SLAVKO MIHALIĆ
METAMORFOZA Htio bih znati odakle dolazi ova praznina, tako da se pretvaram u neko prozirno jezero, kome možete vidjeti dno, ali bez riba Ali bez !koljaka, rakova, bez podvodno" raslinstva koje barem taji neko ime, a ja sam danas bezimen #ak me pomalo nema $ tako, "ovore%i o praznini, pomi&em vodu u jezeru, ona razba'uje pijesak i neke sitne &esti'e prile"le po dnu Meni se smu%uje $dem uli'ama spu!tene "lave poput neko" dru"o" jezera, tamno" prije sve"a, zatim i otrovno"( i ne "ovorimo o tim o"avnim bi%ima koja pužu po dnu, tako da sada sam sebi zaudaram )R$*+$A-A./E O+0/E )o"ledaj one oblake, -era, za!to !uti! .isam, zabo"a, životinja, ali evo ki!e 1ako je na"lo zahladnjelo 2aleko smo od "rada 0 redu, -era, nikad ne%u zaboraviti !to si mi darovala Mi smo sada jedno i &emu "ovoriti uti obla'i obi&no donesu tu&u 3ve je ve% nijemo, zrikav'i i žito Ako ti želi!, možemo i ostati *ojim se za tebe, za mene je svejedno 4romovi su opasni u poljima A mi smo sada najvi!i 5i tako prokleto sami6 Mno"i %e ratar ve&eras kukati nad zrnjem prosutim iz klasja
.e bih mo"ao pristati da toliko ovisim o mijenama .e pla&i, -era, to su samo živ'i $ oni slute oluju 1ažem ti, život je u svemu mno"o jednostavniji Evo i prvih kapi, sad %e po&eti urnebes Zakop&aj haljinu, "le i 'vije%e se zatvara .e bih sebi oprostio da ti se ne!to do"odi 2akako, ovo %e mjesto u mojem sje%anju ostati sveto Molim te brže kora&aj i nemoj se osvrtati .A 3A40, *0+/E7$ 0 3E*E 1akva sve&anost /edan po jedan svi me napustili .ajteže je bilo zadnjima Toliko su patili zbo" sebe Zatim me ostavila elektri&na žarulja, raspored stvari, na kraju sje%anje /edan poniženi svijet nado!ao je sulud od slobode A ja, odvi!e uzvi!en da bih vladao, 3avih se na sa"u bulje%i u sebe MA/3TORE, 04A3$ 3-$/E70 Majstore, u"asi svije%u, do!la su ozbiljna vremena Radije no%u broji zvijezde, uzdi!i za mlado!%u Tvoje neposlu!ne rije&i mo"le bi pre"risti uzi'e 3adi u vrtu luk, 'ijepaj drva, pospremaj tavan *olje da nitko ne vidi tvoje o&i pune &u8enja Takav je tvoj zanat9 ni!ta ne smije! pre!utjeti .e uzmo"ne! li izdržati i jedne no%i opet uzme! pero, majstore, budi razuman, ne bavi se proro&anstvima, poku!aj zapisati imena zvijezda Ozbiljna su vremena, nikome se ni!ta ne opra!ta 3amo klauni znadu kako se može! izvu%i9
pla&u kad im se smije i smiju se kad im pla& razara li'e Z:ri'h, listopada ;<=> Forum, ;<=?
.E .A2A/ 3E .e nadaj se svome spasenju, prijatelju@ 2ovoljno je lova'a na tvome tra"u da %e! jednom biti po"o8en tako %e! lijepo vrisnuti, da 'e pro'vjetati !uma )amti9 tvoj bol je za ljepotu jedne stvari izvan tebe .e nadaj se, ne skrivaj se, ne"o idi posve ravno .e boj se ni streli'a ni metaka oni 'e te svakako dokraj&iti ali daj da bude! velik svojim rasko!nim smirenjem 1oje ne%e! razdati za njihove "rabežljive po"lede, o&i "avranova
#O-/E1 1O/$ /E O2+0#$O Tu ne"dje svijet se dijeli na dvoje poput prerezane naran&e 0 ovaj dan kada odlu&ujem i ja sam dvije polovi'e /ednu sam odba'io( no koliko je ova dru"a meni dovoljna $ !to to u meni pani&no zaklinje kada je odluka neopoziva 2va svijeta( kako "olem teret za ova slaba le8a /edva jo! strepim za sebe( razdijeljeni svijete, ti si jeza u mojim venama /a ne sumnjam9 nikada ni!ta nisam u&inio uzalud .o tko bolje poznaje okus poraza od
pobjednika Zapravo je sve !to se od mene traži manje od moje volje Ona prava &uda do"odila su se u mojim prstima #O-/E1 1O/$ /E O2+0#$O, za!to to zvu&i kao po"rebna "lazba 0 svojem užasu ja sam "rana koja se sprema pro'vasti 2/E#A1 3 +O)TOM 4ledaj samo svoju loptu .e kraji&kom oka ne"o 'ijelim vidom 3ve dru"o neka se u"asi 1u%e koje tonu ili lete u nebo /utarnja vika rasr8enih žena /urnjava mu!kara'a s trubama, zvon'ima +opta je tvoja nova zemlja $ pažljivo je udaraj dlanom To&no po sredini da se skupi sva u jedno $ poleti prema tlu to&no po tvom nalo"u Zatim se osmjehne prepoznaju%i i"ru $ vrati prema ispruženoj ru'i .e misli o udar'u, on je ve% u tebi #eka da "a probude dva upaljena oka 2a "a uzdi"ne iz krpa sluh )a da o&vrsne u ru'i i sleti loptu )rividno uvijek okomito a ipak 'entimetar dalje Odmotavaju%i srebrnkasti prostor .e slu!aj "lasove oko sebe To u njima bruji tvoje kolebanje 3amo jedan po"re!an udara'9 prejak ili preslab 3amo jedan udara' sa strane $ tvoj %e se planet u"asiti 0 nekoj mlaki, na nekom žalosnom "noji!tu Ova lopta to si ti sam, svoj svijet Ovo ti odska&e!, ovo se ti vra%a! 3kidaju%i paukove niti "rani'a Ovo se ti produžuje!, ovo se ti množi!
0 i"ri koja nema dru"e svrhe Osim da sebe odi"ra! do kraja 302*$.A )/E3.$1A, #02OT-ORBA 3voje sr'e ispuni svim žalostima svijeta 3va!ta je mo"ao on9 na primjer, da ide iznad sebe $ rasipno plju!ti ki!om !to snaži korijen nezasitan Tako je dan i no% rastao za sobom 3voje o&i u&ini dra"uljima za dar 3va!ta je mo"ao on, sva!ta je smio kada poru!i "rani'e sebe, 3a stotinu ruku !to se skladno izmjenjuju u tkanju A u onom najvi!em trenutku Tkaju sve odjednom *eskrajne povorke dopusti odmah do svoje" boka 3ve neprijatelje imenova hrabrim protiv sebe )rirodi bi ravnatelj ( tako je !ume naselio smirenjem Rije'i da zaborav, livadi &ežnju da ne svr!i $ sve bude ljep!e ne"o on, 0 svemu vi!e volje, sna"e, razuma Taj plemeniti kralj na dan vjen&anja s krunom bude star O, sudbino pjesnika, &udotvor'a, al samo do trena 1ad usli!i dru"e $.A#E *$ 3-E *$+O *E3M$3+E.O 4ovore9 ljudi po&inju umirati u kolijev'i Meni se &ini C oni ustaju od mrtvih Onda sve vi!e žive Otvaraju se o&i u svim bojama
)rorade ruke i vratovi i dru"i dijelovi tijela .a kraju dolazi red na one stvari koje zovemo unutra!njost 0 stvari ih nitko nije vidio To ne zna&i da ih nema C vje!to se skrivaju pred uboji'ama ivot je ono malo ne&e"a u oklopu od sapuni'e Hajde, kaži ni!ta 2uhne! li u nje"a $mat %e! malo manje krivo Ali %e se mrtav &ovjek opet vratiti $na&e bi sve bilo besmisleno Novine mladih, < ; ;
)0T 0 .E)O3TO/A./E /edan brije" ve% tri dana leži odronjen i nitko nema sna"e da mu pristupi 3amo %u ja, s tankim prstima, prekapati nje"ove rane da bih se razbolio i da bih uni!tio tu prokletu želju koja ho%e da joj se divi, da bude, da kli&e, da vlada, da obuzima, a ja sam tako suvi!an Otvorite se, potpune praznine( kažem praznine, jer nemam rije&i za stvari bez imena, a stvari bez imena treba da su prisutne u pijankama prije sprovoda, jer tamo %emo, "dje one vladaju, na%i na!e potpuno smirenje, mi koji odustajemo, mi koji odustajemo jer priznajemo va!u hrabrost Krugovi, ;
OT1R$7E )RO3TORA To je bilo sto"a, prijatelju to si uspje!no prebrodio svoju smrt -idi!, u svakome je ra8anju jedno biti ili ne Ti si to veli&anstveno rije!io9 uop%e nisi pitao
.isi ni korak požurio .isi "a, naravno, ni skratio To se ina&e do"a8a samo bo"ovima 1oji ne mo"u iz"ubiti Tebi od sada pripada 'ijeli svijet 4rani'e ne postoje za ratnike bez zastava .it ima že8i "dje je sama že8 Tvoje se misli pokapaju u tvojim &inima, vi!e te ne terete Za"reb, prolje%e ;
)RO+/E7E *EZ .AM/ERE )itko je ovo prolje%e 2a je samo sun'e, bilo bi zasitno 2a su samo obla'i, bilo bi bez okusa Ovako pali "rlo i blaži "a $pak je netko pro!ao s lukom i o!trim strijelama G /o! su du"o drhtali odrazi na vodi *ojim se za one koji ho%e i u tome nalaze smisao .e privikavaju li se na silne poraze .e kažem da se vrate poru!enim sveti!tima .e savjetujem da se po&nu opra!tati s mrtvima i živima 3amo strepim za njih G 1oliko vjetar strepi za "ranu koju ra!&e!ljava Ovo je prolje%e bez namjere -isibabe su izrasle a nitko se nije trudio .iti su one nastojale C tako se do"odilo Mo"le bi visoko izrasti
Za"reb, prolje%e ;
*$H 2A 3E *ih da se oslobodim tu8ih rije&i koje su mora u mojem kru"u *ih da se razvrstam da lak!e otkrijem neprijatelja 3ad je to moj sti!ani hod 3ada pri"u!en "las *ih da se odme8im, da se raspupam po zakonu svojih žila *ih da se potopim 5na povr!ini plutaju lake tu8e stvari6 A smrt je zastor o&ima 2a se napokon okrenu u sebe 2a se razvu&em C ne bojim se da %u )rsnuti .e"o %u napokon udahnut koliko to moja plu%a mo"u *ih da se o&istim da bi prljav!tina na meni bila moje"a podrijetla Opasna poput te&nosti kloaka, meni melem skoro"a spasenja
30Z2RA.A *A+A2A To je ono9 bezruk u samo%i $zmislio si bajku o ljubavi, plesu i vinu Ti si od onih !to se vra%aju s potajnim "ranatama )a se neo&ekivano dijele na otpatke Ali budi tu vi!e od jedno" života *udi kao zid C po strani, a stalno prisutan 1ao prostor, napokon, koji se odrekao iz"leda 2a bi nadmudrio izdaju
0 tome je veli&ina poraza C da &ovjeka posve oslobodi 2a vi!e ne mora strepiti da vi!e ne mora skupljati $ bude! li otvoren kao vrata ruina 3vi %e putovi voditi kroz tebe )RO4.A.A *A+A2A Majci, ocu
2o"odilo se to iznenada Tako, ju"o je bilo u zraku $ jesen je sli&ila na prolje%e 2o"odilo se to s osmijehom sun'a na ustima Taj &ovjek, ina&e s le8ima kakve planine $na&e s virom mudrosti u o&ima $na&e s rukama te!kim poput "romova 0dara' !ake &uo bi se du"o Taj &ovjek u taj &udan dan 1ažem9 djevojka jedna raskop&ala ko!ulju 5Za"ledala se kroz prozor umjesto u o"ledalo6 1ažem9 na obali se vrba oma'ila 4lasi se iz dubine Ma sve oblake razmahne Ma zapjeva takvim složnim "lasom )rotrnula je uli'a 5kao da joj spala haljina6 .ajprije od stida )oslije od silne radosti /edan prodava& naran&i !irom je otvorio vrata tr"ovine $ jo! mu nije bilo dosta $ jo! mu nije bilo dosta /o! premalo
$ napisao je iznad vrata 0zmite !to vam pripada Ali poslije no%i koja je slijedila )oslije minuta koje su do!le u tamnim odijelima )oslije sekundi sa 'ilindrima i bambusovim !tapovima )rokleti sjevernjak dunu 2jevojka zakop&a ko!ulju Otpado!e ma'e s vrba )rodava& se lati mu!terija )o&ev!i od pred"ra8a A &ovjek onaj !to je pjevao 0sitnjen do mikroba $ podložan do nepokretnosti *ude pro"nan Ta netko je morao platiti Za"reb, ; ; ;
/O MA+O .E1A 3MO Razrovali smo "robove to su ih stolje%a zasipala s odvratnim samopouzdanjem .ije ostao ni kamen na kamenu O"rada koje su nas trebale sprije&iti $ tako sada kro&imo razba'anim svijetom 0 dijelovima, ne slute%i jedinstvo 0koliko tome ne služi poneki krik 1oji se utren obru!i 3trah nas, ne vi!e dru"ih, ne"o sebe Osje%amo kako u nama ustaje netko ve%i .emo"u%e je podnijeti po"led nje"ovih o&iju 1oje ne priznaju zapreke
Razrovali smo "robove i sada bismo trebali "raditi domove /o! malo, ne žurite, neka se i"ra svojevoljno dovr!i /o! malo neka smo i pti'a i zmija i 'vijet 5na nekom udaljenom polju /o! malo neupu%en san
.A O*A+$ 10)E Majci i ocu
*a! tu, na obali obnevidjele rijeke Bijeli se život do"odio da se vrati! ovamo $spod neba s kojim si se napokon razi!ao Raskomadan, da je pravo &udo !to se drži! na okupu Re'imo, jedno" proljetno" dana 1ada sve je sivo, nakostrije!eno $ svaka pti'a "rabljivi'a i svaki kamen udara' )osve blizu vodi te joj &uje! njeno divlje ku'anje 1ao da si si!ao ispred vrata pakla 3vaki talas neka stra!na pro!la "lava ivot bje!e bjesomu&an kas 1roz "u!tare !to se ponavljaju s poru"om 0vijek isti jauk, kreket, zveket .ajjednostavnije bilo bi sko&iti $ zar to ne bi ve% odavno u&inio Ali vi!e nisi svoj, pripada! uspomenama 2ovele te da na tebi pale svoje svete žrtve umi voda, u&inio si život i on ode .isi vi!e ne"o stup o koji se vežu &am'i 3amo na tom mjestu može se pristati
3MRT +$7A $ tako jedno"a dana /a, koji sam svojski tražio mijenu
C /edno"a dana namje!taju%i pohvale u svojim izlozima 0 najmanjoj uli'i, zna se /a bez !e!ira, ta svaki ima svoju obmanu 3voju malu prljav!tinu koju u"lavnom sam pla%a 3itno svjetlo izdajstva u tamnim po!tenim o&ima 4ledao sam stablo ispred otvorena prozora /a dobra stara lopuža kojoj se jo! nije pružila prilika 5.e o&ekujete, nadam se, da %u se posve razotkriti -i biste oprostili, !to bi ostalo za mene6 *ez namjere da isplatim ma koji du" "ledao sam 3tablo divlje" kestena s bestidno velikim listovima 1ada bih dovodio žene morao sam spu!tati zavjese Tkanina ipak ne bi sakrila urotni&ke po"lede 2ok sam ljubio slu!ao sam kako se nji!u pred prozorom 1ao da postoji mo"u%nost da ih pozovem u sobu )uni susretljivosti ne mo"u dopustiti da ih se odbije 5$ sad bi mi pomo"li pisati kad bi znali o &emu se radi6 -eliki tamni listovi na kojima sam prepoznao osamu 1asnije ljubav, jo! kasnije izdaju, na kraju besmisao /edne jeseni koja je do!la prerano ili prekasno Znam jedino da je nitko nije do&ekao na kolodvoru Možda smo previ!e vjerovali da ona ne može a da ne do8e .ismo se prevarili, ali zar je istina o svemu dovoljna 3amo mudrostima tko bi nahranio ljubavi 5Meni se silno ho%e raskopati ove savr!ene predmete .ijeme o&i pravednika za kojima venu nedostojne ljubavi *la"e ruke, kako ste mo"le zaboraviti svoje strasne osvete One najljep!e rije&i venu za re!etkama spasa Mo"li smo biti divovi a jedva %emo biti trava .i "robove ne%emo ostaviti za sobom A zar nismo do!li s rukama punim darova Mi siromasi u ovaj tren kada nas se prozivlje6 4ledao sam stablo kao i uvijek, ne "ledaju%i "a Traže%i posvuda sebe, bez nade da je ne!to preostalo Te mrzovoljne jeseni s tamnim podo&nja'ima
0 jeItinoj izno!enoj haljini, zar smo bolje zaslužili Opazih li!%e u bije"u po "ranama -elike prijateljske o&i kako me užasnute zaklinju $ vjetar kako ih sije&e sabljama od studeni A koji od nas nije vjerovao da li!%e odlazi dobrovoljno ;
/E3E. 1ola, ako jo! prolaze drumovima, idu prazna 3uvi!e se sun'a napili ratari pro!lo" ljeta pa ne mo"u usnuti Zapre"nu konje, izjure, i tek tad se sjete da je svr!eno Tako i ti meni, ve% u"asla ljubavi, ne dopu!ta! zaborav 3 vjetrovima !to razjareno &upaju zadnje listove prolazim putovima koji me mole da ih pustim, puni stida za svoje tamne vje8e, bespomo%ne ruke A ve% sutra 5sat prije prvo" snije"a6 kola %e ležati rasklimana u ostavi, bez no"u konji, kao da zazivlju, podizat %e "lave, ispijeni ratar izdisat %e na postelji, ja ve%, evo, držim pero, zadnju svije%u svoje osame i niz stihove spu!tam se u san Književnik , ;<;
+/0*A- ZA 3T-AR.0 ZEM+/0 Odoz"o led odozdo prsti vode -idjet %e! kako led samom sebi ki&mu mrska Odozdo san i tko nas ne%e slijediti
0 skupom poslu ljubavi Ah odoz"o ah odozdo 2o%i %e i tre%i i bit %e zvjerski vje!ti $ "ore sam i dolje slomljen do utrobe Za neko"a tko ne%e razumjeti Ovo je 1orana, za!to ne i 2unav +ijepa si, zemljo, samo kad si 'jelovita 2o%i %e i &etvrti i ponavljati iste lažne rije&i Zbo" kojih smo i mi bitke "ubili .e lomi ovu stravu punu nadahnu%a /er je sada( u pro!lost ne vjerujem *udu%nost bude li ku'ala na ova vrata *it %e istjerana( neka sti"ne kasnije Za tebe živim koja mi no%as lomi! usne i veze! prste Za sve vas koji ste sa mnom do koljena u "libu /ednu sada!nju bijedu ne bih mijenjao za sva budu%a 'arstva Ove ma"le o&iju žednih a tako snenih AT+A.T$2A 0 pijanstvu i u ljubavi, ponajvi!e u kakvoj staroj bolesti, zaista ih vidimo obje!ene o nebo9 tri broda kao tri su8eni'e #ujemo ih jasno kad se urlanje vjetrova i divljanje prsatih talasa C no%u, uz pri"u!ena svjetla iza okana, uz bludni !apat a trebalo bi moliti C kad se poistovjete s na!im kletvama #ujemo ih, razabiremo, ali ne stižu premda se 'ijelo vrijeme vuku s one strane 'rte obzorja .e dolaze nas otkriti za !ira prostranstva, nikako da uplove u na!e more Okovana im krma, prama', lepr!ava jedra 1ao da smo nevidljivi, kao da nas nema
0sud nikako da se opredijeli Ovdje se zaustavlja povijest, pred tom na!om nestvarno!%u, i mi sami ne možemo iz to" za&arano" kru"a sputani prekomjernom vidovito!%u .ikada, nikada ne%emo biti otkriveni, nikada, nikada ne%emo po&eti postojati, ali ni 1olumbo, ni jedan 1olumbo ne%e izbje%i prokletstvo( svijet %e umrijeti od nemo%i pred Atlantidom Forum, ;<==
3 40+$-ERO-$H )0TO-A./A )ojma nemam kako samo ovamo dospio Miri!e na "liste i krti'e a opet se vidi mjese' 2a me nisu pijano" ba'ili s palubeJ .e bih rekao da sam ovdje ve% bio 3ve mi je nepoznato 2omoro'i uvijek zbore o ne&emu dru"ome, nikad o onome o &emu se radi $du natra!ke i sretni su ako zatiljkom udare o ne!to tvrdo 1ao da se malo razbude, i može ih se &uti kako, obliveni krvlju, pjevaju $na&e, no%u, kriomi'e raskopavaju svoje domove $sprva sam mislio9 traže zlato /est, da ne bi@ To im je posao@ -alja da svaki samo" sebe izi"ra to bolje udesi 0propasti 3jedim na obali i mislim kad %e kakav brod 3amo, &ini mi se da ni ovo more nije pravo -i!e neka namje!taljka, zamka za lakovjerne .alijevam &aj ali pijem ne!to !to ima okus po mojoj vlastitoj žu&i Zar ve% i ja samo" sebe trujemJ .e znam "dje su im hramovi Tko tu kome služi, zapovijeda /asno mi je jedino
da je ovdje razum na !tetu 3vatko zdu!no radi na svojoj propasti, no i jedan dru"ome pomaže $ sve vi!e mislim9 kad bi ovo more bilo stvarno i kad bi jednom ipak sti"ao brod, jedva da bih ustao #ekao bih ne%e li i on, poput mene, potonuti )a i ove rije&i !to "ovoreJ Zna se, o &emu dru"ome $ ja sve svoje raskopavam .e tražim zlato Možda bih malo po &elenkiJ Forum, ;<==
2$-+/$ 1E3TE. 4rane divlje" kestena, tek !to izbiju, okre%u se prema nebu ure%i podjednako sun'u i obla'ima one se dijele( misle, udvoje %e, utroje, udesetoro brže sti%i .e znam dvije jednako ispružene "rane, dva stabla sli&na u molitvi i vjerovanju, dva drvoreda istovjetna u smjernosti Hitaju%i prema svojem dijelu neba, svojem mjehuri%u oblaka !to se napuhuje poput bo"a, svaka se "rana okre%e oko nekoliko osi 3usteže se, sanja, napre&a' odlu&uje Zatim vjetrovi, vino ljudskih koraka, samo%a, ma"la, vje!ala ki!eG +i!%e koje bi znalo letjeti no u zanosu požutiG Tu su i nevidljive "rane 5sa"njile, odrezane6 no one dalje žure svojem dijelu neba, možda ne!to vi!em
Od njih se u tmini svjetlost !iri #uje im se !apat i kad nema ki!e RA3TA.A1 3A 3O*OM 3ad je trenutak da svatko od nas ode na svoju stranu9 vi, no"e, za kora'ima o kojima toliko snatrite netom prile"nem( ruke kud koja C lijeva, nespretna, u predjele ma!te, desna s vojskama( možda svi prsti, dvadeset njih, odu na kakav dru"i svijet( ovaj su, misle, dovoljno razorili( za njima %e rebra, radna, uvrije8ena( jetra %e, zna se, u obližnju kr&mu 5tamo ve% lo&u bubrezi, želuda', mjehur6( sr'e %e na barikadu, ali bez krvi, u !aputanju, toliko opredijeljeno za bitke ljubavi( plu%a me8u oblake, mozak u samo sun'e( a ja %u ostati sKm s ovim "adnim jezikom, stvorenim za otmjenost a stalno je klepetao, uvaljivao me u sve "ore neda%e Hajd, jezi&e, sad pokaži !to umije!, sad kad sam ostao bez i&e"a9 napuni podrum, tavan, smo&ni'u Forum, ;<==
3trah
0 nama raste strah i kada smo oblijepljeni najljep!im privi8enjima 3vrdlima o!trim i !irokim ometa na!e raspadanje i mi se moramo skupljati )onekad jurnemo sa stisnutim pesni'ama, ali smo dulje zasi%eni porazima GGGG Treba vi!e misliti na osamljene ljude 2obro je kada more !umi posve u blizini 2obro je kada se brodovi doti&u okrupnjalih bokova 1ada daždi i vjetar leti s kosom raspletenom C tad i saman &ovjek nasmije se ne&em 0op%e, treba vi!e misliti na osamljene ljude
.e zvati ih po imenu C oni su to"a li!eni C ne"o im pružati utjehu svojom bezobzirnom rado!%u C ostavljati ih na 'esti, ali rasvjetljavati prozore
3amo jo! u stvarima Moj "las jo! je samo u stvarima Bijela jedna soba &eka da se vratim iz pra!ine svijeta sa suhim ustima ve% sustao Otvore se ormari 3a zidova slete svele rije&i neke davne pjesme Zaiskri svjetiljka ljepotom žene koja nikad nije u!la 1ao poru"a presretnu me moja slova )rsne stoli'a +akoumni "lase !to nismo jezdili !irim poljima 0 rijekama !to nismo mrežama nestalnu lovili ribu -jetar, voda "nojili bi tobom udaljene prostore i ja bih u spokoju svisnuo u svojem duplju
Ona i ti 0 osvit dana ma koje svitanje stali ste na svijetloj "rani'i presje&eni, na bijelom o!trom rubu dva prevarena putnika a njene ruke o tvojem polomljenom pasu a tvoje ruke o njenim ramenima dvoje i!ibanih dvoje pro"nanih nijedne rije&i u njenim uskim ustima
u tvojoj krvi oluja tamnih zvukova tada i ma kada vas dvoje ni&ijih u vrtlo"u opsjednuta bilja ona i ti na obali neke pjane rijeke ti i ona i bijesan urlik vjetrova me'i pti'a i mali omamljeni obla'i da je &a!a vina mo"la bi vam biti svadba mo"ao bi biti sprovod da je jedna svije%a
3-E /E *$+O T0 $ -$E .$#E4 .$/E *$+O 3vijet nam je ju&er umro na rukama .e zaustavi se niti jedan tramvaj )relaze%i u ni!tavilo, prodava&i novina vikali su jo! "lasnije naslove vijesti s posljednjih strani'a A vi!e nismo niti me8u sobom( strmo"lavo padamo slojevima stvarnosti iz"ovaraju%i svoje prosta&ke pozdrave .e u"asi se niti jedna svjetiljka, premda nikakva svjetla vi!e nije bilo, ni svjetla ni stvari koje bi "a mo"le željeti 1ako je bilo modro tijelo svijeta -jetar obleti zemlju pa leže u vlastiti prah 3ve je bilo tu i vi!e ni&e" nije bilo )oput metaka vlakovi su po"a8ali postaje
$2EM )0T 3-O/ 0.ATRA4 0zalud se trudite /edan sam od onih koji stoje izvan kru"a .i za kakvu pobunu 2obre volje da prepustim mjesto dru"ome Tek pustite mi moje snove Raskidanu pau&inu koju nastojim da obnovim 3amo su mi prsti odve% odebljali -idjeh kroz pukotine i ne%u biti onaj stari Ostala je, dakle, samo volja da se vjeruje +omna "ra8a za tvoju sliku, svijete $dem put svoju unatra" 3amo ljubav bit %e znak da bijah ja Težak teret stvoru kukavnom Al ponijet %u "a C nije daleko
2o!lo je, do!lo vrijeme Možda je do!lo vrijeme kad ljubav treba tajiti Treba je sakriti u podrumu kakve napu!tene ku%e $zrezati je iz mesa, odjenuti u bosja&ke tralje Zatvoriti joj usta, o&i zape&atiti 3trovaliti u provaliju, spaliti, i njen prah razba'ati na sve &etiri strane 2o!lo je, do!lo vrijeme kad je i poezija nepravda
3LM, /ER TA1-A /E )O*/E2A .e vi!e strah( osje%am kako mi izviruju vu&ji zubi .e vi!e staza, zabo"a, nasred polja zazivlje me "rmlje 2a mi bljesnu o&i, vrane razmahuju prijezirom .e vi!e sje%anje, obzirno ljudsko podrijetlo .e ku%e, ne plo&ni'i, ne mitni'e .ezasitne "rudi se"nule za snije"om $ ne%u zalutati9 vjetrovi kažu 'ilj Moj je na dru"oj strani Osje%am kako se krasno kesi Ienjer moje" vu&je" oka .e vi!e vrijeme( moji dvostruki kora'i brže napreduju +ov'i, jo! no%as %u sti%i .a livadu !to je izjela izdajni&ke tra"ove 2ozivaju%i silno" sebe na nebesima 3Km, jer takva je pobjeda
3AMO 3A., MO/$ 1A)ETA.$ Traže me jeke na sve strane .ove zapovijedi kapetana pod kojima sam plovio 3voju neposlu!nost mo"ao bih skupo platiti to mo"u, kada svijetu ne vidim smisao 0koliko život ne bi bila kakva ruži&asta livada 1rdo modrih konja kada mi se ja!e #arobnjak, pa da vladam svime !to me okružuje 3amo san, moji kapetani, koji prijetite okrutnim službama
#E1AM 2A ME 0)OTR$/E*$ .i!ta ne razumijem od ono" !to mi "ovori! *la"oslivljam svoje trpko neznanje Moje podrijetlo je sumnjivo, rodni "rad poru!en )osvuda me prate žbiri 3amo kad sam s tobom ne!to malo jesam Zavu&em se u sebe i &ekam da me upotrijebi! Ti koja &ini! vrijeme i spretno "a ra!&inja! Tu se uvijek ne!to na8e za mene Onda me iz"ura! kroz vrata pa jo! malo trajem )omislim9 jesam, ma koliko se ne vidi na meni .isam, smjesta kažem, i sav se izbri!em Možda neko vrijeme umrem samo da se saberem BRTE Ovdje bih na'rtao stablo ovdje kolibu ali me suvi!e obuzima pu&ina 0 oko mi stavlja bijelo jedro Moram slu!ati !um valova A ovdje bih s tobom na'rtan du"o u no% svemira sanjao u ti!ini Ali sve vode uvijek idu samo jednom sredi!tu 3ve zrake sun&eve $ svi povi'i ribara koji se svijaju u o&aju Ovdje bi lepr!ala tvoja haljina a ovdje u sjeni raz"ranata stabla blistao se kr&a" s vinom $ samo to besmisleno bijelo jedro koje sobom donosi vjetar i svjetlo jedino"a preostalo" dana
You're Reading a Preview Unlock full access with a free trial.
Download With Free Trial
