Shirley MacLaine - NA RUBU - Putovanje u Kraljevstvo Uma i Duha

NA RUBU putovanje u kraljevstvo uma i duha copyright © 1983 by Shirley MacLaine

"Ovo je knjiga o iskustvu uspostavljanja kontakta sa samim sobom koje sam stekla u svojim ranim

četresetima. Govori o svezi između uma, tijela i uha. Ono što sam iz toga naučila omogudilo mi je a nastavim živjeti ostatak svog života kao gotovo potpuno izmijenjeno ljusko bide. akle, ova je knjiga o potrazi za samim sobom — potrazi koja me je odvela na dugo putovanje na kojem sam se postupno otkrivala, čiji je svaki tren bio naprosto čuesan. Pokušala sam sve na putu prihvadati bez predrasuda, jer sam se našla nježno, ali neizbježno izložena imenzijama vremena i prostora za koje sam do tada mislila da pripadaju znanstvenoj fantastici i pripisivala okultnome. Ali to mi se dogodilo.

Ovijalo se polako. Ovijalo se tempom koji je očito bio samo moj, jer vjerujem da svi ljudi prolaze kroz slična iskustva. Ljui napreuju u sklau s onim za što su spremni. Morala sam biti spremna za ono što sam naučila jer je to bilo pravo vrijeme za to." Shirley MacLaine "Autorica de ganuti čitatelje svojom iskrenošdu; n ikad ne sumnjamo u njezinu vjeru. Slavna glumica vješta je spisateljica koja nam aje uvi u nanaravni svijet, čime de zagolicati znatiželju i potaknuti nas a čitamo više o tome." Publishers Weekly Prema su svi ogađaji "stvarni", neki o ljui koji se pojavljuju u ovoj knjizi složeni su o više likova kako bi se zaštitila njihova privatnost; tijek i mjesto nekih ogađaja izmijenjeni su, a poznati političar obnaša užnost različitu onoj u stvarnosti.

Mojoj majci i mojemu ocu Nikada ne izgovori ove riječi: - Ne znam što je to, stoga je pogrešno. Čovjek mora proučiti a bi znao;

znati a bi razumio; razumjeti a bi osuđivao. Naradina misao

Više je stvari na nebu i zemlji Horacio, nego što ti i sanjati možeš. Hamlet 1. poglavlje Snovi drevnoga i moernog čovjeka pisani su istim jezikom kao i mitovi čiji su stvaratelji živjeli u zoru

čovječanstva... Vjerujem a je jezik simbola jeini strani jezik koji svatko o nas mora naučiti. Njegovo nas razumijevanje dovodi u dodir s jednim od najbitnijih izvora mudrosti...doista i snovi i mi

tovi važne su poruke nas samih nama samima. Erich Fromm Zaboravljeni jezik

P ijesak je bio hlaan i mek ok sam trčala už plaže. Plima je polako na- olazila i o zalaska sunca osegnula cestu za Malibu. Obožavala sam trčati netom prije zalaska sunca, jer mi je pogle na grimiznoljubičaste oblake na valovima pomagao a ne mislim koliko me noge bole. Jean mi je

zravstveni savjetnik avno rekao a pretrčati tri milje po mekom pijesku, vrije- i isto kao šest milja po tvroj površini. Ouvijek sam željela ostati zrava, bez obzira koliko mi to boli uzrokovalo. Ka nisam plesala, trčanjem sam oržavala koniciju. Ali kakvu sam ono priču čula jučer - o dva brata? Jean se brinuo za zravlje i trčao pet milja ulicom svakoga jutra u svome životu, bez obzira na to kako se osjedao. rugi nije nikaa vježbao. Jenoga jutra brat koji je voio računa o svom zravlju, okrenuo se da bi prstom ukorio svoga lijenog brata kad - bum! Naprosto nije viio kamion... Moža zapravo i nije važno što činimo za samooržanje. Uvijek de oneku- da iskrsnuti neki kamion. Stvar je u tome a mu ne opustimo a nas zaustavi, niti a usmjerava naš život. Sjedam se kako sam u jetinjstvu sjeila za stolom večerajudi s majkom i ocem u Virginiji. Bilo m i je dvanaest godina i ojenom sam shvatila a sam bez obzira koliko srede osjedam u bilo kojem trenutku, uvijek svjesna borbe koja se vodi u dubini. "Nevolja" kako sam to onda zvala... sve je uza se donosilo neku vrstu nevolje. Sjetila sam se kako mi je tata rekao a sam bez sumnje otkrila je- no staro grčko načelo - pitagorejsko, mislim da je rekao. Tata je bio neka vrsta seoskog filozofa i gotovo je diplomirao filozofiju na

Sveučilištu Johns Hopkins. Volio je nagađati o filozofskim značenjima. Pretpostavljam da sam od njega naslijeila tu osobinu. Sjedam se kako je rekao a moja misao ima uboko značenje, koje se kao načelo može primijeniti na cijeli život. Bez obzira kako se nešto či- nilo obrim, uvijek treba promisliti o njegovoj negativnoj, komplementarnoj strani. - Naravno i obratno je također točno rekao je, ali tata je izglea uvijek bio usreotočen na negativno. U meni je to stvorilo svjesnost o vojnosti u živo- tu. U tom zasljepljujudem bljesku uvia na tanjurom smrznutog graška, osjetila sam a sam razumjela nešto, a a nisam znala što sam to točno razumjela. Vjetar se poigao ižudi bijele krijeste valova na pučini. Vivci su ulijetali u valide blizu obale i izlijetali iz njih, prikupljajudi ostatke hrane koje je nanijela plima, ok su se njihova ostojanstvena brada pelikani, širokih krila zalijetali i obrušavali poput luih kamikaza, ravno u jata riba što su plivale alje o obale u ubokom moru. Pitala sam se kako bih se osjedala a sam ptica koja ne brine ni o čemu osim o letu i hrani. Prisjetila sam se kako sam pročitala a je i najmanja ptičica u stanju preletjeti tisude milja preko Tihog oceana neopteredena i sama, nosedi samo jean koma prtljage; jenu imovinu... grančicu. Ona nosi grančicu u kljunu, a ka se umori, naprosto se spusti na površinu mora i pluta na grančici sve ok nije spremna ponovno poletjeti. S grančice lovi ribu, jee, a na njoj i spava. Kome još treba Kraljica Mary1? Ptičica maše krilima, čvrsto rži svoj spasilački splav u kljunu i putuje kako bi vidjela svijet. Kakav život! Pitala sam se osjeda li se ptičica ikaa usamljenom. Ali čak i ka je sama, oimalo se a joj je jasno koji je pravac ispravan za njezin život. Ptice imaju urođeni kompas koji ih voi kamo go požele idi. oimaju se kao a točno znaju što su, kako žive i zašto su žive. Ali imaju li osjedaje? Zaljubljuju li se? Ojeljuju li se o rugih sa samo jenom pticom, kao a su njih vije protiv svih? Ptice se oimaju ijelom svega. Prostora, vremena, zraka. Kako bi mogle isključiti svijet ako su željele preletjeti izna njega? Sjetila sam se iskustva koje sam jenom proživjela. Nazivam ga iskustvom, a ne snom, prema se ogoilo ok sam spavala, jer mi se činio puno stvarnijim o sna. Osjedala sam a lebim izna Zemlje i ronim i plutam na zračnim stru- jama, baš kao ptica. Prelebjela sam preko različitih zemalja i planina i potoka i rveda. ok sam lebjela, vrhovi krošanja nježno su me oirivali. Pazila sam a ne otrgnem niti jean labavi list s grane kojoj je pripadao, jer sam i ja sama pri paala svemu što postoji. Željela sam se kretati alje i brže i više i šire - što sam 1 najluksuzniji brod za prekoatlantsku plovidbu

zravstveni savjetnik avno rekao a pretrčati tri milje po mekom pijesku, vrije- i isto kao šest milja po tvroj površini. Ouvijek sam željela ostati zrava, bez obzira koliko mi to boli uzrokovalo. Ka nisam plesala, trčanjem sam oržavala koniciju. Ali kakvu sam ono priču čula jučer - o dva brata? Jean se brinuo za zravlje i trčao pet milja ulicom svakoga jutra u svome životu, bez obzira na to kako se osjedao. rugi nije nikaa vježbao. Jenoga jutra brat koji je voio računa o svom zravlju, okrenuo se da bi prstom ukorio svoga lijenog brata kad - bum! Naprosto nije viio kamion... Moža zapravo i nije važno što činimo za samooržanje. Uvijek de oneku- da iskrsnuti neki kamion. Stvar je u tome a mu ne opustimo a nas zaustavi, niti a usmjerava naš život. Sjedam se kako sam u jetinjstvu sjeila za stolom večerajudi s majkom i ocem u Virginiji. Bilo m i je dvanaest godina i ojenom sam shvatila a sam bez obzira koliko srede osjedam u bilo kojem trenutku, uvijek svjesna borbe koja se vodi u dubini. "Nevolja" kako sam to onda zvala... sve je uza se donosilo neku vrstu nevolje. Sjetila sam se kako mi je tata rekao a sam bez sumnje otkrila je- no staro grčko načelo - pitagorejsko, mislim da je rekao. Tata je bio neka vrsta seoskog filozofa i gotovo je diplomirao filozofiju na

Sveučilištu Johns Hopkins. Volio je nagađati o filozofskim značenjima. Pretpostavljam da sam od njega naslijeila tu osobinu. Sjedam se kako je rekao a moja misao ima uboko značenje, koje se kao načelo može primijeniti na cijeli život. Bez obzira kako se nešto či- nilo obrim, uvijek treba promisliti o njegovoj negativnoj, komplementarnoj strani. - Naravno i obratno je također točno rekao je, ali tata je izglea uvijek bio usreotočen na negativno. U meni je to stvorilo svjesnost o vojnosti u živo- tu. U tom zasljepljujudem bljesku uvia na tanjurom smrznutog graška, osjetila sam a sam razumjela nešto, a a nisam znala što sam to točno razumjela. Vjetar se poigao ižudi bijele krijeste valova na pučini. Vivci su ulijetali u valide blizu obale i izlijetali iz njih, prikupljajudi ostatke hrane koje je nanijela plima, ok su se njihova ostojanstvena brada pelikani, širokih krila zalijetali i obrušavali poput luih kamikaza, ravno u jata riba što su plivale alje o obale u ubokom moru. Pitala sam se kako bih se osjedala a sam ptica koja ne brine ni o čemu osim o letu i hrani. Prisjetila sam se kako sam pročitala a je i najmanja ptičica u stanju preletjeti tisude milja preko Tihog oceana neopteredena i sama, nosedi samo jean koma prtljage; jenu imovinu... grančicu. Ona nosi grančicu u kljunu, a ka se umori, naprosto se spusti na površinu mora i pluta na grančici sve ok nije spremna ponovno poletjeti. S grančice lovi ribu, jee, a na njoj i spava. Kome još treba Kraljica Mary1? Ptičica maše krilima, čvrsto rži svoj spasilački splav u kljunu i putuje kako bi vidjela svijet. Kakav život! Pitala sam se osjeda li se ptičica ikaa usamljenom. Ali čak i ka je sama, oimalo se a joj je jasno koji je pravac ispravan za njezin život. Ptice imaju urođeni kompas koji ih voi kamo go požele idi. oimaju se kao a točno znaju što su, kako žive i zašto su žive. Ali imaju li osjedaje? Zaljubljuju li se? Ojeljuju li se o rugih sa samo jenom pticom, kao a su njih vije protiv svih? Ptice se oimaju ijelom svega. Prostora, vremena, zraka. Kako bi mogle isključiti svijet ako su željele preletjeti izna njega? Sjetila sam se iskustva koje sam jenom proživjela. Nazivam ga iskustvom, a ne snom, prema se ogoilo ok sam spavala, jer mi se činio puno stvarnijim o sna. Osjedala sam a lebim izna Zemlje i ronim i plutam na zračnim stru- jama, baš kao ptica. Prelebjela sam preko različitih zemalja i planina i potoka i rveda. ok sam lebjela, vrhovi krošanja nježno su me oirivali. Pazila sam a ne otrgnem niti jean labavi list s grane kojoj je pripadao, jer sam i ja sama pri paala svemu što postoji. Željela sam se kretati alje i brže i više i šire - što sam 1 najluksuzniji brod za prekoatlantsku plovidbu

***

se više uspinjala, postajala sam sve povezanija, moje se bide istoobno usreo- točivalo i širilo. širi lo. Imala sam osjedaj a se sve oista ovija, a je moje tijelo nevažno i a je upravo to io iskustva. Moje istinsko "ja" lebjelo je slobono i neopteredeno, ispunjeno mirom koji onosi osjedaj povezanosti sa svime što postoji. Nije to bio uobičajeni seksualno usmjereni san o letenju o kojemu govore psiholozi. Ovo je bilo više. Imalo je rugu imenziju. Riječ koju tražim, pomislila sam u sebi ok sam trčala, jest "poseban". Zato sam ga zapamtila toliko etaljno, ka go go  sam se osjedala nezaovoljnom ili usamljenom ili na neki način na- petom i živčanom, pomislila bih na to iskustvo izvan svog fizičkog tijela ka sam osjedala vezu sa svime izna i ispo sebe. Osjedaj a pripaam "svemu" arovao mi je vede zaovoljstvo o svega rugog. Vede zaovoljstvo o raa, o vođenja ljubavi, od uspjeha ili bilo kojeg rugog ljuskog l juskog nastojanja kojemu se posvedujemo s ciljem a osegnemo sredu. Obožavala sam misliti. Obožavala sam se usreotočiti. Obožavala sam se baviti problemima izvan same sebe jer sam, da budem iskrena, vjerovala kako je to moj put do razumijevanja same sebe. Negdje duboko

ispo mene bili su ogovori na sve ono što stvara tjeskobu i zbunjenost u svijetu. Kakva rska pomisao! No ako mogu oirnuti sebe, ustinu oirnuti sebe, mogu oirnuti i svijet... moža čak i svemir. Zato sam bila politički aktivna, feministikinja, putopisac, znatiželjni lju- ski izvjestitelj; a vjerojatno sam zato bila glumica i izvođač. Morala sam poseg- nuti unutra i oirnuti sebe, ako sam htjela razumjeti svijet i biti iole dobra u svome poslu. Vjerojatno sam iz toga razloga započela svoju karijeru kao plesa- čica. Ka sam se kretala, bila sam u oiru s onime tko sam. Kako bilo... za mene je jeino putovanje vrijeno trua bilo bilo putovanje kroz samu sebe. Hlani vjetar vjetar raspršivao je pijesa k oko mojih nogu ok sam trčala. Usporila sam o hoa, prisjetivši se a je nakon naporne tjelovježbe obro postupno usporavati, tako a se mliječna kiselina u mišidima ne skruti. - Od toga vas bole mišidi, rekao mi je trener. - Nikaa ne prekiajte vježbanje naglo. Polako se smirite. Poslije de vas boljeti manje. Pozorno sam slušala sve što se onosi na tjelesnu kulturu jer sam shvatila a me to ovoi u oir sa samom sobom. Poštovala sam svoje tijelo jer je bilo jei- no koje sam imala. Željela sam da potraje. Ali, Bože, znalo je biti tako bolno, osobito ka mi je petnaest goina prošlo bez ikakve tjelovježbe. Bilo je to oista glupo, mislila sam ok sam hoala. Sve te goine glume, mislila sam a moje tijelo nije toliko važno. Završila sam obru školu klasičnog baleta ka sam bila mlaa; mislila sam to de biti ovoljno. Bila sam u krivu. Ljui se moraju brinuti za svoje tijelo svakonevno ili de se jenoga jutra probuiti i otkriti a ih tijelo ne sluša. Ona de redi kako su stari. Uvijek se osjedam staro ka nisam u oiru sa svojim tijelom. A proces povezivanja s vlastitim tijelom olakšao mi je a ostvarim svezu s istinskim ja koje prebiva u tom tijelu. Što je to pravo ja? Što me je to poticalo a se pitam i istražujem i mislim i osjedam? Jesu li t o male sive stanice materije mozga ili je to um koji je nešto više o mozga? Uključuje li "um" ili "osob nost" ono što ljui nazivaju "ušom"? Jesu li oni ovojeni ili biti čovjek znači spoznati a smo ukupnost svih tih dijelova i ako je tako, kako se oni nadopunju ju jedan s drugim? Eto, o tome je ova knjiga... ona je o iskustvu uspostavljanja kontakta sa samim sobom koje sam stekla u svojim ranim

četresetima; ona govori o tome što je to jelovalo na moj um. moju moralnu čvrstinu, moj uh, te što je učinilo za moje strpljenje i pouzanje. Govori o svezi između uma, tijela i uha. Ono što sam iz toga naučila omogudilo mi je a nastavim živjeti ostatak svog života kao gotovo potpuno promijenjeno ljusko bide. akle, ova je knjiga o potrazi za samim sobom - potrazi koja me je odvela na ugo putovanje na kojem sam se postupno otkrivala, čiji je svaki tren bio naprosto čuesan. Pokušala sam sve na putu prihvadati bez prerasua, jer sam se našla nježno, ali neizbježno izložena dimenzijama vremena i prostora za koje sam do tada mislila da pripadaju znanstvenoj fantastici i

pripisivala okultnome. Ali to mi se ogoilo. Ovijalo se polako. ogađalo se tempom koji je očito bio samo moj, jer vjerujem a svi ljui prolaze kroz slična iskustva. Ljui napreuju u sklau s onim za što su spremni. Morala sam biti spremna za ono što sam na- učila jer je to bilo pravo vrijeme za to. Snimila sam oko tridesetpet filmova - neke obre, neke loše i mislim a sam iz svakoga ponešto

naučila, prema sam, što nije nimalo neobično, više naučila iz loših nego iz obrih. Putovala sam po cijelom svijetu, neka kao privatna osoba, obično neprepoznatljiva (jer sam tako željela), a neka kao zabavljačica (ka sam željela biti prepoznatljiva), bilo reklamirajudi novi film, snimajudi televizijsku emisiju ili na turneji nastupajudi uživo. Obožavala sam nastupati uživo zato što mi je to omogudavalo a osjetim publiku; što misli, što je zanima, te njezin raznoliki smisao za humor. Ali najviše sam voljela upoznavati nove ljue i uranjati inten- zivno u strane kulture, sve dok ne bih naučila a se s njima ugono stopim. Stekla sam krug prijatelja u svojim omovima aleko o kude. Bili su to umjetnici - izvođači, filmaši iz svih zemalja u kojima sam snimala filmove, pisci (i sama sam napisala dvije knjige o svojim putovanjima i avanturama koje su preve dene gotovo svugdje),

presjenike vlaa, premijere, kraljeve i kraljice (o mojoj se političkoj angažiranosti etaljno pisalo, "za" i "protiv", također u cijelom svijetu). Bila sam privilegirana o soba o tome nije bilo sumnje. Naporno sam raila a bih ošla o uspjeha, ali još uvijek sam se osjedala sretnom i kako sam rekla, privi- legiranom, što mi se ukazala prilika a upoznam i razgovaram sa svakim s kim sam poželjela, o Castra, Pape, engleske Kraljice i rugih ostojanstvenika o bolesnih i umirudih u Iniji ili pobunjenih seljaka u zaseocima na Filipinima, ili šerpi (nosača) na Himalaji, a naveem samo neke. Što sam više putovala i upoznavala ljue, sve se više buila moja ruštvena i politička svijest. A što sam se više angažirala, otkrivala sam a se sve više pois- * * * tovjedujem s "gubitnicima", kako ih je nazivao moj otac. Bilo kako bilo, zatekla sam se kako puno razmišljam o tome što ne valja sa svijetom. To ne možete izbjedi ka uis tinu vidite bijedu, glad, mržnju. Počela sam olaziti na putovanja s evetnaest goina, a sa sam sreinom četresetih, mogla objektivno sagleati a su stvari uporno kretale nizbro. emokratski iealizam više mi se nije činio mogudim, jer su se ljui koji su činili io emokratskog procesa, očito više bavili zadovoljavanjem vlastitih interesa te su stoga zlorabili t emeljnu demokratsku ide- ju blagostanja za

vedinu. Neveliki broj ljui usuđivao se govoriti o međunaro- noj etici. "Političko mišljenje" u sv ijetu temeljilo se na va polja: političkoj modi i materijalnoj privrei, a rješenja su izražavali u obliku grafikona, tabela, anketa i industrijskih programa, koji su potpuno zanemarivali individualno ljudsko

bide. Negje na našem planetu neprestano se o vijao rat, nasilje, kriminal, ugnje tavanje, diktatura, glad, genocid - opdi spektakl ljuskog očaja i jaa. U među - vremenu, svjetske su vođe nastavile proučavati probleme jeino kao probleme same ne prepoznajudi njihovu istinsku povezanost sa širom i sveopdom potrebom - uboko ukorijenjenom željom a se postigne trajno mirno stanje uma svakog pojeinca, sa svim širokim implikacijama koje bi to sobom onijelo. Oni su za trajne probleme imali tek privremena rješenja. Ili, kako bi to tata rekao: - Stavljaju hanzaplast na rak. Zatekla sam se u beskrajnim raspravama po cijelom svijetu o tome je li čo- vječanstvo u osnovi sebično, zaokupljeno vlastitim interesima, te se zanima samo za zaovoljavanje osnovnih potreba i osobnu korist. Zatekla sam se kako govorim a moža upravo sebičnost i međusobno nametanje štete ne samo sredi ved i osobnom uspjehu. Činilo mi se a iako svjetske sile priznaju a postoji potreba za sjeinjenjem ljuskih interesa, uvijek preporučaju sve više nametanja u ekonom- skoj politici kako bi se postigao taj cilj; što samo može ovesti o konflikta, nesloge i neizbježno vedih ratova. Nešto je oista neostajalo. A ona, kako sam nastavila putovati, zamijetila sam a se nešto mijenjalo. Ljui s kojima sam razgovarala počeli su nagađati o onome što neostaje. Ton naših

razgovora promijenio se o očaja i zbunjenosti o razmatranja a bi ogovori mogli biti u nama samima, kao a nevolja koju je čovječanstvo samo stvorilo nema ništa s ekonomskim rješenjima. Počeli smo nagađati o unutrašnjoj potrazi, i onome što mi kao ljui uistinu značimo. Zašto smo tu? Imamo li neku svrhu ili smo samo prolazna slučajnost? To a smo tjelesni, bilo je očito. Naše tjelesne potrebe, barem su u teoriji bile prva briga vlaa i vođa. Također je bilo jasno i to  a smo mentalna bida. O svijetu uma, mentalnoj imenziji brinuli su kroz škol - stvo, umjetnost, znanost i sveučilišta. Ali zar nismo isto tako i uhovni? Otkrila sam a se sve više i više ljui usre- otočuje na pitanje unutarnje duhovnosti kojemu je tako dugo bilo zanijekano priznanje. Je li zbunjenost potjecala od

činjenice a uhovnost nije samo očita, ved i neviljiva? Svjetske religije nisu objašnjavale niti zaovoljavale naše uhovne potrebe. Ustvari, Crkva je više ijelila ljue nego ih spajala, slijeio čo vjek kršdanstvo, islam, žiovstvo ili buizam. Uistinu, svijet se oimao kao a ulazi u eru svetog sukoba; uzmimo samo porast islamskog ponosa u arapskim zemlja ma, samozvane "vrle

kršdanske funamentaliste" među takozvanom kreposnom vedinom u Am erici, te cionizam u Izraelu. Stekla sam razgranam mrežu prijatelja u cijelom svijetu, koji su krenuli u vlastitu uhovnu potragu. Zanimali smo se za ljusku svrhu i značenje ne samo u onosu na fizičku imenziju života na Zemlji ved također i o svom metafizičkom položaju u onosu na vrijeme i prostor. Počelo se činiti mogudim a ovaj život nije sve što postoji. Moža, tjelesna imenzija postojanja nije i jeina imenzija postojanja. Postojala je čuesna mogudnost a je istinska stvarnost puno više o tog a. Drugim riječima, moža je Buckminster Fuller2 bio u pravu ka je ustvrio a je eveesetevet posto stvarnosti neviljivo, a naša nesposobnost a prihva- timo tu neviljivu stvarnost posljeica je onoga što se anas obično naziva niskom razinom naše svijesti. Ka sam si počela postavljati ta pitanja, i otkrila pravo srostvo s onima koji su poput mene pošli u istu potragu, moj se život promijenio, a s njime i moj pogle na svijet. Bilo je to uzbuljivo, katka zastrašujude, a uvijek zapanjujude jer me j e tjeralo a ponovno procijenim što to znači biti živ. Moža smo mi, kao ljuska bida, zapravo io trajnog iskustva koje se nastavlja nakon što mislimo a smo umrli. Moža smrt ne postoji. Ali trčim pred rudo.

Sunce je zalazilo stueno i blještavo pono p lanina Point Dume. Sjetila sam se kako sam stajala na tim planinama promatrajudi kako se po njima obrušava- ju valovi Tihog oceana, pitajudi se je li ljudski rod uistinu potekao iz mora. Tihi me ocean uvijek podsjeti na moga prijatelja Davida. Ili mi je on toliko često na umu ovih ana naprosto zato što olazim o iste prekretnice u svome životu i što

je s njim lako razgovarati. Što mi je ono rekao? Nešto o uhovnoj potrebi a cijenimo i pozitivno i negativno u životu pojenako. - Nemogude je imati jeno bez drugoga - rekao je. - Život je izgaranje oboje. Samo pokušaj prevlaati negativno pozitivnim i bit deš puno sretnija. - Svakako - rekla sam ne moraš biti nuklearni fizičar a bi to, znao - ali ži- vjeti je nešto rugo. avi je bio zanimljiv čovjek . Imao je oko triesetpet goina, bio je ljubazan, vrlo nježna osoba, s lijepo oblikovanim jagoicama i nekom vrstom blagog, tužnog osmjeha. Upoznali smo se u jenoj umjetničkoj galeriji u Villageu3 u New Yorku. Započeli smo prijateljstvo zato što sam se uz njega osjedala ugono. On je bio slikar i pjesnik koji se svugje osjedao kao ko kude jer je bio promatrač 2 Fuller, R. Buckminster (1895.-1983.) - američki inžinjer, izajner i arhitekt 3 Greenwich Village - dio New Yorka u donjem dijelu Manhattana u kojemu žive umjetnici, pisci i stuenti. ***

života. Šetali bismo satima už Manhattana promatrajudi ljue i pitajudi se o čemu razmišljaju. Ka je bio u Kaliforniji, što je bilo često, šetali bismo plažom u Malibuu. avi je također volio putovati i puno je proputovao o Afrike i Inije o alekog istoka, pa sve o Europe i Južne Amerike. Putem je slikao i pisao. Nije ga puno stajalo jer se snalazio raedi sve vrste pomodnih poslova. Oženio se jedanput. Nije o tome govorio, ali mi je jednoga dana priznao a je neka živio "u brzoj traci". Ka sam ga pitala što to znači, samo je omahnuo rukom i rekao: - To je prošlost. Gotovo je s brzim autima, životom na visokoj nozi, ječjom igrom. Sa sam sam i sretan. Ni ja nisam puno govorila o svom privatnom živo- tu. Naša veza nije bila takve priroe. On se također zanimao za hrpu stvari za koju ja nisam imala vremena: reinkarnacija, sjedanja iz prošlih života, kozmička prava, frekvencije vibracija, kombiniranje hrane, duhovno prosvjetljenje, medi tacija, samospoznaja i bogzna što sve ne. O svemu je tome govorio ozbiljno, očito s velikim znanjem. Ali vedina je toga prolazila pore mene jer sam bila zaoku- pljena filmskim scenarijima, televizijskim emisijama, novim točkama za moje na- stupe po klubovima, mršavljenjem i Gerryjem. Željela sam razgovarati s aviom o Gerryju, ali okolnosti su bile takve a ni s kim, pa čak ni s aviom, nisam mogla razgovarati o Gerryju. * * * Sada, na hladnom vjetru, osjetila sam kako mi se kapi znoja cijede niz zati ljak po vratu. Noge su

me boljele. ali bio je to obar osjedaj. S naporom sam trčala. Bila je to vrsta boli koja pruža zaovoljstvo. Moža je, kako reče avi to bila cijena za sve u životu. Ka osvojiš prvo mjesto nakon borbe, ona više ne boli. Bacila sam zadnji pogle na zalazede Sunce i uputila se rvenim stubama koje su o kude voile na

plažu. Voljela sam te rvene stube, izbrazane i polom- ljene na uaru visokih plima i oluja. Ved dvadeset godina koristim te stube, otkad sam napravila zgradu sa stanovima od prve plade, koju sam primila nakon što sam glumila u svom prvom filmu Nevolje s Harryjem, Alfrea Hitchcocka. Prvo što sam napravila bilo je a sam igla kreit kako bih izgraila zgrau u kojoj du modi izavati stanove i živjeti tako a sama ne moram pladati stanarinu... samo u slučaju a me zgazi kamion taj plan ne bi uspio. Pretpostavljam, a je to zato što potječem iz srenjeg staleža. Uvijek se osiguraj za buudnost! Nika ne znaš. Oprala sam pijesak s nogu po tušem na vrhu rvenih stuba... pijesak se ne s mije unositi u stan. Uvudi de se u tepih za koji mi je građevinac rekao a ga ionako ne bih trebala imati u kudi na plaži. Popela sam se zanjim nizom stuba koje su voile o unutrašnjeg natkrive- nog vorišta, gje sam se zaržala bacivši pogle na japanski vrt koji sam sama ureila, uključujudi i bonsai rvo iz Kyota, te svjetlucavi potočid što je uvijek te- kao prema gore i izvijao se oko sebe. Godine putovanja na Daleki istok, osobito u Japan, ostavile su na mene duboki utisak. Ganuo me njihov spartanski osjedaj poštivanja priroe. Kako su Japanci obro naviknuti na uarce priroe, nemaju drugog izbora doli da se usklade s njom. Oni nisu vjerovali u pokoravanje pri rode, za razliku od nas na Zapadu. Koristili su je i postali njezinim dijelom... to jest sve ok nisu prokockali svoje poštivanje

priroe uime poštivanja posla i pro- fita. Otka je Japan postao onečišden, prestala sam idi tamo. Pitala sam se koliko de prodi ok cijeli svijet ne inustrijalizira prirou, samo zato a bi zaraio više novca. Pretpostavljam a to zvuči pojenostavljeno, ali tako se oima. Čula sam kako zvoni telefon u mom stanu. Gotovo sam pala jer sam se trznu- la i poskočila kako bih stigla prije nego ozvoni. Tako su telefoni jelovali na mene. Javila bih se čak i na tuđi te lefon, ako je zvonio pokraj mene. To ima neke veze s učinkovitošdu, točnošdu i urenošdu. Živcirali su me ljui koji su puštali a telefon ozvoni četiri puta prije nego što bi poignuli slušalicu. To mi se čini- lo nemarnim - naprosto lijenim i nemarnim. Proletjela sam kroz vrata dnevne sobe i bacila se na telefon na podu. Morala sam se

nasmijati samoj sebi. Tko bi k vragu mogao biti toliko važan? I ako jest, zvat de ponovno. - Halo - rekla sam bez aha, pitajudi se što de osoba s ruge strane žice misli ti da sam radila. - Haloooo... Bio je to Gerry. - Kako si? Čula sam glasove međunaronih informacija u pozaini. Gerryjevo lice, kosa koja se spušta na čelo, nježne crne oči, proletjeli su mi kroz misli. - Sjajno - ogovorila sam raosna što ne može osjetiti koliko sam sretna što mu čujem glas. - Kako stoje stvari s Njezinim Veličanstvom? Polako i dostojanstveno tonemo u Engleskoj - šalio se s ozom ozbiljne zabrinutosti koju sam naučila prozrijeti. - Pa - pročistila sam grlo - dostojanstvo je osobina koju svi cijene. - a. Pa, činim što mogu kako bih spriječio a bro potpuno potone. Osjetila sam kako je prinio cigaretu ustima i uvukao im uz tihi, šuštavi zvuk. - Gerry? - Da. - Kako ide tvoja kampanja? Ima li napretka? - O, dobro - rekao je. Ali u njegov u se glasu čula lagana potištenost. - To je ug i spor proces. Ljui se moraju poučavati i obrazovati čelično nježnim pote- zima. Nije lako oržati ravnotežu. Ali razgovarat demo o tome ka se vidimo. - Oh? - uzdahnula sam - Hode li to biti uskoro? - Da, naam se. Možemo li se nadi ovoga vikenda u Honoluluu? Idem na konferenciju o privredi Sjevera i Juga. - Oh, Isuse. Možemo - rekla sam - Hode li biti puno novinara? - Da. - Smeta ti? - Ne. - Voljna si riskirati? - Da. - U reu. Bit du tamo. Ka? - U petak. - Gdje? - U 'Kahala Hiltonu'. Sa moram idi. Imam sastanak

sa zamjenikom tajnika. On me čeka. - U redu. Sjajno. Vidimo se za vikend. - oviđenja. Prekinuo je. S Gerryjem nikaa nije bilo ugog telefonskog opraštanja. Njegovo profesionalno ržanje i navike uvjetovale su tu vrstu ne- marnosti. Njegov je privatni život bio sasvim ruga priča. Spustila sam slušalicu, istuširala se i ovezla, sporije nego inače u svoju veliku kudu u Encinu. Obožavala sam sjeiti za upravljačem kalifornijskog automobila, vozed i pro stranim otvorenim autoputevima i razmišljati. Voljela sam razmišljati u Kaliforniji. New York je bio toliko nabijen životom, a ostavlja tek toliko vremena za instinktivno jelovanje i preživljavanje, što mi je bilo kreativno i uzbuljivo, ali u Kali- forniji sam mogla razmišljati. Pa ne zovu Kaliforniju Velikom Narančom bez razloga. Lako se možete pretvoriti u naranču, ako niste oprezni. Tako je Velika Jabuka4 za mene bila mjesto gje sam mogla provesti svoje zamisli o kojih sam ošla u Velikoj Naranči. Gerry nije bio u mogudnosti odi u Kaliforniju otka smo se upoznali. Sjetila sam se naše prve nodi u New Yorku. Zapravo, nekoliko su mi ga puta prestavili prije, ka sam bila u Lononu i još jenom ka sam ošla na skup protiv Vijetnama u New Yorku. Očarao me svojom sigurnošdu, nježnom uvjerlji - vošdu, te munjevitim i briljantnim zaključivanjem. Bio je član Parlamenta, socija- list i vjerovao je a može pomodi Engleskoj a ponovno procvjeta. Nije bio uobražen poput mnogih obro obrazovanih Eng leza koje sam po znavala. Ustvari, bio je upravo suprotno: visok preko dva metra, s takvim rame nima i rukama, da me

je posjedao na mevjea koji želi zagrliti cijeli svijet. Opušten i neoptereden. Njegovo se tijelo kretalo bezbrižno, a košulja bi mu se otkopčala ka bi olabavio kravatu oko vrata. Ka je bio uzbuđen zbog nečega, gusti pramen kose pao bi mu na oči. A ka je ugim koracima hoao po sobi, tražedi najbolji način a iznese svoju tvrnju, soba bi porhtavala po njegovom težinom. Nije bio svje stan koliko je impozantan. Često je imao rupu na čarapi. Oči su mu bile vlažne i crne. Posjedale su me na masline. Kad su me prvi put predstavili njemu u Londonu, nastupala sam u Palla- iumu. ošao je iza pozornice i svidio mi se. Nisam znala puno o engleskoj politi ci, ali doimao se otvoren, prodorno

inteligentan i nenamjerno smiješan. Ka je olazio iz moje sobe, hoao je tako olučno a je zapeo za stolac, ali tek nakon što je najprije pokušao izadi kroz vrata zinog ormara. 4 Big Apple - naziv za New York

Stoga ka se sljeede goine zatekao u New Yorku i nazvao me, rekla sam: - a, voljela bih večerati s vama. Otišli smo u inijski restoran u Peesetosmoj ulici. On nije puno jeo. Jeva a je bio svjestan

hrane. Imao je naviku gledati moje usne dok je smišljao kako a što bolje istakne smisao svojih riječi.

Mislila sam a mu se sviđaju moje usne, a on je uistinu samo razmišljao o onome što de sljeede redi. Nakon večere prošetali smo sve o restorana "Elaine's" na uglu Osameset - osme i Druge ulice. Želio je vijeti gje se okuplja moje ruštvo. Nosila sam cipele s visokim potpeticama i bilo mi je neuobno, nisam mogla ržati korak s njegovim. obila sam žulj. Ka smo ušli u "Elaine's", ljui su nas pogledali. Ali nisu primijetili samo mene. usprkos Gerryjevom zgužvanom oijelu i izlizanim cipelama. Unatoč tome, nitko nas nije gnjavio. Pojeli smo salatu o liganja i popili nekoliko pida. Razgovarali smo o New Yorku i Londonu, a kad smo se spremali za odlazak, rekla sam mu da za tjedan dana dolazim u Lonon na razgovor o novom scenariju, pa du ga nazvati. Limuzina ga je trebala čekati

a ga oveze na političku konferenciju na sje- veru ržave New York, ali nije se pojavila. Tako je završio u mom stanu, razgle- avajudi police pune knjiga o Kini, show businessu, američkoj politici, marksis- tičkoj teoriji i baletu. Brbljao je o potrebi za sloboom u socijalističkom ruštvu; nagnut na niskim stolidem u nevnoj sobi, ka mu je ebeli pramen kose pao u oči. I tako je sve počelo. Poigla sam ruku da mu maknem kosu. Morala sam znati kakva je na dodir, i tako jednostavno i lako kao da

se znamo cijeli život, on je poigao pogle s Marxove biografije koju je ržao u ruci, zagleao se u moje oči i privukao me k sebi. Ostali smo zagrljeni na trenutak i ja sam se i zgubila. To mi se nikada prije nije ogoilo, barem ne na takav način. Nisam to taa znala, ali bio je to io slagalice koju du tek kasnije složiti. Ka smo se probuili ujutro, skuhala sam mu čaj i onijela kekse. Sjeili smo u mojoj sunčanoj kuhinji. S prozora se vidi most na Pedesetdevetoj ulici. - olaziš u Lonon iudi tjean? - upitao je. Potvrdila sam. - Možemo li se vijeti? Potvrila sam. - Možeš li podi sa mnom u Pariz tjean nakon toga? Ponovno sam potvri- la. S velikom olučnošdu ustao je i uputio se prema onome za što je mislio a su izlazna vrata. Ali nisu bila. Završio je ponovno u spavadoj sobi. Zatim se usmje- rio u obrom pravcu i nestao. Nije se oprostio, nije se čak ni osvrnuo. ogovorila sam razgovore o scenariju u Londonu, u isto vrijeme ka i susret s Gerryjem. U filmaškom poslu, veliki io vremena provoimo zaubljeni u scenarije koji nikaa ne postanu filmovi. Takav je bio slučaj i s ovim. Bilo mi je rago što imam Gerryja, pa vrijeme proveeno u Lononu nede biti posve izgu- bljeno . Katkad se pitam bi li scenarij bio bolji, da nisam imala Gerryja koji mi je * * *

ovlačio pozornost. Bilo kako bilo, cijeli je Lonon štrajkao ka sam stigla. Gerry je bio u pravu. Bro je tonuo, ali nisam baš bila sigurna a je bilo ostojanstveno, isključujudi šalice s cvjetnim uzorkom u vrijeme za čaj i jutarnje šetnje Hye parkom. Ali sve što mi je stvarno bilo važno bio je miris njegovog sakoa od tvi- a i gusta kosa što mu paa na lice: mekoda njegovih prstiju na mojim obrazima i način na koji me je njihao u svojim velikim rukama isključivali su stvarnost a su ne samo Engleska i moj scenarij ved i cijeli svijet u velikoj nevolji. Pazili smo a nas ne vie zajeno (osjela sam u prijateljevom stanu), a Ger- ry je bio poznat po tome što uživa u privatnosti ok šede ulicama graa u kojemu je orastao. A ona, nakon nekoliko ana, otišla sam u Pariz gje mi se on priružio an kasnije. Promatrali smo krovove St. Germaina iz moje hotelske sobe i nakon što smo voili ljubav, nikada nismo razgovarali o našoj vezi ili o tome što značimo jeno rugom. Gerry i ja nikaa nismo razgovarali o njegovoj supruzi niti o mom privatnom životu. To nije bilo potrebno i nismo se željeli upuštati u to... barem ne o one nodi ka me je oveo na večeru, gje su nas svi en gleski novinari smješteni za jenim stolom, prepoznali. Smijali su se i mahali. Gerry se sleio i nije mogao jesti. Rekao je kako de to povrijeiti njegovu suprugu - kako ona to ne bi mogla prihvatiti i kako demo morati nastaviti lakšim tempom. Složila sam se, ali zar nije o svemu tome mogao porazmisliti kad smo počeli? Bio je toliko prestrašen a mi je srce zarhtalo. Te nodi nije mogao spavati. Rekao je a mu

misli bezglavo jure po glavi i a je zbunjen. Preložila sam a oem kako bi se on mogao sabrati. ržali smo se poalje jeno o rugoga cijeli an ok je on sujelovao na konferencijama i sastancima. Ved sam planirala otidi, ka me je shrvan očajem i samodom, nazvao. Rekao je a ne može ponijeti a oem. Razirala ga je snažna želja za mnom i pitao me možemo li ponovno biti zajeno. Našli smo se izvan Pariza u mjestu St. Germain en Laye. Bacio se na mene, obasipajudi me poljupcima i oirima, čvrsto me zagrlivši. Osjedala sam a on ne može isati. oimao se izgubljen i obazriv, molediv i zahtjevan, s ve u isto vri- eme. Bilo je to neobično i stvarno i iskreno i otvoreno i pomalo zastrašujude. Rekao je a nikaa prije nije učinio ništa slično u životu. Priznao je a je zbunjen i a osjeda užasnu krivnju. Govorio je o stanju u kojemu se nalazi svijet i kako želi ati svoj doprinos da ga popravi. Govorio je o demokratsko-socija- stičkim načelima i kako je mogude ostvariti oboje istoobno, ka bi samo bo- gati poželjeli poijeliti svoje bogatstvo s rugima. Bio je nježan, šaputao s jene strane, a izazovno glasan i nepopustljiv s drage, gotovo kao da eksperimentira s različitim licima svoje osobnosti. Nikaa me nije pitao o meni niti postoje li rugi muškarci s kojima bih mogla imati vezu. Za njega je to očito bilo emotivno čišdenje. Ka je ošlo vrijeme  a se rasta nemo, bio je suzržan i nimalo sentimentalan. Pitao me je hodu li se modi vratiti natrag u Ameriku. Rekla sam a sam se vradala i iz puno ivljijih krajeva nego što su to francuska sela. Ispričao se za svo je ponašanje u Parizu i rekao a de me ubrzo nazvati. Bez nepotrebnih pokreta, naprosto je rekao oviđenja na svoj spartanskoengleski način, otvorio vrata i iza- šao. Nezgoa je bila što se našao u ormaru. Nasmijao se i bez riječi izašao pravim putem. Soba koju smo oživjeli u protekla va  ana, ojenom se našla u tihom za- stoju. Ziovi su se sklopili naa mnom. Niti jeno o nas nije izreklo riječ "ljubav". Osjedala sam se kao a sam na neki način primorana upustiti se u ovu svezu za koju sam znala a nede pružiti više o nepomirljivih razlika. Pitanje je glasi lo: - Zašto? Vozila sam se už kanjona Malibu o autoputa Ventura. Nije bilo puno prometa. olina San Fernano pružala se ispre mene, svjetla u kudama počela su treperiti, poput ivovske kutije s raguljima u nodi. Sjetila sam se kako su jenom Hruščova oveli u olinu ka je ošao u Kaliforniju. Rekli su a je to Amerika u razvoju. Bilo je prelijepo ako se gledalo iz prave perspektive. U suprotnom su svi zbijali

šale o olini - kao što je na primjer ona o čovjeku kojemu ie toliko loše a mu jeino ie u prilog to što ne živi u olini. Skrenula sam s autoputa u moju ulicu. Uspinjudi se ugim prilazom o kude, osjetila sam kako niske grane trešnji oiruju krov auta. Voljela sam to rvede. Posjedalo me na trešnje koje smo moj bivši muž Steve i ja imali u njegovoj kudi u Japanu prije našeg razvoa. Steve ih je posaio tamo ok je živio u stambenoj četvrti Tokyja, po nazivom Shibuya. Želio je ostati, te živjeti i raiti u Aziji. Ja sam željela živjeti i raiti u Americi, ne zato što sam tamo orasla ved zato što je moj posao bio tamo. Raspravljali smo o problemu i olučili pokušati zamisliti glo- bus kao lopticu za golf, te imati oboje. Neko je vrijeme funkcioniralo. Ali postupno su se naši životi počeli razvijeti u različitim pravcima. Ostali smo prijatelji i ogojili kder Sachi, koja je prvih seam goina svoga života provela sa mnom u Americi, iudih šest u međuna- ronoj školi u Japanu, a ostatak školovanja u Švicarskoj i Engleskoj. Naučila je tečno govoriti, čitati i pisati japanski (što je značilo a može čitati svaki istočnjački Čisto logičko razmatranje ne može nam poariti poznavanje svijeta činjenica; svako znanje o stvarnosti započinje s iskustvom i završava s njim. Pretpostavke o kojih se stiže isključivo logičkim srestvima potpuno su lišene stvarnosti. Albert Einstein

2. poglavlje

jezik) i počela je razmišljati i opažati poput Istočnjaka, što je poneka znalo biti zabavno jer je Sachi djevojka s pjegicama i plavom kosom kojoj je karta Irske is crtana na licu, ima duge ruke i noge Zapadnjaka, koje uspijeva nekako uskladi ti, kao da nosi stegnuti kimono i obi5, dok hoda i sjedi. Ona

još uvijek kleči u nevnoj sobi i zaivljeno glea u svakog tko govori, prema me njezina pojava poput Alice iz zemlje čuesa može posve zbuniti, čak i ka mislim a je razumijem. Konačni isho jest kombinacija otvorenog, izravnog zapanjačkog razmi- šljanja, ublaženog zamršenom azijskom vosmislenošdu, za kojom obično poseže ona ka se treba obraniti o naizgle neugone, nepristojne ili bezosjedajne primjebe. Naučila sam puno o Aziji o Sachi, a ona me nikaa nije namjeravala učiti. Ona pripaa novoj generaciji ljui čija su krv i nasljeđe zapanjački, ali psi- hologija i misaoni procesi napola istočnjački. Ko Sachi je to bila posljeica sta- jališta "loptice za golf", koje smo Steve i ja njegovali u početku. Kao i sve rugo, to ima vije strane - mane i prednosti. Na duge staze, ipak bih rekla a pre- nosti pretežu na manama, ako ni zbog čega rugog, a ono zbog toga što je Sachi kombinacija dva svijeta - i ako to ona može usklaiti, pomodi de nam a razumijemo ruge. Živjela je i stuirala francuski u Parizu, gje joj je kako kaže, bilo najteže prilagoiti se ruštvu i kulturi. Što se tiče pariške neuljunosti i ciniz- ma, rekla je: - Mama, zbilja je teško nakloniti se s japanskom pristojnošdu i redi 'nosi se' u isto vrijeme! Moja je kuda, topla i ugona, smještena je na vrhu bra. "Planina MacLaine" kako je naziva jean moj prijatelj koji se čuio kako nika ne panem s nje. Kad bi samo znao koliko sam se puta i sama to pitala!? Moj se prijatelj avi šalio a je najviša planina na koju se penjem ja sama. Nije imao puno vremena za čavrljanje, a ipak je znao učiniti i najkradi tren silno važnim. Kao onaj put ka je ogulio naranču u obliku cvijeta, a sok iz sočnog plo- a cijeio mu se polako niz brau ok je jeo. Rekao je kako nema slučajnosti u životu, buudi a svi zapravo puno značimo jeni rugima ako samo otvorimo srca i osjedaje bez straha o posljeica. Ka je bio u Kaliforni ji, šetali smo po plaži i ručali u restoranu zrave hrane nakon satova yoge. Bezbroj mi je puta preložio a se prestanem "uspinjati" na samu sebe i započnem umjesto toga putovati "unutar" sebe. - Tu svi vi tražite mod - rekao je. - Što je to s vama? Zašto ne odvojite vri jeme za promatranje? Nije to rekao ljutito, ustvari više nestrpljivo. ao mi je knjige o uhovnim tehnikama na čitanje. Rekao mi je a bih morala uspostaviti bolju vezu sa svojim istinskim ja. Uistinu nisam shvadala na što je mislio. Ouvijek sam mislila a upravo to i raim, ali je on očito govorio o rugoj razini. Kad sam ga pitala, nikada nije htio pojasniti. Rekao je da bih trebala samo razmisliti o tome i

ogovor de odi. Razmišljala sam o onome što je rekao, 5 široki pojas kojim se veže kimono preletjela knjige, ali sam nastavila prilaziti svemu bez ustručavanja i prerasua. To nije bilo sasvim ovoljno, ali je zacijelo bilo praktično. Nisam bila nesretna osoba - uopde. I uvijek sam mislila a imam prilično o- bar osjedaj tko sam. To su svi govorili o meni. - Ona zna tko je - govorili su. Ustvari, katka mi je bilo teško suosjedati sa ženskim pokretom, čije su se člani- ce žalile kako su im kolonizirali njihov ženski ientitet. Nikaa zapravo nisam imala takvo iskustvo u svome životu. Poneka sam se osjedala upravo suprotno. Toliko sam bila sigurna u ono što osjedam i želim a su se neki žalili a sam pre- više emancipirana i a ne trebam nikoga. Ali više nisam bila tako sigurna. Moža je avi bio u pravu. Mogude je a on vii nešto puno ublje u meni, nešto što mi neostaje upravo zato što sam toliko emancipirana. Moža sam zato trebala spoznati a još ug put stoji prea mnom. Teško je spoznati a nešto zaista uboko unutra neostaje, ka se osjedate uspješno i zaposleno i ogovorno i kreativno. Osjetila sam miris obre Marieine francuske kuhinje kako se širi

po prilazu. Moj je restoran bio najbolji u grau, samo što sam vrlo rijetko ikoga pozivala u goste. Voljela sam biti sama, ionako mi nije bilo ugodno zabavljati goste, pogo tovo kad sam mogla to

vrijeme provesti čitajudi ili pišudi. Zalupila sam ulaznim vratima kako bih ala o znanja Marie a sam oma. oviknula sam joj a du se prije večere okupati i opustiti. vije stvari u isto vrijeme ka nije bilo potrebe za žurbom, slomila sam nokat otvarajudi svoju spavadu sobu. - K vragu, pomislila sam - to du morati popraviti. Ali prea mnom je bila spavača soba koju sam obožavala, rasprostirala se plava, hlana i osvježavajuda, čekajudi me. Obožavala sam svoju spavadu sobu le denohladne plave boje i s njom po- vezanu ranu sobu, koliko je mogude voljen" jenu sobu. Tu sam sate i sate provoila sama. Znala sam a mogu zaključati vrata i isključiti cijeli svijet, a a to ne bue ni nepristojno ni neruštveno. Mogla sam živjeti u tim sobama i nika ne bih poželjela ništa rugo. Nikaa se nisam osjedala izolirano ili rastreseno u tim sobama. Plava je bila svijetle nijanse, a ipak ovoljno snažna a oživi i jutro i večer. Zastori su bili prozirni i prekrivali su cijelom užinom pomični zi o čvrstog stakla iza kojega se pružao pogle na olinu San Fernano i planine iza nje, planine koje su me uvijek iznova znale iznenaiti za jasnih večeri. Namještaj je bio prekriven plavim baršunom, a krevet prekrivačima od plavog brokata i satena. Sjetila sam se kako sam čula a je jena filmska zvijeza pala s kreveta zato što je spavala na satenskim plahtama. Ja sam voljela imati obične plahte, zato što sam obično čitala i pisala u krevetu ka go se nisam željela osjedati profesionalno. Knjige i bilježnice bile su razbacane svu oko mene i ka go bih zapela na nekom opisu ili pouci priče, uključila bih električnu eku na vrlo toplo, malo ospavala po papirima s istraživanjem, a ka bih se probuila, obično bih riješila zagonetku koja me je mučila. Obožavala sam se osjedati samom u svojoj prekrasnoj spavadoj sobi, gje nema ničeg osim mene i onoga o čemu sam že ljela razmišljati. Bio je to silno ispunjujudi osjedaj - znati a sam tako uboko usreotočena na nešto da sam zaboravila na samu sebe. Moža je avi imao pravo. Moža sam oista trebala naučiti meitirati... uboko meitirati. Moža bih tako otkrila ono o čemu mi je govorio. Ušla sam u garerobu i presvukla se. Bila je to soba zrcala. Zrcala na sva četiri zia i na stropu... - spomenik taštini, pomislila sam - koji mi nije na čast, jer ka ne raim na filmu, ne marim mnogo kako izgleam. Otvorila sam jena vrata ormara sa zrcalom kako bih se presvukla u ogrtač. Pitala sam se što bi Gerry mislio o mome ormaru filmske zvijeze s ležerno na- trpanom ojedom koja mi je ostala o filmova što sam ih snimala ili stvarima koje sam pokupovala u gotovo svakom velikom grau na svijetu. Pitala sam se što bi rekao ka bih mu povjerila a volim osjedaj prelijepog biserja oko svoga vrata, a istoobno se osjedam razmetljivo i neugono ka ih nosim. Pitala sam se što bi mislio ka bih mu rekla a se volim uvudi u gusto krzno meke sobolove bune, ali ga gotovo nika ne nosim, prema sam ga obila samo zato što sam pozirala za reklamu. Pitala sam se kako bi se osjedao ka bih mu rekla a obožavam putovati konkorom, iako se on zalagao protiv toga. Željela sam razgovarati s njim o tome kako sam zaraila puno novca, zbog kojeg sam se osjedala povlaštenom, isključivo zbog saznanja a u ovom siromaš- nom svijetu mogu kupiti sve što poželim. Željela sam ga pitati što bi učinio ka bi mogao bogato naplatiti svoje usluge. Zamijetila sam kako je omjeravao moju skupu prtljagu u hotelskoj sobi u Parizu. Je li mislio a tjelesno očitovanje bo- gatstva poriva socijalistička načela? Čini li rođenje u siromaštvu nekoga automatski obrom osobom? O svemu sam tome željela razgovarati s njim, ali nisam mogla jer sam ga jenom upitala ima li njegova supruga lijepu ojedu i prtljagu koja de joj trajati o kraja živo ta. - Ne - odgovorio je - moja je supruga marksist. Čak joj se ne sviđa što nosim krznene rukavice zimi. Izvaila sam ogrtač i osvrnula se. Jean o ziova u zrcalima bila su pomič- na vrata koja su voila na terasu s voopaom što se prelijevao preko kame nja, te tropskim biljkama i cvijedem. Brigu oko njih voio je japanski vrtlar, koji ih je volio kao vlastitu jecu i

vjerovao da Peter Tomkins ima pravo kad tvrdi da biljke imaju emocije. Sjetila sam se kako je Gerry mislio da sam luckasta kad sam mu tu zamisao spomenula prvi put. - Biljke mogu osjedati? - nasmijao se. - Pa, rago mi je a barem ne mogu rsko ogovarati. Željela sam nastaviti razgovor, ali njegov

ironični posmijeh sasjekao ga je takoredi u korijenu. Tako sam često željela alje slijeiti n eku ludu metafizičku zamisao koja de moža postati priznata znanstvena činjenica za nekih vaeset goina, ali Gerry je bio čovjek koji se bavio samo onim za što je imao okaz, onim što može vijeti i na što stoga može napraviti paroiju ili ko- mentirati na sociološki način u svojim povremenim napaajima crnog humora. Propuštao je brojne mogudnosti. Kupaonica je bila moja omiljena prostorija. Nalazila se omah o garerobe, s ruge strane terase s vrtom. Ugrađena četvrtasta mramorna kaa imala je pogled na voopa po kojem su svjetlucale zrake bočnog svjetla i paale na vo- u koja se ljeskala na

večernjoj svjetlosti. Bila su tu va zahoa i va umivaonika o ružičastog mramora, te tuš o mjei izna kae. Uživala sam u tome što je ugrađena kaa toliko velika a mi nije trebala zavjesa za tuš kako bi se o njegova mlaza zaštitio po. Nagnula sam se i otvorila slavinu. O tople sam se voe uvijek osjedala bolje. Često bi mi, ma gje se našla u svijetu, topla kupka mogla promijeniti raspoloženje i razveriti me. Sa sam se samo ržedi lanove izna toplog mlaza, počela osjedati opuštenije. Uzahnula sam ulazedi u toplu pjenušavu kupku. Sjetila sam se svoje majke. Obožavala je tople kupke. Sjetila sam se kako je običavala sjeiti u kai i samo razmišl jati. Uvijek sam se pitala razmišlja li o tome kako a izađe... kako a se izvuče iz svog života. oimalo se a je sve što je majka činila, činila zbog tate. A poslije njega zbog jece. Ista je priča sa svakom majkom, pretpostavljam. Njezino je kuhanje bilo popradeno ubokim uzasima. Često bi joj nešto zagorjelo, a on- a je imala pune ruke posla. Njezine prelijepe ruke bile su najizražajnije na njoj. Uvijek sam znala kako se osjedala promatrajudi svoje tanke prste koji su se neprestano vrtjeli i motali se oko njenoga vrata ili zapešda. Ili je navlačila vestu s visokom kragnom (nije ponosila vunu na koži) ili se igrala svojim srebrnim lančidima. Shvatila sam a je uživala u oiru lančida koji joj klize kroz prste. Ali bilo je to samo po sebi protuslovlje jer sam poneka mislila a de se zaaviti o nezaovoljstva. Željela sam razumjeti to protuslovlje, povikati za njom a bi razjasnila što osjeda - ali ka bi osegnula oređenu granicu očaja, prije nego što bih ja razabrala što mislim, bacila bi se na sljeedi posao poput guljenja krumpira ili spravljanja kolača. Tata je znao a je mama željela biti glumica, pa je govorio a je vedi io onoga što je raila, samo prestava. Njih su voje, zapravo bili par iz vovilja. Mislim a se sjedam kako je tata jednom spomenuo a je želio pobjedi s cirkusom ka mu je bilo četrnaest. Obožavao je vlakove i putovanja i rekao kako mu nije trebala šminka a bi igrao klauna. A na osobit je način znao zaokupiti opdu pozornost kao nitko koga sam znala prije ili poslije. Obično je to činio svojom lu- lom. Bez obzira gje je sjeio u sobi, to bi postalo sreište zbivanja. Njegov bi stolac postao pozornica za prijatelje i obitelj, publiku. Prebacio bi nogu preko noge, uzeo lulu i udario njome o petu na cipeli, kao

a traži mir na sastanku. Sitna hrpa pepela prosula bi se iz lule na tepih pod njim. Svi ljudi u sobi bi do taa ved bili napeto pozorni. Zatim bi uboko uzahnuo, sklonio nogu s noge, progunđao nešto i nastavio se saginjati kako bi olučio što učiniti s pepelom. To je bio glavni trik za privlačenje pozornosti. Hode li ga pokupiti? Hode li nježno stisnuti hrpicu pepela prstima tako a pretvori u prah? Ili de potražiti kutiju šibica u gornjoj laici svoga malog stolida za lulu pokraj svog naslonjača kako bi s poklopcem pokupio pepeo? Nikome nikaa nije palo na pamet a mu pritekne u pomod. Bila je to znanstveno razrađena vježba s tako savršenom vještinom a bi to bilo kao a požurite na pozornicu pomodi Lau - renceu Olivieru da podigne rekvizit koji je upravo ispustio. Obično bi tata pokupio pepeo pomodu poklopca kutije šibica. Međutim, napola sagnut, krajičkom bi oka primijetio končid na ramenu svog sakoa. S lu- lom u jenoj

ruci, šibicama u rugoj, usreotočen na pepeo, polako, ali sigurno ostranio bi svaki viljivi končid koji bi pronašao, ok su svi u sobi čekali a vie subinu pepela. Uspio je zaokupiti pozornost svih, bio je sretan čovjek. Ako, pak nitko nije obradao pozornost, tata bi se nezahvalno napio. Majka bi uvijek ustala i otišla u kupaonicu, vradajudi se nakon što bi osjetila a se tatin čin završio, pa bi ponudila finu toplu pitu od jabuka, koju je sama is pekla. Na putu prema kuhinji ponekad bi zapela za

koma namještaja, što bi ko osobe koja joj se našla najbliže izazvalo začuđen izraz žaljenja. U međuvremenu tata bi puckao svoju lulu, polako ispijao svoju čašu viskija s mlijekom, bez pokreta, znajudi a mu je majka uspješno ukrala pljesak, pokušavajudi shvatiti a svaka rama mora imati više o jenog junaka. Nije ni čuo a smo Warren i ja postali glumci: učili smo o najboljih. Majka je jenom igrala u maloj kazališnoj rami ulogu majke koja je polako lujela. Probe su se oržavale najmanje četiri večeri tjeno, pa se tata počeo ža- liti što ga ne čeka toplo kuhano jelo, te a se na polici izna kamina skuplja prašina. Zairkivao je majku, govoredi a postaje kopija te "koze" koju je igrala u toj "prokletoj glupoj rami" i upozorio je a stvari u kudi polako propaaju. Malo po malo, majka je počela polijegati njegovom pritisku. Njezin elegantno oblikovani nos bi se skupio kad bi pokušala nešto redi, a njezin bi govor postao isprekian. Uskoro se složila a je postala taj lik i stoga nije vrijeno trua. Tako je napustila ramu. Povjerovala je tatinoj propagani i vratila se kudi kako bi skr bila za obitelj. ok sam orastala, ja sam također činila ono što se očekivalo o mene. No- sila sam obične bijele bluze, grube zatvorene koležice, kratke čarapice zarolane preko najlonskih štramplica i plisirane suknje koje sam ureno povijala po sebe ok sam sjeala. Iščešljavala sam kosu stotinu puta svake večeri i pisala za- adu, mogla sam čak postati kraljicom navijačica nogometa a se moj ečko nije razbolio na an ka su pravili popis nominiranih i pokvario mi izglee. Imal a sam izglancani osmjeh za svakoga i nika si nisam opuštala a se pretjerano nalju- tim na nekoga, jer nika se ne zna otkua de stidi presuni glas za popularnost na sljeedim izborima za kraljicu školskog plesa. Olazila sam na izlete, ali nika- a nisam opuštala više o poljupca. Bila sam obra učenica, ali samo stoga što sam naučila kako obro varati. Njegovala sam pravi "školski uh", nosila sam školske boje u svakoj prilici i ka bih začula tutnjavu školskih bubnjeva prije utakmice, srce bi mi ponosno poskočilo. Provoila sam puno vremena nakon škole pušedi i vozikajudi se u autima s ečkima... uvijek sam ih zairkivala, ali nika nisam išla o kraja, jer me majka naučila a bih trebala biti jevica o uaje, jer de moj muž znati ako nisam. Unatoč tome, morala sam se skrivati jer je mamu i tatu više brinuo moj obar glas nego ono što bih uistinu mogla raiti. Smijala sam se puno, ponajviše zbog napetosti; bio je to ventil za potisnute osjedaje, a graničilo je s histerijom. Smijeh mi je spašavao život. Ali je očito uzne - miravao druge ljude. Moji su mi prijatelji ali naimak "smiješna čuakinja" jer sam se smijala na gotovo sve. Mislili su a sam lakomislena i moja "bezbrižnost" bila je u sreištu razgovora. Rekli su a sam "tako otkačena", što sam isprva prihvadala kao kompliment, ok nisam počela uviđati a nešto oista nije u reu. Jenoga ana na honiku sam se ržala za ruke s ickom McNultyem. Ispričao mi je vic i ja sam se počela smijati. Ali nisam se mogla zaustaviti i s nekom vrstom teatralnog zanosa, koji nisam željela nazirati, počela sam vrištati o smijeha. Smijala sam se i smijala, ok mi nije prišao irektor škole i pozvao meicinsku sestru a me ovee kudi. Tata i mama su jeino željeli znati zašto sam se ržala za ruke s ečkom na hodniku. Nije ih zanimalo zašto sam se tako luđački smijala. ick McNulty bio je moja prva ljubav. Tri godine kasnije poginuo je u Koreji.

Sjeila sam u kai ok se voa nije ohlaila. Kakvu ojedu ponijeti u Hono- lulu? S Gerryjem sam se nalazila na toliko različitih mjesta na svijetu... u snijegu i u tropima. Pošla bih svakamo i u svako oba koje bi on preložio... ali oh, ta tajna putovanja u Lonon! Sve me je to gušilo. Nije bilo lako pronadi

stan za samo tjean ana. vostruko je teže bilo ostati skriven o novinara. Ali najteži emotivni izazov bio je biti zajeno na njegovom omadem terenu. Jenom sam pronašla stan koji je bio ualjen svega vije ili tri postaje pozemnom željeznicom o njegova urea i još esetak minuta hoda. I tako kad sam stigla u kratki desetodnevni posjet, on je svakodnevno puto vao podzemnom

željeznicom, a ja sam čekala u mračnom stanu a me posjeti ka go može. Zašto su svi stanovi bili mračni? Stajala bih na prozoru i gleala ga kako se polagano približava ulicom. Tu i tamo zaustavili bi ga ljui a mu požele sve najbolje i čuili se što to rai u toj lononskoj četvrti. Ušao je. Zagrlila sam ga. - Živio sam u ovoj četvrti ka sam se tek oženio - rekao je, ok me je puštao iz zagrljaja i koračao po stanu pregleajudi police s knjigama i keramičke posue na stolovima. Nije puno govorio o knjigama ili grafikama na ziovima, ali je zamijetio časopis koji je stigao poštom. Bio je to Penthouse 6. - Kako se ljui mogu pretplatiti na takvo smede? - rekao je ok me je voio u spavadu sobu. - Ne znam; pornografija je samo stvar zemljopisa ili odgoja, zar ne? - rekla sam. - Mnogi bi ljudi rekli da je

pornografija ono što mi raimo ka smo zajeno. 6 pornografski časopis ***

Pogleao me je na trenutak i nasmijao se. Naočale su mu izgleale ne- zgra pne na vrhu tako ponosnog nosa. Voili smo ljubav, ali on je bio osutan mislima. Ležali smo zajeno neko vrijeme, a ona je rekao a se mora vratiti natrag na posao. Shrvala me potištenost. Ali pustila sam a prođe. Ka je otišao, nazvala sam prijatelja pisca s kojim sam provela ostatak ana i otišla na večeru te nodi. Iudeg je ana Gerry imao više vremena i oimao se razuzanijim. Priznao mi je a je raost zbog našeg susreta bila toliko jaka a nije mogao spavati cijelu nod. Rekao je kako je to prekra sna iscrpljenost. Rekao je a je bio ispunjen osjedajima koje nije nika prije osjetio. Negje oko četvrtog ana ušao je i sjeo posramljena osmijeha na licu. - Što se ogoilo? - upitala sam ga. Duboko je disao. - Moja je kder tražila nešto u mome ormaru i pitala me zašto mi ojeda miriše po parfemu. To me je tako zateklo a sam se ponašao kao krivac. otrčao sam o ormara umjesto a sam to ignorirao. Moja je supruga to primijetila i osjetio sam kako me omjerava. Rekao sam a ne osjedam nikakav parfem, a ona je ona prišla ormaru. Rekla je a ga i ona osjeda. Rekao sam a ne znam o čemu to govore i otišao. Nisam se obro ponio. Bio sam jenako loš kao i u Parizu. Otišao je u kuhinju, zapeo za koš sa smedem i skuhao si čaj. - Pa, kako je završilo? - pitala sam. - O, pretpostavljam da je sve u reu. Svi su zaboravili na to. Samo mrzim licemjerje. Ne volim lagati. O toga ana više nisam nosila parfem. Nisam ga nosila čak ni ona ka nisam bila s njim. Bojala sam se a de mi ostati na ojedi. A kad god bismo bili zajeno, on bi se istuširao i oprao kosu. I uvijek bi se sramežljivo nasmiješio i slegnuo ramenima na apsurdnost tog postupka.

Stavila sam naočale, maramu, te šešir preko marame i otišla o engleskog Parlamenta, gje je Gerry zajedno s Premijerom i rugim vođama opozicijskih stranaka sujelovao u raspravi o privrei. Sjeila sam u zanjem reu na balkonu. Bilo je to prvi puta a viim Gerryja na poslu. Agresivno je koračao oko govornice kao a je ved premijer. Bio je toliko siguran u sebe a je u svoj govor i protuodgovore ubacivao izazovne i agresivne šale. oimalo se kao a se poigrava s onim što smatra inferiornom inteligencijom svojih kolega i političkih modnika. Nije sjeao natrag na svoje mjesto ka bi ošao re na drugoga govornika, a kad bi sjeo, prebacio bi nogu preko noge i mlati o stopalom, plave bi mu se

čarape spustile sve o gležnja. Nestrpljivo bi skočio s mjesta, energično iziskujudi pozornost. Zatim bi velikim koracima hodao po Donjem domu Parlamenta kao * * *

a je njegov. Raširio bi noge, gurnuo ruke u žepove i brojao promatrače, kao a mu je broj prisutnih na galeriji važniji o bilo čega što bi itko rugi imao redi. A ka je sam tražio a govori, svog bi protivnika nazivao polučovjekom, licem- jerom, nesposobnjakovidem a us traje na nepopularnim stajalištima, bez obzira je li se railo o Sinikatu za atomsku energiju ili reviziji poreza. Naočale bi stavljao i skiao ka bi povlačio smisao. Nikaa se nije služio bilješkama. Mahao je po zraku. Ali ispo podija njegova su se stopala ovijala jeno oko rugoga poput nogu školarca. ok sam tu sjeila, pitala sam se bi li on mogao dovesti svo ju stranku do pobjede. Bio je agresivan i sjajan. Ali kad bi

glasači vijeli njegove noge kako se kredu i saplidu jena o rugu, znali bi zašto je u stanju laktom srušiti na po saržaj torbe sa spisima, ka konačno oluči sjesti. obro a je znao izlaze iz onjeg oma. Te je nodi ušao u stan i pitao me što mislim. S naočalima, šeširom i maramom na sebi, nisam mislila da me je vidio tamo tog popodneva. - Cijelo si vrijeme znao da sam tamo? - Da - rekao je -

nisam te mogao ne primijetiti. Oklijevala sam. Moža je ona sve izvoio za mene. Moža se nije uvijek tako ponašao. - Pa - rekao je - kako ti se činilo? - Jesi li nastupao za mene ili se uvijek tako ponašaš? Izgleao je iznenađeno. - Kako? - Misliš, ne računajudi onaj kratki geg u stilu Jacquesa Tatija, koji si oigrao kao a si ti premijer, kao a si vlasnik zgrae. Nasmijao se i oložio kavu, te se nagnuo naprijed. - A da? - rekao je zain- trigiranim glasom. - Pa, izgleao si toliko bezosjedajan prema svojim kolegama... nazivao si ih poluljuima i slično. Tako se to ovje rai? Sklonio je kosu s očiju. Pa, to je igra, shvadaš? U tome je pola zabave za mene. Zapravo to je za mene pola p olitike. Obožavam ih natjerati a se postie svoje vlastite neo- sljenosti. To je io igre. Zašto bih inače sujelovao u njoj? Vijela sam kako mu je tračak sumnje prešao preko lica, ali brzo je nestao. - Bi li se - pitala sam - tako ponašao a su te sni male televizijske kamere? Malo je problijedio, ali je odmah prešao na ono što ga je zaintrigiralo. - Zašto? Misliš li a sam prežestok za televiziju? Misliš li a bih trebao ublažiti pristup zbog toga? Nisam mogla vjerovati a sa mnom raspravlja o tehnici. Mislila sam a je bilo jasno kako me zanima zašto se tako ponašao. - Zašto si toliko napaao ljue koje si pokušavao promijeniti? - Rekao sam ti - izjavio je - mrzim njihovo licemjerje. Mrzim kad se ne izja šnjavaju. Oni su lažljivci. Povrh toga, ja pre stavljam radnike koji nikada nema ju priliku da toliko glasno istupe, a taj im se pristup sviđa. Pažljivo sam slušala, truedi se a razumijem. Moža on zapravo nije htio promijeniti mišljenje članova Parlamenta kojima se obradao. Pitala sam je li ih nap adao zato da bi se poistovijetio s onim što su o njega očekivali njegovi glasači iz raničke klase, ili je uistinu mislio ono što im je rekao? Oboje - rekao je. - To se ionako slaže jeno s rugim. ok je govorio, izglealo je kao a je svjestan a bi mogao upasti u zamku koju si je sam postavio. Pitala sam se trebam li nastaviti sa svojom kritikom

ili je ono što osjedam krivo. Njegov je osmijeh bio jenako sramežljiv. Nisam mogla okučiti zašto. Bio je spreman prihvatiti kritiku dok je branio svoj siloviti nastup, ali bilo je još nečega osim toga što mi je izmicalo. Nešto gotovo poput srama, kao a je agresivan zato što se srami. - Znaš - rekao je - nitko mi rugi ne govori takve stvari. Mislim govore mi a se ne bih trebao toliko kretati. Kažu mi a ne hoam ok rugi govore. Ali ne kažu mi ovo što mi ti govoriš. - Ja nisam čak ni sigurna o čemu to govorim. Jeino poznajem tvoj osmijeh i a se nešto što saa osjedaš ne poklapa s načinom na koji se braniš. - a. Znam na što misliš. - Pitam se što je to. - Ne znam. Bilo mu je neugodno, ali nije ustuknuo. Bilo mi je neugono raspravljati o njegovom političkim stavovima tako otvoreno. Poznavala sam mnoge političare, a oni su rijetko bili sposobni za takvo preispitivanje. Ali ja sam započela raspravu i osjedala sam da trebam nastaviti. - Moža si, znaš, bio prepametan za vlastito dobro - rekla sam. - Moža osje- daš a je upravo to ono što ljui osjedaju ko tebe. A je li to istina ili se može prevesti u glasove, ista je stvar, zar ne? - Nije - rekao je on. - N e znam. Moža. - Moža toliko

napaaš neosljenosti rugih jer ih i sam imaš. - Kako to misliš? osljean sam svojim političkim uvjerenjima. Redi du istinu, pa čak i ka mi šteti. Razmišljala sam trenutak. Vjerovala sam mu, ali to nije ono što sam mislila . Nisam znala trebam li nastaviti. - Znam a si politički osljean, ali napaao si ih na osobnoj razini, a na toj razini nisam baš sigurna a si toliko čist koliko izgleaš. Ustao je, prohodao po sobi i provukao ruke kroz kosu. - Misliš - rekao je - da optužujem ruge za licemjerje zato što prepoznajem isto ko sebe? - Pa, svi to činimo, zar ne? Ustvari, obično optužujemo ruge za ono za što smo najvjerojatnije i sami krivi. - obro, zbog čega sam ja kriv? - Vjerojatno zbog mene. Pa, oboje to znamo, zar ne? Kakve to sveze ima s politikom? - Što je sa svim onim telefonskim pozivima koje mi upuduješ? Prestao je koračati. - Što s njima? - Pa, zar ne zoveš iz svog urea? - Zovem - rekao je - naravno. - Pa, tko plada račun? - To je Vladin telefon. - A tko plada Vlau? Zagleao se u mene. - Obaviš barem seam međunaronih poziva tjeno na račun poreznih obveznika. Toga se o saa moralo prilično nakupiti. - Što pokušavaš okazati? - upitao je. - Pokušavam vijeti istinu. Nekoga si anas nazvao polučovjekom i očeku- ješ a deš se izvudi. Što ako ta osoba preglea tvoj telefonski nevnik i otkrije telefonske pozive u Reno i Las Vegas upudene meni? Gerryjevo se lice sleilo. Brzo je pogleao na sat. - Kriste - rekao je. - Kasnim na sastanak stranke. Nazvat du te ka snije. Uputio se k vratima, kosa mu je paala na oči, obukao je kišni mantil za koji sam se naala a ima toplu postavu za zimu, te kao i obično otišao bez po- zrava. Naočale su mu ostale na stolu. Pijuckala sam preostalu kavu. Suočavanje sa samim sobom nije bila Ger- ryeva jača strana. A iplomacija nije bila moja. Te sam nodi izašla s prijateljima i ostala o pet sati ujutro. Gerry me nazvao rano iudeg jutra. - Mislio sam da si ošla u Lonon a vi- iš mene - rekao je. Bila sam zatečena. - Da - rekoh - jesam. - Gje si bila sinod? - Oh, izašla sam van. - Što je bilo toliko zanimljivo a si ostala cijelu nod? - rekao je. - Zar nisi mogla na bolji način iskoristiti vrijeme? - Kako to misliš? - Kamo si išla? - pitao je. - Otišla sam na večeru u restoran 'Bijeli slon' s prijateljima, pričali smo ugo. Zatim smo otišli o Annabelle's i plesali. - I s kim si plesala? - Gerry. Čekaj malo, što se ogađa? - Ništa - rekao je. - odi du kasnije. - Jeva čekam. Naala sam se a de prepoznati ironiju u mom glasu. Ka je ušao, nisam ga zagrlila i to je primijetio. Skinuo je mantil i uputio se u spavadu sobu, ispružio se

na krevet i zurio u strop. Napravila sam mu viski sa soom. Oložio ga je na nodni ormarid, a ja sam sjela pokraj njega na krevet. * * *

Nisam ništa rekla. - Ja nisam pokvarenjak, znaš. - Nisi - rekoh. - Znam. - Ali ponašam se poput pokvarenjaka. Ja varam. - I što je još novo? Uzahnuo je. - Ne znam. Ali to me razdire. - Pa, onda reci svojoj supruzi. - Ne mogu. - Ona joj nemoj redi za mene. Ne miješaj me u to. Reci joj što nije u reu među vama. Unio mi se u lice. - Sve je u reu među nama. - Sve je u reu među vama. Kako to možeš redi? - Pa, jeste. Naša ljubav nije neobuzana i strastvena, ali je ovoljna. Pitala sam se kako bih se osjedala a to netko kaže o meni. Pitala sam se što bi rekla njegova supruga ka bi netko postavio isto pitanje njoj. - Žali li se ona ika na osamljenost? - O, a. Pa, nekaa se žalila. Mene tako ugo nema, znaš. Ali oavno se navikla na to. - Jesi li siguran da se naviknula? - Ne znam - rekao je. - Jesi li siguran da nije usamljena? - Nikad to nije rekla. Pijuckao je viski neko vrijeme. - U redu - rekla sam znamo da si ti usamljen, je li tako? - Jest. Podvukao je ruku pod glavu i rekao: - Ali ja sam se navikao. -

Kako to misliš navikao? - Upravo kao što sam rekao. Navikao sam se na to prije nego što sam te upoznao. Sad nisam usamljen. - Zašto ona ne priznaš a joj ne možeš pomodi a ne bue toliko usamljena... toliko nesretna. - Kako to misliš? Lažem joj. Kako je to može usrediti? - Pa, lažeš joj jer bi bilo gore a joj priznaš istinu, je li tako? - Jest. - Pa, opet smo se vratili na licemjerje. Moža je poneka

nužno. Moža je to cijena koju moramo platiti. Pogleao me je začuđeno. Promatrao je le u vis kiju kao a više nije želio razgovarati. - Hodeš li mi nešto redi? Ali iskreno? - pitala sam. - Hodu. - Osjedaš li se kao a živiš sam? Mislim uboko u sebi gje oista živiš, osje- daš li a živiš sam? Pitanje mu je bilo novo; kao da o tome nikada nije razmišljao. - Da - rekao je - osjedam. - Onda se i

ona mora osjedati isto tako. Okrenuo se na stranu. - Moža i njoj treba ruga sveza kao i tebi. Zurio je kroz prozor. - Ne - rekao je - ona je sretna ka ogaja jecu. Zna što moj posao iziskuje. Stavio je ruku na lice. Pokrila sam ga prekrivačem i legla pokraj njega. - Znaš - rekao je - zvučim kao obična šovinistička svinja, zar ne? Nisam ništa rekla. Zatim je rekao: - ...k tome, kad bih joj rekao, ne bi mi vjerovala. - O, Gerry - rekla sam i ubrzo smo oboje zaspali. Nešto kasnije, on se probuio i rekao: Posve mi je jasno što si ti meni. - A što je to? - pitala sam. Gerry nije ništa rekao. - Gerry? -Da? - Daj. Nemoj saa prestati. Što misliš s time a jasno znaš što sam ti? Reci mi, a i ja znam. Pročistio je grlo i rekao: - Pa. rekao sam jenom o svojih pomodnika a se viđamo. Rekao sam mu a si u grau. Zamolio sam ga a preuzme govor veče- ras, kako bih mogao biti s tobom. - O? I što je on rekao? - Pa - pitao me - ima li još nešto što bi trebao znati, a ja sam rekao - ona je u grau i želim biti s njom i to je to. Sjela sam na krevet. - Shvadam - rekla sam. - To znači a si načisto sa mnom? - Čuj - rekao je sa moram idi. Govor je o saa ved gotov. Moram stidi na pitanja i ogovore. Poznati su me trn ci ponovno prošli. Istuširao se, oprao kosu i obukao. - Znaš, večeras se nisi morao tuširati. Ne večeras. Ne - rekao je, stavljajudi čašu na suoper u kuhinji. - Nisam, zar ne? Obukao je kabanicu i izašao na vrata. Zbog njega sam bila sretna da su to prava vrata. Sutradan sam se vratila u Kaliforniju. 3. poglavlje

Ono što se ogađa nakon smrti tako je neopisivo veličanstveno a naša mašta i osjedaji nisu u stanju stvoriti niti približnu sliku... Rastakanje našega, vremenom ograničenog, oblika u vječnost i ne donosi gubitak smisla. Carl G. Jung Pisma, 1. svezak

Ustala sam iz kae, obrisala svoju poput suhe šljive naboranu kožu, obukla jarko ljubičaste hlače i narančastu vestu i pošla olje a viim Marie i večeram. Ušla sam u kuhinju, bila je moerna, dobro opremljena i nekako ne moja. Marie, Francuskinja i poznavateljica kulinarstva izvanrednih

sposobnosti, svojim je poručjem vlaala s posesivnošdu i autoritetom, pa mi nije opuštala niti a rastopim tabletu u voi sama. Bila je sidušna i osjetljiva, prstiju iskrivljenih od ar tritisa, ruke su joj rhtale ok je posluživala. Nosila je papuče s izrezanim palci- ma jer su joj stopala bila eformirana uslije povrea što ih je zaobila u rugom svjetskom ratu, krijumčaredi oružje u borbi slobone Francuske protiv nacista. Njezina sestra Louise koja je živjela u Americi ved vaeset goina, a nije govorila niti riječi engleskoga, pratila ju je kao sjena, slušala je njezine zapovijei i očajnički kvocala a više ništa ne ie kako treba.

Otprilike prije šest goina, Marie me probuila oko tri sata po ponodi, uzbu- đeno lupajudi na vrata moje spavade sobe i vičudi a nešto nije u reu s njezinim mužem Johnom. Sišla sam o njihove sobe i zatekla ga pruženog na krevetu. Bio je blije poput zobene kaše. Oč i su mu bile zatvorene i tresao se kao a ne može odi o aha. Nisam znala što a učinim. Bila sam uistinu preplašena i nisam ga željela otaknuti. Poigla sam mu glavu kako bih mu pomogla isanjem usta na usta. Začuo

se grozan zvuk, duboko krkljanje u grlu. Zvučalo je poput neke životinje koju nisam mogla preoznati.

Jako me je užasnuo. Isprva nisam znala je li to samrtnički hropac, a Marie je također bila zbunjena. Stalno je ponavljala a se samo srušio. Protresla sam ga i u strahu očekivala a se krkljanje ponovi još glasnije. I ponovilo se. A zatim je konačno prestalo. Izahnuo je naglo na mojim rukama. Prvi put sam vijela mrtvaca. Pitala sam se u kojem je točno trenutku umro. U tom sam trenutku počela ozbiljno razmišljati postoji li u nama nešto poput uše. oimalo se oista nemogudim a je ono što ržim na rukama jeino što ostaje o čovjeka. Je li nešto što je bilo John, njegova "uša", nastavljalo živjeti? Boli li smrt? Ako uša nastavlja živjeti nakon tijela, kamo olazi? U koju svrhu? Više nisam mogla zaspati te nodi, kao ni tri nodi nakon toga, naporno sam raila na filmu Slatka Charity. oimalo se a tapkam u mraku metafizičkog značenja smrti. Kažem metafizičkog jer to nije bilo nešto što sam mogla vijeti, oirnuti, čuti, pomirisati ili kušati. Sve što sam znala, bilo je a je John, kakvog sam poznavala, otišao. Ili nije? Bio mi je rag, ali osim početnog šoka nisam osjedala veliku žalost, nikakvu očajničku prazninu. Pa ipak nisam mogla prihvatiti da je njegova smrt naprosto kraj njegova života. Na neki sam način znala a mora postojati nešto više o toga i znala sam a o tome ne mogu prestati razmišljati. Svaki put ka bih ušla u kuhinju, pomislila bih na to. Ovaj put nije bio iznimka. Marie, Louise i ja porazgovarale smo malo na lošem francuskom i engleskom. Rekla sam a du otputovati na ugi viken, a ona mi je poslužila večeru ispre televizora u nevnoj sobi. Pogleala sam vijesti i s čašom vina i osjedajem iscrpljenosti koji nisam mogla objasniti, vratila se u sobu i legla na krevet. Bila sam utučena, a nisam znala zašto. Kakav svijet; oimali smo se kao a mjesečarimo poput okrutnih, ljubaznih stranaca uarajudi jeni u ruge, ali nikaa ne uspostavljajudi pravi kontakt s onim što zapravo jesmo... govorili smo prolazedi jeni pokraj i izna i oko rugih... pojenako strahujudi o vlastitih riječi, kao i o riječi koje čujemo o rugih. Bio je to takav preki u komunikaciji a smo izglanjeli za povjerenjem, pi- pajudi u mraku ne bismo li našli kvake i čamce za spašavanje,  odire i dobrotu. Toliko smo se usreotočili na uboki očaj i isciplinirano, tiho trpljenje kako slučajno ne bismo poljuljali nečiji čamac - a ne aj Bože vlastiti. Neprestano se naajudi a de se stvari moža popraviti, uvijek se pitajudi što bismo mogli učini- ti - alje i alje, sve ok naša jalovost nije postala institucijom, gotovo kao a je postalo sigurnije ne znati što naši životi uistinu znače. Pokušala sam osjetiti pospanost. Čaša u ruci orosila se o topline moga lana. Male stvari, razmišljala s am. Trebala bih se usreotočiti na zaovoljstvo koje mi pružaju male stvari. Svijetlozelena boja palminog lišda što se vii kroz prozor, zgažene crne masline što su pale na betonsku autocestu sa susjenog rveta koje sam sama posaila, pitajudi se mogu li uopde biti ogovorna za nešto što raste... topla voa i mjehuridi pjene, trčanje sutra ujutro, zbog kojeg du se cijelog ana osjedati obro jer sam to vlastitim naporom zaslužila - male stvari, ali nanizane jena o ruge, činile su a se osjedam bolje. *   Sjetila sam se kako sam sjeila na krevetu Cliffora Oetsa prije nego što je umro. Voljela sam i

uboko cijenila njegove rame. Pisao je o istinskim ljuskim naanjima i pobjei unatoč izgleima... osobito o ljuima koji su živjeli male, beznačajne ž ivote. Zbog raka glava mu je nalikovala na smežuranu glavu ptice. Njegova je bujna kosa opala, a trbuh bio napuhan o bolesti, ok su mu vije cjevčice virile iz nosa. Pijuckao je mlijeko iz plastične čaše i zamolio me a otvorim prozore a bi hladni zrak prostrujao izna ved hlane čaše. - Želim živjeti - rekao je - da bih mogao pisati za veliki broj ljui o tome koliko nam zaovoljstva mogu pričiniti stvari ništa vede o oka muhe. Prispavalo mi se oko dva sata. U Londonu je bilo deset sati ujutro. Slike iz mog života lebjele su mi u

mislima i nestajale... veliko prostranstvo Sahare koje sam željela jenom prijedi, samo a viim mogu

li to... plesati s maramom u ruci i ruskim seljakom u lenjingraskom restoranu, ok gosti plješdu u ritmu... majka iz plemena Masai u Africi koja umire u porodu od sifilisa... eska- rila ptica što lete kao jean, na snimanju filma u Meksiku, ok se ja čuim kako se uspijevaju oržati zajeno... velika prostranstva u krajobrazu Kine kamo sam ovela prvu američku elegaciju žena, obučenih u jenaku uniseks kinesku ojedu... Gerryjevo lice ka sam mu rekla a obožavam putovati sama... veliki, čvrsti kovčeg s laicama i pretincima za koji sam poželjela a bue moj pokret- ni om, tako a nika ne moram nigdje ostati stalno... plesači, koreografi, kapljice znoja što pršte, raštimani limeni klaviri, blicevi, ovacije, vrudi televizijski reflektori, tihe filmske scene, konferencije za tisak, teška pitanja, političke kampanje, nespretni, ali obronamjerni kaniati... razoč arano lice Georgea McGo- verna one nodi ka je Richar Nixon pobijeio za laku... ojela Oskara i moja nelagoa što du obiti jenoga za Slatku Irmu ka sam mislila a ga moja izve- ba ne zaslužuje... razočaranje ka ga nisam dobila za Apartman, jer je to bila godina kad je Elizabeth Taylor skoro umrla tijekom traheotomije...

ostala četiri puta ka sam bila nominirana, a nisam osobito marila... uge probe, profesionalne svađe, bolni mišidi i trema, glupi ravnatelji stuija, isciplinirani sati pisanja koji su se vrtjeli oko osobnog i uvijek prisutnog osjedaja uge potrage za onim što uistinu jesam. Što sam to propuštala? Jesam li poput tolikih rugih žena, neprestano tra- gala za oblikom vlastitog ientiteta u svezi s muškarcem? Jesam li vjerovala a du nadi svoju rugu polovicu u nekome tko me voli unatoč frustracijama i uza ludnosti? Hong Kong i Gerry preplavili su mi misli. Tamo sam ga upoznala na

jenoj o njegovih konferencija. Opet sam se ponaala a de ovoga puta biti rukčije, a de me više ispuniti. * * * - ivno je to kako se voliš spakirati i otidi u jenom trenu - rekao je. - Kako ti to uspijeva? Kako možeš

biti tako prilagoljiva? I viiš toliko toga. Ja nika nemam vremena. Nije zamijetio a nisam ogovorila... a nisam bila sigurna ne bježim li ususret nečemu ili o same sebe. Pitala sam se bi li Gerry za to ovojio vrijeme čak i a ga je imao. Nisam mislila a nede vijeti ono u što glea... uistinu nisam. Putovao je po Africi ka je bio mlaid. Ali ka je govorio o tome, ojenom sam shvatila da nika nije spomenuo što je jeo, što je oirnuo, što je viio, pomiri - sao, osjetio. Uglavnom je govorio o Africi kao o sociološkom putovanju, a ne kao o ljuskom iskustvu. Pričao je kako su "mase" izrabljivane i siromašne i kolo- nizirane, ali nika kako se osjedaju zbog toga niti kako zapravo žive. Nikada prije nije bio u Hong Kongu, a kad smo sjedili u njegovoj hotelskoj sobi, morala sam mu

protumačiti okolinu. Nije osjedao a je taj rajski kaos u stvari Hong Kong - vozači rikši među taksijima; grad što vrvi milijunima ljui (5 500 000) nabubrio i kao a se izlijeva u zaljev; raj za kupce, kineska svila, japanski brokat, inijski pamuk i švicarska čipka; roba i satovi, hrana i nakit i roga i parfemi i uzorci i ža i slonovača, te rangulije iz cije loga svijeta donesene u ovu slobodnu luku radi zarade, ništa o toga nije zaivilo Gerryja niti mu se onja vilica objesila u čuu. Ustvari rekao je a nije jeo kinesku hranu otkako je stigao. Bojao se a de nas stražari koji naziru njegov kat prepoznati i misliti loše o njemu. Rekla sam mu a u Aziji svi i tako znaju sve što mi stranci raimo i a im to ništa ne znači. Oni naprosto moraju znati. Slušao me je kao a mu pričam bajku ka sam opisivala kako sam šetala o- lje po Kowloonu; pokraj udana sa svilom, tvornica žaa, satova iz Švicarske i naseljenih ijelova gje su živjeli njegovi zemljaci. Britanci. Pričala sam mu o "Star Ferry" i zaljevu gje su kineske žunke grimiznih jeara klizile ualjavajudi se o kopna. Govorila sam mu o ulici Cat. gje su se štanovi prelijevali svime što u mašti možete omisliti. Rekla sam mu a sam se uspela na vrh Victoria i promatrala broove olje u luci. Sjeio je očaran mojim v rtoglavim opisom i- jamanata, bisera, starina, obilja hrane, rukom istkanih tkanina i detaljnih rezba- rija koje su radila djeca ne

starija o vanaest goina, jeca koja su izvoila posao oraslih prije nego što su mogla shvatiti

koliko ih to stoji. Opisivala sam navale turista... europskih, afričkih, japanskih, malajskih, inijskih, američkih... i mnogih rugih koji su tražili obru pogobu. Opisala sam Gerryju kako začini vise u zraku, kako se rock'n'roll glazba mi- ješa s kineskom operom, kako ulični proavači plastičnih ogrlica čuče nagnuti na prekrasne kineske zjele i prinose rižu ustima izrezbarenim štapidima o slonovače. Turisti su bili užurbani, trgovci su bili užurbani, jeca su bila užurba- na, autobusi su bili užurbani, vozači rikši su bili užurbani... a bi obavili što više kupnje i proaje u što manje vrijeme. Na neki čuan način, sve je funkcioniralo. Svatko se tu posvetio stjecanju novca, bez iluzija, bez pretenzija o svrsi postojanja Hong Konga. Bilo je kao u Las Vegasu. Nitko se nije pretvarao. Bili su ono što jesu. Ako su vas prevarili, bio je to dio igre. To ste nekako i o čekivali, jer se ionako nitko nije želio cjenkati. Hong Kong je bio mjesto

na kojem ste mogli bankrotirati šteedi novac. Gerryjeve su oči svjetlucale i sjale ok sam mu svake večeri prepričavala što sam raila tijekom ana ok je on sjeio na sastancima. Bilo je istina da nije mogao izlaziti koliko je želio, ali ka bi mu to i uspjelo oimalo se kao a najraije ne bi napustio svoju sobu. Posljednjeg dana sam dogovorila da nas mala brodica odveze do New Ter ritories7, gdje

sam pronašla mjesto za izlet. Spakirala sam limunau i senviče i slatke pite. Ali na brou je ponovno govorio o bijenim uvjetima u kojima Kinezi žive. Ponovno je pričao o razlikama između bogatih i siromašnih. Rekao je kako bi bo- gati trebali iznadi način a rage volje poijele svo ju zaradu s onima koji su bili slabije srede o njih. Nika mu nije palo na pamet a bi siromašni mogli biti obareni uhovnim bogatstvom na kojem bi im bogataši zavijeli ka bi samo znali za to. Nika nije pomislio a bi bogataš mogao biti nesretan na jean puno više izoliran i otuđen način. Nije mislio na "bogatu osobu". Uvijek su to bili "bo- gati" i "siromašni" - amorfne cjeline. Sjetila sam se kako me je jedan ragi prijatelj ulovio u mom katka auto- matskom liberalizmu optuživši me a uopde ne suosjedam s bogatima, ok sam siromašne obasipala svom mogudom pažnjom. Istina me je uboko pogoila. Gerry? - prekinula sam ga. - Što je s onim brežuljcima tamo što izgleaju poput žaa, a čak i siromašni mogu u njima uživati? Poigao je pogle. - A pogledaj u ove sampane koji klize pokraj nas s grimiznim jerima. Što je s ljuima koji nam s njih mašu? Ustao je. - Pretpostavljam a zvučim poput Sunay Obsewera, zar ne? Gerry se stiljivo nasmiješio. - Žao mi je - rekao je - ponekad sam naporan, zar ne? Pristali smo u luku u uvalici New Territories i iskrcali se. Posada je ostala na brodici. Gerry je nosio

kutije s hranom, a ja sam nosila termosicu i eku. Krošnje na nama šuškale su na morskom povjetarcu uz obalu ok smo se približavali ukrašenim brima u alj ini. Udisali smo mirisni zrak. Gerry je skinuo cipele i hoao bos po tlu. Uzahnuo je i raširio ruke na toplom suncu. Zastao je ko svakog rveta i ivljeg cvijeta. Zajenuo je tratinčicu iza uha. ošli smo o potoka koji je svjetlucao na Suncu, ptice su slijetale na cvjetne grmove na obje njegove strane. Nije bilo nikoga uokolo. Skinuo je košulju i hlače i ležernim pokretom bacio se na leđa u bujicu. Pružio je ruku prema meni. Ski- nula sam ljetnu haljinu i zagazila u vodu, te legla pokraj njega. Osjetili smo kliza vo kamenje ispod nas i nije nam

smetalo ka nas je potok počeo nježno nositi nizvono. Ptice su cvrkutale izna nas u krošnjama. Uhvatili smo se za ruke i u isto vrijeme otresli svjetlucave kapi s kose. Gerry je rukom obujmio mo ju glavu i 7 dio Hong Konga koji je V Britanija unajmila o Kine na razoblje o 99 goina počevši o 1898.

privukao me na svoje grui. U tišini smo se vratili o mjesta gje nam je bila ojeda. Stajala sam pokraj njega. - Prokletstvo - rekao je objesivši ruke o moja ramena i zagleavši mi se u oči. - Kako du te pomiriti s ostatkom svog života? - Ne znam - rekla sam. - Ne znam. Raširio je eku i prostro je na

tlo. Ležali smo na njoj i gleali kroz veliku krošnju u nebo. Ot prilike sat kasnije uputili smo se natrag do brodice. Pitala sam se kako de Gerry pomiriti sebe s ostatkom svoga života. Iudeg jutra Marie mi je spravila oručak ok sam sjeila na terasi. Nisam bila sigurna o čemu sam razmišljala - misli su mi bile zbrkane i sudarale se. Bilo je sigurno da sam nezadovoljna s Gerryjem, ali bilo je tu još nečega. Bila sam iz- među va filma, ali s poslom je sve bilo u reu. Trebala sam plesati u Vegasu i Tahoeu uskoro, a znala sam a sam spremna. akle, mogla sam redi a sam prilično sretna osoba po svim mjerilima, ali ne i osobito spokojna. Nazvao je David. Upravo je stigao u grad i pitao

me je hodu li odi na sat yoge. Rekla sam a se viimo tamo. Uživala sam u hatha yogi zato što je bila tjelesna, a ne meitativna, prema je iziskivala koncentraciju i osjedaj opuštenost i. Ali pod zrakama Sunca što su o- pirale kroz prozor i upotpunjavale zvuk instruktorova glasa, uživala sam istežudi svaki mišid i tetivu svoga tijela a bih ih ispunila energijom. Tjelesni napor raz- bistrio mi je misli. - Poštuj svoje tijelo i ono de se dobro ophoditi s tobom - riječi su mog učite- lja (bio je hinus) - I idi polako. Yoga iziskuje zrav razum. Ne postavljaj tijelu zasjee. Moraš se zagrijati prije istezanja. Ne lovi svoje mišide na prepa. Mišidi su kao ljui; treba ih pripremiti, u suprotnom se prepanu i zgrče. Moraš pošti- vati njihov tempo. Zamisli se poput istraživača koji ulazi na neotkriveno poru- čje. Muar istraživač ie sporo, jer nika ne zna što ga čeka iza ugla. Samo ka i eš sporo, možeš to osjetiti prije nego što ga osegneš. Viiš, yoga razvija samo- pouzanje zato što te ovoi u oir sa samom sobom. Unutar tebe je vrlo mirno. Nauči tu živjeti. Svijet de ti se. Slušala sam njegove riječi između položaja. - Za uspješnu yogu potrebna su četiri stava - rekao je - vjera, olučnost, strpljenje i ljubav. Ona je kao život. Ako ste obri i osljeni u svojoj borbi u ovom životu, bit de vam lakše u iudem. Triko mi je bio mokar od znoja. - Bori se u ovom životu, pa de ti u iudem biti lakše? Pretpostavljala sam da zaista vjeruje u to. On je, ipak bio hindus. Obu kla sam suknju i majicu, pa smo David i ja

otišli.    Izlazedi na iscrpljujude kalifornijsko sunce, avi je rekao: - Iem o knjižare rvo Bohi. Želiš li sa mnom? - Drvo Bodhi? - pitala sam. - Nije li to drvo ispo  kojega je Buha meitirao četreset ana ili nešto slično? - Točno - rekao je. - Pa kakva je to ona knjižara - indijska? - Oh, pa pomalo odgovorio je. - Imaju sve vrste okultnih i metafizičkih knjiga. Zar nisi nika čula za nju? Posramljeno sam priznala da nisam. - Pa, mislim a de ti se svijeti - rekao je nježno - Ako se tako obro osjedaš ok raiš yogu, uživat deš u riječima nekih o revnih mistika. Čuim se a si provela toliko vremena u Iniji, a a se nisi upoznala s uhovnošdu te zemlje. Bilo kako bilo, to je na Melroseu pokraj La Cienegae. Nadi demo se tamo. - U reu, zašto ne - rekla sam. Ka se toga sjetim, mogu redi a je ta jenostavna oluka, onesena jenog lijenog poslijeponeva, o posjeti neobičnoj knji- žari bila jedna od najvažnijih oluka u mom životu. Još jenom me je to po- sjetilo kako je potreban tek mali korak ona ka smo spremni. Ranije u životu, takav bi mi prijelog značio gubljenje cijelog poponeva ka sam trebala pro- čitati mnogo scenarija i uzvratiti brojne tele fonske pozive. Bila sam prezauzeta uspjehom a bih shvatila a postoje i ruge imenzije života. avi je ved stigao o knjižare rvo Bohi ka sam stigla, čekao me je ispre, oslanjajudi se na rvo. Nasmiješio se ok je parkirao svoj veliki Lincoln na mjesto namijenjeno za bubu. - Unajmljujem ovaj auto - rekla sam. - Ne

posjeujem auto. Velika su gnja- važa, a i ne razumijem ih. okle go ima četiri kotača i nešto benzina, zao- voljna sam. Znaš što mislim? - Da - odgovorio je. - To je vjerojatno bolje nego što misliš. Uzeo me po ruku i uveo unutra. ok smo ulazili, osjetila sam miris štapida o sanalovine kako se lagano širi po prostorijama prenatrpane knjižare. Osvrnula sam se oko sebe. Buha i yogiji za koje nika nisam čula smiješili su se s plakat a na zidovi ma. Posjetitelji s knjigama u rukama stajali su okolo pijuckajudi biljne čajeve i razgovarajudi šapatom. Počela sam proučavati police s knjigama.

Naslagane už zi- ova bile su knjige i knjige o temama koje su obuhvadale teme o života nakon smrti, o toga kako treba jesti za života na Zemlji. Uputila sam slabašni smiješak aviu. Osjedala sam se kao da ne pripadam tu i pomalo glupo. - Ovo je fantastično - rekla sam, zažalivši što sam osjedala potrebu a bilo što kažem. Mlaa žena u sanalama i prozirnoj suknji o gaze prišla nam je i poslužila nas čajem. - Mogu li vam pomodi? - upitala je vrlo spokojnim i mirnim glasom. Uklapala se u atmosferu knjižare - ili sam moža ja bila teatralna. Ka sam se okrenula a je pogleam, prepoznala me i predložila a me prestavi vlasniku koji je pio čaj u svom ureu. avi se nasmiješio, pa smo pošli za njom. Ured je bio prepun knjiga. Vlasnik je bio mlad, srednjih tridesetih godina i imao je bradu. Bilo mu je

rago što me vii i rekao je a se osjeda počašdenim. Rekao je a je pročitao moje knjige, a osobito ga je zanimalo ono što sam napisala o vremenu proveenom na Himalaji. - Koliko ste aleko otišli u tehnikama meditacije? - pitao je. - Rabite li kam- palbhati isanje? Teško je, ali jelotvorno, ne mislite? Nisam imala pojma o čemu govori, a upravo u tom trenutku upao je unutra mlaid kratko pošišane kose i u majici nogometne momčai. Pogleao je mene, pa avia, pa vlasnika (koji se zvao John) i nacerio se. - Slušaj, čovječe - rekao je - kakva su to sranja: ako misliš ispravno, posta- ješ sretan? Mislim, čovječe, kako može tip biti sretan u ovom svijetu i zašto vi zavoite rulju a povjeruje a je to mogude? avi me je primio za ruku ka je osjetio koliko sam užasnuta. John je pitao može li mu pomodi, ali ovaj je samo nastavio. - Mislim, što je to? - rekao je - mirisni štapidi i biljni čajevi, sjajni posteri - svi ste vi seratori. John je nježno uzeo avia i mene po ruku i izveo nas iz urea natrag u knjižaru. - Ispričavam se - rekao je. - Nema problema - uzvratio je David. - I on mora pronadi svoj put, poput svih nas. Kimnula sam glavom pokazujudi a nije važno, a avi je rekao a možemo sami pronadi ono što nas zanima - neka se ne brine. - Isuse - rekla sam - zašto oživljava ovo mjesto kao prijetnju? - Ne znam - rekao je David. - Moža je uložio puno emocija u neprijateljstvo. Teško je povjerovati a je mogude postidi mir. Zatim me oveo o ogromne police na kojoj je pisalo "Reinkarnacija i be smrtnost". Na njoj su se nalazile knjige od Bhagavadgite do Egipatske knjige

mrtvih, te tumačenja Biblije i Kabale. Nisam znala u što gleam. Pogleala sam pozorno u avia. Vjeruješ li u sve to? upitala sam. - Što to sve? upitao je. - Ne znam - rekla sam. - Vjeruješ li zaista u reinkarnaciju? - Pa - rekao je - ka proučavaš okultno tako ugo koliko sam ga ja prouča- vao, naučiš a pitanje nije je li to istina, ved više kako jeluje. - Hodeš redi a vjeruješ kako je to čvrsto ustanovljeno kao činjenica? Slegnuo je ramenima i ogovorio: - Pa da, vjerujem da jest. To je jedino što ima smisla. Ako svatko o nas nema ušu - zašto ona živimo? Tko zna je li to istina? Istina je ako vjeruješ, to se može onositi na bilo što, zar ne? K tome, mora biti nečeg u činjenici a je vjerovanje u ušu ono što je zajeničko svim religijama. - Da - rekla sam. - Ali moža su sve religije također lažne. Nastavio je gleati knjige, ali ne zato što mu je razgovor bio nezanimljiv ved više zato što je naprosto tražio oređenu knjigu. Nisam puno razmišljala o religiji o svoje  vanaeste godine ka sam igrala križid-kružid tijekom vjeronauka. avi je posegnuo za knjigom. - Trebala bi pročitati jela ne samo s ove police ved također i Pitagoru, Platona, Ralpha Waloa Emersona, Walta Whitmana, Goethea i Voltairea. - Jesu li i oni vjerovali u reinkarnaciju? - akako, i opsežno su pisali o tome. Ali sve to završi na polici s knjigama o okultnome, kao a je crna magija ili nešto slično. Voltaire je vjerovao u reinkarnaciju? - Jasno - rekao je David - rekao je da ideja o tome da se r ađamo više puta nije ništa čunija o one a se rađamo samo jenom. Ja se slažem s njim. Pogleala sam u njega. Njegove su plave oči bile olučne i bistre. - Čuj - rekao je. - Znaš li što uopde što znači riječ okultno? - Ne - odgovorila sam. - Pa, znači 'skriveno'. akle, samo zato što je nešto skriveno, ne znači a ne postoji. Pomnije sam se zagleala u aviovo koščato tužno lice. Govorio je smire- nim glasom,

bez oklijevanja, osim ka bi shvatio a pokušavam shvatiti o čemu govori. - Želiš li a ti napravim nešto poput popisa literature? - pitao je pokazujudi smisao za korisnu praktičnost. Kratko sam oklijevala pomislivši na pet scenarija koji su čekali na čitanje i ujeno se upitala što bi Gerry pomislio a me vii kako čitam ovakve knjige. - Može - rekla sam. - Zašto ne? Ljui su mislili a je Zemlja ravna sve dok netko nije dokazao suprotno. Pretpostavljam da bih trebala biti radoznala kad su u pitanju

sve vrste 'skrivenih' mogudnosti. Tko je uopde pomislio a nam sidušne bakterije plaze po koži ok nisu izumili mikroskop? - Izvrsno - rekao je David. - Za mene je prava inteligencija širina uha. Ako osjedaš a nešto tražiš, zašto tome ne bi pružila priliku? - U reu. Osjetila sam a se smiješim. avi je rekao: - Raskomoti se i razgleaj okolo, a ja du ti onijeti hrpu toga za čitanje. Obrisao je kutove usana i jako zaškiljio te počeo pregleati police. Prelistavala sam knjige o kombiniranju hrane, vježbama yoge, meitaciji i ostalim zravim temama koje sam razumjela. Nakon pola sata, avi je imao pune ruke knjiga i pitala sam se, ok sam mu zahvaljivala izlazedi van na kalifornijsko Sunce, hodu li ika proniknuti barem je- nu o njih. Iudeg sam ana trebala idi u Honolulu, pa sam se oprostila s aviom i pošla kudi razmisliti, omoriti se, spakirati i ako buem imala vremena, čitati. Te sam nodi potražila pojam reinkarnacija u enciklopeiji. opustite mi a kažem a nisam ogojena kao religiozna osoba. Roitelji su me slali na vjeronauk svake nejelje zato što se znalo a je to mjesto na kojem * * *

treba biti nejeljom. Nosila sam krinoline i posuknje, i truila se a ne gleam prečesto u tekstove pjesama koje sam trebala znati napamet. Pitala sam se gje bi završio novac nakon što bi onijeli košarice, ali zaista nika nisam osjedala a Boga ima n iti da Ga nema. Isus Krist se doimao kao pametan, muar i svakako obar čovjek, ali ono što sam naučila o njemu iz Biblije, oživljavala sam kao filozofiju i mitologiju pa mi je ostalo strano. Ono što je propovijeao nije me uistinu otaklo, stoga nisam ni vjerovala ni ne vjerovala. On je naprosto bio ... poput svih nas... i činio je obro neka avno. Pomalo sam sumnjala u to a je bio Sin Božji, ustvari ka sam bila na pragu svojih vaesetih, olučila sam a za mene Bog i religija zasigurno pripaaju mitologi ji i a ako ljui žele vjerovati u to, nemam ništa protiv, ali ja to nisam u stanju. Nisam mogla vjerovati u nešto za što nije bilo okaza, a povrh toga nisam osjedala očajničku potrebu za svrhom života ili nečim u što bih vjerovala osim u sebe. Ukratko, ka se railo o religiji, vjeri u Boga ili besmrtnosti uše, nisam o tome puno razmišljala. Nitko nije inzistirao, pa mi je tema bila osana, niti izbliza tako uzbuljiva kao nešto stvarno i smiješno kao što su ljui. Svako toliko, kako sam sazrijev ala, upustila bih se u zabavnu raspravu o stupicama takvih mi- toloških vjerovanja i o tome kako nam one skredu pozornost s istinskih nesreda što su snašle ljuski ro. Nisam previše cijenila neemokratičnost Crkve - bilo koje Crkve - i ržala sam a je opasna jer uvjerava ljue a de gorjeti u paklu ako ne vjeruju u raj. Ali koliko go sam bila nezainteresirana za Boga. religiju i rugi svijet, u svemu tome bilo je nečeg strašno zanimljivog. Od rane mladosti zanimao me je identitet. Moj i svih koje sam sretala. Identitet je za

mene bio stvaran. Tko sam ja? To su svi? Zašto činim stvari koje činim? Zašto ih oni čine? Zašto su mi neki ljui bili raži o rugih? Analiza ljuskih onosa postala mi je omiljena tema - odnos koji sam imala prema sebi kao i prema rugima. Stoga me moža baš zato što sam se zainteresirala za porijetlo vlastitog ientiteta, zaintrigiralo a moža postoji nešto više o onoga čega sam svjesna u svjesnom ijelu svoga uma. Moža postoje rugi ientiteti uboko zakopani u mojoj posvij esti koje trebam samo potražiti i nadi. Uistinu, puno sam se puta u svom poslu i izražavanju svoga Ja kroz ples, pisanje ili glumu, začuila sama sebi jer nisam mogla oreiti otkua potječe neki osobiti osjedaj ili sjedanje ili na- ahnude. Sve bih to pripisala maglovitom pojmu kreativnog procesa, poput vedine svojih kolega umjetnika, ali morala sam u sebi, tko go bila, priznati a osjedam plamen koji nisam

mogla razumjeti niti otadi. Koje je bilo porijetlo toga plamena? Otkua je olazio? I što m u je prethoilo? Više me je zanimalo što se ogađalo prije, nego što bi uslijeilo poslije. Iz toga razloga, pretpostavljam a me nije toliko zanimalo što de se ogoiti sa mnom ka umrem, koliko me kopkalo što me je to činilo ovakvom kakva jesam. Stoga me je najprije privukla ieja o životu prije rođenja, mogla bih redi a sam je iz ra- oznalosti željela istražiti. U enciklopediji je pisalo da je doktrina reinkarnacije stara koliko i pisana po vijest. To je vjerovanje

a postoji sveza između svih živih bida i a se uša ili uh čo vjeka postupno pročišdava sve ok se ne vrati natrag k zajeničkom Izvoru i porijetlu sveg života koji je Bog. Bilo je to vjerovanje a je uša besmrtna i utje- lovljuje se uvijek iznova, sve ok se moralno ne usavrši i ne proč isti. Pisalo je da su srone teme karma, to jest, rješavanje unutarnjih tereta i reinkarnacija, tjelesna prilika za život rai orae karme, bile najstarija vjerovanja u povijesti čo- vječanstva, te a je puno šire prihvadena o gotovo svih religijskih istina na svi jetu. To je za mene bila novost, oduvijek sam maglovito povezivala

reinkarnaciju s uhom bez tijela, akle uhovima, okultnim i stvarima koje se miču po nodi. Nikaa to nisam povezivala s jednom od glavnih, ozbiljnih religija. Zatim sam pogleala što piše o religiji. Iako je bilo nemogude ati konačnu efiniciju, nekoliko olika bilo je zajeničko svim religijama. Jena je bila vjerovanje u postojanje uše, ruga prihvadanje natprironih objava i konačno, između ostalog, opetovana potraga za spasenjem uše. O Egipdana o Grka, o buista o hinusa, vjerovalo se a je uša entitet koji ouvijek postoji i useljava se u niz tijela, inkarnirajudi se za neko razoblje, a zatim provoedi vrijeme u astralnom obliku kao bestjelesni entitet koji s e ipak inkarnira uvijek iznova. Svaka je religija imala svoje objašnjenje porijetla uše, ali nije bilo nijene koja je tvrila a uša nije io čovjeka i a nije besmrtna. Negje između žiovstva i kršdanstva, Zapa je napustio revni koncept reinkarnaci je. Zatvorila sam enciklopeije i neko vrijeme razmišljala. Stotine milijuna ljui vjerovali su u teoriju reinkarnacije (ili kako su to ved nazivali), ali ja, rođena u kršdanskoj obitelji, nisam čak znala ni što to zaista znači. Pripremila sam se za olazak i sastanak s Gerryjem pitajudi se što bi se još moglo ovijati u ovom svijetu o čemu nika prije nisam razmišljala. Let o Los Angelesa o Havaja bio je melankoličan i ugoan. Vedi io puta sam spavala i razmišljala o Gerryju. Razmišljala sam o prij ateljstvu s Da- vidom i pitala se s koliko sam mnogo drugih ljudi šetala i jela i ružila se, a a ih nisam uistinu poznavala. Prijavila sam se u hotel Kahala Hilton po rugim imenom. Nitko nije zamijetio. Zatim sam otišla u svoju sobu i čekala. Bila sam tu... stojedi na balkonu još jene hotelske sobe oakle se pružao pogle na Tihi ocean, što se njihao i gibao... čekala sam. Čekala sam muškarca. Čekala sam muškarca kojeg volim ili barem tako mislim, što go to značilo. Znala sam a je ono što osjedam prema njemu snažno i znala sam a bih pošla bilo kamo, naprosto sam morala biti s njim. Oboje smo bili zauzeti i bavili se kre ativnim radom kako bismo si

ispunili život, ali pretpostavljam a nam je trebalo više. Znala sam a meni treba. Otka znam za sebe, osjedala sam potrebu a bu- em zaljubljena. Muškarac se oimao najočitijom svrhom tog osjedaja i želje. Ali moža to nije bio, moža sam samo trebala osjedaj zaljubljenosti, ok mi se viša svrha gubila iz vida. Ne znam. Honolulu je jedno od mojih omiljenih mjesta, osobito u zalazak Sunca,

iako je saa bio prepun šarenih havajskih haljina i turista čiji su fotoaparati škljocali na kongresima. Kahala Hilton bio je jean o najljepših hotela na svijetu, s unu- trašnjim i vanjskim vrtovima, podvodnim barom i delfinima koji su razigrano

Tajna svijeta je u tome što se sve nastavlja i ništa ne umire, ved se samo nakratko povlači iz via i poslije se ponovno vrada... Isus nije mrtav, on je sigurno živ; ni Ivan, ni Pavao, ni Muhame ni

Aristotel; ponekad nam se čini a smo ih sve vijeli, gotovo bismo mogli nabrojati imena kojima se zovu. Ralph Waldo Emerson Nominalist i realist 4. poglavlje

skakali po bazenu s morskom voom. Tiho sam slušala zapljuskivanje valova po obali. Čula sam kako šuška lišde kokosovih palmi. A zatim sam začula tupi zvuk. Zreli je kokos pao, spreman a se raspukne. Pogleala sam na sat. Gerry je rekao a de stidi o pola seam. Ved je bilo pol a seam. Bilo je vero, pa letovi nisu kasnili. kasnili. U zračnoj luci su rekli a nije bilo problema s vremenom u Londonu. akle, morao je poletjeti na vrijeme. Pa, svijet je na koncu tek loptica za golf. Ubrzo de stidi. Teško mi je paalo to kašnjenje jer sam sam znala a imamo samo triesetšest triesetšest sati. Isuse, vrijeme kao a mi je bilo neprijatelj. Bez obzira čime sam se bavila, nikaa ga nisam imala ovoljno. Toliko sam željela iskoristiti i uživati u ono malo što sam imala, a sam se neprestano ljutila na vrijeme koje nisam imala, a prošlost i buudnost nekako su mi stalno iskrsavale na putu; prošlost sa svojim posljedicama, buudnost sa svojom tajnovitošdu. Poželjela sam a postoji samo saašnjost. Uahnula sam nježni zrak u sutonu, polako ušla u sobu i uključila televizor. Carter se ljutio na Begina. Tey Kenney se ljutio na Cartera. Dolar je i da lje padao. Pierre Trudeau je nekoga u kanadskom Parlamentu nazvao

pogrnim imenom. Svijet je bio smiješan ili se raspaao, ovisno o kutu gleanja. Nitko nije bio čitav. Osvrnula sam se po hotelskoj sobi. Nisam željela privudi pozornost pa sam uzela sobu, a ne apa rtman. Bilo je to više nego ovoljno za vrijeme koje demo Gerry i ja provesti zajeno. Znala sam a de mu se svijeti Honolulu. Nika nije bio tu. Naala sam se a de ga modi osjetiti. Prvo što de učiniti bit de a izađe na balkon i poglea što ga okružuje. Morao je to učiniti. Ugleat de ijamantnu Glavu8 i razgovarati o palmama. Smirio bi se okružen priroom. Misli su mu se zapravo mogle ulijeniti u "leru", ok pogleom prelazi preko kišom natopljene vodke na kojoj se šdudurila ptica mokrih krila. Konačno bi mogao prestati brinuti o stanju svijeta i izgleima za svoj reizbor, ok se uziže Sunce jarko ružičasto poput flaminga. Njegov uh bi se smirio smirio o pomisli na to a je priroa lijepa i snažnija snažnija od svega drugog. Na kraju, odrastao je na engleskom selu, izržavši engleske zime. Šetao je engleskim poljima i kupao su u hlanom moru u kanalu La Manche. Život u grau ga je eprimirao. Trebao je prostor i izazov priroe. Raovala sam se susretu u Honoluluu. On de uživati u polaganom ritmu života. Opet sam razmišljala o Gerryju kao a sam ja on. Prošlo je još petnaest minuta. Petnaest minuta koje se nika nede vratiti. Te- pih je bio boje trule višnje, s resama. Prekrivač na krevetu bio je maslinasto zeleni, s cvjetovima iste tamnocrvene nijanse. Zašto su se zavjese uvijek morale sla gati s prekrivačem? Pitala sam se bi li Hilton usjekao hotel u jenu o kineskih planina. Kako su smiješni bili Kinezi ka su plesali uz "Staying Alive" iz Groznice subotnje večeri na kinesko -američkim primanjima. I kako de milijara Kineza ponovno zaraiti svoje novčide u ugoj borbi o moernizacije? Je li to bilo vrijeno trua? Nisam znala je li išta više bilo vrijeno trua. 8 Diamond Head - rt na jugoistočnom otoku Oahu, sreišnji Havaji

Zapalila sam još jenu cigaretu. Gerry je pokušao prestati pušiti prije goinu ana i neprestano me grio što nisam niti pokušala. Rekao je a puši samo zato što stalno ulazi u prostorije u kojima rugi puše. Znala sam na što misli. I ja sam mogla prestati. Ved jesam - više puta. Ali kad god sam trebala onijeti konačnu oluku, trebao mi je tihi supatnik koji bi naprosto sjeio i izgarao, ali se ne bi mi ješao. Nisam uvlačila, pa mi nije smetalo smetalo u pjevanju i plesu, ali bockalo bockalo bi me u grlu i tjeralo me na kašalj. U reu, prestat du ka stigne Gerry, pa du vijeti hode li i on. Mjesec se izao izna Waikikija.

ijamantna Glava bio je crna ljuštura u o- sjaju na površini mora. Moža nije stigao na avion u Lononu. Sastanak i raspra- va o problemima Sjevera i Juga mogao je prodi i bez nje ga, pretpostavljala sam. Ali ja nisam. Zazvonio je telefon pokraj kreveta. Bilo je skoro osam. - Bok - rekao

je Gerry kao a nismo bili razvojeni tjenima. tjenima. Rastopila sam se čuvši njegov tihi glas. Govorio je rukčije ka nije u ureu. - Zaržali smo se u vorani za prijame u zračnoj luci - rekao je. - Stali smo jean sat. Netko se trebao pobrinuti pobrinuti za prtljagu ok su nas zamolili a čekamo. Ali nitko to to nije učinio. Na kraju sam sam otišao po svoju. Ka si ti stigla? - Prije nekoliko sati - rekla sam, ne želedi oati a sam brojala svaku izgu bljenu minutu. - Moram se osloboiti nekoliko čestitih žena koje žele otidi na pide s našom elegacijom. - Čestitih žena? upitala sam. - a, čestitih žena. Luckaste su, ali obra srca. akle, pobrinut du se za to i odi što prije buem mogao. Čeznem a te viim. Spustila sam slušalicu, pogleala ponovno u zrcalo, progutala ljutnju na njegovu šovinističku primjebu o čestitim ženama i olučila se presvudi u svoj omiljeni zeleni vuneni žemper. Otškrinula sam vrata v rata ka ko Gerry ne bi morao kucati i čekati a ođem. Po honiku su živahno prolazili tajni agenti i političari iz svih krajeva svijeta. Pitala sam se kako de on udi, a a ga nitko ne prepozna. Navlačila sam žemper preko glave ka sam ga čula kako otvara vrata i ulazi u sobu. Znala sam a je tu, ali nisam ga vijela o žempera koji mi je zapeo za naušnicu. Osjetila sam njegove ruke oko struka. Pre očima mi je bila samo zelena vuna. Poljubio me u vrat. Osjetila sam kako uzišem istoobno zbog topline njegovih usana i žempera koji mi nateže probušeno uho. Nisam se mogla pomaknuti. Zaronio je rukom ispo žempera i kroz vunu pronašao moje lice. - Nemoj se nikad pomaknuti - rekao je. - Volim te upravo ovakvu. Daj da ti po mognem - ponudio je. Oslobodio mi je naušnicu i poljubio me u uho. Omaknuo se i odmjerio me pogledom. - Sviđa mi se ta boja - rekao je. - Lijepa je. Zatim je prošetao po sobi i rekao a sliči njegovoj. Kao što sam i mi- --ila, omah je izašao na balkon i pogleao u pravcu Dijamantne Glave. - Pogledaj te palme - rekao je. - Doimaju se nestvarnima gotovo kao da su naslikane na nebu. Je li to Dijamantna Glava? - Jest - odgovorila sam. - Izgleda kao kulisa, ali je stvarna. - Ovo je raj, zar ne? Uzeo je moju ruku i svio je oko svoga struka. - Jesi li gladna? - pitao je. je. - Mora da jesi. Uvijek si gladna. Jesam. - I ja sam. Iemo jesti. Otišla sam o telefona i naručila va mai -taija9 i večeru. Gerry nije znao

što je mai-tai. Zabavljalo ga je to što sam tražila više ananasa, otišao je u kupaonicu da se opusti u kai. On je očekao konobara. Pokrila sam tanjure s večerom i ponijela mai -taije u kupaonicu. Sjedila sam na školjci ok se on kupao. Pijuckao je svoj mai -tai kroz višnju što je plivala u čaši. Polijevao je toplu vo du s pjenom preko svojih nogu. Bile su preugačke za kau. - Pa - rekla sam - kako ide? Kako živiš? - Dobro - rekao je. - I što još? To uvijek kažeš. - Pa, imali smo nekih problema u Lononu. Čitala si o tome. Ne brini za mene. Kako tvoj život? Pričala sam mu o novoj koreografiji u mom nastupu, o svakonevnom vje- žbanju kako bih ostala u formi, o prehrani zravom hranom s kojom ko jom eksperimentiram i o tome kako je teško nadi obar scenarij za ženu. Pitao je zašto. Rekla sam a je to vjerojatno neka zakašnjela reakcija na militantni feminizam. Nitko više nije znao napisati obru žensku ulogu jer nisu znali što žene zapravo hode. Barem muški pisci nisu znali. A žene su pisale o tome kako su žene nesretne i neispunjene. Pa, koga je briga za to? Ka se rai o zabavi, tko de platiti da to vidi? - Ne znam - izjavio je Gerry. - Meni ovoljno muke zaaje ešifriranje onoga što naro želi... a kamoli što žele žene. Ne želim zvučati bahato - dodao je - ali imamo ekonomiju koja nas je sve iznevjerila i nisam siguran a demo ugo modi ostati optimisti. Rekla sam a znam što misli, a ona me pitao kako stoje stvari u Americi. Oklijevala sam, a zatim ogovorila a nisam sigurna. Američki je naro bilo teško shvatiti. Ta sam ja njega pitala što se ogađa u svijetu. Kritizirali smo naugačko i naširoko, uživajudi sa slašdu jeno u rugome, ok smo govorili i smješkali se i slušali kao a smo

govorom zaobilazili jeno rugo. Nije bilo bitno što smo govorili, ved kako smo to izgovarali. U tome smo uživali. Promatrali smo jeno rugo potpuno očarani. Nešto nas je osobito ouševljavalo u načinu na koji smo micali ruke, u našem izražavanju, u načinu na koji bismo naslanjali glavu na ruku ka smo se pokušavali usreotočiti - svaki izvođač hipnotiziran onim rugim. 9 mai-tai - žestoko kinesko pide obiveno estilacijom žitarica

Razgovarali smo o Carteru, inflaciji, olaru, pa čak i o Ii Aminu i solarnoj energiji i ok smo govorili, bilo je kao a voimo ljubav našim umovima na vo- strukoj razini, svaka je riječ proizvoila sidušne iskrice i eksplozije u našim glava- ma. Nije bilo bitno voimo li razgovor o novom prijelogu poreza ili OPEC- ovom10 povedanju cijena ili ženskim filmskim ulogama. Neka vrsta senzualne i- namike bila je na jelu. inamika koju mi je bilo teško objasniti, ali mi je bilo nešto poznato u njoj. Rekla bih nešto o naftnim poljima u Iranu i kako bi se rad nici trebali ujediniti, a ispod oka pratila kako se Gerryjev

pogle ovija oko mene poput mekog maslaca. Slušao je i čuo moje riječi, ali mogla sam osjetiti kako se u njemu polako sprema erupcija vulkana i izlijeva se kroz njegove oči. Nisam že- ljela ispružiti ruku i otadi ga, ni poljubiti niti priružiti mu se u kai. Uživala sam u osjedaju suzržavanja i komuniciranju na vije razine istoobno. Sviio mi se način na koji sam rabila riječi ri ječi kako bih nazirala ono što se ovija unutra, jer sam osjedala a je gotovo previše eksplozivno. Nisam bila sigurna zašto. Zagleala sam se u njegovo tijelo u toploj voi. Pjena Vitabath mjehuridima je ocrtavala obrise njegove kože. Promatrala sam kako njegovo spolovilo pluta. Pitala sam se kakav je to osjedaj i na neki način osjetila a znam. Gerry se ispružio u kai i zatvorio oči. Nakon nekoliko trenutaka pozvala sam ga: - Gerry? Otvorio je oči rekavši: - Što je? - Vjeruješ li u reinkarnaciju? - Reinkarnaciju? Bio je zapanjen. - Bože moj - rekao je - zašto to pitaš? Jasno a ne vjerujem. - Zašto kažeš 'jasno' a ne vjerujem'? - pitala sam. - Pa, zato - nasmijao se - jer je to fantazija. Ljui koji ne mogu prihvatiti ži- vot onakav kakav je ovdje i saa po njegovim uvjetima, osjedaju potrebu a vjeruju takvim izmišljotinama. - Pa, moža rekla sam osjedajudi se pomalo povrijeđenom što je tako britko ismijao tu teoriju. - Moža si u pravu, ali više milijuna ljui vjeruje u to. Moža ima nečega u tome. - Pa, moraju - rekao je. - Ti jadni bijenici nemaju ništa rugo u životu. Nisu oni krivi, naravno, ali ka bi malo više vjerovali u ovje i saa puno bi olakšali poslove poput moga. - Kako to misliš? - Mislim, oni se ne odnose prema svojim životima kao a bi ih mogli po- boljšati. Mislim, oni samo egzistiraju kao a de im biti bo lje sljeedi put, a ovaj život nije toliko važan. Ne, Shirl - nastavio je vrlo olučnim tonom - želim učini- ti nešto a ublažim očajno stanje u ljuskim životima saa. To je sve što imamo i to poštujem. Zašto? Vjeruješ li ti u te gluposti? Zbunilo me njegovo potcjenjivanje. Voljela bih a je bio širokogruniji i htio o tome barem raspravljati. 10 naziv za zemlje izvoznice nafte - Ne znam - rekla sam. - Zapravo ne. Ali niti Reilly11. - Niti Reilly? upitao je. - Što sa to znači? - Samo

irska šala, Gerry. Irska šala za Engleza, ako shvadaš na što ciljam. Okrenuo je jenu ruku u voi i ponovno zatvorio oči. Isuse, pomislila sam, te metafizičke teme zaista mogu uznemiriti ljue . Pitam se zašto. Ja ih uopde nisam oživljavala kao prijetnju. apače, oimale su se kao obro poručje za istraživanje. Kakvo bi zlo moglo proizadi o toga? Razumjela sam što misli ka je rekao a ljui ne preuzimaju odgovornost za vlastitu sudbinu ovdje i saa, ali kako prihvatiti nepravu u slučaju a si se roio u siromaštvu i neimaštini, ok su se rugi roili u blagostanju? Je li život uistinu bio tako okrutan? Je li život naprosto slučajnost? - Osjedam se tako ugono - rekao je Gerry, zavaljen u p jenušavoj kai. - Ovo je lijepa kupaonica. Kada je malo prekratka, ali je zgodna. Zapravo ovaj je hotel

prelijep, ali osobito ova kupaonica. To je samo kupaonica, ali je ivna jer ti sjeiš u njoj. - Da - rekla sam, ovradajudi pozornost o vlastitih misli . - Kupaonice su vrlo intimna mjesta zar ne? Ako se s nekom osobom osjedaš ugono ok ste u kupaonici, ona zaista imaš važan onos s njom. Gerry se nasmiješio i kimnuo. Kupaonica jest intimno, primitivno mjesto, mjesto za ono najosnovnije. Pomislila sam na ogađaj ka je prije puno goina jean moj ljubavnik porazbijao sve u kupaonici u hotelskoj sobi u Washingtonu. Tako je silno zamahivao a je rukama polomio čaše na umivaoniku i tresnuo moj fen o zrcalo, čiji su se komaidi rasprsnuli i pali ravno u kau. Posvađali smo se u spavadoj sobi zbog njegove ljubomore, ali on je iskalio svoj bijes u kupaonici. Zatim sam se sjetila ogađaja iz jetinjstva. Izgubila sam glavnu ulogu u škol- skom baletu o kojoj sam sanjala pet goina. Sjetila sam se kako sam se promatrala u zrcalu izna umivaonika pitajudi se što to sa mnom nije u reu i prije nego što sam shvatila što se ogađa, povratila sam u umivaonik. Pomislila sam na prvu večeru koju sam prireila u Kaliforniji. Bila sam toliko živčana i nisam mogla po nijeti pritisak u poslu omadice, a sam ostala sjeiti u kupaonici sve ok se večera nije završila. Sjetila sam se oštrog, hlanog zimskog ana ka smo se Warren i ja igrali u blatnjavim lokvama. Meni je bilo šest goina, a njemu tri. Majka se razljutila. Gurnula je Warrena u kau a ga opere; slušala sam njegovu očajničku vrisku kako dopire iz kupaonice. Pomislila sam na dan kad je Warren pao i rasjekao ruku na slomljenu

bocu o mlijeka, a tata ga je žurno oveo u kupaonicu i ržao mu krvavu ruku na kaom. Sjedam se njegova moledivog izraza lica ka je pogleao tatu i rekao: - Tata, ne daj da me boli. Sjetila sam se jene svoje kudne pomodnice koja je svakoga ana u šest sati popone olazila u kupaonicu, zapalila svijedu u kai i molila se. 11 igra ri ječima not really - not Reilly-, rai se o različitom izgovoru riječi "zaista" i irskog prezimena Reilly.

I sjetila sam se kako je najvažnije, privatno, uobno, opušteno i neophono mjesto koje sam ja mogla imati gje go se našla u svijetu, bila upravo obro os- vijetljena prostorija s čistom blistavom kaom, punom tople voe koja lagano teče. To mi je pomagalo a se osloboim epresije, zbunjenosti i odmorim nakon napornog rada. Pomagalo mi je da uspostavim kontakt sa samom sobom. Uspav ljivalo me. Blagotvorno jelovalo na moje bolne noge. Builo me. Usklađivalo je moje tijelo i um,

avalo mi poticaj, nove ieje i nae i omišljatost. I ka go bih tijekom cijelog ana bila vani, ako sam znala a me ko kude čeka uobna kaa koju mogu napuniti tečnom top linom u ugodnoj kupaonici, bila sam zadovoljna. Gerry je ispio svoj mai-tai i oao mi čašu. Oprao se i zamolio me a mu ope- rem leđa. - Znaš - rekao je, izašavši iz kae ok se brisao. - Drago mi je da postoje tele foni, s poreznim obveznicima ili bez n jih. Uzgre, imala si potpuno pravo u tome. Sam pladam račune. Bilo bi mi jako teško ka nisam mogao razgovarati s tobom svih ovih tjeana. - Da, znam i meni isto - rekla sam promatrajudi ga kako si je pričvrstio ručnik iza leđa. - Ali znaš - rekao je - opsjednut sam tvojim glasom i ne sviđa mi se osjedaj opsjenutosti. - Što želiš time redi? upitala sam, zarhtavši na tren. Pa, čini se a cijeli an iščekujem vrijeme ka du imati nekoliko trenutaka za sebe pa a mogu porazgovarati s tobom. To mi crpi energiju, to je sve i ne sviđa mi se taj osjedaj. Zagleala sam se u njega. Što je to govorio? To me zabrinulo. - Hodeš li pojesti svoju trešnju? Stajao je zamotan u ručnik i gleao u moju praznu čašu. - Ne, preslatka je za mene. - Mogu li ja? Dala sam mu je i primila ga za ruku ok me voio o spavade sobe. Na poslužavniku nas je očekao ved hlaan jastog i morski ploovi u umaku sa šeri- iem. Konobar je donio samo jednu vi licu. Dala sam je Gerryju. Nije zamijetio a jeem nožem. Zagrnula sam ga svojim balonerom kako se ne bi prehladio, pa je izgledao poput čistog, previsokog, razbarušenog kerubina ka je počeo jesti. - Znaš one otrcane cipele u kojima me voljela gledati cijelo vrijeme? - upitao je. Kimnula sam. - Pa, moja ih je kder bacila u smede. Rekla je

da bih trebao kupiti nove cipele i ove jednostavno bacila. - Tvoja kder je bacila moje omiljene cipele? -

a. Nagnuo se u iščekivanju što du redi, na licu mu je titrao gotovo izgu- bljeni smiješak. Nisam znala što očekuje a du redi. Stoga sam rekla: - Pa, moža su mirisale na parfem. Poskočio je, zbacivši moj baloner s ramena. Poigao me je visoko izna sebe i čvrsto me priglrio smijudi se, a zatim me spustio na krevet. Njegovi meki topli dlanovi razmilili su se po meni. Njegova mi je kosa milovala lice. Njegov se nos sudarao s mojim i

gnječio ga. Njegova koža bila je mekana i topla i mirisala na pjenu za kupanje. Zarhtao je na tren i privukao me k sebi. Otvorila sam oči i pogleala njegovo lice. Bilo je iznenađeno, ouševljeno i osamljeno u isto vrijeme. Sjela sam i uvukla ruke u njegovu kosu milujudi je. - Kako uspiješ oržati tako duge nokte? - pitao je. - Misliš li a su preugi? - Ne. Mislim da su lijepi. Ali mora da su vrlo čvrsti. Poigao je lijevu ruku u zrak, mičudi mali prst koji gotovo a nije imao gor nji dio, izgubio ga je u neobičnoj nezgoi ka je bio vrlo mla. Rana je zacijelila tako obro a se gotovo nije niti primijetilo, osim kad bi to sam istaknuo. Sad je rekao: - Imam artritis u ovom prstu i boli me. Razvio se tek nedavno. Pitam se zašto. - Najvjerojatnije zbog nedostatka C vitamina - rekla sam. - I

tjelovježbe. Ležali smo zajeno promatrajudi ga kako miče prst gore -dolje. - Znaš - rekao je - mislim a se taj artritis pojavio zato što gubim puno energije. Previše sam opsjenut tobo m. Da - nastavio je - poznato ti je kako se život sastoji o kratkih, ali zasljepljujudih bljeskova murosti? - Da - rekla sam - znam što misliš. - Mislim a moram smiriti svoje osjedaje. Moram ponovno uspostaviti ravnotežu. - U redu - rekla sam. - Skini si kamen sa srca. Osjetila sam kako mi srce sta- je, ukočeno. - Znaš - rekao je - Nika nisam imao ovakvo iskustvo. Ništa slično. Ne znam što a mislim o tome. I ne znam zašto osjedam takvu snažnu privlačnost prema tebi. Unatoč svemu, ne mogu prestati. Pr omatrala sam svoje duge noge. - Moža smo imali zajenički prošli život - rekla sam. Brzo sam se okrenula k njemu a viim kako de reagirati. - Moža je ostalo puno toga neriješenog među nama, pa to moramo raščistiti u ovom životu. Val zbunjenosti prešao m u je preko lica. U jednoj kratkoj sekundi nije se po- drugivao toj ideji. Zatim mu se izraz lica promijenio i nasmijao mi se. - Sigurno - rekao je. -

Ali ozbiljno, ne znam što bih trebao učiniti s nama. Želim a to znaš. - Znam - rekla sam. - Znam što govoriš. Ni ja ne znam što a učinim. Zašto ona ne bismo učinili ništa i zasa samo uživali u onome što imamo? - Ali želim biti fer prema tebi - rekao je. - Želim biti fer prema svima. Ou- vijek mi je ra bio na prvom mjestu. Ako sa počnem rasipati energiju, izgubit du ono na čemu sam toliko ugo raio. Čeka me toliko posla u iudih jeanaest mjeseci i ne bi mi bilo rago ka bih se morao podijeliti. Okrenula sam se i pogledala ga i uzdahnula. - Da, Gerry, sve mi je to poznato. Dakle, jesi li

razmišljao o tome a se orekneš nas? a naprosto igneš ruke o svega? Ogovorio je istog trena olučno: - Ne. I s iskrenom čežnjom na licu upitao: - A ti? - Ne - slagala sam. Nika. I nedu. uboko je uahnuo i nastavio. - Ali, viiš, strašno me muči a bih te mogao razočarati. To mi je stvarno veliki problem. Ne želim te razočarati. - Na način na koji ne želiš razočarati glasače? pitala sam. - Moram te pitati - rekao je - što želiš o mene? Ulovio me nespremnu. Rezmislila sam na trenutak i rekla kao da sam to odu vijek znala: - Želim a buemo sretni ka smo zajeno. Ni ja ne razumijem zašto smo skupa. Ali ne želim a biraš između mene i nekoga ili nečega rugog. Mislim a možeš imati sve što ved imaš i mene povrh toga. oaj još jenu imenziju svome životu. Što je loše u tome? Moža bi život trebalo obogatiti svim onim i- menzijama koje osa nismo imali hrabrosti prihvatiti. Ne trebam nikakvu obvezu o tebe. Čak je ni ne želim. Samo želim znati a si sretan ka si sa mnom, pa demo na neki način ved shvatiti o čemu se rai. - Ali što te više imam, to te više želim. Pa ona i uzmi više. Što je loše u tome? - To bi značilo a se moram oredi nečega rugog. - Zašto? Zato što nemam vremena i za tebe i za preostali io svog života. - Ka bi moža više razvio osjedaj a

zavrjeđuješ sredu, ne bi te toliko stajalo. - Ne mogu. Stalno mislim na ono što bih još trebao raiti. A zašto se ne usreotočiš upravo na ono što sa raiš? - Zato što uvijek mislim a bih trebao raiti nešto rugo. - A što je s tobom? Zar ne bi trebao uživati više ka možeš? Zar je uživanje loše? Zašto misliš a ne zavrjeđuješ a se obro osjedaš? - Zato što imam prečih stvari u životu nego a se obro provodim. Ne mogu- najprije misliti na sebe. - Moža bi trebao. Moža bi ka bi shvatio tko s i uistinu, mogao pomodi vedem broju ljui. Sjetila sam se prvog novinara s kojim sam razgovarala po povratku iz Kine. S prijezirom je gleao na moje ouševljenje kineskom upornošdu a ostvari novi ientitet. Poput vedine rugih mislio je a sam naivna što me toliko ganula Ki neska revolucija. Objasnila sam mu a su se Kinezi jako promijenili u onosu na skoru prošlost i rekla kako je ono što me je najviše ganulo upravo njihova du boka vjera u sebe. To je razbjesnilo novinara. - Kako to mislite oni vjeruju u

sebe? To je samo propagana na koju ste na- sjeli. Pitala sam ga, pa i a jeste propagana zašto se on toliko uznemiruje zbog vjerovanja a možeš učiniti i imati sve što poželiš? Na moje veliko iznenađenje, njegov se bijes pretvorio u suze. Rekao je da nitko nema pravo vjerovati a može učiniti ili imati sve -

zato što de se na kraju samo razočarati. Shvatila sam a govori o sebi. On se osjedao bezvrijenim i nije mogao vjerovati u sebe. Napustio je moj stan u New Yorku i nazvao me pet sati kasnije. - Vozio

sam se po grau cijelu nod - rekao je. - Ono što ste rekli upravo je razlog zbog kojeg se moj brak raspaa. Moja mi žena govori to isto. Ona kaže a nam nika nede uspjeti ako ne počnem više vjerovati u sebe i vjerovati da mogu biti sretan. Zato sam se toliko naljutio na vas. Bojim se da to ne

mogu, barem ne u ovoljnoj mjeri. Zapravo sam izgraio niz rječitih sarkastičnih poglea na svijet kao novinar, tako a mogu ismijavati svakoga tko se naa ili sanja ili se usuđuje biti ono što želi. Uključujudi i sebe. A sve to zato što ne vjerujem u sebe. Kako ona mogu ozbiljno shvatiti onoga tko vjeruje? Rekla sam mu kako se naam a de unatoč tome napisati obar članak i po- željela mu sve najbolje. Ojenom sam pomislila a shvadam zašto ruge uzrujava p omisao na us pjeh Kineske revolucije. Kakav go bio njihov sustav, oni su se usuili vjerovati samo u sebe, bez pomodi ostatka svijeta. Gerry je zaspao ržedi me u zagrljaju. U snu se oimao tako ranjivim. Zabrinjavala me je unutarnja nesigurnost tog inače vrlo jakog muškarca. Je li na neki način ržao a je ogovoran za trageiju svog prvog kratkog braka ka mu je žena umrla u porođaju? Naravno, rugi je brak bio praktičan za njega i osobi- to priklaan jer je jetetu osigurao majku. Ali je li osjedao krivnju zato što je osjedao a je izigrao sebe? Sjetila sam se neavnog razgovora s ocem. Unatoč svom uvjerljivom zapovijeanju, on također nikaa nije vjerovao u sebe. A bio je jean o najarovitijih ljui koje sam ikaa upoznala. Pore toga što je bio sjajan iz- vođač uživo, bio je vrstan violinist, obar učitelj i oštroumni mislilac. Sa se bližio kraju života - ili je barem tako mislio. Oduvijek je puno pio. U zadnje vrijeme majka je imala tešku operaciju kuka. Tata se suočio s mišlju a de se morati snadi bez nje i počeo toliko puno piti o ranog jutra a me je majka nazvala, ozbiljnije zabrinuta nego ika prije, misledi a bi se ovoga puta zbilja mogao okrajčiti. Tata je bio s njom ok mi je otvoreno i iskreno telefonom pri- čala što se ogađa. Ni je nom ni drugom to nije smetalo. Godinama smo se svi pribojavali kamo ga pide voi, a strah je osegnuo vrhunac u ovom telefonskom razgovoru. - Brinem se za njega, Shirl - rekla je - i ne mogu mu pomodi. Znaš koliko je on arovit i obar čovjek, ali on ne vjeruje da jest. Zamolila sam je da me pusti da razgovaram s njim. - Bok, majmunčidu - rekao je, nazvavši me naimkom. Mogla sam ga vijeti kako sjei u svom omiljenom naslonjaču, stalak za lulu pokraj njega, telefonska slušalica na ramenu. Osjetila sam kako pruža ruku, uzima lulu i pali je starim izrezbarenim upaljačem što sam mu ga onijela iz Engleske. - Tata, opusti a prijeđem omah na stvar, može?

- Može - odgovorio je. - Zašto sa tako puno piješ? Nika ga prije nisam to pitala. Nika se nisam usudila, pretpostavljam a je to bilo iz straha a bi mi mogao ogovoriti. Počeo je plakati. Toga sam se pribojavala. Nikada nisam htjela vidjeti tatu kako se preda mnom slama. Zatim je rekao: - Zato što

sam protratio život. Moža sam glumio strogodu, ali to je bilo samo zato što nika nisam vjerovao a mogu išta postidi. Majka me je obro naučila a se bojim i ka go sam mislio koliko se bojim, nisam to mogao podnijeti. Zato sam morao piti. Gotovo sam vidjela kako mu drhte ruke, kao i uvijek kad je htio umanjiti vrijenost bilo koje emocije što je pokazivao. - Volim te, tata - rekla sam. I počela

plakati. Osjedala sam se kao a mu to nika prije nisam rekla. - Pogleaj što si sve učinio. Ogojio si Warrena i mene. Zar to ne znači ništa? - Ne, ali znam da vas voje niste željeli biti kao ja. Zato ste postali kakvi jeste. Niste željeli biti nitko i ništa. Kao ja. Oboje smo plakali i pokušavali govoriti kroz suze. Pitala sam se je li nešto pepela palo na po. - To nije cijela istina - rekla sam. - Samo smo učinili više uz pomod koju si nam ao, nego ti koji nika nisi obio pomod. - Ali osjedam se tako bezvrijenim ka pomislim na sve ono što nisam učinio s onim što sam imao. - U redu - rekla sam. - Ali još ima vremena, znaš. - Kako? - pitao je. - Što hodeš redi? Pokušao je pročistiti grlo. Pitala sam se promatra li ga majka. - Zašto ne bi uzeo papir i olovku i svaki put ka se osjedaš bezvrijenim zapisao te osjedaje? Klaim se a bi ošao o izvrsnih ieja o kompleksu manje vrijenosti. Progutala sam. Tata - rekla sam - nika te u životu nisam molila a mi nešto obedaš, zar ne? - Ne, majmuničidu, nisi. Pa, hodeš li mi obedati nešto saa? - a, sve. Što? - Hodeš li mi obedati a deš umjesto što piješ svakoga ana napisati barem jenu stranicu o onome što osjedaš? - Ja? Pisati? Kriste, ne bih to od stia nikome mogao ati a pročita. - U reu, ona ne aj. Učini to za sebe. - Ali nemam ništa redi. Kako to možeš znati ako nisi ni pokušao? Mogla sam ga vijeti kako briše lačice s li jevog ramena. Čula sam kako se nakašljao. - Ne mogu pisati o sebi. Ne mogu čak ni misliti o sebi. - Pa ona piši o meni ili o mami ili o Warrenu. - O tebi i Warrenu? - Dakako. - Puno bi ljui željelo to pročitati, zar ne? - rekao je to ironično. Znala

sam a se smješka. - Pa, samo zato što bi bilo iz tvog kuta gleanja. - Misliš? - Mislim - rekla sam. Gotovo sam vijela kako se počeo ljuljati u naslonjaču. - Znaš stara mi je gospođa Hannah, moja profesorica u drugom gimnazije rekla da bih trebao pisati. Ustvari rekla mi je da bih trebao manje

govoriti, a više pisati. - Zaista? Sjetila sam se kako mi je pričao o gospođi Hannah ka sam bila mala. Imala je stari auto koji je on volio popravljati. - Stara gospođa Hannah imala je najgori auto. Bilo bi joj bolje da je imala konja i kola. Taj prokleti auto za nju je bio osoba. Znaš li a je jenog ana u polju... Hej, tata - rekla sam - zašto ne počneš pisati o autu gospođe Hannah u polju? Ne gubi vrijeme na pričanje. - A tako to ide? - pitao je, nakašljavši se, zvučao je vragolasto. - Misliš svaki put ka sam bio u centru pozornosti mogla je nastati knjiga? - akako. Zar nije gospođa Hannah uvijek govorila a previše i preugo pričaš, a na kraju nemaš što pokazati. - Nego - rekao je - jasno da jest. Bila je lukava. Podmetnula je vatru u vlastitom štaglju kako bi obila novac o osiguranja, a zatim pobjegla s momkom koji joj ga je prodao. - Pa, zvuči kao obar lik za pisanje. - Hodeš li pročitati ako buem nešto napisao? - Naravno. Jeva čekam. Pošalji u New York, oatle de mi stidi gje god budem. Misliš a zaista imam što redi? - Pa. slušala sam te više o četreset goina i mislim a si smiješan i irljiv. Zašto ne pišeš o svojoj luli? Oboje smo ota prestali plakati. - Hodeš li to učiniti? Hodeš li pokušati? - Pa, majmunčidu, pretpostavljam a du morati, zar ne? - Nego. - Ona obedajem. Obedajem. - Volim te, tata. - I ja tebe volim, majmunčidu. Spustili smo slušalice. Hoala sam po kudi i plakala još jean sat. Zatim sam otišla o telefona i nazvala cvjedarnicu. Naručila sam jenu ružu za svaki dan to ga mjeseca s porukom. - Jena ruža za jenu stranicu. Volim te.

Tata je otaa pisao u navratima. Nisam sigurna je li se potpuno orekao pida. Ali ni jean pisac kojeg poznajem, nije! Ali voljela bih a mu je gospođa Hannah češde govor ila o njegovom daru i njezinoj vjeri u njega. Bilješke koje mi šalje su kratke i svaka priča priču, priču iz života čovjeka koji je uboko utjecao na mene, jer me nehotice naučio a volim uspješne i kompli- cirane muškarce kojima je trebala pomod a se otvore. 5. poglavlje

uboko sumnjam a itko o nas ima ikakvu zamisao o stvarnom značenju postojanja bilo čega osim vlastitog ega.

A. Eington Priroa fizičkog svijeta Gerry i ja smo zaspali. Kad god bismo se pomaknuli, ovijali smo se jedno oko drugoga, ne ostavljajudi

ni trunku prostora između nas. U jenom trenutku on je promrmljao nešto o pozivu za buđenje a se elegacija ne bi začuila gje je bio o jutra. Nazvala sam recepciju i čekala zoru ka sam znala a de morati otidi. Osjedala sam kako me svlaava očaj promatrajudi ga kako spava. Bio je negje aleko. Oči su mu bile sklopljene. Bio je izgubljen u vlastitoj posvijesti. Promatrala sam ga kako spava, sve dok i sama nisam zaspala. Dok sam spavala, u snovima su se izmjenjivali i preplitali likovi mog oca i

Gerryja. Ka se začuo poziv za buđenje, Gerry je sjeo u krevetu kao a ga je vojnička truba pozivala na užnost. Brzo me poljubio, obukao se i rekao a de se vratiti ka se uspije osloboiti svog predstavnika za tisak i novinara. - Vjerojatno du oručkovati s njima - rekao je - zašto ti ne jeeš saa? Redi du svima u elegaciji a mi treba neko vrijeme a se priviknem na vremensku razliku, pa možemo an provesti zajeno. Otišao je, prije nego što sam primijetila a je zaboravio jenu čarapu. Na ručila sam papaju i tost; jela sam na balkonu. Ispo mene čuvar je hranio upine. Sjetila sam se kako je Sachi jahala na upinima ka je bila mala; sa Steveom smo se viđali na Havajima jer je to bilo pola puta o Japana. Običavala je redi kako razumije upi ne, te da su joj oni drugovi u igri. Negdje ispo balkona čula sam novinare kako razgovaraju o čemu bi se na Havajima mogla napisati obra priča. Tu i tamo tijekom njihovih profesionalnih šala čule su se pretpostavke o pokusima r. Lillyja s dupinima. Pitala sam se jesu

li upini uistinu tako visoko inteligentna bida kao što tvre znanstvenici ili naprosto imaju vlastiti dobro razvijeni jezik. Sjetila sam se da mi je netko jednom rekao kako su u velikom mozgu dupina pohranjene sve tajne o nekoj velikoj i zgubljenoj civilizaciji koja se zvala Lemurija. Čula sam za

Atlantiu, ali Lemurija mi je bila nepoznata. Promatrala sam agente Tajne službe i novinare ok su gleali upine. Pitala sam se kako demo Gerry i ja provesti an, a a nas nitko ne prepozna. Oko sat vremena kasnije, on je nazvao. - Čuj - rekao je - nađimo se na plaži s lijeve strane hotela. Gotovo nitko nede napustiti hotelske prostorije. Bit du tamo za petnaest minuta. Obukla sam traperice i majicu, ispo sam imala kupadi kostim. Svezala sam maramu oko glave i nataknula crne sunčane naočale. Nitko me nije primijetio ka sam prošla kroz prevorje hotela i izašla na sporeni izlaz, ali o straha o novinara nisam se usuila zaustaviti i pogleati upine. Brzo sam prošla pokraj bazena i izašla na topli pijesak, turisti su ved ležali na plaži, a iz njihovih raioaparata treštao je rock'n'roll. Miris ulja za sunčanje o kokosa širio se zrakom. Hoala sam uz rub mora; čisti plavi valovi zapljuskivali su obalu. Uputila sam se lijevo. Nitko još nije plivao . Palme su se svijale na toplom pasatnom vjetru. Napravila sam nekoliko prijegiba u plitkim valovima buudi a nisam vježbala ujutro. Moje je nastupanje bilo pola života aleko o mene. Nekoliko stotina metara o plaže zaustavila sam se, sjela na pijesak, poigla glavu prema Suncu i čekala Gerryja. oimalo se gotovo

ispravnim, gotovo hu- manim. Više o svega mrzila sam skrivanje. Nije mi se nimalo sviđalo što se osjedam pomuklo, tajnovito, nepošteno; to je boljelo. Naala sam se a ni Gerryju ta opasnost nije bila uzbuljiva kao nekim ljuima. Na sebi je imao žudkastosmeđe hlače i bijelu široku košulju; promatrala sam ga kako grabi plažom uz rub valova. Ruke su mu opušteno visjele, a u ruci je nosio sandale. Nije mi mahnuo kad me ugledao. Ustala sam, sreli smo se u vodi, pa nastavili hodati. - Dakle,

kako viim, ipak imaš rugi par cipela - rekla sam. - To su mi cipele za odmor - nasmijao se i dodirnuo mi lice. - Je li elegacija povjerovala tvojoj priči o privikavanju na vremensku razliku? - Pa naravno. I sami de se baviti sličnim aktivnostima anas. Imati konferenciju u Honoluluu ionako je preveliko iskušenje. Privezao je sanale jenu za rugu, prebacio ih preko ramena i primio me za ruku ka smo dovoljno odmakli od hotela. Naslonila sam glavu na n jegovo rame i počeli smo šetati. Pronašli smo koraljni greben koji je u aljini uranjao u ocean i osjedali se kao a hoamo po površini voe. Gerry se rugao svakome tko je tvrio a to može izvesti. Koralji su bili oštri. Zastali smo i promatrali veliki va l kako se obrušava u more u aljini. - Znaš li jahati na valovima? - pitao me. - Nekad sam znala, kad mi je bilo dvadeset - rekla sam. - Prije

nego što sam ovoljno ostarila a bih se bojala. Sjetila sam se kako sam bila bezbrižna ka je bilo u pitanju mo je tijelo. Nije mi bilo ni na kraj pameti a bi mu se bilo što loše moglo ogoiti. Sa sam morala misliti unaprije, čak i ka sam izlazila iz taksija. Ako bih uganula zglob ili natukla koljeno, to bi me moglo spriječiti a plešem. Ka sam bila mlađa, plesala sam ne razmišljajudi puno o opasnostima. Zapravo, pretpostavljam a sam gotovo sve raila bez previše razmišljanja. I uživala sam u tome. Kako sam starila, postajala sam sve više svjesna posljeica onoga što sam činila, bili to skokovi u more ili ljubavna sveza. Svjesnost nije umanjila uzbudljivost ili zadivljenost. Upravo

suprotno, sa sam željela naučiti živjeti isključivo saa - u saašnjosti, i uvjeriti se u istinu a je to sve što uistinu postoji. Ako sam stvarno imala prošle živote i trebala proživjeti sljeede u buudnosti, vjerovanje u to samo bi pojačalo moju preanost svim srcem i ušom saašnjici. Reinkarnacija je akako za mene bila nov pojam, ali otkrila sam a mi svaki put ka razmišljam o tome njezine implikacije pričinjavaju veliko zadovoljstvo. Jesu li vrijeme i prostor tako neshvatljivo beskrajni da im je svrha nagnati čovje- ka a shvati ragocjenost baš svakog trenutka na Zemlji? Jesu li mom umu bili potrebni takvi golemi skokovi mašte u ruge mogude stvarnosti kako bi počeo ci- j eniti radost saašnje stvarnosti? Ili su istinska raost i sreda uključivali sve ruge stvarnosti koje su zapravo proširivale našu svijest o saašnjoj stvarnosti? Proširena svijest. Bio je to izraz koji su ljui rabili sve više i više. Čovjek ne treba zamijeniti staru svijest novom. Može naprosto proširiti i poidi onu svijest koju ved ima - proširena svijest prirono priznaje postojanje ranije nepoznatih i- menzija... dimenzije prostora, vremena, boje, zvuka, okusa, radosti i tako dalje. Je li konflikt između Gerryja i mene samo razlika u napreovanju prema prošire- noj svijesti? Moža sam ga pokušavala prisiliti a korača mojim tempom umjesto svojim vlastitim. Njegovu brzinu nije trebalo osuđivati. Ona je samo bila rukčija. Znala sam a mogu biti izrazito zahtjevna, što je bila posljeica ijelom jake znatiželje, a ijelom nestrpljivosti. Bila sam nestrpljiva s rugima koji se nisu upuštali u isto traganje. Izglea a je moj život bio usreotočen na niz pitanja, a Gerryjev na ogovore. Ualjavali smo se od Dijamantne glave, Waikikija i Kahale, približavajudi se gustom raslinju na napuštenoj strani otoka. Što smo se više ualjavali o ljui, Gerry mi se sve više približavao. Ubrzo smo hoali kao a su nam tijela spojena. Bilo je prelijepo da bismo razgovarali. Sunce se skrilo iza oblaka, a kokosove palme jako su se povijale

na vjetru. Počelo je kišiti. Potrčali smo iz voe o kro- šanja rveda ispo kojih su na zemlji ležali zreli kokosi. Stajali smo po rvetom i gleali kako kiša paa na ljubičaste aza leje oko nas. Plava je ptica

otresla krila i oletjela ublje u gustiš. Gerry me je zagrlio i pogleao prema moru. - Prelijepo je rekao je.

Privukao me bliže k sebi. Kiša je jače paala - jena o onih gustih tropskih kiša koje su se oimale poput svjetlucave plahte. - Želiš li zaplivati ok kiši? - pitala sam. Bez riječi Gerry je skinuo košulju i hlače. 1 on je imao kupade gade na sebi. Smotao je ojedu u klupko i stavio na nju svoje sanale, ostavio je ispod drveta i zaletio se u ocean. Skinula sam traperice i majicu, pa mu se priružila. Valovi su saa bili puno vedi i imali bijele krijeste. Zaronili smo ispo njih, os- jetivši kako se slane kapljice miješaju sa slatkim kapima kiše. Smijali smo se i špri - cali jeno rugo. Obrisala sam sol iz očiju, zaovoljna što nisam nanijela maskaru. Gerry je otplivao alje i mahnuo mi a mu se priružim. Bilo me strah, pa sam ga samo promatrala plutajudi na valovima. Zaustavio se i legao na leđa iza mjesta na kojem su se valovi obrušavali. Zatim se okrenuo na trbuh i čekao ogovarajudi val. ošao je, i on je zajahao na njegovoj krijesti, sve ok se val nije obrušio blizu mjesta gje sam ja čekala. oplivao je o mene i poigao me rukama. Poljubila sam njegovo slano lice, a on me privio na svoja široka ramena. Otplivali smo natrag o obale i ležali zajeno u plitkim valovima poglea upr- tih u kišu ok nam je voda natapala lica. - Sa... maloprije sam bio najsretniji u životu - rekao je, išudi ubrzano i naglasavajudi valove. - Znaš li a to nika prije nisam n apravio? Bio je to prvi val na kojem sam jahao. Puno sam propustio, zar ne? Nisam ništa rekla. Samo sam se okrenula u voi i pomislila kako ni ja nisam bila tako sretna ved ugo vremena - jeino sam žalila što se nisam mogla o- voljno prepustiti i zajahati taj val zajeno s njim. Ležali smo u voi sve ok Sunce nije ponovno izašlo. Zatim smo se na leđima, malo po malo, izvukli iz mora na mokri pijesak, gje smo ležali ok nismo osjetili a nas je Sunce osušilo. - Gerry? upitala sam - ka razmisliš o svom životu, ka si bio najsretniji? Razmišljao je neko vrijeme, a zatim s iznenađenim pogleom rekao: - Znaš, sa ka me pitaš, moram priznati a je sva moja sreda bila povezana s priroom - ponekad s ljudima - ali nikad s poslom. To me iznenadilo. Moji sretni trenuci nika nisu bili u svezi s mojim raom. Bože moj, zašto je tako? - Ne znam. Moža stoga što osjedaš a ti je posao užnost. - Ali čak i ka pobijeim, osjedam se potištenim. Na primjer, zadnji put kad su me izabrali, danima sam bio u depresiji. Podigao je pogled k nebu. - Moram o tome porazmisliti, zar ne? Ustala sam i obukla se. - Šteta što se osjedaš potištenim ka pobijeiš. Kako se

tek ona osjedaš ka izgubiš? Ustao je i otišao o rveta gje smo ostavili ojedu. - Kad izgubim, osjedam izazov. Osjedam potrebu za borbom, i to aje vrijenost svemu. Mislim a moram idi uz vjetar.

Šetali smo alje oko otoka i ubrzo naišli na mali štan pore mora na kojem su se proavali ananasi i papaje. Iscijedili smo limun na papaje i sjeli na pijesak. Havajac, vlasnik štana čitao je roman Raymonda Chandlera i pogledavao pre ma moru. Gerry i ja razgovarali smo o Aziji, Bliskom istoku i

vremenu koje sam provela u Japanu. Nije me pitao ništa intimno o tome, pa nisam ragovoljno ala nikakve informacije. Nastavili smo šetati, sve ok nismo ošli o putokaza na kojem je pisalo: ak- varij "Morski svijet". Ušli smo unutra a viimo upine i kitove ubojice. Bilo je vrijeme hranjenja. Jean o upina obio je više o rugih. Gerry je mislio a to nije praveno. Rekao je kako je o pstanak najjačih okrutan i a bi čovjek morao pronadi način a izmijeni tu temeljnu prironu činjenicu. Rekao je a civilizacija služi upravo tome... a učini svijet humanijim mjestom. Suosjedao je s onima koji se nisu mogli brinuti sami za sebe. U velikom su bazenu hranili kita-ubojicu. Galebovi su kružili izna njega če- kajudi a promaši jenu o riba koje mu je čuvar u zaštitnom oijelu ubacivao u gigantska usta. Promašio je jenu. Galeb se zaletio olje, ulovio ribu i oletio na rugi k raj bazena. Kit ga je vidio i s velikim pljuskom krenuo za njim. Galeb je sjedio na rubu gdje kit nije mogao do njega. Namignuo mu je. Kit je prekinuo hranjenje i buljio u galeba pune tri minute. Gerry se glasno nasmijao, a kit je na

stavio jesti. Otišli smo iz akvarija i ošetali o brežuljaka izna mora. Ptice svih boja izli - jetale su ili čučale na granama bujnih tropskih krošanja. Pokušali smo otvoriti osušeni kokos, ali za to je trebala mačeta. Rekla sam Gerryju o vremenu kaa sam otišla na veliki oto k Havaja da neko vrijeme proveem sama. Iznajmila sam kudu na obali Kona i anima sjeila na vulkanskim stijenama razmišljajudi o natjecanju, između ostalog. Bila sam u Hollywoou ved pet goina i način na koji su se dobri prijatelji natjecali za dobre uloge me deprimirao. Upravo su me nominirali za Oskara i ni je

mi se sviđao prijetvorni pritisak kojim me je nominacija oatno opteretila. Nisam bila pristalica mišljenja a je osvajanje malog brončanog kipa ovoljna nagraa za sav uloženi tru. To me je zbunjivalo jer su svi ostali mislili kako je upravo to smisao života u Hollywoou. Ali nisam razumjela zašto bi itko trebao pobijeiti ili izgubiti. Nije mi se sviđalo razočaranje koje su osjedali ljui koji ga nisu dobili. I nisam mogla podnijeti koliko se novca troši kako bi se utjecalo na glasove pozivanjem na zabave i pladanjem oglasa u trgovačkim novinama, Gerry se oimao zainteresiranim za ono što sam govorila, ali nije mogao shvatiti a me iskreno nije briga hodu li osvojiti Oskara ili ne. - Zašto te nije briga? - pitao je. - Ne znam - rekla sam - ali nije. I nije me briga saa. Mislim, ne želim se osramotiti ako mi ga aju za nešto što uopde nije trebalo biti u konkurenciji. Nedu biti potištena onako kao ti ka pobijeiš - bilo bi mi neugodno. Ti trebaš    pobijeiti jer su takva pravila emokracije i vedine, i nema rugog načina a se bue uspješan političar. Ali umjetnici se ne bi trebali upuštati u tu vrstu natjeca- nja. Mislim a bi nas trebalo zanimati jeino natjecanje s onim najboljim što imamo u sebi. Pitao me moram li zaista otidi i biti sama. Rekla sam a moram; a sam to često raila u životu. Imala sam potrebu za samodom. Trebalo mi je vremena da promislim. Rekao je da je to shvatio iz moje prve knjige, Nemoj pasti s litice. Rekao je da je to jena o omiljenih knjiga njegove kderi. Pitao me jesam li ika usamljena. Rekla sam a

samoda nije isto što i biti usamljen, ali vjerovala sam a sam zapravo u svakom slučaju samotnjak. Nika me nije pitao o razvou i vezama s rugim muškarcima. Ako to treba iskrsnuti u razgovoru, ved de o toga odi. Pretpostavljala sam a još nije spreman za to. Zastali smo, sjeli i promatrali pješčane rakove kako kopaju svoje rupe ok se popone polako bližilo kraju. Jean se rak izvrnuo na leđa. Gerry mu je granči- com pomogao a se okrene i nježno se nasmiješio. Ispričala sam mu kako sam jenom promatrala koloniju mrava ispre kudice na Koni. Marljivo su provoili ane onosedi ustajalo pecivo, mrvicu po mrvicu s jedne stijene do njihova skro- višta po rugom stijenom. Bili su tako organizirani i olučni. Oni nisu bili ini - viualci. Nije bilo mogude biti poseban. oimali su se nesebično. Pitala sam se je li obro biti takav, zanemariti vlastite interese za obrobit vrste. Je li Gerry mislio a upravo to či ni? Gerry me pitao o Kini. Iako nikad nije bio u Kini, znao je dosta o njoj. Razgovarali smo o Kineskoj revoluciji i on je rekao a mu je žao što nismo imali više vremena ka smo bili u Hong Kongu, a prijeđemo granicu makar na nekoliko ana. Zaspali smo n a popodnevnom suncu, a ka smo se probuili, puhao je hla- ni povjetarac. Otrčali smo zajeno o ruba valova smijudi se i gurajudi jeno rugo. Gerry se zaustavio i bacao oblutke u valove. Zatim smo šetali, ržedi se za ruke sve ok nismo ošli naomak hotela, gdje smo se razdvojili. Gerry je odmakao is pre mene i nestao u gužvi ko bazena. Ostala sam promatrajudi zalazak Sunca neko vrijeme. Zatim mi je sinulo kako je Gerry bio slobodan cijeli dan kad smo bili vani, a kako je nespretan znao biti unutar četiri zia. oista je bio potpuno ruga osoba ka je bio nesputan. Bila sam sigurna a bi bio

bolji na poslu ka bi se češde opustio, vjerojatno bi bio bolji u svom braku, pa i sa mnom. Ušavši u hotel, Gerry je naletio na zasjedu svoje delegacije. - Gdje si bio? Osjedaš li se bolje? Čula sam jelide razgovora ok sam nezamijedena prošla pore njega i svih ostalih. Osjedala sam se poput glazbe u pozaini. Ušla sam u lift, sretna što sam u njemu bila sama, ne računajudi nosača. Tuširala sam se,

ispirajudi sol iz kose kad je zazvonio telefon. Gerry je rekao: - Zašto si bila aleko o mene tako ugo? Za pet minuta sjedio je na podu u mojoj sobi. Na televiziji je bila emisija o Las Vegasu sa Sinatrom,

Sammy avisom mlađim, Paulom Ankom i Ann-Mar- gret. Sjedio j e prekriženih nogu, nagnut naprije i pitao me o glazbenim komedi- jama. Jesu li pjevači stvarno pjevali ili samo micali ustima uz playback? Jesu li

morali zapamtiti tekstove pjesama ili su ih čitali s ekrana? Koliko su morali vje- žbati prije nastupa? Dok smo razgovarali, olučili smo otidi na večeru u jean zabačeni japanski restoran na rugoj strani Waikikija. Ka bi nam pošlo za rukom a tamo nađemo taksi, ne bi bilo problema. Najprije sam ja napustila hotelsku sobu. Lift se toliko ugo spuštao a sa m Gerryja vidjela kako se drugim liftom vrada gore a se u prevorju hotela ne bismo sreli. Prevorje je bilo puno novinara i tajnih agenata. Zabila sam nos u časopis i tako izašla van. Taksi je čekao u reu. Fotografi su slikali poznate elegate dok su ulazili u taksije i olazili. Ušla sam u taksi i zamolila vozača a pričeka trenutak. Rekao je a nede modi ugo čekati. Nestrpljivo sam pogleala k prevorju. Gerry je bio tamo, ali ga je zaustavila gostujuda elegacija. Obrojavala sam sekune. - Moj prijatelj dolazi - rekla sam. - Pričekajte još trenutak. Vozač je čekao. Nekoliko minuta kasnije Gerry se uspio osloboiti, nasmiješio se fotoaparatu koji mu je bljesnuo u lice i viio kako mu mašem. Ležerno je ošetao o taksija i ušao. Nitko nije ništa primijetio. Odvezli smo se do japanskog restorana. Poznavala sam vlasnicu, ali nju nije zanimalo s kim sam ošla. Pitala sam je na japanskom za ovojenu tatami12 sobu i ona nas je uvela, onijela topli sake, pa otišla pripravljati suši. Gerryju se nije sviđala sirova riba, ali je pojeo bez obzira. Svijeda na stolu treperila je ispo njegova lica. - Oh, kako sam uživao anas - rekao je. Nasmiješila sam se. - I kako samo volim razgovarati s tobom. Ponovno sam se nasmiješila. - A kako tek volim biti s tobom. Nasmiješila sam se i prevrnula očima glumedi zgražanje. Znao je što želim time redi. - A kako te tek silno volim. Zaplakala sam. Posegnuo je i primio me za ruku. Nisam mogla govoriti. - Žao mi je što te to rastužuje - rekao je. Izvaila sam papirnati rupčid i ispuhala nos. - Oh. Gerry - konačno sam progovorila. - Zašto ti je to tako teško redi? Njegovo se lice uozbiljilo. - Zato što to govorim na ruge načine, a ne samo riječima. Govorim ti to svojim rukama, svojim tijelom. - Zašto? 12 mjera za površinu 180x90 cm, četvrtasta prostirka za po o gustog pruda i rogozine - Ne znam. Mislim a je to zato što cijeli an na poslu manipuliram riječima i ne želim se osjedati kao

a manipuliram riječima ka sam s tobom. - Misliš a to znači a sa mnom igraš fer? -Da. - Pa, ja imam potrebu manipulirati riječima kako bih izrazila svoje osjedaje. Je li to nefer? - Ne znam kako je to kod tebe. - Nisam sigurna da je ljubav uvijek fer. - Ne pravim se a znam išta o ljubavi - rekao je. Sve mi je to novo. Samo znam da se os jedam ugono ka izražavam osjedaje tjelesno jer to nika prije nisam raio, a riječi rabim uvijek. Pokušala sam shvatiti što mi je govorio. Je li to značilo a mu se ne može u potpunosti vjerovati? Ili naprosto nije želio preuzeti obvezu s riječima jer nije želio preuzeti ogovornost koja de uslijeiti kasnije? - Kako deš - pitala sam - izraziti svoje osjedaje ka budemo razdvojeni? Slegnuo je ramenima. - Ne znam. To je protuslovlje, zar ne? Morat du o tome promisliti. Večerali smo i razgovarali o Japanu i kako žrtvuju svoju kulturu u ime in- ustrijskog razvoja. Poslije večere prošetali smo prije nego što smo se ovojenim taksijima ovezli natrag u hotel. U hotelskom restoranu oržavao se banket u povou konferencije. Otišla sam u svoju sobu i čekala. upini su nježno skakali u bazenu ispo prozora, a palmino lišde šuštalo je na pasatnom vjetru. Pola sata kasnije bili smo u krevetu. Gerry je rekao kako mu se nagomilao posao u zadnja dva

ana i a mora ustati rano ujutro. Ja sam trebala otidi kasno prije pone. Isključili smo svjetlo i pokušali zaspati. Ojenom je ustao i svojim olučnim korakom uario u stolac. Nasmijala sam se.

Otišao je u kupaonicu i vratio se. pa nastavio hoati gore -olje už kreveta. - Što je? - pitala sam. Ne znam što a mislim - rekao je. - \'e znam što a raim. A čak nisam ni spreman razmisliti o svojim mislima. Tiho sam ga promatrala. Uzeo je jabuku iz košare s vodem. Hoao je s jabukom u ruci. Zatim se vratio u krevet i počeo je jesti. Namjerno i s velikom pozornošdu sažva kao je svaki zalogaj do kraja bez riječi. Izglealo je kao a nisam tu. Nije jeo jabuku poput vedine ljui, ostavljajudi ogrizak. Jeo je jabuku od vrha nadolje i na kraju pojeo sve, sjemenke, sredinu i sve. Nasmijala sam se i to ga je prenulo. - Ne jedem puno - reko je - ali onda kad jedem, pojedem sve. Naslonio se na lakat. - Upamti to.

   Pokušavala sam zaspati. Nisam znala ka du ga opet vijeti. Mislila sam kako de biti ujutro ka izađe kroz vrata i zatvori ih za sobom. Nisam se mogla nam- jestiti . Okretala sam se s jedne strane na rugu. Svaki put ka sam se okrenula, on me otakao. Cijelu sam se nod vrtjela i buila se, vrtjela se i buila. Svaki put ka bih se pomaknula, on bi me otaknuo. Ubrzo je svjetlo počelo proirati kroz zavjese. Sjeo je, pokrio me i podignuo moju bradu. - Čuj - rekao je - proveli smo triesetšest toliko preivnih sati a se ne mogu opisati. Vedina ljui nika ne oživi tako nešto. Misli pozitivno. Ja uvijek pretpostavljam a kredem o ništice... tako mi je sve izna tog a dobitak. Progutala sam knedlu. - Ja ne. Kredem oakle hodu i oatle mogu idi kamo go želim. Osjedam a mogu ostvariti sve što želim i nisam zahvalna za naših tri- eset šest sati. Želim više. Želim sve što mogu obiti. Nasmijao se i bespomodno raširio ruke. Ustao je iz kreveta i znala sam da se priprema za radni dan. Proveo je neko vrijeme sa mnom, smatrao se sretnikom i sad je morao pokazati engleski smisao za obveze. Za njega

je to bilo jenostavno. Gotovo kao a mu je oricanje bilo smisao života. - Gerry - rekla sam - čekaj malo. Mogao bi saa živjeti bez ovoga? Zamislio se na trenutak, a lice mu je bilo ozbiljno. - Život bi mi bio pust, siv, isprazan. A sa mi aj jean nježni ugi poljubac - rekao je obujmivši mi lice rukama. Pružila sam ruke i uvukla mu ih u kosu, puštajudi a mi ispane kroz prste. Brzo se obukao i prije nego što sam shvatila što se ogađa, bio je pre vratima. - Nazvat du te ka se vratim u Lonon. Nije rekao zbogom. Nije se osvrnuo. Otišao je ravno o vrata, otvorio ih i otiš ao. Soba se promijenila. Kucnuo je trenutak kojeg sam se plašila. U ušima mi je ozvanjala tišina. Osjetila sam mučninu. Ustala sam i spustila noge na jenu stranu kreveta. Ogleala sam se po sobi tražedi nešto što je moža zaboravio. Ne, pomislila sam. To je smiješno. Nedu si opustiti a se tako sažalijevam. Ustala sam, istuširala se hlanom voom, naručila oručak i spakirala se. Zatim sam sjela i napisala mu pismo u kojem sam priznala a je bio u pravu ka je rekao a je čaša opola ispunjena voom po lupuna, a ne poluprazna. Spavala sam nemirno dok sam letjela natrag preko Tihog oceana. - Što želiš o mene? Njegove riječi ozvanjale su mi u mislima. Bio je u pravu. Jesam li željela a uništi svoj privatni život, riskira političku karijeru i opdenito se orekne svega čemu je posvetio život rai mene? Sa ja nisam željela razmišljati o tome. - Moram završiti posao koji sam započeo jako avno - rekao je. Jesam li željela a to riskira zbog ovoga? I što je uopde bilo ovo? Je li to uistinu bila ljubav? Jes u li se zbog toga ljui oricali svega? Bi li on to ika učinio? A ja? Bih li mogla živjeti u Lononu? Što bi engleski glasači rekli kad bi znali? Bi li ga to stvarno

uništilo? Tvrio je s apsolutnom sigurnošdu a to njegova žena ne bi mogla po- nijeti, ali što bi ljui mislili? Pa, na kraju, rekao je: - Moram se smiriti. Moram se ohlaiti. Previše sam opsjenut tobom. Moram biti objektivan. Ne želim razmišljati o svojim mislima. Sve mi je to rekao, a ka sam mu pokušala pomodi, ponašajudi se hlanije prema njemu, rekao je: - Nedeš me se osloboiti tako lako. Sa sam i ja bila zbunjena... Pusto, isprazno i sivo, rekao je. Hode li i meni biti pusto, isprazno i sivo? Mogu li bez njega? Što sam zapravo raila s njim? Što sam raila sa sobom?

6. poglavlje

Vrlo je teško nekome objasniti taj osjedaj nekome tko ga nema, osobito stoga što ne postoji nikakav antropomorfni koncept Boga koji bi mu ogovarao. Pojeinac osjeda ništavnost ljuskih želja i ciljeva i uzvišenost i veličanstveni re koji nam se otkriva u priroi i svijetu misli. On glea na pojeinačnu egzistenciju kao na vrstu zatvora i želi iskusiti kozmos kao bitno jeinstvenu cjelinu. Albert Einstein Svijet kakvim ga vidim

Ka sam stigla kudi bila sam očajna, nezaovoljna, ljuta na sebe i više nego ika uznemirena nečim što ne mogu otadi. a, smetali su mi svi očiti problemi u vezi s Gerryjem. Ali i nešto više o toga. Nazvala sam avia. Još je bio u Kaliforniji. Omah je osjetio a nešto nije u reu. Pitao me kako sam provela viken, znao je a nedu puno redi, ali je po- kušao biti prijatelj i ponuiti mi potporu ako treba. Zamolila sam ga a se na- đemo u Malibuu. Stigao je omah s vredicom punom svježih bresaka. Ponijeli smo ih na plažu. Breskve su bile sočne, ljepljive i slatke. - Što se ogoilo? - pitao je avi; znao je a može omah prijedi na stvar buudi a sam ga pozvala. Progutala sam veliki zalogaj sočne slatke breskve i nisam znala oakle a poč- nem govoriti o onome što osjedam. - Ne znam rekla sam. - Zabrinuta sam... ali ne samo zabrinuta. Jenostavno osjedam a postoji razlog zašto sam živa, a ja ga ne razumijem. Sretna sam kao osoba i imam osta u životu - ne mislim da sam zabrinuta zbog svega onog što proizlazi iz sreovječne krize. To je nešto što ne mogu objasniti. ob zapravo nema ništa s tim, osim moža činjenice a nakon nekog vremena konačno počneš postavljati prava pitanja. Oklijevala sam, na- ajudi se a de avi redi nešto što de me naahnuti a stvari vidim jasnije. Ali nije. Čekao je a kažem nešto više. Nastavila sam: - Mislim, moža ne govorim o sebi. Mislim, moža govorim o... svijetu. Zašto svijet ne funkcionira? I zašto me to pogađa? Hodu redi, kako to a tebe to ne smeta? Znaš li nešto št o ja ne znam? - Pitaš, zašto smo živi i koja je naša svrha? - Da - rekla sam. - Pretpostavljam da na to mislim. Kad je netko stekao ovo liko koliko sam ja i

živio kao ja, na kraju se mora vrlo ozbiljno upitati: 'O čemu se u biti rai?' A ja ne pitam zato što sam nesretna. Mislim da sam postigla usp jeh i privatno i profesionalno i nedvojbeno sam zadovoljna

zbog toga. Ne zanimaju me roga ni pide. Volim svoj posao i volim svoje prijatelje. Imam prelijep privatni život usprkos zamršenim problemima. Ne - nisam to mislila. Htjela sam redi kako mislim a je prava svrha života nešto puno više o onoga što uspije- vam okučiti. avi je obrisao sok breskve koji mu se cijeio niz brau. Bila sam oušev- ljena jer sam se osjedala ugono ok sam mu postavljala to pitanje, gotovo kao a mi on može ati ogovor. Bilo je to pitanje koje sam mogla postaviti čak i Ein- steinu a sam ga ovoljno obro poznavala i s njim sjeila na plaži mljackajudi breskve. David je otresao pijesak sa svojih ljepljivih prstiju. - Pa - rekao je - mislim a je sreda u tvom vorištu, a citiram Ala Jolsona. - Baš si mi pomogao - nasmijala sam se. - Pogleaj moje vorište - to je Tihi ocean. Dakle? - akle, mislim na tebe. Hodu redi a su sreda i svrha i smisao u tebi. - Čuj - rekla sam - zbilja si obra i pristojna osoba, ali možeš li biti malo manje pristojan i umjesto toga malo oređeniji? - U redu - nastavio je nimalo zbunjen mojom razražljivošdu. - Ti si sve. Sve što želiš spoznati, u tebi je. Ti si cijeli svemir. Isuse, pomislila sam, kakav šašavi hipijevski žargon. Upotrebljava fraze koje naprosto ne pripaaju mom realističkom rječniku. I koliko go me privlači ono što je govorio, istoobno me obija, jer rabi riječi izvan mog filozofskog ili intelektualnog leksikona razumijevanja. Ali, pomislila sam, moje su riječi i fraze i zamisli ograničene mojim stavovima i mojim raspoloženjem. Ne aj se smesti ri- ječima. Saslušaj bez prerasua. - Davide - rekla sam - molim te reci mi što misliš. Ono što si rekao zvuči tako veliko i teško i umjetno. Zar nije osta što se mučim a

bih razumjela ono što raim svaki an. Sa još moram shvatiti a sam ja svemir? - U redu - rekao je smiješedi se nježno na moju isprovociranu iskrenost. - Krenimo drugim putem. Kad si bila u Indiji i Butanu, jesi li razmišljala o uhovnoj imenziji svog života? Mislim, jesi li pomislila a tijelo i um moža nisu je- ine imenzije tvog života? Razmislila sam na trenutak. a, naravno a jesam. Sjetila sam se kako sam se ouševila ka sam gleala jenog butanskog lamu kako levitira u lotos polo- žaju (svinutih i prekriženih nogu) metar izna tla. Ili a buem preciznija, mislila sam a ga gleam kako levitira. Objasnili su mi a je to postigao zamjenjujudi svoje polaritete (što go to bilo) i tako se oupro sili teže. Z a mene je to imalo nekog znanstvenog smisla i također privlačilo metafizičku stranu moje priroe. Zaustavila sam se tu. Iz nekog razloga, nije mi bilo teško prihvatiti što se ogoi- lo, ali uistinu nisam mogla iskreno redi a sam shvadala zašto. Kako mi je drugi lama kasnije rekao: - Ne bi mogla vidjeti levitaciju da nisi bila spremna za to. Tada

sam počela misliti a sam samo mislila a sam je vijela. Sjetila sam se kako sam, ok sam živjela s plemenom Masai u Keniji i putovala Tanzanijom, srela druge Masaie koji su znali kako se zovem i da

sam postala sestra po krvi Masaima, prije nego što sam im to rekla. Prihvatila sam objašnjenje bijelih lovaca na safariju koji su vjerovali a su Masai usavršili telepatiju. Rekli su a Masai nemaju mogudnosti ni na koji rugi način komunicirati jeni s rugima u cijeloj Africi, pa su zbog potrebe, a i zato što su zajenički mislili, mogli učiniti ono što je bjelačkom i civiliziranom svijetu bilo ispo časti komunicirati putem čiste mentalne telepatije i prenositi misli svojoj bradi. Još sam jenom prihvatila ono što su mi bijeli lovci rekli. Prvo zato što su imali puno iskustva i goinama promatrali Masaie i njihove navike i način po- našanja, a rugo zato što mi je to imalo smisla. Nije mi bilo teško razumjeti da ljuske misli mogu živjeti i putovati izvan ljuskog mozga. To mi se uopde nije čin- ilo ekscentričnim ili apsurnim. Isto kao ni bijelim lovcima, a oni su nevojbeno ugo prikupljali praktična saznanja i iskustva o primitivnim plemenima. Sjetila sam se m nogih trenutaka u svom životu ka sam naprosto znala a de se nešto ogoiti, i ogoilo se. Ka sam znala a je netko u nevolji, i on je bio. Ka sam znala a me netko pokušava nadi, i on me nazove. Često sam imala takav osjedaj za ljue koje sam obro po znavala. Na primjer, znala sam da je moj bliski prijatelj upravo stigao u Međunaroni hotel u Seoulu u Koreji. Nazvala bih iz hira i on bi bio tamo; čuedi se kako sam ja to znala. Takve sam bljeskove če- sto oživljavala. I ako je vjerovati naronim pričama ili pričama u povjerenju, mnogi su ljui imali takva iskustva, a gotovo su svi čuli za njih. Što se mene tiče, nika uistinu nisam sumnjala u takve stvari. One su napros to postojale. To je sve. Ali nisam to promatrala

s uhovnog stajališta. a, zanimalo me je to što um vlaa materijom ko metafizičkih pojava, u meitacijskoj izolaciji i akako proširena svijest. Ali kako a to pronađem u sebi? Ili sam ved bila svjesna, samo to nisam spoznala? Na primjer, upoznala sam lamu na Himalaji koji je meditirao u

gotovo pot- punoj izolaciji ved vaeset goina. Popela sam se više o 4200 metara uz planinu o pedine, a ka sam stigla, ponuio me čajem i arovao mi žuti šal boje šafrana koji je blagoslovio a me štiti; rekao je a de mi zaštita biti potrebna jer du upasti u nevolje. Bio je u pravu. Na putu niz planinu mene i mog šerpa vo- iča napao je leopar -ljuožer. an kasnije našla sam se usre bizarnog ržav- nog uara na Himalaji; uhapsili su me, prijetili mi bajunetom va ana, ok su pokušavali ovesti mog voiča i baciti ga u zong (himalajska tamnica iz koje obično nitko ne izlazi živ). Iskustvo je bilo slično filmu B proukcije - nevjerojat no za svakoga tko nije bio tamo. Za mene je bilo stvarno i lama je bio u pravu.

Barem što se tiče opasnosti. Pa čak i a je šal pružao samo moralnu potporu. Ali je li njegovo previđanje ili preznanje bilo uhovnog porijetla? Nikaa u biti nisam razmišljala na taj način. Bila sam pragmatičar. Poštovala sam ono što nisam razumjela, ali mi je bilo ugonije sve prihvadati na

intelektualnoj ili znanstvenoj razini; taa mi se to činilo stvarnim. - Da - odgovorila sam Davidu. - Sve više razmišljam o uhovnoj imenziji sebe ili svijeta ili kako to ved zoveš. avi se premjestio iza vredice s breskvama i breskvinih koštica koje su se gomilale u pijesku između nas. - Misliš - rekao je a ti se uhovni vi tvog života čini stvarnim? - Aha - odgovorila sam - pretpostavljam a se može i tako redi. Ali ne oima se stvarnim ijelom realističnog života kakav voim. Moža baš zato što to ne mogu vijeti. Hodu redi a vjerujem u ono za što imam okaze. - Jasno - rekao je - vedina Zapanjaka tako razmišlja. Ustvari, to je vjerojatno temeljna razlika između Istoka i Zapaa - i nikada se to dvoje nede sresti. - A što je s to bom? - pitala sam. - Kako to a razumiješ uhovno u ovom pragmatičnom svijetu? Ti si Zapanjak. Kako si ošao o svojih uvjerenja? Pročistio je grlo, gotovo kao a je htio izbjedi ogovor, ali nije mogao. - Ja sam naprosto puno putovao i lutao svuda - rekao je - nisam ouvijek bio takav. Ali nešto mi se jenom prilikom ogoilo. Jenom du ti ispričati. Ali, vjeruj mi, neka sam bio obični materijalist s brzim autom, brzim jevojkama, živio sam "u brzoj traci". To me nije odvelo nikamo, ali moram priznati da mi je prijalo ok je trajalo. Oči su mu se zamaglile ok je govorio, prisjedajudi se. Pitala sam se što mu se to ogoilo, ali nisam htjela navaljivati, buudi a je rekao a de mi is- pričati ka ođe vrijeme. - Dakle - rekla sam - puno si putovao? -Aha. - Pa i ja sam. I obožavam putovati. Obožavam letjeti na nova mjesta, gleati nova lica. Mislim a se nika ne bih mogla smiriti na jednom mjestu. David me je pogledao ispod oka. - Stopirao sam - rekao je - i radio kako bih preplovio oceane na tramperi- ma 13; mislim a nije važno kako to činimo, puno je bitnije

pitanje zašto. Vjerojat- no smo oboje tragali za istim, samo s različitih polazišta. - Aha - rekla sam - i uvijek sam mislila a tražim nešto za sebe ok sam putovala. Kao a je putovanje bilo kamo , zapravo bilo putovanje k sebi. - Pa naravno - rekao je - i ja i sto. Na to sam mislio kad sam maloprije

rekao a svi ogovori leže u tebi. Ti si svemir. - Isuse - rekla sam - oboje smo mogli uštejeti na avionskim kartama a smo to na početku znali, zar ne? Mogli smo samo sjeiti u vlastitom vorištu i mediti rati. 13 brod neredovite pruge - Sa se šališ, ali mislim a je to istina. Zato smo svi u biti ravnopravni. Svatko ima samoga sebe, bez

obzira na životnu situaciju u kojoj se roio. Zapravo bi osoba koju smatramo glupom, mogla biti puno duhovnija od nekoga koga smo po zemaljskim mjerilima proglasili genijem. Seoska luda mogla

bi biti bliže Bogu o Einsteina iako je Einstein utvrio a je na jelu viša sila o one koju je mogao dokazati. Ali zar biti genij i biti duhovan - što go to značilo - ne isključuje jeno rugo? -Ne. Sjetila sam se priče koju mi je ispričao netko na Princetonu. Einstein je pokušavao utvriti zašto se male mehaničke ptice koje se postave na rub čaše ka se napune voom i izgube ravnotežu, izbace vou i počnu iznova. Nije mogao matematički objasniti kako mala mehanička ptica funkcionira, pa se toliko razbjesnio a je otišao u gra na veliki slaole o jagoe. Lizao je slaole u kornetu i hoao rubom nogostupa razmišljajudi o mehaničkoj ptici, ka se poskli- znuo i gornja kuglica slaolea pala je u kanalizaciju. Einstein se toliko rastužio a je počeo plakati... Bio je jean o najvedih svjetskih genija, ali nije mogao ponijeti bijes zbog onoga što ne razumije ništa bolje o običnih ljui. Sjetila sam se a sam pročitala kako je Einstein ouševljeno čitao Bibliju. Nika nisam znala što je oista mislio o njoj, osim činjenice a ju je poštovao. Pitala sam se što bi eventualno mislio o otisku Kristova lica na torinskom platnu. Neki su znanstvenici tvrdili da je otisak nastao kao posljedica jake radioaktivne energije, dok je duhovnim ljudima to dokaz da je Krist imao vrlo visoku duhovnu energiju. - Pa što je onda s Kristom? nastavila sam ispitivati Davida. - Što misliš tko je on zapravo bio? - U redu - rekao je,

uspravivši se kao a je našao nit koju treba omotati. - Krist je bio najnapreniji čovjek koji je ikaa hoao ovim planetom. Bio je visoko razvijeno uhovno bide čiji je zaatak na Zemlji bio prenijeti

učenja višeg rea. - Što to znači 'viši re'? - pitala sam. - Viši uhovni re - rekao je David. - Očito je znao puno više o nas o ži- votu i smrti i Bogu. Mislim a je uskrsnude okaz za to. - Ali kako znamo da se to doista dogodilo? David je slegnuo ramenima. - Kao prvo - rekao je - vidjelo je to puno ljudi, i

rekli su a su bili zapanjeni i čak prestrašeni. Kao rugo, ostaci njegova tijela nika nisu pronađeni, a kao trede, legenu takve veličine bilo bi vrlo teško izmisliti. Povrh toga, kako znamo a se išta u povijesti ogoilo ako se u to sami nismo uvjerili? akle, na oređenoj razini, učenje i znanje povijesti iziskuju o nas a naprosto vjerujemo kako su ogađaji istiniti ili se uopde ne bismo trebali za- marati učenjem o bilo čemu iz prošlosti. - rugim riječima - rekla sam - zašto ne bismo vjerovali? Naravno - rekao je David - ali najprije moramo obro pogleati, poslušati, zaista slušati, ono što je on rekao. Sve o čemu je Krist govorio imalo je veze s razumijevanjem znanja o umu, tijelu i duhu. Ustvari, prva zapovije koju je o- bio Mojsije, čak puno

prije Krista, bila je spoznaja božanskog jeinstva: uma, tijela i uha. Krist je rekao a je prva zapovije, glavna zapovije i ako je pogrešno shvadamo, to je kao a pogrešno shvadamo sve svemirske zakone koji iz nje pro izlaze. Ali, rekao je da kako bismo je u potpunosti razumjeli, mor amo

shvatiti a uša i uh čovjeka imaju vječni život i a je zaada uše a se uziže sve više i više prema savršenosti, ok se ne osloboimo. Pogleala sam u avia, pokušavajudi okučiti ono što je govorio. Prije nekoliko goina mislim a bih ga proglasila zaluđenim Isusom i upustila se u razgovor optužujudi ga jer zagovara mišljenja koja ovlače pozornost o onoga što stvarno nije u reu sa svijetom. - Pa kako se sve to uklapa u svijet u kojem živimo? - pitala sam umjesto optu- živanja. - Mislim, kako možemo vjerovanjem u ušu i priržavanjem Prve zapovijei ovesti u re kaos koji smo unijeli u svijet? Nisam se željela uzrujati, ali ne bi mi teško palo. - Pa - rekao je David - svi naši 'izmi' i kreposni ratovi i industrijska tehnologi ja, intelektualno samozadovoljavanje i programi za smirivanje

ruštvene savjesti samo su pogoršali situaciju, čini mi se. I što uže zanemarujemo uhovnu imenziju života, bit de sve go re... Savio je noge i naslonio se na njih, te rukama crtao po zraku. - Viiš nastavio je - Krist i Biblija i uhovna učenja ne bave se ruštvenim ili političkim pitanjima. Umjesto toga, duhovnost ide do samog kori jena problema - pojedinca. Ako svatko od nas ispravi samoga

sebe, bit demo na pravom putu i ruštveno i politički. Shvadaš li na što mislim? - Shvadam - rekla sam - mislim a shvadam. - rugim riječima, ako shvatimo vlastitu pojeinačnu svrhu i smisao u onosu na Boga, ili čak na čovječanstvo, a u to ne miješamo Boga na trenutak, to bi automatski ovelo o ruštvenog sklaa i mira. Ne bi bilo potrebe za ratom i sukobom i siromaštvom i sličnim stvarima, zato što bismo svi znali kako nema potrebe a buemo pohlepni ili se natječemo ili se bojim o i buemo nasilni. Pa, nije to bilo ništa novo. Konačna ogovornost pojeinca bila je temelj kve kerske14 misli, s jedne strane, a - ne miješati Boga u to, kao što je preložio avi - bio je temeljna postavka Kropotkinove15 političke filozofije anarhije . - Zašto kažeš a trebamo shvatiti vlastitu svrhu i smisao u odnosu na Boga? - pitala sam. - Zašto ne možemo jenostavno shvatiti sebe u onosu na svoje bližnje? avi se nasmijao i kimnuo. - Pa možemo - rekao je. - To bi bio obar početak zato što se zapravo kroz brigu za čovječanstvo približauaš Bogu, božan- skoj iskri u svima nama. Zastao je. Bilo bi lakše - rekao je - ka bi prvo naučila tko si ti. Zato što tu olazimo o svemirske prave. Ne možemo živjeti svoje ži 14 engl. Quaker - pripanici kršdanske zajenice koju je utemeljio George Fox 1650. go.; još se

nazivaju i ruštvo prijatelja. 15 Petar Aleksejevič Kropotkin (1842 -1921) - ruski pisac i anarhist vote samo ovje i saa kao a je ovo jeini život koji smo ikaa živjeli. Svi pri- jašnji ži voti su nas oblikovali. Mi smo posljeica svih života koje smo živjeli. Pomislila sam na Gerryja i njegovu politiku.

Jesu li mu ika paale na pamet uhovne ieje u političkom kontekstu? Ili bilo kojem rugom političaru ka smo ved tu? Glasači bi pomislili a su naši politički voe polujeli ka bi izrazili takva mišljenja. Jimmy Carter najviše se približio tome, ok je vedina - pametnih - ljudi koje sam poznavala mislila kako on maše Bogom pre meijima, a zapravo ne misli tako. Nisu znali Što bi s njim da je zaista mislio sve to o ponovnom rađa- nju, pa su se samo smijali, opraštajudi mu te iiotarije ok su potajno željeli a ved jenom prekine s tim i bue bolji presjenik i jači voa. Ustvari, bili su lju- ti što je govorio o Bogu ok se gospoarstvo raspaalo. A što se tiče reinkarnacije, svaki ponovnorođeni kršdanin izbezumio bi se i o same pomisli na nju. A što se tiče Gerryja, ako je vjerovao bilo u Boga ili reinkarnaciju, mogla sam zamisliti engleske karikature... Britansko otočje polako tone u more dok se Bog odozgo smije, uz tekst: - Glavu gore! Sljeedi dete put uspjeti! To bi zajamčilo Gerryjev gubitak na izborima, čak i ka ga ne bi uzrokovala naša sveza. Umom su mi se počele rojiti misli saržane u našem razgovoru. Bila sam sigurna a mi se sviđaju. S jene strane zvučalo je prihvatljivo na iealističan na- čin. S ruge, zvučalo je skanalozno nemogude i naprosto neorživo. - Svemirska pravda? upitala sam zajedljivo dok mi se sok od breskve cijedio niz bradu na oceanskom povjetarcu. - Dakle, tu na scenu stupa reinkarnacija? - Jasno - odgovorio je. - Hodeš redi a vjeruješ a se uše ponovno vradaju u fizičkom tijelu sve ok konačno ne shvate? - Pa, to ima smisla, zar ne? - pitao je. - Svakako ima jednako smisla kao i sve drugo. - Ne znam. Moža. - Velike su istine skrivene, ali to ne znači a nisu istinite. - Ali kad bih se uistinu prepustila i povjerovala kako sve ono što činim ima posljeicu, bila bih paralizirana. -Ali to se ved ogađa - rekao je. - Samo toga nisi svjesna. To je ono što nam je Krist pokušavao redi. Sve što učinimo ili kažemo u našim životima, svakoga ana ima neku posljeicu, a položaj u kojemu se nalazimo anas posljeica je onoga što smo činili u prošlosti. Ka bismo svi tako razmišljali i razumjeli stvari u ubini, svijet bi bio puno ljepši. Žnjet demo ono što sijemo, loše ili obro, i trebali bismo postati toga svjesni. - akle, ti vjeruješ a ka bi sve ono što činimo ozbiljnije shvadali u svemirskom smislu, bili bi ljubazniji i ogovorniji ljui? - Jasno. U tome i jeste stvar. Svi smo io univerzalne istine i plana. Kao što sam maloprije rekao, to je vrlo jenostavno. I trebala bi toga biti svjesnija jer deš na kraju tako smanjiti bol koju si nanosiš. Hodeš redi a oista vjeruješ a svatko stvara svoju karmu, kako to kažu šašavi hipiji? - akako. To nije tako teško razumjeti. Inijci su to rekli prije više tisuda go- ina. Znali su to puno

prije tvojih šašavih hipija. Bitno je kako živimo. Ako bue- mo živjeli po tom načelu, svi demo biti ljubazniji jedni prema rugima. A ako ne buemo, svatko de se suočiti s posljeicama ved prema univerzalnom planu. Ne živimo slučajno - znaš a nema slučajnosti. Na jelu je viša svrha. - Pa, moža ti u to vjeruješ, ali ja samo pitam. Pitam se kako se osjeda šest milijuna mrtvih Žiova kao io svemirskog plana više svijesti. - Zašto se zaustavljaš ko šest milijuna Žiova? Što je s vaeset i pet milijuna Rusa? Ili jecom u Križarskim ratovima? Ili bogzna koliko takozvanih hereti- ka spaljenih na lomači? Ako hodeš a ti ogovaram za svaku očitu nepravu i strahotu što ju je svijet viio, omah du ti odgovoriti - ne mogu. I uboko sumnjam a deš to i sama ikaa modi. - U čemu je ona smisao svega, za ime Krista? - Shirley, mogu ti samo redi ono što vjerujem. Zastao je. - Uzrok i posljedica... Daj, molim te! - Ne, čekaj! Znanost vjeruje u uzrok i posljeicu. Najrazumniji ljui vjeruju u uzrok i posljeicu, zar ne? Reci običnom čovjeku: 'Žanješ što si posijao', i on se nede raspravljati. Ali promisli o tome - ako ne požanješ u ovom životu, ona ka deš? U raju? U paklu? Čak i religija vjeruje u uzroke i posljedice - upravo su zato kad su odbacili reinkarnaciju izmislili raj i pakao kako bi se pobrinuli za

sve neispunjene posljeice. Ali zašto je, zaboga, lakše vjerovati u izmišljeni raj ili pakao nego u pravenost reinkarnacije na Zemlji? Mislim, na prvi pogle, što tebi ima više smisla? - O, Bože - rekla sam. Zatim sam se zamislila na trenutak. - Moža ne vjerujem ni u jeno ni u rugo. Moža je život

samo besmislena slučaj nost. - Ona nitko nije ogovoran ni za što. A što se mene tiče. to je slijepa ulica. Ne mogu živjeti u slijepoj ulici, a mislim a ne možeš ni ti. A li ovisi o tebi. Sve se na kraju vrada pojeincu, osobi. Shirley, to je značenje karme. Sve što pouzmeš na kraju ti se vrada - obro i loše moža ne u ovom tjelesnom životu, ali negje u buudnosti. I nema iznimaka. Ustala sam i protegnula se. Morala sam se protegnuti. Moža du tako bolje misliti; osjedala sam se poput osobe koja je u stvarnom životu upala u Zonu sumraka. Bila sam programirana a vjerujem samo u ono što mogu vijeti... ali ne i u ono što mogu naslutiti ili osjetiti. aviove su riječi imale smisla, barem što se ticalo osobne odgovornosti. Ali oduvijek mi je trebao dokaz - nešto što mogu vijeti, otaknuti ili čuti. Bio je to nevojbeno zapanjački pristup. Istrenirali su nas a poštivamo fizičke i psihološke znanosti. Ali sa smo čak i mi na Zapau učili a samo zato što se nešto ne uklapa u naš način gleanja, ne znači a to ne trebamo poštivati. Pretpostavimo a uhovnu imenziju počnemo prihvadati kao mogudnost? Bi li to jelovalo kao neka vrsta vezivnog tkiva koje bi ujeinilo svrhu svih znanosti o kemije i meicine, o matematike i politike? Zar nisu sve naše znanosti io potrage za s kladom i razumijevanjem smisla i svrhe života? Moža je upravo neostajala znanost o uhu. - Bilo kako bilo - reče avi - čak se i zapanjački znanstvenici slažu a materija nika ne umire. Ona

samo mijenja oblik. To je sve što fizčka smrt zapravo znač i. - Ne shvadam - rekoh. - U čemu je veza? Mislim - reče avi - a ka umremo, umire samo naše tijelo. uša naprosto napušta tijelo i nastanjuje se na astralnoj razini. Naše uše, bez obzira koji oblik obiju ostaju vječne. Naša su tijela privremene kude za naše uše. Ali bitno je ono što učinimo sa sobom ok smo živi. I nije važno tko smo. Ako povrije- imo nekoga u ovom životu, i sami demo biti povrijeđeni rugi put. Ili nakon toga. To je kao što je rekao Pitagora: 'Neophono za razvoj uše'. Također je rekao: 'Onaj koji je okučio tu istinu, ošao je o samog srca velike tajne!' - Pitagora, veliki matematičar? - Da - uzvrati David. Hodeš redi a je on vjerovao u sve to? - Jasno - reče avi. - Napisao je puno o tome. Kao i Platon i dugi niz drugih Zapanjaka. Nasmiješio mi se i pokupio koštice bresaka iz pijeska. Stavio ih je u vredicu, ostavio ih pokraj kude, pa smo pošli u laganu šetnju. Isuse, mislila sam. Ka bih barem mogla o svemu ovome porazgovarati s Gerryjem. Ali ka se upustiš u vezu s nekim, pomiriš se. Zaovoljiš se onime što možeš obiti... jer se bojiš ugroziti slijepu opčinjenost ljubavlju. A slijepa opči- njenost je poneka toliko neophona a joj opuštamo a izbriše naš istinski ientitet. Olučno sam izbacila Gerryja iz misli. Moja je osobna potraga trenutno bila važnija. Pretpostavimo a čovječanstvo, (a napose ovaj čovjek) može riješiti zagonetku svog ientiteta? - svog početka? ... i kraja? Bi li takvo znanje uroilo vedom moralnom ogovornošdu? Što bi bilo ka bih ois ta shvatila da nisam samo tijelo s umom, ved a i tijelo i um nastanjuje uša, štoviše, a je moja uša postojala prije ovog života i nastavit de postojati nakon smrti ovoga tijela. Pretposta- vimo nakratko a ponašanje ove uše može oreiti ne samo ono što smo naslijeili u ovom životu ved također objasniti našu obru ili lošu sredu? Bih li u tom slučaju imala vedi osjedaj ogovornosti i pravenosti i potpunije sujelovala u svemu što činim? Ka bih shvatila a moja 'jela' za sobom povlače ugove k oje treba platiti, kako obre tako i loše, bih li konačno razumjela a moj život ima svrhu izvan onoga što mogu vijeti? Bih li se onosila ogovornije ili ljubaznije prema samoj sebi i rugima, iz saznanja a ako to ne činim samo proužujem borbu i temeljnu potragu za savršen- stvom koje sam očito željela ostvariti na ovaj ili onaj način, jer je to bio istinski smisao i svrha života? I vrijei li sve ovo za arapskog šeika koji iže cijene nafte ili žiova koji je završio u plinskoj komori? Ili za kuma ma fije ili terorista iz Pale stinske osloboilačke organizacije ili običnog prosjaka s ulica Kalkute? Zbrkane misli su mi se vrzmale po glavi, uzmicale su i oklijevale pre mogudnostima onoga o čemu sam razmišljala. Opet nisam bila sigurna sviđa li mi se

to ili ne. Bilo je previše novo - previše apsurno, i na kraju moža prejenostavno. - Vjerovanje u reinkarnaciju učinilo bi svijet moralnijim? - rekla sam. - Ne nužno. Mogla sam zamisliti puno ljui koji bi iskoristili to vjerovanje a bi uveličali vlastite živote, stekli mod, poboljšali svoj način života - bilo što. - Dakako - složi se avi. - Ali ovaj život nije jeini o kojem trebamo raz- mišljati. U tome i jeste stvar! - U reu, pretpostavimo na trenutak a cijela stvar jest poštena i jenostavna ? Pretpostavimo a je život, poput priroe, naprosto načelo vradanja onoga što u njega uložimo i pretpostavimo a sa svakim trenutkom i svakom sekunom svakoga ana stvaramo i oređujemo uvjete svoje buudnosti svojim pozitivnim i negativnim jelovanje m. Duboko sam udahnula dok sam polako sh vadala implikacije. - Pa, Bože moj - nastavila sam - koliko bi dugo trebalo da postanemo 'dobre' osobe u odnosu na tvoju svemirsku pravdu? - Vrijeme tu ne igra bitnu ulogu - mirno odvrati David - ne kad govorimo opdenito, sa stajališta a si ved živjela i a deš nastaviti živjeti puno života. Upamti a sve

velike religije ističu strpljenje kao veliku vrlinu. To znači strpljenje sa samim sobom, kao i s našim bližnjima. - Hodeš redi a bismo naprosto trebali imati strpljenja s Hitlerima ovoga svi jeta? - Hodu redi a šest milijuna žiova nije uistinu umrlo. Umrla su samo njihova tijela. - Baš krasno - rekoh. To je upravo ivno. Reci obiteljima šest milijuna sret- nika a su umrla samo njihova tijela. avi se trgnuo kao da sam ga udarila. Tuga mu je preplavila lice dok je gle dao prema oceanu. Nakon duge

stanke, konačno je rekao vrlo tiho: - Znam a je to teško o- kučiti. Ali isto je tako teško okrenuti drugi obraz. - Pa - rekla sam - da sam mogla, Hitlera bih bi la pribila na križ! avi se okrenuo i pogleao me uboko u oči. - Da - rekao je. - Znam. Tek ta sam shvatila što sam rekla. - Pa k vragu, što bi ti bio učinio s Hitlerom? - pitala sam primijetivši u svom glasu obrambeni stav. - K vragu, puno ljudi vjeruje a se Britanci nisu razoružali, i umjesto toga razvili oružje, Hitlera bi se zaustavilo prije nego što je i počeo. Je li razoružanje bilo pogrešan potez? Mislim, na taj način se oista može zadi u nebrano grožđe. - Znam - reče avi. - Zato i moramo početi od samoga sebe. Razmisli na renutak a je Hitler imao osjedaj moralne oogovornosti kao osoba, zaustavio bi sam sebe, zar ne? Moraš to gleati osobno. Ne vjerujem u ubijanje. Sa olazimo o ogovora na tvoje pitanje o svezi između Boga i velikog plana, zato što samo Bog može suiti u toj situaciji. Pojeinac može suiti samo o svom vlastitom ponašanju. Na kraju nitko ne može suiti rugome. Osim toga, znaš, Hitler nije jeino čuovište koje je ika živjelo. Što je s Ii Aminom ili pripanicima Crven ih Kmera ili Staljinom? Genoci je stari ljuski problem. Ili što je s pilotima koji su bombarirali bolnice u Sjevernom Vijetnamu bez razmišljanja o ljuima u njima? - Što ona govoriš? a su ljui okrutni jeni prema drugima? - Točno. I ka bi shvatili da njihova djela imaju posljedice po njih same, raz mislili bi bolje. - Ona bi reinkarnacija služila kao srestvo zastrašivanja. - Naravno. Ali pojeinačno, osobno srestvo zastrašivanja, a to tako nazo- vemo. A to je samo njezin negativni vi, upamti. Postoje i pozitivne posljedice. - Kako možeš biti toliko siguran a posljeice postoje? Kakve okaze imaš? Nikakve. Kakve ti okaze imaš a ne postoje? - Nikakve. - Pa, ona? Zašto ne aš priliku onome što govorim? Mogla bi. Ono što se anas ogađa u svijetu očito nije jako obro. - ati čemu priliku? Kako? - Ne znam - reče on. - Samo razmisli o tome, pretpostavljam. Kažeš a ništa nema nema smisla, a ja tvrim a sve ima smisla. Ti kažeš a nisi spokojna i želiš znati zašto ja jesam. Pa, eto zašto. Vjeru jem u riječi koje mrziš - svemirska prav- a. Vjerujem a za ono što uložimo, obro ili loše, obivamo zaovoljštinu ne- gje i neka. Zato sam spokojan. Moža ti imaš bolju ieju. avi me poljubio i obraz i rekao a de me nazvati. Zagleala sam se u valo ve. Boljela me glava. - Sve u svemu pomislila sam - moža bih ipak raije bila riba.

7. poglavlje

Živio sam u Jueji prije tisudu osamsto goina, ali nisam imao pojma a je među mojim suvremenicima bio i Krist. Henry David Thoreau Pisma Kad sam se probuila iudeg jutra, počela sam razmišljati je li moja kder neka ruga reinkarnirana

orasla osoba. Tko bi mogao živjeti u tijelu oso - be koju sam smatrala kderkom? Bilo je toliko trenutaka u našem onosu majke i kderi ka mi se činilo a me ona poznaje bolje nego što ja poznajem nju. Naravno, svaka majka osjeda a uči o svoje jece. To je čuo ogajanja jeteta. Ali, ako opustim mislima a luta- ju i zatim se usreotočim na mogudnost reinkarnacije, gleala sam Sachi iz potpuno rugačijeg ugla. Ka mi ju je onio liječnik u moju bolničku sobu, toga po - podneva 1956. go., je li ved ona imala iza sebe mnoge živote s rugim maj- kama? Je li i sama bila majka? Je li zapravo neka bila moja majka? Je li njezino tek jean sat staro lice skrivalo ušu staru milijun godina? I kako je rasla, je li postupno zaboravljala svoju uhovnu imenziju pokušavajudi se prilagoiti tjelesnom svijetu u kojemu je živjela? Je li to ono što se naziva - velom zaborava? ogađa li se to svima nama ka se ojenom nađemo zatvoreni u fizičkom tijelu? Ka je otišla živjeti s ocem u Japan, moža je to zapravo bila planirala prije nego što se roila, a njezin ar za jezike moža se temelji na činjenici a ih je ustvari govorila u prijašnjim životima. Moža je postajala Japanka ka d je govorila japanski zato što je zapravo i bila Japanka u nekom rugom životu. I kasnije ka se kao orasla osoba raspravljala s nama a joj opustimo vedu neovisnost i vlastiti ientitet, je li bila potaknuta unutrašnjim glasom koji joj je šaputao a ona ved zna tko je? Moža su roitelji samo stari prijatelji, prije nego autoriteti koji

misle a znaju bolje o svoje jece. I, isto tako moža neriješeni sukobi iz pri- jašnjih života oprinose antagonizmima koji se začas razbuktaju između roitelja i  jece danas. oručkovala sam i ovezla se u gra natrag o knjižare rvo Bohi. John, vlasnik, sjeio je u svome ureu, pio biljni čaj i čitao. - O, bok - rekao je ukočeno, ali ljubazno. - Jeste li pročitali što obro? Isuse, pomislila sam, tako puno ljudi koje zanima metafizika rže se ukoče- no... ukočeno i nekako neizmjerno strpljivo. Mislim, strpljivi su o te mjere a te razbjesne. Rekla sam a sam čitala i razmišljala i razgovarala s aviom i sa bih željela porazgovarati nakratko s njim. - Jasno - rekao je o čemu se rai? - Pa - rekla sam - o reinkarnaciji pretpostavljam, o reinkarnaciji u onosu na našu jecu. Mislim, tko su naša jeca ako je svaka uša proživjela ved puno živ- ota? John se nasmiješio i skinuo naočale. - Pa - započeo je nježnim glasom - učenja kažu a nikako ne bismo trebali smatrati svoju jecu svojim posjeom. Ona su, kao što ste rekli mala tijela u kojima su se nastanile uše što su ved živjele puno puta. akle, načelo reinkarnacije može nam objasniti neke o neobjašnjivih suprotnosti u onosu između roitelja i jeteta. Prisjetila sam se jene okumentarne emisije o orasloj jeci koja su tukla i maltretirala svoje roitelje. Jesu li ta jeca to raila zato što su njih tukli u nekom prijašnjem životu? Ili zato što su ti roitelji tukli nekoga rugoga u prošlom živo- tu? Tko može znati čija je to karma? Ali John je nastavio: - Mogu vam redi a sam po sjedanju iz nekog prošlog života siguran a mi je moj osmogoišnji sin jenom bio otac. Slasno sam se nasmijala zato što sam i sama to isto jutros pomislila za Sachi. John je stavio prst na usta i nasmiješio se. - Oprostite - rekla sam. - Jeste li to ikada rekli svome sinu? - Naravno. Nasmijao se i rekao da se pazim! Vidite kako radi

svemirska prav- a? Opet ista priča, pomislila sam. Jeini način na koji mogu nešto saznati o tome jest a slušam - astralni - žargon. Pa, obro. Okultno ima pravo na vlastitu bujicu nepotrebnih riječi

jednako kao i svaka znanost, religija ili filozofija. Sjela sam na klupu. - Nisam sigurna - rekla sam - da

shvadam kako išta ra- i. Kako se može saznati gje si bio u prošlom životu? - Ode se pravoj osobi. Kao na primjer? * * * - Kao vidovnjaku. Oni se time bave. - Mislite na proricanje sudbine? - Pa, ima dosta prevaranata, ali ima i nekih vrlo cijen jenih viovnjaka kao što je na primjer bio Egar Cayce. Jeste li ikaa čitali nešto Edgara Caycea? - Čula sam za njega, ali nika nisam ništa čitala - rekla sam, znajudi a zapravo nika

nisam ni čula za njega. - U redu, sad je to na redu. John mi je s police dohvatio nekoliko knjiga Edgara Caycea. - Bio je neobrazovan čovjek, u osnovi je to vedina viovnjaka. Cayce je zapravo meij. Ali svi oni koji su uhovno i psihički jaki imaju pristup zapisima u akaši. Znate li što su zapisi u akaši? Nagnula sam se ok mi nije škljocnulo u leđima. - Slušajte - rekla sam ispod glasa - zaista sam se uvalila preko glave. - Što? - pitao je John. - Kakvi zapisi? - pitala sam, ne mogavši zapamtiti čak niti ime koje je spo menuo. - Oh, zapisi u akaši? - pitao je. - a. Što su oni? - O, u redu - rekao je - dobro, teško je pronadi bilo što napisano o zapisima u akaši, ali opustite mi a vam pokušam objasniti. Još se nazivaju i 'svemirskim pamdenjem priroe' ili 'knjigom života'. Akaša je sanskrtska riječ koja znači 'os novna eterična supstanca o koje je načinjen svemir'. U reu? - Isuse - rekla sam - pretpostavljam a jest. Što znači eterično? - obro, cijeli univerzum je navono načinjen o etera - to jest, plinovitih energija koje imaju različite elektromagnetske osobine i vibracije. Kao što znate, sve što činimo, viimo, mislimo, kažemo, na što reagiramo - sve što jesmo - oašilje ili stvara naboje energije. Ti naboji energije nazivaju se 'vibracija'. Dakle, svaki zvuk, misao, svjetlo, pokret ili djelo vibracijski reagira unutar tih elektroma- gnetskih etera. Oni su neka vrsta magnetske ploče koje privlače sve

vibracije. Ustvari, sve su elektromagnetske vibracije. Tako su zapisi u akaši neka vrsta panoramskih zabilježaka svega što se ikaa pomislilo ili osjetilo ili ura ilo. A ako si zaista osjetljiv i tjelesno usklađen, možeš se uključiti u te vibracije i uistinu 'vi- jeti' prošlost u svemirskom smislu. akle, obar viovnjak može vam redi kakvi su bili vaši prošli životi. - Bože, zar vi u to vjerujete? - rekla sam. - Pa, jasno - rekao je otvoreno - k tome još mislim, a tako stoji u svim knjigama, a svi mi u sebi imamo sposobnost a viimo te zapise. Samo je pitanje koliko smo razvili te sposobnosti, što se zapravo svodi na to da se najprije mo ramo uskladiti sa samima sobom. Ako su nam duhovne i umne

sposobnosti o- voljno razvijene, ona to možemo. Nije to ništa teže o razvijanja izvanosjetilnog opažanja koje anas gotovo sve znanosti priznaju kao činjenicu. Shvadate? - Hodete redi a se naprosto rai o proširenju svijesti? - rekla sam. Bila sam zahvalna a je shvatio što sam rekla. - Jasno - reče John. - I ako postanemo svjesniji tih rugih imenzija, znat demo više o tome

tko smo i što je svrha naših života? - Viite, to nije ništa fantastičnije o zvučnih valova ili svjetlosnih valova, samo što su ovo misaoni valovi. Znanost zacijelo zna a postoje, jer energija nika- a ne umire. akle, ako ste ovoljno osjetljivi a se uključite na oređenu valnu uljinu pomodu koje se možete povezati s vibracijama valova u akaši, možete vi- jeti puno toga što se ved ogoilo. A ako postanete svjesni onoga sto ste propa- tili u prošlosti i patnje koju ste moža prouzročili rugima, sve to čini obrazovni proces. Shvadate li što želim redi? - Da, jasno - slagala sam. - Čitali ste o drevnim vidovnjacima, zar ne? - Drevnim vidovnjacima? upitala sam. - Na primjer kojima? - Pa - reče John, bila sam sigurna a je svijestan a se spušta ispo svoje razine - kao što su Platon, Pitagora, Buha, Mojsije. - A, oni su također bili viovnjaci? - rekoh što sam ravnoušnije mogla. - Pa naravno - reče John. - Kako bi inače mogli napisati sve ono što su napisali? Na primjer, kako mislite a je Mojsije napisao stvaranje svijeta ako se nije uključio u akašu? Isto vrijei i za Krista. Hodu redi a su ti ljudi bili vrlo visoko razvijeni uhovni ljui koji su osjedali a je njihova životna zaada prenijeti to znanje. Zato je Biblija toliko vrijena. Ona je riznica znanja. Povrh toga vedina onoga što su napisali čak se i

slaže. Gotovo a nema protuslovlja u onome što su govorili. - Jesu li govorili o reikarnaciji? - Pa, nisu svi upotrebljavali tu riječ. Ali su potanko raspreali o svezi između vječne čovjekove uše i Boga. Svi su govorili o univerzalnim moralnim načelima. Nisu uvijek upotrebljavali riječi poput karma ili reinkarnacija, ali značenje je bilo isto. Govorim li previše? Omahnula sam glavom i nakašljala se i nasmiješila se i pročistila grlo. - Pa što su rekli o nepamdenju prošlih života? - Govore o nekoj vrsti 'vela zaborava' što postoji u svjesnom umu da ne bis mo neprestano patili od trauma koje su nam se ranije ogoile. Svi kažu a je saašnji život vrlo važan, u kojemu tu i tamo zasja iskra osjedaja ved viđenog, kao a smo nešto ved prije oživjeli ili nekoga poznavali za koga znamo a ga nika da prije nismo sreli u ovom životu. Znate onaj osjedaj a ste tu ved bili, a znate a niste? - a, znam na što mislite. Bilo je veliko olakšanje znati o čemu je govorio. Sjetila sam se kako sam se osjedala na Himalaji - kao da sam i sama tamo dugo živjela. Ustvari, prisjetila sam se kako sam osjetila a mi je sve poznato ka sam se popela o pedine na vrhu planine gje je živio lama koji mi je arovao šal. Taj poznati osjedaj bio je razlog zbog kojega sam ozbiljno shvatila njegova upozore- nja i zašto i anas imam taj šal. Ouvijek sam osjedala a on znači nešto više o onoga što je lama rekao, ali nisam bila sigurna zašto sam to osjedala. John je zamolio jenog o svojih pomodnika a nam onese čaj, a zatim sjeo na klupicu do mene ispod police s knjigama. - Znam a previše pričam - rekao je - ali kad se uubim u te stvari, napros- to ne mogu stati. Vrlo je važno... viite, ljui kao što su Pitagora ili Platon ili bilo tko o njih, sve životne neade poput bolesti, eformiranosti, neprave i slično objašnjavaju činjenicom a je svako novo utjelovljenje bilo nagraa ili kaz- na za prijašnje utjelovljenje. Kako uša sve više napreuje, tako osoba biva na- građena sve vedim izborom načina reinkarnacije, akako s moralnom svrhom, da bi odradila i shvatila svoju osobnu karmu. Uistinu visoka uša bi, na primjer, oabrala oraiti svoju karmu kroz život samopožrtvovnosti, ali svaka osoba ima vlastiti način. Jasno, što je uša starija i vedih uhovnih ostignuda, to se više može sjetiti o svojim prošlim živ otima. - Ali pitala sam - što ako uša ne želi napreovati? Što ako uša želi zaboraviti cijelu tu stvar i redi baš me briga? - Pa, i o tome je puno napisano. uša može oabrati napreak ili naza- ovanje. Ako oabere naprestano nazaovanje, na kraju de izgubiti ljuskost i postati poput životinje, koja nema izbora a napreuje ili se moralno iskupi. To je ono što se naziva paklom. Ako ne oabereš uhovnu evoluciju, nakon nekog vremena više ne obivaš priliku, i to je pakao. - Dakle, to su mislili kad su rekli: 'Ako ne vjeruješ u Boga, idi deš u pakao' - neku vrsta zemlje neođije i nepostojanja? - Naravno. A obrnuto, naravno - Bog, znači beskrajnu vječnost uše i po- stizanje moralnog iskupljenja. Znate li što znači iskupljenje? - Mislim da ne znam. - Samo analizirajte riječ. Znači biti jeno sa. Biti jeno s prvotnim Stvorite- ljem ili prvotnom Kreacijom. Mi smo istoobno stvoritelji i na nesredu razaratelji. Ali ka se s Kreacijom poistovjetimo najjače što možemo, najbliži smo tome stanju biti jeno sa. Znate, kad to počnete otkrivati malo pomalo, cijeli mozaik o- biva smisao. - akle, sve to o reinkarnaciji uše zapravo i najgoroj vrsti zla i patnje daje smisao? - akako, sve se ogađa zbog nekog razloga. Sva tjelesna patnja, sva sreda, sav očaj i sva raost ogađa se u sklau s karmičkim Zakonom pravenosti. Zato život ima smisla. John je zastao i poigao ruku kako bi još nešto naglasio. A zatim je, moža vijevši izraz na mom licu, stao i rekao: - Popijmo čaj! Otišli smo u njegov ure i sjeli pokra j prozora koji je bio u sjeni drveta. - Kako to a ste se počeli zanimati za sve ovo nakon što ste bili u Iniji? pitao je.

Otpila sam vrudi čaj o đumbira. - Moža sam bila buistički reovnik na Himalaji u prošlom životu, koji je znao sve tajne života, i vratila sam se a bih ponovno naučila ono što ved znam. Nasmijao se. Vjeruje li puno ljui ovje u reinkarnaciju i karmičku pravu i sve to? - Naravno. Znate da vjeruju. Puno je nas čuaka okolo. Namignuo je i ustao. - U redu, dakle dobili ste knjige o vidovnjacima iz

prošlosti. Viite što se o- gađa nakon iudeg tjena ili va. Bit du tu buete li htjeli još razgovarati. Popili smo čaj. Zahvalila sam mu, platila knjige, izašla i uključila se u promet na aveniji Mel- rose. Što god je John vjerovao, bila je njegova stvar, ali barem sam slušala i sa du čitati. Vratila sam se kudi u Encino. Marie mi je skuhala čaj i onijela topli francuski kruh sa sirom Brie. Uvijek je ržala Brie na obri francuski način, na sobnoj temperaturi, sve ok ne počne curit i s rubova porculanskog tanjura Limoges na koji ga je uvijek stavljala. Voljela sam njezin smisao za sitnice. Nije bilo važno to što me nije željela u svojoj kuhinji. Znala sam a ne bih trebala jesti kruh i sir, ali nisam marila. Ponijela sam sve sa sobom gore i sjela okružena svojim novim knjigama, te započela čitati o Egaru Cayceu. Egar Cayce rođen je 1877. go. u blizini Hopkinsvillea u Kentuckyju. Bio je jenostavan i uboko pobožan čovjek (kršdanin) koji je zapravo bio neškolovan jer je morao napustiti školu kako bi raio. Patio je o kronične astme i olazio stručnom i visoko cijenjenom hipnoti - zeru u potrazi za olakšanjem koje mu taašnja meicina nije mogla pružiti. ok je bio po hipnozom, ogoilo mu se nešto čuno. Počeo je govoriti u tredem licu glasom koji mu nije bio nimalo sličan. Upotrebljavao je riječ "mi" i opisao tretman za samoga sebe o najsitnijih etalja. Ka je hipnoza završena, hipnotizer je ispričao što se ogoilo i preložio Cayceu a se rži obivenih uputa. Cayce ih je probao iz očaja. Astma je ubrzo nestala. Ali kad mu je hipnoti zer opisao "glas" koji je govorio kroz njega, Cayce se

zaprepastio. Smatrao je to bogohulnim. Biblija je nalagala čovjeku a nikaa - ne vjeruje nikakvom u- hovnom bidu osim Bogu. A Cayce je bio čovjek koji je vjerovao u Bibliju. Ali Cayce je također iskreno suosjedao s ljuima. Buudi a se glas oimao obronamjernim i služio za pomod ljuima, olučio je slušati ga neko vrijeme. Cayce je ubrzo naučio kako a ue u trans a bi pomogao rugima. Glas (koji je uvijek sebe nazivao "mi") stalno je rabio meicinske izraze i avao upute koje su očito bile plo velikog meicinskog znanja, o kojemu sam Cayce nije ništa znao. Ako su se upute precizno slijeile, uvijek su bile uspješne. Cayce je počeo vjerovati u postupak koliko su oni koji su tražili njegovu pomod vjerovali u njega.   

Vijesti o Cayceovim čunim modima brzo su se proširile. Ljui iz cijelog mjesta i na kraju cijele zemlje počeli su mu se javljati. Nije morao vijeti niti upoznati pacijente koji su tražili pomod. - Mi - su očito mogli udi u njihove umove i tijela, ispitati stanje i preporučiti način liječenja koji je, ako se samo točno slijeio, uvijek bio uspješan. New York Times objavio je etaljnu priču o Cayceu i potvrio kako nema objašnjenja. Nije bilo okaza a je Cayce govorio iz vlastite posvijesti (nije ništa znao o meicinskoj profesiji), a što se tiče - duhovnih - entiteta, Times nije ko mentirao. Cayce je postao poznat u cijelom svijetu. Uskoro su ljui počeli ispitivati C ayceov - glas - o svemirskim temama. - Što je svrha života? - Postoji li život nakon smrti? - Postoji li reinkarnacija uše? Glas je ogovorio potvrno i počeo govoriti o prošlim životima ljui koji su pitali. Povezivao je iskustva iz prošlih života s određenim bolestima o kojih su te osobe saa patile. Ponovno je Cayce bio zapanjen i zbunjen. Takve mu svemirske sveze nika nisu paale napamet. Meicinsko mu je liječenje bilo prihvatljivo, ali poatke o prošlim životima smatrao je protureligijskima. U Bibliji o tome ništa ne piše. Neko je vrijeme obijao primati poatke iz takvih poruka. ržao je to previše apsur- nim. Ali za kratko vrijeme, nakon bezbrojnih primjera što su potvrđivali prošle živote, počeo se pitati. Previše mu se ljui vradalo s okazom a je uistinu postojao gospoin ili gospođa XY koji su u prošlosti živjeli upravo u onim uvjetima koje je on opisao. Dakako, nisu imali dokaza da su oni bili ti ljudi, ali kad god

bi etaljno ispitivao, svi bi rekli a im je zaista na neki čuan način poznato ono što im je opisivao. Moralna načela karme i reinkarnacije još su se izraženije javijala u svakoj poruci. Na primjer: Triesetosmogoišnjakinja se žalila a ne može pristati na brak zbog ubokog nepovjerenja prema

muškarcima. Pokazalo se a ju je u prošloj inkarnaciji muž napustio, omah nakon vjenčanja, kako bi se priružio Križarima. Osamnaestogoišnja jevojka imala je veliki problem s pretilošdu koji nije mogla nazirati. Izuzevši njezinu pretilost, bila je izuzetno privlačna. Glas je rekao  a je prije dva života bila atletičar u Rimu, bila je lijepa i vična atletici, ali je čes- to ismijavala ruge koji su bili ebeli i nisu se mogli obro kretati. vaesetjenogoišnji mlaid se požalio a je nesretan što je homoseksu alac. Glas je rekao da je živio na francuskom kraljevskom voru gje je uživao izazivajudi i raskrinkavajudi homoseksualce. Poruka je glasila: - Ne osuđuj nikoga. Ono što osuđuješ ko rugih, postat deš i sam. Bilješke i zapisi koje je Cayce skupljao bile su jene o najopsež nijih u medi cinskoj povijesti. Četrnaest tisuda poruka bile su okaz zravstvene karme, psi- hološke karme, karme omaze, obiteljske karme, karme mentalnih poreme- daja, profesionalne karme... i tako alje. Ali ono što je izbijalo iz poruka jače o svega rugog, bila je potreba za po- tvrđivanjem slobone volje. Glas je rekao a osnovna greška koju čovjek čini je ta što vjeruje a je njegov život preoređen, te je zbog toga nemodan a ga promijeni. Rekao je a životi koje saa živimo imaju najviši prioritet, te a je potvra naše slobone volje u onosu na našu karmu naša najvažnija zaada. Na nama je a uspostavimo uhovni kontakt sa samima sobom kako bismo o- bili uvi u to što je svrha našega života. Za svaki čin, svaku ravnoušnost, svaku zlouporabu života na posljetku demo ogovarati. A na nama je a shvatimo kako bi optužnica mogla glasiti. ok sam čitala o Cayceu i "porukama" rugih viovnjaka i meija, otkrila sam a me ouševljava zamisao da bi to moglo biti istina. Izvor iz kojega su potje cali podaci nije mi bio toliko bitan koliko

njihov smisao. Moža je to bio samo glas posvijesti viovnjaka; moža su svi bili samo obri glumci. Ali čak i a je to istina, moralno načelo njihove poruke bilo je nepogrešivo. I o- bar temeljni sustav vrijednosti za život. - Svi su odgovori u tebi - govorili su. - Samo potraži!    8. poglavlje Da bismo mogli vidjeti sebe i druge pojave onakvima kakvi uistinu jesu, trebali bismo se vidjeti u

svijetu uhovne priroe, našu sveukupnost koja nije počela s našim rođenjem niti de se završiti sa smrdu našega tijela. Immanuel Kant Kritika čistog razuma V Citala sam o uboko u nod, a iudeg sam se jutra probuila rano i pošla u šetnju planinama Calabasas kako bih razmišljala. Planine su bile stjeno- vite i strme, a s njih se pružao očarajavudi pogle na Tihi ocean. "Ašram" je bio smješten visoko u brim a, bila je to neka vrsta improviziranog kampa ko ji je promicao duhovnost, ("toplice" za one koji su imali puno novaca). Voljela sam

aktivnosti u ašramu i često sam olazila tamo a bih se ovela u formu zbog televizijske emisije ili ka god bih znala da trebam oraiti vije prestave na nod u Vegasu ili Tahoeu. Tu sam jela čistu, sirovu hranu, išla u uge petnaestok- ilometarske šetnje po planini, vježbala na svježem zraku i uspostavljala kontakt s onim što su Šveđani, koji su voili to mjesto, nazivali "pranom" u zraku. Šveđani su bili Anne Marie Bennstrom (utemeljivačica ašrama) i njezina suranica, Kateri - na Hedwig. Znale su gotovo sve što se može znati o zravlju. U svakom slučaju vjerovala sam im, jer sam se nakon što bi završile sa mnom, uvijek osjedala sjajno. Sa ok sam se penjala uskom stazom, naletjela sam na Katerinu, koju sam obožavala. Skradeno sam je zvala Cat. Voila je skupinu štidenika na jean o teških uspona. Bilo mi je ovoljno a samo ugleam Cat i omah bih se osjedala bolje. Ona je bila oličenje raosti. Bila je prepuna entuzijazma, vesela, razdra gana i inteligentna; zajedno s Anne Marie daleko je odmakla u

uhovnom istraži- vanju. Obje su bile poklonice Sai Babe, avatara koji živi u Iniji. Cat je bila krupna žena, jaka kao planina uz koju se penjala. Bila je istoobno nježna i snažna, a njezina zarazna verina provela me je kroz osobito napo-

ran trening ka sam se prvi put vratila s putovanja u okviru političke kampanje za Georgea McGoverna i kasnije iz Kine - s deset kila previše. Zbog nje je bilo mogude ponijeti bol i isciplinu. Zafrkavala sam je govoredi a je obila nai- mak Cat jer je bila "kat" -alizator za ogađaje koji su uslijeili, a koji su mi u potpunosti promijenili život. Uspinjale smo se stazom zajeno. Ne ko vrijeme nisam ništa rekla. Nije ni ona. Bilo mi je rago zato što penjanje uz strmi nagib i tako ne ostavlja ovoljno aha. Na vrhu smo se istezale i gleale Tihi ocean. Cat je osjetila a želim nešto redi, ali ne znam kako. - Pa, hirovita slavna damo, kako si? 'Hirovita slavna ama', kakav čuan način a mi se obrati. - Hej - rekla sam - želiš li redi a sam hirovita? Nasmijala sam se, ne potpuno sigurna zašto sam osjetila potrebu za smijehom. - a, što se tiče slave, hirovita si. Nisi baš sigurna što želiš, zar ne? Cat je vraški obro znala omah ispipati problem što je nekog mučio. - Slava? - rekla sam - mislim da nikaa nisam toliko polagala na priznanja, koliko na kvalitetu posla. A sa me više zanima ono za čim tragam. - Misliš ti sama. - Ja? Zanimam se više za samu sebe? - Hodu redi, više te zanima a otkriješ tko si nego a bueš slavna. Nije li istina Shirley? - Da... da - rekla sam - i to je borba. Zato što se sa iznenada zanimam onom dimenzijom sebe za koju nisam niti znala da postoji, a kamoli da sam je prije

istraživala. - Govoriš o svojoj uhovnoj imenziji? Bože, zvučalo je tako banalno, čuti kako to netko rugi pretače u riječi. Ali na kraju nijena riječ više nije bila sigurno utočište. Sjetila sam se kako sam čes- to osuđivala riječi koje su ljudi rabili kad bi opisivali duboko emotivno iskustvo u svezi s nekim apstraktnim ogađajem u svom životu. - Da - rekla sam - pretpostavljam a bi se moglo redi a sam uistinu znatiželj- na u svezi s uhovnim stvarima. Ne znam više što se ogađa, ali što više slušam o tome, sve više želim znati? Osjetila sam kako tu rečenicu izgovaram kao a je pitanje. - O, Shirley, pa to je čuesno! - reče Cat svojim veselim osmijehom obavi- jajudi svaku riječ. - Tako je ispunjujude ka te uhovno privuče, zar ne? Stavila sam ruke u žepove svoje trenirke. - Privlačenje uhovnoga? upitala sam. - Je li to ovo što oživljavam? - Pa jasno da jest. Shirley - Cat se nasmiješila. - Bog i uhovna spoznaja su sve. Zato smo tu. To je cijelo objašnjenje života i smisla. Za mene je to sve za što živim. Nije me briga ako nika više ne sretnem rugog muškarca, a ti znaš kako sam neka bila strastvena. Pa s tim je gotovo. Osjedam svoje vlastito uhovno svjetlo i zaljubljena sam u njega i ne treba mi ništa rugo. - Isuse - pomislila sam - ka bih se ja mogla zaljubiti u svoje uhovno svjetlo, to bi mi uštejelo tako puno avionskih karata, a i mnogo tuge. - Pa, da - rekla sam - pretpostavljam da bih se morala

objeručke baciti u to, ali nisam sigurna a znam kako. - Oh, Shirley - nastavi Cat - znam čuesno bide koje moraš upoznati. Anne Marie je sa s njim u Šveskoj. Ali kaže a de ga ovesti ovamo. - Čekaj malo, Cat - rekoh prekiajudi je u sveopdem ouševljenju - Bide u Šveskoj? Kakva vrst bida? uhovno bide. Zove se Ambres i govori kroz čovjeka koji se zove Šture Johanssen. - Kako to misliš 'govori kroz'? Govoriš o kanaliziranju u transu? - Oh - reče ona, iznenađena što je nisam razumjela. Pa, a. Šture je običan tesar koji živi u Stockholmu, a uhovno bide po imenu Ambres upotrebljava ga kao instrument kroz koji govori. Njegove su poruke nevjerojatno ivne, Shirley. Trebala bi ga čuti. On naravno govori samo šveski sa starim šveskim naglas- kom, ali Anne Marie ili ja demo ti prevoiti. On je tako snažno, modno obrohot- no bide, Shirley. Zaboga, tebi bi se jako sviio. - Stockholm? pitala sam. - Isuse, to je predugi put da bi se razgovaralo s duhom. Cat se nasmijala. - Pa, moža de Anne Marie iude goine ovesti Sturea i njegovu ženu u Ameriku. Pa možeš ona odi na se ansu. Ovija li se to na isti način kao ko Egara Caycea? - pitala sam prisjetivši se onoga što sam upravo

pročitala o Cayceu. - Da - reče Cat. - Obojica u transu služe kao kanal kroz koji se bida 's one strane' javljaju. Šetali smo nekoliko trenutaka, Cat se uzbuđeno raovala zamisli a se i ja zanimam za imenziju života koju je ona ved oavno prihvatila. Ali ja sam željela još jenom provjeriti njezino stajalište. - Cat? - upitala sam - zaista vjeruješ a postoji 'ona strana' i a bestjelesna uhovna bida mogu razgovarati s nama, poučavati nas i tome slično? Cat se okrenula i pogleala me zapanjeno. Vjerujem li - upitala je. Kimnula sam. - Ne - odgovorila je - zaprepastivši me toliko a sam stala kao ukopana. - Ne. Uopde - ponovila je. - Ja ne vjerujem u to. Ja to znam. Shvatila sam da sam, jer se railo o Cat, upravo čula snažnu potvru vjere. A ona ju je izgovorila s toliko ljubavi. Svaka ruga vojba koju sam taa mogla izraziti bila bi samo oraz moje vlastite nemogudnosti a prihvatim Catin remeljni sustav vrijenosti. Samo bih osuđivala ili ispitivala ubinu onoga što iz- građuje njezin karakter i osobnost. Mogla sam zamisliti sebe kao neku vrstu pus tolovnog novinara, ali nikako nisam

htjela ismijati sustav vjerovanja rugog čo- vjeka ili - znanje - kako je to Cat upravo definirala. - Pa - rekla sam - taj Ambres se oima kao zanimljivo bide. Osjedala sam se kao varalica začuvši riječ -

bide - kako mi silazi s usana. - Oh, Shirley, ka Anne Marie i Šture i njegova žena ođu u Ameriku, nazvat demo te. Šteta što nemaš razlog a otputuješ u Stockholm. Zar ne trebaš novi par skija ili tako nešto? Nasmijale smo se i nastavile šetati, prešavši na razgovor o kombiniranju hrane i najnovijim informacijama o tome kako mliječni proizvo- i jeluju na pr obavni sustav. Ubrzo smo se zagrlile i oprostile, obedavši a demo ustrajati na našem iznova započetom uhovnom istraživanju. Otišla sam ravno kudi, osjedala sam snažan poriv a nazovem Gerryja u Lon- on. Naprosto sam morala razgovarati s njim. Zapravo sam osjedala a ga moram vijeti. Pretpostavljam a sam ga željela čuti i oirnuti i osjetiti ga kao svoj rugi stvarni svijet. Nisam željela vijeti nikoga o svojih prijatelja, a imala sam nešto slobonog vremena za sebe prije početka proba za novu prest avu. Dok sam ga nazivala, prisjetila sam se kako sam ranije uvijek morala provje- ravati osjedaje čovjeka s kojim imam svezu. Na neki način moji vlastiti osjedaji, moja pitanja, moje istraživanje, moji novi interesi oimali su se jelomično neo- statnima, tek napola ostvarenima jer nisu uključivali muškarca. Nisam s Gerryjem mogla razgovarati o onome što me zanima, ali ka bih barem bila s njim, mogla bih provjeriti vlastite preožbe. Bilo mi je teško priznati kako moram potvriti vlastiti ientitet u on osu na muškarca u mom životu, ali što je tu je. Našla sam ga u njegovu ureu u Lononu. - Bok - rekao je, nimalo iznenađen što me čuje tako brzo nakon susreta u Honoluluu. - Gerry - rekoh, osjetivši a je u gužvi - znam a si zauzet, ali želim odi u Lonon a te viim. Imam nekoliko tjeana i želim ih provesti s tobom. Čula sam kako oklijeva na rugom kraju prekooceanske žice. - Oh - na posljetku je rekao - ali ja idem u Stockholm. - U Švesku? - izvalih glupost, zapanjena. Upravo sam se složila s Cat kako je šteta što nemam razloga za olazak tamo. Ka anas o tome razmišljam, moram redi a je to bio početak niza ogađaja koji kao a su u svom razvoju slijeili oređeni uzorak. Naravno, može se redi a je gotovo sve u životu puka slučajnost, ali nakon nekog vremena ka je slučajnosti sve više. javlja se potreba za ponovnim efiniranjem "slučajnosti". Bilo kako bilo, Gerry je nastavio govoriti o svom putu u Stockholm. - Da - rekao je - imam sastanak o socijalističkoj ekonomiji i bit du tamo tjedan dana. - Oh - rekoh ja - zašto ona ne bih i ja ošla u Stockholm? Obožavam snijeg. Nije ništa rekao. Čula sam ga kako se uljuno pozravlja s nekim na izlasku iz njegova urea i pretura neke papire. - Gerry? - rekoh. - Da, da - reče on. - Bok. - Gerry. Moram razgovarati s tobom. Moram biti s tobom. Mislim, zaista mo ram. I pretpostavljam

a moram znati što uistinu osjedaš. Znala sam a se ponašam poput šiparice koja ne a mira svome junaku. Če- kala sam a nešto kaže. Svaki tren se oimao kao a ima neko užasno važno zna- čenje. Na posljetku je rekao: - a. a, i ti meni neostaješ. Bilo mu je neugono, ali nisam popuštala. - Pa, je

li u reu? Hode li ti ogovarati a se nađemo u Stockholmu? Sama du se pobrinuti za pojeinosti. Kako to misliš a želiš znati što uistinu osjedam? Zvučao je uplašeno. - Što nije u reu, Gerry? Uzrujan sam. - Znam. Zašto? Što te uzrujalo? - Uzrujava me pomisao na zadovoljstvo. - Kakvo zaovoljstvo? Na što misliš? - Uzrujava me osjedaj zaovoljstva ka znam što ti značim. - Zašto? Zašto bi te to uzrujavalo? - Zato - reče - što ne razumijem zašto sam ti toliko važan. O toga se osjedam neostatnim. Nisam znala što a kažem. Nisam znala o čemu je zapravo govorio. - Želiš li me vijeti, Gerry? - upitala sam. - Čeznem za tim, ali se bojim a du te razočarati. To mrzim - odgovorio je. Mrzim osjedaj a du te razočarati. - Pa - rekoh - moža je važno a ne razočaraš sebe. Možemo li razgovarati? - ođi u Stockholm za va ana - rekao je. - Osjest du u Granu. Ti se smjesti negje drugdje. Oklijevao je još nekoliko trenutaka. Zatim je prošaptao: - Zbogom - i spustio slušalicu. Sjeila sam i razmišljala kakav je to osjedaj ka misliš a nekomu nisi o- statan. Bio je to osjedaj koji zapravo nisam nikaa osjetila, koliko se sjedam. Osjedala sam se ovisnom o rugima, osobito što se tiče sinroma "muškarac u mom životu", ali neostatnost sam obično osjedala u onosu na sebe što je moglo biti jenako loše. Prema načelima i ciljevima koje sam si postavljala poneka je bilo nemogude živjeti, buudi a sam previše iziskavala o same sebe. Moža je tata bio u pravu. Moža nisam željela razočarati sebe. Nisam željela učiniti ono što je on učinio. Ali Gerry nije bio jeini muškarac koji mi se požalio a se osjeda neostatnim. Sjetila sam se nekoliko važnih sveza koje sam imala, a koje su se na koncu i završile zato što su se muškarci naprosto bojali a nede modi ispuniti moja oče- kivanja i zato što se nisu obro osjedali u vlastitoj koži. Pitala sam se tko je uistinu odgovoran za takve prekide. Jesam li to ja zato što sam prezahtjevna? Ili je za to kriv osjedaj manje vrijenosti što su ga ti muškarci nosili u sebi? Sjetila sam se kako sam posjetila nekoliko prijatelja psihologa zbog tog pita nja, a oni su istaknuli da

svaki muškarac koji ima svezu sa ženom iza nje vii sliku vlastite majke. Njihove su majke bile osobe kojima nisu bili orasli. Samo mali broj muškaraca može jasno vijeti svoje žene. Umjesto toga oni ih oživljavaju kroz guste velove slika svojih majki. Razmišljajudi o olasku u Šves ku kako bih vidjela Gerryja, sjetila sam se kako sam pročitala vrlo obro potkrijepljeno iz- vješde o istraživanju problema samoubojstava u Šveskoj. Visoki broj samoubojstava nije bio uzrokovan socijalizmom ni klimom niti bilo kojom popularnim mit- om što se obično prepričava na koktelima. Umjesto toga, otkrili su a vedinu samoubojstava u Šveskoj zapravo uzrokuju visoka načela i očekivanja što ih majke postavljaju svojoj jeci, a koja zauzvrat osjedaju a im naprosto nisu orasla. Zbog uboke epresi je i nezaovoljstva, osjedaju se toliko neostatnima a se olučuju za samoubojstvo. Moža su muškarci svugje patili o ouše nešto slabijeg, ali ipak uznemi- rujudeg osjedaja vostrukih mjerila ka se railo o ženama. A u ovom obu pokreta za emancipaciju žene, ka žene tvre a se osjedaju ovisnima o muškarcima, muškarci su patili o istih pritisaka koje su osjedali u jetinjstvu i time pokazivali temeljni neostatak vjere u same sebe, što je za njih bilo upravo pogubno. U oba slučaja, problem je bio u vlastitom ientitetu. Gerry je rekao kako ne shvada zašto mi je važan, kao a uza svu svoju inteligenciju i a- rovitost i uspjehe nije bio vrijean moje pažnje. Na površini je očito bio vrlo uspješan čovjek. akle, taj osjedaj neostatnosti morao je olaziti oneku iznutra. I samim tim što sam priznala a mi jest vrlo važan u intimnom smislu, omo- gudila sam a na površinu izbiju njegove uboko skrivene nesigurnosti. akle pokret za emancipaciju žena nevojbeno je bio važan, ali sa mi se činilo a je muško oslobođenje pojenako bitno. Zapravo, ka bi muškarci bili sloboniji priznati tko uistinu jesu, ne bi osjedali potrebu a potčinjavaju žene u svom životu u tolikoj mjeri. Moža ih je u mom slučaju činjenica a sam osobno bila u tolikoj mjeri nepotčinjena, potaknula a zaista ispitaju pravo značenje ravnopravnosti. A ako je postojao otpor prema istinskoj ravnopravnosti u svezi, ona bi

se neizbježno raspala. A kako se muškarac i mogao osjedati ravnopravnim ako nije vjerovao a je vrijedan ljubavi? Nisam znala ništa o Gerryjevoj majci, ali to na kraju krajeva nije ni bilo bitno. Najvažnije je bilo pitanje što on saa misli o sebi. Čini se a je to bilo najhitnije pitanje za sve nas. Počela sam shvadati s ovog novog stajališta a je spoznaja sebe bi la najbol- nija, ali i najvažnija potraga o svih. Nitko o nas nije se osjedao cjelovitim ni volio sebe ovoljno a bi shvatio a je njegov vlastiti ientitet uvjet za ispunjenost i sredu. Ono što smo najviše trebali bila je cjelovita sveza sa samima sobom. Moža je upravo taj problem - bilo u ljudskom ili svemirskom smislu - bio ono o čemu su nam Mojsije i Krist i Buha i Pitagora i Platon, i svi muraci i filozofi kroz stoljeda pokušavali redi... spoznaj sebe i istina de te osloboiti. Može li se pre tpostaviti da jedan od puteva do razumijevanja tko svatko od nas usitinu jest, vodi kroz saznanje tko smo moža bili u prošlim životima? Bilo je puno primjera u kojima psihijatrija naprosto nije mogla prorijeti ovoljno uboko o uzroka nečijeg problema. Moža je razumijevanje prošlih života bilo rješe- nje. Ako su majke i očevi i iskustva iz jetinjstva u ovom životu oblikovali i uvjetovali način na koji se onosimo prema životu i stvarnosti anas, zašto ne bi iskustva koja su se ovijala još alje u prošlosti jenako tako utjecala na nas? Pao mi je na pamet razgovor s Payjem Chayevskym, prije nego što je umro. o romanu Izmijenjena stanja koji je pisao. ugo je znanstveno istraživao i tvrio a svako ljusko bide nosi pohranjeno u svojim stanicama, t j. u nasljednom pam denju čitavo iskustvo ljuskog roa, o početka stvaranja. Mislim a je moj um slijeio iste puteve. Kako se prisjedanje na početak stvaranja kroz nasljeno pam- denje pohranjeno u stanicama razlikuje o prisjedanja na prošle živote? Nevojbeno je jean oblik pamdenja bio jenako toliko čuesan kao i rugi. Pitala sam se jesam li moža poznavala Gerryja u nekom rugom životu, i ako jesam, je li naša karma a saa moramo nailaziti na tolike prepreke u svojoj svezi. I pitala sam se hodemo li to riješiti na ispravan način. Nazvala sam Cat i rekla kako putujem u Stockholm. Nije se iznenaila. ala mi je Stureovu aresu i broj telefona i rekla a ga potražim. 9. poglavlje

Cijeli je život potreban a bi se stekle vrline kaje de poništiti greške iz čo- vjekova prošlog života.... Vrline koje stječemo, a koje se polako razvijaju u nama, neviljive su veze koje povezuju svako naše postojanje s ostalima - ta postojanja pamti samo duh, jer materija ne pamti duhovne stvari. Honore de Balzac Seraphita

UStockholmu sam boravila nekoliko puta ka sam bila na turneji i taj je gra u meni pobuđivao radoznalost. Grad je bio zatrpan snijegom kad sam stigla, izgledao je poput razglednice iz nor dijskih

mitova. Prijatelj kojemu sam javila a olazim, očekao me u zračnoj luci. Bilo je seam sati navečer. Snijeg je paao gust poput vela, a ja sam se pitala kaa paa mrak svakoga ana tijekom čuvenih šveskih zima. Ved sam je- nom bila u Šveskoj tijekom zime, ka mi je curilo iz nosa, zamrznulo mi se na licu. U to oba. kasne peesete, Šveska je bila ruštvena i fizička misterija za one o nas koji su čuli tek nešto malo o malenoj ržavi koja je glasala za socijal- izam. Sjedam se kako su me prolazili hladni trnci dok sam sjedila u dvorani za dodjelu Nobelove nagrae i čula a nema boljih i lošijih mjesta niti klasnih razlika u Šveskoj. Čula sam a je to zemlja slobone ljubavi, ako muž i žena žele spavati s nekim rugim, nitko nije mario. Ali naučila sam a ta slika nije točna, te a mnogi Šveđani teško mogu živjeti s takvom načelom; osobito Šveđanke. U osnovi su bili jenako konzervativni kao i svi rugi ljui na svijetu, iako im je Vlaina politika opuštala više legalnih osobnih sloboa nego igje na kugli ze- maljskoj. U Šveskoj sam boravila povoom Blagdana svjetla, Svete Lucije, kojim se

obilježavao kraj ugih mračnih ana i početak polaganog približavanja još je- nog ljeta. Šveđani žive za Sunce i izgleda kao da hiberniraju u svojim umovima do njegova dolaska. Neka vrsta institucionalizirane dep resije zaesila bi šveski naro tijekom ugih zimskih mjeseci - koji su trajali vedi io goine. "Ljeto je ošlo u utorak prošle goine" - bila je

omiljena šveska šala. Zima u Šveskoj zacijelo nede uveseliti moju svezu s Gerryjem. Prijatelj me je odveo na večeru, pa sam nakon nekoliko ostriga i haringi otišla u hotel gje mi je rezervirao mali apartman s pogleom na luku. U nevnoj sobi očekali su me erkeri16, a u spavadoj sobi bračni krevet. Znala sam a du tu biti sretna. Bacila sam se na krevet i oko četiri sata kasnije probuila se s nagonom na povradanje, u čemu sam i provela ostatak večeri. Uzrok je morala biti jena o oštriga. Sunce je izašlo oko evet iudeg jutra, cijeli an bio je oblačan i pomalo maglovit. Le u zaljevu preko puta svakoga je sata probijao tegljač koji je kružio ok je kolona kamiona iskrcavala u zaljev snijeg očišden s ulica toga jutra. Broovi za razgleavanje graa jean o rugog skupljeni na leu, okruženi smrznutom voom čekali su a grane proljede. oručkovala sam i izašla u kratku šetnju. Željela sam biti u sobi ka Gerry nazove, pa sam požurila natrag. Skliski le prekrio je graske ulice, ali Šveđani nisu imali problema, spretno su skretali iza ugla i pratili krivine. Imala sam osjedaj a bih mogla pasti na svakom križanju. Ka sam se vratila u hotel, upraviteljica me potražila a vii imam li kakvih naročitih želja. Nakon što sam je zamolila za fen koji bi raio na šveski sustav napajanja i još jean pokrivač, bila sam sigurna a de mi biti vrlo ugono. Hotel je imao privatni ulaz na koji su svi koji su to željeli mogli izadi ili udi nezamijedeni. Obedala mi je a telefonisti nede otkriti moje ime novinarima. Ostatak sam ana provela čekajudi u sobi. Nazvao je oko šest. - Bok. - Bok. - Kako si? Dobro. - Kad si stigla? - Sinod. - Sinod? Mislio sam a olaziš anas oko pet. - Ne - rekoh - rekla sam ti a olazim šesnaestog. - Aha. Mogu li odi? - Naravno. Jesi li nešto jeo osa? - Ne, svratit du nekamo usput. - ođi omah. Nešto de te čekati ovje. Tako deš mi brže stidi. - U redu. Zbogom. Glas mu je zvučao autoritativnije, kao a je zapovijeao samome sebi. 16 kutni prozori izbočeni prema van Ostavila sam otškrinuta vrata sobe tako a ne mora čekati ka zakuca. Ot- prilike pola sata kasnije bio je tu. Ušao je nosedi na rukama glomazne krznene rukavice, za koje sam pretpo stavljala da ih njegova žena ne voli, bio je vrlo blije i upala lica. Prešla sam preko sobe a ga zagrlim, ali on se uputio ravno k prozoru i po gledao van, da se orijenitra i vidi gdje je moj hotel u odnosu na njegov.

Imao je na sebi mantil bez krzna, oijelo o tvia koje sam vijela te jeseni i par kožnatih cipela s debelim gumenim potplatima. - Moja se baka proslavila - rekao je - klizanjem na tankom ledu u zaljevu po put ovoga, u suknji koja je dosezala tek nekoliko centimetara ispod koljena. - Pa - rekoh ja - moža deš se ti proslaviti klizanjem na tankom leu u hlačama. Nasmiješio se. Otišao je o rugog prozora. - Viiš li ona svjetla koja na vrhu izgleaju poput penisa? Upravo iza njih je moj hotel. Svjetla koja su se dizala u vis izgledala su mu poput penisa? Zanimljivo... Stala sam pokraj njega do

prozora. Okrenuo se i obujmio mi ojku rukom. Pozvala sam ga a sjenemo. Naručila sam va trostruka senviča s povrdem i šunkom, a obila sam zelenu salatu i rajčicu na tostu. Sjeo je na kauč i počeo rezati jean o senviča. Govorio je o buudem sma- njenju proračuna, problemima s poizanjem poreza u izbornoj goini, te ame- ričkom novinaru s kojim je razgovarao cijeloga ana. Pitao me je kako mi iu probe. Rekla sam a uskoro počinjem. ok je govorio, gutao me je očima moju kosu, moje pokrete, moju ojedu, moje tijelo... ali me nije otaknuo. Ja sam se za razliku o njega previše bojala a ga otaknem. Nastavili smo razgovarati, o ljuima koji u Vijetnamu žive na čamcima i koliko bi sretniji bili u Francuskoj, ka bi željeli podi u Europu. O Sihanuku u Ujeinjenim

narodima i tome kako su se u engleskoj ljevici pojavile dvije potpuno suprotne struje kad je Vijetnam

napao Kambožu. Izbjegavali smo temu ok nismo oboje stekli sigurnost. Izvalio se na kauč. Osjetila sam a je iscrpljen i a je takav ved uže vrijeme. I mogla sam osjetiti kako on zna a mi to smije pokazati. Sjela sam blizu njega i dotaknula mu kosu. Nije se protivio. Naslonio je glavu na kauč. Ruke su mu bile u krilu. Nije me pokušao otadi. Naslonila sam mu glavu na grui i gleajudi mu u oči, nježno ga poljubila u usta. Usne su mu bile još prohlane o hlanode vani. Priigavši glavu, okrenuo se od mene i polako uzeo ostatak senviča. Čekala sam a završi. Ponovno se naslonio na kauč i uzahnuo. - Slušaj - rekla sam - Kako bi bilo a te izmasiram? Ne moraš ništa raiti, ved samo lezi. Može? Istog trena je ustao i pošao u spavadu sobu. Okrenuo se, pričekao me i o- pustio a mu skinem sako i košulju i kravatu. Pokušala sam, ali nisam mu mogla ovezati kravatu. Nasmijao se. Zar nisi rekla a nedu morati ništa raiti? Ovezao je kravatu i stajao ruku opuštenih uz tijelo. Nisam mu ni pokušala skinuti hlače. Okrenula sam ga nježno licem prema krevetu. Uzela sam kremu i počela mu masirati leđa. Uzisao je o zaovoljstva i grčio šake. Skinula sam hlače i žemper kako bih ga mogla opkoračiti oko struka i primijeniti tehniku ma- saže koja je iziskivala više snage, a što sam je naučil a u Japanu. Nokti su mi zaavali muku, pa sam koristila zapešda. Ramena i ruke bili su mu mišidavi, moje su se ruke oimale neučinkovitima, ali on je uboko uzisao. - Znaš - rekao je - ovo mi je prva masaža u životu. Znala sam da govori istinu, bez obzira kako to nevjerojatno zvučalo. Ali bilo je sigurno a Gerry puno toga ne zna o onome što mu pričinja zaovoljstvo. Koža mu je bila hlana. Znala sam kako mu je ugoan topli oir mojih ruku. Masirala sam mu vrat sve ok nisam osjetila a se opušta. Stavila sam još kreme na ruke i masirala mu onji io leđa i struka. Počeo se uvijati poa mnom, pa sam mu kao u igri ala packu. Nastavila sam mu masirati leđa i struk. Poigao je ruku i obujmio me oko struka. Znala sam a je preumoran. Ali nije prestao. Obavio je i drugu ruku oko mene. Cijeli je prizor bio nestvaran. Mogli

smo savršeno slobono voiti ljubav, ali on je na neki način želio a to bue kao a se ne ogađa zaista. Pokušala sam se izvudi iz njegova zagrljaja i alje mu masirajudi leđa. On se okrenuo i privlačio me k sebi sve ok nisam osjetila a mu pritišdem leđa i stiš - dem ga nogama. Okrenuo se na leđa. Prije nego što sam shvatila što se ogađa, privukao me k sebi i voili smo ljubav. Njegove su me ruke grlile tako čvrsto a sam jeva mogla isati. Zagrlio me je još čvršde. Iznova i iznova sam mu šaptala da ga volim. Jedini njegov od govor bilo je disanje, kao da se ponovno vratio doma. Nakon svega se

omorio. Nijeno o nas nije reklo ništa. Bio je tako miran kao a se ne želi nika više pomaknuti . Ojenom sam se preplašila. Promeškoljila sam se po njim. - Gerry - rekoh. - Da? - Bojim se da moram razgovarati s tobom. Zamuckivala sam ok sam govorila ležedi po njim. Neko je vrijeme zurio u strop, a zatim se naslonio na ruku i duboko se zagle d ao u moje oči. - Razmišljao sam puno svakoga dana - rekao je. - Navest du problem. Nedu navesti rješenje jer ga nisam našao. Osjetila sam kako mi se steže čvor u želucu. - Volim te - rekao je. - Volim te iskreno, ali pola mene se tome opire. Suz- ržavam se posvjesno jer znam kako nisam ovoljno jak a ponesem posljeice naše veze, bilo u političkom ili osobnom smislu. Osjedam se kao a sam u nekoj vrsti mentalne i fizičke rupe u ovoj svezi i ono što mi je postalo savršeno jasno jest da nisam dovoljno jak. osa sam se tome opirao, ali sa to jasno vi- im i želim biti fer

prema tebi. Potapšao me po glavi i sramežljivo se nasmiješio, poput jeteta koje osjeda krivnju zbog onoga što govori. - Molim te, nemoj me tapšati po glavi i sramežljivo se smiješiti - rekla sam. - Samo budi ozbiljan sa mnom i reci mi istinu. Lice mu se uozbiljilo. Shvatio je da sam, premda me nije dugo

znao, ozbilj- nija nego ika u životu. Zagleao se uboko u moje oči. - Bez tebe mogu potisnuti svoje osjedaje, ali ka te viim, volim tvoje lice, tvoju kosu; volim slušati ono što mi govoriš. Volim te

oirivati, volim te i uživam u ljubavi prema tebi. Svi mi se ti osjedaji vradaju i ne mogu se nositi s njima. Željela sam zaplakati. uboko je uahnuo. - Ne shvadam zašto me voliš. Subj ektivno vjerojatno znam, ali objektivno ne znam. Čekao je a ja nešto kažem. - Ne shvadaš zašto te volim ili a te volim? - Ni jedno ni drugo. Eto, naveo sam problem - dodao je - nemojmo više razgovarati o tome. Nisam ništa rekla. Bojao se a mi je ao mogudnost a ga napustim. - Uvucimo se po pokrivače - rekla sam. To smo i učinili. Još uvijek nisam ništa rekla. Olučio je nastaviti. - Svijet je anas prava lunica. Želim pomodi svojoj stranci i svojoj zemlji a uđu u bolje razoblje, a politički gleano zbog naše bih sveze mogao izgubiti na izborima. Znam a to zvuči okrutno, ali istina je, ne bih to mogao učiniti svojoj stranci. Oni ovise o mojoj ponovnoj pobjei, a ni ja ne želim izgubiti svoje mjesto u Parlamentu. Ali ka bih privatno priznao našu ljubav, sve bi mi bilo trostruko teže. Moja žena i jeca tako me strpljivo trpe. U mojoj svezi sa ženom nema stras- tvene ljubavi, ali ona je bila smirujuda sila u mome životu. Moralno ne mogu učiniti ništa što bi ih povrijeilo. Vedi io svog života proveo sam raedi, najčešde o granice izržljivosti, a oni to toleriraju. Viiš li koliko mi je to moralno nepri- hvatljivo? A čak i ka bih zanemario osjedaje svih rugih, znam a nisam o- voljno jak a priznam vlastite osjedaje ako to znači a du povrijeiti obitelj ili stranku. I sa ok ti ovo govorim, osjedam se kao a ti govorim iz rupe, ali iz te rupe jasno viim stvari. Okrenula sam se ispo pokrivača i naslonila se na ruku i pogledala ga u lice. - Gerry, reci mi nešto. -Da? - Osjedam a te uz osjedaj os amljenosti i tvoja obitelj sputava. Je li to istina? - Jest - rekao je - i to je istina, ali ti i ja imamo vrlo zamršenu svezu jeno s rugim i moža je bilo obro što su me oni sputavali. U suprotnom sam se mogao pretvoriti u korov. - Korov? Takva slika o samome sebi bila je potpuno nepriklana. Je li htio redi a bi, ka ne bi bilo

njih, ugušio sve što je raslo oko njega? To je priroa ko- rova. Ili je mislio a bi naprosto poivljao i bio nepokoran bez obiteljske stege? Ta mi se slika stalno vrtjela u mislima. Sjetila sam se kako sam se

iznenaila ka sam jenom pročitala a ne postoji korov, ved samo biljka na pogrešnom mjestu. Moja je žena vrlo oštra i strašno osuđuje ruge - rekao je. - Zato znam a ne bi nika prihvatila našu svezu. Nikad nisam uspio shvatiti tu njezinu oliku, ali vrlo je jako izražena. Ona je monopolist. Upravlja obitelji željeznom rukom. - Željeznom rukom? - Da. I mislim da je to bilo dobro. Ali ne bi mogla razumjeti moju potrebu za tobom. Oštre panže savjesti koja me je mučil a odjednom su nestale. - Ali ako ne želiš biti, kako kažeš nemoralan prema njoj, zašto prihvadaš a ona bue nemoralna prema tebi? - Ne mislim da je nemoralna. - Pa, što je uopde moralnost? Nije li nemoralno oštro osuđivati one koje voliš? - Ali oni su uvijek bili ljubazni i strpljivi. Ne mogu ih sada povrijediti. Pokušala sam shvatiti što je govorio, osobito stoga što nisam tražila nikakvu obvezu o njega. - Pa, čuj, ragi, nitko te ne tjera ni na što. Zacijelo ne ja. Molim te shvati a me više brine ono što ti misliš a raiš. - Kako to misliš? upitao je. - Pa, je li ti ika palo na pamet a se bojiš prepustiti i osjetiti novu slobodu? - Što želiš redi? - Pa, prepustiti se sloboi iziskuje puno bola i ogovornosti. Moža si bio spreman na to kad si me sreo, ali samo o oređene granice. A moža se oprav- ano povlačiš u svoju rupu a bi izbjegao bol malo uže. Nova sloboa za tebe bi također značila bolji onos prema obitelji. Problijedio je. - Ne znam. - Pa, moža si u rupi zato što te vlastite mogudnosti previše plaše. Osjedam se kao a sam se zaljubila u tvoje mogudnosti, a ti ih se bojiš. Nije ništa rekao. Zatim sam dodala: - Pretpostavljam da te moram pitati, zar ne? - Što bi me pitala? - Bi li mogao bez mene? Želiš li biti bez mene? Na licu mu se ocrtavala bol i iscrpljenost. Čekala sam njegov ogovor, a sve je u meni uskuhalo jer mu je trebalo tako ugo, a i zato što je ulagao naljuski napor a bue pravean. - Ne znam - rekao je. - Pretpostavljam a moram redi a je ogovor potvr- an. Mogao bih ou stati o svojih osjedaja i vratiti se osamljenosti kako si rekla. a, mislim a bih mogao.

Osjetila sam kako rhtim u sebi. Na meni je bio re a mu olakšam i napustim ga zato što me voli. Potiskivala sam suze. - Što bih trebala učiniti? - pitala sam. - Ne znam kako bih podnijela tvoju osamljenost i bol zbog mog odlaska, da o sebi i ne govorim. - Da - rekao je - bio bih očajan ka bi me napustila. - A ako ne možeš razumjeti a te toliko volim, kako deš razumjeti koliko ti mene voliš? Ka bi sam sebe više volio, imao bi više sloboe a voliš i mene i ruge. Lice mu je poprimilo upitan izraz. - To ne razumijem - rekao je. - Mislim, moraš najprije voljeti sebe prije nego što možeš uistinu voljeti bilo koga drugog. - Još uvijek ne razumijem - rekao je. - Pa ti kao a si posvetio cijeli život pomaganju rugima, potpuno nesvjestan a ne činiš ništa kako bi pomogao sebi. Ustao je iz kreveta. - Znači li to a ne želiš o tome alje raspravljati? - pitala sam. Nasmijao se i sramežljivo legao na mene. - Ali ima granica tome koliko mogu primiti - rekao je. - Ti si vrlo snažna. - Nepopustljiva je bolja riječ. Ali spreman si za moju nepopustljivost, inače ne bi bio tu. Sjeo je pokraj mene i rekao: - U redu, kako viim, postoje tri rješenja. Jeno je a nastavimo s ovom političkom i osobnom prijevarom. rugo je a izvee- mo tvoje rješenje... i... - Čekaj malo. Kakvo moje rješenje? - Rješenje koje si preložila maloprije. Znaš... Nije mogao izgovoriti riječi: - a me napustiš i oeš. - I trede a još malo razmislimo. - Pa sa razmišljamo zar ne? Nasmijao se. - Pa. barem o tome govorimo otvoreno - rekla sam. Pogledao je kroz prozor. - Znaš - rekao je - ovo je najuži intimni razgovor koji sam ikaa imao. Mislim da si u krivu - rekoh. - Mislim da ti je ovo jedini intimni razgovor u životu. Je li istina? - Jest. Pogledali smo se. - Čuj - rekoh - ne želim ti pokvariti brak i ne želim ti uništiti političku karijeru. Ali ne sviđa mi se sujelovanje u prijevari bilo koje vrste, bila ona osobna, politička ili bilo kakva ruga. Znam - rekao je. - Što se tiče rješenja, bila bih sretna ka bi se sa mnom osjedao slobonije, to je sve. U tom smislu,

možemo obiti na vremenu. - Dobro - rekao je - shvadam. Pokušat du biti sloboniji, ako ti pristaneš a još malo proužimo prijevaru. - Može, ogovorili smo se - rekoh ja - ali samo još nešto. Bio si u pravu, po stoji granica do koje trebam biti nepopustljiva, ali isto tako postoji granica do koje bi ti

trebao biti 'fer'. Molim te prestani biti toliko fer i jenostavno uživaj sa mnom, a ja du prestati biti toliko nepopustljiva. - Dogovoreno - nasmijao se. Prevrnuo je očima i omahnuo glavom glumedi očaj. Bio je izvrstan sugo- vornik: nije bio neprijateljski nastrojen, nije popuštao, nije se svađao; samo je osjedao uboku, očajničku želju a shvati što se ogađa s nama. Obukao se, i ja isto. Rekao je a u nekom rugom grau ima sastanak mla- eži i a se nede vratiti u Stockholm sve o prekosutra. Ali vijet demo se čim se vrati. Pristala sam na prijevaru još neko vrijeme, ali nisam spom enula pravo zna- čenje prijevare koju je oržavao ne rekavši ženi za nas gotovo ved cijelu goinu. Niti sam spomenula a sam sumnjala kako je ono što ga najviše zabrinjava to a de ga njegova žena, sazna li za nas, oštro osuiti u javnosti, što de mu onijeti ne samo gubitak izbora, ved razbiti svaku iluziju koju je imao o tome koliko je ona uistinu moralna... ili nije. Ispratila sam ga do privatnog ulaza, pokazala mu

kako se otključava i promatrala ga kako olazi po snijegu gunđajudi nešto o nodnom čuvar u koji bi ga mogao prepoznati. Zatim sam se sjetila kako je rekao nešto što nikako nisam mogla razumjeti. Volim kad mi se dive - rekao je - ali ne oni ljui koji mi oista nešto znače. ivljenje ljui o kojih ti je stalo sa sobom nosi odgovornost da m oramo za- služiti njihovo ivljenje. Bilo je to nešto više o onosa s javnošdu; iziskivalo je oređene olike koje bi izržale težak test i neprestano ržanje na oku kroz u- lje razoblje. Vedina ljui nije si opuštala bliske osobne kontakte. Pobuđivali su u njima veliku tjeskobu koju su teško mogli izržati... moža nekoliko ana, ali na ulje vrijeme to im je bila prevelika prijetnja. Ironija je bila u tome što svi želimo ljubav. Provoimo život u potrazi za rugom osobom s kojom demo ga poijeliti, a ka pronađemo osobu koja ima kvalitete što joj omoguduju a zaovolji tu našu potrebu, povlačimo se.

10. poglavlje

Mislim a je besmrtnost prolazak uše kroz mnoge živote ili iskustva, a oni o njih koje uistinu oživimo, primijenimo i naučimo, pomažu nam a učinimo svaki iudi život bogatijim, sretnijim i boljim, unosedi u njega jei- na stvarna sjedanja na ono što se zbilo ranije... Louisa May Alcott Pisma

Tri su ana prošla prije nego što sam ponovno vijela Gerryja. Za to vrijeme sjeila sam u h otelskoj sobi i razmišljala. Spavala sam oko četiri sata na nod. Olazila sam u šetnje po smrznutom snijegu, ali nisam bila svjesna hlanode. Cijeli mi se život vrtio u mislima. Čitala sam neke knjige koje sam kupila u knjižari rvo Bohi, posebice o Eg aru Cayceu. A zatim sam izvukla adresu i telefonski broj šveskog meija kroz kojega je govorio Ambres. Nazvala sam prijatelja koji me je očekao u zračnoj luci. Lars i njegova žena bavili su se reklamom; pripaali su višoj srenjoj klasi, prema Šveđani n isu že- ljeli priznati a su klasno ruštvo. Upoznala sam ih ka sam bila na turneji u Stockholmu prije nekoliko goina. Bili su vrlo iskretni ka su me očekali u zračnoj luci i suzržavali su se pitati zašto sam ošla u Stockholm saa. Neobvezatno smo daskali preko telefona neko vrijeme i u tom kontekstu napomenula sam kako sam pročitala nekoliko metafizičkih knjiga, osobito o viovnjaku Egaru Cayceu i njegovim zapisima. - Oh, da - rekao je Lars. - Edgar Cayce. Dobro mi je poznat njegov rad. Bio je vrlo pronicav. Pomalo me iznenailo što je Egar Cayce bio poznat u Šveskoj ka sam ja u Americi

tek neavno čula za njega. - Čuna je slučajnost što si njega spomenula - Lars je nastavio - jer upravo večeras iemo na seansu sa šveskim meijem. Želiš li podi s nama i upoznati uhovno bide? - Medij? - rekoh. - Lars, ti viiš to uhovno bide? - Da - odgovorio je iskreno. - Kako se zove? - upitala sam. - Ambres - rekao je. Pa, blago rečeno - slučajnost - nije bila uzaluna što se mene tiče. Prelistavala sam Cayceovu knjigu ok smo razgovarali. Sa sam je čvrsto zatvorila i pristala, rekavši a bih

vrlo rao išla. Nevojbeno sam pore Gerryja imala i ruge razloge a posjetim Švesku. Stvari su zaista postajale sve zanimljivije. Bila sam spremna kad su Lars i Birgitta ošli po mene nekoliko sati kasnije. Nisu pitali što sam raila otkako sam stigla, pa sam im i bez pitanja počela pričati kako imam zamisao za novu knjigu, pa provoim vrijeme aleko o kaotičnog života u Americi, a trebam mir i tišinu šveske zime. oimalo se a su prihvatili moje objašnjenje, ali Šveđani rijetko otkrivaju svoje osjedaje. Ovezli su me o pregrađa Stockholma gje su živjeli meij i njegova žena. Rekli su mi a se meij zove Sture Johanssen, a njegova žena Turi. O uhovnom bidu koje je govorilo kroz Sturea pronio se glas po cijeloj Šveskoj. - Puno ljui olazi čuti Ambresovo učenje tijekom seansi - rekao je Lars - zato što mnogima pomaže svojim meicinskim ijagnozama. - Kako to misliš? - pitala sam, prisjedajudi sa a je i s Cayceom bio sličan slučaj. - Oh - rekao je Lars - ljui olaze iz cijele Šveske s potrebama raznih vrsta. Neki pate o kroničnih zravstvenih tegoba, neki su oboljeli o smrtonosnih bolesti, a neke muči psihološka zbunjenost, ok neki naprosto žele pitati otkua potječe čovječanstvo i kamo ie. - A taj Ambres ima odgovore za sve to? - Pa - rekao je Lars - ako ljudi slijede njegove upute savršeno precizno, obično obiju olakšanje, a vedina uputa temelji se na shvadanju a svatko o nas u sebi ima mod a spozna sve ako je samo prepoznamo i vjerujemo u nju. - A što ako netko ima rak u posljenjem staiju? Može li ga Ambres ublažiti? - Ne, Ambres ga ne može ublažiti. On pomaže svakoj osobi a pronađe o- bar put mentalno i uhovno, tako a to oni sami pokuša ju ili se barem suoče s emotivnim problemima koje imaju. U osnovi je to holistički i uhovni pristup. Koliko je djelotvoran? - pitala sam. - Pa - odgovorio je Lars - temelj Ambresova učenja jest a nam pokaže kako su u nama mod i znanje a možemo postati sve što želimo. a mi imamo imenzije i

mod shvadanja kojih nismo svjesni. On nas uči a je naša pozitivna energija veličanstvena, jenako kao i njegova, samo što on kao uhovno bide koje trenutno nema tijelo to zna, a mi ne znamo. - Pa, što je zapravo uhovno bide? Ne shvadam. - Svi smo mi uhovna bida - rekao je Lars. - Samo što to ne priznajemo. Mi smo uhovna bida načinjena o energije koja borave u fizičkom tijelu u ovom trenutku, a Ambres je uhovno bide o energije koje u ovom trenutku ne bora vi u tijelu. akako, on je visoko razvijen, ali i mi smo. Razlika je u tome što mi u to ne vjerujemo. Ojeci onoga što mi je avi govorio ispunjavali su mi um. jelidi i riječi iz članaka i knjiga koje sam pročitala plesali su mi u glavi. Ono što je rekao Sai Baba u Iniji zvučalo je isto kao i riječi uhovnog učitelja Krišnamurtija. - Svatko može ostvariti sve na svijetu - govorili su - a kad priznamo da u nama postoji naizgle neviljiva uhovna mod, naš de se napreak ubrzati. - Dakle - rekla sam Larsu - ti i Birgitta zaista vjerujete a pravo uhovno bide govori kroz Sturea Johanssena? - Pa, naravno - reče Birgitta. Kao prvo, ako to nije pravo uhovno bide ili visoko razvijena priroa, ona je Sture Johanssen ne samo savršen glumac, nego u sebi ima pohranjene informacije i načine liječenja koji su spasili brojne živote kako tjelesno tako i mentalno. On je također govorio stvari koje su bile tako uboko intimne a je gotovo nemogude a ih Sture zna. Niti itko ima pojma otkua bi on sam o sebe mogao dobiti medicinske informacije koje rabi u dijag nozi. Ali svaka osoba mora imati vjeru u sebe. Ambres

također govori o prošlim životima za koje se pokazalo a su ljuima nekako poznati jer imaju veliki utjecaj na živote kakve voe anas. Otvorila sam pr ozor i duboko udahnula. - Misliš a je mogude sa sigurnošdu utvriti informacije iz prošlih života koje izravno utječu na sveze koje imamo anas? - Da - rekao je Lars - ali Ambres jako naglašava a je ovaj život najvažniji jer u suprotnom postajemo opsjenuti prošlošdu, umjesto a se usreotočimo na saašnjost. - Odgovara li on uvijek na pitanja o prošlim životima? - Ne - odgovori Birgitta - ne uvijek. Puno puta procijeni osobu koja pita i za- ključi a joj je puno bitnije a zna o svom saašnjem životu. ok rugima aje opširne informacije o prošlim životima. Ovisi o osobi. Sjeila sam neko vrijeme u tišini ok sam slušala kako Birgitta i Lars nabra- jaju koliko je Ambres pomogao ljuima ogovarajudi na pitanja i rješavajudi probleme što su mučili ljue koji su mu se obratili za pomod. ok su rugi naprosto iz raoznalosti željeli vijeti kako se odvija duhovno kanaliziranje. - Čujte - na posljetku sam rekla - biste li rekli da se puno takvih stvari sada odvija? - Misliš rugje na svijetu? - upita Lars. - Ili samo ovje u Šveskoj? - Ne znam - rekoh. Bilo gdje, pretpostavljam. - Pa, imamo puno prijatelja u Americi i Europi koji se zanimaju za duhovnu

metafiziku. a, meiji kroz koje govore uhovna bida sve su češdi. Gotovo kao a što se više približavamo kraju tisudljeda, to više uhovne pomodi obivamo ako to samo znamo iskoristiti. - Pa, jesu li neki o tih meija lažni ili varalice? Mislim, kako možete prepoznati razliku između onoga koji glumi i onoga koji je zaista u transu? - pitala sam. Lars je razmišljao o mom pitanju kao a nika prije nije ni pomislio na tu mogudnost. Pogleao je Birgittu, pa su oboje slegnuli ramenima. - Ne znamo - odgovorio je. - Pretpostavljam a na neki način

znaš ka je ono što se ogađa lažno. Ono što olazi kroz njih obično je previše komplicira- no ili previše intimno, a a bi meij to mogao glumiti. U svakom bi slučaju mogao uvijeti razliku prema posljedicama koje bi iskusio. Nikad nismo vidjeli vara licu, pa zaista ne znamo. - Zanimaju li mnoge

o vaših suranika u reklamnoj agenciji ovakve stvari? - pitala sam. - Tek nekolicinu - odgovorio je iskreno Lars - one koje zanima uhovni razvoj. Najčešde ne govorimo o tome s ljuima koji to ne žele prihvatiti bez pre drasuda, ali ima puno ljudi poput nas s kojima smo postali bliski prijatelji. Ljudi koji

tragaju za vlastitim uhovnim razumijevanjem jesu oni s kojima oista mo- žemo razgovarati. Ostali su tek poznanici. Čini se a žive na površini života, i ne ulaze u ubinu. Uahnula sam još jenom čisti šveski zrak. - A što je sa Stureom Johans - senom? Kakav je on kao osoba kad nije u transu? - upitala

sam. - Sture je tesar - objasnio je Lars - i ni najmanje ga ne zanima duhovni svijet - Smeta li mu onda

to što služi kao instrument ka bi mogao provoiti vrijeme izrađujudi police za knjige ili slično? pitala sam. Lars se nasmijao ok se automobil probijao kroz zaleđene ulice Stockholma. - Ne smeta odgovorio je. - On kaže ako to pomaže ljuima, on je za. On je čovjek obra srca. Priprost, ali oista obar čovjek. - A kako zvuči Ambres u usporebi sa Stureom? - Poneka je jako teško razumjeti Ambresov jezik - rekao je Lars - zato što govori starim šveskim, nešto kao ka bi ti slušala biblijski engleski. Način govora potpuno se razlikuje o Stureova, a i o anašnjeg šveskog. Ambres kaže a nema jezika za neka o znanja koja bi nam želio prenijeti. - Kako to misliš? - Pa - rekao je - kad nas nastoji poučiti o imenzijama i pojmovima o kojima nika nismo razmišljali, kaže a mu sam jezik postaje ograničenjem. - Žao mi je - rekla sam iskreno, ali morala sam zvučati nepovjerljivo - možete li biti oređeniji? Lars je kimnuo glavom. - Naš govorni i pisani jezik opisuje samo one i- menzije koje se onose na naših pet osjetila. Naš tjelesni svijet. Tek počinjemo, razvo jem astrofizike i psihoinamike uviđati a trebamo razviti jezik koji se onosi na svjetove što su nam neviljivi. Malo po malo, počinjemo otkrivati uzbuljive imenzije koje poneka ironično nazivamo metafizičkim svijetom. Zato je Ambresu poneka teško pomodi nam a shvatimo život s rugog sta- jališta osim tjelesnog. Zatvorila sam oči ok smo se vozili pitajudi se kakav je to osjedaj ne biti "tje- lesan". Otkrila sam da sam onoga trena kad sam se upustila u raspravu o

metafizičkom i čula ljue kako izgovaraju riječi poput "okultno", "astralno", "koz- mičke vibracije", "zapisi u eteru", "uša", "Bog" - uobičajeni rječnik za temu koja je stara koliko i vrijeme - reagirala živčano i porugljivo, posmijehom, sumnjom i otvorenim prijezirom. Ovaj put nije bio iznimka. Unatoč tome željela sam nešto više. Željela sam sama oživjeti meij. Lars je nastavio ok sam imala zatvorene oči. - Sve znanosti imaju vlastiti rječnik - rekao je - koji je obično nerazumljiv laicima, a a i ne govorimo o tajna- ma, rijetkostima i čuima koje prihvadamo s vjerom. A isto vrijei za sve religi je. Prihvadamo znanstvena čua, a a ih zapravo ne razumijemo, ok religijska čua prihvadamo zbog vjere. Pitam se zašto mi na Zapau imamo toliko poteš- koda s cijelim pojmom iskustva i mišljenja koje popularno nazivamo 'okultnim'. Otvorila sam oči. - Zato što - rekoh - kad pomislimo na 'okultno', omah mislimo na mračne sile i Rosemarynu bebu i takve stvari. To je apsurno. uhovi mrtvaca i sve to nije baš veselo, zar ne? Lars se nasmijao. - Pa - rekao je - mnogi ljudi su iskoristili okultno da bi istaknuli mračnu stranu metafizičkog svijeta. Ali svijetla strana je zacijelo prelijepa. Možeš uzeti bilo što iz priroe i usreotočiti se na negativno, ali pozitivna ljepota toga može ti promijeniti život. Prevrnula sam očima. Naravno, sjeila sam u autu u Stockholmu s ovim čov- jekom i njegovom ženom koji su zvučali jenako kao avi na Manhattanu i Cat u Calabasasu u Kaliforniji. Je li ta zaraza zahvatila cijeli svijet? Kao a mi je čuo misli, Lars je rekao: - Milijuni ljudi u cijelom svijetu zani maju se za takve stvari, potaknuli su čitavu izavačku jelatnost, učenja, škole, pojeince i književnost svih vrsta a se posvete metafizičkim imenzijama živo ta. Ne bih to sve nazvao okultnim. Nazvao bih to zanimanjem za uhovnu imenziju života. Lars i Birgitta progovorili su istoobno. Opet su naglasili koliko su njihovi uhovni interesi postali "veličanstveno ispunjujudi". Rekli su kako su zbog njih sretniji i ljubazniji. Tijekom mnogih seansi s Ambresom, stekli su puno novih prijatelja koji su poput

njih vjerovali u jenake stvari. Činilo se a nitko ne gaji nikakvu sumnju a je Ambres oista uhovno bide koje govori iz astrala. Nisam željela zvučati poozrivo, ali još jenom sam upitala: - Vi iskreno vjerujete ča je Ambres stvarno uhovno bide? Birgitta se okrenula k meni, a Lars se strpljivo nasmiješio. - To je gotovo nemogude objasniti nekome tko nema ovoljno nepristranosti kako bi barem vidio to kao mogudnost - rekla je. Piljila sam u stockholmske krajolike, razmišljajudi. Pitam se koliko rugih Šve- đana u svojim kudicama kao s razglenice zanima uhovno istraživanje. Svaki ugao,

svaka kuda, svako rvo izglealo je kao snijegom prekriveni prizor s razglenice. Kožna sjeišta Larsova Volva oisala su blagim svježim mirisom. Bio je to uoban, moeran, izrazito luksuzan automobil. Šveske kude bile su moerne i čiste, ne previše bogate, ali imala sam ojam a je svaka na svoj način bila nešto naročito. Šveska je imala svoje probleme, ali ipak je išla ususret vaeset prvom stoljedu s proračunatom ravnotežom između socijalizma i emokracije. Pitala sam se hode li im uspjeti u buudnosti. Pitala sam se koliko je prevlaavalo i uboko zairalo njihovo za nimanje za duhovno. Bilo mi je nevjerojatno a me uspješan poslovni čovjek, koji se bavi reklamom vozi na uhovnu seansu s mei- jem u transu. Petnaestak kilometara o Stockholma ušli smo u tihu stambenu četvrt. Na svakom su uglu bile uključene staromone ulične svjetiljke. Pješčanici i njihaljke ukrašavali su svaki niz stambenih zgraa koje su bile jenake, ali su na neki način oisale originalnošdu s cvijedem u teglama, snjegovidima i ukrasima koje je izra- ila svaka obitelj. Lars je zaustavio auto, pa sam izašla. Gleala sam slične zgrae oko sebe. - Znaš - rekla sam - vjerojatno bih ušetala u krivu zgrau svaki tjean. Na neki te način to potiče a pozornije pogleaš originalnost svake kude kako ne bi pogri ješio. Lars se nasmiješio. On i Birgitta oveli su me o jene o zgraa i pozvonili. Veseli ženski glas javio se iznutra, a uskoro je punija žena rumenih obraza otvorila vrata i pozravila nas na šveskom. - Ovo je Turid - rekao je Lars. - Ispričava se što ne govori engleski. Vijela je tvoje film ove i veseli je što želiš upoznati Ambresa. Turi nas je uvela u svoju nevnu sobu koja je izgleala kao šveska inačica male kude iz oline San Fernano: niski, moerni kauč, police s knjigama, luster u Tiffany stilu izna moernog rvenog niskog stolida. Nekoliko je ljui sjeilo oko stola. Zeleni bršljan širio se preko vaza na stolovima. - Sture je izraio sav namještaj - napomenuo je Lars. Lars je prevodio dok me je Turid predstavila ostalim prijateljima kao Shirley. Nije spomenula moje prezime. Nakon uvodnih

ljubaznih riječi na vratima, oimalo se a joj to nije važno. - Sture se odmara - rekla je. - Ubrzo de izadi iz spavade sobe. Pozvala nas je a sjenemo i uzmemo malo piva ili sira koje je iznijela na ručno izrađeni stolid. Nas troje izglanjelo smo se bacili na sir i šveske krekere. - Sture i Turid posvetili su cijeli svoj život ovoj uhovnoj komunikaciji - rekao je Lars. - Turid se zabrinjava da bi Sture mogao iscrpiti svoju energiju u transu, prema oboje žele pomodi što vedem broju ljui. - Zašto? - pitala sam. - Mislim, znači li to a Sture više uopde ne rai kao tesar? - Tako nekako. - Pa, otkuda im onda novac za život? - Ljui aju onoliko koliko misle a je razmjerno onomu što su naučili tijekom seanse. akle, Sture je bio šveski tesar koj i je odjednom otkrio da kroz njega govori duhovni glas, pa je napustio svoj uobičajeni život i posvetio se pomaganju rugima opuštajudi a bue instrument za komunikaciju s uhovnim bidem, vrlo slično Egaru Cayceu. Je li se nešto slično ogoilo Mojsij u i Abrahamu, te dru gim drevnim prorocima o kojima Biblija govori? ogađaju li se i anas iste stvari koje su se ogoile ona - samo na moeran način? - Zašto to rade, Lars? - pitala sam. - Pa, ne znaju. Naprosto osjedaju a moraju. Svjesni su a se s tanje u svijetu pogoršava i osjedaju a je ovo način a se svijetu prenese uhovno znanje koje de spriječiti takvo ljusko jelovanje. Zapravo i ja osjedam isto. Slušamo ono što Ambres govori i to je promijenilo način na koji se onosimo prema svom životu. Sa onosim pozitivnije i suosjedajnije oluke ka znam više o svrsi ljuskoga postojanja. Ostali su ljui tiho razgovarali jeni s rugima, jeli sir i pili pivo. Neki su razgovarali o ogađajima u svom životu, ok su rugi raspravljali o uhovnim isti- nama koje nisu u potpunosti razumjeli. Poigla sam pogle. Sture je tiho ušao u sobu. Bio je visok oko 175 cm, obro građen, olučna i krepka koraka i s ponešto promjenjivim glasom. oimao se vrlo sramežljivim, ali stisak mu je bio snažan ka nas je Lars upoznao. Pozravio me na šveskom. Lice mu je bilo iznimno ljubazno. Imao je oko trieset pet go- ina. Neko je vrijeme stajao sramežljivo se

pozravljajudi s prijateljima, ok Turi nije rukom pokazala a de njih voje sjesti. Sjeli su jeno o drugog na tvre sto- lice, a na stolu pokraj Turi nalazila se čaša voe. - Moramo omah početi ispričavala se - zato što nas još čekaju rugi ljui. Nježno je ugasila svjetla i upalila svijedu na stolidu u sreini sobe. Šture je mirno sjeio, pripremajudi se za opuštanje. - Provedimo nekoliko trenutaka u tihoj meditaciji - zamolila je Turi. Svi smo pognuli glave i čekali a Sture uđe u ogovarajude stanje transa kako bi se Ambres mogao javiti. ok sam sjeila u mraku osvijetljenom svjetlošdu svijede, pitala sam se što bi Gerry pomislio a me vii. Stalno mi se javljao u mislima, ali sam se namjerno usreotočila na svijedu. Nikaa nisam bila osoba koja više voli nešto raiti u ru- štvu, obično bih raije takve stvari činila u privatnosti, na svoj način i svoji m tem pom. Ali u tako puno knjiga koje sam pročitala, stajalo je a zajenička energija koristi svima puno više nego osobna energija. Sigurna sam a svaki izvođač ili govornik zna što je energija publike. I svatko tko se ikaa našao u publici, osjetio je to zajeništvo i sujelovao u njemu. Ustvari, u knjigama je pisalo a je zajeni- čka pozitivna energija puno snažnija, intenzivnija i korisnija, te potpomaže svakom ljuskom nastojanju, u sklau s uhovnim stajalištem. Saa sam postala svjesna jeinstva sa svima rugima u sobi. Prošlo je esetak minuta. Moj je diktafon tiho preo pokraj mene. Lars je sje dio upravo iznad diktafona. Podsjetio me

je još jenom a de mu biti teško brzo prevoiti stari šveski. Rekao je a de pokušati oržati korak s njim. Pogleala sam u Sturea. Sjeio je mirno, išudi uboko, ali smireno. Oči su mu bile zatvorene. Ruke su mu mirno ležale na mišidavim berima. Njegova smeđa kovrčasta kosa bila je ošišana o izna uha. Bila sam svjesna kako se usre- otočujem na sitne pojeinosti. Nakon petnaestak minuta, počeo je lagano rhtati... tresao se kao a ga rma električna struja. Turi ga je primila za ruku, gotovo kao a ga uzemljuje svojim tjelesnim oirom. Nasmiješila se. Lars mi je šap- nuo na uho. - Zbog elekromagnetne energije Ambresova duhovnog bida, Sture treba Turiinu uzemljenu energiju kako bi neutralizirao svoje tijelo. Zato to moraju ra- iti zajeno. Stureovo se tijelo ojenom ukočilo i on je sjeo potpuno uspravno. Oči su mu se otvorile. Zatim mu se glava nagnula naprijed i nakrivila na jednu stranu. Cijelo mu se tijelo treslo, a kad je

prestalo, otvorio je usta i grlenim glasom izgo- vorio nešto na šveskom. Glas nije zvučao slično nikome od ljudi koje sam upra vo upoznala. Lars se nagnuo i prosaptao: - Ambres kaže 'pozrav' i vrlo je sretan što smo se skupili. Prestavio se i govori nam o razini uhovne energije u sobi. Ne znam što sam mislila. Željela sam prekinuti Larsa i pitati kako taj Ambres može znati kakva je razina energije, ali prije nego što sam mogla pitati, seansa se ved razvila u ijalog između Ambresa i ljui koji su ošli učiti o njega. Lars je prevoio koliko je brzo mogao. Zatim sam shvatila a mnoge o nazočnih nije zanimalo kako se to ovija. Ved su prihvatili proces. Zanimala su ih samo "učenja" koja je Ambres prenosio. A iz njihovih pitanja nije se vijelo a ih zanimaju prošli životi ili razina energije. Pitali su Ambresa pitanja o početku Stvaranja! Lars je nastojao ržati korak u prijevou. Pokušala sam pratiti što se oga- đalo. Ambres je govorio, ali pažljivo. Kažem Ambres, zato što sam imala "osjedaj" da je to Ambres. Bila sam sigurna da Sture s tim nema nikakve sveze. On je bio neka vrsta telefonske

sveze putem koje se javljalo ovo uhovno bide. Ustvari, mogla sam "osjetiti" osobno st, smisao za humor i revni ritam misli toga bida po imenu Ambres. Gestikulirao je, smijao se i isticao jezgrovite i bitne ijelove vlastitom energijom, a ne Stureovom. Konačno, tako se barem 'činilo' meni. Stureova su leđa bila uspravna i ukočena, nimalo nalik opuštenim pokretima čovjeka kojega sam promatrala prije pola sata. Lars je prevoio u minijaturnim rečenicama, ok je Ambres opisivao Boga kao inteligenciju. Opisao je prve pokrete Božje misli i stvaranje materije. Opisao je rađanje svjetova i svjetove unutar svjetova; svemire i svemire unutar svemira. Opisao je Božju ljubav za sve što je stvorio i njegovu potrebu a primi tu ljubav izraženu u "osjedaju". Opisao je Božju potrebu a stvori

Život. Shvatila sam na što je Lars mislio ka je rekao a je jezik ogranič enje, otkrila sam a se poistovjedujem s onim što Ambres osjeda, sputan ograničenjima ze- maljskog jezika! Prošla su otprilike va sata. Lars je nastavio prevoiti opdenito. Ambres je govorio o usponu i pau civilizacija, stvaranju piramia, koje su se oimale iznimno važnima i koje je nazvao "knjižnicama u kamenu". Na neki sam način osjetila a mogu shvatiti ono što je govorio. Ostali u sobi postavljali su pitanja na šveskom i Ambres je pokazao a vii kako su nazočna i ruga bida - koja go vore - drugim jezikom ali rekao je a on potječe iz stare Šveske i čak i ka bi mogao govoriti - drugim jezicima - njegovu instrumentu - to ne bi bilo ugo- no. Napor stvaranja riječi u nepoznatom jeziku iscrpilo bi mu previše energije. Čak i ok je na veličanstven način opisivao početak Stvaranja, to bide Am- bres imalo je obar osjedaj za humor na ljuskoj razini. Pitala sam se prije koliko ugo je on bio čovjek i je li to uopde bio, ali seansa je brzo naišla moja svjetovna pitanja. Mogl a sam samo osjetiti kako su svi prisutni bili razvijeniji o mene. Uobno sam se smjestila i pokušala upiti ono što se ogađalo. Ambres-Sture bi katka ustao i prošetao prostorijom nagnut na jenu stranu, vukudi jenu nogu. Nije nimalo nalikovao Stureu kojega sam upoznala. Poneka bi se grohotom smijao i zbijao šale kako bi povukao smisao. Otišao je o ploče za crtanje koja je visjela na ziu i crtao ijagrame i svemirske geometrijske pla- nove i spirale kako bi nam slikovitije očarao svoje opise. Postavl jao je skupini pi tanja poput profesora na satu. Skupina se uključivala u raspravu, bila uzbuđena i poneka nije mogla shvatiti najhitnije etalje koje bi on strpljivo ponovno obja- šnjavao. Nekoliko je puta prekorio nekoga tko očito nije uraio omadi ur adak. Zatim je ponovno sjeo pokraj Turid. - Instrument gubi energiju rekao je Ambres. - Mora obnoviti snagu. Rekao je kako se naa a de nas ponovno sresti. Naložio nam je a se brine- mo jeni za ruge. Zatim je izrekao molitvu na starom šveskom, zahvaljujudi Bogu na prilici a služi. Sture je rhtao. Električni naboj po imenu Ambres napuštao je njegovo tijelo. Turi je brzo stavila čašu voe u ruke svoga muža. Sture je ispio o na. Po- lako je olazio k sebi i ustao. Ogledala sam se oko sebe ne znaj udi što a mislim. Gosti su tiho međusobno razgovarali, pitali su me jesam li razumjela ovoljno šveskog a bih shvatila što se ogađa, na što sam ogovorila potvrno, ne želedi priznati a bi mi trebalo osta vremena za razumijevanje samoga procesa, a kamoli poruke. Ali i bez toga su se oimali kao a razumiju moje stanje i rekli a de mi to jenom ka budem mogla prihvatiti, biti korisno. Korisno? Bilo je dovoljno da mi pomuti mozak. Bila sam sretna

a sam pro- čitala Caycea prije olaska. Prišla sam Stu reu. - Hvala vam - rekla sam - nadam se da ste obro. Nika nisam vijela ništa slično. Sture se rukovao sa mnom ok je Lars prevoio. oimao se umorno, ali smireno. Oči su mu bile svijetle i ljubazne. Rekao je kako se naa a sam nešto naučila o Ambresa, i priznao a bi i sam želio jenom razgovarati s njim, te slegnuo ramenima kao a i sam ne razumije što se zapravo ogađa. Iznenaila me njegova izravnost i otvorenost. Turi me je zagrlila. Ambres je veliki učitelj - rekla je. - Tako mi je rago što si ga čula. Sture se sa mora omoriti. Otpratila je Larsa, Birgittu i mene o vrata i rekla a možemo sutra razgovarati ako želim. Zaželjeli smo si laku nod i otišli. Vani je paao snijeg. Snjegovid u pješčaniku saa je nalikovao četvrtastoj hrpi, koju je načinio novi snijeg ok su jeca u susjestvu spavala. Po bijelim svoom nas smo se troje uputili do auta. - Kako ti se svidjelo? - upita Lars. Željela sam redi nešto ubokoumno. - Mislim da mi treba neko vrijeme da razmislim - ougovlačila sam. - Znaš - rekla sam - počinjem osjedati a sam na neki način oveena ovamo. Previše mi se toga ogoilo u posljenje vrijeme a bih vjerovala u slučaj- nosti. Mislim a sam trebala odi u Stockholm. Lars i Birgitta su se nasmiješili i poveli me kroz snijeg o auta. Nismo ništa više rekli. Zatim, ok smo se vozili natrag u Stockholm, svatko zaokupljen svojim mislima, počela sam razmišljati o nizu "slučajnosti" u svom životu. Bila sam svjesna kako počinjem otkrivati neki preoređeni plan koji se ovija u sk ladu s razvo jem moje svijesti i mojom

željom a prihvatim ono za što sam spremna. Kao a su se ogađaji i slučajnosti morali ogoiti samo ako im to opustim. Trenutak je bio prepušten meni, ali njihova neizbježnost bila je utvrđena i preoređena. Iznenailo me je što o tome razmišljam. Nika nisam vjerovala u takvo što. Pa ipak zbijeni slije slučajnosti u mojoj svezi s Gerryjem: njezina priroa, utemelje - nost na zemaljskim nezaovoljstvima, političkoj stvarnosti i negativne zapreke slučajno su se (opet ta riječ!) ovijali istodobno s polaganim razvojem moga pri jateljstva s Davi dom i razumijevanjem njegovog duhovnog

stajališta - sve je to uvelike prionijelo mom prihvadanju rugih imenzija. Činilo se a sam tek promatrač uhvaden u sreini između vije stvarnosti. Osjedala sam kako postupno razvijam sposobnost razumijevanja oba gleišta koja su, što sam više razmišljala, bila vojnost u životu (nešto poput onoga o čemu mi je govorio otac) - uzemljena svjetovna stvarnost i svemirska duhovna stvarnost. Moža su obje bile neophone za ljusku sredu. Postajalo mi je sve jasnije a je ržati samo jeno gleište, o ta va, jeinim ispravnim, u biti ograničeno, a je to prerasua i najvjerojatnije netočno. Moža su svi ljui bili um, tijelo i uh kako su nam drevni mudraci govorili. To su nam ostavili u nasljeđe. Moža sam to morala ponovno naučiti. Oprostila sam se o Larsa i Birgitte i rekla a du im se javiti. 11. poglavlje

Postoji načelo koje je okaz protiv svih poataka, okaz protiv svih argumenata, koji nepogrešivo oržava čovjeka u vječnom neznanju; to je načelo prijezira, prije ispitivanja Herbert Spencer

Ka sam ušla u hotelsku sobu, zvonio je telefon. Javila sam se. - Bok - reče Gerry. - Kako si? - Dobro rekoh. - Žao mi je, ali morat du ostati još nekoliko ana. - U redu je. Znam da si zauzet. - Jesam. - Kako se osjedaš? - Snijeg na rvedu izglea božanski. - Točno - rekoh - priroda izvan grada mora biti divna. Moja je žena ošla iz Lonona. Osjetila sam kako me napušta snaga. Nisam znala što a kažem. Osjetila sam se paraliziranom. Je li znao a de ona odi? Je li je zamolio a ođe? - Halo? - rekao je. Da. Tu sam. - Pa... - rekao je - navratu du kasnije. - a, naravno. Bit du tu. Našla sam se u kovitlacu. Osjedala sam mučninu i bijes. Kao a mi je u trbuhu bila rupa. Pitala sam se što bi mi Egar Cayce ili Ambres preporučili ok sam nastojala prisiliti um a se smiri i usreotoči na uhovno. Nisam uspijevala. Zaključila sam a su sve to besmislice ka se rai o stvarnom životu na Zemlji . Uspjela sam se nasmijati vulgarnosti svoje misli. Ka je Gerry ošao, bila sam rezervirana. Nisam mogla komunicirati. Voili smo ljubav, ali bojala sam se. Nije rekao ništa - ni o olasku svoje žene ni o mojoj reakciji. Nisam ni ja. Pitao me je miriše li mu kosa na parfem. Rekla sam a ga nemam na sebi i a ne rabim nikakav ved mjesecima. Ka sam otvorila vrata kupaonice a viim treba li mu nešto, ugleala sam njegovo krupno tijelo svijeno u kai u položaju embrija, kako se tušira; izgleao je kao a se još nije roio. Nije ga bilo sljeeda va ana i nodi. Pisala sam. Pisala sam o svemu što sam osjedala. Pisala sam ok mi se nije zavrtjelo u glavi. Ponovno sam preživljavala sve što se ogađalo. Pisala sam a bih shvatila. Pisala sam kako bih olučila što a ura- im. Pokušavala sam zaržati ono što jesam, što želim, što bih voljela učiniti sa ili bez Gerryja. Pisala sam kako bih razumjela samu sebe. Pisala sam o svom živo- tu, svojim mislima i pitanjima. Pisala sam danima. Kad god bi Gerry nazvao, rekla bih mu a pišem. Rekao je kako mu je rago a nešto raim. To je ublažavalo njegov osjedaj krivnje što me ne može vi- jeti. Rekla sam mu neka ne brine. Bila sam osoba koja de se uvijek zanimati s nečim. Zatim sam osjedala krivnju što sam jelomično pisala i o njemu, a to mu nisam rekla. Šeste večeri završio je s raom oko

pola eset, nazvao me i rekao kako želi odi k meni, ali osjeda a bi trebao otidi k ženi. Rekla sam a je u reu. Pisala sam o uboko u nod, probuila sam se u šest i nastavila pisati. Nisam napuštala svoju hotelsku sobu. Pisala sam ono što sam živjela i osjedala, poput proširenog nevnika, kao a razgovaram sama sa sobom. ošao je sljeede večeri. Jeli smo i razgovarali. Jeo je krvi i inju. Imao je na sebi tanku tirkiznu kravatu koju je obio na ar o graida koji je posjetio jučer. Kosa mu je paala preko čela ok je gestikulirao rukama, hvatajudi zrak polu- otvorenim lanovima. Nisam napravila nijean pokret prema njemu. Prešla sam preko sobe a mu onesem još čaja. Pružio je ruku , zaustavio me i privukao me k sebi. Stajala sam nepomično. Polako i s ražesnom nježnošdu poljubio mi je oči, brau, kosu i na kraju usne. Obujmio me rukama. Moje su ruke visile o tijela. Stisnuo se k meni. Stajala sam nepomično. S nekom vrstom pomukle sigurnosti poveo me je prema spavadoj sobi. Ni- sam željela idi. Preuzeo je inicijativu i nisam bila baš sigurna a sam to željela. Spustio me je na krevet i ljubio me ugo i strastveno kao a stavlja na kušnju vlastito pravo a uzme ono što želi. Reagirala sam, ali bez agresivnosti. Skinuo je moj ebeli vuneni žemper i milovao moje tijelo. Ruke su mu bile svuda po meni.

Otkopčao je moje hlače i skinuo ih. Njegove su se ruke obavijale oko i ispo mene. Ispružio je ruke i obujmio moju glavu pritisnuvši mi kosu. - Volim te - rekao je. Nisam ništa rekla. - Rekao sam da te volim. Nisam ništa rekla. Zatim je poput bujice koja ruši branu povikao: - Volim te, volim te, volim te... Ležali smo zajeno sve ok neka vrsta stvarnosti ponovno nije isplivala na površinu. Sjeo je i gleao iznad mene kroz prozor. Lice mu je izgledalo kao da je staro stotinu godina, kao da mu um izlazi kroz njega i cijedi mu se niz obraze. Pogledao me je. - O čemu razmišljaš? - pitao je. Prvi put da se zanimao

za ono o čemu ja raz- mišl jam. - Mislim kako je sve ovo nestvarno - rekla sam. - Sjedila sam u ovoj sobi i promatrala kako tegljači kruže i probijaju le. Promatrala sam kako šest slojeva snijega paa na pločnik po prozorom. Jela sam šveske krekere i maslac, i ništa više. Pisala sam i pisala i pisala dok me ruka ne bi zaboljela. Pretvorila sam se u pokudstvo i tepih i hlani zrak. A sa si ti tu. Ti si tu i to mi je tako nestvarno. - Moža je ono što raimo stvarnije - rekao je. - Da - rekla sam. - Moža. Zavrtjela sam glavom kako bih se ponovno vrati la u normalu. - Dakle sada - rekla sam - moraš se vratiti svojoj nestvarnosti. Ustao je i uputio se u kupaonicu. Ostala sam ležati na krevetu. Okrenuo se i vratio u sobu. - Volim te - rekao je. Zagrlila sam ga. - Hvala ti - rekla sam. - Hvala ti. Sjao je od radosti. Njegove

su se tamne oči zaiskrile. Ponovno je pošao u ku - paonicu i ponovno se vratio. - Volim te - rekao je. Da - rekla sam. - I ja tebe. - Ali još ne mogu shvatiti zašto. Još ne shvadam zašto me želiš. - Ne shvadam ni ja - odgovorila sam. - Ustvari vedinu ovoga ne razumijem. Omahnuo je glavom. - I više o svega na svijetu - rekao je - želim opet provesti cijelu nod s tobom. - Mislim - rekla sam - da je to zato što to sa ne možeš učiniti. - Ne, poznajem se bolje od toga. Ozbiljno je kimnuo glavom. Ponovno je ustao. Ovoga je puta stigao do kupa onice. Vratio se mokar i hladan. Obrisala sam ga.

Privukao me je k sebi i čvrsto me zagrlio. Sušila sam mu kosu fenom ok je oblačio cipele i čarape. Kad se obukao, razgovarali smo o njegovu rasporeu za iuda va ana. Imao je sastanke i tiskovne konferencije.

Rekla sam mu a du se uskoro morati vratiti u Ameriku. Rekao je a se nedemo modi vijeti sutradan; raspored mu je bio pun. Rekla sam da je u redu i da nema veze. Obukao je kaput i krznene

rukavice i izašao na vrata. Umjesto a samo oe, kao što je imao običaj, okrenuo se i pitao: - Kako napreduje pisanje? - Dobro - rekla sam. - Dobro. Samo nisam sigurna kamo ide. Pogledao me. -

Moža bi se naprosto trebala izgubiti - rekao je. Njegove su riječi sjekle zrak. Nisam znala što misli, ili moža jesam. Namignuo mi je i rekao: - Ciao - te zatvorio vrata za sobom. Bila sam duboko zbunjena. Zatim me svlaala krivnja... a ona neka vrsta vostrukog viđenja. Nisam više znala što j e bilo

stvarno. Mrzila sam taj osjedaj. Najgore što mi se moglo ogoiti bilo je a ne mogu jasno razaznati svoj emotivni viokrug. Ponovno sam počela pisati - nisam imala s kim razgovarati, osim sebe. Same sebe. Sve se doimalo kao privid. Je li i bio p rivi? Je li tjelesna stvarnost samo ono što mislim a jest?

Običan an u životu svakog čovjeka bio je tek gluma, niz prizora; glumili smo ono što smo mislili a osjedamo. Shakespeare je to rekao. Moža je cijeli život pozornica, a svi mi tek smo glumci na njoj koji igraju svoje uloge. Je li govorio o reikarnaciji kad je to napisao? Dakle, ako je danas gluma, je li

jučer privi? A sutra? Moža ni Gerry ni naši susreti ni moj ra ni ovaj svijet sutra nede uopde postojati. Ili, moža je ono što me izluđuj e zapravo pritisak da definiram stvarnost u tjelesnim okvirima. Moža je istina bila a je sve stvarno na svakoj razini zato što je sve relativno i mora se uzeti u obzir. Moža smo voljeli i smijali se i raili i su- jelovali u nesvjesnom nastojanju a se podsjetimo da moramo imati svrhu iza ove stvarnosti. Ako je ta svrha stvarna, je li svatko od nas koristio nekog

rugog kao oskočnu asku kako bismo mogli vlastitu svrhu jasnije oreiti? Jesmo li naprosto koristili druge koje volimo kako bismo ispitali svoje skrivene potencijale, neviljive mogudnosti i obili neku efiniciju samih sebe? Jesmo li tražili izvor svog smisla iz nekog rugog vremena? Ili smo naprosto znali jeni ruge o ranije? Jesmo li Gerry i ja uistinu rješavali neki onos koji nismo riješili u prošlom ži- votu? Ako je oista tako i ako bismo to nekako mogli shvatiti, moža ona više ne bismo trebali jeno rugo. Je li u tome bio vic? Moža je to bio najublji razlog za humor. Moža je sav život bio kolosalna svemirska šala jer de nastaviti svojim putem bez obzira što mi učinili ili ne učinili. Moža smo se samo trebali smijati na svoj način o kraja, zato što je moža kraj ionako bio tek početak. Moglo je biti istina a ciklus počinje iznova sve ok ne shvatimo. To oista nije bilo tako loše. Zasigurno se nismo trebali bojati smrti. Ako se smrt zapravo nije ogađala, ona je život bio šala na naš račun. akle, možemo se smijati ok traje i ok otkrivamo vlastitu svrhu.    Gerry mi se pojavio u mislima. Dok sam pisala o njemu, stvari sam sagleala objektivnije. Počela sam

jasnije vijeti njegovu ulogu u mom životu. Nisam više uzimala toliko k srcu ni njegovu ni svoju zbunjenost i počela sam osjedati a za to što jeno rugom toliko značimo ima razloga, a se iza toga nazire svrha. U shemi njegova života kao i u shemi mojega, svrha koja moža trenutno nije tako jasna, ali de to vjerojatno ubrzo postati. Pisala sam kao a razgovaram sa samom sobom. Sati su se topili jean za rugim. Nisam napuštala svoju hotelsku sobu. Počela sam naliko vati zidovima. Na pamet sam znala putanju kojom je kružio tegljač što je revno obavljao svoju užnost i probijao le svakoga ana u zaljevu ispo mog prozora. Promatrala sam kako se ani uže sa svakom naolazedom snježnom olujom. I sa sam, na kraju još jednog tjedna, gledala grad ovijen bjelinom, ok ga je veo svježeg snijega zavijao u novu bjelinu. Hoala sam kroz snijeg. Morala sam prehoati pet milja... kroz gra o zoo- loškog vrta, ok su se hrpe snježnobijelog šlaga kotrljale svua oko mene. Jedino što sam čula bilo je moje isanje u tišini, ok su se kilometri nizali ispre mene. Tri jelena promatrala su me ok sam prolazila pokraj njih, propaajudi o član- ka u snijeg što mi je tiho škripao po nogama. Poigla sam glavu k Suncu. Pet je labuova proletjelo ispred njega. Jedan je čovjek u aljini šetao i pušio lulu. Misli o Gerryju tiho su visjele u zraku naa mnom ok sam koračala. Bio je poput ovog zraka, ove zemlje, ovog krajolika. Bio je to pastelni krajolik, bez pre- više boja ili izražajnosti. Bio je to krajolik koji se doimao kao da skriva vlastite namjere, kao da je njegovo pravo značenje uboko skriveno. Nije se nametao - uobno se smjestio gotovo čekajudi a ga se otkrije, a ga se dodirne, da se po njemu hoda i da ga se razumije. Nije se bojao samoga sebe kako bi netko mo

gao isprva pomisliti. Nije, umjesto toga čekao je samoga sebe; s ugim, tihim str- pljenjem, oni koji su mu bili novi, mogli bi se osjetiti obačenima i isključenima iz te cjeline. Ali to ne bi bila ispravna

reakcija. Time ne bismo ali priliku toj iz- vojenoj tišini a procvate. A moža je tako bilo i s ljuima.

Osjedali smo emotivnu gla zbog neostatka otvorene jasnode i razgovjetne komunikacije, što nam je uskradivalo unutarnje bogatstvo komunikacije s tišinom. oista, tišina je vjerojatno bila saržajnija, i ako sam se osjedala žrtvom komunikacije, bio je to moj problem jer to vjerojatno nije bila istina. Naviknula sam se na eksplozivnu komunikaciju u životu. Ono što sam saa oživljavala bila je im plozivn komunikacija. Morala sam otkriti što je u meni, a morao je i Gerry. Šetala sam cijeli an i ošla u hotel upravo na vrijeme a viim Gerryja na šve- skoj televiziji kako govori o ekonomskim problemima u zemljama Tredeg svijeta. Sve sam to ved čula, ali sam unatoč tome pozorno pratila. Bio je siguran u sebe i gorljivo zagovarao svoje prijeloge za rješenje. Čitala sam Heral Tribune, čekajudi njegov poziv, ka sam začula kako se otvaraju vrata. oimao se kao a je trčao cijelim putem. Bio je potpuno bez daha, ukočena lica, na njegovim obrvama i trepavicama caklio se i topio snijeg. Brzo sam ga

poljubila. Bio je još "u transu", živahan i želio znati što mislim o njegovu nastupu na televiziji. Razgovarali smo o tome kako je obro naučio prikazati svoju osobnost na televiziju. Pojeo je dva čokolana keksa i popio mlaki čaj. Razgovarali smo o Jimmyju Carteru i Kini, te o šarolikom nastupu koji sam planirala i naala se a du ga izvesti u Pekingu. Razgovarali smo o svemu i svačemu, samo ne o onome što me najviše zanimalo. Olučila sam a je trenutak a upoznam Gerryja s onim što se ogađalo meni - nama - sa stvarima o kojima sam pisala (o tome me nije pitao). - Gerry? - hrabro sam rekla. - Hmm... - Zanima li to o čemu pišem? Izgleao je iznenađeno. - Da - rekao je - naravno. - O nama - nastavila sam i vijevši pažljivo naziran uznemireni izraz na njegovu licu - barem na neki način. - Na koji način? - Viiš, u posljenje vrijeme mi se ogađa puno čunih stvari, barem otka se znamo. Slučajnost za slučajnošdu gurale su nas jeno rugome. Ono što nas snažno privlači jeno rugome nije logično u ovim okolnostima. Ti i ja znamo a je to puno vi še o tjelesne privlačnosti, ali zašto? Sve ovo vrijeme s tobom pre- osjedam kako du se osjedati i prepoznajem stare osjedaje. Gerry, iskreno mi re ci - imaš li osjedaj a si me ved prije znao? - Blagi Bože! Ne shvadam te. Kako go bilo, kakve to sveze ima? - Pa, moža ka bismo mogli shvatiti što smo ranije bili, mogli bismo otkriti što sa trebamo učiniti. uboko je uahnuo. - Dušo, preugo si bila sama u ovoj sobi... - Nisam, k vragu! Odjednom sam izgubila strpljenje. - Nemoj mi ržati pro- iku! Samo želim razgovarati o tome. Nisam premorena o raa, nisam lua i nisam glupa. Čini se a na ovom svijetu ima puno više o onoga što si ti spre man priznati. Napravio je kiselo lice. - Pa to je vjerojatno u svakom slučaju istina rekao je. - Na što konkretno misliš? - Na reinkarnaciju, na primjer. - Nemam ništa protiv reinkarnacije - ona odgovara onima kojima je potrebna. - Gerry, ne govorim o izgladnjelim seljacima. Ima puno

ljui iz svih ruštve- nih i intelektualnih skupina, koji su u svim vremenskim razobljima vjerovali u reinkarnaciju. Ali a buem oređena, sa govorim o nama. - O, zaboga! Ako želiš redi a smo oista u nekom prošlom životu živjeli zajeno, Shirley, pa što ona? Kakve to Veze ima, ako se toga ionako ne sjedam? - Pa, moža bi imalo sveze ka bismo otkrili putem kanaliziranja. Znala sam a tome prilazim na pogrešan način. - Što je, k vragu, kanaliziranje? - Mislim - progutala sam - na razgovor s u- hovnim bidem bez tijela uz pomod meija - ljudi to stalno rade kako bi otkrili razne stvari. Gerry je bio zapanjen, a zatim vrlo zabrinut. - Shirley, jesi li išla k meijima? - Ne moraš to izgovarati kao prostu riječ - rekla sam mu. - Ne, ne! Naravno da ne moram, nisam tako mislio. Duboko je udahnuo. - U pravu si moramo o tome razgovarati. Što si ustvari raila? Osjedajudi krivnju, oprez i

prijezir ispričala sam mu o Cat i Ambresu, o E - garu Cayceu, o svemu što sam pročitala. Slušao je bez riječi ok se nisam postupno zaustavila. Zatim me je pogleao s izrazom koji je na moje iznenađenje otkri- vao postiđenost. - Gerry, o čemu razmišljaš? - pitala sam. Odmahnuo je glavom. - Ne znam što

bih rekao - promrmljao je. - Mislim, ne možeš to misliti ozbiljno. - Zašto ne? - Pa, Bože moj, nije li

očito? Ti meiji su luđaci ili čuaci, oni to izvlače iz vlastite posvijesti. Ili uzimaju iz tvoje. Ne vjeruješ valjda da doista komuniciraju s duhovima? - Oni ne komuniciraju. Oni su samo instrument za kanaliziranje - nakon toga se čak ne sjedaju onoga što je rečeno. - Što go raili, to je krajnja

besmislica. Oni to čine za novac, izrabljuju naivne ljue koji žele čuti nekakvu slatku glupost o mrtvim rođacima ili nekoj rugoj pro kletoj stvari. - Edgar Cayce nije uzimao novac, a savjeti koje je davao bili su razumni i nisu mogli potjecati iz njegove posvjesti, buudi a nije imao nikakvu meicinsku naobrazbu. Gerry je bespomodno piljio u mene. - Zašto se za ime Boga moraš baviti t ak vim stvarima? - upitao je očajan. - Samo pokušavam pronadi objašnjenje za nas - rekla sam - ili moža samo za sebe. Počinjem uviđati a to ne mogu učiniti za nas... - Hvala Bogu a ne možeš! Slušaj, ušo, (tako je rijetko izgovarao nježne ri- ječi, a p osebice dvaput u istom razgovoru - morao je doista biti uznemiren), stvarno ne smiješ nastaviti s tim. Mislim, ništa ti obro to ne može onijeti. eveeset posto tih ljui su šarlatani i to svi znaju - svi de tvoji prijatelji pomisliti a ti se nešto pošemerilo u glavi. A Bog zna što bi pomislila publika, ako bi to ika procurilo. Bilo je zanimljivo što se brine za moj ugle. Pretpostavljam a je to logično jer je i sam u svako oba bio više nego svjestan svog vlastitog uglea. Ali još uvijek nije ni na koji način razmislio o mogudnostima svijeta koji sam istraživala: bilo je to potpuno izvan njegova viokruga, nije to mogao vijeti, nije mogao priznati mogudnost vjerodostojnosti njegova postojanja. - Kako to misliš 'ako bi to ika procurilo', Gerry ? Upravo o tome pišem. - Nije valjda - rekao je ravnoušno. - Nedeš to objaviti. - Zašto ne? Njegova me ukočenost ovela u neugoan položaj, jer to zapravo u ovom trenutku nisam imala namjeru objaviti. - Zato što de te svaki intelektualac kojeg znaš, sv atko s pola mozga

razapeti na križ - zaustavio se nesiguran i zabrinut. Zabavljala me je ta njegova pretpostavka a de svi intelektualci misliti kao i on, ganula me njegova očita briga za mene. Ali njegov štit protiv svega o čemu sam govorila ograničavao je svaki daljnji razgovor - ako ga je i bilo! Nagnuvši se naprije, promrmljala sam: - O, k vragu s tim - i poljubila ga u nos. - Topao je - rekla sam. - Što je toplo? - Tvoj nos. Bio je hlaan ka si ušao. Prstima se poigravao mojim naušnicama i zategnuo m i kosu natrag. Kleknula sam pokraj njega. Poigao je moju glavu i usre rečenice me poljubio i pomilo- vao mi oči. Poigao me je k sebi i ka sam zabacila svoj negliže o mekane tkanine u zrak puštajudi ga a mi padne preko tijela, pratio je moj pokret pogledom i tiho uzdahnuo. Nismo se skinuli. Vodili smo

ljubav kao što smo voili svoje živote, skri- vajudi zaovoljstvo o poglea. Naslonila sam se na njega. Poljubio mi je oči i vrat. - Sutra olaziš? - pitao je. - Da - rekla sam - moram idi. - Volim te više nego što se može riječima izredi - rekao je. Osjetila sam kako padam u pretpakao depresije. - Ka misliš a demo ponovno modi provesti cijelu večer zajeno? - pitao je. - Pa, sa je siječanj - rekla sam. Vjerojatno ne prije rujna, nakon što se za- vrše izbori. Izvukao je ruku i sakrivši lice iza nje, začuo se prigušeni krik ispo glasa. - Pa - rekla sam - pričekajmo pa demo vijeti. - Sad moram ustati - rekao je. - U suprotnom de me shrvati neponošljiva melankolija. Gje deš ti biti? Rekla sam a ne z nam. Putovat du. Pokušao je ustati, ali se zaustavio. Pogle mu je pao na naša tijela i rekao je: - Taj tvoj sljeedi potez mogao bi biti nemogud. Mi smo jena osoba, znaš. Nasmiješila sam se. Poigao me je iznad sebe i ustao. - Bio je to osobito složeni p ostupak, zar ne? - Ni izbliza toliko složen kao mi. ok se gegao o kupaonice, s hlačama spuštenim o članaka, nisam mogla vjerovati a je želio biti premijer Engleske. Ka se vratio još sam uvijek bila na kauču. Pogleao me i rekao: - Divna si. Doista si divna. Ka ti je rođenan? - pitala sam. Rekao je: - U utorak, zar nisi znala? Rekla sam a sam naprosto imala takav osjedaj. Rekao je kako je

rođenan njegova zamjenika također bio istog ana i bio bi osobito razočaran ka se Gerry ne bi

vratio u Englesku i pomogao mu ga prosla viti. Rekla sam: - A što je s proslavom tvoga rođenana? Rekao je: - To nije važno. Zgrabila sam ga za ruke i protresla ih: - Nije važno? Gerry, što je s tvojim ro-

đenanom! - Tad sam stala. Zaustavila sam se usred misli. Rekao je: - Da? Rekla sam: - Ništa. Fotografirala sam ga polaroiom s blicom. Nevoljko je pristao, a zatim jeva čekao a vii kako izgleda. Polako se lik nazirao u boji. - Oh - rekao je - izgleam očajno. Nježno sam ga opet povukla za ruku. Otrčao je u honik po kaput i krznene rukavice. Stavio je ključeve moje hotelske sobe na stolid, uzeo svoju torbu za spise i agresivnijom brzinom nego ikad dotad zaputio se k vratima. Stajala sam

ukočena, nisam ga slijeila. Otvorio je vrata, pa se okrenuo i zagleao u mene kao a ucrtava ono što vii u svoje pam- denje. - Doista si prelijepa - rekao je, a zatim je otišao. Otrčala sam o vrata i zaključala ih. Ka sam se vratila u nevnu sobu, vi- jela sam a je zaboravio naočale. Istrčala sam u honik i zazvižala. Čula sam ga kako se vrada. ok je uzimao naočale o mene, upitao je: - Kad je tebi rođenan? - Dvadeset drugog travnja - ogovorila sam. Kimnuo je kao a kaže a je to još jean atum u buudnosti kojemu de se modi raovati. Zatim je rekao: - Što misliš a je ovo među nama? Uzahnula sam i prošla mu rukom kroz kosu što mu je paala na oči. - Znam - rekao je - da bi ohvatio plo s rveta, moraš stati na rub. Pogleao me je u oči i otišao. Nije se osvrnuo. Ušla sam unutra i zatvorila vrata. Zapalila sam cigaretu i otišla o prozora. Otvarajudi ga, izahnula sam im u zrak, gleajudi ga kako se miješa s parom moga aha na zimskom zraku. Snijeg je gusto paao. Pogleala sam na ulicu. Ušao je u vorište ispo prozora. Tiho sam zazvi- žala. Pogleao je gore i mahnuo. Njegove krznene rukavice i crni kaput ocr- tavali su se jasno na čvrstoj bijeloj pozaini. Snijeg je paao oko njega ok je ho- ao ulicom tražedi taksi. Ulica je bila prazna. Znala sam a je olučio idi pješice. Ponovno je pogleao gore i mahnuo. Omahnul a sam i poslala mu poljubac, ali ved je nestao olučno zamičudi u gustu, hlanu, tihu, bijelu švesku nod. 12. poglavlje

"uša" je uistinu neokučiv pojam i stvarnost onoga na što se onosi ne može se prikazati. Ali svijest je najočitija o svih (neviljivih) činjenica... Fiziolozi vrlo rao uspoređuju mrežu naših možanih živaca s telefonskim sustavom, ali previđaju bitnu činjenicu a telefonski sustav ne funkcionira ok netko ne počne govoriti preko njega. Mozak ne stvara misli (Sir Julian Huxley neavn o je istaknuo ovu činjenicu); on je instrument kojim se misao služi. Joseph Woo Krutch Više života o jenoga Let natrag u Ameriku bio je čuan. Nisam zapravo znala koga ili što sam napustila niti komu ili čemu se vradam. Nešto se zapanjujude ovijalo u mome životu. Ali nije imalo imena i izmicalo je opisu. Govorilo je o nečem revnom, a ipak sam imala osjedaj a prethoi nečemu što de za mene biti novo razoblje u razmišljanju. Iskustvo koje sam imala s Ambresom bilo je ojmlji- vo, ali pitanja koja sam postavila Larsu i Birgitti još uvijek su me mučila. Kao prag- matično ijete svojega oba olučila sam barem provjeriti taj postupak kanaliziranja. U tjenima i mjesecima što su uslijeili čitala sam istraživala i provjeravala. Postavljala sam pitanja i ka go je to bilo mogude preslušavala vrpce. Otkrila sam a na svijetu jeluje značajan broj meija ili onih koji u transu kanaliziraju. Izuzevši Edgara Caycea, gotovo nitko nije nazivao te ljude njihovim pravim ime nima. Osoba koju su kanalizirali bila je ominantna, a meu njima bilo je nekoliko onih čiji se obar glas isticao u onosu

na ostale, ponajprije zbog čistode i osljenosti poruke koju su prenosili. Poput stručnjaka ili naarenih ljui u bilo kom poručju, neki su meiji bili bolji o ostalih. (Također sam utvrila a, poput rugih profesionalaca ima ana ka apsolutno ništa ne ie kako treba: ka bi o toga ošlo, neki

su se oslanjali na prošlo iskustvo, neki su glumili, a neki su otvoreno rekli a im ne ie i neka svi slobodno podu kudama). Ali posebno me se ojmila raznolikost i snaga osobnosti različitih bida koja su se pojavljivala putem kanaliziranja. Maglovit miris ozbiljnosti koji prati postupak kanaliziranja u umovima vedine ljui (moža zato što njihovo raspoloženje su- očeno s mogudnošdu rasprave s bestjelesnim uhom i samo postaje ozbiljnim?) oimalo se u raskoraku sa stvarnošdu. Na primjer bilo je bogatog humora i povremeno prave rskosti ko nekih kanaliziranih osobnosti. Tko go ili što go ta bida bila, pokazivali su nevjerojatnu osebujnost karaktera i zračili ne toliko ozbiljnošdu koliko iskustvom. Povrh toga, kanaliziranje je bilo nešto što se ovijalo ved neko vrijeme i nekoliko slavnih ljui ne samo a su vjerovali - u njega, ved su ga i provoili, uklju- čujudi Abrahama Lincolna, koji je imao rvosječu (meij koji je zaista živio u Bijeloj Kudi s Presjenikom) s kojim se reovito savjetovao, J.P. Morgan (koji je imao Evangeline Adams), William Randolph Hearst - i mnogi, mnogi rugi iz vrlo različitih poručja. Ra Sir Olivera Logea i gospođe Piper bio je, akako, vrlo poznat. Činilo se kao a je to gotovo bilo u moi pri kraju stoljeda, ne samo kanaliziranje, ved prizivanje uhova, uporaba ploče sa slovima za ispisivanje poru ka. Bez dvojbe bilo je to zabavno, ali isto je tako bilo jasno da mnogi ugledni i ozbiljni

ljui shvadaju kanaliziranje - i sve ono što uz to ie - vrlo ozbiljno. Bilo je također jasno a neki nisu mogli podnijeti sam opseg informacija koji se kanalizirao, a kamoli vrijednost njegove prirode. Svemir

je zapanjujuda pojava: objasniti svakoj osobi takvu širinu bilo je često više nego što su slušatelji mogli ponijeti. A ka se railo o pojeinostima izvanzemaljskog života, građi atoma, koheziji sve materije, svih misli - sve su to bile teme na koje vedina ljui nije obra- dala puno pozornosti. Bida koja prenose informacije često nisu imala pojma koliko ruštvo s ruge strane žice, takoredi, može primiti, Ukratko, izgledalo je da svatko ima svoj tempo ili ritam, koji svatko ponaosob postupno

razvija pokušavajudi razumjeti bujicu zbunjujudih informacija s kojima olazi u oir. Ka se rai o umu i osjedajima, usreotočeno ulijevanje informacija na silu naprosto nije pomagalo. Čak se doimalo da odbija velik broj ljudi. Posvetila sam pozornost novijim instrumentima za kanaliziranje i

bidima koja su se kroz njih javljala. Trenutno najpoznatije uhovno bide koje se javljalo putem kanaliziranja bio je uhovni učitelj po imenu .K. koji je govorio kroz Alice Bailey, a kasnije kroz Benjamina Cremea. Seth koji je govorio kroz Jane Roberts bio je osobito zanimljiv slučaj koji je pokazao više o jene imenzije pojave kanaliziranja. O 1963. ka se Seth prvi put javio kroz gospou Roberts, ona i njezin muž (koji je otpočetka zapisivao Sethove riječi) prikupili su cijelu knjižnicu zabilješki sa seansi. io tog materijala pojavio se u nekoliko tiskanih jela, o kojih je je- no iktirao sam Seth. Ono što me je najviše zanimalo bila je jaka vojba koju je gospođa Roberts pokazivala za prvih kontakata sa Sethom (Sethov materijal). Kako ranije nije dolazila u kontakt niti se

zanimala ili vjerovala u natprirone pojave, gospođa Roberts je jene nodi ok je pisala poeziju, začula bujicu riječi koje su inzistirale a ih se zapiše. Bjesomučno je pisala satima dok na koncu nije sama napisala naslov za ono što naziva "čunom hrpom zabilješki, Fizički svemir kao izgranja ieje". (Kasnije se pokazalo kako je to sinteza materijala koji de Seth poslije razviti). Ali u to oba, ne znajudi ništa o Sethu, gospoi Roberts to je pri- činjavalo nelagou, bila je iznenađena i uzrujana kako ogađajem tako i sar- žajem "njezina" pisanja. Sljeedih tjeana i mjeseci, nakon što je Seth oslovce inzistirao na "javlja- nju", ona i njezin muž proveli su niz ispitivanja kako bi  okazali ili osporili postojanje Setha kao pojeinačne osobe ili bestjelesnog bida koje je tvrio a je bio. Ustvari, trebalo je puno vremena i nekoliko vrlo spektakularnih okaza njegovih nanaravnih modi kako bi Seth okazao gospođi Roberts a nije io njezine po- svijesti! Unatoč tome, pravi "okaz" kanaliziranja, to jest stvarne nazočnosti na Zemlji, koja služi kao kanal za komunikaciju za rugu vrstu

nazočnosti s različite razine, bilo je teško utvriti u znanstvenim okvirima. Na kraju, okaz postupk a svoio se na sljeede: ako je instrument za kanaliziranje progovorio strani jezik ili pokazao neki ar (kao npr. svirao glasovir) ili avao stručne savjete (npr. mei- cinske) ili prenosio informacije o alekim mjestima ili o nekom ogađaju za koje osoba koja je kanal nije znala, tada se doimalo da taj strani jezik ili posebni ar, vještina ili znanje moraju potjecati iz rugog izvora. (Tijekom razoblja što je uslijeilo naišla sam na mnogobrojne primjere takvih "okaza", ali ota mi je postupak ved bio poznat - nije bio nevažan, ved slično pripravi obrog jela: čovjek je zahvalan obroj kuharici, ali jelo je ono što se računa.) Ustvari, nakon čak va ili tri mjeseca intenzivnog čitanja i ispitivanja zaključila sam da je postupak manje bitan. Barem jedan vi kanaliziranja informacija o kojemu sam čitala stalno se iznova javljao i onosio se na sjedanje na prošle živote. Vjerojatno je to u meni pobuđivalo vedu raoznalost, jer sam mislila a du nešto korisno naučiti o svojoj vezi s Gerryjem, ali ono št o mi je zaista zaokupilo pozornost u golemoj količini materijala ostupnog za proučavanje, bila je činjenica da je toliko puno poruke bilo univerzalno - to jest, bida koja su govorila kroz različite ljue, u mnogim zemljama, na različitim jezicima, govorila su u osnovi istu stvar. Pogleajte u sebe, istražujte sebe, vi ste svemir... Što sam više čitala i razmišljala, ta me je poruka poticala a ponovno preispitam svoje motive, te još jenom ili moža po prvi put razmislim o vrijenostima i viovima živo ta, koji sam ota jenostavno prihvadala. Bila sam naviknuta na život u svijetu gje je zbog priroe načina na koji smo živjeli bilo gotovo nemogude zagleati se u sebe. Gje je i sam opstanak, a o ostan- ku na vrhu a i ne govorimo, nužno povlačio upravo suprotna stajališta... ako nisi pozorno pratio napreak svoga susjea, imao si ojam a nede puno prodi prije nego počneš zaostajati. Ako ste bili uspješna osoba, morali ste oržavati korak s besmislenom utrkom samo a biste ostali gje jeste. Ako ste bil i siromašni, niste smjeli stati jer ne biste opstali. Nika nije bilo vremena a se posvetite samo sebi, a ne raite ništa, uživate u zalasku Sunca, slušate pjev ptica, promatrate bum- bara, osluškujete vlastite misli, a kamoli misli nekoga drugoga. Ljudski kontakti bili su površni, puni čežnje za svrhovitim ciljevima, i želje za ubljim značenjem, ali

ljui su uvijek izbjegavali razgovor o tome. Natjecateljski način života ne ostavlja puno vremena za ono što uistinu jesmo, što bismo mogli biti i što bismo mogli značiti jeni rugima. Vijela sam vrlo malo onosa s pravim i trajnim značenjem - uključujudi i svoje. Nisu mogli preživjeti jer smo ih stalno stavljali na teške kušnje. A umjesto a iemo u ubinu, oabrali smo zaovoljavati nagone kako bi smo živjeli uobno, prihvadati granice i ograničenja koje nam je nametala sigurna površnost, bili smo uspješna bida obro opskrbljena uobnostima, zaštidena i u toplome. nije nas privlačilo ništa što bi moglo biti zastrašujude, novo i nepoznato... bez poticaja a otkrijemo što bismo više mogli biti ili ved jesmo, bez poticaja a otkrijemo što bismo još mogli razumjeti, bez poticaja a otkrijemo kakvu bi to opasnost moglo značiti, pa nismo prepoznavali što znači na kraju ostati sam. Sam... bila je to hlana riječ. Svatko se bojao ostati sam. Pa ipak, nije oista bilo važno s kime živimo ili spavamo, koga volimo ili za koga se uajemo. U ko- načnoj raščlambi svi smo bili sami - sami sa sobom - i upravo tu je bio uzrok. Toliko veza nije uspijevalo zato što ljudi u njima nisu znali tko su oni sami, a kamoli osoba ili ljui s kojima oržavaju vezu. Ali je li mogude a se to sa mijenjalo? Jesu li ljui počinjali istraživati vlastite ubine potaknuti nekom vrstom instinktivnog nagona za opstanak kako bi po stavili protutežu nasilju i nemirima koji su očito uništavali svijet? Jesu li otkrivali a u njima samima leži beskrajna raost - kao što su to opisali Lars i Birgitta? Tisude ljui iljem svijeta zanimalo se za pitanje postoji li život izvan tjelesnog ili ne, te u sklau s tim, ili bolje rečeno, stoga nužno, nešto što nazivamo "uša". Uvijela sam a sve više vjerujem u uhovno učenje, blagoati meitacije, temeljnu iskrenost i točnost osjedajnih poruka, te neograničene mogudnosti me- tafizičke stvarnost i.

Ako je cjelokupna energija vječna i beskrajna, ona je naša neviljiva energija - misao, uša, um, osobnost, kako god to nazivali - morala olaziti nekamo. Shvatila sam a mi je sve teže vjerovati kako se ta energija naprosto rasipa nakon što se tjelesni omotač raspane. Očito su i brojni rugi ljui isto tako mislili. Je li me sve brže privlačio spontani razvoj ljuske svijesti? Ako je Gerry prestavljao stari, intelektualni, prilično sarkastično-pragmatički pristup smislu života, moža smo zato oboje n a kraju bili nezaovoljni našom sve- zom. Ja sam željela "biti". On je želio "činiti". Počela sam misliti a je svaki o nas polovica jenažbe. Pitala sam se što bi ostali moji prijatelji mislili o onomu što čitam i o čemu razmišljam. Sve što je bilo uho vne prirode, nedvojbeno bi kod njih izazvalo ne lagodu i posmijeh s obzirom na svijet u kojem živimo. Ali svi viovnjaci o kojima sam čitala, tvrili su isto. Rudolf Steiner, Leadbeter, Cayce i nebrojeni drugi - govorili su a postoji Božja volja - energetska sila iz koje je poteklo sve drugo. Mi smo bili njezin dio i ona je bila dio nas. Morali smo ponovno otkriti tu

božan- skost u sebi i živjeti u sklau s njom. I pitala sam se, ka bismo oista otkrili život na rugim planetima, bi li "oni" znali što i mi znamo ili bi jasnije razumjeli stvari? Znanost je s velikom sigurnošdu tvrila a mora biti života na rugim planetima. Bilo je vrlo nevjerojatno a se tamo nije razvio. A ako jest, je li taj život kao svoj uzrok imao različitu Božju volju o naše ili je to bila ista Božja volja? Je li se energetska sila u sreištu cijelog svemira brinula za život na svim rugim planetima kao što se brine za život na našemu? revni su muraci rekli: "Upoznaj sebe jer deš u sebi nadi ogovore na sva pitanja s kojima se suočiš. Jer je čovjekov uh sa svim svojim olikama, tjelesnim i mentalnim samo io cijelog velikog uha. Stoga svi ogovori leže u tebi. Tvoja subina i tvoja karma ovise o onome što je tvoja uša napravila o onoga čega je postala svjesna. I spoznaj a de svaka uša na kraju pronadi samu sebe. Ni je- nom se problemu ne može pobjedi. Upoznaj samoga sebe saa." Mislila sam a se ono što su rekli stari muraci nije razlikovalo o onoga što su govorili suvremeni psiholozi ili religija ili znanosti ili čak Shakespeare ka smo ved tu. Sve je bilo isto: "Spoznaj sebe, skupi hrabrost a pogleaš i to de te osloboiti". Za spoznaju samoga sebe moža je bilo potrebno jenostavno postati svjestan i priznati vlastitu ušu. Spoznati sve ono što je uša kroz brojne živote oživ- ljavala oimalo se potpuno nemogudim, pa stoga moža i nebitnim. Ali mnogi ljui koje sam poznavala, željeli su to znanje i zato prihvadali teoriju ponovnog utjelovljenja jenako spremno kako su prihvadali izlazak Sunca svakoga jutra. Na posljetku, trebala sam saznati da je i jedan divan glumac, s kojim sam imala priliku razviti predivnu profesionalnu suradnju, kao i topli ljudski odnos, bio jedan od tih ljudi -

Peter Sellers. Iskustvo koje je preživio, ispričao mi je u povjerenju, pomoglo mu je a se učvrsti u uvjerenju kako je njegova uša oista ovojena o njegova tijela. Snimala sam va filma s Peterom. Jedan se zvao Sedam puta supruga, u ko  jem je igrao sporednu ulogu jednog od mojih sedam

muževa: rugi je bio Biti tamo, u kojem sam ja igrala sporednu ulogu, a on ostvario jednu od najistaknuti jih uloga u svojoj karijeri. Peter je uvijek postajao osoba koju je igrao, ispred i iza

kamere. Po mojem je mišljenju on bio genij, ali privatno je patio o onoga što je nazivao nedostatkom poznavanja vlastitog identiteta. Govorio je da bolje poznaje likove koje igra nego sebe,

a osjeda kako je oista bio neki o tih likova u neko oba i na neki način, što se može objasniti jeino time a ih je "živio u prošlosti". Jenog ana pri kraju sniman ja Biti tamo, porazgovarali smo o tome. Vratili smo se sa snimanja u Ashevilleu, u Sjevernoj Karolini i snimali u studijima Gold- wyna u

Hollywoou. Ka sam stigla u stuio iudeg jutra, imala sam osjedaj a nešto nije u reu. Nisam znala jesu li uzrok tome bila navrla sjedanja na filmove što sam ih tamo snimila - Slatka Irma, Dvoje za ljuljačku, ječji sat i Apartman - ili se oista ovijalo nešto o čemu du čuti kasnije. Peter se toga jutra nije obro osjedao. Vjerojatno zato što je umoran, mislila sam. Raio je eset sati na an sa srčanom

prijemosnicom, a nikaa baš nije bio kaniat za maraton. Sjeli smo zajeno na zanje sjealo imitacije limuzine čeka- judi a postave svjetla. Ojenom se Peter uhvatio za grui i čvrsto me zgrabio za ruku. Nije to bio teatralni nagli pa niti išta slično. Zapravo, bio je vrlo neprimjetno za sve ruge, ali znala sam a je nešto stvarno pošlo po zlu. Mirno sam otišla o asistenta režije i rekla mu a pozove liječnika i bue spreman. Kimnuo je glavom i udaljio se. Peter je nastavio govoriti o glumi i ulogama i kako je imao osjedaj a zna sve likove koje je igrao. Ustvari bio je vrlo jeinstven po svom osjedaju a je oista "bio svaki o tih likova u nekom vremenu". Isprva nisam shvatila o čemu govori, ali nakon što je na stavio, uvidjela sam da zapravo govori kako je živio te likove u svojim prošlim inkarnacijama. - Oh - rekla sam opušteno - hodeš redi a osjedaš kao a se zbog tih iskustava i osjedaja oista sjedaš življenja prošlih života? Bila sam vrlo realna. - Vje rojatno si upravo zato tako sjajan glumac. Naprosto se bolje sjedaš prošlih života na kreativnoj razini o vedine rugih ljui. Oči su mu zaiskrile kao a je konačno pronašao nekoga s kim može razgovarati i poijeliti to svoje uvjerenje. - Ne razgovaram o ovome s puno ljui, znaš - rekao je - jer bi pomislili a sam šašav. - Da - rekoh ja - znam. Ni ja ne govorim o tome. Ali vjerojatno puno više ljui potajno vjeruje u kozmičku pravu nego što mi mislimo. Izglealo je a se malo opustio. - Pa što te to zaboljelo? - pitala sam. - Oh, samo tegobe s probavom, pretpostavljam. - Pa moža - rekoh ali moža bi bilo obro porazgovarati o tome. Činilo se a ne želi omah govoriti o tome. Mrmljao je i govorio o hrani i što bi trebao jesti, a što izbjegavati, te kako je to ka imaš - tu prokletu napravu u srcu. Slušala sam. Znala sam a još nije ošao o onoga što je želio redi. - Od ove se pozornice za snimanje zvukova sav ježim - rekao je. - Zašto? - Zato. - Zašto zato? Obrisao je kapi znoja s čela i duboko udahnuo. - Zato - rekao je - što sam na takvoj pozornici umro. Pokušala sam obuzati svoju reakciju. Sjetila sam se kako sam pročitala u novinama kakav je užasan susret sa smrdu preživio. - Rex Kennamer mi je spasio život - rekao je - a ja sam ga gledao dok je to radio. - Ma, daj - rekla sam. Kako? Poput osobe koja se prisjeda nečega što se ogoilo nekomu rugome rekao je: - Pa, osjetio sam a napuštam tijelo. Lebio sam izvan svog fizičkog tijela i viio kako moje tijelo ovoze u bolnicu. Pošao sam za njim. Bio sam znatiželjan. Pitao sam se što nije u reu sa mnom. Nisam bio uplašen niti išta slično jer sam ja bio obro; moje je tijelo bilo u nevolji. Zatim sam viio kako ulazi r. Kenna- mer. Opipao mi je puls i rekao a sam mrtav. On i još nekoliko ljui pri tiskali su mi prsni koš. Ustvari, uarali su šakama kako bi izbacili sva sranja iz mene... o- slovno mislim. Učinili su sve, samo što nisu skakali po meni kako bi mi natjerali srce a ponovno prorai. Zatim sam viio Rexa kako nekomu viče a nema vremena za operaciju srca. Naložio je nekomu a me otvori upravo tu. Rex je uzeo moje srce, izvaio ga iz tijela i masirao ga nemilice. Učinio je sve, samo ga nije bacio u zrak. Znatiželjno sam ga promatrao. Obio je prihvatiti a sam mrtav. Zatim sam se osvrnu o oko sebe i viio čuesno lijepo blještavo bijelo svjetlo puno ljubavi izna sebe. Želio sam idi k tom bijelom svjetlu više nego išta na svijetu. Nika u životu nisam nešto želio više o toga. Znao sam a je s ruge strane bi la ljubav, prava ljubav koja me je toliko privlačila. Bilo je toliko nježnosti i ljubavi a sam pomislio: 'To je Bog'. Pokušao sam se uzidi k svjetlu ok je Rex masirao moje srce. Ali nekako nisam uspijevao. Pokušao sam ga otaknuti, zgrabiti, čvrsto stisnuti kako bi me svjetlo poi glo i uvuklo u sebe. Zatim sam čuo kako je Rex rekao ispo mene: - Prokucalo je. Osjedam otkucaje srca. U istom trenu glas koji je pripaao ruci, koju sam toliko želio otaknuti, rekao je: - Još nije vrijeme. Vrati se i završi. Nije vrijeme. Ruka je nestala na drugoj strani i osjetio sam kako lebdim natrag k tijelu. Bio sam gorko razočaran. Nakon toga nisam se ničega sjedao ok se nisam ponovno osvjestio u svom tijelu. Ka je Peter završio, pokušala sam nastaviti realnim tonom. - Da - rekla sam - puno sam pročitala u knjizi Elizabeth Kubler-Ross, toliko je oživljaja zabilježila u kojima je jako puno ljui opisalo istu

pojavu nakon što su ih proglasili klinički mrtvi- ma. Ali očito nije ni njima bilo vrijeme, pa su se vratili kako bi nam to ispričali. Peter me pozorno promatrao na način na koji je obično pomno provjeravao treba li nastaviti. Pokušala sam ne vršiti pritisak na njega, ali nisam željela a prestane. - Ne misliš a je to ludo? - pitao je. - Ne - rekla sam - naravno a ne mislim. Čula sam previše ljudi kako opisu ju istu pojavu. Ne mogu baš svi biti lui. Mislim a je važno shvatiti zašto se osoba vrada. Rekla sam "osoba" umjesto "i" zato što se Peter, ako ste previše navalji- vali s intimnim stvarima, povlačio u sebe. Kao što sam rekla, ientitet "Petera Sellersa" potpuno mu je izmicao. Često je govorio novinarima kako svoje likove razumije o srži, kao i mnoge ruge tajne života, ali Sellers? Ništa... nije imao blagog pojma. Peter se meškoljio u lažnoj limuzini. - Je li sve u redu? - pitala sam. - Jest - rekao je - ali ovo... ova pozornica... ta kamera... ta svjetla., ovaj au- to... sve me posjeda na to a još nisam shvatio ovo što si maloprije rekla. Ne znam zašto sam ovje! Ne znam zašto sam se vratio ovoga puta! Zato se ponašam ovako. Ne znam. Ne mogu shvatiti svoju svrhu. Što bih trebao učiniti? Suze su mu navrle na oči. Počeo je šaputati ispo glasa: - Znam da sam napo ran tolikim ljudima. I znam da misle a sam lu. Ali lu sam za pravim stvarima. Nisam baš siguran a su i oni. Obrisao je oči rukavom besprijekornog kostima lika Chaunceya Garinera. Žmirkao je i šmrcao onako kako bi to Chauncey učinio. - Znam a sam živio ved puno puta - rekao je - u to sam se uvjerio, zato što u ovom životu znam što to znači ka uša oista izađe van iz tijela. Ali otkako sam se vratio, ne znam zašto, ne znam što bih trebao učiniti niti po što sam se vratio. Ponovno je uboko uahnuo, bio je to ugi očajnički uzah - još je oraža- vao lik Chaunceya Garinera. Nekoliko minuta kasnije kamere su bile spremne. Reatelj Hal Ashby ošao je na scenu i oglumili smo sve kao a se ništa nije ogoilo. Snimali smo počet- nu scenu filma zanjega ana snimanja. Život je bio iluzija... baš kao i filmovi. Otprilike godinu i pol dana kasnije, sjedila sam s prijateljima u svom stanu u Malibuu. Bila sam na

putu i nisam znala a je Peter imao još jean srčani uar. Prijateljski smo razgovarali ka sam ojenom poskočila sa stolca. - Peter - izgovorila sam. - Nešto se ogoilo Peteru Sellersu. Ka sam to rekla, osjetila sam njegovu nazočnost. Imala sam osjedaj a je upravo tu u sobi i promatra me ok to govorim. Osjedala sam se glupo. akako, razgovor je prestao. Zatim je zazvonio telefon. Zatomila sam osjedaje i javila se. Bio je to novinar. - Mogu li razgovarati s gospođicom MacLaine? - pitao je. Pa, zapravo bih htio čuti njezinu reakciju. - Na što? - pitala sam. - Oh - rekao je. - Ako niste čuli žao mi je, ali njezin prijatelj Peter Sellers upravo je umro. Okrenula sam se prema sobi. Osjedala sam a me Peter promatra. Željela sam redi novinaru a je pogriješio. Željela sam redi: - Da, vi vjerojatno mislite a je on mrtav, ali on je zapravo samo napustio svoje posljenje tijelo. Željela sam redi: - Slušajte, ostvario je najbolju ulogu u svom životu u našem posljenjem filmu i učinio je to glumedi jenu o najnježnijih i najboljih uša koje su ikaa živ- jele na Zemlji. Nije mu preostalo nikakvo rugo postignude, vjerojatno nije imao razloga a se više zaržava, pa se uputio k bijeloj svjetlosti... a povrh toga, jako mu je neostajala majka. Ali naravno, nisam to rekla. Iako bi se Peter ouševio... Umjesto toga sam rekla: - Shirley nije oma. Ali prenijet du joj poruku. Okrenula sam se o telefona. - Što se dogodilo? - pitali su me prijatelji. Osjetila sam kako se Peter smije. - Ništa - rekla sam. - Neki mi je novinar pokušao redi a je Peter Sellers upravo umro.    Čim sam se vratila u Kaliforniju iz Šveske, nazvala sam Cat u ašramu. Rek- la sam joj a sam vijela Ambresa u Stockholmu i a želim razgovarati s njom. Zamolila sam je a se nađemo u planinskoj šetnji. Na valovitim brežuljcima Calabasasa moža du shvatiti što mi je činiti. ok smo šetale, ispričala sam joj svoje iskustvo s Ambresom i rekla a mi je cijela stvar bila toliko zagonet- na a sam poče la

pisati o njoj kako bih je sebi razjasnila. - Sjajno, Shirley! - rekla je ona. - Oh! Pa to je sjajno! Pisat deš o

tome kako te je privukla uhovna imenzija? Znaš a ima puno ljui koji bi uživali čitati o onome što raiš i znaš a su spremni za čitanje o tome. oista, jesu! Ovo je zairalo ublje nego što sam namjeravala, ali sam je ipak upitala zašto misli a bi to ikoga zanimalo. - Zato što ih ništa više anas ne ispunjava. - rekla je. - Mnogi osjedaju a postoji i rugi način na koji bi mogli živjeti. .. a duhovni put je jeino što još nisu probali. Hoale smo još malo, a zatim je rekla: - Želiš li saa oživjeti veličanstveno uhovno kanaliziranje na engleskom? Poznajem vrlo cijenjenog meija ovje u Kaliforniji. Vrlo je zaposlen i kanalizira cijelo vrijeme, ali odi de iz Santa Barbare kako bi kanalizirao za neke o gostiju ovje u ašramu. Moža bi mogao nadi vremena za jenu seansu s tobom.

- Stvarno? - rekla sam ivedi se još jenom kakav je katalizator bila Cat u mom životu. - Jesi li ti imala seansu s njim? - Oh, Shirley - rekla je, oimajudi se kao a otvara ruke i širi svoju svjetlo- snu energiju sve do vrha planine. - a! I svijet de ti se njegovo svjetlo i ouševit de te uhovna bida koja govore

kroz njega! Cat je uvijek govorila s uskličnic ima i bila toliko vesela osoba da nisam mogla ni zamisliti da ona nekoga ne voli, bio on bestjelesan ili ne. - Naravno - rekla sam, uživljavajudi se u sve - to bi bilo zabavno. Što misliš a de se ogoiti? - Oh - rekla je - nekoliko bida u pravilu govore kroz njega i izgleda kao da su tu u sobi s nama. - A što bih ja trebala raiti? - Samo pitaj sve što želiš. Mogu ti pričati o prošlim životima ili ti pomodi mei- cinskom ijagnozom ili ukloniti bol ili preporučiti način prehrane koji odgovara tvojim vibracijama - što go želiš... - Pa - rekla sam - nakon što sam slušala Ambresa ka je govorio o stvaranju svijeta, željela bih čuti nešto malo više osobno. - Povrh toga - Cat je veselo koračala pokraj mene - treba ti dobar duhovni odmor. Pitala sam se kako je zaboga Cat mogla poistovjetiti kanaliziranje s uhovnim omorom. Pa, moža je to za nju i bio... Tri mjeseca kasnije i nakon što sam pročitala malu knjižnicu u cijelosti osjetila sam a je vrijeme a osobno istražim kanaliziranje. Preko Cat sam ogovorila sastanak s Kevinom Ryersonom, olučivši istoobno a du pokušati biti neveza- na, nepristrana i nekoliko rugih stvari koje nisam. Zvonce na vratima u Malibuu zazvonilo je u petnaest o seam iude večeri. Otvorila sam vrata ne znajudi što a očekujem. Gleao me je mlai čovjek ispo nakrivljenog šešira bež boje, imao je oko vaeset evet goina i proorne, ljubazne, uboke plave oči. Nosio je oijelo bež boje koje je ogovaralo šeširu, te bež prsluk i bež cipele i čarape. Nosio je kaput (također bež boje) preko jenog ramena i smiješio mi se ravno u lice. Osmijeh mu je bio nevin i nježan. a stvar bue gora, nije bio svjestan kako je smiješno teatralno izgleao u toj ojedi. Gle- ajudi ga poželjela sam koma pite s kremom o kokosa bež boje. - Bok? - rekao je - Ja sam Kevin? Ton kojim je govorio povisio bi se na kraju rečenice kao a postavlja pitanja. - Ja sam Kevin Ryerson. Odavao je dojam pomalo nesigurne, ali ipak negdje u dubini

opuštene osobe. - Da, Kevine - otvorila sam vrata i uvela ga. - Mo lim vas uđite i sjenite. Pomno sam ga promatrala ok je ulazio na vrata, nesvjestan a mu bež kaput gotovo spaa s ramena. Kretao se lagano, pomalo pognuto, najprije je spu- štao pete ok je hoao.    - Mogu li ostaviti svoje vozilo vani? - pitao je. - Vaše vozilo? - rekla sam. - O, mislite auto, naravno. Nema problema. - Hvala - rekao je. - Moja bi gospođa mogla svratiti. Bilo bi mi rago a ga omah prepozna. - Vaša gospođa? - Da - rekao je - neavno smo se vjenčali i planirali smo proslaviti uz večeru kasnije večeras, ovisno o vremenu koliko demo biti okupirani? Oklijevala sam ne znajudi kako

a reagiram na njegovu uporabu engleskog jezika. Zvučao je tako afektirano. U sklau s njegovim hoom i oblačenjem, po- čela sam se pitati trebam li ga shvati ti ozbiljno. - Oh, naravno - rekla sam

savršeno opušteno. - Ne znam koliko dugo ovakve seanse traju. Vi to vjerojatno znate bolje od mene. Kevin je ušao u nevnu sobu i sjeo prilično ukočeno na jenu o mojih sto- laca. - Da - rekao je upudujete pitanja uhovnim voičima i oni oređuju vrijeme trajanja koje je potrebno. Kevin se oimao čuno izvan vremena, anakrono. Ili sam moža previše značenja priavala njegovoj neobičnoj uštogljenosti. Moža se to ogađalo me- ijima za kanaliziranje. Ponuila sam mu pide ili kavu ili što ved želi. - Ne bih - rekao je - alkohol mi otežava točnost. Ali čaj bih mogao popiti. Skuhala sam čaj, govoredi sebi a ne bih trebala poistovjedivati poruku s glas- nikom. - akle, neavno ste se oženili? pitala sam, daskala sam pokušavajudi oz- nati kako je to živjeti s meijem. - Da - rekao je - prilično sam se ispucao prije nego što sam se olučio smiriti. Glasno sam se nasmijala. Po govoru se oimalo a je negje između vitezo- va Okruglog stola i rok generacije. - Hmm, hodete li imati djece? - pitala sam. - Ne - rekao je - moja gospoa i ja željeli bismo putovati i promijeniti svijet, ali ne možemo si priuštiti ailju. Poslužila sam Kevina čajem. - Jeste li upoznati s kanaliziranjem? - pitao je. - Pa, nešto malo - odgovorila sam. Ispričala sam mu o iskustvu s Ambresom u Šveskoj i o ljuima koji su mi opisali svoje oživljaje. Rekla sam kako mi je poznat ra Egara Caycea i njegovi zapisi. Kevin je skromno rekao a je stručnjak za Caycea i a mu se jako ivi. - Velika uša - rekao je - imam nekoliko Cay- ceovih knjiga koje se teško mogu nadi. Slobono vam mogu posuiti. Daskali smo o Cayceu i duhovnom vodstvu i medicinskim dijagnozama koje se dobivaju tijekom kanaliziranja. Razgovarali

smo o istraživanju Sir Olivera Lodgea iz britanskog ruštva za parapsihološko istraživanje u Engleskoj i njegovim pokušajima a

kontaktira s ušom svog preminulog sina. Govorili smo o slu- čaju gospođe Piper u Bostonu čiji su poaci uvijek bili nepogrešivi. Kevin je govorio opušteno, oimao se načitanim u metafizičkim stvarima, bio je razgovijetan i iznenađujude zbijao šale svojim inteligentnim ocjenama nekih okolnosti u kojima se našao zbog svoje viovnjačke i metafizičke arovitosti. - Ni ja nisam znao što de mi se dogoditi kad sam prvi put pokušao - priznao je. - Duh se javio tijekom jedne od mojih meditacija. Nisam čak niti znao. Ali netko je otrčao i onio kasetofon, te snimio cijelu stvar. Ka su mi ponovno pustili traku, prestrašio sam se. Nisam ništa znao o meicinskim poacima koje sam pri mio. Nisam prepoznao glasove koji su govorili kroz mene i zasigurno nisam izmislio poatke o prošlim životima niti namjerno izmijenio svoj glas. Bilo je teško prihvatiti ono što je govorio bez provjere. Zašto bih vjerovala da nije mogao niti htio imitirati čune glasove i izmisliti zamršene priče o prošlim životima? Pomislila sam na Ambresa u Šveskoj. a sam razumjela ili govorila šveski, sigurno bih mu postavila više pitanja. Pa, nastavit du slušati, mislila sam. Prekrižila sam ruke na gruima . - Ne mogu to objasniti na racionalan način - nastavio je Kevin. - Naprosto sam znao a kanaliziram uhovna bida. Moja je sestra imala istu sposobnost. I to je uvijek izluđivalo moje roitelje koji to naprosto nisu mogli razumjeti. Zatim sam počeo čitati o rugim ljuima koji su imali slične sposobnosti - čak i jeca o osam ili evet goina kanalizirala su na jezicima koje uopde nisu znala i slično. Pa sam se opustio i dopustio da se to odvija i pomoglo je mnogim ljudima. Pogledala sam u Kevina, tiho zatomivši ono što je rekao u svome umu, sjedajudi se svih rugih slučajeva o kojima sam čitala. Pijuckao je čaj. oimao se skromnim, toliko nepretenciozan, unatoč tome što je bio obučen kao a je upravo izašao iz vesterna. Ouvijek sam vjerovala onome što je jean moj prijatelj opisao kao moj ugrađeni "etektor za muljanje" - taj urođeni smisao za sumnji- čavost. Ali olučila sam a ga ne ispitujem o ojedi zbog bojazni a ga ne za- strašim. Pitala sam se što bi za mene bila iealna pojava jenog meija. Sv aka poje dina osoba bila je upravo to - pojedinac. Kakav bi - tipični - psihijatar ili liječnik ili ovjetnik trebao biti? Postoje li meiji koji glume eveeset posto o onoga što rae, jenako kao što ima ljui u rugim profesijama koji griješe ili su nepažljivi ka imaju - loš - dan ili im je zapravo svejedno svakog

ana u tjenu? Nismo li svi morali u svakom slučaju onositi su ponajviše u sklau s rezultatima? Hode li neviljivu stvarnost ika biti mogude okazati? I, ka smo ved tu, što je to nevil jiva stvarnost? Najjenostavnije rečeno to je ono za što vjerujemo a je istina. Molitva božanstvu kojeg nazivamo Bog bio je čin polaganja vjere u neku neviljivu stvarnost. Ka igrač baseballa napravi znak križa prije nego što zauzme svoj položaj u igri, on zaziva višu neviljivu stvarnost; ka se košarkaš prekriži prije olučujudeg pokušaja šutiranja koji mu je opušten zbog prekršaja, nitko iz gleališta nije mu se smijao; nije bilo ateista nigdje na

viiku, čak ni u mišjoj rupi, a irljivi prizor bliskih ljui koji se neviljivom Bogu mole u bolničkoj čekaonici hitne službe svima nam je i više nego obro poznat. Milijuni ljui svake su nejelje sujelovali u neviljivoj stvarnosti štujudi nešto što nitko nije mogao okazati. Ništa o ovoga nije izazivalo sumnjičavost prije vjere. Neviljivu stvarnost naprosto su prihvadali pr ihvadali i tako je bilo stoljedima. Nitko nije sumnjao. Ustvari, vjera u nevidljivu stvarnost upravo jest bit predanosti. - Pa - konačno reče Kevin - što go mislili o kanaliziranju neviljivih u- hovnih voiča, to nije osobna oluka. Ljui obično 'znaju' je li to razuman osjedaj ili ne. Ja ne pokušavam nikoga uvjeriti. Samo nastojim shvatiti i učiti usput. Osjedam a me voe moji uhovni prijatelji i razvijam svoju arovitost za meta- fizičk o. Morat dete se sami olučiti. Razmišljala sam o onome što je rekao, pitajudi se hode li mi seansa s njim zaista potvriti vjeru u ono što je govorio. Jesam li time na neki način tražila a me se uvjeri? Uvidjela sam da analiziram svoju - nepristranost - u novom svjetlu. Je li nepristranost bila zapravo

naivnost? Otpila sam čaj. - Dakle, jeste li religiozni Kevine? - upitala sam. Nehotice se zagrcnuo od čaja. - Šalite se? Koja bi me Crkva prihvatila? Ja za - irem u njihovo poručje. Govorim a ljui imaj u Boga u sebi. Crkva kaže a je Bog u njoj. U Bibliji stoji rečenica koja kaže a čovjek ne bi trebao nika oobra- vati postojanje rugih uhovnih bida osim Boga. Vedina kršdana rži se toga. Ali Biblija ne kaže ništa o reinkarnaciji, a obro je poznato a je Nicejski sabor o- nio oluku a se učenje o reinkarnaciji izbriše iz Biblije. - Otkud to znate? - pitala sam. - Pa, vedina ozbiljnih metafizičkih proučavatelja Biblije to zna. Nicejski sabor promijenio je brojna tumačenja Biblije. Isus je učio osamnaest goina u Iniji prije nego što se vratio u Jeruzalem. Proučavao je Buhino učenje i sam postao vrlo vješt yogin. Očito je imao potpuni nazor na svojim tijelom i shvatio a je tijelo samo prebivalište uše. Svaka uša ima puno boravišta. Krist je govorio a ponašanje neke osobe oređuje ogađaje u buudnosti - karma, kako to nazivaju hinusi. Ono što siješ, to deš i žeti. Nisam sumnjala u ove prilično alekosežne pretpostavke. Ponuila sam Ke- vina kolačidem. Činilo se a voli šeder. Pojeo ga je u va zalogaja. Razmišljala sam o sličnostima između Cayceovih zapisa i Ambresa i Buhe i bezbrojnih ljudi koji su zagovarali isto vjerovanje. - Dakle - rekla sam - što de se ogoiti ovje? Kevin je progutao još jean kolačid. - U redu - rekao je - dobro. Sa... va, tri ili moža četiri uhovna bida koriste me kao kanal za avanje informacija. Prvi se obično javlja onaj koji sebe naziva John. Neki o nas osjedaju a je najviše razvijen o svih bestjelesnih bida. Govori gotovo biblijskim jezikom koji je katka teško pratiti. Ako želiš ili ako John osjeti poteškode u komunikaciji, javlja se ruga osoba. Ona sebe naziva Tom McPherson jer mu je omiljena inkarnacija bila ona u kojoj je bio irski žepar prije nekoliko stotina godina. On zna biti vrlo zaba van. Puno ljui voli raiti s njim. rugi osjedaju a je previše šaljiv a bi ga se shvatilo ozbiljno. Neki ljui više vole ozbiljne uhovne voiče. Zatim je tu r. Shangru, Pakistanac koji je živio prije nekoliko stotina goina, vrlo stručan u me- icinskim pitanjima, te Obiaya čija je omiljena inkarnacija bila na Jamajci, on razumije suvremene rasne probleme. Osjetila sam kako

ponovno pokušavam isključiti um. Zvučalo je poput stripa u kojem se pojavljuju nevjerojatni likovi. Ali, čekaj malo, pomislila sam. To je samo potvrđivalo sve ono što sam čitala. Ako su ta bida bila bida s

- astralne ra zine - ona bi imali iniviualne osobnosti kao što ih je imalo i ovo tijelo. - Čekajte malo - rekoh. - opustite mi a se naviknem. Kažete a je taj Tom McPherson bio irski žepar? Znači li to

a je to sve što je ika bio? - Ne - reče Kevin - kao što sam ranije rekao, osobnost tog to g žepara njegova je omiljena inkarnacija. On poučava sa stajališta tog života. - A tako - rekla sam - obro, zašto mu se sviđalo biti žepar? - Pitajte ga - odgovorio je Kevin. - Ali ja mislim da je to zbog njegova smi sla za humor. - obro, akle vi čujete ta bida ok govore kroz vas? - Ne - odgovorio je. - Svjestan sam samo svog svjesnog uma. Ali mogu s nji ma razgovarati na astralnoj razini ok spavam, ako želim. Ali osjedam a me voe ka sam u svjesnom bunom stanju. - Vjerujete li da svatko ima svoje duhovne voiče? - pitala sam. Kevin je bio iznenađen. - Pa, naravno - rekao je - to je ono što uša rai nakon što napusti tijelo. uše koje su umrle, takoredi, pomažu onima koji su još u tijelu. Pa u tome je bit čitavog uhovnog razumijevanja. - U čemu je bit uhovnog razumijevanja? Kevin se uspravio na stolcu i nagnuo se k meni. - Zar niste nika imali osjedaj a vas voi neka neviljiva sila koju ne razu mijete? Sjetila sam se toliko situacija u svom životu ka sam mislila a slušam svoju intuiciju koja me je gotovo nagonila a onesem oređene oređene oluke ili upoznam se s nekim nekim osobama ili oem na neka mjesta. Sjetila sam se svog iskustva u Africi ka sam imala osjedaj a me neka sila štiti ok sam putovala sama, ili u Butanu, na Himalaji ka me je nešto nagnalo a ispitujem i istražujem što rae lame dok sjede u meditaciji u svojim samostanima 5 500 metara iznad oblaka. Prepoznala sam neku

sličnu silu jako avno, prije gotovo vaeset pet goina. Ta je sila pobuila moju raoznalost i potaknula me a ispitam ono što ne mogu vijeti. - Da - rekla sam na posljetku Kevinu. - Moram priznati a sam osjetila a me neka sila voi kroz život. Što to znači? - To znači - rekao je Kevin - da vas uz vašu vlastitu intuitivnu sigurnost, voe i vaši uhovni prijatelji i voiči i učitelji. osa ste to mogli naprosto nazivati nekom silom, ali ja vam sa kažem a osvijestite svoje razumijevanje onoga što se uistinu ogađa. Ustala sam. - Kakav je to osjedaj znati a uhovna bida govore kroz vas? - Ponekad - rekao je oklijevajudi - katka bih više volio a sam vrtlar umjesto čuvara vrta. Ali moža

je to moja karma. Svi imamo svoje svoje uloge u životu, zar ne? Moža je moja a buem čovjek-telefon. Kevin je ojenom izgleao tako ranjivo sjeedi uspravno sa šalicom čaja naslonjenom na koljeno rai ravnoteže. Pitala sam se kakav je njegov život, što rai subotom navečer, što misli o politici. Jesu li i drugi koji su ved prošli svoja uhovna istraživanja na isti način poistovjedivali sebe s onim što su naučili? Nisam taa znala a de Kevin Ryerson postati jean o telefona u mom ži- votu. I a du tog petka navečer u Malibuu razgovarati s nekima o svojih novih prijatelja... Stvarni ili ne, još jenom sam se posjetila a svaka osoba proživljava vlastitu stvarnost, i a nitko rugi ne može prosuiti što ta stvarnost uistinu jest. Ali nije se railo samo o slijepom vjerovanju u ono u što smo željeli vjerovati. Bilo je važnije voiti računa a se ne bue toliko sumnjičav a se automatski isključe izazovne zamisli i nove preožbe. 14. poglavlje

Svako novorođeno bide uistinu olazi svježe i veselo u novi život i uživa u njemu kao u aru: ali... to novo postojanje pladeno je... iznošenim životom koji je nestao, ali koji sarži neuništivo sjeme iz kojega je izniknuo novi život: oni su jeno bide. Napraviti most između njih zacijelo bi bilo rješenje najvede zagonetke. Arthur Schopenhauer Svijet kao volja ili ideja

Prigušila sam svjetla u nevnoj sobi. Ocean je nježno zapljuskivao obalu vani. Uključila sam kasetofon i pitala Kevina treba li mu nešto. - Ne - odgovorio je - mislim a du sa početi. - Dobro - rekla sam - bit

du tu. - U redu - rekao je Kevin. - Vidimo se za ne ko vrijeme. Naslonio se i prekrižio ruke na gruima. Zatvorio je oči. Približila sam mu kasetofon. Polako je počeo uboko isati. Čekala sam. Sjeio je mirno otprilike tri minute i isao ujenačeno. Zatim mu je glava vrlo nježno pala na grui, isprekidani ah lagano mu je zakrkljao u grlu. Glava mu se ispravila i nagnula na je- nu stranu. Prošlo je oko trideset sekundi. Zatim je otvorio usta, a tijelo mu je za drhtalo. Ritam disanja mu se promijenio.

Usne su mu se lagano zaoblile u nježan smješak. Obrve su mu se igle ajudi njegovu licu izraz trenutnog iznenađenja. Ruke su mu se smjestile na naslonjačima. Promuklim šapatom koji nije zvučao poput Kevinova raspona glasa, čula sam. - Pozdravljam. Ja sam John. Zdravo. Predstavite se, lijepo molim i recite svrhu ovoga skupa. Pročistila sam grlo i sjela na po o Kevinova stolca. - Da - započela sam - zovem se Shirley MacLaine iz Richmonda, Virginia, SAD, ali govorim vam iz

Malibua u Kaliforniji. Glumica sam i plesačica, također pišem knjige i zaista ne mogu točno redi zašto sam ovdje. - Tomu je tako - reče Glas. - Tomu je tako... pretpostavila sam a to znači u reu. Sjetila sam se kako mi je Kevin rekao a jeno o uhovnih bida govori biblijskim jezikom. - Pretpostavljamo a imate upite. Osjedamo vaše vibracijsko stanje kao takvo i upoznati smo s njim. Nastala je stanka kao a čeka a postavim pitanje ili nešto kažem. Nisam znala oakle a počnem. - Da - rekla sam - pa možete li mi redi tko ste to 'vi'? - Tomu je tako - rekao je - mi smo oni koji vas pozna vaše tijekom prošlih ži- vota. Zapanjio me. - Vi ste oni koji ste me znali u prošlim životima? - Tomu je tako. - Dakle, vi ste moji uhovni voiči? Zato sam ovje? - Tomu je tako. - Oh, shvadam - rekoh neprecizno. On je nastavio. - Kako biste shvatili sebe , morate shvatiti a ste više o onoga što saa mislite. Sva vaša arovitost, svi vaši osjedaji, sve ste to ved oživjeli prije... i sve što jeste io je jene zajeničke cjeline. Je li vam to mogude shvatiti? Vrpoljila sam se na tepihu. Zar nisu svi ima li neke darovitosti, osjedaje i misli koji nisu potjecali iz iskustava ovoga života? - Oprostite - rekla sam - Na čemu temeljite vaše informacije o meni ili bilo čemu u svemiru? Gotovo bez stanke nastavio je: - Na onome što se naziva zapisima u akaši. Za stao je kao da mi daje vremena da se u potpunosti upoznam s njegovim izvo rom. Doimao se tako dalekim, tako pseudo-biblijskim. Osjedala sam se otuđeno. Može se redi a je akaša ono što biste vi nazvali kolektivnim nesvjesnim cijeloga čovječanstva, pohranjenim u eteričnoj energiji. Ta energija mogla bi se nazvati umom Boga. Možemo redi a je komunikacija izrečenih ieja otežana zbog ograničene imenzije jezika. - Da - rekoh - shvadam što mislite. I ka smo ved tu. Zašto govorite na taj način? Nastala je stanka. Zatim je rekao: - Pokušat du svoj jezik osuvremeniti, kako biste vi to rekli. Odmah je nastavio: - Ova pohranjena energija koju

nazivamo zapisima u akaši može se usporeiti s golemim svicima koji se čuvaju u golemim knjižnicama. Vi, kao pojeinac možete se usporeiti s jenim svitkom u knjižnici ili s pojeinačnom ušom u umu Boga. - Oprostite - rekla sam - nije li to što govorite prejenostavno? - Sva istina nije toliko jednostavna koliko je namijenjena za jednostavno otkri vanje. - Pa, ako se tako lako otkriva zašto je mi ne znamo? - pitala sam. - Čovjek obija prihvatiti a ima

pristup cijeloj istini, a takav je otka postoje vrijeme i prostor. Čovjek ne želi preuzeti ogovornost za samoga sebe. Čovjek zajeno s Bogom sujeluje u stvaranj u svemira. Ne, pomislila sam. u Crkvi su nas naučili a je Bog stvorio sve. Ali - John - je inzistirao. - Tek ka čovjek prihvati a je io istine za kojom traga, istine de mu postati same po sebi viljive. - akle, kažete a ako shvatim sebe i otkua dolazim, shvatit du sve? - Točno - rekao je. - Pa - rekla sam - nikad nisam uistinu bila sigurna da postoji Bog, sve o mož- a neavno. Uza sve ono što se ogađa u svijetu zašto bi itko vjerovao u Boga? - Govorite - pitao je - a vam treba okaz vašeg vlastitog postojanja? - Pa, ne znam što mislite. Ne, sigurna sam da ja postojim. Da. - Imate li um? - Naravno. - Um je oraz uše. uša je oraz Boga. uša i Bog vječni su i nalik jeno rugome. - akle, ako želim razumjeti što taj Bog jest, moram

spoznati sebe? - Točno - rekao je - Vaša uša metafora je za Boga. - a? Čekajte malo - rekla sam. Ne mogu dokazati niti jedno - ni ušu ni Boga. Ne bih željela zvučati rsko, ali to je sumnjiv način

okazivanja a uša postoji. - Varke - rekao je - jesu igra koju je izmislilo čovječanstvo, a ne Bog. Osjetila sam se na čuan način posramljenom. - Pa, mogla bih se jako uzoholiti kad bih doista vjerovala da sam ja metafo ra za Boga. - Nikad - reče on - nika ne poistovjedujte put kojim iete s pravom istinom. Obuzeo me je sram. Čekala sam a kaže nešto rugo. - Tu demo stati - rekao je - još jeno bide želi govoriti. -Što? Kevin je promijenio položaj u stolcu. Njegove su se ruke rukčije namjestile. Glava mu se nagnula na drugu stranu. Pokrio je lice na trenutak, a zatim preba cio nogu

preko noge. Ustala sam na koljena pokušavajudi shvatiti što se ogađa. - Moj naklon - reče potpuno novi glas. - McPherson ovje. Tom McPherson. Kak' si kaj? Naglasak mu je bio smiješan, pa sam se glasno nasmijala. Kevin je nagnuo glavu kao da to uistinu govori on. Izraz njegova lica pokazivao je da

mu nije jasno zašto mi je toliko smiješan. - Ti bokca - reče McPhersonov glas. - Nisam očekivao takvu reakciju tako brzo. Obično malo potraje

ok ođe o toga. Kevin je rekao a je McPherson bio zabavna osoba. Jasno sam mogla osjeti ti da njegova osobnost olazi o izražaja. Nije se railo samo o zvuku njegova glasa, u sobi je zasigurno bila nazočna potpuno nova energija. Bilo je nevjerojatno koliko je bio različit o Kevina. Buudi a sam bila glumica, morala sam če- stitati Kevinu. Ako je i glumio, railo se o vrhunskoj izvebi. - Uključila si kutiju što zuji? - upita McPherson. - Što? - Kutiju što zuji. Pogleala sam u kasetofon. - O, misliš na to rekla sam. - Da. Je li to u redu? - Pa da - rekao je - naravno. Samo sam želio biti siguran a deš uhvatiti sve detalje. - Detalje? - Točno to - rekao je. Kevin se nakašljao. Pročistio je grlo i ponovno se nakašljao. - Oprostite - rekla sam - ali što se ogađa s Kevinovim grlom? - Oh, ništa - reče McPherson. - Samo imam malo problema s prilagođava- njem na vibracije instrumenta. - Hodete redi a pokušavate prilagoiti svoje vibracije na Kevinove? - Da. Upravo tako. S ove strane radimo s frekvencijama vibracije. Ima li tu nečeg kuhanog? - Nečeg kuhanog? - a, čini mi se a tu negje ima skuhanih biljaka? - Oh, mislite čaj? - Upravo tako. - Pa ima - rekla sam. - Želite li šalicu? - Vrlo dobro. Šalica je jako mala. Hodete li a je stavim Kevinu u ruku? Hode li je on modi ržati? - O, da - reča McPherson. Nalila sam čaj i ržala šalicu pre Kevinom. Napravio je pokret kao a de idi ruku. Oči su mu ostale zatvorene. - Samo je stavi u ruku ovog mlaida. Hvala. Poigla sam Kevinovu esnu ruku i gurnula mu šalicu. - Ta šalica nije mala, ved sidušna - reče McPherson. Nasmijala sam se. Ni ja nisam voljela te male šalice. - Imaš li negje vedu šalicu? - upita McPherson. - Mislim a imaš takve staklene u ormaridu? Pogleala sam u kuhinju. Bio je u pravu. Imala sam velike staklene šalice. Samo nika nisam posluživala čaj u njima. - Velike šalice su mi prirasle srcu - reče McPherson. - jelid starog ozračja puba. Pomaže mi a mislim jasnije. Ustala sam, otišla u kuhinju i onijela veliku šalicu. Nastavila sam razgovarati s McPhersonom dok sam hodala. - Dakle, stvarno ste Irac? Misle li svi Irci bolje uz šalicu? Upravo tako - reče McPherson iza mojih lea. Vratila sam se i nalila čaj u veliku šalicu i stavila mu je u ruku umjesto male šalice. - Pa, nije kao u pubu, ali bit de obro - reče McPherson. Kevin prinese šalicu ustima i otpi malo. Oči su mu bile zatvorene. Progutao je čaj. - Možete li zaista osjetiti okus čaja? pitala sam. - Pa, više ga osjedam nego što ga kušam. Rabim osjete svog instrumenta kako bih ga osjetio. Otpio je još malo. - Ka bi čaj bio prevrud, tko bi to osjetio Kevin ili vi? - pitala sam. - Ja bih reagirao a zaštitim instrument - reče McPherson. - Ne bih osjetio bol, ali suosjedao bih s instrumentom, da. - A ka bi bio zaista vreo, što biste učinili? - pitala sam. - Vjerojatno bih upravljao instrumentovim sustavom i umrtvio bol. Nastala je tišina. Mogla sam osjetiti a McPherson čeka a nešto kažem. - Mogu li te zvati Tom? - pitala sam. - Vrlo dobro. - Čujem a si bio žepar - rekoh. -

Upravo tako. Iako bi se to moglo nazvati mojim 'lažnim zanimanjem'. - Tvojim lažnim zanimanjem? -

Upravo tako. Zapravo sam bio ono što bi vi nazvali iplomatskim špijunom. - iplomatski špijun? Za koga? - Za englesku Krunu, nažalost. - Špijunirao si za Englesku, a Irac si? - Upravo tako. Bio sam Irac iako je McPherson škotsko prezime. Uzeo sam ime McPherson a bih prikrio svoje irsko porijetlo, jer su vlaale puno ublje prerasue prema Ircima nego prema Škotima u to oba. O taa se nije puno promijenilo. - Pa, zašto si ona špijunirao za Engleze ako su bili toliko protiv tvoga na roda? Volim sebe nazivati slobonim špijunom. Kruna me naprosto unajmila a ukraem važne okumente o španjolskih iplomata. Bio sam vrlo obar u takvim stvarima. Stoga sam se prozvao žeparom. To mi je bilo šaljivije. Otpila sam malo čaja, pokušavajudi pohvatati konce što mi baš nije uspijevalo. - Dakle, sad

iskorištavaš svoje zanimanje na pozitivan način kako bi pomogao rugima ovje olje, zar ne? Upravo tako. Ravnoteža i karma i sve to. - Nisi li skupio negativne boove ka si bio žepar iplomatski špijun ili kako ved? - Upravo tako. Orađujem io svoje karme tako što sam trenutno na raspo laganju tebi. - Shvadam. Naizmjence sam se obro zabavljala i bila sumnjičava. - Ima li još tog tvog čaja? - pitao je Tom. - Naravno. Nalila sam mu još jenu šalicu čaja. - Želiš li me još štogo pitati? - upita Tom. Sa sam nalila sebi malo čaja, razmišljajudi koji pristup bi bio najprouktivniji. - Neku večer sam s jenom osobom razgovarala o postojanju uše - rekoh - navo edi ved viđeno kao primjer sjedanja iz prošlih života. Znaš, ka osjedaš a si na nekom mjestu ved bio, a znaš a to nije mogude. Ili ti po vratu prođu trnci ka pomisliš a se to sve ved jenom prije ogoilo. - Upravo tako. - Pa, neki su ljudi rekli da je nasljeno stanično sjedanje ili sjedanje na pretke (kao što tvre i neki znanstvenici) pravo objašnjenje za to. Oni vjeruju a su naprosto genetičkim putem naslijeili sjedanje na ono što su njihovi preci proživjeli. Pa, kakvo je tvoje stajalište o postojanju uše? Na trenutak je zavlaala tišina. - A kakvo je tvoje? - rekao je - sa ka si imala vremena a o tome razmi- sliš? - Pa, pretpostavljam a bih trebala redi a ima slučajeva - recimo u plemen- skim ruštvima u Africi - čiji preci nikad nisu napustili svoju okolinu, a ipak se sjedaju Sjeverne Amerike, Inije, it. - Ti bokca reče Tom - to je obar argument. Naravno, čula si za telepatiju i iskustvo izlaska iz tijela. Mnogi ljui u tvoje vrijeme javno govore o iskustvima izlas ka iz tijela. Oni su se zaista uvjerili a su im uše ovojene o tjelesnog omotača. Sjetila sam se kako je oista puno ljui opisalo to iskustvo ka su oživjeli bliski susret sa smrdu. Vedina je opisala bijelu svjetlost, poput Petera Sellersa, koja ih je privlačila snažnim osjedajem ljubavi i mira, ok su ispo sebe vijeli svoja umiruda tijela. Neki se o njih nisu željeli vratiti u tijelo. Puno takvih iskustava zabilježio je r. Raymon Mooy u knjizi Život poslije života. Među mojim po- znanicima bio je iznenađujudi broj onih koji su govorili a su oživjeli takvo iskustvo. - I - nastavi Tom - ako je ved viđen samo oblik nasljenog staničnog sjedanja, ona previše pojeinaca pamti mjesta na kojima njihovi preci nika nisu bili. - Točno - rekoh - to sam upravo rekla. Ali moža su neki o njihovih prea- ka bili u Africi - kao npr. Rimljani - a njihove su reakcije zabilježene u stanično sjedanje koje su kasnije putem stanica naslijeili njihovi potomci. - Mogude je - reče Tom - osim jenoga. Ved viđeno se također ož ivljava u

suvremenom kontekstu. Na primjer, možeš imati osjedaj ved viđenog ka uđeš u kudu koja je stara tek nekoliko goina. Teško a to može biti naslijeđeno stanično sjedanje. - Pa, što je ona? - To je posljeica astralne projekcije uše na novu kudu. Nešto poput onoga što osjedaš ka se, kako ti kažeš, izgubiš u snovima koje jako voliš. Je li ti poznat taj osjedaj? Stala sam kao ukopana. O tome nisam nikaa nikome pričala. - Oh, zaboga - rekoh - otku ti to znaš? - Oh, recimo uz pomod obrog starog duhovnog čaranja. Trebao mi je trenutak a se prilagoim onome što se upravo ogoilo. Je li to mogao biti previljivi pogoak? Je li to govorio svakome s kim je razgovarao? Zaustavila sam kašalj u

grlu. - Samo mi daj koji trenutak - rekla sam. - Upravo tako - rekao je - ono čega imamo na pretek je

vrijeme. Osjedala sam se potpuno zbrkano. Jesu li neki snovi uistinu astralne projekcije uše? - Imaš li još pitanja? - upita McPherson. Sabrala sam se. - Pa - rekla sam - zašto postoji toliki otpor proučavanju uše kao stvarne či- njenice? Zašto mu se ne posveduje onoliko vremena i novca koliko se daje za ci jepanje atoma ili atomsku energiju? - Pa, kao prvo - odgovorio je - materijal nije

ostupan. uša nije materijal- na stvar. Naalje, poručje izučavanja uše izazvalo bi gomilu prijezira i ismija- vanja, a nečija bi profesionalna reputacija vrlo lako mogla završiti u smedu, a tako kažem. A zašto se to toliko prezire? - Zato što se smatra besmislenim gubitkom vremena. Praznovjerjem i tome slično. Ozbiljne ljue koji priznaju a se bave takvim istraživanjem, svijet katka izvrgava posmijehu, pa se i sami osjedaju smiješnima. Ali kako je neavno jean tvoj prijatelj rekao: - Da bi ohvatio plo s rveta, moraš stati na rub. Šutjela sam - kao ukopana. Bila je to ista analogija koju je izrekao Gerry. Toliko sam pazila a nika nikome ne spomenem Gerryja, a kamoli ono što je on govorio. McPherson je nastavio. - Moraš biti strpljiva sa svojim Gerryjem. I mi smo strpljivi s tobom. Zanijemila sam. Kako je k vragu taj tip znao za nas? Ne samo a je znao za Gerryja, znao je što je Gerry govorio. - Jesam li nazočan otkrivenju ovje? - reče Tom. - O, Bože - rekla sam. - Upravo tako - veselo je

uzvratio. Otpila sam još čaja i pokušala sreiti misli. Minulo je nekoliko trenutaka. - Želiš li nastaviti? pitao je Tom. Isuse, pomislila sam, ovo bi moglo biti stvarno. Mnoštvo je pitanja koje sam morala postaviti. - Dobro - promrmljala sam ispod glasa. A zatim: - U reu. Reci mi zašto postoji toliki rascjep između znanosti i Crkve? - Pa - reče Tom - zato što je znanost tek neavno (u svemirskim razmjerima akako) osjetila a se osloboila okova religijskog praznovjerja i sa uživa u svojoj sloboi i svom zlatnom obu. Takvo što je razumljivo. Istraživati ona poručja Crkve koja im je do nedavno bila tamničar, značilo bi ponovno ati mod tom starom traicijskom progonitelju. - Je li uša poručje koje pripada samo Crkvi? - Upravo tako. To jest, ako se gleda u ortodoksnom smislu, da. Zapravo,

uša je, hm, vrlo osobna stvar,  a se tako izrazim. - Ali bi li okaz o postojanju uše temeljito promijenio naš onos prema znanosti? - a, naravno. Ali a buem iskren, znanstvenici osjedaju kako nemaju po- četnu točku oakle bi ispitivali postojanje uše. K tome, nema osta novca za tu vrstu istraživanja. - Hodeš redi, ako se proučava elektricitet, može se pretvoriti u električnu stru- ju? A ako se istražuje atom, može se pretvoriti u bombu? - Upravo tako. - No ako se istražuje uša, nema nikakve zarade? - Upravo tako. Mogu li dobiti još malo tvog čaja? Nalila sam još čaja. Popili smo ved gotovo sve. - Dakle - pitala sam - postoje li skupine istraživača koje se zušno posveduju isključivo istraživanju uše? - Lijepo si to odigrala - reče on. - Što sam to lijepo oigrala? - Zušno za ušu? vrlo dobro. - Jesi li svjestan - ozbiljno sam ga pitala - a sa izvoiš prestavu za mene? - Da budem posve iskren - rekao je - mislim da sam uvijek seznacionalno zabavan. To je moja prirodna priroda.

Evo još jenog: 'prirona priroa'. - Baš se voliš igrati riječima, zar ne? - Ne - rekao je. - Ne mislim da sam, a tako kažem pretjerano teatralan. Ne, to je samo priroan ukras moje osobnosti. Sjeila sam neko vrijeme u tišini razmišljajudi o ovoj šokantnoj čajanki. Pitala sam se jesam li zaista toliko naivna a bih progutala kita. Kasetofon je zujao u tišini. - Pa - rekla sam. - Upravo tako - reče Tom. - Pa, zaista bih željela znati nešto više o svojim prošlim

životima. Je li to u reu? - Vrlo dobro - reče Tom. - Ima li instrument ikakvog alkohola u svom sus tavu? - Nema - rekla sam. - Rekao je da to ometa kanaliziranje, stoga mislim da nema. - Vrlo dobro

ona. Jean trenutak molim. Možeš li mu uzeti šalicu iz ruke? Ustala sam, uzela šalicu iz Kevinove ruke, provjerila kasetofon, te se ponovno udobno smjestila.

15. poglavlje

U pogleu beskrajnog trajanja besmrtne uše tijekom vječnosti vremena... hode li uša zauvijek ostati vezana za ovo mjesto u svijetu i prostoru, za našu Zemlju? Zar nika nede sujelovati u pomnijem promišljanju o ostalim čuima s tvaranja? Tko zna je li joj svrha da se upozna izbliza, jenoga ana, s onim ualjenim planetima kozmičkog sustava... koji ved i na ovoj ualjenosti pobuđuju našu raoznalost? Immanuel Kant Opda povijest priroe Kevina je protresao drhtaj. Glava mu je ponovno opušteno pala sve ok se kroz njega ponovno nije javio John. - Pozdravljam - reče Johnov glas. - Imaš upite o svojim prošlim životima? - Da - odgovorila

sam. Zazvonio je telefon. John je reagirao i nagnuo glavu na jenu stranu. Čekala sam. Osjedala s am kako John "prilagođava svoje vibracije", kako je to nazvao McPherson. Telefon je ponovno zazvonio. Ponovno se nisam javila. - Spoznat deš - reče John - a bi shvatila ušu u sebi anas, također moraš shvatiti nešto o ranijim civilizacijama koje si poznavala. - Zaista? - rekla sam neznalački, osjedajudi se na neki način smiješnom i sme- tenom. - Doista - reče John - inkarnirala si se nekoliko puta tijekom razoblja o pet tisuda goina ok je trajala najrazvijenija civilizacija poznata čovjeku. U Bibliji je to razoblje prestavljeno simboličnom slikom Rajskog vrta. Želio bih a sa shvatiš jean iznimno važan pojam. Razina postignuda bilo koje civilizacije oređuje se prema stupnju njezine uhovne evolucije. Tehnološki napreak je važan i privlačan, no ako zaustavlja, omalovažava ili sprječava uhovno razumijevanje, on nosi sjeme vlastitog raspaa. I sama si svjeokom a je ta jenostavna istina na jelu u saašnjoj civilizaciji na Zemlji. Vaše uhovno razumijevanje za ostaje u velikim razmjerima za vašim tehnološkim znanjem i kao posljeice imate uznapreovalo luilo, epresiju, iskrivljene ciljeve i potpunu nejenakost meu ljuima, te očaj. - Pa, imali li ona nae za nas? Mislim, ako iemo unatrag, umjesto naprije zašto ona živimo? - Dobro i važno pitanje - reče John - koje nas ponovno vrada na temu karme i pokazuje a je neophono a najprije shvatiš svoj temeljni ientitet i pojam modi svoje slobone volje kako bi razumjela vlastitu božanskost i povezanost s Bogom. - Oprostite - rekoh - ali mogu li pitati kako se u sve to uklapa religija, molim - Mnogo onoga što govorim, ko vaših svjetskih religija izazvalo bi protest. Vaše religije poučavaju religiju - a ne uhovnost. Religija je najvedim ijelom izrabljivala čovjeka. Vaše svjetske religije u osnovi su na pravom putu, ali one ne uče a je svaka osoba stvoritelj i naziratelj svoje vlastite

subine. One poučava- ju a Bog preuzima tu ulogu. Ono što ja nastojim objasniti jest a je svaka osoba ujeno i Božji suranik u stvaranju. To se baš ne sviđa vašim crkvama i religijama, jer one više vole imati nazor na čovječanstvom nego naučiti čovječanstvo a može nazirati sebe putem samospoznaje uz pomod znanja o svojoj prošlosti koja oređuje njegovu svrhu u saašnjosti i buudnosti. Bila sam svjesna kako bi to razoran koncept bio. Ali zar puno ljui unutar Crkve ne teži samospoznaji? Nije li jako puno ljudi koji, dok slijede pravila Crkve, istodobno neumorno tragaju za istinom koja je izvor tih pravila? Bacila sam pogled na tamni ocean kroz prozor. Svjetlo s ribarskog

broida treperilo je u tami. Pitala sam se koliko velikih istina u životu nika nedemo modi vijeti ili okazati ili potvriti. Ta je spoznaja bila uznemirujuda i izazivala tjeskobu. Je li istina istinita samo ona ka je možemo "okazati"? Nisam se mogla naviknuti na ono što sam mislila. Ovratila sam pogled od prozora i usmjerila ga natrag na Kevina i - bestjelesno uhovno bide - što je kroz njega govorilo. - Dakle - rekla sam nemirno i otkrila da sam pomalo ostala bez daha - dak le živjela sam u

nekoj drevnoj civilizaciji? - Istina je, nekoliko puta - reče John. - va puta kao muškarac i jenom kao

žena. Sjeila sam u tišini ok je još jena istina o reinkarnaciji nalazila put o moga uma. - Jesmo li svi iskusili život različitih spolova kako bismo mogli suosjedati sa suprotnim spolom? - Istina je - reče John. - akako. Kako bi rukčije čovječanstvo moglo shvatiti samo sebe i svoj ientitet bez takvih raznolikih tjelesnih iskustava? Ponovno sam se nagnula naprijed. - Može li se time metafizički objasniti ho- moseksualnost? - pitala sam. - Na primjer, moža uša s teškom mukom prelazi iz ženskog u muško tijelo, pa se zato ne može

osloboiti svih emocija i privlačno- sti što ih je osjedala u prošloj inkarnaciji? - Tomu je tako - reče John. - Seksualni izbor takvih pojedinaca jedan je od bitnih preduvjeta za razumijevanje istine da smo

svi u biti isti zato što smo proživ - jeli živote u tijelima jenog i rugog spola; naše uše, ako želite u osnovi su androgine. - Androgine? - pitala sam. - a, više uhovno znanje ne priznaje spolne razlike, zato što su elementi oba spola istoobno prisutni. Polaritet je pojenako raspoređen. Vaši revni proro ci i prosvjetljeni ljudi poput Isusa i Buddhe i rugih, nisu samo živjeli u celibatu ved su naprosto vibrirali ujenačenom i potpuno uravnoteženom frekvencijom. Njihov yin i yang bili su pojenako raspoređeni, tako a im spolnost nije bila zanimljiva jer nije bilo unutarnjeg sukoba, a s time ni napetosti. Nije to bilo nešto što su morali izgrađivati ili potiskivati. Naprosto ih nije zanimalo zbog savršenog mira koji su postigli na uhovnoj razini. - Nisam sigurna a bih bila spremna tako živjeti. John je zastao na trenutak. - Ne preporučamo celibat - rekao je. - Zasigurno ne. Seks je na ljudskoj razini također put o Boga ako se uživa pojenako u- hovno kao i tjelesno. Pogleala sam u kasetofon. - Oprostite - rekla sam - udaljavamo li se od teme? - Da - reče John. - Ali spolnost je privlačna tema, čak i za mene. Nasmijala sam se. - A tko ste vi? - upitala sam. - Mislim, jeste li nekada imali fizičko tijelo? - O, da - reče John. - Mnogo sam se puta utjelovio i kao muškarac i kao žena, ali nedavno sam ostao u svom astralnom obliku. - Shvadam - rekoh. Bila sam radoznala, ali sam zaista više željela saznati o sebi. - akle, tko sam ja bila u prošlim životima? - Prema zapisima u akaši, inkarnirala si se zajeno s ušom -blizancem. - A a? Što je to uša -blizanac? - To pitanje iziskuje puno objašnjavanja koje du nastojati ovršiti kasnije. Zasa, opusti mi a počnem objašnjenjem pojma srone uše. - Srone uše? - upitala sam. Čula sam taj izraz s vremena na vrijeme, obično se onosio na ljue koji su tvrili a su pronašli svoju rugu polovicu. - Srodne duše - John je nastavio zapravo su bile stvorene jena za rugu na početku vremena ili kako vi to suvremenim jezikom kažete u oba Velikog praska. One vibriraju na potpuno istoj elektromagnetskoj frekvenciji zato što su ien- tična protuteža jeno rugom. uše -blizanci lakše se nađu zato što su proživjele mnoge živote zajeno u jenom ili rugom obliku. Ali srone uše zapravo su stvorene na početku vremena kao parovi koji pripaaju jeno rugom... akle, kako viiš teorija o Velikom prasku obuhvada puno više nego što se i zamisliti mo- že... i suedi po ovome, vrlo je romantična slažete se? Promrmljala sam nešto neutralno. - akle, počet du oatle - reče John - gdje smo kako rekoh, poznavali jed no drugo. -Oh? - a, bili smo učitelj i učenik. Bila si j edan od mojih najbistrijih i kako vi to anas kažete 'omiljenih' učenika. Ogleala sam se po sobi poželivši a imam nekog s kime bih to mogla podi jeliti. - Dakle, poznavali smo se? - Točno. Nije slučajno što si anas ovdje. Vjerujemo da si sazrela u svom razumijevanju a ne postoje slučajnosti? - Tko ste to 'vi' opet? - pitala sam. - Tvoji uhovni voiči o kojih sam ja jean - reče John. - Hodeš redi a ste me ti i rugi voiči na neki način oveli ovamo? - To je točno - reče John. - Kako? - Tvoja potreba a objasniš svoje ponašanje i tvoja pitanja i tvoje traganje za istinom, kao i metafizičko vostvo onih o nas koji osjedaju a si spremna za spoznaju istine o sebi na višoj razini. - Je li to ono što se naziva uhovnim vodstvom? - Istina je. Nastala je stanka ok se Johnov glas oimao kao a usreotočuje misli, ili

prikuplja neku vrstu podataka ili oboje. Vrlo smireno glas je nastavio i rekao: - Izdvojili smo tvoju

vibraciju tijekom jenog o života koji si provela s bidem s kojim si također saa u s vezi. Vjerujemo da to bide živi na vašem britanskom otočju. Bi li to bilo točno? - Gerry? - rekoh prilično visokom intonacijom. - Govorite o Gerryju? - Tomu je tako. Također smo izvojili njegovu vibraciju i otkrili a ste vas voje bili muž i žena tijekom jenog o vaših prošlih života. - O. Bože - rekoh, istodobno obradovana i zapanjena. - Jesmo li se taa slagali? Mislim je li naša komunikacija bila bolja nego anas? Nastala je još jena stanka. - Tvoj Gerry je pojenako bio posveden svome rau. I m oramo priznati a je to bilo na štetu vaše zajenice. Unatoč tome, raio je važan posao koji je uklju- čivao kulturne razmjene s izvanzemaljcima koji su vam nastojali pomodi kako tehnološki tako i uhovno. Izuanzemaljcima? John je osjetio moje iznenađenje. Ogovorio je olučni- je neko obično. - Tomu je tako. Izvanzemaljci su i taa posjedivali vaš planet kao i anas. - O, Isuse - duboko sam udahnula. - Pa, možete li mi redi više o tome? Mi- slim, što zapravo želite redi? Govorite li a smo primali posjete iz svemira o početka vremena? - To je točno. Postoje planeti koji su razvijeniji o

Zemlje, isto kao što je vaša Zemlja razvijenija o nekih rugih planeta. Namjerno sam se opustila i uboko isala. Pretpostavljala sam a je logika onoga što je govorio bila orživa na neki svoj način. Ali da sam barem znala kak va pitanja trebam postaviti. - Pa - rekla sam, boredi se u vlastitoj glavi. Moža je sve to bila gluma, ali što ako nije? Nisam željela propustiti priliku a nešto naučim. - Pa ponovih - koju su nam vrstu znanja prenosili izvanzemaljci? John je odmah odgovorio: - Jedino bitno

znanje jest uhovno znanje o Bogu u čovjeku. Svako rugo znanje proizlazi iz toga. - Svako drugo znanje? - Istina je. Vaše znanstveno znanje, na primjer, ovisi o razumijev anju frekven cija vibracije i kako se one odnose na svemir. Bog je ljubav - što je najviša fre- kvencija o svih. U vašem fizičkom svijetu, svjetlost je najviša i najbrža frekven- cija. Ali bidima koja imaju više znanja i više nazora, misao ima daleko vedu frekvenciju o svjetlosti. Misao je io Boga, isto kao što je i io čovjeka. Stoga, ka je misao ljubav, vaše frekvencije vibriraju na najvišoj energijskoj razini. Tome su vas poučavali izvanzemaljci isto kao što dete vi sa Zemlje jenoga ana poučavati ruge. Možete li to shvatiti? Nisam znala kako a ogovorim. Pročistila sam grlo i pokušala napeti um kako bih razumjela. Nisam osobno mogla osjetiti ono što je John govorio ni na koji naročit, etaljan ili razumljiv način. Implikacije koje su proizlazile iz onoga što je govorio bile su toliko zaprepašdujude a zaista nisam mogla smisliti obro pitanje. Željela sam a se vratimo na mene. To sam mogla ponijeti. - Oprostite, molim vas - rekoh. - Mogu vas pitati samo o sebi? Ved mi je i to ovoljno teško. - Dakako - reče John. Moraš idi svojim tempom. - Dobro - rekoh s olakšanjem. - Hvala vam. akle, Gerry i ja bili smo muž i žena. Znači li to a smo bili uše -blizanci? Ne, ali bila si i jesi uša -blizanac s bidem koje nazivaš avi. Prekinula sam ga. - Vi znate i za Davida? - To je točno. Nekoliko si života proživjela s aviom tijekom tog ranog raz- oblja, kao i mnoge ruge tijekom vremena. Moža sam se zato osjedala tako ugono s Davidom sada. Ali John je nastavio. - Tvoj avi je obar učitelj i možeš mu vjerovati. Ali mi osjedamo a to ved znaš. Moraš naučiti više vjerovati svojim osjedajima i suz- ržati se a ne prilaziš tolikim životnim pitanjima sa strogog i intelektualnog sta- jališta. Intelekt je u onosu na čua ograničen. Osjedaji su neograničeni. Vjeruj svome srcu... ili svojoj intuiciji, kako je ti nazivaš. Vjerovati svojoj intuiciji? a, ka sam promislila o svom životu, uvijela sam i mogla sa sigurnošdu redi a bih ka go sam išla protiv svoje intuicije zapala u nevolje. - Kažete a de sve biti u redu ako slijedimo svoja srca? - Ne. Ne nužno. Postoje i loši ili bolni osjedaji koje treba prerasti. Ali čovječanstvo i sav život u osnovi je obro. Moraš mu naučiti pružiti priliku. Život je konkretizacija Božje misli, a Bog je ljubav. Iskreno rečeno, sav taj govor o "Bogu" bio mi je neugoan. - U redu - rekoh - ali što je to što nazivate Bogom? - Bog ili Božja sila, čiji je io sve stvoreno - reče John - jest Božja

energija koja je stvorila svemir i sve oržava u sklau. - Opisali biste ono što se ogađa sklanim? - U konačnoj shemi života, a, sve je sklano u smislu a se sve izjenačuje. Ali moraš shvatiti proces napreovanja svake uše, njezina ponovna utjelovljenja i pročišdenje kako bi shvatila taj skla. Čekajte malo - rekoh. - Zar Biblija nije Božja riječ? - a, uglavnom jest. Prema je vedi io onoga što stoji u Bibliji anas ruk- čije protumačen. - Tko je rukčije protumačio? - Razni ljudi tijekom vremena i na različitim jezicima. Konačno, Crkva. Bila je to privilegija Crkve koja je 'štitila ljue' o prave istine. - A prava istina je što? - Prava je istina proces kroz koji svaka uša prolazi kroz vrijeme. Prava je istina to a je svaka uša ogovorna za svoje ponašanje i spoznaju vlastite božan - skosti. - Mislite na reinkarnaciju? - To je točno. To je riječ kojom to nazivate. To je izvršavanje Kozmičke prave, čiji je cilj konačni skla. - Pa. zar nam Crkva uskraduje tu istinu? - a. zato što bi takva istina učinila mod i autoritet Crkve nevažnim. Svaka osoba, to jest. svako bid e postaje odgovornim za svoje vlastito ponašanje. Nije joj potrebna Crkva. Nisu joj potrebni obrei i hijerarhija i kutak u koji bi se uvukla kako bi obila orješenje što ga aje Crkva. opusti a samo kažem a su crkveni autoriteti željeli 'zaštititi' čovječanstvo o istine jer su vjerovali a još nije spremno za nju. - Hodete redi a je to slično načinu na koji se neke vlae ponašaju anas? - Tomu je tako. Protegnula sam se na tepihu. Nisam znala što a mislim, niti sam se mogla sjetiti ijenoga o svojih pitanja. Kevin je nepomično sjeio na stolcu. Čaj na stolu se ohlaio. - Hode li biti još upita? - upita John. Pogleala sam svjetla što su treperila s ribarskog broida. Pomislila sam na ljude s kojima sam razgovarala i koji su me smatrali naivnom i lakovjernom jer sam

uopde razmišljala o vjerojatnosti bestjelesnih uhovnih učitelja koji govore kroz meije. - Kako sam mogla paati na takve trice, rekli su. Uvijek sam ogovarala a osjedam kako naprosto učim. Nisam bila sigurna što je to zapravo značilo, ali je u svakom slučaju potvrđivalo a postoje i ruge imenzije životne stvarnosti osim onih koje sam razumjela - na ponešto sličan način i- menzije naših osobnosti i karaktera bile su nam zagonetka sve ok nismo počeli istraživati one viove koji n am nisu bili poznati i kojih zasigurno nismo bili svjesni zato što ih nismo mogli "vijeti". Ali zašto sam se ja osjedala ugonije o rugih i mogla si opustiti a istra- žujem imenzije neokazivih mogudnosti? Usitinu nisam znala. Naprosto sam se osjedala obro. To je sve što mogu redi. Za mene to nije značilo prijetnju. Nije ovoilo u pitanje moju emotivnu vezanost za ono u što sam ved bila sigurna a je stvarno: nije promijenilo moju sliku o samoj sebi. Cjelokupno to istraživanje naprosto je proširiv alo moju preožbu stvarnosti koja je ved postojala. Tako sam se pitala, zašto su neki moji prijatelji, a osobito Gerry moju potragu za znanjem o uhovnom poručju, kroz meije i reinkarnaciju oživljavali kao ovođenje moje vjeroostojnosti u pitanje. Zašto su se toliko bojali za mene? Zacijelo zbog ljubavi i zato što su me željeli zaštiti. Nisu željeli vijeti kako me ismijavaju - ništa više o mene same. Ali bilo je tu i nešto više. Oni su i sami osjedali prijetnju. Zašto? Zašto ne postavljati ozbiljna pitanja i ne zaubiti se u poručja i mogudnosti koja nisu nužno "okaziva"? Kakvu je to "štetu" oista moglo nanijeti? Srušilo bi ure- nu sliku koju imaju o samima sebi? Pobrkalo bi njihove poglede na "stvarnost"? Okrenula sam se i kleknula. - Johne - rekla sam - zašto toliki ljui rže, ovakvo poučavanje kroz meij u transu i bestjelesni učitelji poput tebe koji rae kroz ljuske instrumente, nepri hvatljivim? Nastala je kratka stanka. - Zato - rekao je - što se ne sjedaju iskustva da su i sami bili bestjelesni. Ljui misle a je život sveukupnost onoga što vie. Vjeruju i a je čovjek samo tijelo s mozgom. Ali osobnost je više o toga. - Kako to mislite? - Osobnost je nedodirljivi vid svijesti koji se samo useljava u tijelo za kratko razdoblje u svemirskom vremenu. - Ali oni ne vjeruju da je to stvarno. - Stvarno? - upita John. - Zar misao nije stvarna? Pa ipak kako to znanstveno

okazati? Misao je energija. Oni koji ispituju fizičko postojanje misli ili misaone energije, s ubokom

sumnjom ispituju svoj vlastiti identitet. - Da, ali zar pitanja nisu dobra? Mislim, apsolutna sigurnost u

nešto stvara egomaniju i razornu mod. - To je točno. Ali zabrinjavajude je to ka sumnja postane tako duboka i de- moralizirajuda a smanjuje potencijal za učenje veličanstvenih istina koje bi im išle u prilog. - Ali kako im prenijeti da je zapravo mudro biti bez predrasuda? - Ne moraš to činiti. Ti koja jesi bez

prerasua naprosto reci ono što jest tvoje stajalište. aj skepticima slobou a buu skeptični. Ako to ne učiniš, optužit de te a si espot. aj im priliku a nastave sa svojom sumnjom. odi de vrijeme ka de i oni poželjeti spoznati i privudi de ih imenzije koje su stvarnije. Potražit de savjet ka buu spremni. Ako ljui inzistiraju na "logičkim" sustavim a vjero vanja, oni su sigurni unutar stvarnosti kako je oživljavaju i tako su sigurni na položaju koji zauzimaju, bez obzira koliko modan bio. Oni nede promijeniti svoje preožbe a bi promijenili sebe ili napreovali u proširenju svijesti o sebi samima. - Ali što je sa sigurnošdu ega? - pitala sam. - Vedina ljui pati o izmijenjenog ega. Izmijenilo ga je ruštvo, Crkva i nao- brazba. Njihov istinski ego zna istinu. Ja sam jenako vjerojatan kao i svatko rugi. Ne možeš me vijeti, ali toliko je viova same tebe koje također ne možeš vi- jeti. Ljui tragaju za tim viovima u sebi svakoga ana. Ali ok istražuju potrebno im je a njihov svijet ostane siguran. Kad bi povjerovali da sam istinit kao oni, to bi od njih iziskivalo da se odreknu svojih sigurnosnih poručja - poručja koja razumiju i mogu nazirati. Ka počneš shvadati više, u biti

razumiješ a je puno toga što treba shvatiti, izvan tvog osega. - Ne, ali to nije ono što mi ljui govore. Oni mi kažu a je cijela teorija reinkarnacije previše urena. Kažu a je previše jenostavna da bi bila stvarna. - Kao što sam ved ranije rekao: istina jest jenostavna. Čovjek je taj koji inzi - stira na komplikacijama. I čovjek ne može naprosto naučiti istinu kao što bi na- učio lekciju. On mora iskusiti njezine viove u sebi kako bi mogao idi alje. Uče- nje i iskustvo istine samo po sebi je borba. Borba koja voi k jenostavnoj svjesnosti. Moraš upamtiti a čovjekovo prirono prebivalište nije Zemlja; prirono prebivalište za ljuska bida je eter. Svaka osoba ved zna božansku istinu. Oni su je samo previše zakomplicirali i zaboravili a je znaju. - Ali moji prijatelji intelektualci kažu a je vjerovanje a znamo pravu istinu krajnje očitovanje rskosti. - Svaka osoba zna vlastitu istinu. To je točno. Ali jeina istina koja je bitna jest istina o onosu koju osoba ima s Izvorom ili božanskom silom. A ta istina je ograničena ka se na nju primijeni intelektualna sumnja. Zato što nije potreban intelekt da bi se spoznalo Boga. U tom smislu, svi su ljudi jenaki. Tvoji intelektualci teže za tim a se ovoje o masa kako bi se osjedali elitom. Oni se više oslanjaju na svoj intelekt nego na božansku silu u samima sebi. Mnogi ljui, i ne samo intelektualci, srame se priznati a nose božansku iskru u sebi. Ali intelektualci i skeptici češde de biti u sukobu, zbunjeni i nezaovoljni sa samima sobom. Svi ljui traže mir. Put o unutarnjeg mira ne voi kroz intelekt ved kroz srce. U tišini srca čo vjek otkriva Boga, mir i samoga sebe. Intelektualni skeptici bje že o samoga sebe. Sepstvo, apače, zna božansku istinu jer je sebstvo samo po sebi božansko. Možete li to shvatiti? Ustala sam u sjeedi položaj osjedajudi a zaista razumijem. Ništa o ovoga nije zvučalo poput religije. Naprosto je imalo smisla. I ja nisam mogla shvatiti za- što rugi ljui koje znam moraju oko toga dizati tako veliku buku - ili nisu mogli razumjeti ili nisu htjeli. - Zašto postoje ratovi, John? Zašto ljudi moraju osvajati jedni druge? - Zato što oni koji osjedaju potrebu a osvajaju, ne shvadaju istinu o sebi. Unatoč tome, ako uskogruni tiranin bue izložen unutarnjem znanju, unutarnjoj svjesnosti, on ubrzo gubi potrebu a osvaja. On uviđa a je uistinu on sam golem i više nema potrebu a sebi osigura besmrtnost osvajanjem drugih. Kad l juski um iskusi širenje svijesti i imenzija na mnogim razinama, on postaje miran i zaovoljan. Skeptično viđenje višeg znanja o sebi najviše ograničava. Vaše og- matske religije, na primjer, u najvedoj mjeri ograničavaju čovječanstvo jer iziskuju

štovanje autoriteta bez pogovora - vanjskog autoriteta. Vi ste Bog. Vi znate a ste božanski. Samo morate neprestano misliti na svoju božanskost i što je najvaž- nije, ponašati se u sklau s njom. John, ranije si govorio o izvanzemaljcima. Ne znam što bih mi slila o tome, ali bave li se oni istom borbom za unutarnje znanje? - Istina je - reče John - moža rae, barem neki o njih, na višim razinama svijesti i također na višoj razini tehnologije. Ali ne treba ih štovati kao a su slični Bogu. Oni su samo učitelji. Posjeduju Zemlju ved eonima i prenose znanje i uhovnu istinu zato što su otkrili tijekom dugog vremena da je duhovno razumi jevanje jedino r azumijevanje koje je potrebno za mir.

Sve znanje potječe oatle. - A je li mogude a se izvanzemaljci zaista s pominju u Bibliji? Mislim na Ezekiela i slično? - Istina je. Pojavljivali su se u to oba na Zemlji i prenosili više znanje o Bogu i uhovnoj ljubavi. Uvijek se pojavljuju ka su najpotrebniji. Oni su simbol nae i višeg razumijevanja. Hodu li ika upoznati jednoga? Nastala je stanka. - Razgovarat demo o tome neki rugi put. Razmisli o onome što sam ti rekao i što si voljna naučiti. Hode li ovo biti sve zasaa? Um mi je bio toliko pretrpan a sam morala redi a. - Hvala vam Johne - rekoh - tkogod bili. Trenutno ne mogu misliti ni na što rugo. Moram usvojiti ono što ste mi rekli. - Onda dobro - reče John. - Teži a bueš u miru sa sobom i s Bogom i nje govim stvorenim djelom, jer ti si dio tog djela. Bog te blagoslovio.

Nešto nepoznato našem shvadanju posjeduje zemlju. Dr. Mitrovan Zverev, ruski znanstvenik ***

   Kevin je zarhtao kao a je Johnova uga vibracija prošla njegovim tijelom i nestala. Poigao je ruke k očima i pokrio ih. Protrljao je oči kao a se probuio iz ubokog sna. - Bok? - rekao je upitno i sneno, pokušavajudi se usreotočiti na sobu oko sebe. - Bok? Ustala sam. protegnula se i hodala u krug ispred njega. - Bok - rekoh - tu sam. - Kako je bilo? upitao je Kevin. - Bože moj - rekoh - bilo je nevjerojatno. Naprosto ne znam što da mislim. Kevin se uspravio na stolcu, a zatim ustao. - Učini ono što osjedaš a je ispravno - rekao je. - Jesi li osjetila a je ispravno ono što si čula? Rekli su mi a samo vjerujem svojim osjedajima. Ništa ti rugo ne preostaje jenom ka počneš pos tavljati takva pitanja. - Ali oni su govorili nevjerojatne stvari. - Kao na primjer? - Oh, o prošlim životima. Puno toga o ljuima koje znam i s kojima sam se navono poznavala u prošlim životima. Također sam poznavala i Johna i McPhersona. -Pa? - Pa, vjeruješ li u sve to? - Vjerujem u ono što osjedam a je ispravno. Osjedaš li a je reinkarnacija ispravna? - upitala sam. - Pa, morala bi biti, zar ne? Mislim, ja sam instrument kroz koji govore uhovna bida, nisam li? akle, postojanje uše u mnogim ime nzijama za mene ima smisla. U suprotnom ispaam ili glumac ili luđak. A koliko znam nisam ni jeno ni rugo. Zagledala sam se u Kevina izbliza. - Aha - rekoh oklijevajudi - ali John je također rekao puno toga o izvanzemaljcima koji prenose razne vrste du hovno naprenog znanja ljuskom rou. Vjeruješ li u to? Sjeo je. - Naravno - rekao je - zašto ne? Ne spominju li se oni u Bibliji, kao i u gotovo svim kulturama na Zemlji u ovom ili onom obliku. akle zašto ne bi postojali? K tome. poznajem puno ljui koji danas tvrde da su ih vidjeli. - Jesi li ti ikada vidio NLO? - upitala sam. - Nisam - reče Kevin - Nisam još imao to zaovoljstvo. - Ali vjeruješ bez obzira? - Naravno. Za mene je to ugoan osjedaj. A k tome, tko sam ja da se suprot stavim vlastima koje tvrde kako je vrlo vjerojatno da oni postoje? Znam puno lju di koji tvrde suprotno, ali nema dokaza ni za jedno ni za drugo.

Kevin je osutno pijuckao ono malo hlanog čaja koji mu je ostao. Zatim je pogleao u šalicu. - Otkud ovo? - pitao je. - McPherson. Rekao je a mu treba velika šalica nalik na irske kako bi jasnije razmišljao. - Ja sam ržao ovu šalicu? - Aha. - Zanimljivo. - Aha. - U kojem bismo vremenskom okviru

bili otprilike sada? - upitao je. - Dobro pitanje - rekoh. Riješila sam zagonetku. - Nešto malo prije deset. - Ona bih morao otidi po svoju gospođu. Krenuo je prema vratima. - Pa, možemo li se opet

uskoro nadi? Znam koliko si zauzet. Ali možeš li me ubaciti u svoj raspore? - Moram provjeriti sa svojom gospođom, pa du ti se javiti. Otvorila sam vrata i zahvalila mu. Nemarno je navukao svoj bež kaput nalik kostimu iz vesterna preko ramena. Izašao je i sišao stubama poput lika iz Postanara (stari film koji sam gledala u djetinjstvu). Promatrala sam ga kako ulazi u svoje "vozilo" na ulici. Dok sam

gleala za njim, pitala sam se moraju li meiji bez svoje volje biti pomalo teatralni kako bi zaržali svoj vlastiti ientitet. Srušila sam se na krevet. Nisam mogla zaspati. Noge su mi vibrirale čunom, gotovo magnetskom energijom koja je izbijala iznutra. Promijenila sam položaj. Nije pomoglo. Energija je i alje vibrirala... Gotovo sam je se plašila, jer mi je bila potpuno nepoznata. Osjetila sam istu vibraciju na vrhovima prstiju, te oko usana. Osjedaj je bio fizički, ali nakon nekog vremena os jetila sam a se energija na neki način širi iz moga uma. Pokušala sam se usreotočiti na male, poznate stvari - laki povjetarac koji je navirao kroz prozor olazedi s Tihog oceana, zapljuskivanje valova, svoju jutar- nju šetnju kroz brežuljke poljskog poljskog cvijeda. Sjetila sam se poznate koreografije koju koju sam često ponavljala u glavi a bih lakše zaspala. Brojala sam svaki korak i pokret usklađen s glazbom. Osjedala sam smisao glazbe u umu. Protegnula sam mišide nogu pokušavajudi neutralizirati magnetski tok energije koji se razbuktao iznutra. Bila je to sasvim strana energija, a ipak na neki način pozitivna. Zamislila sam slas- ni veliki vodni kup po kojem se cijei topla slatka čokolaa slijevajudi se preko hlanog slaolea o vanilije. Osjedala sam a se na neki način trebam uzemljiti ovje i saa na Zemlji. Nasmijala sam se sama sebi. Što se to k vragu ogađalo? Je li bilo stvarno? Jesam li oista negje živjela s Gerryjem i poznavala avia prije pet tisuda goina? Ako sam zaista vjerovala u te stvari, nije bilo načina a nastavim živjeti u svijetu onako kako sam to osa običavala. To je moralo izmijeniti moje preožbe. Što se ogoilo Waltu Whitmanu i Pitagori i Aristotelu i Thoreauu ka su ošli o za- ključka a je reinkarnacija ne samo moguda nego i vjerojatna? Nije ni čuo što su ljui u Aziji na potpuno rukčiji način shvadali vrijeme o Zapanjaka. Orasli su s vjerovanjem u seljenje uše iz tijela u tijelo, iz života u život. Isuse, pomislila sam, moža su vrijeme i prostor toliko relativni a se ne mogu izmjeriti. Moža oboje postoji istoobno. Moža mi uša u mome tijelu govori a je sve zaista stvarno. A ako je to istina, ona stvarnost ima više imenzija nego što sam ikaa ikaa mislila. A moža je, kako tvre filozofi, pa čak i neki znanstvenici, stvarnost ono što mislimo a jest. Ako je zaista tako, ona mogu razumjeti što bi u granioznim mjerilima zna- čila oatna uhovna imenzija za ovaj planet i sva ljuska bida koja žive na njemu. Kakvo iznenađenje, kakvo bi to čuo bilo! Svačija preožba stvarnosti bila bi vjeroostojna. Ako je iskustvo uše bilo jeino važno, a naši tjelesni oživljaji oslovno nebitni zato što sa svemirskog sta - • = .:;:; srr.r: ne postoji, ona je svaki trenutak proživljen na Zemlji ragocjen zato što se onosi na veličanstveni sveukupni Plan u čijem smo stvaranju i mi pomogli, i točnije zato što svaki atom ima svoju svrhu; moža je svrha ove osobite skupine atoma što se vrti ovje u krevetu, bila a prenese poruku kako smo svi io Božje siie koja je stvorila sve - ona je jednako dio nas koliko smo i mi dio nje. Obavijena Obavijena klupkom zbrkanih vibracija, okrenula sam se na

lea i konačno zaspala. 16. poglavlje

Spoznam li sebe anas ili za eset tisuda ili eset milijuna goina tek, Veselo to prihvatio bih saa ili s jednakom raošdu čekati mogao... I poput tebe, Živote, koji preživio si smrti mnoge, (Bez sumnje i sam sam umro eset tisuda puta osa).

Walt Whitman Pjesma o meni

Spavala sam o kasno iudeg ana. Nikako nisam mogla ustati. Ka sam to konačno učinila, otišla sam o trgovačkog centra i kupila si jogurt -slado- le o breskve s preljevom. Bilo što s breskvama uvijek je pomagalo. Na putu kudi počela sam razmišljati o tome kako bi moji prijatelji reagirali na ono što se ogoilo. U mislima mi je zabljesnuo lik moje prijateljice Belle Abzug. Poznavala sam je i radila s njom tijekom McGovernove presjeničke kampanje i vrlo smo se zbližile. Bila je nepopustljiva, sjajna, suosjedajna i praktična. Pitala sam se što bi ona mislila. Pitala sam se hode li ika odi vrijeme a se političari počnu baviti vlastitim uhovnim istraživanjem, a a se pri tom ne oimaju ekscentričnima svojim biračima. Ka sam otvorila vrata, zvonio je telefon. Bila je to Bella. Ispričala sam joj sve što se ogoilo na seansi seansi s Kevinom. Potrajalo je, a ona me nije niti jednom jednom prekinula. Na posljetku sam stala. - Čekaj a raščistimo - rekla je Bella. Taj ti je Kevin rekao a si živjela u pro- šlom životu u nekoj revnoj civilizaciji s nekim u koga si zaljubljena anas? - Ne, ne Kevin. Kevin je samo meij. Razgovarala sam s va bida, jean se zove McPherson, a rugi John. - Da, dobro - reče ona - tko go to bio. Slušaj, taj Kevin bi mogao to izmišljati i glumiti. - Oh, Bella. To

je prvo na što sam i sama pomislila. pomislila. I naravno to bi moglo biti istina - no ako jest, ona je zaslužio takvog Oscara kakvog još nisu izmislili. K vragu, toliko sam toga pročitala o tom kanaliziranju a ne mogu vjerovati a me na bilo koji način vara. Hodu redi, to je nešto što ljui oživljavaju svaki an. Pa - razmišljala je Bella - ne želim to potcjenjivati - ali hodeš li redi a si oživjela religijsko iskustvo? Bože, ne! - Pa ona što? Govoriš li a vjeruješ u reinkarnaciju? - Bella, ne znam. Stvarno ne znam. Stvar je u tome a se sve temelji na 'osjedaju', a ne razmišljanju. Osjedam a mi se ono o čemu su govorila ta uhovna bida stvarno moglo ogoiti. Na neki način slušam samu sebe, a ne nekoga rugoga. ok sam govorila, shvatila sam nešto. - I ne mogu sad prestati i zaboravi ti cijelu stvar. Moram saznati više. Zavlaala je uga tišina. - ušo moja - na posljetku reče ona. - Ne želim a te povrijee. Samo nemoj učiniti ništa ramatično ili javno u svezi s tim, u reu? Rekla sam a nedu. - I na zovi me. Rekla sam a hodu. Bio je to početak zanimljivog i višeimenzijskog razoblja mog života. Mogu to samo opisati kao vrijeme u kojem sam živjela na nekoliko razina. Olazila sam na probe za svoj nastup uživo, s kojim sam trebala idi na svjetsku turneju. Plesala sam, pjevala, glumila i zbijala šale sa svojom ružin om po anu, ok sam se po nodi zaubljivala u sve mogude knjige tražedi savjete koji bi mi pomogli a sreim svoje osjedaje i misli potaknute pitanjima što sam ih postavljala o životu i njegovoj svrsi. Moje su se police s knjigama uvijale pod bujicom ezoteričko-metafizičkog materijala. Bilo mi je rago što imam ure u svojoj kudi u Malibuu, koji je bio ovoljno privatan, a mogu zatvoriti i zaključati vrata. Nisam bila spremna ogovarati na pitanja o knjigama koje sam čitala. Bili su to kilometri st ranica samo o reinkarnaciji. Preano sam čitala sve iz tog poručja jer me je ta tema osobito zanimala. Jako sam se iznenaila ka sam oznala a reinkarnacija nije bila samo sastavnim ijelom vedine istočnjačkih vjerovanja (što mi je ved bilo poznato) ved i da su brojni poznati mislioci sa Za pada također ijelili ovo mišljenje o svemirskoj svrsi uše. Istočnjačka su vjerovanja vukla korijene iz religije, ok su zapanjačke ieje mahom vukle korijene iz filozofije. O Pitagore P itagore preko Platona, Sokrata i Aristotela (iako je kasnije zanije- kao reinkarnaciju, ovojivši se o svog učitelja Platona) pa sve o Plutarha i kasnije seamnaestog stoljeda ka je nastala cijela škola mislilaca poznata po nazi vom platonisti iz Cambridgea; odakle su potekli mnogi - John Milton, pjesnik ryen, ržavnik i intelektualac Joseph Addison.

Bacila sam se na osamnaesto stoljede - oba razuma ili razoblje realizma, misledi a du tu pronadi bunt i sumnju. Doista je tu bilo sumnje - ali ne ka se rai o vjeri u ušu i božansko, ved prije u smislu obijanja formalne religije i autoritarne misli. Upravo sam tu naišla na eksploziju nove misli i borbu za pravo na razmišljanje. Bilo je to oba u kojemu su živjeli Isaac Newton, Benjamin Franklin, Voltaire, veliki njemački filozof Immanuel Kant, Sir William Jones, sjajni stručnjak za Istok, te škotski povjesničar i ekonomist avi Hume (koji se posvetio razumu, ali priznao a ako postoji nešto poput besmrtne uše, ona bi ona zacijelo, po logici stvari, morala postojati prije smrt i i nakon nje!). Bilo je to doba procvata intelekta - a ipak vedina ovih briljantnih umova vjerovala je u ponovno rođenje uše. Bila sam ouševljena jer sam brzo otkrivala kako sam bila u obrom ruš- tvu... Mnogi pisci i pjesnici kako što su William Blake i Goethe, svoja su vjerovanja izražavali u svojim jelima. Goethe je pisao o svojim vjerovanjima u svojim pi- smima. Heinrich Heine, njemački lirski pjesnik i kritičar, bio je zapravo osobito svjestan "izglea": Tko može redi kakav je krojač sa naslijeio ušu Platona, koji je svedenik naslijeio Cezarov uh?... Moža uša žingis -kana sa nastanjuje kritiča- ra koji, prema nije toga svjestan, svakonevno bičuje ušu svojih vjernih Baskira i Kalmika na stranicama kritičkog kri tičkog osvrta... (Sjeverno more). Da s e vratimo bliže oma, pročitala sam izvješda o američkim transcenen talistima - olučno prevođenim Emersonom i Thoreauom. Bili su to ljui koji su revoltirano ustali protiv konvencionalne, autoritarne zapanjačke religije, poput svojih prethonika - među kojima su bili Kant, Schopenhauer, Carlyle i Words worth. Vlati trave Walta Whitmana pravi su hvalospjev reinkarnaciji. Malcolm Cowley je rekao za Whitmans: - Kozmos je bio vječna promjena za Whitmana, proces, a ne struktura pa ga stoga treba promatrati sa stajališta vječnosti. akle tijekom cijelog

osamnaestog i evetnaestog stoljeda veliki pisci, filozofi i znanstvenici; kao i glazbenici, slikari, pjesnici, povjesničari, esejisti - te političari - otvoreno su davali potporu vjerovanju u reinkarnaciju, do čega su ošli pra- gmatičnim ispitivanjem čua života na ovoj Zemlji, što su upotpunili proučavanjem raova stručnjaka za kulturu Istoka. Među njima su bili Thomas Eison, Ca - mille Flammarion (francuska astronomkinja), Gustaf Stomberg (švesko -američki astronom i fizičar), a naveem samo neke. Što je, pitala sam se, vaeseto stoljede imalo redi na to? Omah sam otkrila, a postoji golema količina napisanoga materijala na tu temu. Tek sam zagre - bala po površini. Među mnogim piscima bili su i Henry Miller, Pearl Buck, Thomas Wolfe, Jack London, Mark Twain, Louisa May Alcott - nabrajanje imena trajalo bi beskrajno ugo. Ouševilo me je što su se toliko to liko različite osobe kao što su Lord Hugh Dowding (britanski glavni zapovjednik zrakoplovstva u Drugom svjetskom ratu), Sir

Arthur Conan oyle, Ernest Seton Thompson (utemeljitelj američkih izviđača!), Lloy George (britanski političar) te - Bože moj - Henry For, svi našli u istom čamcu reinkarnacije, a tako kažem; također bezbrojni znanstvenici, cijela škola moerne umjetnosti koju su prevoili Monrian, Kaninsky, Klee. Maljevič (teozofi, svi do jednoga); te Herman Hesse, Rainer Maria Rilke, Robert Frost, John Masefield - da napomenem, ponovno samo nekolicinu s bogatog popisa cijenjenih zagovaratelja teorije reinkarnacije. Ako se

može izvojiti ra jenoga čovjeka u onosu na ostale, ona bi to svakako bio John Ellis McTaggart. U vaeset petoj goini McTaggart je obio priznanje kao najbolji ijalektičar i metafizičar o vremena Hegela. C. D. Broad koji je naslijeio McTaggarta kao preavač na koležu za moralne znanosti u Trinityju, Cambridge, rekao je da McTaggart - zauzima mjesto u prvom redu medu velikim filozofima

kroz povijest te se može, s pravom, usporeiti s Plotinovim Eneaama. Spinozinom Eti kom i Hegelovom Enciklopeijom. Ne moram redi kako nisam bila pobliže upoznata niti s jenim o ovih velikih jela. Ali sam otkrila a je ono što je McTaggart rekao u svome jelu Ljuska besmrtnost i pretpostojanje imalo jako puno smisla:

Čak i najbolji ljudi nisu, kad umru u takvom stanju intelektualne i moralne savr- šenosti koje bi im omogudilo a omah buu primljeni u raj... To je opdepozna - to, a postoje va opdeprihvadena objašnjenja za to. Prvo je a se neko veličan - stveno usavršavanje - usavršavanje izvan svakog mjerila u onosu na ono što se može naučiti u životu - odvija u trenutku smrti. ... Drugo i vjerojatnije objašnje- nje jest a se proces postupnog usavršavanja ovija u svakome o nas nakon smrti našeg saašnjeg tijela. ...Osutnost sjedanja ne mora nužno značiti a se ne usa- vršavamo tijekom više života... čovjek koji umire nakon stjecanja znanja - a svi ljui nauče nešto - moža nastavlja novi život u kojemu mu je ouše uskradeno to znanje, ali mu nije uskradena povedana snaga i osj etljivost uma koje je stekao prikupljajudi znanje. akle, ako je tomu tako, on de biti muriji u rugom životu zbog onoga što mu se ogoilo u prvom... ne možemo sumnjati a de karakter oblikovati svaki ogađaj koji je zaboravljen. Zaboravio sam veliki bro j obrih i loših jela koje sam činio u saašnjem životu. A ipak svako o njih moralo je ostaviti traga na mome karakteru. Isto tako čovjek prenosi u sljeedi život one is- pozicije i sklonosti koje je stekao tijekom moralnih ispita u ovom životu... Ostaje ljubav. Ona je najvažnija jer, uvjeren sam a, samo u ljubavi i ničem rugom nalazimo ne samo

najvišu vrijenost života ved također najvišu stvarnost života, pa time i svemira... Puno se toga zaboravlja u svakom prijateljstvu koje tra je godinama unutar jednog- jeinog života - mnogo tajni, usluga, mnogo sretnih i tužnih trenutaka. Ali oni nisu nestali ne ostavivši traga na saašnjosti. Oni prio- nose, iako su zaboravljeni, saašnjoj ljubavi koja nije zaboravljena. Na isti način, ako cjelokupno sjedanje na ljubav za života biva izbrisano u trenutku smrti, njegova vrijenost nije izgubljena, ved ta ista ljubav postaje jačom u novom životu zbog svega onoga što se ogoilo prije. Ako je McTaggartova filozofija za mene imala smisla, otkrila sam da ima i onih koji se brinu - dok ja otkrivam sebe - za primjenu sjedanja na prošle živote: ne samo što naprosto vjeruju u to ved su joj

pronašli svrhu. Oređenije, psiholozi se bave regresivnom hipnozom kako bi otkrili traume iz prošlih života koje se pojavljuju u ovom životu. Izvjesna r. Helen Wambach provela je niz pokusa, čija namjena isprva nije bila a pomognu pacijentima (prema je to u nekoliko slu- čajeva bio isho) ved ponajprije a se utvri vjeroostojnost prošlih života. U svojoj knjizi, Ponouno prožiuljauanje prošlih žiuota, ona pomno opisuje tijek svojih pokusa, kako je svaki o njih proveen, te izvanrene rezultate svoga istraživa- nja, sjedanja na prošle živote u kojem je sujelovalo tisudu ispitanika, o kojih je svaki barem tri puta "putova o", svima su im postavljena ista pitanja o svakom putu. Rezultati su zapisivani prije nego što su mogli o tome porazgovarati s nekim rugim, zatim su ih povezivali s oređenim razobljem uspoređujudi socijalnu strukturu, rasu, vrstu hrane koju su jeli, odjedu, arhitekturu i ruge bitne značajke. Ta je knjiga, moža više o bilo koje ruge, izbrisala sve moje sumnje u to a smo uistinu imali prošle živote. Potakla me je a alje istražujem samu sebe - ka go sam imala vremena za to. Jer sam još uvijek bila usred turneje na koju sam nosila kofere pune knjiga... Nastupala sam u Europi, Australiji, Kanadi,

Skaninaviji i Americi. Nastupala sam u kazalištima nodu, a čitala, pomno istraživala i promišljala danju. Otkrila sam da upoznajem ljude koji su mi uz aperitiv i večeru nakon prestave ispovi - jedali svoje skriveno zanimanje za vlastite prošle živote i osjedaj kako se sjedaju onoga što ničim ne mogu efinirati niti objasniti. Neki su oživjeli iskustvo napu- štanja tijela, neki su i sami prisustvovali kanaliziranju, neki su se sjedali prošlih ži- vota i bili toliko sigurni u njihovu stvarnost, a su s nelagoom o tome govorili iz straha a ne ispanu čuaci. Nazivala sam Gerryja iz egzotičnih krajeva svijeta, ali bilo mi.je teško govoriti o razvoju moga zanima nja za duhovnu metafiziku preko međunaronih telefon- skih linija, ili na bilo koji rugi način. Čeznula sam a se sretnemo, ali moj ras-

pore nika se nije mogao prilagoiti njegovim mogudnostima, i obrnuto. Sa svakim ukočenim razgovorom, postajala sam sve svjesnija koliko je o n duboko ukorijenjen u svojoj politici, povrh toga

njegovo suzržavanje o pokazivanja bilo kakvog zanimanja za moje istraživanje proširene svijesti, izazivalo je ko mene sve vede nestrpljenje. Sjetila sam se kako je John rekao  a bih trebala dopustiti ljuima u svom životu a na svoj način razvijaju svoju svjesnost i svojim tempom; opustiti skepticima a buu skeptični. Ustvari, ni ja nisam neizostavno vjerovala u sve što sam čitala i učila ali čeznula sam a osoba s kojom imam preanu svezu bue zainteresirana za mogudnosti koje pružaju ruge imenzije. Stvarnost je bila subjektivna istina i znala sam a se moja stvarnost proširuje. Osjedala sam kako postajem svjesnija i mogu sve bolje prihvadati ieje o vlastitoj unutarnjoj stvarnosti: i bila sam više nego sigurna a želim s nekim razgovarati o tome. Turneja me je silno razveselila. Ra je bio naporan, ali je onio zasluženu nagrau, a neki o ljui koje sam sretala usput oimali su se na svoj tihi način zaokupljeni vlastitim istraživanjem svog ubljeg ientiteta. Mnogi su mi rekli a psihijatrijska pomod nije išla ovoljno uboko; a su oživjeli ogađaje i traume prije ovoga života čije posljeice osjedaju anas. Puno ih je reklo kako osjedaju a se ogojem i iskustvima iz djetinjstva ne mogu objasniti neki od njihovih du boko ukorijenjenih strahova i

tjeskoba. Slušala sam ne pokazujudi svoje izne- nađenje činjenicom a toliko mnogo ljui razmišlja na taj način. Jean me se ogađaj osobito ojmio jer je imao puno smisla i izazivao ne- očekivano duboku reakciju. Jedan moj stari prijatelj iz Irske, koga nisam vidjela godinama, opisivao mi je svoje

neavno putovanje u Japan; rekao je a je mirno šetao jenom ulicom u Kyotu ka je zamijetio samurajsku ojedu u izlogu jenog antikvarijata. Stao je kao ukopan i piljio u ojedu za koju je "znao" a mu je neka- a pripaala. Rekao je a se sjetio mača, kakav je osjedaj izazivao oirnuvši kožu te kako se hvalio ok ga je nosio. ok je stajao zaglean u revnu ojedu, navrla su mu sjedanja na razne prizore, sve ok se nije sjetio kako je u toj oori i umro. Ispričao mi je a je ušao unutra i raspitao se za cijenu, ali ojeda nije bila na proaju. ok mi je pričao svoju priču, naglasio je a je i sam iznenađen što je ovoljno sloboan a zaista pokaže kako vjeruje a je proživio jean život u Japanu. Kimala sam glavom i slušala pitajudi se ka du se ja modi početi sjedati prošlih života koje sam proživjela. Na turneji sam provela otprilike tri mjeseca, razgovarajudi s ljuima i čitajudi. Isprobavala sam nove zamisli i nove pretpostavke u svakoj zemlji koju sam posjetila. Počela sam se osjedati slobonije u primjeni novih ieja na život i ra oko sebe. Pažljivo sam oabirala ljue s kojima sam mogla poijeliti ono što osjedam, ali vrlo često sam otkrila kako je to bilo nepotrebno. Vratila sam se u Malibu kako bih se omorila i pregleala svoje bilješke, te pokušala sreiti ojmove. Nisam bila sigurna kako sve to posložiti u glavi. Ka osoba jenom otkrije novu svijest, to je može zbuni ti. Stoga sam puno šetala plažom, poneka bih ponijela neku o svojih knjiga, sjela bih po rvo u malom parku u blizini restorana sa zravom hranom u Malibuu. Jenog poslijeponeva, nakon što sam popila sok od mrkve i pojela burger od tofua, jedan moj prijatelj s kojim sam nekad imala duboko

intimnu ljubavnu vezu, slučajno je prolazio tua i našao me po rvetom. Bio je pisac i reatelj iz New Yorka, a znao je biti izrazito zajeljiv i ironično šaljiv. obro sam ga poznavala - zapravo njegova čuna genijalnost bila je glavni pokretač moga ugogo- išnjeg zanimanja za njega. Najprije sam osjetila kako me tapše po glavi, na taj se način obično pozrav- ljao. Omah sam znala a je to Mike. Pudkao je lulu, sportski obučen - traperice, majica i kožna jakna. Moglo se iz takvog kostima omah zaključiti a je intelektualac obučen u stilu ja -sam-samo-propalica-kojoj-se-živo-fudka. Bez uvoda je rekao: - Što se ogađa? Gje si bila posljenjih goinu ana? - Oh, svugdje - rekoh. - Bila sam na svjetskoj turneji. Vratila sam se prije ne koliko dana. - Aaah - rekao je Mike - još te uvijek

pokrede ona tajanstvena želja za putovanjima, ha? Pomalo me iznenaio svojom pronicavošdu. Ali nastavio je dalje: - Zaista si jako obro usklaila svoj ra s tom željom za putovan jima, zar ne? To je dobro. Uvijek sam

znao ka bi osjetila želju a izađeš i pogleaš oko sebe. Kleknula sam, a on se smjestio pokraj mene. Jesi li stvarno to oduvijek znao o meni? - pitala sam, uočivši onu njegovu stranu koja mi nika nije bila vidljiva dok smo bili zajedno. - Jasno - rekao je. - Ali nisam želio a ieš, pa ti to nika nisam rekao. Baš iskreno, ha? Sjeili smo smiješedi se jeno rugom nekoliko trenutaka. - Baš mi je rago što te vidim - rekao je, zaista je to i mislio, ali je odmah nastavio. - Nešto te muči, čujem a se ržiš povučeno o svih, osim o nekog tajnovitog tipa zbog kojeg stalno putuješ u Europu. Oh, Isuse, pomislila sam. Ponekad je svijet zbilja premalen. Ali nasmijala sam se. I Mike se nasmijao... zapravo

nije očekivao a mu pričam o etaljima iz svog ljubavnog života. - Reci mi nešto ragi stari prijatelju rekoh - misliš li a sam naivna? Hodu redi, misliš li a sam osoba koja vjeruje u sve što joj se kaže? Mike je pudkao lulu, ojenom se uozbiljio kao a razumije (kao i uvijek) da me zabrinjavaju moje karakterne značajke kojih nisam svjesna. - Ne - odgovorio je - ne bih rekao a si naivna. Imaš zaista nepopustljiv ispi- tivački um. Ali mislim a poneka stvarima pripisuješ pozitivne značajke koje zapravo nemaju. - Što zapravo želiš redi? - Pa, na primjer ka si bila u Kini, željela si a revolucija bue uspješna, pa si zato po mom mišljenju zanemarila problematična poručja. Naravno, znam a su ti pokazali samo ono što su željeli a viiš, pa mogu razumjeti tvoju pozitivnu ocjenu onoga što se tamo zbivalo. Ali to je ono što sam htio redi. - Pa, na što si mislio ka si me prije nekoliko trenutaka nazvao mističnom? - Shirley, tvoja su mi shvadanja ouvijek zvučala poput istočnjačke filozofije. Ne znam. Neko sam vrijeme to nazivao apstraktnim, ali tebe su toliko privlačile ieje koje nisu baš bile prizemljene. Znaš a sam ja uvijek želio znati tko skuplja smede, a ti si željela znati što se krije u umu skupljača smeda. - Aha - rekoh, razmišljajudi o rugim svezama u kojima sam čula istu žalopoj - ku. - Je li to pritužba, Mike? - Nije - odgovorio je - uopde. Ti si naprosto takva. Ouvijek si željela proniknuti u ubinu svega, tražedi pravo značenje. ivim ti se. To bi nekoga izluilo, ali mene je ponukalo a se i sam zagledam u ubinu. Nasmiješila sam se. On se nasmiješio. Par bivših ljubavnika koji se zaovoljno smiješe jer cijene jeno rugo. Mike se nagnuo k meni i uzeo mi knjigu iz ruke. - Što je ovo? - pitao je. - Oh, samo knjiga. - O reinkarnaciji? -Aha. - Oh. - Aha. - Zašto? - Ne znam. Progutala sam knelu, razmišljajudi a li a se upustim u raspravu ili ne. - Mislim a bi moglo biti istina. I čitam puno o tome. Mike se zagleao u moje oči. - akle, otišla si u Kaliforniju, ha? - Kaliforniju? - Aha. Svatko tko tu živi, bavi se tim stvarima. Samo bi u Kalifoniji mogli

iza- brati guvernera po imenu Mjesečeva zraka, zar ne? - Pa, valjda - odgovorila sam oprezno. - Ali, to sam otkrila i na drugim mje stima. - A da? Gdje? - Oh, Mike. Svugdje u svijetu. - Na pr imjer? Kad Mike oluči ispitivati, osjedate se kao na suđenju. - Pa, na turneji sam razgovarala s puno ljudi u Europi, Australiji, Kanadi. Svugdje. - A a? I što su rekli? - Pričali su svoje priče. Poneka su se sjedali

svojih prošlih života. Poneka je to bio samo osjedaj - a nekaa osjedaj ved viđenog. - Aha - rekao je ja imam okaz a postoji život nakon smrti. - Kako to misliš? - pitala sam, ugono iznenađena što se pojavila mogudnost ijaloga. - Kakav dokaz? - Kongres Sjeinjenih ržava - reče Mike. Nasmijala sam se, ali sam osjetila čvor u želucu. O, Bože, pomislila sam, mogla sam ponijeti takvo stajalište. - To je smiješno - rekla sam. - Redi du ti nešto - počeo je - Mislim da imamo dovoljno nevolja u svijetu, ovdje i sada. Ne zanima me pretjerano jesam li bio egipatski rob prije pet tisuda goina. Naravno a sam se počela pitati zašto mu je baš to palo napamet, ali nisam inzistirala. - Jesi li ika čuo za kanaliziranje kroz medije? - upitala sam. - Misliš ono o čemu je pisao Oliver Loge na prijelazu stoljeda u Engleskoj? Uspostavio je kontakt sa svojim umrlim sinom ili tako nešto? Mike me je zbunio. Znala sam a je

pročitao gotovo sve na svijetu, ali nisam ga mogla zamisliti kako posjeduje knjižare s knjigama o okultnom. - Aha - odgovorila sam - Lodge je istraživanjem prikupio puno tjelesnih o- kaza za ono što nikaa nije objašnjeno - činjenica je a se to moralo ogoiti. - Pa što ona ti imaš s tim? Jesi li uspostavila kontakt s Ču En Lajem17 uz pomod meija? Mike je znao a mi je Ču En Laj zgoan i a bih vjerojatno učinila bilo što a ga upoznam! 17 Ču En Laj (1898-1976) - kineski komunistički voa o 1949. o 1976. - Nisam - odgovorila sam - ne s Čuom. Ali moža je mogude uspostaviti kontakt s bestjelesnim

uhovnim voičima koji su nekaa bili u tijelu, a saa više nisu. Mike se naslonio na lakat i ržao lulu medu zubima. - Želiš li mi nešto ispri- čati? Izvaila s am cigaretu i zapalila je. Vrlo pozorno sam mu opisala sve što se o- gađalo. Ispričala sam mu o Ambresu u Šveskoj, o Johnu i McPhersonu i Kevinu u Kaliforniji. Rekla sam mu a mnogi ljui uče putem kanaliziranja u cijelom svijetu. Rekla sam a shvadam kako su neki o meija varalice, ali to se ne onosi na sve njih. Prepričala sam mu što sam čula o svojim prošlim životima, kao i uče- nja o uhovnoj ljubavi i Bogu i izvanzemaljcima koji su navono onosili istu poruku. Rekla sam mu kako sam čitala i či tala o drugim ljudima u svijetu, u prošlosti i saa, koji su također osjedali a su živjeli prije. Spomenula sam sve čuvene, inte- ligentne, umjetnički naarene ljue, filozofe, znanstvenike, pa čak i religijske vođe za koje sam znala a su prihvadali reinkarnaciju kao io života - i zaključila sam s obrambenim stavom uvjeravajudi Mikea a sam u prilično obrom ruštvu. Izvaio je lulu i sjeo nagnuvši se naprije. - Shirl - rekao je - to sam ja, Mike, sjedaš se? Ja sam na tvojoj strani, znaš? Nisam ništa re kla. Samo sam ga gledala. - Hodu redi nastavio je - netko pane u trans i začuje se rugi glas koji govori kroz njega, a ti tu sjeiš i vjeruješ u ono što čuješ? Šutjela sam. - Slušaj - nastavio je - ljui de morati redi što se ogoilo s našom Shirley ? Oni su ti pričali o prošlim životima i o izvanzemaljcima, zaboga miloga! To je apsurno! Zvučiš tako naivno i lakovjerno. Nije mi rago što te viim u takvom po- ložaju. Pila sam na slamku, srčudi po nu prazne šalice. - Tko su ti 'ljudi'? - rekla sam. - Upravo sam te zato maloprije pitala misliš li a sam naivna. Viiš, Mike, ja se ne osjedam ni naivnom ni lakovjernom. Osjedam se znatiželjnom. Želim znati. Osjedam a je sve mogude - i zašto k vragu, ne bi bilo? - Ali vjeruješ li u to? - Ne znam. Gotovo sam potpuno uvjerena u postojanje prošlih života, a time i reinkarnaciju - samo na osnovi iskustvenih okaza. Upravo sam usre otkriva- nja čitavog niza novih stvari. To je proces razmišljanja o novim imenzijama. To je tako neizrecivo fantastičan svijet a ga ne želim baciti kroz prozor i ne viim u tome ničeg naivnog. Ouvijek sam stvari prihvadala bez prerasua, zar ne? - Točno. - Pa, onda pretpostavljam a du nastaviti biti takva. Jeino me trenutno zbu- njuje pitanje postoji li uistinu 'stvarnost', mislim stvarnost se doima tako rela tivnom. - Čekaj malo - bunio se Mike - pričekaj trenutak. Ka holivuski proucent prevari pisca za njegovu pladu - to je stvarno. - Naravno. To je stvarnost za njega. Moža de biti stvarnost za njegovu jecu jer de p o prvi put u

životu postati svjesni želje ili oskuice. Ali gubitak kude, auta, televizora, ojede, ogrjeva, hrane - sve je to krajnje besmisleno, nije stvarno, zar ne shvadaš, milijunima ljui koji nikaa nisu imali te stvari. Isto je tako nestvarno šačici onih koji žive u rugoj krajnosti, akle koji su ouvijek imali sve. akle, moža nije novac ono što je važno. Moža postoji lekcija u svemu tome. Moža je smisao života u lekcijama i to je stvarnost. - Pa, kakvu lekciju obiva čovjek koji ne može pr ehraniti svoju djecu? - Ne bih znala. Mike - odgovorila sam. - Meni se to nije ogoilo. Ali a jest, ja bih u to pokušala proniknuti i ne bih opustila a sve ostane samo na mom bi- jesu. Pokušala bih otkriti zašto, a ne bih samo prebacila odgovornost na onoga tko me je prevario. - Sranje - rekao je. - Hodeš redi a deš naprosto progutati sve te besmislice o Bogu i ljubavi i opustiti a te zgaze? Mikova je rječitost katka bila

veoma naahnjujuda. - Ne, nisam to rekla. Kažem a me ne bi zapravo zgazili. Moža je, ono što tebi izglea kao gaženje, ustvari nešto što je potrebno iskustvo kako bih bolje shvatila samu sebe. Osim toga, takve se stvari ionako stalno ogađaju, bez obzira opuštamo li im ili ne. Pretpostavljam a se moje riječi svoe na ovo - ako o- lučim to ne opustiti, morat du idi u rat, zar ne? - Rat? - upita Mike. - Naravno. Možeš taj primjer primijeniti na svjetske razmjere, na vije skupine - one koji imaju i one koji nemaju. To je ista dvojba. Ali ako nikad zapravo ne umiremo, onda se život svoi na pitanje kako se nosimo s nepravenom situacijom, a ne na to hodemo li je spriječiti nasilnim mjerama. Mike se naslonio na drvo. Oblak je zaklonio Sunce, a jato galebova je polet jelo kao da su donijeli kolektivnu odluku da odu. - Shvadaš li - reče Mike - a svaki tiranin na svijetu iskorištava takav način razmišljanja

i na taj način uzrokuje nezamislivu patnju? Zagovarati takvu filozofiju polo je i bezobzirno. Mislim, naučiti svakoga a okrene rugi obraz, otvoreni je poziv na tiraniju. Ja vjerujem u samoopredjeljenje i revoluciju ako me neki pokvarenjak vara. - akle, ti oobravaš ubijanje, ako si ti taj koji osjeda a je neophodno? - Ako me neki kreten pokuša prvi ubiti, a. - U redu - rekoh - to razumijem. To je zacijelo najčešdi izlaz. Ali pitam se ubi jamo li ikada svoje neprijatelje u potpunosti. Bez obzira na razloge koji nas navode da ubijemo drugu osobu, mislim bez obzira jesu li oni privatni ili nas na to tjera vlada ili

moža religijski autoriteti, ako Zakon uzroka i posljeice funkcio nira - a to jest korijen reinkarnacije što smo ona postigli osim što smo nagomi- lali puno loše karme? Ako smrt, u smislu potpunog zaborava i konačnog kraja nije stvarna, kakva korist o ubijanja? Ako bismo zaista 'okazali', kako kažu, a ubijanje nije rješenje, ved na kraju oslovce onosi samouništenje, moža bi ona puno vedi broj pametnih ljui potražio ruga rješenja. - To je pomalo ezoterično - reče Mike. - Razumijem zašto te to brine jer ti imaš takvu vrstu uma. I pretpostavljam da si čvrsto olučila razvezati uzao na svoje zaovoljstvo. Ali, Shirl, kako de to utjecati na tebe? - Kako to misliš? - Pa, k vragu - rekao je - ljui de se pitati što se s tobom ogoilo.

Mislim, moža te ne poznaju kao ja, mislit de a si polujela i skočila s litice u brzake, a nemaš čamac. Mike se iskreno zabrinuo za mene, baš kao i Bella - pa čak i Gerry. Ali zašto je takve ieje Mike oživljavao kao osobnu prijetnju, bilo je rugo pitanje. Zašto ih nije mogao prihvatiti bez prerasua umjesto s tjeskobom, bilo je ono što je brinulo mene i to ne samo ko Mikea. - Ali Mike - rekoh - Zar ne shvadaš a se gotovo svi pitaju o tim stvarima na ovaj ili onaj način? Ne misliš li a im se moralo ogoiti nešto što nisu mogli objasniti? - Jasno da jest. Ali oni to naprosto ostavljaju neobjašnjeno. Zašto osjedaš a moraš razviti taj jasni sustav vjerovanja a bi objasnila stvari u koje je vjerojatno bolje ne irati? Osjedala sam kako me opravavanje iscrpilo. - Tko kaže a ih je bolje ne irati? Što je tako dobro u statusu quo a ga svijet tako snažno želi sačuvati? Ja tragam za boljim ogovorima, Mike. jelomično iz obične proklete znatiželje, pretpostavljam - ouvijek sam željela znati zašto su ruže crvene i zašto su misli jake. Površna objašnjenja mi nikaa nis u bila dovolj na, stoga pretpostavljam kako je bilo neizbježno a du svoje istraživanje jenom provesti o kraja - kud god me to ovelo. Mike me primio za ruku i potapšao je. - Pa mnogi rugi obri ljui nisu mogli otidi i ostaviti stvari kakve jesu, poput Louisa Pasteura ili Maame Curie. A vii što su otkrili. Pa, tko zna? Ono što me smeta je činjenica a je ono što su napravili bilo sve što su napravili. Nisu morali ovisiti o publici i njezinom oobravanju ka su zarađivali za život. Ne bih volio a se takvo što ogoi tebi. - Mislim da i nede, Mike. U svakom slučaju, to mi je trenutno najvažnija stvar u životu - najblaže rečeno. Naprosto to ne mogu pustiti na miru. I ka ođem o krajnjih granica svog ientiteta ili bilo čijeg rugog, na posljetku du ostvariti pu- niju osobnost o one kakva sam bila prije ovoga života. Mislim a mogu shvatiti gje smo ti i ja mogli imati karmičku vezu u nekom prijašnjem životu. Shvadam a smo i u ovom životu bili zajeno zato što smo trebali neke stvari oraiti. - Misliš a bi ovaj razgovor mogao

biti io tog orađivanja? - Može biti. - Pa. Ali ja mogu ponijeti samo ovaj život. I on mi zaaje previše glavobo- lje. I ne viim kako bi mi razumijevanje onoga o čemu govoriš moglo pomodi a izvučem prijatelja iz zatvora ko ji je uhiden zbog posjeovanja kokaina. Mike je ustao i protegnuo se. - Čuvaj se, Shirl. To je sve, dobro? - Dobro. - Hodemo prošetati? - Može. Zagrlili smo se i šetali o rveta prema planinama. Mike se nagnuo i

šapnuo mi u uho: - Dakle, priznaj. Jesi li u našem prošlom životu putovala u Europu a se nađeš sa mnom?

Te sam večeri bila jako umorna. Olučila sam se omoriti i moža ništa ne pisati te nodi. Na kraju dana sjedila sam na balkonu i promatrala kako se vjetar poigrava gustim pijeskom u zalazak Sunca.

Na niskoj površini mora, nalik na sta- klo, zrcalio se ružičastonarančasti sjaj. Pitala sam se ka de se srebrne ribice odi mrijestiti i kako znaju ka im je vrijeme. Pitala sam se imaju li ribe ušu. Usamljeni čovjek šetao je už plitkih zapljuskujudih valova otprilike kilometar i pol o obale. Promatrala sam ga. Uvijek sam se pitala o čemu ljui razmišljaju ok šedu u zalazak Sunca. Neki su koračali s cil jem, neki su neoređeno tumara- li, ok su se neki kretali kao a uopde ne hoaju - moža su bili negdje rugje. Ovaj usamljeni čovjek hoao je kao a nekoga traži. Nije previše pogleavao prema moru, ved više prema kudama na rvenim potpornjima. Jeo je nešto, jabuku. Nosio je par sanala u rugoj ruci i hoao ok mu je jeno rame bilo niže o rugoga. Pogleala sam ga pozornije ka se približio. Viio je kako ga gleam oozgo i mahnuo. Bio je to avi. O, Bože, pomislila sam, što sa? Ka je ošao ispre moje kude, zaustavio se, nasmiješio se, ponovno mahnuo i pozvao me. 17. poglavlje

ržim a je kozmički religijski osjedaj najjači i najplemenitiji poticaj za znanstveno istraživanje. Albert Einstein Svijet kakvim ga vidim Bok. - rekao je. - Tu dolje je prekrasno. Ustala sam i naslonila se na ogradu. David je imao na sebi vestu ispod koje je nosio majicu, a par bijelih sokni visio mu je iz stražnjeg žepa na hlačama. - Kako si? - doviknula sam mu. Bacio je cigaretu u valove. - Sii, iemo prošetati. - vikao je. - Otidi demo o

velike stijene. A ona, ako želiš, možemo večerati u Izletničkoj kudi. Odmaknula sam se od ograde. Ali ponesi žemper. - doviknuo je. - Kasnije de zahlaiti. Uzela sam vuneni žemper koji je sa mnom putovao svu po svijetu, onaj zeleni koji je Gerry obožavao i sišla rvenim stubama što su voile na pijesak, osjedajudi se kao da vidim Davida po prvi put - i na neki način priželjkujudi a ga nika nisam upoznala. Još sam osjedala ožiljke o susreta s Mikeom, s kojima se ni izaleka nisam bila pomirila. avi se uboko zagleao u mene ka sam mu se priružila. - Je li s tobom sve u redu? - upitao je. Dobro sam, sve je u redu. - Shvadam - rekao je, ok smo šetali ususret Suncu. - Dakle, puno si razmišljala, ha? - Zapravo nisam imala vremena - rekoh neolučno. On je zapalio cigaretu. - Ti stvarno puno pušiš - komentirala sam. - Zašto tako puno pušiš ako te toliko zanimaju uhovne stvari i sve si sredio sa sobom? - Ne znam - rekao je. - Pretpostavljam a mi to pomaže poput uzemljenja. U suprotnom bi bio na

triesetevetom nebu cijelo vrijeme. Zar ti ne bi pušila ka bi zbilja ušla u to? - Pušila? Glas mi je bio pomalo kreštav. - Motala bih velike sekvoje ka bih stvarno vjerovala u sve o čemu saznajem. - Aha rekao je - isprva te uplaši kao i sve novo, ali nakon nekog vremena naučiš se ograiti. Pušenje je jean način a se to postigne. K tome, ja sam ovis- nik. Hoali smo ostavljajudi tragove u hlanom pijesku.

Vivci su plesali svoj menuet u zalazak Sunca. Osjedala sam se kao a i sama plešem menuet s aviom. Neko vrijeme nisam ništa rekla. A ona sam pomislila a bih baš i mogla. - Pretpostavljam a znaš - rekla sam - a smo ti ja stari prijatelji i a smo ved bili vjenčani? - Aha - nasmijao se - znam. Od koga? - Oh, o svakoga. Mi smo životni partneri ili nešto slično? - Mhm. Uvlačio je im cigarete, a ja sam promatrala zalazak Sunca. On je neki put zvučao toliko sigurno a se oimao gotovo bahatim. - Znaš - rekla sam - razmišljala sam. Ka astronauti putuju kroz svemir, pojavljuju li se uhovi svua oko njihovih kapsula? avi se nasmijao i nakašljao. - Pa, da - rekao je. - Može se i tako redi jer je svijet uha svugje, i oko nas upravo sa. Time mislim na uhovnu razinu koja nam je neviljiva vedi io vremena zato što je naša svijest previše gruba a bismo ih vijeli, ali mi nismo neviljivi njima. I ti to katkad osjedaš, zar ne? Hodu redi, zar se neka ne začuiš otkua je potekla neka ieja ili naahnude? Zar se poneka ne osjedaš kao a te voi neka neviljiva sila? Znaš a su mnogi veliki ljui govorili o tome a su zaista osjedali neku neviljivu silu koja ih je nadahnjivala? Pa, ja mislim da su to najvjerojatnije bili njihovi uhovni voiči, a isto tako i neka vrsta prisjedanja na arovitosti koje su iskusili u prošlim životima. To se najbolje vii ko čua o jeteta. Mislim, Mozart je vjerojatno svirao klavir kao četverogoišnjak jer se sjedao kako se to rai. - Davide - rekoh, prekiajudi njegovo izlaganje - kakvog okaza imaš a je sve to istina? Mislim, stvarno. Zaista znaš zvučati kao napuhanko koji se razbacu je teorijama kao da su istinite, a Djed Mraz stvaran. - Pa, ja u to ne sumnjam. Ja to

naprosto osjedam. Vjerujem u to. Znam. To je sve. Naravno a nema okaza. Pa što ona? Ali veza između uhovne i fizičke razine jest ono što anašnjem svijetu neostaje. S mog stajališta, uša je izgublje na karika života. Mislim, ka bi svi shvatili a naše uše nika zapravo ne umiru, ne bi se toliko bojali i istoobno bi shvatili zašto žive. Svaki put ka bi avi otvorio usta, ržao je uhovnu propovijed. - Dakle, rekoh - kažeš a je reinkarnacija poput show businessa. Stalno po- navljaš ok ne napraviš kako treba. - Aha. Imao je obar osjedaj za šalu pa se nasmijao. - Nešto tako. Znaš - nastavio je - uvjeren sam da

je Krist poučavao teoriju reinkarnacije. Omotala sam oko sebe još jače svoj žemper s rol kr agnom. Tih sam ana o svega osjedala jezu. Ka bi avi izjavio nešto, nika tome nije avao nagra- nju. Zašto tako misliš? - upitah, prisjedajudi se onoga što mi je John rekao o Bibliji. avi je zagazio u vou, pokvarivši naš osjaj u pijesku. - Pročitao sam puno toga o tumačenjima Kristova učenja, pore onih koja se pojavljuju u Bibliji. Unio mi se u lice i oklijevao. - Znaš a u Bibliji ne piše ništa o vremenu otka je Krist imao vanaest goina pa sve ok nije zaista počeo poučavati, ka mu je bil o oko trideset godina. Zar nije tako? - Tako je - rekoh. - Čula sam puno o tome i ošla sam o zaključka a naprosto nije imao puno redi ok nije orastao. - Pa, nije baš tako - reče avi - puno ljudi je mišljenja a je tih osamnaest izgubljenih goina proveo putujudi po Iniji i Tibetu i Perziji i Bliskom istoku. Postoje svakakve legene i priče o čovjeku koji zvuči baš kao Krist. Njegov opis je potpuno točan, a govorio je a je Sin Božji i tvrio a je hinuističko vjerovanje u reinkarnaciju zapravo istinito. Kažu a je postao vješt yogin i imao potpun nazor na svojim tijelom i fizičkim svijetom oko sebe. Očito je putovao činedi takva čua kakva su kasnije zabilježena u Bibliji, pokušavajudi poučiti ljue a i oni mogu činiti isto samo ako uspostave b olji kontakt sa svojim duhovnim sep- stvom i vlastitom božanskom snagom. avi nije znao za moju seansu s Kevinom i Johnom, niti a sam srela ženu iz ašrama koja je bila štovateljica Sai Babe (avatara u Iniji). Ona je zajeno sa svojim mužem napisala knjigu i snimila okumentarni film o nezabilježenim Kri- stovim goinama. Oni se zovu Janet i Richar Bock i proveli su etaljno istraži- vanje tog razoblja u Kristovu životu na Zemlji. Prikupili su brojne okaze o kojih su ošli istaknuti arheolozi, teolozi, proučavatelji sanskrtskih i hebrejskih zapisa, it. Svi su se slagali u tome a je Krist zaista jako puno putovao po Iniji. ok smo šetali,

ispričala sam aviu o Janet i Richaru, rekao je a ih nika nije upoznao, ali bi volio usporeiti s njima bilješke koje je i sam zapisao boravedi vije goini u Iniji i proučavajudi istu stvar. Rekao je a je Krist po povratku u Izrael poučavao ono što je naučio o svojih inijskih učitelja, to jest, teoriju rein karnacije. - Ali Davide - pitala sam - zašto ta učenja nisu zapisana u Bibliji? - Jesu - rekao je. Teorija reinkarnacije jest zabilježena u Bibliji. Ali njezino pravo tumačenje izbrisano je tijekom Ekumenskog sabora katoličke crkve u Cari- grau, negje oko 553. go. pr. Kr., poznatim po nazivom Nicejski sabor. Čla- novi Sabora glasali su a se ta učenja izbrišu iz Biblije kako bi učvrstili crkveni nadzor. - Crkva je željela biti jeini autoritet što se tiče ljuske subine, ali Krist je poučavao a je svako

ljusko bide ogovorno za svoju vlastitu sudbinu - i saa i ubuude. Krist je govorio a postoji samo jedan sudac - Bog - i jako se protivio stvaranju bilo kakve Crkve ili bilo koje vrste obredne religije koja

bi ograničila ljusku slobonu volju ili njegovu borbu za istinom. To se slagalo s onim što je Kevin rekao, ali bilo je logično a su svi oni koji se uboko zanimaju za reinkarnaciju pročitali o tom čuvenom Saboru. Sunce je sa tonulo u valove, ostavljajudi trag ružičastonarančastih oblaka za sobom nad Tihim oceanom. - Bilo kako bilo - reče David - to je ono što ja vjerujem a je Krist uistinu ra- io, a ka je Crkva uništila ta učenja, prevarila je čovječanstvo o taa pa naalje. Nisam mu ogovorila. Mislila sam a je Crkva oista poučavala kako se uše razvijaju mijenjajudi fizička tijela sa svrhom da ispune Zakon karme, ja bih se za to zanimala od malih nogu. To bi za mene imalo smisla.

To bi za mene bio o- voljan razlog a vjerujem u čovjekovu uhovnu imenziju, zato što bih ja bila odgovorna za vlastitu sudbinu (kao i svi drugi). Sve bi ovisilo o našoj vlastitoj svijesti, a ne o Crkvi koja onosi su o našem ponašanju. A to bi također objasnilo svu patnju i strahote u svijetu koje sam tijekom cijelog života bezuspješno po- kušavala shvatiti i promijeniti. "Ono što posiješ, to deš i že ti", obilo bi sasvim rugo značenje. I to bi mi alo uboku utjehu a svi oista živimo zauvijek i vječno, ved prema svojim jelima i reakcijama koje ona izazivaju. "Okreni rugi obraz", obilo bi također novi smisao. Ustvari to bi nam bilo lakše jer ne bismo izizali svoje svjetovne probleme izna vječnih prioriteta. Zakon uzroka i posljeice u znanosti se prihvadao kao temelj. Zašto taj isti Zakon ne bi upravljao ljuskim životom? Zakoni se ne temelje uvijek na onome što se vii i stoga može okazati. Moralnost, etika, ljubav - sve su neviljive i ne- oirljive. Ali to ne znači a ne postoje. Nisam bila stručnjak za znanost ili bilo koje naveeno poručje okazivo či- njenicama. Ali, polako sam se počela pitati zašto su ta poručja bila toliko važna. Nisam priavala mnogo važnosti fizičkim okazima ka se railo o potrazi za obja- šnjenjem zašto smo živi. Takva je potraga pripaala svakom čovjeku ponaosob u najubljem smislu. Nije nužno pripaala u poručje "stručnjaka" bilo koje vrste. Moža upravo na to upuduju riječi "blago krotkima, oni de baštiniti zemlju." Moža su krotki koji ne vie potrebu a istupaju snažno bili upravo oni koji su imali uspostavljen onos s Bogom i obrotom sveg života i čovječanstva; a zlatno im je pravilo bilo prvo i zanje po kojemu su živjeli. Moža su svi oni koji su imali potrebu komplicirati život iz straha, zapravo otežavali karmičku zamršenost na Zemlji, ali isto tako i karmičku zamršenost u svojim životima. avi i ja šetali smo u tišini. Otišli smo o javne plaže, oko pet kilometara uz obalu, gje je on ostavio svoj auto. Bio je to stari zeleni oge, na čijem sam zanjem sjeištu ugleala hrpu knjiga povezanih trakom. - Kupio sam ti još knjiga, i Bibliju. Samo pročitaj i reci mi što misliš. Želiš li jesti? Knjige? Zar mi je trebalo još knjiga? Sjeli smo zajeno u restoran pona mora. Ka smo razgovarali, nika nismo samo daskali - nikad. "Kako si provela an?" ili "Voliš li Brahmsa?" Uvijek smo razgovarali o velikim stvarima, kao a bi daskanje bilo gubitak vremena. Bilo mi je neobično ne govoriti o osobnim stvarima s bliskom osobom zato što je "osob- ni razgovor" najčešde bio samo uvo za ono što smo oboje željeli saznati o onom

rugom... nešto o njegovu karakteru ili naznake njegovih životnih ciljeva. Ovo je bilo rukčije. Ovaj me čovjek nije zanimao na takav način. Zanimalo me je ono što ima redi. Pretpostavljam a svi ljui postavljaju niz neizgovorenih pravila komunikacije koja se porazumijevaju ka se nađu oči u oči s nekim. To je nešto o čemu ne razmišljamo, a li to postoji i djeluje, sve dotle dok jedna od te dvije osobe ne prekrši utvrđena pravila u nastojanju a prore na neku rugu razinu. avia očito nije zanimalo kršenje ugovorenih pravila. Meni je bilo ugono i instinktivno sam znala a je veza kakvu imamo upravo onakva kakva treba biti. Paraoksalno, to je stvaralo ozračje u kojemu je svaki susret s ovim čovjekom bio jelomično ogovoran za moje uboko preispitivanje našeg oživljaja stvarnosti što je za mene bilo novo iskustvo. akle, čak i ka smo uživali u ukusnom boroškom vinu i uistinu izvrsnoj Wellington goveini18, ka smo uz svijede na stolu, bili iskreno uubljeni u ono što je onaj rugi govorio, čak i ka su se neki o rugih gostiju pitali s kim sam ja to, nika nisam osjetila poticaj da se odnosim prema njemu na razini muškarac - žena, i nije me pretjerano zanimalo kako je ošao o onoga u što vjeruje. Taj je proces zapravo bio apstraktna evolucija mišljenja u svakom slučaju. Barem u mom slučaju, izazvan u nekoliko osobitih trenutaka koji su me potaknuli a tražim alje. Umjesto toga, razgovarali smo o potrebi za vjerom i osjedaju svrhovitosti, o tome napreuje li ljuski ro sam ili uz pomod neke vrste uhovnog vostva, i konačno o tome kako je muro sve nove zamisli prihvadati bez prerasua. David je govorio o tome kako je za njega um bez predrasuda znak istinske inteligencije "samo osoba koja nema prerasua, može prigrliti nove ieje i rasti". - Bio sam prilično zbunjen - priznao je - ka sam prvi puta počeo uspo- stavljati kontakt s uho vnim. Ali kad god sam se osjedao na neki način 'apsur- nim' u 'stvarnom' svijetu oko sebe, zaustavio bih se i osluhnuo vlastitu intuiciju koja mi je govorila što je stvarno. Bio sam ogojen a vjerujem u ono što mogu okazati, a ne u ono što osjedam. Ali što sam više slušao vlastiti unutrašnji glas, to sam imao bolji kontakt sa samim sobom. Na kraju je sve postalo tako jednos tavno. A sada, tako puno ljudi radi to isto da je to

postalo ono što je stvarno. avi nije analizirao svoju borbu i vjerovanja kao neku vrstu razrađenog plana za mene. Bilo je to naprosto ono kroz što je on prošao. A ka je govorio, bilo je to s istim mirnim ostojanstvom. A zatim me je, negje pri kraju večere, upitao: - Jesi li ikad vidjela NLO? 18 goveđi file premazan guščjom jetrenom paštetom, preliven tijestom i pečen u pednici Bila sam pomalo zatečena takvim pitanjem o njega. Jeno je bilo čuti "Jo - hna" kako raspravlja o Bogu, uhovnoj istini i izvanzemaljcima u jenom ahu, a nešto sasvim rugo čuti bliskog prijatelja kako uspostavlja tu istu svezu. - Nisam - rekoh ležerno - ali znam nekoliko ljui koji jesu, uključujudi i Jimmyja Cartera dok je bio guverner Georgie. Carter nikad nije sa mnom o tome govorio, ali u

novinama sam vijela izvješde koje je napisao, a koje se oimalo profesionalnim i bezosjedajnim, kao što je uostalom i vedina izvješda koje Jimmy Carter ponosi. - U redu - reče avi - što misliš što su oni? - Bože - rekoh - ne znam. Moža su tajna vojna oružja o kojima nitko ne govori ili su moža uređaji za ispitivanje klime ili su moža prevaranti ili moža olaze iz svemira. Ne znam. Što ti misliš? Otpio je kavu, pa konjak i obrisao kutove usana ubrusom. - Mislim - rekao je - da dolaze iz svemira. Mislim da su u njima izvanzemaljci koji su duhovno vi soko razvijeni. I mislim a olaze ved ugo. - Za

ime Božje! - rekoh. - Zašto tako misliš? Promatrala sam ga ok je gutao još jean gutljaj kave. Promatrala sam kako mu oči smireno žmirkaju uz svjetlost svijede. Tražila sam bilo kakav izraz koji bi upudivao na što cilja... zašto bi spomenuo nešto takvo u onosu na ono o čemu smo razgovarali. - Pa, puno ljudi je pisalo o tome. - Puno čuaka. -I prepun ih je Stari Zavjet. Postoje sve vrste opisa koje mi sliče na svemirske letjelice i mnogim rugima, također. Ponovno sam se sjetila - Johna - i mnogih ijelova iz knjiga koje sam pročitala. Ali avi je nastavio: - Mislim a je Von aniken pomalo čuak, ali vjerujem da je na pravom putu. - Misliš na Von anikena koji je napisao Kočije Bogova? -Da.

Osjetila sam kako moj - otvoreni um - prijeti a de se zatvoriti. - Nije li on osjeio u švicarskom

zatvoru zbog izavanja čekova bez po- krida? - Naravno, ali kakve to sveze ima s onim što je otkrio? Ljui su puni protu- rječja i to što je učinio nije bilo pošteno. Trebao je pronadi rugi način rješavanja problema jer je na kraju ošao na loš glas. Ali to ne mora nužno biti njegovo jelo. Nakon seanse s "Johnom" pročitala sam Von anikenova jela - u njima je opisivao svoju pretpostavku da su mnoge revne ruševine zapravo konstruirale visoko razvijene civilizacije uz pomod izvanzemaljaca: piramie, Stonehenge, Machu Picchu u Peruu, piste za slijetanje u visoravnima Nazce u Peruu, itd. On je

također tvrio a je na primjer, Ezekielov opis vatrenih kotača zapravo bio svemirs ko vozilo, isto kao i gorudi grm koji je avao upute Mojsiju i Izraelcima tijekom četreset goina u pustinji, osegnuvši vrhunac s otvaranjem Crvenog mora.

Gleala sam film Kočije Bogova koji je aluirao na nazočnost izvanzemaljaca tijekom cjelokupne ljuske povijesti, navoedi crteže u špiljama i spomenike kao okaze za svoju tvrnju. Ono što me osobito dojmilo dok sam gledala film, bila je reakcija publike. Pogled im je bio prikovan za filmsko

platno, a ka se film za- vršio, nitko nije ustao. oimali su se iskreno ushideni tim nagađanjima, ali nisu bili sigurni kako valja reagirati. Pozorno sam slušala ljue koji su u reovima na- puštali kinovoranu. Nitko nije imao ironične zamjerke niti ismijavao informacije. Ustvari, osjedali su na ovaj ili onaj način prijetnju ili strah. Izlazili su u reovima, šutedi i razmišljajudi svaki za sebe, sve ok netko nije spomenuo hamburger. Sjetila sam se kako me je više zanimala njihova reakcija na film nego moja vla stita. I sada, upravo kao i John, David je povezivao NLO-e s duhovnom inteligen cijom.

Slušala sam i ispitivala ga alje. - Hodeš redi - pitala sam - a anđeli i kočije koje bljuju vatru i slične stvari iz Biblije, zapravo opisuju bida s rugih svjetova? - a, zašto nas naprena izvanzemaljska bida ne bi pokušavala poučiti u- hovnoj istini? Moža je božanska sila zapravo znanstvena. Mislim, Krist i Mojsije i neki rugi ljui mogli su izvoiti fizička čua, kako ih mi nazivamo, koje naša znanost ne može objasniti. I previše ljui je izjavilo a je vijelo ta 'čua', a a bismo ih mogli naprosto nazvati izmišljenim mitovima. Ti su aroviti ljui morali znati nešto što mi ne znamo. Otpila sam malo Davidova konjaka. - Slušaj - rekoh - kako si uspostavio svezu između čovjekovih uhovnih sposobnosti i svemira? - Tako - rekao je - što to ima smisla, zar ne? Mislim, toliko je velik utjecaj neobjašnjive više inteligencije u našoj revnoj povijesti, a toliko se toga onosi na religiju i duhovnost, ili barem na pitanja o Bogu. - Pa, da - rekoh - ali ta inteligencija mogla je potjecati od

osobito naprenih ljuskih civilizacija upravo ovje na Zemlji, koje su nestale ili iščeznule ili se same uništile ili nešto slično. Zašto bi ta viša inteligencija morala potjecati s nekog rugog svijeta? - Pa rekao je - i ja sam se to pitao. Ali viiš, naprosto ne postoji samo jean primjer više inteligencije. To se ogađalo svua u svijetu u različitim razobljima. Prema Platonu i Aristotelu i velikom broju rugih velikih učenjaka, Atlantia je zaista postojala kao izrazito razvijena civilizacija. Inke i Maye bili su upoznati s astronomijom i astrologijom u jenakoj mjeri kao mi anas, a moža i više. Su - merani koji su živjeli vije tisude goina prije Krista, imali su visoko razvijenu ma- tematiku i astronomiju... Mislim, dat du ti još materijala za čitanje, ali meni se čini a su ovu Zemlju kroz povijest promatrala i pomagala bida koja su znala više o nas; koja su znala uhovne, isto kao i znanstvene, astronomske, matematičke i fizičke istine koje mi tek počinjemo okučivati. Popili smo konjak. Osjedala sam kako se moj um isključuje. - akle, zašto to ljui nisu mogli naučiti sami? avi je nastavio piti otopljeni le koji je ostao u čaši. -

Zato što previše o- kaza upuduje na to a su ljui obili pomod o 'bogova', o l judi koji su bili razvi jeniji u kozmičkom smislu. Previše zapisa iz revnih kultura govori o 'bogovima' koji su putovali k zvijezama i olazili s njih u vatrenim letedim strojevima ono- sedi 'pomod i znanje i obedanje

besmrtnosti.' Dakle, rekao sam sebi - zašto ne? Nijean znanstvenik zrava uma ne vjeruje a smo mi

jeini život u svemiru, nije li tako? - Jest. - Pa, o tome ne vrijei razmišljati, zar ne? Mislim, zašto ne bismo to shvatili ozbiljno? To ima smisla. Mislim, luo je s nekih prihvadenih stajališta, ali ima smisla. Buudi a si ti upudena u to sve, mogao bi idi i alje. Žao mi je što sam tako nepopustljiv. Platili smo račun (po pola), i ustali o stola. Bila sam iscrpljena. U usporebi s ovim, moje ovozemaljsko nezadovoljstvo Gerryjem izglealo je još obro. Nepo- pustljiv, je li avi tako nazvao sebe? Ta se riječ obično onosila na mene. Ja sam obično bila nepopustljiva u svemu što sam željela shvatiti. Sa je netko bio nepo pustljiv sa mnom. David mi je uvalio onu hrpu knjiga i odbacio me do mog stana na

plaži. Razgovarali smo o životu nakon smrti, životu prije rođenja, a sa smo ošli i o života izna života! Zahvalila sam mu i poželjela laku nod. 18. poglavlje

Biti uistinu nepokolebljiv u razumijevanju znači ne opustiti a nas ono što znamo spriječi u otkrivanju onoga što ne znamo. Ralph Waldo Emerson Skeptik

Pomno sam čitala o poručju kanaliziranja, zatim o reinkarnaciji, a sve to za moje uhovno vostvo. Sa sam se usreotočila na novu temu - mogudnost izvanzemaljskog života i njegova veza s ljudskim životom. Čitala sam anima, sve ok me ne bi zaboljele oči. Navest du vrlo kratko saržaj onoga što sam pročitala. Veliki io tog istraži- vanja bio mi je važan u onosu na ono što mi se ogoilo kasnije. Iz poštovanja prema Bibliji, rabit du njezinu terminologiju - to jest, anđeli, ognjeni stupovi i tako alje - jer su naši preci rabili upravo te riječi kako bi opisali pojave i učinili ih razumljivim taašnjim ljuima. U Knjizi Ezekiela u Starom Zavjetu, Ezekiel je opisao kako Zemlja izgleda iz velike visine. Opisao je

kako je to ka ga letedi bro poiže poput magneta. Opi- sao je kako se taj stroj kretao naprije i natrag brzo poput munje. Zapovjenika letjelice nazivao je "gospoarom". Ezekiel je sreo bida i broove poput ovoga četiri puta u razoblju o evetnaest goina. Rekao je a su bida iz broova bila miroljubiva ka su kontaktirala s ljuima, svim silama nastojedi ne uzrokovati strah. Nije bilo ni traga "neprija- teljstvu ili bezobzirnom ponašanju". Rekao je a je "gospo dar" pokazivao ljubav i poštovanje prema njemu. U Knjizi Izlaska vozilo koje se kretalo i voilo Žiove iz Egipta o Crvenog mora opisuje se kao - stup o oblaka po anu, a stup ognja po nodi. - Stup je lebdio nad vodama i razvojio ih omogudujudi Izraelcima a pobjegnu u pustinju. "Stup" koji je voio Izraelce četreset godina dok su lutali pustinjom davao im je duhovno vodstvo tijekom cijelog razdoblja, a - anđeo - iz njega dao je Moj- siju Deset zapovijedi.

"Anđela" je prepuna Biblija - zapravo, u Bibliji više nego jasno stoji a su "anđeli" bili misionari s rugih svjetova. Tijekom četresetogoišnjeg razoblja Izraelci su bili bez hrane i potpore. Ali "vatreni stup" im je pomagao. Bog je rekao Mojsiju: "Učinit du a vam aži kruh s neba". (Izlazak 16:4) "Stup o oblaka" služio je kao zvijeza voilja za putovanja Izraela po pustinji. "Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin anju stajaše na Prebiva- lištem, a nodu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu." (Izlazak 40:38) Knjiga Brojeva još je oređenija. Stup o oblaka usmjeravao je svaki pokret Izraelaca. Ka se oblak kretao i ljui su išli, ka se oblak zaustavio, ljui su se odmarali i utaborili. (Brojevi 9:15-23). Mojsije je svakonevno bio u kontaktu s bidem u "stupu od oblaka". Bog se obratio ljuima jenog ana rekavši: "Saslušajte riječi moje: - Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. O svih u kudi mojoj najvjerniji je on. Iz usta u usta njemu ja govorim, očevinošdu, a ne

zagonetkama, i lik Jahvin on smije gle dati." (Brojevi 12:6-8). Sve do Izlaska Izraelci nisu imali pravu

religiju. Vjerovali su u neku vrstu obe- danja. Ali tijekom četresetogoišnjeg lutanja u pustinji, anđeli su im usadili vjeru i religiju s drugog svijeta - Kraljevstva Nebeskog. Odabrana skupina ljudi dobila je

upute o ponašanju i etici i bogoštovlju... Mojsije, Abraham, Petar, Sv. Luka, Jakov i tako alje. Jakov je više puta sretao anđele. Jenom ih je sreo t oliko puno da je rekao - "Ovo je Božja vojska". (Po- stanak 32:2) Iz učenja se vijelo a im je jako stalo a ljui na Zemlji usvoje vrijenost ljubavi, zlatno pravilo i vjeru u vječni život. U jelima apostolskim, Krist je uputio svoje učenike kako a p rime poruku iz njegova svijeta i prenesu je svojem svijetu. U Novom Zavjetu Krist kaže: "Vi ste o ovoga svijeta, ja sam od neba. Vi ste ovosvjetski, ja nisam ovosvjetski." (Ivan 8:23) Rekao je da je neprestano u kon

taktu s bidima iz njegovog svijeta koje je nazivao "anđelima". Rekao je a se anđeli brinu za prenošenje njihove poruke po Zemlji. Ka sam završila s čitanjem zabilježaka u Bibliji, okrenula sam se drugim Da- viovim knjigama. U visoravnima Nazce u Peruu postoji nešto vrlo slično pistama za slijetanje koje su stare više tisuda goina, a na istom mjestu na tlu se nalaze crteži životi- nja, ptica te lika s kacigom što svojim oblikom nalikuje na one kakve nose suvremeni astronauti. Piste za slijetanje i crteži mogu se vijeti samo iz zrakoplova, i to s velike visine. Astrološki kalenar Tiahuanaco u grau Tiahuanaco, na visini o oko 4000 metara, simbolično bilježi astrološka znanja koja se temelje na tome da je Zemlja okrugla, a star je 27000 godina. Obrtanje Zemlje u odnosu na Sunce, Mjesec i druge planete, precizno

je opisano. Legena Tiahuanaca govori o zlatnom svemirskom brou koji se spušta sa zvijeza. U Sacsahuamanu stoji monumentalna stijena teška 20000 tona koja je isko- pana i prenesena s velike daljine, a zatim okrenuta naglavce. Osta kline pronađene u pijesku pustinje Gobi i starim arheološkim nalazištima u Iraku, sliče ostaklinama o pijeska koje su posljeice atomskih eksplozija u pustinji Nevaa u našem obu. Tekstovi zapisani klinastim pismom i ploče iz Ura (revni sumerski gra), naj stariji su zapisi čovječanstva, govore o bogovima koji su plovili nebesima u "bro- ovima" ili bogovima koji su ošli sa zvijeza, a imaju strahovito jaka oružja i ponovno se vradaju na svoje zvijeze. Eskimi govore o prvim plemenima koje su na sjever oveli bogovi metalnih krila. Najstariji muraci među američkim Inijancima govore o ptici koja proizvo- i gromove, a koja ih je upoznala s vatrom i ploovima zemlje. Legene Maya govore o tome kako su "bogovi" poznavali sve: svemir, četiri osnovna pravca na kompasu i okrugli oblik Zemlje.. Kalenar Maya otišao je toliko aleko u svojim izračunavanjima a obuhvada šezesetčetiri milijuna goina. Religijske l egene plemena prije Inka govore da su zvijezde nastanjene i da "bogovi" koji dolaze k njima potj eču sa zviježđa Plejae. Sumersko, asirsko, babilonsko i egipatsko klinasto pismo prikazuje istu sliku: "bogovi" dolaze sa

zvijeza i vradaju se na njih; putuju u vatrenim broovima ili vozilima o zraka i imaju strahovito jako oružje, a svakom pojeincu obedavaju besmrtnost. revni inijski ep Mahbharata, star oko 5000 goina, govori o letedim strojevima koji se ižu visoko u nebo i prelaze velike razaljine, a mogu se kretati na prijed, natrag, gore i dolje nevjerojatnom brzinom. U tibetanskim knjigama, Tantyua i

Kantyua, stalno se spominju letedi strojevi iz prethistorije. Nazivaju ih "biserjem na nebu". Obje knjige naglašavaju a su prenesene im informacije tajna, pa nisu namijenjene masama. Cijela poglavlja Samarangava Sutrahare posvedena su opisu svemirskih broova koji su otraga ispuštali "vatru" i "živu". revni naroi premještali su stotine tona teško kamenje s jenog mjesta na rugo. Egipdani su svoj obelisk onijeli iz Asuana, graitelji što su izgraili Stone - henge donijeli su svoje kamene monolite iz sjevernozapadnog Walesa i Marlbo- rougha, kamenoresci s Uskrsnog otoka (koji

omoroci nazivaju Otokom čovjeka ptice) onijeli su ved gotove kipove iz, miljama ualjenog, kamenoloma. A tajna velike piramie u Gizi još je uvijek neobjašnjena. aviove zabilješke kažu a je

prema anašnjim znanstvenim i geološkim is- traživanjima velika piramia izgrađena na točnom geofizičkom sreištu Zemlje. rugim riječima, ako bi se masa Zemlje rasprostrla plošno, piramia bi se nalazila točno u epicentru. Njezine mjere ogovaraju (u inčima piramie) polarnom promjeru i polumjeru Zemlje i također točno ogovaraju mjerenju vremena i kre- tanju ekvinocija i sunčane goine. A to je tek početak matematičkih čua koje su ugrađene u Keopsovu piramiu. Unutar njezinih zidova, prostorija i prolaza, mjere prate kroz vrijeme najvažnije ogađaje u povijesti zemaljskih civilizacija, s tom razlikom što su ih previđali, a ne samo bilježili. Vremenski okvir velikog Potopa previđen je točno kao i uspon i pa čovjekova uhovnog i svjetovnog razvoja; Kristovo rođenje i raspede, veliki vođe i kraljevi sa svojim kraljevstvima, najistak- nutiji ratovi između naroa i razvoj religijskih i moralnih pokreta među ljuima. va svjetska rata točno su previđena u vremenu, kao i njihovi poslijeratni spo- razumi. Ponovno sam pročitala a su Kristova učenja o reinkarnaciji izbrisana iz Biblije na Petom ekumenskom saboru oržanom u Carigrau 553 - go. po Kr. U Katoličkoj enciklopeiji stoji u svezi s Petim ekumenskim saborom a de "svatko tko izrazi vjeru u pretpostojanje uše" biti anatemiziran. Ka sam završila s čitanjem onoga što mi je avi ao, bila sam iscrpljena. Bilo je točno a sam puno toga ved čula u jelidima tijekom cijelog života, ali vi- jeti to prikupljeno i organizirano u pisanom obliku, s okazima istaknutih i vjero- ostojnih istraživača i znanstvenika i arheologa i teologa kao potporom - bilo je nešto posve rugo. Prikupljeni okazi bili su presnažni a bi ih se uzelo ležerno, a kamoli odbacilo. Dakako da ih nisam mogla tek tako zanemariti. Zaista nisam znala što bih o tome mislila. Samo sam znala a ne mogu prestati razmišljati o tome. Pitala sam se zašto mi je sve to novo. S vremena na vrijeme, viđala sam znanstvenike ili osobe poput Carla Sagana kako aluiraju na "neizbježno postojanje izvanzemaljskog života u kozmosu" na televiziji. Ali nisam nika vijela a mi netko ojenom ae takvu golemu količinu materijala, koja je upudivala na potrebu a ozbiljno shvatimo utjecaj izvanzemaljaca na našu prošlost - osobito u svezi s duhovnim razumijevanjem i rađanjem monoteizma. Znala sam a svaki znanstveni argument, koji jean znanstvenik preloži, često bue pobijen rugim znanstvenim argumentom. Nitko o "stručnjaka" ionako se nije ni u čemu slagao s rugima. Moža je to bio razlog što nikaa nismo obili zaista jeinstveni prikaz situacije, a kamoli jeinstveni pristup svih znanosti rješavanju problema. Isto se onosi i na Crkvu. Zamislila sam nekog funamentalističkog propo- vjenika kako sa svoje elektroničke p ropovjedaonice u nedjelju ujutro tumači kako Mojsija kroz pustinju voi svemirski bro. Počela sam se smijati. Sjeila sam na balkonu promatrajudi menuet vivaka i glasno se smijala. Bilo je apsurno. Sve je bilo okrenuto naglavce. Samo je jedno bilo sigurn o. Kao ijete i aolescent i sa kao orasla osoba koja živi u slobonoj zemlji i američkoj emokraciji, nisam bila naučena misliti izvan onih okvira unutar kojih su me moji traicijski učitelji poučavali. Sa sam morala naučiti sama razmišljati. Moža je sve to bilo ludo, ali Kolumbo nije bio prva

osoba koja je rekla a zemlja nije ravna. A ka bolje razmislim, vrlo je rsko što mislimo a smo jeini racionalna, razumna rasa u svemiru. Na posljetku je nazvao David. - Što ima? - pitao je. - O, samo sjeim tu i ved mi se ukočio vrat. - Pa, hodeš a oemo nekamo? Prije nego što sam stigla promisliti rekla sam: - Može. Kamo? - U Peru. - Misliš u Ane? - Zašto ne? - Zašto ne? Imam nekoliko tjeana. Nije mi važno kamo iemo. Samo želim otidi nekamo. - Vidimo se u zračnoj luci u Limi za va ana. Vrijedi. 19. poglavlje

Siguran sam a sam kao i saa ved bio ovje tisudu puta, i naam se a du se vratiti tisudu puta.... Čovjek je ijalog između priroe i Boga. Na rugim planetima taj je ijalog bez vojbe bio uzvišenijeg i proubljenijeg karaktera. Ono što nam neostaje jest poznavanje samoga sebe. Nakon toga uslijeit de sve rugo. J. W. von Goethe Memoari Johannesa Falka

Na nodnom letu za Peru osjedala sam se kao u obra stara vremena ka sam putovala ka god bih to poželjela - slobona i neopteredena. Im- pulzivno se upuštajudi u pustolovine - putovala sam sama i brzo. Za dovoljna, ubrzo sam zaspala. Kad sam se probudila bili smo nad Limom. Negdje ispod smoga

gustog poput kaše, ležao je obalni gra. Bi lo je gore nego u Los Angelesu. Ispunila sam kar ton s poacima za ulaz u zemlju, prijavila koliko sam novca onijela sa sobom i pitala se kako de izgleati južnoamerička vojna iktatura. Sletjeli smo u zračnu luku Jorge Chavez, očekalo nas je prohlano jutro i otvorena zračna luka izgrađena o betona. Nisam nikome rekla kamo iem. Nisam to željela. Samo sam rekla a olazim iz graa na izlet. Vedina mojih prijatelja i moj agent bili su navikli na to. U zrakoplovu je bilo puno međunaronih putnika, nisu to bili samo Peruanci koji se vradaju u omovinu. Očito je Lima bio centar međunaronog businessa... uglavnom mutnog i ilegalnog, koji se nije upli- tao niti pokušavao ublažiti jae siromašnih, mislila sam. Opet ja: bogata liberalka zabrinuta za potrebite. Nitko me nije prepoznao i kad sam predala svoje doku mente i putovnicu, nikoga se

nije ojmilo. Carinici, policija, nosači prtljage, služ- benici... svi... su nosili uniforme koje su izgleale poput ostataka iz serije Policajci iz Keystonea. Ljudi su se tako i ponašali. Očekivala sam kruto gestapovsko voj- ničko ponašanje iako je navono na vlasti bila ljevičarska vojna skupina. Nisam znala ništa o Peruu. Znala sam samo za civilizaciju Inka, visoravan Nazca i či- njenicu a je vedi io Perua bio planinski. Napunila sam prilično velik kofer ojedom za toplo i hlano vrijeme... par vojničkih čizama i puno vrpci zajeno s kasetofonom i p apirom za pisanje. Na mjeravala sam zapisati sve što mi se imalo ogoiti. Osim činjenice a nisam jean o papira ispunila u triplikatu, ništa se neugono nije ogoilo ok sam prolazila carinsku kontrolu i čekala prtljagu na rugoj strani. Sunce je upravo izašlo utopljavajudi zrak ka mi je pogle pao na zi iza kojeg su ljui očekivali olazak aviona. Nisam nikoga prepoznala. Tekuda traka s prtljagom neprestano se vrtjela i moj je kofer pao. Poignula sam ga zaje- no s ručnom prtljagom i probila se o ulice gje sam se još jenom osvrnula oko sebe, a zatim sam olučila uzeti taksi i ovesti se o graa. Nisam se bojala. Otišla sam o glavnog ulaza u Zračnu luku i samo što sam ugleala taksi u raspau koji je izgleao kao a me može ovesti o lo kalnog Sheratona, osjetila sam da mi netko uzima kofer iz ruke. Brzo sam se okrenula i ugledala Davidovo lice. - Bok - rekao je. Nosio je vuneni šal omotan oko vrata i vojničku jaknu za- kopčanu o grla. Pocrnio je i smiješio se. - Bok - uzvratih ja - gospodin Livingstone, pretpostavljam? - Kako vi kažete, gospo. Jeste li obro putovali? - Bilo je u redu. - obro ošli u planine koje jako volim. One su mi puno puta spasile život. Tako su mirne. Pogleala sam ga u oči, nisam trebala znati ništa više o toga. - ođi - rekao je - ne zamjeri na ovoj krntiji, nisam mogao dobiti Land Ro ver. On je najbolji za put u planine. - Planine? - upitala sam. - Odmah idemo u Ande? -

Jasno. Bilo bi ih teško izbjedi. Cijeli Peru i jesu Ane. Čekaj samo a ih vi- iš. Razliku ju se od Himalaje, ali su jenako veličanstvene. Uzeo je obje moje torbe i poveo me o crvenog unajmljenog Plymoutha koji je bio parkiran na zemljanoj cesti blizu zračne luke. - Jesi li oručkovala u avionu? - Aha. - Dobro. Ona demo se zaustaviti i uzeti zalihe prije nego što se zaputimo ravno u Llocllapampu. Onečišden zrak pomiješan s maglom nagnao me na kašalj. Zamišljala sam Limu kao Suncem okupani gra, omaralište na obali mora sa savršenom klimom i ljuima koji okolo trčkaraju u južnoameričkim

haljama. A bio je hlaan, vlažan, prljav i jelovao eprimirajude. avi mi je ispričao a postoji istinita

legena o Limi. Ka je Pizarro osvojio civilizaciju Inka nuedi im mir, Inke su uputile Pizarrovu vojsku da se utabori na mjestu gdje je danas Lima. Ponosno su pokazivali svojim osvajačima to poručje u vrijeme siječnja i veljače koji su bili najivniji mjeseci u cijeloj okolini, a i u svijetu. Ali to je bilo to. Ostatak goine bio je sumoran. Čim se vojska smjestila, vrijeme se promijenilo. Inke su rekle da je to samo slučajnost. Ali vrijeme se, akako, nije popravljalo, i za kratko vrijeme gotovo su svi Pizzarovi vojnici oboljeli o upale pluda. - Hej, što kažeš na te Inke? Kako to a su bili toliko inteligentni? pitala sam. - Mislim da im je bilo lako pomodi - reče avi. - Primitivni ljui ne bore se protiv čua, opuste se i shvate da netko drugi zna bolje od njih. - Kao na primjer? Samo je namignuo. - Oh - rekoh. - Zaboravila sam - pokazala sam prstom gore i pljesnula se po koljenu. David je zapalio jedan Camel i

pitao trebam li nešto naročito jer tamo kamo iemo bit demo sretni ako nas očeka i petrolejska svjetiljka. - Znam a si navikla na život bez uobnosti - rekao je - ali ovoga puta nede biti ni Šerpa niti nosača niti ikoga tko bi nešto napravio umjesto tebe, osim tebe same. Preložio je toaletni papir, konzerviranu hranu, termofor i bilo što što bi me moglo ugrijati. Rekao je a tamo kamo iemo nema grijanja. Sjetila sam se vremena provedenog u kolibi na Himalaji kad sam bila sigur na da du umrijeti od smrzavanja. Jedini mi je izlaz bio da uporabim neke od teh nika um-iznad-materije, pa sam se

usreotočila na najtopliju sliku koje sam se mogla sjetiti - Sunce. rhturedi i cvokodudi zubima, legla sam na improvizirani ležaj, zatvorila oči i negje u sreištu uma pronašla sam svoje vlastito narančasto Sunce. Usreotočila sam se što sam jače mogla i ubrzo sam osjetila kako mi se znoj cijei oko struka i konačno sam imala osjedaj a mi je svanulo u glavi. Svake nodi t ijekom va tjena koje sam provela u snijegu Himalaje vježbala sam tu tehniku. Sa mi se činilo a du to moža morati ponovno raiti i pobojala sam se a sam ispala iz štosa. Put koje voio u Limu bio je popločan, ali zagušen kamionima što su bljuvali smog i prljavim automobilima. Ljui su ležerno šetali u sivim iznošenim poslov- nim oijelima i pitala sam se u kakvim su to ureima raili tako rano ujutro. - Lima je na rubu revolucije - reče avi. - Inflacija tako brzo raste a je ljuima gotovo nemogude živjeti. To je straš- no. Kao i obično, siromašni najviše pate. Njihove plade ostaju iste - dok cijene vrtoglavo rastu. U svakom slučaju, ne zanima me kako je njihova Vlaa zeznula stvar. To je ionako samo pitanje vremena. To je samo preznak onoga što se o- gađa u vlaama iljem svijeta. Zar ne? Kimnula sam. - A sad u peruanski super market po zalihe - može? Čuno sam se osjedala u novom mjestu, a ipak sam istoobno znala a to što je mjesto novo, nije pravi razlog zašto sam tu. Takozvani supermarket izgledao je poput malog privatnog njujorškog udana - moža ne baš kao elikatesa na Prvoj aveniji, ali imala sam osjedaj a vlasnici ižu cijene ka go im se svii. Meso i sir i kruh i peciva nalazili su se u staklen- im ormaridima, a bezalkoholno pide po nazivom Inca-Cola bilo je očito aviov omiljeni proizvo. Kupio je cijeli sanuk i otvarač za boce. Omah je otvorio je- nu bocu, otresao pjenu i iskapio je. - Između cigareta i ovog ukusnog sranja mislim a možeš sa sigurnošdu redi a baš ne pucam o zravlja. Sjetivši se a imam nizak šeder u krvi, kupila sam limenke oraha, tunjevine, sira i tucet jaja za koje sam se naala a du ih negje modi skuhati. Imali su razne vrste ivnih peruanskih peciva, ali nisam ih mogla jesti, zatekla sam se kako raz- mišljam kako bi to bilo ka bih obila napaaj zbog niskog šedera u planinama. avi je tečno govorio španjolski. Bila sam iznenađena, ali nisam ništa rekla ok je brbljao s blagajnicom, izraz njegova lica oimao se kao a se oblikuje prema peruanskim riječima. Imao je sposobnost da se pretvori u onu narodnost koju glumi. - Ah, da - rekao je, dok smo izlazili iz prodavaonice. - Svijet jest pozornica, zar ne, a mi nismo ništa rugo o glumci koji glume scenarij. - Ti si tu u prednosti - rekoh. - oimaš se kao a znaš kako de scenarij za- vršiti. - Tako nekako - odgovorio

je, stavljajudi svoj sanuk Inca-Cole na stražnje sjeište. - Samo što nika ne znaš s onim glumcima koji nisu pročitali scenarij. Namignuo je i otvorio vrata rabljenog automobila. Na posljetku se nismo provezli kroz Limu. Tako da nisam mogla vidjeti kakva je. Znala sam da negdje u njoj postoji Hotel

Sheraton, kao i Prirooslovni muzej koji prikazuje život Inka i civilizacija prije njih. Ovezli smo se sjeveroistočno iz graa i uputili prema ponožju Ana. avi je rek ao da je puno puta bio u Peruu, da je Peru otprilike veličine tri Kalifornije i a zbog različite konfiguracije terena, ima tri različite klime. Rekao je a smo na putu za gra koji broji oko 100 000 stanovnika, a zove se Huancayo, te leži visoko u Andama. Zapravo nedemo boraviti u Huancayu zato što je previše prašnjav i prenapučen. Osjest demo malo alje usput u malom mjestu koje ne bi ni po- stojalo a nema mineralne toplice, nešto hrane i mjesto za spavanje, te najne - vjerojatniji pogled na nebo koji se može nadi na Zemlji. Ponovno je namignuo ka ga je opisao i unatoč tome što je vrijeme u pregrađu Lime bilo bez Sunca i sumorno, ispunjavala me radost. Huancayo je bio udaljen oko 360 kilometara uzbrdo... Zaustavili smo

se na tržnici upravo izvan graa gje mi je avi preložio a kupim pončo o alpake. Rekao je a de sam kroj ponča biti praktičan jer se može rabiti i kao prekrivač i kao ogrtač. Bio je prekrasan i mekan, boje zobene kaše koju obožavam. avi nije ništa rekao na moju kožnu jaknu Ralph L auren i ja sam bila pojenako sretna što du je pokriti. Zajeno s pončom kupila sam i o- govarajudi šal. Oboje je koštalo osamnaest olara. Trenutačno sam se znojila u trapericama, ali putovala sam ovoljno ugo a znam a ka su u pitanju planine, ništa nije bilo toplije nakon što izađe Sunce. Put koji su starosjeioci Inijanci obrubili svojim pončima, počeo je krivuati. Oko četreset tri kilometra izvan Lime prošli smo pore naselja koje se zove Chosica. - Ljui olaze u nizinu tražedi novi život, a završe na mjestu poput ovoga - reče avi, omahujudi glavom. Nije bilo trave, ni rveda, tek nekoliko kaktusa, ali vedi io tla bio je neplo- an: brežuljci koji su ga okruživali bili su stjenoviti, pješčani i prašnjavi. Reklame za Inca-Colu bile su zalijepljene na velikim panoima. Kamion koji je nosio rabljene marace s oprugama sa slikom Che Guevare na gumenim štitnicima za kotače, preticao nas je. - Ovdje mu se dive - reče a- vi. - Zato što je umro za svoje ieje. Ljui na cesti izgleali su poput Tibetanaca. Telefonske žice koje su voile o vrha Ana križale su se izna nas. Sidušni štanovi s vodem i slaoleom i naravno Inca-Colom. Vlak koji je prevozio ugalj iz viših prejela projurio je pore nas na tračnica- ma koje su pratile cestu. Oko četreset pet minuta vožnje aleko o Lime Sunce se probilo kroz mo- roljubičasto nebo i svojim ga zrakama pretvorilo u tirkizno. Zrak je postao svje- žiji, rvede je ponovno imalo zelene krošnje i još me jenom posjetilo kako je onečišdeno naše življenje u svijetu. Čak i osmijesi na licima bili su izražajniji. Bila sam sretna i nije me zabrinjavalo to što nemam pojma što me očekuje ili što bi mi se moglo ogoiti. Mala naselja nicala su pore puta na čijim su obližnjim poljima raili planinski Inijanci. Što smo se više penjali, bilo je sve više zelenila. Prošli smo pore Cocachacre. Počeli smo slijeiti rijeku o izvora. - To je rijeka Mantaro - reče avi. A tek ka je viiš alje nizvono. Tračnice su prolazile kroz tunele obilazedi litice koje su posta jale sve strmije. Magarci su se pojavljivali na putu. Prošli smo pokraj talionice. - Tu prerađuju ugalj koji kopaju u planini - reče avi. - To su cijela naselja ljui koji prerađuju ugalj. Oni žive i umiru raedi samo to. Naselje se zvalo Rio Seco i iza njega tlo je bilo bogatije i crnije. Riječno kori- to bilo je obrubljeno zelenilom. Plantaže čaja nazirale su se ispo vulkanskih bre- žuljaka. Rijeka je vrluala oko stijena. Kamenje je bilo malo i četvrtasto, a ispre njega bilo je cvijeda koje je tek iz virilo iz tla. - Ovo su nadgrobni spomenici - reče avi. - Ovje u Anama ka netko pogine u automobilskoj nesredi pokopaju ga upravo na mjestu gje se ogoila nesreda. Kapelice svijetlo tirkizne boje bile su smještene na strateškim točkama. Sa smo se nalazili na visini o oko 1500 metara. Počelo mi se

spavati. Žena s velikim ružičastim šalom na prugice, nosila je vou o svog oreišta za koje je avi pretpostavljao a mora biti Rio Seco, oko šest kilometara iza nas. Penjali smo se i dalje. Male doline u kojima je pasla stoka ugnijezile su se između brežuljaka i ubrzo

nakon što se cesta pretvorila u makaam, prašnjav i pun rupa, izbočina i uubljena nastalih o tragova vozila, avi je preložio a svratimo u restoran pokraj puta i pojeemo malo riž e i graha. Vozili smo se sat vremena bez stanke, rekao je a nam preostaje još pet o šest sati vožnje. Restoran je izgleao kao meksički snack bar, ali je hrana po mom mišljenju bila prava peruanska poslastica. avi je naručio nekoliko boca voe, pa smo se uobno smjestili i pojeli rižu s grahom, punjena jaja u ljutom umaku, te kuhane krumpire prelivene nekom vrstom majoneze od ki kirikija. Bilo je vrlo

ukusno. Po- čela sam isati malo brže. Zamijetio je to i oveo me otraga gje se nalazila boca s kisikom, spremno čekajudi a pomogne svakom turistu koji pati o visinske bolesti. Bili smo na visini o 3000 metara, a kako sam ved plesala na visini o 2300 metara bez problema, nisam mislila a de mi ovoga puta biti teško. Ali ui - sala sam kisik bez obzira na to i vratila se s osjedajem a lebim. Za ručkom smo najviše razgovarali o peruanskim običajima, rekao je kako misli a ljevičarske vojne vlasti nede ugo potrajati i kako Peru uvozi gotovo sav svoj plin i naftu sa Srenjeg istoka, prema imaju bogat izvor baš tu ispo planine. avi je bio opušten i sretan što sam i ja opuštena, oimao se manje napetim nego što je bio u Los Angelesu. Obio je pide koje mu je ponuio vlasnik, izgo- varajudi se na visinu i to kako mora ostati priseban jer nas čeka još ugi put. Nismo razgovarali ni o čemu osobnom i ubrzo smo završili s jelom, te napustili restoran. Na pultu pokraj vrata stajale su vije tegle. Na jenoj je pisalo "Para Llorar", a na drugoj "Para Reir." Ispod njih je pisalo na engleskom: "Voli li te tvo ja

ženska?" Ponovno smo Plymouthom prolazili kroz jeno ruarsko selo gje sam zamijetila znak na kojem je pisalo da se nalazimo na visini od 3746 metara iznad razine mora. Dotad to nisam ozbiljno

shvadala. Ako buem ponovno osjetila mučninu zbog visine,  avid je rekao da se mogu nadisati kisika u obližnjem ruarskom sreištu po imenu Casapalca. Ali nije bilo potrebe. Zelenilo je nesta- jalo, a planinu je prekrivala crvenonarančasta zemlja. Ljui pokraj puta usitnja- vali su stijenje. Posjedali su me na ono što sam vijela na Himalaji. Mnogi o njih su pušili. avi je rekao a su seamesetpet posto Peruanaca Inijanci, ok se meni činilo a su njihove crte lica mogle biti istočnjačke ili mongolske. Njihova je kosa bila toliko crna da se plavila, a njihove oči nalikovale su zrnima crnog grožđa koje svjetluca na njihovim pocrnjelim žilavim licima. Žene su nosile kosu upletenu u ebele pletenice i uštirkane bijele šešire s crnim vrpcama oko rubova. Njihove su haljine bile načinjene o ebelog pamučnog sukna živahnih boja. Iskapanje željezne ruače i rugih minerala bio je posao oko kojeg su se vrtjeli njihovi životi. oline su bile posute piramiama ruače koju su Inijanci običnim lopatama trpali u kamione. - Ove su planine bogate rudama - reče avi - rudama koje se ne mogu nadi nigje rugje na svijetu. Govorio je neko vrijeme o geološkom pomicanju tla ispo Ana i rekao mi a su ispo cijelog Perua zakopane civilizacije stare tisudama goina koje samo čekaju a ih se iskopa, ako peruanska Vlaa odredi dovoljno novčanih srestava za tu svrhu. - Ali oni nede - rekao je. - Ne poštuju ovoljno prošlost. Zato de uvijek biti osuđeni na ponavljanje istih grešaka u buudnosti. Sa smo prolazili pokraj naselja u kojem se iskopava kreda pod nazivom Chicla. U sredini je bila bijela crkva, dok su sve

ruge kude bile obojene tirkizno. Moža su ljui željeli prikazati boju neba. Još je više peruanskih Inijanaca tucalo stijenje pokraj puta. Prije nego što smo ušli u tunel, auto je zakuhao i krepao. - To je zbog nedostatka kisika - reče avi - nema ga ovoljno za izgaranje goriva. Ne brini, upalit de se ponovno. I upalio se, upravo ka je kro ljama prolazilo kroz tunel, izgleale su baš kao na razglenici na koju bi napisao: "Želio bih a si tu". im iz ispušne cij evi bio je plav. Obrisi planina su se

promijenili. Bili su sve više vooravni, a sve manje uspravni. Snijeg im je prekrio vrhove. Poljsko cvijede bilo je sve življih boja što smo se više penjali. Prošli smo pokraj još nagrobnih spomenika uz put koji su bili ukrašeni lju- bičastim poljskim cvijedem. Prolazedi kroz San Mateo vijela sam eukaliptuse i borove. Peruanski seljaci oblačili su se baš kao Tibetanci, gonili su staa koza. Žene su nosile sjajne gri- mizne šalove, prošarane narančastim. U svakom se naselju nalazila katolička crkva. Planinsko tlo bilo je tamnocrvene boje. Željezna ruača, objasnio je avi. Ojeda se sušila vani na toplom Suncu koje je bilo sve toplije što smo se više us- pinjali. vije žene s bijelim šeširima slamnatih oboda, sjedile su i štrikale iz ugih niti ljamine vune. Put je sa bio tvri makaam. ivlja svinja prošla je između vije kudice koje su s jene strane imale natpis Mobil Oil, a s ruge Coca -Cola. Put se opasno sužavao. avi je rekao a se autobus lako može prevrnuti p reko ruba. Premda je Sunce nemilosrno pržilo, ljui su nosili vunene žempere i vunene kape, kao a je njihova glavna asocijacija na planinu - hladno. Cijelog su dana piljili u snijegom prekrivene planine. Pogledala sam vijugavi planinski put ispod nas. Iznad nas na oko 6100 metara vijorila se zastava Perua na vrhu

planine. Temperatura je sa bila niža. Sunčeva je svjetlost bila blještava, a zrak čist i rijeak. A ona smo na visini o 4820 metara izna razine mora naišli na znak. Znak pokraj željezničkog prijelaza poznatog pod nazivom Abra Anticona. Pisalo je: "PUNTO FERROVIARO MAS ALTO DEL MUNDO". U

prijevou: "Naj- viša željeznička točka na svijetu". Pokraj tog znaka nalazio se još jean. Na njemu je pisalo: "EXISTEN LOS PLATILLOS VOLADORES CONTACTO CON OVNIS". U prijevou: "Letedi tanjuri zaista postoje. Točka susreta s NLO -ima". Pogleala sam u avia poignutih obrva. On se nasmiješio. - Pa - rekao je - barem nisam jedini luđak, zar ne? - Što to znači? - pitala sam. - Znači a ljui ovje viđaju puno NLO-a i a je to opde prihvadena činjeni- ca i nitko se oko toga ne uzbuđuje previše. uboko sam uahnula. - Jesmo li ošli ovamo da vidimo NLO-e? Jesam li zato ovdje? - Moža. - O, Bože. - Da - reče on. - Upravo tako. Nastavili smo se voziti. Put nije više bio tako neravan, počeli smo se spuštati. Planine su ponovno bile prepune zelenila i paralelno s putom tekla je rijeka veli- čanstvene boje bakra. - To je rijeka Mantaro reče avi - htio sam a je ovakvu viiš. Jesi li ika vijela nešto ljepše? U al jini iza ravnice nalazi se ono što nazivamo olinom rijeke Mantaro. Planine su nalikovale valovitim brežuljcima. Boje su bile mješavina žute i narančaste, a sjene su poprimale ljubičaste tonove kako se poponevno Sunce spuštalo u vrijeme koje se u filmovima obično naziva čarobnim satom. Mekani pahuljasti oblaci nepokretno su stajali na čistom nebu, i prvi put sam zavirila u raj na Zemlji, u Anama. avi je zaustavio Plymouth pokraj puta gje su va čovjeka ispre kude o nepečene cigle rukama oblikovali četvrtaste kolačide o blata. - To je to - rekao je - To je Llocllapampa. Tu demo osjesti. - Gdje? - Tu. Pokazao je na rugu kudu o nepečene cigle preko puta. Osim još jene kude ualjene oko vjesto metara, nigje u okolici nije bilo ničega. - To je naš hotel - reče avi - ođi, iemo se van protegnuti. Nisam mogla povjerovati u ono što je rekao. Nije bilo nikakvog hotela. Tri su žene metlama lupale hrpu žita pokraj puta, ok se pijetao zaletavao u njihove suknje. Nasmiješile su nam se i mahnule Davidu. Razgovarao je s njima na španjol- skom i pokazivao na mene kao a nas upoznaje. Kimnula sam glavom. Izvaio je naše torbe iz auta i pozvao me a pođem s njim. Prošavši kroz rvena vrata koja su se bila razdvojena na sredini, tako da se gornji ili donji dio mogao posebno zatvoriti, stali smo

na zemljanu veranu unutar kude o cigle. Popločana staza voila je o naših soba. Bile su jena o ruge, ali nije bilo zajeničkih vrata. Otvorila sam vrata jene o soba. Preko puta vrata nalazio se koma pamučnog sukna na niti. Na zemljanom pou nalazio se niski ležaj. Pokraj njega stajala je neka vrsta kante koja je služila kao nodni ormarid. Nije bilo struje, niti kupaonice. Na krevetu se nalazio prekrivač i sivi jastuk... bez plahte... bez jastučnica...

Okrenula sam se k Davidu. - Moraš imati puno mašte. Nasmiješio se. - Aha. - Je li to stvarno to? Mhm. Nije puno, ali je dom - rekao je. - Ja sam u susjenoj sobi. Nekoliko je čavala bilo zakucano u zi

o nepečene cigle. - To je ormar - rekao je David. - Odmah se raspakiraj jer ka zađe Sunce, ništa nedeš vijeti. - Jasno mi je - rekoh nevoljko. - Omah se vradam - rekao je, i nestao u svojoj sobi koja je izgleala jenako kao i moja. Pokucao je po tankom ziu i rekao a demo umjesto kupaonice rabiti rijeku Mantaro, te a de me omah povesti tamo, ali neka se presvučem u nešto toplije prije nego što oem na svoju prvu kupelj u mineralnoj voi. Ovo nije bila znanstvena fantastika. Ovo je sigurno bio io jenog o mojih prošlih života. 20. poglavlje Odmah je očito... a ovaj svijet osjetila, ovaj navono stvarni izvanjski svijet, prema je koristan i

vrijean u mnogom smislu, ne može biti izvanjski svijet, ved samo projekcija slike sepstva na njega... Dokazi koje dobivamo kroz osjetila ne mogu se prihvatiti kao dokazi o prirodi krajnje stvarnosti. E. Underhill Misticizam

O tvorila sam kofer koji je putovao svu po svijetu sa mnom i objesila žemper, svoj novi pončo i slamnati šešir. Nika nisam zaboravljala ponijeti sa sobom šešir gje go sam išla, jer b i mi se u suprotnom lice pretvorilo u rajčicu nakon nekoliko sati Sunca na velikim visinama. Ostavila sam onje rublje u koferu, pitajudi se kako du ga prati, zahvalila sam Bogu (ili nekome) što mi je upravo prošla mjesečnica, pa se barem za to nedu mora ti brinuti. Pogledala sam svoj sat u obliku prstena koji mi je uvijek ulijevao sigurnost. Izva dila sam vrpce, kasetofon i papir. U nekoliko sam poteza na brzinu

skicirala izgle i ozračje tog mjesta. Sa svakim trenutkom zalaska Sunca slutila sam a de za ista zahlaiti večeras. avi je pokucao, ao mi ručnik i rekao neka obučem pončo i svoje vojničke čizme za prvu posjetu mineralnoj kupelji. Mineralna kupelj po ovoj hlanodi? - Jasno - rekao je - Isprva je ubitačno, ali samo čekaj... Prošli smo popločanim vorištem i ponovno izašli na cestu. Planine koje su nas okruživale bile su prekrivene ljubičastim sjenama. omade životinje koje nisam mogla vijeti durlikale su i kokoakale. Jena šugava kuja ogegala se o nas mašudi repom, za njom je išlo troje štenai. Ljui koji su pravili kocke o blata završili su za tu večer i otišli, a preko puta našeg "hotela" nalazila se kuda o nepečene cigle s natpisom HRANA. To je značilo a de ljui unutra kuhati za nas. Iza vrata se čuo glasni raioprijenos nogometne u takmice. Unutra su se peruan ski Indijanci smijali i navijali, hoajudi naprije-natrag između stolova koji su bili postavljeni za večeru. Juha se kuhala na plinskom štenjaku, a jena stara krezu- ba Inijanka pitala nas je želimo li malo. - Ne. David mi je rekao: - Jest demo poslije. Ako sa jeemo, mučit de nas žgaravica u mineralnoj kupelji. Ionako nisam bila pretjerano glana, ali sam je zamolila a mi skuha nekoliko jaja kako bih imala nešto hrane u slučaju a mi zatreba. avi je zamolio In- ijan ku da uzme jaja iz Plymoutha. Nasmijala se i kimnula. Oveo me iza te kude i uz svjetlo baterijske svjetiljke što ju je izvukao iz stražnjeg žepa, počeli smo silaziti nekakvim stubama. Bile su strme i uz sve slabije svjetlo bojala sam se a du pasti. Moža sam sa u raju zemaljskom, ali jenog ana du se morati vratiti i plesati. Čula sam kako voa teče ispo nas. A ona je blistajudi u zalasku Sunca, prea mnom iskrsnula veličanstvena rijeka Mantaro. Brzala je preko stijena zapljuskujudi navijene krošnje rveda izraslog na njezinim strmim obalama. Naišli smo na nekoliko ravnih zelenih stijena obraslih ma hovinom koje su vodile u vodu, gdje je nekoliko

Inijanaca pogrbljenih u svojim pončima sjeilo promatrajudi Sunce kako tone iza planina. Unatoč sve slabijem svjetlu, mogla sam vijeti a je rijeka narančasta. - ođi - pozvao me avi, voedi me k nečemu što je nalikovalo ozianom otvoru prekrivenim limenim krovom. - Nije baš nešto ka se glea

izvana, ali pričekaj a je osjetiš iznutra. Otvorio je zakračunata rustikalna rvena vrata, ušao i iz rugog žepa izvaio svijedu, zapalio je i postavio na rvenu klupu. Pokraj klupe uboko u zemlji žuborila je svjetlucava voa u otvoru. - Ovo je jena o čuvenih anskih mineralnih kupelji - rekao je. Pogledala sam olje. Nije se svjetlucala samo zbog svijede. Činilo se a je sama voa svjetlucava. Rijetka para lagano se uzizala izna površine. Kleknula sam na zemljani po i prošla rukom kroz vou. Na moje iznenađenje bila je topla i puna mjehurida... puna mjehurida i peckava i pjenušava... kao šampanjac. - Mjehuridi nastaju o minerala - reče avi. - I izvrsno je za bolne kosti i mišide. Vijet deš. Ka sam izvukla ruku iz voe, smrzavala se. - Kako a uđem u tu vou i ne smrznem se ka izađem? - pitala sam, smijudi se. - Pa, prvih nekoliko minuta je očajno hlano, ali nakon toga bit de ti toplije nego saa. Ustala sam nespretno. Poželjela sam udi unutra s ojedom na sebi. Kako a to izveem? Jesam li naprosto trebala skinuti svu ojedu pre njim ili što? - Samo ti daj - reče avi. - Ja du pričekati vani,. Pozovi me ka si gotova. Polako sam skinula pončo i objesila ga na jean o pet čavala koji su virili iz zia. Pitala sam se koliko je ljui to isto učinilo uz svjetlost svijede. Zatim sam skinula žemper i hlače. Razmišljala sam kako a objesim svaki io ojede, tako a ga mogu što brže obudi ka buem spremna za olazak. Gadice i čarape svukla sam brzo jer sam ved rhtala o zime. K vragu! Ostavila sam sve na hrpici na rvenoj klupi, pitajudi se kako de to izgledati Davidu kad se vrati. Svjetlost svijede treperila je na hlanim kamenim ziovima. Brzo sam prišla otvoru u zemlji s pjenušavom voom i polako spustila esnu nogu. Naala sam se a du nadi no i jesam. Bilo je malo sklisko. Oštri mjehuridi peckali su me po koži. Kliznula sam unutra sve o vrata. Osjedala sam se kao a sam zagazila u ogromni lonac pun tople pjenušave mineralne voe. Bilo je čarobno. U voi nisam imala težinu, osjedala sam kako plutam. Ustvari, bilo je teško nadi čvrsto no. Osjed ala sam se kao da koračam posre voe koja je nekako okomita. Na suprotnom ziu nalazila se četvrtasta rupa kroz koju je se voa izli- jevala natrag u rijeku. Očito je ovo bio bazen kroz koji je stalno protjecala voa, a izvirala je odnekud odozdo. - Možeš - viknula sam Davidu - u vodi sam i sjajno je. - Naravno da jest rekao je ulazedi - ubrzo de ti početi prolaziti kroz kožu. avi se okrenuo, skinuo jaknu, žemper, košulju, gade i čizme i čarape u roku o svega pet sekuni i rekao: - Sad se ti okreni. Što sam i učinila. - Može - rekao je. Ponovno sam se okrenula. Bio je pod vodom nasuprot mene. Duboko sam disala i pokušavala se opustiti. - Morat deš biti malo strpljiv sa mnom - rekla sam. - Ovo je tako naglo i znam a sam puno stvari raila u živo- tu, ali imam osjedaj a ništa nije bilo poput ovoga. Osjedala sam se glupo. - Pa, imaš pravo. - Da - ponovno sam uahnula. Nisam ga ni poželjela pitati što je time mislio. Probaj - rekao je - mahati rukama gore-olje ovako u voi i osjetit deš kako ti se mjehuridi lijepe za kožu. Zamahnula sam rukama gore-olje i u krug kroz vou; izgleale su poput va štapida za miješanje koktela koji se vrte u svježe natočenom šampanjcu. Štapidi su proizvoili svoju toplinu. Ovo nije nalikovalo sumpornim kupeljima u Japanu. One su bile nježnije i smirujude. Ove su voe imale svoju vlastitu brzinu, snagu i polet. avi je stajao šutedi ok je svjetlost svijede treperila na ziu nasuprot nas. Njegove su se plave oči oimale kao a su zaiskrile novim sjajem, a sitne kapljice v ode cijeile su mu se niz brau. Pitala sam se kako ja njemu izgleam. Nisam se mogla sjetiti ničeg pametnijeg, pa sam upitala: - Često olaziš ovamo? avi se nasmijao. - Aha - rekao je. Zagledao se u svijedu. - Hodeš probati nešto? - upitao je. Pomislila sam: - Oh, sranje, evo ga opet. - Što imaš na umu? - upitala sam ležerno se osvrdudi oko sebe. - Viiš li svjetlost ove svijede? - upitao je. - Vidim odgovorila sam. - obro, jako se usreotoči na njega i uboko uahni. - Da duboko udahnem? - pitala sam. - a, uboko uahni. isala sam uboko, gotovo se zaavivši vlastitom pljuvačkom. Cijeloga sam dana duboko disala. - Mogu li naprosto pustiti ruke? - pitala sam, želedi ostaviti ojam kako sam

voljna pokušati sve. - Jasno. U ovoj vodi one plutaju. Ustvari, bilo bi vrlo teško potonuti u ovoj voi. To je olakšanje, pomislila sam. Barem se nedu utopiti ako nešto pođe po zlu. Pustila sam ruke kao a nisu moje, smješkajudi se uz svjetlost svijede. Osjetila sam kako se polako ižu pokraj mene. Bože moj, pomislila sam. Sa de skočiti preko bazena i zgrabiti me ispo ruku, a zbog ovog prokletog plutanja, ja ih nedu modi spustiti. - Sa se samo usreotoči na svijedu ok ne osjetiš a si ti svjetlost svijede. Isuse, pomislila sam. Mora a se šali. Sve ok ja ne postanem svjetlost svijede? Sa nisam ni ono što sam ja, tko go to bio. Zagleala sam se u svjetlost što je treperila. Nastojala sam ne treptati. Još je- nom sam uboko uahnula. Srce mi je tuklo. Bila sam sigurna a ga on može čuti kako odjekuje u vodi. Naprosto sam stajala i gleala u svijedu kao što mi je rekao. avi je tiho rekao: Shirley, čega se bojiš? - Ja? - pitala sam. - Ne - rekao je zairkujudi. - Žena koja stoji iza tebe. Sa sam se zbilja osjedala glupo. Sjetila sam se svih onih tipova koji su mi re kli: - Hej, pa samo želim ledi pore tebe i opustiti se. Ne želim ništa raiti. - Hej - rekao je David - da mi je to na pameti, trebao bih to samo redi, zar ne? Isuse, nije okolišao. Nakašljala sam se. - Pa - rekoh. - Pa, oklijevam - priznala sam. - Pa, ne moraš oklijevati. Samo želim a nešto probaš, a to nije ono što ti mis- liš. Osim toga, čak to ni ne želim. Osjetila sam kako postajem ogorčena. Nije čak ni želio? - Zašto? - pitala sam. - Zašto ne želiš? - Kako to misliš, zašto ne želim? - pitao je. - Nismo zato ovamo ošli. Ako misliš a jesmo, morat deš biti strpljiva i ati mi vremena. Glasno sam se nasmijala, a smijeh je ojekivao obijajudi se o zidove. - Hajde - rekao je - usreotoči se na svijedu i uboko iši. - Dobro - rekoh - pretpostavljam da smijem. Na posljetku, ved smo nekoliko života proživjeli skupa, zar ne? Nasmijao se. - Točno. Bilo je jasno kako misli a sam bezveznjača. Ponovno sam se pokušala slobono zagleati u svijedu. - U redu, iši uboko - nježno mi je avao upute. Pokušala sam uboko isati. - Dobro - rekao je. - Sa se usreotoči na svjetlost svijede kao a je ono

sre- ište tvoga bida. Ti postani svijeda. Misli samo na svijedu i ništa rugo. Usreotočila sam se i disala dublje. - Pretpostavljam, da to doista moram uči- niti - mislila sam. Osim toga, u pravu je. Ja i jesam bezveznjača, a on je uistinu obar. Osjetila sam kako mi se um opušta. Usreotočila sam se još se više opu- stivši. Kapci su mi postali pomalo teški, sve ok nisam shvatila a su mi oči napola zatvorene, ali još uvijek viim svijedu. Čula sam aviov tihi glas negje u ubini svoga uma. - Tako je obro. Sjajno ti ie. Sviđao mi se zvuk njegova glasa na voom. Kao a je poskakivao zajeno s mjehuridima. Osjetila sam kako mi se isanje usporava. Polako sam postajala svjesna kako mi se otkucaji srca usklađuju s ritmom isanja. Nekako su se ta va ritma sinkronizirala. Vrijeme je polagano istjecalo ok ga nisam postala svjesna. Svijeda je i alje treperila, ali sa je postala sreište moga uma. Cijelo se tijelo oimalo kao a pluta, ne samo moje ruke, ved cijelo tijelo. Polako, polako, postala sam voa i svaki mjehurid bio je sastavni io voe. Bio je to čuesan osjedaj. Bila sam potpuno svjesna, svjesna sebe, a ipak sam bila dio svega oko sebe. Sje dam se kako sam bila svjesna a je svaki mjehurid io cjeline voe koja me okru- žuje, gotovo kao a voa ne bi postojala a nema svakog mjehurida koji čine i oržavaju njezinu cjelinu. Osjetila sam hlanu površinu ziova koji okružuju toplu vou prema s am se nalazila negdje u sredini. Osjetila sam sjene i trepere nje i lagani povjetarac. Ali najvedim ijelom sam se osjedala kao a sam izvan same sebe. Osjetila sam automatski refleks vlastitog disanja. Bio je to entitet ne svjestan mojeg nadzora. Zatim sam osjetila

međusobnu povezanost isanja s otkucajima srca i energijom oko sebe. Zrak je također pulsirao. Ustvari, ja sam bila zrak. Bila sam zrak, voa, tama, ziovi, mjehuridi, svijeda, mokre stijene po voom, pa čak i zvuk rijeke što je žuborila vani . Tada sam osjetila kako moja ener gija vibrira prema Davidu. Kako sam bila dio svega oko sebe, to se odnosilo i na Davida. U tom trenutku sam se zaustavila. Osjetila sam kako donosim svjesnu od luku da ne odlazim predaleko. Ponovno me moje

oklijevanje, moj strah ili kako go to želite nazvati, zaustavlja i zaustavlja proces mog opuštanja i

pokušaj a postanem "jeno" sa svim. - To je dobro - čula sam kako kaže avi - bilo je u redu. Kako ti se sviio tvoj prvi pokušaj meitacije usreotočavanjem na isa nje? Protegnula sam ruke iznad vode i pitala koliko je sati. - Vrijeme nije važno - rekao je. - Bitno je a neko vrijeme zaboraviš na njega. isala si. Uistinu si isala. isanje je život. Zar se ne osjedaš kao a si se omorila? a, osjedala sam se. Svakako. Pitala sam ga jesam li bila hipnotizirana. - Nisi, bila je to samo jena vrsta opuštanja i proširenja svijesti - odgovorio je. - Na taj način možeš se naučiti trenutačno pomlaiti. isanje je automatski čin, ako ga naučiš regulirati, uže deš ostat i mlada. Super, pomislila sam kao u snu, Elizabeth Aren bi to trebala poučavati na svojim tečajevima za oržavanje ljepote. Čula sam kako mi avi govori, ali još sam bila omamljena o svog isanja. Govorio je o životinjama, i o tome kako naj- uže žive one koje najsporije išu. Nešto o golemim kornjačama koje išu samo četiri puta u minuti i ožive starost o tristo goina. Sjetila sam se kako sam pomislila a bih i ja isala četiri puta u minuti a imam hlanu krv. Ali imam toplu krv i počinjala sam rhturiti. - akle, zanima te ug život, ha? - pitao je. Mahnula sam glavom. Osjetila sam mjehuride šampanjca u mozgu. - ug život? Ne znam. Zanima li tebe? - Mene? - rekao je. - Ne uzvratila sam. - Čovjeka koji stoji iza tebe. Nasmijao se. - Zanima li me ug život? -Aha. - Da odgovorio je. - Zanima, ali mislim a nedu ugo živjeti. O načina na koji je to rekao prošli su me trnci. Trnci su me iznenadili. - Pa, nitko ne može ugo živjeti na ovoj hlanodi. Sa mi je hlano. Š to kažeš? - Kažem, hajemo oave. Okrenuo se ziu na kojem je treperilo svjetlo. Polako sam izašla iz voe. Zubi su mi cvokotali toliko jako a sam jeva ohvatila ručnik s čavla na ziu. Zatim sam svom snagom istrljala ruke, noge, stopala i torzo, sve ok nisam osjetila kako krv počinje kolati po površini i zapravo sam počela osjedati kako zračim toplinom. Ojeda mi je bila hlana na oir, ali je ubrzo moja tjelesna toplina ugrijala vuneni žemper i čarape iznutra. - Osjedam se sjajno - rekla sam. - U toj voi zbilja nečeg ima. - Uzmi svjetiljku iz mog žepa i pričekaj me vani - reče avi. - Priružit du ti se čim se obrišem. Temperatura hlanog planinskog zraka morala je biti negje oko petnaest stupnjeva, ali zrak je bio svjež i čist. Prošla sam o ruge strane kudice s bazenom i pogledala preko rijeke u tamne planine koje su se izizale na njom. Život je roman, mislila sam u sebi. Prije va mjeseca ni u najluđim snovima ne bih pre- vijela a du biti ovje. A sa sam zaista uživala. Također sam naučila a vjerovati u vlas tite instinkte ima svojih prednosti. Zapravo si se mogao omamiti samo o njih. Ojenom sam osjetila glas i ka sam osjetila grčeve, znala sam a moram omah nešto pojesti ili de mi pasti šeder u krvi. - U redu - reče avi, potpuno obučen, trljajudi lano ve i smiješedi se. - Iemo gore nešto klopati. Čekat de nas toplo mlijeko i nekakav inijanski gulaš o mesa i povrda i planinskog bilja. Ugasio je svijedu, strpao je u žep rekavši a de nam trebati kasnije u našim sobama. Također je preložio a omah umjesto toaleta obavim što trebam u rijeku, jer de kasnije biti previše hlano za silazak. Čučnula sam iza jene stijene i upotrijebila papirnati rupčid koji sam našla u žepu. ok smo se penjali hlanim kamenim stubama, pitala sam se koliko de hlano biti ka pođem na spavanje. - Ne brini o spavanju - reče avi, još jenom pročitavši moje misli. - Sve u svoje vrijeme. Da je to rekao sat ranije, shvatila bih to potpuno rugačije. Raioprijenos utakmice osegao je vrhunac ka smo ušli u kudu na cesti s natpisom HRANA. Šmrkava jeca trčkarala su ispre, iza i između stolova koji su bili pripravljeni za turiste koji de istražujudi okoliš poželjeti nešto pojesti. Jena mlađa žena koja je kuhala, imala je ijete koje joj se ržalo za skute, a ruga je nosila umotano ijete na leđima. Nosila je uobičajeni bijeli štirkani šešir s crnom trakom oko ruba, prema je bila nod. avi je naručio toplo mlijeko i gulaš, pa smo razgovarali o hrani. Rekla sam mu kako jako volim "brzu hranu", a on mi je

rekao kako ona nije zdrava. Rekla sam mu a znam. Ali volim je unatoč tome. Govorio je o tome kako

je važno obro se skrbiti za tijelo jer istoobno skrbimo za svoj uh. Rekao je a je to samo pitanje kemije. Rekla sam kako nisam dobra ni u jednom od to dvoje. Ukratko mi je izložio kako treba kombinirati hranu. Rekla sam a sam vedinu toga ved čula prije. ok je govorio, razmišljala sam o tome kako se on osjeda cijelu večer. o- imao se kao a ga nešto prisiljava a me nauči svemu što zna u što kradem vremenskom razoblju. Govorio mi je kako bih se trebala opustiti, a i sam je bio pod pritiskom. Kritizirao me je zbog brze hrane, ali i on je imao slične navike. Poneka je zvučao gotovo rsko i uobraženo. Katka je izglealo kao a zapravo ne uživa u životu, a tvrio je a se ja moram opustiti i uživati u njemu. Bilo je smiješno; ja sam gnjavila Gerryja a se opusti i bue ono što jest, ok je avi to isto raio meni. Pitala sam se što bi Gerry mislio a me saa vii. Sjetila sam se naslovne pjesme "Da me sada vide". Pitala sam s e što bi pomislila publika u Vegasu ka bih im ispričala nekoliko šala o svom uhovnom otkridu u Anama. Zaista sam bila voje ljui - ili deset ljudi - nisam znala. Ipak, jesam li bila glumica zato što sam bolje osjedala kontakt s nekima o uloga koje sam igrala u rugim životima? Žena koja je nosila ijete na leđima prišla je našem stolu. Nosila je toplo mlijeko i gulaš. Grabila sam i gutala velikim zalogajima kao a de jelo ubrzo izadi iz moe. Bilo je ukusno, začinjeno planinskim biljem za koje nika nisam čula. Poku- pila sam prironi umak ebelim omadim pecivom. To me posjetilo na najsret- nije razoblje moga jetinjstva koje sam provela kampirajudi u Virginiji, ka su mi svijet i život izgleali jenostavnima. - Sutra - reče avi demo otidi u ugu šetnju. Pokazat du ti io ovog poru- čja i vijet deš zašto toliko volim ovo mjesto. Oveo me je preko ceste o našeg hotela. Zvijeze su bile tako blizu a sam imala osjedaj a ih mogu osegnuti i ubrati kao šljive. Mogla sam gotovo čuti kako se okol ne planine svijaju pod njima. Ande nisu bile nalik Himalaji u Butanu.

Bile su niže i raširenije. Okoliš nije bio izoliran, a zbog sveprožimajude kulture peruanskih Inijanaca, nisam se osjedala tako nevažnom kako sam se osjedala visoko izna svijeta u ruštvu butanskih lama. Naše sobe smrjele su na vlagu i prašinu, i pitala sam se tko je sve spavao u njima. Temperatura je pala za obrih pet stupnjeva ka smo izašli van. avi mi je ao svijedu, rekao a ima rugu za sebe i zaželio mi laku nod. - Usput - rekao je - mali savjet za spavanje u hladnoj klimi - ako spavaš bez ojede ispo ponča, bit de ti puno toplije. Nisam shvadala. Namjeravala sam obudi sve što sam ponijela. Zaželjela sam mu laku nod. Nisam ga htjela više slušati. Skinula sam svu ojedu ispod ponča. Uvukla sam se po vunenu eku na ležaj i molila se (a tako ka- žem) a mi bue toplo. Stopala su mi bila leena. Čekala sam. Buudi a je alpa - ka bila meka, bilo je lijepo osjetiti je na koži. Čekala sam još malo. Shvatila sam a promatram kako mi vlastiti kotao kuha. Smirila sam um i zube što su cvokotali, što sam bolje mogla. Sjetila sam se svog električnog pokrivača pokraj oceana i kako sam obožavala spavati ok traje kišna oluja sa širom otvorenim prozorima, jer je eka bila uključena na najjače. Upravo u tom trenutku ok sam ležala u ivljini Ana, električni pokrivač bio mi je omiljeni izum napredne civilizacije. Ponovno sam pomislila na Gerryja. Bilo je lijepo biti bez njega.

Pomislila sam kako bi njemu bilo nemogude opisati ovo čime se bavim. Pitala sam se gdje je. Pitala sam se shvada li on uistinu. Pomislila sam na svoju prestavu. Gje su moji Cigani večeras? - moji plesači... u restoranu Joe Allen, jeu li hamburgere i tračaju o tome kako velike zvijeze nisu ni izbliza tako svestrano talentirane kao oni? Po mislila sam kako je biti zvijezda kad nisi uistinu siguran da to

zavrjeđuješ. Ubrzo sam osjetila kako mi se mišidi opuštaju o topline koja se stvorila iz- među moga tijela i pokrivača. Taj je prostor bio topao, a ne pokrivač. Iznenaa sam shvatila a je vedina onoga što ne razumijemo u svom životu upravo ono što ne možemo vijeti. Neviljiva istina bila je ona istina čije je otkrivanje iziskivalo ponajviše borbe. Vjerovat du ka viim - uopde nije istina. Važnije je samo

gleanje. S nekom vrstom trnaca opuštenosti, zaspala sam uz zvuk tišine. A ona neg- je iza kude

čula sam kako grokdu svinje. S unce se podiglo iznad planina oko pet i trideset ujutro. Nije moglo pro drijeti u sobu jer nije bilo prozora, ali kontrast u odnosu na hlanu nod bio je toliko izražen a sam mogla osjetiti toplinu prvih

Sunčevih zraka kroz ziove. Bila sam ugono pokrivena svojim pončom. Bilo mi je toplo cijele nodi. Stajala sam bosa na hlanom pou i razmišljala kako se protivi logici to što se oblačim sa ka je Sunce izašlo, a skiam se tijekom hlane nodi. Znala sam a de planinski zrak biti svjež i oštar, te a de Sunce zbog visine jako pedi. Stavila sam na glavu svoj kalifornijski šešir za Sunce i izašla van. Mogla sam osjetiti jutar nji dim što se širio preko ceste i ok sam obilazila Plymouth, vijela sam avia kako sjei na ziu o blata promatrajudi ljue koji su i an ranije pravili svoje četvrtaste cigle o kojih de na kraju načiniti temelj kude koju grae. - Dobro jutro - rekao je. - Kako je bilo sinod? - Baš kao što si rekao. Bez ojede mi je bilo toplo. Ne bih vjerovala, ali istina je. - To ti prelazi u naviku, zar ne? - Što to? - Konačno vjeruješ zato što jest. - Pa, obro. Što je za oručak?

- Skuhali su ti jaja. Sve što ti sa treba jest vredica i nešto soli. Pođimo na toplo mlijeko i kifle. Otišli

smo o kudice s hranom, a žena s jetetom na leđima iskreno nam se nasmiješila u tišini pokazujudi kako shvada a je to što avi i ja imamo ljubavnu vezu, a spavamo u ovojenim sobama samo još jean čuni običaj iz Sjeverne Amerike. - Ovdje ne postavljaju osobna pitanja - rekao je - Sve što raimo je sve što raimo. Sjeli smo o prozora i vijela sam žene koje su kao i sinod nastavljale čistiti žito. - Razvajaju žito o kukolja - reče avi namignuvši. Očito je puno namigi- vao. - Za koji dan demo jesti kruh o tog žita. Na jutarnjem svjetlu, vijela sam kako su crijepovi na krovu našeg hotela o nepečene cigle crvene boje, a oko žena se motaju pijetli čije je perje jenake boje. av id me promatrao zavalivši se u stolac. Pretpostavljam a je olučio pustiti brau jer je nije obrijao, a vjerojatno nije mogao, sve i da je htio. Zaista je imao lijepo lice. - Jesi li dobro spavala, jesi li sanjala? upitao je. - Ne sjedam se. Uglavnom sam bila zaovoljna što mi je ovoljno toplo. Nije mi bilo o

raščlambe. Žvakali smo kifle i pili toplo mlijeko, ogulila sam jaje i pojela ga. Na ovakvom mjestu, čovjeku ne treba puno, osim moža više njega samoga. - Hodemo li u šetnju? - pitala sam. - Naravno. Sjajna ieja. Izašli smo van na Sunce. Osjetila sam rijetki, oštri zrak na licu. Srce mi je brzo lupalo zbog visine. Protegnula sam ruke i uahnula, te poigla lice k Suncu. Obožavala sam planine više o bilo kog drugog predjela na Zemlji. Za mene su one mnogo toga pretrpjele i doimale se silno

strpljivima i spokojnima ok su muro šutjele. Bile su sve krajnosti kojih sam se mogla sjetiti - visinu, ubinu, no, vrh, veličanstvenost, beznačajnost, borbu, postignude - sve. Unatoč svakoj nesredi, planina bi i alje stajala u svojoj nepokolebljivoj otpornosti, nakon što bi prošla, pa makar to bila i erupcija iz njezine vlastite nutrine. - Prošedimo pokraj rijeke - preloži avi. - Želiš li oprati zube? Nosila sam četkicu za zube u stražnjem žepu, spuštali smo se kamenim stubama i prošli pokraj mineralne kupelji. avi je grabio ispre mene, skakududi raširenih ruku poput klinca iz vrtida. Skakutao je po travnatoj obali rijeke nagi- njudi glavu s jene strane na rugu o čiste ječje razdraganosti. - Obožavam biti tu!! Čula sam ga kako viče rijeci. - Ti rijeko - žuriš tako brzo - zašto? Kamo to ieš a moraš stidi na vrijeme! Smijala sam se čuno ouševljena i otrčala o njega. Obožavam vou - rekao je - oprosti mi. Ovje, upravo ovje je još jean mi neralni izvor s vodom za pide, ili pranje zuba ili kupanje. Otrčao je velikim koracima o voe, kleknuo,

zagnjurio glavu u njega i ponovno je ignuo smijudi se i otresajudi kapljice na Suncu. Njegova prosjea kosa cijeila se uokvirujudi mu lice, smijao se tako razigrano i ouševljeno a sam se i ja osjedala kao ijete. Kleknula sam pokraj izvora i zagleala se u vou. Bijeli sumporni sloj plivao je na površini. Spora struja koja je olazila oozo, stvarala je svježe mjehuride u sreištu. avi je rukam a zagrabio vodu i popio. - Moraš se naviknuti na okus, ali izvanreno je za cijeli organizam; čisti sve nečistode i olakšava probavu. Izvaila sam četkicu za zube, smočila je u voi i probala okus jezikom. Bilo je poput medicinske soli. - anas nisi tužan, zar ne? - pitala sam. - Ne, nika nisam tužan ka sam vani. Previše je stvarno a bih bio tužan. Graovi me rastužuju, zato što ljui previše brinu o pogrešnim stvarima. Kad si u dodiru s ovim, u dodiru si s ljudima. Otresao je svoju mokru kosu na zraku, ispru- žio se na leđa, s rukama po glavom i zagleao se u nebo. Oprala sam zube, ustala, protegnula se na Suncu, pa smo nastavili šetati. Otvarala sam i zatvarala oči, žmirkajudi po sjajnim morim nebom punim pahuljastih oblaka. Bože, bilo je prelijepo. A bilo mi je još ljepše ka sam shvatila a ljepota postoji zbog same sebe. Ljepoti nije trebao razlog i nije ju se moglo objasniti. Ona naprosto jest. Nije imala

ništa s bilo čim rugim. Nije se morala i- jeliti a bismo je cijenili. Ljepota je ljepota. I nije bila nužna poput hrane i voe. Osjetila sam kako avi pokraj mene hoa opušteno i skromno. - Osjedaš li se bolje? - pitao je. - Aha, osjedam se obro - rekoh, istodobno sam se jednim dijelom pitala kako bi to bilo ka bih se osjedala potpuno obro, ka bih potpuno bila ono što jesam... i potpuno poznavala samu sebe. Osjetila sam se kao hoajudi klišej. Pa, što je još novoga? Zar nisu svi u potrazi za istim osjedajem - a spoznaju sebe? Tri plave ptice sjeile su na grani rveta, gleajudi olje u mene dok smo prolazili ispo njih. Nisu niti trepnule. Njihova me ovažnost nagnala na glasni smijeh. Pjenušava rijeka Mantaro brzala je pokraj nas. Uzela sam suhu granu i počela je vudi iza sebe. Lijepo sam se osjedala, nisam trebala raiti ništa rugo osim vudi granu za sobom. - Davide? - rekla sam, prekiajudi ono za što sam mislila a je njegovo sa- njarenje - Misliš li a stvarno postoji ono što nazivamo ljudskom naravi? Podigao je pogled i duboko udahnuo. - Mislim da ne. Ne postoji - rekao je. - Mislim a smo naučili gotovo sve što osjedamo. Mislim a ljui mogu činiti i biti i misliti sve... ovisi o

tome što smo naučili. Vukla sam granu za sobom misledi o vremenu proveenom u Kini. To me je putovanje ovelo o istog zaključka. Kinezi su se jeni pre ma drugima odnosili brutalno i okrutno u gorkoj prošlosti, zato što je to bio prihvadeni način ponaša- nja, morali su se ržati takvoga rea kako bi sačuvali pojelu klasnog sustava. Ali Mao je rekao a je kineski naro bio prazan koma papira na kojemu se može ispisati nešto prelijepo. On je vjerovao a je ljuska narav u biti samo pitanje ogoja... možete ogojiti ljue tako a se priržavaju oređenih načina ponašanja koji su emokratičniji, praveniji, ljubazniji. Ustvari, on se služio nekom vrstom vojničke stege u svom pristupu ogoju kojim je želio utemeljiti pravenost. Ljui su bili prisiljeni biti praveni ogajanjem i preogajanjem. Svi su ljui bez obzira na položaj morali sujelovati na sastancima i biti samokritični. Nitko se nije mogao ispričati i ne sujelovati. Bio je to gigantski, golemi tru ulo- žen u skupnu terapiju, čija je svrha bila izmjena načina ponašanja iz prošlosti. I činilo se a funkcionira. Privatnost i pravo na nesujelovanje nisu se poštivali, ali je zemlja bila u tako u bokoj krizi da su svi shvatili kako moraju raiti zajeno. akle, za mene je najsveobuhvatnija značajka nove Kine bila upravo to što ljui rae zajeno kako bi promijenili ono za što su vjerovali a je njihova unutarnja priroa. Suvremena Kina kaže a je puna šaka štapida za jelo čvrsto stisnuta u šaci nes - lomljivija od samo jednog para štapida. Kako su se ržali zajeno, omogudili su sebi a potpuno preispitaju sustav vrijenosti koji su stoljedima ržali svetinjom. Čin- ilo se a shvadaju kako su potpu no izmijenili redoslijed prioriteta koji su smatrali nepromjenjivim. A najveda im je lekcija bila ono što su naučili o samima sebi. Često sam pomišljala kakav je osjedaj ka otkriješ a nisi nužno natjecatelj- skog uha ni posesivan ni

ljubomoran niti materijalist. Moža se sukob u čovjeku zapravo nije onosio na ono što smo stvarno

vjerovali a jesmo ili nismo, ved na ono što smo mogli biti, ako si samo opustimo a povjerujemo u širinu svojih vlastitih uhovnih mogudnosti. A ako su naše mogudnosti u bit i bile duhovne, kako se ona tu uklapaju novi Kinezi? Nisam vijela ništa uhovno u novoj Kini. Ustva- ri, oni su ismijavali uhovne pojmove iz straha a de uhovnost biti zapreka nji- hovoj revoluciji. Shvatila sam a de Kineska revolucija idi istim putem poput svih modernih revolucija, ako bude nijekala potrebu za uhovnom spoznajom čovjeka. Počela sam vjerovati a je ono što nije u reu u svima nama, naše obijanje a živimo sa spoznajom a je Bog - riječ kojom opisujemo pojam koji obuhvada nevjerojatno složene uhovne energije - karika koja neostaje i treba biti io našeg svako- nevnog života. Sa mi je teorija Buckminstera Fullera, koja kaže a je vedi io onoga što se ovija unutar ljuske aktivnosti u stvarnosti potpuno nevidljiv, bez m irisa i ne može se otadi, imala smisla. Rekao je a eveeset evet posto stvarnosti mo- žemo shvatiti samo metafizičkim umom, voenim nečim za što je on nasludivao a bi moglo biti istina. Rekao je a čovjek jest metafizički um. Mozak je samo mjesto za pohranu podataka. Rekao je a samo čovjekov metafizički um može komunicirati. Mozak to ne može. a je čovjek samoostatni mikrokomunikacij - ski sustav, a čovječanstvo makrokomunikacijski sustav. Te a se svi poaci o svemu, uključujudi i Boga neprestano oašiljaju i primaju putem elekromagnetskih valova, samo ih mi nismo svjesni jer rabimo samo jean posto naših sposobnosti da spoznamo istinu.

Ali što bi pomoglo čovjeku a razumije, ne samo otkua olazi, ved kamo zapravo ie? Kako može ržava ati ogovore na uboka, uporna, čežnjiva pitanja o našem porijetlu i svrsi? - Kako bi nam ržava mogla pomodi a ođemo u bliski oir s razlogom našeg postojanja, ka se boji a de u tom procesu izgubiti svoju mod? Shvatila sam zašto komunisti nika nisu olazili u Inij u. Bilo je nemogude pokolebati uboku uhovnost inijskog naroa. Oni se ne bi nika zaovoljili r- žavom u zamjenu za njihovu uhovnu filozofiju, čak i ka bi to značilo bolju hranu. Njihova uhovna uvjerenja bila su najstarija na svijetu. Inijci se uče i od gajaju da budu u dodiru sa svojom duhovnom priroom o oba ka je Kršna živio na Zemlji, tako a je to postao io svega što rae ili ne rae. Komunistički režim imat de puno teškoda pokušavajudi usmjeriti inijski naro prema Marxo - vom revolucionarnom materijalizmu. Čak ni Mahatma Ganhi nije mogao izvudi krave iz kuda ili ih ukloniti s ulica, jer su Inijci i alje vjerovali u transmigraciju uše (što znači a se uše inkarniraju kao životinje prije nego što se reinkarnira- ju kao ljui). Moža imaju pravo, koliko je nama poznato. Zadivilo me je kako se odvijalo otkrivanje tajne. Dokle god je postojala makar jedna slobodna nit, bilo

je mogude omotati cijelo klupko. okle go je ljuski ro i alje u osnovi nesretan u svojem nastojanju da shvati veliku tajnu, otle de postojati poriv a se osloboi svakog autoriteta koji mu stoji na putu... bila to Crkva, ržava ili samo revolucionarno ruštvo. Kamo go pogleamo, čini se a ogovor leži u modi onih koji imaju više znanja, murosti, razumijevanja i dobro hotnosti od nas samih. Ali prije nego što to uspijemo shvatiti, morali bismo shvatiti same sebe. Mi smo velika tajna. Pitanje ne glasi tko je Bog? Ved tko smo mi? avi i ja šetali smo uzvono stjenovitom obalom narančaste rijeke. Rano ponevno s unce bilo je vrelo i blistavo. Oznojila sam se ispo ponča. Skinula sam ga, a avi mi ga je ponio. Moj kalifornijski slamnati šešir ojenom je postao moja najvrenija imovina. Gumeni potplati vojničkih čizama bili su čvrsti i teški pa nisam osjedala oštr o stijenje. Bilo mi je ugodno za stopala. A kad je bilo ugod no stopalima, meni je bilo ugono. Sjela sam na stijenu i napisala nekoliko bilježaka. avi je ugazio u rijeku. Ljudi iz peruanskih planina sjedili su s obje strane rijeke, prali su rublje ili le- žali na zemlji, uglavnom na Suncu. Njihov osjedaj za vrijeme oimao se sporim i neubrzanim - gotovo bezbrižnim - a

njihove tjelesne kretnje ogovarale su mu. Katka bi se nasmiješili ok su šetali pokraj nas, ali najčešde bi nas pozravili ki- manjem glave. David bi im otpozdravio na svom prijateljskom španjolskom. On se nigje nije oimao kao stranac. - Nedaleko odavde uzvodno nalazi se otvoreni sumporni bazen - doviknuo mi je. - Želiš li moža oprati kosu ili nešto slično? Preivno je kupati se na Suncu. Zvučalo je primamljivo. Ustala sam pitajudi se hodu li biti u stanju zapamtiti emotivnu bezbrižnost koju sam osjedala ovje u Anama. Pitala sam se hodu li    modi zapamtiti koliko je to blizu najvišem miru sljeedi put ka zaglavim u prome- tu u N ew Yorku ili ka svjetla za moju točku u prestavi ne buu obro raila, ili ka moj film ne bue uspješan. Ili Gerry... hodu li opustiti a me uznemiri i iživ - cira ta trka s preponama u koju se pretvorila naša veza? Hodu li modi shvatiti njegove neostatke i sagledati vlastite iz bolje perspektive ako zamislim sliku ovog trenutka na obalama rijeke Mantaro obasjanu toplim Suncem i ispunjenu uzvi- šenim mislima? Nastavila sam vudi svoju granu ok smo išli alje uzvono prema sumpor- nom bazenu. Čula sam kako kristalno jasni ptičji pjev siječe rijetki planinski zrak. Pitala sam se hode li ika biti mogude vijeti glazbu i čuti boje uge. - O čemu razmišljaš? - upita David. - Oh, ne znam - rekoh. - Samo se pitam postoji li nekakva tehnika koju bi čovjek mogao upotrijebiti a postigne unutarnji mir i sredu ka se njegov mali svijet počne raspaati. avi je naborao obrve. - Ne znam kako bi to prošlo ko tebe, ali netko je opisao jenu tehniku koju je rabio i nazvao je 'zlatni san'. Na primjer, ako želiš zaspati, a um skače s jenog takozvanog problema na rugi i ne prestaje - evo što ja raim. Mislim na ono što bi me u tom trenutku učinilo najsretnijom osobom na svijetu. Zamislim tu sliku sa svim pojedinostima - što bih imao na sebi, s kim bih bio, kako bi zvuča o, kakvo bi vrijeme bilo, kakvu bismo hranu jeli, što bismo oirivali... i sve stvari koje bi me usredile, zamislim o najsitnijih pojeinosti. Zatim čekam. Imam cijelu sliku u glavi - stvorio sam je svojom voljom i maštom, i ona postaje tako stvarna da jesam sretan. Osjedam kako se počinjem opuštati i uistinu vibriram na nekoj vrsti ujenačene frekvencije i za tren zaspim - ili oem na 'astralnu razinu', kako više volim redi. Slušala sam zamišljajudi a raim sve što je govorio. oimalo se vrlo mogude. - Dakle, to je zlatni san, ha? rekoh. - Da - reče avi. - Dobar naslov pjesme. - Aha. Puno bolji nego neostvarivi san. - Pa - nastavio je - ka se usreotočiš na ono što te usreduje, zapravo proizvoiš elektromagnetnu frekvenciju koja djeluje iznutra i oslovce te uljuljkuje u osjedaj unutarnjeg mira. - Dakle, to je zapravo samo um iznad materije, zar ne? - Jasno - rekao je - ali mislim a tu ima još nešto. Mislim a je za mene to pokazivanje vjere samome sebi i vjere u samoga sebe. rugim riječima, ako imam dovoljno vjere u nešto, osobito putem usreotočavanja ili meitacije ili kako go to nazvali, ona nesvjesno oašiljem dovoljno pozitivne energije koja na kraju rezultira svojim ispunjenjem. - Čak i ako je ono što želiš nerealno? - Tko može redi što j e nerealno? - Govoriš o vjeri koja premješta planine? - Da, vjerojatno. Mislim a pozitivne misli imaju neograničenu mod. akle pretpostavljam a to uključuje i premještanje planina. To je očito nešto što je Krist raio. Ali to je više o samo vjere, meitacije ili usreotočenosti. On je imao znanje o tome. - A otkuda mu sretniku to znanje? - Rekao je a je o Boga. Ali je također rekao a je On Sin Božji. Mislim a nam je govorio a je to naučio kroz Boga. To je ono što govore svi inijski avatari. Ne kažu a oni materijaliziraju kruh o kamena ili liječe bolesti. Oni kažu a im Bog aje mod i znanje a izvršavaju Njegova djela. - Ti si pravi vjernik, Davide. Zar ne? - Vjerujem - uzvrati David - a vedina nas zapravo ne poznaje sebe dovoljno dobro da bismo znali što želimo. A spoznamo li sebe bolje, ostvarit demo bolji kontakt s Bogom ili kreativnim Izvorom. Teško sam isala ok smo hoali za ponevne žege. Visinu sam teško po- nosila. avi je pošao malo ispre mene a potraži puteljak za koji je znao  a voi o sumpornog bazena. Očekivala sam puno voe. Željela sam sjeiti i namakati se i misliti o

tome kakav bi bio moj zlatni san i odjednom sam shvatila da ga ni sam svjesna. Nemam niti jedan

san. Nisam mogla zamisliti što bi me to naročito usredilo. N isam mogla meditirati na pojedinosti mirisa, prizora, oira ili zvukova u takvom snu zato što nisam znala kakav je moj san. Oveo me planinskim puteljkom koji je bio paralelan s rijekom. Oko 800 metara alje naišli smo na rvenu kolibu koja je zaklanjala početak kamenih stuba što su voile o uubljenja u planinu. Ziovi planinskih stijena nadvijali su se nad nama dok smo silazili uskim kamenim stubama. Na dnu je bio

pjenušavi sumporni bazen. Tri starije žene zagazile su u pjenušavu vou nosedi svoje uštir - kane šešire i raznobojne traicionalne haljine. Ka su nas ugleale, pokrile su lica rukama i okrenule se na drugu stranu. - Stariji ljui koji žive u planini vrlo su sramežljivi ovje - reče avi. - Srame se golotinje i žele sačuvati svoju intimu, ako im okrenemo leđa ka ođemo o- lje mislim a de tiho otidi. S ruge strane bazena jean je mlaid ležao u voi ispruživši noge preko stijena. Bio je potpuno obučen, imao je traperice i košulju na sebi. - Na taj način poštuje starije? - pitala sam Davida. - Naravno, u suprotnom bi morao čekati a one završe. K tome, ojeda mu nije problem. Kratka šetnja o kude i osušit de se. avi je uzeo još jeno tvro kuhano jaje, ogulio ga i pružio meni. - Nije baš obro pojesti ovako nešto prije sumporne kupelji, ali nema sveze. Starije su žene izašle iz voe i penjale se stubama, stoički nam kimnuvši glavom ok su olazile. Mlaid je ostao gje je bio. Otišli smo o ruba. Bijele na kupine sumpora svjetlucale su na Suncu, a laka para uzdizala se iznad vode kako se

toplina širila planinskim zrakom. avi je spustio moj pončo i vredicu s jajima. Protegnula sam se na Suncu i promatrala mlaida. Nije imao namjeru otidi, samo je promatrao vou. - Pa, što demo sa? - pitala sam. - Skinuti se ili što? - Hmmm. Da vidimo - reče avi. - Ostavit demo

onje rublje na sebi. Tako de svima biti lakše. Skinula sam hlače, čarape i vojničke čizme, ostavivši bluzu o kraja zato što nisam imala grunjak. Zatim sam je sramežljivo i smeteno naglo obacila i ušla u vou. Mlaid je i dalje promatrao vodu, a David se skidao. Nitko zapravo nije mario jesam li polugola ili ne. Voa je bila topla, a mjehuridi su bockali baš kao prethone večeri, ali voa je sa blještala po Sunčevom svjetlošdu. Površina voe nalikovala je tekudem srebru. Nešto je u načinu na koji se Sunce poigravalo s nakupinama bijelog sumpora činilo a voa izglea kao a je srebrna ispo površine. Kamenje na nu bilo je sklisko, prekriveno travom i algama, ali me je gusta voa oržavala uspravno. Negje u sreini bazena pronašla sam zgonu stijenu na koju sam mogla sjesti i biti u vodi do vrata. Sad je odsjaj srebrnaste vode bio tako jak da me je gotovo zaslijepio. Bila sam

zaovoljna što sam ponijela sunčane naočale i šešir. Kako je smiješno, pomislila sam. Tu sam uronila u neizrecivu prironu ljepotu, a osjedam potrebu a se zaštitim o loših posljeica. Rukama sam mahala gore-dolje pod vodom, sve dok mi cijelo tijelo nije bilo prekriveno sumpornim mineral nim

mjehuridima. Prilijepili su mi se za kožu uz neizbježno peckanje, nisu me bockali jako, ali ipak mi je o toga krv u tijelu kolala brže. Osjedala sam a se bazen puni iz nekog pozemnog izvora. Voa je nježno brzala prema površini u toplom strujanju. Površina bazena ugrijala se o planinskog Sunca. Moja tjelesna temperatura bila je negje između. avi je zagazio u bazen. Nosio je uske gadice. Noge su mu bile mišidave i ravne, osim što mu je lijeva noga izgleala kao a je bila slomljena i ponovno namještena. To se nije moglo zamijetiti u ojedi. Njegov j e torzo bio pravilan, ali ne pretjerano mišidav, a njegova ramena bila su prije uska nego široka. Nije izgleao kao čovjek koji vježba u teretani ižudi ute- ge, ali bio je u obroj koniciji. Nasmiješio se kao a je znao a ga ispitujem pogledom, ali nije ništa rekao; ušao je i kleknuo, voa mu je bila o vrata. uboko je isao i zatvorio oči o za- ovoljstva u peckajudoj toploj voi na planinskom zraku. Mlaid se nije ni pomaknuo. oimao se kao a je u transu. Tekude srebro vjerojatno je moglo tako utjecati na čovjeka. Pitala sam Davida o tome. - a, može - odgovorio je. - Zato ljui koji žive u planini rabe ovu vou za

uh jenako koliko i za tijelo. Samo je šteta što ne žele skinuti ojedu. Kako je voa polako jelovala, osjetila sam žgaravicu. Počela je kao mala knela negje u gornjem ijelu grui i širila se. - To sumpor i minerali potiču probavne smetnje - reče avi. - Zato je bolje ne jesti prije kupke. Ali nede ti škoiti. Samo ti aje o znanja a uznemiruje probavu. Otišao je na rugu stranu s umpornog bazena kako bi razmišljao i meitirao. Šutke je sjeio na povonim stijenama i smireno promatrao vou u razini očiju. Poignula sam zatvorene oči k Suncu. Ovo je raj, pomislila sam. Pogleala sam u avia. Nije treptao, a lice mu je bilo bezizražajno. Muha mu je hoala po nosu. Izgleao je potpuno smiren, kao a nije tu. Promatrala sam ga ugo. Mlaid u trapericama je otišao. Tri starije žene čekale su na vrhu stuba. Otišla sam o ruba bazena i ostavila šešir na suhu stijenu. Zatim sam zaronila glavu u vou i isprala kosu. Osjetila sam kako mi je kosa meka od sumpora. Zaronila sam u vodu i ponovno podignula glavu nagin judi se natrag. Osjedala sam ouševljenje, ouševljenje, preplavila me ushidenost. Sjetila sam sam se kako sam

željela otr- čati u more i potpuno mu se preati. Ali zaroniti samo tijelo u vou ne bi bilo ovoljno. Trebala sam zaroniti i glavu i lice kako bih se osjetila oslobođenom oklijevanja... to sam željela... biti oslobođena oklijevanja... oklijevanja o svemu... nije bilo važno. Željela sam se potpuno otvoriti i prihvadati sve kao a nemam nikakvog razloga za sumnju. Ponovno sam pogleala u avia. Njegovo je lice izglealo upravo tako... potpuno nesvjesno ičega negativnog... smireno. Izgleao je kao a je dio vode... bio je voda - samo je njegov oblik bio ljuski. Pitala sam se koliko de ugo avi meitirati u pjenušavoj voi. Nije se pomaknuo. Mjehuridi su se prilijepili za njegove nepomične ruke ispo površine voe. Poželjela sam a se i ja mogu isključiti poput njega. Pitala sam se što se ovija u njemu ok tako sjei smireno i nepomično. Pitala sam se je li mu uša mogla napustiti tijelo ako on to želi. Pitala sam se je li on svoja uša ili tijelo. Ne... tijelo umire... samo energija uše vječno živi. akle, to mora značiti a smo mi naše uše - tijelo je samo prebivalište uše. avi je polako otvorio oči. Žmirkao je zbog Sunca i obrisao brau. - Isuse - rekao je - meitirao sam! Koliko je vremena prošlo? Rekla sam a ne znam, ali pretpostavljam više o sata. Vrijeme ionako nije bilo važno. Ustvari, ono vjerojatno ne postoji. David se nasmijao i kimnuo. - Što imaš na umu? Oh, Bože, pomislila sam, kako da sve to sažmem u riječi? - Ne znam - rekoh - samo sam razmišljala i pitala se. Pitala sam se rađa li se dijete sa znanjem o sve mu, a onda to malo po malo zaboravlja. - Da - reče avi. - Biti u tijelu poneka je prava gnjavaža. Puno se ljepše provoim tamo - rekao je pokazujudi na nebo i nježno pokredudi ruku. - ođi - reče - iemo u šetnju. Imam ti nešto redi, ali ne znam kako. Poneka je lakše misliti ka se kredeš. Izašao je iz voe. Jena je žena čekala na vrhu stuba a mi oemo. Obukli smo se brzo na toplom Suncu. avi je stao, ao mi još jeno ogu- ljeno jaje i rekao: - Budi dobra prema sebi. Imaj strpljenja. Sve de biti obro. Uspeli smo se stubama, pozravili ženu i ispričali se što smo tako ugo ostali u kupelji, pa se počeli vradati obalom narančaste rijeke Mantaro. avi je išao ispre mene i raširio ruke. Poigao je lice k Suncu i s uzahom rekao: - Naam se a počinješ osjedati io srede i unutarnjeg mira koji samo čekaju a ih nađeš u sebi. Bila sam zatečena izravnim i osobnim smislom onoga što je re kao. - Sve ovo i jest osobno - rekao je osjetivši moju reakciju - zato što je ono što nam neostaje, mi sami. Počinješ sastavljati jelide same sebe. Poigla sam lice k Suncu i sjetila se malobrojnih situacija ka sam iskreno mogla redi a sam oživjela istinsku i potpunu sredu. Vedi V edi io vremena nisam si to opuštala, neprestano se posjedajudi na negativnosti koje su pratile bilo taj trenutak, bilo moj život, opdenito. Kao na primjer upravo sada. Tople zrake Sun ca na mojim obrazima ispunjavale su me nesputanim zadovoljstvom

ok se nisam sjetila a du izgorjeti bue li to uže potrajalo. Nasmijala sam se sama sebi. Pa što ako mi nos pocrveni i kasnije se oljušti? Što ona? avi je počeo skakutati. Očito je volio skakutati. I ja

sam skakutala s njim. Naše naprtnjače poskakivale su nam na ramenima, a koljena su se svijala po

nama ok smo preskakali kamenčide. Smijala sam se s njim. Smijala sam se i smijala i čim bih osjetila tračak negativne mislili, oagnala sam je iz uma mentalno je izbrisavši. Krat kotrajni bljeskovi Gerryja, filmova koje sam snimila... Hollywoo, Havaji, New York... svijet... plesači koje sam poznavala, ljui za koje sam željela a ih nisam poznavala... i ka bi se naolazedi bljeskovi pokazali negativnima, najačala bih ih s istom unutarnjom svjetlošdu koju sam iskusila na Himalaji. Što sam ono pročitala? Najprije smo u svjetlu, zatim je svjetlost u nama i na kraju smo mi i svjetlost jeno. Prolazedi pokraj potočida koji su se ulijevali u Mantaro, preskakivali smo i ho- ali i pon ovno skakutali. Drozdovi i vrapci ulijetali su i izlijetali iz krošnji rveda. Ručno izrađen visedi most ljuljao se po nama ok smo prelazili s jedne strane rijeke na drugu. Vrijeme je prolazilo, ali kao da je stajalo. Mogla sam iskreno

redi a sam sretna. Sa sam mogla iskreno redi a mi nije bitno koliko je sati. Vrijeme nije osjedaj. Ono nije jelo. Ono je samo vrijeme. Ka bih samo mogla zaržati negativne misli iz mog rugog svijeta - mog stvarnog svijeta - izvan svoje glave. Trčali smo o Llocllapampe znojni i iscrpljeni, ostavili naprtnjače u sobama i sjeli na poponevnom Suncu u kudu s natpisom HRANA, gje smo popili toplo mlijeko i pojeli hlana peciva. Vani je žena s jetetom na leđima čistila žito o kukolja, ok su tri muškarca iz sela žvakala lišde koke izrađujudi četvrtaste cigle o zemlje i slame za svoj buudi om. 22. poglavlje

Ne mogu ni na tren povjerovati a je život najprije nastao na ovoj nevažnoj maloj kugli koju zovemo Zemlja... Cestice koje su se miješale i razvile se u živa bida na ovom našem planetu vjerojatno su ošle iz nekog drugog tijela negdje drugdje u svemiru.

Thomas A. Eison nevnik i ruga opažanja Iude jutro bilo je svježe i nekako se oimalo punim nae i novim. Pogleala sam na svoj sat u obliku prstena. Bio je to moj omiljeni nakit. Putovala sam diljem svijeta s tim satom. Bilo je 9 sati ujutro, 10.

srpnja. Pitala sam se kakvo je vrijeme u Lononu. Pokušala sam ga vijeti u mislima. Vijela sam kišu i tmurne ulice i pokisle ljue s kišobranima. Vijela sam kako Gerr y izlazi iz podzemne i ide prema Parlamentu. Pitala sam se je li ono što viim stvarnost ili mašta. Obukla sam vojničke čizme, hlače, bluzu i žemper, te izašla van. avi je sjeio na kamenom ziu preko ceste. - Mislio sam da bismo mogli otidi o Ataure - rekao je - ali najprije demo otidi pojesti još koje jaje. Nije baš gurmanski jelovnik, zar ne? Namignuo je i odge- gao o restorana u kojemu je nestao. Gospođa bez zuba i s malom bebom izašla je van s košarom povrda koju je onijela u auto. - Povest demo i nju - reče avi, oajudi mi toplo mlijeko i va oguljena jaja. - Mora proati povrde, a najčešde nema priliku za prijevoz. Nasmiješila se bezubo ouševljena i smjestila se na stražnje sjealo. Poželjela sam a joj mogu dati napraviti umjetno zubalo u stvarnom svijetu. Jutarnje svjetlo u Anama bilo je rugačije nego na Himalaji. Sjene su paale široko i više vooravno jer su planine bile više razvučene. Planine su više nalikovale pogrbljenim ravnicama. Zlatni klasovi žita nježno su se povijali na jut arnjem povjetarcu. Ovce i krave i ljame lijeno su hodale zajeno pokraj ceste, među njima su tu i tamo hoala mala jeca, čije su majke nosile rugu jecu u narančastoružičastim nosiljkama na leđima. Pojela sam jaja. avi je razgovarao na španjolskom sa ženom koja je sjei- la na stražnjem sjeištu. Prevoio mi je. Govorila je o poljskom cvijedu koje se može samljeti u pastu, zagrijati i staviti na sinuse a bi se umanjio osjedaj pritiska u njima. Rekla je kako se svaka biljka u planini može rabiti u meicinske svrhe, te a ih možemo kupiti u Atauri. Njezino je ijete tako čvrsto spavalo a se oimalo poput paketa u njezinom krilu. Poigla sam ruku i

naslonila se na naslonjač sjeala. Žena je ugleala moj sat u obliku prstena. oirnula ga je, ruke su joj bile tople. Rekla je nešto na španjol- skom. avi je rekao: - Želi tvoj sat. Prekrasan joj je i željela bi ga imati. Istog trena osjetila sam kako mi je um zastao zatečen. Trebam li ati svoj omiljeni nakit i moju jeinu svezu sa stvarnim svijetom (buudi a je to sat) ovoj ženi koju ne poznajem? Gleala sam avia kako me promatra. Žena je stavila moj prst u svoju ruku i skinula prsten. Nisam se opirala. Stisnula ga je u šaci i pogleala u Sunce. - Što bi je usredilo? - pitala sam Davida. - Pitaj je, molim te. Što bi je uistinu usredilo? Pitao je. Ogovorila je: - Prstenje i slično. Rekla sam: - To bi je usredilo više o srede? - O, da - odgovorila je samouvjereno - zato što bi to značilo a je moja obitelj zbrinuta. Stavila je prsten na svoj prst i pružila ruku ispre sebe smiješedi se. - Što je to? - pitala je pokazujudi na našu kutiju s papirnatim rupčidima. - Je li to nešto kao toaletni papir? ala sam joj kutiju, pokazujudi kako se vae rupčidi. Zgrabila je kutiju i okretala je ispitujudi svaki rub. Zatim je polako izvukla prvi rupčid. Ka se rupčid ispo njega pojavio na njegovu mjestu, iznenaila se. Ali nije se alje igrala; štejela je rupčide. Sklopila je ruke u krilu preko bebe i pogleala u sat na prstenu. Nisam ništa se bojala a de ga zaržati. Zašto nisam naprosto naprosto rekla. Promatrala sam kra jolik, sremedi se što sam se mogla redi: - Vaš je. Ja du kupiti rugi kasnije. Ali nisam mogla. Prestavljao je vezanost i sjedanja. Ali to se nije odnosilo samo na prsten sa satom. Odnosilo se na svaku "stvar" za koju su me vezala

osobna iskustva. Nov- čana vrijenost "stvari" nije imala nikakve sveze s tim. Bila je to emotivna vezanost. Bilo je gotovo kao a su "stvari" ostatak onoga što smo uložili u ljubav. Te su "stvari" uvijek bile tu kad sam ih trebala. Nika me nisu napuštale. Bile su stalne. Sve što sam trebala učiniti bilo je a posegnem za njima i otaknem ih, i bile su tu. Mogla sam se osloniti na njih. Ulijevale su mi osjedaj sigurnosti jer su iza njih stajali ljui koje najviše volim i želim. Je li to bio izvor pohlepe? Ili je to najvedim ijelom bilo očitovanje naše potrebe za ljuskom ljubavlju koje se nikako nismo mogli nasititi? Jesu li naša prva ekica ili plišani mevjeid bili početak nao - mještanja ljubavi posjedovanjem stvari? Promatrala sam jutro svjesna da David

osjeda o čemu razmišljam. Ispre nas izvirujudi izna bijelih oblaka izizale su se visoke planine prekrivene snijegom i ledom. - To su ledeni vrhovi Huaytapallana - reče avi. Promatrala sam ih. Činilo se a su izna stvarnog svijeta - bijeli i osto- janstveni i blještavi. Pitala sam se kakvo je vrijeme u planinama. Pitala sam se leži li raj na zemlji iza njih. Pitala sam se kako bi bilo otidi onamo pješice. - Jeste li bili na ledenim vrhovima? - pitala je žena. - Nisam - odgovorila sam. - Jeste li vi? - Oh, ne - rekla je. - Ali mnogi ljui su vijeli letede tanjure koji olaze iza vrhova. Ima li letedih tanjura u vašim planinama u SA? Okrenula sam se na svom sjeištu i pogleala je u oči. Bile su nevine i iskrene. - Da - rekla sam. - Pretpostavljam da ima. Ali ja ih nikad nisam vidjela. - Oni ostavljaju tragove tamo gdje slete - rekla je. -I ako im priđete preblizu, oni se uplaše i pobjegnu. olaze nodu, ka je za

nas previše hlano a bismo ih promatrali. Puno ih leti nebom. Izvaila sam rupčid iz kutije i ispuhala nos. - Tko su oni, što mislite? - pitala sam. - Nemam nikakvo mišljenje, samo slušam - rekla je. - Pa, što rae? - Znanstvenici olaze i gleaju ih. A oni kažu a mi nismo ništa u usporebi s tim tanjurima. - Što mislite što rae tanjuri? - Dolaze s Venere. - S Venere? - Da, znanstvenici su nam rekli. Rekli su nam a oni proučavaju naš planet. - Bojite li ih se? - pitala sam. - Ne. Jedan moj prijatelj vidio je tanjur ka je sletio i otišao je k njemu, ali čim mu se približio, o n je oletio. Mislio je a ga se oni boje. - Zašto? - Zato jer je vedi o njih. Čekala sam a nastavi govoriti. Ali nije. Samo je gleala kroz prozor. Nije se oimala kao a ne želi govoriti. Naprosto je tema nije pretjerano zanimala i očito ju je iscrpila. Ili je moža samo pristojno zaovoljila znatiželju stranca. U svakom slučaju, ržala je jetetovu glavu i upustila se u živahni razgovor o proaji povrda i rastudim cijenama. Rekla je kako je čula a mi rabimo kemijska srestva za uzgoj povrda i pitala kako bi ih mogla nabaviti. Vozili smo alje po razvučenom

krajoliku. Pokušala sam upiti ono što se žena rekla. Sunce se saa izalo upravo izna leenih vrhova i oni su blještali. Na raskrižju su nas zaustavila tri policajca i pitala avia kamo ie i zašto. Piljili su u nas unutra. Vijevši a smo stranci, upozorili su nas na emonstracije u Huancayu (kamo smo išli) i propustili nas.

Sve je više ljui hoalo uz cestu što smo se više približavali grau. Svako toliko vijeli bismo čovjeka obučenog u crno zapanjačko oijelo. - Ka se tako obuku, izražavaju a su ožalošdeni - rekao je avi. Žena je pričala o svojoj jeci. Rekla je a ih ima pet. Rekla je a ne želi više, pa su ona i muž prekinuli s intimnim odnosima. Kad sam spomenula kontracep ciju, nije shvadala o čemu govorim i nije uopde poznavala vlastito tijelo. Bila je mlaa, triesetogoišnjakinja, kao i njezini prijatelji koji su svi imali isti problem. Nitko o njezinih prijatelja također nije više oržavao intimne onose u nastoja nju a zaustave širenje svojih obitelji. Više je žena s grimiznim prugastim nosiljkama na leđima hoalo prema Atauri. Nosile su svoje traicijske bijele šešire širokog oboa i suknje s bijelim pike podsuknjama, izgledale su kao da su statisti u filmu koji se snima na mjestu o- gađaja. Posvua je bilo pasa i čim smo ušli u gra, prvo što sam čula bila je ploča Neila Seaka s glazbenog automata. Parkirali smo auto i pošli pješice. Žena se ualjila s mojim prstenom i svojom bebom. Piljila sam za njom. David me je promatrao. Na uličnim se tržnicama proavalo sve, o posteljine, o svježe samljevene kave i starih ploča. Sunce je pržilo, ali u sjenama zgraa bilo je ponošljivo. U svakom je udanu visila slika Krista, ispo koje je bila upaljena svijeda. Ljui su pijuckali slatku kukuruznu Colu po nazivom Maiz ok su hoali. Psi su se pro- vlačili između svježeg voda i povrda. Izloženi za proaju na ulici, na Suncu stajali su konopci, cipele, plastične kaice, grah, grašak i obojena tkanina. ječaci su iznajmljivali stripove za čitanje. Žena je plela konopac koji je upravo kupila. Stariji čovjek obučen u iznošene hlače, sivi otrcani žemper s tenisicama i smeđim filcanim šeširom nakrivljenim preko lijevog uha, stajao je pokraj glazbe nog automata u restoranu. N ježno se kretao, ali ne u ritmu, pokušavajudi uhvatiti ritam glazbe s ploče Elvisa Presleya. Prazna boca Inca -Cole virila mu je iz stražnjeg žepa ok je prilazio nekome iz restorana, prosedi novac za hranu koji bi omah ubacio u svoj smeđi filcani šešir. Za stolom preko puta njega sjeio je čo- vjek očito pijan i jeo juhu izvikujudi prostote kao a govori ziu. alje niz ulicu mlai su ljui čekali a se otvori kino. Prikazivao se film eset zapovijei, a tirkizna vrata o lijevanog željeza ijelila su ljue o blagajne. Naša nas je suputnica stigla i objasnila nam gje je štan s ljekovitim biljem. Hrpice bilja koje su mogle izliječiti gotovo svaku poznatu bolest ležale su prostrte na eki. Trjeslovina za astmu, valerijana za živčani sustav, hircampuri za jetru, probavu, ijabetes, žuč i žgaravicu. Kupila sam neke o njih koje se uzimaju u obliku čaja; nuili su i koru rveta imenom Sangrenaa koja je obra za čir. Trebala sam i to kupiti. Tri su žene sjeile na kamenom rubu pločnika. Jena je ojila ij ete, spus- tivši rugu ruku u krilo prijateljice, ok je treda ragala psa koji je gloao kost između njih. Jean je čovjek namazao sumpornim prahom obo njegovog bijelog šešira kako bi ga učvrstio. Pokraj njega stajao je sir i kuhano mlijeko što se naziva quesillo. Cvjetna tržnica izgleala je kao zemlja iz bajke; izložene glaiole, tratinčice, španjolski karanfili, pijetlova krijesta, krizanteme i sunovrati blještali su mi u oči. jeca koja su jela peruanske kokice sa šederom, hoala su između cvijeda. Naša je suputnica onijela svoje povrde na tržnicu. Još uvijek je nosila moj prsten sa satom. Nastojala sam ne obradati pozornost na to. Znala sam a du je opet vijeti. avi i ja šetali smo ok nismo oglanjeli. Sjeili smo u restoranu koji je imao terasu, i jeli rižu i grah s lukom i ljutim umakom koji se zove rocoto, zacijelo najljudi začin koji je čovjek izmislio. - Sviđa li ti se ovdje? - pitala sam Davida. - Sviđa - odgovorio je - stvarno je. Ljui se ne pretvaraju. Ono su što jesu. Vrlo su jednostavni. - Moža ljui koji obro žive - zamijetih - više povređuju jeni ruge. Moža

bismo svi trebali ostati siromašni i boriti se. - Ne slažem se - reče on - to bi samo potisnulo napredak i nagon za boljim životom. Ne, ogovor je nešto slično mom motu. Želiš li ga čuti? - Naravno. Pročistio je grlo, kao a rži počasni govor na maturi i rekao: - Rai preano. Ne laži. I pokušaj ne povrijeiti nikoga. To je to. Tako ja živim. Posjedam se na tu troslojnu filozofiju svakoga ana. Naučio sam sebe da je ne zaboravim. - Jesi li ika potišten i usamljen? - Jasno. - Kako nastaviš alje? - Mislim da mogu redi kako je sreda znati u što vjeruješ. - Ali uslijed nedostatka samoispitivanja, ljudi postaju netolerantni i opasni. - a, ali osoba koja je netolerantna želi a svi misle kao ona. Razmišljala sam nekoliko trenutaka. - Misliš li a ja to raim? -Što? - Želim li a sve bue po mome? avi je oložio vilicu. - Po onome što primam o tebe, rekao bih a želiš. Osjedala sam se kao a sam obila pljusku. Suze su mi navrle na oči. - Što je? - pitao je. Pokušala sam svlaati suze, ali nisam mogla. Osjedala sam kako mi se kotr- ljaju niz obraze, a aviove tople plave oči proirale su u moju unutrašnjost. Istoobno me je preplavila spoznaja. avi je pružio ruku i otro mi s uzu s brade. - Ova je prešla ugi put - rekao je. - To je isti put kojim demo i mi morati prodi prije nego spoznamo tko smo. Za- stao je. Je li to ono što se ogađa tebi i tvom prijatelju? - pitao je. Pokušala sam sreiti misli. - Mom prijatelju? - Da - rekao je David - mora a negje postoji muškarac s kojim imaš roman- tičnu svezu i s kojim se nalaziš na raznim stranama svijeta. - Misliš kao što raim s tobom? - Pa, da - rekao je. - Pretpostavljam a je ono što si o meni rekao

ispravno i mislim a su naši problemi neizbježni. Želim a se on zamisli na onim što rai, ali nede. Ne zapravo. Vjerojatno želim a saglea stvari na moj način. Ka bi samo uistinu po- tražio, našao bi svoj put. Ali on to ne želi. To ga užasava. I pretpostavljam a se moram pomiriti s tim. Ako želi ignorirati istinu o samome sebi, mislim a du mu morati opustiti tu privilegiju, zar ne? Valja ima na to pravo. David je posegnuo rukom preko stola i primio me za ruku. - Ti, s druge strane - rekao je -

imaš um poput bušilice za naftu. Ti si jedna od onih ljudi koji mogu proganjati druge, ali isto tako nemilosrno rae na sebi. Imaš veliku unutarnju hrabrost i bit deš nepopustljiva prema sebi ka jenom shvatiš što raiš. Ustvari ne bi trebala biti previše nepopustljiva. Kao što sam ti ranije rekao bui strpljiva sa sobom. Zašto mi nježnost uvijek natjera suze na oči? - No, hajde - reče avi. - I ja sam prošao to isto, znaš. Moraš to prodi a bi stigla onamo kamo želiš. - Kamo to želim stidi? - izvalila sam. - Tamo gje živiš, zar ne? Tamo gje u biti, u ubini živiš, to pokušavaš osegnuti, zar ne? Tako se osjedaš, zar ne? - Osjedam se kao a je sav moj osaašnji život bio prijevara, veličanstvena prijevara. I proizlazi kao a je sve za što sam ika živjela i u što sam vjerovala, samo priča. - Kao na primjer? - Pa, mislila sam a de ka umrem to biti moj kraj. Vjerovala sam a je ono što viim, sve što postoji. Vjerovala sam a ne postoji ništa više i ništa manje o ovje i saa, a je to sve čime se moram baviti. Vjerovala sam da je život kojim živi čovječanstvo stvaran i fizički. Sa otkrivam a samo igramo uloge u uhovnoj rami, a scenarij se neprestano mijenja. akle, ka počnem razmišljati o tome kako igram svoju ulogu, nisam baš presretna. - Pa, svi se tako osjedamo, zar ne? K tome, zašto se brineš? obit deš rugu ulogu nakon ove, pa još jenu nakon te. Ustvari, nastavit deš igrati uloge sve ok ih konačno ne oigraš kako treba! Nasmijala sam se i uzahnula i pojela još malo graha s ljutim umakom. - Ovaj je najljudi umak koji sam ikad jela - rekoh. - O njega mi se plače. - Pa, život je poput ljutog umaka. Čim počneš uživati, omah ti se plače. U prihvadanju isprepletenosti tog voga leži rješenje. A ne možeš prihvatiti ništa, ok ne prihvatiš samoga sebe. a bi prihvatio sebe, moraš se spoznati. Spoznati samoga sebe najvede je znanje o svih. Krist je to rekao: 'Spoznaj samoga sebe.' A zatim si bui vjeran. Zato što si ti mikrosvemir svemira. Naslonila sam se i uzahnula. Noge su mi utrnule od sjedenja. Morala sam ustati, protegnuti se i hodati.

avi je platio račun pa smo izašli. Ljui su pakirali robu spremajudi se za zalazak Sunca. U planinama je Sunce iktiralo svaku trgovinu, aktivnost i ponaša- nje. Šetali smo neko vrijeme. avi je popio Inca-Colu na štanu sa slatkišima, a ja sam pojela manarinu. Žena koja je ošla proavati povrde i onijela moj prsten nije se pojavila, vjerojatno je našla rugi prijevoz ili je ostala u grau. avi i ja ušli smo u auto i krenuli natrag u Llocllapampu. Rana večernja svjetlost bila je prozirna i ljubičastoplava. Široke visoravni izvan Ataure bile su prošarane ljuima koji su umorni išli prenoditi ko kude. Psi su lajali u aljini, a jena ili vije bebe su plakale. avi je šutke vozio. Mislila sam na ono što mi je rekao. a želim živjeti na svoj način i po svojim uvjetima. a je svatko s kim sam bliska, morao uboko preispitivati sebe jer sam to ja nastojala činiti. Nije to izrekao kao optužbu, ved s namjerom a mi pokaže kako to moram priznati, ako želim napreovati. Također je na pomenuo kako moja snažna potreba a inzisti- ram na preispitivanju rugih nije baš fer, zato što ih to prisiljava a napreuju, pa bih ja trebala poštivati njihovu nemogudnost ili nespremnost u slučaju a ne žele napreovati. I sama sam zapravo imala poteškode s prihvadanjem istine, pa zašto ona nisam mogla poštovati činjenicu a i rugi moža oživljavaju istu bol? Gerry je sigurno preživio pravi pakao; volio me i zaista se zanimao za moje mišljenje, ali je istoobno osjedao a nije spreman sagleati sebe u onom svjetlu koje bi me usredilo. Često mi je govorio a se osjeda neoraslim za moja očekivanja. Sa sam shvadala što je mislio. Niti jean čovjek ne može se nositi s takvim izazovom. On je morao biti čovjek za sebe, a ne čovjek kakvog bih ja voljela. A ako to nije do voljno, onda nije dovoljno. Sunce je potpuno nestalo. Život u planinama bio je uvjetovan Suncem. Osjedala sam kako mi se sve u trbuhu smirilo na neki lagani način. Ka je išlo lako, išlo je lako. avia kao a je hipnotizirala cesta. Bulj io je ravno ispre sebe bez riječi. Zatim se okrenuo k meni. - Shirl? - rekao je. - Moram ti nešto ispričati. O djevojci po imenu Mayan. - Samo izvoli - rekoh tiho. - Što go želiš. Vozio je nekoliko trenutaka. Zatim je rekao: - Postavljaj mi pitanja kao uvo, može? - Može - rekoh, svidjela mi se ta igra. - Da vidimo. Jesi li imao ljubavnu vezu s njom? - Pa, jesam - rekao je - ali to nije bila obična vrsta ljubavne veze. Bilo je to više kao svemirska ljubavna veza. Zahihotala sam se u sebi misledi kako se s ve ljubavne veze doimaju svemir skim kad si zaljubljen. - Pa - rekoh - to mogu shvatiti. Čime se bavila? Mislim je li imala neko za nimanje? David je zapalio cigaretu, te otvorio prozor i duboko udahnuo. - Pa, zapravo je geolog. ošla je

ovamo kao član ekspeicije za proučavanje rua. - Ovamo? Oh, sa shvadam. akle, imali ste ljubavnu svezu ovje u sumpornim kupeljima i na obalama pjenušavog Mantara? Uvijela sam kako je to moralo zvučati porugljivo, ali sam to zapravo učinila kako bi se avi opustio uslije šale. Nije reagirao. - Ne - rekao je. - Ja sam tu bio s va prijatelja, besposličarili smo naokolo ka sam je sreo. O, osvajanje na planini? - rekla sam pretjeravši. I alje nije reagirao. - Pa, ne baš - rekao je. - Nije bilo tako. Šetao sam sam jenoga jutra, a ona se vozila baš ovom cestom u starom Pontiacu. Zaustavila je auto i izašla. Ka sam je prvi put ugleao, pomislio sam a je najljepša žena koju sam ika viio. oimala se gotovo prozirnom. Hodu redi, koža joj se sjajila. Ni- sam zamijetio što je imala na sebi, vjerojatno traperice - ali kretala se kao a leb- i. I sjedam se kako nisam mogao skinuti oka s njenoga lica. Ne znam. Bio je to potpuni ojam. Naprosto me oborila s nogu, a ipak sam osjetio savršeni i čuesni mir. Bio sam u miru. ok je opisivao svoje osjedaje, primijetila sam kako mu se lice opustilo. Sva napetost mišida koja se obično očitovala u njegovom brzom shvadanju, izgubila se. Zvučao je kao netko tko je u trenu bio hipnotiziran. - Kako je još izgleala? - pitala sam. - Bila je sitna - rekao je. Zaista sidušna i majušna, s ugom gustom crnom kosom, tom prekrasnom vrlo bijelom, prozirnom kožom i vrlo tamnim, gotovo baemastim očima. Ne baš poput istočnjačkih očiju, imala je takve kapke, ali oči su bile blago kose. Prišla mi je kao a je znala a du biti tu. Pošli smo u šetnju. I što je

čuno, prema mi se to nije taa tako činilo, nismo ništa rekli jeno rugom. Činilo se a ni ne trebamo. Nika prije nisam oživio ništa slično i nisam puno o tome razmišljao. Osjeda o sam da ona zna sve o čemu razmišljam. Zastao je, prisjedajudi se. - Ah, da - nastavio je dok su mu navirala sjedanja. - a, nakon nekog vremena pomislio sam a bih trebao nešto redi. Pa sam je pitao što tu radi, a ona je odgovorila da sa svojim ljudima provoi geološka istraživanja. Pitao sam je s kojim ljuima. Rekla je a de mi objasniti kasnije. To je zvučalo logično. Pitao sam je otkua je. Rekla je a de mi i to redi poslije. Nisam alje ništa pitao. Ta me je počela ispitivati o meni. Ali iz nek og neobjašnjivog razloga osjedao sam a nema potrebe a me to pita. - Kako to misliš? - pitala sam osjedajudi a je avi u nekom rugom svijetu ok se prisjedao tog neobičnog susreta. - Pa - rekao je oklijevajudi - je li ti poznat onaj osjedaj ka nekog tek upo- znaš, a imaš osjedaj a te on zaista poznaje i razumije? Pa, tako sam se osjedao. Znao sam a zapravo zna sve o meni i a mi samo aje vremena da se na to naviknem.

Gleao je ispre sebe, razmišljajudi. - A ti? - pitala sam. - Jesi li se ti osje dao kao a je poznaješ? Mislila sam a de mi redi kako ju je poznavao iz nekog prošlog života ili slično. - Ne baš. Oklijevao je. Dakle - nastavio je - šetali smo i ubrzo je počela govoriti o raznim stvarima... svijetu, vlaama, različitim onosima u različitim zemljama, Bogu, jezicima. Sve mi je to zvučalo kao turski. U to oba nisam se bavio ničim o toga, znaš. - Pa, to je onda bilo jako davno? - Jest. avno. Počeo sam misliti a je neka vrsta međunaronog špijuna, samo nisam mogao proniknuti za ko ga radi. Govorila je o negativnoj energiji nekih svjetskih voa i kako ljui moraju vjerovati u sebe, te a je najvažniji onos onaj između pojeinačne uše i Boga. Pitao sam je li Isus bio čuak. Nasmijala se i rekla a je ona na neki način veda čuakinja o njega, ali a smo uistinu shvatili o čemu je Krist govorio, nitko to ne bi nazivao čunim. Govorila je i govorila. Večerali smo i alje je govorila. Uživao sam u razgovoru i slušanju i pro- vođenju vremena s njom, ali naprosto nisam znao što a mislim o onome što je rekla. Ponovno se pojavila sutraan i pronašla me. Opet smo otišli u cjelonevnu šetnju i opet je pričala. Uvijek je govorila o bitnim stvarima. Nisam mogao shvatiti što se ogađa, pa sam joj to i rekao. Ogovorila je a de mi redi ka ođe vrijeme, ali ako mislim a nešto mogu naučiti o nje, ona neka se samo opustim i učim. - Svakoga sam ana olazio u šetnju po ovim brežuljcima i ona bi me pro- našla svakoga ana, kamo go a sam olazio. Razgovarali smo o mnogim stvarima. Zatim je jenog ana ok smo sjeili pokraj rijeke, počela govoriti vrlo ore- đeno o ljuskoj uši i što ona jest. Prije nego što sam upoznao Mayan bilo mi je potpuno svejeno postoji li život nakon smrti, je li Bog živ, je li obro i živi li u okrugu Orange. A tek uša?... Isuse. Ali slušao sam je i nakon nekog vremena shvatio a zvuči kao a mi prenosi neke važne znanstvene poatke. Rekla je a to mogu zapisivati zato što du to modi pojmiti jenoga ana i prenijeti pravoj osobi koja de se pobrinuti a to ne prođe nezamijedeno... moža si ta osoba ti. - Ja? - upitah, iznenađeno. Potpuno sam se uubila u njegovu priču o toj Mayan a uopde nisam mogla vijeti gje bih se ja uklapala u nju. - Pa, moža. Rekla mi je a zabilježim sve čemu me poučava, što sam i uč inio, rekla je da sve stavim na papir kako bih mogao proučavati i pokazati rugima. - Pa, jesi li zapisao? - Jesam. Hodeš li pročitati? - Pa, naravno. Ali mislim a mi još uvijek nešto nije jasno. Zašto mi to nisi ao zajeno sa svim onim materijalima koje si mi onosio a čitam? - Pa, zbog njezinog identiteta. - Tko je ona? Što hodeš redi? avi se zacrvenio. Zatim je ušutio kao zaliven. - Postavi mi još pitanja - rekao je. Zvučao je pomalo napeto.

Bilo je to nešto više o obične priče u stilu mlaid srede jevojku u planinama. Bila je to neka vrsta terapije. - U redu - rekoh. - Mayan. To je egzotično ime. Oakle je? avi se gotovo zaavio imom cigarete. - Misliš iz koje zemlje ili graa? - Pa, a. Nisam shvadala u čemu je problem. - Mislim iz tvog

opisa ona se oima vrlo egzotičnom. Moža je iz Polinezije? - Ne. Dalje od toga. - alje, misliš alje

istočno? Je li iz Japana ili Kine ili slično? - Ne alje istočno, alje u visinu. - U visinu? - počela sam zvučati kao pripovjeač u vovilju. - a, više u visinu i dalje odavde. - Davide - rekoh - sad se ti ualjavaš. Što se ogađa? O čemu govoriš? Reci mi. Ovo je glupa igra. Imao si ovoljno ugi uvo sa mi reci. Oakle bi mogla potjecati, a a ti je to tako teško izgovoriti? S rugog planeta? avi se okrenuo, poigavši obje ruke u zrak. - Shvatila si! - rekao je. - Po- goila si. Točno. - Što, za milog Boga? - Ono što si upravo rekla. - Da je Mayan s drugog planeta? - Da, da, da, da! To mi je bilo tako teško izredi. Ali kunem se Bogom a je istina. I ona mi je to okazala više puta o čemu du ti pričati. Zašutjela sam kao zalivena. Uzela sam jenu o aviovih cigareta iz kutije, zapalila i uahnula. Otvorila sam prozor na svojoj strani i izahnula im u nodni zrak. Zatim, ržedi cigaretu, povukla sam se niže na sjeištu i igla noge gore i pušila. Sjedam se svakog pokreta jer me je toliko zbunilo upravo to što sam znala a ne laže. Znam a to zvuči luo, ali zaista sam pomislila a je lu ili halucini- ra ili izmišlja. Vozili smo se u tišini. Nisam ništa rekla. Nije ni avi. Nod je bila jasna i suha i hlana. Zvijeze su poput cirkona visjele na nebu. Pogleala sam gore. Jesam li oista čula ono što je rekao? On je bio čovjek kojemu sam vjerovala. Bio je sastavni io moga napreovanja u uhovnom razumijevanju. Nisam mogla vjerovati a je vjerovao u ono što je rekao. Ustvari čula sam za veliki broj ljui koji su tvrili a su imali kontakt s izvanzemaljcima, ali nika se nisam našla u situaciji a ocjenjujem koliko su iskreni. Ostavljala sam to znanstvenicima ili psiholozima. Ali sa se činilo a moram donijeti neki sud o svom prijatelju. Promatrala sam kristalne zvijezde i sjetila se kako sam kao

ijete obila na ar teleskop za Božid nakon mjeseci moljakanja. Sjetila sam se nodi ka sam promatrala nebo kroz teleskop osjedajudi a na neki način pripaam tamo. Nije li takva želja tinjala u svakom o nas? Je li nas nebo ustvari posjedalo a i mi ljui pripaamo čarob- noj mreži svemira? Da smo svi sastavni dio gigantske univerzalne slagalice koja nam još nije jasna zbog naše ograničene troimenzijske svijesti? Jesu li avi i rugi slični njemu željeli tako gorljivo shvatiti a su zaista povjerovali da su imali

"kontakt" s jenim ijelom svemirske slagalice? Pušila sam i uboko isala, svjesna proturječnosti saržanoj u tome što istoobno želim čisti zrak i trujem vlastita pluda. Llocllapampa je bila utonula u mrak i mirna ka smo stigli. Pokraj našeg "hotela" nekoliko se prasida naguravalo oko stare automobilske gume, slatko jeudi napoj koji su obili za večeru, ok ih je majka strpljivo promatrala. Žena s jetetom nije se vratila. Njezina je majka skuhala gulaš o bubrega u vinskom umaku za večeru. Vruda ebela peciva bila su svježe pečena, a svježe pripravljeni maslac cijeio im se niz rubove. Dvije petrolejske svjetiljke visjele su s vješalice za kapute koja je bila obješena na greu izna nas i osvjetljavale naš stol. Raio je treštao prenosedi nogometnu utakmicu, ok su jeca hoala između stolova i promatrala nas kako jeemo. Starija je žena kuhala na plinskom štenjaku koji se napajao propanom iz cijevi uz cestu. Štenjak i suoper i frižier bili su naslonjeni na jean zi restorana gotovo neosvijetljeni. - Prelijepa nod - reče starija žena aviu. - Bila bi obra nod za astronome. David je protegnuo ruke izna glave i uzahnuo. Zatim je vrlo ležerno pitao na španjolskom: - Jeste li ikad vidjeli NLO? - O, da - odgovorila je - više njih. A moj ujak ih je viio kako ulijedu ravno u jezero Titicaca i nestaju. Isprva se bojao a je poluio. Pok azala je prstom na glavu. Ali nekoliko njegovih prijatelja reklo mu je a su vijeli isto. Taa se bolje osjedao. avi je opet uboko uahnuo kao a mu je laknulo nakon njezinih riječi. Otišla je o štenjaka i ulila nam gulaš. Pošla sam za njom. - Što mislite tko su oni? - pitala sam osjedajudi a sam samo jena o tisuda turista koji su joj postavili isto pitanje. onijela nam je gulaš na stol. - Izvanzemaljci - rekla je. - To svatko zna. - Mislite li da imaju prijateljske nakane? - pitala sam. - Ne znam. Mislim da imaju - rekla je.

- Oni žive visoko u planinama i lete u svojim tanjurima aleko ispo planina, tako a ih nitko ne može

pronadi. onijela nam je vrude pecivo uz gulaš i pitala nas jesmo li se lijepo proveli u Atauri. Kimnula sam i nasmiješila se. Ali oimala se kao a nije pretjerano zainteresirana za nastavak prijašnjeg razgovora fantastične priroe: poput naše suput- nice u autu, izvanzemaljci u njezinom svijetu nisu bili važni, bili su rijetkost koja nije utjecala na njezin život. Svakonevni život, te kako spojiti kraj s krajem, bili su joj aleko važniji. Sa, ka je zaovoljila konvenciju ljubaznim razgovorom, naprosto je postavila stol i otišla obavljati ruge poslove oko večere. Pogleala sam u avia preko gulaša koji se pušio. Nisam bila gladna. - Tako se oni svi ponašaju - rekao je opravavajudim tonom. - Naprosto su navikli na to. Nije im jasno zašto to ljue poput nas toliko intrigira. Smiješni su im astronomi koji olaze proučavati i čekaju. Oni kažu a letedi tanjuri nede n ikada odi ok su oni tamo. Kažu a bida iz letedih tanjura vole biti sami, te ih ljui s planina tako i tretiraju. Ljui s planina ne znaju tko su oni, osim što vedina njih kaže a iskapaju rue u planinama. - I ne boje ih se? - Čini se a ne. Kažu a nika nisu povrijeili nikoga, ustvari kažu a oni bježe. - I puno ih je ljudi vidjelo? - Shirley - reče avi - svatko s kim sam razgovarao, ima svoju priču o letedem tanjuru. Baš svatko. Zagleala sam se u njegove oči. Bile su mirne i rekla bih izražavale olakšanje. - Davide rekla sam - gje bih mogla nadi Mayan? Pogleao me je i slegnuo ramenima kao a mu je veliki teret pao s leđa. - Ne mogu nadi Mayan - priznao je tiho. - Strašno mi neostaje i zato se vradam ovamo u nai a de se pojaviti. Ona je izmijenila moj život. Sve o čemu mislim poteklo je o onoga što sam naučio o nje. Ona me potaknula a prona- đem nevjerojatni mir u sebi. I sve to želim prenijeti tebi. Pogleala sam kroz prozor kude s natpisom HRANA u tamom obavijene planine Ana. - Davide rekla sam - što go bih rekla o onome u čemu sam se iznenaa našla ovje, bilo bi uistinu - da se poslužim kombinacijom klišeja - remek jelo potcjenjivanja. Ustala sam o stola. Prošli smo ispo niskih vrata o našeg "hotela". - Ali hvala ti, Davide - rekla sam - hvala što imaš povjerenja u mene i što si mi ovo ispričao. Njegova je ruka nježno stisnula moje rame. ubokim glasom koji mu je zapi njao u grlu rekao je: - Nod i lijepo spavaj. Poljubila sam ga u obraz i ušla u svoju tamnu, vlažnu sobu, te odmah zaspala jer sam se, iskreno rečeno, pribojavala ostati buna i razmišljati o onome što se ogađa. 23. poglavlje

Promatrajudi stvari s najstrožeg znanstvenog stajališta, pretpostavka a među bezbrojnim svjetovima razbacanim po beskrajnom svemiru, nema inteligencije toliko vede o čovjekove koliko je njegova veda o žoharove, niti jenog bida obarenog modi a mijenja prironi tijek stvari koja je onoliko veda o čovjekove koliko je čovjekova veda o puževe, ne samo a mi zvuči potpuno neosnovano, ved je i rsko. Ne izlazedi izvan okvira poznatih nam analogija, lako je nastaniti svemir bidima koja su naprenija jena o rugih sve ok ne osegnemo nešto što se zapravo ne razlikuje o svemodi, sveprisutnosti i sveznanja. Thomas H. Huxley Eseji o nekim kontroverznim pitanjima

Iudeg sam jutra izašla na Sunce svježa kao a sam spavala cijeli tjean. avi je čekao. onio mi je naše čuveno toplo mlijeko i peciva, pa smo pili i jeli, a nakon toga pošli u šetnju. Gleala sam preko visoravni u pravcu le denih vrhova na obzoru. - Pa što se još krije tamo osim svih tih NLO-a o kojima mještani pričaju? - pitala sam zagrc- nuvši se pecivom. avi se nasmijao. Pa, ka ved pitaš, Mayan je rekla a se o visoravni između vrhova ne može odi kopnenim putem.

Zato je tamo za njih sigurno. Ka mi je to prvi put opisala, zvučalo je poput Izgubljenog obzora19. Davide - rekla sam - hm - je li Mayan rekla otkua je točno? - Naravno. S Plejada. 19 Lost Horizon - roman koji je 1933. napisao James Hilton (1900.-1954.). Radnja se odvija u Tibetu, gdje jedan Englez pronalazi raj na zemlji koji naziva Shangri-La. - Pa, jesi li ikada posumnjao u njezinu tvrdnju da je izvanzemaljka? David se nasmijao i iz usta mu je ispao zalogaj peciva. - Šališ se? Mislio sam a sam se napušio neke loše trave. Ili se ona napušila. Naravno da joj nisam povjerovao. Ustvari, kad mi je rekla, bio sam otvoreno neu godan prema njoj. Zatim me je jednog ranog jutra - zapravo u svitanje - prije nego što se itko rugi probuio - pozvala da

ođem u ponožje jene o planina i promatram njezin oređeni vrh. To sam i učinio. I znaš što sam vidio? - Što? - nisam bila sigurna a želim znati. - Promatrao sam nebo i točno izna vrha pojavili su se letedi tanjuri o kojima su mi pričali seljaci. Usrao sam se od straha. Od tada nije imala problema sa mnom. Ali moram ti redi a me je izgrila što sam je prisilio a se posluži teh- nikom 'povjerovat du ka viim'. Rekla je a sam trebao biti inteligentniji i otvoreniji. - Misliš, naivan kao ja? - Pa - odgovorio je - rekao sam ti na početku - prava inteligencija znači ne- mati prerasua i biti otvoren. To ne znači a si buala. - A ne? (Zašto sam se ona tako osjedala?) avi me je pogleao. Ne - rekao je vrlo olučno. - Slušaj, Shirl. Ovo što ti se ogađa jest zapanjujude. Isto je bilo i sa mnom. I ogađa se nevjerojatno brzo. Nema načina a se zaista sve ispriča ako se ne oe o kraja. Zato sve izglea teško. Postoji puno izvanjskih okaza o neientificiranim svemirskim letjelicama - mislim na izvore poput Zrakoplovstva, raarskih postaja, oslovno na tisude ljui koji su u isto vrijeme i na istom mjestu, zajedno s drugima vidjeli NLO- e - pa se možemo ržati toga, zar ne? - Dobro. - U redu. Ako postoje NLO-i, netko mora njima upravljati - osobno ili uz pomod aljinskog upravljača. A ako to nisu Zemljani - a svi se slažu u tome a te letjelice mogu raiti ono s čim naša tehnologija još nije upoznata - ona to moraju biti izvanzemaljci. Krišom me je pogleao a vii kako me se to ojmilo. Šteta je što svatko treba svoj vlastiti okaz - nastavio je - jer mi je Mayan rekla da su izvanzemaljci namodni zato što razumiju proces koji se ovija na uhovnom poručju života. Kaže a su znanost, uistinu visoko razvijena znanost, i duhovno razumijevanje jedno te isto. Čak je i Einstein to govorio. akle, ako si toliko omakla u uhovnim stvarima, zašto ne bi pokušala pronadi vezu s visokom tehnologijom? Ako te to ne privlači, zaboravi. Zaboravi? Bože moj, kako bi itko mogao zaboraviti nešto takvo? avi je viio a razmišljam... "bez prerasua" kako bi on rekao. - Slušaj - rekao je - ti nemaš problema sa shvadanjem reinkarnacije, zar ne? - Nemam - rekla sam - zaista ne. Ne nakon svega što sam pročitala na tu temu i oživjela. Mislim, ka igram ulogu, ogrnem se emotivnim ogrtačem ruge osobe. akle, shvadam a uša čini isto to svaki put ka se ponovno utjelovi. Sjetila sam se mnogih, mnogih glumaca i glumica koje sam poznavala, a koji su i sami bili iznenađeni otku su obili naahnude ka su se susreli s ulogama koje su im bile potpuno strane i nimalo slične onome što su osobno iskusili: puno smo puta trebali glumiti osjedaje na temelju ogađaja koje smo proživjeli u živo- tu, ali češde smo trebali u sebi pronadi osjedaje i reakcije koji su nam bili nepo- zn ati i koliko nam je bilo poznato, izvan okvira naših oživljaja. Pa ipak smo uz pomod čua naahnuda postizali ublje razumijevanje i ka smo bili iznimno o- bri, čuli bismo slabi ojek u svojoj svijesti koji nas je posjedao a smo ustvari to ved emotivno proživjeli. Moža su glumci zaista bili uhovni imitatori iskustva uše. Moža mi se zato to sve činilo poznatim. Misli su mi ponovno olutale o nezaboravnih ljetnih nodi ka sam stojedi na toploj travi gleala kroz teleskop. Bilo je kao a se sjedam "osjedaja" koji su me obuzimali ok sam gleala zvijeze. Bile su mi poznate. Jenostavno tako. Jesam li se sjedala poznavanja života tamo? Jesam li, ili ka smo ved tu, jesu li svi koji su na

Zemlji anas osjedali a su im poznati "pomodnici" s rugih nebeskih planeta tijekom naše uge borbe s traumama našeg oba? John i McPherson i Ambres rekli su upravo to. Ali tko su oni? K vragu, pomislila sam, to je potpuno jasno - oni su bestjelesne uše koje vjeruju a Zemlju ouvijek posjeduju izvanzemaljci. Davi je utjelovljena uša koja vjeruje to isto... Misli su mi olutale o Biblije i pitala sam se jesu li se Ezekiel i Mojsije, na primjer, prije toliko stoljeda našli u istim okolnostima u kojima je David vjerovao da se upoznao s Mayan sada? Prije je bilo lakše, pomislila sam. Mala i velika čua bila su praktično svakonevna stvar - svatko je vjerovao u njih. O, Bože, pomislila sam - baš kao i ovi ljui ovje... Zamolila sam avia a sjeimo na Suncu neko vrijeme. Pronašli smo trav- nato mjesto što se ugni jezilo i ispružilo između planinskih stijena. uboko smo isali nekoliko minuta i ležali gleajudi u nebo. Pokušala sam potpuno isprazniti um i naprosto "biti". Osjedala sam a avi rai isto. Ptice su cvrkutale, a rijeka je žuborila i zapljuskivala obal e. Mali crni pas lagano je prohodao pokraj nas, ostavio svoj mirisni potpis na grmu i zaovoljno ogegao alje. Prošlo je oko pola sata. Nismo razgovarali. Bilo je lijepo uživati u miru. Zatim sam čula kako je avi nešto rekao. Glas mu je zvučao nejasno i pospano. Ili sam moža je bila pospana. Pogleala sam ga. - Što je? - pitala sam. Uzdahnuo je, okrenuo se na jednu stranu i pogledao me. - Želiš li razgovarati o Mayan? - pitao je. - Zato što mi je osta pričala o tebi. - O meni? - osjedala sam se glupo: - Slušaj, avie. Ne znam baš. Mislim ona je tvoj problem. Usta su mu se razvukla u osmijeh. - O, ona nije problem - prema je tebi moža stvorila nekoliko problema. - Kako to misliš? - Pa, zato trebamo razgovarati o njoj. Razmišljala sam nekoliko trenuta ka. - Mogu li ovo snimati? - Jasno. Izvaila sam iktafon i pritisnula snimanje. Ako se ovo oista ogađa, htjela sam

biti sigurna a du to modi nekome okazati. Provjerila sam traku i nastavila. - Pa - rekoh - reci o čemu se zapravo radi, Davide? - Prije svega, sjedaš li se onog momka koji ti je ošao na vrata - otprilike pri je deset godina i donio tri kamena poglavice Masaia kojega si tako dobro poz navala? Premotala sam

film sjedanja unatrag. a, sjedala sam se kako mi je netko pozvonio na vrata u Enc inu dvije godine prije mog olaska u Afriku, negje srei- nom šezesetih. Nije se prestavio. Nije me uopde ojmio, ali mi je preao tri obojena kamena za koja je rekao a su čarobni talismani za zravlje, murost i zaštitu. Poglavica Masaia upoznao je tog čovjeka na safariju i pitao ga je li iz Ame- rike. Rekao je a jest, na što ga je poglavica upitao poznaje li mene. Rekao je a me ne poznaje, ali a je čuo za mene. Poglavica je naprosto rekao: - Možete li joj onijeti ovo? I čovjek je rekao a de se ne kako pobrinuti za to. A onda mi je sinulo. - Kako ti k vragu znaš za tog tipa? - Pa, bio sam to ja - reče avi. - Ti? Glas mi se pretvorio u pisak. - a. Smiri se, Shirl. Zapravo ni ja nisam taa znao o čemu se rai. Sve što sam znao bilo je a mi je čovj ek dao kamenje za tebe i zamolio me da ti ih pre dam. Jednostavno sam pomislio 'to je tako otkačeno' - i učinio to. - Pa što ona? - rekla sam obojno, osjedajudi se nekako napadnutom. - Pa, puno vremena nakon toga, Mayan mi je to ispričala. Objasnila mi je što to znači. Rekla je a sam bio upuden k tebi zato što smo se poznavali u prošlim životima i a deš ti jenoga ana željeti okaz za to. - Pa, čemu ona tolika prokleta tajnovitost? Zašto mi cijelo ovo vrijeme nisi rekao tko si? Dok sam izgovarala pitanje, znala sam odgovor. - Nisi bila spremna, zar ne? Stvar je bila

u tome a sam ti onio kamenje prije nego što je ijeno o nas znalo o čemu se rai. Zatim je Mayan morala uvje riti mene. A sad ja moram uvjeravati tebe... - Pretpostavljam - rekla sam polako -

ako je potreban okaz, ona to ima smisla. Ali u čemu je zapravo stvar? Što sve to znači? - Sve se svoi, Shirley, na to a deš ti biti učitelj. Poput mene. Ali u puno vedim razmjerima. - U vedim razmjerima? - DA. - Kako to misliš? Ja nisam učitelj. Nemam strpljenja. Ja sam učenik. O, Bože, pomislila sam. Zar trebam napisati knjigu o svemu ovome? Jesam li to posvjesno planirala? Jesam li zato svugje sa sobom nosila iktafon i pisala zabilješke na kraju svakoga ana? - Mislila je da

deš sa svojom osobitom mentalnom arovitošdu modi napisati zabavnu i informativnu priču o intimnom susretu s ovim stvarima i moža isto- obno poučiti ljue. Isuse, pomislila sam, ima li to smisla? Moje ruge vije knjige bile su osobne priče o mojim putovanjima i razmišljanjima u Africi, Indiji, Butanu, Americi, po litici, show businessu i Kini - jesam li sa trebala pisati o svojim prošlim životima, Bogu i izvanzemaljcima?!? Nasmijala sam se toj apsurnoj logici. - Tko bi povjerovao kad bih objavila nešto o svemu ovome? - pitala sam. - Iznenadila bi se - rekao je. - Puno se više ljui bavi tim stvarima nego što ti misliš. Svakoga pokrede želja za spoznajom istine. Svakoga. - Istine? Koje istine? Najjednostavnije istine - rekao je - o spoznaji samoga sebe. A spoznati sebe znači spoznati Boga. Hodeš redi a je to velika istina? - Upravo tako. Poanta, Shirley, i jest u tome da je jednostavno. Bog je jenostavan. Čovjek je zamršen. Čovjek je sam sebe zakomplicirao. Ali željan je razumijevanja, istine koja stoji iza sve zamršenosti. I oni koji je počinju shvadati, žue a poijele svoje razumijevanje s rugima. Ali to je samo moje mišljenje. To ne mora nužno biti istina. - Ne mora - rekao je David. Postoji samo jena istina, a to je Bog. Možeš pomodi rugima a sh vate Boga kroz spoznaju sebe ako napišeš priču o tome kako si i sama shvatila Boga kroz spoznavanje sebe. Osjetila sam kako mi se želuac zavezao u čvor i srce stalo. Bilo je istina a sam voljela opisivati svoje pustolovine u knjigama. Ali redi a sa trebam pisati o tome kako sam pronašla Boga, zvučalo mi je smiješno. Nisam bila sigurna ni a vjerujem u ono što se naziva Bogom. Zanimali su me ljui. Pomisao a sam imala prošle živote, zanimala me je zato što mi je mogla objasniti tko sam saa. - Davide - rekla sam - slušaj, moja osobnost i kako sam postala ono što jesam jest nešto u čemu se osjedam ugono, ali ne mogu redi da vjerujem u Boga. - U redu - rekao je. - Ne vjeruješ u Boga. Ti znaš Boga. Vjerovati znači prihvadati nešto nepoznato. Naprosto si zaboravila ono što ved znaš. Sjeila sam šutedi okupana Suncem, ok mi je um upaao u vlastite zamke. Zaboravila sam ono što sam ved znala. avi kao a je osjetio moj napadaj straha, odmah je nastavio: - Ti si očito oabrala krivu profesiju ako se bojiš javnog poniženja, zar ne? Uhvatio me nespremnu. - Kako to misliš? - pitala sam. - Pa - rekao je - izlažeš se toj opasnosti svaki put ka izađeš na pozornicu ili glumiš u filmu, zar ne? Nika nisam o tome razmišljala na taj način, ali imao je pravo. Imala sam užasnu tremu koja nije bila povezana s tim hodu li biti obra ili ne, ved s onim što de ljui misliti o meni. Bila je to ogromna razlika. - Jesi li ikad pomislila - nastavio je - a si moža izabrala takvo javno zanimanje kako bi svladala svoj strah o poniženja? Često sam mislila o tome, ali nika si to nisam otvoreno priznala. Žuila sam za anonimnošdu, željela sam biti poput muhe na ziu, puno me više privlačilo postavljanje pitanja nego ogovaranje na njih i ka go bih se morala javno izložiti z bog svoje profesije, nisam mogla očekati a se završi, pa a se mogu vratiti svom samotnom životu i otidi nekamo, razmišljati i pisati. Pa ipak sam i alje ostajala javna osoba kao a sam polako, malo po malo pokušavala istisnuti strah iz sebe. A u posljenje vrijeme mi je to čak polazilo za rukom. Ustvari, što sam više učila o svom unutarnjem sepstvu, sve sam se manje uzrujavala zbog onoga što rugi misle. Ouvijek sam željela biti bezbrižna i potpuno neopteredena onime što rugi misle o meni. Ustvari, mislim da sam stvo rila tako osebujnu javnu osobnost a bi ljui zaista povjerovali a mi je potpuno svejeno što itko rugi misli. Sjetila sam se kako sam jenom rekla svom savjet- niku za tisak kako želim biti potpuno slobodoumna. Zato sam rekla Davidu: - Misliš li a sam planirala postati 'slobooumna' javna osobnost kako bih mogla pisati o onome o čemu ste ti i Mayan razgovarali? - Moža - rekao je. Moža je to karma koju si oabrala. Zašto to sa samo ne ostaviš na miru zasa? Ostavim na miru? Pokušala sam spriječiti a se moj um nađe u škripcu. Osjedala sam a sam zašla u poručje aleko izna svojih mogudnosti shvadanja. Bio je to osjedaj sličan pipanju u mraku, gje su mi mogli pomodi samo klišeji poput svjetiljaka koje de mi osvijetliti put... fraze kao što su unutarnja spoznaja, viša

svijest, visoke vibracije, unutarnji mir, prosvjetljenje it., it., it. Nisam osjedala ništa o toga. apače, osjedala sam se nasamarenom. Je li me avi htio namamiti a pišem o svemu ovome? Davide - povikala sam - ti zaboga tvriš a je ta Mayan izvanzemaljka? Pa, obro. Isuse, ako tako želiš vjerovati to je tvoja stvar - ali mislim a cijela ta stvar zvuči kao hrpa sranja! Bilo je to više nego što sam mogla ponijeti. Ojenom me svlaala sumnja, osjedaj a je apsurno što mu postavljam iskrena pitanja kao a je ta iskusija uopde vjerojatna osobi koja tvri a je imala vezu s izvanzemaljkom. Ojenom je sve prevršilo mjeru. Osjedala sam više nego neprijateljstvo prema njemu. Zapravo, željela sam biti još grublja. Pisati o tome? Nisam više mogla ni misliti o tome. Osjedala sam se kao a de mi se mozak raspasti. osegnula sam svoju granicu slobooumlja. avi je i alje mirno sjeio. Zatim se okrenuo na trbuh, očito nezabrinut i nezainteresiran za ono što se odvijalo. Osjedala sam kako mi se puls ubrzava i po- čela sam računati koliko de mi trebati a siđem niz planinu i ukrcam se na zrako plov natrag u normalni svijet koji razumijem.

Misli i neprijateljski osjedaji jurili su bezglavo mojim umom kao a razgovaram sama sa sobom o vlastitoj gluposti, slobooumlju i groznoj istini a bih mogla biti jena o onih naivčina koji se rađaju svake minute kako bi to rekao RT. Barnum. David je mirno disao. - Davide! - glas mi je bio oštar. - Jesi li tu ili nisi? - Tu sam - omah je ogovorio. Glas mu je bio toliko nježan i strpljiv a me je razljutio. Pa? - rekla sam glasno i odbojno. Naslonio se na jedan lakat. - Pa, što, Shirley? Izglea a si shvatila pojam reinkarnacije, barem si jelomično uvjerena a postoje NLO -i, te da stoga netko njima upravlja. Zbog čega si zaboga uvjerena a ljuski ro ima ekskluzivno pravo na život u svemiru? Nisam znala što a mislim. Počela sam osjedati tjelesnu nelagou. Koža me je svrbjela. Sunce me je gušilo. Nisam željela biti tu. Konačno je avi rekao: - Pokušaj se smiriti. iši uboko i usreotoči se. Znam a je to borba. Prošao sam kroz isti proces. Patiš o preopteredenja. Pre - opteredenja svime. Samo nastavi vlastitim tempom i pokušaj nastaviti mirno. Tako deš napreovati. - Napredovati? vikala sam na njega. - Porivaš sve ono u što čovječanstvo vjeruje i na njegovo mjesto stavljaš neku vrstu skanaloznog metafizičkog bljez - garenja u stilu zone sumraka, i to nazivaš napretkom? Zapravo je smiješno - rekao je - Oni misle da su naši prioriteti besmislice. Mi smo još u srenjem vijeku. Zasigurno je ponašanje ljuskog roa osa potvrilo ono što govorim. Činjenica je a smo u osnovi još uvijek prilično primitivni. - Pa, dobro - rekla sam - u reu. To znam, k vragu. Ali čovjek je vjerojatno ionako sličan životinji. To objašnjava način na koji se ponašamo. akle, zašto iz- nosiš sve te ieje a smo bolji nego što jesmo? - Aha - rekao je, ali ne tonom 'nisam li ti rekao', ved više kao a sam ja potvrila ono što je govorio. - U tome je kvaka, zar ne? Uzrujana si zato što ja vjerujem u tebe više o tebe same. A to ti je izazov a postaneš bolja nego što misliš a možeš. Bože moj, pomislila sam. To je ono što sam raila Gerryju. Izahnula sam glasno što se pretvorilo u hihot, bi lo je smiješno kako sam svoj svemirski bijes osjetila na vlastitoj koži. - Osjedaš li se bolje? - pitao je David. Znam ka shvatiš, a shvatiš brzo. - Oh, sranje - rekoh. - Ne znam. Ne znam o čemu govoriš. - Jasno a znaš - rekao je nježno. Ustala sam i počela obilaziti oko avia. Željela sam ga irnuti nogom. Ne željela sam ga uariti nogom. - Ne boj se - rekao je. - Sjeti se da si na pravom putu, u suprotnom ne bi bi la ovdje. To me je nasmijalo. O, Kriste, pomislila sam. - To je ionako samo pitanje vremena - nastavio je. - Ali kao što

viiš, ako se samo obazreš oko sebe po svijetu - vrijeme ističe. To je borba, znam. Ali to je ži- vot. Opet sam se nasmijala. - I zapamti a si ved prošla kroz istu borbu u mnogim životima. Stoga se opusti. Možeš to učiniti ponovno. Kleknula sam na tlo pokraj njega. - Ali ako sam ved prošla kroz tu takozvanu borbu, zašto sa ponovno pro- lazim kroz nju? - Zato - rekao je - što moraš shvatiti i ruge viove napretka svoje uše. Str- pljenje i toleranciju, na primjer. Nije ovoljno samo intelektualno

shvatiti uhovne viove čovjeka. Moraš ih živjeti. Shvadaš? - Kako to misliš? Kao Isus Krist ili tako netko? - Točno. On je napreak svoje uše oveo o savršenstva. I rugi to mogu. To je zapravo Kristova poruka: svi ljui mogu postidi ono što je on postigao - spoznaj svoje mogudnosti, to je sve što je potrebno. - A što je s tim tvojim izvanzemaljcima? Rae li i oni to isto? Je li im to uo pde potrebno? Dakako - odgovorio je. - Svakoj je uši u svemiru to potrebno. To je svrha života. To je sve čemu nas nastoje poučiti... spoznaj sve svoje mogudnosti. Izvan - zemaljci također još uvijek uče o samima sebi. Ali nama na Zemlji neostaje naša uhovna imenzija. Pogleala sam u Sunce. Koža me prestala svrbjeti i ponovno su mi Sunčeve zrake bile ugone. Uzahnula sam sebi u brau i pogleala u iktafon. Traka o šezeset mi nuta bila je gotovo pri kraju. - Mayan uvijek kaže - David je promrmljao ispod glasa - voli Boga. Voli svog bližnjeg, voli sebe i voli Božje jelo jer si ti io tog jela. Zapamti to. I još nešto. Rekla mi je a ti ne zaboravim redi još jenu stvar. Rekla je a ako želiš ohvati- ti plo s rveta, moraš stati na rub. Zaustavio se. Isključila sam iktafon i ispružila se na leđa. Ali imam tu traku. Slušala sam je stotinu puta i čula avia kako ponavlja ri- ječi koje su mi rekli McPherson i Gerry. NLO-i kao pojava znače izazov za čovječanstvo. Znanstvenikova je užnost uhvatiti se u koštac s tim izazovom, otkriti prirodu NLO-a i utvrditi znanstvenu istinu. Dr. Feliks Zigel Moskovski zrakoplovni institut * * *

   ugo sam ležala na travi. Zatim sam osjetila kako se avi miče. Okrenula sam se i pogleala ga. Širom je otvorio oči i rukom ih zaklanjao o Sunca. Suza mu se skotrljala iz jenoga oka. Izgleao je kao a se tek probuio iz ubokog sna. Teško je uzahnuo i protegnuo se. - Kriste - rekao je potpuno sam odlutao. Oprosti, ali osjetio sam takav mir na Suncu i samo sam se prepustio i odlutao.

Protresao je ruke po zraku i obrisao oči. - Tako je toplo i divno. Samo sam ga gledala. - O čemu razmišljaš? - pitao je, brišudi kapi znoja s brae. - Koliko si ugo tako ležala? - Otprilike jedan sat rekla sam. - I imam ti nešto redi. Osobit ton moga glasa zaintrigirao ga je. Sjeo je. I ja sam učinila isto. - Nevjerojatno je to - rekla sam. - Osjedam se kao najveda glupača. K vragu i slobooumlje i inteligencija bez predrasuda. Mislim da sam prvoklasna naivna budala. David me je pogledao s tugom

u očima. - Misliš na ovo s Mayan? - rekao je. - Mislim na cijelu prokletu stvar! - rekla sam, gotovo u suzama o bijesa, oča- ja i puno ubljeg osjedaja straha a je moj bijes pogrešan... - Poznato mi je rekao je. - Isuse, kako mi je poznato. Sve sam to prošao. Ali nakon nekog vremena naprosto nisam mogao ignorirati a sam za ono što je rekla 'osjedao' a je ispravno. Znaš što mislim? Mislim, znam a se možeš izrugi- vati osjedajima. Ali na kraju krajeva osjedaji jesu sve. Mislim a čak i znanstvenici moraju imati osjedaj za nešto prije nego to počnu okazivati. Naprosto osjedam a je govorila istinu. Sjeila sam promatrajudi ga, ruke su mi opušteno ležale na travi . Zatim sam ustala i pogledala dolje u njega. - Davide - rekoh - kako znaš a nisi naprosto projicirao neku potrebu koja je izvirala uboko iz tvoje posvijesti i očitovala se u tvom vjerovanju u ono što ti je o sebi rekla ta osoba koju zoveš Mayan? Moža si imao potrebu a u to vjeru- ješ - pa je ona to osjetila i naprosto ti rekla ono što si želio čuti. avi me je pogleao zapanjeno. - Ali ja nisam želio vjerovati u to - rekao je. - Rekao sam ti. vaput sam se vradao ovamo i mjesecima razgovarao s njom prije nego što sam počeo biti ko - likotoliko ljubazan prema njoj ka mi je pokušavala objasniti te stvari. Mrzio sam ono što je govorila. Hodu redi, rekla je a je gotovo igla ruke o mene. Rekla je a sam previše neprijateljski raspoložen da bih bio tolerantan. I bila je u pravu. Uzrmala je sve u što sam vjerovao i čak narušila moje mentalno zravlje za neko vrijeme. Volio sam svoje brze aute, žene na brzinu i život u brzoj traci. Zanja stvar koju sam želio bilo je a se svega toga oreknem i postanem uhovan. Nisam bio čak ni

nesretan. Nisam ništa tražio. Ali nakon nekog vremena morao sam priznati a sve što je govorila ima smisla. - Što ima smisla, biti osoba s Plejaa? - Pa ne baš - odgovorio je. - Ne to. Njezina duhovna poruka imala je smi sla. Sva njezina učenja i objašnjenja reinkarnacije i svemirskih zakona i prave. To je

imalo smisla. O toga nisam mogao pobjedi. Pomno sam ga promatrala. Izgleao je jako iskreno. - Ne želim te ni u što uvjeravati, Shirley - rekao je. - U što vjeruješ, ovisi o tebi. Samo osjedam a ozbiljno trebaš razmotriti mogudnosti onoga što govorim. To na moj život nede utjecati ni pozitivno ni negativno. Ja obro znam u što vjerujem. Stajala sam, ruke su mi nepomično visjele uz tijelo. Još jean prljavožuti vlak prolazio je planinom. Htjela sam skočiti u svježe iskopani ugalj i valjati se po njemu, sve ok se sva ne začađavim. To bi bilo stvarno. Htjela sam plesati uz glazbu sa svakog peruanskog glazbenog automata. To bi bilo stvarno. Također sam željela skakutati pjenuš avom narančastom rijekom Mantaro, neopteredena time a bih mogla potonuti. Htjela sam otidi o leenih vrhova Huaytapallana i preletjeti preko njih kako bih vlastitim očima vijela što je s ruge strane. Ustala sam i počela hoati. avi je ostao na mjestu. Ostatak ana provela sam sama u šetnji. Moje su misli zveckale i uarale je- na o rugu poput novih ebelih lanaca... ispunjene zbunjenošdu, strahom, tugom i boli. A ona me je preplavila neočekivana bujica raosti. Što se to o- gađalo, što sam to doživljavala? Je li avi naprosto vjerovao ono u što je želio vjerovati? U mislima sam se vratila u Kaliforniju. Jesu li Kevin Ryerson i Cat imali potrebu vjerovati u uhovna bida? Jesu li Sture i Turi i Lars i Birgitta bili toliko očajni u svom životu a su imali potrebu vjerovati u to a ih utjelovljeno uhovno bide zapravo voi? Za- cijelo nitko o njih nije bio očajan. avi nika nije upoznao sve te ljue, a una- toč tome ijelio je njihovo mišljenje u svemu, o stvarnosti karmičke svemirske prave, do postojanja izvanzemaljske duhovnosti. 24. poglavlje

Uzmimo na primjer naša tijela. Vjerujem a su načinjena o bezbrojnih beskrajno sidušnih jeinki o kojih je svaka za sebe jeinka života i a te jeinke rae u skupinama - ili rojevima, kako ih ja volim zvati -i a te beskrajno sidušne jeinke žive zauvijek. Ka mi 'umremo' ti rojevi jeinki, poput roja pčela, a tako kažem, sele se nekamo rugamo i nastavljaju funkcionirati u nekom rugom obliku ili okolišu. Thomas Eison nevnik i ruga opažanja Iudeg jutra sama sam pošla u šetnju i razmišljala - nisam zapravo razmišljala, ved sam opustila novim iskustvima a prođu kroz mene ne nastojedi ih razvrstati i shvatiti. Usvojiti taj novi način razmišljanja, obiti novi uvi, imati potpuno različite poglee na život bilo je nešto što je iziskivalo i trebalo vreme na - samo vremena - da bi se iskristaliziralo. Toliko smo naviknuti na stvari s ko jima

smo orasli a se čak ni ne sjedamo nužnih razoblja tišine, razoblja ka smo potpuno isključivali svi jet, usamljenih razoblja tijekom orastanja. A moža je čovjek ouvijek trebao samodu. To se svakako moglo za mene redi u tim trenucima. Bilo je kasno popone ka sam se vratila aviu. Pođimo u sumpornu kupelj - preložila sam. - Može. ok smo se u daljavali u tom pravcu, David je izvaio iz žepa narukvicu o nečega sličnog srebru i ao mi je. Bila je istovjetna onoj koju je on nosio cijelo vrijeme. - To sam dobio od Mayan - rekao je. - Želim a je ti imaš. Nosi je na ruci cijelo vrijeme

boravka ovje. Pomodi de ti a jasnije sagleaš stvari. Stavila sam je pitajudi se što je time htio redi. -

O čega je napravljena? - pitala sam. - Oh - rekao je - ne znam, teško je redi. Ali funkcionira. - Kako to misliš? Kako funkcionira? Nisam mogla shvatiti o čemu govori. - Pa, ka je nosim, osjedam kao a su mi misli nekako pojačane, te su stoga jasnije. - Kako to? - Ne znam točno - rekao je. - Ima neke veze s onim što ona naziva tredom silom - Mayan ti je dala narukvice? - pitala sam. - Da. Spustimo se do kolibe. Onje jasnije razmišljam

pa du ti pokušati prenijeti što mi je rekla. - U reu. Temperatura je paala ok smo se spuštali prema kolibici s bazenom kasno popone; nebo je bilo tako čisto i jasno a smo vijeli Mjesec koji je visio nad na ma nalik na golemu tešku sivu kuglu. Osjetila sam kako mi u glavi bruji. Hlanoda je bila proorna. Mjesec je bio stvaran. O toj činjenici nije bilo vojbe. avi je nosio svijedu i moj iktafon. Po nodi mi je moj meki vuneni pončo bio poje- nako bitan kao šešir po anu. Mislila sam kako du se potopiti u mlaku sumpornu vou. Bolovi u mišidima su ved bili slabiji. "Voe" su bile ljekovite; to je bila či- njenica. Objesili smo ojedu na čavle zakucane u mahovinom prekrivene ziove, brzo smo se skinuli i malo po malo zagazili u vou. Mjehuridi oko nas zvučali su gotovo kao jezik. Moža je to bio način na koji voa govori. Ruke smo opustili uz tijelo, a po stopalima smo osjedali mahovinom obrasle stijene, i još jenom sam bila prijatno iznenađena ka sam osjetila kako u toj pjenušavoj voi ne mogu potonuti. Osjedala sam a ne bih mogla pasti na no čak i ka bih to željela. Pitala sam se hodu li završiti natopljena voom prije kraja ove pustolovine. Kolibica je bila tamna. avi je upalio šibicu, zapalio svijedu, nagnuo je, nakapao vosak na zemljani po pokraj nas i pričvrstio svijedu ok su se kapi vos- ka sušile na hlanom kamenu. - Opusti se malo - rekao je - napeta si poput oboša. Moram ti ispričati još toga čemu me je Mayan naučila. Zavrtjet de ti se u glavi. Kao a mi se ved nije ovoljno vrtjelo u glavi. ohvatila sam iktafon i uključila ga. - Prije svega - reče avi - pokušajmo ponoviti kemiju iz gimnazije i sastav atoma. - Nisam imala kemiju - rekla sam. - Oduvijek sam znala da

du se baviti show businessom, u tom smislu nije mi se činila korisnom. - U redu - nema problema. Znaš a je proton čestica nabijena pozitivnom energijom, a elektron negativnom. - Znam. - I znaš a su ti naboji energije u ravnoteži. - Znam. - I a negativno privlači pozitivno, ok se istovrsni naboji odbijaju. - Znam. - Znaš a elektron neprestano kruži oko protona velikom brzinom. Zapravo elektron i neutron

kruže oko protona na relativno sličan način kao što se Zemlja i rugi planeti u našem sustavu okredu oko Sunca. rugim riječima, atom je pla- netni sustav u malom. - Znam, čitala sam o tome. Vrlo uzbuljivo, mislim a je atom mikrokozam planetarnog sustava. Počinješ se pitati stane li cjelokupni svemir u kap vode. Davidovo se lice ozarilo. Ali nije stao. - Slušaj - rekao je - postoji sila koja djeluje kao vezivni element omogudujudi minijaturnom sustavu planeta a se okrede. Tu je energiju Mayan nazivala Bož- jom Silom - silom koja organizira svu materiju u svemiru. Ona organizira atom. Sve u kreaciji je stvoreno od atoma - rvede, pijesak, voa, mačji brkovi, planeti, galaktike - sve. Sve što je tjelesno, stvoreno je o atoma. Može se redi a je ta Sila prvotni Izvor, misaoni element priroe. Čekaj malo - rekoh - stani. Misaoni element. Stao je na tren i promatrao svjetlost svijede . Zatim je rekao: - Gleaj, Shirley, to du ti objasniti kasnije, može? Samo me saslušaj i ako nema smisla, zaboravi. - U redu - rekoh. - Ti si počeo. Samo polako. akle, taj Izvor je misaoni element priroe. I onda? - Dobro - rekao je - raščlanimo saa sastavne ijelove atoma. Shvadaš a se jenostavni atom sastoji od protona, neutrona i elektrona, zar ne? -Da. - Zasa shvadaš a je Izvor vezivno ljepilo koje oržava elektrone, protone i neutrone na okupu? - Pa, ako ti tako kažeš - rekla sam. - Hodeš redi da je on poput oceana u kojem sve pluta? - Vrlo dobro, da - reče avi - taj ocean oržava atome na okupu, planete na okupu, galaktike na okupu i cijeli svemir zajedno - zajedno u skladu. - To ti je

Mayan rekla? - pitala sam, osjetivši a mi se nešto kuha u glavi. David je kimnuo. - Imaj strpljenja. - U redu - progutala sam. - U redu - nastavi David. - Izvor ili 'ocean' kako ga ti nazivaš stvoren je o

suprotnih polarnosti koje su u ravnoteži. - Polarnosti? - upitala sam. - Da - reče avi. - Polarnosti pozitivno-negativno, yin-yang, danas znanstvenici to nazivaju 'kvarkovima'. - Čula sam za to - rekla sam. - To me ne čui. Neki naši znanstvenici naziru a je ta energija tu, ali je ne mogu izmjeriti zato što nije molekularna. Kažu a ta energija ispunjava među- atomski prostor, ali ne znaju što ona jest. Čak je i oni nazivaju vezivnim ele- mentom atoma kojemu su ali ime 'gluon'. Znaju a to nije tvar, ved prije jeinica energije. - Pa, točnije na što zapravo ciljaš? - Mayan kaže a je ta subatomska energija ono o čega je napravljen Izvor. Stoga, Izvor, taj oblik

energije nije molekularne priroe. Sa du ti redi ono što je najteže shvatiti, ali je isto tako najhitnije. Ta energija je energija o koje je stvorena naša uša. Naša tijela su stvorena o atoma; a naše uše o energije Izvora. Osjedala sam kako mi kapi znoja oblijevaju tjeme. Je li uša mogla biti stvorena o energije Izvora koja je jenako nestvarna kao i fizička. Je li zato uša nas- tavljala živjeti vječno? Iste misli su mi se vrtjele u glavi. aviove riječi su me spasile. - Naša znanost ne priznaje postojanje uše, te stoga ne može priznati znanstveno ustrojstvo Izvora. Ka znanost jenom ođe o utvrđivanja Izvora, ona de priznati uhovnost kao fizičku stvarnost. - Zašto? avie, zar ne viiš kakva je to kolosalna pretpostavka? Mislim, tko kaže a je taj Izvor, ako uopde postoji, nužno sila uše? To bi moglo biti bilo što - io četvrte imenzije ili prostor ili vrijeme - bilo što na svijetu. I čini mi se a u ovom trenutku ništa ne mijenja na stvari znamo li pozano o čega je napravljena uša ili ne znamo. Hodu redi, ako moramo na osnovi povjerenja prihvatiti njezino temeljno postojanje - i to i činimo jer nema nikakva dokaza - kakvog on- a smisla ima raščlanjivanje njezinih sastavnih dijelova - zašto naprosto ne pri- hvatimo njezin sastav na osnovi povjerenja? Zašto uopde postavljati pitanje o mehanici? Mehanika ima smisla samo ako se može okazati. uša je neokaziva, i stoga je, što se mene tiče, ne treba okazivati. Ali nemoj mi pokušavati proati mehaniku 'na povjerenje'. avi se tiho nasmijao. - Mayan je rekla a upravo to nije u reu s našom znanošdu. Ona ne opušta postojanje sila koje naprosto postoje u uhovnom poručju. Zato zapravo ne znaju što elektricitet jest - znaju da postoji samo zbog njegovih fizičkih posljeica. - Ali ti zaista vjeruješ a je uša fizička sila? - a, točno. Ali to je aleko različitija ursta sile o fizičkih atomskih i molekularnih sila koje čine tijelo. To je subatomska sila, inteligentna energija koja organizira život. Ona je u svakoj stanici, u NK; u nama, oko nas u svemu - svugdje - i to je ono što zovemo 'Bog'. Sa sam se ved znojila i osjedala vrtoglavicu. Ma koliko protestirala, mogla sam samo redi a mi sve to zvuči stvarno. Nisam znala zašto. Ne mogu to objasniti. Osjedala sam se kao a se prisjedam nečega uboko zakopanog u mome umu, na mjestu koje nika prije nisam otaknula. Riječi Mayan, koje mi je avi prenosio, probuile su u meni prepoznavanje, kao a sam ojenom u sreištu ugleala nešto poznato u što sam ugo gleala, ali nisam vijela. Osjedala sam a je sve što govori istina, zato što sam to ved znala negje u nekom drugom vre menu. Nije mi bila toliko poznata struktura koliko sigurno znanje i svjesnost da smi sao postoji izvan života ili raije kao nagranja i io života koji nam je poznat. - Shvadaš? - rekao je

nježno. - To je to. Taj Izvor ispunjava i organizira sav život. To je početak i kraj; alfa i omega. To je Bog stvoritelj. I ta sila je vrlo nazoč- na u nama. Piljila sam u njega. Nisam mogla govoriti. Zapravo nisam imala što redi. Mislila sam kako je rsko zamišljati Boga kao čovjeka s tjelesnim oblikom poput našega, stvorenim na našu vlastitu sliku. Nije ni čuo što smo zanemarivali uhovno. Čak i naš religijski pojam uše bio je uglavnom zasnovan na tjelesnim slikama. A znanost nije htjela priznati da bi duhovni oblik zaista mogao postojati. - Pa viiš rekao je David - ka je Krist rekao a je Bog svugje, na neki je način mislio oslovno - ono što je

mislio, bilo je a je ta uhovna energija koja upravlja životom svugje. Život je akle, kombinacija

molekularnih struktura koje su fizička tvar, ok je Izvor uhovna energija. Tjelesni oblik umire. uhovna energija živi zauvijek. Čvrsto sam se rukama obujm ila oko trbuha. Zatim sam obrisala kapi znoja s čela i ponovno se obujmila. Naglas sam rekla: - Energija se ne može uništiti, ona samo mijenja oblik - kao a recitiram školsku fiziku. - Točno - reče avi. - Sve je energija. Ali znanost se bavi isključivo onim što može vijeti i okazati. Molekularne značajke lakše je pronadi o jeinica energije. A uša je nakupina jeinica energije. Ona ima vlastitu slobonu volju i ka tijelo u kojem se nalazi umre, ona se naprosto individualizira, sve dok ne donese karmičku oluku u kakvom de se novom obliku nastaniti. Otua potječe ono što mi nazivamo reinkarnacijom. Otua život nakon smrti. Otua život prije rođenja. Šutjela sam. Željela sam razmišljati. Nisam željela razmišljati. Izna svega že- ljela sam se omarati. uboko sam isala. Osjetila sam kako mi se neka gorčina penje u grlo. Zagleala sam se u titranje svijede. Glava mi je bila neobično lagana. Tjelesno sam osjetila kako mi se otvara tunel u umu. Širio se poput špilje praz- nog prostora koji je bio otvo ren i slobodan od kaosa. Nisam ga osjedala kao misao. Bio je to stvarno tjelesni osjedaj. Plamen svijede polako se stopio s otvore nim prostorom u mom umu. Ponovno sam osjetila kako i sama postajem plamen. Nisam imala ruke, noge, tijelo, tjelesni oblik. Pretvorila sam se u taj prostor u mome umu. Osjetila sam kako

tečem u taj prostor, ispunjavam ga, lebedi se ovajam o njega, izižem se iz tijela i počinjem se dizati. Bila sam svjesna da je moje tijelo ostalo u vodi. Pogledala sam i vidjela ga dolje. David je stajao

pokraj njega. Moj uh ili um ili uša, ili što go to bilo, uspinjao se sve više u prostoru. Prošao je ravno kroz strop kolibice i nastavio se uzizati na rijekom u sutonu, oslovno sam osjedala kako letim... ne, letjeti nije obra riječ... bilo je puno njež- nije o toga... lepršanje je riječ koja to najbolje očarava... lepršala sam sve više i više, sve ok nisam vijela planine i cijeli krajolik ispo sebe i prepoznala mje sta koja sam gladala tijekom dana. Iz moga duha virila je tanka srebrna vrpca koja se

omatala, a ipak bila pričvršdena za moje tijelo u voi. Nisam sanjala. Ne, bila sam potpuno svjesna svega. Bila sam svjesna a se ne smijem izidi previsoko. Bila sam svjesna a se ne želim previše ualjiti o svoga tijela. Osjedala s am se najdublje povezanom s njime. Bilo je sigurno da imam dva oblika... svoje tijelo dolje i svoj duh koji se dizao u visine. Bila sam na dva mjesta odjednom, i to sam

potpuno prihvadala. ok sam lepršala, bila sam svjesna vibracija energije oko mene. Nis am ih mogla vijeti, ali sam iskusila nov način na koji je mogu "odutjeti". Bila je to nova i- menzija opažanja koja na neki način nije imala nikakve veze sa sluhom, viom, mirisom, okusom ili oirom. Nisam to sebi mogla opisati. Znala sam da sam tu - tjelesno - a ipak sam bila svjesna da je moje tijelo ispod mene.

Jesu li to oživjeli svi oni ljui s kojima je razgovarala Elizabeth Kubler -Ross? Je li se moja duhovna energija ovojila o mog fizičkog tijela? Jesam li lebjela kao uša? Bila sam potpuno s vjesna tih pitanja ok sam slobono lepršala izna Zemlje. Bila sam toliko svjesna onoga što sam osjedala u tim trenucima a sam shvatila koliko je fizičko tijelo beznačajno. Pretpostavljam a sam oživjela ova janje. oživjela sam va entiteta - i još puno više povrh toga. Promatrala sam srebrnu vrpcu pričvršdenu za moje tijelo. Čitala sam o sre- brnoj vrpci u metafizičkoj literaturi. Svjetlucala je u zraku. Osjedala sam kao a joj nema kraja... potpuno elastična i stalno vezana za moje tijelo. Gleala s am kroz neku vrstu uhovnog oka. Nije to bilo poput gleanja tjelesnim očima. Uspinjala sam se sve više i pitala se okle de se vrpca protezati, a a ne pukne. Onog trena ka sam pomislila na oklijevanje, uspinjanje je stalo. Svjesno sam zaustavila svoj le t u prostoru. Nisam se željela uspinjati alje. Sa sam mogla vidjeti zaobljeni obris Zemlje i tamu na drugoj polutki. Prostor oko moga duha bio je mek i

nježan i čist. Počela sam osjedati valove energijskih veza i valovitu energiju uzoraka misli. Srebrn a vrpca nije bila napeta niti nategnuta. Nježno je lebjela. Usmjerila sam se olje, natrag svom tijelu.

Polako sam se spuštala. Lagano... niže, sve niže... nježno kroz prostor lepršala sam natrag k zemlji. Vibracije ener gije bile su sve slabije... valov ita energija misli gubila se izna mene ok sam se nježno spojila, uz lagani klik ponovno kliznula u tijelo. U tijelu sam se osjedala uobno, poznato, ali istoobno nekako ograničeno i nezgrapno i sputano... Bilo mi je rago što sam se vratila, ali znala sam a du ponovno poželjeti napustiti ga. Srebrna žica pretočila se u titrajudu svjetlost svijede, protresla sam tijelo kako bih se osvijestila i pogleala u avia koji se smiješio. Stvarno nisam znala što se ogoilo. Pokušala sam objasniti aviu. - Znam - rekao je. Viiš kako je spoznaja zapravo fizički čin? - rekao je. - Ka si spoznala što je uša, tvoja uša napustila je tvoje tijelo. To je sve. Očito je bio ouševljen. - Hodeš redi a sam upravo oživjela astralnu projekciju? - pitala sam. - Naravno rekao je. - To sam i ja raio jutros, baš tu ka si ti otišla u šet- nju. Svugje tako olazim. Tako šteim benzin - nasmiješio se. - U astralnom svijetu možeš idi kamo go želiš i također upoznati razne ruge uše. Samo što se ka se vratiš u tijelo i probuiš se, često ne sjedaš gje si bio. Slično snovima. akle to se ogađa ka umreš; tvoja se uša naprosto izvoji iz tijela i leb- i uzižudi se u astralni svijet? - Dakako - reče avi - samo što srebrna vrpca pukne ka umreš. Vrpca se prekine i pukne kad tijelo više ne može oržavati životnu silu u sebi. Zapravo je vrlo jenostavno. Ne mogu ti izričito redi kakav je osjedaj umrijeti, ali mogu ti redi a je načelo isto kao i ko astralne projekcije, samo što nema tijela u koje se vradaš. Počela s am rhtati u voi. Pilo mi se toplo mlijeko... željela sam nešto pozna- to. Nisam se mogla vratiti u toplu ugonu sobu ili se kupati u kai punoj stvarno vrude pjenušave kupke. Mogla sam samo idi naprije, ma kako mi to neugodno bilo. - Mislim da bih trebala izadi iz voe - rekla sam, osjedajudi kako mi zubi cvokodu. - U redu - reče avi. - Hajemo popiti mlijeko i nešto pojesti. Energično sam istrljala kožu, sve ok nije počela brijeti i brzo navukla svu ojedu poput vještog prerušivača. Vani me je avi snažno zagrlio kao a sam maturirala ili nešto takvo. Sva moja osjetila bila su okrenuta naglavce... naime svi moji svjetovni, uvje- tovani opažaji bili su u nereu. Moji novi opažaji postajali su sve čišdi i jeno- stavniji. Ono što sam oživjela sličilo je snu, ali nije bio san. Bilo je to više kao nova imenzija. Prekrivač smirenosti obavio se oko mene ok smo pili toplo mlijeko i jeli gu- laš u ruštvu žene bez zuba i njezine jece. Prijenos nogometne utakmice u Limi glasno je treštao na raiju, koji su katkad prekiala izviješda o razbuktalim prosvjeima u Huancayu ualjenom oko sat vremena putovanja više uz planinu. Novinar ih je nazvao prosvjeima protiv "inflacije". Ljui su kamenjem i krhoti- nama gađali izloge prosvjeujudi zbog visokih troškova života. Čak i ovje u Anama ljui si nisu mogli priuštiti život, jer njihove plade nisu bile srazmjerne cijenama. avi je rekao a a de se vjerojatno ubrzo promijeniti Vlaa bilo r- žavnim uarom ili na neki rugi način, ali vjerojatno nede biti raz like jer de se isti problem javiti ponovno. Ka smo otišli van i prešli cestu o našeg "hotela", bio je mrak. Spotaknuli smo se o veliko kamenje. avi je rekao a prosvjenici slažu na cestu veliko oblo kamenje u nizu a bi spriječili promet o Huancaya, gje je 100 000 stanovnika ved moralo poštivati policijski sat o evet navečer. Kamenje je također sprečavalo Vlaine snage a priteknu u pomod. Imala sam petrolejsku svjetiljku koja je oisala toplinom i širila neki zagušljivi neugoni miris. Ali barem me nešto grijalo ka sam ušla u sobu i srušila se na krevet. Hlani zemljani po smrio je na vlagu i nakon što sam se zamotala u svoj pončo, pitala sam se koliko bih bila otvorenija za nova znanja ka bi mi bilo uob- nije. Je li bilo nužno živjeti u neuobnosti kako bi se naučile osnovne stvari? - U redu - reče avi - lijepo spavaj. Opusti se. Moža demo se vijeti na astralnoj razini! Namignuo je i tiho otišao. Promatrala sam srebrni osjaj petrolejske svjetiljke sve ok me nisu zaboljele oči. Legla sam na improvizirani ležaj - slušajudi tišinu stjenovitih planina. Nisam čula

roktanje svinja vani. Mozak mi je bio u vrtlogu, misli su mi skakale i puzale jedna oko druge. Bila sam

iscrpljena. Željela sam napustiti sebe. Jesam li željela pobjedi i sakriti s e i zaboraviti sve što sam ovje oživjela? Cijeloga sam života prigrabljala, želedi osjetiti, otaknuti, oživjeti sve što sam ikako mogla. Nisam mogla zamisliti život u kojem nedu biti gorljivi suionik svakonevne jurnjave. Ipak nisam li željela svoj stari život, poznati očaj potrage za smislom i razlogom, svoje strahove, ljubomore, borbe za ono što je zaista istinito? Jesam li žujela a ponovno imam sve ono što de me razočarati ili ouševiti samo zato što mi je poznato? Hodu li se ikaa modi ponovno opustiti i vjerovati a su život i stvarnost samo ono što mogu vijeti, oirnuti i čuti? a je smrt, smrt i naprosto kraj? Jesam li se željela vratiti "sigurnom" osjedaju a bez okaza ni u što ne vrijei vjerovati? Čula sam lagano kucanje na ziu koji j e odvajao moju sobu od Davidove. - Opusti se, Shirley. avi je glasno šaptao, osjedala sam mu smijeh u glasu. - Osjedam tvoje misli i o njih ne mogu zaspati. I ja sam se nasmijala. - Ti si me u to uvalio - rekoh, promatrajudi sivi koma zia pokraj moje glave. - Sa kažeš a ti ne am spavati... - Pokušaj zaspati. San ti je potreban. - Naravno. Ali kako? Kako a zaspim ka znam a du živjeti milijun goina? Nisam sigurna a mi se i ovo osa svidjelo. - Usreotoči se. - Na što? - Na svoj zlatni san, sjedaš se? - a, sjedam se. Ali nije mi polazilo za rukom. Nisam se mogla sjetiti ničega što bih mogla nazvati svojim zlatnim snom. A to je bilo najgore od svega.

25. poglavlje

...akle, nije li cijeli naš život, o rođenja o smrti, sa svim snovima, i sam samo san, koji shvadamo kao stvarni život, a u čiju vjeroostojnost ne sumnjamo samo zato što ne znamo za nekakav stvarniji život? Naš život samo je jean o snova o tom stvarnijem životu i tako to traje beskrajno ugo sve o zanjeg, vrlo stvarnog života - života Boga. Lav Tolstoj Pisma

N ekoliko iudih ana provela sam u šetnji i razmišljanju. avi bi neka išao sa mnom, a neka ne. Poneka sam se željela vratiti kudi u Ameriku, natrag mom starom poznatom svijetu, s njegovim brzim tempom i anga- žiranošdu, njegovim šepavim onosima, njegovom nerealnom romantikom, svoj toj jurnjavi naizgled bez svrhe - ogađajima, vijestima, umjetnosti, filmovima, us- pjesima, neuspjesima, znoju, napornom radu, crnom humoru, natjecanju, novoj modi, zaradi, televizoru u boji

i slavi. Sve mi je to neostajalo. Navikla sam na to. Preživjela sam u njegovom šarolikom kaosu i neostajao mi je. Ali nisam željela više biti neispunjena u njemu. Promatrala sam ženu bez zuba kako pere ojedu gazedi po njoj u voi. Nakon toga bila je čista. Mislim ojeda. (A po svoj prilici i noge također). To je ono što sam željela učini sa svojim životom... gaziti po njemu ok ne ostane čist. Jesam li se saa mogla vratiti svom starom svijetu? Hodu li biti vije osobe? Jesam li ionako bila više o jene osobe? Zaustavila sam se tu i počela se smijati. U tome je bila cijela pouka, zar ne? Bila sam svaka osoba u životima koje sam proživjela. Vjerojatno sam ved više puta iskusila sličnu vrstu iscrpljivanja mozga. David me, dok sam prolazila kroz emotivni vrtlog, promatrao smireno i s razumijevanjem. - I ja sam morao prodi kroz isti proces - rekao je jednoga dana, dok je sjedio na

stijeni i promatrao planinsku tratinčicu. - Samo spoznaj sebe, sjedaš se? A u tebi je svemir.

Jene nodi nakon gulaša u kudi s natpisom HRANA, pitao me želim li neko vrijeme promatrati nebo. Hrana nas je ugrijala i ala nam osjedaj zaštite o hla- node. - Iemo pokušati - rekao je. - Ako bude prehlano, vratit demo se unutra. Slama je topla ako se ukopamo ovoljno uboko. T ako smo lopatom koja je pripaala jenom o ranika što su žvakali koku, iskopali prilično uboku četvrtastu rupu u mekoj zemlji iza našeg "hotela". Zatim smo je natrpali slamom. Legli smo na slamu i pokrili se s još slame. Bilo je ovoljno toplo a bih se opustila. Dok god sam mislila da mi je toplo, bilo mi je toplo. avi je promatrao nebo. Na licu mu je titrao čežnjivi izraz. Ležala sam na slami pitajudi se što du misliti o Peruu ka se vratim. Imala sam čunu naviku a osjetim nostalgiju za svakom ze mljom u kojoj sam bila - čak sam je osjetila i za Sovjetski Savez gje mi se nije baš svijelo. Nešto bi se u meni uvijek pokrenulo ka bih posjetila novo mjesto i obično bi me ta misao progonila nakon što bih je napustila. Pitala sam se u koliko sam zemalja živjela u svojim prošlim životima. Nisam shvadala zašto se ne mogu sjetiti. Zvijeze na nama oimale su se kao a su pola metra izna naših glava. Malo sam rhtala, ali uz taj veličanstveni prizor hlanoda je jelovala smiješno. avi je tiho ležao p okraj mene. Gledali smo nebo oko sat vremena. Zatim sam ga pogledala. - rago mi je što sam ošla - rekla sam. - Hvala ti. Ubrzo nakon toga smo zaspali. Ako su se i pojavili letedi tanjuri, to nam je bilo nevažno. Trebao nam je omor. Probuili smo se u svitanje i šetali kroz ra - nojutarnje sjene dva sata. Nismo puno razgovarali. A kasnije, kad smo jeli peci va i toplo mlijeko, razgovarali smo o tome kako

je utješno znati a nitko i ništa nika ne umire. Popone smo još šetali... gore -dolje uz planinu i duž obala rijeke Mantaro. Usput smo kupili jogurt s Mantara koji se prodavao uz cestu. Poskakivali smo i

trčali. Zagazili smo u hlanu rijeku i prskali se narančastom voom. Osje- dala sam a sam potpuno i ukupno u saašnjosti, a ka sam malo ospavala na kasnopoponevnom Suncu, ispružena na ugrijanoj travi, imala sam osjedaj a su mi um i srce nježni valovi tekudeg baršuna koji se svijaju svua oko mene. Počela sam osjedati (za razliku o razmišljanja) novi način gleanja na svijet i samu sebe. Osjedala sam se kao a ižem ruke o svog starog ja. Ja koje je vjerovalo a su krivnja, ljubomora, materijalizam, seksualni kompleksi i sumnje samo dio ljudske prirode. Jednom sam se pomirila s

izražavanjem tih emocija, počela sam ih prihvadati prilično ravnoušno, a sa sam morala naidi tu ravno- ušnost i upustiti se u novu vrstu životnog razmišljanja koje je iziskivalo a se ri- ješim svojih negativnosti, jer du ih ako to buem izbjegavala saa, morati kar - mički oraiti kasnije. Buudi a je bilo očito kako se moj život nede završiti mojom smrdu, bila sam osuđena na njega o kraja vječnosti. akle mogla sam ona početi omah. Takvo razmišljanje bilo je strano svemu onom što sam mogla i zamisliti. Razmišljala sam o svom životu i onosima koji me čekaju ko kude. Sjetila sam se Gerryjeve iznenadne izjave kad mi je jednog dana priznao da sam ga toliko idealizirala,

a on tome nikako nije mogao orasti. Na taj sam način ved uvjetovala našu svezu, tako a apsolutno nije mogla uspjeti. Romantične ie- je mogle su tako utjecati na čovjeka. One su naprosto onemogudavale čovjeku a živi - realno ili na rugi način, zato što je bilo nemogude ustrajati na roman- tičnim iejama. Uvijela sam a razmišljam o Gerryju na rugi način. Vijela sam ga u objektivnijem svjetlu. Sagleala sam ga puno realnije i s njegova stajališta. avi je o tome razgovarao sa mnom, premda mu nikad nisam rekla tko je Gerry. Ali David mi je pomogao da shvatim vlastite

osjedaje. ok smo razgovarali, polako mi je sinulo a su svi moji onosi s muškarcima nalikovali čahuri ljubavi i zaštite koju sam ja koristila kako bih se suzržavala. Kako bih sebe spriječila a buem uistinu slobona i sračna, isplaela sam mrežu utješne sigurnosti oko sebe i muškarca u svom životu. Stoga smo mi bili važniji o mene. Štitila sam se o vlastitih mogudnosti u ime ljubavi. avi i ja svaki smo an šetali kilometrima po žitnim poljima i už obale rijeke Mantaro. Sjeili smo i promatrali izlaske i zalaske Sunca. Kad bi me svladala tuga zbog sukoba, razgovarala bih o njemu s Davidom i on

bi me posjetio a ispitam uzroke sukoba, njegove uvjete i proturječja, te ne zaboravim kako je izbor a ostvarim novu slobou prošavši kroz proces učenja, u mojim rukama. Sjeedi opušteno, verog raspoloženja na nekom brežuljku ili u pjenušavoj sumpornoj voi, uvijek bi se iznova vradao priči o Mayan. Tijekom jenog razgovora rekla mu je kako je nužno potrebno a sve žene počnu vjerovati u sebe kao u žene i tu pronađu sigurnost. - Žene imaju pravo, bez obzira na neovisnost koju su ved postigle u SA a buu još neovisnije i slobonije - rekla je. - Niti jeno ruštvo ne može funkcionirati emokratično sve ok žene ne buu ravnopravne na svakom polju, a osobito u onosu na same sebe. I nika nedete postidi tako nešto ako ne uložit e vlastiti napor. Ustvari - rekla je - ništa ne vrijei imati ako nije postignuto ulaganjem 'vlastitog napora'. uše ljui, a osobito žena vezane su za Zemlju lancima uobnosti oma, zemlje i ogra- ničene ljubavi, i sve ok ne naučite prekinuti te lance zbog višeg znanja, nastavit dete patiti. Posjetila je avia a su žene razboritije o muškaraca što mi je ponovio ozbiljna lica. Očito je ozbiljno shvadao Mayan. rugom prilikom, Mayan mu je opisala znanost kao Božju pomagačicu. Ali rekla je a je znanos t na Zemlji toliko razvila tehnologiju da nam je praktično ouzela mogudnost a se nosimo s njom i postala prijetnja životu; te a zapravo trebamo razmontirati naše tvornice nuklearne fisije i usreotočiti svoje istraživa- nje na rješavanje problema opasnog tehnološkog otpaa svih vrsta. Čak i tehnologija, rekla je, nije sama po sebi loša ovisi o tome kako se i za što se koristi: kao na primjer navela je primjer Sunca kao neograničenog izvora energije koju bismo morali naučiti pohraniti i koristiti. T ada bi znanost, putem tehnologije služila i čovjeku i Zemlji. Mayan je neprestano naglašavala a u cjelokupnom svemiru ništa nije važni- je o živog bida, te a svako živo bide prioaje vrijenosti cjelokupnog svemira. Rekla je kako ljuski ro napreu je slijeedi spiralu koja se uspinje, iako se to moža ne oima kao napreak, upravo to jest. Sa svakim ponovnim rođenjem i promišljanjem nakon smrti, ljuski ro se uziže na višu razinu bilo a je toga svjestan ili ne. I dodala je da napredak svake pojedine uše utječe na veliki stroj i pokretanje cjelokupnog svemira jer je svaka pojeina uša izuzetno bitna. Rekla je kako čovjek ima naviku a ne vjeruje opažajima u vlastitom umu, a nam je teško osloboiti se te navike, napustiti vlastite okvire razmišljanja i o- pustiti mašti a velikim koracima zađe u ruge imenzije, nailazedi ograničenja koja nam postavljaju brojni životi naučenoga razmišljanja. U Anama smo bili ved va i pol tjena. Činilo se kao a su prošle vije i pol goine. Moja stajališta s u se očito izmijenila. Osjedala sam to u svemu o čemu sam razmišljala. Osjedala sam se kao a se moje skrivene mogudnosti otvaraju. Sa sam mislila, ka bih samo mogla zaržati taj osjedaj nakon što se vratim na Zemlju! I pitala sam se hode li moje novo stajalište promijeniti moj život. Svakih nekoliko dana putovali smo u Atauru da bismo kupili baterije, papir, olovke ili samo promatrali ljude. Nismo

vijeli nikakve prosvjee, ali policija je bila svugje. Ka sam kupovala hranu u malim, prašnjavim udanima, vode i povrde bilo je trulo, a cijene su bile nevjerojatne. Jena jabuka je koštala pee- set evet centi. Mali iktafoni koštali su 450 olara, a cijene električnih kuhinjskih aparata bile bi astronomske čak i u ruštvu s razvijenom ekonomijom: nije bilo čuo što su se pobune spremale na sve strane. Cijene su bile astronomske, a plade male. Vijela sam nekoliko Amerikanaca, uglavnom studenata koji su pla ninarili po Andama. Na nedjeljni sajam u Atauri ljudi su dolazili iz mjesta

ualjenih više stotina kilometara a bi proali robu, tu se moglo nadi sve, o antiknih gramofona, o koza. Jeli smo rižu i grah, i nije me ni najmanje brinulo hodu li o luka kojim su ukrasili jelo obiti žgaravicu ili ne. I alje smo u udanima i restoranima slušali ljue koji su nam pričali o NLO-ima. David je prevodio i svi koji su imali nekak vo iskustvo s NLO-ima, opisivali su svemirsku letjelicu u obliku

cigare iz koje su izlijetali tanjuri ili same tanjure. Gotovo svatko je imao priču o leenim vrhovima

Huaytapallana. Ili im se činilo a poneka plamte o "vatre na nebu", ili su vijeli formacije letjelica

na njima. Izglealo je a strah nije bio povezan s njihovim oživljajima, prije straho- poštovanje. I svi koji su vijeli NLO, vjerovali su a letjelica pripaa bidima iz svemira. Sjeili smo u kafidu mog zanjeg ana u Anama. Trebala sam letjeti iz Lime za New York u šest sati ujutro iudeg jutra. Promatrajudi leene vrhove, avi je ustao, uzeo tratinčicu iz vaze na stolu, zataknuo je iza uha i otišao kupiti novine na španjolskom. Vijela sam kako mu se braa objesila ka je pročitao naslove.    ošlo je o ugog nestanka struje u New Yorku - rekao je - i puno je ljui pošlo u 'besplatnu kupnju'. Besplatnu kupnju? - pitala sam. - Pljačku - objasnio je. - O, Bože - rekoh - je li netko nastradao ili poginuo, ili nešto tako? - Nastavio je čitati. - Nije - rekao je - sustav se naprosto raspao. Kao i svug je. Sa de se idi velika prašina oko jačih zakona i rea, i rasizam de se ponovno razbuktati, pretpostavljam, jer vedina onih koji su išli u kupnju nisu bili bijelci. Kroz misli mi je proletjela moja prijateljica Bella Abzug. Otprilike se sada za- huktavala njezina kaniatura za graonačelnicu. Pitala sam se je li obila izbore ili je moža trebala ostati u Zastupničkom omu. Izgubila je u natjecanju za Senat za pola postotka i mnogi su ljui vjerovali a je favorit za graonačelnicu. Rekla sam aviu o čemu razmišljam i koliko volim Bellu, i kako se naam a de biti uspješna ako je pobijeila. - I meni se ona sviđa - rekao je. - S Bellom uvijek znaš na čemu si. Pretpo- stavljam a mogu s pravom redi a ne volim ljue koji ne vole Bellu. Kimnula sam, razmišljajudi o njezinoj jakoj osobnosti i o tome kako bih joj bila pomogla u kampanji da sam tada bila u New Yorku. - Bože, pitam se je li Bela zaista pobijeila - rekoh. - Pitam se je li liberalno krilo emokratske stranke u New Yorku pre novim rascjepom ili de joj ovoga puta oista opustiti a pobijei. avi je grickao svoju tratinčicu. - Hodeš a pitamo nekoga? - Što imaš na umu? - Pa, poznajem jenu ženu koja je čuvena viovnjakinja. Na mene je ostavila nevjerojatan ojam. Pitat demo je o Belli. - Pa zašto ne - rekoh. - Ne bi mi škoilo a znam što me čeka ka se vratim u New York. avi nas je ovezao o kude izvan graa što je bila gotovo urezana u planinu. Izgleala je skromno i bila obložena bijelom štukaturom. Mlaa nam je jevojka otvorila vrata i zaželjela aviu obroošlicu kao starom znancu. Objasnio joj je kako bismo željeli vijeti njezinu majku . Ona je kim nula i rekla da majka cijelo jutro radi na sanskrtskim tekstovima. - Sanskrt? - upitala sam. - Kakve veze

ima Peruanka koja živi u Anama sa sanskrtom? - Ni ona to ne shvada - reče avi. - Nika nije učila sanskrt, svjesno ga ne zna ni čitati ni pisati, ali ka je u transu, kroz prste joj omah počne tedi to pismo. Nešto slično Muhameu koji je zapisivao Kuran iako je bio nepismen. - Hodeš redi - pitala sam - da neka je vrsta unutarnjeg glasa nadahnjuje da zapisuje stvari o kojima nema pojma? * * * - Da - reče avi. - Ona kaže a na tim nema nazor. To se ogađa u svako oba. Samo osjeti kako

ojenom počinje pisati, čak i u mraku, uge olomke uhovnog učenja na jeziku koji čak niti ne prepoznaje. - Je li netko provjerio vjerodostojnost tih odlomaka? - upitala sam. - O, dakako - rekao je - ona je u svijetu poznata kao stručnjak za sanskrt, ali nitko ne shvada kako. Povjesničari i stručnjaci za

sanskrt iz cijeloga svijeta potvrili su a je ono što ona zapisuje stvarno vrijeno. Ona kaže  a nema želju to razumjeti sve ok to pomaže ljuima. Mariju smo čekali u čistom spartanskom honiku. Ka se pojavila, zapanjio me je njezin jenostavni izgle Peruanke iz srenje klase. Šarena haljina bila joj je pripijena uz kukove, a dok je hodala, gegala se u otrcanim cipelama debelih potpetica koje su bile

izlizane s vanjske strane. Nje- zino je lice bilo iskreno i sračno, a u kosi su joj se nazirali ostaci trajne. Pozravila je avia zagrlivši ga, ok je mene primila za ruku i uvela nas u lijepo orž avanu dnevnu sobu, u kojoj se nalazio stakleni stolid i namještaj iz ame- ričke robne kude sa zastupništvom u Limi. Govorila je na španjolskom, a avi je prevoio. - Kako vam mogu pomodi? - pitala je. David je

pogledao u mene. - Želiš li pitati o Belli? - Naravno. Na brzinu sam opet ispričala nešto o Belli, a avi

je prevoio. Ispružila je ruku i rekla: - Mogu li vas zamoliti a mi ate nešto što uvijek nosite na sebi? - Zašto? - pitala sam. - Zato - rekla je - što moram osjetiti vibracije vaše energije. Skinula sam svoju ogrlicu s dijamantnim privjeskom u obliku srca ko ji sam do bila na snimanju filma Prekretnica i otad

ga stalno nosila. Maria je ržala ogrlicu u esnoj ruci, zatvorila je oči i "osjedala" vibracije. - Vi ste obra prijateljica ženi za ko ju me pitate - rekla je. Kimnula sam. - I ona se natječe za voedi položaj u vašem New Yorku. - Bila je to više tvr- nja nego pitanje. Ponovno sam kimnula. Maria je otvorila oči. - Ne - rekla je. - Ne viim a de pobijeiti. Umjesto nje viim delavog čo- vjeka ugačkih prstiju. Zbunjeno sam pogleala u avia. Nisam znala o kome to govori. Očito nije ništa znala o politici u New Yorku, naprosto je vidjela slike. - Jeste li sigurni? - pitala sam. - Mora a je posrijei pogreška. Ne znam koga to opisujete, a znam sve one koji su se kaniirali. akle, nešto ne ogovara. - Ta se osoba još nije kaniirala - glasio je odgovor. Osjetila sam kako me oko struka oblijeva znoj i promijenila sam temu. Pitala sam je o filmovima koje bih mogla snimiti. Odgovorila je a sam ved snimila jean vrlo obar koji de obiti nagrau i a je lijep

jer se rai o svijetu baleta (Prekretnica taa još nije počela igrati). Sjeila sam u tišini nekoliko trenutaka. - Također viim čovjeka koji stoji kraj prozora - rekla je. - Zuri u bijeli snijeg i shvada kako je nemogude a vas voje ostanete zajeno. Žmirnula sam i lagano se nakašljala. - ugo je razmišljao o tome, ali ne vii načina a bue s vama. Naam se a razumijete o čemu govorim. Nisam više željela govoriti o sebi. - A što je s Bellom? - pitala sam. Maria me je pogleala svojim tužnim okruglim očima. - Vaša prijateljica nede pobijeiti - rekla je. - Nede čak ni sujelovati u izborima. Delavi čovjek s ugim prstima, za kojega još nitko ne zna, onijet de pobjeu. Ustala sam zajeno s Marijom. Očito je imala rugog posla. Zahvalila sam joj. Bila je sračna i tužna. Zakopčala mi je ogrlicu oko vrata i rekla a de mi rage volje opet pomodi buem li poželjela odi. Zagrlila nas je na olasku. Bila sam uzrujana zbog onoga što j e rekla - ponajviše zbog toga što se oimala tako sigurnom. - Kako je mogla biti tako oređena? - pitala sam avia ok smo hoali o auta, sipila je kišica, polako pretvarajudi planinski grad u gomilu blata. - Ne znam - odgovorio je. - Bui strpljiva pa deš vijeti. Moža je u krivu. Ali moram priznati a joj se to rijetko ogađa. Zarhtao je i pokazao na auto. Hoala sam pokraj njega, nije mi paalo na pamet ništa što bih mogla redi. Upalio je auto, pa smo se zaputili u Llocllapampu. avi je šutio, a ja nisam htjela govorom prekinuti njegove misli, ved sam se pitala o nizu "slučajnosti" koje su pratile razvoj našeg vrlo osebujnog i ragocjenog onosa. Svaka izgovorena riječ sa je obia ublje značenje. Zašto se uopde pojavio u mom životu? Nije mogao dobiti apsolutno ništa o poznanstva sa mnom - ustvari, prije eset goina ošao je i otišao kao stranac, ostavivši mi kamenje Masaia koje nas je, čini se, oboje posjedalo a to nije bila samo puka slučajnost. Razmišljala sam o svemu što sam naučila zahvaljujudi njemu... o tajanstvenoj čuesnoj Mayan, tko go ona bila... o uhovnom svijetu s kojim su me ona i on upoznali... o njihovim riječima koje su me posjetile a se velike tajne života mogu otkriti ako samo pogleamo ublje... o knjigama koje mi je Davi prepo- ručio... o esecima ljui ovje za koje je NLO bio uobičajena pojava. Pokušala sam sve to složiti u cjelinu: seanse s Ambresom, McPhersonom i Johnom, koji su prema ualjeni svjetovima ipak govorili isto... neprekidna sveza Boga i duha i ljubavi i karme i drugih svjetova i

svemirske prave i temeljne sračnosti i u- hovnog prosvjetljenja i Isusa i letedih tanjura i Zlatnog pravila i naprednih rivi-

lizacija i "bogova" koji su ošli u vatrenim kočijama i ljui koji su tijekom cijele ljuske povijesti izvoili neobjašnjiva čua. Počinje li sve to obivati smisao? Moža ljui zaista jesu io sveukupnog svemirskog plana koji se ovija ved tisudama i tisudama goina? Postoji li mogudnost a su tvrnje

ljui koji kažu a su letjeli u svemirskim letjelicama zapravo istinite - unatoč tome što je njihove priče objavio National Enquirer20? Ne, to bi zaista bilo previše... Ali što du pouzeti u svezi sa svim tim? Bi li mi itko povjerovao ka bih pisala o tome? Je li zato avi ošao u moj život? Rekao je a du smodi snage a ponesem poniženje ako uistinu vjerujem u ono što sam naučila. Ali ona mi je rekao a vjeroostojnost moje riječi nede odi u pitanje a ko ljudi budu vjerovali da sam iskrena. Pa, to sam bila. Ali ono o čemu sam bila sigurna izazivalo je u meni osjedaj ukočenosti o straha... Vozili smo se prema Llocllapampi. Mislila sam kako du na brzinu spakirati kofer pa demo modi uživati u zalasku Sunca prije nego što pođem u Limu. Ali ka smo stigli gore, jean Peruanac obučen u uniformu čekao nas je ispre hotela. avi se okrenuo k meni i rekao: - Jean moj prijatelj ovest de te olje niz planinu. Ne govori engleski, ali je pouzan. Stidi deš na let za New York. Ja du ostati ovje još malo. Srce mi je sišlo u pete, poželjela sam zaplakati. - Čekaj malo - rekoh - samo tako? Ja odlazim, a ti ostaješ? Želim još razgovarati. Zašto ostaješ? Pogleao me je. - Ja se ne moram vratiti. Ti moraš. To je sve. Samo razmisli o svemu što se ogoilo ovih nekoliko tjeana. Polako to upijaj. To je tek početak za tebe. Sa ti treba samoda. Mislim a je bolje a se vratiš svom stvarnom ži- votu kako bi se prizemljila. Imaš bilješke i trake i milijun knjiga koje trebaš pro- čitati i i straživanja koja trebaš provesti. Učini to. Puno si razmišljala i naučila. Sa je bolje a alje nastaviš sama. Suze su mi navrle na oči. Nisam znala što a kažem. Primio me za ruku. - Po gledaj u nebo - rekao je. - Nije li to prava sloboa? Sa se pođi pakirati. Pomirena sa situacijom, zanji sam put ušla u svoju hlanu tamnu sobu. ok sam stavljala ojedu i trake i bilješke u kofer, čeznula sam za mineralnom kupelji. Te nodi nedu čuti roktanje svinja u planinskoj tišini. Nedu oprati zube u narančas- toj rijeci ujutro. Nedu šetati planinom popone. Nedu više biti s aviom. Nisam uopde razmišljala o buudnosti, a ona mi je odjednom pala u krilo.

Ka sam završila pakiranje, izašla sam van, Sunce je zalazilo. Žena bez zuba čekala je pore Plymoutha s mojim satom na prstenu. Pogleala sam avia: slegnuo je ramenima i nasmiješio se. Uzela sam sat i stavila ga joj u ruku i zatvorila njezinu šaku. Kimnula sam i nasmiješila se na njezino blagoglagoljivo oušev- ljenje i ponovno se okrenula a vidu. 20 senzacijski časopis ***

Vrlo nježno uštipnuo me je za obraz i malo ga protresao. Zgrabila sam njegovu ruku svojim rukama i čvrsto je ržala. - Zar zaista trebam sa otidi? Samo tako? Naprosto otidi? - a. ržedi me za ruku otpratio me je do moje strane Plymoutha. Osvrnula sam se i pogleala ljubičaste planine. Jenom rukom me je zagrlio, dok je dru gom otvarao vrata. - Vijet demo se opet. Obedajem. Vjeruj mi. Sjedaš se a smo ved proživjeli zajeno mnoge živote, zar ne? Počešala sam se po vratu i trudila se da ne zaplačem. Ušla sam u auto, ok je njegov prijatelj stavljao moj kofer na zanje sjeište. avi je zalupio vrata i nag nuo se k meni. - Volim te - rekao je. - I upamti a ništa nije važnije o ljubavi. Osjetila sam neponošljivu bol u grlu. Jeva sam mogla govoriti o straha a du potpuno izgubiti nadzor. - Hodu - knedla mi je stajala u grlu. - Ne shvadam, ali i ja tebe volim. - Dobro - rekao je. - A sad ii i srei ih. To je sve... jenostavno je. Bui ono što jesi, ne boj se i vo li cijeli svijet. Njegov je prijatelj upalio auto i nagazio na gas. Udaljavali smo se od grada koji nije bio grad. Nisam se osvrtala, ali sam

osjedala a avi maše, lijevo rame mu je bilo niže o esnog ok je stajao i promatrao naš olazak. ...kako čuesno uboku emotivnu snagu možemo zaobiti spoznajom a smo ved prije živjeli... shvadamo a smo živjeli samo polovično, a smo mislili polumisli, a nam je potrebna nova vjera

kako bismo spojili prošlost i buudnost preko velike usporenice saašnjosti i tako zaokružili svoj emotivni svijet u savršenu kuglu. Lafcaio Hearn Kokoro Vozač je rekao nešto na španjolskom, kimnula sam, nasmiješila se i osjetila olakšanje što ne mogu razgovarati s njim. Pokušala sam ublažiti bol u grlu upijajudi očima poznati krajolik. Spuštali smo se serpentinama niz Ane, prolazili smo pokraj ruarskih naselja, staa ljama, žena s bijelim uštirkanim šeširima širokih oboa, pokraj znaka za NLO na že- ljezničkom raskrižju. Zrak je postajao prašnjaviji, manje razrijeđen, gušdi, lakš e ga je bilo disati, ali nije bio tako opojan. Sunce je zalazilo za planinu iza nas. Brek- dudi rugom stranom strme zavijene ceste prošli smo pokraj praznih kamiona koji de se puni uglja i željezne ruače i kamenja an kasnije spuštati niz planinu. Kroz m isli su mi prolazile slike: pjenušava sumporna voa, topla poatna planinska trava, narančasta rijeka, planinski seljaci koji žvadu lišde koke zbog energije, zbunjujudi razgovori s aviom na Suncu. Zarijemala sam.    *** Probudila sam se od trzaja auta zbog rupe na putu. Tama je prekrila sve, a peruanske zvijezde

svjetlucale su poput komaa niskoletedeg kristala. Moj peruanski vozač flegmatično je vozio alje. Ulazak u Limu oimao se kao ulazak u nerazvijeni svijet. Pokušavala sam ne gleati. Kol ibe u kojima su živjeli ilegalni stanari nizale su se na obje strane ceste. Ljui su besciljno lutali. Tvornice su ispuštale prljavi im u ionako zagađeni nodni zrak. Oblaci su visjeli na graom, vlažni i gusti i truli, zaklanjajudi blještavu ljepotu rugog svijeta iznad njih. Bilo mi je hladno pa sam obukla svoj kaput boje maslaca, Ralpha Laurena kako bih se pripremila za New York. Čovjek je zaustavio auto ispre zrakoplovne tvrtke Varig i pomogao mi s koferom. Zahvalila sam mu i sjetila se da mu ne tre bam

ati novac. Rukovali smo se. Nasmiješio se i ovezao u staroj krntiji koja je bila poput oma u planinama. Potvrila sam kartu i omah otišla u zrakoplov. Nakon vosatnog leta na visini o oko 10 000 kilometara, ugleala sam na obzoru električnu ol uju koja je iz gledala kao da se Kraljevstvo nebesko sudara samo sa sobom. Munja je zaparala nebo koje je zasvijetlilo kao da je dan dokle je

sezao pogle. Golema snaga elek- triciteta nagnala me je a se šdudurim na sjeištu osjedajudi se nesigurnom po put buhe. Ništa nije bilo modnije o priroe. Osim kako kažu avi i Mayan i John i Ambres i McPherson i Cat i Cayce, i - sa sam shvadala - mnogi, mnogi rugi, ništa nije bilo modnije o kolektivne ljuske misli, te beskrajno elastične mreže snage koju zo vemo ljudska svijest, te zajeničke ljuske energije koju nazivamo našom ušom. Činilo mi se a trebam istražiti beskrajne svjetove. I ja sam željela, zaista sam željela znati. Moža ne možemo fizički okazati postoji li uša ili ne. Nisam bila sigurna da je to uopde bitno. Moža je stvarnost ionako bila samo ono što smo vjerovali a jest. Tako bi sva opažajna stvarnost bila istinska. Moža je to bila lekcija koju sam učila učila sam misliti bez ograničenja... vjerovati a je sve mogude... vjerovati a čovjek može učitini sve, uzidi se u visine, postati sve. A na nama je a takvu stvarnost svatko iznova nauči Moža je trageija ljuskog roa bila u tome što smo zaboravili a je svatko o nas božanski. A ka to shvatimo, modi demo iskorijeniti strah iz svog života. Iskorjenjujudi strah, iskorijenit demo i mržnju. I puno više o toga. Zajedno sa strahom oslobodili bismo se pohlepe i rata i ubijanja. Strah je bio korijen i zatvoreni

krug u kojem su se vrtjeli naši životi - strah od neuspjeha, strah od boli, strah o poniženja, strah o samode, o toga a nas nitko ne voli, o nas samih, strah o smrti, na kraju strah o straha. Strah je sam po sebi bio pomukao, zarazan, svojom neosnovanošdu prijetio je a nam preplavi cjelokupan život. Moža je zato vjerova nje u smrt bilo najneosnovanije od svih. Da smo doista znali kako zapravo nika ne umiremo, kako uvijek obivamo rugu priliku, a nikakva bol, nikakvo poniženje, nikakav

gubitak nika nije konačan, potpun i vječan, moža bismo mogli razumjeti a se nemamo čega bojati. Moža su ljuska bida svoju sklonost kompliciranju iskoristila a bi izbjegla ogovornosti a buu ono što zapravo porazumijevamo a jesmo o početka - u osnovi sastavni io onoga što nazivamo "Bog", te a smo bez ograničenja, gospoari svog vlastitog bo- žanskog potencijala. Sjeila sam u tišini, napeta, privezana za sjeište sigurnosnim pojasom - čo- vjekovim ogovorom na električnu oluju koja bjesni oko nas. Zrakoplov se tresao i snažno poskakivao u zastrašujudem razmetanju okrutne modi priroe koja se vijela sa svakog prozora. Nod s pretvorila u grmljavinom prošaranu električnu svjetlost ana, munja za plamtedom munjom osvjetljavala je o blake i boje i obrise neba i nalete kiše u oluji što je bjesnjela oko našeg malog zrakoplova. Nitko nije govorio. Nitko nije vrištao. Koliko sam mogla vidjeti nitko nije plakao. Nismo imali izbora. Ovakvi su trenuci, pomislila sam,

prisiljavali čovjeka a misli i proširi svoju svjesnost izvan onoga što su nas naučili. Takvi su trenuci, premda prekrat- ki i previše ualjeni, jelovali kao katalizatori za naše malo bolje shvadanje unutarnjeg nadzora za koji smo uistinu bili sposobni. Nitko u zrakoplovu nije se mo gao boriti s olujom. Nitko je nije mogao svladati. Nitko je zapravo nije mogao ra zumjeti. Ona je naprosto bila. A ta nas je

elementarna kriza zbližila jene s rugima, ijelili smo iskustvo bez ijene izgovorene riječi. Čvrsto sam olučila a se opustim, počevši o stopala. Zatim sam išla sve više, članci, noge, ruke, šake, solarni pleksus i prsa. jelovalo je. Počela sam se osjedati kao a sam io zrakoplova koji se trese i poskakuje. isanje mi se uje- načilo. Srce mi je prestalo luo uarati. Kapi znoja oko struka i na čelu, ohladile su se. Zatim sam zastala i shvatila da sam upravo navlaala strah koristedi um kako bih nazirala tijelo... pozitivnim mislima inzistirarala sam na tome a se ne bojim. A što je upravljalo mojim umom? Mogla sam samo redi moja uša. Moja je uša znala a de sve biti u reu, bez obzira što se ogoi tijelu. Moja uša - moj vlastiti nasvjesni pojeinačni io univerzalne energije vjerovala je aje ona io svega, pa čak i ove razbješnjele, neukrotive oluje. Moja je uša znala a de preživjeti, a je vječna, a živi i a je neograrničena u svom shvadanju a je i ovo što se sa ovija, samo io velike pustolovine koju zovemo život. Smirena i iscrpljena zaspala sam. 26. poglavlje Jutros prije zore uspeh se na brijeg i pogledah prepuna nebesa. I rekoh svome duhu: Kad spoznamo tajnu svih tih nebeskih tijela i u svaku raost i znanje o njima proniknemo, hodemo li ta ispunjeni i

zaovoljni bit? A uh moj reče: - Ne, tek demo se uzidi, prodi i nastaviti put. Postavljaš mi i ruga pitanja, znam, ogovaram ti a ogovora ne znam, moraš ga otkriti sam. Walt Whitman Pjesma o sebi

Ka sam stigla u New York omah sam se našla s Bellom. Bio joj je rođen- an i njezino osoblje koje joj pomaže s kampanjom organiziralo je obro- tvornu zabavu u Studiju 54. Bella je znala da sam bila u Peruu; rekla sam joj da sam meditirala u kolibici u Anama. Pročitala je moje knjige i znala a se rao upuštam u svakovrsne neo- bične pustolovine. U svakom slučaju, nije bilo vrijeme za razgovor. Rekla sam joj da sam se dobro odmorila u svojoj glinenoj kolibici i ona sa nasmijala, prevrnula

očima, a zatim se posvetila strategiji kampanje, vrativši se poznatoj vrsti luila. Pomno sam promatrala, očekujudi nešto što de potvriti ili opovrgnuti ono što mi je Maria rekla u Anama. anas je Bellino oustajanje o izbora za gra- onačelnika New Yorka avna povijest. Nije čak stigla niti o finala. E Knoch, taj visoki, prodelavi tip ugih prstiju, pobijeio je bez konkurencije. a sam barem još nešto pitala Mariu.

   Uslije niza ogađaja koji su oveli o mog putovanja u Peru i samih ogađaja u Peruu, počela sam voiti život ispo života koji je bio viljiv vedini mojih prijatelja. Glumila sam u filmovima, plesala i pjevala u svojim televizijskim emisijama, išla na turneje i nastupala uživo. Bila sam još uvijek prilično aktivna u pokretu za že nska prava, politici i borila se za ljuska prava, ali sam spoznala a mi je aleko raže putovati i razmišljati. Veza s Gerryjem se ohlaila i prekinula. Gleano iz novog ugla oista se o- imala kao nešto iz prošlog života... Obožavala sam putovati jer mi je to pomagalo a steknem točniji i objektivniji pogle na svijet i sebe samu. Proputovala sam cijelu Europu, skaninavske zemlje, jugoistočnu Aziju, Japan, Australiju, Kanau, Meksiko i boravila u brojnim američkim graovima. Što sam više putovala, to sam više učila o uhovnoj imenziji života, i sve je bolje razumjela. Moja uvjerenja oblikovala su se i potvrđivala kamo go sam išla. Otkrila sam a je teorija o napreovanju uše kroz proces reinkarnacije sa stavni dio filozofije novog doba, ne samo u Kaliforniji ved i širom cijelog Zapaa. Ka go bih se ozbiljnije zaubila u to, otkrila sam a su ljui željni usporeiti zabilješke o svojim osjedajima i sjedanjima na prošle živote, te o uhovnoj svjesnosti. Obično bi vrisnuli o srede uvijevši kako je dobro ozbiljno porazgovarati o takvim teorijama s nekim tko nije mislio da su ludi. Neki o njih bili su obični građani zemalja iz kojih su bili. Neki su bili na vrlo utjecajnim položajima u poli- tičkim i novinarskim krugovima. Ovi rugi vrlo su brižno zaržavali svoja uvjerenja samo za sebe i bili uboko žalosni što su to primorani činiti. Unatoč tome, nisam željela govoriti o sebi. Željela sam i trebala opoziciju, kritiku, ispitivanje. To sam najprije tražila u knjigama i otkrila a najuvjereniji skeptici zagovaraju najozbiljnija uvjerenja. Ne znam zašto me to iznenailo. Ljui kojima su uhovnost i viša svijest bili istinski važni, više o svega nisu željeli biti shvadeni kao varalice, šarlatani, zaveeni proroci ili malograđanski mistici. Saznala sam a su proveeni čak višegoišnji pokusi na svim poručjima parapsihologije. Literatura na tu temu bila je golema - gotovo nevjerojatna - zairala je u prošlost sve o revnog sumerskog klinastog pisma, zatim stoljedima preko egi patskih svitaka, grčkih govornika, hinuističkih svetih spisa, ruiske traicije, esenske književnosti, zapisa tajnih ruštava poput Masona i mnogih rugih; te alje o zabilježaka Carla Junga i brojnih suvremenih parapsiholoških istraživa- nja. U toj potrazi uvijek se naglašavaju potrebna prepoznavanja mogudnosti širenja ljuske svijesti kako bi čovjek mogao živjeti punijim i mirnijim životom sa i kroz uhovnu imenziju. ok sam čitala, razgovarala sam s različitim ljuima o njihovim uvjerenjima. Uvijek je iznova najjača prerasua na koju sam nailazila bila čvrsto ukorijenje- na u umovima onih koji su se smatrali intelektualcima i pragmatičarima. To su bili oni ljui koji su automatski negativno reagirali na riječi poput viovnjak, astralno, uhovna imenzija i nisu s e mogli osloboiti tog uvjetovanog refleksa. Nakon nekog vremena počela sam shvadati a ne postoji ruga vrsta obijanja uhovnih vrijenosti, neki su ljui očito imali istinsku potrebu za takvim ot porom. Oni su se pomirili sa svijetom kakav jest, prihvadajudi čua i raosti što ih život pruža, i

jenako tako prihvadajudi strah, bol i očaj. Takvi su ljui hrabro prigrlili cjelinu, voljni i željni a iu o kraja, ali su uvijek u kompasu svog života vijeli a je ovaj život jeini koji imamo. Neka ruga imenzija koja moža ima - ili nema - olučujudi utjecaj na njihove boli i raosti bila je samo zanja kap koju nisu mogli ili nisu željeli prihvatiti. Želim istaknuti a sam obro znala kako se osjedaju. Ka je dosta, onda je na kraju dosta. A ipak... A ipak kamo go sam išla, neprestano sam nailazila na uboku potrebu za uhovnošdu i proširenjem svijesti i potrebu ljui a se uruže i ulože svoju energiju u nešto što funkcionira. Saznala sam a su mnogi ljui iskusili oživljaje slične mojima: neki su s e bavili kanaliziranjem, sjedanjem iz prošlih života, razvojem uhovne svijesti i čak kontaktirali s NLO ima. Otkrila sam a uhovne zajenice poput Finhorna niču svugje u svijetu. Posjetila sam neke i

boravila u nekima o njih. Pitala sam se znači li ul azak u doba Vodenjaka (kako to nazivaju astrolozi i astronomi) također ulazak u oba ljubavi i svjetlosti. Te su vije riječi najčešde opisivale osjedaje povezane s otkridima novog oba. Neki o svjetskih vođa govorili su o uhovnosti - Pierre Trudeau poticao je "uruživanje u ljubavi" prema čovječanstvu. Zbigniew Brzezinski govorio je o "rastudoj čežnji za nečim uhovnim" u svijetu tehnologije, gje se pokazalo a materijalizam naprosto nije ovoljan. uhovna čežnja očito nije zaobišla anašnju politiku, uvjerena sam a nije ni u prošlosti. Niti je želja za izizanjem izna materijalne razine života bila nešto novo. Vratila sam se knjigama o američkom transcenentalnom pokretu. Neki o pripanika pokreta bili su Ralph Walo Emerson, Henry Thoreau, Bronson Alcott (otac Louise M. koja je postigla uspjeh Malim ženama) i eseci rugih. Protivili su se pretjeranom intelektualiziranju i opdeprihvadenom običaju a se vjeruje samo u ono što se može vijeti i okazati. Otkrili su a je to ne samo ograničavajude ved i na kraju rasipanje energije, jer se unutar takvih granica ljuske mogudnosti nika nede modi potpuno razviti. Vjerovali su a je ono što je uistinu bitno zapravo neviljivo, neoirljivo - ali ne i nestvarno. Ustvari, vrlo je zanimljivo da su Amer ičku revoluciju zamislili i inicirali oni koji su vjerovali u uhovni svijet kao sastavni io njihovih života. ok sam ponovno čitala o tom razoblju američke povijesti, shvatila sam koliko sam toga zaboravila, koliko su metafizički ovažni bili ti revolucionari. Naši praoci - Thomas Jefferson, Thomas Pine, John Adams, Benjamin Franklin, George Washington - svi su bili transcendentalisti.

Njihova uvjerenja viljiva su kroz cijeli ržavni pečat Amerike, na čijoj pole- đini stoji: "Poreak Novog oba počinje", zajeno s tredim okom na vrhu velike piramie u Gizi što stoji na novčanici o jenog olara! Takvom su simbolikom naši osnivači transcenentalisti protkali rađanje SA. Počela sam više čitati o tim ljuima i shvatila a su uboko osjedali prijetnju starog poretka u doba razvoja svog novog razmišljanja. Transcenentalisti su crpili svoje ieje iz kvekerske i puritanske traicije, no isto tako iz njemačke i grčke filozofije, te istočnjačkih religija. Ka su ih optužili a preziru povijest, o- govoril i su da se ljudski rod i treba osloboiti svoje povijesti. Vjerovali su a su svi opažaji relativni. Vijeli su kroz svoje oči, a ne sa svojim očima. Sve je upudivalo na to a unutarnja preobrazba mora prethoiti ruštvenoj re- formi. Neprestano su naglašavali potrebu za osobnom preobrazbom, ali ka se Američka revolucija pretvorila u inustrijsku revoluciju, transcenentalisti su bi- vali sve više izolirani i pogrešno shvadeni. Amerikanci su mislili samo na tehno logiju i strojeve. Dobili su naziv okultisti i počeli raiti unutar vlastitog kruga. Krajem evetnaestog stoljeda, najgori strahovi naših praotaca su se ostvarili. Sa smo potpuno na materijalnom putu - naše uhovno nasljeđe ugušila je inustrijalizacija, a u užbenicima povijesti jeva a se spominju naši mistični počeci. No uhovni sustav vjerovanja naših revolucionarnih praotaca ipak je našao put o umjetnosti i književnosti. Na primjer, William Blake je bio uvjeren a su američka i francuska revolucija samo prvi koraci svjetske uhovne revo lucije. Isto kao što su na Blakea utjecali njemački mistik i pisac i filozof Jacob Boehme, te Emanuel Sweenborg; sa je Blake utjecao na pisce i umjetnike i poli- tičare čije je vrijeme tek olazilo: Nathaniel Hawthorne, Emily Dickinson, Herman Melville, John Dewey, Thoreau, Gandhi, Martin Luther King - svi

su uboko vjerovali u metafizičku imenziju koja na kraju može objasniti tajnu života. Čitala sam i čitala, i sve slobonije razgovarala s ljuima o svojim iskustvima na uhovnom putu. Činilo se a su mnogi o njih željeli uspostaviti ravnotežu između svog unutarnjeg i izvanjskog života. Mnogi su u uhovnom kanaliziranju tražili ogovore s "ruge strane". Upravitelji stuija, presjenici banaka, novinari glumci i glumice, glazbenici, pisci, kudanici21i kudanice prisustvovali su uhovnom kanaliziranju poput mene. Nitko nije sumnjao u vjerodostojnost postupka. Samo su nastojali shvatiti infor macije koje su primali - o prošlim životima, psihološke poatke, savjete o prehrani i liječenju,

te znanstvene podatke: podatke o Atlantidi, Lemuriji, stvaranju svemira, izvanzemaljcima... o svemu

čega se čovjek mogao osjetiti i pitati. uhovna bida (bez tijela) postali su im prijatelji i uzanici. Ljui su raspravljali o njihovim osobnostima, njihovom humoru, njihovom razumijevanju kao da su tje

lesno prisutni. Kroz razgovor sa stotinama ljui koji su posjedivali seanse, shvatila sam a im je ugonije ka su međusobno otvoreni jeni prema rugima, za razliku o onih koji u svojim životima nemaju potrebu da spoznaju vlastitu uhovnu imenziju. Nije to bio religijski osjedaj. Niti najmanje. Bila je to naprosto spoznaja da je biti bez duhovne spoznaje, jednako kao i biti bez ruku ili nogu. Neki

su postavljali sumnjičava pitanja ka bi im postalo preteško. Ali svi oni s kojima sam razgova21 muškarac koji brine o omu ok žena olazi na posao rala samo bi nastavili govoriti. Govorili su mi o ostvarenim previđanjima što su ih obili tijekom kanaliziranja. Rekli su mi kako su neke informacije o prošlim ži- votima izmij enile njihov pogled na saašnji život. Ispričali su mi kako su im se praznima oimali životi njihovih prijatelja koji nisu ijelili njihovo zanimanje - s kojima nisu mogli razgovarati o uhovnim stvarima. Nisu svi bili povučeni ka sam ih ispitivala, ali svi su mi priznali kako im je teško razgovarati s rugima koji to ne razumiju. Živjeli su svakonevni život obo- gadeni spoznajom a imaju potporu jeni u rugima, ali uglavnom ih je najviše usredivala i raovala činjenica a ostvaruju sve bolji kontakt sa svojim duhovnim sebstvom. Neke o njihovih sveza i ugih prijateljstava na kraju su se raspale, jer više nisu mogli otvoreno govoriti o svojim uhovnim uvjerenjima i vrijenostima, a nisu mogli trpjeti ironična i intelektualna ograničenja iz prošlosti. Neki su priznali kako su osjedali a je nužno a voe vostruki život - iz straha a ne povrijee one koje vole. Istoobno je i znanost voila svoju borbu. Pročitala sam u New York Timesu da su znanstvenici bili prisiljeni objaviti svoju teoriju "Velikog praska" u stvaranju svemira. Doimalo se da su teolozi ipak bili u pravu. Biblija je govorila istinu i znanstvenici su to morali priznati. Svemir je nastao odjednom, uslijed eksplozije golemih razmjera, "u jednom t renutku u vremenu", prije otprilike dvadeset mili jardi godina. Sada su se slagali astronomski, znanstveni i

biblijski opisi Postanka, što je uglavnom razočaralo i u najmanju ruku "frustriralo" vedinu znanstvenika. Svemir se na nekim mjestima širi više o stotinu milijuna kilometara na sat. To znači a negje mora postojati početak. akle pitanje koje su znanstvenici postavili glasilo je: - Što prethoi početku? Sa zaključuju: - Morala je postojati Božja volja koja je ni iz čega stvorila prirou. akle moža je teološko objašnjenje zaista avalo o dgovor. Znanstvenici su mogli otkriti podrijetlo ljudske vrste na planetu, kemijske sastojke samoga života, stvaranje zvijeza iz prvotnih maglica: ali sa su ošli o čvrste zapreke. U članku kojega je napisao Robert Jastrow, irektor Nasinog instituta Goar za svemirska istraživanja, stoji: "Za znanstvenika koji ima potpunu vjeru u mod razuma, priča se završava poput nodne more. Izmjerio je planine neznanja, osegnuo naj- viši vrh, a zapeo i pao preko posljenjeg kamena, gje ga je očekala skupina teologa koji tu sjee ved stoljedima."    Činilo se kao a cijeli svijet juri u sukob sa samim sobom. U posljenjih stotinu goina napreovali smo više i brže nego u svim proteklim razobljima, osobito na poručju tehnologije, čijem je uspjehu orasla samo činjenica a različite znanstvene grane oslovno pucaju o novih otkrida. A taj brzi razvoj i alje se ovija. Jeni žive sjedajudi se potpuno rugačijeg svijeta u kojem su živjeli u jetinjstvu ka je tempo života bio sporiji, pa su imali vremena svratiti k susjeima i ružiti se; dok drugi koji su odrasli u dobu televizije i telefona, pripadaju kom pjutorskoj generaciji kojoj je

čitanje osano i teško, a pisanje rukom nezgono.

Energija kojom je nabijeno ovo razoblje zbog ubrzanih otkrida na svim po- ručjima izmijenila je vrijeme. oživljavali smo neku vrstu proširenja vremena, neku vrstu osjedaja ra stegnutosti vremena izazvanu poizanjem razine arenali- na u trenutku teške krize: ali to širenje, ta kriza ovijala se u golemim razmjeri ma, suočavamo se s njom svakoga ana svog života. Nije ni čuo a se sve više ljui okrede uhovnoj imenziji u potrazi za cjelovitošdu, što se izgubila u vrtlogu energije koja vibrira kroz njihove živote. Što je život postajao žešdi, to su više osjedali pot rebu da nadziru te energije. Sad mi se činilo a je ta potraga, taj osjedaj uhovne imenzije, to okretanje k Izvoru unutarnje snage neizbježno; proces nastojanja ljuske vrste a uhvati korak sa sobom; ubrzana uhovna otkrida prate energiju otkrida na rugim po- ručjima. K tome, uhovna otkrida po mojem mišljenju bila su bitna sastavnica, ako ne želimo postati ezorijentirani rugim energijama koje oašiljemo. Trebali smo se smiriti u sreištu, osjetiti unutarnju sigurnost koja opušta i usklađuje našu v italnu energiju, tako a možemo usmjeravati vlastite energije, a ne samo reagirati arenalinom na vanjske poražaje. Kako je moje uhovno zanimanje i iskustvo raslo, pisala sam sve više o njemu. Ispočetka sam to raila isključivo za sebe, zato što mi je pomagalo a sebi razjasnim ono o čemu sam razmišljala, k tome, ouvijek sam voljela pisati o stvarima koje mi se ogađaju. Ono što sam ouvijek voljela, sa je obilo novu i- menziju. Cijeli svoj život sagleala sam u novom svjetlu, ali ponekad sam se pitala kako de čitatelji reagirati na ono što stavljam na papir, ako to ika napišem u knjizi. (Sa su mi ved trebali uhovni voiči a mi opišu kakve reakcije mogu očekivati o mnogih intelektualaca koje sam poznavala - od svih onih koji nisu imali niti mrvicu iskrenog prijateljstva koje

bi im pomoglo a se smekšaju. Ali bilo mi je osta slijepih ulica u filozofiji - i nisam željela idi ruke o ljudskog roda.)

Što se mene tiče ovje i saa, ošla sam o neke vrste raskrižja. Još uvijek sam se morala b oriti sa strahom o pisanja o ovoj temi s novog stajališta. akle što bi mogao čovjek učiniti ka se suoči prema je to bilo postupno suočava- nje - sa shvadanjem a je život kakvim je ota živio, bio samo jelomično istinit? Nika nisam bila osoba koja je bježala o bilo čega. Nisam to namjeravala učini- ti ni saa. Što se tiče očitovanja u javnosti, ved sam se javno očitovala u politici, o borbi za ženska prava, o ruštvenim promjenama, ratu i o onome za što sam vjerovala a je neprava. Bila sam javna osoba. Takav je bio moj karakter. Nisam navikla zaržavati za sebe ono što me zanimalo ili ono u što sam vjerovala. Puno sam razmišljala o tome tijekom svakog razoblja svog života. Orasla sam javno. Puno sam grešaka napravila javno. Bila sam i u pravu i u krivu javno. Smijala sam se i plakala javno, zaljubljivala se javno, pisala javno, ispričavala se javno i saa pretpostavljam a du morati redi što mislim o ljudskoj duhovnosti i duhovnosti izvanzemaljaca javno. Pa neka tako bude. * * * Razgovarala sam o tome s Bellom, kao i uvijek ka se railo o zaista bitnim stvarima. Ved sam joj

avno ispričala sve što mi se ogoilo u Peruu. Znala je a nastavljam proubljivati svoja nova saznanja; a raim s meijima, iscjeliteljima i meitiram; a čitam klasike; a posjedujem uhovne centre i slično; te a nastojim proširiti i poidi svoju svijest i okučiti imenzije koje su moža izvan mogudnosti shvadanja. Sa sam joj pokušavala objasniti a politička rješenja kojima se ona bavila nisu avala ništa bolje rezultate nego u prošlosti i a je moža vrijeme a svatko o nas u svijetu saglea život iz rugog kuta. Sjeile smo u restoranu na Man - hattanu koji je otvoren cijelu nod, nakon što smo u kinu gleale još jean film koji je izrabljivao nasilje i strah. - Ne možemo alje ovako - rekla sam. - Svi smo užasnuti i prestrašeni. Mo- žemo raznijeti planet svakoga ana. Život se raspaa svu oko nas, a jeina rje- šenja koja nuimo jesu više zakona i rea i više novca za vojsku. - Pa? - rekla je ona uputivši mi jean o svojih proornih poglea. akle? Koje je tvoje rješenje? - Pa - oklijevala sam. - Eto viiš. Za početak mislim a smo svi postali robovi vlastitog straha. Stalno očekujemo a de

nas snadi velika nevolja, o te mjere a nas gotovo rauje ka stvari po u k vragu. Bella je spustila ruke u krilo i promatrala svoju ponodnu salatu. - Pa dobro - rekla je - u reu, neka stvari pođu k vragu. Političari se moraju nositi s tim. - Zar nisu moža prezauzeti s izlaženjem na kraj s nereom, pa nemaju vre mena da razmisle malo kako ga prekinuti? Bella je slegnula ramenima. - To nije nešto o čemu možeš opdenito raspravljati. Ved si se ovoljno bavila politikom a to znaš. akle, na što ciljaš? - Strah, Bella. Strah. Strah od smrti; strah od holokausta koji smo sami uzro kovali; strah od buudnosti ili strah a je nedemo imati, jer smo po prvi put u povijesti oslovno sposobni uništiti svijet; strah o puno sitnijih stvari, kao što su gubitak posla ili obitelji ili naklonost prijatelja i susjeda... - Čekaj malo. Strah je savršeno prirona stvar - u nekim situacijama on je zapravo zdrav. Čovječanstvo ne bi stiglo gje jest bez straha. - U reu. Ali po istom načelu, čovječanstvo ne bi stiglo tu gje jest a je uvijek opuštalo a strah upravlja njime. Ne kažem a je loše bojati se, ali opasno je opustiti strahu a upravlja našim životom. Povrh toga meni je vrlo važna či- njenica a je vedina tih strahova nepotrebna. - Kako to? - Pa, iskreno govoredi, Bella, ko mene je sigurna vjera u istinsko postojanje uše, mislim kao stvarnosti, ovela o potpunog preokreta. Nisam o toga ošla lako. Ali sa sam tu i vjerujem a svatko ima ušu ili bolje rečeno jest uša, božanski Izvor koji je puno puta živio prije i živjet de ponovno. - Oh - rekla je, kršedi ruke - trebali bismo se samo opustiti i sve prepustiti svemirskom planu je li tako? - Nije - rekla sam. - Ne bih to tako rekla. Pretpostavljam a je to zapravo pitanje ulaganja što je

mogude više pažnje i tolerancije u onos prema sebi i rugima s kojima olazimo u konta kt, zbog saznanja a de nam se sve što aemo vratiti. Želim redi a svatko o nas mora početi o sebe, jer je to sve što zapravo i možemo nazirati. - Znači li to a se povlačiš iz politike, pokreta za ženska prava i svega? - Nikako. Upravo suprotno. Sa du se još više uključiti i raiti. - Pa u čemu je ona razlika? Razlika je u tome kako se osjedam. Promatram cijelu stvar iz novog kuta koji ne uključuje strah. Strah nas je sve izolirao i otuđio o samih sebe i o rugih. Mnoštvo je ljui ravnoušno, apatično - Bože, znaš i sama kako je teško obiti ljue a izađu na glasovanje. aleko više ljui se naprosto previše boji a bi se brinuli za ruge ili vjeruju a ne bi ništa promijenili čak i a im je stalo. Ne shvadaju a su su upravo oni ti za koje se ne usuđuju brinuti; oni su ti koji se povlače. Umjesto toga, gunđaju o onome što rugi rae. Uvijek se ponovno vradamo na pojeinca. Ipak su oni ti koji se izoliraju o svega zbog straha. Sav ostali život na Zemlji buja o 'osjedaja'. Ljubav ili privrženos t dimenzija je koja nam ponajviše neostaje. Što se mene tiče, oni koji ne vjeruju u uhovno, u ušu i reinkarnaciju i slično, mogu početi upravo oatle, neka opuste svojoj mašti a im pomogne a zavole; a ako i ne ođu alje o toga, svijet de ipak biti ljepše mjesto. Ali ono u što čvrsto vjerujem jest a se svatko o nas može osloboiti straha ako iskreno shvati vlastitu uhovnost, prihvati je i osegne višu svijest, a rezultati de biti zapanjujudi. - Ne shvadam. Navei neki primjer - reče Bella. - Mislim, s obzirom na to kamo ovaj svijet ie, koga možeš navesti kao primjer? Razmišljala sam nekoliko trenutaka i gotovo nesvjesno rekla: - Anwar Sadat, na primjer ili Martin Luther King ili Buddha ili Krist ili Majka Tereza ili Gandhi. Svi su ti ljudi vjerovali u viši svemirski plan koji im je omogudavao a vjeruju u čovjeka i

njegove mogudnosti. Oni su naglašavali pozitivno. Tu su također i Thomas Jefferson, Thoreau, Voltaire - i mnogi drugi. - Aha - reče Bella. - Ali što si ono rekla, u što su oni vjerov ali? - U neku vrstu višeg sklaa; a su oni io vedeg plana koji nije vezan isklju- čivo za iskustvo ovoga života. - Hodeš redi a su svi oni vjerovali u reinkarnaciju? Otpila sam malo crnog vina prisjedajudi se onoga što sam pročitala o praoci- ma Američke revolucije; o njihovom zanimanju za mistične pokrete i učenja i postojanje uše. - Ne nužno - rekoh. - Ali Jefferson i Washington i Ben Franklin - ustvari, vedina onih koji su potpisali Prvih deset amandmana i sastavili Ustav, tvrdili su da vjeruju u oblik nove Republike što

de se temeljiti na uhovnim vrijenostima. A te vrijenosti, u koje su vjerovali, potječu još o hinuističkih svetih spisa i egipatskog misticizma. Zato su stavili piramiu na novčanicu o jenog dolara -

ustvari, olar i ržavni pečat puni su uhovnih simbola koji ih povezuju s razobljima aleko prije revolucije. Sva pretkršdanska vjerovanja imala su sveze s reinkarnacijom. - Pokazat deš mi svoja istraživanja? - upita Bella. - Naravno. Samo to spominjem jer su i oni bili političar i, premda nitko od anašnjih političara nije upoznat s porijetlom emokracije. Viim a su rastro- jeni zato što je sve u takvom kaosu, ali ka bi se neki o njih upoznali s onim što su naši praoci uistinu namjeravali, ka bi se mogli poistovjetiti s prvo tnim načeli- ma, moža bi rugačije glasovali i promijenili prioritete koje saa rže najvažni- jima. Moža bi čak uspjeli skrenuti s razornog puta na kojem smo sa. Bella je zapalila cigaretu i bacila šibicu u pepeljaru. - akle ti vjeruješ a su ljui io puno vedeg plana nego što vedina nas misli. Naše ieje i vjerovanja skre- nuli su s puta i zato smo tako grozno zeznuli svijet? Točno. Osim onoga 'vedina nas'. Vedina stanovnika svijeta vjeruje u reinkarnaciju i vedi plan. Zapadnjaci su oni koji su izostavili bitan dio. - A što je bitan io? - Pretpostojanje uše - činjenica a smo živjeli puno puta i živjet demo još puno puta, sve ok se ne izjenači zakon uzroka i posljeice. Bella je razmišljala neko vrijeme, uvukla im cigarete i ugo izisala. - Slušaj - rekla je - odgojena sam u ortooksnoj žiovskoj traiciji i uboka vjera u u- hovno bide mi nije strana. Nika mi prije nije takvo što rekla. - Ali - nastavila je - vjerovati u ušu je jeno. Vjerovati u reinkarnaciju uše nešto je sasvim dru go . Moža si u pravu u svezi s onim što osjedaš i u što vjeruješ, ali ja se ne mogu složiti s tim. Prema du ti priznati jeno - voljela bih a mogu. Osjetila sam kako mi suze naviru na oči. Zašto, Bella? - Zato - polako je izgovarala - što bih ona mogla vjerovati a de se sve na kraju obro završiti, čak i ako ja ne buem imala nikakva ujela. Ne bih se mogla tako snažno boriti a poboljšam stvari. Moža mi je potreban izazov. Ali, ušo moja, ka ljui poput mene ne bi obro igrali svoje uloge, moža stvari i ne bi završile tako obro. Shvadaš? Ispuhala sam nos. - Pretpostavljam - rekla sam. - a, shvadam. Moža svatko o nas ima vlastitu ulogu, ali mislim a de izazo- va, unatoč svemu, uvijek biti. Ili moža ti je u ovom životu potrebno a tako raz- mišljaš. Ja pouzano znam a sam ja živjela različite živote u različitim vreme- nima. Zbog toga se na toliko mjesta u svijetu osjedam kao oma. Obično osjedam a sam tu ved bila. I tek učim vjerovati u osjedaje za koje me um uvjerava a su smiješni. Poanta je u tome da ako se to dogodilo meni, onda se zacijelo moralo dogoditi i drugima. Koliko si puta nekoga srela i istog ga trena prepoznala kao ono što još uvijek nazivamo 'sronom ušom'? - Pa, da. - Bella je pazila na riječi. - A ti tvriš sa svog stajališta a vjeruješ kako smo svi io jedni drugih - kao i io vedeg plana? - Točno. Upravo se tu u priču uklapaju bida bez tijela. Ako sam ved živjela puno života, što sam ona raila između svakog života? Mislim, gje sam bila? Ako je energija moje uše provela neko vrijeme u eteru, kao što kažu mistični tekstovi, kakva je ona razlika između mene u razoblju između života i Toma McPhersona anas, koji kaže a je bide koje govori kroz Kevina? Hodu redi, moža postoje mnoge ruge imenzije stvarnosti o kojih je o va zemaljska samo jena. Bella me je gleala ispitivački. - Pokušavam shvatiti, - rekla je - kako si se ti upetljala u sve to. Kako se to dogodilo? Znam da ti i svi drugi poznati i inteligentni ljudi koji vjeruju

isto što i ti, niste uareni. Pa što se ona ogađa? Naslonila sam se na stolcu. - Ne znam, Bellitchka. Moža je život samo svemirska šala. Mi sve to shvadamo preozbiljno. Pokušavamo ozakoniti moralnost umjesto a je živimo, osuđujemo sve oko sebe koji misle rugačije o nas, a mož- a ne postoji samo jena stvarnost. Moža je sve stvarno - zemaljska razina, astralna razina, jednostavna razina, ne znam. Samo znam a ono što sam ja na- učila, oživjela i pročitala, ne mogu ignorirati. I zašto bih? Neki o najvedih umova na ovom planetu vjerovali su u ono što ja tek počinjem shvadati.

Zato du to istraživati, ne samo zato što sam znatiželjna ved i zato što me to usreduje. Bella se nasmiješila. - U reu, s tim se mogu složiti. Pa, reci mi koliko je to uistinu promijenilo tvoj život. To je ono što me zapravo zabrinjava. Razmišljala sam nekoliko trenutaka, pokušavajudi nadi riječi kojima bih utje- šila svoju prijateljicu. Na kraju sam rekla: - Bella, čuno je, ali spoznaja a postoji zakon uzroka i posljedice pomogla mi je da osvijestim koliko je dragocjen svaki trenutak svakoga dana. Kako to ide? - pitala je. - Ništa - oslovno ništa - nije beznačajno. Svaka misao, svaki pokret, sve što

kažem i uraim nosi energiju koja je, naam se, pozitivna. U pozaini uma neprestano sam svjesna da uistinu postoji skla, mislim, kao stvarna energija i Izvor na kojega se mogu priključiti. Svjesna sam a za sve što se ogađa postoji razlog. Isto tako, znam a de mi se svako obro koje učinim, svaka radost koju podije lim s drugima, svaki doprinos, makar to bile tek riječi 'obro jutro!', negje, jenom vratiti. Nije to samo skupljanje pozitivnih boova. Naprosto se u sebi osjedam neizmjerno bolje. Prožima me nekom vrstom osjedaja a živim u svemiru saa. Svaka sekuna tog saa postaje bitna. Ustvari, mislim da moža polako shvadam na - i to kakav - cjelovit način, a su prošlost, saašnjost i buudnost međusobno ovisne, te a su zapravo jeno te isto. - I nedeš se povudi iz svega i otidi meitirati u kolibi? Nasmijala sam se. - Nedu, obedavam ti, nedu. Morala sam neko vrijeme izbi vati ok sam istraživala sve to. Trebale su mi goine a ođem gje sam saa. Ali saa, život mi je obio novu imenziju, to mi je onijelo neizmjernu raost i ne- presušan izvor energije. Znači a se mogu još potpunije uključiti nego prije. Samo što saa ne oživljavam život kao bitku. Upravo suprotno, vjerujem a on može biti raj i što je još važnije, a to trebamo i očekivati. To je saa za mene stvarnost. Promišljanje o negativnom, samo povedava njegovu snagu. - Ali, ušo, negativno postoji. I s njime se mora razračunati, zar ne? - Naravno. Ono što govorim jest

a puno toga postoji zato što mi to želimo. Mi moramo vjerovati u pozitivnu stvarnost upravo ovje na Zemlji, jer ako vjerujemo u nju, omogudit demo joj a se i ostvari. T o je istinska snaga koju nosimo u sebi za promjene. Viiš, Bella. Uzami prirou kao učitelja. U priroi nema moral- nosti ili osuđivanja. Naravno, životinje ubijaju, ali a bi se nahranile, a ne zato što mrze, to nije 'sport'. Ne viim a nas priroa osuđuje što je pokušavamo uništiti. Ona naprosto nestane ako je uništavamo. Ali ona se ponovno vrati, zar ne? Moža u rugom obliku? akle, prava lekcija u svemu ovome jest a je ži- vot vječan bez obzira kako se mi nerazumno ponašamo. I vjerujem a su uše, neviljiva bida io cikličnog sklaa priroe. Ništa nika ne umire; samo mijenja oblik. Ako to tako shvatimo, ona je moža ovo znanost, a ne misticizam. Konobarica nam je onijela račun. - Pa - reče Bella pretpostavljam a nika nisi ništa mogla uraiti samo do pola, zar ne? - Ne. Bit de a nisam. I mislim a ono što želim postidi, jest a buem potpu- na. Po prvi put u životu počinjem shvadati što zapravo znači biti potpun. Osobito ka to uključuje prepoznavanje svega što si ika bio, što te ovoi o spoznaje tko si saa. Ne brinem o prošlosti i ne brinem se za buudnost. Mislim, jelujem i živim u saašnjosti, koju je stvorila prošlost i koja stvara buudnost. To je kao što kaže Krišnamurti - svaka je osoba svemir. Ako spoznaš sebe, spoznat deš sve. - O, Bože - reče Bella. - Je li to način na koji se postaje senatorom? - Ne znam. Je li biti senator bolje nego biti ti? - Osuđuješ li me gospođo Priroo? Primila sam je za ruku i potapšala je - Oprosti, još uvijek učim... Izašle smo u veru manhatansku nod. Pogleala sam u nebo i promatrala zvijeze ok smo šetale zajeno, ruku po ruku. Nijena o nas nije govorila. Prošle smo nekoliko ulica prije nego što je Bella olučila pozvati taksi. - Pa, ušo - rekla je - moža postoji način a se izbjegne svjetska katastrofa... Hej, Bella - rekoh - znaš li oakle potječe riječ 'katastrofa' (isaster)? - Isuse - rekla je - što je sa? Pa, potječe o latinske riječi isastrum i grčke riječi isastrato. Ka se to ras- tavi, is znači 'otkinut ili odijeljen od', a astrato znači 'zvijeza'. akle, osoba koja je 'isastrato', ovojena je o nebeskih tijela

Shirley MacLaine - NA RUBU - Putovanje u Kraljevstvo Uma i Duha

Recommend Documents