Taha Husein - Dani T Taha Husein DANI Prijevod sa arapskoga Nijaz Dizdarevic Glavni urednik Had em Hajdarevic Recenzenti Sulejman Grozdanic Likovno oblikovanje biblioteke Selma Kukavica Reprodukcija na koricama A. ZevNouri ISBN 9958-22-071-7 biblioteka LEKTIRA CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.411.21-31 TAHA, Husayn Dani / Taha Husein ; (prijevod sa arapskog Nijaz Dizdarevic). -Sarajevo : Ljiljan, 2000. - 273 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Lektira) Prijevod djela: Al-Ayam. - Taha Husein i njegovi Dani / Nijaz Dizdarevic: str. (251 - 273) ISBN 9958-22-071-7 I. Taha, Husein vidi Taha, Husavn COBBIS/BIH-ID 7539718 Na osnovu Mi ljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj: 02-15-1185/00 od H.marta 2000. godine ova knjiga je oslobodena poreza na promet proizvoda i usluga na osnovu clana 19. tacka 13. stav 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga. Taha Husein DAMBROJ: \o MATURA: i A Ne sjeca se imena toga dana. Nije mu moguce ni da ga smjesti u mjesec i godinu koju mu je Allah odredio. Ne mo e cak ni da se prisjeti koje je doba bilo. Sve mu je u sjecanju maglovito. Cini mu se daje bilo vrijeme svitanja ili smiraja. To mu izgleda vjerovatnim, jer, sjeca se, lice mu je pomi-lovala blaga svje ina koja jo nije nestala pred sunca.nom egom. Na ao se, iza av i iz kuce, u mirnom, bla.gom, ugodnom svjetlu (iako ne poznaje tajnu svjetla i tmine) preko kojega kao da tama vec pocinje razastira-ti svoje skute. Konacno, to mu se cini, jer kada je osje.tio tu svje inu i to svjetlo, nije primijetio oko sebe bu.dno u urbano kretanje, nego samo ukucane koji se tek bude iza sna ili spremaju za san. Jedino jasno, odrede.no i nedvojbeno mu je ostala u sjecanju na taj cas ogra.da od trske udaljena nekoliko kratkih koraka od kuce, koja se isprijecila pred njim. Sjeca se te ograde kao da ju je vidio jucer. Sjeca se da je trska u ogradi bila vi a od njegovog stasa, tako da mu je izgledalo te ko da pre.de na drugu stranu i daje bila gusta, kao slijepljena, pa nije mogao kroz nju da se provuce; najposlije, ograda se protezala na njegovu lijevu stranu u beskraj, a na de.snu do kraja ove strane svijeta. A na ovoj strani "kraj svijeta" bio je blizu. Zavr avao se kanalom koji je upo-znavao rastuci i koji je ostavio traga u njegovom ivo.tu, tacnije u njegovoj ma ti. Svega ovoga se sjeca, a sjeca se i kako je zavidio kunicima to su kao i on izlazili iz kuce, ali su mogli preskociti ogradu ili se provuci kroz trsku da bi iza nje grickali zelen, a narocito, toga se dobro sjeca, glavice kupusa. Pamti da je volio izaci iz kuce kada zade sunce i ljudi veceraju, pa, nasloniv i se na ogradu, zanijeti se u misli dok ga ne prene glas pjevaca, nedaleko, s njego.ve lijeve strane. On je ljudima okupljenim okolo kazi.vao, ugodno i cudno
zapijevajuci, dogodov tine Abu Zejda, Kalife i Dijaba!). Oni su ga cutke slu ali, izuzev kada bi, zaneseni osjecanjima ili strasnim uzbudenjem, tra ili da ponovi ne to, izazivajuci time prigovore i ne.godovanje onih koji su eljeli da se kazivanje nastavi. Pjevac bi tada za utio dok se buka ne smiri i nakon kra.ceg ili du eg prekida nastavljao ugodno kazivanje zapi.jevajuci jednolicno. Zatim, sjeca se da nije nijednom navecer iza ao na svoje omiljeno mjesto kod ograde a da ga nije stezala bolna tjeskobnost: znao je da ce biti ometen u slu anju pjevacevog kazivanja: sestra ce ga pozvati da ude, on ce odbiti, ona ce ga, izlazeci, vuci za odjecu: ako bi se da.lje opirao, ona bi ga uzimala u narucje kao da je slam.ka, ponijela u kucu i stavljala na pod polo iv i mu gla.vu majci na krilo. Majka se nadnosila nad njegove obnevidjele oci, otvarala Page 1
Taha Husein - Dani jedno pa drugo sipajuci u njih tekucinu koja je pekla a ni ta nije koristila. Boljelo ga je, ali se nije tu io niti plakao; bilo mu je odvratno da bude placjivac kao njegova mala sestra. Prenosili su ga poslije toga u ugao sobice, sestra bi 1) Tri junaka epopeje koja opisuje invaziju Arapa u Sjevernu Afriku. ga povalila na hasuru prekrivenu cebetom, prebacivala preko njega drugo cebe i ostavljala ga tu nog. On je ta.da naprezao sluh kao da ce njime probiti zid da bi cuo slatke melodije koje je pjevac izvodio na slobodi pod vedrim nebom. San bi ga ophrvao. Neosjetno se budio dok su ostali spavali, oko njega su braca i sestre glasno hrkali. Zbacio bi pokrivac u strahu i nelagodnosti, jer nije volio da spava otkrivenog lica: vjerovao je da ce, ako otkrije lice ili bilo koji dio tijela, postati plijen je.dnog od mnogih zlih duhova to naseljavaju bud ake i prikrajke i koji, cim zasija sunce i pokrene se celjad, si.laze pod zemlju. A kada se sunce skloni u svoju peci.nu, a celjad u postelju, kada se utrnu svijece i smire glasovi, onda oni izlaze ispod zemlje i ispune prostor kretanjem, krckanjem, aptanjem i kricima. Cesto se budio i slu ao natpjevanje pijetlova i gala.mu koko iju. Trudio se tada da razazna te razlicite gla.sove: neki su stvarno poticali od pijetlova, dok su dru.gi bili glasovi zlih duhova koji su uzeli lik pijetla i opo.na ali ga da bi zavarali i narugali se. Ali nije pridavao toliko znacaja niti se bojao ovih glasova, jer su do nje.ga dopirali izdaleka. Umirao je, medutim, od straha zbog drugih glasova, koje je sa velikim naporom ra.zabirao, a navirali su iz uglova sobe, tanki i slaba ni, neki slicni zvuku vrijuceg lonca, neki kretanju laganih komada pokucstva koje kao da neko pomice, a neki pucketanju drveta ili lomljenju grane./ Ali najvi e su ga prestravljivala bica koja je zami .ljao kako stoje na vratima sobe potpuno ih zakriliv i. Ona su vr ila najrazicitije pokrete, veoma slicne pokre.tima dervi a za vrijeme zajednickog "zikra"2) . Vjero-vato je da je jedina tvrdava za odbranu od svih ovih zastra ujucih prikaza i odvratnih glasova da se zamota 2) Obred islamskih mistika. u pokrivac od glave do nogu, ne ostaviv i izmedu svog tijela i vanjskog svijeta ni najmanji prolaz niti ijednu rupicu. Cvrsto je vjerovao da ce ga, ako ostavi i najma.nji procijep, kroz njega dohvatiti ruka nekog zloduha i nanijeti mu zlo. Tako je provodio noc u strahu i nemiru dok ga ne bi savladao san. Ali i tada bi on bio kratak. Budio se rano, vec u praskozorje po to je veci dio noci proveo u stra.hovima od zloduha. A kada bi do njega doprli glasovi ena koje se vracaju kucama po to su napunile cupove vodom iz kanala pjevajuci "Bo e, o, noci, bo e...", znao je da je svanulo i da su se zlodusi sklonili u svoja podzemna stani ta. Tada bi se on pretvarao da je zao duh, govorio sam sa sobom naglas i pjevao zapamcene dijelove pjesama koje je kazivao pjevac, zadirkivao svoju bracu i sestre dok ih ne bi, jedno za drugim ra.zbudio. Nakon toga nastajali su amor, pjevanje i gala.ma, koji bi se smirivali tek kada bi ejh3) ustao iz kre.veta i zatra io ibrik da uzme abdest.4' Glasovi su se tada sti avali i smirivalo kretanje. ejh je uzimao abdest, klanjao, kazao "vird"5) , a zatim po.pio kafu i odlazio na posao. Cim bi se za njim zatvori.la vrata, svi bi se dizali iz postelje i rastrcavali po kuci uz galamu i igru, mije ajuci se sa svim pernatim i ce-tvorono nim stanovnicima kuce. 3) ejh - doslovno starac, starje ina, stariji; u prakticnom ivotu to je titula iz po tovanja za domacina, glavu porodice kao stoje slucaj ovdje gdje oznacava djecakovog oca. U daljem tekstu ejhom se na.zivaju i profesori Azhara. 4) Obredno pranje muslimana pred molitvu.
5) Kazivanje pobo nih tekstova. II) Bio je ubijeden da se svijet na desnoj strani zavr a.va kanalom od kojega ga je dijelilo nekoliko koraka... A kako i da ne bude kada nije mogao vidjeti irinu ka.nala niti je mogao naslutiti da je ona tako neznatna da malo vje tiji djecak mo e preskociti s jedne obale na drugu. Nije mogao zamisliti da se ivot ljudi, ivotinja i bilja nastavlja s onu stranu kanala isto onako kao i s ovu. Niti je mogao pretpostaviti da covjek mo e prega.ziti kanal i kada je pun a da mu voda ne dopre ni do pa.zuha. Nije ni slutio da je, s vremna na vrijeme, kanal presu ivao pretvarajujci se u dugacki rov gdje su se za.bavljala djeca, tra eci po mekanom dnu uginule ribice. Ni ta od svega ovoga nije naslucivao, ali je bio sigu.ran, bez trunke sumnje, da kanal predstavlja drugi svi.jet, nezavisan od svijeta u kome on ivi. U njemu pos.toji mno tvo cudnih bica: krokodili koji pro diru ljude; zacarane du e to ive pod vodom za bjeline dana i no.cne tmine, a kada isplivaju da bi udahnule Page 2
Taha Husein - Dani zraka, samo u casu radanja sunca i njegovog zalaska, predstavljaju opasnost za djecu i nesrecu za mu karce i ene; duga.cke i iroke ribe koje pro deru dijete u jednom zaloga.ju kada ga dohvate, ali u cijem stomaku poneka rtva uspije da nade carobni prsten, onaj isti to ga covjek je.dva dotakne a vec mu u tren oka hitaju dvojica slugu-d inova, ispunjavajuci sve to za eli, onaj isti prsten ko.ji je zapecatio Solomon i time potcinjavao d inove, vje.trove i druge prirodne sile kada god bi ushtio. Koliko je djecak elio da padne u kanal ne bi li ga progutala jedna od ovih riba pa da u njenoj utrobi nade prsten. A bio mu je tako potreban... Zar nije, u najmanju ruku, elio da ga jedan od ove dvojice slugu odnese na drugu stranu ka.nala da vidi bar neko od tamo njih cudesa! No, u isti mah, hvatao ga je strah od strahota koje ga cekaju prije nego to stigne do ove blagoslovene ribe. Uostalom, on nije mogao da istra uje obalu kanala na vecu udaljenost, jer je obala i s desne i s lijeve nje.gove strane omedena opasno cu S desne strane ivjeli su Adeuije, ljudi iz Gornjeg Egipta, u prostranoj kuci pred kojom su uvijek stra arila dva sna na psa i nepres.tano jalala. Ljudi su stalno pricali o njima; prolaznik se samo s krajnjim oprezom i uz te koce spa avao od njih. A s lijeve strane nalazili su se atori beduina Saida, o cijoj se zloci, spletkama i krvolo tvu pricalo. U kucu na eg prijatelja dolazila je i ena beduinova Kauabis, s velikim zlatnim prstenom, na nosu. Kad bi ga ponekad poljubila, njen mu je presten zadavao bol i pla io ga. Silno je strahovao da krene desno i izlo i se psima Adeuijevih, ali da pode lijevo i nade se pred zlim Sa-idom i enom mu Kauabis) Ipak je i u tom tijesnom, kratkom i sa svih strana omedenom svijetu nalazio toliko zabave i igre da su mu one ispunjavale cijeli dan. Ali pamcenje djeteta je cudno, bolje receno covje.kovo pamcenje je cudno kada nastoji da se prisjeti do.gadaja iz djetinjstva; neke dogadaje prika e tako jasno kao da su se netom dogodili, a druge tako temeljito izbri e kao da ih nikako nije ni bilo. Tako se na prijatelj sjeca plota, njive koja se iza njega prostirala, kanala gdje se zavr avao svijet, i Sa10 ida, i Kauabis i pasa Adeuija, ali uprkos naporu ne mo. e da se sjeti ta se a svim tim dogodilo. Kao daje za.spao jedne noci i, kada se probudio, nije vi e vidio ni ogradu, ni njivu, ni Saida, ni Kauabis. Namjesto ogra.de i njive, vidio je izgradene kuce i uredene ulice to si.laze od mosta na kanalu i prote u se na kratkoj razda.ljini od sjevera ka jugu. Sjeca se mnogih ljudi i ena to su stanovali u ovim kucama, i djece kako se igraju po ovim ulicama. Sjeca se, takoder, daje mogao slobodno da seta oba.lom kanala i desno i lijevo i da se ne pla i pasa Adeuije.vih, niti lukavosti Saida i njegove ene. I sjeca se da je svakog dana provodio sate na obali kanala, sretan i us.hicen slu ajuci pjesme pjevaca Hasana, koje opijevaju avanture Abu-Zejda, Kalifa i Dijaba, dok je " adu-fom"6) crpao vodu da bi natopio njivu na drugoj obali kanala. Sjeca se daje, ne jednom, uspio da prede kanal na ramenima jednog od svoje brace, bez carobnog prstena, i daje, ne jednom, i ao na ono mjesto s druge strane kanala gdje su se nalazila stabla dudova ciji je slatki plod jeo. Sjeca se da je cesto i ao nadesno oba.lom sve do uciteljeve ba te, jeo njegove jabuke i brao nanu i bosiljak. Ali je, istovremeno, bio potpuno nespo.soban da se sjeti kako se preobrazio i promijenio krajo.lik pre av i iz onog nekada njeg u ovaj novi. 6) Primitivna crpka za navodnjavanje. 11III Bio je sedmi od trinaestoro djece istog oca i peti od jedanaestero djece iste majke. Osjecao je da u tom mno tvu omladine i djece zauzima posebno mjesto, drukcije od njegove brace i sestara. Je li bio zadovoljan njime? Da li mu je to smetalo? Istina je da mu je sve bi.lo tako nejasno i neodredeno da uistinu nije
mogao da razabere niti da o tome sudi sasvim pouzdano. Zapa ao je blagost i nje nost majke, kod ocaje nailazio nabole-civost i popustljivost, a kod brace na izvjesnu opreznot u razgovoru i ophodenju sa njim. Ali, pored ove majci.ne nje nosti i milo te, osjecao je katkada izvjestan njen nemar, a ponekad cak i grubost. A kod oca, uz boleci-vost i popustljivost, pored istog takvog nemara, s vre.mena na vrijeme i odbojnost. Obazrivost brace i sesta.ra ga je vrijedala jer je u tome vidio sa aljenje pomije. ano sa prezirom. Ali ubrzo je razaznao uzrok svemu ovome. Osjetio je da drugi svijet ima ono to on nema, da braca i ses.tre mogu ono to on ne mo e, poduzimaju ono to on nije kadar. Zapazio je da majka dozvoljava braci i ses.trama ono to njemu prijeci i to ga je srdilo. Njegova srd ba uskoro se pretvorila u cutljivu duboku tugu ka.da je cuo bracu gdje opisuju ne to to on ne poznaje. Saznao je da oni vide ono to on ne mo e da vidi. Page 3
Taha Husein - Dani 12 IV Od najranijeg doba bio je tako radozano da ga nije mogla zaustaviti nikakva prepreka na putu da otkrije nepoznato. Cesto ga je to stajalo truda i bola. Ali jedan dogadaj ogranicio je njegovu strast za saznavanjem i ispunio mu srce stidom koji ga nije napustio ni do da.nas. Sjeo je zajedno sa ocem i bracom za veceru, dok je mati, po obicaju, nadzirala posao oko objeda, davala uputstva slu kinji i sestrama, koje su zajedno sa njom brinule za poslu ivanje oko stola. Jeo je kao i sav svi.jet. Ali neobja njivo mu je do la cudna misao. ta bi se desilo da uzme zalogaj objema rukama umjesto, kao obicno, jednom? ta ce ga sprijeciti da poku a? Ni ta. On, dakle, uze zalogaj objema rukama, zamoci ga u po.sudu iz koje su svi jeli i prinese ustima. Braca se zace-nu e od smijeha, majka skoro zaplaka, a otac mu rece mirnim i tu nim glasom: "Ne uzima se, moj sincicu, ta.ko zalogaj". A on? Nije znao kako je proveo noc. Od tog vremena strogo je ogranicavao svoje pokre.te sa pribrano cu, bri no cu i beskrajnom stidljivo cu. Od tog trena spoznao je da ima jaku volju. Zabranio je sam sebi razna jela i nije ih okusio sve do svoje dvade.set i pete godine. Odrekao se corbe, ri e, i onih vrsta je.la koje se jedu ka ikom, jer je znao da je nespretan u upotrebi ka ike, a mrzio je da bude povod smijehu bra13ce, placu majke ili tu nim i mirnim poukama oca. Taj dogadaj mu je pomogao da duboko shvati ane.gdotu koja se pricala o Abul' Ala' Ma'arriju.7) On je je.dnoga dana jeo med i pokapao se po odijelu a da to ni.je primijetio. Cim je do ao u ucionocu na cas, jedan ucenik mu rece: "Ucitelju, jeli ste med!" On po uri da obri e mrlju na prsima govoreci: "Tacno, prokleta bila pro drljivost". I odrekne se meda do kraja ivota. Isti taj dogadaj omogucio mu je da dublje shvati je.dnu od znacajki tog pjesnika. Abul' Ala' se skrivao ka.da jede cak i od svog sluge. Hranio se u jednom podru.mu pod zemljom, a sluga je morao da sve pripremi u tom skrovi tu i da izade. Tek kada bi ostao sam, poci.njao je jesti po svojoj volji. Prica se da su jednom nje.govi ucenici razgovarali o izvrsnim alepskim lubenica.ma. Abul' Ala' se pobrine i po alje nekog da ih kupi. Oni su svi jeli a poslu itelj je odvojio za pjesnika par.ce i stavio ga u podrum. Vjerovatno ga nije polo io na uobicajeno mjesto, a starac se ustrucavao da tra i svoj dio, tako da je lubenica tu stajala dok se nije potpuno pokvarila, a pjesnik je nije ni okusio. Ove pojedinosti iz ivota Abul' Ale na prijatelj je duboko razumio, jer je u njima vidio sebe. Koliko je kao dijete elio da mo e sam jesti! Ali se nije usudivao da svojima saopci tu elju. Ipak, cesto, za vrijeme mjeseca posta ili u vrijeme praznika, de avalo se da jede sam ka.da bi porodica u ivala u slatki ima to se jedu ka ikom. On tada nije htio da ostane za stolom, a njegova majka, koja je patila zbog ovog odbijanja, odvajala mu je u po.sebnu zdjelu i ostavljala ga samog u posebnoj prostori.ji koju bi zakljucavala da ga niko ne gleda. 7) Veliki arapski (sirijski) pjesnik, slijep, umro 1058. poznat po svojoj pjesnickoj i sekptickoj filozofiji. Njemu je posvecena doktor.ska disertacija T. Huseina na Kairskom univerzitetu. 14 A kada je postao sam svoj gospodar, on je to cinio redovno. Poceo je tako kada je prvi put putovao u Evro.pu. Pretvarao se da je umoran i odbijao da ide u brods.ki restoran, pa su mu jelo donosili u kabinu. Stigav i u Francusku, on zavede kao pravilo, bilo u hotelu ili u porodicnom pansionu, da mu se jelo donosi u sobu ka.ko ne bi morao da ide u zajednicku trpezariju. Tek ka.da se vjerio, ena ga je nagovorila da napusti tu kao i mnoge druge navike. Ovaj dogadaj je i inace udario dubok pecat na mno.go ta u njegovom ivotu, postao je poslovican u poro.dici i medu poznanicima kada je prevazi ao porodicni ivotni krug i ukljucio se u dru tveni ivot. Malo je jeo, ne zbog toga to nije
bio sklon jelu, nego zato to se bo.jao da ga ne smatraju halapljivim i da mu se ne rugaju braca. U pocetku je trpio, ali se brzo navikao, tako da mu je postalo te ko da jede kao ostali svijet. Uzimao je pretjerano male zalogaje. Imao je jednog strica kojega je to svako put ljutilo pa ga je grdio i zahtijevao da uzme veci zalogaj, na to su se njegova braca smijala. To je bio uzrok to je estoko zamrzio strica. Ustruca.vao se da za stolom pije, bojeci se da ne ispusti ca u ili je ne prihvati dobro. Obrok mu je zbog toga, dokle god je sjedio za stolom, bio suh. Tek kada bi ustajao da ope.re ruke, na cesmi bi se napio vode domile volje. Po to voda nije uvijek bila zdrava, niti je ovakav nacin uta i-vanja edi bio najpodesniji, obolio je na stomaku a da niko nije znao uzrok. Odrekao se i mnogih igara, osim onih koje mu nisu zadavale brigu niti ga izlagale podsmijehu ili samilos.ti. Najdra e mu je bilo da sakupi komadice gvozda, odnese ih u neki kutak kuce pa ih sla e i razla e, kuc.ka jedan o drugi Page 4
Taha Husein - Dani provodeci u tome sate; kada mu dosa.di, onda prati igru svoje brace ili vr njaka, ucestvujuci u njoj du om a ne rukom. Tako je upoznao veliki broj 15igara ne ucestvujuci nikako u njima. Ovo odricanje od igre pojacalo je njegovu sklonost prema jednoj drugoj vrsti zabave. Zavolio je slu anje prica i legendi. Najmi.lije mu je bilo da slu a kazivanje pjevaca ili price oce.vih i majcinih prijatelja. Tako je spoznao u itak slu a.nja. A njegov otac i jedan broj njegovih prijatelja su izuzetno voljeli price. Po to bi obavili popodnevnu mo.litvu, sakupljali bi se kod jednog od njih koji bi im ci.tao price o borbama i zavojevanjima, o avanturama An-tara8) i Dhahira Bajbersa9^, price o prorocima, isposni-cima i dobrim ljudima ili knjige propovijedi o pobo- nosti i predanja iz ivota proroka Muhameda. Na pri.jatelj bi sjeo poput psa i, neprimjetan, gutao sve to je cuo i pomno pratio koji su na slu aoce ostavljale ove price. Po zalasku sunca ljudi bi odlazili da veceraju, a nakon posljednje molitve ponovo bi se sastajali i prica.li dobar dio noci. Pjevac bi dolazio da im kazuje stiho.ve o plemenima Hilal i Zenata.10) Na prijatelj bi sjedio i slu ao u pocetku noci isto onako kako je slu ao pri kraju dana. ene u selima Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklo.ne. Kada se neka od njih nade sama i nema nikoga s kim bi razgovarala, vodi sama sa sobom razgovore, pjeva ako je vesela i reda tu balice ako je tu na. A sva.ka ena u Egiptu je tu na kada hoce. Zato seoske ene, kada su same, najradije spominju svoje alosti i mrtve uz tu balice koje se cesto zavr e istinskim suzama. Na prijatelj je bivao najsrecniji dok je slu ao svoje sestre 8) Antara - arapski predislamski pjesnik, junak, njegovi podvizi su poslu ili kao sadr aj velikog vite kog romana koji je popularan kao i "Hiljadu i jedna noc". 9) Dhahir Bajbers - egipatski mamelucki sultan (1260-1277. G.), poznato po borbama protiv krsta a. 10) Plemena Hilal i Zenata i njihovi ratovi su okvir u kojem se odvija radnja spomenutih ciklusa junackih romana. 16 kako pjevaju i majku kada zapijeva tu balice. Pjevanje sestara nije ostavljalo traga u njegovoj du i. Nalazio je daje beznacajno, bez dubljeg smisla. Naprotiv, alobno zapijevanje majke duboko ga jej potresalo, cesto bi ga i rasplakalo. Tako je na prijatelj zapamtio mnogo pje.sama tu balica, mno tvo ozbiljnih i aljivih prica. A naucio je jo i ne to to nema nikakve veze sa ovim: virdove koje je kazivao njegov djed, slijepi starac, uju-tru i uvecer. Ovog svog djeda on nije podnosio, bio mu je mrzak. Svaku zimu provodio je u kuci. Bio se prodobrio i pos.tao pobo an kada gaje na to natjerao ivot. Obavljao je na vrijeme svih pet molitava dnevno, a jezik mu nije prestajao da pominje Allaha. Budio se krajem noci da prouci vird zore. Zaspao bi kasno u noc, i to tek po to obavi posljednju molitvu i prouci razne virdove i moli.tve. Djecak, koji je spavao u susjednoj sobi, slu ao ga je kad kazuje i zapamtio je mnoge od njih. Seljani su voljeli misticne redove i sami obavljali zi-kir. Djecak je volio ovaj njihov obicaj, zabavljala su ga narocito mnoga kazivanja ucesnika. Nije bio navr io ni devet godina a vec je upamtio prilicnu zbirku pjesama, tu balica, prica, poema o plemenu Hilal i Zenata, mno.go virdova. molitava i sufijskih"^ pobo nih kazivanja. Uza sve to, naucio je Kur'an napamet. 11) uti - sljedbenici raznih mistickih redova u islamu. 17 On ne zna ni sada kako je nuacio Kur'an napamet, ne sjeca se ni kako je poceo ni kako ga je obnovio. A spominje se mnogih zgoda iz ivota u mektebu,12) ne.ke ga
i sada zasmijavaju, a druge rastu uju. Sjeca se vremena kada je i ao u mekteb na ramenima jednog od brace, jer je kola bila daleko, a on je jo bio nejak da sam prede taj put. Ali se ne sjeca kada je poceo sam da ide. Vidi sebe kako ujutro jednog dana sjedi pred ho-d om, a oko njega mno tvo obuce sa kojom se igra, sje.ca se koliko je zakrpa bilo na njoj. Hod a je sjedio na jednoj maloj, ni visokoj ni niskoj drvenoj klupi, postav.ljenoj na desnoj strani ulaza, tako da je svako ko ude morao proci pored njega. A hod a je bio uobicajio da cim ude u mekteb, skine svoj pla t, tacnije vuneni ogrtac, i smota ga tako da izgleda kao jastuk, stavi ga na desnu stranu, zatim skine sandale, ustolici se na svo.joj klupici, zapali cigaretu i otpocne prozivanje. Hod a se nije rastajao od sandala, osim kada nije bilo drugog izlaza, vec ih je krpio i zdesna i slijeva, i odozgo i odoz.do. Kada bi se jedna sandala poderala, pozvao bi nekog ucenika, uzeo je u ruke i rekao mu: "Otici ce krped i-ji, on je tu blizu, i reci ce mu: "Porucuje ti hod a da ova sandala treba da se zakrpi na desnoj strani. Vidi ovdje, gdje stavljam Page 5
Taha Husein - Dani prst." On ce odgovoriti: "Da, sta-vicu zakrpu". Ti ce mu tada reci: "Hod a ti porucuje da treba da izabere cvrstu, veoma debelu ko u i da ta.ko za ije da se ne primijeti ili da se jedva primjecuje." On ce ti odgovoriti: "Da, ucinicu to!" A ti ce jo reci: "Hod a ti jo ka e daje on tvoja mu terija odavno, pa mu nacini cijenu." I ma ta ti odgovorio, ne prihvataj cijenu vi u od pijastera.13) Da bi se vratio dok ja tre-pnem okom." Dijete bi otrcalo, a hod a bi zaboravio na njega. Kada bi se vratilo, hod a je vec bezbroj puta tre-pnuo ocima. A valja reci da je mogao da zatvori oci i da ih otvo.ri a da ne vidi ni ta ili skoro ni ta. Naime, bio je slijep, samo je jedno oko primalo slaba an tracak svjetla, koji mu je omogucavao da nazire sjenke ali ne i da ih raza.znaje. Bio je srecan zbog ovog slaba nog tracka... Za.varavao se misleci da vidi... Ali ga to nije sprecavalo da se na putu za mekteb ili kuci oslanja na dvojicu svo.jih ucenika. Stavio bi ruke na njihova ramena i tako su uporedo i li zauzimajuci cijelu ulicu i primoravajuci prolaznike da se sklanjaju. Bio je to cudnovat prizor - to hod ino odla enje u mekteb ujutru i vracanje kuci navecer. Bio je krupan i debeo, a ogrtac gaje cinio jo krupnijim. Kao to smo vec rekli, stavljao bi ruke na ramena svojih saputnika i sva trojica su u hodu sna no udarali nogama. Za ovaj va ni zadatak on bi izabrao najbolje dake i one sa naj.ljep im glasom, jer je volio pjesmu, a elio je i da uce.nike nauci pjevati, pa mu je ovo hodanje slu ilo za nas.tavu pjevanja... Katkada bi ga, dok je pjevao, dvojica saputnika pratila, a katkada bi samo slu ali. Cesto bi je12) Muslimanska vjerska osnovna kola. 18 13 ) Pijaster je stoti dio egipatske funte, koja je u to vrijeme imala istu vrijednost kao i engleska. 19dnome naredio da pjeva, dok bi ga on i drugi saputnik pratili. Ali hod a nije samo pjevao glasom i jezikom nego i glavom i cijelim tijelom. Glavu bi cas dizao, cas spu tao, cas okretao desno, cas lijevo. Cak je i rukama pjevao, dajuci takt prstima po prsima saputnika. Pone.kad bi mu se dopao refren i nalazeci da korak ne odgo.vara, zastajao bi dok ga ne dopjeva. Najljep e od svega je to to je hod a smatrao da ima lijep glas! Djecak je, medutim, nalazio da Allah nije stvorio ru niji glas, a kad god bi kazivao bo ije rijeci: "Najodvratniji glas je revanje magarca", odmah bi se sjetio hod e kako daje takt za stihove iz "Burde"14) iduci u d amiju za podne.vnu molitvu ili vracajuci se kuci iz mekteba. Na prijatelj, rekli smo vec, vidi sebe kako sjedi na zemlji i igra se obucom, a hod a ga proziva da kazuje poglavlje o Dobrocinitelju. Ne sjeca se, medutim, da li je to bilo kada je prvi put pocinjao ucenje Kur'ana na.pamet ili kada je ponavljao. Cini mu se da jednom drugom prilikom vidi sebe ka.ko sjedi, ali ovaj put ne na zemlji i medu obucom, nego desno od hod e, na drugoj du oj klupi, kazujuci, na ho-d in zahtjev, odlomak iz Kur'ana: "Zar da od drugih tra. ite da dobra djela cine, a da pri tom sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite, zar se necete opametiti".Vjeruje da je to bilo kada je vec pro ao prvi put ucenje Kur'ana na.pamet i kada je poceo da ponavlja. Nije ni cudo to je djecak zaboravio kako je naucio Kur'an, jer gaje znao prije nego to je navr io devetu godinu ivota. Jasno se, medutim, sjeca onoga dana kada je zavr io ovo ucenje. I to zato to mu je hod a danima prije toga govorio o za.vr etku ucenja Kur'ana napamet i o tome koliko ce se radovati njegov otac. Postavljao je uslove i tra io svoja prava. Zar on nije prije na eg prijatelja poducavao ce14) Bussirijeva poema u slavu Muhameda. 20 tvoro njegove brace, jedan je oti ao na Azhar,15) a drugi na kole. Djecak je peti!... Kakva je prava imao hod a prema porodici? Ona su se izra avala uvijek u vidu hra.ne, pica, odjece i novca. Za ovaj zavr etak ucenja on je zahtijevao prije svega slasnu veceru, zatim ogrtac i kaf-tan, par cipela, marokanski fes,
kapu od iste one tkani.ne od koje se prave ahmedije16' i, konacno, crvenu fun.tu. Nicim manjim od ovoga nece se zadovoljiti... A ako mu porodica ne dadne ovo, i to sve, on nece vi e da zna za nju, ni ta od nje nece primiti, prekinuce sve veze. U to se kleo najte im kletvama. Bio je to cetvrtak. Hod a je jo ujutro najavio da ce na prijatelj toga dana zavr i.ti Kur'an. Krajem popodneva do li su: hod a naslonjen na dvojicu ucenika i iza njega djecak, koga je vodio je.dan siroma ak iz sela. Cim su stigli do kuce, hod a sna. no odgurnu vrata i na uobicajen nacin viknu: "O, ti to zaklanja !"'7' pa se uputi ka verandi, gdje je vec bio otac, koji se upravo digao sa popodnevne molitve i po obicaju kazivao jednu od svojih litanija. On ih doceka sa zadovoljnim osmijehom. Dok je njegov glas bio tih, do.tle je hod in glas bio kricav. Na prijatelj je utio, a si.roma ak to gaje doveo bio je sav radostan. Otac ponu.di hod u i njegova dva Page 6
Taha Husein - Dani pratioca da sjednu, siroma ku dade srebrenjak i pozva slugu da ga odvede i dade mu ne to da pojede. Zatim pomilova svoga sina po glavi i rece mu: "Bog te blagoslovio. Idi majci i reci joj daje hod a do ao!" 15) Azhar. d amija u Kairu, sagradena 970-972, u njoj je poznata vjerska kola koja do na ih dana slu i kao centar teolo kog obrazo.vanja studenata iz cijelog islamskog svijeta. 16) Ahmcdija - bijeli turban koji obicno nose imami to predvode Vjernike pri molitvi. 17) "Onaj to zaklanja", jedan od epiteta Allaha: njega izgovara strani mu karac kada ulazi u kucu da bi se ene sklonile ili pokrile lice da ih on ne vidi.Majka je vec bila cula hod in glas i pripremila ono to je u ovakvim prilikama neizbje no, a to je velik i dubok vrc erbeta. Cim gaje iznijela hod i, on ga, klo-kocuci, popi u jednom gutljaju. I njegova dva pratioca popi e po ca u erbeta. Zatim je iznesena kafa, koju hod a popi sa ocem. Hod a je navaljivao da otac ispita djecaka ne to iz naucenog Kur'ana, a ejh odgovori: "Pusti ga da se igra, jo je malen". Zatim se hod a di. e da ide, ali ga ejh zadr a rekav i: "Zajedno cemo, akobogda, obaviti vecernju molitvu". To je bio poziv na veceru. Ne mislim daje hod a dobio od na eg prijate.lja ista drugo kao nagradu za zavr eno ucenju Kur'ana. Ali on je poznavao porodicu vec dvadeset godina, imao je sa njom ustaljene odnose, izmedu nje i njega posto.jala je velika uzajamna ovisnost. Bio je ubijeden da, ako mu je promakla ova prilika, druga nece. VI Od toga dana po to je naucio Kur'an, na djecak postade " ejh", iako nije pre ao ni devetu godinu. Ko nauci napamet Kur'an, on je ejh bez obzira na starost. Otac gaje zvao ejhom, a i hod a je to cinio pred rodi.teljima ili kada bi bio zadovoljan njime, ili, pak, kada je htio da ga udobrovolji radi neke usluge. U drugim prilikama zvao gaje i imenom, a katkad i uad18). Na e dijete- ejh bilo je niskog rasta, mr avo, blijedo, vi e-manje ru no, nije imalo ni malo ni mnogo onog ejhov-skog dostojanstva i lijepog izgleda. Roditelji su smatra-hjiajeza pohvalu i velicanje, dovoljna ova rijec koju su dodavairhjegovom imenu vi e zbog svog ponosa i ta tine nego iz ljubaznosti ili milo te prema njemu. U pocetku mu se svidjela ova rijec, ali je ocekivao neke druge znake nagrade i ohrabrenja: nadao se da ce biti izistinski ejh, da ce imati ahmediju, ogrtac i kaftan. bi.lo gaje te ko ubijediti daje suvi e mali da nosi ahme.diju i obuce kaftan. A kako gaje i bilo moguce ubijedi.ti kad je on ejh koji je vec naucio Kur'an napamet! A kako dijete mo e biti ejh? A kako mo e neko ko je na.ucio Kur'an biti malen? Znaci, on je rtva nepravde... Zar ima vece nepravde nego to je oduzimanje njego18) Skraceno od ueled - dijete, pe orativno. 23vog prava na turban, ogrtac i kaftan! Dovoljno je bilo da prode nekoliko dana pa da mu nadimak ejh dojadi i da zamrzi da ga tako zovu. Osjecao je daje ivot pun nepravde i la i, da covjeku cak i otac nanosi nepravdu i da oni ocinstvo ni mate.rinstvo ne mogu sacuvati oca i majku od la i, poruge i prevare. Ovo njegovo saznanje ubrzo se pretvorilo u prezir prema nazivu ejh i osjecanje da su otac i majka ta ti i oholi. Malo zatim zaboravio je sve to, kao i mnoge dru.ge stvari.) U stVari, on nije bio stvoren da nosi tu titulu, nego da, uprkos naucenom Kur'anu, ide u mekteb, kao stoje i i ao, zapu tenog izgleda, noseci na glavi kapicu koja se prala nedjeljno jedanput, sa cipelama na nogama ko.je su se mijenjale jednom godi nje i koje nije ostavljao dok one njega ne ostave, a kada ga napuste, i ao je bos nedjelju ili nedjeljama, dok Allah ne dozvoli nove cipe.le. To je ono to je zavredivao, jer ni njegovo znanje ni.je trajalo dugo. Da li treba samo njega kriviti za to9 Ili treba koriti i njega i hod u° Istina je da gaje hod a je.dno vrijeme zanemario i pozabavio se onima koji nisu
zavr ili Kur'an. Zanemario ga je da bi se odmorio, a i zato to nije dobio ocekivanu nagradu. Na prijatelj je bio zadovoljan ovim zanemarivanjem pa je odlazio u mekteb i provodio dane u potpunoj bezbri nosti i bes.konacnoj igri, ocekujuci da se zavr i kolska godina i dude njegov brat azharovac iz Kaira, koji ce ga, kada se zavr i raspust, povesti u Kairo, da postane istinski ejh i ucenik Azhara. Proticao je tako mjesec za mjesecom, na prijatelj je odlazio u mekteb i vracao se beasposlen, ubijeden da zna napomet Kur'an. I hod a je bio zadovoljan to ga je naucio. Sve do onog nesretnog dana... Taj danje za.ista bio nesretan; tada je prvi put djecak osjetio gorci24 Page 7
Taha Husein - Dani nu sramote, poni enja i prezira i omrznuo ivot. Vratio se toga dana po podne iz mekteba miran i zadovoljan. Istom to je u ao na kucna vrata, pozva ga otac dodaju.ci njegovom imenu nadimak ejh. On mu pride i zate-ce ga sa dva prijatelja. Otac ga doceka veselo i ljuba.zno ga pozva da sjedne. Po to mu je postavio nekoliko uobicajenih pitanja, zatra i da mu kazuje poglavlje O pjesnicima. Kao da je grom u njega udario, tako ga je pogodio ovaj zahtjev. Poslije razmi ljanja, premi ljanja i vrpoljenja, poce uobicajenim: "Uticem se Allahu od prokletog satane" i: "U ime Boga, opceg dobrocinitelja milostivog19'", ali se nije mogao sjetiti iz poglavlja O pjesnicima nicega drugog osim da pocinje, kao i jo dva, slovima Ta, Sin, Mim.20) Poceo je da ponavlja ta tri slova jednom, pa drugi put, pa treci put, ne mogav i nastaviti dalje. Otac mu kaza prvu sljedecu rijec, ali on ni tada ne uzmo e maknuti naprijed. Tada mu otac re.ce: "Kazuj poglavlje O mravima". On se sjeti da po.glavlje O mravima pocinje sa Ta, Sin, pa poce da po.navlja ova slova. Otac mu opet poma e, ali djecak ne mace ni sad korak naprijed. Otac onda zatra i da kazu.je poglavlje O pricama. On se sjeti da je to trece, koje pocinje sa Ta, Sin, Mim. i ponovo poce da ponavlja to. Otac mu ovog puta ne poma e, nego mu rece: "Odlazi, ja sam vjerovao da si ti naucio Kur'an!" Dijete se di e postideno i obliveno znojem. Dva oceva prijatelja po.ce e da ga pravdaju stidom i mlado cu. Djecak umace ne znajuci da li da kori sebe stoje zaboravio Kur'an ili da predbacuje hod i to ga je zanemario ili, pak, ocu to ga je zanemario ili, pak, ocu to gaje ispitivao. 19) Prije pocetka kazivanja ili citanja Kur'ana. obavezno je izgo.voriti ove dvije fraze. 20) U Kur'anu postoji niz poglavlja koja pocinju ovakvim taja.nstvenim slovima cije znacenje nije poznato. 25No bilo kako bilo, ovo vece ostalo mu je kao naj.te e u sjecanju. Nije se pojavio na veceri niti je otac za njega pitao. Majka ga je kriomice pozvala da jede sa njom, ali on i to odbi. Konacno ga je ostavila i on je zaspao. Ali ovo odvratno vece bilo je, u cjelini, bolje nego sutra nji dan, kada je do ao u mekteb i kada ga je ho-d a grubo zapitao: "Sta se desilo jucer? Kako se moglo dogoditi da si bio nesposoban da kazuje poglavlje O pjesnicima? Da li si zaista zaboravio? Kazuj ga meni!" Na prijatelj poce da muca: Ta, Sin, Mim... I tu se po.novi sa hod om ista prica kao jucer sa ocem. "Neka mi Bog nadoknadi dobrim" - rece hod a - "za sve ono vri.jeme koje sam na tebe potro io i trud koji sam ulo io u tvoje poducavanje. Eto, zaboravio si Kur'an i treba da ga ponovo uci . Ali ni ja ni ti nismo krivi. Kriv je tvoj otac. Da mi je dao pravu nagradu kada si zavr io uce.nje Kur'ana napamet, Allah bi blagoslovio tvoje pa-v mcenje, ali on mi nije dao ono to je pravo i Allah je iz.brisao Kur'an iz tvog srca." Nakon toga je poceo da ga iz pocetka poducava, stavljajuci ga u isti polo aj kao i sve one koji niti su bi.li ejhovi niti su znali Kur'an napamet. 26 VII Van svake je sumnje da je on poslije toga naucio Kur'an napamet, temeljito i u vrlo kratkom roku. Sjeca se da se jednog dana vratio iz mekteba sa hod om. Ka.da su stigli kuci, hod a gurnu vrata, ona se otvori e, i on viknu po obicaju: "O, ti to zaklanja ". Otac se po obicaju, nalazio na verandi nakon popodnevne molitve. Cim je sjeo, hod a rece ocu: "Ti si tvrdio da ti je sin za.boravio Kur'an i mene si estoko korio. Zakleo sam ti se da nije zaboraivo, nego se zbunio. Ti si me utjerivao u la i obe castio ovu moju bradu. Danas sam do ao da ispita svoga sina preda mnom i zaklinjem se: "ako se poka e da nije naucio Kur'an, obrijacu ovu svoju bra.du i bicu sramota ucenih ljudi ovog mjesta". "Polako" - odgovori otac - "za to ne ka e da je on zaboravio Kur'an i da si ga ti ponovo naucio?" Na to ce hod a: "Zaklinjem se tri puta Allahom da ga nije
zaboravio, niti sam gaja po drugi put poducio, nego sam samo slu. ao kada mi gaje kazivao kao vodu koja tece, bez zas.toja i kolebanja". Na prijatelj je slu ao ovu raspravu i bio ubijeden da je njegov otac u pravu a da hod a la e. Ali ne rece ni. ta ocekujuci ispit. A ispit je bio te ak i naporan. No toga dana na pri.jatelj je bio izvrstan, sjajan. Na svako pitanje odgova-rao je bez oklijevanja, kazivao tako brzo da mu je otac prigovorio: "Polako, brzanje u kazivanju Kur'ana je gre ka". Kada je zavr io ispit, otac mu rece: "Neka ti Allah pomogne, idi majci i reci joj da si zaista naucio Kur'an". Oti ao je majci, ali joj ni ta ne rece, niti ga ona upita. A na hod a je toga dana izi ao iz kuce sa ogrtacem od cohe koji mu je poklonio djecakov otac. 28 VIII Page 8
Taha Husein - Dani Sjutradan se hod a pojavi u mektebu sav radostan. Pozva djecaka dajuci mu ovaj put titulu ejha i rece mu: "Od danas zaslu uje da se naziva ejhom, jer si mi ju.cer omogucio da idem uzdignute glave, osvjetlao si mi obraz i vratio cast mojoj bradi. Tvoj otac je bio prinu.den da mi dade ogrtac. Ti si jucer kazivao Kur'an kao zlatnu nisku, bio sam na vratri od straha da ne posrne i ne pomete se. Sve dok se nije zavr io ispit, molio sam onoga koji vjecno bdije da ti dadne snagu. Danas te oslobadam ucenja. Ali hocu ne to da ti stavim u du. nost, obecaj da ce ispuniti." "Obecavam", odgovori djecak. "Daj mi svoju ruku", nastavi hod a. Pa uze dje-ciju ruku. Dijete je samo osjetilo da je u njegovoj ruci ne to cudno to nije nikada ocutjelo, iroko, pokretno, puno dlaka u kojima se gube prsti. Hod a mu je bio sta.vio ruku na svoju bradu. "Ovo je moja brada," rece, "predajem je tebi i zahtijevam daje ne obe casti , poni.zi . Reci: ",Tako mi svemocnog Allaha' tri puta i 'Tako mi casnog Kur'ana, necu je obe castiti'". Dijete se za-kle kako je hod a zahtijevao. Kada je zavr io zakletvu, hod a ga zapita: "Koliko u Kur'anu ima odjeljaka?" -Trideset. -Koliko dana u nedjelji radimo u mektebu? -Pet dana. 29Ako hoce da kazuje cijeli Kur'an jednom svake nedjelje, koliko odjeljaka treba da kazuje svakog da.na? Djecak malo razmisli pa rece: - est odjeljaka. Onda se zakuni tvrdo da ce mom pomocniku kazi.vati est odjeljaka Kur'ana svakog radnog dana i da ce to biti prvo to ce uraiti cim dode u mekteb. A kada to zavr i , nece pogrije iti ako se zabavlja i igra pod uslovom da drugu djecu ne pometa u ucenju... Dijete se obaveza. Hod a pozva svog pomocnika i na slican nacin ga obaveza da ce presli avati dijete iz est odjeljaka Kur'ana svakog dana. I njemu je povje.rio svoju cast, dostojanstvo svoje brade i ugled mekte-ba u kasabi. Pomocnik prihvati taj zalog, cime se i za.vr i ovaj prizor, koji su ucenici pratili sa cudenjem. 30 IX Od toga dana dijete nije vi e u pogledu ucenja ima.lo veze sa hod om, nego sa pomocnikom. A pomocnik je bio isto toliko neobican kao i hod a. Bio je mlad, trkljast, mr av, crn kao ugljen, od oca Sudanca i maj.ke mulatkinje. Bio je nesretan, nije mu u ivotu ni ta polazilo za rukom. Oku avao se u svim zanimanjima, ali ni u jednom nije uspio. Otac gaje slao kod mnogih zanatlija da izuci zanat, ali bez uspjeha. Poku ao je da mu nade posao radnika u ecerani, pandura, portira ili sluge, ali ni ta nije uspjelo. Otac je bio ljut, mrzio gaje i prezirao, pretpostavljao mu je drugu bracu, koja su sva radila i zaradivala. U djetinjstvu je i ao u mekteb i naucio citati i pisati i zapamtio nekoliko poglavlja iz Kur'ana, ali ih je brzo zaboravio. A kada mu je sve do.zlogrdilo, do ao je hod i i izjadao mu se. -Dodi i budi mi pomocnik - rekao je hod a. - Ima-ce zadatak da poducava djecu citanju i pisanju, nad-zirace ih i sprecavati da prave nered, zamjenjivace me kada sam odsutan-, a ja cu ih poducavati Kur'an dok ga ne nauce napamet. Ti ce prije izlaska sunca otvarati mekteb, paziti da se ocisti prije nego to djeca dodu. Zatvarace mekteb kada se obavi popodnevna molitva i nositi sa sobom kljuc. Sve u svemu, bice moja desna ruka. Dobivace cetvrtinu novcanih prihoda mekteba. 31Mo e naplacivati svake nedjelje ili mjesecno. Tako je sklopljen sporazum izmedu ta dva covjeka. Proucili su Pristup21' i pomocnik je stupio na posao. Pomocnik je estoko mrzio i prezirao hod u, ali je laskanjem to prikrivao. Hod i
je pomocnik bio krajnje odvratan, nipoda tavao ga je, ali je to prikrivao dobrodu no c u. Pomocnik je mrzio hod u sebicnjaka, opsjenara, la- ca, koji mu je skrivao neke prihode mekteba i zadr a.vao za sebe najbolju hranu koju su donosila djeca. Pre.zirao ga je zato to je bio slijep a pretvarao se da vidi, to je imao ru an glas a vjerovao da je lijep. to se tice hod e, njemu je pomocnik bio odvratan zato to je bio krajnje lukav, spletkaro , i to mu je skrivao mnogo to.ga to je on morao znati, to je krao jela koja su im pri.premana za rucak, grabio najbolje komade i, konacno, zato to se sa starijim djecacima u mektebu dogovarao i zabavljao zaobilazeci njega; kada se zavr i popodne.vna molitva i zatvori mekteb, oni se sastaju kod dudo.va, kod mosta ili u ecerani. Najcudnije je to su oba covjeka bila iskrena i u pra.vu, ali su bili prisiljeni da saraduju uprkos mr nji i uje-danjima: jednom je bilo potrebno da osigura goli Page 9
Taha Husein - Dani ivot, a drugom je trebala pomoc za upravljanje poslovima mekteba. Na djecak je, dakle, povjeren pomocniku. Poceo je da pred njim kazuje Kur'an est odjeljaka svakog da.na. Ali to potraja jedva tri dana. Djecaku odmah dosa.di kazivanje, a pomocniku vec sjutradan. Treceg dana priznaju to jedan drugom i dogovore se da ce djecak kazivati u sebi u prisustvu pomocnika tih est odjelja.ka, pa ako se zbuni ili ne mogne da se sjeti neke rijeci, upitace pomocnika. Djecak je dolazio svako jutro, poz21) Pristup, (Fatiha) - prvo poglavlje Kur'ana koje se najce ce kazuje. 32 dravljao pomocnika, sjedao pred njega na pod i poci.njao micati usnama, mrmljajuci kao da kazuje Kur'an. Priupitivao je pomocnika s vremena na vrijeme za ko.ju rijec. Ovaj bi mu nekad odgovorio, a nekad se ni to ne bi potrudio. Hod a bi navratio svakog dana pred po.dne. Nakon to pozdravi i sjedne, prva mu je briga bila da zapita djecaka: -Jesi li kazivao? -Da. -Odakle dokle? -Na prijatelj bi odgovarao: Od poglavlja O junici do Sigurno ce naci ako je to bila subota, od Sigurno ce naci do Ne opravdavam ako je bila nedjelja, i tako dalje - na osnovu podjele Kur'ana na est dijelova koju su izvr ili ucenjaci - na.vodeci jedan od tih dijelova kada ga hod a zapita. Ali pomocnik se nije zadovoljavao ovim dogovo.rom, iako je i njega, kao i djecaka, rasteretio. Poku a.vao je da iskorsti djecakov polo aj. S vremena na vri.jeme bi ga upozoravao da ce ga prijaviti hod i postoje primijetio da zapinje u nekim poglavljima, recimo u poglavlju o Hudu ili O prorocima ili u poglavlju O sa-vremenicima. A po to je djecak zapinjao u cijelom Kur'anu, jer je mjesecima zanemarivao kazivanje, bo.jao se da ga hod a ispituje. Zato je bio spreman da da.de sve kako bi kupio cutanje pomocnikove Koliko je samo hljeba, pa tete, datula donosio u d epovima i da.vao pomocniku! Koliko mu je dao pijastera, koje je, s vremena na vrijeme, dobijao od oca i za koje je elio da kupi bombone sa nanom! Koliko puta je prevario maj.ku da bi uzeo veliki komad ecera kako bi ga, po dolas.ku u mekteb, dao pomocniku, iako je strano udio da ga sam pojede cijelog ili bar dio. Pomocnik bi ga uzi.mao, tra io bi da mu donese vode, u koju bi potopio e.cer pa ga sna no sisao a zatim ga, skoro potpuno rasto33pljenog, pro dirao. Koliko puta se odrekao rucka koji su mu donosili od kuce i davao pomocniku, iako je bio stra no gladan! Sve to samo da pomocnik ne obavijes.ti hod u kako on zapinje u Kur'anu!... No, ta trajna povezanost ubrzo mu obezbijedi na.klonost pomocnika, koji poce da ga smatra prijateljem i da ga vodi sa sobom u d amiju da zajedno obave po.podnevnu molitvu poslije rucka. Postepeno, pomocnik poce da se oslanja na njega, da se u njega pouzdava, tra eci da poducava Kur'anu poneko dijete ili da presli- a neke od onih koji su poceli da ga uce napamet ili da ga ponavljaju. Tu je na prijatelj tacno slijedio onaj me-tod koji je prema njemu primjenjivao pomocnik: posa.dio bi preda se djecu, naredio im da kazuju Kur'an, dok bi se on sam zabavljao razgovarajuci sa drugim mali a.nima. Kada bi zavr io razgovor, okrenuo bi se i cim bi primijetio nered, nepa nju ili galamu, redao je prvo pri.jetnje, pa grdnje, zatim udarce i, napokon, tu bu pomo.cniku. On, istina, nije znao bolje od svojih ucenika Kur'an napamet, ali po to je pomocnik izabrao prema njemu ovakav nacin pona anja, morao je i on da igra ulogu istinskog pomocnika. A to njega pomocnik nije ni grdio, ni tukao, a ni tu io hod i, za to je on placao skupu cijenu. Djeca su to razumjela i pocela su da mu isto tako skupo placaju. Ovim mitom on se namirivao za ono to je davao pomocniku. Samo to je mito koje je on uzimao bilo drugacije, po to on nije bio li en kod kuce nicega kao drugi, pa mu nisu bili potrebni ni hljeb, ni datule, ni ecer, a novac nije mogao da primi. ta da cini sa novcem kada ga sam, bez necije pomoci,
nije mogao potro iti. Skrenuo bi na sebe pa nju i otkrio ta radi. Ukratko, on je bio izbirljiv i te ko gaje bilo za.dovoljiti. Ucenici su se domi ljali na razne nacine kako da ga ipak zadovolje, kupujuci mu bombone od nane, topljeni ecer, sjemenke i kikiriki. Vecim dijelom tih "ponuda" castio je pomocnika. Ali jedna posebna vrsta mita dopadala mu se i oca.ravala ga toliko da se ohrabrivao da na najru niji nacin zanemaruje svoju du nost: to su bile price, legende i knjige. Tako, kada bi mu koji ucenik znao da isprica neku pricu ili kupi neku knjigu od prodavca to sa knji.gama obilazi sela u provinciji, ili da mu procita poglav.lje iz price o Zir-Salimu ili Abu Zejdu,22) bio bi sigu.ran da ce postici sve to eli - njegovu naklonost, sim.patiju i prijateljstvo. Naj vje tija u tome bila je jedna sli.jepa djevojcica, po imenu Nafisa. Nju su njeni Page 10
Taha Husein - Dani poslali u mekteb da nauci Kur'an napamet. Ona ga je zaista do.bro naucila i utvrdila. Hod aju je povjerio pomocniku, a ovaj na em prijatelju, koji prema njoj primijeni isti metod kao pomocnik prema njemu. Porodica ove dje.vojcice bila je bogata, ali skorojevicka. Otac joj je u po.cetku bio gonic magaraca, a zatim je postao imucan trgovac. Tro io je bez racuna na porodicu i osiguravao joj neobicno obilje u ivotu. Nafisi nije nikada nedos.tajalo novaca. Pokazivala je najvi e spretnosti od sve djece u izabiranju mita - pamtila je najvi e prica, bila je najsposobnija da ih izmi lja, znala je najraznovrsnije vesele pjesme i tu balice, podjednako je dobro pjevala i jedne i druge. Pona ala se cudno, kao da joj je duh ne. to poremecen. Dobar dio vremena zabavljala je na eg prijatelja svojim pricama, tu balicama, legendama i ra.znovrsnim mitovima. I dok je na djecak davao i pri.mao mito, varao i bio varan, Kur'an je nestajao iz nje.govog pamcenja - stih po stih, poglavlje po poglavlje -do onog kobnog dana... Kakvog dana! \ 22)Veoma poznate price na egipatskom selu. sa sadr ajtmii predi -slamske istorije, na egipatskom dijalektu, a ne na knji evnom jeziku. 35Bila je srijeda. Na prijatelj ju je proveo u zabavi i veselju. Ujutru je tvrdio hod i da je potpuno zavr io ponavljanje Kur'ana, a zatim se predao slu anju prica i legendi, i igri do kraja dana. Iza av i iz mekteba, umjesto kuci, uputi se sa je.dnom grupom drugova u d amiju da obavi popodnevnu molitvu. A volio je da odlazi tamo, da se penje na mi.naret i pridru i mujezinu23^ u teslimu24) Oti ao je, dakle, toga dana, popeo se na minaret, pridru. io pozivu na molitvu i obavio je. Kada je htio da se vrati kuci, vidje da je izgubio sandalu i ne mogade je naci. Sta.vio ju je pored minareta, a kada je poslije molitve htio da je uzme, neko ju je vec bio ukrao. Rastu ilo ga je to malo, ali kako je toga dana bio zadovoljan i radostan, nije se uznemirio niti je ocekivao nekakve neugodnosti. Vratio se kuci bos. A od d amije do kuce bilo je daleko. To ga, me.dutim, nije zapla ilo, mnogo puta je i ao bez obuce. Ude u kucu, a otac ga, sjedeci kao i obicno na diva-nani, pozva i zapita: -Gdje su ti sandale? -Zaboravio sam ih u mektebu - odgovori. 23) Onaj koji sa minareta poziva na molitvu. 24) Invokacija nakon obaveznog poziva na molitvu 36 Otac ne rece ni ta i pusti za tren dijete da ude i ma.lo porazgovara sa majkom i bracom, da pojede komad hljeba, kao to je obicavao kada se vrati iz mekteba, a zatim ga pozva. On urno pride. Kada se namjesti i smiri, otac mu rece: -Sta si danas ucio iz Kur'ana? -Zavr io sam cijeli Kur'an, ucio sam est poslje.dnjih dijelova. -Zna li ga i sada dobro? - upita otac. -Da. -Onda mi kazuj poglavlje o Sabi - naredi otac. Kako je na prijatelj bio zaboravio ne samo poglav.lje O Sabi nego i sva ostala poglavlja, Allah mu ne po.ma e ni jednim slovom. -Kazuj poglavlje o Stvaraocu - rece otac. Ni tada mu Allah ne poma e ni slovca. -Tvrdio si mi - nastavi otac mirno i podrugljivo - da zna i sada Kur'an. Kazuj poglavlje Ja Sin.25) Allah mu ovoga puta poma e da se sjeti prvih stiho.va, ali ubrzo mu se jezik zaveza i usta osu i e. Uhvati ga mucna drhtavica i obli hladan znoj. ^Ustani - rece mirnim glasom ejh - i potrudi se da svaki dan zaboravi sandale. Vidim samo jedno: izgu.bio si ih kao to si izgubio Kur'an. Ali sa tvojim ho-d om imam da sredim racune. Djecak izade iz divanhane pognute glave, uzrujan, i, posrcuci, uputi se u ostavu. U jednom uglu se nalazio panj na kojemu je njegova majka sjekla meso. Tu se na.lazila zbirka no eva, dugih i kratkih, te kih i lakih.
U av i u ostavu, na prijatelj krenu prema uglu gdje je panju i posegnu za satarom. To je bio najzama niji, najo .triji i najte i od svih no eva to su se tu nalazili. Uze ga u desnu ruku i zadade sebi udarac po vratu! Kriknu i 25) Vidi fusnotu na str. 25 37-ispusti, sataru iz ruke. Majka mu dotrca, bila je blizu, ali nije obratila na njega pa nju kada je pored nje pro ao, i nade ga kako stoji unezvjeren, dok mu krv tece iz vrata. Satara je le ala na zemlji, pored njega... Hitro baci po.gled na ranu i isto tako brzo ustanovi da je beznacajna! Zasu ga grdnjama i prijekorima, a potom ga dohvati za ruku, odvede u ugao kuhinje, gdje ga silovito gurnu i ode za svojim poslom. Na prijatelj ostade na tom mjestu bez pokreta, bez rijeci, bez placa, bez misli - kao da i ne pos.toji. Njegova braca i sestre jurili su okoli i igrali se ne obracajuci pa nju na njega. Ni on se nije Page 11
Taha Husein - Dani obazirao na njih. Pribli avala se noc kada su ga pozvali ocu. Iza ao je i, postiden, posrcuci, stigao do divanhane. Otac ga ne upita ni ta, nego ga hod a doceka pitanmjem: -Zar nisi danas meni kazivao est odjeljaka Kur'ana? -Da - odgovori on. -Zar mi nisi jucer kazivao poglavlje O Sabi? - nas.tavi hod a. -Da - odgovori. -Pa ta ti je te danas ne mo e da ga kazuje ? - upi.ta hod a. On ni ta ne odgovori. -Kazuj poglavlje o Sabi - zatra i hod a. On ne be-knu ni slova. -Kazuj poglavlje O padanju nicice - rece otac, ali i to ostade bez uspjeha. Ovdje^otac iskali svoju srd bu, ali ne na dijete. Znaci, mali ide u mekteb ne da uci i kazuje Kur'an niti da se o njemu brine i poklanja mu pa nju, nego da se igra i zabavlja! Danas se vratio bos i tvrdio da je zaboravio sandale u mektebu... Mislim da tvoja briga da nauci Kur'an mora biti ista kao i tvoja skrb ide li on bos ili obuven... -Kunem se - rece hod a - velikim Allahom tri puta da ga nisam zanemario ni dana. Da nisam danas iza ao 38 iz mekteba prije djece, ne bi se on vratio bos. On mi ka.zuje citav Kur'an jedanput svake nedjelje, est odjelja.ka svakog dana, cim stignem u mekteb. -Ne vjerujem ni ta od toga - rece otac. -Neka moja ena bude pu tena tri puta26^ ako sam te ikada slagao i ako te sada la em. Ponavljam, svake nedjelje presli am ga cijeli Kur'an. -Ne vjerujem. -Zar misli - rece na to hod a - da mi je dra e od moje ene ono to mi ti placa svakog mjeseca? Ili mi.sli da cu za ljubav tvog novca pociniti grijeh i ivjeti sa enom koju sam pred tobom tri puta pusito? -To me se ne tice - uzvrati otac - ali ovo dijete od sjutra nece vi e ici u mekteb. Na to se di e i ode. Di e se i hod a i ode sumoran i alostan. A na prijatelj ostade na svome mjestu ne mi.sleci na Kur'an niti na ono to se zbilo, nego razmi lja.juci o sposobnsoti hod e da la e, o zakletvi, o trostru.kom pu tanju ene, koju je izbacio kao to baca cigare.tu kada je dopu i. Te se veceri djecak ne pojavi za stolom. Tri dana se klonio oca i objeda. Tek cetvrtog dana nade ga on u ku.hinji, gdje je volio da se skloni kraj peci. Dugo mu je govorio blago, nje no i osjecajno, dok se konacno dje.cak ne raskravi i lice mu se ne razvedri poslije mr te.nja. Otac ga uze za ruku, posadi ga na njegovo mjesto za stolom i pokloni u posebnu pa nju za vrijeme za vri.jeme rucka. A kada se rucak zavr io i djecak ustao da ode, njegov otac rece, okrutno se aleci, onu recenicu koju djecak nikada nece zaboraviti, jer ga je njome ismijao pred bracom. Oni su je zapamtili i kasnije mu se njome s vremena na vrijeme podsmijavali. Rekao mu je: "Ala ti nauci Kur'ana napamet!" 26) Trostruko izgovaranje formule razvoda cini razvod konacnim. 39XI Dijete je prestalo da ide u mekteb, a hod a da dola.zi u njihovu kucu. ejh je na ao drugog ucitelja, koji je dolazio kuci svaki dan namjesto hod e, da procita po jedno poglavlje iz Kur'ana i presli a dijete - sat ili dva. Dijete je, inace, kada ode novi ucitelj, bilo slobodno da se igra i zabavlja u kuci. A kada dode kraj popodneva, dolazili su mu drugovi i prijatelji, cim izadu iz mekte-ba, da mu pricaju ta se tamo zbilo. On se time zabav.ljao, izrugujuci se njima i njihovom mektebu, hod i i pomocniku. Cinilo mu se daje sve svr eno izmedu nje.ga i mekteba i onih koji su u njemu, da se nikada vi e nece vratiti tamo, niti vidjeti ucitelja i njegovog pomo.cnika, pa je sva ta ru no govorio o ovoj dvojici. Poceo je otkrivati njihove mane i zloce, koje je do tada krio.
Proklinjao ih je pred djecom i opisivao ih kao la ce, kradljivce i nezasito pohlepne. Pricao je o njima ru ne stvari. Nalazio je da ga te price iscjeljuju od svega to je od njih i umektebu do ivio. Djeca su se nasladivala. A za to i da ne razve e jezik o dvojici ljudi kada nije ostalo vi e od jednog mjeseca do njegovog puta u Ka.iro? Jer njegov brat azharovac vraca se iz Kaira za4ne-koliko dana i kada bude zavr io raspust, pove ce ga sa sobom na Azhar, gdje ce postati slu alac. Tamo ce se okaniti prica o ucitelju i njegovom pomocniku. 40 Zaista, bio je sretan th dana. Osjecao se u necemu nadmocan nad svojim drugovima i vr njacima. On nije i ao kao oni u mekteb, nego mu je ucitelj dolazio na noge. Otputovace u Kairo, gdje je Azhar i gdje su Seji-duna el Husein i Sejjide Zajnab27) i grobovi drugih svetih ljudi. A Kairo za njega i nije bio ni ta drugo ne.go sjedi te Azhara i sveti te svetaca i pravednika. Page 12
Taha Husein - Dani Ali ovu kratkotrajnu srecu prekinulo je gorko razo-racenje. Razlog je bio u tome to hod a nije mogao otrpjeti ovaj prekid niti podnijeti pobjedu ejha Abdul D avada nad njim, pa je poceo slati posrednike kod ej-ha-oca. Veoma brzo otac se odobrovolji i naredi djete.tu da sjutra ujutro ode u mekteb... Tako se, potiv svoje volje, vrati strahujuci ta ce ga snaci od hod e, koji ce ga po trcei put poducavati Kur'anu. Ali to nije bilo sve. Djeca su prenijela ucitelju i pomocniku ono to su cu.la. Kakvi su bili casovi rucka cijele te nedjelje! Kakve je sve grdnje prosuo hod a na dijete! Koliko mu je pu.ta pomocnik ponovio rijeci, koje je dijete govorilo ka.da je mislilo da nece vi e vidjeti ovu dvojicu! Te nedjelje djecak je naucio da obuzdava svoj jezik. Spoznao je daje ludo i glupo vjerovati obecanjima lju.di i obavezama u koje se zaricu. Zar se nije otac zakleo da nece nikada vratiti dijete u mekteb, a on se, evo, vra.tio. I kakva je razlika izmedu ejha koji se zaklinje pa kr i zakletvu, i hod e koji se zakleo na razvod i na vje.ru znauci da la e? Pa i ova djeca koja su dolazila da sa njim zajedno ogovaraju hod u i pomocnika i da i njega na to izazovu, a poslije sve to on ka e prenose ovoj dvojici, dodvoravajuci im se! Cak i majka, koja mu se smije i podstrekava hod u protiv njega kada ovaj dode da joj se potu i na ono to su mu ispricali. I njegova 27) Veoma poznate kairske d amije, prva posvecena prorokovom unuku, a dru"a unuci. 41braca koja ga grde i ponavljaju ono to, s vremena na v Srne, uju od hod e, da bi ga razljutili No on je sve to podnosi strplj.vo i hladnokrvno. A za to i da se ne st^ kada izmedu njega i rastanka sa ovom djelom sre.dinom ostaje jedva mjesec dana!? 42 XII Prode, medutim, i taj mjesec i student sa Azhara se vratio u Kairo, a na prijatelj ostade gdje je i kako je bio, ne otputova na Azhar, ne omota ahmediju i ne ude u ogrtac i kaftan. Bio je jo suvi e mlad. Nije bilo jednostavno da ga po alju u Kairo, a ni njegov brat nije elio da preuzme brigu o njemu pa je savjetovao da ostane jo jednu go.dinu. Tako je i bilo. Nikoga nije zanimalo da li je on ti.me zadovoljan ili ne. Ipak, njegov se ivot unekoliko promijenio. Brat, student Azhara, savjetovao mu je da ovu godinu prove.de u pripremanju za Azhar i da o mu dvije knjig: jednu je trebalo da nauci cijelu napamet, a iz druge samo odredene stranice. Prva knjiga, koju obavezno treba cijelu nauciti, bila je Ibn Malekova "Elfijja" ("Tisucnica")28). Dru.ga je bila zbirka tekstova. Azharovac mu je pred odlazak preporucio da pocne ucenjem napamet "Ti-sucnice", pa kada je zavr i i bez gre ke utvrdi, da nauci iz druge knjige tekstova koji su nosili cudne nazive, kao to su: "Dragulj", "Nebu eni biser", 28) Elfijja ("Tisucnica") - gramatika arapskog jezika u stihu, auto.ra Ibn Maleka (umro 1274. god.). 43"Sirad ijja"29\ "Rahabijja":i0) "Lamijja glago.la"3". Ovi su nazivi u djecjoj du i stvarali utisak iz.gubljenosti i divljenja, zato to im nije znao znace.nja i to je osjecao da oni upucuju na nauku; jer, ko.nacno, on je znao da ih je njegov brat azharovac na.ucio napamet i razumio i zato postao ucen covjek; zahvaljujuci tome, zadobio je izuzetno mjesto u du. i roditelja, brace i cijelog stanovni tva kasabe. Zar nisu svi govorili o njegovom povratku mjesec dana prije, a kada bi stigao, izlazili su pred njega veseli, obradovani i predusretljivi? Zarjiije otac po udno upijao njegove rijeci da bi ih ponavljao
svijetu, po.nosno i sa divljenjem? Zar ga seljani nisu usrdno molili da im odr i predavanje o teologiji ili o eri-jatskom pravu? I ta bi mogla biti teologija a ta opet erijatsko pravo? Pa onda. zar ga otac nije uporno i skoro ponizno molio, pretjerujuci u obeca.njima i buduci moguce i nemoguce nade, da u petak odr i propovijed u d amiji.|A zatim, taj veliki dan rodenja proroka! Kakvim je sve pocasitma, obziri.ma i po tovanjem bio zasut azharovac! Kupili su mu nov kaftan, nov ogrtac, nov fes i nove "kundu-re"... Govorili su o tom prazniku danima prije nego.li je osvanuo. A kada je konacno do ao taj dan i pri.bli io se podnevu, cijela porodica je po urila na ru.cak koji je ostao skoro netaknut. Mladi azharovac je obukao svoje novo odijelo, izabrao je za ovaj dan zeleni turban i prebacio preko ramena ka mirski al. Majka je za to vrijeme molila Boga da ga za titi. 29) Zbirka koja nosi naziv po imenu autora (Sirad ed din as Sid avendi - XII vijek). 30) Traktat o nasljednom pravu - (autor Muhamed er Rahbi - umro 1183.g.). Page 13
Taha Husein - Dani 31) Stihovana gramatika Ibn Malika u kojoj se stihovi zavr avaju sa 1. Otuda naziv. 44 Otac je tumarao radosno uzbuden. Kada se mladic uredio i dotjerao kako je elio, iza ao je. Konj gaje cekao pred vratima. Ljudi su ga ponijeli na rukama i posadili na sedlo. Narod se tiskao oko njega i zde.sna i slijeva. Jedni su trcali pred njim a drugi za njim. Pu ke su pucale. ene su sa svih strana juju-kale kao u najvecim praznicima, a zrak je bio ispu.njen mirisom tamjana. Odjeknule su pjesme u slavu proroka i povorka je krenula sporo kao da se njom krece i zemlja i sve kuce na njoj. Sve ovo zato stoje ovaj mladi azharovac izabran za ovaj dan "khali-fom"32) , pa se u svecanoj povorci, kojoj je on na ce.lu, obilaze kasaba i okolna sela. A za to je ba on izabran za khalifu, a ne neki drugi mladic? Zato to je azharovac, stoje ucio "nauke" i zna napamet "Ti-sucnicu", "Dragulj" i "Nebu eni biser"! Pa za to da se i djecak ne raduje izgledima da ce i on izuciti "nauke" kao i njegov brat i da ce preci svoje drugo.ve i prijatelje nauciv i "Tisucnicu", "Dragulj" i "Nebu eni biser" Koliko je bio radostan i kocoperan kada je sjutra-dan. u subotu, do ao u mekteb noseci pod mi kom pri.mjerak "Tisucnice"! Ova knjiga uzdigla gaje za neko.liko kopalja, iako je taj primjerak bio jedan, prljav i rdavo uvezan. Uprkos bijednom njenom izgledu i prlja.vosti, ona je vrijedjela u nejgovim ocima kao pedeset Kur'ana kakve donose njegovi drugovi. Ali "Tisucnica"... Kako da vam objasnim staje to? Dovoljno je reci da hod a ne zna iz nje ni slova! I da njegov pomocnik ne umije lijepo procitati ni prve nje.ne stihove! A "Tisucnica" je u stihovima, a u Kur'anu nema stihova. 32) Simbolicni predstavnik prorokovih nasljednika koji predvodi proslavu prorokovog rodendana. 45Citajuci stih: "Rece Muhamed Ibn Malik: 'Hvalim moga gospoda Allaha, najboljeg vlada'", on je osjecao takvu zadivljenost kakvu nije osjetio ni pred jednim poglavljem iz Kur'ana. 46 XIII Kako da ne bude ponesen kad je od prvog dana osje.tio da se visoko uzdigao; jer niti je hod a mogao da nadzire njegovo ucenje "Tisucnice", niti ga je mogao presli avati iz nje. Cak je i citav mekteb postao pretije.san za "Tisucnicu". Djecak je morao svakodnevno da ide u erijatski sud da kazuje kadiji dijelove iz "Tisu.cnice". Kadija bija e, takoder, jedan od ucenjaka Azha-ra, veci znalac nego djecakov brat azharovac,iiako otac to nije vjerovao jer je smatrao da kadija ne mo e biti ra.van njegovom sinu. U svakom slucaju, bio je jedan od azharskih ucenih ljudi, a uz to erijatski kadija, sa na.glaskom na ono q i r?^ Sada je u sudu, a ne u mekte-bu. Sjedi na divanu, na kojem su prostrti tepisi i pore.dani jastuci, i sa kojim se hod in podijum ne mo e ni uporediti. Oko njega nema poderanih sandala. Na vra.tima stoje dva covjeka vr eci du nost vratara. Svijet ih je nazivao krasnim imenom koje nije li eno velican-stvenosti: "poslanici". Zaista! Djecak je morao da ide u sud svako jutro, i kazuje kadiji po jedno poglavlje "Tisucnice". A kako je divno kadija kazivao! Kako je punim ustima izgovarao 33) U govoru se ova dva glasa izgovaraju mek e, ali u svecanom ka.zivanju izgovaraju se sa posebnim naprezanjem. 47glas k i glas r! Kako mu je glas podrhtavao od uzbude.nja kada je izgovarao stih Ibn Malika: Na govor su artikuhsani glasovi koji imaju znacenje, kao: idi pravo... Rijeci su: imenica, glagol, zatim cestica. Pojedinacno, sve je rijec, a govor obuhvata sve. Katkada rijec znaci govor
Kadija je uspio da ostavi dubok utisak na djecaka i da ga ispuni skromno cu kada je procitao slijedece sti.hove: (Ova poema) zslu uje odobravanje bez ustezanja I nadma uje "Tisucnicu" Ibn Muti'a.'4^ Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik, to mi namece obavezu da ga lijepo hvalim. Neka Allah obdari obilato Mene i njega na drugom svijetu.... Procitao je kadija ove stihove glasom koji je lomio plac, a zatim rekao djecaku: "Ko god se ponizi pred Al-lahom, on ga uzdi e... Razumije li ove stihove?" "Ne", odgovori djecak. "'Pisac", na to ce kadija, "neka mu se Allah smiluje, kada je poceo da stvara svoje dje.lo, uzoholio se i rekao: 'I nadma uje Tisucnicu Ibn Mut'a'. Ali kada pade noc, vidje u snu Ibn Muti'a, ko.ji ga estoko obasu prijekorima. Cim se probudio, is.pravi gre ku svoje oholosti i dodade: 'Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik". Koliko je otac bio sretan i radostan kada se u pre.dvecerje toga dana djecak Page 14
Taha Husein - Dani vratio i ispricao mu ta je cuo od kadije dok mu je kazivao prve stihove "Tisucni34) Autor prve ovakve "Tisucnice" (umro 1231. g.). 48 ce"! Prekidao je stihove rijecju "Allah, Allah", cime kod nas svijet izra ava divljenje. Ali sve ima granicu. Na eg prijatelja dr ali su radost i polet u ucenju Elfijje dok nije zavr io poglavlje o po-dmetu. A zatim popusti. Otac gaje svaki dan u predve.cerje pitao: "Jesi li bio u sudu?" On je odgovarao: "Da!" "Koliko si naucio stihova?" Djecak mu je kazi.vao ono to je naucio. Nakon poglavlja o podmetu, postade mu dosadno. Ucio je i odlazio u sud nevoljko i sporim korakom. Ne.kako je stigao do apsolutnog objekta, ali dalje nije mo.gao ni korak. Nastavio je da odlazi u sud svakog dana; kazivao je kadiji neki odjeljak "Tisucnice", ali cim bi se vratio u mekteb, zanemario bi "Tisucnicu" i prepu. tao se igri, pricama i legendama. A kada bi do ao u predvecerje i otac ga upitao: -Jesi li i ao u sud? - odgovarao je: -Da. -Koliko si stihova naucio? -Dvadeset - odgovarao je. -Iz kojeg poglavlja? -Iz poglavlja o genitivnoj vezi, ili iz poglavlja o pri.djevima, ili iz poglavlja o nepravilnoj mno ini. Ako bi mu zatra io da kazuje to je naucio, on mu je kazivao dvadeset stihova iz prve dvije stotine -jedanput o promjenljivim i nepromjenljivim rijecima, drugi put o neodredenim i odredenim rijecima, treci put o podmetu i priroku. Otac nije ni ta razumijevao, niti je primjecivao da ga sin vara, nego se zadovoljavao slu a.njem stihovnog govora. Imao je povjerenje u kadiju: zacudo, otac nijedanput nije pomislio da otvori "Tisu.cnicu" i sravni ono to djecak kazuje. Da je to ucinio bar jedanput, ponovila bi se prica sa poglavljem iz Kur'ana O pjesnicima, ili Sabi, ili stvoritelju... Ipak se jedared djecak suocio sa tom opasno cu i, 49da se majka nije zauzela za njega, zapamtio bi oca. Imao je brata koji je pohadao laicku kolu i koji se vratio iz Kaira da provede ljetnji raspust. Desilo s daje on nekoliko uzastopnih dana prisustvovao ovom svako.dnevnom ispitu. Slu ao je oca kako pita djecaka koje je poglavlje ucio i kako mu ovaj dgovara: poglavlje o ve.znicima, na primjer. A kada mu je otac tra io da to po.novi, djecak je govorio poglavlje o vlastitom imenu ili poglavlje o povezivanju dviju recenica. Mladic je ocu-tao prvi i naredni dan. Ali kada je vidio da se to ponav.lja, sacekao je da otac ode pa rece djecaku pred maj.kom: "Ti vara oca i la e mu. Ti se u mektebu igra i uopce ne uci "Tisucnicu"..." Djecak mu odgovori: "Ti la e ! ta te se tice? "Tisucnicu" uce azharovci, a ne daci laickih kola! Pitaj kadiju pa ce ti reci idem li ja u sud svaki dan." Mladic ga upita: "Koje si poglavlje na.ucio danas?" Djecak mu rece jedno. "Ali,", na to ce mladic, "ti nisi kazvao to poglavlje ocu, nego ne to drugo. Dajder mi "Tisucnicu" da te ja ispitam"! Djecak zacuta i pokunji se. Mladic odluci da sve isprica ocu, ali majka se zauze da to ne ucini. Iz nje nosti prema njoj i sa aljenju prema bratu, ocutao je. Tako otac ne saznade. A kada je azharovac do ao i presli ao djecaka, odmah je uvidio istinu. Nije se rasrdio, niti prijetio, ni.ti obavijestio oca, nego je naredio djecaku da prestane ici i u mekteb i u sud. I nauci ga "Tisucnicu" za ciglo deset dana. Ucenost u selima i gradovima unutra njosti ima sjaj kakav nema ni izdaleka u prestonici i u njenim razlici.tim ucenim sredinama. Uostalom, ni ta cudno i neobi.cno, po to je to zakon ponude i potra nje koji se pri.mjenjuje na nauku kao i na sve drugo to se prodaje i kupuje. I dok ucenjaci mogu da kru e neprestano po Kairu a da niko, ili skoro niko, ne obrati pa nju na njih, dok uceni ljudi govore, i to mnogo i sa biranim obrti-
ma, a da se niko u Kairu osim njihovih ucenika ne os.vrne na njih - dotle mo e vidjeti ucene ljude u provin.ciji, ejhove u selima i gradovima unutra njosti kako se krecu okru eni sjajem i po tovanjem, a kada govore, svijet ih slu a sa sna nim i neodoljivim divljenjem. Na prijatelj se, pod uticajem provincijskog mentaliteta, i sam divio ucenim ljudima kao to su se divili provinci.jalci. Skoro da je vjerovao da su oni stvoreni od neke izuzetno ciste zemlje, a ne one od koje je stvoren sav ostali svijet. Slu ao ih je kada govore obuzet divljenjem i zacudeno cu, koje je uzalud kasnije tra io u Kairu u prisustvu najvecih ucenjaka i najsjajnijih ejhova. U ovoj varo ici bila su tri-cetiri ucena covjeka koja su medu sobom dijelila divljenje i ljubav naroda. Prvi je bio sekretar u vjerskom sudu, covjek onizak, debeo, krupnog, zvonkog glasa. Kada progovori, rijeci mu na-pu u obraze i dopiru Page 15
Taha Husein - Dani do tebe zama ne kao i njihov go.spodar, grube kao i on sam, udarajuci te svojim znace.njima kao i svojim prekidima. Ovaj ejh bio je od onih propalih azharovaca koji su proveli godine na Univer.zitetu ne uspjev i da dobiju zavr nu diplomu ni za pros.vjetnu ni za sudsku oblast. Zadovoljio se polo ajem se.kretara suda. Njegov brat, medutim, bio je izvrstan ka.dija, nedavno postavljen za oblasnog sudiju. Ovaj ejh nije propu tao nijedan sastanak da se ne hvali svojim bratom i kudi kadiju sa kojim radi. Bio je hanefit35' , a pristalice tog pravca u kasabi bile su malobrojne, bolje reci nije ih ni bilo. Zbog toga je bio ljut i ogrocen na svoje suparnike, ostale ucene ljude koji su, pripadajuci afiitskom ili malikitskom36) pravcu, imali vi e slje35) Jedan od cetiri ortodoksna pravca islamskog prava i obreda, na.zvan po osnivacu Abu Hanifi (umro 767. god.). 36) Druga prva pravca islamskog prava i obrednih pravila, nazvani po osnivacima: A AFEI (umro 82O.g.), Maliku (umro 795. god.). 51dbenika koji su edno pili njihovo znanje i tra ili od njih savjete iz vjerskog prava. Zato nije propu tao nije.dnu priliku da hvali svoj hanefitski pravac i omalova a.va malekitski i afiitski. A ljudi u unutra njosti su luka.vi i o troumni; oni su prozreli da ejh, iz zavisti i srd be, govori to govori i radi to radi, pa su ga isto.vremeno alilili i ismijavali. Posebno sna na ljubomo.ra postojala je izmedu ovog ejha i mladog azharovca, djecakovog brata. Mladi azharovac biranje svake godi.ne khalifom, to je ovog ejha dovodilo do bijesa. A ka.da je narod poceo pricati da ce mladic dr ati propovi.jed u petak, on to saznade i ne rece ni ta. Ali kada je do ao taj petak i svijet napunio d amiju i kada je mla.dic krenuo ka propovjedaonici, di e se ovaj ejh, dode do imama i rece mu glasno i da drugi cuju: "Ovaj mla.dic je premlad. Nikako mu ne prilici da se popne na propovjedaonicu, da dr i propovijed niti da vodi moli.tvu pred narodom medu kojim ima toliko ejhova i sta.rijih ljudi. Ako mu prepusti propovjedaonicu i moli.tvu, ja odlazim." Zatim se okrenu narodu i rece: "Oni koji ne ele da izgube nagradu za molitvu, neka me sli.jede". Ove rijeci izazva e zabunu i dovele bi do smu.tnje da se imam nije digao i sam odr ao propovijed i predvodio molitvu. Tako ove godine mladicu izmace cast propovjedaonice. On se, medutim, danima trudio da nauci napamet propovijed, pripremao se dugo za tu priliku. Vi e puta je kazivao propovijed ocu, koji je ocekivao taj cas sa najvecom eljom i ogromnom ra.do cu. Njegova bri na majka bojala se da ga neko ne urece; mladic nije cestito ni iza ao iz kuce u d amiju, a ona je vec u posudicu stavila eravicu, na koju je baca.la razne mirise, obilazeci sobu po sobu i zastajala u svakoj nekoliko trenutaka mrmljajuci molitve. To bi potrajalo sve do povratka sina; i njega bi sacekala iza vrata i okadila ga, mrmrljajuci neke rijeci, dok je otac, 52 ljutit, proklinjao covjeka kojem je zavist pojela srce pa je sprijecio njegova sina da odr i propovijed i predvo.di molitvu. U kasabi je postojao jo jedan "alim"37' , afiit. Bio je imam u d amiji, gdje je propovijedao i predvodio molitvu. Poznat po svojoj pobo nosti i bogoboja lji-vosti, on je bio predmet velicanja i po tovanja koje se granicilo sa obo avanjem: tra ili su njegov blagoslov, dolazili kod njega radi iscjeljenja bolesnika i ostvarenja elja. Kao da je i on sam vidio u sebi ne to svetacko. Poslije njegove smrti godinama su ga itelji kasabe spominjali po dobru i pricali ubijedeno daje u trenutku kada su ga spu tali u grob rekao da su ga svi koji su ga pratili do posljednjeg obitavali ta mogli cuti: "Bo e, ucini da ovaj grob bude blagosloveno stani te!" Pricali su i da su vidjeli u snu visoko mjesto koje mu je Allah dodijelio u rajskom u ivanju. Treci ejh u kasabi bio je malikitskog pravca, nije se predao nauci niti joj se profesionalno posvetio. Radio je o zemlji i trgovao njenim proizvodima. Odlazio je u d amiju da obavi pet dnevnih molitava i, s vremena na vrijeme, ostajao sa
svijetom da mu kazuje prorokove ri.jeci ili da ih poducava u vjerskom pravu na jednostavan nacin, bez sujete i oholosti. Veoma mali broj vjernika je obracao pa nju na njega. To je ta ulema, ti ucenjaci. Ali bilo je i drugih "ucenih ljudi" razasutih u samoj kasabi, okolnim selima i u cijelom kraju. Oni nisu ima.li ni ta manji uticaj od ovih slu benih ulema na masu naroda i vladanje njim. Takav je had ija-krojac, ciji je ducan skoro gledao u mekteb i za kojega se sav svijet slagao daje tvrdica i gramzivac. Bio je povezan sa je.dnim od najvecih ejhova jednog mistickog reda, a ni37) Ucen covjek. 53poda tavao je sve ucene ljude koji svoje znanje crpu iz knjiga umjesto od ejhova. Smatrao je da je jedina pra.va nauka ono unutra nje saznje koje ti Page 16
Taha Husein - Dani dolazi u srce od Allaha, bez potrebe za knjigom, pa cak i bez citanja i pisanja. Takav je i onaj ejh... koji je poceo kao oslar38^ prenoseci svijetu namje taj ili robu, a potom postao trgovac pa su njegovi magarci prenosili samo njegovu robu. Svi su ga jednoglasno optu ivali da se obogatio jeduci sirotinjski imetak i na racun slabih. Bez mjere je ponavljao i na iroko tumacio jedan isti stih Kur'ana: "Oni koji nepravedno pro diru imetak sirota samo gu.taju u svoje trbuhe vatru i sigurno ce se peci u paklu". Izbjegavao je molitvu u glavnoj d amiji po to nije po.dnosio imama i ucenjake oko njega. Vi e je volio da je obavi u nekoj maloj, beznacajnoj d amiji. Ili onaj ejh... koji nije znao ni citati ni posati, pa cak ni dobro kazivati Pristup, ali koji je bio pripadnik mistickog reda adilija39-1. Okupljao je svijet na misti.cni obred i davao im savjete u vjerskim i svjetskim pi.tanjima. Nadalje, medu ove spadaju i fakihi40), koji su kazi.vali Kur'an i poducavali ljude u ucenju Kur'ana. Sami su sebe izdvajali od ostalih ucenih ljudi i nazivali se "nosiocima Allahove knjige". Zalazili su medu obicni svijet, narocito medu ene. Vecinom slijepci, mogli su da ulaze u kuce i kazuju Kur'an. ene su im pricale, tra. ile njihove savjete o postu i molitvi ili drugim svojim brigama. Ovi ljudi su posjedovali "znanje" potpuno oprecno onom ucenjaku, koje ovi crpu iz knjiga i koji su 38) Gonic magaraca. 39) Osnovao ga Tuni anin adil u XIII vijeku. 40) Fakih - prvobitno poznavalac kanonskog muslimanskog prava, a zatim i uopce religioznih nauka, a na kraju svako ko je pretendo-vao na zvanje ucitelja i obican ucitelj kazivanja Kur'ana. 54 vi e-manje imali neku vezu sa Azharom. Njihovo "zna.nje" razlikovalo se i od kontemplativnog znanja pripa.dnika mistickih redova. Direktno su ga crpili iz Kur'ana, razumijevajuci ga kako su mogli, a ne onako kako treba. Zapravo, razumijevali su ga kao na hod a, koji je slovio kao najo troumniji, najjaci u znanju i naj.sposobniji u tumacenju. Djecak gaje upitao jednog da.na o znacenju kur'anskog stiha: "Stvorili smo vas u vi. e uzastopnih oblika". On je mirno i uvjereno odgovo.rio: "Stvorili smo vas kao volove li ene razuma".41 ^ Ili su ga razumijevali kao djecakov djed, koji je kao niko znao napamet Kur'an i tumacio ga s najvecom vje ti.nom. Unuk ga je jednog dana zapitao o ovim bo jim ri.jecima: "Neki ljudi obo avaju Allaha na harfu42), bez prave vjere; ako im se desi ne to dobro, oni su zadovo.ljni, ali ako ih zadesi neko isku enje, potpuno se okrenu i izgube i ovaj i onaj svijet!" Rijec harf djed je protuma.cio kao rub nekog podijuma, klupe, dodav i: Tok mu je dobro, miran je na svom mjestu, ali ako mu se dogodi neko zlo, on padne sa klupe udariv i licem o zemlju." Na djecak se mije ao sa svom tom ulemom i od svih njih sakupio mno tvo razlicitih, nesredenih i pro-tivrjecnih saznanja. To je, po mom mi ljenju, izvr ilo veliki uticaj na formiranje njegovog intelekta, koji nije bio li en zbunjenosti, neusagla ensoti pa i protivrje-cnosti. 41) Igra rijeci: atvar - oblici faze, athvar - volovi. 42) Na slovu, na rijecima. 55XV A ta tek da se ka e o ejhovima dervi kih redova! Mnogobrojni i rasuti po cijelom kraju, skoro da nisu ostavljali na miru kasabu ni jednu sedmicu. Pripadali su razlicitim redovima, podijelili su narod izmedu sebe, i pocijepali ga duboko rasplamsavajuci strast. estoka surevnjivost vladala je u cijelom kraju izmedu dvije po.rodice dervi kih voda, od kojih je jednoj pripadao sje.ver, a drugoj jug. Ali, kako su stanovnici oblasti bili po.kretni seljakajuci se lako iz sela u selo ili iz kasabe u kasabu u okviru oblasti, de avalo se da se sljedbenici jedne porodice nasele na teritoriji koja pripada suparni.ckoj obitelji. Glave dviju porodica su, prema ustalje.nom obicaju,
obilazili okrug posjecujuci svoje sljedbe.nike i ucenike. Bo e, kakva su sve neprijateljstva izbi.jala kada bi onaj sa svjevera si ao na jug, i obratno! Otac na eg djecaka bio je sljedbeik gospodara juga, njemu se zakleo kao i njegov otac prije. Majka je tako.der bila sljedbenica onog sa juga, jer je njen otac bio je.dan od bliskih pristalica i branitelja gospodara juga. Nakon smrti preda njeg gospodara juga, naslijedio ga je, kao voda sekte, sin mu - had ija... Bio je vje tiji od oca, sposobniji za spletke i niskosti, preduzimljiviji protiv suparnika, ukratko, bio je bli i od oca probitku na ovome svijetu, a dalje od vjere. 56 Otac djecakov je "si ao" na sjever i nastanio se ta.mo. Tako je i voda dervi kog reda gornjih krajeva (ju.ga) uobicajio da ga jednom godi nje posjeti. Kad bi dolazio, nije to cinio sam ili sa manjom grupom, nego okru en mnogobrojnom Page 17
Taha Husein - Dani vojskom koja, ako nije imala stotinu ljudi, nije bila ni mnogo manja. Nije uzimao ni eljeznicu ni brodove koji su stizali Nilom, vec je cije.la bulumenta putovala na konjima sedlenicima, maz-gama i magarcima okru ujuci vodu, kroz sela i zase-oke, logorujuci i odlazeci sa pompom i razmetljivo u, slavodobitni tamo gdje su vladali bez ostatka, izaziva.cki tamo gdje njihovi suparnici imaju odredeni uticaj. Kucu djecakovog oca posjecivali su da bi konacili. Cim bi stigli, cijela ulica, od kanala do krajnje tacke na jugu, postala bi jedva dovoljna da primi cijelu tu gomi.lu i sve njihove sedlenike, mazge i magarce. Odmah je pocinjalo klanje ovaca, prostirale su se sofre na ulici i nastajalo je besprimjerno dranje. ejh je sjedio na di-vanhani, okru en najbli im prista ama i prijateljima. Pred njim su stajali domacin i ukucani spremni da iz.vr e svaku njegovu elju. Poslije zavr enog objeda odlazili su ostavljajuci ga da odspava dok se ne digne da uzme abdest. Trebalo je tada vidjeti kako se ljudi utrkuju i otimaju ko ce mu politi vodu! A kada obavi to, trebalo je vidjeti kako se utrkuju i svadaju ko ce se dokopati gutljaja upotrebljene vode od ejhovog ab-desta. On je, ne obracajuci na njih pa nju, obavljao obaveznu molitvu, i to odugovlaceci, a zatim isto tako dugo, ucio dodatne litanije. Tek nakon svega toga bio je spreman da prima ljude koji su se u grupama tiska.li. Neki su mu ljubili ruku i smjerno odlazili, drugi bi s njim progovorili na cas ili nekoliko casaka, neki su opet ne to molili. ejh je i jednima i drugima odgova.rao cudnim i nejasnim rijecima, o cijem se znacenju i tumacenju beskonacno naglabalo. 57Jednom su mu uveli na eg djecaka. On gaje pogla.dio po glavi i izrekao ovaj stih iz bo je knjige: "I na.ucio te je to nisi znao, Allahova milost prema tebi je golema"... Od toga dana otac djecakov bio je siguran da ce mu sin postati neko. Kada bi obavili vecernju molitvu, postavljane su so-fre i svijet bi jeo. Nakon obavljene posljednje nocne molitve, uspostavljala bi se seansa. A "uspostavljanje seanse" znaci okupljanje ljudi uokrug radi "zikira". Prisutni pocinju taj obred ponavljanjem Allahovog imena mirno sjedeci. Zatim im se glave pokrenu i gla.sovi neznatno pojacaju. Potom pokret zahvati cijeli gornji dio tijela i glasovi se jo malo povise. Konacno, drhtaj prode kroz tijela i odjednom svi ustanu, kao da ih je odbacila neka opruga. ejhovi udu u krug kazuju.ci stihove Ibn Farida43) i druge iste vrste. Ovaj ejh je posebno volio da kazuje poznatu poemu u kojoj se spo.minje nocno putovanje proroka na nebo, a pocinje sli.jedecim stihom: Iz Meke, iz stani ta slavnijeg od svih, Prema Jerusalemu otputova jedne noci Ahmed.44^ ejhovi su kazivali ovu poemu, a svi ucesnici u kru.gu kretali su tijela u ritmu zapijevanja, saginjuci se i is.pravljajuci kao da ple u a ejhovi ih vode. Djecak nikada nece zaboraviti noc kada je jedan ka.zivac pogrije io i zamijenio dvije rijeci poeme. ejh se razbjesnio, uskipio od srd be i dreknuo zapjenu eno to ga grlo nosi: "Pasji sinovi! Allah prokleo i va e oce.ve i djedove i pradjedove, sve do Adama! Zar hocete da upropastite dom ovog covjeka!" Djecak ce se dovijeka sjecati kakav je dojam proi.zvela ova srd ba na ucesnike u "zikiru" i sve ostale pri43) Omar ibn al Farid (umro 1235.g.) - egipatski misticni pjesnik. 44) Ahmed - jedno od imena Muhameda. 58 sutne. Svi su bili ubijedeni daje ta gre ka u poemi izvor nesrece kojoj nema ravne. Otac djecakov posebno je bio potresen i zapla en. Poslije se smirio. Kada je sjutradan ejh otputovao i u porodici se raspravljalo o njemu i o dogadaju povodom kazivanja poeme, domacin se tako nasmijao daje djecaku bilo bjelodano jasno da kod oca vjera u ovog ejha nije bila li ena sumnje i prezira... Da, sumnje i prezira! Jer su pohlepa i krtost ejha bile tako vidne da nije mogao prevariti nikoga ko ima zdra.vog razuma i sposobnsoti za razmi ljanje.) Ali niko nije toliko estoko mrzio ejha i toliko bje.snio protiv njega kao djecakova majka. Osjecala je odbojnost prema njegovim posjetama, bio joj je
nepo.dno ljiv. Obavljala je sav posao i pripremala to treba uz suzdr ani bijes i odvratnost. Sa naporom i mukom jedva se obuzdavala da ne prasne. Jer svaka posjeta ej-hova predstavljala je teret za porodicu, koja, premda je ivjela udobno, svakako nije plivala u bogatstvu. Takv aposjeta pro dirala je veliki dio p enice, ma.sla, meda i drugog. Domacin je morao da se zadu i ka.ko bi kupio neophodne brave i koze. Poslije svakog svog boravka, pri odlasku, uzimao je uvijek ne to iz kuce to mu se svidjelo: jedanput je to bio tepih, drugi put ka mirski al ili ne to slicno tome. Posjete ovog ejha i njegovih pratilaca porodica je eljela, jer joj je to donosilo, omogucavalo njenim cla.novima da dignu glavu i da se istaknu medu sugradani.ma i pred takmacima. Istovremeno, izazivale su esto.ku odbojnost jer Page 18
Taha Husein - Dani su stajale mnogo i u imetku i u trudu. Bile su, jednom rijecju, neizbje no zlo ustanovljeno obicajem i postale jedna ljudska potreba. Povezanost porodice sa ovom kucom dervi kog re.da bila je cvrsta, ostavljajuci trajne tragove u obliku anegdota, prica i legendi o cudima i cudotvorstvu. Dje.cakova majka i otac su, s posebnim u ivanjem, pricali 59sinovima o ovim legendama i dogadajima pro lih vre.mena. Majka, na primjer, nije propu tala nijednu prili.ku a da ne isprica slijedecu pricu: "Jedanput je moj otac oti ao na hodoca ce sa nanon i ejhom Halidom, koji je vec tri puta hodocasito u pratnji oca. Ovaj put je po la sa njim i nana. Kada su zavr ili hodoca ce i krenuli za Medinu, negdje na putu padne nana iz sedla i tako polomi leda da nije mogla hodati niti se poma.ci. Sinje morao daje nosi. To gaje toliko opteretilo te. kocama i brigama da se jednog dana po ali ejhu. Ovaj mu odgovori: -Ti tvrdi da je ona plemenitog prorokovog porije.kla? -Svakako - odgovori. -Onda ona ide svom pretku. Kada je donese do pro.rokove d amije, ostavi je u nekom co ku i pusti je samu sa njenim pretkom, koji ce uciniti ono to ushtjedne. Receno ucinjeno. Moj otac ostavi svoju majku u je.dnom krilu d amije, rekav i joj onim tvrdim jezikom fellaha koji je u svojoj suhoci bio ispunjen ljubavlju i nje no cu: "Eto tebe i tvoga pretka, ja nemam ni ta vi. e sa vama." Ostavi je, dakle, samu i pode sa ejhom da obide prorokov grob. "I, pricao je on, tako mi Allaha, nisam po ao ni nekoliko koraka kad cuh glas majke kako me doziva. Okrenem se, kad ona ustala i ide. Ne htjedoh da se vratim, ali ona po uri za mnom, presti e me, dosti e ejha i ukljuci se u povorku." Otac djecakov, opet, nije propustio ni jednu priliku da ne isprica slijedecu pricu o ovom ejhu. Pred njim je neko spomuo navod iz Gazalijeve45' knjige da niko ne mo e vidjeti proroka u snu. ejh rasrdeno rece: "Tako mi Allaha, boljem sam se od tebe nadao, o, Gazali! Ja 45) Gazali - poznati arapski filozof i teolog iz XII vijeka (umro 1111. god.). 60 sam ga vidio svojim vlastitim ocima. Jahao je mazgu." Kada mu je to isto drugi put spomuto, rekao je ne to drugacije: "Allaha mi, nisam se tome od tebe nadao, o, Gazali! Ja sam ga vidio ovim ocima kako ja e svoju ka.milu." Djecakov otac je iz ovoga izvukao zakljucak da je El Gazali pogrije io i da obican svijet mo e u snu vi.djeti proroka, a da ga dobri i pravedni mogu vidjeti i na javi. Otac je ovo dokazivao jednim navodom samoga proroka, koji je svaki put navodio uz ovu pricu: "Ko me vidi u snu, usnio me je izistinski, jer se sotona ne mo. e pokazati u mom obliku." Tako je djecak zapamtio raznovrsne price o cudima i tajnama misticizma. Kada je htio da o tome prica svo.jim drugovima ili kolegama u koli, mogao je cuti od njih slicne price, u kojima je ovaj put junak bio ejh sa sjevera i u koje su njegovi drugovi cvrsto vjerovali. Stanovni tvo na egipatskom selu, stari i mladi, dje.ca i ene, imalo je sopstveni duhovni ivot u kojem je bilo jednostavnosti i naivnosti, mistike i neznanja. Naj.veci uticaj na formiranje tog mentaliteta imali su dervi- ki redovi. 61XVI Uostalom, na djecak je ubrzo ovim vrstama "zna.nja" dodao nove: magiju i talismane. Putujuci prodavci knjiga raznosili su po kasabama i selima gomile knjiga koje pru aju mo da najistinitiju sliku provincijskog du.hovnog ivota toga doba. Oni su u svoim torbama nosili ivotopise svetih ljudi, price o vojevanjima i osvajanji.ma, pricu o macki i mi u, razgovor u eta i broda, knjigu "Sunce najvecih tajni magije"46', pa jo jednu knjigu, ni.sam zapamtio njen
naslov, ali znam da je bila poznata pod nazivom "Knjiga Dijerbija"47). Nudili su razne mo.litvenike, price o prorokovom rodenju, zbirke misticnih pjesama, knjige propovijedi, naputaka i predavanja, knji.ge o cudnim dogadajima, price o junacima iz plemena Hilal i Zenata, o Antari, o Zahir Bajbersu, o Sejf ibn Zi Jezenu48) i, konacno, uza sve ovo, Kur'an casni. Ljudi su sve ove knjige kupovali i gutali njihov sadr aj. Sr to.ga je formirala njihov duh kao to im se tijelo oblikova.lo sokovima onoga to jedu i piju. 46) Narocito popularno djelo Abul-Abbasa al Bunija (umro 1225). 47) Vjerovatno je to knjiga Ahmeda ad Dajarbija (umro 1738) pod nazivom "Probe". 48) Sejf ibn Zi Jezen-junak narodngo romana koji je nastao u Egi.ptu oko XV vijeka. 62 Na em prijatelju su citali dijelove svih tih knjiga. Zapamtio je dosta toga. Ali posebno su ga zanimale dvije stvari: magija i mistika. Nije mu bilo ni neobicno Page 19
Taha Husein - Dani ni te ko da spoji te dvije vrste znanja, po to je proti-vrjecnost koja se pojavljivala medu njima bila, u stva.ri, samo prividna. Zar svaki mistik ne tvrdi sebi i svije.tu da on vidi skrivene tajne, da pogada pro lost i budu.cnost, i da je, cineci raznovrsna i neobicna cuda, oslo.boden robovanja prirodnim zakonima. A ta cini madi.onicar? Zar i on ne smatra da posjeduje moc pogadanja nepoznatog, sposobnost da prevazide granice prirodnih zakona, a i da ima veze sa svijetom du a?... Dakle, sva razlika izmedu madionicara i mistika je u tome to je ovaj povezan sa andelima a onaj sa davolima. Ali treba da citamo Ibn Halduna49^ i njemu slicne da bismo ut.vrdili ovakvu razliku i izvukli normalne zakljucke, ko.ji zabranjuju magiju i odvracaju od nje, a prema misti.ci izazivaju ljubav i nukaju ka njoj. Koliko su na djecak i njegovi drugovi bili daleko od Ibn Halduna i drugih njemu slicnih? Do ruku su im do.lazile samo knjige magije, do ivljaji pravednih i cudesa svetih. Oni su jedino to citali i to je na njih uticalo. Ve.oma brzo su od citanja i zadivljenosti prelazili na opo.na anje i poku aje primjene. Mogli ste ih vidjeti kako vr e iste radnje kao dervi i ili izvode razne madionicar-ske vje tine. Cesto su se u njihovim glavama mije ale magija i mistika, tako da su postojale jedna te ista stvar koja slu i olak anju ivota i pribli avanju Allahu. Tako je bilo i s na im prijateljem, koji se, s vreme.na na vrijeme, pona ao kao dervi ili se pretvarao da je madionicar, u uvjerenju da ce tako omiliti Allahu i pos.tici najpo eljnije slasti ivota. 49) Ibn Haldun - cuveni arapski istoricar (1332-1406.g.), narocito poznat po "Uvodu u istoriju" (al Mukaddima). 63Medu pricama koje su se mno ile u rukama djece, a koje su donosili prodavci knjiga, bila je jedna, izva.dena iz "Hiljadu i jedne noci" i poznata kao prica o Hasanu iz Basre. U njoj se kazuje o zgodama onog maga koji je pretvorio bakar u zlato; o dvorcu koji se na stubovima di e iza planine visoko u nebo i u kojem borave sedam kceri d ina a gdje se sklonio i Hasan iz Basre. U njoj su i Hasanovi do ivljaji i ta mu se sve dogadalo na dugom i te kom putovanju do obitavali- ta d inova. Djecaka je najvi e ispunio divljenjem onaj dio price u kojem je Hasanu za vrijeme jednog putovanja poklonjen carobni tapic to je posjedovao moc da, kada se njime udari o zemlju i ona rastvori, iz nje izade devet ljudi spremnih da izvr e svako narede.nje vlasnika tapica. U stvari, to su bili d inovi sna ni i lagani, koji su letjeli i prelazili sve prepreke, nosili te ke terete, cupali planine, ukratko, tvorili cudesa bez kraja i konca. Djecak je bio opsjednut ovim tapicem, koji ga je vodio u mekteb. On je bio jo vi e opsjednut ovim ta.picem. Raspravljajuci ozbiljno, pronado e lak put da to ostvare. Na li su ga u '"Knjizi Dijerbija": treba se osamiti nakon ritualnog pranja, staviti preda se era.vicu i ne to mirisa, a zatim ponavljati jedno od Alla-hovih imena: "O, Plemeniti, o Plemeniti", bacajuci s vremena na vrijeme pomalo mirisa na vatru. Treba nastaviti ponavljanje ovog imena i paljenje mirisa sve dok zemlja ne pocne da se okrece, zid rastvori i pred njim se pojavi sluga-d in koji cuva to bo je ime. Od njega treba tra iti to se eli, i bice, bez ikakve su.mnje, izivr eno." Djecaci rije e da to sredstvo upotrijebe. Odmah su kupili razlicitih mirisa. Na djecak se osami na divana-ni, zakljuca za sobom vrata, stavi preda se ne to era.vice i poce na nju bacati miris ponavljajuci: "O, Pleme64 niti, o Plemeniti!" Dugo je cekao da se pocne vrtjeti ze.mlja, da se otvori zid i pojavi pred njim sluga-d in. Ali ni ta se ne desi. Tada se na djecak-carobnjak-mistik pretvori u arlatana. Izade iz divanane teturajuci se dr eci glavu u rukama, jedva u stanju da progovori. Njegov drug ga saleti pitanjima: da li je sreo slugu-d i-na? Je li zatra io tapic? Djecak je odgovarao drhteci, sav naje en i stra no cvokocuci zubima, tako da je uspio da
svom prijatelju utjera strah u kosti. Tek se sa prividnim naporom smiri i poce odgovarati iskidanim rijecima i drhtavim glasom: "Zemlja se pocela okretati tako da sam skoro pao, otvorio se zid i ja sam cuo glas koji je ispunio cijelu sobu. Na to sam se onesvijestio, a kada sam do ao sebi, brzo sam pobjegao!" Drug ga je slu ao ispunjen rado cu i divljenjem: "Smiri se," rece mu, "prepao si se pa si se od straha iz.gubio. Potra imo u knjizi ne to to ce te obezbijediti i ohrabriti da izdr i pred d inom-slugom i tra i od nje.ga ispunjenje elja". Nastavi e tako tra enje u spomu-toj knjizi dok ne nado e da treba obaviti molitvu od dva metanisanja prije nego to se sjedne pred vatru i pocne ponavljanje bo jeg imena. Na junak to ucini vec sju-tradan i onda poce bacati mirise na vatru ponavljajuci zazivanje: "O, Plemeniti", ocekujuci da se zemlja za.vrti, zid rastvori i pred njim pojavi sluga. Ni ovaj put se ni ta od toga ne desi. Ali pred svoga druga djecak iza.de potpuno smiren i obavijesti ga da se Page 20
Taha Husein - Dani zemlja zavrtje-la, rastvorio zid i sluga stupio pred njega, saslu ao ta eli, ali nije htio da udovolji njegovim eljama sve dok on du e ne isku a samocu, moleci se jo vi e, paleci mirise i spominjuci Allaha. Za izvr enje ovoga dao mu je rok od mjesec dana, u kojem treba sve ovo redovno da obavlja. Ako samo jednom poremeti ovaj red, mora nastaviti jo citav mjesec. Drug mu povjerava i stade svakodnevno da ga podsjeca da obavi cijeli ritual. "Ma65dionicar" se koristio ovom slabo cu svoga druga da bi iznudivao od njega razne te ke i dosadne usluge. Ako bi odbio ili oklijevao, na prijatelj mu je prijetio da ne.ce sjediti pred vatrom niti ce zazivati "Plemenitog" i da nikada nece dobiti carobni tapic. Na tu prijetnju drug bi se hitro pokoravao. Medutim, na prijatelj nije jedini naginjao magiji i mistici. Njega su na to podsticali. Prije svega njegov otac- ejh. Naime, otac je imao silne molbe za Allaha: imao je mnogo sinova, koje je elio da koluje i da im odgoj. A bio je siromah, nije mogao da snosi tro kove njihovog obrazovanja. S vremena na vrijeme se zadu i.vao, a otplate duga bile su sve te e. Ponekad bi za elio da mu se poveca plata, a nekada da napreduje u slu bi ili bude premje ten s jednog posla na drugi. Sve to on je iskao od Allaha, u svojim uobicajenim i posebnim molitvama. Najdra a molitva za ove elje bila je ona koju nazivaju Litanija poglavlja Ja Sin.50) Tra io je od svoga sina, junaka ove pripovijesti, da je obavlja za njega, zato to je dijete i zato to je slijep. Sa ova dva svojstva, racunao je otac, djecak je bio posigurno omi.ljen i blizak Allahu. Zar Allah mo e imati srca da odbi.je slijepo dijete kada mu ne to tra i preporucujuci se kazivanjem Kur'ana! Litanija Ja Sina imala je vi e stepena: prvi je da se covjek povuce u samocu i kazuje ovo kur'ansko po.glavlje cetiri puta a zatim zatra i ono to eli; drugi, da u samoci kazuje to poglavlje sedam puta i poprati ga izlaganjem svoje elje, a treci - da to isto ucini cetrde.set i jedan put i da svaki put izgovori i prizivanje: "O, prista e dobra u izabranom narodu", a zatim, prirodno, da zatra i bo ju pomoc da se ostvari odredena elja. U ovom trecem stepenu obavezno je i paljenje mirisa. 50) Jedno poglavlje Kur'ana 66 Otac je tra io najmanju litaniju za male stvari, srednju za va nije, a veliku za ono to se tice ivota cijele po.rodice. Tako, na primjer, kada je htio da nekog od sino.va prime besplatno u neku kolu, tada je bila mala. Ako je tra io od Allaha pomoc za otplatu nekog te kog du.ga, kazivala se srednja. Ali, kada je elio da bude pre.mje ten sa jednog posla na drugi, ili pri eljkivao pove.canje plate za jednu funtu pa cak i manje, tra io je ve.liku. Svaka je imala svoju cijenu: mala komad ecera ili halve, srednja pola, a velika deset pijastera. Cesto je djecak u samoci kazivao poglavlje Ja Sin cetiri, sedam ili cetrdeset i jedan put. I, zacudo, elje su se uvijek ispunjavale. Domalo se otac potpuno uvjerio da mu je sin blagosloven, da ima posebno mjesto kod Allaha. Ali uloga magije i mistike nije se ogranicavala isklju.civo na zadovoljenje potreba, niti na proricanje onoga to ce se tek dogoditi. Ona je, pored toga, obuhvatala ot.klanjanje neprijatnosti i odbranu od nesrece. Djecak je mnoge stvari zaboravio, ali nikako nije mogao da ne pamti onaj u as koji je zavladao u srcima svih stanovni.ka kasabe i okolnih sela onoga dana kada je stigla vijest da ce se uskoro pojaviti na nebu kometa i da ce u dva sa.ta po podne jednim krajem svog repa dohvatiti zemlju, da ce se ona pretvoriti u prah i pepeo koji ce raznijeti vje.trovi. ene i obican svijet jedva da su pridavali ovome znacaj, strah bi ih zahvatio samo onda kada bi se poveo razgovor o katastrofi ili kada bi culi da se o tome ras.pravlja, mada bi odmah pristupali redovnim dnevnim poslovima. Drugacije je bilo sa vjerskim "ucenjacima", cuvarima Kur'ana, ejhovima dervi kih redova i njiho.vim ucenicima. Oni su izistinski bili veoma uznemireni i prepla eni. Srce im se nije smirivalo u prsima, kao ni beskrajna naglabanja o tome. Jedni su tvrdili da se nesre.ca nece dogoditi, jer bi to bilo
suprotno svim poznatim okolnostima posljednjeg suda: zemlja ne mo e nestati 67prije nego to se pojave ivotinja, Vatra i Ded al,51) ni.ti prije nego to side Mesija na zemlju da je ispuni prav.dom poslije perioda punog nasilja. Drugi su nagadali da ce se katastrofa dogoditi, ali ce uni titi samo jedan dio, a ne cijelu zemlju. Prepirali su se tako po cijeli dan. A ka.da dode noc, sakupljali bi se nakon vecernje molitve u grupama u d amiji, ili pred kucama, ponavljajuci rijeci: "Cas nepredvideni je kucnuo iznenada, jedina odbrana od njega je Allah", i tako sve do posljednje nocne moli.tve. I dani su prolazili, do ao je cas nesrece, a na nebu se ne pojavi kometa niti zemlju zadesi ikakvo razaranje, ni malo ni veliko. Tada se vjerski "ucenjaci", cuvari Kur'ana i dervi ke starje ine podijeli e: oni koji su svo.je znanje crpili iz knjiga i pripadali Azharu pobjednicki su govorili: "Zar vam nismo rekli da se ova propast ne mo e dogoditi prije pojave predvidenih okolnosti sude.nog dana? Nismo li vas pozivali da ne Page 21
Taha Husein - Dani vjerujete izmi ljo.tinama zvjezdoznanaca?" Cuvari Kur'ana su odgovarali: "Svakako! Nesreca bi nas zadesila da se Allah nije smi.lovao na dojencad, trudne ene, na ivotinje i da nije usli ao usrdne i skru ene molitve". A mistici su, opet, govorili: "Nikako! Propast bi zadesila svijet da vrhovni misticki voda nije posredovao izmedu boga i ljudi otkla.njajuci od njih ovo zlo i preuzev i njihove grijehove". Mo da ce , citaoce, zapitati: Zar nisu magija i mis.ticizam ono to je pokretalo narod da bi se za titio od hamsina?52) U nedoumici, ja bih mogao samo da ti is.pricam djecakova sjecanja. Vrijeme uoci " emm en nessima"53), kada svi odla51) Ded al - kod muslimana ono to je kod kr cana Antikrist. 52) Suh i vruc jugoistocni ili ju ni pustinjski vjetar u Egiptu; duva obicno poslije proljetnje ravnodnevnice. 53) Doslovno: udisanje vazduha - proljetni praznik Egipcana, prvi dan "hamsina", pada poslije koptskog Uskrsa: praznuje se velikim narodnim 68
etnjama.
ze da udahnu svje inu prvog da ka ju nog vjetra - bilo je cudno. U srcima ena, djece i znalaca Kur'ana mije. alo se ne to radosti sa neodredenim strahom. Kada osvane petak, pretjerivali su u jelu, posebnim vrstama jela, a subotom su halapljivo jeli obojena jaja. Uceni ljudi su se, takoder, veoma pomno pripremali za ovaj dan. Kupovali su bijele glatke arke papira koje su reza.li na sitne komadice, ispisivali na svakom "Alif Lam Mim Sad"54) pa ih savijali i punili njima d epove. Su-botom55) su obilazili kuce svojih prijatelja i privr eni-ka dijeleci ove komadice svim clanovima porodice i za.htijevajuci od njih da progutaju po cetiri komadica pri.je nego to dotaknu jelo i pice. Tvrdili su ljudima da ih ti progutani papirici tite od lo ih posljedica koje dono.si ju ni vjetar - hamsin, posebno od upale ociju. Ljudi su vjerovali, gutali papirice i placali ucenim ljudima crvenim i utim jajima. Djecak nikako nije mogao od.gonetnuti staje njegov hod a radio sa svim tim jajima sakupljenim u svijetlu subotu. Znao ih je nakupiti i po nekoliko stotina. Ali pripreme ucenjaka nisu se zaus.tavljale na tome, nego su pribjegavali drugoj mudroliji: od istog papira rezali su dugacke, ne ba iroke, trake i ispisivai na njima "Nasljedstvo proroka": Nasljedstvo Taha56^ bjehu dvije brojanice i Kur'an jedna kutija za antimon, dva tepiha za molitvu, rucni mlin i tap. Poslije ovog nabrajanja dodavali su razne molitve koje su pocinjale slijedecim rijecima, za koje su uce.njaci tvrdili da su na sirskom jeziku: "Debi debendi, 54) Tajanstvena slova, kao i ona koja stoje na pocetku mnogih po.glavlja Kur'ana. 55) Sveta subota - posebno je slave Egipcani u isto vrijeme kada se u Jerusalimu svetkuje kr canski Uskrs. 56) Jedno od imena Muhameda; inace ovo je nabrajanje predmeta koji su, prema predanju, ostali nakon Muhameda. 69keri kerendi, seri serendi, seber serbetuna, zarobite da.leko zlo da nam ne dode, a blizo da nam ne na kodi... itd." Te papire su, zatim, zamotavali kao zapise i tali.smane pa ih dijelili po kucama enskinju i djeci, dobi.vajuci kao protuvrijednost novac, hljeb, jela, kolace. Uvjerovali su ljude da no enje ovih zapisa i talismana odvraca zle duhove to dolaze sa hamsinskim vjetrovi.ma. ene su primale ove zapise sa punim povjerenjem, to im nije smetalo da se brane od demona " amm en nessima" lukom koji su sjekli i vje ale na kucna vrata i jeduci iskljucivo zeleni bob toga dana.
XVII Allah je htio da na hod a udari na nemale nevolje sa svojim ucenikom. Kao da nije bilo dovoljno ono to se, s vremena na vrijeme, dogadalo kada je otac ispiti.vao djecaka, niti, pak, stalne nesrece koje su poticale od djecakove upornosti da nauci "Tisucnicu" i druge tekstove uciniv i ga te kim i rdavim ucenikom koji se uznosi nad drugovima, pa i nad hod om, uobra avaju-ci da je vec ucenjak i odbijajuci da slu a pomocnika. Sve to nije bilo ni ta prema novoj nesreci koju hod a nije ocekivao. Ona je bila najveca od svih dosada njih, jer je pogodila njegovu profesionalnost. Jednog lijepog dana u grad je doputovao covjek iz Kaira u svojstvu inspektorsa seoskih drumova. Bio je sredovjecan, "feslija"57), govorio je francuski i tvrdio daje zavr io kolu umjetnosti i zanata. Bio je skroman i privlacan pa ga svijet ubrzo zavolje. Pozivali su ga u kuce na sijela i on se uskoro sprijatelji sa djecakovim ocem. Ovaj je bio najmio hod u da mu u kuci svaki dan kazuje po jedno Page 22
Taha Husein - Dani poglavlje iz Kur'ana uz mjesecnu pla-tu od deset gro a. To je bila visoka cijena, koju su pla.cali samo ugledni ljudi. Hod a je u pocetku pokazivao 57) Donekle pogrdan naziv za one to se oblace moderno, za razliku od vecine na egipatskom selu, koja zadr ava tradicionalni turban. 70 71simpatije prema prido lici i hvalio ga. Ali dode Rama-zan58). U nocima tog mjeseca ljudi su se sakupljali kod jednog uglednog gradanina-trgovca. Cijeli taj mjesec hod a je kod njega kazivao Kur'an. Djecak gaje pratio i katkada odmjenjivao, kazujuci umjesto njega citavo poglavlje ili dio. Dok je tako jedne noci kazivao, cuo ga je ovaj inspektor i rekao njegovom ocu: -Tvom sinu je neophodno da nauci lijepo kazivanje Kur'ana. -Naucice kada ode u Kairo - od profesora Azhara -odgovori otac. -Ja mogu da ga naucim citanju po Hafsi59), tako da ce, kada ode na Azhar, vec znati pravila lijepog kaziva.nja i tako lak e savladati sedam, deset ili cetrnaest na.cina. -Ti si, znaci znalac Kur'ana - s cudenjem upita otac. -Da, i uz to poznajem lijepo kazivanje. Da nisam zauzet svojim poslom, mogao bih da naucim tvoga si.na svim nacinima kazivanja. Ali elio bih da mu posve.tim bar sat svakog dana da bih ga naucio hafsinskom nacinu i osnovama lijepog kazivanja. Tako ce biti valja.no pripremljen za Azhar. -Da lije moguce - pitali su se prisutni - da jedan fe-slija koji govori francuski zna napamet Kur'an i nacine njegovog kazivanja? Inspektor objasni daje on biv i ucenik Azhara, daje dosta daleko stigao u izucavanju vjerskih nauka, ali da je pre ao u laicku kolu i zavr io kolu umjetnosti i za.nata. Na molbu prisutnih, covjek skide cipele, sjede prekrstiv i noge i kaza poglavlje o Hudu tako savr eno kako jo nikada nisu culi. Mo e se samo zamisliti ka.kvo je divljenje i velicanje od prisutnih do ivio, ali i 58) Mjesec posta. 59) Jedan od nacina kazivanja Kur'ana. 72 kakvu je tugu i bijes izazvao kod na eg hod e. Te noci hod a je bio kao gromom o inut. Ujutru otac naredi sinu da svaki dan odlazi kuci in-spektorovoj. Djecak se veoma obradova i odmah sve is.prica drugovima i djecacima u mektebu. Ta prica je to.liko povrijedila jadnog hod u daje djecaku zabranio da ikada vi e spomene inspektorovo ime u mektebu. Djecak je od tada poceo redovno odlaziti inspekto-rovoj kuci. Ovaj mu je dao da cita ud benik, tumaceci mu pravila lijepog kazivanja. Naucio ga je du inama, nazalizaciji, spu tanju glasa, udvajanju i svemu osta.lom. Djecaku se dopala ova nauka. Pricao je o tome svojim drugovima u mektebu i obja njavao im da ho.d a ne zna dobro du ine, da nije ba vican nazalizaciji, da ne poznaje razliku izmedu du ina u rijeci i slovu, ni.ti izmedu nagla ene i nenagla ene du ine. Odjeci sve.ga ovoga dopirali su do hod e, rastu ivali ga, a katka.da i dovodili do bijesa. Djecak je kod inspektora poceo kazivanje Kur'ana od pocetka. Naucio je mjesta zastajanja i mjesta pove.zivanja rijeci. Poceo je opona ati inspektora u kaziva.nju i zapijevanju. Tako je poceo da kazuje Kur'an i u mektebu. Kada ga je otac poceo ispitivati i kada je cuo kako na ovaj novi nacin kazuje Kur'an, bio je zadivljen i uzbuden. Nije bilo kraja hvaljenju inspektora. A ni ta nije moglo razbjesniti na eg hod u kao ta hvala. Cijela jedna godina je pro la u ucenju kod inspe.ktora. Naucio je odlucno kazivanje po Hafsi. Poceo bi i izucavanje nacina po Ver u da nije do lo do cita.vog niza dogadaja koji su se zavr ili odlaskom djeca.ka u Kairo. Da li je djecak rado zalazio u ovu kucu zato to se divio svom novom
nastavniku-inspektoru, ili zato stoje elio da dobro savlada Kur'an i njegovo lijepo kaziva.nje, ili, pak da bi razbjesnio hod u i nadvisio svoje dru73T gove? U prva dva mjeseca, da. Ali poslije ga je privla.cilo kuci inspektorovoj i omililo mu ne to drugo... Inspektor je imao cetrdeset, mo da i vi e godina. Djevojci kojom se o enio jedva daje bilo esnaest. Ni.su imali djece. U velikoj kuci, pored mlade ene, bila je jo samo njena nana, koja je pre la pedesetu. Kada je djecak poceo posjecivati ovu kucu, na njega niko osim inspektora nije obracao pa nju, ni pri dolasku ni pri odlasku. Ali kada su njegove posjete ucestale, mlada ena ga poce zapitkivati o njemu, majci, braci, kuci. Djecak je isprva odgovarao srame ljivo, a domalo sa.svim prirodno i, na kraju, sa zadovoljstvom. Tako je izmedu mlade ene i djecaka nastala nevina ljubav, mi.la djevojackoj du i, cije se srce predavalo strasti. Nasu.prot tome, stara nana je bila zabrinuta, a inspektor o Page 23
Taha Husein - Dani svemu tome nije imao pojma. S vremenom djecak se navadi da dolazi prije ugovo.renog casa kako bi imao sat ili manje za razgovor sa mladom enom. Ona ga je i cekivala i cim bi do ao, povela bi ga u svoju sobu. Tu bi oboje sjeli i pricali. Pri.ca se brzo pretvarala u igru... ni manje ni vi e nego igru medu djecom. Ali kako slatku! Djecak je sve ispricao majci. Ona se smijala i rekla djecakovoj sestri aleci mladu enu: "Ta djevojcica udata za starca ne zna nikoga niti je iko zna. Zbog do.sade ima potrebu da se igra i zabavlja". Od tada je djecakova majka nastojala da upozna mladu enu, pozvala je kuci i cinila sve da ih ona to ce ce posjecuje. XVIII Redali su se tako djecakovi dani izmedu kuce, me-kteba, suda, d amije, inspektorove kuce, razgovora ucenjaka i seansi mistika. Nisu svi bili ni ugodni, a ni gorki, bilo je i jednih i drugih. Ostatak je prolazio pra.zno i beznacajno. Ali jednoga dana djecak je okusio is.tinski bol i od tada spoznao da su dosada nje nevolje, na koje se tu io i zbog kojih je mrzio i sam ivot, bile beznacajne i shvatio da sudbina zna istovremeno da na.muci bolno covjeka kao i da mu osladi i olak a ivot. Djecak je imao sestru, najmlade dijete u porodici, u cetvrtoj godini ivota, umiljatu, vedra lica,fpricljivu, zabavnu u razgovoru, bujne ma te, ukratko, bila je za.bava cijeloj porodici. Cesto je u osami provodila sate u igri i zabavljanju: sjela bi naspram zida i govorila mu kao to majka razgovara sa svojim go cama. Udahnji.vala je ivot svim igrackama koje bi uzela u ruke, pre.tvarajuci svaku u posebnu licnost. Jedna je postajala ena, druga mu karac, ova je bila mladic, a ona druga djevojka. Djevojcica se neprestano kretala medu svim ovim licnostima, zamecuci medu njima cas aljiv i za.bavan, cas ljutit i srdit, a nekad miran i blag razgovor. Nije ni primjecivala da je slu a i gleda cijela porodica, prateci sa velikim u ivanjem ovu igru. Jedne godine, uoci praznika rtve, majka je vec po74 75cela pripreme za svetkovinu, sprremajuci kucu i goto-veci hljeb i razna jela. Djecakova braca su se takoder u urbano pripremala za praznik, stariji su odlazili cas krojacu, cas opet obucaru, a mladi se zabavljali ovom gu vom u kuci. Na djecak je pratio i jedne i druge sa nekom vrstom filozofske zami ljenosti, koja mu je pos.tala navikom. Njemu nije trebalo da ide ni krojacu ni obucaru, nije bio sklon ni da se zabavlja ovom u urba-no cu u kuci, vec se osamio iveci u svijetu ma te ispu.njenom raznim pricama i onim to je citao iz knjiga, koje je doslovno gutao. Praznik je bio sasvim blizu. Djevojcica jednog dana pade u neku klonulost i neuobicajenu nepokretnost, na to se skoro niko i ne osvrnu. Djeca u selima i gradovi.ma unutra njosti cesto su izlo ena ovoj vrsti nemara, na.rocito kada je porodica mnogobrojna, a domacica opte.recena poslom. ene u tim selima i gradovima imaju ne.ku vrstu zlocinacke filozofije i isto tako zlocinackog na.zovi znanja. J3ijLte^ se tu i na ne to, a majka se rijetko kada time pozabavi. Koje dijete se ne potu i? I poslije svega jednoga dana probudi se zdravo. A i kada se maj.ka zabrine, ona ili ne zna za ljekara ili prezire njegove usluge, oslanjajuci se iskljucivo na nadriljekarstvo. Tako je i na djecak izgubio oci: dobio je upalu ociju i danima bio zanemaren. Zatim su pozvali berberina, koji gaje "li.jecio" tako daje ostao potpuno slijep. Na slican nacin je i djevojcica izgubila ivot: ostala je klonula i slaba dani.ma na postelji, u jednom kutu kuce, s vremena na vrije.me bi je ponjegovale majka ili sestra dajuci joj ne to je.la, za koje sam Allah zna da li je bilo dobro ili ne. A u urbanost u kuci se nastavljala, pripremali se hljeb i je.lo, cistila se divanhana i odaje za goste. Djeca su bila za.uzeta zabavljanjem i igrom, mladici
odjecom i obucom, a otac je, nakon rucka odlazio da krajem dana i pocet.kom noci sjedi sa svojim prijateljima. 76 Cetvrtog dana pred vece sve se odjednom zaustavi. Majka shvati da se stra na sjena nadvila nad kucu. Smrt do tada nije u la u nju, niti je ova nje na majka okusi.la ujed istinskog bola. Da, dok je bila za poslom, naje.dnom zacu zlokobni vrisak djevojcice. Ostavi sve i po.hrli joj. Ali krici su se nastavljali i pojacavali. Sestre napusti e sve i pohita e djevojcici. Vriska se, medutim, nastavljala jo jace, djevojcica se uvijala i trzala na majcinim rukama. I otac napusti svoje prijatelje i po u.ri joj, ali krici nisu prestajali no rasli, djevojcica se stra. no tresla, lice joj se grcilo obliveno znojem. Djeca i odrasli napusti e igru i razgovor i dodo e djevojcici. Dugi prodorni krici su se nastavljali, a cijela ova poro.dica staja e oko djevojcice, ocajna i zaprepa tena, ne znajuci ta da ucini. Tako je trajalo satima... Otac, ko.jega Page 24
Taha Husein - Dani obuze ona slabost to obicno ovlada ljudima u ova.kvim prilikama, udalji se mrmljajuci molitve i navode iz Kur'ana, tra eci Allahovu pomoc. Mladi, deca, tako.der zaprepa teni, poti teni, niti su mogli da zaborave svoje malopredanje igre i price, niti su se usudivali da ih nastave. A majka je sjedila zanijemjela, gledajuci ne.tremice svoju kcerku i dajuci joj neke lijekove za koje nije ni znala ta su. A dugi krici su jacali i grcenja se nastavljala i povecavala. Ne bih nikad povjerovao da djeca koja nisu pre la ni cetiri godine ivota imaju snagu ravnu ovoj. Do ao je cas vecere i najstarija sestra djecakova postavi sofru. Otac i sinovi mu posjeda e. Ali, zbog neprekidnih kri.kova djevojcice, ni jedna se ruka ne ma i jela. Svi se ra-zido e i sofru raspremi e netaknutu, kao to je bila i postavljena. Djevojcica je i dalje jaukala i previjala se, a majka, otkrivene glave, mimo svog obicaja, cas je zu.rila u nju, a cas dizala ruke prema nebu. Ali nebeska vrata tog dana ostado e zatvorena. Sudbina je vec do.nijela neizbje nu presudu. Otac je mogao koliko hoce 77da kazuje Kur'an, a majka da ponizno moli. Cudno -niko od prisutnih nije ni pomi ljao na ljekara! Kako je odmicala noc, djetinji jauci su se smirivali, a glas joj zamirao, grcenje je slabilo. Jadnoj majci se ucini da je Allah usli ao nju i njenog mu a i da kriza prolazi. Uis.tinu, kriza je prolazila, Allah se smilovao ovoj djevoj.cici, o cemu je svjedocilo zamiranje glasa i smirivanje grceva. Majci se, dok je gledajuci kcerku, ucinilo da ce usnuti, ali kada je ponovo pogleda, primijeti da mir bez pokreta i glasa cudno dugo traje. Samo se jo zapa alo veoma slaba no disanje izmedu jedva otvorenih usana. Zatim je i to prestalo. Djevojcica je prestala da ivi. Od cega je bolovala? Kako je ova bolest odnijela njen ivot? Jedino Allah zna. Sada je nastao drugi neprekidni lelek, sve glasniji, grcenja drukcija nego kod djevojcice, no isto toliko ne.prekidna i estoka. To su bili jauci majke koja se povi.jala pred tom velikom nesrecom, pred slikom smrti. Prepla eni, mladi i stariji ukucani priteko e majci. Otac je vec bio kod nje. U prevelikoj tuzi ona je izgovarala rijeci bez smisla, plac joj je prekidao glas. Nemilosrdno se udarala po obrazima, a njen mu je stajao nijem dok su mu suze tekle. Susjedi i susjetke, cuv i lelek, dotrca- e. Otac je morao da ode da docekuje ljude. Primao je njihovo sauce ceidostojanstveno i uz samosavladiva-nje. Mlade i djeca su se razi li po kuci - jedni, tvrda srca, su zaspali, a drugi su, ophrvani tugom, bdjeli. A jadna, tugom skr ena majka! Naricala je, derala ko u sa lica i udarala se u prsa pred ugaslom i vec hladnom kcerkom. Za njom su to ponavljale kceri i kom inice. Tako su proveli cijelu noc. Najte i trenutak je bio kada su do li neki ljudi i ponijeli djevojcicu tamo odakle nema povratka! Bio je to Dan rtve. I kuca je bila spremljena za praznik. Kakav praznik i kakve rtve! Kakav tu an trenutak 78 ocevog povratka kuci u podne, nakon to je pokopao svoju kcer u zemlju!... Od toga dana kao da su ova kuca i tuga bile trajno povezane. Nije pro lo ni nekoliko mjeseci, otac izgubi svoga ostarjelog oca. Do nekoliko mjeseci djecakova majka izgubi svoju potpuno onemocalu majku. Jedna alost je smjenjivala drugu, bol je slijedio bol, katkad o tar, katkad bla i. Sve do onog gorkog dana kakav do tada nije upoznala porodica, koji je njenom daljem i.votu udario neizbrisiv pecat alosti, dana koji je obije-lio kose oba roditelja i koji je osudio ovu majku da do kraja ivota nosi crninu, da ne oku a nikada vi e radost, da se nikada ne nasmije a da poslije toga ne otplace, da nikada ne zaspi i ne probudi se bez prolijevanja suza, da ne okusi voce kako bi ga dala siromasima i djeci, da se ne obraduje nijednom prazniku, niti da doceka dan radosti bez odvratnosti i odbojnosti. Bio je to 21. avgust 1902. godine. Ljeto je te godi.ne bilo nesretno. U Egiptu je harala kolera, dosetkujuci narod. Opustila je gradove i sela, uni tavajuci citave porodice. Na hod a je povecao proizvodnju svojih za.pisa i "popisa zaostav tine proroka". kole i mektebi su bili zatvoreni. Ljekari i misije
zdravstvene slu be razi. li su se po zemlji sa svoim instrumentima i atorima koji su slu ili za izolaciju oboljelih. Strah je ispunio du e i usadio se u srca. ivot je postao bezvrijedan. U svakoj porodici razgovaralo se samo o nesrecama dru.gih porodica i ocekivao svoj dio nesrece. Djecakova majka je ivjela u stalnom strahu, pitajuci se svaki dan hiljadu puta ko ce od clanova porodice biti rtva nesre.ce. Imala je jednog sina u osamnaestoj godini, lijepog izgleda, prijatnog lica, plemenitog i ivog duha. Bio je najplemenitiji u porodici, najo trumniji, najnje niji, najboljeg karaktera, kao niko bio nje an prema majci, pun po tovanja prema ocu, krajnje pa ljiv prema mla79doj braci i sestrama. Uvijek je bio veseo. Zavr io je ma.turu i upisao se na medicinski fakultet. Cekao je samo da prode ljeto kako bi otputovao za Kairo. Page 25
Taha Husein - Dani Kada je izbi.la epidemija, povezao se sa mjesnim ljekarom i poceo da ga prati u obilascima, obja njavajuci da se tako vje. ba u struci. Tako dode 21. avgust. Mladic je do ao krajem dana, nasmije en kao obi.cno, pomilovao majku aleci se na racun njenog straha i rekao: -Danas u gradu nije bilo vi e od dvadeset slucaje.va, epidemija kao da jenjava. Ipak se potu io da osjeca mucninu. Oti ao je do oca, sjeo i po obicaju popricao sa njim, a zatim je, kao i sva.kog dana, oti ao sa svojim drugovima na obalu kanala Ibrahimijja. Cim se spustila noc, vratio se i proveo jedan sat sa bracom u smijehu i zabavi. Te noci ubjedivao je sve ukucane da je bijeli luk najbolja predohrana protiv kolere. Sam ga je jeo i najterao svu bracu i sestre da to cine. Poku ao je da ubijedi i roditelje, ali bez uspjeha. Kuca je tiho utonula u san, spavalo je i malo i veli.ko, pa i ivotinje. U ponoc ti inu ispuni neobican jauk. Svi se sletje e: otac i majka su vec bili u nenatkrivenom hodniku zastrtom tepisima i dozivali sina po imenu. Odraslija mlade je poskakala iz postelje i po urila pre.ma mjestu odakle je dolazio glas, a djeca su, prepla e.na, trljala pospane oci, poku avajuci da razaznaju oda.kle dolazi jauk i ta znaci to neobicno kretanje. Izvor svega bio je glas mladica koji je povracao. On je vec sat-dva izilazio na vr cima prstiju da povraca, nastojeci da nikoga ne probudi. Ali bolest je dostigla ta.kvu estinu da se vi e nije mogao savladivati, niti je mogao tiho povracati, tako da su roditelji culi krkljanje koje ih je sledilo od straha, a sa njima i sve ukucane. Tako je mladic obolio a po ast na la svoj put do na. e kuce. Sada je majka saznala koje je dijete nesretna 80 rtva. Otac je te noci bio dostojan istinskog divljenja: miran i ozbiljan, iako potresen, on se savladavao. Ne. to u njegovom glasu pokazivalo je da mu je srce slo.mljeno, ali i da je, usprkos tome, cvrst i spreman da sa.vlada nesrecu. Poveo je sina u njegovu sobu, naredio da druga djeca budu odvojena, a zatim brzo iza ao da zo-vne dvojicu kom ija. Za sat se vratio sa doktorom. Za to vrijeme mladiceva majka, iako obuzeta stra.hom, sabrano i predano je njegovala sina. Cim bi po.vracanje popustilo, iza la bi na hodnik, podigla ruke i lice k nebu i tonula u molitve, sve dok ne bi zacula za-grcavanje pri povracanju; tada bi po urila sinu, nasla.njala na svoja prsa njegovu glavu, ne prestajuci da mo.li i zakliinje. Bilo joj je nemoguce da sprijeci djecu i mlade da dodu i ispune bolesnikovu sobu, nijemo ga posmatraju-ci dok je, cim mu prestane povracanje, milovao majku i alio se sa malom bracom. Lijecnik, najzad dode, pre.gleda ga, propisa lijekove i ode, s tim da ce navratiti u zoru. Majka ostade u sobi svoga sina. Otac je sjeo ne.daleko od ove sobe, sleden, niti je molio niti odgovarao onima koji su mu se obracali. Jutro je sporo svitalo. Mladic se poceo aliti na bol u nogama. Sestre odmah poce e da ih masiraju, ali mla.dicu nije bilo bolje, on je katkada jaukom iskazivao bol, a katkada je uspijevao da ga prikrije. Povracanje ga je umaralo, i istovremeno cijepalo srca roditelja. Nika.da porodica nije provela takvo jutro: sumorno i sjetno, sa zloslutnim nagovje tajima. Pred kucom se sakupilo mnogo svijeta koji je do ao da tje i oca. A u kuci su se tiskale ene tje eci mladicevu majku. Otac i majka je.dva da su na sve to obracali pa nju. Ljekar je svaki cas navracao. Mladic je tra io da telegrafski obavijeste nje.govog brata azharovca u Kairu. Svaki cas je pitao koli.ko je sati, kao da je elio da po uri vrijeme, kao da se 81pla io da ne umre prije nego to vidi svoga mladog bra.ta i svoga starog strica. O, nesretni casu, treci satu 21. avgusta 1902! Ljekar je bio napustio sobu bez nade da ce ga spasi.ti. Dvojici najbli ih ocevih prijatelja povjerio je da je mladic na umoru. Oni su u li u sobu mladiceu, gdje
se nalazila i majka. Prvi put u svom ivotu ona se pred lju.dima pokazala otkrivena. Njen sin se previjao u krevetu, cas se ispravljao a onda opru ao, zatim sjedao, pa pitao koliko je sati i opet povracao. Za to vrijeme majka je ostajala nijema. Na tje enje dvojice prido lica, mladic je govorio: "Ni.sam bolji od proroka. Pa zar i on nije umro!" Zvao je oca poku avajuci da ga utje i, ali otac nije odgovarao. Zatim se ponovo dizao i sjedao, bacao se nekad na pos.telju a cesto i pokraj nje. Na djecak je sve to vrijeme sjedio u jednom kutu sobe, nesretan, zaprepa ten i snu. den. Cinilo mu se da ce mu srce puci od tuge. Konacno, mladic se opruzi po krevetu, nemajuci vi. e snage ni da se pokrene. Poceo je da jeci, ali je jeca.nje bilo sve slabije - kao da se udaljavao. Djecak ce pri.je zaboraviti sve nego to ce zaboraviti posljednji slabi dugi jecaj to ga je ispustio mladic prije no to ce ucu-tati zauvijek. U tom trenutku majka, Page 26
Taha Husein - Dani koju je izdalo strpljenje i popustila snaga, ustade, no jedva to se is.pravi, iznemo e. Pala bi da je nisu pridr ala ona dva covjeka. Po to se pribrala, iza la je iz sobe, cutljiva, skoro trceci, ali nijemo sve dok nije pre la prag. Tada se iz njenih grudi izvi vapaj koji ce djecaku, kad god ga se sjeti, cijepati srce. Mladic se malo pomace, kroz ti.jelo mu prode drhtaj, nakon koga uslijedi smrtni muk. Ona dvojica tada prido e radi posljednje pripreme, za-tvori e mu oci, pokri e lice i odo e ocu. Po to su se sje.tili da je na djecak u jednom kutu sobe, jedan od njih se vrati, povuce ga onako obeznanjenog za sobom, pa 82 ga, poput kakve stvari, gurnu medu ostali svijet. Nije pro lo ni sat vremena a mladic je bio spremljen za sprovod. Ljudi ga iznije e na ramenima. O, sudbino! Tek to su stigli do kucnih vrata, prvi ko je sreo lijes bio je stari stric, onaj to ga je mladic, boreci se da odlo i smrt, elio da vidi. Od toga dana duboka tuga se uselila u ovu kucu. Svako iskazivanje radosti i zadovoljstva, ma kojim po.vodom, postao je grijehom kojega je trebalo da se klo.ne i mladi i djeca, svi bez razlike. Od toga dana otac je uobicajio da nijednom ne sje.dne za rucak ili veceru a da ne spomene sina i oplace ga, katkada i citav sat. Sucelice njemu, i njegova ena se pridru ivala placu, a uokrug su sinovi i kcerke nas.tojali da utje e roditelje, ali bez uspjeha, ap bi se kona.cno, svi znai rasplakati. Od toga dana porodica je uvela obicaj da prelazi Nil i posjecuje, s vremena na vrijeme, stani te mrtvih. Do tada ona je bila poznata kao protivnik onih koji su po.sjecivali mrtve. No tad se zbi potpuna promjena u du i na eg djeca.ka. Spoznao je Allaha istinski i udio da mu se na ra.zne nacine pribli i - jedanput milostinjom, drugi put molitvama, a treci kazivanjem Kur'ana. Allah je svje.dok da ga nato nisu gonili ni strah, ni zabrinutost, niti, pak, udnja za ivotom, vec je djecak znao da njegov stariji brat, odgajan u laickoj koli, nije ispunjavao svo.je vjerske obaveze. Zato je svojom pobo no cu htio da izbri e bar dio tih grijehova. Brat mu je umro u osa.mnaestoj godini, a djecak je od starijih cuo da su moli.tva i post obavezni za svakog covjeka od petnaeste go.dine. Zato je u sebi ocijenio daje njegov brat ostao du. an Allahu pune tri godine posta i molitve, pa se oba.vezao da ce svakog dana svih pet molitava obaviti dva puta: jednom za sebe a drugi put za brata; da ce postiti 83svake godine dva mjeseca - jedan za sebe, a drugi za brata; da to nikome od rodbine nece otkriti, bice to do.govor samo izmedu njega i Allaha; da ce nahraniti siro.maha ili onog ko je bez roditelja hranom i vocem prije nego to ga on okusi. Allah mu je svjedok da je ostao vjeran ovom zavjetu mjesecima i da ta pravila ivota nije izmijenio sve do dolaska na Azhar. Od toga dana djecak je spoznao stoje nesanica. Ko.liko je mracnih noci proveo rzami ljajuci o svom bratu ili uceci, po hiljadu puta, poglavlje O opro tenju iz Kur'ana da bi to sve poklonio svom bratu, ili je sastav.ljao stihove poput onih koje je citao iz knjige legendi, spominjuci tugu i bol za izgubljenim bratom i pazeci da ne zavr i nijednu poemu bez blagoslova za proroka, da-rujuci sevap60) za to svom umrlom bratu. Da, od toga dana djecak je upoznao stra ne snove: bolovanje nejgovog brata pojavljivalo se svake noci; to se nastavljalo godinama. Kako je rastao i pod uticajem Azhara, ti snovi su bivali rjedi. Postav i mladic, pa odrastao covjek, uprkos svim ivotnim mijenama, on je ostao vjeran svom bratu, sjecao ga se i sanjao ga bar je.danput nedjeljno. Ostala braca i sestre su o alili mladica, mnogi prija.telji i drugovi su ga zaboravili, pa je cak uspomena na njega sve rjede posjecivala njegova oca. Ali dva bica ce ga se sjecati uvijek i spominjati ga u prvi sumrak: nje.gova majka i
djecak. 60) Nagrada za dobro djelo. 84 XIX -Ovoga puta ici ce sa svojim bratom u Kairo, pos-tace slu alac i truditi se da uci . Ja se nadam da cu do. ivjeti da vidim tvoga brata kao kadiju, a tebe kao az-harskog ucenjaka kako sjedi kod jednog od stubova tog ucili ta a oko tebe tako irok krug studenata da mu se kraja ne vidi. Tako je rekao otac sinu krajem jednoga jesenjeg da.na 1902. godine. Djecak gaje slu ao razapet izmedu nevjerice i vjerovanja. Odlucio je da prepusti vremenu da to potvrdi ili opovrgne, jer mu je otac mnogo puta i do tada govorio slicno, a cesto mu je i brat azharovac obecavao isto, a zatim bi otputovao u Kairo ostavljaju.ci ga u kasabi da kru i izmedu kuce, mekteba, suda i si.jela starijih. Page 27
Taha Husein - Dani Uistinu, on nikako nije shvatio za to je te godine povjerova obecanju svog oca. Ali jednoga dana otac obavijesti djecaka da za koji dan putuje. Dode jedan cetvrtak i evo na eg djecaka kako se is.tinski priprema za put. Jo ni sunce nije izi lo a on vi.dje sebe na stanici. Evo ga, konacno, kako sjedi sku.pljenih nogu, pognute glave, zami ljen i tu an, dok ga najstariji brat kori rijecima: "Ne poginji tako glavu i nemoj praviti tako tu no lice, sneveselice svog brata". Cuje i oca kako ga nje no savjetuje: "Za to si se ra a85lostio? Zar nisi mu karac? Zar ne mo e da se rastane od majke? Ili bi se jo igrao? Zar ti nije dosta sve ovo dugo vrijeme koje si proveo u igri?" Sam Allah zna da nije bio tu an zbog rastanka sa majkom, niti zbog toga to nema vi e igre. Misao mu je i la onome koji pociva tamo preko Nila, sjecao se njega i svojih ma tanja o tome da ce sa oba brata biti na medicinskom fakultetu u Kairu. Razmi ljajuci o svemu tome, bio je tu an, ali nije rekao ni rijeci niti je pokazi.vao svoja osjecanja, nego se na silu smije io. A da je pustio srcu na volju, zaplakao bi tako da bi rasplakao sve oko sebe, i oca i bracu. Voz krenu. Prodo e sati i na prijatelj se nade u Ka.iru medu grupom slu alaca koji su do li da pozdrave njegovog brata i da pojedu ono to im je donio iz sela. Taj dan prode i dode petak. Djecak vidje sebe u Az-haru kako se moli, Evo ga gdje slu a propovjednika - ejha, punog i visokog glasa, dok punim ustima izgova.ra glasove r i q, u svemu drugom potpuno slican propo.vjedniku iz rodne kasabe. I sama propovijed je bila is.ta kao one na koje je navikao u svojoj kasabi. Isto tako i navodene prorokove rijeci. Hvalospjev, takoder, kao i molitva, koja nije bila ni du a ni kraca nego u njego.vom gradicu. Djecak se vrati kuci, to jest u bratovu sobu, pone to razocaran. Brat ga upita ta misli o izucavanju lijepog kazivanja Kur'ana. -To mi uopce nije potrebno. Lijepo kazivanje znam dobro, a razni nacini kazivanja mi nisu potrebni - odgovori djecak. - Jesi li ti ucio te nacine? Zar mi ne bi bilo dovoljno da budem kao ti? Potrebno mi je zna.nje, hocu da studiram vjersko pravo, gramatiku, logi.ku i teologiju. -Dosta - odgovori mu brat. - Bice dovoljno da ove godine studira vjersko pravo i gramatiku. 86 Sjutradan, u subotu, djecak se probudi zorom, uze abdest, obavi molitvu ne to prije svoga brata, koji mu rece: "Sada ce poci sa mnom u tu i tu d amiju i prisus.tvovati predavanju koje nije za tebe, vec za mene. Ka.da se cas zavr i, odve cu te u Azhar i predstaviti te je.dnom na em poznaniku, profesoru, kod koga ce uciti osnove nauke. -A koji je to kurs kojem cu prisustvovati? - upita djecak. -To je - odgovori brat smijuci se - predavanje iz vjerskog prava, ovaj put o studiji Ibn Abidina o "Bise.ru"61 ^ - rece s neskrivenim hvalisanjem. -Ko je profesor? - upita djecak. -To je ejh... - odgovori brat. Djecak je hiljadu i jedan put cuo ime toga profe.sora, spominjao ga je i otac hvaleci se da ga je upo.znao kada je ovaj bio oblasni kadija. Majka je tako.der spominjala to ime pricajuci daje upoznala njego.vu enu, lakomislenu i neuljudnu, koja je nastojala da se odijeva kao gradanka, ali nije uspijevala. Otac je svaki put kada mu se sin azharovac vracao iz Kaira pitao za profesora, za njegova predavanja i broj stu.denata koji ga slu aju. Svaki put je azharovac pricao o profesorovom polo aju u Vrhovnom sudu i o stoti.nama njegovih slu alaca. Otac bi uporno tra io od svoga sina da kazuje kao profesor. Mladic je nastojao da ga opona a. Otac se zadivljeno i s po tovanjem smije io. Pitao bi sina: -Poznaje li te profesor? -Kako da ne - odgovorio bi mladic - ja i moji prija.telji smo najbolji
studenti, on nas najvi e cijeni. Posli61) Studija Ibn Abidina (umro 1836.) o "Biseru", tj. Djelu pisca al-Haskafija (umro 1677.g.), koje predstavlja komentar na djelo af Ti-murta ija (umro 1587.) o hanefrtskom pravu. 87je redovnog predavanja daje nam posebne casove kod svoje kuce, cesto rucamo zajedno da bismo kasnije nas.tavili rad na mnogim knjigama koje pi e. Mladic je nastavljao da opisuje profesorovu kucu, sobe za primanje i knji nice, a otac je, zadivljen, slu. ao. Poslije je to prepricavao svojim prijateljima, hva-lisavo i ponosno. Dakle, djecak je znao profesora i bio sretan da ide i slu a njegovo predavanje. Kako je bio radostan kada je pred vratima d amije skinuo obucu i pre ao preko ro-gozine, zatim po mermeru i, najposlije, po mekanim te.pisima kojima je prekrivena d amija! Kakvu je srecu osjetio kada je zauzeo mjesto u krugu na Page 28
Taha Husein - Dani ovakvom te.pihu pokraj mramornog stuba, koji je dotakao i u ivao u njegovoj glatkoci razmi ljajuci dugo o ocevim rijeci.ma: "Nadam se da cu do ivjeti da vidim tvoga brata kao kadiju, a tebe kao profesora kod jednog od stubo-va Azhara". Dok je on razmi ljao i za elio da dotakne stubove Azhara, da vidi jesu li kao u ovoj d amiji, nas.tade medu studentima neobican amor, koji se postepe.no uti avao dok sasvim ne utihnu. Brat ga dotace ru.kom govoreci sni enim glasom: Evo profesora! Djecak se tada sav pretvori u uho, spreman da slu. a. I ta cuje? Prigu en, miran ali strog glas, pun nece.ga nalik na oholost, ponositost, nazovi kako hoce , ali to je bilo ne to cudno, to se djecaku nije dopalo. Ne.koliko trenutaka djecak nije razumio ni slova od onoga to je profesor govorio. Ali kada mu se u i naviko e na profesorov glas i na odjeke, poce da razaznaje i shvata; kasnije mi se zaklinjao da je tu "nauku" od toga dana zamrzio. A evo ta je cuo od profesora: "Ako mu ka e eni: ti si slobodna, rastava braka je pravovaljana, bez obzira na razlicite rijeci". Sve je to govorio pjevajucim glasom, izvijajuci u asno, katkada i hropcuci, iako se 88 trudio da to prikrije i ucini glas slatkim. Zavr io je ovo pjevuckanje uzrecicom koju je ponavljao cesto u toku cijelog predavanja: "Razumije , omce!" Djecak se u sebi pitao ta mu znaci ta rijec "omce", i cim su iza li, zapita brata. Ovaj mu, smijuci se, odgovori: "Omce na profesorovom jeziku znaci momce". Poslije toga ga odvede u Azhar i predstavi profesoru, koji ga je cijelu tu godinu poducavao u vjerskom pravu i gramatici. 89XX Kceri moja... ti si nevina, cista srca, dobre du e. U devetoj si godini ivota, u dobu kada se djeca dive oce.vima i majkama videci u njima najsavr eniji uzor u i.votu: opona aju ih rijecju i djelom, nastojeci da u sve.mu budu kao i oni, s ponosom pricaju o njima svojim drugovima za vrijeme igre i cini im se da su oni u svom djetinjstvu bili onakvi kakvi su i sada - tako idealni da treba da budu najbolji primjer i uzor. Zar nije ovako kako ja velim? Zar ti ne misli da je tvoj otac najbolji i najplemenitiji covjek? Zar, isto tako, ne misli da je on bio najbolje i najplemenitije dijete? Zar nisi uvjerena daje on ivio kao ti sada ili jo bolje? Zar nisi po eljela da ti sada ivi onako kako je tvoj otac ivio u svojoj osmoj godini ivota? A tvoj otac, pak, cini moguce i nemoguce, trudi se i to mo e i ne mo e da bi te po tedio ivota kakav je on imao u dje.tinjstvu. Upoznao sam ga, kceri, upravo u tvom sada njem dobu ivota. Ako bih ti sada pricao ta se tada s njim de avalo, razorio bih, mnoge tvoje iluzije, razocarao bih te previ e, otvorio bih u tvom jednostavnom srcu i dragoj du i vrata tuzi. A bio bi grijeh otvoriti ih kad si u tom lijepom ivotnom dobu. Ali ja necu da ti o tome sada i ta pricam. Sve dok malo ne poraste i bude u 90 stanju da cita , razumije i sudi . Tada ce moci da shvati koliko te je tvoj otac duboko volio i nastojao da te ucini sretnom i bar unekoliko uspio da te mimoidu njegovo djetinjstvo i djeca tvo. Da, kceri! Upoznao sam tvog oca u ovom dobu i.vota. Znam da ima du u osjetljivu i blagu; ako bih ti sada pricao o tome ta se zbivalo sa tvojim ocem, bo.jim se da bi te savladali sa aljenje i samilost i doveli te do placa. Sjecam se kako si jednoga dana, sjedeci na ocevim koljenima, slu ala njegovu pricu o kralju Edi.pu, o kralju koji je izlazio iz dvorca iskopanih ociju, ne znajuci kuda da krene, da bi mu pri la njegova kci An-tigona i povela ga. Sjecam se da si tada slu ala pricu u pocetku radosna, zatim si postepeno mijenjala boju i celo ti se sve vi e smracivalo. Onda si grunula u plac, milujuci i ljubeci oca, sve dok nije dotrcala majka i uzela te iz njegovog narucja da smiri tvoje uzbudenje. Tada je tvoja majka razumjela, tvoj otac i ja takoder, da si plakala jer si u kralju Edipu vidjela svoga oca, slije.pog, koji se ne mo e sam kretati.
Ti si, istovremeno, oplakivala i svoga oca i Edipa. Ja znam dobro da u tebi, pored djecije elje da se igra i sklonosti ka zabavi, postoji i ne to od djecije surovosti. Ja se, kceri moja, bojim ako bih ti ispricao neke dogadaje iz djeca tva tvoga oca, da bi ga ti ne.milosrdno ismijavala, a ja ne volim kada dijete ismi.java svoga oca, ne volim da se grubo zabavlja na nje.gov racun. Ali uza sve to, upoznao sam tvoga oca i u takvim ivotnim prilikama da ti mogu o njima pricati bez bojazni da cu pobuditi u tebi tugu, ili izazvati podsmijeh i porugu. Upoznao sam ga u trinaestoj godini ivota, kada je poslat u Kairo da slu a predavanja iz nauke na Azharu. Bio je tada djecak, pun poleta i trudoljubivosti, mr av i blijed, skromno obucen - vi e siroma no nego bogato, Page 29
Taha Husein - Dani 91skoro da su ga prezirno gledali u prljavoj abaji, sa ka.pom cija je bjelina postala crna, u ko ulji koja se, are.na od razne hrane kojom se pokapao, vidjela ispod aba-je, i u izno enim i zakrpljenim cipelama. Izgledao je bi.jedno u tome svemu, ali ljudi bi se nasmije ili, uprkos takvom alosnom stanju, gledajuci slijepog kako, svije.tla cela i nasmije enih jagodica, uri sa svojim vodicem put Azhara, pa ljivo koracajuci i ne kolebajuci se u ho.du, niti pokazujuci onu smracenost koja obicno prekri.va lice slijepaca. Ma kako izgledao bijedan, smije ili su mu se i gledali ga dobrocudno kada bi na predavanju sjeo i, pretvoren sav u uho, gutao profesorovo izlaganje sa osmijehom koji nije izra avao ni gorcinu ni alost, niti sklonost da se zabavlja, dok su djecaci oko njega cinili to do mile volje. Upoznao sam ga kako provodi dan, nedjelju, mje.sec, godinu, jeduci samo jedno jelo za jutarnji i vecer.nji obrok, ne tu eci se, bez zlovolje i bez nestrpljenja, i ne pomi ljajuci da je njegovo stanje za albu. Kada bi samo jedan dan pojela malo toga jela koje je on tada jeo, majka bi ti, uznemirena, prinijela ca u vode i bez oklijevanja pozvala ljekara. Cesto je danima, nedjeljama pa i mjesecima, ivio samo na azharskom hljebu. Te ko onima koji od toga hljeba ive! U njemu su nalazili svakojake ljuske, razli.cite kamencice pa i mno tvo insekata. Danima, nedje.ljama, mjesecima umakao je taj hljeb u "crni med". Ti ne zna , i bolje je da ne zna , staje "crni med".62) Tako je ivio tvoj otac, trudeci se, smije eci se ivo.tu i predavanjima, u odricanjima kojih jedva daje bio i svjestan. A kada bi se, nakon zavr etka kolske godine, vratio roditeljima i oni ga pitali kako se hrani i kako i.vi, ispredao je la i isto onako kako tebi smi lja price. 62) Vrsta veoma jeftinog pekmeza. 92 Po njegovim rijecima, ivot mu je bio blagostanje i udobnost. Nije lagao zato to je volio la , nego je sa a-ljevao dvoje staraca i nije elio da ih rastu uje pricaju.ci o bijedi u kojoj ivi. Nije htio, iz obzira prema bratu azharovcu, da roditelji saznaju kako ovaj prigrabi za sebe ono malo mlijeka to su ga dobivali. Takav je bio ovot tvoga oca u trinaestoj godini ivota. Ako bi me zapitali kako je dospio do sada njeg sta.nja, kada njegov izgled ne izaziva sa aljenje i prezir i kada je u mogucnosti da tebi i tvome bratu obezbijedi ivot u zadovoljstvu, kako je uspio da u mnogima iza.zove zavist, mr nju i pakost, a u mnogima zadovolj.stvo, po tovanje i ohrabrenje - ako bi me pitali kako je iz onda njeg stanja do ao u ovo sada nje - ne bih mo.gao dati odgovor! Ali postoji jedna licnost koja to mo. e, pitaj je, kazace ti. Poznaje li je? To je onaj andeo koji se uvece nagi-nje nad tvoju postelju da bi imala mirnu noc i sladak san, a ujutru se nadnosi nad tvoj krevetic da bi ti dan koji dolazi bio veseo i ispunjen rado cu. Nisi li du nik ovom andelu za spokojne noci i bezbri ne dane?! Taj isti andeo nadnosio se nad tvoga oca i mijenjao njegovu bijedu u u ivanju, ocaj u nadu, siroma tvo u bogatstvo, mucenje u srecu i vedrinu. Dug tvoga oca prema ovom anedlu nije manji od tvoga. Ispoma ite se oboje, o, kceri, da odu ite taj dug, iako nikada necete postici vi e od malog dijela onoga to biste htjeli da mu vratite. 93Iako je proveo u Kairu vec dvije nedjelje, mo da i ne to vi e, jo se nije snalazio. Znao je samo dvije stva.ri: da je napustio selo i do ao u prestonicu, u kojoj ce morati du e boraviti uceci i posjecujuci casove na Az-haru, i da mu je dan prolazio podijeljen u tri dijela. On je sva tri pro ivljavao kao u magnovenju, nije jo bio u stanju da ih potpuno do ivi. Stanovao je u cudnoj kuci, do koje se dolazilo tako.der cudnim putem. Kada se vracao iz Azhara, skretao je desno i ulazio kroz vrata otvorena danju a zatvorena nocu: poslije vecernje molitve ulazilo se kroz mali otvor na sredini vrata. Kada bi pro ao vrata, osjecao je sa svoje desne strane blagu toplinu, koja mu je milova.la desni obraz, dok je tanki dim golicao njegove noz-drve; sa
lijeve strane dopirao je cudan zvuk izazivajuci njegovu znati elju. Danima je slu ao ovaj zvuk kada se vracao iz Azhara i jutrom i navecer. Cuje ga, ne zna ta bi moglo biti, a stidi se da nekoga upita. Tek je iz nekih razgovora zakljucio daje to klokotanje nargile koju su pu ili trgovci iz ove mahale. Pripremao ju je vlasnik kafane otkuda je dopirala ona blaga toplina i tanki dim. Po to bi u nekoliko koraka pro ao taj natkriveni vla ni prolaz, po kojem se nesigurno gazilo zbog koli.cine vode to ju je prosipao kafed ija, izlazio je na 97otvorenu ulicu, usku i prljavu, punu cudnih, izmije a.nih mirisa koje na prijatelj nije uspijevao da raspozna. Bili su jedva podno ljivi ujutru i u predvecerje, a u a.sni kada poodmakne dan i pripece sunce. Na prijatelj je i ao uskim sokakom. Rijetko kada je mogao ici pravo. Najce ce ga je njegov pratilac vu.kao lijevo-desno izbjegavajuci prepreke. Tada se Page 30
Taha Husein - Dani tru.dio da se snade u novom pravcu, pipajuci zid kuce sa desne strane ili se opiruci o onaj s lijeve. Savladav i prepreku, vracao se predanjem pravcu, hodajuci ma.lim nesigurnim koracima, dok mu je nos hvatao odvra.tne mirise, a do u iju mu dopirali izmije ani zaglu u-juci zvuci to su navirali sa svih strana, odozgo, odoz.do, zdesna, slijeva, mje ajuci se zatim negdje u zraku. Cinilo se da su se sakupljali i lebdjeli iznad glave dje.teta kao slojevi tankih oblaka naslaganih tako da jedan drugi prekrivaju. Ova buka je uistinu predstavljala voema cudnu mje. avinu urnebesne svade ena, mu kih glasova koji se sa estinom nadvikuju ili prijateljski razgovaraju, treska sve njeva koje istovaraju ili utovaraju, glasa sakad i-je63) koji zapijeva nudeci vodu, glasa kocija a koji psu.je magarca, mazgu ili konja, kripanja to kova kola; katkada je taj oblak glasova raskidalo njakanje magara.ca ili rzanje konja. Na prijatelj je prolazio kroz sve to, smeten, skoro izgubljen. Ali na tacno odredenom mjestu, on bi cuo kroz od krinuta vrata, sa svoje lijeve strane, zvuk izmi.je anih razgovora, i tada je znao da ce poslije korak-dva morati skrenuti ulijevo do stepenica to ce ga odvesti do njegovog stana. Bile su to jednostavne stepenice, ni pre.vi e iroke ni previ e uske. Stepenici su bili od kamena, ali kako se mnogo silazilo i penjalo, a niko ih nije prao 63) Sakad ija - prodavac vode. 98 ni cisto, naslagalo se na njima pra ine koja je potpuno prekrivala kamen, tako da se onome ko se penje ili sila.zi cinilo da su stepenice od utabane zemlje. Djecak je Imao strast da broji stepeni ta uvijek ka.da se bilo gdje peo ili silazio. Ali u toj kuci, za citavo vrijeme boravljenja, nije mu palo na pamet da to cini. Po to ih je dva-triput upotrijebio, odmah je upamtio da poslije nekoliko stepenika mora da skrene malo ulijevo da bi nastavio penjanje, ostavljajuci sa desne strane otvor kroz koji nece nikada proci: znao je da vodi na prvi sprat zgrade u kojoj je stanovao dugo godina. Prolazio je, dakle, pokraj ulaza tog sprata, na ko.jem nisu stanovali studenti, vec je slu ila radnicima ra.znih vrsta i preprodavcima kao prenoci te, a zatim nastavljao da se penje do drugog sprata. Jedva bi sti.gao dotle, a vec je osjecao kako du evnu tjeskobu za.mjenjuje lagodnost od cistog zraka koji je mogao du.boko udisati nakon gu enja na tim odvratnim stepeni.cama. Sa velikim zadovoljstvom je slu ao glasove onog papagaja stoje brbljao bez prestanka, kao da tra. i da mu cijeli svijet bude svjedok koliko ga tirani e gazda Persijanac, zatvoriv i ga u mrski kavez da bi ga sjutra ili prekosjutra prodao drugom gazdi, koji ce ga zatvoriti u isto tako odvratan kavez. Kada ga se Persi.janac bude oslobodio na taj nacin i kada dobije pare, kupice mjesto njega drugu pticu, koja ce ivjeti u istoj tamnici, upucujuci drugima svoja proklinjanja, cekaju.ci sudbinu svog prethodnika - da prelazi iz ruke u ru.ku, od kaveza do kaveza; s njom ce prelaziti tu na pje.sma koja ce zabavljati ljude. Na vrhu stepencia na eg prijatelja bi pomilovao po licu svje vazduh, a papagaj ga je zvao da skrene nade.sno. Poslu ao bi i, iduci uskim hodnikom, prolazio po.red dvije sobe koje su slu ile kao prebivali te dvojici Persijanaca. Jedan je bio jo mlad, drugi u godinama. 99Koliko god je prvi bio gundalo, neotesan, uvucen u se.be, toliko se drugi neusiljeno i sa dobrotom ophodio sa ljudima. Na kraju je djecak stizao u svoje prebivali te. Prva prostorija je vi e licila na predsoblje, u njemu su se na.lazile stvari potrebne za materijalni ivot domacinstva. Iz nje se ulazilo u drugu prostoriju, veliku, ali nepravil.nog oblika, gdje su bile poredane stvari potrebne za in.telektualni rad. Pored toga, ovo je bila i spavaca soba, i trpezarija, i salon za razgovore i nocna sijela, i
soba za citanje i studij. Pored knjiga, tu se nalazio pribor za caj i ne to poslastica. Djecakov kutak u ovoj odaji je bio odreden i ogranicen kao i svugdje gdje je obitavao ili cesto zalazio. Kutak se nalazio sa lijeve strane ulaza. Na korak-dva djecak bi do ao do prostrte hasure preko koje je bio bacen stari ali vrijedan tepih. Tu je sjedio danju i tu je spavao nocu, po to stavi jastuk da polo i glavu i pokri.vac da se u njega umota. Preko puta je bilo mjesto nje.govog brata, ejha, malo nadignuto -prostrta hasura je bila prekrivena dobrim tepihom, preko koga je preba.ceno cebe, a po njemu du ek od cistog pamuka, irok i dug. Sve to bilo je prekriveno dekom. Tu je sjedio brat sa svojim prijateljima. Nisu se naslanjali na zid, kao to je to cinio djecak, vec na jastuke, pa ljivo poredane po du eku. Nocu se taj divan pretvarao u krevet gdje je spavao djecakov brat. 100 II Page 31
Taha Husein - Dani Djecak nije znao ni ta vi e o toj sredini. Drugi od tri dijela dana predstavljao je pravu moru, koja gaje pritis-kala na cijelom putu od mahale do Azhara. Izlazio je iz natkrivenog prolaza, toplota iz kafane zapahnula bi mu lijevi obraz, a klokot nargile dopirao bi do desnog uha. Tako bi se na ao pred prodavnicom koja je odigrala ve.liku ulogu u njegovom ivotu. Bila je to radnja had i-Fi-ruza, koji je snabdijevao stanovnike mahale najvecim dijelom namirnica. Ujutro im je prodavao bob pirjanjen na ulju. Kod njega, kao i kod ostalih prodavaca, bio je pripremljen na razne nacine, ali ga je on izvrsno goto-vio i pretjerivao u cijeni. Prodavao ga je posnog, ili pri.premljenog na raznim vrstama ulja, na maslu ili masla.cu. Po potrebi je dodavao sve moguce zacine koji su mamili studente da ga jedu pretjerano, pa su te ko pra.tili jutarnje casove, a na popodnevnim spavali. Navecer je had i Firuz prodavao druge stvari - sir, masline, mljeveni susam ili med; za imucnije imao je u radnji konzerve tunjevine ili sardine. A kada se zanoci, po svoj prilici je nekima prodavao stvari cije se ime ne spominje, koje se ne jedu, o kojima se prica u po glasa i oko kojih se estoko spori.64) 64) Afrodizijaci i droge. 101Djecak je prislu kivao ova aptanja, ponekad bi ne to i razumio, ali vecinom je to za njega ostala za.tvorena knjiga. Kada je vec pro lo djetinjstvo i djecak postao zreo, otkrio je zagonetku tih do aptavanja - sa.znao je istinu. Tada su mu drugacije izgledale mnoge vrijednosti, mjerila mnogih sudova i pravi karakter mnogih ljudi. Had i Firuz je bio crn kao ugalj, visok, malo govor-ljiv. Uostalom, njegov govor je bio te ko razumljiv. Cu.dan je bio nacin na koji je mrmljao arapski, to je os.tavljalo nezaboravan utisak na djecaka. Procitao je je.dnom u "Knjizi izra avanja i jasnosti"65) pricu o Zija-du i njegovom robu. Ovaj posljednji jednom htjede da ka e svom gospodaru da im je poklojen divlji magarac, ali u obje rijeci (himar i vah ) ispustio je h, to je Zija-da razljutilo. Kada je zatra io od roba da ka e jednos.tavno "ajr" (sinonim za "himar" - magarac), rob to iz.govori "ejr" (falus), a Zijad ga brzo prekide: "Ne, ne, bolje je onda reci 'imar'"! Kada god je djecak citao ovu pricu, sjetio se Had i Firuza. Taj covjek je bio na dobrom glasu u mahali, a narocito medu studentima. Kada se bli io kraj mjeseca, ili kada bi stipendija kasnila, ukratko, kada je manjka.lo para, oni su mu se obracali da bi se hranili na vere.siju ili da pozajme nekoliko pijastera. Konacno, moglo se racunati na njegovu pomoc u rje avanju mnogih i ra.zlicitih problema. Zbog toga je za njih njegovo ime bi.lo isto toliko slavno koliko i imena najcuevenijih pro.fesora Azhara. Had i Firuz je igrao jo jednu va nu ulogu u ivotu ovih daka. Na njegovo ime su stizala pisma sa novosti.ma o njihovim porodicama, i narocito oni mali papirici 65) "Knjiga izra avanja i jasnosti" (Bajan vat-Tabjin) je djelo je.dnog od najvecih arapskih proznih pisaca, D ahiza (IX vijek). 102 koji se nose na po tu kada se ulazi praznih d epova a izlazi d epova punih zveketa prijatnog uhu, srcu takoder. Otuda je svaki student neizbje no dolazio Had i Fi-ruzu da ga pozdravi ujutro i navecer i da baci brz i skri.ven pogled na mjesto* gdje su pisma ocekivala one ko.jima su upucena. Koliko se samo puta desilo da se ne.ko od njih vrati u svoj stan dr eci u ruci kovertu svu izma cenu tragovima ulja i maslaca! Bez obzira na prljav tinu, ta koverta je imala u njihovim ocima vecu vrijednost od bilo kojeg zadatka iz knjiga prava, grama.tike ili osnova teologije. Djecak je, dakle, nailazio pored radnje Had i Firu.za izlazeci iz natkrivenog prolaza. Nacinio bi nekoliko koraka sa svojim pratiocem, da pozdravi had i-Firzua i pita je li dobio pismo na njegovo ime: zavisno od od.govora, njegovo lice bi bilo nasmijano ili namrgodeno. Skretao je ulijevo, koracao pravo
dugom i prenaselje.nom ulicom. Bila je to neprekidna rijeka daka i stude.nata, trgovaca, preprodavaca, radnika, dvokolica koje su vukli magarci, konji ili mazge. Tu je vladala zaglu- ujuca buka od povika kocija a, psovki ili bijesa, upu.cenih svima koji su im ometali prolaz, bili oni odrasli ljudi, ene ili djeca. S desne i s lijeve strane ulice niza.li su se razni ducancici, medu kojima i one skromne prcvarnice gdje se spremala hrana za siromahe. Otuda su se irili neprijatni mirisi, ali ipak dragi mnogim pro.laznicima, studentima, radnicima ili hamalima koji no.se teret na svojim ledima - poneki se zaustavljao i ku.povao malo hrane pro diruci je na licu mjesta ili je odnoseci kuci da bi jeo sam ili podijelio sa svojima. Neke su ti mirisi dra ili, ali su ostajali neosjetljivi; ma.mili su ih, ali kao da su bili gluhi, oci su im vidjele, nozdrve osjecale, apetit se javljao, ali njihove ruke su bile nemocne jer su im d epovi bili izdajnicki prazni. Takvi su prolazili nezadovoljni, srca punog Page 32
Taha Husein - Dani gorcine i 103tuge, ali ipak pomireni sa svojom sudbinom. Medu prodavnicama bilo je i takvih koje su pru ale utoci te mirnijem, spokojnijem i ti em trgovanju. Nije se govorilo, ili se govorilo malo, rijeci su padale u po.la glasa i sa naporom su se mogle cuti, tu se govorilo ugladeno, uctivo, prijatno. Pored toga, ili ba zbog to.ga, takva trgovina se obracala bogatijim kupcima. U vecini tih radnji prodavali su se samo kafa i sapun, u nekoliko njih ecer i ri a. Djecak je prolazio sna no osjecajuci sve to. No ne bi spoznao ni ta da mu njegov pratilac nije, s vremena na vrijeme, davao obja njenja. Nastavljao je put cas ra.vno gazeci, cas posrcuci. Hod mu je bio siguran kada je ulica bila ravna, a posrtao bi kada su nailazile d om-be. Dolazio je do mjesta gdje je trebalo skrenuti malo ulijevo da bi u ao u tijesno sokace, krivudavo, nevjero-vatno prljavo. Zrak je tu zaudarao na trule , tako da se cinilo kako su se tu skupili najgnusniji i najodvratniji vonjevi. S vremena na vrijeme, culi su se slabi i tanki zvuci, koji su izra avali krajnju bijedu. Oni su poticali od koraka nekoga ko osjeca ivot samo sluhom, pa ga priziva samo kad ga cuje. Drugi glasovi su im odgova.rali, kratki, opori, prigu eni, isprekidani, glasovi ptica koje vole tamu, dru e se sa samocom i ru evinama. Sa njihovim kricima se mije ao klepet krila, koja bi pone.kad i okrznula uho ili obraz djecaka ispunjavajuci ga stravom. Njegova se ruka tada naglo, instinktivno diza.la, da bi za titila uho ili obraz, a srce bi jace zakucalo. I ao je za svojim vodicem tim uskim, mracnim i kri-vudavim sokacetom penjuci se malo, a zatim spu taju.ci se niz padine, iduci pravo pa skrenuv i desno, zatim opet pravo pa lijevo. A ovi zvukovi, razliciti i odvratni, cas su ga dozivali, drugi put opet pratili, ali uvijek uznemiravali, sve do trenutka kada bi osjetio da mu se srce smiruje, da mu je ugodnije, i tada mu je disanje 104 postajalo normalno. To je izazivalo dubok i dug uzdah koji kao daje odnosio sve one strave, bol i tugu iz du. e djecakove. Slobodno i spokojno je disao kao da je upijao ivot zajedno sa svje im zrakom koji ga je okru ivao otkad je napustio sokacic Slijepih mi eva. Ulazio je u onu uli.cu to je pocinjala padinom, gdje su njegovi koraci bi.li nesigurni za trenutak, ali kako se ulica brzo ispravlja.la, i zemlja se pod njegovim nogama izravnavala. Cak se i osmjehivao slu ajuci taj koncert cudnih glasova, ulazeci u tu mirnu i prijatnu ulicu. Sa lijeve strane na.lazila se d amija Sejjidna Huseina, a sa desne mali du.cani. Koliko se samo puta zaustavljao ispred nekih od njih! Koliko je lijepih stvari tamo ku ao! Ljeti je jeo socne smokve i pio smokvin sok, a zimi je u ivao u sutlija u koji gaje iznutra zagrijavao. Bio je takkoder mu terija nekih sirijskih trgovaca gdje je uzi.mao razne vrste jela, hladnog ili toplog, slatkog i sla.nog. Neocjenjiva je bila slast koju je osjecao. A, ako bi mu sada ponudili ta jela, pla io bi se da se ne razboli, cak da mu ne zaprijeti smrt. Nastavljajuci tom ulicom, dolazio je do mjesta gdje su se glasovi umno avali i postajali zaglu ni: shvatao je daje to raskrsnica. Mogao je ici pravo, desno ili lijevo, ili se vratiti. Pratilac mu je obja njavao raskrsnicu: "Ovdje su ce.tiri pravca. Ako krene desno, stici ce do Novog puta, pa u Mouski, pa do Zelenog praga; lijevo je ulica Dar-rassa, ali mi cemo ici pravo ulicom Halvad i, ulicom nauke, truda i rada, toliko tijesne da bi mogao obje stra.ne dohvatiti kada ra iri ruke. Ti ce produ iti kroz niz malih ducana gdje se prodaju knjige, stare i nove, naj.bolje kao najgore, tampane kao i rukopisne". Koliko je plodnih i ugodnih stanki pravio djecak u toj tijesnoj uli.ci! Nije ih nikada zaboravio, uprkos vremenu koje je 105proticalo i promjenama u njegovom ivotu. Ali on se vec uri, jer njegov pratilac mora stici u Azhar prije ne.go to predavanja pocnu. Evo ga vec sti e
do Vrata bri.jaca, skida sandale, stavlja jednu preko druge, uzima ih u ruke i ulazi sa pratiocem. Nakon nekoliko koraka pre.koracio bi malo uzdignuti prag i pred njim je pucalo dvori te Azhara, mirno i smireno, u kome je carlijao blagi jutarnji povjetarac. Sada je on u trecem dijelu svoga tada njeg svakodnevnog ivota. 106 III To mu je bio i najdra i njegov dio. On je ostavio i najdublji trag u njemu. Bio mu je dra i od onoga dije.la koji je provodio u svojoj sobi osjecajuci se svirepo tudim. Jer on tu sobu, u stvari, nije ni poznavao, nije poznavao pokucstvo koje se nalazilo u njoj, osim ma.log i njemu najbli eg djelica; nije u njoj ni ivio onako kako je ivio u svojoj kuci u provinciji i njenim soba.ma i Page 33
Taha Husein - Dani sobiccima u kojima je poznavao i najmanju sitni.cu. U toj sobi on je bio odvojen od svijeta i stvari, osje.cao je tjeskobu od te kog vazduha koji je udisao ne na.lazeci ivotno zadovoljstvo, vec samo bol i tegobu. Bio mu je dra i i od drugog dijela koji je provodio na putu izmedu stana i Azhara. Tu je bio smeten, pre.pla ene du e, kolebljiva koraka. Srcem mu je ovladava.la ona izdajnicka i nesnosna izgubljenost koja covjeka obezvolji i dovodi do toga da zaluta ne samo na stvar.nom putu - to mu je bilo sudeno - nego i u duhovnom pogledu. Glasovi koji su se dizali oko njega i okolni ne.mir izbezumljivali su ga. Stidio se u sebi zbog koleblji.vog koraka i nemoci da uskladi svoj teturajuci, zbunje.ni polagani hod sa sigurnim, pravim i sna nim hodom svoga pratioca. A u ovom, trecem dijelu, nalazio je zadovoljstvo, si.gurnost, smirenost i ravnote u. Onaj lahor koji je carli107jao u dvori tu Azhara kada je obavljao jutarnju molitvu docekivao mu je lice pozdravom, ispunjavajuci mu srce sigurno cu i nadom. Osjecanje koje je izazvao ovaj la.hor dodirujuci mu celo oro eno znojem zbog ustrog hoda, bilo je sasvim slicno poljupcima koje mu je s vre.mena na vrijeme davala majka, kada bi boravio kod ku.ce, kazivao joj stihove iz Kur'ana ili je zabavio pricom koju je naucio iz knjiga u mektebu, ili kada bi izlazio blijed i slaba an nakon boravka u osami, gdje je, kazu.juci litaniju Jasin, posredovao kod boga da udovolji ne.koj od mnogobrojnih potreba porodice. Ti poljupci su krijepili njegovo srce ispunjavajuci mu du u sigurno cu, nadom i nje no cu. A ovaj povje.tarac to ga je docekivao u dvori tu Azhara budio je u njemu sve to i vracao ga zadovoljstvu nakon umora, smirenosti nakon nemira, osmijehu nakon mr tenja. Iako nije ni ta znao o Azharu, niti onom ta on obu.hvata, bilo mu je dovoljno da njegove bose noge dota.knu tle ovog dvori ta, da ga pomiluje po licu povjeta.rac dvori ta, da osjeti Azhar oko sebe kako se jo uspa.van sprema na budenje, jo miran ili spreman za poslo.vanje - pa da se osvijesti i dode sebi. Tada je bio sigu.ran da mu je tu domovina i rodbina, i cezavao je osje.caj tudinstva, nije vi e bilo bola. Du a mu se otvarala na sve strane, srce je gorjelo od elje da primi... Da primi, ta? Da primi ne to to ne zna, ali za cim stra.sno udi. Koliko je slu ao tu rijec i elio da sazna ta je njen smisao: nauka. Nejasno, ali sna no je naslucivao da nauka nema granice i da ljudi utro e cijeli svoj ivot kako bi usvo.jili njen veoma mali dio. I on je htio da postigne najvi. e to mo e, ma koliko to bilo neznatno. Od svog oca- ejha i njegovih ucenih prijatelja cuo je daje nauka mo.re bez obala i nije to shvatio kao metaforu ili hiperbo.lu, nego kao su tu istinu. 108 Do ao je u Kairo i na Azhar sa namjerom da se ba.ci u ovo more i pije koliko mu bog dopusti, pa makar se i ugu io u njemu. A koja bi smrt plemenitom covje.ku bila dra a od ove to dolazi od nauke, i to u trenut.ku kada je sav utonuo u nju? j Sva ta sjecanja navaljivala su odjednom na njegovu mladu du u, ispunjavala je tako daje zaboravljao i svo.ju pustu sobu i onaj izlokani i izuvijani put, cak je za.boravljao svoju kasabu i u ivanja koja mu je pru ala. Ona su du u djecakovu ucvr civala u ubjedenju da nije grije ila niti pretjerivala kada je gorjela od elje za Az-harom i osjecala se tjeskobno u kasabi. Djecak je nastavljao'put sa svojim pratiocem, prela.zio dvori te i peo se na onu malu stepenicu od koje je pocinjao Azhar: tada su njegovo srce ispunjavale smjernost i skru enost, a du u uzvi enost i ponos. Usporavao je korak preko prostrtih hasura, vec pomalo istro enih, koje su otkrivale ponegdje patos to je pod njima, kao da su htjele da dozvole stopalima posjetila.ca pone to od
blagoslova doticanjem ovog svijetlog tla. Djecak je volio Azhar u ovom trenutku, kada vjernici, jo nerasanjeni, zavr e jutarnju molitvu, pa se okupe ukrug oko jednog ili drugog stuba ocekujuci nekog profesora da im odr i predavanje iz tradicije, komenta.ra, dogmatike ili teologije. U tom trenutku Azhar je jo bio tih, nije se cuo onaj cudni odjek to ga je ispunjavao od izlaska sun.ca do obavljanja posljednje nocne molitve. Mogao si cuti samo price kazane apatom, mo da ponekog mla.dica kako kazuje Kur'an, tiho i ravnomjerno, ponekad si mogao proci pored nekog ko obavlja molitvu jer ni.je stigao na zajednicku, ili je stigao ali je nastavio ne.obaveznu, dodatnu, nakon obavezne. Ovdje-ondje mogao si cuti profesora koji pocinje svoje predavanje onim slabim glasom nalik na nekoga ko se tek probu109dio i obavio molitvu a nije zalo io ni ta to bi njego.vom tijelu dalo polet i snagu. Pocinjao je mirnim, bla.gim, pomalo iskidanim glasom: "U ime boga opceg dobrocinitelja milostivog; neka je hvala Allahu go.spodaru svjetova, a spas i blagoslov najplemenitijem proroku, na em gospodinu Muhamedu i njegovoj ro.dbini Page 34
Taha Husein - Dani i svim drugovima. Evo ta ka e pisac, neka mu se bog smiluje, a nama pomogne da se koristimo nje.govim znanjem, amin!" Studenti su slu ali ovaj glas mirno i klonulo, poput mirnoce i klonulosti profesora. Koliko je puta djecak uporedivao glas profesora kada izgovaraju gornju frazu na jutarnjem i popodnevnom casu! Glas ujutru bivao je blag, u njemu je bilo ostatka sna, a glas u podne bio je jak, grub, krupan, a takoder pomalo i lijen, docaravao je stomake pune onda njom azharskom hranom koja se sastojala od boba i kiselog povrca ili neceg slicnog. U jutarnjem glasu molitva za du u pisca ud benika licila je na preklinjanje, a u podnevnom na napad na pis.ca koji skoro da je bio neprijateljski. Ova poredenja su zabavljala djecaka i u njemu izazivala slast i u ivanje. On je nastavljao put sa pratiocem, peo se one dvije ste.penice od kojih pocinje trijem. Tu, pored jednog od ovih blagoslovenih stubova za koji je debelim lancem bila privezana stolica, njegov pratilac bi ga posadio uz rije.ci: "Cekaj ovdje, slu ace predavanje iz tradicije! Kada se zavr i moje predavanje, doci cu po tebe". Njegov brat-pratilac je slu ao predavanje iz osnova islamskog prava, a profesor mu je bio ejh Radi, bog ga pomilovao! Djelo koje je tumacio ejh Radi bilo je "Knjiga obja njenja" (Kitab at Tahrir) od Kamal ibn al Himama. Djecak je slu ao sve ove rijeci i srce mu je bi.lo puno strahopo tovanja, znati elje i divljenja. Osnovi tradicije? ta bi mogla biti ta nauka? ejh Radi? Ko bi mogao biti taj ejh? Attahrir? ta znaci ova rijec? Al Ka110 mal ibn al Himam? Kako su velicanstvena ta dva imena! Zaista, nauka je more bez obale, a pametan covjek obe-zbijedice sebi izuzetnu dobrobit ako zaroni u njega. Dje-cakovo divljenje za ovo predavanje raslo je iz dana u dan, kada je slu ao svoga brata i njegove drugove kako se pripremaju prije nego to ce krenuti na njega: citali su neobican tekst koji je na njega ostavio prijatan utisak. Slu ajuci to, djecak je gorio od elje da bude stariji est-sedam godina kako bi mogao da razumije taj tekst, da rije i njegove zagonetke, pronikne u njegove simbole pa da se u njemu snalazi onako kako se snalaze ovi da.roviti mladici, da o njemu raspravlja sa profesorima kao to su to oni cinili. Ali za sada on je prinuden da slu a bez razumijevanja. Cesto je obrtao u sebi ovu ili onu re.cenicu da bi iza nje otkrio ne to. Ali nije uspijevao. To je samo pojacavalo njegovo velicanje nauke, po tovanje ucenjaka, potcjenjivanje sebe i pripremu za trud i rad. Bila je jedna recenica koja mu, Bog mu je svjedok, nije nocima dala da spava i koja mu je zagorcala mno.ge dane ivota. Zbog nje je zanemario vi e casova nas.tave, koju je lako razumijevao u pocetku, pa ga je to podsticalo da ne slu a profesorovo predavanje, vec da razmi lja o onome to je cuo od tih darovitih mladica. A ta recenica, koja ga je tako zaokupila, bila je za.ista zagonetna. Doprla mu je do uha u momentu kada je bio polubudan na putu da se uspava. Ona gaje razbu.dila, cijelu noc je probdio, a glasila je: "Istina je ru e.nje ru enja". ta znaci ova fraza? Kako se ru i ru enje? ta bi moglo biti to ru enje? Kako ru enje mo e biti is.tina? Ova recenica se vrtjela u njegovoj glavi kao to bunilo groznice izaziva vrtoglavicu bolesnika. To ga je pro lo tek kada se upoznao sa Kafravijevim66^ djelom 65) "Knjiga izra avanja i jasnosti" (Bajan vat-Tabjin) je djelo je.dnog od najvecih arapskih proznih pisaca, D ahiza (IX vijek). 111o dvosmislenostima, postoje prostudirao i o njemu dis-kutovao. Tada je osjetio daje poceo da pije iz toga mo.ra bez obala, mora nauke. Djecak je sjedio pokraj stuba igrajuci se lancem ko.jim je privezana katedra,
slu ajuci profesora kako preda.je o tradiciji. Predavanje je bilo potpuno razumljivo, a je.dino mu se nije dopadala ta bujica imena koja su padala jedno iza drugog, kojima su prethodile rijeci "kazivao nam je", a pojedina imena je rastavljao predlog "od". Djecak nije razumijevao smisao radanja ovih imena niti gomilanja ovog predloga elio je da se ono preki.ne i da profesor stigne do same izreke prorokove. A cim bi nju cuo, djecak ju je pohlepno pamtio i razumi.jevao. Nije ga interesovao profesorov komentar, jer ga je podsjecao na ono to je slu ao u kasabi od d amij-skog imama i od onoga ejha to gaje poducavao poce.tnim pojmovima islamskog prava. I dok je profesor nastavljao svoje predavanje, Azhar se postepeno budio, kao da su ga rasanjivali glasovi svih tih ljudi to dr e predavanja i povremena rasprava koja se zametala ne bez estine, izmedu njih i njihovih studenata. Studenti su pridolazili, glasovi postajali jaci, a amor se zgu njavao tako da su profesori morali da podi u glas kako bi ih ucenici culi. Nerijetko su bili prinudeni da izgovore slijedece rijeci koje su dopu tale da se predavanje Page 35
Taha Husein - Dani zavr i: "A bog najbolje zna" - jer su vec bili stigi studenti koji cekaju predavanje o islam.skom pravu drugog profesora, ili ovog istog, pa je mo.rao da zavr i jutarnje i pocne podnevno predavanje. Ta.da je dolazio djecakov brat-pratilac, uzimao ga za ruku bez rijeci i vukao bezobzirno ka drugom mjestu, gdje gaje ostavljao kao to se ostavlja stvar, i odlazio. Djecak je shvatio da je preveden na predavanje o islamskom pravu, da ce ga saslu ati do kraja, zatim ce profesor otici, studenti se razici, a on ostati na svom 112 mjestu, ne odmicuci se dok se njegov pratilac ne vrati iz d amije Sajjidna Husseina, gdje je slu ao predavanje iz islamskog prava profesora Bekhita, neka mu se bog smiluje. A profesor Bekhit je volio da odu i predavanje; nje.govi studenti su u ivali u raspravljanju, tako daje svoj cas zavr avao tek kada se visoko digne sunce. Tada se djecaku vracao pratilac, bez rijeci ga uzimao za ruku, vukao grubo i vodio ga iz Azhara kroz drugi dio njego.vog svakodnevnog ivota, putem ka kuci, prvom dijelu njegove svakodnevnice. Tu bi ga gurnuo na njegovo mjesto u sobi, na onaj stari cilim prostrt preko prodera-ne, pohabane hasure. 113IV Djecak je zauzimao svoje mjesto na toj prostirci u jednom uglu sobe, naslanjao se rukom ili dolakticom na prozor na lijevoj strani i, ne pribrav i se, prebirao mnogobrojne utiske kojih je bio pun: utiske sa ulice, iz dvori ta Azhara, iz onoga to je cuo profesora tradicije ili od profesora islamskog prava. Prebirao je utiske i i.vio sa njima nekoliko trenutaka. Ali ne zadugo, jer ga njegov brat nije gurnuo na to mjesto da bi se sam pri-brao ili da bi ucio, nego je odlazio da spremi rucak. Objed se razlikovao od dana do dana, ali ne po sa-dr ini - uvijek je to bio bob na maslu ili ulju - nego po okolnostima i zgodama koje su ga pratile. Nekada je rucak prolazio u utnji, a nekada u glasnom razgovoru: utljiv - kada je djecak bio sam sa bratom, tada su jeli brzo, u tmurnom raspolo enju, skoro da ni jedan nije govorio ni ta osim kratkih isprekidanih recenica koji.ma je djecak odgovarao bratu; glasan i govorljiv - kada su se objedu pridru ivali bratovi drugovi. Nekada ih je bivalo po trojica, nekada cetvorica, a katkada bi dola.zio i peti, ali o njemu je bolje da sada ne govorimo. To su bili studenti koji su dolazili da tu ugodno pro.vedu koji sat svog ivota. Potpuno su zanemarivali dje.caka, nisu mu upucivali nijednu recenicu, niti je on mo.rao ma kome da uzvraca odgovor. 114 To je djecaku upravo bilo najdra e, on je time do.bivao, jer ga je radovalo da ih slu a. Koliko se toga naslu ao! I koliko cudnih stvari! bilo je toliko razno.vrsnosti u razgovorima oko tog okruglog niskog stola koji su nazivali sofra. Svi su sjedili oko nje na zemlji, na sredini sofre je bila postavljena velika casa puna boba na maslu ili ulju, a pored nje druga velika posu.da puna ukiseljenog povrca potopljenog u vodi koju bi ovi mladici srkali prije nego to pocnu jesti - prvo pocne jedan, a zatim posuda ide kru no drugima. Ali nikada nisu nudili djecaka. Kada bi dovoljno popili ove slane kisele vode, koja je otvarala apetit, kako se to obicno ka e, pristupali su jelu. Na sofri su se nala.zile lepinje kupljene ili donesene od obroka iz Azha.ra. Mladici su se takmicili ko ce pobijediti u jelu: u broju progutanih lepinja, u velicini otkinutog zaloga.ja, u kolicni zagrabljenog boba umocenog u maslo ili ulje ili u kolicini repe, paprike ili krastavaca kojima su dopunjavali jela. Takmicili su se i ispunjavali sobu galamom i smije.hom, koji su se prelijevali na lijevu stranu kroz prozor i odjekivali u ulicici iza njega, a na desnu stranu
kroz vrata, odjekujuci na spratu, da bi se srucili i na donji sprat, gdje su se ene radnika svadale, razgovarale i vri.jedale. One bi tada zacutale i slu ale te bucne glasove i neujednaceni smijeh koji su im dopirali iz daleka, kao da su u slu anju nalazile slast kojoj je jedino ravno u i.vanje sa kojim su ovi mladici gutali hranu. Djecak je sjedio medu njima pognute glave i leda povijenih poput luka. Ruka mu je pla ljivo i stidljivo i la od lepinje stavljene pred njega na sofru i case to je stajala daleko od njega na sredini sofre. Ona se su.darala sa mnogim rukama koje su se brzo spu tale, da bi se odmah ponovo pru ile i obratno, cisteci temelji.to za to vrijeme casu. Djecaku je sve to bilo cudno i 115neprijatno: nije mogao u sebi da pomiri ovo uni tava.nje boba i kiseline sa stra cu za naukom i nastavom, sa finocom, ivo cu duha i marljivo cu koje je pozna.vao kod ove dru ine. Ovaj rucak nije uzimao mnogo vremena. Mladici.ma nije bilo potrebno vi e od cetvrt sata da se ispraz.ni casa i da na trpezi ne ostane ni ta osim rijetkih Page 36
Taha Husein - Dani mrvica i polovine lepinje pred djecakom, jer on nije mogao ili nije htio da pojede vi e od polovine. U tren oka bi neko od prisutnih podigao i iznio sofru da je ocisti, a zatim je unio i stavio cistu na njeno mjesto -vidjelo se samo gdje je pokapano maslo ili voda od kiseline. Drugi bi odlazio da nabavi ne to drvenog cumura i pripremi pribor za caj, onaj koji upotreblja.vaju Persijanci i Rusi, zatim bi samovar napunio vo.dom i potpalio, a kada bi se razgorio, unosio bi ga i stavljao na sofru tamo gdje se i prije nalazila casa. Ca e bi poredao po rubu sofre i sam bi sjedao, oceku.juci da voda provrije. Mladici su razgovarali tiho, klonulo: stomaci, dobro napunjeni tvrdom i tekucom hranom, vrucom i hladnom, prisiljavali su ih na takav ton razgovora. Ali ta to biva? Glasovi su postajali ti. i da bi sasvim za utjeli. Sobu je ispunio svecan muk, a onda se zacuo sasvim slaba an i tanak zvuk, u po.cetku isprekidan, a zatim neprekidan. Prisutni mladi.ci su izgledali uzbudeni i svi su u isto vrijeme izusti.li dugim, mirnim sna nim glasom: "Allah!" Otezali su izgovaranje te rijeci tako kao da ih je neka blaga muzika to dolazi iz daleka uzbudila. A nije ni cudo. Culi su kako voda i ti kolajuci oko lo i ta gdje je bi.la raspaljena cista i ujednacena eravica. Onaj koji je pripremao caj predao se tom poslu i srcem i okom i uhom, i kada se i tanje vode pretvorilo u kljucanje, on je uzimao zemljani ibrik, primicao ga samovaru, otvarao slavinicu da bi u ibrik natocio dio te vrijuce 116 vode, zatim bi zatvarao slavinicu i prekidao tok vode, pokrivao ibrik poklopcem i lagano ga drmajuci da bi vruca voda zagrijala svu posudu iznutra, a potom bi tu vodu prolio, jer caj ne smije da dode u dodir sa hladnom posudom, bila ona zemljana ili metalna, jer mu to pokvari ukus. Nakon nekoliko casaka cekanja pu tao je vodu polako, pazeci da ne napuni ibrik do vrha, opet je malo cekao pa zatim uzimao iz kutije iz.vjesnu kolicinu crvenog caja i stavljao u ibrik, koji bi zatim do vrha napunio vodom. Konacno je, sa veli.kom nje no cu i pa njom, stavljao ibrik nekoliko ca.saka na vatru pa odmakao. Tada bi pozivao drugove da prinesu svoje ca e. To se zbivalo u mukloj ti ini. Svi su gledali i pra.tili pokrete svog druga, pazeci budno da ni u cemu ne odstupi od pravila. Kada su ca e bile nalivene i u njih stavljene male ka ike, cuo se skladan zvuk, ne bez iz.vjesne ljepote prijatne uhu, zvuk koji je poticao od ti.hog sudaranja metala i stakla. Svi su prinosili ca e ustima i srkali caj dugim srkutom, koji je, nasuprot udaranju ka icica u ca e, bio ru an. Nastavljali su da piju ne govoreci ni ta osim recenice koja se nije mi.jenjala i koju je neizbje no neko od njih izgovarao a drugi potvrdivali: "Evo, ovo ce ugasiti vatru boba". Prvi krug je zavr en, ca e su se po drugi put punile nakon to je u samovor dolivena voda koja je potro. ena. Ali ovaj put prisutni su se zabavili samo cajem, ne brinuci se vi e o ovoj jadnoj vodi koju je vrelina vatre dovodila prvo do jecanja pa alosnog pjevucka-nja i konacno do plakanja u trenutku kada provri. Ni.ko na to nije obracao pa nju, niti se uzbudivao nje.nim pjevuckanjem ni placem. Svi su se zabavili is.kljucivo ovom drugom ca om caja - prva je bila na.mijenjena ga enju vatre boba, dok je druga bila po.svecena njima samima i njihovim osjetilima: njenu 117slast su osjecali u ustima i grlu, pa cak i u glavama, jer im se poslije druge ca e vracala razboritost, odno.sno oni su se vracali razboritosti. Jezici su im se ra-zvezivali, usne smije ile a glasovi podizali. Sad nisu vi e govorili o jelu i picu, to su vec zaboravili, vec su se, po to su zbrinuli brigu o svom stomaku, okrenuli drugoj, svom obrazovanju. Podsjecali su se onoga to su culi na profesorovom jutarnjem predavanju ili onom prijepodnevnom, ismijavajuci cas jednog, cas drugog. Ponavljali su primjedbe koje je neko od njih uputio prfesorima ili koje je neko drugi uputio ovom ili onom profesoru pa bi onda raspravljali o toj pri.mjedbi: jedni su je smatrali jakom i osnovanom, a drugi povr nom i nepotrebnom. Jedan bi igrao ulogu profesora o kojem je rijec, a drugi studenta koji stav.lja primjedbu. Jedan od njih bio je sudija ove raspre.
Ponekada bi i sudija uzimao uce ce u diskusiji, vra.cajuci jednog od sagovornika temi ako se od nje uda.lji, ili dokazu koji je propustio. Onaj to sprema caj ucestvuje u svemu tome, ali istovremeno pazi na caj ne zanemarujuci ga niti zaboravljajuci; dodavao je u ibrik caj na caj i vodu na vodu. Punio je i ca e koje su bile prazne. Caj se zavr avao na trecoj ca i, jer je najmanja mjera za caj tri ca e - ne smije biti manje, a nema tete od vi ka. Djecak je bio tih i povijen na svom mjestu. Dodava.li su mu njegov dio caja u utnji. On ga je takoder pio polako i u utnji. Primjecivao je sve to se oko njega de avalo i slu ao sve to se izgovorilo. Razumijevao je malo, vecinu toga nije mogao da shvati. Divio se i ono.me to razumije i onome to nije poimao. Pitao se go-reci od elje - kada ce on moci da govori kao ovi mla.dici i da raspravlja kao oni. Page 37
Taha Husein - Dani Pro ao bi skoro sat dok su svi ispili svoj dio caja. Sofra ce ostati tamo gdje i jeste, sa samovarom u sredi118 ni i ca ama poredanim po njenom rubu, jer se pribli i.lo podne, kada svi treba da se razidu, da bi svaki bacio jo jedan brz pogled na podnevnu lekciju prije nego to podu da je slu aju, iako su je jo jucer pripremili. Ipak bolje je brzo ponoviti je i malo zastati kod ove ili one nejasne i zakucite izreke. Tekst je razumljiv, a komen.tar jasan. Al Bannan67) komplikuje ono to je jednos.tavno i zaplice ono to je rje ivo. Sejid D urd ani68), opet, iako pronicljiv, i u jasnim stvarima nalazio je mracne tajne. Abd el Hakim69) nekada razumije stvari, a nekada mu one izmicu. Sto se tice predavaca, on je obican glupak koji ne zna ta govori. Do podne je pre.ostalo svega nekoliko minuta. Po urimo zato u Azhar. Poziv mujezina na molitvu i sama molitva zateci ce nas na putu, tako da ce kada stignemo u Azhar, molitvu bi.ti zavr ena i studenti ce se poceti okupljati u krugove oko profesora. Ne kodi ako nas mimoide zajednicka molitva, obavicemo je poslije predavanja, i to takoder zajednicki. Bolje je da se ne molimo prije predavanja, jer sama lekcija i te koce koje ona sadr i, kao i proble.mi koje treba rije iti, odvracaju misao od pobo nosti, ali kada se odr i predavanje i mi ga saslu amo, prodis-kuktujemo, rije imo se problema i te koca, posvetice-mo se svom du om i srcem molitvi. Evo i djecakovog brata kako ga zove istom frazom koju ponavlja godinama: "Hajdemo, gospodine!" Dje.cak se di e jo ote ao i polazi za bratom do Azhara po-srcuci. Brat ga posadi na mjesto predavanja iz grama.tike, a on odlazi na predavanje ejha Salihija u manas.tir slijepih. 67) Al Bannan - predavao na Azharu u XIX vijeku i pisao ud benik iz retorike. 68) Sejjid al D urd ani (umro 1413.g.), filozof skolastik, poznat po komentarima. 69)Abd el Hakim es Sijalkuti, autor teolo kih djela (umro 1650). 119Djecak saslu a predavanje iz gramatike i razumije ga bez muke. Dosadno mu je profesorovo insistiranje na ponavljanju i tumacenju. Kada se predavanje za.vr i i studenti se razidu, djecak ostaje na svom mjes.tu dok se ne vrati njegov brat. Ovaj ga vuce bez rijeci i bez nje nosti, izvodi iz Azhara i prelazi onaj isti put kojim idu ujutro i u podne. Gurne ga na njegovo mjes.to u sobi, na onaj stari cilim prostrt po prodrtoj, ve-hdoj hasuri. Tada se djecak priprema da se suoci sa svojim udjelom u patnji. 120 Trajna usamljenost bila je uzrok te patnje. Djecak bi se ne to prije polovine popodneva smjestio na svoju lo.gu u sobi; brat je zatim odlazio u neku drugu sobu na katu, kod nekog od drugova. Mjesto sastajanja dru ine nije uvijek bilo u istoj so.bi, nego ujutru kod jednog, predvecer kod drugog, a ka.da noc poodmakne, kod treceg. Brat je ostavljao djeca.ka u sobi poslije popodnevnog predavanja i odlazio u onu sobu gdje ce se sastati sa svojim drugovima. Pro.vodili su du e ili krace vrijeme u razonodi i pricanju anegdota o profesorima i studentima. Vika i smijeh odjekivali su sna no na katu i dopirali do djecaka sku-trenog u svom co ku: usne su mu se smijale, ali je srce bilo tu no jer nije mogao cuti alu ili dobru pricu kao to je slu ao u podne, i jer nije mogao, kao u podne, da se pridru i bezglasnim, stidljivim osmijehom neobuz.danom gromkom smijehu ostalih. Djecak je znao da ce se dru ina okupiti oko po.podnevnog caja kada se zasite anegdota o profesori.ma i kolegama i da ce nastaviti oko caja miran sre.den razgovor. Ponavljace ono to smatraju potre.bnim od popodnevnih lekcija, raspravljajuci i spore.ci se, a zatim ce pripremati lekciju za vecernji cas koji je dr ao glasoviti Imam, profesor ejh Muha121med Abduhu \ tumaceci u odredene dane djelo "Dokazi o cudesnosti"71), a u
druge dane u nedjelji komentari uci Kur'an. U toku pripremanja za ovo predavanje oni ce razgovarati o svom profesoru Imamu i obnavljati izreke to su ih culi o njemu ili ono to su zapamtili kao njegovo mi ljenje o drugim profesorima, ili njihovo o njima, ili pak zapamcene odgovore koje je davao odgovarajuci na pitanja ili na primjedbe. Ti odgovori su ucutkivali oponente i izvrgavali ih podsmijehu drugova studenata. Djecak je gorio od elje iznati elje prema svemu ovome. Vjerovatno je uz to u dubini du e osjecao po.trebu za ca om caja koja se tamo slu i, jer je i on navi.kao na caj i osjecao potrebu da pije ujutru i uvecer svo.ju mjeru. Ali sve to bilo mu je uskraceno. Ovi ljudi, ne.daleko od njega, pricaju anegdote, diskutuju, uce i piju caj, a on ne mo e da im se pridru i ni u cemu, niti mo. e da tra i dozvolu od svoga brata da prisustvuje sjede-ljci ove mlade i i u iva u svemu onome to predstavlja slast za um i tijelo zajedno. Ne mo e to da tra i, jer mu je najmr e da od bilo koga tra i bilo ta. A i kada Page 38
Taha Husein - Dani bi zatra io to od brata, ovaj bi ga odbio - nje no ili grubo, ali uvijek za njega bolno i neprijatno. Zato je najbolje da se savlada i da prikrije potrebu uma za znanjem, uha za slu anjem razgovora i tijela za cajem; ostati zavucen u svoj co ak, nijem i uto.nuo u svoje misli. Ali i do toga je te ko doci, po to je brat ostavio skroz otvorena vrata sobe, tako da do nje.ga dopiru glasovi ljudi i njihov smijeh. Evo i udaraca 70) Muhamed Abduhu, poznati religiozni i dru tvenopoliticki voda u Egiptu, inicijator reforme Azhara (1849-1905) - njega ovdje T. Husein naziva Imamom. 71) "Dokazi o cudesnosti (Kurana)" (Delail ul Id az) - napisao al D u-rd ani (umro 1087), ni e se spominju neka druga njegova djela. 122 koji dopiru do njega. Oni prigu uju ostale glasove, objavljujuci mu da spremac caja cijepa drva da podlo. i samovar. Svi ti zvuci to do njega dopiru izazivaju u njemu istovremeno elju i strah, aloste ga i iscrpljuju, ispunjavajuci mu srce jadom i tugom. A taj jad i tuga su postajali tim veci to se on nije mogao cak ni pokrenu.ti sa svog mjesta i koraciti bar nekoliko koracaja koji bi mu omogucili da dode do vrata sobe i tu stane kako bi bio bli i tim glasovima, da cuje ono to ti ljudi razgo.varaju. To bi bilo svakako kao stvoreno da ga razveseli i razonodi, ali on nije smio da se makne sa svoga mjes.ta ne zbog toga to ne zna put do vrata, naprotiv, dobro ga je zapamtio, mogao ga je polagano, ne ureci se, preci, nego se stidio da ga ne iznenadi neki prolaznik i vidi kako ide polagano kolebljiva koraka. Posebno bi ga ra alostilo da ga iznenadi brat, koji je s vremena na vrijeme navracao u sobu da uzme neku knjigu, neki predmet ili togod hrane iz spremnice, da pojede uz caj kao u inu. Najte e bi, dakle, djecaku bilo da ga iznenadi brat kako zbunjeno i nesigurno ide i upita ga: " ta je s to.bom? Kuda ce ?" Bilo je, mislio je, neuporedivo bolje da ostane na svome mjestu, da izbjegne te mogucnosti, da u sebi pre ivljava bolnu tugu koju osjeca, a kojoj se pridru uje drugo, ne manje bolno, aljenje, ce nja za roditeljskom kucom u jednom selu u provinciji. Tamo, kada bi se vratio iz mekteba i zasitio igre, uzimao bi ko.mad suha ljeba, alio se sa sestrama, pricao majci ono to je htio o dogadajima toga dana u mektebu. A kada bi mu i toga bilo dosta, izlazio bi iz kce zatvarajuci iza se.be vrata, i ao dok ne dotakne zid kuce to je bila pred njim, zatim bi se pridr avao njega iduci prema jugu. Na odredenom mjestu skretao bi desno, a zatim nekoliko koraka i ao pravo - i stizao do radnje ejha Muhameda Abd al Vahida i mladeg mu brata ejha Mahmuda. Ta123mo bi posjedio razgovarajuci, pricajuci zgode ili slu a.juci ta pricaju mu terije, ljudi i ene, sretan da cuje one naivne seoske price, tako ljupke u svojoj raznovrsnosti, i neobicnosti, takoder. De avalo bi se da ne dode mnogo mu terija u ra.dnju. Tada bi djecak na miru razgovarao sa jednim od dvojice vlasnika radnje ili bi citali neku knjigu. No ni.je uvijek djecak odlazio tamo. Iza av i iz kuce, sjeo bi ponekad na klupu pred kucom i u ti ini slu ao razgovor oca i njegovih prijatelja na njihovom svakodnevnom posijelu, izmedu popodnevne molitve i vecere, koju je navje civao mujezinov poziv na molitvu. Ponekad, opet, djecak ne bi ni izlazio iz kuce, nego bi ostajao sa jednim od drugova iz mekteba koji bi mu citao iz neke donesene knjige kakvu propovijed ili ne.ku od junackih prica, sve dok ga zalazak sunca ne upo.zori daje vrijeme za veceru. Tamo djecak nije osjecao usamljenost, nije bio prinuden na nekretanje, nije po.dnosio bol gladi i li avanja i nije tako uzaludno udio za ca om caja. Dok mu je u du i bilo sve uzburkano ovim tu nim mislima, djecak je sjedio potpuno nepomicno. Na tre.nutak bi ga od misli odvratio glas mujezina Bajbersove d amije i njegov poziv na popodnevnu molitvu, ali i on mu je tada bivao krajnje
mrzak. Podsjecao gaje na glas mujezina u njegovoj kasabi, koji nije bio ni ta ljep i od ovog glasa ali mu je cesto priu tio zabavu i igru. Koli.ko se samo puta popeo sa tim mujezinom na minare, koliko li je puta zamijenio mujezina u pozivu na moli.tvu i koliko puta je zajedno sa njim ucio molitve posli.je tog poziva! U ovoj sobi, on nije volio taj glas, jer ni.je mogao da se pridru i pozivu na molitvu, nije cak znao ni odakle glas dopire, jer nikada nije u ao u Baj-bersovu d amiju, ne zna ni put do minareta, nikada se nije peo njegovim basamacima, pa nije znao ni jesu li 124 oni iroki ili uski, pravi ili zavijeni kao u minaretu u njegovoj kasabi. Sve je to bila za njega nepoznanica. Nije vidio nika.kvog nacina da sazna bilo ta. Samo nepomicnost, du.ga, neprekidna nepomicnost. Kakva patnja! elja za znanjem namece te ka odricanja. Ovo mirovanje, koje se otezalo u beskonacnost, za.maralo je djecaka. Dok je Page 39
Taha Husein - Dani sjedio na svome mjestu, hva.tao ga je katkad drijeme , tako da je morao da se opru.zi i preda snu. Od svoje majke je cuo da je popodnevni san tetan, neprijatan za tijelo i du u. Ali kako je mogao da odagna ovaj tetni san! Domalo bi se prenuo prepla. en, jer bi cuo glas koji ga zove frazom stoje godinama odzvanjala u njegovim u ima: "Gospodine, zar spa.va ?" Prenuo bi se prepadnut: to je do ao njegov brat da vidi staje sa njim i da mu donese veceru. Vecera je uis.tinu bila ukusna. Sastojala se od lepinje i komada sira, onog to ga nazivaju grcki sir, ili komada tahan-halve. To je bivala njegova uobicajena vecera u toku nedjelje. Brat bi stavljao jelo pred njega i pozdravljao ga odlaze.ci na Azhar, gdje ce slu ati predavanje Imama. Djecak je jeo s apetitom ili bez njega, ali bi uvijek sve pojeo. Kada je bio sa bratom, radije je jeo manje. Brat o tome nije razgovarao, niti gaje ta pitao. Ali ka.da je bio sam, pojeo bi sve, cak i kada nije imao apeti.ta ili kada je bio bolestan, bojeci se da i ta ostane, da brat, kada se vrati i vidi to, ne pomisli daje bolestan ili tu an. A najmr e mu je bilo da izaziva brigu i uznemi.renost kod njega. Tako je pristupao jelu. Kada bi zavr io, vracao se prinudnom mirovanju i nepomicnosti u svom co ku. Dan se polako zavr avao, sunce je silazilo ka zapadu, a u njegovu du u se uvlacilo osjecanje skru ene tuge. Mujezin je pozivao na vecernju molitvu i djecak je po tome znao daje do la noc. Zami ljao je kako ga obavi125ja tama/Znao je da bi bila upaljena svjetiljka da oda.gna ovu sve gu cu pomrcinu, da je sada u sobi neko sa ocinjim vidom, ali on je sam i, po mi ljenju onih to vi.de, nema potrebe za svjetiljkom. On je to smatrao po.gre kom, jer je nejasno razlikovao tamu i svjetlo i na.lazio u svjetiljci sudruga i razgovor, a u mraku je osje.cao pusto koja mu je, vjerovatno, dolazila od jo neo-blikovanog uma i uznemirenosti. Zacudo, nalazio je da mrak ima zvuk to dopire do njegovih u iju, zvuk ne.prekidan, slican zujanju muha, ali jaci i puniji. Taj zvuk je bolno odjekivao u njegovim u ima i izazivao strah u srcu, tako daje morao promijeniti nacin sjedenja: sku.pio bi noge, osloniv i se laktovima na koljena i sakriv- i glavu medu ruke, i prepu tao se tom zvuku koji gaje napadao sa svih strana. Ako ga je popodnevno mirova.nje prisiljavalo na san, ovo vecernje ga je dr alo u ne.obicnom bdijenju. On bi se konacno i navikao na taj zvuk mraka i po.mirio se sa njim, ali je u sobi bilo drugih zvukova koji su ga veoma pla ili, zvukova razlicitih. Jer su te sobe pripadale vakufu72\ a to znaci da su bile stare-prastare, da su njihovi zidovi bili puni pukotina koje su nastanji.vali razni insekti i sitne ivotinjice. Kada padne noc, ti insekti i ivotinjice kao da su preuzimali nadzor nad djecakom, koji se, osamljen, skutrio u svom co ku: proizvodile su tanke glasove koji su dolazili od njiho.vog laganog, cas br eg, cas sporijeg, kretanja, to je djecaka ispunjavalo nepojmljivim strahom. A cim bi do ao brat, sam ili sa drugovima, i upalio lampu, pres.tajali bi ti zvuci i kretanja kao da ih nije ni bilo. Zbog toga, a i zbog poneceg drugog, djecak se nije usudivao da spomene te zvukove i kretanja. Najmanje cega se 72) Vakuf je neotudivo imanje poklonjeno pod odredenim uslovima vjerskim ili dobrotvornim ustanovama. 126 imao bojati, to je da ce ga, ako bilo ta spomene, sma.trati glupakom i da ce misliti lo e o njegovoj razbori.tosti i hrabrosti. Zato se uvlacio u sebe i krio svoj strah od insekata i ivotinjica. Mujezin vec poziva na posljednju nocnu molitvu. U djecaku je to izazivalo kratkotrajnu nadu nakon koje je slijedio dugotrajan ocaj: zavr en je cas Imama, brat djecakov ce doci domalo, upaliti lampu, ostaviti ta nu na njeno mjesto, uzeti knjigu ili neki predmet, ili hra.ne, i tako ce za to vrijeme u sobi zavladati prisutnost, bice otjerana mrska samoca. Ali brat bi ubrzo dobacio djecaku jastuk na koji ce polo iti glavu i pokrivac u ko.ji ce se umotati da spava, nadzirace kako to djecak ra.di a zatim utrnuti lampu i otici, zatvoriv i iza sebe vra.ta i okrenuv i kljuc. Odlazio je u uvjerenju daje djeca.ka predao
snu. U stvari, ostavljao gaje u dugoj i zastra- ujucoj nesanici. Vratice se nakon dva ili vi e sati, po to je jeo i pio caja, raspravljao sa drugovima i sa njima pripremio su.tra nje lekcije. Okrenuce kljuc u vratima, upaliti lampu misleci da je djecak utonuo u sladak i miran san, a dje.cak nije ni okusio sna, nego je, premro od straha, i ce.kivao bratovljev povratak. Tek kada se brat ispru i na postelji, po to je utrnuo lampu i po to je njegovo neravnomjerno ili ravnomjer.no disanje pokazalo da je zaspao, djecak bi osjetio si.gurnost i opu tanje, njegova osjecanja su postajala smi.rena i sigurna, a misli mirne i ugodne. Tada bi njegovo bdijenje neosjetno prelazilo u okrepljujuci san. Page 40
Taha Husein - Dani 127VI Ali dva cudna zvuka naglo su ga vracala u prepla e.nu razbudenost: jedan sna ni udari te kog tapa o ze.mlju, a drugi - ljudski glas, ni jak ni slab, koji je sa izvi.janjem i podrhtavanjem spominjao Allaha i hvalio ga, ote uci veoma dugo i cudno. U potpunoj ti ini i sve.obuhvatnom miru, ovaj ljudski glas je stalno iznova po.drhtavao, prekidan udarcima tapa o zemlju; cinio se sna an, tako da je u mirnoj noci izazivao ne to slicno uzbuni. Postepeno se pribli avao dok ne bi dopro sko.ro do djecakove sobe, da bi zatim skrenuo i pomalo sla.bio i skoro prestao. Ponovo se javljao drugi put, jak i neprekinut, nakon to je covjek koji je molio si ao ste.penicama kata i upravio sokacicem, udaljavajuci se postepeno, dok ne bi potpuno i cezao. Djecaka je ovaj glas, ili, bolje receno, ova dva zvu.ka, prepao kada ih je prvi put cuo. Mucio se razmi lja.juci i tra eci otkuda potjecu, ali nije u tome uspio. Na.protiv, razbudio se i, budan i prepadnut, zavr io noc i docekao glas mujezina koji je pozivao: "Molitva je bo.lja nego san!" On gaje smirivao i vracao mu sigurnost. Djecak je ustajao veselo, a brat mu tmurno. U urbi, za nekoliko trenutaka, vec bi silazili niz stepenice i grabi.li na putu za Azhar jedan da bi slu ao predavanje iz osnova dogmatike, a drugi iz tradicije. 128 Ta dva zvuka budila su djecaka svakodnevno na po.cetku posljednje trecine noci: djecak se i dalje pla io ne znajuci njihovo porijeklo i ne usudujuci se da pita bra.ta ili nekog drugog. Tako sve do noci uoci petka. I tada su ga oni probudili kao i svake noci, i tada mu je muje.zin povratio mir i sigurnost kao i svakog jutra, ali dje.cak nije ustao veselo niti njegov brat tmurno i u urba.no, jer u zoru i ujutro petkom nema nastave, pa ni mla.di ejh ni djecak nisu morali da prekidaju san. Ali dje-cakov san su naru ila ova dva zvuka, dok ih brat nije cuo ni ove noci, kao ni prije. Djecak je ostao u postelji u tjeskobnom mirovanju, nemocan da se pokrene, e.ljan da probudi brata. Vec je obavljena molitva u zoru, suncano svjetlo se prosulo i njegovi zraci su prodirali slaba no u sobu kada je djecak ponovo cuo ta dva zvu.ka, ali ovaj put uti ana, blaga: tap je lagano udarao o zemlju, a glas je blago, skoro malaksalo milovao zrak. Djecak se zacudio otkuda to da ova dva zvuka, tako gruba ba onda kada se smiri noc i svijet zaspi oceku.juci ti inu, sada postaju blaga i obzirna kada pocne dnevno poslovanje, svijet se probudi i buci je dozvolje.no da raste, uzimajuci svoj udio slobode i aktivnosti. A uza sve to on je bio prinuden da miruje, bojeci se da ce probuditi brata ako se pokrene. Tek kada mu je sunce pocelo udarati u celo, ustao je i oprezno se pomjerio sa svog mjesta na drugo, zaklonjeno od sunca, i tu ostao nepokretan. I dalje mu je bilo tjeskobno, neprijatno. Brat je i da.lje bio utonuo u san i nije se budio. Odjednom je neko sna no zakucao na vrata i glasno, srdito, razbio ti inu vicuci: "Ej, vi, hajde, stoko, probudi se, dokle cete spa.vati! Bo e, sakloni me od nevjerstva, spasi me od stran.putice! Sramota, i to su mi neki studenti! Spavaju do kraja jutra i ne obavljaju molitvu na vrijeme!" Ruka ovoga glasa kucala je na vrata, a tap udarao 129o zemlju pracen opcim smijehom. Djecakov brat se probudio na prve rijeci ove grdnje, ali je ostao nepomi.can na svom mjestu, smijuci se prigu eno, kao da mu je prijatno ono to cuje, kao da eli da se ta grdnja nasta.vi. Djecak je prepoznao i taj glas i taj tap: to je onaj is.ti glas koji gaje uznemiravao nocu, to je taj tap koji je udarao o zemlju budeci je iz njenog sna. Ko lije taj co.vjek? I taj tap? Za to ovaj smijeh koji ga prati? Brat se bio digao glasno se smijuci i po urio da otvori vrata na koja je hrupio neznanac galameci: "Zazivam Allaha protiv va eg nevjerstva! Zazivam Allaha protiv va eg grijeha! Bo e, otkloni od nas nevolju, spasi nas od pro.kletog davola! Jeste li ljudi ili stoke! Jeste li pravovjer.ni ili nevjernici, ucite li kod svojih profesora
krijepost ili poroke!" Za njim je upala citava grupa mladica, bratovljevih drugova, neopisivo bucna, gu eci se u smijehu. Tu dje.cak upozna ovog covjeka. Bio je to cika had i Ali. A cika had i Ali bio je starac odmakle dobi. Iako je bio pre ao sedamdesetu, sacuvao je svu svoju sna.gu, umnu i fizicku: bio je prepreden, spretan, o tro.uman, snala ljiv, srednjeg rasta, veoma ivahan, sna. ne grade, naglih pokreta, silovitog glasa koji ne po.znaje aputanje, nije mu polazilo za rukom da tiho go.vori, uvijek je vikao. Cika had i Ali bio je svojevre.meno, kako je djecak kasnije saznao, trgovac, roden i odrastao u Aleksandriji. Sacuvao je energicnost i silo.vitost, otvorenost i proniciljivost - odlike karakteristi.cne za Aleksandrijce. Trgovao je pirincem i zato su ga nazivali Had i Ali al Razzaz.73* Napustio je trgovinu, odnosno trgovina je napustila njega, kada je poodma-kao u godinama. Posjedovao je jednu kucu u Kairu i od toga dobivao ne to sredstava. Iznajmio je sobu na Page 41
Taha Husein - Dani 73) Razzaz - pirincar, ri ar. 130 ovom spratu, gdje, osim njega i dvojice Persijanaca, o kojima ce biti rijeci na drugom mjestu ove price, sta.nuju samo studenti. Istom to se had i Ali smjestio u toj svojoj sobi u dnu sprata lijevo od stepenica, oko njega su se poceli okupljati ovi mladi studenti. On ih je zasmijavao, a oni su mu uzvracali divljenjem. Povezivala ih je topla sim.patija, cvrsta i cista, u kojoj je pored ale bilo mjere, uzdr anosti i istinske srdacnosti. Jer starac je znao da ovi mladi ljudi vole nauku, da ula u mnogo truda u ucenje, da ne vole da trace vrijeme na besposlice, i to je cijenio. Zato, kada je pocinjala radna nedjelja, nije im se nametao, nije se pojavljivao u njihovoj blizini -izigledalo je kao da ih ne poznaje. Izuzetak bi bio samo onda kada bi oni do li k njemu ili kada bi tra ili da sa njima objeduje ili da im se pridru i na caju. Ali, kada dode petak, bili su nerazdvojni, nije ih napu tao. Cekao je da odjutri, i kada bi ocijenio da su se naspavali i odmorili, izlazio je iz svoje sobe i pocinjao od najbli e sobe jednog od ovih mladica, budeci ga sa onom sili.nom i bukom koju smo vidjeli, zatim je nastavljao to is.to sa slijedecom, pracen onim prvim kojega je probu.dio, i tako stizao do sobe djecakovog brata, budio i nje.ga na isti nacin, dok su se mladici oko njega radovali i zabavljali; docekivali su svoj dan odmora vedri, nasmi.je eni ivotu kao to se i njima ivot osmjehivao. Petak je bio dan kada je starac preuzimao na sebe brigu o njihovoj hrani i nevinoj zabavi: on im je predla.gao jelo za rucak i pripremao ga u svojoj sobi ili kod je.dnog od njih; on im je predlagao jelovnik za veceru, upucivao ih ta da cine kako bi ga pripremili, nadzirao spremanje ispravljajuci gre ke. Bio je sa njima cijelo jutro, rastajao bi se samo da obavi molitvu u podne, opet se vracao njima da bi ih nakratko napustio za po.podnevnu molitvu, pa se opet vracao da sa njima vece131ra i poslije toga pije caj. Bio im je imam74* za vecernju molitvu i napu tao ih tek poslije posljednje nocne mo.litve kako bi se pripremili za sutra nja predavanja. Cika had i Ali je afektirao svojom pobo no cu. Pre.nemaganje i izvje tacenost ispoljavao je na krajnje na.padan nacin. Pocinjao je onim pohodom u posljednjoj trecini svake noci - izlazio je iz svoje sobe bucno spo.minjuci Allaha i slaveci ga i pri tome udarao tapom o zemlju. Tako je stizao do d amije Sejjiduna Huseina, gdje je docekivao prvu jutarnju molitvu kazujuci "vird", a potom se, trtoseci i mrmljajuci uz udare tapa, vracao da odahne u svojoj sobi. Svaku molitvu je obav.ljao u sobi, ali je otvarao vrata tako da ga svi stanari ku.ce cuju kako glasno moli. Ali kada bi sa svojim mladim prijateljima jeo, pio caj ili sijelio, onda je on bio najbr i u misli, najduhovitiji u pricanju anegdota, najdu eg je.zika, najlak e po alice. Od sviju je sa najvi e strasti iz.vrgavao ruglu ljudske mane, bio okorjeli ogovarac. Ni.je birao rijeci niti se ustrucavao od neprikladnih izraza, bez kolebanja je pu tao da sa njegovog uvijek razveza-nog jezika povi enim glasom teku najodvratnije, naj.prostije rijeci, one koje imaju najru nije znacenje i iza.zivaju skaredne predstave. Mladici su ga voljeli uprkos tome, a mo da ba i zbog toga, da, voljeli su to najvi e kod njega, osvajalo ih je to to ih je on izvodio iz njihove svakodnevnice, pru ajuci im odmor od napornog studiranja. On im je otvarao vrata razonode koju ne bi mogli sami da nadu. Oni je nisu mogli potpuno naci ni kada bi se okupili oko ovog starca stoje sipao bezbrojne brbljarije. Slu a.juci ga, smijali su se do suza, ali nikada, uz sve to, ne bi starcu ponovili ni jednu od tih skarednih rijeci ili prostackih izraza. Kao da su gledali ne to to im se svi-
74) Onaj koji predvodi vjernike u zajednickoj molitvi. 132 da i zabavlja ih, ali samo iz daleka, pa ne dopu taju se.bi, ili im to ne dopu ta njihov odgoj, da se pribli e, po.gotovu ne da sami poku aju to. To je iznad svega otkrivalo jednu neobicnu odliku ovih studenata, koja istovremeno izaziva divljenje i sa. aljenje. Oni su se izdvajali od vecine svojih drugova i vr njaka obuzdavanjem strasti i strogim samosavladi-vanjem. Tako su se mogli potpuno predati studiranju i izbjeci ono u to su upadali njihovi drugovi: laka u i.vanja koja su zastupljivala, slabila volju i kvarila. Djecak je sve to slu ao, razumijevao, pamtio i pitao sam sebe u cudu: kako je moguce pomiriti studiranje, uz sav trud koji ono iziskuje, sa ovim odu evljavanjem neobziljnostima i pohlepom za glupostima, bez mjere i suzdr avanja. Zarekao se sebi da, kada odraste i stigne dob ovih mladica koje po tuje i cijeni njihovu pamet, nece poci njihovim putem, nece se predavati jalovim razonodama kao to oni to cine. Petak je, dakle, bio dan stomaka u ivotu ovih stu.denata i njihovog starog prijatelja. Jo od jutra su se okupljali oko obilnog, masnog dorucka, koji se Page 42
Taha Husein - Dani sasto.jao od boba, jaja, caja i od zalihe suhih kolaca to su im slale majke, ula uci u njihovo spremanje i slanje svoja jednostavna srca i ljubav, nje nost i milo tu koju su osjecale. Djecak se cesto sjecao sa koliko truda je nje.gov otac zaradivao potreban novac da bi majka mogla spremiti hranu za svoja dva sina; sjecao se i truda koji je majka ulagala u to, radujuci se dok ju je spremala, uteci tu no kada ju je pakovala, placuci gorko kada ju je predavala onome ko ce je odnijeti na voz za Kairo. Koliko puta se djecak sjecao svega ovoga, gledajuci mladice kako te kolace pro diru umacuci ih u caj - ka.ko im je savjetovao starac - ili grizuci ih zubima a za.tim zalijevajuci cajem da bi ih lak e progutali! I dok su se smijali starcevim alama i dosjetkama, nisu se sjeca133li oceva i njihovog truda, niti majki i njihove brige i prolivenih suza. Starac se sa studentima dogovarao o veceri u toku druge ili trece ca e caja koji su pili poslije dorucka. Djecak je sa osjecanjem neugodnosti i stida pratio ovaj dogovor. Kasnije, kada je odrastao, kad god bi razmi .ljao, ta uspomena je budila u njemu sa aljenje i cude.nje. Razgovarali su i savjetovali se nadugo i na iroko oko izbora koji je bio veoma skucen. U pitanju su bila uvijek samo dva jela: ili krompir u cevapu sa mesom, paradajzom i lukom, ili tikva sa istim cevapom i ne to gra ka. Kada bi se slo ili oko kolicine svake namirnice koju treba kupiti i izracunali cijenu, svaki od njih bi ulagao svoj dio, osim starca, kojega su izuzimali od ove obaveze. Sa sakupljenim novcem jedan od njih je odla.zio u kupovinu. Po njegovom povratku, drugi je preuzi.mao brigu oko peci, gdje bi palio vatru drvenim cumu-rom. Kada bi se cumur razgovorio, pristupao je pripre.mi hrane, dok su ostali, okupljeni ili ra trkani, posma-trali, a starac mu je s vremena na vrijeme upucivao sa.vjete. Po to bi sve bilo pripremljeno, ostavljao je da se to polako kuha na vatri. Svi su se tada okupljali oko svog prijatelja-starca ili su ucili, a samo se kuhar, s vre mena na vrijeme, izdvajao da pogleda hranu kako se ne bi prepr ila ili pokvarila i kako bi dodao nekoliko kapi vode. Svi su udisali ugodni miris to ga je vatra izazi.vala, to jaci to se hrana vi e kuhala, i svi su u udisanju ovog mirisa nalazili slasni uvod za ukusnu veceru. Sa.svim je sigurno da nisu samo oni pripremali svoj obrok. U istoj kuci bilo je jo njihovih kolega koji su cinili is.to to i oni, udisali miris koji se irio od peci. Sigurno je, takoder, da je u kuci bilo njihovih drugova koji nisu mogli da spreme takvu veceru. A potpuno je izvjesno da oni radnici to su stanovali na donjem spratu kuce nisu imali sredstava da se pocaste takvom hranom, za134 jedno sa svojom djecom i enom, i da su zbog toga naj.ce ce trpjeli te ke prigovore ena. U svakom slucaju, ovi siroma ni studenti i radnici do ivljavali su ove mi.rise to su ispunjavali kucu petkom, sa u ivanjem po.mije anim s tugom. Drveni cumur se veoma sporo raspaljivao, i to je produ avalo u ivanje jednih i patnju onih drugih: jelo je bilo gotovo tek kada bi se obavila popodnevna moli.tva i kada je sunce pozvano na zalazak. Svi su se tada okupljali oko trpeze i pristupali jelu ivahno, polu alji-vo, poluozbiljno. Svako se trudio da potpuno u iva svoj dio hrane, pazeci da ga drugi ne preteknu i ne predu granicu na njegovu tetu, a istovremeno svaki se ustru.cavao da poka e ovaj trud i ovo zaziranje od drugih. Ali starac je bio tu. Njegova otvorenost ih je oslobadala da i oni budu otvoreni, a njegove ale su otkrivale ono to su se oni trudili da sakriju. On ih je sve nadzirao, on je pravedno dijelio jelo, odbijao one koji su htjeli da otmu od drugoga, kao to je inace obicavao, glasno je to objavljivao ne krijuci i ne ustrucavajuci se: jednoga je opominjao da prijevarom eli da umjesto komada krompira uzme komad mesa, drugoga da pretjeruje uzi.majuci vecu
kolicinu jela ili sosa, upucujuci ijednom i drugom rijeci na aljiv nacin, prihvatljiv za njih, jer ih je zasmijavao, a nije ih postidio. Za vrijeme te smije ne borbe djecak je bio stidan i pla ljiv, uznemiren i nesigurnih pokreta ruku, nije uspi.jevao da uzme svoj zalogaj i umoci ga u zdjelu, niti da ga prinese ustima. Cinilo mu se da su sve oci uperene u njega, posebno da ga iz potaje prati starcev pogled. To ga je jo vi e zbunjivalo, tako da mu je ruka drhtala i polijevao je sos po odijelu. On je toga bio svjestan, patio je zbog toga, ali nije uspijevao da to izbjegne, iako, vjerovatno, odnosno sasvim sigurno, niko nije obracao pa nju na njega. A kada bi oni pokazali da mi135sle na njega, obracajuci mu se i nutkajuci ga da jede i prinoseci mu ono to sam ne mo e dohvatiti, on se jo vi e zbunjivao. Sva ta komicna borba bila je za njega izvor neugodnosti i tuge, iako je trebalo da ga razvese.li i zasmije. Ali, ako je bio sumoran za vrijeme jela, postajao je veseo, raspolo en i povremeno bi se sam smijao kada bi ostao sam sa sobom, nakon stoje dru .tvo popilo cak i pre lo tamo gdje ce uciti ili sijeliti. Page 43
Taha Husein - Dani Tako su ovi mladici proveli duge godine sa starcem. Djecak je odrastao u ovom nasmijanom ivotu zahva.ljujuci starcu, uprkos svemu onome to ga je na tom putu alostilo, boljelo i tjeralo u ocaj. A onda se grupa razi la. Svako od ovih mladica oti. ao je svojim putem. Napustili su ovu kucu i nastanili se u udaljenim krajevima grada. Njihove posjete starcu bivale su sve rjede, dok nisu sasvim prestale; zanema.rivali su starca i konacno su ga pozaboravljali. Jednoga dana neki iz ove grupe saznali su daje sta.rac umro. Srca su im se ra alostila, ali tuga nije doprla do njihovih ociju niti se odra avala na njihovim licima. Jedan svjedok ih je obavijestio da je starac na umoru izgovorio kao posljednju rijec molitvu za djecakovog brata. Neka se Allah smiluje cika-had i-Aliju! Djecaku on nije bio simpatican, ali kad god bi ga se sjetio, srce mu se ispunilo sa aljenjem i nje no cu. 136 VII Na i mladici, medutim, nisu crpili svoju razonodu samo od ovog starca. Ponekada je njihova zabava imala i drugi izvor, i tada je bila umjerena i mirna. alili su se s mjerom i zabavljali kri om kada bi su.sreli stanovnika one sobe koja se nalazila na dnu u desnoj strani, nasuprot starcevoj. Stanar sobe na de.snoj strani bio je covjek srednje dobi, bez sumnje je vec pre ao cetrdesetu, ali nije napunio pedesetu. Bio je student i iako je proveo na Azharu vi e od dvade.set godina, nije uspio da diplomira, ali nije gubio na.du da ce uspjeti. Treba reci da on nije ogranicavao svoja nastojanja niti svoj ivot na to. Istovremeno nastojeci da dobije diplomu, on je tra io i druge stva.ri koje ljudi od ivota ocekuju. Imao je enu i djecu, njima je posvecivao ljetnji raspust, ramazanske ferije i one kratke odmore koji su s vremena na vrijeme prekidali studiranje azharovaca. Porodica mu je i.vjela na selu blizu Kaira, tako da dolazak i odlazak nije predstavlljao ni te ak zamor ni velik tro ak. Kao i mnogi stanovnici tog kraja i on je posjedovao jedan ili vi e malih komada zemlje. Njegov tast je takoder imao nekoliko komada zemlje. Dakle, nije bio, kako se tada govorilo, siroma nog stanja, ali ni dobrosto.jeci. Bio je tedljiv, skoro tvrdica. 137I Njegova ljubav prema nauci bila je umjerena, elja da nauci skromna, zanimanje za studij veoma slabo, pamet i sposobnost shvatanjajo slabiji. Medutim, vje.rovao je da je inteligentan i smatrao da je rtva ne zato stoje pristupio diplomskom ispitu pa odbijen, vec zbog pristrasnosti ispitne komisije: za vi e od dvadeset godi.na koliko je utro io na Azharu nije pristupio ispitu, iako je mogao da ga prijavi poslije dvanaest godina. Ali on nije diplomirao jer je gledao Azhar kroz tamne ili izo-blicujuce naocare. Imao je rdavo mi ljenje o studentima. Smatrao je, s pravom ili bez prava, a po svojoj prilici neopravdano, da diplome ne dobijaju sposobni i inteligentni, oni ko.ji se trude i uce, nego ili oni koji imaju srece i mogu da zahale slucaju, ili oni koji se ulizuju te vje to i lukavo podilaze ispitivacima. Vjerovao je da mu je sreca okre.nula leda iz nepoznatog razloga i da ce pasti ako se pri.javi da pola e. Zato je bolje da i ne poku ava. Svaku azharsku godinu pocinjao je odlukom da se pripremi za ispit. Dogovarao se sa nekoliko drugova da sa njima prouci nekoliko knjiga koje je morao dobro znati. Ali vec nakon mjesec ili dva, zakljucivao je da mu sreca nije naklonjena: zanemarivao je ucenje, ljen.cario i, konacno, potpuno prestajao da prati predavanja u korist neke druge razonode. Ponovo bi povjerovao da ga je izdala sreca, jer ga nije obdarila onom opsjenar.skom inteligencijom za koju imaju sklonost profesori, kao to je obdarila toga i toga njegovog prijatelja. A, u stvari, nije ni ta manje inteligentan i sposoban da ovla.da znanjem od tog prijatelja. Kada je razgovarao sa svojim drugovima nije krio da on poznaje siguran put za
uspjeh na ispitu. Cesto je bio u isku enju da krene njime, ali on se nece nikada odreci jedne ili dviju parcela zemlje, koje bi trebalo da proda kako bi kupio diplomu koja mu daje titulu ucenog covjeka, povecava dnevni obrok azharskog hljeba i obezbje-duju mu na kraju mjeseca dohodak od 75 pijastera. Zbog svega ovoga cekao je bolje dane da mu se sre.ca nasmije kako se nasmijala onom njegovom prijate.lju i zemljaku pro le godine. Ovaj je proveo studiraju.ci cak cetvrt vijeka i bio inteligentan i sposoban, zatim se iznenada odlucio da pola e ispit i ne samo da je us.pje no polo io nego je dobio vrlo dobru ocjenu, i daje umjeo uspostaviti bolje odnose sa jednim clanom ispi.tne komisije, dobio bi odlicnu. Dakle, bolje je da priceka kao to je to ucinio ovaj njegov prijatelj - valjda Page 44
Taha Husein - Dani ce ga sreca poslu iti. "Moji pri.jatelji", govorio je, "sve je pitanje srece. Ucio sam kao to vi ucite i trudio se kao i vi, elim vam da imate bo.lju srecu nego ja, iako seja sam u to ne pouzdavam i ne statirem se zbog toga." Mladici su slu ali ovaj monolog i pamtili ga tim pri.je to je nacin na koji ga je on izgovarao zaista bio izvanredan i ostavljao je utisak. A izgovarao ga je sa nagla enom smireno cu, glasom koji je bio vi e tih ne.go podignut, nagla avajuci svaku rijec kao daje htio da to du e i sigurnije ostane u u ima slu alaca. U govor je ubacivao mnogo anegdota i dosjetki koje je smatrao zabavnim i smije nim i sam im se dugo smijao. Njego.vi prijatelji u pocetku ne bi obratili pa nju niti bi se smijali, ali kada bi vidjeli da se on smije, iznenadili bi se, a na njegov neprekidni smijeh i sami bi se poceli smijati. Konacno bi se svi gromoglasno kikotali. Smi.jeh mu je bio cudan i zasmijavajuci, ako se tako mo e reci. Pocinjao bi visoko, pa opet prekidao, pa bezgla.sno nastavljao. Kada bi ostajali sami, studenti su ponavljali njego.ve razgovore, podsjecali se rijeci koje je upotrebljavao, opona ali njegov smijeh i tako provodili po citav sat veselo se zabavljajuci. 138 139Jo jedna njegova osobina je izazivala divljenje mla.dica: volio je strasno u ivanja i predavao im se. Rado je 0 tome pricao, podrobno opisujuci svoje poduhvate, nasladujuci se time isto onoliko koliko je u ivao u sa.mim zadovoljstvima, ako ne i vi e. U ivanja kojima se odavao i o kojima je pricao mogu se smatrati i nevinim 1 gre nim. Opisivao je u ivanje u intimnostima sa svo.jom enom sa odvratnim podrobnostima. To je pricanje bilo isprekidano njegovim neobicnim smijehom. Govo.rio je o zadovoljstvu koje osjeca kada sjedne pred trpe.zu punu masnih jela u svom selu, ali i pred veoma skro.mnom trpezom u gradu: op irno je opisivao sve to, ubacujuci prigodne ale i dosjetke, i isprekidani smijeh koji se uz sve te prekide ipak nastavljao. Pricao je o radosti to je osjecao kada obilazi grad.ske ulice i ulicice ili kada stoji u zgradi udi uci svje vazduh i gleda ta se de ava na spratu ispod njegovog. Cim bi vidio enu na ulici, ili u kakvom sokacetu ili u samoj zgradi, napadno bi je zagledao i detaljno ra cla-njavao, ukratko, ocima ju je svlacio. U ovom gre nom poslu nalazio je ni ta manje gre no zadovoljstvo. enu nije nazivao enom, niti gospodom, niti gospodicom, niti ijednim uobicajenim imenom. On je za enu upo.trebljavao rijec "butina". Mr ava ena nije ga uopce za.nimala. Prava ena je ona koja je tako debela da su joj udovi nabijeni salom i mesom. Uporedivao ju je cas sa jastukom, cas sa du ekom. Potvrdivao je ovakav svoj izbor citatom iz poeme Ka'ab ibn Zuhajra o njegovoj dragoj Suadi.75) Vitka kada prilazi, velike zadnjice kada se okrene ledima; ni nizak ni suvi e visok, njen stas je besprijekoran. 75) Suada, lik ljubljene ene Ka'ab ibn Zuhajra iz njegove poeme "Burda". 140 Svojim prijateljima je tumacio: "Zar ne vidite daje pjesnik spomenuo kako je njegova ljubljena vitka stasa kada se primice samo zato da bi imao priliku da se is.pravi i da ka e kako ima veliku zadnjicu kada se okre.ne ledima? Zatim je nastavljao pricu skarednim podro.bnostima, zacinjenu dosjetkama i alama, pu tajuci smijeh da bi ga potom zaustavio. Studenti su bili kao opcinjeni njegovim pricama. ta mo e ostaviti veci uti.sak na mladice li ene tih zadovoljstava, i nevinih i gre. nih, od ovakvih prica! Djecak je sve slu ao sklupcan u svom co ku, obo.rene glave, kao odsutan. Ali ni jedna rijec izgovorena u tom dru tvu nije mu promakla - cak je razaznavao svaki glas prisutnih. "Kada bi ovi ljudi", govorio je sam sebi, "bili svjesni da ja sve slu am i pamtim, klo.nili bi se vodenja ovakvih razgovora u prisustvu
ne.zrelog djecaka." Ovaj covjek je proveo, otkad ga je djecak upoznao, nekoliko godina u zgradi. Za to vrijeme dogadale su mu se razne zgode i nezgode, na izgled smije ne, ali tu. ne i bolne - kada se covjek udubi i razmisli. Bio je seljak u svim znacenjima koja ova rijec ima: ljubav prema zemlji, pohlepa za novcem i neobican strah da ga neko ne prevari u prodaji ili davanju zemlje u najam ili u kupovini. Novac i samo novac je bio jedi.no to ga je potpuno zaokupljalo kada bi odlazio na se.lo, mislio o svojim ili sreo nekog suseljanina. Isto tako, volio je u ivanje u punom smislu rijeci: zadovoljavao je svoje prohtjeve, tra io je ona zadovoljstva koja su na dohvat ruke i ne zahtijevaju moralnu osjetljivost, tana.na osjecanja i istancan ukus. Studiranje i ocekivanje di.plome imali su svrhu i bili jedno od sredstava da se odmori nakon iscrpljujuceg truda u sticanju novca ili zasicenosti u ivanjima. Tada se Page 45
Taha Husein - Dani vracao u zgradu, smje. tao u svoju sobu i pocinjao misliti na drugove, profe141 ore i diplomu, pricao sa prijateljima i ponekada sa nji.ma jeo ili pio caj. Uza sve to, bio je veoma pobo an. Cudni napadi misticizma su ga s vremena na vrijeme izbacivali iz svih ovih uobicajenih stanja: postajao je isposnicki suzdr ljiv, ka njavao sebe strogo do suro.vosti, muceci sam sebe odricanjem i gladu. Jednoga dana, poslije svade sa tastom, napustio je svoju enu-seljanku i po elio da nade drugu, iz samog Kaira i da se tako orodi sa gradanskom, otmjenom po.rodicom. Rastavio se od ene i pricao je prijateljima op irno o svojim nadama, opisujuci bestidno i ru no kakve su razlike izmedu ena u gradu i onih na selu. Ali odjednom on prestade da se zanima i za novac i za e.ne, bile one iz grada ili sa sela, odrece se u ivanja u je.lu i caju, jer je osjetio da ce ga ovog puta sreca poslu. iti ako pristupi ispitu. Treba, dakle, da se pripremi za bitku sa profesorom. Imao je pred sobom dovoljno vre.mena da mo e da se pripremi. Mora, dakle, zanemariti prijatelje i drugove, stare i nove, i posvetiti se osnova.ma prava, stilistici, sintaksi, teologiji i drugim predme.tima iz programa. Tako i bi: pojavio se na ispitu. To je bio dan o kome se dugo pricalo. Do ao je pred ispitnu komisiju zorom, a oti ao tek s mrakom. Bilo je to iscrpljujuce i za njega i za komisi.ju. Smislio je veoma lukavo kako da predahne kada ga komisija dovede u kripac: kupio je gomilu lubenica i ostavio ih u blizini ispitne sale. Komisiji je, cim je u ao, ustvrdio da boluje od mokracne bolesti i zamolio da mu dopusti da izade kada ga bolest natjera. Komisi.ja se sa alila i dala mu dozvolu. Tako je pocinjao da od.govara na pitanja i raspravlja sa ispitivacima, pa naglo prekidao odgovor ili raspravu zamoliv i da izade. Na.polju nije odlazio da obavi nu du ili smiri bolest nego ka lubenicama, da bi se rashladio, razbistrio glavu, da se, kako je govorio, povrati, a potom se vracao i nastav142 ljao odgovor ili raspravu tamo gdje je prekinuo. Tako se on natezao sa komisijom i ona sa njim sve do kraja dana. Vratio se u sobu presretan: uspio je da polo i sa osrednjom ocjenom i postao je ucenjak. Ljeto je rasturilo njegove prijatelje. Ujesen, kada su ga ponovo sreli, vec je bio napustio sobu u zgradi i os.tvario planove o eniv i se enom iz gradske porodice. Uselio se kod nje, nedaleko od starog prebivali ta. Jednoga dana obuze ga njegov misticni ar. Odluci da se povuce neko vrijeme u jednu d amiju i da se pro-sveti molitvi, postu i pobo nosti. On to i ucini. Proveo je u takvoj osami ne znam koliko dana, ali sigurno ne malo, jer kada je iza ao, bio je smr ao i oslabio. Po to se vratio, nova porodica ga stade grditi, a vjerovatno su ismijavali i njegovu mu kost. U njemu se tada probudi seljacka du a eljna u ivanja i seljacki ponos. Zorom je iza ao u jednu a cinicu ili kafanu, bez racuna je gutao bob na ulju, hljeb, luk, a zatim je, da ugasi vatru obil.nog obroka, popio velike kolicine caja. Tome to je ubacio u sebe od hrane i pica dodao je one droge o ko.jima takvi kao on govore ne imenujuci ih. Kada se sve to sleglo, bolje reci uzburkalo u njegovoj utrobi, vratio se kuci ljutit do bjesnila. Porodica gaje docekala s ne.odobravanjem i strahom. Na koncu je poku ao da se baci kroz prozor, ali su ga clanovi porodice zadr ali s te kom mukom. Vezali su ga, jer je jadnik poludio. Djecak nece zaboraviti onaj glas koji je dopro do njega jedne noci nakon posljednje molitve: mladi stu.denti su ga slu ali, nijemi i tu ni kao da ce im poteci suze koje sam stid zadr ava. To je bio glas tog covjeka zahvacenog ludilom; ono mu je odvezalo jezik pa je u asno urlao. Sjutradan su ga rodaci odveli u bolnicu gdje se lijece takvi bolesnici. Tamo je ostao nedjelja.ma, a kada je iza ao, bio je potpuno izmijenjen: apu-tao je jo ti e nego prije, pokreti su mu bili spori, pres-
143J tao je da se smije i kod svakoga koga je sretao izazivao je cudno osjecanje straha i sa aljenja. Pro li su dani ispunjeni raznim dogadajima. Mladi prijatelji su izgubili iz vida ovog covjeka, svako je na. ao svoj put u ivotu. Rijetko su ga sretali, zatim nika.ko. Ponekad bi ne to culi o njemu, pa i to presahnu. Je.dnoga dana saznali su daje umro. Vijest je na trenutak rastu ila prijatelje, ali oci nisu prolile nijednu suzu, li.ca su se samo malo uozbiljila i sve se zavr ilo stihom iz Kur'ana koji uvijek izgovorimo kada neko umre: "Pripadamo Allahu i njemu se vracamo". I 144 VIII Page 46
Taha Husein - Dani Druga soba u ovoj zgradi, nalijevo kada se penje uz stepenice, bila je takoder izvor zabave i razonode ovih mladih ljudi. U njoj je stanovao mladic, malo stariji od ostalih studenata, u svakom slucaju do ao je na Azhar prije njih, ali je bio iz istog pokoljenja i iz istog stale a. Imao je piskav glas - dovoljno je bilo da ga cuje pa da se nasmije . Bio je ogranicene pameti, tako da mu je veoma malo znanja ostajalo u glavi; bio je tup, tako da nije shvatao i najjednostavnija znacenja onoga stoje ci.tao u raznim ud benicima. A ipak je bio veoma samou.vjeren, bezgranicno sujetan: bio je iskreno ubijeden da ima iste sposobnosti kao i prijatelji sa kojima je ivio i prisustvovao velikom dijelu nastave. Zajedno su slu ali predavanja iz prava, retorike i kurs Imama, ali nije ba urio na predavanja iz osnova prava. Trebalo je ustati zorom, a on je cijenio svoj odmor i ljubomorno bdio nad njim. Ponekada bi se pri.dru io drugovima u zajednickom ucenju, ali je i to uce ce bilo posebne vrste i nije imalo veze sa redovnim predavanjima niti sa ud benicima iz kojih su profesori predavali. Naime, ovi mladici su bili krajnje nezadovoljni ud benicima Azhara. U tome su bili pod uticajem suda 145njihovog profesora Imama. Kada su slu ali njegova predavanja ili kada su ga posjecivali kod kuce, on im je navodio naslove znacajnih knjiga o gramatici, retorici, teologiji ili knji evnosti, koje su profesori Azhara mrzi.li jer ih nisu poznavali, a vjerovatno je njihova mr nja bila jo veca zato to ih je Imam preporucivao i hvalio. Pored toga, medu istaknutim profesorima bilo je supar.nika Imama koji su nastojali da ga opona aju pa su upucivali studente na druge vrijedne knjige, po kojima se nije predavalo na Azharu, jer ih vecina profesora ni.je poznavala. Cim bi mladici culi naslov neke od ovih knjiga, po urili bi daje kupe, ako imaju mogucnosti za to, ali najce ce su to cinili pod cijenu velikih odricanja. Ako bi im to bilo nemoguce, pozajmljivali su ih iz knji. nice Azhara, brzo ih pregledali i dogovorili se da ih ci.taju zajednicki kako bi ih bolje razumjeli. Na to ih je podsticala iskrena privr enost Imamu i ne manje iskrena te nja da nauce i obavijeste se. Po svoj prilici, uz ovakve osjecaje, odredenu ulogu igrala je i mladalacka ambicija: ponosili su se to su studenti Imama, profesora Bekhita, Abu Khatua i Radija, bila su im puna usta hvalisanja da su njihovi najbli i i najista.knutiji studenti. Nisu se zadovoljavali samo prisustvo.vanjem predavanjima ovih profesora nego su ih posje.civali kod kuce, cesto ucestvovali u raspravama i pri.sustvovali posebnim predavanjima cetvrtom poslije po.dnevne i nocne molitve. Nije im bilo mrsko da o ovo.me znaju njihove kolege i da pricaju kako oni medu so.bom citaju ovu ili onu knjigu, iz ove ili one nauke. Ta.ko su zadobili istaknuto mjesto medu kolegama, cijeli Azhar je znao da su oni najbolji studenti, dostojni sjaj.ne buducnosti. Bilo je zato prirodno da osrednji studen.ti tra e njihovo dru tvo, da steknu prednost dru eci se sa njima. Dovoljno je bilo za isticanje vec i to to ljudi znaju da su prisni prijatelji sa ovom grupom mladica. 146 Medutim, oni su time nalazili mogucnost da dospiju do poznatih profesora i uticajnih ucenjaka. Ovaj mladic je upravo pripadao takvim osrednjim studentima i dru io se sa ovom grupom da bi njegove kolege mislile kako je i on jedan od tih talentovanih studenata i da bi preko ove veze mogao da sa njima zajedno posjecuje Imama ili ejha Bekhita. Samoljublju mladih studenata je godilo da podsti-cu ovu vrstu svojih kolega da tra e ovakav put vlasti.tog isticanja; lako su prihvatali parazite u nauci kakvi su bili ovi slabi i osrednji studenti. To im je davalo priliku da se siti nasmiju kada ostanu sami i pocnu na.brajati neznanje, gluposti i grube gre ke
tih slucajnih "prijatelja". Ovaj njihov prijatelj vidio ih je, vjerovatno, na ne.kim predavanjima, zatim im se sve vi e pribli avao dok ih nije upoznao i poceo posjecivati. Po to mu se svidje.la i kuca u kojoj stanuju i njihovi susjedi na spratu, iznajmio je i on sobu u istoj kuci. Tako je postao clan grupe, zajedno sa njima i ao na predavanja, pio caj, i ao u posjete profesorima, ukratko, ucestvovao je dije.lom u njihovoj slavi. Ali Allah mu nije podario nimalo sposobnosti da im bude ravan u znanju i umu, a ni u ja.snom izra avanju. On je, izgleda, bio iroke ruke i imao vi e novaca, ili, bolje receno, zahvaljujuci krtosti prema sebi, mo.gao je pred njima da se poka e bogat i da obilato tro i. Kada bi naslutio da im je potreban novac za kupovinu neke knjige ili vracanje hitnog duga ili zadovoljenje ne.ke druge hitne potrebe, nudio im je novac irokogrudo i kao dobar drugar. Prijatelji su mu to priznavali i bili mu zahvalni, ali nisu mogli preci preko njegovog ne.znanja pa im se dogadalo da se ne mogu savladati ne.go su se pred njim izrugivali njegovoj gluposti; na te Page 47
Taha Husein - Dani gluposti odgovarali su grubim i nemilosrdnim nipoda147 tavanjem. Ali on je i to primao sa zadovoljtvom, doce.kivao nasmije en. Ne vjerujem da su ikada na njego.vom licu vidjeli srd bu, uprkos svem ismijavanju i pot-cjenjivanju. Vrhunac ale na njegov racun izazivalo je njegovo poznavanje metrike, odnosno totalno nezna.nje, a to je isto. Citao je sa njima, na primjer, ud benik gramatike i cim naidu na stih kao primjer, a u gramati-kama je bezbroj primjera, on je bio najbr i da ka e ko.jem metru pripada i uvijek je to bio "basit", nikada ne.ki drugi metar. A stih je mogao biti u metru "tavil" ili "vafir"76) ili nekom drugom, svejedno, za njega je uvi.jek bio "basit". Najcudnije je to to se on nije zadovoljavao time da obznani kako je to "basit", nego bi se po urio da stih podijeli na stope tog metra, bez obzira na stvarnu sto.pu. Tako je prekidao ucenje dru ine koju bi zahvatao neobuzdani smijeh. To je postala stalna zabava njego.vih drugova: kad god bi nai li na stih, pretvarali su se da su nemocni da ka u koji je njegov metar, ocekujuci da ih on obavijesti kako je to "basit", a onda bi ga na.tjerali da ga ra clani na stope, jer oni to ne umiju. To njegovo ra clanjavanje bilo je praceno smijehom i ala.ma na njegov racun, to je on docekivao sa bla enim zadovoljnim osmijehom, bez uvrede i ljutnje. Ovaj mladic proveo je duge godine zajedno sa svo.jim prijateljima a da ni on njih ni oni njega nikada ni.su uvrijedili. I kao da je, konacno, osjetio da se ne mo e sa njima utkrivati, poceo je izostajati sa preda.vanja pod raznim izgovorima, nije vi e ucestvovao u citanju nego se zadovoljavao uce ce na zajednickim objedima ili na caju povremeno, ali u posjetama ugle.dnim profesorima uvijek. 76) Basit (prostrani), tavil (dugi), vafir (obilni) - nazivi metrickih stopa. Kako je na djecak u meduvremenu napredovao u uzrastu, a takoder i u nauci, ovaj mladic je poceo da pre.ma njemu ispoljava naklonost i izvjesno po tovanje. Po.nudio mu je da zajedno citaju knjige i radije se dru io sa njim nego sa svojim vr njacima i kolegama. Jedno vrije.me djecak je to prihvatao i proucavao sa njim ud benike tradicije, logike, teologije i slicno, ali bez velike koristi. Uz to djecak nije bio sklon ismijavanju i ali, nije to umio niti elio. Konacno ga se, pod raznim izgovorima, oslobodio i nastaviio da radi sam, kako je i navikao. Tako je mladic napustio ucenje, odnosno ucenje je napustilo njega. Ostao je, ipak, upisan na Azharu kao student, ucestvujuci sa ostalima samo u dru tvenom i.votu. A ivot ove grupe mladica se ne to pobolj ao, za.hvaljujuci prije svega njihovoj inteligenciji, trudu i na.darenosti, kao i sklonosti Imama prema njima i dru e.nju sa njim. Tako su se poceli dru iti sa nekim studen.tima Azhara iz bogatih porodica i posjecivati ih. Mla.dic je i ao u te posjete sa njima i primao njihove posje.te, njegov dru tveni ivot, zajedno sa drugima, do iv.ljavao je uspon. Mladici nisu obracali pa nju na to, ni.su o tome medu sobom govorili niti se hvalili svojim posjetama odlicnim kucama i sijelima u njima; to su smatrali prirodnim i obicnim. On je, medutim, smatrao to slavnim i u ivao u tome. Njegova sujeta je bila po.tpuno zadovoljena, a povremeno je to koristio i za ma.terijalnu dobit. Pricao je o tome i onom ko hoce da cu.je i onom ko nece. Prolazili su dani i studenti su se razi li, svaki je kre.nuo svojim putem. Ali ovaj ih covjek nije zaboravljao niti je dopu tao da ga oni zaborave. Ako nije mogao da ih slijedi u nauci, mogao je u ponecem drugom to ispunjava ivot: posjecivao ih je iako oni njega nisu, i susretao se sa njima kod nekog od njihovih bogatih i uglednih prijatelja. 148 149Imam77) je napustio Azhar u poznatoj politickoj afe.ri. Ovaj covjek se tada na ao u procjepu: istovreme je bio povezan sa Imamom i njegovim prista ama, a i
sa neprijateljima Imama i njegovim prista ama. Azhar se uskome ao, u to kome anje uvukla se politika, univer.zitet se podijelio na dva neprijateljska tabora. Na covo se pridru io trajkacima, a istovremeno otkrivao proti.vnicima trajka tajne trajkaca. Jednoga dana - kakvog dana! otkrilo se da je on bio u vezi sa policijom. To je bio konacan prekid izmedu njega i njegovih prijatelja, a kuce koje su ga primale odjednom se zatvori e. Izgu.biv i sve prijatelje, zavukao se u svoju sobu u zgradi. Niko nije za njim alio. Okanio se te nje za diplomom Azhara i tro io svoj beznacajni ivot usamljeno i bije.dno, te ko podnoseci svoj pad i mucno zaradujuci sva.kodnevni hljeb. Jednoga dana saznalo se daje umro. Da li je umro od neke bolesti? Ili od jada? Ili od neima tine? Na vijest o njegovoj smrti, njegovi nekada nji prijatelji nisu osjeti.li ni tugu ni aljenje. Ogranicili su se na to da ka u stih iz Kur'ana koji uvijek kazujemo kada cujemo za neciju smrt: "Mi pripadamo Allahu i Page 48
Taha Husein - Dani njemu se vracamo!" 77) Muhamed Abduhu (Imam), protjeran sa Azhara marta 1905. 150 Kuca je bila prazna, ili gotovo prazna, kada je dje.cak tamo do ao prvi put: njeni itelji se jo nisu bili vratili sa raspusta za vrijeme posta. Djecak je kasnije saznao da studenti Azhara nisu urili da se vrate u Ka.iro poslije toga raspusta. U to vrijeme pocinjala je az-harska godina. Studenti i ucenjaci kao da su osjecali iz.vjesnu tegobu i ulagali napor da se rastanu sa porodi.com i zavicajem; oni bi produljili raspust dan-dva, ili nekoliko dana, a ponekad bi ga produljili citavu nedje.lju dana, pa cak i vi e. Zbog toga nisu imali nikakvih neprilika. Azhar je tada pro ivljavao svoje posljednje sretne dane - pravila nisu odredivala broj radnih dana i dana odmora ni za profesore ni za studente; nije bilo pravila koja su obavezivala profesore i studente da se strogo bave ucenjem svakog dana, u svako vrijeme. Stvar je bila laka i prosta: savjet ejhova odredivao je kraj raspusta i pocetak rada, a profesori su bili slobo.dni, mogli su poceti kada su eljeli ili kada su mogli. Studenti su bili slobodni, odlazili su na predavanja ka.da su htjeli ili kada su im to okolnosti dopu tale. Sve je to bilo lako i jednostavno, zasnovano vi e na dobroj volji i elji no na odredenoj tacnosti i obave.znom redu. Time je lak e bilo razlikovati ljude ozbiljne i radine od ljudi lijenih i beznacajnih. Na taj nacin stu151denti su stremili nauci iz ljubavi i poriva ka njoj, a ne iz pokoravanja naredbama ili zbog straha od kazni. Profesori i studenti u ivali su u ovoj prijatnoj iroko-grudoj slobodi sa mjerom. Dvije prve nedjelje nakon pocetka predavanja bile su isto onoliko nedjelje iroke slobode koliko i nedjelje prijateljstva, poznanstva i uva. avanja. Studenti su stizali iz svojih krajeva bez urbe. Po dolasku, oni bi posjecivali jedan drugog, izra avaju.ci uzajamno po tovanje, a zatim su i li na casove, tako.der bez urbe. Profesori su pristizali iz svojih zavicaja, polagano i s oklijevanjem. Po to bi do li, uredili bi svo.je kuce za dugi boravak, a zatim se uzajamno posjeciva.li pozdrava i prijateljstva radi. Zatim bi poceli predava.nja, bez urbe i naprezanja. Ipak su mnogi profesori i studenti pretpostavljali nauku svojim porodicama i za.vicaju, te su neki ostajali u Kairu i za vrijeme raspusta, pripremajuci se kod kuce, ili na samom Azharu, ili u drugim d amijama. Bilo je i takvih koji su urili da se vrate u Kairo kad god bi im se ukazala mogucnost i do.pustile okolnosti da pohadaju neka posebna slobodna predavanja prije no to pocnu zajednicka, redovna. Otuda je kuca bila prazna ili skoro prazna kada je djecak do ao s bratom. ivio je u njoj samo cika-had i Ali, dvojica bratovih drugova i ona dva Persijanca. Ipak, djecak jo nije uspio cestito ni da se smjesti a vec su poceli, iz dana u dan, da pristi u njeni itelji - poje.dinacno i u grupama, jutrom i vecerom. Kuca se pola.ko punila pokretom i djelatno cu, u njoj stado e da se javljaju glasovi zdesna i slijeva i poce da dobija izgled sasvim prenaseljenog mjesta. Stvarno je bila prepuna. Neke sobe su bile nabijene studentima do nevjerova-tnih razmjera - ponekad je u takvoj jednoj sobi ivjelo dvadeset studenata. Kako su sjedili? Kako ucili? Kako su spavali? Sva je ta pitanja djecak postavljao sebi, ali nije mogao naci odgovora. On je samo znao da se za sobu placalo sva.kog mjeseca do dvadeset pet pijastera, ponekad su spu. tali na dvadeset, tako da je student ivio za jedan
pi-jaster mjesecno. To daje sliku o stanju velikih grupa studenata iz unu.tra njosti koji su dolazili u Kairo da izucavaju nauku i religiju na Azharu. Oni su sticali znanja iz oblasti nauke i religije onoliko koliko su mogli, ali su zajedno sa tim sticali razne tjelesne, moralne, a takoder i umne bolesti. Soba pored djecakove, desno, bila je tokom prve nedje.lje prazna: s te strane djecak nije cuo ni zvuk ni pokret. Zatim se zavr ila ta nedjelja i nastupila je druga, soba nije bila zauzeta i sa njene strane nije dopirao ni pokret ni zvuk. Studenti su poceli da se raspituju o ejhu to je ivio u njoj prije posta: ta se dogodilo s njim? Jedni drugima su govorili da se on, mo da, preselio na drugo mjesto. No jedne noci, u petak, djecak se probudi od glasa cika-had i Alija to se razlegao u nocnoj ti ini, i od lupkanja njegovog tapa po zemlji. On poce da misli kao to je obicno mislio ocekujuci mujezinov glas, ona.ko kako ga je i cekivao uvijek. U mislima je izgovorio poziv na molitvu s mujezinom, kako je obicno cinio. Glas se prekide i djecak poce u mislima da prati vjerni.ke u d amiji dok se okupljaju za molitvu - jedni u urba.no, cilo, drugi te ko - lijeno. Odjednom se cudan visoki glas razle e iza zida za ledima djecakovim, sti e do nje.govih u iju i izazva u cijelom tijelu drhtavicu, to mu prostruja od glave do pete. Djecak nikada nece Page 49
Taha Husein - Dani zabora.viti taj glas niti ce ga se moci sjetiti a da se ne nasmije, cak i onda kad ozbiljnost suzdr a osmijeh na njegovim usnama. Bio je to cudan glas, koji je prvo ispunio dje.caka strahom, a zatim izazvao u njemu glasan smijeh, od kojega se nije mogao uzdr ati ma koliko strahovao da ce razbuditi brata. "Al-Al. Al. Allah-Allah-Allah. Al-Al. Allah ve. Allah ve. Allah je velik!" 152 153Tako je glas dopirao do djecaka. Nije razumio poce.tak, nije razumio ponavljanja, ali je razumio kraj. No glas se nije zaustavio pri zavr etku velicanja Allaha, i poceo je ponovo poslije toga jo jednom i drugi put, dok se na kraju nije zaustavio te zvuci velicanja zauze- e svoja mjesta u ustima onoga koji ih je izgovarao, u zraku, u u ima djecakovim i u njemu samom. Glas iza zida poslije toga nastavi da kazuje Pristup i djecak shvati daje to glas covjeka koji obavja molitvu. Glas je nastavljao da kazuje "Pristup" dok ne dode do rijeci Allaha svevi enjeg: "Tebi se klanjamo i od tebe pomoc tra imo". On se zaustavi na zvuku "sin" i ne mogade da krene dalje. I opet stade da velica na isti nacin kao i prvi put: A1-A1-A1. Allah-Al-Al-Al." Tu djecak nije mogao vi e da se suzdr i i stade da se smije glasno, ne.prekidno. Brat mu se probudi upla en i upita djecaka to je s njim, ali djecak ne mogade cak ni da odgovori. No bratu njegovom nije ni bio potreban odgovor: on je sam cuo glas za zidom i takoder stao da se smije, pri.gu eno. Zatim tihim glasom rece djecaku: "Ti e! To je na susjed, taj i taj ejh, vratio se i obavlja jutarnju mo.litvu, on je afeit." Brat opet utonu u utnju i mir, prizivajuci san. Dje.cak se uzdr ao i stao da prati ejhov glas iza zida, dok ovaj s te kim naporom nije okoncao molitvu. Ipak se jedno pitanje ucvrstilo u djecakovoj du i: za to se taj ejh-pafeit toliko muci i zlopati s tom molitvom. Uju.tro, ohrabriv i se, on upita svoga brata i saznade od nje.ga da je ejh malo poremecen. "On hoce da postigne cilj molitve: da preda svoje srce, du u i misao Allahu kada pristupa molitvi i dok je obavlja. A kada osjeti da on ponavlja i vraca se odakle je poceo, i prekida moli.tvu kako bi je opet poceo, onda znaj daje osjetio neka.kvu smetnju iz ovoga na eg svijeta, koja ga odvraca od potpunog predavanja u spominjanju Allaha." 154 Taj je ejh bio savr eno tih - njegov se glas gotovo nije cuo, kao to se nisu culi ni njegovi pokreti, izuzev kada je obavljao jutarnju molitvu. Djecaku su bili po.trebni dani dok se nije navikao na taj glas toliko da ga je mogao slu ati bez smijeha i bez sa aljevanja njego.vog vlasnika, kojeg je sustiglo "zlo davola-napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od d inova i od ljudi". Poslije mnogih godina u djecakovoj du i od toga ejha nije ostalo ni ta do sjecanje na njegov glas i sje.canje na dva dogadaja - jednome je on prisustvovao sam, a o drugome su mu drugi pripovijedali. Prvi se zbio kada je djecak vec poodrastao i uznapredovao u studijama, kada je poceo slu ati predavanja iz retorike. Jednom je oti ao na ejhov cas i slu ao kako ovaj tuma.ci poznatu recenicu iz "Skracivanja";78' "Svaka rijec sa susjednom ima odredeno mjesto". Koliko lije rijeci ka.zano o ovoj recenici i u "Kratkom" i u "Opse nom" i u "Najop irnijem"79'. U tumacenjima sama recenica je potpuno jasna, nema u njoj nicega nerazumljivog niti nejasnog. ejh, kao i ostali profesori Azhara, nastojao je da tumaci tu recenicu saop tavajuci sve to je o njoj receno u mnogim tumacenjima, trudeci se do iznemo.glosti. Glas bi mu promukao, snaga oslabjela i celo se oblivalo znojem. Na a nauka je, kao to zna , veoma te ka; razvijaju je samo jaki, a njih je malo. I djecak stade da raspravlja sa profesorom o nekim stvarima koje je ovaj rekao, kao to je to obicno cinio sa svim svojim profesorima. Ali ejh mu odgovori tako da ga to ucuta i ispuni mu srce i gnjevom, i prezrenjem, i stidom istovremeno. Profesor je rekao djecaku: "Os78) "Skracivanje" (Talhis) - djelo iz oblasti retorike Muhameda ibn Abdarrahmana
al Kazvinija (umro 1338). 79) "Kratak" (al Muhtasar), "Opse an" (al Mutavval), "Najop irni.ji" (al Atval) -komentari al Kazvinijevog "Skracivanja". 155tavi to, sinko, ti to ne razumije dobro; ti razumije onu ljusku kojoj dolazi prije podne, a niti si ti stvoren za sr , niti je ona tvorena za tebe". ejh se nasmijao, uce.nici su se na silu zasmijali, a djecak se sramio da usta.ne i ode sa casa prije svr etka. Ostao je ogorcen i oti. ao tek zajedno sa ostalim studentima. "Ljuska" o ko.joj je natuknuo ejh, a kojoj je mladic odlazio prije po.dne, bili su casovi iz knji evnosti i posebno knjiga "Sa.vr enstvo jezika"80) al Mubarrada. Od toga je vremena ejh pao u ocima djecakovim i postao mu mrzak, iako ga je ranije volio i cijenio. ejh je postao jedna od te.ma za alu kojima se djecak zabavljao sa svojim vr nja.cima prije podne do casa "ljuske" i u podne, poslije ca.sa "ljuske". Drugi dogadaj sa Page 50
Taha Husein - Dani profesorom izazvao je u djetetu samo jo veci podsmijeh i vi e ala na njegov racun. Zbijao ih je zajedno sa svojim vr njacima i za.bavljao se sastavljanjem stihova o njemu. Uza sve to to je prica bila jednostavna i u njoj nije bilo niceg cu.dnog, ipak su se mladici slatko smijali, jer ta je lak e od smijeha mladih? ejh je imao sina cije se sposobnosti nisu dale pri.mijeniti i ni ta na njemu nije ukazivalo da je stvoren za nauku. Ali, on je ipak bio student. ivio je sa ocem u njegovoj sobi, tiho kao otac, utljivo kao otac, dobrosu.sjedski kao otac. Jednom, danju ili nocu, njegovog oca posjeti e prijatelji. On zamoli sina za kafu i kroz neko.liko trenutaka kafa bi ponudena. ejhovi se lati e olji-ca kao i uvijek udno. Oni proguta e ili, tacnije receno, usrknu e dugi gutljaj sa otegnutim zvukom. Ali jedva su potegli prvi skrut, grlo ga o tro odbi. Svi se zaka -lja e i stado e da pljuju izoblicenih lica, nastojeci da 80) Knjiga "Savr enstvo jezika" (al Kjamil filluga) - rad iz oblasti gramatike sa mnogobrojnim knji evnim primjerima cuvenog ara.pskog filologa al Mubarrada (umro 898). 156 oslobode grlo od onoga to je u njega dospjelo. Kafa i pljuvacka poteko e im na brade i grudi, dok su ka lj ali u grcevima. A sve se to zbilo stoga to nisu popili pra.vu kafu, vec kafu od burmuta. Mladic je pogrije io i umjesto kutije s kafom uzeo kutiju sa burmutom. Djecakov do ivljaj sa ejhom na casu retorike imao je svojih posljedica. Od ovoga profesora pre ao je dru.gome, koji mu je bio susjed u kuci - njegova soba bila je pored sobe poremecenog ejha; bio je afeit kao i ovaj, ali ne i poremecen, vec poznat kao veoma tih i stalo en, dobra srca i krt u govoru. Djecak je cuo nje.gov glas samo onda kada bi mu uputio pozdrav, njemu ili nekom drugom prolazniku. Kada je napustio casove prvoga profesora, sjutradan je po ao na predavanje ovog drugog. On je dr ao casove pod kupolom d ami.je Muhmed beka Abuz Zahaba81'. Djecak je poznavao tu d amiju izvanredno dobro. Slu ao je predavanja iz gramatike i logike na svim mjestima i u svim njenim co kovima. Dogadale su se tu razne stvari, kojih cemo se mo da dotaci u ovoj prici. Tako vracajuci se oko podne sa casa "ljuske", dije.te dode i pope se stepenicama na koje je bilo naviklo. Zatim skide sandale, prode izmedu dvije grupe ucenika koje je odavno poznavao, prekoraci preko praga ispod kupole i sjede u profesorovu grupu. Nije dugo cekao. Profesor pride, po obicaju spokojno, izrece hvalu Alla-hu, prizva bo ji blagoslov na proroka i poce da kazuje rijeci autora koje su se odnosile na neodredenost po-dmeta, opisujuci sve do sitnica. Zatim nastavi dok ne dode do mjesta gdje autor navodi kao primjer jedan stih iz Kur'ana: "A i malo naklonosti Allahove vece je od svega toga". On poce da ra clanjuje, zajedno sa auto81) Muhamed bek Abuz Zahab - mamelucki vladalac Egipta (kraj XVIII v.). 157rom, komentatorom, glosatorom, sastavljacem napo.mena, uzroke neodredenosti podmeta, to jest rijeci "na.klonost" na nacin koji se djetetu nije svidio i dojmio ga se lo e. Dijete nije moglo da ocuti i stade da raspravlja sa profesorom. No tek to je pocelo, ejh prekide nje.gove rijeci i kaza svojim tihim, mirnim glasom: " uti, sinko! Neka te Allah prosvijetli i oprosti ti, a nas za ti.ti od tvojega zla i zla tebi slicnih. Boj se Allaha, ne mi.je aj se u na e predavanje, da nam ne pokvari nauk. Idi kuci, onoj ljusci opasnoj, pogubnoj, kojoj se upucu.je svako jutro". Ucenici se usiljeno nasmija e, dijete se namrgodi, a profesor nastavi svoje kazivanje i tumacenje tihim, za.dovoljnim i spokojnim glasom. Dijete ostade ogorceno dok se studenti nisu razi li i izide s njima uzbudeno i ojadeno. On se odrekao casova retorike i do kraja godi.ne je, izlazeci sa casa "ljuske", kada bi do lo podne, i ao u biblioteku pored Bab al Halka i ostajao tamo sve dok ne bi nastupilo vrijeme njenog zatvaranja pred sam zalazak sunca. Je li slucajna saglasnost oba profesora da odbiju di.jete od njihovih predavanja' ili je to bilo smi ljeno? Di.jete to nije znalo. Uostalom,
spominjanje ove dvije anegdote znaci preticanje dogadaja. To je digresija i najbolje je da se vratimo kuci i onima koji su u njoj bi.li i onome stoje tamo bilo kada je do ao djecak, tek po.cinjuci da "tra i nauku". 158 U desnom uglu kuce nalazila se soba u kojoj je ivje.la jedna porodica. Djecak nije mogao nikako saznati ka.ko je ona dospjela tu i kako se nastanila tamo gdje su je sa obiju strana okru ivali nauka i studenti. Trebalo je da se naseli na donjem spratu, medu njegovim stanarima -trgovcima i radnicima. No ona se ipak popela tamo gdje su bili nauka, studenti i profesori, i ostala je medu svim tim, nikome ne nanoseci zlo i ni od koga ne trpeci zlo; prijateljstvo ili poznanstvo je nisu vezivali ni s kim. Page 51
Taha Husein - Dani Ona je bila tuda u toj kuci, kao to je bila tuda i u Kairu. Dijalekt kojimje govorila ukazivao je na to da se spustila iz Gornjeg Egipta, cak sa krajnjeg juga. Mo. da ju je upravo usamljenost nagnala da se popne na drugi sprat kuce a ne zadr i se na prvom. Jer svi stana.ri drugog sprata bili su tudinci: ejh iz Aleksandrije, dva Persijanca, studenti i profesori i pristigli iz raznih krajeva Egipta. Nije bilo te ko, znaci, da takva jedna porodica tudinaca stanuje medu tudincima. A na prvom spratu kuce - svi radnici i preprodavci koji su tu stano.vali bili su itelji Kaira ili ljudi koji vec odavno ive u njemu, tako da su postali njegovi pravi stanovnici, usvojili su njegov jezik i obicaje. Ta se porodica sastojala od dva clana: ena vec u go.dinama, pre la je bila ezdesetu, kojoj je bilo te ko a mo159T da i nemoguce da savlada jezik Kaira i usvoji njegove obicaje, i njenog sina mladica koji je pre ao dvadesetu ali jo nije stigao do tridesete. On je tokom vremena uspio da prilagodi svoj jezik kairskom dijalektu, a sebe obicajima njegovih stanovnika. Majka ni ta nije radila, to i prilici takvima kao to je ona kad napuste Gornji Egipat i nasele se u nekakvoj sobi u gradu poput Kaira. Ona ni ta nije radila da bi zaradila za ivot, ali po.sao je bio podijeljen izmedu nje i sina veoma pravicno. Mladic je morao da posluje na ulici citavog dana i da se pod noc vrati sa hranom, a majka se brinula o sobi i o pripremanju hrane za sina i sebe. Mladic je bio putujuci prodavac; spremao je u svo.joj sobi ono to ce iznositi za prodaju. Pocinjao je da radi u zoru, a kada bi jutro odmaklo i dan se pribli io podnevu, on je izlazio na ulicu sa onim to je spremio i pocinjao da nudi svoju robu, prelazeci s mjesta na mjesto i lutajuci ulicama i ulicicama kud su ga noge nosile. Ponekad bi i ao daleko, ponekad blizu, ali nika.da se ne bi vratio ne prodav i sve to je ponio. Zimi je nosio onu vrstu halve to su je zvali "djevojacka pre.da"; ljeti je nosio drugu vrstu slatki a koji su nekada nazivali "d elati", nekada "dondurma".82' Mladic je pripremao i jednu i drugu vrstu slatki a uz veselu i radosnu pjesmu; mada se nekada samo pretva.rao da je veseo i radostan i da mu je do pjesme. Kada bi napravio svoje proizvode, pronosio ih je pored na ih soba mirno, uteci, pa ljivo. Tek kada bi zamakao na stepenice i spustio se na ulicu, razlijegao bi se njegov glas sa ugodnom, nje nom pjesmom, kojom je hvalio hranu to ju je nosio i pozivao kupce - djecu i ene. Mladic kao daje dozvoljavao sebi da pjeva u svojoj so.bi, ali ne i kada je prolazio pored soba uva enih i ozbi82) "D elati" (talijanski), "dondurma" (turski) - sladoled. 160 ljnih ljudi - studenata i naucnika. Kada bi si ao na za.jednicki put, on je dopu tao sebi sve to i ostali prodav-ci, velicajuci pjesmom svoju hranu i nudeci je ljudima. Kao da je osjecao da nije lijepo pjevati noseci halvu i nuditi je pred tim sobama, po to su njihovi itelji ozbi.ljni ljudi, ne misle o halvi i ne ude za njome, nego ra.zmi ljaju o nauci i samo ih to veseli. Po svoj prilici, mladic je grije io u toj pretpostavci: medu stanovnici.ma ove kuce nesumnjivo je bilo takvih koji su voljeli njegovo pjevanje i gajili strast prema "djevojackoj pre.di" ili "dondurmi". Oni bi se radovali da zastane kod njih i da prvi kupe njegovu robu. No oni to, ipak, nisu cinili: ponekad ih je zadr avao stid, a jo ce ce oskudi.ca u novcu. Jednom prestade mladicevo pjevanje, prestado e zvuci pribora kojim je pripremao slatki e. Umjesto to.ga zacu se drugacije pjevanje i drugi zvuci. Poce e ne.ke ene da dolaze u sobu, prvo uz viku i smijeh, zatim sa radosnim jujukanjem i pjesmom, udarajuci u dobo. e, tako da je to postalo nesnosno za ucenjake i studen.te. Ali djecaka je to uzbudilo i on je osjetio da mu je du. a
preplavljena vedrim veseljem. On se uz zvuke tih dobo a, uz te povike i pjesme, sjetio svoga sela. Sve je to beskrajno volio, nalazio u tome zadovoljstvo i nasladu, ni ta manje no to ih je osjecao slu ajuci svoje profesore kako popijevaju izla. uci nauku na predavanjima, iako su se kategorije tog zadovoljstva i naslade veoma razlikovale. Zatim se glasovima ena u neko doba dana pridru i- e glasovi nosaca, koji su poceli da se penju kucnim stu.bi tem i zakrcili sve prolaze onim to su nosili u sobu, uz viku i grdnju, cas ozbiljno, cas u ali. ene su doce.kivale njih i stvari lupajuci u dobo , jujukajuci i zapoci.njuci pjesmu. Mo da se neka ena medu stanarima do.njega sprata radovala slu ajuci i gledajuci ta se dogada: 161ona se sjecala svoje svadbe ili se u mislima pripremala za enidbu svoga sina ili udaju svoje kceri kada dode taj dan. I tako bi se ona pridru ila jujukanju onih gore, a dogadalo se i da prihvati pjesmu ena odozgo, premda ih ne poznaje i ne prijateljuje uopce sa njima. Ali radost se silno iri, kao to se i tuga Page 52
Taha Husein - Dani brzo rasprostire. A medu Egipcanima najbr e se iri ova zaraza! I evo dode najveci dan - cetvrtak, po to su se nau.cnici i studenti dosta nagnjavili zbog tog uzbudenja, koje je najrevnosnije medu njima nagnalo da napuste i svoje sobe i cijelu kucu: oti li su da tra e mir neopho.dan za rad kod svojih prijatelja ili u d amijama. Do ao je, dakle, cetvrtak, uzbudenje je raslo, pre lo uobicaje.ne granice i prenijelo se iz kuce na citavu ulicu. Podi.gnut je ator, muzika je svirala od poslijepodnevnih sa.ti, poceli su da sti u ljudi iz drugih cetvrti, radovali su se, jeli, cestitali jedan drugome i slu ali pjevanje. A djecak je sjedio na podu pored svoga prozora i ni ta mu od svega toga nije promaklo. Zaboravio je i nauku, i naucnike, i Azhar, i ljude na Azharu; zaboravio je hra.nu i caj i sav utonuo u tu muziku, koju je u Kairu cuo prvi put, kao to bi utonuo u svojoj kasabi u raznovrsne pjesme - narodne na pocetku noci i pjesme profesional.nog svijeta po to bi odmakla noc. Brat i njegovi prijatelji toga dana napusti e kucu "bjekstvom nelijepim". No on se sam nije pokrenuo sa svojega mjesta dok nije nastupila noc; cica had i Ali vec je uskoro trebalo da izade iz svoje sobe, sijekuci nocnu tminu svojim glasom, lupkajuci tapom o ze.mlju. No on to ne ucini, a i da je ucinio, njegov glas ni-ko ne bi cuo, njegov tap niko ne bi primijetio. Ta kako se i moglo naci mjesto njegovom glasu i tapu u toj ne.prekidnoj buci to je otjerala san cijeloj cetvrti? Grom.ka buka uzdizdala se dugo i neprekidno; jujukanja su ga okru ivala i, ako se tako mo e reci, plesala oko nje162 ga. Radost i bucno veselje plesali su oko bola i muke: mladica su uveli mladi. Zatim nastupi noc, tiho, laga.no, ozbiljno, i svojom irokom rukom to je nosila ta.mu poce da obuhvata stvari i bica. Svjetiljke se pogasi- e, glasovi umuknu e; san se bli io oprezno, kao lopov, i stiskao u svoje narucje stanovnike citave cetvrti, sa izuzetkom djecaka, koji se nije micao od svoga prozo.ra, ne prestajuci da razmi lja o toj dugoj, neprekidnoj patnji oko koje ple e iroka uzbudujuca radost. Djecak se prenuo tek kad je do njega dopro izbliza glas, navje- tavajuci da se noc zavr ila i da je "molitva bolja nego san". "Molitva je bolja nego san!" Ta djecak tu noc ni.je ni spavao. Ustao je, uzeo abdest i, kada je mujezin zavr io svoj ezan, obavio je jutarnju molitvu. Zatim se umotao u cebe, ispru io na svome starom cilimu i za.veo se u san. Probudio se tek onda kada je jutro dobro podmaklo, a cica had i Ali se vratio lupajuci o tro na vrata uz svoj poznati poklik: "Ej, vi, ej, vi!" 163XI Opis kuce i slikanje sredine u kojoj je djecak ivio na pocetku svog poznanstva s Kairom bice nepotpuni ako se ne spomenu lica koja su boravila u kuci a kao da nisu pripadala njenim iteljima, i druga koja su se po.javljivala u kuci, s vremena na vrijeme, a kao da su bi.la njeni stalni stanari. Medu onima dalekim to su bo.ravili u njoj bio je i ejh poodmakle dobi, koji je vec pre ao pedesetu a jo uvijek je studirao, trudeci se pre.ma svojim mogucnostima, boreci se za diplomu i po.dnoseci radi nje sve to je bilo u njegovoj moci. Svaki put kada bi pristupao diplomskom ispitu, padao je i bi.vao ocajan, ali nije odustajao. Tijelom je bio u kuci, a du om daleko. Bilo gaje stid da se vrati u svoj grad bez diplome i ostao je u Kairu, tamo gdje je boravio kada je studirao, ozbiljno uceci. On je izdaleka rukovodio poslovima svoje porodice koja je ivjela u unutra njos.ti. Odlazio je k njoj cetvrtkom uvece, a vracao se subo.tom ujutru. Imao je ne to imetka, tako da je mogao ugodno da ivi. U poredenju sa drugim studentima, i.vio je kao to ive bogata i u provinciji. Svoju sobu je namjestio odabranim pokucstvom i boravio u njoj i ujutru i uvece, napu tajuci je veoma rijetko. Trudio se da ljudi misle kako cita i izucava, da je usvojio nauku, ovladao svim knjigama, i da nema potrebe da ide na 164 predavanja i slu a profesora. A da mu je sreca i la na ruku i da je bio miljenik
sudbine, on bi bio isti takav profesor kao i oni, dr ao bi predavanja i studenti bi mu dolazili. Vecinu profesora je poznavao jo dok su bili studenti, slu ao je zajedno sa njima profesora al Imba-bija, posjecivao je s njima profesora al A munija, ali je sreca njima bila vjerna a njega je prevarila. Oni su pos.tali profesori, a on je ostao na po puta - izmedu polo a.ja studenta i profesora. Ipak, on se kitio vecinom pro.fesorskih "vrlina": ne slu a sa svojim mladim prijatelji.ma predavanja i ne cita s njima nikakve knjige; srece ih s vremena na vrijeme, pomalo oholo, pone to snisho-dljivo; prisustvuje njihovom objedu i caju, poziva ih k sebi na objed i caj. Razgovara s njiima mirnim glasom, izgovarajuci pojedine glasove dostojanstveno i va no, ali ne prica s njima o nauci, vec o naucnicima, ru eci vecinu a hvaleci nekolicinu; preuvelicava pokudu a umjeren je u pohvali; razgovara s njima o imanju i upravljanju njime, o svom polo aju medu stanovnicima okruga i visokom polo aju medu stanovnicima Page 53
Taha Husein - Dani provin.cije. Prica o svojoj braci, koja se brinu o oranju i sjetvi, o izvanredno darovitom bratu, koji ima mnogo sposo.bnosti a malo srece: Allah mu nije pomogao da dobije svjedocanstvo osnovne kole, iako je vec u dvadesetoj godini ivota. Ne zato to je bio neradan i glup, vec za.to to ga sreca nije htjela i to mu je prkosila. Porodica je rije ila da se bori sa srecom, a ejh je odlucio da je pobijedi za svoga brata i da se preko tog mladica sam podigne iz anonimnosti do velike slave i visokog cina. Odlucio je da ga smjesti u vojnu akademiju i da napra.vi od njega oficira-heroja, cije rame nece biti ukra eno jednom vec dvjema ili mnogim zvjezdicama. Sreca se, ipak, pokazala jacom od ejha i njegove porodice. Mladica nisu primili na akademiju, jer se nje.gov izgled nije dopao komisiji. ejh se ljutio na srecu, 165ali je cvrsto odlucio da ude u borbu sa njom. On prica o svemu tome, cas sa prekidima, cas povezano. Njego.vu pricu naru ava klokotanje nargila koje mu donosi vlasnik kafane na pocetku dana i kada osvoji noc. Po.nekad ih sam priprema, ponekad mu ih priprema mali sluga. Sve je to ostavljalo jak dojam na studente, izazi.vajuci u njima izvjesno po tovanje prema njegovom bogatstvu, pomije ano sa prezirom prema njegovom neznanju i alama na racun njegove gluposti. Djecak nece zaboraviti slucaj kada je taj bogati ejh jednom htio da se oslobodi dijela svog namje taja i da kupi ljep i, kvalitetniji. Starije ponudio studentima, ali su svi izbjegli kupovinu osim djecakovog brata. On je kupio ormar, koji je imao dva dijela to su stajala jedan na drugom. Donji je imao dvoja cvrsta vrata ca. Gornji je bio namijenjen bratovoj odjeci, a donji knjigama bez poveza ili onima to nisu lijepo izgledale. Jedan dio bio je odreden za ukusnu hranu koju je djecakov brat sakri.vao za sebe. U gornjem dijelu donjeg ormara bile su dvije fioke koje je brat odredio za neke svoje hartije i novac to ga je dobijao pocetkom mjeseca. Novac je stavljao u jednu fioku i uzimao otuda svakoga dana iz.vjesnu sumu, a oba kljuca je krio u svome d epu. Gor.nji dio imao je dvoja staklena vrata ca i bio je namije.njen knjigama u povezu, ciji je izgled izazivao radost u du i i zadovoljstvo. ejh-prodavac je dr ao do svog or.mara i cjenkao se. Uspio je da izvuce jednu funtu, jer je ormar bio od orahovog drveta; zato ga je brat i ku.pio. Kupovina je, medutim, navukla na ejha-mladica i njegovog brata te ko breme. Tu sumu trebalo je platiti u ratama i odvajati novac od oskudnog mjesecnog iz.dr avanja to je stizalo sa sela. Osim toga, trebalo je kupovati i knjige, povezivati ih i razmje tati tako da se iza stakla vidi njihov hrbat ukra en imenom djecako.vog brata. Sve se to odvajalo od mjesecnog izdr ava166 nja, prinudujuci obojicu da ekonomi u u ishrani. Ipak, mjesecno izdr avanje nije moglo da podnese taj teret pa zato poce e da uzimaju novac na zajam, rijetko je bilo novca u fioci, i ucesta e molbe ocu da poveca iz.dr avanje ili da s vremena na vrijeme ne to doda. Ipak je kupovina toga ormara uljep ala ivot djeca.kov i izazvala u njegovoj du i mnogo radosti i zado.voljstva. Djecakov brat je do tada imao dugacak, dubok sanduk koji je djecak znao iz djetinjstva, kada je majka u njemu cuvala svoje haljine, narocito one skupe. Po.klopac na sanduku bio je malo ispupcen; otvarao se i pokazivao dubinu koju je djecak smatrao ogromnom; ona je otkrivala dva tajna sanducica, gdje je mati cuva.la svoj nakit, kada ga je imala. Onda je jednom djecak potra io sanduk tamo gdje je uvijek stajao i nije ga na. ao. On se cesto igrao sa svojim sestrama oko sanduka, sjedeci na njemu podvijenih nogu, dok su sestre sjedi.le pred njim na zemlji, isto podavijenih nogu; on im je pricao price i slu ao njihove. Djecak nije na ao sanduk zato to su ga bili odnije.li na Nil i utovarili na brod za Kairo. Tamo gaje prihva.tio brat i stavljao u njega svoju odjecu i
knjige za koje nije bilo drugdje mjesta. Djecak je bolno tu io za san.dukom. Morao je sad da sjedi podvijenih nogu na ze.mlji umjesto na sanduku dok je pricao sestrama i slu. ao njihove price. Kada se djecak preselio u Kairo, imao je veliku elju da dodirne sanduk, da posjedi na njemu i pogladi svojom malenom rukom njegovo glat.ko drvo. No sanduk je bio daleko od mjesta gdje je on sjedio: stavili su ga u ugao sobe i djecaku nije bilo ba lako i zgodno da dode do njega. Ali kada su kupili or.mar i kada su se bratova odjeca i knjige preselile tamo, znacaj sanduka se smanjio: on je pre ao sa svoga mjes.ta u sobi na manje primjetno mjesto u prolazu, lijevo od ulaza. Djecaku su rekli: "Stavi u taj sanduk svoju odje167cu i knjige, kada bude poceo da ih kupuje ". Od tog vremena djecak je napustio svoje mjesto na kojem je sjedio danju u sobi; sramio se da sjedne na sanduk da mu se ne bi smijali, no ipak bi sjeo pored njega kod praga, Page 54
Taha Husein - Dani prisloniv i se ledima uza zid, a rukom se osla.njajuci na sanduk. Vrebao je trenutak, ako mu pode za rukom, da ustane, sjedne na sanduk i pogladi ga. Pone.kad bi dizao poklopac, prelazio rukom po jednoj i dru.goj pregradi, ali ni ta u njima nije nalazio. Katkad se nadnosio nad svojom malobrojnom odjecom bacenom na dno sanduka, prevrtao je, u ivajuci u tome, kao daje ne to posjedovao i na ao za to tajno skrovi te koje ni s kim ne dijeli. Ali dani su prolazili, jedni su druge slije.dili, i taj se sanduk napunio knjigama. I drugi jedan covjek je boravio u kuci, dalek od nje, tud medu njenim iteljima, iako gaje s nekima od stu.denata vezivala bliskost, a cvrsto prijateljstvo povezi.valo ih je sve. Bio je veoma kratkovid i mogao je da vi.di samo ne to iz najneposrednije blizine. Bio je visok rastom, odavno je bio student na Azharu i dugo je ivio u toj kuci. Trudio se koliko je mogao da studira, a na.uka se trudila, koliko god je mogla, da pobjegne od nje.ga. On je bio tudinac ne samo medu studentima vec i medu knjigama koje su ispunjavale njegovu sobu. Pri.sustvovao je predavanjima i slu ao prfesore, a kad je iz.gubio nadu u sve to, zasio je u svoju sobu i gotovo ni.je izlazio iz nje, ako se ne racuna poneka posjeta radi razgovora nekom prijatelju u kuci. Njegovi drugovi su bili zauzeti studiranjem i predavanjima te je prestao cak i njih da posjecuje. No on je ipak imao dobro srce i bo.gatu du u: prijatno je vodio razgovor, bio je veoma vje.ran, brz u pru anju pomoci svojim drugovima i spre.man da priceka kada je njima bilo te ko da vrate dug. Oni su ga se sjecali zato to su ga voljeli: posjeciva.li su ga zato to ih je veselio razgovor sa njim i nalaziI li su zadovoljstvo u tome dru enju. On se nikako nije mogao odluciti da napusti Kairo ili da ode iz ove kuce, iako je izgubio nadu i u nauku i u to da ce steci diplo.mu. Ostajao je tamo gdje je bio i otud rukovodio svo.jim poslovima, a mo da su za to vrijeme njegovim po.slovima upravljali drugi. On nije bio ni student ni felah, vec ne to izmedu toga dvoga. Kako su ga cesto posje.civali rodaci i suseljani! Donosili su mu razne ponude iz unutra njosti i on je urno pozivao svoje drugove da uzmu u tome uce ca ili je hitao i odnosio im to u sobu. Studenti su sve vrijeme boravka u kuci spominjali toga prijatelja sa ljubavlju i pohvalama. Zatim su se razi li i svaki je oti ao svojim putem. Vijesti o njemu nisu vi e stizale, ali su oni nastavili da ga spominju uvijek s po.hvalom. Bio je jo jedan stanovnik ove kuce, ali on nije ivio u odredenoj sobi i nije se zaustavljao na odredenom mjestu; sresti ga nije bilo lako i razgovarati s njim nije bilo prosto. Mladi su govorili o njemu s vremena na vrijeme, kri om, urno, apatom, za kojim je slijedio brz, lak smijeh, prekidan uzdr avanjem i stidom. Taj je stanar posjecivao druge, ali njega nisu posje.civali. On nije dolazio sam, vec uvijek sa nekim dru.gim. On nije navracao danju ili u predvecerje, nije po.sjecivao kada je svijet budan, vec samo usred noci, za dubokog sna. Posjeta je njegova bila slatka u pocetku, a gorka po svojim posljedicama. Za one kojima je bila namijenje.na bila je to te ka mora. Cesto ih je uznemiravala i uvi.jek tetila njihovoj nauci i njihovom tijelu, izla uci ih povremeno bolesti, veoma cesto kijavici, narocito zimi. Tog posjetioca su mladi zvali Abu Tartur.83* On nije 83) Abu Tartur - "otac Tartura", covjek sa kapuljacom koja se sta.vlja na glavu kao znak srama, na primjer prestupnika. 168 169bio niko drugi nego davo koji se javljao u gluho doba jednom od njih kada utone u san. Kada bi on oti ao, mladic se budio upla en, te ko di uci, osjecajuci sebe gre nikom i prestupnikom. On bi cekao da se zora pri.bli i, skakao sa postelje hitro i pla ljivo, nastojeci da se to prije ocisti, kako bi
stigao na jutarnje predavanje. Ljeti je jo stvar bila jednostavna i sno ljiva: ta mo e biti lak e i prijatnije za mladica nego da se zagnjuri pod hladnu vodu u bazenu neke d amije ili da izlije na svo.je tijelo izvjesnu kolicinu hladne vode koja ce ocistiti citavo tijelo i zadovoljiti uslove kupanja, kako obave.zuju knjige islamskog obrednog prava. Ali te ko je, ve.oma te ko i mucno, veoma mucno ako Abu Tartur op-sjedne mladica u neku zimsku noc. Mladic tada nema vremena da ugrije vodu, nema vremena, a cesto ni novca, da ode u neko javno kupatilo. Dosta je od Abu Tartura to mladicu oduzima vrijeme, da mu uzme i no.vac - to je suvi e. A treba ici i na Azhar i slu ati predavanje - mladic tu mora biti cist du om i tijelom podjednako. Zato je prinuden da kod kuce brzo polije tijelo hladnom vodom pa tek potom ode na Azhar. Jo je bolje ako se mladic zagnjuri u neki vodoskok kod d amije: to ga staje samo hladnoce i drhtavice. A kod kuce vodu treba placati. Nju treba tro iti samo za pice, sa izuzetkom krajnje nu. de. Page 55
Taha Husein - Dani Treba, ipak, i nu du navici na
tednju.
Abu Tartur je bio uporan u svojim posjetama mladi.cima. On kao da je ostajao na vrhu kucnog stepeni ta, krijuci se tamo u uglu, gdje se ne mo e cuti dok studen.ti uce ili citaju knjige. Kada su se studenti odvajali od svoje nauke ili svojih knjiga i obracali se onome ejhu stoje ivio pri kraju sprata lijevo, ili onome covjeku to je ivio pri kraju sprata desno, Abu Tartur bi iskocio, ulazio k njima u sobu, tako da ga nisu vidjeli, nisu cu.li niti osjecali, a onda je kromice i ao i skakao na rame170 na ovoga ejha ili covjeka ili ga obuhvatao i pocinjao da prica njegovim glasom i jezikom sa tim mladicima, budeci u njihovoj du i i glavi one zabranjene misli od kojih su ih knjige branile. A kada bi se rastali sa ejhom ili onim covjekom, lijegali u postelju i tonuli u san, Abu Tartur je birao medu njima svoju rtvu i usmjeravao na nju svoju zabranjenu, gre nu posjetu. Ponekad se Abu Tartur krio u svome kutu na vrhu stepeni ta, pa kada bi se neka djevojka pela sa donjeg sprata na gornji da nekome od studenata odnese rublje, oprano i cisto, ili da uzme od nekog studenta rublje da ga opere i ocisti, Abu Tartur bi joj se prikljucio i i ao naporedo s njom tako da ga nisu vidjeli, nisu culi niti osjecali. Ali tek to bi ona u la nekome od studenata, Abu Tartur se pretvarao u pogled koji je padao iz ociju te djevojke, ili rijec to bi je izgovarao njen jezik, ili osmijeh koji bi se ocrtao na njenim usnama, ili pokret vezan za neki od njenih udova. Potom bi djevojka odlazila a s njom i nevidljivi Abu Tartur, kojega nisu culi niti osjetili. Ali on je ipak mla.dicu vec zakazao sastanak kada noc sve pokrije i njega svlada san. Ponekad je Abu Tartur ispoljavao veliku vje tinu i dostizao najvi u granicu lukavosti i smicali.ca. Nije se opterecivao penjanjem na vrh stepeni ta, vec bi se prokrao na donji sprat i pomije ao sa enama, koje su se povremeno svadale a povremeno smijale. One su razgovarale visokim glasovima, dajuci im, od slucaja do slucaja, razlicitu intonaciju. Abu Tartur se pretvarao u nje ni element koji se razlivao u jednom od tih glasova ili u jednom od tih pokreta. I taj glas i taj pokret penjali su se sa Abu Tarturom, a mo da se on pe.njao i sam sa tim glasom i tim pokretom do mladica na gornjem spratu i odmah se udaljavao, ubaciv i mu u du u tajno zlo i zakazav i sastanak kada noc sve pokri.je i njega obuzme san. 171Eto kako ivot ovih studenata i u kuci i na Azharu nije bio samo cistota i samo nauka. I ivot djecakov medu njima nije bio sama cistota i sama nauka. Njima se nametao Abu Tartur i donosio im slatko-gorko mu.cenje. Ono to je djecak cuo u njihovim pricama nago.nilo ga je na razmi ljanja. 172 XII U tu je kucu djecak do ao i u toj je sredini ivio. Treba znati da nauka o ivotu i ivotnim zbivanjima, o ivim ljudima i njihovim obicajima koju je ovdje spo.znao nije bila ni ta manje znacajna od one to ju je ot.krio u azharskoj sredini o pravu, gramatici, logici i do.gmatici. U toj kuci djecak nije proveo ni dva-tri dana a brat gaje vec predao profesoru koji je stekao diplomu upra.vo toga ljeta. Trebalo je da pocne predavanja i prvi put u ivotu sjedne kao profesor pred studente-pocetnike. Pribli io se cetrdesetoj. Bio je poznat po svojoj nadare.nosti i cuven po svojim sposobnostima. Borio se sa su.dbinom i pobijedio je, iako je smatrao da njegova po.bjeda nad sudbinom nije u otpunosti odgovarala njego.vom pravu na uspjeh: dobio je diplomu drugog stepena i to je smatrao pobjedom, ali nije stigao do diplome prvog stepena, i to je smatrao nepravdom. Njegove su se sposobnosti
ogranicavale na nauku. Kada bi pre ao na svakodnevni ivot, bio je bli i naivnosti nego bilo cemu drugom. Medu njegovim prijateljima, studentima i naucnicima bilo je pooznato da voli izvjesna materi.jalna zadovoljstva, da se odaje njima. Tome gaje vukao njegov temperament, a ne porod ili uobicajena pokva-renost. Mnogo je jeo - bilo je poznato da gine za me173som i da se ne mo e odreci da ga prekomjerno jede ni jedan jedini dan. To bi ga stajalo velikog napora. Osim toga, glas mu je bio neobican - klokotav, ne.prirodan, rezak, kao daje sjekao glasove. Jedan se zvuk pri tome slagao na druge, a usne su se otvarale pri iz.govaranju rijeci vi e no to je trebalo. Sabesjednik ga nije mogao slu ati a da se ne nasmije; nije mogao nas.taviti razgovor s njima a da ne pocne podr avati tro.most njegova glasa, njegovu iskidanost i iroko otvara.nje usta. Cim je dobio diplomu, odmah je posegao za znaci.ma raspoznavanja naucnika, nabavio ih i urno, prevre-meno, obukao ogrtac. Naucnici su se tako oblacili tek po to bi pro ao podu i period nakon dobijanja diplo.me, kada bi njihova vrijednost i zasluge u nauci posta.le i materijalni ivot im bio lak i. Page 56
Taha Husein - Dani No, na je prijatelj pohitao ogrtacu, obukao ga i iza.zvao smijeh i prijatelja-studenata i svojih profesora. Smijeh i ale na njegov racun rasli su jo vi e s toga to je oblacio ogrtac a i ao "bosonog", ako se tako mo e reci, to jest u sandalama. Nije nosio carape - ili zato to ih nije imao, ili to nije htio da ih upotrebljava. Kada se kretao ulicom, i ao je te kim korakom i sporo, eleci da mu pojava odaje naucnicku ozbiljnost i velicinu na.uke. A kada bi prekoracio prag Azhara, sva njegova va. nost je i cezavala, sporost bi ga napu tala i on bi po.ceo da skakuce. Djecak bi poznao njegove noge prije nego to mu je cuo glas. Prvi put je do ao na mjesto gdje se odr avala nastava poskakujuci, kako je navikao da hoda, spota-kao se o djecaka i zamalo nije pao. Njegove gole noge, sa grubom popucalom ko om, dotakle su djecakove ru.ke. Zatim je poro ao, sjeo i prvi put se prislonio ledima na onaj stub o kojem je dugo ma tao kako ce se naslo.niti kao profesor. Kao i drugi njegovi vr njaci u to vrijeme, on se ve.oma ogradivao od azharskih nauka i estoko negodo.vao protiv sistema nastave. Poucavanja profesora-Ima-ma stigla su do njegova srca i izvr ila na njega utjecaj, mada ne sasvim dubok. On nije bio cisti novator, ali ni.je bio ni cisti konzervativac, vec ne to izmedu toga dvoga. To je bilo dovoljno da ga profesori gledaju isko.sa i posmatraju sa izvjesnim podozrenjem i nadmeno -cu. Cim je poceo svoje prvo predavanje iz islamskog prava, on je obavijestio studente da im nece predavati po knjizi "Stepenice srece" iz djela "Svjetlost obja nje-nja",84) to su profesori bili uobicajili na pocetku, vec ce ih uciti islamskom pravu, bez odredene knjige, u op.segu "Stepenica srece". Oni, znaci, treba da slu aju i razumiju, a takode i da prave neophodne bilje ke. Za.tim je poceo cas koji je bio sadr ajan i zanimljiv. Istim metodom je pristupao casovima gramatike: nije preda.vao ucenicima komentare al Kafravija i nije ih ucio da kazuju na devet nacina recenicu: "U ime Allaha, milos.tivog, samilostnog" i njene fleksije. On ih je dobro pri.premio za gramatiku, dao im je definicije rijeci govora, imena, glagola, cestica. Cas je njegov bio lak, jednos.tavan i koristan. Djecaka upita e za vrijeme poslijepodnevnog caja staje cuo od svoga ucitelja iz islamskog prava i grama.tike, i kad on ponovi bratu i njegovim drugovima ono to je slu ao, dru tvo pohvali profesora i njegov metod i odobri njegov sistem obucavanja. Djecak je poceo da posjecuje dva takva casa, ne iduci na druge, tokom ne.koliko dana - ne sjeca se tacno koliko. No on se stalno 84) "Stepenice srece" (Meraki al falah) - putokaz (uputi) za isla.msko pravo, sastavio ih profesor Azhara u XVII vijeku al urunbu-lali kao izbor iz svog obimnijeg djela "Svjetlost obja njenja" (Nur al idah). 174 175pitao kada ce ga primiti na Azhar i unijeti u spisak nje.govih studenata. Jer tih dana on je bio samo djecak ko.ji redovno slu a dva casa iz obavezne nastave. Slu a jo i cas tradicije, koji se dr ao poslije jutarnje molitve, sa.mo zato to ceka da njegov brat izide sa casa osnova islamskog prava i da dode vrijeme za cas prava. I dode taj "znameniti dan", kada poslije casa islam.skog prava reko e djecaku da treba da ode na ispit iz poznavanja Kur'ana, to ce biti priprema za njegov pri.jem na Azhar. Nisu mu to ranije saopcili i on se nije bio pripremio za ispit. Da su mu rekli, kazivao bi Kur'an u sebi jednom ili dvared do tog dana. Nije mislio o kazi.vanju Kur'ana otkako je do ao u Kairo. Kada mu reko. e da ce ga kroz sat ispitivati, srce poce da mu lupa od straha, i on pohita ka ispitnom mjestu u odjeljenju za slijepe, pun straha i veoma uzbuden. No jo se nije bio ni pribli no ispitivacima a strah i ceznu, srce mu se ispuni patnjom i bolom, a u njemu se probudi e nepri.jatna sjecanja koja nikada nije uspio zaboraviti. Dok je cekao da se dva ispitivaca oslobode ucenika koji je bio pred njima, najednom
cu kako ga jedan od njih zove re.cenicom koja gaje te ko pogodila: "Pridi, slijepce!" I da ga brat nije uhvatio za lakat, podigao bez ika.kva obzira i bez rijeci priveo ispitivacima, on ne bi po.vjerovao da je ovaj poziv bio upucen njemu. Navikao je u svojoj porodici na veliku obzirnost prema sebi, na to da se u njegovom prisustvu izbjegava spominjanje njegove nesrece. On je to cijenio, iako nikada nije za.boravljao svoju nesrecu, niti je ikada mogao da je udalji izmisli. No on ipak sjede pred ispitivace koji zatra i e da kazuje poglavlje "Pecina". Tek to je ka.zao nekoliko prvih stihova, a oni zatra i e da kazuje poglavlje "Pauk". I tu, tek to je izrekao nekoliko prvih stihova, jedan od ispitivaca rece: "Idi, slijepce, Allah ti je pomogao". 176 Djecak se u asnuo od takvog ispita koji ne pru a ni.kakvu sliku niti daje dokaze o pamecnju. On je oceki.vao da ce ga, u najmanju ruku, komisija ispitivati Page 57
Taha Husein - Dani ma.kar onako kako ga je ispitivao otac. Ipak - oti ao je za.dovoljan uspjehom, ljut na ispitivace i s prezirom pre.ma ispitu. Nije jo bio ni izi ao iz odjeljenja za slijepe, a brat skrenu sa njim u neki ugao gdje naido e na je.dnog slu itelja ili, kako su ih zvali na jeziku tog vreme.na, "nadzornika". Ovaj ga uhvati za desni lakat i zave.za mu oko ake narukvicu od konca, ucvrstiv i krajeve komadicem olova sa igom i rece: "Idi, i cestitam ti"! Djecak nije razumio znacenje te cudne narukvice, no brat mu rece da ce ona ostati oko njegove ake cije.le nedjelje, dok ga ne pregleda lijecnik koji ce ispitati njegovo zdravlje, odrediti uzrast i pelcovati ga protiv boginja. Djecak bi bio spreman da se raduje toj novoj naru.kvici, koja je pokazivala daje kandidat za primanje na Azhar, da je pro ao prvi prijelaz - da mu misli nisu bi.le obuzete time kako ga je ispitivac pozvao i otpustio. Proveo je nedjelju dana onako kako je obicno provodio dane, budeci se od glasa cice had i Alija, i odlazeci na Azhar zorom. Onda se vracao poslije casa islamskog prava, zatim je odlazio na Azhar u podne, da bi se vra.tio poslije casa gramatike, zatim je ostajao da sjedi na svome mjestu i spava tu, pa opet sjutradan i ao na Az.har kada bi cuo poziv mujezina daje "Molitva bolja ne.go san". Do ao je dan lijecnickog pregleda, djecak je do ao pomalo strepeci da ga doktor ne pozove onako kako gaje pozvao ispitivac. Ali doktor ga ne pozva, jer on nikoga nije pozivao, vec ga brat o tro gurnu prema lijecniku. Ovaj ga uhvati za lakat, povuce na ruci nekoliko crta i rece: "Petnaest!" Cijela stvar se time zavr ila. Djecak je bio primljen kao student na Azhar. On nije bio uzras177ta koji je doktor rekao i koji je bio potreban za pravi.lan upis, bio je tek u trinaestoj godini ivota. Skide narukvicu s ruke i vrati se u svojoj sobi. U du i mu ostade mucno-prijatna sumnja u pouzdanost ispitiva.ca i pravednost doktora. 178 XIII Taj je ivot bio te ak i za djecaka i za njegova brata. Djecaku se cinilo da je nauka koju su mu nudili nedo.voljna, udno je nastojao da prisustvuje vecem broju ca.sova i slu a vi e predmeta nego to je slu ao. Osamlje-nost u sobi nakon casa gramatike te ko mu je padala, bi.la mu je nepodno ljiva. elio je da ima mogucnost da se krece vi e no to se kretao, da govori vi e no to je go.vorio. A njegovom bratu, opet, te ko je padalo to je morao da vodi djecaka u Azhar i natrag - ujutro i nave.cer. Te ko mu je bilo da ostavlja djecaka veci dio vre.mena samog, ali nije mogao drugacije da postupi: bilo mu je nemoguce, a nije odgovaralo ni njegovom ivotu ni ucenju, da ostavlja drugove, napu ta predavanja i stalno ostaje u sobi sa djecakom i zabavlja ga. Djecak nikome nije govorio o tome ta mu je na du. i, a ni brat nije njemu govorio ta mu je na du i. Vje.ro vatno je ipak ponekad razgovarao o tome sa svojim prijateljima. Ova te koca se krajnje zao trila jednom nocu i razrije ila s eposlije toga mada djecak ni ta nije rekao svome bratu niti je brat ne to rekao njemu. Citavo dru tvo bilo je jednom pozvano da provede vece kod prijatelja-Sirijca, koji nije ivio u toj kuci ni.ti u toj cetvrti. Dru tvo je prihvatilo poziv i dan je pro. ao kao to obicno prolaze dani. Dru tvo je oti lo na 179cas profesora-Imama, a zatim se vratilo poslije vecer.nje molitve, da bi svako ostavio teret koji je nosio - tor.be i hartije. Brat pripremi djecaka za spavanje, kako je to cinio svake noci, i pode ugasiv i lampu, kao to je radio sva.ke veceri. No on nije stigao ni do vrata a djecaka savla.da takva tuga da bri nu u plac, mada se iz sve snage trudio da se suzdr i. Vjerovanto je plac dospio do mla.dicevih u iju. No to ipak nije promijenilo njegovu odluku i nije ga odvratilo od vecernje posjete. On za.tvori vrata i ode svojim putem. Djecak se do sita ispla-ka, a onda mu se postepeno vrati mir. Ponovi se uobica.jena prica koja se dogadala svake noci, i prepusti se snu tek
kada se brat vrati. No, sjutradan, posle casa islam.skog prava i poslije dorucka, brat mu ponudi nekoliko vrsta halve koje mu je usput kupio, vracajuci se sinoc kuci. Djecak shvati svoga brata, i brat njega, iako nije.dan ni ta nije rekao. Prode dan, a za njim i drugi. Brat dobi pismo od ha-d i-Firuza, otvori ga i pogleda, zatim rece bratu, staviv- i mu ruku na rame i glasom punim suosjecanja i tuge: "Od sjutra nece biti sam u sobi. Doci ce sin tvoje tet.ke da studira, u njemu ce naci druga i prijatelja." 180 XIV Taj tetkin sin bio mu je drug iz djetinjstva, bio mu je prijatelj kojega je veoma volio. On je cesto "silazio" iz svoga grada u gornjem dijelu okruga da Page 58
Taha Husein - Dani posjeti dje.caka i provodio sa njim citav mjesec, pa i vi e mjeseci, zajedno su i li u kolu i igrali se; zajedno su odlazili i u d amiju da bi se molili, a zatim se navecer vracali ku.ci, citali price i bajke ili provodili vrijeme u raznim za.bavama, odlazili da se etaju pored dudova na obali al Ibrahimijevog kanala. Cesto su jedan drugome kaziva.li razna ma tanja i snove, cesto se kleli da ce zajedno otici u Kairo i zajedno uciti na Azharu. Cesto je krajem ljeta sin njegove tetke silazio iz svo.ga grada u gornji dio okruga. Mati mu je davala novac, pripremala zalihu hrane i obecavala mu da ce poci sa sinom svoje tetke u Kairo, da zajedno uce. No on je di.jelio sa svojim prijateljem s pocetka i cekivanje, zatim gnjev, a onda tugu i suze, zato stoje porodica ili, tacni-je, brat djecakov smatrao da jo nije do lo vrijeme za njihov odlazak u Kairo. Zatim su se rastali i prijatelj se vratio svojoj majci, ojaden i tu an. Nije nimalo cudno to je ova vijest veoma obrado.vala djecaka. Nije cudno to je djecak proveo vece za.dovoljan, radostan, misleci samo o sutra njem danu. Nastupila je noc i ispunila sobu tamom. No ove noci 181djecak nije cuo ni glasove mraka, ni razgovore. Sigur.no je da su se insekti u sobi zabavljali kao to su cinili svake noci, no djecak nije cuo njihove zvuke niti im osjecao pokrete. Citavu noc djecak provede bez sna. Ali ova je nesa.nica bila radosna i vesela. Po urivao je vrijeme i ljutio se sporosti dolaska zore. Oti ao je na cas tradicije, slu. ao je glas profesorov, koji je nakako zapijevao tekst i imena prenosilaca, no nije obracao pa nju na njega i ni. ta ga nije razumio. Poslije toga prede na cas islamskog prava. Slu ao ga je, jer je to bilo neizbje no. Brat gaje povjerio profesoru i ovaj mu je postavljao pitanja i spo.rio se sa njim, natjerivao ga da slu a i shvaca. Zatim se, ujutro, djecak vrati u sobu - proveo je vrijeme cas spo.kojno, cas sav uzbuden. Spokojno spolja: najte e mu je padala strepnja da ce brat ili drugovi otkriti da se ne to u njegovom dr anju promijenilo, malo ili mnogo. U se.bi je bio uzbuden, po urivao je vrijeme, ljutio se na sporost sumraka, kada voz treba da stigne na kairsku stanicu. Mujezin na kraju krajeva pozva na predvecernju molitvu, te izmedu djecaka i sina njegove tetke ostade samo kratak vremenski razmak, dok kola produ prostor izmedu stanice i ove cetvrti, krecuci se kroz Kapiju ri.jeke, zatim kapiju a Sarija, i, najzad, kroz kapiju gdje ce skrenuti njihovoj kuci izmedu kafanskog dima i klo-kotanja nargila. I, evo, dvije noge koracaju po kucnom podu, djecak ih bez ikakvog kolebanja raspoznaje. Sin njegove tetke se pojavljuje i pozdravlja ga uz smijeh. Zatim se uz smijeh grle. I, evo, kocija dolazi za njim, noseci za obojicu ponude. Bez svake sumnje, veceras ce biti mrsna vecera, svi ce drugovi biti pozvani, a dva djeca.ka ce ostati sami sa sobom i svojim razgovorima tek onda kad ostali odu da slu aju cas profesora-imama. 182 Nesumnjivo, od tog vremena se djecakov ivot u potpunosti izmijenio. Napustila ga je usamljenost, tako daje s vremenom poceo daje pri eljkuje. Njegovo uce.nje postajalo je sve slo enije, postepeno je cak pocelo da ga pritiska. 183XV Najmanja promjena u njegovom svakodnevnom i.votu bilo je to to je napustio mjesto u sobi gdje je sje.dio - na starom tepihu, prostrtom preko tro ne hasure u raspadanju. Sada je znao za njega sasmo kada bi sjedao za roucak ili veceru i kada bi se vracao na svoj le aj u podmakloj noci. Citav dan, ili veci dio dana, provodio je u Azharu i u okolnim d amijama, kuda je i ao na predavanja. Kada bi se vratio kuci, u sobu je ulazio sa.mo da bi se oslobodio svoje abaje, a zatim je opet izla.zio iz nje, da bi sjeo sa svojim prijateljem na uski pus.teni tepih
to gaje prostirao pred vratima, zauzimajuci tako veliki dio hodnika, pa je ostajalo mjesta samo za jednog ili dva prolaznika. Tu su se djecaci zabavljali, pomalo razgovorom, a vi e citanjem. Imali su vremena da posmatraju ta se dogada na donjem spratu - kretanje i razgovore: jedan je slu ao, drugi gledao i obja njavao svome prijatelju ono to ovaj ne vidi. Tako je djecak upoznao kucu vi e no to ju je do ta.da poznavao, spoznao je okolnosti pod kojima su ivje.li njeni stanari bolje no to ih je znao, slu ao je njihove razgovore vi e no to ih je slu ao ranije. Poslije prigu. enog ivljenja, ivot mu je postao dru tveniji. Ali nje.gov korisni, plodotvorni ivot, otkako mu je stigao pri184 jatelj, nije prolazio u sobi niti u kuci, vec u samom Az.haru. Djecak se oslobodio jutarnjeg casa i ostajao je u sobi dok se ne bi pribli io cas islamskog prava. Tako je sa svojim prijateljem svakodnevno u ivao u glasu Page 59
Taha Husein - Dani pore.mecenog ejha kada je ovaj obavljao molitvu, dok je ranije u ivao u tome glasu samo petkom, jednom ne.djeljno. Kada bi do lo vrijeme da se ide na predavanja, odlazio je sa svojim prijateljem na Azhar, prolazeci istim putem kojim je i ao sa bratom. Hodali su sada tim putem, pricajuci cas ozbiljno, cas aljivo. Pone.kad bi, umjesto u prljavu ulicu Slijepih mi eva, skre.nuli u cistu ulicu Han D afara i uvijek izlazili na uli.cu Sejjidina Huseina. Cudno, no otkako mu je do ao prijatelj, djecak je stekao naviku da uvijek kada pro.de pored d amije Sejjidina Huseina, ude u nju i kazu.je "Pristup". Prijatelj ga je navikao na to i on je za.dr ao tu naviku. Porastao je, izmijenile su se okolnos.ti njegova ivota, ali on se ne sjeca da je ikad pro ao pored te d amije a da ne kazuje u sebi uzvi eno po.glavlje Kur'ana. Brat djecakov odvajao je za njega i njegovog prija.telja veoma malu sumu novca za dorucak, s tim da po.slije casa islamskog prava uzimaju iz rivakaS5) hanefita njegovo sljedovanje, koje se sastojalo od cetiri lepinje. Dvije bi pojeli za dorucak, a dvije sacuvali za veceru. Iako je suma koja im je davana u novcu bila mala i ja.dna, nije prelazila jedan pijaster dnevno, oni su znali da se doviju i u tede te sami sebe pocaste nekom ukusnom hranom i picem koje bi po eljeli. ta im je smetalo da se ujutro dignu zajedno sa pticama? Po to bi pro li 85) Rivak -jedno od 26 odjeljenja ili sekcija na Azharu. Studenti su se upisivali u odredeni rivak, zavisno od toga kojoj su sekti pripa.dali, ili prema mjestu rodenja. 185kroz uska vrata ca na zatvorenoj kapiji i krenuli ka Az-haru, zaustavili bi se kod prodavca balile.86^ Uzeli bi, svaki, izvjesnu kolicinu tog jela koje su ne.obicno voljeli, jer su ga mnogo jeli u kasabi, i stavljali na njega puno ecera, koji bi se pomije ao sa tvrdim zrnevljem potopljenim u vrelu vodu. Trebalo ga je sa.mo progugatiti - i to bi otjeralo ostatke sna, ireci u ti.jelu energiju i izazivajuci u ustima i u elucu nasladu koju su oni veoma cijenili. To ih je temeljito priprema.lo za cas islamskog prava: slu ali su profesorove rijeci podjednako puna eluca i glave. Za to da ne svrate, kada se nadu u ulici Sejjidina Hu-seina, nekom prodavcu i sjednu na usko drveno sjedalo preko kojeg je nekad prebacena uska hasura, a ponekad ni to? Sjedi te je, svakako, bilo meko, jer je sjedenje na njemu bilo praceno i cekivanjem zadovoljstva koje su obojica voljeli i cijenili zadovoljstva od ukuhanih smo.kava to su se prodavale u maloj posudi; oni bi ih udno progutali, zatim bi ispili u jednom gutljaju tecnost, a on.da polagano i mirno jeli suho gro de to bi ostalo na dnu. Za to da ne kupe novcem odredenim za veceru, pri po.vratku sa predvecernjeg casa, harisu87^ ili basbusu88) i pru e sebi nevino zadovoljstvo jednom od ovih dviju vrsta slatki a. To im nece pokvariti apetit za veceru. Dorucak je bio veoma jednostavan - trebalo je samo posjetiti jednoga od onih prodavaca to su nudili mladi bob, ponijeti dvije lepinje i dati prodavcu dva i po mi.lima.89) Za pola milima bi kupili vezu-dvije poriluka, a prodavac bi im dao veliku duboku posudu punu corbe u kojoj su plivala zrna boba, po cemu bi prelio malo 86) Balila - slatko jelo od kuhanog kukuruza ili p enice. 87) Harisa - slatko jelo od bra na i masla. 88) Basbusa - kolaci od oraha. 89) Hiljaditi dio egipatske funte. 186 masla. Oni su umakali svoj hljeb u corbu i lovili, ako se ikako moglo, zrna boba i istovremeno grizli poriluk to ga je lijeva ruka prinosila ustima. Ne bi
uspjeli da do.krajce lepinju i poriluk, a vec bi do li do granice sitos-ti, toliko bi se napunili da im se cinilo da ce prsnuti. No u posudi je jo uvijek bilo corbe, a djecaka je bilo stid da prihvati prijedlog svog prijatelja i ispije je. Ovaj mu se smijao, dizao posudu, ispijao corbu i vracao prodav.cu cist sud. Tako su, znaci, doruckovali ne potro iv i vi e od tri milima, a bili su u prednosti jer su se nahranili prije predavanja. Sada je trebao samo da udu u Azhar, da za.dovolje svoj um po to su zadovoljili tijelo. Djecak je na sve moguce nacine nastojao da nastavi ucenje islam.skog prava i gramatike kod svoga profesora-konzerva-tivca. Nastojao je to, sjedne strane, iz poslu nosti pre.ma bratu, a s druge - iz sopstvenog zadovoljstva. No on je isto tako veoma elio da slu a ne samo toga profeso.ra vec da se oku a i u drugim granama nauke. To mu je polazilo za rukom bez truda i napora zahvaljujuci caso.vima koji su se odr avali ujutro, po to bi studenti doru.ckovali. Dva su prijatelja odlucila da posjecuju al Ke-fravijev komentar, koji je izlagan svakoga dana ujutro -predavao ga je novi profesor, nov i star istovremeno. Nov je bio u zvanju profesora, a star Page 60
Taha Husein - Dani po vezi sa Azha-rom. Njegove su godine podmakle, a studiranje se ote-glo dok konacno nije dobio diplomu. Poceo je, kako su to cinili njemu slicni, izlaganjem al Kafravijevog ko.mentara. Djecak je slu ao od svoga prvog profesora i od brata i njegovih prijatelja mnogo ala o al Kafravi-jevom komentaru i mnogo negodovanja protiv njega. To gaje podsticalo i zanimalo. Cim je do ao na prvi cas i odslu ao devet nacina kazivanja "U ime Allaha milos.tivog, samilosnog" sa njihovim fleksijama, bio je odu. evljen tom naukom i vezao se za nju veoma intenzi187vno. I tako je sa svojim prijateljem poceo pomno da prati ove casove gramatike, ne prestajuci i dalje ivo da slu a i svoj stari cas. Smatrao je da na starom casu gra.matiku uci, a da se na novom njome zabavlja. I stvarno se zabavljao: zabavljala gaje ta neprekidna fleksija ko.ju je komentator tako uporno primjenjivao na tekst, a narocito ga je zabavljao profesor koji je kazivao tekst i komentar, obja njavao ono to je kazivao, glasom ne-vjerovatnim, stvarno smije nim. On nije kazivao, vec je pjevao. Njegovo se pjevanje nije podizalo iz grudi, vec se spu talo iz glave. Glas mu je sjedinjavao dva supro.tna svojstva: bio je prigu en i mukao, i istovremeno otegnut i irok. Osim toga, profesor je bio iz Gornjeg Egipta, zapra.vo, tacnije receno, iz najudaljenijih krajeva Gornjeg Egipta; sacuvao je svoj provincijalni dijalekat, ne izmi-jeniv i ga nimalo ni u govoru, ni u kazivanju, ni u pje.vanju. Uz to, profesor se odlikvao grubom prirodom: kazivao je o tro, ispitivao studente i odgovarao im o .tro. Brzo bi planuo - cim bi ga ne to upitali, poceo bi da se svada, a ako bi onaj to je pitao insistirao, te ko bi pro ao bez udarca nogom ako je bio blizu, ili udar.ca sandaom - ako je sjedio daleko. A sandale profeso.rove bile su grube kao i njegov glas, debele kao njego.va odjeca - on nije nosio abaju, vec ogrtac od grubog sukna. Sandale su bile grube i debele, a donovi skroz potkovani cavlima. To je bilo opravdano za sandale, jer je pouzdanije titilo od habanja. Ali zamislite ucenika kome su cavli ovih sandala dospijevali na lice ili otvo.rene dijelove tijela! Stoga su se studenti pla ili da postavljaju pitanja profesoru, prepu tajuci mu da kazuje, komentari e, do.kazuje i pjeva. Na taj nacin ejh nije gubio sopstveno vrijeme, ni vrijeme svojih studenata. Pocinjao je kol.sku godinu al Kafravijevim komentarom, a prije no to 188 bi se ona pribli ila kraju, on bi vec zavr io komentar ejha Halida.90) Tako bi studenti u toku jedne kolske godine prouci.li dvije knjige, dok bid rugi, s drugim profesorom, pro.ucili samo jednu, ili dok bi onaj profesor novator-kon-zervativac sa svojim malobrojnim ucenicima pro ao sa.mo prve glave gramatike. Sve je ovo imalo uticaja na gramaticki ivot djeca-kov, ako se mo e tako reci. On je proveo ljetnji raspust i vratio se u Kairo, ali vi e nije vidio svoga profesora konzervativca-novatora, vec je po ao putem drugih az-harovaca i poceo da posjecuje, iz islamskog prava, at Taijev komentar Riznica9]\ a iz gramatike al Attarove glose na komentar "Azharijje".92) No bolje da ne ubrza.vamo dogadaje i da ostanemo sa na im prijateljem na prvoj godini. On se, znaci, oslobodio jutarnjih predavanja i pre ao na prijepodnevna, poslije kojih se vracao u svoju sobu i citao sa prijateljem, ili pak ucio za su.tra nja predavanja, kao to su radili ozbiljni studen.ti, a ponekad listao razne knjige koje je razumijevao ili nije razumijevao. Kada bi se sunce spustilo ka zalasku, dva prijatelja bi pristupila veceri, radosno ili nezadovoljno, to je za.visilo od kolicine novca koja bi im ostala. Ako nisu imali vi e od pola pijastera, dijelili su ga na dvije polo90) Rijec je o komentaru "Ad urumija" ejha Halida al Azharija (umro 1499). 91) "Riznica tananosti" (Kanz ad-dakaik) an Nesefija (umro 1310) - djelo iz kanonskog prava hanifitskog pravca. Autor komentara to.ga djela at-Tai ivio je u Egiptu u XVIII vijeku.
92) "Azharijja", tj. azharski uvod u izucavanje arapskog jezika -djelo spomutog ejha Halida al Azharija; glose na komentar samo.ga autora napisao je al Attar, profesor i rektor Azhara pocetkom XIX vijeka. 189vine - za jednu bi kupili malo kolaca od sezama, a za drugu grckog sira, i prisutpili veceri rasko noj, uku.snoj. Na jedan komad lepinje stavili bi komadic sira i komadic kolaca i nalazili u tom neobicnom spoju iz.vrstan ukus. Ako bi zbog balile i smokava potro ili suvi e novca i ako bi im ostalo samo cetvrt pijastera, kupili bi za os.tatak malo sezamovog kolaca, prelivali ga malo crnim ili bijelim medom, koji su dobijali iz sela, a onda pris.tupali veceri, iako ne rasko noj, ali ne ni rdavoj. Ako bi balila, ili smokve, ili jedno i drugo proguta.le njihov novac i ako im ni ta ne bi ostalo, i to ne bi bi.la nesreca. Oni bi sacuvali svoje lepinje, a u Page 61
Taha Husein - Dani sobi su se uvijek nalazile dvije zdjele - u jednoj crni, a u drugoj bijeli med. Oni ce uzeti malo toga meda, umakati u nje.ga svoje lepinje, i to ce im nadomjestiti rasko halve, sira i sezama. Ponekad bi cak i u takvoj oskudici dozvoljavali se.bi izvjesnu rasko . Prvu lepinju bi podijelili i umakali u crni med, a drugu u bijeli. Sunce pocinje da se uri ka zalasku, mujezin tek to nije izi ao na svoj minaret. Prijatelji, znaci, treba da u.re na Azhar. Oni odlaze na predavanja poslije vecernje molitve, kako to rade i stariji studenti. Prisustvuju casu logike na kojem se predaje djelo "Stepenice"93) al Ahdarija. Istine radi treba reci da oni prisustvuju tome predavanju kod profesora koji je sam sebe smatrao ucenjakom, iako mu Azhar nije priznao to zvanje. Vrijeme je prolazilo, njegova upornost za posti.zanjem diplome se pojacavala, no on nije uspio da se izbori i da je dobije. Ali on nije ni ocajavao zbog toga 93) "Velicanstvene stepenice ka logici" (as-Sullam al-muraunak fi-al-mantik) traktat iz oblasti logike u stihovima autora iz XVI vije.ka al Ahdarija. 190 niti se zadovoljavao odlukom ispitivaca i pocinjao je da se nate e s njima, s jedne strane, i da ih nervira, s dru.ge. Natezao se prisustvujuci casovima, izlazeci na ispit, i nervirao ih kada bi poslije vecernje molitve sjedao po.red jednog od stubova sa grupom ucenika oko sebe, pre.dajuci im logiku kao to su to cinili ugledni ucenjaci. A predavanja iz logike dr ali su samo ugledni ucenjaci. U stvari, taj student- ejh nije se isticao u nauci niti je bio dobar predavac. Njegovo neznanje i nesposo.bnost bili su jasni cak i ovim studentima-pocetnicima. Osim toga, on je bio iz granicnih dijelova Gornjeg Egipta i sacuvao je svoj dijalekat, kojim je govorio jo prije stupanja u al Azhar, ne izmijeniv i ga nimalo, ni u citanju ni u razgovoru. Istina je, na kraju krajeva, i to da se on lako ljutio i bio veoma plah. Ali on ipak nije grdio ucenike niti ih je tukao, ili se, pak, nije usudivao da ih grdi ili tuce, jer to pristaje samo pravome i istinskom ucenjaku koji je do.bio diplomu i zajedno s njom i dozvolu da grdi i tuce ucenike. Sve je to bilo tacno i sve su to dva prijatelja slu ala od starijih studenata, no to im nije smetalo da idu na predavanja i budu revnosni, kako bi mogli sami sebi da ka u da uce logiku i da odlaze na Azhar poslije vecer.nje molitve i vracaju se nakon posljednje molitve, kao to to cine stariji istaknuti studenti. Kako je brzo pro la ova godina! Kako su se brzo za.vr ila predavanja iz islamskog prava i gramatike! Kako su se brzo studenti morali rastati, a zatim otici tamo gdje ce provesti ljeto u svojoj porodici, u gradovima i selima! Kako je djecak udio za raspustom i izgarao od ce nje za kasabom! Ali raspust je do ao i njemu se javi elja da odusta.ne od puta i ostane u Kairu. Da li je bio iskren u tome? Da li je hinio? Bio je iskren i istovremeno je hinio. 191Bio je iskren zato to je zavolio Kairo, vezao se za njega, i bilo mu je te ko da se rastane s njim. Osim to.ga, seljenje je uvijek mrzio. A evo za to je hinio: nje.gov brat je provodio znatan dio raspusta u Kairu, cemu je porodica pridavala veliku va nost, smatrajuci ga cu.dom zalaganja i revnosti. A on je elio da se pona a kao brat i da o njemu misle kao to su mislili o bratu. Me.dutim, kolebanje mu ni u cemu nije pomoglo, i evo ga kako se vozi sa svojim prijateljem na taljigama; tu je i odjeca, zavijena u dvije bale. Stigli su na stanicu. Ku.pili su im dvije karte, da li im, zatim ih smjestili u pre.pun vagon trece klase. Voz je krenuo, pro lo je malo vremena, jo nije bio stigao ni do prve ili druge stanice poslije Kaira, a dva prijatelja zaboravi e svoj Azhar, svoj Kairo i svoju ku.cu. Oni su se sada sjecali samo jednoga - kasabe, u i.vanja i zadovoljstava koja ih tamo ocekuju. 192 XVI
Vecernju molitvu ukucani su vec bili obavili kad su dva djecaka si la s voza. Na stanici nikoga nisu na li. To ih je malo rastu ilo, ali su nekako stigli do kuce, gdje je sve teklo uobicajenim tokom, na svakida nji nacin. Porodica je vec odavno bila zavr ila veceru, doma.cin je obavio svoju molitvu i izi ao da, po obicaju, po.sjedi sa prijateljima nedaleko od kuce. Djeca su bila po.spana i mlada sestra ih je, jedno za drugim, odnosila u krevet. Djecakova majka je legla da se odmori na puste.noj prostirci pod otvorenim nebom. San ju je cas hvatao, cas napu tao. Oko njene kcerke su se, pak, svi okupili, da porazgovaraju, po obicaju, kao svake noci, dok do.macin ne zavr i svoj kratki vecernji rzagovor i ne vrati se kuci da cijela porodica pode na spavanje. Kucu je obavio mir i ti ina, prekidani samo lajanjem pasa i do.zivanjem pijetlova u dvori tu i po cijelom selu. Page 62
Taha Husein - Dani Kada su dva djecaka u la, porodica je bila iznenade.na jer nije bila obavije tena o njihovom povratku. Nisu im pripremili posebnu veceru, niti su ih pricekali sa uobicajenom vecerom, nikoga nisu poslali da ih doce.ka kad sidu s voza. Tako propado e djecakova nadanja kojima je bio ispunjen, vjerujuci da ce ga docekati kao to su doceki.vali njegovog brata- ejha - s rado cu, slavljem i veli193kim pripremama. Naravno, njegova majka ustade i po.ljubi ga, ustado e sestre, zagrli e ga i ponudi e mu, za.jedno s prijateljem, veceru poput onih kakve su imali u Kairu. Pride otac, pru i sinu ruku daje poljubi, a zatim upita za njegovog brata u Kairu. Onda se cijela porodi.ca vrati u svoje postelje, djecak le e na svoje staro mjesto, prikriv i u grudima mnogo jada i isto tako mnogo iznevjerenih nada. Poslije toga poce ivot u selu da tece onako kako je tekao prije no to je djecak po ao u Kairo da studira na Azharu. Kao da nije ni odlazio u Kairo, kao da nije sje.dio pred naucnicima, izucavao islamsko pravo, grama.tiku, logiku i tradiciju. I, eto, sad mora, kao i ranije, da docekuje hod u s pozdravom i po tovanjem, da mu lju.bi ruku kao to je to cinio ranije, da slu a njegove pra.zne op irne govore kao to ih je slu ao ranije. Eto, mo.ra, s vremena na vrijeme, da ide u mekteb da mu prode vrijeme. A ucenici ga docekuju kao i ranije, gotovo kao da nisu ni primijetili daje bio odsutan i skoro da ga ne pitaju ta je vidio i cuo u Kairu, a da su ga pitali, on bi im mnogo ta ispricao. Ponajgore je bilo to to niko od stanovnika sela ni.je do ao u kucu da pozdravi djecaka- ejha poslije cije.le kolske godine odsustvovanja. Tek bi mu poneki co.vjek u prolazu dobacio nezainteresovano, usputno pita.nje: "A, to si ti? Vratio si se iz Kaira? Kako si?" Zatim bi mu postavio drugo pitanje, znacajnim tonom, podi. uci glas: "A kako je tvoj brat- ejh?" I tako se u djecakovoj du i ucvrstilo uvjerenje da je on ostao - kao to je bio i prije putovanja u Kairo - ne.va an, beznacajnog polo aja, koji nije zaslu ivao ni pa nju i interesovanje. To je bolno vrijedalo njegovu ta tinu, koja je bila veoma jaka. Postao je jo cutljiviji, i povukao se jo vi e u sebe. No nije proveo ni nekoliko dana sa porodicom i stano194 vnicima sela a mi ljenje ljudi o njemu se promijeni. Obra-ti e pa nju na njega ne sa simpatijama i prijateljski, vec da bi ga napadali i vrijedali. Ponovo je podnosio od stanovni.ka sela ono isto neprijateljstvo koje je prije danima trpio. Ali ovog puta on to nije mogao da otrpi. Poceo je da osuduje obicaje, da odbacuje ono to je opceprimljeno, i da se buni protiv onih koji su tra ili slijepu poslu. nost. U pocetku je bio iskren, a kada osjeti neodobra.vanje, odbojnost i otpor, on poce pretjerivati, postade tvrdoglav, rudeci se da pod svaku cijenu bude origina.lan. Slu ao je kako hod a prica njegovoj majci neke svoje price o nauci i religiji, slaveci cuvare Kur'ana i nosioce knjige Allahove. On mu izrazi svoje neslaga.nje, suprotstavi se iznesenim tvrdnjama i bez ustruca.vanja rece: "To su prazne price". Hod a se naljuti i iz.grdi ga. Ustvrdio je i kako je djecak u Kairu naucio sa.mo opacine i izgubio svoj dobar odgoj. Majka se, takoder, naljuti, viknu na njega i izvini se hod i. Sve to ona isprica ocu kada se vratio kuci. Po to je obavio vecernju molitvu i sjeo za veceru, otac odma.hnu glavom i kratko se nasmija, iskazujuci prezir pre.ma citavoj prici i podsmjehujuci se hod i. On nije vo.lio hod u i nije ga alio. Da se cijela stvar zaustavila na tome, stanje bi se sredilo. Medutim na prijatelj je cuo kako njegov otac cita "Vodice dobara"94* kao to je uvijek cinio po to bi zavr kio jutarnju ili predvecernju molitvu. On samo slegnu ramenima, odmahnu glavom i nasmija se, a za.tim rece svojoj braci: "Kazivanje
'Vodica' je besposli.ca od koje nema nikakve koristi". Njegova mlada bra.ca i sestre ga ne razumjedo e i ne obrati e na to pa nju, 94) "Vodic dobara" (Dalail al hajrat) - skraceni naziv popularnog zbornika molitava posvecenih Muhamedu; napisao ga je al Gazuli (umro 1465), misticki pisac, ivio u Sjevernoj Africi. 195ali starija sestra se o tro obrecnu na njega podigav i glas. Otac- ejh to cu, ali ne prekinu citanje vec nastavi do kraja. Tada se obrati djecaku mirno, sa smije kom, i upita ta je on odmahnuo glavom, kratko se nasmija i rece svome sinu s prezirom: " ta tebi to smeta? Jesu li to naucio na Azharu?" Djecak se naljuti i odgovori ocu: "Da, naucio sam na Azharu da je mnogo toga to ti ci.ta u toj knjizi zabranjeno i tetno, a ne korisno. Covjek ne treba da se obraca prorocima ili svecima za posredo.vanje izmedu njega i Allaha - to je vid Page 63
Taha Husein - Dani neznabo tva". Tu se otac vec silno naljuti, ali uzdr a svoj gnjev i ogranici se na osmijeh. Samo rece: " uti, Allah ti odre.zao jezik. Da nisi vi e nikada ponovio te rijeci. Kunem ti se, ako to bud e cinio zadr acu te u selu, ispisacu te sa Azhara i nacinicu te fakihom,95) da kazuje Kur'an na podu jima i po kucama". Zatim ode, i cijela se po.rodica okupljena oko djecaka zasmija. Ali ta je zgoda, uprkos njenom surovom podsmijehu, samo pojacala djecakovu tvrdoglavost i upornost. Otac je nakon nekoliko casova zaboravio na nju. Kada je do ao na veceru, okru en kao i obicno sinovi.ma i kcerima, on poce da ispituje djecaka o starijem bratu, ta radi u Kairu, kakve knjige cita, kod koga pro.fesora odlazi. Otac je u ivao postavljajuci ta pitanja i slu ajuci odgovore. On ih je postavljao i svome stari.jem sinu kada bi ovaj dolazio u selo; u pocetku bi mu mladic odgovarao nevoljko, a kada bi se pitanja ponav.ljala, mladic je izbjegavao oca i krtario u odgovorima. Otac nije otvoreno iznosio svoje neodobravanje zbog toga, ali gaje to boljelo pa se alio na njega eni kada su ostajali nasamo. 95) Fakih - poznavalac islamskog prava, ovdje to znaci kazivac Ku-r'ana u egipatskoj provinciji; najce ce su to slijepci koji zaraduju za ivot kazujuci Kur'an u raznim prilikama. 196 Djecak je, naprotiv, bio tedar i poslu an, nije izi-bjegavao oca i nije se klonio odgovora. Nije mu bilo dosadno, ma kolio se pitanja ponavljala i ma kakav bio njihov sadr aj. Otud je otac volio da mu postavlja pita.nja i u ivao je u razgovoru sa njim za vrijeme vecere i rucka. Mo da je poslije pricao svojim prijateljima po.ne to od toga - o tome kako djecakov brat posjecuje profesora-Imama i profesora Bakhita, o tome kako se raspravlja sa svojim profesorima za vrijeme predava.nja, dovodeci ih u nezgodan polo aj, kako mu oni od.govaraju o tro, uz grdnju, a povremeno i udarcima. Djecak je osjecao da otac u iva u tim razgovorima, da je veoma zadovoljan njima: stoga je dodavao, pre.uvelicavao i izmi ljao ono cega nije bilo, i trudio se da to upamti kako bi ispricao bratu kada se vrati u Kairo. Otac je bio sretan i zadovoljan zbog svega toga, i nastojao je da se razgovor obnavlja. Kada bi porodica sjela za veceru, i otac ponovio pitanja o starijem sinu, ta radi u Kairu, koje knjige cita, djecak bi rekao, luka.vo i zlonamjerno, kako posjecuje grobove svetih, a dan provodi u citanju »Vodica dobara«. Nije stigao ni da izgovori sve to a cijela se porodica grohotom zasmijala, tako da se mali ani zamalo ne udavi e hranom to im je bila u ustima. Samo otac je prvi poceo da se smije i smijao se jace od svih. Tako je djecakova kritika oca zbog citanja »Vodi.ca« i molitava postala tema za zabavu i ale porodice iz godine u godinu. Najcudnije je bilo to to je takva kritika stvarno smetala ocu, vrijedala njega samo i mnoge nasljedne obicaje i vjerovanja. Ali bez obzira na to, otac je izazivao i podstrekavao sina na takvu kritiku, u ivajuci na neki nacin u svojoj muci. Ali, bi.lo kako bilo, djecakovi neobicni stavovi ubrzo izado- e iz kruga porodice i dospje e do ocevog kruga pri.jatelja, zatim, do ducana ejha Muhameda Abd Vahi197T da, do d amije, gdje je ejh Muhamed Abu Ahmed, starje ina fakiha u gradu, ucio Kur'anu djecake i mla.dice, molio se i s ljudima tokom nedjelje i poucavao ih povremeno religiji, i tamo gdje je ejh Atija, jedan od trgovaca to su studirali na Azharu nekoliko godi.na a zatim se vratili u unutra njost i poceli da se ba.ve svjetovnim poslovima ne udaljujuci se ni od reli.gijskih: on je ponekada sjedio s ljudima poslije pre-dvecernje molitve, savjetovao ih i
poucavao, a pone.kad im i kazivao pone to iz predanja. Neobicnost dje-cakova dospije i do erijatskog suda, za to cu sudija, a i onaj ejh koji je bio sekretar sudijin i koji je sma.trao da bolje od njega poznaje zakon vi e se razumi.ju u religiju i ima vi e prava na du nost sudije, samo to nije dobio onaj papiric koji daje zvanje »naucni.ka« i kojim je uslovljeno imenovanje na du nost su.dije, iako se do toga sti e manje radom i trudom a vi. e srecom i laskanjem. Culi su svi ti ljudi za djecakove neobicne izjave: ka.ko on odbacuje mnogo ta to su oni prihvatili, kako se podsmijeva cudima svetaca, kako smatra zabranjenim obracanje njima i prorocima za posredovanje kod Alla-ha. Govorili su jedan drugom: ovaj djecak je skrenuo s pravog puta i skrece i druge; oti ao je u Kairo, naslu ao se tetnih iskaza ejha Muhameda Abduhua, njegovih iskvarenih i tetnih misli, a onda se s njima vratio u svoj grad da ljude dovodi u zabludu. Neki od njih su dolazili ocu dok je sjedio sa svojim prijateljima nedaleko od kuce, i molili ga da im poka. e tog osobenog, cudnog sina. Otac je ustajao Page 64
Taha Husein - Dani mirno, sa osmijehom, ulazio u kucu, gledao sina zauzetog igrom ili razgovorom sa sestrama, uzimao ga pa ljivo za ruku i vodio tamo gdje je sjedio. Poslije pozdrava prido lih, on bi ga posadio da sjedi, a onda bi neko od prispjelih zapodijevao sa njim razgovor, s pocetka mirno. to bi se razgovor vi e odu io, mir je nestajao, i mjesto toga je pocinjao o tar spor, cesto bi djecakov sabesjednik odlazio gnjevan, zbunjen, moleci od Allaha opro taj za veliki grijeh i spas od prokletog davola. Otac i njegovi prijatelji nisu ucili na Azharu i nisu se udubljivali u religiju. Oni su bili zadovoljni tim spo.rovima, svidali su im se. Radovali su se posmatrajuci borbu izmedu nedoraslog djecaka i sijedih ejhova. Otac djecakov je bio najzadovoljniji i najradosniji. Iako nikad nije vjerovao da je obracanje svecima i pro.rocima zabranjeno i nikada nije htio da se pomiri sa tim da su sveci nemocni da cine cuda, ne sla uci se nikada sa sinovljevim rijecima o tome, on je volio da gleda ka.ko sin razgovara i kako se spori, pobjedujuci sabesje-dnike i protivnike. Do kraja je bio na strani svoga sina. Slu ao je i pamtio ta su govorili ljudi, ponekad i izmi .ljajuci, o tom cudnom djecaku. Zatim, u podne ili uve-ce, on se vracao i ponavljao sve to svojoj eni, ponekad zadovoljan, ponekad ljutit. Tako se djecak osvetio za samoga sebe, izi ao iz svoje usamljenosti i zaposlio ljude u selu i gradu razgo.vorima i razmi ljanjima o sebi; i u porodici se izmije.nilo njegovo mjesto - idejno mjesto, ako se mo e tako reci. Otac ga nije vi e potcjenjivao, majka i sestre nisu okretale glavu od njega, veza izmedu njih nije se zasni.vala samo na suosjecanju i sa aljenju vec na necem za djecaka vecem i znacajnijem. Nestala je i ona prijetnja koju je djecak cuo na po.cetku raspusta - da ce ostati u selu, da ce biti iskljucen sa Azhara i da ce postati fakih to ce kazivati Kur'an na podu jima i po kucama. Dokaz za to dobio je jednoga jutra kada su ustali on i cijela porodica sa svitanjem. Djecak vidi sebe u narucju majke, koja ga ljubi dok joj se niz lice slivaju cutljive suze. Zatim vidi sebe na sta.nici sa svojim prijateljem; otac ga pa ljivo smje ta u 198 199vagon, zatim mu pru a ruku daje poljubi i odlazi, mo.leci Allaha da mu pomogne. Djecak vidi sebe kako se zabavlja s prijateljem za vrijeme puta, zatim vidi kako izlazi iz voza na stani.ci u Kairu. Evo, brat ga docekuje uz osmijeh, zatim zove nosaca da odnese njegov neznatni licni prtljag i puno hrane. Pro av i kroz stanicna vrata, on poziva taljige, tovari na njih zalihe i smje ta djecakova pri.jatelja, zatim poziva fijaker, smje ta pa ljivo u njega svoga brata, sjeda desno od njega i daje kocija u ku.cnu adresu. 200 XVII I tako je djecak poceo da posjecuje svoje casove u Az-haru i drugim d amijama. Prilje no je proucavao islamsko pravo, gramatiku, logiku. Dobro je ovladao fankalom,96) u kojoj su se takmicili istaknuti studenti Azhara, prista e starog metoda. Ovaj su metod ismijavali ekstremni nova-tori, dok ga umjereni reformisti nisu izbjegavali. Tako je on izucavao at Taijev komentar »Riznice« ujutro, »Azha-rijju« u podne, a komentar as Sejjida al D urd anija na Isagud ija«97) uvece. Prvi cas se odr avao u Azharu, dru.gi - u d amiji Muhamed beka Abuz Zahaba, a treci - u d amiji ejha al Adavija, kod profesora-potomka samoga ejha al Adavija. Ponekad je odlazio i na jutarnje casove, gdje se citala Ibn Hi amova knjiga »Kapljica rose«,98) nastojeci da to prije dobro prouci gramatiku, da
zavr i knjige za pocetnike i dode do Ibn Akilovih99) komentara 96) Fankala - sistem dokazivanja prilikom vodenja sholasticke ra.sprave - rijec nastala od sintagme fa in qila, tj. "ako neko ka e da..." 97) "Isagud i" - al Abharijeva (umro 1267) obrada Porfirijevog "Uvoda" u Aristotelovu "Logiku"; "Isagud i" je slu io kao osnovni prirucnik iz logike u muslimanskoj vi oj duhovnoj koli. 98) "Kapljica rose" (Katr an-nada) - Ibn Hi amov (umro 1360) tra.ktat o arapskoj gramatici. 99) Ibn Akil - egipatski filolog XIV vijeka (umro 1367). "Tisucni-ca" (Elfijja) -stihovana gramatika napisana u XII vijeku. 201"Tisucnice". Ipak, nije bio osobito marljiv na tom kursu jer je smatrao profesora neznalicom, a, osim toga, u fan-kali profesora Abd al Mad ida a azilija o "Azharijji" i u glosama al Attara, nalazio je ono to ga je zadovoljavalo i to mu je bilo dovoljno. A ovi casovi na temu Azharijje ostavili su na njega ne.izbrisiv dojam. Tu se stvarno ucila "fankala". U pocetku je profesor dugo govorio i jalovo raspravljao o autorovim rijecima: "A rijecca qad ukazuje daje slijedeca rijec gla.gol". Na Page 65
Taha Husein - Dani prijatelj je dobro upamtio primjedbe i odgovo.re to su se rasplamsavali oko te nevine recenice. On je zamorio svoga profesora raspravljajuci i sporeci, tako da ovaj iznenada zacuta usred diskusije, a zatim rece mekim glasom, koji na prijatelj nikada nece zaboraviti. Kad god ga se sjeti, nasmije se i raznje i: "Allah ce presuditi izme.du nas dvojice na Sudnji dan!" Rekao je to glasom punim zlovolje i dosade, ali ta.koder sa izvjesnom simpatijom i sucuti. Dokaz za to bio je trenutak kada je zavr io cas i kada je djecak pri. ao da mu poljubi ruku, kao to su studenti obicno ci.nili; stavio je ruku na djecakovo rame i rekao mu mir.no, s ljubavlju: "Ustraj, uspjece ". Djecak se vratio kuci, veseo zbog tih rijeci i blago.slova, i ispricao to svome bratu. Brat je sacekao uobi.cajeno vrijeme caja, i kada se svi okupi e, on rece a.ljivo djecaku: »Objasni nam recenicu - »A rijecca qad ukazuje da je slijedeca rijec glagol". Djecak je prvo odbijao iz stida, ali dru tvo navali na njega, i on poce da izla e ono to je slu ao, usvojio i govorio. Svi oku.pljeni su uteci slu ali, i kada djecak zavr i, ustade onaj covjek stoje ocekivao diplomu i poljubi ga u celo uz ri.jeci: »Prizivam na tebe za titu ivoga, Samopostojecg, koji nikada ne spava."100' 100) To su neka od mnogih imena za Boga. 202 Citavo dru tvo prasnu u smijeh, a djecak utonu u sa.mozadovoljstvo. Od tada poce da misli kako je postao istaknuti daroviti student. To mi ljenje o sebi je uc.vrstio kada su drugovi s kojima je posjecivao casove gramatike poceli da ga zaustavljaju poslije casova ili mu prilazili prije predavanja, da bi ga ne to pitali, raz.govarali s njim, predlagali mu da zajedno uce od po.dneva. Taj mu se prijedlog dopao pa umjesto da ode na cas o "Kapljici",101) on poce da cita zajedno sa kolega.ma i da komentari e. On ih je preticao u komentaru i prije svega originalno cu. Oni mu se nisu suprotstavlja.li, vec su ga slu ali i podredivali se. To je pojacavalo njegovu uobra enost; cinilo mu se da postaje profesor. ivot se njegov nastavljao te godine jednolicno, ni.ceg novog nije bilo u njemu, osim onog to je djecak saznavao prilje no studirajuci i to je bio uobra en ka.da je bio medu drugovima, a ponovo skroman kada se nalazio medu odraslim studentima u kuci. Saznao je i mnogo stvari o profesorima i studentima na Azharu slu ajuci svoje drugove i bratove prijatelje. Ni ta u tim pricama nije moglo da pobolj a njegovo mi ljenje o jednima ili drugima. Ono je postajalo sve lo ije to je vrijeme vi e odmicalo. Slu ao je s vreme.na na vrijeme pohvalu sposobnosti ili darovitosti ovog ili onog profesora -manjeg ili veceg naucnika. No on je uvijek slu ao i predbacivanja zbog raznih vrsta ne.dostataka koji su se ticali morala ili nacina ivota, ili pak same profesije naucnika: oni su budili njegovoj du. i veliku srd bu, prezir i razocaranje. Niko nije bio po teden tih prebacivanja. Jedan pro.fesor je bio veoma zavidan prema svojim drugovima i vr njacima, bio je lukav i spletkario je protiv njih. Oce.kivao ih je sa osmijehom, a tek to bi se rastali, govo101) "Kapljica rose" - vidi napomenu na str. 156. 203rio je o njima najgore i radio protiv njih na najru niji nacin. Drugi profesor je bio mlakog vjerskog osjecanja, ispoljavao je pobo nost dok je bio na Azharu ili medu drugovima, a kad bi ostao sam sa sobom ili sa svojim davolima, tonuo je u veliki grijeh. Ovi kuditelji su ponekad cak navodili imena davola kojima se profesor obracao nasamo i koji su ucestvova.li s njima u grijehu. Stariji studenti su pricali za ovog ili onog profesora da se posebno pa ljivo odnosi prema nekom mladicu, baca na njega neobicne poglede, ne mo e mirno da sjedi na stolici kada se taj mladic
nala.zi medu njegovim slu aocima. Sramocenje u odsustvu onoga u kome najrasprostranjeniji i najgnusniji Studenti su pamtili ka.ko je jedan rektoru Azhara ili muftiji. Oni su
se govori i spletke bili su poroci profesora o kojima se govorilo. profesor dostavljao svog bliskog prijatelja pricali daje rektor bio "uho" za spletkare, a
da je muftija bio iznad toga i nije se osvrtao na njihove dostave, vec ih je docekivao es.tokim, o trim ukorom. Stariji studenti su pricali anegdotu o nekim istaknu.tim profesorima cija su imena naveli. Ti su profesori, kazivali su studenti, primijetili da su pretjerali u ogo.varanju onih koji nisu prisutni, i u asnuli se toga sje-tiv i se rijeci Allahovih: "O, vjernici klonite se mnogih sumnjicenja, neka sumnjicenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i samilostan je". Dogovo.ri e se da se uzdr e od toga velikog grijeha i daje onaj ko ga pocini du an da uplati svojim drugovima dvade.set pijastera. Page 66
Taha Husein - Dani Uzdr avali su se jedva jedan dan jer im je bilo ao da plate kaznu. Pricali su tako, kad pored njih prode ne204 ki kolega, pozdravi ih i ode svojim putem. Tek to je oti ao a jedan od njih izvadi srebrnu dvadeseticu, dade je svojim drugovima i poce da ogovara tog kolegu. A prica ucenika, i starijih i mladih, o neznanju nji.hovih profesora, koji su cinili razne vrste smije nih gre aka, ponekad u razumijevanju, ponekad u kaziva.nju, bilo je bezbroj. Stoga je na prijatelj bio lo eg mi .ljenja podjednako o ucenjacima i studentima. On je smatrao da je najvece dobro da bude marljiv, da se tru.di i stekne stoje moguce vi e znanja, ne vodeci racuna o izvoru iz kojih se ono pilo. To mi ljenje je postalo gore kada je docekao trecu godinu ivota na Azharu i poceo da tra i profesora iz islamskog prava, da bi proucio komentar "Riznice"102) mule Miskina. Uputili su ga na poznatog profesora ve.like slave i uglednog polo aja u sudstvu. Po ao je k njemu i sjeo u njegovu grupu. Ali nije pro lo ni nekoli.ko minuta a on se osjeti veoma nelagodno i shvati da mora ulo iti krajnji napor da savlada smijeh, jer je pro.fesor, neka mu se Allah smiluje, imao neobicnu po ta-palicu, kako su govorili azharovci. On nije mogao pro.citati ni jednu recenicu iz knjige ili je rastumaciti a da dvaput ne ka e recenicu: "rece, rece, onda rece - ta?", ponavljajuci je nekoliko puta u kratkom vremenskom razmaku. Na prijatelj ga je slu ao i ulagao krajnji na.por da se ne nasmije i ne ucini ne to neprijatno. Na prijatelj se mogao uzdr ati, ali nije uspio da iz.dr i na profesorovim predavanjima vi e od tri dana, jer nije na ao u njima ni ta korisno, vec samo te koce. Iz njih nije izvukao ni ta, samo je s mukom zadr avao smijeh i izlagao sebe naporu koji nije mogao podnijeti. Poceo je da tra i drugog profesora koji govori o toj 102) Komentar mule Miskina na an Nasefijev "Kanz" (Riznica) na.pisan je polovinom XVI vijeka. 205knjizi, ali je nailazio samo na razlicite uzrecice koje su ga nagonile da se smije i muci muku kako bi se uz.dr ao, to ga je katkada sprecavalo da prati predavanje. Medutim, rekli su mu da medu knjigama iz islamskog prava "Riznica" nije va na, a da jedan drugi ugledni profesor, cije su ime naveli, predaje o "Knjizi bise-ra"i03) j (ja je bolje da ide na njegova predavanja: to je jedan od najsposobnijih naucnika i uglednih sudija. Na prijatelj se posavjetova sa bratom i bratovim prijateljima. Oni ga nisu odvracali, naprotiv, podstakli su ga i preporucili ejhu. Dijete je, na prvim casovi.ma, bilo zadovoljno svojim profesorom: on nije imao nikakvih posebnih uzrecica - ni recenica, ni rijeci, ni zvukova. Nije se kolebao u izlaganju i komentaru; njegova inteligencija bila je ocita, vladanje islamskim pravom jasno, a vje tina u vladanju materijom nije podlijegala sumnji. Profesor je bio elegantan i otmjen. Imao je lijep glas, isticao se svojim kretnjama, pona anjem prema studentima i razgovorom s njima. Bio je poznat kao novator - ne u nauci, ne u mi ljenjima, vec u nacinu ivota. Stariji studenti su govorili da on, po to odr i cas ujutro, odlazi u sud i tamo sudi, zatim ide kuci, je.de i spava. Kada nastupi vece, izlazi sa svojim vr nja.cima i odlazi tamo kuda naucnici ne treba da idu, slu. a pjesme, koje naucnici ne bi trebalo da slu aju, pre.daje se u ivanjima kojima vjernici ne bi trebalo da se predaju. Studenti su povodom njega spominjali "Hi.ljadu i jednu noc". Dijete se cudilo jer je znalo da je "Hiljadu i jedna noc" naslov knjige koju je mnogo citao i u tome citanju nalazio zadovoljstvo i korist. No oni su spominjali to 103) "Knjiga biesera" (Diirar al hukkam) - popularni uputi iz osno.va prava mule
Husrava (umro 1480). 206 ime kao naziv mjesta gdje se slu a pjesma, gdje se za.bavlja i tra e izvjesna zadovoljstva. Djecak je slu ao sve te price o svome profesoru, ali im nije vjerovao i nije na njih obracao pa nju. Me.dutim, iako je proveo sa profesorom jedva nekoliko nedjelja, on je osjetio da je ovaj nedovoljno pripre.mljen za casove, da pravi propuste u tumacenju tek.sta i da je nezadovoljan to mu studenti postavljaju pitanja. Osjetio je cak i vi e od toga: jednom ga je molio da mu objasni ne to to je govorio, ali je kao odgovor dobio samo grdnju. A ovaj profesor je bio poznat po tome to se do tada trudio vi e od svih os.talih da ne vrijeda studente. Kada djecak rece bratu i njegovim prijateljima staje zapazio kod profesora, oni osudi e taj njegov postupak i bilo im je ao; do anu e jedan drugom da nauka i Page 67
Taha Husein - Dani bdi.jenje u "Hiljadu i jednoj noci" ne idu zajedno. Pokazalo se da djecak ima vi e srece u gramatici no u islamskom pravu. On je slu ao "Kapljicu" i "Zlatne iskre"103a) kod ejha Abdullaha Diraza, neka mu se Al-lah smiluje, i na ao je u profesorovoj duhovitosti, nje.govom prijatnom glasu, vladanju gramatikom i vje tini u vje banju s ucenicima o slo enim pitanjima jo vi e povoda da voli gramatiku. Medutim, njegov uspjeh u gramatici je brzo pro ao kada je pocela nastava u novoj godini. Dijete je slu alo komentar Ibn Akila kod profesora Abdallaha Diraza. U pola kolske godine, dok su profesor i studenti savlada.vali gradivo i bili zadovoljni svojim radom, profesoru sti e ukaz o premje taju na aleksandrijski institut. On se protivio tome koliko je mogao, protivili su se i stu.denti koliko su mogli, ali savjet Azhara ne poslu a ni 103a) "Zlatne iskre" (Suziir az-zazab - drugi Ibn Hi amov gramati.cki traktat). 207njega ni njih. Morao je da se povinuje naredbi. Dijete nece zaboraviti dan kada su se ucenici opra tali od pro.fesora: on je iskreno plakao, plakali su i oni, i pratili ga placuc i do vrata d amije. Onda je na mjesto ovoga profesora bio postavljen drugi, slijep, poznat po znatnim sposobnostima, ocigle.dnoj i izuzetnoj obdarenosti. Kada bi ga spominjali, i oni koji su govorili i oni to su slu ali uvijek su ga hva.lili zbog tih svojstava. Ovaj profesor se pojavio i poceo svoja predavanja od onog mjesta gdje se zaustavio profesor Abdallah Di-raz. Grupa profesora Abdallaha Diraza bila je velika i zauzimala je gotovo cijeli prostor pod kupolom d ami.je Muhamed beka Abu Zahaba. Kada ga je smijenio ovaj novi profesor, grupa se jo vi e povecala, tako da je mjesto postalo tijesno. Profesor je odr ao prvo predavanje i ucenici su bili zadovoljni. No oni u njemu nisu na li skromnost staro.ga ucitelja i njegov prijatni glas. Zatim je odr ao drugo i trece predavanje, i ucenicima se nisu dopali njegovo samozadovoljstvo, ushicenost samim sobom, uvjere.nost u ono to je govorio, i velika razdra ljivost kada bi ga prekinula. Tek to je poceo cetvrto predavanje, dogodi se na. em prijatelju s njim zgoda koja dijete konacno odvra.ti od gramatike. Profesor je komentarisao rijeci Taab-bata arrana:l04) I ja se vratili s te kom mukom u pleme Falim. Iz koliko sam se slicnih prilika izvukao dok je neciji zvi duk najavljivao opasnost mog prisustva. Do av i do rijeci "zvi duk", on rece: "Arapi su, ka.da bi neko zapao u nevolju ili ga stigla nesreca, stavlja104) Taabbata arran - preislamski pjesnik (VI vijek), vitez-razbo-jnik. 208 li prste u usta, duvali kroz njih i tako se proizvodio pro.doran 'zvi duk'". Dijete rece profesoru: "A u tom slucaju, na to se odnosi zamjenica u recenici 'dok je neciji zvi duk'". Profesor odgovori: "Odnosi se na pleme Fahm, glupa.ce!" Dijete rece: "Po to se on vratio u pleme Fahm, stih se ne mo e razumjeti takvim tumacenjem" Profesor odgovori: "Nije ti dovoljno to si glup, vec si i bezobra.zan" Dijete se usprotivi: "Ali to ne obja njava na to se zamjenica odnosi" Profesor pocuta za trenutak, a onda rece: "Odlazite, ja ne mogu da predajem dok je medu vama ovaj bezobraznik". Profesor se podi e, ustade i djecak, studenti bi bili spremni da se bace na njega ali su ga odbranili drugo.vi iz Gornjeg Egipta. Odbranili su ga na taj nacin to su ga okru ili i zaprijetili protivnicima svojim sandalama. A ko se od azharovaca nije u to vrijeme pla io sandala stanovnika Gornjeg Egipta? I djecak se vi e ne vrati na casove gramatike; ne sa.mo to, poslije toga dijete nije vi e nikada posjecivalo nastavu gramatike. Sjutradan je po ao na predavanje koje je dr ao profesor iz provincije A arkije.105) On je izlagao komentar al A munija, ali ne odslu a ni taj cas. Profesor poce da izla e i komentari e;
djecak ga upita ne to, ejh ga ne ubijedi svojim odgovorom. On ponovi pitanje, profesor se naljuti i naredi da se udalji. Neki drugovi se zauze e za njega, nastojeci da smek a-ju profesora. Gnjev ejhov se pojaca, i on odbi da nas.tavi cas dok ne ode to dijete a sa njim i njegovi drugo.vi. Njima ne preostade ni ta drugo no da se udalje, jer su na njih bile uperene arkijske sandale. A arkijske sandale nisu bile ni ta manje ozbiljne nego sandale 105) A akrija (bukv. "istocna") - egipatska provincija u istocnom dijelu delte Nila. 209Gornjeg Egipta. Sjutradan dijete pode sa svojim drugo.vima u drugu grupu, gdje se govorilo o komentarima al A munija.106) Izlagao je poznati profesor, isto iz A arkije, ali djecak u toj grupi nije ostao vi e od pet mi.nuta. Cuo je neobicnu uzrecicu, koju je profesor ponav.ljao uvijek kada bi prelazio s Page 68
Taha Husein - Dani jedne recenice na drugu: "Ubroj to u moj grad". Dijete se nasmija, nasmija e se njegovi prijatelji i odo e. Dijete i njegov prijatelj odlu-ci e da uce gramatiku sami, i to prema prvobitnim izvorima, citajuci az Zamah arijev "Al Mufassal"107^ a onda Sibavejhovu108) "Knjigu". No to je druga prica. Nije bio ni u logici sretniji nego u islamskom pravu i gramatici. Veoma je zavolio logiku kada je slu ao as Sejidov komentar "Isagud ija" kod onog mladog pro.fesora - pro le godine. A ove godine, za ucenike sre.dnje dobi pojavio se jedan od uglednih predstavnika Azhara, jedan od njegovih prvaka u logici i filozofiji. Bio je poznat medu starijim studentima po onim spo-ljnim sposobnostima koje varaju a ne donose korist; bio je poznat po elokvenciji koja zadivljuje sluh ali ne dopire do uma. Pricalo se kako cesto ka e: "Allah mi.lostivi mije dao da mogu govoriti dva sata a da niko ni. ta ne razumije od mojih rijeci i da ja sam ni ta ne ra.zumijem". On je smatrao to odlikom i dikom. No stu.dent koji je cijenio samoga sebe morao je da posjedi pred njim i da ga slu a. On bi sjeo pred ucenike posli.je vecernje molitve da im izla e al Habisijev komentar 106) Al A muni - profesor Azhara u XIX vijeku; njegov komentar "Tisucnice" slu io je kao ud benik iz gramtike. 107) Al Mufasal - po jasnoci i sa etosti izlaganja jedna od najboljih gramatika arapskog jezika; pripada peru velikog filologa XII vijeka az Zamah arija. 108) Sibavejh - osnivac arapskog gramatickog sistema ( ivio u VI-II vijeku); njegov glavni rad iz po tovanja se nazivao jednostavno "Knjiga" (Al Kitab). 210 "Uvoda u logiku".109) Na prijatelj je oti ao k njemu i slu ao ga dva casa. Njegova grupa je stvarno bila veli.ka, bilo je tijesno pod svodom d amije Muhamed beka. Dijete je do lo prije vecernje molitve i sjede to je mo.glo bli e profesorovoj stolici. Profesor je imao gromo.glasan glas i potpuno je sacuvao dijalekt Gornjeg Egip.ta. Bio je veoma energican i mnogo je gestikulirao. Ka.da bi ga neki student ne to upitao, odgovarao mu je iro.nicno, a ako bi ovaj insistirao, planuo bi i pocinjao raz-dra eno da vice: » uti, nevaljalce, uti, svinjo!" - na.gla avajuci glas "ha" koliko god je vi e mogao. I lo je sve normalno dok nisu zavr ili odjeljak o pojmovima. Kada su stigli do drugog dijela o dokazi.ma, djetetu se dogodi nesreca zbog koje je moralo sju.tradan da izabere mjesto podalje od profesora. Iz dana u dan se sve vi e pomjerao, dok nije do ao do vrata i jednom nocu izi ao kroz njih da se vi e nikad ne vrati. Djecak je do ivio nezgodu za koju je i sam kriv i koje se nikada nije mogao sjetiti a da se ne pocne smi.jati iz sveg glasa i da ne nasmije brata i sve njegove drugove. Profesor je sjedio na svojoj stolici, poceo je izlagati i rekao: "Drugi odjeljak o dokazima", tvrdo iz.govarajuci "kaf',"0) krupnije "sad" i produ ujuci umjereno "alife" i "ja". Onda ponovi te iste rijeci, tvrdo izgovarajuci "kaf', krupnije "sad" i produ ujuci "alif' i "ja" u rijeci "drugi", ali nije rekao: "O dokazi.ma", vec: "O cemu?" Niko mu ne odgovori. Tada on ponovi za sebe i rece: "O dokazima". Zatim opet po.novi tu istu recenicu na isti nacin i dode do rijeci "O 109) "Uvod u logiku" (Tahzfb al mantik) - djelo naucnika Sa' da-ddina at Taftazanija, koji je ivio na Timurovovom dvoru u Sa-markandu i umro 1390; autor komentara al Habisi ivio je.u XVII vijeku. 110) Kaf, sad, ja, alif - nazivi slova arapskog alfabeta. 211cemu?" Kada mu niko opet ne odgovori, on udari dije.te po celu rukom iz sve snage, dodajuci: "Odgovaraj.te, ovce, odgovaraj, stoko, odgovarajte, svinje!" izgo.varajuci pri tom zvuke "gajn" i "ha" krajnje svecano, koliko god su mu to usta dozvoljavala, i svi ucenici od-govori e: "O dokazima". Djecak je bio na mukama: sve ga je to tjeralo na smijeh, ali se savladivao bojeci se da ce se nasmijati profesoru u lice. S druge strane, udarci to ih je
dobijao po celu s vremena na vrijeme bili su bolni. Konacno djecak se okani tih predavanja i kod toga profesora ni.je oti ao u logici dalje od glave o sudovima. Pre ao je s tih predavanja u toku kolske godine i odlucio da posjecuje predavanja iz dogmatike, koje je dr ao novi profesor to je nedavno dobio diplomu uce.njaka. Djecakovi prijatelji - stariji studenti - govorili su o profesorovoj velikoj eleganciji, osrednjim sposobnos.tima, prijatnom glasu, lijepom izlaganju; govorili su da njegovo izlaganje obmanjuje one koji razgovaraju s njim ili ga slu aju, jer ako ga dublje analizirate, ni ta u njemu necete naci. Izlagao je komentar "Bisera" koji je napisao ad Dardira.'''' Dijete je slu alo njegov cas; dopao mu se glas, izlaganje, elegancija, ocekivao je da ce mu se isto tako dopasti njegova nauka i njegova fankala. Medutim, profesor je prestao da dr i casove, jer su ga premjestili iz Kaira i uputili u jedno udaljeno mjesto, gdje je bio pos.tavljen za sudiju. Djetetu nije bilo sudeno da Page 69
Taha Husein - Dani upozna nje.govo znanje i zakljuci ne to o njemu osim to da je bio prefinjen, elegantan, prijatna glasa i govora. I tako, u su tini, djetetu propade godina, skoro da nije naucio ni ta novo osim onoga stoje citao u knjiga111) Ad Dardir - profesor Azhara u XVIII vijeku (umro 1786); nje.gov "Biser" (al Han'da) iz dogmatike komentarisao je on sam i nje.govi ucenici. 212 ma i slu ao od starijih studenata kada bi oni citali knji.ge i diskutovali. Kada se vratio na Azhar slijedece godine, do ao je te ka srca, neodlucan, izgubljen, ne znajuci kako da postupi: nije mogao da ostane u selu, a i ta da radi ta.mo? Ali nije imao koristi ni od boravka u Kairu i odla. enja na predavanja. Te godine poceo je da izucava knji evnost. Ali za pricu o tome potreban je poseban trenutak, koji jo nije do ao, nije mu do lo vrijeme, ka.ko ka e Busejna tje eci se to nije vidjela D emila.112) 112) D emil - arapski pjesnik VII vijeka, poznat po svojim lirskim pjesmama posvecenim voljenoj Busejni, s kojom nije mogao da se o eni. 213XVIII U stvari, s pocetka izucavanje knji evnosti nije dje.caka odvratilo od azharskih nauka. Mislio je da ce biti u stanju da pomiri u sebi oba ova vida znanja: ta on ni.je poslan u Kairo i upisan na Azhar da bi postao knji. evnik koji pi e stihove i prozu. Poslanje u Kairo i upi.san na Azhar kako bi i ao cisto azharskim putem, polo. io ispite, dobio diplomu i naslonio leda na jedan od stubova u staroj d amiji. Ucenici ce sjesti oko njega i slu ace cas iz islamskog prava, ili iz gramatike, ili iz je.dnog i drugog. Tako je ma tao njegov otac, i o tome je govorio u porodici sa izvjesnom nadom i divljenjem prema tom izuzetnom cudnom sinu. Tako je htio njegov brat, tako je elio on sam. A i ta bi mogao eljeti osim toga, kad je sam ivot obavezao slicne njemu, li ene vida a pune elje da ive podno ljivim ivotom - na jedno od dvo-ga: ili da uce na Azharu dok ne dobiju diplomu i obe-zbijede ivot za cetiri pijastera dnevno i sumom koja se dobija krajem svakog mjeseca - najvi e sedamdeset pet pijastera poslije treceg stepena, sto poslije drugog ste-pena i sto pedeset nakon prvog - ili da trguju Kur'anom, citaju ga na podu jima i po kucama, kao to je prijetio otac ponekad. Znaci, mladic je morao ici azharskim putem dok ne 214 postigne cilj. Taj se put granao u dva pravca kada bi ucenik zavr io tri ili cetiri godine na Azharu. Jedan je pravac bio naucni, to jest sastojao se u posjecivanju predavanja i savladavanju pojedinih stepena nauke. Njime je mladic i i ao. Uputio se tim putem odu evlje.no, zatim mu je energija oslabjela, onda je poceo da se javlja prezir, da bi se na kraju potpuno odbio razocarav. i se u svoje profesore i stekav i lo e mi ljenje o ejho-vima. Drugi put bio je cisto prakticne prirode i dijelio se na tri etape: upis, odredeni sta i kandidatura za di.plomu. Etapa upisa je ona kojom svaki student pocinje svoj azharski ivot po to bi bio unesen u spiskove Az-hara. Morao se upisati i u jednu od sekcija; na prija.telj, kao i njegov brat, upisao se u ul-fa nijsku113) se.kciju. Sta , drugu etapu, posti e student kada provede na Azharu nekoliko godina. Trebalo je napisati molbu koju bi student dostavljao ejhu sekcije, izlo iv i u njoj koliko je godina proveo na Azharu i kojim je predava.njima prisustvovao. O tacnosti onoga stoje bilo napisa.no svjedocila su dva njegova profesora. On je molio ejha sekcije da ukljuci njegovo ime medu imena sta. ista. A kada bi se oslobodilo mjesto medu stipendisti.ma, on je stizao do trece etape, dobijajuci sljedovanje od dvije, tri ili cetiri lepinje, vec prema bogatstvu poje.dinih sekcija. Na prijatelj je morao da stigne do stepena sta iste; napisao je molbu, zavr iv i je u to vrijeme veoma po.pularnom recenicom: "Neka vas Allah ucini utoci tem za one to mole".
Dva profesora su posvjedocila da u molbi govori punu istinu. On ode profesoru kuci; predade mu molbu, poljubi ga u ruku i udalji se. Cekao je, dugo je cekao, 113) Ova sekcija u Azharu dobila je naziv po naselju Fa n u Go.rnjem Egiptu. 215ali nikada nije postao stipendista (treca etapa) u toj se.kciji. Ali njegovo napredovanje do etape sta a zadovo.ljavalo je njegovog oca, usta su bila puna hvalisanja. U toku tog dugog i cekivanja, iz Azhara je oti ao profesor-Imam u vezi sa onim poznatim dogadajem po.slije cuvenog govora hedivaI14) pred nekim naucnici.ma. Mladic je mislio da ce profesorovi ucenici - a njih je bilo mnogo, svako vece bi prepunili abasovsku se.kciju - preduzeti ne to i dati hedivu na znanje da se az.harska omladina promijenila, da ce oni braniti svoga profesora i da su spremni da za to rtvuju ne samo svo.je vrijeme vec i svoju du u. Page 70
Taha Husein - Dani Profesor je ipak napustio Azhar i pre ao na du nost muftije.1I5) Studenti su ga malo o alili, progovorili ko.ju s tugom, malobrojni su posjetili profesora u njegovoj kuci u Ajn amsu,u6) a vecina mu je okrenula leda, i cijela stvar se na tome zavr ila. Du a mladiceva se ispunila tugom i gnjevom, on je na osnovu toga stekao isto tako lo e mi ljenje o studentima kao to je vec imao o profesorima; a on nije poznavao profesora-Ima.ma niti mu je bio pretpostavljen. Uskoro poslije toga profesor-Imam umre, i to uzbu.di cijeli Egipat. Azharska sredina se najmanje od svih u Egiptu potresla zbog tog krupnog dogadaja. Profesoro.vi daci su tugovali, mo da je nekolicina prolila nekoli.ko suza, ali poslije ljeta dodo e na predavanje kao da profesor nije umro ili kao da ga nije ni bilo. Samo su ga izabrani njegovi ucenici spominjali po dobru s vreme.na na vrijeme. 114) Hedfv - titula vladalaca Egipta do 1914. Hediv Abbas odr ao je govor protiv modernista Azhara krajem 1914. 115) Muftija - najstariji vjerski funkcioner u oblasti i regionu koji daje autenticna rje enja-tumacenja iz islamskog prava. 116) Ajn ams - predgrade Kaira. 216 Tako mladic s o trim bolom dode prvi put u svome mladom ivotu do saznanja da su razni znaci po tova.nja i uva avanja koji se ukazuju velikim ljudima, razli.citi oblici laskanja i ulagivanja - bezvrijedne stvari bez dubine i koristi, kao i da se ljudska vjernost u vecini slucajeva gubi u beskorisnim rijecima. Lo e mi ljenje koje je mladic imao o ljudima jo vi. e je pojacalo to to je vidio kako se neke grupe koris.te profesorovom smrcu da bi trgovale njegovim ime.nom, izvukle neku korist iz svojih odnosa sa njim; ti ljudi su zasipali listove i casopise panegiricima Imamu u stihu ili prozi. Jo jedan osjecaj je pojacavao mladicevu elju da se udalji od Azhara, njegovih profesora i studenata. Uvi.dio je da oni koji su profesora iskreno oplakivali i ali.li za njim iz sveg srca nisu bili ono to su nosili turba.ne, vec oni sa fesovima. On osjeti u du i skriveni poriv da se pribli i ovima sa fesovima, da uspostavi neku ve.zu sa njima. Ali ko bi mu u tome pomogao? Ta on je sli.jepi mladic kome je suden azharski ivot, i on ne nala.zi izlaza iz njega. Profesor-Imam je bio ejh sekcije hanefita. Kada je oti ao iz Azhara i iz ivota, njegov nasljednik na du. nosti muftije naslijedio ga je takoder i u sekciji. Sin novog muftije bio je profesor na eg prijatelja, koji je kod njega slu ao u djetinjstvu komentar "Isagud e" as Sejjida al D urd anija iz logike; on je, umjesto oca, ru.kovodio poslovima sekcije. Mladica nagovori e da se upi e u sekciju hanifita kao sta ista, jer je u njoj bilo je.dnostavnije dobiti sljedovanje i ono je bilo vece po bro.ju lepinja nego u drugim sekcijama. Upisivanje u sekci.ju hanifita u vrijeme profesora-Imama nije bilo lako ni prosto - bio je neophodan ispit. Novi muftija je sacu.vao taj obicaj. Njegov sinje za one koji su eljeli da se upi u organizovao ispit u doba godine koje je za to bi217lo odredeno. Na em prijatelju su govorili: "Za to se ti ne bi upisao u tu sekciju? Tvoj brat se u nju upisao kao i njegovi daroviti prijatelji - u vrijeme profesora-Ima-ma. Oni dobijaju sljedovanje - po cetiri lepinje svakog dana". I tako mu njegov brat i prijatelji to nahvali e i podstako e ga. Jedne veceri posla e ga na ispit sa pi.smom ispitivacu. Kada mladica uvedo e ispitivacu, ovaj ga pozdravi, uze pismo, pogleda ga, a onda posta.vi pitanje. Mladic odgovori ne zna da li tacno ili ne, tek ispitivac mu rece: "Idi, veleuceni!" On ode zadovo.ljan. Nije pro lo mnogo vremena i mladic bi udostojen dviju lepinja svakodnevno. Kolicina hljeba u sobi se povecala, a porodica u unutra njosti se veselila. Medutim, mladic ne dobi samo te dvije lepinje. Za.jedno s njima dado e mu u sekciji i ormar, koji je za nje.ga bio va niji od lepinja. Mogao je, kada bi
stigao u Az-har ujutro, da stavi tu sandale i obje ili jednu lepinju, a zatim da tokom dana bude slobodan, ne brinuci o njima; inace je ulagao toliko napora da sacuva te sandale od otimaca i kradljivaca. A kako su se u Azharu cesto kra-le sandale! Kako su cesto na azharske zidove u dvori tu lijepili papirice gdje su vlasnici objavljivali kako su im nestale sandale i da ce onaj ko ih nade i vrati vlasniku na tom i tom mjestu ili toj i toj sekciji dobiti nagradu i priznanje, a da ce onoga ko ih nepravedno zadr i za se.be stici bo ja kazna iskljucenja iz ovog svetog mjesta. Mladic je, dakle, bio sretan zbog svog ormara i svo.jih lepinja, ali nije bio zadovoljan znanjem koje je sti-cao i predavanjima koja je si ao. On je primoravao se.be da ujutru slu a predavanje iz dogmatike profesora Radija, neka mu se Allah smiluje, koji je tumacio "Knjigu smjerova",117-1 prije podne cas iz islamskog Page 71
Taha Husein - Dani 117) "Knjiga smjerova "(Makasid attalibin) - at Taftazanijev ud be.nik iz dogmatike. 218 prava profesora Bakhita, koji je tumacio knjigu "Napu.tak",1 18\ a u podne cas iz govorni tva profesora Abd al Hakama Ata, koji je tumacio Taftazanijev komentar. Cas iz islamskog prava zabavljao je mladica zato to je volio da slu a profesorovo pjevanje, kada mu studenti nisu smetali da pjeva, ili njegove estoke duhovitosti i azharske suptilnosti kada su studenti prekidali njegovo pjevanje i pocinjali da raspravljaju o necem to je on ci.tao i govorio. Ponekad je profesor kazivao svojim stu.dentima svoje stihove, kada je bio vedrog raspolo enja i oran za recitovanje. Mladic je zapamtio jedan stih i nije zaboravio profesorov glas, kako gaje pjevao ljulajuci se: Calma je njegova povrh glave kao konac koji povezuje tovar slame na kamili. Mladic je naveo ovaj stih svome bratu i prijateljima. Oni se nasmija e i sjeti e se profesorovih stihova te po.ce e da ih recituju. Mladic navede kao dopunu ovome stihu drugi, koji nije bio manje originalan i duhovit. To je pocetak poeme kojom je profesor, neka mu se Allah smiluje, oplakao smrt jednog naucnika: Kakav znacajan dogadaj poslije tvoje srmti, o, proroce! Izgubismo takvog imama kao stoje imam al Magribi. Svi Egipcani su, mnogo godina, navodili drugi stih ovog profesora; duhoviti ljudi ga nisu zaboravili pa je on bio popularan kao poslovica: Mi smo i sa princevima, i s Vajdom, i s ministrima u slozi to nalazi potvrdu u srcu. "9^ 118) "Naputak" (al-Hidaja) - djelo al Marginanija (umro 1917) iz kanonskog prava. 119) Vafd - "Delegacija" predvodena Saad Zaglulom, koja je 1921. oti la u London da zahtijeva nezavisnost Egipta. Vafd je postao na.jznacajnija politicka partija Egipta. Nakon Naserove revolucije 1952, kada je igrala izrazito reakcionarnu ulogu, bila je zabranjena. Navedeni stih se odnosi na dvadesete godine, kada je vafd istupao protiv "princeva i ministara". 219Mladic je zapodijevao sa profesorom ponekada isu-vi e duge diskusije. Jednom se raspra tako otegla daje cas mnogo prema io svoje vrijeme i studenti sa svih strana d amije al Huseina poce e da vicu na profesora: "Dosta, nestace boba!" Profesor im na to odgovori ugo.dno pjevajuci: "Ne, kunem se Allahom, necemo ustati dok se ne ubijedi ova budala". "Budala" je morao da prekine, tim prije to je i sam bio zainteresovan da uhvati bob dok ga jo ima. Cas govorni tva je bio va an za mladica, ali ne za.to to je tamo sticao znanje. Vec je odavno presu ila mladiceva nada da ce steci znanje na predavanjima u Azharu. On je odlazio da bi izvr io du nost, ubio vri.jeme i da bi se razonodio. Cas govorni tva bio je za njega va an zato to je tu nalazio razonodu, i zato to je profesor, neka mu Allah osvje i lice, bio covjek i.roke du e, blage naravi, odan u svojim predavanjima i nauci i studentima, a i stoga to je ulagao veliki trud i poklanjao znatnu pa nju da objasni smisao. Kada bi bio iscrpljen tim naporom, on je olak avao sebi izgo.varajuci s vremena na vrijeme slijedecu recenicu stu.dentima, na prijatnom, zabavnom dijalektu Minje: "R'zumjeli, gospodo?" Kada bi pro lo pola casa, on bi osjetio sa aljenje prema sebi i studentima, i prekidao izlaganje i komen.tar, nekoliko trenutaka utio, bez ijedne rijeci, bacao se na burmut, nabijao ga koliko je god mogao u nos, mir.no, stalo eno, bez urbe. Studenti bi se koristili tim prekidom da ugase vatru boba i poriluka to je gorjela u njihovim stomacima ca. om pica, koje su prodavci pronosili za vrijeme preda.vanja, mameci ih tihim lakim zveckanjem o staklo, to je donosilo do u iju lak, fini zvuk.
Jednom se mladic odmarao sa svojim drugovima za vrijeme te utnje; profesor se bio bacio na svoj burmut, 220 studenti na svoj napitak, kad se najednom pojavi nad.zornik i tiho pozva mladica i dva njegova druga u re.ktorovu sobu. No vrijeme za tu pricu jo nije do lo, iako ljudi vec odavno znaju za taj dogadaj. Mladic i dva njegova pri.jatelja odo e s casa i vi e se ne vrati e na njega. Otprilike u to vrijeme bio je na prijatelj umije an u jedan incident u kojem se do kraja anga ovao. On je u njemu okoncao svaku nadu da ce postici bilo kakav us.pjeh na Azharu. Dvor se razgnjevio na jednog od najuglednijih pro.fesora Azhara i zabranio mu da Page 72
Taha Husein - Dani dr i predavanja. Ljudi su u toj zabrani vidjeli nepravdu prema profesoru i na.srtaj na prava Azhara; medutim, ni ta nisu ucinili: az-harovci su se najiv e od svih odlikovali mlako cu i po-korno cu. Medutim, jedan od mladicevih prijatelja - kasnije je on postao poznat po svojim istupanjima koje ljudi ve.oma hvale - pride mu jednom i rece: "Zar ne vidi ka.kva je nepravda i uvreda nanesena na em profesoru". Mladic odgovori: "Naravno! I te kakva uvreda i ne.pravda!" Njegov prijatelj nastavi: "Hoce li ucestvova.ti u protestu protiv te nepravde?" - "Na koji nacin?" -upita mladic. Prijatelj odgovori: "Okupicemo grupu na ih drugova profesorovih studenata, otici cemo do njega i zamoliti ga da nam i dalje dr i predavanja kod svoje kuce. Ako pristane, imacemo koristi od predava.nja a i objavicemo to u novinama. Tada ce oni to vrije.daju Azhar vidjeti da medu azharovcima ima takvih ko.ji ne prihvataju uvrede i ne pokoravaju im se." "Sla. em se" - rece mladic. Grupa studenata se okupila, oti la profesoru kao to su mislili, on je prihvatio njihovu molbu i oni su to objavili u novinama. Objavili su da ce im profesor izla.gati "Stepenice nauka" iz logike i "Priznato kao vjero221dostojno"120^ iz Osnova po jedan cas nedjeljno iz sva.ke od ove dvije knjige. Profesor je poceo predavanja kod kuce; broj uceni.ka se povecao kada se za ovo ra culo. Mlade je bila zadovoljna sobom i svojom smjelo cu, a mladicu se vratilo malo nade. Medutim jednog dana on poce da raspravlja sa pro.fesorom o necem o cemu je ovaj govorio. Kada se spor odlu io, profesor se naljuti i rece mladicu ironicno i nervozno: » uti, slijepce! Ti ni ta ne razumije ". Mla.dic se naljuti i odgovori profesoru srdito: "Uvreda ni.kada nije bila dokaz daje ne to istina niti je satrla la ". Profesor zanijemi za trenutak, zanijemi e i ucenici. Zatim im profesor rece: "Idite, za danas je dosta". Mladic poslije toga vi e nije dolazio na profesorove casove i ne zna kasnije sudbinu tih predavanja. Tako se mladic vrati svome razocarenju u Azhar. Ostala mu je jedino nada u predavanja iz knji evnosti, o cemu je kucnuo cas da se prica, po to je to ostavilo duboke tragove u mladicevom ivotu. 120) "Stepenice nauka" (Sullam al ulum) i "Priznato kao vjerodo.stojno" (Musallam as-subiit) - djela indijskog naucnika al Biharija (umro 1708). 222 XIX Tek to je djecak stigao u Kairo i smjestio se, odmah je poceo da slu a o knji evnosti i knji evnici.ma kao ranije o nauci i ucenjacima. Slu ao je razgo.vore starijih studenata o knji evnosti, kada su pricali o profesoru a inkitiju, neka mu se Allah smiluje, i o tome kako ga je profesor-Imam titio i veoma po to.vao. To tude ime izazvalo je cudan utisak u djecako-voj du i; sve je izgledalo jo cudnije zato stoje slu ao razne neobicne stvari o profesoru, o njegovoj ekscen.tricnosti i o mi ljenjima zbog kojih su mu se jedni smijali a drugi se ljutili. Ti su stariji studenti pricali kako nikad nisu vi.djeli nikog slicnog a inkitiju to se tice upoznava.nja jezika i preno enju napamet tradicije s nizom izvornika i samim tekstom. Pricali su o njegovoj plahovitosti, o trini, o tome kako bi zacas planuo i razgnjevio se, i o slobodi jezika u izgovaranju ne.mogucih rijeci. Navodili su ga kao primjer estine Sjeveroafrikanaca. Spominjali su da je boravio u Medini, putovao u Carigrad i posjetio paniju; po.nekad bi recitovali njegove pjesme o tim putovanji.ma. Govorili su da ima biblioteku punu rukopisa i knjiga tampanih u Egiptu i Evropi, ali da se ne za.dovoljava njome, vec provodi veliki dio vremena u 223nacionalnoj biblioteci, citajuci ili prepisujuci. Spo.minjali su uz smijeh cuvenu aferu o kojoj se toliko pricalo, i koja mu je nanijela mnogo zla i muke:
je.dnom je rekao da se (ime) Omar mo e deklinirati i da nije nepromjenljivo. Djecak je slu ao pricu o Omaru i sprva ni ta nije razumio, no ubrzo je shvatio, veoma je jasno, jer je uznapredovao u gramatici i naucio da rijeci mogu imati punu i nepotpunu fleksiju, a da imenice mogu biti nepromjenljive i potpuno ili djelimicno promjen.ljive. Mladici su se sjetili profesorovih rasprava sa je.dnim brojem azharskih ucenjaka o deklinaciji imena Omar ili odsustvu pune deklinacije. Oni su pricali uz smijeh kako su se jednom ucenjaci okupili na skupu u Azharu, predsjedavao je rektor, i zahtijevali od as ankitija da im obrazlo i svoje mi ljenje o deklinaci.ji imena Omar. Profesor na svom brzom magrepskom dijalektu rece: "Necu vam izlagati svoje mi ljenje dok ne sjednete preda me kao to sjede ucenici pred pro.fesorom". ejhovi su se kolebali, Page 73
Taha Husein - Dani medutim, jedan od njih, lukav, vje t, podi e se sa svoga mjesta, pride a ankitiju blizu i sjede pred njim na zemlju prekrstiv. i noge. Tada profesor poce da izla e svoje mi ljenje i rece: "Al Halil citira"121) O, ti to prekorijeva Omara, te govori o njemu ono to ne zna . ejh koji je sjedio na mjestu ucenika rece svojim lukavim tihim glasom: "Vidio sam jucer al Halila, i on mi je kazao stih sa drugacijim pade om". Profe.sor a inkiti mu ne dade da zavr i citat i nervozno prekide recitovanje rijecima: "La e , la e , al Halil je umro prije mnogo vijekova, kako si mogao sres.ti mrtva covjeka." I on zatra i poslije toga da kole121) Al Halil - najveci arapski filolog VIII vijeka. 224 ge posvjedoce svjesnu la svoga druga i njegovo neznanje iz gramatike i metrike. Ljudi se nasmija e i skup se razide ne rije iv i pitanje je li ime Omar li eno pune deklinacije, kako ka e gramatika, ili se pak mijenja, kako ka e ovaj cudni profesor. Djecak je slu ao ove rijeci, pamtio ih, nalazio zadovoljstvo u onome to je razumio i cudio se onome to nije razumio. Profesor je govorio nekim studentima o poemama poznatim pod imenom muallaka.!22) Djecakov brat je s nekim svojim prijateljima slu ao ova predavanja cet.vrtkom ili petkom svake nedjelje. Oni su pripremali taj cas kao i sve ostale; tako djecak i cu prvi put: Stanite, placimo ovdje na rubu pje cane zaravni, bila je moja draga i njen ator davni. '^ Kako su brzo ti stariji studenti napustili ova pre.davanja u kojima nisu u ivali! Medutim, brat djeca.kov se trudio da zapamti muallake. Zapamtio je ovu muallaku Imruulkajsa i onu Tarafe.124) Zahvaljujuci njegovom recitovanju, izgovaranom krupnim glasom, djecak je slu ajuci pamtio. Brat je ubrzo ukljucio u ovo ucenje napamet i djecaka. Medutim, nije oti ao dalje od te dvije muallake, vec se vratio drugim az-harskim studijama. No i ove dvije muallake ostado e u djecakovoj du i, on ih je zapamtio, iako ih je razu.mio samo malo. Studenti su pricali o drugim predavanjima na Azha.ru koja su azharovce trebala nauciti stilistici. Njih je vodio profesor Sirijac, blizak profesoru-Imamu. Stu122) Muallaka - poeme, remek-djela staroarapske preislamske po.ezije. 123) "Stannite, placimo..." - pocetak muallake poznatog preisla-mskog pjesnika Imruulkajsa (VI vijek). (Prijevod Sulejmana Gro-zdanica - Stara arapska poezija, izdanje "Svjetlosti", Sarajevo 1971.) 124) Tarafa - preislamski pjesnik (umro 569. g. n. e.) 225denti su odlazili njemu, kupovali sveske i pisali radove 0 temama koje im je zadavao. No ipak ga ubrzo napus-ti e, kao to su napustili predavanja as inkitija. Je.dnom djecakov brat dode sa makamamaI25) al Hariri-ja 126) TjLj0 je neke citajuci ih glasno, a djecak ih je pamtio uteci. Onda su zajedno ucili, kao ranije mual-lake. Nastavili su tako dok nisu naucili deset makama. Medutim, brat je to ubrzo napustio da bi se posvetio osnovama tradicije, islamskom pravu i dogmatici, kao to je bio napustio muallake i casove stilistike. Drugi put brat je donio debelu knjigu koja se zvala "Put rjecitosti",127) u kojoj su se nalazile propovijedi imama Alije, to ih je komentarisao sam ejh Muhamed Abduhu. Poceo je da uci propovijedi, a zajedno sa njim 1 djecak. Zatim je zanemario i tu knjigu, kao i druge; ali djecak je naucio bar dio tih propovijedi. Isto je tako brat postupio sa makamama Bedi az ze-man al Hamadanija.128) Nikada djecak nece zaboraviti kasidu Abu Firasa:129) Ja vidim da su tvoje suze neposlu ne i da si strpljiv, Zar ni ljubav ne mo e da a te potcini svome zakonu. Jednom je njegov brat do ao sa ovom poemom 125) Makama - anr srednjovjekovne arapske knji evnosti, neveli.ka prica o podvalama vje tog i dosjetljivog skitnice, napisana rimo.vanom prozom.
126) Al Hariri (1054-1122) - autor makama blistavih po stilu i ve.rbalnoj instrumentaciji, koje zauzimaju pocasno mjesto u naslijedu klasicne arapske knji evnosti. 127) "Put rjecitosti" (Nahd al balaga) - zbornik izreka i propovije.di koje se pripisuju Muhamedovom stricevicu khalifu Aliji (656-661); sastavljen sredinom XI vijeka. To je zbirka koja sadr i veoma lijepe uzorke retorike. 128) Badi az zaman al Homadani - osnivac makama (umro 1007. g.) 129) Abu Firaz - arapski pjesnik X vijeka, poznat po svojim elegi-jama, koje je napisao u vizantijskom zarobljeni tvu. tampanom u ta tim ili tahmisu.130) Ta tir ili tahmis sa.cinio je jedan azharovac. Brat poce da cita poemu, no ubrzo odbaci i ta tir i tahmis azharovca i poce da uci originalnu poemu zajedno sa bratom. Page 74
Taha Husein - Dani Djecak pamti ovu poemu zato to je nai ao u sredi.ni stih koji mu je divno zvucao: Ja sam beduin, a rod moj sjedilacki, jer za mene je, ljubljena, boravi te u kome tebe nema - pustinja. ejh - mladic je citao, naucio i natjerao svoga brata da nauci u ovakvom obliku: ...Zato stoje za me boravi te gospode -pustinja bez stanovnika}^ Djecak je razmi ljao o smislu toga stiha i cudio se kako to da se rijec "gospoda" javlja u poeziji. Kada je odrastao i naucio vi e, procitao je stih kako treba i shvatio ga. Saznao je takode da se rijec "gospoda" mo. e naci u pjesmama novih abbasidskih pjesnika132'po.djednako kao i u njihovoj prozi. Tako je na prijatelj stupio u vezu sa knji evno cu, ovako ispreturano i nesistematicno. U njemu su se sku130) Ta tir (bukv. "dijeljenje na polovine") - pjesma koja se dobija kao rezultat vje tackog spajanja nekih poznatih stihova: svakom polustihu dodaje se drugi koji korespondira s njim u rimi i razvija njegovu temu. Tahmis (bukv. "upetostrucenje") - rezultat analogne obrade pozna.te poeme, kada se polustihu dodaju jo cetiri polustiha sa istom ri.mom te se tako dobije strofa od pet stihova. Ijedan i drugi nacin pravljenja stihova karakteristicni su za period dekadencije srednjovjekovne arapske poezije. 131) Razlika u smislu dobija se premje tanjem slova "alif" s kraja jedne rijeci na pocetak potonje, uslijed cega se negacija "lastu" pre.tvara u rijec "gospoda" ("as-sitt"). 132) Pjesnike abbasidske epohe (VIII-IX vijek) nazivali su "no.vim" za razliku od staroarapskih preisiamskih pjesnika. 227pili komadici te smjese u stihovima i prozi, bez dubljeg i cjelovitog proucavanja jer je mogao da pamti samo ono to je zahvaljujuci slucaju cuo u mimohodu, kada je za to bilo mogucnosti, da bi zatim nastavio svoje stu.dije i fankale.133) Jednom, pocetkom kolske godine, ovi mladici po-hrli e sa ogromnim odu evljenjem na nova predavanja to ce se odr avati prije podne; odr avace se u abbasov-skoj sekciji, predavace knji evnost profesor Sejjid al Marsafi. Tumacio je zbirku "Hamasa".134) Mladici su bi.li odu evljeni predavanjima kada su ih culi i, prije no to su se vratili u sobe, kupili su zbirku i cvrsto odlucili da idu na predavanja i pa ljivo ih slu aju a cijelu zbirku na.uce napamet. Djecakov brat, po svom davna njem obica.ju, po urio je i kupio at Tibrizijev komentar "Hamase", svoj ormar, iako ga je samo s vremena na vrijeme otva.rao. Djecakov brat je poceo da uci "Hamasu" i tjerao je i svoga brata da uci; ponekad mu je citao odlomke iz at Ta-brizijevog komentara. Citao ih je pribli no tako kao i knjige iz islamskog prava i osnova prava, nastojeci da ih razumije kao to je razumio i one knjige. Djecak je osjecao da tu knjigu ne treba citati na taj nacin, kao to je ne treba ni razumjeti na taj nacin. Brat i njegovi prijatelji smatrali su zbirku "Hamasa" osno.vnim tekstom, a knjigu at Tibrizija komentarom i alili su to niko nije napisao na taj komentar glose. Oni su cesto pricali o razgovorima ejha al Marsafija s njima, o njegovim alama na njihov racun i ironicnim primjedba.ma o njihovim profesorima i azharskim knjigama. Pricali su to ismijavajuci ga i diveci mu se istovreme.no; nastavljali su, uprkos njegovim kritikama, svoja ces133) Vidi, napomenu na str. . 134) Hamasa - hrabrost; zbirka "Hamasa" je cuvena antologija ko.ja pocinje poemama o vojnickoj hrabrosti; sastavio ju je u IX vije.ku Abu Temmam. Tabrizijev komentar je iz X vijeka. 228 to azharska zanimanja ne popu tajuci i ne zaostajuci.
Na prijatelj je slu ao njihove price i veselio im se od sveg srca; imao je nesavladljivu elju da posjecuje ta predavanja. Medutim, mladici su ubrzo prestali da ih slu aju, kao to su odustajali i od drugih casova knji e.vnosti; oni ova predavanja nisu smatrali ozbiljnim jer nisu pripadala osnovnim granama na Azharu, vec do.punskim -jednim od onih kojima je rukovodio profe-sor-Imam a koje su zvali "casovi iz 'novih nauka'"; tu su spadale geografija, matematika, knji evnost. I, naj.zad, zato to su smatrali da im se profesor al Marsafi pretjerano ruga i tjera egu s njima do hiperbole. Profesor je imao rdavo mi ljenje o njima i smatrao ih je nepripremljenim za ovu oblast koja zahtijeva ukus i ne podnosi fankalu; oni su, pak, mislili lo e o njemu, smatrali ga nesolidnim u pravoj nauci, osporavali su stvarnu vrijednost njegovih znanja. On je, po njihovom mi ljenju, samo znalac stihova koje Page 75
Taha Husein - Dani recituje, govora koje dr i, duhovitosti koje znanju da nasmiju, ali posli.je njih ni ta ne ostaje. Uza sve to, eljeli su da prisustvuju tim predavanji.ma zato stoje profesor bio Imamov ticenik, zato stoje bio blizak Imamu, i koristio svaku priliku da u njegovu cast sastavi poemu, koju mu je predavao a onda dikti.rao studentima. Natjerao ih je da neke nauce napamet, kao obrazac lijepih, znacajnih stihova. Oni su je sma.trali lijepom i znacajnom zato to je bila posvecena profesoru-Imamu. Nastojali su, zato, svim silama da vrijedno pohada.ju ova predavanja, ali nisu mogli da izdr e i oti li su, vratili se svome caju, u kojem su bez hitnje u ivali pri.je podne. Za na eg prijatelja time se okoncalo spomi.njanje knji evnosti u tom dru tvu. Ipak je zapamtio do.bar dio zbirke "Hamasa". A onda se najednom pronio glas da ce ejh al Marsafi odvojiti dva dana u nedjelji 229za izlaganje o gramatici. Govorice o knjizi "Al Mufas-sal" pisca Zamah arija.135> Na prijatelj pohrli na ta no.va predavanja. Samo to je jednom ili dvared cuo pro.fesora, on ga je zavolio i vezao se za njega, i poceo da pohada casove knji evnosti u dane kada su se odr ava.li. Od tog vremena se nije odvajao od profesora. Djecak je imao dobro pamcenje; cim bi cuo od pro.fesora neki izraz, on bi ga upamtio, svako njegovo mi .ljenje razumijevao, a tumacenje cuvao u sjecanju. Ces.to bi na ao stih i u njemu neki izraz cije je obja njenje profesor vec ranije bio dao, ili bi se spominjao dogadaj o kome je profesor pricao na prethodnim predavanjima; na bi prijatelj odmah ponovio profesoru sve to je za.pamtio - i dogadaje, i obja njenja, i mi ljenja koja je shvatio, i misli, kritiku autora "Hamase" i njegovih ko.mentatora, ispravke verzije koju je dao Abu Temmam, dopunu odlomaka koje je zabilje io ovaj pisac. I profesor je zavolio djecaka, vezao se za njega, nje.mu se obracao za vrijeme predavanja, pozivao ga sebi poslije nastave i i ao s njim do kapije Azhara, a onda ga zvao da ga prati jedan dio puta. Jednom mu je pre.dlo io da produ i s njim dok nisu svi, i profesor i ovaj njegov student i drugi studenti stigli do jedne kafane i tamo sjeli. To je bilo prvo mladicevo poznanstvo s ka-fanama. Dru tvo se zadr alo od podnevne molitve do mujezinovog poziva na predvecernju molitvu. Mladic se vratio sa te sjedeljke sretan, zadovoljan, probudene nade, pun poleta. Po to bi zavr io predavanje iz knji evnosti, profesor je vodio sa svojim studentima samo razgovore o Azha-ru, njegovim profesorima i lo im metodama ucenja. Bio je veoma o tar kada se doticao te teme. Kritika je bila britka, a kudenje profesora i njegovih kolega uisti135) Vidi primjedbu pod brojem 107 na str. 210. 230 nu bolno. No on je ipak bio omiljen medu svojim uce.nicima; najjaci i najdublji utisak ostavio je na na ega mladica. Malo-pomalo mladic je poceo da pretpostavlja ova predavanja svim ostalim, a dvojicu profesoru bliskih studenata je izdvajao zbog posebnih simpatija koje je gajio prema njima, a i zbog vremena to su provodili zajedno. Sastajali bi se jo ujtro i slu ali profesora, za.tim bi i li u Nacionalnu biblioteku i citali staru knji ev.nost, onda se vracali u Azhar poslije podneva i sjedali u prolaz izmedu uprave Azhara i abbasovske sekcije, pricajuci o svome profesoru, o onome to su citali u bi.blioteci, podsmijevajuci se drugim profesorima, kao i onima to su ulazili i izlazili. Poslije vecernje molitve odlazili su u abbasovsku sekciju i slu ali cas profesora Bakhita, koji je predavao komentar Kur'ana umjesto profesora-Imama nakon njegove smrti. Medutim, mladici nisu slu ali Bakhita kao drugi studenti. Oni su to cinili da bi mu se smijali i zapamti.li njegove gre ke. A bilo ih je mnogo, narocito kad bi se latio jezika i knji evnosti. Oni su se izrugivali gre. kama i prepricavali ih sjutradan profesoru al Marsafi-ju, kako bi mu dali nov materijal za grdnju profesora i svojih kolega. Ti mladici su se gu ili u atmosferi Azhara, koju su predavanja profesora Bakhita
cinila jo te om. A njiho.ve su du e te ile slobodi: profesor Marsafi i njegova predavanja skidali su sa njih lance i okove. Ja ne znam ni ta to bi tako podsticalo du u, naroci.to du u u razvoju, prema slobodi, cak i sa povremenim pretjerivanjima, kao to je podstice knji evnost uopce, i knji evnost koja se izucava onako kako ju je izlagao profesor al Marsafi svojim studentima kada im je ko-mentarisao "Hamasu" ili, poslije toga, "Savr enstvo u jeziku"! Prvo, to je slobodna kritika samog pjesnika, 231drugo - prenosioca, a zatim komentatora, a nakon je.dnih i drugih - raznih gramaticara. Zatim to je provje.ra ukusa i njegovo vje banje utvrdivanjem lijepih mjes.ta u stihovima i prozi, u opcem sadr aju i u detaljima, u metru, Page 76
Taha Husein - Dani ritmu, polo aju rijeci medu njoj slicnima. Za.tim eksperimentalna provjera novoga ukusa u sredini gdje su se odr avala predavanja, i poredenje grubosti azharskog ukusa sa istancanim ukusom starih vremena, poredenje slabosti azharskog uma i prodornosti uma starih vremena. Sve je to vodilo kidanju azharskih oko.va uopce, i, u mnogim slucajevima, pobuni protiv pro.fesora i njihovog ucenja, njihovog ukusa, nacina ivo.ta, razgovora. Mora se priznati da je bilo i pretjerivanja i udaljavanja od istine. Stoga se oko profesora, nakon prvih casova kada je bilo mnogo slu alaca zadr ala samo nevelika grupa, u kojoj su se posebno izdvojila ova trojica to su cinila malo jezgro. Price o njima su se pro irile po Azharu. Njihovo mi ljenje su poceli da oslu kuju studenti i pro.fesori, narocito njihovu kritiku Azhara, njihovu pobunu protiv oko talih tradicija, i one pogrdne stihove o pro.fesorima i studentima. I azharovci poce ce da mrze tu grupu i da je se pla e. Marsafi nije bio samo profesor vec takoder i knji e.vnik. To znaci daje nastojao da se pona a dostojanstve.no kao naucnik kada se susretao s ljudima ili kada je sjedao da predaje na Azharu. A kada bi ostajao sam sa svojim prijateljima i bliskima, on je ivio kao to ive knji evnici. Razgovarao je potpuno slobodno o svakom covjeku i o svakoj temi. Svojim bliskima je navodio sti.hove starih pisaca, njihovu prozu, biografije, na osno.vu kojih se moglo zakljuciti da su oni bili isto tako slo.bodni kao on, da su govorili o svakoj stvari i o svakom covjeku, neuvijajuci i ne libeci se, kao to se i on izra. avao. Najjednostavnije i najlak e za ucenike bilo je da podu putem svoga profesora, narocito ako ga vole i po. tuju, ako vide u njemu uzor u pona anju, neprijatnos.ti, zadovoljenju malim, uzdr avanju od onoga to ne prilici ucenjacima, uzdizanju nad onim u to su upada.li mnogi profesori Azhara - nad raznim dostavama, spletkama, intrigama, u te nji da se pribli e glavarima i nosiocima vlasti. Profesorovi studenti su osjecali u njemu sve to svim svojim cutilima: ivjeli su u svemu tome kada bi ga posje.civali u stanu, polusru enom, starom, u prljavom sokace-tu pored Rjecnih vrata, koje se zvalo sokace ar Rakraki. Tamo je, na kraju tog sokaceta, ivio profesor u prljavoj i ru evnoj kuci; kada biste u li na vrata, na li biste se u uskom memljivom prolazu otkuda je dopirao odvratan vonj. Tu nije bilo niceg osim drvene klupe, uske, duge, gole, prislonjene uza zid s kojeg se osipala zemlja. Profesor je silazio svojim studentima i sjedao s nji.ma na tu neudobnu klupu. Medutim, on je sjedao sa za.dovoljstvom, mirno, slu ao ih s osmijehom, vodio raz.govor na najdelikatniji, najprijatniji, najjasniji i najne-usiljeniji nacin. Ponekad kad bi studenti do li, on je bio zauzet i pozivao ih je u svoju sobu. Oni su se peli ru e-vnim stepenicama i ulazili u predsoblje obasjano sun.cem u kojem nije bilo niceg. Kada bi do li do njegove sobe, u li bi povijenome profesoru; sjedio je na zemlji; oko njega je bilo nekoliko desetina knjiga, gdje je tra. io odlomak neke pjesme koju je htio da dopuni, ili stih to gaje nastojao da protumaci, ili izraz koji je elio da precizira, ili pricu o kojoj je bio rad da provjeri mi lje.nje. Desno od njega stajao je pribor za kafu. Kada bi oni u li, on nije ustajao, vec ih je docekivao srdacno, radosno, zatim bi ih pozvao da sjednu gdje ima mogu, a jednoga bi zamolio da skuha kafu i da im svima do.nese. Zatim bi pricao sa njima nekoliko trenutaka a on232 233da ih molio da uzmu uce ca u traganju i proucavanju kojim je bio obuzet. Mladic i jedan njegov drug nece zaboraviti kako su jednom posjetili profesora po zavr etku predvecemje molitve. Kada su se popeli, zatekli su ga kako sjedi na niskom madracu u predsoblju. Pored njega je sjedila oronula ena, tako zgrbljena da joj je glava gotovo do.ticala zemlju, a profesor ju je hranio vlastitim
rukama. Kada je ugledao svoje studente, on ih ljubazno pozdra.vi i zamoli ih da ga malo pricekaju u njegovoj sobi. Po.slije izvjesnog vremena je do ao i rekao smijuci se za.dovoljno: "Davao sam veceru svojoj majci". Ovaj je profesor izvan kuce bio primjer solidnosti, skromnosti, du evnog mira, cvrstine srca i ciste savjes.ti. Mogao je slu iti kao obrazac bogata i imucna covje.ka; ko je razgovarao s njim, osjecao je pred sobom co.vjeka kojeg sudbina ne pritiska, koji ivi sigurno, zado.voljno i spokojno. Ali studenti i ljudi njemu bliski znali su veoma do.bro da je on imao veoma malo sredstava za ivot, da je bio medu najsiroma nijima, da se citavu nedjelju ili ne.koliko nedjelja hrani samo hljebom to ga dobija kao sljedovanje, umacuci ga samo malo u so. No bez obzi.ra na to, on je pru ao svome sinu izvanredno vaspita-nje, a druge sinove, koji su studirali na Azharu, veoma je savjesno pazio. Kcerku je izuzetno mazio. Sve je to radio od svoje oskudne place, ne vece od tri i po funde. Imao je diplomu prvog stepena i za to je dobijao funtu i po. Page 77
Taha Husein - Dani Profesor-Imam mu je povjerio nastavu knji e.vnosti, i za to je dobijao dvije funte. Ustezao se da pri.mi placu na pocetku mjeseca, bilo mu je neprijatno da se smije a sa ucenjacima to su salijetali blagajnika da dobiju placu. On bi dao svoj pecat jednom od bliskih studenata kako bi ovaj umjesto njega podigao taj osku.dni novac prije podne i predao mu ga poslije podne. Tako je ivio ovaj profesor, studenti su to gledali i dijelili taj ivot sa njim, ivot siroma an, slobodan, izu.zetan. Nasuprot tome, oni su, slu ajuci o drugim profe.sorima i posmatrajuci ih, bivali ispunjeni gnjevom i mr njom, prezrenjem i nipoda tavanjem. Nema niceg cudnog u tome to su se odu evljavali svojim profeso.rom, nastojali da podr avaju njegov nacin ivota, nje.govo ucenje, njegov prezir prema azharovcima i njego.vu pobunu protiv njihovih oko talih tradicija. Za sve to vrijeme studentima se profesor samo je.dnom nije dopao, i to kada je iznevjerio Imama, u vri.jeme preuzimanja Azhara od rektora a irbinija. Mar-safi je sastavio poemu slaveci novog rektora. On je bio njegov ucenik i volio ga je; a a irbini je bio dostojan ljubavi i odu evljenja. Marsafi je odrecitovao svojim studentima poemu koju je nazvao osmom muallakom, podr avajuci Tarafinu poemu. Kada je zavr io recitova-nje i studenti se okupili oko njega, on nastavi pohvale svome profesoru, izricuci malu zamjerku na racun pro-fesora-Imama. Jedan od ucenika mu se prijateljski su.protstavi, a on se rastu i i postidi moleci Allaha da mu oprosti grijeh. Tako su se ucenici uputili smjerom na koji ih je pod-sticala ljubav prema profesoru i te nja da ga slijede. Oni su i li u krajnost i u odnosu na same sebe i u odno.su na njega. Nisu se zadovoljavali alama na racun pro.fesora i studenata; poceli su otvoreno da citaju klasicna djela i uznosili ih u odnosu na azharska. Citali su.Siba-vejhovu "Knjigu" ali "Al Mufassal" o gramatici, o re.torici obje knjige Abd al Kahira al D urd anja, citali su antologiju pjesnika. Nisu su ustrucavali pri izboru diva-na, cak su povremeno javno recitovali na Azharu staru erotsku poeziju. I sami su pisali poeziju podr avajuci stare pjesnike i recitovali ih jedan drugome kada bi se na li. Ostali studenti su ih gledali poprijeko, i progoni234 235li ih. Ponekad su im dolazili mladi studenti, slu ali i razgovarali s njima, htjeli su da od njih nauce poeziju i knji evnost. To je ljutilo starije studente, pojacalo ner.vozu i zavjeru protiv njih. Jednom je na prijatelj sa jednim od dvojice svojih drugova pripremao cas iz knjige "Savr enstvo u jezi.ku". Nai li su na slijedecu recenicu kod al Mubarida: "Medu razlozima s kojih dogmatici smatraju al Had a-d a136) nevjernikom jesu njegove rijeci kada je jednom prilikom vidio ljude kako obilaze oko prorokova gro.ba i njegove propovjedaonice: 'Idu oko istrulelih kos.tiju i drveta'. "Na prijatelj nije smatrao da u al Had a-d ovim rijecima ima dovoljno osnova da se on progla.si nevjernikom, te je rekao: "Al Had ad se ogrije io o uctivosti i lo e se izrazio, ali nije nevjernik". To su cu.li neki ucenici i osudili ga, i to je pocelo kolati u az-harskoj sredini. Jednom, dok su tri na a mladica bila na predavanju profesora Abd al Hakama Ata, iznenadno ih pozva e u rektorovu kancelariju. Po li su cutke, ne shvatajuci ni. ta. Kada su u li rektoru Hassuni, nisu ga zatekli sa.mog. Oko njega su se nalazili clanovi savjeta Azhara -ugledni ucenjaci. Medu njima su bili profesori Bakhit, Muhammed Hasanejn al Adavi, Radi i drugi. Rektor ih doceka strogo, onda naredi Ridvanu, starje ini nadzor.nika, da pozove studente koji su se nalazili kod njega. Grupa studenata je pri la i rektor upita ta imaju da ka. u. Istupi jedan i optu i ove mladice da su nevjernici zbog rijeci o al Had ad u, a zatim isprica jo mno tvo drugih neobicnih stvari. r Taj je ucenik stvarno bio vje t. Nabrojao je mnoge prigovore koje su ovi mladici
upucivali profesorima Bakhitu, Muhammedu Hasanejnu, Radi i ar Rafiji. Svi su oni bili prisutni i slu ali vlastitim u ima sudove stu.denata o sebi. Drugi su ucenici potvrdili istinitost sve.ga to je student rekao. Upitali su trojicu mladica je li to tacno. Oni ni ta ne opovrgo e. Rektor Azhara ih ne udostoji ni rijeci, vec naredi o tro Ridvanu da izbri e imena ove trojice studenata iz Azhara. On ne eli takva naklapanja na Univerzitetu. Zatim ih o tro otpusti. Izi. li su prepla eni, ruke su im visile, nisu znali ta da ra.de i kako to da saopce svojim porodicama. Ali stvar se nije zavr ila na tome i nije se ogranici.la na poglede studenata, njihov podsmijeh i zluradost. Poslije vecernje molitve do li su da docekaju al Marsa-fija i slu aju njegov cas iz "Savr enstva u jeziku". Pro.fesor je do ao, Page 78
Taha Husein - Dani docekao gaje Ridvan i saopcio uctivo i meko da je rektor ukinuo casove iz "Savr enstva" i da ga ocekuje sjutra u svojoj kancelariji. Profesor ode tu an, s njim podo e tri njegova uceni.ka, zbunjeni, prestra eni. Profesor ih je tje io bez obzi.ra na sve, a kada su bili na putu, predlo i e da odu pro.fesoru Bakhitu, poku aju da ga zadobiju i zamole da posreduje kod rektora. Marsafi im rece: "Nemojte to raditi, ni ta time necete postici". Oni ipak odo e, bez obzira na to, u kucu profesora Bakhita. Kada su ih uve.li k njemu, on ih je prepoznao i docekao smije eci se, a onda lijeno zatra io da mu iznesu svoju odbranu, koju saslu a a onda rece sa krajnjom svesvjedno cu: "Pa vi izucavate al Mubarradovo 'Savr enstvo' a on je bio mu'tazilit137) i izucavanje njegove knjige je grijeh". Ta136) Al Had ad (umro 714. g.) - poznati vojskovoda i dr avnik za virjeme khalifa iz dinastije Umajjada, poznat po svojim odlucnim akcijama i o trim izjavama. Mnogi su ga poslije smrti smatrali "je-retikom" , bio je i proklinjan. 137) Mu'taziliti (racionalisti) - s gledi ta kasnijeg dogmatskog isla.ma, ravno pojmu "jeretik"; al Mubarrad i citav niz videnih naucni.ka bili su mu'taziliti. 236 237da mladici zaboravi e da su do li da tra e bla i postu.pak i stado e da raspravljaju sa profesorom, tako da su ga naljutili. Oti li su ostaviv i ga punog gnjeva. Bili su razocarani. Ali i pored toga su ga ismijavali, ponavlja.juci neke njegove rijeci, i rasta e se uz dogovor da sa.kriju dogadaj od svojih porodica, "da bi Allah dao da se ispuni ono to je sudeno". Sjutradan susreto e al Marsafija, i on im saopci da mu je rektor zabranio da predaje po knjizi "Savr en.stvo" i nalo io da umjesto toga izla e "Zadovoljavajuci razum"138* Ibn Hi ama, istovremeno zatra iv i da se iz abbasovske sekcije premjesti uz jedan stub u Azharu. Zatim profesor poce da se ruga rektoru i da tvrdi svojim studentima kako ovaj nije stvoren za nauku ili rektorat vec za to da prodaje pekmez u Sirjakosu.139* Po to je izgubio zube, "s" je izgovarao kao "th"; govo.rio je na kairskom dijalektu i "k" je pretvarao u "c", pro.du ujuci ono "o" izmedu "k" i "s". Govorio je apatom, i studenti nikada nece zaboraviti recenicu kojom su i-gosali profesora Hassunu, neka mu se Allah smiluje, na.zvav i ga "prodavcem pekmeza u Sirja'othu." Ali taj je "prodavac iz Sirjakosa" bio jak i pametan, ulijevao je strah i bio odlucan u akciji. Pla ili su ga se svi profesori, pa i sam al Marsafi. Al Marsafi je poceo da tumaci knjigu "Zadovoljavajuci" i studenti predo e na nju mirno. Njih nije zanimalo toliko po kojoj ce knjizi on predavati. Za njih je bilo znacajno da on pre.daje, da ga oni slu aju i razgovaraju s njim nakon pre.davanja. Ali kad je mladic htio da mu se ne to ka e, ovaj ga blago u utka, rekav i: "Ne, ne! Moram zaradivati kruh!" Mladic se ne sjeca da se, otkako je upoznao Azhar, tako rastu io kao kad je cuo novu recenicu od svoga profesora. Oti li su, oni i dvojica njegovih dru.gova, srca punih duboke tuge. Medutim, oni se nisu pomirili sa rektorovom ka.znom i razmi ljali su o putu kojim treba poci da bi ot.klonili nepravdu. Jedan je pretpostavljao mir, rastao se sa dvojicom svojih prijatelja i izabrao je predavanja u d amiji al Muajjada, po strani od neprijatelja i prijate.lja, dok se bura ne sti a. Drugi je cijelu stvar ispricao ocu, i otac je poceo istiha da radi na tome da sredi stvar za svoga sina. Na se mladic, medutim, nije rastajao sa svojim priajteljem, niti je htio da se ukloni od neprija.telja i prijatelja; sa svojim drugom se sretao svaki dan, i oni su opet sjedili na svome mjestu izmedu abbasov.ske sekcije i uprave, cineci i dalje ono na to su bili na.vikli - ismijavali su studente i profesore. Na prijatelj nije morao da prica bratu o ovom do.gadaju: stvar je stigla do njega nepoznatim putem. Brat ga nije grdio i korio, vec mu je samo rekao: "Radi ka.ko hoce ! Sam ce po njeti plodove tih besposlica pa ce vidjeti kako su
gorki". Ali mladic nije znao ni za oprez ni za lak i put; on nikome nije odlazio, nikome se nije obracao za posredovanje kod rektora. Umjesto toga napisao je o tar clanak u kome se oborio na cijeli Azhar i na rektora Azhara posebno, zahtijevajuci slobo.du mi ljenja. ta gaje moglo zadr ati od toga kad su se vec bile pojavile novine "Al D arida"I40) i kad je nji.hov urednik svaki dan pozivao na slobodu mi ljenja. Zato se na prijatelj odluci da pode sa svojim clan.kom uredniku "Al D aride". Ovaj ga doceka veoma li138) "Zadovoljavajuci razum" (Mugni al labib) Ibn Hi ama -ud benik gramatike. 139) Mjesta ce blizu Kaira gdje ljudi iz Gornjeg Egipta prodaju melasu od ecerne trske. Page 79
Taha Husein - Dani 140) "Al D arida" (bukv. "novine") - organ liberalne "Narodne pa.rtije". U vrijeme o kojem je rijec (1907. g.) ove su novine tek poce.le da izlaze i odigrale su progresivnu ulogu. Urednik je bio Lufti es Sajed Pa a, rektor Kairskog univerziteta, pisac i politicar. 238 239jepo, s velikom pa njom i blagonaklono cu. On proci.ta clanak i predade ga smijuci se nekom drugu koji je sjedio zajedno s njim. Ovaj baci pogled na clanak a on.da rece gnjevno: "Da te vec nisu kaznili zbog tvog pos.tupka, samo bi ovaj clanak bio dovoljan da to ucine". Mladic je htio da se suprotstavi ovome covjeku, ali ure.dnik "Al D aride" mu rece blago: "S tobom govori Ha-san bek Sabri, inspektor novih nauka na Azharu" - a onda dodade: » eli li da grdi rektora i napada Azhar, ili da ti ukinu kaznu?" Mladic odgovori: "Naravno da elim da mi ukinu kaznu, ali elim i da se koristim svo.jim pravom na slobodu". Urednik "Al D aride" tada re.ce: "Onda prepusti to meni i idi mirno kuci". Mladic je oti ao i ubrzo otkrio, a zajedno sa njim i oba njegova prijatelja, da ih rektor nije kaznio niti je iz.brisao njihova imena iz spiskova Azhara. Htio je samo da ih upla i i ni ta vi e. Od toga vremena mladic je uspostavio vezu sa ure.dnikom "Al D aride" i poceo da ga posjecuje, tako da je do lo vrijeme kada mu je i ao svaki dan. U kancelariji urednika "Al D aride" mladic je na. ao ono o cemu je davno ma tao: mogucnost da se po.ve e sa dru tvom feslija141) jer mu je dru tvo calmi bi.lo dojadilo. U ao je u dru tvo feslija, ali ono najvi e po polo aju i najbogatije. On je sam pak bio siroma an, srednjeg stanja kada se nalazio u svojoj porodici, a ve.oma lo eg kada je boravio u Kairu. To mu je dalo po.voda da se zamisli o ogromnoj razlici izmedu bogata a koji ive u rasko i i siromaha u krajnjoj bijedi. 141) Sinonim za moderniste nasuprot konzervativcima sa calmom. 240 XX I mladicevo tjeskobno osjecanje u Azharu, medu njegovim iteljima, sred ivota u Kairu samo se poja.cavalo, gu io se u onome to ne voli, daleko od orfo-ga za cim mu je udjela du a, izgaralo srce. Kada bi sad stigao u Kairo pocetkom kolske godine, jo se ne bi cestito ni smjestio a vec je mislio kad ce doci kraj godine, moleci se za to usrdno i neprestano. Sam Allah zna kako je bio sretan i zadovoljan kada bi se javili prvi znaci ljeta, kada bi se svi krajevi cetvrti gdje je stanovao ispunjavali onim odvratnim mirisima to ih je izazivala suncana ega, zasitiv i tako vazduh da se te ko i odvratno disalo. Tada nije mogao slu ati ni jednog profesora, ni najednom casu u podne ili na.vecer a da mu se san ne prikrade u glavu i ne pocne tako jako daje klima da bi se ucenici stali da okrecu i bude ga - ozbiljno ili uz alu. Blisko ljeto ispunjavalo mu je grudi zadovolj.stvom i rado cu, jer je najavljivalo raspust, povra.tak u selo i odmor od Azhara i azharovaca. On je volio raspust ne samo zbog toga i ne samo zato to bi tad bio sa porodicom, to bi u ivao u ljepotama ivota kojih je bio li en u Kairu. On je volio raspust i zbog neceg drugog, to je za njega bilo va nije i to je jace na njega djelovalo no sve to. Raspust je 241za njegov um i njegovo srce bio va niji nego cijela kolska godina. Raspust mu je omogucavao da se okrene samome sebi i da razmi lja - a kako je mnogo razmi ljao! -omogucavao mu je da bude sa svojom bracom i da cita - a kako je mnogo citao, kako je raznoliko i korisno bi.lo to citanje! Mladi ove porodice vracali su se iz svojih kola pu.nih kofera knjiga koje nisu imale veze sa redovnom nastavom a koje nisu uspijevali da procitaju tokom go.dine. Te su knjige bile raznovrsne - i ozbiljne, i zaba.vne: medu njima je bilo originalnih djela i prijevoda, i starih i novih. Mladi bi proveli nekoliko dana u krugu porodice ne radeci ni ta i ubrzo bi im dosadila ta ispraznost i ljencarenje, pa bi se latili svojih knjiga, ne odvajajuci se od njih po citav dan i dio noci. Otac njihov, ejh, volio je kod
njih to. Ponekad bi bio nezadovoljan i grdio ih kada bi uzimali narodne bajke i zadubljivali se u "Hiljadu i jednu noc" ili u legende o Antari i Sejf ibn Zu Jezenu. Medutim, oni su u ivali u tim knjigama, bila poro.dica zadovoljna ili ne. U njima su nalazili dvostruko vece zadovoljstvo nego u ud benicima. Citali su ono to je preveo Fethi Zaglul sa francusko, to je prevodio as Sibai142) sa engleskog, zatim clanke D urd i Zej.dan143) u "Polumjesecu"144* i romane koje je on izda142) Fathi Zaglul i as Sabai - egipatski novinari i prevodioci s kra.ja XIX i pocetka XX vijeka. 143) D urd i Zejdan (1861-1914) - osnivac istorijskog romana u savremenoj Page 80
Taha Husein - Dani egipatskoj i uopce arapskoj knji evnosti, cuveni pisac i publicista. 144) "Polumjesec" (al Hilal) - dru tveno-politicki i knji evni caso.pis; osnovao gaje 1892. D urd i Zejdan; odigrao je veliku prosvje.titeljsku ulogu. 242 vao, njegove knjige iz oblasti istorije kni evnosti i kul.ture, zatim ono to je Sarruf145) objavljivao u "Izbo.ru"146) a ejh Ra id Rida u "Svjetioniku".147' Na raspustu su procitali knjigu Kasima Amina148' i mnogo djela profesora ejha Muhameda Abduhua. Citali su i mnoge romane koji su prevodeni za zabavu citalaca; odu evljavali su se njima, jer su tu nalazili slike iz ivota drugacijeg od onog koji im je bio po.znat u njihovim selima i gradovima. Sve ih je to nago.nilo da nastave citanje, tako da su prelazili mjeru i u odnosu na same sebe a ponekad i u odnosu na svoju porodicu. Cim bi u novinama ili casopisima nai li na neki novi ili stari, njima nepoznat, naslov knjige, odmah bi pisali izdavacu da im to po alje. Kroz neko.liko dana stigla bi po tom knjiga ili knjige, i to pouze.cem, tako da je porodica bila prinudena da uplati vri.jednost, bilo joj to pravo ili ne. Na prijatelj je volio raspust zato to je mogao slo.bodno da razmi lja o svojim prijateljima iz daleka. Pi.sao im je i pisali su mu. Nalazio je za to du evnu sna.gu i imao zadovoljstvo koje nije osjecao kada je bio sa njima u Kairu i razgovarao izbliza. Osim toga, on je vo.lio raspust zato to je pored mladog nara taja u porodi.ci susretao i drugu mlade - onu iz sredine feslija. Me.du njima je bilo takvih koji su pohadali kole drugog stepena ili vi e kole i dolazili, kao i on, da se odmore 145) Jakub Sarruf (1852-1927) - ugledni novinar i pisac, autor niza popularnonaucnih clanaka i knjiga. 146) "Izbor" (al Miiktataf) - najstariji egipatski casopis, osnovao ga je 8O-tih godina XIX vijeka Jakub arruf. 147) Ra id Rida (1865-1935) - ucenik i sljedbenik Muhammeda Abda, znacajan javni radnik, urednik casopisa "Svjetionik" (al Ma-nar) - organa pristalica postepene reforme islama. 148) Kasim Amin (1865-1908) - egipatski publicist, vatreni prista.lica oslobadanja ena. 243u svojoj porodici u unutra njosti. Kada bi se na li i raz.govarali, i za njih je to bilo zadovoljstvo i korist kao i za njega. On ih je pitao ta uce, oni su to isto pitali nje.ga. Ponekad su mu citali neke svoje knjige, a ponekad je on citao s njima ne to iz klasicne knji evnosti. Ali jedan raspust mu se u pocetku nije svidio. U porodici je do lo do promjena, i ona se preselila iz grada u kojem je djecak odrastao, prvo u gornji dio provincije. Tamo su proveli godinu-dvije, a zatim se preselili u udaljeni dio Gornjeg Egipta, gdje su ostali dugo godina. Na prijatelj je mnogo tugovao za svojom starom kasabom, veoma se mucio u novim mjestima koja nije poznavao, gdje nije mogao poci ni desno ni li.jevo. Na kraju se pomirio sa gradom u udaljenom dije.lu Gornjeg Egipta, tako da se veoma navikao na njega. On je postao za njega drugi zavicaj, iako mu je prva po.sjeta pricinjavala neprijatnosti i bila mu te ka. Oti ao je tamo sa porodicom svome ocu- ejhu, koji je bio sam da zapocne posao. Kada je sve sredio i smjestio se, pozvao je porodicu da i ona prede. To se poklopilo s ljetnjim raspustom, i porodica je povela i mladica. Sjeli su u voz u ponoc i stigli u mjesto u ceti.ri ujutro. Grad je bio nov, i voz je stajao samo jedan mi.nut. Porodica je bila velika, bilo je ena i djece, a zaje.dno s njima glomazan veliki prtljag. Vode puta bili su stariji sinovi. Dok se voz pribli avao stanici, stariji su se prihvatili ena, djece i prtljaga, primakav i sve to bli e vratima vagona, a kada se vlak zaustavio, izbaci.li su sve brzo na
zemlju a sami poiskakali otraga. Voz je krenuo, ni ta nisu u njemu zaboravili osim svoga slijepog brata. Mladic se prepla io kada je shvatio daje ostao sam, nemocan da bilo ta preduzme. Medutim, neki putnici su vidjeli njegovu bespomocnost i izgubljenost, sa ali-li se i poceli da ga smiruju. Kada se voz zaustavio na 244 prvoj slijedecoj stanici, oni su ga iskrcali i povjerili upravniku telegrafa a sami se vratili u svoj vlak. Kasnije je mladic saznao da je porodica bila stigla do svoje kuce u novome gradu, i la po stanu, razgleda.la sobe i sobicke, raspakivala se i razmje tala stvari. Za.tim je do ao otac, razgovarao sa oba sina i obje kceri. Nekoje slucajno spomenuo mladica, po to je pro lo dosta vremena otkako je porodica stigla. Kada otac cu mladicevo ime, on se prepade, upla i se i majka, Page 81
Taha Husein - Dani upla. i e se i braca, a mladi jurnu e na stanicu do telegrafa. Jo nisu bili ni stigli a vec je prispjela vijest da im se brat nalazi na susjednoj stanici, da ocekuje nekog da ga vrati kuci. Posla e covjeka po njega, i on ga vrati kao drugog jahaca na ledima mazge; mazga je i la cas mir.no, cas brzo, izazivajuci u mladicevom srcu uzbudenje za uzbudenjem i strah sa strahom. Nikada nece zaboraviti kako je sjedio kod upravni.ka telegrafa. Bio je to mladi covjek, iv, vedar, raspolo. en za alu. Skupilo se tu cijelo dru tvo stanicnih slu. benika; kad su vidjeli mladica, s pocetka nisu shvati.li, a kad su saznali u cemu je stvar, ispoljili su prema njemu pa nju i sucut. Videci slijepoga ejha, nisu su.mnjali da lijepo kazuje Kur'an ili lijepo pjeva. I poce e da ga mole da im ne to otpjeva. On se za.klinjao da ne umije da pjeva, i oni ga zamoli e da im kazuje ne to iz Kur'ana. Medutim, on se kleo da ne zna ni to, ali oni ga nisu pu tali i htjeli su po svaku cijenu da ga cuju. Tako je mladic morao da kazuje Kur'an, sav zbu.njen, pun straha i stida, utucen ivotom, proklinjuci svoje dane. Glas mu zape u grlu, suze poteko e niz obraze, ljudi se sa ali e i pusti e ga na miru, u stvari ostavi e ga sasvim samog ili skoro samog dok nije do. ao covjek to je trebalo da ga vrati porodici. Ovaj je dogadaj nanio mladicu patnju, ali, uza sve 245to, nije izazvao u njemu mr nju prema novom gradu i nije ga nagnao da ga vi e ne posjecuje. Zavolio ga je, du a je uvijek stremila njemu kad se pribli avalo ljeto, iako je tamo vrucina bila jaka, skoro nepodno ljiva. I stanje medu iteljima kuce u Kairu veoma se izmi.jenilo. Dva starija studenta su dobila diplomu; drugi, medu njima i mladicev brat, stupili su na Pravni fakul.tet cim se osnovao. S mladicem se rastao i sin njegove tetke, koji mu je pomagao da podnese usamljenost u Azharu i kod kuce; on je stupio na Pedago ku akade.miju. Mladic je vidio da ce se opet vratiti u osamljenost, surovu, neprijatnu, koja gaje tako dugo mucila u pocet.ku studija. A sada je njegov polo aj postao jo te i i su.roviji: niko za njega nece imati vremena kada se vrati u Kairo poslije ljeta. Brat ce mu poci na Pravni fakultet, tetkin sin - na Pedago ku akademiju. » ta ce raditi sam u onoj kuci? Koja korist od odlaska u Kairo? On je pos.tigao ne to u nauci, ne ba malo. Kako ce iskoristiti di.plomu ako je cak i dobije, a prirodnije je misliti da je nece ni dobiti? Da bi se stekla diploma, mora se ulo i.ti mnogo truda, a on to sam ne mo e". - Tako je govo.rio njegov brat porodici jednog ljetnog dana pri kraju raspusta. Otac je mislio da ne to odgovori, ali sin ga prekide tim uni tavajucim argumentima. Mladiceva majka nije na la rijeci i samo je uteci lila obilne suze. Mladic ustade i pode spoticuci se da bi ostao sam sa so.bom u jednome od onih sobicaka. utio je skamenjen, ne misleci ni o cemu. Do la je noc, te ka, duga; mladic je iskusio te ku patnju. Ujutro ni ta nije rekao, niti je ko to njemu re.kao; proveo je jedan te ak, dug dan. Zatim mu navecer pride otac, pogladi ga po glavi, poljubi i rece: "Poci ce u Kairo, i imace posebnog slugu". Tad mladic bri nu u plac i mati se rasplaka zajedno s njim. Do ao je dan odlaska; mladi su stigli na voz, i mla.dic je bio s njima. Rodaci novoga sluge zakazali su po.rodici sastanak na stanici. Svi su bili tu, voz je stigao, ali sluga nije do ao. Mladi su sjeli u vlak, voz je po ao, a mladic ostao na stanici. Otac se vratio s njim kuci; obojica su tu no utjeli. Navecer dode sluga, i mladicu se vrati e radost i ve.selje. Nakon dva dana pode on sa svojim malim crnim slu cetom u Kairo i odnese svome bratu hranu i ponude. Stigao je u Kairo i stanovao zajedno sa malenim crnim slugom. Ovaj je i ao sa njim na predavanja u Az-har pripremao mu dorucak, citao mu u slobodno vrije.me svojim nepravilnim jezikom punim gre aka. Upravo tada je osnovan Kairski univerzitet149* i na prijatelj odmah ode tamo i upisa se. I poce da odlazi sa svojim malim crnim slugom na predavanja u Azhar pri.je podne, a navecer na Univerzitet. Osjeti ponovo volju za ivot. U ao je u
profesorsku sredinu, koja se nije mogla porediti sa onom na Azharu. Univerzitet je bio daleko od kuce; bili su daleko i Pravni fakultet i Peda.go ka akademija. Za sve njih nije vi e tamo valjalo i oni se preseli e u novu kucu u ulici Sikomora. I tako mladic otpoce ivot koji nije imao nikakve veze sa starim ivotom, ako ne racuna to da je jednom ili dvaput nedjeljno i ao na Azhar, daje ponekad susre.tao svoje prijatelje-azharovce kada bi ovi svratili na Univerzitet, i da je s vremena na vrijeme posjecivao profesora al Marsafija. U stvari, mladic je pokidao vezu sa Azharom u svo.joj du i u duboko u srcu. No on se ipak nalazio na nje149) Projekat Egipatskog univerziteta postojao je jo 1905, ali nje.govo Page 82
Taha Husein - Dani otvaranje odlagale su engleske kolonijalne vlasti; najzad je otvoren u Kairu 1908. pod pritiskom upornih zahtjeva egipatskog javnog mnijenja. 246 247r govim spiskovima i nije saopcio ocu o svojoj konacnoj odluci, pla eci se da ce se rastu iti i razocarati. On ni ta nije znao o Univerzitetu i uopce nije o njemu razmi ljao. Mladic se ipak vratio sa bracom u svoj grad na lje-tnji raspust. Jednom su tako citali kad naide po tar sa pismom za njegovog brata od nekog prijatelja. Ovaj procita pismo i zatim ga ponovi svome mladom bratu. Grdno su bili iznenadeni. Mladic je proveo na Azharu osam godina. Azhar je do ivio razne reforme. Kada je nastupilo to ljeto, upi.sanim studentima je bilo dozvoljeno da povecaju za.konski rok svoga prebivanja na Azharu ako mogu da doka u da su ucili na njemu ili drugim vjerskim usta.novama prije onog uzrasta s kojim im je bio dozvoljen zakonski upis, to jest prije petnaeste godine, da bi ubrzali mogucnost izlaska na ispit i sticanje diplome. Ova olak ica je bila objavljena za vrijeme raspusta. Bratov prijatelj je po urio i napisao rektoratu molbu u mladicevo ime: u molbi je bilo receno daje ucio na Az.haru dvije godine prije uzrasta u kome zakon odobrava upis. Ovu je molbu predao dvojici uglednih profesora koje mladic nikada nije vidio i koji mladica nikada ni.su vidjeli; mladic nije slu ao njihova predavanja, i oni ga nisu mogli znati. Ali su oni procitali, a onda i pos.vjedocili, da mladic govori samo istinu. I cega u tome ima stra nog? Koliko je ucenika dolazilo njima! I na koji bi nacin oni mogli poznavati sve svoje bezbrojne ucenike. Tako mladic saznade ne to to nije ni sanjao - daje proveo na Azharu deset godina, iako je, u stvari, probo.ravio samo osam, i da mu do diplome preostaje jo sve.ga dvije godine. On, znaci, treba da obnovi vezu sa Az-harom koja se prekinula ili se skoro prekinula. On, zna.ci, treba da studira na dva univerziteta: Azharskom uni.verzitetu, kako se Azhar tada zvao, i Egipatskom. Neka ivi ovaj smije ani ivot, gdje svako vuce na svoju stra.nu - stari al Azhar u staroj cetvrti izmedu al Batinija i Kafr at Tammaina, i novi univerzitet u onoj lijepoj cet.vrti u ulici Kasr al Nil. Ostavimo tu mladog covjeka u borbi izmedu starog i novog. I ko zna, mo da cemo se vratiti drugi put! * * * Sada ti, sine moj, napu ta domovinu, grad i dom, rastaje se sa svojom porodicom i prijateljima; preci ce more tako mlad, u potrazi za naukom u pari koj osamljenosti. Dozvoli mi da ti predam ovu pripovijest, mo da ce s vremena na vrijeme naci u njoj predah, umoran od predavanja, pritisnut te kocama u grckom i latinskom. Vidjece jedan tebi nepoznat oblik ivota u Egiptu, sje-tice se covjeka koji je dugo tra io odmor u tvojoj blis.kosti i koji je dugo nalazio u tvojoj ozbiljnosti i alama nasladu s kojom se ne mo e porediti ni jedan u itak i korist s kojom se ne mo e uporediti ni jedna dobit. 248 249TAHA HUSEIN I NJEGOVI "DANI" Sedam godina prije rodenja Taha Huseina (1889-1973), Englezi su, 1982, okupirali Egipat skr iv i Ara-bijevu revoluciju.]) Taha Husein ce posvetiti svoj ivot sudbonosnoj borbi koju ce narednih decenija voditi nje.gova zemlja za oslobodenje. ezdeset godina njegovog stvarala tva bice pro eto anga manom u dru tvenim borbama isto koliko i knji evnim radom. On ce se ve.oma rano suprotstaviti svijetu tradicionalizma i zaosta1) Jedan od osnovnih ciljeva ove revolucije bio je otpor prema sve ve.cem uticaju stranaca u zemlji. Nakon engleske okupacije Egipat se na. ao u izuzetnom polo aju: imao je unutra nju autonomiju, bio u okvi.ru Otomanske dr ave a
stvarno podvrgnut britanskom kolonijalizmu. To je presjeklo postepeni hod Egipta (tokom citavog XIX vijeka, od vremena Muhameda Alija) ka emancipaciji od stranog (otomanskog) okupatora, usporilo znatno razvoj industrije, a poljoprivredu, vec oslo.bodenu klasicnog feudalizma, usmjerilo u pravcu monokulture pamu.ka, kao i sirovine za britansku tekstilnu industriju. I ono malo industri.je to je bilo stvoreno - ecerane (jedna se spominje u Danima) - bilo je uglavnom u rukama stranaca. I pored znacajnih realizacija u navo.dnjavanju, eljeznickim i vodenim komunikacijama (Suecki kanal), stanje u zemlji, koje i Taha opisuje u Danima, bilo je obilje eno za.ostalo cu i demografskim rastom uz male mogucnosti zapo ljavanja. Preovladujuca grana privredivanja, poljoprivrede, zasnivala se na slo.bodi felaha, koji je sve vi e bio zakupac zemlje velikih vlasnika, sa Page 83
Taha Husein - Dani opterecenijima i zakupa i poreza. Raslojavanje sela i pauperizacija ka-rakterisace cijeli slijedeci period od na ih dana.losti, i citavo njegovo bogato i raznovrsno djelo, knji e.vno, knji evno-istorijsko i knji evno-teorijsko, bice pro eto ovim osnovnim usmjerenjem. Taha je objavio romane: Dani, Zov karavana, Stablo bijede, Eclib, Izgu.bljena ljubav, Pacenici na zemlji, Snovi eherzade, za.tim dvije studije o klasicnom pjesniku al Ma'arriju (X-XI vijek), obimnu studiju o najvecem arapskom pjesni.ku al Mutanabbiju (X vijek), kriticku studiju O doislam-skoj poeziji, znacajno djelo-manifest Buducnost kulture Egipta, trilogiju o prvim danima islama Na margini..,, Dva starca, oko dvadesetak tomova sjecanja i putopi.snih zapisa, vi e knji evno-teorijskih studija (Spor i kri.tika, Kritika i reforma, O poeziji i prozi), vi e zbirki cla.naka i eseja na kulturno-socijalne teme, koje je objavlji.vao u casopisima i novinama. Preveo je i izdao sabrana djela starogrcke dramske knji evnosti, Aristotelovu Po.litiku i mnoga djela iz francuske knji evnosti. Vi e nje.govih djela prevedeno je na strane jezike. Izjednacenost Tahinog dru tvenog anga mana i po.liticke borbe sa knji evnim radom je potpuna, a pro e-tost biografije sa djelom je apsolutna. Oni se zbilja ne mogu odvojiti. Sudbina u cetvrtoj godini oslijepjelog djecaka iz ka.sabe na obali Nila u Gornjem Egiptu, ju no od Kaira, cija je ivotna putanja bila predvidena jo u djetinjstvu (»slijepi kazivac Kur'ana po kucama i na podu jima") zadivila je ne samo rodni grad na citav Egipat i svijet. Jer on ce, nakon pohadanja mekteba u kasabi, nastavi.ti studij na cuvenom u cijelom islamskom svijetu vjer.skom univerzitetu al Azharu, izucavajuci tradicionalnu sholasticku "nauku", steci ce na njemu diplomu, a ka.da 1908. u Kairu bude osnovan Egipatski univerzitet, mladom slijepom azharovcu koji ce slucajno tamo dos.pjeti, otvorice se, zajedno s naucnim metodom i kriti.kom izvora, "beskrajni i velicanstveni svijet literature". 252 1 i: On ce se upisati na Egipatski univerzitet, cija je nasta.va osnovana na evropskim metodama, i 1914. doktori.rati tezom o slijepom arapskom pjesniku XI vijek al Ma'arriju. Njegova obdarenost ce biti zapa ena, posla-ce ga u Pariz, gdje ce na Sorboni 1917. odbraniti diser.taciju o arapskom istoricaru-sociologu Ibn Haldunu, da bi se nakon dvije godine vratio u Kairo kao profesor is-torije na Egipatskom univerzitetu. Val oslobodilackog pokreta koji je zahvatio Egipat poslije prvog svjetskog rata (1919.), koji ce postici iz.vjesne rezultate 1922, prenio se, zahvaljujuci Tahi Hu-seinu, na Univerzitet na kome je predavao. Ovaj poce.tak politicke borbe na razmedi dviju epoha koju ozna.cava stalno, mucno, postepeno, rtvama placeno unu.tra nje i spoljnje oslobadanje, obilje ilo je i usmjerilo Tahu za cijeli ivot. Od tada pa sve do poznih godina, Taha je u i i estokih sporova ne samo u intelektual.nom i knji evnom nego i dru tvenom i politickom i.votu zemlje. ivot ovoga pisca sadr i svu dramatiku tih zbivanja. Godine 1928. je biran za dekana Filozofskog fakulteta i isti dan prisiljen na ostavku. Nekoliko godi.na kasnije opet je dekan, pa zatim smijenjen i uklonjen sa Univerziteta, da bi 1942. postao rektor novoosnova.nog Aleksandrijskog univerziteta, sa koga ce otici na.kon dvije godine, ovaj put definitivno. Glavni protivnik Tahin bio je kraljevski dvor, u kome je vidio prepreku za demokratski i progresivni rast Egipta. Po njegovim rijecima, sjutradan, nakon to je, u svojstvu ministra prosvjete, polo io zakletvu pred kraljem (1950. godi.ne), proglasio je besplatno osnovno i srednje obrazova.nje, smatrajuci to svojim odgovorom na nepravde koje je njemu i narodu nanio dvor. A kada bude htio da uve.de i besplatno
visoko kolsko obrazovanje, kralj ce to bijesno odbiti optu iv i ga za namjeru da "u zemlju uvede komunizam". 253 Politickim uvjerenjima Tahinim, njegovim ivim, anga ovanim odnosom prema egipatskoj sada njosti i buducnosti, bice pro eto citavo njegovo djelo, a prije svega njegova razmi ljanja i studije o egipatskoj pro. losti i kulturnom naslijedu. On ce stalno tragati za kul.turnim i nacionalnim identitetom, za njegovim uteme.ljenjem i pretpostavkama. Tragace po antici sopstvenog i drugih naroda, u kasnijim arapskoislamskim periodi.ma, u najnovijem vremenu, istra ivace staje trajno, ta efemerno, tra eci odgovor na zahtjeve modernog vre.mena uz kulturnu i nacionalnu samosvojnost bez kse.nofobije, podvrgnuce nesmiljenom kritickom sudu pre.drasude, sljepilo mnogih, stajace katkad osamljen pred estokom reakcijom konzervativaca i dogmata, koje je uznemiravala njegova hrabra, metodicna sumnja u us.taljene vrijednosti. Nije taj put bio uvijek prav, Page 84
Taha Husein - Dani bez za.bluda. Optu ivali su ga za zapadnja tvo, jer je i sam pred zaostalo cu dugo gajio iluziju u nala enje rje enja u grcko-rimskoj i iz nje proizi loj zapadnoevrpskoj, prije svega francuskoj civilizaciji i kulturi (iz specifi.cnih razloga: studiranje na Sorboni i enidbi sa Fran.cuskinjom, koja mu je "poklonila svjetlost poslije mra.ka, prijateljevanje poslije usamljeni tva i srecu poslije patnje"). Spoznaja o zabludi bila je mucna, a uslovila su je dva istorijska momenta. Prvi - slom Francuske 1940, koji je Taha shvatio kao opadanje evropske a ne samo francuske kulture, izazvano fa istickim antikul-turnim razaranjem du e i dobara i neotporno cu Fran.cuske prema tom naletu. Drugi - tripartitna agresija na Egipat 1956, kada je Taha, u znak protesta, vratio Fran.cuskoj sva odlikovanja. On ce u svojim posljednjim djelima naci ravnote u, upucujuci sunarodnicima upo.zorenje na dvije opasnosti po egipatski duh: prva je u prijetnji da evropska kultura odvrati Egipcane od njiho.vih izvori ta, to ce Taha propratiti opomenom da iz te 254 kulture treba uzeti sve ono to je vrijedno, "ali ne gubi.ti sopstveni identitet"; druga opasnost le i u jednostra.nosti; ne treba se, po njemu, vezati samo za jednu evropsku kulturu, nego otvoriti vrata svim kulturama i njihovoj razlicitosti: "tako necemo biti ni apsorbovani ni pokoreni". (Slicno saznanje bilo je karakteristicno za mnoge ucenike Zapada u decenijama kolonijalnog ugnjetavanja u zemljama koje su vodile narodnooslo-bodilacku antikolonijalnu revoluciju.) Stvarala tvo Tahe Huseina izuzetno je obilje eno is.tra ivanjem pro losti, posebno arapskoislamske. Sva djela ove provenijencije pro eta su autorovim neobicno borbenim i nekonformistickim duhom. Prvo djelo ove vrste, O doislamskoj poeziji-, gdje se postavlja zahtjev za "metodicnom sumnjom" u odnosu na stara djela i dovodi u pitanje vecina, uz tvrdnju da je tzv. doislam-ska poezija nastala mahom nakon pojave islama i da je slu ila borbi pojedinih arapskih plemena, odnosno nji.hovih glavara, i njihovim zahtjevima za sopstvenim udjelom u vlasti nove imperije koja se nalazila u punoj ekspanziji. Do kraja njegova ivota nisu se smirili na.padi zbog tog djela, jer je bila ogromna snaga onih ko.ji mu nisu mogli oprostiti ne samo sve ono to je bilo suprotno ustaljenom mi ljenju nego i cinjenicu da je.dan Arapin-musliman dovodi u pitanje dogmu i pove.zanost Kur'anu i doislamske poezije. Cak i kada je umro, nakon vi e decenija od izlaska studije O doi.slamskoj poeziji (1972), rektor Azhara nece doci na sprovod jednog od najvecih ljudi novije egipatske kul.ture, knji evnika poznatog u cijelom svijetu. Ovdje moramo dati obja njenje o Tahinom odnosu prema Kur'anu i islamu. U prvoj knjizi Dana skoro cet.vrtina cjelokupnog teksta je posvecena tradicionalnom postupku ucenja Kur'ana napamet i obezvredivanju ovog sistema. ivo, satiricno obojenje scena u kojima 255 rT se slikaju muke djecaka izlo enog ovom obesmi lje-nom metodu daje narativnu napregnutost Danima ali i s tim kod Tahe uvijek povezano otvoreno izlaganje in.telektualnog i moralnog stanovi ta. U protestu i prko.snom nastojanju da demistifikuje Kur'an, Taha mu su.protstavlja kao osvje enje cak suhoparni tekst rimova.ne gramatike Tisucnice. I u drugim djelima iz perioda do 1945. citatima iz Kur'ana se daje direktan ili posre.dan satirican prizvuk. Ali tada nastaje prelom u Tahi-nom odnosu prema Kur'anu. Kako utvrduje an Berk, od ove godine Kur'an postaje za njega izvor meditaci.ja i Taha svoja socijalna i politicka ubjedenja eksplici.ra pozivanjem na ovaj tekst i cesto ga navodi u esejisti-cko-teorijskim razmatranjima. On o ivljava iz istorije islama ono to ga cini vjerom gladnih i poni enih. U Tahinoj interpretaciji to dobiva snagu protesta, zahtje.va za pravdom i jednako cu, za demokratijom proroka Muhameda i prvih khalifa. (Nehotice se namece pore-denje sa slicnim interpretacijama islama
u to vrijeme, ali u dubokoj tajnosti - Naserovih Slobodnih oficira i slicnih pokreta u drugim arapskim i islamskim zemlja.ma.) Taha se estoko bori protiv teokratskih shvatanja i klerikalizma oficijelnog islama. Na jednom mjestu on ka e: "Kur'an je, ponovimo to, umjesto da donese glo.balnu i razradenu politicku organizaciju, jednostavno naredio jednakost, dobrocinstvo, irinu prema bli nji.ma i zabranio niskost, rdave postupke i nepravdu. On je ljudima ostavio inicijativu u okviru ovih smjernica." Dakle, ne transcendentalno, vec eticko u islamu, i, uz to, zahtjev za odgovorno cu. Ovim su duhom pro eta sva njegova djela iz tog perioda, i upravo njih prihvata-ju mlade generacije a odbijaju konzervativni krugovi. Eticke vrijednosti su za Tahu primarne i kada go.vori o klasicima arapske knji evnosti. Sa ogromnim uva avanjem i divljenjem pisao je o svom alter egu Page 85
Taha Husein - Dani Ma'arriju, identifikujuci se sa ovim slijepim pjesni.kom XI vijeka, ali ne samo zbog njegovog djela koje je izvanredno poznavao i kreativno ra clanjivao vec i zbog pjesnikovog moralnog integriteta kome je davao primat. Medutim, prema najvecem arapskom pjesniku klasike al Mutanabbiju znao je biti nepravedan, i to samo zbog toga to je mijenjao ubjedenja kako je mi.jenjao mecene. U sporenju oko starog i novog, u borbi protiv starog, on je pisao: "Jer on {raspra izmedu starog i novog - N.D.) ce se nastaviti u arapskoj kao to se nastavljala i u drugim knji evnostima, kao to je trajala i u samoj staroj arap.skoj knji evnosti. Ona ce imati iste posljedice kao to ih je imala uvijek i svugdje: novo ce pobijediti staro, i to novo, postajuci staro, uci ce u istu raspru sa novim koje ce u svoje vrijeme trijumfovati. Tako ce biti uvi.jek, sve dotle dok arapski jezik i knji evnost budu ucestvovali u ivotu..." Tahino traganje za identitetom prolazice kroz razne faze. O nekim oblicima tog nastojanja bice govora pri.likom analize Dana. Medutim, pri kraju ovog cijelo i-votnog napora, uoblicice se precizno i kristalnio cisto, sadr aj "egipatskog duha": prvo, stari, faraonski Egipat; drugo, Arapi i islam; trece, strani uticaji koji su djelovali i koji ce uvijek djelovati: kontakti Egipta sa Istokom i Zapadom - sa Grcima, Rimljanima, Jevrejima, Fenicanima u anticko doba; Arapima, Turcima, krsta ima u srednjem vijeku; sa Evropom i Latinskom Amerikom u novo doba. Na toj osnovi, cini se, Taha povezuje pro lost i bu.ducnost, umjetnicko stvaranje i dru tvenu akciju, licno sa nacionalnim i opceljudskim, uvijek uklanjajuci zido.ve koji dijele i zaustavljaju a nalazeci odrednice op257 JfT stanka kulture i civilizacije u dijalektickom odnosu opceg i posebnog. Kada se zna ona druga vrsta identi.teta ogranicenog na arapskoislamski period shvacen kao sistem neprikosnovenih istina, ustajalosti, kocenja, okretanja pro losti, konzervativnog oko tavanja i ogra.nicenosti, i kada se ima na umu njegova snaga, onda postaje jasno kako je mucno Taha dolazio do svoje is.tine i na kakvu je estoku bitku morao biti spreman. On je tu bitku vojevao cijelog ivota, na razlicite nacine i raznim sredstvima, imajuci uvijek pred sobom ivot mladih kao njen osnovni smisao i buducnsot kao jedini cilj. Pi uci mnogo i raznovrsno (gotovo svakih godinu-dvije izlazila bi jedna Tahina knjiga), on je uvijek, pri.je uskoliterarnih, stilistickih i anrovskih pobuda, imao prosvjetiteljske, uz neodoljivu potrebu da savjetuje, od.gaja, vodi. Otuda potice i specificnost njegovog djela: ono ne podlije e uobicajenoj klasifikaciji (stoga treba uslovno shvatiti anrovsku podjelu datu na pocetku), to se prije svega odnsoi na romane. To je hibridna for.ma, za koju autor nagla ava da je sacinjena od realnih dogadaja i daje uce ce izmi ljenog minimalno. Ali za.to veliki dio ovoga tiva cine Tahini komentari, digresi.je i esejisticke partije. Ovakav Tahin prosede se ne mo. e uklopiti u klasicna shvatanja o romanesknoj formi, ali se veoma pribli ava novijoj teoriji i praksi romana i cini ovu prozu neocekivano modernom. Tako, na pri.mjer, Pacenici na zemlji (zabranjeni u Egiptu upravo zbog svog dokumentarnog karaktera i vjerodostojnost i izdati u Bejrutu) predstavljaju zbir istinitih prica o ljud.skim sudbinama pracenih ivim autorovim razmi lja.njima i obja njenjima. Slicno je sa Stablom bijede, ko.je je pisao, kako ka e, izmedu citanja jedne zbirke pro-rokovih izreka i Marksovih djela. Sve je ovo proisteklo iz uvijek prisutnog i nagla enog nastojanja da se stvar.nosti da komentar, tumacenje, direktno ili posredno, to 258 ce, kao specifican Tahin odnos prema stvarnosti i tek.stu, biti detaljnije razmatrano prilikom analize Dana. Osim toga, ovako shvacena uloga autora i
romanopisca proistice iz Tahine uvijek primarne kulturne pobude i iz shvatanja istorije, iz te nje da tra i zajednicke vrije.dnosti u islamskoj tradiciji i modernoj misli, da spoji islam i progresivnu dru tvenu teoriju, kao i to da na.cionalni identitet izrazi kroz borbu za napredak i pro.tiv svake strane opresije. Ova karakteristika djela i stava Tahe Huseina zajednicka je i mnogim intelektu.alcima i umjetnicima u islamskom sivjetu, narocito poslije 1947. Taha nikada nije bio li en ovih osnovnih premisa, pa tako cak i Snovi eherzade, najma tovi.tije njegovo djelo, predstavljaju estoku kritiku mo.narha i monarhije. Medutim, socijalni Tahin anga man i njegove prosvje.titeljske preokupacije nikada nisu i le na tetu tananosti njegove eksplikacije, njegovog izuzetnog i svojevrsnog senzibiliteta, bogatih reminiscencija i vanredne erudicije. Njegov Page 86
Taha Husein - Dani stil predstavlja najvi i domet u arapskoj modernoj knji evnosti. Sasvim osoben, on je istovremeno arhaican i moderan. Taha je svojim djelom dokazivao, i to ne bez borbe, da se klasicni arapski jezik kroz istoriju razvijao, kao i knji evnost, prilagodavajuci se potrebama vremena, i da je sposoban da odgovori i najsavremenijim jezickim i narativnim zahtjevima. Taha se suprotstavljao te njama da se klasicni arapski jezik proglasi ne ivotnim, mo da ga pretjerano i nerealno braneci od svakog prodora vernaku-larnih dijalekata ili njihovih natruha. On je argumentovao svoj stav prijevodima velikih antickih i evropskih pisaca na klasicni jezik, koji je stvaralacki prilagodavao moder.nim potrebama. Upravo ove vrijednosti njegovog djela bi.tno su odredile veliki uticaj koji je Taha imao na genera.cije stvaralaca, predvodeci pokret preporoda egipatske, arapske knji evnosti i kulture. Djelo Buducnost kulture 259 V II llil i U(1938/1943) pravi je manifest te egipatske modernosti. Posljednje godine ivota Taha Husein je proveo u po-vucenost i utnji. Bio je osporavan ne samo od konzer-vativaca nego i od mladih stvaralaca. Optu ivali su ga, u ime socijalistickog realizma, da ne slu i revoluciji.2* Bez sumnje nepravedno, jer cijelog ivota nije drugo radio do pripremao revoluciju i ucestvovao u njoj. Ako je imao zabluda, uvijek je nalazio hrabrosti da ih ispravlja. Ako se pred kraj ivota i umorio, ostao je veliki, svoj i do kra.ja predan opredjeljenjima. Na kraju, 31. oktobra 1973, smrt je poravnala sve racune. 2) Taha im je odgovorio: "Stari istoricari arapske knji evnosti shva.tili su bolje nego mnogi na i sada nji pisci istinski odnos revoluci.je i knji evnosti. Oni su priznavali da revolucija, ma kako bila iro.ka, i ma kako bio dubok njen uticaj na sudbinu licnosti i dru tva, ne mijenja odjednom knji evnost. Ona joj utiskuje samo jednu laku infleksiju, koja vi e pripada umjetnom nego spontanom otvaranju bez napora i te koca, egzistencijalnim realnostima. Ima i drugih vidova odnosa revolucije i knji evnosti kojih nisu svje.sni na i u urbani knji evnici. To su knji evna djela, da podsjeti.mo, koja pripremaju revoluciju i izazivaju odu evljenje du a, cine.ci omrznutim neke nacine ivota koje ljudi vole i predla uci u pri.vlacnom svjetlu nove ideale za koje su mladi izuzetno prijemcivi. Ako katkada umjetnost uspije tako da udahne revolucionarni duh i da krci put promjeni individualnog i kolektivnog ivota, ona se ipak ne mijenja naglo. Ona nastavlja da se koleba, kao i u pro losti, izmedu staroga koje je sru eno i novoga koje se izgraduje. Tek ka.da se revolucionarni poredak ustali i postane sama priroda genera.cija koje stasaju - kako je u modi da se ka e - onda se rada takva autenticna umjetnost koja se mo e pridru iti revoluciji." 260 U jednom razgovoru Taha Husein je, na pitanje pro.fesora Dessukija da li su Dani roman ili autobiografija, odgovorio: "Dani nisu roman nego moj ivotopis. Ali to isto tako nije, kako neki tvrde, prva autobiografija u arap.skoj knji evnosti. Ibn Haldun je, recimo, napisao svo.ju. Ovom prilikom napominjem da sam i prvi i drugi dio Dana napisao u Evropi i da sam izdiktirao oba di.jela u slicnim prilikama. Prvi dio sam izdiktirao na.kon izlaska moje knjige O doislamskoj poeziji i nakon svih te koca koje je ona izazvala. Zatekao sam se ta.da u Evropi i otud pratio sve to se dogadalo u vezi sa ovom knjigom. Veoma sam mucno pre ivljavao sve te dogadaje i elio sam da od njih pobjegnem - diktira.juci prvi dio Dana. Drugi dio je, pak, vezan za dogadaje 1938, kada je Muhamed Mahmud, tada nji predsjednik partije libe.ralnih konstitucionalista, nahu kao studente Pravnog fakutleta protiv mene. Oni su provalili u moj kabinet na Filozofskom fakultetu i
uni tili namje taj. Bolno me se dojmio taj dogadaj pa sam pribjegao, nalazeci se opet u Evropi, diktiranju drugog dijela Dana, kako bih zabo.ravio te nevolje. Sjecam se, takoder, da sam prvi dio iz.diktirao za est, a drugi za devet dana. Prvi dio sam 261T objavljivao u casopisu 'Hilal' pa ga onda izdao kao knjigu. Tom prilikom mi je profesor 'Ibadt savjetovao da to ne cinim, jer ono to je objavljeno u casopisu ne zaslu uje da bude knjiga. A ovaj dio Dana do ivio je oko 40 izdanja i preveden je na skoro sve svjetske jezi.ke, cak i na hebrejski, u vrijeme kad Jevreji jo nisu imali veceg znacaja u Palestini." Ovo svjedocanstvo, dato u sumrak autorovog ivo.ta, otkriva dvije bitne karakteristike Dana, naime njiho.ve dvije osnovne komponente, koje, uostalom, na dru.gaciji nacin karakteri u i ostala njegova beletristicka djela: Page 87
Taha Husein - Dani dokumentarnost i literarnost. O prvoj autor je go.vorio eksplicitno, o drugoj u nagovje taju. On polazi od svjedocece strane djela kao primarne, i, uz tvrdnju daje to ivotopis, prihvata suprotstavljanje cinjenicnog literarnom. Medutim on je, kao to se vidi na kraju na.voda, svjestan knji evne dimenzije teksta jer pristupa njegovom izdavanju uprkos negativnoj ocjeni prijatelja kojem je mnogo vjerovao i cijenio ga kao intelektualca humanistu. Ovo danas u svijetu poznato djelo memoarskog an.ra izreklo je jedno izuzetno pamcenje - slijepog knji e.vnika, o cijem ce primanju realnosti i slo enoj prirodi memorisanja kasnije biti rijeci. Ono bilje i sve - od naj.sitnijih ivotnih pojedinosti do saznatih tekstualnih da-ta, trajno smje tenih u pretince pamcenja. Zato ce i An-dre Zid, nakon susreta sa Tahom, u predgovoru francus.kom izdanju, reci "Sa njime se covjek seta u ba ti zna.nja i cudi se to ga ne mo e zateci neobavije tenog ni u cemu: i autori na stranim jezicima su mu postali bliski, a njegova memorija je upravo cudesna." Dani su podje.dnako svjeodcanstvo o unutra njem, prije svega duho.vnom sazrijevanju i pamcenju toga zrijenja, o pamcenju tekstualnih usvajanja, komentara i nacina razmi ljanja -koliko i svjedocenje egzaktno: Dani su svjedocanstvo o 262 autorovom djetinjstvu i djeca tvu, ucenju, saznavanju, i to takve preciznosti da i najsitnije pojedinosti - imena, dogadaji, knjige, bolesti, zablude, intimna zbivanja -predstavljaju minuciozno uspostavljanje tada njeg nje.govog iskustva. Jedno od najsna nijih svjedocenja i li.terarno najuspje nijih pasa a Dana sekvenca o brato.voj smrti, recimo - ima duboku podlogu u do ivljaju malenoga Tahe. On ce 20 godina poslije objavljivanja prve knjige Dana, na vijest o epidemiji kolere u Egiptu 1947, reci: "Tu koleru ja sam vidio kako hara kada mi je bilo desetak godina i ona je izvr ila na moje srce i ci.tav moj ivot najveci, najdublji, najstra niji uticaj. Dje.ca, kada dozive ne to tako duboko i stra no, ne mogu se osloboditi nikada, ma koliko bio dug njihov ivot." Da.ni su, osim toga, i objektivno svjedocenje o jednom i.votnom putu, sredini i istorijskom trenutku, oni su re.alisticna prica o slijepom djecaku kome se postepeno razdanjuje, o spoznavanju svijeta kroz bolne ozljede i sukobe, o cudesnoj snazi volje u nejakome bicu, o ne.mirenju sa zaostalo cu (jednom od najsna nijih autoro.vih impulsa, mo da upravo zato to je ona odnijela Ta-hi vid), nemirenju sa neznanjem, glupo cu, sebicno cu i arlatanstvom. To je gotovo prica-bajka o samosavla-divanju, o nevjerovatnoj snazi duha koji bije bitke sa za.tecenim i ne posustaje u pobuni. Sveopcoj pobuni: pro.tiv vjerske zatucanosti i onih koji je podr avaju i njegu.ju, od hod e u mektebu do dervi kih ejhova i profeso.ra na Azharu, kao i protiv oko talog tradicionalizma i intelektualne zacahurenosti. Ima simbolike u toj davidovskoj borbi maju noga djecarca da nadvlada svoju nesrecu, svoju te ku prikra-cenost, svoju egzistencijalnu premisu - sljepilo do bo.la intenzivnim, nevjerovatno upornim tra enjem i pro.nala enjem intelektualnog vida i zrijenja. U Danima Taha spominje najvoljenijeg klasicnog pjesnika Abul 263 i'Aba al Ma'aarija, cije je stihove rado i cesto navodio: Tako ja sebe vidim: u mojim zatvorima U moja tri zatvora I ne pitaj odakle je ta bolna vijest: Jer, izgubio sam svoje oci, jer moram biti u kuci A moja du a zarobljena je u bijednome tijelu Vjerovatno je u ovom poetskom izricanju Taha vi.dio i svoje trostruke tamnicke zidove - zid sljepila, sti.jenu onda nje provincijalne egipatske sredine i bedem azharskog oko talog, sterilnog tradicionalizma. Citav Tahin ivot i nije bio drugo do savladavanje ovih pre.preka i probijanje zidova putem preispitivanja, razot.krivanja, izvrgavanja ruglu, transponovanja borbe pro.tiv mraka, sveprisutne u Danima, "u sve slo enije nas.tojanje koje uvijek
obuhvata napor dana protiv noci, slobode protiv prepreka." ( an Berk) No o ovome je vec bilo dovoljno rijeci. Podatak koji Taha navodi u razgovoru sa profeso.rom Dessukijem - o okolnostima u kojima je diktirao ovu memoarsku gradu (1927. i 1938.) osvjetljuje soci.jalnu dimenziju Dana, kojom se ni pisac ni djelo ne is.crpljuju ali koja ih oboje intenzivno obilje ava. Bar is.to toliko koliko i literarna dimenzija u najcistijem vidu. Nalazeci se 1927. i 1938. u centru spominjanog spore.nja i napada zbog kritickog odnosa prema naslijedu i podnoseci mnogo ta zbog svog intelektualnog i dru .tvenog anga ovanja, Taha, po sopstvenom navodu, bje. i u pisanje memoara. Nesumnjivo da taj momenat i uslovljenost moralne i intelektualne pobude odreduju i samo djelo - prije svega izborom iz obilja do ivljenog i zapamcenog a isto toliko i nagla avanjem pojedinih, upravo tih a ne drugih, zbivanja. Napadi pod cijim se udarom Taha na ao u cetvrtoj i petoj deceniji ivota pripadaju istim onim snagama s kojima se sukobljavao kao djecak, Page 88
Taha Husein - Dani borba je bila ista, otpor isti. Kao daje u tekim danima kada mu je egzistencija bila ugro ena po.ku ao da nade snagu na vrelu ivota, onu koju je u dje.tinjstvu i djeca tvu posjedovao i koja mu je pomogla, u uslovima "slabosti prirode ali snage volje" (Ma'arri), da dozove sjecanje na te e ku nje ne bi li izdr ao sam i podsjetio druge. No ova utilitarna zasnovanost Dana, koja je nesumnjiva i kojoj je pisac, sasvim razumljivo, sklon da da prevelik znacaj, ne mo e umanjiti druge di.menzije djela. Jer, uza sve to, Dani su vi e no obicno svjedocenje i bilje enje do ivljenog. Oni su literatura u u em znacenju te rijeci. Prvo stoga to je Taha spoljni svijet filtrirao kroz perceptivnu moc svog prikracenog individualiteta pa ga time neminovno dogradivao te ta.ko oduzimao tekstu atribut cistog svjedocanstva a pri.davao svojstva kreativnog. Drugo, djelomicno uslijed ovoga a dijelom zahvaljujuci obrazovanju i tradiciji, zapravo u nacinu kako se duhovno formirao, Taha je u Danima u osnovi tumacio svijet oko sebe. Stoga bismo ovu knjigu mogli nazvati svojevrsnim hermeneutickim svjedocanstvom, ako mo emo tako reci, naravno ukoli.ko prvi dio ove sintagme prihvatimo u pro irenijem znacenju. Tahin ivot je, kao ivot mladog covjeka koji je sti-cao obrazovanje u islamskoj tradiciji, bio najjace obi.lje en tumacenjem tekstova. Citavo njegovo duhovno usmjerenje bilo je okrenuto hermeneutickim naucnim nastojanjima. Autor nam, kao jedan od najjacih unu.tra njih do ivljaja, bilje i trenutak kada je prvi put osjetio prekomjerno uzbudenje cuv i jednu recenicu. Recenica je glasila: "Istina je ru enje ru enja", a zbog nje nije mogao zaspati cijele noci. Njenom razumijeva.nju i mogucnim tumacenjima, sav uzdrhtao pred nemo.gucno cu da u nju prodre, okrenuo se sa uzbudenjem ravnim nemiru izazvanom najjacim osjecajnim ili cul.nim podsticajem. I kasnije, svladavajuci "znanje", "na265uku", otkrivajuci zapravo, velike arapske mislioce i ko.mentatore, njegovom se duhu najprivlacnijom cini upravo ova, hermeneuticka, strana znanja i saznavanja. Citava njegova duhovna djelatnost okrenuta je od naj.mladih dana samosvojnom razumijevanju, neprihvata-nju kanona, otporu prema ustaljenom i ustajalom. On od djetinjstva zacudujuce slobodno ulazi u raspre sa autoritetima, od autoriteta kasabe do autoriteta Azhara. To su verbalni dvoboji upravo oko tumacenja, ne samo iz racionalnih razloga, da bi se provjerilo, vec i iz unu.tra nje potrebe i osjetljivosti za mnogobrojne varijetete znacenja. Stoga bi se moglo reci da je ovakav Tahin po strukturi hermenuticki duh bio usmjeren ne samo pro.vjeri apstraktnih tekstualnih data vec i tumacenju ma.terijalnoga i duhovnoga svijeta u kojem je ivio, ili ko.ji je ivio pored njega a od kojeg ga je dijelila pregrada nevidenja. Svijet je do njega dopirao u redukovanom obliku i on ga je morao, da bi ga razumio i podnio, do.gradivati nekom vrstom intelektualne ma te koja je pri.padala kreativnosti podjednako koliko i racionalnoj sferi. Time su uslovljeni, cini se, i nacin Tahinog pripo.vijedanja i njegov kvalitet. Ispisujuci sopstvenu biogra.fiju a time i dio biografije svoje zemlje, Taha je morao pristupiti ovom kreativnom tumacenju, u stvari komen.taru svijeta. Nakon prve faze, u kojoj je nepotpune po.datke o njemu, naporom duha i cutila koja mu nisu bi.la uskracena, razvijao rzaumijevajuci i tra eci im skri.vena tumacenja, smje tajuci ih u svoje "rivake" - do la je druga, kada je trebalo izlo iti ono to se oblikovalo tokom ovog procesa. Izlo iti tako da se sam proces pri-krije i da nam se sugeri e kako se saopcava samo ono to je snimljeno. to je, u ovom slucaju, najdalje od is.tine. Zato se Tahino pripovijedanje podjednako mo e nazvati tumacenjem koliko i knji evnim oblikovanjem. Buduci na tlu realnosti, nikada se ne udaljavajuci od nje, cak je izuzetno po tujuci (stoje cesto nagla avao), Taha se istovremeno bavio sazdavanjem te stvarnosti, i to kroz proces tumacenja i zakljucivanja. Za njega re.alisticko slikanje nije isto to i za pisca koji vidi. Ovo.me je
vizuelni do ivljaj pocetni impuls i osnovni pod-sticaj koji mo e biti ogranicen na ogoljeno preslikava.nje. Taha je ovog impulsa li en, njemu je nedostupan vizuelni do ivljaj svijeta, koji je u memoarskoj gradi nesumnjivo primaran. Njegovoj duhovnoj koncentraci.ji, ma ti i sposobnosti za dogradnju preostalo je da in.tenzivnim unutra njim radom dodu do onoga to je vi-decem covjeku dato. No zahvaljujuci svojim izuzetnim sposobnostima, Taha je u ovaj proces unosio svu svoju obdarenost i nemale moci. Reprodukovanje ovoga unu.tra njeg dogadanja za Tahu opet nije isto to i za druge pisce. Za njega je ovaj cin slo eniji. Njime se svladava slijedeci, vi i stepen ovoga procesa. Nakon duhovnoga rada, kojeg, najvjerovatnije, i nije bio svjestan, on ula. e racionalan napor da nam predstavi gradu kao da je vidi, ali sad na nov nacin. Pred nama se otkrivaju dva sasvim specificna nacina tumacenja. Jedan - introver-tan i ne-racionalan, ili bar ne direktno racionalan, i dru.gi kojim se poku ava da sistematizuje haoticno pri.mljeni svijet u sudu o njemu i zakljucak o sebi. Sto se mo e postici samo Page 89
Taha Husein - Dani djelomicno, po samoj prirodi stvari. Jer, u konacnom rezultatu, za razliku od sistematicnos.ti i hronolo ko-reproduktivne strukture koju memoar.ska djela obicno imaju, ova je proza u izvjesnom smi.slu difuzna, to joj daje svojevrsnu privlacnost i jedan neuobicajen, ali cisto literaran kvalitet. Ali utisku lite-rarnosti svakako najvi e doprinosi obasjanost ovoga tiva unutra njom svjetlo cu pi cevom, koja i u pojedi.nostima i u cjelini otkriva vrijeme i dru tvo, a najvi e autora samog. Nacin na koji je ona bacena neobican je: iako nam se cini da ljude, okolnosti i situacije osvjetlja266 267va u totalu, u konacnom rezultatu slika koju sticemo je veoma precizna. Mo e se ciniti cudnim to, tra eci po-redenje, govorimo o svjetlosti kada elimo da iznesemo utisak o kazivanju covjeka za kojeg je ona bila nepo.znanica, koji "ne poznaje tajne svjetla i tmine". Ali je, vjerovatno, upravo otud, iz te prikracenosti, i moglo ni-ci tako veliko unutra nje zracenje kadro da osmisli ne samo citav jedan ivot vec i jedno vrijeme i jednu sre.dinu. I skloni smo uvjerenju da upravo ta svjetlost naj.vi e i doprinosi zracenju ovoga teksta i danas, nakon pola vijeka. Sve je ovo rezultat velike unutra nje koncentracije i sna nog individualiteta, zdru enih sa jednom izuze.tnom osjetljivo cu. Za Tahu prije mo emo reci da je svladavao ivot nego da ga je ivio, trpeci ga kao ope.kotine na ko i i kao prijetnju bez obzira na to to je po.bijedio ogranicenja i stigao dokle i neugro en covjek najvi e mo e stici. Nesumnjivo da je najveci dio ove prekomjerne senzibilnosti uslovljen slijepo cu. No ne.mali dio pripada i drugacijem odgoju i drugim va ecim normama nego to su na e, bar sada nje. Zastra enost njegovog nevideceg djetinjstva, hipertrofirani zvuci njegove usamljenosti, o ivljavanje fantasticnog svijeta bajki i predanja nesumnjivo poticu iz prve okolnosti. Tome uzrocniku pripadaju i kasnije patnje zbog nepo-micnosti, pritiskujuci "zamor od nepokretnosti", kao i "zvuk mraka" koji gaje "napadao sa svih strana", a pri.je svega njegovo tako cesto spominjano osjecanje "tjes-kobnosti". No neki oblici te osjetljivosti uslovljeni su sigurno odgojem i mentalitetom. Ponekad je mali anovo reago-vanje pojacano do nerazumljivosti. Sjetimo se reakcije nakon oceve opomene za stolom to jede objema ruka.ma. Jedna jedina oceva recenica: "Ne uzima se, moj sinko, tako zalogaj", nije ga natjerala samo na plac vec 268 i na izbjegavanje zajednickih objeda i odbijanje nekih vrsta hrane sve do 25. godine ivota. Ili, pak, kada pred ocem nije znao Kur'an napamet, postidenost je bila to.lika da je oti ao u ostavu, posjekao se satarom, povla.cio se danima od objeda i dru tva a "cijeli ivot pamti recenicu kojom gaje otac ismijao: 'Ala ti nauci Kur'an napamet!'" Ova se jaka osjetljivost vjerovatno zasniva na razli.citom shvatanju ljudskih odnosa i drugacijim komuni.kacijama no to su na e. Ljubav Arapa za rijec, i te-drost kada je treba upotrijebiti va ila je, izgleda, za sve oblike saopcavanja izuzev onih koji su se doticali emo.cija i izra avanja medusobnih odnosa. Tu se izgovaralo veoma malo rijeci i one su, kako se nama cini, imale ne.primjereno dejstvo. Otud je krto izrecen ocev prijekor, i to "tu nim glasom", mogao izazvati slicne posljedice. Sastavni dio ovakvoga odgoja i normi dru tvenog pona. anja je i velika uzdr anost i krtost u ispoljavanju osje.canja i htijenja u bilo kom vidu. Stoga Tahine reakcije i komentari pru aju zanimljivu sliku o takvom jednom poimanju ljudskih komunikacija. Mali i zreliji Taha ni.je prikrivao samo svoj bol i tugu, vec podjednako i svo.ju radost, te nje i elje, nakane i pobude. Malome mu je bilo "odvratno da bude placljivac", ali nije podnosio sa. aljenje prema sebi. Odbacio je sve ono to bi ga moglo izlo iti podsmijehu ili samilosti - to je za njega isto -jer koliko izbjegava ispoljavanje sopstvenih emocija, ni.su mu bliske ni tude. Do te mjere nije elio da drugi ot.kriju njegova osjecanja da se pla io da neko slucajno ne primijeti
kako se raduje i eljno i cekuje svoga rodaka, bojao se da ode na drugi kraj sobe ne bi li cuo razgovo.re i raspre studenata u susjednoj - iz straha da ga neko ne iznenadi i uoci njegovo interesovanje. "Prikrivao je potrebu uma za znanjem, uha za slu anjem i tijela za ca.jem." Iz ove samomucilacke uzdr anosti nikao je, me269dutim, i jedan narativni kvalitet njegove memoarske proze: mirnoca i uzdr anost pripovijedanja, svedenost -ali ne verbalna, vec do ivljajna i dogadajna, u cemu, vjerovatno, podjednako sudjeluju autorovi autonomni psihicki mehanizmi i oni uneseni odgojem i tradicijom. Otuda proistice, cini nam se, i nescenicnost njegovog proznog kazivanja. Svakako nije slucajno to su u Da.nima Page 90
Taha Husein - Dani scenski koncipirana samo dva-tri dogadaja - ona koja su autora najvecma uzbudila i emotivno ga anga o-vala. To su opisi sestrine i bratove smrti, dogadaj u vo.zu i - na jedan posredan, poluapstraktan-poluslikovit, u svakom slucaju veoma razuden i briljantno "okoli eci" nacin - "posjeta" Abu Tartura. Tahina naracija spada svakako u jedno od najzani.mljivijih podrucja u krugu o kojem govorimo. I ona je uslovljena subjektivnim i objektivnim. Subjektivnim -jer je autorova vezanost za rijec i pripovijedanje poja.cana odsustvom vida. Njegovo odricanje od uce ca u djecijoj igri, koju je samo slu ao ("slu ao du om"), za.pravo nemogucnost da u njoj ucestvuje, razvila je, po.red patnji, "sklonost... prema slu anju prica i legendi". On bilje i svoje rano "spoznavanje u itka slu anja", koje mu je donosilo najintenzivnije do ivljaje njegova ivota. Slu anjem je upoznavao ljude, okolnosti, na.uku. Slu anje je u njemu razvijalo emocije, slu anjem je upoznao moc i ulogu rijeci. U devetoj godini vec je znao "prilicnu zbirku pjesama, prica, tu balica, poema i raznih pobo nih kazivanja". Znatno kasnije, u svom zrelom dobu, on u jednom putopisu bilje i: "Ja osjecam cudno u ivanje kada slu am te glasove. Ponekad se moja uobrazilja trudi da ih uskladi i stvori muziku, silovitu ili blagu. Oni imaju tajnovitu moc da me pomije aju sa sobom. I evo me kao dijela Prirode koja se iznova uskladuje u mojoj uobrazilji..." Ovo osjecanje muzike govora prenosio je Taha u 270 svoje pripovijedanje, to predstavlja jednu od najzna.cajnijih i najhitnijih njegovih vrijednosti, ali koju je, na alost, na svim jezicima, prijevodom najte e docarati, ma koliko on dobar bio. Odnos prema zvucnim valerima govora u ovom po.dneblju le i, medutim, u jednom opcem fenomenu - ve.likoj osjetljivosti arapskog svijeta za to kako neko go.vori, izgovara, prica. Pisac ce nam reci da su ljudi, dok slu aju kazivanje pjevaca, "zaneseni osjecanjima ili stvarnim uzbudenjem", a da " ene u selima Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklone". Iznosice cesto razne zgode sa Azhara koje treba da ilustruju koliko su stu.denti obracali pa nju na govor, izlaganje i artikulaciju. Jo od najstarijih vremena arapski nomadi su ivje.li sa rijecju i njenom muzikom. Rijec je jedina bila po. tedena promjena koje vrijeme i nacin ivota namecu stvarima u nepreglednom prostoru pustinje. Rijec je je.dina preostajala ljudima bez stani ta i bez mogucnosti da djelaju u prostoru. Poezija koju su pamtili i kaziva.li, njen ritam i struktura stihova, stvarana je u ritmu nji.hova ivota. Svako slovo, svaka rijec, rima, stih, rece.nica, pored smisla nosili su i muziku, koja se lako pam.ti i u njoj u iva, koja se skandira u ritmu disanja. U arapskom jeziku i najmanja promjena vokala mijenja smisao, pa je i osjetljivost na svaki glas izuzetna. To, po prirodi stvari, pojacava osjetljivost za zvuk i zvucnost kazivanja te mu se daje znacaj koji u drugim jezicima ne postoji, stvarajuci istovremeno od svakog slu aoca licnost senzibilnu na dejstvo rijeci i glasa. Potvrdu za ovo naci cemo u mnogim epizodama o kojima nam se u Danima prica, gdje je okosnica zbivanja i uzrocnik burnih reakcija okoline nacin na koji je neko izgovarao pojedini glas ili rijec. Kazivaci, arapski aedi, pamtili su i pjevajuci pricali narodne romane i poeme tokom cijele arapske pro los271ti, imajuci u svome narodu osjetljive slu aoce. Takav jedan slu alac bio je i djecak Taha, jo osjetljiviji jer je sluhom nadomje cavao odsustvo vida. Prve stranice Dana Taha je napisao usvajajuci u prozi strukturu doi-slamske elegije. Taj pocetak an Berk naziva cak osmom muallakom (sedam pjesama doislamskih poeta nazivaju se tim imenom, koje je sinonim za remek-dje-lo). Omamljenosti rijecju i kod prethodnika i kod Tahe, kod njega narocito, poseban intenzitet dao je
Kur'an, izuzetno knji evno djelo i pisani spomenik, koji se ne cita kao prozni tekst nego se kazuje po razradenim pra.vilima umjetnickog kazivanja na vi e nacina, o kojima se u Danima govori. I tu je sjedinjena lijepa slika, elip.ticna ili razlo ena, sa muzikom, sa specificnim naci.nom zapijevanja. Zato je Kur'an Tahin drug ako ne u drugom a ono u lingvistickom, stilistickom i muzickom smislu. Stoljecima sve je kod Arapa prolazilo kroz govor, redovno ritmican i slikovit, kroz slu anje i, uprkos pe.riodima razvijene pismenosti, kroz pamcenje teksta uz pomoc muzike rijeci. Na tome je zasnovana i pedago.gija o kojoj nam Taha prica, ali kojoj se on izruguje, jer je dovedena do besmisla ponavljanjima i nelogicnosti.ma jalovog memorisanja. U tom odbacivanju ostaje ne.taknuto njegovo divljenje i vjernost klasicnom jeziku, o cemu smo vec govorili, koji je Taha isto tako uporno branio otkrivajuci njegove ljepote sebi i drugima, skla.dajuci sam i pronalazeci sklad u djelima velikih klasi.cnih pjesnika. U ovako njegovanom po tovanju predanja i slu a.nja, u sredini opcinjenoj Page 91
Taha Husein - Dani kazivanjima, covjek koji je za.snovao saznanja o svijetu i istoriji i samo mi ljenje na sluhu, o cemu navedeni Tahin iskaz o tajnovitoj moci muzike govora najbolje svjedoci, kome pisana rijec ni.je bila dostupna, morao je u svome izra avanju ispolji272 ti odlike koje su rezultat ove okolnosti. Takav govor no.si mane i prednosti usmenog izra avanja a, prije svega, mogucnost njegovog dvostrukog primanja - u trenutku slu anja i nakon preispitivanja. Otuda proisticu i neke karakteristike i na izgled protivrjecna svojstva Tahine naracije. Ona nije strogo redoslijedna ali je konsekuti.vna. Nije suvi e slikovita ali je iva. Nije scenicna ali je upecatljiva. Nije situaciona ali je ritmicna. Nije refle.ksivna ali je zasnovana na mudrosti. Nije ivahna ali je intenzivno ivotna. Nije izrazito "stilisticka" ali je u ukupnosti svojoj lijepo kazana. Nije leksicki bujna ali je ljeporeka. Ne bje i od zamornih ponavljanja ali pos.ti e daje pamtimo. Jer je gola istina i u njoj veoma je.dnostavna. Taha je Dane govorio a ne pisao. Svijet koji je u nje.ga u ao slu anjem izi ao je govorom. Pristupacan samo sluhu i u jednom i u drugom slucaju. A mi ga citamo. U tome je jedna od te koca za prevodioca ali i mogu.cnost za nerazumijevanje citaoca. No svladavanje i je.dnoga i drugoga predstavlja dio zadovoljstva koje Tahi-na proza pru a, tako da mu i citalac i prevodilac ostaju zahvalni za jedno saznanje i jedno obogacenje. Nijaz Dizidarevic 273Taha Husein DANI (roman) Sa arapskoga preveo Nijaz Dizdarevic Napomena izdavaca Prvo izdanje romana Dani Taha Huseina u prijevo.du Nijaza Dizdarevica tampano je u izdanju "Svjetlosti" i drugih udru enih izdavaca sa onda njega jugoslavenskog prostora 1979. godine (Biblioteka "Cijeli svijet"). U ovome izdanju po tovali smo izricitu elju porodice preminuloga orijentaliste Nijaza Dizdarevica da se zadr i autenticni prevodiocev jezik. Intervenirali smo samo u onim slucajevima gdje nam se cinilo da se radi o ocitoj tamparskoj oma ci. 274 Izdavacka kuca Ljiljan Za izdavaca Mensur Brdar Lektor amija Andrijic Korektor Ramiza Petak Tehnicko uredenje i DTP Sanin Grabonjic tamparija BEMUST, Sarajevo Tira 2000 primjeraka ©Copvright by porodica Nijaza Dizdarevica Sarajevo 2000. Page 92
