Skripta Za Uvod u Kulturnu Antropologiju

SKRIPTA ZA UVOD U KULTURNU ANTROPOLOGIJU

Priroda antropologije antropologija  proučavanje ljudskog roda na svim mjestima i kroz sve vrijeme njegova postojanja  nastoji pruţiti pouzdanu spoznaju o ljudskim bićima, o tome što ih čini različitima i što im je svima zajedničko antropolozi … što rade  FIZIČKI ANTROPOLOZI: proučavaju ljudska bića kao biološke organizme prateći evolucijski razvoj ljudske ţivotinje i promatrajući biološke varijacije unutar vrste u prošlosti i sadašnjosti  KULTURNI ANTROPOLOZI: bave se ljudskim kulturama ili oblicima ţivota (ponašanjima) u društvima … kako rade  zanima ih uobličavanje i provjera hipoteza ili mogućih tumačenja opaţenih pojava, pri čemu se nadaju razvitku pouzdanih teorija [tumačenja potkrijepljena mnoštvom podataka] unatoč tome što su svjesni da nijedna teorija nikada nije potpuno sigurna  postavljaju objektivne hipoteze, što više lišene kulturalne pristranosti tako što posve uranjaju u neko područje tijekom terenskog rada; upoznavanjem najsitnijih detalja okolnosti počinju razaznati obrasce dobivenih podataka  već postojeće hipoteze provjeravaju radnom na terenu  unutar područja kulturalne antropologije djeluju i: ARHEOLOZI – teţe objašnjavanju ljudskog ponašanja proučavajući materijalne predmete, obično one iz prošlih kultura LINGVISTI – proučavaju jezike kojima se kultura podrţava i prenosi na sljedeće generacije ETNOLOZI – proučavaju kulture na temelju opaţanja, iskustva i razgovora s pripadnicima kulture koju ţele protumačiti -

-

otkako postoje, ljudi su osjećali potrebu za odgovorima o tome tko su, odakle su došli i zašto se ponašaju na odreĎeni način; te su odgovore u mitovima i narodnoj predaji u proteklih 200 godina antropologija se pojavila kao znanstveni pristup koji daje odgovore na ta pitanja antropologe prvenstveno zanima Homo sapiens, ljudska vrsta, njezini preci i bliski srodnici kako su antropolozi i sami pripadnici vrste koju proučavaju, teško je održati znanstvenu distancu prema onima koje proučavaju  am. znanstvenik S. J. Gould: spoznavanje prirode oteţavaju predrasude, sklonosti i ograničenja; što je predmet čovjekova istraţivanja bliţe središtu praktičnih i filozofskih pitanja, to je veći čovjekov doprinos s obzirom na to da ništa nije bliţe središtu praktičnih i filozofskih pitanja od ljudi samih, teško je reći hoće li se ikada moći steći istinsko objektivno znanje o ljudskom društvu antropolozi su ustanovili da se, odrţavajući kritičku svijest prema pretpostavkama i provjeravanjem zaključaka, moţe doći do korisnih spoznaja o ljudskom ponašanju i tako mnogo naučiti ne samo o razlikama meĎu ljudima, već i onome što im je zajedničko

Razvoj antropologije

-

-

iako su antropološki značajna djela prilično drevna [npr. opisi drugih naroda Herodota (5.st.pr.Kr) i Ibn Khalduna (14.st)], antropologija kao zasebno područje istraţivanja relativno je noviji proizvod zapadne civilizacije u SAD-u prvi studij opće antropologije predloţen je tek 1879. u Sveučilištu u Rochesteru razlozi sporog razvitka antropologije: 1. – ograničenost ljudske tehnologije  tijekom duţeg razdoblja povijesti zemljopisni horizonti čovjeka su bili ograničeni  velika putovanja bila su povlastica nekolicine; proučavanje stranih naroda i kultura ne doţivljava procvat do razvitka prijevoza i komunikacije  oduvijek prisutna svjesnost čovjeka o postojanju različitijih pojedinaca (npr. Stari i Novi Zavjet spominje različite narode), ali paţnju na ljudske razlike usmjerila mogućnost putovanja u doista udaljene predjele 2. – neuspjeh Europljana da vide da dijele osnovnu ljudski prirodu s ljudima diljem svijeta (usprkos razlikama)  društvene zajednice temeljnih kulturnih vrijednosti različitih od europskih bivaju proglašene 'divljima' i barbarskima; do kraja 18.st. velik broj Europljana ne smatra da je ponašanje takvih zajednica vaţno za razumijevanja njih samih  razumijevanje za ljudske različitosti jača rastom napora da se realnost protumači prirodnim zakonima  sumnja u tumačenja biblijske mitologije premda antropologija nastaje u kontekstu zapadne civilizacije, već je odavno globalna: i zajednice proučavane od europskih i sjevernoameričkih antropologa daju značajne antropologe, čiji pristupi nude novu perspektivu gledanja ne samo na njihova društva, već i na druga društva, uključujući zapadna

*razvoj antropologije u SAD-u  kretanjem amatera na teren za uvid u 'primitivne narode': Frank Hamilton Cushing – 4 godine ţivio meĎu Zuni Indijancima Matilda Coxe Stevenson – takoĎer meĎu Zunima; 1885. osnovala Ţensko antropološko društvo (prvo intelektualno udruţenje znanstvenica)

Antropologija i druge znanosti - antropolozi svoje ciljeve dijele s drugim znanstvenicima iz društvenih i prirodnih znanosti koje pridonose zajedničkom cilju – razumijevanju čovjeka, pa antropolozi rado ustupaju svoje podatke za dobrobit tih drugih disciplina - antropolozi istraţuju široku osnovu ljudskog ponašanja te stoga mogu steći vrlo opseţan pregled sloţenog biološkog i kulturnog organizma kakav je ljudsko biće

Podjela antropologije: 4 područja : fizička antropologija [ ljudi kao biološki organizmi] 3 grane kulturne antropologije: arheologija, etnologija, lingvistika (ljudi kao kulturne ţivotinje) Fizička antropologija:  bavi se ljudima kao biološkim organizmima  jedan od brojnih interesa je i evolucija (bez obzira na razlike meĎu sisavcima, oni dijele isto podrijetlo koje se nastoji ustanoviti analizom fosila i promatranjem ţivih primata)  proučavanje i postojećih razlika (vanjskih i biokemijskih – primjena molekularne biologije)

*Sudska (forenzična) antropologija:  područje primijenjene fizičke antropologije koje uključuje stručnu osposobljenost za obavljanje identifikacije ostataka ljudskih kostiju u pravosudne svrhe  poznati forenzični antropolog: Clyde C. Snow - tim područjem antropologije se bavi dulje od 35 godina - proučavao ostatke kostiju vojnika iz bitke kod Little Big Hornea - u Brazilu identificirao ostatke nacističkog zločinca Josefa Mengelea - u Argentini identificirao pogubljene tijekom vojne vladavine - specijalistički svjedočio i podučavao Argentince f. antropologiji - od njegovog rada, sudski an. češće u istraţivanjima povrede ljudskih prava Kulturna antropologija … budući da je sposobnost za kulturu ukorijenjena u ljudsku biološku prirodu, rad fizičkog antropologa pruţa temelj potreban za rad kulturnog antropologa … kulturom se mogu smatrati standardi, često nesvjesni, po kojima djeluju društvene zajednice ili skupine ljudi; ti se standardi uče, a ne stječu biološki; usmjeravaju svakodnevno ponašanje članova zajednice, pa je ljudsko ponašanje prije svega kulturno ponašanje - kulturna antropologija često usporeĎivana sa sociologijom; ali s obzirom na to da se sociolozi snaţnije usmjeravaju na proučavanja ljudi u suvremenim društvima, njihove teorije mogu biti kulturno ograničene - kulturna ograničenost prisutna i kod kulturnih antropologa, ali oni nastoje umanjiti taj problem nastojeći potpuno proučiti ljudski rod, i u prošlosti i u sadašnjosti  ta jedinstvena meĎukulturna (kroskulturna) i evolucijska perspektiva razlikuje kulturnu antropologiju od drugih društvenih znanosti: pribavlja antropologiji veće bogatstvo podataka i primjenjiva je na bilo koju suvremenu temu [u knjizi vidi razraĎen primjer odvojenog spavanja djece i roditelja u SAD-u] - naglašava potrebu proučavanja pretpovijesnih ili ne-novijih zapadnjačkih kultura, pa se nerijetko pojave nalazi koji osporavaju postojeća uvjerenja nastala na temelju zapadnjačkih proučavanja - *sociolozi vode unaprijed pripremljene intervjue i primjenjuju upitnike na 'respondentima', dok psiholozi eksperimentiraju s 'ispitanicima'; antropolozi, pak, saznaju podatke od 'kazivača' - Iako su nalazi kulturnih antropologa često dovodili u pitanje zaključke sociologa, psihologa i ekonomista, njima je antropologija prijeko potrebna kao jedina dosljedna provjera kulturno ograničenih tvrdnji - podjela: arheologija, lingvistička antropologija i etnologija (sociokulturna antropologija)  bez obzira na specifičnost interesa, sve se bave kulturnim podacima Arheologija - proučavanje materijalnih ostataka, obično iz prošlosti, kako bi se opisalo i objasnilo ljudsko ponašanje [primjeri u knjizi] - pisani zapisi mogu arheolozima mnogo reći o onome što moţda ne bi saznali iz arheoloških ostataka, ali takoĎer, zahvaljujući arheološkim ostacima povjesničari mogu mnogo toga saznati o nekom društvu što nije vidljivo iz pisanih dokumenata - iako su se arheolozi usredotočili na ljudsku prošlost, mnogi se bave proučavanjem materijalnih predmeta u postojećem okruţenju [primjer u knjizi]; takvi su podaci vaţni jer pokazuju da predodţbe o ljudskom ponašanju temeljene samo na konvencionalnim tehnikama istraţivanja intervjuom mogu značiti veliku zabludu Lingvistička antropologija - sposobnost govora vjerojatno je najrazlikovnije ljudsko obiljeţje (premda čovjek nije jedini koji se sluţi simboličkom komunikacijom) - jezik omogućava čovjeku da sačuva i prenosi svoju kulturu s jednog naraštaja na drugi - lingvistička antropologije proučava opis i povijest jezika - oba pristupa pruţaju korisne informacije o tome kako ljudi komuniciraju i poimaju svijet oko sebe

-

razraĎujući odnose i rasprostranjenost jezika, antropološki lingvisti mogu ocijeniti koliko su dugo govornici nekog jezika ţivjeli tamo gdje sada ţive - identificirajući riječi u srodnim jezicima koje su preţivjele iz nekog naslijeĎenog pradavnog govora, mogu pretpostaviti gdje su i kako govornici tog pradavnog jezika ţivjeli Etnologija/Sociokulturna antropologija - ETNOLOG: antropolog koji proučava kulture s komparativnog ili povijesnog stajališta koristeći etnografske prikaze - ETNOGRAFIJA: sustavni opis odreĎene kulture temeljen na neposrednom opaţanju (deskriptivan pristup etnologa) - SUDIONIČKO OPAŢANJE: u etnografiji; tehnika saznavanja o kulturi nekog naroda izravnim sudjelovanjem u svakodnevnom ţivotu tog naroda tijekom duljeg vremena - etnograf mora biti paţljivi promatrač kako bi dobio širok pregled kulture bez nepotrebnog isticanja jednog dijela te kulture na račun nekog drugog dijela  HOLISTIČKA PERSPEKTIVA: fundamentalni princip antropologije prema kojem različite dijelove kulture treba promatrati u najširem mogućem kontekstu kako bi se shvatile njihove uzajamne veze i zavisnosti - KAZIVAČI: članovi zajednice u kojoj radi etnograf koji mu pomaţu protumačiti što se dogodilo - etnografski rad na terenu vaţan u etnologiji [u tekst je primjer koji prikazuje da je nemoguće ući u terensko istraţivanje posve naivno te koliko je vaţno ono 'neočekivano', zatim probleme odbacivanja pretpostavki i predrasuda vlastite kulture te potrebu za uspostavom skladnih odnosa s ljudima koje znanstvenik ţeli proučavati] - prema popularnoj predodţbi, etnografsko istraţivanje na terenu dogaĎa se meĎu dalekim, egzotičnim narodima - antropolozi su od početka shvatili da poznavanje ljudskog društva ovisi o poznavanju svih kultura i naroda, uključujući vlastitu - jedna od temeljnih studija toga razdoblja bila je „Grad Jenkija“ od W. Lloyda Warnera - antropolog Philleo Nash bavio se zaposlenicima Bijele kuće i bio je taj koji je pripomogao ukidanju rasne segregacije u oruţanim snagama (itd.) – svoju antropološku stručnost stavio u sluţbu postizanja odreĎenog cilja  primjer primijenjene antropologije - danas mnogi antropolozi rade izvan akademske sredine kao primijenjeni antropolog - teorija kulturne lišenosti (deprivacije) otvorila je 1960tih put za objašnjenje obrazovnog neuspjeha mnoge djece, pripadnika manjina; iako se neki još uvijek drţe toga, ta je teorija kulturno ograničena i zapravo kazuje da ti ljudi jesu 'lišeni', ali 'moje kulture', zato što napreduju u onome što se smatra vaţnim u njihovim kulturama - iako pruţa mnogo, antropološko istraţivanje nečije kulture nije bez problema (Sir Edmund Leach: lakše je istraţivati na prvi put viĎenom mjestu, poznate prostore smo iskrivili predrasudama) - iako etnografi ţele steći uvid u druge kulture iznutra, dobro to rade kao došljaci - što više netko nauči o drugim kulturama, vidi vlastitu iz drukčije perspektive - kako se druge kulture vide kao manje egzotične, to egzotičnija postaje vlastita kultura - iako je etnografski istraţivački rad na terenu temeljan za etnologiju, to nije jedino zanimanje etnologa: on etnografiju moţe upotrijebiti za proučavanje odreĎenog aspekta neke kulture usporeĎujući ga s tim istim aspektom u drugim kulturama - etnologija je proučavanje alternativnih načina kojima se nešto moţe učiniti - provodeći sustavne usporedbe kultura, etnolozi takoĎer pokušavaju izvesti zaključke o prirodi ljudske kulture u svim vremenima i na svim mjestima

Antropologija i znanost - temeljna briga svih antropologa jest paţljivo i sustavno proučavanje ljudskog roda - antropologiju zovu neki društvenom, neki bihevioralnom, neki prirodnom, a neki humanističkom znanošću - znanost = moćan i rafiniran put kojim su ljudi krenuli kako bi shvatili mehanizam vidljivog svijeta i svemira; za opaţene pojave traţi dokazivo objašnjenje, idealno u duhu djelovanja skrivenih, ali univerzalnih i nepromjenjivih načela i zakona: za to su bitna 2 čimbenika: imaginacija/mašta i skeptičnost/sumnjičavost - imaginacija moţe odvesti na krivi put, ali je neophodna (kako bi bilo moguće zamisliti načine na koje su pojave organizirane te razmišljati o starim pitanjima na nove načine - skeptičnost omogućava razlikovanje činjenice od mašte, provjeru pretpostavki i sprječavanje imaginativnih predodţbi od toga da umaknu - tumačenja su pod stalnim utjecajem novih opaţanja i svjeţih zamisli, pa znanost samu sebe ispravlja, pa se ona tumačenja, koja se ispostave da su neodgovarajuća, zamjene pouzdanim - znanstvenik počinje s hipotezom {provizorno tumačenje odnosa meĎu odreĎenim pojavama} te prikupljanjem različitih podataka koji podupiru takve generalizacije (usto i pokazujući zašto alternativne teze mogu biti odbačene), on dolazi do nečega što je više od puke spekulacije, do sustava potvrĎenih hipoteza/teorije {tumačenje prirodnih fenomena/pojava temeljeno na pouzdanim podacima} - istina se u znanosti ne smatra apsolutnom nego pitanjem različitih stupnjeva vjerojatnosti - iako se ništa ne moţe dokazati kao apsolutno istinito, netočne pretpostavke mogu se dokazati kao neispravne; kako se znanje proširuje, prednost nekih teorija u odnosu na druge općenito se povećava, pa ponekad treba odbaciti stare 'istine' jer su se alternativne teorije pokazale točnima [primjer u knjizi: rivalske teorije biološke evolucije Darwina i Lamarcka] - *G. Murdock  odgovoran za nastanak suvremenih meĎukulturalnih proučavanja,1937. pokrenuo MeĎukulturalno istraţivanje na Institutu ljudskih odnosa pri Yaleu – kasnije to postaje Kartoteka područja ljudskih odnosa (HRAF), katalog unakrsno indeksiranih etnografskih podataka nanizanih pod ujednačenim naslovima; + omogućava traţenje kauzalnih odnosa korištenjem statističkih tehnika čime se dolazi do dokazivih generalizacija; - korelacije ne kaţu ništa o uzroku i posljedici, previše su jednostavno protumačene; potrebna je daljnja povijesna analiza odreĎenih običaja; ponekad su greške u kartoteci (neodgovarajuće etnografije, nesistematizirani izvori) Teškoće znanstvenog pristupa - Jedna od poteškoći znanstvenog pristupa je što kad istraţivači postave hipotezu postaju snaţno motivirani da je dokaţu, pa nesvjesno previde negativne dokaze, uključujući i sve druge neočekivane čimbenike. - U područjima kulturne antropologije javlja se i dodatna teškoća: da bi se došlo do korisnih teorija koje se odnose na ljudsko ponašanje, treba početi sa po mogućnosti što objektivnijim i što manje ograničenim hipotezama. - Teško je nekome tko je odrastao u jednoj kulturi postaviti hipoteze o drugima, a da one nisu kulturno ograničene [primjer: pokušaji arheologa da razumiju prirodu naseobina iz razdoblja Maja civilizacije, str. 22/23]. - UviĎajući potencijalne probleme stvaranja hipoteza koje nisu kulturno omeĎene, antropolozi su se mnogo oslanjali na tehniku koja se pokazala uspješnom u drugim područjima prirodnih znanosti, time se toliko zbliţivši s najsitnijim detaljima da u njima počinju razaznati modele od kojih bi se inače moglo previdjeti. Ti modeli omogućavaju antropolozima stvaranje hipoteza koje se zatim podvrgavaju daljnjim provjerama.

-

-

-

-

-

-

Ovakav pristup je najvidljiviji u etnografskom radu na terenu, ali je jednako vaţan u arheologiji. To ne znači da antropolozi baš nikad ne koriste upitnike (jer to povremeno čine), ali kao sredstvo kojim obogaćuju ili pojašnjavaju informacije pribavljene drugim metodama. Kako rad na terenu napreduje, etnografi razvrstavaju svoje kompleksne informacije u jednostavne hipoteze, a najčešće koristeći i djelujući na temelju predosjećaja. Kontrast izmeĎu antropološkog i drugih društveno – znanstvenih pristupa dobro ilustrira primjer Roberta Chambersa u svojoj knjizi „Rural Development“ [vidi str. 24]. Chambers ističe da konvencionalne ankete imaju nedostataka ako im je cilj steći uvid u ţivote i uvjete siromašnog seoskog stanovništva. Problem u znanstvenoj antropologiji je pitanje ponavljanja (replikacije) opaţanja i/ili eksperimenta, koje predstavlja osnovni način za provjeru pouzdanosti istraţivačevih zaključaka. U etnologiji je problem da je opaţajni pristup mnogo ograničeniji. Rezultat arheološkog ili etnografskog rada na terenu, ako se on ispravno provodi, koherentan je prikaz neke kulture koji predstavlja okvir za razumijevanje ponašanja ljudi koje se proučavalo, što zauzvrat predstavlja ono što antropologu omogućava oblikovanje širih hipoteza o ljudskom ponašanju. Bez neke osnove za usporedbu, hipoteza utemeljena na jednom slučaju moţe biti tek povijesna slučajnost. Jedan je slučaj dovoljan da baci sumnju na teoriju koja se prije toga smatrala valjanom, ili da je opovrgne. [vidi primjer str. 25] Hipotetska tumačenja kulturnih fenomena mogu se testirati usporeĎivanjem arheoloških i/ili etnografskih podataka za nekoliko društava u odreĎenoj regiji. Idealno je da teorije u kulturalnoj antropologiji nastaju na temelju usporedbi na razini čitavog svijeta. MeĎukulturalni istraţivač ovisi o podacima drugih etnografa. Kulturne usporedbe ne trebaju biti ograničene na etnografske podatke; antropolozi se mogu okrenuti i arheološkim podacima. Korisni su podaci i etno-povjesničara, ETNOPOVIJEST  proučavanje kultura novije prošlosti na temelju usmene predaje, opisa istraţivača, misionara i trgovaca te analize podataka kao što su zemljopisni nazivi, podaci o roĎenima i umrlima te drugi arhivski materijali Etnopovijesno istraţivanje vrijedno je takoĎer zbog utvrĎivanja pouzdanosti podataka koji se koriste za meĎukulturalne usporedbe. U SAD - u je doţivjelo procvat jer često pribavlja ključan dokaz nuţan za donošenje sudskih odluka.

Antropologija i humanističke znanosti - Antropologiju financiraju i prirodne i humanističke znanosti jer se udruţuju baš u antropologiji. - Rappaport o stapanju znanstvenog i humanističkog pristupa [vidi str. 27] - Humanistička strana antropologije moţda se najizravnije očituje u njezinu bavljenju jezicima drugih kultura, vrijednostima i dostignućima u umjetnosti i knjiţevnosti. - Antropolozi se drţe pravila da nitko ne moţe potpuno shvatiti drugu kulturu samo promatrajući je; kao što to sudioničko opažanje podrazumijeva, treba je i doživjeti. Stoga etnografi provode poduţa razdoblja ţiveći s ljudima koje proučavaju. - Humanistička strana antropologije vidljiva je i u značenju koje pridaje kvalitativnom za razliku od kvantitativnog istraţivanja. To ne znači da antropolozi ne znaju vrijednost kvantifikacije i statističkih postupaka; oni ih koriste za različite svrhe. Ipak, svoditi ljude i ono što na brojeve ima

-

„dehumanizirajući“ učinak i značilo bi zanemarivati vaţna pitanja koja se ne mogu izraziti brojevima. Antropologija je ponekad bila zvana najhumanijom znanošću, što je oznaka kojom se antropolozi nemalo ponose.

Pitanja etike - Vrijeme istraţivanja koja provode antropolozi i sredine u kojima ih obavljaju potiču brojna vaţna pitanja vezana uz etiku. (Kome će koristiti nalazi antropologa i u koje svrhe? Što je s tradicionalnim zajednicama diljem svijeta? …) - Antropolozi se bave ljudskim privatnim i osjetljivim stvarima uključujući ono što ljudi inače ne bi ţeljeli da o njima znaju drugi. - Antropolozi su svjesni da imaju obveze prema trima vrstama ljudi: prema onima koje proučavaju, onima koji ih financiraju i prema onima iz svoje profesije koji očekuju da će pribavljene podatke objaviti kako bi posluţili daljnjim spoznajama. Budući da terenski rad zahtijeva odnos povjerenja izmeĎu osobe koja je na terenu i onih koje joj daju informacije (kazivači). Potrebno je uraditi sve što je moguće da se zaštiti njihovo fizičko, socijalno i psihološko stanje te poštuje dostojanstvo i privatnost. - Primjer Laure Nader [str. 29] Antropologija i suvremeni život - Antropologija je, svojim stalnim zalaganjem da spozna ljude u svim dijelovima svijeta, uz holističku perspektivu, bolje opremljena nego bilo koja druga disciplina da se, na početku 21.st. suprotstavi problemu od najveće ţivotne vaţnosti za cijelo čovječanstvo. - Primjer SAD-a [str. 29] - Doprinos antropologije suvremenom ţivotu treba biti razumijevanje i način gledanja na narode svijeta, odnosno ništa manje nego bazično umijeće preţivljavanja u modernom svijetu.

2. Priroda kulture -

Studenti antropologije ne mogu izbjeći proučavanja naizgled beskrajnog niza ljudskih društava koja, usprkos svim meĎusobnim razlikama, imaju nešto zajedničko. Ponašanje svakog pojedinca unutar društva mora u odreĎenoj mjeri biti predvidljivo, jer su grupni ţivot i suradnja nemogući ako pojedinci ne znaju kako su se drugi skloni ponašati u nekoj situaciji. U slučaju čovjeka, kultura postavlja granice ponašanja i vodi ga unaprijed nacrtanim putovima.

Pojam kulture - Pojam 'kulture' razvili su antropolozi krajem 19.st : Tylor je 1871. definirao kulturu kao „sloţenu cjelinu koja uključuje znanje, uvjerenja, umjetnost, zakon, ćudoreĎe, običaj i svaku drugu sposobnost i navike koje čovjek stječe kao član društvene zajednice.“ - Od početka 1950tih sjevernoamerički antropolozi Kroeber i Kluckhohn uspjeli su iz literature prikupiti više od stotinu definicija kulture. Nove definicije nastoje jasno razlučiti stvarno ponašanje od apstraktnih vrijednosti, uvjerenja i percepcije svijeta kao temelja toga ponašanja.  kultura nije vidljivo ponašanje, nego skup zajedničkih načela, vrijednosti i uvjerenja kojima se ljudi sluţe u interpretaciji iskustva i razvoju odreĎenog ponašanja, i u tom se ponašanju odrţavaju Karakteristike kulture - Komparativnim proučavanjem više različitih kultura antropolozi su se sloţili oko osnovnih karakteristika zajedničkih svim kulturama.  KULTURA JE ZAJEDNIČKA

-

Kultura je zajednički nazivnik koji djelovanje pojedinca čini shvatljivim drugim pojedincima njihova društva. - Grupa bi bila samo privremeno zajedništvo, a ne kulturni entitet. - Društvo  skupina ljudi koji imaju zajedničku domovinu, u ţelji za opstankom ovise jedni o drugima i dijele zajedničku kulturu; odnosi grupa koji društvo drţe zajedno je društvena struktura; pripadnike nekog društva drţi zajedno osjećaj zajedničkog identiteta - Kultura i društvo su dva tijesno povezana pojma, stoga društvo moţe postojati bez kulture, iako kultura ne moţe postojati bez društva. - Iako je kultura zajedničkim članovima ista, to ne znači njezinu uniformiranost (individualne varijacije i odreĎene razlike izmeĎu uloga muškaraca i ţena); svaka kultura daje značenje razlikama izmeĎu ţenske i muške anatomije i fiziologije, tumačeći ih i odreĎujući kako se prema njima treba odnositi i kako se jedna prema drugoj trebaju odnositi. Svaka kultura to čini na sebi svojstven način, pa se goleme razlike javljaju od jednog do drugog društva. (Npr. u engleskom jeziku spolovi u kulturološkom smislu [odreĎena značenja koja kulture pripisuju biološkim razlikama meĎu spolovima], antropolozi koriste izraz 'rod'. Dakle, ako je nečiji spol odreĎen biološki, spolni identitet je kulturno konstruiran. - IzmeĎu spolova postoji značajna biološka i kulturna distinkcija stara vjerojatno koliko i ljudska kultura (oko 2.5 milijuna god.), proizašla vjerojatno iz bioloških razlika izmeĎu prvih muškaraca i ţena. Osim razlika izravno vezanih za reprodukciju, svaka nekad postojeća biološka osnova za različite uloge spolova uglavnom je nestala. - Javljaju se i kulturne varijacije vezane uz dob. - U društvima postoje varijacije izmeĎu podgrupa. Postoje li u društvu takve grupe, od kojih svaka funkcionira prema svojim standardima ponašanja, ali uz istodobno postojanje nekih zajedničkih standarda, govorimo o supkulturi. [pr. – str.36] - Nekonformizam prema mnogim standardima šire kulture uzrokom je mnogih sukoba s drţavnim vlastima i nepoštivanja zakonskih i osobnih normi. - Amiši su uspjeli postići kontrolu nad svojim školama i zadrţati svoj način ţivota, ali postali zaokruţena, defenzivna kultura, nepovjerljiva prema široj kulturi oko njih više nego ikada. Njihovo iskustvo primjer je kakav moţe biti odnos prema supkulturi koja funkcionira unutar šire kulture. Bijelci, koji su došli kao osvajači i prozvali Indijance „divljacima“, odnosili su se prema američkim supkulturama drukčije. - *Nove kuće za Apaše (str. 37) PLURALISTIČKA DRUŠTVA – ona u kojima je osobito izraţena kulturna raznolikost uz postojanje svega nekoliko (ako uopće) standarda; multikulturalna društva; mlaĎa od 5 tis. (pojava centraliziranih drţava) - Teškoća shvaćanja standarda podgrupe ponekad preraste u mnogo više od pukog nerazumijevanja, a posljedica moţe biti nasilje i krvoproliće (vidi str. 38) - Isključivanje pretjerano ekscentričnih osoba kako bi se devijantno ponašanje zadrţalo izvan grupe - 4 kulturno različita spolna identiteta: muškarci, feminizirani muškarci, ţene, maskulinizirane ţene - Nema izravne veze izmeĎu kulture i rase: ljudske se vrste mogu dijeliti na biološke rase, takoĎer, rasne karakteristike rezultat su biološke prilagodbe na klimu i ne znače nikakve razlike u inteligenciji ili kulturnoj superiornosti.  KULTURA SE UČI - Ne nasljeĎuje se biološki. Uči se odrastajući s njom. - ENKULTURACIJA – prijenos kulture iz jednog u drugi naraštaj; njome osoba uči na društveno prihvatljiv način zadovoljiti potrebe - primjeri: str. 40/41  KULTURA SE TEMELJI NA SIMBOLIMA

-

antropolog White zamijetio je da je korištenje simbola početak cjelokupnog ljudskog ponašanja - umjetnost, religija i novac uključuju simbole - najvaţniji simbolički aspekt kulture je jezik – zamjena predmeta riječima; moţe prenositi kulturu s jedne generacije na drugu; omogućuje učenje na temelju kumulativnog zajedničkog iskustva  KULTURA JE INTEGRIRANA - svi aspekti neke kulture funkcioniraju kao uzajamno povezana cjelina - primjer: integracija ekonomskih, političkih i socijalnih vidova Kapauku Papuanaca koje je proučavao antropolog Pospisil (str. 41) - promjena u jednom dijelu kulture obično naškodi drugim dijelovima, ponekad na dramatične načine - odreĎen stupanj harmonije nuţan kulturi koja ispravno funkcionira, ali ne i potpuna harmonija (postoji mogućnost promjene) - potrebna teţnja prema dosljednosti kulture; ako je nema, radi se o kulturnoj krizi - * White, teoretičar sjevernoameričke antropologije (str. 42) - * Radcliffe – Brown, britanski antropolog (str. 43) Proučavanje kulture na terenu - Moţe se promatrati tek stvarno ponašanje, a ne kultura. Tako se iz onoga što vidi i čuje, antropolog izvlači skup pravila i objašnjava socijalno ponašanje. - Rasprava o egzogamiji – braku izvan vlastite grupe – koju je meĎu stanovnicima Trobrijandskog otočja opisao antropolog Malinowski (str. 44) - Razilaţenje izmeĎu kulturnih ideala i načina na koji se ljudi stvarno ponašaju moţe se naći u svakoj kulturi. - Nuţan oprez antropologa ţele li dati realističan opis kulture – 1) moraju saznati o tome kakvo društvo treba biti; 2) istraţiti kako ljudi misle da se ponašaju; 3) razmotriti ponašanje koje se moţe izvorno opaţati. Svaki antropolog je samo čovjek i teško se riješiti toga kako je oblikovao vlastite osjećaje i predrasude u nekoj kulturi, ali vaţno je to učiniti jer inače moţe pogrešno protumačiti što vidi - * Malinowski (str. 45) + 'Vaţnost ţena na Trobrijandskom otočju' (str. 45) Kultura i prilagodba - PRILAGODBA (ADAPTACIJA) – proces i rezultat tog procesa kojeg organizmi prolaze kako bi postigli korisnu prilagoĎenost dostupnoj okolini: obiljeţja pomoću koji se uklapaju u odreĎene uvjete okoline u kojoj se nalaze - S izuzetkom čovjeka, organizmi su se uglavnom prilagodili jer im je prirodna selekcija priskrbila anatomske i fiziološke karakteristike koje su im dale prednost. - Čovjek sve više ovisi o kulturnoj adaptaciji – tako osigurava ne samo preţivljavanje, već i ekspanziju; sve što čovjek radi, radi zbog mogućnosti prilagodbe odreĎenoj okolini, ali reagira i na vlastitu biološku prirodu, stavove, uvjerenja što im pričinjava teškoće pa im kultura sluţi za rješavanje tih problema. - Ono što se smatra prilagodbom u jednom kontekstu, moţe predstavljati potpunu neprilagoĎenost u drugom kontekstu; slično tome, i ponašanje koje je kratkoročno prilagoĎenost, moţe se dugoročno pokazati kao neprilagoĎenost. Funkcije kulture:  Mora osigurati proizvodnju i raspodjelu roba i usluga koja se smatraju neophodnima za ţivot.  Mora osigurati biološki kontinuitet putem reprodukcije svojih članova.  Mora enkulturirati nove članove kako bi mogli postati odrasli koji dobro funkcioniraju.

  

Mora odrţavati red meĎu svojim pripadnicima, ali i pridošlicama. Mora svoje pripadnike motivirati na preţivljavanje i angaţirati se u aktivnostima neophodnima za opstanak. Mora biti spremna na promjenu ţeli li omogućavati prilagodbu i u promijenjenim okolnostima.

Kultura i promjena - Sve se kulture mijenjaju u odgovor na dogaĎaje poput krize okoliša, priljeva došljaka ili modifikacije ponašanja i vrijednosti unutar kulture. - Premda kulture moraju biti spremne na promijene kako bi ostale prilagodljive, kulturne promjene mogu imati neočekivane i katastrofalne posljedice. (primjer na str. 49) Kultura, društvo i pojedinac - Društvo čine udruţeni pojedinci od kojih svaki ima svoje osobite potrebe i interese. Ako društvo ţeli preţivjeti, mora uspjeti u balansiranju izmeĎu osobnih interesa svojih članova i zahtjeva društva kao cjeline. U svrhu postizanja potonjeg, društvo nudi nagrade za pridrţavanje svojih kulturnih standarda (većinom u obliku društvene prihvaćenosti). - Kako bi grupa preţivjela, pojedinac mora naučiti odgaĎati neposredna zadovoljenja. Ipak, potrebe pojedinca ne mogu biti potiskivane previše kako razine stresa ne bi bile nepodnošljive (mentalne bolesti, antisocijalno ponašanje: nasilje, zločin, poroci). Zato uvijek postoji istančana uravnoteţenost izmeĎu osobnih interesa i zahtjeva koje grupa postavlja pred svakog pojedinca. (primjer: str. 50) Vrednovanje kulture - Sve kulture vlastitu smatraju najboljom, iznad ostalih.  ETNOCENTRIZAM - U borbi protiv etnocentrizma, antropolozi istraţuju svaku kulturu samu za sebe, ispitujući zadovoljava li ta kultura potrebe i očekivanja svojih članova ili ne. Ideja da treba suspregnuti sud o običajima drugih naroda kako bi ih se razumjelo u okviru njihove vlastite kulture  KULTURNI RELATIVIZAM - Samo kulturnim relativizmom je moguće izgraditi neiskrivljenu sliku o drugim narodima i steći bitan uvid u vlastite društvene zajednice. - Primjer: str. 51 - Poanta kulturnog relativizma: ne da se zauvijek suzdrţava od prosudbe, već izbjegavati preuranjene prosudbe dok ispravno ne shvatimo kulturu koja nas zanima. - Formulu za prosuĎivanje izmislio Goldschmidt  koliko dobro neka kultura zadovoljava fizičke i psihološke potrebe onih čije ponašanje usmjerava? (pokazatelji u hranidbenom statusu, fizičkom i mentalnom zdravlju populacije, učestalosti nasilja i zločina, demografskoj strukturi itd.) - Kad se ljudi osjećaju bespomoćnima da utječu na vlastite ţivote u vlastitim društvima, a tradicionalni načini svladavanja teškoća više ne djeluju, izraţeni su simptomi kulturnog sloma. - KULTURA JE U BITI SUSTAV KOJIM SE OSIGURAVA KONTINUIRANA DOBROBIT SKUPINE LJUDI.

4. Jezik i komunikacija Jezik je sustav zvukova i i gesta koje imaju značenje nekoj skupini govornika. Jezik omogućuje svakoj skupini njihovu podjelu iskustava , interesa i uvjerenja. Lingvistika je suvremeno znanstveno proučavanje jezika. Fonetika se bavi proizvodnjom, prijenosom i prijemom zvukova govora ili fonema. Fonologija proučava glasovne oblike jezika kako bi izdvojila pravila koja odreĎuju način na koji se kombiniraju glasovi.

Morfologija se bavi najmanjim jedinicama smislenih kombinacija glasova u jeziku – morfemima. Sintaksa se odnosi na načela prema kojima su graĎene faze i rečenice. Cjelokupna formalna struktura jezika koja se sastoji od svih zapaţanja o njegovim morfemima i sintaksi čini gramatiku. Čovječji jezik usađen je u sustav gesta i izvanjezičnih zvukova koji smo naslijedili od naših predaka primata a služi kao „ključni“govor stvarajući odgovarajući okvir za interpretaciju lingvističke forme. Gestovna komponenta toga sustava sastoji se od tjelesnih pokreta koji služe za prijenos poruka. Etnolingvistika se bavi jezikom u odnosu prema društvu, ostatku kulture i ljudskom ponašanju. Neki lingvisti, slijedeći Benjamina Leea Whorfa smatraju da jezik uobličava način ljudskog razmišljanja i ponašanja. Drugi su smatrali da jezik odražava stvarnost. Iako lingvisti smatraju jezik fleksibilnim i adaptabilnim, ustanovili su da jednom kad je uspostavljena terminologija, jezik sam sebe obnavlja i odražava mnogo toga o govornikovim uvjerenjima i društvenim odnosima. Nazivi za srodstvo npr. pomažu otkriti kako je strukturirana obitelj, koji se odnosi smatraju bliskima ili dalekim i koji stavovi postoje prema odnosima. Slično tomu, jezik spolova otkriva kako se u nekom društvu muškarci i žene odnose jedni prema drugima. Narječje (dijalekt) je jezik skupine ljudi unutar neke veće skupine, od kojih svi mogu govoriti više ili manje isti jezik. Sociolingviste zanima odražavaju li razlike među narječjima kulturne razlike. Jedna od teorija o nastanku jezika je ta da su rani hominidi, razvivši potencijale kakve imaju i čovjekoliki majmuni, oslobođenih ruku zahvaljujući dvonožnom hodu, počeli su koristiti geste kao alat za komuniciranje i provođenje svojih zamisli unutar društvenog okruženja. S pomicanjem Homo erectusa izvan tropskih područja, potreba planiranja budućih potreba , kako bi se preživjela godišnja doba s niskim temperaturama, zahtijevala je gramatiku i sintaksu radi priopćavanja informacija o nekim događajima odmaknutim u vremenu i prostoru. U trenutku kada se je pojavio arhaični Homo sapiens, naglasak na istančanim pokretima usta i grla vjerojatno je potakao razvoj govornog jezika. Neko vrijeme su jezikoslovci tražili istinski primitivan jezik kojim govori neka današnja skupina kako bi im on otkrio jezik u početnom obliku. Takva je potraga napuštena. Svi jezici koji su do sada proučavani, uključujući i one pretpostavljeno primitivnih kultura, složeni su, visoko su razvijeni i u stanju su izraziti veliki raspon iskustava.

7. Ekonomski sustavi Ekonomski sustav definira se kao način proizvodnje, raspodjele i potrošnje roba. Proučavati ekonomiju neindustrijskih društava moguće je samo u okviru ukupne kulture odreĎenog društva;svako društvo rješava problem egzistencije namjenskim rasporeĎivanjem sirovina, zemlje, rada i tehnologije te raspodjelom roba prema vlastitim potrebama. Rad koji obavljaju ljudi glavno je proizvodno sredstvo, a podjela rada odreĎuje se uvijek prema spolu i dobi. PODJELA RADA PREMA SPOLU Za bolje objašnjenje ove podjele, umjesto traženja bioloških imperativa, bolje je ispitati vrste poslova koje muškarci i žene obavljaju u kontekstu specifičnih društava te ustanoviti u kakvom je odnosu takva podjela prema drugim kulturnim i povijesnim

čimbenicima ; najčešće obilježje i društava bez pisma i pismenih društava jest suradnja većeg broja ljudi u zajedničkom radu. Tako su ustanovljene 3 konfiguracije : 1. Fleksibilnost i upotpunjavanje spolova (integritet) – skupina Ju/’hoansi, lovci-sakupljači ; poljodjelstvo ; u takvim društvima 35% aktivnosti obavljaju oba spola izjednačenim sudjelovanjem – poslove prikladnije za određeni spol može obavljati i drugi spol a da pritom ne bude ismijan – djeca ovdje odrastaju podjednako te nauče cijeniti suradnju više od suparništva 2. Kruta podjela po spolovima – stočarska, intenzivno poljodjelska i industrijska društva – određuju sve poslove kao muške i ženske i neprihvatljivo je da jedan spol odrađuje posao drugog spola – djecu odgajaju žene s uputama pokornosti te u jednom trenutku dječaci moraju doživjeti preokret uloge i postati poput odraslih muškaraca : kruti, agresivni i skloni natjecanju – dakle, moraju dokazati svoju muškost i superiornost, a to obično znači autoritet nad ženama 3. Udruživanje elemenata prvih dviju – muškarci i žene obavljaju svoje poslove odvojeno ali je njihov uzajamni odnos uravnoteženo nadopunjavanje a ne nejednakost – ova konfiguracija dvojnog spola primijećena je među nekim crnačkim narodima Amerike koji se bave poljodjelstvom te među nekoliko zapadnoafričkih kraljevina uključujući dahomejsko kraljevstvo. PODJELA RADA PREMA DOBI Svako društvo ima neku svoju tipičnu podjelu rada prema dobi. - Ju/’hoansi : djeca ne rade do kasne tinejdžerske dobi ili dok ne posjeduju snagu i izdržljivost odraslih – umirovljenje nastupa sa 60 godina starosti, međutim nisu beskorisni, već skupljenim znanjem i iskustvom predlažu rješenja za teškoće s kojima se mladi suočavaju - Lovačko-sakupljačka društva – žene značajno pridonose opskrbi čak i u kasnijoj dobi; Među Hadzima u Tanzaniji njihov je doprinos presudan kada su kćeri trudne ili doje a u isto vrijeme imaju i starije dijete ipak nedovoljno odraslo da samo sakuplja hranu - Neindustrijska društva – stariji ljudi i djeca više pridonose gospodarstvu svojim radom nego što je uobičajeno u suvremenoj Sj. Americi – Maje u j. Meksiku i Gvatemali : mala djeca paze mlađu braću i sestre i pomažu u kućanstvu ; djevojčice već u 11-oj godini melju kukuruz, rade tortilje, nose drva, vodu i sl., a dječaci s 12 godina nose tortilje muškarcima koji rade na polju i vraćaju se s teretom kukuruza. - Industrijska društva – Napulj : djeca imaju značajnu ulogu u ekonomiji – mlade djevojke preuzimaju odgovornost kućanskih poslova kako bi njihove majke i starije sestre zarađivale za kućanstvo – zatim prelaze susjedima ili rođacima kako bi ih oni naučili nekim vještinama koje bi im koristile kada sa 14 godina počnu raditi u maloj tvornici ili radionici (zarada obično ide majkama) SURADNJA Udruţeni rad postoji svugdje – meĊu pismenima, nepismenima, industrijskim ili neindustrijskim društvima. - antropolog Jomo Kenyatta, ugledni drţavnik i kasnije “otac” nezavisne Kenije govori kako mnogi stranci u prolazu ne bi shvatili da pjesma i ples stanovnika oznaĉava njihov obavljen dnevni posao - u nekim dijelovima istoĉne Afrike grupni rad poĉinje pokazivanjem vrĉa piva koji simbolizira veću vrijednost samog grupnog rada od tog popijenog piva – meĊutim, oni svi ipak na kraju imaju radne zabave - Ju/’hoansi – ţenski rad je društven : 3 puta tjedno ţene idu skupljati bilje van logora ; idu u grupama i na taj naĉin se druţe, glasno razgovaraju pa tako i ţivotinje tjeraju od sebe - Kućanstvo – istodobno jedinica proizvodnje i potrošnje OBRTNIČKA SPECIJALIZACIJA - neindustrijska društva – podjela rada usklaĊena prema dobi i spolu - svaki pripadnik vlada znanjem i vještinama za sve oblike rada

-

industrijska društva – veći raspon razliĉitih specijaliziranih zadataka i nijedan pojedinac ne moţe nauĉiti sve zadatke – veliki problem u ovim društvima leţi upravo u ĉinjenici da ljudi ovdje rade za strance a ne za svoju vlastitu potrošnju što pridonosi otuĊenju

Specijalizacije se najprije dogaĊaju u zajednicama koje proizvode hranu kao što je primjer na Trobrijandskom otoĉju : ĉovjek treba kamen za izradu oštrice sjekire  odlazi na otok gdje se lomi potrebna vrsta kamena… KONTROLA ZEMLJE Sva društva imaju odredbe koje odreĊuju na koji će se naĉin rasporediti iskoristiva zemlja. - lovci-sakupljaĉi odreĊuju tko moţe loviti divljaĉ i skupljati plodove i na kojem podruĉju - pastiri moraju imati sustav koji odreĊuje prava korištenja pojilišta i zemlje za ispašu te prava prelaska krda preko nekog teritorija - poljoprivrednici u poljodjelstvu ili zemljoradnji moraju imati naĉine odreĊivanja prava na zemlju - u industrijskim društvima Zapada vlada sustav privatnog vlasništva nad zemljom - u neindustrijskim društvima zemlju kontroliraju skupine roĊaka, dakle obiteljske loze a ne pojedinci kao npr. Ju/’hoansi gdje svaka skupina srodnika od 10 – 30 osoba ţivi na jednom teritoriju kojeg smatraju svojim a ta su zemljišta odreĊena izvorima vode TEHNOLOGIJA Termin tehnologija oznaĉava oruĊe i materijalna sredstva uz znanja kako ih izraĊivati i koristiti. - lovci-sakupljaĉi izraĊuju i koriste raznolike alate ; neke izraĊuju za vlastite potrebe ali po njihovim pravilima plemenitosti ne mogu odbiti dati ih ili posuditi, no i tada imaju koristi jer mogu traţiti dio prihoda ostvarenog njihovim alatom : npr. ako Ju/’hoansi svoju strelicu daju drugom lovcu, imaju pravo na dio svake ulovljene ţivotinje - u sjedilaĉkim zajednicama nešto je drugaĉije zbog veće kompliciranosti izrade pa se tako osoba koja je uloţila u nabavku sloţenijeg dijela oprema smatra jedinim vlasnikom i samo ta osoba odluĉuje tko to moţe koristiti i kako MEHANIZMI IZJEDNAČAVANJA Ovi mehanizmi podrazumijevaju društvenu obvezu koja primorava obitelj da dijeli dobra kako nitko ne bi gomilao više nego netko drugi upravo zbog ĉinjenice da veće bogatstvo nosi veću obvezu davanja. Ovi mehanizmi postoje u zajednicama u kojima se vlasništvu ne dopušta da ugroţava ravnopravni poredak u društvu kao što je to sluĉaj u gradovima Maja Indijanaca u brdskim krajevima Gvatemale i Meksika : oni imaju tzv. kargo sustave koji su civilno-religijska hijerarhija koja na bazi povrata kombinira većinu graĊanskih i obrednih sluţbi. RASPODJELA I RAZMJENA  RECIPROCITET Ovaj termin oznaĉava razmjenu dobara i usluga pribliţno jednake vrijednosti izmeĊu dvije strane. 3 vrste reciprociteta : 1. GENERALIZIRANI RECIPROCITET – oblik razmjene u kojem se ne vodi raĉuna o vrijednosti dara niti se odreĊuje trenutak kada će darivanje biti uzvraćeno ; npr. kod Aboridţina : lovac ubije ţivotinju, meso dijeli meĊu obiteljima lovaca i drugim roĊacima tako da svaki stanovnik dobiva svoj dio ; najslabije dijelove dobiva lovac ali on će bolje proći u lovini drugog lovca ; davanje i primanje je obavezno 2. URAVNOTEŢENI RECIPROCITET – naĉin razmjene u kojem davanje i primanje imaju specifiĉna obiljeţja glede vrijednosti robe i trenutka njezinog preuzimanja ; npr.

u društvu Sj. Amerike : nabava karata za bejzbol ili piće ide na raĉun onoga na koga je došao red u druţenju prijatelja ili suradnika 3. NEGATIVNI RECIPROCITET – oblik razmjene u kojem davatelj pokušava izvući više ; krajnji oblik je prisvajanje neĉega silom a manje ekstremni oblici ukljuĉuju prijevaru, obmanu ili cjenkanje ; npr. SAD – prodaja polovnih automobila – trgovac tvrdi da je automobil koristila starica samo za odlaske u crkvu – naravno, lagao je i s automobilom nastaju problemi ĉim napusti prodajno mjesto TRAMPA I TRGOVINA TRAMPA je oblik negativnog reciprociteta a simbolizira je zamjena jedne grupe koja mijenja predmete u kojima oskudijeva za robu poţeljnu drugoj grupi. NIJEMA TRGOVINA oblik je trampe bez komunikacije i ne mora ukljuĉivati kontakt licem u lice. KULA PRSTEN Naziva se i samo Kula a podrazumijeva meĊuotoĉni sustav trgovanja Trobrijandskog otoĉja gdje se ceremonijalno razmjenjuju predmeti prestiţa : sa svojih koralnih atola muškarci se u odreĊeno vrijeme otiskuju na put kanuima te sa svojim Kula partnerima s drugih otoka, ĉesto vrlo udaljenih, razmjenjuju dragocjenosti od školjaka ; ĉesto izbivaju tjednima i mjesecima te su izloţeni raznim mogućim nesrećama ; nitko ne zadrţava te predmete dulje od 10 godina jer bi to dovelo u pitanje “put” kojim te dragocjenosti moraju kolati od jednog partnera do drugog. Kula nije samo ekonomska razmjena, ona je takoĊer zbir obreda, politiĉkih odnosa, putovanja, magije i socijalne integracije. PRERASPODJELA To je oblik razmjene u kojem roba pritječe na neko središnje mjesto, gdje se razvrstava, broji i ponovno raspodjeljuje. Preraspodjela se obavljala preko aktivnosti vlade – vladajući sloj živio je u velikoj raskoši ali se roba preraspređivala narodu kad je to bilo potrebno. U SAD-u to su porezi – ljudi plaćaju poreze vladi od čega dio otpada za potporu same vlade a ostatak se preraspodjeljuje u obliku gotovine, kao plaćanje socijalne skrbi ili kao pripomoć poslovanju, i sl. TRŢIŠNA RAZMJENA Ovaj pojam oznaĉava kupnju i prodaju robe i usluga po cijenama koje odreĊuje ponuda i potraţnja. Pojmovi koji se vezuju uz trţišnu razmjenu jesu : a) NOVAC – bilo što ĉime se plaća roba ili rad, a sluţi i kao mjera njihove vrijednosti ; moţe imati posebnu ili više namjena ; temeljna obiljeţja novca su trajnost, nosivost, djeljivost, prepoznatljivost i zamjenjivost b) NEFORMALNA EKONOMIJA – proizvodnja roba za prodaju koja iz razliĉitih razloga ne podlijeţe popisivanju, propisima ili nekom drugom obliku javnog nadzora ili revizije ; ona moţe obuhvaćati sve : poljoprivredne proizvode, proizvodnju i prodaju piva ili drugih alkoholnih pića, popravke i gradnju, i sl. EKONOMIJA, KULTURA I SVIJET BIZNISA Antropološki pristup ekonomiji poprima novo znaĉenje u današnjem svijetu – bez njega razvojne sheme za tzv. nerazvijene zemlje mogu propasti, a meĊunarodna trgovina postaje hendikepirana zbog meĊukulturnih nesporazuma.

8. Spolne veze i brak BRAK je veza između jedne ili više osoba u ulozi muža i jedne ili više osoba u ulozi žene kojima društvo priznaje trajno pravo na međusobni spolni pristup. KONTROLA SEKSUALNIH VEZA Među primatima žena je jedinstvena u svojoj sposobnosti da se upusti u seksualne odnose kad god to zaželi ili kad je to prema njezinoj kulturi prikladno, bez obzira je li ili nije plodna. Takva aktivnost može ojačati veze između muškaraca i žena a može djelovati i razorno, pa svako društvo ima pravila po kojima se treba vladati : - SAD i Kanada – očekuje se da osoba osnuje obitelj brakom te tako i uspostavi pravo na seksualnu aktivnost - Indijski narod Nayar – 3 običaja : prva mjesečnica djevojčice – privremena zajednica s mladićem koja traje nekoliko dana a može ili ne mora podrazumijevati spolni odnos ; drugi običaj je trajna seksualna veza djevojke s prihvaćenim muškarcem : formalna veza koja zahtijeva da je muškarac dariva 3 puta godišnje sve dok veza ne pukne a zauzvrat mladić može s njom imati seksualne odnose – djevojka međutim može imati više takvih dogovora s mladićima ; treći običaj je kada žena ostaje trudna neki od muškaraca mora priznati očinstvo na način da daruje ženu i osobu koja je pomagala pri porodu – on nema daljnjih obaveza za dijete već tu ulogu preuzima brat majke s kojim ona živi TABU INCESTA Termin označava zabranu spolnih odnosa između određenih osoba, obično roditelja i djece i braće i sestara, kao minimum ; uvjerljivog objašnjenja tog tabua još nema. ENDOGAMIJA je brak unutar određene grupe ili kategorije pojedinaca ; ako je grupa ograničena na neposrednu obitelj, može se reći da gotovo sva društva zabranjuju endogamiju ; u nekim društvima kraljevske obitelji prihvaćale su među potomcima istih roditelja endogamiju radije nego egzogamiju kako bi sačuvale čistoću kraljevske loze. EGZOGAMIJA je brak s osobama izvan grupe. RAZLIKA IZMEĐU BRAKA I SPOLNIH VEZA Brak se ne bi trebao miješati s općenjem – spolni odnosi su dio braka, no, često se događaju i izvan njega. Razlika je u tome što brak podržavaju društvene, pravne i ekonomske snage. MONOGAMIJA ili vezanje uz jednog bračnog partnera najčešći je oblik braka, prvenstveno iz ekonomskih razloga ; muškarac mora imati određeni imetak ako bi se upustio u POLIGINIJU ili brak s više žena istodobno. Postoji još jedan pojam, a to je POLIANDRIJA ili brak žene sa više muškaraca, međutim, to zbog manjka muškaraca u mnogim društvima nije uobičajeno. LEVIRAT je oblik braka u kojem se udovica udaje za brata svog umrlog supruga a SORORAT je oblik braka u kojem se udovac ženi sestrom svoje umrle žene.

SERIJSKA MONOGAMIJA je oblik braka u kojem se muškarac ili žena vjenčavaju ili žive s nizom partnera uzastopno; to postaje uobičajeno među srednjom klasom Sjeverno-amerikanaca, jer se pojedinci razvode i sklapaju nove brakove.

IZBOR BRAČNOG DRUGA Zapadni ideal jednakosti prema kojem bi svatko trebao imati slobodu izabrati s kim će sklopiti brak ipak nije univerzalno prihvaćen. U SAD-u braku prijeti opasnost da bude utemeljen na ideji o romantičnoj ljubavi koja ističe mladenačku ljepotu i upravo zbog toga može se dogoditi da se brakovi zasnuju na trivijalnim i prolaznim karakteristikama što može dovesti do razvoda U nezapadnim društvima veliko značenje u sklapanju braka jesu ekonomske pretpostavke ; obitelj dogovara brak i on tada služi da bi povezao dvije obitelji u saveznike BRAKOVI PRVIH ROĐAKA Upravo su u nekim društvima najpoželjniji brakovi između muškarca i kćeri očeva brata – to su PATRILATERALNI BRAKOVI PARALELNIH ROĐAKA ili MATRILATERALNI BRAK UNAKRSNIH ROĐAKA, tj. brak između djevojke i sina očeve sestre ili mladića i kćeri majčina brata. BRAČNE RAZMJENE U mnogim društvima brak postaje formalan nekom vrstom ekonomske razmjene; ponekad to znači recipročnu razmjenu darova između nevjestine i mladoženjine rodbine – češće je plaćanje mlade njenim rođacima od mladoženjinih rođaka u novcu ili drugim dragocjenostima – karakteristično za društva u kojima žene rade i rađaju djecu za suprugovu obitelj. Postoji još jedna alternativa a to je da obitelji razmijene kćerke. Miraz se javlja kao isplata ženina nasljedstva u trenutku sklapanja braka, njoj ili suprugu a svrha je da se osigura uzdržavanje žene u društvima gdje rade muškarci. BRAKOVI OSOBA ISTOG SPOLA Istospolne brakove označavaju dogovori. Primjer je brak između dvije žene u afričkim društvima i on predstavlja društveno opravdani način rješavanja onih problema za koje brak između osoba različitog spola nije nudio zadovoljavajuće rješenje RAZVOD Razvod je moguć u svim društvima a ono što se razlikuje od društva do društva jesu razlozi razvoda i njegova učestalost. - u SAD-u to su isprazne i prolazne karakteristike na kojima se on u početku temeljio te teškoće da se uspostave bliske, intimne veze suradnje u društvu u kojem su ljudi navedeni da traže individualno zadovoljenje - među Gusiima u Keniji razlozi su sterilitet ili impotencija - među Chenchuima u Hyderabadu i nekim Indijancima sj. Kanade mogućnost razvoda odgađa se nakon rođenja djece - među Yahganima u J. Americi razvod je bio čest a smatrao se opravdanim ako je muškarac bio grub ili nije dobro skrbio za ženu

9. Obitelj i kucanstvo Obitelj-skupina sastavljena od žene, njezine djece i barem jednog muškarca vezanog brakom ili krvnim srodstvom; prednost je prisutnost odraslih oba spola kao modeli prema kojima mogu učiti različite uloge u društvu Kućanstva-stambene jedinice u kojima se organiziraju i ostvaruju uvjeti za gospodarsku proizvodnju, nasljeđivanje, podizanje djece i sklonište; u većini društava grade se oko obitelji.

-obitelj može imati različite oblike kao odgovor na određene društvene, povijesne i ekološke okolnosti -funkcije obitelji: skrb i odgoj djeteta kao primarna briga svakog roditelja, ekonomska suradnja; raspodjela poslova u obitelji -konjugalna obitelj: brakom vezana obitelj koja nastaju na temelju sklapanja braka -uža obitelj: - najmanja bračna jedinica sastavljena od majke, oca i njihove djece - prilagođena seljenju - njezini članovi ovisni o vrlo malom broju ljudi - proširena obitelj: skup užih obitelji, međusobno vezanih krvnim srodstvom i svi žive i rade zajedno kao članovi jednog kućanstva ; javljaju se u mnogim neindustrijskim društvima; -ta bračna ili proširena obitelj temelji se na pet modela nastanjivanja: patrilokalno - žena odlazi živjeti sa svojim mužem u kućanstvo u kojem je on odrastao, matrilokalno - muškarac živi sa svojom ženom u kući njezinih roditelja ), ambilokalno - par se može pridružiti ili mladinoj ili mladoženjinoj obitelji (patrilokalnoj ili matrilokalnoj), ovisno gdje su bolji uvjeti, neolokalno - par zasniva kućanstvo na nezavisnoj lokaciji) i avunkulokalnom- par odlazi živjeti s bratom muževljeve majke). -sukobi u obitelji su neizostavni, a različiti oblici obitelji uključuju različite vrste napetosti: -poligamne obitelji: mogućnost sukoba između više supružnika osobe s kojom su u braku, što se najčešće rješava brakom sa ženama koje su sestre (sororalna poliginija) -proširene obitelji: pitanje autoriteta tj. odlučivanja, zadovoljavanje zahtjevima obitelji -neolokalne uže obitelji: nejasno shvaćene odgovornosti između muža i žene i model odgoja djece (pojedinci su izolirani od izravne pomoći rodbine) -alternativne nezavisne uže obitelji: jedan roditelj, najčešće majka-velik pritisak kako da prehrani sebe i svoju djecu (siromaštvo..)

10. Srodstvo i podrijetlo Descedentne skupine: -svaka javna priznata društvena jedinica u kojoj je uvjet pripadnosti linearno podrijetlo od odreĎenog stvarnog ili mitskog pretka -pripadnici descedentne skupine prate svoju povezanost sa zajedničkim pretkom preko lanca veze roditelj-dijete -pripadnost se moţe temeljiti prema tome gdje netko ţivi (patrilokalno, matrilokalno,...) i prema izboru Unilinearno podrijetlo (unilateralno podrijetlo): - podrijetlo pri kojem se pripadnost grupi odreĎuje isključivo prema majčinoj ili očevoj liniji srodstva - u patrilinearnom (vrsta podrijetla pri kojem se pripadnost grupi odreĎuje isključivo po muškoj liniji) društvu muškarci su mnogo značajniji, a u matrilinearnom (pripadnost grupi se odreĎuje po ţenskoj liniji) značajnije su ţene Patrilinearno podrijetlo (agnacijsko/male descent): - raširenije - podrijetlo se prati po muškoj liniji - odgovornost za učenje djece pripada ocu ili starijem bratu - ţena pripada istoj descedentnoj skupini kao i njezin otac i njegova braća, ali njezina djeca ne mogu pratiti svoje podrijetlo preko njih - tradicionalna Kina

Matrilinearno podrijetlo: - podrijetlo ne donosi autorska prava, što bi značilo da, iako su patrilinearna društva patrijahalna, matrilinearna društva nisu matrijahalna - isključiva prava u descedentnoj skupini ne drţe ţene, već braća - matrilinearni sustavi obično se nalaze u farmerskim društvima - ţenin brat, a ne otac/muţ raspodjeljuje dobra, organizira posao, rješava razmirice, odreĎuje pravila i provodi rituale - muţ ima zakonsko pravo ne u kući svoje ţene, već u kući svoje sestre - Hopi Indijanci Dvostruko podrijetlo: - Sustav praćenja podrijetla po majčinoj liniji iz jednih, a po očevoj liniji iz nekih drugih razloga; Veoma rijetko; Yakoni (ist. Nigerija) – imetak se dijeli na vlasništvo prema matrilinearnoj i patrilinearnoj liniji, očeva obiteljska loza ima trajne proizvodne izvore (zemlja), a majčina posjeduje potrošivu svojinu (stoka) Ambilinearno podrijetlo (ne-ulinearno, kognatsko): - podrijetlo pri kojem se osoba moţe pridruţiti i majčinoj i očevoj porodičnoj skupini; u Tihom oceanu i jugoistočnoj Aziji; svaki pojedinac ima opciju pripadanja bilo majčinoj ili očevoj descedentnoj skupini; društvo je podijeljeno u iste vrste nevezanih i odvojenih rodbinskih skupina; Ţidovi u New Yorku Oblici i funkcije porodičnih skupina: Loza: - Korporativna porodična skupina u kojoj članovi prate podrijetlo po svojim rodoslovnim vezama sa zajedničkim pretkom - Pripadnost skupini priznaje se tek ako se povezanost sa zajedničkim pretkom moţe pratiti i dokazati - Loza kao što je General Motors ili IBM predstavlja korporacijsku skupinu - Zajedničko obiljeţje loza jest njihova egzogamnost (pripadnici jedne loze moraju nalaziti partnere u drugim lozama) Klan (sib): - Nekorporativna porodična skupina u kojoj članovi tvrde da potječu od zajedničkog pretka a da zapravo nisu sigurni u svoje rodoslovne veze s tim pretkom - Fisija – cijepanje porodične skupine u dvije ili više novih porodičnih skupina - Članovi klana nisu udruţeni već su raštrkani, te zato obično nemaju zajedničku imovinu - Jedinstveno djeluju u ceremonijalne svrhe - Često ovise o simbolima – ţivotinja, biljaka, prirodnih sila i predmeta (totema) – kako bi se pripadnicima omogućila solidarnost i gotov način identifikacije (totemizam) Bratstva i porodice: - Bratstva – skupine s unilinearnim podrijetlom sastavljene od dva ili više klanova koji tvrde da im je podrijetlo zajedničko; postoje li samo dvije takve skupine, svaka odnjih predstavlja ''polovicu'' - ''Polovice'' – svaka skupina koja nastaje podjelom društva na dvije polovine na temelju podrijetla - egzogamna - Mohawk Indijanci i druga irokeška plemena Bilateralno podrijetlo i svojta: - Svojta – skupina krvnih srodnika povezanih s jednom ţivućom osobom; uključuje srodnije po majčinoj i očevoj liniji - Bilateralno podrijetlo – karakteristično za zapadnjačka društva, svaka osoba je jednako povezana sa svim krvnim srodnicima s obje strane - Svojta rijetko moţe funkcionirati kao skupina Terminologija srodstva i srodničke skupine:  Eskimski sustav  Havajski sustav

   

Irokeški sustav Sustav Vrana Omaha sustav Sudanski ili opisni sustav

11. Grupiranje prema spolu, dobi, zajednickim interesima i klasi Stupnjevanje prema dobi – formiranje grupa na temelju godina starosti Udruge zajedničkog interesa – stvaraju se radi bavljenja specifičnim problemima Društveno uslojavanje (socijalna stratifikacija) – podjela društva na dvije ili više klasa ljudi koji ne sudjeluju jednako u podjeli osnovnih sredstava, u utjecaju ili prestižu Grupiranje prema spolu: - Podjela rada prema spolovima - Mohawk, Oneida, Onondaga, Cayuga, Seneca Indijalnci – Pet naroda Irokeza – društvo je bilo podijeljeno na dva dijela: jedan dio činile su žene koje su živjele sjedilačkim načinom života, a drugi muškarci koji su bili nomadi - Žene u Sj. Americi i ostalim zemljama Zapada još uvijek su prilično daleko od postizanja gospodarske jednakosti sa muškarcima Grupiranje prema dobi: - Uz grupiranje prema spolu, naziva se jedinim univerzalnim faktorom za određivanje položaja neke osobe u društvu - U Sj. Americi osobe se svrstavaju najprije u ''tinejdžere'', potom ''sredovječne'' i ''stare'', a razlog tomu su samo njihove godine - U nezapadnim društvima starija populacija ima duboko značenje utoliko što predstavlja razdoblje najvećeg poštovanja (stari ljudi rijetko su gurnuti u stranu ili napušteni) Institucije dobnih grupacija: - Dobni razred – organizirana kategorija ljudi koja se temelji na dobi; tijekom života svaka osoba prolazi kroz niz takvih kategorija - Istočnoafrički Tiriki - Dobni krugovi – skupine osoba istodobno uvedenih u dobne razrede koje se zajedno pomiču kroz niz kategorija Udruge zajedničkog interesa – udruge koje se ne temelje na dobi, spolu, braku ili pripadnosti nekom području, nego nastaju činom pridruživanja Socijalna stratifikacija: - Stratificirano društvo – podjela društva na dvije ili više kategorija ljudi koji ne sudjeluju u jednakoj mjeri u osnovnim životnim sredstvima, utjecaju i prestižu - Ravnopravna društva – društveni sustavi koji imaju onoliko cijenjenih položaja koliko ima onih koji ih mogu popuniti Klasa i kasta: - Društvena klasa – kategorija pojedinaca koji prema sustavu procjenjivanja uživaju jednak ili gotovo jednak ugled - Kasta – poseban oblik društvene klase u kojemu se pripadnost određuje rođenjem i ostaje nepromijenjena čitavog života - Verbalna evaluacija – način na koji ljudi u stratificiranom društvu procjenjuju članove društva - Simbolički pokazatelji – aktivnosti i svojina u stratificiranom društvu koji upućuju na društvenu klasu Mobilnost: - Mogućnost promjene nečijeg društvenog položaja - Zatvorena klasna društva – stratificirana društva oštro ograničene društvene mobilnosti - Otvorena klasna društva – stratificirana društva koja omogućuju veću društvenu mobilnost

12. Politicka organizacija i održavanje reda POLITIČKA ORGANIZACIJA I KONTROLA → sredstvo kojim se sluţi društvo kako bi odrţalo društveni poredak i smanjilo druš. nepravilnosti - pomoću pol.org. društva odrţavaju pol. poredak ,vode javne poslove i stišavaju društvene nerede - nijedna grupa ne moţe ţivjeti zajedno, a da ne uvjerava i prisiljava svoje pripadnike na pridrţavanje prihvaćenih pravila ponašanja Ĉetiri su tipa politiĉkih sustava, prema stupnju sloţenosti oni obuhvaćaju necentralizirane druţine i plemena te centralizirana poglavarstva i drţave. 1.DRUŢINA - mala skupina rodbinski vezanih kućanstava koja zauzimaju odreĊeno podruĉje i sastaju se povremeno za odreĊene prigode - nezavisni u odnosu na širu zajednicu - karakteristiĉna za lovaĉko-sakupljaĉka i neka nomadska društva (Ju/¨¨hoansi Bušmani) - udruţenje je pol. nezavisnih, ali srodnih obitelji ili kućanstava koji zauzimaju zajedniĉki teritorij - demokratska politiĉka organizacija - neformalna kontrola se provodi pomoću javnog mišljenja - ogovaranje i ismijavanje, pregovori i posredovanje - voĊe su stariji muškarci ili ponekad ţene ĉiji osobni autoritet djeluje dok ostali ĉlanovi vjeruju da ih dobro vode i donose ispravne odluke 2.PLEME - sastoji se od odvojenih druţina ili drugih druš. zajednica koje zajedno povezuju porodiĉne skupine, dobni razredi ili zajedniĉki interesi - gospodarstvo se temelji na obradi zemlje ili uzgoju stoke - populacija veća nego u druţini,obiteljske jedinice relativno autonomne i ravnopravne - politiĉka organizacija je prijelazna, voĊe nemaju formalnih naĉina odrţavanja vlasti - skupina starijih ili glavari, bave se problemima ĉlanova i predstavljaju grupu u odnosima s drugim klanovima - mogući oblik autoriteta u plemenima Melanezije – Veliki Čovjek(Big Man) – gomila bogatstvo i pol. moć dok ga se zbog toga naposljetku ne poĉne smatrati voĊom - pleme Kapauku/Nova Gvineja – tonowi ili bogati poglavica koji daje zajmove, tako stjeĉe pol. moć - predstavlja svoju grupu u kontaktima s drugima,ali se pol. struktura ĉesto mijenja, gubitkom bogatstva gubi se i poloţaj

SUSTAV SEGMENTIRANIH LOZA - oblik pol.org. u kojoj je neka velika grupa podijeljena na klanove, a oni su dalje podijeljeni na loze - neformalna pol. organizacija nema poglavara iako se stariji pripadnici plemena mogu sluţiti osobnim autoritetom - pleme Nueri- Sudan - savez tj. cijela struktura loza aktivan samo za vrijeme sukoba - takav sustav pol. organizacije se naziva komplementarna ili uravnotežena opozicija

SUSTAV DOBNIH RAZREDA - presijecaju ga grupiranja prema teritoriju i srodstvu - upravljanje je u rukama muškaraca iz grupe koji su uvedeni u dobni razred u isto vrijeme i zajedno prelaze iz jednog dobnog razreda u drugi sve dok ne dosegnu dob u kojoj se poĉnu smatrati starješinama - PR.: Tiriki, Istoĉna Afrika ORGANIZACIJA UDRUŢIVANJA udruge zajedniĉkog interesakoje djeluju kao pol. integrirani sustavi unutar plemena postoje u mnogim dijelovima svijeta – Afrika,Melanezija,Indija Ĉejeni su imali 7 vojnih društava ili klubova; djeĉak se prikljuĉuje jednom ili drugom klubu kad postigne status ratnika te organizacije upravljaju poslovima plemena

3.POGLAVARSTVO - regionalna pol. zajednica u kojoj su dvije ili više lokalnih grupa organizirane pod jednim poglavarom koji je na ĉelu rangirane hijerarhije - status je odreĊen poloţajem pojedinca u porodiĉnoj skupini i bliskošću odnosa s poglavicom - moć je koncentrirana u jednom poglavaru koji svojim autoritetom ujedinjuje cijelu zajednicu - poglavar moţe nagomilati veliko osobno bogatstvo,koje povećava temelj njegove moći, a moţe se prenijeti na njegove nasljednike - PR.: Kpelle/Liberija – uz vrhovnog poglavara nekoliko manjih,jedan za svaku pokrajinu i jedan za svaku ĉetvrt svih gradova,osim najmanjih 4.DRŢAVA - centralizirani politiĉki sustav s pravom primjene sile - velika birokracija ima zadatak podrţavati autoritet centralne moći - samo u društvima s mnogobrojnim razliĉitim grupama - obiĉno je to stratificirano društvo u kojem su gospodarske uloge nejednako podijeljene - smatra se stabilnom i trajnom,zapravo je nestabilna i promjenjiva - rasporeĊuje ovlasti kako bi odrţala red unutar i izvan granica - zapadni oblici upravljanja svakako su drţavne uprave - PR.: - Swaziland – prvenstveno su poljodjelci,ali se uzgoj stoke cijeni više od poljodjelstva, ritual,bogatstvo i moć su vezani uz stoku; - sustav vlasti je visoko razvijena dualna monarhija,hereditarna aristokracija i razraĊeni rodbinski obredi, kralj i njegova majka su središnje figure vlasti, kralja savjetuju stariji prinĉevi tinsile,osim njih vode ga dva savjetnika ili tindvuna jedan graĊanski,jedan vojni; narod obznanjuje svoja mišljenja pomoću dva vijeća, liqoqo ili tajno vijeće kojeg ĉine prinĉevi i libanda vijeće drţave sastavljeno od poglavica i glavara otvoreno svim odraslim muškarcima - uprava se širi od najmanjih lokalnih jedinica prema gore do centralne administracije - NACIJA – zajednica ljudi koja sebe vidi kao jedan narod sa zajedniĉkom kulturom Bez obzira na konfiguraciju politiĉke organizacije ţene su rijetko na vaţnim rukovodećim poloţajima,naravno da postoje izuzeci: *IROKEZI – politiĉka jednakost muškaraca i ţena, ţene imenuju muškarce na poloţaj i smjenjuju ih

* pleme IGBO – ţene na poloţajima u administrativnoj hijerarhiji paralelnoj i uravnoteţenoj s hijerarhijom muškaraca (I.Ghandi, B.Bhutto, G.Meier, M.Thatcher ...) DRUŠTVENA KONTROLA - kontrola nad grupama provoĊenjem sile INTERNALIZIRANA / KULTURNA KONTROLA - kontrola na temelju uvjerenja i vrijednosti duboko usaĊenih u svijesti pojedinca (osobni sram,boţanska kazna..) EKSTERNALIZIRANE KONTROLE - isprepleću se kulturna i društvena kontrola koja ukljuĉuje otvorenu prisilu SANKCIJE - eksternalizirane druš. kontrole smišljene za poticanje ponašanja u skladu s norma - pozitivne (nagraĊivanje,priznanje okoline) i negativne (prijetnja zatvorom) - formalne (stvarni zakoni) i neformalne (ukljuĉuju norme,ali nisu zapisane) - zakon – formalna negativna sankcija ZAKON - odreĊuje odnose meĊu ĉlanovima društva i diktira prikladno ponašanje - raspodjeljuje ovlasti za primjenu sile u provoĊenju sankcija – vlada i sustav sudstva u centr. društvima, u necentraliziranim druš. ta ovlast se daje izravno pogoĊenoj strani - popravlja društvene odnose i pomaţe vlastito efikasno djelovanje uzimajući u obzir mogućnost promjene E.ADAMSON HOEBEL - pionir u antropološkom prouĉavanju zakona - „društvena norma je zakonska ako se njezino kršenje i nepoštivanje redovito dogaĊaju, kao prijetnja ili ĉinjenica, primjenom fiziĉke sile od strane jedne osobe ili grupe koja ima društveno priznatu povlasticu da se tako ponaša“ – isticanjem legitimnog korištenja fiziĉkog pritiska umanjio je znaĉenje tradicionalne povezanosti zakona s centraliziranim sudstvom, iako su sudac i porota temeljna odredba zapadnog pravoslovlja oni nisu univerzalna odredba ljudskog zakona) Primjer neformalne društvene kontrole: - Inuiti,Kanada – svi prekršaji polaze od svaĊe meĊu pojedincima , stoga ih trebaju rješavati sami oni koji su se posvaĊali, to se rješava pjesmom pri ĉemu jedan drugog napadaju uvredama pokaţe li se da se sloga ne moţe postići jedan ili drugi se mogu pridruţiti nekoj drugoj druţini tj. alternativa mirnom rješenju je napuštanje skupine Zapadna društva jasno razlikuju prekršaje protiv drţave→prekršaj protiv pojedinca – kriviĉno djelo. Necentralizirana društva se prema svim prekršajima odnose kao da su usmjereni protiv pojedinca, da bi priroda zakona bila shvatljiva potrebno je analizirati individualne sluĉajeve sporova u odnosu prema njihovoj kulturnoj pozadini. Spor se rješava na dva naĉina: - PREGOVORIMA →strane u sporu same postiţu sporazum uz ili bez pomoći treće strane (POSREDOVANJE – rješavanje svaĊe pregovorom uz pomoć nepristrane treće strane) - PRESUDOM → posredovanje nepristrane treće osobe koja donosi konaĉnu odluku Osim reguliranja unutarnjih pitanja politiĉki sustavi pokušavaju regulirati i vanjska pitanja ili odnose izmeĊu politiĉki autonomnih jedinica – prijetnja ili otvorena primjena sile. Postoje društva s nekom vrstom naturalistiĉkog svjetonazora i ona ne obiĉavaju ratovati, taj stav odavno ne postoji u suvremenim industrijskim društvima.

Najveći problem pol. organizacije je stjecanje i odrţavanje ljudske lojalnosti i podrške. Oslanjanje na prisilu na duţe vrijeme obiĉno umanjuje efikasnost sustava. Temeljni instrument pol. djelovanja je legitimitet. Moć temeljena ne legitimnosti proistjeĉe iz uvjerenja da pripadnika društva da je poslušnost „ispravna“ pa stoga proizlazi iz pozitivnih oĉekivanja onih koji se moći pokoravaju. Prisutnost religije je utkana u ţivote ljudi u industrijskim i neindustrijskim zemljama tako da je njezina prisutnost u politiĉkoj sferi neizbjeţna, vlade diljem svijeta koriste religiju kako bi legitimizirale politiĉku moć.

13. Religija i nadnaravno - U 19.st. iz europske intelektualne tradicije je ponikla zamisao da će znanost na koncu uništiti religiju, ali biljeţi se porast islamskog fundamentalizma kao i širenje ostalih religija pogotovo protenstatizma u SAD-u (postoji oko 1600 religija i vjeroispovijesti, a oko 800 ih je utemeljeno nakon 1965.g.) RELIGIJA - dio svih kultura - sastoji se od vjerovanja i obrazaca ponašanja kojima ljudi pokušavaju kontrolirati svega postojećeg svijeta koji je inaĉe izvan njihove kontrole - u lovaĉkim i sakupljaĉkim zajednicama je temelj svakodnevnog ţivota - kako se društva usloţnjavaju uglavnom je ograniĉena na odreĊene prigode,a manje na svakodnevicu - obiljeţava ju vjerovanje u nadnaravna bića i sile - preko molitve, ţrtve i dr. vjerskih obreda ljudi se obraćaju nadnaravnom svijetu za pomoć - nadnaravna bića svrstavamo u 3 kategorije: velika božanstva (bogove i božice), duhove i druge vrste duhovnih bića - BOGOVI → ĉovjeku najveća,ali i najudaljenija bića, smatra se da kontroliraju svijet ili barem jedan njegov dio priznavanje bogova/boţica povezano s muško-ţenskim odnosima tj.društva koja podreĊuju ţene muškarcima štuju muškog boga- gospodarsvo se temelji na ĉuvanju stoke i intezivno ratarstvo; boţice su prevladavale u druš. gdje ţene ĉine glavni doprinos u gosp. tj. u zemljoradnji seoskih gospodarstava - muško – autoritarno poimanje boga prevladava i danas POLITEIZAM→ vjerovanje u više bogova/boţica MONOTEIZAM→ vjerovanje u jednog boga PANTEON → skup bogova i boţica nekog naroda -Vjerovanje u duhovna bića postoje osobito u zajednicama s unilinearnim sustavima podrijetla i usmjerena su na pretke, drevni duhovi se ponašaju poput ljudi -ljudska bića su sastavljena iz dva dijela,od tijela neke vrste vitalnog duha -ta vjerovanja stvaraju jak osjećaj trajanja koji povezuje prošlost,sadašnjost i budućnost ANIMIZAM - vjerovanje u duhovna bića koja udahnjuju dušu prirodi - bliţa ĉovjeku nego bogovi, blisko vezana uz ljudske aktivnosti - tipiĉan za narode koji sebe vide kao dio prirode, a ne smatraju se superiornijim od nje ANIMATIZAM - snaga ili moć koja vodi prema nekom ishodu, a moţe se pojaviti u svakoj stvari

- npr. mana→ za Melanezijce (ratnikov uspjeh se ne pripisuje njegovoj snazi već mani sadrţanoj u amuletu obješenom oko njegova vrata), krajnje je apstraktna , to je snaga koja je uvijek izvan dohvata osjetila - orenda- Irokezi; wakonda- Sijuksi; manitu- Algonkini - animizam i animatizam nisu meĊusobno iskljuĉivi,ĉesto postoje u istoj kulturi (Melanizejci) -vjerovanja u nadnaravna bića odrţavaju se preko onoga što se tumaĉi kao manifestacija moći -ta vjerovanja se nastavljaju jer nadnaravna bića imaju svojstva bliska ljudima (Indijanci Penobskoti vjerovali u kvazi-ljudska bića Gluskabe) -mitovi tumaĉe i racionaliziraju religijska vjerovanja i obiĉaje U svim društvima postoje pojedinci kojima je posao voditi i nadopunjavati vjerske obiĉaje i ponašanja. SVEĆENIK/CA →redovni vjerski sluţbenik (društveno prihvaćeni, imaju rang i funkciju koja im je pripala u okviru sluţbe u crkvi) ŠAMANI →povremeni vjerski sluţbenik,ima jedinstvenu moć steĉenu vlastitom inicijativom - takve osobe posjeduju izuzetne sposobnosti djelovanje na nadn. bića i sile - šamanizam svojim ĉesto dramatiĉnim obredima potiĉe oslobaĊanje napetosti pripadnik društva, - šaman je u ţarištu pozornosti pa moţe pomoći odrţavanju druš. kontrole - koristi koji im donosi šamanizam su prestiţ, ponekad bogatstvo te mogućnost umjetniĉkog izraţavanja - postoje i danas - vjerski iscjelitelji Vjerski rituali su religija na djelu. Preko obrednih ĉinova pojaĉavaju se društvene veze, prilike za obrede su kritiĉni ţivotni dogaĊaji. OBREDI PRIJELAZA → po prirodi ĉesto vjerski, njima se obiljeţavaju vaţni trenuci u ţivotu pojedinca (roĊenje,vjenĉanje,smrt) - Arnold Van Gennep je takve obrede podijelio u tri stupnja: - odvajanje (separacija) →obred izdvajanja osobe iz društva - prijelaz (tranzicija) →faza izoliranosti osobe nakon izdvajanja iz društva,a prije njezinog ponovnog ukljuĉivanja u društvo - uključivanje (inkorporacija) →ponovno ukljuĉivanje osobe u druš. u novom statusu PR.: Aboridţini – kada doĊe trenutak za inicijaciju djeĉake se odvodi iz sela,ţene plaĉu i obredom izraţavaju otpor; grupe djeĉaka se skupljaju na mjestu podalje naselja,stariji pjevaju i plešu,oni koji će biti inicirani prave se mrtvi,vrhunac rituala je obrezivanje ili izbijanje zuba; u prijelaznom razdoblju novaku se mogu pokazati tajne ceremonije,ali najznaĉajnije je njegovo potpuno odvajanje od društva; po povratku u druš. novaku se upućuje sveĉanost dobrodošlice kao da se vratio iz mrtvih- novi status u društvu,prava i duţnosti jasno odreĊena OBREDI POJAĈAVANJA → vjerski obredi poticani nekom stvarnom ili potencijalnom krizom grupe -smisao im je umanjiti strah od krize, ujediniti ljude i potaknuti zajedniĉko djelovanje -pogrebne sveĉanosti omogućavaju društvenu prilagodbu nakon gubitka umrle osobe -godišnje sveĉanosti kojima se prizivaju povoljni uvjeti za kljuĉne aktivnosti poput sadnje i ţetve

Obredni kanibalizam pojavljuje se u raznim oblicima,u kršćanstvu on je simboliĉan,a ne stvarni PR.: Melanezijci – dio pogrebnog obreda jedenje je mesa umrle osobe, obred se provodi s izuzetnim gaĊenjem,popraćen je povraćanjem,ali je to ĉin najvišeg poštovanja,ljubavi i odanosti MAGIJA → obredni obiĉaji seljaka i nezapadnih naroda ĉesto su izraz vjerovanja da uz pomoć odreĊenih propisanih „formula“ mogu postići da nadnaravne sile djeluju na odreĊene naĉine Sir James Frazer razlikuje dva principa magije: - imitativna magija – temeljena na naĉelu da sliĉno stvara sliĉno (PR.: Burma – odbijeni ljubavnik unajmi vraĉa,daje sliku djevojke,vraĉ baca sliku u vodu uz ĉaranje i djevojka bi trebala poludjeti) - kognitivna magija – temelji se na naĉelu da bića koja su jednom ostvarila kontakt mogu utjecati jedna na druge nakon razdvajanja (PR.: Basutosi – briţno skrivali izvaĊene zube da ne bi pali u ruke nekih mitski bića koja bi im magijom mogla nauditi) VRAĈANJE → objašnjenje temeljeno na uvjerenju da odreĊene osobe posjeduju uroĊene psihiĉke moći koje mogu nanijeti zlo, ukljuĉujući smrt i bolest; u to su ukljuĉena vjerovanja i obiĉaji dobronamjerne magije PR.: - narod Ibibo/Afrika – vještice su muškarci ili ţene koji u sebi imaju neku posebnu materiju primljenu od neke već potvrĊene vještice, tu materiju ĉine crvene, bijele i crne igle,niti i dr., a dobije se gutanjem,od nje dolazi posebna moć koja ĉini zlo; da bi prepoznali vješticu traţe svakoga tko se ponaša neuobiĉajeno, zapravo bilo koji banalni razlog poput preljuba ili nepozdravljanja ljudi moţe biti razlog da se nekoga proglasi vješticom - razlika izmeĊu „crnih vještica“- djela su im dijaboliĉka i destruktivna i „bijelih vještica“ĉaranja relativno dobronamjerna Navaho Indijanci razlikuju nekoliko tipova vraĉanja: - čaranje (witchery) – djelovanje vještica koje se nalaze noću radi ljudoţderstva i ubijanja ljudi iz daljine - bacanje uroka (sorcery) – razlikuje se od ĉaranja u metodama,bacaju se ĉini pomoću ţrtvine kose, nokata.. - čarobnjaštvo (wizardry) – ne razlikuje se po metodi već po uĉincima, ĉarobnjaci ubijaju ubacivanjem uklete supstancije poput zuba s leša, u tijelo ţrtve - ĉak i zlonamjerno ĉaranje moţe imati pozitivnu funkciju u podruĉju društvene kontrole, moţe posluţiti kao odušak za osjećaje neprijateljstva i frustracije, a da norme šire grupe ne budu remećene PRORICANJE →magijski postupak odreĊivanja nekog dogaĊaja kao što je bolest, ili pretkazivanje budućnosti Religija ima nekoliko vaţnih društvenih funkcija: - sankcionira veliki raspon ponašanja odreĊujući pojmove dobra i zla - postavlja kriterije za prihvatljivo ponašanje i pomaţe oĉuvati postojeći društveni poredak - uklanja teret odluĉivanja s pojedinca i prebacuje odgovornost na bogove - igra veliku ulogu u odrţavanju društvene solidarnosti - pomaţe u obrazovanju

- obredne sveĉanosti pojaĉavaju usvajanje plemenske mudrosti, ĉime se osigurava nastavak kultura u kojima ne postoji pismenost REVITALIZACIJSKI POKRETI → društveni pokreti ,ĉesto vjerske prirode, kojima je cilj cjelovita promjena društva - uzrokovala ih je dominacija stranih sila u nezapadnim društvima - Anthony Wallace ih je protumaĉio kao pokušaje mijenjanja društva,ponekad i uspješne - bez obzira u koje se društvu javljaju,imaju zajedniĉki slijed, a sve religije su poniknule iz takvih pokreta - „kargo-kultovi“- domoroci zaposleni na istovaru i distribuciji robe zapadne proizvodnje,ali bez praktiĉnog znanja kako doći do te robe,olakšanje od dnevnih frustracija i kulturnog propadanja nalaze u religiji Primjeri revit.pokreta: - mormonstvo- opstali do danas. - Grana Davidova, - kult Nebeskih vrata ( takvi pokreti su ĉesto izvan stvarnost pa su od poĉetka osuĊeni na propast, sljedbenici Nebeskih vrata poĉinili samouništenje samoubojstvom na temelju uvjerenja da će njihovi duhovi biti sjedinjeni s višim tijelima u svemirskom brodu koji ih oĉekuje iza repa Hale-Boppove komete kako bi ih odveo „kući)

Jerry D. Moore UVOD U ANTROPOLOGIJU TEORIJE I TEORETIČARI KULTURE Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002. EDWARD BURNETT TYLOR (1832. – 1917.) - smatra se ocem britanske antropologije - prvi profesor antropologije na Oxfordu - rano pokazuje simptome tuberkuloze te zbog bolesti putuje po toplijim krajevima - na putovanjima istraţuje ljudske kulture - u istraţivanjima prati i suvremena arheološka istraţivanja te bilješke misionara, dnevnike istraţivaĉa, stare tekstove i etnološka izvješća = traga za sliĉnostima meĊu kulturama - najznačajnija djela: - Antropologija (1881.) – svoju knjigu Antropologija smatra "nizom ĉlanaka koji prikazuju ĉinjenice i tijek razvoja na razliĉitim podruĉjima ţivota" (Moore 2002:24) = naglašava evoluciju - Anahuac: ili moderni Meksiko i Meksikanci (1861.) – opisuje ĉetveromjeseĉno putovanje u Meksiko - Istraživanja o najranijoj povijesti čovječanstva i razvoju civilizacije (1865.) – razmatra evoluciju jezika i simbola - Primitivna kultura (1871.) - najveći doprinos znanosti je njegova definicija kulture: "Kultura ili civilizacija shvaćena u širokom etnografskom smislu sloţena je cjelina koja obuhvaća znanja, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, obiĉaje i sve ostale sposobnosti i navike koje je ĉovjek stekao kao ĉlan društva" (Moore 2002:21-22) - pokušava rekonstruirati povijest ljudske kulture koja nije moguća samo na temelju arheoloških nalaza - rekonstrukciju zasniva na naĉelu jednoobraznosti i konceptu preţitaka - koristi komparativnu metodu koju temelji na zdravom razumu

- jednoobraznost = "tvrdnja da su procesi kulture sliĉni kod svih ljudi bez obzira gdje i kada oni ţivjeli, zbog sliĉnosti logike ljudskog mišljenja" (Moore 2002:27) – što ima za posljedicu da rasa ne objašnjava kulturne razlike - smatra da svi imaju kulturu, ali ne u jednakim koliĉinama - preţitci = procesi, obiĉaji, mišljenja, itd. koji su navikom prenijeti u novu razvojnu fazu društva i tragovi su ranije kulture - vjerovao je da je napredak svojstven ljudskoj povijesti - utemeljio je antropologiju kao istraţivaĉku znanost o ĉovjeku - smatrao je da antropologija pridonosi ljudskom napretku i pomaţe predvidjeti budućnost LEWIS HENRY MORGAN (1818. – 1881.) - odrastao u New Yorku - odvjetnik - ĉlan kluba "Red gordijskoga ĉvora" - najznačajnija djela: - Savez Ho-de-no-sau-neea ili Irokeza (1851.) – zbornik istraţivanja – zemljovidi, ilustracije, etnografski podaci - Sustavi krvnog srodstva i srodstva nastalog sklapanjem braka u ljudskoj obitelji (1871.) – obiĉaji odreĊivanja rodbinstva imaju znanstvenu vaţnost - Nasljedni zakoni kod Irokeza – širi prikaz rodbinstva kod Irokeza - Drevno društvo (1877.) – razvoj društava - stupnjevi kulturne evolucije: 1. divljaštvo (niţe, srednje i više razdoblje) 2. barbarstvo (niţe, srednje i više razdoblje) 3.civilizacija (drevno srednjovjekovno i moderno razdoblje) → ne rezultat razliĉitih rasa, nego razliĉiti stupnjevi općeg napretka → ti stupnjevi napretka mjere se: a) pronalascima i otkrićima b) idejom vladavine c) organizacijom obitelji d) poimanjem vlasništva - 6 skupina rodbinskih sustava: 3 deskriptivna (razlika linearne od kolateralne loze), 3 klasifikacijska (linearno i kolateralno tretirano jednako) - ljudsko iskustvo → 2 sustava upravljanja: 1.društvena organizacija temelji se na rodovima, bratstvima i plemenima 2. politiĉka organizacija temelji se na vlasništvu i teritoriju

FRANZ BOAS (1858. – 1942.) - roĊen je u sjeverozapadnoj Njemaĉkoj - istraţivao Arktik (narod Inuit) i Sjeverozapadnu obalu (skupine Kwakiutil i Tsimshian) - javno i glasno osuĊivao rasizam, odbacio sumnje da inteligencija ovisi i rasnoj pripadnosti, svojim govorima ukazivao na najteţi ameriĉki društveni problem – rasizam - većinu ţivota je predavao na sveuĉilištu Columbia i radio kao kustos u New Yorku - autor je šest knjiga, više od 700 ĉlanaka, a njegova bibliografija sadrţi više od 10000 stranica i izvješća o raznim istraţivanjima na Arktiku i Sjeverozapadnoj obali - smatra se osnivaĉem ameriĉke antropologije Integracija kulture - "Kulture su integrirane cjeline nastale tijekom posebnih povijesnih procesa prije nego li bi bile odrazi univerzalnih evolucijskih stupnjeva" (Moore 2002:62) - odbacio je Morganove i Tylerove evolucionistiĉke pristupe kao nepovjerljive te navodi kako imaju tri nedostatka koje on koristi kao metu napada: 1) stav o jednolinijskoj evoluciji; 2) stav o suvremenim društvima kao o evolucijskim preţicima; 3) klasifikacija društava na nepouzdanim podacima i neodgovarajućim kriterijima

- smatra da je prva zadaća antropologa provesti "dubinsku rašĉlambu jedne kulture opisujući njezin oblik, dinamiĉke reakcije pojedinca prema kulturi i kulture prema pojedincu" (Moore 2002:64) - odbacio je cjelokupni temelj kulturne evolucije 19. stoljeća - protuevolucionistiĉko stajalište kulturnih praksi u njihovom kontekstu - Boas je tvrdio da "podrobna izuĉavanja nekog društva moraju uzeti u obzir cijeli opseg kulturnog ponašanja, i tako su koncepti antropološkog holizma i kulturnih posebnosti postali naĉelima ameriĉke antropologije" (Moore 2002:66) - naglašavao je vaţnost razumijevanja kulturnih praksi u njihovom kontekstu

EMILE DURKHEIM (1858. – 1917.) - roĊen u Francuskoj - profesor društvenih znanosti na Sveuĉilištu u Bordeauxu, 1906. godine redovni profesor na Sveuĉilištu u Parizu – kolegiji iz pedagogije, filozofije i sociologije - ne zanima ga povijest, nego sinkronijska objašnjenja - društvo smatrao organizmom - tradicijska društva = ne stupanj u razvoju, već posebni društveni organizmi koji zasluţuju da ih se prouĉava u njihovim vlastitim terminima - posebnu paţnju posvećuje religiji - zbog nepostojanja "bilo kakve znanstvene ideje o tome što je religija", piše djelo Elementarni oblici religijskog života Mehanička i organska solidarnost - nastojao shvatiti kako je nastalo njegovo društvo - odabrao komparativnu metodu za istraţivanje – suprotstavljanje cijelih društva da bi se mogli odrediti razmjeri društvene integracije - smatrao je da društva imaju drukĉije oblike društvenog povezivanja ili "solidarnosti" - tipovi solidarnosti: 1) MEHANIČKA SOLIDARNOST – društva u kojima svi ĉlanovi imaju zajedniĉko, podijeljeno društveno iskustvo, ali koji za preţivljavanje ne ovise nuţno jedan o drugome (jednostavna društva) 2) ORGANIČKA SOLIDARNOST – društva u kojima su razliĉite, meĊuovisne potpodjele povezane s formalnim institucijama u jedno društvo (sloţena društva) - organska solidarnost se razvijala kada je mehaniĉka opadala - pomak od mehaniĉke u organsku solidarnost odreĊuje: 1. razvitak zemljoradnje 2. industrijalizacija 3. razvoj gradova 4. prometna i prijevozna sredstva 5. podjela rada Kolektivna svijest - conscience collective – središnji pojam u Durkheimovu djelu zbog toga što je povezivao razliĉite obrasce društvene solidarnosti s procesima inkulturacije u društvu - organiĉka solidarnost – raspravljanje o prihvatljivim ponašanjima - mehaniĉka solidarnost – snaţnije obiljeţuje pojedinca u intelektualnom i emocionalnom smislu; povezana sa religijom Elementarni oblici religijskog ţivota - opisao osnovne oblike religijskog ţivota prouĉavanjem najprimitivnijih društvenih organizacija - pokušao odrediti ne samo osnovne elemente religije nego i njezino podrijetlo - religiju shvaća kao eminentno društvenu ALFRED KROEBER (1876. – 1960.) - roĊen u New Jerseyu - Boasov uĉenik

- bio meĊu prvim predavaĉima na Odsjeku za antropologiju na Sveuĉilištu Berkeley - najznačajnija djela: - Priručnik o kalifornijskim Indijancima (1925.) – Kroeberova istraţivanja svih domorodaĉkih zajednica u Kaliforniji; ukljuĉuje procjene o broju domorodaĉkog stanovništva, popise domorodaĉke toponomastike, podatke o gospodarstvu, kozmologiji, rodbinskim vezama i društvenim organizacijama - Konfiguracije razvoja kulture (1944.) - izradio je popis kulturnih elemenata (najmanjih jedinica koje se mogu kvalitativno odrediti, primjerice: primjenjuje li se poliandrija, jede li se kaša od ţira i sl.; od 3000 do više od 6000 elemenata); studenti poslijediplomskog studija intervjuirali uroĊeniĉke kazivaĉe - bavio se kulturnim obrascima koji su karakteristiĉni za cijela društva – ''Obrasci su ustroji ili sustavi unutarnjih odnosa koji svakoj kulturi podaruju njezinu povezanost ili plan i sprjeĉavaju da ne bude samo nakupina sluĉajno povezanih djelića.'' (Kroeber 1948:131) - Kroeberovo odreĊenje kulture: ''Kultura utjelovljuje vrijednosti koje se mogu izraziti (posve oĉita pravila ponašanja) ili osjetiti (na prikriveni naĉin, kao naĉin mišljenja i ţivota) u društvu koje je njezinim nositeljem, dok je posao antropologa da je ustanovi i odredi.'' (Kroeber 1952:104) - smatrao da je za razumijevanje kulture najpovoljniji povijesni pristup - bavio se ''etnografijom spašavanja'', kako bi spasio zadnje tragove indijanskih jezika i društava prije dodira s euro-ameriĉkom civilizacijom - analizirao promjene u ţenskom odijevanju RUTH BENEDICT (1887. – 1948.) - jedna od prvih ţena koje su postigle veliki ugled kao znanstvenice društvenih znanosti - obrazovala se na Vassar Collegeu; u 31. godini vratila se studiranju, a nakon godinu dana upisuje poslijediplomski studij na Sveuĉilištu Columbia gdje je zapoĉela suradnju s Franzom Boasom - zajedno s Margaret Mead postavila temelje psihologijske antropologije - najznačajnija djela: - Obrasci kulture (1934.) - naglašava vaţnost kulture u odnosu na biologiju - suprotstavlja razliĉite obrasce ţivota kod triju skupina ("Pueblo" Indijanci; Dobu; Indijanci na Sjeverozapadnoj obali) - Krizantema i mač (1949.) – opisuje temeljne vrijednosti japanskog društva i naĉini na koje te vrijednosti utjeĉu na ponašanje Japanaca tijekom rata i neposredno nakon njega - Ljudske rase (1943.) – djelo napisala zajedno s Geneom Weltfishom – protunacistiĉki pamflet - nije iznosila vlastite predrasude o ljudima, već je izlagala etnografski potkrijepljena opća mišljenja o razliĉitim vrijednostima razliĉitih društava; smatra da je cilj antropologije dokumentirati razliĉite obrasce - svi pojedinci se ne uklapaju jednako uspješno u prihvaćene obrasce – devijacija = sukob pojedinaĉne osobnosti i danih kulturnih vrijednosti - ne zanimaju ju politiĉki i ekonomski aspekti društva već odnosi izmeĊu psihiĉkih faktora i kulturnih uvjeta EDWARD SAPIR (1884. – 1939.) - roĊen u pruskoj ţidovskoj obitelji, ţivi u SAD-u - Boasov uĉenik - priznat kao najveći lingvist svoga doba - antropološke teorije koje je utemeljio odnose se na veze izmeĊu pojedinca i kulture koje su dinamiĉno oblikovane jezikom - pomaknuo središte lingvistiĉke analize od rijeĉi na znaĉenje što je vodilo do ideja o kulturnom stvaranju znaĉenja - meĊu ostalim ga zanima podruĉje historijske lingvistike - sveo je dotadašnju skupinu od 55 jeziĉnih skupina na 6 jeziĉnih skupina – njegova je klasifikacija prevladavala u ameriĉkoj lingvistici do 1960-ih godina

- najznačajnija djela: - Jezik: uvod u izučavanje govora (1921.) - osim djela s podruĉja etnologije i lingvistike objavljivao je poeziju, prikaze knjiga i eseja s temama koje su bile izvan antropologije. - Sapir-Whorfova hipoteza - Benjamin Whorf (1897. – 1941.) – Sapirov uĉenik - hipoteza "stavlja u odnos kategorije znaĉenja u jeziku s mentalnim kategorijama kojima se koristi govornik tog jezika da bi opisao i razvrstao svijet" (Moore 2002:118) - razliĉiti jezici oznaĉavaju razliĉite sustave percipiranja; a izuĉavanje jezika druge kulture je više od prouĉavanja govora ljudi, to je istraţivanje naĉina stvaranja dotiĉne kulture MARGARET MEAD (1901. – 1978.) - uĉenica Franza Boasa - meĊu najĉitanijim ameriĉkim antropologinjama; poznata po svom javnom djelovanju - pristup kultura i liĉnost – odnos izmeĊu pojedinca i kulturnog obrasca - ustanovljuje da pojedinac ne ĉini kulturu sam – on je plod kulturnog ponašanja koje oblikuje liĉnost na jedinstven naĉin koji se potom iznova tumaĉi i izraţava – meĊudjelovanje pojedinca i kulture - najznačajnija djela: - Odrastanje na Samoi (1928.) - prikaz odgoja na Samoi koji se temeljio na detaljnom izuĉavanju 68 djevojĉica u dobi od 8 do 20 godina iz tri susjedna sela; prikaz samoanskog kućanstva, spolnih odnosa te lakoće odrastanja i jednostavnosti promjene statusa na Samoi - smatrala da posebna metoda odgoja djece oblikuje liĉnost koja onda podaruje bitna svojstva odreĊenom društvu - njena istraţivanja su bila predmet sporenja – Derek Freeman u knjizi Margaret Mead i Samoa: stvaranje i raskrinkavanje antropološkog mita tvrdi da je Mead sustavno iskrivljeno prikazivala samoansko društvo - Spol i temperament u tri primitivna društva (1935.) – prikazuje rezultate istraţivanja triju društava s Nove Gvineje, temeljno pitanje – uvjetovanost društvenih liĉnosti dvaju spolova - u to su vrijeme uloge spolova bile doţivljavane kao rezultat prirodno uvjetovanih spolnih razlika; a M. Mead je pokazala da su ti obrasci ponašanja krajnje promjenljivi i da su odraz kulturnih razliĉitosti - Karakter na Baliju (1942., zajedniĉki rad s Gregoryjem Batesonom) – zanima ju odnos izmeĊu pojedinca i kulturnog obrasca - istraţivanje na Baliju je vaţno zbog korištenja fotografije pri istraţivanju

MARCEL MAUSS (1872. – 1950.) - roĊen u ortodoksnoj ţidovskoj obitelji u francuskoj pokrajini Lorraine - Emile Durkheim bio mu je ujak i snaţno je utjecao na njegov rad - s Rivetom i Levy-Bruhlom utemeljio 1925. godine Institut d' Ethnologie na Pariškom sveuĉilištu - ponajprije izuĉavao religijske fenomene, a njegov najveći doprinos antropologiji je istraţivanje temeljnih kategorija kulturnog ponašanja - njegova djela dotaknula su brojna podruĉja – ekonomsku antropologiju, kulturnu ekologiju, povijest religije i temelje društvene organizacije - naglasio vaţnost pomnih promatranja sa sudjelovanjem koje je drţao temeljem antropološkog spoznavanja iako nikad nije sudjelovao u terenskim etnografskim istraţivanjima - najznačajnija djela: - Primitivna klasifikacija (1903.) – Durkheim i Mauss istraţivali odnos izmeĊu društvenih sustava i kozmoloških kategorija - Dar (1925.) – najvaţnije djelo, razmjene koje mogu izgledati dobrovoljne zapravo su obvezne, u sluĉaju njihova izostanka sankcije(obveza davanja, obveza primanja i obveza uzvraćanja) - kao predavaĉ, izdavaĉ i znanstvenik znaĉajno pridonio francuskoj sociologiji i etnologiji

BRONISLAW MALINOWSKI (1884. – 1942.) - roĊen u Krakowu - doktorska disertacija iz matematike i fizike, no prelazi na antropologiju i sociologiju - predavao diljem Sjeverne Amerike i Europe, a na Londonskom sveuĉilištu bio je proĉelnik Katedre za socijalnu antropologiju - postavio nove standarde za etnografska istraţivanja - najznačajnija djela: - Obitelj kod australskih Aboridžina (1913.) - Argonauti zapadnog Pacifika (1922.) – klasiĉna studija o stanovnicima otoĉja Trobriand, terensko istraţivanje provodio u razdoblju od lipnja 1915. do svibnja 1916. i od listopada 1917. do listopada 1918. - zalagao se za trodijelni sustav: karte srodstva – shematski prikazani svi sloţeni odnosi; "sinoptiĉke karte" – obiteljska stabla, karte, planovi; imponderabilia of actual life (sitnice iz stvarnog ţivota) – nijanse u ponašanju i djelovanju - smatra da kultura postoji da bi zadovoljila osnovne biološke, psihološke i društvene potrebe pojedinca - smatra da su kulturne institucije integrirani odgovori na razliĉite osnovne potrebe Osnovne potrebe: Kulturni odgovori: 1. metabolizam 1. opskrba hranom 2. reprodukcija 2. srodstvo 3. tjelesne ugode 3. sklonište 4. sigurnost 4. zaštita 5. pokret 5. aktivnosti 6. rast i razvoj 6. uĉenje i obrazovanje 7. zdravlje 7. higijena - svoju teoriju zakljuĉio je s dva aksioma: "svaka kultura mora zadovoljiti biološki sustav potreba" i "svako kulturno dostignuće koje podrazumijeva korištenje predmeta i simbolike pomaţe unaprjeĊivanju ljudske anatomije, a odnosi se na zadovoljavanje tjelesnih potreba" – kultura je utilitaristiĉka, prilagodljiva i funkcionalno integrirana - njegovi pristupi temelje se na sposobnostima antropologa da uoĉi neke funkcije kulturnog ponašanja - smatrao da kultura nije zbirka izdvojenih obiljeţja, nego meĊusobno povezana cjelina

A. R. RADCLIFFE-BROWN (1881. – 1955.) - roĊen u Engleskoj - osnivaĉ odsjeka za antropologiju: na Sveuĉilištu u Cape-Townu, Sveuĉilištu u Sydneyu i Sveuĉilištu u Chicagu; poduĉavao je i na Oxfordu i u Kairu - odvojio je "socijalnu antropologiju" od etnologije - predlaţe da pojmovi "etnologija" i "antropologija" trebaju oznaĉavati razliĉita usmjerenja istraţivanja - zalaţe se za to da antropolozi koji se bave rekonstrukcijom povijesti pripadaju etnologiji, a da socijalna antropologija oznaĉava "izuĉavanja pravilnosti koja se otkrivaju u razvoju ljudskog društva te se mogu ilustrirati ili prikazati izuĉavanjem primitivnih naroda" (Moore 2002:190) - socijalna antropologija se temeljila na poredbenoj metodi, njezin cilj je bio rasvijetliti opće zakonitosti ljudskoga društva - Radcliffe-Brown ju je smatrao poddisciplinom komparativne sociologije - najznačajnija djela: - Otočani s Andamana (1922.) - predavanje Religija i društvo, odrţano 1945. godine – suprotstavio je totemizam i štovanje predaka - vodio terenska istraţivanja na otoĉju Andaman te meĊu Aboridţinima u zapadnoj Australiji - društvene strukture su odnosi udruţivanja meĊu pojedincima, postoje neovisno o pojedinaĉnim ĉlanovima koji mogu zauzimati ta mjesta - društvene strukture su za Radcliffe-Browna bile jedinice usporedbe

- "Društvena struktura ukljuĉuje sve odnose meĊu pojedincima, razlikovanje izmeĊu pojedinaca i skupina prema njihovim društvenim ulogama i odnose meĊu pojedinim skupinama ljudi i šire mreţe veza." (Moore 2002192) - funkcija kulturnih institucija = uloga koju one imaju u odrţavanju društva, a ne u zadovoljavanju potreba pojedinca (kao što je tvrdio Malinowski) - njegova analiza društvene strukture i funkcije preusmjerila je antropološko istraţivanje na institucije i njihovu ulogu u odrţavanju i reprodukciji društva; danas je njegova vaţnost u antropologiji mnogo manja nego u vrijeme kad je pisao svoja djela EDWARD EVANS-PRITCHARD (1902. – 1973.) - studirao povijest na Oxfordu, gdje je i magistrirao - doktorirao je disertacijom u kojoj je opisao rezultate tromjeseĉnog istraţivanja meĊu Azandama - crna ovca britanske socijalne antropologije; najprije je slijedio njezine zagovornike, a zatim ih napadao - predavao je na Katedri za socijalnu antropologiju na London School of Economics, zatim je postao redovni profesor sociologije na Sveuĉilištu u Kairu, predavao je i na Cambridgeu, no kao redovni profesor socijalne antropologije ostao je najduţe na Oxfordu - najznačajnija djela: - Čaranje, proricanje i magija kod Azandea (1937.) - The Nuer (1940.) – autor izvještava o dobnom sustavu Nuera, u kojem svake ĉetiri godine nova skupina mladića prolazi obrede inicijacije - Srodstvo i brak kod Nuera (1951.) - Afrički politički sustavi (1940.) – izdao zajedno s Meyerom Fortesom, zbirka reprezentira tadašnje stanje škole britanske socijalne antropologije i misli - Azande: povijest i političke institucije (1971.) – opisuje širenje Azande u razdoblju od 150 godina - većinu svojih djela objavljivao prema narudţbi Vlade - Evans-Pritchardovi raniji radovi naglašavaju strukturu i funkcije u društvenim odnosima, dok je u kasnijim temeljito promijenio svoje polazište - britanska socijalna antropologija je postala neomiljena zbog ahistorijskog pristupa i naglaska na društvenom statusu, pri ĉemu se umanjivala uloga pojedinca - u kasnijim je radovima Evans-Pritchard zastupao mišljenje koje je bilo suprotno toj tradiciji britanske socijalne antropologije, pobijao je Radcliffe-Brownov strukturalni funkcionalizam – mislio je da socijalnu antropologiju treba preoblikovati u socijalnu povijest - smatrao da teorije nastaju na temelju ĉinjenica sa stvarnog terena

LESLIE WHITE (1900. – 1975.) - studirao je psihologiju, te sociologiju i antropologiju - zagovarao kulturnu evoluciju – na 2 razine: 1) zastupa teoriju kulturne evolucije 2) zagovarao opću znanost o kulturi (ne o kulturama), koju je nazvao kulturologijom - naglašavao kulturni determinizam – kao suprotan slobodnoj volji i teizmu - njegova nauĉavanja su zbog svoje evolucionistiĉke naravi zacijelo naškodila njegovoj karijeri budući da nisu bile u skladu s tadašnjim antropološkim mišljenjem, a protiv njegovih teorija pobunila se i Katoliĉka crkva - u njegovoj teoriji evoluciji je kljuĉno funkcionalistiĉko poimanje kulture – kultura zadovoljava potrebe ţivih bića kao vrste - najvaţnije dimenzije kulture su one koje ĉovjeku osiguravaju adaptivne, biološke prednosti - podjela kulture na tri podsustava: 1) tehnološki (mehaniĉka, fiziĉka i kemijska sredstva te tehnike njihova korištenja) 2) sociološki (meĊusobni odnosi) 3) ideološki (ideje, vjerovanja, znanje) - 4. kategorija – osjećajna ili kategorija pristupa je dodana naknadno - primarni = tehnološki sustav – tehnologija kao temelj na kojem se grade socijalni i ideološki sustavi, tj. tehnologija odreĊuje ostale aspekte kulture

- formula za izraĉunavanje stupnja kulturnog razvoja: E × T→ C - E = koliĉina energije - T = kvaliteta tehnologije - C = stupanj kulturnog razvoja - znanost o kulturi: 1) treba biti znanost; 2) treba biti rijeĉ o kulturi, a ne o kulturama; 3) treba biti deterministiĉka, tj. ne pozivati se na slobodnu volju, pojedinca ili bilo što drugo izuzev kulture - ljudi se prema iskustvu mogu odnositi na dva naĉina: znanošću i umjetnošću - umjetnost se bavi univerzalnim preko partikularnoga, a znanost je naĉin spoznaje koji polazi od posebnoga prema općemu - White nije pridonio antropologiji samo ustanovljivanjem posebne teorije kulture, nego ponovnim uvoĊenjem teoretiziranja kao kreativnog antropološkog pothvata JULIAN STEWARD (1902. – 1972.) - roĊen je u Washintonu D.C., a najvaţnije formativne godine proveo je na ameriĉkom Zapadu - predavao je na sveuĉilištu Columbija, Michigan, Idahou, na zavodu Smethsonian i dr. - najviše je pridonio razvoju podruĉnih znanstvenih programa, usmjeravanju antropološkog istraţivanja prema problemima promjena u kulturi i razvoju Trećeg svijeta - njegove ideje utjecale su na ameriĉku arheologiju - najvaţniji doprinos antropološkoj teoriji jesu dva znaĉajna koncepta: kulturna ekologija i multilinearna evolucija - najznačajnija djela: - disertacija iz 1929. Obredna luda američkih Indijanaca – bavila se izuĉavanjem zamjene uloga i općekulturnih obrazaca društvenog humora i obrednih lakrdija - Priručnik o južnoameričkim Indijancima (Steward (ur.) 1946. – 1950.) – naglasak na kulturnom razvoju domorodaĉkih društava Juţne Amerike - Teorija kulturne promjene: metoda multilinearnog razvoja (1955.) - Domorodački narodi Južne Amerike (Steward i Faron, 1959.) - kulturna ekologija jest disciplina koja izuĉava procese prilagodbe društva svojoj okolini - kulturna ekologija je naĉin promatranja "ĉovjeka u mreţi ţivota", tu mreţu u isti mah ĉine prirodne i kulturne stvarnosti - Stewardova tri osnovna koraka u kulturno-ekološkom istraţivanju: 1) propitati meĊuodnos izmeĊu proizvodne tehnologije i okoline, tj. odnos izmeĊu materijalne kulture i prirodnih resursa 2) analizirati obrasce ponašanja pri iskorištavanju odreĊenog podruĉja pomoću posebne tehnologije 3) odreĊivanje naĉina kako "obrasci ponašanja ukljuĉeni u iskorištavanje okoline utjeĉu na ostale aspekte kulture" - multilinearna evolucija – bavi se ograniĉenim sliĉnostima u obliku, funkciji ili vremenskom slijedu - Steward je prouĉavao razvoj u 5 središta stare civilizacije – Mezopotamiji, Egiptu, Kini, Srednjoj Americi i Andama – sliĉnosti objašnjava time što su se ta središta razvila u sušnom ili polusušnom podruĉju što je utjecalo na njihov daljnji razvoj - Stewardov je materijalizam naglašavao: 1) središnju povezanost okoline i kulture i njezine utjecaje na ostale vidove ţivota 2) traganje za pravilnostima u obrascima i sliĉnostima meĊu društvima 3) vaţnost kauzalnog tumaĉenja sliĉnih razvoja pred povijesnim rekonstrukcijama

MARVIN HARRIS (1927. – 2001.) - njegovo se djelo povezuje s idejom kulturnog materijalizma koji se "osniva na jednostavnoj pretpostavci da je društveni ţivot ljudi odgovor na praktiĉne probleme zemaljskog ţivota" (Moore 2002:251) - najznačajnija djela:

- Grad i selo u Brazilu (1956.)– zasnivala se na terenskom istraţivanju podruĉja Minas Velhas koji se nalaze u drţavi Bahia, u Brazilu; opisuje razvoj izdvojenog naselja koje zbog zlatne groznice postaje regionalnim središtem, ali potom mu slava opada kad su rudnici bili iskorišteni - Manjine u Novom Svijetu (1958.) – zajedniĉki rad s Charlesom Wagleyem; propitivanje rasnih pitanja - Rasni obrasci u Amerikama (1964.) – rasprava o korijenima rasizma, analiza ekonomskih uzroka rasizma, usporedba rasizma u Latinskoj Americi i u SAD-u - Uspon antropološke teorije (1968.) – opisuje kulturni materijalizam kao sociokulturnu istoznaĉnicu Darwinovoj selekciji i odmah ga odreĊuje kao neidealistiĉku i evolucijsku teoriju - Kulturni materijalizam: borba za znanost o kulturi (1979.) - Harris je razlikovao svoje stajalište "kulturnog materijalizma" od filozofskog materijalizma – tj. pitanje materije ili uma, kao i od dijalektiĉkog materijalizma, sklopa poimanja koja su formulirali Marx i Engels - zalaţe se za razlikovanje mentalnih i bihevioristiĉkih dogaĊaja te emskih i etskih dogaĊaja - mentalni dogaĊaji – sve misli i osjećaji koje su ljudi iskusili u svom umu - bihevioristiĉki dogaĊaji – "svi pokreti tijela i uĉinci svih pokreta, malih i velikih, što su ih proizvela sve ţiva bića ne zemlji" (Moore 2002:256) - emski dogaĊaji – emsko stajalište je ono sudionika - etski dogaĊaji – etsko stajalište je stajalište promatraĉa - Harris je napravio podjelu na: 1) infrastrukturu – naĉini proizvodnje i reprodukcije 2) strukturu – kućna i politiĉka ekonomija 3) superstrukturu – sastoji se od ĉinova povezanih s vaţnošću simboliĉkih procesa za ljudsku psihu – od umjetnosti do oglašavanja, obreda i sporta - Harris smatra da u antropološkim istraţivanjima prednost imaju istraţivanja usredotoĉena na infrastrukturu - "razumijevanje kulturnih obrazaca najprije zahtijeva objašnjenje fenomena u kontekstu infrastrukture – meĊudjelovanje kulture i prirode izraţeno dimenzijama poput preţivljavanja, nastanjivanja, stanovništva, demografije itd. – a potom razumijevanje kako te promjene preoblikuju strukturu i superstrukturu" (Moore 2002:258) - Harrisova analiza sloţenih društvenih obrazaca ispitivanjem biti infrastrukture – dva primjera: zašto postoji toliko mnogo svetih krava u Indiji?; zašto se raspao Sovjetski Savez? ELEANOR BURKE LEACOCK (1922. – 1987.) - vodeća markstistiĉka femininstica u ameriĉkoj antropologiji - terenska istraţivanja koje je vodila više od 40 godina pokrivala su podruĉja poput gospodarstva lovaca-sakupljaĉa na Labradoru, odgoja djece u Europi, obrazovne etnografije u urbanoj Americi i ruralnoj Zambiji, etnopovijesti trgovine krznom u Sjevernoj Americi itd. - središte njezinog znanstvenog bavljenja bila je tvrdnja da je podreĊenost ţena posljedica kapitalizma, a ne uroĊenih rodnih razlika - bila je meĊu prvim ameriĉkim antropolozima koji su primijenili otvoreni marksistiĉki pristup razumijevanju etnografskih ĉinjenica, a posebno povijesnoj preobrazbi poloţaja ţena - njezina disertacija je dobila pohvale zbog podrobnosti istraţivanja i objavljena je kao znanstvena rasprava Ameriĉke antropološke udruge – što je bilo jasno priznanje njezinu znanstvenom doprinosu i akademskoj budućnosti, ali je ipak njezin poloţaj bio marginaliziran - najznačajnija djela: - Lovna područja Montagnaisa i trgovina krznom (1954.) - etnografsko-povijesna istraţivanja o Montagnais-Naskapima na Labradoru otkrila su da se društveni ţivot ovoga naroda bitno izmijenio zahvaljujući trgovini krznom - rekonstruirala je povijesne preobrazbe lovnog gospodarstva i odnose vlasništva (pojedinaĉno vlasništvo se javilo uslijed promjena vlasniĉkih odnosa vezanih uz trgovinu krzna) - povijesne promjene kod Montagnais-Naskapi pokazale su da tradicionalna, nezapadna društva nisu statiĉna, ona se mijenjaju, što je bilo znaĉajno jer su se ta društva nerijetko smatralo konzervativnima i stabilnima - utjecajan ĉlanak – Utjecaj žene u egalitarnom društvu: posljedice na društveni razvoj (1978.) – pokazala kako je pretpostavka antropologa da su ţene bile u podreĊenom poloţaju u većini tradicionalnih društava posljedica loših etnografskih istraţivanja i primjene predrasuda svojstvenih klasnim društvima iz kojih su antropolozi potjecali

- autorica tvrdila da je podreĊenost ţena bila povijesna posljedica, a ne univerzalna okolnost - istaknula je povijesne preobrazbe koje je prouzroĉio razvoj klasnih društava i širenje zapadnog kapitalizma (što je utjecalo i na podreĊenost ţena) - povezala je Boasovu tradiciju uspostavljanja povijesnog konteksta kulturnih obrazaca s marksistiĉkom tradicijom angaţiranosti

CLAUDE LÉVI STRAUSS (1908.) - francuski antropolog - u antropologiji poznat kao osnivaĉ strukturalizma, pristupa koji se pojavljuje iskljuĉivo u njegovom djelu - recepcija njegova rada u engleskom govornom podruĉju dolazi kasnije zbog kasnijih prijevoda - 1932. diplomirao pravo i filozofiju na Sorbonnei, završio poslijediplomski studij sociologije i poĉinje se zanimati za antropologiju - obavio brojna terenska istraţivanja u Brazilu - zbog ţidovskog nasljeĊa morao napustiti Francusku, emigrira u New York - 1942. – 1945. predaje na New School of Social Reasarch, suraĊuje s antropolozima poput Boasa, R. Benedict i M. Mead - 1947. se vratio u Francusku i 1948. obranio doktorsku disertaciju na Sorbonnei – Osnovne strukture srodstva - radio kao asistent-kustos u Musèe de l'homme i izabran za profesora na École des Hautes - tragao za dubokim strukturama društvenog ţivota - 3 glavna podruĉja istraţivanja: sustavi klasifikacije, teorija srodstva, logika mita - na njegovu je analizu utjecala strukturalistiĉka lingvistika (Roman Jacobson) - u Osnovnim strukturama srodstva pruţio enciklopedijski pregled sustava srodstva, analizira avunkulat (odnos ega i njegovog ujaka) - proširio istraţivanje struktura izuĉavanjem fenomena mita, mitologija je glavna tema ĉetiri toma knjige Mithologiques o Pripovijest o Asdiwalu – njegova najĉešće navoĊena analiza mita - bez obzira na velik broj kritika duboko utjecao na socijalnu antropologiju i na naĉin razmišljanja o kulturi i svijesti - najznačajnija djela: - Osnovne strukture srodstva (1949.) – enciklopedijski pregled sustava srodstva - Tužni tropi (1955.) – istraţivanje indijanskih skupina u Brazilu - Divlja misao (1966.) - Totemizam (1963.) - Strukturalna antropologija (1. dio 1958., 2. dio 1973.) - Mythologiques: Sirovo i kuhano (1969.), Od meda do pepela (1973.), Podrijetlo ponašanja za stolom (1978.), Goli čovjek (1981.) – istraţivanje fenomena mita - Pogled iz daleka (1985.) - Ljubomorni lončar (1988.)

VICTOR TURNER (1920. – 1983.) - roĊen u Glasgowu, studirao u Londonu, diplomirao u Manchesteru - istraţivanja je provodio meĊu stanovnicima Ndembu sa sjeverozapada Zambije - teorijski doprinos – 3 vaţne toĉke 1) priroda simbola 2) društveni proces hodoĉašća 3) analiza društvene izvedbe (performance) - najznačajnija djela: - Raskol i kontinuitet u jednom afričkom društvu (1957.) – obraĊuje društveno ureĊenje društva Ndembu

- The Ritual Process : Structure and Anti-Structure (1969.) – o liminalnim prijelazima kao razdobljima u i izvan vremena i strukture te opisuje suprotnosti koje prate communitas (jednakost/nejednakost, prijelaz /stanje...) - Dramas, Fields, and Metaphors: Symbolic Action in Human Society (1974.) – objašnjava pojam communitas te iznosi zapaţanja koje je ostvario u plemenu Ndembu, a koja se tiĉu njihove interakcije i procesa koji je kasnije nazvao društvenom dramom - Slike i hodočašća u kršćanskoj kulturi: antropološke perspektive (1978.; zajedniĉki rad sa suprugom Edith Turner) - društvene drame su jedinice društvenog ţivota koje se ponavljaju; odvijaju se po nekom redoslijedu, poput procesa - jedinica analize – ima poĉetak, sredinu i kraj - simboli - Turner naglašava znaĉenja koja se pridaju simbolima - simboli imaju neka temeljna zajedniĉka svojstva - simboli su jaki saţeci znaĉenja - oni su multivokalni, iskazuju više znaĉenja – mogu govoriti razliĉitim ljudima na razliĉite naĉine - stvaranje i preoblikovanje znaĉenja se odvija unutar posebnog, dinamiĉnog konteksta društvenih procesa - liminalnost je posebno razdoblje društvenog ţivota u kojem je prijelaz glavna tema - termin liminalnosti preuzeo od Van Gennepa - tada pojedinac nema jasno definiran poloţaj, ali postoje brojni simboli kojima se on pokušava doĉarati - liminalna razdoblja obiljeţavaju promjene i privremena obustava uobiĉajenog društvenog ţivota - liminalna razdoblja ukazuju na postojanje dvaju glavnih modela ljudskih odnosa: - prvi = društvo kao strukturirani, ĉesto hijerarhijski sustav s razlikovanjem ljudi u smislu pojmova "više" i "manje" - drugi = nestrukturirano ili rudimentarno strukturirano društvo, s relativno nediferenciranim communitasom, zajednicom jednakih pojedinaca podreĊenih općoj vlasti obrednih starješina - hodočašća su liminalni (prijelazni) fenomeni koji prikazuju vrijednost communitasa u društvenim odnosima - koriste simbole da bi naglasili promjenu nastalu prijelazom, bila to integracija ili promjena odreĊenog statusa

CLIFFORD GEERTZ (1926. – 2006.) - studirao je englesku knjiţevnost i filozofiju, kasnije se poĉeo baviti antropologijom - istraţivanja u Indoneziji, na Javi - predavao na Stanfordu, Berkeleyju, Chicagu - njegov pristup se temelji na metafori kulture kao teksta i na antropološkom istraţivanju kao interpretaciji teksta - najznačajnija djela: - Djela i životi. Antropolog kao pisac (1968.) - Religija na Javi (1960.) – primjer klasiĉne etnografije - Nazadovanje zemljoradnje (1963.) – kulturno-ekološka studija Indonezije; usporedba zemljoradniĉkih sustava; utjecaj prostornog rasporeda razliĉitih agrosustava na razvoj i privredu - Torbari i prinčevi (1963.) – opisuje indoneţanske gradove, Modjokutu na Javi i Tabanan na Baliju, te ţeli pokazati utjecaj lokalnih kulturnih obrazaca na gospodarski razvoj - Društvena povijest jednog indonezijskog grada (1965.) – saţetak politiĉkog i gospodarskog razvoja zajednice Modjokutoa od 19. stoljeća do kasnih 1950-ih godina - Interpretacija kultura (1973.) - poglavlje Gusti opis: prema interpretativnoj teoriji kulture - uvodi novu definiciju pojma kulture - za njega je pojam kulture semiotiĉki - znanost koja se bavi pojmom kulture ne treba biti eksperimentalna znanost koja traga za zakonitostima već interpretativna znanost u traganju za znaĉenjem

- ideja gustog opisa – preuzima iz djela Gilberta Ryla – gusti opis: primjer namigivanja i treptanja – sliĉni postupci su zapravo razliĉiti jer namigivanje poruĉuje znaĉenje a treptanje ne – postoji cijeli niz mogućnosti stvaranja sadrţaja takvim jednostavnim sredstvom komunikacije - gusti opis utvrĊuje i otkriva takve kontekste (primjerice: namigivanje ima svoju parodiĉnu stranu, namiguje se iz šaljivost, laţno namigivanje itd.)

MARY DOUGLAS (1921. – 2007.) - roĊena u Italiji, odrasla i školovala se u Velikoj Britaniji - predavala na Oxfordu, University Collageu u Londonu, na Princetonu i dr. - 1949. – 1950., i 1953. vodila je terenska istraţivanja meĊu zairskim Lele - ponajviše su je zanimale meĊukulturalne usporedbe – njena su djela uvela vaţan antropološki pristup simboliĉkim klasifikacijama i njihovim društvenim kontekstima - dvije teorijske tradicije u njenom radu: 1. proširila je Durkheimovo traganje za sustavima klasifikacija i osnovama društvenog iskustva, tvrdi da su sustavi znanja društveni sustavi i da njihove definicijske kategorije izraţavaju društvene stvarnosti 2. sluţi se komparativnom metodom, preuzetom iz djela Evans-Pritcharda - najznačajnija djela: - monografija Lele iz Kasaia (1963.) – propituje institucije društva Lelea - mnoštvo ĉlanaka s razliĉitim aspektima istraţivanja Lelea - knjiga Čistoća i opasnost: analiza onečišćenja i tabua (1963.) - središte njena rada – društveni temelji simboliĉkih klasifikacija - otkriva isprepletenost magije, tabua i mane (nadnaravna moć) i oneĉišćenja te na taj naĉin pruţa izvanredni komentar antropološkim pristupima ritualu i religiji - stvorila dva koncepta za ispitivanje društva: skupine i mreţe - "mreţa se odnosi na pravila koja povezuju jednu osobu, s drugim osobama na osnovi usredotoĉenosti na Ega" (Moore 2002:338) - povezala je skupinu i mreţu s drugim dimenzijama kulture, kao što su ekonomski i politiĉki izrazi razliĉiti društvenih konteksta; simboliĉke strukture koje se odnose na ljudsko tijelo i društvo, te kozmološke tvrdnje u odnosu na prirodu, vrijeme, ljudsku prirodu i društveno ponašanje - objavljivala djela u kojima je analiza skupina/mreţa primijenjena na suvremena industrijska društva JAMES FERNANDEZ (1930.) - njegovo djelo predstavlja postmodernistiĉki pristup - neke karakteristike: naglasak na lokalnom znanju, tvrdnja o postojanju usporednih istina, odnosi moći i znanja, inzistiranje na nesvodivosti znaĉenja - terenska istraţivanja u Španjolskoj te u Africi (Gabon) - predavao na Princetonu, u Chicagu i dr., kao gostujući profesor u Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Švedskoj, SAD-u - smatra da se istraţivanje treba temeljiti na promatranju sa sudjelovanjem - najznačajnija djela: - Bwiti: etnografija religijske mašte u Africi (1982.) – Bwiti je sloţena sinkretistiĉka religija s izvorištem u JZ Gabonu, ali se proširila sjevernije, koja se izraţava u sloţenoj, cjelonoćnoj sveĉanosti; autor nastojao razumjeti sloţena znaĉenja kulta transformacije Bwiti - ĉlanci u narodu Fand, afriĉkim religijskim pokretima, konceptu metafore u kulturnoj analizi, niz ĉlanaka o istraţivanju meĊu rudarima i uzgajivaĉima stoke u Asturiji - Fernandez govori o tropima kao o metaforiĉkim iskazima ljudi o sebi i o drugima - smatra da bi se obredi trebali analizirati kao "nizovi ustrojujućih slika ili metafora koje pokreće niz nadreĊenih i podreĊenih ceremonijalnih prizora" (Moore 2002:354) - obred = "odigrani, javni diskurs u kojem se znaĉenja stvaraju, odnose i suprotstavljaju u djelovanjima i rijeĉima koji uvijek znaĉe nešto drugo" (Moore 2002:354-355) - rijeĉ je o igri tropa – istraţivanje zahtijeva golem istraţivaĉki napor jer treba opisati ceremonijalne predstave i rasplesti mreţu višeznaĉnih metafora