Menadžment , poslovanje i poslovna ekonomija Smjer: Ekološki menadžment Predmet: MENADŽMENT ZAŠTITE NA RADU
ZDRAVLJE I BOLESTI ZAPOSLENIH __________________________________________________ - seminarski rad -
Nastavnik: prof.dr Slađana Mirjanić Asistent: mr Ljiljana Stojanović Bjelić
Almir Pajazetović Index br. 248/10
Banja Luka, januar 2011. godine
1
SADRŽAJ Uvod 1. Zdravlje zaposlenih 1.1. Zdravstveni problemi zaposlenih 1.1.1. Pušenje 1.1.2. Alkoholizam 1.1.3. Konzumiranje droge 1.1.4. SIDA 1.1.5. Zdravstveni problemi uzrokovani radom sa računarom 1.1.6. Bolovi u leđima kao posljedica napornog fizičkog rada 1.1.7. Zdravstveni problemi zbog nezdrave radne sredine 1.1.8. Stres na radu 1.1.9. Burnout – iscrpljenost 1.2. Izbjegavanje zdravstvenih problema zaposlenih 1.2.1. Wellness programi 1.2.1.1. Pasivni pristup wellness-u 1.2.1.2. Aktivni pristup wellness-u 2. Bolesti zaposlenih vezane uz rad 2.1. Definicija bolesti izazvanih radom 2.2. Vrste bolesti vezanih uz rad 2.2.1. Bolesti koštano-zglobnog sistema 2.2.2. Bolesti disajnog sistema 2.2.3. Bolesti kardiovaskularnog sistema Zaključak Literatura
3 4 4 4 5 5 6 6 6 7 7 8 9 9 9 10 10 10 12 12 13 15 16 17
2
Uvod
Zaštita i zdravlje na radu je obezbjeđivanje uslova na radu kojim se u najvećoj mogućoj mjeri smanjuju povrede na radu, profesionalna oboljenja i oboljenja u vezi sa radom i koji stvaraju pretpostavku za puno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje radnika. Zaštita i zdravlje na radu, obuhvataju skup organizovanih mjera i aktivnosti usmjerenih ka stvaranju uslova koji obezbjeđuju: a) bezbjednost na radu, b) sprečavanje i otklanjanje opasnosti i štetnosti koje mogu prouzrukovati povrede na radu, profesionalna i druga oboljenja i oštećenja zdravlja radnika na radu, c) zaštitu zdravlja i radne sposobnosti radnika. Poslodavac je dužan da obezbijedi radniku rad na radnom mjestu i u radnoj sredini u kojima su sprovedene mjere zaštite i zdravlja na radu i odgovoran je za neprimjenjivanje tih mjera. Poslodavac je dužan da obezbijedi da radni proces bude prilagođen tjelesnim i psihičkim mogućnostima radnika, a radna sredina, sredstva za rad i sredstva i oprema za ličnu zaštitu na radu budu uređeni, odnosno proizvedeni i obezbijeđeni da ne ugrožavaju zaštitu i zdravlje radnika i drugih lica. Zaposleni ne mogu raditi prekovremeno, odnosno noću ako bi po nalazu nadležnog organa za ocjenu zdravstvene sposobnosti, u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, takav rad pogoršao njihovo zdravstveno stanje. Preventivne mjere u ostvarivanju zaštite i zdravlja na radu obezbjeđuju se primjenom savremenih tehničkih, ergonomskih, zdravstvenih, obrazovnih, socijalnih, organizacionih i drugih mjera i sredstava za otklanjanje rizika od povređivanja i oštećenja zdravlja zaposlenih i / ili njihovog svođenja na najmanju moguću mjeru radi sprečavanja nesreća i povreda zdravlja, a koje proizilaze, povezane su ili se dešavaju tokom rada, smanjivanjem potencijalnih uzroka rizika u radnoj sredini. Poslodavci treba da su upoznati sa najčešćim zdravstvenim problemima zaposlenih i sa načinima upravljanja njima. Premda je medicina rada prvenstveno preventivna djelatnost, zbog svoje uloge u liječenju bolesti u čijem su nastajanju štetnosti s radnog mjesta jedini ili jedan od bitnih faktora, njena djelatnost uključuje i dijagnostiku profesionalnih bolesti i bolesti vezanih uz rad, ocjenu radne sposobnosti u oboljelih od tih bolesti, ali i u onih radnika čija je radna sposobnost izmijenjena, ali održana kao i sudjelovanje u ocjeni privremene ili trajne radne nesposobnosti. Osnovni ciljevi medicine rada su prepoznavanje štetnosti u radnom procesu, i "liječenje radnog mjesta" da se spriječi nastanak oštećenja zdravlja. U oboljelih radnika ključno je što ranije dijagnosticirati zdravstvene probleme koji su uzrokovani radnim štetnostima uz poticanje sekundarne prevencije zbog sprječavanja pogoršavanja bolesti. Sve se veća pozornost, uz zdravstvene preglede, pridaje i edukaciji radnika o postupcima kojima se smanjuju rizici nastanka bolesti. Zbog sve veće učestalosti u radno aktivnoj populaciji, a napose zbog troškova koje pojedine države imaju zbog liječenja i bolovanja koja uzrokuje ova skupina bolesti, one su u žarištu pozornosti radnika, poslodavaca i liječnika, ali i fondova zdravstvenih i penzionih osiguranja.
3
1. Zdravlje zaposlenih
Važeći
Zakon o radu u Bosni i Hercegovini određuje da je poslodavac dužan da organizuje rad kojim se obezbjeđuje zaštita života i zdravlja zaposlenih. Zaposleni ne mogu raditi prekovremeno, odnosno noću ako bi po nalazu nadležnog organa za ocjenu zdravstvene sposobnosti, u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, takav rad pogoršao njihovo zdravstveno stanje. Poslodavci treba da su upoznati sa najčešćim zdravstvenim problemima zaposlenih i sa načinima upravljanja njima. 1.1. Zdravstveni problemi zaposlenih
Neke od najčešćih zdravstvenih problema zaposlenih, te načine kako upravljati s sitima ću obraditi u ovom poglavlju. U najčešće probleme zaposlenih spadaju: - Pušenje, - Alkoholizam, - Konzumiranje drofe, - SIDA, - Zdravstveni problemi uzrokovani radom sa računarom, - Bolovi u leđima kao posljedica napornog fizičkog rada - Zdravstveni problemi zbog nezdrave radne sredine - Stres na radu - Burnout – iscrpljenost 1.1.1. Pušenje
Pušenje
je jedan od najprisutnijih zdravstvenih problema. Zaposleni pušači značajno povećavaju troškove poslodavaca preko povećanih izdataka za zdravstveno osiguranje, značajnog apsentizma i smanjenja produktivnosti rada. Pored toga pušači pogoršavaju i zdravstveno stanje radnika nepušača preko pasivnog pušenja. Preduzećima stoji na raspolaganju više alternativa u rješavanju problema pušenja: ■ ne angažovati osobe koje puše - mada bi ovo rješenje značajno smanjilo probleme pušenja, javlja se etičko pitanje, da li je prihvatljiva diskriminacija zaposlenih na bazi njihovih ličnih zdravstvenih navika. ■ restrikcija pušenja na radnom mestu - ograničenje pušenja može da se kreće od određivanja mjesta za pušenje preko potpune zabrane pušenja na radnom mestu. ■ odrediti kazne zaposlenima pušačima - smanjiti platu onih zaposlenih koji se ne pridržavaju određenih pravila. Preduzeća ovu mjeru objašnjavaju sa dodatnim iznosom izdataka za zdravstveno osiguranje ovih radnika Preporučuje se da uvođenje programa restrikcija bude postepeno, da počinje od lakših ograničenja koja i pušači mogu da održe. Zaposleni obično prihvataju ove mjere ako im se objasne ciljevi, plan i da je fokus na zdravlju svih zaposlenih. Totalna zabrana pušenja nije prihvatljiva jer se pušači ne mogu odjednom odviknuti od višegodišnjih navika.
4
1.1.2. Alkoholizam
Naučnici tvrde da 50% problema vezanih za zaposlene proizilazi iz alkoholizma. Posljedice ovog zdravstvenog problema za radnika i njegov rad su ozbiljnije nego kod pušenja. Pored smanjenja kvaliteta i kvantiteta rada, javlja se i značajan apsentizam sa posla. Prepoznavanje alkoholizma nije lako jer početni simptomi nisu specifični: kašnjenje sa posla, nepredvidivi izostanci sa posla, sporost u radu i sl. Bez obuke menadžeri teško mogu prepoznati pojavu alkoholizma. Alkoholizam je zdravstveni problem koji postepeno nastupa. Simptome u pojedinim fazama ilustruje slijedeća tabela. Faza 1. rana faza (kašnjenje, sporost) 2. faza (odsutan na više dana) 3. faza (ne vraća se na posao poslije pauze za ručak, česti izostanci) 4. krajnja faza
Performanse izvršenja poslazadataka ■ kolege se žale da osoba ne ■ nepoštovanje utvrđenih obavlja svoj radni zadatak rokova ■ radnik se ne osjeća dobro ■ manje greške Opšte ponašanje
traži novac od kolege često je na bolovanju agresivno ponašanje financijske poteškoće porodični problemi kršenje pravila zajednice konzumiranje alkohola i na radnom mjestu ■ nepouzdan ■ ozbiljni finansijski problemi ■ ozbiljni porodični problemi ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■
■gubljenje koncentracije ■propusti u radu ■ učinak daleko ispod očekivanja ■ kaznene, disciplinske mjere ■ neujednačen učinak ■nije više kompetentan za rad koji je prethodno vršio ■ odsutan zbog bolničkog liječenja
1.1.3. Konzumiranje droge
Konzumiranje droge predstavlja sve značajniji i prisutniji problem i najteži je od do sada spomenutih zdravstvenih problema. Simptomi: ■ zaposleni koji konzumiraju drogu tri puta više kasne nego ostali zaposleni, ■ tri puta više su na bolovanju nego ostali, ■ 3,6 puta su više izloženi profesionalnim nezgodama nego ostali, ■ njihova produktivnost je oko 30% od učinka ostalih zaposlenih. Mjere koje se mogu preduzeti su: ■ objavljivanje politike preduzeća koja zabranjuje posjedovanje, distribuiranje i konzumiranje droge na radnom mjestu, ■ informisanje zaposlenih o opasnostima droge, ■ testiranje zaposlenih - upućivanje zaposlenih koji uzimaju drogu na stručnu pomoć, ■ obuka menadžera i supervizora za identifikovanje simptoma konzumiranja droge, ■ izgradnja sistema za prijavljivanje zaposlenih koji uzimaju nedozvoljena sredstva, ■ inspekcija - kontrola zaposlenih.
5
1.1.4. SIDA
Predstavlja najopasniju bolest današnjice. U 2000. godini bilo je 33 miliona osoba u svijetu zaraženo sa ovom bolešću. SIDA može da izazove različite probleme na radnom mestu zaražene osobe, kao što je smanjenje produktivnosti ukoliko kolege odbiju da sarađuju sa osobama koje su oboljele od SIDE. Nadalje, tu su troškovi regrutovanja i obuke novih radnika ukoliko drugi zaposleni odbiju da sarađuju sa bolesnom osobom ili ukoliko prestaju radne sposobnosti inficirane osobe. Mjere preduzeća za upravljanje problemima koje prouzrokuje SIDA mogu se sistematizovati na slijedeći način: ■ zabrana diskriminacije na osnovu zdravstvenog stanja - infekcija SIDA, ■ adekvatna socijalizacija bolesnika SIDE, ■ zdravstvene informacije svim zaposlenima o simptomima i načinu infekcije SIDE, naročito onima koji se boje da sarađuju s bolesnicima SIDE, ■ omogućiti bolesnicima da rade sve dok to njihovo zdravstveno stanje omogućava.
1.1.5. Zdravstveni problemi uzrokovani radom sa računarom
Danas značajan dio zaposlenih većinu radnog vremena provodi pored računara, što može da izazove određene zdravstvene probleme, kao što su bol u očima, suzenje očiju, stalno naprezanje očiju, bolovi u vratu i leđima kao posljedica tzv. "statičkog" rada, odnosno, rada u relativno nepromijenjenom položaju tela, tokom dugoročnog i/ili napornog rada. Savjeti za smanjenje neželjenih dejstava rada sa računarom: ■ praviti češće pauze u radu - kod izuzetno napornog rada preporučuje se 15 minuta pauze poslije 1 sata rada, a kod srednje teških poslova 15 minuta poslije 2 sata rada, ■ radnu površinu postaviti fleksibilno da se može namjestiti po individualnim zahtjevima zaposlenog (radni sto, stolica, monitor...), ■ smanjiti blještavost površine (postavljanjem filtera, upotrebom indirektnih izvora osvjetljenja i korištenjem specifičnih naočara), ■ tastaturu postaviti ispred zaposlenog, ■ lakat i zglob zaposlenog treba da budu na istom nivou, ■ monitor treba da bude malo niže od nivoa očiju, ■ noge nasloniti na pod ili na poseban držač za noge, ■ redovno testirati zaposlene - ljekarski pregled. 1.1.6. Bolovi u leđima, kao posljedica napornog fizičkog rada
Bolovi u leđima također spadaju u češće zdravstvene probleme zaposlenih, čiji uzroci
mogu biti dizanje, guranje i nošenje teških tereta, duže sjedenje u istom položaju, vibracija tijela i tome slično. Mjere za izbjegavanje ovakvih bolova sastoje se u pažljivijoj selekciji radnika na radna mjesta sa potencijalnim opasnostima kao i u obučavanju zaposlenih o uzrocima bolova u leđima i o pravilnom položaju tijela tokom rada.
6
1.1.7. Zdravstveni problemi zbog nezdrave radne okoline
Nezdrava klima rada često dovodi do zdravstvenih problema zaposlenih. Uzroci neadekvatnih radnih uslova su: prisustvo štetnih materija u vazduhu, razna zračenja, itd. Savjeti za smanjenje neželjenih dejstava sastoje se u čestom provjetravanju radnih prostorija, izbjegavanju upotrebe sumnjivih materijala i uređaja, testiranju nove poslovne zgrade prije upotrebe - naročito ventilacionih cijevi, pažljivom analiziranju primjedbi i žalbi zaposlenih.
1.1.8. Stres na radu
Stres
predstavlja dinamične uslove u kojima je pojedinac suočen sa mogućnostima, prinudom ili zahtjevima čiji su rezultati nesigurni, ali važni po njega. Stres predstavlja šemu emotivnih i fizioloških reakcija koje nastaju kao odgovor na zahtjeve postavljene unutar ili izvan organizacije. To je svjesno procjenjivanje potencijalnih stresora sa kojima smo suočeni, pri čemu je važno da li su oni unutar naše kontrole i da li ugrožavaju datu situaciju. Stres može da utiče i pozitivno i negativno na pojedinca. Prednost stresa je što podstiče zaposlenog da da sve od sebe, da postiže maksimalne rezultate. Negativna strana stresa ogleda se u prinudi, ograničenjima i zahtjevima. Prinudama se smatraju svi stresori koji dovode do toga da ne možemo raditi ono što želimo. Spoljni zahtjevi dovode do toga da se odričemo onoga što bi smo želeli. Stres ne poznaje granice. Sprovedena istraživanja potvrđuju da u Japanu 70% radnika pati od simptoma stresa. Poznat je i fenomen karashi koji predstavlja smrt zbog pretheranog rada. Uzroke stresa možemo kategorisati u organizacione i lične stresore. Organizacioni uzroci stresa mogu biti po osnovu: zadatka, uloge, interpersonalnih zahtjeva, organizacione strukture i stila rukovođenja. a) Zahtjevi zadataka 1.zahtjevi zadataka-odnose se na dizajn posla, autonomiju i različitost radnih zadataka 2.uslovi rada - uključuju fizičke uslove, rad u prepunoj prostoriji, prekide rada zbog klijenata, telefona, itd., 3.stroge radne norme Veća autonomija smanjuje stres, dok neadekvatni dizajn zadataka i neadekvatni radni uslovi povećavaju osećaj stresa. b) Zahtjevi uloga 1.konflikt uloga - ako su različite uloge zaposlenih u suprotnosti, 2.preopterećenost ili neadekvatno nisko opterećenje, 3.dvosmislenost uloga - ako zaposlenom nije jasno šta se od njega očekuje. c) Interpersonalni zahtjevi 1.pritisak od kolega, 2.nedostatak podrške od kolega. d) Organizaciona struktura 1.preveliko opterećenje koje proizilazi iz date organizacione strukture preduzeća, 2.nemogućnost uticaja na donošenje odluka. e) Stil rukovođenja 1. neki stilovi rukovođenja (autokratski) utiču na izgradnju organizacione kulture koja se temelji na strahu, nervozi i napetosti, 2. nepotreban pritisak na radnika- određivanje suviše kratkih rokova,prijetnja otkazom 7
Lični uzroci stresa nastaju kao posljedica porodičnih i ličnih problema kao i problema koji proizilaze iz ličnosti pojedinca. Na pojavu osećaja stresa značajno utiče i to kako zaposleni doživljavaju svoje lične probleme. Razlikujemo dva tipa ophođenja prema zahtjevima: ■ Tip A - uvijek je u trci, sve rješava u zadnjem trenutku, jako je nestrpljiv, ■ Tip B - ima dovoljno vremena, stvari ne shvata previše ozbiljno. Simptomi stresa mogu biti fizički, psihički, (psiho-fizički) i promjena ponašanja. Fizički simptomi se ogledaju u promjeni metabolizma, povećanju krvnog pritiska,povećanju rizika srčanih bolesti, depresiji i tome slično. Psihički simptomi se manifestuju kao strah, dosada, kašnjenje sa posla i sve skupa smanjenje produktivnosti. Problemi u ponašanju rezultiraju u promeni običaja u vezi sa ishranom, pušenjem, problemima u spavanju, smanjenju koncentracije. Autor Levy razlikuje dva osnovna pristupa u rješavanju stresa: ■ fokusiranje na problem - rješenje problema koji izaziva stres ■fokusiranje na emocije - strategije koje pomažu da se riješe emocionalni problemi koji su posljedica stresa. Tu spadaju: pozitivno razmišljanje, uvjerenje da iz najgore situacije možemo izvući nešto dobro. Upravljanje stresom na organizacionom nivou podrazumijeva pažljivu selekciju zaposlenih na različite zadatke na osnovu toga kako podnose stres, kreiranje zdrave organizacione klime (reorganizacija, decentralizacija, uključivanje zaposlenih u donošenje odluka), smanjenje odgovornosti zaposlenih, workshop - radionice koje se bave stresom, kao i razgovor sa zaposlenima. Upravljanje stresom na individualnom nivou postiže se meditacijom, fizičkom aktivnošću, pozitivnim razmišljanjem i tome slično. Savjete za uspješnije upravljanje stresom možemo posmatrati odvojeno za zaposlene i menadžere. Savjeti za zaposlene se odnose na izgradnju kooperativnih odnosa sa kolegama : šefom, pravilno odmjeravanje tereta koje pojedinac uzima na sebe, delegiranje rutinskih poslova, svakodnevno nalaženje vremena za relaksaciju i odmor. Savjeti za menadžere se odnose na smanjenje ličnih konflikata na poslu, stvaranje otvorene komunikacije između menadžmenta i zaposlenih, i podržavanje zaposlenih, kroz razgovore i davanje savjeta.
1.1.9. Burnout - iscrpljenost
Burnout predstavlja fenomen sličan stresu. Ogleda se u totalnom trošenju fizičkih i mentalnih resursa, zbog težnje da se ispune nerealni ciljevi. Simptomi se sastoje u emocionalnoj i fizičkoj iscrpljenosti, smanjenju ličnog uspjeha, smanjenju samopoštovanja, nesposobnosti da se opusti u vanrednoj situaciji, jedino zadovoljstvo čovjek nalazi u svom radu, a kao opšti simptom i ovdje je nezaobilazan a to je smanjena produktivnost i dehumanizacija rada. Uzroci burnout-a (iscrpljenja): ■ karakteristika organizacije - formalna struktura, broj zaposlenih, količina rada, ■ percepcija organizacije - vodstvo, konflikti, podrška zaposlenih, inovacije, uloge, ■ percepcija uloge - autonomija, uključenost, kontrola, pritisak, ■ lične karakteristike - podrška prijatelja i porodice, starost, pol, samopoštovanje, ■ rezultat rada - učinak, satisfakcija.
8
Smanjenje neželjenih dejstava burnouta poželjno je učiniti po slijedećim fazama: ■ identifikacija - analiza na individualnom i organizacionom nivou, ■ prevencija - pokušaj da se izbjegnu uzroci prije nastanka osjećaja istrošenosti, ■ posredovanje - procedure za smanjenje, zaustavljanje ili zaokretanje procesa, ■ ponovno posredovanje - pronalazak i primjena tehnika za pomoć pojedincima koji se već nalaze u procesu iscrpljenja. Saveti za izbjegavanje iscrpljenja: ■ Promjeniti radne običaje - analiziranje načina provođenja radnog vremena, unijeti raznolikost u rad. ■ Povremeno odstupiti od izgrađenog ritma rada - dozvoliti sebi odmor, posvetiti se sebi, doživjeti neke nove perspektive. ■ Redefinisanje postavljenih ciljeva - analizirati dostupnost prethodnih ciljeva, da li zaslužuju da se žrtvuje vrijeme i energija za njih. ■ Razmišljati o poslu - da li bi se mogao postići isti učinak bez pretjeranog naprezanja.
1.2. Izbjegavanje zdravstvenih problema zaposlenih 1.2.1. Wellness programi
Wellness programi preduzeća imaju za cilj da doprinose očuvanju zdravlja zaposlenih i da povećaju opšti nivo zdravstvenog stanja svih zaposlenih. Imaju sveobuhvatni karakter (suprotno od programa pomoći zaposlenima u njihovim ličnim problemima - pri čemu se posmatra samo individua). Ovi programi imaju preventivni karakter - cilj je da promjene ponašanje zaposlenih koje može da dovede do zdravstvenih problema. Cilj im je da pomažu zaposlenima u identifikovanju rizičnih faktora i u njihovom eliminisanju kao i u očuvanju novog, zdravog načina življenja. Najčešće su usredsređeni na određeni zdravstveni problem - visok krvni pritisak, pušenje, gojaznost i sl. Promovišu sve što doprinosi očuvanju zdravlja - fizičku aktivnost, adekvatnu ishranu i sl. Wellness programi ne otklanjaju bolesti, već pomažu zaposlenima da izgrade takav stil života koji doprinosi očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja. Razlikujemo dva pristupa u organizovanju wellness programa, pasivni i aktivni. 1.2.1.1.Pasivni pristup wellness-u
Pasivni wellness programi uključuju:
■edukativne programe (informacije, savjeti o zdravom načinu življenja: ishrana, fizička aktivnost, relaksacija) i ■ stvaranje mogućnosti za fitness (ili u preduzeću ili izvan preduzeća pod povoljnim uslovima).
9
1.2.1.2.Aktivni pristup wellness-u
Po principima aktivnog pristupa nije dovoljno omogućiti edukaciju i priliku za fitness,
već je važno i ohrabrenje i pomoć pojedincima. Zato programi organizovani po aktivnom pristupu dopiru do pojedinca, prate i motivišu ga da istraje. Savjetodavci pripremaju individualizovane programe. Troškovi aktivnog pristupa su veći od pasivnog ali su i rezultati bolji. Wellness programi značajno doprinose očuvanju zdravlja. To potvrđuje i podatak iz Northen Telecom preduzeća, SAD, gde 91% zaposlenih koji su uključeni u program tvrde da je to doprinijelo njihovom kvalitetu rada i smanjenju stresa. Najveći efekat se postiže u smanjenju rizičnih faktora. Na žalost i u razvijenim privredama samo je manji dio zaposlenih uvidio značaj wellness programa. O namjerama ili praksi u nas, ovoga momenta još ne možemo da govorimo. Povećanje uključenosti zaposlenih u wellness programe moglo bi se postići preko: ■ podrške top menadžmenta, ■ organizovanja programa za cijelu porodicu zaposlenih, ■ organizovanja wellness programa na bazi potreba zaposlenih.
2. Bolesti zaposlenih vezane uz rad
Vrlo
se često u medicini rada govori o bolestima vezanim uz rad, a da se ne razluče profesionalne bolesti od ostalih bolesti na čiji nastanak, iako ne isključivo, utječu štetnosti sa radnog mjesta. Razlog tome je dvostruk: profesionalne bolesti čine manje od 1% svih bolesti u čijem nastanku sudjeluje štetnost s radnog mjesta, i saniranje radnog mjesta i uklanjanje profesionalne štetnosti je jedini način da se spriječi nastanak i profesionalnih bolesti i ostalih bolesti vezanih za rad
2.1. Definicija bolesti izazvanih radom
Obzirom na različitu odgovornost poslodavca za nastanak profesionalnih bolesti u odnosu na bolest vezanu uz rad, gotovo sve države Europske zajednice su načelno prihvatile podjelu predloženu na međunarodnom simpoziju koji je organizirala međunarodna organizacija rada o bolestima vezanim uz rad i profesionalnim bolestima u Linzu 1992 godine. Po zaključcima radne skupine sastavljene nakon tog simpozijuma od eksperata međunarodne organizacije rada i Svjetske zdravstvene organizacije, bolesti su u odnosu na štetnosti radnog mjesta svrstane u slijedeće skupine: 1. Profesionalna bolest - bolest je nastala kao direktna i jedina posljedica izloženosti štetnostima na radnom mjestu. Gotovo su sve članice Međunarodne organizacije rada (MOR) , prihvatile uz manje korekcije, Listu profesionalnih bolesti koju je izdala i preporučila ta organizacija.
10
2. Bolesti vezane uz rad - bolesti su u kojima je štetnost s radnog mjesta tek jedan, (ali nikada samostalno dovoljan), od mnogih uzročnih faktora. U Zakono o zdravstvenoj zaštiti navodi se da specifična zdravstvena zaštita obuhvaća sistematske preglede obzirom na kronične bolesti, ali se pojam bolesti vezanih uz rad u tom Zakonu ne spominje. Stoga specijalisti drugih specijalnosti, uključujući i liječnike porodične medicine, često ne misle na ove bolesti, ili ih nasuprot tome, svrstavaju u profesionalne bolesti. Bolesti koje se javljaju u radnoj populaciji i u čijem nastanku štetnosti s radnog mjesta nemaju nikakvu ulogu. Ove se bolesti dijele u dvije podskupine. Prvu čine bolesti kod kojih štetnosti radnog mjesta mogu uzrokovati pogoršanje osnovne bolesti iako nisu etiološki faktor u njihovom nastanku (npr. pogoršanje astme od koje zaposlenik boluje od djetinjstva u izloženosti nadražljivcima dišnih putova). Bolesti ove podskupine kod nas nazivaju bolesti pogoršane na radu.Čak i ovu podskupinu bolesti često specijalisti drugih specijalnosti proglašavaju profesionalnim bolestima ili pri ocjeni radne sposobnosti zanemaruju utjecaj radnog mjesta na pogoršanje osnovne bolesti. Drugu podskupinu u ovoj skupini čine one bolesti u čijem nastanku i težini kliničke slike štetnost s radnog mjesta nema nikakvog utjecaja (npr. astma izazvana polenom u daktilografa). Od bolesti vezanih uz rad oboli godišnje u svijetu oko 160.000.000 ljudi ili 64 na svakih 1000 zaposlenih. Procjenjuje se da godišnje oko 800.000 ljudi umre od direktnih posljedica ovih bolesti (bez posljedica povreda na radu). Gotovo trećina zaposlenih starija od 45 godina boluje od jedne od bolesti vezanih uz rad. Ukupni troškovi zbog ovih bolesti iznose prosječno oko 4% BND u zemljama Europske zajednice. Smatra se da su i ovi podaci podcijenjeni jer najbolje ove bolesti otkrivaju i rade na njihovoj prevenciji specijalisti medicine rada. Ova je struka međutim vrlo raznoliko dostupna radno sposobnoj populaciji u različitim zemljama odnosno kontinentima.Ove su bolesti česti i uzrok smrtnosti od bolesti pojedinog organskog sistema. Ovisno o ekonomskoj moći zemlje, ali i mehanizmima zaštite zdravlja radnika, velik dio zemalja, prvenstveno skandinavske, u svoje popise profesionalnih bolesti svrstavaju i poneke bolesti koje po definiciji ILO-a pripadaju bolestima vezanim uz rad. Za razliku od nekih europskih zemalja, u nas industrijski bronhitis i kronična opstruktivna plućna bolest kao najučestalije bolesti dišnog sustava, sindrom bolnih leđa i bolni vrat kao najučestalije bolesti lokomotornog sustava, nisu svrstane, zbog njihove multiple etiologije, u profesionalne bolesti, već su i dalje među bolestima vezanih uz rad. U Hrvatskoj se, nasuprot zakonodavstvu niza zemalja, svi malignomi u radnika koji su profesionalno izloženi kancerogenima prve vrste svrstavaju u profesionalne bolesti, iako je bar za neke od njih štetnost s radnog mjesta češće samo kofaktor, a rjeđe jedini faktor u nastanku bolesti. Najočitiji primjer su karcinomi pluća u pušača profesionalno izloženih azbestu.
11
2.2. Vrste bolesti vezanih uz rad 2.2.1. Bolesti koštano-zglobnog sistema
Procjenjuje se da godišnje oko 25% populacije u svijetu oboli od neke od bolesti koštano-zglobnog sistema. Velik broj zemalja pojedine sindrome prenaprezanja, osobito na rukama svrstava u profesionalne bolesti. I kod nas su to danas najučestalije profesionalne bolesti. Najčešća bolest vezana uz rad na lokomotornom sustavu je sindrom bolnih leđa (low back pain), a slijedi sindrom bolnog vrata, uključujući i tortikolis (neck pain). Među bolestima pogoršanim na radu prevladavaju degenerativne bolesti perifernih zglobova - artroze, odnosno degenerativne bolesti kralježnice- spondiloze i diskartroze, koje su normalna posljedice trošenja i degeneracije zglobne hrskavice, ali na težinu kliničke slike bolesti ili njeno pogoršanje nepovoljno utječu fizička opterećenja, te rad u nepovoljnom i prisilnom položaju tijela. Od sindroma bolnih leđa povremeno boluje od 20 do 40 % , a trajno približno 18% svih radnika mlađih od 45 godina. Povremeno boluje 60%, a trajno oko 40% svih radnika starijih od 45 godina. Barem je dio ovih bolesti u direktnoj svezi s štetnostima radnog mjesta od kojih su najočitiji teški fizički rad uz ponavljajuće zakretanje trupa, saginjanje, povlačenje, guranje, dizanje ili prenošenje tereta. Treba međutim naglasiti da je sindrom bolnih leđa čest i u zaposlenih na video-terminalima, te u službenika i činovnika. Bol je posljedica pritiska gornjeg dijela tijela na leđni dio kralježnice u sjedećem položaju. Posljedica je statičkog opterećenja vrata, leđa, nadlaktica i ramena. Već i dugotrajni sjedeći položaj uzrokuje veliko opterećenje leđnih mišića i intervertebralnih diskova. Zbog dodatnog opterećenja mekih tkiva (mišića, tetiva i sveza), rad u sjedećem položaju, osim onog u neutralnom, pojačava i bol u leđima. Ako se bol ne smiri nakon šestomjesečne fizikalne terapije neophodno je radno odterećenje oboljelog područja. Nasuprot tradiciji u zemljama europske zajednice, kod nas se u tim slučajevima najčešće radniku određuju ograničenja, uz preostalu radnu sposobnost, što najčešće demotivira radnika ili ga jatrogenizira. Samo se u rijetkim slučajevima radno mjesto ergonomski prilagodi radniku, tako da je to češće izuzetak nego pravilo. Ove su bolesti stoga i najčešći uzrok dugotrajnog nepotrebnog bolovanja. Bilo koja aktivnost u kojoj položaj glave ili vrata, nadlaktice ili ramena, nije pretežiti dio radnog vremena u neutralnom položaju može izazvati sindrom bolnog vrata. Intenzitet bolova ovisi o duljini statičkog i dinamičkog opterećenja vratnog segmenta. Najveći broj preciznih poslova izvođenih rukama, uzrok je statičkog opterećenja vrata i pojave bolova. To je vrlo čest sindrom u radnika koji rade sjedeći cijelo radno vrijeme u prisilnom položaju tijela. Rezultati istraživanja potvrđuju da prosječni daktilograf tijekom jednog sata učini više od 600 pokreta vratom, što je uzrok pojavi boli. Potvrđeno je također da je pojava boli u vratu povezana s držanjem glave u izraženoj fleksiji čak i onda kada nema drugih opterećenja. Po dosadašnjim spoznajama, u 90% muškaraca starijih od 50 godina, i u 90 % žena starijih od 60 godina su prisutne degenerativne promjena na vratnoj kralježnici. Zbog tih promjena osoba ne mora imati nikakve simptome, ali one ukazuju da dob bitno utječe na razvoj degenerativnih promjena. Tek uz povećano radno opterećenje dolazi do pojave simptoma, koji onda naglo progrediraju. Tim je značajniji podatak da više od 15% službenika, radnika u graditeljstvu i poljoprivrednika mlađih od 40 godina i više od 30 % starijih od 40 godina, ima izrazite tegobe, što upućuje na potrebu prilagođavanja radnih mjesta (stolac, radni stol, videoterminal, tipkovnica), jer je to osnovna mjera u sprječavanju bolovanja ili nastanka prijevremene invalidnosti u mladih radnika.
12
Mnoge su sličnosti u nastanku bolova u vratu i križima. Oba se sindroma javljaju pri ponavljajućim pokretima, statičkim opterećenjima, prisilnim položajima tijela uz dizanje tereta ili teškom fizičkom radu. Prema podacima iz zemalja europske zajednice sindrom bolnog vrata najčešće se pojavljuje u radnika za strojem od kojih čak 81% tijekom radnog vijeka barem jednom zbog toga ide na bolovanje. Slijede stolari i tesari (73%) i službenici (57%). Čak u 90% oboljelih od akutnog sindroma bolnog vrata bolovanje prosječno traje do 2 mjeseca. Bolni vratni sindrom česta je bolest radnika koji nose osobna zaštitna sredstva npr. kacige i respiratore (jer se tada težina glave i istovremeno ograničavaju slobodni pokreti vratom). Rezultati nekih istraživanja ukazuju da je sjedeći položaj uz opterećenje prstiju pisanjem na kompjuteru, ili pri unošenju podataka u kompjuter, bitan faktor u pojavi simptoma karakterističnih za bolni vrat i bolna leđa. Osim nepovoljnog položaja tijela i dizanja teških tereta u obje skupine su na učestalost pojave boli utjecali prekomjerna težina i pušenje. Bolove u vratu i leđima možemo smanjiti ili odložiti njihovu pojavu pravilnim držanjem tijela na radnom mjestu. Vrlo lako, mijenjanjem navika možemo bez većih ulaganja, spriječiti pojavu simptoma. To uključuje pravilno sjedenje, neutralan položaj ramena, držanje podlaktica na radnoj plohi i aktivno vježbanje 5 do 10 minuta najmanje svaka 2 sata tijekom radnog dana. Veliku ulogu imaju ergonomska rješenja u kreiranju radnog mjesta.
2.2.2. Bolesti disajnog sistema
Bolesti disajnog sistema su druge po učestalosti među bolestima vezanih uz rad i drugi najčešći uzrok bolovanja. Među njima prevladavaju kronični bronhitis, emfizem, kronična opstruktivna plućna bolest, astma vezana uz rad i upala dišnih putova čiji promjer iznosi od 2 do 3 mm. Dijagnoza svih respiratornih bolesti se postavlja na osnovi anamnestičkih podataka i funkcionalno dijagnostičke obrade, a povezanost s radnim mjestom utvrđuje na osnovi radne anamneze, procjene opasnosti i usporedbom učestalosti ovih bolesti u općoj i radnoj populaciji. Pri tome je obvezno učiniti usklađenje s obzirom na dob, spol, socioekonomske uvjete, ranije preboljele bolesti i pušačku naviku. Kronični bronhitis je dva do tri puta učestaliji u muškaraca nego u žena, a javlja se u 10% do 20% svih muškaraca i u oko 5 do 10 % žena odrasle dobi, dok je u radnika izloženih prašinama, dišnim nadražljivcima i naglim temperaturnim promjenama ova bolest značajno učestalija. Česta dijagnoza kroničnog bronhitisa u radnika profesionalno izloženih upućuje na prisutnost dišnih nadražljivaca na radnom mjestu. U radnim uvjetima na pogoršanje bronhitisa osobito utječe povišena koncentracija sumpornog dioksida (SO2), izloženost fibrogenim prašinama, osobito silicijevom dioksidu i azbestu, čak i u slučajevima bez izraženih znakova pneumokonioze. Osim SO2 na pogoršanje kroničnog bronhitisa i na brži razvitak ireverzibilnog oštećenja dišne funkcije utječe izloženost svim nadražljivcima dišnih putova. Od fizikalnih noksi bitnu ulogu u nastanku ovih bolesti imaju nepovoljni mikroklimatski uvjeti, osobito hladnoća, visoka temperatura ili povišena vlažnost zraka. Još uvijek nema jasnih saznanja o djelovanju štetnosti radnog mjesta na učestalost razvitka emfizema. Danas se smatra da uz genetske faktore dušikovi oksidi, ozon i kadmij utječu na razvitak ove bolesti.. Nema podataka o eventualnoj većoj prevalenciji ove bolesti u pojedinim industrijskim granama ili u pojedinim zanimanjima. 13
Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOBP) je osnovni uzrok pobola među kroničnim bolestima. To je stanje trajne, progresivne opstrukcije zračnog protoka kroz dišne putove, uzrokovane upalom bronha kao odgovorom na udahnute toksične čestice i plinove. Brzina razvoja bolesti, uz prisutne okolišne štetnosti od kojih je najčešća cigaretni dim, ovisi i o osjetljivosti osobe, prvenstveno o nasljednim osobinama ( manjak ili nedostatak alpha-1antitripsina i, hipereaktivnosti bronha), socioekonomskom statusu (učestale neliječene infekcije, životni uvjeti). Osim u pušača, KOBP je učestaliji u izloženih organskim i anorganskim prašinama, dimovima varenja i aerosolima. U ocjeni radne sposobnosti u radnika oboljelih od KOBP-a bitnu ulogu imaju razina izloženosti plinovima, parama, aerosolima i prašinama poznatog nadražujućeg djelovanja na dišne putove; mikroklimatski uvjeti radnog mjesta: temperatura i temperaturna dnevna varijabilnost, vlažnost zraka i brzina strujanja zraka; ergonomski uvjeti radnog mjesta uključivo i očekivano fizičko opterećenje, te osobito pušačka navika. Kako istovremena izloženost smjesi nadražljivaca dišnih putova izaziva značajno češći razvitak kroničnog bronhitisa, emfizema i/ili KOBP-a nego izloženost pojedinom nadražljivcu, neophodno je poznavanje ukupne izloženosti. S praktičnog gledišta zbog očuvanja radne sposobnosti u svih oboljelih od bolesti vezanih uz rad disajnog sistema, u ranoj fazi bolesti se prvenstveno preporučuje prestanak pušenja i izbjegavanje izloženosti nadražljivcima dišnih putova, prašinama te naglim temperaturnim promjenama na radnom mjestu. Zaposleniku koji boluje od kroničnog bronhitisa, osim edukacije o štetnosti i poticanja prestanka pušenja, potrebno je omogućiti rad na poslovima na kojima nije izložen nadražljivcima dišnih putova. Ukoliko je sanacija radnog mjesta nemoguća, obvezna je promjena radnog mjesta, tj. premještaj na radno mjesto na kojem nije izložen poznatim respiratornim nadražljivcima niti u koncentracijama koje su niže od MDK. Prema podacima iz literature, liječniku specijalisti medicine rada, javlja se tek u 5% radnika oboljelih od bolesti vezanih uz rad disajnog sistema. I oni radnici koji se jave, se rijetko drže danih preporuka o promjeni životnih navika. Nažalost, zbog loše organizacije specifične zdravstvene zaštite u BiH, pri čemu je posve podcijenjena i zanemarena preventivna uloga koju je ranije obnašao industrijski liječnik preventivac (tvrtkin liječnik), većina radnika traži mišljenje specijalista medicine rada tek kad je kronična opstrukcija dišnih puteva već potpuno razvijena. Tada dolaze samo zbog upita o preostaloj radnoj sposobnosti, a prije vještačenja invalidnosti.
14
2.2.2.Bolesti kardiovaskularnog sistema
Bolesti kardiovaskularnog sistema danas se, u razvijenim zemljama, svrstavaju u bolesti osoba niskog socioekonomskog statusa i niskog stepena edukacije. Kao osnovni uzroci nastanka ovih bolesti, uz genetske predispozicije, prvenstveno se spominju fizička neaktivnost, pušenje i nepravilna prehrana. Među faktorima s radnog mjesta na nastanak ovih bolesti utječu fizikalne uzroci, osobito buka i hladnoća, koje dovode do tranzitornog povećanja krvnog tlaka. Od kemijskih uzroka spominju se olovo kao mogući kofaktor u nastanku povišenog tlaka, ugljični disulfid i ugljikov monoksid kao kofaktori u nastanku ateroskleroze. Smjenski rad je jedan od često spominjanih kofaktora u nastanku koronarne bolesti, iako ova povezanost nije nedvojbeno dokazana. Dok je nekim epidemiološkim studijama potvrđena veća učestalost hipertenzije i koronarne bolesti u radnika koji trajno rade pri povišenoj temperaturi (staklopuhači, rudari, radnici u metalurgiji) drugim studijama to nije potvrđeno. Iako se radu na radnom mjestu koji iziskuje visok stepen odgovornosti pripisivala značajna uloga u nastanku hipertenzije i koronarne srčane bolesti, istraživanja provedena u skandinavskim zemljama opovrgavaju tu tezu uz naznaku da rezultati vrijede samo za njihovu populaciju. Upravo zbog pozitivnog odnosa prema zahtjevima radnog mjesta uz zdrav način života, u Danskoj i Švedskoj, suci, odvjetnici, liječnici, stomatolozi i sveučilišni profesori su svrstani u zanimanja s niskim rizikom za razvoj hipertenzije i koronarne bolesti. Nasuprot njima, u tim zemljama, od ovih bolesti najčešće obolijevaju radnici u metaloprerađivačkoj industriji, vozači autobusa i tramvaja i sjekači motornom pilom. Veća je učestalost ovih bolesti i u radnika koji rade destimulirajuće, monotone poslove i u kojih ne postoji mogućnost profesionalnog napredovanja. Treba uzeti u obzir i stres izazvan strahom od gubitka radnog mjesta i poremećenim međuljudskim odnosima kojoj je potonja populacija često izložena pa je rizik razvitka ovih bolesti u toj populaciji četverostruk u odnosu na opću populaciju. Među ženama su najmanje ugrožene službenice u vladinim uredima, učiteljice likovnog i glazbenog odgoja, a među zanimanja s visokim rizikom za razvoj tih bolesti su medicinske sestre. Ustanovljeno je da su ove bolesti učestalije u tzv. tipu A ličnosti koje karakterizira često preuzimanje dužnosti kojima nisu dorasli pa takve situacije doživljavaju kao stanje stalnog stresa. Prema procjenama švedskih autora u 16% muškaraca i 22% u žena iz ovih skupina zanimanja bi se pravilnom edukacijom, boljom organizacijom rada i mijenjanjem navika ublažili simptomi ili spriječio nastanak ovih bolesti. U svijetu se za prevenciju hipertenzije i koronarne bolesti održavaju edukacijski tečajevi na kojima se zaposlenike uči prevladavati stres, odvikavanje od pušenja i posebna pozornost pridaje pravilnoj prehrani. Česte su rotacije zaposlenih (svakih 3-5 godina) čime se smanjuje uloga stresa i produžava radni vijek. Nažalost u BiH još je uvijek nedostatna navedena edukacija i praktički se radi samo sekundarna ili tercijarna prevencija dok je primarna prevencija posve zapostavljena. Kako velik dio poslova na kojima postoji opasnost od obolijevanja od bolesti vezanih uz rad nije svrstan u poslove s posebnim uvjetima rada, zaposleni na ovim radnim mjestima ne podliježu periodičkim pregledima. Tek se izloženi hladnoći i/ili povišenoj temperaturi povremeno pregledavaju i to samo onda ako su prema aktima poduzeća njihovi poslovi svrstani u poslove s posebnim uvjetima rada.
15
Zaključak
Zdravlje zaposlenih nije samo njihov individualni problem. Kako uslovi rada bitno mogu uticati na pojavu zdravstvenih problema, zakonodavstvo tačno reguliše dužnosti poslodavca vezanih za obezbjeđenje zaštite života i zdravlja zaposlenih. Eksperti upravljanja ljudskim resursima treba da su upoznati i sa najčešćim zdravstvenim problemima zaposlenih. Pušenje je jedan od najprisutnijih problema za čije rješenje preduzećima stoje na raspolaganju brojne alternative. Alkoholizam dovodi do ozbiljnog apsentizma sa posla čiji simptomi nisu uvijek lako prepoznatljivi. Konzumiranje droge je sve značajniji i najteži problem za čije rješavanje svako preduzeće treba da preduzme adekvatne mere. SIDA predstavlja najopasniju bolest današnjice, koja može da izazove različite probleme na radnom mjestu zaražene osobe. Danas, značajan dio zaposlenih, većinu radnog vremena provodi pored računara i time je izložen zdravstvenim problemima prouzrokovanih statičkim radom. Tome je slična pojava i bol u leđima, koji se javlja kao posledica napornog fizičkog rada. Nezdrava radna okolina često dovodi do zdravstvenih problema zaposlenih. Stres predstavlja šemu emotivnih i fizioloških reakcija koje nastaju kao odgovor na zahtjeve postavljene unutar ili izvan organizacije. Organizacioni uzroci stresa uključuju zahtjev zadatka, zahtjeve uloga, interpersonalne zahtjeve, organizacionu strukturu i stil rukovođenja. Lični stresori uključuju porodične i lične probleme zaposlenih. Burnout, odnosno iscrpljenost je fenomen sličan stresu koji se ogleda u potpunom trošenju fizičkih i mentalnih resursa, zbog težnje da se postignu nerealni ciljevi. Zdravstveni problemi zaposlenih mogu se izbeći organizovanjem wellness programa unutar preduzeća. Ove programe, koji imaju preventivni karakter, poslodavci mogu organizovati na pasivan i aktivan način. Da bi se izbegle profesionalne bolesti, kao i povrede na radu, potrebno je sprovesti preventivne mjere bezbjednosti i zdravlja na radu. Ove mjere poslodavac treba da planira na svim nivoima rada radi spriječavanja povrijeđivanja ili oštećenja zdravlja zaposlenih, naročito kada je u pitanju zaštita od opasnih i radioaktivnih materija utvrđene standardima i drugim propisima, a koje se proizvode, koriste ili skladište u procesu rada, kao i materije čija su svojstva, kada su vezana za neke supstance, opasna po život i zdravlje zaposlenih. Preventivne mjere se primjenjuju kod projektovanja i izgradnje objekta, projektovanja i izgradnje i korišćenja opreme, proizvodnje, pakovanja, prevoza, skladištenja, upotrebe i uništavanja opasnih materija, zatim prilikom korišćenja sredstava lične zaštite na radu, a takođe i obrazovanjem, vaspitavanjem i osposobljavanjem u oblasti bezbjednosti i zdravlja na radu. Pored obaveze poslodavca, i zaposleni je dužan da primjenjuje propisane mjere, da namjenski koristi sredstva za rad i da njima pažljivo rukuje da ne bi ugrozio svoju bezbjednost i zdravlje kao i bezbjednost i zdravlje drugih lica. Unatoč nastojanjima, nije moguće postići apsolutnu sigurnost na radu. Ne postoje poslovi niti radni okoliš koji ne uključuje i određeni stepen rizika po zdravlje zaposlenika. Pravilna procjena opasnosti pri radu mora uvijek uključivati sam posao, radni okoliš i ukupna tjelesna i psihološka obilježja radnika. Tek poznavanjem svih navedenih obilježja, uključujući i poznavanje svakog zaposlenika o čijoj se radnoj sposobnosti sudi (uključujući i neprofesionalne faktore rizika) možemo dati adekvatnu ocjenu radne sposobnosti kojom s jedne strane štitimo zdravlje zaposlenika, a s druge strane ne oduzimamo mu jedno od osnovnih ljudskih prava-pravo na rad. Podcjenjivanje i/ili precjenjivanje, tj. svaka nekritična procjena radne izloženosti dovodi do netočnih procjena utjecaja radnog mjesta na mogući nastanak bolesti, na pogrešnu ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti kao posljedice bolesti izazvane radom. Nažalost zbog nedovoljne educiranosti liječnika o postojanju i učestalosti bolesti vezanih uz rad za sada nema dovoljne koordinacije između službi medicine rada i izabranih liječnika u sprječavanja preranog nastanka ovih bolesti, posljedičnih bolovanja i prerane invalidnosti. 16
Literatura 1. Štangl-Šušnjar, Gizela i Zimanji, Veronika: „Menadžment ljudskih resursa – drugo izdanje“, Univerzitet u Novom Sadu i Ekonomski fakultet Subotica, Subotica 2006. 2. Dr Gašić Milan i prof. dr Mirjanić Slađana,“ Zaštita radne i životne sredine”, Narodna i univerzitetska biblioteka , Banja Luka, 2005. 3. Internet
17
