ANTIGONA Tragedija – najstarija najstari ja vrsta drame,nastala drame,nast ala je u 5-om veku p.n.e u Grckoj.Junakinja, Antigona ove drame ,dolai u suko! sa sredinom I mocnim vladarom "reontom ,od koga je i stradala, iako je jaka licnost licnost I inad o!icni# ljudi. Antigona je sa#ranivsi svoga !rata, ivrsila svoju dunost, ali je istovremeno prekrsila "reontovu apovest da to nesme uraditi I !iva kanjena. "reont je stiteci interese drave,povredio interese porpodice . Na kraju drame njegova porodica propada. $emon I %uridika se u!ijaju,a u!ijaju, a "reontu preostaje da prieljkuje svoju smrt. $ra!rost $ra!rost I odlucnost odlucnost su olicenje olicenje Antigone, nala je da se suocava sa smrcu, tamom podemlja ,a nisu je austavili ni ljudski stvoreni akoni akoni i nared!e.&ostujuci 'oje akone ,pustila je da je vodi lju!av prema !ratu.Ona nosi prokletstvo svoje porodice I sa puno ponosa I odvanosti,ne mari a svoj ivot, samo da udovilji 'ojim akonima. Njen lik je (o)okle oslikao sa jednom veoma karakternom crtom I sa visokim etickim principima I du!okom #umanoscu.
Antigonino stradanje s#vatamo kao svetinju, olicenje nenosti, lju!avi I plemenitosti. plemenitosti. "ro nju posmatramo enu kro vekove do danasnji# dana ,#ra!ru, odvanu, neustrasivu, !or!enu, !e postede dajuci I poslednji poslednji atom atom svoje snage, rtvujuci se a svoja nacela,!oreci nacela,!oreci se a istinu I pravdu I lju!av prema prema !linjima svojim po cenu ivota. *nogo ivotni# tragedija,se srucilo na enska pleca,koja se savija#u pod teretom ,ali ena ,ena je a lju!av stvorena ,a ne a mrnju. +ok nemirni talasi ivota udaraju,tre!a udaraju,t re!a ostati nerarusiv gre!en, gre!en, dici se inad vremena, kao #ra!ra Antigona.