~1~
~2~
~3~
Sadržaj Izvodi iz recenzija ............................................................................................. 4 Umijesto uvoda ................................................................................................. 6 Riječ je spomenik I dio - rječnik orijentalizama kao sinonima u bošnjačkoj kulturnoj baštini ...... 25 Riječ je spomenik II dio - rječnik orijentalizama u bošnjačkoj kulturnoj baštini sa etimologijom riječi ............................................................................. 127 O bosanskom jeziku .................................................................................. .746 Riječ je spomenik III dio ............................................................................ 751 - glagoljica ............................................................................................... 757 - bosanica (begovica)................................................................................ 760 - arebica .................................................................................................... 782 - bosanski jezik i ekumenski poziv u dijelu Muhameda Hevaije ............ 795 - o riječi „potur“ i o Poturima kao narodu ................................................ 814 - o bosansko-turskom rječeniku iz 1631. god. .......................................... 823 Literatura ..................................................................................................... 884 O autoru ....................................................................................................... 885
~4~
Izvodi iz recenzija "...Najjednostavnije kazano: ako tradicionalni rječnici treba da pomognu u čitanju i razumjevanju tuđega, ovaj Šantićev Rječnik treba da pomogne pri oblikovanju i pisanju vlastitoga teksta, s ciljem njegovog obogaćenja u smislu bošnjačkog jezičkostilskog kolorita i "mirisa"..." Akademik Abdulah Sidran, književnik
"...Želim istaći, prije svega, da je posao kojeg se prihvatio g. Šantić vrlo koristan i da su priručnici ove vrste izuzetno rijetki u našoj lingvističkoj literaturi. Zapravo, ovako koncipiran priručnik, koji bi mogao koristiti i kao udžbenik, i ne postoji. Uočljivo je da je u rad uložen veliki trud i da je taj trud rezultirao zapaženim uspjehom..." Dr. Fehim Nametak, direktor Orjentalnog instituta,Sarajevo
"...Susret s poduhvatom događa se već na koricama ovog knjige. I to je vrlo bitno.Vveć sam naslov nas, doslovno, oslobađa višedecenijske agresije termina turcizmi. Kakvi turcizmi? Nikakvi! Kao što ni mi nismo Turci. To su, kao što je autor lijepo objasnio u predgovoru, sasvim naše riječi. Porijeklo im jest orijentalno. Perzijsko, tursko, arapsko. U takvim oblicima u kojima su zaživjeli u bosanskom jeziku uglavnom ih i nejma u tim orijentalnim jezicima. Ovo dijelo pomoći će da se vratimo svojim riječima. Zato što su nas prisiljavali (što smo i pristajali na to) da ih umnogome zagubimo, pa ih sada dijelom osjećamo kao tuđice. A tuđice su, zapravo, one mnogobrojne riječi koje smo ponijeli iz komunističko-samoupravljačkog vokabulara, kao i ogroman broj riječi koje i dalje upijamo sa "Zapada", misleći da će mo biti moderni. To su tuđe riječi i to je agresija. Zato je izvanredno dobro što je ovaj knjiga urađen u dva dijela, pa ćemo desetine i stotine dragih riječi, ali nepravedno potisnutih riječi, moći dešifrirati pomoću onih koje su nam stvarne tuđice. I u tom smislu ovo dijelo ulijeva nadu da bismo u nova zajedništva mogli zalaziti i ne omalovažavajući sebe S Ferkom Šantićem sam se, s velikom radošću, upznao po njegovim pripovjetkama u nacionalnom listu 'Ljiljan'. Iz svake njegove rečenice žuborila je ljepota našega jezika, treperile tanahne riječi koje su umnogome već bile ne samo zagubljene nego i izgubljene, ali su u tim pripovijedanjima odjekivale moćno i bile sasvim žive. Tako ih je oživio i između korica ovog knjige, na radost svih Bošnjaka i iskrenih bošnjačkih prijatelja. Književnik i publicista Isnam Taljić
~5~
~6~
UMIJESTO UVODA Nijedan današnji jezik na svijetu nije „čisto svoj“, odnosno ni jedan jezik nije zaštićen od toga da se u njega ne „usele“ riječi iz nekog drugog jezika. Svaki jezik ima više ili manje pozajmljenih riječi iz drugih jezika. Kao što se ljudi sele, i riječi se kreću iz jednog jezika u drugi. Do koje mjere jedan jezik podliježe uticaju drugog jezika zavisi od različitih okolnosti (susjedstvo, razlike u kulturi i dr). Sve riječi bosanskog jezika koje svoj korijen imaju u nekom od orijentalnih jezika najčešće su označavane kao turcizmi, bez obzira na to da li one uopšte potječu iz turskoga jezika ili ne. Razlog ovakvom imenovanju bio je u tome što se objašnjavalo da su sve te riječi u bosanski jezik došle preko turskog jezika tokom perioda u kojem je Balkan pripadao Osmanskoj imperiji. Međutim, veći broj tih riječi i izraza, tokom dugog vremenskog perioda, dobio je karakterističnu formu u bosanskom jeziku. Na taj način oni su postali svojina bosanskog i književnog i narodnog jezika. Pošto i jezici drugih naroda imaju u svojem sastavu riječi koje potječu iz drugih jezika, interesantno je pogledati kako se ti narodi ophode prema njima i kako ih označavaju. U sastavu skandinavskih jezika, na primjer, švedskog, norveškog i danskog, veliki je broj riječi iz njemačkog, francuskog i engleskog jezika. U švedskom jeziku taj procenat je iznad 50 odsto. Ali u ovim zemljama te riječi niko ne izdvaja niti ih naziva bilo kakvim imenom, već su one sastavni dio tih jezika. Isto je i sa ostalim evropskim jezicima. Iz gore navedenog zaključuje se da je nominacija jednog dijela riječi bosanskog jezika kao turcizmi i nepraktična i nepotrebna, odnosno neopravdana. Sam termin turcizmi nametnut je, u prikrivenoj ali dobro smišljenoj namjeri, da se kroz termine tursko, turski, turcizam kod samih Bošnjaka izazove averzija i odbacivanje nečega što je i te kako prisutno i u bosanskoj i bošnjačkoj kulturnoj baštini. Tako je termin turcizmi danas dobio zlonamjeran prizvuk i "aromu", zbog čega je adekvatnije upotrijebiti termin orijentalizmi. Ovo i stoga što je najveći dio ovih riječi i izraza po porijeklu iz arapskog i perzijskog jezika a ne iz turskog. Potvrda tome je i sama činjenica da u islamskoj kulturi, kojoj i Bošnjaci pripadaju, arapski jezik čini jezik vjere (jezik Kur'ana), nauke i prava. Otud i veliki broj riječi bosanskog jezika upravo iz arapskoga jezika. Pored toga, u periodu od pet vijekova u BiH, kao i cijelom tadašnjem civilizacijski najnaprednijem dijelu dunjaluka, perzijski jezik je bio jezik književnosti, i to u prvom redu poezije. Nasuprot arapskome i perzijskome, turski jezik je u Bosni bio jezik uprave, administracije, vojske i jednim dijelom, književnosti. Uostalom, za riječi koje su u bosanski jezik došle preko njemačkog, francuskog ili italijanskog jezika, koristimo nazive germanizmi, romanizmi, pa je i zbog toga logičnije za riječi iz orijentalnih jezika upotrijebiti naziv orijentalizmi. Međutim, ni germanizmi ni romanizmi nisu zaživjeli u bosanskome jeziku u toj mjeri kako se to desilo sa orijentalizmima. Osnovni razlog za ovo nalazi se u činjenici da se bosanski jezik, kao i jezici drugih naroda pod turskom upravom, razvijao slobodno. Kao što se ni islam nije nametao osmanskom državnom prisilom tako su osmanske vlasti bile izuzetno tolerantne kako prema običajima balkanskih
~7~
naroda tako i prema njihovim jezicima.1 Orijentalizmi nisu silom, niti nekim planskim sistemom nametani, a njihovo prisustvo, ni u bosanskom ni u nekom drugom jeziku, nije vrijeđalo jezične osjećaje niti jezičke norme tih jezika. Ovu historijsku činjenicu potvrđuju mnogobrojni historijski dokumenti: Vlada Turske nije svoj jezik silom nametala pokorenim narodima kao što su to činile i čine ostale evropske države.2 Bosna je jedina turska deržava koja je ostala sasvim čista od turskog jezika, kako po selima, tako i po varošima drugi se jezik ne govori osim bosanskog; najveća turska (muslimanska, bošnjačka, primj. aut.) gospoda samo onda turski govore kad su kod vezira (u Travniku, primje. aut) 3 Da su osmanske vlasti imale cilj da svoj jezik nametnu silom i da su u nametanju jezika bile okrutne kao Francuzi i Englezi u sjevernoj Africi, Indiji..., ni jedan balkanski narod ne bi sačuvao svoj jezik tokom pet vijeka postojanja osmanske uprave. Francuzi su, recimo, u Alžiru i drugim zemljama Magreba, kao i Englezi u Indiji za samo 150 godina, nametnuli svoje jezike gotovo u potpunosti. U historiji nije poznat slučaj da je neki narod četiri-pet vijekova bio u sistemu tuđinske vlasti, a da je sačuvao svoj jezik i kulturu. To je slučaj samo sa narodima koji su bili u sklopu Osmanskog imperija, jer, kao što je istaknuto, osmanske vlasti nijednom narodu nisu silom nametale ni jedan element kulture pa ni jezik. Odnos prema orjentalizmima kako na prostorima BiH tako i na širim prostorima Balkana, bio je različit u pojedinim historijskim razdobljima. Od polovine XIX vijeka počinje nasilje nad bosanskim jezikom u cijelosti, pa time i nad orijentalizmima. To nasilje je bilo pojačano posebno poslije 1914. god. da bi polovinom XX vijeka dostiglo vrhunac. Tada se, u odnosu prema bosanskom jeziku, posebno prema orijentalizmima kao sastavnom djelu bosanskog jezika, dešavaju teško zamislive stvari. Na radio stanicama, na primjer, posebno u Bosni i Hercegovini, postojali su popisi rječi koje se nisu smijele upotrebljavati, a to se odnosilo prvenstveno na orijentalizme. I najmanje bosansko jezičko prilagođavanje u novinskim i izdavačkim kućama proglašavano je nacionalističkom nakanom. Čitav komunistički period bivše Jugoslavije karakteriziralo je prisilno odstranjivanje orijentalizama, kako iz govorne komunikacije, tako i iz književnih djela. Čak i najveći dio bošnjačke intelegencije tada je, za račun sistemske ideologije podlijegao pritiscima i prihvatio odstranjivanje bosanskog jezika iz svog govora. U tom periodu nastojalo se bosanski jezik dovesti na nivo da služi za zasmijavanje masa. Režimske radio i TV-emisije bile su idealan poligon za to. Na primjer: emisija sarajevskog radija Veselo veče sa "junacima" Momom i Uzeirom (ali ne Huzeirom) najbolji je primjer za to. Književnim djelima i udžbenicima izdavanim u BiH dodavani su prilozi manje poznatih riječi, rječnici nepoznatih riječi i slično, a to su, u stvari, bile riječi iz svakodnevne govorne komunikacije Bošnjaka: babo, amidža, daidža... Naravno, ovom svjesnom manipulacijom želio se postići efekt odbacivanja nečega što 1
...19. vijek ne bi zatekao nijednog hrišćanina, niti bi bilo i jedne crkve i manastira da je islam širen državnom silom... - Akademik SANU, Vladislav Skarić-Istorija Sarajeva i njegove okoline od praistorije do 1878. god. - Sarajevo 1940. god., str. 114 2 Vasa Pelagić-Istorija bosansko-hercegovačke bune, II. izdanje, Budimpešta, 1880. god, str. 39 3 Ivan Frano Jukic - Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851, str. 16
~8~
bosanskom jeziku daje, jednim dijelom, njegovu autentičnost. Što se tiče ličnog odnosa pojedinih Bošnjaka prema bosanskome jeziku recimo kratko: Mnogi od njih namjerno ili nenamjerno, svijesno ili nesvjesno upotrijebljavali su u svojem govoru, a i danas to čine, riječi koje ne pripadaju bosanskom jeziku. To zbog toga što je, po njima, "elitnije" bilo reći sat ili čas nego sahat, kafa ili kava nego kahva, pasulj nego grah, duvan nego duhan... Posebno je pitanje: Zašto oni to i danas čine!? Tačno je da se ne mogu postavljati barijere između jezika, niti na njima treba insistirati. Međutim, niti jednog trena ne treba zaboraviti da je bosanski jezik temeljni element u nacionalnoj identifikaciji ne samo Bošnjaka nego i svih ostalih stanovnika BiH kojima je bosanski jezik maternji jezik. Opšte je poznato da je za postojanje jednog naroda najbitnije, upravo, očuvanje njegovog jezika. Cjelokupna kultura jednog naroda najsigurnije se čuva i opstaje kroz očuvanje i njegovanje vlastitog jezika. Jedan zapis, nikoga drugog do Vuka Karadžića, pokazuje koliko je, za jedan narod bitan njihov maternji jezik:
(Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i poštujemo, nijime govorimo i pišemo, pročišćavamo ga, umnožavamo i ukrašavamo, dotle živi i narod; može se među sobom razumjevati i umno sjedinjavati; ne preliva se u drugi, ne propada. Koliko se većinom samim dijelom svi o jeziku narodnome staramo, toliko smo dalje protegnuli život i vječnost našeg' roda i cijelog' potomstva)4 Oni koji još uvijek osporavaju jezik bosanski često ističu kako je jedina posebnost bosanskog jezika u većem broju tzv. turcizama, odnosno orjentalizama u odnosu na druge štokavske govore. Međutim, svi ti koji bosanski jezik svode samo na tzv. turcizme, tj. na orijentalizme ili su zlonamjerni ili neznaju ništa o jeziku bosanskom. Osobenost i posebnost bosanskog jezika, u odnosu na druge slavenske jezike štokavskog govora, ne čine samo orijentalizmi kao jedan malehni djelić bosanskog jezika, koji se, u ostalom javljaju i u drugim južnoslavenskim jezicima. Osobenost i posebnost bosanskog jezika čini on sam po sebi, u svoj svojem hiljadugodišnjem postojanju, u svojoj svojoj širini i punini. O tome kako su orijentalizmi, kao jedan dio bosanskog jezika, nastajali i ko ih je širio piše i Abdulah Škaljić u svojoj knjizi o orijentalizmima: Iako su orijentalne riječi počele prodirati u većem broju u balkanske, naročito slavenske balkanske jezike tek pojavom osmanskih turaka na Balkanu, ne može se poreći da je bilo i 4
V. Karadžić- Objavljenije, Novine serbske, Beč, 1816. god. br. 88, str. 5
~9~
ranije uticaja turskih naroda na ove jezike. Poznato je da su pojavom Avara u Panonskoj niziji i njihovim dodirom sa balkanskim stanovništvom, posebno sa Slavenima, uslijedili izvjesni tursko-tatarski uicaji, koji su ostavili traga i u balkanskim jezicima.5 Dodajmo ovdje da i Konstantin Jiriček navodi da se, na primjer uvažena i glavna žena kod Avara zvala katun6 a što direktno potječe od turskog: chatun. Od istog korjena je današnje kaduna u bosanskom jeziku. Pored toga prisutno je i stanovište da su neke riječi nejasnog postanka u bosanskom jeziku, kao i u jezicima Bosni susjednih naroda, mogle biti formirane upravo pod tursko-tatarskim utjecajem na Slavene u staroj slovenskoj zajednici, a prije njihovog doseljenje na Balkan. Međutim, ne treba gubiti iz vida da ti rani utjecaji orijentalnih jezika na jezik i govor Slavena nisu imali veliki obim. O većoj pojavi i prisutnosti orijentalizama u bosanskom, kao i u ostalim balkanskim jezicima, može se govoriti od dolaska Osmanlija na Balkanski poluotok. Orijentalizmi su šireni preko osmanske administracije i vojske, kao i preko domaćeg muslimanskog stanovništva uopšte. Poznato je da su Osmanlije na Balkan došle kao nosioci novog društvenog i državnog uređenja, ali i kao nosioci, za ove prostore, više i nove kulture - islamske. U okviru toga kulturnoga kruga postojao je niz novih ustanova, pojmova..., a sve je to primano zajedno sa nazivima za njih. Međutim, masovnoj upotrebi orijentalizama, u bosanskom jeziku, vjerovatno su najviše doprinijela dva faktora: a) narodno književno stvaralaštvo, koje je kao usmena bošnjačka tradicija pamćeno i prenošeno s generacije na generaciju, u kojem je, s obzirom na vrijeme nastanka, bilo veoma mnogo orijentalizama. Istovremeno, svi književni stvaraoci na prostoru BiH, posebno pjesnici, poslije XV vijeka stvaraju u duhu narodne pjesme i narodnog izgovora, koristeći pri tome i orijentalizme kao sastavni dio bosanskog jezika. Najbolje to objašnjava jedan historijski zapis fra Grge Martića iz perioda polovine XIX. vijeka: ....te stoga vidimo ljubovne, koje u varoši gnijezdo imaju, piesme, da su zacrnile turskim izgovorima; nu ipak su ove rieči kod naroda tako priviknute i omiljene, da jim bez njih ne bi piesma, kao jelo bez začina, prijezna bila; uslied toga mi niesmo dirnuli u njih....7 b) Bošnjaci koji su se školovali u tadašnjim svjetskim kulturnim metropolama: Istanbulu, Kairu, Bagdadu... Povratkom u Bosnu i Hercegovinu sva ova intelektualna elita nije se mogla osloboditi utjecaja orijentalnih jezika koji su za tadašnji svijet značili daleko više nego što danas znače engleski, francuski, njemački... jezik. U svom vjerskom i prosvjetnom djelovanju, u svojoj domovini, tadašnja bošnjačka inteligencija koja je školovana na moćnom Istoku pravila je nekakav oblik kompromisa između bosanskog i orijentalnih jezika tako što su za mnoge pojmove upotrebljavali orijentalne izraze i termine, ali prilagođavajući ih duhu i gramatici bosanskog jezika. Pri tome su pravljene složenice, našim riječima dodavani su orijentalni sufiksi i prefiksi... Tako formirani izrazi dosta brzo su 5
A. Škaljić: Turcizmi u s/h jeziku, str. 11, Sarajevo 1985. god. Jiriček: "Istorija Srba, str. 4, izdanje 1952. god. 7 Uvod u Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, skupio Ivan Franjo Jukić i Lj. Hercegogovac (Fr. Gr. Martić), sv. I. Osijek 1859. god. 6
~ 10 ~
prodirali u narodni govor, na taj način dobijajući konačan, današnji oblik u bosanskom jeziku. Najznačajnije dvije grupe orijentalizama u bosanskom jeziku sačinjavaju oni orijentalizmi koji su, ili nezamjenjivi ili im se zamjena i ne traži pošto su se u potpunosti odomoćali. Prvu grupu, odnosno nezamjenjive orijentalizme sačinjavaju, na primjer, slijedeće riječi bosanskog jezika: bakar, boja, bubreg, čarapa, čekić, čelik, česma, čizma, ćela, duhan, džep, đon, jatak, jorgovan, kaluf, katran, kula, kundak, kutija, leš, limun, majmun, pamuk, papuče, rakija, sapun, sahat, šator, šećer, tambura, top, zanat... Ovih nezamijenjljivih orijentalizama, koji su pored bosanskog sastavni dio i crnogorskog, hrvatskog i srpskog jezika, ima oko 3.000. Ovoj grupi orijentalizama pripadaju i mnogobrojni nazivi za razne predmete, jela, voće i povrće, odjevne stvari, muzičke instrumente, oružje, zanatski i trgovački izrazi i drugo. U drugu grupu orijentalizama spadaju oni orijentalizmi za koje postoji zamjena, ali se ona ne traži jer su orijentalizmi ove vrste u potpunosti dobili pravo građanstva u bosanskom jeziku. Takvi su, na primjer: (h)alat, aždaha, barut, bašča, čaršija, čaršaf, čoban, ergela, jastuk, jorgan, jufka, juriš, kajmak, kalaj, kašika, kusur, mahrama, megdan, mejhana, meze, miraz, sandale, sanduk, šegrt, torba, tutkal... i mnogi drugi. Treću grupu orijentalizama u bosanskom jeziku sačinjavaju oni orijentalizmi koji se ravnomjerno upotrebljavaju u narodnom govoru i književnom jeziku. To su naprimjer: amanet, at, bajrak, bešika, bunar, but, čarka, čerga, čardak, ćebe, ćorav, ćumur, dušek, đubre, gajtan, hasura, hajduk, kapija, kuršum, magaza, odžak, parče, pirinač, reza, raja... i mnoge druge. Četvrtu grupu orijentalizama sačinjavali bi oni orijentalizmi koji su prisutni u svakodnevnom govoru, a u književnoj upotrebi su najčešće onda kada se želi nešto naglasiti, odnosno ako se želi akcentirati nešto iz prošlosti i sl. Ovoj grupi pripadaju: asker, bahsuz, dušman, dželat, ćuprija, busija, belaj, dibiduz, dembel, degenek, batal, hajvan, muhur, merak, zulumćar, mahmuran, šićar, hator, džada, hamajlija i dr. Petu grupu orijentalizama čine oni koji su vezani samo za pojedina govorna narječja ili pokraine a njihov broj je također znatan. Šestu grupu sačinjavaju orijentalizmi koji se danas susreću samo u literaturi, odnosno u književnim djelima, a iz saobraćajnog govora gotovo su iščezli. Takvi su na primjer: armagan, barak-bedevija, ćuhejlan, čorda, istifan, murdum, salte i dr. Međutim, kvalitetnijim izučavanjem bošnjačke književne građe kroz insitucije novog školskog sistema moguće je da i ovaj segment bosanskog jezika ponovo bude više prisutan u svakodnevnom govoru. Sedmu veću grupu orijentalizama čine oni orijentalizmi koji se odnose samo na vjerski život Bošnjaka, običaje i pozdrave. Takvih orijentalizama ima veoma veliki broj, a svi oni pripadaju grupi "živih" termina odnosno onih koji su u svakodnevnoj upotrebi. Ovoj grupi pripadaju i bošnjačka vlastita imena. Neki lingvisti koji su se bavili proučavanjem osobenosti bosanskog jezika pokušavali su vršiti razgraničenje kod orijentalizama tako što su ih klasificirali na one koji su se više upotrebljavali na selu ili u gradu. Međutim takvu klasifikaciju veoma je teško raditi a ona bi se mogla izvoditi samo za pojedina područja. Takva
~ 11 ~
studija zahtijeva dosta sistematskog terenskog i kabinetskog rada, ali bi ti rezultati bili dragocjeni za ukupno sagledavanje osobenosti bosanskog jezik. Posebno je važno napomenuti da je cjelokupan osnovni leksički fond iz perioda prije osmanskog osvajanja Bosne ostao netaknut pojavom orijentalizama u bosanskom jeziku. Dovoljno je usporediti, na primjer, lekseme u vezi sa životinjskim svijetom: tele, vo, krava, janje, koza, jarac jare, krava ždrijebe, kobila, konj, mačka, pas, magare, pile, kokoš, vuk, medvjed, golub, ptica, zec, riba..., pa da se vidi da je jedino za leksemu konj nastala sinonimna forma u obliku orijentalizma at. Isti je primjer i kod leksema u vezi sa, na primjer, jelima i pićima: brašno, tijesto, hljeb, so, voda, jaje, pogača, mlijeko, sir, med, medovina, maslo... Kod ove grupe leksema samo je leksema skorup zamjenjena orijentalizmom kajmak. Na drugoj strani, kod leksema kojima se imenuju rodbinski, odnosno porodični odnosi imamo veoma čestu upotrebu orijentalizama koja kod Bošnjaka ponekad ima oblik nezamjenljivosti.Toj grupi pripadaju: babo, amidža, amidžinca, đuvegija, daidža, daidžinca, badžanak .... ************************** Pri posmatranju orijentalizama kao sastavnog dijela bosanskog jezika, od izuzetne je važnosti ne zaboraviti slijedeće: veliki broj orijentalizama ima jedno značenje u bosanskom jeziku, a drukčije značenje u nekom od orijentalnih jezika iz kojeg potječu. Evo nekoliko primjera: Riječ javašluk u jeziku bosanskom označava loše urađene poslove, razuzdanost, nesavjesnost, osobito u upravljačkim i administrativnim poslovima. Korijen riječi javašluk čini riječ javaš koja u turskom jeziku ima značenje: polahko, umjereno, tiho… Riječju košava u bosanskom jeziku označava se hladan zimski vijeter. U turskom jeziku sintagma hoš hava, od koje potječe i naša riječ košava, ima značenje prijatno vreme, hava koja rashlađuje… Riječju hujdurma u jeziku bosanskom označva se neka vrsta podvale. U turskom jeziku hujdurmat ima značenje: izmišljotine, tračevi… Riječ biber u turskom jeziku označava papriku, a bosanskom jeziku biber je začinbiber. Riječju kijamet u bosanskom jeziku označava se nevrijeme a u turskom jeziku to je oznaka samo za smak dunjaluka, za sudnji dan. - sikter u bosanskom jeziku znači; marš! napolje! a u turskom jeziku ima značenje najvulgarnije psovke, pa se izuzetno rijetko koristi; - adžuvan u bosanskom jeziku znači: mladić; ljubavnik. U turskom jeziku, gdje ovaj orijentalizam ima svoj korijen, njegov izvorni oblik glasi ercuvan, erguvan i ima značenje: jorgovan. U perzijskom jeziku, u kojem je izvor za navedenu tursku leksemu, ona glasi ergewan u značenju predmet crvene boje; jorgovan; - budak u bosanskom jeziku znači trnokop, dok u turskom jeziku leksema budak označava granu odnosno čvor na stablu; - čakar, čakarast u bosanskom jeziku znači razrok, onaj koji je raznobojnih očiju. U turskom jeziku leksema çakir, od koje potječe bosanski izraz, ima značenje: plavo-zelenkast; - gulanfer u bosanskom jeziku znači besposlenjak, obješenjak; spadalo, baraba, a u persijskom jeziku leksema gulambare, od koje potječe bosanski izraz, ima značenje:
~ 12 ~
homoseksualac. Persijska leksema gulambare inače potječe od arapskog gulam mladić i persijskog bare - ljubavnik, prijatelj; - bendati u bosanskom jeziku znači priznavati, pridavati važnost. U perzijskom jeziku bende znači: rob, sluga a u turskom jeziku bende znači: rob, sluga, slijedbenik, pristalica; - buđa, buđ u bosanskom jeziku znači plijesan. U turskom jeziku bu-ge, bugelek (büve, büvelek ) znači: plava muha, obad, vrsta pauka; - ah u bosanskom jeziku znači želju, čežnju, uzdisanje pa odatle sintagma u bosanskom jeziku: ah poći na nešto - zaželjeti nešto. U perzijskom, arapskom i turskom jeziku ova leksema je uzvik bola, nade, kajanja ili ushićenja. Također je izuzetno važna i velika grupa orijentalizama koji svoj oblik i značenje imaju samo u bosanskom jeziku dok u nekom od orijentalnih jezika, gdje im je korijen, uopšte nemaju taj oblik ni to značenje. Naprimjer: - aman-zeman u bosanskom jeziku predstavlja čest pripjev u narodnim pjesmama dok u orijentalnim jezicima ovaj izraz nema nikakvo značenje; - bahat - odjek od udaranja nogu pri koračanju, topot, ne postoji u ovom obliku u orijentalnim jezicima a izvedeno je od glagola bahnuti; - bahnuti - iznenada se pojaviti takođe ne postoji u ovom obliku u orijentalnim jezicima a izvedeno je od turskog glagola basmak koji ima navedeno značenje; - balvan - trupac posječenog drveta, greda, brvno, ne postoji u ovom obliku u orijentalnim jezicima a korjen je u turskom balaban - golem i debeo kolac; - čulav, čuljav - onaj sa malim ušima, onaj koji nema jednog ili oba uha. U ovom obliku ne postoji u orijentalnim jezicima, a izvedeno je od turskog kulak - uho; - ćuvik - brdašce, brijeg, glavica. U ovom obliku ne postoji u orijentalnim jezicima a izvedeno je od perzijskog kuh-brdo,brijeg; - bajdala, bajdalija - ono što se dobija džabe, džabica; pljačka. Ne postoji u ovom obliku u orijentalnim jezicima, a izvedeno je od badava - besplatno, jeftino, uzalud, koje je od turskog badi hava - besplatno. ************************** Veliku grupu orijentalizama također sačinjavaju oni orijentalizmi koji se u bosanskom jeziku javljaju najčešće u obliku infinitiva a nastali su tako što se infinitivnoj osnovi iz nekog orijentalnog jezika dodao naš sufiks isati. Naprimjer: anlaisati - razumjeti, shvatiti; begenisati - dopasti, svidjeti; eglenisati - razgovarati; kurisati - namjestiti; mubarećleisati - čestitati; muhurleisati - opečatiti; sikterisati maršnuti, otjerati. Jednu grupu orijentalizama čine oni koji su nastali dodavanjem naših pomoćnih glagola: činiti, doći, biti, učiniti, orijentalnim rječima. Na primjer: gaib biti, gaib se učiniti - nestati, izgubiti se; helać biti, helać se učiniti - nastradati, uništiti; pišman biti - pokajati se, slagati; bihuzur činiti - uznemiravati; rahat se učiniti - postići zadovoljstvo, raskomotiti se. ************************** Dosta veliku grupu orijentalizama u bosanskom jeziku čine oni koji su, ustvri, hibridne riječi, a formirane su tako što su našim rječima dodavani orijentalni sufiksi: li, lik. ci, luk, lama. Na primjer: cigaràluk, cigárluk m (bos.- tur.) < izv. od bos. cigara + tur. suf. -luk (-lik), prema tur. sigaralik. - muštikla, cigaršpic
~ 13 ~
dìmdžija, m (bos.-tur.) < bos. dim + tur. suf. –ci (čit. dži) + bos. nast. ja - pušač dohàberiti, dòhaberiti (bos.-ar.-bos.) < bos. do + ar. haber, v. + bos. nast. -iti. - dojaviti, obavjestiti dòhakati (bos.-ar.-bos.) < bos. do + tur. hak < ar. haqq + bos. nast. -ati. - doći kome glave; upropastiti; učiniti kraj nečemu; ...On kako će begu dohakati; Ko će Musi dohakati živu. dokusúriti (bos.-ar.-bos.) < bos. do + ar. kusur, v. + bos. nast. -iti. - dokrajčiti, okončati - izmiriti, nadomiriti, isplatiti ostatak duga đavòluk, m (bos.-tur.) < bos. đavo + tur. suf. -luk (-lik). - đavolisanje, nestašnost, majmunisanje fáldžija, m (bos.-tur.-bos.) < bos. fáliti + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - (h)vališa, fališa, onaj koji se fali hrićànluk, m (bos.-tur.) < bos. hiriščan + tur. suf. -luk (-lik). - hrišćanstvo; hrišćanska zemlja ispàrčati (bos.-perz.-bos.) < bos. izv. od parče, v. - iskomadati istimáriti (bos.-perz.) < bos. izv. od timariti, v. - očistiti konja čašagijom i četkom; Sedlo svali, pa na jasle baci, / i s t i m a r i umorna đogina obràzli, indecl. adj. (tur.-bos.) < bos. rječ »obraz« + tur. suf. –li. - pošten, karakteran òćelaviti (bos.-perz.) < bos. izv. od ćela, v. - imati ćelu na glavi, postati gole glave pòhapsiti, pòhavsiti (bos.-ar.) < bos. izv. od hapsiti, v. - uhapsiti vise osoba istovremeno pròčarkati (vatru) (bos.-perz.) < bos. izv. od čarkati, v. - spotaći vatru da bolje gori nakàlemiti (bos.-grč.) < bos. izv. od kalemiti, v. V. nakalemljen - navrnuti voćku radi oplemenjivanja - urezati ospice osamáriti (bos.-grč.) < bos. izv. od samar, v. - staviti samar na konja prilèhemiti (bos.-sanskrt.) < bos. izv. od lehem, lehemiti - pripijiti, spojiti nešto ljepkom Ovu grupu hibridnih orijentalizama povećavaju i one rječi koje su nastale kad su na neku orijentalnu osnovu dodani naši prefiksi, na primjer: alàpača, alàkača (ar.-bosan.) < bosanska izvedenica od alakati (v.). Kod riječi alapača glas -k- zamijenjen sa -p- brbljivica, brbljiva žena; alapačo jedna! prava si alapača! (o. g.); Stana, alakača samo alaka onako u vetar bàlija m (ar.-bos.) < tur. bâli = starinac < ar. bālī = starina; star, vehad + bos. nast. ja.
~ 14 ~
- pogrdni naziv za Bošnjake; ...da ne gledamo na tužno zalupano mnoštvo, reći i našem širem koliko-toliko obrazovanom društvu da su nam ovi ”mujani” i ”balije” - braća8 - muslimanski seljak, primitivan, prost čovjek, čovjek iz naroda, koji ne pripada plemstvu i obrazovanom svijetu; Ne zna balija šta je halija9 - sirov, neotesan, silovit čovjek uopšte; Nijes’ ovo bosanske balije, / Nit’ su ovo ljuti Krajišnici / od Krajine od Hercegovine...10; Ne zna balija što je zdrava Marija11 - muslimansko muško ime; Alija i Balija, dva brata strija (bošnj. izreka); Neće Alija, neće Balija, helem, odoše svinje u džamiju12 Od ovog termina bosanskog jezika, bali - star, formiran je i naziv balija, kojim se, u pogrdnom smislu, u govoru srpskog i hrvatskog stanovništva, označavaju Bošnjaci. Oni koji ovaj termin, balija = starinac, upotrebljavaju u pogrdnom smislu, neznaju da time, zapravo, potvrđuju da su Bošnjaci na prostorima Bosne, Sandžaka i Balkana starinci, starosjedioci, autohtoni… narod. Od ove lekseme bosanskog jezika, bali - star, davnašnji, starina, koja ima korijen u arapskome jeziku, izvedeno je i bošnjačko muško ime Balija, kao i prezimena Balija, Balićevac. Balije (ar.-bos.) < izv. od bālī = starina; star, vehad + bos. nast. -je - Bošnjačko stanovništvo u Hercegovini (oko Podveležja i Gabele, te po Dubravama i oko Stoca) čelèbija m (tur.?-bos.) < tur. çelebi, v. čelebi + bos. nast. -ja. - gospodin, džentlmen; otmjen i lijepo vaspitan čovjek; titula mladića plemićkog roda - od ovog je nastalo prezime Čelebić; Otud ide č e l e b i j a Ibro (sevdal.) Čelebiji nije more ni do koljena13. - fig. u mutapčijskom zanatu komad bukovog drveta na stanu koji služi za provlačenje niti; Kao samostalan dio (na običnom, položenom stanu) služi č e l e b i- j a od bukovog drveta za uprvljanje i provlačenje niti. To je komad drveta dug 22 cm, širok 4 cm, oblika uzdužno presječene oblice14 ************************** Posebno je interesantna grupa hibridnih orijentalizama različitog oblika. Na primjer: alatùrka sahat (franc.-bosan.) < izv. od alaturka (v.) + bosan. riječ sahat - tursko računanje vremena u kojem se zalaz sunca označava sa 12 sahata alatùrka odijelo (franc.-bosan.) < izv. od alaturka (v.) + bosan. riječ odijelo - istočnjačko, tursko odijelo alatùrka sijesti (franc.-bosan.) < izv. od alaturka (v.) + bosan. riječ sjesti - sjesti previjajući noge ispod tijela ȁlmās (ȁlmāz) kȁmen (gr.-bosan.) < izv. od ȁlmās (v.) + bosan riječ kamen
8
A. Škaljić, 118, -Radić, 284 Ibidem, 118 10 Ibidem, 118 11 Vuk,-Po. 198 12 Vuk-Po., 210 13 Vuk I, 3 i posl. 346 14 Ibidem, 169 9
~ 15 ~
- dragi kamen; Upleteni almas kamenovi; U zub’ma im almas kamenovi15 ȁmās (ȁlmāz) grána (gr.-bosan.) < izv. od ȁlmās (v.) + bosan riječ grana. - zlatna grana (ženski nakit, broš) ukrašena dijamantima; Almaz grana momče iz dućana16 ȁvlija f (gr.-bos.) < tur. avli < gr. avl ī + bos. nastvak -ja. - dvorište, - kućno dvorište ograđeno zidom; Na avliji demirli kapija17 Svi orijentalizmi koji danas postoje u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku u ove jezike dospijeli su preko osmanskog jezika. Osmanski jezik nije današnji turski jezik već je to bio jezik koji je bio miješavina turskog, arapskog i perzijskog jezika a pisan je arabicom (arapskim pismom). Nakon 1923. god., odnosno nakon uspostave današnje turske države Mustafa Kemal (Kemal Ataturk) je naredio da se uradi ”jezička reforma”. Tada je na silu umijesto arapskog pisma u Turskoj uvedena latinica pa je cijela nacija, tokom jedne noći, faktički postala nepismena. Tada su grupe turskih lingvista godinama iz osmanskog jezika izbacivale arapske i perzijske riječi zamijenjujući ih starim turskim riječima. Zbog toga se danas u bosankom jeziku nalaze orijentalizmi koje današnji Turci u opšte ne razumiju. Na primjer: Riječ peškir koja je, po svojem porijeklu, orijentalizam u današnjem turskom jeziku zamijenjena je riječju havlu. Riječju peder u osmanskom jeziku označavan je otac. U današnjem turskom jeziku riječju kayin peder (kajin peder) označava se ženin otac. U bosanskom i grčkom jeziku, u kojem je korijen ovog orijentalizma, riječju peder označava se osoba koja ima sklonost ka homoseksualnosti. Orijentalizmima u bosanskom jeziku pripadaju bošnjačka lična imena: Alija, Ahmed, Akif, Ibro, Ismet, Šaban... Sva ova imena imaju svoje značenje u pojmovima čiji korijen je u nekom od orijentalnih jezika. Međutim u ovoj kategoriji orijentalizama u zadnjih nekoliko decenija pojavila su se i ona lična imena koja nemaju nikakvog značenja, a koja samo formom i zvučnošću asociraju na imena orijentalnog porijekla. Na primjer: Admir, Almir, Aldin, Asmir Denis, Erdin Ismar, Indira, Jasna, Sanela, Salmir, Sadmir... Ova vrsta imena formira se iz pomodarstva, odnosno zbog nekih individualnih psiholoških potreba onih koji ovakva imena daju svojoj djeci. ******************* Bosanski jezika i orijentalizmi u njemu prisutni su u skoro svim oblicima i u skoro svim životnim situacijama. U jednom naučnom radu Hanke Vajzović o orijenzalizmima, objavljenom u Sarajevu 1986. godine, navodi se nekoliko pretpostavljenih govornih situacija koje pokazuju osobenosti bosanskkog jezika i orijentalizama u njemu: 1) Od konobara ćemo na prostoru bosanskohercegovačkog govornog područja moći naručiti parče pite, sarmu, ćevapčiće, eventualno u somunu, đulbastiju, musaku, kajganu, hajvar, baklavu, kahvu i slično i ponuditi mu bakšiš nakon što nam vrati kusur. Komšiji ćemo također moći npr. uz uzvinjenje što se kod nas protekle noći malo dernečilo objasniti da su se, recimo, ahbabi sakupili na akšamluk, dert da razbiju uz malo mezetluka, uz sevdalinku pokoju, pa se možda i galama čula ali 15
Ibidem, 90 Ibidem, 90 17 Ibidem, 106 16
~ 16 ~
pošto nikakav zijan nije napravljen ni komšija nije valjda takav ters da komšiluku zamjeri na malo šenluka i nečijeg ćeifa. 2) Ako smo, pak, u ulozi pacijenta, a ljekar ne govori bosanskim jezikom onda ne bi bilo dobro reći da smo hasta, da nas je stegla sandžija ili da imamo problema sa damarima, niti za to tražiti kakav iladž ali mu se možemo požaliti na bolove u kičmi ili bubrezima, zatim tražiti lijeka protiv ćelavosti, ćoravosti, dustabana, gube ili šuge pa čak i za dijete oboljelo od krzmaka i sl. Za propisani lijek može se pitati na koliko se sati uzima sa koliko kahvenih ili supenih kašika i slično. 3) u novinarskom stilu također se, zavisno od teme saopštenja, nerjetko susrećemo sa upotrebom bosanskog jezika: a) Ako je, na primjer, riječ o poljoprivredi, onda ćemo pisati o berićetnoj žetvi, o baščama i izbeharalim voćkama, o kalemljenju voća, nađubravanju i dunumima zemlje, smještaju žita u hambare, o ergelama i sl. b) U vojnim, ratnim, lovačkim i sličnim temama upotrijebit ćemo i u novinarskom stilu, riječi i izraze bosanskog jezika: arsenal, karaula, karavan, tabor, barut, kuršum, tane, sačma, nišan, fitilj, fišek, jarak, jaruga, juriš, čutura, ćebad, busija i sl. c) U napisima o stanju u industriji, građevinarstvu, privredi, ekonomiji i sl. pominjat će se: cifra, tarifnik, veresija, alat, alatnica, kalaj, boraks, bakar, čelik, tuč, ćilimara, ćilimi, ekser, čamovina, kreč, neimar, dunđer, ortakluk, javašluk, ćorsokak i sl. d) U člancima i komentarima iz sporta česti su: šah, matirati, majstorluk, kajak, kapija u skijanju…, u nogometu udarac đonom, ili topovski udarac, neko može da bude kivan na nekog, neko da se raskalašno ili nakaradno ponaša, da ima mahana ili da se mangupira, neko opet da bude u zenitu uspjeha, hršum da pravi na terenu ili da podsjeća na gazelu, a u sportu ima i lakrdija, rusvaja i ostalih zavrzlama. e) U prilozima, na primjer, iz sudske prakse, može se govoriti o hapšenju kriminalaca, koji će, potom, rijetko biti hapsenici (češće zatvorenici) i "ležati" u hapsu (obično, zatvoru), ali će ih pohapsiti, ne hapsadžije već organi MUP-a, milicija i slično. f) Najviše bosanskkog jezika nesumljivo će biti u tekstovima (historijskim, literarnim i sl.) koji karakteriziraju mjesto ili vremenski period vezan za bošnjačku tradiciju gdje je i funkcija i smisao takvih riječi dočaravanje lokalnog ili vremenskog kolorita.Tu će se spominjati i čaršija, čaršinlije, sokaci, munare, dućani, ćepenci, adeti, sevdah, srma, kadifa, begluci, pašaluci itd.18 Bošnjačko narodno stvaralaštvo (pjesme, hićaje, izreke, poslovice) sadrži izuzetno velik broj autentično bošnjačkih riječi i izraza koji upotpunjuju i naglašavaju njihovu ljepotu. Posebno se u tome ističu bošnjačke junačke pjesme koje vrlo često u skoro svakom stihu imaju po jednu ili više takvih riječi. Opisi junaka, njihove opreme, megdana i vojski uz pomoć ovakvih riječi i izraza dovedeni su do perfekcije. Na primjer: On pripasa srmali katije, 18
Hanka Vajzović, Jezik i nacionalni identitet i sociolingvističke teme, Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 2008. god.
~ 17 ~ I pripasa na gajtanu ćordu, Kore srma, dva gajtana zlatna, Pa pretiha uzjaha dorina, Otiše ga od bojali kule....
Može se veoma mnogo govoriti o upotrebi orijentalizama u književnim djelima i narodnom stvaralaštvu.To prelazi okvire ovog uvodnog izlaganja pa ćemo zbog toga samo navesti jedno književno djelo, zatim nekoliko bošnjačkih narodnih poslovica i jednu kratku hićaju. Pjesma Na pravi put sam ti, majko, izišo Skendera Kulenovića predstavlja reprezentativnu tvorevinu bošnjačke književnosti u kojojoj bosanski jezik pokazuje svu ljepotu i raskoš izraza. Navodimo manji dio ove pjesme: Mati moja: Stabljika krhka u saksiji. Pod strehom pitoma kumrija. Vijek u četiri duvara. Čelo na zemlji pred svojim Allahom Velikim i Milosnim. Derviš s tespihom u tekiji. U mejtefu, u žutoj sufari i bijeloj bradi hodžinoj, ovaj i onaj svijet ugleda: Po kosi osjeti rosu meleća, na uhu crni šapat šejtana, u srcu prelest saraja dženetskih i stravu vatara džehenemskih, pred očima čengel strašnog Azraila što dušu vadi iz žila roba Božijeg. Djevojkom, s ledenog Šumeća pod kućom vodu je grabila đugumom i preko sokaka, zavnutih dimija, rumenim je listovima treptala, kaldrmom grbavom pod kućom mokrim je nanulama kleptala, od muških je očiju bježala: čista da dođe onome koji joj je zapisan, kadifa bijela i kap rose sabahske na njegov dlan. Na dan petput je od svog Allaha iskala taj da joj bude mlad i pitom ko softa, i ko kadija pametan.
~ 18 ~ Uz sokak ga je kroz mušebak snivala. Srmom i jagom u čevrme slivala. Svilom iz grla, podnoć ga zazivala: "Kolika je duga zima bila...." Na pjesmu: mjesečinu, na dlanove: češke rumene Allahu otvorene, Allah joj njezin, na dlanu svoju milosti, spusti sa njezine zvijezde sudbine duvak paučinast, ucvao zlatima, bogatu udaju: Te ićindije, đugum i mladost iz ruke joj ispade i Šumeće ih odnese: fijaker stade pred avlijskim vratima, siđoše jenđije. Grlo i koljena britka strepnja presiječe. Srce glomnu. Glava prekrvi…19
Kao što je fizički zakon to da je nemoguće da dva tijela istovremeno zauzimaju isto mjesto, tako je i jezički zakon to da je nemoguće da jedan čovjek, u isto vrijeme, izgovori dvije riječi. Međutim, u jeziku bosanskom jednom riječi, istovremeno se mogu izreći desetine misli, desetine osjećanja, desetine osobina... Kažimo, na primjer, za nekoga ili za nešto da je to plaho. Nebrojeno je misli, nebrojeno je osjećanja, nebrojeno je osobina… onoga o čemu se govori, koje u sebi istovremeno baštini ta riječ – plaho. Izgovorimo li riječ sabur ili za neku osobu kažemo da je je ona saburli istovremeno smo kazali da je ta osoba, ne samo strpljiva, nego i blaga i tiha, i uviđavana, i odmjerena… kako u riječima tako i u dijelima, načinu življenja… Narodno stvaralaštvo nastalo na prostoru BiH i Sandžaka, kao i na širim prostorima koje nastanjuju Bošnjaci predstavlja najbolju seharu jezika bosanskog. Evo nekoliko bošnjačkih poslovica i izreka koje to na najbolji način potvrđuju. Sve one uzete su iz djela Narodno blago autora Mehmed-bega Kapetanovića. On ih je sakupljao u drugoj polovini XIX vijeka i objavio 1896. god.20 • Bolje je biti i mali sahibija nego veliki hizmećar •Bejan hesap dug hasret •Dok mu se daje dotle haje •Fajda i zarar - brat i sestra •Fali žito u hambaru, fali ženu u mezaru •Hećim liječi a Bog zdravlje dijeli •Javaš aga hendek var •Kome je kadija davudžija nek mu je Bog jardumdžija 19 20
Bošnjačka književnost u 100 knjiga, Skender Kulenović, Pjesme, Preporod, Sarajevo, 1989. Mehmed Kapetanović-Ljubušak, Narodno blago, Sejtarija, Sarajevo, 1997. god.
~ 19 ~
•Miš ugađajući oturku izgubi bašunu •Mrtva glava nizam daje •Našla tendžera kapak •Ne zna rakija što je kadija •Od kantara boljeg kadije nejma •Od te kajde nejma fajde •Prođi se mladoga hećima i stara berbera •Slađe je svoje zelje nego tuđa halva •Svakoj hrđi hejvalah osta glava ćelava •Ko meneka hator pazi ćuprija sam nek me gazi, ko se meni benevreči od njega sam pedalj veći •U cara je kula blaga al mu je hedija draga •Velikoga čelebije i magarcu hator paze •Za sofrom ruku a među ljudima jezik pokrati •Za života govori se svašta, šuplja tahta pokaže istinu. •Zulum aršina nejma •Zuđurt hajire gradi a neoženjen ženu bije •Žena se u plač a hrsuz u krive jemine uzda •Besposlen Mujo fišeke savija •Danas vezir sjutra rezil •Dok guja guju ne poždere nemere aždaha postati •Drugome hator a sebi zator •Izio pas talambas,hrđava čas a golem glas. •Jeftin hespap ćesu prazni •Kašalj, šuga i ašikovanje nemere se sakriti •Lahko je kavgu zametnuti al je teško kavgi dževap dati •Trbuh nejma pendžera Lijep primjer bosanskog jezika i orijentalizama u njemu predstavlja i savremeni zapis Riječi i njihovo ruho, autora Fatime Pelesić Muminović koji u sebi, uz brojene druge poruke nosi i poruku da se zavičaj najduže čuva u jeziku. Evo samo jednog dijela tog plahog zapisa: ... Riječ ukotvljena u pamćenju iz djetinjstva ne da se lahko mijenjati. To je jezik koji smo posisali sa majčinim mlijekom (maternji jezik)... Jezici su se uvijek preplitali, kao momački i djevojački pogledi, ostavljali tragove, nekad jasne, češće tajanstvene i zagonetne, pa ko bi se našao da odvoji gdje se koja riječ, iz kojeg jezika, odomaćila u drugom jeziku. Ko zna, ko je koga begenis'o: ili taj „tuđi" jezik baš tu riječ, ili se ona tu smjestila, ustoličila kao da je tu odvajkada... Misliti o riječima, o jeziku, znači tragati o nama samima, korijenima, etnosu, htjeti uz miris davnih vremena osjetiti dah sličnog, željenog... Riječi su nevidljive, nose se kao tajne misli, skrivaju, prelaze iz mjesta u mjesto, preoblače, skidaju staro pa navlače novo ruho, ne daju se prisvojiti, nego bi kao i novac da su što šire u upotrebi. 21 Lijep primjer jezika bosanskog su i ovih nekoliko hićaja, kratkih poučnih priča koje je u 18. vijeku utefterio, zapisao u svojem ljetopisu Mula Mustafa Bašeskija: 21
Fatima Pelesić Muminović, Riječi i njihovo ruho, Bošnjačka riječ, br. 8, januar-mart 2008.
~ 20 ~
1.Neki čovjek imao je jaku zaduhu, pa mučeći se išao je hećimu da traži lijeka, ali je to teško išlo. Jednog dana, sjedeći tako bolestan, ugleda majmuna i jarca. Majmun se bijaše dočepao kablice jogurta, koja stajaše na pendžeru, pa pijući mlijeko majmun pomalo dadne i jarcu mažući mu mlijekom usne i bradu. To se ovome čovjeku učini jako smiješnim pa se grohotom toliko nasmija da mu najednom nešto u prsima puče od čega on odmah potpuno ozdravi. Sada on ode hećimu u kojeg je ranije tražio lijeka i ispriča mu sve kako je bilo. Hećim će na to: ,,A gdje sam ja tebi mogao naći majmuna i jarca; dobro je neka si ti ozdravio.” 2.Šejtan se bijaše udružio sa nekim čovjekom, pa tako idući putem prolazili su pored jednog nagetog duvara. Najednom će šejtan ovom čovjeku reći: „Pohitaj pored duvara, jer se može na tebe srušiti.” Tome se začudiše oni koji su to čuli, pa upitaju šejtana zašto pokazuje toliko dostluka prema čovjeku, a šejtan će na to: „golemu belaju ga šćedim.” Pa shvati ovo. 3.Nekakav pašalija došao jednom Poturu u goste, pa pred spavanje izvadi sahat iza pojasa, stavi ga u turban i zajedno okači na čiviju. U neko doba noći, kada je pašalija bio zaspao, domaćin začuje kako nešto kuca iza čivije, uzme sikiru i udari po turbanu. Kada se pašalija ujutro probudio, imao je šta i vidjeti, sav sahat razbijen u komadiće. Upita domaćina šta je bilo, a ovaj kaže da je mislio kako kuca nekakav dušmanin. 4.Udružili se lisica i medvjed da zajedno beru vinograd, pa tako idući naiđu na vinograd ograđen zidom i samo na jednom mjestu nađoše rupu kroz koju se provuku u vinograd. Kada ih je ugledao sahibija vinograda, lisica, koja je bila na oprezi, odmah šmugne kroz rupu, a medvjed koji je bio nemaran i nije vodio brigu o izlasku, ne nađe rupe i tako ga vlasnik uhvati. Zato se prije ulaska brini o izlasku.22 U bošnjačkim hićajama (kratkim poučnim pričama) također se susreću lijepi primjeri prisustva orijentalizama u bosanskom jeziku. Evo jedne od njih: Strah od smrti U jednome bosanskom šeheru bi jedan nam benam Bošnjak po imenu Alija. Kako je bio u godinama pribonio je pa se domalo vakta čulo da je Alija uljum hasta i da mu se bliži vakti sahat. Svi džali i ridžali iz šehera, a od reda sve njegovi akrani i ahbabi dolazili da mu zijaret čine i da mu ponude donesu. Svakome od njih Alijina kaduna Zejneba zborila bi: - Valahi bilahi! Voljela bih da ja umrem no da mi umre Alijaga. Šta bih ja hudnica brež njega? Dođe ovaj Zejnebin muhabet do ušiju maskaradžije Osmana pa ti se on jedne večeri tebdil učinje i pokuca na Zejnebina vrata. Zejneba mu otvori a Osman, kako u đezintiju uniđe, reče Zejnebi: - Ja sam Azrail, došo sam da ti uzmem džan! Kad ovo Zejneba ču, videći onoga maskaradžiju nako pretebdiljena, od zorta veselnica zažmuri i drhtavijem avazom progovori: 22
Mula Mustafa Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987. god. str.377, 379, 386
~ 21 ~
- Azrailaga, tamo je Alijaga! Azrailaga tamo je Alijaga! pokazujući pri tome rukom prema odaji u kojoj je ležao njen Alija. Svaki govorni jezik u različitim vremenskim periodima dobija nove sinonime, nove riječi ili ih gubi tako i jezik bosanski danas sadrži veliki broj sinonima, riječi koje više nisu u govornoj komunikaciji ali i veliki broj sinonima, riječi koje su u jezik bosanski "došle" u novije vrijeme. U prvom dijelu ove knjige nalaze se sinonimi, riječi, izrazi... jezika bosanskog koji svoj korijen imaju u nekom od orijentalnih jezika. Međutim, iako te riječi imaju korijen u nekom od orijentalnih jezika one su u jeziku bosanskom dobile svoj bosanski izgovorni oblik, svoj bosanski "ton", svoju bosansku "melodiku..." Iako imaju svoj korijen u nekom od orijentalnih jezika, arapskom, perzijskom, turskom... te riječi bosanskog jezika, u najvećem broju slučajeva ne razumuje ni jedan Arapin, Perzijac ili Turčin. Na primjer, kad jezikom bosanskim umijesto čaša kažete maštrafa tu riječ, čiji kojerijen je u arapskom jeziku neće razumjeti ni jedan govornik arapskog ili turskog jezika jer ta riječ, kao i hiljade drugih, ima specifičan izgovorni, glasovni bosanski oblik. Jedan dio ovih sinonima bosanskog jezika, iako je sačuvan u literaturi, nije danas u govornoj komunikaciji. Zbog toga će ova knjiga koristiti u prvom redu svima onima koji žele upoznati jezičko bogatstvo bosanskog jezika. Ova knjiga ima tri dijela. U prvom dijelu prezentirani su sinonimi koji pripadaju orijentalizmima ali na slijedeći način: fizionomija - čehra flaša - šiša gestikulacija, odnosno pokazivanje mimikom - išaret glas - avaz izdržavanje, opstanak, imetak, sreća u imetku - nafaka milost, milosrdnost - merhamet naumiti, odlučiti se - nijet učiniti olovo - kuršum ograničen čovijek - tutkun plijesan - buđ, buđa vrljika za ograđivanje koja je grubo otesana - baskija Znači, prvo je naveden sinonim koji je slavenskog jezičkog porijekla pa potom njegov orijentalni parnjak. Na primjer: glas - avaz. U nekim slučajevima prvo je navedeno objašnjenje za neki od orijentalnih sinonima pa potom i sam sinonim. Na primjer: gestikulacija, pokazivanje mimikom – išaret. Prednost ovakvog načina predstavljanja orijentalizama je u slijedećem: Svi oni koji žele saznati koji su još sinonimi za, na primjer, nemirnu osobu oni će pod slovom N pogledati odrednicu nemirko, vragolan i vidjeti sinonime čapkun, čavkun koji svoj jezički korijen imaju u nekom od orijentalnih jezika. Ovo je prvi put da se orijentalizmi predstavljaju na ovaj način jer svi koji su do sada obrađivali orijentalizme u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom ili srpskom jeziku uvijek su prvo navodili orijentalizam pa potom davali njegovo objašnjenje. Znači, u prvom dijelu ove knjige objašnjenja za pojedine sinonime data su kao odrednice, ali se često u koloni odrednica i u koloni orijentalnih sinonima pojavljuju dvije iste riječi. Na primjer: bubreg - bubreg, čarapa - čarapa, čekić - ćekić .... Ovo je neizbježno
~ 22 ~
jer u bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku ima oko tri hiljade sinonima, tri hiljade riječi ovakvog tipa. Ove riječi su orijentalizmi po svojem korijenu i njih nije moguće zamijeniti sa riječima slavenskog korijena jer takve slavenske riječi ne postoje. ************************** U drugom dijelu knjige za sve sinonime orijentalnog porijekla, a njih je u ovoj knjizi oko deset hiljada, data je jezička etimologija, tj. kompletno objašnjenje njihovog jezičkog korijena kao i sva značenja koja oni imaju. Uz najaveći broj ovih sinonima navedeni su i primjeri njihove upotrijebe a primjeri su uzeti iz bošnjačke književne baštine ili bošnjačkog govora. U fus notama navedeni su izvori za sve ove primjere. Na primjer: Čèhra, f (perz.) < çehre < perz. čehre = lice, obraz - lice, izgled lica, fizionomija; O Nuhane, oči divojačke, / Što si tako č e h r u priminio? Je l’ te babo rezil učinio V. čehreli, čehresuz šíša, f (perz.) < tur. şişe < perz. šīše. - boca, flaša; U ruci mu od mastike šiša, / a na krilu lijepa Ajiša. išáret, šaret, bešáret (ar.) < işaret < ar. išārä »pokazivanje; znak, mig«. - gestikulacija (bilo da se vrši kretanjem ruku, prstiju, tijela ili mimikom); Pa on njemu i š a r e t o m kaže, / i š a r e t o m klimajući glavom. - predosjećanje, predosjećaj; znak; I š a r e t mi je da će doći (u ob. gov.); Zar ovo nije siguran i š a r e t? Uz mnoge sinonime navedene su i sve sintagme (izrazi) kojie su izvedene od tih sinonima. Na primjer: kùršum, m (ar.) < tur. kurşun. - olovo - puščano zrno, puščani metak; Ne turaj u pušku k u r š u m a. kuršúmī, (ar.-perz.) < tur. kurşuni, v. kuršum + ar.-perz. -ī. - olovne boje kùršum-kàlem, kùršun-kàlem, m (tur.-grč.) < tur. kurşun kalem, v. . pod kuršum i kalem. - grafitna olovka kuršùmlija, kuršùnlija, f (tur.-bos.) < tur. kurşunlu, v. kuršum +tur. suf. -lu, -li. - zgrada koja je pokrivena olovom (to su obično džamije, medrese, hamami i bezistani). - Kuršumlija je ime medrese kod Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu Kuršùmlija - v. kuršumlija kùršum-šèćer, m (tur.-perz.) < tur. kurşun şeker, v. kompon. pod kuršum i šećer. - plumbum aceticum kùršum-voda, f (tur.-bos.) < izv. od kuršum, v. + bos. riječ »voda«. - agua plumbi, olovna voda Pri objašnjavanju etimologije kod svakog sinonima označen je njegov jezički korijen. Na primjer: ar.(arapski); perz.(perzijski); tur.(turski); ar.-grč.(arapskogrčki); tur.-grč.(tursko-grčki); bos. izved (bosanska izvedenica) ... Posebn je važno to što su pri objašnjenju etimologije ovih sinonima, sa oznakom ar.-bos.(arapskobosanski); tur.-bos.(tursko-bosanski); perz.-bos.(perzijsko-bosanski); grč.-bos.
~ 23 ~
(grčko-bosanski)... označeni oni sinonimi koji pripadaju i orijentalizmima i slavenskim, tj. bosanskim riječima. Na primjer: uòrtačiti se (bos.-perz.) < bos. izved. od ortak, v. - udružiti se u kakvu poslovnu zajednicu, udružiti se radi kakve materijalne dobiti hávetan adj. (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. âfet »nesreća; mitološko biće u obliku krilatog lava« (u perz. āfet »nesreća«) < ar. äft »nesreća; čudo«. + bosan. nastavak -an. - mahnit; On je h a v e t a n (u ob. gov.) havétati -tām (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. âfet »nesreća; mitološko biće u obliku krilatog lava« (u perz. āfet »nesreća«) < ar. äft »nesreća; čudo«. + bos. nastavak ati. - mahnitati, govoriti koješta, raditi koješta; Nemoj h a v e t a t i (u ob. gov.) havétinja f (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. âfet »nesreća; mitološko biće u obliku krilatog lava« (u perz. āfet »nesreća«) < ar. äft »nesreća; čudo«. + bos. nastavak inja. - prikaza, utvara - luckasta osoba, osoba lahke pameti; Eno je ona h a v e t i nj a; Nemoj biti h a v e t i nj a (u ob. gov.) ìrgatin, m (grč.-bos.) < izv. od irgat, v. + bos. nast. -in. -isto što i irgat, v. ìrgatovati -tujem (grč.-bos.) < izv. od irgat, v. + bos. nast. -ovati. - raditi pod nadnicu, kulučiti jemenìdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. yemenici, v. jemenije+tur. suf. -ci + bos. nast. ja. - zanatlija koji pravi jemenije, mestve, papuče itd. jemènija, f (ar.-bos.) < tur. yemeni < ar. yämäniyy »Jemen« + ar. adj. suf. -iyy »jemenska roba« < ar. Yämän + bos. nast. -ja. - rubac (mahrama) od tankog platna, išarana granama, kojim se povezuje glava; ...i na glavu j e m e n i j u šamsku; a na glavu kapu od kurjaka, / priveza je mrkom j e m e n i j o m. Sàrajevo, (Sàrājvo) m (perz.-bos.) < tur. Saray < perz. serāy »namjesnikov dvor koji se nalazio (sve do 1853. god.) u kraju tzv. Begluk (na »Trgu 6. aprila« u Sarajevu) i bos. nast. –evo. Složenica je nastala na isti način kao i nazivi-složenice: Smederevo, Kraljevo, Popovo, Mirijevo, Trnovo itd. Nastavak evo u imenu Sarajeva označava pripadanje, odnosno nastavcima evo i ovo u jeziku bosanskom označava se ili svojina nad nečim ili pripadanje nečemu. U slučaju Sarajeva naziv je formiran od perzijske riječi saray = dvor i bosanskog nastavka evo kojim je označeno da širi prostor gdje se dvor nalazi pripada dvoru: dvor – dvor-evo, SARAY – SARAJ-EVO, sarayski, dvorski prostor. Po istom principu formirano je veoma mnogo toponima, na primjer: Popovo – prostor koji pripada popu, Kraljevo – ono što pripada kralju (ono što je kraljevo), Trnovo – ono što je Trnovo vlasništvo, Dečevo – prostor koji je u vlasništvu osobe sa imenom Deč itd. Kao što se nazivom Sarajevo označava prostor koji pripada saraju - dvoru, tako se i nazivom Dvórište – označava mjesto gdje se nalzi ili se nalazio dvor. Toponim Dvorište je prisutan u nekim krajevima Bosne i Sandžaka.
~ 24 ~
Turski naziv za Sarajevo je Saray-Bosna=dvor Bosna. Međutim, u jednoj od najstarijih bosanskih vakufnama, u vakufnami Mustaj-bega Skenderpašiča iz 1517. god. (čiji je orginal i prijevod objavio Dr. Hazim Šabanović u POF-u II-IV, 1953. god., str. 403) pojavljuje se naziv Saray-ovasi=Sarajevsko polje. Ovo Sarayovasi ranije je uzimano kao objašnjenje za nastanak imena Sarajeva ali sam mišljenja da je to pogriješno. sàraji, pl. m (perz.-bos.) < bos. izved., plural od saraj, v. - carski dvori, vezirski dvori, pašinski dvori, dakle dvori nekog od visokih dostojanstvenika; pa on ode caru na saraje.23 sarájlija, m (tur.-bos.) < tur. Sarayli »sarajevski« skraćeno od tur. Saray-Bosnali na taj način što je prvoj komponenti Saray dodan suf. –li + bos. nast. –ja. - sarajevska izrada; Pa mu pravi ćebe sarajliju, / A po nnjemu sedlo osmanliju.24 Sarájlija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. Sarayli, v. tumačenje pod sarajlija. - građanin grada Sarajeva. ************************** ************************** U trećem dijelu knjige na jedan poseban način, u svoj svojoj širini, otkriva svoje značenje poučna arapska izreka Riječ je spomenik. Ovdje su prezentirana starija pisma koja su se upotrijebljavala na prostorima etničke Bosne i Hercegovine, odnosno na prostorima na kojima su živjeli Dobri Bošnjani, pretci današnjih Bošnjaka. Tu su priložene kompletne „abecede“ bosanice- originalnog srednjevjekovnog bosanskog pisma, potom „abeceda“ begovskog pisma-originalnog bošnjačkog pisma iz perioda XVI-XX vijeka, zatim arebice-originalnog bošnjačkog pisma iz perioda XVII-XX vijeka. Uz slovne prikaze, za neke od ovih pisama, navedene su kao primjeri i textovi odnosno književna dijela koja su pisana ovim pismima.
23 24
Ibidem, 550 Ibidem, 550
~ 25 ~
RIJEČ JE SPOMENIK I DIO Rječnik orijentalizama kao sinonima u bošnjačkoj kulturnoj baštini
A a, i, pored toga - hem abdest uz pomoć zemlje kad nejma vode - tejemum abdestni zemljani ibrik - šeho, bardak abeceda, alfabet, azbuka - elifba, elifbe administrativni službenik - ćatib, katib, teskeredžija admiral - admiral ađutant - jàver ađutant, lični pratilac - dilaver ađutant od zastavnika - jàmak ahmedija - saruk, čalma ako Allah da (dadne) - inšalah ako ništa a ono, bar, barem hičolmase akrobata, artist - pehlivan akrobatsko, artističko zanimanje pehlivanluk akta, spisi - evrak Allah je moćan (izgovara se kad se čuju prve riječi ezana sa munare) aziz-Allah Albanac - Arnaut, Arnautlija Albanija - Arnautluk alegoričan govor, govor u uvijenoj formi, prenosan govor - rumuz, rumuzat ali, međutim, dok - halbuki alkoholičar - ičkijaš alkoholno piće - ičkija ama, ali, samo - andžak aman Allahu, avaj Allahu - medet Allah aman, Allahu moj! - aman ja Rabbi ambasador - elčija ambasador, poslanik u stranoj državi - sèfir ambasadorski akreditivi – menšura anđeo – melek, meleć, melaiće, melaike apatičan, bez volje, utučen – bèzgin apetit – istek apetit, prohtjev za jelom – ištah
~ 26 ~ aplaudirati, vikati ”bravo” – aferemisati apoteka – hevzedžana, edžahana apotekar – hevzedžija, edžadžija apotekarstvo – hevzedžiluk, edžediluk apstraktno, neviđeno – gaibane Arabija – Arabistan arapska početnica za učenje slova – sufara arapski dugački i široki ogrtač sa kapom – burnus arapsko pismo u obliku kaligrafije, kaligrafija – hatat arhitekt – mimar, neimar arija, melodija – mèkam aristokratija, plemstvo – ešraf armija – ordija artiljerac – topdžija, topčija artiljerski vojni starješina – topčibaša arsenal – arsenal asistent, pomoćnik profesora – mujid astma, zaduha – teknèfes, teknèfes astrološka knjiga, knjiga za proricanje sudbine pomoću zvijezda – jilduznama astronom, astrolog – munedžim ašikovati, voditi ljubavni razgovor – ćosati autor, pisac – musànif avaj, u pomoć – medet avaj Allahu, upomoć gospodaru – medet jarabi azimut – azimut B baba, nana – héba, èbejka, éba baba vračara, vještica – džàdija bacač koplja – džiličija baciti nešto, odbaciti nešto od sebe – zafrljačiti baciti nešto izdaleka – frljiti, frljaknuti badem – fustuk bajagi, tobože – sànćim, sànći bajat – bajat, bajatan
bajat hljeb – bajetaš, baetaš bajonet, bodež – kasàtura bajraktar – sandžaktar bakar – bakar baklja, zublja, lila – mašàla bakljama se udarati – mašalati se bakrač – bakrač bakren – bakarli, bakrli bakreni sud za vodu – ibrik bakreni sudić za kahvu – džezva bakšiš, nagrada za radosnu vijest – muštuluk bala, upakovana roba – denjak baliran, upakovan u bale, u svežnjevima – denčani Balkan – Balkan balkon – kamerija, kamarija balkon u obliku doksata – ćošak balvan – balvan balvan, direk, greda – mèrtek bande, banditi, naoružani i odmetnuti ljudi – bašibozuk bankrotirao, trgovac i sl. Koji je propao u poslu – mùfliz bankrotirati, propasti u trgovini – iflas biti banja – ilidža banja, izvor ljekovite vode – kuplidže banja ili javno kupatilo sa muškim i ženskim dijelom – čifte-hamam bar, barem, ako ništa – hičolmase baraba, besposličar – gulanfer barem, bar, iako – makar barjak, zastava – sandžak barut – barut bastion, kamena utvrda isturenog položaja – tabija baš, e baš – valah, valaha, vala baš, upravo – andžak baš ti hvala – hejvala ti bašča posebne vrste i namjene – hasbašča, hazbašča bašča sa puno crvenog cvijeća – al bašča bašča zasađena ružama – đul bašča
~ 27 ~ baščica sa puno ruža – đulah baščejik bataljon vojske – tabor batina, debeli štap – tojaga, toljaga batina, šipka za batinjanje – degenek batina, tojaga, motka – hajdamak batinati – degenečiti batine, udarci – ćutek bavljenje kiridžijskim poslom – kiridžijanje bazen, udubljenje sa vodom – hàvuz, hàvz begovo imanje, begov posjed – begluk behar – behar beli ćeš mi za to platiti (prijetnja), osvetiću ti se – hošinđi besciljno, naprazno – tevećeli besjeda, govor – kelam, ćelam besjeda, govor koji vodi u nevjerstvo – ćufur besjeda besplatan rad – kuluk besplatno – badava, badihava, bajdala, bajdalija besplatno, badava – džabe, džabaluk, džaba besplatno u potpunosti – bambadava besposleno pričalo, spadalo, mangup, lažljivac – krk-jalan besposlenjak, lijenčina, skitnica – hajlaz besposličar, skitnica – jolpaz besposličar, vragolan – mangup besposličiti, provoditi vrijeme uzalud – badavadžisati bezbjednost, sigurnost – eminluk bezbrižan, zadovoljan – rahat bezbrižnost, udobnost – rahatluk bezdušnik, bez savjesti i milosti – insafsuz bezizlazan – čikmali bezizlazno stanje – ćorsokak bez kuće, čovjek bez kuće i kućišta – mećansuz bez mjerenja, napamet – hakla, haklaja beznačajan – hafif
bezobrazan – (figurativno) đonobraz bezobrazluk, sramotne riječi – fuhuš bezobraznik, inadžija – firaun bezobraznik, prostak – sùfle bezobraznost – ćotiluk bezobziran čovjek, nemilosrdan – merhametsuz bez razloga, nepravično, na pravdi Allaha – na bigajri hak bez sumnje, svakako – helbet, helbete, helbetena bez sreće, ne polazi mu ništa za rukom – deverli glave bez ukusa, nesladak-lezetsuz bezvjernik, nevjernik, nemusliman – ćufar, kufar bezvjernik, nemusliman – dinsuz bezvjernik, nemusliman - imansuz bezvjernik, nemusliman – đaur bezvjerstvo, djelo koje znači napuštanje islama - ćufurlik, kufurluk bezvjerstvo, napuštanje vjere islama – ćufur, kufur bezvjerstvo, nevjernička zemlja, nevjerovanje u Allaha – đaurluk bezvjerstvo, nevjerovanje u jednog Allaha – ćufurluk, kufurluk bezvjerstvo, nevjerstvo, nevjerovanje u jednog Allaha – ćufur, kufur bi, nastade – oldi bi i prođe; svrši se; - oldi-biti biblioteka – kutubhana, ćutubhana bič – kamdžija, kandžija bič od isprepletanog kožnog remenja – korbač bičevati – kamdžijati, kandžijati bijeda, nesreća – musevèda, musavèda bijednik – musevedžija bijel – bejaz, bejazli, behas bijela vunena kapa kod Albanaca – keče bijeli i sjajni unutrašnji slojevi biserne školjke – sedef bijeli luk – saransak, saramsak
~ 28 ~ bijeli nešiveni ogrtač za hadžije – ihram bijenje, vođenje bitke – dženjkovanje bijes, inat – kudur bijes, srdžba – ifrizluk bijesan, plahovit – hirovit bijesan, silan – zoran bijesan, veoma ljut, ljut – ifriz bilo kako bilo – hele nejse biljeg, znak na tijelu – nišan bilješka, bilježenje, zapis – kajd, kajt bilježenje, upisivanje, registrovanje – kajt, kajd, kait bilježiti, upisivati – kajditi, kajtiti bilježnica, registar – tefter, defter biljka za bojenje ruku, nogu i kose – kna, kana bisage – hegbe, hegbeta biserom nakićen, predmet ukrašen biserima – biserlija biserom ukrašen, biseran – biserli 28l ina28 muci, mučiti se, patiti se – na azapu biti bitka, borba – dženjak, dženak, dženek biva, dakle – međer bjegunac, odmetnik, krijumèar – kačak bjelilo za lice (kozmetičko sredstvo) – siridžik, siradžik bjelkasto-plava boja, mliječno plava boja – sutmavi blag, spor, tih – javaš blag čovjek, dobar čovjek – (figurativno) mehlem blag čovjek, miran čovjek – mulajim blagajna – hazna blagajnik – haznadar blagajnik, šef blagajne – sandukemin blago, sporo, tiho, polahko – javašli blagodati Božije, Allahov dar (hljeb, hrana) – nimet blagoslov – dova blagoslov za sreću i dobro u nečemu – hair-dova
~ 29 ~
blagosloven, srećan – mubareć, mubarek blagosloviti – dovu činiti, dovu učiniti blagostanje, uživanje, strast – zèvak blanja (stolarska alatka) – ćustere blato – kal blažen čovjek, svetac, ”dobri” – evlija, evlijali blaženstvo, postati ”dobri” – evlijaluk blentav, malo ćaknut – fertutija blesast, sulud, lahkouman – divanija blijedo-ružičaste boje – almasi blud, prostitucija – zinaluk blud provoditi, baviti se prostitucijom – kahpijati se bludnica, prostitutka – kahpija bočica u kojoj se drži surma (boja za oči) – surmedan, surmedanluk Allah će dati, šta Allah da (riječi utjehe) – Allahkerim, Allahćerim Allah da ti pomogne, Allah da mu pomogne, da ti je Allah na pomoći – Allahselamet Allah dao,dao Allah, da Allah da – Alahversung , Allah dao, s blagoslovom, da ti bude s veseljem (čestitanje) – Allah mubarek olsun, Allah mubarekjile, Allah mubarekjola, Allah mubarekćola Allah je istina, Allah je istinit – hak Allah Allah je jedan, kao što je Allah je jedan (zakletva) – Allah bir Allah je velik, Allah je najveći (prve riječi ezana a u običnom govoru su uzvik čuđenja ili ushićenja) – Allahu-ekber Allah naredi, Allah dade, po Božijoj odredbi, po Božijoj zapovjedi – Allahnemrile Allah zna, ko će znati, sva je prilika – Allahbirum, Allahbilur Allah zna, sva je prilika – Allahualem, alalem
Allaha mi, tako mi Allaha – Bilahi, Bilah Allaha mi i Allaha (pojačana zakletva) – valahi bilahi, valaha bilaha Allaha mi i Allaha mi – valahi bilahi talahi (najjača muslimanska zakletva) Allaha pomenuti, pobožne riječi izgovarati – ilahnuti Allaha radi, za Allahov hatar, za Božiju ljubav – Allah aškuna Allaha radi, za Božiju ljubav – ilahičun, alahičun bogat, obilan – gani bogat, obilan – zenđil, zenđin, zengin bogat čovjek – mal sahibija bogatiji – zenđiliji, zenđiniji bogatstvo – ganiluk bogatstvo – zenđiluk, zenginluk, zenđinluk Boginje (kožna bolest) – džuderija Bogme, Allahami – valah, vala, valaha Bogme, dakle, možda, izgleda, samo, osim – međer Bogomolja bez munare i mimbera – mesdžid, mećet Allahu na amanet, zbogom, sa Allahom, s Allahom – alahemanet, alahemanetola Allahu hvala – elhamdulilah Allahu se zahvaliti – šućur učiniti boja – boja boja, izgled – rènjak boja za kosu, boja – sàč boja kojom se zabojavaju slatkiši, likeri i sl. – alkermes bojadžija, moler – nàkâs boje kao barut, izgleda kao barut – barúdi boje kao kumrija (vrsta golubice, grlice, koja se smatra svetom) – kumrijast boje kao more, plavo-zelene boje – denizi
~ 30 ~
bojenje ruku, nogu ili kose sa knom – knivenje, knenje bol, gorčina – àždija bolesnik, bolestan – hasta bolesnik vezan za postelju, nepokretni bolesnik – dušek hasta bolest – hastaluk bolestan od hronične bolesti, lakše bolestan – marazli, marazljiv bolestan postati, razboljeti se – hastelenisati se bolje, pribranije – efzalnije bolji, odabraniji, ljepši – fèrkli, ferkliji bolji, odabraniji – efzalniji bolji od boljega, probraniji – nam benam boljka, hronična bolest – màraz bonbona – šećerlama, šekerlama bor, četinarsko drvo – čam boravište, mjesto – mećan, mećana borba, okršaj – ògroš, ògrošje borba za odbranu vjere – džihad boriti se skim na megdanu – megdan podijeliti borovina, četinarsko drvo – čamovina bosanski, hrvatski ili srpski tekst pisan arapskim pismom – arebica, arabica bosiljak – feslihan Allahu! Allahu! – Jalah! Jalah! Allahu! Allahu! – Allah-hala, halahala Allahu, Gospode, Allahu daj – Allah rabum Allahu, o Allahu, Allahu pomozi – Jalah Allahu! Allahu moj – aman ja Rabi Allahu moj, Gospodaru moj – ilahi jarabi Allahu nedaj – meazalah Allahu oprosti, Allahu oprosti što rekoh – tobe ja rabum, tobe estakfirulah Allahu sačuvaj, kajem se Allahu, Allahu oprosti mi- estakfirulah
Allahu sačuvaj – neuzubilahi, neuzubilah Allahu sačuvaj, da Allah sačuva – Allah hifzejle! Allahu smiluj mu se! Obdario ga Allah svojom milošću! Pokoj mu duši – Allah rahmetejle, Allah rahmetile Allahu spasi nas – Allah selamet Allahu tražim od tebe oprosta – estakfirulah Allahova kazna, nesreća – ukúbet Allahova milost, pokoj – rahmet Allahova odredba, Allahov emer, sudbina – emri-ilahi Allahova tablja, Allahova ploča, ploča sudbine u kojoj je sve zapisano – levhi-mahfuz Allahov vjesnik, Allahov poslanik – pejgamber božur, biljka i cvijet božura – šekaik, šekajik bračni dar –mehr brak, vjenčanje – nićah brana, nasip, jaz – bent, bend braniti, zabranjivati – jàsačiti brašno (mlivo) od oprane i stupane pšenice – nešesta brat – burazer bravo, odlično – aferim bravo, svaka 30l i – hej-vala bravo, živio – ačkosum, aškosum, aškolsun brbljanje, besposlica – malajani brbljivica, brbljiva žena – alàpača, alàkača brdašce, uzvisina – tèpa bre more – haj đidi breskva – šeftelija brežuljak – tepedžik brežuljak, glavica – ćuvik briga, misao – fićer, fićir briga, muka, tegoban, dosadan posao – gaila briga, muka, tegoba – tesirluk, tesir briga, teške misli – èfćar, èfkar briga, žalost – kasavet brigom, s brigom – kasavetli
~ 31 ~
brijač, brico – berber, berberin brijačnica – berbernica brijeg, strana brijega – bàir, bàjir, bàjer brinuti se o djetetu, čuvati dijete – dadiljati britva, perorez – čakija britva ili nož domaće izrade a koji se sklapa – bičkija britva za brijanje – ustra brod, lađa – đemija, gemija brojanica, muslimanska brojanica kojom se, izgovaranjem pobožnih riječi, veliča Allah – tespih brojanica muslimanska (slaviti Allaha izgovaranjem pobožnih riječi) – tespih bronza – tuč brošura, manje štampano djelo – risala bruka, blamaža, sramota – rezalet, reziluk brus, kamen za oštrenje noževa – belegija brzo – čàbuk brzo rasti – bujati bubanj – daulbas, talambas bubanj – tulumbaz bubanj u vojnoj muzici – nakara bubnjajući, s bubnjanjem – daulbazile bubreg – bubreg bubuljica na licu, osip po licu – čiba, čibuljica bubuljica na licu momka ili djevojke – bećaruša bučno veselje, skupno pjevanje i sviranje – barhana budala – budala budala, glupan – ahmak budala, glupan – budalčina budalast, glupast – ahmakast budalast, luckast – hableho, ebleho budalast, luckast – šašav budala31t, su7ud, luckast – divanija budalaština, glupoština – ahmakluk bukva – kajmàgač
bukvar – elifba, sufara bunar – bunar bunda, muška bunda – ćurak bunda (kratka) – ćurče, ćurčić bunda od lisičijeg krzna – almaćurak bunda opšivena po rubovima krznom – dikišlija bunovan – mahmuran bunovnost, glavobolja – mahmurluk buntovnik – bagija burgija – burgija burma, prsten – burma busenje, ledina – čemen, čimen busola – kibletnama bušilica – burgija buzdovan – topuz buzdovan, topuz – ćulum buzdovan ili topuz manjih dimenzija – ćulumak C car – (figurativno) devlet car, kralj – dùvel car, vladar – han car, vladar – padišah car, vladar – sultan careva kći – sultanija carina – đumruk, đumluk carina, trošarina – bàž, bàdž, baždarina carinar, činovnik koji žigoše ili pečati robu – dagandžija carinarnica – đumrukhana, đumrukana carinik – đumrukčija, đumrugdžija carinik – baždar carinski stražar, policajac na carini, carinski činovnik – koldžija carska kruna – tadž carska zapovijed – irada carstvo, kraljevstvo – dùvel cedulja ili neki drugi ispisani papir – jazi-ćage celer, peršun – ćèreviz centar, središte, centrala – merkez
~ 32 ~
cestarina, taksa za prolaz, carina – mururija cicvara – jagla cifra – cifra ciganija – firanija ciganin – firaun ciganin – kiptija ciganin koji živi u čergi – čergar, čergaš ciganluk, ciganstvo – firaunluk ciganski starješina, ciganski prvak – ceribaša ciganski šator, ciganska koliba – čerga cigaret papir – ćat, cigar-ćage cigarluk, filter cigarete ili dio muštikle koji se stavlja u usta – àzluk cigla, opeka – tùgla cigla koja je nepečena već je na suncu sušena – ćerpič cijeli svijet – butun dunjaluk cijena – fijat cijena, vrijednost – kimet cijena, vrijednost – ràgbet cijeniti, procijeniti – fijatiti, ofijatiti cijenjen, vrijedan, skup – kimetli cijenjen, drag – magbul, makbul cijenjenost, ugled, položaj – merteba cijev, cjevčica za namotavanje konca, niti – kalem cika, vika, dreka – nàra cilj, meta – nišan cilj, namjera, želja, vilja – meram cilj, namjera – maksad, maksat cilj, želja – murad, murat ciljati – nišaniti cimet – tarčin cimet boje, boje kao cimet – tarčini cip-cijeli, potpuno cijeli – buzbutum, busbutum cipela – kundura cipela koja je plitka i od kože – firala cipelar – kundurdžija citati iz Kur’ana ili mudre misli kaligrafski zapisane – lehva, levha cjedaljka – đevđir cjelovit, u jednom komadu – jećpare
cjenovnik – tarifa cjepivo, kalem kojim se voćka kalemi – kalem cjevastog oblika – kavalija crijep – tùgla crijep koji je polukružan i žljebast – ćeramida, ćeremid crijepulja, posuda za pečenje na ognjištu – saksija crknuti, puknuti – čatlàisati crn – kàra crn, mrk – sijah crna ili srebrenasta boja za očn32 kapke i trepavice – surma crna kahva – mećrušina crna kruška – karàmut crna žutica (najopasnija žutica) – kàra-sariluk crni đavo, demon – karakondžula, karandžoloz crnih obrva – karakašli crnilo, tinta – murećef, murećet crnilo za obrve – ràstok crnkast, garav – esmer crno jagnjeće krzno – sijàluk crta – čiza crta, štrafta, pruga- (figurativno) – čibuk crven – krmzi, krmzli, krzli crven, jasno crven, otvoreno-crvene boje – alen, alev crven kao krv – (figurativno) kanli crvena baščica – albašča crvena boja – krmez crvena boja kojom se zabojava neki slatki napitak – àlica, alkèrmes crvena čoha – al čoha crvena kabanica, crveni ogrtač – al ćereće crvena svila – đuvezlija, đulvezija crvena, zatvoreno-crvena boja – aspurli crvene boje, boje kao krv – albaberat crveni burundžuk (svilena prozirna tkanina) – al burundžuk crveni ćulah – kalafat
~ 33 ~
crveni duvak, crvena koprena – al duvak crveni fes – al fes crveni ogrtač, crveni binjiš – al binjiš crveni šal – al babèrija crveni šator – al čador crveni veo – al čatkija crvenilo na nebu pri zalasku Sunca – ševak, šefak crveniti se – arli ti se crveno-ljubičast, zatvoreno-crvene boje – đuvez crveno-ljubičaste boje – đuvezli cvijet sa više struka – katmer cvijetnjak – čičekluk, čičeklik cvjetast, cvijet koji ima više cvijetnih latica – katmerli cvjetast, sa cvjetovima, na cvjetove – čičekli cvjetati – beharati Č čahura za metak – fišek čaj – čaj čak, šta više – bilesi čalma, saruk – ahmedija čalma, saruk koji je uzdignut i masivan – turban čalma odnosno bijelo platno obavijeno oko kape – saruk čamac, čun – kaik, kajak čamac – čamac čamdžija, čamèar – kaikčija, kaikdžija čarapa – čarapa čarape vunene – dramluci čarobnjak, vrač – sihirbaz, sihrobaz čarolija, čini, mađija – sihir čaršaf – čaršaf časovnik, sat – sahat časovničar, urar – sahadžija, sahačija, sajdžija časovničarska radnja – sahadžinica, sajdžinica čast, čestitost, poštenje, karakter – namus, namuz
čast, obraz, poštenje – rz, hrz čast, počast, doček – ićram, ikram čast, ugled, poštovanje – ihtibar, itibar častan, čestit, pošten – namúsli častan, plemenit, poštovan, sveti – šèrif čaša – maštrafa čaša kojom se nazdravlja zdravica – dòlija, tòlija, tòla čahura od puščanog metka – kovan, kovana čekaj da vidimo – dur bakalum čekajte, zastanite – durun, durum čekić, tokmak, štapina – matrak, mantrak, mandrak čekić – čekić čekrk – čekrk čelenka, perjanica – sorguč čelenka napravljena od šarenih niti konjske dlake – tûg čeličan – mazli čelik – mazija čelik – čelik čempres – silvija, selvija česma – česma česme, više česama na jednom mjestu a iz kojih voda stalno teče – musluci, musluk česmenski kamen, kamen na česmi preko kojeg izlazi voda – česmetaš čestit, dobar, valjan – hairli čestit, valjan čovjek, čovjek na pravom putu – akibetihajr čestitanje – tèbrik čestitam veselje, sretno – mubareći čestitam, sretno – mubarećola, mubarekola, alahmubarećola čestitati – mubarećleisati, mubarekleisati čestitati – tebrik učiniti čestitka – tebriknama četa vojnika – buljuk četinar – čam četinarsko drvo, borovina – čamovina četka, kefica – frča
~ 34 ~
četka – kefa četka koja je metalna a sa njom se timare životinje – kašagija četkica – kefica četkica za zube – misvak, misvać četkati – kefati četkati, (figurativno) očitati nekome lekciju – kefati četvrtina, jedna četvrtina nečega – čejrek, čerek čežljiv, željan, pun čežnje za nečim ili za nekim – hasretli čežljiv, zaljubljen, željan – sevdahli čežnja, želja – ah čežnja, želja, ljubav – hasret čežnja za nečim – ašk, ašik čibuk koji je kratak – pàjdak čibuk za pušenje kod kojeg se dim filtrira kroz vodu – nargila čim, samo – tèk, tèke čim, samo što – bir čin, položaj, zvanje u službi – mansib, mansip čin dostojanstva, znak dostojanstva, odlikovanje – tûg čini, urok – nàzar čipka – čitma čirak za svijeće, stalak za svijeće – mumurluk čist, pravi, bez primjese – halis čest – temiz čist, bez ikakve primjese, pravi, bez šara – sade čist, nevin, pravi – safi čist – pać čistiti (se) – paćiti (se) čist zrak, sa čistim zrakom – havadar čisto, zračno i klimatski povoljno mjesto – havadar mjesto čistoća – paćluk čitaonica – kiraethana čitav, sav, cio – butum, butun čizma – čizma član muzičkog orkestra – mehter član komisije, član odbor ili vijeća aza čoha koja je debela – sàja
čohan, napravljen od deblje čohe – sàjali čokot – čokot čorba – čorba čorba od kupusa ili krompira – kalja čorba od brašna i sira (gusta) – bulumač, bulamač čovjek, ljudsko biće – adem čovjek, osoba – murdum čovjek, osoba – insan čovječiji, ljudski – insanski čovječuljak, patuljak – džudža čovječuljak, čovjek malehna rasta – pčča čovjek bez dlaka po licu i bradi – ćoso, ćosa čovjek bez kuće i kućišta – mećansuz čovjek bez porodice – ćoksuz čovjek bez mošnji – tašaksuz čovjek bez brkova – brkesuz čovjek bez porijekla – ćoksuz čovjek bez nosa – burunsuz čovjek dobre nafake – nafakali čovjek koji je oslobođen od plaćanja državnih poreza – muselem čovjek koji je u itikafu – mutekif, mutećif čovjek koji se brine o tačnom vremenu – muvekit čovjek koji prima mito – rusvečija čovjek koji zapisuje protiv bolesti i uroka – nushadžija čovjek koji izdaje isprave, potvrde, vodi protokol – teskeredžija čovjek koji ne čini nikome štete – zararsuz čovjek koji s jaranima akšamluči – akšamdžija čovjek koji drugome donosi nesreću – bahsuz, bahsuznik čovjek koji ruži, grdi, teroriše – jezid čovjek koji se brine o odorama sultana, paše ili sandžakbega – čogadar čovjek koji je sa ožiljcima na licu zbog Allahinja – džuderija čovjek koji nem djece – evladsuz
~ 35 ~
čovjek koji se bavi prenosom robe s konjem – kiridžija čovjek koji je krupan, visok i korpulentan – drzman čovjek koji je na svoju ruku, naopake naravi – ters čovjek koji je pjegava lica – abraš, abreš čovjek koji je sa šest prsta na ruci – alt parmak čovjek koji naplaćuje kazne – globadžija čovjek sa brkovima – brkajlija čovjek sa nadprirodnim svojstvima a sa dobrim osobinama – kerametsahibija čovjek slabe nafake – nafaksuz čovjek u dubokoj starosti – piruihtijar čovjek u službi paše – pašalija, pašajlija čuditi se – ibretiti se čudne naravi, teške naravi – tabijasuz čudnovat, čudnovato, začudo – hićmetli čudnovato biće, čudnovata stvar i sl. – adžaip čudnovato, za čudo Božije – bremedet, zabremedet čudo, čuđenje – ibret čudo, nadprirodno svojstvo ili pojava – keramet, ćeramet čudo, tajna, zagonetnost – hićmet, hikmet čudovište, zmaj – hàla čudovište zmijolikog oblika koje proždire – aždaha, ažder čuđenje, radost, divljenje, izraz koji se izgovara uz sva ta stanja – mašalah (sve zavisi o Božijoj volji) čuperak, kitica – ćùma čutura – čutura čuvar klanca ili tjesnaca – derbedendžija, dervedendžija čuvar mauzoleja – turbeder čvoruga, izraslina – guta
čvorugasta izraslina – guta čvorugasta izraslina na nogama stoke – baga čvorugast, s izraslinama na nogama – bagav, bagljiv čvrst, zdrav, ispravan – saglan, saglam čvrst, tvrd, jak – kavi Ć Ćaba,Kaba – bejtulah (”Allahova kuća”) ćasa, dublja zdjela – čorbaluk ćebe – ćebe ćebe koje je grubo a sa kojim se pokriva sedlo i sapi konja – jamčik ćebe koje je mehko a stavlja se ispod sedla na konju – tegetlija ćelav – ćelav ćela, glava bez kose – ćela ćelija u zatvoru, samica – kauš ćilibar – ćilibar ćilim a posebno onaj koji je šaren – zilija ćorav – ćorav ćosav čovjek, čovjek bez dlaka po licu i bradi – misirbaba ćošak, ugao – budžak ćud, narav, moral – ahlak ćud, narav – hator, hatar ćup – ćup ćuskija – ćuskija D da, tako je, jeste- evet da Allah da, dao Allah – Allahversun da ili ne – ja var ja jok da li, ko zna, nije li (izrazi sumnje) – adžeba da mu Allah da belaj 35l ina35 (proklinjanje) – Alah belasuni venrsun da reknemo! (uzrječica) –delum
~ 36 ~
da ti je zdravo glava (pri izjavi saučešća) – bašun sagosum da je zdravo moj prijatelj (odgovor na izjavljeno saučešće) – dostumsagosum da Allah da prema dobru –hajra karšu dah, dušak –soluk dadilja – dadilja dah, izdisaj, disanje – nefes, nefez daj Allahu, uslišaj Allahu – amin dakle, biva (uzječica) – međer dakle, biva, Bogme, možda, izgleda, samo, osim (uzrječica) – demek dakle, onda – helem daleki kraj,nešto daleko, na kraj svijeta – činu mačin daleko,sve do – čak dan, jedan dan – dun dan uoči Bajrama – arfa dun dao je, dade – verdi dar, poklon – harmagan dar, nagrada – halvaluk dar momka djevojci kad je isprosi – amanet darežljiva osoba, darežljiv čovjek – džomet, džomret darežljiv čovjek – ejlukčija daska – tahta daska za kućni krov, daska koja je cijepana – kaplama daska za peglanje – koltahta davnina, staro doba –babazeman davno, u staro vrijeme, nekad, ranijih vremena – birvaktile debeo, ugojen – (figurativno) – tavli debeo a malehna rasta – dežmekast, dežmen debeo a nizak – butrast debelo crijevo od bravčeta – penđeviš, pinđeviš debeljko – šiško debeljko sa velikim trbuhom – šišman def sa metalnim pločicama po obodu – daire
dekret, odnosno povelja kojom se dodjeljuju zvanja i odlikovanja – berat dekret kojim se visokim državnim ili vjerskim službenicima dozvoljava zastupanje –menšura desetar u vojsci – onbaša desetar, odnosno narednik u vojsci – baščauš detekti – hafija dijamant – alem, almaz, elmas, elmaz dijamantno, nešto što je ukrašeno dragim kamenom – almasli, elmasli dijeta, ustezanje od hrane – pehriz dijetalac odnosno osoba koja drži dijetu – pehriščija dijetu držati – pehriziti se dijete, maloljetnik – sabija dijete koje je sasvim malo a posebno nedonošče – (figurativno) – bagane dijete koje je nejako,malodobno – maksum dijete koje je nejako, dijete bez roditelja – jetim dilema, briga, misli – duman dim – duman dim, prašina – bugija dimnjak – odžak dimnjak odnosno otvor za izlaz dima na starim kućama – badža dinar – dinar dinja – kavun dio – sehum dio – hise dio grada ili sela – mahala dio Kurana odnosno trideseti dijo Kurana (1o lista) – džuz dioničar, suvlasnik – hisedar dio muzičkog duhačkog instrumenta i to dio koji se stavlja u usta – azluk dio prinosa sa zemlje – hak dio tijela, tjelesni organ – uzuv diploma – berat diploma, svjedodžba – idžasetnama diplomac, čovjek sa diplomom ili poveljom – beratlija
~ 37 ~
direk – direk direk, greda, balvan – mertek direktor, upravitelj – mudir dirigent orkestra – mehterbaša disciplina, stega – zapt, zaft div – div djeca , porod – sibijan djeca, porod – evlad dječak za pripomoć, dječak za unutarnju poslugu – hičoglan djed – dedo, deda djelo, učinak – eser djelo koje znači napuštanje vjere – ćufarluk djetelina – jondža djetelište – jondžaluk djetešce – maksumče djetinjstvo – sabiluk djeveruša odnosno žena ili djevojka koja ide za mladu – jenđija djeveruša odnosno vršenje uloge jenđe – jenđiluk djevojačka oprema koju djevojka donosi pri udaji – čejiz, čejz,čeizluk djevojka bogatih roditelja – mirazača, miraska dječije Boginje odnosno osip po tijelu – krzamak dječije Boginje bolovati – krzamačiti dnevna soba, soba za razgovor – divanhana dnevni boravak odnosno prostorija za dnevni boravak familije – halvat dnevnik – ruznama dnevnica, nadnica – đunduluk dnevničar, nadničar – đundulukčija dobar odnosno školska ocjena 3 – ala dobar odnosno školska ocjena srednje dobar – evsat dobar,pošten i pobožan starac (titula za takvu osobu) – baba dobar glas, radosna vijesst – hair haber dobar, sretan, valjan, čestit – hairli dobar, pravi – islah dobitak, korist, plijen – šićar dobitak, zarada – ćar
dobro! Dobro! (potvrdno rečeno) – taman,taman dobro, hoću, važi – bašustuna dobro, dobrota, korist, dobro dijelo – hair dobro, važi – peke dobro ako Allah da, da Allah da prema dobru – hair inšalah dobročinstvo, dobro djelo, dobrota – ejluk dobročinitelj – ejlukčija dobro djelo, dobra djela, dobročinstvo – hasenat dobro djelo, zadužbina – hajrat dobro djelo – seva, sevab dobro došao – hoš-beš dobro došao, dobro došli – hoš đeldun, hoš geldun dobro vas našao odnosno bolje vas našao (odgovor na ”hoš đeldun”) – hoš buldum dobro došao –safa geldun, safa đeldun dobro došao – đela! Gela! Dobro došao, oh dobro mi došao! – đela mašalah! Dobro stigoh! Eto stigoh! (odgovor na ”đela mašalah”) – ište đeldum dobrodošlica – hošđeldija dobrodošlica – sefađeldija,s37fađeldi37a dobrodošlica – karšilama dobro jutro, sretno ti jutro bilo – sabah hajrola, sabah šerif dobro raspoloženje, uživanje – ćeif, ćef dobrog raspoloženja, dobre volje – ćeifli, ćefli, ćejfli dobrotvor, onaj što čini dobra djela – hairdžija, hair sahibija dobro veče, sretno veče – akšam hajrola, akšam hajrosum dobrovoljci za vojsku (u Turskoj Carevini poseban rod vojske) – đonlije doček, sretanje, susret – istigbal doček, sretanje – karšiluk
~ 38 ~
doček, počast, pogošćenje – ićram, ikram doći, pojaviti se, izbiti – pejdah biti doći kome glave – dohakati doći, prispjeti – degdisati dođe akšam, pade mrak – akšam geldi dođi – đel! Gel! Dođi ovamo – đel buraje dođi-pođi – đeledžek, đeleđek doduše, zapravo – đerček dogovor, konsultovanje – musavera dogovor ili nagodba u nevrijeme, na pogrešan način – (figurativno) akšam Pazar dogovoriti se – šurovati, šurati dohodak, prihod – hasulat dojaviti, javiti – dohaberiti dok, ali, međutim – halbuki dokaz, dokazivanje – ispat, ispatluk dokazati. Posvjedočiti – ispatiti dokazati svoju tvrdnju – ispat učiniti dokazati, posvjedočiti – obispatiti dokolica, osama – tenhan, tenhanluk dokolica, odmor – hùzur dokoljenice – kalčine dokoljenice – dizluci, dizluke dokrajčiti – dokundisati, dokusuriti doktor, ljekar – hećim doktorski šef, glavni ljekar – hećimbaša dokument, isprava – sent dolazak – đeleđek, đeledžek dolikovati, priličiti, odgovarati – ujisati, ujdisati dolje-gore, tamo-vamo – aša jokari dom, kuća – odžak domaće životinje – domazluk domaće sukno koje je grublje i deblje od kupovne čohe – haba, aba domaćin, posjednik, gospodar – sahibija domaćin, bogatiji čovjek – spahija domovina, dom – toprak domovina, zavičaj, rodni kraj – vatan
dopadanje, sviđanje, biranje – begenisanje dopadanje, radost, čuđenje (izraz koji se upotrebljava u ovim situacijama) – mašalah dopadljiv, otmjen, koketan – nazli dopadljiv, lijepa izgleda – ćibarast dopasti se, svidjeti se – begenisati dopis, službeno pismo – nama dopuna, završavanje, izravnavanje – tećmil, tekmil dopušteno, dozvoljeno – mubah dopušteno – džaiz dopustiti, usvojiti nešto – ukabuliti, okabuliti dosada, dosađivanje – osànma dosadan odnosno težak čovjek – sèkil dosadan, nametljiv čovjek - musàlat dosaditi (se) – osanisati (se), osandisati (se) dosjetiti se, prisjetiti se – dujisati se dosađivati (se), gnjaviti (se) – osanisavati (se) dostojan, koji čemu odgovara, što pristoji – láik, lajik dostojanstven, ponosit – ćibar, kibar, kibarli dostojanstven, lijep, probran – ćibarast, ćibar, ćibarli, kibarli dostojanstven, ugledan – šanli dostojanstvo, ugled – šan dostojanstvenik, velikaš – ridžal, ridžali dosuditi odnosno sudbinski dodijeliti – nasib učiniti dotjeran, namješten, uređen – mamur dotjeran, nagizdan, uređen – đuzenli dotjerati sahat da pokazuje tačno vrijeme – ajariti dotjerati se, uljepšati se – nađuzeniti se dotjerati na pravu mjeru – ukajariti dotjerivanje sahata na tačno vrijeme – ajar dotjerivati, uljepšavati – đuzeniti dotrajati, postati trošan, zapušten – oharabiti
~ 39 ~
dotrajao, zapušten – harabat dova od Allaha uslišana – magbul dova doviđenja – ejvalah doviđenja – hej dovale doviđenja – alahemanet dovršiti, namiriti, izravnati – tećmil učinjeti dozivanje u pomoć, plač, jaukanje, dreka – figanj dozvola, dopuštenje – izun dozvola, dopuštenje – tèstir, tèstijer dozvola, dopuštenje – rùhsat dozvola, dekret – bèrat dozvola za rad – testir, testijer dozvoljeno, dopušteno, slobodno – džaiz drag, pribran, cijenjen – magbul draga odnosno voljena djevojka – jauklija dragana, miljenica – dilberka drage volje, hoću, neka bude – peke dragi, momak koji se voli – jauklaš dragi, ljubljenik, miljenik – dilber dragi kamen, tirkiz – piruz dragi kamen – alem, almaz, almas, elmas, elmaz dragi kamen, smaragd – zumurut, zumurud dragocjenost, skupocjenost – àgr, àgar dragocjenosti, skupocjen nakit – dževahir drago kamenje – dževahir dragulj, nakit, dragocjenost – jadiđar draguljar, juvelir – dževahirdžija draži, pribraniji, cjenjeniji – magbulniji dreka, vika, cika – nàra dresiran,izvježban – talumli dresiran – jarakli, ujarčen dresiranje – talum dresirati, vježbati – talumiti dresirati, trenirati – jarčiti dresiranje, treniranje – jarčenje
drndar, pucar odnosno čovjek koji vunu ili pamuk priprema za upotrebu – halač drndarstvo, ”pucanje” vune ili pamuka – halačluk droga, sredstvo za omamljivanje – benđija drogiranje – benđijanje, benđiluk dronjak odnosno nešto potpuno izderano – rizendepare drskost, neuljudnost – edepsuzluk drug, kolega – ashab, ahbab drug, kolega, ortak – šerik, šerić drug, prijatelj – jaran drug, prijatelj – kardaš, arkadaš drug, prijatelj – pajdaš druga polovica zime (31.01.-21.03.) – hamsin drugarica, prijateljica – jaranica drugarstvo, prijateljstvo – jaranstvo drugovanje – konušma drugovati, prijateljevati – jaraniti drugovati – konuštisati društvo, udruženje – džemijet drvena obuća, otvorena obuća od drveta, drvene papuče – nanule, nalule drvena niska poličica za knjiga u obliku znaka x a stavlja se na pod kod nogu pri čitanju – knjigaluk drvena posuda, manje drveno burence – fučija drvena posuda za vodu – busač drvena posuda za sir ili kajmak – čanak drvena rešetka na prozorim39 mušebak drve39a zgrada koja je od zemlje podignuta stubovima- čardak drveni sud većih dimenzija (čabar, kištra) – dagara drveni ugalj – ćumur drveni okvir na kojem se veze – đerđef drveno sedlo, samar – katlak, katlačina drveno sedlo – samar
~ 40 ~
drzak, nevaspitan – edepsuz držak, ručica od nekog halata – sap držak od bajraka, držak od đerđefa – temre držak od noža, sablje i sl. – kabza, kamza držak od noža, mača, sablje – balčak držanje, ponašanje – gidiš držati, - tutisasti držati dijetu – pehriziti se država – devlet država – duvel država, teritorija države – ulće država, zemlja, zavičaj – memlećet, memleće, memleket, memleke država u kojoj su prava muslimana uskraćena, nemuslimanska država – dari harb državna blagajna – bejtul mal državna vlast, državna uprava – hućumet, hukumet državni funkcioneri na visokim položajima, ministri – vućela, vukela državni prihod od poreza – tahsilat državni savjet – divan dućan sazidan od kamena – magaza dud, murva – dud dug, zajam – karz dug koji treba uzeti – aladžak duga motka koja je na jednoj strani lopatasta a sa njom se miješa bestilj – čegulj dugačak, visok – uzun dugačak peškir (od nekoliko metara) koji se stavi okolo sofre i služi svima koji su za sofrom –sofraluk, sofrabez dugačak hastal na kojem se mejt kupa – tenešir dugi i tanki vuneni dušek za sećiju, vuneni četverougaoni dušečić za sjedenje –šiljte, šilte dugi kaput – džube dugi kaput – kaftan dugih nogu, štrkljast – čangalast dugme – dugme dugme, puce – pula, pulka, puljka
duguljasti metalni bubnjić na metalnoj šipki u kojem se okretanjem iznad vatre prži kahva – šiš duh odnosno dio duše koji po narodnom vjerovanju izlazi iz čovjeka za vrijeme spavanja i luta, odlazi nekud – rûh duh umrlog – rûh duhan – duhan duhan – tutun duhan u prahu koji se ušmrkuje – burmut duhandžija odnosno osoba koja proizvodi duhan ili trguje duhanom – tutundžija duhanska torbica – tutun kesa duhanski prah odnosno burmut koji se ušmrkuje – enfija dukat, stariji turski dukat – funduklija dukat manjih dimenzija – rubija Dunav – Tuna dunđerski zanat – dunđerluk dupli, dvostruki – čifte, čivte durbin – durbin duša – džan duša, duševnost, savjest – insaf duševan, savjestan- insafli dušek – dušek duševno oboljeli, melanholik – vesveseli dušmanin, neprijatelj, ubica, krvnik – katil dušo moja, dušo si mi draga – džanum dužnik, čovjek koji je sa nekom obavezom – borčlija dvoboj, duel, boj – megdan, mejdan dvoje, par – čift, čivt dvopek, dobro upečen hljeb – peksimit dvopek, vojnički hljeb u carskoj turskoj vojsci – koroman dvor, palata – saraj dvor odnosno kuća neke značajne osobe – divan dvorac – čardak
~ 41 ~
dvori, rezidencija – saraji, saraj dvorište – avlija Đ đak, učenik, školarac – mekteblija, mejteflija đavo, vrag – šejtan đavo, šejtan – alejhilanet đavo, prokletnik – (figurativno) nàlet, lànet, naletnik, lanetnik đavo, prokletnik – melun đavo, sotona – iblis đavolast, živ kao đavo – felah đavolast, zločest – šer đavoluk, obješenjaštvo – šejtanluk đerdan, ogrlica – saràkluk đon – đon đubre. Izmet – bokluk DŽ džabe, besplatno – mufte džabe, ono što je besplatno – bajdalija, bajdala džamijska služba, mujezinska služba – mujezinluk džamijska svijeća duga 1-2 metra a debela oko 20 cm. – mukava džamijski službenik – mujezin džamijski toranj – munara, minaret džem, pekmez odnosno voće ukuhano u šećeru –rčcelj džem od šljiva, pekmez – bestilj dženetska ljepotica – hurija džep – džep džeparac – džeparac džeparac – džep hašluk, džepašče E ebanovina, ebanovo drvo – abonos Egipat – misir ekonom odnosno onaj što brine o snabdijevanju i troškovima – većilharč, vekilharč
ekonomičan, štedljiv – tedarućli ekonomičnost, štedljivost, uredno gazdovanje – tedaruć ekonomisati, štedjeti – tedarućiti ekser odnosno drveni ili željezni klin – čivija ekser – ekser ekser većih dimenzija – palamar ekskurzija, putovanje – joldžiluk elastičan, rastegljiv – lastikli elegantan, dostojanstven – ćibar, kibar elegantan, fin, uljudan – zarafetli elegantnog ponašanja, elegantno – nazićane eliksir – eliksir emajlirana površina sahata gdje se nalaze brojevi – mìna emigrant, iseljenik – muhadzir, muhadžer epski spjev koji opjeva vladara – šahnama era odnosno muslimanski kalendar čiji početak je 16.07.622.god. – hidžra eto stigoh (odgovor na ”đela mašalah” – dobro mi došao) – ište đeldum Evropljanin – frenk, frank evropski – frengi evropski način, po evropski – alafranga evropski dio Turske – Rumelija, Urumelija evropsko odijelo – alafranga odijelo evropsko odnosno srednjeevropsko vrijeme – alafranga sahat F fabrika, tvornica – ćerhana fabrika odnosno tvornica za proizvodnju baruta – baruthana faličan, manjkav – eksik fantazija, zaokupljenost mislima – hajalat farba – boja
~ 42 ~
farban, ofarban – obojen, bojali farbar, moler – bojadžija farbati, molovati – bojadisati farmer koji uzgaja stoku – dželepčija fascikla koja je od kože i sa većim pregradama – džilbenta fata, fini pamuk – ham pamuk feder, opruga – zemberak fenjer – fenjer ferije, školski raspust – tatil fes na glavi imati, onaj što nosi fes – feslija feudalni posjed odnosno jedna vrsta feudalnog posjeda – čifluk, čitluk feudalni posjednik, vlasnik spahiluka – spahija feudalni posjed dobijen dekretom sultana – spahiluk fijaker – hintov filozofija, mudrost – hićmet, hikmet fin, elegantan – zarafetli fina persijska serdžada – halili serdžada fini persijski ćilim – halija finoća, uljudnost – zarafet fitilj – fitilj fišeklija, torbica za barut – ćila fizionomija – čehra flaster, cerot – jàkija flaša – šiša fontana, vodoskok – šadrvan formular – dževdel fortifikacijska preprjeka, zaprjeka – čarku feleć fotelja – koltuk frotir mahrama odnosno prekrivač za starije žene – havlija frotir peškir većih dimenzija – havlija fušeriti odnosno nesolidno raditi – kalafatiti G gadan, neprijatan, ružan – bet, bed gajde – gajde gajtan – gajtan
gajtan ili ukrasna traka kojom se obru – bljuju krajevi na garderobi – zeh gajtan koji je usukan – bučma, bukma galama – galama galama, graja – đurultija, đuruntija galama, svađa – džefa galamdžija, plahovit insan – fesadžija, fesačija galamiti, derati se, vikati – halakati galerija ili balkon u Sali – mahfil garancija, jamstvo, uvjerenje – jemim garancija, garantovanje – ćefilema garant, jamac, žirant – ćefil garantovati,obavezivati se – ćefiliti (se) garav, crnkast – esmer garderoba odnosno neki dio garderobe ili obuće sa rešmama odnosno sa ukrasima u obliku čipki, rupica, nekog veza i sl. – rešmalija gardisti, vojnici dvorske službe – hàsećije garnitura koja sadrži 12 komada nekih predmeta – dùzina garnitura za sjedenje u dnevnoj sobi – divan gazda, dobro stojeći građanin – aga gazde – agovat gazela – gazela gdje li? Gdje li je ? – nèrede general – paša general koji je zapovjednik divizije, divizijski general – ferik genije – kutup geografija – džorafija gestikulacija odnosno pokazivanje mimikom – išaret gestikulirati micanjem ruku, očiju ili glave – išaretiti gigant, gorostas – div gimnazija, srednja škola – idadija gips – alčija
~ 43 ~
glačalo odnosno drvena ili metalna ploča kojom se nešto glača – perdešica, perdeška glačati, davati sjaj pomoću glačanja – perdešiti glas – avaz glas – sès glas, popularnost – nam glasan, zvučan – sèsli glasnik, izaslanik, kurir – mubašir glasnik, kurir, poštar – pejik, peik glasnik, knjigonoša, poštar – sáhija glasno – džehrile glasno, na sav glas – avazile glasno učenje Kur’ana u džamiji od strane više hafiza – mukabela glasonoša, kurir, poštar – ulak glava – bàš glavni, prvi, najstariji – bàš glavni grad, prijestonica – pajtaht glavni imam u nekoj džamiji ili u nekom gradu – baš imam glavni ljekar – hećim baša glavni majstor, najbolji majstor – usta baša glavni poslanik, šef grupe poslanika – elči baša glavni zapovjednik, glavni starješina – bašaga glavnica, kapital, trgovačka roba – sermija gle! Gle! Vidi! Vidi! (u ironičnom smislu ) – bàka!bàka! gledanje, razgledanje nečega lijepog – seir, sejir glavurda, glavetina, krupna glava – bašùna gledati, kibicovati – đziti gledati potajno nešto, osmotriti nešto – nađoziti globa, kazna – džerima globar odnosno onaj što kazne naplaćuje – džerimdžija glup, umno ograničen – bèdast glupan – bedak glupan, glupača, budala – bena, benak, benac
glupan, naivčina – abdal glupan, budala – ahmak glupan, čovjek ”ni tamo ni vamo” – benevrek glupan, smetenjak, trom čovjek – temèrut, temèrutin glupan, zvekan – (figurativno) tokmak glupast, budalast – ahmakast glupav, mutav – benast glupost, budalaština – ahmakluk glupost, magaraština – ešekluk glupost govoriti – benaviti, benetati go golcat, potpuno go – čin čiplak godišnji almanah, kalendar – salnama godišnji odmor, ferije – tatil golubica odnosno vrsta grlice koja se smatra svetom – kumrija, kumra, kumrikuša gomila, hrpa – kamara gomila, masa, skupina – alaj gomila živih bića (ljudi ili životinja) – dùndar gonič odnosno pratilac uz konja – surudžija gori, lošiji, ružniji – beter, beterniji gorko, izuzetno gorko – zeherli gornji dio čizme, papuče ili druge obuće koji je išaran – puštija gornji dio odjeće ( kao dugi ili kratki kaput ) – hrka gospodar, prvak – aga Gospodaru! Allahu! – Jarabi! Gospodaru hvala ti, hvala ti Allahu – Jarabi šućur gospodin – efendija gospodin, ”naš gospodin” (počasna titula a stavlja se isped imena glasovitih ljudi posebno učenjaka) – mevlana gospodin (kao mala počasna titula za osobe koje ne pripadaju plemstvu i inteligenciji a dodaje se uz lično ime) - aga
~ 44 ~
gospodin, odličnik (kao titula koja se iz poštovanja dodaje uz ime onoga ko nije stvarno ”beg”) –beg gospodin, džentlmen – čelebija gospodin, gospostvo – aga gospodine, prijatelju – džanum gospodine – efendum, 44l ina44 si benum gospodine moj – efendum, efendumbenum gospodski, otmjen – čelebi gospodsko življenje – agovanje, begovanje gospodski stalež – agovat, begovat gospođa, žena, supruga – hanuma gospođa, ugledna žena – kaduna, kada gospođa, ugledna žena, dama – aginica gospođa, lijepa i mlađa žena – đul kaduna gospođica – kadunica, kadundžika gospoština – efendiluk gost – musafir gostinska kuća – musafirhana gostinska soba – predaharluk gostinska soba odnosno odvojena prostorija u kući ili avliji koja je samo za muška lica (”muško odjeljenje”) – ahar gostoljubiv domaćin – hanedan gostoljubiv, dočekan, ljubazan – ikramli, ićramli gostoljubivost – hanedanluk gostoljubivost, počast, doček – ikram, ićram gostovanje – musafirluk gotovan, ližisahan – čankoliz gotovan, neradnik – badavadžija gotovan, neradnik – amelimanda gotov, spreman – hazur, hazuran gotovo, skoro – haman gotovo, svršeno – veselem goveđa koža koja je obrađena odnosno koja je ”učinjena” – đon, ćusele,bujer govor, razgovor – laf
govor, besjeda – kelam, ćelam govoriti, naprazno govoriti, - lafiti, lafovati govoriti ”bujrum” odnosno reći nekome ”bujrum” – bujurisati govoriti, razgovarati – divaniti govorljiv, brbljiv – lafozan govorljiv – eglendži govorljiva osoba – eglendžija govornica – ćurs govornica u džamiji – mimber, mimbera govornik – delendžija gozba, ručak ili večera sa više jela – zijafet gozba povodom neke proslave ili veselja – dávet gozba, objed – jemek grabljenje, otimanje, pljačka – jagma grad sa većim brojem stanovnika, veliki grad – šeher gradilište ili slobodno zemljište gdje se može graditi – àrsa graditelj, arhitekt – mimar graditelj, stručnjak za gradnju – neimar graditi odnosno baviti se sa dunđerskim zanatom – dunđerisati gradski – šeherli gradski nadzornik – subaša gradonačelnik – šeher ćehaja građa odnosno drveni građevinski materijal (grede …..) - japija građa, drveni građevinski materijal – ćeresta građa odnosno sastojci (materijal) ili pribor za spravljanje nečega (na primjer za pravljenje obuće, jela itd.) – ćeresta građevinskim materijalom trgovati odnosno trgovac građevinskog materijala –ćerestedži&a građanin –pšeherlija građa44n, stanPvnik, je44no lice – nèfer građevinski inžinjer – neimar
~ 45 ~
grah, jedna vrsta graha koja je slana – nohut gramzivac, pohlepnik – tamahćar, tamašćar grana kao nakit – treptelija granata, momba – bomba granica, pogranični kraj, krajina – serhat granica, granična crta – čiza graničar, krajišnik – serhatlija graničari, oni koji postavljaju međe – hudučije grašak, bob – bakla graviranje . sàvat gravirati – savatlaisati grb, monogram – tùra grebati se – pandžati se Grčka – Junan greda, balvan – mertek greda drvena ili kamena koja je postavljena pored zida kao polica – hatula greda ili šipka postavljena popriječno preko vrata sa unutarnje strane a u svrhu ”zaključavanja” odnosno zatvaranja – mandal grede koje su glavne u krovnoj konstrukciji – mahije grijeh – đunah grijeh, mali grijeh, ono što ne valja raditi – mekruh, mećruh griješna priča ili izreka što vodi u bezvjerstvo – ćafir besjeda griješnik – đunahćar griješnik – džehenemlija griješno, nedozvoljeno, nepravedno – haram grijesi, veliki grijesi – kebair grlica odnosno golubica koja se smatra svetom jer je bila na Ćabi pa zato ima crvenu traku oko vrata – kumrija, kumra grličast – kumrijast grlić na ibriku na koji izlazi voda – henzek grlo suda za vodu na koje se sud puni vodom – Allahaz
grlo, grkljan, guša, ždrijelo – Allahaz grmlje, trnje, šikara – čalija grnčarska zemlja, zemlja za izradu posuđa i sl. – ćil grob – mezar grob, raka – kabur grobar – kaburdžija groblje – kabristan groblje – mezarluci, mezarluk, mezaristan groblje – mekabiri grom, munja, svjetlica – šimšik, šinšik groš – groš, grošluk, grošnjak grožđice, suho grožđe – rezaćije, rezakije grupa – tabor grupa, skupina – buljuk grupa, odjeljenje – jafta grupovođa, onaj koji dijeli na grupe ili vodi grupu – jaftadžija grupno učenje i propitivanje – muzaćera, muzakera guba odnosno lepra (vrsta kožne bolesti) – miskinluk, miskin hastaluk guba (kožno oboljenje) – guba gubi se! Marš! – sikter gubitak, šteta – zarar gubitak, šteta – zijan gumirana traka, guma – lastika gumirano platno – mušema gumno, prostor za vršidbu žita – harman gurmanluk odnosno prekomjerno jedenje i pijenje – krkanluk guverner, načelnik jedne pokrajine – valija gužva, vreva, velika svjetina – henđama, hanđama gvozden, gvožđem okovan – demirli gvozdena halka, gvozdena karika – sindžir halka gvozdena kuka – čengel, čenđel gvozdene kuke – čengele, čenđele gvozdene šipke – demiri
~ 46 ~
gvožđar odnosno trgovac gvozdenom robom – demirdžija gvožđara, trgovina gvozdenom robom – demirhana gvožđe, željezo – demir H hajde naprijed, trudi se, nastoj – gajret hajdučija, razbojnikluk, razbojnikovati – hajdučija, razbojnikluk, razbojnikovati razbojnik, odmetnik, razbojnik – razbojnik hajvar – hajvar halva – halva halvu proiizvoditi odnosno osoba koja proizvodi ili prodaje halvu – halvadžija haljina odnosno donja ženska haljina koja je odozdo zatvorena – dimije hamajlija odnosno jedna vrsta hamajlije – vezma harmoničan, melodičan glas – mekam harmonično učenje Ku’rana – mekam hastal koji je nepomičan i koji je skovan od dasaka a služi za držanje staklarije – tahtapoš, tahtopeš hašis (osušena indijska konoplja) – hašiš hašiš, droga hašiš – esrar haubica ili veliki top – kuduz hemeroidi, šuljevi – basur heroj, junak, pobjednik – gazija, gazi herojstvo, junaštvo – gaziluk hiljadarka, hiljadu nečega – binluk hipnotizer, vrač, onaj koji ”boji” oči – đozbojadžija hirurg – džerah hiruški nož nèšter historija, povijest – tarih hitnja, žurba – adžela hitar, okretan, spretan – ćust hitar, okretan, gibak – zejbekast
hladovina, nadkriveno sjedište u bahšči, hladnjak – sofa hljeb, kruh – ekmek hljeb koji je kvalitetniji od običnog hljeba – jaglija hoćeš,nećeš, htio-ne htio moraš –ister istemez hoću, važi drage volje – bašustuna hoću, drage volje, neka bude – peke hodi! Hodi! (radosno) – đel! Gel! Đela! Gela! Hodi ovamo – đel buraje hodi! Dobro mi došao! (radosno) – đela mašalah) hodnik – đezentija, đezintija hodočašće Ćabe, odlazak na hadžiluk u Meku – Ćaba hodže slabijeg materijalnog stanja ili đaci medrese koji idu na džer (na sezonsko klanjanje uz ramazan u seoskim džematima) – džerah hodža koji zapisuje protiv bolesti, uroka itd. – nushadžija hodža koji zna napamet Kur’an – hafiz hodža koji zna Kur’an napamet i to sprijeda natrag i odstrag naprijed – kahvi hafiz homoseksualac – kulambara horda – horda hotel – han hotelijer, vlasnik ili zakupac hotela – handžija hrana, jelo – jedžek hrana, namirnice – zahira hrana, opskrba – erzak hrana za nošenje na put, brašnjenica – joluk, jonluk hraniti neku životinju radi debljanja – toviti hranjenje zbog debljanja – tov hrišćanin – đaur, đaurin hrišćanka – đaurka hrišćanski i jevrejski narod – ehli knjiga hrom, ćopav – topalast
~ 47 ~
hrom čovjek, čovjek sa jednom kraćom nogom – topal hronična odnosno lakša bolest – maraz, marizluk hronični bolesnik – mariz hronično bolestan, uvijek bolestan – marazli, marazljiv hronogram, natpis sa datumom gradnje iznad vrata nekog objekta – tárih hvala! – zijadola hvala! – hejvala hvala! (zahvala upućena Allahu) – šućur hvala Allahu – elhamdulilah hvala Allahu – šućur Allahu hvala! Hvala lijepo – berićatveresi! Berićatversun hvala na ručku, hvala na jelu, neka su ti zdravo ruke (zahvala domaćici) – elime salik hvala po hiljadu puta – binberićatverisi, binberekatverisi hvalu odnosno zahvalu učiniti, zahvaliti se Allahu – šućur učiniti I iako, barem, pa, ma – makar ičija, nadjev za pite – tirit ići na džer odnosno ići na sezonsko klanjanje u seoske džemate – džeriti ići od nemila do nedraga – potucati se idolopoklonik – medžusija igla većih dimenzija za prošivanje vreća, ćebadi, slamarica – čuvalduz igra – òjun, ojn igra šaha – šah igra, šala, predmet kojim se igra neka igra – hòjnak igra sa bacanjem kockica – barbut igrač, onaj koji voli igru i zabavu – òjnadžija igrati, poigravati – òjnati igrati, plesati – čengijati i još, još - đene
ili-ili – ha….ha ili-ili – ja….ja iluminacija odnosno kićenje i osvjetljavanje pri nekoj svečanosti – donàma imanje, posjed – mulk imanje, posjed, seosko gazdinstvo – (figurativno) ćifluk, čitluk, čifluk imanje, poljoprivredni posjed, njive – zirat imenjak – adaš, adeš imitacija – jalanija imitiranje, oponašanje – tàklid imitirati, oponašati – takliditi (se) imovina , imetak- mal imovina bez gospodara – alajbegova slama imovina koja se posjeduje, kapital – sermija imovina koja se naslijedi po osnovu žene – miraz imućan – parali, paralija imućan čovjek – mal sahibija inadžija, bezobraznik – (figurativno) firaun inadžija, prgav čovjek – jezid inat, tvrdoglavost – ćorluk inat, bijes – kudur indigo (indigo kao vrsta boje), modrilo – čivit inkasant, ubirač nekih taksi ili poreza – đumrukčija, đumrukdžija inostranstvo – adžamski devlet inostranstva – edžnebiluk inspekcija, izviđanje, pregled – teftiš inspekcija, pregled, revizija – teftišlema inspekciju izvršiti, pregledati – teftiš učiniti inspektor, izvidnik – teftiš inspektor – mufetiš inteligencija, viši naučni krugovi – hàvas interesantno, začudo – zabremedet invalid, Allahalj – sakat inženjer – muhčndis Iran, Persija – Farisija
~ 48 ~
iscijepan u potpunosti, raspao se – tiftik iscijepati se raspasti se – tiftik se učiniti isèetkati – iskefati isèetkati odnosno figurativno izružiti,očitati lekciju nekome – iskefati iseljenik, izbjeglica – muhadžir isjeći na komade – krklaisati i s koca i s konopca (iskupilo se sa svih strana ) - hipten kazukten iskorijeniti, potpuno uništiti – utamaniti iskoristiti – ofajditi (se) iskreno, otvoreno – halisane iskreno i sa voljom, od sveg srca – hulusikalbile iskorištavati konja preko mjere – iskulašiti iskustvo – tedžruba iskrsnuti, pojaviti se iznenada – zuhur se učiniti, zuhur učiniti iskvaren, pokvaren, nesređen – bòzuk islamska dogmatika odnosno nauka o propisima islamskog vjerovanja – akáid islamska pobožnost – turkovanluk islamski pravni i drugi propisi – šerijat ismijavanje, šala – maskara ispaša, planinska livada koja se ne kosi – suvat ispeglati – utleisati ispit, ispitivanje – imtihan ispitati, ispitivati, provjeriti – tahkik učiniti ispitivač, onaj koji postavlja pitanja – suvaldžija ispitivanje, provjeravanje, izviđanje – tahkik ispitivanje, istraživanje putem proricanja (gatanja) da li će neki planirani posao biti srećan ili neće – istihara ispljuvak, šlajm – balgam
ispod grla, podgrlica – bogazluk isprava, potvrda, poziv – teskera isprava, potvrda – temesuk, temesuć isprava, dokument – senet isprava o vlasničkom pravu na nekretnine – tapija isprazniti se u gaće, izvršiti nuždu u gaće (zbog straha ili nekog drugog razloga) –uhelaćiti se ispreturano, ništa nije na svojem mjestu – karma karišik ispreturano, razbacano, nesređeno – darmar ispreturati, razbacati – altust učiniti istaknuti predstavnik jednog naroda, jedne klase, prvak – ajan isti, istovjetan, u glavu isti – ervahi, ervaheten, ervahteni istina, pravda – hak istina, istinitost, pravo stanje stvari – hakikat istinito, stvarno, onako kako treba – hakikane isto, jednako – barabar istočnjačko, tursko odijelo – alaturka odijelo istok – mašrik istom, sve, odjedanput – fekat istopina od neke rude – ćulče istraga, uviđaj na licu mjesta – ćevš, ćefš istraga, isleđivanje, ispitivanje – istintak istraživati, vršiti uviđaj – ćevšiti, ćefšiti istrenirati konja, dresirati neku životinju – ujarčiti istući, izbatinjati – izdegenečiti istumačiti, protumačiti, tumačiti – istabiriti, protabiriti, tabiriti itedant, snabdjevač – tajindžija ivica, kraj, prikrajak – ćenar izabrati, opredjeliti se – isćiliti izabrati na osnovu posmatranja (na primjer: djevojku ili pogoditi gdje je nešto skriveno – uišćiliti izaslanik, poslanik – elčija
~ 49 ~
izaslanik, glasnik, komesar – mubašir izazvati nekog na neko takmičenje – čikati izazov na takmičenje riječima ”hodi, hajde” – čik! Čik! Izbaviti se iz nevolja – izdeverati izbaviti (se), spasiti (se), osoboditi (se) – kurtarisati (se), kutarisati (se), kurtalisati (se) izbavljenje, spas – kurtara, kurtala izbor, opredjeljenje – isćil izdaja, nevjera, izdajstvo – hijanet izdajica – murtat, murtatin izdajica, zlobnik – hain izdajica, prevarant – hijanet izdajnici – hezela izdajnik – hezil izdajstvo, nevjerstvo, nepoštenje – hijanetluk izdajstvo – murtatluk iz dana u dan, svakodnevno – herđum, herđun izdatak, trošak – masraf izderati se na nekog, ljutito reagovati – buktisati izdisaj, dah, disanje – nefes, nefez izdisaj odnosno posljednji dah umiruće osobe – son nefes izdisati, umrijeti – nefese tegliti izdrobljeno tijesto, tijesto u sitnim mrvicama a osušeno – terhana izdržati, podnijeti – izdurati izdržavanje, egzistencija – idara izdržavanje, hrana, opskrba – beslema izdržavanje, opstanak, imetak, sreća u imetku – nafaka izdržavati se – idaretiti se izdržavati, brinuti se o potrebama – idaru činiti izdržavati (se), podmirivati (se) – beslejisati (se) izdržavati, podnositi (muku, teret i sl.) – dajanisatii izdržljiv, čvrst – dajanli
izdržljiv, postojan – durašan, duratan, durećan izdržljivost – dajana izgled, boja – renjak, renać, renk izgleda, dakle, možda, samo, osim, biva – međer izgledan, lijepe spoljašnjosti – kijafetli izgledan, naročit, krupan i lijepo razvijen – vedžahetli izgoniti stoku ljeti na planinske livade – suvatovati izgrditi nekog – ureziliti izgubiti se, nestati – gaib biti, gaib se učiniti izgubiti svježinu, otvrdnuti – obajatiti izgubiti volju za kakav rad ili neku dužnost – obihmaliti iziskivati, zahtijevati – iktiza činiti izjava, saopštenje – takrir izjednačavati, stavljati u isti red – barabariti izjelica, proždrljivac – hala izlet u prirodu zbog provoda i razonode – teferidž izlapjeli starac, senilni starac – matuh izliječiti (se) – iziladžiti (se) iznenada napasti, navaliti _ bastisati iznenada se pojaviti, bahnuti – čatisati iznenada se pojaviti – bahnuti iznenada se pojaviti – koptisati iznenaditi se, začuditi se- kaskatiti se iznenađen, zapanjen – ainbein, ajnbejn iznenađeno, začudo – zabremedet iznemogla odnosno oronula osoba – đuturum iznemoćati, oslabiti – istakatiti iznos, zbir – jećun izmet, ljudski izmet – nedžaset izmet, ljudski izmet – bòk, bòkluk izmješan, razbacan, neuredan – perišan izmješan, pomješan – karišik
~ 50 ~
izmiriti (se), nagoditi (se) –nasuliti (se) izmiriti (se), naravnati (se) – posuliti (se) izmotavanje, smicalica – marifet, marifetluk izmotavati se – marifetiti, marifetijati izobilje, imetak – tuvan izobilje u sredstvima za život – bonluk, boluk izrađen od čohe – čohali izrađen kao rešma (kao mreža, od lančica i sl.) – rešmali izravnati kakav dug – poresiditi izravnati, dotjerati kako treba – ukarariti izvini, pardon – afedersun izvini na izrazu – ajptur sujlemek izvinjenje, opravdanje, opravdavajuća okolnost – ùzur izvjestilac, podnosilac izvještaja – mahsardžija izvještaj – mahzar izvoli, izvolite – bujrum izvoli – đela! Gela! Izvoli! Dobro mi došao! (radosno) – đela mašalah! Izvolite! Molim! – lčpe izvor, vrelo – kajnak izvršenje, provođenje – idžra izvršilac testamenta – visimuhtar izvršiti popravke, ispopravljati – istimariti izvršiti obavezu – eda učiniti
J jabuka – alma jad, briga, bol, muka – dèrt jadac (jadac kao vrsta opklade) – jadidest jadan, nesrećan, pust – zavalijadan, žalostan – dertan jadan, tužan, bolan – dèrtljadi i
nevolje, nesreće i nezgode – halu ahval jadna majko, nažalost, šteta, pusto – zàvale jahač konja, vješti jahač konja – binjedžija jahaći konj – bìnjek, bìnjak jak, masivan, težak – àgar, àgr jak, žestok – šidetli jak, čvrst, tvrd – kàvi jakih leđa, velik, dug – arkàli jako, žestoko – šidetli jakost, žestina – šidet jama, duboki bunar – kujija jama u kojoj se paljenjem drveta pravi ćumur – ćumurana janje – kùz janje moje – kuzum janje koje je zaklano i oderano – đogde jaoj! Joj! (kao čuđenje ili strahovanje) – vàj! Vaj-vaj! Jarak, rov – hendek jaruga – jaruga jasno, načisto – bejan, bejanile jastučnica – jastuk bošča jastuk – jastuk jastuk malih dimenzija – koltuk jastukdžija odnosno majstor za jastuke i mindere – koltukčija javiti – obavijestiti – dohaberiti javiti, donijeti glas, vijest – nahaberiti javljati, prijavljivati – hàrziti javna kuća, kuća bluda – ćehrana javna česma koja je luksuznije uređena a koja je dobrotvorna zadužbina – sebilj javna dobrotvorna kuhinja – imaret javno, otvoreno – bejanile javno kupatilo – hamam javnost, jasnost, vidjelo – bejan ječam – àrpa ječmena kaša – arpaš ječmena voda (pivo) – àrpasuj jedan – bir jedan od njih – birim
~ 51 ~
jedan kraj ahmedije ili saruka koji pozadi visi i pada na pleća – tajlàsan jedinstvo, zajednica – birluk jednako, isto, ravno – barabar jedno učenje cijelog Ku’rana – hatma jednodnevno putovanje, dan hoda – konak jedno isto – bir jednoličan, prost, jednostavan – sade jednomud odnosno čovjek sa jednim jajetom – tektašak jedno za drugo, glavu za glavu – baš za baš, baša-baš jedrenjak, lađa na jedra – jelćenuša jedro – jelćen jedva sa sto muka – džudž-belajle, đuz-belajle jela, raznovrsna jela, jestivo – maslahat jelek koji se nosi zimi, topli jelek – ičluk, išluk jelen, košuta – geik jelo, hrana – jedžek jer, zato – čùnki jesi li razumio, jesi li shvatio – anladunmi jeste, da – evet jevanđelje, hrišćanska sveta knjiga – indžil jevrej – čifut, čifutin jevrej – jahudija jevrejska Bogomolja, sinagoga – havr jevrejska Bogomolja, sinagoga – čifuthana jevrejski glavni sveštenik – hanambaša jevrejski sveštenik, rabin – hanam jezero – đol jezičak na vagi, kantaru ili tereziji – đilčik, divčik jogurt – jogurt jogurt koji je razblažen, kefir – ajran jorgan – jorgan jorgovan – jorgovan još i još – đene
još gori, još lošiji – beterniji još gori – dahabeter još i sad, stalno, jednako – hala još ljepši – dahađuzel jufka – jufka junače, ha junače, naprijed junače – javrum jular – jedekteš junak, hrabar čovjek – jigit, jiđit, džigit junak – kahriman junak koji odsijeca glave – kesedžija, ćesedžija junak, junačina – delija junak koji je najbolji u svojoj grupi, najbolji među delijama – delibaša junaštvo – kahrimanluk juriš, navala, napad – hudžum juriš, navala, napad – juriš jurišati, navaliti, napasti – hudžum učinjeti jurišna konjica, navalni konjanici – akindžije juriti, trčati, brzo ići – juriti jutro, zora – sabah jutrom, zorom – sabahile juvelir, draguljar – dževahirdžija K kabanica, ogrtač – ćereče, ćereće kabanica odnosno dugački gunj koji se 51l ina5151 a selu – talagan kaćun, biljka i cvijet kaćuna, kaćunak – šafran kafa – kahva kafa koja nije dovoljno pržena nego je ostavljena ”prijaka” – ačik kahva kafana – kahvana, kahva kafedžija – kahvedžija kafanska igračica – čengija kaiš – kaiš kajanje, pokajanje – pišmanluk kajati se – pišmaniti se kajem se Allahu, Allahu oprosti – estakfirulah kajgana – kajgana
~ 52 ~
kajgana, jaje na oko – čimbur kajmak – kajmak kajsija – kajsija kako da ne – haj..haj! kako si? Jesi li dobro i zdravo – nasul ćeif, nasul keif kako mu drago – hele neise, hele nejse, nejse kalaj – kalaj kalendar – salnama kalendar u kojem su označena vremena dnevnih namaza i posta – takvim, vaktija kalibar, širina, oblik – harzlak kaligrafski napisana izreka iz Ku’rana ili neka druga mudra izreka – levha kaluđer, pop – kešiš kalup – kalup kalup, model – teredže, teredža kaljače – kaloše kaljuga – đol kamen – taš kamen i to najčešće onaj nadgrobni – mešet, mečet kamen koji je otesan odnosno oblikovan – kesmetaš kamen sa kojeg se uzjahuje na konja – binjektaš kamena utvrda isturenog položaja, bastion, prostor za topove – tabija kameni han – tašli han kameni stub u graditeljstvu – ćursija kamenom popločan put ili avlija – kaldrma kamenorezac, klesar – taščija kamila – deva kamilji vodič, gonič ili čuvar kamila – devedžija kamin – odžak kanabe, sofa za sjedenje – divan kanapa- kanafa kanal – jarak kanal sa vodom ili potočić kroz bašču – đeriz kancelarija, ured – dahira kandža – kandža kandža, šapa – pandža
kanta – kanta kanta od lima – tenećka kantar – kantar kao – gibi kao, biva, tobože – kođoja, đoja kao, biva (uzrječica) – mesela kao, biva – sanki, sankim, sanćim, kosankim, kosanćim kao da, po svoj prilici – haman kao led – buz gibi kao životinja – hajvan gibi kao što je Allah jedan (zakletva) – Alah bir kapa od abe (vrsta sukna) koja je na šiljak – abenjak, abenjača kapa bez oboda a koja je od posebnog materijala – fes, fesić kapa koja je mala, plitka, platnena ili od pamuka – ćelepoš kapa od valjane vune – ćulah kapa sa čalmom – kauk kapetan – buljukbaša kapetan prve klase – kolas, kolaz kapetan – juzbaša kapica koja se nosi ispod kape da kupi znoj a obično je bijela i od pamuka – arakčin, rakčin kapisla, upaljač na čauri – erza, evza kapital, trgovačka roba – sermija kapric – hir, hirovi kapric – inad kapricirati se, prepirati se, svađati se – inaditi se kapricirati se – zainaditi se kapriciozan čovjek – inadžija kapricioznost – inadžiluk karakter, čestitost, čast – namus, namuz karakteran, pošten – obrazli karanfil, crveni karanfil – alkatmer, albaber, baber karanfil – karanfil karaula – karaula karavan – karavan karika ili prsten kao okov za učvršćenje – parazlama kariran, mrežast – u kafaz, u kafas
karirano platno – kafaz kariran – kafazli, kafezli karirano platno na kocke – kafazlija karneval – maškare kasa, sandučić sa ladicom – čekmedže kasapin – kasapin, kasap kasapnica – kasapnica kasarna – kršla kaša koja je nastala dugim kuhanjem (varenjem) žita – heljma kašika – kašika kašika za obuvanje cipela – cerota katanac – ćilit katkad, poonekad – đahkad katran koji je od duhanskog dima ili prirodni katran – zift katran – katran katrandžija – katraandžija katun odnosno stočarsko ljetnje stanište (boravište) – mandra kavez – kafez kazaljka na sahatu – rakaza, rekaza kazaljka na sahatu koja pokazuje sahate (mala kazaljka – akrep kazan – kazan kazna koja se plaća novčano – džerima, džerema kažiprst – šehadet parmak, šehadet kecelja, zastirač, pregača – futa ker, lovački pas – zagar keramički, porcelanski – čineli kesa – kesa, ćesa kesa za novac, novčanik – džuzdan, đuzdan kesica koja je papirna ili kožna – fišek kesica okruglog oblika koja se na vrhu zatvara stezanjem uzice a služi za nošenje duhana, novca i sl. – kèhara kesten – kesten, ćesten kestenjaste boje, crnomanjast – jagazli, jagaz, jagazija, jagrz, jagrzli kibicovati, gledati – đoziti kičma – kičma
~ 53 ~ kićenje i osvjetljavanje pri nekoj svečanosti, iluminacija – donama kijamet, sudnji dan – rozi mahšer kiridžijski odnosno tovarni konj – mećara kiridžijski posao – kiridžiluk kirija, zakup – idžara kiselkasto, slatko pa malo kisi – majhoš kiselo, kiseo – ekši kišna kabanica – japundže kišobran – jamurluk kišobran, suncobran – šemsija, sàjvan, sajvant ita odnosno kićanka na fesu – pušćul, puškul kititi se – čelebijati se klada, panj – ćutuk klada, panj, oblica drvetaa za loženje – tòmruk klanac, tjesnac, tijesan planinski prolaz – Allahaz klanac, tjesnac – derbent, derbend, dervend klanjač koji redovno klanja sve namaze – namazdžija klanjanje i učenje – ibadet klanjanje namaza u kasne noćne sahate a prije spavanja u svrhu proricanja odnosno u namjeri da se proricanjem otkrije da li je nešto za nekoga dobro ili ne – istihara klaonica – sàlhana klaonica – kanara klatno na zidnom sahatu – làlgija kletva, proklinjanje – bed dova, bet dova klima, zrak, podneblje – hava klimatski povoljsno mjesto – havadar mjesto klisura, litica – kaja ključ kojim se otvaraju sve proste brave – kalauz kmet u doba Austro-Ugarske okupacije BiH – mustedžir knjiga – ćitab, knjiga knjigovezac – mudželid, mudželit
~ 54 ~
knjigonoša, glasnik – sahija knjižara – kutubhana, ćutubhana književna ili umjetnička djela – asar kobajagi, kao da, kao – ko sankim, kosanćim kobasica od bravljeg ili goveđeg mesa – sudžuk, sudžuka kobila – ajgirača kobila koja je riđasto-crvenkaste boje – alatuša kobila arapske pasmine – bedevija kockanje, igra u novac – komar kocka šećera – lokum kockar – komardžija kockarstvo – komardžiluk kočija, zatvorena zaprežna kola – kočija ko će znati, ko zna, sva je prilika, vjerovatno – alahbilur, alahbilurum kod Allaha ti bilo primljeno – kabulosum kokice, kukuruz pržen na vatri – ćitir, kitir kokošinjac – ćumez kola, auto, zaprežna kola – araba kolac od drveta – kàzuk kolač odnosno jedna vrsta kolača – gurabija kolačić od mesa sa saftom – ćufte, ćufteta kolar, kočijaš – rabadžija, arabadžija kolarski zanat ili rad sa zaprežnim kolima – rabadžiluk, arabadžiluk kolega, drug – arkadaš koliba – hudžera kolijevka – bešika koliko bilo, nekoliko, samo malo – birmahza koliko bilo, koliko-toliko – nekadarise kolo, točak – čark kolo sreće – čarku feleć kolut, krug, karika – halka koljenović, lice iz dobre kuće, iz dobra roda, kućić – odžaković
koljenović, lice iz dobre kuće ili iz dobra roda – odžakzada, odžakzade komad, komadić – paradžik, paračik komad, komadić – parče komad konjskog potkova, dio potkovice – nàlpora komad kostrijetne tkanine, mala vrećica od kostrijetne tkanine – đebra, đebre komadant armije – ordaga komadant artiljerijskog odreda – topčaga komadati, kidati – parčati komadati, raskidati – čejrečiti, čerečiti komadić nečega, najsitniji komadić – paramparče komandir koji je zapovjednik konjice – bešlaga komandir čete – buljuk baša komandir grupe rezervne vojske – ceribaša komandir voda – odobaša kometa, zvijezda repatica – bajraklija komentar Ku’rana, knjiga komentara i objašnjenja Ku’rana – tefsir komičan – džumbusli komičar – džumbuslija komisijski pregled, uviđaj, istraga – ćefš, ćevš komora odnosno roba koja se prenosi na konjima – mećara komotno se obući tako da se bude okretan – učustiti se kompanjon u nekom poslu – ortak kompot – zerde kompot koji je napravljen od voća a nešto je gušći od običnog – paluza kompot od voća koji je rjeđi – hošaf kompot od miješanog voća – ekšija, ekšijaš komšija – komšija komšija koji je prvi do vrata – kapi komšija komšinica – komšinica
~ 55 ~
komšiluk – komšiluk konac od tankog pamuka ili svile – ibrišim koncept, rukopis – mesveda konop, uže – sidžim konopac, uže – tenef konopac, uže – urgan konopac, uže – ćenevir konopac koji je zatežen na cilju neke trke, nekog takmičenja – čapraz konoplja – ćenevir konsultovanje, dogovor – musavera kontra, naopako, protivno – àksi kontrolisati, nadzirati – nazoriti, nazor biti kontrolor, nadziratelj – nazir, nazor kontrolor koji kontrolira izvršenje testamenta – visinazir konj, konjče – bejgir, bengir konj, pastuh – hangir konj arapske rase – ćulejhan konj bijelac, bjelaš – đogat, đogat, đogo konj koji je crvenkaste dlake, riđasti konj – alat, alatast konj koji ima bjeline na unakrsno suprotnim nogama – čapraz, čapras konj koji je malog rasta –bidža konj koji je pastuh, mlad konj – ajgir konj koji je opremljen sa svom opremom – orahtćen hat konj koji je pjegav po cijelom tijelu, bibèast konj – čilaš konj koji je plemenite pasmine, valjan konj – hat konj koji je boje olova, konj sive boje – kulaš konj koji je sa bjelkastim ili sa sivkastim pjegama – abraš, abreš konj koji ima dvije biljege, dva cvijeta na čelu – čiftast, čiftelija konj sa šarama po nogama, putalj – alabadžakast hat konj sa šarenom odnosno pjegavom glavom – alabašakast hat konj sa šarenim pjegama posebno po nogama , šarac – eblekaš, eblikaš
konj sa kojim se prenosi teret, tovarni konj – sejsana, seisana konj sa kojim se trče, trkaći konj – obduljaš konj zatvoreno-crvene boje, smeđe boje – dorat, doro konj zelenko, konj sive boje – krhat konjanik – hatlija konjanik odnosno policajac ili vojnik na konju – suvarija konjanik odnosno pripadnik plaćene vojne konjice – bešlija konji, krdo konja – hergela konji pušteni na slobodnu ispašu (obično tokom ljeta), konji u čoporu – alaša konjska baljega – fuškija konjska bolest (šmrkavost,balavost) – sakagija konjska oprema (sedlo, uzde ….) koja je luksuzno ukrašena vezenim ukrasima, lančićima i sl, - rešma konjska oprema, nakit konjski – ràht konjska oprema koja je za ratovanje, konjska bojna oprema – pusat, puset konjska trka na kojoj se kladi – obdulja konjski hod naročite vrste – èškin konjski jednomjerni hod bez truckanja – ràhvan konjski kuskun (pojas od sedla ili samara pa ispod konjskog repa) – pàldum konjski miran hod – jôrga konjski naprsnik odnosno kaiš preko grudi konja – selèmbet kkonjski pijac, konjsko sajmište – hatmejdan konjski pojas preko grudi kao držač sedla ili samara – kolan konjski pokrivač za sedlo i sapi koji je lijepo ukrašen – haša konjski povodac od uzde , dizgin, dizđin, đizgin konjski povodac – jular konjsko ćebe, pokrovac – čùl, čùltan konjsko otmjeno poigravanje – ojna
~ 56 ~
konjsko trkalište, hipodrom – hatmejdan konjušar – seiz, sejz kopča – kopča kopča na kaišu, na pojasu, na opasaču – toka kopčati – kopčati kopče na pojasevima – pafte kpile, vanbračno dijete – haramzade kopljanik – mizraklija, mizdraklija koplje – gargija. Kargija koplje – džilit kopljanski držak odnosno držak od bajraka – tèmre koplje od bajraka, koplje uopšte – mizrak, mizdrak koprena (veo) na licu žene od crnog platna – peča koral – merdžan koralni, ukrašen koralima – merdžanli koralska riba – merdžanka korice, oklop – zarf, zalf, zaf korice noža, sablje ili mača – kanija korice od sablje – diplak korist, dobit – fajda korist – hasna korist, dobro, imetak (hrana, stoka….) – maslahat korist, plijen, dobitak – šićar koristan – fajdali korist imati od nečega – fajdisati koristiti, okoristiti – fajdelenisati se, fajditi se koristiti – hasniti koristiti se, imati dobitak – šićariti korišćenje – fajdisanje korito – tekne korijen odnosno porijeklo, loza – ćok kormilar, krmanoš – dumendžija kormilariti – dumeniti, dumenisati kormilo, krma – dumen korupcija, mito – rùsvet korupcionaš, čovijek koji prima mito – rusvečija kost koja se upliće djeci u kosu zbog uroka, malehna bijela kost – muhrija
kost i koža, osoba potpuno mršava – zatu zaval kostrijetna vrećica za timarenje konja – đebra, đebre košnica, trnka – ulište, uljište košnica pčela – kovan košulja ili peškir koji imaju rese tj sačme – sačmalija kotlarnica, ložionica – ćulhana koturača, vitlo – makara koturić na koji se namotava konac – makara kovert – zarf, zalf, zaf kovnica za kovanje novca – tarafhana, taraphana, tarapana kozija koža koja je obrađena tj. Koja je učinjena – sahtijan, kajsar kozmetička sredstva – duzen kozmetičko sredstvo za uljepšavanje žena – bakam ko zna? Nije li? Da li? (dvoumljenje i sumnja) – adžeba ko zna? Možda? – ćimbilir, kimbilir, ćimbirun koža od bravčeta na kojoj je ostala vuna – postećija kožar koji štavi kože – tabak kožarska radionica za štavljenje koža – tabhana kožna bolest po rukama – majasil kožna torba – dagardžik, dogarčić kožne papuče sa jačim đonom – tahta papuče kradljivac – hrsuz krađa – hrsuzluk kraj, oblast, zemlja – iklim krađa, nasilje, šteta – gadar krađu, štetu ili nasilje napraviti – gadar učiniti kraj, propast – zèval kraj, periferija, krajina – ćenar kraj, okolina – etraf krajnje, poslijednje, na kraju – nihajet kralj, car – šah kralj u šahu, kralj kao šahovska figura – šah
~ 57 ~
kralj je mrtav, kralj je pobjeđen – (šahovski izraz) šah-mat kralj, vladar – muluć kratka puška – kubura kratki mač – handžar krčma, kahvana – mejhana krčmar,kahfandžija – mejhandžija kreč – kreč kreč koji je razmućen i pripremljen za krečenje – (figurativno) šerbetlama krečana – krečana krečiti – (figurativno) šerbetiti kreda – tebešir krepati, crknuti – batisati krila – jeteci krilo, okrilje, skut – etek krilo prozorsko 57l ina vratima – kanat kristal – biljur kriška, komad – dilum kritično stanje – (figurativno) ćorbudžak kritika, prigovaranje, prigovaranje – itiraz kritikovati, neslagati se, protiviti se – itiraz učiniti kriumèarena roba (posebno duhan) – eškija kriv, iskrivljen na jednu stranu – herav, hegav, nahero kriv, griješan – kabahatli krivac, griješnik – kabahatlija krivica, krivnja – kabahatl, kabahatluk krivica, odgovornost – zaval krivina, okuka – šambek kriza, poteškoća- tegoba- muzajeka, muzajika kriza u privredi, u trgovini, u zaposlenosti – ćesatluk krmak, svinja – domuz, hinzir krmetina, svinjetina – domuzovina, hinzirovina kroj, oblik, način – bičum krojač – terzija krojački zanat – terziluk krošnja, košara, kotarica – sepet
krošnja odnosno košara koja je većih dimenzija od obične krošnje – sepetnjača krov, pokrivka – urtija krpa za pranje posuđa, bespara – bezpara krpetina za čišćenje – pačvara kruh, hljeb – ekmek kruna, carska kruna – tadž krupan, golem, impozantan – hejbetli krupan, golem – kabast krupan, nezgrapan – hantalast krupan, nezgrapan čovjek ili životinja – balaban krupan, veliki – kodžman krupan i lijepo razvijen - vedžahetli krupan čovjek – drzman krupnoća, mnoštvo, veličina – hejbeltluk krupnog tijela, korpulentan – đovdalai krupno mljeveno žito, prekrupa – jarma krupno šivenje samo radi spajanja komada odnosno šivenje za probu – šuval krupno šiti odnosno samo spojiti komade da bi se obavila proba – šuvaliti kruška izuzetno sočna i slatka (jedna vrsta kruške) – jerbasma kruška – armut krvav- kanli krvik, ubica – dželat krvinik, ubica, neprijatelj, dušmanin – katil krvnički – katilski krznar – ćurčija krznarski zanat _ ćurčiluk krzneni ogrtač – ćurak kuburenje, borba kroz život – dever kuća obično sa dva sprata i lijepa – čardak kuća nekog uglednog čovjeka, bolja kuća – konak
~ 58 ~
kuća sa zidovima od čatme odnosno sa opletenim zidovima (pletara) – čatmara kuća sagrađena na drugačiji način od tradicionalnog orjentalnog graditeljstva –frenđija kućna čeljad, djeca – sibijan kućni zid od drvenih gredaa pa omalterisan – čatma kućno kupatilo – hamam kućno ognjište, dom – toprak kudrav, čupav, rutav – barak kuhar – aščija kuharica – aščinicaa, aščika, ahčinica, ahčikaduna kuharstvo, kuharski zanat – ahčiluk, aščiluk kuhinja – mutvak kuhinja za narod, narodna kuhinja – ahačinica, aščinica kuglice za đerdane, sitne šuplje perle za đerdane – silan, sejlan kuknjava, jaukanje, plač, dreka – firjatu-figanj kuknjava, jaukanje, plač,dreka, firjatu figanj kum na svadbi 58l ina knivenju nevjeste – sàgdič kuna sa krznom koje je boje zlata, kuna zlatica – zedrav kundak – kundak kundak puške – jalman kupanje umrlog odnosno osoba koja kupa umrle – gasal kupanje umrlog – gasul, gasal kupaonica za kupanje umrlih – gasulhana kupati umrlog – gasuliti kupola – kube kupoprodaja, trgovanje – ališ veriš kupoprodaja u akšam – akšam Pazar Ku’ran – Ćitab, Musaf, Mushafk Kurd – Ćurd Kurdistan – Ćurdistan kurir, poštar – ulak
kurvar, svodnik, žena svodnica, žena koja je nevjerna – pezevenk, pezevenkuša kusur – kusur kuštrav, kudrav, loknast – kovrdžav, kofrčast kuštravi, kudravi pramen kose, loknasti pramen kose – kofrdža kutija – kutija kutija trouglastog oblika koja je obično od srebra a u njoj se drži zapis ili neka druga hamajlija – vezma kutljača – kevčija kvar, šteta, gubitak – zijan kvasac, kvas – maja L ladica u pisaćem stolu – čekma lađa, brod – đemija, gemija lađar, brodar – đemidžija lagahan rad, lagahan govor, lagahano uopšte – istilah lahak, lahka roba;figurativno: beznača- jan čovjek – hafif beznačajan čovjek – hàfif lahak posao – kolaj rabota lahak ti posao bio! (čestitanje nekome nekog posla) – kolaj rabota lahak ti posao bio (kaže se onome ko se zateče u nekom poslu) – iš kolajđele lahak ti posao!Às lahkoćom ti bilo! – kolajđele lahka plitka obuća (kao kaljače) – firale lahko, bez napora – kolaj lahko zamjerljiva osoba, osjetljiva osoba – hatarljiv lahkoća – kolajluk lakirana površina metala, kože i sl., svijetla sjajna površina – pàrlak lakša hronična bolest – màrz lakše bolestan, bolestan od hroničnog oboljenja - marazli, marazljiv lala, cvijet lale- tulipan lan, biljka i plod lana – ćeten, keten
~ 59 ~
lanac – sindžir lančan, s lancem, od lanaca – sindžirli lančići, mreže, mrežasti vezovi – rèšma lav – arslan lavor – leđen, legen laž, podvala – pàlavra laž, lažan, imitacija – jalan, jalandži lažan – kàlp, kalb lažan svjedok jalan šahit lažljivac, varalica – kalpozan lažljivac – krk jalan lažna kletva – krk kletva lažov – jalandžija ledina, utrina bez vlasnika – meraja ledina, polje, pust prostor na periferiji – jalija leđa (figurativno: zaleđe, protekcija) – àrka leđa koja su krupna i jaka, velikih dugih leđa – arkali lekcija, predavanje – ders lekcija koja je djeci zadana u mektebu – sabah lemiti, zalemiti, zaleijepiti – lehemiti lepeza, hladilica – elpeza, lepeza lepinja – somun leš, lijelo mrtve osobe – leš letva, gredica ili soha koja se nalazi iznad šporeta ili ognjišta a služi za sušenje nečega – pajanta, panta libela odnosno građevinska sprava ”visak” – havajica lice, izgled lica – čehra lice i naličje – (figurativno) tura i jazija licitacija, javna dražba, javna prodaja – mezet licitirati, povisiti cijenu na licitaciji – alterisati, arterisati ličiti, biti nalik – benzeisati, benzejisati lični, vlastoručni potpis – imza lični pratilac, tjelohranitelj, straža – jasakčija lično, sobom – benefsile
ličnost, osoba većeg ugleda i ranga – zat ligure, male saonice – čibùgije, čibuklije liječiti se – iladžiti se liječiti stavljanjem mehlema (masti) na oboljelo mjesto – omehlemiti, mehlemiti lijek – iladž lijek u obliku pilule ili bobice – hàp lijek u obliku masti namjenjen liječenju rana – mehlem lijekovit – iladžli lijen, trom – dembel lijen i nemaran – javašli, javašlija lijenčariti, izležavati se – dembelisati lijenčina – lendohan lijenost, neradinost – dembeluk lijenost – lendohanluk lijenost, nemaranost – javašluk lijenština, neradnik – dembel lijep, dobar, lijepo, dobro, ugodno – hòš lijep, elegantan, dostojanstven – ćibar, ćibarli, ćibarast ijep, zanosan, krasan – dilber lijep, krasan – đuzel lijep, prikladan – đuzeli lijep i nježna tijela – nàzić lijep odgoj, vaspitanje, moral – ahlak lijepa djevojka, djevojka kao ruža – đulija, đul đulija lijepa izgleda u licu – čehreli lijepe ćudi, lijepe naravi – ahlakli lijepljiva smjesa – luhćum lijepo, u izobilju, blago – tuvana lijepog ponašanja, lijepo odgojen – ahlakli lijepo odgojen, obraazli, stidan – haran, harli lijepo obučen – ćispetli lijepo građen – bičumli lijepooki, lijepih očiju – đozđuzeli lim, pleh – teneća, teneće limar- tenećedžija limena kanta – tenećka limun – limun
~ 60 ~
lirska ženska pjesma (jedna vrsta sevdahlinke) – dilberka lirska pjesma – gazel list od vinove loze – jàprak list papira, arak papira – tabak listovi papira – čvrak lišen nečega (naslijedstva, slobode i sl.) – màhrum lišiti koga kakve koristi – omazuliti (se) litica, stijena, klisura – kàja livada, pašnjak – urija livada, sijenokos, pašnjak – čair, čajir logika, logika kao naučna disciplina – màntik lokna, pramen kuštrave kose – kofrdža lokve blata – đòl lom, nered – rusvaj lopatica za ugalj, lopatica za ćumur – ćusegija lopov, kradljivac – hrsuz lopovluk, krađa – hrsuzluk loš, hrđav čovjek – beter loše urađeno – tandara mandara lovac – avdžija lovac koji važi za najboljeg, lovački starješina – avdžibaša lovljenje, bavljenje lovom – avdžiluk lovački pas, ker – zàgar lozovača odnosno jedna vrsta vina – hamr ložač – ćulhandžija ložionica – ćulhana lubenica, dinja – bostan lubenica – karpuza lubeničaste boje, boje kao lubenica – karpuzi luckast, ćaknut – haj..huj! luckast, nije potpuno normalan – havaj heves luckast, budala – šašav luckast, sulud, lahkouman – divanija luckast, subudalast čovjek – tevećelija luckast, subudalast – tevećelijast
luckast, lahkopametna osoba – havetinja lud – mahnit lud, mahnit – budalast lud, mahnit – deli ludak, mahnitov – budala ludorija, budalaština – budalaluk ludost, mahnitost – deliluk ludost – mahnitluk ludovati – budaliti lùk koji je sitan i služi za sijanje – arpadžik luk krupnih glavica, crni luk –sogan lukav, prepreden čovjek – kurnaz lula- lula lula koja je srebrom okovana – simsija lutati, tumarati, besposlen tumarati – basati, bazati LJ ljaga, mrlja – leće ljekarina odnmosno novac koji je plaćen za liječenje – melemašče ljekovit – iladžli ljenština, skitnica, besposlenjak – hajlaz ljepak za obuću – ćiriš ljepilo, vezivna materija – lehem ljepiti, spajati – lehemiti ljepljiva smjesa – luhćum ljepota – đuzeluk ljepotica, dragana – đuzel ljepši, još ljepši – dahađuzel lješnik – funduk ljetina, poljoprivredni proizvodi – mahsul, mahsulat ljetnikovac – čardak ljevoruk, čovjek koji radi sa lijevom rukom – solak ljiljan, cvijet ljiljana – lijer ljiljan, cvijet ljiljana – zambak, zanbak ljubav, ljubavna čežnja, ljubavni zanos – sevdah ljubav, ljubavna čežnja – sevdahluk
~ 61 ~
ljubav, čežnja, želja – hasret ljubav, volja, želja – hatar ljubavan, čežnjiv, željan – hasretli ljubavan, čežljiv, željan, zaljubljen – sevdahli ljubavan, čežnjiv, željan, zaljubljen – sevdahli ljubavna bošnjačka pjesma – sevdahlinka ljubavna pjesma – ašiklija ljubavni zanos, čežnja za nečim – ašk, ašik ljubavnica – ajkuna ljubavnik, dragi, zaljubljeni – ašik, ašikčija ljubavnik, mladić – adžuvan ljubavnik, zaljubljeni – sevdahlija ljubavno razgovaranje, ljubavni razgovor – ašikovanje, ašikluk ljubavno razgovarati – ašikovati ljubičast – mor, morast ljubičasta boja, modro ljubičasta boja – meneviš, menefiš ljubičasto-crvena boja, tkanina ljubičasto-crvene boje – grimiz ljubičasto-višnjeve boje – mor meneviš ljubičica – menekša, menevša , melekša ljubimac, mezimèe – làdem, laden ljubiti, voljeti –sevdisati ljubljeni, voljeni – sevdi ljubljeni, miljenik – habib ljudi, narod – ibadulah ljudi istog zanimanja – esnaf ljuljaška – salandžak ljupko, umiljato, milo – zèvkali ljut, objesan, nemiran, silovit (figurativno: tvrdoglav čovijek) – harun ljut, ćudljiv – hujali, hujljiv ljut, bijesan, rasrđen – ifriz ljut, strog, - žestok – sèrt ljut, zle naravi – arsuz ljut, oštar,žestok – ćeskin ljut, žestok – dargin
ljuta guja, džehenemska guja – zèbanija ljuta, zla, zločesta žena – (figurativno) zebanija ljutnja, srditost – huja ljutit, nabusit, oštar – sertli ljutit napad riječima, na nekoga se ljutiti – tafra ljutiti, jediti – zeheriti ljutiti se, postati obijesan, silovit – uzharuniti se ljutito nekog napasti riječima – tafru činiti, tafru dati ljutitko nekog napasti riječima – stafriti ljutnja, zla narav, zloća – arsuzluk ljutnja, gnjev, srditost – darginluk ljutnja, srdžba – ifrizluk ljutnja, razbješnjelost – hršum ljuto dijete, srdito dijete – jezid ljutog ukusa – biberli M mađeoničar, klovn – karađoz, đoz bajadžija mađija, opčinjenje – đoz bajadžiluk mađija, čarolija – sihir mađija, opčinjenost, omamljenost – benđiluk, benđeluk mađija, opčinjavanje – benđija mađijanje, opčinjavanje, omamljivanje – benđijanje mađijska tajna, znak, crtež i sl. Ili tajni izgovor odnosno tajne riječi kojima se neka tajna čuva- tilsum, tilsun magacin, podrum – magaza magarac – ešek magaranština – ešekluk magla – duman mah, prekid – saganak mahana, nedostatak, smetnja – uzur mahnit – havetan mahnitati, govoriti ili raditi koješta – havetati mahnitov, skitnica – ćulhanija
~ 62 ~
mahrama, ubrus, peškir – rida mahrama za brisanje lica i ruku poslije uzimanja abdesta –abdeslija, avdeslija mahrama za glavu žena koja je od tankog platna a išarana biljnim motivima – šamija mahrama za glavu žena a koristi se pri klanjanju – namazbez mahrama za glavu žena koja je od tankog platna a išarana granama – jemenija mahuna, zeleni grah – boranija, buranija majčina sestra, tetka – teza majmun – majmun majmun crvene stražnjice – šebek major – bimbaša majstor, umjetnik – ùsta majstor koji katraniše lađu – kalafat majstor za jorgane ili trgovac jorganima – jorgandžija majstor za kečeta (za male bjele kape od vune) – kečedžija majstor za popravke nečega – meremačija majstor za drvo ikamen, majstor koji obavlja sve poslove u gradnji nekog objekta – dunđer majstor za rad sa drvetom, stolar, rezbar – dogramadžija majstorulk, vještina – hunjer mak, opijum – afijon makar, ako ništa drugo – bar, barem makaze, nožice – makase mala bitka, svađa, prepucavanje – čarka mala količina hrane, mali obrok čalabrčak mala težina, minimalna težina (3,2 grama) – dram mala okrugla drvena ili bakrena zdjela sa poklopcem – debe male uši, sa malim ušima ili onaj bez jednog uheta – čuljav, čulav malehna rasta, malog rasta – tulekast
mali čovjek, čovjek malehnog, malog, rasta – tulek mali top – prangija malo nejako dijete – jetim malograđanin, provincijalac – kasablija maloljetni dječak koji je sluga – ičoglan maloljetnik – sahbija malo pojesti, pojesti malu količiunu hrane – čalabrcnuti malouman, naivan – mazlum mamuza – mamuza mangup – mangup mangup, vragolan – alčak mangup – čampraz mangupluk, bragolanluk – alčakluk mantil muslimanskog sveštenog lica, zubun – džube, džuba mantil, dugi kaput – džube manje štampano dijelo, brošura – risala manji grad – kasaba manjkav, nepotpun – eksik manjkav, nepotpun – nòksan, nokosan manjkavost, nepotpunost – noksanluk, nokoštinja mar, osjećaj – haber maramica koja je vezana na uglovima – jagluk maramica, rubac – mendilj marljav, radin – čališkin, čališkan marljiv biti, truditi se – čalištisati, čališiti marš, gubi se – sikter maršal – mùšir maršnuti nekoga, otjerati na grub način – sikterisati masa, sav narod – àvam masa, narod – džumhur masa, mnoštvo, svijetina, gomila svijeta – àlaj masa svijeta, mnoštvo ljudi – mahšer maser u hamamu, maser u sauni – tàlak masivan, težak, jak – àgr, agar
maska, maskirana osoba – maskara maskiranje – tèbdil, tevdil maskirati se – tebdil se učiniti, pretebdiliti se maslenica, pita maslenica – jagluk pita maslina odnosno plod masline – zejtin tane maslinaste boje – zejtini maslinovo ulje – zejtin maslinjak, bašča od maslinovih stabala – zejtinluk maslo, masnoća – jàg mastika, rakija mastika – sàkaz, sakrz mastionica, posuda za mastilo – kulkama mastionica i pernica zajedno – divit maštanje, fantazija – hajalat materijal, oprema- hespap materijal koji služi za pravljenje nečega, pribor za izradu nečega – ćerestva, ćeresta materijal od kojeg se nešto pravi – harč mati, svekrva, nena, - hama (skraćeno od ”hanuma”) matičar – nufusčija matična knjiga, popisne knjige – nufus, nufuz matični list, rodni list – nufus teskera maturirati, 63l ina6363 a6363a svečan način završetak školovanja – kušatisati maturska završna svečanost povodom završetka školovanja – kušatma, kušanma mauzolej, nadkrivena grobnica – turbe mazga – katura mećava, sniježna holuja – furtuna, frtuna međutim, ali, dok – halbuki mehki prostirač po sećiji – minder mehlem koji se stavlja na ranu ili uboj, flaster – jakija
~ 63 ~ mektebski hodža – mualim melanholija kao vrsta duševnog oboljenja – vesvesa, nesvesa melanholik, duševno oboljeli – vesveseli melodičan, harmoničan glas – mekamli melodija odnosno boja ili melodičnost glasa – mekam melodija – kajda memorandum, peticija – arzuhal, arzohal menstruacija, ženska perioda – hajz menstrualni period žene, žena u tom periodu – hajzli mentol odnosno ekstrat od mente (nane) – nane ruh mermer – mermer mramor – mramor mermeran – mermerli, mramoran mesarska sjekirica – satara, satura meso koje je mljeveno, sjeckano ili u komadima pečeno – ćevapčići meso mješano sa lukom, peršunom, uljem….i sve to isprženo – papazjahija metak, naboj barutnog punjenja – fišek, fišek ćesa, fišekluk metak bez pravog naboja – ćorak, ćorfišek metak iz vatrenog oružja – tàne metalne ili kožne kutije na pasu (kao fišeklije) – kátije metalni kolutići, metalne pločice koje su obično obojene a kojima se ukrašavaju košulje, posteljine,mahrame i sl – pule metalnim kolutićima ukrašavati odjeću i sl. – pulati metalnim kolutičima ukrašen, izvezen zlaltnim (žutim) ili srebrenim koncem (žicom) – populan metalne pločice (pule) koje 63l ina6363 oklopu – pulčaz metalne poločice (toke) na garderobi koje se nalaze obično s prednje strane po grudima – džebe
~ 64 ~
metež, vreva – gungula metlom pomesti, metlom obrisati i izbaciti – supurisati metod, red, princip – usul metvica odnosno pitoma menta nana meze, mezetluk – meze, mezetluk mezetiti – mezetiti mili, odabrani, dobri – hazretleri milost! Pomoć! PoAllahu! (uzvik preklinjanja kao poziv za pomoć) – aman milost! Oproštenje! – àman milost, volja, zadovoljstvo – rizaluk milost, milosrdnost – merhamet milostinja – sadaka milostinja osnosno dobrotvorni prilog 2,5% kod gotovine koja se posjeduje, od dragocijenosti, od trgovačke robe i sl. – zećat, zekat milostinja koja se dijeli sirotinji poslije nečije smrti a za dušu umrlog da bi mu se oprostili grijesi zbog krivih zakletvi – jeminašče milostiv, samilostan, mehka srca – merhametli miljenik, ljubavnik – habib mimo ostali svijet, na svoju ruku – bambaška mimika, s mimikom – išaret, išaretom, s išaretom mina – lagum miner, čovjek koji postavlja i aktivira mine – lagumdzija minirati – lagumiti ministar finansija – teftedar, deftedar ministar koji je guverner jedne pokraine – vezir ministarsko ili guvernersko zvanje – vezirluk minuti, proći, nestati – bitisati miran, blag čovjek – mulajim miran biti, umiriti se, utišati se – saćin se učiniti miran, tih – saćin
miran čovijek, onaj koji nikome štetu ne čini – zararsuz miris, vonj – kokija miris uopšte, miris od ruže, ružino ulje – đulijag miris odnosno jedna vrsta luksuznog i skupog mirisa – mišć, misk mirasovo ulje od nane – nanijag, nanejag mirisno drvo iz Indije odnosno mirišljavi korijen aloje – ùd mirisava smolasta materija – amber mirišljavo grožđe – misket, mišćet miriti (se) – saulisati (se), saulisavati (se) misao, pamćenje, sjećanje – hatar mistrija (građevinska halatka) – mistrija miš – sičan mišomor – sičinot, sičin mito, podplata – rušvet Mitrovdan tj. 8. Novembar, dan koji u potpunosti dijeli ljeto i zimu – Kasum dan mjenjač novca – saraf mjenjački poslovi, mijenjanje movca – sarafluk mijenjačnica – sarafluk mjera – ulčija mjera, granica – (figurativno) – čiza mjera, obrok, hrana – gida mjera, prilika – karar mjera za težinu masla i vina (stara mjera a iznosila je 1,5 oka) – junga mjera za dužinu – aršin mjerač, kontrolor mijera – baždar mjesec dana, 1 mijesec – šèhr mjesec posta odnosno 10. Mijesec muslimanskog kalendara – ramazan mjesečna plata – mèaš mjesečar odnosno ili radnik sa mijesečnom platom – ájlučar, ajlukčija, ajlugdžija mjesečna plata, plata – ájluk mjesni zapovijednik, zapovijednik mijesta – jerli aga
~ 65 ~
mjesni beg, beg koji je miještanin – jerli beg mjesto 65l ina6565 a65, razgovore ili veselje – londža mjesto odnosno kamen na koji se spušta mejt da bi se klanjala dženaza – mejtaš mješanac, polutan – melez mješati se u tuđe stvari, uplitati se u duđe poslove i razgovore – karištisati se mješavina – karišik, karmakarišik mješina – tùlum mještanin, ovdašnji, starosjedelac – jerlija miještani, starosjedioci – jerlije mještani nekog mijesta ili oblasti, stanovništvo – ehalije, ehalija mlaćenica odnosno rijetko kiselo mlijeko dobijeno poslije skidanja masnoće – àjran mlada okalemljena biljka – kalem mladež na tijelu a posebno licu – bèn mladica, mlada grana, mlada tek posađena biljka – fidanj, fidan mladić – đerz, gerz mladić, ljubavnik – adžuvan mladić u punoj snazi – delikanlija mladi konj – aće mlado janje, sasvim mlado janje odnosno, tek rođeno janje – bàgane mladoženja – ženiklija mladoženja – đuvegija mladunče (janje, pile, sokolić itd.) – jàvru mlinar – degrmendžija mnogo, vrlo mnogo – sèksen sèkis (bukvalno 88) mnogo, puno – bukadar mnogo, puno – čok mnogobožstvo, politeizam – širk, širć mnogo se prepasti, izbezumiti se od straha - šaštisati mnoštvo, mnogo nečega – sijaset mnoštvo, množina, puno – kalabaluk mnoštvo, množina, masa – čokluk
moć, Allahova moć – kudret moda, novatorija – bidat, bidaht modre boje, ono što je modre boje – čivitli modrilo odnosno vrsta boje kojom se nešto oboji u modro – čivit mogućan, moguće – kabil mogućan, sposoban, koji je u stanju – kádar moguće, što je moguće, da je moguće – da je kabil molba, predpostavka – arzuhal, arzohal molenje Allahu – ibadet moler, bojadžija – nàkaš molim, izvolite – lčpe moliti se Allahu, klanjati i učiti – ibadet činiti ”molitva” odnosno obraćanje Allahu – dova moliti se Allahu, obraćati se Allahu – dovu činiti ”molitva” odnosno obavljanje namaza za ispunjenje neke želje – hadžet-rećat molitva za umrlog prije sahrane – dženaza, dženaze namaz momak – đerz, gerz momak, dragi – lola momkovanje – bećarluk, bećarovanje momkovanje – đerzovanje, gerzovanje momkovati – đerzovati, gerzovati momkovati – bećarovati monoteista (musliaman, kršćanin, hrišćanin, jevrej) – ćitabija moral, vaspitanje – ahlak moralni kvalitet, moralno svojstvo – sifat moralno propao čovjek – berebat, berbat more – deniz, denjiz morski zaliv – ćorfez most – ćuprija mošnja, mudo – tašak mošnje, muda – tašaci
~ 66 ~
mošnje nejmati, čovijek bez mošnji, (medecinski-amorohis) – tašaksuz motka – sòpa motka veće dužine koja je obješena o tavan a služi za vješanje garderobe umijesto čiviluka – srg možda, valjda, vjerovatno – belćim, belkim možda, vjerovatno, po prilici – tahmina može, važi – òlur mračan ugao – ćorbudžak mrak, pomrčina – karanluk mrežast, sa urezima, sa izrezima, sa lančićima – rešmali mrežasti vezovi,urezi, izrezi, lančići na odjeći i sl. – rešma mrlja, ljaga – lèće mrtvac – mejit, meit, mejt mrtvački sanduk bez poklopca – tabut mršav, nemoćan, slab – zabun mrpav, nemoćan, slab – záif, zajif mršav, kost i koža – zatu zàval mrvica, zrnce, nešto sitno – bògda mržnja, prkos, zloba – gàrz mučan, naporan, tegoban – ezijetli mučiti, uznemiravati – ezijetiti mučiti, patiti, 66l ina66 muci – na azabu biti mučiti, patiti – kinjiti mučno, teško – zorli mučno, s velkom mukom – zorzorile mudar, pametan, znan – ferzan, ferzen mudar čovjek, lukavac – ćoso mudrost, filozofija – hićmet, hikmet muftijsko zanimanje, prostor muftinog nadleštva – muftiluk Muhamedove a-s. preporuke i savjeti odnosno sve ono što je Muhamed a.s. radio, preporučio ili odobrio a što inače nije spomenuto u Ku’ranu – sunet muka, briga, tegoba zbog neke neprilike ili neugodne vijesti – tesirluk, tesir
muka, mučan posao, patnja – angarija muka, patnja – àzap, azab muka, tegoba – zôr muka, patnja, trud, oskudica – dever, devar municija, strjeljivo, skladište strjeljiva – debhana, džebana municija – muhimat munja, grom, svijetlica – šimšik, šinšik musaka – musaka musliman, vjernik, onaj koji vjeruje u Alaha – múmin musliman koji je poginuo u odbrani domovine i vjere – šehid, šehit musliman koji ne klanja, musliman koji ne obavlja namaze – binamaz muslimani, narod Muhamedov a.s. – umeti Muhamed muslimansko obraćanje Allahu koje se obavlja klanjajući – namaz muslimanski narod, muslimani – ehli islam muslimanski vjerski starješina koji je najveći po rangu u jednom okrugu – muftija muslimansko sveštenstvo – ilmija muslimanstvo – islamijet mustra, model – tèrek muška narodna nošnja u obliku suknje – fistan muškarac, muško – erćek, erkek muškarac sa perčinom – perčinlija muškarac sa razvijenim, krupnim polnim organom – pusatli (čovijek) muški kućni ogrtač, mantil – đedželuk, gedželuk muški polni organ – (figurativno) matrak, mandrak muški polni organ – (figurativno) pùsat, puset, kàmiš muški polni organ – čuka mušterija – mušterija mušterija, prosac – alidžija muštikla – cigarluk
~ 67 ~
muštikla koja je dugačka i ukrašena – čibuk muziciranje – čalgijanje muzičar – čalgidžija, čalgadžija muzičko zanimanje – čalgidžiluk muzika – čalgija muzika odnosno muzički orkestar a posebno vojna muzika i vojni orkestar – banda muzika, orkestar – dabulhana, dambulhana muzikant, član orkestra – mekter, mehter muž od ženine sestre – badžanak, badžo, pašenog, pašo muževi dvije ili više sestara u odnosu jedan na drugog – pašenog, pašo, badžanak, badžo N na ovom svjetu – dunjaden nabasati na nešto pri hodu (po noći i sl.) – ćorlaisati naboran, smežuran (platno i sl) – salkijav nabusitost, oholost, naopaka i ružna narav – tersluk načelnik jedne pokraine, guverner – valija načelnik sreza – kajmekam način, metod- gidiš način, oblik – tàrz nada, uzdanje – ùmid nadati se je – helbetena, helbete, helbet nadgrobni kamen – nišan nadgrobni kamen – mašet, mašat, mećit nadimak- lagab, lakap, lagap nadjačati, nadvladati – jendisati na djelove, ne odjednom nego malo po malo, na parčeta – paraćesik, na paraćesik nÀdležno područje jednog sudije, kadije ili mualima – mulaluk nadnica, dnevnica – đundulk
nadničar – đundulukčija nadničar – irgat nadničarski posao – irgatluk nadprirodne pojave kod pejgambera – mudžiza nadprirodno biće – džin nadstrešnica odnosno produženje krova kuće ili štale – suldrma naduti se, nabreknuti, oteći – kabarisati, kabardisati nadvladati, pobijediti, izdržati – nadurati nadzornik imanja – subaša nadzornik ili šef vodovda – sojuldžija nafta – nafta nagaziti na ogramu odnosno na neke vrdžbine i oboljeti zbog toga – nagraisati, ograisati nageti se u stranu, prevjesiti se – odevrečiti se nagledati se potajno nečega – nađoziti nagodba, pomirenje – sùlh, sul nagoditi (se), naravnati (se), izmiriti (se) – nasuliti (se) nagrada odnosno provizija telalu za objavljivanje nekog oglasa – telalija nagrada za učinjeni trud ili za neku uslugu, nagrada za neki posao – zahmedija nagrada za radosnu vijest – muštuluk nagraditi, odlikovati, unaprijediti – čirjak učiniti nagrađeni donosilac radosne vijesti – muštulukdžija naivan, malouman – mazlum naivčina, subudalasta osoba – tevećelija najam, najamnina za nešto – kesim, ćesim najbolji, pravi – bir najbolji majstor, glavni majstor – ustubaša najčešće, ponajčešće – èkseri najgori, najnevaljastiji - dahabeter
najgori, najlošiji, najbeterniji – beterun beter najhladniji zimski period (06.30.januar) – zemherija, zemherije najprvi, najbolji – birindži najviše, ponajviše – èkseri nakarada, rugoba, ružna osoba – àfare nakićen – nadžidžan, džindžan nakićeni predmet (posebno sedlo, uzde i sl.) – šivelija, ševerlija nakit, ukras – zinet nakit, dragocjenost, skupocijenost – jadiđar nakit i ukrasi – đuzen naknada koja se daje pekaru za pečenje mesa, pite ili nečega drugog – pišurma naknada za ručni rad, plata za ruke – elemek naknadna primanja (novca, robe i sl.) zafait naknadno potraživanje – zafait naknadno iskrsle potrebe u nečemu – zafait naknadno izvršenje – kaza, na kaza naknadno nešto izvršiti – kaza učiniti na kraju, na poslijetku – helbet na kraju, tako – hele, helem na kraju svijeta – za kavdakom, za kavdak na kraju će on propasti – nihajet će on propasti nakriviti (se), nageti (se) – naheriti (se) naličiti se, ličiti se – benzeisati (se) nalik, sličan – benzer naljutiti se, previše se rasrditi – naifriziti se namaz za ispunjenje neke želje – hadžet rećat namazan katranom – katranli nametnuti se, privaliti se – prihelbetiti se nametnuti (se) nekome – namusalatiti (se)
~ 68 ~ namirnice, hrana – zahira namirisati mirišljavim uljem – najagiti namjera, cilj, -elja – meram namjera, želja, cilj – gàraz namjera, naum – kàst namjera, cilj – maksad, maksat namjera, nakana, naum – nijet namjera da se osveti – hošinđija namjeran na nešto, odlučan na nešto – nijetli namjeravati, namjenjivati – nijetiti namjeravati, namjeriti – nanijetiti namjeravati – kastiti namjeravati, spreman biti – kail biti, kajlan biti namjeriti, htjeti – nakastiti namjerno, hotimice – kastile, kasten namjestiti, udesiti, urediti – hujdurisati, uzdurisati, urdurisati namjestiti, napraviti, staviti – kurisati namjestiti (se), smjestiti (se) – kurisati (se) naočari – đozluci naočit, izgledan – vedžahetli naokolo, zaobilazno, nepravim putem – senguz naopak, nevaljao – ters naopako, nauzvrat – naters naopako, nevaljasto (posao 68l i.) – tersuna naopake naravi, pogane ćudi – ters naoružan, opremljen – opusaćen naoružan vojnik sa konjem, naoružan konjanik – katana naoružani konjanik, ratnik – eskindžija naoružati se, opremiti se – opusatiti se naoštriti nož i sl. – namasatiti napamet – naezber napamet – ezberli napamet, odoka, bez mjerenja – hakla, haklaja napamet naučiti – ezberleisati
~ 69 ~
napis, nadpis,ono što je napisano – jazija napisan, ispisan – jazili napiti se preko mjere vode ili nekog pića – doliđati naplatna rampa, carina – đumrukhana napojnica, čašćenje, bakšiš – aldumaš, aldumašče napolica odnosno po pola izmješani ječam i raž – karišik napolje! Marš! Gubi se! – sikter napolje! Van! Izlazi! – dišer! Dišari! Napolje nekog izbaciti – dišarisati, dišerisati napor, trud, teškoća, umor – zahmet napor ili muka, oznojiti se od napora i muke – halekan biti naporan, mučan – ezijetli naporno, tegobno, dangubli – zahmetli na posljetku, na kraju – helbet, helbete na pravdi Allaha, nepravično – na bigajri hak napraviti se bolesnim, pretvarati se bolesnim – razpekmeziti se napraviti, postaviti, pripraviti – saldisati naprazno, besciljno – tevećeli napredak, sreća, izdašnost – berićet, bereket napredan, rodan, plodan – berićetan, berićetli napričati se, dugo razgovarati – naeglenisati se naprijed! Navalite! (naređenje) – jurun naprimjer, predpostavimo, zamislimo (uzrječica) – mèsela, farza napuniti – nadolmiti napuniti (se) tekućinom, napuniti stomak tekućinom – nadoliđati (se) nar, šip, šipak – nar naramak, breme – deme, demet naramak, zavežljaj, svežanj – denjak
narandža odnosno jedna vrsta narandže – turundža narandža – narandža narondža – partokal narandžaste boje – turundži narandžaste boje – partokali narav, priroda – tabijat narav, ćud, moral – ahlak naravno, svakako, zaista, sigurno – bezbeli narcis, zelenkada – zerin, zerina narcis, cvijet sunovrat (narcis) – zelenkada, zerekada naredba, saopštenje – tembih, tenbih naredba – bujruntija naredba, nalog, zapovjest – emer, emr naredba kojom se nešto zabranjuje – jàsak naredba koja je u pismenom obliku – emernama narediti, upozoriti – tembih učiniti narediti u svrhu zabrane, naređivati – jasačiti narednik, desetar u vojsci – baščauš naročito, posebno – muajen naročito, specijalno – bahusus naročit, specijalan – mahsuz naročit pozdrav, posebno topli pozdrav – mahsuz selam narod, nacija – milet narod, ljudstvo – hàlk narod, masa naroda – džumhur narod – ehalija narod, sav narod, masa – àvam narod muslimanske vjere – ehli islam narodi koji nisu muslimani a kojima je objavljeno sveto pismo odnosno hrišćanski i jevrejski narod – ehli knjiga narukvica – halhala narukvica – belenzuka narumeniti lice – nabakamiti se na samrti je, samo što je duša u njemu – tek nefes, teknèfes na silu, pomoću sile, nasiljem – džebren kahren
~ 70 ~
na sramotu! Žalosno! – jazuklarosum na sramotu, žali Allahu, šteta – jazuk na sreću – alabahtuna na strani, po strani, na osami, odvojeno – jandal, jandan na stranu, zanemari, ostavi, mani – (figurativno) džaba ti, džaba na svoju ruku, naopake naravi – ters nasilnik, tiranin – zulumćar, zulumdžija, zulumčija nasilnik, grubijan – kabadahija nasilje, teror – zorba nasilje, pohara, šteta, zlo – gadar nasilje ili štetu učinjeti – gadar učiniti nasip, brana – bent, bend naslijedstvo od oca – babaluk naslijednik ženine imovine odnosno imovine ženinog oca – mirazdžija naslijednik – varis nasmijan, raspoložen, veseo – šên, šênli nastade akšam, bi akšam, počinje mrak – akšam oldi nastaniti se, naseliti se – vatan se učiniti nastaniti se za stalno na jednom mjestu – uvataniti se nastava, predavanje – ders nastavnik u osnovnoj školi, učitelj – mualim nastavnik srednje škole, profesor – muderis, muderiz nastoj! Trudi se! Hajde naprijed! – gajret nastojanje, trud, zauzimanje – himet nastojanje, zauzimanje, pomoć – gajret nastojati nekome ili nečemu pomoći, zauzimati se, truditi se – gajretiti nastradati, nagraisati- ograisati našaran, obojen, vezen – nagišli, nargišli našaran, obojen – bojali naškoditi, nauditi – dokundisati
našminkati se neukusno i pretjerano – nakalafatiti se na turski način, po turski – alaturka naučen čovjek – ilumli, ilum sahibija naučen, naviknut, izdresiran, koji umije – ališkin, ališkan naučna disciplina, vrsta nauke – fen nauk, predavanje – ders nauka, znanje – ilum nauka, školovanje – tahsilat nauka o tumačenju Kur’ana – tevsir nauka o propisima islamskog vjerovanja – akaid na um pasti, prisjetiti se – hičmetisati naumiti – nakastiti naumiti, odlučiti se – nijet učiniti naumiti, odlučiti se na nešto – kast učiniti naumiti, namjeniti – nanijetiti naušnica – menđuša, minđuša navali! Nasrni! – hòvlaja! Navalilo, skočilo, - ustisalo, jurtisalo navalite! – jurun navaliti – kidisati navaliti, skočiti – ustisati, jurtisati navaliti sa pitanjima ili zahtjevima – zaintačiti navalio je,udario je – bàsti navaljivati, nestrpljivo nešto tražiti, skočiti – ustisati, jurtisati navaljivati sa pitanjima, zapitkivati – intačiti navika, običaj – adet navikavanje, učenje u nečemu – ališma naviknuti se, naučiti se, izvještiti se – alištisati na vrijeme, u pravo vrijeme – vaktom na vrijeme, u pravo doba – navakat nazdravlje – afijatola nazor, na silu – kahren džebren nazuvci koji se navlače preko čarapa – terluke, terluci
~ 71 ~
nažalost, jadna majko, šteta – zàvale, zavala nažao učinjeti – hatar iskvariti ne! Nipošto! Ne dao Allah – haša ne, nije, nejma – jok ne, nejma ništa od toga – àja! Àjja! Nebeska tutnjava kad je vedro, grmljavina po vedrom vremenu – kudret topovi ne bi, ne dogodi se – òlmadi ne bilo primljeno, ne budi primljeno – bilah tešpih, tešbih ne bilo primljeno, ne bilo primjenjeno – tešpih olmasun, tešbih olmasun ne Bogme, nije – jok vala ne boj se, ne strahuj – kòrkma nebo-plava boja – gokmavi ne brate – jok džanum nečovječnost – ćotiluk nečovijek, izrod – ćotija nedaj Allahu – meazalah nedjelja dana, sedmica – hefta nedjeljno slijedovanje, sedmično slijedovanje – heftaluk ne dolikuje, ne priliči – ujmaz nedostaje – eksik ne dostaje mu jedna daska u glavi – (figurativno) bir tahta eksik nedostatak, manjkavost – mahana nedostatak, smetnja, mahana – uzur nedostatak imati, s nedostatkom – uzurli nedostatke nalaziti – mahanisati nedostataka nalazač odnosno onaj koji nalazi nekome nedostatke – mahandžija negirati, zanijekati, sakriti, prikriti – hašati, zahašati nehaj, nemar – ihmal nahaj, zanemarivanje, nemarnost – ihmaluk nehajna, nemarna osoba – ihmaldžija neimaština, siromaština – jokluk neiskusan, neuk, nevješt – torlak neiskusan, nevješt, početnik – hadžamija
neiskustvo, neupućenost – hadžamiluk neispravan, pokvaren – čuruk neispravnost, netačnost – janlišlik neizgledna lica – čehresuz nejako dijete, malo dijete – jetim neka, neka bude – olsun neka bude, drage volje, hoću – peke neka su ti zdrave ruke (zahvala domaćici; kaže se domaćici u znak zahvale za jelo odnosno u znak pohvale jela) – elime salik nekad, u svoje vrijeme – vaktile nekad-tenekad, ponekad – đah-đah, đah-đađ, đahđa, đahkad nekad, u staro vrijeme, ranije, davno – birvaktile, birzemanile, birzeman neka đavo nosi, neka je ….. – tersatuna neka je sa srećom, srećno – hairli neka je srećno! U sto dobrih časa (posao….) – ugurlarosum neka je blagoslovljen (izgovara se samo uz ime pejgambera) – alejhiselam neka je slavno njegovo uzvišeno biće (izgovara se samo uz pominjanje Allahovog imena) – - džele šanuhu neka ti Allah to odobri, neka te Allah za to nagradi – Allah kabul olsun, Allahkabulosum neka ti Allah dade – Allah razi olsun, Allahrazosum nekalaisan bakarni sud – bakrsuz nema – joktur neman koja proždire – aždaha, ažder nema ništa – hièbiršej nemanje novca – kokuzluk nema pojma, neobavješten – bihaber nemir, nehaj, indolencija – gaflet nemar, nehaj – ihmnal nemaran, nehajan, indolentan – gafil nemaran biti – ihmaliti nemarnost, zanemarivanje – ihmaluk nemarna osoba – ihmaldžija
~ 72 ~
nemarnost u poslu, neodlučnost ili neozbiljnost u poslu – javašluk nema razlike, sve jednako – hepisi bir nema štete, ne fali – zarar jok nemati novca odnosno čovjek koji je bez novca – kokuz nemilosrdan, bezobziran – merhametsuz nemiran, nestašan, vragolast – hašarijast nemiran, nepristojan – jaramaz, jaramazin nemirnost, nestašnost – hašariluk nemirko, vragolan – čapkun, čavkun nemirni, objesni (mladić, dijete, djevojka) – hašarija nemoć, slabost – zaifluk nemoćan, slab, mršav – zabun nemoćan, oronuo, siromah – garib nemoćan, mršav, slab – zaif, zajif nemoćan – adžiz nemože biti – jok džanum nemože biti, ne biva – olmaz nemusliman – gajri muslim nemusliman, nevjernik – kaur, kaurin, đaur, đaurin nemuslimanka – kaurkinja, đaurkinja, kaurka, đaurka nemuslimanstvo – ćafirluk, kafirluk, kaurluk, đaurluk nemuslimanska država u kojoj su prava muslimana uskraćena – dari harb nenapuštanje džamije zadnjih 10 dana Ramazana – itićaf ne napuštanje džamije ili kuće zadnjih 10 dana Ramazana – zatvorio se u itićaf nenarastao, stvrdnut (zdrečen) ljeb ili tijesto i sl. – stegeltijan ne naseljen, pust – hali neobavješten, nema pojma – bihaber neobavljanje namaza, neklanjanje namaza – binamazluk neodgojen čovjek, prostak – terbijesuz
ne odgovara mi, ne godi mi (odijelo, jelo i sl.) – ne araiše neokupan čovjek poslije polnog akta – džunup neosnovano mišljenje, trabunjanje – tandrnama neparan, liho – tèk nepar-par – tekmi čiftmi nepismen čovjek – džahil nepokoran, svojeglav – jogun, jogunast nepokorno se ponašati odnosno otkazati poslušnost – isjan se učinjeti nepokornost, pobuna – isjan nepošteno stečena imovina – haram mal nepošten u poslu – hilećar nepoštenje u poslu – hilećarluk nepotpun, načet – eksik nepotpun, manjkav – nokosan, noksan nepotpunost, manjkavost – nokoštinja, noksanluk nepotrebno, neobavezno – nafila nepozvan gost, pridošlica – prišiđeldija nepravda – haksuzluk nepravedno, bespravno – haksuz nepravično, bez opravdanog razloga –na bigajri hak neprekidno, neprestano, bez zastoja – durmadan neprijatan, neprijatnog ukusa, gadan – bet, bed, betli ne prija mi, ne godi mi (jelo i sl.) – ne araiše neprijatelj, protivnik – hasum neprijatelj, protivnik – dušman, dušmanin neprijaterlj, ubica, krvnik – katil neprijatelj, ubica, krvnik – katil neprijateljstvo – dušmanluk neprijateljski raspoložen – kivan neprilika, nevolja, bjeda – hal neprilika, tegoba – muzajeka
~ 73 ~
ne pristaje mu, ne odgovara mu ( odijelo i sl.) – ne araiše mu nepristojnost, drskost – bezobrazluk nepristupačan, zabačen – sensuz nepristojnost, nevaljalstvo, nestašluk – jaramazluk nepriznavati, poricati – hašati narednik, gotovan – amelimanda neraspoložen – ćefsuz, ćejfsuz neraspoložen, uznemiren – rahatsuz neraspoloženje, uznemirenost – rahatsuzluk nerasp73ložen zbog neke tjelesne slabosti – nahoš nered, zbrka – herdžu-merdž nered, zbrka – darmar nerodan, bez berićeta, neblagoslovljen – berićetsuz, bereketsuz nerodkinja, žena bez djece – evladsuz nerodnost, nenaprednost, neberićetnost – berićetsuzluk nervoza, ljutnja, uznemirenost – srklet nervoza (vrsta živčanog odnosno nervneog oboljenja koje nastaje kad se nagazi na čini tj. Kad se nagazi na nešto što je začarano) – ograma nervozan, uznemiren, ljut – srkletli nervozno i s galamom nešto tražiti ili raditi – zafelaćetiti nesnalažljiv čovjek, ograničen čovjek – tutkun nesolidno raditi, fušeriti – kalafatiti nesreća, propast, zla kob – felaćet nesreća – gazapluk nesreća, bijeda – museveda, musaveda nesreća – musibet nesreća, zao udes – nebaht nesreća, Allahova kazna – ukubetnesreća – afet nesreća, nevolja, nezgoda – bahsuzluk nesreća, nevolja, muka – belaj nesreća, Allahova kazna – eksikluk
nesrećan, jadan, pust – zàvali nesrećan, jadan – belajli nesrećan čovjek, zlosrećan, zle sreće – bahsuz, bahsuzan nesrećnik, nesreća – gazap nesrećnik – igbalsuz nesreću napraviti, unesrećiti – gazap učinjeti nesređen, neuredan, razbacan – perišan nesrećnik – bahsuz nestanak, uginuće, stradanje, propast – telef nestašan, vragolan – šer nestašluk, vragolija – šerluk nestašna osoba, vragolan – mangup nestati, izgubiti se – gaib biti, gaib se učiniti nestrpljiv, nagao – sabursuz nestrpljivost – sabursuzluk nesvjest, omamljenost – behut nesvjestica, onesvješćenje – sàfra nešto sitno, nevažno, neiskusno – (figurativno) – buranija nešto staro, nešto pohabano – suruntija nešto što je od goleme upotrebe dotrajalo – katlačina nešto što je ukrašeno sedefom (roba, predmet) – sedeflija, sevdelija netačan, pogrešan, kriv – janliš neumoran – devamli neukusan, bez slasti – lezetsuz neumorno nešto raditi – devamiti, devam činiti neuredna stolica, zatvor – kavz, kabz neuredne stolice, sa zatvorom – kavzli neuspjeti u nastojanju da se postigne kakva korist – omazuliti (se) neutučen ovan, praz – azman ne uze, nije uzeo – almadi nevaljalac, neposlušan – hairsuz nevaljalac, nitkov, razbojnik – (figurativno) haramzada nevaljalac, nepristojan, nemiran – jaramaz, jaramazin
~ 74 ~
nevaljalac – kopilan nevaljalac, nesretnik – ugursuz nevaljalac, mangup – alčak nevaljalac – dženabet nevaljalstvo, mangupluk – alčakluk nevaljalština, neurednost – ugursuzluk nevaspitan – terbijesuz nevaspitan, nemoralan – ahlaksuz nevaspitan – edepsuz nevaspitanost, nepristojnost – edepsuzluk nevaspitanost – terbijesuzluk nevaspitanost, nemoralnost – ahlaksuz neveseo, brižan – sahtli nevidljiv, odsuta74 - gaib nevidljivi sahat, tajanstveni sahat – kudret sahat neviđeno, apstraktno – gaibane nevin, čist, pravi – safi nevino poginuli u odbrani domovine, u odbrani imetka, vjere .... – šehit nevinost, prvina – tazeluk nevinost, djevičanstvo – kizluk, krzluk nevjeran, nevjernik, zloban – hain nevjernici, nemuslimani – ćufari nevjernička zemlja, kraj u kojem žive lažni vjernici – murahiluk nevjernik odnosno lažni vjernik, osoba koja se pretvara da je vjernik – murahija nevjernik, nemusliman – ćafir, kafir nevjerstvo, nepoštenje – hijanetluk nevjestin vjenac odnosno vjenac mlade na vjenčanju – istifan nevješt čovjek, čovjek koji je nevješt u nekom poslu – hamli insan nevješt, nenaučen – hamli nevolja, napast, muka, briga, mučan i tegoban odnosno dosadan posao – gaila nevolja, tegoba, briga – kasavet nevolja, nužda, potreba – zarururet nevoljan, s nevoljom, s tugom – kasavetli
nevrijeme, nezgodno vrijeme,nepravo vrijeme – nevakat nevrijeme, nepogodno doba – vakasuz nezahvalan čovijek – ćornimet, ćufrani-nimet neznabožac, višebožac – mušrik, mušrić neznalica, neupućen čovjek – bilmez neznalica – džahil neznanje, neprosvjećenost – džahilijet, džahiluk, džehalet neznanje, neupućenost – bilmezluk nezastrt, nepokriven – hačik neženja, bećar – azab neženja, momak samac – bećar nije Bogme – jok vala nije tako prijatelju – jok džanum nikad dovijeka – ebedul abad nikogović, nitkov – sojsuz niska, niz, vjenac voćnih plodova koji su osušeni (smokve, orasi i sl.) – evenak niska, niz, vjenac dukata, bisera ili korala u ogrlici – đizija, diska ništa – mafiš ništa, nikako – hič nitkov, nevaljao, pokvarenjak – pùšt niz, red – diz, diza noćevati, boraviti na nekom mjestu – konačiti noćište, prenoćište – konak noć Miradža odnosno noć Muhamedovog a.s. putovanja na nebo (27.redžepa) - lejlei Miradž noćni cvijet zvani noćurak (Maribilis jalapa) – akšamčiček noć Oprosta od grijeha (14.sabah) – lejlei berat noć Sudbine (27.noć Ramazana) – lejlei kadr noć želja, noć čežnji (uoči prvog petka mjeseca Redžepa – lejlei ragaib noćni čuvar, noćni stražar – hàsas
noćni čuvar grada, noćobdija, policajac pozornik – pasvandžija, pasmandžija noga, bedro, stegno – batak, badžak nogat, krakat, dugih nogu – badžakli nogat čovjek, dugonog – badžaklija noj – devkuš, demkuš nomad, stanovnik pustinje – beduin nomad, nomadski stočar, skitač – juruk nosač – hamal nosačeva naknada za uslugu – hamalija nosila – sala nosila za kabaste materijale: kamen, ciglu, malter – tezgere nosilac nesreće – (figurativno) džunup nosiljka u obliku zatvorenih kočija a bez točkova u kojoj su nošene bogatije djevojke pri75udaji 75tahtarevan, tetrivan nošnja, odjeća, odijelo – kijafet notna sveska – kajdanka nov – jeni nov, svjež – taze novac kojim se brijaču plaća brijanje – tàrš novčanik – džuzdan novčanik većih dimenzija i sa pregradama – džilbenta novčana kazna – džerima, džerema novčić – para novina, štampa – džerida, džerid novina, štampa – gazeta novinar – gazetdžija novost, nova vijest, nov događaj – havadis nož – bičak nož koji se nosi za bensilahom (pojasom) a koji je dug i kriv – jatagan nožar odnosno zanatlija koji pravi ili trgovac koji prodaje noževe – bičakčija nužnik, zahod, wc – ajakolija
~ 75 ~ nužnik, zahod – memišhana, memišana nužnik, zahod – ćenifa
NJ njegova uzvišenost, njegovo veličanstvo – hazretleri njegovanje konja, čišćenje konja – timar njemac – alaman, alman nježan, slab – hafif nježan, nježna i lijepa tijela – nazić nježno, elegantno, prefinjeno – nazićane nježnost, uljudnost, finoća – zarafet njiska konja, hrzanje konja – nara njiva koja je zasijana pirinèem – čàltak njive, obradive zemlja – zirat, ziratni njive orati, obrađivati imanje, orati i sijati zemlju – ziratiti
O obala i zemljište pored obale – bajir, bair, bajer obaveza, stroga obaveza – farz obavezno, bazuslovno – ila obaviti, izvršiti èda, èda učiniti obaviti, omotati, zaviti – skilititi obavjestiti, javiti – dohaberiti obavjestiti, poručiti – haber učiniti obavještalac, glasnik – haberdar, habernik, haberdžija obavezati nekoga na plaćanje dažbine – uharačiti obazriv, pažljiv, zainteresovan – mukaet, mukaetli obeznaniti onesvjestiti – obehutiti obeznWiti seP onesvje75titi se – ubehutiti se
~ 76 ~
običaj, tradicija – adet običaja radi, reda radi – adetosum obigravati oko nekoga da se pridobije za nešto – sentati obilan, pun – bòl obilazak, posjeta – zijaret obilje, obilan rod, obilan plod, izobilje – berićet, bereket obilje, izobilje – bònluk, bòluk obilježje, biljeg (na tijelu, u prostoru) – nišan objasniti, protumačiti – tarif učiniti objasniti, tumačiti – tabiriti, protabiriti, istabiriti objasniti, protumačiti – tabir učiniti objašnjenja nečega data u knjizi, zbirka objašnjenja, enciklopedija ili neka druga knjiga tumačenja i objašnjenja – tbirnama objašnjenje, tumačenje – tabir objašnjivač, onaj koji objašnjava ili tumači – tabirdžija objaviti preko telala ili prodati preko telala – 76l ina76 telala objaviti ili prodati preko oglasa – 76l ina76 telal objavljivač, dobošar – telal objavljivati nešto preko telala – puštiti telala objavljivati, razglašavati, oglašavati – telaliti objest, pomama, bjes – azginluk objest, nepokornost – asiluk objest, neozbiljnost, prevrtljivost – kahpeluk objest, silovitost, tvrdoglavost – harunluk objestan (figurativno: tvrdoglav, ćudljiv) – harun objestan, nemiran, ljut, silovit – harun objestan postati, osiliti se – hasi se učiniti objesan, nemiran – azgin objesan postati, pomamiti se – azdisati, poazginjati obješenjak, besposličar – gulanfer
obješenjak, dovitljiv čovjek – (figurativno) šejtan obješenjak, šaljivčina – zevzek obješenjak, živahan mladić – đidija, đido, đida, đidi obješenjaštvo, izvođenje šala – zevzekluk obješenjaštvo, vragolija – šejtanluk oblačan, mutan, tmuran – bulanik oblačno vrijeme – bulanik hava oblasni načelnik (namjesnik) – sandžak-beg oblasni upravitelj – muselim oblast, pokraina – ajalet oblast, pokraina – beglerbegluk oblast ili okružje – sandžak oblast pod zapovjedništvom jednog paše (generala) – pašaluk oblast kojom upravlja muselim – muselimluk oblijepiti šikom (pozlatom.staniolom) – šikosati obluk, oblučje, izvijeno u obliku obrve, lûk – kâš obojen pomoću kne, knom prevučen – oknjen obojiti odnosno bojiti ruke, noge ili kosu pomoću kne – okniti oboljeti – overemiti oboljeti od neke hronične bolesti – omariziti obožavatelj vatre odnosno pripadnik stare iranske religije, idolopokloik – mežusija obožavati – taptisati obradiva zemlja – zirat, zirati obrađivati zemlju – ziratiti obratiti pažnju na nešto, povesti računa o nečemu – biti mukaet obraz, čast, poštenje – hrz, rz obrazac, model, forma – kalup obrazli, lijepo odgojen, stidan – haran, harli obrazovan, učen – ilumli obrazovanje, nauka, znanje – ilum obrezati dijete – osunetiti
~ 77 ~
obrezivanje djece (cirkumcisio) – sunet obrezivati djecu – sunetiti obrok, objed – jemek obrok, mjera, doza, određena količina – gida obrok, mjera, doza, određena količina – gida obrok, slijedovanje – tain, tajin obrubiti odnosno ivičiti ukrasnom trakom – zehati obrč, kolut, karika – halka obrva – kaš obučen lijepo, izgledan – kijafetli obuća – ajakabija obuća koja je plitka i lahka – postule obuhvatiti, poklopiti – kaplaisati ocijeniti, razabrati, shvatiti – oferčiti očeva ili majčina majka – nena, nana očeva majka – babajka očevina odnosno imetak naslijeđen od oca – babaluk, babovina oči kao srebrenasta surma (boja za oči) – surmelijaste oči, surmenaste oči očigledno, na oči – ašićare očistiti (se) – opaćiti (se) od postanka svijeta – kalu bèla dčmberu oda Allahu odnosno pjesma koja sadrži obraćanje Allahu – munadžat odabrani, dobri, mili – hazretleri odabraniji, bolji – efzalniji od Allaha, po Božjoj odredbi – haktarafundan odbor, vijeće, svijest – medžlis odbrambena teritorija odnosno prostor koji se brani od neprijatelja – muhfeza od ćerećeta odnosno od domaćeg pamučnog platna – ćerećeli odeljenje vojske, vojno odeljenje, odred, grupa – jafta odgajati, vaspitati – terbijetiti odgoj, vaspitanje – terbijet odgojen, vaspitan – terbijetli
odgovara, pristaje, kako treba – taman, tamam odgovarati, dolikovati, priličiti – ujisati, ujdisati odgovarati, davati odgovore na postavljena pitanja – dževapiti odgovor – dževap, dževab odgovornost, krivica – zaval odgovoriti – odževapiti, odževabiti odijelo, odjeća, nošnja – kijafet odijelo – hilat odijelo, odijeća, ruho – đeisija, đejsija odjeća od kadife – kadiflija odjeća, odijelo – ćispet, ćisvet, kisvet odjeća koja je lijepa, lijepo ili prikladno obučen – ćispetli odjeća sa pirlitom odnosno sa ukrasnim šarama, haljina sa pirlitom – pirlituša odjednom, odmah – birden, birdem odjevni predmet koji je vezan ili protkan zlatnom ili srebrenom žicom (koncem) – telija otkaniti se, proći se nečega – feragatiti se, feragatiti odključati – odmandaliti odključati – odkapariti odličan (školska ocjena) – alijul-ala odlično, bravo – aferim odlučiti se na nešto, pristati na nešto – skajliti se odlučiti se za idenje na hadžiluk u Meku pa to javno objaviti u džamiji učenjem prigodne dove – ikrariti odluka, očitovanje, priznanje – ikrar odluka o prvnom pitanju – fetva odmetnici, hajduci – eškija odmetnici, naoružane odmetničke bande – bašibozuk odmor, dokolica – huzur odnos, veza – alaka odora odnosno mantil muslimanskog sveštenog lica – džube džuba, odpaci, komadi, odpadak, komad – ćesir
~ 78 ~
odpaci ili sitna prašina od metala, metalni škart – furda odpaci koji su nastali struganjem ili glačanjem metala ili drveta – hereda odpadak od robe, rastur, - fira odpadnik od vjere, izdajica – murtat, murtatin odredba, zapovjed – emer, emr odrediti, dosuditi – nasib učiniti odricanje od ovog svijeta i posvećivanje misli i rada samo drugom (budućem) svijetu – terćidunja odseliti – odhidžretiti odsjaj, sjaj – ševak odsutan – gaib od sveg srca, iskreno – hulusikabile oduprijeti se, otresti se nečemu (bolesti ….) – davranisati, devranisati odupri se, nedaj se – davrana, davran, devrana, devran oduzimanje, zaplijenjivanje – zapt, zaft odvajanje – baškalučenje odvajati se, držati se po strani – baškalučiti odviše, veoma, vrlo, suviše, jako – gajetile, gajet odvodni kanal od nečega – đeriz odvojeno, na osami, po strani – jandan, jandal odvojeno, posebno – obaška odvojeno, napose – pobaška odvojeno, posebno – baška odvojena soba, kuća ili nešto drugo – baškaluk odvojeno življenje – baškaluk odvojiti (se), rastaviti (se) – airisati (se) odvratno, mrsko – zrt odžak u obliku kamina, odžak koji je potpuno odvojen na jednu stranu a služio je u kahvama samo za ”pečenje” kahve i kuhanje čaja – kahve-odžak oficir – zabit, čauš
oglas, objava – ilan oglasivač, objavljivač, telal – munadija ogledalo – ajna ognjište koje je ozidano a na jednu stranu otvoreno u obliku kamina – odžak ogovarač, onaj koji druge ogovara – gibečija ogovaranje, rekla-kazala – kilukal ogovaranje – gibet ogovarati – gibetiti ograda, okvir – pervaz ograda, okvir – santrač ograda od dasaka – taraba ograda na mostovima, zaštitna ograda i sl. – korkaluk,karkaluk ograda od parmaka – parmakluk ograničena osoba, čaknuta osoba – zevzek, zevzekast ograničen čovijek – tutkun ogrizak sa košpicama od dunje, od jabuke…. – čekrdak ogrlica – djerdan ogrlica, niska – sakàluk ogrlica od bisera sa više struka – hòlta ogrtač, kabanica – ćereće, ćereče ogrtač crvene boje – alćereće ohol, umišljen – àgr. Agar ojačati, osnažiti se – okuvetiti okaniti se, napuštiti neku namjeru ili zamisao – (figurativno ) bataliti okaniti se, odustati od namjere – feragatiti se, feragatiti okičen dirhemima (srebrenim novčićima) – dirhemli okliznuti se – kajdisati oklop za fildžan, za čašu i sl. – zarf, zalf, zaf oklopnik, vojnik s oklopom – džebelija okno na prozoru – (figurativno) – đoz oko, očna duplja, oči – đoz, đozluci okolina, kraj – etraf okolnosti, prilike, stanje – ahval
~ 79 ~
okoristiti (se) – ofajditi (se), fajdelenisati se, fajdisati okoristiti se, imati koristi od nečega – istifade se učiniti okov na nogama zatvorenika ili neke životinje – bukagije okovati odnosno obložiti željezni držak nekog predmeta sa drvetom ili sa kosti – ukavziti, ukamziti okovratnik, kragna - jaka okrečiti, objeliti – ošerbetiti okretalo odnosno poluga na mlinu za kahvu ili u mlinu za žito – čeketalo, čekalo okretan, hitar, gibak – zejbekast okretanje u krug oko svoje ose – čevrntija okršaj, borba – ogroš, ogrošje okrug, region – mutesarifluk okrugla mala kutia – hoka okrugle toke – kolalije okrugli stolić – peškun okružni odnosno regionalni načelnik – mutesarif okuka, krivina – sambek okvir, ograda – pervaz okvir odnosno ram od drveta na kojem se veze – đerđef olakšanje, poboljšanje – razgala olakšati, učiniti nešto lahkim – kolalajsati oleander, cvijet oleandera – zakum, zekum ološ, rulja – (figurativno) – alaša, alašinje olovka, pero od trske kojim se piše – kalem olovka, grafitna olovka – kuršum kalem olovne boje odnosno boje kao olovo – kuršumi olovo – kuršum oluk – oluk omalovažavanje, ponižavanje – tahkir omamiti, opojiti, drogirati – obenđelučiti
omekšati – razjagliti se omot, futrola – kaluf onaj koji čini dobra dijela – sevabdžija onaj koji je bez novca – parasuz onaj koji je bez imalo novca, bez prebijene pare – mufliz onaj koji obrezuje djecu – sunetlija, berbo onaj svijet, drugi (zagrobni) svijet – ahiret onaj svijet, na onom svijetu – ahireten onaj što zapisuje protiv bolesti i uroka – nushadžija onaj što hoće sve badava odnosno džabe – muftadžija onaj što redovno pije rakiju – rakidžija onda, dakle – helem onesvjestiti se, zanijeti se – bajildisati se, bailisati se onesvješćenje, gubljenje svijesti – bajilma, bair, bajer ono oko čega se treba dosta truditi (djete, predmet i sl.) – edžagal, ešgal ono što se nalazi na prsima, ono što se nalazi na grudima – prsaluk ono što se okreće uz pomoć čekrka, na čekrk – čekrkli opanak – čaruk, čarug opančar – čarukčija, čarugčija opasan, pogibeljan, opasno, pogibeljno – tehlukeli opčiniti, omađijati – sihir učiniti opčiniti, očarati, omađijati – opsihriti opčiniti, opojiti, začarati, omamiti – obenđijati, obenđelučiti opčinjavanje, omamljivanje, opijanje – benđija, benđijanje opčinjenost, omamljenost, opijenost – benđeluk, benđiluk opčinjavanje, omamljivanje, začaravanje – benđija, benđijanje opet, ponovo – đene opijum, mak – afion opljačkati – ućelepiriti
~ 80 ~
opomena, naredba – tembih, tenbih oponašanje, imitiranje – taklid oponašati, imitirati – takliditi se oporučna ostavština – amanet opraštam ti, poklanjam ti – halalosum, halal olsun opravdan, s opravdanjem – uzurli opravdanje, isprika, opravdavajuća okolnost – uzur opravdavajuća okolnost – zaruretihal opredijelila se, izabrala – zaišćitila opredijeliti se, izabrati, zagledati (npr. Izabrati djevojku) – išćiliti opredijeljenje, izbor po sopstvenom rasuđivanju – išćil opredijeljenje, izbor, slutnja, naslućivanje – išćil oprema, prtljag i to posebno vojni prtljag – muhimat oprema, materijal – espap oprema za nešto, kompletan pribor za nešto – takum oprema koja se kao zavežljaj nosi pozadi sedla na konju – terćija, terkija opremiti, urediti, srediti – takum učiniti opremiti se – opusatiti se opremljen – opusaćen oprost – halal oprost od grijeha – magrifet oprostiti – halaliti oprosti, izvini, pardon – afedersun, afedersum oprosti na izrazu, sramota je govoriti – ajptur sujlemek oprostiti – àf učiniti oprostiti se međusobno – halaliti se oprošten od grijeha – fagfiret biti oprošteno, poklonjeno – s halalom opruga, odapinjač, lûk – tetik, teftik opruga, feder, spirala – zemberak opsada, opsjedanje – muhasera opširno, od početka do kraja, 80l ina redu – adile-sadile opšiti nešto kožom – usaračiti
opšta naredba, cirkularno pismo, raspis - itlak-bujruntija, itlak opština, gradska vjećnica – beledija opštinska skupština – džematski medžlis opštinsko stanovništvo – džemat optuživati, prijavljivati, javljati – harziti orati zemlju – ziratiti organizacija, udruženje – džemijet organizam živog bića, tijelo – vudžud, vuđud oribati, očistiti sa vodom – savarisati orkestar, muzika – dabulhana, dambulhana orkestar, muzički sastav – mehterhana orman u zidu sobe u kojem se preko dana drži posteljina – jukluk orman koji je uz zid ili je u zidu, nepomičan orman – dolaf oronula i iznemogla osoba – đuturum oronuli i teško pokretni starac – derđument oronulost uslijed starosti ili bolesti – đuturumluk oruđe odnosno pribor za neki zanat ili neki rad – halat oružar, osoba koja proizvodi ili čuva oružje – silahdar oružje – silah oružje – pusat, puset oružje, bojna oprema – jàrak osiguran od požara – atešten-emin osiliti se, ponijeti se – pohasiti se, pohasijati se osiliti se, samovolju provoditi – ofursatiti osim, samo, možda, dakle, biva – međer osiromašiti – ozuđuriti osjetljiv insan, lahko zamjerljiva osoba – hatarljiv osjetljiv, zamjerPjiv – muhanat, muhanatan
~ 81 ~
osjetljiv, osoba koja ne podnosi svakakve šale – (figurativno) burundžukli osjetljivost – muhanatluk oslabiti tjelesno, smršati – ozafiti osloboditi, puštiti na slobodu – azad učiniti osloboditi se nekoga, otarasiti se – otakasiti se oslobođen, slobodan – azad osobođenje – feth osmotriti – đordisati, ćordisati osmotriti potajno, nagledati se potajno nečega – nađoziti osnovna stvar, uslov, bitni elemenat – šart osnovna vjerska škola – mekteb, mejtef osoba, čovjek – murdum osoba, lice, građanin – nefer osoba, ličnost sa većim položajem i ugledom – zat osoba koja je neokupana poslije polnog akta – džunup osoba sa naočarima – đozluklija osobe, stanovništvo – nufus, nufuz osobenjak, nezahvalnik, ćudljiv čovjek – namćor osobina, svojstvo – sifat ospice odnosno kožna bolest po tijelu – džuderija osramoćen, obrukan, ponižen – rezil osramotiti, blamirati – rezil učinjeti osramotiti se – rezil biti ostario, uvehnuo, - bajat, bajatan ostatak, preostatak – bakija, bekija ostatak – bekaja ostatak, preostatak, zaostatak,ono što je ostalo neubrano ili nesakupljeno (od poreza, zakupnine i sl.) – bekaja ostaviti za kasnije, strpiti se – otehiriti, otahiriti ostavljati, napuštati, propuštati – terć učiniti ostrugati i pojesti ostatke hrane iz nekog suda, obarati preostalo voće sa grana – čalakati, počalakati
osumnjičenost, sumnja – tuhmet osvajanje, osvojenje – teth, fet osvajati – fetovati osvajati, osvojiti – feth učiniti osveta – intikam osvetiću se ja tebi (prijetnja) – hošinđi osvetnički raspoložen – kivan osvježavajuće piće – šerbe osvježavajuće kiselkasto piće od kukuruznog brašna – boza osvojiti, zauzeti – uzaptiti oštampana slova u obliku kaligrafije radi boljeg učenja pisma – meška, mešk oštar – ćeskin oštrilo, željezo za oštrenje noževa – masat oštrouman, bistar – zejrek otac – ebu, abu (dodaje se uz arapska imena) otac – peder otac – babo otac – (hipokoristici) baba,babaja, babajko, babuka otarasiti se nekoga ili nečega – takasiti se, tekasiti se otesani kamen – kesmetaš otezanje, odgađanje, ostavljanje za kasnije – tehir otezati, odgađati – tehiriti otjerati brigu, olakšati brigu – razgaliti otjerati nekoga na grub način, maršnuti – sikterisati otkazati poslušnost – isjan se učiniti otkinuti, ocijepiti veći dijo nečega (hljeba, zemlje ….) ošehatiti otkupnina odnosno odkupljenje duše umrlog – fidija otmjen, dopadljiv – nazli otoman za ležanje – otoman otoman, sećija – divan otrov – zeher otrovan, veoma gorak – zeherli
~ 82 ~
otvor nekog suda kroz koji se on puni, ”grlo-usta” tog predmeta – azluk otvoren, svjetao, pregledan – hačik otvoreno, očevidno, javno – ašićare otvoren, rumen, ružičast – àl otvorenost, jasnost, čistina – ačikluk otvorenost, širina, prostranstvo – ferahluk otvoren, širok, prostran – ferahli otvoriti vrata cijelom širinom – ošehatiti otvrdnuti, okorjeti, izgubiti svježinu – obajatiti ovlastiti, opunomoćiti – većil učinjeti ovlašćenje, opunomoćenje – većalet, vekalet ovlašćenje, pismena dozvola – izunama ovčija koža koja je obrađena, koja je ”učinjena” – mješina ovčija noga od koljena pa dolje – bakan ovčije meso prženo sa lukom i drugim povrćem – jahnija, papazjahnija ozakoniti – ušerijatiti ozdravljenje – šifaluk, šèfek ožalostiti (se), rastužiti (se) – okahriti (se) ožalostiti (se), ozlovoljiti (se) – ščederiti (se) ožiljak, biljeg – dagma, damga P pada sitna kiša – trusi kiša pade mrak, dođe akšam – akšam geldi pakao – džehenem pakost, zloba, mržnja – garaz palata, dvor – saraj palica koju nosi šef vojnog orkestra na svečanosti, svečarska palica – čegulj pamèenje, pamet, misao, sjećanje – hatar
pamet, razum, um – ak’l pametan, razuman – akil, akli pametan, razuman – màkul pametno, razumno, shvatljivo – màkul pamučni konac za tkanje a koji je dvostruko upreden – tiripluk, tiliprik pamučan – pamukli pamučni odnosno od tankog pamučnog konca – ibrišimli pamučno bijelo platno za uvijanje mejta – hastar pamučno platno koje je protkano raznobojnim nitima – ćereće pamuk – pamuk pancir košulja – džebe, džeba paničar, histerična osoba – felaćetli paničar, galamdžija, histerična osoba – kijamedžija paničar, histerična osoba, srkletnik, kijametnik – felaćet, felaćetli insan paniku stvoriti, razgalamiti se, histerisati – zakijametiti pandur, stražar – kavaz pantalone – čakšire pantalone sa širokim nogavicama – šalvare panj, klada, oblica, drvo za loženje – tomruk, tomruci panj, klada – ćutuk papagaj – papagaj papar – biber papir, hartija – ćage papren, ljut – paprikali papuča – papuča papučar odnosno čovjek koji pravi ili prodaje papuče – pasmagdžija papučar odnosno majstor za papuče – jemendžija papuče, firale – jemenlije papuče – papuče papuče koje imaju oblik lahkih cipela – pašmage papuče ženske koje 82l in licu izvezene svilom, zlatom ili srebrom – terluke, terluci
~ 83 ~
papučica, cipelica – pašmagić par, dvoje – čift paradaiz – patlidžan pardon, izvini – afedersun, afedersum parmačići ili kočići kojima se ogradjuju stepenice ili nešto drugo – trabozani parnica – dava, davija parnica, optužba – murafa parničenje, suđenje – davijanje parničiti (se), suditi – davijati (se) parničiti se na sudu – murafiti se partija, staranka – taraf pas, pseto – ćopek pas, veliko pseto – samsov pasjaluk – ćopekluk pasoš – jolteskera pastir – čoban pastirska torba od cijele janjeće ili jareće kože sa koje je skinta dlaka – tarčug, tagarčik pastirsko zanimanje – čobanluk pašarina, naknada za pašu, travarina – mušaluk pašin čovjek, čovjek u službi paše – pašalija, pašajlija pašinski ili carski dvori – saraji pašnjak, livada – urija pašnjak odnosno utrina bez vlasnika – meraja pašnjak, utrina – muša, mušara pašnjak na planini, bačija, katun – jajlak patiti, terorisati, mučiti – kinjiti patiti se, mučiti se – belajisati patlidžan modri, plavi patlidžan – mor patlidžan patnja, teretan posao, muka – angarija patnja, nesreća, muka – belaj patiti, uznemiravati – bihuzuriti patriotizam, rodoljublje – hamijet patrola, straža – karakol patuljak, čovječuljak – džudža patuljak, mali čovjek, čovječuljak – bidža
pazi! Pazi! Vidi! Vidi! Gle! Gle! (ironično) – baka! Baka! Baka! Pazitelj djece, odgojitelj djece – lala pazitelj, kontrolor, nadziratelj – názir, nazor paziti, kontrolirati – nazoriti, nazor biti pazuho – pazuho pažljiv, obazriv, zainteresiran – mukaet, mukaetli pažljiv – dikatli pažljivo i marljivo učiti, raditi i sl. – dikatiti pažnja – dikat pažnju obratiti na nešto – dikat učiniti pečat – muhur pečat, žig – dagma, damga pečatano, opečaćeno, s pečatom – muhurli pečatar, čuvar pečata – muhurdar pečatati, opečatiti – muhurleisati pečatati, žigosati – dagmalaisati peć napravljena od lima ili od zemlje – furuna pećina, špilja – megara pedesetnjak odnosno ono što sadrži nečega 5o – eliluk pegla, glačalo – utija pejgamber, Allahov poslanik – resul pekar – ekmečija, ekmedžija, ekmeščija pekara – ekmekčinica, ekmedžinica, ekmedžinca penzija – tekavid pepeo, lug – ćul periferija, kraj – ćenar perjanica odnosno jedna vrsta perjanice – čelenka perle, kuglice – džindžuve, đinđuhe pero za pisanje – kalem Persija – Adžem Persija, Iran – Farisija Persijanac – adžem peršun – majdonos pesnica, stisnuta šaka – jumruk
peškir, ubrus, ručnik – mahrama (abdesna, jemekna, šerbetna) peškir – peškir peškir za kupanje, peškir većih dimenzija – peštemalj peta, podpetica u cipela ili nanula – topuk, topuci petak – džuma-đun pet dnevnih namaza – beš vakat namaza peticija, predstavka – arzuhal, arzohal peticija – mahzar petlja, spona – kavra petljanac, spletkar, smutljivac – čiftelija, čivtelija petljavina, petljanje – zavrzlama pihtija od kuhanih bravećih ili goveđih nožica – 84l i pijaca, pijačni dan – Pazar pijačno mjesto – pazarište pijan u potpunosti, potpuno pijan – ćorćutuk pijančenje, bekrijanje – sarhošluk pijančiti, lumpovati – bekrijati pijanica, sarhoš – bekrija, bekrijaš pijanica – sarhoš pilav odnosno domaći rezanci – jerište piljar – trgovac voćem i povrćem – jemiščija pinceta za čupanje dlaka iz obrva ili sa lica – čimbistre pion, pješak u šahu – pajdak pirinač – pirinač pisaći stalak na niskim nogama – pèštahta pisac, autor – musanif pisamce, cjedulja – pusula pisanje, pismo, natpis – jazija pisar – jazidžija pisar, službenik – ćatib, katib pismen – kalemli pismen čovjek – kalemli insan pismen i učen čovjek – kalemli i ilumli insan
~ 84 ~ pismena dozvola, ovlaštenje – izunama pismeni nalog, naredba – emernama pismeni raspored – jafta pismeno, napismeno, napisano – jazili pismo, dopis – nama pismo odnosno rukopis – hat pištolj odnosno kratka puška – tabandže pita – pita pita od mesa – burek pita napravljena od mesa i masnoće sa volovskih nogu – pačnjača pitanje, upit – sual, suval pitom, umiljat, skroman – muniz, munjiz pivo – arpasuj pjegav, šaren – àla pjegave glave, šarene glave (naprimjer:konj) – alabašakast pjegavih nogu, sa šarama po nogama (naprimjer: konj) – alabadžakast pjesak, pržina – kum, kumsal pjeskovito tle – kumsaluk pjesme za mlade, veselje za mlade – bećarac pjesnik – sair pješadinac odnosno pripadnik vojne pješadije – azab, azap pješak – jaija pješak – pijade pjetao, pjevac, kokot – horoz plac, mjesto, prostor za izgradnju kuće – miljać, miljć, milć plač, dreka, kuknjava, jaukanje, poziv za pomoć – firjatu-figanj plafon, strop – tavan plafon, tavanica – šiše plahovit, bijesan – hirovit plahovito se ponašati, galamiti, nervoziti – kijametiti planinska livada koja se ne kosi, planinska ispaša – suvat planinski vjenac, planine koje se nastavljaju jedna na drugu – balkan plata – dirluk
~ 85 ~
plata – ulefa plata odnosno mjesečno novčano primanje – ajluk plata, mjesečno primanje – meaš plata za službu – vazifa platnen, od platna – bezli platnen odnosno od beza zvanog ”melez” – melezli platneni pokrivač po 85l ina8585 a. Sećiji – jagija platno – bez platno sa prtenom osnovom i pamučnom potkom – melez platno koje je pamučno i šareno – čit platno sa vertikalnim štraftama, platno na pruge – čibuk bez platno ili ćilim koji se stavljaju na minder ili sećiju – mukat platno po kome se veze svilom a služi za ženske mahrame i čalme – abanija platno potrebno za jedne dimije – dimiluk, dimjaluk platno koje služi za donje djelove odjeće (pantalone, suknje) – donluk platno koje je potpuno bijelo, fino platno, šifon – čember platno omotano oko fesa ili oko neke druge kape – čalma, saruk, ahmedija plav odnosno boje neba – azuran plav kao nebo – mavi plava boja za bojenje – mavilo plavetnilo neba – azur plavi konac, plava vunica ili vuna – mavilo plaviti se – maviti se plavo pamučno platno – mavez, mafez plavo odnosno zatvoreno plavo – ukoj mavi plavo odnosno otvoreno plavo – ačik mavi plavo-zelene boje – denizi pleh, lim – teneća, teneće plemenit po rođenju, od dobra roda – sojli plemenit, poštovan, častan – šerif
plemić, plemićka titula – beg plemstvo, prvaci – ešraf pleme, rod – kabila plemenitost, dobrota – ejluk plemenit čovjek – ejlukčija plesač odnosno igrač koji je hitar i okretan – čoček plesačica, kafanska igračica – čengija plesačica u igri čočeka – čočečkinja plesati, igrati – čengijati ples koji izvode čočeci – čočečka igra plijen, dobitak, korist – šićar plijesan – buđ, buđa plijesnjiv – buđav plijesniti – buđaviti plodno, dobro – hasul pljac za kuću – miljć, miljać, milć pljačka, zarada na lahak način – ćelepir pljačkanje, pustošenje, robljenje – garet pljačkati, zaraditi na lahak način – ćelepiriti pljuvačka, ispljuvak, šlajm – balgam pobjediti nešto ili nekoga, izdržati nešto, nadvladati trpjeći nešto – nadurati pobjeći – kačerisati pobožan čovjek – šeho pobožan – turkovast pobožan čovjek koji se čuva svakog grijeha – mutekija po Božijoj odredbi, po Božijoj zapovjedi – alahunemrile po Božijoj volji, Allahovim davanjem – bi-iznilah pobožna pjesma – ilahija pobožne riječi izgovarati – ilahnuti, ilahati (”la illahe illalah”) pobožno izgovaranje Božijeg imena – zikir, zikr, zićir pobožnost – turkovanluk pobuna, ustanak – isjan pobuniti se – isjan se učiniti počast, doček – ićram, ikram počastiti, pogostiti – ićram učiniti
počastljiv, gostoljubljiv – ićramli početi osjećati mržnju i neprijateljstvo prema nekome – uhasumiti početni oblik, početna faza izrade nekog predmeta, neobrađeno drvo kod kojega se pravi razno seosko oruđe, bakreni lim u tabli, skica, forma – taslak početnica za učenje slova, - sufara početnik, nevješt, neiskusan – hadžamija počiniti nekog svojoj volji – (figurativno) zajulariti po Ćitabu, kako knjige kažu – ćitapten pod, daske na podu – tavan pod abdestom, čovjek koji je uzeo abdest – abdesli, avdesli podanici u Turskoj carevini – raja poditi, postaviti pod – tavaniti podkovati (konja ili volja) – kajariti podkivač konja, volova – nalbant, nalbantin podkivačka radnja – nalbantica podkove (konjske, volovske), podkove na muškim čizmama – nalča podkovica za cipele, podplata – pendžeta podkrovlje – tavan podmazati grlo za bolji glas (slanim ili slatkim) – jaglaisati podmazati mašću ili uljem – jaglaisati podmiriti se, snabdjeti se – podkajariti se podnarednik – čauš podnevni namaz petkom u džamiji – džuma podnosilac ili nosilac peticije – mehzardžija podnositi, trpjeti – durati podozriv, onaj koji sumnja u sve, zazire od svačega – vesveseli podozrivost, sumnja – vesvesa podpisati – podkajtiti
~ 86 ~ podrezati kosu, podšišati – krkma područje odnosno prostor koji se brani – muhafeza podrum, magacin – magaza podupirač, prečaga – kušak podupirač- podporni kolac – pajvanta podvala, prijevara – dalavera podvala, laž, varka – palavra podvala, prijevara – hila podvalio nekome nešto – (figurativno) udario mu paldum podvaliti nekome nešto – (figurativno) udariti mu paldum podvaliti drugome ili sam se u nečemu prevariti – nasamariti (se) podzemni prokop, tunel – sičan-jolan pogačice – ekmek-kadaif pogan, prljav, nečist – pis poginuli musliman, musliman poginuo u odbrani domovine – šehid, šehit poglavlje u Kur’anu – sura, sure pogledajde, stani pa pogledaj – durbak pogledati – đordisati, ćordisati pogoditi, potrefiti – ovarisati pogoditi poslije posmatranja gdje je nešto skriveno, izabrati nešto poslije posmatranja – uišćiliti pogotovu, sigurno – jerile pogranični kraj, krajina, granica – serhat pogriješiti, zabuniti se – sef biti, sefiti, posefiti pogrješka, neispravnost, netačnost – janlišik pogrješno, krivo, pogrješan – janliš pogubljenje, ubistvo – katul, katal pogubljeničko rješenje, naredba o pogubljenju – katul ferman, katul bujruntija pohabano, nešto staro – suruntija pohapsiti, lišiti slobode – pohapsiti pohlepnik, gramzljivac – tamahćar, tamašćar
~ 87 ~
pohlepnik za materijalnom dobiti – šićardžija pohlepnost, gramzljivost – tamahćarluk, tamašćarluk pohlepno navaliti na nešto – haparlaisati pohod, rat – sèfer pohvalna pjesma – kasida pohvalnica, pohvalno pismo – asanija pohvalno dijelo, ono što je sevap činiti – mustehab pojam, mar – haber (”on ni habera nejma za ….”) pojas koji je jednostruk muški ili ženski – kolan pojas – kušak pojas od kože ili platna kojim se stezala kila (bruh) da ne ispada – paldum pojata, štala – samanluk, samaluk pojaviti se, pokazati se – ozuhuriti pojaviti se iznenada, izbiti iznenada negdje – pejdah biti pojaviti se iznenada, iskrsnuti – zuhur se učiniti, zuhur učiniti pokajanje, kajanje, odustajanje, laganje – pišmanluk pokajanje od grijeha – tobe, toba pokajati se, odustati od dogovorenog, s lagati – pišman biti, pišman se učiniti pokajati se i 87l ina8787 činiti grijehe – na tobe doći pokazivanje mimikom, znak, mig – išaret pokazati (se) – đusterisati (se) pokazivač za slova (koristi se pri učenju čitanja) – đunđa, đunđe pokazivati put, provoditi, provesti – kalauziti poklon, dar – pešćeš, peškeš poklon, dar – harmagan poklon, dar – hedija poklon odnosno ono što je dato besplatno – džaba, džabica
poklon koji se daje za Bajram – bajramluk poklon u novcu ili stvarima koji mladoženja poklanja mladoj – agrluk poklopac – kapak poklopac koji je od željeza ili od zemlje a pod njim se peče na ognjištu – sač poklopiti, pokriti – kaplaisati pokojni, umrli – merhum pokojnik, umrli – rahmetli pokoj mu duši, nek mu se Allah smiluje – rahmet mu duši pokornost, poslušnost – itat pokoriti, poslušnim učiniti – itat učiniti pokraina, provincija – vilajet pokraina, oblast – ajalet pokraina na čelu koje je valija – valiluk pokret, pohod – suluć pokretna ostavinska imovina koje je ostala iza umrlog (pokretna zaostavština) koja se prodaje na javno licitaciji – muhalefat pokretni most koji se po potrebi diže i spušta – čekme-ćuprija, čekma pokrivač, pokrivka – urtija pokrivač koji se stavlja preko tabuta – ćabutija, kabutija, melćutija pokriveni pijac, pokrivena čaršija – bezistan pokop, sprovod – dženaza pokućstvo, stvari – ešja pokvaren, neispravan – čuruk pokvaren, neupotrjebljiv – batal pokvaren, razvaljen – bozgun pokvaren, iskvaren – bozuk pokvareno, neupotrjebljivo – batalija pokvareno i iskrivljeno, odbačeno, rashodovano, - ađara-buđera, ađerbuđer pokvarenost, truhlost – čurukluk pokvarenjak, nevaljalac – batil pokvarenjak, propalica, nitkov – pušt pokvarenjak, propalica – pčzevenk, pezevenkuša
~ 88 ~
pokvarenjak, nevaljalac – ćorota pokvariti (se) – obataliti (se) pokvariti, poremetiti, razvaliti – bozdisati pokvariti, poremititi – balaliti pokvariti se odnosno postati nevaljao – pojaramaziti (se) polagano – natehnane polahko, polahgano, sporo – 88l in poleđina od lisičije kože – džingrifa polica na zidu – raf policajac, redar, policija – zaptija, zaptije poličica za knjige u obliku znaka x a pri čitanju stavlja se na pod pored nogu – knjigaluk polno opštiti, polni odnos – (figurativno) taslačiti, taslačenje položaj, stanje – deredža položaj, rang – rutba položaj, rang, stepen – merteba položaj, čin – paha, paja položaj u službi, zvanje, čin – mansib, mansip poluditi – pobudaliti poludragi kamen – hakik poludragi kamen odnosno od poludragog kamena – hakikli polumjesec sa 3-4 kugle ispod njega na vrhu munare – alem polovina, pola – bučuk poljar, šumar – korudžija poljoprivredna odnosno obradiva zemlja – zirat poljoprivredni, obradivi – ziratni poljoprivredni fond za pomoć (obično opštinski) – menafi-sanduk poljoprivredni posjed, imanje, poljoprivredno gazdinstvo – čifluk, ćifluk,čitluk poljoprivredni proizvodi, ljetina – mahsul, mahsulat poljoprivredno imanje, gazdinstvo – (figurativno) zirat pomagač, dobar radnik, vrijedan trudbenik – gajrečija pomagaj, u pomoć – medet
pomagalac, onaj koji pruža pomoć – jardumdžija pomagalac lopova, pomagalac razbojnika ili odmetnika – jatak pomagalac u nevolji – dermandžija pomagati, truditi se, nastojati – gajretiti pomajka, majka po mlijeku – ebejka, heba pomama, bijes – azginluk pomaman, obijestan, nemiran – azgin pomaman, silovit – halovit, halovan, harlovijast pomamiti se, postati obijesan – azdisati pomen za mrtve, za mrtvog – tevhid, tehvid pomesti metlom – suturisati, supurisati pometnja, poremećaj – bururet pometnja, zabuna, zbunjenost – sefiluk pomirenje, nagodba, naravnanje – sùlh, sul pomiriti (se), izmiriti (se), nagoditi (se) – nasuliti (se) pomiriti se skim – uzlaštisati se pomisliti – pohesabiti pomiješan, izmiješan – karišik pomiješati, smješati – karišterisati pomoć – jardum pomoć, lijek – derman pomoć, spas – čara, čare pomoć, posluga – hizmet pomoć, nastojanje, zauzimanje, revnost, zagrijanost, privrženost – gajret pomoć odnosno prilog za neke dobrotvorne svrhe – ijana pomoć dozivati, zvati u pomoć (vikati ”medet”) – medekati pomoći, priteći u pomoć – hampu učiniti pomoći nekome – elverisati pomoćna odnosno dopunska prostorija – tetima
~ 89 ~
pomoćna prostorija u (ili uz) trgovačkoj radnji – ardija pomoćna prostorija, uz kuću prigrađena prostorija – haraluk, araluk pomoćnik, pomagač – hampadžija pomoćnik majstora, kalfa – jamak pomoćnik – muavin pomoćnik, sluga – hizmećar pomoćnik ili zastupnik nekog velikodostojnika – ćehaja pomoć pružati, truditi se, svojski raditi, nastojati – gajretiti pomoć u hrani, u novcu, u ljudstvu i sl. – indat, imdat pomorandža – partokal pomozi, nastoj, trudi se, hajde naprijed – gajret! Ponavljanje, opetovanje – tekrar ponekad – đahkad, đah-dah ponekad, pokadkad – bazi-vakat poništiti odnosno izravnati kakav dug – poresiditi ponižen, osramoćen – rezil poniženje, omalovažavanje – tahkir ponosit, uobražen – jordamli, jordamdžija ponosit, dostojanstven, lijep – ćibarli, ćibar, ćibarast, kibar ponosit, ponosan – dikli ponosita hoda – dikli hoda ponositost, uobraženost – jordam ponton na vodi odnosno jedna vrsta čamca – tumbas ponoviti, opetovati – tekrar učiniti ponovno, opetovano – tekrar ponovo, iznova – potekar ponovo, nanovo – istekar pop, kaluđer – kešiš pop – papaz, papazin popisivač koji popisuje stanovništvo – nufusčija popisivati, evidentirati – tefteriti popisne knjige odnosno knjige popisa stanovništva – nufus popravak, renoviranje – tamir
popraviti, poboljšati, urediti – islah učiniti popraviti, urediti – mamur učiniti popraviti – omerematiti popraviti – tamir učiniti popraviti se, proći se grijeha, okaniti se hrđavog posla – tobe se dozvati popravka nečega (zgrade, puta….) – meremat popravku vršiti – meremat učiniti popravljač, onaj što popravlja – meremačija popravljati – merematiti popravljati, renovirati – tamiriti po prilici, vjerovatno – tahmina popularan, na glasu – namli, na namu popularnost – nam popularnost, glasovitost – šuhret popustiti u ljutnji, smekšati se – odjavašiti, ojavašiti poraz, šteta – zijan porazgovarati – proeglenisati, poeglenisati porcelanski, keramički – čineli porcelanski tanjir, zdjela od porcelana – činija poreći, odreći, zanijekati – zainćariti pored toga, uz to – he, hem poredanim ljudima ili životinjama pridodati još jednu ili više jedinki – prihambirati poredati se ured – posurijati se, posuredati se porez, taksa – resum porez – vergija, verdija, verćija porez odnosno 89l ina8989 promet – behija porez na zemlju – ašar poreznik, službenik poreske uprave – ašar memur poreznik – haračlija poreznik, sabirač poreza – tahsildar poreznik odnosno ubirač državnih prihoda, kirija i sl. – džabija poricanje, nijekanje – inćar, inkar
~ 90 ~
poricati, negirati, nepriznavati – hašati poricati, nijekati – inćariti porijeklo, pleme, rod – soj porijetko, ovdje-ondje, nekad tenekad – tek-tuk porodilja – lohusa poroditi se sretno, bez problema se osloboditi poroda – ohalasiti se porođajno bolovanje odnosno 4o dana iza porođaja, period od porođaja pa dok traje čišćenje – nifas portir, vratar – bevab portir u hotelu – odabaša poručiti, porudžbu učiniti – smarlaisati poručiti, obavjestiti, poslati poruku – haber učiniti poručnik odnosno vojni čin ”poručnika” – mulazim porudžba, roba po porudžbi – smarlama porušiti, opustošiti – harab (se) učiniti posao, rad – amel poseban, specijalan, probran – has poseban u potpunosti, na svoju ruku – bambaška posebna prostorija ili zgrada za mladence – hajat posebno, odvojeno – baška posebno, odvojeno – obaška posebno mjesto u kući gdje se uzima abdest – abdesluk, avdesluk posebno odjeljenje u kući ili posebna kuća u avliji za prijem muških gostiju – selamluk poseniliti, postati matuh – omatuhiti, omatušiti posjećivanje nečijeg groba – zijareti kabur posjed u vlasništvu baše – bašaluk posjed, imanje, svojina – mulk posjet, obilazak – zijaret poslanik u stranoj zemlji, poklisar, izaslanik – sefir poslanik, ambasador – elčija
poslednja volja, testament, oporuka – vasijet poslednji – son poslednji dah umiruće osoba, izdisaj – son-nefus poslednje slovo arapske abecede – lamelif poslušan, odan, pokoran – muti poslušnost, odanost, pokornost – itat poslušnim učiniti, pokoriti – itat učiniti poslužitelj, sobar, sobarica – odadžija poslužovnik – tablja poslužovnik, zdjela, tanjir, tabla – tabak posrednik za sklapanje braka – provodadžija posredovati pri ženidbi ili udaji – kodošiti post, gladovanje – saum postati ljut, postati silovit – uzharuniti se postava odnosno platno za postavu (za odijela, posteljine i sl.) – hastar postaviti pregradu, zakloniti – operdati postelja, ležaj – jatak postići, zaraditi – kazanisati postići željeni cilj – nal biti postići, steći, zaimati – zakazanisati postrojenje za navodnjavanje u obliku velikog kola kojim se vadi voda iz rijeke – dolap postrojiti se u redove – utaboriti se posuda ili boca u koju staje jedna oka nečega – okaluk posuda, manja zdjela iz koje se gost poslužuje čerezom – čerežnjak posuda sa žarom koja služi za zagrijavanje prostorije i druge namjene – mangala posuda u kojoj se kuha voda za kahvu – šerbetnjak posuda za kuhanje kahve – džezva posuda za sitnjenje i gnječenje nečega – havan
~ 91 ~
posuda u kojoj se kuhanjem sprema boja čivit – čivitnjak posude za nošenje hrane koje su jedna na drugu postavljene sa poklopcem na vrhu – meteriz, joltasi posuditi, pozajmiti – karziti posuditi, uzajmiti – ukarziti posumnjati – svezati šuhvu posvađati se, poljutiti se – poinaditi se posvjedočiti, dokazati – obispatiti po svoj prilici, vrlo vjerovatno – galiba, galba po svoj prilici, sasvim vjerovatno – mutlak, mutlaka po svoj prilici, skoro, gotovo – haman pošta, PTT – menzil, menzul pošta, PTT – telegrafhana, teligrafhana poštar, kurir – ulak poštar, glasnik, kurir – pejik, peik poštar – menzildžija poštar konjanik odnosno konjanik koji nosi pisma i poruke – tatar, tatarin poštanska stanica – menzilhana poštanski službenik – teligrafčija pošten, pouzdan – saglan, saglam pošten, karakteran – obrazli pošten, čestit – namusli pošteno stečena imovina – halal-mal poštenje, čast, karakter, čestitost – namus, namuz poštenje, pošteno – ragbet poštenje, čast, obraz – hrz,rz poštovan, uvažen – kodža poštovani, uzvišeni (dodaje se samo uz ime pejgambera) – hazreti poštovanje, uvažavanje – hurmet poštovanje, čast, ugled – ihtibar poštovanje, cijenjenost, ugled – merteba potajno dogovaranje, šurovane – (figurativno) ališ-veriš potajno neprijateljstvo, zavist – maniluk
potok – dera potop, opšti potop, poplava – tufan potpuno, sasvim, sve, odreda – hametice, hemetom potpuno, sasvim – jekten potpuno uređeno – potemćil, potemkil potpunogo, go golcat – čin-čiplak potpuno isti, puki – ervahi, ervahten, ervahteni potpuno otvoreno, potpuno javno – apašićare, apošićare potraživanje od dužnika – aladžak potreba, nužda, nevolja – zaruret potreba, nužda – hadžet potreban, potrebno – lazum potrepština, materijal – espap potrošiti nerazumno, upropastiti – (figurativno) supurisati, suturisati potrošiti – poharčiti potrošiti – isharčiti potrošiti u besposlicu, upropastiti – učurisati potruditi se, uznastojati – pogajretiti potucati se, ići od nemila do nedraga – potucati po turski, na turski način – alaturka potvora, sumnja – tuhmet potvrda, pisamce – ćage potvrda, poziv, isprava – teskera potvrda, isprava – temesuk, temesuć potvrda s pečatom – sindželija potvrditi – sindžiliti potvrđivanje – sindžilat poučno, savjetno – nasihatli pouzdan, siguran – emin povečernja sjedeljka prijatelja uz piće i meze – akšamluk povelja, politički ugovor – ahdnama povezača za glavu – jašmak povezati ljude ili životinje u jedan red odnosno u jedan niz – pohambirati povjerljiv čovjek – emin povjerenik, pouzdanik – emin povod, uzrok, razlog – sebep, sebet, sevep
~ 92 ~
povoljniji, povoljnije – ehvenije, ehveniji povoljno – ehven povoljno, umjesno – munasib, munasip povoljnost za nekoga u nečemu, kome sve ide za rukom, ko ima dovoljno nečega – (figurativno) pupa-hava povoljno vrijeme – pupa-hava povorka, niz (ljudi ili životinja) – hambir povorka, parada, pompa, masa naroda – alaj povrće, zelen – zerzevat, zarzavat povrtarstvo – bahčovanstvo, bahčovanluk povrtarstvo – bostandžiluk povrtlar – bostandžija pozadinska vojska koja brine o sigurnosti osvojenog grada ili područja – mustahfizi pozdrav – selam pozdrav pri kojem se prstima desne ruke dotakne brada-usne-čelo (ima značenja; ”ljubim ti skute i stavljam na čelo”,”to treba poljubiti i na čelo staviti”, ”tome treba odati svaku čast” – temenah, temena pozdrav vojske koja delfiluje na paradi (na nekoj svečanosti) – selamluk pozdravljam te, upućujem ti pozdrav – selam alejk pozdravljam vas, upućujem vam pozdrav – selam alejkum, selamun alejkum pozdravljati dodirujući rukom braduusne-čelo – temena (u)činiti poziv, isprava – teskera pozivalac u pomoć – ferjadžija, ferjačija poziv na namaz sa munare ili sa nekog drugog mjesta – ezan pozivar na svadbu (poziva udarajući u bubanj) – čajo pozivnica – mestura
pozlaćen – jalduzli pozlaćen, posrebljen – varakli pozlata, staniol – varak pozlata – jalduz pozlata (figurativno: suho zlato), staniol – šika pozlatiti odnosno obložiti varakom – varaklaisati pozlatom postavljen, dotjeran – šikli, šikali poznat, poznato – malum poznavalac konja – džambas požar, vatra – jangija pra-prababa – šukunbaba pra-pradjed – šukundjed prag, pregrada, preprjeka – perda, perde pragovi, pregradice (kod žičanih muzičkih instrumenata) – perdeta strah ili strugotina od metala – egendija pramen ili čuperak kose – perčin pranje određenih dijelova tijela prije klanjanja – abdest praporac, zvonce – zil prastaro, iz prastarih vremena – nuh nebilerden prašina – tȍz prašina, dim – bugija prašina, dim – duman pratilac – herdoglija pratnja, slijedbenici, istomišljenici – tevabija pratnja – edba, etba prav, uspravan – dikli prava mjera nečemu – karar pravac, strana – sent, semt pravda, pravo – hak pravedan, pravedno – hakli pravednost, pravda – adalet pravi, orginalni – has pravi, dobar – islah pravi put – selamet pravilo, princip, metod – usul prvilo, zakon – kanun praviti se važan, oholo se držati – taslaisati se
~ 93 ~
pravne škole – mehzeb pravni sistem – mehzeb pravo, upravo – sentimice pravo preče kupnje odnosno onaj 93l ina to pravo – šefija pravo preče kupnje – šefiluk prazan, pust, upražnjen – mahlul prazan – boš prazan govor, besposlen razgovor – boš laf prazan 93l ina93 u gradu, trg – mejdan praznina, ništa – (figurativno) hava praznina – bošluk prazno mjesto – bošer prebivalište, mjesto boravka ili življenja – mećan, mećana prebrojavanje (utvrđivanje brojnog stanja) – saja preći granicu u nečemu, zalutati – zakarabasati predaja odnosno davanje nečega nekome – teslim predaleko, čak tamo – činu-mačinu predati (se) – teslimiti (se) predati (se) – teslim učiniti, teslim se učiniti predati nešto drugom – preteslimiti predavanje, nastava, nauk – ders predgrađe – tetima predkijametsko doba, doba pred smak svijeta – ahir-zeman predmet, stvar, roba – šej predmet koji sadrži: dvije oke, dva aršina, cijenu od dva groša – ikaluk predmet koji se daje na čuvanje, na povjerenje – amanet predmet koji daje momak djevojci kao zaruku – amanet predmet izrađen na strugu – čarkiš predmet čija je vrijednost 1 groš – grošluk, grošnjak prdnji odnosno uzdignuti dio sedla (jabuka, obluk) – unkaš predosjećanje, predosjećaj – išaret predpostavka – tahmin predpostaviti, nagađati – tahminiti
predsjednik opštine – džematbaša predsjednik vlade, prvi ministar – veliki vezir predsjedni udruženja zanatlija – esnaf-baša predsoblje, hodnik, trijem – hajat predstaviti (se), pokazati (se) – đusterisati (se) predznak, znak – alamet prefinjen, nježan – nazić prefinjenog držanja, prefinjeno – nazićane pregača, veliki peškir – peštemalj pregledan, svjetao, jasan – hačik, ačik pregrada, zaklon, zastor – perda, perde pregrada u ormanu 93l ina stalaži – raf prehrambeni artikal – bakalija prekid, mah, na mohove, 93l ina9393 a – saganak preklinjući ili klečeći tražiti milost, oprost – pasti na aman prekrivač od kostrijeti, pokrovac – mutap, mutab, mutaf prekrivače od kostrijeti praviti odnosno majstor za to – mutabdžija prekrupa odnosno krupno mljeveno žito – jarma pelijep- pređuzeli preneraćen, zabezeknut – ainbein, ajnbejn prenoćište – konačište, konak preostatak, zaostatak – bekaja, bekija prepiranje, svađa – kavga prepiranje – davijanje prepirati (se) – davijanje prepirati (se) – davijati (se) preporoditi, dati novu snagu – ihja učiniti preporoditelj koji će preporoditi islam i uspostaviti pravdu – mehdija preporođen – ihja preporuka, zavjet, svetinja – amanet prepreden, prepredenjakl – hain
~ 94 ~
prepreden, lukav – kurnaz prepreden, nestašan, lukav – šeret prepredenost, lukavstvo – šeretluk prepredenjak, nestaško, lukavac – šeret prepriječiti, zaustaviti – zazaptiti, zazaftiti preprijeka na bojnoj liniji, ograda oko vojničko94 logora od metalnih ili drvenih šipki, - čarku-feleć preprodavac konja – džambas prerušavanje u drugo odijelo – tebdil, tevdil prerušeno (inkognito) – u tebdilu prerušiti se u drugo odijelo – tebdil se učiniti prerušiti se, maskirati se – pretebdiliti se preseljenje, seoba – hidžret prestaviti (se) pri upoznavanju sa nekim nepoznatim – đusterisati se presuda, suđenje – hućum, hukum presuda, sudska isprava sa dokaznom moći –hudžet presuditi – hućum učiniti presvlaka na drški noža, na drški sablje i sl. – kavza presvući se u drugu odjeću – prekijafetiti pretjerano, prekomjerno trošenje – israf pretovariti konja – iskulašiti prevara, pronevjera – hijanetluk prevarant, izdajica – hijanet prevarant, varalica – kalpozan prevjesiti se, nageti se u stranu – odevrečiti se prevlačenje konopca (igra) – jedek prevodilac, tumač – dragoman prevodilac za strane jezike – terdžuman prevrtljivac odnosno osoba nestalna na riječi – ekrijaš prevrtljivost, neozbiljnost – kahpeluk prezren, ponižen, omalovažen – hakaret
preživjeti, opstati – predeverati pribor, servis, kompletna oprema – takum pribor odnosno oruđe za rad – halat pribor za fizički rad (oranje, vuču….) – rahtilo pribor za pečenje kahve – džezvenjaci pribran, uvažen, cijenjen – magbul, makbul pribraniji, draži – magbulniji, makbulniji priča, pripovjetka – hićaja, hikaja, hikjaja pričalica, govornik – delendžija pridružiti se nekom drugom – preselembetiti prihod, dohodak – hasulat prihvatiti, usvojiti, pristati – kabuliti prihodi sa imanja, zemljoradnički proizvodi – tahsilat prihvatljivo – ehven prihvatljivije, prihvatljiviji – ehvenije, ehveniji prijetelj, drug – arkadaš prijatelj, brat – kardeš prijatelj – ahbab prijatelj – (figurativno) burazer prijatelj – dost prijateljstvo – dosluk, dostluk prijateljstvo – ahbabluk prijateljski razgovor – muhabet prijateljski razgovarati – muhabetiti prijatelju, gosopodine – džanum prijati, goditi – araisati prijatno, ugodno – arajis prijatno (kaže e nekome kad jede) – afijatola prijatno! Na zdravlje! (kaže se onome ko jede, pije ….) – kolajđele prijavljivati, optuživati – harziti prijestolje – taht prijevod, značenje, tumačenje – manija prikaza, priviđenje, utvara – karabasan prikaza strašilo – havet, havetinja
~ 95 ~
prikazivati (se), prestaviti (se) – đusterisati (se) prikladan, lijep – đuzel prikladan, prikladno, skladno, odgovarajuće – ujgun prikladno, pristajati – elverisati prikriti, sakriti – zahašati prikrivati odmetnike – jatakovati priličiti, dolikovati, odgovarati – ujisati, ujdisati prilično dobro, može ruku dati – elverum prilike, okolnosti, stanje – ahval primjer, prilika – emsal primljen, prihvaćen, uslišan – kabul princeza odnosno careva šćerka – šehzada, šeherzada pripadnik islamske vjere – musliman pripasti, dopasti – degdisati pripaziti – dikat učiniti pripremiti – uhazuriti pripremiti neki materijal za obradu odnosno očistiti ga i ovlažiti i sl. – tavlaisati pripremljen za obradu – tavli prirepak odnosno onaj što stalno nekoga prati – soltašak prisjetiti se – hićmetisati prisjetiti se, dosjetiti se, sjetiti se – dujisati se prispjeti, doći – čatisati pristajati, odgovarati – araisati pristajati, ići u prilog, odgovarati – elverisati pristajati uz nekog, slijediti nekog – tabi biti pristajem, dopuštam – kabul olsun, kabulosum pristalice, slijedbenici – edba, etba pristalice, slijedbenici, istomišljenici – tevabija pristanak, privola, dozvola – izun pristati, odlučiti se na nešto – s kajliti se pristati, htjeti, zadovoljan biti – kandisati
pristati na nešto, dopuštiti nešto – ukabuliti, kabuliti pristojno, pametno- usulane pristojno, uljudno – tebijetli pristrasan odnosno onaj što radi pristasno – hatardžija pristrasno suditi, pristrasno raditi i sl. – po hataru pristrasnost – hatar prisutan – mevdžud privoljeti, salijetati nekoga za nešto – kanderisati privredna kriza – ćesatluk priznavati, pridavati važnost – bendati prkos, inat – ćorluk prkositi – ćorlučiti priželjkivati nešto glasno, glasno zaželjeti – ahovati prljati, zamazivati – pesiniti prljav, nečist, pogan – pis prljav, nečist – murdar prljav, zamazan, nečist – peksijan prljav, zamazan – pesin, pesinav, peksin prljav, umazan – berebat prljavac, propalica, bitanga – m,rdar prljavko odnosno onaj koji prlja – poganćer prljavština, nečistoća – pisluk prljavština, nečistoća – pesinluk prljavština, nečistoća – murdarluk probojac od željeza – milj probrani, sve bolji od boljega, po izboru – nam benam procjena, računm, broj – hesap, hesab procjena od oka, procjena bez mjerenja, predpostavka – tahmin procjeana ili ustanovljenje poljske štete – ćevš, ćefš procjeniti poljsku štetu odnosno vršiti takvu procijenu – ćevšiti, ćefšiti prodaja ili kupovanje na kredit tj. Na poček – veresija prodaja na veliko – toptan, topten prodati ili kupiti – pazariti
~ 96 ~
prodavac ogrijevnog drveta – tomrukčija prodavnica pržena i samljevena kahve – tahmus profesor, nastavnik – muderis profesorsko zvanje – muderisluk proglasiti završetak školovanja na svečan način – kušatisati prognan, izgnan – surgun prognati, protjerati – surgun učiniti prognati, protjerati – surgunisati, surgunleisati prognati odnosno protjerati napolje pri prolivu – surisati progonstvo, izgnanstvo iz mjesta življenja i sl. – surgunluk, surgun proklet bio! Neka je proklet! – nalet ga bilo proklet nek je đavo – nalet đavla, nalet šejtana prokleti – haramiti proklet neka je, neka ga đavo nosi – neletosum prokletnik(figurativno: đavo, šejtan) – nalet, lanet prokletnik – naletnik, lanetnik prokletnik, đavo – melun prokleto mu (ti, vam….) bilo, ne izdobrilo mu – haramosum prokletstvo – naletlema prokletstvo – lanet prolazna prostorija u kući odnosno prostorija u kojoj su se primali stranci – mabein proliv – ishal, ishaluk promatrač koji sa uživanjem nešto razgleda – seirdžija promatranje odnosno gledanje nečega lijepog – sejir, seir promatrati, razgledati – seiriti, sejriti promet, kupovina, prodaja- pazarluk promjena uopšte, promjena izgleda, prerušavanje – tebdil, tevdil promjena zraka odnosno promjena klime zbog liječenja – tebdil-hava promijeniti stav ili mišljenje – presentati
propali trgovac, trgovac koji je bankrotirao – mufliz propalica, zapušten čovjek, prljav, neuredan – murdar propalica, besposličar – hovarda propalice, prostaci – hezela propao, upropašćen – helać propast, uništenje – hašer propast, stradanje, nestanak – telef propast, krah – baterma, batirma propast, padanje – zeval propasti, upropastiti se – telef biti propasti materijalno, izgubiti imetak – baterisati propasti, uništiti – hašer biti, hašer učiniti propasti, upropastiti se – helać biti propasti, uništen biti – mahv biti, mahv učiniti propisi islamskog vjerovanja, nauka o propisima islamskog vjerovanja – akaid propovjed – vaz propovjedati – vaziti propovjednik – vaiz propovjednik odnosno imam koji drži hutbu (propovjed) – hatib propovjednik koji putuje od mjesta do mjesta – sejar vaiz propusnica – jol teskera prosac koji prosi djevojku, mušterija djevojci ili nečemu drugome – alidžija proslavljati Bajram – bajramovati prostak, nevaspitana osoba – dilendžija prostak odnosno neotesan čovjek, ”seljak” – hojrat, hojratin prostak, bezobraznik- sufle prostak, nikogović, nitkov – sojsuz prostak odnosno nevaspitan čovjek – terbijesuz prostakuša, žena prostog ponašanja i neuredne spoljašnjosti – suflija prostirač na koji se baca novac pri sakupljanju dobrovoljnog priloga – serđija, sergija
~ 97 ~
prostirač od trstike, rogozne ili šaše – hašura prostirka pravouglog oblika, mali ćilim, - serdžada prostitucija, blud – zinaluk prostituisati se, baviti se prostitucijom – kahprijati se prostitutka, bludnica, skitnica – kahpija prostitutka – đuvenđija prostitutka – rospija prosto mu od mene – halalosum prosto ti od mene – halal ti bilo prostor (livada ili bašča posebno uređeni) na kome se klanja Bajramnamaz – musala prostor za skladištenje iscijepanih drva – odunluk prostor malih dimenzija za neke sporedne namjene – odunluk prostor kod vrata za ostavu obuće – papučluk prostorija za razgovor – divanhana prostorija u staklu – džamluk prostran, širok, komotan – halvatan prostrana soba samo za familiju u prizemlju kuće – halvat prostran, širok, otvoren – ferahli prostranstvo, širina, otvorenost – ferahluk prosvjeta – mearif prosvjetni – mearifski prosvjetni ministar, ministar za školstvo – kazasker prošiti, zašiti – proteđeliti, protegeljati prošivanje, šivenje, vez – teđel, tegelj prošivati, šiti – teđeliti, tegeljati protekcija, zaleđe, leđa – (figurativno) arka protivan, zavidan – mani protivnik, neprijatelj – hasum protivno, kontra, naopako – aksi protokol, registar, bilježnica – tefter protokol sudski – sidžil
protokolisati, upisivati u sudski protokol – sidžiliti protokol PTT službe, knjiga prijema i otpreme pošte – amanetnik protumačiti – tabir učiniti, protabiriti protumačiti, objasniti – tarif učiniti proučiti nešto u nekom tekstu, pismu i sl. – andaisati provalija, strmina, strm i opasan put – učurum provjeravanje, ispitivanje – tahkik provjeriti, ispitivati, ispitati – tahkik učiniti provodadžija, posrednik pri ženidbi – kodoš provod, zabava u prirodi – teferidž provoditi se i zabavljati u prirodi – teferidžiti provoditi se, uživati – zevkariti, zevkovati provoditi sjedeljku u prvi sumrak – akšamlučiti provođenje islamske pobožnosti, življenje po islamskom načinu – turkovanje provođenje sjedeljke u prvi sumrak akšamlučenje prozor – pendžer, džam prozor za ljubavni razgovor – ašikli pendžer prozor sa željeznim rešetkama – demirli pendžer prozorčić – pendžerčić, džamličak prozori sa drvenim rešetkama – kafazli pendžeri prozorsko staklo – džam prozorsko krilo koje se vertikalno diže i spušta – čekma proždrljivac, izjelica – hala prsluk – jelek prsluk za muškarce – džamadan, džemadan prsluk za žene – benluk, beluk prsluk koji je svečano ukrašen – fermen prsten – juzuk, jusuk
~ 98 ~
prsten bez ukrasnog kamenja, obični prsten – burma prtljag – ešja prvaci odnosno ugledni ljudi jedne pokraine, jedne oblasti – erkaniajalet prvaci odnosno ugledni ljudi, age – agalari prvak, vođa – emir prvak, glava, glavar, starješina – baša prvak, ugledan čovjek – ajan prvak, gazda, dobro stojeći građanin – aga prvak, starješina – kodžobaša, kodžabaša prva kap odnosno prva rakija koja potječe iz kazana – bašica prvi, najbolji – birindži prvi koji nešto radi – seftedžija, seftadžija prvi komšija – kapi komšija prvi kupac – seftedžija, seftadžija prvina, početak u nečemu, prvi put – sefte, seftadžija prvina, svježina – tazeluk prvi nešto učiniti, prvi put nešto početi – sefteleisati prvi mrak, zalaz sunca – akšam prvi Pazar, prve pare koje se pazare – sefte prvi period zime (22.12.-31.01.) – erbein prvo slovo arapske abecede – elif prženo meso koje je sitno isjeckano i pomješano sa masnoćom – kavurma prženu i samljevenu kahvu prodavati odnosno prodavnica takve kahve – tahmis pržilac kahve- tahmiščija pržionica kahve – tahmis pržiti meso 98l in sitno isjeckati i sa masnoćom pomješati – kavurisati ptica pjevačica – dilkušica, denkušica ptica gugutka odnosno jedna vrsta grlice (golubice) koja se smatra svetom jer je, po narodnom
vjerovanju, bila na Ćabi pa je otud donijela crni okovratnik iza vrata – kumrija, kumra, kumrikuša ptica koja u narodnim pričama ima krila od dijamanta – alemperka ptičurina, ogromna ptica – devkuš, demkuš PTT odnosno poštanska služba – menzil, menzul pukovnik – miralaj pun, obilan – bol puna blagajna, riznica, bogata blagajna – bol-hazna punac, tast – pèder pune nafake odnosno onaj ko uvijek ima u izobilju, prostrane nafake – bol-nafake pune nafake odnosno onaj koi uvijek ima u izobilju – nafakali punemoć, ovlašćenje – većalet, vekalet punemoćiti, opunemoćiti – većil učiniti punemoćnik, zastupnik, žirant – većil, vekil punemoćstvo, zastupništvo – većilstvo puniti, napuniti – doliđati puniti, nadjevati sa nadjevom paprike, luk i sl. – dolmiti puno nečega različitoga, mnoštvo nečega – kalabaluk punoljetan – balig punoljetnost, zrelost za brak – bulag punjene paprike i sl. – dolma pura – kačamak pust, nenaseljen – hali pusta zemlja – halija pustoš, nenaseljenost – haliluk, halilučina pustošenje, pljačkanje, robljenje – garet pustošiti, robiti, pljačkati – haračiti pušač duhana – duhandžija pušačka naprava za pušenje posebne vrste duhana tzv.”tumbećara” kod
~ 99 ~
koje se dim filtrira kroz vodu – nargila puščano zrno, metak – kuršum pušiti duhan – duhaniti puška – tufek puškar odnosno zanatlija koji popravlja puške – tufekčija, tufekdžija puškar u mornarici – azab, azap puškarnica, rupa na zidu kroz koju se puca – argat puškarnica na kuli, mali otvor za pucanje – mazgal pušnica odnosno sušara u kojoj se suši voće – hošafana put, staza – jol put, cesta – džada putnik koji je mnogo svijeta obišao – gezgindžija putnik – joldžija, jolđija putnik koji se pridružio drugom putniku, saputnik – joldaš putnik namjernik – musafir putonogast konj odnosno konj sa šarama po nogama, konj putalj – alabadžakast putopis – sejahatnama putovanje – musaferet putovanje, put – sefer putovanje, eskurzija – joldžiluk putovođa, vodič – kalauz R račun, ispisane brojke – rakam račun, računanje, procjena, broj – hesap, hesab računanje vremena u toku dana u Turskoj Carevini odnosno računanje na istočnjački način tako što je zalaz sunca uvijek 12 sati – alaturka sahat računati – hesapiti, hesabiti računovođa – teftedar, deftedar računovodstvo, finansijska direkcija – tefterhana, defterhana računska knjiga – tefter, defter račva, viljuška – čatal
račvast, vilast – čatalast, čatali rad, posao – amel radi čega? Zbog čega? – sebep čega, sebet čega raditi, truditi se – čališiti, čalištisati raditi, poslovati – išleisati, išleišem raditi besplatno, tegliti – kulučiti raditi težak i mučan posao – dirindžiti raditi naporno i mučno – ringati radnik – iščija radnik sa mjesečnom platom – ajlučar, ajlukčija, ajlukdžija radnik u državnoj službi sa određenom platom – alufedžija radostan, veseo – sen, senli raj – dženet raja odnosno nemuslimanski podanik u Turskoj Carevini – zimija raketa, projektil – havaja, havajija rakija – rakija rakija koja 99l ina9999 ambera – amberija ram, okvir – ćerčivo ramazanska večera – iftar, iftarluk ramazanski ručak u ranu zoru – sehur, sufur rana šljiva – zerdelija rang, poloćaj, stepen – merteba rang, položaj- rutba rano voće – trofanda rascijepiti se – raščehnuti se rascvijetan – beharli rasvijetan ali sa više cvijetnih latica – katmerli rashodovano, odbačeno, nešto što nemože da služi više ničemu – ađara-buđera, ađer-buđer rasijan – dardagan, darmadan rasipnički potrošiti, upropastiti – baterisati rasipnik, skitnica, propalica, varalica – kalaš rasipnik, raspikuća – batakčija, batagdžija rasipništvo, trošenje imovine uludo – batagdžiluk, batakluk
~ 100 ~
raskalašan, skitnica, nevaljalac – hajta raskalašena žena – kalaštura raskalašena, nemoralna žena – đuvedija raskinuti na četvoro – raščejrečiti raskomadati – rasparčati raskomotiti se, postići zadovoljstvo – rahat se učiniti raskoš, sjaj – saltanet raskošan, sjajan, s pompom – saltanetli raskošno življenje, uživanje – tugjan raspao se, potpuno iscijepan – tiftik raspasti se, pocijepati se – tiftik se učiniti raspored, red, poredak – tertib rasporediti, postaviti red – tertib učiniti raspoređivati, raspored praviti – tertibiti rasprodaja zaostavštine nekoga ko je umro – malimejt rast, uzrast, stas – bj rastaviti (se), odvojiti (se) – airisati (se) rastegljiv, elastičan – lastikli rastužiti, ožalostiti – zakahriti raširiti se, zauzeti puno mjesta pri sjedenju – rašehatiti se raširiti se po nekom prostoru, zauzeti veliki prostor- zašehatiti, rašehatiti rat, sukob – muhareba rat, pohod – safer ravan, uravnjen – dûz ravnih stopala – dustaban, dustabanlija razabrati, ustanoviti razliku između nečega – ferčiti, ferk činiti razabrati, ukapirati – oferčiti razasuto, nešto razbacano – peraćendija razbacan, raštrkan, izmješan – perišan razbacan, razasut, rasijan – dardagan, darmadan razbacani papiri – evraki-perišan
razbacati, ispreturati – altust učiniti razbiti, slomiti, rasturiti, isjeći – kardisati razbješnjelost, ljutnja – hršum razbojnik, bandit, razbojnik – haramija razboljeti se – hastelenisati razdijeliti – taksim učiniti razdijeliti – rastaksimiti razglasiti- rastelaliti razgledanje, gledanje nečega lijepog – seir, sjir razgledati ili pregledati sa zadovoljstvom nešto – osejriti razgovor, prijateljsko ćasjkanje – konušma razgovor bez sadržaja, prazan govor – làf razgovor, sijelo, sastanak – sohbet razgovor, besjeda – divan razgovor, zabava uz prijateljski razgovor – eglen razgovor u prazno, besposlen razgovor – eglen-beglen razgovarati – eglenisati, eglendisati razgovarati, govoriti, bjesediti – divaniti razgovarati formalno odnosno naprazno govoriti – lafiti, lafovati razgovarati, ćaskati – konuštisati razgovorljiv čovjek, blebetalo – lafadžija, lafozan razilaženje u mišljenjima, neslaganje – ihtilaf različit, drugačiji ali u pozitivnom smislu, bolji – ferkli razlika, različitost, nepodudarnost – ferak, ferk, fark razlog, povod, uzrok – sebep, sebet, sevep razljutiti nekog – izvaditi mu čikarmu raznovrsno, razno-razno – turluturlu, turli-turli razočaran – hajbu-hasir razred, vrsta – sunuf razred, učionica – dershana
~ 101 ~
razriješiti nekoga hodžinske službe – rashodžiti razrook, škljiav – šašijast, sašiok razrook, raznobojnih očiju – čakar, čakarast razum, pamet – ak’l razuman, pametan – akil razuman, pametan – akil razumi, shvati – aladumi! Anladumi! Razumiti, shvatiti – aladumiti, anladumiti razumjeti, shvatiti – anlaisati razumjeti nekoga, pomoći nekome – elverisati razuzdan, neprimjerna ponašanja – raskalašen razvalina, trošno, dotrajalo – harabatija razvaliti, poremititi, pokvariti – bozdisati razvaljen, zapušten, ruševan – harabat razvaljenost, trošnost, zapuštenost – harabatluk razvod braka – talak red, sloj – kat red odnosno smjena, straža – nobet red, špalir – saf red, linija – sura red, niz – diz, diza red u knjizi ili pismu – satura redar, stražar – nobećija redati se, poredati se u red – posurijati se, posuredati se reforme – tanzimat regal – musandara, musandera regal u staklu, stakleni orman – džamluk registrovanje, upisivanje, bilježenje – kajt, kajd registrovati, upisivati – kajtiti regrut u janičarskoj vojsci – jamak regrutovanje, regrutacija – joklama remen od kože odnosno kožna uzica – kajasa rep – kujruk
repa – čukundruk republika – džumhurijet resama nešto ukrašeno – sačmali, sačmen rese na peškirima, rese na košuljama i sl. – sačma rešetka ili pregrada od željeza – demir revolver za šest metaka – altipatlak rezanci kockastog oblika, domaći rezanci – omač rezanci domaće proizvodnje odnosno pilav – jerište rezbarija u drvetu, čovjek koji se bavi rezbarenjem – marangoz, marangodžija rezerva, rezervni, posebno rezervni konj u svatovima ili vojsci – jedek rezervist, rezervni vojnik – rediflija rezervna vojska, rezerva – redifa rezervni konji, sa rezervom – jedeklije rezervoar za vodu – terazija rezidencija, dvor, saraj – konak rezidencija Reisul-uleme – rijaset rezidencija (predsjednika države, vezira) – babu-alaj rezime, kratak sadržaj – hulasa riba – baluk ribar – balugdžija riblje ulje – balukjag ritanje odnosno udarac konja ili magarca zadnjim nogama – čift ritati se, bacati se zadnjim nogama – čiftati se ritnuti se – čiftnuti se rječenica iz Kur’ana ili manji odlomak iz Kur’ana – ajet rječi ili šaljiv govor – lakrdija rječnik – logat rječno ostrvo – ada rješenje, uputa – fetva rješenje izdato od suda, sudsko riješenje – ilam rješiti se duga isplatom ili nagodbom – takasiti se, tekasiti se rjetko, rijedak – sèjrek
~ 102 ~
rob, zarobljenik – jesir roba, stvar, predmet – šej, šehj roba izrađena po narudžbini pa je boljeg kvaliteta – smarlama roba izrađena za tržište u većim količinama i slabijeg kvaliteta – pazarija roba koju kiridžije odnosno komordžije 102l ina102102 a konjima – mećara roba za prodaju – espap robna kuća – bazar robstvo, zarobljeništvo – jesirluk roda, štrk – lejlek rodbina, svojta – akreba rodbina po muškoj lozi – asaba, asabluk rodbinstvo, srodstvo – akrebaluk rodni kraj, zavičaj, rodno mjesto – memlećet, memleće, memleket rođendan Muhameda a.s. (12.rebiulevel) – mevlud rođenje Muhameda a.s. odnosno hvalospjev o Muhamedu – mevlud rok, termin – vada rok, početak – muhlet roštilj – tandara rov, jarak – hendek rov, šanac – meteriz rovove praviti odnosno rovovima obezbjediti neki prostor – ometeriziti rubin, dragi kamen – jakut rubinove boje – jakuti ručak, gozba – jemek ručica, držalo – sap ručna vaga sa dva tasa koji vise – terezija, terazija ručni vez na odijelu ili oružju, ručni vez uopšte – išlema, ešlema rudnik – majdan rugoba, grdilo – hakaret rugoba, nakarada – afare rukavica koja je od vune a duga do laktova – kolčak rukavica za kupanje – hamam kesa rukopis – jazma rulja, ološ – alaša, alašinje
rumen, ružičast, otvoreno crven – àl rumen, rumena, rumene boje – bakami rumenilo za lice – bakam rumeniti se, bojiti lice – bakamiti se rupa, jama – budža rupica, šupljika na odjeći – ćesma, ćesme rupica ili petlja za dugme na odijelu – ilika rupičast – pembe, penbe rupičav, sa mnogo rupica – ilikli ruža, ružica – đul ružan, neizgledan – đurunsuz ružan, nevaljao, gadan – bet, bed ružan čovjek, gadan čovjek, nevaljao, nevaljalac – beter ružica – đulija ružičnjak – đulistan, djul bašča ružičast – lal, lali ružičast, crvenkast – alast, alali ružin cvijet – đul behar ružina voda 102l ina102 ili kao ekstrat – đulsija ružino ulje, miris napravljen od ekstrata ruže – đul-jag ružiti, grditi, zasramotiti – reziliti ružna lica, čovjek ružne spoljašnjosti – čehresuz ružna neprijatna ukusa – betli ružne ćudi, nevaspitan – ahlaksuz ružnim se napraviti, ružno se obući – nahakaretiti (se) S sa samurovinom, od samurovine – samurli sa smetnjom, sa mahanom s nedostatkom – uzurli sa svodom, na svod – kubeli sablja – ćorda, đorda sablja izrađena u Damasku – dimiskija sablja, mač – krluč, krlič sabljar odnosno onak koji izrađuje ili prodaje sablje – krlukčija, kulukčija
~ 103 ~
sabrati, zbrojiti, ustanoviti zbir – sjećuniti sačuvaj nas Allahu, da nas Allah sačuva – hafezanalah saglasan, voljan biti – razi biti saglasnost – raziluk sagrađen na svod, svođen – šćemeren sahan koji je od bakra i sa širokim pervazom – lenger sakat, Allahalj – čuruk sakat u nogu, hrom, šepav – ćopav sakat u ruku, jednoruk, sakat u prst – čolak, čolo sakriti, prikriti – zahašati saksija- saksija sala za prijeme, dvorana, salon za prijeme – daira, dahira salon, svečana prostorija – harz odaja, harzi odaja salveta za ručavanje – jemekna mahrama samac, čovjek bez ikkoga svog – oksuz, uksuz samački hotel, kuća za samce – bećarhana samar – kaltak, kaltačina samilost, milosrđe, milost – merhamet samljeveno meso, isjeckano meso – kima, kinma sàmo – sal, salt, salte sàmo, čim – tek, teke sàmo malo, nekoliko, koliko bilo – birmahza samo malo, istom – fekat samoća, osama – tenhan, tenhanluk samovolju sprovoditi, osiliti se – ofursatiti samurovina odnosno koža od kune zvane samur – samur san – ruja sandale – sandale sanduk – sanduk sanduk koji je ukrašen (služio je najčešće za djevojačko ruho) – sehara sanduk od pruća – sepetli sanduk
sanovnik odnosno knjiga za tumačenje snova – tabirnama sankači na ligurama ili klizači na nogama kad se uhvate jedan za drugog i čine lanac – đimidžije saopštenje, izjava – takrir saputnik, drug – joldaš sarma – sarma sasvim, potpuno – jekten sasvim, otvoreno, sasvim javno – apašićare, apošićare sasvim, potpuno – butun-butuna, buzbutum sasvim otvoren, sasvim jasan – apačik sastanak, skup naroda – džumhur sat koji otkucava na svaki cijeli i na svakih pola sata – čalan satrijeti se, upropastiti se – telef se učiniti saučešće odnosno izjava saučešća – bašunsagosum (”da ti je zdravo glava) savijest, duša – insaf savijest – vidžan savijestan, duševan, samilostan – insafli savijet, pouka – nasihat savjetnik – nasihačija savjetodavno, poučno – nasihatli savjetovati – nasihatiti savladati nešto, učiniti kraj nečemu – haka doći čemu savršen, izvanredan – mukemel, mućemel savršenost, potpunost – ćemal, kemal sazivati Božiju milost na umrlog – rahmet predati s bajrakom, ono što ima na sebi bajrak – bajrakli s brda, s dola – oriden tahta-beriden tahta s galamom i s nervozom nešto tražiti ili raditi – zafelaćetiti shvati, razumi – aladumi, anladumi shvtiti, razumiti – aladumiti, anladumiti
~ 104 ~
shvatiti, razumjeti – anlaisati sebičnjak – interesdžija sećija – minder sećija po kojoj je prostrijet minder – minderluk sedlo – kalkan sekretar – mektubdžija sekretar, glavni službenik, pisar – baš ćatib, baš katib sekretar – ćatibaša selo, zaselak – ćojluk seljak, stanovnik sela – ćojlija, kojlija seljak, žitelj sela – felah seljak bezemljaš, kmet na aginskoj ili begovskoj zemlji odnosno na čifluku – čifčija, čipčija senilan, slabouman – matuh, matuf senilnost, slaboumnost – matuhluk, matufluk seoski posjed, poljsko dobro – timar seoski starješina, knez – ćehaja seoski starješina – muhtar servis ili kompletna oprema za nešto – takum sezonska hodžanija za đake medrese i siromašne hodže – džer sezonski odnosno povremeni vjeroučitelj koji u manjim selima (naprimjer preko zime) poučava djecu – sejar-mualim sićušni dijelić, trunčica – zehra sidro, kotv104 - lenger sifilis – frenjak (”vropskü104bolest”104 sigur104P Áovjek – emin sigurno, svakako – helbet, helbete, helbetena sigurno, zaista – beli sigurno, uistinu, tačno – sahi, sahin sigurno, potpuno sigurno – muhakak sigurno, pogotovo – jerile sigurnost, bezbjednost – eminluk sijalicama odnosno sa sijalicama na žici ispisana neka poruka pa žica razapeta preko ulice a sve to u svrhu ukrasa – mahija
sila, snaga – zor silan, snažan, bijesan – zoran silan, snažan, obijesan – zorli silnik, buntovnik – asija silnik koji ne priznaje vlast i tlači narod – dahija silništvo – dahiluk silništvo, obijest – asiluk silom i nasiljem, na silu, nazor – džebren-kahren, kahren-džebren silom, na silu – nazor silos, spremište za žitarice – hambar silovit, pomaman – deli silovit, pomaman – delijast siolovit čovjek odnosno zanesenjak koji troši vrijeme uludo – delija silovit, pomaman, vilovit – halovit, halovan, harlovit, harlovijast silovit, obijesan, ljut (figurativno: tvrdoglav) – harun silovitost, obijest, tvrdoglavost – harunluk sin – mahdum sin – ibn, ibni sir koji je posan – hurda sirće – sirće sirište odnosno plućna maramica zaklanog bravčeta – sirden siroče bez oca i majke – oksuz, uksuz siroče, dijete bez roditelja, malo nejako dijete – jetim siromah, sirotinja – fukara siromah, nevoljnik – miskin siromah koji nejma nikkog od roda – garib siromašan – zuđurt, zuđur siromaština, neimaština – jokluk siromaština – fukaraština siromaštvo – fukaranluk, fukarašćina, fukaranština siromaštvo – zuđutluk sitna olovna zrna – sačma sitno prošivanje, sitni šav, vez – teđel, tegelj sitno šiti, sitno prošivati, vezti – teđeliti, tegeljiti
~ 105 ~
siv, olovne boje – singav sivo pepeljaste boje, boje olova – kulatast sjaj, raskoš, pompa – saltanet sjaj, odsjaj – ševak, šefak sjaj, politura – perdah sjajan – tavli sjajan, raskošan, s pompom – saltanetli sjajna koža, lakirana koža – paraluk sjajna svila – tavlija sjajna svilena tkanina – atlaz, atlas sjeckajući praviti šupljike na platnu – ćesmati sjećanje, pamet, misao – hatar sječa, siječenje, isječak – ćesma sječa, sječenje – ćesma sjedalo, 105l ina čemu se sijedi ili stoji – oturak sjedi! Odmori! – otur, otura! Sjedište koje je uzdignuto od patosa a izduženo je – sećija sjednica, skupština – londža sjediti uz kahvu – kahvenisati sjekira – balta sjekirica kod koje je sa jedne strane oštrica a sa druge ušice kao kod čekića – nadžak sjelo, sijedeljka, razgovor – sohbet sjesti – oturisati sjesti na istočnjački način – alaturka sjesti sjetiti se, prisjetiti se, dosjetiti se – dujisati se skica, forma – taslak skidanje svrata neke napasti i sl. – defi belaj skitati se, blud provoditi – kahpijati se skitati se – kalašiti se skitati se – lolati se skitnica, nevaljalac – hajta skitnica, mahnitov – ćulhanija skitnica, beskućnik – derbeder, derbedenica skitnica ali okorjela i prava skitnica – derbederina
skitnica, besposličar – lola skitnica, bespoličar – jolpaz skitnica, besposličar – jalijaš skitnica odnosno žena odata bludu – kahpija skitnica odnosno Ciganin skitač – gurbetin skitnica odnosno osoba koja luta po tuđini – (figurativno) gurbet skitnica odnosno žena hodalica, žena potrkuša na svašta – hajdala skladište oružja – arsenal skladno, prikladno, prikladan – ujgun skliznuti se – kajdisati skočiti, baciti se tijelom – (figurativno) džilitnuti se skočiti, nestrpljivo ustati – ustisati skok iz mjesta – iz ćusteka skoro, gotovo, po svoj prilici – haman skrenuti s puta, izgubiti put – zabasati skroman čovjek, pobožan i povučen čovjek – (figurativno) derviš skroman, umiljat – muniz, munjiz skup naroda, zbor – daira, dahira skup, skupština – džumhur skupina, društvo, zajednica – džemat skupina svijeta, svjetina, masa svijeta, svečanost – alaj skupina, grupa – buljuk skupno, zajedno – džematile skupocjen, skup – pahali skupocjen, dragocjen – agr, agar skupocijeni nakit – dževahir skupocijenost, nakit, dragulj – jadiđar skupština odnosno mjesto gdje se vijeća – šùra skupština, vijeće, savjet – divan skut, krilo, okrilje – etek slab, nemoćan –takatsuz slab, nemoćan, mršav – zabun slabašan, mršav – zajif, zaif slabe sreće i teška života – deverli glave slabine odnosno dijo u bravčeta od rebara do buta – bošer
~ 106 ~
slabiti u pameti – matufiti slaAllah izdržavanja, slabe hrane, bez nafake – nafakasuz slabost, nemoć – zaifluk sladak, ukusan – lezetli sladak, zašećeren – šećerli sladak, oslađen – tatli slatka pita – tatlija sladoled – dondurma, doldurma sladoledžija odnosno osoba koja prodaje ili pravi sladolede – dondurmadžija slani grah, slanutak (jedna vrsta graha) – nohut slanik – tuzluk slast, uživanje, blagostanje – zevak slast, užitak – lezet slastičar – šećerdžija, šekerdžija slastičarnica – šećerdžinca slatka pita – šećerpara slatka pita – đuzlema slatki voćni sok – šurup, šerbe slatkiš napravljen od posebnog brašna – đanečija slatkiš u obliku ružice – đulinarčić slatko od ružinog cvijetnog lista – đulbešećer slatko od dunja – pelte slava Allahu (kaže se u znak čuđenja) – subhanalah slavina – fiskija slavuj – bulbul slijedbenici, istomišljenici – tevabije slijedbenici jednog pejgambera – umet slijedbenik jedne od nebeskih knjiga (Kur’ana, Jevanđenja,Tore, Biblije), monoteista – ćitabija slijediti nekog, pristajati za nekim – ujisati, ujdisati slijediti nekog, pristati uz nekog – tabi biti slijedovanje, obrok – tajin, tain slijepa ulica – čikmali sokak, čikma, ćor sokak slika – sure, suret sloboda – hurijet
sloboda – serbezluk, serbezija slobodan ispust stoke bez čobana i to u jesen kad se ljeitina ukloni sa njiva i livada – salma slobodno, bez straha – serbez slobodno, dozvoljeno – džaiz slobodno, otvoreno dijete – ačik dijete slomiti, razbiti, isjeći – krdisati slomiti, uništiti – saktisati slon – fil, filj slonova kost – fildiš složiti odijelo ili tkaninu tako da je upeglano – ukalufiti složiti se, ujediniti se, biti jedno – zbiriti se slučajno, možda, vjerovatno – ražđele sluga, služitelj – hizmećar, hizmećija slušam! Izvršavam nalog! Molim! – lčpe, lčpe slušati – dinleisati slutnja, naslućivanje – išćil služavka u kući koja je istovremeno i ljubavnica – odaliska služba, državni posao – džihet služba, usluga, podvorenje, dvorba – hizmet služba, dužnost – vazifa službena zastava, svečana zastava koja se ističe ili nosi u nekoj svečanosti – alaj-bajrak službenik, činovnik – ćatib, katib službenik, činovnik – memur službenik u administraciji – teskeredžija službenik ili radnik sa mjesečnom platom – ajlučar, ajlukčija službenik odnosno poslužitelj za unutrašnju službu u carskom dvoru – ičaga službenik u vjerskom uredu koji izdaje rješenja i uputstva – fetvaemin služenje, zanimanje služitelja – hizmećarluk
~ 107 ~
služiti, raditi kao sluga – hizmećariti smak svijeta, sudnji dan – kijamet, jevmi kijamet smalaksati, usporiti – javašati smaragd, dragi kamen – zumurut, zumurud smatrati, misliti, računati sa nečim – hesapiti, hesabiti smetnuti s uma, zaboraviti – sefiti smetenjak, plašljivac – čaluk smetnja, pometnja, neprilika – pačarizluk smetenjak, trom čovjek – temerut, temerutin smetnja, mahana, nedostatak – uzur smicalica, spletka – hujdurma smicalica, izmotivanje – marifet, marifetluk smijanje grohotom, smijanje na glas – kahkanje smijenjen, svrgnut – mazul smijenjen s položaj, svrgnut – mazul biti smijestiti – mećaniti, mećamiti smiješa, mješavina – karišik smiriti se, umuknuti, zastati – patisati smiriti se, savladjivati se, umirivati (se) – saulisati (se), saulisavati (se) smirivati, umirivati – defiti smisao, značenje – manija smišljeno, vješto – marifetli smola od bora – čam-sakaz smreka – ardić smrekina voda, smrekovina – ardenč smrt, suđeni čas, čas kad se mora umrijeti – edžel smrt donijeti, usmrtiti, učiniti kraj nečijem životu – haka glave doći smrt, predaja duše Allahu dž.š. na vidjelo – bejan smrt – ulum smrtna bolest – uljum hastaluk smrtni bolesnik, bolesnik na smrt – uljum hasta smrtni čas – vakti sahat
smutljivka, vragolanka, namiguša – fitmija snabdjeti sebe ili nekog drugog duhanom – duhaniti (se) snaći se, oduprijeti se – davranisati se snaga, sila – kuvet, takat snažan, jak, izdržljiv – kuvetli snop, svežanj – duzina snop, svežanj – deme, demet so – tuz soba – odaja soba, ostava, izba – hajat soba sa kaminom odnosno soba sa zidanim odžakom – odžaklija soba za orvy bračnu noć mladenaca – đerdek soba za razgovor – divanhana sobar, poslužitelj, sobarica – odadžija soba ili manja koliba blizu ahara (štale) u koj se drži konjska iprema – saraèhana socijalna kasa – ejtem sanduk soha, podupirač – dajak sokak koji se slijepo završava, slijepa ulica – čikma soko odnosno jedna vrsta sokola – šahin soko odnosno kobac obučen za lov ptica – akmadža, atmadža soko odnosno posebna vrsta sokola obučenog za lov ptica – čakr, čakar soko odnosno jedna vrsta sokola za lov ptica – dogan sokolar – šahidžija sokolar, lovac na ptice pomoću sokola – čakrdžija, čakirdžija sokolar ili lovac na ptice sa sokolima – dogandžija solana – tuzla solufi, zulufi – krkmeta Solun – Selanik spadalo, mangup – krk-jalan spajalica, veza – hašerma spanać – spanać spas, lijek, pomoć – čare, čara
~ 108 ~
spas, spasenje, povoljno stanje – selamet spas, izbavljenje – kurtara, kurtala spas, izbavljenje – kurtuliš, kurtališ, kurtariš spas, lijek, pomoć – derman spasilac – dermandži spasiti se, osloboditi se – halas biti, halasiti se spasiti (se) – kutarisati (se), kurtarisati (se), kurtalisati (se) spasiti se, izbaviti se – ohalasiti se specijalan, naročit – mahsuz specijalan dar, birani poklon – mahsuzija specijalno, naročito – bahusus sperma, muško sjeme – menija spiker, obavještalac – habernik, haberdžija, haberdar spiralan, u obliku zavrtnja – burmali spis, akt – evrak spisi ili papiri razbacani u neurednoj arhivi – evraki perišan splavar, lađar – čamdžija spletka, intriga, smutnja – fitmeluk spletkar, intrigant – fitmedžija, fitme spletkar, licemjer – munafik spletkar, smutljivac – muzevir spletkarenje – muzevirluk spletkarenje, licemjerstvo – munafikluk spletkariti – munafičiti spojen, sastavljen – čatmali spojene obrve – čatik obrve spojiti čjepkom, priopojiti, zalijepiti – prilehemiti spojnica – zuvana, zuana spokojan, bezbrižan – rahat spokojstvo, udobnost – rahatluk spona, petlja – kavra spone ili karike na odjeći i sl. Koje su izrađene od metala – pafte sporazuman, spreman, voljan – kail, kajil sporazumno, dragovoljno nešto prihvatiti – okailiti, okajliti sporedna prostorija – haraluk
sporedna prostorija u kojoj se drži konjska oprema – ćulhana sporedni ulaz, zadnja vrata – arkapija sporenje, neslaganje – ihtilaf spori ljudi, lijeni ljudi – javašlije sporo, polahko – javaš sporo, tiho, polahgano – javašli sporo ići, usporavati – javašiti sporost, nemarnost, lijenost – javašluk sposoban, vrijedan – ehel sposoban, okretan – erbab sposoban,Ámoćan -&kada¬ sposobnost, moć, tijelesna snaga – takat spotaći vatru da bolje gori – pročarkati sprat, - tavan sprat – kat sprat – boj sprava za mjerenje visine Sunca odnosno sprava za odrđivanje tačnog vremena – ruptahta sprej bočica, odnosno posuda u kojoj je miris – đulevden, đulebden spremajte se, spremni da ste – hazurola spreman, gotov – hazur, hazuran spreman, voljan, sporazuman – kail, kajil spremati se – hazurati se spremište za drva ili mjesto gdje se cijepaju drva – odunluk spremljeno jelo – jemek spretan, okretan, hitar, gibak – čust spriječavati – defiti spiječiti – def učiniti sprijateljiti se – sjaraniti se sprovod, sahrana – dženaza sramota – ajip, aip sramota, bruka – rezalet, reziluk sramotan, osramoćen, obrukan – rezil srčana kap, šlog – damla srčani napad odnosno ”udari” ga srčana kap – udari ga damla
~ 109 ~
srčanim napadom šlogirana osoba – damlaisan srdit, ljutit, nabusit – sertil, sertli srebren – đumišli srebreni predmet – đumišlija srebro – đumiš, đumuš srebrenaste boje – varakli srebro, srebrena žica – srma srebrom odnosno srmom ukrašen ili okovan predmet – srmalija, srmajlija srebrom odnosno srmom vezen ili ukrašen – srmali, srmalija sreća, dobro – hair sreća – igbal sreća – talih, talija sreća, blagoslov, dobro – ugur sreća – baht sreća, blagostanje, rahatluk – devlet srećan – igbali srećan, blagoslovljen – mubareć, mubarek srećan odnosno blagoslovljen u izdržavanju i hrani – nafakali srećan – bahtli srećan, blagosloven – hajirli srećan čovjek, srećnik – bahtlija srećan, srećne ruke – sebepli, sevepli srećan Bajram – Bajram mubarek olsun, Bajram mubarećosum sreće nejmati, nesrećnik – igbalsuz srećnik, srećna osoba – hairlija srećno veselje, čestitam veselje – mubareći srećno, čestitam – mubarećola, mubarekola srećno, da Allah da prema dobru (izgovara se kad se nešto razbije) – ugur srećno, sretan put – ugurola srećno, čestitam – alahmubarećola srećno bilo, sa srećom – bilhajr srećno ozdravio, nazdravlje (kaže se bolesniku) – đečmišola, gečmišola srećno se poroditi, osloboditi se poroda – halasiti se
sreću poželjeti, čestitati – mubarećleisati, mubarekleisati sredina, središte, srednji – orta središte, centar – merćez, merkez srediti, urediti, opremiti – takum učiniti srednja škola, gimnazija – idadija srednja škola – ruždija sredstvo za odstranjivanje dlaka s kože – altunbaš sredstvo za otvor pri tvrdoj stolici, purgtiv – selamećija, mamekija sreski načelnik – kajmekam sreski načelnik odnosno oblasni (regionalni) upravitelj – muselim sresti, potrefiti – degdisati sretanje, susret – istigbal sretanje, doček – karišluk srez – kaza srez odnosno nadležno područje jednog kadije – kadiluk srodnici po muškoj lozi, rod po muiškoj lozi – asabaluk, asaba srodstvo, rodbinstvo – akrebaluk srodstvo – karabet srozati se na najniže grane – (figurativno) esfele-safilin stado, krdo stoke – dželep stado, krdo goveda, krdo stoke – surek stajalište, mjesto na kojem se stoji – durak strašno, grozno – dehšet staklarija, mjesto u kući gdje se drže staklene stvari – srčaluk staklen – srčali staklen, od stakla, ustakljen – džamli staklenik, prostorija u staklu – džamluk stakleni izlog – džamluk staklo – srča staklo – džam staklorezac, staklar – džamdžija stalak za malo dijete, dubak, šetalica – duradžak stalak za knjiga, koji se sklapa, u obliku znaka x odnosno u obliku
~ 110 ~
makaza a koristi se onda kad se čita knjiga sjedeći na podu – rahle stalak za knjiga koji se koristi kad se sjedeći na podu čita ili piše – peštahta stalno nešto raditi – devam činiti, devamiti stalno se nastaniti na jednom mjestu – zavataniti stanar, zakupac – kirjadžija stani, stoj – dur, dura stani pa pogledaj, pogledajde – dur bak stanica, mjesto gdje se stoji – duradžak stanovnik mahale – mahaljanin stanovništvo, mještani – ehalije stanovništvo, osobe – nufus, nufuz stanje osobe dok je džunup (neokupana poslije poslnog odnosa) – džunupluk star – eški, ešći star konj – kurada stara zakrpljena obuća – kalavre stara žena – nena, nana stara žena, starica – adžizija starac, dedo, čiko – (figurativno) amidža, adžo starac – derđument starac – ihtijar starac – kodža starac, časni starina – šejh, šeh starac koji je senilan – matuh staratelj, skrbnik, tutor – vasija star i oronuo čovjek – piru-fani starci koji uživaju ugled – džali stare stvari od tekstila koje su bezvrijedne – prnje starica naopake naravi – džadija starješina, prvak, glava – baša starješina, zapovjednik, vojskovođa – serdar starješina, prvak – kodžabaša,kodžobaša starješina, učitelj – šejh, šeh stariji brat – agabeg
staro vrijeme, staro doba – babazeman staro vrijeme, u stara vremena, ranijih vremena, nekada – birvaktile staro vrijeme, nekad, ranijih vremena – birzeman, birzemanile starosjedilac, mještanin – jerlija starost – ihtijarluk starudija, dotrajalo – krntija starudija, nešto staro – eškija stas, uzrast, rast – boj stasit čovjek, čovjek visoka rasta – bojlija stati mirno i čekati zapovjed ili riječi – stati na divan stav ”mirno” kao pozdrav – selamluk staviti jular na konja – zajulariti staza, put – jol staza ili mali ćilim koji se stavlja po kraju sobe – ćenar stećak, nadgrobni kamen – mašet, mašat, mećit steći snagu, ojačati – kuvetlenisati stepen, stupanj – deredža stepenice, stube – merdevine stepenišno gazište, stepenice, prečaga na ljestvicama – basamak stepenište, stepenice, stube – basamaci stid, sram – har stidan, obrazli, lijepo odgojen – haran, harli stidna mjesta na čoviječijem tijelu koja treba pokrivati – avret, avretlerija stidne vaši – krkjak stih, ritmička mjera – vezan stojte, zastanite – durun, durum stojte vi tamo – durun orda, durum orda stoka, živinče – hajmana stoka, živinče – hajvan stoka, blago – mal stolar odnosno drvodelja i rezbar ujedno – dogrmadžija stolarski zanat, rezbarsko zanimanje – dogrmadžiluk
~ 111 ~
stolica – serden stolica koja je mala i okrugla – peškun stolica – sandalija stolić odnosno okrugla stoličica koja se stavlja ispod sofre – peškun stolnjak – sofre bošča, bez sofra stolnjak – bošča, bohča stotina, broj 100 – juz stradanje, propast – telef stradati, propasti – hašer biti, hašr biti strah odnosno tolikko velik strah da se opogane gaće – kavara strah – korkija strah – zort strah, pravac, kraj (figurativno: zavičaj) – sent, semt strana zemlja – adžemski devlet stranac – adžam, adžem stranac, tuđin – jabana, jabanac, jabandžija, jabanlija stranac – edžnebija stranica knjige – sahifa stranka, partija – taraf strano, tuđe – jabandžiluk strast, seksus, požuda, nagon – nefs strast – šehvet strast za duhanom ili kahvom – tirjaćiluk strašan, grozan – dehšetli strašilo, utvara – havet, havetinja strastveni pušač, strastveni kahvedžija – tirjaćija, tirjakija straža, tjelohranitelj, lični pratilac – jasakčija stražar, pandur – kavaz stražar, redar – nobećija stražar – karakol stražar, čuvar – sejmen straža, smijena, red – nobet stražar, čuvar – bekčija stražari na utvrđenim gradovima, na kulama ili mostovima – azapi, azabi stražnjica ili dio pantalona ispod stražnjice – tur stražnjica – oturak
streha isturena preko zida – sačak stremen na uzdi – uzenđije stric – amidža, adžo, adže str111jelac – nišandžija strog, ljut, žestok – sert strpi se! – sabur strpiti se, savladati se – sabur učiniti strpiti se, strpljivo podnijeti nešto – osaburiti strpljenje, strpljivost – sabur strpljiv, izdržljiv – saburli strpljiv, ćudljiv – tabijatli strpljivo podnositi nevolje, trpjeti – saburiti stručnjak za gradnju i održavanje vodovoda – sujoldžija strug (mašina strug) – čark strug za drvo, blanja – erende strugalo kojim se sjeckaju namirnice – erende struganjem sa zidova kazana uzet bestilj pri njegovom kuhanju – čaliha, čališa strugati kašikom krajeve kazana pri kuhanju bestilja ili pekmeza – čališiti strugati, ostrugati, očistiti nešto struganjem – čarčiti, očarčiti strugati n&što Ga erende – erendati strugotina – talaš, talašika struk na kamdžiji – šibaluk stupiti s nekim u vezu dogovorom, dogovarati se – šurovati, šurati stvar, roba, predmet – šej, šehj stvari, pokućstvo, prtljag – ešja stvarno, istinito, onako kako treba – hakikane stvor, ljudsko biće – mile stvorenje, živo biće, životinja – mahluk stvoriti – jaratisati stvoriti – halk učiniti stvrdnut, s gusnut, zdrečen (hljeb, malter ….) – stegeltijan sud, sudska zgrada – mehćema, mešćema sud za rakiju (drveni, bakreni, zemljani) – bardak
~ 112 ~
sud za vodu napravljen od zemlje – testija sud koji je napravljen od kore drveta a služi za jagode i sl. – krbulja sud za vodu – krba sudbina – krsmet, kismet sudbina – tedželija sudbina – emri ilahi sudija – kadija sudija – hakim, haćim suditi, sudski protokolisati – sindžiliti sudnji dan – rozimašer sudopera, krpa kojom se peru sudovi – bespara sudska pozivnica, sudski nalog – murasela sudski protokol – sidžil sudski izvršitelj, sudski činovnik – muhzur, muzur sudski pozivar – kavaz sudsko riješenje – ilam suđenik, suđeni momak, suđena djevojka – nasib suđenik, sretnik – kismetlija suđeni čas kad se mora umrijeti – edžel suđenje – hućum, hukum suđenje, sudsko protokolisanje,sudsko legalizovanje – sindžilat suho bravlje meso – pastrma suknar odnosno zanatlija koji izrađuje ili prodaje odijela od abe (domaćeg sukna) – abadžija suknarska odnosno abadžijska igla – abadžinka suknarski odnosno abadžijski zanat – abadžiluk sukneni odnosno abeni konjski pokrivač koji se stavlja preko sedla – abahija, abrahija, suknen, od šajka – šajkali, šajčen sukno odnosno vrsta grube čohe – šajak sukno domaće izrade a ono je grubo i deblje od čohe – aba
sukno bolje vrste koje je mekše i ljepše od domaćeg sukna – čoha, čoja sultanova naredba, carska zapovjest – ferman sulud, lahkouman, blesast – divanija sumnja, podozrivost – vesvesa sumnja – šubha, šuhva, šuhba sumnja, potvora – tuhmet sumnja u sve, onaj što zazire od svega – vesveseli sumnjičiti, početi sumnjati u nešto – šuhvelenisati (se) sumnjiv – šubheli, šuhveli, šuhbeli sumpor – ćukurt,ćurkut suncobran, kišobran – sajvan, sajvant suncobran, kišobran – šemsija suncokret, biljka suncokreta – azrailovo oko sušara za voće, pušnica – hošafana sušiti se odnosno tjelesno slabiti zbog žalosti ili čežnje – veremiti suština, bitnost – hakikat suvišak, višak – fazla suvišno, neobvezno – nafila suvlasnik – hiserdar suzbijati, odbijati – defiti sužanj, zarobljenik – jesir sužanjstvo, ropstvo – jesirluk sva bogatstva na svijetu – dunja mal svadba – duđun svađa, prepiranje – džefa svađa, uzbuna – bururet svađa, bitka – kavga svađa, zavada, smutnja, nered – fesad, fesat svađalica, bundžija – kavgadžija svađalica – nadžak svađalica, žena sklona svađi – nadžak-baba svađati se – kavžiti se svađu stvoriti, činiti smutnju ili nered – fesaditi, fesad zametati svakako – haj-haj svakako, sigurno, baz sumnje – helbet, helbetena
~ 113 ~
svaki dan, svakodnevno – herđum, herđun svastika, svast, ženina sestra – balduza svaštara, bilježnica sa raznim podacima – krk hambar sve, sasvim, potpuno, odreda – hametice, hametom sve, sve skupa, sve zajedno – hep, hepisi sve odobravati, na sve pristajati – (figurativno) aminati sve jednako, sve jedno, nejma razlike – hepisi bir sve skupa, sve zajedno, sve odjednom – toptan, topten sve po redu, opširno i poimenice – adile sadile sve zajedno, sve skupa – butumile svečano, samo za pojedine prilike (odjeća ....) – đahđašnje, za đahđa, đahđaluk, đahtalušno svečana povelja – hatihumajun svečana zastava, paradna zastava – alajli bajrak svečani dijo džamije koji je nečim odvojen – maksura svečano pismo – hatišerif svega i svačega, skup bezvrijednih stvari – karnagasija svejedno! Neka bude! (uzrječica) – nejse s velikom mukom – zorzorile svestrano obrazovan čovjek, veliki učenjak – alame sveti čovjek, čovjek sa nadprirodnim svojstvima (narodni naziv ”dobri”) – evlija svetište (figurativno: uopšten naziv za najuzvišenija svetišta) – ćaba svetost odnosno svojstvo evlije – evlijaluk sveza odnosno spona kojom se sapinju noge konja – ćustek sveza – kopča svezati, zavezati – s baglati svežanj – denjak, denj
svi zajedno, skupa – džumile, džumle svidjeti se, zavoljeti – begenisati svijeća – mum, muma svijećar odnosno majstor za svijeće – mumdžija svijećnjak koji je od drveta – mumtahta, mumitahta svijećnjak, stalak za svijeće – šemedin, šamadin svijećnjak, stalak za svijeće – čirak, čirjak svila odnosno jedna vrsta svile – harir svilar odnosno zanatlija koji radi ukrasne stvari od svile i pamuka – kazaz svilen – kumašli svilen odnosno od svilenog konca ibrišim – ibrišimli svilena košulja – ipeklija svilena tkanina – kadifa svilena tkanina koja je prozirna – burundžuk svilena tkanina koja je deblja i sa šarenim cvijetovima – diba svilena tkanina koja služi za postavljanje odjeće – đezija svilena tkanina koja je deblja i sa vezenim cvijetovima – brokot svileni konac ili konac od tankog pamuka – ibrišim svileno platno, platno ”atlas” – kumaš svileno platno po kojem su srebrenim ili zlatnim koncem vezeni biljni motivi – srmadal svinja – domuz svinjarija – domuzluk svinjetina – domuzovina svirač na sazu – sazlija svirač – čalgidžija svirački zanat – čalgidžiluk sviraj! Udaraj! (na neki instrument) – čala svirala – kaval
~ 114 ~
svirala koja je kratka i jednocijevna – duduk svirala koja je dugačka, jednocijevna a pravi se u proljeće od mlade vrbove kore – duduk svirala sa piskavim zvukom – zurla, zurna sviranje – čalgijanje svirka – čalgija svitak pređe odnosno svitak (”truba”) materijala za tkanje ili pletenje – kančelo svitak, rola (obično platna) – kangal svjedočenje, dokaz – ispat svjedočenje – ispatluk svjedočenje, svjedočanstvo – šehadet svjedočiti – ispatiti svjedočiti, posvjedočiti – ispat učiniti svjedočite! Pozivam vas za svjedoke! Neka ste svjedoci! – šahitola svjedodžba, svjedočanstvo – šehadetnama svjedodžba, diploma – idžasetnama svjedok – šahit svjet – dunjaluk, dunja svjet – alem svjet, cijeli svijet –butum dunjaluk svjet, cijeli svijet – butum alem svjet, narod, masa – ehalija svjetao, osvjetljen – nurli svjetiljka koja je električna ili petrolejka – lampa, lamba svjetiljka koja uljna ili električna – kandilj svjetina, skupina naroda – raja svjetla odnosno svježa lica – nurli lica svjetliti, sjajiti – parlaisati svjetlo-plave boje – ačik mavi svjetlost, svjetlo, svježina – nun svjetska zbivanja – dever dunja svjež, nov – taze svježina, prvina, nevinost – tazeluk svod, kupola – kube svod iznad vrata ili prozora koji je poluluk – ćemer
svođen, sagrađen na svod odnosno na poluluk – ćemerli svoja volja – (figurativno) svoja đunija svojeglav, nepokoran – jogun, jogunast svojeglavost, tvrdoglavost – jogunluk svojta, rodbina – akreba svršeno, gotovo – veselam Š šah, igra šaha – santrač šal, šal oko vrata – šal šal ili pas koji je kariran i u raznim bojama a porijeklom je iz Persije – adžam-šal, adžam-pas šal crvene bojeO- albaberija šal kojim 114e pokrivPj114 pleća114i ramena a širok je oko 1m – kefija šala – džumbus šala i komedija – šega, šegačina šala i zabava – džumbus i ahinjak šala, sprdnja, ismijavanje – maskara šale, izvođenje šala, neozbiljnost – maskarluk šale – zevzekluk šale, izvoditi – zevzekluk činiti šaliti se, ismijavati se – šegačiti se šaliti se – maskariti se šaliti se – lakrdijati šalom se zabavljati, praviti šale – prodžumbusati šaljiv – džumbusli šaljivčina – džumbuslija šaljivčina odnosno zabavljač koji uveseljava svatove i zvanice na svadbi – čajo, čauš šaljivčina, obješenjak, čaknuta osoba – zevzek šaljivčina, zabavljač – šaklaban šaljivčina, lakrdijaš – sojtarija šaljivčina – maskaradžija šaljivčina, spadalo – lakrdijaš šaljivo, smiješno – šegali šamar, pljuska – sile
~ 115 ~
šamar – šamar šapa, kandža – pandža šara, šarena površina – jumak šara po ćilimu ili serdžadi – abraš, abreš šarac odnosno šareni konj – eblekaš, eblikaš paranje platna pri tkanju – pirlitanje šarati – jumačiti šare i ukrasi, izvoditi šare i ukrase – jumačiti šare koje su utkane u platno pri tkanju platnu – pirlit šare na platnu u obliku kocki – santrač šara na platnu ili ćilimu, pruge od drugačije pređe – direklije šaren, pjega115P- ala, aladži šaren – laleli šaren, pjegav – abraš, abreš, abrešljiv šarena pamučna tkanina – basma šarena pamučna tkanina – ćit šareni ćilim – zilija šarenkast – aladža šarka za vrata – baglama šarlah ( crvena bolest ) – kizil hastaluk šator – sàjvan, sajvant šator – čador šatorsko krilo – čador bez šav, obrub – dikiš, digiš šav kod gaća ili šalvara kroz koji se uvlači učkur – učkurluk šeboj – šeboj šećer – šećer šećerna repa – čukundruk šef kuhinje – aščibaša šef poreske uprave – sanduk emin šef protokola, glavni vratar – kapidžibaša šegrt, učenik u privredi – čirak šegrtska služba – čirakluk šerpa bez drški sa strane – tendžera šestar koji je od drveta – perđel, pergel šetnja, hod(ja – đezma
šibica, žigica – ćibret, ćibrit, kibrit šifra – šifra šikara, trnje – čalija šiljte koje je punjeno vunom – minder šimšir, šimširovo drvo – šimšir šimširovo, od šimšira – šimširli šindra, kratka daska za kućni krov – šindra šira odnosno mošt od šljiva, grožđa, jabuka, krušaka i sl. Od koje se pravi rakija ili vino –muselez šira odnosno mošt od voća poslije alkoholnog vrenja – šira širina, otvorenost, prostranstvo – ferahluk širok, otvoren, prostran -115ferahli širok, komotan, prostran – hàlvatan širok, prostran – bôl širok ili prostran neki dijo garderobe –tumanli široke pantalone ili gaće – tumanlije široke šalvare – dimije škembići odnosno jela od iznutrice – škembićiÿškola – mekteb, mejtef školovan čovjek – mekteblija, mejteflija školovanje, nauka – tahsilat školski raspust – tatil školski stalak za knjiga a upotrijebljava se dok se sjedi na podu i čita ili piše – peštahta škorpija – akrep škrtac, veliki tvrdac – pintihamiz škrtac, tvrdica – džimrija škrtac – čifut, čifutin, čifta škrtac, tvrdica – titiz škrtariti – džimrijati škrtost, tvrdičluk – titizluk šlauf, gumeno crijevo- marpič šlic – muhlija šlog, srčani udar – damla šlogiran – damlaisan šljiva koja rano sazri, krupna rana šljiva – bardaklija šljiva ranka – džanarika
~ 116 ~
šmrk za crpljenje vode ili za gašenje požara – tulumba šoljica za kahvu – fildžan špajz – hudžera špajz – ćiler, kiler špalir, red – saf špenadla, čioda, ukrasni igla – bašlija špijun, detektiv – hafija šraf, zavrtanj – burma šta Allah da, kako bude Allah odredio tako će biti – elhućmulilah šta Allah da, daće Allah (riječ utjehe) – alahkerim, alahćerim šta ima? Šta je? Koje dobro? – hajrola, hajrulah šta se to mene tiče, šta mi je briga za to – nemelazum šta više, čak, možda – bilesi šta više, pa, ta – čak štala za konje, konjušnica – ahar štala za konje, konjušnica – tavla štalski konj, ugojen konj za jahanje – tavlenik štampani knjiga – basma ćitab štampati – basmati štamparski odnosno grafički radnik – formadžija štap od dugačkog čibuka – kamiš štap kojim se igra ”klisa” – pala štap kojim se mjeri dužina mejta – ulčija štap za razvijanje tjesta i jufki – oklagija štapić sa kojim se uvlači učkur – učkuluk štapina, tojaga – matrak, mandrak štedjeti, ekonomisati – kanatiti štedjeti – tedarućiti štedljiv – tedarućli štedljiv, ekonomičan – kanatli štedljivac, čuvalac, onaj što ekonomiše – čuvadar štedljivost, ekonomičnost – tedaruć štednja, skromnost – kanat šteta, pohara, zlo, nasilje – gadar šteta – jazuk šteta, kvar – pačarizluk, pačariz
šteta, gubitak –zarar šteta! Naćalost! Pusto! Jadna majko! – zàvale,zavala šteta, gubitak – zijan štetočina – zijanćer štetočina, onaj koji štetu nanosi – pačariz štetovati, 116l ina116 gubitku – zijaniti štetu nanijeti, štetu uzrokovati – zijan učinjeti štetu nanijeti – gadar učiniti štirka – ćiriš štirkan, uštirkano platno – ćirišli štit za glavu, ratna kapa – kalkan što kažu, što će reći (uzrječica) – demek šuga – šuga šuljevi, hemeroidi – bàsur šuma – omar šuma ili gaj za siječu – baltaluk, baltalik šumar, poljar – korudžija šupa za kuću, ostaviti – hajat šupljike na platnu, bušeni vez na rukavima košulje – ćesma šupljikati, praviti rupice – ćesmati šupljikav vez – kubruz šura, ženin brat – kain, kajin šurovanje, potajno dogovaranje – ališ-veriš švaler, kurvar – pezevenk švalerka – pezevenkuša T taban – taban tabela – džedvel tabelarni pregled vremena (sahata i minuta) za dnevne namaze i ramazanski post – vaktija tabla sa natpisom, pismeni raspored – jafta tabela sudbine – levhi mahfuz tačka – nokta tajanstveno, tajne budućnosti, ono što će doći – gajb
~ 117 ~
tajne – esrar tajnovite riječi, tajnovit izgovor, tajnovit znak, crtež i sl. Kao mađijsko sredstvo – tilsum takmičiti se izdržljivosti – naduravati se tako, na kraju – hele, helem tako je, bravo – aferim tako je, da (potvrdno) – beli tako je, da (potvrdno) – evet tako mi Allaha, Allaha mi – bilahi! Bilah! Tako mi Velikog Uzvišenog Allaha – bilahil-azim taksa za prolaz - đumruk taksa, porez – resum taksa odnosno nadoknada za objavljivanje oglasa ili nečega drugog – telalija talas, val – talas talas, val, bura – dalga talentovan, sa jakom memorijom – zihinli talisman – hamajlija talog od kahve – telva tambura – tmbura tamburati – tamburati tamjan – đunluk,đuluk tamnica – zindan tamo-ovamo, gore-dolje – aša-jokari tanak, lahak – indže tanka i visoka rasta kao čempres – selvijast, sevlijast tanki i duguljasti rezanci – šehrija tanko prozirno jednobojno platno – sadeluk tanko platno za zavoje – tulbent tanjir – sahan tarifa – tarifa tas na vagi, tas uopšte – tas tast, punac – babaluk tašnja, kožna torba – čanta, čantra tašna sa pregradama – džilbenta tava sa dugačkim drškom a služi za topljenje masla, loja ili cicvare – jamak tavan – tavan
tavanica, plafon – šiše tavanica – ortaluk tebe sam zavolio – seni sevdum tebi neka je selam, i ja tebi upućujem pozdrav (odgovor na selam ”selam alejk”) – alejk selam, aleć selam, alejkumu selam tegla većih dimenzija ili velika staklena posuda – kavanoz tegoba, teškoća, životne nevolje – kubura, kuburiti tegoba, poteškoća – muzajeka, muzajika tegoba, muka – zor tegoban, mučan (život, posao i sl.) – deverli tegoban, mučan ili dosadan posao – gaila telal, oglasivač – munadija ten, boja kože – sìma tepih – ćilim tepsija – tepsija terasa, veranda – kamarija, kamerija teretan, posao, patnja – angarija teretna zaprežna kola – araba teritorija, zemljište – toprak teritorija jedne države, država, zemlja – ulće termin, rok – mudet teror, nasilje – zorba teror, nepravda, nasilje – zulum tesarska, majstorska sjekira – ćeser tesati drvo, grubo tesati drvo – taslačiti testament, oporučno pismo – vasijetnama testament, oporuka – vasijet testament napraviti, testament (oporuku) ostaviti, oporučiti – vasijet učiniti testera – testera teško, mučno – đučno teško, tegobno, mučno – zorli teška misao, briga – fićir, fićer teškoća, napor – zahmet
~ 118 ~
teško, tegobno, mučno, dangubli – zahmetli teško njemu, teško tebi – vajhaluna teško pokretna osoba zbog bolesti ili zbog starosti – derđument tetanus, tetanusko oboljenje – ćilitlema tetka – hala tetka, majčina sestra – teza tezga – tezga težak odnosno dosadan čovjek – sekil težak, mučan (posao, život ….) – đučan težina jedne oke odnosno predmet tolike težine – okaluk ti znaš, tebi je poznato – sen bilursun tifus, vrućica – terlema tiganj – tava tigar – kaplan tikva, bundeva – dulek, tulek timariti konja – kašagijati tintarnica, posuda za mastilo – kulkuma tiranin, zulumćar – zalim titula age, dostojanstvo age – agaluk tjelesna snaga, moć – takat tjelesni organ, dijo tijela – uzuv tjelesno iznuren, mršav, slab – zaif, zajif tjelo, organizam živog bića – vudžud, vuđud tjelohranitelj – kavaz tjelohranitelj, stražar – jasakčija tjesto, kvas (pura, klepe) – hamur tobože, bajagi – sanćim, sanći tobože, kao da – bajagi, kobajagi točak ili zupčanik u bilo kojoj mašini – čarak, čark tojaga, štapina – matrak, mandrak tojaga – tojaga tojaga, batina sa kvrgom na jednom kraju - čomaga tojaga koja ima čovorove, čvornata batina – ćulmak 118l ina118 narodnoj nošnji – pafte top – top
top iz kojeg se ispaljuje u čast nekog slavlja – alaj-top top velikog kalibra i dometa – biljemez topionica – kalhana topiti rudu – kaliti toplo i zaslađeno bezalkoholno piće – salep topola – kavak topot, odjek od udara nogu pri hodu – bahat topovsko ili puščano zrno – tane topovski rov – toprakala topovsko tane – đule, đunle topuz – buzdohan, buzdovan torba – torba torba ili kotarica od kože ili trske – zembilj torba koja je od kože a nosi se na sedlu sa strane – jandžik torbar odnosno onaj ko raznosi i prodaje stvari iz torbe – hegbedžija torbica za duhan – duhanćesa, duhankesa toranj na kojem je sahat – sahat kula tovarni konj – sejsana, seisana trabunjanje, neosnovano mišljenje – tandrnama trač, besposlen razgovor – eglenbeglen tračara, žena što raznosi habere – habernosa tradicija, običaj – adet trag, znak – eser tragovi, znakovi – asar traka, vrpca, pantljika – kurdelj, gurdelj traka, sara – dikiš, digi traka kao oznaka čina na nekoj uniformi – širit, šerit traka kao ukras na narodnoj nošnji – širit, šerit transportna sredstva sa vojnim materijalom – komora travar ili prodavac ljekovitih trava – atar
~ 119 ~
travarina, naknada za pašnjak – musaluk travnjak sa gustom, mladom i kratkom travom – ćemen, ćimen trbonja – škembo trbuh, želudac, drob – škembe trbušast – škembast treći – ućundži treniranje, dresiranje – jarčenje trenirati, dresirati – jarčiti trepetljika, ženski nakit koji treperi – titreika,tetreika trešnja koja je kalemljena – ašlama, aršlama trgovac – dućandžija trgovac stokom – dželepčija, dželebdžija trgovac drvenim građevinskim materijalom – ćerestedžija trgovac ili gazda koji je hrišćanin (u periodu Turske Carevine) – čorbadžija trgovac sitnom robom koju prodaje po kućama – ćerčija trgovac voćem i povrćem, piljar – jemiščija trgovac na malo sa životnim namirnicama, trgovac sitnom robom – bakal, bakalin trgovac – bazerđan trgovačka radnja – dućan trgovački dijo grada – čaršija trgovački posrednik – samsar trgovanje životnim namirnicama – bakaluk trgovanje, kupoprodaja – ališ-veriš trgovci 119l ina119 pijacama prodaju svoje proizvode – sermijaši trgovina, trgovanje – bazerđanluk trgovina, kupoprodaja – Pazar trgovina odnosno trgovačka radnja sa sitnom robom – bakalnica, bakaluk trgovkinja sitnom robom – ćerčinka tri sprata, trospratnica – učkat, učkatica trijem odnosno uzdignuti prostor ispred džamije – sofa
trka konja – košulja trkač na konju – kočijaš trnka sa pčelama, košnica – kovan trnokop, pijuk – kazma trnokop – budak trom čovjek, smetenjak, nesposoban – temerut, temerutin tronožac od željeza za ognjište – sadžak trostruk, od tri reda – učkat trošak, izdatak, rashod – masraf trošak, novac za trošenje – hašaluk trošak, izdatak – harč trošan, star – rabatan trošan, razvaljen – bozgun trošiti, potrošiti, upotrebljavati nešto – kulanisati troškali, s troškom – musrafli trotuar – kalkaluk, korkaluk trpjeti, podnositi – čektisati trpjeti, podnositi – durati trstika – kamiš truba – borija trubač – borozan trud, napor – zahmet trud, nastojanje – himet truditi se, svojski i uporno raditi – gajretiti truditi se oko nečega – ograštisati truditi se, raditi – čališiti, čalištisati truhla daska – čuruk tahta truhlost, pokvarenost, dotrajalost – čurukluk trup, tijelo – đovda trzalo za tamburu ili neki drugi žičani instrument – terzijan tržišni i sanitarni inspektor –čarši ćehaja tuberkuloza – istiska tuberkuloza, sušica – verem tuberkulozan, sušičav – veremli tučak kojim se nešto sitni u havanu – havanteste tuđi svijet, strana zemlja, potucanje u tuđoj zemlji – gurbetluk tuđin, stranac – jabana, jabanac, jabandžija, jabanlija
~ 120 ~
tuđinstvo – jabandžiluk tuga, žalost, briga – kahar tuga, žalost – ćeder tulipan – lala tumač, prevodilac – dragoman tumač snova – tabirdžija tumač stranih jezika, prevodilac – terdžuman tumačenje – tabir, tabirenje tumačenje, prijevod, značenje – manija tumačiti, razjašnjavati – tabiriti tumačiti, prevoditi – terdžumaniti tumarati, lutati – basati tumarati po svijetu – potucati se tumor jetre – dalak tunel odnosni prokop – sičan-jolan tupa sjekira – ćorbalta tur, stražnja strana pantalona ili gaća – đotluk turpija za oštrenje – jege turpija – turpija turska pjesma, turska melodija – turćijat, turćija turski govoriti – turkesati tuta, noša – havruz, hamam leđen tutkal – tutkal tutor odnosno zakonski zastupnik – velija tutor, staratelj – vasija tužan, žalostan, zabrinut – kaharli tužba, optužba, parnica – dava, davija tužitelj – davudžija tužna vijest – kara haber tvornica za izradu topova – tophana tvrd, jak, čvrst – kavi tvrdica, škrtc – džimrija tvrdica, škrtac – bahil tvrdica, škrtica – titiz tvrdičluk, škrtost – titizluk tvrdnja – davija, dava tvrdoglav čovjek – (figurativno) domuz tvrdoglav, ćudljiv – (figurativno) harun
tvrdoglavo se ponašati, zainatiti se – uharuniti se tvrdoglavo se ponašati – ćorlučiti tvrdoglavost – (figurativno) domuzluk tvrdoglavost, prkos – ćorluk tvdoglavost, obijest, silovitost – harunluk U u balama, u svežnjevima – denčani ubica, krvnik – katil ublažavati – defiti ublažiti – def učiniti ublažiti, popuštiti, smalaksati (bolovi) – udefiti ubistvo, pogubljenje – katal, katul ubiti, pogubiti – katal učiniti ubiti se, žrtvovati se – kidisati učen, naučen, onaj koji nešto umije – ališkin, ališkan učen čovjek – a7im učen čovjek odnosno čovjek učen u oblasti teologije – mula učenik – softa, sohta, sopta učenik, učenici – taleba učenik u zanatu, u privredi – šegrt učeni muslimansko sveštenstvo – ulema učenjaci, naučnici – ilmija učenjaštvo, nauka, znanje – ilm učenje, upućivanje u nečem – ališma učenje Kur’ana napamet – hafizluk učenje u grupi – muzaćera, muzakera učinak, plod, dijelo – eser učionica, razred – dershana učitelj, starješina – šejh, šeh učitelj u osnovnoj (vjerskoj) školi – mualim učiteljska škola – darul-mualim učiti – dikatiti učiti ezan – okuisati učiti Kur’an pravilno – učiti Kur’an po tedžvidu učiti pravilno – po tedžvidu učiti se, naučiti se – alištisati
~ 121 ~
učkur, gatnjak – dombak udariti, udarati sa svake strane – ofušturiti udariti – odajačiti u dobar čas pošao, u dobri čas – hejsahadile, hejsadile ( odgovor na pozdrav ”hej dovale”) udesiti, namjestiti – hujdurisati, uzdurisati udobno i spokojno se osjećati – urahatiti udruženje, društvo – džemijet udruženje zanatlija odnosno udruženje ljudi iste struke – esnaf udružiti se – uortačiti se udruživanje – ortakluk udruživati se u nekom poslu – ortačiti se udruživati se – ortakovati udvarati se, razgovarati sa djevojkom – ašikovati udžbenik za vjeronauku – ilmihal udžerica, mala stara kuća – (figurativno) ćumez ugalj koji je dobijen paljenjem drveta – ćumur ugao, kut – budžak, ćošak, 渚e uglast, na ćošeta – ćoškast, ćošeli ugled, uvaženost, čast, poštovanje – ihtibar ugled, poštovanje, cijenjenost – merteba ugled, dostojanstvo – šan ugledan, uvažen, c’jenjen – mutebe121 ugled121121, poznat – benam ugledan čovjek – ajan ugledni starci – džali uglomjer – đunija ugljar – ćumurdžija ugojen, debeo – (figurativno) tavli ugojen, uhranjen – tovan ugostiti, počastiti – ićram učiniti ugovor, jamstvo – kaul ugrabiti, dočepati se nečega – ujagmiti uhvatiti, uhapsiti, ugrabiti – uzaptiti
u jedan glas odnosno ujedno zapjevati i zasvirati – zbarhaniti ujak – daidža, dajo ujakov sin – daidžić ujakova žena – daidžinca, dinca, dinica ujam, nadoknada za mljevenje ili vršidbu žita – ušur ujediniti se, složiti se, biti jedno – zbiriti (se) ukapirati, razabrati – oferčiti ukiseljeno povrće ili voće – turšija ukoričiti knjiga, uvezati knjiga – udžilititi ukras, nakit – zinet ukrasna igla ili klinčić sa glavom od porcelana – činlija, činelija ukrasni obrub na garderobi – zeh ukrasni privesci na pletenicama – šivet ukrašavati nešto metalnim nitnama i metalnim kolutićima – pulati ukrašen dragim kamenom – almasli ukrašen metalnim kolutićima i nitnama – puli, pulajli, pulali ukrašeno rešmama – rešman ukrašeno sedefom – sedefli ukuhati šećer, spinovati šećer i sl. – uagditi ukusan, sladak – lezetli ukusan, lijepo pripravljen – hasul ulizica odnosno onaj koji svakome sve odobrava – aminaš ulica – sokak ulje, maslo – jag ulje koje je jestivo – zejtin uljepšan, urešen, dotjeran – đuzenli uljepšavati, dotjerivati – đuzeniti uljudan, fin, elegantan – zarafetli uljudnost, finoća, nježnost – zarafet umekšan, ovlažen, podgrijan i pripremljen za obradu – tavli umrijeti, izdisati – nefese tegliti umiriti, smiriti (bolove i sl.) – def učiniti umiriti se – usaćiniti se
~ 122 ~
umirivati, smirivati, ublažavati, suzbijati (bolove i sl.) – defiti umjesno, povoljno, zgodno – munasib, munasip umjetnička ili književna dijela – àsar umjetnik, majstor – ùsta umrije, Allahu dušu predade – džan teslim umrijeti, uginuti – bitisati umrli, pokojni – rahmetli umrli, pokojni – merhum umuknuti, zastati u govoru ili pjevanju – patisati unakaziti (se), nagrditi (se) – nahakaretiti (se) unesrećiti, upropastiti, satrijeti – gazap učinjeti uništenje, propast – hašer uništiti, upropastiti, razoriti – hašer učiniti uništiti, satrijeti – nahakaretiti uništiti, slomiti – saktisati uništiti – tepeleisati uništiti, upropastiti – ohelaćiti uništiti, ubiti – dohakati uobražen, nadut, gord – ćibarli uobražen, ponosit – jordamli uobraženost, umišljenost – jordam uobraženost, gordost, nadutost – ćibar, kibar upala zuba oko desni (gingivitis) – nevazil upaljač, kresivo – čakmak upisati u zemljišne knjige, prenos vlasništva – ukajtiti, ukajititi upisivati u sudski protokol, sudski legalizovati – sidžiliti upletnjak (sveza, vezica) u pletenicama – sadžbak uplitati se, mješati se u tuđe stvari – karištisati se upomoć! – medet upotrebljavati nešto – kulanisati uprava, državna uprava, režim – hućumet, hukumet upravitelj, direktor – mudir
upravitelj jednog vakufa – mutevelija upravitelj javnog kupatila – hamamdžija upražnjen, pust – mahlul upropastiti se, propasti, stradati – hašer biti upropastiti, satrijeti – helać učiniti upropastiti, uništiti – mahv učiniti, mahv biti upropastiti, nerazumno potrošiti – (figurativno) supurisati upropastiti se, satrijeti se – telef (se) učiniti, telef biti upropastiti, potrošiti u besposlicu – učurisati upropastiti, dokrajčiti – dohakati upućen, vješt – ašena upućivanje, vođenje pravim putem – hidajet uputiti, poslati (pismo i sl.) – andisati uputiti na pravi put – hidajet učiniti uredan – tertebli urediti, uljepšati, dotjerati – uđuzeniti urediti se – uhasuliti (se) urediti, udesiti – uzdurisati, hujdurisati urediti, popraviti – mamur učiniti urediti, poboljšati, popraviti – islah učiniti uredno, ekonomično i pametno gazdovanje – tedaruć uredu! Molim! Slušam! Ne prigovaram! – lčpe, lepe uređen, lijepo udešen, smišljen – rabitali uređen, pravi – islah uređeniji, ukusniji, bolje pripremljen – hasulniji uređivati, dogoniti nešto – hasuliti urez na gredi, usjek na gredi – ćert urok, čin – nazar uski ograđeni prostor na munari sa kojeg mujezin, obilazeći oko munare, uči ezan – šerefe uslišen, usvojen, uvažen – magbul
~ 123 ~
uslov, osnovna stvar, bitni element – šart usluga, služba – hizmet uspjeti u onome za čime se žudjelo – nail biti uspomena, predmet darivan za uspomenu – jadiđar usprkos – uinat, uzinad, uzinat usprkos, uinat – ušćorluk ustanak, pobuna – isjan ustanoviti razliku između nečega,utvditi ko je od njih dvoje bolji – ferak uhvatiti ustati, skočiti, navaliti – ustisati, jurtisati usto, pored toga – hem i hem usuditi se, odlučiti se na neki opasan korak 123l ina neki težak posao – kiverisati usukano, zasukano – na burmu ušančiti se, ukopati se u rov – umeteriziti se uškopljenik – hadum, hadumac, evnuh uštipak –peksimit uštipak duguljastog oblika – slani lokum utišati se, umiriti se – saćin se učiniti utroba zaklane životinje – furda uvaren kaša od žita i kokošijeg mesa – keška, ćeške uvareni šećer, uvareni sok, sirup – madžun uvareni šećer kojim se zalijevaju slatke pite – šerbe uvažavanje, poštovanje – hurmet uvažavati, držati do nečega rečenog i sl.- (figurativno) sidžiliti uvažen, cijenjen – magbul, makbul uvehnuo, ostario – bajat, bajatan uvezani krajevi greda, ukršteni krajevi greda – ćertovi uvijek, vazda, u svako doba – hervakat uvijek, vazda – daima uvjerenje stèeno naslućivanjem i slutnjom – išćil
uzajmiti, posuditi – ukarziti uzalud, koješta, nejma ustvari ništa – boš posla uzalud, naprazno – bihude uzalud – badava uzalud u potpunosti – bambadava uzbuđenje – ešak uzda, povodac – katarma uzda sa rešmama odnosno nakićena uzda – rešmalija uzglavlje – jastuk uzica kojom se o pasu vežu gaće ili šalvare – učkur uzica od konoplje – kanafa, kanapa uzimati abdest – abdesati se, avdestiti se uznemiravan, ometan od drugog – bihuzur uznemiravanje – ezijet uznemiravati – ezijetiti uznemiravati – bihuzur činiti uznemirenost, nejmanje mira, patnja – bihuzurluk uznemiriti (se) – uzbihuzuriti (se) uzorak, obrazac, mustra – urnek uzorak, model, mustra – terak, terek uzorak, razlog, povod – sebep, sebet uzrujanost, nervoza, ljutnja – srklet uzvik razdraganosti, uzvik osjećajnosti – of aman uzvišeni, poštovani – hazreti uže, konopac – jedek uže, konop – sidžim uže kojim se spute konjske noge, spona – pjvan, pajvant uže od julara – jedek uže za pripinjanje konja na livadi – jedek užina koja se jede oko ikindije – ićindijaš, kušluk-vakat užitak, slast – lezet uživalac – meraklija uživalac kahve i duhana ili droga – tirjaćija, tirjakija uživalački, sa uživanjem – merakli, s merakom uživanje, naslada – ćeif, ćef, kejf
~ 124 ~
uživanje, ugodno osjećanje – merak uživanje – meračenje, meraktisanje uživanje, raskošno življenje – (figurativno) tugjan uživanje, slast, blagostanje – zevak uživati, provoditi se – zevkariti, zevkovati uživati – meračiti V vaktija – imsakija valjan čovjek, čestiti čovjek, čovjek na pravom putu – akibetihajr valjčić od drveta n koji se namotava konac ii žica – mosur vama neka je selam, i ja vama upućujem pozdrav – alejkumu selam, alećumu selam (odgovor na pozdrav ”selam alejkum”) vanbračno dijete, nezakonito dijete – kopile vanbračno dijete, kopile – haramzade vanredni državni porez – avariz varalica – prepredenjak – (figurativno) džambas varalica, nepošten u poslu – hilećar varanje, nepoštenje – hilećarluk varka, prijevara – hila varka, podvala – palavra varnica – ševaklija vaspitan, lijepo odgojen – ahlakli vaspitan, odgojen – terbijetli vaspitanje, odgoj – terbijet vaspitanje, moral – ahlak vašar, narodni zbor – teferidž, dernek vatra – ateš vatra, požar – jangija vatrenaste boje, vatren – ateši vatrogasna osmatračnica – jangi kula vaz petkom u džamiji – hutba vazda uvijek – herđum, herđun vazdušna masa, vazdušna struja koja dovodi do otopljenja u proljeće – džemre važi, može, biva – olur
važi, dobro – peke važna osoba – (figurativno) budža WC, zahod, nužnik – ćenifa vedrina, vedro nebo – ačik hava veseo, raspoložen – šen, šenli veš, rublje odnosno gaće i potkošulja zajedno – čamašir veterinar – hajvan hećim veza, odnos – alaka veza, sveza – bag vezen, izvezen – nagišli, nargišli vezen zlatnom ili srebrenom žicom (koncem) – teli, terli vidi! Vidi! Gle! Gle! Pazi! Pazi! (u ironičnom smislu) – baka-baka! Vidjećemo, da vidimo – bakalum! Bakalum! Vikati, galamiti – halakati vikati: Jalah! Jalah! – jalakati, jalaknuti viknuti, zagrajati – halaknuti vilica – čehne vilice, čeljusti – čehneta viljuška, račva, rašlja – čatal vinova loza koja se penje uz zidove kuće – čardaklija vinova loza (jedna vrsta vinove loze) – hasma violina – ćemane vitrina, stakleni orman – džamluk visok, dugačak – uzun visoka rasta, stasit čovjek – bojali višak, suvišak – fazla višebojan, šaren – ala višnja – višnja višnjeve boje – višnjevivjeće, skupština – erćan vjeće, odbor, savjet – medžlis vjećnici, članovi vijeća – erćan vjek, čovječiji život – umur vjenčna potvrda, dozvola za vjenčanje – ilmihaber vjenčanica – čatkija, čatija vjenčanje, brak – nićah vjera, vijerozakon – din vjera Islam – iman vjeran, pouzdan – emin
~ 125 ~
vjere ti (mi) – dina ti (mi) vjernik koji se samo pretvra da je vijernk, lažni vijernik – murahija vjeroučitelj, muslimanski vjeroučitelj – hodža vjeroučiteljica – hodža, bula vjerovanje u Božije postojanje – itikad vjerovatno, po svoj prilici – mutlak, mutlaka vjerovatno, sva je prilika – alahbilur! Alahbirum vjerovatno, sva je prilika, sigurno – hasli vjerovatno, možda – belćim, belkim vjerovatno, možda – tahmina vjerski muslimanski učenjaci – ulema vjerski neprijatelj – din-dušmanin vjerujem u Alaha (izreka kojom se izražava vijerovanje u Allaha) – amentu-bilahi vjest, glas, obavijest – haber vjesnik, glasnik – haberdar vješala od gvozdenih kuka – čengele, čenđele vješalica – čiviluk vješt, upućen – ašere vještak u sudu ili policiji – erbab vejštica – džadija vještica – karakandža, karapandža vještina, smicalica, izmotavanje – marifet, marifetluk vješto smišljeno – marifetli vjetar, vihor –ejan vjetar na moru, bura na moru – dalga vježba, obuka – talum vježbati se, podučavati se – talumiti (se) vježban, izvježban, dresiran – talumli vladar, kralj – muluć vladar – emir vladar muslimana – emirul muminin vladar svijeta (titula za careve i kraljeve) – džihangir vlaga – mem, memla vlasnik, gospodar – sahibija
vlasnik seoskog imanja, vlasnik čitluka – čitluk sahibija vlažan – memli vlažno, plijesnjivo od vlage – memljivo voće, vočke – miva voće koje prvo zri – trofanda voćni sok koji je gusto uvaren – pekmez voćnjak – bahča, bašča voćnjaci na većem prostoru – baščaluk, bahčaluk vod vojnika (sastoji se od više odeljenja) – džemat voda sa izvora Zemzem kod Meke – abu zemze voda života, izvor života, voda neumrlosti – abu-hajat, abi-hajat vodič, putovođa – kalauz vodna posuda odnosno sud za vodu kod putnika – matara vodnik – čaušbaša vodonoša, vodar – saka vodoskok, fontana – šadrvan vodovodna cijev od drveta – tomruk vodovodna cijev – čunak vođa, putovođa – delil vođa, prvak – emir vođa svatova koji se brine o redu – čauš vođenje pravim putem, upućivanje – hidajet vojna pješadija – azabi, azapi vojna desetina odnosno grupa od 10 vojnika, vojno odjeljenje – oda vojna pogranična stanica – karaula vojni snabdjevač, vojni liferant – kontrčija vojni veteran, stari oficir ili vojnik – bašeskija vojnička kapa – kalpak vojnička spavaonica – kauš vojnik – asker vojnik konjanik odnosno pripadnik vojne konjice – katana vojnik pješadinac, obični vojnik – nefer
~ 126 ~
vojnik regularne vojske – nizam, nizamlija vojnik pješadinac – pijade vojnik u predhodnici – čarkač, čarkadžija vojska- askerluk, askerija, asker vojska, armija – ordija vojska, regularna vojska – nizam vojskovođa, zapovjednik vojske – serdar volja, želja, ljubav – hatar volja, prohtjev, apetit – istek volja, želja, cilj – meram volja, milost, zadovoljstvo – rizaluk volja, prohtjev, hir – ćeif, ćef, kejf voljan, saglasan – razi biti voljan biti, zadovoljan biti, pristati – kani biti voljan, sporazuman – kail vonj, smrad, miris – kokija vrač, hipnotizer, onaj koji ”boji” oči – đozbojadžija, đozbajadžija vračanje, mađijanje, opčinjivanje – đoz-bojadžiluk, đoz-bajadžija vračanje, opčinjavanje – benđijanje, bajanje vračati u svrhu liječenja – bajati vradžbina, mađija – benđija, benđiluk vrag, đavo – šejtan vragolan, besposličar – mangup vragolan, đavolast insan – kopilan vragolanluk, obijest – hašarluk vragolast, nemiran – hašarijast vragolija, nestašluk – šerluk vrata – kapija vratar – kapidžibaša vratašca, mala vrata – kapidžik vratnica između dva dvorišta, vratnica između dvije bahšče – konšibak vrč, zemljani sud za vodu – testija vrh odnosno obrub krajevima kod gornje odjeće – paha vrhovni vjerski starješina – reis-ululema vrhovni vojni komadant – serasker
vrhovni vojni zapovjednik jedne pokraine – beglerbeg vrhovni starješina svih muslimana – halifa vrhunac bogatstva, vrhunac slave i sl. – ćemal, kemal vreća – čuval vreća od kostrijeti – harar vrelo, izvor – kajnak vreti, ključati – kajnadisati vreva, gužva zbog puno svijeta – henđama, hanđama vrijedan, sposoban – ehel vrijedan, valjan, čestit – haran, harli vrijedan, skup – kimetli vrijednoća, valajanost – harluk vrijednost, cijena – kimet vrijeđanje, uznemiravanje – ezijet vrijeđati, uznemiravati – ezijetiti vrijeme za koje se žena nemože udati poslije smrti muža – idet vrijeme početka posta (vrijeme do kojeg se može jesti) – imsak vrijeme, doba – vakat vrijeme – zeman vrijeme kad se odlazi na spavanje – jacija vriska, vika, plač, kuknjava – figanj vrlina, vještina, obdarenost – fazilet, fadilet vrlo dobro, plaho – pekala vrlo dobar, odnosno školska ocjena vrlo dobar – pekala vrlo umješno, vrlo zgodno – pek munasib vrljika za ograđivanje koja je grubo otesana – baskija vrsta – fela vrsta, razred – sunuf vrsta, sorta – češit vršnjak, parac – akran vrt, vinograd – bag vrt – bahča,bostan, bostanluk vrtlar – baščovan, bašhščovan, baščovandžija vrtlar, povrtlar – bostandžija vrtlog, vir – čevrntija vrtlog, brzica – đerdap vuk, kurjak – kurt vunena plitka kapa – ćulah
~ 127 ~
RIJEČ JE SPOMENIK II DIO Rječnik orijentalizama u bošnjačkoj kulturnoj baštini sa etimologijom riječi
~ 128 ~ A
àba f (ar.) < tur. aba < ar. abā - sukno domaće izrade a ono je grubo i deblje od kuovne čohe; Sve na njemu od a b e haljine25 - ogrtač skrojen od abe; Dok mi je a b e, ne bojim se age26 V. abadžija, abadžiluk, abadžinka, abahija, abenjača, abenjak. ȁbadžija m (ar.-tur.-bos.) < tur. abaci (aba-ci), aba (v.) + tur. suf. -ci + bos. nast. ja- suknar, zanatlija koji izrađuje odijela ili predmete od abe - trgovac koji prodaje izrađevine od abe (Od ove riječi je nastalo prezime Abadžić) ȁbadžiluk m (ar.-tur.) < tur. abacilik (aba-ci-lik), abadži (ja) (v.) + tur. suf. lik- suknarski, abadžijski zanat - dio čaršije gdje se nalaze radnje abadžija; A b a d ž i l u k je ulica u Sarjevu kja vodi od Baščaršije do Careve ćuprije, s istočne strane Brusa-bezistana. ȁbadžīnka f (ar.-tur.-bos.) < izv. od abadži (ja) (v) + bos. nast. -ka. - suknarska, abadžijska igla abáha - v. abahija abáhija, abáha, abráhija (ar.-bos.) < abaī, aba (v.) + ar.-perz. suf. -ī (-iyy) + bos. nast. -ja. - sukneni (abeni) konjski pokrivač koji se stavlja preko sedla: Može biti i od druge vrste tkanine, a ipak se ovako naziva. Ako je abahija vezena zove se pùli-abáhija; Ko je begu vezo abahiju; Na konju mu bijela a b a h a; Pa preloži puli a b r a h i j u, / Zlatna pera biju na đogata27 abánija (tur.-bosan.) < abani + bosan. dodat. -ja. - platno posebne vrste po kome su svilom vezene grane, a upotrebljava se za ženske mahrame i za čalme, tzv. šarene ahmedije. - ženska mahrama, povezača od takvog platna. Poznate su bile hindske i šamske abanije; Oblačila bilu anteriju, a zavila bilu a b a n i j u28 Ābās -ása, Ābāz -áza, muško ime (ar.) < ar. Abbās - Lav; veoma namršten; Ovo ime pripada grupi profilaktičnih, zaštitnih imena. Nadjevano je zbog vjerovanja da njegovog nosioca štiti od šejtana i zlih džina. Abása, žensko ime (ar.) < ar. Abbāsä - Lavica, veoma namrštena; Kao i muško ime Abaz i ovo ime pripada grupi profilaktičnih, zaštitnih imena. Nadjevano je zbog vjerovanja da njegovog nosioca štiti od šejtana i zlih džina. àbdal m (ar.) < tur. abdal, istog značenja kao u bosanskom jez. < ar. pl. äbdāl, sing. bädäl i bädīl = zamjena - glupak, naivčina; On je velki a b d a l (o. g.) àbdes - v. abdest abdeshàna, avdeshàna f ( perz.) < tur. abdesthane < perz. ābdest-hāne, v. kompon. abdest i hane 25
A. Škaljić - Turcizmi u s-h jeziku, Svjetolost, Sarajevo, str. 65 Ibidem, 65 27 Ibidem, 65 28 Ibidem, 66 26
~ 129 ~
- posebno mjesto u kući gdje se uzima abdest; Čisto k’o u a b d e s t h a n i (o. g.) abdèsli, avdèsli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. abdestli, abdest (v.) + tur. suf. -li. - pod abdestom, čovjek koji je uzeo abdest; Jesi li a b d e s l i, hoćemo li u džamiju (o. g.) abdèslija, avdèslija f. (perz.-tur.-bos.) < tur. abdesli (v.) + bos. nast. -ja - mahrama za brisanje lica i ruku poslije uzimanja abdesta; Tu ima nekoliko a b d e s l i j a (o.g) abdèsluk, avdèsluk, abdèstluk, avdèstluk m ( perz.-tur.) < tur. abdestlik (abdestlik), abdest (v.) + tur. suf. -lik. - posebno mjesto u kući gdje se uzima abdest; Na a b d e s t l u k abdest uzimao 29; U kući je lijep a b d e s t l u k (o.g) V. abdeshana, abdesli, abdeslija, abdesluk, abdestati se, abdest uzeti, abdest izgubiti, abdesna mahrama. àbdesna mahrama (perz.-bos.-ar.) < izv. od abdest (v.) + bos. nast. -na + ar. mahrama (v.) - mahrama za brisanje poslije uzimanja abdesta; Ona je izvezla lijepu a b d e s n u mahramu... (o. g.) àbdest, àbdes,- àvdest, àvdes m (perz.) < tur. abdest < perz. ābdest ( āb-dest), āb = voda, dest = ruka - pranje lica, ruku do laktova i nogu do članaka, ispiranje usta i nosa i potiranje mokrom rukom po vratu, ušima i tjemenu glave, što je obavezno prije namaza; A b d e s t uze na vodi bunaru30; Imaš li a b d e s (o. g.); Jesi li uzeo avdes (o. g.) abdèsati se, avdèsati se (ar.-bos.) < izv. od abdest (v.) + bos. nast. -ati- i bos. nast. se. - uzimati abdest; Hajdemo se a b d e s a t i, sad će namaz... (o. g.) àbdest izgubiti, àbdest pokvariti -im, (ar.-bos.) < izv. od abdest (v.) + bos. riječ. izgubiti, i pokvariti. - kaže se ako se pojavi ili učini nešto što kvari ranije uzeti abdest (npr. spavanje, vršenje nužde... àbdest uzeti, àbdest uzimati (ar.-bos.) < izv. od abdest (v.) + bosan. riječ. uzeti i uzimati - izvršiti pranje određenih djelova tijela pred namaz Ābdija, Āvdija, indecl. Ābdi, Āvdi, m, muško ime, hipokoristik (ar.-bos.) < izv. od Abdùlah < tur. Abdi < Abdī, skraćeno od Abdu-llāh + bos. nast. -ja. - (značenje vidi pod Abdulah); Ako se uz ovo ime doda kakva titula onda se redovno izgovara i piše Ābdi (Āvdi) a titula se sa imenom spaja crticom: Ābdi-beg ili potpuno srašćuje: Abdi-beg Ābduka, muško ime (ar.-bos.) < izv. od Abdulah (v.) + bos. nast. -uka. - (značenje vidi pod Abdulah) Abdùlāh, Abdùllāh, Avdùlāh -áha, muško ime (ar.) < Abdu-llāh, ar. abd = rob i Allāh = Allah. - božji rob, božji sluga; Ime koje je nadijevano u predislamskome dobu što jasno upućuje na zaključak da je pojam Allah bio poznat i prije pojave islama. Otac Muhameda a.s. zvao se Abdullah. 29
Ibidem, 66 Ibidem, 66
30
~ 130 ~
Abdulàtif, Abdullàtif -ífa, muško ime (ar) < ar. Abdu-l-Latíf, ar. abd = rob i Allāh = Allah - rob Dobroga (naime Allaha), rob Allaha; Druga riječ ovog složenog imena (Latíf = Dobri) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abdulàziz -íza, muško ime (ar.) < ar. Abdu-l-Azīz, ar. abd = rob, Äl-Azīz = Moćni - rob Moćnoga, rob Allaha; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Azīz = Moćni) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abdulfètāh -áha, muško ime (ar.) < Abdu-l-Fättāh, ar. abd =rob, Äl-Fettāh = Sudija - rob Sudije, rob Allaha; rob Velikog suca; Druga riječ ovog složenog imena (ÄlFettāh = Sudija) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abdulhámid, muško ime (ar.) < ar. Abdul-l-Hamīd, ar. abd = rob, Äl-Hamīd = Hvaljeni - rob Hvaljenog, rob Allaha; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Hamīd = Hvaljeni) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abdulkádir, muško ime (ar.) < ar. Abdu-l-Qādir, ar. abd= rob, Äl-Qādir = Moćni - rob Moćnoga, rob Allaha; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Qādir = Moćni) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abdulmèdžid -ída, muško ime (ar.) < Abdu-l-Meqid, ar. abd = rob, Äl-Meqid = Časni - rob Časnog, Plemenitog, rob Allaha; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Meqid = Časni) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abdulmèlik muško ime (ar.) < ar. Abu-l-Mälik, ar. abd = rob, Äl-Mälik = Gospodar - rob Gospodara, rob Allaha; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Mälik = Gospodar) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-lhusna). Abdulvèhāb -ába, muško ime (ar.) < Abu-l-Wähhāb, ar. abd = rob, Äl-Wähhāb = onaj koji poklanja i oprašta - rob onoga koji poklanja i oprašta, rob Alaha; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Wähhāb = onaj koji poklanja i oprašta) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abduràhim, Avdurùhim, Abdurràhim -íma, muško ime (ar.) < ar. Abdu-r-Rahīm, abd = rob, Äl-Rahīm = Milostivi - rob Milostivog, rob Alaha; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Rahīm = Milostivi) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abduràhmān, Avduràhmān, Abdurràhmān -ána, muško ime (ar.) < ar. Abdu-rRahmān, abd = rob, Äl-Rahmān = Milostivi - rob Milostivog, rob Alaha; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Rahīm = Milostivi) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abdurèzak, Abdurrèzāk -áka, muško ime (ar.) < ar. Abu-r-Räzzāq, abd = rob, ÄlRäzzāq = onaj koji svemu daje nafaku - rob onoga koji svemu daje nafaku, rob Velkog Davaoca opskrbe, rob Alaha; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Räzzāq) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). Abdusèlām, Abdussèlām -áma, muško ime (ar.) < ar. Abdu-s-Sälām, ar. abd = rob, Äl-Sälam = koji je daleko od svake mahane i ograničenja
~ 131 ~
- Allahov rob, rob Allaha koji je lišen mahana i nedostataka i koji daje mir, sigurnost, blaženstvo; Druga riječ ovog složenog imena (Äl-Sälam = koji je daleko od svake mahane i ograničenja) je Allahov atribut i jedno od Njegovih lijepih imena (el-esmau-l-husna). abènjača - v. abenjak abènjāk -áka, m, abènjača f (ar.-bos.) < izv. od aba (v.) + bos. nast. -enjak, enjača - kapa od abe (od sukna) koja je na šiljak; Na glavi su se nosile kape, zvane a b e nj a c i i fesovi. Razlika između a b e nj a k a i fesova je ta što su prvi bili od crvenog tanjeg sukna ili čohe, vrlo duboki31 Ābid, muško ime (ar.) < ar. Ābid - Pobožni, koji obožava Allaha dž. š. Abìda, žensko ime (ar.) < ar. Ābidä - Pobožna, koja obožava Allaha dž. š. ȁbonos i abònos m (st. egip.) < ar. äbnūs, perz. ābnūs < grč. ebenos iz (st.) egipatskog. - ebanovina, ebanovo drvo, eben (crno, veoma tvrdo i teško drvo), Ebenus L. àbraš, àbreš (ar.) < tur. abraş < ar. äbräš = pjegav, šaren - konj koji je sa bjelkastim ili sa sivkastim pjegama, pjegav konj - čovjek pjegava lica; - šara po ćilimu ili serdžadi àbrašast, adj. (ar.-bos.) < izv. od abraš (v.) + bos. nast. -ast. - sa bijelim pjegama na gubici ili ispod repa (konj); Imao je a b r a š a s t a ata (o. g.) abràšljiv, adj (ar.-bos.) < izv. od abraš (v.) + bos. nast. -ljiv. - šaren, pjegav; Svud po tijelu bio je a b r a š lj i v (o. g.) âbu-hàjāt, Âbi-hàjāt -áta, m (perz.-ar.) < tur. vulg. abuhayat (ab-u-hayat) = voda života, knjiž. abi-hayat < perz. āb-i hayat = voda života; perz. āb = voda, ar. hayāt = život - vrelo, voda života, izvor života, vrelo neumrlosti; I drugih tekućih vod aima mnogo, ali voda štio dolazi ispod brda Crnog, izgleda kao A b i- h a j a t32 - Abu-hajat se zvala jedna ravnica na brežuljku u blizini Kozje ćuprije, oko 5 km. od Sarajeva, cestom Sarajevo-Pale; Kolika je Abu-hajat jalija, / još je veća Dženetića avlija33 àbu-salátin - v. habu salatin âbu zèmze -eta, n i âbu-zèmzem, -a, m (perz.-ar.) < tur. vulg. abu Zemzem < perz. izft. āb-i Zemzem, perz. āb = voda ar. Zämzäm = ime vrela (bunara) u blizini Ćabe u Meki - voda sa izvora Zemzem u blizini Ćabe. Ovu vodu donose hadžije i ona se čuva kao sveta voda, da bi se sa njom na samrti napojio umirući, ili bar da mu se usne ovom vodom nakvase àčik, adj., indecl. (tur.) < tur. açik < tur. gl. açmak = otvoriti - otvoren, jasan svjetao; nezastrt, nepokriven; otvoreno, jasno; Na njihovom a č i k pendžeru (o. g.) 31
Ibidem, 68 Ibidem, 68 33 Ibidem, 68 32
~ 132 ~
V. ačikluk, apačik. àčik dijete (tur.-bos.) < izv. od ačik (v.) + bos. riječ dijete. - slobodno, otvoreno dijete; Ono je a č i k dijete (o. g.) àčik hava (tur) < izv od kompon. ačik (v.) i hava (v.) - vedrina, vedro nebo; Evo već tri hefte kako je a č i k hava, a o kiši ni govora (o. g.) àčik kàhva (tur.) < izv. od kompon. ačik (v.) i kahva (v.) - kahva koja nije dovoljno pržena nego je ostavljena "prijaka"; Kupio je punu kesu a č i k kahve (o. g.) àčik mávi (tur.) < izv. od kompon. ačik (v.) - otvoreno plave, svjetlo plave boje; A č i k mavi što ne plavi (o. g.) ačìkluk, m ( tur.) < tur. açilik (açik-lik), v. ačik + tur. suf. -lik - otvorenost, jasnost, čistina; Žarko sunce na a č i k l u k bilo34 ȁčkosum, - v. aškosum àće, -eta, n, (tur.-bos.) < izv. od àt (v.), pa je àće bos. deminutiv od ȁt (v.) - mladi konj; Ti uzjaši a ć e četvrtače35 àda, f (tur.) < tur. ada = ostrvo - riječno ostrvo; Tu na rijeci je velika a d a (o. g.) adálet, m (ar.) < tur. adalet < ar. adālä = pravednost, pravda - pravednost, pravda Adáleta, žensko ime (ar.bos.) < ar. adālä (t) = pravednost, pravda + bos. nast. -a. - Pravedna, nepristrasna, pristojna, poštena àdam, m (jevr.) < tur. adam = čovjek < jevr. Adam = čovjek stvoren od zemlje, Zemljani - čovjek, ljudsko biće Adem, muško ime (jevr.) < ar. Ādäm < jevr. Adam - Zemljani; čovjek stvoren od zemlje; Ime prvog čovjeka na Zemlji i prvog Allahovog poslanika, vjerovjesnika, pejgambera. ādeš, -a i ȁdāš, -áša, m (tur.) < tur. adaş (ad-daş), = imenjak, tur. ad = ime + tur. suf. -daş - imenjak, istoimenjak; On je moj a d e š (o. g.) ádet, m (ar.) < tur. âdet < ādä(t) = običaj - navika, običaj, tradicija; Ovaki je a d e t u Bošnjaka36; Koliko sela, toliko a d e t a (bošnjačka poslov.) âdetā, adv. ( ar.) < tur. âdeta = prilično, upravo, gotovo < ar. ādetā = po običaju - obično; upravo; Izgledaju a d e t a ko da su obukli sahan na glavu...37 âdetōsum, adv. (ar.-tur.-bos.) < tur. âdet olsun, ar. ādä = običaj + tur. olsun, imp. 3. lis. sing. od olmak = biti. U riječi adetosum nema tur. glasa -l-, a glas -mzamjenjen je sa glasom -n- običaja radi, reda radi Adil, muško ime (ar.) < ar. Ādil - Pravedni, pošteni, čisti 34
Ibidem, 69 Ibidem, 69 36 Ibidem, 69 37 Ibidem, 69 35
~ 133 ~
Adìla, žensko ime (ar.) < ar. Ādilä - Pravedna, poštena, čista âdile sâdīle, adv. (tur.-bos.) < adile sanile (ad-ile sani-ile) = s imenom i glasom (reputacijom; tur. ad = ime i tu. san = slava, glas, popularnost, sa tur. postpoz. --ile = sa. Slovo -n- u tur. sanile pretvoreno je u bosanskom jez. u -d-, možda povodeći se za prvom riječi. - sve po redu, opširno i poimenice , od početka do kraja; Razvezao kazivati adilesadile (o. g.) admìrāl -ála, m (ar.) < skraćeno od ar. ämīru-l-bahr = zapovjednik mora; ar. ämīr = prvak, vođa, zapovjednik i ar. äl-bahr = more - admiral adžáip, adžáip, m, supst., a upotrebljava se i kao interj. (ar.) < tur. acayip, sa značenjem kao u nas < ar. pl. agāib, sing. agībä = čudo - nešto čudnovato, čudnovata stvar; Izgleda ko a dž a i p (o. g.) - čudnovato! čudo jedno! Ādžam, Ādžem m ( ar.) < tur. Acem < ar. Agäm - Persijanac - Persija - uopšte pripadnik neke druge nacije osim arapske; Car me dao na adžamsko carstvo, / U Adžame, u nemile Turke38 V. adžamija, adžamkinja, adžamiluk, adžami-oglan, adžamovka, adžamska zemlja, adžam-pas, adžam-šal. adžàmija, hadžàmija m (ar.-bos.) < tur. acami < ar. agämiyy + bos. nast. -ja. Arapi su nazivali sve strance Agäm, a one koji su tek počeli učiti arapski ili koji slabo govore arapski, koji nisu vješti ar. jeziku, agämiyy. Kasnije je ovj izrz, naročito u tur. jeziku, uopšten, te u turskom, a potom i u bosanskom jeziku ima značenja kako je navedeno. - neiskusan, nevješt, neupućen, početnik; Mlado momèe a d ža m i j o39; On je velka adžamija (o. g.) adžamìluk m (ar.-tur.) < tur. acamilik (acami-lik), v. adžamija + tur. suf. -lik. - neiskustvo, neupućenost; Sve je to zbog a dž a m i l u k a (o. g.) àdžami-òglan, àdžemi-òglan, adžamòglan, adžemòglan, džamòglan, džȁmòglān, m (ar.-tur.) < tur. acami aglan = strano dijete; tur. acami v. adžamija, tur. oglan = dijete, dječak - najbistriji dječaci koji su mogli pohađati specijalne visoke vojne škole u Turskoj Carevini. Poticali su od hrišćanskih roditelja, a u BiH i od muslimanskih. Bila je izuzetna privilegija da dijete bude primljeno u adžami oglane, pa su roditelji, nastojali na sve načine da se to ostvari. àdžamkinja, àdžemkinja f (ar.) < Ādžam, v. - sablja persijske izrade, sablja persijanka; A dade mu a dž e m k i nj u ćordu40 àdžam-šal, àdžam-pâs, àdžem-šal, àdžem-pâs m (ar.-bos.) < izv. od adžam, v. + bos. riječi šal ili pas.
38
Ibidem, 70 Ibidem, 70 40 Ibidem, 70 39
~ 134 ~
- šal ili pas koji je kariran i u raznim bojama, protkan prugama, a porijeklom je iz Persije àdžamska, àdžemska zemlja f (ar.-bos.) < izv. od adžam (v.) + bos. riječ zemlja - Persija; svaka druga azijska muslimanska zemlja izvan područja Turske Carevine adžeba? upit. adv. (ar.) < tur. acaba < ar. agäbā, ak od agäb = čudo - da li? ko zna? nije li? (izrazi sumnje i dvoumljenja); Ja ko li je to a dž e b a?; A dž e b a, kad li će doći41 adžèla f (ar.) < tur. acele < ar. agälä = hitnja, žurenje - hitnja, žurba; A dž e l a je šejtanski posao (bošnjačka poslov.) àdžija f (tur.-bos.) < tur. aci = bol, gorak + bos. nast. -ja. - bol, gorčina; Smrt je jedna a d ž i j a, / tatarska je kandžija42 ádžiz, adj. (ar.) < tur. aciz < āgiz, partic. a. od agz, agäzä = nemoćan biti - nemoćan - nemir, uzbunjenost; A dž i z mahala od njegove vriske (o. g.); A dž i z kuća od njihovog tutnja (o. g.) ádžo, ádže m (tur.-bos.) < tur. ace, ece, sa istim značenjima kao u bosanskom jeziku. Riječi adžo i adže su bosanski skraćeni oblici od amidža (v.) i od hadžija (v.), po uzoru na navedene tur. riječi. - starac, dedo; amidža, očev brat; Stara a dž u u kapiji nađe; Ja sam a dž e od Skradina bijela; Pa raz a dž e poslao kavaze. / Kad ihtijar do đemije dođe.43 - hadžija adžùvān -ána, m (perz.) < tur. ercuvan, erguvan = jorgovan < perz. ergewān = jorgovan, predmet crvene boje (crvenobojan) - ljubavnik; mladić; Imaš li ti svojeg a dž u v a n a (o. g.) adžúzija f (ar.-bos.) < tur. acuze < ar. agūz, agūzä = stara žena, star čovjek + bos. nast. -ja. - starica, stara žena; ...ali opet pomislih u sebi da je ovo dvadeseto stoljeće, đe nema vještica, a dž u z i j a i sihirbazica44 ȁđara-bȕđera, ȁđer-bȕđer, adj. (tur.) < tur. egribügrü (egri-bügrü) = veoma nagnuto, nahereno, iskrivljeno, neuredno; tur. egri = nagnut, naheren itd., tur. bügrü, reprodukcija u svrhu pojačanja značenja prvog izraza - odbačeno i rashodovano, iskrivljeno i okvareno, ono što se više nemože upotrijebiti u svrhe za koje je namjenjeno. (Obično se kaže kojekakvom sitnišu, otpatcima, što ne može poslužiti ni za kakvu ozbiljnu namjenu) àfare -eta, n (ar.) < tur. afare < afārä = đavolstvo - nakarada, rugoba, ružna osoba; Kad se naša žena obuče u kake nepristale haljine, pa izgleda kao a f a r e, ond ajoj se kaže...45; Kakva je kao a f a r e (o. g.) ȁfedersun! ȁfedersum! ȁferdōsum! (ar.-tur.) < tur. affedersin, fur. prez. oblik 2. lice sing. od affetmek = oprostiti < ar. afw = oprost i tur. etmek = učiniti - oprosti! izvini! pardon!;A f e d e r s ’ n čitaoci, ja sa Sarajeva pređoh čak u Tuzlu;Braćo, aferdesum, oprostite46 41
Ibidem, 71 Ibidem, 71 43 Ibidem, 71 44 Ibidem, 71 45 Ibidem, 71 42
~ 135 ~
V. af učiniti aferèmisati -šem (perz.-bos.) < izv. od aferim (v.) + bos. nast. -isati - aplaudirati, vikati "bravo", vikati "aferim"; Svi oni dugo su a f e r e m i s a l i (o. g.) V. aferim afèrim! interj. i afèrīm -íma, supst., m (perz.) < tur. aferim < perz. āferīm = pohvala, aplauz - živ bio! odlično! bravo!, tako je! živ bio!; Udari ga rukom po ramenu: / be a f e r i m pile sokolovo; Haj a f e r i m od junaka dijete 47 - U ob. gov.: Stigli ga stari a f e r i m i - tj. junačenja u mladosti i raniji razuzdan život V. aferemisati áfet m (ar.) < áfet < ar. āfä = nesreća - nesreća, Allahova kazna afìjatōla interj. (ar.-tur.) < tur. afiyetola! (afiyet-ola) < ar. āfiyä = zdravlje i tur. ola, optat. 3. lice sing. od olmak = biti; tur. afiyet olmak = zdrav biti - nazdravlje; prijatno (kaže se nekome kad jede) afīōn -óna, afìjūn -úna, m (st. grč.) < tur. afyon < ar. äfyūn < st. grč. oplon - opijum, Dendromecon vigidum Benth, Fan. Papaveraceae - mak (Papaver samniferum) i smola koja se dobija sasijecanjem rzvijenih još zelenih glavica (čahura) maka. ȁf učiniti -im (tur.-bos.) < tur. af < ar. afw = oprost +bos. riječ učiniti - oprostiti; Neka mi a f u č i n e seka Staka i seka Simena što nehotice izlanuh riječ...48 V. afedersum! àga m (tur.) < tur. aga, prvobitno značenje: veliki, stariji; kasnije značenje: gospodin, starješina, zapovjednik, prvak i zvanična civilna i vojna titula. - gazda, dobro stojeći građanin; gospodar, prvak, veleposjednik - naslov svih zapovjednika osmanske plaćene vojske: azap-aga, bešli-aga itd. Dodaje se kao titula iza ličnog imena i spaja se crticom s ličnim imenom: A h m e t -aga, S m a j i l- a g a ili potpuno srašćuje: A h m e t a g a. -gospodin (kao počasna titula za osobe koje ne pripadaju plemstvu i inteligenciji, a dodaje se uz lično ime) V. agabeg, agalari, agaluk, Agan, Aganlija, aginica, agovanje, agovati; zatim: ičaga, kulaga itd. ȁgabeg m (tur.) < tur. agabey (aga-bey) = stariji brat, v. aga i beg - stariji brat (Od ovog je nastalo prezime Agabegović) Agabegović - v. agabeg agalári -árā, m (tur.) < tur. agalar (aga-lar), pl. od aga (v.) - prvaci, age; I odveo triest a g a l a r a49 agàluk m (tur.) < tur. agalik (aga-lik), tur. aga + tur. suf. -lik.
46
Ibidem, 72 Ibidem, 72 48 Ibidem, 72 49 Ibidem, 72 47
~ 136 ~
- titula, dostojanstvo age; gospodstvo, zapovjedništvo; Dao čitluk trijest kuća kmeta, / i a g a l u k trideset nefera; Imam čitluk pet stotin dimova, / I a g a l u k stotinu nefera50 - posjed age, aginska zemlja; manja teritorija organiziran vojnički kao kapetanija; Ja ću ići ka Stambolu gradu, / dvorit cara devet godin’dana, / i iz dvorit devet a g a l u k a51 - vojno-administrativna teritorija u Bosni manja od kapetanije kojom zapovjeda jedan aga Āgan, muško ime (tur.-bos.) < izv. do aga (v.) + bos. nast. -n. - zapovjednik; prvak; veleposjednik; starješina àgar - v. àgr àgda f (ar.) < tur. agda = ukuhani šećer < ar. agīdä = vrsta bombona, koje se prave od ukuhanog, obojenog, šećera < ar. agīd = spojen, vezan (gl. agadä (agd) = spojiti, vezati - ukuhani (ušpinovani) šećer; Za te kolače treba lijepa a g d a (o. g.) Agica, muško ime, bos. hipok. (tur.-bos.) < izv. od Agan (v.) + bos. nast. -ica. - (značenje vidi pod Agan, v.) àginica f (tur.-bos.) < izv. od aga (v.) + bos. nast. -ica. - žena age; gospođa, dama Ago, muško ime, bos. hipok. (tur.-bos.) < izv. od Agan (v.) - (značenje pod Agan, v.) agòvānje n (tur.-bos.) < izv. od aga + bos. nast. -vanje- gospodsko življenje; aginsko gospodovanje agòvāt -áta, m (tur.-ar.) < tur. vulg. agavat, ar. oblik plural ž. roda od aga (v.) - gazde, age; A g o v a t i begovat, gazde i plemići52 agovat i begovat (tur.-ar.) < izv. od aga (v.) i beg (v.) - gospodski stalež, plemići ȁgr, ȁgar, adj. (tur.) < tur. agir, sa značenjima kaou bosanskom jez. (pored drugih značenja) - masivan, jak, težak - dragocijen, skupocijen; Dok eto ti a g a r bedevije, / tankih nogu a malene glave53 - ohol, umišljen V. agrluk ȁgr kahva (tur.) < izv. od agr (v.) i kahva (v.) - jaka kahva, tj. nagusto kuhana, dobro zasuta kahva agr čovjek (tur.-bosan.) < izv. od agr (v.) + bosan. riječ čovjek - umišljen, ohol čovjek agřluk m (tur.) < tur. agirlik (agir-lik) istog značenja kao u bosanskom jeziku; osn. znač. težina, teškoća; tur. agir = težak, jak, itd. + tur. suf -lik. - poklon u novcu ili stvarima koji mladženja pri ženidbi poklanja mladoj; oprema mlade koju dibija od mladoženje kao mehri muadžel (v.), a mehri muadžel spada u 50
Ibidem, 72 Ibidem, 73 52 Ibidem, 73 53 Ibidem, 73 51
~ 137 ~
muslimanske ženidbene običaje; Ne da babo bez a g r l u k a, / bez hiljadu i pet stotin’ žuta dukata54 V. agr àgršak -ška, m (tur.) < tur. agirşak, istog značenja kao u bosanskom jez. - kolutić koji je obično od kosti ili roga a nabije se na gornji dio vretena radi boljeg zamaha pri predenju; Žene po selima odlome po komad okomka, pa metnu na vreteno mjesto a g r š k a.55 Āguš, muško ime, bos. hipok. (tur.-bos.) < izv. od Agan (v.) + bos. nast. -uš. - (značenje pod Agan, v.) âh m (tur.-ar.-perz.) < ovo je interjekcija mnogih jezika. U tur., ar. i perz., āh je uzvik bola, nade, kajanja, ushićenja. U tur. dolazi i kao supst., pa je vjerovatno i u bosanski jezik, kao supst, došlo iz turskog. - želja, čežnja, uzdisanje âh poći na nešto (tur.-bos.) < izv. od âh + bos. riječi poći na nešto - zaželjeti nešto; Â h m i p o đ e na vruć somun (o. go.) àhar m (perz.) < tur. ahir = štala < perz. āhōr = jasle ili tekne u kojem se daje hrana stoci - štala, konjušnica; Kod a h a r a odside đogata; Već ja spavam s momcim pred aharom, pred a h a r o m na slami i sijenu56 - gostinska soba; odvojena prostorija u kući ili avliji za primanje muških lica (muško odjeljenje); Svatovi će na nove a h a r e, / a jenđije na visoku kulu 57; Ahar u ovom značenju naziv ase i ahar-odaja (v.) V. imrahor, predaharluk ahar-odaja (tur.-bosan.) < izv. od ahir odasi = gostinska soba, u bosanskom jeziku tur. riječ odasi ima oblik odaja; Ode Meho u a h a r -o d a j u, / dočeka ga babo u odaji58; Gotovo sve do II sv. rata postojali su u Bosni ahari za doček gostiju. Tako su negdje oko 1930.god. zatvoreni zadnji ahari u Duvnu i to Bašić Mujage i Spahić Munibage.59 àhbāb -ába, m (ar.) < tur. ahbab, ahbap = prijatelj < ar. pl. ahbāb, sing. habīb = prijatelj, milosnik. Arapski pl. upotrijebljen u turskom i bosanskom jez. kao sing. = prijatelj - prijatelj, jaran; On je moj a h b a b (o. g.) V. ahbabina, ahbabluk ahbàbina m (ar.-bos.) < augm. od ahbab (v.) + bos. nast. -ina. - veliki prijatelj, srčani prijatelj; To je prava a h b a b i n a (o. g.) ahbábluk, ahbápluk m (ar.-tur.) < tur. ahbaplik (ahbap-lik), v. ahbab + tur. suf. lik. - prijateljstvo; Njihovom a h b a b l u k u kraja nije imalo (o.g.) àhčija, àhèibaša, àhčikaduna, ahčìiluk, àhčinica - v. aščija, aščibaša itd.
54
Ibidem, 73 Ibidem, 73 56 Ibidem, 74 57 Ibidem, 74 58 Ibidem, 74 59 Ibidem, 74 55
~ 138 ~
ahdnáma f (ar.-perz.) < tur. ahdnme (ahd-name), < ar. ahd = obaveza, jamstvo i perz. nāme = pismo; knjiga, djelo - povelja, politički ugovor áhinjak -njka, m (perz.-bos.) < tur. ahenk < perz. āhenk = sklad, harmonija; svirka, zabava + bos. nast. -njak. - zabava, zabavljanje; Na sve strane džumbus i a h i nj a k (o. g.) ahìret m (ar.) < tur. ahiret < ar. āhirä - onaj svijet, drugi (zagrobni) svijet; Tebi je na a h i r e t u mjesto osigurano60 ahíreten (ar.) < izv. od ahiret (v.) - na onom svijetu áhir-zèman -ána, m (ar.) < tur. ahir zeman < ar. āhir = posljednji i ar. zämān = doba, vrijeme - predkijametsko doba, doba pred smak svijeta; A h i r -zeman ulema61 àhlāk -áka, m (ar.) < tur. ahlâk < ar. pl. ahlāq, sing. huluq, hulq = ćud, narav, karakter, čovječnost. Ar. pl. upotrijebljen u tur. i bosankom jeziku kao sing. - ćud, narav - moral, vaspitanje, lijep odgoj; Njegov a h l a k je za primjer ostalima... (o. g.) V. ahlakli, ahlaksuz, ahlaksuzluk ahlákli, adj. indecl. (ar.-tur-) < tur. ahlákli (ahlaák-li), v. ahlak + tur. suf. -li. - lijepe ćudi, lijepe naravi; lijepo odgojen, vaspitan, lijepog ponašanja; On je a h l a k l i (o. g.) ahláksuz, adj. indecl. (ar.-tur.) < tur. ahlâksiz (ahlâk-siz), v. ahlak + tur. suf. -siz = bez - nevaspitan, nemoralan ; ružne ćudi, pogane naravi; Od a h l a k s u z a čovjeka svi se sklanjaju (o. g.) ahlaksùzluk m (ar.-tur.) < tur. ahlâksizlik (ahlá-siz-lik), v, ahlaksuz + tur. suf. -lik. - nevaspitanost, nemoralnost; Njihov a h l a k s u z l u k je velki (o. g.) àhmak, hakmak, hàkman m (ar.) < tur. ahmak < ar. ahmaq = glup - budala, glupan; Velika a h m a k a, Allahu dragi! (o. g.) V.ahmakast, ahmakluk àhmakast, hakmakast adj adj. ( ar.-bos.) < izv. od ahmak (v.) + bos. nast. -ast. - mutav, po glup, glupast, budalast; On je uvijek bio a h m a k a s t (o. g.) ahmàkluk m (ar.-tur.) < tur. ahmaklik (ahmak-lik), v. ahmak + tur. suf. -lik. - budalaština, glupoština, glupost; A h m a k l u k a nikad nestati neće (o. g.) Ahmāš, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Ahmed (v.) - (značenje pod Ahmed, v.) Āhmed, Āahmet, hipok. Āhmo, Āhmāš, Ahmetaš, Ahmica, Ahmić, muško ime (ar.) < ar. Ahmäd - odveć, veoma pohvaljeni, najpohvaljeniji; Jedno od imena našeg poslanika Muhameda, a. s. kojim je u Kur’anu spomenut u 6. ajetu sure Es-Saff. ahmedíja f (ar.) < tur. ahmediye < ar. ahmädiyyä - čalma, saruk; tanko platno omotano oko fesa ili koje druge kape, koja ima oblik fesa. Ako je čalma od bijelog platna zove se bijela ahmedija, a ako je od platna, po kome su žutim koncem izvezene grane, zove se šarena ahmedija. Bijelu ahmediju 60
Ibidem, 74 Ibidem, 75
61
~ 139 ~
nose hodže i hafizi i ona je hodžinska oznaka, dok je šarena ahmedija hadžijska oznaka, nose je hadžije, a i drugi stariji ljudi sa bradom; A pade mu b’jela a h m e d i j a; Kako je bilo lijepo pogledati na te bijele i šarene ahmedije...62 Ahmètāš, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Ahmed (v.) Àhmica, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Ahmed (v.) Àhmić, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Ahmed (v.) Áhmo, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Ahmed (v.) àhovati adj. (tur.-bos.) < izv. od âh (v.) + bos. nast. -ati. - željeti, glasno priželjkivati, nešto glasno zaželjeti; Ona je spremna uvijek a h o v a t i (o. g.) àhvāl -ála, m (ar.) < tur. ahval < ar. pl. ahwāl, sing. hāl = stanje, okolnost - okolnosti, prilike, stanje, zbivanje, događaji ȁip, ȁjip, ȁjp m (ar.) < tur. ayip < ar. ayb = sramota - sramota; Đoja a j i p svoj pokriva63 - ajptur-sujlemek aìrisati (se), ajìrisati (se), -šem (tur..-bos.) < tur. ayirmak = rastaviti, odvojiti + bos. nast.--isati. - odvojiti (se), rastaviti (se), razlučiti (se); Gdje kadija gotov’ pomahnit’o, pameti se gotov’ a j i r i s’o64 Aiša, Ajíša, Àjša, Ājša, hipok. Ājka, Ājkuna, žensko ime (ar.) < tur. Ayşe < ar. Āišä = živa, (ar. part. akt. f. od ayš = živjeti; život) - živa; postojeća; koja dobro (udobno) živi; Ime jedne od Muhamedovih, a. s. plemenitih žena, koja se isticala oštroumnošću. âj interj. (tur.) < tur. âj!, uzvik čuđenja, iznenađenja, bola, tuge - ah!, uh! (Uzvik melanholičnog ushićenja, kojim počinje svaki stih u mnogim sevdalinkama; A j, kolika je Jahorina planina, a j, /siv je soko preletjeti ne može (sevdal.) àja! àjja! interj. (perz.) < tur. âya < perz. āyā = da li? nije li? e da! možda! - ne! nema ništa od toga!; A j j a! Nema od njeg koristi (o. g.) àjakabija, àjak-kàbija f (tur.bos.) < tur. ayak-kabi = obuća; tur. izft. od ayak = noga i tur. kab = posuda, sud; kutija, futrola, omot itd. + bos. nast. -ja. - obuća; Sve vrste građenske obuće zvahu se u trgovini jednim imenom a j a k a b i j a.65 ajakòlija f (tur.-bos.) < tur. ayakayolu (ayak-yolu), tur. izft. od tur. ayak = noga i tur. yol = put; bukv. znač. nožni put, mjesto gdje se nogama, pješice, ide, fig. zahod + bos. nast. -ja. - nužnik, zahod, wc ajálet m (ar.) < tur. ayalet < tur. äyālä - oblast, pokraina, provincija, nadležno područje valije - Bosna je za osmanske uprave najprije bila ajalet, a 1865. god. postala je vilajet
62
Ibidem, 75 Ibidem, 75 64 Ibidem, 75 65 Ibidem, 76 63
~ 140 ~
àjān -ána, m (ar.) < tur. âyan, sa značenjem kao u bosankom jez. < ar. pl. ayān, sing. ayn = prvak; oko; izvor, vrelo. Arapski pl. upotrijebljen u tur. i bosan. jeziku kao sing. - prvak, odličnik, velikaš, ugledan čovjek; istaknuti predstavnik jedne klase, staleža ili najistaknutijih slojeva građanskog stanovništva; Sve pozovnu bege i a j a n e; ... U vrh stola do topla pendžera, / Sve je sio a j a n do a j a n a 66 àjār -ára m (ar.) < tur. ayar < ar. iyār, sa značenjem kao u bosanskom jeziku. - mjera, stupanj čistoće zlata ili srebra u predmetima izrađenim od zlata i srebra; Odnesi toj prsten na a j a r kujundžiji, a j a r će pokazati od kakvog je zlata; A j a r je ovog prstena 14 karata67 - dotjerivanje sahata da tačno ide, navijanje sahata na tačno vrijeme ajáriti, uajáriti -im (ar.-bosan.) < izv. od àjār (v.) + bosan. dodat. -iti. - dotjerati sahat da tačno ide, naviti sahat da pokazuje tačno vrijeme ajdàmak - v. hajdamak ájet m (ar.) < ar. āyät = Kur’anska rečenica, osn. znač.: znak, oznaka, biljeg - rječenica iz Kur'ana ili manji odlomak iz Kur'ana; Ovaj a j e t...; Tih nekoliko a j e t a... (o. g.) Ājet (Ajetùlāh), muško ime (ar.) < ar. Āyätu-llāh, ar. izft.od āyä(t) i ar. Allāh = Allah, arapska genitivna veza čiji je prvi član imenica ajet = znak, a drugi član Božije vlastito ime = Allah. - Allahov znak, Allahov znak Ājeta, žensko ime (ar.-bos.) < izv. od Ajet, v. + bos. nast. za ž. rod -a. - znak, oznaka, biljeg, âjet (rečenica iz Kur’ana) àjgir m (tur.) < tur. ayqir - ždrijebac, konj koji je pastuh, mlad konj ajgìrača f (tur.-bos.) < izv. od ajgir (v.) + bos. nast. -ača. - mlada kobila ajip - v. ȁip Ājka, žensko ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Aiša, v. Ājkuna, žensko ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Aiša, v. àjkuna f (ar.-bos.) < izv. od bos. imena-hipokoristika Ajkuna. - ljubavnica, draga, voljena djevojka àjlučār -ára, m (tur.-bos.) < izv. od ajlik (v.) + bos. nast. -čar. Bosanski izvedeni oblik od ajluk (v.) prema oblicima mjesečar, nadničar itd. - mjesečar, službenik ili radnik sa mjeseènom platom àjluk i ájluk m (tur.) < tur. aylik (ay-lik), istog značenja kao u bosanskom; tur. ay = mjesec + tur. suf. -lik. - mjesečna plata, zarada, mjesečno novčano primanje; Malehan a j l u k, al velik rahatluk (bošnj. izreka) ajlùkčija, ajlùkdžija m (tur.-bos.) < tur. aylikçi (aylik-çi), v. ajluk + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - službenik ili radnik sa mjesečnom platom ȁjna m (ar.) < tur. ayna < perz. āyine, āyne - ogledalo; Sjaji se kao a j n a (o. g.) 66
Ibidem, 76 Ibidem, 76
67
~ 141 ~
ȁjnbejn, ȁinbein adj. indecl. (ar.-tur.) < tur. ayin beyin olmak = zapanjiti se, preneraziti se, zabezeknuti se < ar. ayn = oko, tur. beyin = mozak i tur. olmak = biti, postati - iznenađen, zapanjen, začuđen, kao izvan sebe, preneražen; Snjega pade Đulićbajraktare, ainbein od ovog svita68 ajnbejn (ainbein) se učiniti (ar.-tur.-bos.) < izv. od ajnbejn (v.) + bos. rječi učiniti se - čudi se, snebivati se; Kad je to čuo a i n b e i n s e u č i n i o... (o. g.) ajnbejn (ainbein) ostati (ar.-tur.-bos.) < izv. od ajnbejn (v.) + bos. rječ ostati - zabezeknuti se, preneraziti se; On a i n b e i n o s t a d e... (o. g.) Ājnija, muško ime (ar-bos.) < tur. Ayni < ar. ayniyy, aynī = pravi nepatvoreni + bos. nast. -ja. - Prâvi, Nepatvoreni, Stvarni, Realni Ajníja i Ājnija, žensko ime (ar-bos.) < tur. Ayniye < ar. ayniyy, aynī = prava, nepatvorena + bos. nast. -ja. - Prâva, Nepatvorena, Stvarna, Realna ȁjptur sàjlemek! interj. (ar.-tur.) < tur. ayiptir söylemek = sramota je govoriti!; tur. ayip (< ar. ayb = sramota) + tur. tir. (dir) = je + tur. söylemek = govoriti - oprosti na izrazu! sramota je govoriti! izvini na izrazu! àjran m (tur.) < ayran - mlaćenica odnosno rijetko kiselo mlijeko dobijeno poslije skidanja masnoće, jogurt koji je razblažen, kefir Àjša - v. Ajiša âj-vâj! hâj-vâj! interj. (tur.) < tur. ây! je uzvik čuđenja, iznenađenja, boli, tuge; Tur. ey-vâh! i ây-vâh! ima isto značenje kao i naše âj-vâj! i hâj-vâj! < tur. hây! i vây (< perz. hāy i wāy! su uzvici koji imaju isto značenje kao ây! - uzvici melanholičnog uzhićenja, koji se vrlo često upotrijebljavaju u bošnjačkim nrodnim lirskim pjesmama, sevdalinkama; Ko se ono brdom šeće, h a j -v a j, / ko li ono bi?; H a j- v a j bolesna ja, / bez svoga dragana (sevdal.) akáid , (ar.) < ar. aqāid, pl. od aqīdä = vjerovanje - nauka o propisima islamskog vjerovanja, propisi islamskog vjerovanja àkča f, àkče -eta n (tur.) < tur. akçe, osn. znač.: bjelkast, tur. ak = bijel + tur. çe. - novčić, para - najstariji turski srebreni novac, kovan prvi put u Turskoj Carevini za sultana Orhana. Težio je 0,965 do 1,1 gr. Vremenom težina je opala. Sredinom 19. vijeka vrijednost joj je utvrđena na 4 akče = 1 dram srebra. V. akče-tahta àkče-tàhta f (tur.-perz.) < tur. izft. akce tahtasi, v. akča i tahta - daska za brojanje novca kod starih trgovaca i kujundžija akibetihàjr adj. indecl. (ar.) < tur. âkibet-ihayir (olan), isktog značenja, bukv. = čovjek s dobrim rezultatom, s dobrim posljedicama, tur.akibe < ar. āqibä = posljedica, rezultat + tur. -i, posv. zamj. za 3. lice sing. + tur. hayr (v.); On je svakako a k i b e t i h a j r (o. g.) - čestit, valjan, na pravom putu Ákif, Áćif, muško ime (ar.) < ar. Ākif = Ustrajni; Neumorni 68
Ibidem, 77
~ 142 ~
- Neumorni, Ustrajni, Prilježan, Odan ákil adj. (ar.)< tur. âkil < ar. āqil, part. akt. od aql = razumjeti, shvatiti - razuman, pametan, umno zreo akìndžije pl. m (tur.-bos.) < tur. akinci, nom, agent. od tur. akin = tok; upad u neprijateljsku zemlju < tur. gl. akmak = teći + bos. nast. -je. - jurišna konjica, navalni konjanici ȁk'l m (ar.) < tur. akil < ar. aql. - pamet, razum, um V. akil, akla, aklaja, akl’li. àklā - v. hàklā ȁklaja - v. haklaja ak'lli adj (ar.-tur.) < tur. akilli (akil-li, v. ak’l + tur. suf. -li. - pametan akmadža - v. atmadža àkrān, àkrām m (ar.) < tur. akran = vršnjak, parac, ravan < ar. pl. aqrān = parci, jednaki (u junaštvu itd.), sing. qirn. Arapski pl. upotrijebljen u tur. i bosanskom jeziku kao sing. - vršnjak, parac, ravan, podjednak (u godinama, časti imetku ili junaštvu); Onda veli sultan Tatara: / moj a k r a n u, ta od Šama šahu!; Ja kakav je vesela mu majka, a k r a m a mu ljepoti nema; Meazalah, ama nisam ja tvoj a k r a n, ti ulema, a ja...69 akrèba f (ar.) < tur. akraba, u značenjima kao i u bosanskom jez. < ar. pl. aqribā, sing. qarīb = bližnji rođak - rodbina, svojta; srodnik, rođak; Sve je to moja a k r e b a (o. g.) V. akrebaluk, karabet akrebáluk m ((ar.-tur.) < tur. akrabalik (akraba-lik), tiječi akreba (v.) dodan tur. suf. -lik. - rodbinstvo, srodstvo; Oni su u a k r e b a l u k u (o. g.) àkrep m (ar.) < tur. akrep, sa značenjima kao u bosanskom jez. < ar. aqräb = škorpion - škorpija, štipavac; Gdje plivju zmije i a k r e p i, na dno ću ga vrći u tamnicu70 - rugoba, nakaza- kazaljka na sahatu koja pokazuje sahate (mala kazaljka) àksī adv. (ar.) < tur. aksi = protivno, naopako; protivan, naopak < ar. aks = protivno, suprotno + ar.-perz. suf. -ī (iyy). - protivno, kontra, naopako àkšam m (tur.-perz.) < tur. akşam i ahşam i perz. ahšām. Podvojena su mišljenja o etimologiji ove riječi. Jedni tvrde da je izvorno tur., a drugi da je perz. - prvi mrak, zalaz sunca; prvi dio večeri neposredno poslije zalaza sunca; Kako a k š a m pade na ledinu71 - četvrti po redu namaz, koji se obavlja po zalasku sunca; Večeraše i a k š a m klanjaše (svedal.)
69
Ibidem, 79 Ibidem, 79 71 Ibidem, 79 70
~ 143 ~
V. akšamčiček, akšamčić, akšamdžija, akšamlija, akšamlučar, akšamlučenje, akšamlučiti, akšamluk, akšam geldi, akšam oldi, akšam hajrola, akšam hajrosum, akšam-pazari. àkšamčiček, m (tur.) < tur. akşamçiçegi (akşam-çiçegi) = akšamski cvijet, tur. izft. od akšam (v.) i čiček (v.) - akšamski cvijet odnosno noćurak (Maribilis jalapa) ȁkšamčić, àkšam-cvijet (tur.-bos.) < izv. od akšamè (v.) + bos. nast. -čić i bos. riječ cvijet. - noćurak, akšamski cvijet (Maribilis jalapa) akšàmdžija m (tur.-bos.) < tur. akşamci (akşam-ci), od akšam (v.) + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - onaj koji akšamluk (v.) provodi, akšamlučar; On je velki a k š a m dž i j a (o. g.) àkšam gèldi (tur.) < tur. akşam geldi = dođe akšam, v. akšam + tur. geldi, perf. 3. lice sing. od gelmek = doći - dođe akšam, pade mrak; A k š a m g e l d i, mrak na zemlju pade (svdal.) àkšam hàjrōlā, (tur.-ar.) < tur. akşam hayrola! = neka je dobra(srećna) večer, izv. od akšam (v.) i hajir (v.) i tur. ola! optat. 3. lice sing. od olmak = biti - dobro veče! srećno veče! (pozdrav) àkšam hàjrōsum! (tur-ar.-bos.) < tur. akşam hayirolsun! = neka ti bude dobra (srećna) večer! izv. od akšam (v.) hajir (v.) i tur. olsun! imp. 3. lice sing. od olmak = biti. Od tur. akşam hayirolsun! u bosanskom jeziku dobijeno je akšam hajrosum tako što je izbačen glas -l-, a glas -n- zamjenjen glasom -m- dobar veče! srećno veče! (pozdrav) akšàmlija m (tur.-bos.) < tur. akşamli (akşam-li), od akšam (v.) i tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - onaj koji akšamluk provodi; To je pravi a k š a m l i j a (o. g.) akšàmlučār m (tur.- bos) < izv. od akšamuluk (v.) + bos. nast. -čar. - onaj koji akšamluči, koji provodi akšamluk; On je a k š a m l u č a r... (o. g.) akšàmlučenje m (tur.-bosan.) < izv. od akšamluk (v.) + bos. nast. -enje. - provođenje akšamluka; Takvo a k š a m l u č e n j e nije se često dešavalo (o. g.) akšàmlučiti -īm (tur..-bos.) < izv. od akšamluk (v.) + bos. nast. -iti- provoditi akšamluk; Hoće mo li a k š a m l u č i t i (o. g.) akšàmluk m (tur.) < tur. akşam (akşam-lik), od akšam(v.) + tur. suf. -lik. - povečernja sjedeljka i razgovor prijatelja; Je l’ti žao Banjaluke? / Banjalučkih teferiča, / Na Vrbasu a k š a m l u k a (sevdal.) àkšam òldi (tur.) < tur. akşam oldu = nastade (bî) akšam, od akšam (v.) + tur. oldu, perf. 3. lice sing. od olmak = biti - nastade akšam, bî akšam, počinje mrak; A k š a m o l di, ja u L’jevno siđoh72 àkšam-pazàri indec. (tur.-perz.) < tur. akşam pazari, izft. od akšam (v.) i pazar (v.) = kupoprodaja u akšam, u prvi sumrak - u sami akšam, u kasno doba dana; pazar u nevrijeme (prodaja ili kupovina, figurativno: dogovor, nagodba u nevrijeme. ȁl indec. adj. (perz.) < tur. al < perz. āl, istog značenja - rumen, ružičast, otvoreno crven
72
Ibidem, 80
~ 144 ~
V. alali, alast, alat, alatast, alatuša, al-baber, al-bašča, al-biniš, al-burundžuk, alčador, al-čoha, al-ćereće, alen, al-fes, alica, aligrah, al-katmer, ali-grah, al-mak, arliti se, al-duvak. âla adj. (ar.) < tur. âla = dobar, vrlo dobar < ar. alā, elat. od āl (ālin) = visok, uzvišen - dobar, školska ocjena 3 àla indec. adj. (tur.) < tur. ala, istog značenja kao u bosanskom jez. - pjegav, šaren, višebojan alabàdžakast adj. (tur.-bos.) < tur. alabacak (ala-bacak) = putonog, po nogama pjegav konj, v. ala i badžak + bos. nast. -ast- putonogast, pjegavih nogu, sa šarama po nogama, pjegave glave, šarene glave (naprimjer:konj) alabàhtuna! (ar.-pers.) < tur. bahtina = na sreću!, od baht (v.) + tur. posv. zamjenica u dativu -ina. Prefiks ala biće da je od ar. prepoz. alā = na - na sreću!; Idem vala pa a l a b a h t u n a (o. g.) alabàšakast, adj. (tur.-bosn.) < tur. alabaş (ala-baş) = šarenoglav, pjegav po glavi (konj) + bosan. nast. -kast. - konj sa šarenom, pjegavom glavom, konj sa šarama po nogama, putalj; Za njim Pločić Bećir na alatu, / na alatu a l a b a š a k a s t u 73 Alàdža f (tur.-perz.) < tur. alaca (ala-ca) = šaren, šarenkast, tur. ala (v. àla) + tur. suf. -ca (< perz. -ca). Suf. -ca dodan pridjevu koji označava boju, odgovara našem nastavku -kast. - ime čuvene džamije u Foči koju su miniranjem porušili srpski fašisti pri agresiji na BiH 1992.god. alàdža f (tur.-perz.) < tur. alaca, alaca kumaş = šareno platno - vrsta šarene basme (platna) sa uzdužnim prugama (uvozila se sa Istoka, naročito iz Sirije (Šama). Zvala se još i ćitabija (v.) - anterija od aladže skrojena - strizica (odrezak od basme (platna) V. aladži, šamaladža àladžak m (tur.) < tur. alacak, u istom značenju kao u bosanskom jez., (fut. 3 lice sing. od almak = uzeti, primiti) - potraživanje od dužnika; ono što se ima primiti alàdži indecl. adj. (tur.) -perz.) < izv. od aladža (v.) - šaren, šarenkast; U ! moje a l a d ž i gaće, što li ću ja bez vas74 alafrànga adv. (franc.) < tur. alafranga < franc. à la = kao, po, na (način) i tur. Frenk Firenk = Evropljanin < franc. Franac = Franak - evropski način, po evropski, na evropski način alafrànga sahat (franc.-bos.) < izv. od alafranga (v.) + bos. riječ sahat - sahat kojni pokazuje srednjeevropsko vrijeme alafrànga odijelo (franc.-bos.) < izved. od alafranga (v.) + bos. riječ odijelo - evropsko odijelo Āllāh, Aláha i Àllah, Àllāha m (ar.) < tur. Allah < ar. Allāh. U ar. jeziku ilāh znači Allah, a sa određenim članom al: Allāh je vlastito ime Allah 73
Ibidem, 81 Ibidem, 82
74
~ 145 ~
- Allah V. alahala, Allah aškuna, Allah belasuni versun, alah bilur, Allah bir, alahćerim, alahemanet, Allh hifzejle, alahičun, Allah rabum, Allah rahmetejle, alah selamet, alahualem, Allahu ekber, alahunemrile, alahversun, bilahi, inšalah, jalah, mašalah, rabum Allah, talahi, valahi. ȁla-hȁla! (hȁla-hȁla!) interj. (ar.-) < tur. Allah, Allah! < ar. Allāh, Allāh! - Allahu! Allahu!; A l a -h a l a zametnu se kavga; Dok mi jutro osvanu četvrto, / h a l a , h a l a čuda velikoga75 Àllah aškuna! interj. (ar.-tur.) < tur. Allah aşkuna! izft. (u 3. licu dativa) od Allah i ašk (v.) - za Božiju ljubav! za Allahov hatar! Allah belásuni vèrsun! ar.-tur.) < tur. Allah belâsini versin! < ar. Allāh +tur. belâ (v. belaj) sa tur. posv. suf. -si i tu. akuz. nastavkom -ni + tur. versin, imp. 3. lice sing. od vermek = dati - da mu Allah da belaj na vrat! (proklinjanje) alàhbilur! Alàhbirum! interj. (ar.-tur.) < Allah bilir = Allah zna, od ar. Allāh i tur. bilir, imperf. 3. lice sing. od bilmek = znati - vijerovatno! sva je prilika! Allah zna!, ko će znati! Àllah bȉr! (ar.-tur.) < tur. Allah bir, od ar. Allāh i tur. bir = jedan - kao što je Allah jedan! vrsta zakletve; A l l a h b i r, tako je (o. g.) alačèrīm! Allahkèrīm! interj. (ar.) < tur. Allah kerim! istog značenja kao u bosanskom jeziku, osn. znač.: Allah je pčemenit, ar. kärīm = plemenit - šta Allah da! daće Allah! (riječi utjehe) alahemánet, alahemánetōlā! (ar.-tur.) < tur. Allaha emanet ola! = Allahu te preporučujem! Allahu te povjeravam!, v. Allah i emenet + ola, aptat. 3. lice sing. od olmak = biti - Allahu na amanet! zbogom! sa Allahom! s Allahom! (pozdrav pri odlasku) Àllah hìfzejle! interj. (ar.-tur.) < Allah hifeyleye! = da Allah sačuva, tur. hifzeyleye, optat 3. lice sing. od hifzeylemek (hifz eylemek) = sačuvati (tur. hifz < ar. hifz = čuvati i tur. eylemek = učiniti - Allahu sačuvaj! da Allah sačuva! alahíčun! Allah-icun: interj. (ar.-tur.) < tur. Allah için = radi Allaha, tur. için je postpoz. (vulg. içun) = radi, za zbog - Allaha radi! za Božiju ljubav! ( obično prosjaci ovo uzvikuju moleći milostinju) alahmubárečōlā, Allah mubárečōlā! (ar.-tur.) < izv. od Allah i mubarećola (v.) - neka je srečno! srečno! čestitam!; Eh, a l a h m u b a r e ć o l a! Neka mu bude sretno i hairli76 Allah rȁbum! interj. (ar.-tur.) < tur. Allah rabbim = Allahu, Gospode moj! tur. Rabb (< ar. Rabb = Gospod, Allah) sa tur. posv. zamjenicom -im = moj - Allahu! Gospode! Allahu daj! Allah ràhmetejle! Allah ràhmetile! interj. (ar.tur.) < tur. Allah rahmeteyleye! = neka se Allah smiluje, tur. rahmeteyleye, optat. 3. lice sing. od rahmeteylemek (rahmet eylemek) = smilovati se (ar. rahmä = milost, tur. eylemek = učiniti.
75
Ibidem, 82 Ibidem, 83
76
~ 146 ~
- Allahu smiluj mu se! obdario ga Allah svojom milošću!; Neka ginu, a l a h r a h m e t i l e!77 allahselámet! interj. (ar.) < tir. < skraćeno do tur. Allah selâmet versin! = neka mu Allah da spas, ar. sälāmä = spas, tur. versin, imp. 3. lice sing. od vermek = dati - da ti je Allah na pomoći! (dobra želja upućena živoj osobi poput one "Allah rahmetejle" koja se upućuje mrtvima) - nekad se ovako kaže za čovjeka koji je "na svoju ruku" tj. čudne naravi i neuredna života ili se uopšte ovo kaže iz sažaljenja prema nekome; Kakav je ono čovjek, a l a h s e l a m e t! (o. g.) allahuálem (ar.)< ar Allāh-u-aläm = Allah je znaniji, Allah bolje zna, ar. alem, elat. od alīm = zanani, koji zna - Allah zna, sva je prilika, vjerovatno Allahu-ekber (ar.) < ar. Allāh-u-äkbär, ar. äkbär, elat. od käbīr = velik - Allah je velik, Allah je najveći (prve riječi ezana) - izgovara se i kao riječi čuđenja ili ushićenja allahunèmrīle (ar.-tur.) < tur. Allahin-emrile, tur. izft. od Alah (v.) i emr (v.) + tur. postpoz. -ile = sa. - po Božijoj odredbi, po Božijoj zapovjedi, Allah naredi, Allah dade; Sa ovim riječima počinje islamsko vjenčanje: A l a h u n e m r i l e, primi li ti Hasane prisutnu Fatimu za svoju ženu...; Bolesniku nešto prouči i, a l a h u n e m r i l e, odmah bolesnik ozdravi; U pripovjetci: On nešta izgovori i, a l a h u n e m r il e, ona se životinja pretvori u najljepšu djevojku78 alahvèrsun! interj. (ar.-tur.) < tur. Allah versin, imp. 3. lice sing. od vermek = dati. - Allah dao! dao Allah, da Allah da! - kao kletva: Allahversun, vrat slomio! àlaj -a i àlāj, alája m (grč.) < tur. alay, sa značenjem kao u bosanskom jez. < grč. elagion = vojni odred, vojna služba - masa, mnoštvo, svijetina, gomila svijeta; Sve izlaze na a l a j e...79 - svečana povorka, svečanost, parada, pompa; Dok opazi a l a j i vezire, gdje polaze od carskih saraja, koji prate cara u džamiju80 - puk vojske čiji je komadant "miralaj" - pukovnik V. alaj-bajrak, alajbeg, alajli, alaj-muftija, alaj-top, miralaj. àlāj-bàjrak, alajbàjrak m (tur..)
Ibidem, 83 Ibidem, 83 79 Ibidem, 83 80 Ibidem, 84 81 Ibidem, 84 78
~ 147 ~
- imovina bez gospodara, nešto što svako može uzimati i koristiti se njime; Šta ste navalili pa raznosite, nije ovo a l a j b e g o v a s l a m a (o. g.) V. alajbeg àlājbegovica f ((tur.-bos.) < izv. od alajbeg + bos. nast. -ovica. - žena od alajbega V. alajbeg alájli bàjrak m (tur.) < tur. alayli bayrak, istog značenja kao u bosanskom jez.; tur. alay (v. alaj) + tur. suf. -li. - svečani bajrak, paradni bajrak; Razviše se a l a j l i bajraci82 àlāj-mùftija m (tur.-ar) < tur. alay müftüsü (vulg. alay müftisi), izft. od alaj (v.) i muftija (v.) - vojni muftija àlaāj-tȍp m (tur.) < tur. alay topu, istog značenja kao u bosanskom jeziku, tur. izft. od alaj (v.) i top (v.) - top iz kojeg se ispaljuje u čast nekog zvaničnog praznika ili prilikom kakvog slavlja aláka f (ar.) < tur. alâka < ar. alāqa - odnos, veza alàkati (neprav.) - v. halakati aláknuti (neprav.) - v. hálaknuti Alājbeg, muško ime (tur.) < tur. alaybeyi (alay-beyi) = beg alaja, izft. od alaj, v. i beg, v.
- Zapovjednik alàli adj. indecl. (perz.-tur.-bos.) < bosan. izvedenica od tur. ȁl = crven i tur. adj. suf -li, pošto ovaj oblik ne postoji u tur. jeziku. U tur. jeziku na pridjev al = crven i na ala = šaren, pjegav, ne može doći adj. suf. -li. - ružičast, crvenkast; Još na Alki a l a l i pašmage83 Alàman, Alèman (njem.) < tur. Alaman, Alman < st. njem. Alamannen, Alemannen, naziv za stanovnike Njemačke. - Nijemac V. alamanka alàmānka f (tur.-bos.) < izv. od Alaman (v.) + bos. nast. -ka. - sablja njemačke izrade, njemačka sablja; Pokraj njeg a leži a l a m a n k a84 àlāme (àllāme) indecl. m (ar.) < tur. allâme < ar. allāmä - svestrano obrazovan čovjek, veliki učenjak alámet m (ar.) < tur. alâmet < ar. alāmä - znak, predznak, simptom; Pred kijamet svaki a l a m e t (bošnj. izreka) alàpača (ar.-bos.) < bosanska izvedenica od alakati (v.). Kod riječi alapača glas -kzamijenjen sa -p- brbljivica, brbljiva žena; alapačo jedna! prava si a l a p a č a! (o. g.) ȁlast adj. (tur.-bosan.) < izv. od tur. al + bosan nast. -ast. -ružičast, crvenkast alàša f (tur.) < tur. alaşa = hrbat, leđa, tovarno kljuse 82
Ibidem, 84 Ibidem, 85 84 Ibidem, 85 83
~ 148 ~
konji pušteni na slobodnu ispašu (obično tokom ljeta), konji u čoporu - figurtivno: rulja, ološ - "alašinje"; Što zna a l a š a što je paša85 ȁlat, àlata m (perz.-tur.) < tur. al-at, od ȁl (v.) i ȁt (v.) - konj koji je crvenkaste dlake, riđasti konj, riđan àlāt - v. hàlāt - V. alatast, alatuša ȁlat - v. hàlāt ȁlatast dj. (tur.-bos.) < izv. od alat + bos. nast. -ast. - crvenkast, riđe boje, riđan (konj); Njegov a l a t a s t i pastuh... (o. g.) alatùrka adv. (fran.) < tur. alaturka < franc. à la = kao, po, na (način) i franc. turc = turski. - na turski način, po turski alatùrka sahat (franc.-bos.) < izv. od alaturka (v.) + bos. riječ sahat - tursko računanje vremena u kojem je zalaz sunca 12 sahata alatùrka odijelo (franc.-bos.) < izv. od alaturka (v.) + bos. riječ odijelo - istočnjačko, tursko odijelo alatùrka sjesti (franc.-bos.) < izv. od alaturka (v.) + bos. riječ sjesti - sjesti previjajući noge ispod tijela alàtuša f (tur.-bos.) < izv. od alat (v.) + bos. nast. -uša. - kobila riđasto-crvenkaste boje, alatasta kobila albáber, ȁl-báber, ȁl-biber, báber (tur.-bos.) < tur. al = crven i tur. büber (v. biber). Oblik báber (umijesto biber) može bita da je prema perz. bābārī = biber (< grč. péperi). Tur. glas -ü- zamjenjen je bos. glas -a- crveni karnfil, đurđica ( Convallaria majalis L.); Ako ti nikne a l-b a b e r, / išti me, dragi, u babe86 V. albaberi, albaberija. albābèrī indecl. adj. (ar.-perz.-bos.) < izv. od albaber (v.) + ar.-perz. adj. suf. -ī (iyy). - crvene boje kao krv, sasvim jasno crvene boje albābèrija f (ar.-perz.-bos.) < izv. od albaberi (v.) + bos. nast. -ja. - šal crvene boje po kome sucrno vezeni cvijetovi ili grančice; služio je kao pâs, a i za zamotavanje oko kape ȁl bâšča, ȁlbāšča f (perz.) < tur. al bahçe, v. komponente pod ȁl i bȁšča. - bašča sa puno crvenog cvijeća; Otišla je u a l- b a š č u... (sevdal.) ȁl-bìnjiš, ȁl-binjiš m (perz.-tur.) < tur. al biniş, v. al i binjiš - crveni ogrtač, crveni binjiš; Mordolama a l b i nj i š a pita...87 ȁl burùndžuk (perz.-tur.) < izv. od ȁl (v.) i burundžuk (v.) - crveni burundžuk, svilena prozirna tkanina; Pošalji meni duše u pamuku, / bijelo lice u a l- b u r u n dž u k u88 àlčačina, àlčakčina m (tur.-bos.) < aug. od alčak (v.) + bos. nast. -čina. - veliki bahsuz, veliki šaljivčina ȁl čàdor m ( perz.) < tur. al çadir, v. ȁl i čador 85
Ibidem, 85 Ibidem, 86 87 Ibidem, 86 88 Ibidem, 86 86
~ 149 ~
- crveni šator; Na polju se al- č a d o r vijaše89 àlčak m (tur.) < tur. alçak = nizak, niska stasa, fig. propalica, nitkov, prostak, strašivac itd. - nevaljalac, mangup, prefiganac, vragoljan i kao adj. àlčak i àlčakast = vragoljast V. alčakluk àlčakast adj. (tur.-bos.) < izv. od alčak (v.) + bos. nast. -ast. - vragoljast, šeretast, đavolast alčàkluk m (tur.) < tur. alçaklik - mangupluk, vragolanluk; nevaljalstvo, mangupluk, varanje; A l č a k l u k o m vi ste došli, da nam Misir srušite90 ȁl čȁtkija, ȁlčatkija f (perz.-tur.-bos.) < tur. al çatki, v. ȁl i čatkija + bos. nast. -ja. - crveni veo, crvena čatkija; A l č a t k i j u sa glave bacila91 àlčija f (tur.-bos.) < tur. alçi + bos. nast. -ja. - gips àl èòha f (perz.) < tur. al çoha, v. ȁl i čoha - crvena čoha; Na dolami troje toke zlatne, / A na noge al-čohe čakšire92 ȁl ćerèće m (perz.-tur.) < tur. al kereke, al kerake =crveni ogrtač, v. ȁl i ćereće - crvena kabanica, crveni ogrtač; Štono junak u prvom alaju, / na alatu u a l -ć e r e ć e t u; Ono ti je Zirević Alaga, / na alatu u a l ć e r e ć e t u 93 aldùmaš, àldumāšče -eta, n (tur.) < tur. aldim akçesi, izft. od tur. aldim, perf. 1. lice sing. od almak = uzeti, kupiti (ovdje uzeto fig. kao supst.) i akče (v.), pa do toga: aldumakče i potom, radi eufonije, aldumašče, kao što je slučak kod riječi džepašče (v.) - napojnica, bakšiš, čašćenje koje čini kupac nakon kupovine na pazaru àl dùvak m (perz.-tur.) < tur. al duvak, v. ȁl i duvak. - crveni duvak, crvena koprena; Al’ se vila iz oblaka svila, / Đevojki se pod a l -d u v a k svila94 Ale (Ālečko, Aljo, Āljuš) muško ime, bos. hipok. od Ālija (ar.-bos.) < ar. Aliyy (Alī) - (značenje pod Alija) Ālečko (Ale, Aljo, Āljuš) muško ime, bos. hipok. od Ālija (ar.-bos.) < ar. Aliyy (Alī) - (značenje pod Alija) àleć sèlam - v. alejk selam àlejć selam - v. alejk selam alejhiláne -eta, alejhillánet n (ar.) < tur. aleyhillâne < ar. aläyh-i-llanä = neka je proklet! proklet bio! - đavo, šejtan Alèjhiselām m (ar.) < ar. aläyh-i-ssälām = neka je blagoslovljen! ar. aläyhi = na njeg i ar. sälām, v. selam.
89
Ibidem, 86 Ibidem, 86 91 Ibidem, 86 92 Ibidem, 87 93 Ibidem, 87 94 Ibidem, 87 90
~ 150 ~
- "neka je blagosloven " epitet koji se izgovara i piše uz ime svakog vjerovjesnika, pejgambera a ako se izgovara bez imena onda ima značenje imena za Muhameda a.s. àlejk sèlām! àlejć sèlām! àleć sèlām! (ar.) < ar. aläyk-ä-ssälām = tebi neka je selam, i ja tebi upućujem pozdrav ; v. selam i alejk. - tebi neka je selam, i ja tebi upućujem selam (odgovor, otpozdrav, na pozdrav "selam alejk"); Ja joj nazvah selam alejk lijepa djevojko, / Ona meni a l j e k s e l a m dao mi te Allah (sevdal.); A l e j ć se l a m, serhatlija mladi; A l e ć s e l a m, serdar-aga Mujo95 alèjkumu sèlām! alejćumu selam! (ar.) < ar. aläykum-u-ssälam = vama neka je selam, i ja vama upućujem selam - vama neka je selam, i ja vama upučujem selam (odgovor, odpozdrav, na pozdrav "selam alejkum") álem m (ar.) < tur. alem, sa istim značenjem kao u bosanskom jez. (pored drugih značenja) < ar. aläm = znak, simbol; zastava; vlastito ime - polumjesec sa 3-4 kugle ispod njega na vrhu munare. Alem je izrađen od bakra, a potom kalaisan ili pozlaćen. Mjesto polumjeseca često stoji ukras kruškastog oblika unutar kojeg je božije ime ar. Allāh; Puhnu vjetar s visokih planina, / i odnese a l e m sa munare96 álem m (ar.) < tur. âlem < ar. āläm = svijet - svijet, dun’jaluk àlem i álem m (ar.) < tur. alem = znak, zastav, vrh munara itd. < ar. aläm = znak, simbol; zastava; prvak; vlastito ime - dijamant, dragi kamen; Na jabuci a l e m dragi kamen97 Alèmdar, muško ime (ar.-perz.) < tur. Alemdar, ar. aläm = bjrak i perz. dār, prez. osnova od dāšten = imati, držati. - Bajraktar, Zastavnik alèmperka f (ar.-bos.) < izv. od àlem (v.) i bos. riječi pèrka. - ptica sa krilima od dijamanata ( u predanjima); Kad bijaše pred večer, proleti ispred Lovića tica a l e m p e r k a, u koje alemovo perje bješe... sva se okolina od perja joj rasvijetli...98 ȁlen, ȁlev adj. (perz.-bos.) < izv. od ȁl (v.) + bos. nast. -en ili -ev. - crven, jasno crven, otvoreno crvene boje; Nosi dva vlasa vune, jedan bijele a drugi a l e n e boje99 àleva paprika (perz.-bos.) izv. od ȁl (v.) + bos. nast. -eva i bosan. riječ paprika. - crvena paprika ȁl fȅs m (perz.-ar.) < izv. od ȁl (v.) i fes (v.) - crveni fes; Zbaci s glave a l-f e s kapu malu100 àlica f (perz.-bos.) < iv. od ȁl (v.) + bos. nast. -ica.
95
Ibidem, 87 Ibidem, 87 97 Ibidem, 88 98 Ibidem, 88 99 Ibidem, 88 100 Ibidem, 88 96
~ 151 ~
- vrsta krupne trešnje otvoreno crvene boje, rana trešnja, Prunus avium L.; Ašlama, a l i c a, još malo pa nestade!101 - crvena boja kojom se zabojava neki slatki napitak (šerbe i dr.) alìdđžija m (tur.-bos.) < tur. alici, part. a. od almak = uzeti, primiti, kupiti + bos. nast. -ja. - mušterija, prosac; Još šezdeset dođe a l i d ž i j a, / a l i d ž i j a sestre Bajagića102 Āliđun m (ar.-tur.) < tur. Aligünü (Ali-günü) = Alijin dan, izft. od Alija (v.) i tur. gün = dan - dan kojeg Bošnjaci nazivaju " Aliđun" a hrišćani "Ilindan" - 02.avgust; Razbolje se Mejruša djevojka, / bol boluje do A l i đ u n a -dana103 Alifakovac -vca m (ar.-tur.-bos.) < izv. od Ali, Alija +tur. ufak = mali (mali Alija) + bos. nast. -ovac. - ime jedne mahale u Sarajevu àligrah m (perz.-bos.) < izv. od ȁl (v.) + bos. riječ grah. - crveni grašak, bob (Phaseolus coccineus L.) Ālija (hipok. Ale, Ālečko, Aljo, Āljuš) muško ime (ar.-bos.) < ar. Aliyy (Alī) + bos. nast. -ja. - Uzvišeni, Moćni, Otmjeni, Prvorazredni, Izvrstni, Odlični, Plemeniti, Visoki; Ime četvrtog halife, sina Ebu Talibovog, Muhamedovog a. s. amidže, supruga Muhamedove, a. s. kćerke h. Fatime, oca muškog dijela Poslanikova potomstva, h. Hasana i h. Husejna. Alíja i Âlija, žensko ime (ar.-bos.) < promjenom akcenta došlo se do ženskog imena od muškog Ālija (v.) prema ar. Āliyä, odnosno Aliyyä. Kada se uz ovo ime doda titula hanuma (gospođa), onda se na kraju imena naše -a- zamjenjuje sa ar. -e(oznaka za f.), te se kaže: Alí-jehānuma, Âlije-hanuma. - Visoka, Prvorazredna, Izvrsna, Odlična, Plemenita alijul’ālā, alijjul’-ālā indecl. adj. (ar.) < tur. aliyyülâlâ < ar. aliyyu-l-alā, superlativ od āl (ālin) = velik, uzvišen - odličan (školska ocjena u medresi, medktebu i sl.) álim m (ar.) < tur. âlim < ar. ālim, part. a. od ilm = znati - učen čovjek; vjerski naučenjak; A l i m a ga do Stambola nema 104 V. ulema alìškin, alìškan adj. (tur.) < tur. alişkan < alişmak = naviknuti se, priučiti se, naučiti se - naučen, naviknut, koji umije; Hoće mo li ašikovat’ dragi? / Kako ćemo, kad a l i š k a n n’jesmo105 alȁšma f (tur.) < tur. alişma, nom action. od alişmak = naviknuti se, priučiti se, naučiti se - učenje, upućivanje, navikavanje, učenje u nečemu
101
Ibidem, 88 Ibidem, 88 103 Ibidem, 88 104 Ibidem, 89 105 Ibidem, 89 102
~ 152 ~
alìštisati -išem (tur.-bos.) < tur. alişmak, istog značenja kao u bosanskom jez. + bos. nast. -tisati. - naviknuti se, priučiti se, obiknuti se, svještiti àliš-vèriš -a i àliš-vèriš -íša m (tur.) < tur. alişveriş (aliş-veriş), nom. action. od almak = uzeti, kupiti i vermek = dati, prodati - kupoprodaja, trgovanje; Sa svojim jedi i pij, / a a l i š v e r i š ne čini (bošnjačka poslov.) - figurativno: potajno dogovaranje, šurovanje ȁl-katmer m (perz.) < izv. od ȁl (v.) i katmer (v.) - karanfil, crveni karanfil, crveni klinčić (Diantuhus caryophylllus L); A po bašči svaka cvijeća, / i a l k a t m e r i rumene ruže106 alkèrmes m (ar.-sanskrt.) < ar. al-qirmiz, v. kompon. pod àl (arap. određeni član) i kȑmez. - boja kojom se zabojavaju slatkiši, likeri i sl. (Phytolaca decandra) àl-kòrān, àl-kùrān -ána (alkòrān, alkùrān) m (ar.) < ar. äl-qur’ān, v. àl i Kur’an. - Kur’an; Zaklinjem te postom ramazanom, / i sa tvojom knjigaom a l k or a n o m107 ȁlma f (tur.) < tur. alma i elma = jabuka - jabuka; Sadih a l m u nasred atmejdana, / Gledah dragu devet godin’ dana...(sevdal.) V. alma-ćurak àlma-ćùrak -rka m (tur.) < tur. elma kürk, v. komp. pod alma i ćurak - bunda od lisičijeg krzna àlmadi indecl. (tur.) < tur. almadi, neg. oblik perf. 3. lice sing. od almak = uzeti - ne uze, nije uzeo, -la; Fesić verdi, a l m a d i aman108 ȁl-mȁk m (perz.-bosan.) < izv. od ȁl (v.) + bosan. riječ mak. - pitomi mak (Papaver somniferum L.) àlmās, èlmās ása i àlmāz, èlmāz -áza m (grč.) < tur. almas < ar. älmās = dijamant < grč. ásamas. - dijamant, dragi kamen V. almásī, almasija, almasli. Ālmās i Elmās, muško ime (tur-ar.-grč.) < tur. elmas < ar. älmās = dijamant < grč. ásamas - Dijamant, Drgagi kamen Almása (hipok. Mása) žensko ime (tur-ar.-grč.) < tur. elmas < ar. älmās = dijamant < grč. ásamas - Dijamant, Drgagi kamen àlmās (àlmāz) kàmen (grč.-bos.) < izv. od àlmās (v.) + bos. riječ kamen - dragi kamen; Upleteni a l m a s kamenovi; U zub’ma im a l m a s kamenovi109 àlmās (àlmāz) grána (grč.-bos.) < izv. od àlmās (v.) + bos. riječ grana. - zlatna grana (ženski nakit, broš) ukrašena dijamantima; Almaz grana momèe iz dućana110 106
Ibidem, 89 Ibidem, 89 108 Ibidem, 90 109 Ibidem, 90 107
~ 153 ~
àlmās (àlmaz, èlmās, èlmāz) prsten (grč.-bos.) < izv. od àlmas (v.) + bos. riječ prsten - prsten sa dragim kamenom; A od tvojih a l m a s prstenova...; Hajd donesi e l m a z prstenove111 almási adj. (grč.-ar.) < tur. elmasi, v. almas + ar.-perz. suf. ī (iyy) - blijedo, ružičaste boje; Šamije različitih boja: kupusi, a l m a s i, turundži...112 almasíja f (grč.-ar.) < tur. elmasiye, v. almas + ar. adj. suf za ž. rod -iyye. - vrsta slatkog jela koja se pravi od želatina i šećera almásli indecl. adj. (grč.-tur.) < tur. elmasli, v. almas + tur. suf. -li. - dijamantno, ukrašen dragim kamenom almásli prsten (grč.-tur.-bos.) < izv. od almasli (v.) + bos. riječ prsten - prsten ukrašen dragim kamenom almásli grana (grč.-tur.-bos.) < izv. od almasli (v.) + bos. riječ grana. - zlatna grana (ženski nakit, broš) ukršen dijamantima almásli đerdan, oglica, belenzuka itd. (grč.-tur.-bos.) < izv od almásli +neka od bos. riječi: đerdan, ogrlica ... - đerdan ukrašen dragim kamenom alòvit, arlòvit, arlòvija, arlòvijast, àlovan - v. halovit, harlovit, harlovija, harlovijast, halovan, kalovit àlti indecl. num. (tur.) < tur. alti - šest, broj 6 V. altiluk, altiparmak, altipatlak. altìluk m (tur.) < tur. altilik (alti-lik) sa značenjima kao u bosanskom jez.; tur. alti = šest + tur. suf. -lik - šestak, predmet u vrijednosti 6 dinara ili u tešini 6 kg., komad platna od 6 aršina; šestogodišnje živinče itd. - stari srebreni turski novac od šest groša; Davor, doro, davor dobro moje! / Kad je zorca po a l t i l u k bila, / a tebi je izobila bila113 altipàrmak m (tur.) < tur. alti parmak = šest prsta, v. alti i parmak - šesto; čovjek koji je sa šest prsta na ruci (Odavdje prezime Altiparmaković) Altipàrmaković - v. altiparmak altipàtlak m (tur.-bos.) tur. altipatlar (alti-patlar) = šestopuc-revolver, tur. alti = šest i tur. patlar, part. imp. od patlamak = pucati. Tur. -ar-, na kraju riječi, zamijenjeno sa bos. imeničnim nastavkom -ak. - revolver za šest metaka; ...a kesa danas gore ubija nego ikakav a l t i p a t l a k114 altmiš indecl. num. (tur.) < tur. altmiş - šesdeset, broj 60; Nije još navršio a l t m i š - tj. nema još šezdeset godina života - (o. g.) àltun i àltin m (tur.) < tur. altin, vulg. altun - zlato, zlatni novac, dukati; Čelo joj je a l t u n hamajlija115 110
Ibidem, 90 Ibidem, 90 112 Ibidem, 90 113 Ibidem, 90 114 Ibidem, 91 115 Ibidem, 91 111
~ 154 ~
V. altumbaš, altúnī, altun-oluk, altun-top. àltunbaš i altùnbāš -áša m (tur.) < tur. alinbaş (altin-baş) = mletački terijak, testa d’oro. Osn. znač. zlatne glave, zlatnoglav. V. kompar. pod altun i baš. - sredstvo za odstranjivanje dlaka s kože; žuti arsenov blistavac, auripigment, koji se pomiješan sa malo kreča, upotrebljav kaosredstvo za odstranjivanje dlaka sa kože. I sama ta smješa zove se altunbaš, a u narodu hȑmza (v.) altúni indecl. adj. (tur.-ar.) < tur. altuni, v. altun + ar.-perz. suf. -ī (iyy). - zlatne boje, zlatkast àltun-òluk m (tur.) tur. altin oluk, v. kompon. pod altun i oluk - zlatni oluk na zgradi Ćabe koji je dug 80 cm.; Najmakbulnija je dova koju hadžija prouči pod a l t u n- o l u k o m (o. g.) àltun-tȍp m (tur.) < altin top, v. komp. pod altun i top - zlatni top; A l t u n -t o p i u grad udariše, / lijepoj Fati krnu postaviše116 altùst učiniti (tur.-bos.) < tur. altüst (alt-üst) = dolje-gore + bos. riječ učiniti - razbacati, ispreturati, što je gore to je dolje, a što dolje gore okrenuti alufèdžija m (ar.-tur.-bos.) < < tur. ulûfeci, sa značenjima kao u bosanskom jez. < ar. ulūfä = stočna hrana, pìća, hrana za konje + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - onaj koji sa određenom platom služi u državnoj službi - janjičarski vojnik koji je dobivao redovnu platu tzv. alúfu Aljo (Ale, Ālečko, Āljuš) muško ime, bos. hipok. od Ālija (ar.-bos.) < ar. Aliyy (Alī) - (značenje pod Alija) Āljuš (Ale, Ālečko, Aljo) muško ime, bos. hipok. od Ālija (ar.-bos.) < ar. Aliyy (Alī) - (značenje pod Alija) àma konjuk. (ar.) < tur. amma < ar ämmā - ali, samo; Ići ću, a m a ako ćeš i ti (o. g.) àmān! interj. i àmān, supst. (ar.) < tur.aman, sa značenjima ko u bosanskom jez. < ar. ämān = milost; sigurnost. kao interj. - uzvik preklinjanja i vapaja: poAllahu! zaAllaha! ako Allaha! oprost! pomoć! milost!; A m a n, a m a n dva carska vezira, / što durasmo više ne moremo 117 - uzvik ushićenja i razdraganosti; Imam dragu na daleko, / ja je dobro znam, a m a n, aman!; Ajšo moja, moje milovanje, of a m a n!118 - uzvik čuđenja; A m a n, šta je svijeta na pazaru! (o. g.) - uzvik u značenju -ah! ako je spojeno sa riječju jarbi (v.); A m a n jarabi, svake li vrste šebeka ima na ovom dunjaluku119 kao supst. - milost, oproštenje, pomilovanje; pasti na àmān = preklinjući ili klečeći tražiti milost, oprost V. aman-zaman. 116
Ibidem, 91 Ibidem, 92 118 Ibidem, 92 119 Ibidem, 92 117
~ 155 ~
amànet, amánet m (ar.) < tur. emanet < ar. ämānät = povjerenje, vjernost, povjereni predmet, pohrana - preporuka, povjerenje, čuvanje, zavijet, svetinja; A m a n e t vam kula i kapija, / Ej! dok siđem do grada Bagdata, / Doklen siđem i otud se vratim!120; Cijeli svijet živi na vjeru i na amanet (bošnj.posl.) - predmet koji se daje na čuvanje, na povjerenje, u pohranu; ostava; Kuća gori, a a m a n e t stoji (bošnj. posl.) - dar koji daje momak djevojci ili djevojka momku prilikom zaruke, obiležje, biljega; Ev’ od cure, brate, a m a n e t a121; Djevojka pod a m a n e t o m = zaručena djevojka - vrijednosna pošiljka V. amanetiti, amanetnik. amánetiti -īm (ar.-bos.) < izv. od amanet (v.) + bos. dodat. -iti. - zaručiti, dati djevojci obilježje; Kradom svoju a m a n e t i h dragu, / al’se ona majci pohvalila122 amánetnīk m (ar.-bos.) < izv. od amanet (v.) + bos. dodat. -nik. - protokol PTT službe, knjiga prijema i otpreme pošte - jemstvenik, šareni konac za prošivanje službenih akata. àmān jâ Rabi! (ar.) < izv. od aman i rabb (v.) - Allahu! Allahu moj! àmān-zàmān! àmān-zèmān! interj. (ar.-tur.) < tur. aman-zaman, za prvu kompon.v. aman, a druga kompon. je samo reduplikacija. - pripjev u narodnim pjesmama; udala se za esnafa mlada, a m a n, zeman123 àmber, ànber m i ȁmbar f (ar.) < tur. amber < ar. anbär - mirisava, crna, smolasta materija koja se vadi iz crijevnih žlijezda jedne vrste kitova - Physeter catodon - smolasta ili polutečna lučevina iz američkog amber drveta - amber-drvo, koje raste u tropskim oblastima - Styrax officinalis, Fam. Syraceae - žuta àmbra, jantar V. amberboj, amberija àmber m (ar.-perz.) < tur. amberbu (amber-bu), od ar. anbär (v. amber) i perz. būy = miris - pirinač duguljastih zrna (indijski pirinač), koji ima miris ambera, a uspijeva u Mesopotamiji; U kljunu joj zrno a m b e r o v o124 àmberbōj, àmberbūj m (ar.-perz.) < tur. amberbu (amber-bu), od ar. anbär (v. amber) i perz. būy = miris - cvijet (biljka) Contourea moschata L. amberíja f (ar.) < tur. amberiye < ar. anbäryyä, v. amber + ar. adj. suf. -iyyä - liker ili neko drugo piće, koji ima miris ambera; Gđeno bećar pije a m b e r i j u; A najviše slatku a m b e r i j u, / oni piju slatku a m b e r i j u; Pa povadi plosku sejmenkinju, / i u njojzi ljutu a m b e r i j u125 120
Ibidem, 92 Ibidem, 92 122 Ibidem, 92 123 Ibidem, 93 124 Ibidem, 93 125 Ibidem, 93 121
~ 156 ~
àmel m (ar.) < tur. amel < ar. amäl - rad, posao, postupak; Nemaš dosta nikoga, izvan Allaha dragoga i a m e l a svojega126; Lijepoga je a m e l a = pošten je i čestit (o. g.) amelimànda m (ar.-perz.) < tur. amelimanda = onesposobljeni, oronuli, iznemogli < ar. amäl = posao, rad i perz. mānde, part. a. od mānden = opstai - gotovan, neradnik Amme -eta n (ar.) < ar. Ammä - ime sedamdesetog poglavlja Kur’ana; Terć ne čini suneta, u musafu a m m e t a127 V. ame-sufara. àmme-sȕfara f (ar.-perz.) < izv. od Amme (v.) i sufara (v.) - knjižica koja sadrži trideseti džuz (odsjek) Kur’ana Āmentu-biìlāhi indecl. (ar.) < ar. Āmäntu bi-llāhi = vjerujem u Allaha; ar. āmäntu, perf. 1. lice sing. od īmāh (ämn) = vjerovati, ar. bi-llāhi, gen. od Allāh sa prep. bi = u, sa. - vijerujem u Allaha (izreka kojom se izražava vijerovanje u Allaha); početni izgovor, a ujedno i ime arapskih izreka, kojia se očituje islamsko vjerovanje u Allaha, božije meleke, svete knjige itd. àmidža m (ar.) < tur. amuca, amca < ar. amm = očev brat - očev brat; On je moj a m i d ž a (o. g.) - figurativno; starac, dedo Amila, žensko ime (ar.) < ar. Āmila, part. a. od amäl = raditi, postupati, tvoriti - Dobra radnica, činovnica ámīn! interj. (jevr.) < amin! < ar. āmīn! < jevr. amen! = zaista je tako, tako je - daj Allahu, uslišaj Allahu; tako je!; A m i n Allahu s dinom i imanom128 Amìna, žensko ime (ar.) < ar. Āminä, part. a. f. od ämn = siguran biti, bez straha biti - Sigurna, Pouzdana amìnaš m (ar.-bos.) < izv. od aminati (v.) + bos. nast. -aš. -onaj koji amina - figurativno: ulizica odnosno onaj koji svakome sve odobrava amìnati -ām i áminati -nujem (ar.-bosan.) < izv.- od amin! (v.) + bosan. dodat. ati. - govoriti "amin", moliti se sa ”amin”; Efendija dovu zaučio, / A ostali a m i n u j u redom129 -(figurativno) sve odobravati, na sve pristajati áminkovati -kujem (ar.-bos.) < izv. od amin (v.) < bos. nast. -kovati. - moliti se sa ”amin!”, govoriti ”amin!”; A m i n k u j u lijepe djevojke, / Amin Allahu i sreća od Allaha130 ámir m (ar.) < ar. āmir, part. a. od ämr = narediti, zapovjediti - zapovjednik, stariješina; Lalo moja, misirski a m i r e131 126
Ibidem, 93 Ibidem, 93 128 Ibidem, 94 129 Ibidem, 94 130 Ibidem, 94 131 Ibidem, 94 127
~ 157 ~
Āmir, muško ime (ar.) < ar. Āmir, part. a. od umr = naseliti se, nastaniti se itd. - Zapovjednik, Naredbodavac, Napredni, Izvrsni, Uređeni Amìra, žensko ime (ar.-bos.) < muškom imenu Amir (v.) dodan bos. nast. za ženski rod ȁm-pàmuk (nepr.) - v. ham-pamuk Àmra, žensko ime (ar.-bos.) < muškom ar. imenu Amr dodan bos. nastavak za ž. rod; ar. Amr (Amrun), ime poznatog starog arap. pjesnika Džeriara; korijen isti kao i u imenu Amir, v. Ānadolija, f (grč.-bos.) < tur. Anadol, Anadolu < grč. anatolī = istok + bos. nast. ja. - Mala Azija, Anadolija Ānadolac -lca (grč.-bos.) < izv. od Anadolija, v. + bos. nast. -ac. - stanovnik Anadolije àndisati -išem (tur.-bos.) < tur. andi, anti, perf. 3. lice sing. od anmak = sjetiti se; spomenuti + bos. nast. - ati. - uputiti (pismo), proučiti (pismu i sl.); Sad ću prvit knjiga na kolinu, / Hercegliji banu andisati; Baš je na me, sine, a n d i s a l a, / Što je lipa u knjizi pravila132 ànduz m (tur.) < tur. andiz-otu, sa istim značenjem kao u bosanskom, tur. izft. od andiz = šikara i ot = trava - biljka oman, ovnak (Inula helenium L.) àndžak adv. (tur.) < tur. ancak = samo, ali, ama - ama, ali; Čudnu tebi znadem divičicu, / Vrloj lipa, a n d ž a k na daleko; Jesu pili, eglen otvorili, / Što o čemu, a n d ž a k o svačemu133 - baš, upravo; A n d ž a k to se hoće (o. g.) ȁngarija f (grč.) < tur. angarya < grč. angaría - teretan posao, muka, patnja - kulučenje, kuluk ànkākuš (jevr.-tur.) < tur. anka-kusu, istog značenja kao u bosanskom je. tur. izft. od ar. ānqā = zamišljena ogromna ptica < perz. anak = đerdan o vratu i tur. kus = ptica - ogromna ptica istočne mitologije, Phönix; Ime ima, a sebe nema, baš k’o a n k a k u š anladùmi! aladùmi! (tur.-bos.) < izv. od aladumiti (v.) + bos. dodat. -i- razumi, shvati!; Ovake pasoše, što neće muhurleisati sve sedam careva, moskovski, ingleski i francuski, nemaju vrijednost. A l a d u m i!134 anladúmiti aladúmiti (tur.-bos.) < tur. anladim, perf. 1. lice sing. od anlamak = razumjeti, shvtiti + bos. nast. -iti. - razumiti, shvatiti, Teško on to može a l a d u m i t i (o. g.) anlàisati, anlàjisati -išem (tur.-bos.) < tur. anlamak = razumjeti, shvtiti + bos. nast. -isati. - razumjeti, shvatiti; A kad aga na pendžeru glavu, / a n l a j i s a što ga vila viče135 132
Ibidem, 94 Ibidem, 94 134 Ibidem 95 135 Ibidem, 95 133
~ 158 ~
antèrija f ( ar.-bosan.) < tur. entari < ar. antärī + bos. nast. -ja. - vrsta gornje haljine. Muške anterije su kratke, od deblje tkanine, na prsima preklopljene, a ženske anterije mogu biti duge i kratke, prave se od svile, polusvile i čita; I prosječe b’jelu anteriju136 V. anteriluk anterìluk m (ar.-tur.) < tur. entarilik (entari-lik) v. anterija + tur. duf. -lik. - količina platna potrebna da se sašije jedna anterija àntika (lat.-tur.) < tur. antika < lat. antiquus - starina, predmet historijsko-umjetniče vrijednosti - rijedak primjerak, nesvakidašnji V. antikali. antikàli, indecl. adj. (lat.-tur.) < tur. anikali, v. antika + tur. suf. -li- interesantan, pažnje vrijedan (čovjek ili predmet) ȁp-àčik indec. adj. (tur.) < tur. apaçik (ap-açik). Ap je tur. prefiks koji se dodaje pridjevima radi pojačanja značenja, a açik je pridjev, v. ačik. - sasvim otvoren, sasvim jasan ȁp-aîšićare, ȁpošićare adv. (tur.-perz.) < tur. apaşikâre (ap-aşikâre) č. ap ašikare; tur. pref. ap (koji se stavlja pred pridjeve radi pojačanja značenja) i perz. adj. āškār, v. ašićare. - sasvim, otvoreno, sasvim javno, potpuno otvoreno; On o tome priča a p o š i ć a r e (o. g.) ȁps, àpsana, àpsar, apsiti (neispr.) - v. haps, hapsana, hapsar, hapsiti ȁpst (neispr.) - v. hapst âr (neispr.) - v. ahar âr (neispr.) - v. hâr àrāb, aràbāt, arabátija (neispr.) - v. harab, harabat, harabatija. aràba f (tur.) < tur. araba = kola uopšte - kola, auto, zaprežna kola; Na a r a b i zobi i sijena137 arabàdžija, rȁbadžija m (tur.-bos.) < tur. arbaci (araba-ci) + bosan. dodat. -ja. - kočijaš, kolar; On je bio r a b d ž i j a... (o. g.) Arábija, m (ar.-bos.) < ar. Arab + bos. nast. -ja. - naziv velikog poluotaka u jugozapadnoj Aziji Arabìstān m (ar.-perz.) < tur. Arabistan < ar. Arab = Arap i perz. suf. za građenje imenica mjesta -stān. - Arabija aràisati, aràjisati -išem (tur.-bos.) < tur. yaramak = prijati, pristajati itd. U bosanskom jeziku početno -j- izbačeno, pa uz nast. --isati, na kraju riječi, umijesto jaraisati, govori se araisati. - prijati, goditi; pristajati, odgovarati; Ovo mi jelo ne a r a i š e = ne godi mi; Ne a r a i š e mu ono odijelo = Ne pristaje mu (o. g.) aràjis (tur.-bos.) < izv. od araisati (v.) od kojeg je kraćenjem dobijen bosan. oblik: arajis - prijatno, ugodno
136
Ibidem, 95 Ibidem, 96
137
~ 159 ~
aràkčin, ràkčin m ( ar.-perz.) < tur. arakçin, istog značenja kao bosanskom jez. < ar. araq = znoj i perz. čīn od çīden = kupiti, skupljati i arakçīn = koji kupi znoj - bijala pamučna kapica koja se nosi ispod kape da kupi znoj àrdenč (tur.-bos.) < izv. od ardič (v.). Zamjenom glasa -i- u ovoj tur. riječi, sa –en dobijen je ovaj bosanski oblik, ardenč - smrekina voda, smrekovina, smreka àrdič m (tur.) < tur. ardiç, ardic - smreka (Juniperus communis L. Fam Coniferae) àrdija f (ar.) < tur. ardiye = magaza iza dućana < ar. ardiyyä, ar. ard = širina + ar. suf. f. -iyyä. - mala pomoćna prostorija iza trgovčke radnje; Svaki trgovački dućan imao je magazu, a mnogi obrtnički dućani a r d i j u. Dok je magaza građena od tvrđeg materijala, a r d i j a je građena od ćerpiča ili drveta kao i dućan.138 arèbica f (ar.-bos.) < tur. arabi < ar. arabiyy = arapski + bos. nast. -ica. - bosansko pismo sa prilagođenom arapskom ortografijom (bosanski tekst pisan arapskim pismom); Mnogi su se Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i dr. služili arebicom sve do prije 2-3 decenije. Arebicom, a na bosanskom jeziku štampano je u Bosni u razdoblju 1908. do 1919. god. više časopisa i novina. Arèfāt, Aràfāf, m (at.) < ar. Aräfāt - ime vosoravni u okolini Meke, gdje se hadžije sakupljaju svake godine uoči Hadžijskog bajrama (Kurban-bajrama). Arfa dùn m (ar.-tur.) < tur. arafa günü, tur. izft. od ar. aräfä = dan uoči Bajrama i tur. gün = dan - dan uoči Bajrama àrgat m (tur.) < tur. argit =klanac, tijesnac - puškarnica, rupa na zidu kroz koju se puca àrgat, argatin, argatluk itd. - v. irgat, irgatin, irgatluk Ārif, muško ime (ar.) < ar. Ārif - Razborit, Oštrouman, Dobar poznavalac, Gnostik Arìfa, žensko ime (ar.-bos.) < izv. od muškog imena Arif tako što je tom imenu dodan bos. nastavak za žen. rod. -a. àrka f (tur.) < tur. arka = ono što stoji pozadi, straga; stražnji kraj, zaleđe, naslon u stolice itd. - leđa, stražnji kraj; Dorak (na gunju) se sastoji iz a r k a (leđa), peševa i jake139 - vanjska odnosno tupa strana kose - figurativno: zaleđe, protekcija; Najsposobniji čovjek bez a r k e teško napreduje (bošnj. izreka) arkadāš m (tur.) < tur. arkadaş, izv. od arka (v.) + tur. suf. -daş - prijetelj, drug, kolega; A r k a d a š u, rediflijo mladi, / a što dade curi selamluka140 arkàli indecl. adj. (tur.) < tur. arkali = sa arkom, sa zaleđem, jakih leđa; velik, dug; I od boja arkali topove; Ždrala zovte četiri seiza, / Sa četiri a r k a l i julara 141 138
Ibidem, 97 Ibidem, 97 140 Ibidem, 97 139
~ 160 ~
- jakih leđa, velik, dug; figurativno: sa zaleđem, sa protekcijom arkàluk m (tur.) < tur. arkalik (arka-lik), v. arka + tur. suf. -lik - dio oklopa koji pokriva leđa ȁr-kapija, âr-kapija (tur.-bos.) < tur. art kapi = stražnja vrata, tur. art = stražnji i tur. kapi = vrata + bos. nast. -ja. - sporedni ulaz, zadnja vrata àrkaš m (tur.) < tur. artkaş (art-kaş), istog značenja kao u bosanskom jez., od tur. art = stražnji i tur. kaş = uzdignuti dio sedla sa krajeva. - stražnji uzdignuti dio sedla sa krajeva. àrliti se (tur.-bos.) < tur. al = crven (v. ȁl) + bos. nast. -iti: aliti se, a potom arliti se. - crveniti se; Neka se a r l i l’jepi fes na glavi, / Nek se plavi kita do ramena 142 armudíja f (perz.-bos.) < tur. armudi, v. armut + ar.-tur. suf. -ī (iyy) + bos. nast. ja. - ukras u obliku kruške a nalazi se na čakširama, džep na kojem je takav ukras: Šare na čakširama: a r m u d i j e, dikiš, dotuci, pačaluci; ...Između dva prednja džepa (na čakširama), upravo na srdini je džep, zvani a r m u d i j a143 àrmut m (perz.) < tur. armut, armud < perz. emrūd = kruška - kruška V. armudija, karamut. Arnàut m (grč.) < tur. Arnaut, Arnavut < grč. arnabítīs - Albanac V. Arnautlija, Arnautluk Arnaùtlija m (grč.tur.-bos.) < tur. Arnautlu, Arnavutlu, v. Arnaut + tur. suf. -lu + bos. nast. --ja. - Albanac Arnaútluk m (grč.tur.) < tur. Arnautluk, Arnavutlu, v. Arnaut + tur. suf. -luk (-lik). - Albanija àrpa f (tur.)< tur arpa - ječam; Šarca svoga timar učinio, / ustače mu a r p e ugruhate144 V. arpadžik, arpaluk, arpasuj, arpaš. arpàdžik m (tur.) < tur. arpacik, istog značenja kao u bosanskom jeziku, v. arpa + tur. suf. -cik. - lùk koji je sitan i služi za sijanje (Allium cepe annunus) arpàluk m (tur.) < tur. arpalik (arpa-lik), v. arpa + tur. suf. -lik. - plata, dopunska plata u naturi ili novcu, pnzija, opanaža (ova riječ je kroz historiju imala različita značenja) àrpasuj m (tur.) < tur. arpa suyu, tur. izft. od tur. arpa = ječam i tur. su = voda - voda od izvarena ječma - pivo àrpaš m (tur.-perz.) < tur. arpa aşi, tur. izft. od tur. arpa = ječam i perz. āş = jelo, kuhana hrana - ječmena kaša, jelo od stupanog ječma (Gerste) 141
Ibidem, 97 Ibidem, 98 143 Ibidem, 98 144 Ibidem 98 142
~ 161 ~
àrsa f (ar.) < tur. arsa < ar. arşa - gradilište, prazno zemljište arsènal m (ar.) < ar. dār-u-şşināa = brodogradilište za izradu ratnih brodova; sjedište uprave za mornaricu, osn. znač.: kuća proizvodnje, ar. izft. od ar. dār = kuća i ar. äş-şināa (äl-şināa) = zanat, proizvodnja - skladište oružja - zavod za izradu oružja i drugog vojnog materijala - brodogradilište za izradu ratnih brodova àrslan m (tur.) < tur. arslan - lav: Od sita a r s l a n a, ne boj se a od gladne mačke bježi; I kod nje su dva ljuta a r s l a n a, / što iziju živoga junaka145 Ārslan, muško ime (tur.) < tur. Arslan - Lav, Heroj, Junak àrsuz -a, supst. i kao adj. (ar.-tur.) < tur. arsiz (ar-siz), v. âr + tur. suf. -siz. - bezobraznik, arsuzin; A mi ćemo Ruđanku, / Ruđanke su a r s u z i146 - bezobrazan, koji nema stida i figur. ljut, zločest, zle naravi; Kako će a r s u z ženama biti jezici prikovani klincima rastovnjacima za džehenemski direk 147 àrsuzin m (ar.-tur.-bos.) < izv. od arsuz (v.) + bos. nast. -in. - bezobraznik, drska, hujovita osoba àrsuz dijete (ar.-tur.-bos.) < izv. od arsuz (v.) + bos. riječ dijete - ljuto, zločesto dijete arsùzluk m (ar-tur.) < tur. arsilik (arsiz-lik) , v. arsuz + tur. suf. -lik. - bezobraznost, bestidnost, nevaspitanost - ljutnja, zla narav, zloća àršīn m (tur.) < tur. arşin = mjer aza dužinu. Osn. znač. 1. razdaljina od vrhova ručnih prsta do ramena, 2. raskorak - mijera za dužinu. Dunđerski (građevniski) i zidarski aršin je dug 75, 8 sm, čaršijki 68 cm., a terzijski 65 sm.; Ako je daleko Bagdat nije a r š i n; U širinu pedeset a r š i n a, / U duljinu sto i dvadeset i četiri148 artèrisati, altèrisati -šem (tur.-bos.) < tur. artirmak, sa istim značenjem kao u bosan. jez. + bos. nast. -isati. - nadmetati se na licitaciji; povećati cijenu Ārzija i Arzíja, žensko ime (perz.-bos.) < tur. Arzu < perz. arzū = želja - Željena; Ime Kamberove ljubavnice iz turske narodne priče Kamber ve Arzu (Kamber i Arzi) àrziti - v. harziti àrzlak - v. harzlak ȁrz-ȍdaja, ȁrzi-ȍdaja f (ar.-tur-bos.) < tur. arz odasi = sala, salon, izft. od ar. ard = izložiti, iskazati, predstaviti i tur. oda = soba + bos. nast. -ja. - salon, svečana prostorija; Sultan care, svečevo koljeno, / hodi sa mnom do jataka tvoga, / do jataka hajd’ u a r z o d a j i; Dok ispade iz a r z i o d a j e, / opremi se, ode ka Budimu149 145
Ibidem 98 Ibidem, 99 147 Ibdem, 99 148 Ibidem, 99 146
~ 162 ~
arzùhāl, arzòhāl -ála, m ( ar.) < arzuhal (arz-i-hal), perz. izft. od ar. ard = izložiti, izkazati, predstaviti i ar. hāl = stanje - memorandum, peticija, molba, predstavka; Pa sultanu daju a r z u h a l e150 asàba f (ar.) < tur. asabe < ar. äsabä. Ar. singular upotrijebljen u turskom i bosanskom jeziku kao plural. - srodnici, rodbina po muškoj lozi - kao pravni termin: po šerijatskom nasljednom prvu zakonski nalsljednici, koji spadaju u red univerzalnih nasljednika. - asabaluk asabàluk i asabálik m (ar.-tur.) < tur. asabelik, v. asaba + tur. suf. -lik - srodstvo po muškoj lozi Āsaf, Āsef, Āsif, muško ime (jevr.) < ar. Āşaf (< jevr.) ime Solomonovog (Sulejman-pejgamberovog) ministra. U tur. âsaf = vezir. - Najtužniji, Najosjetljiviji, Najžešći, Najburniji âsār m (ar.) < tur. âsar < pl. ātār, sa gore navedenim značenjem, sing. ätär, v. eser. - tragovi, znakovi - umjetnička ili književna dijela àsas - v. hàsas asazbaša - v. hasazbaša ashábi, sing. asháb m (ar.) < tur. ashab, ashap < ar. pl. ashāb, sing. sāhib = drug, kolega. Ar. plural uptrijebljen u tur. i bosanskom jeziku kao singular. - drugovi Muhameda a.s. Āsif - v. Asaf Asìfa, žensko ime (jevr.-bos.) < izv. od muškog imena Asif tako što je ovom imenu dodan bos. nast. za žen. rod -a. ásija -e i âsi, indecl. (hásija, hâsi) m (ar.-bos.) < tur. âsi < ar. āsī, sa navedenim značenjima + bos. nast. -ja- griješnik; silnik (koji se posilio); Već dugo je on a s i j a... (o. g.) - odmetnik, buntovnik asìluk, (hasìluk) m (ar--tur.) < tur. âsilik (âsi-lik), izv. od asi (v.) - objest, griješenje, silništvo - nepokornost, odmetništvo Āsim, muško ime (ar.) < ar. Āsim - Sačuvani, Zaštićeni Asìma, žensko ime (ar.-bos.) < izv. od muškog imena Asim tako što je ovom imenu dodan bos. nast. za žen. rod -a. âsi (hâsi) se uèiniti (ar.-bos.) < izv. od asi (v.) + bos. nast. učiniti se - osiliti se, postati obijestan, nepokoran biti; H a s i s e u č i n i o pa nikoga ne poznaje (o. g.) àsker, àšćer m (ar.) < tur. asker < ar. askär - vojska; vojnik; Da ostavim tebe kod a s k e r a151 askeríja, ašćeríja f (ar.) < tur. askeriye < ar. askäriyyä
149
Ibidem, 100 Ibidem, 100 151 Ibidem, 101 150
~ 163 ~
- vojska, vojništvo; Pod Bečom se kupi a s k e r i j a, / da uzima po Bosni gradove152 askèrluk, ašćèrluk m (ar.-tur.) < tur. askerlik (asker-lik), v. asker + tur. suf. -lik. - vojništvo asli - v. hasli àsma - v. hàsma aspùrli indecl. adj. (tur.) < tur. aspurlu (aspur-lu), tur. aspur + tur. suf -lu (-li); tur. aspur znači: 1. divlji crveni šafran, šafranika - Carthamus tinctorius L. 2. fig. veoma crvena boja, zatvoreno crvena boja - crvene, zatvoreno-crvene boje àstār - v. hastar àšā-jokàri adv. (tur.) < tur. aşnaqi-yukari = privbližno, tur. aşaqi =dolje; donji, tur. yukari = gore; gornji - dolje-gore, tamo-vamo ášar - m (ar.) < tur. âşar < ar. pl. ašār, sing. ušr = desetina - porez na zemlju V. ašar-memur, ušur. ašàrija, ašariluk - v. hašarija, hašariluk ášār-mémūr m (ar.) < tur. âşar memur, izft. od ašar (v.) i memur (v.) - poreznik, službenik poreske uprave àščibaša, àhčibaša m (perz.-tur.) < tur. aşçibaşi, ahçibaşi (aşçi-başi,), tur. izft., v. komon. pod aščija i baš. - šef kuhinje, glavni kuhar àščija, àhčija m (perz.-tur.-bos.) < tur. ašçi, ahçi < perz. āš = jelo, kuhana hrana + tur. suf. -çi i bos. nast. -ja- kuhar; Allah sreću dijeli, a a š č i j a čorbu (bošnjačka izreka) àščika, àhčika f (perz.-tur.-bos.) < tur. aşçi, ahçi < perz. āš = jelo, kuhana hrana + tur. suf -çi i bos. dodat. -ka. - kuharica àščikaduna, àhčikaduna f (perz.-tur.-bos.) < tur. aşçi kadin (ahçi-kadin) + bos. glasovi -u- i -a- kuharica aščìluk (ahčiluk) m (perz.-tur.) < tur. aşçilik (aşçi-lik), od tur. aşçi, v. aščija + tur. suf -çi. - kuharstvo, kuharski zanat, kuharska vještina Aščìluk (perz.-tur.) < izv. od aščiluk (v.) - dio čaršije u kojmeu se nalaze aščinice àščinica, àščinca ahčinica, ahčinca (perz.-tur.-bos.) < izv. od aščija (v.) + bosan. nast. -nica. - javna kuhinja, narodna kuhinja, aščinska radnja ašènā indecl. adj. (perz.) < tur. aşina, aşna < perz. āšnā, istog značenja kao u bosanskom jeziku. - upućen, vješt, znan àšere -eta n (ar.) < ar. ašärä = deset - učenje napamet izvjesnog broja stavaka (desetak) iz Kur’ana 152
Ibidem, 101
~ 164 ~
ašićáre adv. (perz.) < tur. aşikaâre (č. ašikjáre); istog značenja < perz. āškar, v. ap-ašićare - otvoreno, jasno, očevidno, javno; On a š i ć a r e laže... (o. g.) Ašìda (hipk. Šída) žensko ime (ar.) < tur. Aşide < ar. äšiddā - Stroga; Jaka, Moćna ašìgdžija - v. ašikčija ášik i àšik m (ar.) < tur. âşik < ar. āšiq, part. a. od išq = ljubiti, ljubav voditi, voljeti - ljubavnik, drgan; momak koji ašikuje, zaljubljeni; Igrala bi, al’ ne mogu, /pribio mi a š i k nogu, da je a š i k pravi bio, / ne bi mi je ni pribio 153 V. ašikčija, ašiklija, ašikluk, ašikovati, ašik se učiniti, ašk, naašikovati se, zaašikovati se. ašìkčija, ašìgdžija m (ar.-tur.-bos.) < tur. âşikci, v. ašik + tur. suf. -ci + bos. nast. ja. - ljubavnik, dragi, zaljubljeni; Da ja imam dvanest a š i k č i j a154 - onaj koji ašikuje ašìklija m (ar.-tur.-bos.) < tur. âşikli, v. ašik +tur. suf. -li + bos. nast. -ja. ljubvnik, miljenik, ljubavnica, drgana; onaj (ili ona) koja voli ašikovati; O bijelu vratu ašiklije Esme155 - ljubavna pjesma ašìkluk m (ar.-tur.) < tur. âşiklik, v. ašik + tur. suf. -lik - ašikovanje; Dosta je našeg a š i k l u k a bilo; Da mi dođeš pod pendžere u a š i k l u k e156 àšikovati -ujem, àšikovānje -a (ar.-tur.bos.) < izv. od ašik (v.) + bos. nastavci: ovati i ovanje. - udvarati se, razgovarati sa djevojkom ili momkom, voditi ljubavni razgovor. Ašikovanje je bilo veoma uobičajeno kod bošnjaka u Bosni i Hercegovini, Sandžaku... Momci su išli djevojkama pod pendžer ili na avlijska vrata i vodili bi duge ljubavne razgovore. Kod Bošnjaka se najviše ašikovalo u petak i na blagdane; Kašalj, šuga i a š i k o v a nj e ne mogu se sakriti (bošnjačka izreka) ášik se učiniti (tur.-bos.) < izv. od ašik (v.) + bos. nast. učiniti se. - zaljubiti se; Kad djevojka ugleda deliju, / na Halila a š i k s e u č i n i.157 - zaželiti; Ja sam s e a š i k u č i n i o, / Da dovedem da ženim Halila.158 Ašȁra, žensko ime (ar.-bos.) < tur. Âşir, muško ime < ar. āšir =deseti, red broj od āšärä =deset + bos. nast. za žen. rod -a. - Deseta ašikli pendžer (tur.-bos.) < izv. od ašik (v.) + bos. nast. pendžer - prozor za ljubavni razgovor, prozor sa koje g se ašikuje ȁšk, àšik m (ar.) < tur. aşk < ar. işq - ljubav, ljubavni zanos; čežnja za nečim; A š k o m s r c e napuni...159 153
Ibidem, 103 Ibidem, 103 155 Ibidem, 103 156 Ibidem, 103 157 Ibidem, 103 158 Ibidem, 103 159 Ibidem, 103 154
~ 165 ~
V. ašik, aškosum, aškuna, Allah aškuna. ȁškōsum!, ȁčkōsum! ȁškolsun! interj. (ar.-tur.) < tur. aşkolsun! = bravo! živio! v. ašk i tur. olsun, imp. 3. lice sing. od olmak = biti - bravo! živio!; A š k o l s u n, baš je munasip!160 aškùna! interj. (ar.-tur.) < tur. aşkina! = sa istim značenjem kao u bosanskom jeziku, osn. znač.: za tvoju ljubav, od ašk (v.) i posvojna tur. zamjenica. - zdrav si! nazdravlje! u tvoje zdravlje! ašlàma, aršlàma (tur.) < tur. aşlama, aşilama, istog značenja kao bosanskom jeziku, od aşilamak =cijepiti (kalemiti) voćku - trešnja koja je kalemljena, vrsta bolje trešnje (Allium fistulosum); Gurabije na suncu pečene, / i a r š l a m e u medu kuhane161 àšluk - v. hašluk ašúre - v. hašure ȁt, ȁta, hȁt, hȁta m (tur. i tur-bos.) < tur. at = konj + bos. glas -h- na početku riječi - konj plemenite pasmine; Mejdandžije a t e uzjahaše; ...al’ dopade dvanaest Arapa, / na dvanaest a t a arapskije162; On ima najboljeg h a t a (o. g.) V. alat, đogat, atlija, atmejdan. Àta, žensko ime (bos.-ar.) < bos. hipok. od Atija, v. àtār (àttār) m (ar.) < tur. attar < ar. attār = drogerist, (ar. itr = mirođija) - travar, prodavac ljekovitih trava, drogerist àteš m (perz.) < tur. ates
Ibidem, 103 Ibidem, 103 162 Ibidlem, 104 163 Ibidem, 104 161
~ 166 ~
- u posljednje vrijeme: pamučna tkanina zv. glot àtlija m (tur.-bos.) < tur. atli (at-li) = konjanik, v. ȁt + tur. suf. -li + bos. nast. -ja- konjanik; konjica; Za mnome je kaurska a t l i j a, / da bježimo na našu Krajinu164 atmàdža, akmàdža (tur.) < tur. atmaca = kobac obučen zalov na ptice - kobac obučen zalov na ptice (Accipiter nisus) - vrsta sokola obučenog za lov na ptice, kojim su se lovile ptice u Bosni, Sandžaku... Posljedni lovci sa atmadžama u Bosni su bezi Uzeirbegovići u Maglaju. Još su tako lovili između dva svjetska rata. ȁtmejdan,. ȁt-mèjdan , (tur.-ar.) < tur. at-meydan, sa značenjima ko u bosanskom jez., v. ȁt i mejdan - konjsko sajmište, pijaca gdje se konji prodaju - konjsko trkalište, hipodrom V. Atmejdan. Atmejdān m (tur.-ar.) < v. ȁtmejdan - ime prostora na lijevoj obali Miljacke u blizini mosta zv. Ćumurije (željeznog mosta) u Sarajevu, gdje je ranije bila konjska pijaca i trkalište; Sarajevo, široko si, / A t -m e j d a n u, zelen ti si165 - osiguran od požara. Stare kamene magaze smatrale su se atešten-emin V. atmejdan. Āto (Tífo) muško ime, bos. od Ātif (ar.) < ar. Ātif - Milostivi, Saosjećajni Avala f (ar.) < tur. Havâla = naziv nekadašnjeg grada Žrnovo kod Beograda. Odatle i naziv Avala; < ar. hawālä = prepreka, pregrada; mjesto ili objekat koji ima pred sobom dobar vidik, koji dominira okolinom - planina jugoistočno od Beograda; Pokliknula bijela vila / Sa A v a l e iznad Biograda166 àvām m ( ar.) < tur. avam, istog značenja kao bosanskom jez. < ar. pl. awām, amm = opšti, ukupan - narod, sav narod, masa aváriz, aváriz àkča m (ar.) < tur. avariz < ar. pl. awārid, sing. arīd = novopojavljeni - vanredni državni porezi àvāz -áza, m (perz.) < āwāz - glas; Ni a v a z se ne čuje (o. g.) V. avazile àvāzile adv. (perz.-tur.) < tur. avazile, v. avaz + tur. postpoz. -ile = sa - glasno, na sav glas; Knjige gleda a v a z i l e kaže 167; Galami on a v a z i l e...(o. g.) Āvdan, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < skraćivanjem izv. od Abdulah, Avdulah, v. avdes, avdesli, avdeslija itd. - v. abdes, abdesli, abdeslija itd. 164
Ibidem, 104 Ibidem, 105 166 Ibidem, 105 167 Ibidem, 105 165
~ 167 ~
Āvdija, Ābdija, indecl. Ābdi, Āvdi, m, muško ime, hipokoristik (ar.-bos.) < izv. od Abdùlah < tur. Abdi < Abdī, skraćeno od Abdu-llāh + bos. nast. -ja. - (značenje vidi pod Abdulah); Ako se uz ovo ime doda kakva titula, onda se redovno izgovara i piše Ābdi (Āvdi) i titula se spaja crticom: Ābdi-beg ili potpuno srašćuje: Abdi-beg àvdisalātin -ína, àbdusalātīn -ína, m (ar.) < tur. abdüsselâtin < abd-us-sälātīn = biljka rob careva, ar. izft, od ar. abd =rob i ar. sälātīn, pl. od sultān = car, vladar - biljka (cvijet) Eupohorbia lathyris L. Āvdo, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < skraćivanjem izvedeno od Abdulah, Avdulah, v. àvdžibaša m (tur.) < tur. avcibaşi, isft. od tur. avci, v. avdžija i tur. baş, v. baš - lovac koji važi za najboljeg, starješina lovaca àvdžija i ávdžija m (tur.-bos.) < tur. avci = lovac, tur. av = lov + tur. suf. -ci + -ja. - lovac; Sve a v d ž i j e puške bace, / pa slušaju kajdu moju 168 V. avdžibaša, avdžiluk avdžìluk m (tur.) < tur. avcilik (avci-lik) , v. avdžija + tur. suf. -lik. - lovljenje, bavljenje lovom ávet i ȁvet - v. havet ȁvetan - v. havetan avétati - v. havetati avétinja - v. havétinja àvlija f (grč.-bos.) < tur. avli < avlī + bos. nast. -ja. - dvorište, kućno dvorište ograđeno zidom; Na a v l i j i demirli kapija169 àvret m (ar.) < tur. avret < ar. awrä - stidna mjesta na čoviječijem tijelu koja treba pokrivati âzā m (ar.) < tur. âza, istog značenja kao u bosanskom jez. < ar. pl. adā, sing. udw = tijelesni organ, ûd, dio tijela. Ar. plural uptrijebljen u tur. i bos. jeziku kao sing. - član komisije, član odbor ili vijeća itd. àzāb, àzāp, m (ar.) < tur. azab, azap < ar. adāb - muka, patnja; - kazna na onom svijetu Āzabagić, prez. (ar.-bos.) < izv. od tur. azap, azab = pripadnik posebnog roda vojske u Osmanskoj imperiji < ar. azäb =neženja, bećar azab činiti (ar.-bos.) < izv. od azab (v.) + bos. riječ činiti - mučiti, patiti âzād indecl. adj. (perz.) < tur. azad < perz. āzād = oslobođen - slobodan, oslobođen (iz ropstva) âzād učiniti (perz.-bos.) < izv. od âzād + učiniti - osloboditi, puštiti na slobodu; Ja ću ga azad učiniti170 àzap, àzab m (ar.) < tur. azap, azab = pripadnik posebnog roda vojske u Osmanskoj Imperiji. < ar. azäb = neženja, bećar - pripadnik posebnog roda vojske u Osmanskoj Imperiji. Azapi su u mornarici služili kao puškari, au kopnenoj vojsci kao pješadija. Azapi su držali i stražu u 168
Ibidem, 106 Ibidem, 106 170 Ibidem, 106 169
~ 168 ~
utvrđenim gradovima, kulama i na mostovima. Njihovi zapovjednici zvali su se àzapaga, àzabaga, pa otud prezime Azapagić, Azabagić. (vojna pješadija u kopnenoj vojsci; puškari u mornarici.) - neženja, bećar Āzapagić, prez. (ar.-bos.) < izv. od tur. azap, azab = pripadnik posebnog roda vojske u Osmanskoj imperiji < ar. azäb =neženja, bećar Āzbukovica (ar.-bos.) < tur. has (< ar. hāss) = carski posjed, carsko imanje, v. hâs + bos. riječ Bukovica; Has-Bukovica = carski posjed, imanje Bukovica - oblast u zapadnoj Srbiji, između Drine, planine Jagodnje, Sokolskih planina i Medvednika àzdisati -išem (tur.-bos.) < tur. azdi, 3. lice sing. perf. od azmak = pomamiti se, postati obijestan + bos. nast. -sati. - objesan postati, pomamiti se V. azgin, azginluk. àzgin adj. (tur.) < tur. azgin, adj. izv. od azmak = pomamiti se, postati obijestan - pomaman, obijestan, nemiran; Dvorbu dvori a z g i n Marijane, / a u Lici Ličkog Mustajbega171 azginluk m (tur.) < tur. azginlik (azgin-lik), v. azgin + tur. suf -lik - objest, pomama, bjes ȁzimut m (ar.) < ar. pl. äs-sumūt, sing. äs-sämt = azimut, osn. znač. strana. - azimut, astronomski kut na krugu horizonta između merdijana posmatračevog stojišta i vertikalnog kruga posmatrane zvijezde Āziz, hipok. Získo, muško ime (ar.) < ar. Azīz - Moćni, Dragocjeni, Omiljeni Aziza, hipok. Ziza, žensko ime (ar.-bos.) < izv. od muškog imena Aziz (v.), tako što je tom imenu dodan bos. nast. za žen. rod -a. azizàlah! (àzīz Allāh!) interj. (ar.) < tur. azizallâh! < aziz = moćan, ugledan i ar. Allāh = Allah - Allah je moćan (izgovara se kad se čuju prve riječi ezana sa munare) azizìja, azezìja m (ar.) < tur. aziziye fes = fes oblika Sultan-Azizovog fesa; imenu Aziz dodan ar. adj. suf -iyye. - vrsta fesa kakav je nosio sultan Abdul-Aziz (1861-1876.) po kome je i naziv došao. Bio je u obliku čunja;...trgovčića ili esnafića u čakširama i fesu a z i z i j i; Na glavi mu fesić azezija, / azezeja ili medelija172 ázluk m (tur.) < tur. aqizlik (aqiz-lik) sa značenjima kao u bosan. jez., tur. aqiz = usta + tur. suf. -lik. - cigarluk, cigaraluk - grlo, usta, odnosno otvor u nekog predmeta kroz koji se puni: otvor kod vodenog suda kroz koji se sipa voda, otvor u staroj pušci kuda se nasipa barut itd. - onaj dio predmeta koji se pri upotiebi stalja u usta: dio čibuka ili dio muzičkog duhačkog instrumenta koji se stavlja u usta. àzman m (tur.) < tur. azman, istog značenja kao u bosanskom jez., osn. znač. veoma krupan - neutučen ovan, praz 171
Ibidem, 107 Ibidem, 107
172
~ 169 ~
Àzra, žensko ime (ar.) < ar. Adrā - Djevojka, Djevica; Nadimak Isaove a. s. majke h. Mejrem. Azráil m (jevr.) < ar. Azrāīl < jevr. - melek smrti; Nije lahko umrijeti, Azraila podnijeti173 Azráilovo ȍko n (ar.-bos.) < izv. od Azrail (v.) + bos. riječ -oko- suncokret, biljka suncokreta (Helianthus annuus L) - nazvana po Azrailu, meleku smrti, tj. nazvana po sličnosti strašnom oku meleka smrti ȁzul biti (tur.-bos.) < tur. azil < ar. azl = udaljiti, odstraniti + bos. riječ biti. - biti svrgnut, smijenjen sa položaja àzūr, azúra m (perz.) < perz. lāžwerd =plava boja (kao što je boja neba ili mora) - nebesko plavetnilo V. azuran. àzūran adj. (perz.-bos.) < izv. od àzūr + bos. nast. -an. - plav, boje plavetnila neba aždàha i ȁždaha f (perz.) < tur. ejderha, ejdeha < perz. ežderhā, eždehā, ežder = zmaj, mitsko biće zmijolikog oblika sa nogama, krilima i sa jednom ili više glava. - neman koja proždire ljude i životinje; Pa na džidi od a ž d a h e glava; U vodi je nesita aždaha, / što proždire konje i junake174 V. ažder, eždelije, ežder. àžder m (perz.) < perz. ežder, v. aždaha - isto što i aždaha àždija - bol, gorčina
B bȁba m (perz.) < tur. baba, sa istim značenjima kao u bosanskom jez., osn. znač. otac < perz. bābā = otac, djed, staroperz. pāpā - dobar,pošten i pobožan starac (titula za takvu osobu). Piše se iz imena, odnosno riječi, ili prije imena, a veže se crticom, npr: Āli-bȁba, Džáfer-bȁba, hàdži-bȁba, dèrviš-bȁba, bȁba-Džáfer, bȁba-Ahmet (otud prezime Babahmetović) - titula derviškog reda bába -v. babo bâ-bâ indec. (perz.) < tur. babayane < perz. bābāyāne - naivčina, lahkomislen, malouman Babàhmetović, prezime (perz.-bos.) < izv. od baba, v. + bos. nast. -ić. Babájić, prezime (perz.-bos.) < izv. od babo + bos. nast. -jić. bàbājka f (tur.-bos.) < izv. od bábo (v.) + bosan. nast. -ajka- očeva mati (u zapadnoj Bosni) babàluk m (perz.-tur.) < tur. balik (baba-lik), od tur. baba (v. babo) + tur. suf. -lik - očevina, imetak naslijeđen od oca - tast, punac; B a b a l u č e, Alaga dizdaru! / Kad ću tebi doći raz divojke; Prsten stavlja, svadbu ugovara, / s b a b a l u k o m duždom mletačkiem 175 173
Ibidem, 107 Ibidem, 108 175 Ibidem, 109 174
~ 170 ~
babazèmān -ána, m (perz.-tur.) < izv. o bȁba zèmān, v. kompon. pod bȁba i zeman. - davnina, staro doba; staro vrijeme; On zna puno priča iz b a b a z e m a n a (o. g.) Bâbić, prezime (perz.-bos.) < izv. od babo, v. + bos. nast. -ić. bábo, bába hipokor. bàbaja, bàbájko, bàbuka m (perz.-bos.) < tur. baba = otac < perz. bābā = otac, djed, staroperz. = pāpā + bos. nastavci -ja, -ko, -ka - otac; Je l’te b a b o rezil učinio?; Dok uspavam majku i b a b a j k a176 (Od riječi babo došlo je prezime Bâbić i Bàbović, a od riječi babaja je prezime Babájić) V. babajka, babaluk, babovina, babazeman. Bábović, prezime (perz.-bos.) < izv. od babo, v. + bos. nast. -vić. babòvina i bábovina f (tur.-bos.) < izv. od babo (v.) + bos. nast. -vina- očevina odnosno imetak naslijeđen od oca; Ja imadem moju b a b o v i n u, / u Stambolu carstvo baba moga177; Ovo je moja b a b o v i n a (o. g.) Bâbu-âlija f (ar.-bos.) < tur. Babi âli, izft. od ar. bāb = vrata i ar. ālī = visoko + bos. nast. -ja. - rezidencija (predsjednika države, vezira); Visoka porta, rezidencija velikog vezira u Osmanskoj Imperiji. badàvā adv. (perz.-ar.) < tur. bedava, bâd-i hava = besplatno < perz. bādihewā < bād = zrak i ar. häwā = zrak - besplatno; vrlo jeftino - uzalud; B a d a v a sam išao, nisam ga našao; B a d a v a ga čekaš (o. g.) badavàdžija m (perz.-ar.-tur.-bos.) < tur. bedavaci, v. badava + suf. -ci + bos. nast. -ja- gotovan, neradnik koji trati vrijeme ne radeći ništa; On je velki b a d a v a d ž i j a (po. g.) badavàdžisati -išem (per.-ar.-tur.-bos.) < izv. od badavadžija (v.) + bos. nastavak isati - besposličiti, provoditi vrijeme uzalud; Oni mogu stalno b a d a v a dži s a t i (o. g.) bádem, bàjam m (sanskrt.) < tur. badem < perz. bādām, bādam < sanskrt. badama - voćka i plod (Prunus amygdalus; Prunus communis L. Arcong. (Sun. Amygdalus communis L.); U Mostaru salandžake vežu, / o b a d e m u age Hasanage; Pokraj mora b a d e m drvo raslo178; U Mostaru procvali b a j a m i, / U Blagaju zumbul i ružica179 bademezma, badem-pirlit, badem-zejtin. bádemezma f (saskrt.-tur.) < tur. badem-ezmesi = marcipan, bukv. = istučeni, zgnječeni badem, tur. izft. od badem (v.) i tur. ezme = istucana, zgnječena materija (tur. ezmek = iztući, zgnječiti) - domaći (kućni) marcipan, vrsta slatkog jela, kojeg bošnjačke domaćice prave od jednake mjere (1:1) šećera i samljevenog badema, tako da se u uvareni šećer
176
Ibidem, 109 Ibidem, 109 178 Ibidem, 110 179 Ibidem, 110 177
~ 171 ~
saspe samljeveni badem, pa se to miješa na vatri dok se zgusne. Bjelkaste je boje, a može se obojiti alicom, pa bude crvena. bádem-pìrlit m (sanskrt.-tur.) < izv. od badem (v.) i pirlit (v.) - šare u boji u obliku badema utkane na domaćem bezu bádem-zejtin m (sanskrt.-ar.) < v. kompon. pod badem i zejtin -bademovo ulje; B a d e m- z e j t i n je ljekovit za mnoge stvari (o. g.) badihàvā adv. (perz.-ar.) < tur. bád-i hava, v. badava - besplatno, džabe; Ne da Ljo glave b a d i h a v a180 bàdža f (perz.) < tur. baca = dimnjak < perz. bāqe = veliki prozor - dimnjak, otvor za izlaz dima na daščanom krovu kuće; Ako i krivo vatra gori, / prvo dim na badžu izlazi(bošnj. poslov.)181 bàdža f i bȁdž m (perz.) < tur. bac < perz. bāq, zapravo bāž = porez, danak; carina - carina, trošarina, maltarina; Tovar se b a dž e ne boji (bošnj. posl.)182 V. baždar bádža f (tur.) < tur. baci = sestra; stara kućna služavka - žena; sirota žena - stara kućna služavka, stara kućna kuharica bàdžak, bàtak m (tur..) < tur. bacak - noga, krak V. badžakli, badžaklija. badžàkli indecl. adj. (tur.) < bacakli (bacak-li), v. badžak + tur. suf. -li. - nogat, krakat, dugih nogu; lijepo krojenih nogu badžàklija m (tur.-bos.) < bacakli, v. badžakli +bos. nast. -ja. - nogat čovjek, dugonog - holandski dukat na kome se nlazi s jedne strane raskoračen čovjek badžànak m (tur.) < tur. bacanak - muž od ženine sestre badžènok -nka, badžánac -nca, badžònog -a, pašènog -a, pašánac -nca, hipok. bádžo, bádža, pašo, m (tur.-bos.) < izv. od badžanak (v.) + neki od bos. nastavaka: -ok, -ac, -og, -džo, -dža ili -pa. - isto što i badžanak (v.) badžènjača, badžegnjača f (tur.-bos) < izv. od bàdža (v.) + bos. nast. -enjača - duga amotka kojom se otvra badža na kućama koje na krovu imaju badžu badžikàduna f (tur.-) < tur. baci kadin = stara kućna kuharica, v. kompon. pod bádža (žena) i kaduna. - žena, supruga (zapadna Bosna) baètāš, bajètāš m (ar.-bos.) < izv. od bajat (v.) + bos. nast. -aš- bajat hljeb bȁg m (perz.) < tur. baq = vinograd, vrt < perz. bāq = bašča - vrt, vinograd V. bašča bȁg, pl. bàgovi i bàzi, m (tur.) < tu. baq
180
Ibidem, 110 Ibidem, 110 182 Ibidem, 110 181
~ 172 ~
- veza, sveza; lanac od sata koji se nosi preko prsluka s jedng kraja na drugi kao ukras V. baglama, bujumbak. bàga f (tur.) < tur. vulg. baqa, baqi, istog značenja kao u bosanskom jez., knjiž. baqa = kornjača; oklop kornjače - čvorugasta izraslina na nogama stoke, naročito konja (vrsta bolesti) - žulj, kurije oko (kod čovjeka) V. bagav, bagljiv. bàgana f (tur.) < tur. baqan = 1. nedonošče, pobacak, 2. kožica od mrtvorođenog janjeta - kožica od mrtvorođenog ili sasvim mladog janjeta, od koje se prave cijenjene šubare V. bagane bàgane n (tur..) < tur. baqan, v. bagana - mlado, sasvim mlado, tek rođeno janje; figurativno: dijete koje je sasvim malo, a posebno nedonošče bȁgav adj. (tur.-bos.) < izv. od baga (v.) + bos. nast. -av- čvorugast, s izraslinama po nogama, koji ima bage na nogama, koji boluje od baga; Na kulašu konju b a g a v o m e183 bágija m (ar.-bos.) < tur. bâgi = buntovnik < ar. bāgī, part. a. od baqy = činiti nepravdu, + bos. nast. -ja- buntovnik baglàma, f (tur.) < tur. baqlama, od baglamak = svezati - željezna spojnica kojom se vrata i porozorska krila pričvršćuju za drvene okove i pomoću kojih se otvaraju i zatvaraju; šarka. Vrata i prozori imaju obično po dvije, a nekad i tri baglame; ...a rukama se hvata za b a g l a m e na vratima; na kapiji istavljena vrata, / samo same ostale b a g l a m e184 - vrsta tambure sa tri žice; i donsesi šargiju, stini saz s b a g l a m i c o m185 - fig.: impotentni muškarac baglàmica (tur.-bos.) < dem. od baglama (v.) + bos. nast. -ica. - mala baglama bàgljiv adj. (tur.-bos.) < tur. baqili (bag-li), v. baga + tur. suf. -li + bos. nast. -ljiv - koji ima bage (čvoruge, izrasline) na nogama, koji boluje od baga; Njegov konj je b a g lj i v (o. g.) bàhāt, bât m ( ? -bos.) < vjerovatno je izvedeno od gl. bahnuti, odnosno, basati (v.) - topot, šum, odjek od udara nogu o tle pri koračanju; Kad te čujem po hajatu, / poznajem te po b a h a t u; Stade bahat ozgor sokacima, kad izbiše četiri Latina186 V. bàhāt, basati, basti, bastisati. bahča - v. bášča bàhīl m (ar.) < tur. bahil < ar. bahīl = tvrdica, škrtac; škrt, lahkom - tvrdica, škrtac; zavidnik 183
Ibidem, 111 Ibidem, 112 185 Ibidem, 112 186 Ibidem, 112 184
~ 173 ~
bàhnuti, bȁhnem (?- bos.) < vjerovatno je došlo od tur. glag. basmak. Od ovog tur. glag. je naš gla. basati, od basati je basnuti, a potom bahnuti ( kao što je slučaj sa dihati i disati, plehnuti i plesnuti itd.) Isto je tako od bàsati = bàsat, pa bàhat. - iznenada se pojaviti; On je b a h n u o kad ga nismo očekivali (o. g.) Báhra, žensko ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < skraćivanjem dobijeno od Bahríja, v. - jezerce, ribnjak, bar Bàhrija, hipok. Báhro, muško ime (ar.-bos.) < tur. Bahrî < ar. bahriuu = mornar, morski (ar. barhr = more + ar. adj. suf. -iyy i bos. nast. -ja. - Pomorac, Mornar, Moreplovac Bahríja, hipok. Bahra, žensko ime (ar.-bos.) < tur. Bahriye < ar. bahriyyä = ona koja pripada moru, morska (ar. bahr = more, + ar. adj. suf. za ž. rod -iyye) + bos. nast. -ja. - Primorka, žena moreplovac Báhro, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < skraćivanjem izv. od Bàhrija, v. bàhsuz, kao supst. i kao adj. (perz.-tur.) < tur. bahtsiz (baht-siz) = bez sreće, nesrećan, v. baht + tur. suf. -siz = bez kao imenica: - nesrećan čovjek, zlosrećan čovjek, čovjek zle sreće; Cijelog života sam bio b a h s u z (o. g.) - čovjek koji drugome donosi nesreću; Ako ti u kuću uiđe onaj b a h s u z, sve će ti naopako krenuti (o. g.) - nesreća, nevolja, bahsuzluk; Vazda me kroz život b a h s u z pratio (. g.) kao pridjev: - nesrećan, zlosrećan; Vazda sam bio b a h s u z čovjek (o. g.) - koban, koji donosi drugome nesreću; B a h s u z gostu nema mjesta u mojoj kući (o. g.) bàhsùzan, kao adj. (perz.-bos.) < izv. od bahsuz (v.)+ bos. nast. -an- (isto što i bahsuz, v.) bahsùzluk m (perz.tur.) < tur. bahtsizlik (baht-siz-lik), v. bahsuz + tur. suf. -lik. - nesreća, nevolja, nezgoda; Imao sam veliki b a h s u z l u k (o. g.) bahsùznik m (perz.-bos.) < izv. od bahsuz (v.) + bos. nast. -nik- čovjek koji drugome donosi nesreću; Eno ga onaj b a h s u z n i k (o. g.) bȁht m (perz.) < tur. baht < perz. baht - sreća; Dobra b a h t a Đulić-bajraktara!; Bolji je b a h t, nego carev taht;187 V. bahtli, bahtlija, Bahtijar, bahsuz, alabahtuna, nebaht. Bahtìjār, hipok. Báhto, muško ime (perz.) < tur. bahtiyar < perz. bahtiyār = srećan čovjek - Sretnik, sretan čovjek bàhtli indec. adj. (perz.-tur.) < tur. bahtli, v. baht + tur. suf. -li. - srećan; N’jesi b a h t l i, Alajbegoviću, / da te vaka đul-đulija ljubi188 bàhtlija m (perz.-tur.-bos.) < izv. od bahtli (v.) + bos. nast. -ja- srećan čovjek, srećnik; On je uvjek bio b a h t l i j a (o. g.) Báhto, muško ime, bos. hipokor. (perz.-bos.) < skraćivanjem izv. od Bahtijar, v.
187
Ibidem, 112 Ibidem, 112
188
~ 174 ~
bâhusūs adv. (perz.-ar.) < tur. bahusus (ba-hus-us) < perz. prep. bā = sa i ar. husūs = specijalnost, osobitost itd. - naročito, specijalno, osobito baìldisati se, bajìldisati se, bajìlisati se, -šem (tur.-bos.) < tur. bayilma, sa istim značenjem, odnosno od tur. bayildi, 3. lice perf. od bayilmak, + bos. nast. -ati i se. -onesvijestiti se, zanijeti se, pasti u zanos; Kad su mu to javili on se b a i l d i s o (o. g.) V. bailma, obalijestiti se. baìlma, bajìlma f (tur.) < tur. bayilma, part. od bayilmak = onesvjestiti se, zanijeti se, pasti u zanos - onesvješćenje, gubljenje svijesti bȁier, bȁjir, bȁer, bȁjer m (tur.) < tur. bayir = brijeg; zemljište na padinama brda - brijeg, strana brijega - obala i zemljište pored obale bajàgi adv (tur.) < tur. bayaqi = upravo, prilično - tobože, kao da; B a j a g i je zaspala (o. g.); Često se govori sa prijedlogom kao, k’o: kaobàjagi, kobàjagi = kao, tobože; Pašinica s begom Zilovićem, / k o b j a g i svojom jaranicom; ...hoće k o b j a g i da ode, ali ga i dlje prati 189 bàjam m (tur.bos.) < izv. od badem (v.) + bos. nast. -jam. - (iskto što i badem, v.) bàjat -a adj. (ar.) < tur. bayat; nastalo pod ujecajem turske vokalne harmonije od ar. bā’it = prenoćio (hljeb ili voda koji nisu svježi) - koji je ustajao, izgubio svježinu, koji nije svijež; Ovaj hljeb je b a j a t (o. g.) - uvehnuo, ostario; Kapetanica s b a j a t i m licem; Tale junak b j a t i j e leđa, / svaku jesu vatru ogreznula190 V. baetaš, obajatiti, zabajatiti. bàjatan -tna, adj. (ar.-bos.) < tur. bayat + bos. nast. -an. - (isto što i bjat, v.); Neki su komadi bili svježi, a drugi b a j a t n i191 bȁjati, -jem, (tur.-bos.) < tur. baymak = čvarati vračati + bos. nast. --ati. - vračati, čvarati, u svrhu liječenja; On zna b a j a t i za svaku boljku (o. g.); Bolan b à j e kud ne pristaje (bošnjačka poslov.) bȁjdala, bȁjdalija f (perz.-ar.-bos.) < izv. od badava (v.): bajdava, a potom bajdala (dodavanjem -j- i pretvaranjem glasa -v- u -l- džabica, ono što se dobiva badava; pljačka; Ako želi imati meda i masla, mora i kadija kupiti za novce kao i svi drugi, jer je b a j d a l a već prestala.192 bajètaš - v. baetaš Bajèzīd, -ida, muško ime (ar.) < tur. Bayezid < ar. Äbū-Yäzīd, ar. yäzīd je imperf. 3. lice sing. od zādä (zyd) = povećati se, dodati itd. - Otac Jezidov, Otac onoga koji se povećava, koji raste; bàjrak (nepr. barjak) m (tur.) < tur. bayraq (i u perz. bayraq)
189
Ibidem, 113 Ibidem, 113 191 Ibidem, 113 192 Ibidem, 113 190
~ 175 ~
- zastava; Mehmedpaša zavio b a j r a k e; Pjana glava ne nosi b a j r a k a (bošnj. posl.)193 - odred vojske ili odred u kakvoj povorci koji nosi svoju zastavu V. bajrakli, bajraklija, bajraktar, alaj-bajrak, alajli-bajrak. bajràkli (neispr. barjàkli) indecl. (tur.) < tur. bayrakli, v. bjrak + tur. suf. -lik. - s bajrakom, ono što ima na sebi bajrak - Džamija u Jevremovoj ulici u Beogradu zove se Bajràkli-džámija. bajràklija f (tur.-bos.) < izv. od bajrakli (v.) + bos. nast. -ja- kometa, zvijezda repatica; Nije džabe ono lani, više Bosne na nebu vedrome, šetala bajraklija zvijezda194 bajràktār -ára (neispr. barjàktar), hipokor. bájro -ara. m (tur.-perz.) < tur. bayraktar < perz. bayrakdār, od bajrak (v.) i perz. dār, prez. osnova od gl. dāšten = imati, držati. - zastavnik, onaj koji nosi bajrak; Kad Alibeg mladi beg bijaše, / djevojka mu b a j r a k t a r bijaše195 (Odavdje prezime Bajraktarević) Bajraktárević, prezime (tur.-perz.-bos.) < izv. od bajraktar, v. + bos. nast. -ević. bàjram m (tur.) < tur bayram (i u perz. bayram) = vjerski blagdan; blagdan uopšte; slavlje, veselje. - muslimanski blagdan. U godini su dva Bajrama: Ramazanski i Hadžijski ili Kurban-bajram. Ramazanski bajram nastupa po svršetku mjeseca posta Ramazana i traje tri dna: 1., 2. i 3. dan mjeseca Ševala (deseti mjesec po mulimanskom kalendaru). Hadžijski, Kurban-bjram, dolazi dva mjeseca i deset dana poslije Ramazanskog bajrama i traje četiri dana: 10-13. Zulhidžeta (dvanesti mjesec po mulimanskom kalendaru). Naziva se i Hadžijski zbog toga što je tih dna glavno godišnje hodočašće hadžija oko Ćabe u Meki. Zove se i Kurban-bajram zato, što se na ovaj Bajram kolju kurbani (v.). Bajrami (kao i drugi muslimanski blagdani) pomični su blagdani, jer s ravnaju po mjesečevoj, a ne po sunčevoj godini; B a j r a m ide, b a j r a m u se nadam (sev.); Top puče b a j r a m prođe (boš. posl.) V. Bajram, bajramluk, Bajram mubarek olsun!, bajram-namaz, bajramovati, Hadžilaj-bajram, Kurban-bajram. Bàjram, hipok. Bájro, muško ime (tur.) < izv. od naziva blagdana - bàjram, v.; Nadjeva se djetetu koje se reodi na bajram. Odavdje i prezimena Bajramović i Bájrović (Bajròvić) bajràmluk m (tur.) < tur. bayramlik (bayram-lik), v. bajram + tur. suf. -lik - poklon koji se daje o Bajramu; Bajram ide, Bajramu se nadam, / što bih dragom bajramluka dala ( sev.) Bàjram mubárek (mubáreć) ȍlsun! Bàjram mubárek ōla! (tur.-ar.) < tur bayram mübrek olsun! (ola!), v. kompon. pod bajram i mubarek, a tur. olsun! je 3 lice sing. imper. i ola! 3. lice sing. optat. od olmak = biti. - srećan Bajram, Neka ti je Bjram srećan! bàjram-nàmaz -áza, m (tur.-perz.) < tur. bayram-namazi, izf., v. kompon. pod bajram i namaz. - poseban bjramski namaz ujutru prvog dana Bajrama 193
Ibidem, 113 Ibidem, 114 195 Ibidem, 114 194
~ 176 ~
bàjramovati -mujem (tur.-bos.) < izv. od bajram (v.) + bos. nast. -ovati. - proslavljati, svetkovati Bajram, provoditi Bajram bájro -ara. m (tur.-perz.-bosan.) < izv. od bajraktar (v.), riječ bajro je bos. hipokoristik - (isto što i bajraktar, v.) Bájro, muško ime, bos. hipok. (tur.-bos.) < skraćivanjem izv. od Bàjram, v. Bájrović, prezime (tur.-bos.) < izv. od Bàjram, odnosno od bos. hipok. Bajro + bos. nast. -vić. bàjta f (ar.-bos.) < ar. bäyt = kuća + bos. nast. -ta- zgrada, kuća; Naprvio je veliku b a j t u (o. g.) bàk! interj. (tur.) < tur. bak, imper. 2. lice sing. od bakmak = vidjeti, pogledati - gledaj! gle! vidi! gledni! pazi! bàka! bàka-bàka! interj. (tur.bos.) < izv. od bak! (v.) + bos. glas -a- gle! gle! vidi! vidi! pazi! pazi! (u ironičnom smislu ); Baka fale Đulić-bajraktara!; B a k a mi ljudi i mladića. Vode ko sankim neku politiku protiv Švabe, a ovamo...; B a k a, b a k a, Budimke Fatime! / Oh , što je mene Fata prekorila196 bàkāl m (ar.) < tur. bakkal, istog značenja kao u bosanskom jez. < ar. baqqāl= prodavac povrća, piljar - trgovac na malo sa životnim namirnicama, trgovac sitnom robom; Kasap i bakal, što su umazaniji, to su veseliji (bošnj. posl.)197 V. bakalija, bakaluk. bàkalin m (ar.-bos.) < izv. od bakal (v.) + bos. nast. -in. - (isto što i bakal, v.); Bio je valjan b a k a l i n... (o. g.) bakalíja f (ar.) < tur. bakkaliye < ar. baqqāliyyä od baqqāl (v. bakal) + ar. adj. suf. za ž. rod -iyyä. - prehrambeni artikali koji se prodaju u bakalskoj radnji bakálnica m (ar-bos.) < izv. od bakal (v.) + bos. nast. -nica. - trgovina, trgovačka radnja sa sitnom robom; Ondje se nalazila b a k a l n i c a... (o. g.) bakáluk m (ar.-tur.) < tur. bakkallik (bakkal-lik), v. bakal + tur. suf. -lik. - trgovanje životnim namirnicama, bakalsko zanimanje - bakalska radnja - bakalska roba bakàlum! i bakálum! interj. (tur.) < tur. bakalim, istog značenja kao u bosanskom jez., od gl. bakmak = vidjeti, gledati - vidjećemo! da vidimo! bàkam m (ar.) < tur. bakkam < ar. baqqam, bäqqam (u perz. bekkem) - rumenilo za lice; kozmetičko sredstvo za uljepšavanje lica, Lignum santalum rubrum, ružičasto crvena boja koja se dobija iz drveta zv. Caesalpinia sappan, koje raste u Indiji i Braziliji. Ovo drvo varenjem daje boju bakam. Danas nazivaju ruž za lice bakamom; Sve se bijeli i bakami i ašikuje (sevdal.) V. bakami, bakamiti se, nabakamiti se. bakámī indecl. adj. (ar.) < izv. od bakam (v.) + ar.-perz. suf. -ī (iyy). - rumen, rumena, rumene boje, boje kao bakam 196
Ibidem, 115 Ibidem, 115
197
~ 177 ~
bàkamiti se (tur.-bos.) < izv. od bakam (v.) + bos. nast. -iti- i riječ -se- rumeniti se, bojiti lice bkamom;Sve se bijeli i b a k a m i i ašikuje (sevdal.);B’jelit’ću se i bakamit’ ću se198 bàkan m (tur.-bos.) < tur. bakanak = papak. Izostavljanjem sloga -ak dobijen je bos. oblik ove riječi. - ovčija noga od koljena pa dolje bàkar -kra, m (tur.) < tur. bakir - bakar, metal cuprum - bakreno posuđe. Postoji prezime Bakrević, a kraj u blizini željezničke stanice Novo Sarajevo zove se Bakarevac. V. bakardžija, bakarlija, bakrač, bakračlija, bakrenjak, bakrli, bakrsur. bakàrdžija, bakrdžija m (tur.-bos.) < tur. bakirci, v. bakar + tur. suf. -ci + bos. nast.-ja- zanatlija koji izrađuje stvari od bakra Bȁkarević, prezime (tur.-bos.) < izv. od bakar, v. bakàrli - v. bakrli bakàrlija f (tur.-bos. < tur. bakirli, v. bakrli + bos. nast. -ja- isto što i bakračlija (v.) bákija f (ar.-bos.) < tur. bakî = ostatak < ar. bāqi part. a. od bäqā = ostati - ostatak, preostatak Bákije -ījā f (ar.) < ar. bāqī, bāqiyä, part. akt. od bäqā = trajati, vječan biti; ostti, preostati. Međutim, pošto se naziv sarajevskih Bakija nalazi u popisu lokaliteta okolice Sarajeva iz 1458. godine (v. Dr. H. Šabanović - Monumenta Turcica, Defteri, se. II, sv. 1, Sarajvo, 1964.), posstvlja se pitanje da li je ov ariječ arapskog porijekla i da li možd njen korijen treba tražiti u nekom drugom jeziku. Dr. H. Šabanović misli d je vlaško-romanskog porijekla i da predstavlja drugi oblik riječi bačija, bačije. - brjegoviti predio nasjeveroistočnom dijelu Sarajeva, gdje se nalazi veliki mezarluci; Na Ophodji prema B a k i j a m a ...; I izići na B a k i j e ravne 199 Bákir, muško ime (ar.) < Bàqir = lav i ar. bāqir = prostran, širok - Rnoranilac, Proučavalac, učeni, bogat, Lav Bakìra, žensko ime (ar.-bos.) < izv. od muškog imena Bakir tako što je ovom imenu dodan bos. nast. za žen. rod -a. - koja rano rani, koja znanje traži,bogata, proučavalac bȁkla f (ar.) < tur. bakla < ar. bāqlā - grašak, bob, Vicia faba L. baklàva f (ar.) < tur. baklava < ar. bāqlawā (od ar. bāqlā, s obzirom na oblike komada na koje se baklava u Arapa reže (v. bȁkla) - slatko jelo (slatka pita) koja se peče u tepsiji, a prvi seo od tankih jufki (do 70 jufki u jednoj tepsiji), koje se slažu jedna na drugu, a između njih se posipaju samljeveni orasi, bademi ili lješnici, a neki stavljaju još i tirit (mrvice od posevno sprvljenog tijesta). Obično se baklava prije pečenja izreže na kusove ili dilume (oblik geometrijskog romba), ili se reže na đul. Prije nego što se počne pećizamasti
198
Ibidem, 115 Ibidem, 116
199
~ 178 ~
s erastopljenim mslom ili maslacem, a poslije pečenja zalijeva se ukuhanim šećerom; Hrani mi je halvom i b a k l a v o m200 V. džandar-baklava, kajmak-baklava, sevdidžan-baklava. baklàva na dilume (ar.-bos.) < izv. od baklava (v.) i dilum (v.) + bos. prilog -na. - baklava izrezana na kusove, na komade koji su u obliku geometrijskog romba baklàva na đul (na đulove) (ar.-bos.) < izv. od baklava (v.) i đul (v.) + bos. prilog -na. - baklava izrezana na komade koji su obliku ružica bàkrāč m (tur.) < tur. bakraç, izv. od tur. bakir = bakar - kotao od bakra (i uopšte kotao) koji ima na sebi lûk od željeza ili debele žice, za koji se drži kad se nosi i o koji se vješa na verige. bakràčlija i bakràčlije f (tur.-bos.) < tur. bakraçli, v. bakrač + tur. suf. -li- + bos. nast. -ja - široki stremen, široke uzenđije (nazvane ovako zato što su velike i slične bakraču); ...a pokupi dizgine kulašu, / pa isćera njega iz svatova: / udara ga oštrom b a k r a č l i j o m201; Ako su bakračlije veoma velike, onda se prisbodobljavaju još većem bakrenom sudu, pa se nazivaju kàzan-bakračlije: A podmeće k a z a n -b a k r a č l i j e202 bakrènjak -áka (tur.-bos.) < iv. od bakar (v.) + bos. nast. -njak. - bakreni novac ili neki predmet bakrli, bakàrli indecl. adj. (tur.) < tur. bakirli (bakir-li), v. bakar + tur. suf. -li. - bakren; Sve je devet ruha nakupila, / što li ruha, što b a k r l i suda 203 bakrsuz adj. (tur.) < tur. bakirsiz (bakir-siz) = bez bakra, koji nije bakren, od tur. bakir = bakar + tur. suf. -siz. - nekalaisan bakarni sud, odnosno bakreni sud u koga je kalaj opao (Naše značenje ne odgovara turskom značenju ove riječi) bàksuz - v. bahsuz bàksuzan - v. bahsuzan baksùzluk - v. bahsuzluk bàksuznik - v. bahsuznik bàkšiš m (perz.) < tur. bahşiş = dar, poklon; napojnica < perz. bahšiš, imenica izv. od bahšīden = dati, darovati, pokloniti. - dar, poklon; nagrada za učinjenu uslugu; Maj to nosi b a k š i š tatarima204 - napojnica, darak balàban m (tur.) < tur. balaban = 1. krupan, snažan (čovjek ili životinja), 2.cirkuski medvjed, 3. maljić od velikog bubnja, 4. ptica bukavac, vodeni bik - krupan, nedzgrapan čovjek - krupan pjetao ili neka druga životinja; Iš, kokote, b a l a b a n e, / koj’ u kući spiš205 - golem i debeo kolac 200
Ibidem, 116 Ibidem, 116 202 Ibidem, 117 203 Ibidem, 117 204 Ibidem, 117 205 Ibidem, 117 201
~ 179 ~
- ptica bukavac, vodeni bik, barski bik, Botaurus stellaris L.; B a l a b a n bukće kroz zeleno bučje206 bàlčak m (tur.) < tur. balçak, barçak. - držak od sablje ili mača; A sve sablju po b a l č a k u drpa 207 bàlduza f (tur.bos.) < tur. baldiz + bos. glas -u-, umijesto tur. -i- + bos. glas -a- na kraju riječi. - ženina sestra, svastika, svast bàlgam, bàlgan m (grč.) < tur. balgam < ar. bälgam < grč. phlégma. - ispljuvak, šlajm, pljuvačka bálig adj. (ar.) < tur. baliq < ar. bāliq part. a. od bulūq = punoljetan postati; stići, doći. - punoljetan Bàlija, -e i Bàlī, indecl. muško ime (ar.-bos.) < tur. Bâli = Strinac < ar. bāli = starina, star, vehad + bos. nast. -ja. - Starinac, Stasrosjedilac V. balija. bàlija m (ar.-bos.) < tur. bâli = starinac < ar. bālī = starina; star, vehad + bos. nast. ja. - pogrdni naziv za Bošnjake - bošnjački seljak, primitivan, prost čovjek, čovjek iz naroda, čovjek koji ne pripada plemstvu i obrazovanom svijetu; Ne zna b a l i j a šta je halija208 - sirov, neotesan, silovit čovjek uopšte; Nijes’ ovo bosanske b a l i j e, / Nit’ su ovo ljuti Krajišnici / od Krajine od Hercegovine...209 Od ovog termina bosanskog jezika, bali - star, formiran je i naziv balija, kojim se, u pogrdnom smislu, u govoru srpskog i hrvatskog stanovništva, označavaju Bošnjaci. Oni koji ovaj termin, balija = starinac, upotrebljavaju u pogrdnom smislu, neznaju da time, zapravo, potvrđuju autohtonost, starost, Bošnjaka na prostorima Bosne, Sandžaka i drugim oblastima. Ovaj ”pogrdni” naziv za Bošnjake, kao narod, znači, ukazuje na autohtonost Bošnjaka na prostorima BiH, Sandžaka..., odnosno ukazuje na to da su Bošnjaci strosjedioci na tim prostorima, a da su oni koji su koji su im taj ”nadimak” dali došlje, novodoseljeni. Značenja ovog naziva u smislu primitivan, prost čovjek i sirov, neotesan čovjek, došla su zbog same sličnosti u izgovoru sa riječima bàliti, bálonja, bàlav. Od ove lekseme bosanskog jezika, bali - star, davnašnji, starina, koja ima korijen u arapskome jeziku, izvedeno je i bošnjačko muško ime Balija - starinac, a i prezimena Balija, Balićevac. Balije (ar.-bos.) < izv. od bālī = starina; star, vehad + bos. nast. -je - Bošnjačko stanovništvo u Hercegovini (oko Podveležja i Gabele, te po Dubravama i oko Stoca; Naziv ovog stanovništva ukazuje na njegovu autohtonost na ovom prostoru, odnosno ukazuje na to da je ovo stanovništvo na ovom prostoru starosjedilačko, najstarije.
206
Ibidem, 117 Ibidem, 118 208 Ibidem, 118 209 Ibidem, 118 207
~ 180 ~
Bàlibegovica (ar.-tur.-bos.) < izv. od ar. bâli = starina i tur. bey = beg + bos. nast. ovica. - naziv jedne mahale (kraja) u Sarajevu Balići (ar.-bos.) < ar.bâli = starina +bos. nast. -ći - nazivi za pet sela (jedno u Sandžaku i četiri u Bosni) Bàlkān m (tur.) < tur. Balkan < tur. balkan = visoke planine koje se vežu jedna na drugu, planinski vijenac - Balkanski poluotok bàlsara f (tur.) < tur. balsira -bolest na lišću vinove loze, Peronospora bàlta i bâlta f (tur.) < tur. balta - sijekira - ubojna sjekira, vrsta starinskog oružja; Svitle mu se vezene kubure, / a valja se balta o mrkovu210 V. baltaluk, ćorbalta baltàluk, baltàlik m (tur.) < tur. baltalik (balta-lik), v. balta + tur. suf. -lik - šuma ili gaj određena za siječu u svrhupodmirenja potreba jednog grada, sela ili više sela Balùgdžić, prezime (tur.-bos.) < tur. balikçi (balik-çi) = ribar + bos. nast. -ić. balùgdžija m (tur.-bos.) < tur. balikçi (balik-çi), v. baluk + tur. suf -li + bos. nast. ja. - ribar (Od ovog je nastalo prezime Balugdžić) bàluk m (tur.) < tur. balik = riba - riba - isto što i bàlukot (v.) - vrsta veza, šare; vunena tkanina naročite vrste tkanja bàlvan (?-bos.) < nema jedinstvenog mišljenja od čeg adolazi ova riječ, ali se opravdano misli da je nastala od tur. balaban, kojoj je vrlo blizu i po obliku i po značenju (v. balaban). U svakom slučaju ovo je bosanski oblik ove riječi. - trupac posječenog drveta, neotesana greda, brvno baljèmez m (njem.) < tur. balyemez < njem. Faule Meteze = lijena Metza (od Methild) - starinski dalekometni top velikog kalibra bȁmbadàvā i bambadàvā adv. (tur.-perz.) < tur. bambedava (bam-bedava), aps. superl. od bedava (v. badava) sa tur. pref. bam. - besplatno u potpunosti; uzalud, sasvim badava bȁmbaška, bȁm-bàška indecl. adj. (tur.) < bambaşka (bam-başka) aps. super. od tur. başka (v. baška) sa tur. pref. bam. - poseban u potpunosti, na svoju ruku, mimo ostali svijet; Izmotaje se nekim b a m b a š k a ukusom...211 bȁmja, bàmija, bȁmuja, bȁmlja f (?-bos.) < tur. bamya. Nije jasno porijeklo ove riječi. Neki tur. leksikografi su mišljenja da je to zajednička riječ više jezika. Uzima s eda nije izvorno turska. Oblici ove riječi: bȁmuja i bȁmlja su bosanski, nastali ubacivanjem glasa -u- i nstavka -lja210
Ibidem, 118 Ibidem, 119
211
~ 181 ~
- biljka Abelmoschus esculentus L. - jelo sprvljeno od mahunastih plodova ove biljke; ...a kazazi b a m i j a u sahanu212 bânda f. (tal.) < tur. banda < tal. banda = muzika - muzika, muzički orkestar; vojna muzika, vojni orkestar; Zasvirala b a n d a, zaplakala draga213 bâr, bárem adv. (tur.) < tur. bari, vulg. barim, sa istim značenjem kao u bosanskom jez. - makar, ako ništa drugo, u najmanju ruku; Kad kuć gori, b a r e m da se čovjek ogrije (bošnj. posl.); Ako mi nećeš pomoći, onda b a r e m šuti (o. g.) Baràbār, adv. i adj. (perz.) < tur. bereber = zajedno, uporedo < perz. berāber (berā-ber) = zajedno, uporedo, zaprvo: prsa u prsa, izv. od perz. ber = prsa - uporedo, zajedno; jednako, isto, ravno; Hvala i ništa, to je b a r a b a r (bošnj. posl.) V. barabariti. barabáriti -bārīm (perz.-bos.) < izv. od barabar (v.) + bos. nast. -ati- izjednačavati, stavljati u isti red; Ali on mi se s majkom b a r a b a r i 214; Sve je to barabar (o.g.) bàrak indecl. adj. i bàrak -a, supst. (tur.) < tur. barak, sa istim značenjem kao u bosanskom jez. - kudrav, čupav, rutav, kosmat, duge i razvijene grive; Doklen nađe b a r a k bedeviju215 Baráković, prezime (tur.-bos.) < izv. od tur. barak = kudrav, čupav, rutav, kosmat, duge i razvijene grive + bos. nast. -ović. bàrbut m (perz.) < tur. barbut, barbud, pomenuta igra < perz. bār-bed = ružna dobit (pokuđena igra), perz. bār = dobit i perz. bed = ružan - igra sa bacanjem kockica, vrsta istočnjačke hazardne igre koja se igra kockama kao kod igre ”tâvle” (v.). Ranije je igrana u našim krajevima. bàrdāk m ( perz.) < tur. bardak < perz. bārdān = pehar, posud aza piće - sud za tečnosti (drveni, bakreni, zemljani), zemljani sud za vodu, po obliku kao ibrik; Na sanduku crvenu jabuku, / nasred kuće b a r d a k i maštrafu 216 - drveni, zemljani ili bakreni sud (ili kablić, burence) u kome se drži rakija ili vino - šého-bàrdāk = bardak (zemljani ibrik) za uzimanje abdesta V. bardakčija, bardaklija. bardàkčija, bardàgdžija m (perz.-tur.-bos.) < tur. bardaçi, v. bardak + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja- zanatlija koji pravi ili prodaje bardake i drugo glineno posuđe - Bardakčije se zove jedna pokrajna mahala u Sarajevu. bardàklija f (perz.tur.-bos.) < tur. bardakli, v. bardak + tur. suf. -li + bos. nast. -ja- šljiva koja rano sazri, krupna rana šljiva (Prunus damascena)
212
Ibidem, 120 Ibidem, 120 214 Ibidem, 120 215 Ibidem, 120 216 Ibidem , 120 213
~ 182 ~
bȁrhana f (perz.) < tur. barhana = skup, sastanak, sijelo, vjerovatno od perz. barhān (berhān) = glas, zvuk - bučno veselje; skupno pjevanje i sviranje V. zabarhaniti barùčija, barùdžija m ((tur.-bos.) < tur. barutçu (barut-çi), v. barut + tur. suf. -çu (çi) + bos. nast. -ja. - onaj koji izrađuje ili prodaje barut barúdī indecl. adj. (grč.-perz.) < tur. barudî < perz. bārūdī, v. barut + ar. perz. suf. ī. - barut boje, boje kao barut, izgleda kao barut bàrut -a i bárūt -úta m (grč. ili asir.) < tur. barut < perz. bārūd (u ar. bārūd) < grč. ili asir. - eksplozivan materija koja služi za punjenje metaka vtrenog oružja; puščani prah baruthàna, barutàna, bārūthàna, bārūtàna f (grč.-perz.) < tur. baruthane < perz. bārūdhāne < perz. bārūdhāne (bārūd-hāne), v. kompon. pod barut i hane. - zgrada u kojoj se izrađuje barut - zgrada u kojoj e čuva barut bȁsamak -mka i basàmak -a m (tur.) < tur. basamak - stepenice na stepeništu (stepenišno gazište), na stubama; Sve mu sablja b a s a m a k e broji217 - u množini: bȁsamaci = stepenište,. stepenice, stube; bȁsamaci -ka (tur.-bos.) < izv. od basamak (v.) + bos. nast. za množ. -ci. - stepenište, stepenice, stube; Stade zveka visoka čardaka, / zazvečaše sitni b a s a m a c i218 bàsati (? - bos.) < vjrovatno je od tur. gl. basmak, koji, pored ostalih ima i dolje navedeno značenje ili je od bahnuti, koje je od slav. bhas = udariti, lupati + bos, nast. -ati. - stupati, gziti (teškim hodom) - lutati, tumarati bàskija f (tur.-bos.) < tur. baski, izv. od gl. basmak, v. znač. ovog gl. pod basma + bos. nast. -ja - vrljika za ograđivanje koja je grubo otesana; Pripremio nove b a s k i j e (o. g.); Od baskija konope pravila, / od bašlija kuke na konope219 bàsma f (tur.) < basma, sa značenjima ko u bosanskom jez. (nom. a. i part. od basmak = štampati, udariti itd.). Tur. gl. basmak ima mnogo različitih značenja, a najvažnija su: udariti, stati nogom na nešto, ugaziti, zgaziti, pogaziti, pritisnuti, štampati, iznenada se pojaviti, bahnuti, sjati, stupati, nastupati, osvojiti. Od njega su izvedene mnoge riječi u tur. jeziku, koje su dijelom preuzete i u bosanski jezik, kao basma, baskija, basti, đulbastija, jerbasma, pstrma. Zatim neke naše izvedenice: basati, bastisati, bahat, bahnuti, zabasati. - šarena pamučna tkanina od koje se kroje ženske haljine, čit, cic; Kupijo je lijepe b a s m e (o.g.)
217
Ibidem, 121 Ibidem, 121 219 Ibidem, 121 218
~ 183 ~
- štampa, štampani knjiga; B a s m a ovog knjige nije dobra (o. g.); Imam u svojoj biblioteci mnogo starih knjiga, i b a s m e i jazme (tj. i štampanih i rukom pisanih) - o. g. basma ćitab (tur.) < izv. od basma (v.) i ćitab (v.) - štampani knjiga bàsmati (tur.-bos.) < izv. do basma (v.) + bos. nast. -ati- štampati basma na č i b u k e (tur.-bos.) < izv. od basma (v.) i čibuk (v.) + bos. prilog -na. - prugasta basma; prugasto platno; po crvenoj basmi crni č i b u c i, tj. po crvenom platnu crne pruge, duge crte (o. g.) basma na benove (na benčiće) (tur.-bosan.) < izv. od basma (v.) i ben (v.) + bos. nast. -na- crvena basma sa bijelim benovima (ili benčićima) bȁsra f (tur.-bos.) < izv. od bàlsara (v.), kraćenjem dobijen ovaj bos. oblik, basra - (isto što i balsara, v.) bàsti verb. (tur.) < tur. basti, perf. 3. lice sing. od basmak = udariti, nstupiti, pojaviti se - udario je, navalio je; B a s t i đaur, ode carevina, / svaki muluć uččinio suluć220 bàstisati -išem, (tur.-bos.) < tur. basti, 3 lice sing. od basmak, v. značenje ovog tur. gla. pod basma + bosan. nast. -ati. - iznenada napasti, navaliti, udariti; Pade carstvo na despetovinu, / druge zemlje b a s t i s a š e Turci; jal’ na cara junak udario, / lavi bi mu čador b a s t i s a l i221 bȁstra (tur.-bos.) < izv. od bàlsara (v.), kraćenjem dobijen ovaj bos. oblik, basra - (isto što i balsara, v.) básūr m (ar.) < tur. basur < ar. bāsūr. - šuljevi, hemeroidi bȁš indecl. kao supst., adj. i adv. (tur.) < baş = glava; vrh, početak; glavar, starješina; prvi, glavni, najstariji kao imenica: - glava, glavar, prvak, starješina a) u gornjem značenju nalazi s e kao drug komponenta u mnogobrojnim složenicama bosanskog jezika, preuzetim iz tur. jezika, npr.: buljubaša, delibaša, dolibaša, harambaša, subaša, terzibaša itd. ili u složenicama izvedenim od bosanskih riječi, npr.: kozbaša, težakbaša itd. Posljednji glas u tur. izft. -izamijenje je u duhu bosanskog jezika sa -a-, npr.: tur. terzi-baş-i, u bosanskom jez. terzi-baš-a. b) glava, u frazi baš za baš za baš = glava za glavu, jedno za drugo, tj. bez prida (pri trampi predmeta) kao pridjev: - glavni, prvi, najstariji. Postoji kao prva komponenta u mnogim pridjevskim složenicama bosanskog jezika, npr.: bȁš-knêz, bȁš-mùhtār, bȁš-čȁuš, Bȁš-čàršija, Bȁš-bùnar itd. kao prilog: 220
Ibidem, 122 Ibidem, 122
221
~ 184 ~
- ȕ glāvu, upravo, zaista; B a š sam na te mislio (o. g.); Sjedi (na konju) b a š kao da je vilama posađen (bošnj. izreka) bàša m (tur.) < tur. baş - prvak, starješina, odličnik; Dok bijaše Kukavica paša, / Ne znade se ko bijaše b a š a; A Allaha vam, b a š e sarajevske, / ako mogu svijem biti sluga...222 bàša-bȁš. bašàbaš i bȁš a bȁš indecl. adv. (tur.) < tur. başa-baş = glava za glavu, jedno za drugo, prvo baş u dativu, a drugo u nominativu. - baš za baš, glavu za glavu, jedno za drugo (kad se nešto trampa, mijenja bez prida). V. baš, bašaluk bȁšaga, bȁš-àga m (tur.) < tur. baş-aqa, v. baš i aga - glavni zapovjednik, glavni starješina; vezir ga je lijepo dočekao / i b a š-a g o m njega postavio223 Bȁšagić, przime (tur.-bos.) < tur. baş-aqa, v. baš i aga = glavni zapovjednik, glavni starješina bašàluk m (tur.) < başalik (başa-lik), v. baša + tur. suf. -lik. - zvanje, dostojanstvo - posjed u vlasništvu baše Bȁš-bùnār, Bùnārbaša m (tur.) < tur. bunabaşi (bunar-başi), v. kompon. pod bunar i baš. - šetalište iznad Travnika gdje se nalazi ivor hladne vode; Je l’ ti žao Bunarbaše,/Bunarbaše hladne vode (sevd.)224 bášča, bȁšča i bâšča, báhča, bȁhča i bâhča f (perz.) < tur. bahçe, baqçe < perz. bāqče (bāq-če), deminutiv od bāq = voćnjak - vrt - voćnjak V. baščeluk, baščovan, baščovandžija, baščovanluk baščàluk - v. bahčèluk Bàš-čàršija, Bȁščaršija, Baščàršija f (tur.-perz.-bos.) < tur. bašçarši = glavna čaršija + bos. nast. -ja- glavna čaršija, ime jednog dijela čaršije u Sarajevu; B a š-č a r š i j o, batli ti si! / Latinuče ravan ti si!225 bȁš-čȁuš, bȁš-čȁūš, bȁščauš, bȁš-čaūš m (tur.) < izv. od tur. baš (v.) i čauš (v.) - desetar, narednik u vojsci, glavni čauš; Ti š’ mi biti b a š-č a u š na Lici; B a š č a u š i izmećari carski, / jedni dvore cara na nogama, / drugi drže oko cara skute226( Od ovog je nastalo prezime Baščaušević) Bȁščaušević, prezime (tur.-bos.) < izv. od tur. baš = glava, glavar, starješina, prvak i čauš = desetar, narednik u vojsci, glavni čauš + bos. nast. -ić. Bȁš-Čèlik m (tur.) < tur. baş-çelik, v. kompon. pod baš i čelik. - ličnost iz poznate istoimene narodne pripovijetke
222
Ibidem, 122 Ibidem, 122 224 Ibidem, 123 225 Ibidem, 123 226 Ibidem, 123 223
~ 185 ~
baščèluk, baščàluk m (perz.-tur.) < tur. bahçelik (bahçe-lik), v. bašča + tur. suf. lik. - zemljište na kome se nalazi mnogo voćnjaka, voćnjak; Po b a š č a m a i b a š č a l u c i m a; Prevrću šnike mrtve i ranjene, / po ogradah pa po b a š č e l u c i h 227 baščòvān -ána,bahčòvan -ána m (perz.) < tur. bahçivan < perz. bāq-čewān (perz. bāqče (bašča + perz. suf. -wān). - vrtlar, onaj koji se bavi gjenjem povrća i cvijeća bȁščovàndžija m (perz.-tur.bos.) < tur. bahçivanci, v. baščovan + tur. suf. -ei + bos. nast. -ja- isto što i baščovan (v.) baščovànluk m (perz.-tur.) < tur. bahçianlik (bahçivan-lik), v. baštovan + tur. suf. lik. - povrtlarstvo, baščovanstvo bašeskija m (tur.-bos.) < tur. bašeski, v. kompon. pod baš i eski + bos. nast. -ja. - vojni veteran, stari oficir ili vojnik, stari, isluženi janjičar, janjičarski veteran bašibòzuk m (tur.) < tur. başibozuk (başi-bozuk) = bukv. pokvarene glave, od tur. baş = glava, sa posv. zamjenicom 3. lice sing. -i- i tur. bozuk = pokvaren. - bande, banditi, naoružani i odmetnuti ljudi: Naoružane grupe sastavljene od demobilisanih vojnika koje su se odmetale u pljačku. Naziv je kasnije upotrebljavan pogrdno i za redovnu vojsku u našim krajevima. bàšica i bašíca (tur.-bos.) < izv. od baš = početak, prvi + bos. nast. -ca- prva kap odnosno prva rakija koja potječe iz kazana Bàšić, prezime (tur.-bos.) < izv. tur. baş = prvak, starješina, odličnik + bos. nast. ić. bȁš-imām, bȁšìmām m (tur.-ar.) < izv. od baš (v.) i imam (v.) - glavni imam u nekoj džamiji ili u nekom gradu Bȁšimāmović, prezime (tur.-ar.-bos.) < izv. od tur. baş = glava, glavni, prvak i ar. imam = vođa + bos. nast. -ić. bàška adv. i adj. (tur.) < tur. başka kao adv.: - odvojeno, napose, tastavljeni, svako za se; b a š k a muško meće u odaje,/b a š k a žensko meće u odaje228 - drugo, različito; B a š k a meso, baška džigerica, baška cura, baška udovica229 - kao adj.: - poseban, odvojen; Kad ujutru roblje dovedete, / b a š k a ću vam bakšiš pokloniti230 V. bambaška, baškaluk, baškalučiti, obaška, pobaška, nabaška, napobaška baškàlučenje n (tur.-bos.) < izv. od baškaluk (v.) + bos. nast. -čenje. - odvajanje, odstranjivanje; Kod njih je vazda bilo b a š k a l u č e nj a (o. g.) baškàlučiti (tur.-bos.) < izv. od baškaluk (v.) + bos. nast. -iti- odvajati (se), odstranjivati (se), držati se po strani; On će se uvijek b a š k a l u či t i (o. g.) 227
Ibidem, 123 Ibidem, 124 229 Ibidem, 124 230 Ibidem, 124 228
~ 186 ~
baškàluk (tur.) < başkalik (başka-lik), v. baška + tur. suf. -lik. - odvojeno življenje - zasebna soba, zasebna kuća, uopšte ono što je odvojeno bȁš-ćátib, bȁš-ćátip, bȁš-kátib (č. bȁš-kjátib) m (tur.-ar.) < tur. başkâtib, başkâtip (č. baškjatib, baškjatip), v. kompon. pod baš i ćatib. - sekretar, glavni pisar bàšlija (baja) f (tur.-bos.) < tur. bašli = glavat, s galvom + bos. nast. -ja- špendla, čioda, ukrasni igla, igla s glavom; Od baskija konope pravili, / od b a š l i j a kuke na konope; Da ja znadem da čuvala nemam, / ja bih svoje b a j e raskovala, / pa bih đogi čavle sakovala bàšluk m (tur.) < tur. başlik (bašlik (baş-lik) v. baš + tur. suf. -lik. - oznaka na mezarluku (uspravan istesan kamen ili šiljak (daščica) poboden više glave na mezaru umrlog; Gdjeno jesu česti mezarluci, / za b a š l u k e koje povezaše231 - oglav (dio konjske opreme); Još krva griva u alata, / od b a š l u k a do po strimenluka232 - kapa od kišne kabanice, ženska kapica bàšmag - v. pašmaga bȁš-mùhtār, bȁšmuhtār -ára m (tur.-ar.) < tur. başmuhtar (maş-muhtar), v. kompon. pod baš i muhtar. - glavni muhtar, najstariji muhtar, glavni knez baš-tèrzija m (tur.-perz.-bos.) tur. baš terzi, v. kompon. pod baš i terzija + bos. nast.-ja. - glavni terzija, najstariji (po zanatu) terzija; Imam brata b a š -t e r z i j u, / te mi reza bornu suknu233 bašùna f (tur.-bos.) < izv. od tur. baš (v.) + bos. nast. -una. - janjeća glavuša - glavurda, glavetina, krupna glava (kod čovjeka) bašunsàgōsum! interj. (tur.-bos.) < tur. başin saq olsun = da ti je zdrava glava, od tur. başin = tvoja glava + tur. saq = zdrav + tur. olsun = neka bude; tur. dostum = moj prijatelj. U bosanskom jez. u izrazu bašunsagosum, u riječi bašun, pojavljuje se glas -u- umijesto turskog glasa -i-, a u riječi osum glas -m- zamjenjuje tur. glasa -n-, dok tur. glas -l- isèezava. -"da ti je zdravo glava" - saučešće, odnosno izjava saučešća. Na ovu izjavu saučešća odgovara se sa: ”dostum sàqōsom”! = zdrav mi bio moj prijatelj (koji mi izjavljuje saučešće) bȁšustuna! interj. (tur.) < tur. başüstüne, başüstüna (baş-üstüna) sa dolje navedenim značenjima, bukv. = na glavu (v. baš + tur. üst = na) - dobro! hoću!, važi!; drage volje! batagdžija - v. batakčika bàtak m (tur.) < tur. batak, adj. od batmak = propasti, upropastiti se; pasti, upasti, potonuti; zaći, izgubiti se itd. - isto što i batakčija (v.) 231
Ibidem, 124 Ibidem, 124 233 Ibidem, 125 232
~ 187 ~
bàtak tur.) < izv. od badžak (v.) - noga, bedro, stegno batàkèija, batàgdžija m (tur.-bos.) < tur. batakçi (batak-çi) = 1. koji se zadužuje unaprijed uvjeren da dug neće vratiti; 2. rasipnik koji uludo troši imovinu i upropašćuje je. V. batak + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - rasipnik, raspikuća, koji uludo troši imovinu i upropašćuje je batakčìluk, batagdžìluk m (tur.) < tur. batakçilik (batakçi-lik) od batakçi (v. batakčija) + tur. suf. -lik. - rasipništvo, trošenje imovine uludo, raspikućstvo, propast. batàkluk m (tur.) < tur. bataklik (batak-lik), v. batak + tur. suf. -lik. - isto što i batakluk (v.) bàtāl indecl. adj. (ar.) < tur. battal = 1. sa značenjem kao u bosanskom jez., 2. odvažan, hrabar; junak < ar. battāl = junak, junačina - pokvaren, neuredan, nevaljast, neupotrjebljiv, poremećen, zapušten, preko obične mjere visok, velik i sl. V. batalija, bataliti, bataljivati, obataliti pobataliti, zabataliti. bàtal boj (ar.-tur.) < izv. od batal (v.) i boj (v.) - neobično visok stas čovjeka bàtal broj cipela (tur.-bos.) < izv. od batal (v.) + bos. riječi broj i cipela. - prevelik broj cipela batálija f (tur.-bos.) < izv. od bàtāl (v.) + bos. nast. -ja- pokvareno, neupotrjebljivo, zapušteno batáliti (tur.-bos.) < izv. od batal (v.) + bos. nast. -iti- (po)kvariti, razvaliti, (po)remetiti; Šta god dohvati on će to b a t a l i t i (o. g.) - figur.: okaniti se, napuštiti neku namjeru ili zamisao; Neću to da radim, ja ću to b a t a l i t i (o. g.) bataljívati -ujem (tur.-bos.) < izv. od batal (v.) + bos. nast -ivati- kvariti, remetiti, razvaljivati...; Oni će to bataljivati... (o. g.) batèrisati -išem (tur.-bos.) < tur. batirmak = upropastiti, od batmak (v. tumačenje pod batak) + bos. nast. - isati- propasti materijalno, izgubiti imetak ili trgovački kapital - rasipnički potrošiti, upropastiti batèrma, batìrma f (tur.) < batirma (batir-ma), part. od batirmak = upropastiti, v. baterisati. - propast, krah bátil m (ar.) < tur. bâtli < bātil = ništavan, nevaljao, nekoristan - pokvarenjak, nevaljalac bàtisati -išem (tur.-bos.) < tur. batmak, vidi značenje ovog gl. pod batak, + bos. nast. -isati- krepati, crknuti bàtli, bàtlija - v. bahtli, bahtlija bàzār m (perz.) < perz. bāzār = trg - robna kuća; trgovačka kuća ili trg. radnja u kojoj se prodaje svakovrsna roba - pokrivena ulica u kojoj se nalaze trgovine ili pijace bàzati i bázati (tur.bos.) < vjerovatno je došlo od tur. gl. basmak koji između ostalog ima i gornje značenje. V. basati + bos. nast. -ati. - lutati, besposlen tumarati
~ 188 ~
bazèrđān bazȑđān, bazarđān, bazdȑđan, bozdȑđān -ána, m (perz.) < tur. bezirgân < perz. bāzerqān, bāzārgān (bāzār-gān) = trgovac < perz. bāzār = trg + perz. suf. gān. - trgovac; Niti ću hamala, niti ću b a z e r đ a n a, već ću babina akrana 234 - Bazerđáni je ime jedne ulice na južnoj strani Kolobare-hana u Sarajevu, gdje su nekad bile isključivo trgovčke radnje bazèrđān-bàša, bazȑđān-bàša, bazàrđān-bàša m (perz.) < tur. bezirgânbaşi (bezirgân-başi) v. kompon. pod bazerđan i baš. - stsarješina trgovaca, predstavnik trgovaca, prvak među trgovcima bazerđánluk, bazrđánluk, bazarđánluk m (perz.-tur.) < tur. bazergânlik (bazergân-lik), v. bazerđan + tur. suf. -lik. - trgovina, trgovanje bázi-vàkat adv. (ar.) < tur. bazivakit = ponekad < ar. bad = neki + ar. waqt = vrijeme - ponekad, pokadkad bazlàmača f (tur.-bos.) < bazlamaç = vrsta slatke debele pite + bos. nast. -a. - vrsta debele pite od jaja, sira i brašna bazùment, bazùlmet, bazùvent, bezùment m i bazùmenta, bazùventa f (perz.) < tur. bazubent, pazvant = vrsta hamajlije < perz. bāzūbend, izft. od perz. bāzū = mišica i perz. bend = veza, sveza, spona. - hamajlija koja se veže na mišicu da čuva od uroka i drugih kakvih napasti. To je trouglasa srebrena ili limen, rijeđe zlatna, kutijica, u kojoj se nalazi zapis i ima na sebi jedan ili više lančića, privjesaka ili je ukrašena dukatima; Pa izvadi bazulmet od zlata, / i na njemu hiljadu dukata235 - upletnjak u pletenicama koji služi kao ženski ukras, a ujedno ima značaj hamajlije (apotopejsko sredstvo) bàždar m (perz.) < tur. bacdar < perz. bāgdār, bāždār, perz. bāg, bāž = porez, danak, carina i perz. dār, prez. osnova od dāšten = imati, držati - carinik, maltar, trošarinac, onaj koji naplaćuje baždarinu - mjerač, kantardžija; kontrolor mjera V. badža, baždarica, baždarina, baždarkinja bàždarica f (perz.-bos.) < izv. od baždar (v.) + bos. nast. -ica. - carinarka, ona koja naplaćuje baždarinu, carinu; Na vodici vila b a ž d a r i c a, / te uzima tešku baždarinu236 baždàrina f (perz.-bos.) < izv. od baždar (v.) + bos. nast. --ina. - carina, trošarina, maltarina bàždarkinja f (perz.-bos.) < izv. od baždar (v.) + bos. nast. -kinja. - carinarka, ona koja naplaćuje baždarinu; U gori je vila b a ž d a r k i nj a, / koja čini velike zulume237 bȅ! brȅ! interj. (grč.) < tur. be, bre, preuzeto iz grč. - more! tȁ! Be ošniđi Đul-Behara, / pričekaj me samo mjesec dana; Bre gidi, bre džanum, bolan Kara Mustafa!238 234
Ibidem, 126 Ibidem, 127 236 Ibidem,127 237 Ibidem, 127 235
~ 189 ~
Bèćan, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. kraćenjem od Bekir, Bećir, v. + bos. nast. -an. bèćar -ára (perz.) < tur. bekâr (č. bèkjār) = neženja, momak < perz. bīkār (bī-kār) = bez posla, besposlen - neženja, momak samac, bez porodice; U b e ć a r a nema hizmećara; Sidi cura kraj bunara, / K njoj dolaze tri b e ć a r a; U b e ć a r a svakoga šićara, / ponajviše buha i ušiju (bošnj. posl.)239 - bekrija, mangup, lola; Nije svaka cura za b e ć a r a240 V. bećarac, bećarina, bećarluk, bećarovati, bećaruša bećárac -rca m (perz.-bos.) < izv od bećar (v.) + bos. nast. -ac- vesela pjesma mlađarije (jedna od tih pjesama počinje sa: bećar jesam, bećarski se vladam), pjesma za mlade, veselje za mlade bećarhàna (perz.) < izv. od bećar (v.) i hāne = kuća - samački hotel, kuća za samce bećàrina m (perz.-bos.) < augmentativ od bećar (v.) + bos. nast. -ina- veliki bećar (v.) bećárluk m ( (perz.-tur.) < tur. bekarlik (bekar-lik), v. bećar + tur. suf. -lik. - bećarstvo, momkovanje, bećarski život bèćarovānje n (perz.-bos.) < izv. od bećar (v.) + bos. nast. -ovanje- momkovanje, življenje bećarskim životom; Svako b e ć a r o v a n j e je lijepo (o. g.) bèćarovati i bećaròvati -rujem (perz.-bos.) < izv. od bećar (v.) + bos. nast. -ovati- momkovati, živjeti bećatrskim životom bećaruša f (perz.-bos.) < izv. od bećar (v.) + bos. nast. -uša- žena koja se ponaša slobodno i živi bećarskim životom - bubuljica, čirić, na licu momka ili djevojke Bèćan, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. kraćenjem od Bekir, v. + bos. nast. an. Bȅćica, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. kraćenjem od Bekir, Bećir, v. + bos. nast. -ica. Bèćir, muško ime (ar.-bos.) < izv. zamjnom ar. glasa -k- sa bos. glasom -ć- u imenu Bekir, v. - (značenje vidi pod Bekir) Béćo, muško ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. kraćenjem od Bekir, Bećo, v.+bos. nast. -o. bèdāk m (perz.) < tur. vulg. bedaf = glupak, tvrdoglav čovjek < perz. bedāk (č. bedāk) = pokvaren, nevaljao čovjek; svađalica - glupan, umno ograničen čovjek bèdast adj. (perz.-bosan.) < izv. od bedak - glup, umno ograničen bȅd-doòva, bètdova, bedòva f (perz.-ar.) < beddua (bed-dua) = kletva, proklinjanje, bukv. rušna molitva, ružna želja < perz. bed = zao, ružan, nevaljao (v. bet) i ar. duā = molitva (v. dova). 238
Ivbidem, 127 Ibidem, 127 240 Ibidem, 127 239
~ 190 ~
- kletva, proklinjanje, riječi kojima se izriče prokletstvo; ...osim batinjanja po tabanima, bilo je više vrsta kazni: privrmeno zatvaranje dućana, degradiranje majstora na kalfu i prokletstvo, b e t d o v a.241 bed-dovu mu je učinio (perz.-ar.-bos.) < izv. od bed-dova (v.) + bos. riječ učiniti - prokleo ga je; U njegovoj mladosti babo mu je b e d-d o v u učinio pa ga je, eto sad stiglo...(o. g.) bèdel m (ar.) < tur. bedel < ar. bädäl = zamjenik - zamjenik - zamjenik, odmjena u odsluženju vojske, onaj koji je u osmanskoj ili austrijskoj vojsci služio vojsku za nekog drugog, obično uz novčanu nadoknadu - otkup od vojne obaveze, vojnica - zamjenik, odmjena u hodočašću na Ćabu, onaj koji u ime drugog i o njegovom trošku obavi hadž (v.). Bedel se šalje za bolesnog ili za umrloga koji je vjerski bio obavezan da izvrši hodočašće, ali za života to nije učinio bȅdem, bȅden i bèdem, bèden m (ar.) < tur. beden = zid tvrđave ili zid oko utvrđenog grada - zid tvrđave; debeli zid oko utvrđenog grada; Dok porušim kule i b e d e m e; Kandiji su b e d e n obrušili242 - planinski lanac, masiv Bédra, žensko ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. kraćenjem od Bedríja, v. - Pun mjesec; Naziv mjesa nedaleko od Meke, gdje su muslimani izvojevali veliku pobjedu nad mušricima. Bedríja hipok. Bédra, žensko ime (ar.-bos.) < promjenom akcenta napravljeno žensko ime od muškog imena Bèdrija, v. - učesnica bitke na Bedru; jutro Bèdrija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Bedrî, lično ime < ar. bädr = pun mjesec, uštap + ar.-perz. suf. -ī- (-iyy) + bos. nast. -ja. Ovo je s kraćeni oblik imena Bedrudin, v. - Pun mjesec, poglavar, starješina; zreo mladić; učesnik bitke na Bedru Bedrùdīn (ar.) < ar. Bädru-ddīn, lično ime, izft. od bädr = uštap, pun mjesec i äddīn = vjera Islam - Punina vjere; Savršenstvo vjere;Uštap Islama bedèvija f (ar.-bos.) < tur. bedevi (at.) = beduniski konj < ar. bädäwiyy, bädäwī = pustinjski; beduin + bos. nast. -ja. - kobila arapske pasmine; I pod njime skaču b e d e v i j e243 bedùin -ína (ar.) < ar. pl. bädäwiyyūn, sing. bädäwiyy = pustinjski, onaj koji živi u pustinji - arapski nomad, stanovnik pustinje bȅg m (tur.) < tur. bey (arapskim slovima piše se bek i otuda bosansko beg) = titula za ugledna čovjeka, velikaša, dostojanstvenika; civilna i vojna titula u osmanskoj državnoj organizaciji. - plemić, plemićka titula; Daj mi knjiga snesi našaranu / Na Ogarsko Cerić Ali- b e g u244 241
ibidem, 128 Ibidem, 128 243 Ibidem, 128 242
~ 191 ~
- gospodin, gospodar, odličnik - zapovjednik sandžaka - sandžakbeg; Svakog lički nađe Mustaj- b e ž e; B e g Mustaj-b e g, muselime carski245 - prva komponenta u nekim ženskim imenima, a u značenju: begova, begovica, gospodarica, npr.: Begajeta (Beg-Ajeta), begemina (Beg-Emina) itd. - kao titula pridaje se muslimanskim imenima iz poštovanja, iako nosilac imena nije stvarno beg. Beg kao titula, dodaje se iza ličnog imena i spaja se crticom s ličnim imenom: Ibrahim-beg ili potpuno srašćuje: Ibrahimbeg. Ako se lino ime završava na -ja, onda to -ja- redovno ispada: Hakija - Haki-beg., Kadrija - Kadri-beg itd. V. alajbeg, Began, Bego, Begemina, Begzada, begćehaja, begefendija, beglerbeg, begluk, begovac, begović, begovina itd. Béga, žensko ime, bos. hipok. (tur.-bos.) < izv. od beg, v. + bos. nast. -a. Begájeta, žensko ime (tur.-ar.-bos.) < tur. Bȅg-Ajeta, izv. od kompon. beg i muškog imena Ajet (ar. ajet = Allahov znak, rječenica iz Kur’ana), tako što je ovom muškom imenu dodan bos. nast. za žen. rod -a. - begova Ajeta, fig. begovski Allahov znak Bègan, muško ime (tur.-bos.) < izv. od beg, v. + bos. nast. -an. - onaj koji je beg, iz begovske familije; Od Began nastalo je prezime Bèganović. Béga, žensko ime (tur.-bos.) < izv. od beg, v. + bos. nast. za žen. rod -a. - Begovica Bȁgana, žensko ime (tur.-bos.) < izv od beg, v. osnodno od muškog imena Began, dodavanjem bos. nast. za žen. rod -a. - Begovica Bèganović, prezime (tur.-bos.) < izv. od muškog imena Began,v.+ bos. nast. -ović. - Beganov begćehája (bȅg-ćehája) m (tur.-perz.) < bey-kehaya, v. kompon. pod beg i ćehaja. - begov ćehaja; Tud mi sjedi Ivo b e g ć e h a j a, / što uzima od cura džerimu 246 bȅgefendija (bȅg-efèndija) m (tur.-grč.) < tur. beyefendi (bey-efendi), v. kompon. pod beg i efendi. - gospodin beg; dvostruka titula kojom se oslovljavaju oni begovi koji su sa nekom posebnom naobrazbom. Begemína, žensko ime (tur.-ar.) < Bȅg-Emína, izv. od beg, v. i žen. imena Emína. Žen. ime Emína formirarano je od muškog imena Emin (tur. Emin = Vjerni, Sigurni < ar. ämīn = vjeran, siguran, pouzdan) tako što je ovom muškom imenu dodan bos. nast. za žen. rod. -a. - begova Emina, begova Sigurna, begova Vjerna, fig. begova sigurnost begèndisati (tur.-bos.) < tur. begendi, 3. lice sing. perf. od begenmek, v. tumačenje pod begenisati + bos. nast. -ati- isto što i begenisati (v.) begenisānje n (tur.-bos.) < izv. od begenisati (v.) + bos. nast. -anje- dopadanje, sviđanje; biranje, izabiranje
244
Ibidem, 129 Ibidem, 129 246 Ibiem, 129 245
~ 192 ~
begènisati -išem (tur..-bos.) < tur. begenmek, sa značenjima kao u bosanskom + bos. nast. -ati- svidjeti se, dopasti se; biti simpatičan; Koji koga b e g e n i š e, s onim i egleniše; Dokle ružca miriše,/dotle svak je b e g e n i š e (bošnjač. poslovice) - izabrati, odabrati nešto po ukusu; Vidio te gondže-Mehmedaga, vidio te i b e g e n i s o te247 - odobriti, odobravati, saglasan biti s nečim; Ja ti ne begenišem da idem tamo (o. g.) begènisati se -išem (tur.-bos.) < izv. od begenisati (v.) + bos. nast. -se- sviđati se, dopasti se jedno drugome; Vidjeli se pa se begenisali (o. g.) V. begenisati Bégić, prezime (tur.-bos.) < izv. od muškog imena Bégo, v. + bos. nast. -ić. - Begov Bègija i Begíja, žensko ime (tur.-bos.) < izv. od beg, v. + bos. nast. -ija. - Begovica bèglerbeg m (tur.) < beylerbeyi, bukv. beg begova, izft. od tur. pl. beyler i sin. bey = beg - vrhovni vojni i civilni zapovjednik jedne veće oblasti ili pokrajine Bèglerbegović, prezime (tur.-bos.) < izv. od beglerbeg, v. + bos. nast. -ić. - beglerbegov beglerbègluk m (tur.) < tur. beylerbeylik, v. beglerbeg + tur. suf. -lik. - oblast, pokraina u Osmanskoj Imperiji kojom je upravljao beglerbeg bèglučiti (tur.-bos. < izv. od begluk (v.) + bos. nast. -iti- besplatno raditi na begluku bèglučkinja f (tur.-bos.) < izv. od begluk (v.) + bos. nast. -inja- puška koja je davana iz begluka, od države, državna, carska puška bègluk m (tur.) < beylik (bey-lik), v. beg + tur. suf. -lik. - begovo imanje, begov posjed; begovo imanje koje nije u kmetskom odnosu, nego beg njime direktno upravlja ili ga izdaje pod zakup - državno imanje, državna blagajna, fiskus, erah; država, kneževina; A vas mal mu u b e g l u k otišo!; Ćesar ga je dobro pomilovo, / Vladaniju njemu dopustio, / A dao mu iz b e g l u k a vojsku248 - sjedište, konak, čardak bega ili paše; Do b e g l u k a bega udbinskoga; Kad ja vidim dragog u belnuku, / baš kakono paša u b e g l u k u 249. U prvo doba osmanske uprave u Bosni, kada je titula beg imala značaj titule paša (Gazi Isa-beg, Gazi Husrev-beg), postojao je u Sarajevu takav begluk (pašin konak) na mjestu gdje se danas nalazi Dom ljiljana (ranije kršla). Taj predio iza Doma ljiljana i danas se zove Za Beglukom. - uredska zgrada, uredske prostorije, gdje je beg sjedio, pio, primao posjete i vijećao sa prvacima i agama, što se zove i beglukmejhana (begluk-mejhana); Rano rani lički Mustaj-beže, / Iz ahara u b e g l u k iziđe, / kad mejhana puna
247
Ibidem, 130 Ibidem, 130 249 Ibidem, 130 248
~ 193 ~
Udbinjana; Piće pili mladi udbinjani, / U b e g l u k u ličkog Mustaj-bega. / U vrh stola sjedi Mustaj-beže, Do njeg sjedi gazi Čejvanaga...250 bègluk-tìmār m (tur.-perz.) < izv. od kompon. begluk (v.) i timar (v.) - begovski timar, begovski feudalni posjed; Prosi tebe hećim i kadija, / i spahija iz begluk-timara251 bégo (tur.-bos.) < hipok. od beg (v.) formiran u bos. jez. kraćenjem - naziv od milja za bega (Od ovog je izvedeno prezime Begović) Bégo, muško ime, bos. hipok. od Began (tur.-bos.) < izv. od beg, v. + bos. nast. -o. - fig. Beg bȅgovac -vca, m (tur.-bos.) < izv. od beg (v.) + bos. nast. -ovac - begovski čovjek, onaj koji je iz begovske ili gospodske familije begòvat -áta m (tur.-bos.) < izv. od beg (v.) + bos. nast. -ovat. - begovi, begovski stalež begovat i agovat (tur.-bos.) < izv. od beg (v.) i aga (v.) + bos. nast. -ovat - plemići, bogati sloj društva bȅgovica f (tur.-bos.) < izv. od beg (v.) + bos. nast. -ovica - begova žena, žena begovskog roda Bȅgović, prez. (tur.-bos.) < izv. od beg, v. + bos. nast. -ić - bègov Bégović, prezime (tur.-bos.) < izv. od muškog imena Bégo, v. + bos. nast. -ić. - Bégov bȅgovina f (tur.-bos.) < izv. od beg (v.) + bos. nast. -ovina. - begovska zemlja, begluk Bègtaš hipok. Bégto, muško ime, (perz.-bos.) < zv. od Bektaš, v. zamenom perz. glasa -k- sa bos. glasom -g. Bégto, muško ime, bos. hipok. od Bégto (perz.-bos.) < izv. od Bektaš, v. begtášija - v. bektašija Begzáda, Bejzáda hipok. Bégza, Béjza, Bègzija, Záda, žensko ime (tur.-perz.) < tur. beyzade (bey-zade) = begova kći, begovska kći, begovo, begovsko dijete, plemićka, v. beg + perz. zāde = dijete, porod. Od ovog je došlo prezime Begzádić. Bégza, žensko ime, bos. hipok. od Begzáda (tur.-perz.-bos.) < izv. kraćenjem od Begzáda, v. Begzádić, prezime (tur.-perz.-bos.) < izv. od imena Begzada, v. + bos. nast. -ić. - Begzadin -no, -ni ... Bègzija, žensko ime, bos. hipok. (tur.-perz.-bos.) < izv. kraćenjem od Begzada, v. Beháija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Behaî, lično ime < ar. bähā = krasota, ljepota + ar.-perz. suf. -ī (-iyy) + bos. nast. -ja. - Ljepotan, Krasni bèhār -ára m (perz.) < tur. behar, bahar < perz. behār = 1. proljeće, 2. list i cvijet voćke - cvijet voćke, latice od takvog cvijeta; Snijeg pade na b e h a r, na voće, / podaj Allahu svakome šta hoće; ...tvoje grane po mom srcu rane, / niti cvateš nit’ b e h a r a daješ252 250
Ibidem, 130 Ibidem, 131 252 Ibidem, 131 251
~ 194 ~
V. beharli, behar-čiftijane, beharati, obeharati, izbeharati. behàrati, behèrati, biharati (perz.-bos.) < izv od behar (v.) + bos. nast. -ati- cvjetati; A zelene bašče b e h a r a t i; Zelena je bašča b e h e r a l a253; Sve je probiharalo (o.g.- u Bihoru, Sandž.) bèhār-čiftijáne f (perz.-tur.) < izv. od behar (v.) i čiftijane (v.) - vrsta dimija izvezene cvijetovima; Da mi kupi b e h a r- č i f t i j a n e254 bèhárli indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. beharli, baharli, v. behar + tur. suf. -li. - rascvijetan; ono što ima behar na sebi; U šljiviku pod b e h a r l i granom...(svdal.) Behaùdin, -ina (ar.) < ar. Bähāu-ddīn, lično ime, izft. od ar. bähā = krasota, ljepota i ar. äddīn = vjera Islam. - Ukras vjere Islama Bèhdžet hipok. Béhdžo, muško ime (ar.) < tur. Behcet, lično ime, ar. bähqä = ljepota, svježina. - Ljepotan Béhdžo, muško ime, bos. hipok. od Bèhdžet (ar.-bos.) < kraćenjem izvedeno od Bèhdžet, v. Behíja, hipok. Bȁhka, žensko ime (ar.) < tur. Behiye, lično ime < ar. bähiyyä = ljepa, dražesna. - Dražesna behíja f (perz.) < tur. behiye, bahiye, pahiye, sa značenjima kao u bosanskom jez. < perz. behā = cijena vrijednost + ar. suf. za ž. rod -iyyä. - porez, taksa, na promet, vrsta trošarine Bèhka, žensko ime, bos. hipok. od Behija (ar.-bos.) < izv. kraćenjem od Behija, v. + bos. nast. -ka. Bèhlūl -úla, muško ime (ar.) < tur. Behlûl, lično ime < ar. buhlūl = nasmijan; dobrotvor, darežljiv. - Nasmijani, Darežljivi Bèhmen, muško ime (perz.) < perz. Behmen, lično ime - Prijatelj, Iskreni Bèhram, muško ime (perz.)
Ibidem, 131 Ibidem, 131 255 Ibidem, 132 256 Ibidem, 132 254
~ 195 ~
bèjānīle adv. (ar.-tur.) < tur. beyaniyle, v. bejan + tur. postpoz. -ile = sa - javno, otvoreno; B e j a n i l e iz kotara pođe, / b e j a n i l e poljem zelenijem 257 bèjaz, bèjās, bèhās indecl. adj. (ar.) < tur. beyaz = bijel; bjelina < bäyād = bijela boja; bjeloća, bjelina. - bijel; Srce, dušo, Odundžina Hato, / digni skute b e j a z anterije; Dod se gora listom zaodije, / a ja mlada b e h a z anterijom 258 V. bejazi, bejazli bejázī indecl. adj. (ar.) < tur. beyazî, v. bejaz + ar.-perz. adj. suf. -ī (iyy) - bijele boje bejázli adj. indecl. (ar.-tur.) < tur. beyazli (beyaz-li), v. bejaz +tur. suf. -li. - bijel; Prepe peču, obuče feredžu, / zavi lice b e j a z l i okrugom259 bejbèrek, bajbèrek m (tur.-perz) < tur. beyörkü (bey-börkü), bukv. begova kapa, begov ćulah < tu. bey = beg i tur. börk = kapa, ćulah < perz. berek = valjano sukno; odijelo od valjanog sukna. - cvijet begova kapa, biljka Amaranthus tricolor L. - vrsta veza po platnu, kao šlinganje, ukoso ispunjavanje većih ploha platna bèjgir, bèngir m (perz.) < tur. beygir = konj < perz. bārgīr (bār-gīr) = konj, bukv. onaj koji nosi tovar; perz. bār = tovar i perz. gīr, prez. osnova od giriften = uzeti, uhvatiti - konj, konjče Bjetùlāh m (ar.) < ar. Bäytu-llāh = Allahova kuća, izft. od ar. bäyt = kuća i Allāh = Allah. - Ćaba bèjtul-māl m (ar.) < tur. beytulmal = državna blagajna, erar < ar. bäytu-l-māl, bukv. kuća blaga, izft. od ar. bäyt = kuća i ar. äl-mäl = određena imovina, određeno blago - državna blagajna bejtùran m (ar.-bos.) < tur. abeyturan < ar. abäyturān, abäytärān, abäwturān. U bos. jez. prvi glas -a- je izbačen. - cvijet, biljkaArtemisia annua L.; Među njima grana b e j t u r a n a; B e j t u r a n e, jado, / beru l’ te djevojke?260 Béjza, žensko ime, bos. hipok. od Bejzada, Begzada (tur.-perz.-bos.) < kraćenjem izv. od Bejzáda, Begzáda, v. Bejzáda, Begzáda hipok. Béjza, Bégza, Bègzija, Záda, žensko ime (tur.-perz.) < tur. beyzade (bey-zade) = begova kći, begovska kći, begovo, begovsko dijete, plemićka, v. beg + perz. zāde = dijete, porod. Od ovog je došlo prezime Bejzadić, Begzádić. bekája f (ar.) < tur. bekaya, bakaya < ar. pl. bäqāyā, sing. bäqiyyä = ostatak - preostatak - zaostatak ,ono što je ostalo neubrano ili nesakupljeno (od poreza, zakupnine i sl.) bèkčija m (tur.bos.) < tur. bekçi + bos. nast. -ja. - stražar, čuvar; Koliko je na gradu b e k č i j a261 257
Ibidem, 132 Ibidem, 132 259 Ibidem, 132 260 Ibidem, 133 261 Ibidem 133 258
~ 196 ~
bekíja f (ar.) < tur. bekiye, bakye < ar. bäqiyyä = ostatak - ostatak, preostatak. Od ovog je došao naziv za jedan kraj u ljubuškoj opštini u Hercegovini: Bekija. Pošto je Imotski pao pod Mletke, Ljubuški se zvao Imotska bekija, tj. ostak od imotskog kadiluka. V. bekaja Bèkir, Bèćir hipok. Béćo, Bèćan, Bèćica, muško ime (ar.) < tur. Bekir < ar. Bäkir, lično ime. - Prvjenac (prvorođeno dijete) bèkrija -e, bekrijaš -aša, m (ar.-bos.) < tur. bekri, istog značenja kao u bosanskom < ar. bukrä = jutro + ar. perz. suf. -ī (iyy) (dakle, tur. bekry = bukv. onaj koji već od jutra počne piti) + bos. nast. -ja- pijanica, sarhoš; Propio se Hasanaga, sarhoš- b e k r i j a; Što rekoše bosanske b e k r i j e; Ekrijašu, momèe b e k r i j a š u, / mrki brci nevjere su borci262 V. bekrijati bekrijàti (ar.-bos.) < izv. od bekrija (v.) +bos. nast. -ti- pijančiti, lumpovati, bančiti; On voli b e k r i j a t i (o. g.); Čuo sam da b e k r i j a š trošeći vrijeme i zdravlje...263 Bèktaš, Bègtaš, hipok. Bèktan, Békto, Bégto, muško ime (tur.) < tur. Bektāş, lično ime (perz. bektāš 1. imper. = ljulaj se, 2. parac, vršnjak, onaj koji je dorastao i ravan ( u časti, godinama i td.) - Vršnjak, Parac V. bektašija, Bektašije Bèktan, Békto, Bégto, muško ime, bos. hipok. od Bèktaš, Bègtaš (tur.-bos.) < izv. kraćenjem od Bèktaš, v. bektášija, begtášija m (perz.-bos.) < izv. od Bektaşje (v.) + bos. nast. -ja. - pripadnik derviškog reda zv. Bektašije (v.) Bektášije (perz.) < tur. Bektaşi < Bektaş = ime osnivača derviškog reda + ar.-perz. suf.-ī (iyy) - derviški red koji j, za vladavine tur. sultana Orhana, osnovao šejh Hadži Bektaš Veli (umro 738/1337), po kome je ovaj red dobio naziv. Békto, Bèktan, Bégto, muško ime, bos. hipok. od Bèktaš, Bègtaš (tur.-bos.) < izv. kraćenjem od Bèktaš, v. bèlāj -ája m (ar.-bos.) < tur. belâ < ar. bälā’ = briga, iskušenje, tuga, jad, nevolja, nesreća, kazna (Allahova) + bos. glas -j- nesreća, zlo, jad, nevolja, muka, patnja; Eno Mujo, na b e l a j udario, / već se stere čoha venedička; Ne da svoje sestre bez b e l a j a; Sad imaš samo b e l a j a!264 V. belajisati, belajli, đuzbelajle, def’i belaj belàjisati, belàisati -išem (ar-bos.) < izv. od belaj (v.) + bos. nast. -isati- patiti se, mučiti se, živjeti u nevolji, u bijedi; Već dugo on b e l a j i š e i snalazi se (o. g.) belájli indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. belâli (belâ-li), v. belaj + tur. suf. -li.
262
Ibidem, 133 Ibidem, 133 264 Ibidem, 134 263
~ 197 ~
- nesrećan, jadan, nevaljast, ono što je skopčano s mukama i brigama; Izvana kalajli unutra belajli (bošnj. izreka) bèlćim, bèlkim adv. (ar.perz.) < tur. belki, vulg. belkim < ar. konjuk. bäl = nego, i perz. suf. -ki. - možda, valjda, vjerovatno; B e l č i m su ti vilice utrnule, jer već treći dan isti zalogaj voska žvaćeš; U Bosni je vazda bilo trke, pa b e l ć i m neće ni sada bez trke proći265 beledíja f (ar.) < tur. belediye < ar. bälädiyyä (ar. bäläd -grad + ar. suf. -iyyä) - opština, gradska vjećnica belègija, beleđija f (tur.-bos.) < tur. bileqi < bilemek = oštriti + bos. nast. -ja- brus, oštrilica, kamen za oštrenje noževa, britava, kose itd.; On ima dobru b e l e g i j u (o. g.) belènzuka -e. belènzuke, belènzuci -úka f (tur.bos.) < tur. bilezik + bos. glasovi e-, -n-, -i- umijesto tur. glasa -i- narukvica; narukvice izrađene od više spojenih ili pletenih srebrenih ili zlatnih lančića. Obično se mogu rasklpati, a spojnice su lijepo ukrašene; Ruke jedne, troje b e l e n z u k e; Bile ruke, tanke b e l e n z u k e, / to divojci lipo ujisaše266 bèli i bȅli (zapravo bȅlli) adv. (ar.) < tur. belli = jasno, otvoreno i beli = da < perz. belī = da < ar. bälā = da, dakako - sigurno. odista; Da mi b e l i preporeći nećeš; Tvoga sam se naljubio lica, / A beli se možeš pofaliti / Kod svojeh vila nagorkinja267 - tako je, da (potvrdno); Doći ču, b e l i! (o. g.) V. bezbeli bèli vàlā! (ar.-bos.) < izv. od beli (v.) + bos. oblik riječi vala. - baš je tako, Bogme je tako bèlnuk - v. beluk bèlsaukluk - v. bensaukluk bèlsilah - v. bensilah bèluk, bènluk, bèlnuk, bènuk m (tur.) < tur. bellik < tu. bel = leđa, kralježnica + tur. suf. -lik = ono što pokriva leđa ili kralježnicu - jelek, ženski fermen; A djevojko, majmunčiću, / u bijelu b e l e n č i ć u, / ko ti skroji bijel beluk...268; Ko ti sreza bijel b e l n u k, / otišlo mu sve u begluk269 - vrsta suknene odjeće, muške i ženske, sa rukavima ili bez rukava; Kad ja vidim drgog u belnuku/baš kakono pašu u begluku270; Preko košulje oblači se zubun zv. b e n u k, od crnog valjanog sukna, dug do koljena, bez rukava. Ranije je bio vezen crvenim gajtanom i paricama po ivici, dok je danas bez ikakvog veza. Nose ga i žene i djevojke271 bȅna f, bènāk -a, bénac -nca, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. bön = glupan, idiot
265
Ibidem, 134 Ibidem, 134 267 Ibidem, 135 268 Ibidem, 135 269 Ibidem, 135 270 Ibidem, 135 271 Ibidem, 135 266
~ 198 ~
- luda, budala, glupan, glupača; Što će ona b e n a od djevojke; Idi b e n o jedna272 bènac, bénca m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. benzet = imitacija - lažan žut dukat, imitacija pravog dukata bènām indecl. adj. (perz.) < tur. benam = na námu, na glasu < perz. benām, perz. prepoz. be = na i perz. nām = ime - odabran, ugledan, poznat, na námu; Sve nam b e n a m, jedan do drugoga273 bènast ad. (perz.-bos.) < izv od bena (v.) + bos. nast. -st- budalast, glupav, mahnitast; Idi, beno, b e n a s t a274 benáviti (perz.-bos.) < izv. od bena (v.) + bos. nast. -iti- glupost govoriti, budalesati benáviti se (perz.-bos.) < izv. od bena (v.) + bos. nast. -iti- i -se- mahnitati, praviti se ludim, ponašati se kao lud bènčić -ići (tur.-bos.) < izv od ben (v.) + bos. nast. -ić-, -ići- (deminutiv od ben (v.) bèndati (tur.-bos.) < izv. vjerovatno od tur. bende = rob, sluga; sljedbenik, pristalica < perz. bende = rob, sluga < perz. besten = vezati + bos. nast. -ati- priznavati, pridavati važnost; Ja tebe ne b e n d a m nimalo (o. g.) Bȅndbaša, Bȁmbaša, Bȁnbaša, Bȁntbaša, Bìmbaša, Bìnbaša f (perz.-tur.) < tur. bendbaši, bentbaši = glavna brana, izft. v. kompon. pod bent i baš. - glavna ustava, glavna brana - predgrađe Sarajeva, lokalitet gje rijeka Miljacka ulazi u grad. Na ovom lokalitetu postojala je nakad velika brana, ustava (bend, bent), koja je služila za dovod vode na Gazi Isa-begove mlinove i otud ovaj naziv. Danas je na ovom jestu umjetno jezero, kupalište; Kad ja pođem na B e n b a š u, na B e n b a š u na vodu...(sevdal.); Ja kakva je na B e n d b a š i trava, / još je ljepša Dizdareva Fata (sevdal.) bendžijānje, bendžiluk - v. benđijanje, benđiluk benđèluk - v. benđiluk bènđija, bèndžija f (perz.-bos.) < tur. beng, benc, ban otu = biljka Hyoscyamus albus L.i H. niger L. Fam. Solanaeseae < perz. beng (u ar. bänq). Bosansko benđija je prema tur.-perz. beng (g=đ), a bendžija prema tur-ar. benc, č. bendž (c=dž). - opčinjavanje; Ti prosipaj svakakve b e n đ i j e, obenđijaj Biserbega svoga275 - opojna trava ili napitak, sredstvo z aomamljivanje, opijanje, opčinjavanje benđijanje, benđiluk, obenđijati benđijanje, bendžìjānje n ( perz.-bos.) < izv. od benđija (v.) + bos. nast. -anje- droga, sredstvo za omamljivanje; mađija, opčinjavanje; vradšbina, vračanje, drogiranje benđìluk, benđèluk, bendžìluk, bendžèluk m (perz.-tur.) < tur. bengilik, bencilik, v. benđija + tur. suf. -lik - opčinjenost, omamljenost, opijenost, vradžbina, mađija; Ona zna neke b e n đ i l u k e, pa da insan ne zna ni gdje se nalazi (o.g.) 272
Ibidem, 135 Ibidem, 135 274 Ibidem, 135 275 Ibidem, 136 273
~ 199 ~
- opojna trava, vrsta indijske konoplje ili naša bunika, čije se sjeme mećeu vino, rakiju, kahvu ili drugo piće i jelo radi omamljivanja ili uspavljivanja; Sgotovi mu gospodsku užinu, / i natoči vina i rakije, / usve troje baca b e n dž i l u k e276; bènefsīle adv. (ar.) < tur. binefsihi < ar. binäfsihī = lično, sobom, bukv. sa sobom (ar. bi = sa + ar. näfs = sâm, sebe, osoba + ar. hi = njegov, posv. zamj. u gen. Krajnja dva sloga ar. ihī zamjenjena su u bosanskom jeziku, radi lakšeg izgovora, sa tur. postpoz. -ile = sa. - lično, sobom; Iz pazuha knjiga izvadila, / benefsile Muju optužila277 benetati (perz.-bos.) < izv. od bena, benaviti (v.), zamjenom glasova, + bos. nast. ati- lupetati, govoriti gluposti, naklapati, budalasati; Lasno ti je situ b e n e t a t i, / u proljeće kenjcu zarevati278 benevrek (perz.-bos.) < izv. od bena (v.) + bos. dodat. -vrek- glupan, čovjek "ni tamo ni vamo" benluk - v. beluk bȅn m (tur.) < tur. ben = 1. mladež, pjega 2. tačka, kružić, kolutić na basmi - mladež na tijelu, osobito mladež na licu; ...dva joj b e n a među obrvama, / a četiri među solufima; Na tebe mi merak osta, / i na tvoje sijah- b e n e, / šta će, draga, biti s mene (nar. pj.)279 - mladež na licu koji se napravi radi uljepšavanja - tačka, kružić, kolutić (na tkanini); Njena nov haljina je od basme na b e n o v e (o. g.) bènsaukluk, bèlsaukluk m (tur.) < tur. belsoqukluqu, sa istim značenjem kao u bosanskom jeziku, izft. od tur. bel = leđa, kralježnica, struk, slabine i tur. soqukluk = hladnoća, stùden - kapavac, sifilis, venerična bolest (urethritis gonorrhoica) bènsilāh, bènselāh, bèlsilāh -a i kraćeno: silāh - áha m (tur.-ar.) < tur. belsilahi, tur. izft. od tur. bel = struk, slabine, pâs + ar. silāh = oružje - pojas, širok kožni opasač, koji sprijeda ima više pregradaka z apapire, novac, duhankesu, noževe, oružje itd.; Pa po psu b e n s i l a h opasa; A po pasu krmzi b e l s i l a h a, / za njeg zadi dvije puške male; Pa za s i l a h puške zadjenuo280 bȅnt, bȅnd -a, bènat, bȅnta m (perz.) < bent, bend, sa značenjem kao u bosanskom < perz. bend - brana, ustava, nasip, jaz V. Bendbaša, zabentiti benzèisati, benzèjisati (tur.-bos.) < tur. benzemek = naličiti, ličiti, (tur. benz = lice) + bos. nast. -isati- ličiti, biti nalik, naličiti se, ličiti se V. benzer bènzer indecl. adj. (tur.) < tur. benzer, part. imperfekta (imperf. 3 lice sing.) od benzemek = ličiti, naličiti 276
Ibidem, 136 Ibidem, 136 278 Ibidem, 136 279 Ibidem, 137 280 Ibidem, 137 277
~ 200 ~
- nalik, sličan bèrāt -áta, m (ar.) < tur. berat < ar. bärāt = pismo - dekret, ukaz, povelja kojom se dodjeljuju zvanja, odlikovanja, privilegije ili kakva dobra; Da mi dadeš na bosnu b e r a t e, / I na age redom agaluke, / Na spahije redom spahiluke, / Na begove bijele b e r a t e281 - diploma; dozvola, dekret, povelja; Dok se lisici prouče b e r a t i, ode koža na pazar (bošnjač.poslov.) - mubareć večer Lejle-i berat (v.) V. beratlija, berat-spahiluci berátlija m (ar.-tur.-bos.) < tur. beratli, v. berat + tur. suf. -li, + bos. nast. -ja- onaj koji posjeduje berat za neko pravo ili neku službu - diplomac, čovjek sa diplomom ili poveljom bèrat-spahiluk m (ar.-perz.-tur.) < v. kompon. pod berat i spahiluk - spahiluk sa beratom, dekretirani spahiluk bèrbāt. berèbāt -áta indecl. adj. (perz.) < tur. berbat = prljav, zaprljan < perz. berbād, bukv. = u vjetar, na vjetar (perz. ber = u, na i perz. bād = vjetar, zrak - prljav, zaprljan, umazan, ulitan - moralno propao, upropašćen, blamiran; Eto do šta dovodi švapčovanje, u malo čovjek zbog njega ne bi b e r e b a t282 V. uberbatiti se bèrber, bèrberin m ( tal.) < tur. berber < perz. berber < tal. brbiere = brijač, izv. od barba = brada - brijač, brico, zanatlija koji brije i šiša. Neki berberi se bave i liječenjem. osobito vađenjem zuba, te obrezivanjem djece (v. sunet); Prođi se starog b e r b e r a i mladog hećima (bošnjačka poslovi. V. berbernica bèrbernica f (tal.-bos.) < izv. od berber (v.) + bos. nast. -nica- brijačnica, berberska radnja berèket, berekátverisi, berekètli itd - v. berićet, berićetveresi, berićetli itd. berićátverisi! berićátversun, berekátverisi! bekekaátversun! interj. (ar.-tur.) < tur. bereket versin! berekât versin! = neka Allah da berićet!, neka Allah d mnogo berićeta, v. berićet + tur. versin, imp. 3 lice sing. od vermek = dati (ar. sing. bäräkä = berićet, pl. bäräkāt) - hvala! hvala lijepo! Allah te blagoslovio (izražavanje zahvalnosti na učinjenoj usluzi ili na daru) berìćet, berèket m (ar.) < tur. bereket < ar. bäräkä = blagoslov, napredak, sreća - obilje,izobilje, obilan rod, plod; Tamo je veliki b e r i ć e t (o. g.) - napredak, sreća, izdašnost; Ove godine nema b e r i ć e t a ni u čemu (o. g.) V. berićatverisi, binberićatverisi, berićetan, berićetli, berićetsuz, berićetsuzluk berìćetan (ar.bos.) < izv. od berićet (v.) + bos. nast. -an- rodan, plodan; Ova godina je srećna, b e r i ć e t n a283 - srećan, napredan, blagoslovljen; Neka ti to bude b e r i ć e t n o (o. g.) berićètli, berekètli omdecč- adj. (ar.-tur.) < tur. bereketli, v. berićet + tur. suf. -li. 281
Ibidem, 136 Ibidem, 138 283 Ibidem, 138 282
~ 201 ~
- (isto što i berićetan (v.) berićètsuz, berićètzuz, berekètsuz (ar.tur.) < tur. bereketsiz, v. berićet + tur. suf. siz = bez - nerodan, bez berićeta, neblagosloven, nenapredan, neizdašan berićetsùzluk, bereketsùzluk, m (ar.-tur.) < tur. bereketsizlik, v. berićetsuz + tur. suf. -lik. - neberićetnost, nerodnost, nenaprednost, neberićetnost Bèsim, hipok. Béso, Bésko, muško ime (ar.) < ar. Bäsīm, lično ime. - Nasmijani, Veseli Bésko, Béso, muško ime, bos. hipok. od Bèsim (ar.-bos.) < kraćenjem izv. od Besim, v. ar. Bäsīm, lično ime. - Nasmijani, Veseli beslèisati (se) beslèjisati (se) -išem (tur.-bos.) < tur. beslemek =hraniti, izdržavati + bos. nast. -isati. - izdržavati (se), podmirivati (se), opskrbljivati se; ...dosta imaš i svojeg amala, / možeš carsku b e s l e j i s t i vojsku; Ko će majki sada zaraditi? / Ko će majku sad b e s l e j i s a t i?284 beslèma (tur.) < tur. besleme, nom. action. od beslemek = izdržavati, hraniti - izdržavanje, hrana, opskrba Béso, Bésko, muško ime, bos. hipok. od Bèsim (ar.-bos.) < kraćenjem izv. od Besim, v. ar. Bäsīm, lično ime. - Nasmijani, Veseli bȅsofra f (ar.) < isto što i sȍfrabez (v.), od čega je metatezom natala; bez-sofra, pa besofra - dugački peškir od nekoliko metara,koji se stavi oko cijele sofre i služi kao zajedniči ručnik svima koji su sjeli za sofru. bȅspara f (ar.-perz.-bos.) < tur. bespâresi = sudopera, bukv. komad platna, izf. od bez (v.) i perz. pāre = komad, parče. u bosanskom obliku ove riječi tur. nast. -esi zamjenjen je sa glasom -a (bespar-a) - sudopera, krpa za pranje kuhinjskih sudova bèstīlj m (lat.) < tur. pestil = suha slatka juhka napravljena od zgnječenog ili samljevenog voća < tal. pastillo < lat. pastilla - gusti pekmez od šljiva bȅš num (tur.) < tur. beš - pet, broj 5 v. bešdort, bešlija, bešluk, bešvakat béša, f (tur.-bos.) < bos. izv. od bešika, v. - kolijevka; Nini sine, u šikali beši, / Beša ti je na moru kovana285 bȅšdort, m (tur.) tur. beş-dört, beş »pet«, dört »četiri«. izraz u igri tavle: kada u bečenim kockicama padne pet i četiri. bèšika, hipok. béša f (tur.) < tur. bešik - kolijevka; Vi nadojte moje u b e š i c i; Nini sine, u šikali b e š i, / B e š a ti je na moru kovana286 284
Ibidem, 139 Ibidem, 139 286 Ibidem, 139 285
~ 202 ~
Bèšir, hipok. Béšo, muško ime (tur.) < tur. Beşir < ar. Bäšīr, lično ime, ar. bäšīr = onaj koji donosi radosnu vijest, glasnik vesele (dobre) vijesti. - Muštulukčija, Donosilac radosne vijesti, Glasnik, Vjesnik; Bešir ibn Sa’d ime je Muhamedovog a. s. ashaba, učesnika svih bitaka poslije Hidžre. bèšlaga m (tur.) < tur. bešli aqasi, bešlu aqasi, bukv. aga bešlija, izft. v. kompon. pod bešlija i aga. - komandir koji je zapovjednik konjice; zapvjednik odreda bešlija (v.) bešlija m (tur.-bos.) < tur. bešli = bukv. petak (tur. beš = pet + suf. -li) + bos. nast. ja. Ovakav naziv su bešlije, navodno, dobile što im je plata iznosila pet akči, ali postoji tumačenje da je ovaj naziv mogao nastati i od perz. bes, pes u tur. suf. -li. - konjanik, pripadnik plaćene vojne konjice. Bešlije su bile poseban odabran odred konjice, navalni konjanici, slični mađarskim husarima. Za vrijeme mira bili su raspoređeni u vojnim posadama; I ti kupi hiljadu b e š l i a h, / sve po izboru konjah i junakah287 bèšluk m (tur.) < tur. beşlik (beş-lik), bes = pet + tur. suf. -lik. - stari kovani osmanski novac od pet groša, petogrošnjak, ili od pet para, petoparac, petak. - predmet u dužini 5 aršina, ili u vrijednosti pet groša, ili težine pet oka itd. Béšo, muško ime, bos. hipok. od Bèšir (tur.) < izv. kraćenjem od tur. Beşir < ar. Bäšīr, v. Bešir. bešvakat nàmāza m (tur.-ar.-perz.) < tur. beš vakit namaz = pet vremenskih (dnevnih) namaza, v. kompon. pod beš, vakat i namaz - pet dnevnih namaza (sabah, podne, ikindija, akšam, jacija); On je uvijek b e š v a k a t namaza ne propušta (o. g.) bȁt, bȁd indecl. adj. (perz.) < tur. bed, perz. bed = zao, ružan, nevaljast - ružna, neprijatana okusa - ružan, nevaljao, gadan, neprijatan V. bed-dova, beter, beternji, betli. bètan, bètno (perz.-bos.) < izv od bed, bet (v.) + bos. nast. -an, no. - (isto što i bet, bed (v.) betdova - v. bed-dova bèter m (perz.) < tur. beter = ružniji, gori < perz. beter, bed-ter, komp. od bed = zao, ružan, nevaljast. - loš, hrđav čovjek, nevaljalac; ružan, grdan čovjek; Rukavice pletene, / hajd otale b e t e r e288 - gori, lošiji, nevaljaliji, ružniji; Da Allah sačuva od betera (bošnjačka izreka) betèrnijī adj. (perz.-bos.) < kompar. od beter (v.) + bos. nast. -niji- još gori, još lošiji, još ružniji, još hrđaviji beterùn bèter, kao subst. i adj. (perz.) < ur.beterin-beteri = najlošiji, od betera beter, izf. od beter (v.) - najgori, najlošiji, najbeterniji čovjek bètli indecl. adj. (perz.-tur.) < bet (v.) + tur. suf. -li - ružna, neprijatna okusa, neprijatan, gadan; Ovo je nekakvo b e t l i jelo (o. g.) bèvāb m (ar.) < tur. bevvab, bevvap < ar. bäwwāb = vratar, ar. bä b = vrata 287
Ibidem, 140 Ibidem, 140
288
~ 203 ~
- portir, vratar bȁz m (ar.) < tur. bez = pamučno platno < ar. bäzz = pamučno ili laneno platno; odjeća - platno - pamučno platno domaće izrade. Razne vrste beza v. pod: melez, ćereće, sadeluk, harir, kafez.bez, šejtanbez, čadorbez; Hajde kupi b e z a tanahnoga289 V. bezistan, bezli, besofra, bespara bèzbeli i bezbèli adv. ( tur.-ar.) < tur. besbeli = sasvim jasan, sasvim očevidan, apsol. superl. od belli (v. bèli) sa tur. pref. bes. - naravno, svakako, zaista, sigurno, daBogme; Sad riječemo da je ovo b e z b e l i pretjerano i uveličano290 bèzgin adj. (tur.) < tur. bezgin, sa istim značenjem kao u bosanskom -apatičan, bez volje, utučen, onaj kome se život omrazio; Evo sam danima b e z g i n... (o. g.) bezìstan, bezìsten m (ar.-perz.) < tur. bezistan, bezestan, sa snačenjima kao u bosanskom < perz. bezistān = mjesto gdje se bez prodaje < ar. bäzz, v. bez + perz. suf. za tvorbu imenica mjesta -stān. - pokriveni trg, pokrivena čaršija u kojoj se nalaze radnje sa manufakturnom i galanterijskom robom; Kroz b e z i s t a n, kroz novu čaršiju291 bèzli indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. bezli, v. bez + tur. suf. -li. - bezni, od beza, platnen, od platna; Vidi, Fato, zmaja iz njedara, / ljutu guju iz b e z l i rukava; ... na kojima su zvoncale toke s fermenima, ispod kojega je stidno izvirivala b e z l i košulja širokih rukava292 bezobràzluk m (bos.-tur.) < bos. bezobrazan + tur. suf. -lik. - nepristojnost, drskost, bezobraština; To je velki b e z o b r a z l u k (o. g.) bezùment - v. bazùment Bíba, žensko ime, bos. hipok. (ar-bos.) < izv. kraćenjem od Habíba, ar. Habībä. - Dragana, Voljena, Mila bìber m (ind.) < tur. biber, büber < perz. bābārī (u grč. péperi) < ind. - papar, biljka Piper nigrum L (P. aromaticum Lam) i plod ove biljke, koji se upotrebljava kao začin V. biberli, pobiberiti, zabiberiti bibèrli indecl. (ind.-tur.) < tur. biberli, v. biber + tur. suf. -li. - pobiberen, zabiberen, ljut, ljutog ukusa; Što je slatko, neka je šećerli, / što je slano, neka je biberli293 bìčak m (tur.) < tur. biçak = nož < biçmek = sjeći, rezati, krojiti - nož V. bičakčija, bičkija, bičum Bičàkčić, prezime (tur.-bos.) < izv. od bičàkčija, v. + bos. nast. -ić. - Bičakčijin -a, -o bičàkčija m (tur.-bos.) < tur. biçakçi , v. bičak + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. 289
Ibidem, 140 Ibidem, 140 291 Ibidem, 141 292 Ibidem, 141 293 Ibidem, 141 290
~ 204 ~
- nožar, zanatlija koji pravi i ukrašava noževe, trgovac koji prodaje noževe. Od ovog je došlo prezime Bičakčić bìčkija f (tur.-bos.) < tur. biçki < biçmek = sjeći, rezati + bos. nast. -ja. - oštri noš s polukružnim sječivom za rezanje kože, halatka opančara, papučija i drugih kožarskih zanatlija - britva ili nož domaće izrade koji se sklapa - ružna pila (testera) sa lučno izvijenom gvozdenom šipkom. bìčum m (tur.) < tur. biçim < biçmek = rezati, krojiti - kroj, oblik, način bičùmli indecl. adj. (tur.) < tur. biçimli, v. bilum + tur. suf. -li- lijepo građen bid’at i bìdāt -áta, m (ar.) tur. bid’at = novost < ar. bida = novost, novatorija - moda, novatorija - porez, namet; Kupe b i d a t kako njima drago, / i od stare o od ženske glave294 bídža m (tur.) < tur. bücür = malehan, malehnog rasta - patuljak, mali čovjek, čovječuljak, kepec - konj koji je malog rasta, malehni konj bifèdžija m (fr.-tur.-bos.) < fr. bife + tur.suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji drži bife bigàjri-hȁk, bigàjiri-hȁk ( na bigàjri hȁk) adv. (ar.) < bigayrihakk = nepravedno, nepravično < ar. biqayri-haqq = nepravično, bespravno; ar. biqayri = bez + ar. haqq = pravo, pravica, istina - nepravično, na pravdi Allaha, bez opravdanog razloga; Izgrdio ga je n a b i g a j ri h a k (o. g.) bihàber indecl. adj. (perz.-ar.) < tur. bihaber = neobavješten < perz. bī = bez + ar. habär = vijest, glas, v. haber - potpuno neobavješten, onaj koji nema pojma o nečemu bihúde adv. (perz.) < tur. bihude, byhude = naprazno, uzalud < perz. bīhūde, bī = bez + hūde = pravo, izpravno - uzalud, naprazno; ... pa su došli čak i u Zvornik, ali sve b i h u d e295 bihùzūr indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. bihuzur = uznemiren, bez mira i udobnosti < perz. bī = bez + ar. hudūr = mir - uznemiren, ometan od drugog ili od nečega, koji nema mira; Od njih sam stalno b i h u z u r (o. g.) V. bihuzur činiti, bihuzurluk, uzbihuzuriti bihùzūr činiti, bihùzūr učiniti (perz.-tur.-bos.) < izv. od bihuzur (v.) + bosan. dodat. -činiti. - uznemiravati, uznemiriti; Hanum Kadu diz zub zabolio, / tri je grada b i h u z u r č i n i l a, / dok je našla Mehmeda berbera296 V. bihuzur bihuzúrluk m (perz.-ar.-tur.) < tur. bihuzurlik, v. bihuzur + tur. suf. -lik - uznemirenost, nemanje mira, patnja; On je na veliku b i h u z u r l u k u (o. g.) bihuzúritī (perz.-ar.-bos.) < izv. od bihuzur v. + bos. nast.--iti. 294
Ibidem, 141 Ibidem, 142 296 Ibidem, 142 295
~ 205 ~
- patiti, uznemiravati; Nemoj me b i h u z u r i t i (o. g.) bì-iznìlāh adv. (ar.) < tur. biiznillah = s Allahovim dopuštanjem < ar. bi idni-llāh, bi = sa + idn = dozvola, dopuštenje + Allah - po Božijoj volji, Allahovim davanjem; Uze lijek i b i -i z n i l a h, prestade ga glava boljeti (o. g.) Bìláhi! Bìlāh! interj. (ar.) < ar. bi-llāhi, bi-llāh < ar. bi = tako mi + Allāh - Allaha mi, tako mi Allaha; B i l a h i ću doći (o. g.) bìlāhil-àzīm! bìllāhil-àzīm! (ar.) < ar. bi-llāhi-l-azīm, zakletva bilahi (v.) + ar. älazīm = veliki, uzvišeni - tako mi Velikog Uzvišenog Allaha! bilah tešpih -v. tešbih Bìlāl, muško ime (ar.) < ar. Bilāl, lično ime (ar. bilāl = posjetiti zavičaj, posjetiti roditelje u rodnome kraju). - Sviježi, Zdravi; Ime prvog muezina u Islamu. bìlal, bìlan, bìlav m (tur.) tur. bilan - dio konjske opreme: kaiš koji bveže konjsku uzdu za prsa konja, tako da konj ne može suviše dizati glavu i da se ne može propinjati bilèsi adv. (tur.) < tur. bile, bilesince - čak, šta više, mošda, vjerovatno; B i l e s i je on došao (o. g.) bilhàjr! interj. (ar.) < tur. bilhayr! < ar. bi-l.hayr < ar. bi = sa + äl-hayr = sreća, dobro - sretno bilo, sa srećom; Hajde, sine, b i l h a j r! (o. g.) bìlmez (bìljmez) m (tur.) < tur. bilmez, part. imperf. (neg. oblik imperf. 3 lice sing. ) od bilmek = znati - neznalica, nevješt, neupućen čovjek; On ti je najveći b i l m e z... (o. g.) bilmèzluk, biljmèzluk m (tur.) < tur. bilmezlik, v. bilmez + tur. suf. -lik - neznanje, neupućenost; Na sve strane je zavladao b i l m e z l u k... (o. g.) biljemez - v. baljemez bìljūr,bìlūr -úra, m (ar.) < tur. billûr (č. biljljûr) < ar. billūr. Pretpostavlja se da je od grč. beryllos - kristal; Sve kočije od bila b i l j u r a297 bìmbaša, bìnbaša m (tur.) < tur. binbaši = major, bukv. = starješina, zapovjednik hiljade < tur. bin = hiljada + tur. baš (v. baš) - major; a b i m b a š e na pendžer’ma, / mlade paše na ćošcima; Sina Mehu u mektebe dala, da joj bude paša ja b i n b a š a 298 Bìmbašić, prezime (tur.-bos.) < izv. od bimbaša, v. + bos. nast. -ić. - Bimbašin bìn num. (tur.) < bin - hiljada; Ni b i n duga, ni b i n gotovine299 V. binluk, binberićatverisi, bimbaša, bin ašče bìn, ìbn, ìbni indecl. (ar.)
Ibidem, 143 Ibidem, 143 299 Ibidem, 143 298
~ 206 ~
bína f (ar.) < tur. bina < ar. binā = zgrada, građevina - zgrada, kuća; Mašin-firer napio se vina, / on ne pazi siromaških b i n a300 bînamāz m (perz.) < perz. bīnamāz, prep. bī = bez + namaz (v.) - musliman koji ne klanja, koji ne obavlja redovno svakodnevne namaze; Nemoj biti binamaz, vaktom hajde na namaz301 binamázluk m (perz.-tur.) < tur. binamazlik, v. binamaz + tur. suf. -lik - neobavljanje namaza, neklanjanje svakodnevnih namaza Mrski Allahu isto kao i vino, binamazluk i slični prekršaji302 binberićátverisi! binberekátverisi! (tur.-ar.) < tur.) < v. berićatveresi + tur. bin = hiljada (radi pojačanja hvale) - hvala po hiljadu puta bìnija f (tur.-bos.) < tur. bini + bos. nast. -ja. - dovratak, priječka na unutrašnjoj strani vrata bìnluk m (tur.) < tur. binlik, v. bin + tur. suf. -lik - hiljadarka, hiljadu nečega bìnjedžija, bìnjadžija m (tur.-bos.) < binici = jahač, poznavalac konja + bos. nast. -ja. - jahač konja, vješti jahač konja; Ako mi je malin adžamija, / Bogme ti je halil binjedžija303 bìnjek m (tur.) < tur. binek = jahaći konj - jahaći konj; Jedek - golub i b i nj e k zelenko; Svaki svoga zasjede b i nj e k a304 V. binjektaš bìnjektaš, bìnjek kamen, bìnjekt kamen, binjàšer kamen m (tur.) < tur. binek taši = kamen s akoga se uzjahuje, v. kompon. pod binjek i taš - kamen sa kojeg se uzjahuje na konja; Privede ga b i n j e k t a š kamenu; Primače ga binjekteš kamenu, / Pa s kamena konju na ramena; Pa izvede doru na kapiju, / privede ga binjeku kamenu; Pa bijesna izvede labuda, / Privede ga b i n j e k t u kamenu305 bìnjiš, bìniš -íša, m (tur.) < tur. biniš - široki ogrtač od čohe (ponajviše crvene) sa dugačkim rukavima. U osmanskoj Imperiji ogrtanje svečanim binjišom smatralo se jednom vrstom odlikovanja. bìr num., kao supst., adj., adv. i konj. (tur.) < bir = jedan (ima više i drugih značenja) - jedan; biràšće - jedna akča: Jedan rakao b i n j a š č e, a drugi b i r a š ć e, pa su se pogodili (bošnj. poslov.) - pravi, najbolji; ... to bi bilo za rišćansku i za muslimansku djecu b i r iladž306 - jedno isto; Svi su oni b i r, svi u jedan rog pušu (o. g.) - čim, istom, što; B i r rekoše, na noge skočiše307 300
Ibidem, 143 Ibidem, 143 302 Ibidem, 143 303 Ibidem, 144 304 Ibidem, 144 305 Ibidem, 144 306 Ibidem, 144 307 Ibidem, 144 301
~ 207 ~
bir akča, birden, birindži, birkatica, birluk, birmahza, bir tahta eksik, birtuglija, birvaktile, birzemanile, zbiriti se. bìr àšće (bìrāšče) n (tur. -perz.) < v. kompon. pod bir i akče. - jedna para, jedna akča; Jedan rakao b i n j a š č e, a drugi b i r a š ć e, pa su s epogodili (bošnj. poslov.) bìrden adv. (tur.) < tur. birden = odjednom, tur. bir = jedan + tur. postpoz. den = od - odmah, odjednom; B i r d e n natrag povrnula guju308 bìrim indecl. (tur.) < tur. biri, birisi - jedan od njih; B i r i m paša, b i r i m aga, b i r i m beg309 birìndži indecl. (tur.) < birinci = prvi - prvi, najprvi; najbolji; Njegovo je b i r i n dž i odijelo (o. g.) bìrkatica f (tur.-bos.) < izv. od tur. riječi: bir (v.) i kat (v.) + bos. nast. -ica. - jednospratnica, kuća - zid u širini jedne cigle, jednog ćeršiča, zidan na jedan red cigle, ćerpiča - vrsta veza sa jednim gajtanom, zehom, kao ukras na starinskoj nošnji - cvijet jednostrukih latica bìrluk m (tur.) < tur. birlik, v. bir + tur. suf. -lik - jedinstvo, zajednica; Ko’lko smo b i r l u k, tol’ko smo i jaki (bošnjačka poslov.) birmàhzā, birmâzā adv. (tur..-ar.) < tur. birmahzâ < tur. bir = jedan + ar. mahdā = samo, jedino - koliko bilo, nekoliko, samo malo bìr tàhta èksik indecl. (tur.-perz.) < bir tahta eksik - nedosstaje jedna daska, v. kompon. pod bir, tahta i eksik - (figurativno) ne dostaje mu jedna daska u glavi, nisu mu sve na broju, nije s asvojom pameti birtùglija, bìr-tùglija m (tur.-perz.-bos.) < tur. bituqlu, v. kompon. pod bir i tug + tur. suf. -lu (-li) + bos. nast. -ja. - paša sa jednim tugom (vidi objašnjenje pod tûg); b i r -t u g l i j e i ići-tuglije310 bìrvàktile (bìr-vaktile) adv. (tur.-ar.) < tur. birvaktile (bir-vakt-ile) = nekad, jednom, v. kompon. pod bir i vakat + tur. postpoz. -ile = sa - staro vrijeme, u stara vremena, ranijih vremena, nekada birzèmānīle, birzèmān (bìr-zemānīle, bìr-zèmān,) adv. (tur.-ar-) < tur. birzemanile (bir-zeman-ile) = nekad, jednom, v. kompn. pod biri zeman + tur. postpoz. -ile = sa. - nekad, u staro vrijeme, ranijih vremena, davno bisèrdžik m (bos.-tur.) < bos. biser + tur. demin. nastavak -cik (č. džik), biserdžik = biserčić - vrsta sitnog veza sa sitnim bodovima po platnu sličnim sitnom biseru. - cvijet i biljka đurđevak, Convallaria majalis bisèrli indecl. (bos.-tur.) < bos. biser + tur. suf. -li. - biserom ukrašen, biseran; ...nevjestice b i s e r l i kitice311; Bulbul pjeva na b i s e r l i grani (sevdal.) 308
Ibidem, 144 Ibidem, 145 310 Ibidem, 145 309
~ 208 ~
bisèrlija f (bos.-tur.) < izv. od biserli (v.) - biserom nakićen, predmet ukrašen biserima, biserka; Il čangija šibalija, ili uzda biserlija312 bismìla i bismìle (bismilla, bismille) n (ar.) < tur. besmele < ar. bäsmälä - ime, naziv stava Bismillahir-Rahmanir-Rahim! (v. tumačenje pod bismilah), kojim počinje svako poglavlje u Kur’anu; Dobar poso ti počimaj b i s m i l o m; Sa b i s m i l e t o m su otškrinuli vrata313 bismìlāh! (bismìllāh!) interj. (ar.) < bismi-llāh = u ime Allaha. Potpuni Kur’arnski stav glasi: Bismillāhir-Rahmānir-Rahīm! = u ime Allaha , opšteg dobročinitelja, milostivog! - u ime Allaha! Allahu pomogni! (Vokacija kojom musliman počinje svaki svoj posao) bitèvija f (tur.-bos.) < tur. bitevi = sav, cjelovit; sve skupa, cijelo + bos. nast. -ja. - vrsta koplja, pljosnato koplje izrađeno od jednog komada metala; Pa on baca koplje biteviju314 biti mukaet (bos.-tur..) < izv. od bos. biti + tur. mukaet (v.) - obratiti pažnju na nešto, povesti računa o nečemu; Budi m u k a e t da neko ne naiđe... (o. g.) bitìrisati -išem (tur.-bos.) < tur. bitirmek, istog značenja kao u bosanskom, + bos. nast. -isati- završiti, dovršiti, svršiti neki posao bìtisati -išem (tur.-bos.) < tur. bitmek = svršiti, završiti; nestati, propasti, itd. + bos. nast. -ati-- uginuti, umrijeti; propasti, nestati; Oni će, haman, b i t i s a t i... (o. g.) - minuti, proći; Bilo i b i t i s a l o (bošnjač. poslov.) bòcman m (ar.) tur.. batman = mjera za zapreminu, u raznim mjestima različitih vrijednosti: od dvije do osm oka; trgovački utek različite veličine, < ar. bāt = utvrđen, jasno određen i ar. männ = mjera - veliki čaršijski bògaz m (tur.) < tur. boqaz = grlo, grkljan, ždrijelo; klanac; fig. vrat vodene posude (đuguma, ibrika, boce) itd. - grlo, grkljan, guša, ždrijelo; Došlo mi je do b o g a z a (o. g.) - grlo suda za vodu na koje se sud puni vodom; Tri su glavna dijela od kojih se sastoji prostor za vodu đuguma, i to: Dib, donji dio, onda b o g a z i zeh, najgornji dio315 - otvoreni, gornji dio mangale; Dva glavna dijela mangale, oturak i b o g a z, spajaju se jabukom, tj. jednim ispupčenim obručem316 - klanac, tijesnac, tijesan planinski prolaz; Prešao je staze i b o g a z e317 bogàzluk m (tur.) < tur. boqazlik, v. Allahaz + tur. suf. --lik. 311
Ibidem, 145 Ibidem, 145 313 Ibidem, 145 314 Ibidem, 146 315 Ibidem, 146 316 Ibidem, 146 317 Ibidem, 146 312
~ 209 ~
- ispod grla, podgrlica - bijela lisičija koža ispod grla bògda f (tur.) < tur. boqgay = zrno pšenice, sasvim mali uteg - mrvica, zrnce, nešto sitno, nešto sasvim malehne veličine; Koliko za b o g d u (o. g.); Imala je u jednoj srebrenoj kutijici u ham pamuku i b o g d i c u časnog dreva318 bògdica f (tur.-bos.) < bos. deminutivni oblik od Allahda (v.) - (isto što i Allahda (v.) bȍhča, bȍšča f (perz.) < tur. bohça < perz. boqče, demin. od perz. boq = zavežljaj - stolnjak; rubc, pokrivač za glavu; platno četvorouglastog oblika u koje se nešto zamotava; Pa on uze b o š č u s haljinama319 V. bohčaluk, sofra-bohča bohčàluk, boščàluk m (perz.-tur.) < tur. bohçalik (bohça-lik) v. bohšča + tur. suf. lik. - dar koji se sastoji od odjevnih predmeta zamotanih u jedan komad platna, u bohču (otud ovaj naziv). U ranije vrijeme bohčaluk je sadržao: gaće, košulju, čevru i jagluk ili učkur od svilenog beza zlatom vezen. Danas, muški bohčaluk obično sadrži košulju i gaće, kravatu, čarape, a ženski par ženskog rublja uključujući i spavćicu. Bohčaluk poklanja mlada, nevjesta mladoženji, mladoženjinoj rodbini i svatovima; zatim vlasnik novosgrađene kuće majstorima, dijet enosi bohčaluk hodži kada hatmu učini itd.; Svakom svatu po b o h č a l u k dajte, / Mome dragom devet b o h č a l u k a (nar. pjes.); Da bih tebi b’jel b o š č a l u k dala, / Da je malen, ni gledati nećeš320 bôj gen. bòja, m (tur.) < tur. boy = stas, uzrast; debljina, veličina itd. - rast, uzrast, stas; Mala b o j a, pleći širokije; Srednjeg b o j a prilika je moja; Oko kule kamena avlija, / Visoka je od dva b o j a ljudska321 - kat, sprat; Osma j’ kula Smiljanić Tadije, / Najviša je od sedam b o j e v a; Što ne ode u gornje b o j e v e, / Tude ima jedan sanduk blaga322 - mjera za dužinu; Mjera za dužinu zove se b o j. Posle znaka za dužinu najvećih samara (batal boj) aršin se produžava u dršku323 V. bojlija bòja f (tur.) < boya - boja, farba bojādisati -išem (tur.-bos.) < tur. boyadi, 3. lice sing. od boymak = bojiti + bos. nast. -isati- bojiti, farbati, molovati bojàdisati se, bojàtisati se -išem (tur.-bos.) < izv. od bojadisati (v.) + bos. nast. -se- bojiti se, mazati se V. bojadisati bojàdžija m (tur.-bos.) < boyaci, v. boja + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja318
Ibidem, 146 Ibidem, 149 320 Ibidem, 149 321 Ibidem, 146 322 Ibidem, 146 323 Ibidem, 146 319
~ 210 ~
- farbar, moler, zanatlija koji se bavi bojenjem; Čuješ li me mladi b o j a dž i j a! / Možeš li se, more, pouzdati, / Da mojega obojiš đogata324 bojàli indecl. adj. (tur.) < tur. boyali, v. boja + tur. suf. -li. - našaran, obojen, bojadisan bojàluk m (tur.) < tur. boyalik, v. boja + tur. suf. -lik - posuda u kojoj se drži razmućena boja; B o j a l u k omanja posuda za držanje razmućene crvene zemlje kojom se šara lonac325 bojàma m (tur.) < tur. boyama, nom. action. i part. od bayamak = bojiti. - ono što je obojeno - boja - obojena šamija - platno, rublje u boji; Oprala sam bjelinu, još nisam b o j a m u (o. g. - prilikom pranja rublja) bòjiti (tur.-bos.) < izv. od boja (v.) + bos. nast. -iti- farbati, bojom premazivati bòjlija m (tur.-bos.) < tur. boylu, v. boj + tur. suf. -lu (-li) + bos. nast. -ja. - stasit čovjek, čovjek visoka rasta bòk m (tur.) < tur. bok - izmet, ljudski izmet, đubre, nečist V. bokluk bȍkča, kokčàluk (neispr.) - v. bošča, boščaluk bòkluk m (tur.) < tur. bokluk, v. bok + tur. suf. -luk (-lik). - izmetina, đubre, govnarija; Koji b o k l u k najviše smrdi na svijetu326 bòl, bòl-bòl indecl. adj. (tur.) < tur. bol = prostran, širok, obilan - širok, prostran - pun, obilan V. bol-hazna, bonluk, bol-nafake bȍl-hàzna f ( tur.-ar.) < tur. bol-hazna, v. kompon. pod bol i hazna - obilna, bogata blagajna, puna blagajna, riznica, bȍl-nafàke indecl. adj. (tur.-ar.) < kovanica od bol (v.) i nafaka (v.) - pune nafake, prostrane nafake, onaj ko uvijek ima u izobilju, tj. u takvoj je srećnoj situaciji da uvijek ima u izobilju sredstava za život bombòndžija m (bos.-tur.) < bos. bombona + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji prodaje bombone bòndžuci (sing. bòndžuk) m (tur.-bos.) < tur. boncuk + bos. nast. -ci. - šuplja staklena zrnca u raznim bojama (obično plvi i crveni) koja se nanaižu na konac i služe za ukras. Bondžuci na konjskom jularu ili na dječijoj kapici brane od uroka, po narodnom vjerovanju. bònluk, bòluk m (tur. < bolluk (bol-luk), v. bol + tur. suf. -luk (-lik). - izobilje, obskrbljenost sa svim sredstvima za život, obilje bôr, bôra m (perz.) < tur. bōre, būre = kem. elemenat bor. - hemijski elemenat, hem. znak B, atomska težina 10, 82, nalazi se u prirodi kao borna kiselina ili u boliku soli (borati). 324
Ibidem, 147 Ibidem, 147 326 Ibidem, 147 325
~ 211 ~
V. boraks bôraks m (perz.) < lat. borax < ar. būraq < perz. bōre, būre = kem. elemenat bor, v. - hemijski spoj bora, natrija i kisika u listićavim kristalima, kiselkasta ukusa V. bor borànija, burànija f (ar.-bos.) < tur. borani i burani < ar. būrāniyyä, būrānī = jelo spravljeno od zeleni i pirinča, būrān + ar. adj. suf. -iyyä, -ī. + bos. nast. -ja. Naziv je došao od ličnog imena žene halife Memuna (Abdulāh Al-Mä’mūn) iz dinanstije Abasovića (813-833) - mahune, zeleni grah - fig. nešto sitno, sitniš, nevažno, zeleno, neiskusno bòrčlija m (tur.-bos.) < tur. borçlu (borç-lu) < tur. borc = dug + tur. suf. -lu (-li). - dužnik, čovjek koji ima neku obavezu bòrija f (tur.-bos.) < tur. boru, bori + bos. nast. -ja. - truba V. borozan borozan m (tur.-perz.) < tur. boruzen (boru-zen) < tur. boru = truba, prez. zen, prez. osn. od zeden = svirati. - trubač; Ćupriljiću b o r o z a n a viknu / B o r o z a n i jadan zasviraše 327 bòstan m (perz.) < tur. bostan = vrt; lubenice i dinje < perz. būstān, bōsitān = vrt, bašča, perz. bū = miris + perz. stān, suf. za tvorbu imenica mjesta. - vrt, bašča; u bostanu ujagmi divojku; Dva su cvijeta u b o s t a n u rasla: / plavi zumbulč i zelena kada328 - lubenice i dinje; Od Mehmeda slađeg meda nema, / Od Alije šećer gurabije, / Od Osmana ljepšega b o s t a n a; Obrati zelen b o s t a n (bošnj. izreka)329 V. bostandžibaša, bostandžija, bostandžiluk, bostanluk bostàndžibaša m (perz.-tur.) < tur. bostancibaşi, v. bostandžije i baš. - zapovjednik janjičarskih bostandžija Bostàndžić, prezime (perz.-tur.-bos.) < izv. od bostandžija + bos. nast. -ić. - Bostandžijin bostàndžija m (perz.-tur.-bos.) < tur. bostanci, v. bostan + tur. suf. -ci + bos. nast. ja. - povrtlar, zeleničar, vrtlar; Bostan sadi b o s t a n dž i j a Meho, / bostan sadi, a Allahu se moli; Ne prodaji b o s t a n dž i j i bostan (bošnj. posl.)330 bostàndžije pl. m (perz.-tur.-bos.) < v. tumèenje pod bostandžija. - janjičarski rod vojske koji je u početku imao zadatak da se brone o carskim bostanima i baščama u Carigradu i njegovoj okolini. Zbog toga su i dobili ovaj naziv. Iz ovog odreda se regrutovala carska garda. bostandžìluk m (perz.-tur.) < tur. bostancilik (bostanci-lik), v. bostandžija + tur. suf. -lik. - povrtlarstvo; U tom kraju dobar je b o s t a n dž i l u k...(o. g.) bostànluk m (perz.-tur.) < tur. bostanlik, v. bostan + tur. suf. -lik. - vrt, povrtnjak 327
Ibidem, 148 Ibidem, 148 329 Ibidem, 148 330 Ibidem, 148 328
~ 212 ~
bȍš indcl. adj. (tur.) < tur. boş. - prazan - u igri prstena kaže se boš! kad se pod podignutom čarapom ne nađe prsten bȍšča - v. bohča boščàluk - v. bohčaluk bȍšer -éra m (tur.) < tur. boş-yer, bukv. prazno mjsto, v. boš + tur. yer = mjesto - slabine, onaj dio u brvčeta od rebara do butova bȍš laf (tur.-bos.) < izv. od boš (v.) i bos. skraćenog oblika -laf- koji je od lafovati (v.). - prazan govor, besposlen razgovor bòšluk m (tur.) < boşluk (boş-luk), v. boš + tur. suf. -luk (-lik). - praznina bòšnuti (tur.-bos.) < izv. od boš (v.) + bosan. nast. -nuti. - ne naći prsten po čarapaom koja se podigne (u igri prstena) bȍš posla (tur.-bos.) < izv. od boš (v.) + bos. riječ posla. -koješta; uzalud, nema ustvari ništa bóza, búza f (perz.) < tur. boza < perz. būza. - osvježavajuće kiselkasto piće od kukuruznog brašna - tatar-boza (buza) je boza koja se prvi od kokuruznog tijesta; Ako se skuha vrlo velkih proja, pak se drže na toplom mjestu da ukisnu, može se od njih dobiti vrlo prijatno piće, koje se u ljetno doba troši, a to je b u z a. Tako kisele proje - tjesto udrobe u kakav veći sud u koji se nalije bruće čiste vode, te ostavi na toplom mjstu 24 sata da još bolje ukisne. Sad je buza gotova i može se trošiti. U takav sud može se dodvti i u pola pečene proje, od čega se dobije još bolja buza, koju zovu t a t a r -b u z a. Buza se najviše troši za vrijeme postova u ljetno doba.331 V. bozadžija Bozàdžić, prezime (perz.-bos.) < izv. od bozadžija, v. + bos. nast. -ić. - Bozadžijin bozàdžija, buzàdžija i bȍzadžija, bȕzadžija m (perz.-tur.-bos.) < tur. bozaci (boza-ci) v. boza + tur. suf. -ci + bosan. nast. -ja. - onaj koji prvi i prodje bozu. (Od ovog je nastalo pezime Bozadžić) bòzdisati -išem (tur.-bos.) < tur. bozdu, perf. 3. lice sing. od bozmak = pokvariti + bos. nast. - isati. - razvaliti, poremititi, pokvariti V. bozgun, bozuk bòzgun adj. i supst. (tur.) < tur. bozgun < bozmak = pokvariti - pokvaren, razvaljen, razbijen, trošan - Božić bòzuk adj. i supst. (tur.) < tur. bozuk < tur. bozmak = pokvariti - iskvaren, pokvaren, nesređen - Božić - Ranije, Bošnjaci nisu htjeli izgovoriti riječ Božić, vjerujući da je to grijeh, jer je Božije ime upotrijebljeno na način koji ne odoborava islamsko vjerovanje. Stoga su Božić nazivali: bozuk, bozgun ili prozuk. Bòžji èmer - v. emri-ilahi brȁk! interj. (tur.) < tur. brak, imp. od brakmak = ostaviti, puštiti. 331
Ibidem, 149
~ 213 ~
- ostavi! ne diraj! kanīse! brȁvadžija m (bos.-tur.) < izv. do bos. riječi brava + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - bravar brȁvadžiluk m (bos.-tur.) < izv. od bos. riječi brava + tur. suf. -ci (č. dži) + tur. suf. -luk (-lik). - bravarski zanat - dio čaršije gdje se nalaze radnje bravadžija. U Sarajevu se i danas jedna ulica, gdje se nalaze bravarske radnje, naziva Brȁvadžiluk. brȅ - v. be brȅ đìdi, brȅđidi, brȅ gìdi, brȅgidi! interj. (tur.) < tur. bre gidi, v. kompon. pod be i đidi. - bre more!; Bolan mi leži Kara Mustafa, / b r e g i d i, bre džanum, / bolan Kara Mustafa (sevdal.)332 brèmedet! inter. (tur.-ar.) < tur. be medet!, v. kompon. pod be i medet. - čudnovato! za čudo Božije!; B r e m e d e t, b r e m e d e t! E na moju vjeru, s takim ćete programom...333 brkànlija, brkàjlija m (bos.-tur.) < izv. od bos. rieči brkan + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - brkonja, čovjek sa velkim brkovima brkèsuz m (bos.-tur.) < izv. od bos. riječi brkovi, s a tur. suf. -siz = bez (po uzoru na tur. riječ biyiksiz = bez brkova) - čovjek bez brkova brusàli indecl. adj. (tur.) < tur. bursali (bursa-li) < tur. Bursa = Brusa (grad u Turskoj) + tur. suf. -li. - brusanski (proizvod, izrada, roba) bùbreg m (tur.) < tur. vulg. böbrek, knjiž. böqürek. - bubreg Bùčuk, prezime (tur.) < izv. od bùčuk, v. bùčuk m (tur.) < tur. buçuk - polovina, pola; Sada je sat bir b u č u k - sada je jedan i po sati (o. g.) - Od ovog je došlo prezime Bučuk bùćma, bùkma f (tur.) < tur. bükme < bükmek = usukati - gajtan, usukukani debeli pamuk; Rukavi, prsa i jaka košulje nisu mnogo vezeni, gotovo su bez šara. Niz prsa se obično po rubu našije crvena b u k m a (gajtan) 334 - sveza ispod koljena u dimija ili ženskih gaća; Kakve su joj kumašli dimije, / do koljena kunom postvljene, / od koljena kunom i lisicom, / da joj b u ć m a noge ne prežulja335 bȕdāk m (tur.) < budak = grana, čvor na stablu. - trnokop V. Bȕdākovići Bùdākovići, mahala u Sarajevu (tur.-bos.) < izv. od budak, v. + bos. nast. -ovići. 332
Ibidem, 150 Ibidem, 150 334 Ibidem, 150 335 Ibidem, 150 333
~ 214 ~
budàla f (ar) < tur. budala = umno ograničen, nepametan, glup < ar. budädā’, pl. bädīl = zamjena. Vidi po korijenu i značenju sličnu riječ abdal. kao imenica: - ludak, mahnitov; Više bu d a l a misli nego more nosi; B u d a l e kuće zidaju, a mudri ih kupuju; Slijepca za put i b u d a l u za savjet ne valja pitati (bošnjačke poslovice)336 kao pridjev: - lud, mahnit budaláluk m (ar-tur.) < tur. budalalik, v. budala + tur. suf. -lik. - ludorija, budalaština budàlast (ar.-bos.) < izv. do budala (v.) + bos. nast. -ast. - lud, mahnit; Mlad junače, budalasta glavo337 budalésati i budalásati (ar.-bos.) < izv. od budala (v.) + bos. nast. -esati. - mahnitati, provoditi ludorije budaláština f (ar.-bos.) < izv. od budala (v.) + bos. nast. -aština. - mahnitanje, ludorija budàlina (ar.-bos.) < izv. od budala (v.) + bos. nast. -ina - (augmentativ od budala (v.); A drugo je gojeni Halile, / A treće je b u d a l i n a Tale338 budàliti (ar.-bos.) < izv. od budala (v.) + bos. nast. -iti. - ludovati, luditi, mahnitati; Hajde, nemoj b u d a l i t i (o. g.) Budìmlić, prezime (tur.-bos.) < izv. od Budimlija, v. + bos. nast. -ić. Budìmlija m (bos.-tur.) < izv. od Budim + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - Budimac, doseljenik iz Budima (Budim-Pešte). Od ovog je nastalo prezime Budimlić. budìmlija f (bos.-tur.) < izv. od Budim + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - vrsta jabuke, budimka búdža f (ar.-bos.) < tur. cübb = jama, špilja; duboki podrum koji je u staro vrijeme služio kao tamnica, zindan < ar. gubb = duboka jama, bunar. Bosanski oblik, budža izveden je metatezom do džuba. - rupa, jama; B u dž a miše spašava (bošnj. posl.) - zatvor, prostor gdje se neko ili nešto zatvara - figur: važna osoba, ”gromovnik” bùdžāk -áka m (tur.) < tur. bucak - ćošak, kut, ugao; A dok neko iz b u dž a k a viknu339 bȕđa i bȕđ m (tur.) < büqe, büqelek (büve, büvelek) = plava muha, obad; vrsta pauka. Uporedi izraz upaukati se (od riječi pauk) za pojavu upljesniviti se. - plijesan; paučinasta prevlaka na hrani koja nastaje uslijed dugog stajanja ili ako se drži na vlažnu i toplu mjestu, ili uslijed upljuvka muhe. bȕđati (tur.-bos.) < izv. od buđa, buđ (v.) + bos. nast. -ti. - (isto što i buđaviti (v.) bȕđav adj. (tur.-bos.) < izv. od buđa, buđ (v.) + bos. nast. -av. 336
Ibidem, 151 Ibidem, 151 338 Ibidem, 151 339 Ibidem, 151 337
~ 215 ~
- plijesnjiv bȕđaviti (tur.-bos.) < izv. od buđa, buđ (v.) + bos. nast. -viti. - plijesniti bugàrija f (tur.-bos.) < tur. bulgari < tur. Bulgar = Bugar + ar.-perz. adj. suf. -ī (iyy) + bos. nast. -ja. - vrsta narodne tamburice. Slična je šargiji, ali je od ove manja. bùgija f (tur.-bos.) < tur. buqu, buqi + bos. nast. -ja. - para,dim; prašina; ugljični monoksid bùhur m (ar.) < tur. buhur < perz. behūr < ar. bähūr = mirisava materija - mirisava materija za stvaranje mirisa u džamijama, kućama... buhurdánluk m (ar.-perz.-tur.) < tur. buhurdanlik (buhurdan-lik) v. buhurdar + tur. suf. -lik. - (isto što i buhrdar (v.) buhùrdār m (ar.-perz.) < tur. buhurdan < perz. behūrdān (buhūr-dān) = kadionica < ar. bähūr, v. buhur + perz. suf. -dān, koji služi za tvorbu imenica koje znače neku posudu. - posuda u kojoj muslimani pale mirisave materije, kao što su ud, amber i anduz; Kadionice i buhurdri razlikuju se samo u tome, pto kadionica ima na vrhu kapka krst, a b u h u r d a r ga nema340 bùjati (tur.-bos.) < tur. büyümek = rasti, bujati, a potom na tur. osnovu büy dodat bos. nast. -ati. - brzo rasti bùjrum! bùjrun! bujrunuz! inter. (tur.) < tur. buyrun! buyrunuz! imp. 2. lice pl. od buyurmak = zapovjediti, narediti; zapovjedati, nareživati; govoriti - izvoli! izvolite! B u j r u n, b u j r u n, mlad Veziroviću 341; B u j r u m, b u j r u m, raskomoti se...(o. g.) V. bujur, bujurisati, bujruntija bujrùntija, bujrùtlija, bujrùldija f (tur.-bos.) < tur. buyrultu, buyruldu, sups. i pas. oblik perf. 3. lice sing. od buyurmak = zapovjedati, naređivati - naredba, zapovjedno pismo paše, valije; Na ti ovu b u j r u n t i j u moju342 bujùnbag, bujùnbak, bojùnbg, (k), bajùnbag (k) m (tur..) < tur. bayunbaqi (boyun-baqi) = kravata < tur. boyun = vrat i tur. baq, baqi = sveza; omotač, zavoj - kravata, mašna bùjur! interj. (tur.) < tur. buyur! imp. 2. lice sing. od buyurmak = zapovjedati, naređivati - izvoli! izvolite!; B u j u r amo, po Bosni junaci!343 bujùrisati -išem (tur.-bos.) < tur. buyurmak = zapovjedti, govoriti + bos. nast. -isati. - zapovjedati; govoriti - govoriti "bujrum", reći nekome "bujrum"; B u j u r i s a dagri musfira, / Odvede ga staroj na odaju344
340
Ibidem, 152 Ibidem, 152 342 Ibidem, 152 343 Ibidem, 152 344 Ibidem, 152 341
~ 216 ~
bùkadar adv. (tur.-ar.) < tur. bukadar = ovoliko < tur. bu = ovaj -a, -o i ar. gadr = količina - mnogo, puno; mnoštvo; Kakav je zeman došo, biće Nastića i Sima još b u k a d a r345 bukàgije f (tur.-bos.) < bukaqi + bos. nast. -je. - okov na nogama zatvorenika u tamnici; B u k a g i j e noge prežuljale346 bùktisati -išem (tur.-bos.) < tur. bikti, perf. 3. lice sing. od bikmak = unervoziti se + bos. nast. -sati. - izderati se na nekog, razdrženo se izderati, planuti na nekog, ljutito reagirati búla f (tur.) < tur. bula, bola = amidžinica, tetka - vjeroučiteoljica kod muslimana; vjerski obrazovana muslimanka, koja za žene vrši izvjesne hodžanske dužnosti; Nije, Mejro, nije nam grjehota! / Ti si b ú l a, pa ćeš otklanjati, / ja sam softa, pa ću odučiti347 - búlom zove šegrt majstorovu ženu bȕla f (tur.) < tur. bula, bola = amidžinica, tetka - žena muslimanka; Procvilila b u l a u jesiru; Ja dizdaru, bulo Jajačkinjo!348 - udata žena; O tako ti rumena ružice, / Beru li te b u l e al’ đevojke349 bulàmač i bulàmāč, bulùmač i bulùmāč -áča m (tur.) < tur. bulumaç - jelo koje se spravlja od brašna, šećera i masla - čorba (gusta) od brašna i sira - brašno smiješano s vodom, čime pekari mažu kruh prije pečenja bulànik indecl. adj. (tur.) < tur. bulanik = mutan < bulanmak = zamutiti se. - oblačan, mutan, tmuran bulànik hava (tur.) < izv. od bulanik (v.) i hava (v.) - oblačno vrijeme bùlbul, bùlpul m (ar.) < tur. bülbül < ar. bulbul - slavuj; Zapjevala b u l b u l -ptica, misli sabah je (sevdal.)350 bùlūg m (ar.) < tur. bülúq < ar. bulūq - punoljetnost, zrelost za brak bùljubaša - v. buljukbaša bùljuk m (tur.) < tur. bölük = odjeljak, odjeljenje; tabor vojske - četa vojske; kompanija. U janjičarskoj vojsci buljuk je brojio obično 100 ljudi. Naša nar. pjesma pominje buljuke od 12 hiljada ljudi; Dalkirliča dvanaest b u lj u k a, / u svakome po dvan’est hiljada351 - odred, dio, razdjeljak - jato, skupina, grupa; Na dželepe krave i volove, / na b u lj u k e ovce jalovice352 V. buljukbaša bùljukbaša, bùljubaša m (tur.) < tur. bölükbaşi, izft. v. buljuk i baš 345
Ibidem, 152 Ibidem, 153 347 Ibidem, 153 348 Ibidem, 153 349 Ibidem, 153 350 Ibidem, 153 351 Ibidem, 153 352 Ibidem, 153 346
~ 217 ~
- kapetan, zapovjednik buljuka, oficir u rangu juzbaše (kapetana) - vodnik, zapovjednik jednog buljuka uopšte; Ima ođe trides b u lj u k b a š a; Nek im baba bide b u lj u b a š a353 bùmbar -ára m (perz. < tur. bumbar < perz. būnbār, būmbār. - vrsta jela: dobro oprana lojna košuljica, odnosno sirište brvčeta, nadjene se isjecanom džigericom i mesom, pomiješano s amalo pirinča i isjecanog luka, pa se sirište zašije i onda se stavlja da se peče. bùmbul - v. bulbul bùnār - -ára m (tur.) < tur. bunar, punar - vještački iskopana duboka jama, rupa, iz koje se vadi i upotrijebljava podzemna voda; I studene vodice zamutila, / do jednoga pašina b u n a r a (sevdal.)354 V. Baš-bunar, bunardžija bunàrdžija m (tur.-bos.) < bunarci (bunar-ci), v. bunar + tur. suf. -ci + bos. nast. ja. - zanatlija koji se bavi kopanjem bunareva; Bunarevi su obično građeni u dvorištu, ali i u bašči. To je bio nekoć posao naročitih majstora b u n a r dž i j a.355 Bùnārbaša - v. Baš-bunar búndžija i bùndžija m (bos.-tur.) < izv. od bos. riječi buna + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - buntovnik, onaj koji diže bunu bùngur, bùlgur m (tur.) < tur. vulg. bulgur, knjiž. burgul; Opet bolji b u n g u r i tarana, / od bećara, od dva izmećara356 bùrāk -áka m (ar.) < ar. burāq - krilati dženetski konj koji je, po islamskom vjerovanju, odnio jedne noći Muhameda a. s. najvećom brzinom na nebo i vratio ga burànija - v. boranija burázer m (perz.-bos.) < tur. birader < perz. birāder = brat. U per. riječi birāder zamjenjena su dva glasa -i- i -d- sa bos. glasovima -u- i -z-, pa je dobijeno bos. burazer. - brat; Majka hoće, al’ b u r a z e r neće357 burèdžici -džika (sing. burèdžik) m (tur.bos.) < tur. börecik (börek-cik) = burečić + bos. nast. -ci. dem. od burek (v.) - pita od mesa, burečići. Pravi se ovako: razviju se jufke kao za obične pite, izrežu se na komade i onda se od dva komad pravi jdan buredžik, tako da se na jedan stavi popženo meso pomiješano sa pirinčem, a drugim se poklopi i slijepi, pa se tako spravljeni buredžici prže na maslu. burèdžik m (tur.) < tur. börecik (börek-cik) = burečić, dem. od burek (v.) - (isto što i buredžici (v.) burègdžija, burègdžinca - v. burekčija, burekčinca bùrek m (perz.) < tur. börek = pita uopšte < perz. būrek.
353
Ibidem, 153 Ibidem, 154 355 Ibidem,.154 356 Ibidem, 154 357 Ibidem, 154 354
~ 218 ~
- pita (masna) koja se spravlja tako da se u tanko razvijene jufke zamotava s lukom isjecano ili mljeveno meso. Burek u gužve ja ako se jufke savijaju, a polahgani, ako se meso stavlja izmežu cijelih položenih jufki; Donesi im tevsiju b u r e k a358 burègkčija, burègdžija m (perz.-tur.-bos.) < tur. börekçi, v. burek + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - onaj koji pravi i prodaje bureke burègkčīnca, burègdžīnca f (perz.-tur.-bos.) < izv. od burekčija (v.) + bos. nast. nca. - radnja u kojoj se prodaje burek bùrgija f (tur-bos.) < tur. burgu + bos. nast. -ja. - bušilica, svrdo V. burgijati burgìjati (tur.-bos.) < izv. od burgija (v.) + bos. nast. -ati. - bušiti burgijom - fig. zamućivati, sijati smutnju među ljudima bùrma f (tur.) < burma < burmak = zasukati, usukati, zavrtjeti, uvratiti - prsten vjenčani, vitica, jednostavni prsten bez ukrasnog kamenja, obični prsten; S ruke skida burmu pozlaćenu359 - vijak, zavrtanj, šraf; To je puce na burmu skovato; Šrafovi u mlina za kahvu zovu se burme360; - n a b u r m u znači i usukano, zasukano: s a r u k n a b u r m u z a v i j e n zasukana čalma, jedan od načina kako se čalma zamotava V. burmali, burmaluk, burma-tahta, odburma(va)ti, razburma(va)ti, zaburma(va)ti. burmàli indecl. adj. (tur.) < burmali (burma-li), vi. burma + tur. suf. -li. - spiralan, u obliku zavrtnja burmàluk m (tur.) < tur. burmalik (burma-lik), v. burma + tur. suf. -lik. - trokraka, zvjezdasta, halatka kojom se buše kutije radi stavljanja šrafova; B u r m a l u k o m se naziva halatka kojom e kutije buše rdi stavljanja šrafova. Od željeza je, u obliku zvijezde sa tri kraka361 bùrma-tȁhta, bùrmatahta f (tur.-perz.) < tur. burma tahta, v. kompon. pod burma i tahta. - ploča (gvozdena) za pravljenje vijuga na burmama za kahvene mlinove; B u r m a t a h t a je gvozdena ploča u obliku prakljače. Na širem dijelu nalaze se tri rupe raznih dimenzija, sa lozom z aprvljenje vijugta na burmicama - šrafovima.362 bùrmut m (tur.) < tur. buruntu (bunun-otu) bukv. nosna trava, izft. od tur. burun = nos i tur. ot = trava - duhan u prahu koji se upotrebljava ušmrkivanjem, isto što i enfija, nicotiana sternusatorija V. burmutica bùrmutica f (tur.-bos.) < izv. od burmut (v.) + bos. nast. -ica.
358
Ibidem, 154 Ibidem, 155 360 Ibidem, 155 361 Ibidem, 155 362 Ibidem, 155 359
~ 219 ~
- kutijica za burmut; ... nastavila bi baka Zaka, potprašivši iz svoje srmali b u rm u t i ce363 bùrnus m (ar.) < tur. bornuz < ar. burnus - ogrtač sa kapuljačom, arapski dugački i široki ogrtač sa kapuljačom burùndžuk (tur.) < tur. bürüncük, bürümcük - svilena prozirna tkanina; da ne mete, jado, b u r u n dž u k- košulje, / da ne šćepa, jado, dibe i kadife364 V. burundžukli burundžùkli indecl. adj. (tur.) < tur. bürüncüklü (bürüncük-lü), v. burundžuk + tur. suf. -lü (-li) - izrađen, skrojen od burundžuka; Na njojzi je b u r u n dž u k l i košulja; Po gaćama burundžukli košulja365 - fig. osjetljiv, koji ne podnosi svašta burundžukli nosa (tur.-bos.) < izv. od burundžukli (v.) + bos. riječ nos. osjetljiv na neugodne mirise; probirač; Oni koji su nekad bili velka prnjkala u jelu i burundžukli crijeva, danas jedu pokorno sve...366 burùnlije f (tur.) < tur. burunlu (burun-lu) = šiljast < tur. burun = šiljak, šiljasti kraj + tur. suf. -lu (-li) - kliješta sa šiljastim vrhovima koja upotrebljavju terzije i abdžije za pravljenje kopči. V. i sivrije. burùnsuz m (tur.) < burunsuz (burun-suz) tur. < burun = nos + tur. suf. -suz, -siz = bez - osoba bez nosa burùntija - v. bujruntija burúret m (ar.) < tur. bürûdet < ar. burūdä = hladnoća (u pravom i prenosnom značenju), uporedi naše hladni tuš. - pometnja, poremeća; Zamirisa kosa kao zumbul plavi, / a meni se krenu b u r u r e t u glavi367 - svađa, uzbuna; svađa, uzbuna; A Bogme to ne može bez kakva b u r u r e t a proći368 bùsāč -áča m (tur.) < tur. büstagan = okrugla posuda u obliku lubenice - drvena posuda za vodu bùsija f (bos.-tur.) < tur. pusu, pusi + bos. glas -b- na početku riječi + bos. nast. -ja. - zasjeda; Kroz b u s i j u dok je prigazio369 bȕt m (tur.) < tur. but, bud - bedro, stegno bùtrast adj. (tur.-bos.) < badur = malen, niska rasta + bos. suf. -ast.- debeo a nizak. Od tur. riječi badur u bosanskom jez. prvo je, zamjenom tur. glasa -a- sa bos. -o-, nastao oblik bodur, od kojeg je formirano bodurast, p a potom butrast. 363
Ibidem, 155 Ibidem, 155 365 Ibidem, 156 366 Ibidem, 156 367 Ibidem, 156 368 Ibidem, 156 369 Ibidem, 156 364
~ 220 ~
- nizak i debeo; Gdje je onaj b u t r a s t i... (o. g.) Bùtum, prezime (tur.) < izv. od bùtum, v. bùtum indecl. adj. (tur.) < tur. bütün - čitav, sav, cio; Tad Krndiju b u t u m porobiše; U svoj našoj b u t u m kraljevini370 V. butumile, butun-butuna, buzbutun. bùtun - v. butum bùtum álem < izv. od butum (v.) i alem (v.) - cio svijet; Toga nema u b u t u m a l e m u (o. g.) bùtumīle adv. (tur.-bos.) < bos. izvedenica od tur. bütün, v. butum i tur. postpoz. ile = sa - sve skupa, sve zajedno butum dunjaluk (tur.) < izv. od butum (v.) i dunjaluk (v.) - cijeli svijet bùtun-butùna adv. (tur.) < bütün bütüna - sasvim, potpuno, sveosve bùzbutum, bùsbutum adv. (tur.) < tur. büsbütün (büs-bütün) apsol. superl. od bütün (v. butum) nastao sa pref. büs, koji je dodan radi pojačanja značenja adj. bütün. - cip-cijeli, potpuno cijeli, potpuno sve, sasvim. Po uzoru na ovu riječ formiran je u bosanskom jez. izraz cip-cijeli = potpuno sav, cijeli; Nek’ pokupi Bosnu cip cijelu; Da pokupiš Bosnu cip cijelu371 buzdòhān -ána m (tur.-bos.) < tur. buzdoqan (koje možda etimološki ima veze sa madž. buzoqánu) + bos. glas -h- umijesto tur. glasa -g- topuz, vrsta starinskog oružja. U početku je to bila čvornata toljaga, tokmak, a kasnijim usavršavanjem sastojao se od drvenog ili metalnog držala i metalne kugle, lopte, često eliptičkog oblika. Ako glava buzdohana ima uzdužna ispupčenja, tzv. pera, onda se takav buzdohan zove perni buzdohan; Pa povadi teška b u z d o h a n a372 buzdohànlija f (tur.-bos.) < tur. buzdoqanli, v. buzdohan + tur. suf. -li + bos. glas h- umijesto tur. glasa - g- + bos. nast. -ja. - kruška koja je krupna, pjegava (pa izgleda vrlo ružno) ali vrlo slatka; vrsta kruške; U njihovoj avliji bila je velika b u z d o h a n l i j a... (o. g.) buzdòvan - v. buzdohan bȕz gìbi! interj. (tur.) < tur. buz-gibi = kao led (buz = led, gibi = kao) - kao led! (ovako uzvikuju bozadžije kad prodaju bozu, hvaleći je da je studena kao led)
C cèribaša m (tur.) < tur. çeribaşi (çeri-başi) izft. od tur. çeri = vojska i baş, v. baš - komandir grupe rezervne vojske (U strije vrijeme Osmanske Imperije zapovjednik odreda neredovne ili pomoćne vojske 370
Ibidem, 156 Ibidem, 157 372 Ibidem, 157 371
~ 221 ~
- pripadnik vojnog odreda akindžija (jurišne konjice) koji je služio kao obvještajac za ratni pohod - ciganski starješina, ciganski prvak cìfra f (ar.) < ar. gifr, gäfr = tobožnje znanje, vještina o proricanju budućnosti i otkivnju tajni pomoću napisanih brojeva, slova i simboličnih znakova - brojka, znak za bilježenje brojeva cìgar-ćȁge n (bos.-perz..) < izv. od bos. riječi cigara + perz. ćage (< tur. kâgit (č. kjagit) < perz. kāqaz (Po Kraelitz-u riječ je kineskog porijekla) = papir, hartija; napisano pisamce, potvrda - cigar-papir;...nego mi od ove trave, da prostiš, došla crijeva tanka ko c i g a r-ć a g e373; i pred svakim duhan, c i g a r ć a g e i šibica.374 cigaràluk, cigárluk m (bos.- tur.) < izv. od bos. cigara + tur. suf. -luk (-lik), prema tur. sigaralik. - muštikla, cigaršpic cigànluk m (bos.-tur.) < izv. od bos. riječi cigan + tur. suf. luk (-lik). - predgrađe ili mahala gdje stanuju cigani - ciganština; Ma koliko da je to c i g a n l u k i ološ, nikome se ne igra...375 Č čàbuk adv- (tur.) < çabuk. - brzo čàdor m (perz.) < tur. çadir
Ibidem, 158 Ibidem, 184 375 Ibidem, 158 376 Ibidem, 159 374
~ 222 ~
čájo m (tur.-bos.) < bos. hipokor. izv. od tur. čauš (v.) - pozivar na svadbu (poziva udarajući u bubanj) - šaljivèina odnosno zabavljač koji uveseljava svatove i zvanice na svadbi. Obično je maskiran, u ruci nosi toljagu, nadžak, kojim lupa po tarabama i strehama i baca se njime na kokoši. čȁk konjuk. (tur.) < çak = daleko, sve do - štaviše, pa, ta; Č a k i ti me napuštaš (o. g.) čȁk i čȁk adv. (tur.) < cak = daleko, sve do. - daleko, sve do; Otišao je čak tamo; Došla mu voda čak do koljena (o. g.) čàkar adj. (tur.) < çakir = plavo zelenkast - razrook - raznobojnih očiju V. čakarast čàkar, čàkr m (tur.) < tur. çakir = vrsta sokola - sokol sa kojim se love ptice, vrsta pripitomljenog i dresiranog sokola kojim su nekad u Bosni i Sandžaku lovili ptice; Opremi mi čakar bedeviju377 V. čakrdžija čàkarast adj. (tur.-bos.) < izv. od čakar (v.) + bos. nast. -ast. - razrok - raznobojnih očiju čàkija f (tur.-bos.) < tur. çaki + bos. nast. -ja - britva, perorez, džepni nožić; I izvadi od zlata č a k i j u378 čàkmak m (tur.) < tur. çakmak. - upaljač, kresivo, kresalo, ognjilo, kojim se kreše o kremen, a upotrebljava se za palenje vatre, lule ili cigare - kresalo, ognjilo na starinskim puškama; Uz ramena lunte prislonili, / na čakmake ruke naslonili379 V. čakmakli, čakmak-obrve čakmàkli, čakmakàli, čakmàli (veli se za obrve) indecl. adj. (tur.) < çakmakli (çakmak-li) v. čakmak + tur. suf. -li. - čakmakaste (obrve) tj. sjajne, crne i pravilno savijene (obrve); oči su mi k’o murećef, a obrve čakmakali380 čàkmak-òbrve (tur.-bos.) < izv. od čakmak (v.) + bos. riječ obrve. - obrve kao čakmak, tj sjajne, crne i pravilno savijene; I na tvoje bijelo lice, / i na čakmak obrvice381 čakrdžija, čakìrdžija m (tur.-bos.) < tur. çakirci, v. čakar + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - sokolar, lovac na ptice koji lovi pomoću dresiranog sokola zv. čakar ili čakr čakšìrāš i čàkširāš m (tur.-bos.) < iz.v od čakšire (v.) + bos. nast. -ja. - onaj koji nosi čakšire čàkšire f (tur.-bos.) < tur. çakşir + bos. glas -e. 377
Ibidem, 160 Ibidem, 160 379 Ibidem, 160 380 Ibidem, 160 381 Ibidem, 160 378
~ 223 ~
- pantalone sa dugim turom i uskim nogvicama koje se kopčaju sa strane; A na njemu od abe čakšire382 V. čakširaš, čakširlija čakšìrlija m (tur.-bos.) < tur. çakşirli (çakşir-li), v. čakšire + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - (isto što i čakširaš, v.) čàla! interj. (tur.) < çala, çal, imp. od çalmak = svirati; udarati, kucati, bubati - sviraj! kucaj! udaraj! (na neki instrument); Č a l a, č a l a, čalgidžije mlade383 V. čalan, čalgidžija, čalgidžiluk, čalgija, čalgijanje čalabrčak -brčka, m (tur.-bos.) < izv. od tur. čala (v.) + bos. riječ -brčak, v. čalabrknuti. - mala količina hrane, mali obrok, tek da se ”brkovi omaste”; Čalabrčak, moj dragi Kokane,/čalabrčak dok ti dođe ručak384; Pojedoh jedan č a l a b r č a k ...(o. g.) čalabrknuti, čalabrcnuti (tur.-bos.) < izv. od tur. çala i bos. riječi brknuti, brcnuti, tur. çala stavlja se kao prefiks riječi da bi se dobilo znčenje brzine, brze radnje. - na brzinu nešto malo pojesti, ”samo brkove omastiti”; Hitam, pa moram samo malo čalabrcnuti ...(o. g.) V. čalabrčak čalàkati, počalàkati (tur.-bos.) < tur. çalmak, koji zimeđu ostalog znači i očistiti, pomesti + bos. nast. -akati i -po. - ostrugati i pojesti ostatke hrane iz nekog suda - obarati preostalo voće sa grana; Oni će to p o č a l a k a t i...(o. g..) V. čališiti čàlan m (tur.-bos.) < çalar = koji zvoni, iskucava; tur. çalar saat = sat koji iskucava. U tur. riječi çalar zamjenjen je glas -r- sa glasom -n- i dobijen bosanski oblik čàlan. - sahat koji iskucava svakog sahat, svakog pola sahata; Njegov č a l a n je najbolji...(o. g.) čàlgadžija - v. čalgidžija čalgìdžija, čàlgadžija m (tur.-bos.) < tur. çalqici (çalqi-ci), nom. agent. i part. akt od çalmak = svirati + bos. nast. -ja. - svirač, muzičar; čala, čala, č a l g i dž i j e mlade; ...terzijane č a l g a dž i j e Huse385 čalgidžìluk m (tur.) < tur. çalgicilik (çalgi-ci-li), v. čalgidžija + tur. suf. -lik. - muzičko zanimanje, svirački zanat; Oni se bave samo č a l g i dž i l u k o m (o. g.) čàlgija f (tur.-bos.) < tur. çalqi + bos. nast. -ja. - muzika, svirka; Cijelu veče čula se č a l g i j a (o. g.) - muzički instrument; Kad on dođe sa svojom č a l g i j o m... (o. g.) V. čalgidžija, čalgidžiluk, čalgijanje čalgijānje n (tur.-bos.) izv. od čalgija (v.) + bos. nast. -nje. - muziciranje, sviranje; Njegovo č a l g i j a nj e sve razveseli (o. g.) 382
Ibidem, 160 Ibidem, 160 384 Ibidem, 160 385 Ibidem, 161 383
~ 224 ~
čalíha (tur.-bos.) < izv. od tur. çalmak, koji između ostalog znači i očistiti, pomesti + bos. nast. -ha. - struganje (uzimanje) sa zidova kazana bestilja ili pekmeza pri njegovom kuhanju. To obično rade djeca. Ono što se ostruže i jede zove se čalíha ili čalíša. V. čališiti.; Hajde, dođi, hoćeš li čalihe...(o. g.) čàlija f (tur.-bos.) < çali, sa istim značenjima kao u bosanskom jez. + bos. nast. -ja. - grmlje, trnje i bodljike, pasjakovina; šikara; Na sve strane bila je č a l i j a...(o. g.) čalíša (tur.-bos.) < izv. od tur. çalmak + bos. nast. -iša, v. čališiti - (isto što i čaliha, v.) čalíšiti (tur.-bos.) < tur. gl. çalmak, koji između ostalog znači i očistiti, pomesti + bos. nast. -išiti. - strugati kašikom krajeve kazana pri kuhanju bestilja ili pekmeza. To obično rade djeca. Ono što se ostruže i jede zove se čalíša ili čalíha; Dobro je, nemoj više č a l i š i t i, stomak će te zaboljeti... (o. g.) V. čalakati čalìškin, čalìškan adj. (tur.) < tur. çalişkan < tur. gl. çalişmak = raditi, truditi se - marljiv, radin čèalìštisati -išem, čalíšiti -īšīm (tur.-bos.) < tur. çalişmak = raditi, truditi se + bos. nast. -isati, -išiti. - raditi, truditi se, marljiv biti; Otvor oči, neprestano č a l i š i386 V. čališkin čȁlma i čâlma f (tur.) < tu. çalma (part. od çalmak = zaviti, zamotati - platno omotano oko fesa ili oko neke druge slične, kape, saruk, ahmedija; Bila mu brada, a čalma bijela387 čàltak m (tur.) < tur. çeltik tarlasi, izft. njiva zasijana pirinčem - njiva koja je zasijana pirinčem Čȁluk, prezime (tur.) < izv. od čȁluk, v. čȁluk m (tur.) < tur. çalik, koje između ostalog ima i dolje navedena značenja. -onaj koji je otpušten iz janjičarske vojske i brisan iz knjiga janjičarskih odreda - smetenjak, plašljivac. Od ovog je došlo prezime Čȁluk. čȁm m (tur.) < tur. çam = bor - bor, četinarsko drvo čámac -mca, m (tur.) < tur. çamac = malo rječno plovilo < tur. çam = bor - plovilo, plovni objekt čamàšir -íra, m (perz.) < tur. çamaşir = veš, rublje < prz. qāmešūr = onaj koji pere rublje < perz. qāme = rublje, odijelo i perz. šūy, šūr prez. osn. šūsten = prati - rublje, veš; Často sam ti perčin isèešljala, / a često ti čamašir m’jenjala; Osim jedna krčmarica mlada, / koja mi je čamašire prala388 Čàmdžić, prezime (tur.-bos.) izv. od čamdžija, v. + bos. nast. -ić. - Čamdžijin čàmdžija i čámdžija m (tur.-bos.) < tur. çamci (çam-ci), v. čam + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja 386
Ibidem, 161 Ibidem, 161 388 Ibidem, 162 387
~ 225 ~
- splavar, lađar; Ondje pored rijeke živio je č a m dž i j a (o. g.) čàmovina f (tur.-bos.) < izv. od čam (v.) + bos. nast. -ovina. - borovina, drvo četinara, crnogorica; Tu je najviše imalo č a m o v i n e...(o. g.) Čampàra, prezime (perz.) < izv. od čampara, v. čampàra f (perz.) < tur. çalpara, v. tumačenje pod čampareta. - lančić na uzdi privezan za đem, koji stoji oko konjskih žvalja čampàreta, gen. čampàrētā, pl. t. (perz.-bos.) < tur. çalpara < perz. čārpāre = kastanjete; perz. čār = četiri i pearz. pāre = komad (na dva prsta po par, u svemu četiri komada) + bos. nast. -eta. - vrsta udaračkog instrumenta, koji se sastoji od dva para drvenih ili metalnih okruglih pločic akoje se nataknu na prste i, udaranjem jedne o drugu, daje se ritam igri, plesu; kastanjete. čàmpraz m (perz.) < izv. od čapraz (v.) - mangup čànak -nka, m (tur.) < tur. çanak = zemljana posuda - drvena zdjela (najčešće manja drvena posuda za sir ili kajmak); Iz prepuna č a n k a nije grjehota odsrknuti; Ako č a n a k ne izda, kašika neće (bošnjačke poslov.)389 V. čankoliz čàngalast adj. (tur.-bos.) < tur. çangalli = ono što je razgranato kao rogovi u jelena, tur. çangal = suvišan dodatak, nešto što je pridodato + bos. nast. -ast. - dugih nogu, štrkljast čankòliz m ( tur.-bos.) < tur. çanak (v. čanak) bos. nast. -liz od gl. lizati = ližičanak - gotovan, ližisahan, poguzija; On ti je velki č a n k o l i z (o. g.) čànta, čânta f (tur.) < tur. çanta - tašnja, kožna torba V. čantalija Čántra, prezime (tur.) < izv. od čanta, v. i čantalija, v. čântra f (tur.-bos.) < izv. od čanta (v.) + bos. glas -r- (isto što i čanta, v.); Od ovog je nastalo prezime Čantra. čàntalija i čântalija, f (tur.-bos.) < tur. çantali (çanta-li), v. čanta + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - podulja haljina, anterija, koja ima na sredini široki džep (zbog čeg je i dobila ovako ime) čàpkun, čàvkun m (tur.-bos.) < tur. çapkin, sa značenjima kao u bosanskom jez. + bos. glas -u- umijesto tur. glasa -i- vragolan, nemirko, lola; lopov (u blažem smislu rečeno) - konj brza, a sitna hoda V. čapkuniti čapkúniti, čavkúniti (tur.-bos.) < izv. od čapkun (v.) + bos. nast. -iti. - ići brzim a sitnim hodom, vrsta konjskog hoda, sličan rahvan-hodu čàprage m pl. (tur.-bos.) < izv. od čaprazi (v.) + bos. nast. -ge. - (isto što i čaprazi, v.) čàpras - v. čapraz
389
Ibidem, 162
~ 226 ~
čapràšik indecl. adj. i adv. (perz.) < tur. çapraşik, istih značenja kao u bosanskom jez. < perz. čepu-rāst = lijevo-desno, v. čapraz. - zamršen, ispreturan - zamršeno, smršeno, unakrst jedno preko drugog - konj koji ima bjeline na unakrsno suprotnim nogama čàpraz, čàpras m (perz.) < tur. çapraz < perz. čepurāst, čep-rāst = lijevo-desno (perz. rāst = desno - konj koji je unakrst putonogast (koji ima bijeline na prednjoj i na suprotnoj stražnjoj nozi; Na č a p r a z u konju kosatome390 - udarac u klizanju na saonicama (ligurama): kada jedan drugog dostigne i udari, kaže se udario mu čapraz, ili ako ga prože, dovikne onome kojeg je prošao č a p r a z! - udarac užetom preko prsa onoga koji se na ljuljaški njiše od strane dvojice drugih koji mu s obje strane stoje držeći krajeve užeta u rukama. To se čini da ljuljaška dobije veći zamah. - konopac koji se pruži ispred konja prije nego li će konji poletjeti na trci V. čaprazi, čapraškin, čaprazdivan, čapraz čàpraz-divān m (perz-ar.) < tur. çapraz-divan, v. kompon. pod čapraz i divan. - dvorba, pri kojoj se drže ruke presamićene na prsima čàprazi, čàprage m pl. t. (perz.) < tur. çapraz, v. čapraz. - ukrasni gajtani sa krupnim pulama na čevkenima, libadama i sličnoj gornjoj muškoj odjeći. Stoje vodoravno postavljeni s obje strane prsa (obično ih je po šest) i pri kraju imaju s jedne strane dugmeta, a s druge strane petlje, pa se na sredini sapinju; Zlatne sape na prsin čapraze; Sve po prsim srmali č a p r a z i391 čára f i čáre n (perz.) < tur. çare < perz. čāre = lijek, spas, pomoć - pomoć, spas, lijek; Al zaludu, č a r e ne imade...392; Moramo neke č a r e tražiti (o. g.) čȁrak -rka i čȁrk -a, m (perz.) < çark < perz. čarh = 1. nebo, 2. ono što se okreće, vrti kao kolo - zupčasto kolo, točak u bilo kojoj mašini - strug, sprava koja služi za struganje i čišćenje metalnih predmeta - mutapdžijska haltka za predenje pređe - čelično kolo na pušci kremenjači kojim se kremen kreše; Za pojasom dvije puške male, / Sve u zlatu do sami čáraka393 - naprava za navodnjavanje čàrapa f (perz.) < tur. çorap, çorab < ar. qäwräb < perz. gūrāb = čarapa - čarapa čàrčiti, òčarčiti (perz.-bos.) < izv. od čarak (v.) + bos. nast. -čiti. - strugati, čistiti, ostrugati, očistiti nešto struganjem; Da bi se svi ovi limeni dijelovi mlina očistili o č a r č i l i, stavljaju se na odgovarajuće kalupe. Č a r č i se na čarku pomoću noževa za čarak394 390
Ibidem, 163 Ibidem, 163 392 Ibidem, 163 393 Ibidem, 163 394 Ibidem, 164 391
~ 227 ~
čȁrdāk -áka m (perz.) < tur. çardak < perz. čārtāq (čār-tāq) = zgrada na četiri svoda (perz. čār = četiri + tāq = svod, luk u graditeljstvu. - kuća, obično dvospratna, lijepa i okružena baščama, dvorac, ljetnjikovac; Na č a r d a k u, na visoku, / kraj džam p e n dž e r a (sevdal.) - drvena zgrada na stubovima; Č a r d a k mu je od trides’t direka; Nad avlijom č a r d a k od drveta395 - velika soba na sprtu sa lijepim vidikom; soba na kuli; Hodi gore, moja vjerna ljubo! / Hodi gore, u č a r d a k e gornje; Na č a r d a k u, na visokoj kuli 396 - U nekim dijoliva Balkana riječju čardak označava se sporedna zgrada ili trijem (doksat) čardàklija (perz.-tur.-bos.) < tur. çardakli (çardak-li), v. čardak + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - velika soba na spratu s dobrim vidikom - vinova loza koja se penje uz zidove kuće čáre - v. čara čârka i čàrka f (perz.) < tur. çarka < perz. čarha = vojna prethodnica - mala bitka, malo prepucavanje kao uvod u glavnu bitku V. čarkač, čarkadžija, čarkanje, čarkati čàrkač -áča m, čàrkāč - ára, čàrkaš -áša, m (per.-bos.) < izv. od čarka (v.) + bos. nast. -ača, -ara, -aša. - vojnik u predhodnici čȁrkadžija, čȁrkidžija m (perz.-tur.-bos.) < çarkaci, v. čarka + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj u prvim bojnim linijama koji prvi zameće boj, vojnik (i konj) u prethodnici; Vidiš mojih čarkadžija maldih, /Kako su momci u cure stanuli; Evo danas momka jabanđije,/E mašala, konja č a r k i dž i j e397 čȁrkanje m (perz.-bos.) < ziv. od čarka (v.) + bos. nast. -nje. - molo prepucavanje u boju, zametanje čarke - poticanje vatre da bolje gori čȁrkati (perz.-bos.) < izv. od čarka + bos. nast. -ti. - prepucavati, zametati čarku (bitku) - poticati vatru da bolje gori V. pročarkati čàrkiš m (perz.-tur.) < çrh işi = rad na čarku, izft. od perz. çarh (v. čarak) i tur. iş = rad, posao rad, izrada na čarku; predmet izrađen na čarku (strugu); ... a smarlama ili č a r k i š -ćasa je s pervazom i kapkom; Pervaz je kod č a r k i š -sahana uvije na haneta...398 čàrku-fèlèć (čàrkufeleć) m (perz.-ar.) < tur. çarkifelek (çrk-i felek), perz. izft. od perz. çrh = kolo (v. čarak) i ar. fäläk = nebo, svemir. Ar. fäläk u tur. jez. znači još svijet, vrijeme, sudbina.
395
Ibidem, 164 Ibidem, 164 397 Ibidem, 164 398 Ibidem, 164 396
~ 228 ~
- ratni objekat: prepreka, ograda od željeznih šipki ili hrastovih kolaca koja se stavlja kao zaštitno sredstvo oko vojničkog logora ili pred prvom bojnom linijom; Svi zajedno juriš učiniše,/č a r k u f e l e ć rukam’ raskidoše399 - vrsta topa; I pred njima tri topa velika, / Č a r k u-f e l e ć i Karalimana, / i Kuduza topa velikoga400 - kolo sreće: zemljina kugla zamišljena kao kolo koje se okreće i donosi sudbinu čàršaf m (perz.) < tur. çarşaf < perz. čāderšeb, čāršeb (
Ibidem, 165 Ibidem, 165 401 Ibidem, 165 402 Ibidem, 165 400
~ 229 ~
čàtisati, ćàtisati -išem (tur.-bos.) < tur. çatmak = približiti se; potrefiti; spojiti, sastaviti; sašiti itd. + bos. nast. -isati. - prispjeti; iznenada se pojaviti, bahnuti; Ti počini dok mi č a t i š e m o; Kad ta caru knjiga čatisala, / Pa pokupi paše i vezire; On završi, a momèe ć a t i s a, / pa ovako begu progovara403 V. čatik, čatma, čatmali, čatmara čàtkija, čàtija f (tur.-bos.) < tur. çatki + bos. nast. -ja. - vijenčanica, duvak, tanko svileno platno kojim se pokriva nevjesta (mlada) - vrsta ženskog prekrivača; Prekrila se stambolskom č a t k i j o m404 V. al-čatkija čatlàisati, čatlàjisati -išem (tur.-bos.) < tur. çatlamak = crknuti, uginuti; puknuti; razbiti se + bos. nast. - isati. - crknuti, puknuti; Crko, puko, č a t l a i s o, dok me ne vidio!405 (ovo djevojka izgovara kad čvara, vrača, momku) čàtma f (tur.) < tur. çatma = privremeni drveni zid sastavljen od greda; ono što je spojeno, sastavljeno, sašiveno itd. patr. od çatmak = spojiti, sastaviti; sašiti - kućni zid koji je napravljen od drvenih greda poredanih usprvno ili koso, a potom ošipkan i omalterisan; Tri su boja od ljuta kamena, / a četvrti č a t m a od drveta406 - kućni zid od pletara - obrve na čatmu - obrve koje su spojene, dodiruju jedna drugu čatmàli indecl. adj. (tur.) < tur. çatmali (çatma-li), v. čatma + tur. suf. -li. - spojen, sastavljen - čatmali obrve - spojene obrve čàtmara f (tur.-bos.) < izv. od čatma (v.) + bos. nast. -ra. - kua sa zidovima od čatme, pletara; za zidanje kuće č a t m a r e u zemlju se pobiju direci koji obazuju kostur zgrade, pa se zidovi opletu od pruća preko koga se nalijepi blato407 čȁuš i čȁūš m (tur.-bos.) < tur. çavuş. U bosanskom jez. u riječi čauš ne pojavljuje se glas -v- kao kod tur. riječi çavuş. - oficir u prvo doba Osmanske Imperije. Čauši su tada bili carski pobočnici i javeri. U janjičarskoj vojsci čaući su bili niži zapovjednici, i to čauši podnarednici, a baščauši i čaušbaše narednici i voddnici. Čauši su kao prenosioci neredaba bili u službi cara, paša, vezira i ostalih viših zapovjednika; Knjiga gleda paša Tahirpaša, / pa kad viđe št amu knjig piše, / on povika ognjene č a -u š e, / a č a u š i po vojsci carevoj; Oko njega mlađahni č a u š i, / i pred njima carski čaušbaša 408 - čauši su bili u sastvu osmanske vojne muzike mehterhane i nosili u rukama specijalne svoje oznake čugelje ili čugljenove (v. čugljen); Oko njega mlađahni č a u š i, / u rukama im srebrni čugelji409 403
Ibidem, 166 Ibidem, 166 405 Ibidem, 166 406 Ibidem, 166 407 Ibidem, 166 408 Ibidem, 166 409 Ibidem, 167 404
~ 230 ~
- pomoćnik ćehaje u zanatskoj organizaciji, esnafu, koji je izvršavao naloge ćehaje - čuvar telegrafske linije - vođa svatova, koji se brine o redu u svatovima; Da mi č a u š bideš svatovima410 - šaljivčina koji razveseljava svatove i goste na svadbi V. čajo, čaušbaša, baščauš čàušbaša m (tur.-bos.) < tur. çavuşbaşi (çavuş-başi), v. kompon. pod čauš i baš. - starješina čauša, narednik; Oko njega mlađahni čauši, / i pred njima carski č a u š- b a š a.411 Čàušević, prezime (tur.-bos.) < izv. od čauš, v. + bos. nast. -ić. čegulj (perz.-bos.) < izv. od čugelj (v.). Bos. oblik ove riječi dobijen je metatezom glasova -e- i -u- (isto što i čugelj, v.) čèhne n ( tur.-bos.) < tur. çiqne, prez. osn. od çiqnemek = žvakati. Bos. oblik ove riječi dobijen je ubacivanjem bos. glasova -e- i -h- umijesto tur. glasova -i- i -g- vilica čèhneta, čéhneta n (tur.-bos.) < pl. od čehne (v.) - vilice, čeljusti; Uhvatiše im se č e h n e t a i jedva progovoriše 412 čèhra f (perz.) < çehre < perz. čehre = lice, obraz - lice, izgled lica, fizionomija; O Nuhane, oči divojačke, / Što si tako č e h r u priminio? Je l’ te babo rezil učinio413 V. čehreli, čehresuz čehrèli indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. çehreli (çehre-li), v. čehra + tur. suf. -li. - lijepa izgleda u licu, vedra lica čehrèsuz adj. (perz.-tur.) < tur. çehresiz (çehre-siz), v. čehra + tur. suf. -siz = bez - neizgledan u licu, ružna lica čȅiz, čȅjiz, čêjz (ar.) < tur. vulg. çeiyz, çehiz < ar. qihāz. - djevojačka oprema koju djevojka donosi u mladoženjinu kuću, prćija; Mnogi č e i z, bojali sanduke; Od č e j i z a nigdje ništa nema414 V. čeizluk čeìzluk, čêhzluk m (ar.-tur.) < tur. çeyizlik (çeyiz-lik), v. čeiz + tur. suf. -lik. - (isto što i čeiz, v.) čejrečiti, čérečiti (perz.-bos.) < izv. od čejrek + bos. nast. -čiti. - komadati; raskidati čéjrek, čérek m (perz.) < tur. vulg. çeyrek < perz. čāryek, çhāryek = jedna četvrtina (perz. čār, čehār = četiri i perz. yek = jedan - četvrtina, jedna četvrtina nečega; Nema Tale, č e j r e k od sahata415 - četvrt zaklanog janjeta ili brava uopšte; Sepet u ruku, pa u sepet jednan burek i jedan čejrek pečene janjetine...416 - komad od nečeg raskomadanoga 410
Ibidem, 167 Ibidem, 167 412 Ibidem, 171 413 Ibidem, 167 414 Ibidem, 167 415 Ibidem, 167 416 Ibidem, 167 411
~ 231 ~
V. čejrečiti, raščejrečiti čékalo, čekètalo n (tur.-bos.) < çekmek = vući, tegliti, svlačiti itd. + bos. nast. etalo. Tur. kahve çekmek znači mljeti kahvu. - poluga na mlinu za kahvu, meljac - obrtanj od željeza na vretenu, kojim se okreće tokmak zajedno sa vretenom; Vreteno je duža željezna šipka. Na četvrtasti vrh vretena stvlja se č e k a l o obrtanj.417 čekètalo - v. čekalo čèkić m (tur.-bos.) < tur. çekiç (č. čekić). Glas -ç- (čit. č) na kraju ove tur. riječi zamjenjen je u bosanskom jeziku sa glasom -ć-. S obzirom na etimološki postanak, trebalo bi pisati i govoriti čekič, poto je i prvi i posljednji glas nastao od tur. -ç(čit. č). Međutim, u bosanskom jeziku je uopšteno uobičajen izgovor i pisanje čekić. - zanatlijska halatka (stolarski, kovački čekić itd.) V. čekićati, počekićati, čekićovati čekìćati (tur.-bos.) < izv. od čekić (v.) + bos. nast. -ati. - udarati čekićem, kucati; kljucati; Treba da dođe šumar da mi čekića građu (da mi čekića drva) - veli se onda kad šumar udarcima šumarskog čekića, na kojem se nalazi šumarska oznaka, treba da označi stabla koja se mogu posjeći i upotrijebiti za građu (kao drvni materijal za izgradnju kuće) ili za ogrijevno drvo (o. g.); Što mi stalno čekićaš nad glavom - veli se kad neko nekog stalno na nešto upozorava i dosađuje mu. (o. g.) čèkićovati -ujem (tur.-bos.) < iz.v od čekić (v.) + bos. nast. -ovati. - kovati, izrađivati nešto čekićem; Kakve su mu puške u silahu? / Bit’kovate, nit’ čekićovate418 čèkma f (tur.) < tur. çekme, supst. i part. od çekmek = vući, tegliti, otvarati itd. - prozorsko krilo koje se vertikalno diže i spušta; Doklen čikma na pendžeru sinu; Od džame je č e k m u otvorio, / A na č e k m u glavu naslonio 419 - pomoćni most koji se pruža i sklapa, most lančanik. Naziva se i čekme-ćuprija (v.) - ladica u pisaćem stolu - sitne srebrene pločice na ječermama (tokama) zovu se čekme, a i sama takva ječerma nekad se naziva čekma V. čekmedža, čekmeli čekme-ćuprija (tur.-bos.) < izv. od riječi čekma (v.) i ćuprija (v.) koja je sa bos. nast. -ja. - pomoćni most koji se pruža i sklapa, most lančanik; Namjestiše na č e k m e-ć up r i j u420 čekmèdže f i čekmèdža n (tur.) < tur. çekmece, izv. od çekmek = vući, tegliti, otvarati itd. - kasa, sandučić sa ladicom, kovčežić koji, mjesto kapka ozgor, ima ladicu s strane kao u stola i služi kao drvena kasa, škrabija; Dodaj de mi č e k m e dž e (o.g.) 417
Ibidem, 168 Ibidem, 168 419 Ibidem, 168 420 Ibidem, 168 418
~ 232 ~
čekmèli indecl. adj. (tur.) < çekmeli (çekme-li), v. čekma + tur. suf. -li. - ono što je sa čekmom, što ima čekmu (ladicu) čekmèli-sànduk (tur.-bos.) < izv. od čekmeli (v.) + bos. riječ sanduk - drveni kovčeg sa ladicom; Pa izvadi čekmeli sanduka, / a izvadi pet stotin’ seneta421 čèkrdak m (tur.) < tur. çekirdek = košpica - ogrizak sa košpicama koji ostane kad se tunja naokolo obreže čèkrk, čèkrek m (tur.) < tur. çikrik, sa istim značenjima kao u bosanskom jez. - mašina na kojoj se izrađuju predmeti od drveta - sprava za dizanje tereta u visinu namaotavanjem užeta na kolo; kolo, vitao, motovilo, kolotura, koturača; Pusti mene na č e k r k uzicu, / izvuci me do pola tavnice; Što je jedna na č e k r k čelenka422 - naprava za sukanje prediva - uopšte ono što se vrti i okreće kao čekrk; Dun’jaluče, č e k r č e! (o. g.); Za njim č e k r e k igra bedevija423 V. čekrčija, čekrkli, čekrklija čekrkčija m (tur.-bos.) < tur. çikrikçi (çikrik-çi), v. čekrk + tur. suf. -çi + bos. nast. ja. - zanatlija koji pravi čekrke i predmete od drveta čekrkli indecl. adj. (tur.) < tur. çikrikli (çikrik-li), v. čekrk + tur. suf. -li. - ono što se okreće uz pomoć čekrka, ono što se okreće na čekrk čekrklija f (tur.-bos.) < tur. çikrkli, v. čekrkli + bos. nast. -ja. - čelenka koja ima na sebi jedan kolutić koji se okreće; Č e k r k l i j o, sjajna ti si, a moj dragi glavat ti si.424 čèktisati -išem ćèktisati (tur.-bos.) < tur. çekmek = patiti, trpjeti - trpjeti, podnositi; Ovo se više ne može č e k t i s a t i (o. g); ...ne more se u kući č e k t i s a t i, sve mu je nepravo425 čelèbi indecl. adj. ( tur.?) < tur. çelebi < starotur. çalab = Allah, a ovo je vjerovatno < asir. salīwā = idol, Allah, ali ima i drugčijih mišljenja. Sporna je etimologija ove riječi iako je neki proglašavaju izvorno turskom. U tur. jez. je ova riječ u početku označavala princa (sultan Mehmedov mlađi sin na Kosovu zvao se Jakub č e l e b i), kneza, poglavicu. Od sultana Čelebi Mehmeda (sina Bajazidovog) ne nazivaju se više prinčevi čelebi, nego šehzade. Kasnije čelebi ima značenje: otmjeni i lijepo vaspitani gospodin. - gospodski, otmjeni, plemeniti; A od moga č e l e b i-fesića, / a od tvoga č e l e b i-saruka; U Mostaru č e l e b i pazaru426 V. čelebija, Čelebija, Čelebi-pazar, čelebijati se Čelèbić, prezime (tur.-bos.) < izv. od čelebija, v. + bos. nast. -ić čelèbija m (tur.?-bos.) < tur. çelebi, v. čelebi + bos. nast. -ja.
421
Ibidem, 168 Ibidem, 169 423 Ibidem, 169 424 Ibidem, 169 425 Ibedem, 169 426 Ibidem, 169 422
~ 233 ~
- gospodin, džentlmen; otmjen i lijepo vaspitan čovjek; titula mladića plemićkog roda - od ovog je nastalo prezime Čelebić; Otud ide č e l e b i j a Ibro (sevdal.) - fig. u mutapčijskom zanatu komad bukovog drveta na stanu koji služi za provlačenje niti; Kao samostalan dio (na običnom, položenom stanu) služi č e l e b i- j a od bukovog drveta z auprvljanje i provlačenje niti. To je komad drveta dug 22 cm, širok 4 cm, oblika uzdužno presječene oblice427 - sinonim za efendija: Evlija Čelebija Čelèbija, žensko ime (tur.-bos.) < tur. Çelebi, lično ime + bos. nast. -ja. - Gospođa, Otmjena čelebijati se (tur.-bos.) < izv. od čelebija (v.) + bos. pril. -se. - kititi se; A ona se č e l e b i j a k’o begovica... (o. g) čelèbijīn pèrčin m (tur.-bos.) < izv. od čelebija (v.) + bos. nast. -jin i rij. perčin (v.) - cvijet, biljka Delphinium ajacis L. Čelèbi-pàzār m (tur.-perz.) < tur. Çelebipazar = bukv. gospodski trg (tur. knjiž. Çelebi bzari, izft., v. kompon. pod čelebi i pazar). Po dr. Hazimu Šabanoviću prva komponenta je nastala od titule čelebi koju je imao Mehmedbeg Isabegović, gospodar zemlje Pavlovića, u kojoj se nalazi srednjevjekovni trg Rogatica. - raniji naziv za Rogaticu, grad u istočnoj Bosni čèlenka f (tur.) < tur. çelenk. - vrsta perjanice, napravljena od zlata ili srebra u obliku spojenih pera, ponekad ukrašena dragim kamenjem. Stavlja se na kalpak ili saruk s prednje strane. Služila je i kao odlikovanje za hrabrost; Odape mu od zlata č e l e n k e428 V. čekrklija čèlepīr - v. ćelepir čèlik m (tur.) < tur. çelik. - vrsta tehničkog gvožđa, nado, ocal; Založi ga đemom od čelika429 V. čelikli čelìkli, indecl. adj. (tur.) < tur. çelikli (çelik-li), v. čelik +tur. suf. -li. - čeličan, od čelika; On se fati čelikli nadžaka430 čèmber m (perz.) < tur. çember < perz. čenber, sa značenjima kao u bosanskom jez. - bijelo, fino platno, šifon; I donesi č e m b e r e da zastremo pendžere431 - veliki bijeli rubac od šifona, mahrama, kojom muslimanke, pri nošenju feredže, pokrivaju glavu. Najprije se jašmakom poveže donji dio lica do očiju i vrat, a onda se č e m b e r o m pokrije glava i čelo do očiju, ta da samo oči ostaju slobodne, nepokrivene; Č e m b e r i m a zamotale lice; Kumrijice, vijerana drugarice, / vidi l’ mi se lice kroz č e m b e r e432 - obruč, okvir, prsten; Dio kapka (đuguma), koji ulazi u zeh, kad se kapak spusti, zove se čember; Iznad godova je č e m b e r (okvir, napravljen od direka ili kamena...; Č e m b e r i su dijelovi koji se stavljaju u donji dio gornje kutije mlina
427
Ibidem, 169 Ibidem, 170 429 Ibidem, 170 430 Ibidem, 170 431 Ibidem, 170 432 ibidem, 170 428
~ 234 ~
za kahvu. Ima ih dva komada. Jedan širi i jedan uži. Širi služi za spajanje kutija, a uži za oslonac unutrašnjim dijelivima mlina.433 čȅmen, čìmen (ćìmen, šìben) m (perz.) < tur. çemen, çimen < perz. čemen = bahča ili cvijetnjak sa lijepom gustom zelenom travom; tanka, mlada zelena trava; biljka Cuminum cyminum. - busenje, ledina, travnjak u bahči sa gustom i mladom kratkom travom; gusta, mlada zelena trava dok je još kratka; bilja kumin - Cuminum cyminum; zelen č e m e n i zelena trava; kraj vodice zelen ć i m e n trava; S onu stranu Šibenika, / š i- b e n-trava do koljena434 čemèrli indecl. adj. (bos.-tur.) < izv. do bos. riječi čemer + tur. suf. -li. - gorak, čemeran; To je nekakvog č e m e r l i ukusa... (o. g.) čȅngel, čȅnđel m (perz.) < tur. çengel < perz. čengāl - gvozdena kuka čèngele, čènđele f, pl. t. (perz.) < tur. çengel < perz. čengāl = gvozdena kuka; pandža - gvozdene kuke na koje mesari u mesarama vješajumeso; dvije spojene gvozdene kuke na koje se objesi zaklani brav radi gulenja i čišćenja utrobe. - vješala napravljena od gvozdenih kuka; Oko kule bedem i avliju, / Na okolo gvozdene čengele435 - dio mlina za kahvu pomoću kojeg je povezan čitav mehanizam mlina; Č e n g e l e-dio mlina u obliku pravougaone potkovice, od željeza, pomoću kojih su halka i tokmak zajedno sa vretenom pričvršćeni za gornju kutiju mlina.436 čèngija f (perz.-bos.) < tur. çengi = igračica, plesačica < perz. çengī = onaj koji svira i igra uz čeng (perz. čeng = vrsta muzičkog udarnog instrumenta, vrsta saza + ar.-perz. adj. suf. -ī(-iyy)) + bos. nast. -ja. - plesačica, kafanska igračica; Gore joj oči kao u č e n g i j e; Užegla oči k’o č e n g i j a (bošnjačke posl.) V. čengijati čengìjati (perz.-bos.) < izv. od čengija (v.) + bos. nast. -ti. - igrati, plesati u kahvani čeràhor m (ar.-perz.) < tur. çerehōr < ar. qärā = dnevna plata, plata koja teče i perz. hōr od hurden. V. čerahorluk čerahòrluk m (ar.-perz.) < çerehôrluk (çerehôr-luk), v. čerahor + tur. suf. -luk (-lik) - vrsta javnih poslova, kolektivni rad pri ukazanoj potrebi da se popravljaju utvrđeni gradovi, mostovi i ostalo. čèrčija, m (tur.bos.) < tur. çerçi = trgovac sitnom robom + bos. nast. -ja - trgovac sitnom robom koju prodaje po kućama čèrčīnka f (tur.bos.) < tur. çerçi = trgovac sitnom robom + bos. nast. -nka. - žena koja po kućama raznosi i prodaje robu, trgovka čèrez (tur.) < çerez = ono što ne spada u glavno jelo, nego sporedno, kao sir. voće, salata itd. 433
Ibidem, 170 Ibidem, 170 435 Ibidem, 171 436 Ibidem, 171 434
~ 235 ~
- suho južno voće; razne kupovne poslastice kao: rahatlokum, bomboni itd; nosila mu šećerli ponude; šećer s mora, č e r z e z iz Mostara.437 - zakuska na sjedelci, sve ono čime se uslužuju prisutni na sjedeljci, a što ne spada u glavno jelo - poklon koji se sastoji od rznih poslastica i južnog voća, a koji mladoženja, po običaju, šalje roditeljima nevjeste odmah poslije vjenčanja. V. čerežnjak čèrežnjāk m (tur.-bos.) < izv. od čerez (v.) + bos. nast. -žnjak - posuda, manja zdjela iz koje se gost poslužuje čerezom čêrga,čȅrga f (tur.) < tur. çerge. - ciganski šator, ciganska koliba - mali šator; Tude ćemo konje razjahati, / a i č e r g e svoje raspinjati 438 V. čergar čèrgār -ára, čèrgaš -áša m ( tur.-bos.) < izv. od čerga (v.) + bos. nast. -ar ili -aš. - ciganin koji živi pod čergom čèrkeš m (perz.) < tur. çarkeş (çar-keş) < perz. čarhkeš = kolo koje nešto vuke, namotava (perz. čarh = kolo i perz. keš prez. osn. od kešīden = vući, tegliti. - drvenokolo za predenje kudjelje - privjesak na opasaču mutapčije kojim s zakači za uže; Ostaje samo da se pomoću č e r k e š a, koji je vezan na kušaku, mutapčija ”pripne” za ”urgan”...439 čèrkezi - v. ćerkezi čèrviš m (perz.) < tur. çerviş < perz. čerbiš. - umakac; sok, rastopljena masnoća (loj) iz mesa. čȅsma, čȅšma čèsma, čèšma f (perz.) < tur. çeşme < perz. češme = izvor - česma V. češmetaš čèšagija f (bos.-tur.) < izv. od bos. gl. češati po uzoru na tur. oblik kaşaqi, v. kašagija - željezna četka kojom se konj timari, kašagija čèšit m (tur.) < çeşit. - vrsta, sorta češmetaš m (perz.-tur.) tur. çeşme taşi, izft. v. kompon. pod česma i taš. - česmenski kamen, kamen na česmi preko kojeg izlazi voda u korito česme čȅtedžija m (bos.-tur.) < tur. çeteci (çete-ci), tur. çete = četa (riječ je bos.. porijekla) + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - četovođa; Što su nekad torbonoše bile, / sad su našoj vojsci č e t e dž i j e440 čȅtobaša, čȅto-bàša m (bos.-tur.) < tur. çetebaşi (çete-başi) izft. od tur. çete = četa (bos. porijekla) i tur. baş, v. baš - Č e t o b a š a Mujo govirio...; Da nam bideš četi č e t o b a š a; Hajde s četom kud god tebi drago, / Ti ćeš nama č e t o-b a š a biti441 čèvken, ćèpken m (tur.) < çepken, istog značenja kao u bosanskom jez. 437
Ibidem, 171 Ibidem, 172 439 Ibidem, 172 440 Ibidem, 172 441 Ibidem, 172 438
~ 236 ~
- kratki kaput sa dugim, širokim i razrezanim rukavima koji se ne oblače, nego vise niz ruke, ukrašen zlatom ili srmali vezom; Biser-pavte i zlatne đerdane, / fermenčiće i č e v k e n e zlatne.442 V. čevkeni, čavkijani čèvkeni m pl. t. (tur.-bos.) < tur. çepken, v. čevken + bos. nast. -i. - rukavi, dugi i razrezani na dolami ili malom gunju, koji se ne oblače nego su na dolami straga sapeti jedan za drugi, a na gunju slobodno vise. čevkijáni m pl. t. (tur.-bos.) < tur. çepken, v. čevken + bos. nast. -ijani. - ukrasni privjesci na fermenu poput čevkena; Vezen fermen, troji č e v k i j a n i, / na heta i zlatna dugmeta.443 čȅvra f i čèvre -eta, n (tur.) < tur. çvre. - rubac (maramica) od tankog finog bijelog beza ili druge tanke tkanine sa zlatom ili srmom vezenim granama na uglovima. čevrma f (tur.-bos.) < izv. od čevra (v.) + bos. nast. -ma. - (isto što i čevra, v.) čevrntija f (tur.-bos.) < tur. çevirinti, vulg. çevrinti, supst. (=reflex. oblik perf. 3. lice sing.) od gl. çevirmek = vrtjeti, okretati - okretanje u krug oko svoje ose; Okreće se u č e v r n t i j u - vrti se na jednom mjestu oko svoje ose (o. g.) - vrtlog, vir V. Čevrntija, čevrntije Čevrntija, f (tur.-bos.) < tur. çevrinti, v. čevrntija + bos. nast. -ja. - predio na desnoj obali Save, između Sremske Mitrovice i Šapca čevrntije, f (tur.-bos.) < tur. çvrinti, v. čevrntija + bos. nast. -ja. - lokalni naziv za duboke virove ili džinovske kotlove u Đerdapskoj Klisuri (M. encikl.). číba, čibùljica f (tur.) < çiban = čir - bubuljica na licu, osip čibùljica f (tur.-bos.) < çiban = čir + bos. nast. -uljica. - bubuljica na licu, osip čibùgdžija - v. čibukčija čibúgije - v. čibuklije čìbuk m (tur.) < tur. čubuk - kamiš, cijev sa lulicom na jednom kraju koja služi za pušenje; obično je čibuk dugačak, a ako je manji pa se može u džep staviti, onda se naziva čibučić; Dug bojali č i b u k pdmetnula...444 - fig. pruga, duga crta; po crvenoj basmi crni č i b u c i - po crvenom platnu crne pruge, duge crte; basma na č i b u k e - prugasta basma (o. g.) V. čibuk-bez, čibukčija, čibuklija, čibuklije, čibukluk čìbuk-bȅz m (tur.-ar.) < tur. çubuk bez, v. kompon. pod čibuk i bez. - bez na čibuke, na pruge. Ovaj se bez tka na taj način što se na svakih 10-15 zubaca tankog pamuka utkiva 5-6 zubaca debelog pamuka koji čini pruge.
442
Ibidem, 172 Ibidem, 173 444 Ibidem, 173 443
~ 237 ~
čibùkčija, čibùgdžija m (tur.-bos.) < tur. çubukçu (çubuk-çu), v. čibuk + tur. suf. çu (-çi) + bos. nast. -ja. -zanatlija koji izrađuje čibuke čibùklija f (tur.)
Ibidem, 174 Ibidem, 174 447 Ibidem, 174 448 Ibidem, 174 449 Ibidem, 174 446
~ 238 ~
- pâr, dvoje; Za nj zadiva dva čifta pušaka; Tri si čifta kondura izdero / dvoje nove, a treće polovne.450 - táko (u igri čifteku, v.). V. čifčija, čifluk, čifta, čifte, čifte-hamam, čiftek, čiftekati se, čiftati se, čiftast, čiftazeta, čiftijane, čiftnuti se. čìfta f (perz.) < tur. çifte < perz. qufte =udarac konja, magarca ili mazge stražnjim nogama - ritanje, udarac konja ili magarca zadnjim nogama; stražnja noga konja, magarca ili mazge; Čiftom bije, da oči izbije.451 čìftast adj. (perz.-bos.) < izv. od čifte (v.) + bos. nast. -ast. - sa dvije biljege, dva cvijeta na čelu (konj). Čiftast konj se smatra nesrećnim. čìftati se (perz.-bos.) < izv. od čifta (v.) + bos. nast. -ti i bos. dodat. -se. - ritati se, bacati se stražnjim nogama čiftázeta, čeftázeta, čevtázeta, čuftázeta f, pl. t. (perz.-bos.) < U tur. i ar. jez. ne postoji ovakva ili slična riječ sa značenjima koj ima u bosanskom jeziku. Ali, najvjerovatnije da ova riječ potječe od tur. zift-endaze = par, mjera, dvije mjere, ili çifte-endaze = dvostruka mjera < perz. quft = pâr, qufte = dvostruk i perz. endāze = mjera + bos. nast. -ta. - privjesak na paftama ženskog pojasa koji se sastoji od lančića na kome vise dva krupna puceta (kuglice) od srme. - par po par puceta na svilenom gajtanu koji se upleću u pletenice. V. čivtaze čìfte, gen. čîftā, čìvte, gen. čîvtā, kao adj. i supst. (perz.) < tur. çifte < perz. qufte = dupli, dvostruki - dupli, dvostruki - duple cipele koje su ranije i kod nas neki obrzovani i otmjeni građani nosili. Na duboke cipele koje su služile ko mestve, navlačile su se plitke cipele posebne izrade. čìfte-hàmam m (perz.-ar.) < tur. çifte hamam, v. kompon. pod čifte (dupli) i hamam - banja ili javno kupatilo koje ima dva odjeljenja, jedno za muškarce, a drugo za žene. èftèk (čìft-tȅk) m (perz.-tur.) < tur. çift-tek = táko-líko, v. kompon. pod čift i tek. - vrsta dječije igre ”táko-líko”; Igramo se čifteka (o. g.) V. čiftekati se čiftèkati se (perz.-bos.) < izv. od čiftek (v.) + bos. nast. -ati i bos. dodat. -se. - igrati se dječije igre ”čifteka” čiftèlija, čivtèlija m (perz.-tur..-bos.) < tur. çifteli (çifte-li) = konj koji ima na čelu dva cvjetića, dva biljega, usljed čega se smatra da je nesrećan: fig. smutljivac, petljanac (< čifte (v.) + tur. suf. -li) + bos. nast. -ja. - čiftast konj - petljanac, spletkar, smutljivac; Nemoj ništa zborit, čiftelijo.452 čìfte-pòrub (perz.-bos.) < isv. od čifte (v.) + bos. riječ porub.
450
Ibidem, 174 Ibidem, 174 452 Ibidem, 175 451
~ 239 ~
- dupli, dvostruki porub čìfte tèlija i čiftèlija f (perz.-tur.-bos.) < tur. çifte telli = ono što ima duple žice, sa duplim žicama + bos. nast. -ja. - tambura sa duplim žicama čiftijáne, čintijáne , čivtijáne -ána (čiktijáni, ćintijáni, ćiftijáne) f pl. t. (perz.-tur.) < tur. wintiyan = široke dimije, gaće u obliku šalvara (šalvar-gaće) koje nose žene na selu u nekim krajevima Turske < tur. çiftyan = duple, parne gaće (tur. çift < perz. quft = par + tur. yan = strana. - ženske gaće, vrsta dimija; dodatne nogvice pri dnu dimija koje su od drukčijeg platna od onog u dimija; ...a uz noge gaće č i f t i j a n e; Na plećima bejaz anterija, / pod košuljom gaće čintijane; ...a uz noge krmez-č i v t i j a n e; pod šalvaram krzli č i k t i j a n i; Zape meni kopča od tozluka / za njezine pirli č i f t i j a n e; Ona zgrnu uz ruke rukave, / a uz noge krzli ćiftijane.453 V. behar-čiftijane čìftnuti se (perz.-bos.) < izv. od čifta (v.) + bos. nst. -uti i bos. dodat. -se. - ritnuti se Čìfut (jevr.) < tur. Çifit, Çifut < ar. Yähūd < jev. - Jevrej; Tko ne zna šta je Talmud, ne zna šta je ni Č i f u t; Te ovako njemu progovara: / O Jevreme č i f u t gospodare.454 Čìfutin (jevr.-bos.) < izv. od Čifut (v.) + bos. nast. -in. - isto što i Čifut (v.); Ah moj babo, č i f u t i n e, / što me prodaješ.455 V. čifuthana čifuthàna f (jevr.-perz.) < tur. çifitane (çifit-hane), v. kompon. pod Čifut i hane. - jevrejska Bogomolja, sinagoga čìk! čìk! (tur.) < tur. çik! imp. 2. lice sing. od çikmak = izaći - poziv na hrvanje ili neko drugo takmičenje; izazov za svađu - hodi! hajde! V. čikati, začikavati, čik dišari! čikàrma f (tur.) < çikarma < inf. çikarmak = izvaditi, proizvesti itd. - ljutnja; u frazi izvadio mu č i k a r m u što znači: razljutio ga, istjerao ga na hrastić čìkati (tur.-bos.) < izv. od čik! (v.) + bos. nast. -ati. - izazivati nekog na borbu ili na natjecanje, ogledanje u snazi, vještini i sl. čìkma f (tur.) < çikmaz = bez izlaza, part. imperf. (neg. oblik imperf. 3. lice sing.) od çikmak = izaći - sokak, ulica koja nema izlaza na drugu stranu, slijepa ulica, ćor-sokak; Već je sretoh u čikma sokaku; Ja predlažem da se svi č i k m a-sokaci isprobaju...456 čikmàli indecl. adj. (tur.) < izv. od čikma + tur. suf. -li. - bezizlazni, onaj koji nema izlaza na drugu stranu (sokak); Prekri sevdah č i k m a l i sokake.457 čikmali sokak (tur.) < izv. od čikma (v.) i sokak (v.) 453
Ibidem, 175 Ibidem, 175 455 Ibidem, 175 456 Ibidem, 176 457 Ibidem, 176 454
~ 240 ~
- slijepa ulica čìlaš -áša, m (tur.-bos.) < tur. çil at. U bosanskom jez. tur. glas -t- zamjenjen je glasom -š- pa je dobijeno čilaš. - pjegav, bibèast konj; Dok povika senjski kapetane, / sa č i l a š a svog seiza...458 čílo m (tur.-bos.) < izv. od čilaš, bos. hipokr. čilo - (isto što i čilaš, v.): Dok mu seiz dovede kobilu, / sjaha č i l u, uzjaha kobilu.459 čìmbistre -rī f pl. t. (grč.) < tur. cimbistre, cimbiz < ngč. téimpídi, tsímpītra. - pinceta za čupanje dlaka iz obrva ili sa lica čìmbur m (tur.) < tur. çilbir, çirbir. - jelo od jaja, jaja ”na oko”. Pravi se tako što se jaja izbiju i prže na maslu ili kajmaku bez miješanja. Neki put se doda luka, pràse ili suha mesa. Ako se jaja pri prženju miješaju, onda se dobije drugačiji oblik čimbura. čìn-čìplak adj. (tur.-bos.) < çirçiplak (çir-çiplak) = potpuno go < tur. çiplak = go i tur. pref. za pojačanje značenja çir. U bosanskom jeziku, glas -r- iz tur. čir, zamjenjen je bos. glasom -n- pa je dobijeno čin-čiplak - go golcat, potpuno go, bez ikakva odijela; ...ostaćemo č i n-č i p l a k, tan-taslak, ko oni Arapi, što žive u pijesku po afričkim pustinjama.460 - u prenos. znač.: bez igdje ičega; Što imade jaranici dade, / i č i n-č i p l a k bez išta ostade.461 činèli indecl. adj. (perz.-tur.) < çinili (çini-li) < perz. čīnī = koneski + tur. suf -li. - keramični, porcelanski; od porcelana, od keramike V. činija činèlija, čìnlija, čìmlija, ćìnlija f (perz.-tur.-bos.) < izv. od čineli (v.) + bos. nast. ja. - igla ili klinčić sa glavom od porcelana ili od kovine, čime se ukrašavaju predmeti; Po nožim’ mu igle č i m l i j e; ...za pojasom do bisera noževi, / po noževim’ sinte igle ć i m l i j e.462 čìngrija f (tur.-bos.) < tur. çingirak, çingirdak + bos. -ja. - zvonce, praporac činija f (perz.-bos.) < tur. çini < perz. čīnī = kineski, kineske izrade < perz. Čīn = Kina + ar-perz. adj. suf. -ī (iyy) + bos. nast. -ja. - porcelanski tanjir, zdjela od porcelana; porcelan V. čineli, činelija čínu-máčin, adv. i Čínu-Máčīn -čína, supst. (perz.) < tur. Çin-ü-Maçin < perz. Čīnumāčīn = Kina i Mongolija - vrlo daleko, predaleko, čak tamo; Tamo negdje č i n u-m a č i n u (o. g.) - daleki kraj, na kraj svijeta; Otišao je u Č i n u-M a č i n (o. g.) čipčija - v. čifčija čìplak, adj. (tur.) < tur. çiplak - go, neobučen V. čin-čiplak 458
Ibidem, 176 Ibidem, 176 460 Ibidem, 176 461 Ibidem, 176 462 Ibidem, 177 459
~ 241 ~
čìrāk -áka m, čìrjāk -jáka, m (perz.) < tur. çirak, sa oba dolje navedena značenja < perz. čirāq = svijeća, fitilj, kandilo. - svijećnjak, stalak na kome svijeće gore; Zapališe mume i č i r a k e.463 - fig. onaj koji je dobio kakav položaj ili činovničku službu sa određenom platom; Č i r a k o m ću tebe učiniti, / čauš-agom carskim načiniti.464 V. čirjak učiniti čìrāk -áka, m (perz.) < tur. çirak < perz. čirāq = šegrt - šegrt, učenik na nekom zanatu V. čirakluk čiràkluk m (perz.-tur.) < tur. çiraklik (çirak-lik), v. čirak + tur. suf. -lik. - šegrtska služba čìrjāk učiniti (perz.-bos.) < tur. çirak = onaj koji je dobio kakav položaj ili činovničku službu sa određenom platom < perz. čirāq = svijeća, kandilo + bos, glas -j- (u riječi čirjak) + bos. riječ učiniti. - nagraditi, odlikovati, unaprijediti; Ja bi njega č i r j a k učinio, / Ja bi njemu kulu poklonio; Tu je care njeg aomilovo, / i č i r j a k je njega učinio: / dao mu je đogu stambolskoga.465 čìrjāk -jáka, m (perz.-bos.) < izv. od čìrak (v.) + bos. glas -j- (isto što i čirak, v.) čìrpija, f (tur.-bos.) < tur. çirpi, istog značenja kao u bos. jez. + bos. nast. -ja. - konac nmočen u boju kojim se stavlja crta na neki predmet. Upotrebljavaju je kao alatku zidari, tesari itd. čìt, m (tur.) < tur. çit. - platno pamučno i šareno, basma, cic. čitluk, čitluk-sahibija - v. čifluk, čifluk-sahibija Čìtluk, m (perz.-tur.) < tur. çifluk, v. čifluk. - nazivi za nekoliko mjesta u Bosni, Sandžaku...: selo u opštini Priboj, selo u opštini Bos. Kostajnica, selo u Hercegovni itd. čìtma, f (tur.) < tur. çitma - čipka čitmal (pogr.), v. čikmali čìvčija - v. čifčija čivija, f (tur.) < çivi = klinac, čavao, klin - drveni ili željezni klin; čavao; Pa Ajkuna do čivije dođe.466 - u pren. smislu: žudnja, merak; Ona mu je velika čivija - ima velku žudnju za njom (o. g.) - fig. visok položaj u politici i sl.; On je velika čivija (o. g.) V. čivijati, čiviluk čivìjati, (tur.-bos.) < izv. od čivija (v.) + bos. nast. -ti. - čivijom nešto zaprijeti, stavljati čiviju; Kapi vrata kapijala,/a pendžere č i v i j a l a; Slamkom vrata kapijala, / A kanate č i v i j a l a.467 463
Ibidem, 177 Ibidem, 177 465 Ibidem, 177 466 Ibidem, 178 467 Ibidem, 178 464
~ 242 ~
čivìluk, m J(tur.) < tur. çivilik (çivi-lik), v. čivija + tur. suf. -lik. - vješalica čȁvit, m (tur.) < tur. çivit - modrilo, vrsta boje kojom se nešto oboji u modro, indigo V. čivitar, čivitli, čivitnjak čìvitār -ára, m (tur.-bos.) < izv. od čiviti (v.) + bos. nast. -ar. - prodvalac čivita čivìtli, indecl. adj. (tur.) < tur. çivitli (çivit-li), v. čivit + tur. suf. -li. - modre boje, boje kao čivit čìvitnjāk -áka, (tur.-bos.) < izv. od čivit (v.) + bos. nast. -njak. - posuda u kojoj se kuhanjem sprema boja čivit čìvt, čìvte - v. čift, čifte čivtèlija - čiftelija čivtijáne - v. čiftijane číza, f (tur.) tur. vulg. çizi, knjiž. çizgi i çizik = crta < tur. çizmek = povlačiti crtu, crtati. - crta; granična crta - fig. granica, mjera; nemoj prelaziti č i z u - ne idi preko granice, ne prelazi mjeru (o. g.) - vrsta dječije igre; ...i naiđtosmo na sokaku na nekoliko dječačića, đe se igraju č i z e.468 -fig. znoj na licu u obliku linija; Niz lice mu čize znoja (o. g.) čìzma, f (tur.) < tur. çizme = čizma - čizma V. čizmedžija, Čizmedžiluk čìzmedžija i čizmèdžija, m (tur.-bos.) < tur. çizmeci, v. čizma + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - čizmar Čìzmedžiluk i Čizmedžìluk, m (tur.) < tur. çizmecilik (çizmeci-lik)= čizmarski zanat, v. čizmedžija + tur. suf. -lik. - naziv čaršije istočno od Husrefbegove džamije u Sarajevu, gdje su se nalazile čizmarske radnje. čòban, m (perz.) < tur. çoban < perz. šubān. - pastir V. čoban-baša, Čobanija, čobanluk čòbanin, m (perz.-bos.) < izv. od čoban (v.) + bos. nast. -in. - (isto što i čovan, v.) Čobánija, f (perz.-bos.) < tur. çobani = čobanski, od čoban (v.) + ar.-perz. adj. suf. ī (iyy) + bos. nast. -ja. - ime jedne mahalske i džamije u Sarajevu, na lijevoj strani Miljacke, nedaleko od Narodnog pozorišta. čobànluk, m (perz.-tur.) < tur. çobanlik, vo. čoban + tur. suf. -lik. - pastirsko zanimanje čòček, čòčeci -čekā, m (tur.) < tur. köçek. - vrsta turskih igrača-plesača 468
Ibidem, 178
~ 243 ~
V. čoček igra, čočekčinja čòčečka igra, f (tur.-bos.) < izv. od čoček + bos. nast. -čka + bos. riječ igra. - ples koji izvode čočeci čòčečkinja, f (tur.-bos.) izv. od čoček (v.) + bos. nast. -čkinja. - igračica, plesačica koja igra čoček čògan, čògen, čòganot, čòganj, čògenj, čùgan, čùganj, čùgen, čùgenj, m (tur.) < tur. çögan, çögen (çögan otu, çögen otu). - biljka: devetere gaće, Saponaria officinalis L. m. plenifera (Schur.), fam. Caryolphillaceae. Sok od samljevenog korijena ove biljke stavlja se u tahan-halvu i kos-halvu. čòha, f (perz.) < tur. vulg. çoha, çoka, knjiž. çuha, çuka < perz. čūha, čūhā. - sukno bolje vrste koje je mekše i ljepše od domaćeg sukna; Nadero se č o h e svakojake.469 čohàdār - v. čohodar Čòhadžīć, prezime (perz.-tur.-bos.) < izv. od čojahdžija, v. + bos. nast. -ić. - Čohadžijin čòhadžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. çohaci, vulg. çokaci, v. čoha + tur. suf. -ci. - terzija, suknar koji izrađuje odjeven predmete od čohe; trgovac koji prodaje čohu; Od ovog je došlo prezime Čòhadžić. čohàli indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. çohali, v. čoha + tur. suf. -li. - čohan, od čohe čòhan, adj. (perz.-bos.) < izv. od čoha, v. + bos. nast. -n. - izrađen, sašiven od čohe čohòdār, čohàdār -ára, m (perz.) < tur. vulg. çokdar, çokadar, knjiž. çuhadar < perz. čūhadār (čūha-dār) perz. čūha = čoha i dār, prez. osn. od dāšten = imati, držati. - dvorjanik sultana, paše ili sandžakbega, koji se stara za njegove odore i čohu i odatle dolazi ovaj naziv; Pa podviknu č o h a d a r a Ibru.470 Čohòdar, prezime (perz.) < izv. od čohòdar, v. Čohodárević, prezime (perz.-bos.) < izv. od čohòdar, v. + bos. nast. -ić. čòja (neispr.) - v. čoha čȍk, ad. (tur.) < tur. çok - mnogo, puno; Čorbe č o k, mesa jok (bošnj. posl.) V. čok jaša, čokluk čòkadžija (neisp.) - v. čohadžija čȍkānj -ánja, čȍkālj -álja, čȍkān -ána i čòkān, čòkālj, čòkān, m (tur.-bos.) < tur. çokal = zemlani sud za vodu i za alkoholna pića. Svi bos.oblici ove riječi na kraju imaju glasove: -nj, -lj ili -n umijesto tur. glasa -l. - staklena bočica iz koje se pije rakija čȍk jàšā! interj. (tur.) < tur. çok yaşa! = mnogo živio!, v. čok i tur. yaşa, imp. od yaşmak = živjeti - živio mnogo godina; Naš car ima još zemalja, / č o k j a š a padišah!471 čòkluk, m (tur.) < tur. çokluk, v. čok + tur. suf. -luk (-lik) 469
Ibidem, 179 Ibidem, 179 471 Ibidem, 179 470
~ 244 ~
- mnoštvo, množina, masa čòkot i čȍkōt -óta, m (tur.) metatezom < tur. çotuk = žila od stabla na površini zemlje; panja koji ostane kad se drvo posiječe - rozgva, trs loze sadnice; Donesite č o k o t grožđa, / Ne bi l’moma govorila.472 - klip, kočanj od kukuruza, šišarika od kukruza čòlak, hipok. čólo, m (tur.) < tur. çolak = sakat u ruku < tur. kolak, tur. kol = ruka - sakat, invalid u ruku, jednoruk, sakat u prst; Od ovog su nastala prezimena: Čòlaković, Čólić, Čólović. V. čuluk Čòlaković, prezime (tur.-bos.) < izv. od čòlak, v. + bos. nast. -ić. Čólić, prezime (tur.bos.) < izv. kraćenjem od čòlak, v. + bos. nast. -ić čólo, m (tur.-bos.) < hipok. od čolak, v. + bos. nast. -o. čòmaga, f (tur.) < tur. vulg. çomak, knjiž. çikmak - tojaga, batina sa kvrgom (čvorom) na jednom kraju; Kome ne može jezik ništa učiniti, ne može ni č o m a g a (bošnj. izreka)473 čȍpav (neispr.) - v. ćopav čòpek - v. ćopek čòrapa - v. čarapa čȍrba i čárba, f (perz.) tur. çorba, şorba < perz. šūrbā, šūrbāq = čorba, bukv. mesna voda koja se dobije varenjem mesa - supa, juha; Od jeftina mesa č o r b a za plot (posl.)474 V.čorbadžija, čorbaluk čȍrbadžija i čȍrbadži, indecl. m (perz.-tur.-bos.) < tur. çorvaci (çorba-ci) bukv. čorbar, v. čorba + tur. suf. -ci. - starješina jedne janjičarske ”orte”. - onaj koji se bavi varenjem čorbe, čorbar; Pristavljeno dvanaest lonaca, / Ni kod jednog čorbadžije nema.475 - gazda, trgovac hrišćanin u Osmanskoj Carevini (naziv iz novijeg doba) čorbàluk, m (perz.-tur.) < tur. çorbalik (çorba-lik), v. čorba + tur. suf. -lik. - ćasa, dublja zdjela čuftáze - v. čuvtaze čuftázeta - v. čiftazeta čùgan, čùganj - v. čogan čùgel - v. čugelj čúgelj i čùgelj, m (perz.) < tur. çögen, çevgen, v. tumačenje pod čùgelj. - duga motka, sa jednog kraja lopatasta, kojim se miješa bestilj u kazanu da ne zagori. - opančarska halatka: drvene rašlje sa krivim gvozdenim dijelom na jednom kraju, kojom se rasteže učinjena koža radi poravnanja i ujednačenja. čùgelj, čùgljen, čùgel, m (perz.) < tur. çögen, çevgen, sa značenjem kao u bosanskom jeziku < perz. čūgān, čewgān. Osn. zn. u tur. i perz. jez. je : kratak štap
472
Ibidem, 180 Ibidem, 180 474 Ibidem, 180 475 Ibidem, 180 473
~ 245 ~
sa zadebljanom i savijenom glavom, odnosno železnom kukom kjim su protivnici u igri džilita dočekivali i hvatali koplja. - vrsta čauškog žezla, čauškog amblema. To je palica sa glavom na kojoj je s obadvije strane ispružena i malo savijena po jedna kuka čiji su krajevi oboreni nadolje. Pravljen je od srebra ili zlata. Čauši su čugelj nosili uspravno u desnoj ruci prilikom pratnje cara, u vojnim paradama ili svadvenim povorkama, ili kada su u sastavu vojne muzike ”mekterhane”; Oko njega mlađahni čauši, / u rukam’ im srebrni č u g e lj i; Prvijencu od zlata jabuku, / čaušima č u g e lj e n o v e zlatne; Čaušima od zlata č u g e l e, Vojvodama boščaluke zlatne.476 - esnafski amblem, žezlo, slično čauškome (gore objašnjeno) , koje su predstavnici pojedinih esnafa u svečanim prilikama nosili zajedno sa bajrakom. čùgen, čùgenj - v. čogan čùgljen - v. čugelj čùjrekotica, m (tur.-bos.) izv. od čùrekot, v. + bos. nast. -ica. - (isto što i čurekot, v.) čȕka, f (tur.) < tur. çük = penis - muški polni organ; Na njemu su šajčave čakšire, / kroz muhliju č u k u pomolio.477 čùkunbaba - v. šukunbaba čùkundjed - šukundjed čukùndruk, m (tur.) < tur. çökundur i cökündür = šećerna repica, kravlja repica - repa, kravlja repica; Pa kad izađu iz nje crvene se, jadan ti č u k u n d r u k.478 čȕl, m (ar.) < tur. çul = pokrovac od kostrijeti; konjsko ćebe < ar. qull = pokrovac od kostrijeti. - konjsko ćebe, pokrovac; Fati s’ momak č u l a na doratu, / stade cika ata kod jasala.479 - debela zavjesa, prošivena i kožom obrubljena, koja se zimi stavlja na džamijska i tekijska vrata, te na halvatska vrata u starim kućama (u svrhu zaštite od hladnoće). V. čulhana, čultan čȕlav, čȕljav, adj. (tur.-bos.) < tur. kulak = uho. Zamjenom glasova dobijen bos. oblik čuljav, čulav. - sa malim ušima, onaj bez jednog ili bez oba uheta čùlhana, f i čùlhan, m (ar.-perz.) < tur. çulhane (çul-hane), v. kompon. pod čul i hane. - sporedna prostorija u kući ili u avliji gdje se drži konjska oprema: čulovi, hamovi, sedla itd. čùltan, m (ar.-tur.) < tur. çultari = ćebe kojim se pokriva samar < ar. çul, v. čul. + bos. nast. -an. - konjsko čebe, pokrovac; A na vrancu č u l t a n do koljena, / čisti skerlet zlatom izvezeni.480
476
Ibidem, 181 Ibidem, 181 478 Ibidem, 181 479 Ibidem, 181 480 Ibidem, 181 477
~ 246 ~
čùluk, m (tur.-bos.) < tur. çolak, v. čolak. Zamjenom glasova, od tur. çolak, dobijen bos. oblik čuluk. - Allahalj, sakat čúnak -nka i ćúnak -nka, m (perz.-bos.) < tur. künk = vodovodna cijev < perz. gunk. Ubacivanjem glasova -č- i -a- dobijen je bosanski oblik čunak. - vodovodna cijev - malehno izdubljeno korito u kojem se nalazi namaotana cijev, koja se prilikom tkanja na razboju (stanu) probacuje kroz uvodne niti s jednog kraja na drugi. čùnki, konj. (perz.) < tur. çünki, çünkü < perz. čunki - jer, zato čùrek, m (tur.) < çörek - vrsta čaršijskog, pekarskog hljeba od bijelog brašna. Tijesto se zakuhava s posebnim kvasom (tzv. majom) koji se pravi od istučenog nohuta. Hljeb se odozgo pomaže jajetom. Za luksuzniju izradu, po narudžbi, stavlja se u tejesto i mlijeko. čùrekot, m i čùjrekotica, f (tur.) < tur. çörek otu, bukv. čurekova trava, izft. od tur. çùrek, v. čurek i tur. ot = trava, biljka. - crno mirisavo sjeme biljke Nigella sativa L., kojim se posipaju somuni i peisimiti. čùruk, indecl. adj. (tur.) < çürük < çürümek = istruhnuti, sagnjiliti, pokvariti se - pokvaren, nezdrav, neispravan, sagnjio; Blizu čuruk zida nemoj sjediti (bošnj. posl.)481 V. čurukluk, čuruk-tahta, čuruktisati čurùkluk, m (tur.) < tur. çürüklük, v. čuruk + tur. suf. -lük (-lik). - pokvarenost, truhlost; dotrajalost, gnjilost čùruk tȁhta, f (tur.-perz.) < tur. çürük tahta, v. kompon. pod čuruk i tahta. - truhla daska - u pren. smislu: stao na čuruk-tahtu = dao se na nesiguran, sumnjiv, opasan posao. čȕst, adj. (perz.) < tur. çust < perz. čust. - spretan, okretan, hitar, gibak; Od ovog je prezime Čustović. Čùstović, prezime (perz.-bos.) < izv. od čust, v. + bos. nast. -ić- Čustov čùše -eta, n (perz.) < perz. qūze, qūz = mlado, mladunče - ždrijebe čùtura, f (tur.) < tur. çotra = mali drveni sud z avodu - pljoska, ovalan i pljosnat sud za piće, obično od drvet asa šarama i duborezom. Vojnička čutura je od metla. - fig. pijan; Pijan k’ko č u t u r a (bošnj. izreka)482; Udarila ga č u t u r a u glavu (posl.)483 čuvàdār -ára (bos.-perz.) < bos. čuvati + perz. dār, prez. osn. od dāšten = imati, držati. Složenica izvedena po uzoru na: haznadar, bajraktar, silahdar itd. - onaj koji dobro čuva, štedi, štedljivac, čuvalac, onaj što ekonomiše čùvāl -ála, m (perz.) < tur. çuval < perz.quwāl. - vreća V. čuvalduz 481
Ibidem, 182 Ibidem, 182 483 Ibidem, 182 482
~ 247 ~
čuvàlduz (čuvàldus) m (perz.) < tur. çuvaldiz < perz. quwāldūz < perz. quwāl = vreća i perz. dūz, prez. osn., od dūhten = šiti - igla za prošivanje vreća, ćebadi, slamarica itd.; Oranje je šetnja: sij, sij, pa u koš ali je mučno č u v a l d u z e tegliti.484 čuvtáze, čuftáze, n (perz.-bos.) < istog korijena i postanka kao i čiftazeta. Zamjenom glasova -u- i -f- dobijeni su bosanski oblici čuvtaze i čuftaze. - komadić kože srcastog oblika na mestvi; Na dnu otvora mestve bio je prišiven komdić kože srcastog oblika, a zvao se č u v t a z e.485 Ć Ćába, Kába (č. Kjába) f (ar.) < tur. Käbe (č. Kjâbe) < ar. Kabä, bukv. = kocka - Islamski sveti hram u gradu Meki u Arabiji. To je građevina kockastog oblika (široka 10, duga 12, visoka 15 m). Sagradili su je Ibrahim-pejgamber i sin mu Ismail-pejgamber. Svake godine, na Hadžijski bajram, muslimani iz svih krajeva svijeta dolaze u Meku i obilaze Ćabu. To hodočašće zove se hadž ili hadžiluk, a obred obilaženja oko Ćabe naziva se tavaf. Sve džamije na svijetu okrenute su u prvcu gdje se nalazi grad Meka odnosno Ćaba, a muslimani, ma gdje se nalazili, okreću se, u namazu, licem u tom pravcu. Stoga je Ćaba, zapravo, muslimanska kìbla. Jedna od glavnih vjerskih dužnosti muslimana je da jedanput u životu ode na Ćabu, tj. pohodi ovaj hram, ako mu to imovne prilike dozvoljavaju; ... da ja vidim Ćabe i Medine (sevdal.); Ćabe mi! (uobičajena zakletva) V. ćaba, ćabutija ćába, f (ar.) < v. Ćaba -hodočašće do Ćabe, odlazak na hadžiluk u Meku; Da m’ izbaviš brat arođenoga, /bolja t’ Ćaba ne bi trebovala.486 -svetište, fig: uopšten naziv za najuzvišenija svetišta, u pravom (muslimansko svetište u Meki i hrišćansko u Jerusalemu) i prenosnom smislu; I donijet’ našoj slavnoj crkvi, /Našoj ć a b i na Jerusalemu, / Do Petrove prebijele crkve.487 - ćába, ćâben-trava ili ćábenska trava naziva se još biljka-cvijet beajturan, v. ćâben-trava (ar.-bos.) < izv. od ćába, v. + bos. nast. -en i bos. riječ trava - biljka-cvijet bjeturan, v. ćábenska trava (ar.-bos.) < izv. od ćába, v. + bos. nast. -en i bos. riječ trava - (isto što i ćaben trava, v.) ćabúrtija (ar.-tur.-bos.) < izv. od ćabútija + bos. glas -r. - (isto što i ćabútija, v.) ćabutija, ćabúrtija (kabútija, kabúrtija, č. kjabútija, mećūltija, mèćūrtija, mèčūtija) (ar.-tur.-bos.) < tur. Kâbe örtüsü = ćabenski pokrivač, zastirač, izft. od Kâbe = Ćaba i tur. örtü = pokrivač, zastirač + bos. nast. -ja. - komad čohe od ćabenskog pokrivača koji se stavlja preko tabuta V. mećultija
484
Ibidem, 182 Ibidem, 182 486 Ibidem, 183 487 Ibidem, 183 485
~ 248 ~
ćáfir, káfir (č. kjáfir) m (ar.-bos.) < tur. kâfir (č. kjafir) < ar. kāfir = nevjernik (part. akt. od kufr = bezvjerstvo; nevjerovanje u jednog Allaha. Zamjenom ar. glasa -kna početku riječi, sa bos. glasom -ć- dobijen je bos. oblik: ćafir - nevjernik - nemusliman. V. ćufarluk, poćufuriti se ćáfir besjeda (ar.-bos.) < izv. od ćafir, v. + bos. riječ besjeda - griješna priča ili izreka što vodi u bezvjerstvo ćafìrluk, kafìrluk, m (ar.-tur.) < tur. kâfirlik (č. kjâfirlik) v. ćafir + tur. suf -lik. - nevjerovanje u jednog Allaha - nemuslimanstvo ćafúrija i ćafùrija f (ar.) < tur. vulg kâfuri (č. kjafuri), knjiž. kâfur, kâfuru < ar. kāfūr + bos. nast. -ja. - kamfor; ... svaki se dan trlja po damarima č a f u r i j o m.488 ćȁge, n (perz.) < tur. kâgit (č. kjagit) < perz. kāqaz (Po Kraelitz-u riječ je kineskog porijekla) - papir, hartija; cìgar-ćȁge = cigar-papir; ... i pred svakim duhan, c i g a r ć a g e i šibica.489 - napisano pisamce, potvrda - papirni omot u kome se u trgovini drži pamuk, v. ćage pamuk V. cigar-ćage, ćât ćage pamuka (perz.) < izv. od ćege, v. i pamuk, v. - omot kupovnog pamuka; I sa rafa ć a g e dobavio.490 ćàhat, ćàhet, ćât, m (perz.-bos.) < tur. kâgit (č. kjâgit) < perz. kāgaz = papir, v. ćage. Ubacivanjem sloga -ha- u sredini riječi dobijen je bos. oblik ćahat. - cigar-papir - papir, hartija ćàhet, ćàhat, ćât, m (perz.-bos.) < tur. kâgit (č. kjâgit) < perz. kāgaz = papir, v.ćage. Ubacivanjem sloga -he- u sredini riječi dobijen je bos. oblik ćahet. - (isto što i ćahat, v.) ćáhija, f (tur.) < tur. kâhi (č. kjahi). - vrsta čaršijskog, pekarskog hljeba (slanog kolača) od bijelog brašna. Peče se u obliku kruga sastavljenog od više kockstih komada koji se lahko odvajaju, te se i pojedinačno mogu prodavati. Tjesto se zakuha s posebnim kvasom (tzv. majom) koji se pravi od istučenog nohuta. Odozgo se maže uljem; Kod kuće mu šargija, / u šargiji ćahija, / ti si moja Ajnija.491 ćája hipok. ćájo (perz.-bos.) < bos. hipok. izv. kraćenjem od ćehája, v. - (isto što i ćehaja, v.) ćájo, ćája (perz.-bos.) < bos. hipok. izv. kraćenjem od ćehája, v. - (isto što i ćehaja, v.) Ćámil, Kámil (č. Kjamil), hipok Ćámo, muško ime (ar.) < tur. Kâmil (č. Kjamil) < ar. Kāmil, lično ime. 488
Ibidem, 184 Ibidem, 184 490 Ibidem, 184 491 Ibidem, 184 489
~ 249 ~
- Savršeni Ćamìla, hipok. Ćámka (ar.) < tur. Kâmile (č. Kjamile), lično ime < ar. kāmilä = savršena, potpuna. - Savršena Ćámka, žensko ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < kraćenjem izv. od Ćamila, v. - (isto što i Ćamila, v.) Ćamko, Ćámil, Kámil (č. Kjamil) muško ime, bos. hipokor. (ar.-bos.) < kraćenjem izv. od Ćamil, v. - (isto što i Ćamil, v.) Ćámo, Ćámil, Kámil (č. Kjamil) muško ime, bos. hipokor. (ar.-bos.) < kraćenjem izv. od Ćamil, v. - (isto što i Ćamil, v.) ćâr, gen. ćára, m (perz.) < tur. kâr (č. kjâr) posao, rad; trgovina, zanat; zarada, dobitak, korist < perz. kār = posao; težak rad; zanat - dobitak, zarada (u trgovini ili pri trampljenju); Nema ć a r a ni šićara, dok ne dođe Koro iz Mostara.492 V. ćardžija, ćarenje, ćariti, ćehrana ćárdžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. kârci, v. ćâr + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji trguje i zarađuje, trgovac; On je uvijek ć a r dž i j a (o. g.) ćárenje, n (perz.-bos.) < izv. od ćar, v. + bos. nast. -enje. - zarađivanje putem trgovine, trgovanje ćáriti, ćârīm (perz.-bos.) < izv. od ćar, v. + bos. nast. -iti. - trgovti, zarađivati od trgovine ćása, f (perz.-bos.) < tur. kâse (č. kjâse)
Ibidem, 184 Ibidem, 185
493
~ 250 ~
ćàtkija (pogr.) - v. čatkija ćáto, ćáta, m (ar.-bos.) < bos. hipok. kraćenjem izv. od ćátib, v. Ćátović, prezime (ar.-bos.) izv. od ćatib, v. + bos. nast. -ić Ćázim, Kázim (č. Kjázim) muško ime (ar.) < tur. Kâzim (č. Kjázim), lično ime < ar. kāzim = koji srdžbu utoljava, koji ne ispoljava ljutnju. - Staloženi, Smireni ćèbap - v. ćevap ćȅbe, n (tur.) tur. kebe - grubo izrađeni debeli vuneni pokrivač; biljac; guber; Pa on ćebe sa đogata snimi.494 V. ćebedžija, Ćebedžije ćȅbedžija, m (tur.-bos.) < tur. kebeci, v. ćebe + tur. suf. -ci. - zanatlija koji se bavi valjanjem, izradom ćebadi; trgovac ćebadima Ćȅbedžije, m (tur.-bos.) < tur. kebeci, v. ćebedžija + bos. nast. -je. - ime mahale u Sarajevu kraj Višegradske kapije, gdje su nekad ćebedžije valjale ćebeta; Po ovim obrtniciama, ć e b e dž i j a m a, zovu se dvije sarajevske ulice kraj Višegradske kapije. Na Mošćanici kraj te kapije i u Kovačićima bilo je više ćebedžijskih stupa. U Kovačićima se se valjala ćebeta, što su u zadnje doba tkana u Visokom, a ovdje prodavana.495 ćȅder, m (ar.) < tur. keder (č. kjeder), istog značenja kao u bosaanskome jez. < ar. kädär = mutan biti, zamutiti se; zlovoljan biti. - žalost, tuga V. ćeder učiniti, ćederiti se, oćederiti se, šćederiti se. ćȅderiti se (ar.-bos.) < izv. od ćeder, v. + bos. nast. -iti i bos. prilog -se- žalostiti se, brigu brinuti ćèder učiniti (ar.-bos.) < izv. od ćeder, v. + bos. riječ učiniti. - rastužiti, zabrinuti, ozlovoljiti; Na ćeš cara ć e d e r u č i n i t i, / Bez fermana kavgu zaturiti.496 (òćederiti se (ar.-bos.) < izv. od ćeder, v. + bos. glas -o- na početku riječi, bos. nast. -iti i bos. prilog -se. - rastužiti se, ožalostiti se; šćèderiti se (ar.-bos.) < izv. od ćeder, v. + bos. glas -š- na početku riječi, bos. nast. -iti i bos. prilog -se. - ožalostiti se, rastužiti se) ćêf (ar.-bos.) < kraćenjem izv. od ćeif, v. - (isto što i ćeif, v.) ćèfenak, ćèpenak -nka, m (tur.-bos.) < kepenk. Prilagođavanjem glasovnim osobenostima bosanskog jezika i dodavanjem glasa -a- dobijen je bosanski oblik riječi ćefenak, ćepenak. - krilo, kanat ranijih dućana koji služi mjesto vrata. Dućan ima dva ćefenka: gornji koji se otvara nagore i donji koji se otvara nadolje. Kad je dućan otvoren, gornji ćefenak je prikačen gore o gredu, a donji vodoravno položen i oslonjen na kočiće koji su pred dućanom pobodeni u zemlju. Donjim ćepenkom se prostor dućana proširi i na njemu se roba izlaže ili tu sjede kupci. Oba ćepenka su drveni i jednake veličine i zatvaraju šupljinu dućana s prednje strane; Nakićeni ćošci i ćefenci / Sve
494
Ibidem, 185 Ibidem, 185 496 Ibidem, 185 495
~ 251 ~
merdžanom i sitnim biserom; Eno, obi side na ćefenku; Na ćefenke noge naslonila.497 ćefíja - v. kefija ćèfīl -íla, kèfīl -íla (č. kjèfīl) m (ar.) < tur. kefil (č. kjefil) < ar. käfīl - žirant, jamac; Budi većil ako posla nemaš, budi ć e f i l ako dužan n’jesi (bošnj. posl.)498 V. ćefilema, ćefiliti ćefilèma (zapravo ćefillèma) f (ar.-bos.) < izv. od ćefil + bos. nast. -ema (ova bos. izvedenica formirana je na način kao što se u turskom jeziku tvori nom, action. sa suf. -me, -ma). - jamèenje, garancija, garantovanje ćefilíti (se) (ar.-bos.) < izv. od čefil, v. + bos. nast. -iti i bos. prilog -se - jamčiti, garantovati,obavezivati se; Ć e f i l e se mlade Sarajlije, / bazerđani jedan za drugoga.499 ćefíni, kefíni -inā (rijetko se upotrebljava sing. ćèfīn, kèfīn) m (ar.) < tur. vulg. kefin (č. kjefin) , knjiž. kefen < ar. käfän. - bijelo platno, šifon, u koji se zamotava mejt, mrtvačke haljine; Hodžinica ćefin šije.500 ćȅfš, ćȅfšiti - v. ćevš, ćevšiti ćehája, ( iskriv. ćája) m (perz.) < tur. vulg. kahaya, knjiž. kâhya < perz. kethudā, kedhudā < perz. ked = kuća i perz. hudā = gospodar, vlasnik - pomoćnik, zastupnik vezira, paše, deftedara ili kojeg drugog dostojanstvenika u Osmanskoj Carevini; ...i odnijela po pašina blaga, / po pašina, pola ć e h a j i n a; I namignu paša na ćehaju; I ć e h a j u svoga opremiti.501 - cehmajstor, starješina jednog esnafa; Ć e h a j a je ravnao esnafom; Ć e h a j a je predsjedavao londži i vršio razne administrativne poslove; Ranije je na čelu esnafa stajao »ustabaša«, a tek docnije »ć e h a j a«, koji je skoro uvijek bio musliman, a bio je posrednik između esnafa i vlasti. Za ć e h a j u se birao najugledniji majstor, i on je prenosio i izdavao razne naredbe ili dozvole u esnafu.502 - seoski starješina, knez - čobanski prvak - čarši-ćehaja ćehlìbar, m (perz.-bos.) < izv. od ćilibar, v. + bos. glas -e- umijesto -i- (isto što i ćilibar, v.) čehlùbār, m (perz.-bos.) < izv. od ćilibar, v. + bos. glas -e- umijesto -i- (isto što i ćilibar, v.) ćȅif, ćȅjif, ćêjf, ćêf, kêjf, m (ar.) < tur. keyif < ar. käyf
497
Ibidem, 186 Ibidem, 186 499 Ibidem, 186 500 Ibidem, 186 501 Ibidem, 186 502 Ibidem, 186 498
~ 252 ~
- dobro raspoloženje, naslada, naslađivanje, uživanje, naslada; Sad im neću pomrsiti ć e i f a; Kaad je tatar ć e j i f napravio.503 - volja, prohtjev, hir; Ć e i f mi je da ovdje sjednem... (o. g.); Golemi su njegovi ć e f o v i (o. g.) - fig. pripito stanje u frazi: u ćejfu je. ćèifli, ćéjfli, kéjfli, čéfli, indecl. adj (ar.-tur.) < tur. keyifli (keyif-li), v. ćeif + tur. suf. -li. - dobro raspoložen, dobre volje - figur.: malo ”nakresan”, u pripitom stanju ćèifsuz, ćéjfsuz, kéjfsuz, ćéfsuz, (ar.-tur.) < tur. keyifsiz (keyif-siz), v. ćeif + tur. suf. -siz = bez - neraspoložen - malo bolestan ćêjf, čȅjif - v. ćeif ćejne, n i pl. ćéjneta (neprav.) - v. čehne, čehneta Ćèjvān -ána, muško ime (perz.) < tur. Keyvan, lično ime < perz. keywān = planeta Saturn, bukv. onaj koji čuva ili nadzire visoki položaj (perz.) key = visoki položaj i perz. suf. -wān, koji služi za građenje imenica sa značenjem čuvanja ili nadziranja). Ovo lično ime u bos. jez. dobilo je oblik Čejvan, a danas je prisutno i u obliku prezimena Čejvan. - Nadziratelj ćȅla, f (tur.-per.-bos.) < tur. kel < perz. kel + bos. nast. -a. - mjesto na glavi s kojeg je otpala kosa V. ćelav, ćelo, oćelaviti ćèlām - v. kelam ćȅlav, adj. (tur.-perz.-bos.) < tur. kel < perz. kel + bos. nast. -av. - oboljele dlake na glavi, krastav od bolesti calbities; Dokopao se kao ć e l a v kape (bošnj. izreka)504 - bez kose na glavi, gole glave, fig. bos po glavi čȅlavost, f (tur.-perz.-bos.) < izv. od ćelav, v. + bos. nast. -ost. - bolest calvities, kraste po glavi - opadanje i nedostatak kose na glavi, alopecia ćelèpir -íra i ćèlepīr -íra, m (tur.) < tur. kelepir - zarada,dobitak na lahak način; pljačka; Neko o piru, neko o ć e l e p i r u (bošnj. poslov.); Biće kod njega ćara ć e l e p i r a.505 V. ćelepiriti, ućelepiriti ćelepíriti (tur.-bos.) < izv. od ćelepir, v. + bos. nast. - iti. - zarađivati, dobivati na lahak način; pljačkati ćât, ćàhat, ćàhet, m (perz.-bos.) kraćenjem izv. od bos. ćàhat, čàhet, v. < tur. kâgit (č. kjâgit) < perz. kāgaz = papir, v. ćage. - cigar-papir ćáta, ćáto, m (ar.-bos.) < bos. hipok. kraćenjem izv. od ćátib, v.
503
Ibidem, 187 Ibidem, 187 505 Ibidem 187 504
~ 253 ~
ćátib, ćátip, kátib (č. kjatib) hipok. ćáta, ćáto, m (ar.) < tur. kâtib, kâtip (č. kjâtib, kjâtip) < ar. kātib = pisar, part. akt. od kätäbä = pisati. - pisar, administrativni službenik, činovnik; Onda hodža dobavi ć a t i b e.506 V. baš-ćatib, ćatib-baša, ćitab, knjigaija, kutubhana. ćátib-bàša, ćátibaša, m (ar) < tur. kâtib başi = glavni pisar - sekretar, glavni pisar Ćátić, prezime (ar-bos.) < izv. od ćatib + bos. nast. -ić. - Čatov, Ćatibov ćàtija - v. čatkija, čatija ćàtisati - v. čatisati ćàtkija (pogr.) - v. čatkija ćáto, ćáta, m (ar.-bos.) < bos. hipok. kraćenjem izv. od ćátib, v. Ćátović, prezime (ar.-bos.) izv. od ćatib, v. + bos. nast. -ić Ćázim, Kázim (č. Kjázim) muško ime (ar.) < tur. Kâzim (č. Kjázim), lično ime < ar. kāzim = koji srdžbu utoljava, koji ne ispoljava ljutnju. - Staloženi, Smireni ćèbap - v. ćevap ćȅbe, n (tur.) tur. kebe - grubo izrađeni debeli vuneni pokrivač; biljac; guber; Pa on ćebe sa đogata snimi.507 V. ćebedžija, Ćebedžije ćȅbedžija, m (tur.-bos.) < tur. kebeci, v. ćebe + tur. suf. -ci. - zanatlija koji se bavi valjanjem, izradom ćebadi; trgovac ćebadima Ćȅbedžije, m (tur.-bos.) < tur. kebeci, v. ćebedžija + bos. nast. -je. - ime mahale u Sarajevu kraj Višegradske kapije, gdje su nekad ćebedžije valjale ćebeta; Po ovim obrtniciama, ć e b e dž i j a m a, zovu se dvije sarajevske ulice kraj Višegradske kapije. Na Mošćanici kraj te kapije i u Kovačićima bilo je više ćebedžijskih stupa. U Kovačićima se se valjala ćebeta, što su u zadnje doba tkana u Visokom, a ovdje prodavana.508 ćȅder, m (ar.) < tur. keder (č. kjeder), istog značenja kao u bosaanskome jez. < ar. kädär = mutan biti, zamutiti se; zlovoljan biti. - žalost, tuga V. ćeder učiniti, ćederiti se, oćederiti se, šćederiti se. ćȅderiti se (ar.-bos.) < izv. od ćeder, v. + bos. nast. -iti i bos. prilog -se- žalostiti se, brigu brinuti ćèder učiniti (ar.-bos.) < izv. od ćeder, v. + bos. riječ učiniti. - rastužiti, zabrinuti, ozlovoljiti; Na ćeš cara ć e d e r u č i n i t i, / Bez fermana kavgu zaturiti.509 òćederiti se (ar.-bos.) < izv. od ćeder, v. + bos. glas -o- na početku riječi, bos. nast. iti i bos. prilog -se. - rastužiti se, ožalostiti se
506
Ibidem, 185 Ibidem, 185 508 Ibidem, 185 509 Ibidem, 185 507
~ 254 ~
šćèderiti se (ar.-bos.) < izv. od ćeder, v. + bos. glas -š- na početku riječi, bos. nast. iti i bos. prilog -se. - ožalostiti se, rastužiti se ćêf (ar.-bos.) < kraćenjem izv. od ćeif, v. - (isto što i ćeif, v.) ćèfenak, ćèpenak -nka, m (tur.-bos.) < kepenk. Prilagođavanjem glasovnim osobenostima bosanskog jezika i dodavanjem glasa -a- dobijen je bosanski oblik riječi ćefenak, ćepenak. - krilo, kanat ranijih dućana koji služi mjesto vrata. Dućan ima dva ćefenka: gornji koji se otvara nagore i donji koji se otvara nadolje. Kad je dućan otvoren, gornji ćefenak je prikačen gore o gredu, a donji vodoravno položen i oslonjen na kočiće koji su pred dućanom pobodeni u zemlju. Donjim ćepenkom se prostor dućana proširi i na njemu se roba izlaže ili tu sjede kupci. Oba ćepenka su drveni i jednake veličine i zatvaraju šupljinu dućana s prednje strane; Nakićeni ćošci i ćefenci / Sve merdžanom i sitnim biserom; Eno, obi side na ćefenku; Na ćefenke noge naslonila.510 ćefíja - v. kefija ćèfīl -íla, kèfīl -íla (č. kjèfīl) m (ar.) < tur. kefil (č. kjefil) < ar. käfīl - žirant, jamac; Budi većil ako posla nemaš, budi ć e f i l ako dužan n’jesi (bošnj. posl.)511 V. ćefilema, ćefiliti ćefilèma (zapravo ćefillèma) f (ar.-bos.) < izv. od ćefil + bos. nast. -ema (ova bos. izvedenica formirana je na način kao što se u turskom jeziku tvori nom, action. sa suf. -me, -ma). - jamèenje, garancija, garantovanje ćefilíti (se) (ar.-bos.) < izv. od čefil, v. + bos. nast. -iti i bos. prilog -se - jamčiti, garantovati,obavezivati se; Ć e f i l e se mlade Sarajlije, / bazerđani jedan za drugoga.512 ćefíni, kefíni -inā (rijetko se upotrebljava sing. ćèfīn, kèfīn) m (ar.) < tur. vulg. kefin (č. kjefin) , knjiž. kefen < ar. käfän. - bijelo platno, šifon, u koji se zamotava mejt, mrtvačke haljine; Hodžinica ćefin šije.513 ćȅfš, ćȅfšiti - v. ćevš, ćevšiti ćehája, ( iskriv. ćája) m (perz.) < tur. vulg. kahaya, knjiž. kâhya < perz. kethudā, kedhudā < perz. ked = kuća i perz. hudā = gospodar, vlasnik - pomoćnik, zastupnik vezira, paše, deftedara ili kojeg drugog dostojanstvenika u Osmanskoj Carevini; ...i odnijela po pašina blaga, / po pašina, pola ć e h a j i n a; I namignu paša na ć e h a j u; I ć e h a j u svoga opremiti.514 - cehmajstor, starješina jednog esnafa; Ć e h a j a je ravnao esnafom; Ć e h a j a je predsjedavao londži i vršio razne administrativne poslove; Ranije je na čelu esnafa stajao »ustabaša«, a tek docnije »ć e h a j a«, koji je skoro uvijek bio 510
Ibidem, 186 Ibidem, 186 512 Ibidem, 186 513 Ibidem, 186 514 Ibidem, 186 511
~ 255 ~
musliman, a bio je posrednik između esnafa i vlasti. Za ć e h a j u se birao najugledniji majstor, i on je prenosio i izdavao razne naredbe ili dozvole u esnafu.515 - seoski starješina, knez - čobanski prvak - čarši-ćehaja ćehlìbar, m (perz.-bos.) < izv. od ćilibar, v. + bos. glas -e- umijesto -i- (isto što i ćilibar, v.) čehlùbār, m (perz.-bos.) < izv. od ćilibar, v. + bos. glas -e- umijesto -i- (isto što i ćilibar, v.) ćȅif, ćȅjif, ćêjf, ćêf, kêjf, m (ar.) < tur. keyif < ar. käyf - dobro raspoloženje, naslada, naslađivanje, uživanje, naslada; Sad im neću pomrsiti ć e i f a; Kaad je tatar ć e j i f napravio.516 - volja, prohtjev, hir; Ć e i f mi je da ovdje sjednem... (o. g.); Golemi su njegovi ć e f o v i (o. g.) - fig. pripito stanje u frazi: u ćejfu je. ćèifli, ćéjfli, kéjfli, čéfli, indecl. adj (ar.-tur.) < tur. keyifli (keyif-li), v. ćeif + tur. suf. -li. - dobro raspoložen, dobre volje - figur.: malo ”nakresan”, u pripitom stanju ćèifsuz, ćéjfsuz, kéjfsuz, ćéfsuz, (ar.-tur.) < tur. keyifsiz (keyif-siz), v. ćeif + tur. suf. -siz = bez - neraspoložen - malo bolestan ćêjf, čȅjif - v. ćeif ćejne, n i pl. ćéjneta (neprav.) - v. čehne, čehneta Ćèjvān -ána, muško ime (perz.) < tur. Keyvan, lično ime < perz. keywān = planeta Saturn, bukv. onaj koji čuva ili nadzire visoki položaj (perz.) key = visoki položaj i perz. suf. -wān, koji služi za građenje imenica sa značenjem čuvanja ili nadziranja). Ovo lično ime u bos. jez. dobilo je oblik Čejvan, a danas je prisutno i u obliku prezimena Čejvan. - Nadziratelj ćȅla, f (tur.-per.-bos.) < tur. kel < perz. kel + bos. nast. -a. - mjesto na glavi s kojeg je otpala kosa V. ćelav, ćelo, oćelaviti ćèlām - v. kelam ćȅlav, adj. (tur.-perz.-bos.) < tur. kel < perz. kel + bos. nast. -av. - oboljele dlake na glavi, krastav od bolesti calbities; Dokopao se kao ć e l a v kape (bošnj. izreka)517 - bez kose na glavi, gole glave, fig. bos po glavi čȅlavost, f (tur.-perz.-bos.) < izv. od ćelav, v. + bos. nast. -ost. - bolest calvities, kraste po glavi - opadanje i nedostatak kose na glavi, alopecia 515
Ibidem, 186 Ibidem, 187 517 Ibidem, 187 516
~ 256 ~
ćelèpir -íra i ćèlepīr -íra, m (tur.) < tur. kelepir - zarada,dobitak na lahak način; pljačka; Neko o piru, neko o ć e l e p i r u (bošnj. poslov.); Biće kod njega ćara ć e l e p i r a.518 V. ćelepiriti, ućelepiriti ćelepíriti (tur.-bos.) < izv. od ćelepir, v. + bos. nast. - iti. - zarađivati, dobivati na lahak način; pljačkati ćȅlepoš i ćelèpōš -óša, m (perz.) < tur. kellepuş < perz. kellepūš (kelle-pūš), bukv. glavopokirvalo (perz. kelle = glava i perz. pūš, prez. osn. od pūşiden = pokriti. - lagahna plitka kapa koja se nosi ispod kauka; mala plitka od pamuka pletena kapa ćelìbār - v. ćilibar Ćelić, prezime (tur.-perz.-bos.) < izv. od ćelo, v. + bos. nast. -ić. ćélo, m (tur.-perz.-bos.) < tur. kel < perz. kel + bos. nast. -o. - onaj koji je ćelav Ćélović, prezime (tur.-perz.-bos.) < izv. od ćelo, v. + bos. nast. -ić. Ćèmāl, muško ime (ar.-tur.) < tur. Kemal, lično ime, < ar. kämāl = savršenstvo, potpunost. - Savršeni ćèmāl, kèmāl -ála, m (ar.) < tur. kemal < ar. kämāl. - savršenost, potpunost; vrhunac moći, slave, bogatstva ili sl. - fizička i umna zrelost, doraslost momka ili djevojke; Ja uzrasla na ć e m a l, divojka; Ja sam mlada na ć e m a l divojka; Ja sam mlada na ć e m a l divojka, / Ja podrasla u svog roditelja.519 V. Ćemaluša, Kemal Ćemàluša, f (ar.-bos.) < izv. Ćemal, v. Kemal + vos. nast. -uša. - ime ulice u Sarajevu koja se kasnije zvala Š. Albaharija. Ulica je prvotno nazvana po Kemaludinu osnivaču džamije, koja se nalizila u istoj ulici; Ne mogu ti Ć e m a l š o m proći, Od ćošaka i do mušebaka.520 ćemáne, ćimáne, na (perz.) < tur. keman < perz. kemān = 1. lûk, 2. violina. - violina; I ponesi ć e m a n e, / i sedefli tamburu; Pogubiše sitna ć e m a n e t a.521 ćemène, n ( perz.) < tur. keman < perz. kemān = 1. lûk (za strijelu); razne halatke koje imaju oblik lûka, 2. violina. - nožarska halatka: drveni lûk probušen na krajevima, pomoću koga se čeličnim klinovima prave rupe ćèmer, m (perz.) < tur. kemer < perz. kemer = 1. pojas; 2. zgrada sa prozorima i vratima građenim na svod. - prošiveni kožni ili platneni uski pojas u kome se nozi zlatni i drugi novac kad se ide na put; paše se ispod odijela. Obično svaki hadžija, prilikom odlaska na Ćabu, sveže oko sebe ćemer sa zlatnim novcem; Evo ć e m e r oko pasa moga; ...kod mene su tri ć e m e r a blaga, / u svakome po trista dukata; Na njemu je prečudno odijelo: /Na njemu su tri ć e m e r a zlata, / Na njemu je sablja od megdana.522 518
Ibidem 187 Ibidem, 188 520 Ibidem, 188 521 Ibidem, 188 522 Ibidem, 188 519
~ 257 ~
- uski ženski ukrasni pojas; O Fatimo, moja seko draga, / ć e m e r spaši, mukadem opaši.523 - svod (u vrata, prozora, mosta i sl.); To je ozidano na ć e m e r (o. g.); Do Sazlije na ć e m e r ćuprije.524 V. ćemerli, ćemerlija, ćemer-kušak, ćemer-pavte, šćemereno. ćèmer-kùšak, m (perz.-tur.) < izv. od ćemer, v. i kušak, v. - ćemer pojas, vrsta uskog ženskog ukrasnog pojasa; Opasala tri ć e m e r-k u š a k a.525 ćemèrli, indecl. adj. (perz-tur.) < kemèrli (kemer-li), v. ćemer + tur. suf. -li. - svođen, sagrađeno na ćemer, na svod, na poluluk; Za mnom, lípa, niz ćemerli kulu; Ne ču niko na ćemerli kuli...526 ćemèrlija, f (perz.-tur.-bos.) < izv. od ćemerli, v. + bos. nast. -ja. - vrsta sablje koja je kriva, savijena (slična svodu, ćemeru i otud ovo ime); Beg mu dade oštru ćemerliju; I o bedru kriva ć e m e r l i j a; I pripasa ć e m e r l i j u krivu.527 ćèmer-pȁvte, f (perz.) < izv. od kompon. ćemer, v. i pavte, v. - pavte (kopče) sa ćemera, sa pojasa; Ć e m e r-p a v t e na badem kovate.528 ćènār -ára, m (perz.) < tur. kenar = rub, okolica, ivica; obala; ćoše, prikrajak; zagrljaj < perz. kenār = konac, kraj; obala; zagrljaj - rub, okolica, ivica, kraj, prikrajak; marginalia knjige; Povedi ga drumom i ć e n a r o m, / Zavedi ga u goru zelenu.529 - kraj, krajina, periferija; A pravi je junak na mejdanu, / da ga nema na ovom ć e n a r u; Gdje će stajat straža i soldati, / Da mu kulu na ć e n a r u brane.530 - vrsta prostirke; Usko ćilimèe - ć e n a r, struka, koja se prostire po krajevima sobe da pokrije praznine koje ćilim nije pokrio.531 - vrsta beza, pamučnog platna, koji ima okolicu, odnosno koji ima neke znake po rubovima, te odjeća od tankog beza; I oplećak od ć e n a r a bilog; U bećara gaće od ć e n a r a (posl.).532 ćenèvīr -íra (tur.) < kenevir = konoplja - konoplja - konopac, uže; Ispred njih su ć e n e v i r pružili, / Konop drže oba kapetana, / Za ć e n e v i r ate zavedoše; Pa ć e n e v i r presječe djevojka...; Svakom dade trijest ć e n e v i r a.533 ćenífa, f (ar.) < tur. kenef, kenif < ar. känīf = nužnik, osn. zn. onaj što je zastrt, zaštićen od pogleda < ar. känf = zaštititi. - WC, zahod, nužnik 523
Ibidem, 188 Ibidem, 188 525 Ibidem, 188 526 Ibidem, 188 527 Ibidem, 188 528 Ibidem, 189 529 Ibidem, 189 530 Ibidem, 189 531 Ibidem, 189 532 Ibidem, 189 533 Ibidem, 189 524
~ 258 ~
čèpenak -nka, m (tur.-bos.) < tur. kepenk + bos. glas -a- u zadnjem slogu riječi. - (isto što i ćefnak, v.) ćeràmida, ćerèmida, f (grč.-bos.) < tur. keremid, keremit < grč. cheramis, sheramisidos + bos. bos. glas. -a- u drugom slogu i na kraju riječi. - crijep koji je polukružan i žljebast ćèrčīvo n, ćèrčīv m, ćèrčeva f (perz.-bos.) < tur. çerçive, çerçeve < perz. čārčūbe, bukv. znač. od četiri štapa, od četiri drveta (perz. čār = četiri i perz. čūbe, čūb = štap, drvo, oklagija + bos. glas -ć- na početku riječi. S obzirom na etimološki postanak trebalo bi, u bosanskom jeziku, ovu riječi i pisati i govoriti čerčivo, čerčiv, čerčeva, pošto je prvi glas ove riječi nastao od tur. -ç- (čit. č). Međutim, u bosanskom jeziku je uopšteno uobičajen izgovor i pisanje ćerčivo, pa je ova riječ tako uvrštena i u bosanski Paravopisni rječnik. - okvir, oplata (napr. za prozor, za ogledalo itd.), ram ćerèće, ćerèče n, ćerèća f ( tur.) < tur. kereke, kerake = lahki ogrtač od tanke abe koji su ranije nosile hodže; hrka od vunene ili pamučne tkanine koju su nosili hodže i starci. - vrsta kabanice, ogrtača - vrsta domaćeg pamučnog platna koje je protkano cijelom dužinom osnove svilenim žicama ili pamučnim žicama, ali drugčijim nego li je osnova. Prema vrsti tih protkanih žica i načinu kako su te žice utkane u osnovu, ćereće može biti krupno ili sitno, na čibuke (prugasto), uzvod, ukafaz itd. V. al-ćereće, ćerećeli, ćerećelija ćerećèli, indecl. adj. (tur.) < izv. od ćereće i tur. suf. -li - od ćerećeta; po nalunam’ čiftijane panule, / a po njima ć e r e ć e l i košulja.534 ćerećèlija, f (tur.-bos.) < izv. od ćerećeli + bos. nast. -ja. - košulja skrojena od ćerećeta; ć e r e ć e l i j a - ženska košulja; prave je od konoplje zasvaki dan i od pamuka za praznik (ćerećelije i uzvodlije).535 čerèmid, čerèmit, n (i bos. oblici: ćeràmida, ćerèmida) (grč.) < tur. keremid, keremit < grč. cheramis, cheramisidos. - polukružni, žljebasti krovni crijep ćerèsta, f (perz.) < tur. kereste, s značenjima kao u bosanskom jez. < perz. kerāste = drvena građa - drveni građevni materijal, građa - materija, pribor, građa uopšte, što služi za pravljenje ili spravljanje nečega (napr. za pravljenje obuće, za spravljanje jela itd. V. ćerestedžija ćerestèdžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. keresteci (kereste-ci), v. ćereste + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - trgovac drvenim građevnim materijalom ćerèstva, (ćerèsta) f (perz.-bos.) < izv. od ćeresta, v. + bos. glas. -v- u zadnjem slogu riječi. - materija, pribor, građa uopšte, što služi za pravljenje ili spravljanje nečega (napr. za pravljenje obuće, za spravljanje jela itd. ćerèviz, đerèviz, m (ar.) < tur. kereviz < ar. käräfs 534
Ibidem, 189 Ibidem, 190
535
~ 259 ~
- peršun, celer ćȅrhana (ćȅhrana) f (perz.) < tur. kerhane < perz. kārhāne (kār-hāne) = kuća rada, radionica, tvornica, v. kompon. pod ćar i hane. - zantlijska radionica, osobito mutapčijska radionica; tvornica; ...ređe u radionici -ć e r h a n i. Ćerhana je opšti naziv i sreće se skoro u svim krajevima gde se govori o mutapčijama.536 - javna kuća, kuća u kojoj se provodi blud Ćèrim i Ćèrīm, muško ime (ar.) < ar. Kärīm, lično ime - Plemeniti, Veledušni Ćeriīma, žensko ime (ar.) < ar. Kärīmä, lično ime - Plemenita, Veledušna Ćèrimagić, prezime (ar.-tur.-bos.) < izv. od Ćerim, v. + tur. aga, v. + bos. nast. -ić. Ćeriímović, prezime (ar.-bos.) < izv. od Ćerim, v. + bos. nast. -ović. ćèrkezi (pogr. čèrkezi) m pl. t. (perz.) < tur, kerges < perz. kerges = veliki jastreb - široki krajevi rukava u jedne vrste košulje, anterija (ovako nazvani zato što liče krilima jastreba). ćèrota - v- ćorota ćèrpič, m (tur.) < kerpiç - nepečena, na suncu sušena cigla ćȅrt, m (tur.-bos.) < tur. kertik = urez, usjek. Kraćenjem tur. kertik dobijen je bos. oblik ove riječi - ćert. - urez, usjek na gredi V. ćertovi, ućertiti grede ćȅrtovi, m (tur.-bos.) < izv. od ćert, v. + bos. nast. -ovi. - urezani i ukršteni krajevi greda na uglovima zgrada sagrađenih od brvana ćèrviš - v. červiš ćȅsa, f (tur.-bos.) < tur. kese. Zamjenom početnog glasa sa glasom -ć- dobijen je bos. oblik ove riječi. - (isto što i kesa, v.) ćésat, m (ar-bos.) < kraćenjem izv. od ćesatluk, v. - osoba koja donosi drugome nezgode, nesreće; Sretoh onoga ćesata, pa me je strah da mi se danas nešto ne dogodi (o. g.) ćesátluk i ćesàtluk, m (ar.-tur.) < tur. kesatlik (kesat-lik) < ar. käsād = kriza u trgovini i prometu + tur. suf. -lik. - privredna kriza, slab promet, zastoj u trgovini i zaposlenju; Kad je ć e s a t l u k, čuvaj robu, kad je ališveriš, čuvaj mušteriju (bošnj. izreka); Nastade veliki ć e s a t l u k i neimaština.537 - maler, nezgoda; Uvijek me ć e s a t l u k prati (o. g.) ćȅsedžija, kȅsedžija, m (tur.-bos.) < tur. kesici, skraćeno od tur. yankesici (yankesici) = džepokradica, džeparoš, lopov koji krde iz džepova novčanike, satove i dr. < tur. yan = strana, bok, kraj i tur. kesici, nom ag. od kesmek = sjeći, rezati + bos. nast. -ja. - razbojnik, džepokradica (v. značenje i pod kesedžija) V. ćeser,ćesim, ćeskin, ćesma, ćesmeci, ćesmetaš 536
Ibidem, 190 Ibidem, 191
537
~ 260 ~
ćèser, kèser, m (tur.) < tur. keser, part. imperf. (imperf. 3. lice sing.) od kesmek = sjeći - vrsta čekića koji ima sjedne strane oštricu i može se s njim sjeći, tesati - tesarska sjekira ćȅser, m (ar.) tur kesir = rzbijen, iskomadan, pokvaren; razlomak < ar. käsr = razbiti, slomiti, zdrobiti - otpadak, troha; Šteta onolika basma od bajraka što ode u ćeser.538 ćȅsīm, m (tur.-bos.) < tur. kesim part. od inf. kesmek = sjeći, odsjeći. Zamjenom prvog glasa -k- s aglasom -ć- dobijen je bosanski oblik ove riječi - ćesim. - (isto što i kesim, v.) ćesìmača (tur.-bos.) iz. od ćesim, v. + bos. nas -ača. - (isto što i kesimača, v.) ćeskin, adj, (tur.) < tur. keskin = oštar, šiljast, žestok, jak itd. < tur. kesmek = sjeći, odsjeći, posjeći itd. - oštar; ljut; žestok ćèsma, f (tur.) < tur. kesme, nom. action. i part. od kesmek = sjeći, odsjeći, posjeći itd. - sječa, siječenje; isječak - šupljika - bušeni vez na rukavima od košulje ćèsmati (tur.-bos.) < izv. od ćesma, v. + bos. nast. -ti. - prviti ćesme, šupljikati ćèsmeci -mekā, m pl. t. (tur.-bos.) < tur. kesmek = sjeći, odsjeći, posjeći itd. + bos. nast. -ci. - izdrobljeno klasje žita (pšenice, ječma ili raži) pomješano sa izdrobljenom salamom, koje ostane iza vršidbe kao otpadak. čèsmeta, gen. ćèsmetā, f (tur.-bos.) tur. kesme, nom. action. i part. od kesmek = sjeći, odsjeći, posjeći itd. + bos. nast. -ta. - komadi gajtana našiveni na leđima i ispod pazuha odjeće kao ukras; Na leđima (džoke) i ispod pazuha vrlo bogato je ukrašena ć e s m e t i m a i to pravim i krivim. Ona koja su na leđima uzduž zovu se r a v n a ć e s m e t a, a ona poprijeko ispod pazuha zovu se i p r i j e k a ćesmeta.539 ćèsmetaš - v. kesmetaš ćêš - v. ćevš ćèške, n (perz.-bos.) < kraćenjem izv. od tur. keşkek < perz. kešk (keškek je perz. demin. od kešk) - (isto što i kèške, v.) ćèškek, m (perz.-bos.) < izv. od ćeške, v. - (isto što i keškek, v.) ćèten, kèten, m (ar.) < tur. keten < ar. kättān. -lan; Od ćetena gaće i košulju.540 ćèten-hȁlva, ćèten-hâlva, ćeténija, f (ar.) < tur. keten halva i tur. keteni. Za keten halva v. kompon. pod ćeten i halva, a za keteni v. ćeten + ar.-perz. suf. -ī (iyy) 538
Ibidem, 191 Ibidem, 191 540 Ibidem, 191 539
~ 261 ~
- vrsta halve: končana halva koja se pravi zimi od uvarenog šećera i bijelog brašna. Uvareni šećer se razvlači u brašnu tako dugo, dok se ne pretvori u tanke konce (kao odstupani lan). Pravi se samo na hladnom vremenu, jer se inače uvareni šećer ne bi mogao tako razvlačiti. ćeténija, f (ar.-bos.) < izv. od ćeten + bos. nast. -ja. - (isto što i ćeten-halva, v.) ćèvāb -ába, ćèvāp -ápa, ćèbāp -ápa, m (ar.) < tur. kebap < ar. käbāb - vrsta jela: vareno meso na koade isječeno sa dosa umaka; Za spremanje baš ne pita, / voli ćevap i simita.541 V. ćevapčići, ćevapčija, šišćevab, tasćevab ćevàpčići (sing. ćavàpčić) (ar.-bos.) < izv. od ćevab, v. + bos. nast. -čići. - isjecano (ili samljeveno) i na komadiće svaljano meso koje se peče na roštilju ćevàpčija, ćevàbdžija, ćebàpčija, m (ar-tur.-bos.) < tur. kebapçi (kebap-çi), v. ćevap + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - onaj koji peće i prodaje ćevape ćevrma (pogr.) - v. čevrma ćȅvš, ćȅfš (ćêš) m (ar.) < tur, keşif < ar. käšf (putem metateze) istraga, komisijski pregled na licu mjesta, uviđaj; Đe je leš, tu je i ć e v š (bošnj. izreka)542 ćȅvšiti, ćȅfšiti (ar.-bos.) < izv. od ćevš, v. + bos. nast. -iti. - voditi istragu, vršiti uviđaj - vršiti procijenu poljske štete ćèzāp -ápa, ćezāb -ába, m (perz.) < tur. kezzap < perz. tīzāb (tīz-āb), perz. tīz = oštar i perz. āb = voda, bukv. oštra voda. - azotna kiselina, vodeni rastvor azotne kiseline; ...mjesto carske votke nategao je iz poluoke ćezap: vatreni mlaz mu je prišio donju usnu za bradu.543 ćìbār, kìbār -ára i ćíbār, kíbār -ára, adj. (ar.) < tur. kibar = velik, oštrouman, dostojanstven, ugledan, plemeniti, ohol itd. < ar. pl. kibār, sing. käbīr = velik, moćan, ugledan; star; prvak. - ponosit, dostojanstven, elegantan, lijep, ukusan, dopadljiv, probran; Mila majko mene boli glava, / gledajući dragoga k i b a r a; Sve ć i b a r peškiri, a nisu te stali ni deset groša.544 V. ćibarast, ćibarli, ćibarniji ćibàrast, adj. (ar.-bos.) < izv. od ćibar, v. + bos. nast. -ast. - dopadljiv, lijepa izgleda, ugodne vanjštine ćibárli, kibárli, indecl. adj. i adv. (ar.-tur.) < tur, kibarli (kibar-li), v. ćibar + tur. suf. -li. kao adj. - ponosit, dostojanstven, elegantan; ...k i b a r l i ga i rodila majka.545 kao adv.
541
Ibidem, 192 Ibidem, 192 543 Ibidem, 192 544 Ibidem, 192 545 Ibidem, 192 542
~ 262 ~
- ponosito, dostojanstveno, elegantno; Mila majko mene boli glava, / gledajući dragoga kibara, / k i b a r l i se nosi i ponosi, / k i b a r l i mi hodi i govori.546 ćibàrniji, nàjćibarniji (ar.-bos.) < izv. od ćibar, v. + bos. nast. -niji i -naj, komparativ i superlativ od ćibar. - ponositiji, elegantniji, ljepši, dopadljiviji..., najponositiji, najelegantniji... ćìbra, f (ar.-bos.) < izv. od ćibrit, v. + bos. nast. -a. - (isto što i ćibrit, v.) ćìbret, m (ar.-bos.) < izv. od ćibrit, v. + bos. glas -e- umijesto tur. -i. - (isto što i ćibrit, v.); Dodaj de mi taj ćibret (o. g.) ćìbrit, kìbrit, m (ar.) < tur. kibrit < ar. kibrīt = sumpor - šibica, žigica, sumporača; Spušta njemu ć i b r u i svijeću.547 ćìbur, kìbur, m (ar. ) < tur. kibir < ar. kibr. - oholost, nadutost, samodopadljivost, gordost V. ćiburli ćibùrli, kibùrli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kibirli (kibir-li), v. ćibur + tur. suf. -li. - ohol, nadut, gord ćífta, m (jevr.-bos.) < izv. od Čifut, v. + bos. glas. -ć- i -a. - trgovčić, škrtac, filistar ćiftázeta - v. čiftazeta ćiftijáne (pogr.) - v. čiftijane ćìl, m (perz.) < tur. kil < perz. gil, istog značenja kao i u bosanskom jez. - lončarska zemlja, ilovaća ćîla, f (ar.) < tur. kile = mjera < ar. kīlä = mjera - torbica u kojoj se nosi barut; Fišekluci se zvahu manje kožne torbice u kojima su se nosili najbolji fišeci, a ć i l a je manja torbiva u kojoj se nosi barut.548 V. kantàrćila ćìler, -a, kìler -a, kìljer -éra, m (lat.) < tur. kiler, kilar ( u perz. kilār) < lat. cella, cellarium. -spremnica za hranu, soba za ostavu; sobica, hajat; ...ta je raja gradovima glava, / te je ć i l e r bijelu Mostaru.549 ćilìbār, ćehrùbār, ćehlìbār, ćehlùbār -ára, m (perz.) < tur, kehruba, kehlibar < perz. kehrubā, kāhrubā (kāh-rubā) bukv. znač. onaj koji privlači slamu, slamku (pez. kāh, keh = slama, slamka i perz. rubā, prez. osn. od rubūden = vući, tegliti, grabiti (čilibar je ovako ime dobio zbog svog elektriciteta i svojstva da izvjesne materije privlači poput magneta). - jantar, ćilibar ćìlim, kìlim, m (perz.) < tur. kilim < perz. kilīm. - prostirač izatkan od vune na razboju, na stanu; tepih; Moja mati ć i l i m tka, / hoće mene da uda.550 ćìlit, kìlit, m (grč.) < tur. kilit = brava < perz. kiulīd = ključ < grč. chleidí, chleidós = ključ 546
Ibidem, 192 Ibidem, 193 548 Ibidem, 193 549 Ibidem, 193 550 Ibidem, 193 547
~ 263 ~
- katanac, lokot; U nevolju, u moju udaju, / Na vrata mi k i l i t navalio.551 ćilitlèma, f (grč-tur.) < tur. kilitleme, bukv. znač. zakatančenje, nom. action. od kilitlemek = zakatančiti, zaklopiti, zabraviti. - vrsta bolesti u novorođenčadi: kočenje vilica, uslijed čega dijete ne može da doji. Obično se radi o tetanusnom oboljenju. ćilìtli, kilìtli, indecl. adj. (grč-tur.) < tur. kilitli (kilit-li), v. ćilit + tur. suf. -li. - zabravljen, zaključan s katancem; I pedeset ćilitli dućana.552 ćimáne - v. ćemane ćìmbilir! ćìmbilur, kìmbilir! interj. (tur.) < tur. kim bilir = ko zna, tur. kim = ko i tur. bilir, iperf. 3. lice sing. od bilmek = znati. - Ko zna! vjerovatno, možda ćìmbilur, ćìmbilir! kìmbilir! interj. (tur.-bos.) < izv. od ćimbilir, v. + bos. glas -uumijesto -i- u zadnjem slogu riječi. V. ćimbilir. ćìmen - v. čemen ćìmlija, ćìnlija - v. činelija ćìridžija - v. kiridžija ćìrija - v. kirija ćìriš -a i ćìrīš -íša, m (tur.) < tur. çiriş (č. čiriš) = obućarski ljepak skrob, štirka, obćarski ljepak. S obzirom na etimološki postanak, trebalo bi pisati i govoriti čiriš, pošto je prvi glas ov eriječi nastao od tur. -ç- (čit. č). Međutim, u bosanskom jeziku je oćenito uobičajen izgovor i pisanje ćiriš. ćirìšli, indecl. adj. (tur.) < tur. çirişli (çiriş-li), v. ćiriš + tur. suf. -li. - štirkan, uštirkan (platno) ćirmánija, f (perz.-bos.) < tur. kermani < perz. kermānī < Kermān, grad u južnom Iranu (Perziji), u kome se izrađivalo oružje, + ar.-perz. suf. -ī (iyy) + bos. nast. -ja. - sablja perzijske izrade, nazvana po gradu Ćirmanu, (Kirmanu) u Perziji ćìspet, ćìsvet, kìsvet, m (ar.) < tur. kispet, kisvet < ar. kisvä = odijelo - odjeća, odijelo, haljinka; gizda V. ćispetli ćispètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kispetli (kispet-li), v. ćispet + tur. suf. -li. - lijepo obučen ćìtāb -ába, kìtāb -ába, m (ar.) < tur. knjiga, kitap < ar. kitāb = knjiga - knjiga; zakon; knjiga koja sadrži vjerska učenja i propise, Kur’an, Biblija; Ćitab tahta ne da ostaviti.553 V. ćitabija, ćitaplija, ćitapten ćitábija, kitábija, m (ar.-bos.) < tur. knjigai < ar. kitābī, kitābiyy, v. ćitab + ar. adj. sf. -ī (-iyy) + bos. nast. -ja. - slijedbenik jedne od nebeskih knjiga: Kur’ana, Evanđelja, ili Tore, pripadnik monoteističke vjere: musliman, kršćanin, hrišćanin, jevrejin ćitábija, f (ar-bos.) < tur. knjigai < ar. kitābī, kitābiyy, v. ćitab + ar. adj. suf. -ī (iyy) + bos. nast. -ja.
551
Ibidem, 193 Ibidem, 193 553 Ibidem, 194 552
~ 264 ~
- vrsta šarene prugaste tkanine, kumaša, aladže, koja se uvozila sa Istoka, a prodavala se složena u papiru, koji se preklapao kao knjiga (ćitab), od čeg aje i dobila ovakvo ime.Tako se nazivala i anterija skrojena od ove tkanine. ćitáblija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. kitapli, od knjiga (v. ćitab) + tur. suf. -li. - onaj koji vjeruje u Ćitab, Kur’an ćitápten, kitápten, adv. (ar.-tur.) < tur, kitaptan (knjiga-dan) < ar. kitāb, v. ćitab i tur. post-pos. dan, den = od, iz. - po Ćitabu, iz Ćitaba, kako Knjiga kaže; To ti je ć i t a p t e n tako (o. g.) ćìtir, kìtir, m (tur.) < tur. kitir. - kukuruz u zrnu koji se, pržeći na plamenu, rascvjeta, ispuca ćòjlija, kòjlija i ćójlija, kójlija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. köylü (köylü) < perz. kūy = selo + tur. suf. -lü (-li) + bos. nast. -ja. - seljak, stanovnik sela V. ćojluk ćòjluk, m (perz.-tur.) < perz. kūy = selo + tur. suf. -lük (-lik). - selo, selište - kmetsko selište, selo ili zaselak, na kome aga ili beg ima svoju kulu ili čardak; I vi znate, moji Kanižani, / Da sam imo na ć o j l u k u kulu, / Na ć o j l u k u na čitluku svomu; Kad pogleda kada Fazlagina / Di ć o j l u k a poviše Ribnika, / Biloj kuli brata Halil-age.554 ćȍk, m (tur.) < tur. kök. - korijen - porijeklo, loza, starina, predak od kojeg neka familija potječe; Od tebe ne ostalo traga, ć o k ti se iskop’o (kletva) V. ćoksuz ćòkān, ćòkānj (pogr.) - v. čokanj ćòksuz, m (tur.) < tur. köksüz (kök-süz), bukv. znač. bez korijena; tur. kök = korijen + tur. postpoz. -süz, -siz = bez. - onaj koji nema familije; onaj koji je iz familije koja mena svoje tradicije, ”nikogović”, ”repa bez korijena” ćȍle -eta, n (perz-tur.-bos.) < tur. körebe, istog značenja kao u bosanskom jez.; tur. kör, v. ćor + tur. ebe = u igri zavezanih očiju, osn. znač. babica. Bos. oblik ove riječi dobijen je zamjenom tur. glasa -r- sa bos. glasom -l- i kraćenjem zadnjeg sloga -be, u tur. körebe. - vrsta dječije igre: dječak zavezanih očiju hvata djecu koja učestvuju u igri; isto što i ćorabáka, v. ćȍpav, adj. (perz.-bos.) < tur. çolpa i çulpa < perz. čūl = kriv + perz. pā = noga. Etimološki gledano ovu riječ bi trebalo pisati i govoriti kao čopav, jer početni glas potječe od tur. -ç- (čit. č), ali je u bosanskom jez. odomaćeno ćopav. - šepav, hrom, sakat, invalid u nogu. ćòpek, kòpek, m (tur.) < tur. köpek. - ćuko, pȁs, ker; Star je čovjek, ć o p e č e budalasti! Treba ga u ruku poljubiti; Ć o p e k i ešek, jedan! (bošnj. posl.)555 V. ćopèkluk 554
Ibidem, 195 Ibidem, 195
555
~ 265 ~
ćopèkluk, kopèkluk, m (tur.) < tur. köpeklik (köpek-lik), v. ćopek + tur. suf. -lik. - pasjaluk, obijest; Od haraluka i od ć o p e k l u k a.556 ćȍr, indecl. adj. (perz.) < tur. kör = slijep, ćorav < perz. kūr = slijep, ćorav. - slijep (u oba oka) - ćorav (slijep u jedno oko), jednook; Ć o r-beg sjaši, Mustajbeg uzjaši, dok doratu grive otpadoše (bošnj. posl.)557 V. ćora, ćorak, ćorav, ćoraviti, ćorbadža, ćorbalta, ćorbudžak, ćorćutuk, ćorfišek, ćorlaisati, ćorlučiti, ćorluk, ćornimet, ćoro, ćorpazar, ćorsokak, oćoriti, oćoraviti, zaćoriti, ćole. ćóra i ćȍra, f (perz.-bos.) < izv. od ćor, v. + bos. nast. za žen. rod. -a. - ćorava kobila ćórak -rka, i ćórac -rca, m (perz.-bos.) < izv. od ćor, v. + bos. nast. -ak ili -ac. - metak bez pravog naboja, manevarski metak; ...počev od aviona i tenkova, sve do revolvera koji su, kao i puška, bili napunjeni ć o r c i m a, kako se popularno zove manevarska municija.558 ćȍrav, adj. (perz.-bos.) izv. od ćor, v. + bos. nast. -av. - slijep u jedno oko; bez jednog oka; Đe je svak ć o r a v, i ti naškilji na jedno oko (bošnj. posl.)559 - slijep u oba oka; slijep u prenosnom smislu; Među ć o r a v i m a, ko ima i jedno oko dobro je (bošnj. posl.)560 Prođi se ć o r a v a posla (o. g.) ćȍraviti (perz-bos.) < izv. od ćor, v. + bos. nast. -aviti. - slijepiti ćorbàdža i ćȍrbadža, f (perz.) < tur. kör baca, v. kompon. pod ćor i badža. - okno, badža na daščanom kućnom krovu koja se ne otvara i ne zatvara kao obična badža, nego je nepokretna i ima samo mali otvor, ćorava badža. ćȍrbalta i ćȍrbālta, f (perz.-tur.) < tur. kör balta, bukv. znač. slijepa sjekira, v. kompn. pod ćor i balta. - tupa sjekirica ćorbùdžāk -áka i ćȍrbudžāk -aka, m (perz.-tur.) < tur. kör bucak, bukv. znač. slijepi ugao, v. kompn. pod ćor i budžak. - mračni ugao - fig. kritično stanje ćȍrćutuk i ćorćùtuk, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. körkütük (kör-kütük) = sasvim pijan, bukv. znač. ćorava klada, v. kompon. pod ćor i ćutuk. - sasvim pijan, pijan kao motika ćôrda, f (perz.) < tur. görda = vrsta sablje i kürde = veliki krivi nož, oštar s obadvije strane < perz. kārd = nož, veliki nož. - sablja; A sijnu mu ć o r d a u desnici.561 ćòrdisati - v. đordisati Ćòrfez, m (grč.)
Ibidem, 195 Ibidem, 195 558 Ibidem, 195 559 Ibidem, 196 560 Ibidem, 196 561 Ibidem, 196 557
~ 266 ~
- otok Krk; Od Ć ò f e z a preko sinjeg mora.562 V. ćorfez ćòrfez, m (grč.) < tur. körfez = morski zaljev < grč. chólpos. - morski zaljev Ćórić i Ćòrić, prezime (perz.-bos.) < izv. od ćoro, v. + bos. nast. -ić. ćorlàisati -išem (tur.-bos.) < tur. körlemek + bos. nast. -isati. - udariti na nešto ne pazeći kud ase ide (ne gledajući preda se) ili idući po mraku ćòrlučiti (perz-tur.-bos.) < izv. od ćorluk, v. + bos. nast. -iti. - prkositi, raditi uz inat, raditi nešto iz inata ćòrluk, m (perz.-tur.) < tur. körlük (kör-lük) = slijepilo, zasljepljenost, v. ćor + tur. suf. -lük (-lik). - prkos, inat, tvrdoglavost V. ušćorluk ćornímet, m (perz.-ar.-bos.) < bos. kovanica od ćor, v. i nimet, v. po uzoru na tur. složenicu küfran-i nimet, v. ćufrani-nimet. - onaj koji zaboravlja na učinjeno mu dobro, neblagodaran čovjek ćóro, m (perz.-bos.) < izv. od ćor, v. + bos. nast. -o. - onaj koji je ćorav u jedno oko ili slijep u oba oka, slijepac Ćórović, prezime (perz.-bos.) < izv. od ćoro, v. + bos. nast. - ić. ćòrota, ćèrota (ngrč.) < tur. kerata = 1. svodnik, kurvar 2.kašika od roga ili metala za lakše oblačenje cipela < ngrč. kéras = rog - kašika pomoću koje se oblače cipele ili kaljače - fakin, pokvarenjak ćorpàzār -ára, m (perz.) < tur. kör pazar, v. kompon. pod ćor i pazar. - pazar, kupoprodaja ućorvo, na neviđeno ćorsòkak -áka, m (perz.-ar.) < tur. kör sokak, v. kompon. pod ćor i sokak. - slijepa ulica, sokak bez izlaza na drugu stranu. - fig. bezizlazno stanje, kritično stanje. ćortàuk, m (perz.-bos.) < izv. od ćoro, v. + bos. nast. -tauk. - fig. tvrdoglava osoba ćòsati (perz.-bos.) < izv. od ćoso, v. = mudar čovjek, lukavac + bos. nast. -ati. - ašikovati, voditi ljubavni razgovor, nadmudrivati se; D’jete ludo ć o s a t i ne znade; Ćosajući i tamburajući.563 čóso, ćósa, m (perz.) tur. köse = muškarac bez brade i brkova < perz. kūse. - muškarac rijetke brade i brkova, ili u kog ane rastu brada i brkovi, abarbis; Sve će biti do u ćosa brada; Sto ć o s a sto groća, ć o s-baša tri groša (bošnj. posl.)564 - mudar čovjek, lukavac; Ne da ć o s o Bosne (bošnj. posl.)565 ćóša - v. ćoše ćȍšak -ška, ćȍškovi i ćȍšci, te ćòšak -ška, pl. ćòškovi, m (perz. i perz.-bos.) < tur. köşk = čardak, kula, ljetnikovac, vila; prostrana soba na spratu koja ima pogled na sve strane < perz. kūšk. Pluralni oblici: ćȍškovi, ćòškovi i ćȍšci su bos. oblici izv. od tur. köşk + bos. nast. -ovi ili -ci. 562
Ibidem, 196 Ibidem, 196 564 Ibidem, 197 565 Ibidem, 197 563
~ 267 ~
- ugao, kut - velika vidna soba (sa mnogo prozora) na spratu sa isturenim spoljnim zidovima kao u balkona; takva soba na uglu i bez isturenih zidova; balkon, doksat; Rastavio ć o š k e na sokake; Iz nje ćošci na četiri strane.566 - čardak, vila, paviljon; Bolje je u kolibi pjevti, nego u ć o š k u plakati (bošnj. posl.); Do ćošaka cara čestitoga.567 V. ćoškast ćóše, n i ćóša, f (perz.) < tur. köşe < perz. kūšem qūše = ugao, budžak - ugao, kut, budžak; Tri ć o š e t a na tle posrnula; Odbi begu ć o š e od konaka, / Sva mu s’ ć o š a do zemlje sasula.568 V. ćošeli ćošèli, indec. adj. (perz.-tur.) < tur. köşeli, v. ćoše + tur. suf. -li. - na ćošeta, uglast ćȍškast (perz.-bos.) < isv. od ćošak, v. + bos. nast. -ast. - uglast, na ćoškove ćòtek - v. čutek ćòtija, m (tur.-bos.) tur. kötü = ružan, nevaljao - nevaljalac, izrod, nečovjek; Ta ć o t i j o, Kurtagić Alaga! / Što mi fališ Liku Kapetana.569 V. ćotiluk ćotìluk, m (tur.) < tur. kötülük (kötü-lük), v. ćotija + tur. suf. -lük (-lik). - nečovječnost, bezobraznost ćufár, kufár, m (ar.-bos.) < tur. küffar < ar. kuffär, pl. od kāfir, v. ćafir. Ar. pluralni oblik: kuffär, u bosanskom jez. upotrijebljen je kao jednina. - nevjernik, bezvjernik; Ahh, ćufaru! (grdnja) - nemusliman ćufári, kufári, pl. m (ar.-bos.) < tur. küffar < ar. kuffär, pl. od kāfir, v. ćafir + bos. nast. za množ. -i. - nevjernici, bezvjernici ćufráni-nímet, kufráni-nímet, m (ar.) < tur. küfran-i nimet, perz. izft. od ar. kufrān = pokrivanje, zatajivanje i ar. nimä, v. nimet. - onaj koji je nezahvalan, koji zaboravlja ili ne priznaje učinjeno mu dobro. ćufrázeta - v. čiftrazeta ćùfte -eta i ćuftèta -tétā (perz.) < tur. köfte < perz. kūfte < perz. kūften = istući, satrti, smrviti. - vrsta jela: kolačići od mesa sa saftom ćuftèta -tétā (perz.-bos.) < izv. od ćufte, v. + bos. nast. -eta - (isto što i ćufte, v.) ćùfter, m (tur.) < tur. köfter = gusti bestilj od groždane šire (mošta) i nišeste koji se može rezati i u komadima sušiti.
566
Ibidem, 197 ibidem, 197 568 Ibidem, 197 569 Ibidem, 197 567
~ 268 ~
- vrsta slatkog jela koje se pravi od grožđanog mošta; ...pravi se od šire (mošta) od grožđa prokuhane sa nišestom, zatim se izlije u tepsiju i pošto se izreže, ostai se da se osuši. To je zapravo jedna vrsta slatkiša, koji se pravio i kod nas u hercegovini.570 ćùfur, kùfur, m (ar.) < tur. küfür < ar. kufr = nevjerovanje, nevjerstvo. - bezvjerstvo; nevjerovanje u jednog Allaha - napuštanje vjere Islama ćùfur-besjeda, kùfur-besjeda, f (ar.-bos.) < izv. od ćufur, v. + bos. riječ besjeda. - griješna, teška izreka, besjeda, koja vodi u bezvjerstvo, kojom se postaje bezvjerac ćufùrluk, kufùrluk, m (ar.-tur.) < tur. küfürlük (küfür-lük), v. ćufur + tur. suf. -lük (-lik). - bezvjerstvo; nevjerovanje u jednog Allaha - djelo koje znači napuštanje vjere Islama ćuhèjlān -ána, ćulèjhān, ćuljèjhān, m (ar.) < tur. küheylân = konj arapske pasmine < ar. kuhäylī, što u narodnom dijalektu u Siriji znači: konj plemenite rase. Oblik kuhäylī je iskrivljeni plural od ar. kuhäyl = surmeljast, boje kao srebrenasta surma. - konj arapske pasmine; Pojahaše konje ćuhejlane; I zajagmit konja ćuljejhana.571 ćùrkut, ćùrkut, m (perz.) < tur. kükürt < perz. gūgird. - sumpor ćùl, m (tur.) < tur. kül - pepeo, lug. ćùlāh -áha, m (perz.) < külâh (č. kjulâh) - kapa od valjane vune, obično bijela; narodna kapa kod Albanaca; I na glavi dugoga ćulaha.572 ćuláhčija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. külâhçi (külâh-çi), v. ćulah + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - zanatlija koji izrađuje ćulahe; trgovac koji prodaje ćulahe ćulánija - v. ćulhanija ćulbàstija - v. đulbastija ćùlče, n (tur. ) < tur. külçe = istopina od neke rude; komad rudače - istopina od neke rude ćuldètlji dova, m (perz.-bos.) < bos. izv. od đùlbek-dova, v. (perz.) < tur. gülbank < perz. gulbank, gulbang, osn. znač.: »glasno odobravanje, glasno uzvikivanje od mnoštva ljudi, aplauz«. - dova koja se uči u jedan glas, od množine prisutnih, pod vođstvom hodže, prilikom odlaska vojnika u boj, prilikom prvog polaska djeteta u mekteb i sl. slučajevima; Pa ćuldetlji dovu preučio.573 ćulèjhān, m (ar.bos.) < izv. od ćuhèjlān, v. - (isto što i ćuhèjlan. v.) ćùlhan, m (perz.) < tur. külhan < perz. gulhan, gulhān - prostorija ispod hamama (banje) gdje se loži radi zagrijavanja hamama, ložionica 570
Ibidem, 198 Ibidem, 198 572 Ibidem, 198 573 Ibidem, 255 571
~ 269 ~
V. Ćulhan, ćulhandžija, ćulhānija Ćùlhan, m (perz.) < perz. gulhan, v. ćulhan. - ulica između Baščaršije i Sarača u Sarajevu u kojoj se nalazila ložionica Firuzbegove banje. ćùlhana, f (perz.-bos.) < izv. od ćulhan, v. + bos. nast. -a. - (isto što i ćulhan, v.) ćulhándžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. külhanci (külhan-ci), v. ćulhan + tur. suf. -ci. - ložač u hamamu (banji) ćulhánija, ćulánija, ćulànija, m (perz.-bos.) < tur. külhani < perz. gulhanī = skitnica, besprizorni < perz. gulhan = ložionica banje + ar.-perz. adj. -ī- + bos. nast. -ja. - mahnitov; besprizorni, uličnjak, skitnica. ćùlum, m (perz.-bos.) < tur. külünk < pers. kulunk = krampa za kopanje kamena; željezna ćuskija. Bos. oblik ove riječi ćulum, dobijen je zamjenom zadnjeg sloga nk- u tur. külünk, sa bos. glasom -m. - topuz, buzdohan; Sva Krajina na Halila viče, / a Halilu ni u ć u l u m nema.574 V. ćulumak ćulúmak -mka, m (perz.-bos.) < izv. od ćulum + bos. nast. -ak. - mali topuz, mali buzdohan - čvornovata tojaga, tokmak, sličan malom topuzu; ...raskivati čelične direke, / a od njih će graditi ć u l u m k e, / ć u l u m c i m a biće sirotinju.575 ćuljèjhān, m (ar.bos.) < izv. od ćuhèjlān, v. - (isto što i ćuhèjlan, v.) ćùma, f (tur.) < tur. küme = hrpa - čuperak, kitica ćùmez, m (tur.) < kümes - kokošinjac - mala neurednakuća, koliba, udžerica. ćùmur, m (tur.) < tur. kömür (č. kjomur) = ugalj, drveni i kameni. - ugalj koji se dobija od drveta; kameni ugalj V. ćumurana, ćumurdžija, Ćumurija ćumùrdžija, m (tur.-bos.) < kömürcü (kömür-cü), v. ćumur + tur. suf. -cü (-ci) + bos. nast. -ja. ćumurhàna, ćumuràna, f (tur.-perz.) < tur. kömürhane (kömür-hane), v. kompon. pod ćumur i hane. - jama ili peć u kojoj se paljenjem drveta dobija drveni ugalj Ćumúrija, f (tur.-ar.-bos.) < tur. Kömüri < tur. kömür (v. ćumur) + ar.-perz. adj. suf. -ī (iyy), tj. Ćumurski (most) + bos. nast. -ja. - most na Miljacki u Sarajevu u blizini Atmejdana i ulica koja vodi od tog mosta do hotela ”Central”. Prema opisivaču sarajevskih kulturnih spomenika Šejh Sjfudinu Kemuri i storičaru akademiku Hamdiji Kreševljakoviću, ovaj je most dobio kovakvo ime stoga što su u staro vrijeme na ovom mjestu bacali u Miljacku
574
Ibidem, 199 Ibidem, 199
575
~ 270 ~
zanatlije (osobito sabljari, čije su radnje bile u blizini) i trgovci prašinu, garu od ćumura.576 ćúnak -nka i čúnak -nka, m (perz.-bos.) < tur. künk = vodovodna cijev < gunk. Bos. oblik ove riječi ćunak, čunak, dobijen je ubacivanjem glasa -a- u zadnji slog riječi künk, gunk. - vodovodna cijev - sulundar (cijev za odvod dima) - malehno izdubljeno korito, u kojem se nalazi namotana cijev, koje se prilikom tkanja na razboju, na stanu, prebacuje kroz uvodne niti s jednog kraja na drugi. V. ćunče ćùnče, n (tur.-perz.) tur. künkçe = mali čunak, v. ćunak + perz. suf. za tvorbu deminutiva -ce. - (deminutiv od ćúnak, v.); Gega je od bukovog drveta i ima -iglu- i -ćunče- od drenovog ili bukovog drveta.577 ćunlèisati -išem (tur.-bos.) < küllemek = olužiti < kül = lug, pepeo + bos. nast. -isati. - olužiti, učiniti kiselim. Prilikom varenja pekmeza (osobito od grožđa), potopi se u posebnoj posudi malo luga od sagorjelog drveta i ta se procijeđena lušna voda vari zajedno sa pekmezom. Kad se salijeva ta lužnica u pekmez, veli se da se pekmez ć u n l e i š e ili ćunleisava. ćùp, m (ar.) < tur. küp (č.kjup) < af. kūb. - zemljani duboki sud koji ima dvije ručke sa strane. Dno mu je usko, a onda se širi do polovine visine, pa se suzuje gore prema otvoru; veliki zemljani lonac; Nije ovo bojadžijski ć u p; Svi naši lončari veliki lonc zovu ć u p.578 ćùpija, f (grč.-bos.) < köprü (č. kjopru) < grč. géphyra + bos. nast. -ja. - most; Gradi meni veliku ć u p r i j u.579 - priječke na kutijama u kahvenog mlina; Donja -ć u p r i j a- drži gvozdene dijelove mlina da ne propadnu u donju kutiju mlina, a gornja ima funkciju da održava ravnomjenar okretaj muškog -kamena- (tokmaka).580 Ćùprija, prezime (grč.-bos.) < izv. od ćuprija, v. Ćuprìlić, prezime (grč.tur.-bos.) < izv. od ćuprija + tur. suf. -lü (-li) + bos. nast. -ić. ćùrak -rka, m (tur.) < tur. kürk = krzno; kaput sa krznom, bunda. -bunda, muški kaput postavljen i opšiven krznom, kožuh. Može biti dugi i kratki. Kratki se naziva još i ćùrčić; Zlatni ćurak ličkog Mustajbega.581 V. ćurče, ćurčibaša, Ćurčić, ćurčija, ćurčiluk, Ćurčiluk V. ćurče, ćurčibaša, Ćurčić, ćurčija, ćurčiluk, Ćurčiluk ćùrče, n (tur.-perz.) < tur. kürkçe = ćurčić, v. ćurak + perz. suf. za tvorbu deminutiva -ce. - mali, kratki ćurak ćùrčić, m (tur.-perz.-bos.) < izv. od ćurče, v. + bos. nast. -ić. - (isto što i ćurče, v.) 576
Ibidem, 199 Ibidem, 199 578 ibidem, 200 579 Ibidem, 200 580 ibidem, 200 581 Ibidem, 200 577
~ 271 ~
Ćùrčīć, prezime (tur.-perz.-bos.) < izv. od ćurčija, v. + bos. nast. -ić. ćùrčija, m (tur.-bos.) < tur. kürkçü (kürk-çü) , v. ćurak + tur. suf. çü (-çi) + bos. nast. -ja. - zanatlija koji prvi ćurkove i druge krznene predmete - trgovac krznom, krznar; Najviše je u ć u r č i j e lisičijih koža (bošnj. posl.)582 ćurčìluk, m (tur.) < tur. kürkçülük (kürkçü-lük), v. ćurčija + tur. suf. -lük (-lik). - ćurčijski zanat Ćurčìluk, m (tur.) < tur. Kürkçülük, v. ćurčiluk. - Veliki i Mali Ćurčiluk, dvije paralelne ulice sa južne strane Huserbegove džamije u Sarajevu, gdje su se ranije nalazile krznarske radnje i radionice. ćùrdīca, f (perz.-bos.) < izv. od ćurdija, v. + bos. nast. -ica. - kratka ćurdija ćùrdija, f (perz.-bos.) < tur. kürde (č. kjurde) = hrka, zubun < perz. kürte = mintan, zubun; košulja + bos. nast. -ja. - vrsta gornje kratke i duge haljine postavljene krznom. Lice joj je obično od kadife ili čohe. Postoji muška i ženska ćurdija; Pod čadorom toje drago zaspalo; / pokrilo se od samura ćurdijom; pa obukla čičekli ć u r d i j u.583 ćùrdijica, f (perz.-bos.) < izv. od ćurdija + bos. nast. -jica. - (isto što i ćurdica, v.) Ćurdìstān, m (ar.-perz.) < tur. Kürdistan (č. Kjurdistan) < ar. Kurd = Kurd, Ćurt + perz. suf. za građenje imenica mjesta -stān. - Kurdika, Kurdistan ćùrkut - v. ćukurt ćùrs, m (ar.) < tur. kürsü (č. kjursü) < ar. kursiyy = stolica, prijestolje - govornica sa koje se drži vâz, predavanje u džamiji V. ćursija ćùrsija, f (ar.-bos.) < kürsü (č. kjursü) = stolica, prijestolje; postolje < ar. kursiyy = stolica, prijestolje + bos. nast. -ja. - kameni stup u graditeljstvu - prepuštena okolica u zemljanih peći na koju se mogu staviti pojedini predmeti Ćùrt, m (ar.) < tur. Kürt (č. Kjurt) < ar. Kurd = čovjek iz Kurdistana - Kurd V. Ćurdistan, ćurta ćúrta, f (ar.-bos.) < tur. kürdi (č. kjurdi), bukv. kurdski < ar. Kurd = Kurd + ar. ar. adj. suf. -ī (iyy) + bos. nast. -ta. - vrsta tikve bundeve porijeklom iz Ćurdistana ćùruk (pogr.) - v. čuruk ćusègija, f (tur.-bos.) < tur. kösegi (č. kjosegi) + bos. nast. -ja. - lopatica za ugalj, za žeravicu, žarač ćusèle, n (perz.) < tur. kösele (č. kjosele) = đon, učinjena goveđa koža < perz. gūsāle, zapravo gāwsāle = tele. - učinjena goveđa koža; Učinjenja ovčija koža zove se mješina, kozija sahtijan i kajsar, a goveđa đon, ć u s e l e i bùjer.584 582
Ibidem, 200 ibidem, 200 584 Ibidem, 201 583
~ 272 ~
ćùskija, f (tur.-bos.) < tur. küskü (č. kjuskü) + bos. nast. -ja. - halatka za dizanje tereta, za bušenje rupa u zemlji itd. gvozdena motka, poluga, s jedne strane šiljasta a s druge tupa, ravna; Mujo maši veliku ć u s k i j u.585 - fig. sasvim pijan koji, kao ni ćuskija, ne može uspravno stajati; Pjan k’o ć u s k i j a (o. g.) ćùstek, m (tur.) < tur. köstek (č. kjostek) = sveza, spona za vezanje nogu konja. - sveza, spona kojom se sapinju prednje noge u konja da ne može trčati i biježati; Koliko se harun učinila, /Na nogam’ joj četiri ć u s t ek a; A pred njima čakar bedevija, / Na njoj jesu četiri ćusteka.586 - skok iz ćusteka znači: skok smjesta priljubivši najprije stopalo uz stopalo (razliku od skoka izatrke); Zametnuše skoka iz ć u s t e k a; Neka ide na polje zeleno, / da skačemo skoka iz ć u s t e k a.587 ćustère, n (grč.) < tur. küstere (č. kjustere) < perz. kuštere < grč. chéstra. - stolarska halatka: duga blanja ćùtek, m (tur.) < tur. kötek (č. kjotek) - batina, štap; udarac ćutubhàna - v. kutubhana ćùtuk, m (tur.) < tur. kütük (č. kjutuk) - panj, klada; svaki od na kratko izrezanih komada od balvana V. ćorćutuk ćùvīk -íka, m ( perz.) < tur. kûh (č. kjûh) < perz. kūh = brdo, brijeg - briježuljak, glavica; Na onom tamo ćuviku (o. g.)
D dabulhàna, davulhàna, daulhàna, dambulhàna, f (ar.-perz.) < tur. daulhane, davilhane, tablhane = muzika, banda < tur. daul, davul, tabl = bubanj < ar. tabl = bubanj i perz. hāne, v. hane. - banda, muzika koja se sastoji od daulbasa ili talambasa, bubnjeva i zurli.Nekad se i jedan ili dva od ovih instrumenata naziva dabulhana; Sve uz bega d a b u l h a n a drma; Pokraj bega d a v u l h a n a trese; Na sedmero d a u l h a n a ciči.588 dáda, f (perz.-bos.) < bos. hipokoristik od dadija, dadilja, v. - (isto što i dadija, dadilja, v.) dàdija, dàdilja, hipok. dáda, dája, f (perz.-bos.) < tur. dadi < perz. dādā = žena koja se brine o djeci i čuva ih + bos. nast. -ja. - žena koja se brine o djeci, čuva ih i odgaja, guvernanta V. dadijati dadìjati (perz.-bos.) < izv. od dadija, v. brinuti se o djetetu i čuvati ga; ...kada sam ga mlada d a d i j a l a, / omače se kuli niz skaline.589 585
Ibidem, 201 Ibidem, 201
586 587 588
Ibidem, 203 Ibidem, 203
589
~ 273 ~
dagàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < perz. dāg = žig utisnut vrućim gvožđem + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - carinar, činovnik koji žigoše robu dàgara, f (tur.-bos.) < tur. dagar = čobanska torba od mješine; mjerica za žito + bos. nast. -a. - drveni sud sa dvije drvene ručice u kojem se stoci daje tlak, védro, kištra, čabar (okolica Sarajeva i srednja Bosna). - mangala ili saksija u kojoj se drži žeravica i pred goste iznosti kohva sa kahvenjacima - manja zemljana odnosno glinena posuda u obliku dubokog sahana za jelo i mlijeko, te veća zemljana odnosno glinena posuda za mlijeko, za držanje žeravice, za pečenje janjadi i sl.; Tako d a g a r a može biti posuda za mlijeko (Ivanjska, Pulac, Varcar-Vakuf, za držanje žeravice (Vrkašić, za pečenje janjadi (Malešići)590 dagȁrčić, m (tur.-bos.) < izv. od dagàrdžik, v. - (isto što i dagardžik, v.) dagàrdžik, m (tur.) < tur. daqarcik = čobanska torba; torba u kojoj seljanke nose djecu - čobanska kožna torba - drvena poduža posuda koju su, obješenu o kanafi, nosili prosjaci. dàgma, f (tur.-perz.-bos.) < tur. vulg. damga, knjiž. tamga i perz. temgā. U bosanskom jeziku metatezom nastalo dagma. - pečat, žig - zaštitni znak, tvornička marka - ožiljak, biljeg; Znade mu se d a g m a na obrvu, / moj ga babo ćordom udario; Kako ju je slatko poljubio, / četiri joj d a g m e načinio.591 V. dagmalaisati dagmalàisati -išem (tur.-bos.) < tur. damgalamak, uz bos. nast. -isati- metatezom je u bosanskom jeziku nastalo dagmalaisati. - opečatiti, žigosati, udariti dagmu dàhabeter, dàha-bèter, adj. (tur.-perz.) < daha beter = gori < tur. daha = još i perz. beter, v. beter. - još gori,još nevaljastiji; zločestiji; najgori, najnevaljastiji; Sve je još kako tako, a beli maskenbalovi su d a h a b e t e r.592 dàhađuzel, dàhaguzel (dàha-đuzel, dàha-gùzel) adj. (tur.) < tur. daha güzel = ljepši < tur. daha = još i tur. güzel = lijep, v. đuzel. - još ljepši dáhija i dahìja (tur.-bos.) < tur. dayi = majčin brat, daidža, 2. ratni junak, heroj, 3. stariji, ugledan čovjek, 4. janjičarski starješina + bos. nast. -ja. - janjičarski starješina; moćnik (Značenje ove riječi u smislu: silnik koji je nediscipliniran u odnosu na vlst i državne zakone, a tiranin prema narodu, netačno je. Izvedeno je namjernim krivim tumačenjem ove riječi od strane Vuka Karadžića) V. dahiluk, kabadahija, daidža
590
Ibidem, 203 Ibidem, 204 592 Ibidem, 204 591
~ 274 ~
dahìluk,m (tur.) < tur. dayilik (dayi-lik) = junaštvo, herojstvo, v. dahija + tur. suf. lik. - dahijska vlast, dahijsko zvanje; moćnost dahìra - v. daira dahìre - v. daire dȁidža, dȁjidža, dȁjdža i dàidža, hpok. dájo, dájko, dája, m (tur.-bos.) < tur. dayi = materin brat; ratni junak, heroj + bos. nast. -dža. - materin brat; U mog sina kadije d a i dž e; Prošetala sirota djevojka / Po zelenoj dajidžinoj bašči; Zar bi d a j u ti kidiso glavi; Ja ću, d a j k o, njega pogubiti, / Ja ću i ja, d a j k o, poginuti.593 V. daidžić, daidžinica dàidžić, m (tur.-bos.) < izv. od daidža, v. + bos. nast. -ić. - daidžin sin, sin materinog brata Dàidžić, prezime (tur.-bos.) < izv. od daidžić, v. dàidžinica, dàidžīnca, dàjdžīnca, daìnica, dainìca, dajìnica, dajinìca, f (tur.-bos.) < < izv. od daidža i dajo, v. - daidžina žena, žena od majčinog brata dáija, m (ar.-bos.) < tur. dâi < ar. dāī, part. a. od dawä = pozivati, moliti, tvrditi + bos. nast. -ja. - onaj koji nešto traži, zahtijeva; pretedent, protivnik; Ono care Đerzelez Alija /A Alija od Bosne d a i j a.594 dâimā, adv. (ar.) < tur. daima < ar. dāimā = uvijek. - vazda, uvijek; Zićir čini daima.595 dahìra, daìra, f (ar.) < tur. daire, sa značenjima kao u bosanskom jez. < ar. dāirä = krug - ured, službena kancelarija; dvorana cara ili velikaša za vijenčanje ili za primanje; ...kad je došlo stolu i Stambolu, / na d a i r u iziđe pred cara: na d a i r i oko cara bile / paše mlade i stari veziri; Osidoše ate u avliji, / Pa veziru ušli u d a i r u.596 - skup, zbor; ...I velika edba i d a i r a.597 - sazivanje i sabiranje džinova (demona); Obično se kaže; dairu skupiti ili dairu sastaviti: Lasno je d a i r u skupiti, ali je mučno razasuti (bošnj. posl.); Nagrajiso je, trebalo bi mu sastaviti dahiru.598 V. daira, daire daìra, f i daìre, n (ar.) < tur. daire < ar. dāirä = krug - skup trgovačkih magaza oko jednog dvorišta pod jednim krovom i s jednim ulazom u zajedničko dvorište. Danas su još samo djelomično očuvane dvije daire u Sarajevu, Hadži Muratova daira u ulici Halači i druga na Varoši (istočno od stare pravoslavne crkve)
593
Ibidem, 204 Ibidem, 205 595 Ibidem, 205 596 Ibidem, 205 597 Ibidem, 205 598 Ibidem, 205 594
~ 275 ~
daìre (dahìre) n, pl. daìreta -etā (ar.) < tur. daire = def sa metalnim pločicama ž ar. dāirä = krug - def koji ima na obodu metalne pločice koje, pri udaranju u def, zveče dája - v. dadija i daidža dàjak, m (tur.) < tur. dayak = soha; batina. - soha - podupirač, potporanj uza zid - prečaga na ibriku koja spaja nosač sa zehom; U ibrika gornji dio nosača zove se henzek i na njemu je malen otvor kroz koji voda prolazi. Nosač na ibriku spojen je sa zehom uskom prečagom koja se zove d a j a k.599 dajàna, supst. g i dajàna! interj. (tur.-bos.) < kraćenjem izv. od tur. dayanmak = izdržati, odoljeti, podnositi, trpjeti; trajati. kao imenica: - izdrživost, u frazi: Ne možeš ti na d a j a n u samnom. kao glagol, imper.: ustraj, duraj, izdrži: Dajana, Mujo, d a j a n a!600 V. dajanisati, dajanli dajànisati (se), dojànisati (se) -išem (tur.-bos.) < tur. dayanmak = izdržati, odoljeti, podnositi, trpjeti; trajati + bos. nast. -isati i bos. prilog -se. - podnositi, trpjeti; izdržati; izdržavati, odolijevati dajànli, dojànli, indec. adj. (tur.-bos.) < tur. dayanikli (dayanikli) < tur. dayanik = trajanje, čvrstoća, stalnost (< dayanmak = izdržati, odoljeti, trajati itd.) + tur. suf. li. u bosanskom jez. skraćeno izbacivanjem -ik. - izdržljiv, odoljiv; trajan, čvrst Dajànlīć, prezime (tur.-bos.) < izvedeno od dajanlić, v. Dojànlīć, prezime (tur.-bos.) < izvedeno od dajanlić, dojanlić, v. dȁjidža, dȁjdža, m (tur.-bos.) < izv. od daidža, v. - (isto što i daidža) dajìnica, f (tur.-bos.) < izv. od daidžinica, v. - (isto što i daidžinica, v.) dájko, m (tur.-bos.) < bos. hipok. izv. od daidža, v. - (isto što i daidža, v.) dájo, m (tur.-bos.) bos. hipok. izv. od daidža, v. - (isto što i daidža) dȁl, m (ar.) < dāl. - ime arapskog slova -ddàlak -lka, m (tur.) < tur. dalak = slezena. - otok slezene, podrast (bolest), lat. tumor lienis. dalavèra, f (tur.) < tur. dalavere. - podvala, prijevara, smicalica dàldisati -išem (tur.-bos.) < tur. daldi, perf. 3. lice sing. od dalmak, sa značenjem koje ima u bosanskom jez. + bos. nast. -isati. - zadubiti se u mislima, zamisliti se; zanijeti se, zabaviti se nečim; Neću, dragi, jer ćeš daldisati, / mene dragu drugom ostaviti.601 599
Ibidem, 205 Ibidem, 205 601 Ibidem, 206 600
~ 276 ~
V. dalgin dàlga, f tur.) < tur. dalga = talas, val. - talas, val; bura na moru; Na moru se dalga podignula.602 dàlgin, adj. (tur.) < dalgin < tur. dalmak (v. daldisati) - zamišljen, zadubljen u misli damàskinja, f (ar.-bos.) < bos. izv. od dimiskija, v. - (isto što i dimiskija, v.) dàmga - v. dagma dardàgan, darmàdan, adj. (tur.) < darmadagin i od ovog skraćeni oblik dardaqan sa istim značenjem kao u bosanskom jez. - razasut, razbacan; rasijan Dardàgan, prezime (tur.) < tur. drmadagin od od ovog skraćeni oblik dardagan = razasut, razbacan; rasijan. dàrgin, adj. (tur.) < tur. dargin. - ljut, žestok (obično se kaže za konja) V. darginluk dargìnluk, m 8tur.) < tur. darginlik (dargin-lik), v. dargin + tur. suf. -lik. - ljutnja, srditost, gnjev dâri-hȁrb, m (ar.) < tur. dâriharp, dâriharb, perz. izft. od ar. dār = kuća, zemlja, pokrajina i ar. harb = rat. - nemuslimanska država u kojoj muslimani nemaju one vjerske slobode što ih imaju u muslimanskoj državi darmàdan, adj. (tur.-bos.) < metatezom izv. od dardagan, v. - (isto što i dardagan, v.) dâr-mâr, dârmār, kao adv. i supst. (perz.-bos.) < tur. tarumar < perz. tārmār, tār-u mār = nesređen, razbacan, izmiješan. Zamjenom početnog glasa -t- sa glasom -ddobijen je bos. oblik ove riječi. - nesređeno, ispreturano, izmiješano, uskomješano; Po kući mu je sve d a r-m a r (o. g.) - nered, zbrka; U mom mozgu bio je d a r-m a r i rađao je sve same glupave i sasvim nedosledne misli; Pored kola, d a r m a r, galama.603 daròvdžija, m (bos.-tur.) < hibrid. riječ, bos. darov (od darovatelj) + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - onaj koji dijeli darove; Kad stadoše dvije d a r o v dž i j e, da daruju kite i svatove.604 dárul-mualìmīn, m (ar.) < tur. darülmuallimin < ar. dāru-l-muallimīn, izft. od ar. dār = kuća i ar. muallimīn, gen. pl. od muallim = učitelj. - učiteljska škola, škola za mualime dȁt, m (ar.) < tur. dat < ar. dād - ime arapskog slova -ddaùdžija - v. davudžija daùlbaz, daùlbas, davùlbaz, dovùlbas, talàmbas, talànbas, tulùmbaz, , m (ar.per.) < tur. daulbaz, davulbaz, davlumbaz, tulumbaz = bubnjar < perz. tablbāz 602
ibidem, 206 Ibidem, 206 604 Ibidem, 206 603
~ 277 ~
(tabl-bāz) = bubnjar < ar. tabl = bubanj i perz. bāz, prez. osn. od bāhten = igrati. U bosanskom jeziku je nastala metonimija između osobe i oruđa kojim se ta osoba služi, pa mjesto bubnjar ova riječ u nas znači bubanj. Ovaj instrument se u tur. jez. naziva dunbelek i tumbelek < perz. dunbek = mali bubanj. - naročita vrsta bubnja od tuča u obliku čanka ili duboke ćase sa razapetom kožom (obično jarećom) kao u bubnja, ali samo s jedne strane (jer je kao i u čanka samo s jedne strane šupljina). Pješak ga nosi obješenog o kajišu na vratu, a visi mu na trbuhu, a konjanik ga objesi o unkaš na sedlu. U početku je to bio vojni instrument na kome je bubnjao čauš. Kasnije se, uz zurnu redovno pojavljuje u svatovskim povorkama i bubnjar je i ovdje čauš ili čajo; Namah trista kucnu kucnu d a u l b a z a; A kucnuše jasni d a u l b a s i; Taboš viče, a t a l a m b a s tuče.605 - bubanj uopšte; Izašao na t a l a m b a s = na bubanj (na dražbi) mu sve prodato (o. g.) daùlbazīle, adv. zn. (ar.-perz.-tur.) < tur. daulbzile = sa daulbazom, v. daulbaz + tur. postpoz. -ile = sa. - sa daulbazom; Jedekile i d a u l b a z i l e.606 daulhàna - v. dabulhana Dàut, muško ime (jervr.-bos.) < tur. Davud < ar. Dāwūd < jevr. David. Zamjenom glasova -v- i -d- sa bos. glasovima -u- i -t- dobijeno je bos. Daut. - Pobožnjak, izuzetno pobožni; Voljeni; Ime jednog Božijeg poslanika. dáva, f (ar.) < tur. dâva < ar. dawā = tužba, optužba; tvrdnja. - tužba, optužba; parnica; tvrdnja; Ljepši je mršav sulh, nego pretila dava (bošnj. posl.); Mloge caru dodijaše dave...607 davèčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. davetçi, v. davet + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - pozivar; onaj koji poziva ljude na gozbu, na svadbu itd. dávet, m (ar.) < tur. davet = poziv na gozbu < ar. dawä = poziv, pozivanje - gozba priređena u kući povodom kakvog veselja ili proslave dávija, f (ar.-bos.) < izv. od dava, v. + bos. nast. -ja. - (isto što i dava, v.); S tom d a v i j o m u cara padoše, / i d a v i j u caru iznesoše.608 davìjānje, n (ar.-bos.) < izv. od davijati (se), v. + bos. nast. -nje. - parničenje; tuženje na sudu; prepiranje daviìjati (se) (ar.-bos.) < izv. od dava, davija, v. - tužiti nekoga; parničiti se; prepirati se dȁvran! interj. (tur.) < tur. davran! imp. 2 lice sing. od davranmak = oduprijeti se, dočekati se, otresti se, snaći se, dočekati se - ne daj se! odupri se! drži se ustrajno i strpljivo! dȁvrana! interj. (tur.-bos.) < izv. od davran, v. + bos. nast. -a. - (isto što i davran, v.) V. davranisati se davrànisati se, davràndisati se -išem (tur.-bos.) < tur. davranmak, sa istim značenjem kao u bosanskom jez. + bos. nast. -isati i bos. prilog -se. 605
Ibidem, 207 Ibidem, 207 607 Ibidem, 207 608 Ibidem, 207 606
~ 278 ~
- snaći se, oduprijeti se, dočekati se, otresti se (bolesti i sl.); A sad malo čekaj, dok se davranišem.609 davùdžija, daùdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. dâvaci = tužitelj, v. dava + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - tužitelj; Kome je kadija d a v u dž i j a, nek mu je Allah jardumdžija.610 davùlbaz - v. daulbaz davulhàna - v. dabulhana dȅba, f i dȅbe, n (ar.) < tur. debbe < ar. däbbä = mijeh; tikva. U perz. debbā. - okrugla drvena ili bakrena posuda s poklopcem u kojoj se drži ili nosi sir, kajmak, med itd.; mali mijeh u kome se drži maslo, ulje, med, pekmez i sl.; Iz debeta pekmez pojedoše.611 Dèdica, muško ime, bos. hipok. (perz.-bos.) < izv. od Derviš, v. Dédo, muško ime, bos. hipok. (perz.-bos.) < izv. od Derviš, v. dédo, m (tur.-bos.) < tur. dede = djed. Zamjenom glasa -e- na kraju tur. riječi dede, sa glasom -o- dobijen je bos. oblik dédo. - djed Dèduka, muško ime, bos. hipok. (perz.-bos.) < izv. od Derviš, v. Dèdžāl, Dèrdžāl (zapravo: Dèdždžāl) -ála, m (ar.) < tur. Deccal < ar. Däqqāl. - ime velikog smutljivca i varalice koji će se, prema tumačenjima islamskih teologa, pojaviti neposredno pred Kijamet (Sudnji dan) i njegova pojava će biti od posljednjih predznaka (alameta) kijametskog dana. Zavešće za sobom mnoge ljude. Na koncu će ga El-Mesih (Issa a. s., Mesije, Isus) pogubiti. Po hrišćanoskom vjerovanju Antihrist. dȅf, m (ar.) < tur. def, tef < ar. däff. u perz. tadođer def. - vrsta muzičkog instrumenta; na uskom drvenom obodu s jedne strane podapeta koža kao u bubnja. Drži se u jednoj ruci, a dlanom druge udara se po njemu; Kad def bije u prve jacije... (sevdal.) dèf’i-bèlāj, m (ar.) < tur. def-i belâ, perz. izft. od ar. däf = suzbijanje, odbijanje, tjeranje i ar. bälā, v. belaj + bos. nast. -iti. - spasavanje, izbjegavanje od nesreće; skidanje s vrata (neke napasti) dȅfiti (ar.-bos.) < tur. def’ < ar. däf = suzbijanje, odbijanje, tjeranje, suzbijati, odbijati, tjerati. U tur. gl. defetmek (< ar. däf i tur. pom gl. etmek = učiniti) ima isto značenje kao naše defiti i def učiniti, što je i napravljeno po uzoru na navedene tur. glagole. - umirivati, smirivati; spriječavati; odbijati, suzbijati; ublažavati. defter, deftedar, defterhana itd. - v. tefter, tefterdar itd. dèf učiniti (ar.-bos.) < izv. od ar. däf, v. defiti + bos. riječ učiniti. - umiriti, smiriti; spriječiti; odbiti, suzbiti; ublažiti dègdisati -išem (tur.-bos.) < tur. degdi, perf. 3. lice sing. od gl. degmek, koji pored ostalih značenja ima i ona dolje navedena + bos. nast. -sati. - pripasti, dopasti; doći, prispijeti; potrefiti, sresti; Kome li će ono imanje po njegovoj smrti degdisati? (o. g.); Pa kad begu ferman d e g d i s a o, / Beg se
609
Ibidem, 208 ibidem, 208 611 Ibidem, 208 610
~ 279 ~
spremi na bijelu kulu; Teke sabah zora d e g d i s a l a, / A po zori sunce jargijalo.612 degènečiti (tur.-bos.) < izv. od degenek, v. + bos. nast. -iti. - batinati degènek, m (tur.-bos.) < tur. deqnek = batina, batinjanje. Ubacivanjem glasa -edobijen je bos. oblik riječi deg(è)nek. - batina, šipka za batinjanje; Da ti udriš trista d e g e n e k a.613 V. degenečiti, izdegenečiti degramàdžija - v. dogramadžija degrmèndžija, m (tur.-bos.) < tur. degirmenci < tur. degirmen = mlin + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja - mlinar a. dèhšet, adv. (ar.) < tur. dehşet, sa istim donjim značenjima < ar. dähišä = zabezeknuti se, biti izvan sebe (od straha ili čuda). - grozno, strašno, žestoko V. dehšetli dehšetli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. dehşetli (dehşet-li), v. dehšet + tur. suf. -li. - grozan, strašan, žestok dekíka, f i dèkīk -íka, m (ar.) < tur. dekika, dakika < ar. däqīqa. - minuta Delàhmetovic, prezime (tur.-bos.) < izv. od deli, v. + Ahmet, v. + bos. nast. -ić. Dèlalīć, prezime (tur.-bos.) < izv. od deli, v. + Ali, v. + bos. nast. -ić. delèndžija, m (tur.-bos.) < trur. dillenci = koji govori, govornik, pričalica + bos. nast. -ja. - govornik, pričalica; onaj koji razgovara; D e l e n dž i j e, pelendžije, / koje li su doba noći, / već je s’jela i suviše; Kako će žene suhoručice, lendohani i d e l e n dž i j e vječito sjediti na gvozdenim usijanim stolicama.614 dèli, indecl. adj. (tur.) < tur. deli - mahnit, lud; silovit, pomaman; Šćipi none oko deli dore; Svoga brata deli Kraljevića.615 Često se dodaje uz lično imena: dèli Mùsa (u nar. pj.) Dèli Jovan (geogr.) Dèl-Alija (skraćeno od deli Alija) od čega je nastalo prezime Delalić; DèlAhmet (skraćeno od deli Ahmet), od čega je nastalo prezime Delahmetović. V. delibaša, Deligrad, delija, delijast, delikanlija, deliluk. dèlibaša, m (tur.)
Ibidem, 208 Ibidem, 209 614 Ibidem, 209 615 Ibidem, 209 616 Ibidem, 209 613
~ 280 ~
dèlija, m (tur.-bos.) < tur. deli + bos. nast. -ja. - junak, junačina; silovit čovjek, nabodica, zanesenjak u junaštvu; čovjek koji provodi život bezbrižno i troši vrijeme uludo; Jer je Orhan prikladna d e l i j a; Oj Allaha vam neznane delije; Hajd’ otalen, star na konju, star d e l i j a!; Mlad d e l i j a, star prosjak (posl.)617 - U Osmanskoj Carevini delije su bile poseban rod konjice. Pojavljuju se pri kraju XV i početkom XVI vijeka. Jedan dio ove konjive regrutiran je od stanovništva Balkana. Zbog junaštva i silovitosti ovih konjičkih jedinica, njihovi pripadnici nazvani su delijama; Djeco moja, trideset d e l i j a; Pošetale careve d e l i j e / ispred dvora bega Ljubovića.618 - Delije su bile i naka vrsta straže sigurnosti kod vezira, valija i paša; Paša viknu delibašu Muju: / Hajde Mujo, povedi d e l i j e, / pa uhvati bećar Ibrahima; Lov lovio Murate vezire, / lov lovio po gori zelenoj / sa svojijeh dvanaest d e l i j a.619 dèlijast, adj. (tur.-bos.) < izv. od delija, v. + bos. nast. -ast. - udarljiv, pomaman, silovit; Sarajevski tijesni sokaci, / a sarajevski d e l i j a s t i momci, / đuzel hode, a đuzel i nose, / u svakoga binjiš preko vrata, / nikome se ne uklanja s puta.620 delikànlija, m (tur.) < delikanli (deli-kan-li) = mlad momak, mladić u pubertetu, bukv. mahnite krvi; slož. od tur. deli= mahnit, silovit, pomaman + tur. kan = krv + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - mladić u punom jeku mladosti, mladić u punoj snazi; A Allaha ti mlad d e l i k a n l i j a.621; Vidi lijepog d e l i k a n l i j e (o. g.) dèlīl -íla, m (ar.) < delil < ar. dälīl = vodič - putovođa, vodič delìluk, m (tur.) < tur. delili, v. deli + tur. suf. -lik. - mahnitost, silovitost, pomamnost délum, uzrječica (tur.-bos.) < tur. deyelim, optativ od demek = reći, govoriti. Izostavljanjem drugog sloga -ye- u tur. riječi delyeim i ubacivanjem glasa -uumijesto glasa -i- dobijen je bos. oblik ove riječi delum. - da reknemo, tako reći dèmbel, supst. i adj. (perz.-bos.) < tur. tembel, tenbel < perz. tenbel = lijen. Zamjenom prvog glasa -t- u tur. riječi tembel, tenbel, sa glasom -d- dobijen je bos. oblik ove riječi. - lijenčina, neradnik; D e m b e l, ničemu ne valja.622 - lijen, trom; Kitila je d e m b e l pušćenica.623 V. dembelhana, dembelisanje, dembelisati, dembeluk. dembelhàna, f (perz.) < tur. tembelhane (tembel-hane), v. kompon. pod dembel i hane. Prvi glas -t- u tur. tembelhane zamjenjen je bos. glasom -d. - kuća gdje se ljenčine skupljaju; mjesto neradnika, lijenčina 617
Ibidem, 210 ibidem, 210 619 Ibidem, 210 620 Ibidem, 210 621 Ibidem, 210 622 Ibidem, 210 623 Ibidem, 210 618
~ 281 ~
dembèlisanje, n (tur. bos.) < izv. od dembel, v. + bos. nast. -isanje. - ljenčarenje, izležavanje dembèlisati -išem (tur.-bos.) < izv. od dembel, v. + bos. nast. -isati. - ljenčariti, izležvati se dembèluk, m (tur.-bos.) < tur. tembellik (tembel-lik), v. dembel + tur. suf. -lik. - lijenost, neradinost dȅme, n i dèmet, m (grč.) < tur. demet = snop, buket < grč. demáti (déma). - snop, breme, svežanj, naramak dèmek, konj. i uzriječica (tur.) < demek = dakle, osn. znač. = reći, kazati - dakle, biva - kao uzriječica: što kažu, što će reći dèmir, m (tur.) < tur. demir i timur = gvožđe - gvožđe, željezo; pa iziđe pred d e m i r kapiju.624 - gvozdena šipka u prozorskih rešetaka; kroz d e m i r e pružila mu bijele ruke svoje... (sevdal); d e m i r pendžer = prozor koji ima željezne rešetke; ona sjela uz d e m i r pendžera.625 - tabačka halatka: demir za skidanje dlaka i mesine sa koža - mutabdžijska halatka: demir za učvršćivanje čerkeša - opančarska halatka: na gvozdenoj dršci dvije lopatice kojima se potežu opanci na kalup V. Demir, demirdžija, demiri, Demir-kapija, demirli, demirlija. Dèmir, muško ime (tur.) < tur. Demir, lično ime. - Gvozdeni, Željezni Demìrdžić, prezime (tur.-bos.) < izv. od demirdžija, v. bos. nast. -ić. demìrdžija, m (tur.-bos.) < tur. demirci, v. demir + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - gvožđar, trgovac željesnom robom dèmiri, pl. m, sing. dèmir (tur.-bos.) < izv. od demir, v. + bos. nast. za množ. -i. - gvozdene šipke koje čine rešetku na prozoru V. demir Dèmir-kàpija, Dèmir Kàpija, f (tur.-bos.) < tur. Demir Kapi, bukv. željezna vrata + bos. nast. -ja, v. kompon. pod demir i kapija. - Prosjek, klisura Vardara između Tikveške kotline na sjeveru i Bojmije na jugu. demìrli, indecl. adj. (tur.) < tur. demirli, v. demir + tur. suf. -li. - željezan, od željeza; željezom okovan; Na avliji d e m i r l i k a p i j a.626 dèmirli pȅndžer (tur.) < izv. od demrili, v. i perndžer, v. - prozor sa gvozdenim rešetkama, demirima demìrlija, dimìrlija, f (tur.-bos.) tur. demirli = gvozden, v. demir + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - velika bakrena tepsija koja služi kao sinija. Ima promjer 1-2 m, nekad i veći. Stavlja se, prilikom upotrebe, na stalak od željeznih šipaka, pa je po ovom željeznom stalku tepsija i dobila ime. demìskija, f (ar.-bos.) < izv. od dimiskija, v. - (isto što i dimiskija, v.) 624
Ibidem, 211 Ibidem, 211 626 Ibidem, 211 625
~ 282 ~
demīšćija, f (ar.-bos.) < izv. od dimiskija, v. - (isto što i dimiskija, v.) dèmkuš, m (tur.-bos.) < izv. od devkuš, v. - (isto što i devkuš, v.9 dènčanī, adj. (perz..-bos.) < izv. od tur. denk, v. denjak + bos. nast. -čani. - u denjcima, u vežnjevima, u balama denízī, indecl. adj. (tur.-ar.) < tur. denizî < tur. deniz = móre + ar-perz. suf. -ī. - plavo-zelene boje, boje mora dȅnjak -njka, m (perz.-bos.) < tur. denk < perz. denk + bos. nast. -ak. - bala, upakovana roba; svežanj, zavežljaj, naramak V. denčani dènjiz, m (tur.) < tur. deniz - more; ...Što mu poštu po denjizu nosa.627 V. denizi dènjkušica, dènkušici, dèlkušica, f (perz.-bos.) < bos. deminutivni oblici od dilkuša, v. dilkuš - (isto što i dilkuš, v.) dèra, f (perz.) < tur. dere < perz. dere = dolina između dva brda; potok koji teče takvom dolinom - potok - urvina, dolina V. deribeg derbèder, derbènder, m (perz.) < tur. derbeder < perz. derbeder = skitnica, bukv. onaj koji ide od vrata do vrata, slož. od perz. der = vrata + perz. be = do; sa + perz. der = vrata. - skitnica, skitalica, beskućnik derbèdenica, f (perz.-bos.) < izv. od derbeder, v. + bos. nast. -ica. - (isto što i derbeder, v.) derbèderina, m (perz.-bos.) < augm. od derbeder, v + bos. nast. -ina. - okorjela skitnica, prava skitnica derbènder, m (perz.-bos.) < izv. ubacivanjem glasa -n- od derbeder, v. - (isto što i derbeder) derbèndžija, dervèndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. derbentci, derbendci = čuvar klanca, prolaza, v. derbent + tur. suf. -ci. - stražar, čuvar klanca, tjesnaca, prolaza (obično na graničnim mjestima) - vodič dèrbent, dèrbend, dèrvend, dèrvend, m (perz.) < tur. derbent, derbend, dervent, dervend < perz. derbend = klanac, planinski tjesnac; utvrda ili stražarnica na takvom mjestu; mala granična utvrda, slož. od perz. der = vrata i perz. bend, prez. osn. od besten = vezati, svezati. - klanac, planinski tjesnac između klisura derđùment i dèrdument, m (perz.) < tur. derdment = bolestan, jadan, žalostan < perz. derdmend (derd-mend) < perz. derd = briga, tuga, muka + perz. suf. -mend, u značenju: onaj koji ima, koji posjeduje. - onaj koji je oronuo, koji se teško pokreće usljed starosti ili bolesti; starac 627
Ibidem, 212
~ 283 ~
dèrebeg - v. deribeg derèdža, f (ar.) < tur. derece, sa značenjem kao u bosanskom jez. < ar. däräqä = stepen, stupanj - stepen, stupanj - položaj, stanje dèribeg, dèrebeg, m (perz.-tur.) < tur. derebeyi (dere-beyi), tur. izft., vidi kompon. pod dera i beg. - feudalni gospodar dèrjā, indecl. adj. (perz.) < tur. derya < perz. deryā = more. - velik, širok ili dubok kao more (u pravom i prenosnom smislu) dèrja álim (perz.) < izv. od derja, v. i alim, v. duboko učen čovjek, veliki učenjak dèrja hȍdža (perz.-tur.) < izv. od derja, v. i hodža, v. - duboko učen hodža, veoma sposoban hodža dèrja planìna (perz.-bos.) < izv. od derja, v. + bos. riječ planina. - velika, prostrana planina dèrmān, m (perz.) < tur. derman < perz. dermān = lijek, spas. - spas, lijek; pomoć; Ja amanu gledajte d e r m a n a; Da mu Allah da od dva d e r m a n a jedan: ili da ozdravi ili da umre (tako se kaže za teškog bolesnika koji pati od velikih bolova); Jal’ ga pušći, jal ga posijeci / Jedan d e r m a n učini Đuljiću; D e r m a n-dertu, duge noći, / ko ne ljubi crne oči.628 V. dermandži dermàndžija, indecl. m (perz.-tur.- bos.) < tur. dermanci, v. derman + tur. suf. -ci + bos. nast. - ja. - onaj koji spašava, koji pomaže u nevolji dermèndžija - v. degrmendžija dernečiti (tur.-bos.) < izv. od dernek +bos. nast. -iti. - zabavljati se, provoditi veselje; Onomadne drnečili su cio dan.629 dèrnek, m (tur.) < tur. dernek, dirnek = zabava, veselje; svadba - veselje, svadba; Biće d e r n e k čitav mjesec dana.630 - narodni zbor, teferidž; Curina me zagrlila ruka, / na d e r n e k u, za kilu jabuka.631 dȅrs, m (ar.) < tur. ders < ar. därs - nastava, predavanje; lekcija dèrshana, f. (ar.-perz.) < tur. dershane < perz. dershāne (ders-hāne), v. kompon. pod ders i hane. dȅrt, m (perz.) < tur. dert < perz. derd = briga, muka, jad. - jad, briga muka, bol; Ti nam d e r t u pogledaj dermana; Da se malo napijem i da d e r t e razbijem.632 V. derđument, dertan, dertli, dertlija dèrtan, adj. (perz.-bos.) < izv. od dert, v. + bos. nast. -an. 628
Ibidem, 213 Ibidem, 213 630 ibidem, 213 631 Ibidem, 213 632 ibidem, 213 629
~ 284 ~
- jadan, žalostan, mučan; On se d e r t a n maknut’ ne smjeđaše.633 dèrtli (drdli) adj. (perz.-tur.) < izv. od dert, v. + tur. suf. -li. - jadan, brižan, mučan, tužan, bolan; A taj vezir d e r t l i i kaharli; Tamburice, moja dangubice, / da te svojoj ja poklonim majci, / majka drdli a ti sesli.634 dèrtlija, m (perz.-tur.-bos.) < izv. od dert, v. + bos. nast. -ja. - onaj koji je jadan, brižan, mučan, tužan, bolan dèrtlijī (perz.-tur.-bos.) < kompar. od dertli, v. + bos. nast. -ji. - jadniji, brižniji, tužniji, bolniji Dérva, žensko ime, bos. hipok. (perz.-bos.) < kraćenjem izv. od Derviša, v. dervèndžija - v. derbendžija Dèrventa, f (perz.-bos.) < tur. dervent, derbent < perz. derbend = klanac; mala granična utvrda + bos. nast. -a. - grad i opština u sjevernoj Bosni; naziv za više lokaliteta u Bosni. V. derbent Dèrvija, žensko ime (perz.-bos.) < izv. od Derviša, v. + bos. nast. -ja. dèrvīš -íša, m (perz.) < tur. derviş < perz. derwīš, osn. znač. = siromah. - pripadnik derviškog reda, tarika. Derviški redovi ili tarici (v. tàrik) su razni načini vršenja pobožnosti putem specijalnih obreda. Prvi derviški red, čiji je početak historijski ustanovljen, jeste red zv. Kaderije ili Kadirije, koji je osnovao za vladavine Seldžuka u XII st. Abdul-lQādir äl Gīlānī. Pored ovog reda, najpoznatiji su još ovi: Halvetije (šejh sarajevskog Hanikaha pripadao je ovom redu), Mevlevije (ovog reda je bila tekija na Bendbaši u Sarajevu, Nakšibendije (ovom redu je pripadala tekija na Oglavku u Travniku i Visokom), Bektašije i Rufaije. - skroman, povučen i pobožan čovjek Dèrviš -a i Dèrvīš -íša, muško ime, hipok. Dérvo, Dédo, Dèduka, Dèdica (perz.) < tur. Derviş, lično ime < perz. derwīš, v. derviš. Dervíša, žensko ime, hipok. Dèrvija, Dérva, Dìšija, Díša (perz.-bos.) < muškom imenu Derviš, v. dodan bos. nast. za žen. rod -a. dervīšáne, indecl. (perz.) < tur. dervişane < perz. derwīšāne = onako kako pristoji dervišu. - onaj koji živi po derviški, skromno, tiho, povučeno dervíšluk, m (perz.-tur.) < tur. dervişlik, v. derviš + tur. suf. -lik. - dervištvo, derviški život Dérvo, muško ime, bos. hipok. (perz.-bos.) < kraćenjem izv. od Derviš, v. dèstūr! interj. (perz.) tur. destur < perz. destūr (dest-ūr), slož. od perz. dest = ruka + perz. suf. -ūr. - uzvik koji šehovi i derviši upotrebljavaju u značenju: dozvoli! dozvola je! dozvoljava se! dèva, f (tur.) < tur. deve - kamila; Gdje d e v e dolaze, golema vrata trebaju (bošnjačka posl.)635 V. devedžija, devkuš dèvām činiti (ar.-bos.) < tur. devam < ar. däwām = trajati; trajanje + bos. riječ činiti - trajno nešto raditi, ustrajno vršiti 633
Ibidem, 213 Ibidem, 213 635 Ibidem, 214 634
~ 285 ~
devámiti (ar.-bos.) < tur. devam < ar. däwām = trajati; trajanje + bos. nast. -iti. - (isto što i devam činiti, v.) V. devamli devámli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. devamli (devam-li) = ustrajan < ar. däwām = trajanje + tur.suf. -li. - ustrajan; čvrst dȅvar, m (ar.-bos.) < ubacivanjem bos. glasa -a- izv. od dȅvr, v. - (isto što i devr, v.) Dèvedžić, prezime (tur.-bos.) < izv. od devedžija, v. + bos. nast. -ić. dèvedžija i devèdžija, m (tur.-bos.) < tur. deveci, v. deva + tur. sur. -ci + bos. nast. -ja. - gonič kamile Dèvadžija, prezime (tur.-bos.) < izv. od devedžija, v. dȅver, m (ar-bos.) < tur. devir < ar. däwr + bos. glas -e- umijesto -i- u tur. devir. - borba kroz život, borba sa životnim nezgodama, život pod slabim okolnostima, kuburenje; Zajedno smo kuću kućili i d e v e r deverali.636 - životno zbivanje, životne tegobe, zaokupljenost životnim brigama - muka, nevolja, neugodan doživljaj; Čudan d e v e r premetnusmo, / čudan d e v e r ahir zeman.637 V. deverati, dever-dun’ja, deverli, deverluk, izdeverati, predeverati, devr. devèranje (ar.-bos.) < izv. od dever, v. + bos. nast. -anje. - životarenje, mučenje sa svakodnevnim brigama devèrati (ar.-bos.) < izv. od dever, v. + bos. nast. -ati. - boriti se kroz život, proturati se, životariti, mučiti se zaokupljen svakodnevnim brigama; Mora se d e v e r a t i... (o. g.) dȅver-dùn’jā, dȅvri-dùn’jā, indecl. m (ar.-bos.) < tur. devr-i dünya, perz. izft. v. kompon. pod dever i dun’ja. - životne brige, dunjalučke tegobe, svijetska zbivanja dèvere, n (tur.-bos.) < tur. devele, istog značenja kao bos. dèvere. Bos. oblik ove riječi dobijen je ubacivanjem glasa -r- umijesto -l- u tur. devele. - tabačka halatka: motka sa goveđim repom na jednom kraju kojom se premazuju kože krečom devèrli, indecl. adj. (ar-tur.-bos.) < tur. devirli, v. dever + tur. suf. -li.. - tegoban, skopčan s brigama i raznim nezgodama i nevoljama devèrli glave (ar-tur.-bos. < izv. od deverli, v. + bos. riječ glava. - slabe sreće i teška života, onaj koji uvijek ima nekih neprilika i nevolja u životu; Teško onom ko je d e v e r l i glave (bošnj. izreka); Jadan Ismet-efendija, pomislio je Alija, baš je deverli glave.638 devèrluk, m (ar.-tur.) < tur. devirlik, v. dever + tur. suf. -lik. - deveranje, životarenje V. deverati dèvkuš, dèmkuš, m (tur.) < tur. deve kuşu = noj, izft. u značenju poređenja: ptica koja sliči kamili (tur. deve = kamila i tur. kuş = ptica) 636
Ibidem, 214 Ibidem, 214 638 Ibidem, 215 637
~ 286 ~
- (sto što i devkuša, v.) devȅkuša, f (tur.-bos.) < izv. od devkuš, v. + bos. nast. za žen. rod -a. - noj - tičurina; Šehzada ču, gdje d e v e k u š a govori svojim d e v e k u š i ć i m a... Šehzada pričeka, dok je d e v e k u š a odletila.639 Dévla, žensko ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Dèvleta, v. dèvlet, m (ar.) < tur. devlet = sreća, blagostanje; carstvo, država < ar. däwlä = vlast, gospodarstvo; država; sreća. - carevina, carstvo, država; Boljeg nema u sedam d e v l e t a h...640 - car; Sve to care sluša u tevdilu, / Pa se namah natrag povratio, /.../Jopet d e v l e t puštio telala; Sejri d e v l e t Đerzelez Aliju, / Pa reče him, pašam’ i vezirim’; Nizamlije, telegraf iziđe: / d e v l e t veli da se daju ključi, / od sve Bosne i Hercegovine.641 - sreća, zadovoljstvo, blagostanje, rahatluk; Ove kose u d e v l e t u rasle, / u velikom jadu odrezane; Ljubi, Ale, moje b’jelo lice, / za te sam ga mlada njegovala, / da ga mlađan u devletu ljubiš.642 V. Devleta, Devletlija, duvel Dèvleta, žensko ime, hipok. Dévla (ar.-bos.) < tur. Devlet, ž. lično ime < ar. däwlä, v. devlet + bos. nast. za žen. rod -a- koji ispada ako se doda titula hanuma: Dèvlethànuma. - Srećna Devlètlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. Devletili < tur. devletli (devlet-li), v. devlet + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - Muhamed-pejgamber (epitet u značenju: Srećni, Časni). dȅvr, dȅvar -vra, dȅver -vra, m (ar.) < skraćeno od tur. devr-i iskat, perz. izft. od ar. däwr = okretanje, vraćanje i ar. isqat, v. iskat - muslimanski običaj povodom smrtnog slučaja. Iz imovine umrlog uzme se izvjesna svota novca i zaveže u jedan rubac. Pozove se grupa siromašnih ljudi i po posebnoj proceduri taj zavezani novac ide iz ruke u ruku i tako kola između njih izvjesno vrijeme (otud ovakav naziv). Zatim se novac podijeli za dušu umrlog u uvijerenju da će se umrli razdužiti od onih vjerskih obaveza koje za života nije izvršio. Ovo se još naziva ìskāt. dȅvri-dùn’jā, indecl. m (ar.-bos.) < izv. od dȅver-dùn’ja, v. - (isto što i dȅver-dùn’ja, v.) dèžmekast, dèžmen, adj. (tur.-bos.) < tur. deşmek = trbušast a srednjeg rasta + bos. nast. -ast. - debeo, a malehna rasta; Druga lala d e ž m e n a, / ja spram lalom lagena.643 Díba, žensko ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Ediba, v. dìb, m (tur.) < dib, dip = dno. - donji dio đuguma, dno; Tri su glavna dijela od kojih se sastoji prostor za vodu đuguma, i to; Dib, donji dio, onda Allahaz i zeh, najgornji dio.644 639
Ibidem, 215 Ibidem, 215 641 Ibidem, 215 642 Ibidem, 215 643 Ibidem, 216 640
~ 287 ~
díba, f (perz.) < tur. diba < perz. dībā, dībah (u ar. dībāq). - vrsta teške svilene tkanine, išarane vezenim svjetovima i granama, brokat; Na se meće d i b u i kadifu...; il’ je d i b a među terzijama, / il’ je đerđef među veziljama?645 dìbek, m (tur.) < tur. dibek = stupa. - havan, stupa od izdubljenog kamena ili drveta u kojoj se tuče pržena kahva isl. kožarska (tabačka) stupa. Tabaci postave dva d i b e k a jedan uz drugi i u jednom tuku ruj, a u drugom šišku.646 dibidùz, adv. (tur.) < dübedüz (dübe-düz), apsloltni superl., napravljen putem reduplikacije sa pref. düb(e) uz düz, v. duz. - potpuno, sasvim, dokraja; A on d i b i d u z go.647; D i b i d u z propao; d i b i d u z ne valja (o. g.) dìgiš, m (tur.-bos.) < izv. od dikiš, v. - (isto što i dikiš, v.) digìšlija, m (tur.-bos.) < izv. od dikišlija, v. - (isto što i dikišlija, v.) Díka, žensko ime, bos. hipok. (ar.) < izv. od Sadika, v. dikat, m (ar.) < tur. dikkat = pažnja, obraćanje pažnje na nešto < ar. diqqa = sitnoća, tankoća. - pažnja; mar, zauzimanje, nastojanje V. dikatiti, dikatli, dikat učiniti, podikatiti dikatiti (ar.-bos.) < izv. od dikat, v. - paziti; pažljivo i marljivo raditi, učiti dikàtli, indecl. adj. (ar.-tur.) < dikkatli, v. dikat + tur. suf. -li. - pažljiv; vrijedan, zauzimljiv dìkat učiniti (ar.-bos.) < izv. od dikat, v. + bos. riječ učiniti. - pripaziti, obratiti pažnju na nešto dìkiš, dìgiš, m (tur.) < tur. dikiş < dikmek = šiti, sašiti - šav, obrub; Krupan mu d i k i š (o. g.) - traka, šara, šav na čakširama V. dikišlija dikìšlija, digìšlija, m (tur.-bos.) < dikişli (dikiş-li), v. dikiš + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - ćurak optočen krznom i ukrašen svilenim gajtanima ili zehom i postavljen (fatiran) slojem pameuka dìkli, indecl. adj. (tur.) < tur. dikli = prav, uspravan < dikmek = usaditi, pobosti - uspravan, prav - ponosit, ponosan dìl, m (tur.) < tur. dil = jezik, tur. dil tutmak = zarobiti neprijateljskog vojnika koji će dati podatke o neprijatelju. - zarobljeni neprijateljski vojnik od koga se prikupljaju podaci o stanju, položaju i kretanju neprijateljske vojske; da prepliva Savu i Dunavo, / do u adu prema 644
Ibidem, 216 Ibidem, 216 646 Ibidem, 216 647 Ibidem, 216 645
~ 288 ~
Biogradu, / ne bi l’ kakva dila ufatio, / da on kaže Biogradu vrata; Već ko dobra d i l a ufatio, / Paši daje, paša ga daruje.648 dìlatlija, f (tur.-bos.) < dilatli = pod jezikom + bos. nast. -ja. - podjezična bolest, bolest jezika kada se tkivo ispod jezika upali, a pod ovim imenom ova bolest je poznata u Hercegovini. 649 diláver, m (perz.) < tur. dilaver < perz. dilāwer (dil-āwer) = srčan, odvažan, junačan < perz. dil = srce i perz. suf. āwer, koji ima značenje da se neko nečim ističe. - lični pratilac, ađutant kod velikodostojnika Diláver, muško ime (perz.) < izv. od dilaver, v. - Odvažni, Vrijedni, Hrabri dìlbāgija, dìlbaga, f (tur.-bos.) < u turskom, arapskom i perzijskom jeziku i literaturi ne postoji riječ koja bi u pravom ili prenosnom značenju odgovarala ovoj bosanskoj riječi. Po obliku, ovo je složenica od tur. dil = jezik i tur. baq = sveza, te dilbaqi (dil-baqi) ima bukv. značenje: jezična sveza (tur. izft.) + bos. nast. -ja- ili a. Međutim, nema potvrde u turskoj, arapskoj i perzijskoj literaturi i jeziku da je ovo, tur. dilbaqi = jezična sveza, ime kakave hamajlije ili zapisa koji se stavlja konju ispod đema ili kao zavez ispod jezika. Zbog toga je vjerovatno da bukv. značenje tur. dilbaqi = jezična sveza, u bosanskom jeziku treba shvatiti kao sveza koja veže i sputava jezik onog koji promatra konja, da ne bi izgovorio kakvu riječ koja bi naškodila konju. Poznato je narodno vjerovanje kod Bošnjaka da treba reći Mašallah! kad se pogleda nešto lijepo i dopadljivo (malo lijepo dijete, lijepa djevojka, lijep konj itd.), jer ako se počne čuditi i hvaliti ljepotu onoga što se posmatra bez prethodnog izgovora Mašalah!, te riječi mogu, po narodnom vjerovanju, odmah da naškode odnosnom licu ili životinji. Stoga i hamajlija sa natpisom Mašalah! ima to značenje da upozori gledaoca da najprije izgovori Mašalah! ili da ne govori ništa, da zaveže jezik, da mu u ustima bude dilbaqa jezična sveza, svezan jezik. - vrsta hamajlije, duguljasta ovalna srebrna kutija u kojoj se nosi zapis od uroka. Spolja je, na kutiji, obično napisano Mašallah. Veže se za mišicu ruke, a konju se stavlja oko vrata; ...i begovu glavu ujagmio, / i skni’o mu sedam hamajlija, / sa zekana devet d i l b a g i j a; Oj dejevojko, moja d i l b a g i j o, / kako sam te ja očim’ vidio, / svaka me je sreća providila, / i u malu i u trgovanju; Pa tunake razjaha od vranca, / Pa mu đizđin na d i l b a g u baca.650 dìlber, kao supst. i adj. (perz.) < tur. dilber, istog značenja kao u bosanskom jez. < perz. dilber (dil-ber), bukv. znač. srconoša, srconoseći < perz. dil = srce i perz. ber, prez. osn. od burden = nositi. kao imenica: - dragan, ljubljenik, miljenik, ljepotan (miljenica, ljepotica); Svi d i l b e r i, samo moga nema; Na d i l b e r u košulja, / bijelom svilom šivena; U kafezu dva d i l b e r a bjehu: / jedno dilber Mustaj-beagovica, / jedno d i l b e r begova djevojka.651 kao pridjev: 648
Ibidem, 216 Ibidem, 217 650 Ibidem, 217 651 Ibidem, 217 649
~ 289 ~
- lijep, krasan, zanosan; Osiče se na dilber divojku; Misli jadna da niko ne čuje, / Al je čuje dilber-Anđelija.652 V. dilberka dìlberka, f (perz.-bos.) < izv. od dilber, v. + bos. nast. -ka. - dragana, miljenica, ljepotica - vrsta svdalinke, tj. lirske ženske pjesme dìlčik, dìvčik, m (tur.) < tur. dilcik (dil-cik),demin. od dil = jezik - jezičac na tereziji, kantaru ili vagi - šipka, motka na preslici; Mobarice, moje jaranice,/udrite ga kolom i d i l č i k o m.653 dilèndžija, m (tur.-bos.) < tur. dilenci, nom. agent. od dilenmek = prositi, prosjačiti + bos. nast. -ja. - prosjak; Čizmedžije jedne d i l e n dž i j e, / muštom tuku, od gladi se vuku.654 dìlkušica, dèlkušica, dènkušica, dènjkušica, f dem. od dìlkuša (perz.-bos.) < tur. dilküşa = ono što srce otvara (veseli), što razveseljava < perz. dilqušā (dil-gušā) = razbibriga, otvori-srce u smislu veseo < perz. gušā, prez. osn. od gušā-den = otvoriti + bos. deminutivni nast. -ica. - ptica veselica, vjerovatno se u našim nar. pjesmama pod tim podrazumijeva bulbul (slavuj); A na grani ptica d i l k u š i c a; Na grančici tica d i l k u š i c a, / te se ona mlada razgovara; Poručuje s mora lastavica, / poručuje prici d e nj k u š i c i.655 dìlum, m (tur.) < tur. dilim - kriška, kus, komad dobiven uzdužnim presjekom: dilum baklave, dilum lubenice dìmdžija, m (bos.-tur.) < bos. dim + tur. suf. -ci. - pušač dimijàluk, m (grč.-tur.-bos.) < izv. od tur. dimiluk, v. Ubacivanjem bos. sloga -jadobijen je bos. oblik ove riječi. - (isto što i dimiluk, v.) dìmije, pl. t. (grč.-bos.) < tur. dimi < grč. dimitos + bos. nast. -je. - ženske široke šalvare kod kojih se nogavice vežu ispod koljena. Dimije se kroje od čita, svile ili vunene tkanine. Za jedne dimije potrebno je oko 6 m. tkanine; Zbog Alije da g aAllah ubije, / podero mi džanfezli d i m i j e.656 V. dimiluk dimìluk, m (grč.-tur.) < tur. dimilik (dimi-lik), v. dimije + tur. suf. -lik. - onolika količina platna koliko dovoljno da se od toga mogu skrojiti dimije dimìrlija -v. demirlija dimìskija, dimìškinja, dimìšćija, demìskija, demìšćija, damàskinja, f (ar.-bos.) < tur. dimiski < ar. Dimišq = Damask + ar. adj. suf. -ī (-iyy) + bos. nast. -ja ili -nja. - sablja izrađena, kovana u Damasku: I o šarcu ćordu d i m i s k i j u; Pa poteže sablju d i m i š ć i j u; I pripasa sablju d e m i s k i j u.657 652
Ibidem, 217 Ibidem, 218 654 Ibidem, 218 655 Ibidem, 218 656 Ibidem, 218 657 Ibidem, 218 653
~ 290 ~
dimjàluk, m (grč-tur.-bos.) < izv. od dimiluk, v. Bos. oblik ove riječi dobijen je izbacivanjem glasa -i- iz sredine riječi i ubacivanjem sloga -ja. - (isto što i dimiluk) dîn -ína, m (perz.) tur. < din < ar. dīn < perz. dīn. - vjera, vjerozakon; Kao što treba i din zapovijeda.658; Dina mi! (zakletva) V. dîn-dušman, dinsuz dinār, m (lat.) < ar. dīnār = zlatnik, zlatni novac < lat. denarius. - vrsta novca dîn-dȕšman, m (perz.) < tur. dindüşman, v. kompn. pod din i dušman. - vjerski neprijatelj; zakleti neprijatelj, zakleti protivnik; Prsa dade prema dindušmaninu.659 dinlèisati, dinlèjisati -išem (tur.-bos.) < tur. dinlemek = slušati + bos. nast. -isati. - slušati; Neko jednu, neko dvije, Omer Bogme d i n l e j i s o.660 dínsuz, m (perz.-tur.) < dinsiz, od din, v. i tu. postpoz. -siz = bez. - bezvjerac; Ka da sam neki d i n s u z bez imana...661 dìpluk, m (tur.) < tur. diplik, diblik < tur. dib = donji dio nečega; dno + tur. suf. -lik. - korice od sablje; Gola mu ćorda u šakama sijnu,/Od nje d i p l u k na šiljte pobaci.662 direk, m (tur.) < tur. direk. - greda, stup, stožer, temelj; Pod čadorom od srme d i r e c i.663 - u prenosnom značenju: glavar, prvak; Serdar Mujo, d i r e k od Krajine; Hej aferim d i r e k od Krajine.664 V. direklija dirèklija, f (tur.-bos.) tur. direkli (direk-li), v. direk + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - vrsta šare na platnu ili ćilimu: pruge od drugčije pređe; Niše su međusobno vezane direklijom, stablom s granama, a međusobno podvojene uzdužnonom žutom i zelenom izlomljenom cik-cak linijom zv. verevijom.665 dìrhem, m (grč.) tur. dirhem < ar. diräm < stgrč. drahme. - dram, drahma - srebreni novac, srebrena parica. Dirhem nije u historiji predstavljao uvijek jednu određenu teđinu i vrijednost. U Osmanskoj Imperiji je dirhem obično označavao težinu od 3, 207 grama. V. dirhemli, dram, dramaluk, dramlija dirhèmli, indecl. adj. (grč.-tur.) < tur. dirhemli (dirhem-li), v. dirhem + tur. suf. -li. - okićen srebrenim paricama, sa dirhemima; Strukali se pasom opasao, / sve mu struke dirhemli gajtani.666
658
Ibidem, 218 Ibidem, 219 660 Ibidem, 219 661 Ibidem, 219 662 Ibidem, 219 663 Ibidem, 219 664 Ibidem, 219 665 Ibidem, 219 666 Ibidem, 219 659
~ 291 ~
dìrīndžiti, dìrīnčiti, rìngati, drìngati (perz.-bos.) < tur. der renc < perz. der renq = na muci < perz. der = u i perz. renq = muka, tegoba + bos. nast. -iti ili -ati. - raditi težak i mučan posao dìrlija, f (tur.) < tur. dirli = živ, strastven + bos. nast. -ja. - ime jedne narodne igre (kola) dìrluk, m (tur.) < tur. dirlik. - plata, egzistencija; ono što je potrebno za izdržavanje díska, f (tur.-bos.) < ziv. od dizija, v. + bos. nast. -ka. - (isto što i dizija, v.) Díša, žen. ime, bos. hipok. (perz.-bos.) < izv. od Derviša, v. dišàri! dišèri! dìšer! inter. (tur.) < tur. dişari! - napolje! van!; ...ne poniče, već junak pokliče: / D i š e r, more hodže i vaizi! / Mol’te Allaha i ezan učite.667 V. dišarisati dišàrisati, dišèrisati -išem (tur.-bos.) < izv. od dišari! v. + bos. nast. -sati. - istjerati, izbaciti nekog napolje dìv, m (perz.) < tur. dev < perz. dīw = zao duh, đavo. - mitološko biće: gorostas, gigant, oličenje jakosti i snage. dívān -ána i dìvān -ána, m (ar. i perz.) < tur. divan < ar. dīwān, odnosno < perz. dīwān. - vijeće, skupština, savijet; carsko ili vezirsko vijeće, državni savjet; Car alifet, svetačko kolino! / deder kupi d i v a n oko sebe... Sve ti lale na d i v a n izišle.668 - dvor, kuća; carski dvor, carsko prijestolje, dvor vezira ili paše; Šeće cura po carskome haru, / po d i v a n u, po muškom konaku; Gledala je sva careva vojska, / i sam care sa d i v a n a svoga; Spremio nas care sa d i v a n a, / Da uhitiš ovna devetaka; A kad budeš pred pašine dvore, / gledaće te paša sa d i v a n a.669 - vrsta sofe, kanabeta, otoman, sećija - stati na divan, stati na divanu = stati mirno i čekati zapovijed ili riječ; Obadvije ruke sapućila, / Stanula Mehu na d i v a n u...Hajde, šćero, da idemo kapiji, / Da stanemo na d i v a n serdaru!670 divanhana, divanija, divaniti, divan-kabanica. divanhàna, dìvhana, divhàna, f (perz.) < tur. divanhane < perz. dīwānhāne. (dīwān-hāne), bukv. kuća, mjesto za razgovor i vijećanje; v. kompon. pod divan i hane. - prostrano predsoblje (hodnik) na spratu u gradskim bošnjačkim kućama. divánija, f (perz.bos.-bos.) < tur. divani < perz. dīwānī (v. divan + ar.-perz. suf. -ī), skraćeno od ar.-perz. hatt-i dīwānī = divansko pismo + bos. nast. -ja. - vrsta arapskog pisma kojim su pisani carski fermani divánija, m (perz.-bos.) < tur. divane = lud; sulud < perz. dīwāne = lud. - blesast, lahkouman, sulud; Skloni se d i v a n i j o! (o. g.) divániti (perz.-bos.) izv. od divan, v. + bos. nast. -iti. - besjediti, govoriti, razgovarati 667
Ibidem, 219 Ibidem, 220 669 Ibidem, 220 670 Ibidem, 220 668
~ 292 ~
- ašikovati, voditi ljubavni razgovor dìvān-kabànica, f (perz.-bos.) < izv. od divan, v. + bos. riječ kabanica. - duga crvena kabanica od jakog, debelog sukna; A pokrij me d i v a n-k a b a n i c o m; Kom’ je kuća d i v a n-k a b a n i c a, / mač i puška i otac i majka, / neka ide u četu junačku.671 dìvčik - v. dilčik dìvhana (perz.-bos.) < izv. od divanhana, v. Bos. oblik ove riječi dobijen je izbacivanjem središnjeg sloga -an. - (isto što i divanhana) dìvit, m (ar.) < tur. divit < perz. dewīt < ar. däwāt. -pernica sa mastionicom zajedno. Pernica se sastoji od duguljaste kutije u kojoj se drže kalemi od trske, a na njenom jednom kraju pričvršćena je mastionica (zv. kulkama). Pernica se zadijevala za pas ili bensilah, a mastionica bi štitila da divit ne poradne kroz pas. Divit je od metala i obično je žute boje. U mastionici je smotak konaca natopljen mastilom zv. murećefom, kako se ne bi mastilo prolilo; Uzmidere divit i kalema.672 dìz, m i dìza, f (tur.) < tur. dizi = niska, struka. - red, ono što je poredano u jedan red ili nanizano V. dizija, dizma diz zub (tur.-bos.) < izv. od diz, v. + bos. riječ zub. - zub iz reda zuba koji su poredani kao niska (dizija); Hanum kadu d i z z u b zabolijo; Sve njojzi mlađan sakovao, / al’ ne može biser d i z a zube.673 dìzdār -ára, m (perz.) < < tur. dizdar < perz. dizdār = čuvar tvrđave < perz. diz = tvrđava, utvrđeni grad i perz. dār, prez. osn. od dāšten = držati, imati. - zapovjednik tvrđave, zapovjednik utvrđenog grada; D i z d a r gradu vrata zatvorio.674 dizdárac, m (perz.-bos.) < izv. od dizdar, v. + bos. nast. -ac. - (isto što i dizdar, v.); I ako je moj mali gradac, ali sam ja u njemu d i z d a r a c.675 Dìzdār, prezime (perz.) < izv. od dizdar, v. Dizdárević, prezime (perz.-bos.) < izv. od dizdar, v. + bos. nast. -ić. dìzđin - v. dizgin dízga, f (tur.) < tur. dizge. - podveza, podvezica za čarape dìzgin, dìzđin (dìzgen, dìzgun) m (tur.) < tur. dizgin. - kajiš, kožni povodac od uzde; Vi d i z g i n e konj’ma otpuštite; Pa mu d i z g i n baci na jabuku; Pa mu d i z đ i n baci na jabuku; Jednom ga je zmijom zauzdala, / A od dvije dizgen načinila; On doratu d i z g u n zabacio.676 V. dizgini dìzgini, m pl. (tur.-bos.) < izv. od dizgin, v. + bos. nast. za pl. -i. 671
Ibidem, 220 Ibidem, 221 673 Ibidem, 221 674 Ibidem, 221 675 Ibidem, 221 676 ibidem, 221 672
~ 293 ~
- dio zaprežne opreme: dugi kaiši kjima se upravlja zapregnutim konjima dìzija, f (tur.-bos.) < tur. dizi + bos. nast. -ja. - níska ili struka od ogrlice dukata, bisera ili korala; Đerdan joj je na grlu b’jelome, / na kom ima do trista d i z i j a; ...vjernu ljubu drži na krilašcu, / i po vratu broji joj d i z i j e.677 díska, f (tur.-bos.) < kraćenjem izv. od dizi (v. dizija) + bos. nast. -ka. - (isto što i dizija, v.) dìzluci, dìzluke -lūkā, pl. t. (tur.-bos.) < tur. dizlik (diz-lik) < tur. diz = koljeno + tur. suf. -lik + bos. nast. za množ. -ci- ili -e. - podveze na tozlucima; dokoljenice; na tozlucih kovče i dizluci.678 dìzma, f (tur.) < tur. dizme, partic. od = poredati, složiti. - zid kuće ili zgrade od drvene građe, napravljen od greda poredanih jedna do druge u usprvnom ili kosom položaju. dògan, m (tur.) < tur. doqan. - vrsta sokola kojim se lovi V. dogandžibaša, dogandžija dogàndžibaša, m (tur.) < tur. doqancibaşi (doqanci-başi), v. kompon. pod dogandžija i baš. - vrhovni upravnik lova u Osmanskoj Carevini; zapovjednik dogandžija. dogàndžija (pl. dogàndžije) (tur.-bos.) < tur. doqanci (doqan-ci), v. dogan + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - sokolar, onaj koji lovi ptice sa jednom vrstom sokola zv. dogan - dogandžije su sačinjavali poseban odred dvorskih lovaca u Osmanskoj Carevini. dogramàdžija, m (tur.) < tur. doqramaci (izv. od doqramak = isjeći, izdrobiti). - majstor koji je i stolar i drvodelja i rezbar; D o g r a m a dž i j e su radili drveninu oko šadrvana, sebilja i bunareva i krovove iznad česama. Sve prostije poslove radili su dunđeri i irgati.679 V. dogramadžiluk dogramadžìluk, m (tur.) < tur. doqramacilik, v. dogramadžija + tur. suf. -lik. - stolarski zanat; rezbarenje dohàberiti, dòhaberiti (bos.-ar.-bos.) < bos. do + ar. haber, v. + bos. nast. -iti. - dojaviti, obavjestiti dòhakati (bos.-ar.-bos.) < bos. do + tur. hak < ar. haqq + bos. nast. -ati. - doći kome glave; upropastiti; učiniti kraj nečemu; ...On kako će begu dohakati; Ko će Musi dohakati živu.680 dojànisati (tur.-bos.) < izv. od dajanisati, v. - (isto što i dajanisati, v.) dojànli (tur.-bos.) < izv. od dajanli, v. - (isto što i dajanli, v.) Dojànlić, prezime (tur.-bos.) < izv. od dojanli, v. dòksan, num. (tur.)
Ibidem, 221 Ibidem, 221 679 Ibidem, 222 680 Ibidem, 222 678
~ 294 ~
dokùndisati, -išem (tur.-bos.) < tur. dokundu, perf. 3. lice sing. od dokunmak = naškoditi. - nauditi, naškoditi V. dokunisati dokùnisati, -išem (tur.-bos.) < tur. dokunmak »naškoditi«. - naškoditi, nauditi dokusúriti (bos.-ar.-bos.) < bos. do + ar. kusur, v. + bos. nast. -iti. - dokrajčiti, okončati - izmiriti, nadomiriti, isplatiti ostatak duga dòlāf -áfa, dòlāp -ápa, m (perz.) < tur. dolap < perz. dūlāb, sa značenjima kao u bosanskom jez. (u ar. također dūlāb). - nepomični ormar sa policama, pričvršćen uza zid ili uzidan u zidu; U odaji d o l a f otvorila; I po kući rafi i d o l a f i; On prilazi šarenu d o l a p u, / sa d o l a p a ključe povadijo.681 - postorojenje za navodnjavanje, kolo na rijeci dòlama, f (tur.) < dolama. Po tur. historičaru Ahmedu Rasimu dolama je janjičarski kaftan, a ime je dobila po tome što su janjičari imali običaj da pri putovanju, radi lakšeg hoda, oba skuta svojih kaftana zavrate i zadiju za pojas. Tu radnju označava tur. inf. dolamak = zavrtati (skute), od čega skraćeni inf. dolama = zavraćanje (skutova) i po tome je ovaj kaftan nazvan dolama. - vrsta muške i ženske nošnje, slična kaputu, od ljubičaste (mor), zelene ili crvene čohe, sa dugim rukavima koji su zatvoreni ili razrezani, otvoreni (sa čevkenima), tako da vise ili se straga sapnu jedan za drugi da ne smetaju i da su ruke slobodne. Obično je do koljena, ali može biti i duža. neke se dolame pressamićuju sprijeda i pojasom pašu. Dolamu su nosili janjičari, a kasnije je u nas dobila značaj svečane narodne nošnje; Na Ahmi je m o r-d o l a m a, mor-dolama do koljena; Dug-d o l a m a Vrcić bajraktara...682 dòlap - v. dolaf dȍldrma, f (tur.-bos.) < izv. od dondurma, v. - (isto što i dondurma, v.) dòlibaša, m (tur.) < izv. od tur. doli, v. dolija i baš, v. putem tur. izft. - onaj koji na gozbi sjedi u gornjem dijelu stola i upravlja zdravicama, ravnatelj sofre; Đe je svadba da si delibaša, đe je sofra da si d o l i b a š a; Tri su čaš, a tri d o l i b a š e.683 dolìđati (tur.-bos.) < tur. dolu = pun (tur. inf. dolmak = puniti) + bos. nast. -jati, pa dolijati i-đati, pa doliđati. - puniti stomak preko mjere nekim pićem: kahvom, vodom ili kakvim drugim pićem; ispijati preko mjere. V. nadoliđati (se) dòlija, tòlija, tóla, f (tur.-bos.) < tur. dolu, (doli) = 1. čaša napunjena pićem, 2. pun, napunjen; starotur. tola = pun, napunjen (u perz. dūlā je čaša ili testija za vodu ili za alkoholno piće).
681
Ibidem, 222 Ibidem, 222 683 Ibidem, 223 682
~ 295 ~
- trpeza za kojom redna čaša naokolo hoda; čaša kojom se napijaju zdravice; Jope nas ljudi vodili od d o l i j e do d o l i j e, đe je ljepše jesti i piti; Izvila se zlatna žica vrhom iz mora, / savila se delibaši oko d o l i j e; Za gotovu t o l u zasidoše, / okrenuše čašom naokolo; Na poljani t o l u zametnuše, / razložiše piće na poljani.684 V. dolibaša, doliđati, nadoliđati (se) dòlma, f (tur.) < tur. dolma = nadjev < tur. inf. dolmak = puniti, nadijevati, filovati. - nadjev; punjene paprike, paradajz itd. Punjenje se vrši samljevenim mesom pomiješanim sa pirinčem. V. dolmadžik, dolmiti, nadolmiti, jalandži-dolma, sogan-dolma. dolmàdžik, m (tur.) < tur. dolmacik (dolma-cik), deminutiv od dolma, v. - vrsta jela: obloženi kolačići od isjeckane bravlje džigerice. dòlmiti (tur.-bos.) < tur. dolmak = nadijevati, puniti + bos. nast. -iti. - nadijevati, puniti, filovati domázluk i domàzluk, m (tur.) < tur. domizlik (damiz-lik) = domaća životinja namijenjena za rasplod < tur. damiz = štala za uzgajanje stoke + tur. suf. -lik. - domaće životinje koje se uzgajaju za potrebe domaćinstva i za priplod - ispasište za stoku; Pušti hajvan u d o m a z l u k (o. g.) dȍmbak, m (tur.) < tur. don baqi = sveza od gaća, izft. od tur. don = gaće, šalvare i tur. baq = sveza. - gatnjak, učkur dòmuz, m (tur.) < domuz, donuz. - svinja, krmak; Šta zna d o m u z šta je majdonoz (bošnj. posl.)685 - u pren. znač.: tvrdoglav čovjek V. domuzluk, domuzovina domùzluk, m (tur.) < tur. domuzluk (domuz-luk), v. domuz + tur. suf. -luk (-lik). - svinjarija - ljutnja iz tvrdoglavosti, tvrdoglavost, tvrdokornost dòmuzovina, f (tur.-bos.) < izv. od domuz, v. + bos. nast. -ovina. - svinjetina, krmetina donàma, f (tur.) < donanma. - osvjetlenje i kićenje prilikom kakve svečanosti, iluminacija dȍndurma, dȍldurma, f. (tur.) < tur. dondurma = sladoled, part. od inf. dondrmak = smrznuti, slediti (tur. don = led). - sladoled V. dondurmadžija dondurmàdžija, doldurmàdžija, m (tur.-bos.) < tur. dondurmaci, v. dondurma + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - poslastičar koji pravi i prodaje sladoled dònluk, m (tur.) < tur. donluk (don-luk) < tur. don = gaće i donji dio odjeće uopšte + tur. suf. -luk (lik). - čoha ili neko drugo platno koje kao materijal služi za gaće, čakšire, šalvare itd; Više mu je pod koljenom zlata, / već d o n l u k a čohe na koljenu.686 684
Ibidem, 223 Ibidem, 223 686 Ibidem, 224 685
~ 296 ~
dòrat, hipok. dóro, m (tur.) < tur. doru at; tur. doru = zagasit, smeđ i tur. at = konj. - konj zatvoreno crvene, crvenosmeđe dlake doratast, doruša dòratast, adj. (tur.-bos.) < izv. od dorat, v. + bos. nast. -ast. - zatvoreno crvene, smeđe boje Dòrćol, m (tur.) < tur. dört yol (agzi) »raskršće«, bukv. »mjesto gdje se sastaju četiri puta«; tur. dört »četiri« + tur. yol »put« + tur. agz »usta, otvor, vrh, stjecište« itd. - naziv jednog kvarta u Beogradu dóro, m (tur.-bos.) < bos. hipok. izv. od dorat, v. - (isto što i dorat, v.) dȍrt, num (tur.) < tur. dört. - četiri, broj 4. V. dortdžihar, Dorćol dȍrtdžihār -ára (tur.-perz.) < tur. dörtçehar, dörtçar (dört-çehar, dört-çar) = četiri i četiri < tur. dört = četiri + perz. čehār, čār = četiri. - duplo četiri (izraz u igri tavle) dòruša, f (tur.-bos.) < izv. prema dorat, v. - doratasta kobila dòslučiti (perz.-tur.-bos.) < izv. od dosluk, v. + bos. nast. -čiti. - živjeti u prijateljstvu, u ljubavi; Dva je dana s njome doslučio, / a treći se s njome zavadio.687 dòsluk, dòstluk, m (perz.-tur.) < tur. dostluk, v. dost + tur. suf. -luk (-lik). - prijateljstvo; ...i narod bi sa svojim komšijama živio u boljem d o s l u k u; Al si s njima dostluk ufatio.688 dȍst -a i dôst, dôsta, m (perz.) < tur. dost < perz. dōst, dūst = prijatelj. - prijatelj; S’jeci dušmane, zovi d o s t o v e.689 V. doslučiti, dosluk dòva, f (ar.) < tur. dua < ar. duā = molitva. - molitva Allahu; Kad god iz kuće izlazim d o v u proučim (o. g.) - blagoslov; D o v u mu je učinio (o. g.) V. dovadžija, dovale, hajir-dova, bed-dova, dovu činiti, dovu učiniti. dovádžija, doádžija, m (ar.-tur.-bos.) < tu. duaci (dua-ci), v. dova + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji dovu čini, koji upućuje molitvu Allahu za sebe ili za nekog drugog; A ja ću vam biti d o v a dž i j a.690 - u bivšoj sarajevskoj cehovskoj organizaciji pojedinih zanata (esnafu) zanatlija koji čini prigodnu dovu. dovále (ar.-bos.) < kraćenjem izv. od ejdovale, v. - (isto što i ejdovale, v.) dòvu činiti (ar.-bos.) < izv. od dova, v. + bos. riječ činiti. - moliti se Allahu, dovu izgovarati, upućivati molbu Allahu; Diže ruke, Allahu d o v u č i n i: / Daj nam Allahu, vihor sa planine.691 687
Ibidem, 224 Ibidem, 224 689 Ibidem, 224 690 Ibidem, 224 688
~ 297 ~
dòvu učiniti (ar.-bos.) < izv. od dova, v. + bos. riječ učiniti. - zamoliti se Allahu za svoje dobro i sreću ili za dobro i sreću nekog drugo; blagosloviti; Kralj će tebi d o v u u č i n i t i; A vami je d o v u u č i n i o.692 dovùlbas (ar.-bos.) < bos. izvedenica od daulbaz, v. - (isto što i daulbaz, v.) dragòman, m (ar.-bos.) < ar. tärqumān = tumač. Umijesto ar. tär, u tärqumān, u bos. jez. ubačeno je dra, pa je dobijeno dragoma. - službeni tumač, prevodilac, pri stranim diplomatskim predstavništvima V. terdžuman drȁm, m (grč.-bos.) < tur. dirhem < ar. dirhäm < strgrč. drahme. Gubljenjem glasa h- iz sredine, kao i glasa -e- na kraju grč. riječi drahme, dobijen je bo. oblik dram. - mjera za težinu: 1/400 oke, tačnije: 3,207 grama; Osam d r a m a u nju sasuo praha.693 V. dramlija, dramaluk drȁmaluci -lūkā, pl. t. (grč.tur.-bos.) < Drȁma, ime grčkog grada u istočnom dijelu Egejske Makedonije + tur. suf. -luk (-lik) + bos. nast. za množ.-ci. - čarape (muške i ženske) od najljepše tanke vune. To su, do početka XX vijeka, kod nas bile najskuplje čarape. Ženske drame koje su bile na prstima crveno obojene zvale su se još i konalije ili krnalije, v. drȁmaluk, m (grč.-tur.-bos.) < tur. dirhemlik (dirhem-lik), v. dram + tur. suf. -lik. - krupna sačma, krupno zrno za metke lovačkih pušaka dràme -âmā, pl. t. (grč.tur.-bos.) < kraćenjem izv. od dramluci, v. + bos. nast. za množ. -e. - (isto što i dramluci, v.); Duša mi bijaše, kad bi se pomolila na vrata u lipskim tahta-papučama i bijelim kao snijeg d r a m a m a čarapama.694 dràmlija i drȁmalija, f (grč.-tur.-bos.) < tur. dirhemli (dirhem-li), v. dram + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - krupna sačma, krupno zrno za metke lovačkih pušaka drìngati (perz.-bos.) < bos. izvedenica od dirindžiti, v. - (isto što i dirindžiti, v.) Drvénija, f (bos.-ar-perz.) < bos. adj. drven sa suf. -ija, koji dolazi od ar.-perz. adj. suf. -ī, po uzoru na turske izvedenice sa ovim suf.: drvénī, pa onda, da se omogući deklinacija, drvénija, što znači drvena (ćuprija). - ime drvenog mosta na Miljacki u Sarajevu drzman, m (tur.) < tur. dizman, dizmen. - krupan čovje, visok i korpulentan čovjek. dubára, f (perz.) < tur. dubara < perz. du bāra = dva puta; duplo dva u igri tavle. - duplo dva (izraz u igri tavle i domina). - figur.. podvala, varka; Udario mu d u b a r u - podvalio mu nešto. dùbeš, m (perz.-tur.) < tur. dubeş (du-beş) = dva puta pet < perz. du = dva i tur. beş = pet. - duplo pet (izraz u igri tavle i domina) 691
Ibidem, 225 Ibidem, 225 693 Ibidem, 225 694 Ibidem, 225 692
~ 298 ~
dùbara, f (ar.-bos.) < tur. dübür < ar. dubur = zadnja strana, ono što je straga + bos. nast. -a. - stražnjica dùćān -ána, m (ar.) tur. dükkân (č. dukjkjan) < ar. dukkān. - trgovčka radnja; Od tvog hana do moga d u ć a n a.695 V. dućandžija dućàndžija, m (tur.-bos.) < tur. dükkânci, v. dućan + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - trgovac; Veće misle d u ć a n dž i j e mlade; D u ć a n dž i j e sve na noge skaču.696 dȕd, m (tur.) < tur. dut (u perz. tūt). - murva, Morus alba i Morus nigra (bijeli i crni dud iz fam. Moraceae. V. mordud, šamdud Dúda, žensko ime, bos. hipok. (perz.-bos.) izv. Dudija, v. Dùdija, hipok. Dúda (perz.-bos.) < tur. dudu = žena, hanuma < perz. tūtī = papagaj + bos. nast. -ja. dùduk, m (tur.) < tur. düdük. - mala jednocijevna svirala - duga sviraljka koju čobani u proljeće prave od vrbove kore dùđun, m (tur.) < tur. düqün. - svadba dugmàli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. düqmeli (düqme-li), v. dugme + tur. suf. -li. - s dugmetima, s pucama; Pa izvadi d u g m a l i dolamu, / dugmeta su od zlata šimšeta.697 dùgme, pl. dùgmeta, dùgmetā, n (perz.) < tur. düqme, sa obadva značenja kao u bosanskom jez. < perz. tukme = puce, pulka na odijelu. - puce, pulka (na odijevnom predmetu); Na košulji od zlata d u g m e t a.698 - puce, tipka za zvonce, tipka na kakvom aparatu; Pritisni na d u g m e (o. g.) V. dugmali V. dugmali dùhān -ána, m (ar.) < tur. duhan < duhān = dim, gusta para, a sada i biljka duhan. - duhan V. duhandžija, duhankesa, duhaniti duhànkesa, duhànćesa (dùhān-kȅsa, dùhan-ćȅsa) < v. kompon. pod duhan i kesa. - torbica u kojoj se duhan drži, nosi; sprema se da ide, sipa duhan u d u h a n k e s u.699 duhándžija i duhàndžija, m (ar-tur.-bos.) < tur. dunanci, v. duhan + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - pušač; Odavno je on duhandžija (o. g.) duhániti (ar.-bos.) < izv. od duhan + bos. nast. -ati. - pušiti - snabdjeti nekog duhanom 695
Ibidem, 226 Ibidem, 226 697 Ibidem, 226 698 Ibidem, 226 699 Ibidem, 226 696
~ 299 ~
duhániti se (ar.-bos.) < izv. od duhan + bos. nast. -iti- i bos. pril. -se. - snabdijevati se duhanom dùjisati se -išem (tur.-bos.) tur. duymak = osjetiti, osjećati + bos. nast. -ati- i bos. pril. -se. - dosjetiti se, prisjetiti se; Odmah se je jadu d u j i s a o, / pa on iđe u gornje odaje; No se dite jadu d u j i s a l o, / Pa joj špatlu na dolinu baci.700 dùlek, tùlek (dùmlek) m (tur.) tur. dölek = karpuzice i dinjice u bostanu. - tikva bundeva - mala, nenarasla tikva, tikvica u vrtu dùlum, m (tur.-bos.) < izv. od tur. dönüm, v. dunum. Bos. dulum dobijeno je zamjenom glasa -n- u tur. dunum, sa glasom -l- (isto što i dunum, v.) dúmān, dùmān -ána, m (tur.) < duman i tuman. - dim, magla; prašina; Zbi se d u m a n niz polje Orlovo... Pa mu brzo vatru prihvatila, / stadoše mu biti d u m a n o v i, / a za njime mavi plamenovi.701 - fig.; briga, zamagljenost misli, kao polusan; U veliku je d u m a nu; Dok ja bijah u zemanu, / al’ ti prođoh u d u m a n u.702 dumèdžija - v. dumendžija dùmen, m (tur.) < tur. dümen. - kormilo, krma; Kada Ibro do d u m e n a sađe.703 V. dumendžija, dumeniti, dumenisati Dumèndžīć, prezime (tur.-bos.) < izv. od dumèndžija, v. dumèndžija (dumèdžija) m (tur.-bos.) < tur. dumenci, v. dumen + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. dùmeniti -īm (tur.-bos.) < izv. od dumen, v. + bos. nast. -iti. - kormilariti; Pa d u m e n i š na debelom moru, / ti upravljaš na moru đemiju.704 dumènisati -išem (tur.-bos.) < zv. od dumen, v. + bos. nast. -isati. - (isto što i dumeniti, v.) dùndar, m (perz.) < tur. dümdar < perz. dumdār (dum-dār) = zaštitnica posljednjih odreda vojske; perz. dum = rep + perz. dār prez. osn. od inf. dāšten = imati, držati. - gomila živih bića (ljudi, marve itd.); U d u n d a r e Vlahe savijati; Dostiže mu jedan dundar konja.705 dùnđer, m (perz.) < tur.dülger < perz. durger, durūger, skr. od durūdger (durūdger) < perz. durūd = drvena građa + perz. suf. -ger. - stolar koji je istovremeno i graditelj (drvodelja, tesar i zidar ujedno); Dok klesari rade o kamenu, a dogramadžije o drvetu, d u n đ e r je sposoban za sve; on je kadar da napravi malu bosansku kuću od temelja do šljemena.706 V. dunđerisati, dunđerluk dùnđerin, m (perz.-bos.) < izv. od dunđer, v. + bos. nast. -in. 700
Ibidem, 226 Ibidem, 226 702 Ibidem, 227 703 Ibidem, 227 704 Ibidem, 227 705 Ibidem, 227 706 Ibidem, 227 701
~ 300 ~
- (isto što i dunđer, v.) dunđèrisati -išem (perz.-bos.) < izv. od dunđer, v. + bos. nast. -isati. - baviti se dunđerskim zanatom, graditi dunđèrluk, m (perz.-tur.) < tur. dülgerlik (dülger-lik), v. dunđer + tur. suf. -lik. - dunđerski zanat dùn’jā (dùnja) indecl. m (ar.) < tur. dünya < ar. dunyā (äl-dunyā, äddunyā) = ovaj svijet, osn. znač. najniži (svijet); ar. dunyā je elativ f., a äd-dunyā je u značenju superlativa f. od adj. däniyy = blizak, nizak. - svijet, ovaj svijet ovosvjetska prolazna dobra; Nemoj d u nj a milovat (bošnj. posl.)707 V. dun’nalučina, dun’jaluk, dun’ja-mal, terći-dun’ja. dun’jálučina, dunjálučina (ar.-bos.) < augm. od dun’jaluk, v. + bos. augment. suf. - čina. - ogromni dunjaluk, ogromni svijet dun’jáluk, dunjáluk, m (ar.-tur.) < tur. dünyalik (dünya-lik) v. dun’ja + tur. suf.-lik. - ovaj svijet; ljudstvo na zemaljskoj kugli; Niko na d u nj a l u k u ne pamti ovakve zime.708 - materijalna bogatstva, imetak; ovosvjetska dobra. dùn’jā-mâl, dùnjā-mâl, m (ar.) < tur. dünya-mal < ar. dunyā, v. dun’ja i ar. māl, v. mal. - sva bogatstva ovog svijeta - silna bogatstva, silni imetak dùnum, dùlum, m (tur.) < tur. dönüm. - mjera za površinu zemljišta: 1.000 m² (10 ari) dùnja, dunjálučina, dunjáluk (ar.-bos.) < izv. od dun’ja, dun’jalučina, dun’jaluk, v. - (isto što i dun’ja, dun’jalučina, dun’jaluk, v.) dȕr! dùra! interj. (tur.) < tur. dur, dura, imp. od durmak = stajati, mirovati, čekati, trpiti. -stani! stoj! čekaj!; D u r, dorate, pust mi ostanuo! / Il’ sa mojom il’ sa tvojom glavom; Nit mi ko d u r, ni bre!; D u r a, doro roditelja moga, / s tebe ću ja izgubiti glavu.709 V. duradžak, durak, Durak, Duran, durašan, durati, dur-bak, dur bakalum, durmadan, Durmiš, durun, durun orda, izdurati, nadurati, naduravati se. duràdžak -aka, m tur.) < tur. duracak = stanka, mjesto gdje se stoji (part. tur. od inf. durmak = stajati. - stanka, mjesto gdje se stoji, gdje treba zastati - oznake u tespihu koje dijele zrna na tri jednake grupe (svaka grupa ima po 33 zrna) i koje označaju mjesto gdje treba zastati u učenju. - drveni stalak u koji se dijete stavlja da može stajati; Od tri mjeseca dijete se meće u duradžak, i tu se odupire nogama te i sjedi i stoji, a poslije u dubak.710
707
Ibidem, 227 Ibidem, 227 709 Ibidem, 228 710 Ibidem, 228 708
~ 301 ~
dùrak, m (tur.) < tur. durak = stajalište, stanica, mjesto na kome se stoji, fig. stalan, čvrst. - stajalište, mjesto, mjesto na kome se stoji Dùrāk i Dùrak (tur.) < tur. Durak, lično ime < tur. durak sa pren. znač. stalan, čvrst < tur. inf. durmak = stajati, v. durak. - Stalni, Čvrsti Duràković i Duráković, prezime (tur.-bos.) < izv. od Durak, v. + bos. nast. -ić. Dùran, hipok Dúro, muško ime (tur.) < tur. Duran, lično ime < tur. inf. durmak = stajati, mirovati, trpjeti. - Stalni, Čvrsti Dùran, prezime (tur.) < izv. od mušk. imena Duran, v. Dùranović, prezime (tur.-bos) < izv. od mušk. imena Duran, v. + bos. nast. -ić. dùrašan (duratan, durećan) adj. (tur.-bos.) < izv. od durati, v. + bos. nast. -šan. - izdržljiv, trajan, postojan dùràtan, adj. (tur.-bos.) < izv. od durati, v. + bos. nast. -an. - (isto što i durašan, v.) dùrati (tur.-bos.) < tur. durmak = stajati, mirovati, trpjeti, posnositi, čekati - trpjeti, podnositi; trajati; Jadan paša d u r a t i ne može.711 dȕr-bȁk! interj. (tur.) < tur. dur, imp. od durmak = stajati i tur. bak, imp. od bakmak = gledati, pogledati. dȕr bakàlum! interj. (tur.) < v. kompon. pod dur i bakalum. - stani da vidimo! čekaj da vidimo! dùrbīn -ína, m (perz.) < tur. dürbün < perz. dūrbīn (dūr-bīn) bukv. dalekovid, slož. od perz. dūr = daleko i perz. bīn, prez. osn. od inf. dīden = vidjeti, gledati. V. durbiniti, nadurbiniti durbíniti (perz.-bos.) < izv. od durbin, v. - gledati kroz durbin, kroz dvogled; D u r b i n i l a Bedremane majka, / Nadurbini u mrke kočije.712 dùrećan, adj. (tur.-bos.) < izv. od durati, v. + bos. nast. -an. - (isto što i durašan, v.) durèćli, indecl. adj. (tur.-bos.) < izv. od durećan, v. durati + tur. suf. -li. - izdržljiv, trajan, postojan dùrmadan, adv. (tur.) < tur. durmadan < tur. inf. durmak = stajati, trajati. - neprekidno, neprestano, bez zastoja Dùrmiš, hipok. Dùrmo (tur.) < Durmiş, lično ime < tur. durmiş (durmuş) = koji je stajao, trpio, durao (part. perf. od inf. durmak = stajati, trpjeti itd. - Postojan Dùrmo, muško ime, bos. hipok. (tur.-bos.) < kraćenjem izv. od Durmiš, v. Dúro, muško ime, bos. hipok. (tur.-bos.) < izv. od Duran, v. dùrun! dùrum! interj. (tur.) < tur. durun! imp. 2. lice pl. od inf. durmak = stajati, mirovati itd. - stojte! zastanite! čekajte! V. durun orda
711
Ibidem, 228 Ibidem, 229
712
~ 302 ~
dùrun òrda! dùrum òrda! interj. (tur.) < tur. durun orda! < tur. durun! imp. 2. lice pl. od durmak = stajati i tur. orda = ondje. - stojte vi tamo! stojte onamo!; Car dželatim’ d u r u m o r d a viknu.713 dùse, n (perz.) < tur. düse = dvaput po tri < perz. du-se = dva-tri; perz. du = dva i perz. se = tri. - duplo tri (izraz u igri tavle) dùstaban, dûstaban, dùztaban, m (tur.) < tur. düztaban (düz-taban), v. komp. pod duz i taban. - onaj koji je ravnih stopala, pes volgus dustabànlija, m (tur.-bos.) < izv. od dùstaban, v. + bos. nast. + -ja. - (isto što i dustaban, v.) dùstūr -úra, m (ar.) < tur. düstur < perz. dustūr (u ar. dustūr, takođe < perz.) - zbornik zakona i naredaba koji je izdavan u Osmanskoj Carevini dùšek, m (tur.) < tur. döşek. - vunena postelja (madrac) koja se, u vrijeme dok još kreveti nisu unišli u upotrebu, sterala na pod i na njoj se spavalo; Delije mi prostriješe d u š e k e.714 V. dušek-hasta, dušekluk dùšek-hàsta, f (tur.-perz.) < tur. döşek hasta, v. kompon. pod dušek i hasta. - bolesnik koji je privezan za postelju, veliki bolesnik. dušèkluk, m (tur.) < tur. döşeklik (döşek-lik), v. dušek + tur. suf. -lik. - vrsta ormara u kome se drže dušeci i jorgani kad nisu u upotrebi. Odignut je od poda i pričvršćen uza zid. - platno od koga se prave dušeci dušèma, f (tur.) < döşeme. - kućna prostirka dušème, n (tur.) < döşeme. - svilom protkan bijeli bezni čaršaf, veličine 1X2 m, kojim se žena zaogrće preko feredže dùšeš, m (perz.) < tur. düşeş < perz. du-šeš = dva-šest; perz. du = dva i perz. šeš = šest. - duplo šest (izraz u igri tavle). dùšmān, dȕšman, m (perz.) < tur. düşman < perz. dušmen. - neprijatelj, protivnik V. dušmanluk, din-dušman dȕšmanin, m (perz.-bos.) < izv. od dušman, v. + bos. nast. -in. - (isto što i dušman, v.); D u š m a n i n si, za Allaha ne znadeš; Ko je sebi d u š m a n i n, kako će drugom biti prijatelj? (posl.)715 dušmánluk i dušmànluk, m (perz.-tur.) < tur. düşmanlik, v. dušman + tur. suf. -lik. - neprijateljstvo dùvak -a i dùvāk -áka, m (tur.) < tur. duvak. - veo nevjeste, tanka koprena kojom se mlada prekriva preko glave i lica; mlada pod duvakom; Nije s glave ni d u v a k skinula.716 713
Ibidem, 229 Ibidem, 229 715 Ibidem, 230 716 Ibidem, 230 714
~ 303 ~
dùvān, duvándžija, duvànkesa itd. (neispravno) - v. duhan, dudhandžija, itd. dȕvār -a, m (perz.) < tur duvar < perz. dīwār. - zid; Iz d u v a r a pendžer izvadila.717 V. duvardžija duvàrdžija i duvárdžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. duvarci (duvar-ci), v. duvar + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. dùvel, m (ar.) < tur. düvel = carstva, države < ar. duwäl, pl. od däwlä, v. devlet. - car, kralj; carstvo, kraljevstvo, država; Hoće l’ mi se narugat duveli.718 dȕz, adj. (tur.) < tur. düz. - ravan, uravnjen V. dustaban, dibiduz dùzen, m (tur.) tu. düzen, sa značenjem kao u bosanskom jez. - ono čime se žena dotjeruje i uljepšava: kozmetička sredstva, nakit i ukrasi; Na se meće četiri duzena: / jedan d u z e n bakam i bjelilo, / drugi d u z e n surme i obrve, / treći d u z e n biser i dukate, / a četvrti dibu i kadifu.719 - ugađanje muzičkog instrumenta (štimovanje) V. duzeniti, duzenli, uduzeniti, naduzeniti se dùzeniti (tur.-bos.) < izv. od duzen, v. + bos. nast. -iti. - dotjerivati, dogoniti, uljepšavati duzènli, indecl. adj. (tur.) < tur. düzenli, v. duzen + tur. suf. -li. - dotjeran, uređen, nagizdan; I onijeh đuzel djevojaka, / i d u z e n l i lijepih momaka.720 dùzina, f (tal.) < tur. düzine < tal. dozzina. - svežanj, snop, paket koji sadrži 12 komada nekih predmeta (npr. kašika i sl.). dùztaban - v. dustaban džȁba, f ( (tur.) < tur. caba = ono što je besplatno, poklon. - ono što je besplatno dato, poklon; A dž a b a mu sve moje oružje.721 - besplatna kahva koja se pije u restoranu kao čašćenje za kakvo veselje (npr. kad se nekome rodi dijete, ili se oženi, pa daje džabu za sve prisutne u restoranu). - u značenju: na stranu, ostavi u frazi džaba ti što pije nego se i kocka. V. džabaisati, džabaluk, džabe džabàisati -išem (tur.-bos.) < izv. od džaba, v. + bos. nast. -isati. - pokloniti džabàlisati -išem (tur.-bos.) < izv. od džaba, v. + bos. nast. -lisati. - dobijati nešto besplatno, dobijati džabe džabàliše (tur.-bos.) < izv. od džaba, v. + bos. nast. -iše. - fig. ništa ne radi, dobija nešto besplatno, džabe džabàluk, m (tur.) < cabalik, v. džaba + tur. suf. -lik. - ono što se dobije besplatno, ne ulažući ni novac ni trud džȁbe, džȁba, adv. (tur.) < caba.
717
Ibidem, 230 Ibidem, 230 719 Ibidem, 230 720 Ibidem, 230 721 Ibidem, 231 718
~ 304 ~
- besplatno, badava; zalud; Dž a b e (dž a b a) mu je da sena glavu posadi, neće uspjeti (o. g.); ...kad ga bije, sve mu krvca lije, / al za dž a b a, pobjeći ne može.722 džabica, f (tur.-bos.) < izv. od džaba, v. + bos. nast. -ica. - (isto što i džaba) Džábīć, prezime (ar.-bos.) < izv. od džábija, v. + bos. nast. -ić. džábija, m (ar.-bos.) < tur. cabi < ar. qābī + bos. nast. -ja. - ubirač vakufskih prihoda (kirija i dr.); za osmanske uprave ubirač državnih prihoda. džáda, f (ar.) < cadde < ar. qāddä. - cesta, drum, put; I kojom li dž a d o m putovati.723 džádija i džàdija, f (perz.-bos.) tur. cadi < perz. qādū + bos. nast. -ja. -vještica, baba-vračara; naopaka starica Džáfer, hipok. Džáfo, muško ime (ar.) < tur. Cafer < Gāfär, lično ime; osn. znač.: mala rijeka - Riječica, Potok Džáfo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. izv. od Džafer, v. Džáhid, muško ime (ar.) < tur. Cahid, lično ime < ar. qāhid = trudbenik - Trudbenik džáhil, m (ar.) < tur. cahil < ar. qāhil. - neznalica; nepismen čovjek; Ti ne gledaj na dž a h i l e šta rade.724; Efzalnije je kad alim spava nego kad dž a h i l dovu čini (bošnj. posl.) V. džahilijet, džahiluk džahilijet, m (ar.) < tur. cahiliyet < ar. qāhiliyyä - neznanje, neprosvjećenost džahìluk, m (ar.-tur.) < tur. cahilik (cahil-lik), v. džahil + tur. suf. -lik. - neznanje, neprosvijećenost džáiz (pogr. đaiz), adv. (ar.) < tur. caiz < ar. qāiz = dozvoljen. - dozvoljeno, dopušteno, slobodno; vjerom dozvoljeno, vjerom dopušteno; Nije dž a i z, moj zete i bane, / da ovako preliepo dielo, / crnom krvcom bude poštrapano.725 džâli, džâlā, pl. t. (tur.) < staro-tur. çal = starac, starina; sijeda brada. - ugledni starac; ...dok rekoše dž a l i i ridžali.726 džam, m (perz.) < tur. cam < perz. qām. - prozorsko staklo; Često pogleda na dž a m pendžera.727 V. džamdžija, džamli, džamličak, džamlija, džamluk. džamàdan, džemàdan, m (perz.) < tur. camadan < perz. qāmedān (gāme-dān), slož. od perz. qāme = odijelo + perz. suf. -dān. - vrsta muškog zatvorenog prsluka koji se oblači na anteriju ili košulju; preklapa se na grudima; pravi se od čohe ili kadife, a ukrašen je gajtanima, srmom i dr.; Pa obuče dž a m a d a n a zlatna.728 722
Ibidem, 231 Ibidem, 231 724 Ibidem, 231 725 Ibidem, 232 726 Ibidem, 232 727 Ibidem, 232 723
~ 305 ~
džamájlija, m (perz.-tur.-bos.) < izv. od džamli + bos. dodatak -aj- u sredini riječi i bos. nast. -ja. - (isto što i džamlija, v.) džamàli, indecl. adj. (perz.-tur.-bos.) < izv. od džamli, v. + bos. glas -a- u sredini riječi. - (isto što i džamli, v.) džamàli pendžer (perz.-tur.-bos.) < izv. od džàmli-pèndžer, v. - (isto što i džamli-pendžer, v.) džàmbās -ása, džàmbāz -áza, m (perz.) < tur. cambaz < perz. gānbāz (gān-bāz) »preprodavalac konja« osn. zn.: »onaj koji se igra s dušom, koji se izlaže opasnosti«, slož. od perz. gān »duša« i perz. bāz, perz. osn. od inf. bāhten »igrati«. - preprodavalac konja; dobar poznavalac konja, vještak za konje - fig. prepredenjak, varalica V. džambasluk džambásluk, m (perz.-tur.) < tur. cambazlik (cambaz-lik),v. džambas + tur. suf. -lik. - džambasko zanimanje Džàmdić, prezime (perz.-tur.-bos.) < izv. od džàmdžija, v. + bos. nast. -ić. džàmdžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. camci (cam-ci), v. džam, + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - staklar, staklorezac džámija, f (ar.-bos.) < tur. cami < ar. qāmi = Bogomolja, bukv. onaj koji skuplja, okuplja (svijet), + bos. nast. -ja. Od istog izvora je džèmāt, v. - muslimanska Bogomolja sa jednom ili više munara (Bogomolja koja nema munara zove se mesdžid, v.) džàmli (džamàli) indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. camli, v. džam + tur. suf. -li. - staklen, od stakla; ustakljen; Otvori mi dž a m l i pendžer (sevdal.) džamlíčak -čka, m (perz.-tur.-bos.) < izv. od džamli, v. + bos. demin. nast. -čak. - prozorčić; Pred njim draga dž a m l i č a k mu otvori.729 džàmlija (džamájlija) m (perz-tur.-bos.) < izv. od džamli, v. + bos. nast. -ja. - onaj koji je od stakla, koji je staklen; ...na čakšire kovče dž a m a j l i j e.730 - ustakljeni fenjer džàmli fenjer (per.-tur.-grč.) < izv. od džamli, v. + fenjer, v. - fenjer uokviren u staklo; Džamli f e nj e r zapalio (nar. pj.)731 džàmli-pèndžer (džamàli pendžer) (perz.-tur.) < izv. od džamli, v. + pendžer, v. - stakleni prozor; Pa se hvati do dž a m l i-p e n dž e r a.732 džàmli-tȁhta (perz.-tur.) < izv. od džamli, v. i tahta, v. - stakleno prozorsko okno; Kako huknu, dž a m l i-t a h t a puknu.733 džàmluk, m (perz.-tur.) < tur. camlik (cam-lik), v. džam + tur. suf. -lik. - stakleni ormar, vtrina; stakleni izlog, prostorija u staklu džamòglan (ar.-tur.--bos.) < izv. od adžami-oglan, v. 728
Ibidem, 232 Ibidem, 232 730 Ibidem, 232 731 Ibidem, 279 732 Ibidem, 232 733 Ibidem, 232 729
~ 306 ~
- (isto što i adžami-oglan, v.) džân, džána (džȁn -a) m i džána (džȁna) f (perz.) < tur. can < perz. qān. - duša; E, eto, ti si mi ukres’o u dž â n takav starmali...734 Džána, žen. ime (per.-bos.) izv. od mušk. imena Džan, v. džan. džanábet - v. dženabet džànjak - v. dženjak Džànan, muško ime, hipok. Džáno (perz.) < tur. Canan, lično ime < perz. qānān = ljubljeni, voljeni; perz. qān = duša + perz. suf. -ān. - Ljubljeni, Voljeni džȁnarika, f (perz.-tur.-bos.) < tur. can eriqi, bukv. šljiva duše, šljiv akao duša, izft. < perz. qān = duša i tur. erik = šljiva. Spajanjem ove dvije tur. riječi (can eriqi) i gubljenjem glasova -e- i -i- u erigi, a dodavanjem glasa -a- dobijen je bos. oblik ove riječi. - šljiva ranka, plod joj crvenkast i okrugao; Prunus mirobalana, Prunus cerasifera. džàndār-baklàva, f (grč.-ar.) < tur. cendere baklavasi, dolje opisana vrsta baklave; tur. izft. od tur. cendere = presa; debela oklagija kojom se jufke razvijaju < ar. gändärä < grč. kylindras i tur. baklava, v. baklava. - vrsta baklave: zakuha se tijesto i jufke se rasuču kao kod obične baklave, a onda se po nekoliko jufki zajedno zavije oko oklagije ili štapića, tako da se naprave cijevi od tijesta. Kad se to malo prisuši, izreže se na komade dugačke oko 10 cm, ispeku se komadi i onda zaliju ključalim šerbetom. Prije serviranja pune se komadi kajmakom i zgnječenim bademom. Po izgledu je slična poslastičarskoj šam-rolni. džanèćija, f (perz.) < tur. caneki (č. džanekji), dolje opisana vrsta halve < perz. gān, qāne (odnosno qāneg) = duša, život + ar.-perz. suf. -ī (yyi): perz. qāneqī, u tur. caneki, bukv. duševno, u smislu: (slatko jelo) za dušu (sr. bos. kao duša). - vrsta domaće (kućne) halve: rastopi se šećer i doda se ista mjera nišeste, pa se to umuti, a zatim s eta smjesa salije u rastopljeno maslo i miješa na vatri (na šporetu) tako dugo dok se ne isprži da porumeni. Masla se stavlja mnogo više nego u rešediju, pa kad bude ispržena, višak masla se odlije. Usljed toga što se u džanećiju stavlja više masla, ona je rjeđa i kompaktnija, dok se rešedija, kad je ispržena, mrvi. džànfez, m (perz.) < tur. canfes < perz. qānfezā (qān-fezā), bukv. koji srce razveseljava. - vrsta svilene tkanine koja se prelijeva (obično u dvije boje); U kafezu medom odhranjena, / i dž a n f e z o m zlatnim nagizdana; ...moja draga, ona sama u crvenu dž a n f e z u.735 džanfèzli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. canfezli, v. džanfez + tur. suf. -li. - od džanfeza (skrojeno); Zbog Alije da ga Allah ubije, / podero mi dž a n f e z l i dimije!736 Džáno, muško ime, bos. hipok. (perz.-bos.) < izv. od Džanan, v. džânsevdija, f (perz.-tur.-bos.) < izv. od sevdidžan-baklava, v. + bos. nast. -ja. - ( isto što i sevdidžan-baklava, v.) džân-tèslīm! interj. (perz.-ar.)
Ibidem, 233 Ibidem, 233 736 Ibidem, 234 735
~ 307 ~
- umrije! (Allahu) dušu predade!; To izreče, džan teslim učini.737 džánum i džȁnum, uzrječica (perz.-tur.) < canim (can-im) = moja duša < perz. qān = duša i tur. prisv. zamjen. 1. lice sing. -im. - dušo si mi draga, dušo moja Džávid, muš. ime (ar.) < tur. Cavid, lično ime < ar. qāwid = darežljiv -Darežljivi džȅba - v. džebe džebàna - v. džebhana džȅbe, n i džȅba, f (ar.) < tur. cebe < perz. qebe = bojni oklop od metalnih pločica < ar. qubbä. - bojni oklop napravljen od okruglih metalnih pločica - poprsje od metalnih pločica kao ostatak nekadanjih oklopa; toke, metalne pločice prišivene na đečermi; Brci Ali po puškama pali, / svitli mu se dž e b e kroz brkove.738 džȅbe, džêbā, pl. t. (ar.) < v. džebe -eta. - toke, metalne pločice poredane i prišivene sprijeda na đečermi; Na ječermi dž e b e pozlaćene; B’jele mu se dž e b e kroz brkove.739 džèbedžije, pl (ar.-tur.-bos.) < tur. cebeci, v. džebe = bojni oklop + tur. suf. -ci + bos. nast. -je. - poseban rod vojske u osmanskoj vojnoj organizaciji. U mirno doba brinuli su se o oružju i ratnim potrebama, te čuvali municiju u gradovima, a u ratno doba pribavljali su janjičarima potrebnu ratnu spremu i opskrbljivali ih municijom. Ukinuti su u isto vrijeme kad i janjičari. džèbelija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. cebeli, v. džebe = bojni oklop + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - oklopnik; naoružani neregularni vojnik - konjanik kojeg je sobom vodio u rat spahija i zaim - zamjenik, zamjenik na mejdanu; Veće traži teška dž e b e l i j u, / neka za te na mejdan iziđe; Oh Vrsiću, begov bajraktare, / šta ćeš iskat meni na Zečevu, / da mi sinu bidneš džebelija?740 džebhàna, džebàna, f (ar.-perz.) < tur. cebhane, cepane = 1. mjesto gdje se čuva municija i oružje 2. municija i oružana sprema < prez. qebhāne (qebe-hāne) = mjesto gdje se čuvaju oklopi i druga ratna oprema, v. kompon. pod džebe = bojni oklop i hane. - municija, oružna sprema; Ut topove kuvet i dž e b h a n u.741 džȅbra - v. đebra Džebráil, Džìbrīl -íla, m (jev.) < tur. Cebrail < ar. Gäbrāīl, Gibrīl < jevr. - melek preko kojeg je Muhamedu a. s. došla Allahova objava džȅbre - v. đebra džȅbren-kȁhren, adv. (ar.) < cebren-kahren < ar. qäbrän = silom i ar. qahrän = silom, nasiljem 737
Ibidem, 234 Ibidem, 234 739 Ibidem, 234 740 Ibidem, 234 741 Ibidem, 235 738
~ 308 ~
- zorom i nasiljem, silom i nasiljem, na silu džèdvel, m (ar.) < cedvel < ar. qädwäl. - tabela; formular s izvučenim vodoravnim i uspravnim linijama džéfa (pogr. đéfa) < tur. cefa < ar. qäfā = mučenje, uznemiravanje, napadanje - svađa, prepiranje, galama; Kolišna je maluhna, a kolika s e dž e f a zaturila čerez nje.742 džefèrdār -ára, džefèrdān -ána (dževhèrdār -ára, džehvèrdār, džehvèdār, džehvèdān) m (perz.) < tur. cevherdar, osn. znač. = ono što je dragim kamenjem ukrašeno < perz. gewherdār (gewher-dar) slož. od perz. gewher (u ar. qäwhär) = dragi kamen, dragulj i perz. dār, prez. osn. od inf. dāšten = imati, držati. - vrsta puške koja je ukrašena sedefom i dragim kamenjem (po čemu je i ime dobila); Prihvatiše bistre de ž e f e r d a r e; Kad pucaju mali dž e h v e d a r i; Izvadio male dž e h v e d a n e.743 džehálet, m (ar.) < tur. cehalet < ar. qähāl - neznanje, neprosvijećenost džehènem, m (jevr.) < tur. cehennem < ar. qähännäm < jevr. - pakao; Kraj dženeta žuta tunja rasla, / na dž e h e n e m grane naslonila; Kuda hodža bije, džehenemska vatra ne pali (bošnj. posl.)744 džehenèmlija, m (jevr.-tur.-bos.) < tur. cehenemli, v. džehenem + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - onaj koji će u pakao, koji je zaslužio pakao džehènemtaš, m < tur. cehennem taşi, bukv. = džehenemski kamen, tur. izft. v. kompon. pod džehenem i taš. - pakleni kamen, srebreni nitrat, lapis infernalis. džȅher, m i džȅhra, f (tur.) < cehre, istog značenja kao u bos. jez. - kazaska halatka: sprava za namotavanje svile i dr. džȅhrile, adv. (ar.-tur.) < tur. cehrile (cehr-ile) < ar. qähr = govoriti glasno, objaviti glasno + tur. postpoz. -ile = sa. - glasno Džéhva, žen. ime, bos. hipok. (perz.-bos.) < izv. od Dževahira, v. dževhèrdār -ára, džehvèrdār, džehvèdār, džehvèdān, m (perz.-bos.) < izv. od džeferdar, v. - (isto što i džeferdar, v.) Džèlāl, mušk. ime, bos. skr. (ar.-bos.) < izv. od Dželaludin, v. Dželálija (ar.-bos.) < tur. Celâlî, lično ime < ar. qälāl (v. Dželaludin) + ar-perz. suf. -ī + bos. nast. -ja. - Veličanstveni, Veliki, Moćni Dželalùdin -ína, Dželalùddīn -ína (skr. Džèlāl -ála, hipok. Džélko), muš. ime (ar.) < tur. Celâlüddin < ar. Gälāl-u-ddīn, lično ime, ar. izft. od ar. qälāl = veličanstvo, uzvišenost; veličina, moć i ar. äddīn = vjera islam. - Veličanstvo, Uzvišenost vjere islama džèlat -áta, m (ar.) < tur. cellât, cellâd < ar. qällād.
742
Ibidem, 235 Ibidem, 235 744 Ibidem, 235 743
~ 309 ~
- krvnik; čovjek koji izvršava smrtne presude nad osuđenicima; Za njim idu četiri dž e l a t a.745 - fig. bezdušan i nemilosrdan čovjek dželèbdžija - v. dželepčija džèlep (pogr. đèlep, đèljep) m (ar.) < tur. celep < ar. qäläb. - stado, krdo stoke; Otjera mu na dž e l e p e ovce, / i otjera na dž e l e p’ goveda; Da kupuje đ e l e p s k e volove; Sve sa Baća na surek ovnove, / Az đ e lj e p a srijemski volovi.746 dželèpčija, dželèbdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. celepçi (celep-çi), v. dželep + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - trgovac stokom; I sakupi mlade dž e l e p č i j e, / da ovnove kupe i volove747 - stočar; onaj koji drži odgaja stada ovaca džȅle šânuhū! džȅlle šânuhū! interj. (ar.) < ar. qällä šānuhū = neka je slavno njegovo uzvišeno biće - riječi kojima se propraća izgovor ili spominjanje božjeg imena: Allah dželle šanuhu! Allah džellešanuhu!; Ne pamti se da je ikad Allah dž e l l e š a n u h u ovako rano poslao zimu kao ove godine.748 Džèlil -íla, muš. ime, hipok Džélko (ar.) < tur. Celîl, lično ime < ar. qälīl = poštovan, slavan, velik. - Poštovani, Slavni Džélko, muš. ime, bos. hipokor. (ar.-bos.) izv. od Dželaludin, v. i Dželil, v. džemàdan - v. džamadan Džèmail, muš. ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Džemal, v. Džèmāl, muš. ime, bos. skr. (ar.-bos.) < izv. od Džemaludin, v. Džemalùdīn -ína, Džemalùddin -ína, skr. Džèmāl -ála, hipok. Džémo, Džémko, Džèman, Džȅmica (ar.) < tur. Cemâlüddin < ar. Gämāl-u-ddīn, lično ime, ar. izft. od ar. qämal = ljepota i ar. äddīn = vjera islam. - Ljepota vjere islama Džèmān, muš. ime (ar.-bos.) < bos. skr. od Džemaludin, v. džèmāt -áta, m (ar.) < tur. cemaat < ar. qämā’a. - skupina, društvo, zajednica - skup judi koji zajednički klanjaju - muslimanska vjerska opština; područje jdne džamije ili jednog imama ili jednom muhtara; opština uopšte. džèmātbaša, džèmādbaša, m (ar.-tur.) < tur. cemaatbaşi (cemaat-başi) tur. izft., v. kompon. pod džemat i baš. - starješina jednog džemata, seoski starješina džèmātīle, adv. (ar.-tur.) < tur. cemaatile (cemaat-ile) v. džemat + tur. postpoz. -ile = sa. - skupno, zajedno, u društvu; džematile klanjati = skupno klanjati pod vođstvom imama; Pa na vakat akšam saklanjaše, / dž e m a t i l e u ahar-odaju.749 745
Ibidem, 236 Ibidem, 236 747 Ibidem, 236 748 Ibidem, 236 749 Ibidem, 237 746
~ 310 ~
džemátlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. cematli (cemat-li), v. džemat + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - član jednog džemata kao vjerske opštine - onaj koji klanja skupno u džematu džèmatski ìmām - imam koji vrši vjerske funkcijeu jednom džematu (vjerskoj opštini). On je ujedno i matičar za svoj džemat. džèmātski mèdžlis - odbor koji biraju muslimani jednog džemata na džematskom zboru. To je najniži organ islamske vjerske zajednice. Džȅmica, muš. ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Džemaludin, v. džemìjet, m (ar.) < tur. cemiyet < qämiyyä < ar. qäm = skupina, skup + ar. adj. suf. f. -iyyä. - društvo, udruženje, organizacija Džèmīl, muš. ime, hipo. Džémo, Džémko (ar.) < tur. Cemil, lično ime < ar. qämīl = lijep. - Ljepotan Džemíla, žen. ime, hipok. Džémka (ar.) < tur. Cemile, lično ime < ar. qämīlä »lijepa, ljepotica«. - Ljepotica Džémka, žen. ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Džemila, v. Džémko, muš. ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Džemaludin, v. i Džemil, v. Džémo, muš. ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Džemaludin, v. i Džemil, v. džèmre (đèmre) -eta, pl. džèmreta -etā, n (ar.) < tur. cemre < ar. qämrä »ugljen od žerave, iz raspaljene vatre«. - zračna struja koja dovodi do postepenog popuštanja studeni u rano proljeće. Za džemre se kaže da pada ili puca, vulgarno shvaćeno kao da pada iz neba. Po istočnjačkim kalendarima, i po bošnjačkim takvimima u nas prvo džemre pada u havu (u zrak) 19. februara, drugo u vodu 26. februara i treće u zemlju 5. marta; Tri su već pukla i to u havu, u vodu i u zemlju i ovo su Allahova đ e m r e t a...750 dženábet, m (ar.) < tur. cenabet < ar. qänābä »stanje čovjeka (muslimana ili muslimanke), s obzirom na tjelesnu nečistoću, koje traje od polnog akta, ejakulacije ili polucije do kupanja. Za to vrijeme smatra se dotično lice nečistim, poganim, dženabetom«. - poganac, nevaljalac, spadalo; ...jer ja imam dž e n a b e ta druga; / kada ore, da ne može gore, / kada sije, birden kiša lije; Ugursuze jedan ugursuski i dž e n a b e t e!751 Dženâbi-Hȁk, m (ar.) < tur. Cenab-i Hak, perz. izft. od ar. qänāb »strana« i ar. haqq »istina«, »pravo«; Allah. - Allah džènak - v. dženjak dženáza (džennáza) f (ar.) tur. cenaze < ar. qänāzä - sahrana; U to doba Fatina dž e n a z a.752 - učenje (molenje Allahu) pred sahranu (skraćeno od dženaze namaz, v.); Bajraktaru mezar iskopaše, / iskopaše, klanjaše dž e n a z u.753 750
Ibidem, 237 Ibidem, 237 752 Ibidem, 238 751
~ 311 ~
- mejt (mrtvac) dženáze-nàmāz, m (ar.-perz.) < tur. cenaze namazi, izft., v. kompon. pod dženaza i namaz. - klanjanje za mrtvog pred sahranu džendžèfil - v. zendžefil džènet, m (ar.) < tur. cennet < ar. qännä »raj«, osn. znač. »bašča«. - raj; Ti b’ dž e n e t u otvorio vrata; Kraj dž e n e t a žuta tunja rasla, / na džehenem grane naslonila.754 dženètlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. cenetli, v. dženet. + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - onaj koji će u dženet, koji je zaslužio dženet džȅnjak -njka, m (perz.) < tur. cenk < perz. qenk - bitka, okršaj, borba; ...i brzo će dženjak zametnuti; Još se veći dž e n j a k učinio755 džènjkovānje, džènkovānje, n (perz.-bos.) < izv. od dženjak, v.+ bos. nast. ovanje. - bijenje boja, vođenje borbe; Nema sada nigdje vojevanja, / nit se igdje čuje dženkovanje.756 džȅp, m (ar.) < tur. cep < ar. qäyb. - džep, špag; On otišće ruku u dž e p o v e.757 džepárac -rca i džȅp-paràsi, indecl. (ar.-perz.-bos.) < tur. cep parasi, tur. izft. »džepni novac«, v. kompon. pod džep i para + bos. nast. –ac - sitni novac za trošenje: novac za podmirivanje sitnih izdataka džepášče, n (ar.-tur.) < tur. cep akçesi, tur. izft. »džepne akče«, v. kompon. pod džep i akča. Bos. oblik ove riječi dobijen je tako što je od tur. akçesi u bos. jez, zamjenom glasova formirano ašče. - novac za podmirivanje sitnih troškova, sitnih svakodnevnih izdataka. džepášluk - v. džep-hašluk džȅp-hàšluk, džepášluk, m (ar.-tur.) < tur. cep harçliqi, tur. izft. »džepni trošak«, v. kompon. pod džep i hašluk. - novac za podmirenje sitnih svakodnevnih troškova džȅr (ar.) < tur. cer < ar. qärr, osn. znač. »tegliti, vući« (uslijed toga što oni koji idu na džer vuku na povratku novac i stvari, otud je ovaj naziv i došao.) - sezonska hodžanija (siromašni učenici medrese iskorišćuju ljetne i ramazanske ferije za honorarno vršenje pojedinih vjerskih službi, naročito po selima, u svrhu pribavljanja novčanih sredstava i hrane da bi se mogli izdržavati i školovati. To se zove džer i »iđenje na džer«. Na džer idu i neke siromašne hodže. džèrāh, džèrrāh -áha, m (ar.) < tur. cerrah < ar. qärrāh, bukv. »ranar« - hirurg; onaj koji liječi rane džèrāš, džèrrāš -áša, m (ar.-bos.) < izv. od džerah, v. Bos. oblik ove riječi dobijen je zamjenom zadnjeg sloga -ah- sa slogom -aš- onaj koji ide na džer, v. 753
Ibidem, 238 Ibidem, 238 755 ibidem, 238 756 Ibidem, 238 757 Ibidem, 238 754
~ 312 ~
džerída (đerída) f (ar.) < tur. ceride < ar. qärīdä - novina, revija džeríma, džerèma, džèrima, f, džèrim, m i džerème, n (ar.) < tur. cerime i cereme < ar. qärīmä »krivica; odšteta, globa za učinjenu krivicu«. - globa, novčana kazna; Na serdžadi d erimdžija Mujo, / što od cura dže r i m uzimaše (sevdal.)758 džerìmdžija, m (ar-tur.-bos.) < cerimeci, v. džerima + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - globar, onaj koji uzima globe; Na serdžadi dž e r i m dž i j a Mujo što od cura dž e r i m uzimaše (sevdal.)759 džèriti (ar.-bos.) < izv. od džer, v. + bos. nast. -iti - ići na džer džèriz (pogr.) - v. đeriz džèvāb, -ába, džèvāp -ápa (pogr. đèvāb) m (ar.) < tur. cevab, cevap < ar. qäwāb »odgovor« - odgovor; Ne mog’o Allahu dž e v a b a dati! (kletva) = ne mogao pred Allahom račun položiti! Bez suala, bez dž e v a b a = bez pitanja i odgovora, tj. bez ikakva isljeđenja; Brže m’dževap, drage lale moje!; Lasno je kavgu zametnuti, al’je teško kavzi dž e v a p dati (bošnj. posl.)760 dževábiti, dževápiti (pogr. đevábiti) (ar.-bos.) < izv. od dževab, v. + bos. nast. -iti. - odgovarati; ...a dž e v a b i kladuški Hrnjica: / sve su nami došli poglavari; Ne znam šta ću đevab đ e v a b i t i, / Dok ne pitam ostarelu majku.761 Džèvād, muš. ime (ar.) < tur. Cevad < ar. Gäwād, lično ime < ar. gäwād »darežljiv« - Darežljivko dževáhir, m (perz.) < tur. cevahir < ar. gäwāhir, pl. od gäwhär < perz. gewher »dragi kamen, dragulj« - drago kamenje; skupocjeni nakit, dragocijenosti; U đemiji od zlata džamija, / A po njojzi dževahir kamenje.762 Dževahìra, Dževáhira, Dževájhra, žen. ime, hipok. Džéhva (perz.-bos.) < tur. Cevahir, lično ime, v. dževahir + bos. suf. za f. -a. - Dragulj dževahìrdžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. cevahirci, v. dževahir + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - draguljar, juvelir; Za dukat pitaj sarafa, a za dragi kamen dž e v a h i r d ž i j u (bošnj. posl.)763 džèvāp, m (ar.-bos.) < bos. izv. od dževab, v. dževápiti (ar.-bos.) < bos. izv. od dževabiti, v. džèvār - v. dživar Džèvdet, hipok. Džévdo (ar.) < tur. Cevdet, lično ime < ar. qäwdä = dobrota, krijepost - Dóbro, Dobri 758
Ibidem, 239 Ibidem, 239 760 Ibidem, 239 761 Ibidem, 239 762 Ibidem, 239 763 Ibidem, 239 759
~ 313 ~
Džévdo, muš. ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < izv. od Dževdet, v. džèvdžīr (pogr.) - v. đevđir džèviz (džèeviz-òrah) m (perz.) < tur. ceviz < ar. qäwz < perz. qäwz »orah« - indijski orah, oraščić, koji s uvozi sa Istoka i upotrebljava se kao začin, a i kao lijek, Myristica. džèvrek (pogr.) - v. đevrek džȅvza - v. džezva džȅzva, džȅvza, f (ar.) < tur. cezve, sa značenjem kao u bos. jez. < ar. qädwä »glavnja, baklja« - bakrena posuda posebnog oblika za kuhanje (pečenje) kahve. Ima dug držak, a različite je zapremine; može biti manja, za jedan ili dva findžana kahve (džezvica), a može i veća, ali u upotrebi je najveća do 1 litar zapremine. Boje je sjajno žute ili crvenkaste; A uz ćumur dž e v z e pristavio.764 džezvenjáci -njákā, pl. (ar-bos.) < izv. od džezva, v. + bos. nast. -njaci - pribor za pečenje kahve (džezve i ostalo) koji se nosi prilikom izleta u prirodu, na teferič. džezvetina, džezvutina, f (ar.-bos.) < izv. od džezva, v. + bos. nast. -tina. - stara, dotrajala, džezva džezvica, f (ar.-bos.) < izv. od džezva, v. + bos. denom. nast. - ica. - mala džezva džìbra, f (tur.) < cibre. - komina, kom, ostatak poslije destilacije alkohola, npr. kod pečenja rakije (od šljiva, grožđa i dr.) - med zgnječen s voskom zajedno (za razliku od vrcanog meda) Džìbrīl - v. Džebrail džìda, f (tur.) < tur. cida »koplje« - koplje, tanko i dugačko; ...u svakoga dž i d a u rukama.765 - drvo u bajraka - motka u gvozdenoj ogradi džídža, f (tur.) < tur. cici. - igračka za djecu, zvečka; imitacija pravog nakita; Knjige su džidže, kojima se mudri zabavljaju (bošnj. posl.)766 džidžàli, džindžàli, indecl. adj. (tur.) < tur. cicili (cici-li), v. džidža + tur. suf. -li. - nakićen, nadžidžan; ...sultanijski dž i dž a l i fesići; Sultanija dž i n dž a l i fesića.767 džídžati (tur.-bos.) < izv. od džidža, v. + bos. nast. -ti. - kititi; Oj djevojko džidžo moja, / dž i dž a l a te majka tvoja.768 džìgera, f (perz.-bos.) < tur. ciqer < perz. qiqer + bos. suf. za žen. r. -a. - (isto što i džigerica, v.) džìgerica, džìgarica, f ( perz.-bos.) < tur. ciqer < perz. qiqer + bos. nast. -ica.
764
Ibidem, 240 Ibidem, 240 766 Ibidem, 240 767 Ibidem, 240 768 Ibidem, 240 765
~ 314 ~
- jetra, crna džigerica; Đe li meso, đe li dž i g e r i c a;Baška meso, baška dž i g e r i c a, baška cura, baška udovica; Truhne , vehne, srce u menika, / sad počela dž i g e r i c a b’jela. / Da je crna, dosad bih umrla, / već je b’jela, pa sam nevesela (bijela džigerica = pluća); Prionuo k’o mačka za dž i g e r i c u.769 džìgit (tur.-bos.) < izv. od jigit, v. - (isto što i jigit, v.) džihād -áda, m (ar.) < tur. cihad < ar. qihād, osn. zn. »borba, rat» - borba za odbranu vjere džihàgīr -íra, m (perz.) < tur. cihangir < perz. qihāngīr (qihān -qīr), »svjetodržac«; perz. qihān »svijet, čitv svijet« + perz. qīr, prez. osn. od inf. qiriften »uzeti, uhvatiti, zarobiti« - vladar svijeta, svijetodržac (titula za moćne istočne vladare u prošlosti) džihâri-dū, m (perz.) < tur. cihar-ü dü < perz. čehārudu, čārudu »četiri i dva« (perz. čehār, čār »četiri« i perz. du »dva«). - četiri i dva (izraz u igri tavle) džihâru-jȅk, m (perz.) < tur. cihar-ü yek < perz. čehāruyek, čāruyek »četiri i jedan« (perz. čehār, čār »četiri« i perz. yek »jedan«). - četiri i jedan (izraz u igri tavle) džihâru-sȅ, n (perz.) < tur. cihar-ü se < perz. čehāruse, čāruse »četiri i tri« (perz. čehār, čār »četiri« i perz. se »tri«). - četiri i tri (izraz u igri tavle) džìhet, m (ar.) < tur. cihet < ar. qihä »služba, dužnost« osn. znač. »strana« - služba, zvanje pojedinih vjerskih službenika koji se plaćaju iz vakufske blagajne. džìlbenta, f (ar.-perz.) < tur. cilbent, sa značenjem kao u bos. jez. < perz. qildbend »kožni povez« < ar. qild »koža«+ perz. bend, prez. osn. od inf. besten »vezati, svezati«. - veliki novčanik ili tašnja sa pregradicama džìlde, n (ar.) < tur. cilde, sa istim značenjem kao u bos. jez. < ar. qild »koža« - opančarska i saračka halatka: drveni procijep za stezanje na kojem zanatlija šije opanke i druge kožne predmete. džilìčija, m (ar.-bos.) < tur. cilitçi (cilit-çi), v. džilit + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - bacač džilita; onaj koji zna igrati džilita; onaj koji sudjeluje u igri džilita; Ako imaš kakva džiličiju, / da umije s konja po džilitu.770 džìlit -a i džìlīt -íta, m (ar.) < tur. cilit, cilid i cirit, cirid < ar. qärīd »oguljen (palmin štap bez lišća)« sa kojim se navodno u prvo vrijema džilitalo i od čega je i došao ovaj naziv. - kratak štap sa kvrgom na jednom kraju kao u topuza (zapravo čomaga) koji konjanici u istoimenoj igri bacaju jedan na drugog kao što se baca koplje; Pa se šale a sa dž i l i t o v i.771 - vrsta viteške igre koja je u osmanskoj konjici bila uobičajena i veoma popularna. (Pobliže o igri džilita uopšte vidi prikaz Oppenheimove monografije od Dr. F. Bajraktarevića u Glasniku Skopskog naučnog društva V, 1929.god. s. 350-352). džilìtati se, džilàtati se (ar.-bos.) < izv. od džilit, v. + bos. nast. -ati + bsos. pril. -se. 769
Ibidem, 241 Ibidem, 241 771 Ibidem, 241 770
~ 315 ~
- bacati se džilitom - fig. skočiti, baciti se tijelom; Po njoj ti se dž i l i t a j u guje.772 džilítnuti se (ar.-bos.) < izv. od džilit, v. + bos. nast. -nuti + bos. pril. -se. - baciti džilit; Dž i l i t n u t’ se, ne pogodit’ cilja.773 - fig. skočiti, baciti se tijelom džïlt, m (ar.) < tur. cilt < ar. gild, osn. znač. »koža« - povez, korice od uvezane knjige - svezak (knjige) džïm, m (ar.) < tur. cim < ar. qīm. - ime arapskog slova »dž« džimìdžije (pogr.) - v. đemiđije džìmrija, m (perz.-bos.) < tur. cimri < perz. qimrī »škrtac, propalica, prostak« - tvrdica, škrtac džìmrijati (perz.-bos.) < izv. od džimrija, v. + bos. nast. -ti. - cicijašiti, škrtariti džïn, m (ar.) < tur. cin < ar. qinn. - nevidljivo duhovno biće, duh, demon (dobar ili zao). Po islamskom učenju, postoje tri vrste razumnih Allahovh stvorenja: a) ìnsān, čovjek, koji je stvoren od zemlje; b) džìn, nevidljivo duhovno biće, stvoreno od plamena. Ima ih dobrih i zlih, griješnih; c) mèlek, meleć, koji je stvoren od svijetla, uvijek Allahu pokorno nevidljivo duhovno biće. Šèjtan ili ìblīs je džin koji je, zbog svoje nepokornosti i oholosti, od Allaha proklet i tako nazvan, tj. đavo-zavodnik; On (misli se Muhamed a. s.) je poslan i insanu i dž i n u; Dž i n baška, šejtan baška (bošnj. posl.)774 Džíndo, prezime (ar.) < tur. cindi, cündi »vješt jahač« bukv. »vojnički; vojnik«
Ibidem, 242 Ibidem, 142 774 Ibidem, 242 775 Ibidem, 242 773
~ 316 ~
- vrsta, rod, fela džìrit-sàfūn (pogr.) - v. đirit-safun džìvar -ára, džèvār -ára, m (ar.) < tur. civar < ar. qiwār »susjedstvo; zaštita«. - okolica naselja grada, sela), predgrađe; ...sve sine oko Carigrada, / uč-dž e v a r a od Zapada grada...776 džìzlija (pogr.) - v. đizlija džȍka, f (perz.) < tur. çuka, çuha < perz. čūhā, čūha. - vrsta muške i ženske nošnje, duga kao kaput, a kratka kao gunj, od gruAllah sukna, ima ih i bez rukava; Crnu dž o k u, a feredžu usku; Šalaj moja pirliltuša dž o k a.777 - neizgledna, stara gornja haljina uopšte džȍmba i džómba, f (ar.? ili perz.?) < ar. qubb »duboka jama« ili perz. cunbe »pokretljiv, nestabilan« < infin. cunbīden »micati se, kretati se«. - provalija, ponor, bezdan; nestabilno tlo; Nestade ga kao da je u dž o m b u propao; ... otisko se on u dž o b u!778 - fig. nezasitljiv čovjek, koji može mnogo pojesti (»kao da je šupalj do koljena«) džombòsati se (? -bos.) < izv. od džomba, v. + bos. nast. -ati i bos. prilog -se. - strovaliti se, propasti u bezdan; Dž o m b o s a o se, da Allah da! (o. g.) džómert, džómet, adj. (perz.) < tur. cömert < perz. quwānmerd. - darežljiv džōràfija, f (stgrč.) < tur. coqrafya < stgrč. Geōgrafia. - zemljopis, geografija džòz (pogr.) - v. đoz džòzdželi - v. đozđeli džùbe, n i džùba, f (ar.) tur. cübbe, cüppe < ar. qbbä. - odora, mantil koji nosi hodža, a koja je obično od crne čohe - zubun džùderija, f (ar.-bos.) < tur. cuderi, cederi »kožna bolest, ospice« < ar. qädär »trag, ožiljak na koži« + ar. adj. suf. -i (iyy) + bos. nast. -ja. - kožna bolest: ospice, od kojih ostaje trag na koži, naročito na licu - onaj koji je prebolio ospice i na licu mu ostali ožiljci, ospičav čovjek Džùderija, prezime (ar.-bos.) < izv. od džuderija, v. džȕdža, m i džùdže, n (tur.) < tur. cüce. - čovječuljak, patuljak. - mala, sitna životinja (ispod normalnor razvoja) Džùdža, nadimak (tur.) < izv. od džudža, v. džùgum - v. đugum džùma, f (tur.) < tur. cuma < ar. quma »namaz koji se klanja petkom u džamiji; sedmica«. - podnevni namaz koji se obavlja petkom u džamiji; džuma-namaz; Džumu klanja, al se brže vrati.779 - petak, sedmica 776
Ibidem, 243 Ibidem, 243 778 Ibidem, 243 779 Ibidem, 243 777
~ 317 ~
džumádel-āhire -eta, n i džemázijel-áhir -a, m (ar.) < tur. cemaziyelâhir < ar. qumādä-l-āhirä. - ime šestog mjeseca muslimanskog kalendara džumádel-ûlā -áta, džemázijel-èvvel -a, m (ar.) tur. cemaziyelevvel < ar. qumādä-lūlā. - ime petog mjeseca muslimanskog kalendara džùmbūs, džùmbūš i džùmbus, džùmbuš, m (perz.) < tur. cümbüş »šala, veselje« < perz. qunbiš, osn znač. »kretanje, mahanje, gestikuliranje (pri govoru)«. - zabava, šala, veselje; Svi svatovi rahat i veseli, / Puškam’ puču, a dž u m b u s zameću.780 džumbùsati, džumbùšati (perz.-bos.) < izv. od džumbus, v. + bos. nast. -ati. - šaliti se; zabavljati se izvodeći šale. džumbúsli, džumbúšli i džumbùsli, džumbùšli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. cümbüşlü, v. džumbuš + tur. suf. -lü (-li). - komičan, šaljiv džumbúslija, džumbúšlija, džumbúščija i džumbùslija, džumbùšlija, džumbùščija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. cümbüşlü, v. džumbuš + tur. suf. -lü (-li), odnosno -çü (çi) + bos. nast. -ja. - šaljivčina, komičar džùmhūr -úra, m (ar.) < tur. cumhur < ar. qumhūr < narod, masa; skup itd. - narod, masa; skup, skupština, sastanak Džùmhur, prezime (ar.) < izv. od džumhur, v. džumhurijet, m (ar.) < tur. cumhuriyet < ar. qumhūriyyä »republika« (v. džumhur) + ar. adj. suf. za f. –iyyä - republika džùmle, džùmīle, adv. (ar.-tur.) < turt. cümle < ar. qumlä i qumlätän »skupno« (džumile je nepravlna izvedenica sa tur. postpoz. -ile). - svi zajedno, skupno; Vraćajući se od njegovog ljetnikovca kroz Sarajevo onako dž u m l e, svatovski...781 džumrùkčija (pogr.) < v. đumrukčija džúndža - v. đunđa džùnup, m (đùnup) < tur. cünüp < ar. qunub. - tako se naziva osoba koja je u stanju neokupanosti poslije polnog akta, ejakulacije ili polucije. Takv osoba smatra se nečistom i nosiocem nesreće sve dok se ne okupa. Zbog toga je potrebno da se takva osoba što prije okupa. - fig. nosilac nesreće (uopšte) džùnupast, adj. (ar.-bos.) < tur. cünüp < ar. qunub + bos. nast. -ast. - (iskto što i džunup, v.) džunùpluk, m (ar.-tur.) < tur. cünüplük (cünüp-lük), v. džunup + tur. suf. -lük (-lik). - stanje čovjeka dok je džunup džȕz (pl. džȕzovi) m (ar.) < tur. cüz < ar. quz’, osn. znač. »dio«. - dio Kur’ana koji sadrži deset lista, tačnije: trideseti dio Kur’ana. Kur’ar ima 30 džuzova, a svaki džuz po 10 lista, dakle svega 300 lista, odnosno 600 stranica. - posebna uvezana sveska koja sadrži jedan džuz iz Kur’ara. 780
Ibidem, 244 ibidem, 244
781
~ 318 ~
- sveska knjige uopšte džuùzdān -ána (ar.-perz.) < tur. cüzdan < perz. quzdān »kožna tašna, lisnica« ar. < quz’ »komad, listić« + perz. suf. za tvorbu imenica koje znače neku posudu ili zapremenski predmet -dān. - novčanik; kesa za novac; ...mogu pušit fršlajli duhana, / dok je meni punoga dž u z d a n a; Odnese mi dž u z d a n iz njedara, / U dž u z d a n u hiljadu dukata.782 džȕzhān -a, m (ar.perz.) < tur. cüzhan < perz. quzhān (quz-hān) »čitač džuza« < ar. quz’ »trideseti dio Kur’ana« + perz. hān, prez. osn. od inf. hānden »čitati«. - lice koje uči u džamiji svakodnevno po jedan džuz (v. džuzovi) iz Kur’ana za dušu nekog dobrotvora, zavještača, osnivača zadužbine. Džuzhani i danas uče u Gazi Husrefbegovoj džamiji u Sarajevu, što je danas jedini slučaj na Balkanu. džȕzovi - v. džuz Đ đȁh, m ( perz.-bos.) < perz. destgāh »stan, razboj«. Bos. oblik ove riječi, đah, dobijen je kraćenjem od tur. tȅrđāh, v. - dio mutapčijskog stana, razboja: drvena, obično drenova, šipka na koju se namotava pređa; dužine oko 55 cm, a debljine oko 1 cm. dȁh... đȁh, konj. (perz.) < tur. qâh < perz. qāh »nekad, ponekad« - nekad ... nekad, čas ... čas; Sjaj mjeseče, noćna varalice, /đ a h obasjaš, đ a h u oblak zađeš.783 đàhati (perz.-bos.) < izv. od đah, v. + bos. nast. -ati. - provlačiti »đah« kroz »zivove« (zijevove) prilikom tkanja na mutapčijskom stanu, razboju; »Mutapčija sjede za nasnovano tkalo i počije »đ a h a t i«. Pošto otvori donji ziv rukom, mutapčija provuče đah, sabije tkalo tarkom, zatim pomiče zumbalo, provlači đah kroz gornji ziv...«784 đȁhđā, đȁhđāh, adv. (perz.) < tur. qâh-qâh < perz. qāh-qāh »s vremena na vrijeme, pokatkad« osn. znač. perz. qāh »vrijeme«. - katkad, nekad te nekad, pogdjekad; Đ a h đ a mi dođe da zaplačem (o. g.) - »za đahđa« = samo za pojedine prilika, pogdjekad; Firale su bile obuća nejvećeg dijela gradskog stanovništva i svečana obuća bolje stojećih seljaka i feudalne gospode. Na selu je to, kako s ezvalo, obuća »z a đ a h đ a«. 785 đȁhđāš, adv. (perz.-bos.) < tur. qâh-qâh < perz. qāh-qāh »s vremena na vrijeme, pokatkad« osn. znač. perz. qāh »vrijeme« + bos. dodat. -aš. - (isto što i đahđa, v.) đàhkad (pogr. đah kad) adv. (perz.-bos.) < perz.qāh »nekad, ponekad« + bos. riječ »kad«. - katkad, ponekad, čas ... čas; U nju Bosnić gleda do Novog, / đ a h k a d u nju, đ a h k a d u dorata.786 đáiz (pogr.) - v. džaiz. 782
ibidem, 225 Ibidem, 246 784 Ibidem, 246 785 Ibidem, 246 786 Ibidem, 246 783
~ 319 ~
đàur, m (perz.) < tur. qâur, qâvur »pristalica Zoroastrove vjere, nevjerinik, nemusliman, hrišćanin« < perz. qebr »pristalica Zoroastrove vjere, nevjernik, paganin«. - nemusliman, nevjernik; hrišćanin; Basti đ a u r, ode carevina; Nestretno ti to veselje bilo! / Šta će tebe đ a u r u svatove?787 đàurin, m (perz.-bos.) < izv. od đaur, v. + bos. nast. -in. - (isto što i đaur, v.) đàurka, f (perz.-bos.) < izv. od đaur, v. + bos. nast. -ka. - nemuslimanka, hrišćanka đaùrluk, m (perz.-tur.) < tur. qâvurluk, v. đaur + tur. suf. -luk (-lik). - nevjerovanje, bezvjerstvo; nemuslimanska zemlja Đàurska, f (perz.-bos.) < izv. od đaur, v. + bos. nast. -ska - zemlja ili država u kojoj žive đauri (nemuslimani) đavòluk, m (bos.-tur.) < bos. đavo + tur. suf. -luk (-lik). - đavolisanje, nestašnost, majmunisanje đȁvrk, m (tur.-bos.) < tur. qevrek »vrsta pekarskog peciva«. Bos. oblik ove riječi dobijen je ubacivanjem glasa -a- u prvom slogu i izbacivanjem glasa -e- u zadnjem slogu riječi. - komadina hljeba đȁvur - v. đaur đebèrisati, gebèrisati -išem (tur.-bos.) < tur. gebermek, sa istim značenjem kao i u bosanskom jez. + bos. nast. -isati. - crknuti, krepati; naduti se; Ovome se mora nekake ćare tražiti, hoće li čovjek bigair hak đeberisati?788 đèbra (džèbra) f i đȅbre (džȅbre) n (tur.) < tur. qebre »kostrijetna kesica za timarenje konja«. - vreća od kostrijeti ili kakvog drugog gruAllah tkanja, koja se navuče na ruku pa se njome timari (čisti) konj; Ove kostrijetne kesice izrađivane su najviše u Varcar Vakufu, u Sarajevu su sve do II svj. rata prodavane u radnji Omera Užičanina. Zem. muzej u Sarajevu raspolaže svega jednim primjerkom đ e b r e.789 đečèrma, đeèrma, ječèrma, jeèrma, gečèrma, geèrma, f (tur.) < tur. qeçirme »vrsta prsluka«, nom. action. i part. od inf. geçirmek »nataknuti, provući, prometnuti, navući« itd. - vrsta prsluka, dio muške i ženske narodne nošnje. Kako izgleda muška nar. nošnja i kojim se redom i kako oblači, pokazuje ova nar. pjesma: »Žensko svlači, a muško oblači: ponajprije sajali čakšire, / za čakširam’tokali j e č e r m u, / na j e č e r m u zelenu dolamu, / na dolamu fermen suha zlata; / opasa se mukademom pasom, / a po pasu krmzi belsilaha; / za njeg zadi dvije puške male, / a o bedru ćemerliju ljutu. / Kad s’obuče ko treba junaku...«; Sad tatarin odpući đ e č r m u; A pod svoju ilikli g e č e r m u.790
787
Ibidem, 246 Ibidem, 247 789 Ibidem, 247 790 Ibidem, 247 788
~ 320 ~
đèčmišōlā! gèčmišōlā! interj. (tur.) < tur. qeçmiş ola! bukv. »neka bude prošlo!« (qeçmiş, perf. 3. lice sing. od inf. qeçmek »proći« i ola! optat. 3. lice sing. od inf. olmak »biti«. - prošlo ako Allah da! sretno ozdravio! ( kaže se onom ko je obilio sa željom da mu prođe bolest, da ozdravi, ili onom ko je prebolio s željom da mu se bolest ne povrati). đèdželuk - v. gedželuk đeìsija, đejìsija, đèjsija, f (tur.)
791
Ibidem, 247 Ibidem, 248 793 Ibidem, 248 794 Ibidem, 248 795 Ibidem, 248 796 Ibidem, 248 797 ibidem, 248 792
~ 321 ~
đemídžija, m (tur.-bos.) < tur. gemici (gemi-ci), v. đemija + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - lađar, brodar, splavar; Pa doziva đ e m i dž i j u mlada; Da potrči Drini na obalu / do onoga đ e m i đ i j e Ibra, / I da s Ibrom pogodi đemiju.798 đèmija, f (tur.-bos.) tur. gemi »lađa, brod« + bos. nast. -ja. - lađa, brod; Dati ćeš mi no moru đ e m i j u.799 đenđèfil - v. zendžefil đène, adv. (tur.) < tur. vulg. gene, knjiž. yine »opet«. - još, opet, i još; Išće desnu iz ramena ruku / A njegova brata Hasanbega, / Đ e n e išće Zlatu sa odžaka.800 đene đel (tur.) < izv. od komp. đene, v. i đel, v. - opet dođi đȅrček (đèček) < tur. gerçek. - doduše, zapravo, uistinu, zbilja. đèrdān -ána, gèrdān -ána (gendār -ára) m (perz.) < tur. gerdan, osn. zn. »vrat« a potom »ono što se nosi o vratu« < perz. gerdan »vrat«. - ogrlica, ženski nakit koji se nosi o vratu; Teško zlatu na debelu platnu! / I đ e r d a n u na garavu vratu; Bil joj vratak bio za đ e r d a n a; Tri g e r d a n a od žutih cekina; Dva gendara crljena merdžana.801 - vrat zaklanog bravčeta đèrdāp -ápa, m (perz.) < tur. girdap < perz. girdāb »vrtlog, vir, opasno mjesto na moru ili na rijeci, gdje vodena struja pravi vrtlog«. - vrtlog, brzica đèrdek, gèrdek, m (tur.) < tur. gerdek, izv. od inf. germek »rastegnuti, potegnuti« (Š. Sami predpostavlja da bi moglo biti i od perz. gerdek, demin. od gerd »čador«. - soba u kojoj mladenci provedu prvu bračnu noć; ložnica; A on ne htjede u đ e r d e k djevojci; Iistom ga je oženila bila, / Muji vakat u g e r d e k divojci; Kad đ e r d e k u otvorila vrata, / sva ložnica u krvi ogrezla.802 - prva bračna noć đèrđef, m (tur.) < tur. gergef, izv. od inf. germek »rastegnuti, potegnuti«. (Po Š. Šamiji je < perz. kārgāh ili kārkef). - drvena naprava; okvir četverougaonog oblika na kojem je razapeto platno po kome se veze; Jer divojka sila za đ e r đ e f o m; ...sav je đ e r đ e f pokapala gorkim suzama...(sevdal.)803 đerèviz - v. ćereviz đèriz (pogr. džèriz) m (perz.) < tur. geriz < perz. kārīz. - odvodni kanal od nužnika, banje i sl. - kanalisani potok ili uopšte potočić koji protječe kroz avliju ili bašču; Sjedi mlada na mermer avliji, / na avliji, u sandaliji, / none hladi u studen - đ e r i z u.804 798
Ibidem, 248 Ibidem, 248 800 Ibidem, 248 801 ibidem, 249 802 Ibidem, 249 803 Ibidem, 249 804 Ibidem, 249 799
~ 322 ~
đȅrz, gȅrz, m (perz.) vjerovatno < starotur. gürz (skraćeno od gürbüz) »momak, mladić« < perz. gürbüz »odvažan, okretan, junačan«, ili < tur. gürz < perz. gurz »topuz, buzdovan« - momak, mladić; već s’ u meni đ e r z i mujezini.805 Đerzèlez, Gerzèlez (Alija) < Postoje razna mišljenja o postanku ovog imena. A. Olesnicki objavio je posebnu raspravu u Zborniku za n. ž. i ob. J. S., XXIX/1, s. 36, pod naslovom »Tko je bio Đerzelez Alija?« U ovoj raspravi osvrnuo se i na etimologiju riječi, navodeći razna mišljenja. Između ostalih postoje ova mišljenja: od tur. kergenes »jastreb« (Rječnik JAZU); Gürz-elez »borac s buzdovanom« (Hörman); Gerz-Elez / gerz »junak« , Elez »Iljas« (S. Bašagić); iskrivljeno do madž. Gellerthegy (Rj. Broz-Iveković). Postoji vjerojatnost da ovo ime dolazi od Georgius-Elez, što odgovara ar. Gärgis Ilyās, kao što tursko ime Đurđevdanu »Hidirles, Hidir-Ellez« dolazi od ar. HidirIlyās. Po islamskom učenu izraelčanin Elijas (Elie, Elez) bio je pejgamber Ilyās (ar.), koji se još naziva Hidir (ar.). Ovo ime odgovara hrišć. Georgius, odnosno sv. Đurđe. Prema tome, i Hidir-Elez i Georgius-Elez odgovara bošnjačkom »pejgamber Iljas« i hrišć. »sv. Đorđe«. - legendarni bošnjački junak u boš. narodnim pjesmama i predanju; Ondje sjedi hodža Ćuprilija, / i do njega Đ e r z e l e z Alija; ...to u Bosni Đ e r z e l e z Aliju.806 đèrzovanje, gèrzovanje, n (perz.-bos.) < izv. od đerz, v. + bos. nast. -ovanje. - momkovanje; Mi ostasmo, ne poženismo se, / Naske hora g e r z o v a n j a prođe.807 đèrzovati, gèrzovati -ujem (perz.-bos.) < izv. od đerz, v. + bos. nast. -ovati. - momkovati đèvđīr -íra (pogr. džèvdžīr) m (perz.) < tur. kevgir < perz. kefgīr < perz. kef »pjena« + perz. qīr, prez. osn. od inf. qiriften »uhvatiti, uzeti«. - cjediljka; bakrena posuda za cijeđenje; Đ e v đ i r je posuda slična rešetu s pervazom i zehom. Služi za cijeđenje nekih jela, kao što su latice, klepe, čikovi, onda za pranje zelja itd.; Surahije bez konusnog postolja imaju oblik bakrenih surahija u kojima se drži voda. Neke u grklju imaju »đ e v đ i r«, koji brani od nečistoće iako i one imaju poklopac; Na otvoru u tereziji, na koji se nastavljao ćunak, bio je dž e v dž i r (sitno isprepletena rešetka)808 đèviz (pogr.) - v. dževiz đèvrek, m (tur.) < tur. gevrek. - vrsta pekarskog peciva u obliku kolutića, peretak đevrèkčija, m (tur.-bos.) < tur. gevrekçi, v. đevrek + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - onaj koji pravi i prodaje đevreke đèvšek, adj. (tur.) < tur. gevşek. - poslab đèzāp - v. ćezap
805
Ibidem, 249 Ibidem, 249 807 Ibidem, 250 808 Ibidem, 250 806
~ 323 ~
đezèntija, đezìntija, f (tur.-bos.) < gezinti, izv. od pas. obl. gl. gezmek »šetati« + bos. nast. -ja. - hodnik đèzija, f (tur.) < gezi + bos. nast. -ja. - vrsta svilene tkanine kojase uvozila sa Istoka. Njome su se postavljala finija džubeta. đèzma, f (tur.) < tur. gezme »šetnja«, nom. action. od gezmek »šetati«. - hodanje, šetanje đȅzva - v. džezvaž đída, m (tur. ili perz.-bos.) < izv. skraćivanjem od đidija, v. - (isto što i đidija, v.) đìdi, gìdi, indecl. (tur. ili perz.?) < v. đidija. - đidija. U ovom obliku dolazi u bosanskom jez. samo uz riječi: »hej«, »seni« i »bre« (v.hej đidi, seni đidi, bre đidi). đìdija, đído, đída, m (tur. ili perz.?-bos.) < tur. gidi, sa značenjima kao u bosanskom jez. Prema Burhanu i Cenkeru, ovo je po izvoru perz. riječ qīdīm koja između ostalih značenja ima i sličnih značenja onima što u bosanskom jez. znači đidija + bos. nast. -ja. - obješenjak, živahan mladić; zanesenjak koji izaziva divljenje, ali i prekor; junak; Oj jablane, širi grane, / pravi veći hlad, / neka mi se nahladuje / moj đ i d i j a mlad (sevdal.); Od đ i d i j e Sarač-kapetana; Šta se čuje iza grada đ i d o jado, / šta se čuje iz grada / more đ i d i j o (nar. pjes.)809 đído, m (tur. ili perz.?-bos.) < izv. skraćivanjem od đidija, v. - (isto što i đidija, v.) đìgit - v. jigit đìlbenta - v. džilbenta đilvèden - v. đulveden đimìdžije, pl. m (tur.-bos.) < gemici, v. đemidžije, + bos. nast. -je. - oni koji se sanjkaju na ligurama ili se klizaju na nogama, tako da se postave jedan iza drugog, drže se jedan drugog i čine lanac. đinđān (pogr.) - v. džindžan đinđèfil - v. zendžefil Đìrit, m (grč.) < tur. Girit < st. grč. Krete. - Kreta, Krit (grčko ostrvo) đìrit-sàfun (pogr. džirit-safun) m (grč.-lat.) < tur. girit sabunu »điritski, kritski safun«, izft. v. kompon. pod Đirit i sapun. - vrsta bijelog sapuna koji se u nas trošio u osmansko vrijeme; Dž i r i t-s a f u n poskupio; Džirit safun tvoje ruke, / Lašva voda suze tvoje.810 đìrum, m (tur.) < girim, izv. od inf. girmek »unići«. - ulaz, mjesto za prolaz; Kod nekih je dućana bio jedan dio površine u istoj visini s ulicom i zvao se đ i r u m. Đ i r u m je bio u jednom kraju dućana ako se kroza nj ulazilo u magazu iza dućana, ili na sredini, ako je iza dućana kakva radionica ili ardija.811 809
Ibidem, 251 Ibidem, 251 811 Ibidem, 251 810
~ 324 ~
đïti, verb. (tur.) < tur. giti »ode«, perf. 3. lice sing. od gitmek »otići«. - ode; Tu da ne bi bega udvinjskoga, / đ i t i glava Kozlić-Huremage.812 đïti-bïti, verb. (tur.) < tur. gitti »ode«, perf. 3. lice sing. od gitmek »otići« i tur. bitti »svrši se«, perf. 3. lice sing. od bitmek »svršiti se«. - bi i prođe đìzlija i đízlija (pogr. džizlija) f (tur.-bos.) < tur. gizli »tajan, sakriven« + bos. nast. -ja. - potajna bludnica; raspojasana ženska; Uvozile su se švapske đ i z l i j e, a izvozio »Bošnjak«; Vi, mladići, što trošite svoju babovinu po mejhanama i đ i z l i j a m a...813 đȍgat, hipok. đógo, m (tur.) < gök at; tur. gök »plav, otvorene boje, bistar« i tur. at »konj«. - bjelkast konj, bijelac, bjelaš; Sve na Muju nagoni đ o g a t a, / sve ga đ o g o niz urije čepa.814 - fog. glupak, neznalica đògde, đòvde, n (tur.-bos.) < tur. gövde, istog značenja kao u bosanskom jez. Zamjenom glasa -v- u tur. gövde, sa glasom -g- dobijen je bos. oblik ove riječ. - zaklano i oderano bravče đógo, m (tur.-bos.) < izv. skraćivanjem od đogo, v. - (isto što i đogat, v.) đôjā (kao đôjā, kođôja) adv. (perz.) < tur. gûya < perz. gūyā. - tobože, ko biva; Posrnu kao đ o j a na desno koljeno.815 đȍl, m (tur.) < tur. göl »jezero«. - jezero - kaljuža, lokve blata, podvodanj Đòlhisār -ára, m (tur.-ar.) < tur. Gölhisār (Göl-hisar), slož. od tur. göl »jezero« i ar. hisār »tvrđava, grad«. - ranije ime za Jezero kod Jajca u Bosni đómert, đómet - v. džomert, džomet đȍn, gen. đòna, m (tur.) < tur. gön »učinjena koža«. - potplata za cipele; debela koža đòniti (tur.-bos.) < izv. od đon, v. + bos. nast. -iti. - stavljati potplat na cipelu đònlaga, đònluaga, m (tur.) < tur. gönüllü agasi »zapovjednik đonlija«, izft. v. kompon. pod đonlije i aga. - zapovjednik đonlija, v.; Zapovjednici ili age ovih džemata zvali su se đ o n l u a g e ili đonlage.816 Đònlagić, prezime (tur.-bos.) < izv. od đonlaga, v. + bos. nast. -ić. đònlije, đonùlije, pl. m (tur.-bos.) < tur. gönüllü »pripadnik dobrovoljačkog roda vojske; dobrovoljac« + bos. nast. -ije.
812
Ibidem, 251 Ibidem, 251 814 Ibidem, 252 815 Ibidem, 252 816 Ibidem, 252 813
~ 325 ~
- poseban rod vojske u Osmanskoj Carevini za opasne podhvate, koji se regrutovao od dobrovoljaca; Đ o n l i j e ili đ o n u l i j e su rod vojske, koji je bio zastupan u malom broju kapetanija. Po našem slučaju i oni su bili plaćenici.817 đȍn-òbraz, adj. (tur.-bos.) < tur. gön (đon) + bos. riječ obraz. - fig.: bezobrazan, nepošten, koji se ničega ne stidi. đȍnpara, f (tur.-perz.) < tur. gön-pare »komad đona« < tur. gön »đon« i perz. pāre »komad, parče«. - komad đona, pendžeta; Obraz mu je kao đ o n p a r a (o. g.) đȍr, m (tur.-bos.) < izv. skraćivanjem od tur. görmece »odoka, đuture«. - zamjena odoka, đuture đȍrati (tur.-bos.) izv. od đor, v. + bos. nast. -ati. - mijenjati đȍrda - v. ćorda đôrđôrīce, đȍrđȍrice (tur.-bos.) < izv., zamjenom glasova, od zorzorile, v. - jedva, na jedvite jade, s teškom mukom đòrdisati, ćòrdisati -išem (tur.-bos.) < tur. gördü »viđe, vidio je«, perf. 3. lice sing. od görmek »vidjeti« + bos. nast. -sati. - pogledati, osmotriti; Pa se natrag u kulu povrati, / Ter ć o r d i š e svoju građevinu, / Ćordisao i begenisao.818 đòtluk, m (tur.) < tur. götlük (göt-lük) »ona strana gdje je stražnjica« < tur. göt »stražnjica« + tur. suf. -lük (-lik). - tûr, stražnja strana u čakšira ili gaća - šara od gajtana na stražnjoj strani u čakšira đòvda, f (tur.) < tur. gövde »tijelo; trup«. - organizam, tijelo, trup; ... a kroz šupljikastu bluzu vidi joj se pola đ o v d e.819; On je krupne đovde (o. g.) đovdàli, indecl. adj. (tur.) < tur. gövdeli (gövde-li), v. đovda + tur. suf. -li. - korpulentan, krupna tijela. đȍz (pogr. džȍz) m (tur.) < tur. göz »oko«. - oko - okno na prozoru; Imadeš li svoga jauklaša, / što dolazi đ o z u i pendžeru; otvorio dž o z u na pendžeru, / pa na demir naslonio glavu.820 đȍzbajadžija, đȍzbojadžija, đȍzbajidžija, m (tur.-bos.) < tur. gözbagici »mađeoničar« bukv. »koji oči opčinava«, slož. od tur. göz »oko« i tur. bagici, nom agent. od inf. bagmak »opčinjavati, mađiju provoditi« + bos. nast. -ja. - mađeoničar: Ono je đ o z b a j a dž i j a, sihirbaz, bahsuz...821 đȍz-bajadžìluk, đȍz-bojadžìluk, đȍz-bajidžìluk, m (tur.) < tur. gözbagicilik, v. đozbajadžija + tur. suf. -lik. - mađija, opčinjenje, opsjena đozđèli, đozđuzèli, indecl. adj. (tur.)
ibidem, 252 Ibidem, 252 819 Ibidem, 253 820 Ibidem, 253 821 Ibidem 253 818
~ 326 ~
- lijepooki, lijepih očiju; Prošetala đ o z đ e l i hurija.822 đóziti (tur.-bos.) < izv. od đoz, v. + bos. nast. -iti. - gledati, kibicovati đòzluci -ūka, m pl. t. (tur.-bos.) < tur. gözlük (göz-lük), v. đoz + tur. suf. -lük (-lik) + bos. nast. -ci. - naočari đozlùklija, m (tur.-bos.) < tur. gözlüklü (gözlük-lü), tur. gözlük »naočari« + tur. suf. -lü (-li) + bos. nast. -ja. - onaj koji nosi naočare đùbre i đȕbre, n (grč.)
Ibidem, 253 Ibidem, 253 824 Ibidem, 254 825 Ibidem, 254 826 Ibidem, 254 823
~ 327 ~
Đȕla, žen. ime (perz.-bos.) < tur. gül »ružica« (v. đul) sa bos. nast. za ž. rod -ađulábija, f (perz.-bos.) < tur. gülâbi < perz. gulābī, bukv. »od ružičine vode« < perz. gul »ružica« + perz. āb »voda« + ar.-perz. adj. suf. -ī- + bos. nast. -ja. - vrsta slatke crvene jabuke koja je veoma sočna đȕlad (tur.-bos.) < bos. izv. od đunle, v. - (isto što i đunle, v.) đùlan-baščèjik, m (perz.-tur.) < đulan je bos. izv. od đul, v., a baščejik < tur. bahçecik »bahčica« (tur. bahçe »bahča« + tur. dem. suf. -cik.). - bahčica sa puno ružica; L’jepa Fata rosno c’vjeće brala, / u halinu đ u l a n- b a š č e j i k u.827 đȕl-baklàva, đulbaklàva, f (perz.-ar.) < tur. gül baklava »baklava ružica«, v. kompon. pod đul i baklava. - baklava koja je izrezana »na đulove«, tj. izrezana tako da u sredini ima zaseban krug (kao ružin cvijet) sa polumjesecom; Đ u l-b a k l a v a u zlatnoj tepsiji.828 đȕlbastija, đulbàstija i ćȕlbastija, ćulbàstija, f (tur.-bos.) < tur. külbasti (kül-basti) č. kjulbasti, bukv. »pepeo pritisnuo, (u) pepeo stavljen« < tur. kül »pepeo, lug« i tur. basti, perf. 3. lice sing. od basmak »udariti, pritisnuti, staviti« + bos. nast. -ja. Sadržaj tur. riječi ukazuje na prvobitni način pečenja mesa zapretavanjem u pereo sa žarom. - tucano meso pečeno na žaru, biftek đȕl-bášča, f (perz.) < tur. gül bahçesi »ružičnjak« izft., v. kompon. pod đul i bahča. - bašča zasađena ružama, ružičnjak; Razviše se po đ u l-b a š č i đulovi.829 đulbèdān (perz.-bos.) < bos. izv. od đulevden, v. - (isto što i đulevden, v.) đùlbe-dòva (perz.-bos.) < bos. izv. od đulbek-dova, v. - (isto što i đulbek-dova) Đùlbeg, muško ime (perz.-tur.) < tur. gülbey (gül-bey) »beg kao ružica«, v. kompn. pod đul i beg. - »Beg-Ružica« Đulbègija (Đȕl-Bègija) žensko ime (tur.-bos.) < tur. gül »ružica« i bosanski hipok. od Begana, v: Begija, izv. od beg + bos. nast. -ja. - »Begija-Ružica«; Prosi meni Đul-begiju Hafiz-pašinu.830 đȕl-bèhār -ára, m (perz.) < tur. gül-behar, v. kompon. pod đul i behar. - ružin cvijet, ružica; Vjetar puše, đ u l-b e h a r se njiše (nar. pj.)831 Đulbehára (perz.-bos.) < tur. gül-behar, v. đul-behar + bos. nast. za ž. rod -a. - »Ružica« đùlbek, đùlpek (đùbe) m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. göbek »pupak«. - ukrasni predmet u obliku jabuke koji stoji na sredini tavanice (stropa) u velikim sobama (halvatima) starih bosanskih kuća.
827
Ibidem, 254 Ibidem, 254 829 Ibidem, 254 830 Ibidem, 255 831 Ibidem, 255 828
~ 328 ~
- ukrasna toka ili jabuka na prsima ili na čelu opremljenog konja (dio konjske opreme; ...atu đulbek meće na prsima; Zlatna mu pala peča nad očima, / Valja mu se đ u b e na prsima.832 đùlbek-dòva, đùlbe-dòva, đùlbend-dòva, f ili samo đùlbek, m (ćuldètlji dòva) (perz.) < tur. gülbank < perz. gulbank, gulbang, osn. znač.: »glasno odobravanje, glasno uzvikivanje od mnoštva ljudi, aplauz«. - dova koja se uči u jedan glas, od množine prisutnih, pod vođstvom hodže, prilikom odlaska vojnika u boj, prilikom prvog polaska djeteta u mekteb i sl. slučajevima; Efendija đ u l b e k proučio.833 đùlbend-dòva (perz.-bos.) < bos. izv. od đùlbek-dòva, v. - (isto što i đulbek-dova, v.) đulbešèćer i đùlbešećer, m (perz.) < tur. gülbeşeker < perz. gulbešeker (gul bešeker) »ružica sa šećerom«, perz. gul »ružica« + perz. be »sa« + perz. šeker - slatko, (recelj) od ružičinog cvijetnog lista; Šta je draže od oca i majke, / šta je slađe od đulbešećera?834 đùle (tur.-bos.) < bos. izv. od đunle, v. - (isto što i đule) Đulèsma, žensko ime (perz.-ar.) < tur. gül-Esma, v. kompon. pod đul i Esma - »Esma-Ružica« đulèvden, đulèvder, đulbèdān, đulvèden, đilvèden, m (perz.) < tur. gülabdan < perz. gulābdān (gulāb-dān) »posuda u kojoj se drži ružina voda« (
Ibidem, 255 Ibidem, 255 834 Ibidem, 255 835 Ibidem, 256 833
~ 329 ~
prostoru Sandžaka (komune: Prijepolje, Pljevlje, Sjenica, Novi Pazar, Tutin). Pored ovog naziva, za ovu dobrovoljačku vojsku postojao je i naziv »đuruntije«, v. đulìstān -ána, m (perz.) < tur. gülistan »ružičnjak« < perz. gulistān (perz. gul »ružica« + perz. suf. za građenje imenica mjesta -stān). - ružičnjak; Avdo majku po bostanu voda, / po bostanu i po đ u l i s t a n u (sevdal.)836 Đulìzār -ára (perz.) < tur. Gülzar, muško ime < perz. gulzar (gul-zār) »ružičnjak« (perz. gul »ružica« +perz. suf. za tvorbu imenica mjesta -zār). - »Ružičnjak« Đulizára, Đulizára, žensko ime (perz.-bos.) < izv. od Đulizar + bos. nast. za ž. rod a. đȕl-jȁg, m (perz.-tur.) < tur. gülyagi (gül-yagi) »ružino ulje«, izft., v. kompon. pod đul i jag. - ružino ulje koje se upotrebljava kao mirisno sredstvo đȕl-kàduna, f (perz.-tur.-bos.) < tur. gül-kadin »ružica-gospođa«, v. đul i kaduna. Bos. oblik ove riječi dobijen je zamjenom glasa -i- u tur. kadin, sa glasom -u- + bos. nast. za ž. rod -a. - ružica-gospođa; Đ u l-k a d u n a mobu namobila: / sve je kade na mobu sazvala.837 đùlpek (perz.-bos.) < bos. izv. od đulbek, v. - (isto što i đulbek, v.) đùlnāri (perz.-bos.) < bos. izv. od đunlari, v. - (isto što i đunlari, v.) đùlne (perz.-bos.) < bos. izv. od đunle, v. - (isto što i đunle, v. ) đȕl-rúža, f (perz.-bos.) < tur. gül, v. đul + bos. riječ ruža. - mirisna ruža Rosa damascena iz fam. Rosaceae, od koje se dobija čuveno ružino ulje. đȕls (perz.-tur.-bos.) < bos. izv. dobijena kraćenjem od đulsija, v. - (isto što i đulsija); Ja sam lice đ u l s o m umivala, / otirala lijerom cvijećem; Izmijte ga đulsom i safunom.838 Đúlsa, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Đulsuma, v. đùlsija, f (perz.-tur.) < tur. gül suyu »ružina voda«, izft. < perz. gul »ružica« i tur. su »voda«. - razvodnjeni ekstrat od ruže; ružina voda koju domaćice dobijaju na taj način što ružine cvijetne listove pokisele u vodu, u zatvorenoj boci, koju ostave izvjesno vrijeme izloženu suncu; Kupaše je đ u l s i j o m vodicom.839 đȕl-sìrće, n i đulsìrćet, m (perz.) < tur. gül sirkesi »ružino sirće«, izft., v. kompon. pod đul i sirće. - sirće (ocat) od ružice koje se pravi na taj način što se u obično vinsko sirće stave cijeli cvjetovi od ruže ili samo cvjetne latice. Upotrebljava se u narodu kao lijek.
836
Ibidem, 256 Ibidem, 256 838 Ibidem, 256 839 Ibidem, 256 837
~ 330 ~
Đulsúma, žensko ime, bos. hipok. Đúlsa (ar.-bos.) < tur. Gulsûm < ar. Kultūm, lično ime + bos. nast. za ž. rod -a. Osn. znač. »punih, debelih obraza, puna lica«. đulvèden (perz.-bos.) < bos. izv. od đulevden, v. đulvèzija, đulvèzlija (tur.-bos.) < bos. izv. od đuvezlija, v. đùmīle (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od džumle, v. đùmiš, đùmuš, m (tur.) < tur. gümüş. - srebro; ...velike ćeš dvore ugledati: / pokriveni limom i đ u m i š e m.840 Đumìša, žensko ime (tur.-bos.) < izv. od đumiš, v. + bos. nast. za ž. rod -a. - »Srebrena, Plemenita« Đumìšić, prezime (tur.-bos.) < izv. od đumiš, v. + bos. nast. -ić. đumìšli, indecl. adj. (tur.) < tur. gümüşlü, v. đumiš + tur. suf. -lü (-li). - srebren, od srebra; ...oni meću đ u m i š l i pištolje.841 đumìšlija, f (tur.-bos.) < tur. gümüşlü, v. đumišli + bos. nast. -ja. - srebreni predmet, predmet izrađen od srebra; Na koim su kopče đ u m i š l i j e.842 đùmle (tur.-bos.) < bos. izv. od đunle, v. đùmluk, đumlùgdžija (pogr.) - v. đumruk, đumrukčija đumrùgdžija - v. đumrukčija đumruk (đùmluk) m (lat.) < tur. gümrük »carina« < grč. konmérki (komerkion) < lat. commercium. - carina; trošarina; taksa za prolaz; Osta danas na Drini ćuprija, / osta danas osta do vijeka. / I paša je đ u m r u k postavio; Na vodi je đumlugdžija vila, / koja ima đ u m l u k uzimati.843 đumrukána - v. đumrukhana đumrùkčija, đumrùgdžija (đumlùgdžija) m (lat.-tur.-bos.) < tur. gümrükçü, v. đumruk + tur. suf. çü (-çi) + bos. nast. -ja. - carinik, trošarinac; I pred njima efendija, efendija đ u m r u k č i j a; Na vodi je đumlugžija, / koja ima đumluk uzimati.844 đumrukhàna, đumrukàna, f (lat-perz.) < tur. gümrükhane (gümrük-hane), v. kompon. pod đumruk i hane. - carinarnica; trošarinska stanica đȕn, m (tur.) < tur. gün »dan«. - dan; džuma dȕn = petak đùnāh -áha, gùnāh -áha, m (perz.) < tur. günah < perz. gunāh. - grijeh; Đ u n a h bi bio od nas, da nam se Sarajevo pokuferaši.845 đunàhćār -ára, gunàhćār -ára, m (perz.) < tur. günahkâr < perz. gunāhkār (gunāhkār), v. đunah + perz. suf. -kār. - grješnik đundùluk, gundùluk, m (tur.-bos.) < tur. gündelik (gün-de-lik) < tur. gün »dan« + postpoz. de »u« + suf. -lik. Bos. oblik ove riječi dobojen je zamjenom glasova -e- i -i- u tur. gündelik, sa glasom -u-. 840
Ibidem, 257 Ibidem, 257 842 Ibidem, 257 843 Ibidem, 257 844 Ibidem, 257 845 Ibidem, 257 841
~ 331 ~
- dnevnica, nadnica đundùlukčija, gundulùkčija, m ( tur.) < tur. gündelikçi, v. đunduluk + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - nadničar, dnevničar đúnda (tur.-bos.) < bos. izvedenica od đude, v. đȕnija, f (grč.-bos.) < tur. gönye < grč. gōnía + bos. nast. -ja. - uglomjer, drveni ili gvozdeni uglomjer; Nije duvar u đ u n i j u; Nije duvar pod đ u n i j o m (o. g.) - fig.: »svoja đ u n i j a« = svoja volja; dotjerati (što) na svoju đ u n i j u, tj. po svojoj volji. đùnlāč -áča, m (perz.) < tur. güllaç < perz. gulāg. - vrsta slatkog jela, pravi se od tankih jufki (koje se u trgovačkoj radnji gotove kupuju u koje se zamotava kajmak sa mljevenim bademima ili orasima. I same jufke od kojih se spravlja ovo slatko jelo zovu se đunlač. đȕnlād (tur.-bos.) < bos. izv. od đunle, v. đunlàrčići, m, pl. r. (tur.-bos.) < bos. izvedenica, dem. od đunlari, v. đȕnlāri (pogr. džȕnlāri) m, pl. t. (tur.-bos.) < bos. izvedenica od đunle, đunlad, v. po tome što su loptice slične đunletima (kuglicama). - vrsta slatkog jela: loptice koje se spravljaju tako da se bjelanca od jaja miješaju sa dodatkom nišeste, a onda se čorbenom kašikom zahvaća ta smjesa (snijeg) i stavlja u provrelo maslo u kome se formira loptica. Kada loptica porumeni, vadi se iz masla i stavlja u poseban sud. Pošto se isprži loptica koliko se želi, onda se prelije ukuhanim šećerom tako obilno d aloptice plivaju. Pošto se tako zalivene ohlade, onda se serviraju; Poslije toga metnuše đ u n l a r e, što najviše razveseli stare.846 đùnle, đùle, n (tur.) < tur. gülle, gürle. - topovsko tane, zrno, metak; Preko njega đ u n l e prelijeće; Đ u n l e oke trideset i četiri847 đùnleta -etā, đùnlād -ádi, đȕlād -ádi, n, pl. (tur.-bos.) < bos. izvedenice od đunle i đule, v. đùnluk, đùluk, m (tur.) < günlük. - tamjan đùnup, đùnupast - v- džunup, džunupast đurùltija, đurùntija, f i pl. đurùntije (tur.-bos.) < tur. gürültü »graja, galama«, (perf. 3. lice sing. od inf. gürlemek »tutnjati, orgijati«. - graja, galama - dobrovoljački osmanski vojnik u toku I sv. rata. Nazivom »đuruntije« označavani su dobrovoljci koji su od 1912.god. do 1918. u osmansku vojsku regrutirani na prostoru Sandžaka (komune: Bijelo Polje, Berane, Plav, Gusinje). Pored ovog naziva, za ovu dobrovoljačku vojsku, postojao je i naziv »đulijani« v. đurùnsuz, kao supst. i adj. (tur.) < tur. görünsüz (görün-süz) < tur. görün»izgled« + postpoz. -süz (-siz) »bez«. kao pridjev: - neizgledan, ružan po spoljašnjosti kao imenica: 846
Ibidem, 258 Ibidem, 258
847
~ 332 ~
- neizgledan, ružan čovjek đustèrisati -išem (se) (tur.-bos.) < tur. göstermek »prikazati, pokazati, predstaviti« + bos. nast. -isati i bos. prilog -se. - prikazivati (se), predstaviti (se) đȕture, đȕturice, adv. (tur.-bos.) < tur. görürü + bos. glas -e- ili bos. nast. -ice. - sve u cjelini, ujedno, ukupno; odsjekom, paušalno (bez pojedinačnog mjerenje, brojenja ili razdvajanja). đutùrum, m, i kao adj. (tur.) < tur. götürüm. kao imenica: - onaj koji je obnemogao i oronuo usljed starosti ili bolesti, te je nesposoban za normalno hodanje, kretanje; Ti poslušaj đ u t u r u m a svoga.848 kao pridjev: - obnemogli i oronuli usljed starosti ili bolesti đuturùmluk, m (tur.) < götürümlük, v. đuturum + tur. suf. -lük (-lik). - obnemoglost i oronulost usljed starosti ili bolesti đùveč, m (tur.) < tur. güveç »zemljana tava ili tendžera«. - vrsta jela: komadi mesa pomiješani s lukom, pirinčem i krompirom, koji se peku u zemljanom sudu. Đuveč je i konzervirano meso pomiješano sa raznim povrćem. đùveče, n (tur.-bos.) < tur. güveç »zemljana tava« + bos. nast. za s. rod -e. (isto što i đuveč, v.) đuvègija, m (tur.-bos.) tur. güveyi + bos. nast. -ja. - mladoženja; A posječe curi đ u v e g i j u.849; Gdje ti je đ u v e g i j a (o. g.) đuvèndija, f (tur.) < tur. güvende »lijepo obučena i nakićena igračica (plesačica); prostitutka« + bos. nast. -ja. - raskalašena žena đuvèrčila, đuvèrdžila, f (perz.) < tur. güherçile < perz. guherčile »šalitra« - šalitra đùvez, adj. (tur.) < güvez »zatvorenocrven s aprelazom na ljubičasto«. - zatvorenocrven, crveno-ljubičast; Đ u v e z-vezom grane vezla.850 đuvèzli, indecl. adj. (tur.) < tur. güvezli, v. đuvez + tur. suf. -li. - zatvorenocrvene, crveno-ljubičaste boje đuvèzlija, đulvèzija, đulvèzlija, f (tur.-bos.) < tur. güvezli, v. đuvezli + bos. nast. ja. - vrsta crvene svile za ženske haljine; vrsta crvene čohe; Na njojzi je tanka đ u v e z l i j a svila; ...nestalo mi je svile tavlije, / svile tvlije i đ u v e z l i j e.851 đȕz-belájle, đȕdž-belájle, gȕč-belájle i džȕdž-bèlājle, đȕz-bèlājīle, džȕdžbèlājīle, gȕč-belājīle, adv. (tur.-ar.) < tur. güçbelâyle (güç-beláy-le) < tur. güç »težak, mučan; teško, mučno + tur. belây« (< ar.), v. belaj + tur. postpoz. -le, ile »sa«. - teškom mukom, jedva, sa sto muka đùzdan - v. džuzdan đùzel, indecl. adj. i đùzel, m (tur.) < tur. güzel »lijep«. 848
Ibidem, 258 Ibidem, 259 850 Ibidem, 259 851 Ibidem, 259 849
~ 333 ~
- lijep, krasan; Podaj njemu đ u z e l đejisiju.852 - ljepotica, dragana; ...đ u z e l nam je u kolu (nar. pj.)853 đuzèzli, đuzèlli, indecl. adj. (tur.) < tur. güzelli, v. đuzel + tur. suf. -li. - lijep, prikladan; Nu pogledaj đ u z e l i odijelo; Nij’ malehno ni odveć golemo, / već đuzeli taman prema meni.854 đuzèluk, m (tur.) < tur. güzellik (güzel-lik) v. đuzel + tur. suf. -lik. - ljepota Đuzída, žensko ime (perz.) < tur. Güzide, lično ime < perz. guzīde, part. pas. od inf. guzīden »izabrati, probrati«. - Izabrana, Probrana đuzlèma, f i đuzlème, n (tur.) < gözleme. - vrsta slatke pite: kuha se »u ružice« ili se savija u kolutove (»na burmu«), i to samo jufka, bez tirita, i zaliva se toplim šerbetom; ...zeljanice prije kukavice, đ u z l e m e t a na burme savita.855 E éba, f (tur.-bos.) < bos. izvedenica od èbejka, v. èbžed-hèsāb -ába, èbdžed-hèsap -ápa, m (ar.) < tur. ebced hesabi »ebdžed računanje«, tur. izft. od ar. äbgäd i ar. hisāb, v. hesab. - računanje po redoslijedu slovâ u semitskom alfabetu, a naziv je formiran po njegova prva četiri slova (ä, b, dž, d). Redoslijed je iskazan u sljedećem arapskom sklopu riječi: »Äbgäd häwwäz huttī kälämän safas qaräsät tähad dazig«, a vrijednost slova je ova: ’a = 1 b=2 q=3 d=4 h=5 w=6 z=7 h=8 t=9 y = 10 k = 20 l =30 m = 40 n = 50 s = 60 a = 70 f = 80 s = 90 q = 100 r = 200 š = 300 t = 400 t = 500 h = 600 d = 700 d= 800 z = 900 g = 1.000 Praksa je bila kod Bošnjaka, sve do polovine XX vijeka, kao što je to i kod svih muslimana, da datume gradnje javnih građevina i objekata (džamija, škola...), kao i datume smrti prilikom pisanja nekrologa, napišu na arapskom jeziku u vidu stiha ili citiranjem nekog Kur’anskog ajeta, tako da vrijednost svih arapskih slova, kada se zbroje, daju odnosni datum - »tarih«. èbedul-âbād, adv. (ar.) < tur. ebedül’âbâd < ar. äbädu-l-ābād »vječnost vječnosti«, ar. izft. od ar. sing. äbäd »vječnost, beskonačnost« i pl. od iste riječi äl-ābād. - nikad do vijeka, za sva vremena èbejka, éba, héba, f (tur.-bos.) < tur. ebe »baboca, primalja« + bos. nast. -jka, -a- ili bos. glasovi -h- i -a- na početku i na kraju riječi heba.
852
Ibidem, 259 Ibidem, 259 854 Ibidem, 259 855 Ibidem, 260 853
~ 334 ~
- nana, nena; pomajka (majka po mlijeku); Žalosna ti heba! (eba!) (o. g.). Termin heba karakterističan je u bosanskom jez. na prostoru Hercegovine (mostarsko Bijelo Polje) èblehū (hàblehū, hàblehō), indecl. adj. (ar.) < tur. eblehî < ar. äbläh »glupak, budala« + ar.-perz. adj. suf. -ī. - mahnitast, luckast, budalast, ćaknut; On je malo h a b l e h o (o. g.) eblèkāš, eblìkāš -áša, m (ar.-bos.) < tur. eblek »šarac« < ar. äbläq »šarac« (konj) + bos. nast. -aš. - konj šarenih nogu; konj sa šarenim pjegama, šarac; Na dva konja Omer udario, / e b l e k a š i Bartulić-serdara.856 èbū, àbū, indecl. (ar.) < ar. äbū (äb) »otac«. - otac. To je prva komponenta muslimanskih, odnosno arapskih imena koja se nazivaju »kun’ja«, v. Naprimjer: Ebū Bèkr, Ābū Bèkr, Ebū Džáfer, Ābū Džáfer (»otac Bekirov = Otac Džaferov«) itd. èda učiniti (ar.-bos.) < tur. eda < ar. ädā »izvršenje, ispunjenje«. - izvršiti, obaviti, udovoljiti obavezi èdba, ètba, f (ar.) < tur. etba’ < ar. ätbā, pl. od sing. täbä »pristalica, ljedbenik«. - pratnja; pristalice, sljedbenici; Sva mu e d b a siđe u đemije.857 edèpsuz, kao supst. i adj. (ar.-tur.) < tur. edepsiz (edep-siz) »nevaspitan, neodgojen« < ar. ädäb »odgoj, vaspitanje« + tur. postpoz. -siz »bez« kao imenica: - čovjek nevaspitan, neodgojen, nuljudan; Takijeh vam ja hoću svatova, / nikakijeh edepsuza neću.858 kao pridjev: - nevaspitan, neodgojen, neuljudan edepsùzluk, m (ar.-tur.) < tur. edepsizlik (edepsiz-lik), v. edepsuz + tur. suf. -lik. - nepristojnost, neuljudnos, dskost Edhem, muško ime, hipok. Edo (ar.) < tur. Edhem, lično ime < ar. ädhäm »mrk, vran, crnomanjast«. - Mrkonja, Vranac Edīb -íba, muško ime (ar.) < tur. Edib, lično ime < ar. ädīb »uljudan, vaspitan, nježan, fin«. - Uljudni, Vaspitani Edíba, hipok. Díba, žensko ime (ar.-bos.) < izv. od Edib + bos. nast. za ž. rod -a. - Uljudna, Vaspitana Edo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Edib, v. èdžel, m (ar.) < tur. ecel < ar. äqäl »smrt; rok«. - suđeni čas kad se mora umrijeti; smrt; usud, kob; Vidi bahta sedam Hrnjičića, / bez e dž e l a umiranja nema!; Ne plaš‘te se bana ni mejdana, / Prez e dž e l a umiranja nejma; Davor doro, rano do e dž e l a!859 edžnèbija, m (ar.-bos.) < tur. ecnebi < ar. ägnäbiyy + bos. nast. -ja. - stranac 856
Ibidem, 261 Ibidem, 262 858 Ibidem, 262 859 Ibidem, 262 857
~ 335 ~
edžzádžija, evzàdžija, hevzèdžija - v. hevzedžija edžzadžìluk, evzadžìluk, hevzedžìluk - v. hevzedžiluk edžzahàna, edžzadžihàna, evzadžàna -v. hevzedžàna ef, eff, - kratica za riječ efendija, v. èfćār, èfkār -ára, m (ar.) < tur. efkâr (č. efkjâr) < ar. pl. äfkār, sing. fikr »misao«. - teške misli, brige. efèndija i efèndi, indecl. m (grč.-bos.) < tur. efendi < ngr. authentes, odnosno vokativ afthendi i afendi + bos. nast. -ja. - gospodin, gospodar; Dodaje se iza ličnog imena ili imenice, odvojeno ili spojeno crticom: Ā h m e d-e f è n d i j a i Ā h m e d-e f è n d i j a, h è ć i m e f è n d i j a i h è ć i m -e f è n d i j a. Ako se lično ime ili imenica svršavaju sa bos. nastavkom -ja-, ovaj nastavak tada otpada: Alija-Ali efendija (a ne Alija efendija), k a d i j a-k a d i e f e n d i j a itd. Iznimno nekad efendi dolazi prije imena, odnosno imenice: Sudi pravo e f e n d i k a d i j o.860 efendìluk, m (grč.-tur.) < tur. efendilik, v. efendija + tur. suf. -lik. - gospoština; svojstvo onog koji ima titulu efendije. efèndisi-bènum - v. efendum. efèndum, èfendum, efèndum-bènum, efèndisi-bènum, indecl., uzrječica (grč.-tur.) < tur. efendim »moj gospodin«, efendim benim »moj gospodin, moj«, efendisi benim »moj gospodin«. - gospodine moj (česta uzrječica u ranijem govoru Bošnjaka) efzàlnijī, adj. i efzàlnije, adv. (ar.-bos.) < tur. efzal »bolji« (< ar. äfdal, elat. od part. fādil »odličan, vrstan«) + bos. komprat. nast. -iji. - bolji, odabraniji - bolje, pribranije; E f z a l ni j e je kad alim spava, nego kad džahil ibadet čini = bolje je kad učenjak spava, nego kad se neznalica Allahu moli (božnjačka. izreka) ègav (pogr.) - v. herav ègbe, ègbeta (pogr.) - v. hegbe, hegbeta ègbedžija (pogr.) - v. hegbedžija ège (pogr.) - v. jege egèndija, f (tur.-bos.) < tur. egindi, eginti. Od istog je korijena kao ege, v. jege + bsos. nast. -ja. - prah ili strugotina od kovine (gvožđa, bakra, tuča itd.). Od običnog gvožđa je crna, a od tuča žuta. Egendijom od tuča posipali su u Bosni pismo pisano murećefom, da bi jazija bila sjajna. Egendijom od bakra ili gvožđa posipali su tabaci (kožari) u Visokom janjeću kožu prilikom učinjenja. Egendija se dobijala u kazandžija. èglen (jèglen) m i eglèna, f (tur.) < tur. eglen, inf. osnova od eglenmek (eglen-mek) »zabavljati se«. - razgovor, sohbet, zabava u prijateljskom razgovoru; Bunićani e g l e n zametnuli; Ima svakake šale i e g l e n e.861 èglen-bèglen, indecl. (tur.-bos.) < prva kompn. v. eglen, a druga je reduplikacija. - besposlen razgovor, trač; dug razgovor eglèndisati - v. eglenisati 860
Ibidem, 263 Ibidem, 263
861
~ 336 ~
eglèndže, n (tur.) < tur. eglence. - zabava eglèndži, indecl. adj. (tur.) < eglenci »onaj koji zabavlja«, nom. agent. od eglenmek »zabavljati se« - govorljiv, zabavan; U dvoru ti e g l e n dž i robinja, / nju mi ljubi robe Danijane.862 eglèndžija, m (tur.-bos.) < izv. od eglendži, v. + bos. nast. -ja. - onaj koji se zabavlja; govorljiv čovjek, koji puno govori; Kujundžija-e g l e n dž i j a, neću, nevalja.863 eglènisati, eglèndisati -išem (tur.-bos.) < tur. eglenmek »zabavljati se« i tur. eglendi, perf. 3. lice sing. od eglenmek + bos. nast. -sati. - razgovarati; Večeraše i e g l e n i s a š e; Nit’zboriše nit’ e g l e n d i s a š e; Koji koga begeniše , s onim i e g l e n i š e (bošnj. poslov.)864 ègza, egzàlija - v. evza, evzalija ehálija, f (ar.-bos.) < tur. ehali, ahali < ar. pl. ähālī, sing. ähl, zbir. im. »stanovnici, ljudi« + bos. nast. -ja. - stanovništvo, mještani - svijet, narod; Ko je drag e h a l i j i, drag je i valiji (bošnj. posl.)865 ȅhel, adj. (ar.) < tur. ehil < ar. ähl »dostojan, vrijedan«. - sposoban, vrijedan, dostojan; Nije on e h e l za toga posla (o. g.) èhli-ìslām -áma, m (ar.) < tur. ehil-i islâm, perz. izft. od ar. ähl »stanovnici, ljudi« i ar. islam »vjera islam«. - musliani, muslimanski narod èhli-kìtāb -ába, m (ar.) < tur. ehli-i kitap, perz. izft. od ar. ähl »stanovnici, ljudi« i ar. kitāb »knjiga, ovdje: »sveta knjiga« - narodi kojima je objavljeno sveto pismo, tj. hrišćanski i jevrejski narod. èhven, m (ar.) < tur. ehven < ar. ähwän, elat. od häyyin »lahak, neznatan«. - ono što je povoljnije, što je prihvatljivije, što je lakše ehvènijī, adj. i ehvènije, adv. (ar.-bos.) < bos. komparativ od ehven, v. kao pridjev: - povoljniji, prihvatljiviji, lakši kao prilog: - povoljnije, prihvatljivije, lakše èhveni-šȅr, m (ar.) < ehven-i şer, perz. izft. od ehven, v. i šer, v. - manje zlo (od dva zla ono koje je manje) ȅj! hej! interj. (perz.) < tur. ey! < perz. ey! - o! H e j ti, hodi ovamo! (o. g.) èjān -ána, m (ar.) < tur. eyyam »vjetar; vrijeme« < ar. pl. äyyām, sing. yäwm »dan«. - vjetar, vihor; Allah im dade, te im e j a n puhnu.866 ejdovále! dovále! (tur.-ar.) < eyi duale »s dobrom molitvom, s dobrim blagoslovom« (tur. eyi »dobar« + ar. duā, v. dova + tur. postpoz. -le, ile »sa«). 862
Ibidem, 263 Ibidem, 264 864 Ibidem, 264 865 Ibidem, 264 866 Ibidem, 264 863
~ 337 ~
- Zbogom! s Allahovim blagoslovom! (pozdrav pri rastanku koji izgovara onaj što odlazi. Onaj koji ispraća, koji ostaje, odgovara; ejsàhadīle, v.; A sad fala ti na kahvi i na razgovoru i ejdovale! - Ejsahadile Zembilju!; E j d o v a l e, gospođo ja odoh!; Pa on njima d o v a l e učini.867 èjluk, m (tur.) < tur. eyilik, iyilik < tur. eyi »dobar« + suf. -lik. - dobročinstvo, plemenitost, dobrota, dobro dijelo ejlùkčija, m (tur.-bos.)
Ibidem, 264 Ibidem, 265 869 Ibidem, 265 868
~ 338 ~
- Veoma plemeniti èkrijaš, m (tur.) < vjerovatno tur. egri »kriv, nagnut«; fig. »lažac, prevrtljivac«. - prevrtljivac, onaj koji je nestalan na riječi; E k r i j a š u, momèe bekrijašu, / mrki brci nevjere su znaci, / nevjera si, ja te neću momèe!870 èkser (jèkser) m (tur.) < tur. ekser. - klinac, čivija, čavao èkserī, adv. (ar.) < tur. ekseri »većinom« < ar. äktär, elat od kätīr »mnogo« + ar. adj. suf. -ī (-iyy). - većinom, ponajviše, ponajčešće; Bogme je imate za što i hvaliti, kad je e k s e r i sva katolička; ... pa sarajevsko gradsko zastupništvo, e k s e r i i ono je zrelo.871 èksik (jèksik) adj. (tur.) < tur. eksik »manjkav, nepotpun«. - nepotpun, manjkav, faličan, neprav, načet; Vojske mlogo e k s i k ostanulo.872 eksik (jeksik) para (tur.-bos.) < bos. izv. od eksik, v. i para, v. - novac nepotpune vrijednosti eksik mjera (tur.-bos.) < bos. izv. od eksik, v. + bos. riječ mjera. - nepotpuna mjera eksik hadžija (tur.-bos.) < bos. izv. od eksik, v. i hadžija, v. - koji nije pravi hadžija eksìkluk, m (tur.) < tur. eksiklik (eksik-lik), v. eksik + tur. suf. -lik. - nepotpunost, manjkavost - kob, nesreća, Allahova kazna koja brzo stigne u vidu nesreće za učinjeno zlo dijelo, za grijeh; Stigao ga e k s i k l u k (o. g.); Jer se bojat teška e k s i k u l u k a; Bojiš li se e k s i k l u k u svome.873 èkši, indecl. adj. (tur.) < ekşi. - kiseo, kiselo èkšija, f (tur.-bos.) < ekşi »kiseo« + bos. nast. -ja. - vrsta kompota od miješanog voća, obično začinjen mirođijama. èlbet, elbète, elbètena - v. hèlbet, helbète, gelbètena èlbete - v. hegbe èlči-bàša, m (tur.) < tur. elçi başi »glavni poslanik, glavni izaslanik«, v. kompon. pod elčija i baš. - glavni poslanik, glavni izaslanik, ambasador ȅlčija, m (tur.) < tur. elçi »poslanik na strani; izaslanik« + bos. nast. -ja. - ambasador, poslanik na strani, poslanik inostrane države; poslanik, izaslanik; E l č i j a nema zevala; Po zlo ne valja e l č i j e slati (bošnj. posl.)874 èlćen, èlken - v. jelćen èle - v. hele èlem - v. hele elèmek, m (tur.) < el emegi »nagraa za rad ruku«, tur. izft. od tur. el »ruka« i tur. emek »trud«.
870
Ibidem, 265 Ibidem, 268 872 Ibidem, 266 873 Ibidem, 266 874 Ibidem, 266 871
~ 339 ~
- plata za ruke, za ručni rad; Posestrimo, Hajko Fejzagina, / pošalji mi e l e m e k za ruke, / elemeka hiljadu dukata, / halvaluka stotinu dukata.875 elhamdulìlāh! (zapravo: elhamdulìllāhi!) (ar.) < älhamdu li-llāh; ar. äl-hamd »hvala, zahvala« i ar. li-llāh »Allahu«. - hvala Allahu! elhućmulìlāh! elhukmulìlāh! (zapravo: elhućmulìllāh! elhukmulìllāh!) < ar. älhukmu li-llāh; ar. äl-hukm »sud, odredba, određivanje« i ar. li-llāh »Allahu«. - što god Allah da! Kako bude Allah odredio, onako će i biti! èlif, m (jevr.) < tur. elif < ar. älif < stjevr. alef. - ime prvog slova arapske abecede: ’a (’ä); »na elif« = u obliku elifa, tj. u obliku tanke crte (kako se piše ar. slovo »’a«); Ne navlači na e l i f obrva.876 èlifbā -báta, m i èlifbe -bèta, n (jevr.-ar.) < ar. älif-bā’, u tur. elifbe, v. kompon. pod elif i be. - abeceda, alfabet èlifbā-sùfara, èlifbe-sùfara, f (ar.-perz.) < tur. elifbe suparasi, tur. izf., v. kompon. pod elifba i sufara. - arapska početnica, arapska abecedarka elìksīr -síra, m (grč.) < ar. äl-iksīr < stgrč. - lijek, ljekovita tečnost (napitak) spravljena iz više biljaka eliksir života (životni eliksir) (grč.-bos.) < izv. od eliksir, v. + bos. riječ život. - čudotvorni napitak koji se spravljao od raznih ljekova èlli, indecl. num. (tur.) < tur. elli. - pedeset, broj 50 elìluk, m (tur.) < tur. ellilik (elli-li), v. elli + tur. suf. -lik. - pedesetnjak, ono što sadrži nečega pedeset; Ovom čovjeku ima e l l i l u k (tj. ima mu pedeset godina) (o. g.) èlmās, èlmāz - v. almas, almaz Èlmās, muško ime (grč.-bos.) < bos. izv. od almas, v. elpèza, f i elpèze, n (tur.-perz.-bos.) < bos. izv. od tur. yelpaze, složeno od tur. yel »vjetar« i paze < perz. bezīden »duhanje vjetra«; perz. bezīn »koji puše, koji duha«. (Metatezom os ove riječi izvedena je i riječ lepeza, v.) - lepeza, mahalica, hladilica; Nosi l’ Hanka od zlata e l p e z u.877 elvèrisati -išem (tur.-bos.) < tur. elvermek (slož. od tur. el »ruka« i vermek »dati«). Na tur. elver dodat bos. nast. -isati. - pristajati, prikladno biti, ići u prilog - razumjeti - pomoći kome elvèrum, adv. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. elverir, part, imperfekta (imperf. 3. lice sing.) od inf. elvermek, v. elverisati. - dobro, prilično, može ruke dati ȅm - v. hem Éma, žensko ime, bos. hipok. (ar.-bos.) < bos. izv. od Emina, v. emánet - v. amanet 875
Ibidem, 266 Ibidem, 267 877 Ibidem, 267 876
~ 340 ~
emènija - v. jemenija ȅmer, ȅmr (hȅmer) m (ar.) < tur. emir < ar. ämr. - zapovjed, nalog, naredba, odredba; Po carevu brzome e m e r u; Naj pojedi ovaj somun i ja mislim Allahovim h e m e r o m, a mojim sevepom da ćeš se odmah iziladžiti.878 Emer Allah! (ar.-bos.) < bos. izv. od emer, v. i Allah, v. - što Allah da (o. g.) emernáma (emarnáma) f ( ar.-perz.) < tur. emirname (emar-name), v. kompon. pod emer i nama. - pismena zapovijed; pismeni nalog, naredba; Raspisuje mnoge e m a r n a m e.879 èmīn -ína i kao adj. (ar.) < tur. emin < ar. ämīn »siguran, vjeran, pouzdan« kao imenica - siguran čovjek, čovjek od povjerenja; povjerenik, pouzdanik kao pridjev: - siguran, vjeran, pouzdan Èmin, muško ime, bos. hipok Émo (ar.) < tur. Emin, lično ime < ar. ämīn »vjeran, siguran, pouzdan«. - Vjerni, Sigurni Emína, žensko ime, bos. hipok. Mína, Éma, Émka, Mínka (ar.-bos.) < muškom imenu Emin, v. dodan bos. nast. za ž. rod. »a«. - Sigurna, Vjerna emínluk, m (ar.-tur.) < tur. eminlik (emin-lik), v. emin + tur. suf. -lik. - bezbjednost, sigurnost èmiīr -íra, m (ar.) < tur. emîr < ar. ämīr »vođa, zapovjednik; vladar« - prvak, vođa, vlastelin - vladar Èmīr, muško ime (ar.) < tur. Emir, lično ime < ar. ämīr »vođa, zapovjednik; vladar« - Vođa, Vladar Emìra, Emíra (ar.-bos.) < muškom imenu Emir, v. dodan bos. nast. za ž. rod »a«. - Vladarica emírul-múminīn, m (ar.) < ar. ämīru-l-mūminīn, ar. izft. od emir, v. i gen. po. od mumin, v. - vladar vjernika, vladar muslimana; vladarska titula u islamskim državama Émka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Emina, v. èmlāć, èmlāk - v. mulk Émo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Emin, v. èmri-iláhī -ije, m (ar.) < tur. emr-i ilâhî, perz. adj., perz. izft. od ar. ämr »zapovijed, odredba« i ar. ilāh »Allah« + ar.-perz. adj. suf. -ī. - Allahov emer, Allahova odredba, sudbina èmsāl -ála, m (ar.) < tur. emsal < ar. pl. ämtāl, sing. mätäl »primjer; sličan« - prilika, primjer, poređenje; Nema mu e m s a l a u našem kraju = nema mu primjera, nema mu ravnog u našem kraju (o. g.) ȅmšerija, émšo - v. hemšerija
878
Ibidem, 267 Ibidem, 267
879
~ 341 ~
èn’ām -áma, ènām -áma, m i èn’ām hamájlija, f (ar.) < ar. Änām »ime šeste Kur’anske sure«, inače ar. pl. änām znači: »domaće zivotinje, blago«, sing. näam - vrsta hamajlije: knjižica ili zbirka koja sadrži šesto poglavlje Kur’ana zv. »En’ām« sa još nekoliko drugih izvoda iz Kur’ana. Drži se u metalnoj, obično srebrenoj, kutiji (tašni) i nosi se obješena o vratu prilikom putovanja, odlaska u rat i sličnim prilikama. endèče - v. endeze èndek (pogr.) - v. hendek endèze -eta, endáze -eta, indèze -eta (endèče -eta) n (perz.) < tur. endaze < perz. endāze. - vrsta mjere za dužinu, malo kraća od aršina, 0,60 m, a u nekim krajevima 0,65m - zanatlijska mjera za krojenje obuće, naročito opanaka, koja se sastoji od uzoraka izrezanih od jačeg papira. èndžije-dukati, pl. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. inci, incü »biser,; perle«. - biser i dukati, ili dukati optočeni biserom: Ispod grla skidoše đerdane, / sve na njima e n dž i j e-d u k a t e.880 énđa, ȅnđibaša (pogr.) - v. jenđa enđáma (pogr.) - v. henđama Ènes, muško ime (ar.) < tur. Enes, lično ime < ar. Änäs, osn. znač.: navikavanje, svikavanje, priučavanje. - Naviknuti enfíja (nefíja) f (ar.-bos.) < tur. enfiye < ar. änfiyyä »nosna« < ar. änf »nos« + ar. adj. suf. -iyyä + bos. nast. -ja. - burmut, duhanski prah koji se upotrebljava ušmrkivanjem énga - v. jenđa èngeča, èngeče, m (tur.-bos.) < bos. izv. od jengeča, v. èngija (tur.-bos.) < bos. izv. od jengeče, v. + bos. bos. nast. -ja. Ènīs -ísa (ar.) < tur. Enis, lično ime < ar. Änīs, osn. znač.: »jaran, prijatelj« - Jaran, Prijatelj Enísa, žensko ime, hipok. Nísa (ar.-bos.) < muš. imenu Enis, v. dodan bos. nast. za ž. rod. -a. Ènver, muško ime (ar.) < tur. Enver, lično ime < ar. änwär, elat. od näyyir »svjetao, sjajan« (supst. ar. nūr »svjetlo«). - Veoma sjajni ènzek - v. henzek èrav (pogr.) - v. herav erázija, f (ar.-bos.) < skr. od erazi-mirija, v. + bos. nast. -ja. Erázi-kanunáma, f (ar.-perz.) < tur. Erazi kanun-namesi, izft., v. komponente pod erazija i kanunama. - osmanlijski zakon o zemljišnom posjedu od 7 Ramazana 1274. (1858.), kojim je normirana pravna priroda zemljišnih nekretnina u Osmanskoj Carevini. Poznat je pod imenom Ramazanski zakon. erázī-mírija, skr. erázija, f ( ar.-bos.) < tur. erazi mirî, arazi mirî i erazî-i emiriyye, perz. izft. od ar. pl. ärādī, sing. ärd »zemlja« i perz. mīrī »državni, carski« < ar. ämīriyyä (ar. ämīr »vladar« + ar. adj. suf. za f. -iyyä) + bos. nast. -ja. 880
Ibidem, 268
~ 342 ~
- zemljišne nekretnine sa posebnom pravnom prirodom koja je normirana Erazikanunnamom, v. Pravo vrhovnog vlasništva na ovim nekretninama pripada državi, a posjednik ima ograničena prava raspolaganja. èrbāb -ába, èrbāp -ápa, m i kao adj. (ar.) < tur. erbab, erbap, sa istim značenjem kao u bosanskom jez. < ar. pl. ärbāb, sing. rabb »gospodar, posjednik, vlasnik«. - vještak - sposoban, okretan erbèīn, -ína, m (ar.) < tur. erbein < ar. ärbäīn »četrdeset«. - prvi period zime koji traje 40 dana, od 22. decembra do 31 januara (drugi period zove se hamsin, v.) èrćān -ána, èrkān -ána, m (ar.) < tur. ekân (č. erkjān), sa značenjem kao u bosanskom jez. < ar. pl. ärkān, sing. rukn »dio, član, stub«. - članovi vijeća, vijećnici - vijeće - dijelovi namaza; Na mjesto e r ć a n ne donosi = ne klanja propisno (o. g.)881 èrćek i èrkek (pogr. èrček) m, i kao adj. (tur.) < tur. erkek. - muškarac; muško erdžèla, erđèla - v. ergela ȅrđum, ȅrđun - v. herđum èrenda - v. herenda èrendati, ìrendati, jerèndati (perz.-bos.) < bos. izv. od erende, irende, v. + bos. nast. -ati. - strugati krompir, suhi sir ili što drugo na erende (kuhinjski ribež) erènde, irènde, jerènde, rènde, n i erènda, irènda, rènda, f (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. rende < perz. rende, part. prez. od inf. rendīden »brusiti, gladiti«. Prefiks »e«, odnosno isk. »i«, vjerovatno je nastao: ili skraćivanjem tur. tur. riječi el »ruka«: el rendesi »ručno rende« (tur. izft. od el i rende) pa, prelaskom u bosanski jez.: »el-rende«, a onda radi lakšeg izgovora: e-rende, ili je vokal »e« dodan po uzoru na dodavanje vokala »u« u riječima Urum, Urus, urup (Rum, Rus, rup) vokal »o« u riječi oruspus (rospu) itd. - strug za struganje daske; strugalo; kuhinjski strug za struganje namirnica erèza, irèza - v. reza ergèla - v. hergela èrīr - v. harir erkáni-ajálet, m (ar.) < tur. erkân-i eyalet, perz. izft., v. kompon. pod erćan i ajalet. - prvaci (uglednici) pokrajine èrlav (pogr.) - v. herav èrvāhi, erváhten, èrvāhtenī, indecl. (ar.-perz. i ar.-tur.) < ovaj oblik se ne nalazi u tur. rječnicima ni književnog ni narodnog jezika, ali je bez sumnje orijentalizam i u sva tri slučaja se radi o istoj osnovi: ervah < ar. ärwāh pl. od rūh »duša«. U prvom slučaju dodan je ar.-perz. suf. -ī, u drugom tur. pospoz. -den, -ten, a u trećem i tur. postpoz. -ten i ar.-perz. suf. -ī.
881
Ibidem, 269
-
~ 343 ~
- isti, puki, u glavu isti; Pantalone su im uske ko makarun, da ih jedva navuku, pa izgledaju u njima uskukani, e r v a h i ko pehlivani; ...pa se svijetle e r v a h i ko svijetnjaci.882 èrvāhuni, indecl. (ar.bos.) < izv. od ervahi, v. + bos. nast. -uni. èrvakat (pogr.) - v. hervakat èrza, f (ar.-bos.) < bos. izv. od evza, v. èrzāk -áka, m (ar.) < tur. erzak < ar. pl. ärzāq, sing. rizq »hrana, izdržavanje«. - opskrba, hrana Èsad (ar.) < tur. Esad, lično ime < ar. äsad elat. od sä’d »srećan«. - Veoma srećni, Srećko esánija, f (ar.-bos.) < vjerovatno nastalo metatezom od tur. senai (sena-i) »ono što sadrži hvalu, pohvalu« < ar. tänā’ + ar- perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - pohvalnica, pohvalno pismo; Na spahije berat-spahiluci, / a bašama e s a n i j e zlatne.883 èsāp, esápiti (pogr.) - hesab, hesabiti èselāmu alèjkum! - v. selamun alejkum! èser, m (ar.) < tur. eser < ar. ätär. - trag, znak - plod, djelo, učinak èsfele-sáfilīn, adv. (redovno dolazi sa glagolom otići, pasti) (ar.) < tur. esfele safilin < ar. äsfalu-s-sāfilin »pakao«, gram. znač.: »najniži«. - otići po sred džehenema, tj. fig. srozati se na najniže grane, otići sasvim stranputicom i propasti; Otišao je e s f e l e-s a f i l i n (o. g.) esìkluk - v. eksikluk èsīr, esírluk - v. jesir, jesirluk èski, indecl. adj. (tur.) < tur. eski. - star; Ja sam cura od e s k i Budima884 èskija, f (tur.-bos.) < tur. eski »star« + bos. nast. -ja. - starudija, nešto staro; stara konjska ploča, stari bakar; i kod vode konje potkovali, / ostala im sa konja e s k i j a. Povija se po kulašu Tale, / pa iz kala p l o č u izvadio; Do osamdesetih godina prošloga vijeka topila se ili kalila bakrena ruda i e s k i j a (stari bakarI u već spomenutim pećima.885 eslèisati (tur.-bos.) < bos. izv. od išleisati, v. Èsma, žensko ime (ar.) < ar. Äsmā, lično ime < ar. pl äsmā, sing. ism »ime«. - Najviša, Najuzvišenija; Najplemenitijeg karaktera - Imena; Esma bint Ebi Bekr. sestra h Aiše, oličenje je hrabrosti u borbi za islam. èsmer, adj. (ar.) < tur. esmer < ar. äsmär - crnkast, garav; Ja zagrizoh šareniku jabuku, / i poljubih e s m e r đuzel djevojku.886 èsmerast, adj. (ar.-bos.) < tur. esmer, v. + bos. nast. -ast. - crnomanjast 882
Ibidem, 270 Ibidem, 270 884 Ibidem, 270 885 Ibidem, 271 886 Ibidem, 271 883
~ 344 ~
èsnāf -áfa, m (ar.) < tur. esnaf < ar. pl. äsnāf, sing. sunuf »vrsta, rod, razred«. I u tur. i u bosanskom jez. upotrebljava se u ovom slučaju ar. pl. kao sing. - ekonomska i društvena organizacija zanatlija u gradovima, ceh. - zanatlija; U Saraj’vu tri e s n a f a mlada.887 - ljudi istog zanimanja, istog društvenog reda esnáfija i esnàflija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. esnafli, v. esnaf + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - zanatlija esnáfluk, m (ar.-tur.) < tur. esnaflik (esnaf-lik), v. esnaf + tur. suf. -lik. - bavljenje zanatom, zanatsko zanimanje esnáfiluk, m (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od esnafluk, v. èspāp, èspab - v. hespap èsrār -ára, m (ar.) < tur. esrar < ar. pl. äsrār, sing. sirr »tajna« - tajne; Kome li si e s r a r kazivao.888 - »hašiš« koji se puši kao narkotičko sredstvo (norcoticum). èsre, n (tur.) < tur. esre. - dijakritički znak u arapskom pismu koji označava kratki vokal »i«. etagfirùlāh! interj. (ar.) < ästagfiru-llāh (< ästagfiru, imperf. 1. lice sing. od istigfār »tražiti oprosta« + Allāh »Allah«. - Allahu sačuvaj!; E s t a g f i r u l a h! Kako možeš tako zboriti? Je si li čovjek...889 èšak, ȅšk (pogr.) - v. ašk èšći, indecl. adj. (tur.-bos.) < bos. izv. od eski, v. - pravi, star; Otkalen si, od kojega mjesta? Kažuje: od E š ć i Kladuše.890 èšek, m (tur.) < tur. eşek. - magarac ešèkluk, m (tur.) < eşeklik, v. ešek + tur. suf. -lik. - magaraština, glupost èšgāl - v. ežgal èšjā -jáa, m (ar.) < tur. eşya < ar. pl. äšyā’, sing. šäy’ »stvar«. - pokućstvo, stvari, prtljag eškíja, f (ar.-bos.) < tur. eşkiya < ar. pl. äšqiyā’, sing. šäqiyy »razbojnik, razbojnik« + bos. nast. -ja. - odmetnici, hajduci; Ja odo’ u e š k i j u; vise se ovaj zulum ne more trpjeti; Na e š k i j u udario, na Drinu ih natjerao.891 - krijumèarena roba, osobito duhan èškin, m (tur.) < eşkin. - konj koji se dolikuje naročitom vrstom trčanja ili brzog hoda. I sam način tog hoda zove se eškin. eškìndžija, m (tur.-bos.) < tur. eşkinci, v. eškin + suf. -ci + bos. nast. -ja. - naoružani konjanik - ratnik Éško, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Ešref, v. 887
Ibidem, 271 ibidem, 271 889 Ibidem, 271 890 Ibidem, 270 891 Ibidem, 272 888
~ 345 ~
ešlèma - v. išlema Éšo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Ešref, v. èšrāf -áfa, m (ar.) < tur. eşraf < ar. pl. äšrāf, sing. šärīf »prvak; plemenit, častan, ugledan«. - odličnici, plemstvo, aristokracija, prvaci Èšref, muško ime, bos. hipok. Éšo, Éško (ar.) < tur. Eşref, lično ime < ar. äšräf, elat. od šärīf »plemenit, častan, ugledan«. - (veoma) Cijenjeni, Ugledni Èšrefa, žensko ime (ar-bos.) < muškom imenu Ešref dodan bos. nast. za ž. r. -a. ètek, m (tur.) < tur. etek. - skut, krilo; I vezirski e t e k prihvatiti.892 ètrāf, -áfa, m (ar.) < tur. etraf < ar. pl. ätrāf, sing. taraf »strana, kraj«. - strana, kraj, okolica; Sve pokupi iz e t r a f a Turke, / hajde mojoj na Ogarsko kuli.893 ȅvala (ar-bos.) < bos. izv. od ejvalah, v. èvenak -enka, m i èvenka -e, f (perz.-bos.) < tur. hevenk »na koncu nanizana niska voćnog ploda (grožđa, smokava itd.) koja se objesi i čuva preko zime« < perz. āwenk, istpg značenja (tur. hevenk üzümü »niska grožđanih grozdova obješena radi čuvanja preko zime«). Bos. oblik ove riječi dobijen je ubacivanjem glasa -a- u zadnji slog riječi. - kita od lozova pruća s grožđem èvet, partik. (tur.) < tur. evet. - da, tako je èvkāf -áfa, m (ar.) < tur. evkaf < ar. pl. äwqāf, sing. wagf, v. vakuf. - vakufi, zadužbine èvlād - áda, m (ar.) < tur. evlâd < ar. pl. äwlād, sing. wäläd »dijete«. - porod, djeca; potomak, rođeno dijete; Brak bez e v l a d a k’o njiva bez ploda (bošnj. posl.); Od svog srca iščeka e v l a d a; ...puno mala, a malo e v l a d a.894 evladìjet-vàkuf, m (ar.) < evlâdiyet (vakif) < pl. äwlād, v. evlad. - porodični vakuf čija se sredstva samo djelimično troše u vakufske svrhe, a ostatak koriste potomci zavještača evládluk, m (ar.-tur.) < tur. evlâdlik, v. evlad + tur. suf. -lik. - pravni izraz, isto što i beslema, v. evládsuz, evlátsuz, m (ar.-tur.) < tur. evlâdsiz, evlâtsiz, v. evlad + tur. postpoz. -siz »bez«. - čovjek koji nema djece; žena koja nema djece evlija, m (ar.) tur. evliya, istog značenja kao u bosasnkome jez. (i u tur. i u bosanskom jez. ar. pl. upotrebljava se kao sing.) < ar. pl. äwliyā’, sing. wäliyy »prijatelj; pomoćnik; skrbnik«. - sveti čovjek, »dobri«; Jakubović je dugo godina stanovao u jednoj sobi kraj ove češme, a u Sarajevu je slovio kao e v l i j a; Svijet je pouzdano tvrdio da je hafiz Kustura e v l i j a.895 892
Ibidem, 272 Ibidem, 272 894 Ibidem, 272 895 Ibidem, 272 893
~ 346 ~
evljáluk, m (ar.-tur.) < tur. evliyalik, v. evlija + tur. suf. -lik. - svojstvo evlije, svetost èvrāk -áka, m (ar.) < tur. evrak < ar. pl. äwrāg, sing. wäräg »list«. - listovi papira; spis, akta evrâki-períšān -ána, m (ar.-perz.) < tur. evrak-i perişan, v. kompon. pod evrak i perišan. - kojekakvi razbacani papiri, neuredni spisi u starim arhivama èvsat, adj. (ar.) < tur. evsat < ar. äwsat »srednji«. - dobar, srednji (školska ocjena u mektebu ili medresi) èvza ( bos. obl. ègza, èrza) f (ar.) < tur. ecza (č. edžza), kapisla < ar. ägzā’, pl. od guz’ »dio« (spoj od više djelova, hemij. spoj) - kapisla, upaljač na čahuri evzadžàna, f (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od edžzahana, v. evzàdžija, m (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od edžzadžija, v. evzàlija, egzàlija, erzalija, f (ar.-tur.) < tur. eczali (č. edžzli) »puška sa evzom«, v. evza + suf. -li + bos. nast. -ja. - vrsta stare puške kapislare èzān -ána, m (ar.) < tur. ezan < ar. ädān »objava, objavljivanje«. - poziv na namaz koji uči (upućuje) mujezin na arapskom jeziku sa džamijske munare ili sa nekog drugog mjesta. Mujezin uči ili okujiše ezan pet puta svakodnevno, pozivajući: 1. na sabah-namaz (u rani sabah) 2. na podne-namaz (u podne) 3. na ikindiju (ićindiju)-namaz (namza između podneva i zalaza sunca) 4. na akšam-namaz (u prvi sumrak čim zađe sunce) i 5. na jaciju-namaz (dva sata po zalasku sunca). Ezan se sastoji od izgovora sljedećeg: četiri puta Allāhu äkbär »Samo je Allah veliki (najveći)«, po dva puta äšhädu än lā’ilāhe ill-llāh »vjerujem i izjavljujem da je Allah jedini Allah«, äšhädu ännä Muhammädän resūlu-llāh »vjerujem i izjavljujem da je Muhamed Allahov poslanik«, hayyä alä-ssalāh »hodi, dođi na namaz«, hayyä alä-l-fälāh »hodi, dođi na spas« i konačno, takođe dva puta »Allāhu äkbär« i jedanput lā’ilāhä illa-llāh »Allah je jedini Bog«. èzantaš, m (ar.-tur.) tur. ezan taşi »ezanski kamen«, izft, vidi komponente pod ezan i taš. - povelik istesan kamen kockastog oblika koji stoji sdesne strane pokraj ulaza u džamiju, sa kojeg mujezin ponekad uči ezan ( slučajevima kad postoji opravdan razlog da se ne penje na munaru). ezberlèisati -šem (perz.-bos.) < tur. ezberlemek < perz. ezber (ez-ber) »pamćenje, zapamćenje« (slož. od perz. ez »od, iz« i perz. bear »prsa«) + tur. suf. -le + tu inf. nastavak -mek + bos. nast. -isati. - napamet naučiti nešto od riječi do riječi èzberli, adv. (perz.-tur.) < tur. ezberle, gl. osnova od inf. ezberlemek, v. ezberleisati. - napamet; Znaš li to proučiti e z b e r l i? (o. g.) ezíjet, m (ar.) < tur. eziyet < ar. ädiyyä »uznemiravanje, vrijeđanje«. - vrijeđanje, uznemiravanje, kinjenje - muka; na velikom je e z i j e t u, tj. na velikoj je muci (o. g.) - onaj koji drugom neda mira, koji drugog uznemirava; e z i j e t u jedan, što mi ne daš mira (o. g.) ezíjetiti (ar.-bos.) < izv. od ezijet, v. + bos. nast. -iti.
~ 347 ~
- uznemiravati, mučiti, vrijeđati ezijètli, indec. adj. (ar.-tur.) < tur. eziyetli, v. ezijet + tur. suf. -li. - naporan, tegoban, mučan èžder - v. hèžder èžder-kȍvče - v. hèždr-kȍvče, eždèrlije -v. hèžderlije èžgāl -ára, èšgāl -ála, m (ar.) < tur. eşgaal < ar. pl. äšgāl, sing. šugl »posao, zaposlenost, zaokupljenost poslom«. - ono lice ili predmet oko čega se čovjek mora mnogo brinuti i truditi; Ne mogu nigdje da izađem od ovog mog e dž g a l a (mati veli za svoje dijete). - zaposlenost; U velikom sam e š g a l u (o. g.) Fádil, muško ime (ar.) < tur. Fadil, lično ime < ar. fādil »vrijedan, vrstan, odličan«, part. a. od fadl »biti vrijedniji od drugog, nadmašiti, premašiti, prevazići« (v. od istog korijena Fadila, Fazila, fazilet, fazla, Fazlija, fudulija, efzalniji). - Vrijedni, Vrsni Fadìla (ar.) < tur. Fadile, lično ime < ar. fādilä »vrijedna vrsna, odlična«. Ako iza imena slijedi titula »hanuma«, onda se ovo ime i u bosanskom jez. izgovara kao u tur.: Fadile-hanuma. - Vrijedna, Vrsna fadílet - v. fazilet fagfúrija, f (perz.-bos.) < tur. fagfuri »kineski porculan« < perz. fagfūr »stara titula kineskih careva« + ar.-perz. suf. -ī + bos. nast. -ja. - kineski porculan, predmeti od kineskog porculana Fáhir, bos. hipok. Fáhro, Fȁhrica (ar.) < tur. Fâhir, lično ime < ar. fāhir »ponosan«. - Ponosni Fahìra, žensko ime, bos. hipok. Fáhra (ar.) < tur. Fâhire, lično ime < ar. fāhirä »ponosna«. - Ponosna fahìša, f (ar.) < tur. fahişe < ar. fāhiša. - prostitutka, nevaljalica Fáhra, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Fahira, v. i Fahrija, v. Fȁhrica, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Fahir, Fahrija, Fahrudin Fàhrija, muško ime, bos. hipok. Fáhro (ar.-bos.) < Fahrî, lično ime < ar. fahrī »ponosni« - Ponosni Fahríja, žensko ime, bos. hipok. Fáhra (ar.-bos.) < tur. Fahriye, lično ime < ar. fahriyyä »ponosna« + bos. nast. -ja. Fáhro, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Fahir, v. Fahrija, v. Fahrudin, v. Fahrùdin -ína, muško ime, bos. hipok. Fáhro, Fȁhrica (ar.) < ar. Fahru-ddīn, lično - Ponos Islama, Ponos vjere Fáik, muško ime, bos. hipok. Fájko (ar.) < tur. Faik, lično ime < ar. fā’ig »onaj koji je nadmašio druge, odabran, izabran«. - Odabran, Izabran fáiz, m (ar.) < tur. faiz < ar. fā’id, osn. znač.: »dobit«. - kamata, priraštaj fàjda, f (ar.) < tur. fayda < ar. fā’idä.
~ 348 ~
- korist, dobit; Brani se dok te ljudi ne objašu, a pošto te objašu nije f a j d e braniti se (bošnj. posl.); Koja f a j d a – tuđa roba! / Ja se mlada prevarila; Ibro g’ zapti, ali f a j d e nema.896 fajdelènisati se (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. faydalanmak + bsos. prilog -se. - okoristiti se fajdèli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. faydali, v. fajda + tur. suf. -li. - koristan fàjdisānje, n (ar.-bos.) < bos. izv. od fajdisati, v. - korišćenje fàjdisati (ar.-bos.) < iav. od fajda + bos. nast. -isati. - korist imati od nečega, okoristiti se; neka ide i pokajaće se, / ali neće od toga f a j d i s a t i.897 Fájko, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Faik, v. fàkīr -íra, m (ar.) < tur. fakir < ar. fagīr »siromah«. - siromah; A izašla f a k i r i fukara.898 - indijski religiozni asket koji upornim vježbanjem, mučenjem i odricanjem postiže takva stanja, zbivanja, koja za čovjeka izgledaju nemoguća. fakírak -írka, m (ar.-bos.) < bos. izv. od fakir, v. po uzoru na: siromah - siromašak. - siromašak; gdje će ići prvog bega kćerka, / za Aliju jednoga f a k i r k a.899 fȁl, m i fȁle, f (ar.) < tur. fal < ar. fäl »slutnja, znamenje«; gatanje« - gatanje, predskazivanje; Jesi l’ Tale proučio f a l e, / bolan Tale, šta ti f a l e kažu?900 fȁlake, f (ar.) < tur. falaka, istog kao u nas < ar. fäläg, osn. znač. »klada«. - vrsta mučila; naprava za šibanje po tabanima, koja se sastoji od jedne motke i užeta koje je privezano za dva kraja motke i čini polukrug. U taj polukrug se stave i stegnu noge (znad članaka) onog koji je stavljen u falake, po dvojica drže krajeve motke sa dvije strane, a treći šiba po tabanima; ...gdje se fesić po mešćemi valja, / gdje se sjaje toke uz f a l a k e.901 fàlān -ána, m (ar.) < tur. falan < ar. fulān »omsica, taj i taj«. - neko, iks - taj i taj - tobože; navodno fàlan-fìlān, fìlān-fàlan, m (ar.) < falan-filân i filân-falan < ar. fulān, v. falan - taj i taj, iks ipsilon (X, Y) fàlān-filánović, (ar.-bos.) < izv. od falan-filan, v. + bos. nast. -ović. fàlān-fùstuk (ar.) < tur. falan-fistik, v. komponente pod falan i fustuk. - to i to; koješta fáldžija, m (bos.-tur.-bos.) < bos. fáliti + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - (h)vališa, fališa, onaj koji se fali falèdžija, m (tal.-tur.-bos.) < tur. falyaci, v. falja + suf. -ci + bos. nast. -ja. 896
Ibidem, 276 Ibidem, 276 898 Ibidem, 276 899 Ibidem, 276 900 Ibidem, 276 901 Ibidem, 276 897
~ 349 ~
- topnik i popravljač topova falètārka i fȁltārka, f. (ar.-bos.) < izv. od fal, v. + bos. nast. -etarka. - gatara falètānje (ar.-bos.) < izv. od faletati, v. + bos. nast. -anje. - gatanje, proricanje (bacanje graha, tumačenje crta na dlanu itd.). falètati (ar.-bos.) < tur. fal atmak »bacati fal, gatiti«; v. fal + tur. gl. atmak »bacati, baciti« + bos. nast. -ati. - gatati fȁlja, f (tal.) < tur. falya < tal gaglia. - rupica, na starinskom oružju, koja se punila barutom (na pušci, na topu), a kroz koju se barut palio. fàljica, f (tal.-bos.) < bos. dem. od falja, v. - (isto što i falja); Mujo diže karabina svoga, / pa na sedlo nasloni đogata, / dva mu grla a jedna f a lj i c a.902 fânī, indecl. adj. (ar.) < tur. fani < ar. fānī. - prolazan farȁsija, f (perz.-bos.) < tur. farisî »perzijski« < ar. Fāris, Perzija, Iran (< perz. Pārs »Perzija«) + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - perzijski jezik, perzijsko pismo fȁrk, fàrkli - v. ferk, ferkli Fárūk -úka, muško ime (ar.) < tur. Faruk < ar. Fārūg »onaj koji strogo rastavlja istinu od neistine« - Uviđavni fȁrz, m (ar.) < tur. farz < ar. fard. - stroga islamska zapovjed koja ne bi smjela ostati neizvršena (kao što su: klanjanje namaza, ramazanski post itd.); Terć ne čini Allahov f a r z.903 fàrzā, partik. (ar.) < tur. faraza < ar. fardā, fardan (gram.: akuz. od fard »propis, odredba; pretpostavka«. Kod nas se izgovara obično kao uzrječica zajedno sa riječi mèselā: »fàrzā-mèselā«, dosl. značenje: »pretpostavimo naprimjer«; v. mesela. - pretpostavimo, zamislimo fásik, m (ar.) < tur. fâsik < ar. fāsig. - grješnik koji se ne pridržava vjerskih propisa; pokvarenjak Fáta, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fatima, v. Fátih (ar.) < tur. Fâtih < ar. fātih »osvajač«, part. od inf. fäth »osvojiti; otvoriti«. - Osvajač; počasni nadimak sultana Mehmeda II, koji je ovaj nadimak dobio poslije osvajanja Carigrada, 1453. godine. Fatìha, f i fâtiha! interj. (ar.) < tur. fatiha < ar. äl-Fätiha. Osn. znač. ar. riječi fātiha (part. a. f. od inf. fäth »otvoriti; osvojiti«) je: »ona koja otvara, koja osvaja«. - naziv prve sure (poglavlja) Kur’ana. Fatiha se uči, pored ostalog i za duše umrlih; A sada da proučimo jednu F a t i h u pred dušu rahmetlijî.904 - fâtiha! znači: svršeno! Kada se nakon dove kaže, ima značenje (kao skraćenica od ar. li’llahi-l-fâtiha!): svršena je dova i treba proučiti Fatihu! Fàtija, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fatima, v. 902
Ibidem, 277 Ibidem, 277 904 Ibidem, 277 903
~ 350 ~
Fatíma, Fàtima, žensko ime, bos. hipok. Fáta, Fàtija, Fȁtka, Fàtuša, Fàtma (ar.) < tur. Fatime, Fatma, lično ime, ime kćeri Muhameda a. s. Osn. znač.: ona koja odbija dijete od sise (part. a. f. od inf. fätam »odbiti dijete od sise«). Fȁtka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fatima, v. Fàtma, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fatima, v. fàtmačiček, m (ar.-tur.-bos.) < tur. fatma çiçeqi (Fatma çiçeqi) bukv. »Fatmin cvijet« izft., v. kompon. pod Fatima i čiček. - pitomi slijez, carev cvijet, trandovilje, Althaea rosea (L.) Cav. fàtmačić, m ((ar.-tur.-bos.) < bos. dem. od fatmačiček, v. Fàtuša, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fatima, v. Fazíla (ar.-bos.) < tur. Fazilet, < ar. Fadīlä, lično ime + bos. nast. -a. - Vrlina fazílet, fadílet, m (ar.) < tur. fazilet < ar. fadīlä. - vrlina, odabranost fàzla, f (ar.) < tur. fazla < ar. fadlä. - višak, svišak Fàzlija, muško ime, bos. hipok Fázlo (ar.) < tur. Fazlî, lično ime < ar. fadl »vrijednost, dobrota« + ar. adj. suf. -ī (-iyy) + bos. nast. -ja. Fázlo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fazlija, v. fê -éta, n (ar.) < tur. fe < ar. fā’. - ime arapskog slova »f«. Fèhim, muško ime, bos. hipok. Féhko (ar.) < tur. Fehîm, lično ime < ar. fähīm »razuman, bistar, oštrouman«. - Razumni, Bistri Féhko, muško ime ( ar.-bos.) < bos. hipok od Fehim, v. Fèhko - v. Féhko Fèhma, žensko ime (ar.-bos.) < tur. Fehîme, lično ime.; muškom imenu Fehim, v. dodan bos. nastavak za ž. r. »a«. Ako iza ovog imena dođe titula »hanuma«, onda se i u bosanskom jeziku »a« zamjenjuje sa tur.-ar. nast. za ž. r. »e«, pa se kaže »Fatme-hanuma«. - Razumna, Bistra Féhma, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fehmíja, v. Fèhmija, muško ime, bos. hipok. Féhmo (ar.-bos.) tur. Fehmî, lično ime < ar. fähm »razum« + ar. adj. suf. -ī (-iyy) + bos. nast. -ja. - Razumni, Bistri Fehmíja, žensko ime, bos. hipok. Féhma i Fèhma (ar-bos.) < tur. Fehmiye, lično ime < ar. fähm + ar. adj. suf. za ž. r. -iyyä + bos. nast. -ja. - Razumna, Bistra Féhmo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fèhmija, v. Féjzo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fejzulah, v. Fejzùlāh -áha, muško ime, bos. hipok. Féjzo (ar.) < ar. Fäydu-llāh, lično ime, izft. od fäyd »darežljivost, milost, velikodušje« i Allāh »Allah« - Bžja darežljivost, Allahova milost fèkat, konjukc. (ar.) tur. fakat < ar. fäqat »istom«.
~ 351 ~
- samo malo, istom; Zar se n’jesi jadan nasitio: / Sve birtaša, mladih tamburaša, / Birtašica f e k a t obljubljenih.905 feláćet, m (ar.) < tur. feláket »nesreća, propast, zla kob« < ar. fäläk »svemir, nebo«. - nesreća, propast, zla kob felaćètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. felâketli »koji sluti nesreću, koji prouzrukuje nesreću«, v. felaćet + suf. -li. - kaže se za čovjeka paničara, koji radi s nekom usplahirenošću, koji kijameti fèlāh -áha, m (ar.) < tur. fellâh < ar. fällāh »zemljoradnik, težak«. - arapski seljak, crnac; Brže crnce, mamene f e l a h e.906 - fig.: đavoljast, živ kao đavo; Velik je f e l a h - kaže se za nemirnog i vragoljastog dječaka. fȅn, m (ar.) < tur. fen < ar. fänn. - vrsta; vrsta nauke, naučna disciplina fènjer, m (grč.) < tur. vulg. fener, knjiž. fenar < grč. phanári, stgrč. phanárion. - ručna zastakljena ili na drugi način uokvirena svjetiljka u kojoj gori svijeća ili petroleumska lampica; Ti upali f e nj e r viđelicu; Ako je fenjer uokviren u staklo, ond ase zove »džamli fenjer«: Džamli f e nj e r zapalio (nar. pj.). Ako je pak fenjer okruglog oblika od mušeme (v. mušema), koji se, kad nije u upotrebi, može složiti, sklopiti, zove se »mušemali fenjer«: Složi se ko mušemali f e nj e r (nar. izr.) tj. složi se na tle, pade, sroza se. ferágatiti se, ferágetiti se (ar.-bos.) < tur. feragat »napuštanje, odricanje« < ar. färāq »svršiti, prestati sa radom« + bos. nast. -iti + bos. prilog -se. - okaniti se,proći se nečeg feráhluk, m (perz.-grč.) < tur. ferahlik < perz. ferāh »širok, prostran, otvoren« + tur. suf. -lik. - širina, otvorenost, prostranstvo ferâiska mes’èla, f (tur.) < < izv. od kompon. feraiz, v. i mesela, v. - problem kako treba u izvjesnom slučaju razdijeliti ostavinsku imovinu među nasljednike po šerijatskom nasljednom pravu. feráiz, m (ar.) < tur. feraiz < ar. pl. färā’id »alikovatni nasljedni dijelovi koji su u Kur’anu izričito određeni«, sing. fard, osn. znač.: »propis, ono što je određeno« - šerijatsko zakonsko nasljedno pravo fȅrak -rka, fȅrk, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. fark < ar. farg »razlika« - razlika, različitost, nepodudarnost; Ima f e r k a kad je kruška mehka (bošnj. izr.)907 fȅrak činiti, fȅrk činiti (ar.-bos.) < izv. od ferak + bos. riječ »činiti« fȅrčiti (ar.-bos.) < izv. od ferak, v. - cijeniti, zaključivati o nečem nakon posmatranja, razabrati. - ustanovljavati razliku između dva posmatrana predmeta fȅredža, f (ar.) < tur. ferace (č. feradže) < ar. färāgiyyä (pl. färāgī) < ar. färäg »utjeha, tješenje, razveseljivanje« + ar. adj. suf. za ž. rod -iyyä. - vrsta ženskog ogrtača, mantila, od crne ili modre čohe, koji žena oblači prilikom izlaska na ulicu. Uz feredžu stavlja se još jašmak, v. i čember, v., a prilikom 905
Ibidem, 278 Ibidem, 278 907 Ibidem, 279 906
~ 352 ~
dalekog putovanja ili jahanja na konju mjesto jašmaka stavlja se peča, v.; Meće peču, ogrće f e r e dž u.908 Férha, žensko ime(ar.-bos.) < bos. hipok. od Ferhija, v. Ferhadíja, f (perz.-ar.-bos.) < tur. Ferhadiye < ar. Färhādiyyä »Ferhatova« (v. Ferhat) + ar. adj. suf. f. -iyyä. + bos. nast. -ja. - glavna džamija u Banjoj Luci, koju su srpski fašisti srušili pri agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992. god. - ime džamije u blizini hotela ”Evropa” u Sarajevu, nazvana po Tešnjaku beglerbegu Ferhat-begu. Imenom ove džamije nazvana je i obližnja ulica. Fèrhat, Fèrhad, muško ime (perz.) < tur. Ferhat, lično ime < perz. Ferhād »ime junaka perzijske nacionalne priče »Fehard i Širin«. Ferhíja, žensko ime, bos. hipok. Férha (ar.) < tur. Ferhiye, lično ime < ar. färah »veselje, radost« + ar. adj. suf. f. -iyyä + bos. nast. -ja. - Vesela, Radosna Fèrīd -ída, bos. hipok. Férko, Fíćo (ar.) < tur. Ferid, lično ime < ar. färīd »jedini, jedinstveni, besprimjerni«. - Jedini, Jedinac, Jedinstveni, Besprimjerni Ferìda, žensko ime (ar.) < tur. Feride, lično ime < ar. färīdä »jedna, jedinstvena, besprimjerna«. - Jedinica, Jedina fèrīk -íka, m (ar.) < tur. ferîk, istog značenja kao u bosanskom jez. < ar. färīg »odrjel, razdio; stranka« - zapovjednik divizije, divizijski general fèrim - v. aferim Fèriz, muško ime (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. Firuz < ar. Fīrūz, lično ime < perz. pīrūz »srećni«. - Srećni, Srećko, Sreten ferjádžija, ferjátèija, ferjáčija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. feryatçi < perz. feryād »zapomaganje, vičući zvati u pomoć« + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - glasonoša koji traži pomoć tvrđavi koju je napao neprijatelj; ...a ni otkle f e r j a dž i j e nema.909 fȅrk - v. ferak fèrkli, fàrkli, indecl. adj. (ar.tur.) < tur. farkli, v. ferak + suf. -li. - različan, drugačiji (ali u pozitivnom smislu od onog s čime se upoređuje, tj. boji). fèrklijī, adj. (ar.-tur.-bos.) < bos. komparativ od ferkli, v. - bolji odabraniji, ljepši; Moja zlatko, ti ništa ne znadeš, / f e r k l i j i je Huso bajraktare.910 Férko, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Ferid, v. fèrmān -ána, m (perz.) < tur. ferman < perz. fermān, part. prez. pd inf. fermūden »zapovijedati, narediti«. - carska zapovjest, sultanov ukaz, sultanova naredba. Fermani su pisani posebnom vrstom arapskog pisma, tzv. divánijom, a na početku je stajala carska tura; I donese careva f e r m a n a.911 908
Ibidem, 279 Ibidem, 280 910 Ibidem, 280 909
~ 353 ~
- fig. dugačko pismo; Napisao je čitav f e r m a n (bošnj. izr.)912 fȅrmen i fêrmen, m 8tur.) < tur. fermen. - dio narodne nošnje, vrsta prsluka, od čohe, kadife ili šajka, izvezen gajtanima, sprijeda sasvim otvoren i ne skopčava se. Ženski fermen je obično od kadife i više ukrašen vezom i gajtanima; I na plećim f e r m e n od kadife.913 fertútija, m (perz.-bos.) < tur. fertutî < perz. fertūtī »malouman usljed starosti« + bos. nast. -ja. - onaj koji je malo čaknut, blentav fertùtma - v. frtutma fèrzan, fèrzen, adj. (perz.) < tur. ferzâne < perz. ferzāne. - znan, pametan, mudar. fȅs, m (ar.) < tur. fes, po gradu Fesu u Maroku, ar. Fäs. - kupasta kapa bez oboda. Obično je sa kićankom, ali se nosi ibez nje. Fes je uveden u Turskoj Carevini kao kao narodna kapa početkom 19 vijeka, za sultana Mahmuda II (1808-1839). U početku se fosivi nisu kalufili. Tek da su postali medžidija-fesovi (za sultana Abdul-Medžida 1839-1861. god.), pojavili su se i kalufi za fesove. Postojale su nekolike vrste fesova s obzirom na kvalitet, oblik i marku: »turnis-fes« ili »tunofes« v., »medžidija-fes« v., »azizija-fes« v., »rešadijafes« v. itd. fesáčija (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od fesadžija, v. fèsād -áda, fèsāt -áta, m (ar.) < tur. fesat < ar. fäsād. - smutnja, zamućivanje; svađa, zavada; nered fesádžija, fesáčija (ar.-tur.-bos.) < tur. fesatçi, v. fesad + suf. -çi + bos. nast. -ja. - svađalica, bundžija, onaj koji zamućuje - onaj koji diže galamu za svašta; plahovit čovjek fesáditi (ar.-bos.) < izv. od fesad, v. + bos. nast. -iti. - stvarati smutnju, zavađati, stvarati nered, zamućivati fèsād praviti (ar.-bos.) < izv. od fesad, v. + bos. riječ »praviti«. - (isto što i fesaditi, v.) fèsād zametati (ar.-bos.) < izv. od fesad, v. + bos. riječ »zametati«. - (isto što i fesaditi, v.) fèsić, m (ar.-bos.) < bos. demin. od fes, v. - mali fes feslìđan, feslìđen, feslìgen (pogr. feslìdžan) m (grč.) < tur. feslegen < grč. vasilikón. - bosiljak, Osimum basilicum L.; Ali dunjom, al’ narančom, / al’ gorkijem f e s l i g e n o m? A ti dragi na struk f e s l i dž a n a.914 fèslija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. fesli (fes-li), v. fes + suf. -li + bos. nast. -ja. - onaj koji nosi fes na glavi fȅt - v. feth Fètāh -áha, muško ime, bos. hipok. Féto (ar.) < Ferrah, lično ime, skraćeno od ar. Abdulfettah, v. fȅth, fȅt (ar.) < tur. fetih < ar. fäth. 911
Ibidem, 280 Ibidem, 280 913 Ibidem, 280 914 Ibidem, 281 912
-
~ 354 ~
- otvaranje, osvojenje, osvajanje - uspostavljanje osmanske vlasti u Bosni; Još od f e t h a (o. g.) Fèthija, muško ime, bos. hipok. Féto (ar.-bos.) < tur. Fethî, lično ime < ar. fäthī, v. feth + ar. adj. suf. -ī (-iyy) + bos. nast. -ja. - Pobjedilac, Otvaralac, Osvajač Fethíja, žensko ime, (ar.-bos.) < tur. Ferhiye, lično ime < ar. fäthiyyä, v. feth + ar. adj. suf. za f. -iyyä + bos. nast. -ja. - Pobjednica, Osvajačica fȅth učiniti, fȅt učiniti (ar.-bos.) < izv. od feth, v. + bos. riječ »učiniti«. - osvojiti Féto, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fetah, v. i Fèthija, v. fètovati -ujem (ar.-bos.) < izv. od feth, v. + bos. nast. -ovati. - otvarati, osvajati; da pođemo Bosnu f e t o v a t i, / i po Bosni sve redom palanke.915 fȅtva, f (ar.) < tur. fetva < ar. fätwā. - pravno rješenje ili uputa (decizija) dana u obliku odgovora kako da se riješi izvjesno šerijatsko pitanje. Autoritavne fetve izdaju šejhul-islam i muftije. Zbirke takvih rješenja zovu se »fetâvā«. fètvā-èmīn -ína, m (ar.) < tur. fetva emini »povjerenik za fetve«, izft. od fetva, v. i emin, v. - visoki vjerski službenik u islamskom vjerskom uredu koji je zadužen referatom izdavanja fetvi Fèvzija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Fevzi, lično ime < ar. fäwz »spas« + adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. Ako se ovom i sličnim imenima koja se svršavaju na -ja- doda titula efendija, beg ili aga, onda se i u bosanskom jeziku izgovara kao u tur.: Fevzibeg, Fevzi-efendija, a ne Fevzija-beg, Fevzija-efendija. - Spašeni, Srećni fïćir, fïćer, fïćr, m (ar.) < tur. fikr < ar. fikr »misao, mišljenje« - misao, teška misao, briga; pomisao, volja; ...al’ kad nemam ništa u džuzdanu, / baš ni na što f i ć e r ne imadem; Majstorbaša pod čadorom cvili, / U f i ć e r u vrlo zadrimao. / On je svoju glavu naslonio.916 Fidáhīć, prezime (ar.-bos.) < izv. od fidahija, v. + bos. nast. -ić. fidáhija, m (ar.-bos.) < tur. fedai < ar. fidā »žrtva« + ar. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - onaj koji je požrtvovan, koji je spreman da se žrtvuje (za domovinu ili za kakav drugi ideal). fìdan - v. fiden fìda se učiniti (ar.-bos.) < fidā »žrtva«, v. fidahija + bos. riječ »učiniti se« - žrtvovati se fìdan (fìdanj, fìden, fìdem, fìdim) -a, m (grč.) < tur. fidan < ngrč. phytánī. - mladica, mlada grana, struka rasada (presade) fìdanj, fìden, fìdem, fìdim, m (grč.-bos.) < bos. izv. od fidan, v. fìd’ja, f (ar.) < tur. fidye < ar. fidyä »otkupnina«. - otkupljenje; novac koji muslimani dijele siromasima za dušu umrloga kao otkupljenje njegovih neizvršenih vjerskih obaveza za života. 915
Ibidem, 281 Ibidem, 282
916
~ 355 ~
fìgānj, fìgān, m (perz.) < tur. figan < perz. figān. - vika, vriska, plač, kuknjava (zbog žalosti ili iz straha); Stade f i g a nj u ćemerli kuli.917 fìganj činiti (perz.-bos.) < izv. od figanj, v. + bos. riječ »činiti« - plakati, vriskati; F i g a nj čini dizdar aginica, / Tješile je svoje drugarice.918 fìjat -áta, m (ar.) < tur. fiyat »cijena« < ar. fi »u, na, sa«. - cijena fijátiti, ofijátiti (ar.-bos.) < izv. od fijat, v. + bos. nast. -iti. - cijeniti, procijeniti; Međutim, u Imljanima štetu u polju je bila dužna da »o f i j a t i«, »f i j a t i« (procijeni) komisija koju su činili sam poljar i onaj knežev pomoćnik u čijem se zaseoku šteta dogodila.919 Fíka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Šefika, v. fïkh, fìkuh, m (ar.) < tur. fikih < ar. figh. - šerijatsko pravo Fíko, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Šefik, v. Fíkra, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fikreta, v. Fìkret, muško ime, hipok Fíkro (ar.) < tur. Fikret, lično ime < fikrä »misao«. Fìkreta, žensko ime, hipok. Fíkra (ar.-bos.) < muškom imenu Fikret, v. dodan naš nast. za ž. rod -a. Fìkrija, žensko ime, hipok. Fíkro (ar.-bos.) < tur. Fikri, lično ime < ar. fikr »misao, mišljenje« + ar. adj. suf. -ī (iyy) + bos. nast. -ja. - Pametni, Mudri« Fíkro, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Fikret i Fikrija, v. fïl, fïlj i fīl -íla, m (ar.) < tur. fil < ar. fīl (u perz. pīl). - slon; A balčak joj dva filova zuba; Balčak joj je od srme kaljene,/A korice od f i lj o v a zuba.920 fìlān-fàlān - v. falan-filan fìlān-fùstuk (ar.-perz.) < tur. filân fistik, v. kompon. pod filan i fustuk. uzrečica: - to i to, tako i tako fìlare, pl. (tur.-bos.) < bos. izv. od firale, v. fìlari, pl. (tur.-bos.) < bos. izv. od firale, v. fìldiš, m (ar.-tur.) < tur. fildişi (fil-dişi), tur. izft. od ar. fīl »slon« i tur. diş »zub«. - slonova kost; ono što je izrađeno od slonove kosti; Na jabuku čašu od f i l d i š a.921 fìldžān - v. findžan fīndžān -ána, fìldžān -ána, m (tur.) < fincan (č. findžan), vulg. filcan < ar. fingān < perz. pingān »plitka zdjela, tas«. - šoljica za crnu kahvu; U f i n dž a n e kahvu utočila.922; Donesi f i l dž a n e (o. g.) 917
Ibidem, 282 Ibidem, 282 919 Ibidem, 282 920 Ibidem, 283 921 Ibidem, 283 922 Ibidem, 283 918
~ 356 ~
fìno-fȅs, m (tal-ar.) < tur. fino-fes »tanki, probrani fes« < tal. fino »tanak« i fes, v. - lijepi, fini fes fïra, f (perz.) < tur. füru < perz. firū, furū »dolje, niže«. - rasap, odpadak od robe; troha, odpadak (Kad se maslac pretopi u maslo, sav onaj otpadak koji se pojavi pri izlučivanju čistog masla zove se fira. fìrale, pl. (tur.) < tur. filar. - lahka plitka obuća koja se nosila u svako doba godine. Firale su se oblačile na golu nogu, na čarape ili na mestve; F i r a l e joj kupit’ u Saraj’vu.923 firànija, m (ar.-bos.) < bos. izv. od firaun, firavn, v. + bos. nast. -ja. - ciganija firàun, firàvn, m (ar.) < tur. firavun < ar. Firawn »faraon«. - Ciganin, fig. inačija, bezobraznik firàunka, f (ar.-bos.) < izv. od firaun, v. + bos. nast. -ka. - Ciganka firaùnluk, m (ar.-tur.) < firavunluk, v. firaun + suf. -luk. - ciganluk, ciganstvo Firàun, Firàvn (ar.) < ar. Firawn. - Faraon firjâtu-fígānj, m (perz.) < tur. feryatu-figan < perz. feryād i figān, oboje znači »zapomaganje, vikanje, dozivanje u pomoć«. - plač, dreka, kuknjava, jaukanje Fírūz -úza, Fírōz -óza, muško ime (perz.) < tur. Firuz < ar. Fīrūz, lično ime < perz. pīrūz »sretni; pobjedilac«. - Sretnik; Pobjedilac fìskija, f (lat.-bos.) < tur. fiskiye < ar. fisgiyyä < lat. piscina + bos. nast. -ja. - slavina; štrcaljka za vodu; Iz nje bije za sedam f i s k i j a; ...pod f i s k i j e podmakle testije, / oko vode kolo ufatile.924 fìstān, fùstān -ána, m (grč.) < tur. fistan < perz. fistān < grč. phossaton. - ženska suknja; muška narodna nošnja u obliku suknje; Nosi l’ Mara tri nova f i s t a n a (Sevdal.)925 fistânlija, m (grč.-tur.-bos.) < tur. fistanli (fistan-li), v. fistan + tur. suf. -li + bos. nast. -ja - onaj koji nosi fistan kao dijo narodne nošnje fistànluk, m (grč.-tur.) < tur. fistanlik (fistan-lik), v. fistan + tur. suf. -lik. - platno potrebno za jedan fistan fìšek, m (tur.) < tur. fişek, fişenk. - naboj, metak za pušku; Kad nestade u cure f i š e k a...926 - papirnata kesica fišèkčija, fišègdžija, m (tur.-bos.) < tur. fişekçi, v. fikek + suf. -çi + bos. nast. -ja. - zanatlija koji pravi i prodaje fišeke fìšek-ćèsa, f (tur.-perz.) < tur. fişek-kese, v. komponente pod fišek i kesa, ćesa. - ćesa ili kutija u kojoj se nosi barut u fišecima i olovo za punjenje pušaka 923
Ibidem, 283 Ibidem, 284 925 Ibidem, 284 926 Ibidem, 284 924
~ 357 ~
fišèklije, pl. t. (tur.-bos.) < tur. fişekli, v. fišek + suf. -li + bos. nast. -je. - kožni pojas sa pregradicama u kojima stoje naboji, fišeci za pušku fišèkluk, m (tur.) < tur. fişeklik, v. fišek + suf. -lik. - manja kožna torba u kojoj su se nosili naboji, fišeci; A Mehmeda po sred f i š e k l u k a / Četiri mu rebra odvojio.927 fišèkluci, pl. m (tur.-bos.) < izv. od fišekluk, v. + bos. nast. za pl. -ci. - manje kožne torbe u kojima su se nosili naboji, fišeci fìtīlj -ílja, m (ar.) < tur. fitil < ar. fätīl. - pamučni gajtan ili traka u svijeće i petrolejske lapmpe; stijenjak, žižak - upaljač u ranijih topova i pušaka; Na topove fitilj udariše.928 - u narod. ljekarstvu: uvijeno voščano platno koje se stavlja u uho i pali fìtne, n (ar.) < tur. fitne < ar. fitnä »zavođenje; kušnja; buna, nered«. - smutljivac, intrigant, spletkar fitnèdžija, m (ar.-perz.-bos.) < tur. fitnecu (fitne-cu) < fitne, v. + perz. gū, gūy, prez. osn. od inf. gusten »tražiti«. Istog značenja i tur. nom. agent. fitneci (fitne-ci) + bos. nast. -ja. - smutljivac, spletkar; svadljivac, onaj koji zavađa ljude fitnèluk, m (ar.-tur.) < tur. fitnelik, v. fitne + suf. -lik. - smutnja, spletka, intriga fìtnija i fìtmija, f (ar.-bos.) < bos. izv. od fitne, v. - smutljivka; vragoljanka, namiguša fȍrmadžija, m (lat.-tur.-bos.) < tur. formaci »tipografski radnik« tur. forma »željezni okvir sa složenim slovima za štampanje jedne stranice« < lat. forma + tur. sr. -ci + bos. nast. -ja. - tipografski radnik, pomoćni radnik u grafičkoj struci frča, f. (tal.) < tur. firça < tal. - četka, kefa frènđija, f (franc.-ar.-bos.) < tur. frengi i firengi »evropski« < tur. Frenk, Firenk »Evropejac« < franc. Franc »Franak« + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - kula sagrađena na evropski način. frèngi, adj. (franc.-ar.) < tur. frengi, v. frenđija - evropski; Već u teze f r e n g i kumaš veze.929 frȅnjak -njka, m (franc.-bos.) < bos. izv. od tur. frenk illeti »evropska bolest sifilis«, tur. izft. od tur. Frenk »Evropejac« (
Ibidem, 284 Ibidem, 284 929 Ibidem, 285 928
~ 358 ~
frtuna, fùrtuna, f (tal.) < tur. firtina »bura« < tal. fortuna »oluja na moru« - mećava frtùtma, fertùtma, furtùtma, f (bos.-tur.) < vjerovatno: tur. nom action. od tur. vur! »udri!« i tut! »drži!«, dakle: vurtutme »radnja ili zbivanje u kojoj se viče: vur! tut!«, što bi u bosanskom jeziku značilo: drž’, ne daj! Slično je tome tȕta, vȕra! »drži! udri!« ili »potegni, povuci«. Odavdje i pretpostavka: tur. vur, tutma! »udri, ne zarobljuj!«. - zbrka, metež, trka Fùad -áda, muško ime (ar.) < tur. Fuad, lično ime < ar. fuād »srce«. - »Srce« fùčija, f (grč.) < tur. fici < ngrč. boutsí. - drvena poveća posuda, slična burencetu, u kojoj se drži voda, pekmez i sl.; Ljuto sirće svoju f u č i j u kvari (posl.)930 fudúlija, fuzúlija, m (ar.-ja) < tur. fuduli < ar. fudūliyy (< ar. fudūl, pl. od fadl »dobrota; pretek, suvišak« + ar. adj. suf. -iyy) + bos. nast. -ja. - onaj koji se nepozvan miješa u tuđe poslove; poslovođa bez naloga fùhuš, m (ar.) < tur. fuhuş < ar. fuhš. - bezobrazluk, besramnost; sramotne riječi; Nemoj zborit f u h u š a, ode i din i duša (bošnj. izreka)931 fukàra i fùkara, f (ar.) < tur. fukara < ar. pl. fugarā’, sing. fagīr »siromah«. Arap. plural upotrebljava se u tur. i bosanskom jez. i kao singular. - siroma, sirotinja; Već ono je soja f u k a r s k o g a; U Zvorniku, al’ u donjem gradu, / ljuto cvili zvornička f u k a r a; Pa kako će f u k a r a moći živiti u takoj skupoći...932 fukaráluk, m (ar.-tur.) < tur. fukaralik, v. fukara + suf. -lik. - siromaštvo, neimaština fukaráština, f (ar.-bos.) < bos. izv. od fukara, v. po uzoru na siromah - siromaština. - siromaština fùnduk, m (perz.) < tur. findik < ar. fundūg < perz. bundug. - lješnik, Corylus colurna L. fundùklija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. findikli, v. funduk + suf. -li + bos. nast. -ja. Dukat je nazvan ovim imenom stoga što ima okolo kružiće slične lješnicima. - vrsta starog turskog dukata; Tuj mi kuca dukat f u n d u k l i j a.933 fȕrda i fûrda, f (perz.-bos.) < tur. hurde, hurda < perz. hurde »sitnica, djelić, komadić«. Bos. oblik ove riječi nastao je zamjenom početnog glasa -h- u perz. hurde sa bos. glasom -f-. - utroba zaklane životinje (drob i crijeva); Prozore je zastro f u r d o m, tj. razapetim osušenim crijevima.934 - odresci od bakra u kazandžija; metalni otpaci; kalo, škart furdòvat -áta, m pl. (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. hurdevat, pl. izveden na arap. način od perz. hurde »sitnica, djelić, komadić«. 930
Ibidem, 285 Ibidem, 285 932 Ibidem, 286 933 Ibidem, 286 934 Ibidem, 286 931
~ 359 ~
- odresci od bakra koji nastaju u kazandžija prilikom izrade ili krpljenja bakrenih predmeta. fùrsat, m (ar.) < tur. fursat < ar. fursa »prilika, zgodan trenutak«. - zgoda, prilika, zgodan trenutak kad niko ne može omesti da se što učini; samovolja kad se kome pruži zgodna prilika; Ne daj mu Allahu, f u r s a t a, a on bi čuda počinio; Uhvatio f u r s a t (o. g.) fùrtuna (perz.-bos.) < bos. izv. od frtuna, v. furùtma (perz.-bos.) < bos. izv. od frtutma, v. furùna, f (grč.) < tur. furun i firin < rgč. foûrnos. - limena peć; zemljana pekara furùndžija, m (grč.-tur.-bos.) < tur. furuncu i firinci, v. furuna + suf. -cu, -ci + bos. nast. -ja. - pećar, zanatlija koji pravi furune, šporete i solunare; pekar fùstān - v. fistan fùstuk, m (perz.) < tur. fistik, vulg. fustuk < ar. fustug < perz. piste (puste, buste). Po Kraelitz-u u ar. jezik došlo je iz grč. pistáchion. - vrsta badema, plod drveta Pistacia vera fùškija, f (perz.-bos.) < fişki < perz. huškī + bos. nast. -ja. - konjska izmetina, konjska balega fȕta i fúta, f (ar.) < tur. futa < ar. fūta. - pregača, kecelja, zastirač G gȁdar, m (ar.) < tur. gadir »nevjera, izdaja; nasilje, nepravda« < ar. gadr »nevjera, izdaja«. - nasilje, pohara; upropašćenje, šteta, zlo; koji bi nam svima mila bila, / Koja ne bi g a d a r donijela.935 gàdara, f (ar.) < tur. gaddare < ar. gaddārä »ona koja nanosi štetu i nasilje neprijatelju« (part. akt., kao nom. intensit, od ar. gadr »iznevjerenje, izdaja«). - vrsta poteže sablje s oštricom s obje strane; A pod kolan muhurli g a d a r u; Ajkuna mu opremi đogata, / udri na njeg rahte i g a d a r e, / jest g a d a r e s obadvije strane; objesi su zlatnu kuburliju a g a d a r e s obadvije strane.936 gȁdarija, f (ar.-bos.) < izv. od gadara, v. + bos. nast. -ija. - (isto što i gadara, v.) gȁdar učiniti (ar.-bos.) < izv. od gadar, v. + bos. riječ »učiniti« - nasilje, štetu ili poharu učiniti; Veliki je g a d a r u č i n i o, / Porobio, vatrom popalio; Ti si meni g a d a r u č i n i o, / bijelo mi lice obljubio.937 gáfil, m (ar.) < tur. gafil < ar. gāfil, part. akt. od gaflä »zanemarivanje; nemar, nehaj«. - onaj koji je nehajan, nemaran, indolentan; G a f i l biti i spavat’.938 gàflet, m (ar.) < tur. gaflet < ar. gaflä. 935
Ibidem, 287 Ibidem, 287 937 Ibidem, 287 938 Ibidem, 287 936
~ 360 ~
- nemar, nehaj, indolencija gȁib, gȁjib, gȁjb, gȁjp, adj. (ar.) < tur. gaib, gaip < ar. gā’ib, part. akt. od gābä, gayb »odsutan biti«. - odsutan, nevidljiv gāibáne, adv. (ar.-perz.) < tur. gaibane < ar. gā’ib »odsutan« + perz. suf. za građenje priloga -āne. - neviđeno, apstraktno gȁīb (gȁjib, gȁjb, gȁjp) biti (ar.-bos.) < izv. od gaib, v. + bos. riječ »biti«. - nestati, izgubiti se; To mu reče, pa mu g a i b b i o.939 gȁīb (gȁjib, gȁjb, gȁjp) se učiniti (ar.-bos.) < izv. od gaib, v. + bos. riječ »učiniti se« - (isto što i gaib biti, v.); Pa se tudijer g a i b u č i n i o.940 gaìla, gájla, f (ar.) < tur. gaile < ar. gā’ilä. - nevolja, briga, muka, napast; Ne beri g a i l e - ne brini (o. g.) - tegoban, mučan ili dosadan posao gȁjb, m (ar.) < tur. gayb, gayp < ar. gayb. - ono što će doći u budćnosti, tajne budućnosti - ono što je za čovječije oko nevidljivo, što je tajanstveno gâjde, f, pl. t. (ar.) < tur. gayda, istog značenja kao u bosanskom jez. < ar. gāidä, v. kajda. - narodni duhački muzički instrument gájet, gájetile ad. (ar.) < tur. gayet, gayetile, istoga značenja kao u bosanskom jez. < ar. gāyä »cilj, svrha, kraj, posljedni stepen«. - odviše, suviše, vrlo, jako; Mora da vašem seljaku g a j e t dobro ide.941 gȁjib, gȁjib biti - gaib biti gȁjib se učiniti - v. gaib se učiniti gájla - aila gȁjn, m (ar.) < tur. gayn < ar. gayn. - ime arapskog slova »g« gȁjp (ar.-bos.) < bos. izv. od gaib, v. gajrèčija (gajrètèija) m (ar.-tur.-bos.) < tur. gayretçi (gayret-çi), v. gajret + suf. -çi + bos. nast. -ja. - dobar radnik, vrijedan trudbenik, ustalac; pomagač gàjret (gàiret) m (ar.) < tur. gayret < ar. gayrä. - nastojanje, zauzimanje, revnost; pomoć; zagrijanost, privrženost; Neka znade sva Bosna ponosna, / ko je caru bio u g a j r e t u; Osman-agu Allahom zaklinjaše, / da mu danas u g a j r e t u bude; Svome srcu g a i r e t a dava, / A na vrata juriš učinio.942 Gàjret, m (ar.) < tur. gayret, v. gajret. - Bošnjačko kulturno-prosvjetno društvo, čija se djelatnost prostirala na području Bosne i Hercegovine, a osnovano je 1903. god. u Sarajevu. Društvo je izdavalo i časopis pod istim imenom, koji je izlazio od 1907-1914. i od 1921-1941. god. Od 939
Ibidem, 287 Ibidem, 287 941 Ibidem, 288 942 Ibidem, 288 940
~ 361 ~
1909. god. „Gajret“ postaje prosrpska organizacija. U Sandžaku je 1920. god. aktiviran rad „Gajreta“ ali je on i tada bio u cijelosti prorežimska, prosrpska organizacija. Sve manifestacije iz oblasti muslimanske kulture: mavludi, grupni sunetluci za siromašnju djecu, kulturne priredbe... bile su samo maska za priodobijanje Bošnjaka kako bi oni prihvatili sopstveno posrbljavanje. Svoj cilj srpski režim je nastojao ostvariti potkupljivanjem hodža koji su bili osnivači „Gajreta“ u Sandžaku. gajret! interj. (ar.-bos.) < izv. od gajret, v. - nastoj, trudi se, hajde naprijed gàjretiti (ar.-bos.) < izv. od gajret, v. + bos. nast. -iti. - truditi se, svojski raditi, ustrajno raditi, nastojati gàjri-mùslim, m (ar.) < tur. gayrimüslim < ar. gayr »drugi, osim« i ar. muslim »musliman«. - nemusliman gàjtan, m (grč.) < tur. gaytan, kaytan < ar. gaytān < grč. gaietanón. - pamučna ili svilena upredena ili pletena vrpca koja služi za porubljivanje i ukrašavanje odjeće. Gajtanom se naziva i uže koje je predeno ili pleteno od pamuka ili svile; Da ja, znadem moj g a j t a n e, / da će tebe mlad nositi, / svilom bi te opletala, / zlatom bi te uvijala, / a biser om nakitila; Tune behu g a j t a n opružili, / a na g a j t a n konje poredali, / Puče puška, prekide se g a j t a n.943 gajtandžija, m (grč.-tur.-bos.) < tur. gaytanci (č. gajtandži), v. gajtan + suf. -ci + bos. nast. - zanatlija koji pravi ili trgovac koji prodaje gajtane gàjtaniti (grč.-bos.) < izv. od gajtan + bos. nast. -iti. - stavljati gajtane na odjeću gajtànlije, gajtánije, f, pl. t. (grč.-tur.-bos.) < tur. gaytanli (gaytan-li), v. gajtan + suf. -li i tur. gaytanî od gjtan + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -je. -vrsta ligura, malih saonica za sanjkanje. galáma, f (tur.bos.) < metatezom od tur. aglama »plač, kuknjava« (nom. actionis od inf. aglamak »plakati, derati se plačući«. - vika, dreka galámdžija i galàmdžija, m (tur.-bos.) < izv. od galama, v. pomoću tur. suf. -ci (č. dži) - onaj koji galami, koji diže dreku galámiti (tur.-bos.) izv. od galama + bos. nast. -iti. - derati se, vikati Gálib, muško ime (ar.) < tur. Galib < ar. Gālib, lino ime. - »Pobjednik« Galìba, žensko ime (ar.) < tur. Galibe < ar. gālibä »pobjednica« - »Pobjednica« gâlibā, gālba, adv. (ar.) < tur. galiba < ar. gālibā. - po svoj prilici, vrlo vjerovatno, svi su izgledi galóše - v. kaloše gâni, indecl. adj. (ar.) < tur. gani < ar. ganiyy »bogat«. - bogat, obilan; Baščaršijo, g a n i ti si (sevdal.) 943
Ibidem, 288
~ 362 ~
Gánija, muško ime, bos. hipok. Gáno (ar.-bos.) < ar. Abdu-l-Gānī, lično ime, ar. izft. od ar. abd »rob« i Äl-Ganiyy »bogati« (Allah) + bos. nast. -ja. - »Rob bogatoga« (tj. Allaha) ganìluk, m (ar.-tur.) < tur. ganilik (gani-lik), v. gani + suf. -lik. - bogatstvo, obilje; ...nema onoga berićeta i g a n i l u k a.944 Gáno, muško ime < bos. hipok od Ganija, v. gàraz, m (ar.) < tur. garaz »zloba, mržnja« < ar. garad »namjera, želja«. - namjera, cilj, želja - pakost, zloba, pizma, mržnja; Ne traži te devlet po g a r a z u, / No te sultan traži po junaštvu.945 gargàra, f (grč.) tur. gargara < ar. gargarä < grč. gargara. - ispiranje grla i usta grgljanjem. Gargara je jedan od uslova pravilnog ritualnog kupanja kod muslimana. gàrgija, f (tur.-bos.) < kargi + bos. nast. -ja. - koplje; G a r g i j e i nadžaci svjetlucaju se.946 gáret, m (ar.) < tur. garet < ar. gārä »napadaj i pljačka« - pljačkanje, robljenje; pustošenje; G a r e t rade za tri dana bila, / jer tragaju ate i vojnike; Sa džabele trzaju topovi, / Osmanpaši čudan g a r e t rade.947 gàrīb -íba, gàrīp -ípa, m, kao supst. i gàrīb, gàrīp, kao ad. (ar.) < tur garib, garip < ar. garīb, sa značenjima kao u nas. kao imenica: - stranac, tuđin, siromašak, onaj koji je bez bližnjega svoga; ...već jednom reci, pa ovakoga g a r i b a steci.948 kao pridjev: - čudnovat, neobičan, kuriozan gàsal, -ála, m (ar.) tur. gassal < ar. gassāl (ar. gasl »kupanje mejta«). - onaj koji kupa mejta po muslimanskim propisima gàsul, m (ar.) < tur. gasil < ar. gasl. - kupanje mejta pred dženazu gàsulhana, f (ar.-perz.) < gasilhane (gasil-hane), v. kompon. pod gasul i hane. - posebna prostorija ili zgrada gdje se mejti kupaju prije dženaze gàsuliti, gàseliti (ar.-bos.) < izv. od gasul + bos. nast. -iti. - kupati mejta prije dženaze gàvāz - kavaz gàzab - v. gàzap gàzap, gàzab (pogr. gàzep) (ar.) < tur. gazap, gazab, sa značenjem kao u bosanskom jez. < ar. gadab. - srdžba, ljutnja, bijes - nesrećnik, nesreća; Zeleni se azapa, imam dragog g a z a p a; Dosta mi je hala i g a z a p a.949 944
Ibidem, 289 Ibidem, 289 946 Ibidem, 289 947 Ibidem, 289 948 Ibidem, 290 949 Ibidem, 290 945
~ 363 ~
gàzap učiniti, gàzap biti (ar.-bos.) < izv. od gazap, v. + bos. riječ »učiniti, biti« - unesrećiti, upropastiti, satrti; Vi mu vojsku g a z a p u č i n i t i.950; On će g a z a p b i t i (o. g.) gazàpluk, m (ar.-tur.) < tur. gazaplik, v. gazap + suf. -lik. - nesreća gàzel, m (ar.) < tur. gazel < ar. gazäl. - lirska pjesma istog metra i srika kod Persijanaca i Osmanlija sa 7-12 distiha u kojoj se prva dva stiha rimuju i onda svaki parni (dakle: aa/bd/ca/da/fa...). gazèla, f (ar.-bos.) < tur. gazal < ar. gazāl + bos. nast. za ž. rod -a. - afrička antilopa, slična srni, ali manja, vitkija i brža od srne gàzeta, f (franc.) < tur. gazete < franc. gazette. - novina, dnevni listi gazetàdžija, m (franc.-tur.-bos.) < tur. gazeteci, v. gazeta + suf. -ci + bos. nast. -ja. - novinar gázija -e, m, gâzī, indecl. (ar.-bos.) < tur. gazi < ar. gāzī + bos. nast. -ja. - heroj, ratni junak, pobjednik; Čuj me, aga, g a z i Smail-aga; Čujete li, udvinjski g a z i j e!; Ja šehit, ja g a z i j a 951 - ili časno poginuti ili junački pobijediti. gazìluk, m (ar.-tur.) < tur. gazilik, v. gazi + tur. suf. -lik. - herojstvo, ratno junaštvo; šeher Travnik bez pašaluka, / Sarajevo bez g a z i l u k a (sevdal.)952 gebèrisati - v. đeberisati gečèrma - v. ječerma gèčmišōlā! - v. đečmišola gȅdželuk, đȅdželuk, m (tur.) < tur. gecelik (gece-lik) »duga kućna muška haljina«, bukv. »noćna haljina« < tur. gece (č. gedže) »noć« + suf. -lik. - vrsta muške pidžame: duga muška kućna haljina gèik, gèjk, m (tur.) < tur. geyik. - jelen, košuta; Na đogatu kako na g e i k u.953 gȅl - v. đel gèla! - đela gèldi - đeldi gèmija - v. đemija gèrdān - v. đerdan gèrdek - v. đerdek gȅrz - v. đerz Gerzèlez - Đerzelez gèrzovanje - đèrzovanje gèrzovati - v. đèrzovati gezgìndžija, m (tur.-bos.) < gezginci, isktog značenja kao u bosanskom jez. + bos. nast. -ja.
950
Ibidem, 290 Ibidem, 290 952 Ibidem, 290 953 Ibidem, 291 951
~ 364 ~
- onaj koji je mnogo putovao, koji je mnogo svijeta obišao i vidio; Kad poleti na đogatu svome: / Davor, đogo, g e z g i n dž i j a stari!954 gibèčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. giybetçi (giybet-çi), od gibet, v. + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - ogovarač gíbet, m (ar.) < tur. giybet < ar. gībä. - ogovaranje; Mjesto besposlice i beskrajnog razgovora, mjesto g i b e t a i ogovaranja...955 gíbetiti (ar.-bos.) < izv. od gibet, v. + bos. nast. -iti. - ogovarati gìbi, đìbi, postpoz. (tur.) < gibi. - kao, isti; hajvan g i b i - kao životinja (o. g.) gïda, f (ar.) < tur. gida < ar. gidā’ »hrana«. - mjera, obrok; A granašu (topu) g i d u udariše, / te im turski bedem razdiraše; Njegova je g i d a za akšamluk pola oke rakije.956 gìdi - v. đidi gìdiš i gìdīš, m (tur.) < tur. gidiş fig. »način, metod« < tur. inf. gitmek »ići, otići«. - način, metod; držanje; Tuhafa je g i d i š a - čudnovta je držanja (o. g.). gìlbija, f (tur.) < tur. gelberi »halatka za vučenje, za tegljenje« + bos. nast. -ja. - kazandžijska halatka za napinjanje girmìluk (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. jigirmiluk, v. glȍbadžija, m (bos.-tur.) < bos. globa + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - onaj koji globi gojàjli, indecl. adj. (bos.-tur.) < bos. gojan + tur. suf. -li. - gojan; Crna oka, a bijela lica, / crna brka, g o j a j l i perčina.957 gokmávi, indecl. adj. (tur.-ar.) < tur. gök mavi < tur. gök »nebo« i mavi »plav« (v. mavi). - nebo-plave boje, azuran (ime boje kojom su se služile bojadžije). golúbī, indecl. adj., (bos.-ar.-perz.) < bos. golub + ar.-perz. adj. suf. -ī. - pepeljaste, sive boje govòrdžija, m (bos.-tur.) < bos. govor + tur. suf. -dži + bos. nast. -ja. - govornik granàlija, f (bos.-tur.) < bos. grana + tur. suf. -li. - puška čija cijev je izvezena granama; U ruci mu duga g r a n a l i j a.958 grȅh, m (perz.) < tur. girah < perz. girāg. - dio aršina, šesnaesti dio aršina; Svaki od poznatih aršina dijelio se na 16 dijeova zvanih g r e h a.959 grìmīz, m (sanskrt.) < istog korijena kao i krmez, v. - ljubičasto-crvena boja; ljubičasto-crvena tkanina grmìluk (tur.-bos.) < bos. izv. od jigirmiluk, v. 954
Ibidem, 291 Ibidem, 291 956 Ibidem, 291 957 Ibidem, 291 958 Ibidem, 291 959 Ibidem, 292 955
~ 365 ~
grȍš, m (lat.-bos.) < bos. izv. od tur. guruş < njem. Groschen < lat. grossus. - osmanski sitni novac od 40 para (akči) od 1/100 lire vrijednosti; Nisu blago groši ni dukati (posl.)960 gròšluk, m (lat.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. guruşluk, kuruşluk, od groš, v. + tur. suf. -luk (-lik). - predmet (stvar) čija je cijena 1 groš. grȍšnjāk -áka, m (lat.-bos.) < izv. od groš, v. + bos. nast. -njak. - somun čija je cijena 1 groš grušlàma, f (bos.-tur.) < bos. gruša + tur. suf. -lama. - gruša, mlijeko tek oteljene krave gȕba, f (ar.) < tur. kuba < ar. gūbā’. - kožna bolest guèbelâjīle (tur.-ar.-bos.) < bos. izv. od đuzbelajle, v. gùla (zapravo gùlla) f (ar.) < tur. gule < perz. gule »bardak sa tijesnim grlom« < ar. gullä osn. znač. »ožednjeti«. - sud u obliku surahije (vrča), od posebne vrste zemlje, kao porculan, u kojem su hadžije donosile iz Meke habu-zemze pri povratku sa hadža. Grlo ovog suda bilo je zapečaćeno voskom i povezano kožom. I sada se u nekim hadžijskim kućama u Bosni može naći gula. gulànfer, m (ar.-perz.) < tur. gulâmpare »pederast, homoseksualac« < perz. gulāmbāre »pederast« ž ar. gulām »mladić« + perz. bāre »prijatelj, ljubavnik«. - besposlenjak, obješenjak; spadalo, baraba, fakin; ...da igra đandara u tokume i da pjeva uz vergl g u l a n f e r s k e pjesme.961 gùmuš, m (tur.-bos.) < bos. izv. od đumiš, v. gùnāh, m (perz.-bos.) < bos. izv. od đunah, v. gunàhćar, m (perz.-bos.) < bos. izv. od đunahćar, v. gundùluk, m (tur.-bos.) < bos. izv. od đunduluk, v. gundulùkčija, m (tur.-bos.) < bos. izv. od đundulukčija, v. gungúla, gulgúla, f (perz.) < tur. sulgule < perz. gulgule. - metež, vreva, gužva; Napolju se pomalo smirivala graja i rasipala g u n g u l a; Predstojnik čim je čuo za g u n g u l u, izletio napolje sa žandarima da uguši bunu.962 gùngul-gȁće, f (perz.-bos.) < tur. gülgûn »ružičaste boje« < perz. gulgūn »ružičast« (sloš. od perz. gul »ružica« i perz. gūn »boja«). Bos. oblik ove riječi dobijen je metatezom, zamjenom mjesta glasovima -l- i -n- + bos. riječ »gaće«. - vrsta dimija, vrsta ženskih gaća; G u n g u l-g a ć e kunom postavite.963 gùnjkati (tur.-bos.) < tur. gunne < ar. gunnä »gunjkanje« + bos. nast. -kati. - kroz nos govoriti (kao da glas izlazi iz nosa); Onaj mladić ima jednu mahanu, kad govori g u nj k a (o. g.) gurábija, f (ar.-bos.) < tur. gurabiye, vulg. kurabiye < ar. gurāb »vrana« + ar. adj. suf. za žen. rod -iyyä, dakle bukv. »vranski kolač, ptičiji kolač« + bos. nast. -ja.
960
Ibidem, 292 Ibidem, 292 962 Ibidem, 292 963 Ibidem, 292 961
~ 366 ~
- potvrd okrugli kolač koji se pravi od brašna, šećera i masla. Ako se mjesto šećera upotrijebi med, zove se medena gurabija; ...šećer s mora, smokve iz Mostara, / g u r a b i j e na suncu pečene; Njemu pruži Zlate g u r a b i j a.964 gurbèčija, gurbètèija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. gurbetçi, od gurbet, v. + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - onaj koji živi i potuca se po tuđoj zemlji, izvan rodnog kraja - pečalbar, tjr. onaj koji ide u tuđinu radi zarade gùrbet, m (ar.) < tur. gurbet < ar. gurbä »živjeti u tuđini osamljen; osamljenost«. - Ciganin skitalica, čergaš - skitanje po tuđini - pečalba gùrbetin, m (ar.-bos.) < izv. od gurbet, v. + bos. nast. -in. - Ciganin skitalica, čergaš, za razliku od bijelog Ciganina gurbètluk, m (ar.-tur.) < tur. gurbetlik, od gurbet, v. + tur. suf. -lik. - življenje u tuđini, potucanje po tuđem svijetu - tuđi svijet, tuđa, strana zemlja - pečalba gùrdelj - v. kurdelj gurèbā-tȅfter, m (ar.-grč.) < tur. gureba defteri »tefter za strance«, tur. izft. od ar. pl. guräbā’ »stanci« (sing. gàrīb) i tur. defter, v. tefter. - spisak po kome se kupe dobrovojni prilozi mjesnog građanstva za siromašne strance i za prolaznike. Tako se naziva i spisak za kupljenje dobrovoljnih priloga uz ramazan za hafize koji uče mukabelu. gurèma, f pl. (ar.) < tur. gurema, gurama < ar. pl. gurämā’, sing. garīm »vjerovnik«. - vjerovnici; oni koji imaju potraživanja iz zaostavštine umrlog gùrsuz, m (tur.-bos.) < bos. izv. od ugursuz, v. gursùzluk (tur.-bos.) < bos. izv. od ugursuzluk, v. gȕsul, m (ar.) < tur. gusül < ar. - obavezno kupanje tijela nakon polnog snošaja, (coitusa), polucije, ejakulacije, menstruacije i čišćenja iza porođaja. gȕta, f (ar.) < tur. gudde < ar. guddä »guta«. - guta, izraslina, čvoruga gužvàlija, f (bos.-tur.) < bos. gužva + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - pita u gužve, za razliku od pòlāgānīh pita (kod kojih se juhke horizontalno, ravno, redaju) i razljevaka. Pravi se tako da se tirit zamotava i jufke i jufke izgledaju usukane kao gužva. H hâ -áta, n (ar.) < tur. hâ < ar. hā’. - ime arapskog slova »h«. hȁ...hȁ, konj. (tur.)
Ibidem, 293 Ibidem, 294
965
~ 367 ~
habáhija, habáija, (tur.-bos.) < bos. izv. od abáija, v. hàbar - v. haber hàber, hàbar (ar.) < tur. haber < ar. habär »vijest, glas«. - vijest, glas, obavijest; Ode h a b e r od usta do usta...; Kad sam čuo i h a b e r uzeo; te opali dvije demičkinje, / h a b e r dade u svoju družinu.966 - saznanje, pojam; mar, osjećar; Tjeraju ga sve poljem konjici, / Bježi razbojnik, ni h a b e r a nema; Al maćeha i zla i opaka, / Za te molbe ni h a b e r a nema.967; Nema ni h a b e r a za te = ne mari za te; Nema ni h a b e r a o tome = nema ni pojma o tome (o. g.) habèrdār -ára, m (ar.-perz.) < tur. haberdar (haber-dar) »glasnik, obavještalac« < ar. habär »vijest, glas« i perz. -dār, prez. osn. od inf. dāšten »imati, držati«. - vjesnik, glasonoša, glasnik - top ili puška »oglasnik,obavještalac«;Te pripali do dva h a b e r d a r a, / koji haber niz Unđurus daju; Isturit ću dvije puške male, / obje puške do dva h a b e r d a r a.968 habèrdārka, f (ar-perz.-bos.) < izv. od haberdar, v. + bos. nast. -ka. - vjesnikinja, glasonoška - top ili puška »oglasnik,obavještalac; Dok pukoše dvije h a b e r d a r k e, / Nasred Senja grada bijeloga.969 habèrdžija, m (ar.-tur.-bos.) < haberci, od haber, v. + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - vjesnik, glasnik; Ićindija, stiže h a b e r dž i j a: / utopi se Mujo Čelebija (sevdal.)970 habèrnīk -íka, m (ar.-bos.) < izv. od haber, v. + bos. nast. -nik. - vjesnik, glasnik - top ili puška »oglasnik,obavještalac; te izbaci pušku h a b e r n i k a: / začu beže na zelenoj londži.971 habernósa, f (ar.-bos.) < izv. od haber, v. + bos. riječ »nosa«, supst. od inf. »nositi«. - tračara, žena koja raznosi habere, koja se bavi tračem hàber učiniti (ar.-bos.) < izv. od haber, v. + bos. riječ »učiniti«. - obavijestiti; poručiti; Jedino mogu vam h a b e r u č i n i t i, da nam više nema...972 Hàbeš, m (ar.) < tur. Habeş < ar. Habäš. - Abesinija, Etiopija hàbīb -íba, m (ar.) < ar. habīb. - miljenik, ljubljenik Hàbīb -íba, muško ime (ar.) < tur. Habīb, lično ime. - Dragan, Voljeni Habíba, žensko ime, bos. hipok. Bíba (ar.) < ar. Habībä, lično ime. 966
Ibidem, 294 Ibidem, 294 968 Ibidem, 294 969 Ibidem, 294 970 Ibedem, 294 971 Ibidem, 294 972 Ibidem, 295 967
~ 368 ~
- Dragana, Voljena, Mila hàblehō, hàblehū, èblehū (ar.-bos.) < tur. eblehî < ar. äbläh »glupak, budala« + ar.perz. adj. suf. -ī. Bos. oblik ove riječi dobijen je zamjenom početnog glasa -e- u »eblehu« sa bos. slogom -ha-. - budalast, luckast, čaknut hàbu-salátīn -ína, àbu-salátī, m (ar.) < tur. habbus-salatin < ar. habbu-ssälātīn »ricinus«, bukv. »zrno (boba) sultana«. (< ar. habb »zrno, boba« i ar. sälātīn, pl. od sultān »car, vladar«). - ricinus; krlja, Ricinus communis L. hàčik (tur.bos.) < bos. izv. od ačik, v. háčim (ar.-bos.) < bos. izv. od hakim, v. hádet - v. adet hàdīs -ísa, m (ar.) < tur. hadîs < ar. hadīt. - uputa, govor, izreka, usmena tradicija Muhameda a. s. U širem smislu hadis je isto što i sunet, dakle sve ono što je Muhamed a. s. govorio, radio, preporučio ili odobrio da se radi. Hadis je uz Kur’an glavni vjerski i pravni izvor Islama. hàdum, m (ar.) < tur. hadum »evnuh« < ar. hādim »sluga«. - uškopljenik, evnuh; Ja mu kažem hadum sam, a on pita koliko imam djece (bošnj. posl.)973 hàdumac -mca, m (ar.-bos.) < izv. od hadum, v. + bos. nast. -ac. (isto što i hadum, v.) hȁdž, gen. hàdža, m (ar.) < tur. hac (č. hadž) < ar. hagg. - hodočašće u Meku u svrhu posjete Kabe (Ćabe). Obavlja se u posljednjem mjesecu hidžretske godine. Hadž je jedna od glavnih vjerskih obaveza za onoga ko je punoljetan i takvog imovnog stanja da može podnijeti troškove puta hodočašća, a da ne dovede u pitanje opstanak i normalan život svoje porodice. hȁdžaga (ar.-bos.) < bos. izv. od hadžija, v. hadžàmija (ar.-bos.) < bos. izv. od adžamija, v. Hadžèra i Hadžìra, žensko ime (jevr.) < tur. Hacere < ar. Hāgär < jevr. Agar, ime majke Ismaila Pejgambera (jev. Samuela). hádžet, m (ar.) < tur. hacet < ar. hāgä. - potreba, nužda hádžet-rèćāt -áta (pogr. hàdži-rèćāt) m (ar.) < v. kompon. pod hadžet i rećat. - namaz kojem je svrha da se izmoli od Allaha ispunjenje kakve želje; Pošto klanja dva h a dž e t-r e ć a t a, / diže glavu prema nebu plavu, / milom Allahu dovu učinio; Abdest uze kod vode bunara, / Pa on klanja dva h a dž i r e ć a t a.974 Hàdžīć, prezime (ar.-bos.) < izv. od hadžija, v. + bos. nast. -ić. hàdžija, m i hàdži, indecl. (ar.-bos.) < tur. haci < ar. hāgg, part. akt. od gl. hagga + bos. nast. -ja. - onaj koji je izvršio hadž, tj. onaj koji je posjetio Kabu u Meki; Hadži se stavlja ispred imena odvojeno: hadži Hasan, a u prezimenima piše se zajedno: Hadžišabanović. Hadžijin sin naziva se hàdžić pa otud prezime Hadžić. Ako je hadžija aga, naziva se hȁdžaga pa je od ovog došlo prezime Hȁdžagić. Ako je beg, zove se hàdži-beg (otud prezime Hàdžibegović), a ako je efendija , onda 973
Ibidem, 295 Ibidem, 295
974
~ 369 ~
hàdžiefendija (otud prezime Hàdžiefendić). Prezimena Hadžálīć i Hadžájlīć nastala su od hàdži Ali, hàdži Alija. Hadžìlār-bàjram, Hadžìlāj-bàjram, m (ar.-tur.) < tur. hacilar bayrami, tur. izft od hacilar, pl. od heci, v. hadžija i bajram. - hadžijski bajram, v. Bajram. hadžiléjlek, m (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od kompon. hadžija i lejlek, v. - roda, štrk, Ciconia ciconia L; I hajde pravo putem od Meke do Medine, i naći ćeš jedno drvo dvorogasto i na njemu gnijezdo od h a dž i l e j l e k a.975 hadžìluk, m (ar-tur.) < tur. hacilik, od hadži, v. hadžija, + tur. suf. -lik. - putovanje na hadž hadžinedomak, m (ar.-bos.) < ar. hadži, v. hadžija + bos. riječ »nedòmak«. - onaj koji je pošao na hadž, a nije stigao na cilj. hàdži-rèćat (ar.-bos.) < bos. izv. od hadžet-rećat, v. hádžo, m (ar.-bos.) < bos. hipok. od hadžija, v. - hadžija; tako se naziva i starac bijele brade sa šarenom ahmedijom na glavi makar i nije pravi hadžija. Hádžo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od hadžo, v. Háfa, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok od Hafija, v. hàfāf -áfa, kàvāf -áfa, m (ar.) < tur. haffaf < ar. haffāf. - trgovac obućom hafezanàlāh! (ar.) < tur. hafazanallah < ar. hafizana-llāh! »da nas Allah sačuva!«. - sačuvaj nas Allahu! hàfīf, adj. i hàfīf -ífa, supst. (ar.) < tur. hafif < ar. hafīf. - lahak; beznačajan - onaj koji je nježan, slab; lahka roba Hàfija, žensko ime, bos. hipok. Háfa, Hàfuša (ar.-bos.) < Hâfiye, lično ime < ar. hāfiyyä »skrivena, tajna« + bos. nast. -ja. hafíja, f (ar.-bos.) < tur. hafiye < ar. hafiyyä »sakrivena, tajna« + bos. nast. -ja. - špijun, detektiv háfiz, m (ar.) < tur. hafiz < ar. hāfiz, bukv. »čuvar«, part. akt. od gl. hafäza »čuvati«. - onaj koji zna čitav Kur’an napamet; ...a h a f i z i avdes’ uzimaše.976 Hafìza i Hȁfiza, žensko ime, bos. hipok. Fíza (ar.) < tur. Hâfiza, lično ime < ar. hāfiza »ona koja zna čitav Kur’an« napamet, bukv. »čuvarica«. hafìzluk, m (ar.-tur.) < tur. hafizlik, od hafiz, v. + tur. suf. -lik. - učenje Kur’ana napamet; hafisko zvanje. Hàfuša, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hafija, v. hàham, m (jevr.) < tur. haham < jevr. - jevrejski vjerski dostojanstvenik, rabin; Skida njima kajser jemenije, / A oblači mestve h a h a m o v e.977 hàhambaša, m (jevr.-tur.) < tur. hahambaşi, tur. izft. od haham, v. i baš, v. - veliki rabin, glavni jevrejski starješina
975
Ibidem, 296 Ibidem, 297 977 Ibidem, 297 976
~ 370 ~
háin, hájin, hájinin, hàin, hàjin, hàjinin, m i kao adj. (ar.) < tur. hain < ar. hā’in »prevarant, izdajnik, nevjernik«. kao imenica: - izdajica, nevjernik; zlobnik; prepredenjak; Hajin hajina zove: čuvaj se ove! (bošnj. posl.); Bezdušnice, hajinin djevojko.978 kao pridjev: - nevjeran; zloban; prepreden. hȁir, hȁjir, hȁjr, m (ar.) < tur. hayir < ar. hayr »dobro; dobar«. - sreća, dobro; hajde, sine, hairom ti bilo; H a j i r po te Avdija!; Hajde sada u Jedrenu s h a j r o m.979 - dobrota, korist; H a j r vidio! (o. g.) - dobro dijelo, dobrotvorna ustanova, zadužbina; Al će gradit po Bosni h a i r e; Zuđurt h a j i r e gradi, a neoženjen ženu bije (bošnj. posl.).980 hȁir! interj. (ar.) < tur. hayir! »!« < ar. hayr »dobar; dobrota«. - ne!; H a i r haša, travnički vezire! H a i r nisu ni oni.981 hȁir-dòva, hȁjir-dòva, hȁjr-dòva, f (ar.-bos.) < tur. hayir dua, v. kompon. pod hair i dova. Bos. oblik ove riječi dobijen je zamjenom glasa -u- u »dua« sa slogom -ovpa odatle »dova«. - blagoslov; Allahu upućena molba za nečije dobro ili sreću; Majka sina s h a j i r d o v o m sprema: / Hajde, sine, hajirli ti bilo, / sreća tebi na put izlazila; Tu im h a i r- d o v u učinio.982 hairžija,m (ar.-tur.-bos.) < tur. hayrci od hair + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji čini hair hȁir hâšā! hȁjir hâšā! interj. (ar.) < tur. hayir háşa! v. kompon. pod hair! i haša! - ne, na dao Allah!; H a j i r, h a š a, travnički vezire!983 hȁir-haber, m (ar.) < tur. hayir haber, v. kompon. pod hair i haber. - dobar glas, radosna vijest hàirin, hàjirin (ar.-bos.) < bos. izv. od hair, v. po uzoru na hajinin (samo u pjesmi). - čestiti, dobri; Hajde dragi jedan hajinine, / hajinine, a ne h a j i r i n e.984 hȁir ìnšalāh?! hȁjir ìnšalāh?! hȁjr ìnšalāh?! i hȁir ìnšalāh! interj. (ar.) < tur. hayir inşallah!, v. kompon. pod hair i inšalah. - dobro akoAllah da?! koje dobro?!; H a j’r i n š a l a h Allahom pobratime?!985 - dobro će biti akoAllah da! daAllah da prema dobru!; H a i r i n š a l a h! Usnio sam da se vozim na lađi. (o. g.) haìrli, hajìrli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. hayirli, od hair + tur. suf. -li. - sretan, dobar, čestit, valjan hairli dijete, hairli porod itd. (ar.-tur.-bos.) < izv. od hairli, v. + bos. riječ »dijete, porod itd.«. 978
Ibidem, 297 Ibidem, 297 980 Ibidem, 297 981 Ibidem, 297 982 Ibidem, 297 983 Ibidem, 298 984 Ibidem, 298 985 Ibidem, 299 979
~ 371 ~
- dobro, sretno, čestito, valjano dijete, porod itd. haìrli! hajìrli! interj (ar.-tur.) < tur. hayirli, od hair + tur. suf. -li. - sretno! neka je sretno! neka je sa srećom; Hairli vam vaše rane bili; Hajirli nam novi sultan bio!986 hàirlija, hajìrlija, m (ar.-tur.-bos.) < hayirli, v. hairli + bos. nast. -ja. - sretan čovjek hairlijaš, m (ar.-tur.-bos.) < < hayirli, v. hairli + bos. nast. -jaš. - onaj koji je nevaljao hàirola?! hàjrolā?! hàiralā?! hàjirulā! hàjrulah?! interj (ar.-tur.) < tur. hayirola! »da Allah da prema dobru!« < ar. hayr, v. hair i tur. ola! optat. 3. lice sing. od inf. olmak »biti«. - koje dobro?! da Allah da prema dobru, šta ima?; H a i r o l a, ako Allaha znadeš!; H a j r o l a, Panu harambaša, / čudo smjede na Kladušu doći!; H a i r a l a, kukavico sinja? / šta si tako rano dolećela; H a j i r u l a, aga Šaćiraga, / šta je tebi, pa ti konja vodiš; H j r u l l a h, šta si usnio.987 hȁir-sahibija, hȁjir-sahìbija, m (ar.-bos.) < tur. hayir sahibi »dobrotvor«, bukv. »vlasnik dobra«, tur. izft. od hair, v. i sahib, sahibija, v. + bos. nast. -ja. - dobrotvor, osnivač zadužbine haìrsuz, hajìrsuz, m i kao adj. (ar.-tur.) < tur. hayirsiz, v. hair + tur. postpoz. -siz »bez«. kao imenica: - nevaljalac, onaj od koga nema koristi ni za koga, nego je samo štetan; Uvijek je bio h a i r s u z (o. g.) kao pridjev: - nevaljast, nesretan, neposlušan; H a i r s u z si evlad izrodila.988 hȁir-zèmān -ána, m (ar.) < v. kompon. pod hair i zeman. - sretno doba, dobro vrijeme hajálāt -láta, m (ar.) < hayalât < ar. pl. hayālāt, sing. hayāl »fantazija«. - maštanje, fantazija; zaokupljenost mislima; U velikom je h a j a l a t u, tj. zaokupljen je mislima i brigama. hàjāt -játa (ar.) < tur. hayat »spoljni hodnik od kućnih vrata do uličnih vrata avlije« < ar. pl. hayāt, sing. hā’it »zid«. Ova riječ ima različita značenja u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine i Sandžaka: - hodnik u prizemlju u gradskim kućama, predsoblje; trijem (u najvećem dijelu Bosne i Hercegovine); Čovjek bez zanata, kao kuća bez h a j a t a (bošnj. posl.); Na plotu ti jagluk našli, / a papuče na h a j a t u.989 - nužnik, zahod (Velika Kladuša, Pećigrad) - prepust strehe pred kućom ili kojom drugom zgradom, pod kojim se može zakloniti od kiše (Bihać) - mala šupica prislonjena uz kuću (Duvno) - prostorija za ostavu (u planinskim seoskim kućama) 986
Ibidem, 298 Ibidem, 298 988 Ibidem, 298 989 Ibidem, 299 987
~ 372 ~
- štala (Glamoč) - zasebno izgrađena zgradica, ostava, u avliji (Sandžak) hàjāt -áta, m (ar.) < tur. hayat < ar. hayāt. - život hàjbu-hásir (biti, ostati), indecl. (ar.) < tur. haibü hasir, haybahasil < ar. hā’ib »onaj koji je razočaran zbog neuspjeha u nečem« i ar. hāsir »onaj koji je nešto izgubio, koji je pretrpio štetu«. - razočaran, izvan sebe od razočarenja (zbog neuspjeha u nečem) hajdála, f (tur.) < vjerovatno iz tur. haydala, pres. osn. inf. haydalamak, »brzo ići, trčati«. - žena koja se često viđa po sokacima, hodalica, skitalica, potrkuša na svašta Hàjdar, muško ime (ar.) < tur. Hayder < ar. Haydär, lično ime. - »Lav« hajdaríja, f (ar.) < tur. hayderiye »derviška gornja haljina«, bukv. »lavovska« < ar. haydär »lav« < ar. adj. suf. -iyyä. - vrsta derviške odjeće: gornja haljina od žute abe, bez rukava, kao fermen, seže do pasa, a na ramenima ima prepuste koji padaju po mišicama ruku. hàjde! hȁjde! hàjdemo! i hȁjdemo, interj. (tur.) < tur. hayde! haydi!. - idi! idimo! pođi! pođimo! hajdùčija, f (ar.-bos.) < izv. od razbojnik + bos. nast. -čija. - razbojništvo, bavljenje drumskim razbojništvom, lopovluk, otimačina hàjdūčki, adj. i hàjdūčki, adv. (ar.-bos.) < izv. od razbojnik + bos. nast. -čki. - razbojnički, lopovski hàjdūk -úka, m (ar.) < tur. haydud, haydut »drumski razbojnik« < madž. haydúk, pl. od haydū »vojnik« < ar. inf. haydūd (gl. hādä) »skrenuti s pravog puta«, od čega je izvedeno »odmetnuti se«. - razbojnik, drumski razbojnik; lopov hajdùkluk, m (ar.-tur.) < tur. haydutluk, v. razbojnik + tur. suf. -luk (-lik). - razbojništvo, drumsko razbojništvo, lopovluk, otimačina; Neće više u h a j d u k l u k ići, / nit s hajducim’ gorom četovati.990 razbojnikòvanje (ar.-bos.) < izv. od razbojnik + bos. nast. -ovanje. - (isto što i hadukluk, v.) razbojnikòvati i hàjdukovati (ar.-bos.) < izv. od razbojnik, v. + bos. nast. -ovati. - baviti se razbojništvom, drumskim razbojništvom, otimačinom, lopovlukom hȁj đìdi! hȁj gìdi! hȅj đìdi! hȅj gìdi! interj. (perz.-tur.) < tur. hey gidi!, v. kompon. pod hej i đidija. - hej (bre) more; H e j đ i d i, jangine, što kući ne dođeš (nar. pj.).991 hàj-hâj! i hâj-hâj! inter. (perz.) tur. hayhay! < perz. wāy! - kako da ne! dakako! svakako! hàj-hȕj, indecl. adj. (perz.) < tur. hayhuy (hay < perz. wāy!). - čaknut, luckast; Ama je malo onako h a j-h u j. Zna po sav Allahov dan izležavati na suncu.992 hájin, hájinin - v. hain 990
Ibidem, 300 Ibidem, 300 992 Ibidem, 300 991
~ 373 ~
hȁjir, haìrli itd. - v. hair, hairli itd. hàjlaz, m (tur.) < tur. haylaz. - bosposlenjak, lola, skitnica, lijenčina hȁjr - v. hair Hájra, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hàjrija, v. hàjra kàršu! interj. (ar.-tur.) < tur. hayra karşi < tur. hayra, dativ od hayir, v. hair + tur. postpoz. karşi »prema, naprama«. - daAllah da prema dobru! hàjrān (biti), indecl. (ar.) < tur. hayran < ar. hayrān »smeten, izgubljen«. - zapanjen, začuđen, začaran (biti); H a j r a n bješe odviše.993; Kad ju je opazio, h a j r a n je bio (u ob. gov.). hàjrāt -áta, m (ar.) < tur. hayrat < ar. pl. hayrāt, sing. hayrä, ž. r. od hayr, v. hair. Ova riječ se u bosanskom jez. upotrebljava i kao sing. i kao plural. - dobro dijelo, dobrotvorna ustanova (objekat), zadužbina i dobro dijela, dobrotvorne ustanove, zadužbine; Čin Avdija ti h a j r a t!994 Hàjrija, muško ime, hipok. Hájro (ar.-bos.) < tur. Hayri, lično ime < ar. hayriyy »dobri, sretni« + bos. nast. -ja. Zapravo ovo je ime skraćeno od Hajrudin, v. - »Srećko, Dobro«; Kad se doda titula aga ili beg, onda bos. dodatak -ja ispada: Hȁjri-beg, Hȁjri-beg, Hȁjraga. Od ovog je nastalo prezime Hájrović. Hajríja, žensko ime, bos. hipok. Hájra, Hàjruša (ar.-bos.) < tur. Hayriye, žensko ime < ar. hayriyyä »dobra, sretna«. - »Dòbrana, Srètana« Hájro, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hàjrija, Hajrulah, Hajrudin, v. hàjrolā! (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od hairola!, v. hàjrosum! interj. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. hayirli! hayirli olsun! v. hairli + tur. olsun! 3. lice sing. od inf. olmak »biti«. - sretno! neka je sa srećom Hajrùdīn -ína, bos. hipok. Hájro (ar.) < tur. Hayruddin < ar. Hayruddīn, lično ime, ar. izft. od ar. hayr »dobro, sreća« i ar, äddīn »vjera islam«; ar. dīn (bez određenog člana äl) znači: »vjera, religija«. - Dobro vjere islama Hajrùlāh -áha, bos. hipok. Hájro (ar.) < tur. Hayrullah < ar. Hayrullāh, lično ime, ar. izft. , v. kompon. pod hair i Allah. - »Božije dobro« Hàjruša, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Hajrija, v. hàjta, f (grč.) < tur. hayta »besposlenjak, skitnica« < grč. - skitnica, nevaljalac, raskalašenjak hâj-vâj! inter. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. âj-vâj, v. hàjvān -ána, m (ar.) < tur. hayvan < ar. haywān. - životinja, stoka; H a j v a n đogat, ne zna govoriti.995 hàjvān-hèćim, m (ar.) < tur. hayvan hekimi, izft., v. kompon. pod hajvan i hećim. - veterinar, marveni lječnik hàjvār, kàvijār -ára, m (tur.) < tur. hayvar »posoljena ikra«. 993
Ibidem, 300 Ibidem, 300 995 Ibidem, 301 994
~ 374 ~
- posoljena ikra - vrsta salate koja se pravi od samljevenih patlidžana, zelene paprike, gorušice i papra hȁjz, m (ar.) < tur. hayiz < ar. hayd. - ženska perioda, menstruacija hàjzli, indecl. adj. (ar.-tur.) < hayizli, od hajz, v. + tur. suf. -li. - žena u periodičnom stanju hȁk (ar.) < tur. hak < ar. hagg »právo, istina«. - právo, pravda, istina; Teh tako ti h a k a babovog, / Nemo’ danas š njime ratovati; Allah jedan resul h a k, al je danas mučan halk (bošnj. izreka)996 - zasluga - određeni dio prinosa sa zemlje koji je čifčija davao godišnje vlasniku zemlje - agi ili begu; I da kupi h a k e od čifluka.997 hàka doći čemu (ar.-bos.) < izv. od hak, v. + bos. riječi »doći«. - savladati nešto, kraj učiniti nečem; dobiti zasluženu kaznu;Ne mogu mu h a k a g l a v e d o ć i (u ob. gov.) hȁk Allāh! interj. (ar.) < tur. hak Allah!, v. kompon. pod hak i Allah. - Allah je istina! Allah je istinit! hakáre n, hakàra f, i hakáret m (ar.) < tur. hakaret < ar. hagarä »prezrenost, poniženost, omalovaženost«. - grdilo, rugoba; Pa barem da su kake fine, nego ukubeti i hakareti Allahov.998 Hàkija, muško ime, bos. hipok. Háko (ar.-bos.) < tur. Hakki, muško ime < ar. haggiyy »pravi, istiniti« (v. hak + ar. adj. suf. -iyy) + bos. nast. -ja. - »Pravi, Istiniti« hàkīk -íka, m (ar.) < tur. akik, vulg. hakik < ar. agīg. - crveni poludragi kamen koji se upotrebljava za prstenje i đerdane, karneol; Nosi l’ Fatma od h a k i k a minđuše, / Nosi l’ Fatma od kadife jeleče.999 hakikáne, adv. (ar.-perz.) < tur. hakikane < ar. hagīg »istiniti, stvarni« + perz. suf. āne. - istinito, stvarno; onako kako dolikuje; H a k i k a n e Hane, makni oči na me.1000 hakíkat, m (ar.) < tur. hakikat < ar. hagīga. - istina, istinitost, pravo stanje stvari - suština, bitnost hakíkli, indecl. adj. (ar.-tur.)
996
Ibidem, 301 Ibidem, 301 998 Ibidem, 302 999 Ibidem, 302 1000 Ibidem, 302 1001 Ibidem, 302 1002 Ibidem,m, 302 997
~ 375 ~
hákim, háćim, m (ar.) < tur. hâkim < ar. hākim »onaj koji sudi, sudija«, part. akt. od gl. hakämä »suditi«. - sudija, kadija hàklā, adv. (ar.-bos.) < ar. aglā, aglän »po pameti«, akuz. od agl »pamet«. U tur. aklan. Bos. oblik ove riječi dobijen je dodavanjem glasa -h- na početku riječi. - odoka, napamet, po pameti, bez mjerenja hàklaja, adv. (ar.-bos.) < ar. aglā + tur. padežni nastavak za dativ -ya. Bos. oblik ove riječi dobijen je dodavanjem glasa -h- na početku riječi. - (istog značenja kao i hakla, v.) hàkli, indecl. adj. i adv. (ar.-tur.) < tur. hakli, od hak, v. + tur. suf. -li. - pravedan; pravedno hàkmak, hàkman, m (ar.-bos.) < bos. izv. od ahmak, v. hàkmakast (ar.-bos.) < bos. izv. od ahmakast, v. Háko, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hakija, v. hàksuz, adv. (ar.-tur.) < haksiz, od hak, v. + tur. postpoz. -siz »bez«. - nepravedno, bespravno haksùzluk, m (ar.-tur.) < tur. haksizlik od haksuz, v. + tur. suf. -lik. - nepravda hȁk-tarafùndan, indecl. (ar.-tur.) < tur. haktarafindan < ar. Hagg »Istina, Allah« + ar. taraf »strana« i tur. postpoz. -dan »od«. - od Allaha, s božije strane, po božijoj odredbi Hȁk-teálā, Hȁktālā, indecl. (ar.) < tur. Hak Teala < ar. Hagg Täālā » uzvišen je On!«. - uzvišeni Allah; Ova druga aneksija, šućur, još nije u Bosni proglašena i neka nas od nje H a k t a l a zakloni i sačuva.1003 hâl -ála (ar.) < tur. hal < ar. hāl »stanje, okolnost«. - stanje, prilika, okolnost, situacija, položaj; Banja Luko, na Krajini fala, / niko ne zna ničijega h a l a.1004 - neprilika, nevolja, bijeda, loše stanje; Dosta mi je h a l a i gazapa; No da vidiš h a l a i belaja; Evo h a l a i žalosti teške.1005 hâlā, adv. (ar.) < tur. hâlâ < ar. hālā »stalno, neprekidno«. - još i sada, stalno, jednako, neprekidno; Još ga h â l a nema (u ob. gov.) hála, f (ar.) tur. halâ < ar. halā’. - zahod, nužnik; Hudovice u h a l i podnice; Đe je šenluk, nek i h a l a gori (bošnj. posl.)1006 hȁla, f (tur.-bos.) < tur. ala »zmija; zmaj«. Bos. oblik ove riječi dobijen je dodavanjem glasa početnog glasa -h- mitološko čudovište srodno aždahi i zmaju, koje ima jaču duhovnu silu od aždahe, a leti kao zmaj i vila. Vjeruje se da vodi oblake i navodi grad na ljetinu; Od kud su te vile donijele, / Halj’ od kud te h a l e dopuhale?; A đe s’ taku h a l u
1003
Ibidem, 302 Ibidem, 302 1005 ibidem, 302 1006 Ibidem, 303 1004
~ 376 ~
nabavio? / Od koje je strane od svijeta?; Đipila na noge i h a l a i vrana (posl.)1007;H a l o nesita (u ob. gov.). hȁla, f (ar.) < tur. hala < ar. hālä. - tetka, očeva ili materina sestra; L’jepa Fata rosno cv’jeće brala, / u h a l i n u đulan-baščejiku.1008 hȁla-hȁla! (ȁla-hȁla!) interj. (ar.-bos.) < tur. Allah, Allah! < ar. Allāh, Allāh! Bos. oblik ove riječi dobijen je dodavanjem početnog glasa -h-. - Allahu! Allahu!; Dok mi jutro osvanu četvrto,/h a l a , h a l a čuda velikoga;A l a -h a l a zametnu se kavga 1009 hàlāč -áča, m (ar.) < hallaç < hallāg. - drndar, pucar, zanatlija koji se bavi pucanjem pamuka i vune; H a l a č i su obrtnici koji se bave pucanjem pamuka i nalaganjem tzv. debelih anterija i jorgana, a jorgandžije prošivaju i šiju jorgane. Po njima se još i danas zove jedna ulica u Sarajevu Halači.1010 Haláčević, prezime (ar.-bos.) < izv. od halač, v. + bos. nast. -ić. haláčluk, m (ar.-tur.) < tur. hallaçlik, od halač, v. + tur. suf. -lik. - halački zanat, halačko zanimanje halàkati, harlàkati < (ar.-bosan.) izv. od alahati, halahati (od Allah, odnosno Hallah izveden infinitiv), tj. vikati Allah, Allah! odnosno dodajući -h- na početku: Halah, Halah! - vikati: Allah, Allah! pri jurišu uboj, ili kao uzvici čuđenja ili snebivanja - vikati, derati se, galamiti V. halaknuti, halakati, halauknuti, jalakati, jalauknuti, zahalakati. haláknuti -nem ((ar.-bosan.) < izv. od halakati (v.) - viknuti Allah, Allah!, odnosno Halah, Halah! pri jurišu u boj; H a l a k n u š e Allaha spomenuše; H a l a k n i t e Allaha spomenite, / A za gole nože prihvatite1011 - viknuti, zagrajati hàlāl -ála, m (ar.) < helâl < ar. halāl. - ono što je vjerski dozvoljeno, dopušteno - ono što je blagosloveno, što je na pošten način stečeno - oprost; Uzm’ od svakog ti h a l a l.1012 haláliti (ar.-bos.) < izv. od halal, v. + bos. nast. -iti. - oprostiti; Uzmi livor pa me ubij, krvcu ću ti h a l a l i t i!1013 - pokloniti; Ali ne dam konja pod djevojkom, / h a l a l i ga, h a l a l ti djevojka.1014 haláliti se (ar.-bos.) < izv. od halal, v. + bos. nast. -iti + bos. prilo. -se.
1007
Ibidem, 81 Ibidem, 303 1009 Ibidem, 82 1010 Ibidem, 303 1011 Ibidem, 84 1012 Ibidem, 303 1013 Ibidem, 303 1014 Ibidem, 303 1008
~ 377 ~
- međusobno jedan drugom oprostiti sve razmirice, uvrjede, dugovanja i dr. Hajde, brate, da se h a l a l i m o.1015 hàlāl-mâl -ála, m (ar.) < tur. helál mal, v. kompon. pod halal i mal. - poštenim načinom stečena imovina hȁlālōsum! interj. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. helâl olsun!, v. kompon. pod halal i olsun! hàlāl ti bilo! interj. (ar.-bos.) < izv. od halal, v. + bos. -ti bilo. - prosto ti od mene bilo! praštam ti! - poklanjam ti! džaba ti! hàlāl učiniti (ar.-bos.) < izv. od halal + bos. riječ -učiniti. - oprostiti; Rad, Mujo, što je tebi drago, / sve ću tebi h a l a l učiniti.1016 halàluk, m (ar.-tur.) < tur. helâllik, v. halal + tur. suf. -lik. - isto što i halal, oprost; Ako majka h a l a l u k e dadne, / Te mi izun i halala dadne.1017 halaljívati -ljujem (ar.-bos.) < izv. od halal, v. + bos. nast. -ljivati. - opraštati hàlās biti (ar.-bos.) < tur. halâs < ar. halās »izbavljenje« + bos. riječ »biti«. - spasiti se, izbaviti se, osloboditi se - sretno se poroditi hàlās se učiniti (ar.-bos.) < tur. halâs < ar. halās »izbavljenje, spasenje« + bos. riječ »se učiniti«. - (isto što i halas biti, v.) halásiti se (ar.-bos.) < tur. halâs < ar. halās »izbavljenje, spasenje« + bos. nast. -iti i prilog -se. - (isto što i halas biti, v.) hàlās učiniti (ar.-bos.) < tur. halâs < ar. halās »izbavljenje, spasenje« + bos. riječ »učiniti«. - osloboditi, prosto učiniti; Ja te ne bih h a l a s u č i n i l a, / Da mi dadeš nebrojeno zlato.1018 hàlāt (neisp. alat) -áta, m (bos.-tur.) < tur. alât < ar. pl ālāt, sing. ālä + bos. glas -hna početku riječi - oruđe, sprave, instrumenti i uopšte sav pribor potreban za jdan zanat ili za ručni rad; Bez h a l a t a nije ni zanata (bošnjačka poslov.) halbùkī, konj. (ar.-tur.) < tur. halbuki < ar. hāl »stanje« + tur. bu-ki »ovako bivši«. - međutim, ali, dok. halekân biti (ar.-bos.) < tur. halecân < ar. halägān »strepnja, drhat« + bos. riječ »biti«. - u golu se vodu učiniti od kakva tereta, muke ili napora; Vazdan trčeći na ovoj vrućini h a l e k a n bih (u ob. gov.) hàlhala, f pl. hàlhale i hàlhal, m (ar.-bos.) < tur. halhal < ar. halhāl + bos. nast. za žen. rod -a.
1015
Ibidem, 303 Ibidem, 304 1017 Ibidem, 304 1018 Ibidem, 304 1016
~ 378 ~
- narukvica u obliku koluta, od zlata, srebra ili kojeg drugog metala; Uhvati je za bijelu ruku, / pa joj slomi sedmere h a l h a l e.1019 hâlī, indecl. adj. (ar.) < tur. hâli < ar. hālī. - pust, sam, bez ikoga, prazan, nenaseljen; ...i u njoj bukadar h a l i i plodne zemlje; H a l i hazna, a h a l i džebhana; Vaj planino, da ti n’jesi h a l i, / ja l’ bez vuka, ja li bez razbojnika.1020 Hálid, muško ime (ar.) < tur. Hâlid < ar. Hālid, lično ime. - »Vječni« Halìda, žensko ime (ar.) < (ar.) < tur. Hâlide, lično ime < ar. hālidä »vječna«. - »Vječna« halífa, hàlīf (iskr. halífet, alífet, kàlīf) m (ar.) < tur. halife < ar. halīfä »halifa«, osn. znač.: »zastupnik, zamjenik, nasljednik«. Zapravo ar. halīfä je skraćeno od ar. halīfätu Räsūli-llāh »nasljednik božijeg poslanika, Muhameda a. s.«. Ovaj naziv je bio za prvog Muhamedovog a. s. nasljednika Äbu Bäkira, a kasnije je dobio značenje vrhovnog vjerskog starješine. - vrhovni vjerski starješina svih muslimana na svijetu, ili jednog velikog dijela muslimana. Halifa je obično jedan od vladara islamskih država. Po pravilu, halifa mora biti biran, odnosno priznat kao takav od svih muslimana. Danas ne postoji halifa, pošto se muslimani ne mogu da slože u izboru ličnosti. halìfāt (ar.-bos.) < bos. izv. od hilafet, v. hàlija, f (perz.-bos.) < tur. hali, kali < perz. hālī + bos. nast. -ja. - fini rutavi ćilim, perzijski ćilim; Nađe jelu nasred Sarajeva, / i pod jelom prostrta h a l i j a; Ne zna balija što je halija.1021 hálija, f (ar.-bos.) < izv. od hâlī, v. + bos. nast. -ja. - pusta zemlja; spahinska zemlja koja niti je naseljena niti pripada kakvom selu Hálik, m (ar.) < tur. Halik < ar. Hālig »Stvoritelj, Allah« (part. akt. od gl. haläga »stvoriti«. - Allah, Stvoritelj svijeta; Al je tako H a l i k naredio.1022 Hàlīl -íla, muško ime, bos. hipok. Hálko (ar.) < tur. Halil < ar. Halīl, muško ime. - »Ljubimac, Vjerni prijatelj«. halìli serdžáda, halìli sedžáda, f (tur.) < tur. halili seccade; prva kompon. od perz. hālī (v. halija) + tur. suf. -li, a za drugu kompon. v. pod sedžada. - serdžada perzijske izrade, fina rutava serdžada halìlučina, f (ar.-tur.-bos.) < bos. augm. od haliluk, v. - pusto, napušteno zemljište; pusta kuća - velika pustoš, velika praznina halìluk, m (ar.-tur.) tur. hâlilik, v. hali + tur. suf. -lik. - pustoš, praznoća, nenaseljenost Hàlīm -íma, muško (ar.) < tur. Halîm < ar. Halīm, lično ime. - »Blagi« Halíma, žensko ime (ar.) < tur. Halîme < ar. Halīmä. - »Blaga« 1019
Ibidem, 304 Ibidem, 304 1021 Ibidem, 305 1022 Ibidem, 305 1020
~ 379 ~
hális, adj. (ar.) < tur. halis < ar. hālis »čist; iskren«. - pravi, čist, bez primjese, nepatvoreni; Njemu sudi Kozlić Aliaga / Od Marije, od h a l i s-vlahinje.1023 halisáne, adv. (ar.-perz.) < tur. halisane < ar. hālis »iskren« + perz. suf. -āne. - iskreno, otvoreno hȁlk, m (ar.) < tur. halk < ar. halg. - narod, ljudstvo; stvorenje; Al je danas mučan h a l k naopako kreno svak (bošnj. posl.)1024 hàlka, hâlka, f (ar.) < tur halka < ar. halga »obruč, prsten« itd. - kolut, karika, obruč (bilo da je od drveta, žice, željeza ili od čega drugog). Halka kao zvekir na vratima je redovno gvozdena; Njemu h a l k a oko bila vrata.1025 - krug; Sjeli u h a l k u (u ob. gov.); Platnici ih ljuto okoliše, / Među se ih u h a l k u uzeše.1026 - burma, vitica - dio mlina prstenastog oblika na kojem se nalaze »zubi« - zarezi kojim se melje kahva (u Donjem Vakufu halkom se naziva ovakva naprava). halkàli, indecl. (ar.-tur.) < tur. halkali, od halka + tur. suf. -li. - ono što ima na sebi halke; što je nabijeno obručevima ili što ima na sebi karike. Hálko, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Halil, v. hȁlk učiniti (ar.-bos.) < tur. halk < ar. halg, gl. haläga »stvoriti« + bos. riječ »učiniti«. - stvoriti hàlovan, adj. (tur.-bos.) < tur. ala »zmija, zmaj«, od čega je bos. hala + bos. nast. ovan. - vilovit, vilen, zmajevit, silovit, pomaman, silan; Dokljen izbi Mujagin Halile, /Na njegova h a l o v n a đogina; Hej, ispade Halko na đogatu; / Na Mujova h a l o v n a šturinka.1027; Ne budi h a l o v a n (u ob. gov.) halòvit, adj. (tur.-bos.) < tur. ala »zmija, zmaj«, od čega je bos. hala + bos. nast. ovit. - (isto što i halovan, v.); Sprem’ fermana Bosni h a l o v i t o j; Na đogata konja h a l o v i t a; h a l o v i t e konje i junake.1028; Ne budi h a l o v i t (u ob. gov.) hálu-àhvāl -ála (iskr. vâl i hàvāl) m (ar.) < tur. hal-u ahval < ar. hāl wä ahwāl, v. hal i v. ahval, a ar. wä znači »i«. - stanje i okolnosti;zgode i nezgode; zbivanja i događanja; jadi i nevolje; Kakav je tamo h a l u-a h v a l? (u ob. gov.); Slušaj, dragi, vala i h a v a l a, / mlađa mi se sestra isprosila.1029 hȁlva i hâlva, f (ar.) < tur. helva < ar. halwā, halwā’ (ar. halāwä »slatkoća«, huluww »sladak«).
1023
Ibidem, 305 Ibidem, 305 1025 Ibidem, 305 1026 Ibidem, 305 1027 Ibidem, 90 1028 Ibidem, 90 1029 Ibidem, 306 1024
~ 380 ~
- slatko jelo do pšeničnog ili bijelog brašna, masla i šećera. To je obična halva koja se pravi i u domaćinstvu i u aščinicama. Ako se mjesto šećera stavi med, onda je »medena halva«, a ako je mjesto šećera pekmez, zove se »pekmezna halva«. Zatim imaju još ove vrste halvi: »bijela halva«, koja se pravi samo u slastičarnama, »ćeten-halva« v., »tahan-halva« v., »irmek-halva« v., »kos-halva« v.; Hrani mi je h a l v o m i baklavom.1030; Ide k’o h a l v a (u ob. gov.) hȁlvadžija, halvàdžija, halvèdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. helvaci, od halva, v. + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji pravi i prodaje halvu, slastičar Hȁlvadžiluk i Halvadžìluk, m (ar.-tur.) < tur. Helvacilik, od halvadži, v. + tur. suf. -lik. - ime posebne čaršije u Sarajevu, koja je postojala do 1908. godine i u kojoj su halvadžije imali svoje radnje. halvàluk, m (ar.-tur.) < tur. helvalik, od halva, v. + tur. suf. -lik. - dar, nagrada, čast, koji daje onaj koji obuče ili skroji nešto novo od odjeće ili obuće. Daje se obično u gotovu novcu kako bi obdareni kupio halve i počastio se. Otuda ovakav naziv; ...elemeka hiljadu dukata, / h a l v a l u k a stotinu dukata.1031 hàlvat, m (ar.) < tur. halvet »prostrana soba« < ar. halwä »samoća, praznoća«. - velika prostrana soba u prizemlju bošnjačkih kuća. Halvat se smatra strogo intimna porodična soba, u kojoj je kućna čeljad sigrna od svakog uznemiravanja. Otud je sob ai dobila ovaj naziv. Iz istog razlog, ponekad, znači i đerdek; Već me noste u donje h a l v a t e / gdjeno sjede cure i robinje.1032 hàlvatan, adj. (ar.-bos.) < izv. od halvat, v. + bos. nast. -an. - prostran, širok, komotan hàlvat-àvlija, f (ar.-grč.-bos.) < bos. složenica od halvat, v. i avlija, v. - zidom ograđena porodična avlija (koja izgleda prostrana i udobna kao halvat); Pa on spade u h a l v a t-a v l i j u, / pa dopade do dorata svoga.1033 hàlvat-čàdor, m (ar.-perz.-bos.) < bos. složenica od halvat, v. i čador, v. - prostran i uređen čador u kome se čovjek osjeća kao u halvatu. halvèdžān, m (ar.-bos.) < bos. izv. od havlidžan, v. - korijen biljke Alpinia Galanga Wild. Galanga oficinalis Salish (Maranta Galanga L.) fam. Zingiberaceae. Raste u Turskoj, Siriji... Istucan ili samljeven upotreblava se kao lijek. Donose ga hadžije prilikom povratka sa hadža iz Meke. Halvètije, pl. (ar.-bos.) < tur. Halvetî < ar. halwätī (ar. halwä(t) »samoća« + ar. adj. suf. -ī, -iyy) + bos. nast. -je. - ime jednog derviškog reda hàlvuša, f (ar.-bos.) < bos. izv. od halva, v. hȁma, f (tur.-bos.) < bos. skraćenica od hanuma, v. - majka; nena; svekrva; Svekrvici neva odgovara: / neću, h a m a, vjeru ti zadajem.1034
1030
Ibidem, 306 Ibidem, 306 1032 Ibidem, 306 1033 Ibidem, 307 1034 Ibidem, 307 1031
~ 381 ~
hamájlija, f (ar.-bos.) < tur. hamail, hamayli, istog značenja kao u bosanskom jeziku; osn. znač. »kajiš od sablje na kome sablja visi kad je opasana« < ar. pl. hamā’il, sing. hamīlä i himālä »kajiš, sveza od sablje« + bos. nast. -ja. - zapis zavijen u platno ili u kožu, obično u obliku trokuta, koji se nosi uza se privezan na mišicu ruke, obješen o vratu ispod odijela ili prišiven na odjeću; amulet, talisman. Mjesto zapisa može biti zavijena i neka druga stvarčica koja štiti od uroka, bolesti i drugih nezgoda. - mala knjižica sa izrekama iz Kur’ana, koja se obično nosi u kožnatoj ili platnenoj kesici, ili u limenoj kutiji. Ponekad se i sama kesica ili kutija zove hamajlija; Sultančiću lijepu hamajliju, / i u njojzi musaf i sufaru.1035 hàmām -áma, m (ar.) < tur. hamam < ar. hammām. - javno kupatilo; Izgoriše hani i hamami; Kad budemo u vrućem hamamu.1036 hamàmdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. hamamci, od hamam, v. + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - uprvitelj ili poslovođa javnog kupatila hamàmdžik, m (ar.-tur.) < tur. hamamcik »banjica« od hamam, v. + tur. demin. suf. -cik. - kućno kupatilo hàmām-kèsa, f (ar.-perz.) < v. kompon. pod hamam i kesa. - kesa od gruAllah platana koja se navlači na ruku i njome se masira u hamamu hàmām-lèđen, m (ar.-grč.) < tur. hamam legeni, izft. v. kompon. pod hamam i leđen. - noćna posuda (túta) od bakra u obliku prikraćenog čunja s većim pervazom. hàmām-tȁs, m (ar.) < tur. hamam tasi, izft. v. kompon. pod hamam i tas. - zdjela kojom se u hamamu uzima voda iz korita i polijeva po sobi hàman, adv. (perz.-ar.-bos.) < tur. hemen < perz. hemān slož. od perz. konj. hem i ar. ān »čas«. Bos. oblik ove riječi dobijen je zamjenom glasa -e- u tur. hemen sa glasom -a. - gotovo, skoro; Nisam spavao, h a m a n cijelu noć (u ob. gov.) hàmbār, hànbar (perz.) < tur. hambar, hanbar, ambar, anbar < perz. anbār »ppremište, skladište«, od anbārīden »napuniti«. - drvena zgrada za zrnastu hranu, žitnica, silos;Što mi ječma bide u h a m b a r u.1037 - sanduk za žito i brašno - donji dio kahvenog mlina, gdje pada samljevena kahva hȁmbašča, hȁmbastva, f (perz.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. hambasti (ham-basti) < perz. hām »sirov, zelen, nesazrio« i tur. basti, perf. 3. lice sing. od inf. basmak »udariti, pritisnuti, stajati« itd. - tabačko drveno korito u kome se sprema ruj ili šišika kao sredstvo za učinjanje koža. hàmbir, m (perz.) < tur. hember < perz. hember »drug; zajedno jedan prema drugom, upremase« < perz. konj. hem i perz. ber »prsa«.-
1035
Ibidem, 307 Ibidem, 307 1037 Ibidem, 93 1036
~ 382 ~
- u jednom redu (u nizu, u povorci) ljudi ili životinje, jedno do drugog; povorka konja povezanih jularima jedan za drugog; Tud’jer bješe stotina sužanja, / u h a m b i r u u jednom sindžiru.1038 Hàmdija, muško ime, bos. hipok. Hámdo (ar.-bos.) < tur. Hamdî, lično ime < ar. hamd »hvala, slava« + ar. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. Ako iza imena dođe nastavak efendija ili aga, onda bos. nast. -ja. ispada: Hàmdī-efèndija, Hàmdi-bȅg. - »Hvaljeni« Hámdo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hamdija, v. ili Muhamed, v. hàmdōsum! interj. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. hamdolsun! < ar. hamd »hvala, zahvala« i tur. olsun! »neka je! nek bude!« imp. 3. lice sing. od inf. olmak »biti«. - hvala Allahu! hàmetice, hàmetom, adv. (ar.-bos.) < tur. ammeten »uopšteno, sve odjednom« < ar. āmmätän »sve, sav« (adv. oblik, ak. od āmmä »skupina, svi«, gl. ammä »sve obuhvatiti, uopšteno biti«. - sasvim, potpuno, listom, odreda sve; Navališe oni h a m e t i c e... (u ob. gov.) hàmetom potučeni (ar.-bos.) < izv. od hametice, hametom, v. + bos. riječ »potučeni«. - potpuno poraženi, potučeni do nogu Hámid, muško ime (ar.) < tur. Hâmid < ar. Hāmid, lično ime, patr. akt. od gl. hamidä »zahvaljivati«. - »Allahu zahvalni« Hamìda, žensko ime (ar.) < tur. Hâmide < ar. hāmidä »ona koja zahvaljuje , Allahu zahvalna«. - »Allahu zahvalna« hamíjet, m (ar.) < hamiyet < ar. hamiyyä. - patriotizam; zagrijansost za dobra dijela hàmli, indecl. (perz.-tur.)
Ibidem, 308 Ibidem, 309 1040 Ibidem, 309 1041 Ibidem, 309 1039
~ 383 ~
- pomoći, priteći u pomoć; Bajri valja h a m p u u č i n i t i.1042 - ljutiti se na nekog; ...a on h a m p u na njega (u ob. gov.) hàmsīn -ína, m (ar.) < tur. hamsin < ar. hamsīn, osn. zn. »pedeset«. - drugi period zime u trajanju od 50 dana, od 31. januara do 21. marta - topao i suhi južni vjetar koji puše u proljeće u sjevernoj Africi, a duha obično oko 50 dana. hàmur i hàmūr, m (ar.) < tur. hamur < ar. hamūr »kvas«. - tijesto; kvas; »Hamuran jela« su: puta, latice, klepe, čike itd.1043 - stočna hrana spravljena od brašna, vode, trave... hamùrluk, m (ar.-tur.) < tur. hamurluk, od hamur, v. + tur. suf. -luk. - odjeljenje u pekari u kojem pekar mijesi tijesto Hȁmza, muško ime (ar.) < tur. Hamza < ar. Hamzä, lično ime - »Lav« hân, hána, m (perz.) < tur. han < perz. hān, hāne »kuća«. - zgrada (kuća) koja služi za svratište i prenoćište putnika. Hanovi se nalaze u gradovima i na drumovima. Veći nanovi su građeni tako da je u sredini zgrade prostrano nenatkriveno dvorište, gdje se vrši istovar trgovačke robe.Prizemne prostorije takvih hanova sastoje se od kamenih magaza sa gvozdenim vratima osiguranim od požara. hân (kân) < tur. han < perz. hān < staroturskog odnosno tatarskog hang, vang »vladar«. - car, vladar; titula mongolskih i osmanskih vladara, a kasnije se dodavala uz imena plemića i vrlo uglednih ljudi; sultan Osman h a n; Tu mi sjedi i besjedi / Zulejha-sultan, / a pored nje Sokolović, / mlad Ibrahim h a n.1044 Hána, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Rejhana, v. i Hanifa, v. Hána, žen. ime (tur.-tatar.-bos.) < tur. han »car, vladar« + bos. nast. za ž. rod -a. - »Vladarica, Carica« Hánča, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hana, v. hàndžār -ára, m (ar.) < tur. hancer, hançer < ar. hangär (i u perz. hanger). - dugi (70-80 cm) šiljasti nož, s oštricom s obadvije strane. Ponekad handžarom nazivaju i kratki krivi mač ili jatagan. hándžija i hàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. hanci, od han, v. + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - onaj koji drži han (bilo da je vlasnik hana ili zakupac; S h a n dž i j a m a hesab učinite.1045 hanđama (tur.-bos.) < bos. izv. od henđama, v. háne (perz.) < tur. hane < perz. hāne, osn. znač. »kuća«. - ova riječ služi kao druga komponenta mnogih perzijskih i turskih složenica, a u bosanskom jeziku dolazi u obliku »hàna« i »àna«, kao npr.: »baruthana«, »barutana«, »tophana«, »topana« itd. Nekad oblik -ana služi kao sufiks za građenje naših izvedenica sa bos. osnovom, kao »sušana« i sl. riječi. hanèdān -ána, m (perz.) < tur. hanedan < perz. hānedān, hāndān. 1042
Ibidem, 309 Ibidem, 309 1044 Ibidem, 309 1045 Ibidem,, 310 1043
~ 384 ~
- gostoljubiv domaćin hanedánluk, m (perz.-tur.) < tur. hanedanlik, od hanedan, v. + tur. suf. -lik. - gostoljubivost Hanèfije, pl. (sing. Hanèfija) (ar.-bos.) < tur. Henfi < ar. hanäfiyy + bos. nast. -je (ja). - pristalice šerijatsko-pravne škole (mezheba) Imama Azama Ebu Hanife (v. Imami Azam). háneta, f. pl. t. (perz.-bos.) < tur. hane ( perz. hāne »kuća«, a u tur. fig. znači i: komadići ili crteži oblika trokuta ili kvadrata; zatim rubrike na tabelama, kvadratići na šahovskom polju itd. + bos. nast. -ta. - izresci na krajevima bakrenog posuđa (sahana, tepsija itd.), ili izresci na krajevima odjevnih predmeta. Za ovakve predmete kaže se da su na haneta; Tevsije pervazlije, koje se upotrebljavaju u Banjoj Luci i po ostaloj Krajini, imaju na četiri strane unakrst h a n e t a na pervazu; Vezen fermen, troji čevkijani, / na h a n e t a i zlatna dugmeta.1046 - »na haneta« znači i to da sena predmetu nalaze geometrijski oblici trokuti i kvadrati, kao: »basma na haneta«. Hanífa, žensko ime, bos. hipok. Hána (ar.) < tur. Hanífe < ar. Hanīfä. - »Vjeri privržena, prava muslimanka« Hànija, žensko ime (tur.-tatar.-bos.) < izv. od Hana, v. + bos. -ja. hanìkāh -áha, m (perz.) < tur. hanikah < ar. hānigāh < perz. hāngāh. - tekija s internatom za derviše. U Sarajevu je bio poznat Gazi Husrevbegov hanikah. hánka, f (tur.-tatar.-bos.) < bos. izv. od hanuma, v. - (isto što i hanuma, v.); hanum h a n k o moja draga majko!; Stara h a n k o, moja draga majko!1047 Hánka, žensko ime (tur.-tatar.bos.) < bos. hipok. od Hana, Hanija, v. Hánkija, žensko ime (tur.-tatar.bos.) < izv. od Hana, Hanija, v. + bos. nast. -ja. hànkija, f (tur.-tatar.-bos.) < bos. izv. od hanuma, v. - (isto što i hanuma, v.); Ja se digni, mejdan da dijelimo, / Ko dobije, đaba mu h a n k i j e.1048 Hân-Pijésak (perz.-bos.) < izv. od hân, v. »svratište, konačište« + bos. riječ »pjesak« - mjesto u Bosni hȁntalast, adj. (ar.-bos.) < tur. hantal »krupan, nezgrapan« < ar. hantal. - krupan; nezgrapan; Ono mu je novo odijelo što je obukao h a n t a l a s t o, ne stoji mu lijepo (u ob. gov.) hanùma -e, indecl., hipok. hánka, hànkija, f (tur.-tatar.-bos.) < tur. hanim, istog značenja kao u bosanskom jez., izvedeno od hân (kân), v. Bos. oblik ove riječi dobijen je dodavanjem nast. za žen. rod -a. - bukv. znač. »carica, kraljica«; gospođa, odličnija žena; žena, supruga; ...dao meni stambolsku h a n u m u; h a n u m h a n k o moja draga majko!; Stara h a n k o,
1046
Ibidem, 310 Ibidem, 311 1048 Ibidem, 311 1047
~ 385 ~
moja draga majko!; Ja se digni, mejdan da dijelimo,/Ko dobije, đaba mu h a n k i j e.1049 Hànuša, žensko ime (tur.-tatar.-bos.) < bos. hipok. od Hana, v. hȁp, m ( < tur. hap < ar. habb »boba, zrno«. - pilula za liek, bobica haparlàisati, hapalàisati (tur.-bos.) < vjerovatno od tur. aparlamak < aparmak »zgrabiti i ukrasti nešto, trgnuti nešto i odnijeti«, a možda je iskrivljeno od kaplàisati, v. Bos. oblik ove riječi dobijen je dodavanjem početnog glasa -h- i završnog nastavka -isati. - s pohlepom navaliti na nešto; navaliti na nekog da se pridobije za nešto. - ukrasti hȁps (hȁvs, hȁvst) m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. hapis < ar. habs. - zatvor hapsàna (havsàna) f (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od tur. hapisane, od haps, v. + hane, v. - zatvor; zgrada u kojoj se nalazi zatvor hapsàndžija, m (ar.-perz.-tur.-bos.) < tur. hapisaneci, od hapsana, v. + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - čuvar zatvora, čuvar zatvorenika hàpsār -ára, m (ar.-bos.) < izv. od haps, v. + bos. nast. -ar. - zatvorenik hȁpsenik, m (ar.-bos.) < izv. od haps, v. + bos. nast. -enik. - zatvorenik hapsiti (hȁvsiti) (ar.-bos.) < izv. od haps, v. + bos. nast. -iti. - zatvarati, lišavati slobode hâr (neispr. âr) m (bos.-ar.) < bos. izv. od tur. âr < ar. ār, istog značenja - stid, sram - stid, sram; Ono je h a r n o dijete (u ob. gov.) V. arsuz, arsuzluk hára, f (perz.) < tur. hare, hara »svilena tkanina, papir, metal itd. koji imaju po sebi talasaste pruge, kao što mramor ima vijugave pruge« < perz. hārā »mramor, mermer« - vrsta svilene tkanine sa valovitim prugama; Sve kočije od bila biljura, / a crvenom h a r o m potrpate.1050 hàrāb, adj. (ar.) < tur. harab, harap < ar. harāb »rušenje; ruševine«. - ruševan, razvaljen, zapušten, dotrajao. harábā, adv. (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. harab, harap < ar. harāb »rušenje; ruševine«. - ruševno razvaljeno, zapušteno, dotrajalo haràbat, adj. (ar.) < tur. harabati < ar. pl. harābāt (sing. harābä »trošna i zapuštena«). Ar. sing. u tur. i bosanskom jez. upotrijebljen je kao adj. forma. - ruševan, razvaljen, zapušten, dotrajao. harabátija, f (ar.-bos.) < tur. harabati < ar. pl. harābāt (sing. harābä »trošna i zapuštena«) + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. 1049
Ibidem, 311 Ibidem, 311
1050
~ 386 ~
- razvalina; trošna i zapuštena kuća - čovjek odan piću i zbog toga neuredan i zapušten, bekrija harabátluk (ar.-tur.) < tur. harabatlik, od harabiti (v. harabatija) + tur. suf. -lik. - stanje ruševnosti, razvaljenosti, trošnosti, zapuštenosti harábluk, m (ar.-tur.) < tur. harablik, haraplik, od harab, v. + tur. suf. -lik. - stanje ruševnosti, razvaljenosti, trošnosti, zapuštenosti hàrāb učiniti, hàrāb se učiniti (ar.-bos.) < izv. od harab, v. + bos. riječ »učiniti se«. - porušiti (se), opustošiti (se), upropastiti (se); Šeher Dugu h a r a b učiniti; Al se kula h a r a p učinila.1051 hȁrač -v. hȁrč hàrāč -áča, m (ar.) < tur. haraç < ar. harāg. - glavarina, vrsta ličnog poreza koji se za osmanske vladavine ubirao od muškaraca nemuslimana. Pravni osnov je bila činjenica što nemuslimani nisu služili vojsku. S druge strane, ovaj lični porez služio je kao simbol pokornosti tih podanika državi, a država je bila dužna da jamči ličnu i imovnu sigurnost onih koji taj porez plaćaju. Haràčīć, prezime (ar.-bos.) < izv. od haračlija, v. haráčiti (ar.-bos.) < izv. od harač »glavarina«, v. - robiti, pustošiti Haràčlić, prezime (ar.-bos.) izv. od haračlija, v. haràčlija - v. harčalija hràčlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. haraçli, od harač, v. + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - poreznik, onaj koji ubire harač; Bježi od njega kao od h a r a č l i j e.1052 haraluk m (tur.-bosan) < tur. aralik (ara-li), od tur. ara = razmak; među + tur. suf. lik + bosan. glas -h- na početku riječi. - međuprostor; sporedna prolazna prostorija u starim bošnjačkim kućama, prigrađena prostorija uz kuću od dasaka ili drugog slaAllah maerijala; mali hodnik. - licitirati, nadmetati se na licitaciji sa većom ponudom hàrām -áma, m < tur. haram < ar. harām. - sve ono što je nedozvoljeno, zabranjeno; H a r a m je ubiti, ukrasti, krivo se zakleti itd. - ono što je griješno, nedopustivo, nepravedno - prokleto; H a r a m tebi moja hrana bila!1053; H a r a m ti bilo materino mlijeko! (kad majka kune neposlušno dijete) hȁrambaša, m (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. harami başi, v. kompon. pod haramija i baš. - vođa razbojnika, lopova, otimača; vođa razbojničke, lopovske grupe harámija i hràmija, m (ar.-bos.) tur. harami, od haram, v. + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - razbojnik, bandit; razbojnik; Haramzado, Kostreš harambaša, / haramzado, gorska h a r a m i j o.1054 1051
Ibidem, 312 Ibidem, 312 1053 Ibidem, 313 1054 Ibidem, 313 1052
~ 387 ~
harámiti, hàrāmīm (ar.-bos.) < izv. od haram, v. + bos. nast. -iti. - prokleti, nedati oprosta (protivno od halaliti, v.) hàrām-mâl, m (ar.) < tur. haram mal, v. kompon. pod haram i mal. - na nepošten način stečena imovina hàrāmōsum! interj. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. haram olsun!, od haram, v. i tur. olsun! imper. 3. lice isng. od olmak »biti«. - prokleto mu (ti, vam) bilo! Ne izdobrilo mu! haramzáda, haramzáde, f (ar.-perz.) < tur. haramzade (haram-zade) »kopile«, od haram, v. i perz. zāde »dijete, porod, rođen« < perz. inf. zāden »roditi se«. - kopile, vnbračno dijete; H a r a m z a d o, Kostreš harambaša, / h a r a m z a d o, gorska h a r a m i j o!1055 - fig. razbojnik, nevaljalac, nitkov; Pa govori Zadranine bane: / bre delijo jedna h a r a m z a d o; Od otolen, jedan h a r a m z a d e! / Ne utvaraj se u tuđe divojke.1056 háran, adj. (ar.-bos.) < bos. pridjev izveden od tur. ar, odnosno od ar. ār »stid«, v. harli. - stidan, lijepo odgojen, obrazli - fig. vrijedan, valjan, čestit; Đe pogibe h a r a n junak, / H a r a n junak, Arslanaga; I na njemu h a r n o g a junaka.1057 harànija, f (tur.-bos.) < tur. harani + bos. nast. -ja. - bakreni veliki kotao, zapravo manji kazan; Ode Hanija po h a r a n i j u, pa ni Hanije ni h a r a n i j e (bošnj. posl.)1058 hàrār -ára (ar.) < tur. harar < ar. girārä, vulg. garārä. - vreća od kjostrijeti (od kozije dlake). Harari (vreće) mogu biti: mali »harari« širine 60 cm (za 40-50 kg.), srednji »harari« - 86 cm (za oko 60 kg.) i veliki »harari« - 75 cm. (za 70-80 kg.)1059; Ovo su nam l’jepi pari, / baš k’o vreće i h a r a r i.1060 haráret, m (ar.) < tur. hararet < ar. harārä. - vrućina; žeđa; groznica hàrba, f (ar.) < tur. harbe < ar. harbä. - malo kratko koplje koje se baca hàrbija, f (ar.-bos.) < tur. harbi < ar. harbä »kratko koplje« + bos. nast. -ja. - šipka od željeza ili od tvrdog drveta (tisovine, drenovine) kojom se nabija naboj u cijevi pušaka kremenjača. Ujedno služi i za čišćenje puščanih cijevi. hȁrč, hȁrač -rča, m (ar.-bos.) bos. izv. od tur. harç, harc < ar. harg »trošak, izdatak«. Postoje i druga etimološka tumačenja: da je od grč. khoregia ili od aramejskog halāk (v. Prilozi, knj. 27, 1961, 75). - trošak, izdatak; Koliko ti treba novaca za h a r a č a?1061
1055
Ibidem, 313 Ibidem, 313 1057 Ibidem, 313 1058 Ibidem, 314 1059 Ibidem, 314 1060 Ibidem, 314 1061 Ibidem, 314 1056
~ 388 ~
- materijal od čega se nešto spravlja (za spravljanje jela, napr.); Ako se stavi lijep h a r a č u pitu, pit aje dobra (u ob. gov.) - štavilo koje upotrebljavaju tabaci (kožari) za štavljenje kože. - gajtani s kojima su fermen i čakšire ukrašeni; oprema; O svom ću ih trošku razudati, / skup ću h a r a č na njih udariti.1062 - fig. u frazi: Nije mi u h a r a č to i to, tj. ne interesira me to, ne tiče me se to. hàrčalija, haràčlija, f (ar.-tur.-bos.) < tur. harçali, od hȁrač, v. + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - puška koja troši mnogo praha (baruta) i olova; ...a puška je moja h a r č a l i j a; Pa dohvati tanku primorkinju, / kojano je pusta h a r a č l i j a.1063 hàrčiti, adj. (ar.-bos.) < izv. od hȁrč, hȁrač, v. + bos. nast. -iti. - trošiti, trošak činiti; Ne muči se, Vukašine kralje, / ne muči se i ne h a r č i blago!; Neka za njih h a r č i madžarije.1064 hàrčīvo, n (ar.-bos.) < izv. od hȁrč, hȁrač, v. + bos. nast. -ivo. - trošak; I daću ti za h a r č i v a blaga, / Da mi čuvaš kulu i avliju.1065 hàrdal, m (ar.) tur. hardal < ar. harda! - slatke korice, slačica. Bijeli hardal Sinapis alba L. (Brossica alba) i crni hardal: Sinapsis snapiodas Roth. (S. nigra L.), Fam. Cruciferae; Jedi h a r d a l, jakije, jedi hintske madžune...1066 hardalíja, f (ar.) tur hardaliye < ar. hardaliyyä, od hardal, v.+ ar. adj. suf. za f. iyyä. - piće, vrsta šire od šljiva, smokava, jabuka ili krušaka, u koju je stvljeno hardala, v. harèćet, harèket, m (ar.) < tur. hareket sa značenjima kao u bosanskom jez. < ar. haräkä »kretanje, micanje, gibanje«. -pokret, kretanje, gibanje - ponašanje, postupanje - sprema - materijalno stanje harèćetli, herećètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. hareketli »okretan«, od harećet, hareket, v. + tur. suf. -li. - kuražan, smion; Svim bi Ajka na mejdan izišla, / kamo l’ samu Vidičić-Jovanu / H e r e ć e t l i naša je divojka.1067 harèke n (ar.) < tur. hareke < ar. haräkä. - dijakritički znak za kratke vokale u arapskom pismu. Ima ih tri: ustun »e«, esre »i« i otro »u«. harekèli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. harekeli, od hareke, v. + tur. suf. -li. - arapsko pismo koje ima dijakritičke znakove harèket, m (ar.-bos.) < bos. izv. od harećet, v. harèketa, pl. n (ar.-bos.) < bos. izv. od harèke, v. 1062
Ibidem, 314 Ibidem, 314 1064 Ibidem, 314 1065 Ibidem, 314 1066 Ibidem, 314 1067 Ibidem, 314 1063
~ 389 ~
harèli, harèšli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur hareli < tur. hare < v. hara+tur. suf. -li. - žljebast, kaneliran (žljebasta, kanelirana unutrašnjost cijevi od puške) harèlija -e, f (perz.-tur.-bos.) < < tur hareli < tur. hare < v. hara + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - puška (šišana) u koje su cijevi žljebaste, kanelirane hàrem, m (ar.) < tur harem, sa značenjima kao u bosanskom jez. < ar. haräm »nedozvoljen, zabranjen; svetinja, zabranjeni prostor oko Allahomolje«. - žensko odeljenje u bošnjačkoj kući gdje je stranim muškarcima zabranjeno ulaziti; Ni h a r e m a mladih sultanija; Stade beže Ibra opremati, /a uljeze u h a r e m unutra.1068 - odrasla ženska čeljad - ograđeno džamijsko dvorište, koje je često jednim dijelom i mezarluci - mezarluci harèmluk, m (ar.-tur.) < tur. haremlik, od harem, v. + tur. suf. -lik. - žensko odjeljenje u bošnjačkoj kući. Bošnjačke kuće su imale odjeljenje za žensku čeljad »harem« ili »haremluk« u koje strani muškarci, koji nisu kućani ili srodnici, nisu zalazili, i muško odjeljenje »selamluk«, gdje su se primali gosti - muškarci. - mezarluci, osobito mezarluci uz džamiju harèšli, indecl. adj. (perz.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur hareli < tur. hare < v. hara+tur. suf. -li. - žljebast, kaneliran (žljebasta, kanelirana unutrašnjost cijevi od puške); A on đipi na noge lagahne, / I dohvati h a r e š l i šišanu.1069 hȁrf (ar.) < tur. harf < ar. harf. - slovo; ...a u ruke kalem prihvatio / nekoliko zametnuo h a r f a; Jesu li mu beni na obrazi, / kajno zlatni h a r f i po musafu.1070 hàrgija (tur.-bos.) < bos. izv. od kargija, v. - vrsta koplja hàrīr -īra, hèrīr, m (ar.) < tur. harir < ar. harīr »svila«. - svileni bez, platno od domaće svile; pamučni harir je platno (bez) po kome su utkane svilene žice; pod đečermom, od h a r i r a košulja; po gaćama od h e r i r a košulja.1071 Háris, muško ime (ar.) < tur. hâris < ar. Hārit, lično ime - »Lav« haríta, f (grč.) < tur. harita < ar. harīta < stgrč. chartes. - mapa, geografska karta harli, indecl. adj. (ar.-tur.) < bos. izv. od tur. ârli < ar. ār »stid« + tur. suf. -li. - stidan, obrazli, lijepo odgojen; Ono je h a r l i dijete (u ob. gov.) - fig.: vrijedan, valjan, čestit, silan harlòvija adj. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. ala »zmija, zmaj«, od čega je bos. hala. - vilovit, vilen, zmajevit, silovit, pomaman, silan hàrlovit, adj. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. ala »zmija, zmaj«, od čega je bos. hala. - vilovit, vilen, zmajevit, silovit, pomaman, silan 1068
Ibidem, 315 Ibidem, 315 1070 Ibidem, 315 1071 Ibidem, 315 1069
~ 390 ~
harlòvijast, adj. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. ala »zmija, zmaj«, od čega je bos. hala. - vilovit, vilen, zmajevit, silovit, pomaman, silan hárluk, m (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. ârlik, od âr, v. har + tur. suf. -lik. - vrijednoća, valjanost; S tim alaga na noge skočio, / do đogata konja dohodio: / od harluka i od ćopekluka, / od holosti i od uzgarnosti, / sa zemlje je u sedlo frcio.1072 hàrman, m (perz.) < tur. harman < perz. hirmen. - gumno; Eto vjetra, a eto h a r m a n a; Čudila se po h a r m a n u trava.1073 harmàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. harmanci »onaj koji miješanjem listova raznih vrsta duhana pravi posebnu vrstu duhana« < tur. harman, v. »gumno; miješanje raznih vrsta duhana u jednu novu vrstu« + tur. suf. -ci. hárūn -úna, adj. (ar.) < tur. harin < ar. harūn. - obijestan, nemiran, silovit, ljut; fig. tvrdoglav, ćudljiv harúnluk, adj. (ar.-tur.) < tur. harinlik, od harun, v. + tur. suf. -lik. - obijest, silovitost; tvrdoglavost Hārúnnur-Rèšid, Hārúni-Rèšīd, Hārún al-Rášid (jevr.-ar.) < ar. Hārūnnur-Räšīd, Hārūn-äl-Räšīd, prva komponenta je ar. muško ime, preuzeto iz jevr. Aron, stariji brat Musa-pejgambera, a druga je kao epitet dodana ar. räšīd »onaj koji vodi pravim putem; pametan, zreo«. - ime poznatog arapskog halife iz dinanstije Abasovića (786-809); Na prijestolju kalif sjedi, / H a r u n a l-R a š i d / a do njega mlad vezire, / Džafer Bermekid.1074 harvánija, f (ar.-bos.) < bos. izv. nastala metatezom od havranija, v. hàrziti (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. arz < ar. ard »izložiti, iskazati, predstaviti«. - javljati, prijavljivati, optuživati; To činiše tvoje Sarajlije, / h a r z e ć i ga bijelu Stambolu, / sve devletu caru čestitomu.1075 V. arz-odaja, arzuhal. hàrzlak, m (ar.-tur.-bos.) < tur. ardalik, arzalik (arda-lik, arza-lik), tur. arda, arza »čelični nož, odnosno strug, na mašini čekrčija« + tur. suf. -lik; arda, arza < ar. ard »širina«. - kalibar; oblik drvenog predmeta koji izrađuje čekrčija, v.; Svaki nosi po dvades pušaka, / sve na jedan h a r z l a k izgonjene.1076 hâs -ása, pl. hásovi, m (ar.) < tur. has < ar. hāss »poseban, specijalan«. - carsko imanje, dvorsko imanje; lenski posjed osmanskih sultana, članova dinanstije ili visokih dvorskih i državnih funkcionera, koji je donosio preko 100.000 akči godišnjeg prihoda. hȁs i hâs, indecl. adj. (ar.) < tur. has < ar. hāss »poseban, specijalan«. - osobit, poseban, specijalan, probran - pravi, orginalan, nepatvoreni, čist; On je h a s musliman (u ob. gov.) Hàsan, muško ime, bos. hipok. Háso, Hàsko (ar.) < tur. Hasan < ar. Hasän. - »Ljepotan«
1072
Ibidem, 315 Ibidem, 316 1074 Ibidem, 316 1075 Ibidem, 99 1076 Ibidem, 99 1073
~ 391 ~
hàsas, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. asas < ar. asäs, sing. āss »noćni čuvar«. Ar. plural u tur. i bosanskom jez. upotrebljen kao singular. - noćni stražar, noćni čuvar hàsasbaša, m (ar.tur.-bos.) < bos. izv. od tur. asasbaşi (asas-başi) v. asas i baš. - starješina noćnih čuvara cijelog grada hàsbašča, hàs bašča - v. hazbašča. hasèčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. hasetçi < ar. hasäd »zavidnost« + tur. suf. -ci +bos. nast. -ja. - zavidnik Hasèčīč, prez. (ar.-bos.) < izv. od hasečije, v. hasèčije, pl. m (ar.) < tur. haseki < ar. hāss (v. has) + ar. perz. adj. suf. -ī, nastavak za pripadnos + bos. nast. -je. - pripadnici odabranog odreda vojske u dvorskoj službi u starijem periodu Osmanske Carevine. Imalu su pravo na titulu age. Od ovog je nastalo prezime Hasèčić. hàsed, m (ar.) < tur. hased, haset < ar. hasäd »zavidnost«. - zavidnost; U srcu im h a s e d gori, /Da Jusufa pogube.1077 hasènāt, pl. (ar.) < tur. hasenat < ar. pl. hasänāt, sing. hasänä »dobro dijelo«. - dobročinstva, dobra dijela; Čin’ Avdija ti hajrat i veliki h a s e n a t.1078 Hàsīb -íba, muško ime (ar.) < tur. Hasib, lično ime < ar. hasīb »plemenit, častan«. - »Časni, Plemeniti« Hàsiba i Hasìba, žensko ime (ar.) < tur. Hasibe, lično ime < ar. hasībä »plemenita, časna«. - »Plemenita, Časna« hásija -e, m (ar.-bos.) < bos. tur. âsi < ar. āsī, sa navedenim značenjima + bos. nast. -ja- griješnik; silnik (koji se posilio); Već dugo je on h a s i j a... (o. g.) - odmetnik, buntovnik hasìluk, m (ar-tur.) < bos. izv. od tur. âsilik (âsi-lik), izv. od asi (v.) - objest, griješenje, silništvo - nepokornost, odmetništvo hâsi se uèiniti (ar.-bos.) < bos. izv. od asi (v.) + bos. riječi učiniti se - osiliti se, postati obijestan, nepokoran biti; H a s i s e u č i n i o pa nikoga ne poznaje (o. g.) hasli, asli adv. (bos.-ar.) < bos. glas -h- + tur. asli = glavni, temeljni < ar. aslī (asliyy), adj. od asl = temelj, korijen; princip; H a s l i će i on doći (o. g.); A s l i, otkako Švabo provrće Ivan planinu, nema kod nas ni onih dosadašnjih zima i pometenija1079 - sigurno, upravo, odista, vjerovatno; sva je prilika hàsma f (tur.-bos.) < bos. izv. tur. asma = vrsta vinove loze (Vitis vinifera L.) - vinova loza ȍdrina, loza čardaklija - zemljana peć koja se loži iz sobe, a ne iz predsoblja
1077
Ibidem 316 Ibidem, 316 1079 Ibidem, 101 1078
~ 392 ~
Hásna, žensko ime, f (ar.) < tur. Hasnâ, lično ime < ar. hasnā »lijepa žena, ljepotica«. - »Ljepotica« hàsna, f (ar.) < tur. hasna < ar. hasänä »dobro, sreća; dobro djelo«. - korist; Njemu h a s n e od molitve nema.1080 hàsniti (ar.-bos.) < izv. od hasna, v. + bos. nast. -iti. - koristiti haspùrlija (aspùrlija, àspura) f. (tur.-bos.) < tur. aspurlu, v. aspurli. + bos. glas -hna početku riječi i bos. dodat. -ja- na kraju riječi- tanka crvena mahrama koja se upotrebljavala kao mahrama i kao pojas; Skini, majko, krmez aspurliju, / pa se pokrij mrkom jemenijom. - crveni veo, vezen i okićen zlatnim kolutićima (pulama), kojima se pokrivaju mlade nevjeste; Umihana Hadži Jusufage, / na Vrbasu đugum ostavila, / aspurliju za vrbu svezala; ...ne da pasat krmzi haspurlije.1081 hàsret, m (ar.) < tur hasret < ar. hasrä »čežnja«. - nesreća, žalost, tuga za nečim izgubljenim - čežnja, želja, ljubav; Od h a s r e t a duša gori, / Dok Jusufa ne vidi.1082; Mati djetetu tepa: lijepi moj h a s r e t u! hasrètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. hasretli, od hasret, v. + tur. suf. -li. - pun čežnje, želje; željan; Baš sam te h a s r e t l i! (u ob. gov.) hàsta, f (perz.) < tur. hasta < perz. haste. - bolesnik; bolestan; Evo paše, h a s t a u konaku; Bolan, h a s t a, bi li štogod slatka?1083 hastahàna, hastàna, f (perz.) < tur. hastane, hastahane, v. kompon. pod hasta i hane. - bolnica hastalènisati se, hastelènisati se (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. hastalanmak »razboliti se« - razboliti se; Nemoj se samo h a s t e l e n i s a t i; Svi su se h a s t e l e n i s a l i; On se h a s t e l e n i s’o; Tamo ćeš se h a s t e l e n i sa t i (u ob. gov.) hastàluk, m (perz.-tur.) < tur. hastalik, od hasta, v. + tur. suf. -lik. - bolest; Ovih dana puno je h a s t a l u k a; Spopao me nekakav h a s t a l u k (u ob. gov.) hàstār (àstār) m (ar.-bos.) < tur. astar = postava uopšte < ar. pl. ästār, sing. sitr = zastor. U perz. āster = postava + bos. glas -h- na početku riječi - postava, odnosno platno za postavu (odijela, posteljine i sl.) - tanko bijelo pamučno platno za uvijanje mrtvih; Sad na tebi, Mujo, svilena košulja, / do dan do dva Mujo, bijela h a s t a r a1084 hásul, indecl. adj. (ar.) tur. hâsil < ar. hāsil »proizveden, postao, dobiven«, part. akt. od hasalä »proizvesti, postati, naći se«.
1080
Ibidem, 317 Ibidem, 101 1082 Ibidem, 317 1083 Ibidem, 317 1084 Ibidem, 102 1081
~ 393 ~
- ukusan, lijepo pripravljen (pilav, kadaif, čorba itd.); ukusno jelo; H a s u l joj je jelo (u ob. gov.) - fig. uljudna, dobronamjerna osoba hasùlāt -áta, m (ar.) < tur. hasilât < ar. pl. hāsilāt, sing. hāsil »proizveden,m postao, dobiven«, v. hasul. - dohodak, prihod hásuliti (ar.-bos.) < izv. od hasul, v. + bos. nastav. -iti. - uređivati, dogoniti, pripravljati nešto d bude dobro za namijenjenu svrhu; Sve se stavi da prenoći, da se zemlja »kiseli«. Sutradan treba zamlju »h a s o l i t i«.1085; Ovo trebam u h a s u l i t i; Hoću ovo da u h a s u l i m (u ob. gov.) hasùlnijī (ar.-bos.) < bos. komparativ od hasul, v. - bolje pripremljeni (jelo napr.); Kućno je jelo h a s u l n i j e od aščinskog (u ob. gov.) - fig. uljudniji, odgojeniji, vaspitaniji (čovjek u odnosu na druge ljude); On je h a s u l n i j i od njih; Ono je dijete h a s u l n i j e od sve druge djece (u ob. gov.) hàsum, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. hasim < ar. hasīm, hasm »protivnik, neprijatelj«. - protivnik, neprijatelj; protivna stranka u parnici; Vavik ti je babin h a s u m bio, / nemere ti biti prijateljem.1086 Ko ti babu vavjek h a s u m bio, nemere ti biti prijateljem; Nemere ti biti prijateljem onaj što ti babi h a s u m bio (bošnj. posl.) hàsura, f (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. hasir < ar. hsīr. - prostirač ispleten od mehke trstike, šaše ili rogozine;Stavi nam ovdje h a s u r u (u ob. gov.) hàš, pl. hàšovi, m (ar.-bos.) < bos. izv. od hàša, v. - lijepo ukrašen vezeni konjski pokrivač kojim se pokriva sedlo i sapi konja; Sedlo mu je Bišće i Krajina, / a h a š o v i sva Bosna ponosna.1087 hâšā! interj. (ar.) < tur. hâşa! < ar. hāšā! - ne! nipošto! ne dao Allah!; Hajir, haša, t r a v n i č k i vezire! 1088 hàša, háša, f (ar) < tur. haşa < ar. gāšiyä. - lijepo ukrašen vezeni konjski pokrivač kojim se pokriva sedlo i sapi konja; Nek izabere dva ata velika, / na njih h a š e meći pozlaćene; Osedla ga sedlom srebrnijem, / A po sedlu h a š u srmaliju.1089; Dokle je h a š a, dotle je kuća naša (posl.) hȁšar, hȁšar učiniti - v. hašer, hašer učiniti hašàrija, m (ar.-bos.) < tur. haşari < od ar. osnove hašr, v. tumačenje pod hašer, hašer učiniti + bos. nast. -ja. - nemirni, obijesni, udarljivi (napr. mladić, dijete, djevojka, konj); Mlado momèe, h a š a r i j o! / ne vele te mirisati; Pojem vino i rakiju, / jašim konja adžamiju, / ljubim cutu h a š a r i ju.1090 hašàrijast, adj. (ar.-bos.) < bos. komparativ od hašarija, v. 1085
Ibidem, 317 Ibidem, 318 1087 Ibidem, 318 1088 Ibidem, 318 1089 Ibidem, 318 1090 Ibidem, 318 1086
~ 394 ~
- nemiran, nestašan, vragoljast hašarìluk, m (ar.-tur.) < tur. haşarilik, od hašarija, v. + tur. suf. -lik. - nemirnost, udarljivost, silovitost hàšati (ar.-bos.) < izv. od haša + bos. nast. -iti. - poricati, nepriznavati, nijekati hȁšer, hȁšar, indecl. m (ar.) < tur. haşir < ar. hašr »skupiti sve na jedno mjesto; istjerati, protjerati cijelu jednu skupinu ljudi, iz njihovog stalnog prebivališta«. U tur. jez. znači i »sudnji dan, kijamet«. U bosanskom jez. dolazi uvijek sa glagolm »biti, učiniti ili biti«q - uništenje, upropaštenje; propast hašèrāt -áta, m (ar.) < tur. haşarat < ar. pl. hašärāt, sing. hašärä - gamad, skupno ime za sitne životinje (crve, miševe itd.) hȁšer (hȁšar) biti (ar.-bos.) < izv. od hašer, v. + bos. riječ »biti«. - propasti, stradati, upropastiti se; Čuvaj se, h a š e r ćeš biti (u ob. gov.) hašèrma, hašrma, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. aşirma, part. od inf. aşirmak »prevući, prebaciti, preturiti (preko nečega)«. - ono što je po nečem prevučeno, prevezano; ono što veže, što spaja; spoj na dršci noža; Kavze su se spajale po vrhu drška noža h a š e r m o m...; Spona koja veže kapak (đuguma) za uši na dršku zove se h a š e r m a.1091 hašermèdžija, m (tur.-bos) < tur. aşirmaci, od hašerma, v. + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - zanatlija, kujundžija koji prvi hašerme za noževe; Kavze su se spajale po vrhu drška noža hešermom, a to je bilo djelo posebnih obrtnika, h a š e r m e dž i j a, koji su se ubrajali u kujundžijski esnaf. Kod nekih noževa bila je hašerma i pozlaćena.1092 hȁšer učiniti, hȁšar učiniti (ar.-bos.) < izv. od hašer, v. + bos. riječ »učiniti«. - uništiti, upropastiti, razoriti, potrti; Je l’ koliko roba zarobio?/Je l’ Krajinu h a š a r u č i n i o?; Po bedemu h a š a r u č i i š e.1093 Hàšija, žensko ime, bos. hipok. Háša (ar.) < tur. Hâşia < ar. hāšia »ponizna, skrušena«. - »Ponizna, Skrušena«. Hášim, muško ime (ar.) < tur. Hâşim < ar. Hāšim, ime pradjeda Muhameda a. s. po kojemu je ova porodica Kurejš plemena dobila naziv Hašimije, Hášimovići. hàšīš i hàšiš, m (ar.) < tur. haşiş < ar. hašīš »indijska konoplja; suha trava uopšte«. - indijska konoplja (Camalis indica, var. sativa); vrsta narkotika iz cvjetova indijske konoplje. - sasušena čahura od maka (kuha se pa se odvar daje djeci radi uspavljivanja). hàšluk, m (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. harçlik, od harč (v. hȁrač)+tur. suf. -lik. - trošak; novac za trošenje, novac za podmirivanje potreba; H a š l u k dati Zenković Alagi; ...da mi para za h a š l u k a dadeš, / da obiđem ostarjelu majku.1094 hašúre, n (ar.-bos.) < bos. izv. od tur aşure < ar. āšūrā’. 1091
Ibidem, 319 Ibidem, 319 1093 Ibidem, 319 1094 Ibidem, 319 1092
~ 395 ~
- muslimanski blagdan 10. Muharema, prvog hidžretskog mjeseca. - hošaf koji se pravi na dan 10 Muharema od svakovrsnog voća i zrnevlja. Običaj varenja hašureta je uspomena nadan kada se Nuh-pejgamber spsio od potopa i svario sltko varivo odzrnvevlja i ostale hrane koja se na spasenoj lađi našla. hȁt, hȁta, ȁt, ȁta, m (tur-bos.) < bos. izv. od tur. at »konj« - konj plemenite pasmine; On ima najboljeg h a t a (o. g.); Mejdandžije a t e uzjahaše; ...al’ dopade dvanaest Arapa, / na dvanaest a t a arapskije 1095 hȁt, m (ar.) < tur. hat < ar. hatt. - rukopis, pismo Háta, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hatidža, v. hátar, hátara i hátra, hátor, háter, hátur, m (ar.) < tur. hatir < ar. hatir »pamet, misao«. - misao, pamet, pamćenje, sjećanje; Stalno si mina h a t o r u (na h a t r u); Koliko mi je u h a t a r u (u h a t r u), to je bilo prošle godine (u ob. gov.) - ljubav, volja želja; Nemoj, na volju, za ljubav, pašo, rad božijega h a t r a; Pazi h a t o r buničkog dizdara; H a t a r majci ištetiti neću. 1096; Ako ćeš mi h a t e r pogaziti... (u ob. gov.); Teži h a t a r od sile (bošnj. posl.); Drugome h a t e r, a sebi zater, tj. drugome na volju, a sebi nevolju (bošnj. posl.). - žao (mi je); Crna goro, h a t o r mi je na te, /jer moj dragi sad zamače za te.1097;H a t a r mi je ostao na njega (u ob. gov.) - pristrasnost; sudi po h a t r u, tj. pristrasno (u ob. gov.) hatàrdžia, hatèrdžija, hatòrdžja, hatùrdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur hatirci, od hatar, v. + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji radi po hataru, tj. pristrano, po svojoj ličnoj naklonosti i ljubavi; H a t a r dž i j a će naviše u džehenemu biti (bošnj. poslov.) hátar iskvariti (ar.-bos.) < izv. od hator, v. + bos. riječ »učiniti«. - zamjeriti se, nažao učiniti hátariti (ar.-bos.) < izv. od hator, v. + bos. nast. -iti. - žao biti na koga, zamjerati nekome za nešto hatàrljiv, adj. (ar.-bos.) < tur. hatirli, v. hatar + bos. nast. -ljiv. - lahko uvrijedljiv, osjetljiv hàtāt -áta, m (ar.) < tur. hatat < ar. hattāt, izv. od hatt (v. hat). - kaligraf arapskog pisma háter (ar.-bos.) < bos. izv. od hatar, v. háteriti (ar.-bos.) < bos. izv. od hatar, v. hàtīb -íba, m (ar.) < tur. hatib, hatip < ar. hatīb »govornik«. - imam koji drži hutbu petkom i bajramima u džamiji Hatídža i Hatìdža, žensko ime, bos. hipok. Háta, Hȁtka, Tídža (ar.) < tur. Hadice < ar. Hadīgä, ime žene Muhameda a. s. - »Nedonošče« hatihumájūn, -úna, m (ar.-perz.) < ar. hatt »rukopis, pismo« (v. hat) i perz. humāyūn »sretni, uzvišeni, čestiti«, što u tur. fig. znači: »car, halifa«.
1095
Ibidem, 104 Ibidem, 319 1097 Ibidem, 319 1096
~ 396 ~
- svečana povelja (ferman) turskog sultana (prvobitno: vlastoručno sultanovo pismo). Poznat je hatihumajun sultana Abdul-Medžida od 18. II 1856. go. kojim se garantuju vjerske slobode hrišćana u Osmanskoj Carevini. hatišèrif -ífa, m (ar.) < tur. hattişerif < ar. hatt »pismo, rukopis« (v. hat) i ar. šärīf »časni, plemeniti«. - svečana povelja (ferman) turskog sultana (prvobitno: vlastoručno sultanovo pismo). Poznat je Hatišerif od 3. XI 1839. god., kojim su nagovještene reforme u Osmanskoj Carevini. Hȁtka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hatidža, v. hàtma, f (ar.) < tur. hatim < ar. hatmä »svršetak, kraj«. - jedno učenje cijelog Kur’ana od početka do kraja - dova poslije završetka čitanja cijelog Kur’ana - kraj, završetak, konac. Uz riječ hatmu dolaze obično naši glagoli: proučiti ili učiniti, što znači pročitati cijeli Kur’an; Je li Suljo h a t m u p r o u č i o?1098 hátor (ar.-bos.) < bos. izv. od hatar, v. hátoriti (ar.-bos.) < bos. izv. od hatar, v. hȁtula, f (tur.) < tur. hatil. - drvene grede koje se vodoravno polažu u zid od ćerpiča sa svrhom da vežu ćerpič. Stavljaju se naročito prilikom zidanja visočijih zidova; duge h a t u l e ili duge vjenčanice su grede koje se polažu dužinom zida, a kratke što ih meću po popriječnim zidovima.1099 - šupljina, prostor na zidu pod jednostranom strehom; Mlade snahe pasti po h a t u l a m, / a djevojke stati na kanate.1100 - polica širine cca 0,5 met, na visini od 1 do 1,5 met pored unutrašnjeg zida u ranijim kućama i to u prostorijama gdje se nalazilo ognjište, odnosno u »kućama«. Ove hatule su bili ili drvene ili zidane od kamena. Služile su, uglavnom, za odlaganje kućnog suđa; Stavi to na h a t u l u (u ob. gov.) hátun, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kaduna, kada, v. hátur (ar.-bos.) < bos. izv. od hatar, v. háturiti (ar.-bos.) < bos. izv. od hatar, v. hȁuz - v. havuz hȁv, m (tur.-perz.) < tur. hav, u perz. haw. Postoje podvojena mišljenja kod pisaca o tom da li je ovo tur. ili perz. riječ. - kratka mehkana vlakanca ili rute, malje na kadifi, na frotirima itd. hȁvka, f (tur.-perz.-bos.) < bos. izv. od hav, v. hàva, f (ar.) < tur. hava < ar. häwā - zrak, vazduh; Nedostaje mi h a v e (u ob. gov.) - podneblje, klima; Tu je h a v a dobra za vojnika.1101 - fig. praznina, ništa; Sve je to h a v a što ti govoriš (u ob. gov.) Hàva, žensko ime (ar.) < tur. Havva < ar. Hawwā. - »pramajka Hava, žena Adem-pejgambera«
1098
Ibidem, 320 Ibidem, 321 1100 Ibidem, 321 1101 Ibidem, 321 1099
~ 397 ~
havàdār, indecl. adj. (ar.-perz.) < tur. havadar, v. hava + perz. -dār, prez. osn. od inf. dāšten »imati, držati«. - zračan, sa puno čistog zraka havàdār mjesto (ar.-perz.-bos.) < izv. od havadar, v. + bos. riječ »mjesto«. - mjesto sa čistim zrakom havádis, m (ar.) < tur. havadis < ar. pl. hawādit, sing. hāditä »događaj«. Ar. pl. upotrijebljen u bosanskom jez. kao sing. - novost, nova vijest, nov događaj; hajde baš, da i ja malo siđem u čaršiju i da saberem kakvih h a v a d i s a od gradskih izbora...1102; Imaš li kakvih h a v a d i s a (u ob. gov.) hàvāj, m i haváje, n (ar.-bos.) < bos. izv. od hava, v. - zrak; nebo; visina; Igra s’đogat, u h a v a j izliće; Pa im Tale živu vatru daje, / pa ji’ baca nebu u h a v a j e.1103; On skače u h a v a j e (u ob. gov.); On šutnu loptu u h a v a j e (u ob. gov.) haváje, m i havájija, f (ar.-bos.) < tur. havayi < ar. häwā’iyy, v. hava + ar. adj. suf. -iyy + bos. nast. -ja. - raketa; H a v a j i j e ispod neba skaču, / k’o da lete munje po oblaku.1104 hàvāj-hèves, indecl. adj. (ar.) < tur. heva-ü heves < ar. häwā i ar. häwäs, oboje ima isto značenje: »strastvena želja, strast, požuda«. - luckast, koji nije potpuno normalan havàjica, f (ar-bos.) < tur. havayi < ar. häwā’iyy (< ar. häwā’ »zrak« + ar. adj. suf iyy) + bos. demin. nast. -ca. - vrsta dunđerske libele, sprave, kojom se kontroliše horizontalnost izidanog zida. Havajica se sastoji od jednog željeznog klatna koje se kukama objesi o konopac pružen na izidanom zidu od jednog kraja do drugog. Ako viseća havajic čini prav ugao prema konopcu, gornja površina zida je horizontalna. hàvāl, m i hávala, f (ar.-bos.) < bos. izv. od hálu-ahval, v. - stanje i okolnosti; zgode i nezgode; zbivanja i događanja; jadi i nevolje; Vidi toga h a v a l a; Eto našeg hala i h a v a l a; Neću toga h a v a l a na glavu (u obl. gov.) havála, f (ar.) < tur. havale »prepuštanje, prenošenje, sprovođenje; zaklon od gledanja, tarabe na zidu kao zaklon od gledanja« itd. < ar. hawālä »prenijeti, peinačiti« itd. - ono što služi kao zaklon od gledanja, pogleda; tarabe na zidu koje spriječavaju gledanje u susjednu avliju ili kuću; fig. u frazi »nema havale među nama«: ženjskinje naših dviju porodica ne krije se između nas pred muškarcima. To znači prisno prijateljstvo, jer su se Bošnjakinje pokrivale pred stranim muškarcima. - prepuštanje, prenošenje na drugog; Ti h a v a l u Allahu čini svakog dana.1105 haválu učiniti (ar.-bos.) < izv. od havála, v. + bos. riječ »učiniti« - prepustiti; H a v a l u ti ga činim, tj. prepuštam ga tebi, predajem ga tebi da ti o njemu vodiš računa (u bo. gov.). hàvan, m (perz.) < tur. havan < perz. hāwen < ar. hāwän. 1102
Ibidem, 321 Ibidem, 321 1104 Ibidem, 321 1105 Ibidem, 322 1103
~ 398 ~
- posuda od mjedi u kojoj se tucalom tucaju razni prehrambeni artikli i začini koje treba izdrobiti, isitniti (napr.jezgru od oraha ili badema, biber itd.). Spada u kuhinjski pribor; Vaše kosti u h a v a n u tući.1106 - dibek od drveta ili kamena u kojem se tuca pržena kahva - sprava za križanje duhana - merzer havàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. havanci, od havan, v. + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - križač duhana hàvanteste -eta, n (perz.-bos.) bos. izv. od tur. havan destesi, izft. od havan, v. i tur. deste (
1106
Ibidem, 322 Ibidem, 322
1107
~ 399 ~
po feredži ili su se u njih zavijale i bez feredže; već je to hela h a v l i-m a h r a m a / bijela mahrama, briga golema.1108 hàvlija, f (tur.-bos.) < tur havli, od hav, v. + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - mehkani rutavi ručnik, frotir - velika bijela mehkana mahrama koju su bošnjakinje ogrtale oko feredže ili su se u nju zavijale i bez feredže; Čemberima zamotala lice, / prigrnula bijelu h a v l i j u.1109 havlìli, indecl. adj. (tur.-bos.) < bos. izv. do tur. havli, v. hȁvra, f (jevr.) < tur havra < jevr. hebhrā. - sinagoga, jevrejska Bogomolja havránija, harvánija, f (ar.-bos.) < tur. havrani, harvani + bos. nast. -ja. Vjerovatno je naziv došao po sirijskom gradu Hawrān: ar. hawrāniyy »havranski«. Inače u ar. hawrān znači: «slonova koža«q hàvrūz -úza, m (perz.) < tur. havruz < perz. ābrīz »posuda iz koje se voda lije« (< perz. āb »voda« i perz. rīz, prez. odsn. od inf. rīhten »liti, prolijevati, sipati«. - noša, nokšir, noćna posuda, tuta. hȁvs (ar.-bos.) < bos. izv. od haps, v. havsàna (ar.-bos.) < bos. izv. od hapsana, v. hȁvuz, hȁuz, hȁvz, m (ar.) < tur. havuz < ar. hawd. - bazen, jama u kojoj se skuplja voda hàzbašča, hȁs-bâšča, hȁsbašča, f (ar.-perz.) < tur. has-bahçe, v. kompon. pod hâs, hȁs i bašča. - bašča posebne vrste po ljepoti ili namjeni, vanredna bašča, perivoj; pa je eto u h a z b a š č u, / sretosmo se na sred bašče; Srce, Fato, oklen u h a s b a š č i!1110 - ime carske (dvorske bašče u Carigradu. hazdùr! interj. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. hazir dur! vulg. hasdur! »stoj spreman!« < ar. hādir »spreman, gotov« i tur. dur! imper. od inf. durmak »stati«. - mirno! (komanda) Házim, muško ime (ar.) < tur. Hâzim < ar. Hāzim. -»Razboriti; Pouzdani« hȁzna, f (ar.) < tur. hazne, hazine, vulg. hazna < ar. hazīnä »blagajna, riznica«. - blagajna, riznica; Naš je care mufliz ostanuo, / sedam hazni svojih potrošio.1111 hȁzna-kòlan (ar.-tur.) < v. kompon pod hazna i kolan. - vrsta pojasa, nazvana po tome što je bogato ukrašen; solufe joj podrezaše, / i dimije obukoše, / h a z n a-k o l a n pripasaše; Da mi Allah da h a z n a k o l a n kanicu, / da utegnem tajnu ranu na srcu.1112 haznàdār, haznèdār -ára, m (ar.-perz.) < haznadar, od hazna, v. + perz. -dār, prez. osn. od inf. dāšten »imati, držati«. - blagajnik, čuvar riznice; Kuda vodiš Muju h a z n a d a r a?; bogata tvrdica tuđi h a z n a d a r (bošnj. posl.)1113 1108
Ibidem, 322 Ibidem, 322 1110 Ibidem, 323 1111 Ibidem, 323 1112 Ibidem, 323 1113 Ibidem, 324 1109
~ 400 ~
hàzreti, indecl. (ar.-bos.) < tur. hazret < ar. hadrä, osn. znač.: »blizina, prisustvo nekog« + bos. glas -i- na kraju riječi. - uzvišeni, poštovani. Stavlja se kao neka vrsta počasne titule izpred imena pejgambera, Muhamedovih ashaba, halifa i lica dostojnih naročitog poštovanja hazreti-Muhamed itd.; Turci viću: h a z r e t i Alija! / Vlasi viču: Jezus i Marija!1114 hàzreti-Fatímina ručica, hàzreti Mejrèmina ručica (ar.-bos.) < bos. izv. od hazreti, v. + bos. riječi »Fatimina ručica«. - biljka Anastatica Hierochuntica L. Fam. Cruciferae; Raste u pustinjskim predjelima Egipta, Arabije i Sirije. Donose je hodočasnici iz Meke. Uvehnula biljka je savijena u vidu lopte, a kad se stavi u vodu, rašiti se i dobije oblik šake. Po narodnom vjerovanju, žena će lakče roditi ako kod sebe stavi u čašu vode ovu biljku. (U tur. jeziku ova biljka se zove hazreti Meryemin elif). hàzreti Fatímin fȁl, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. hazreti-Fatime fali »dobre slutnje hazreti Fatime, kćeri Muhameda a. s.«; v. kompon. pod hazrti, Fatima i fal. - jedan poseban oblik rasporeda grupica graha koji u »bacanju graha« (gatanju s grahom) nagovještava dobro i sreću za onog u čije se ime grah baca. hàzreti H’zr, hàzreti Hrzul i hàzreti Hìdr, m (ar.) < tur. hazreti-Hizir, od hazreti, v. i ar. Hidr, Hidir, muško ime. - »Zeleni«; nadimak Iljas-pejgambera (Elijasa), za kojeg se kod muslimana vjeroje da ga je Allah pretvorio u meleka i da u tom svojstvu i danas postoji. Narodno je vjerovanje da se pojavljuje kao »dobri«, prerušen kao prosjak ili na koji drugi način u zelenom odijelu; ...o h a z r e t i H i d r u, vječito živome evliji, dobrome mudracu, koji svima pomaže.1115 hazretlèri, indecl. (ar.-tur.) < tur hazretleri, tur. pl. od hazret (v. hazreti) s posv. suf. za 3. lice -i. - njegova uzvišenost. Dodaje se kao titula iza imena velikodostojnika i lica dostojnih poštovanja, npr. »Osman-paša hazretleri«. Hazrètlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. Hazretli, v hazret + tur. suf. -li (skrećeno od hazreti Muhamed) + bos. nast. -ja. - Muhamed a. s. házur, indecl. adj. (ar.-bos.) < tur. hazir < ar. hādir »prisutan«. Bos. oblik ove riječi dobijen je ubacivanjem glasa -u- umijesto -i- u tur. hazir. - gotov, spreman; prisutan; H a z u r kola bez točkova, h a z u r puška bez kremena (bošnj. posl.); Čauš viče, dabulhana riče: / H a z u r, h a z u r, kićeni svatovi!/H a z u r svati i h a z u r djevojka.1116 házuran, indecl. adj. (ar.-bos.) < vos. izv. od hazur, v. - (isto što i hazur, v.); Dvije puške u njedrima hrani, / Koje su mu vazda h a z u r a n e.1117; Za toga je on uvijek ha z u r a n (u ob. gov.) hazùriti (se), hazùrati (se) (ar.-bos.) < bos. izv. od hazur, v. - pripremiti (se), spremiti (se); Ona će se dugo h a z u r i t i (u ob. gov.)
1114
ibidem, 324 Ibidem, 324 1116 Ibidem, 325 1117 Ibidem, 325 1115
~ 401 ~
házurōlā!, házurālā! (ar.-tur.) < tur. hazir ola! imper! 2. lice sing. od inf. hazir olmak »biti spreman, biti gotov« (od hazur, v. i tur. olmak »biti«. - spremajte se! spremni da ste!; H a z a u r o l a, kita i svatovi!; H a z u r a l a, gospodski svatovi.1118 hê -éta, n (ar.) < tur. he < ar. hā’. - ime arap. slova »h«. héba (tur.-bos.) < bos. izv. od ebejka, v. hèćim, hèkim, m (ar.) < tur. hekim »ljekar« < ar. hakīm »mudrac, filozof«. - ljekar, doktor; Prođi se starog berbera i mladog h e ć i m a (bošnj. posl.); Dovedi mi majko tri h e ć i m a mlada... (sevdal.); Možeš li mi sinko preboljeti, / da ti tražim mehlem i hećima?1119 hèćimbaša,m (ar.-tur.) < tur. hekim başi, v. kompon. pod hećim i baš. - glavni ljekar, prvak ljekara hedíja, f (ar.) < tur. hediye < ar. hädiyyä - dar, poklon; U cara je kula blaga, ali mu je h e d i j a draga (bošnj. posl.) hèdiv, hèdīf - v. kediv, kedif hèdžejle učiti (ar.-bos.) < tur. heceyle < ar. hägā’ »slog« + tur. postpoz. -yile, -ile »sa« + bos. riječ »učiti«. - čitati arapsku početnicu, sufaru, na slogove hèdžra - v. hidžra hèfta, f (perz.-) < tur. hafta < perz.) hefte »sedmica« (perz. heft »sedam« + perz. suf. -e). - sedmica, nedjelja dana; Doći ću sljedeće h e f t e (u ob. gov.); Kad je h e f t a dana razminula.1120 heftàluk, m (perz.-tur.) < tur. haftalik, v. hefta + tur. suf. -lik. - heftično, ono što je određeno ili namjenjeno za heftu: heftična plata, sedmična zarada, namirnici kupljene za heftu itd. hègav, adv. (tur.-bos.) < bos. izv. od herav, v. hègbe, n (ar.) < tur. heybe < ar. aybä. - bisage, torbe koje stoje na konjskom sedlu; Sa đogata h e g b e dofatio; Pa doleće do dorat asvoga, / na doratu h e g b e otpučio.1121 hègbedžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. heybeci, v. hegbe + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - torbar, onaj koji se bavi torbarenjem, tj. prodajom sitnih stvari koje nosi u torbi. hègbeta, pl. t (ar.-bos.) < bos. izv. od hegbe, v. - (isto što i hegbe, v.); Pa ih šarcu meće u h e g b e t a.1122 hêj! interj. (perz.) < tur. hey! < perz. way! - o! oh!; h e j ti, hodi ovamo (u ob. gov.); On govori mladim katanama, / h e j aferim, tri katane mlade!1123 hèjbet, m i kao adj. i adv. (ar.) < tur. heybet »stanje nečega ili svojstvo nekoga koje izaziva strahopoštovanje« < ar. häybä »strahovitost«. 1118
Ibidem, 324 Ibidem, 325 1120 Ibidem, 325 1121 Ibidem, 325 1122 Ibidem, 325 1123 Ibidem, 326 1119
~ 402 ~
kao imenica: - krupnoća, veličina; množina, mnoštvo kao pridjev: - krupan, golem kao prilog: - mnogo, strašno u frazi: hèjbet golemo tj. mnogo golemi, strašno golemo. hejbètli, indecl. adj. i adv. (ar.-tur.) < tur. heybetli, od hejbet + tur. suf. -li. kao pridjev: - krupan, golem, impozantan kao prilog: - krupno, golemo; ...pa ga donijela kući i da će turiti u ormar, ali jest - ne more ni da priviri, koliko je velik i h e j b e t l i.1124 hejbètluk, m (ar.-tur.) < tur. heybetlik, od hejbet, v. + tur. suf. -lik. - svojstvo krupnoće, veličine ili množine hȅj đìdi! - v. haj đidi! hèkim - v. hećim hèlāć -áća, m (ar.) < tur. helâk < ar. hälāk »propast«. - propalica; propao, upropašćen. hèlać biti (ar.-bos.) < izv. od helać, v. + bos. riječ »biti« - propasti, upropastiti se; Čuvaj se, h e l a ć ć e š b i t i (u ob. gov.); Svi dušmani tvoji h e l a ć bi l i.1125 hèlać učiniti (ar.-bos.) < izv. od helać, v. + bos. riječ »biti« - upropastiti, satrijeti; On je to h e l a ć u č i n i o (u ob. gov.); Velika sreća što joj još ovaj mobilizacioni plan nije na um pao, a bi vas Balkan h e l a ć u č i n i l a.1126 hèlbet, adv. (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. elbette i elbet < ar. älbätt i älbättä. - svakako, sigurno, bez sumnje - eda, jada, nadati se je; H e l b e t je izio babina horoza.1127 - na posljetku, na koncu; Pričao je, pričao i h e l b e t zastade (u ob. gov.) helbète, adv. (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. elbette i elbet, v. helbètenā, adv. (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. elbette i elbet, v. hèle, hèlem, konj. (tur.) < tur. hele »ipak, dobro«. - tako, na koncu, na kraju; On neće, neću ni ja, h e l e ostadosmo (u ob. gov.) hèlem, konj. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. hele, v. hȅle-hȅle? interj. (tur.) < hele hele? - da li je to tako? (kao što govoriš) hèle nèise, hèlem nèise, hèle nèjse, hèlem nèjse, nèjse, konj. (tur.) < tur. hele ne ise, v. kompon. pod hele i neise. - kako mu drago, kako već bude, bilo kako bilo; Dobro, h e l e n e j s e, zaboravimo to (u ob. gov.) helvèrisati (tur.-bos.) < bos. izv. od elverisati, v. hèljbeta, pl. t. (ar.-bos.) < bos. izv. od hegbe, v. 1124
Ibidem, 326 Ibidem, 326 1126 Ibidem, 326 1127 Ibidem, 266 1125
~ 403 ~
- (isto što i hegbe, v.): A trpa ih u h e lj b e t a svoja.1128 héljma, f (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. helime, helme < ar. hälīmä. - kaša koja se dobije dugim varenjem zrnevlja od raznih žitarica; Onaj će čovjek vas otići u h e lj m u, a neće do sebe doći, tj. vas će se u kašu pretvoriti, a nese se popraviti (u ob. gov.) hȅm i hȅm...hȅm, konj. (perz.) < tur. hem »skupa« < perz. hem »skupa, zajedno«, a služi i kao komponenta za građenje riječi koje znače neku povezanost, udruženost. v. napr. hemšerija. - i, a, pored toga, usto; H e m je bezobrazan, h e m još i galami (u ob. gov.); H e m kod dice tri tovara blaga; pod arabom Mujo rane previjo, / h e m su rane, h e m je tuga na srcu; H e m ždere, h e m se znade progoropaditi, pa ne dati dosta mlijeka.1129 hèmer - v. emer hèmšerija, hémšo, (èmšerija, émšo) m (perz.-bos.) < tur. hemşeri »zemljak« < perz. hemšehrī, slož. od perz. hem »skupa, zajedno« i perz. šehr »grad, šeher« + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - zemljak (iz istog mjesta ili kraja), sugrađanin - fig. jaran, prijatelj; E m š e r i j a, moj komšija.1130 hemšerìluk, (emšerìluk) m (perz.-tur.) < tur. hemşerilik, v. hemšerija + tur. suf. -lik. - zemljakluk, svojstvo da je čovjek iz isktog mjesta ili kraja hémšo, (émšo) m (perz.-bos.) < bos. izv. (hilok.) od hemšerija, v. hèndek, m (pogr. jèndek) (perz.) < tur. hendek < ar. handäg < perz. kende. - opkop, rov iskopan oko zidina utvrđenog grada; duboki i široki jarak iskopan oko nečeg radi spriječavanja pristupa; Upao je u h e n d e k (u ob. gov.); Daleko je h e n d e k preskočila.1131 henđáma, hanđáma, f (perz.) < tur. hengâme < perz. hengāme »svađa, vreva, prepirka«. - stiska, vreva i gužva zbog velike svjetine; velika svjetina; Ja tamo neću, jer je tamo velika h e n đ a m a (u ob. gov.). hènzek, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. emzik »dječija cucla; gornji dio nosača u ibrika na kome je otvor kroz koji voda prolazi«. - gornji dio nosača u ibrika na kome je otvor kroz koji voda prolazi; U ibrika gornji dio nosača zove se h è n z e k i na njemu je malen otvor koroz koji voda prolzi.1132 hȅp, hèpisi, adv. (tur.) < tur. hep, hepsi. - sve, sve skupa, sve zajedno hèpisi bir, indecl. (tur.) < tur. hepsi bir, v. kompon. pod: hep, hepisi i bir. - sve je jednako, sve je jedno, nema razlike; To je h e p i s i b i r (u ob. gov.) hȅpjek, m (tur.-perz.) < tur. hepyek, v. kompon. pod hep i jek. - duplo jedan, dvaput po jedan (izraz u igri tavle ili domina). hȅrav, hèrlav, hègav, adj. i hȅravo, héro, nȁhero, adv. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. egri »kriv, iskrivljen, nagnut«. 1128
Ibidem, 325 Ibidem, 326 1130 Ibidem, 327 1131 Ibidem, 327 1132 Ibidem, 327 1129
~ 404 ~
kao pridjev: - kriv, iskrivljen, nagnut na jednustranu; U stasu je bio h e r a v (u ob. gov.) kao prilog: - krivo, nakrivo; To je bilo h e r a v o i ružno...; Sve je to bilo postavljeno n a h e r o (u ob. gov.) herdòglija, m ( tur.) < tur. ard oglu, art oglu »pozadinac; pratilac, onaj koji ide pozadi« (tur. ard, art »straga, pozadi; zadnja, stražnja strana« i tur. ogul (-oglu) »sin, momak, muško čeljade«. sličan je izraz tur. ard kol »pozadinski vojni odred, zaštitnica«) + bos. nast. -ja. - pratilac; Pa mu dade svoga h e r d o g l i j u / I sa njime i veliu ćehaju, / Da ih prate preko polja ravna. / Kad to vidi momèe h e r d o g l i n č e, / On udara rukom po hardovu.1133 hèrdžu-mèrdž, m (ar.) < tur. herc-ü-merç
Ibidem, 327 Ibidem, 327 1135 Ibidem, 328 1136 Ibidem, 328 1134
~ 405 ~
hèsāb -ába, hèsāp -ápa, m (ar.) < tur. hesap < ar. hisāb. - račun, broj; procjena; Čist h e s a p dug hasret, tj. čist račun duga ljubav (bošnj. posl.); Ali, Džano, blago bez h e s a b a.1137 hesábiti, hesápiti (ar.-bos.) < bos. izv. od hesab, hesap, v. - računati, misliti, smatrati; H e s a b i m da će on doći (u ob. gov.); H e s a b lj a h u da je poginuo.1138; Izgorješe mostarske svieće / h e s a p e ć i srajevsko blago (bošnj. posl.) hèspāp, hèsbap, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. espap, esbap < ar. pl. äsbāb »stvari, roba«, sing. säbäb. - oprema, materijal, potprepštine; roba za prodaju; Dobar h e s p a p lasno kupca nađe; Jeftin h e s p a p kesu prazni (bošnj. posl.) hèštek, m (tur.) < heştek. - komad platna u obliku trokuta koji se stavlja kao umetak pod pazuhom u košulju ili u gaće između nogavica. - drveni kalup koji služi za pravljenje kapaka mlinova za kahvu hèvenć, m (perz.) tur. hevenk < perz. āwenk. - ubrani grozdovi grožđa koji se objese ili se razastru kako bi se za jelo očuvali za duže vrijeme. hevzedžàna (edžzahàna, edžzadžihàna, evzadžàna) f (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od tur. eczahana i eczacihane, v. kompon. pod hevzadžija i hane. - apoteka hevzèdžija (edžzádžija, evzàdžija) m (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. eczaci (eczaci) < tur. ecza »ljekarije, ljekovi« < ar. pl. ägzā, sing. guz »dio, komad« + tur. suf. ci + bos. nast. -ja. - apotekar, prodavac ljekova hevzedžiluk (edžzadžìluk, evzadžìluk) m (ar.-tur.) < bos. izv. od tur. eczacilik, v. edžzadžija + tur. suf. -lik. - akpotekarstvo, ljekarništvo hezèla, f (ar.) < tur. hazele < ar. pl. hadälä, sing. hādil »koji prijatelja na cjedilu ostavlja; izdajnik«. hèžder, m (perz.-bos.) < bos. izv. od perz. ežder, v. tumačenje pod aždaha. - ženski pojas od ukrašenih metalnih (obično srebrenih) pločica i kopči zmajolikog ili zmijolikog oblika (po čemu je i naziv došao) hèždr-kȍvče, f (perz.-bos.) < izv. od ežder, v. + bos. riječ »kovče«. - ukrašene metalne (srebreneI kopče, zmijolikog ili zmajolikog oblika, na čakširama i drugoj odjeći); H e ž d e r k o v č e Bajraktarevića, / zlatan fermen Mehmed Uzunića.1139 hèžderlije, aždèlije, aždàhlije, f. (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. ejderli < perz. ežder »zmaj«, (v. aždaha) + tur. suf. -li + bos. nast. -je. - ukrašene metalne (srebrene) pločice i kopče (zmajolikog ili zmijolikog oblika) na ženskom pojasu, čakširama ili drugoj odjeći; Na čakšire kovče e dž e r l i j e; Na njima su kopče a ž d a h l i j e, / po kopčama izveden guje.1140 1137
Ibidem, 328 Ibidem, 328 1139 Ibidem, 274 1140 Ibidem, 274 1138
~ 406 ~
hī -íta, m (ar.) < tur. hi < ar. hā’. - ime arapskog slova »h« Hìba, žensko ime (ar.) < tur. Hibe < ar. Hibbä. - »Miljenica, Ljubavnica« hìč, adv. (perz.) < tur. hiç < perz. hīč. - ništa, niko; Gdje on tura, h i č ne žali blaga.1141; On ni h i č što ga ja grdim (u ob. gov.) hìèbiršej, indecl. (perz) < tur. hiçbir şey, v. kompn. pod hič i bir + ar. šäy’ »stvar«. - nema ništa hičòglan (tur.-bos.) < izv. od ičoglan, v. hičolmase, indecl. (perz.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. hiç olmazsa »bar da«. - bar, ako ništa a ono... hičulùrmi, idecl. (perz.-tur.) < tur. hiç olurmi, v. kompon. pod hič i olur + tur. upitna čestica mu, mi »li«. - nije čudo; za veliko čudo; H i č u l u r m i - čanak u čevrmi (bošnj. izreka); H i č u l u r n i, čeg ase on sjetio (u ob.gov.) hićája, hikája, f (ar.) < tur. hikâye < ar. hikāyä. - priča, pripovjetka hìćmet, híkmet, m (ar.) < tur. hikmet < ar. hikmä »mudrost«. - mudrost, filozofija; Iz elifa svi izlaze h i k m e t i (bošnja. izreka).1142 - čudo; tajna, zagonetnost; Božijeg h i ć m e t a, šta li mu je? (u ob. gov.) hićmètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. hikmetli, od hikmet, v. hićmet + tur. suf. -li. - čudnovat - čudnovato, začudo; Sve je to h i ć m e t l i (u ob. gov.) Hidájet, muško ime (ar.) < hidāyä »upućivanje, vođenje pravim putem«. - »Upućivač na pravi put« Hidájeta, žensko ime (ar.-bos.) < muškom imenu Hidajet, v. dodan bos. nast. za ž. rod -a. hidájet učiniti (ar.-bos.) < bos. izv. od hidajet, v. tumačenje pod Hidajet. - uputiti na pravi put hìdžra, hèdžra, f i hìdžret, m (ar.) < tur. hicret < ar. higrä »seoba«. - početak računanja muslimanske ere, 16.jula 622. po Issa a. s. Naziv je došao otud što je te godine Muhamed a. s. hidžret učinio (preselio) iz Meke u Medinu, što je, zbog izuzetne važnosti, uzeto za početak računanja muslimanske ere. hìdžret, m (ar.) < tur. hicret < ar. higrä »seoba«. - seoba; preseljenje iz jednog mjesta u drugo hìdžret učiniti (ar.-bos.) < izv. od hidžret, v. + bos. riječ »učiniti«. - preseliti se hìfz, hìvz, m (ar.) < tur. hifiz < ar. hifz. - učenje napamet cijelog Kur’ana od početka do kraja Hìfzija, muško ime (Hìvzija, Hìmzija, bos. hipok. Hífzo, Hívzo, Hímzo) (ar.-bos.) < tur. Hifzi, lično ime < ar. hifz, hafäza »čuvati; napamet naučiti« + ar. adj. suf. -ī (iyy) + bos. nast. -ja. - »Sačuvani, Zaštićeni« 1141
Ibidem, 329 Ibidem, 329
1142
~ 407 ~
hijánet, m (ar.) < tur. hiyanet < ar. hiyānä. - izdaja, nevjera - izdajica, prevarant; Al’ Bošnjaci jedni h i j a n e t i...1143 hijanètluk, m (ar.-tur.) < tur. hiyanetlik, od hijanet, v. + tur. suf. -lik. - izdajstvo, nevjerstvo - pronevjera, prevara, nepoštenje hikája - v. hićaja hìkmet - v. hićmet hìla, hìlla, f (ar.) < tur. hile < ar. hīlä - varka, prijevara, podvala, špekulacija; ...nek ne čine h i l e na Udbini.1144; Nemoj mi h i l e (u ob. gov.) hiláfet, halìfāt -áta, m (ar.) < tur.hilâfet < ar. hilāfä, osn. znač. »zastupanje, vladanje«. - institucija, ustanova halife; vršenje dužnosti zvanja halife hìlāl -ála, m (ar.) < tur. hilâl < ar. hilāl. - čačkalica od kosti, s jedne strane šiljsta (služi za čišćenje zuba), a s druge strane u obliku lopatice, kao ariscapium (služi za čišćenje unutrice ušne školjke). hìlat, m (ar.) < tur. ihl’at < ar. hila. - odijelo hìla, hìlla, f (ar.) < tur. hile < ar. hīlä - varka, prijevara, podvala, špekulacija; ...nek ne čine h i l e na Udbini.1145; Nemoj mi h i l e (u ob. gov.) hílati se (ar.-bos.) < bos. izv. od hila, v. + bos. dodatak -se. - varati, podvaljivati u nekoj igri hilèćār -ára, m (ar.perz.) < tur. hilekâr < ar. hīlä (v. hila) i perz. suf. za građenje imenica koje označavaju kakvu radnju, zanimanje ili činjenje -kār. - varalica, špekulant, nepošten u poslu hilećárluk, m (ar.-perz.tur.) < tur. hilekârlik, v. hilećar + tur. suf. -lik. - prijevara, špekulacija, nepoštenje u poslu. hílei-šer’íja, f (ar.) < tur. hile-i şei’iye, perz. izft. od ar. hīlä (v. hila) i ar. šäriyyä »šerijatska«. - ustanova »izigravanja zakona« u šerijatskom pravu Hìlmija, muško ime, bos. hipok. Hílmo (ar.-bos.) < tur. Hilmi, lično ime < ar. hilm »blagost« + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja - »Blagi« hìmet, m (ar.) < tur. himmet < ar. himmä. - trud, nastojanje, zauzimanje; Samo tvojim h i m e t o m sam ovo postigao (u ob. gov.) Hìmzija, muško ime, bos. hipok Hímzo (ar.-bos.) < bos. izv. od Hifzija, v. hìndāt (ar-bos.) < bos. izv. od indat, v. hìnd-džèviz, hìnt-džèviz, m (ind.-perz.) < tur. Hindistan cevizi, tur. izf. od Hindistan »Indija« (ar. Hind »Indijac« + perz. suf. -stān, v. Hint) i tur. ceviz »orah« (v. džèviz). 1143
Ibidem, 330 Ibidem, 330 1145 Ibidem, 330 1144
~ 408 ~
- indijski orah, oraščić, koji se uvozi sa Istoka i upotrebljava se kao začin, a i kao lijek, Myristica. hìnd-jȁg, hìnt-jȁg, m (ind.-perz.) < tur. hint yagi, izft. od ar. Hind »Indija, Indijac« (v. Hint) i tur. jag »ulje«. - ricinusovo ulje hìnla - v. hila Hìnt, m (ind. < tur. Hint < ar. Hind, a ovo preko staroperzijskog došlo od ind. riječi sindhu »rijeka, rijeka Indus«. - Indija hìnta-jèmenta, indecl. ( ind.-ar.) < tur. Hinta ve Jemena »Indiji i Jemenu« (dativ od ar. Hind »Indija« (v. Hint) i ar. Jämän »Jemen«. - negdje tamo daleko, predaleko (Jemenu i Indiji). hìntov, m (madž.) tur. hinto < madž. hintó. - fijaker; zlatan h i n t o v po čaršiji šeće, / u h i n t o v u beže Alibeže.1146 hìnzīr -íra, m (ar.) < tur. hinzir < ar. hinzīr. - svinja, krmak; Velik je h i n z i r (u ob. gov.) hìptan-kazùktan, hìpten-kazùkten, ìpten-kazùkten adv.(tur.-bos.) < tbos. izv. od tur. ipten kziktan »s koca s konopca« < tur. ip »konopac, uzica i tur. kazik »kolac« + tur. postpoz. -tan (-dan) »od«. - mnogo nečega; i s koca i s konopca (sustiglo se, iskupilo se); Noćas se sastalo nekakvih, što no se reče »i p t e n k a z u k t e n«, te se pobili.1147 hìptan, ìpten, adv (tur.-bos.) < bos. izv. od hiptan-kazukten, v. hîr -íra, m (perz.) tur. < hire < perz. hīr i hīre »tvrdoglav; nepokoran; bezobrazan; zapanjen« itd. - neobuzdani prohtjev, nezasitna želja; kapric. hírovi, pl. m (perz.-bos.) < bos. izv. od hir, v. hiròvit, adj. (perz.-bos.) < bos. izv. od hir, v. - bijesan, plahovit hìse -eta, n (ar.) < tur. hisse < ar. hissa. - dio; Svijem ćeš ti h i s e odvojiti...; Tu mu momka nema nijednoga,/kojeg nije h i s e dopanulo.1148 hisèdar -ára, m (ar.-perz.) < tur. hissedar, od hise, v. + perz. -dār, prez. osn. od inf. dāšten »imati, držati«. - suvlasnik Hìvzija, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Hifzija, v. Hívzo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hifzija, Hifzo, v. hizmèčija, hizmèdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. hizmetçi, v. hizmet + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - sluga, služitelj; U turbetu metn’o h i z m e dž i j e.1149 hizmèćār -ára, m (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od tur. hizmetkar (č. hizmetkjar), od hizmet, v. + perz. suf. -kār, koji služi za građenje imenica koje znače zanimanje, kakvu radnju i sl. 1146
Ibidem, 331 Ibidem, 331 1148 Ibidem, 331 1149 Ibidem, 331 1147
~ 409 ~
- sluga, služitelj; Jer je imo pravog h i z m e ć a r a.1150 hizmećàrica, f (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od hizmećar, v. - služiteljica hizmećáriti (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od hizmećar, v. - služiti, raditi kao sluga; Morao je h i z m e ć a r i t i... (u ob. gov.) hizmećárluk, m (ar.-perz.-tur.) < tur. hizmetkârlik, v. hizmećar + tur. suf. -lik. - služenje, zanimanje služitelja hìzmet, m (ar.) < tur. hizmet < ar. hidmä. - služba, dvorba, podvorenje, usluga; Haj, devljetu sljegni u h i z m e t u, / Te ti caru od hindata siđi!1151 - kućni poslovi; Svakoj kući treb h i z m e t a (u ob. gov.) hizmet učiniti (ar.-bos.) < izv. od hizmet, v. + bsos. riječ »učiniti« - poslužiti, podvoriti, dvorbu učiniti; Moja sestra jako ostarila, / ne more vam hizmet učiniti.1152; Nema mu ko h i z m e t u č i n i t i (u ob. gov.) hȍdža, m (perz.) < tur. hoca, hace < perz. hāge. - vjeroučitelj; profesor u medresi. Kao titula dodaje se uvijek iza imena: Nasrudinhodža, Ali-hodža itd. Od ovog su prezimena: Hȍdžić, Omerhodžić, Alihodžić i sl. hódža, f (perz.-bos.) < bos. izv. od hȍdža, v. - vjeroučiteljica u mektebu hòdžaluk, m (perz.-tur.) < tur. hocalik, v. hodža + tur. suf. -lik. - hodžansko zvanje hòjrat, hòrjat, m (ngrč.) < tur. hoyrat i horyat < ngrč. shāhiatīs »seljak«. - prost čovjek, neotesanac, prostak; Ti ne ideš u h o r j a t s k e dvore, / već ti ideš gospodske dvore.1153 hòjratin, hòrjatin, m (ngrč.-bos.) < bos. izv. od tur. hoyrat i horyat < ngrč. shāhiatīs »seljak«. - (isto što i hojrat, v.); H o r j a t i n e i h o r j a t s k i sine, / tako li se konji provadaju / i gospoda svati dočekuju.1154 hȍka, f (ar.) < tur. hokka < ar. hugga. - okrugla tintarnica - okrugla mala kutija hòlta (bisera) f (tur.) < tur. halta »ogrlica, kajiš - ogrlica u psa«. - ogrlica od bisera koja se sastoji od više struka hórda, f (tur.-bos.) < bos. izv. od ordija, ordu, v. - kod skitničkih plemena zajednica od nekoliko familija - fig. divlja gomila, neobuzdana rulja, čopor horjat, horjatin - v. hojrat, hojratin horòsān -ána, m (perz.) < tur. horosani < perz. Horāsān, Hurāsān, ime pokrjine u Iranu po kojoj je biljka Arthemisia Santonicum odnosno A. Cina dobila svoje ime, + ar. perz. adj. suf. -ī.
1150
Ibidem, 331 Ibidem, 332 1152 Ibidem, 332 1153 Ibidem, 332 1154 Ibidem, 332 1151
~ 410 ~
- lijek Semen Cinae koji se spravlja od biljke Arthemisia Cina L., a upotrebljava se protiv gujavica, glista. horosánija, horosánlija, f (perz.-bos.) < bos. izv. od horosan, v. horòsan -ána, m (perz.) < tur. horosan < perz. Horāsān, Hurāsān, ime pokrajine u Iranu. - skupi teški pâs, zapravo šal kojim se paše. Uvozio se, u osmansko vrijeme, u naše krajeve Iz Perzije i po perz. gradu horosanu dobio ime. hȍroz, hòroz, hòrōz, m (perz.) < tur. horoz < perz. hurūs »pijetao«. - pijetao, kokot, pijevac; Nakostriješio se ko h o r o z (u ob. gov.) - obarač (upaljač) na lovačkim puškama i puškama kremenjačama hȍš, indecl. adj. i adv. (perz.) < tur. hoş < perz. hōš, hūš i hoš, huš. - lijep, dobar, ugodan; lijepo, dobro, ugodno hòšaf, m (perz.) < tur. hoşaf < perz. hōšāb, hūšāb, bukv. »dobra, ugodna voda« < perz. hōš (v. hȍš) i perz. āb »voda«. - kompot od voća; izvareno voće; suho voće; A aščije h o š a f kaisije; Imam žaku h o š a f a, / svakom svatu po šaka.1155 hošafàna, hošafhàna, f (perz.) tur. hoşafhane, v. kompon. pod hošaf i hane. - peć napravljena u bašči za sušenje voća, pušnica, jemišhana; Hatidža, kći Mahmutova uvakufila je bašču, kuću i h o š a f h a n u (pušnicu) u Kartal mahali...1156 hošàfluk, m (perz.-tur.) < tur. hoşaflik, v. hošaf + tur. suf. -lik. - kompot ili neko drugo žitko jelo koje se servira na kraju objeda, a koje se u narodu naziva još i »zàhlada«. hȍš-bȅš! interj. (perz.-tur.) < tur. hoş beş! »dobro došao!« od hoš, v. + tur. beş. - dobro došao! hȍš bùldum! hoš bùlduk! interj. (perz.-tur.) < tur. hoş buldum »dobro sam našao« (v. hoš + tur. buldum, perf. 1. lice sing. od inf. bulmak »naći«) i tur. hoş buldak »dobro smo našli« (tur. buldak je perf. 1. lice pl. od bulmak). - bolje našao! odgovor na dobrodošlicu: hoš đeldun! hòšđeldija, hòžđeldija, hòšgeldija, hòžgeldija, f (perz.-tur.-bos.) < tur. hoş geldi »dobro je došao«, od hoš, v. i tur. geldi, perf. 3. lice sing. od gelmek »doći« + bos. nast. -ja. - dobrodošlica; pa mu age h o š đ e l d i j u daju, / h o š-đ e l d i j u i sefa-đeldiju; Mustajbeg mu h o ž đ e l d i j u viknu, Alaga mu h o š g e l d i j u daje.1157 hȍš đeldun! hȍš geldun! hȍš đeldiniz! hȍš geldiniz! inter. (perz.-tur.) < tur. hoş geldin! »dobro si došao!« (v. hoš i tur. geldin, perf. 2. lice sing. od gelmek »doći«) i tur. hoş geldiniz! »dobro ste došli!« (tur. geldiniz je perf. 2. lice pl. od gelmek). - dobro došao! - dobro došli! hošìndi! interj. (tur.) < tur. hoşundu, hoşuntu »gajenje osvete«. - prijetnja u značenju: zapamtićeš ti mene! osvetiću se ja tebi! beli ćeš mi za to platiti!; Njemu zbori zlato Đul-Behara:/ Hajd’ otale djever Muhamede, / nit’ ću
1155
Ibidem, 333 Ibidem, 333 1157 Ibidem, 333 1156
~ 411 ~
tebe, nit’ tvojih ponuda... Njoj govori djever Muhamede: / Be h o š i n d i, zlato Đil-Behara, / pričekaj me samo mjesec dana, / dok pokoljem vole i ovnove.1158 hošindija, f (tur.-bos.) < tur. hoşundu, hoşuntu »gajenje osvete« + bos. nast. -ja. - nakana da se osveti, kivnja za osvetom; »svezao mu hošindiju« tj. naumio da mu se osveti. hovàrda, f (tur.) < tur. hovarda. - lola, besposličar, propalica hȍvlaja! interj! (tur.) < tur. hovlaya, ovlaya od inf. hovlamak, ovlamak »navaliti, nasrnuti, okomiti se na nešto«. - navali! nasrni! okomi se! - navali! nasrni! okomi se! hòžđeldija, hòžgeldija - v. hošđeldija, hošgeldija hrišćànluk, m (bos.-tur.) < bos. hiriščan + tur. suf. -luk (-lik). - hrišćanstvo; hrišćanska zemlja hrka, f (ar.) tur. hirka < ar. hirga. - gornja haljina od raznih tkanina, naložena pamukom i prošivena, pamuklija. Može biti kratka i duga, muška i ženska; Uze ferman pa pod h r k u baci; Svečanom te h r k o m ogrnuti.1159 - ostareli, pohabani i krpljeni muški kaput hrmza, f (àltunbaš i altùnbāš -áša, m, v.) (sanskt.-bos.) tur. kirmiz < ar. girmiz < sanskrt. krmi »crv« - sredstvo za odstranjivanje dlaka s kože; žuti arsenov blistavac, auripigment, koji se pomiješan sa malo kreča, upotrebljav kao sredstvo za odstranjivanje dlaka sa kože. I sama ta smješa zove se altunbaš, a u narodu hȑmza. hrsuz, m (tur.) < hirsiz. Neki pisci predpostavljaju da riječ nije izvorno turska. Po Š. Samiju moguće je da je nastala od hajirsuz, v. dakle od ar. hayr i tur. postpoz. -siz »bez«: Salahi navodi da bi mogla biti složenica od perz. hīr »dobar, dobro stanje« i tur. postpoz. -siz. - lopov, kradljivac; žena se u plač, a h r s u z u krive jemine uzda; Kad se h r s u z i zavade, istina se dozna; Ko jednom ukrade, uvijek ga za h r s u z a drže (bošnj. posl.) hrsuzin, m (tur.-bos.) < bos. izv. od hrsuz, v. hrsùzluk, m (tur.) tur. hirsilik, v. hrsuz + tur. suf. -lik. - krađa, lopovština hršum, m (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. hişim < hišm »ljutnja, plahovitost, razjarenost«. - povika, vikanje na nekoga, razbješnjelost, ljutnja; Sačuvaj me muke svakojake, / A h r š u m a kladuškoga Muja; Na tobdžije h r š u m učinio.1160 Hrùstan, muško ime (tur.-bos.) < bos. hipok. izv. od Rustem, v. Hrùstem, muš. ime, bos. hipok. Hrùstan, Hrústo (tur.-bos.) < izv. od Rustem, v. Hrústo, muško ime (tur.-bos.) < bos. hipok. izv. od Rustem, v. hrz - v. rz
1158 1159
Ibidem, 334 Ibidem, 334
1160
~ 412 ~
hućmètisati (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. hüküm etmek »odlučiti, presuditi«, v. hućum + tur. etmek »učiniti«. - na um pasti, doći na pamet, prisjetiti se, pridoći; Nešto mu h u ć m e t i s a, skoči i ode (u ob. gov.) hȕćum, hȕkum, m (ar.) < tur. küküm (č. hukjum) < ar. hukm. - presuda; suđenje. hućúmet, hukúmet, m (ar.) < tur. hükümet < ar. hukūmä. - državna vlast, država, uprava, režim - zgrada u kojoj su smještene upravne vlasti hȕćum učiniti (ar.-bos.) < izv. od hućum, v. + bos. riječ »učiniti«. - presuditi hùdām -áma, m (ar.) < tur. huddam < ar. huddām, pl. od hādim »sluga«. - poslušni duh, džin koji stoji u službi onog koji saziva džinove (»skuplja dairu«). hùdba - v. hutba hùdhud, m (r.) < tur. hüdhüd < ar. hudhud. - ptica pupavac hudúčije, pl. m (ar.-tur.-bos.) < tur. hudutçu, v. hudut + tur. suf. -çu (-çi) + bos. nast. -je. - oni koji udaraju međe, koji obilježavaju granice, graničari hùdūt -úta, hùdūd -úda, m (ar.) < tur. hudut, hudud < ar. pl. hudūd, sing. hadd »granica«. - međa, granica; područje; I tromeđu h u d u t postaviti.1161 hȕdžera i hudžèra (ȕdžera, udžèra) f (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. hücre < ar. hugrä »soba«, pl. hugär. - sporedna soba uz kuhinju koja služi kao spremnica - koliba hùdžet, m (ar.) < hüccet < ar. huggä. - sudska presuda; pismena isprava koja ima dokaznu moć; A dade mu trideset h u dž e t a.1162 hùdžum, m (ar.) < tur. hücum < ar. hugūm. - juriš, navala, napadaj hùdžum učiniti (ar.-bos.) < izv. od hudžum, v. + bos. riječ »učiniti«. - navaliti, jurišati; Ja sam dva put h u dž u m u č i n i o.1163 hȕja, f (perz.-bos.) < tur. huy < perz.hūy »ćud, narav« + bos. nast. -ja. - ćud; nervoza, srditost, ljutnja; Pa ja na njeg binjedžije neću, / niko h u j e ne zna doratove.1164; Uzela ga h u j a (u ob. gov.) hujàli, adj. (perz.-bos.-tur.) < tur. huylu, v. huja + tur. suf. -lu (-li). - ćudljiv; ljut, nemiran. hùjljiv, adj. (perz.-bos.-tur.) < bos. izv. od hujali, v. hȕktati, hùkćem (ar.-bos.) < bos. izv. od ar. hū, hū »On, On«, tj. »Allah, Allah«. - vikati »hû, hû«. Huktanje je vrsta derviškog kolektivnog obreda; Po tekijam’ hukće s dervišima.1165 1161
Ibidem, 335 Ibidem, 335 1163 Ibidem, 335 1164 Ibidem, 335 1162
~ 413 ~
hȕkum, hukúmet - v. hućum, hućumet hulása, f. (ar.) < tur. hulâsa < ar. hulāsa. - rezime, kratak sadržaj hulefái-râsidīn, pl. m (ar.) < tur. hulefa-i raşidīn, perz. izft. od ar. hulefā » »halife« i ar. rāšidīn, gen. pl. od rāšid »pametni, koji je na prvom putu«. - skupni počasni naziv za prvu četvoricu halifa: Ebu Bekira, Omera, Osmana i Aliju. hulūsikàlbīle, adv. (ar.-tur.) < tur. hulûsikalble < ar. hulūs »iskrenost«, ar. galb »srce« i tur. postpoz. -le, -ile »sa«. - sa svega srca, iskreno i s voljom hȕnjer, m (perz.) < tur. hüner < perz. huner. - vještina, znanje, majstorluk hȕrč, m (ar.) < tur. hurç < ar. hurg. - velike bisage, velika kožna torba obješena o sedlu na konju. Jedan hurč visi s desne, a drugi s lijeve strane, nisu spojeni kao kod običnih bisaga; Donesi mi dva h u r č a dukata.1166 hȕrda, f. (perz.) < tur. hurda, hurde < perz. hurde »mala stvar, djelić, parčence«. - grušavina, tj. ugrušano mlijeko prvih dana pošto se krava oteli, sjera, sjernica. - posni mladi sir Hùrem, muško ime (perz.) < tur. Hurrem, lično ime < ar. hurräm »bezbrižan, blag, dobar« < perz. hurrem »zadovoljan, veseo«. - »Blagi, Dobri« húrija, f (ar.-bos.) < tur. huri < ar. pl. hūr, sing. hawrā’ »žena krupnih lijepih očiju kao u gazele« + bos. nast. -ja. - dženetska ljepotica; U dženetu među h u r i j a m a (sevdal.); Izašle su dženetske h u r i j e; Pričalo bi mu sunce preko svojih toplih znara o nježnosti h u r i j a u dženetu...; E, ko gine, šehit, ako Allah da! / H u r i j e mu prifaćaju dušu!1167 huríjet, m (ar.) < tur. hürriyet < ar. hurriyyä »sloboda«. - sloboda Huríjet, m (ar.) < tur. Hürriyet < ar. hurriyyä »sloboda«. - proglašenje ustava u Turskoj 10. jula 1909. god. koji je fiksirao tekovine tzv. Mladoturske revolucije. - ime bošnjačkog zanatlijskog društva koje je postojalo u Sarajevu hùrjat - v. hojrat hùrma, f (perz.) < tur. hurma < perz. hurmā. - datula. hurmàdžik, m (perz.-tur.) < tur. hurmacik, osn. znač.: »hurmica«, v. hurma + tur. deminut. suf. -cik. - vrsta slatkiša koji se spravlja ovako: u maslu se umute jaja, doda se kahvena kašika šoljica kiselog mlijeka ili sirćeta, zatim bijelog brašna. Tijesto se raskuha na plosnate duguljaste komade koji se poredaju u tepsiju i peku se. Kada budu pečeni,
1165
Ibidem, 335 Ibidem, 336 1167 Ibidem, 336 1166
~ 414 ~
zaliju se uzavrelim šećerom i ostave da se ohlade. Ime dobilo po sličnosti na hurmu; A neferi sitni h u r m a dž i c i.1168 hurmàšica, f (perz.-tur.-bos.) < bos. demin. oblik od hurmadžik, v. hùrmet, m (ar.) < tur. hürmet < ar. hurmä. - poštovanje, uvažavanje; Dinu nema ragbeta, turskoj vjeri hurmeta.1169 Hùršid, Rùšid (perz.) < tur. Hurşid, muško ime < perz. huršid »sunce«. - »Sunce« Husèjin, Husčin, bos. hipok. Húso, Hȕsika, Hùsin (ar.) < tur. Hüseyn < ar. Husäyn, muško ime. - »Polijep« Husejníja, f (ar.) < tur. Hüseyniye < ar. husäyniyyä, od Husejin (v.) + ar. adj. suf. za ž. rod -iyyä + bos. nast. -ja. - naziv džamije Husejina Gradaščevića »Zmaja od Bosne« u Gradačcu; Husejinova mahala itd. Hȕsika, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Husejin. Hùsīn, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Husejin. Hùsnija, bos. hipok. Húsno (ar.-bos.) < tur. Hüsni, muško ime < ar. husn »ljepota« + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - »Ljepotan« Hùsrev, Hùsref, muško ime (perz.) < tur. Husrev, lično ime »car« < perz. husrew »car, vladar«. - »Car., Vladar« hùtba, hùdba, f (ar.) < tur. hutbe < ar. hutbä. - obraćanje kojim se imam obraća prisutnima u džamiji pretkom i o bajramima. hùzūr -úra, m (ar.) < tur. huzur »smirenje, rahatluk < ar. huzūr »prisutan biti; prisutnost«. - dokolica, odmor hùzur-stolica (ar.-bos.) < bos. izv. od huzur, v. + bos. riječ »stolica«. - stolica u kojoj se sjedi u časovima odmora i dokolice; Na h u z u r-s t o l i c u oholo se bacio, / Pijanim pogledom po družini veze.1170 hváldžija, fáldžija, m (bos.-tur.) < bos. hvaliti + tur. suf. -ci (č. dži). - hvališa, osoba koja se hvali I ibádet, m (ar.) < tur. ibadet < ar. ibādä. - molenje Allahu, klanjanje i učenje ibádet činiti (ar.-bos.) < izv. od ibadet, v. + bos. riječ »činiti«. - moliti se Allahu, klanjati i učiti ibadùlāh, áha, m (ar.) < tur. ibadullah < ar. ibādullāh »božji robovi, ljudi« < ar. abd »rob« i Allāh »Allah«. - ljudi, božji stvorovi, narod; Butum i b a d u l a h se iskupio, tj. sav se narod iskupio (u ob. gov.) ìblīs, ísa, ìblīz, -íza, m (ar.) < tur. iblis < ar. iblīs. 1168
Ibidem, 336 Ibidem, 336 1170 Ibidem, 337 1169
~ 415 ~
- đavo, sotona ìbni, ìbn - v. bin Ibráhim, muško ime, bos. hipok. Íbro, Ìbran, Øbrica (jevr.) < tur. Ibrahim < ar. Ibrāhīm < jev. Abraham. Ìbran, muško ime (jevr.-bos.) < bos. hipok. od Ibrahim, v. ibrènisati se, ìbretiti se (ar.-bos.) < izv. od ibret, v. + bos. prilog -se. - čuditi se ìbret, m (ar.) < tur. ibret < ar. ibrä »primjer, uzor; pouka, uputa«. - čudo; Kad to vidje Hašim čelebija, / i b r e t o m se momak ibretio.1171 - mnoštvo u frazi: »ibret svijeta« ìbrete, (ìmbrete) -éta, pl. t. f (ar.) < tur. ibre < ar. ibrä »igla« (imbrete mjesto ibrete kao što se govori imbrik mjesto pravilnog ibrik) - ukrasne igle -kopče na ženskom odijelu ìbretiti se, ibrènisati se (ar.-bos.) < izv. od ibret, v. + bos. prilog -se. - čuditi se; Kad to vidje Hašim čelebija, / ibretom se momak i b r e t i o.1172 Øbrica, muško ime (jevr.-bos.) < bos. hipok. od Ibrahim, v. ibrìčić, m (perz.-bos.) < bos. deminutiv od ibrik, v. - manji sud za vodu u kome se vari voda za zaljevanje kahve u džezvi. ìbrīk (ìmbrikīk) -íka, m (perz.) tur. ibrik < ar. ibrīg < perz. ābrīä, slož. od perz. āb »voda« i rīz, prez. osnova o inf. rīhten »liti, polijevati, sipati«. - bakreni sud za vodu s uskim grlom, na kome je kupast poklopac i s dugim noscem (nosačem); može biti i od zlata ili od srebra; Izlazila tanahna robinja, / iznosila kalajli i b r i k e, / da zafati vode studenice...; Jedna nosi u kond’jeru vina, / Druga nosi u i m b r ik u vode.1173 ibrìšim, m (perz.) < tur. ibrişim < perz. ebrīšum. - vrsta svilenog konca; Vezaše mu ruke naopako, / čvrstim lancem koncem i b r i š i m a (sevdal.) ibrìšim-pamuk (perz.) < izv. od ibrišim, v. i pamuk v. - najtanahniji i najfiniji pamuk ibrìšim-kajása (perz.-bos.) < izv. od ibrišim, v. + bos. riječ »kajasa«. - kajasa od ibrišima; Desnom rukom, ibrišim kajasom.1174 ibrìšim-tkanica (perz.-bos.) < izv. od ibrišim, v. + bos. riječ »tkanica«. - tkanica od ibrišima; Priteže mu četiti kolana, / A i petu i b r i š i m tkanicu.1175 ibrišìmli, indecl. adj. (perz.-tur.) < ibrişimli, v. ibrišim + tur. suf. -li. - od ibrišima; I zape mu četiri dizgina, / dva sindžirli a dva i b r i š i m l i.1176 Íbro, muško ime (jevr.-bos.) < bos. hipok. od Ibrahim, v. ìčaga, m (tur.) < tur. iç agasi, bukv. »unutrašnji aga«, izft. od tur. iç »unutrašnjost, unutrica« i tur. aga »aga«. - dvorski službenik za unutarnju službu u sultanovu dvoru; dvorski maršal; Šalj’ i č a g e na četiri strane. Nek se divan skupi oko mene.1177 1171
Ibidem, 338 Ibidem, 338 1173 Ibidem, 338 1174 Ibidem, 339 1175 Ibidem, 339 1176 Ibidem, 339 1172
~ 416 ~
ìčkija, f (tur.) < içki »piće« < tur. içmek »piti«. - alkoholno piće - strast za nečim ičkījāš -áša, m (tur.-bos.) < izv. od ičkija, v. + bos. nast. -aš. - alkoholičar; On je odavno pravi i č k i j a š (u ob. gov.) ìčluk, ìšluk, m (tur.) < tur. içlik »toči jelek« < tur. iç »unutar, unutrašnjost« + tur. suf. -lik. - topli jelek koji se zimi nosi ispod običnog jeleka (prsluka) ičòglan, hičòglan, m (tur.) < tur. içoglan, bukv. »dječak za unutarnju službu«, tur. izft. od tur. iç »unutrašnjost« i tur. aglan »dječak«. ìći, ìki, num. (tur.) < tur. iki. - broj 2, dva ìćikatica, f (tur.-bos.) < tur. iki »dva« i tur. kat »sloj, red« + bos. nast. -ica. - ono što je dvostruko: ìćikatica zeh, tj. dvostruki zeh. - ženska dolama od kadife, vezena ićikaticom zehom, tj. dvostrukim, u dva reda zehom. ićìndija, ikìndija (jećìndija, jekìndija) f (tur.-bos.) < tur. ikindi, što leksički znači »druga, drugi« (namaz računajući od podneva, pošto u staroturskom ikindi znači »drugi«, tj. isto što i u današnjem tur. znači ikinci (č. ikindži) »drugi«. - treći po redu (računajući od početka dana) namaz čije vrijeme obavljanja počinje oko sredine vremena između podneva i zalaza sunca. Tako se naziva i samo doba kad počinje obavljanje ovog namaza; I ć i n d i j a - stiže haberdžia (sevdal.); U nedilju a do i k i n d i j e; Beg Alibeg klanja j e k i n d i j u.1178 ićindìjāš, ikindìjāš -áša, m (tur.-bos.-perz.) < tur. ikindi aşi »ićindijsko jelo« < tur. ikindi »ićindija« + bos. nast. -ja + perz. āš »jelo, kuhana hrana«. - užina koja se jede oko ićindije ićtùglija, ićtúglija, m (tur.-perz.-bos.) < tur. iki tuglu, v. kompn. pod ići i tug + tur. suf. -lu + bos. nast. -ja. - paša sa dva tuga (v. tug); Bir-tuglije i i ć i-t u g l i j e, / i velike paše uč-tuglije; ...učtuglije, pa sve i ć t u g l i j e.1179 - figur.: čovjek sa dvije žene ìćmet (pogr.) - v. hićmet ìćrām, ikrām, -áma, m (ar.) tur. ikram < ar. ikrām. - čast, počast, doček, pogošćenje; Fala, majko, na i ć r a m u tvome!1180 ìćram učiniti (ar.-perz.) < izv. od ićram, v. + bos. riječ »učiniti«. - ugostiti, počastiti; A Selimu i k r a m u č i n i l i / I noćio, pa dobro mu bilo.1181 ićrámli, ikrámli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. ikramli, v. ićram + tur. suf. -li. - gostoljubiv, dòčekan idadíja, f (ar.)
Ibidem, 339 Ibidem, 339 1179 Ibidem, 340 1180 Ibidem, 340 1181 ibidem, 340 1178
~ 417 ~
- izdržavanje, egzistencija, alimentacija; snabdijevanje potrebnim za život; Treći direk, direk tijela jerad, poslovanje, kojim se i d a r a stiče; Da mu dadnem sto hiljada vojske, / uz tu vojsku hranu i i d a r u; ...da im, i kad se vrate i Beča, po toliko godina šalju mjesečno po pet forinti »i d a r e«, ili kako oni to kažu »lamentacije«.1182 - uprava idáru činiti (ar.-bos.) < izv. od idara, v. + bos. riječ »činiti«. - izdržavati, brinuti se o svim potrebama i troškovima; Nek i d a r u č i n i beg svatove.1183 idáretiti se (ar.-bos.) < izv. od idara, v. + bos. prilog -se. - izdržavati se, brinuti se za potrebne troškove oko snabdijevanja ìdet, m (ar.) < tur. iddet < ar. iddä. - određeni period vremena (po šerijatskom prvu) koji nastupa poslije smrti muža ili poslije razvoda braka, za koje vrijeme žena ne može sklopiti novi brak. Ìdrīs -ísa, Ìdrīz, -íza, muško ime (asir.) < tur. Idris < ar. Idrīs, lično ime < asir. ídžāb učiniti (ar.-bos.) < tur. icab, icap < ar. īgāb »zahtijevati« + bos. riječ »učiniti«. - iziskivati, potrebno biti; I dž a b č i n i da i mi budemo prisutni (u ob. gov.) idžára, f (ar.) < tur. icare < ar. igārä. - zakup, kirija idžāzetnáma, f (skrać. idžázet, m) (ar.-perz.) < tur. icazetname < ar. igāzä, osn. znač.: »dozvola« i perz. nāme »pismo, pismena isprava«. - svjedodžba, diploma o završenim teološkim naukama. Za zvanje muderisa bila je potrebna idžazetnama. ìdžra -áa, m (ar.) < tur. icra < ar. igrā’. - izvršenje, provođenje ìdžrā učiniti (ar.-bos.) < izv. od idžra, v. + bos. riječ »učiniti«. - izvršiti, sprovesti; Tebi će se paši prikazati, / i dž r a će ti divan u č i n i t i.1184 idžtìhād -áda, m (ar.) < tur. ictihad < ar. igtihād, osn. znač.: »ustrajno se truditi; trud«. - samostalno rješavanje pitanja na osnovu šerijatsko-pravnih izvora Kur’ana i hadisa, ne povodeći se za mišljenjem drugih vjerskih učenjaka. ìđirot, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. egir otu. - mirišljava trska, mirasivi korijen, babat, temišvarka, Acorus calamus L., Fam. Araceae. Ìfeta, žensko ime (ar.) < tur. Iffet, lično ime < ar. iffä(t) »moralna čistoća, nevinost, čednost«. - »Nevina, Čedna« ìflas biti (ar.-bos.) < tur. iflás < ar. iflās »siromaštvo; osiromašiti« + bos. riječ »biti« - bankrotirati, propasti kao trgovac ìfrīskinja, ìfrītkinja, f (ar.-bos.) < bos. izv. od ifriz, v. - veoma ljuta, rasrđena, bijesna žena; Uzmu njih trojica sve tri i f r i t k i nj e na leđa i ponesu na brdo.1185 1182
Ibidem, 340 Ibidem, 340 1184 Ibidem, 341 1183
~ 418 ~
ìfrìz -íza, ìfrīt -íta, m (ar.) < tur. ifrit < ar. ifrīt »zao džin«. - zao džin, zao demon - figur.: veoma ljut, rasrđen, bijesan čovjek; On je i f r i z nad ifrizima (u ob. gov.) ifrízluk, m (ar.-tur.) < tur. ifritlik, v. ifriz + tur. suf. -lik. - srdžba, bijes ìftār, ára, m (ar.) < tur. iftar < ar. iftār. - ramazanska večera u akšam kojom se prekida dnevni post iftáriti (se) (ar.-bos.) < bos. izv. od iftar + bos. prilog -se. - omrsiti se; večerati uz Ramazan iftárluk, m (ar.-tur.) < tur. iftarlik, v. iftar + tur. suf. -lik. - jelo koje je pripremljeno i koje se jede na iftaru iftìra, f (ar.) < tur. iftira < ar. iftirā’. - potvora, kleveta, objeda; Moj će jaran tebe varati, / i f t i r u će meni činiti.1186; Iftira me bila, hrđa me ne bila (bošnjačka izreka) ìgbāl, ikbāl, -ála, m (sar.) < tur. ikbal < ar. igbal. - sreća; I vuk sreće u godi imade, / moja Zlatka sreće ni i g b a l a.1187 igbáli, ikbáli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. ikbal, v. igbal + tur. suf. -li. - sretan igbálsuz, ikbálus, m i kao adj. (ar.-tur.) < tur. ìkbalsiz, v. igbal + tur. postpoz. -siz »bez«. - kao imenica: nesretnik, bahsuznik - kao pridjev: nesretan, bahsuz ìgda, ìgde, f (tur.) < tur. igde. - biljka Elaeagnus angustifolia L., Fam. Eleagnaceae. igirmìluk - v. jigirmiluk ignèlija, f (tur.-bos.) < igneli < tur. igne »igla« + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - moderna puška sa iglom (za razliku od kremenjače) ìhjā, indecl. adj. (ar.) < tur. ihya < ar. ihyā’ - preporođen, oživotvoren; Ko ostade ihja do vijeka, ko pogibe nek mu kuća znade.1188 ìhjā učiniti (ar.-bos.) < izv. od ihja + bos. riječ »učiniti«. - preporoditi, dati novu snagu za život; I h j a će ga care u č i n i t i; Ko će Musi dohakati živu, / Blagom ću ga i h j a u č i n i t i.1189 ìhmāl -ála, m (ar.) < tur. ihmal < ar. ihmāl »zanemariti«. - oklijevanje, otezanje; nehaj, nemar; Onda mali Meho govoraše: / efendija, za i h m a l a nijesamo. ihmáldžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. ihmalci, v. ihmal + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji nešto zanemaruje, koji je nemaran ihmáliti (ar.-bos.) < izv. od ihmal, v. + bos. nast. -iti. - zanemarivati, nehajan biti, hladan odnos imati prema nekom poslu ili dužnosti; Diži bega, nemoj i h m a l i t i.1190 1185
Ibidem, 341 Ibidem, 341 1187 Ibidem, 341 1188 Ibedem, 342 1189 Ibedem, 342 1186
~ 419 ~
ihmáluk, m (ar.-tur.) < tur. ihmallik < ar. ihmāl »zanemarivanje« + tur. suf. -lik. - zanemarivanje, otezanje, nemar, nehaj. ìhrām -áma, m (ar.) < tur. ihram < ar. ihram. - bijeli nesašiveni ogrtač od vune, pamuka ili lana koji hadžije obvezno mjesto odijela oblače prije ulaska u Meku i nose ga za svo vrijeme dok vrše obred hadža; Danas su hadžije obukle i h r a m e (u ob. gov.) ìhsān - v. indan ihtìbār, iktìbār -ára, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. itibar »čast, ugled; poštovanje, uvaženost« < ar. itibār, osn. znač. »poučiti se«. - čast, ugled; poštovanje, uvaženost; zato su je svugdje dočekivali i pričekivali sa velkim i h t i b a r o m; Svi su staroj i h t i b a r nosili, / šećer jila, na svili sjedila.1191 ihtibar činiti, ihtibar učiniti (ar.-bos.) < izv. od ihtibar, v. + bos. riječ »učiniti«. - iskazivati (iskazati) poštovanje, odavati (odati) čast; I h t i b a r je majci učinio, / a mrku joj kahvu dohvatio.1192 ihtìjār -ára, m (ar.) tur. ihtiyar »starac« < ar. ihtiyār »odabrati, izabrati«. - starac; Tu nađoše ednog i h t i j a r a.1193 ihtijárluk, m (ar.-tur.) < tur. ihtiyarlik, v. ihtijar + tur. suf. -lik. - strost, iznemoglost od starosti ihtìlaf -áfa, m (ar.) < tur. ihtilâf < ar. ihtilāf. - spor, neslaganje, razilaženje ijána, f (ar.) < tur. iane < ar. iānä »pomoć«. - pomoć ili prilozi koji se kupe za sirotinju ili za kakve dobrotvorne svrhe ìkbāl, ikgáli, ikbálsuz - v. igbal, igbali, igbalsuz ìki - v. ići ikìluk, (tur.) < tur. ikilik < tur. iki »dva« + tur. suf. -lik. - predmet od dvije oke ili dvije kile težie, ili od dva aršina ili dva metra dužine ili od dva groša cijene itd. ikìndija - v. ićindija ìklīm -íma, m (grč.) < tur. iklim »klima; kraj, zemlja« < ar. iglīm »klima; kraj, zemlja« < stgrč. klíma. - kraj, zemlja; Koji drmaš misirskim i k l i m o m.1194 ìkrām - v. ićram ìkrār -îra, m (ar.) < tur. ikrar < igrār. - očitovanje, priznanje; odluka ikráriti (ar.-bos.) < izv. od ikrar, v. + bos. nast. -iti. - odlučiti se za idenje na hadž u Meku. Ta se odluka javno objavi u džamiji učenjem prigodne dove, pa se kaže, npr.: Hasan Husejinov je danas i k r a r i o. iksān (pogr.) - v. insan iktībar - itibar iktījar (pogr.) - v. ihtijar 1190
Ibidem, 342 Ibidem, 353 1192 Ibidem, 353 1193 Ibidem, 342 1194 Ibidem, 342 1191
~ 420 ~
iktìzā činiti (ar.-bos.) < tur. iktiza < ar. igtidā »iziskivati« + bos. riječ »činiti«. - zahtijevati, iziskivati; To i k t i z a č i n i da se učini veliki trošak (u ob. gov.) illā, adv. (ar.) < tur. illâ »svakako, bezuslovno« < ar. illā »osim«. - svakako, bezuslovno; Navalio na me i l l a da mu dođem (u ob. gov.) îlādž, îlādž -ádža, i ìlāč, ílač, -áča, m (ar.) < tur. ilâc, ilâç < ar. ilāg. - lijek; Nema ni za i l a dž a; Od smrti nema i l a dž a (u ob. gov.) iládžiti (se) (ar.-bos.) < izv. od iladž, v. + bos. nast. -iti i bos. prilog -se. - liječiti (se) iládžli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. ilâcli, v. iladž + tur. suf. -li. - ljekovit iláhati, -čem, iláhnuti -nem (ar.-bos.) < Pošto se pri ponovljenom, naročito ritmičkom, izgovaranju rečenice: lā ilāhe ill-llāh, glas povisuje na drugom dijelu, tj. na illa-llah, to je bos. glagol izveden od ar. illā. - govoriti (izgovarati) pobožne riječi na ar. jeziku: lā ilāhe illa-llāh »nema drugog Allaha osim jednog Allaha!« »Allah je jedini Allah«; I l a h n u š e, Allaha spomenuše, / pa na vlaške glide udariše.1195 ilâhīčun! interj. (ar.-tur.) < tur. ilâhicin »radi Allaha« < ar. ilāh »Allah, božanstvo« i tur. postpoz. için »radi, zbog«. - Allaha radi! za božiju ljubav! iláhija, f (ar.-bos.) < tur. ilâhi »pobožna pjesma«, osn. znač. »božanski, Allahov« < ar. ilāh »Allah, božanstvo« + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - pobožna pjesma ilâhī jârabī! (ar.) < ar. ilāhī yā rabbī! »Allahu moj, o gospodaru moj«! < ar. ilāh »Allah« +ar. posv. zamj. -ī »moj«, ar. yā! »o!« i ar. rabb »gospodar« + posv. zamje. ī. - Allahu moj! Gospodaru moj!; I l a h i j a r a b i, što se izradi i što se učini! ilákati, iláknuti (pogr.) - v. ilahati, ilahnuti iláka, f (ar.)
Ibidem, 343 Ibidem, 343
1196
~ 421 ~
- banja, toplica Ilìdža, f (tur.) < tur. ilica »toplica« (v. ilidža). - banjsko lječilište (banja) u blizini Srajeva; ime za nekoliko lokaliteta sa izvorima sumporne vode na području Bosne. ìlika, f pl. ìlike (jèljike) (tur.) tur. ilik + bos. nast. za žen. rod -a. - rupica ili petlja na odijelu za koju se zakopčava dugme. Ilike su ponekad, radi ukrasa, izrađene od gajtana ili od kakvog metala; A uze toke i i l i k e; Niz dolamu toke i j e l j i k e.1197 ilìkli, indecl. adj. (tur.) < ilikli, v. ilika + tur. suf. -li. - sa ilikama, sa mnogo ilika nanizanih jedna do druge; A po svoju i l i k l i gečermu.1198 ilìkluk, m (tur.) < tur. iliklik, v. ilika + tur. suf. -lik. - rupice na odijelu, odnosno onaj dio odijela gdje se nalaze ilike (rupice). Ìljās -ása, muško ime (jevr.) < tur. Ilyas < ar. Ilyās, lično ime; ime pejgambera Izraelčanina, Elijas < jevr. ilmihàber, m (ar.) < tur. ilm-ü haber »potvrda, priznanica«, v. kompon. pod ilum i haber. - potvrda koju izdaje imam-matičar kao dokument da nema određenom licu nikakve zapreke za vjenčanje. ilmìhāl -ála, m (ar.) < tur. ilmihal, ilm-i hal, v. kompon. pod ilm i hal. - udžbenik za osnovna znanja od Islamu ilmíja, f coll. (ar.) < tur. ilmiye < ar. ilmiyyä (< ar. ilm »znanje, nauka« + ar. adj. suf. za žen. rod -iyyä), osn. znač.: »naučnici, učenjaci». - muslimanski vjerski učenjaci iltìfa, irtìfa, f (ar.) < tur. irtifa < ar. irtifā »visina; dignuti se«. - ustanovljavanje tačnog vremena po »ala turka« sahatu pomoću naročite sprave za mjerenje visine sunca, tzv. »rubtahte«, v. Kaže se: »uzeti iltifu« ili »odsjeći iltifu«, tj. ustanoviti tačno vrijeme po ala turka sahatu. iltìzām -áma, m (ar.) < tur. iltizam < ar. iltizam, osn. znač.: »neodvajati se od nečega«. - zakup državne desetine (vrsta poreza) ili drugih državnih dohodaka sa zemlje u Osmanskoj Carevini. îlum, m (ar.) < tur. ilim < ar. ilm. - nauka, znanje ilùmli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. ilimli, v. ilum +tur. suf. -li. - učen, obrazovan; i l u m l i se Zlata dogodila, / pa kad vidje šta u knjizi piše; Znam da si pametan i i l u m l i.1199 ìlum-sahìbija, m (ar.) < tur. ilim sahibi, izft. v. kompon. pod ilum i sahibija. - naučen čovjek, znan čovjek ìmām -áma, m (ar.) < tur. imam < ar. imām, osn. znač.: »vođa«. - hodža kome je glavna dužnost da predvodi skupno klanjanje namaza u džamiji (svakodnevno pet puta). Za vrijeme namaza imam stoji pred džematom u mihrabu i rukovodi klanjanjem.Zove se još i džamijski imam. Ako je, pored toga, zadužen i 1197
Ibidem, 344 Ibidem, 344 1199 Ibidem, 345 1198
~ 422 ~
nekim drugim službama za cijelu jednu mahalu (kao što je opremanje umrlih za sahranu i sl.) onda se zove mahalski imam. Ako je pak zadužen tkvim dužnostima za čitav jedan džemat, v. i uz to vodi matične knjige, ond se zove džematski imam ili imam-matičar. - imam se zove i svako ono vjerski obazovano lice, makar i ne bio hodža, koje rukovodi skupnim klanjanjem namaza, bilo u džamiji, u kući ili na nekom drugom mjestu. - titula velih islamskih učenjaka: Imám-Gazálija, Imámi-Āzam, Imámi-Málik itd. U ovom slučaju imam znači »vođa«. - glavno zrno u tespihu, koje je obično dulje od drugih, toji na vrhu tespiha i rednovno je nečim ukrašeno. imáma, f (ar.) < tur. imame < ar. imāmä. - turban, saruk ìmām-bajìldi, indecl. (ar.-tur.) < tur. imam bayildi, bukv. »imam se onesvijestio« (v. imam + pas. obl. perf. 3. lice sing. od inf. bayilmak »onesvjestiti se«). - vrsta jela; punjeni crni (mrki) patlidžan, dolma od mor-patlidžana. imámet, imamètluk, m (ar.-tur.) < tur. imamet, imametlik < ar. imāmä+tur. suf. -lik. - imamsko zvanje, imamska služba Imámi-Āzam (ar.) < tur. Imam-i Azam, perz. konstr. < ar. imām »vođa« i ar. azam, elat od azīm »velik«. - počasno titularno ime poznatog šerijatskog prvnika, osnivača hanefijskog mezheba (pravne škole). Puno mu je ime: Äbū Haīfä Nūmān ibn Tābit (Kufa 80/699 - Bagdad 150/769). Sljedbenici njegove pravne škole zovu se Hanefije, v. ímān -ána i ìmān -ána, m (ar.) < tur. iman < ar. īmān. - vjerovanje u jednog Allaha; vjera Islam; Telalbaša, imana ti tvoga; I ako ću umrijeti bane, / amin Allahu s dinom i s imanom.1200 imana mi! (ar.-bos.) < izv. od iman, v. + bos. prisv. zam. -mi. - vjere mi! (zakletva); Zakletve su i: dina mi i imana!; kunem ti se dinom i imanom! ímān-dòva, f (ar.) < tur. iman-duasi, izft., v. kompon. pod iman i dova. - dova napisana na arapskom jeziku, a koju neki muslimani stavljaju na prsa umrlog prilikom sahrane. imánsuz, m (ar.-tur.) < tur. imansiz, v. iman + tur. postpoz. -siz »bez«. - bezvjerac, bezvjernik imáret, m i imáre, n (ar.) < tur. imaret < ar. imārä. - javna dobrotvorna kuhinja u kojoj su siromasi, putnici, učenici medresa i određeni vakufski službenici besplatno dobivali hranu: »imaretsku čorbu«, »imaretski pilav«, »imaretski hljeb« itd. Na prostoru Balkana najpoznatiji su bili Gazi Ishakbegov imaret u Skoplju (osnovan 1438.god.) i Gazi Husrevbegov u Sarajevu (osnovan 1531.god.). Gazi Husrevbegov imaret vršio je svoju funkciju sve do drugog svjetskog rata. Po ovom imaretu nzvana je jedna ulica u njegovoj blizini: »Predimáret«, »Predimáre«. imbek, m (grč.) < tur. imbik, inbik < ar. änbīg »sprava za destilaciju« < srgrč. ’ambīs. - naprava za destilaciju ljekovitih trava, kao nane-metvice, ogolota itd. īmbrete - v. ibrete 1200
Ibidem, 345
~ 423 ~
imbrīk - v. ibrik imdāt - v. indat Imotska bekája - v. bekaja imrahôr, mirahôr, m (ar.-perz.) < tur. mirahor < perz. mīrāhōr < perz. mīr < ar. ämīr »zapovjednik« i perz. āhōr »štala«. - dvorski, carski konjušnik ìmsāk -áka, ìmsāć, -áća, m (ar.) < tur. imsak (č. imsakj) < ar. imsāk; osn. znač. »suzdržavanje od jela«. - vrijeme početka ramazanskog posta (priblizno oko 2 sahata prije sabaha) imsakiíja, f (ar.-bos.) < tur. imsakiye < ar. imsākiyyä, v. imsak + ar. adj. suf. za žen. rod -iyyä. - vaktija; štampan tabelarni pregled početka posta za svaki dan u toku mjeseca Ramazana, kao i vrijeme pojedinih namaza (izraženo u sahatima i minutama). imtìhān -ána, m (ar.) < tur. imtihan < ar. imtihān. - ispit; ispitivanje ìmza, f (ar.) < tur. imza < ar. imdā’. - potpis, vlastoručni potpis; autograf ináčija, inádžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. inatçi, v. inad +tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - svađalica; kapriciozan čovjek inačìluk, m (ar.-tur.) < inatçilik, v. inačija + tur. suf. -lik. - kapricioznost, inat ìnād -áda, ìnāt -áta, m (ar.) < tu inat < ar. inād. - kapric; prkos, tvrdoglavost, upornost u protivljenju; svađa, zavada;Od i n a t a nema goreg zanata (posl.). ináditi se, inátiti se (ar.-bos.) < izv. od inad, v. + bos. dodat. -se. - svađati se, pepirati se; Plati pa se ne i n a t i (posl.) inádžija - v. inačija ìnat, inátiti se - v. inad, inaditi se ìnćār -ára, ìnkār -ára, m (ar.) < tur. inkâr (č. inkjar) < ar. inkār. - poricanje, nijekanje; Od i n ć a r a n e j m a b o lj e g ć a r a (bošnj. posl.) inćáriti (ar.-bos.) < izv. od inćar, v. + bos. nast. -iti. - poricati, nijekati ìndāt, ìmdāt (hìndāt) -áta, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. imdad < ar. imdād. - pomoć (bilo u novcu, hrani, ljudstvu, vojnoj opskrbi i sl.); Nedaj grada bez golema jada, / poslaću ti tri lađe i m d a t a; Ja daj i n d a t pod Promin prokleti, / ja ostavljaj tahta i Stambola; Da devljetu budem u h i n d a t u.1201 ìndže, indecl. adj. (tur.) < tur. ince »tanak; lahak, lagahan«; (tur. ince karavul ili ince karakol »lahka straža«; v. karakol). - tanak; lahak; U avliju natjerah dorata, / a dočeka i n dž e-karaula: / na vatru me naložiše živu.1202 ìndže-karaula (tur.-bos.) < bsos. izv. od tur. ince karakol, v. indže i v. karakol. - lahka straža ìndžijel (pogr.) - v. indžil. ìndžīl -íla, m (grč.) < tur. incil < ar. ingīl < grč. eyaggélion. 1201
Ibidem, 347 Ibidem, 347
1202
~ 424 ~
- evanđelje; sveta knjiga; Nek ponesu velikog i n dž i l a.1203 ìndžīr -íra, m (perz.) < tur. incir < perz. engīr. - smokva, Ficus carica ìndžu-korijen, ìnđīr-korijen, m (tur.-bos.) < tur. incü, inci »biser; perle« + bos. riječ »korijen«. - neki »biser korijen« od kog se prave đerdani. Možda je to jedna vrsta korijena koja se u tur. zove inci sogan »biserni luk«; Jedan vratak, a sedam đerdana, / četiri su od žutih dukata, / podniza im od i n dž u kor’jena, / što kor’jenje pored mora raste; A treći joj od i n đ i r-k o r i j e n a, / što se na dram ko i zlato daje, / Miris daje na čejrek sahata.1204 ìnđīr-korijen - v. indžu-korijen ìnkār - v. inćar ìnkaša, f (tur.-bos.) < tur. un »brašno« + bos. riječ »kaša«. - išeste, pšenični skrob u prahu ìnla (pogr.) - v. hila ìnsāf -áfa, m (ar.) < tur. insaf < ar. insāf. - savjest, duša, duševnost insáfli, indecl. adj. (ar.-tur.) < insafli, v. insaf + tur. suf. -li. - savjestan, obrazli, duševan insáfsuz, m (ar.-tur.) < tur. ìnsfsiz, v. insaf + tur. postpoz. -siz »bez«. - bezdušnik; čovjek bez savjesti i milosti. ìnsān -ána, m (ar.) < tur. insan < ar. insān. - čovjek, osoba; Što siječe oklop na i n s a n u.1205 insaníjet, m (ar.) < tur. insaniyet < ar. insāniyyä, v. insan + ar. adj. suf. f. -iyyä. - ljudstvo, čovječnost ìnsanski, adj. i ìnsanski, adv. (ar.-bos.) < izv. od insans, v. + bos. nast. -ski. - ljudski ìnšalāh! interj. (ar.) < tur. inşallah! < ar. inšā’-llāh »ako Allah htjedne«. - akoAllahda; Hajr i n š a l a h, Allahom pobratime?!1206; Hoćeš li doći sjutra? Hoću, i n š a l a h (u ob. gov.) ìntačiti (ar.-bos.) < tur. intak < ar. intāg »natjerati drugog da govori, učiniti da progovori« + bos. nast. -iti. - zapitkivita, navljivati sa pitanjima ili zahtjevima interèždžija i interèščija, m (bos.-tur.) < bos. riječ »interes« + tur. suf. -ci (č. dži), odnos -çi (č. či). - sebičnjak, onaj koji u svemu gleda svoj interes intìkāl -ála, m (ar.) < tur. intikal < ar. intigāl bukv. »préći«. - pravni termin: prelaz prava vlasništva na imovini sa umrlog na nasljednike - prenosna taksa, porez na naljedne nekretnine intikalíja, f (ar.) < tur. intikaliye < ar. intigāliyyä, v. intikal + ar. adj. suf. f. -iyyä. - prenosna taksa, porez za nasljeđene nekretnine intìkām, m (ar.) < tur. intikam < ar. intigām. 1203
Ibidem, 347 Ibidem, 347 1205 Ibidem, 347 1206 Ibidem, 348 1204
~ 425 ~
- osveta Ìpek (tur.) < tur. Ipek - tursko ime za grad Peć u Kosovskometohijskoj oblasti; Koliko je polje pod I p e k o m, / svega ga je vojska pritisnula (sevdal.)1207 ipèklija, f (tur.-bos.) < tur. ipekli »svilen« < tur. ipek »svila« + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - svilena košulja; Na mladoj i p e k l i j a i svilene dimije.1208 ìptan, ìptan-kazùktan - v. hiptan kazuktan iptidaíja, iskr. iptadíja - v. mektebi-iptidaija irábiti (ar.-bos) < tur. i’rab < ar. irāb »tumačiti« - tumačiti, razjašnjavati írād, írāt, m (ar.) < tur. irad, sa značenjem kao u bosanskom jez. < ar. īrād »donijeti«. - dohodak sa nepokretnog imetka - nepokretni imetak koji donosi prihod; Imaš dosta i i r a d a; Pola mala, a pola i r a d a; Sjedi naša i r a d babovina, / Što je nama babo ostavio.1209 iráda, f (ar.) < tur. irade »carska zapovijed« < ar. irādä »htjeti, željeti; volja, želja«. - carska zapovijed iràkī-sàfūn, iràkli-sàfūn (ràkī-sàfūn, rȁkli-sàfūn) -úna, m (ar.-lat.) < tur. irakîsabun, irakli sabun »irački sapun, sapun koji se proizvodi u Iraku«. Prva riječ dolazi od ar. irāgiyy »irački« (ar. Irāg »Irak« + ar. dj. suf. -iyy), a tur. irakli je od ar. Irāg »Irak« + tur. suf. -li (u bosanskom jez. se nakad početno slovo »i« izbacuje raki, rakli mjesto iraki, irakli). Za drugu riječ v. sapun. - vrsta mirišljavog safuna koji se za vrijeme osmanske vladavine u Bosnu uvozio sa istoka; Kupajte me đulsijom vodicom, / i najljepšim i r a k l i safunom; vode uze i r a k l i sfuna.1210 irèndati - v. erendati irènde, irènda - v. erende, erenda irèza - v. reza Îrfān -ána, muško ime (ar.) < tur. Irfan < ar. Irfān, lično ime. - »Poznavalac« osn. znač.: poznavanje, prepoznavanje; gnoza ìrgat, m (grč.) < tur, irgat < ngrč. ergátīs. - nadničar, radnik; Što je staro meće u i r g a t e;1211 Radio je kao i r g a t (u ob. gov.) ìrgatin, m (grč.-bos.) < izv. od irgat, v. + bos. nast. -in. -(isto što i irgat, v.) irgàtluk, m (grč.-tur.) < irgatlik, v. irgat + tur. suf. -lik. - nadničarski posao, kuluk, rabota; Uvijek je bio u i r g a t l u k u (u ob. gov.) ìrgatovati -tujem (grč.-bos.) < izv. od irgat, v. + bos. nast. -ovati. - raditi pod nadnicu, kulučiti
1207
Ibidem, 348 Ibidem, 348 1209 Ibidem, 348 1210 Ibidem, 348 1211 Ibidem, 349 1208
~ 426 ~
ìrmek-hȁlva, f (jerm-ar.) < tur. irmik helvasi, izf. od tur. (jermenskog porjekla) irmik, yirmik »griz« + halva, v. - halva od griza. Recept za spravljanje je: jedna mjera masnoće i ista mjera griza, pa se to prži na vatri. Zatim se zalije ključalim šerbetom u kome je jednaka mjera šećera i mlijeka i miješa se dok se ne zgusne. Dakle, prvi se isto kao i obična halva, samo se mjesto brašna stavlja griz, a mjesto vode mlijeko. irtìfa - v. iltifa Îsā -áta (pejgamber) (jevr.) < ar. Isā, jevr. porjekla, jev. Isus. ìse, ìsa (pogr.) - v. hise, hisa isàkatiti (ar.-bos.) < bsos. izv. od sakat, v. - teško ozlijediti nekog na više mjesta po tijelu Ìshāk, Ìsāk -áka, muško ime (asir.) < tur. Ishak < ar. Ishāg, lično ime; Ishakpejgamber, sin Ibrahima (Abrahama, Avrama) i Sare; < asir. ìshāl -ála, m (ar.) < tur. ishal < ar. ishāl. - proljev isháluk, m (ar.-tur.) < tur. ishalik < ar. ishāl. - (isto što i ishal, v.) ìsharčiti (bos.-ar.) < bos. izv. od harčiti, v. - istrošiti, potrošiti; Sve sam svoje i s h a r č i o blago.1212 ìsiot, ìsijot, m (tur.) < tur. isiot bukv. »vruća biljka« (tur. isi »vruć« i tur. ot »biljka, trava«. - ingver, đumbir, zendžefil, Zingiber officinale, fam. Zingiberaceae. Samljeven korijen upotrebljava se kao začin za salep. ìsjān -ána, m (ar.) < isyan < ar. isyān. - nepokornost; pobuna, ustanak isjan se učiniti (ar.-bos.) < izv. od isjan, v. + bsos. riječ »učiniti se«. - pobuniti se; Jer se zemlja i s j a n u č i n i l a.1213 iskàsapiti (bos.-ar.) < bsos. izv. od kasap, kasapiti, v. - isjeći nožem; izbosti nožem, nanijeti nožem ili sabljom teške tjelesne povrjede; Preostali i s k a s a p lj e n i sadržaj knjige nije mogao i dalje nositi nslov »Nastavak legende«.1214 ískašagijati (bos.-tur.) < bos. izv. od kašagija, kašagijati, v. - istimariti konja kašagijom ìskāt -áta, m (ar.) < tur. iskât < ar. isgāt, bukv. »oboriti, ukinuti«. - jedna vrsta milostinje koja se dijeli sirotinji za dušu umrloga (podušje), pošto se najprije provede određena procedura tzv. devr, v. iskèfati (bos.-tur.) < bos. izv. od kefa, kefati, v. - iščetkati - fig.: izružiti, očitati lekciju iskulášiti (bos.-tur.) < bos. izv. od kulašiti, v. - preko mjere jahati ili tovarenjem iskoristiti konja - fig. preko mjere istoristiti žensku; »iskulašena ženska« znači: vucalica, koja je prošla kroz mnoge ruke. 1212
Ibidem, 349 Ibidem, 349 1214 Ibidem, 349 1213
~ 427 ~
iskùndačiti (bos.-tur.) < bos. izv. od kundačiti, v. - istući, izmlatiti iskusúriti (bos.-ar.) < bos. izv. od kusur, v. - isplatiti i posljednji novac dugovanja zajma ili cijene ìslāh, indecl. adj. (ar.) < tur. islah, sa značenjem kao u bosanskom jez. < ar. islāh »urediti, popraviti; uređenje, poboljšanje«. - dobar; právi; uređen; I s l a h-čalme nad oči natisli; izvadi mu i s l a hzerdanliju; Čakriše mu i s l a h medvidina.1215 islahàna, f (ar.-perz.) < tur. islahane »zanatlijska škola; vaspitna institucija« < ar. islāh »urediti, poboljšati« i perz. hāne, v. hane. - zanatlijska škola. U osmansko doba u Sarajevu je postojala islahana na mjestu gdje se danas nalazi tkaonica ćilima, na Bistriku. ìslāh učiniti (ar.-bos.) < izv. od islah, v. + bos. riječ »učiniti« - urediti, dovesti u red, popraviti, poboljšati īslām -áma, m (ar.) < tur. islâm < ar. islām, bukv.: »predanost (Allahu)« - naziv muslimanske vjere Ìslām, muško ime (ar.) < izv. od islam, v. islamíjet, m (ar.) < tur. islâmiyet < ar. islām + ar. adj. suf. f. -iyyä. - muslimanstvo Ísma, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Ismeta, v. Ismàil, Ismàjil, Smàil, Smàjil, muško ime, bos. hipok. Smájo, Smȁiš, Smajkan, Smajčo (asir.) < tur. Ismail < ar. Ismāīl, ime sina Ibrahima-pejgambera, Samuelo sin Abrahama < asir. Ìsmet, muško ime, bos. hipok. Ísmo (ar.) < tur. Ismet, lično ime < ar. ismä »čuvanje, zaštita; dobro ime, poštenje«. - »Zaštićeni« Ìsmeta, žensko ime, bos. hipok. Ísma (ar.-bos.) < muškom imenu Ismet dodano bos. -a. Ísmo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Ismet, v. Íso, muško ime (jevr.-bos.) < bos. hipok. od Isa, v. ispàrčati (bos.-perz.-bos.) < bos. izv. od parče, v. - iskomadati ìspāt -áta, m (ar.) < tur. ispat < ar. itbāt. - dokazivanje, svjedočenje; dokaz; Noć i s p a t a nejma (bošnj. posl.) ispátiti (bos.-ar.) < bos. izv. od ispat, v. - svjedočiti, posvjedočiti ispátluk, m (ar.-tur.) < tur. ispatlik, v. ispat + tur. suf. -lik. - posvjedočenje, zasvjedočenje; dokaz; Nijesi mi obljubio lice, / ali tome i s p a t l u k a nema, / već je ono što govore ljudi.1216 ìspāt učiniti (ar.-bos.) < izv. od ispat, v. + bos. riječ »učiniti« - posvjedočiti, zasvjedočiti; dokazati svoju tvrdnju u parnici ispihtìjati se (bos.-perz.-bos.) < bos. izv. od pihtijati se, v. - uvariti se; dopeći se na slaboj vatri postepeno
1215
Ibidem, 350 Ibidem, 350
1216
~ 428 ~
ispìndžija, m (bos.-tur.-bos.) < bos. ispi, prez. osn. od inf. ispiti + »n« + tur. suf. -ci (č. dži). - ispijač, koji monogo pije, ispija; Na pivu su čudne i s p i n dž i j e.1217 isrāf -áfa (ar.) < tur. israf < ar. isrāf. - pretjerano, prekomjerno trošenje; prelaženje mjere. Kaže se »israf haram« tj. israf je zabranjen. Isráfīl, m (jevr.) < tur. Israfil < ar. Isrāfil < jevr. - melek koji će objaviti početak kijametskog dana istabànati (bos.-tur.) < bos. izv. od taban, v. - išibati po tabanima - fig. premlatiti, istući istábiriti (bos.-ar.) < bos. izv. od tabir, tabiriti, v. - istumačiti, protumačiti; protumačiti san; Došao sam da mi istabiriš san. Plaho zanovijetan.1218 ìstakāt, ìstekāt, m (bos.-ar.) < tur. takat, v. < ar. tāga + bos. prep. -iz: iz-takat, izvedeno na isti način kao što je od takat izveden bos. glagol istakatiti., istekatiti, v. - nemoć, slabost, iscrpljenost istakátiti, istekátiti (bos.-ar.) < bos. izv. od istakat, istekat, v. - iznemoci, oslabiti, izgubiti takat (moć); Kaže se: »vala sam od dugog ležanja istakatio«. istámiriti (bos.-ar.) < izv. od tamiriti, v. - ispopravljati, izvrsiti popravke ìstek, m (tur.) < tur. istek < tur. inf. istemek »htjeti, želiti«. - volja, prohtjev, apetiti; Nemam i s t e ka ni za čim (u ob. gov.) ìstekār - istekrar ìstekāt, isekátiti - v. istakat, istakatiti ìstekrār, ìstekār, adv. (ar.) < tur. istikrar < ar. istikrār »ponoviti«. - ponova, iznova, nanovo ìster-istèmez, indecl. (tur.) < tur. ister-istemez »hoće-neće«, prva kompon. imperf. 3 lice sing. poz. a drugo neg. od inf. istemek »htjeti«. - htio-nehtio, hoćeš-nećeš (môrā se); ...jer valja mi i s t e r-i s t e m ez ići na izbore...1219 istifáde (istifádu) se učiniti (ar.-bos.) < tur. istifade < ar. istifādä »korištenje« + bos. riječ »učiniti se«. - okoristiti se istìfān -ána (pogr. istikfar) m (grč.) < tur. istifan < ngrč. stéfanos. - mladinski, nevjestinski vjenac; Jedna glava sedam i s t i f a n a; Cura lijepa pa se zaodjela: / jedna glava, a tri i s t i k f a r a: jedne uši a dvoje menđuše.1220 istìgbāl -ála, m (ar.) < tur. istikbal < ar. istigbāl »izaći nekome u susret«. - doček, sretanje, susret; Naš i s t i g b a l njemu izlazio.1221
1217
Ibidem, 351 Ibidem, 351 1219 Ibidem, 351 1220 Ibidem, 352 1221 Ibidem, 352 1218
~ 429 ~
istihára, f (ar.) < tur. istihare < ar. istihārä, bukv. »ispitivanje, iztrazivanje da li će niki preduzeti ili planirani posao biti sretan ili ne.« - namaz (klanjanje) poslije koga se legne da se spava sa željom da san dâ odgovor na ono što se želi da sazna, naime da li je po odnosnu osobu dobro što namjerava učiniti ili ne; Da on klanja namaz i s t i h a r u, / pa da išče od dragoga Alaha, / da usnije što s’ njegova obara munara.1222 istìkfār - v. istifan istìlāh -áha, m (ar.) < tur. istilah < ar. istilāh »tehnički izraz; termin«. - polahgan razgovjetan govor, polahgan rad; Govori po i s t i l a h u; Radi po i s t i l a h u (u ob. gov.) istimáriti (bos.-perz.) < bos. izv. od timariti, v. - očistiti konja čašagijom i četkom; Sedlo svali, pa na jasle baci, / i s t i m a r i umorna đogina.1223 istìntāk -áka, m (ar.) < tur. istintak < ar. istintāg. - preslušavanje, ispitivanje, isleđivanje, istraga istìska, f (ar.) < tur. istiska »vodena bolest, Hydrapisie i staračka sušica« < ar. istisgā’. - tuberkuloza, sušica išáret (pgr. šaret, bešáret) m (ar.) < işaret < ar. išārä »pokazivanje; znak, mig«. - gestikulacija (bilo da se vrši kretanjem ruku, prstiju, tijela ili mimikom); Pa on njemu i š a r e t o m kaže, / i š a r e t o m klimajući glavom.1224 - predosjećanje, predosjećaj; znak; I š a r e t mi je da će doći (u ob. gov.); Zar ovo nije siguran i š a r e t?1225 išáretiti (ar.-bos.) < izv. od išaret, v. + bos. nast. -iti. - gestikulirati, micanjem ruke, prstiju, glave ili očiju davati znak ìščija, m (tur.-bos.) < tur. işçi (tur. iş »posao, rad«) + suf. -çi + bos. nast. -ja. - radnik išćèsmati (bos.tur.) < bos. izv. od ćesma, v. - izvesti, napraviti »ćesme« ìšćil, m (ar.) < tur. işkil »sumnja; predpostavka; teškoća, težak problem« < perz. iškīl »sumnja, varka« < ar. iškāl »sumnja, dvojba«. - slutnja, naslućivanje; u igri prstena: uvjerenje stečeno na osnovu okolnosti da se pod izvjesnom carapom ili findžanom nalazi sakriveni prsten - i š ć i l mi je ova čarapa; đe je tvoj i š č i l? tj. gdje misliš da je prsten. - ono na što se čovjek opredijeli, što izabere po sopstvenom rasuđivanju. Kaže se: i š ć i l mi je ona djevojka. ìšćiliti (bos.-ar.) < bos. izv. od išćil, v. - pogađati gdje je prsten (u igri prstena) - izabrati, zagledati, napr. i š ć i l i t i djevojku, znači: izabrati djevojku koja se najbolje sviđa. ìš kòlājđele! (iškoláđele!) interj. (tur.) < tur. iş kolaygele! < tur. iş »posao, rad« tur. kolay »lagahan« i tur. gele, optat. 3 lice sing. od inf. gelmek »doći«. 1222
Ibidem, 352 Ibidem, 352 1224 Ibidem, 352 1225 Ibidem, 352 1223
~ 430 ~
- neka ti je kolaj rabota! lahak ti posao bio! (ovako se pozdravlja onaj koji se zateče u kakvom poslu). Kaže se: i š k o l a j đ e l e majstore! išlèisati -išem (tur.-bos.) < tur. işlemek »raditi, poslovati; curiti« + bos. nast. -isati. - raditi, poslovati - curiti (kaže se za ranu ili gnoj) išlèma, ešlèma, f (tur.) < tur. işleme, nom. action. i part. od inf. işlemek »raditi, poslovati«. - ručni vez na odijelu urađen srmom , zlatom ili svilenim koncem; ručni vez na oružju; ručni vez uopšte; Zlatnu pošu bega Džentića, / od e š l e m a i tiftira zlatna.1226 ìšluk - v. ičluk ìštāh -áha (pogr. ìštāl) m (ar.) < tur. iştah, iştiha < ar. ištihā’ »želja; željeti« od šähwä »strast, želja«. - apetit, prohtjev za jelom. Kaže se: ovo otvara i š t a h. - želja, volja, raspoloženje za nečim; Od i š t a h a i behar se kruni... (sevdal.) ištáhli, indecl. adj. (ar. i tur.) < tur. iştahli, v. ištah + tur. suf. -li. - sa dobrim apetitom - željan ištáhlija, m (ar.-tur.-bos.) tur. iştahli, v. ištahli + bos. nast. -ja. - onaj koji im adobar apetit - onaj koji ima želju za nečim ištáhsuz, m (ar.-tur.) < tur. iştahsiz, v. ištah + tur. postpoz. -siz »bez«. - onaj koji nem apetit - onaj koji nema želja ni prohtjeva ìšte đèldum! interij. (tur.) < tur. işte geldim, tur. işte »eto« i geldum, perf. 1 lice sing. od gelmek »doći«. - eto dođoh! eto stigoh! (odgovor gosta na dobrodošlicu domaćina: »đela mašalah!«, v. itáat (ìtāt) m (ar.) < tur. itaat < ar. itāa. - pokornost, poslušnost, odanost; Nisam bila u i t a t u.1227 itáat (ìtāt) učiniti (ar.-bos.) < izv. od itat, v. + bos. riječ »učiniti«. - pokoriti, poslušnim učiniti; Bajraktara i t a t u č i n i l a, / otlen se natrag povratila.1228 ìtāt - v. itaat itìbār v. ihtìbār itibar činiti, itibar učiniti - v. ihtibar činiti, ihtibar učiniti itìćāf, itìkāf -áfa, m (ar.) < tur. itikáf (č. itikjâf) < ar. itikâf. - običaj da se posljednjih deset dana Ramazana nastani (»zatvori«) jedan pobožan čovjek u džamiju, gdje spava i hrani se, a ne napušta džamiju do Bajrama, osim radi obavljanja nužde. Taj čovjek zove se mutećif, mutekif, v. - nenapuštanje kuće i neizlaženje među svijet. Kaže se: »povukao se u itićaf«, »zatvorio se u itićaf«. itìkād -áda, m (ar.) < tur. itikad < ar. itigād. 1226
Ibidem, 353 Ibidem, 353 1228 Ibidem, 353 1227
~ 431 ~
- vjerovanje, pobožnost - Kaže se: čvrstog je i t i k a d a. itìkāf - v. itićaf itìrāz -áza, m (ar.) < tur. itiraz, sa značenjem kao u bosanskom jez. < ar. itirād »protivljenje, prigovaranje«. - nepovoljna kritika; prigovor; protivljenje, prigovaranje itìraz učiniti (ar.-bos.) < izv. od itiraz, v. + bos. riječ »učiniti« - kritikovati, protiviti se, neslagati se ìtlāk-bujrùntija, skr. ìtlāk (ìtljāk) f (ar.-tur.) < tur. itlak »otpuštanje, oslobođenje; uopštenost« < ar. itlāg »osloboditi, odriješiti«. Za drugu kom. v. bujruntija. - neka vrsta opšte, cirkularne naredbe; raspis; uze i t l a k-b u j r u n t i j e pisat, / na careve dobre kapetane (nar. pj.); Beže se je asi učinio, / bez careve ture i fermana / i bez moje i t l a k-b u j r u n t i j e.1229 ìtmāč -áča (ìkmāč) m (tur.) < tur. yirmaç. - otvor, razrez na obašvi u gaća, dimija, čakšira itd., kroz koji se uvlači učkur, svitnjak; Pri dnu džemadan je opšiven obametanjem, a kod svake strane ima manji razrez koji se zove i k m a ç.1230 Íza, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Izeta, v. izbehàrati (bos.-perz.) < bos. izv. od behar, behrati, v. - procvasti (behar) izdegènečiti (bos.-tur.) < bos. izv. od degenek, degeničiti, v. - istući, izbatinati izdevèrati (bos.-ar.) < bos. izv. od deverati, v. - prebroditi teškoće u životu; izbaviti se iz nevolje nakon mučnog života izdùrati (bos.-tur.) < bos. izv. od durati, v. - izdržati, podnijeti izeglènisati se -išem (bos.-tur.) < bos. izv. od eglenisati, v. - izrazgovarati se Ìzet, muško ime, bos. hipok. Ízo (ar.) < tur. Izzet, lično ime < ar. izzä »veličina, slava, ponos«. - »Veličina, Slava« Ìzeta, žensko ime, bos. hipok Íza (ar.-bos.) < muškom imenu Izet, v. dodan bos. nast. za žen. rod -a. - »Slavna, Velika« izgargàrati (bos.-grč.) < bos. izv. od gargara, v. - isplakati grlo i usta grgoljenjem; Prilikom kupanja (muslimana) moraju se grlo i usta i z g a r g a r a t i (ob. gov). ìzhāl, izháluk - v. ishal, ishaluk iziládžiti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. od iladžiti (se), v - izliječiti (se); Na pojedi ovaj somun i ja mislim, Allahovim emerom, a mojim sevepom da ćeš se odmah i z i l a dž i t.1231 izirábiti (bos.-ar.) < bos. izv. od irabiti, v. - protumačiti, razjasniti izištáhiti (bos.-ar.) < bos. izv. od ištah, v. 1229
Ibidem, 354 Ibidem, 355 1231 Ibidem, 355 1230
~ 432 ~
- nadovoljiti se onoga za čim se ima ištah (apetit, volja) izmèćār, izmećárluk itd. v. hizmećar, hizmećarluk itd. Ízo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Ìzet, v. ìzun, m (ar.) < tur. izin < ar. idn. - dozvola, dopuštenje, privola, pristanak; Je li i z u n da dođem (u ob. gov.) izunáma, f (ar.-perz.) < tur. izinname < ar. idn, v. izun i perz. nāme »pismo; knjiga, djelo«. - pismena dozvola; ovlaštenje - ovlaštenje koje je izdavao šerijatski sudija imamu matičaru da ovaj u ime šerijatskog suda obavi vjenčanje. jâ! partik. (ar.) < tur. ya < ar. yā! - o! j a, merhaba - o, merhaba (u ob. gov.) jȁ i jȁ...jȁ, konj. (perz.) tur. ya < perz. yā. - ili, ili...ili; Sina Mehu u mektebe dala, / da joj bude paša j a binbaša; J a amanu gledajte dermana, / j a nam dajte budžak zemlje prazne; J a pravo, j a nikako.1232 jabàna, f (perz.) < tur. yabana, yaban < perz. yabān, yābān, zapravo: biyäbān; i u turskom i u perzijskom jeziku znači: »pustinja, područje izvan uređenih i naseljenih mjesta koje nije kultivirano niti je u čijem posjedu«. - stranac, tuđin; nesrodnik; Nemoj slati malenih svatova, / ni spremati j a b a n e djevera.1233; Sve je to j a b a n a (u ob. gov.) - »jabana« znači i: strana, drugi kraj; ledina; Čuješ mene, draga sa j a b a n e, / ja na tebi ne nalazim ma’ne; Pomrčina, cijelo selo spava, / Sahat kula dvanajes kucala, / Tuj se momèe po j a b a n i šeće.1234 - »nàjabanu (na jabanu) govoriti« znači: govoriti u stranu, govoriti besmislice jabánac -nca, m (perz.-bos.) < bos. izv. od jabana, v. - stranac, tuđinac; nesrodnik jabàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. yzbanci < perz. yzbān, yābān, v. jabana + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - stranac, tuđin; nesrodnik; Prođi me se momak j a b a n dž i j a; ...neću ljubit’ j a b a n dž i j e, / već komšije u mahali.1235 jabandžìluk, m (perz.-tur.) < tur. yabancilik, v. jabandžija + tur. suf. -lik. - tuđinstvo; svojstvo jabandžije jabànī, indecl. adj. (perz.) < tur. yabani < perz. yabānī. - divlji jabànlija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. yabanli < perz. yabān, v. jabana + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. jàcija, f (tur.-bos.) < tur. yatsi, osn. znač.: vrijeme lijeganja, spavanja + bos. nast. ja. - vrijeme (doba) oko 2 sata poslije zalaza sunca, kada se klanja istoimeni namaz; I j a c i j e vakta dočekaše.1236
1232
Ibidem, 556 Ibidem, 556 1234 Ibidem, 356 1235 Ibidem, 356 1236 Ibidem, 357 1233
~ 433 ~
- noćni namaz (»jacija namaz«), peti po redu koji se klanja oko 2 sata iza zalaza sunca; Majka sina na j a c i j u budi, / Ustaj sine j a c i j a ti prođe!; Svašta čula, j a c i j e ne čula (bošnj. posl.)1237 - U narodnim pjesmama se spominju »prve jacije« ili »male jacije« i »kasne (pozne) jacije« ili »velike jacije«. Prve ili male jacije to je doba kada nasrupi vrijeme klanjanja jacije koje oglašavaju mujezini sa munara (oko 2 sata iza zalaza sunca); Kad def bije u p r v e j a c i j e (sevdal.) Kasne ili velike jacije je doba iza pola noći pa do prije zore, pošto jacijsko vrijeme (»jacijski vakat«) traje i jacija namaz može se klanjati sve do pred sabah. Stoga pjesma kaže: Majka sina na jaciju budi, / Ustaj, sine, jacija ti prođe! jačmíčak - v. ječmičak jȁdac -jȁca i jádac -jáca, m (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. yadec,lâdes, sa istim značenjem kao u bosanskom jez. < perz. yād-i dest, bukv. »ručno sjećanje« perz. izf od perz. yād »sjećanje« i perz. dest »ruka«. - tanka prsna kost u pernate živadi koja ima dva kraka - vrsta opklade - »lomiti jadac« znači da dvije osobe uzmu kost jadac za dva kraka i tegleći razlome g, pa poslije toga ko prvi od njih progriješi, ili se prevari, gubi opkladu. jadìđar -ára, m (perz.) < tur. yadigar »uspomena« < perz. yādgār »dar za uspomenu, dar za sjećanje«, perz. yād »sjećanje« + perz. suf. -gār, koji služi za tvorbu imenica. - dragulj, dragi kamen; nakit, dragocijenosti, skupocijenosti; Pojavi se j a d i đ a r Ajkuna; Pa se kani j a d i đ a r a moga, / Otprije je meni mušterija.1238 jȁfta, f. (perz.) < tur. jafta »sjedulja, pismena isprava; etiketa; tabla sa kakvim natpisom« < perz. yāfte »pismo, cjedulja«. - tabla sa natpisom; cjedulja, etiketa; pismeni raspored; Još on j a f t u na kolinu piše, / pa po raji j a f t e otisnuo; Dok popisa konja i junaka, / i dade mu j a f t u na junaka.1239 - odjeljenje, odred, grupa; grupa sela koja pripadaju jednoj manjoj opštini ili džematu; Dobro ih je bane dočekao, / sve svatove po j a f t a m a baci, / a on sebi senjskog kapetana.1240 jȁftadžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. jaftaci, v. jafta + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji dijeli na grupe, na odrede; Izveo je trista jaftadžija / da dijeli svate na konake.1241 jȁg, m (tur.) < tur. jag »maslo, mast«. - mirisavo ulje koje hadžije donose iz arapskih zemalja na povratku iz Meke. Koristi se posebno u vrijeme vjerskih blagdana; Ćabe j a g o m nek namažu brke.1242 - ulje, oleum 1237
Ibidem, 357 Ibidem, 357 1239 Ibidem, 357 1240 Ibidem, 357 1241 Ibidem, 358 1242 Ibidem, 358 1238
~ 434 ~
jàgaz - v. jagrz jàgazija (tur.-bos.) < tur. yagiz »crnomanjast« + bos. nast. -ja. - konj crnomaljaste boje jagàzli, indecl. adj. (tur.-bos.) < tur. yagiz, v. jagrz. sa tur. suf. -li, koji je dodan bosanskom jeziku. - crnomanjaste, kestenjaste boje; Izved’te mi j a g a z l i gavrana.1243 jàgla, f (tur.) < tur. yagli, v. jag + tur. suf. -li. - cicvara jaglàisati -išem (tur.-bos.) < tur. yaglamak »pomastiti« + bos. nast. -isati. - podmazati mašću ili uljem, napr. točkove u kola itd. - podmazati grlo slatkim i slanim jelom d ase ima bolji glas, tj. pojesti što slatko i slano. jàglag - v. jagluk jàglek - v. jagluk jàglija, f (tur.-bos.) < tur. yagli, v. jag + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - vrsta ćahije jàgluk, m (tur.) < yaglik »rubac«. - duguljasti rubac od finog beza zlatom izvezen na jednom uglu; Sa čivije j a g l u k ujagmila; Da b’ dragom vezen j a g l u k dala, dragi mi je malo mu je dara; Malo čedo j a g l u k o m pokrila.1244 jàgluk-pita, f (tur.) < v. komp. pod jagluk i pita. - vrsta pite maslenice; Kuhaj pitu j a g l u k-p i t u, hadule, šajdule.1245 jȁgma, f (perz.) < tur. jagma < perz. yagmā. - grabljenje, otimanje, pljačka; natjecanje ko će prvi nešto ugrabiti, dobiti itd.; Pa me mladu podaj na telala, / pa da vidiš j a g m e od momaka.1246; Ode na j a g m u, k’o halva (u ob. gov.) - vrsta zajednice u kosnici; Tada se jagme ko će više pokositi, jer što pokose kosci iz jedne kuće, to sijeno pripada toj kući. Ta se vrsta zajednice zove »j a g m a«.1247 jȁgmiti (se) (perz.-bos.) < izv. od jagma, v. + bos. dodat. -»se« - grabiti; natjecati se ko će prvi što ugrabiti; ići ispred; Tad se jagme ko će više pokositi; Dobra dora Babahmetovića! dorat svjema j a g m i uz obalu.1248; Nemojte se j a g m i t i (u ob. gov.) jàgrz, jàgaz, m (tur.) < tur. yagiz »rnomanjast«. - konj crnomaljaste, kestenjaste boje; Na dva konja Omer udario, dva j a g r z a dubrovačkog bana; A uzjaha debela j a g a z a.1249 Jàhija -e i Jàhjā -āta, muško ime (ar.) < tur. Yahya < ar. Yahyā < ar. hayy »živ«. - »Živi« (isp. »Živojin«) jàhnija, f (perz.-bos.) < tur. yahni < perz. yahnī + bos. nast. -ja.
1243
Ibidem, 358 Ibidem, 358 1245 Ibidem, 358 1246 Ibidem, 358 1247 Ibidem, 358 1248 Ibidem, 358 1249 Ibidem, 358 1244
~ 435 ~
- vrsta jela: debelo bravlje meso izrezano na komadiće, a prži se sa crvenim lukom dok zarumeni, pa se potom uspe vode i vari se; U djevojke Ajnije, / jedan sahan jahnije; Moja mu pleća pogača, / moje mu grlo jahnija.1250 Jahúdija - v. Jehudija jája, m (tur.) < tur. yaya. - pješak jàjgija, f (tur.-bos.) < tur. yaygi + bos. nast. -ja. - platneni prostirač po minderu na sećiji jàjlak, m (tur.) < tur. yaylak i yayla. - pašnjak; paša na planinskim visoravnima; bačija jȁka, f (tur.) < tur. yaka. - ovratnik, kragna jàkija, f (tur.) < tur. yaki »ono što se privija na oboljeli dio tijela u svrhu liječenja« + bos. nast. -ja. - cerot; flaster; mehlem koji se privija na ranu i uboj. Jákūb -úba, Jákūp -úpa i Jákub, Jákup, musko ime (asir.) < tur. Ya’kub < ar. Yagūb, ime pejgambera, sin Ishak-pejgambera, a otac Jusuf-pejgambera < astir. jâkūt -úta, m (grč.) < tur. yakut < ar. jāgūt i perz. yāgūt < grč. yákindos. - rubin; Od j a k u t a i dragog kamenja; Dvore gradi Sulejman ćehaja/od j a k u t a i od zumuruta.1251 jakútī, indecl. adj. (grč.-ar.) < tur. yakuti < perz. yāgūtī, v. jakut + ar.-perz. adj. suf. -ī. - boje kao rubin, rubinove boje jàlāh! i jàlah! interj. (ar.) < tur. yallah! < ar. Allāh! »o Allahu!« - o Allahu! Allahu pomogni!; J a l a h! reče posjede dorata.1252 jalàhati -čem (ar.-bos.) < bos. izv. od jalah! v. na isti način kao halakati, v. - vikati »jàlāh! jàlah!« (Allahu! Allahu!) jalàhnuti (ar.-bos.) < bos. izv. od jalah! v. - vikuti »jalah!« (Allahu!) jàlan, m kao i adj. (tur.) < tur. yalan (zapravo yalgan) »laž«. - laž; lažan, potvoren, imitacija (predmet). jalàndži, indecl. adj. (tur.) < tur. yalanci, »lažac«. - lažan, patvoren jalàndži-dòlma, f (tur.) < tur. yalanci dolma, bukv. »lažna dolma«, v. kompon. pod jalandži i dolma. - nadjev u japraku (listu od loze) od pirinča, pečen na ulju. Naziva se ovako, tj. »lažnom dolmom« usljed tog što je ulje upotrebljeno mjesto masla. jalàndžija, m (tur.-bos.) < tur. yalanci »lažac« + bos. nast. -ja. - lažac; Ah moj dragi, jedan j a l a n dž i j a (sevdal.) jalánija, f (tur.-ar.-bos.) < tur. yalani, v. jalan + ar. i perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - imitacija, patvorina; O Alija, biser j a l a n i j a, / dosad sam te pod čisto držala; ...da znam da te za nedragog vezem, / vezla bih te bugaraškom svilom, / a punila zlatom j a l a n i j o m.1253 1250
Ibidem, 359 Ibidem, 359 1252 Ibidem, 359 1251
~ 436 ~
jàlan-šáhit, m (tur.-ar.) < tur. yalan şahit, v. kompon. pod jalan i šahit. - lažni svjedok jàlduz, m i kao adj. (tur.) < yaldiz »pozlata«. - pozlata; pozlaćen; Na avliji u j a l d u z-skemliji.1254 jaldùzli, indecl. adj. (tur.) < tur. yaldizli, v. jalduz + tur. suf. -li. - pozlaćen; ...desnom rukom j a l d u z l i čašom.1255 jaldùzdžija, m (tur.-bos.) < tur. yaldizci, v. jalduz < tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - zanatlija zlatarskog esnafa koji se bavio pozlatom mahom bakrenih stvari jàlija, f (grč.-bos.) < tur. jali »obala« < grč. yealós + bos. nast. -ja. - pust (prazan) prostor uz riječnu ili morsku obalu, obala - poveće prazno mjesto na periferiji grada; ledina, polje; Ja usadih višnju na j a l i j i, / a iskopah bunar u avliji; Zlato Mejra platno bijeli, / na j a l i j i, nasred Sarajeva; Kolika je na Musali j a l i j a, / još je veća Atlagića kapija.1256 jàlijāš -áša, m (grč.-bos.) < bos. izv. od jalija, v. - besposličar, skitnica; neodgojeni skitnica; neodgojeni dječak sa periferije grada. jàlman, m (tur.) < yalman »šiljak; vrh, vršak u hladnog oružja; sablja, mač«. - kundak u puške; ...kojano je obljevena zlatom, / od j a l m a n a do gornjeg nišana.1257 jȁlta - v. jafta jàmak, m (tur.) < yamak »pomoćnik«. - bajraktarev zamjenik, zastavnički ađutant; Kad ispade sedam j a m a k o v a, / A za njima sedam bajraktara; Sveg je Alu bajrak poklopio, / a j a m a k a kita od bajraka.1258 - regrut u janjičarskoj vojsci - pomoćnik majstora, kalfa - vrsta tave sa zavijenom drškom za topljenje masla ili loja Jàmaković, prezime (tur.-bos.) < bos. izv. od jamak, v. jàmčik, m (tur.) < tur. yamçi < st. tur. yam, što znači isto što i menzil, v. + tur. suf. çi. - grubo ćebe sa dugim resama koje se stavlja preko sedla, tako da prekriva jednim dijelom i sapi konja. Osaračen je na mjestima gdje se natiče na unkaš i arkaš i mjestimice iznutra postavljen kožom. Sličan je haši, samo je prostije izrade. jamùrluk, m (tur.) < tur. yagmurluk »kišna kabnica« < tur. yagmur »kiša« + tur. suf. -luk. - kišobran; Haj saviše mrke j a m u r l u k e.1259 jànćesedžija, jànkesedžija, m (tur.-bos.) < tur. yankesici < tur. jan »strana« i tur. kesici »onaj koji siječe« (nom. agent. od inf. kesmek »sjeći«) + bos. nast. -ja. - džepokradica, lopov
1253
Ibidem, 360 Ibidem, 360 1255 Ibidem, 360 1256 Ibidem, 360 1257 Ibidem, 360 1258 ibidem, 360 1259 Ibidem, 361 1254
~ 437 ~
jàndan, jàndal, jànda, adv. (tur.) tur. < yandan < tur. yan »strana« + tur. postpoz. dan »od, sa«. - na strani, postrani, sa strane; odvojeno, na osami; Na j a n d a n u Limun harambaša; ...j a n d a l Ajka ata istirala; J a n d a sio od Otočca bane.1260 jàndžik, m (tur.) < tur. yancik »torba, kesa, čobanska kožna torba, torba koja se veže za zadnji dio sedla na konju«. - šarpelj; tarčug; kožna torba koja se nosi obješena sa strane; torba koj se veže za zadnji dio sedla na konju. jàngija, f (tur.) < tur. yangin »požar«. - vatra, požar jàngi-kúla, f (tur.-ar.) < tur. yangin kulesi, izft. od tur. yangin »požar« i kula, v. - vatrogasna osmatračnica jàngin, m (tur.) < tur. yangin »izgorio; strastven; požar«. - bekrija, bohem; lóla; Gdje si bio sarhošu, /gdje si bio j a n g i n e.1261 jàničār - v. janjičar jánija - v. jahnija jànkesa, f (tur.-perz.) < tur. jan kesesi tur. izf. od tur. yan »strana« i tur. kese < perz. kīse »torba«. - kožna kesa koja se nosi sa strane, o boku; šarpelj jànkesedžija - v. janćesedžija jànliš, indecl. adj. i adv. (tur.) < tur. yanliş. - pogrešan, kriv; pogrešno, krivo janlìšluk, m (tur.) < tur. yanlişlik, v. janliš + tur. suf. -lik. - pogrješka; neispravnost, netačnost jìnjičāri, jènjičāri, jàničāri -ārā, sing. jànjičār -āra, m (tur.) < yeniçeri < tur. yeni »nov« i tur. çeri »vojska«. - poznati rod osmanske vojske koju je osnovao sultan Orhan 1328. god. U početku su vojnici regrutirani od islamiziranih kršćana. Ukinuti su uvođenjem nizama 1826. god. za vlade sultana Mahmuda II. japàlak, m (tur.) < tur. yapalak »sova; dragi, mili«. - prijatelj jàpija, f (tur.-bos.) < tur. yapi + bos. nast. -ja. - drveni građevni mterijal, građa; Pripremio je j a p i j u za kuću (u ob. gov.) - fig.:tjelesna građa; Tad ćeš vidjet Alaginu seku. / Ja kakva je vesela joj majka: / ne ima joj para do ćesara / ni j a p i j e do stambol-kapije.1262 - gvozdeni unutrašnji dijelovi mlina za kahvu koji služe za mljevenje jàprak, m (tur.) < tur. yaprak »list«. - list - list vinove loze - vrsta jela: dolma u vinovu listu jȁpta (pogr.) - v. jafta japùndžak, m (tur.) < tur. yapincak »vrsta grožđa nazvanog po jednom selu u području Mramornog mora odakle je poteklo«. 1260
Ibidem, 361 Ibidem, 361 1262 Ibidem, 362 1261
~ 438 ~
- vrsta bijelog grožđa u Hercegovini japùndže -eta, n (tur.) < tur. yapinca, yapunca, istog značenja kao u bosanskom jez. - kišna kabanica; ogrtač od debelog sukna ili ćebe sa dugom dlakom kojim se ogrće radi zaštite od kiše i snijega; ...pa se kriju za Arape sluge, / pokrivaju sablje j a p u n dž e t i; Kupi milje, pokupi fitilje, / A iznesi crveno j a p u n dž e.1263 Poslije kiše j a p u n dž e ne treba; Kad je lijepo vrijeme j a p u n dž e ponesi (posl.)1264 jârabī! (ar.) < tur. yarabbi < ar. yā »o!« i ar. rabbī »moj gospodaru«; ar. šukr »hvala, zahvala«. - Allahu! Gospodaru! jârabī šȕćur! (ar.) < izv. od jarabi, v. i šućur, v. - hvala ti Gospodaru! hvala ti Allahu! jàračiti -īm, n (tur.-bos.) < tur. (yarak), yaraklamak »pripremati konja za borbu« + bos. nast. -iti. - pripremati konja za trku; trenirati, dresirati; Svi junaci konje razgledali, / Razgledali, pa ih j a r a č i l i, / A Alija pod sedlom dorata.1265 jàračenje, n (tur.-bos.) < tur. (yarak), yaraklamak »pripremati konja za borbu« + bos. nast. -enje. - pripremanje konja za trku; treniranje, dresiranje jàrak -a, m (tur.) < tur. yarak »oružje«. - bojna oprema, oružje; O kamenu j a r a k objesili; Istom b’jela zora zabijelila, / stade jeka, a j a r a k a zveka.1266 járak -rka, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. ark »jarak, kanal«. - prokop za odvođenje vode (jarak uz cestu, jarak u njivi itd.) jaràkli, indecl. adj. (tur.) < tur. yarakli. - ujarčen, istrenjiran (konj) jaràmaz (jaràmazin) m (tur.) < tur. yaramaz, part. imperf. 3. lice sing. neg. oblik od inf. yaramak »valjati, vrijediti«. - nevaljalac; nepristojan; nemiran, nestašan; Carinjane, gole j a r a m a z e, / ni Carina bez j a r a m a z i n a.1267 jaràmazin (tur.-bos.) < tur. yaramaz, part. imperf. 3. lice sing. neg. oblik od inf. yaramak »valjati, vrijediti« + bos. nast. -in. - (isto što i jaramaz, v.) jaramàzluk, m (tur.) < tur. yaramazlik, v. jaramaz + tur. suf. -lik. - nevaljalstvo; nepristojnost; nemirnost, nestašluk járān i jàrān -ána, m (perz.) < tur. jâran < perz. pl. yārān, sing. yār »prijatelj«. - prijatelj; Ja sam skoro pošo uz Carinu, / mati moja sa mojim j a r a n o m; Pívo (osv. napitak, prim.aut.) piju dva mila j a r a n a, / j a r a n Mujo i j a r a n Alija (sevdal.)1268 jarànica, f (perz.-bos.) < bos. izv. od jaran, v.
1263
Ibidem, 362 Ibidem, 362 1265 Ibidem, 362 1266 Ibidem, 362 1267 Ibidem, 362 1268 Ibidem, 363 1264
~ 439 ~
- prijateljica, cura s kojom momak ašikuje; već su meni j a r a n i c e máni, / što ja nosim mrki fes na glavi.1269 jarániti (perz.-bos.) < izv. od jaran, v. + bos. nast. -iti. - prijateljevati, družiti se; Svak iz svoje, pa ćemo j a r a n i t i.1270 jaránstvo (perz.-bos.) < bos. izv. od jaran, v. - prijateljstvo, druženje jaràtisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. yaratmak »stvoriti«. - stvoriti; Kad je Allah j a r a t i s o savjetnike, tajnike i ostale velike činovnike...1271 jàrdum, m (tur.) < tur. yardim. - pomoć; Budi meni danas u j a r d u m u.1272 jardùmdžija, m (tur.-bos.) < tur. yardimci, v. jardum+tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - pomagalac, onak koji pomoć pruža; Kome je kadija davudžija, nek mu je Allah j a r d u m dž i j a - tj. kome je kadija tužitelj, nek mu je Allah na pomoći (bošnj. posl.)1273 jardžèvan - v. jorgovan jargòvān - v. jorgovan járma, f (tur.) < tur. yarma, sa istim značenjem kao u bosanskom jez. < tur. yarmak »rascijepiti, rasporiti«. - prekrupa, krupno mljveno žito, naročito kukuruz jàruga, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. yarik »brazgotina, pukotina« (od inf. yarmak »rascijepiti, rasporiti«). - brazgotina; rupa ili pukotina koju bujica izruje jàsačiti (tur.-bos.) < izv. od jasak, v. + bos. nast. -iti. - braniti, zabranjivati jàsak, indecl. (tur.) < tur. yasak. - zabrana; zabranjeno; naredba kojom se što zabranjuje; Sinoć paša u Mostar mi dođe, / kako pade, odmah j a s a k dade...1274 jasàkčija, m (tur.-bos.) < tur. yasakçi, v. jasak + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - straža; kavaz; lični pratilac, tjelohranitelj; Der zastavi j a s a k č i j e, naokolo nobetèije.1275 Jâsīn -ína, m (ar.) < ar. Yāsīn. - naziv 36. sure Kur’ana. Jasin se uči »pred dušu umrlih«; Već prida se metno hamajliju, / Uči j a s i n kod vode bunara.1276 jàsmīn, jasèmīn -ína, m (perz.) < tur. yasemin < perz. yāsemīn. - biljka Yasminus officinale L., fam Oleaceae; Mnoge li sam sate provo, / pod pendžerom kraj j a s m i n a (sevdal.); Zapališe j a s e m i n čibuke, / u to doba kahv se iznese.1277 1269
Ibidem, 363 Ibidem, 363 1271 Ibidem, 363 1272 Ibidem, 363 1273 Ibidem, 363 1274 Ibidem, 363 1275 Ibidem, 363 1276 Ibidem, 363 1270
~ 440 ~
jàstuk, m (tur.) < tur. yastik. - uzglavlje; Za j a s t u k se rukom ufatila.1278 jàstuk-bòšča, f (tur.-perz.) < v. komp. pod jastuk i bošča. - jastučnica, navlaka za jastuk Jàšar, muško ime (tur.) < tur. Yaşar part. imperf. (3. lice sing. imperf.) od inf. yaşamak »živjeti«. jàšar (iskriv.) - v. kajser jàša! jàšasun! jàšāsun! interj. (tur.) < tur. yaşa! yaşasin! imp. od inf. yaşamak »živjeti«. - živio!; Naš car ima još zemlje, čok j a š a padiša!1279 jàšmak, m (jerm.) < tur. yaşmak < jerm. - koprena od bijelog muslina kojom su se podbrađivale žene prilikom nošenja feredže. U mnogim krajevima ovko se naziva veliki rubac, povezača za glavu; U feredži bez jašmaka; Djevojke me dobro nose, / Obdan nose za j a š m a k o m, / A uveče u v o d i c u.1280 jatágan -a i jatàgān -ána, m (tur.) < tur. yatagan. - dugi krivi nož poput sablje koji se nosi za bensilahom, handžar; Povadiše nože j a t a g a n e.1281 Jatàgān-mahala (Jatàgān-mâla) < v. kompon. pod jatagan i mahala. - naziv jedne mahale u Beogradu jàtak, m (tur.) < tur. yatak, sa oba značenja kao u bosanskom jez. - postelja, ležaj; U odaji, na mehku j a t a k u; ...baš ko suze djevojačke / prvo jutro na j a t a k u.1282 - onaj koji pomaže i skriva razbojnike, lopove... i uopšte odmetnike od vlasti i prekršitelje zakona. Ne može biti hrsuzin bez j a t a k a - tj. ne može biti lopov bez saradnika (bošnj. posl.) jàtakovati -ujem (tur.-bos.) < tur. jatak, v. + bos. nast. -ovati. - prikrivati odmetnike játor (pogr.) - v. hatar jaùklāš -áša, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. yavuklu. - dragi, momak koji se voli; O Zlatijo, moja kukavice, / imadeš li svoga j a u k l a š a.1283 jaùklija, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. javuklu. - draga, voljena djevojka, odabranica; U selu je moja j a u k l i j a...; Gje je Zlatka, tvoja j a u k l i j a.1284 jàvaš, indecl. adj. i adv. (tur.) < tur. yavaş. - blag, spor - polahko, polahgano, tiho; J a v a š, Suljo, drago dite moje.1285 1277
Ibidem, 363 Ibidem, 364 1279 Ibidem, 364 1280 Ibidem, 364 1281 Ibidem, 364 1282 Ibidem, 364 1283 Ibidem, 364 1284 Ibidem, 364 1278
~ 441 ~
javàša, f (tur.) < tur. yavaşa. - sprava (poput malih falaka) kojom se nozdrve u konja zavrnu, da bi konj bio miran, da se ne vrti dok se potkuje javàšati (tur.-bos.) < tur. javaš, v. + bos. nast. -ati. -usporiti; smalaksati; Dobri ati sad su j a v a š a l i / jer su jednu trku izletjeli.1286 javàšli, indecl. adj. i adv. (tur.) < tur. yavaşli, v. javaš + tur. suf. -li. - blag, spor - polahko, polahgano, tiho javàšlija, m (tur.-bos.) < tur. yavaşli. - onaj koji je spor, tih, lijen ili nemran. javàšluk, m (tur.) < tur. yavaşlik, v. javaš + tur. suf. -lik. - sporost, lijenost; nemarnost; neodlučnost jáver, m (perz.) < tur. yaver »ađutant« < perz. yāwer »pomagac«. - ađutant Jávra, žensko ime (tur.) < tur. yavru »janje«. - »Janje« jàvru, indecl. n (tur.) < tur. yavru. - mldunce: janje, pile, sokolić itd. jàvrum! interj. (tur.) < tur. yavrum! »janje moje! pile moje! sokoliću moj!« v. javru + tur. posv. zamj. 1. lice sing. -m. - sokole! junače! jȁvta (pogr.)- v. jafta jàzi-ćàge, -eta, n (tur.-perz.) < v. kompon. pod jazija i ćage. - napisano ćage, napisana cjedulja jazìdžija, m (tur.-bos.)
1285
Ibidem, 364 Ibidem, 364 1287 Ibidem, 365 1288 Ibidem, 365 1289 Ibidem, 365 1290 Ibidem, 121 1286
~ 442 ~
- šteta; J a z u k je gaziti travu; J a z u k je to bacati (u ob. gov.); Kad je tako i j a z u k bi bilo, / Vrijeđati takoga junaka.1291 - šteta! žali Bože! na sramotu!; J a z u k tebi i tvojemu šanu, / gdje ja sjedim četiri godine, / pa me kadar izbaviti n’jesi;1292 J a z u k ti bilo! (u ob. gov.) jazuklàrōsum! inter. (tur.) < tur. yaziklar olsun! »na sramotu! žalosno!« < tur. yaziklar pl. od yazik, v. jazuk + tur. olsun! imp. 3 lice sing. od inf. olmak »biti«. - na sramotu! žalosno! sram te bilo! jê -éta, n (ar.) < tur. ye < ar. yā’. - ime ar. slova »y« jebàndžija - v. jabandžija ječèrma, jeèrma - v. đečerma, đeèrma ječmíčak (jačmíčak) -íčka, m (bos.) < vjerovatno je formirano po uzoru na tur. arpacik »ječmičak«, demintuvi od tur. arpa »ječam«, pa se može smatrati turcizmom iako je po etimologiji bosanska riječ. - oteklina, mali čirić koji se pojavljuje kao oboljenje na očnom kapku (upoređuje se sa zrnom ječma i stoga je izveden deminutiv od ječam). jećìndija (pogr.) - v. ićindija jećpáre, indecl. adj. (perz.) < tur. yekpare < perz. yekpāre < perz. yek »jedan« i perz. pāre »komad«. - jednog komada, u jednom komadu, cjelovit, bez dijelova. jèćūn -úna, m (ar.) < tur. yekûn (č. jekjun) < ar. yäkūn, imperf. 3. lice sing. od gl. kānä (kwn) »biti, postati«. (Po Salahi.ji ova riječ je došla u tur. j. iz perz. yekūn »sve zajedno, sve jednako«). - zbir, iznos; Koliko ti iznosi j e ć u n kad to sve sabereš (u ob. gov.) jèdek, m (tur.) < tur. yedek, sa značenjima kao u bosanskom jeziku < tur. yedmek »voditi«. - povodac od julara; uže kojim se vodi konj u povodu; Pa odriješi vranca i đogata, / na gavranu sedlo pritisnuto, / i povede u j e d e k u đoga; Ti povedi vranca u j e d e k u.1293 - dugo uže za pripremanje konja, da može pasti na livadi, a da ne pobjegne; Na nogam joj četiri ćusteka, / A na glavi četiri j e d e k a.1294 - uže, konopac; ...odsjekoše svilene j e d e k e, / povezoše niz vodu Moriša.1295 - rezerva, ono što se drži u rezervi zaslučaj potrebe, osobito konj koji se u povodu vodi kao rezerva; Opremo se Gazi Husrev beže, / i pedeset opremi j e d e k a; Nek’ povede hiljadu svatova, / i povede dvanaest j e d e k a.1296 - igra »Jedeka«: podijele se igrači na dvije grupe, pa jedni vuku konopac na jednu, a drugi na drugu stranu.1297 jèdekīle, indecl. (tur.) < tur. yedekile, v. jedek + tur. postpoz. -ile »sa«.
1291
Ibidem, 365 Ibidem, 365 1293 Ibidem, 366 1294 Ibidem, 366 1295 Ibidem, 366 1296 Ibidem, 366 1297 Ibdem, 366 1292
~ 443 ~
- sa jedekom, tj. sa rezervom, sa rezervnim konjima koji se vode u povodu; Ja svatova age Bašagića, / Ličana i ličkog Mustaj-bega / j e d e k i l e i daulbazile.1298 jedèklija, f (tur.) < tur. yedekli < tur. jedek »konopac« + tur. suf. -li, tj. bez na pruge, kao da su konopci pruženi. - vrsta beza uzvoda; Od čistog pamuka može biti pamučna »strikulja«, »j e d e k l i j a« (vrsta »uzvoda«) i »bôr«. J e d e k l i j a i bôr je nejljepše tkanje i istovremeno najteže.1299 jedèkteš, m (tur.) < tur. yedekdaş, v. jedek + tur. suf. -daş. - jular Jedìleri, Jèdiler, m (tur.) < tur. yediler »sedam njih«, tur. yedi »sedam« + tur. suf. za pl. -ler. - turbe sa sedam grobova u blizini džamije za Beglukom (na Bistriku) u Sarajevu. jèdžek, m (tur.) < yeyecek, part. fut. od inf. yemek »jesti«. - hrana, jestivo; Jer oni (rogači) nisu ni za j e dž e k a, ni za rakije.1300 Jédžūdž i Méžūdž -údža (Jédžu u dži Médžu, Jéđūđ i Méđūđ) < tur. Yecuc, Mecuc < ar. Yä’gūg, Mä’gūg, »Gog i Magog« < jevr. - neki narod malog rasta, koji će (prema muslimanskoj predaji) preplaviti čitav svijet pred kijametski dan. jeftìnlija, m (bos.-tur.) < bos. jeftin sa tur. suf. -li. - onaj koji jeftino prodaje; Sjutra će nam j e f t i n l i j a doći, / jeftino će robu prodavati.1301 jège -eta, n (tur.) < tur. ege. - oštrač, haltka za oštrenje noževa, pila itd. jèglen, jeglènisati - v. eglen, eglenisati jegirmìluk - v. jigirmiluk Jehúdija, Jahúdija, m (jevr.bos.) < tur. Yahudi < ar. Yähūdiyy < ar. Yähūd < jevr. + ar. adj. suf. -iyy + bos. nast. -ja. - Jevrejin; Nema više onih starinskih J a h u d i j a, kad u subotu iziđi Mošo s Mošinicom i dignu se u šetnju.1302 jȅk, m (perz.) < tur. yek < perz. yek »jedan«; tur. yekdir Allah »jedini je Allah« < perz. yek + tur. -dir »je« + ar. Allāh »Allah«. - jedan, jedinica - »jȅkdur Àllāh« - Allah je jedan; J e k d u r A l a h, jedan je Allah.1303 jekìndija - v. ićindija jèkmek, jekmèkčija, jekmèščija - v. ekmek, ekmekčija itd. jèkser (pogr.) - v. ekser jèksik (pogr.) - v. eksik jȅkten, adv. (perz.-tur.) < tur. yekten »odjednom«, v. jek + tur. postpoz. -ten (-den) »od«. - sasvim, potpuno 1298
Ibidem, 366 Ibidem, 366 1300 Ibidem, 367 1301 Ibidem, 367 1302 Ibidem, 367 1303 Ibidem, 367 1299
~ 444 ~
jèlćen, n (tur.) < yelken. - jedno; Razapeše četiri j e l ć e n a; Šator mu je od zelene svile, / A katarka od suhoga zlata, / I j e l ć e n i od srebra kovani.1304 jelćènuša, f (tur.-bos.) < bos. izv. od jelćen, v. - jedrenjak, lađa na jedra jèlek, m (tur.) < yelek »prsluk«. - prsluk; Na Osmanu ljetna đeisija, / svilen j e l e k do svilena pasa.1305 - ženski prsluk jako iskružen, kjoji se zakopčava pri dnu samo jednim, ili najviše sa tri dugmeta, sasvim blizu jedno do drugog. jelkòvan, m (tur.) < tur. yelkovan. - ona duža kazaljka na satu koja pokazuje minute jèljike, f (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. ilika, ilike, v. - rupice ili petlje na odijelu za kojje se zakopčavaju dugmeta. Ponekad se, radi ukrasa, izrađuju od gajtana ili od kakvog metala. jèmek, m (tur.) < tur. yemek - pripravljeno jelo; ...jedan sahan jahnije, / i dva suda j e m e k a; Ružičica sofru meće, / Ljubičica j e m e k nosi.1306 - objed, gozba jèmekna màhrama, f (tur.-ar.-bos.) < v. kompon. pod jemek i mahrama. - mahrama koja služi kao salveta kod objeda jȅmelije - v. jemenije jemenìdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. yemenici, v. jemenije+tur. suf. -ci + bos. nast. ja. - zanatlija koji pravi jemenije, mestve, papuče itd. jemènija, f (ar.-bos.) < tur. yemeni < ar. yämäniyy »Jemen« + ar. adj. suf. -iyy »jemenska roba« < ar. Yämän + bos. nast. -ja. - rubac (mahrama) od tankog platna, išarana granama, kojim se povezuje glava; ...i na glavu j e m e n i j u šamsku; a na glavu kapu od kurjaka, / priveza je mrkom j e m e n i j o m.1307 jȅmenije, jȅmenlije (jȅmelije) f, pl. t. (ar.-bos.) < tur. yemeni < ar. yämäniyy »jemenska roba« < ar. Yämän »Jemen« + ar. adj. suf. -iyy + bos. nast. -je. - vrsta plitkih firala u boji; uvožene su sa Istoka kao jemenska izrada, pa su otud ovako ime dobile; ...pa na noge turi j e m e n i j e; Krenu Meho, obu j e m e n i j e; On prepinje kovče na tozluke, / A na noge nazu j e m e l i j e; Firale u Posavini i Bos. Krajini zvahu se j e m e n i j e, u Hercegovini postule...1308 jèmīn -ína, m (ar.) < tur. yemin < ar. yämīn. - zakletva; Žena se u plač, a hrsuz u krive j e m i n e uzda (bošnj. posl.)1309 jèmīn učiniti (ar.-bos.) izv. od jemin, v. + bos. riječ »učiniti«. - zakleti se; Jesam j e m i n Allahu u č i ni o, / Da se drugom oženiti neću; Ti si danas j e m i n u č i nj e l a.1310 1304
Ibidem, 367 Ibidem, 367 1306 Ibidem, 368 1307 Ibidem, 368 1308 Ibidem, 368 1309 Ibidem, 368 1305
~ 445 ~
jeminàšče, n (ar-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. yemin akçesi »pare zakletve«, izft., v. kompon. pod jemin i akče. - milostinja koja se dijeli sirotinji po smrti nekog lica za njegovu dušu, kako bi mu bili oprošteni grijesi zbog eventualnih krivih zakletvi za života. jemìščija, m (tur.-bos.) < tur. yemişçi + bos. nast. -ja. - trgovac voćem i povrćem jèmišhāna, f (tur.-perz.) < tur. yemiş, v. jemiščija + perz. hān, hāne »kuća«. - sušara za voće, pušnica jèndek (pogr.) < v. hendek jèndisati, jènisati, jènjisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. yenmek »nadvladati, nadjačati« itd. - nadvladati, nadjačati, nadhrvati, nadigrati; Ja Omera rane j e n d i s a l e.1311 jȅnđa, jénđa i jȅnga, jénga, f (tur.) < tur. yenge. - djeveruša, svatica, žena ili djevojka koja ide po nevjestu i prati je da ne bi bila sama među muškarcima; Redom idu čašice / da nazdrave zdravice: / Zdravo bila, mila j e n g o, / i ta do tebe!; konje sedmake, svate jednake, / svete jednake, j e n đ e djevojke.1312 jènđibaša, f (tur.) < tur. yenge başi »prvak jenđi«, izv., v. kompon. pod jenđa i baš. - glavna jenđa; Snaha zaovi ni hatora nema, / Neka bude j e n đ i b a š a Ajki.1313 jènđibula, jèngibula, f (tur.) < tur. yenge bula »djeveruša žena«, v. komppn. pod jenđa i bula. - djeveruša, jenđa; A kad vidje devet j e n đ i b u l a, / namakoše duvak na djevojku; A pobježe j e n đ ib u l a mlada; Krnaju je j e n g i b u l e mlade.1314 jènđija, jèngija, f (tur.-bos.) < izv. od jenđa, v. + bos. nast. -ja. - (isto što i jenđa, v.) jènđija bula, f (tur.-bos.) < izv. od jenđija, v. i bula, v. - (isto što i jenđibula, v.); Da je vidiš noću po mjesecu, / Bez svatova i j e n đ i j a b u l a.1315 jenđijstvo (tur.-bos.) < bos. izv. od jenđa, jenđija, v. - žensko djeverstvo; Ženi, ago, i meni je drago, / i ja ću ti u j e n đ i s t v o poći.1316 jenđìluk, jengìluk, m (tur.) < tur. yengelik, v. jenđa + tur. suf. -lik. - vršenje uloge djeveruše, žensko djeverstvo; Pa će Hanki u j e n g i l u k sići.1317 jȅnga - v. jenđa jèngeča, f i jèngeče -eta, n (tur.) < tur. yengeç »rak«. - skoba, skobla jèngibula - v. jenđibula jèngija - v. jenđija 1310
Ibidem, 368 Ibidem, 368 1312 Ibidem, 369 1313 Ibidem, 369 1314 Ibidem, 369 1315 Ibidem, 369 1316 Ibidem, 369 1317 Ibidem, 369 1311
~ 446 ~
jèngiluk - v. jenđiluk jèni, indecl. adj. (tur.) < tur. yeni. - nov; U Mostaru na j e n i pazaru.1318 Jènipazar (Jèni-Pàzār, Jènji-Pàzār) -ára, m (tur.-perz.) < tur. Yeni Pazar »Novi Pazar«, v. kompon. pod jeni i pazar. - Novi Pazar, najveći grad u Sandžaku; Hajde š njima ka J e n i-P a z a r u.1319 jènisati, jènjisati - v. jendisati jènjičāri - v. janjičari jèralma, f (tur.) < tur. yer elmasi, biljka Helianthus tuberosus L., bukv. »zemaljska jabuka«. - čičoka, morska repa, arapska repa, podzemelska hruška. jerende (bos.-perz.) < bos. izv. od tur. rende < perz. rende, part. prez. od inf. rendīden »brusiti, gladiti«. Prefiks »e«, odnosno isk. »i«, vjerovatno je nastao: ili skraćivanjem tur. tur. riječi el »ruka«: el rendesi »ručno rende« (tur. izft. od el i rende) pa, prelaskom u bosanski jez.: »el-rende«, a onda radi lakšeg izgovora: erende, ili je vokal »e« dodan po uzoru na dodavanje vokala »u« u riječima Urum, Urus, urup (Rum, Rus, rup) vokal »o« u riječi oruspus (rospu) itd. jèrbasma, jèribasma, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. yere basmaz »ono što na zemlju ne pada«, tur. yere, dativ od yer »zemlja« i tur. basmaz, part i imperf. neg. 3. lice sing. od basmak »udariti, pasti itd.« U bosanskom jeziku gubi se »z« isto kao u »čikma« (sokak) mjesto »čikmaz«. Ovaj naziv je možda došao otud, što se ova kruška razbije kad padne na zemlju. - vrsta kruške jergòvān - v. jorgovan jèrīle, adv. (tur.) < tur. yerile »mjestom, s mjestom« (tur. yer »mjesto; zemlja« + tur. postpoz. -ile »sa«. - pogotovo; sigurno; iz temelja; Kaže se: Ako mu se budeš smijao, onda j e r i l e neće htjeti pjevati; ...a možda toga rata j e r i l e neće biti, nego će se diplomati nadlagivati...1320 jèrišnī (pilav) adj. (bos.-bos.) < bos. izv. od jerište, v. - (pilav) od jerišta jèrište, jèrišće i jeríšte, jeríšće, m (bos.-perz.) < bos. izv. od tur. erişte »domaći rezanci« < perz. rište »usukani konac«. - domaći rezanci, tanki i dugački, od kojih se pravi pilav zv. »jerišni«; Ah moj dragi, moje sitno j e r i š t e.1321 jèrlaga - v. jerlu-aga Jèrlagić, prezime (tur.-bos.) < izv. od jerlu-aga, v. jèrli-aga - v. jerlu-aga jèrli-beg, m (tur.) < tur. yerli bey »mjesni beg«. - mjesni beg, beg mještanin; J e r l i-b e ž e, nevesinjska balijo.1322 jèrlija, m (tur.-bos.) < tur. yerli < tur. yer »mjesto« + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. 1318
Ibidem, 369 Ibidem, 369 1320 Ibidem, 370 1321 Ibidem, 370 1322 Ibidem, 370 1319
~ 447 ~
- mještanin, ovdašnji jèrli-kul, jèrli-kol, jèrlu-kul, jèrlu-kol, m (tur.) < tur. yerli kulu < tur. yerli »mjesni« i tur. kul, kol »odred vojske«. - vojnici mjesnog kola, koji su pod zapovjedništvom dizdara čuvali utvrđene gradove; I tvojijem care j e r l i k u l u m’, / po gradovim’ mladim kapetanim’.1323 jèrlu-aga, jèrli-aga, jèrlaga, m (tur.) < tur. yerli aga »mjesni aga«. - mjesni aga, mjesni zapovjednik. Od ovog je nastalo prezime Jerlagić. jèrme-džèbelija, m (tur.-ar.-bos.) < tur. yarim cebeli < tur. yarim »pola, polovina« fig. »nepotpun, manjkav« i tur. cebeli, v. džebelija + bos. nast. -ja. - poluoklopnik jèsāp (pogr.) - v. hesab jèsīr -íra, m (bos.-ar.) < bos. izv. od tur. esir < ar. äsīr. - zarobljenik, sužanj; Ja je j e s i r, ja je poginuo.1324 jesírluk, m (bos.-ar.-tur.) < bos. izv. od tur. esirlik, v. jesir + tur. suf. -lik. - ropstvo, sužanjstvo jèsīr učiniti (bos.-tur.-bos.) < bos. izv. od jesir, v. + bos. riječ »učiniti«. - zarobiti, zaplijeniti; Topove im j e s i r učinio.1325 jèšil, indecl. adj. (tur.) < yeşil. - zelen; Opasaću j e š i l jemeniju, / Pokriću se stambolskom čaptijom.1326 ješìluk, ješìrluk, m (tur.) < yeşillik »zelenje« < tur. yeşil »zelen« + tur. suf. -lik. - pripremljena jaja sa zeljem i rižom. jèteci, pl. m (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. etek »skut, krila«. - krila, rubni dijelovi u samara; Rubni dijelovi stelje (samar se sastoji od drvenog dijela i »stelje« tj. džake, slamom napunjen dio samara) u samara.1327 jètim -íma, m (ar.) < tur. yetim < ar. yätīm. - siroče; dijete bez jednog ili bez oba roditelja; Na nj j e t i m s k e ruke pritisnemo; Dok su, kaže, svi j e t i m i bili...1328 jètmiš, num. (tur.) < tur. yetmiş. - broj 70, sedamdeset jèvmi-kijámet, m (ar.) < tur. yevmi-kiyamet < ar. yäwmu-l-giyāmä < ar. yäwm »dan«, ar. giyāmä, v. kijamet. - sudnji dan, smak svijeta jèzīd -ída, m (tur.) < tur. yezit »okrutan, surov« < ar. Yäzīd, ime vladara iz dinanstije Umejevića (sin Muavije, osnivača dinastije) (680-683). Zbog Jezidove okrutnosti i postupaka prema Muhamedovu unuku Husejinu, njegovo je ime dobilo gore navedeno značenje. Inače ar. yäzīd je imperf. 3. lice sing. od zādä (zyd) »povećati se; dodati« itd. - inačija, prgav čovjek koji ruži i teroriše - ljuto, srdito dijete jìđit - v. jigit 1323
Ibidem, 370 Ibidem, 370 1325 Ibidem, 370 1326 Ibidem, 370 1327 Ibidem, 370 1328 Ibidem, 370 1324
~ 448 ~
jigirmìluk, igirmìluk (jegirmìluk, girmìrluk) m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. yirmilik »dvadešnjak« (tur. yirmi »dvadeset« + tur. -lik). - osmanski dukat kovan za vlade sultana Mahmuda II 1833 g. Ima stari i novi jigirmiluk. Stari je u prometu skuplji; Žuti dukat madžariju, / i g i r m i l u k, mahmudiju, / i carevu medžediju; Ne da babo šćerke Džemke bez agaluka, / bez hiljadu i pet stotin’ j i g i r m i l u k a.1329 jìgit, jìđit, džìgit, m (tur.) < tur. yigit. - junak, hrabar i odvažan čovjek - dobar jahač konja - izvršni organ esnafske londže jìlduz, ìlduz, m (tur.) tur. yildiz »zvijezda; cvijet zvjezdan« - zvijezda - cvijet zvjezdan, Callistephus chinensie (L.) Nees. Jìlduza, žensko ime (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. Yildiz, lično ime, osn. znač. »zvijezda« - »Zvijezda« jilduznáma, f (tur.-perz.) < tur. yildizname, v. kompon. pod jilduz i name. - knjiga koja upućuje kako se po zvijezdama doznaje sudbina čovjeka jògun, adj. (tur.) < tur. yogun. - svojeglav, udarljiv, obijestan, nepokoran jogùnast, adj. (tur.-bos.) < tur. yogun + bos. nast. -ast. - (isto što i jogun, v.) jogùnica, f (tur.-bos.) < tur. yogun + bos. nast. -ica. - svojeglava, obijestna, nepokorna; Al’ je Ajka j o g u n i c a bila.1330 jogùnluk, m (tur.) < tur. yogunluk, v. jogun + tur. suf. -luk. - svojeglavost, obijest, udarljivost jògurt, m (tur.)
1329
Ibidem, 371 Ibidem, 371 1331 Ibidem, 371 1332 Ibidem, 372 1330
~ 449 ~
- nema; A imaš li djeci kruha? J o k t u r, vala!1333; Udario j o k t u r u kesu (bošnj. posl.) jȍk vàlā! interj. (tur.-ar.) < tur. yok vallah!, v. kompon. pod jok i vala. - ne, Bogme! nije, Bogme! jȍl, m (tur.) < yol. - put, staza; Kaže se: u jol utjerati, tj. dovesti nekog u red, disciplinovati. - staza kod mutapčija; ...posle čega mutapčija ulazi u stazu »j o l« da bi pristupio upredanju.1334 jòldāš, -áša, m (tur.) < tur. yoldaş »saputnik«, v. jol + tur. postpoz. -daş u značenju udruživanja ili zajednice. - saputnik; prijatelj; Hodi, j o l d a š, da pijemo vino, / a prođi se kavge i đavola; Ala, krdaš, čudnijeh prilika! / Ono, j o l d a š, po nas dobro nije.1335 jòldžija, m (tur.-bos.) < tur. yolcu, v. jol + tur. suf. -cu + bos. nast. -ja. - putnik; Ja j o l dž i j a, a ti dovadžija; J o l dž i j a sam hoću putovati.1336 joldžiluk, m (tur.) < tur. yolculuk, v. joldžija + tur. suf. -luk. - putovanje, eskurzija jòlpaz, m (tur.-perz.) < tur. yolpaz, bukv. »koji po putu mnogo hoda, obigrava«, v. jol i perz. bāz, perz. osn. od inf. bāhten »igrati«. - skitnica, besposličar; raskalašenjak; J o l p a z je, veliku mi je štetu počinio.1337 jòltasi, m (tur.-ar.) < tur. yol tasi, tur. izft., v. kompon. pod jol i tas. - sudi za nošenje hrane. Sastoje se od 2-4 valjkasta suda (tasovi) uklopljena jedan u drugi s poklopcem i halkom na najgornjem, te od dvije šipke koje vežu najdonji sud s poklopcem. U njima se nosi hrana od kuće u dućan ili iz aščinice u dućan, u kancelariju i kući. Zovu se još i meterizi, v. jòltava, f (tur.-perz.) < tur. yol tavasi, bukv. »putna tava«, tur. izft., v. kompon. pod jol i tava. - duga tava, odnosno tendžera s vodoravnom drškom jȍl-tèskera, jòlteskera, f (tur.-ar.) < tur. yol tezkeresi, tur. izft., v. kompon. pod jol i teskera. - propusnica, pasoš jòluk, jòlluk, jònluk, m (tur.) < tur. yolluk, v. jol + tur. suf. -luk. - hrana za put, brašnjenica; Mujo se sprema za vojsku, / draga mu j o n l u k spremala.1338 jòndža, f (tur.) < tur. yonca. - djetelina jondžàluk, m (tur.) < tur. yoncalik, v. jondža + tur. suf. -lik. - djetelište, prostor na kojem raste djetelina jòrdām -áma, m (tur.) < tur. yordam. - ponositost, upeto držanje, umišljenost, oholost; Od srebrenih noža i pušaka, / i od njihna velikog j o r d a m a; Prodaje j o r d a m (bonj. posl.)1339 1333
Ibidem, 372 Ibidem, 372 1335 Ibidem, 372 1336 Ibidem, 372 1337 Ibidem, 372 1338 Ibidem, 372 1334
~ 450 ~
jordámdžija i jordàmdžija, m (tur.-bos.) < tur. yordamci, v. jordam + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji jordami; Ah, moj dradi, jdan j o r d a m dž i j a, / što jordamiš, što mi ne dolaziš?1340 jordámiti (tur.-bos.) < izv. od jordam, v. + bos. nast. -iti. - ponosito, oholo se držati, pečiti se; ...što j o r d a m i š, što mi ne dolaziš; Znaš li dragi kad smo j o r d a m i l i, / j o r d a m e ć i jordam granu vezli.1341 jordámli, indecl. adj. (tur.) < tur. yordamli, v. jordam + tur. suf. -li. - ponosit, upet, ohol; j o r d a m l i je Džafer alaj-beže, / j o r d a m l i je da ga Allah ubije.1342 jordàmuša, jordànuša, f (tur.-bos.) < izv. od jordam, v. + bos. nast. -uša. - jordam grana, nekakva dopadljiva grana; A na srijedi grana j o r d a n u š a, / znaš li, dragi, kad smo jordanili.1343 jôrga, f (tur.) < tur. yorga. - vrsta konjskog hoda, odnosno konjskog poigravanja, pri kojem se jahač ne drmusa, nego ugodno na sedlu sjedi; A bajraktar živa mira nejma, / Svom alatu j o r g u pokazuje / Sve mu od bisa u visinu klisa.1344 jòrgan, m (tur.) < yorgan. - posteljni pokrivač, napunjen pamukom i prošiven; Pokrijte ga svilenim j o r g a n o m.1345 jorgàndžija, m (tur.-bos.) < tur. yorganci, v. jorgan + tur. suf. -ci + bos. nas. -ja. - zanatlija koji pravi jorgane ili trgovac jorganima jorgànluk, m (tur.) < yorganlik, v. jorgan + tur. suf. -lik. - platno koje služi kao lice u jorgana jorgòvān, jargòvan, jergòvān, jardžèvān, jorđìvān, -ána, m (perz.bos.) < bos. izv. od tur. erguvan < perz. ergewūn (> ar. erguwān). - jorgovan, Syringa wulgaris L. fam Oleaneae; Bol boluje lijepa Hajrija, / pod orahom i pod j o r g o v a n o m.1346 jorgovánī, jargovánī, indecl. adj. (perz.bos.) < bos. izv. od tur. erguvani < perz. ergewānī, v. jorgovan + ar.-perz. adj. suf. -ī. - boje kao jorgovan jȕfka, f (tur.) < tur. yufka (prema Slahi-ji od ar. yfga »tanka kožica«. - na tanko razvijeno, rasukano tijesto z aspravljanje raznih pita, slatkih i slanih; Kakve j u f k e, taka i pita; Kakvu ko pitu želi jesti, onake i j u f k e razvija (bošnj. posl.) jȕhka, f (tur.-bos.) < bos. izv. od jufka, v. Jȕka, muško ime (asir.-bos.) < bos. hipok. od Jusuf, v. jùkluk, m (tur.) < yüklük. 1339
Ibidem, 373 Ibidem, 373 1341 Ibidem, 373 1342 Ibidem, 373 1343 Ibidem, 373 1344 Ibidem, 373 1345 Ibidem, 373 1346 Ibidem, 373 1340
~ 451 ~
- dolap pričvršćen uza zid sobe, u kojem se drži preko dana posteljina jùksuk, m (tur.) < tur. yüksük. - naprstak, npršnjak jùlār, ùlār -ára, m (grč.) < tur. yular < grč. eulera. - oglavina i povodac za konja od užeta; Natakoše dvanaest j u l a r a; U l a r s konjem ide (posl.)1347 jùmačiti (tur.-bos.) izv. od jumak, v. + bos. nast. -iti. - izvoditi šare i ukrase na narodnoj nošnji jumáčenje (tur.-bos.) izv. od jumak, v. + bos. nast. -enje. - izvođenje šara i ukrasa na narodnoj nošnji; izvođenje šara i ukrasa jumak (tur.) < tur. yumak »klupče, mosur konca«. - klupče; mosur na koji se namotava svila ili zlatni i srebreni konac; Do sad si mi žuti dukat bio! / Od sad si mi na j u m a k u zlato.1348 - šara na narodnoj nošnji; Ispod »jumaka« na pregači prišije se opletena traka...1349 - mali sud od bakra sa repeljkom za zhvatanje vode jùmrija, f (tur.-bos.) < yumru + bos. nast. -ja. - vrsta kazandžijske halatke jùmruk, m (tur.) < tur. yumruk. - stisnuta šaka Júnān, ána, m (grč.) < tur. Yunan < ar. Yūnān < stgrč. Yonía. - Grčka; I J u n a n u natrag popuštijo, / Tesaliju sve je povrnuo.1350 jùnbasma, f (tur.) < tur. yün-basma < tur. jün »vuna« i tur. basma »platno«. - vrsta tkanine koja se upotrebljava za pravljenje dušeka jùnga, f (tur.) < tur. yonga »trijeska, iver«. - mjera za težinu, naročito za maslo i vunu; težina od jedne i pol oke; Daj mi, Mujo jednu j u n g u zlata.1351 Júnus, Júnuz, muško ime (jevr.) < tur. Yunüs < ar. Yūnus, ime pejgambera < jevr. jùrīš -íša, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. yürüyüş, izv. od yürümek »ići, hodati, napredovati«. - navala, napad; Među cure j u r i š učinio.1352 jurìšati (tur.-bos.) < izv. od juriš, v. + bos. nast. -ati. - nvaljivati, napadati júriti (tur.-bos.) < tur. yürümek »ići, hodati, napredovati« + bos. nast. -iti. - trčati, brzo ići naprijed Jùruci -ūka (sing. Jùruk) m (tur.) < tur. Yürük, osn. znač. »nomad, skitač« (< tur. yürümek »ići, kretati se«). - tursko pleme turkmenskog porijekla. U početku su bili nomadi, stočari, a kasnije postali zemljoradnici i nastanili se u raznim krajevima Male Azije, Trakije i
1347
Ibidem, 374 Ibidem, 374 1349 Ibidem, 374 1350 Ibidem, 374 1351 Ibidem, 374 1352 Ibidem, 374 1348
~ 452 ~
Makedonije. Zadržali su mnoge svoje posebne običaje; Sve J u r u k e i Bugare mlade.1353 jùruk, m (tur.) < tur. yürük. - pripadnik janjičarske pomoćne vojske. Juruci su imali naročiti zadatak da pred vojskom uređuju puteve, da dovode u red mostove itd. jùrun! interj. (tur.) < tur. yürün! imp. 2. lice pl. od inf. yürümek »ići, hodati, napredovati«. - naprijed! navalite!; Dok zavika beg Mustajbeg lički: / J u r u n, braćo, moji bajraktari!1354 Júso, muško ime (asir.-bos.) < bos. hipok. od Jusuf, v. Jùsuf, muško ime (asir.) < tur. Ysuf < ar. Yūsuf < ar. Yūsuf, ime pejgambera, sina Jakubova < asir. jùsuk - v. juzuk juvàlaci -lākā, pl. t. (tur.-bos.) < tur. vulg. yuvalak, knj. yuvarlak »okrugao, kuglica« + bos. nast. -ci. - vareni kolačići od mesa sa pirinčem i bijelim lukom. jȕz, num. (tur.) < tur. yüz. - broj 100, stotina jùzbaša, m (tur.) tur. yüzbaşi, tur. izft., v. kompon. pod juz i baš. - kapetan, zapovjednik buljuka; On doziva dv’je j u z b a š e...1355 Jȕzbašić, prezime (tur.-bos.) < izv. od juzbaša, v. + bos. nast. -ić. jùzuk, jùsuk, m (tur.) < tur. yüzük. - prsten; Eto, Meho para carevica, / stan ćeš meni od nje sakovati, / što ostane da je za j u s u k a.1356 kàar, kâr (pogr.) - v. kahar kaàrli, kárli (pogr.) - v. kaharli kàba, indecl. adv. i adj. (tur.) < tur. kaba. - krupno, golemo - sirov, neotesan, prost, grub Kába - v. Ćaba kàbača, f (tur.-bos.) < bos. izv. od kaba, v. - velika krošnja, krošnja većih dimenzija, služi obično za nošenje sijena kabadáhija, kabadàhija i kàbadahija, m (tur.-bos.) < tur. kabadayi »onaj koji se prikazuje junakom«, v. kompon. pod kaba i dahija + bos. nast. -ja. - grubi dahija, nasilnik kabadàhiluk (tur.) < tur. tur. kabadayi »onaj koji se prikazuje junakom«, v. kompon. pod kaba + tur. suf. -lik. kabáet (pog.) - v. kabahat kabáhat, m (ar.) < tur. kabahat < ar. gabāha. - krivica, krivnja kabahàtli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kabahatli, v. kabahat + tur. suf. -li. - kriv, griješan. 1353
Ibidem, 375 Ibidem, Ibidem, 375 1355 Ibidem, 375 1356 Ibidem, 375 1354
~ 453 ~
kabahàtlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. kabahatli, v. kabahatli + bos. nast. -ja. - krivac, griješnik kabahàtluk, m (ar.-tur.) < tur. kabahatlik, v. kabahat + tur. suf. -lik. - krivica, krivnja kabájet (pogr.) - v. kabáhat kàbare, f (tur.) < tur. kabara »mali klinčići sa širokim glavama, žute ili srebrnaste boje, kojim se ukrašavaju drveni predmeti (sanduci, stolice, nanule itd.)«. - vrsta ženskog pojasa od kadife, ukrašen metalnim tokama ili granama, obično srebrnim; Vrh nje kratak jelek postavila, / a po njemu srmali k a b a r e.1357 - vrsta toka: krupne srebrne pločice na đečermama kabàrisati, kabàrdisati -išem (tur.-bos.) < tur. kabarmak »naduti se, oteći« + bos. nast. -isati. - nabreknuti, naduti se, oteći; Jedan gradski tata,što mu je trbuh k a b a r i s a o od pive...1358 kàbast, adj., (tur.-bos.) < bos. izv. od kaba, v. - krupan, golem, velik; Zametnut ću k a b a s t o veselje; Usljed k a b a s t o g perja ona (kukuvija) nam nekako izgleda i mnogo krošnjavija.1359 kàbaš -áša, m (tur.-bos.) < bos. izv. od kaba, v. - vrsta gruAllah, prostog gunja; Zimi su se ranije mjesto koporana nosili gunjevi »ćebetaši« ili »k a b a š i«. Prvi su bili od sukna, koje je na unutrašnjoj strani imalo kratke bičeve, uvijene kao janjeća koža, tj. krpno. K a b a š i su pak krojeni od »bugarskog« sukna. bogatiji su obično nosili »ćebetaše«, a siromašniji »kabaše«.1360 kábil, indecl. adj. i adv. (ar.) < tur. kabil »mogućan; moguće« < ar. gābil »koji prima, koji uzima«, part. akt. od gabilä, gabūl (gbl) »primiti, uzeti, privoljeti«. - mogućan; K a b i l nebidem nalaziti, / Nit’ im smorta ni života nema.1361 - moguće; Da je k a b i l, duše bi mu svoje dao, toliko ga voli (u ob. gov.). kabíla, f (ar.) < tur. kabîle < ar. gabīlä. - pleme, rod kabrìstān -ána, m (ar.-perz.) < tur. kabristan < perz. gabristān < ar. gabr »grob« + perz. suf. za građenje imenica mjesta -stān. - groblje kàbūl, indecl. adj. (ar.) < tur. kabul < ar. gabūl »primanje, privola«. - primljen, uslišan, prihvaćen; Kod Allaha mu dova k a b u l bila.1362 kabúliti (ar.-bos.) < izv. od kabul, v. + bos. nast. -iti. - prihvatiti, usvojiti, pristati; To ti ne mogu k a b u l i t i (u ob. gov.) kabûlōsum! i kàbūlōsum! interj. (ar.-tur.) < tur. kabul olsun! »neka je primljeno! (kod Allaha)«, v. kabul i olsun! kȁbur, m (ar.) < tur. kabir < ar. gabr.
1357
Ibidem, 376 Ibidem, 376 1359 Ibidem, 376 1360 Ibidem, 377 1361 Ibidem, 377 1362 Ibidem, 377 1358
~ 454 ~
- mezar; ...u k a b u r nas zatvoriti; Napored im k a b u r iskopali, / tudi su im dženazu klanjali.1363 kabùrdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. kabirci, v. kabur + tur. sur. -ci + bos. nast. -ja. - mezardžija kabútija (tur.-bos.) < bos. izv. od ćabutija, v. kȁbz - v. kavz kàbza, kàvza, kàmza, f pl. kàbze (ar.) < tur. kabza, kavza »držak« < ar. gabda »šaka, pesnica; držak«. - držak od sablje, noža, handžara itd., odnosno okov oko drška od drveta, kosti ili nečeg drugog; Na nožu joj srce izvadio, / na k a m z a m a bile džigerice; Ja se sageh da kopču odapnem, / zape meni k a m z a od handžara.1364 kàbzeta, pl. (ar.-bos.) < bos. izv. od kabza, kabze, v. - korice; Pa begovu sablju dofatila, / K a b z e t a joj na odaju baci, / Golu sablju beše ugrabila.1365 kàčak, m (tur.) < tur. kaçak, izv. od inf. kaçmak »pobjeći, bježati«. - odmetnik od vlasti; bjegunac - prokrijumèarena stvar; kačak duhana, kačak mal itd. kačàmak, m (tur.) < tur. kaçamak. - vrsta jela spravljena od kukuruzna brašna, pura; ...prostrijeću mu abanetinu, / nek se valjuška, / skuhaću mu k a č a m a k a, / nek se nagrca.1366 kačèrisati -išem (tur.-bos.) < tur. kaçar, imperf. 3. lice sing. od inf. kaçmak »pobjeći« + bos. nast. -isati. - pobjeći kačkàvālj, kaškàvālj, keškèvālj -álja, m (tal.) < tur. kaşkaval < tal. caciocavallo. - vrsta masnog žutog sira, odličnog kvaliteta, koji se prodaje u manjim i većim kolutovima. kàčkin, m (tur.) < tur. kaçkin, izv. od inf. kaçmak »pobjeći, bježati«. - bjegunac káda (tur.-bos.) < bos. izv. od kaduna, v. - (isto što i kaduna, v.) kadáif, m (ar.) < tur. kadayif < ar. pl. gatā’if, sing. gatīfä, v. kadifa. - vrsta slatkog jela. Sirovi kadaif se pravi ovako: napravi se žitko tijesto od bijelog brašna i jaja i stavi se u posudu koja je s donje strane šupljikava. Onda se iz tog suda sipa tijesto na jdnu veliku tepsiju (demirliju koja je dobro zagrijana žarom koji je stavljen ispod nje. Na taj način se dobiju tanke niti pečenog tijesta koje se diže sa tepsije i hladi. Od ovog sirovog kadaifa spravlja se kadaif za jelo tako što se natapa u duboku tepsiju, na njeg se istrese određena mjera masla pa se peče u štednjaku ili na pekari. Kad je pečen zalije se gustim ključalim šerbetom od šećera. kadáifnjāk -áka, m (ar.-bos.) < bos. izv. od kadaif, v. - dublja tepsija s izrezima po okolici u kojoj se peče kadaif kádar, káder, indecl. adj. (ar.) < tur. kadir < ar. gādir, part. akt. od gadarä, gudrä (gdr) »biti u stanju nešto učiniti; moći«. 1363
Ibidem, 377 Ibidem, 377 1365 Ibidem, 377 1366 Ibidem, 377 1364
~ 455 ~
- mogućan, sposoban, koji je u stanju da nešto učini; Hajde, ako si k a d a r (u ob. gov.) kàdara (pogr.) - v. gadara káde - v. kaduna Kadèrije, Kadìrije, f (ar.-bos.) < tur. kadirî < ar. gādiriyy »kadirovski« (ar. Qādir, skraćeno od Abdu-l-gādir + ar. adj. suf. -iyy + bos. nast. -je. - pripadnici derviškog reda koji je osnovao Abdu-l-gādir äl-Gīlänī, za vladavine Seldžuka u XII vijeku. kadīfa, f (ar.) < tur. kadife < ar. gatīfä. - svilena baršunasta tkanina; svileni rutavi samt; A avlija crljena k a d i f a.1367 kadífa, (kadìfica) f (ar.) < tur. kadife çiçegi, izft. v. kompon. pod kadifa i çiçek - cvijet Tagetes erectes L., Tagetes patulus L.; od latife i male k a d i f e.1368 kadìfica, f (ar.-bos.) < bsos. izv. od kadifa, v. - (isto što i kadifa, v.) kadìflija, f (ar.-tur.-bos.) < tur. kadifeli, v. kadifa + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - kapa ili odjeća od kadife kàdija, m (ar.-bos.) < tur. kadi < ar. gādī, gādin, part. akt. od gadā (gdy) »suditi« + bos. nast. -ja. - sudija; Da je pameti do k a d i j e kao od k a d i j e (bošnj. posl.) kadìluk, m (ar.-tur.) < tur. kadilik, v. kadija + tur. suf. -lik. - kadijsko zvanje - nadležno prodručje jednog kadije: srez. Osmanska carevina se dijelila na vilajete, vilajeti na sandžake, sandžaci na kadiluke, kadiluci na nahije, nahije na sela i gradove, a gradovi na mahale; može li Travnik bez vezirluka, / a Banja Luka bez k a d i l u k a (sevdal.) Kàdrija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Kadrî < ar. gadriyy »sudbinski, onaj koji je vezan za sudbinu« (ar. gadr »sudbina, udes, Allahova volja« + ar. adj. suf. -iyy) + bos. nast. -ja. - »Sudbinski« Kadríja, žensko ime, bos. hipok. Kádra (ar.-bos.) < tur. Kadriye < ar. gadriyyä »sudbinska, onaj koji je vezan za sudbinu« (ar. gadr »sudbina, udes, Allahova volja« + ar. adj. suf. za f. -iyyä) + bos. nast. -ja. - »Sudbinski« kàduna, káda, káde, f (tur.-bos.) < tur. kadin < tur. hatun, stariji oblik katun (u perz. hātūn, u ar. hātūn »žena«) + bos. nast. za žen. r. -a. - gospođa, ugledna žena; dobra domaćica; Gdje gledaju stambolske k a d u n e; pa on pita mladu nevu, Adem k a d u n u: / Šta je tebi, Adem-k a d o, mlada nevjesto?; Knjiga piše k a d e Bajčićeva.1369 kàdun-bùtići, m, pl. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kadin budu, bukv. »ženski but, žensko bedro«, izft. v. kompon. pod kaduna i but. - posebna vrsta kolačića, ćufteta koji se začinjavaju limunom kadùndžika, f (tur.-bos.) < tur. kadincik »ženica« (dem. od kadin »žena«) + bos. nast. za žen. rod -a. 1367
Ibidem, 378 Ibidem, 378 1369 Ibidem, 379 1368
~ 456 ~
- gospođica, ženica, kadunica; i biti ćeš k a d u n dž i k a mlada, / i često ćeš na teferidž ići...1370 kàdun-đùbegi, m (tur.) < tur. kadin göbegi, bukv. »ženski pupak« izft. od tur. kadin »žena« i tur. göbek »pupak«. - vrsta slatkog jela: okrugli komadi od tijesta koje je zakuhano od nišesteta, bjelanceta od jaja i kajmaka koji se, pošto e ispeku, zaliju ukuhanim šećerom. kȁf, m (ar.) < tur. kaf < ar. gāf. - ime arapskog slova »g« kafàna - v. kahvana kàfaz, m (perz.) < skraćeno od kafazli, v. - karirano platno, karirana bošča - »ȁl-kàfaz«, crvena karirana bošča, crveni karirani veo; Izmami je na čardak, / podera joj a l-k a f a z / i svilenu košulju...1371 kàfaz - v. kafez kafàzli, kafèzli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. kafesli, f. kafez + tur. suf. -li. - kariran; ...na djevojci k a f a z l i-dimije.1372 - sa drvenim rešetkama na prozorima; Heto dođe k a f a z l i odaji.1373 kafàzlija, f (perz.-tur.-bos.) < tur. kafesli »kariran«, v. kafez + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - basma na kocke, karirano platno; bošča na kocke, bošča »ukafaz»; Čuli mene moja mila seko! / Ti se pokri boščom k a f a z l i j o m.1374 kafàzlija - v. kafezlija kafèdžija (pogr.) - v. kahvedžija kafènisati (pogr.) - v. kahvenisati kàfez, kàfaz, m (perz.) < tur. kafes »krletka; drvene rešetke na prozorima« < perz. gafes (i u ar. gafas). - krletka - drvene rešetke na prozorima (mušepci). Otud se naziva i soba koja ima ove rešetke kafez-odaja, kafaz-odaja, ili samo kafez, kafaz.; A kad dođe u k a f a z-o d a j u; Tu će tebe, sine zaiskati, / iz k a f e z a tebe izvaditi; Kad otvori od k a f a z a vrata.1375 kàfez-bȅz, kàfaz-bȅz, m (perz.-ar.) < v. kompon. pod kafez i bez. - vrsta kariranog beza: kocke po bezu od podebljanih žica osnove i potke kafèzli - v. kafazli kafèzlija, kafàzlija, f (perz.-tur.-bos.) < tur. kafesli, v. kafez + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - osoba koja živi u kafez-odaji, tj. u sobi sa drvenim rešetkama na prozorima - dio odjeće koji je od kariranog platna káfir, kafìrluk - v. ćafir, ćafirluk kàftan, m (perz.) tur. kaftan < perz. haftān. 1370
Ibidem, 379 Ibidem, 379 1372 Ibidem, 379 1373 Ibidem, 379 1374 Ibidem, 380 1375 Ibidem, 380 1371
~ 457 ~
- vrsta duge gornje haljine, bez postave, obično od čohe. Po kaftanu se veže pojas tzv. »kušak«; Digni k a f t a n lijepa djevoko.1376 kàhar, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. kahir < ar. gahr. - žalost, tuga, briga; Bez k a h a r a i teška mejdana; Od k a h a r a i žalosti teške;1377 - ružnja, pogrda, nasilje kahàrli, indecl. adj. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kahirli, v. kahar + tur. suf. -li. - žalostan, brižan, neveseo, snužden, tužan; A taj vezir dertli i k a h a r l i; K a h a r l i sam večerala nisam, / Zbog Alije da ga Allah ubije (sevdal.).1378 kàhar učiniti (ar.-tur.-bos.) < izv. od kahar, v. + bos. riječ »učiniti« - ožalostiti, nanijeti tugu i žalost, zadati nevolju, nasilje učiniti; Nemoj rano otvarati vrata, / brata moga k a h a r u č i n i t i.1379 kahkàha, f (ar.) < tur. kahkaha < ar. gahgaha. - smijanje grohotom; Pa se bane k a h k a h o m smijao.1380 kàhpe - v. kahpija kahpèluk, m (ar.-tur.) < tur. kahpelik, v. kahpija, kahpe + tur. suf. -lik. - neozbiljnost, prevrtljivost, obijest; Ne zna šta radi od velikog k a h p e l u k a; Šta te je uhvatio k a h p e l u k? (u ob. gov.) kàhpija, f (ar.-bos.) < tur. kahpe < ar. gahbä + bos. nast. -ja. - bludnica, kurva; pokvarenjak; Oh Fatija ti jedna k a h p i j o.1381 kahpìjati se (ar.-bos.) < bos. izv. od kahpija, v. - blud provoditi; skitati se; Izlaze jedne fištrije, što se po vazdan k a h p i j a j u po korzu i parkovima...1382 kȁhren-džȅbren, adv. (ar.) < tur. kahren-cebren < ar. gahrän-gäbrän »zôrom i nasiljem, na silu«. - nȁ silu, nȁzor kahrìmān -ána, m (perz.) < tur. kahriman < perz. gahramān. - junak; Mustaj-beže, ako Allaha znadeš / izgiboše do dva k a h r i m a n a!; Što nemade Bosna k a h r i m a n a, / da nakahre našeg dušmanina.1383 Kahrìman -ána, muško ime, bos. hipok. Káhro (perz.) < tur. Kahraman < perz. gahramān »junak«. - »Junak« kahrimánluk, m (perz.-tur.) < tur. kahramanlik, v. kahriman + tur. suf. -lik. - junaštvo Káhro, muško ime (perz.) < bos. hipok. od Kahriman, v. kȁhriti se (ar.-bos.) < izv. od kahar, v. - žalostiti se, brinuti se; Nemoj se k a h r i t i, doći će on (u ob. gov.)
1376
Ibidem, 380 Ibidem, 380 1378 Ibidem, 380 1379 Ibidem, 380 1380 Ibidem, 381 1381 Ibidem, 381 1382 Ibidem, 381 1383 Ibidem, 381 1377
~ 458 ~
kàhva, f (ar.) < tur. kahve < ar. gahwä, što je u početku značilo »vino«, kasnije »pržena zrna biljke bunn« ili »būn« i najzad »kahva - napitak«. - kahva, kafa; Nosi crnu k a h v u na tabaku;1384; Dođi na k a h v u (u ob. gov.) - kafana, ugostiteljski objekat gdje se služe samo kahva, čaj i bezalkoholni napitci; Po k a h v a m a i po hanovima1385; Otišao je u k a h v u (u ob. gov.) kahváji, indecl. adj. (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od tur. kahvevi, v. kahva + ar.-perz. adj. suf. -ī sa prethodnim dodatkom pomoćnog glasa »v«. - kahvast, smeđ poput kahve; Ljudi vele da je sumbul mavi, / a ja velim nije već k a h v a j i.1386 kahvàltija, f (ar.-tur.-bos.) < tur. kahvalti, tur. izft. od tur. kahve »kahva« i tur. alt »pod, dolje«, bukv. »pod kahvom« + bos. nast. -ja. - doručak kahvàna, f (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od tur. kahvehane, v. kompon. pod kahva i hane. - kahvana (kafana); Izgorješe hani i hamami, / i k a h v a n e i džamije bijele.1387 kàhva-paràsi, indecl. supst. (ar.-perz.) < tur. kahve parasi, bukv. »kahveni novac«, tur. izft. v. kompon. pod kahva i para. - malo novca, koliko je potrebno da se plati kahva u kahvani kahvèdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. kahveci, v. kahva + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji kuha kahve; onaj koji drži kahvanu; ...ona Ibru nađe k a h v e dž i j u.1388 - onaj koji voli da pije kahvu, oli koji mnogo pije kahvu; On je velki k a h v e dž i j a ( u ob. gov.) kahvènisati -išem (ar.-bos.) < bos. izv. od kahva, v. - piti crnu kahvu; Hoće mo li k a h v e n i s a t i (u ob. gov.) kahvenjáci -ákā, pl. m (ar.-bos.) < bos. izv. od kahva, v. - pribor za kahvu, suđe za grijanje vode za kahvu i za kuhanje kahve; Pripremili su k a h v e nj a k e (u ob. gov.) kàhve-òdžāk, kàhvodžāk -áka, m (ar.-tur.) < tur. kahve ocagi »kahveni odžak«, tur. izft. v. kompon. pod kahva i odžak. - otvoreni odžak koji služi samo za kuhanje kahve - manja soba u društvenim prostorijama ili ustanovi u kojoj se kuha kahva kaìgžija - v. kaikčija kȁik, kȁjik, kȁjak, m (tur.) < tur. kayik. - čamac, čun; ...u mali je k a i k uskočio, / do đemije k a i k doćerao.1389 kaìkčija, kaìgdžija, kajìkčija, kajìrgdžija, m (tur.-bos.) < tur. kayikçi, v. kaik + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - čamèar, onaj koji goni čamac, krmar; K a i g dž i j e u kaicima prevoze ljude...1390
1384
Ibidem, 381 Ibidem, 381 1386 Ibidem, 381 1387 Ibidem, 381 1388 Ibidem, 381 1389 Ibidem, 382 1390 Ibidem, 382 1385
~ 459 ~
kȁil, kȁjil, indecl. adj. (ar.) < tur. kail »sporazuman, spreman, voljan« < ar. gā’il »onaj koji govori (potvrdno)«, dakle »koji pristaje«; part. akt. od gālä, gawl (gwl) »reći, govoriti«. - sporazuman, spreman, voljan, namjeran; Ako s’ k a i l Zlatom s’ oženiti; Ljubović se k a i l učinio...1391 kaìma, kajìma, f (ar.) < tur. kaime »papirna novčanica, novčano pismo« < ar. gā’imä »stup«. - osmanski papirni novac u Osmanskoj Carevini kȁin, kȁjin, m (tur.) < tur. kayin. - šura, ženin brat; Onda veli bane od Vipera: / Moj k a i n e, deli Kraljeviću!1392 kȁin-pèder, kȁjin-pèder, m (tur.-perz.) < tur. kayinpeder, v. kompn. pod kain i peder. - punac, tast kaìsija - v. kajsija kȁiš, kȁjiš, m (tur.) < kayiş. - remen; kožni opasač; U svakog su na k a i š opanci; Dok nazujem na k a j i š opanke.1393 - prstenast krug od kovine kao obruč; Na dobijene kutije stavljaju se »k a i š e v i«. To su prstenasti krugovi koji služe kao pojačanje kutijama.1394 kȁišār -óva, m (tur.-bos.) < bos. izv. od kaiš, v. - zelenaš, lihvar kaišàrluk, m (tur.-bos.) < bos. izv. od kaišar, v. + tur. suf. -lik. - zelenaštvo, lihvarstvo kaìšlije, kajìšlije, pl. t. (tur.-bos.) < tur. kayişli, v. kaiš + tur. suf. -li. - vrsta opanaka: opanci s kaiševima kàja, f (tur.) < tur. kaya »klisura«. - litica, stijena, klisura Kàjabaša, f (tur.) < tur. kayabaşi »glavna klisura«, tur. izft., v. kompon. pod kaja i baš. - ime klisure više Travnika kȁjak, m (tur.-bos.) < bos. izv. od kaik, v. - (isto što i kaik, v.) kajáriti, adj. (bos.-tur.) < tur. ayar < ar. iyār »stupanj čistoće zlata ili srebra u zlatnim ili srebrenim predmetima; propisana mjera smjese zlata ili srebra u dukatima ili srebrenjacima; uređeđenje sata da tačno ide, navijanje sata na tačno vrijeme«. U tur. jeziku ima i ovo prenosno značenje: »popravak ili izmjena potkovica kada postojeći kov nije u redu«. U bosanskom jez. na početku ove riječi dodan je glas »k«. - udešavati nešto prema pravoj mjeri; dotjerivati na pravu mjeru; baždariti, propisati mjeru kajáriti (tur.-bos.) < tur. kayar etmek »potkovati«; tur. kayar znači: »potkovica sa kukastim šiljcima, zimski kov, koji je podesan za hod na poledici (na ledu)«, zatim: 1391
Ibidem, 382 Ibidem, 382 1393 Ibidem, 382 1394 Ibidem, 382 1392
~ 460 ~
»potkivanje starom potkovom sa drugim, novim čavlima; skresati kopito prema potkovici«. - potkovati (konja ili vola) kajása, f i kàjās, m (tur.) < tur. kayasa. - kožna uzica; remen; A đogata drži za k a j a s e; Osiče mu k a j a s u đogata.1395 kȁjd - v. kajt kàjda i kâjda, f (ar.) < tur. kaide < ar. gāidä »pravilo, načelo; red: temelj; melodija«. - melodija; Od te k a j d e ne imade fajde; Pjevajući, k a j d e provodeći.1396 - muzička nota kàjdānka, f (ar.-bos.) < bos. izv. od kajda, v. - bilježnica za muzičku nastavu, za bilježenje nota; notna teka kàjdisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kaydi, perf. od inf. kaymak »skliznuti se, okliznuti se, popuznuti«. - skliznuti se, popuznuti; ...neće li mi noge k a j d i s a t i.1397 kȁjgana, f (perz.) < tur. kaygana < perz. hāygene. - jelo od jaja (jaja se izliju, promješaju i prže na maslu, maslacu ili ulju). kȁjik, kajìkčija, kajìgdžija - v. kaik, kaikčija, kaigdžija kȁil - v. kail kajìma - v. kaima kȁjin - v. kain kȁjiš, kajìšlije - v. kaiš, kaišlije kàjlijī, adj. (ar.-bos.) < bos. izv. od kail, kajil, v. - voljniji, namjerniji, spremniji, sporazumniji kàjmak, m (tur.) < tur. kaymak, sa značenjem kao u bosanskom jeziku. - skorup, mliječni proizvod koji se dobije iskuhavanjem kravljeg ili ovčijeg mlijeka - pjena koja se pojavi na površini prilikom kuhanja kahve - fig. ono što je najboje, što je probrano, srž nečega; Pokupio je k a j m a k, tj. uzeo je ono najbolje (u ob. gov.) Kjmakčàlān -ána, m (tur.) < vjerovtno tur. kaymak çali (skr. od kaymakli çali) »probrana šikra (grmlje i trnje)«, v. komp. pod kajmak i čalija. - najviši vrh na planini Nidže u Makedoniji, oko koga su u I svjetskom ratu vođene ogorčene borbe (1916.) kàjmak-baklàva, f (tur.-ar.) < tur. kaymak baklava, v. kompon. pod kajmak i baklava. - vrsta baklave u koje je nadjev od kajmaka mjesto od oraha ili tirita. kajmàkli, indecl. adj. (tur.) < tur. kaymakli, v. kajmak + tur. suf. -li. - s kajmakom, od kajmaka; s pjenom kajmàklija, f (tur.-bos.) < tur. kaymakli, v. kajmak + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - pita ili koje drugo jelo u koje je stavljeno podosta kajmaka - skuhana srna kahva s obilnom pjenom
1395
Ibidem, 383 Ibidem, 383 1397 Ibidem, 383 1396
~ 461 ~
kajmèkām, kajmàkām -áma, m (ar.) < tur. kaymakam, osn. znač. »zastupnik, zamjenik« < ar. gā’im »onaj koji stoji, stajač« (part. akt. od gāmä, giyām »stajati«) i ar. mägām »mjesto« (nom loci od giyām). - zastupnik vezira ili valije u jednom upravnom području ili u nekom dužnosti; sreski načelnik; pa me daje k a j m e k a m u, / neću joj ga ja.1398 kajmekámluk, m (ar.-tur.)
1398
Ibidem, 384 Ibidem, 384 1400 Ibidem, 384 1401 Ibidem, 384 1402 Ibidem, 384 1403 Ibidem, 385 1404 Ibidem, 385 1399
~ 462 ~
Kàjtaz, prezime (grč.) < tur. Kaytas, muško ime < tur. kaytas »kpica, krunica na glavi u ptica; ženska ukrašena kapa, ženska čelenka« < ar. gaytas »kit« < stgrč. ketos. - »Čelenka, Perjanica« kàjtiti (ar.-bos.) < izv. od kajt, v. + bos. nast. -iti. - upisivati, bilježiti, registrovati - »gruntati« upisom u zemljišne knjige vršiti prenos prava vlasništva na osnovu kupoprodaje kàkrdāk, kakrdāk, kàkardāk -áka, m (tur.) < tur. kakrdak. - ostatak, otpadak, što preostane kad se loj istopi - čvarci, žmarci (otpadak od topljenja masti) kàkula, f (ar.) < tur. kakule < ar. gāgullä. - biljka Elettaria Cardamomum koja se uzgaja u tropskim zemljama. Plodovi ili samo sjemenke upotrebljavaju se kao začin i kao lijek. Od nje se pravi droga Fruetus Cardamomi. kâl -ála, m (tur.) < tur. kal »topljenje rude«. - topljenje rude - òbara, rástvor , u lončarstvu - fig. blato kalabàluk, m (ar.-tur.) < kalabalik »mnoštvo, množina« < ar. galäbä »premoć, pretežnost; pobjeda« + tur. suf. -lik. - mnoštvo, množina; puno, brojno; Car Sulejman silnu kupi vojsku, / k a l a b a l u k vojske pokupio; A pokupit k a l a b a l u k druga.1405 kalàfat, m (ar.) < kalafat »crveni ćulah janjičarskih aga« < tal. calafato < ar. gilāfä »katranisanje lađa ziftom (vrsta katrana) prilikom opravke«. - majstor koji katraniše lađe - crveni ćulah koji su nosile janjičarske age kalàfatiti (ar.-bos.) < tur. kalafat »nesolidan rad« < ar. gilāfä »katranisanje lađe prilikom opravke« + bos. nast. -iti. - nesolidno raditi, nesolidno izrađivati, fušeriti kàlaj, m (tur.) < tur. kalay. - kositar, bijeli metal kojim se prevlači bakreno posuđe kalájdžija, m (tur.-bos.) < tur. kalayci, v. kalaj + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - zanatlija koji kalajiše suđe; Ja ne budi k a l a j dž i j a, ja ne mrči tjelice.1406 kalàjisān, kalàisān, adj. (tur.-bos.) < izv. od kalaj, v. + bos. nast. -isan. - prevučen kalajom; Četvoro ih je sjelo za sto, na kome se pušila večera u velkim k a l a j i s a n i m zdjelama...; Na što si se, bolan, polaksio. / Zar na sude n e k a l a i s a n e.1407 kalàjisati, kalàisati -išem (tur.-bos.) < izv. od kalaj, v. + bos. nast. -isati. - prevući, prevlačiti suđe kositrom kalájli, indecl. adj. (tur.) < tur. kalayli, v. kalaj + tur. suf. -li. - klajisan, prevučen kositrom; od kositra; Ona skoči od zemlje na noge, /pa prihvati k a l a j l i ibrika; A k a l a j l i žicom pofaćani...1408 1405
Ibidem, 385 Ibidem, 386 1407 Ibidem, 386 1406
~ 463 ~
- fig. sjajan, v. kalaj + tur. suf. -li. kàlam, kàlamiti - v. kalem, kalemiti kàlan-kùūsur -úra, m (tur.-ar.) < tur. kalan-kusur < tur. kalan part. prez. od kalmak »ostati« i ar. gusūr, v. kusur. - ostak; ono što je preostaje kàlāš -áša, m (perz.) < tur. kalleş < ar. gallāš < perz. galāš. - rasipnik, raspikuća, koi uludo troši imetak - skitnica, propalica; varalica (osobito koji uzima u zajam ne misleći vratiti) kalàšati (perz.-bos.) < izv. od kalaš, v. + bos. nast. -ati. - skitati se; do ponoći pije s bekrijama, / od ponoći k a l a š a sokacima.1409 kalàštura, f (perz.-bos.) < izv. od kalaš, v. + bos. nast. -tura. - nemoralna, raspojasana, raskalašena žena ili djevojka; Ona je k a l a š t u r a (u ob. gov.) kalàuz, kalàvuz, m (tur.) < tur. kilavuz. - putovođa, vodić; Pomeli se moji k a l a u z i...1410 kalàuziti (tur.-bos.) < izv. od kaluz, v. + bos. nast. -iti. - pokazivti put, provoditi; A pobro će k a l a u z i t đadu.1411 kalàvare (tur.-bos.) < bos. izv. od kalavre, v. kàlāvre, f pl. t. (tur.) < tur. kalavra (Prema L. Osmani < ngrč.). - stara i iskrpljena plitka obuća koja klapa na nogama. kalàvuz - v. kalauz kȁlb - v. kalp kàlčine, f. pl. (tal.) < tur. kalçin »dokoljenice« < tal. calzane »sobna obuća, nazuvak«. (Dr. Sikirić smatra da dolzi od perz. hārčiīn). - dokoljenice od abe, suknene bijele dokoljenice koje se nose u čizmama; Prid njeg metnu čizme i k a l č i n e.1412 kàldera! imper. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kaldir! »drži«, imp. 2. lice sing. od kaldirmak »dignuti, dizati« - drži! uzmi!; K a l d e r a tepsiju sa sofre! (u ob. gov.) kȁldrma, f (grč.-bos.) < bos. izv. od tur. kaldirim < grč. Kalós drómos »lijep put«. - kamenom popločan put ili avlija; Pa opazi momka na k a l d r m i.1413 kaldrmdžija, kaldrmèdžija, m (grč.-tur.-bos.) < tur. kadirimmci, v. kaldrma + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji pravi kaldrmu kaldrmèdžija - v. kaldrmdžija kaldrmíja, f (grč.-ar.) < tur. kaldirimiye, v. kaldrma + ar. adj. suf. -iyyä. - vrsta opštinskog nameta u većim gradovima na dovoz robe u grad, putarina kaldrmisati -išem, kàldrmiti -īm (grč.-bos.) < izv. od kaldrma, v. - postavljati kaldrmu kàlem (kàlam) m (grč.) < tur. kalem < ar. galäm < grč. kálamos. 1408
Ibifrm, 386 Ibidem, 386 1410 Ibidem, 386 1411 Ibidem, 386 1412 Ibidem, 386 1413 Ibidem, 387 1409
~ 464 ~
- olovka; pero od trstike - mosur, cijev, cjevčica zanamotavanje niti, konca, žice - cjepivo, navrtak kojim se voćka oplemenjava; mlada oplemenjena biljka; O Mehmede mlad veziroviću, / hodi, Meho, da k a l e m beremo.1414 - halatka od čelika za šaranje; Ka l e m služi za šaranje kutija. To je uzana željezna šipka dugačka oko 10 cm, jako oštra na vrhu.1415 kàlemiti (kàlamiti) (grč.-bos.) < izv. od kalem, v. + bos. nast. -iti. - cijepiti, nvrtati voćku na koju drugu biljku - urezivati ospice kalèmli, indecl. adj. (grč.-tur.) < tur. kalemli, v. kalem + tur. suf. -li. - oplemenjen; U bahči je k a l e m l i ruža (u ob. gov.) - pismen; kaže se: »on je ilumli i k a l e m l i«, tj. on je učen i pismen. kàlemljenje, n (grč.-bos.) < izv. od kalemiti, v. - navrtanje voćke ili koje druge biljke radi oplemenjivanja - cijepljenje, urezivanje ospica - cizeliranje, šaranje na metalu; Šaranje se izvodi dvijema tehnikama: k a l e m lj e n je m i zumbanjem. K a l e m lj e nj e se radi sa kalemom. Kalem se malim čekićem lagano udara i tako urezuje lim na kutiju stvarajući linije.1416 kalèmtraš (kalèntraš, kalèntreš) m (grč.-perz.) < tur. kalemtiraş < ar. galäm, v. kalem i perz. terāš, prez. osn. od inf. terāšiden »brljati, šišati«. - nožić specijalnog oblika za zarezivanje kalema (pera) od trstike. Nosio se u divitu zajedno sa kalemima; Kalem reže mejteflija Meho, ne reže ga mazli k e l e n t r a š o m...1417 kalèmuša (grč.-bos.) < bos. izv. od kalem, v. - plemenita sorta ruže kȁlfa, m (ar.) < tur. kalfa < ar. halīfä »zamjenik«. - pomoćnik majstora u esnafu koji je nakon šegrtskog staža položio ispit za kalfu - pomoćnik hodže u mektebu; U Mostaru šećer-mejtef kažu, / u njem uči trista djevojaka, / Hodža im je Omer-efendija, / k a l f a im je lijepa Emina (sevdal.)1418 kȁlfabaša, m (ar.-tur.) < tur. kalfa başi, tur. izft. v. kompon. pod kalfa i baš. - glavni kalfa u esnafu koji kao inspektor nadzire cjelokupan rad i po rangu je odmah iza ćehaje (starješine esnafa). kàlhana, f (tur.-perz.) tur. kalhane, v. kompon. pod kâl i hane. - topionica; kazandžijska radionica; K a l h a n o m se zvaše poveća radionica u kojoj se topila bakrena rudača i pretapao stari bakar - eskija. Ali u njima su se kovali i bakreni predmeti; Na Vratniku (u Sarajevu) je bila do Prvog svjetskog rata više k a l h a n a (radionica) u kojima se do 1878. god. topila bakrena rudača i izrađivali veći predmeti kao kazani, haranije itd.1419 kálif (pogr.) - v. halifa kalífāt (pogr.) - v. hilafet 1414
Ibidem, 387 Ibidem, 387 1416 Ibidem, 387 1417 Ibidem, 387 1418 Ibidem, 388 1419 Ibidem, 388 1415
~ 465 ~
Kalimègdan, Kalemègdān -ána, m (ar.) < tur. kale meydani, tur. izft. od tur. kale »utvrđeni grad« < ar. gala i tur. meydan, v. mejdan. - naziv dijela Beogada na uzvišici iznad ušća Save u Dunav káliti (tur.-bos.) < izv. od kâl, v. + bos. nast. -iti. - topiti rudu kalkàluk - v. korkaluk kàlkan, m (tur.) < tur. kalkan »štit; zaklon« - vrsta ženske kape; plitki fes sa resama okolo od ibrišima koje kao šiške padaju po čelu, a sa strana i straga još duže. Iznad resa ili kita nanizani su po fesu dukati ili biser. Povrh kalkana stavlja se tepeluk. samim resama ili kitama kaže se: »kalkani«; nevjeste me ružno nose: / po vas dug dan za k a l k a n o m, / a u veče bacaju me.1420 - štit za glavu, ratna kapa; Na glavi mu fin fesić, / mislim k a l k a n je.1421 - zaklon kod vrata prema ulici, napravljen od dasaka, da se ne vidi u avliju kad se vrata otvore - daska po zidu koje zaklanjaju pogled iz susjedne bahče ili dvorišta u kućne prozore - sedlo; pa se povi u kalkan doratu; voda s’ alat Babić Husejina, / pod k a l k a n o m i pod kuburama.1422 kalòvit - v. halovit kȁlp,kȁlb, indecl. adj. (ar.) < tur. kalp »lažan, potvoren« < ar. galäbä, galb (glb) »okrenuti, prevrnuti«. - lažan, potvoren kàlpak, m (tur.) < tur. kalpak. - vrsta kape: vojnička kapa kod koje je obod od krzna; Dati k a l p a k Tale Ličanina; samur-k a l p a k na oči namiče.1423 kalpòzan, m (ar.-perz.) < tur. kalpazan »falsifikator« < per. galbzen < ar. galb, v. kalp i perz. zen, osn od inf. zeden »udariti, ošinuti; tući«. - varalica, prevarant; On je pravi kalpozan (u ob. gov.) kàltačina, f (tur.-bos.) < augm. od kaltak, v. - prosto sedlo, drveno sedlo; ...na konju mu gola k a l t a č i n a, / na kaltaku kožna kabanica.1424 - nešto što je do velike upotrebe već dotrajalo - fig.: izvucana žena, iskulašena žena kàltak, m (tur.) < tur. kaltak. - tatarsko drveno sedslo; drveni kostur sedla; Danas ću ti kavgu zametnuti, / na kulašu k a l t a k promijeniti.1425 - fig.: pokvarena i izvucana žena, iskulašena žena kàluf, kàlup, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. kilif < ar. gilāf. - omot, futrola, kutija, (kaluf za džepni nožić, kaluf za cigarluk itd.) 1420
Ibidem, 388 Ibidem, 388 1422 Ibidem, 388 1423 Ibidem, 388 1424 Ibidem, 389 1425 Ibidem, 389 1421
~ 466 ~
kàlúf, kalùfdžija, kàlufiti - v. kalup, kalupdžija,kalupiti kàlup, kàluf, m (perz.) < tur, kalip vulg kalup < ar. gāleb i gālib »kalup« < perz. kālib, kālbud »tijelo; kalup«. - obrazac; model, forma; oblik - drvo u obliku cipele kojim se služe cipelari i opančari prilikom pravljenja obuće. - naprava od mejdi u obliku fesa na koji se navlače fesovi da bi dobili pravilan oblik. - komad peraćeg safuna: kalup safuna - naprva za lijevanje metala. kalùpdžija, kalùfdžija, m (perz.-tur.-bos. < tur. kalipçi, kalup + tur. suf. -çi +bos. nast. -ja. - onaj koji pravi fesove; koji drži kalupdžijsku radnju. kalùpdžinca, kalùfdžinca (perz.-tur.bos.) < bos. izv. od kalupdžija, v. - kalupdžijska radnja, radnja u kojoj se fesovi kalupe kàlupiti, kàlufiti (perz.-bos.) < izv. od kalup, v. + bos. nast. -iti. - nešto dovoditi u pravilan oblik, u lijepu formu: »fes kalupiti«. kalùpli, kalùfli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. kalipli, v. kalup + tur. suf. -li. - prikladan, sa pravilnim dimenzijama, lijpo građen: »kalufli djevojka«. kàlja, f (ar.) < tur. kalya < ar. galyä (u perz. takođe galye). - jelo od kupusa ili od krompira s poprženim lukom i mesom; kupusna kalja je: varen kupus, a po njemu komadi mesa; krompirna kalja: izrezan krompir na kolutiće pomiješan s lukom prži se na maslu, potom se pospe poprženim mesom, ili: izrezani krompir na kolutiće svari se pa se polije kajmakom. kàljūn -úna, m (grč.) < ru kalyon < šp. galion < stgrč. - vrsta starinske lađe jedrenjače koja je za ratne svrhe bila naoružana topovima (u ratnoj mornarici Osmanske Imperije); u dva zlatna metnu ih k a lj u n a.1426 kȁma, f (tur.) < tur. kama. - bodež s oštricom s obadvije strane, dvosjekli bodež kàmara, f (lat.) tur. kamara < lat. camera »soba, odjeljenje, komora«. - hrpa, gromila; a sasuli ječam na k a m a r u.1427 - fig. mnogo nečega; Bilo ih je došlo k a m a r a (u ob. gov.) - soba, klijet kamaríja - v. kamerija Kàmber, muško ime (ar.) < tur. Kamber < ar. Qambär, ime roba halife Alije. Od ovog je nastalo prezime Kàmberović i ime nekoliko sela u Bosni: Kàmberovići. Kàmberović, Kàmberovići, prezime (ar.-bos.) < bos. izv. od Kamber, v. kàmdžija, kàndžija, f (tur.-bos.) < tur. kamçi + bos. nast. -ja. - bič; I uzeo t a t a r s k u kandžiju.1428 kamdžìjati, kandžìjati (tur.-bos.) < bos. izv. od kamdžija, v. - bičevati kameríja, kamaríja, f (ar.-bos.) < tur. kameriye < ar. gamäriyyä »prostorija izložena mjesečini« (ar. gamär »mjesec« + ar. adj. suf. f. -iyyä) + bos. nast. -ja.
1426
Ibidem, 389 Ibidem, 389 1428 Ibidem, 390 1427
~ 467 ~
- vrsta balkona prema dvorištu u bošnjačkim kućama. To je onaj dio divanhane, koji je isturen od linije kućnog zida, sa više mušebaka, bez staklenih prozora. - drvena terasa, balkon, u bošnjačkim kušama kámet, m (ar.) < tur. kamet, ikamet < ar. gāmä, igāmä (gwm), »ustati, stajati na nogama«. - učenje mujezina u džamiji neposredno pred početak grupnog klanjanja. Riječi si iste kao kod ezana, samo se još dodaje »kad kametis-salah«. Kamet se uči i prilikom grupnog klanjanja izvan džamije. kámetiti (ar.-bos.) < izv. od kamet, v. + bos. nast. -iti. - učiti kamet prije grupne molitve kametlèisati -išem (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. kametlemek, v. kamet. - proučiti kamet prije grupne molitve Kámil - v. Ćamil kàmiš, m (tur.) < kamiş. - trstika; štap od dugog čibuka, čibuk; tutundžije kese i k a m i š e...1429 - fig.: penis kàmza - v. kabza kàmziti - v. kavziti kân - v. han Kána - v. Kanita kanáat, m (ar.) < tur. kanaat < ar. ganāa. - štednja; skromnost; Ele živi s s k a n a t o m pa vazda doteče do prvog.1430 kanáatiti (ar.-bos.) < izv. od kanaat, v. + bos. nast. -iti. - štediti, ekonomisati kanaàtli, kanátli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kanaatli, v. kanaat + tur. suf. -li. - štedljiv, ekonomičan kanáfa, f, kànāf -áfa, m (ar.-bos. možda izvorno lat.) < tur. kinap < ar. ginnäb »uzica od konoplje«, možda izvorno od lat. cannapis, cannabis. - uzica od konoplje; Halilova uze džeferdara, / pa k a n a f e Paun nalazio.1431 kanàjli - v. kinali kanàli - v. kinali kanápa, kànāp - v. kanafa, kanaf kànara, f (ar.) < tur. kanara < ar. ginnārä. - klaonica; Dreči se kao jarac na k a n a r i; Neću gledat’ ribe po k a n a r i, / nit’ ću gledat’ momka po brijegu.1432 - fig. pas lutalica kànat, m (tur.) < tur. kanad. - krilo (krilo pernate životinje, prozorsko krilo, krilo od vrata itd.); Al s’ od kule k a n a t otisnuo; Vidjeh dragu na k a n a t u.1433 kančèlo, n (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kangal, istog značenja kao u bosanskom jez. - svitak, truba: »kančelo pamuka« 1429
Ibidem, 390 Ibidem, 390 1431 Ibidem, 390 1432 Ibidem, 391 1433 Ibidem, 391 1430
~ 468 ~
kandèrisati -išem (tur.-bos.) < tur. kandirmak »privoliti, skloniti, saletjeti« + bos. nast. -isati. - privoliti nekog na nešto, skloniti, saletjeti nekog da što učini; Okreni, obrni, - beg ih k a n d e r i š e, čardak se sagradi i subaša se useli.1434 kàndīlj -ílj, m (lat.) < tur. kandil < ar. gandīl < grč. chantéla < lat. candela. - staklena posudica sa uljem u kojem je zamočen fitilj koji gori; kandilo; uljana svjetiljka, fenjerčić ili električna žarulja na šerefetu munara. Kandilji se na minaretu pale prilikom muslimanskih blagdana; Eno gore k a n d i lj i na munari, sutra je Ramazan (u ob. gov.); U njoj gore mume i k a n d i lj i; E goru mu četiri k a n d i lj a.1435 kàndisati i kandìsati -išem (tur.-bos.) < tur. kanmak »pristti, zadovoljan biti« + bos. nast. -isati. - pristati, zadovoljan biti; Na to sultan šćaše k a n d i s a t i.1436 kȁndža i kândža, f (tur.) < tur. kanca (Prema Keresteđijanu: tur. kanca < tal. gancio »kuka«. - željezna kuka - pândža, oštri nokat ptice grabljivice - figur.: nečiji grubi prsti; Kad on to skopa svojim k a n dž a m a (u ob. gov.) kàndžija - v. kamdžija kàngal, m (tur.) < tur. kangal. - kančelo, svitak, tura, rola; Dva obraza dva đula rumena, / a dva brka dva k a n g a l a zlata.1437 kâni biti (tur.) kani < ar. gāni, part. akt. od gania, kanāa »zadovoljiti se« + bos. riječ »biti«. - zadovoljan biti, voljan biti, pristati; Jesi li ti k a n i da nas dvojica sutra krenemo na put?1438 kànija, f (tur.-bos.) < tur. kin + bos. nast. -ja. - korice noža, mača ili sablje Kanìta, žensko ime, bos. hipok. Kána (ar.) < tur. Kanite < ar. gānitä »pokorna, skrušena«. - »Pokorna« kànli, indecl. adj. (tur.) < tur. kanli < tur. kan »krv« + tur. suf. -li. - krvav - fig.: crven kao krv; Skoči Ale na noge lagane, / pa on stere k a n l i kabanicu.1439 kánta i kȁnta, f (? ) < tur. kanata. U etmologisanju ove riječi, postoje veoma različita mišljenja i tumačenja. Prema tur. leksikografima: < tal.; po Mladenovu: < lat. canna; Berkner: < njem. kante; Zenker: fr. canetta; Meyer.: < njem. kanne; Barić: < ngrč.; JAZU Rj.: iz kojeg od južnoslav. jezika. - limena posuda za vodu i druge tekućine. kȁntār i kàntār -ára, m (lat.) < tur. kantar < ar. gintār < lat. centenarius. 1434
Ibidem, 391 Ibidem, 391 1436 Ibidem, 391 1437 Ibidem, 391 1438 Ibidem, 391 1439 Ibidem, 391 1435
~ 469 ~
- željezna sprava za mjerenje težine. Ima dvije kuke: jednom se zakači ono što se mjeri, a druga se drži u ruci ili, akoje teži predmet, zakači se za motku i dva čovjeka sa dvijestrane drže motku sa teretom dok se mjeri. Između gornje i donje kuke je jezičac, od koga je u stanu pružena šipka sa naznačenim okama i dramima. Po ovoj pokretnoj šipci klizi obješena željezna kugla (»kantarsko jaje«) koja se pomjera tamo i ovamo dok se jezičac ne umiri; Ne razumuje se kao ni kenjac u k a n t a r u (bošnj. posl.)1440 kantàrćila, kantàrđila, f (lat.-ar.-bos.) < bos. izv. od tur. kantar kilesi, bukv. »kantarska mjera«, tur. izft. < tur. kantar, v, kantar i ar. kīlä »mjera« (v. kíla). - metalna mjera za barut Kantàrdžić, prezime (lat.-tur.-bos.) bos. izv. od kantardžija, v. kantàrdžija, m (lat.-tur.-bos.) < tur. kantarci, v. kantar + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji se bavi mjerenjem kantarom na pijaci. - onaj koji pravi kantare. Od ovog je došlo prezime Kantardžić. kantaríja, f (lat.-ar.) < tur. kantariye < ar. gintāriyyä, v. kantar + ar. adj. suf. f. iyyä. - taksa koja se plaća za mjerenje na kantaru kantarìon, kantarìjōn -óna, kantarìjūn -úna, m (grč.) < tur. kantaron < ar. gantarūn < stgrč. kantayrion. kânūn -úna (grč.) < tur. kanun < ar. gānūn < stgrč. kanōn. - zakon; pravilo; Nije k a n u n caru ustajati, / prema svojim lalam’ i vezirim.1441 kanunáma, f (grč.-pers.) < tur. kanunname, v, kompon. pod kanun i name. - zakonik, knjiga koja sadrži zakon kanùndžija, m (grč-tur.-bos.) < tur. kanuncu, v. kanun + tur. suf. -cu + bos. nast. ja. - zakonodavac; Sulejman Kanundžija - osmanski sultan Sulejman Zakonodavac. kàpak, kȁpka, m (tur.) < tur. kapak. - poklopac, zaklopac (kapak na sahanu, prozorski kapci, očni kapci itd.). kapàklija, f (tur.-bos.) < kapakli, v. kapak + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - prva moderna puška u Osmanskoj Carevini koja je imala kapak na mjestu gdje se stavlja metak. Pojavila se prije puške martinke. - sud s poklopcem kapàma, f (tur.) < tur. kapama. - vrsta jela: meso sa povrćem kuhano u zatvorenom sudu. kapàrisati, kaparlàisati (bos.-tur.) < izv. od bos. imenice »kapara« (< tal. caparra) na način kao što se izvode bosanski infinitivi od tur. gla. osnova sa dodatkom »isati«. Drugim riječima zamišljen je tur. infinitiv od kapara kaparmak i kaparlamak i po toj predpostavci izvedeni su bosanski infinitivi. - dati kaparu prilikom zaključenja kupoprodaje kȁpariti (tur.-bos.) < tur. kapamak »zatvoriti« + bos. nast. -iti. - zaključavati; K a p a r i š li vrata uveče? (u ob. gov.) kapìdžibaša - v. kapudžibaša Kapìdžić, prezime (tur.-bos.) < izv. od kapidžija, v. kapìdžik i kàpidžik, m (tur.) < tur. kapicik, demin. od kapi »vrata«. 1440
Ibidem, 392 Ibidem, 392
1441
~ 470 ~
- mala vrata, vratašca; sporedna mala vrata na ulicu ili u sudjednu bahču, ili avliju; Dođi, dragi, ašik dušo, / na k a p i dž i k onaj mali (sevdal.)1442 kàpija, f (tur.-bos.) < kapi + bos. nast. -ja. - vrata; Na avliji demirli k a p i j a; Nekad ova riječ u narodnim pjesmama ima potpuno tur. oblik, bez bosanskog nastavka »ja«: kapi vrata k a p i j a l a.1443 - fig. dvor (carski) kapìjati (tur.-bos.) < bos. izv. od kapija, v. - zaključavati; Slamkom vrata k a p i j a l a, A kanate čivijala.1444 kàpi-kòmšija, m (tur.-bos.) < tur. kapi-komşu, v. kompon. pod kapija i komšija. - prvi susjed (čija su »vrata uz vrata«); O ti kado Hasan-age, k a p i-k o m š i j e!1445 kaplàma, paklàma, f (tur.) < tur. kaplama, part. akt. od inf. kaplamak, v. kaplaisati. »Paklama« je nastala metatezom od »kaplama«. - cijepana jelova daska kojom se kuće pokrivaju (»drveni krovovi«). Razlika je između kaplame (paklame) i šimle (šindre) u tom što šimla ima strug sa strane pa priliježe daska uz dasku, dok kaplama nema struga i naslanja se jedna na drugu zbog čega krov od kaplame lakše zakišnjava. - vrsta finog bijelog hljeba, somuna - postava; furnir; Moju staru k a p l a m u-postavu.1446 kaplàisati, kaplàjisati -išem (tur.-bos.) < tur. kaplamak, sa značenjem kao u bosanskom jez. + bos. nast. -isati. - pokriti; polijepiti; poklopiti; obuhvatiti - poklopiti se po nečem; Šta si k a p l a i s’ o toliko na pitu? (u ob. gov.) kàplan, m (tur.) < kaplan. - tigar Kàplan, muško ime (tur.) < tur. Kaplan. - »Tigar« kapućehája, m (tur.-perz.-bos.) < kapukâhyasi, tur. izft. v. kompon. pod kapija i ćehaja. - predstavnik valije ili koje visoke ustanove kod Visoke Porte u Osmanskoj Carevini. - najveći oficir na carskom dvoru u zvanju age kapùdanpaša, m (tal.-tur.) < tur. kaptan paşa < tur. kaptan »kapetan« < tal. capitano i tur. paşa, v. paša. - ministar mornarice u Osmanskoj Carevini kapùdžibaša, kapìdžibaša, m (tur.) < tur. kapicibaşi, v. kom. pod kapidžija i baš. - nadkomornik, glavni vratar; počasna titula koja se davala i pojedinim agama. Tako su u Sarajevu, u drugoj polovini 19 vijeka, imali titulu kapudžibaše: Zildžić Muhamed-aga, sin H. Salihage i Baraković Muhamed-aga, sin Ibrahimage.1447 kâr (pogr.) - v. kahar 1442
Ibidem, 393 Ibidem, 393 1444 Ibidem, 393 1445 Ibidem, 393 1446 Ibidem, 393 1447 Ibidem, 393 1443
~ 471 ~
kàra, indecl. adj. (tur.) < tur. kara. - crn; Pa kad njemu k a r a akšam dođe; Kada meni k a r a haber dođe, / k a r a haber, a u k a r a doba.1448 karabàsan, m (tur.) < tur. kara basan »mòra« < tur. kara »crn« i tur. basan, part akt. od inf. basmak, v. basati. - prikaza kȁrabatak, m (tur.) < tur. kara bacak »crna noga«, a za drugo, dolje navedeno, značenje bukv. »cni ronac« - zabatak, gornji dio stegna u peradi - vodena ptica ronac karábet, m (ar.) < tur. karabet < ar. garābä. - srodstvo Karabògdanska, f (tur.-bos.) < hibr. riječ sa tur. pref. kara »crn«. - Moldavska, isktočna Rumunija; ako puste zemlje Karavlaške, / Karavlaške i KaraAllahdanske.1449 kȁraboja, f (tur.) < kara boya, v. kompon. pod kara i boja. - crna boja; Da mi kupiš ogledalo, / s k a r a b o j o m obojeno.1450 - plavi kamen, zelena galica, vitriol; Kȁradag, (tur.) < tur. Karadag < tur. kara »crn« i tur. dag »planina, gora«. - Crna Gora Karadàglija, m (tur.-bos.) < tur Karadagli, v. Karadag + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - Crnogorac Kàra-Dènjiz, m (tur.) < tur. Kara Deniz, v. kara i denjiz. - Crno More kȁraduzen, m (tur.) < tur. kara düzen, v. kara i duzen. - vrsta male tambure od četiri žice; Mladi momci dolazili, / k a r a d u z e n donosili.1451 Karàdža, prezime u Bosni i Hercegovini (tur.) < tur. karaca »crnomanjast; srna«. kȁrađoz, m (tur.) < tur. kagöz, bukv. »crnooki« < tur. kara »crn« i tur. göz »oko«. - predstava (igra) sa obojenim figurama od tanke kože, koje na platnu pokreće glumac pomoću konca. Pokrete figura prati glas glumca iza platna. To je davnašnja vrlo omiljena igra. - komični mađioničar, lakrdijaš; marioneta. kàra-hàber, m (tur.-ar.) < tur. kara haber, v. kompon. pod kara i haber. - crni glas, tužna vijest; vijest o smrtnom slučaju; Uto njemu k a r a h a b e r dođe, / zlo ti s’jelo, Groševiću Mujo, / umrla ti Zloćevića.1452 kàrakašli, indecl. adj. (tur.) < tur. kara kaşli, v. kompon. pod kara i kaš + tur. suf. li. - crnih obrva; O djevojko k a r a k a š l i, / na plotu ti jagluk našli; kakve su mu k a r a k a š l i obrve, / pod obrve crne oči za noći.1453 1448
Ibidem, 394 Ibidem, 394 1450 Ibidem, 394 1451 Ibidem, 395 1452 Ibidem,395 1453 Ibidem, 395 1449
~ 472 ~
kàrakol, m (tur.) < tur. karakol, karavul < tur. kara »crn« i tur. kol »vojnik; vojska«. - noćni stražar, noćobdija - stražar uopšte - patrola karàkāndža, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. karakoncolos, v. karandžoloz. - vještica karàkòndžula i karàkāndžula, f (tur.) < tur. karakoncolos, v. karandžoloz. - doba oko Božića kad se pojavljuje karandžoloz, v. kàrakosā, adj. (tur.-bos.) < tur. kara »crn« + bos. riječ »kosa« - crnòkosa, crne kose; Oj djevojko k a r a k o s a, / ne gledaj me gola, bosa!1454 kàrakuš, m (tur.) < tur. karakuş, konjska bolest, bukv. »crna ptica« < tur. kara »crn« i tur. kuş »ptica«. - vrsta konjske bolesti: oteklina na koljenima konja ili na nozi povrh kopita, Spavanus Synovitis. karalìmān -ána, (?) < postanak riječi je nejasan. Moguće je da se radi o iskrivljenom imenu izumitelja ovog topa, kao što je slučaj sa »beljemez« topom. Riječ izgleda kao kovanica od tur. kara »crn« i tur. (< ngrč.) liman »luka, pristanište«: kara liman »crna luka«, ili je od tur. kara »kopno« i tur. liman »zaljev« tur. izft.: kara liman »kopneni zaljev«. - ime jednog topa u osmansko doba; I pred njima tri topa velika: Čarku-feleć i K a r a l i m a n a, / i Kudura topa velikoga.1455 Karàman, prezime (tur.) < tur. Karaman, ime grada u okružju Konje u Turskoj i, ranije, ime čitave oblasti u tom kraju: Karamanija, Karamanska. Naziv je došao po imenu Seldžučkog poglavice Karamana. Osn. znač. »veoma crn čovjek« karàmānka, f (tur.-bos.) < tur. Karaman »Karamanija u Turskoj« odakle je u Bosnu ova vrsta kruške prenesena. - vrsta kruške koja je u Bosnu prenešena iz Male Azije, iz oblasti grada Karaman u oblsti Konje; Idi kući, obuci se, lele dunje ranke, / dunje ranke, kruške k a r a m a n k e.1456 karàmut, m (tur.-perz.-bos.) < bos. izv. od tur. kara armut »crna kruška« < tur. kara »crn« i tur. armut »kruška«
Ibidem, 395 Ibidem, 394 1456 Ibidem, 394 1457 Ibidem, 396 1455
~ 473 ~
- začin (crna zrnca, karanfil-biber), Amomis pimenta Berg; nek me naspe mišćom i amberom, / ponajviše mrkim karanfilom.1458 Karànfil, muško ime, a i prezime (grč.) < tur. karanfil, v. karanfil. - »Cvijet karanfila«; K a r a n f i l se na put sprema i pjeva (sevdal.)1459 karànfilčić, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. karanfil çiçegi, v. kompon. pod karanfil i čiček. - cvijet Dianthus barbatus L. karànfilka, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. karanfil, v. - srebrom okovana i ornamentima ukrašena duga puška karànluk (karàmluk) m (tur.) < tur. karanlik < tur. kara »crn« + tur. suc. -lik. - tmina, mrak, pomrčina; K a r a n l u k je stisno sokacima, / Magla tama stisla sokacima.1460 karàpāndža, f (tur.-perz.) < tur. karapançe, bukv. »crnih pandža«, v. kompon. pod kara i pandža. - vještica, žena - vještica kàrār -ára, m (ar.) < tur. karar < ar. garār. - zaključak, odluka - stepen; mjera, prava mjera nečem; prilika; Murtatin je čem’ nema k a r a r a; Bijesan je, k a r a r a mu nema; Jedini je Allah na jednom k a r a r u; Biće, Talje, para bez k a r a r a.1461 kàra-sarìluk, m (tur.) < tur. kara sarilik, v. kompon. pod kara i sariluk. - najopasnija vrsta bolesti žutice, crna žutica karasèvdāh, kàra-sèvdāh -áha, m (tur.-ar.) < karasevdah, v. kompon. pod kara i sevdah. - teški sevdah, velika ljubavna zanesenost, ljubavna melanholija; Sve od derta i k a r a s e v d a h a, / od golema jada velikoga (sevdal.)1462 karašlàma, f (tur.) < tur. kara aşlama, bukv.»crna trešnja«. - vrsta rane trešnje; željanice prije kukavice, / k a r a š l a m e u medu kuhane.1463 karàula, f (tur.) < tur.) karavulhane, karakolhane, v. kompon. pod karakol i hane. - stražarnica, policijska stanica; vojna pogranična stanica; I Sokolac k a r a u l u malu.1464 karàvān -ána, m i karavána, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kervan < perz. kārwān. -povorka robom natovarenih kola, konja, deva i sl. Kȁravlah i Karàvlah, m (tur.-bos.) < tur. adj. kara »crn« +bos. riječ »Vlah«. - čovjek iz južne Rumunije, Karavlaške. Kȁravlaška i Karàvlaška (tur.-bos.) < bos. izv. od Karavlah, v. - južna Rumunija; K a r a v l a š k o j ondar udariću.1465
1458
Ibidem, 396 Ibidem, 396 1460 Ibidem, 396 1461 Ibidem, 396 1462 Ibidem, 397 1463 Ibidem, 397 1464 Ibidem, 397 1465 Ibidem, 397 1459
~ 474 ~
kàrdāš -áša, m (tur.) < tur. kardaş, karindaş »brat« < tur. karin »trbuh« i tur. postpoz. u značenju udruživanja ili zajednice -daş. - jaran, prijatelj; Ala, kardaš čudnijeh prilika. 1466 kàrga, f (tur.) < karga »vrana« - ubojica; Ne mlati ga toliko, bićeš mu k a r g a (u ob. gov.) kàrgija, hàrgija, f (tur.-bos.) < tur. kargi + bos. nast. -ja. - vrsta koplja - šipka za nabijanje vatrenog oružja kárija, m (ar.) < tur. kari < ar. gārī’, part. akt. od garää’ (gr’) »čitati« + bos. nast. ja. - onaj koji zna potpuno prvilno d izgovara svaku riječ u Kur’anu. karìšik, m i adj. (tur.) < tur. karişik < tur. inf. karişmak »miješati se, uplitati se«. - smjesa, mješavina - smjesa žita, napolica: pola ječma pola raži, pola ječma pola pšenice itd. - muzička kompozicija sa raznim pjesmama, arijama; potpuri. - kao pridjev: izmiješan, pomiješan. Od ovog je nastalo prezime Karišik Karìšik, prezime (tur.) < izv. od karišik, v. karištèrisati -išem (tur.-bos.) < tur. kariştirmak. - pomiješati, smiješati karìštisati se -išem (tur.-bos.) < tur. karişmak, perf. 3. lice sing. od inf. karişmak,perf. 3 lice sing. od inf. karişmak »miješati se, uplitati se«. - miješati se u tuđe stvari,uplatiti se; Nemoj da se k a r i š t i š e š u moj posao! (u ob. gov.) kárli (pogr.) - v. kaharli kàrmak-karìšik, adv. (tur.) < tur. karmakarişik < tur. karişik, v. karišik sa tur. pref. za pojačanje značenja karma. - sve ispreturano, sve izmiješano, ni za šta se ne zna, ništa nije na svom mjestu. karnagàsija, f (tur.) < tur. karinagrisi, vulg. karnakasi »stomačna bolest: grčevi, probodi u stomaku«, fig.: »neznatna stvar«, tur. izft. od tur. karin »stomak, trbuh« i tur. agri »težak, nepodnošljiv«. - skup raznih bezvrijednih stvri; svega i svačega na skupu, ali sve bez vrijednosti kàrpuza, f (perz.-bos.) < tur. karpuz < perz. harbuze, harbuz + bos. nast. za žen. rod -a. - lubenica kàrpūzī, indecl. adj. (perz.) < tur. karpuzi < perz. harbuzī. - kao lubenica, boje lubenice; Skida njima k a r p u z i čakšire, / A oblači crne pantalone.1467 karšilàma, f (tur.) < tur. karşilama, part. akt. od inf. karşilamak »dočekati, izaći nekom u susret«. - dobrodošlica karšiluk, m (tur.) < tur. karşilik. - sretanje, doček kȁrz, m (ar.) < tur. karz < ar. gard. - zajam; dug 1466
Ibidem, 397 Ibidem, 398
1467
~ 475 ~
kàrziti (iskr. kàmziti) (ar.-bos.) < izv. od karz, v. + bos. nast. -iti. - posuditi, pozajmiti; A što nisi kupio? / Nemam pare dinara. /A što nisi k a m z i o? / Nemam druga kraj sebe. 1468 kasàba, f (ar.) < tur. kasaba < ar. gasabä. - varoš, manji provincijski grad; Po gradovim’ i po k a s a b a m a; Kaniću se hana i mehana, / i k a s a b e i k a s a b s k i h cura.1469 kasàblija, m (ar.-tur.-bos.) < izv. od kasaba, v. + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - malograđanin, provincijalac kàsām-tefter, m (ar.-grč.) < tur. kasam defteri, tur. izft. od ar. gassām »onaj koji dijeli, sudski službenik koji rješava ostavine« i tur. defte, v. tefter. - iskaz o raspodjeli ostavinske imovine među nasljednicima. kàsap, kàsapin, m (ar.) < tur. kasap
Ibidem, 398 Ibidem, 398 1470 Ibidem, 398 1471 Ibidem, 398 1472 Ibidem, 398 1469
~ 476 ~
- hotimice, namjerno kȁstile, (ȁkastile) adv. (ar.-tur.) < tur. kastile »namjerno«, v. kast + tur. postpoz. -ile »sa«. - namjerno, namjerice; Ja sam k a s t i l e i namjerile tražio.1473 On ga k a s t i l e udari (u ob. gov.) kȁstiti (ar.-bos.) < izv. od kast, v. + bos. nast. -iti. - namjeravati kȁst učiniti (ar.-bos.) < izv. od kast, v. + bos. riječ »učiniti«. - naumiti, odlučiti se na nešto Kàsum, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. Kasim < ar. Qāsim < ar. gāsim »onaj koji dijeli«. - »Djelitelj« Kàsum, m (ar.-bos.) < tur. Kasim, zapravo: Rozi-Kasim (< perz. rūz »dan« i ar. gāsim »onaj koji dijeli«) »dan Kasum« tj. dan koji dijeli ljeto i zimu. - 8. novembar (Mitrovdan); Bolesna ga prevrtala majka od Đurđeva do Kasuma danka. 1474 kàsumpaša, m (ar.tur.) < tur. kasimpaşa »mitrovdanski cvijet«, v. kompon. pod Kasum i paša. - vrsta hrizanteme, Chrysanthemum indicum L. kȁš, m (tur.) < tur. kaş, sa značenjem kao u bosanskom jez. (< starotur. kaş »pred, prednja strana«. - uzdignuti dio s prednje i zadnje strane sedla, obluk, oblučje, koji je po obliku sličan na obrvu, od čega je i došao onaj naziv. káša (tur.-bos.) < bos. izv. od kašika, v. - (isto što i kašika, v.); Kad ponesem šimšir-kašu ka grlu / Čini mi se sindžirgvožđe na grlu.1475 kašàgija, f (tur.-bos.) < tur. kaşagi + bos. nast. -ja. - željezna četka kojom se konj timari; On pobaci k a š a g i j u sjajnu.1476 kašagìjati, (tur.-bos.) < bos. izv. od kašagija, v. - timariti konja kašagijom kàšika, skr. káša (tur.-bos.) < tur. kaşik + bos. nast. za žen. rod -a. - žlica; Ako zdjela ne izda, k a š i k a doista neće.1477 kaškàvalj - v. kačkavalj kȁt, m (tur.) < tur. kat. - sprat - »kat haljina« - materijal za dimije i bluzu, odnosno sve što treba za ovaj komplet; Dao bih mu zlatan kat haljina; Babu čohu, majci anteriju, / Na djevojku dva kata haljina.1478 kàtal, kàtal učiniti - v. katul, katul učiniti katàli-fèrmān - v. katul-ferman 1473
Ibidem, 399 Ibidem, 399 1475 Ibidem, 400 1476 Ibidem, 399 1477 Ibidem, 400 1478 Ibidem, 400 1474
~ 477 ~
katàluk - v. katul-ferman kàtana, m (madž.) < tur. katana < madž. katona »vojnik«. - husar, naoružani vojnik-konjanik katàrma, f (ar.) < tur. katarma < ar. gitār »red ili niz životinja (konja, deva i sl.) poredanih jedna za drugom«. - uzda, povodac; Sini, munjo da k a t a r m u nađem.1479 kàtije, f, pl. (tur.-bos.) < tur. kati + bos. nast. -je. - metalne ili kožne kutije za patrone koje se pripasuju; on pripasa srmali k a t i j e.1480 kátil, m (ar.) < tur. katil < ar. gātil. - ubica, krvnik katìlski, adv. (ar.-bos.) < bos. izv. od katil, v. - krvnički, dušmanski kàtmer, m (tur.) < tur. katmer »višestruk; ono što ima više slojeva, struka«; katmer çiçek »pun cvijet koji ima mnogo cvijetnih listića« - cvijet karanfil, Dianthus L.; Bolestan legoh kraj vatre, / osta mi k a t m e r kraj vode.1481 - vrsta pite maslenice (ugovoru Bošnjaka u okolini Afiona u Anadoliji) katmèrli, indecl. adv. (tur.) < tur. katmerli, v. katmer + tur. suf. -li. - punocvjetan, sa mnogo cvijetnih listića, višestruk, dupli; rascvjetan; Nevjestice, k a t m e r l i ružice; Ustaje jedan rumaš »k a t m e r l i« nosa i predlaže...1482 kàtran, m (ar.) < tur. katran < ar. gatrān. - crna i gusta tekućina, neugodna mirisa, koja se dobija kuhanjem borove smole, ili suhom destilacijom iz drveta i kamenog ugljena; Namazaše prahom i katranom; Kosa mi je katran sami, / fali me, majko!1483 katràndžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. katranci, v. katran + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - onaj koji proizvodi katran, ili onaj koji radi sa katranom, koji katraniše katrànisati -išem (ar-bos.) < izv. od kataran, v. + bos. nast. -isati. - zaliti katranom katrànli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. katranli, v. katran + tur. suf. -li. - katranisan, namazan katranom; K a t r a n l i joj haljine obuko, / pa na njojzi haljine upali.1484 kàtul (kàtal) m (ar.)
1479
Ibidem, 400 Ibidem, 400 1481 Ibidem, 400 1482 Ibidem, 400 1483 Ibidem, 400 1484 Ibidem, 401 1485 Ibidem, 401 1480
~ 478 ~
kàtul-fèrmān, kàtal-fèmān, ána, katàluk, katàli fèrmān, m (ar. i perz.) < tur. katilferman, v. kompn. pod katul i ferman. - ferman kojim se naređuje da se neko pogubi; Evo meni k a t u l f e r m a n dođe; Što me devljet k a t a l u k o m traži, / Te me traži k a t a l j i f e r m a n o m.1486 kàtul učiniti, kàtal učiniti (ar.-bos.) < izv. od katul, v. + bos. riječ »učiniti«. - ubiti, pogubiti, smaknuti kàtura, f (tur.-bos.) < tur. katir + bos. nast. za žen. rod -a. - mazga; Na kolima i na k a t u r a m a; Evo vama tri k a t u r e blaga.1487 kaùgdžija - v. kaukčija kàuk i kȁūk, m (tur.) < tur. kavuk. - kapa od debele vune ili pamučne tkanine oko koje je omotana pouska čalma; Pa dofati k a u k šehislama.1488 kaùkčija, kaùgdžija, m (tur.-bos) < tur. kavukçu, v. kauk + tur. suf. -çu + bos. nast. -ja. - zanatlija koji izrađuje kauke. Od ovog je nastalo prezime Kaùkčija. Kaùkčija, prezime (tur.-bos.) < izv. od kaukčija, v. kȁul, m (ar.) < tur. kavil < ar. gawl »govor; mišljenje«. - riječ, govor; jamstvo, ugovor; Evo, Janko, takova junaka! / Ja ću tebi u pleća junačka,. / Kakav će mo k a u l postaviti?1489 kȁur, kàurin, m (perz.-bos.) < bos. izv. od đaur, đurin, v. - (isto što i đaur, đaurin, v.) kàurbaša, m (perz.-tur.-bos.) < bos. izv. od kaur, v. i baš, v. - kaurski starješina, glavar kàurin, kȁur, m (perz.-bos.) < izv. odđurin, đaur, v. - (isto što i đaurin, đaur, v.) kàuriti (perz.-bos.) < bos. izv. od kaur, v. - pokrštavati, praviti nekoga kaurinom kàurkinja, f (perz.-bos.) < bos. izv. od kaur, v. - nemuslimanka, kršćanka; Ne faćaju mladih k a u r k i nj a.1490 kaùrisat - v. kavurisati kaùrma - v. kavurma Kàurskā, f (perz.-bos.) < bos. izv. od kaur, v. - zemlja ili država u kojoj žive kauri. kȁuš, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kovuş, koguş. - samica, ćelija u zatvoru - velika vojnička spavaonica u kasarni kàvadžik - v. kavak kàvāf (pogr.) - v. hafaf. kàvak, kàvadžik, m (tur.) < kavak »topola«, a tur. kavakcik je demin. od kavak.
1486
Ibidem, 401 Ibidem, 401 1488 Ibidem, 401 1489 Ibidem, 401 1490 Ibidem, 401 1487
~ 479 ~
- topola, Populus. U jednom dijelu Bosne i Hercegovine, u Dalmaciji i u još nekim krajevima kavak nazivaju jablanom, iako je jablan drugo drvo (Populus Pyramidalis). kàval, m (tur.) < tur. kaval »sve ono što ima cjevkast oblik, što je nalik na cijev«. Otud je čobanska svirala nazvana kaval düdük. - čobanska svirala kavàlija, m (tur.-bos.) < tur. kaval top »top sa običnom cijevi koja nije iznutra izolučena, koja nema vijugastih žljebova«, v. kompon. pod kaval (tur. kaval »ono što je cjevkastog oblika«) i top + bos. nast. -ja. - vrsta starinskog malog topa koji je bio u upotrebi prije modernizacije topa; i ponese tope k a v a l i j e.1491 kavàra, f (tur.) < tur. kavara »pušćanje gasova, prdeš«. - strah; strah u toj mjeri da se opogane gaće. kavàrnuti -nem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kavara, v. - prepasti se, zastrašiti se kàvāz -áza, m < tur. kavas < ar. gawwās »strijelac« (ar. gawwās »lûk, strijela«). Kavazi su u prvo vrijeme bili službenici, momci kod velikaša, koji su nosili gospodarevu strijelicu. Kasnije se značenje ove riječi u Osmanskoj Carevini proširivalo i mijenjalo. - stražar, pandur; sudski pozivar; tjelohranitelj kod velikodostojnika, a naročito kos stranih diplomatskih predstavnikau Osmanskoj Carevini; Sultan posla k a v a z e raz adže; Spremi paša dva hitra k a v a z a.1492 Kȁvdāk -áka, m (ar.-tur.) < tur. Kaf dagi »planina Kaf« tur. izft. od ar. Qāf »ime planine koja opkoljava svijet: planina Elbruz na Kavkazu« i tur. dag »planina«. - ime planine koja je, po istočnjačkom narodnom vjerovanju, opkoljavla svijet. Na njoj živi ogromna ptica istočne mitologije »Anka-kuš«, Phönix. Kod nas »za Kavdak«, »za Kavdakom« znači: »na kraj svijeta«. kàvez - v. kafez kȁvga i kâvga, f (perz. ili ar.) < tur. kavga, gavga »velika, golema svađa, bitka« < perz. gawgā »bitka, boj; prepirka«: u ar. gawgā znači: »skup ljudi koji viču, galame; vika, galama«. - svađa, prepiranje; bitka; Ja ću beli kavgu zametnuti.1493 kȁvgadžija i kâvgadžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. kavgaci, gavgaci, v. kavga + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - svađalica, onaj koji izaziva svađu ili bitku; ...a u piću teške kavgadžije.1494 kàvī, indecl. adj. (ar.) < tur. kavi < ar. gawiyy. - čvrst, tvrd, jak; A u njihke metnuol soldate, / a pred njiha k a v i komandare.1495 kàvijār - v. hajvar kàvlak, m (tur.) < tur. kavlak. - izraz u tabačkom zanatu: sitna vuna na životijskimkožama oko ušiju i na nogama koja ostane, ne spadne sa kože u krečluku, kad se koža izvadi. 1491
Ibidem, 402 Ibidem, 402 1493 Ibidem, 402 1494 Ibidem, 403 1495 Ibidem, 403 1492
~ 480 ~
kavònoz, m (španj.) < tur. kavonoz < španj. campanas »zvono; sud, vaza od zemlje ili kristala«. - velika tegla, velika staklenka kȁvra, f (tur.) < tur. kavra, prez. osnova od kavramak »ščepati, stisnuti, ukliještiti; obuhvatiti nešto kandžama«. - spona, petlja kavràisti -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kavramak »»ščepati, stisnuti, ukliještiti; obuhvatiti nešto kandžama«. - zavratiti čavle koje probijaju s druge strane daske; zavrnuti kàvun, m (tur.) < tur. kavun. - dinja kavùrisati, kaùrisati -išem (tur.-bos.) < »pržiti meso«. - popržiti meso, pržiti meso kavùrma, kaùrma, f (tur.) < tur. kavurma. - vrsta konzerviranog mesa: meso od bravetine ili govedine isječeno na komadiće prži se bez dodavanja vode ili masnoće i kad je isprženo saspe se u kakav sud i, tako konzervirano, troši se u domaćinstvu. kȁvz, kȁbz, m (ar.) < tur. kabiz < ar. gabd. - zatvor, neuredna stolica kàvza - kabza kàvzli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kabizli, v. kavz + tur. suf. -li. - zatvoren, neuredne stolice kàzā, gen. kazáa, m (ar.) < tur. kaza < ar. gadā. - srez, područje jednog kadije kàzā, indecl. pl. kazáeta (ar.) < tur. kaza < ar. gadā »ispuniti, izvršiti, provesti«. - naknadno izvršenje: »klanjati namaz na kaza« znači: naklanjati one namaze koji se nisu klanjali u njihovo određeno vrijeme; »ostaviti na kaza« znači: ostaviti nešto za kasnije; K a z á e t a sva naklanjaj.1496 kàzan, m (perz.) < tur. kazan, kazgan < perz. hāzgān. - veliki bakreni kotao koji ima sa strane ručke za nošenje; Mladi bezi keške u k a z a n u.1497 kàzan-bakràčlija - v. bakračlija kàzandžija i kazàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. kazanci, v. kazan + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - zantlija koji pravi kazane i drugo bakreno posuđe kàzandžiluk i kazandžìluk, m (perz.-tur.) < tur. kazancilik, v. kazandžija + tur. suf. -lik. - kazandžijski zanat; mjesto gdje se nalaze kazandžijske radnje Kàzandžiluk (perz.-tur.) < tur. kazancilik, v. kazandžija + tur. suf. -lik. - jedan dio sarajevske čaršije gdje se nalaze kazandžijske radnje Kazànfer, muško ime (ar.) < tur. Gazanfer < ar. gadanfär »lav«, fig. »junak«. - »Lav« kazànisati -išem (tur.-bos.) < tur. kazanmak »steći, zaraditi, postići« - steći, zaraditi, postići 1496
Ibidem, 403 Ibidem, 403
1497
~ 481 ~
kàzan-uzènđija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. kazan-üzengi, v. kompon. pod kazan i uzenđija + bos. nast. -ja. - velika uzenđija koja se zbog krupnoće upoređuje s kazanom; udari ga k a z a n-u z e n đ i j o m.1498 kazàsker, m (ar.) < tur. kazasker, asker kadisi »vojni sudija«, tur. izft. v. kompon. pod kadija i asker. - starješina sjelokupnog sudstva. kàzā učiniti (tur.-bos.) < izv. od kaza, v. +bos. riječ »učiniti«. - naknadno nešto izvršiti; naklanjati ranije propuštene namaze. kàzāz -áza, m (perz.) < tur. kazaz < ar. gazzāz »svilar« (< ar. gazz »svila« < perz. kež »svila«). - svilar, posamentir,zanatlija koji izrađuje svilene i pamučne zehove, gajtane, širite, kite i ostale ukrase za odijela ili konjsku opreme. Od ovog je došlo prezime Kazázović. Kazázi (perz.) < pl. od kazaz, v. - dio sarajevske čaršije, istočno od Begove džamije, gdje su se nalazile kazaske radnje Kazázović, prezime (perz.-bos.) < izv. od kazaz, v. kâzī, kâdī, indecl. (ar.) < tur. kadi < ar. gādī »sudija«. - kadija; A š njima je Bećir k a z i.1499 Kázim - v. Ćazim kàzma, f (tur.) < tur. kazma, part. od inf. kazmak »kopati zemlju«. - trnokop; pijuk; polovinu metnut u soldate, / polovinu k a z m e dohvatiti, /nek pred vojskom trape meterize.1500 kàzmīr -íra, m (sanskrt.) < tur. kazmir < franc. casimir a ovo je korijenski od imena pokrajine Kašmir (sanskrt.) - vrsta platna kàzuk, m (tur.) < tur. kazik. - kolac kàzukāšče, m (tur.) < tur, kazik-akçe < tur. kazik »kolac«; u ovom slučaju »kolac za koji se lađa veže« i tur. akçe »para, novčić«. - novac koji lađari plaćaju u pristaništu (prvobitno za vezanje lađe za kolac) kebáir, m (ar.) < tur. kebair < ar. pl. käbā’īr, sing. käbīrä »velika«. - veliki grijesi, teški grijesi kȅče -eta, pl. kèčeta, gen. kèčetā, n (tur.) < tur. keçe. - bjela kapa od valjane vune koju nose Albanci, ili kapa od uvaljane goveđe dlake - uvaljana dlaka, odstrugana sa goveđe kože, kojom se postavljaju sedla kèčedžija, m (tur.-bos.) < tur. keçeci, v. keče + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - zanatlija koji od ostrugane dlake sa goveđih koža, ili od vune, pravi kečeta. kèdīv, íva, kèdīf -ífa, hèdīv, hèdīf, m (perz.) < tur. hidiv < perz. hidīw. - titulisani naziv egipatskog valije dok je Egipat bio u sastavu Osmanske Imperije kȅf, m (ar.) < tur. kef
Ibidem, 404 Ibidem, 404 1500 Ibidem, 404 1499
~ 482 ~
kèfa, f (tur.) < kefe. - četka, frča kèfati (tur.-bos.) < izv. od kefa, v. + bos. nast. -ti. - četkati, brisati kefom - fig. ružiti, »čitti kome lekciju« kefíja, ćefíja, f (ar.) < tur. vulg. kefiye, knjiž. ketfiye < ar. kätif, bukv. »plećna« (ar. kätif »plećka« + ar. adj. suf. f. -iyyä). Naziv je došao otud što se ovim šalom zaogrću pleća. - šal veličine oko jednog kv. metra, od šamske tkanine sa podužim kitama na krajevima; »zlatna kefija« zvala se žuta sjajna kefija. kèfil - v. ćefil kefíni - v. ćefini kehája - v. ćehaja kèhār, m (perz.-bos.) < bos. izv. od kehara, v. - kesa koju bi pripasao onaj koji je određen na stražu; On će s tebe skinuti gospodstvo, / a uza te k e h a r pripasati, / a na rame mušket navaliti, / i na humku tebe nabaciti, / čuvaj humku do krepanja svoga.1501 kèhara, f (perz.-bos.) < tur. kehvare, sa značenjem kao u bosanskom jez. < perz. kāhwāre »bešika«. - okrugla kesica, obično od kože, koja se na vrhu skuplja pomoću uzice, a u njoj se drži kresivo: čakmak, kremen i trud, ili se upotrebljava za duhan ili za novac. Nosi se prikačena kožnim kaiščićem za bensilah, ili je uzicom obješena o vratu i zadjevana za pas. kèhisati - v. kidisati kehrùbār, kehlìbār, kelìbār - v. ćehrubar kèisati - v. kidisati kȅjf, kèjfli, kèjfsuz - v. ćeif, ćejfli, ćejfuz kèlām -áma, ćèlām, m (ar.) < tur. kelâm < ar. kälām. - govor, besjeda; Biće lijepa tu ć e l a m a.1502; Uniđe i sjede bez selama, bez ć e l a m a (u ob. gov.) kelâmi-kàdīm -íma, m (ar.) < tur. Kelami-kadim »Kur’an« < ar. kälām »govor« i ar. gadīm »vječan«. - Kur’an kèmāl - v. ćemal Kèmāl, Ćèmāl -ála, muško ime, bos. hipok. Kémo, Ćémo (ar.) < tur. Kemal < ar. kämāl »savršenstvo, potpunost«. - »Savršenstvo« kȅna, kènati - v. kna, kniti kènef - v. ćenifa kenjčìluk, kenčìluk, (bos.-tur.) < bos. kenjac »magarac« + tur. suf. -luk. - magareština, neslana šala; Oni vaše prevashodstvo, k e n č i j a j u - provode kenčiluk.1503 kèpčija - v. kèvčija 1501
Ibidem, 405 Ibidem, 405 1503 Ibidem, 406 1502
~ 483 ~
kerámet, ćerámet, m (ar.) < tur. keramet < ar. kärāmä, osn. znač. »plemenitost, vrijednost«. - nadprirodno svojstvo ili pojava; čudo (vjeruje se da je svojstveno samo dobrim, pobožnim ljudima). kerámet-sahìbija, m (ar.-bos.) < tur. keramet sahibi, tur. izft. v. kompon. pod keramet i sahibija. - dòbrī: veoma pobožan čovjek za koga se vjeruje da posjeduje nadprirodna svojstva -keramet kȅsa, ćȅsa, f (perz.) < tur. kese < perz. kīse. - vreća; torba, papirna vrećica; A nasuti u ć e s e fišeke, / sve iz ć e s e ajan Aliage.1504 - novčanik; Prije će prestati rijeka teći, nego hodžinska ć e s a presušiti (bošnj. posl.) - određen iznos novca, novčane vriednosti (u Osmanskom Carstvu). Vrijednost kese mijenjala se kroz historiju. Dok je u početku, napr. za sultana Mehmeda Fatiha i Bajazida II, iznosila trideset hiljada akči ili deset hiljada dukata, u pošljednjem periodu Osmanske Carevine njzina je vrijednost utvrđena na pet storina groša; Objesiću t’ sablju o poasu, / koja valja tridest ć e s a blaga.1505 kȅsedžija, ćȅsedžija, m (tur.-bos.) < tur. kesici »onaj koji siječe« (nom. ag. od inf. kesmek »sjeći«) + bos. nast. -ja. - onaj koji siječe, koji odsijeca - fig. junak, dobar borac (koji siječe glave protivnika); on otište koplje ubojito. / Dobar dorat, stari ć e s e d ž i j a, / a Alija mladi binjedžija.1506 Od ovog je došao nadimak Muse junaka iz narodnih pjesama »Musa Kesedžija, Musa Ćesedžija«; Tu nalazi golema junaka, / po imenu M u s u K e s e dž i j u.1507 kȅsīm, ćȅsīm, m (tur.) < tur. kesim, part. od inf. kesmek »sjeći, odsjeći«. - najam, najamnina; ugovor o davanju krave na ishranu i korištenje, stim da zakupac ima da plati vlasniku izvjesnu količinu mliječnih proizvoda, prema pogodbi. Kesimom se naziva i onaj mlječni proizvod koji vlasnik prima. Obično se kesim daje u maslu. Priplod od krave koja je data »na kesim« ili »pod kesim« raspolove, prema običaju, ako nije što drugo ugovoreno, vlasnik i zakupac; Dao bi mu mline ujmenjake / I one mi bacaju k e s i m a, / Na godinu petstotin’ cekina.1508 kesìmača, ćesìmača (tur.-bos.) < bos. izv. od kesim, v. - krava koja je data na kesim (najam). kesmètāš, ćesmètāš -áša, m (tur.) < tur kesmetaş < tur. kesme, part. od imf. kesmek »sjeći, tesati« i tur. taş »kamen«. - otesani kamen, tesanik kèsre, n (ar.) < tur. kesre < ar. käsrä. - dijakritički znak u arapskom pismu koji označava kratki vokal »i« kèsten, m (grč.) < tur. kestane < grč. kástanon. Po Bernekaru je od aram. kaskani. - pitomi kesten, Castanea sativa Mill. 1504
Ibidem, 406 Ibidem, 406 1506 Ibidem, 406 1507 Ibidem, 406 1508 Ibidem, 406 1505
~ 484 ~
Kestènedžić, prezime (grč.-tur.-bos.) < bos. izv. od kestendžija, v. kestèndžija, m (grč.-tur.-bos.) < tur. kestaneci, v. kesten + tur. suf. -ci + bos. nast. ja. - onaj koji peče i prodaje kestene. Od ovog je došlo prezime Kestènedžić. kèšīš -íša, m (perz.) < tur. keşiş < perz. kešīš. - pop, kaluđer kèške, ćèške, n i kèškek, ćèškek, m (perz.) < tur. keşkek < perz. kešk (keškek je perz. demin. od kešk). - vrsta jela: dobro uvarena masna kaša koja se spravlja od odstupane (oljuštene) pšenice i kokošijeg mesa, koje se varenjem svo raspadne; Mladi bezi k e š k e u kazanu.1509 kèva, f (perz.-bos.) < bos. izv. od kevčija, v. - velika drvena kašika za zahvatanje brašna - štap savijen na vrhu kèvčija, kèpčija, f (perz.-bos.) < tur. kepçe, kefçe < perz. kefče i kepče. - velika kašika sa dugim drškom kojom se sipa čorba iz lonca u tanjire; kutlača. - polukuglast sud sa drškom kojim se crpila voda iz terezija (vodenih rezervoara) i nalijevala u đugume i ibrike. kìbār, ćìbār i kíbār, ćíbār, adj. (ar.) < tur. kibar »ponosit, dostojanstven« < ar. pl. kibār, sing. käbīr »velik« - ponosit, dostojanstven, elegantan; Mila majko mene boli glava, / gledajući dragoga k i b a r a.1510 kìbla, krbla, f (ar.) < tur. kible < ar. giblä. - strana svijeta na kojoj se nalazi Ćaba u Meki i prema kojoj se okreću muslimani prilikom klanjanja namaza. Kod nas je kibla jugoistok. kibletnáma, kiblenáma, krblenáma, f (ar.-perz.) < tur. kiblenüma, vulg. kiblenama, v. kibla + perz. nümā, perz. osn. od inf. numūden »pokazati« (dakle sprava koja kiblu pokazuje). - busola; iz njedara sahat izvadila, / pri sahatu bješe k r b l e n a m a, / koja kaže kako će se klanjat.1511 kìbrit - v. ćibrit kìbur, kibùrli - v. ćibur, ćiburli kicòšluk, m (bos.-tur.) < bos. kicoš + tur. suf. -luk. - kicošenje; Kad maladi ljudi idu ljeti crkvi, ne oblače koporan, već ga samo ogrnu. To je bilo više iz k i c o š l u k a.1512 kìčma i kîčma, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kiç »stražnja strana, otraga«. - leđa, hrbat kìdisati -išem (tur.-bos.) bos. izv. od tur. kiymak, istog značenja kao u bosanskom jez. kidisati (zapravo < tur. kiydi, perf. 3. lice sing. od inf. kiymak). - žrtvovati se, ubiti se, okončati život; Cura psinu: Nedaj me, Omere, / ja ću sebi k i d i s a t i mlada, / ja li sebi, ja tebi Omere.1513 1509
Ibidem, 407 Ibidem, 407 1511 Ibidem, 407 1512 Ibidem, 407 1513 Ibidem, 408 1510
~ 485 ~
- žrtvovati, upropastiti, nepožaliti, pregorjeti; Volim brata od očinjeg vida, / ko bi mogo bratu k i d i s a t i; Nemoj meni k i d i s a t i glavi, / cijeni mene koliko ti drago; Tiho jaše, konju ne k i d i š e; Nemoj meni krivo učiniti, / ni obrazu k i d i s a t i mome!1514 - navaliti; A moj dragi, što si k i d i s a o, / ja sam jošte luda i nejaka; Pa djevojci prosci k i d i s a l i, / Te je prose su četiri strane.1515 kijáfet, m (ar.) < tur. kiyafet < ar. giyāfä. - odijelo, odjeća, nošnja kijafètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kiyafetli, v. kijafet + tur. suf. -li. - lijepe spoljašnosti; izgledan kìjām,-áma, m (ar.) < tu kiyam < ar. giyäm. - stajanje na nogama pri obavljanju namaza kijamèčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. kiyametçi, v. kijamet+tur. suf. -çi+bos. nast. -ja. - onaj koji sve radi sa nekom galamom, užurbanošću i nervozom; paničar kijámet, m (ar.) < tur. kiyamet < ar. giyāmä. - sudnji dan, smak svijeta; Tvoje će se ime spominjati / od danaske pa do k i j a m e t a.1516 u figurativnom smislu: - nesreća; uzbuna; metež - žurba, hitnja - mnoštvo iskupljenog svijeta kijámetiti (ar.-bos.) < izv. od kijamet, v. +bos. nast. -iti. - nešto tražiti galamom, užurbanošću i nervozom, plahovitost izpoljavati kíla, f (ar.) < tur. kile »mjera za žito;mjera« < ar. kīlä »mjera« (od ar. korijena kyl: kālä »mjeriti«). - stara mjera za žito. Obično je iznosila 18-22 oke težine, ali je težina varirala prema raznim krajevima i vremenskim periodima. kìler - v. ćiler kìliti, kilìtli - v. ćilit, ćilitli kílukāl, m (ar.) < tur. kil-ü kal < ar. gīl wä gāl »reklo se i kazao je«. - rekla kazala, ogovaranje; Nemoj činit k i l u k a l (bošnj. izr.)1517 kîljer - v. ćiler kíma, f (tur.) < tur. kiyma, part. od inf. kiymak »sjecati«. - sjecavica pravougaonog oblika za sjecanje mesa na dasci - isjecano ili samljeveno meso kìmbilir! - v. ćimbilir! kímet, m (ar.) < tur. kiymet < ar. gīmä. - vrijednost, cijena Kímeta, Ćímeta, žensko ime, bos. hipok. Ćíma (ar.-bos.) < tur. Kiymet < ar. gīmä »vrijednost, cijena« + bos. nast. za žen. rod -a. - »Vrijedna« kímet-tȁhta, f (tur.-perz.) < tur. kiyme tahtasi, tur. izft., v.kompon. pod kima i tahta. 1514
Ibidem, 408 Ibidem, 408 1516 Ibidem, 408 1517 Ibidem, 408 1515
~ 486 ~
- debela daska na kojoj se sjecavicom sjeca meso kimètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kiymetli, v. kimet < tur. suf. -li. - vrijedan, skup, cijenjen kîn, kîm, ćîn -íma, m i kívnja, f (perz.) < tur. kin < perz. kīn < perz. kīn »ljutnja, potajno neprijateljstvo; osveta«. kìna, kìnati - v. kna, kniti kinàli, krnàli (krmàli, kanàli, kanàjli) indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kinali »okniven«, v. kna + tur. suf. -li. - okniven; boje kne; Šta će tebe glava na pendžeru, / Šta l’ k r m a l i ruke na parmake; I čuva mi k a n a l i dorata; Spremi Fati k a nj a l i dorata.1518 kìnalije, krnalije, f, pl. (ar.-tur.-bos.) < tur. kinali, bukv. »okniven«, v. kna + tur. suf. -li + bos. nast. -je. - ženske čarape »dramalije« koje su na prstima crveno obojene kao da su prsti okniveni. Zbog te sličnosti su dobile ovo ime. kínma, f (tur.) < tur. kiyma, v. kima. - isjecano ili samljeveno meso kínjiti (perz.-bos.) < izv. od kin, v. + bos. nast. -iti. - mučiti, patiti, terorisati; Kako k i nj i njeg’ od Zadra bane...1519 kìptija, m (lat.-ar.-bos.) < tur. kipti »Ciganin« < ar. gibtiyy »Kopt« < lat. Aegypti, Aegyptus + bsos. nast. -je. - Ciganin kiráet, m (ar.) < tur. kiraet < ar. girāä, osn. znač. »čitanje«. - pravilno čitanje Kur’ana kiraethàna, f (ar.-perz.) < tur. kiraethane < ar. girāä’ »čitanje« + perz. hāne, v. hane. - čitaonica kirájdžija i kiràjžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. kiraci, v. kirija + tur. suf. -ci +bos. nast. -ja. - sakupac, stanar kirìdžija, ćirìdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur kiraci, v. kirija + tur. suf. -ci + bos. nast. ja. - kirijaš, onaj koji skonjima i kolima prevozi robu uz nagradu; Dok evo ti jednog k i r i dž i j e; Vi pjevate jasno k i r i dž i j s k i.1520; K i r i dž i j a kamo ti kirija? U handžije i u mehandžije (bošnj. posl.) kiridžìjānje, n (ar-tur.-bos.) < bos. izv. od kiridžija, v. - bavljenje kiridžijskim poslovima kiridžìluk, m (ar.-tur.) tur. kiracilik, v. kiridžija + tur. suf. -lik. - kiridžijski posao, kiridžijsko zanimanje kìrija, ćìrija, f (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. kira < ar. kirā’. - zakup; zakupnina; plata za kiridžijsku uslugu; Ja ga meni pod k i r i j u nađi.1521 kìsmet, krsmet, m (ar.) < tur. kismet < ar. gismä. - sudbina, udes 1518
Ibidem, 409 Ibidem, 409 1520 Ibidem, 409 1521 Ibidem, 409 1519
~ 487 ~
kismètlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. kismetli, v. kismet + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - sretnik - suđenik kìsvet - v. ćispet kišlak, kršlak, m (tur.) < tur. kişlak < tur. kiş lak < tur. kiş »zima«. - mjesto za zimovanje, zimovalište; nizinsko područje gdje se stoka s planina zgoni na zimsku pašu. Od ovog je došlo prezime: Kršlak i Kršlaković. kìtāb, kitábija, kitâptan - v. ćitab, ćitabija, ćitaptan kìtir - v. ćitir kívan, adj. (perz.-bos.) < bos. izv. od kîn, v. - ljut na nekoga, neprijateljski raspoložen prema nekome; žedan za osvetom kivèrisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kiyvermek. - usuditi se, pregnuti na nešto, odlučiti se za kakav težak ili opasan korak kívnja (perz.-bos.) < bos. izv. od kin, v. - ljutnja na nekog, neprijateljsko raspoloženje prama nekome kizibáši, krzilbáši, m (tur.) < tur. kizilbaş, bukv. »crvenoglavac« < tur. kizil »crven« i tur. baş »glava«. - jedna sekta šiija (šiita) kojase još naziva i »rafizije«. Pripadnici ove sekte po narodnosti su ostaci tatarsko-turskih i turkmenskih plemena, a nalaze se još i sada u pojedinim krajevima Male Azije. Smatraju se vjerski zastranjenim i veoma nazadnim. Govore turskim i perzijskim jezikom. Naziv su dobili otud što su njihovi preci sačinjavali jedan poseban odred vojske u Iranu, a imali su crvene čalme na glavi, te su nazvani »crvenoglavci«. Kizilbaši je i podrugljiv naziv za sve Perzijance u državi Safavida. kìzil-hastàluk, krzil-hastàluk, m (tur.-perz.) < tur. kizil hastalik »šarlah« bukv.: »crvena bolest« < tur. kizil »crven« i tur. hastalik, v. hastaluk. - šarlah kìzlaraga, krzlaraga, m (tur.) < tur. kizlar agasi, tur. izft. od tur, kizlar »djevojke« i aga, v. - glavni nadzornik sultanovog harema; suviše trista janjičara, / i svojega agu k i z l a r-a g u; Kupuje je k r z l a r-a g a iz carskoga grada.1522 kìzluk, krzluk, m (tur.) < tur. kizlik < tur. kiz »djevojka« + tur. suf. -lik. - djevičanstvo, nevinost, poštenje klobàdan, m (ar.) < tur. kilabdan, kilaptan < ar. gullāb »kuka«, što u tur. znači i »sprava za utvrđivanje žice i konca«. - sjajna traka (širit) napravljena od svilenog ili pamučnog konca, uvrnutog sa tankom žicom od zlata (varaka) ili srme knȁ, kìna, krna, kàna, k’na, kèna, dem. knàšca i knìca, f (ar. i ar.-bos.) < tur. kina < ar. hinnā’. - biljka Lawsonia intermis L. i prah od satrvenog osušenog lišća ove biljke, koja je slična našoj lijesci, a raste u azijskim tropskim krajevima i u Egiptu, gdje se najviše uzgaja. Kna spada u kozmetička sredstva kod različitih naroda, a u Bosni i Hercegovini kod Bošnjakinja. Služi za bojenje ruku, nožnih prsta i kose; Lijepa Esmo, k n a ti se predala, / u zdravlje je sa dragim derala!; Našoj Mejri k’n u
1522
Ibidem, 410
~ 488 ~
postaviše, / i na noge i na b’jele ruke; Zlatni topi na grad udariše,/lijepoj Esmi k n a š c u postaviše.1523 - ovako se naziva i bošnjački svadbeni običaj knenja, knivenja ili krnanja nevjeste dan prije prve bračne noći; Zlatni topi u grad udariše, / lijepoj Fati k r n u postaviše; Melćehani k n i c u postaviše.1524 - Na području Bosne i Hercegovine »knom« se naziva i biljka Impatiens balsamita L. Stabljika i cvijetovi ove biljke gnječe se u havanu, te se dobivenim sokom boji kosa kao i sa pravom kupovnom knom.1525 knàšca, f (ar.-bos.) < bos. demin. od kna, v. - (isto što i kna, v.) knìti -ìjm, kìnati, krnati -ām (ar.-bos.) < bos. izv. od kna, kina, krna, v. - bojiti knom ruke, noge ili kosu; Kako k n i j u ruke u djevojke; U četvrtak mladu k r n a j u; K r n a j u je jengibule mlade.1526 knìvālja, knjìvālja, f (ar.-bos.) < bos. izv. od kna, v. - žena ili djevojka koja knije nevjestu kobajàgi, kaobàjagi (bos.-tur.) < izv od bajagi + bos. nast. -ko-kao, tobože; Pašinica s begom Zilovićem, / ko bjagi svojom jaranicom; ...hoće kobajagi da ode, ali ga i dalje prati1527 kòčije, f, fč. t. (madž.-bos.) < tur. koçu < madž. kocsi + bos. nast. -je. - zatvorena kola kòdoš, m (tur.) < tur. kodoş »provodadžija: pokvarenjak; nitkov«. - provodadžija, posrednik prilikom ženidbe kòdošiti (tur.-bos.) < izv. od kodoš, v. +bos. nast. -iti. - provodadžisati,posredovati prilikom ženidbe kȍdža, indecl. m i kao adj. (tur.) < tur. koca. kao imenica: starac kao pridjev: velik, golem; uvažen, poštovan; Za njim sađe k o d ž a Mehmedbeže.1528 kȍdžabaša, kȍdžobaša, m (tur.) < tur. kocabaşi, v. kompon. pod kodža i baš. - prvak, starješina - seoski knez kòdžman, adj. (tur.) < tur. kocaman. - velik, krupan, ogroman kòdžamiti, indecl. adj. (tur.-bos.) < tur. kodža, v. + bos. nast. - mi (pron. 1 lice sing. dativ) i -ti (pron. 2. lice sing. dativ), po uzoru na bos. riječ: »evomiti«, kad se hoće da izrazi da je nešto krupno, veliko. - krupan, velik; Nije si ti dijete, nego kodžamiti čovjek.1529 kođôjā, kao đôjā, đôjā, adv. (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. gûya < perz. gūyā. - tobože, ko biva; Posrnu kao đ o j a na desno koljeno.1530 1523
Ibidem, 410 Ibidem, 410 1525 Ibidem, 411 1526 Ibidem, 411 1527 Ibidem, 113 1528 Ibidem, 411 1529 Ibidem, 411 1524
~ 489 ~
kȍfa, f (tur.-bos.) < izv. od tur. kova. - sud za zahvatanje vode iz bunara; sud za nošenje vode kòfrdža, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kivricik »kuštrav, kudrav, loknast«. - lokna, pram kuštrave kose kòfrčast, adj. (tur.-bos.) < bos. izv. od kofrdža, v. - kuštrav, kudrav, loknast (kaže se samo za dlaku, odnosno kosu) kȍj, indecl. adj. (tur.) < tur. koyu. - zatvorene boje kòješil, kòjašin, indecl. adj. (tur.) < tur. koyu yeşil (tur. koyu »zatvorene boje« i tur. yeşil »zelen«). - zatvoreno zelene boje, ugasito zelene boje; Kr-čakšire, k o j e š i l dolamu; Iz sanduka drugu izvadio: /Mor-čakšire, k o j a š i n-dolamu.1531 kòjašin - v. koješil kòjlija - v. ćojlija kòjvišnjevī, indecl. adj. (tur.-perz.) < tur. koyu vişnevi, v. kompon. pod koj i višnjevi. - zatvoreno višnjeve boje kòkoja, f (tur.-bos.) < koku + bos. nast. -ja. - miris; vonj; smrad; Podavi nas k o k i j a od baruta.1532 kòkuz, m i kao adj. (tur.) < tur. kokoz. - kao imenica: čovjek bez novca - kao pridjev: bez novca, švorc; K o k u k’o crveni miš (bošnj. posl.)1533 kokùzluk, m (tur.) < tur. kokozluk, v. kokuz + tur. suf. -luk. - nemanje novca kòlaga - v. kulaga kolâđele! - v. kolajđele kòlāj, adv. i adj. (tur.) < tur. kolay. - lahko, bez napora; Allah će tebi k o l a j dati istinom; K o l a j je stupara i mlinara promijeniti.1534 - lagahan, lahak; kaže se: k o l a j rabota, tj. lagahan posao. kolâjđele! (kolâđel! kolâđer!) (tur.) < tur. kolay gele, (gele, optat 3. lice sing. od inf. gelmek »doći«). - lahka ti rabota! da Allah da s lahkoćom da ti bude! - na zdravlje! prijatno (kaže se onom ko jede) kolájluk, m (tur.) < tur. kolaylik, v. kolaj + tur. suf. -lik. - lahkoća; Što se toga tiče, kod nas je jedan k o l a j l u k.1535 kolalàjsati -šem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kolaylamak. - olakšati (neki posao), učiniti nešto lahkim kolalajsávati -vām (tur.-bos.) < bos. izv. od kolalajsati, v. - olakšavati (neki posao), činiti nešto lakšim 1530
Ibidem, 252 Ibidem, 411 1532 Ibidem, 412 1533 Ibidem, 412 1534 Ibidem, 412 1535 Ibidem, 412 1531
~ 490 ~
kòlalije, f (bos.-tur.-bos.) < bos. kolo + tur. suf. -li +bos. nast. -je. - okrugle toke; Po dolami toke kolalije.1536 - menđuše sa okruglim pucama kòlan, m (tur.) < tur. kolan. - jednostruki ženski pojas; Neće Hana bez đerdana, / neće Hana bez dimija, / neće Hana bez k o l a n a.1537 - jednostruki muški pojas; Opasa se pasom i k o l a n o m, / Za pojasom dvije puškemale.1538 - konjski pojas koji drži sedlo ili samar čvrsto uz konja; Nuhan metno đogu u k o l a n e.1539 kolànsuz, adj. (tur.) < tur. kolansiz, v. kolan +tur. postpoz. -siz »bez«. - bez kolana na sedlu (konj); Za njim Ibro Ogojenoviću, / na njegovu k o l a n s u z doratu.1540 kȍlās -ása, kȍlāz, m (tur.) < tur kolagasi, tur. izft. od tur. kol »krilo, odjel vojske« i tur. aga, v. aga. - isto što i kulaga, tj. vojni čin: krilnik u janjičarskoj vojsci. U novije doba oficir niži od bimbaše, a viši od juzbaše, nadkapetan; asker, nizam po sokaku, / a kolazi po vratima,/ a bimbaše na pendžerima.1541 U Sarajevu je bio kolas Žiga Husejinaga, koji je umro 1950. god. Kolàšin, grad u C. Gori (tur.) < kȍlās < tur. kolagasi »nadkapetan«. Kolašin bi, prema tome, bio kapetanija, dakle područje pod kolasom (v. kolas). kòlčak, m (tur.) < kolçak. - duga vunena rukavica koja dostiže do laktova; muf - metalna narukvica; Uz rukavice k o l č a c i od zlata, / Od lakata Ajci do nokata.1542 - dio oklopa koji je pokrivao ruke kao gvozdena narukvica - zakrpa na kolenu čakšira ili hlača i na laktovima gunja i anterija. kȍl-ćehája, m (tur.-perz.) < kol-kehayasi, tur. izft. od tur. kol »krilo, odjel vojske; vojnik, stražar« i tur. kehaya, v. ćehaja. - pomoćnik age; Allahom brate, k o l ć e h a j a, / pusti meni jednog sina.1543 kòldžija, m (tur.-bos.) < tur. kolcu + bos. nast. -ja. - carinski činovnik; pandur, stražar kȍltahta, f (tur.-perz.) < tur. kol-tahtasi, bukv.: »ručna daska«, tur. izft. od tur. kol »ruka, rukav; držak« itd. i perz. tahte »daska«. - daska koja služi abadžijama i terezijama za peglanje čakšira (uvuče se u nogavice) kòltuk, m (tur.) < koltuk. - fotelja 1536
Ibidem, 412 Ibidem, 412 1538 Ibidem, 412 1539 Ibidem,412 1540 Ibidem, 412 1541 Ibidem, 412 1542 Ibidem, 413 1543 Ibidem, 413 1537
~ 491 ~
- mali jastuk koltùkčija, m (tur.-bos.) < tur. koltukçu, v. koltuk +tur. suf. -çu +bos. nast. -ja. - zanatlija koji pravi jastuke, mindere, jajgije itd., kao današnji tapecirer. Koltukčije su pravili i klašnje za samare. kȍmar, m (ar.) < tur. kumar < ar. gimār. - hazardna igra, igra u novac komárdžija, n (ar.-tur.-bos.) < tur. kumarci, v. komar + tur. suf. -ci +bos. nast. -ja. - hazarder, kockar komardžìluk, m (ar.-tur.) < tur. kumarcilik, v. komardžija + tur. suf. -lik. - hazard, kockanje kòmora, f (lat.-bos.) < tur. komor, preko ar. < lat. camera »soba, odjeljenje; manja prostorija, kamera« + bos. nast. za žen. rod -a. - transportna sredstva sa materijalom koji je namijenjen za obezbjeđenje potreba života i borbe vojnih jedinica. Danas je ovaj izraz zamijenjen sa izrazom transport; Da se kupe na more k o m o r e, / komordžije lijepe djevojke.1544 komòrdžija, m (lat.-tur.-bos.) < tur. komorcu, v. komora + tur. suf. -cu + bos. nast. ja. - onaj koji ide uz natovarena konja ili vozila u komori; da se dižu komore na more, / k o m o r dž i j e gizdave djevojke.1545 - u svatovima onaj što ide uz konja natovarena djevojačkom opremom; Evo ćemo da pivamo, / al’ ne znamo kome ćemo, / k o m o r dž i j a, tebi ćemo!1546 kòmšija, kònšija, m (tur.-bos.) < tur. komşu, konşu + bos. nast. -ja. - susjed komšìluk, konšìluk, m (tur.) < tur. komşuluk, konşuluk, v. komšia + tur. suf. -luk. - susjedstvo kóna, kònšinica, kòmšinica, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. konşu, v. komšija. - susjetka; Dođite mi na veselje, k o n e; Hvalila se l’jepa Fata svojim k o n a m a.1547 kȍnačište, n (tur.-bos.) < bos. izv. od konak, v. - prenoćište kȍnačiti (tur.-bos.) < bos. izv. od konak, v. - noćivati, prenoćivati kònak, m (tur.) < tur. konak, izv. od tur. inf. konmak »odsjesti, biti gost«. - prenoćište, noćište; I u Ključu k o n a k učiniše; i handžiji za k o n a k e platim.1548 - jednodnevno putovanje, dan hoda (od jednog prenoćišta do drugog); Odavlen je pa Sibinj kameni, / brate slatki, dvanaest k o n a k a.1549 - bolja kuća, kuća kakvog uglednog domaćina; Eno paše, hasta u k o n a k u; Pa on uze dva sužnja nevoljna, / dovede ih do k o n a k a svoga.1550 1544
Ibidem, 413 Ibidem, 413 1546 Ibidem, 413 1547 Ibidem, 414 1548 Ibidem, 414 1549 Ibidem, 414 1550 Ibidem, 414 1545
~ 492 ~
- saraj, dvor, rezidencija; zgrada nekog visokog upravnog ili vojnog zapovjednika. - muško odeljenje; muška kuća; Odvede ga na muške k o n a k e.1551 konàkčija, konàgdžija, m (tur.-bos.) < tur. konakçi, v. konak + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - onaj koji je zanoćio kod drugoga, gost na prenoćištu, konačar; Hoćemo l’ se rastajati, / svak se nada k o n a k dž i j a m a.1552 kȍnakovati (tur.-bos.) < bos. izv. od konak, v. - noćivati, prenoćivati; Već ja ištem konak k o n a k o v a t i.1553 kòndisati -išem (tur.-bos.) < tur. kondu, perf. 3. lice sing. od inf. konmak »odsjesti, biti gost«. - prenoćiti; Tada iđu na mehke dušeke, / Tude oni noćcu k o n d i s a š e. / Kada li je u zoricu bilo...1554 kòndža, f (tur.-bos.) < konç, konc + bos. nast. za žens. rod -a. - onaj dio čizme koji ide od stopala uz nogu kòndžāhija, f (tur.-bos) < tur. koncolos »utvara, vampir«, v. karandžoloz. Skraćeno od karakondža, v. odbacivanjem prve kompon. kara, tako da ostaje kondža + bos. nast. -hija. - žena nalik na vješticu kòndžolos, m (tur.) < tur. koncolos »utvara, vampir, vukodlak« - fig. nemirno, vragoljasto dijete; Uh kon dž o l o s e jedan (u ob. gov.) kònšibak, -pka, pl. kònšipci, m i kònšipka, gen. kònšibāka, f (tur.-bos) < konşu kapisi, bukv. »vrata susjeda« od čega skraćeno: konšikap, pa putem metateze konšipak, konšibak, v. kompon. pod komšija i kapija. - mala vrata u susjednu bašču ii dvorište. kònšija, konšìluk, kònšinica (tur.-bos.) < bos. izv. od komšija, komšiluk, komšinica, v. kònšipka, kònšipci (tur.-bos.) < bos. izv. od konšibak, v. kontráćija, m (tal-tur.-bos.) < tur. kontraçi < tur. kontrat < tal contratto »ugovor« + tur. suf. -çi. - vojni liferant, voni snabdjevač kòntuš, m (grč.) < tur. kontoş, sa značenjem kao u bosanskom jez. < ngrč. kontòs »kratak«. - vrsta kaputa što su ga nosili tatarski begovi konùšma, f (tur.) < tur. konuşma, part. od inf. konuşmak »razgovarati«. - razgovor; prijateljsko drugovanje konùštisati (se) -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. konuşmak »razgovarati«. - razgovarati; prijateljski drugovati; Ko se s devedžijama k o n u š t i š e, velika mu vrata trebaju (bošnj. izr.)1555 kȍpča, kȍvča, f (tur.) < tur. kopça.
1551
Ibidem, 414 Ibidem, 414 1553 Ibidem, 414 1554 Ibidem, 414 1555 Ibidem, 415 1552
~ 493 ~
- sprava, sveza, metalna kukica i mali metalni kolutić za koji se kukica zadijeva. Takve su kopče na čakširama, tozlucima itd.; Najnaprijed k o v č e i čakšire, / Na čakšire k o p č e erdelije; Na tozlucih k o v č e i dizluci.1556 kopčàli, kovčàli, indecl. adj. (tur.) < tur, kopçali, v. kopča + tur. suf. -li. - sa kopčama, sa zatvaračima; pa otvori k o v č a l i sepeta.1557 kopčàluk, kovčàluk, m (tur.) < tur. kopçalik, v. kopča + tur. suf. -lik. - dio tozluka ili čakšira gdje su na nogavicama prišivene kopče kòpčati (tur.-bos.) < izv. od kopča, v. + bos. nast. -iti. - vezati, spajati dugmad na odijelu - fig.: shvaćati, kapirati kòpek, kopèkluk - v. ćopek, ćopekluk kopìlan, m (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kahpe oglani »kurvin sin«, tur. izft. od tur. kahpe, v. kahpija i tur. oglan »dječak«. - isto značenje kao i kopile, v.; Hej Halile, jedan k o p i l a n e.1558 kȍpīle, n zb. imenica kȍpilād (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kahpe oglu, vulg. kahpoglu »kurvin sin«, tur. izft. od tur. kahpe, v. kahpija i tur. ogul »sin, muško čedo. Pošto tur. kahpe ima u bosanskom jez. oblik »kahpi (ja)«, a u tur. ogul muklo »g« se i ne izgovara, to je od kahpiolu došla naša izvedenica »kopile«. Ova riječ u osn. obliku »kopil, kopilj« javlja se veoma rano u rumunskom i balkanskim jezicima i vjerovatno je ona formirana, pod tursko-tatarskim utjecajem, još u staroj slavenskoj zajednici, prije dolaska Slavena na prostore Balkana, ili u samim početcima njihova dolaska. A poznato je da je takvih tuđih jezičnih utjecaja bilo još u ono doba. - vanbračno dijete kòptisati, išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. koptu, perf. 3. lice sing. od inf. kopmak »iznenada se pojaviti, iskrsnuti, postati«. - iznenada se pojaviti, iskrsnuti, postati; Iako je po čitavoj zemlji žega i prašina, u Sarajevu je k o p t i s a l o jedno blato, tako zvano Tagblato...1559 - fig. navaljivati sa zahtjevom, uporno nešto tražiti; On k o p t i s o da dođemo (u ob. gov.) koračlàma - v. korašlama kȍradžija, m (tur.-bos.) < tur. korucu, korcu + bos. nast. -ja. - pripadnik posebnog roda vojske, oklopnika u janjičarskoj vojsci. Od ovog je kod Bošnjaka nastalo prezime Kȍradžija. Kȍradžija, prezime (tur.-bos.) < izv. od koradžija, v. Kòrān - v. Kur’an korašlàma, koračlàma (bos.-tur.) < od bos. koračati, korak + tur. suf. -lama. Napravljen je part. na tur. način: koračlama, korak-lama (kao da je izvedeno od zamišljenog tur. glagola koji glasi koračlamak), pa se »č« zamjenjuje sa »š«. - vrsta konjskog hoda: kad konj baca noge tako da mu se svaka noga lijepo ističe. To je hod slilovitih hatova, kod kojih se uzde drže dobro zategnute. kȍredžija, kȍradžija, m (bos.-tur.) < bos. kora, korica + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. 1556
Ibidem, 415 Ibidem, 415 1558 Ibidem, 415 1559 Ibidem, 415 1557
~ 494 ~
- zanatlija koji izrađuje kore, korice, za noževe i sablje kòrbāč, krbāč, -áča, n (tur.) tur. kirbaç. - bič od ispletenog kožnog remenja korkàluk, m (tur.) < tur. korkaluk, bukv. »strašivost; mjesto straha«, v. korkija + tur. suf. -luk. - ograda koja se stavlja ondje gdje postoji opasnost da se padne: ograda oko šerefeta na munari, ograda na ćupriji itd., gelender na stepeništu; Careva ćuprija (u Sarajevu) bila je sagrađena na 4 oka. Kao svi turski mostovi, bila je prema sredini malo izdignuta. Sa strane je bio k o r k a l u k, tj. ograda od ploča.1560 - trotuar sa strane ulice kòrkija, f (tur.-bos.) < tur. korku + bos. nast. -ja. - strah; ...samo naše Švabe i one furtimaške domuze ufatila nekaka k o r k i j a i šuhva.1561 kȍrkma! interj. (tur.) < tur. korkma! iper. 2 lice sing. od inf. korkmak »bojati se, strahovati«. - ne boj se! ne strahuj!; K o r k m a, ljube, ti se ne pripadaj, / što se guja oko čela vije!1562 Kòrkut, prezime (tur.) < tur. korkut »onaj koji strah zadaje, junak« izv. od tur. korkutmak »zadavati strah«. koròman, m (tur.) < tur. kuruman, izv. od inf. kurumak »osušiti se«. - vojnički hljeb u carskoj osmanskoj vojsci; dvopek, beškot; k o r o m a n je momcim’ dodijao, / a tajin se vas pobuđavio.1563 korùdžija, m (tur.-bos.) < tur. korucu »čuvar« + bos. nast. -ja. - šumar - poljar kòsabaša, kȍsbaša (bos.-tur.) < bos. izv. od kozbaša, v. kô sànkim, kô sànćim (bos.-tur.) < bos. kô, kao i tur. sankim, v. sanćim. - (isto što i kôbajagi, v. bajagi); Izađu ćageta po ćošetima-priređuje se maskenbal, k o s a n k i m u korist fukare...1564 kȍs-hȁlva, kȍshalva, f (tur.-ar.) < tur. koz-helvasi < tur. koz »orah« i halva, v., tj. »halva od oraha«. - bijela halva koja se pravi ovako: šećer se iskuhava do potrebne gustine, dok se »uagdi«, zatim se u njeg saspe sok od samljevenog čugena, čugenja. Potom se mieša (»lupa«) dok smjesa ne postane gusta i bijela kao snijeg. Tada se baci u smjesu oljuštenih oraha i izmješaju se pa se digne gotova kos-halva s vatre. kòšija, f (tur.-bos.) < tur. koşu. - trka; Vać sam curu trgo na k o š i j u.1565 - ono što se stavlja na trku kao dar onom ko utječe; Metla ona golemu košiju, / metnula je tri tovara blaga.1566 1560
Ibidem, 416 Ibidem, 416 1562 Ibidem, 416 1563 Ibidem, 416 1564 Ibidem, 416 1565 Ibidem, 417 1566 Ibidem, 417 1561
~ 495 ~
košijaš -áša (tur.-bos.) < bos. izv. od košija, v. - trkač, konj koji trči na trci (na košiji); Skupili se konji k o š i j a š i.1567 kotàrisati (se) - v. kutarisati (se) kȍva (pogr.) - v. kofa kòvan, m (tur.) < tur. kovan. - košnica; trnka pčela kòvana, f (tur.-bos.) < tur. kovan + bos. nast. za žen. rod -a. - čahura od puščanog metka kovàdžija, m (tur.-bos.) < tur. kovanci, v. kovan + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - pčelar kovandžìluk, n (tur.) < tur. kovancilik, v. kovandžija + tur. suf. -lik. - pčelarstvo kovànluk, m (tur.) < tur. kovanlik, v. kovan + tur. suf. -lik. - pčelinjak kȍvča, kovčàli, kovčàluk - v. kopča, kopčali, kopčaluk kòvrdža (pogr.) - v. kofrdža kòvrdžav (pogr.) - v. kofrčast kozàmak, kozàmačiti - v. krzmak, krzmačiti kȍzbaša, kȍsbaša, kòsabaša, m (bos.-tur.) < bos. kosa + tur. suf. baş, v. baš. - najbolji kosac koji prilikom kosidbe ide prvi pred koscima; poginuo mi kozbaša...; Dv’je stotine mladih kosioca, / a pred njima hitrog k o s a b a š u.1568 kr’at, kr’atat (pogr.) - v. krhat, krhatat krba, f (ar.) < tur. kirba »sud zavodu, duguljast i s jednog kraja sužen« < ar. girbä »mješina kao suz za vodu«. - sud za vodu kȑbāč - v. korbač krbrla, krbletnáma - v. kibla, kibletnama krbulja, f (ar.-bos.) < bos. izv. od krba, v. - sud napravljen od omorikove ili trešnjeve kore u kome se donose u grad jagode na prodaju kr’čakšire, kr-čakšire (iskr. krk-čakšire), pl. t. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kir çakşir < tur. kir »sivast, lugast« i tur. çakşir, v. čakšire. - čakšire sivaste boje, lugaste čakšire; »Otvor« dolaf, vadi đejisiju, / k r-č a k š i r e, koješli dolamu; sadet sahat beg-Šahinagića, / k r k-č a k š i r e Žige Salihage.1569 krdisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kirdi, 3 lice sing. od kirmak »razbiti, slomiti« itd. - razbiti, slomiti, isjeći; koje ono bjehu tri vojvode, / štono moju k r d i s a š e vojsku.1570 Krdžalije i krdžlije, m (tur.-ar.-bos.) < tur. Kirca Ali, grad u istočnoj Rumeliji koji je tako nazivan po osnivaču Aliji koji je imao nadimak Kirca, što u tur. jez. znači »sivkasti« (tur. kir »siv«), bukv. »sivkasti Alija« +bos. nast. -je.
1567
Ibidem, 417 Ibidem, 417 1569 Ibidem, 418 1570 Ibidem, 418 1568
~ 496 ~
- stanovnik kraja oko grada Krdže ili Krdžalije u istočnoj Rumeliji; a od mora diže K r dž a l i j e...1571 - krdžalijama su u 18. i 19. vijeku nazivani odredi naoružanih grupa, pripadnici neregularnih vojnih odreda, koji su bili plaćenici pojedinih velikaša, odmetnika i služili kao navalna konjica. kȑdžalīnka, f (tur.-bos.) < bos. izv. od Krdžalije, v. - vrsta puške koja se izrađivala u tur. varoši Krca Ali (Krdžali); K r dž a l i n k i živu vatru dade, / puče šara, pusta ostat’ neće.1572 krȅč, m (tur.) < tur. kireç. - kreč, vapno krečàna, f (tur.-bos.) < bos. izv. od kreč, v. - peć u kojoj se pečenjem kamena dobiva kreč kremènluk, m (bos.-tur.) < bos. kremen + tur. suf. -lik. - okov na mjestu gdje kamen stoji u starih pušaka kremenjača; po puškama sjajni k r e m e n l u c i...1573 kȑ-gázije, kȑk-gázija, m (tur.-ar.-bos.) < bos. izv. od tur. kir gazisi, bukv. »stepski gazija«, tur. izft. od tur. kir »pustinja, stepa; nenaseljeni prostor izvan gradova i sela« i tur. gazi, v. gazija. - junak proslavljen u boju; beg Džudžaga iz Donje Krajine, / k r k-g a z i j a od dva pašaluka.1574 krhat, krhatat (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kirat < tur. kir »sivast« i tur. at »koj«. - konj zelenko, konj sivac; Na k r h a t u konju od mejdana; Viju li se alajli bajraci, / vodaju l’ se ati k r h a t a t i.1575 krkàjak, m (tur.) < kirkayak, bukv.: »četrdesetogodišnjak« < tur. kirk »četrdeset« i tur. ayak »noga«. - vrsta široke vaške koja napada dijelove oko polnih organa, upija se u kožu i izaziva svrab (die Filzlaus, morpio). krkànluk, m (bos.-tur.) < bos. krkati, bos. osnova krka + tur. suf. -luk sa umetkom pomoćnog glasa »n«. - gurmanstvo, izobilno jedenje i pijenje krk-čàkšire - v. kr’čakšire krk-gázija - v. kr’gazija krk-hàmbār, m (tur.-ar.) < tur. kirk hambar, bukv.: četrdeset hambarova, v. kompon. pod krk i hambar. - pomiješano svega i svašta; svaštara, bilježnica u kojoj su upisani razni podaci bez ikakva reda i sistema kȑk-jàlan, m (tur.) < tur. kirk yalan, bukv. »četrdeset laži«, v. krk i jalan. - spadalo, mangup; besposleno pričalo, lažljivac kȑk-jèmīn -ína, m (tur.-ar.) < tur. kirk yemin »četrdeset zakletvi«, fig.: »mnogobrojno zaklinjanje«, v. krk i jemin.
1571
Ibidem, 418 Ibidem, 418 1573 Ibidem, 418 1574 Ibidem, 418 1575 Ibidem, 418 1572
~ 497 ~
- zakletva po više puta opetovana, mnogobrojno zaklinjanje, jaka zakletva; Hadži Ahmed, mujezin, priča pod krk-jeminom, a je te večeri vido nur na grobu hafiza; pa onda udarili u hašanje i krk jemine.1576 krklàisati, krklàjisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kiriklamak »razbiti, slomiti«. - isjeći na komade meso od zaklanog živinčeta, iskasapiti ga, te ga tako pripremiti za sušenje krklàma (kerklàma) f (tur.) < kiriklama, part. od inf. kiriklamak, v. krklaisati. - meso od zaklanog živinčeta isječeno na komade, iskasapljeno, i tako pripremljeno za sušenje; krklaisano meso. krklèisati, krklèjisati i krklàisati, krklàjisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kirkmak - kirklamak, »podrezati kosu, strići, ostrići«. - sastrići, podsjeći vunu u kožuhu oko rukava i naokolo kȑk-kletva, f (tur.-bos.) bos. izv. od tur. krk »četrdeset« + bos. riječ »kletva«. - zakletva više puta ponovljene, teška zakletva krklèma, krklàma, f (tur.) < tur. kirklama < tur. kirkmak »strići, ostrići, podrezati kosu«. - ona vuna koju ćurčije sastrižu sa šivenih kože krkluk, m (tur.) < tur, kirklik, v. krk +tur. suf. -lik. - četrdesetnjak, ono što sadrži nečega četrdeset - vrsta dukata, valjda je vrijedo 40 groša krkma, f (tur.) < tur. kirkma, part. od inf. kirmak »podrezati kosu; strići, ostrići«. - podrezivanje kose preko čela; ruska frizura krkmeta, gen. krkmetā, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kirkma, v. krkma. - solufi, zulufi, vitice, uvojci krk-sèrdar - v. krserdar Krlièbegović, prezime (tur.-bos.) izv. od krluč, v. kȑlūč, krlīč, m (tur.) < tur. kiliç. - mač, sablja. Od ovog je došlo prezime Krlièbegović krlūčija - v. krlukčija krlùčlija, kulùčlija, m (tur.-bos.) < tur. kiliçli, v. krluč + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - onaj koji nosi pripasanu sablju krlùkčija, kulùkčija, krlùčija, kulùčija, kulùgdžija, m (tur.-bos.) < tur. kiliççi, v. krluč + tur. suf. -çi + bos. nast. -ja. - sabljar, zanatlija koji izrađuje i prodaje sablje. U Sarajevu je postojala sabljarska čaršija koja se zvala »Krlukčije« ili »Kulukčije«, a prostirala se od današnjeg hotela »Central« do mosta Ćumurija i do doma Armije. Krlùkčija, prezime (tur.) < izv. od krlukčija, v. krma, f (tur.) < kiyma. - u abadžijskom zanatu: pletenica od gajtana krmàli, adj. (tur.-bos.) < bos. izv. od kinali, v. krmez, m (sanskrt.) < tur. kirmiz < ar. girmiz, girimiz (sanskrt. krmi »crv« (u perz. kirm »crv«).
1576
Ibidem, 419
~ 498 ~
- lijepa ugasita crvena boja koja se dobija od istoimenog veoma sitnog insekta. Krmez je porijeklom iz srednje Azije. Iz njega se vadi boja krmez, od koje se pravi karmin za usne. - ono što je crvene boje kao krmez; skini, majko, k r m e z aspurliju, / pa se pokri mrkom jemenijom.1577 - crveni vuneni šal koji seljaci vežu oko glave; Na glavi su se nosili fesovi tamne višnjeve boje. Zimi se oko fesa omotavao vuneni »k r m e z šal«.1578 krmézī, indecl. adj. (sanskrt.-ar.) < tur. kirmizi < ar. girmiz + ar. adj. suf. -ī, v. krmez. - crvene boje kao krmez krmzi, krmzli, indecl. adj. (sanskrt.) < tur. kirmizi, v. krmez. - crven; Jedan joj je od k r m z i merdžana...; i vezala k r m z i aspurliju.1579 krna, krnati, krnānje (tur.-bos.) < bos. izv. od kna, kniti, knenje, v. krnačič, krnačiček, m (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kina çiçegi, v. kompon. pod kna i čiček. -cvijet Impatiens Balsamina L. (Balsamina hortenisis Desp.). krnàli (tur.-bos.) < bos. izv. od kinali, v. krnàlija (tur.-bos.) < bos. izv. od kinalije, v. krnati (tur.-bos.) < bos. izv. od kniti, v. krndija - v. krntija krntija, krndija, f (tur.-bos.) < tur. kirinti, kirindi, perf. 3. lice sing. od inf. kirinmak »razbiti se, izlomiti se« + bos. nast. -ja. - starudija; nešto staro, razvaljeno i dotrajalo - razbijeno, isječeno; djelići, otpaci; Kad upade Omerica mali, / Al k r n d i j a leži po odaji.1580 krpedžija, m (bos.-tur.) < bos. krpa + tur. suf. -ci (č. dži) - zanatlija koji se bavi samo krpljenjem starih cipela ili starih stvari kr’sèrdār - ára (iskriv. krk-sèrdār) , (tur.-perz.) < tur. kirserdari, bukv.: »pustinjski serdar«, tur. izft. od tur. kir »pustinja, stepa; nenaseljeni prostor izvan gradova i sela« i serdar, v. - zapovjednik neregularne vojske koja se stara o bezbjednosti puteva i progonu razbojnika krsmet (pogr.) - v. kismet kršla, f (tur.) < kişla. - vojnička kasarna; Pa ga vodi u k r š l e careve, / uze vojske dvanaest hiljada.1581 kršlak - v. kišlak Kršlak, Kršlaković, prezime (tur.-bos.) < bos. izv. od kišlak, v. krzàmačiti, kozàmačiti (tur.-bos.) < bos. izv. od krzmak, v. - bolovati od krzamaka, v. krzàmak, kozàmak, m (tur.) < tur. kizamak.
1577
Ibidem, 420 Ibidem, 420 1579 Ibidem, 420 1580 Ibidem, 420 1581 Ibidem, 420 1578
~ 499 ~
- dječija bolest u kojoj se pojavljuje osip, sitne crvene pjege po tijelu; mrase, mrazne morbilli, die Masern. krzātma, f (tur.) < tur. kizartma. - ćevap od janjetine ili bravetine dinstan sa graškom krzìlbāš - v. kizilbaš krzilhastaluk - v. kizilhastaluk krzlaga - v. kizlaraga krzli, indecl. adj. (tur.) < tur. kizil »crven«. - crven; Iznijele krzli peštemalje, / a da krvcu kupe od šehita.1582 krzluk - v. kizluk kùbe, n i kùba, f (ar.) < tur. kubbe < ar. gubbä. - svod, kupola; Iza savijutka na drumu kod raskršća jasno se ocrtavalo oštrouglasto k u b e kupole...1583 - kružni dio kapka na mlinu za kafu kubèli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kubbeli, v. kube + tur. suf. -li. - na svod, sa svodom kùbruz, m (grč.) < tur. kibris dokumasi »kiparsko tkanje, vrsta veza«, tur. izft. od < tur. Kibris »Kipar« < grč. Kypros i tur. dokuma »tkanje«. - vrsta veza na šupljike, na ćesme kùbur - v. kuburluk kùbura, f (tur.-bos.) < tur. kubur, osn. znač.: predmet duguljastog oblika koji je šupalj i relativno tijesan, a služi kao zaštitna kutija, oklop ili torba; znači i uzani prolaz + bos. nast. za žen. rod. -a. Iz tur. osnovnog značenja izvedeni su razni oblici i značenja u tur. i bosanskom jeziku. Iako ova riječ po svom obliku odgovara ar. gubūr, pl. od gabr »grob«, turski leksikografi (osim L. Osmani), kao i Zenker, smatraju je korijenski tur. riječi. Miklošić i Rj. JAZU, naprotiv, dovode njezin postanak sa ar. pl. gubūr. - mala puška (pištolj) koja se puni barutom; A za pasom samica k u b u r a; Već se fati samice k u b u r e.1584 - kožna torba (futrola) pričvršćena na sedlu u kojoj se drži mala puška; Avaj meni do Allaha miloga, / gdje izgubih puške i k u b u r a!1585 - uski dugi hodnik ili natkriveni prolaz koji spaja pojedina odjeljenja u kući sa drugom manjom zgradom koja služi kao kuhinja ili muško odjeljenje; Ona leti kroz mračne k u b u r e; / ona dođe u mušku odaju; Kad će biti dva sahata noći, / kroz k u b u r u da idemo kod njega!1586 - od kamena ozidana ili od drveta npravljen sanduk kockastog oblika, oblika humke na mezarima velikana. Drvene kubure nad mezarom Gazi-Husrev-bega u njegovom turbetu kod njegove (Begove) džamije u Sarajevu. - fig. tegoba, teškoća, nevolja; slabo životno stanje; Prođi ga se, ne otežavaj mu život, u velikoj je k u b u r i (u ob. gov.) kubùrija - v. kuburlija 1582
Ibidem, 421 Ibidem, 421 1584 Ibidem, 421 1585 Ibidem, 421 1586 Ibidem, 421 1583
~ 500 ~
kùburija, f (tur.-ar.-bos.) < tur. kuburi < tur. kubur, što između ostalog znači i: »tijesan« (npr. kubur pantolon »tijesne pantalone«) + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja. - svečano gornje odijelo od crnog sukna, ukrašeno zlatnim gajtanima. Seže do pasa, a opšiveno je kunovinom. kùburiti (tur.-bos.) < bos. izv. od kubura, v. - živjeti s teškoćom, patiti se i boriti se s nevoljama i nedaćama u žikvotu; Valja mi vazda s ovim k u b u r i t i (u ob. gov.) kubùrlija, kubùrija, f (tur.-bos.) < tur. kuburlu, v. kubura + tur. suf. -lu + bos. nast. -ja. - mala puška koja se zadijeva u kuburluk; Da je sjajnom k u b u r l i j o m gađam, / mogu sestru ubit na sapima; Pa izvadi dvije k u b u r l i j e, / Jedna mu je vatru prifatila.1587 kubùrluk, kùbur, m (tur.) < tur. kuburluk, v. kubura + tur. suf. -luk. - kožna torba (futrola) u kojoj se drže male puške kubure; K u b u r l u c i krvljem natočeni; Pa poteže pušku iz k u b u r a.1588 kùbuz - v. kuduz kùdret, m (ar.) < tur. kudret < ar. gudrä. - moć; moć Allahova kùdret-sât, kùdret-sàhat (iskrvlj. kùdre-sàhat, kùdri-sàhat) m (ar.) < kudret saati, tur. izft., v. kompon. pod kudret i sat. - tajanstveni nevidljivi sat čije se kucanje u sobi čuje, ali se sat ne vidi (po narodnom vjerovanju). Vjeruje se da kucanje kudret-sata predskazuje neki događaj, bilo dobar ili loš. Kada na bošnjačkoj svadbi počnu nevjestu da kniju (krnaju), djevojke zapjevaju: »Bismillahi k u d r e t-s h a t i l e, / mi oknismo svojoj Hanki ruke«. kùdret-tòpovi ili skraćeno kùdreti, m, pl. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kudrettopu »grmljavina«, tur. izft., v. kompon. pod kudret i top. - nebeska tutnjava i pucnjava kad je nebo vedro koja ukazuje (po narodnom vjerovanju) Božiju moć i i ima tajanstveno značenje; Ali grmi, al se zemlja trese, / al pucaju po gori k u d r e t i.1589 kùdur, m (tur.) < tur. kuduz »bijesan«, odnosno < tur. kudurmak »pobjesniti«. - bijes, inad; K u d u r ga uhvatio (u ob. gov.) Kùdus, m (ar.) < ar. Äl-Quds. - Jerusalem kùduz, kùbuz, m (tur.) < tur. kuduz »bijesan, pobješnjeli«. - vrsta velikog topa, haubica; I K u d u z a topa velikoga.1590 kùjija, f (tur.-bos.) < tur. kuyu +bos. nast. -ja. - duboki bunar, jama, čatrnja; U k u j i j u da ga ture, da Jusufa umore.1591 kùjisati (tur.-bos.) < bos. izv. od okuisati, v. kùjruk (kùrjuk) m (tur.) < tur. kuyruk. 1587
Ibidem, 422 Ibidem, 422 1589 Ibidem, 422 1590 Ibidem, 422 1591 Ibidem, 422 1588
~ 501 ~
- rep Kujùndžīć, prezime (tur.-bos.) < bos. izv. od kujundžija, v. kujùndžija (kulùndžija) m (tur.-bos.) < tur. kuyumcu < tur. kuyum »izrađevine od zlata i srebra« + tur. suf. -cu + bos. nast. -ja. - zlatar, zanatlija koji izrađuje umjetničke filigramske predmete od zlata i srebra; Da me daju k u j u n dž i j i, neću joj g aja; Zlatu će se k u j u n dž i j a naći.1592 Od ovog je došlo prezime Kujundžić. kukavìčluk, m (bos.-tur.) < bos. kukavica + tur. suf. -luk. - strašivost kúla, f (ar.) < tur. kule < ar. gullä. - utvrda u tvrđavi; kamena zgrada koja mjesto prozora ima puškarnice podešene za odbranu od navale; dok porušim k u l e i bedeme.1593 - višespratna kamena stambena zgrada; Vrijeme gradi k u l e niz kotare, / vrijeme gradi, vrijeme razgrađuje.1594 - toranj kuláci, gen. kulâkā, pl. m (tur.-bos.) < bos. ozv. od tur. kulak »uho«. - vrsta jela: klepe kùlaga, kòlaga (tur.) < tur. kolagasi, tur. izft. od tur. kol »krilo, odjel vojske« + tur. agasi, v. aga. Pogrješna je predpostavka Rj. JAZU da bi ova riječ mogla da bude od tur. kule agasi, vojnički zapovjednik u kuli (gradu). - vojni čin u carskoj osmanskoj vojsci: krilnik u janjičarskoj vojsci. Kasnije oficir niži od bimbaše, a viši od juzbaše, nadkapetan; I ordagu i Krlin k u l a g u.1595 kùlāk -áka, m (tur.) < tur. kulak »uho«. - kukica u menđuše koja se uvlači u uho kùlak-čȍrba, f (tur.-perz.) < bos. izv. od tur. kulak çorbesi, tur. izft., v. kompon. pod kulak i čorba. - vrsta čorbe u koju se ubace komadi faširanog mesa zavijeni u jufku. Ovi komadi izgledaju kao ušna školjka i otud ovaj naziv. kulambàra, f (ar-perz.) < tur. gulâmpare »homoseksualac« < perz. gulāmbāre, slož. < ar. gulām »mladić« i perz. bāre »prijatelj, ljubavnik«. - homoseksualac, pederast kulàndisati - v. kulànisati kulànisati, kulàndisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kullanmak »služiti se nečim, upotrebljavati«. - služiti se nečim, upotrebljavati, trošiti; Hvala, hvala gospoja, ne k u l a n i š e m erarne kahve, ne da mi doktor.1596 kùlāš -áša, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kula at »riđ, smeđ« i tur. at »konj«. - konj sivo pepeljaste boje, konj boje olova, mišije boje; O k u l a š u vise klakovnice.1597 kulášiti (tur.-bos.) < bos. izv. od kulaš, v. 1592
Ibidem, 422 Ibidem, 423 1594 Ibidem, 423 1595 Ibidem, 423 1596 Ibidem, 423 1597 Ibidem, 423 1593
~ 502 ~
- jahati konja - fig.: ženu trošiti (previše je seksualno iskorištavati) kùlatast, adj. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kula at »riđ, smeđ konj«, v. kulaš. - sivopepeljaste boje, boje olova kùlčak, m (tur.) < tur. kolçak od osnove kol »ruka«. - komad čohe, sukna ili koje druge vunene tkanine koji je pričvršćen kao zakrpa na laktovima gunja ili na koljenicama čakšira. Stavlja se kao ures pa je lijepo izrađen i gajtanima ukrašen, a ujedno služi za pojačanje tih mijesta na odijelu koji se brže deru; U čakšire sve k u l č a c i zlatni.1598 kulkùma, f (ar.) tur. kumkuma < ar. gumgum »posuda«. Pogrješno Miklošić ovu riječ dovodi u vezu sa ar. hulkūm »grlo, ždrijelo«. - okrugla ili kockasta bočica za mastilo, tintarnica; A k u l k u m a prida se nabaci.1599 kulòglan, m (tur.) < tur. kul oglani, tur. izft. od tur. kul »zarobljenik« i tur. oglan »mladić«. - janjičarski vojnik koji je uvršćen u pješadiju ili konjicu, pošto je odslužio jednu godinu u kojoj tvrđavi kulòglija, kulùglija, m (tur.-bos.) < tur. kul oglu (tur. izft. od tur. kul »zarobljenik, rob« i tur. ogul »dijete, sin« + bos. nast. -ja. - janjičarski vojnik, pješak. Kuloglije su regrutirane od zarobljenih mladića ili robova, pa je otud nastao ovaj naziv; U matere dilber Umihana, / prosiše je k u l u g l i j e mlade.1600 kùlučiti (tur.-bos.) < bos. izv. od kuluk, v. - tegliti, raditi besplatno; tlačiti kulùčlija (tur.-bos.) < bos. izv. od krlučlija, v. kulùgdžija, kulùkčija, m (tur.-bos.) < tur. kullukçu + bos. nast. -ja. - zapovjednik karakola, noćnih stražara - niži oficir u janjičarskom odžaku kulùglija - v. kuloglija kùluk, m (tur.) < tur. kulluk »robovanje, služba, služenje« < tur. kul »rob« + tur. suf. -luk. - besplatan lični fizički rad za državu na izgradnji puteva, cesti, utvrđenja itd. - težak rad bez direktne koristi za onog koji taj rad obavlja kulùkčija - v. krlukčija kulùkčija – v. kulugdžija Kulùkčije - v. krlukčije kulùndžija, kulundžiluk - v. kujundžija, kujundžiluk kȕm, m (tur.) < tur. kum. - pijesak; Tu ima puno k u m a (u ob. gov.); Nasuše ih k u m o m i kamenom.1601 kùmaš, m (ar.) < tur. kumaş < ar. gumāš. - vrsta starog svilenog platna, stari svileni atlas
1598
Ibidem, 424 Ibidem, 424 1600 Ibidem, 424 1601 Ibidem, 424 1599
~ 503 ~
kumàšli (skraćeno kùmaš), indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. kumaşli, v. kumaš + tur. suf. -li. - svilen, od kumaša izrađen; Pokrile me k u m a š l i jorganom; Čekam babe dok mi dođe s Ćabe,/ i donese k u m a š l i jorgana; Podiže joj k u m a š jorgan s glave.1602 kumbàra, f (perz.) < tur. kumbara »granata, bomba« < perz. humbere »mali ćup, ćupić« (perz. hum »ćup«). - vrsta starinske granate ili bombe; i sami top koji baca kumbare nazivao se ponekad ovako; Leti k’o k u m b a r a (u ob. gov.); Iz Kudza topa velikoga, / što k u m b a r u u gradove baca.1603 kumirìkuša, f (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kumru kuşu, v. kumrija i tur. kuş »ptica«. - ptica gugutka, vrsta grlice kùmrija, kúmra, f (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. kumru < ar. gumriyä. - ptica gugutka, vrsta grlice; K u m r i j i c e, moja sluškinjice.1604 Kùmrija, žensko ime (ar.-bos.) < tur. kumru, v. kumrija. kùmrijast, adj. (ar.-bos.) < bos. izv. od kumrija, v. - boje kao kumrija; U momèeta crne oči, / u djevojke k u m r i j a s t e.1605 kùmsal, m (tur.) < tur. kumsal. - pijesak, pržina kumsàluk, m (tur.) < tur. kumsallik, v. kumsal + tur. suf. -lik. - tlo, zemlja pjeskulja kunàli, indecl. adj. (bos.-tur.) < bos. kuna + tur. suf. -li. - od kunovine, sa kunovinom; dug bojali čibuk opružio, / a k u n a l i čurak prigrnuo; On k u n a l i ćurak ogrnuo, / Dug bojali čibuk raspalio.1606 kùndačiti (tur.-bos.) < bos. izv. od kundak, v. - fig. mlatiti, tući kùndak, m (tur.) < tur. kundak. - drveni dio puške; K u n d a c i im od suhoga zlata.1607 kùndura, f (grč.) < kundura < grč. kódoronos. - cipela kùndurdžija i kundùrdžija, m (grč.-tur.) < tur. kunduraci, v. kundura+tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - cipelar kùndurdžiluk i kundurdžìluk, m (grč.-tur.) < tur. kunduracilik, v. kundurdžija + tur. suf. -lik. - cipelarski zanat - Kùndurdžiluk je ime jednog dijela sarajevske čaršije, gdje su se nekad nalazile samo obućarske radnje.
1602
Ibidem, 424 Ibidem, 424 1604 Ibidem, 425 1605 Ibidem, 425 1606 Ibidem, 425 1607 Ibidem, 425 1603
~ 504 ~
kùn’ja, f (ar) < ar. kunya, sa značenjima kao imenica, a kao inf. kny znači: »po nekome ili po nečemu prozvan biti, prezime dobiti«. - posebna vrsta arapskog imena koje se stavlja pred lično ime i predstavlja uneku ruku prezime, pošto Arapi nemaju prezimena. Nastaje putem genitivne veze jedne od riječi: äbū (abū) »otac«, ibn »sin«, umm »majka«, ili bint »kći« i rođenog imena vlastitog djeteta ili roditelja a, ponekad, i neke druge imenice po kojoj će biti okarakterizirano i prozvano odnosno lice. Na primjer: Äbū (Abū) Bäkr »otac Bekirov«, Ibn Kämāl »sin Kemalov«, Ummu Gämīl »majka Džemilova«, Bintu Āīšä »kći Ajišina«, Ebū Lähäb »otac plamena« itd. kùplidže -eta, n (tur.) < tur. kaplica. - ljekovita banja, toplice - mala bakrena kuhinjska posuda kupúsi, indecl. adj. (bos.-ar.) < bos. kupus + ar. perz. adj. suf. -ī. - boje kao kupus kùra, f (ar.) < tur. kur’a < ar. gura. - kocka, »vući kuru«, »baciti kuru« - regrutacija, novačenje kuráda, f (tur.) < tur. kurada beygir »star, hrđav konj«; tur. kurada »star, dotrajao, neupotrebljiv« i tur. (
Ibidem, 426 Ibidem, 426 1610 Ibidem, 426 1609
~ 505 ~
Kùrbegović, prezime (tur.-bos.) < bos. izv. od Kurt, v. kùrdelj, gùrdelj, m i kùrdela, f (tal.) < tur. kordele < tal. kordella. - traka, pantljika, vrpca kùrisati, kùrdisati -išem (tur.-bos.) < tur. kurmak »postaviti, napraviti; naviti sat«. - postaviti, namjestiti, napraviti; Sirotinja k u r i s a l a davu.1611 - naviti sat; Sahat mi je stao, treba ga k u r i s a t i (u ob. gov.); Uzmi svoga zlatna ključića, / ne bi l’ kako satić k u r i s a o!1612 kùrisati se, kùrdisati se (tur.-bos.) < bos. izv. od kurisati, v. - namjestiti se, smjestiti se; Što se je k u r s a o na skemliji kao beg; Je si li se kuris’o (u ob. gov.) kùrjuk - v. kujruk kurkùma, f. (lat.) < tur. kurkum < ar. gurgum < lat. curcuma. - Curcuma longa L., biljka koja se uzgaja u mnogim tropskim zemljama. Njezina je domovina južna Azija. Korijenje ove biljke, koje je intezivno narančaste boje, upotrebljava se i u medicini i za bojenje. Miješa se i s knom. U trgovinu dolazi u komadićima pod nazivom Rhizoma Curcumae longae. Kod nas se još zove i zerdečaf. kùrna, f (ar.) < tur. kurna < ar. gurnä. - četvorouglasto kameno korito u hamamima kùrnāz, adj. (perz.) < tur. kurnaz < perz. gurnas. - lukav, prepreden kùršum, m (tur.) < tur. kurşun. - olovo - puščano zrno, puščani metak; Ne turaj u pušku k u r š u m a.1613 kuršúmī, indecl. adj. (tur.-ar.) < tur. kurşuni, v. kuršum + ar.-perz. adj. suf. -ī. - olovne boje kùršum-kàlem, kùršun-kàlem, m (tur.-grč.) < tur. kurşun kalem, v. kompon. pod kuršum i kalem. - grafitna olovka kuršùmlija, kuršùnlija, f (tur.-bos.) < tur. kurşunlu, v. kuršum +tur. suf. -lu, -li. - zgrada koja je pokrivena olovom (to su obično džamije, medrese, hamami i bezistani). - Kuršumlija je ime medrese kod Begove džamije u Sarajevu Kuršùmlija - v. kuršumlija kùršum-šèćer, m (tur.-perz.) < tur. kurşun şeker, v. kompon. pod kuršum i šećer. - plumbum aceticum kùršum-voda, f (tur.-bos.) < izv. od kuršum, v. + bos. riječ »voda«. - agua plumbi, olovna voda Kȕrt, muško ime, bos. hipok. Kȕrta, Kúrto (tur.) < tur. kurt »vuk«. - »Vuk«; Od ovog su nastala prezimena Kȕrt, Kùrtagić,Kúrtović, Kùrbegović. Kȕrta, muško ime (tur.-bos.) < bos. hipok. od Kurt, v. Kȕrtagić, prezime (tur.-bos.) < bos. hipok. od Kurt, v. kùrtalīš, m (tur.-bos.) < bos. izv. od kurtuliš, v. 1611
Ibidem, 426 Ibidem, 426 1613 Ibidem, 427 1612
~ 506 ~
kùrtara, kùrtala, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kurtarmak »spasiti« i kurtulmak »spasiti se«. - spas, izbavljenje kurtàrisati (se), kurtàlisati (se), kutàrisati (se), kotàrisati (se) -išem (tur.-bos.) < tur. kurtarmak »spasiti« i kurtulmak »spasiti se«. - spasiti (se), izbaviti (se), osloboditi (se) nekoga; Jedva se k u t a r i s a h (u ob. gov.); Posjekoh mu tri stotine druga, / i on mojih stotinu pandura, / nijedan se k u r t a r i s a o nije.1614 kùrtarīš - v. kurtuliš Kúrto, muško ime (tur.-bos.) < bos. hipok. od Kurt, v. Kúrtović, prez. (tur.-bos.) < bos. izv. od Kurt, v. kùrtulīš, kùrtalīš, kùrtarīš, m (tur.) < tur. kurtuluş, od tur. kurtulumak »spasiti se« i < tur. kurtariş od tur. kurtarmak »spasiti«. - spas, izbavljenje kurvàluk, m (bos.-tur.) < bos. kurva + tur. suf. -luk, lik. - prostitucija; nepoštenje kùskun, m (tur.) < tur. kuskun. - podrepnjak, podrepaš, kajiš provučen ispod repa konja i pričvršćen za sedlo ili samar, koji spriječava da se sedlo ili samar smakne konju na vrat; na njoj sedlo od orahovine, / k u s k u n i joj od mašljikovine; Da sedlo sneba padne, mene bi k u s k u n i oko vrata zvrzli.1615 - uzica ili vrpca od vune na ženskim kapama koja je pričvršćena ispod pletenica na potiljku i drži kapu da ne ide na čelo i da ne spada. kȕsūr, m (ar.) < tur. kusur < ar. gusur i kusūr. - sitni novac koji se vraća onom koji nešto plaća krupnim novcem - pogreška, propust kusùrati se (ar.-bos.) < bos. izv. od kusur, v. - izravnavati se u računima, podmirivati međusobne račune kùšak, m (tur.) < tur. kuşak. - pojas; Opasala tri ćemer k u š a k a; K u š a k o m se utegla ćemerom.1616 - podupirač, prečaga; Za ovj zid treba više k u š a k a... (u ob. gov.) - u mutapčija komad drveta kojim se zapinje uže kad se prede kušànma, kušàtma (kùšhana) f (tur.) < tur. kuşanma, nom iction. od inf. kuşanmak »opasati se sabljom ili nečim drugim« i tur. kuşatma nom. action. od inf. kuşatmak »opasati sablju ili što drugo«. - svečanost koja se u Bosni priređivala u periodu od XVI do kraja XIX vijeka prilikom podjeljivanja svjedodžbi šegrtima za kalfe i kalfama za majstore u raznim cehovima (esnafima). Ta svečanost je uvijek bila vezana za izlet. Šeh esnafa ili majstor opaše šegrtu odnosno kalfi peštemalj (pregaču) i tim činom ga proglašava kalfom odnosno majstorom. kušàtisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kuşatmak »opasati sablju ili što drugo«.
1614
Ibidem, 427 Ibidem, 427 1616 Ibidem, 428 1615
~ 507 ~
- opasati šegrta, odnosno kalfu peštemaljem (pregačom) i time šegrta proglasiti za kalfu, a kalfu za mjastora. kùšhana - v. kušanma kùšluk i kùšluk-vàkat, m (tur.) < tur. kuşluk < tur. kuş »ptica« + tur. suf. -luk, dakle bukv.: »doba kada se pticama daje hrana«. - vrijeme ručka, ručano doba, ono što se još zove i »ručanica«; to je vrijeme oko devet ili deset sati prije podne; Ustavi je pa na sunce gledaj! / Kad ti sunce bude na k u š l u k u.1617 - neobligatni namaz koji se u ručano doba vrši kùšlukovati -ujem (tur.-bos.) < bos. izv. od kušluk, v. - ručati; Zar si došo k u š l u k o v a t i ovdje, / te robiti Cerić Ali-bega?1618 kùšluk-vàkat, m (tur.-bos.) < bos. izv. od kušluk, v. kutàrisati (se) - v. kurtàrisati (se) kùtija, f (grč.-bos.) < tur. kutu < grč. kontí +bos. nast. -ja. - škatulja, sandučić, drvena ili limena posuda sa poklopcem, u kojoj se drži kahva ili šećer; Usta su joj k u t i j a šećera.1619 - oklop mlina za kahvu; ima »gornja« i »donja« kutija. - svaki zatvoreni, kockasti ili prvougli, sandučić kùtnija, f (ar.) < tu. kutniye < ar. gutniyyä. - vrsta tkanine žućkaste, zlatne boje, od koje su se krojile anterije. Osnova joj je od vune ili svile, a potka od pamuka. Imala je crvene, bijele ili crne prige. Poznata je bila šamska kutnija koja se uvozila iz Sirije. - anterija skrojena od kutnije kutubhàna, ćutubhàna, f (ar.-perz.) < tur. kütüphane < ar. pl. kutub, sing. kitāb »knjiga« i perz. hāne, v. hane. - knjižnica, biblioteka; Grad Mostaru, lijep ti si, / i u tebi ć u t u b h a n a!1620 kùtup, m (ar.) < tur. kutup < ar. gutb »pôl« (polovi zemljine kugle, magnetski polovi itd.). U prenosnom smislu ima značenje kao u bosanskom jeziku. - priznati prvak u nauci, umjetnosti ili kakvoj vještini; genije. kùvet (kùhvet) m (ar.) < tur. kuvvet < ar. guwwä. - snaga, sila, jačina - fig.: vojna oprema; Uz topove k u v e t i džebhana. A sa vojskom k u h v e t i topove.1621 kuvetlènisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od kuvvetlenmek »ojačati«. - ojačati, steći snagu kuvètli, indecl. adj. (ar.-tur.)
Ibidem, 428 Ibidem, 428 1619 Ibidem, 428 1620 Ibidem, 429 1621 Ibidem, 429 1622 Ibidem, 429 1618
~ 508 ~
- lenđer, odnosno, veliki sahan u koji se može staviti čitavo pečeno janje kùzitndžera, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. kuzu tenceresi, tur. izft., v. kompon. pod kuz i tendžera. - velika tendžera u koju se može staviti i u kojoj se peće čitavo zaklano janje kùzum! interj. (tur.) < tur. kuzum »moje janje«, v. kuz + tur. posv. zamjenica -m. - janje moje!; Aman dermandži, / ej k u z u m pasvandži!1623 ládem, láden, m (perz.) < tur. lâden
Ibidem, 429 Ibidem, 430 1625 Ibidem, 430 1626 Ibidem, 430 1627 Ibidem, 430 1628 Ibidem, 430 1629 Ibidem, 431 1624
~ 509 ~
- vrsta tanke fine vunene tkanine koja se uvozila sa Istoka; Đe li l a h u r, đe li ćiverica; Nosi l’ Fata od kadife jeleče, / nosil l’ Fata od l a h u r a dimije.1630 lahúrī, indecl. adj. (ind.) < tur. lâhuri »šal, vrlo tanak i lagahan, koji se izrađuje u Lahori u Indiji«, v. lahur. láik, lájik, adj. (ar.) < tur. lâyik < ar. lā’ig. - dostojan, koji čemu odgovara, kome što pristoji lâilāhe ìllallāh! interj. (ar.) < tur. lā ilāhä illa-llāh »nema drugog Allaha osim jedinog Allaha«. - pobožni izgovor u značenju: »Nema drugog Boga osim jednog Allaha!« lakrdija, f (tur.-bos.) < tur. lâkrdi + bos. nast. -ja. - riječ, govor; pa joj vaku veli l a k r d i j u: / Čekaj mene otsad do sabaha.1631 - komedija bez književne vrijednosti koja ima za cilj da izazove smijeh po svaku cijenu; šala. lakrdìjāš -áša, m (tur.-bos.) < bos. izv. od lakrdija, v. - šaljivčina, spadalo lakrdìjati (tur.-bos.) < bos. izv. od lakrdija, v. - šaliti se riječima lȁl, indecl. adj. (perz.) < tur. lâl < perz. lāl. - ružičast, boje kao rubin; Kupiću ti l a l papuče.1632 lȁla, m (perz.) < tur. lâla < perz. lālā. - dvorski dostojanstvenik, carski dvorjanik, carski miljenik; ti pozovi l a l e i vezire; šehislamu, draga l a l o moja; Carskom l a l i begu Badnjeviću.1633 - odgojitelj i pazitelj djece lála, f (perz.) < tur. lâle < perz. lāle. - tulipan, Tulipa gesneriana L., Sternbergia lutea (L.) Ker. Gawl. - fir.: lijep momak (kao cvijet), momak, dragi; Tri me l a l e prosile, / tri ih vode nosile; Jedna l a l a dežmena, / ja spram l a l o m lagena.1634 lalèli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. lâleli, v. lála + tur. suf. -li. - šaren, našaran listovima ili cvjetovima tulipana; Od miline svak Fatu dariva: / Mujo momèe l a l e l i papuče; Navuče mu l a l e l i papuče.1635 lalèlije, p. t. f (perz.-bos.) < bos. izv. od laleli, v. - vrsta papuča; I papuče su po formi ravne i šiljaste. Ravne se zvahu l a l e l i j e. Po Bosni su se nosile više šiljaste, a u Novopazarskom Sandžaku i Albaniji samo l a l e l i j e.1636 lȁm, n (ar.) < tur. lam < ar. lām. - ime arapskog slova »l« làmba, làmpa, f (grč.) < tur. lâmba, lâmpa < ngrč. lampa. - petrolejska svjetiljka.
1630
Ibidem, 431 Ibidem, 431 1632 Ibidem, 431 1633 Ibidem, 431 1634 Ibidem, 431 1635 Ibidem, 431 1636 Ibidem, 431 1631
~ 510 ~
lamèlif, m (ar.-bos.) < bos. izv. od ar. lām (v. lam) i ar. älif (v. elif) pomoću bos. veznika »i«, dakle: lam i elif. - bos. kovanica za ime posljednjeg slova stare arapske abecedarke, tzv. »elifbesufare«, koja se upotrebljavala kao udžbenik u mektebima; Od elifa do l a m e l i f a, tj. od »a« do »z« , fig.: od početka do kraja. lánet, m (ar.) < tur. lânet < ar. lanä. - prokletstvo lȁrmadžija, m (bos.-tur.-bos.) < bos. larma + tur. suf. -ci (č. dži) + bos. nast. -ja. - vikač, onaj koji pravi larmu làstika, f (grč.-bos.) < tur. lâstik < fr. élastigue < grč. + bos. nast. za žen. rod -a. - guma; gumena vezica za čarape ili nešto drugo làstike, pl. f (grč.-bos.) < bos. izv. od lastika, v. - kaljače lastìkli, indecl. adj. (grč.-tur.) < tur. lástikli, v. lastika + tur. suf. -li. - rastegljiv, elastičan lȁta, f. (engl. ili staronjem.) < tur. lâta (
Ibidem, 432 Ibidem, 432 1639 Ibidem, 432 1638
~ 511 ~
lèđen, lègen, m (grč.) < tur. legen < perz. legen < grč. lechánī. - lavor za umivanje, odnosno za pranje ruku; Ne pije ga čim se vino pije, / Van l e đ e n o m od dvanaest oka.1640 lèđer - v. lenger lègen - v. leđen leháni - lahani lèhem (pogr. lèem, lèm) m (snskrt.) < tur. lehim, sa značenjem kao u bosanskom jez., lehem < sanskrt. lehina »borax«. - kalaj ili koja druga slična materija kojom se zalijevaju pukotine ili se pričvršćuju zakrpe na predmetima od bakra, lima itd. lèhemiti (pogr. lèmiti) (sanskrt.-bos.) < bos. izv. od lehem, v. - zalijevati ili lijepiti lehemom Lèjla, žensko ime (ar.) < tur. Leylâ < ar. Läylā, osn. znač. »veoma tamna noć«. U arapskoj poeziji Medžunun i Lejla imaju značaj glavnih ličnosti ljubavnih zbivanja kao Romeo i Julija u istoimenoj Šekspirkovoj tragediji. lèjlei-bèrāt -áta, m (ar.) < tur. leyle-i berat < ar. läylätu-l-bärāt »noć berat« ar. izft. od ar. läylä »noć« i ar. bärāt, bukv. »pismo«, odnosno ar. bärā’ä, bäri’ä »osloboditi se nečega«. - mubareć večer (blagoslovljena noć), četrnesta noć mjeseca šahbana. Ova noć se smatra noći oprosta od grijeha, te se provodi u pobožnosti. lèjlei-kȁdr, m (ar.) < tur. leyle-i-kadr < ar. läylätu-l-gadr »noć sudbine«. - mubareć večer (blagoslovljena noć), dvadeset i sedma noć Ramazana, u kojoj je Muhamedu a. s. došla prva Allahova objava. Ova noć se smatra najsvetijom. lèjlei-mírādž -ádža, m (ar.) < tur. leyle-i miraç < ar. läylätu-l-mīrāg »noć putovanja na nebesa Muhameda a. s.«. - mubareć-noć (blagoslovljena noć), dvadeset i sedma noć mjeseca redžepa, u kojoj je Muhamed a. s. sa melekom Džibrilom otišao na nebesa i vratio se na Zemlju. lèjlei-regáib, m (ar.) < tur. leyle-i regaib < ar. läylätu-r-rägā’ib »noć želja, noć čežnji«. - mubareć večer (blagoslovljena noć), uoči prvog petka mjeseca redžepa, u kojoj je začet Muhamed a. s. lèjlek, léjlek, m (perz.) < tur. leylek < perz. leklek (u ar. takođe lägläg). - roda, štrk, Ciconia ciconia L; u tom doleti l e j l e k i pade preda nj; Uz guske i ždrale upane i l e j l e k, a smičac mu slomije nogu.1641 - fig.: vrsta šatora - »lèjlek-čador«; Natovarili l e j l e k crven čador; Van evo ti l e j l e k čadorina, / razpni njega u polju velikom.1642 lèm, lèemiti (pogr.) - v. lehem, lehemiti lendòhan, m (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. lenduha »veoma krupan, veoma debeo čovjek«
1640
Ibidem, 433 Ibidem, 433 1642 Ibidem, 433 1643 Ibidem, 434 1641
~ 512 ~
lendohànluk, m (perz.-tur.bos.) < bos. izv. od tur. lenduhalik »krupnoća, debljina«, v. lendohan + tur. suf. -lik. - lijenost lènđer - v. lenger lènger, lènđer, m (perz.) < tur. lenger < perz. lenger. - sidro, kotva; Lenger digle, otisnuše lađu.1644 - veliki bakreni sahan sa širokim pervazom; Po dolafi kalajli l e n đ e r i; Gurabije na suncu pečene, / L e n đ e r halve u medu kuhane.1645 lèpe! interj. (ar.) < tur. lepi < ar. läbbäyk. - izvolite! molim!; Ona mu se ljepše odaziva. / l e p e, l e p e, rumen karanfile (nar. pjes.)1646 lepèza, f i lepèze, n (tur.-perz.-bos.) < bos. izv. od elpeza, elpeze, v. - mahalica, hladilica, mahač. lȅš, m (perz.) < tur. leş < perz. lāše. - mrtvo tijelo čovjeka ili životinje; strvina; Mi smo beli l e š e pokopali, / po zelenom polju skadarskome.1647 lèšina, f (perz.-bos.) < bos. izv. od leš, v. lèventa, f (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. levend »prikladan i lijepo odjeven čovjek« < perz. lewend »besposličar, gotovan«. - junak, delija; Dobar đogo glavu podignuo, / sahibiju zaklonio svoga. / Vala njemu pristala l e v e n t a!1648 lèvha (lèhva) f (ar.) < tur. levha < ar. läwha, osn. zn.: »tabla«. - kaligrafski napisani i uramljeni citati iz Kur’ana ili mudre istočnjačke izreke; Zlatom ispisane l e h v e, sedefom iskićeno oružje.1649 lèvhi-màhfūz -úza, m (ar.) tur. levh-i mahfuz < ar. läwh »tabla« i ar. mahfūz »sačuvan«. - Allahova tabla sudbine na kojoj je sve zapisano; kaže se: tako mu je u l e v h i-m a h f u z u zapisano. lèzet, m (ar.) < tur. lezzet < ar. läddä. - slast, užitak lezètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. lezzetli, v. lezet + tur. suf. -li. - sladak, ukusan; ...kako naša manđa nije l e z e t l i ko švapski čušpajz...1650 lezètsuz, adj. (ar.-tur.) < tur. lezzetsiz, v. lezet +tur. postpoz. -siz »bez«. - nesladak, bez ukusa libáda, f (ar.) < tur. libade < ar. lubbādä < perz. lebād. - vrsta gunja od crne tanke čohe, sa širokom rukavima i prostranim džepovima, bez ikakvih ukrasa. Običaj je bio da onaj koji se odluči da ide na Ćabu, pošto ikrari, obuče libadu i ne skida je dok se s hadža ne vrati kući.
1644
Ibidem, 434 Ibidem, 434 1646 Ibidem, 434 1647 Ibidem, 434 1648 Ibidem, 434 1649 Ibidem, 434 1650 Ibidem, 434 1645
~ 513 ~
- ženski kaputić do pojasa, od čohe ili kadife, širokih rukava i ukrašen zlatnim ili srebrenim vezom. lìf, m (ar.) < tur. lif < ar. līf. - smotak napravljen od vlakana palminog stabla, koji se kao sunđer upotrebljava pri kupanju u hamamima i kućnim kupatilima. Podesan je za safunjanje i trljanje. Donosile su ga hadžije prilikom povratka iz Meke; u kući tri dolafa, / u jednom l i f i sami.1651 límān -ána, m (grč.) < tur. liman < grč. limīn. - luka, pristanište; zaljev; svešćemo te moru i l i m a n u.1652 lìmūn -úna, m (perz.) < tur. limon < perz. līmūn i līmū (> ar. läymūn i läymū). - limun, Citrus medica L. var. limonum Ris. lìmundžik, , (perz.-tur.) < tur. limoncik, demin. od limon. - Božije drvce, Artemisia abrotanum L. limùnčić, m (perz.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. limoncik, demin. od limon. limúnī, indecl. adj. (perz.) < tur. limon < perz. līmūnī. - žute boje kao limun limūntoz, m (perz.-tur.) < tur. limon tozu »prah od limuna«, tur. izft. , v. kompon. pod limun i toz. - ekstrat od limuna u prahu lògat, m (ar.) < tur. lûgat < ar. luga. - rječnik lòhusa, f (grč.) < tur. lohusa, logusa < stgrč. lechō, ngrč. lechāna. - porodilja lòkma, f (ar.) < tur. lokma, lukma < ar. lugmä. - zalogaj; Haram l o k m e ne jedi.1653 lòkum, m (ar.) < tur. lokum, skraćeno od rahatlokum, v. - vrsta kolača: po sastavu sličan gurabiji, samo duguljastog oblika. To je slatki lokum. - vrsta uštipka duguljastog oblika; slani lokum. - »lòkum šećera« ili »lòkuma« - kocka šećera lóla, lála, f (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. lâle < perz. lāle, v. lála. - momak, dragi; Moj se l o l a fali da ne pije, / uvik čuva vrata od birtije.1654 - skitnica, besposličar lólati se (perz.-bos.) < bos. izv. od lola, v. - skitati se lòndža i lôndža, f (tal.) < tur. lonca < tal. loggia. - mjesto (bilo u kući ili izvan kuće) gdje se održavaju sastanci, gdje se sjedi, razgovara, vijeća ili pije; Piju pîvo do dva pobratima, / u Udbini na ćemerli l o n dž i.1655
1651
Ibidem, 434 Ibidem, 435 1653 Ibidem, 435 1654 Ibidem, 435 1655 Ibidem, 435 1652
~ 514 ~
- mjesto gdje se sastajao odbor i esnafska skupština, a tako se nazivao i sami odbor esnafa i esnafska skupština; L o n dž a (odbor) se sastajala od ćehaje, ustabaše, kalfabaše, čauša, jigita i po dva tri odbornika bez funkcije.1656 - skupština, vijeće, sjednica; Kad to začu Bušatli vezire, / u ponoći učinio l o n dž u: / on doziva paše i begove.1657 - trijem, kamarija, hladnjak lopòvluk, m (bos.-tur.) < bos. lopov + tur. suf. -luk. - kradljivost, pokvarenost lòvdžija, m (bos.-tur.) < bos. lov + tur. suf. -ci (č. dži) - lovac lùćum, m (tur.) < tur. lökün. - vrsta ljepljive smjese slična kitu, ali od njega mnogo tvrđa i trajnija. Lućum se pravio od pamuka, kreča ili voska i ulja, a upotrebljavao se u vodoinstalaterskim radovima za lijepljenje i spajanje vodovodnih cijevi - čunkova; Tvrd k’o l u ć u m (u ob. gov.) lùćumiti (tur.-bos.) < bos. izv. od lućum, v. - zalijepiti, spojiti lijepljenjem lùla, f (perz.) < tur. lüle < perz. lūle. - lula za pušenje; lula kao dio čibuka u koji se stavlja cigareta; Da je meni l u l a i duhana.1658 lùla, f ili lùle, n (perz.) perz. lūle. - cijev česme kroz koju ističe voda. Lule nisu imale pipe, pa je voda uvijek tekla; da se pred džamijom podigne česma sa tri l u l e; Pa ispod jele načinio vodu, / sve su l u l e od srme bijele; Ima na njoj dvanajes l u l a d i, / Svako l u l e od žeženog zlata.1659 lùledžija, m (perz.-tur.-bos.) < lüleci, v. lula +tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - zanatlija koji pravi i prodaje lule, čibuke i nargile lulèđī, indecl. adj. (perz.)
Ibidem, 435 Ibidem, 436 1658 Ibidem, 436 1659 Ibidem, 436 1657
~ 515 ~
- prolazna prostorija (soba) u konacima i bošnjačkim kućama. - prostorija koja dijeli žensko odeljenje dvora ili konaka od onog dijela gdje se primaju strana lica; kroz m a b e i n u ćošak veziru.1660 mabèjna, f (ar.-bos.) < bos. izv. od mebein, v. - (isto što i mabein) màčkara, màškara, màčkare, màškare, f (ar.) < tur. maskara, mashara < ar. mäsharä, v. maskara. - maskarina osoba, maska - karneval màčkot, m (bos.-tur.) < bos. mačka + tur. ot »trava«, u obliku tur. izft.: mačka otu »mačkina trava«. - macina trava, Valeriana officinalis L. màdžarija, f (madž.-ar.) < tur. macariye < tur. Macar »Madžar« < madž. Magyars + ar. adj. suf. f. -iyyä. - madžarski zlatnik koji se i danas kao dukat nalazi u prometu, a upotrebljava se kao ženski nakit; dade njemu dvaest m a dž a r i j a; Svaki će mu skok valjati m a dž a r i j e.1661 màdžarot i màđarot, m (madž.-tur.) < tur. macar otu, bukv.: »madžarska trava, biljka« < tur. Macar »Madžar« < madž. Magyars i tur. ot »trava, biljka«. - biljka Chrysanthemum parthenium L. Madžìda, žensko ime (ar.) < tur. Macide < ar. māgidä »slavna, hvaljena«. - »Slavna« mádžūn, m (ar.) < tur. macun < ar. magūn (part. pas. od agn »zakuhati, zamijesiti«). - uvaren šećer, uvaren voćni sok; gusti ljekoviti sirup, electuarium - komadi uvarenog šećera koje poslastičari prodaju kao dječje bombone zv. »slipala«. - ljepilo mâfez - v. mâvez mâfiš, m (ar.) < tur. mafiş »vrsta slatkiša« < ar. mā fihi šäy’ »nema u njemu ništa«. - ništa - vrsta slatkiša koji se pravi od tankih jufki čije je tijesto zakuhano sa jajima. Ovako ime dobio zbog toga što se rastopi čim se stavi u usta, tako kao da se ništa ne pojede. mâfišnjak, m (ar.-bos.) < bos. izv. od mafiš, v. magaráluk, m (bos.-tur.) < bos. magarac + tur. suf. -luk. - magaraština, magareći posao magàza, f (ar.) < tur. magaza < fr. magasin < ar. mähāzin, sing. mahzän »riznica« (nom. loci od hazana, (osn. hzn) »čuvati imovinu na sigurnom mjestu«). - magazin; dućan sazidan od kamena, podrum; dok siđoše u jednu m a g a z u.1662 màgūl, màkbūl, adj. (ar.) < tur. makbūl, part. pas. od gabilä, gabūl »primiti«. - cijenjen, drag, pribran - uslišan, uvažen, usvojen màgbūl biti (ar.-bos.) < izv. od magbul, v. + bos. riječ »biti«. 1660
Ibidem, 438 Ibidem, 438 1662 Ibidem, 439 1661
~ 516 ~
- uslišan biti; U Boga mu dova m a g b u l b i l a; Kod Boga joj m a g b u l dova bila.1663 màgbūl učiniti (ar.-bos.) < izv. od magbul, v. + bos. riječ »učiniti«. - prihvtiti, usvojiti; To rekoše, m a g b u l učiniše...1664 màgbūl-dòva, f (ar.) < tur. makbul dua, v. kompon. pod magbul i dova. - dova od Allaha uslišana, primljena Magbúla, Makbúla, žensko ime (ar.) < tur. Makbule < ar. magbūlä »primljenā«. - »Simpatična« magbùlnijī, makbùlnijī (ar.-bos.) < bos. komparativ od magbul, v. - draži, pribraniji; Zato što su naši mladići jedni ugursuzi, kojima je magbulnija jedna džidžali Švabica nego...1665 magfìret, m (ar.) < tur. magfiret < ar. magfirä. - oprost od grijeha magfìret biti (ar.-bos.) < izv. od magfiret, v. + bos. riječ »biti«. - biti oprošten od grijeha mȁgrib, m (ar.) < tur. magrib, magrip < ar. magrib. - zapad; Od mašrika do m a g r i b a (u ob. gov.) - Magirib znači: arapski zapad, tj. Berberija ili Mala Afrika (Tripolis, Tunis, Alžir i Maroko). Magríbija, f (ar.) < tur. magribiye »zapadna« < ar. magribiyyä, v. magrib + ar. adj. suf. -iyyä. - ime džamije u Sarajevu. Nalazi se na zapadnoj strani grada i stoga je ovako nazvana. Dr. Hazim Šabanović je mišljenja da je ime džamije došlo po imamu Šejh Omer ef. Magribiji. Magrìblija, m (ar.-tur.) < tur. magribli - Arap iz zapadnog dijela Sjeverne Afrike: iz Alžira, Tunisa ili Maroka màhala, f (ar.) < tur. mahalle < ar. mähallä. - dio grada ili sela, gradska četvrt, zaselak; sinja magla na m a h a l u pala.1666 - ulica, sokak màhalbaša, m (ar.-tur.) < tur. mahalle başi, tur. izft., v. kompon.pod mahala i baš - starješina jedne mahale; seoski starješina. Od ovog su došla prezimena: Màlbaša, Màlbašić Màlbaša, Màlbašić, prezime (ar-tur.-bos.) < bos. izv. od mahalbaša, v. mahalèlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. mahalleli, v. mahala + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - stanovnik mahale màhaljanin, m (ar.-bos.) < bos. izv. od mahala, v. - stanovnik mahale màhana (pogr. mána) f (perz.) < tur. bahane, vulg. mahana < perz. behane »uzrok, povod, isprika, izgovor« itd. - nedostatak, pogrješka, zamjerka; neki fizički ili umni nedostatak; manjkavost; u opšte ono čemu se može neki prigovor staviti; Čuješ mene, draga sa jabane, / ja na tebi ne nalazim m a h a n e.1667; Cura pod m a h a n o m (u ob. gov.). 1663
Ibidem, 439 Ibidem, 439 1665 Ibidem, 439 1666 Ibidem, 439 1664
~ 517 ~
mahàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. mahanaci, v. mahana + tur. suf. -ci. - onaj koji nalazi mahane, nedostatke; Mati mi je velik m a h a n dž i j a.1668 màhdūm -úma, m (ar.) < tur. mahdum < ar. mahdūm. - sin mâhfez - mâvez màhfil, (ar.) < tur. mahfil < ar. mahfil. - galerija u džamiji gdje obično klanjaju ženska lica màhija, f (perz.-bos.) < tur. mahi
1667
Ibidem, 440 Ibidem, 440 1669 Ibidem, 441 1668
~ 518 ~
- slabo osjećanje i glavobolja, bunovnost, koja slijedi poslije pretjeranog opijanja alkoholom. Kaže se katkad i za bunovnost usljed nespavanja, te nelagodnost poslije pretjeranog pušenja duhana; Nikako da me prođe ovaj m a h m u r l u k (u ob. gov.) màhnit (pogr. mànit) adj. (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. muannit i anut < ar. muannid i anūd »onaj koji je tvrdoglav, inačija« (od istog korijena kao ar. inād, v. inad). - lud, budala; M a h n i t u mahni, m a h n i t se zgrahni (bošnj. izreka). mahnìtluk (pogr. manìtluk) m (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. muannitlik, v. mahnit + tur. suf. -lik. - ludost, budalaština Máho, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Mahmud, v. màhrama (pogr. màrama) f (ar.) < tur. mahrama, makrama < ar. migrämä. - ubrus, ručnik, peškir; niko ne može natkati m a h r a m a, da cijelom svijetu usta poveže (bošnj. izreka); na košulju zlatali m a h r a m u.1670 S obzirom na namjenu, postoje: a) àbdesna mahrama, kojom se otiru lice i ruke nakon uzimanja oabdesta b) jèmekna mahrama, koja služi kao salveta za sofrom c) šèrbetna mahrama, lijepo vezena bezna mahrama koju nosi djevojka, obješenu preko ruke, kada dijeli gostima šerbe, kako bi gosti mogli otrati usta poslije ispijanja šerbeta. - bošča, rubac, krpa ili peškir, kojim ženske pokrivaju glavu - svaka pokrivka za glavu màhrūm, adj. (ar.) < tur. mahrum < ar. mahrūm »zabranjen, spriječen«. - lišen; m a h r u m je bio od naslijedstva (u ob. gov.) màhsūl -úla, mahsúlāt - áta, m (ar.) < tur. mahsul, mahsulât < ar. sing. mahsūl, pl. mahsūlāt, »proizvod«. - poljoprivredni proizvod, ljetina, rod zemlje; mliječni proizvodi. màhsūs, màhsūz (pogr. màksūz) adj. (ar.) < tur. mahsus < ar. mahsūs »posebno određen, odlikovan« itd. - naročit, specijalan, osobit mahsusíja, mahsuzíja (pog. maksuzíja) f (ar.) < tur. mahsusiye < ar. mahsūsiyyä, v. mahsuz + ar. adj. su. -iyyä. - specijalan dar, birani poklon màhsūs sèlām, màhsūz sèlām (pogr. màksūz sèlām) -láma (ar.) < tur. mahsus selâm, v. kompon. pod mahsus i selam. - naročit, poseban selam, topli selam màhšer, m (ar.) < tur. mahşer < ar. mahšär. - mjesto gdje će se, po islamskom vjerovanju, iskupiti sav svijet na Sudnji dan; šta je svijeta, k’o na m a h š e r u (u ob. gov.); M a h š e r jedna jalija,a Allah Dragi kadija.1671 - masa svijeta, mnoštvo ljudi; iskupio se m a h š e r jedan svijeta (u ob. gov.) mȁhv biti, mȁhv učiniti (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. mahiv < ar. mahw »uništiti«. - propasti, uništen biti; Cijela vojska je m a h v b i l a.1672 1670
Ibidem, 441 Ibidem, 442 1672 Ibidem, 442 1671
~ 519 ~
- upropastiti, uništiti màhzā, adv. (ar.) < tur. mahzâ < ar. mahdā »samo, jedno«. - samo, samo malo màhzar (pogr. mázar) m (ar.) < tur. mahzar < ar. mahdar, nom. loci od hadara, udūr, »doći, prisustvovati«. - kolektivna molba ili tužba, peticija, upućena iz naroda višim osmanskim vlastima; Pa su caru m a h z a r učinjeli.1673 - izvještaj; pa on caru krvav m a h z a r piše.1674 mahzàrdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. mahzarci, v.mahzar + tur. suf. -ci + bos. nast. ja. - onaj koji nosi ili podnosi mahzar; Mahzardžiju za ruku uzeo, / Povede ga caru na divana.1675 Maìda, žensko ime (ar.) < tur. Maide < ar. mā’dä »sofra; jelo, gozba«. màja, f (perz.) < tur. maya < perz. māye. (Po koršu je od ar. mā’iyyä). - kavas, kvasac majàsil, majàsir (mujàsil) m (ar.) < tur. mayasil < ar. mā yäsīl »ono što teče, što curi«, ili < ar. mā’ yäsīl »voda koja teče, koja curi«, ili je pak iskvarena riječ od ar. bäwāsīr, sing. bāsūr »hemeroidi, šuljevi«, što je još najvjerovatnije. - vrsta kožne bolesti koja se javlja najviše po rukama i po stegnima između krakova (prijepona), Ecsema chronicum. - hemoroidi, šuljevi màjdan, m (ar.bos.) < bos. izv. od tur. maden < ar. madän, madin »rudnik; ruda« - rudnik, mjesto odakle se vadi ruda ili kamen majdònos, majdònoz, m (grč.) < tur. maydanos, maydanoz < stgrč. machedonesi. - peršun; Šta zna domuz šta je m a j d o n o z (boš. posl.)1676 màjhoš, namàjhoš, adj. (perz.) < tur. mayhoş < perz. mayhoš »ono što ima vinski okus« (< perz. may, mey »vino« i perz. hoš »ugodan«). - pokiselo, kiselkasto; slatko koje malo kisi màjmun, m (tur.) < maymun (Po dr. Bajraktereviću je ar. riječ). - majmun majmùnisati -išem (tur.-bos.) < bos. izv. od majmun, v. - živahan biti, igrati i skakati (kao majmun) majmùnluk, m (tur.) < tur. maymunluk, v. majmun +tur. suf. -luk. - nestašnost, vragoljanstvo, prevelika živost màjstorbaša, m (lat.-tur.) < izv. od majstor + tur. dodatak baş, v. baš. - glavni majstor; M a j s t o r b a š a na majstore viče.1677 majstòrluk, m (lat.-tur.) < izv. od majstor + tur. suf. -luk. - majstorska vještina; vještina majstòrsuz, m (lat.-tur.) izv. od majstor + tur. postpoz. -suz, -siz »bez«. - nemajstor, nevješt majstor màkar, konj. (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. meger < perz. meger, v. međer. 1673
Ibidem, 442 Ibidem, 442 1675 Ibidem, 442 1676 Ibidem, 443 1677 Ibidem, 443 1674
~ 520 ~
- iako, pa ma; bar, barem màkara, f (ar.) < tur. makara < ar. bäkrä »makara«. - vitao; koturača pomoću koje se dižu predmeti uvis, ili se spuštaju u bunar, naniže (u građevinarstvu). - mosur konca, mosur sa namotanim koncem màkase - v. makaze màkat, m (ar.) < tur. makat < ar. magad »mjesto gdje se sjedi«. - platno, čoha ili ćilim, koji se prostiru po minderu na sećiji. màkaze, màkase, f, pl. t. (ar.bos.) < bos. izv. od tur. makas < ar. pl. mägāss, sing. migass. - nožice, makaze; a dade mu od zlata m a k a z e.1678 màkbūl, màgbūl-dòva, Makbúla - v. magbul, magbul-dova, Magbula màksad, màksat, m (ar.) < tur. maksat < ar. magsad »namjera«. - namjera, cilj màksūl, maksúlāt (pogr.) - v. mahsul, mahsulat màksūm i màksum, m (ar.) < tur. mâsum < ar. masūm »nevin, bez grijeha«. - dijete, nejako dijete Maksúma, žensko ime (ar.) < tur. Mâsume < ar. masūmä »nevina, bezgriješna«. - »Nevina« màksumèe, n (ar.-bos.) < bos. demin. od maksum, v. - djetešce; Alibegovica, / sa nejako dvoje m a k s u m č a d i.1679 màksumèad, zb. im (ar.-bos.) < bos. izv. od maksum, v. - nejaka djeca maksúra, f (ar.) < tur. maksure < ar. magsūrä, osn. zn.: »skraćena, ograničena«. - parmačićima ili drugačije ograđen dio u džamiji koji je malo uzdignut. Ovdje obično stoje zvanična lica i predstavnici prilikom neke svečanosti u džamiji. màksūz, màksūz-sèlām, maksuzíja (pogr.) - v. mahsuz, mahsuz-selam, mahsuzija mâkūl, adj. i adv. (ar.) < tur. mâkul < ar. magūl »shvatljiv, razumljiv«. - kao pridjev: pametan, razuman, smišljen - kao prilog: pametno, razumno, smišljeno, shvatljivo mâkūl napraviti (ar.-bos.) < bos. izv. od makul, v. + bos. riječ »napraviti, učiniti«. - naći za pametno; Onda oni m a k u l n a p r a v i š e, da susretnu njih dvojicu... (u ob. gov.) mâl -ála, m (ar.) < tur. mal < ar. māl »imetak«. - imovina, imetak; Svak je od svoga m a l a gospodar (bošnj. posl.); ...imaš dosta m a l a i irada.1680 - stoka, blago; «živi mal » - domaće životinje, »krupni mal« - goveda i konji, »sitni mal« - ovce i koze mâla (pogr.) -v. mahala mâlājānī, indecl. (ar.) < tur. malâyani < ar. mā lā ya’nī »ono što ne znači ništa«. - brbljanje, besposlica; M a l a j a n i drobiti, u grijehe gaziti.1681 mâlbaša - v. mahalbaša 1678
Ibidem, 443 Ibidem, 444 1680 Ibidem, 444 1681 Ibidem, 444 1679
~ 521 ~
mâlimejt, m (ar.) < tur. malimeyyit, izft., v. kompon. pod mal i mejit. - zaostavština umrlog; rasprodaja zaostavštine umrlog; Kupio sam na malimejtu jednu lijepu knjiga (uob. gov.) Màlkoč, lično ime i prezime (tur.) < malkoç »prvak akindžija; junak« i Malkoç, lično ime. mâl-sahìbija, m (ar.-bos.) < tur. mal sahibi + bos. nast. -ja, tur. izft. v. kompon. pod mal i sahibija - imućan, bogat čovjek málūm, adj. i adv. (ar.) < tur. malûm < ar. malūm »poznat, znan«. - poznat - poznato; Allahu je m a l u m biće danas kiše, tj. Allah zna, biće danas kiše (u ob. gov.) mâmūr, indecl. adj. (ar.) < tur. mamur < ar. mamūr »uredan, civiliziran, napredan«. - uređen, u dobrom stanju (kuća, grad, trg itd.); Baščaršijo, m a m u r ti si.1682 màmūran, mamùrluk (pogr.) - v. mahmuran, mahmurluk mamúrli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. mamurli, v. mamur + tur. suf. -lu. - (isto što i mamur, v.) mámūr učiniti (ar.-bos.) < bos. izv. od mamur, v. - urediti, popraviti màmuza, f (ar.) < tur. mahmuz < ar. mihmāz i mihmez. - ostruga; ...bije čizmom i m a m u z o m.1683 mána (pogr.) - v. mahana màndal (màldan, màndan) m (tur.) < tur. mandal. - zasovnica, zavor; drvene grede ili železna šipka koja se stavlja preko vrata sa unutarnje strane radi zatvaranja; M a n d a l digoh, t eotvorih vrata; One bilu pritvoriše kulu, / Pa turnuše čelikli m a l d a n e; Avlijska je vrata pritvorio, / navalio čelikli m a n d a n e.1684 - dijelovi meteriza koji vežu najdonji sud s kapkom màndaliti (tur.-bos.) < bos. izvedenica od mandal, v. - zatvoriti vrata stavljanjem mandala mȁndra, f (grč.) < tur. mandra < grč. mandra, mandrí. - pastirsko ljetište, mjesto na planini gdje se malaze torovi za stoku i pastirske kolibe u kojima se spravlja sir. Neke Sarajlije su ranije išle na mandre na Bjelašnicu i Treskavicu i tamo se opskrbljivale sirom. - pastirsko jelo od kukuruzna brašna, pura, kačamak màndrak - v. matrak mȁngala, f i màngal, m (ar.) < tur. mangal, mankal, istog značenja kao u bosanskom jeziku < ar. mängal (odn. mängalah), bukv.: »prenosilo« (u čemu se drži žeravica). - sud posebnog oblika, napravljen obično od bakra (a može biti i od mesinga, pleha ili zemlje) u kojem se drži žeravica radi zagrijavanja sobe, ili za podgrijavanje skuhane kahve ili jela; pred njeg odmah kahva i m a n g a l a.1685 1682
Ibidem, 444 Ibidem, 444 1684 Ibidem, 445 1685 ibidem, 445 1683
~ 522 ~
màngar, m i màngura, f (mong.-bos.) < bos. izv. od tur. mangir, mankir < mong. mängun »novac«. - osmanski sitni bakreni novčić koji je kovan još za prvih sultana osmanskog carstva. Po vrijednosti je tada bio niži od akče. - bakreni novčić promjenljive vrijednosti; novčić, para; nema ni m a n g a r a (u ob. gov.); ...i svi mu ukućani koji dođu daju po koji »m a n g a r« (2 pare); Mejhandžija pošto ti je vino? / A u kesi ni m a n g u r e nejma.1686 màngup, m (ar.) < tur. menkûp »nesrećnik, propalica« < ar. mänkūb »unesrećen«. - nestašna osoba, vragoljan; besposličar, lola màngura - v. mangar mânī, indecl. adj. (ar.) < tur. mâni »onaj koji spriječava, koji smeta« < ar. māni »koji spriječava, zabranjuje«. - zavidan; protivan; već su meni jaranice m a n i, / što ja nosim mrki fes na glavi; Niko tome m a n i ne bijaše, / osim jedne kuje Pavlovića.1687 mánija, f (ar.-bos.) < tur. mâna < ar.manā + bos. nast. -ja. - značenje, smisao; Znaš li ti m a n i j u ove arapske izreke? (u ob. gov.) manìluk, m (ar.-tur.) < mânilik »spriječavanje, smetnja«, v. mani + tur. suf. -lik. - zavist; potajno neprijateljstvo mànsib, mànsip (mànsub, mànsup) m (ar.) < tur. mansip, masib < ar. mansib, nom. loci od nasabä, nasb »postaviti«. - položaj u državnoj hijerarhiji, zvanje, čin; Kad car šalje na m a n s u b vezira.1688 màntik, m (ar.) < tur. mantik < ar. mantig. - logika màrama (pogr.) - v. mahrama maràngoz, m (tal.-tur.-bos.) < tur. marangoz, marangozcu < tal. marangone + bos. nast. -ja. - rezbar u drvetu marangòždžija, m (tal.-tur.-bos.) < tur. marangoz, marangozcu < tal. marangone + bos. nast. -ja. - (isto što i marangoz, v.) màraz, m (ar.) < tur. maraz < ar. marad »bolest«. - bolja, boljetica; hronična bolest; Dopao sam m a r a z a, ima godina kako me nešto probada u prsima (u ob. gov.)1689 màrazi-mȅvt, m (ar.) < tur. maraz-i mevt, izft. od ar. marad »bolest« i ar. mäwt »smrt«. - smrtna bolest - kao pravni izraz u šerijatskom pravu, to je bolest s kojom je skopčana opasnost smrti i u kojoj je bolesnik nemoćan da obavlja svoje svakodnevne redovne poslove, bilo da leži na postelji ili ne, te da bolesnik od te bolesti umre prije isteka jedne godine dana, računajući od nastupa bolesti. Dok traje marazi-mevt, bolesnik je u
1686
Ibidem, 445 Ibidem, 445 1688 Ibidem, 446 1689 Ibidem, 446 1687
~ 523 ~
izvjesnoj mjeri ograničen u pogledu imovinsko-pravnih-poslova, kako onih za slučaj smrti, tako i onih koje učini inter vivos. maràzli, indecl. adj. i maràzljiv (ar.-tur.) < tur. marazli, v. maraz + tur. suf. -li. - lakše bolestan, bolestan od hronične bolesti marìfet, m (ar.) < tur. marifet < ar. marifä »znanje«. - znanje, umijeće, vještina, majstorija; Potjeraj ga do novog hana, / a ukaži konju m a r i f e t a.1690 - izmotavanje, smicalica, hujdurma marifètli, indecl. adj. i adv. (ar.-tur.) < tur. marifetli, v. marifet + tur. suf. -li. - kao pridjev: sposoban, vješt - kao prilog: vješto, smišljeno marifètluk, m (ar.-tur.) < tur. marifetlik, v. marifet + tur. suf. -lik. - vještina, majstorija; dovitljivost; Svaki ti je švapski m a r i f e t l u k uhvatio.1691 - izmotavanje; smicalica; Kao da se niko neće tvojem m a r i f e t l u k u dosjetiti.1692 màrīz -íza, m (ar.) < tur. mariz < ar. madīd »bolestan«. - hronični bolesnik marízluk, m (ar.-tur.) tur. marizlik, v. mariz + tur. suf. -lik. - hronična bolest, hronično oboljenje màrpič, m (perz.) < tur. marpuç < perz. mārpīč < perz. mār »zmija« i perz. pīč, prez. osn. od inf. pīčīden »skupiti se, saviti se, smotati se«. - gumeno ili platneno crijevo za točenje tekućina mȁrs, m (tur.) < tur. mars. - izraz u igri tavle: kad jedan igrač pobjedi tako da protivnik nije još uzeo nijednu pulu. Mars broji dvoje (dvije dobijene igre). martòloz, m (grč.) < tur. martoloz < ngrč. armatólos. - pripadnik posebnog roda vojske, koja se sastojala od mještana, pješaka i konjanika, koji su imali dužnost da čuvaju pogranične klance i prolaze, a konjanici da učestvuju i u vojnim pohodima. Bili su oslobođeni plaćanja poreza i dažbina na svoje posjede; ako l’ bere ljute martoloze, / koji nose struke na ramenu; Dosad junak jesam pogubio / Sedamdeset mladijeh martoloza. 1693 martòlozbaša, m (grč.-tur.) < tur. martoloz başi, tur. izft., v. kompon. pod martoloz i baš. - starješina, zapovjednik martoloza Mása, žensko ime (grč.-bos.) < bos. izv. od Almasa, v. màsat, m (ar.) < tur. masat, masad < ar. mišhad »belegija«. - oštrilo: komad specijalnog željeza kojim mesari, kuhari itd. oštre svoje noževe màskara i maskàra, màškara, f (ar.) < tur. maskara, mashara < ar. mäsharä. - šala; ismijavanje; sprdnja; Mator kurjak pasja m a s k a r a (bošnj. posl.); Koroman šala ni m a š k a r a nije.1694
1690
Ibidem, 446 Ibidem, 446 1692 ibidem, 446 1693 ibidem, 446 1694 Ibidem, 447 1691
~ 524 ~
maskaràdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. maskaraci, v. maskara + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - šaljivčina maskaràluk, m (ar.-tur.) < tur. maskaralik, v. maskara + tur. suf. -lik. - šala, izvođenje šala; neozbiljnost màskariti se (ar.-bos.) < bos. izv. od maskara, v. - šaliti se maslàhat, m (ar.) < tur. maslahat < ar. maslaha. - pribor, jstivo, koje je potrebno za spravljanje nekog jela - interes, korist; dobro; Od ovog je nastalo prezime Maslaheta, ranije prisutno na prostorima Sandžaka. màsraf, m (ar.) < tur. masraf < ar. masraf. - trošak, izdatak, rashod masràfli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. masrafli, v. masraf + tur. suf. -li. - s troškom, skopčan s velim troškom, troškali màstika, f (grč.) < tur. mastika < grč. mastíchī. - vrsta rakije, rakija zacinjena ljekovitom smolom mastikovog drveta; u rucimu od m a s t i k e šiša, / a na krilu lijepa Ajiša.1695 másul, masúlāt - v. mahsul màša, f (perz.) < tur. maşa < perz. māše. - ožeg, željezna loptica sa dugim drškom za vađenje vatre i luga iz peći mašàla, f (ar.) < tur. meşale < ar. mäšalä. - baklja, luča, zublja; Hoćemo se pomiriti, ali se nećemo više m a š a l a m a pratiti (posl.)1696 mâšalāh! (mâšàlā!) interj., i kao supst. mâšalāh, mâšallāh, m (ar.) < tur. maşallah < ar. mā šā’allāh »ono što Allah hoće (to i biva)«, tj. sve zavisi o volji Božijoj. - izraz čuđenja ili dopadanja; izraz radosti pri dočeku gosta. Po narodnom vjerovanju, kad se vidi što lijepo, treba reći: mašalah! da se ne bi ureklo ono što se gleda. Stoga se kaže mašalah! kad se vidi lijepo dijete, lijep momak, lijepa dijevojka, osobito mlada u svatovima, lijep konj itd.; Hej m a š a l a h konja i junaka, / dobra konja, a boljeg junaka!1697 - zapis protiv uroka, značka u obliku vertikalnog presjeka duguljaste kruške, kovana od zlata ili pozlaćena, na kojoj je harfovima napisano mašallah. Stavlja se maloj djeci na kapicu ili na odijelo da se ne ureknu. mašàlati se (ar.-bos.) < bos. izv. od mašala, v. - udarati mašalom o mašalu. U pojedinim dijelovima Bosne običaj je da se čobani mašalaju bakljama (mašalama) uoči 12. jula. màše, f, pl. t. (perz.) < tur. maşe < perz. māše. - hvataljka za žar: opružena dva željezna kraka u obliku štipaljke kojim se vadi ugljevlje iz vatre, ili se vatra njime potstiče. màšet, màšat, mèćit, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. meşhed vulg. meşat < ar. mäšhäd »mezar junaka - šehita, mučenika«, v. šehit.
1695
Ibidem, 447 Ibidem, 447 1697 Ibidem, 448 1696
~ 525 ~
- srednjevjekovni nadgrobni kamen, stećak; kamen iznad mezara u opšte; Do mašeta doru dogonio, / po kamenu ćordom udario.1698 - katkad kamen uopšte; beže siđe na mećit avliju, / màšice, f, pl. t (perz.-bos.) < bos. izv. od maše, v. - (isto što i maše, v.) màškara - v. mačkara i maskara Mášo, muško ime (ar-bos.) < bos. hipok. od Mahmud, v. mȁšrik, m (ar.) < tur. maşrik < ar. mašrig. - istok màštrafa, f (ar.-bos.) < tur. maşraba, maşrapa < ar. mišräbä »ono iz čega se pije«. - čaša, naročito čaša sa ukrašenim staklom iz koje se pije šerbe; Na sred kuće bardak i m a š t r a f a; kada pije vodu u m a š t r a f i.1699 mȁt (izraz u šahu) - v. šahmat màtara, f (ar.) < tur. matara < ar. mätarä »sud za vodu«. - putnička posuda za vodu. Obično je od kože ili lima, a vješala se o sedlo na konju. mataràdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. mataraci, v. matara + tur. suf. -ci + bos. nast. ja. - pojilac karavana, onaj koji snabdijeva karavan vodom, dvorjanik koji se stara za vodu. - onaj koji pravi matare. Od ovog je došlo prezime: Matràdžija. Mataràdžija, prezime (ar.-tur.-bos.) < izv. od mataradžija, v. màtkaf, m (ar.) < matkap, matkab < ar. mitgab. - vrsta borera, halatka od drveta sa čeličnom burgijom za bušenje rupa. Upotrebljavali su ga nožari i majstori za izradu mlinova za kahvu. màtrak, màndrak, mantrak, m (ar.) < tur. matrak < ar. mitrag »čekić, tokmak«. -tokmak, toljaga, štapina - fig.: muški polni organ; kažese: hoćeš, matrak ti! mâtufovača, mâtufovica, f (ar.-bos.) < bos. izv. od matuh, v. - pismo pisano bosanskim jezikom, a arapskim slovima. Bošnjaci su, u vrijeme Osmanskog imperija, pisali bsosanskim jezikom, a arapskim slovima. Ovim su pismom štampane i knjige, časopisi i novine. Ovo pismo se zvalo »arebica«. Reisul-ulema Džemaludin Čauševic je usavršio ovo pismo prilagodivši ga našem jeziku. Konzervativni protivnici Čauševića nazvali su ga »matuhom«, »matufom« (senilnim), a njegovo pismo prozvali su »matufovačom« ili »matuficom«, tj. djelo senilnog čovjeka. mátūh -úha (mátūf) m (ar.) < tur. matuh »senilan« < ar. matūh, part. pas. od ataha, ath »buncati, govoriti bez veze; postati malouman«. - starac koji je poceo slabiti upameti, u kojeg se opaža staračka slaboumnost, senilnost. matúhiti, matúšiti (ar.-bos.) < bos. izv. od matuh, v. - slabiti u pameti uslijed starosti, postajati matuhom matúhluk, m (ar.tur.) < tur. matuhluk, v.matuh + tur. suf. -lik. - staračka slaboumnost 1698
Ibidem, 448 Ibidem, 448
1699
~ 526 ~
mâvez, mâfez, mâhfez, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. mavi bez »plavi bez, plavo pamučno tkanje«, v. kompon. pod mavi i bez. - plavi pamuk, pamuk u boji; »Jaka« i »prsluk« bili su ranije vezeni »m a f z o m« (pamukom) u boji, a otprije trideset godina ukrašavaju ih bopcima u boji.1700 mávi, indecl. adj. (ar.) < tur. mavi < ar. mā’ī »boje kao voda« < ar. mā’ »voda«+ ar. adj. suf. -iyy, -ī. -plav kaonebo; Sumbul mavi u zelenoj travi; iz jabuke kamenovi mavi.1701; àčik mavi-otvorenoplave, svjetloplave boje (v. ačik); ùkoj mávi - zatvoreno plave boje (v. ukoj). mavìjāš -áša, m (ar.-bos.) < bos. izv. od mavi, v. - golub plava perja màvilo, n (ar.-bos.) < bos. izv. od mavi, v. - plava boja za bojenje - plava vuna za čarape mâviš, mâvišnjāk (pogr.) - v. mafiš, mafišnjak máviti se (ar.-bos.) < bos. izv. od mavi, v. - plaviti se; Što se ono u mahali m â v i / Što mi vele, da j zumbul m á v i?1702 mázar (pogr.) - v. mahzar mazbàta, f (ar.) < tur. mazbata < ar. madbata. - zapisnik ili protokol koji sadrži zaključak kakvog skupa, vijeća itd.; pismeno izvješće opširnog sadržaja. màzgal, m (tur.) < mazgal. - puškarnica na kamenoj kuli, prozorčić na kamenoj kuli ili tamnici, koji je s unutrašnje strane širok, a s vanjske uzak, tako da se može samo puščana cijev proturiti; U tavnci brinjskog kapetana, / pa na m a z g a l glavu naslonio.1703 màzija, f (perz. ili franc.-bos.) < tur. mazi < perz. māzū »šišarika« ili < franc. mazer »čeličiti« + bos. nas. -ja. - čelik; Na kapiji vrata odčelika, / Preko vrata mandal od m a z i j e.1704 - vrsta šišarije, šiška; morski oraščić; Cijevi su morski vodenici , / A tabani od morske m a z i j e, / A kundaci od morske masline.1705 mȁzli, indecl. adj. (perz.-tur. ili franc.-tur.) < tur. mazili, v. mazija + tur. suf. -li. - čeličan, od čelika; Ne reže ga m a z l i kalentrašom, / već ga reže oštrim tempelerom.1706 màzlūm -uma, m (ar.) < tur. mazlum < ar. mazlūm, part. pas. od zulm »nasilje, nepravda«. - naivan čovjek, naivčina mázūl, adj. (ar.) < tur. mazul < ar. mazūl »svrgnut«. - svrgnut, smijenjen; Na sivulji suret-bedeviji, / To je glava m a z u l Ali-beže.1707 1700
Ibidem, 449 Ibidem, 449 1702 Ibidem, 449 1703 Ibidem, 449 1704 Ibidem, 450 1705 Ibidem, 450 1706 Ibidem, 450 1707 Ibidem, 450 1701
~ 527 ~
meárif, m (tur.) < tur. mearif < ar. pl. mäārif, sing. marifä. - školstvo meárif-sànduk, m (ar.) < tur. mearif sandigi, tur. izft. v. kompon. pod mearif i sanduk. - školski fond. Školska zaklada koja je za osmanske vlasti osnovana u Bosni 1868. god. god. Mearif-sanduci su postojali u svim okružnim mjestima, a imali su svoje filijale po manjim mjestima. Ovim zakladama su upravljali odbori, koji su u osmansko doba birani, a kasnije, za austro-ugarske uprave, imenovala ih je vlada. Kasnije su se pripojili centralnoj zakladi, pa od izvojevanja autonomije za islamske vjerske i vakufske poslove u BiH svi autonmni vakufski organi imaju pored naziva »vakufski« još i »mearifski«: »vakufsko-mearifsko povjerenstvo«, »vakufskomearifski sabor« itd. mèāš -áša, m (ar.) < tur. maaş »mjesečna plata« < ar. mäāš »egzistencija, hrana; plata«. meâzalāh! interj. (ar.) < tur. maazallah! < ar. mäāda-llāh! - Ne daj Allahu! Allahu sačuvaj!; M e a z a l a h, ama nisam ja tvoj akran, ti ulema, a ja...1708 mèčet, mèčiti - v. mesdžid Mèća - v. Meka mèćān -ána (mèkān, m i mećána, f) (ar.) < tur. mekân < ar. mäkān. - mjesto, prebivalište; Pa ne znado’ javka ni zastanka, / Ni m e ć a n a đe se zastavio; Rustenbegu dadoše m e ć a n u: / Dadoše mu hranu i đebhanu.1709 mećániti (mećámiti) (ar.-bos.) < bos. ziv. od mećan, v. - smjestiti; Bana smo ti dobro m e ć a m i lj i, / M e ć a m i lj i, te ga založili.1710 mećansuz, m (ar.-tur.) < tur. mekânsiz, v.mećan + tur. postpoz. -siz »bez«. - čovjek bez kuće i kućišta mećára, f (ar.) < tur. mekkâre < ar. mukārī »kiridžija, komordžija«. - kiridžijski tovarni konj; komora; roba koju kiridžije, odnosno komordžije prenose na konjima; Neka s tobom ide u planinu, / nek povede četiri m e ć a r e, / nek dotjera deset džeferdara.1711 mèćit - v. mašet mèćrūh - v. mekruh mećrùšina, f (ar.-bos.) < bos. augmentativ od mećruh, v. mekruh - crna kahva; Mladi momci haldno piju piće, / ihtijari crnu m e ć r u š i n u.1712 (Neki islamski učenjaci smatraju kahvu luksuzom i po organizam štetnom stvari, pa je okarakterizirana kao mekruh, tj. mali grijeh, pokuđeno je da se pije. Otud ovakav naziv.) mèćūtlija, mèćūrtija, mèćūtija, f (ar.-tur.-bos.) < tur. Mekke örtüsü »mekanski pokrivač, zastirač«, tur. izft. od ar. Mäkkä »Meka« i tur. örtü »pokrivač, zastirač« + bos. nast. -ja. Radi se, zapravo, o ćabenskom zastiraču, pa je pravilniji izraz ćabutija, v. 1708
Ibidem, 450 Ibidem, 450 1710 Ibidem, 450 1711 Ibidem, 451 1712 Ibidem, 451 1709
~ 528 ~
- komad čohe u veličini 70X70 cm kojom se pokriva tabut s mejtom. Na njoj je harfovima izvezena izreka: »Lailahe illah, Muhamedun resulu-llah«. Prije nego će nastupiti Kurban-bajram, skine se s Ćabe veliki čohani zastirač da bi se zamijenio novim. Stari se izreže na komade i podijeli hadžijama, a ovi to nose u svoj zavičaj i taj komad je »mećultija«. mèćūrtija - v. mećultija mèćūtija - v. mećultija medékati, mèdečem (ar.-bos.) < bos. izv. od medet, v. - vikati »medet«. medènlija, m (bos.-tur.) < bos. meden »sladak kao med« + tur. suf. -li +bos. nast. ja. - medeni; međ njima m e d e n l i j a Salko.1713 mèdet! mèded! interj. (ar.) < tur. medet! sa znčenjem kao u nas < ar. mädäd »pomoć«. - pomagaj! u pomoć!; Za njim leti ostrjela majka, / m e d e t viče, svačim zaklinjaše.1714 - »Allahu medet« - dozivanje Allaha u pomoć; koja s’vome babi odmetnula, /svome babi đaurskome kralju, / a za bož’ji m e d e t prihvatila.1715 mèdet Āllāh! interj. (ar.) < tur. medet Allah!, v. kompon. pod medet i Alah. - aman Allahu! avaj Allahu!; m e d e t A l l a h, duge noći.1716 mèdet jârabī! interj. (ar.) tur. medet yarabbī!, v. kompon. pod medet i jarabi šućur. - avaj Allahu! Gospodaru! Medína, f (ar.) < < tur. Medine < ar. Mädīnä. - grad u Saudijskoj Arabiji Medinèlija, Medínlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. Medineli, v. Medina + tur. suf -li +bos. nast. -ja. - Medinjanin, građanin iz Medine; Njemu vele m e d i n l i j e malade / Zaludu ti Imam hodža hvala.1717 medrèsa, f (ar.) < tur. medrese < ar. mädräsä »škola«, bukv. »mjesto gdje se nastava (ders) predaje«. - muslimanska škola u koju se stupa po završenom mektebu ili ruždiji medresèlija,medrèslija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. medreseli,v. medresa + tur. suf. -li + bos. nast. -ja. - učenik medrese medrèsli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. medresli, v. medresa + tur. suf. -li. - sa medresom,medresanski medresli džamija (ar.-tur.-bos.) bos. izv. od medresli, v. i džamija, v. - džamija uz koju je spojena i medresa; Mili Allahu, ozdravi mi zlato, / sagradiću m e d r e s l i džamiju!1718
1713
Ibidem, 451 Ibidem, 451 1715 Ibidem, 451 1716 Ibidem, 451 1717 Ibidem, 451 1718 Ibidem, 452 1714
~ 529 ~
medžèla, f (ar.) < tur. mecelle, skraćeno od mecelle-i ahkâmi adliyye »zakon pravnih propisa« < ar. mägällä »knjiga« ar. ahkām »propisi« i ar. adliyyä »pravni« - osmanski građanski zakonik koji je izdavan postepeno u 16 knjiga u periodu od 1869 do 1876. good. To je službena kodifikacija šerijatskog obveznog i parničnog (a u manjoj mjeri i stvarnog) prava. U Bosni i Hercegovini je primjenjivana u postupku kod šerijatskih sudova. Mèdžīd -ída, muško ime (ar.) < skraćeno od Abdul-Medžid, v. medžidíja (medžedíja) f (ar.) < tur. mecidiye < ar. Mägīd, v. Medžid + ar. adj. suf. iyyä. - osmanski novac, kovan od srebra, u vrijednosti od 20 groša, u doba sultana Abdul-Medžida (a844.god.), po kome je i ime dobio. Zove se još bijela medžidija. Kasnije je kovana i zlatna medžidija, koja se kod nas zove žuta medžidija.Medžidija bez atributa znači u bošnjačkim pjesmama: dukat medžidija; Igirmiluk, mahmudiju / i carevu m e dž i d i j u.1719 - orden, ustanovljen od sultana Abdul-Medžida. medžidíja-fȅs (medžedija-fȅs) skr. medžidija, f (ar.) < tur. mecidiye < ar. Mägīd, v. medžid + ar. adj. suf. -iyyä. - fes boljeg kvaliteta, prozvan po sultanu Abdul-Medžidu (1839-1861); Na glavi mu, majko, f e s i ć m e dž i d i j a; Skidoše him ahmedije, / ustakoše m e dž i d i j e.1720 mèdžlis (mèljdžis, mèljdžuz) m (ar.) < tur. meclis < ar. mäglis, bukv.: »mesto gdje se sjedi«. - vijeće, savjet, odbor; Tu je carski m e dž l i s posjedao.1721 medžúsija, m (perz.-bos.) < tur. Mecusi < ar. Mägūs + ar. adj. suf. -iyy (ar. Mägūs < grč. Mōgos < perz. Mug »pripadnik stare iranske religije obožavatelja vatre« + bos. nast. -ja. - obožavatelj vatre, idolopoklonik mèđer, konj. (perz.) < tur. meger »samo, osim, kad bi« < perz. meger »možda, izgleda, kao da, osim«. - dakle, Bogme; A moj Mujo, žalosna ti seka, / m e đ e r si mi dopano rana!; Vidiš ti, molim ja tebe, m e đ e r su i same travke za rat.1722 megára, f (ar.) < tur. magara < ar. mägārä. - pećina, špilja; Hrvatin m e g a r a i Dervenka Mara.1723 - Megara je ime jedne mahale, predjela više Hrvatina u Sarajevu Megára - v. megara mègdān, megdàndžija - v. mejdan, mejdandžija mehàbet, muhàbet, m (ar.) < tur. mehabet i muhabbet < ar. mähabbä »ljubav«. - ljubav, prijateljstvo - prijateljski razgovor mehàbetiti, muhàbetiti -īm, muhabètisati -išem (ar.-bos.) < bos. izv. od mehabet, muhabet, v. 1719
Ibidem, 452 Ibidem, 452 1721 Ibidem, 452 1722 Ibidem, 452 1723 Ibidem, 452 1720
~ 530 ~
- voditi prijateljski razgovor Mèhan, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Mehmed, v. mehàna, mehàndžija - v. mejhana, mejhandžija mèhār - v. behar mehćèma, mešćèma, mehkèma, f (ar.) < tur. mehkeme < ar. mahkämä »sudnica«. - sud, sudska zgrada; Doveo sam njih u m e h ć e m u; Hajd’ Alaga muli u m e š ć e m u, / vjenčaj seku meni za ljubavcu!1724 Mèhdija, m, (ar.-bos.) < tur. Mehdi < ar. Mähdiyy, muško ime, osn. znač.: »onaj koji je upućen na pravi put; vođa« + bos. nast. -ja. - muško ime - ime preporoditelja koji će se (po tumačenju islamskih teologa) pojaviti pred Sudnji dan, obnoviti vjeru islam i uspostaviti pravdu. Mehèmed, muško ime (ar.-bos.) < v. Mehmed mehkèma - v. mehćema mèhlem (pogr. mèlem) m (grč.) < tur. melhem i merhem, vulg. mehlem < ar. märhäm < grč. málagma. - mast koja se privija kao lijek na rane, kraste, uboj itd.; Ko bi rani m e h l e m bio?; njom udara Melku materinu, / gdje udara, m e h l e m joj ne treba.1725 - fig.: blag, dobar čovjek mèhlemāšče, n (grč.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. mehlem akçesi, tur. izft., v. kompon. pod mehlem i akča, akče. - novac plaćen za liječenje i lijekove, ljekarina Mèhmed, Mehèmed, muško ime, bos. hipok. Mèhan, Mého, Mȁhica, Mèšan, Mȅša, Mèško, Méšo, Mèmija, Mémo (ar.) < tur. Mehmed < ar. Muhammäd, v. Muhamed Mehmedàlija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Mehmed-Ali + bos. nast. -ja. Sastavljeno od dvaimena: Mehmed i Alija, v. Mého, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Mehmed, v. mèhr, m (ar.) < tur. mehir < ar. mähr. - bračni dar: gotovina, vrijednosni predmeti ili imovina koju, prilikom sklapanja braka, muž daje, ili se obavezuje dati, ženi, odnosno na koju žena ima pravo, pod izvjesnim uslovima, samim sklapanjem braka. Mehr je ustanova šerijatskog prava koja osigurava ženi ličnu svojinu na izvjesnoj imovini dok je u braku, kao i u slučaju prestanka braka. Obično se jedan dio mehra daje prije ili prilikom vjenčanja (to je »mèhri-muàdždžel«, »neposredni bračni dar« /ar. muaggäl part. pas. od tagīl »žuriti s nečim«/) a drugi dio »mehri-meèdždžel« »utvrđeni bračni dar s rokom« / ar. mu’äggäl, part. pas. od tägīl »dati kome rok«/) u slučaju prestanka braka usljed smrti ili razvoda. mehràmet (pogr.) - v. merhamet mèhrūm - v. merhum mèhtef - v. mekteb mèhter, mèhterbaša itd. - mekter, mekterbaša itd. mèjdān, mègdān -ána, m (ar.) < tur. meydan < ar. mäydān. - povelik prazan prostor u gradu, polje, trg 1724
Ibidem, 453 Ibidem, 453
1725
~ 531 ~
- marvena pijaca, sajmište - boj,dvoboj, duel; Pozovi ga na m e j d a n junački.1726 - fig.: vidjelo, javnost; izaći će na m e j d a n tvoje dijelo (u ob. gov.) - mejdan dijeliti, mejdan podijeliti, izaći na mejdan, znači: boriti se s kim na mejdanu. mejdàndžija, megdàndžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. meydanci, v. mejdan + tur. suf. ci + bos. nast. -ja. - onaj koji mejdan dijeli, koji se bori; Ti mi za se šalji m e jd a n dž i ju; ...te površi đogu m e j d a n dž i j u.1727 mejhàna, mejhána, mehàna, f (perz.) < tur. meyhane < perz. meyhāne (perz. mey »piće, vino« i perz. hāne »kuća«, v. hane). - krčma, gostiona; Je l’ m e j h a n a kod gradskijeh vrata.1728 mejhàndžija, mehàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. meyhaneci,. v. mejhana + tur. suf. -ci + bos. nast. -ja. - krčmar, gostioničar; M e j h a n dž i j u bajramski top razveseli (bošnj. izreka); Pa on ode tražit m e h a n dž i j u...1729 mèjit, mèjt, mčit, m (ar.) < tur. meyyit < ar. mäyyit »mrtav«, izv. od ar. mātä, mäwt »umrijeti«. - mrtvac; Allahom braćo, hodže i hadžije, / pričekajte i moja m e j i t a!1730 Mejrèma, Merjèma, Merìma, žensko ime, hipok. Mèjra, Mèjruša (jevr.-bos.) < bos. izv. od tur. Meryem < ar. Märyäm < starojevr. To je ime majke Isapejgambera. Ons. znač.: »uporna , gorka«. mȅjtaš, mèjit-tȁš, m (ar.-tur.) < tur. meyyit taşi »mrtvački kamen«, tur. izft., v. kompon. pod mejit i taš. - kamen na koji se spušta mejt (mrtvac) da bi mu se klanjala dženaza - prostor gdje se nalazi kamen na koji se spušta mejt i gdje se pod otvorenim nebom klanja umrlome dženaza. Odavdje i ime jednog trga u Sarajevu»Mejtaš«, nedaleko od Centralne banke. Tu je nekad stajao »mejit-taš« i tu se klanjala dženaza. U mnogim mjestima u Bosni i Hercegovini pojedini lokaliteti, osobito trgovi, dobili su, iz navedenih razloga, ime »Mejtaš«. Mȅjtaš - v. mejtaš mèjtef, mèhtef (mèkteb, mèktep) (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. mekteb, mektep < ar. mäktäb »škola« (nom. loci od kätäbä, kätb »pisati«). - muslimanska osnovna vjerska škola; Uče li vi djeca u m e j t e f e? V. mektebi-nuvab, mekteb-hodža, mekteblija Mèka, Mèća, f (ar.) < tur. Mekke < ar. Mäkkä. - glavni grad Hedžaza (Saudijske Arabije) u kome se nalazi Ćaba; Sinoć ljudi na Meći govore mekábir, m (ar.) < tur. mekabir < ar. pl. mägābir, sing. magbärä »mezarluci, groblje«. - mezarluci, groblje 1726
Ibidem, 454 Ibidem, 454 1728 Ibidem, 454 1729 Ibidem, 454 1730 Ibidem, 454 1727
~ 532 ~
V. kabur, kabristan mèkām - áma, m (ar.) < tur. mekam, sa značenjem kao u bosanskom jez. < ar. mägām »mjesto, stan; boravak«. - način harmoničnog (ugodnog) učenja Kur’ana ili ezana - arija, melodija, glas - položaj (u nekom zvanju). V. mekamli, kijam, kamet, kajmekam mekámli, indecl. adj. (ar-tur.) < tur. mekamli, v. mekam + tur. suf. -li. - harmoničan (ugodan glas pri učenju Kur’ana ili ezana). mèkīk, -íka, m (perz.) < tur. mekik < perz. mekīk. - čunak sa cijevi koji se upotrebljava pri tkanju na stanu, na razboju mèkrūh, mèćrūh, m (ar.) < tur. mekruh < ar. mäkrūh »omražen, prezren«. - mali grijeh, ono što je po islamskim propisima pokuđeno, što ne valja raditi, ali nije izričito zabranjeno; To je m e k r u h (u.o.g.) mèkteb, mèktep (mèjtef, mèhtef) < tur. mekteb, mektep < ar. mäktäb »škola« (nom. loci od kätäbä, kätb »pisati«). - muslimanska osnovna vjerska škola; Ono ti je za m e k t e b a Ahmo1731- Dvije su vrste mekteba: »mektebi-iptadija« (v.) i »sibijan-mekteb« (v.) V. mektebi-nuvab, mekteb-hodža, mekteblija mèkteb-hȍdža, mèjtef-hȍdža, m (ar.-perz.) < tur. mekteb hocasi, tur. izft. v. kompon. pod mekteb i hodža. - vjerski učitelj u mektebu mèktebi-iptadaija, skr.: iptidaíja, f (ar.) < tur. mekteb-i iptidai «početna škola» < mekteb (v.) i ar. ibtidā’iyy «početni» V. sibjan-mekteb - trogodišnja muslimanska vjerska škola koja ima propisan nastavni plan i određen broj nastavnih sati nedjeljno. Nastavnik u ovoj školi zove se mualim, a nastavnica mualima; Mili Allahu, ozdravi mi zlato, / sagradiću m e j t e f iptadiju.1732 mèktebi-nùvāb, ába, skr. nùvāb, m (ar.) < tur. mekteb-i nüvvab < ar. mäktäb «škola» i ar. pl. nuwwāb, sing. nā’ib «kadija». - šerijatska sudačka škola, kadijska škola. Postojala je u Sarajevu od 1887. do 1937. godine. mèktebi-nuváblija, skr.: nuváblija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. mekteb-i nüvvaplü, v. mektebi-nuvab + tur. suf. –lu + bos. nast. – ja. - đak šerijatske sudijske škole mektèblija, mektèplija, mejtèflija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. mektepli, v. mekteb + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - učenik mekteba, mejtefa - đak, školac, školovan čovjek mèkter, mèhter, m (perz.) < tur. mehter «muzika, muzički orkestar» < perz. mihter «veći, velikan» (komparativ od perz. mih «velik»). - muzikant, član orkestra; Golub čize oblači, hoće m e h t e r da bude.1733
1731
Ibidem, 455 Ibiden, 455 1733 Ibidem, 455 1732
~ 533 ~
mèkterbaša, mèhterbaša, m (perz.-tur.) < tur. mehter başi, tur. izft., v. kompon. pod mekter i baš. - kapelnik; Koj’zavika iz grla bijela: / Čala sada, naše m e k t e b b a š e,/ na sramotu Baju i Limunu.1734 mekterhàna, mehterhàna, f. (perz.) < tur. mekterhane, v. kompon. pod mekter i hane. - muzika, muzički orkestar, banda; Čauš viknu m e k t e r h a n a ciknu.1735 mektúbdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. mektüpçü < ar. mäktūb «pismo» + tur. suf. – çü, -ci + bos. nast. –ja. - pisar, sekretar; Jedan mlad Osmanlija, valijin mektubdžija.1736 Mèla, žensko ime (tur.-ar.-bos.) < bos. hipok. od Meliha, v. melaìće, melaìke, n (ar.-bos.) < bos. izv. od mèleć, v. mèleć, mèlek, m (ar.) < tur. melek, melâike «nadnaravno biće stvoreno svijetlosti» < ar. sing. mäläk «nadnaravno biće stvoreno od svijetlosti» pl. mälā’ikä. Ovaj pl.upotrebljava se u turskom i bosanskom jeziku kao singular. - nadnaravno biće stvoreno od svijetlosti; Il’ si m e l e ć, il’ dženetska hurija; Po dušu će m e l e ć doć’.1737 V. Meleća Melèća, Melèka, Mélća, Mélka, žensko ime (ar.bos.) < bos. izv. od tur. Melek < ar. mäläk »nadnaravno biće stvoreno od svijetlosti«. mèlek – v. meleć melèkša, f (perz.-bos.) < bos. izv. od menekša, v. mèlem (pogr.) – v. mehlem mèlemāšče (pogr.) – vidi mehlemašče melèviš - v. meneviš mèlez, m (ar.) < tur. melez < ar. mäläs - mješanac, ukrštanac, mulat, polutan (bilo čovjek ili životinja) platno, bez (melez-bez) koji je malo jači od običnog beza i upotrebljava se obično za gaće. Osnova mu je prtena, a potka pamučna i usljed toga je dobio ovo ime; Osman udri rukom poljenu, / nov mu m e l e z puče na koljenu.1738 V. melezli, melezlija mȅlez-bèz – v. melez melèzli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. melezli, v. melez + tur. suf. –li. - od beza meleza; na krilu im m e l e z l i košulja, / beš košulja Imamove ljube.1739 melèzlija, f (ar.-tur.-bos.) < tur. melezli, v. melezli + bos. nast. –ja. - gaće ili košulja od beza meleza; Dala bi joj pancijer košulju, / Pa bi dala gaće m e l e z l i j e.1740 Melìha, bos. hipok. Méla, Mȁlka, žensko ime (ar.) < tur. Meliha < ar. mälīha «ljepotica». 1734
ibidem, 455 Ibidem, 466 1736 Ibidem, 456 1737 Ibidem, 456 1738 Ibidem, 456 1739 ibidem, 456 1740 Ibidem, 456 1735
~ 534 ~
- «Ljepotica» Mélka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Melća, v. - «Meleć» Mȅlka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Meliha, v. »Ljepotica« mèl’ūn, úna, m (ar.) < tur. melûn < ar. mälūn »proklet« - prokletnik, đavo V. lanet mèljdžis, mèljdžuz – v. medžlis mȅm, m (perz.-bos.) < tur. nem < perz. nem - vlaga; U kući je m e m (u. o. g.) V. memla, memli Mèmija, muško ime (i prezime) (ar.-bos.-) < bos. hipok. od Mehmed, v. Mèmiš, muško ime (ar.) < tur. Memiş, izv. vjerovatno od Mehmed < Muhammäd, v. Muhamed, ili od tur. memiş-hane, v. memišhana. memišhàna, memišàna, f (ar.-perz.) < tur. memişane (memiş-hane) < ar. mämmšā »mjesto gdje se ide (pješice)«, nom. loci od mäšā, mäšy »ići«. - zahod, nužnik, wc mȅmla, f (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. nem, nemli. - vlaga; Svukuda je m e m l a (u. o. g.) memlèće, memlèke, n i memlèćet, memlèket, m (ar.) < tur. memleket < ar. mämläkä »pokrajina« - država, zemlja; zavičaj, rodni kraj; mjesto, grad; a ti care po svom memlećetu.1741 mèmli, indecl. adj. (perz.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. nemli, v. mem + tur. suf. –li. - vlažan; To je puno m em l i (u. o. g.) Memnúna, žensko ime, bos. hipok. Núna (ar.) < tur. Memnune < ar. mämnūnä »zadovoljna«. - »Zadovoljna« Mèmo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Mehmed, v. mémūr –úra, m (ar.) < tur. memur < ar. mä’mūr, part. pas. od ämära, ämr »zapovjedati, naređivati«. - službenik, činovnik V. memurluk memúrluk, m (ar.-tur.) < tur. memurluk, v. memur + tur. suf. –luk. - činovnička služba menáfi-sànduk, m (ar.) < tur. menafi sanduçu, tur. izft. < ar. pl. mänfi, sing. mänfäa »korist i ar. sandūg »sanduk«. - opštinski pripomoćni fond u Bosni i Hercegovini u periodu 1866.-1878.god. Kasnije prerastao u sreski poljoprivreni fond. mèndīlj, mèndīlj, m (r.) < tur. mendil < ar. mindīl. - rubac, maramica mènđa, mínđa, mìnđušica, f (perz.-bos.) < bos. izv. od menđuša, v. menđele, mengele, f, pl. t. (grč.-bos.) < tur. mengene < grč. magganon. - zanatlijska drvena sprava za stezanje i presovanje, procijep za stezanje, presa; berberska štipalica (kao kliješta) kojom se služi berber pri sunećenju djece. 1741
Ibidem, 457
~ 535 ~
mènđuh, m (perz.-bos.) < bos. izv. od menđuša, v. - naušnica; Ja da vidiš gdje mi m e n đ u h kuca, / živom bi ti srce ispucalo.1742 mènđuša, mìnđuša (za par.: mìnđuše, mìnđuša) f (perz-bos.) < bos. izv. tur. mengûş < perz. mengūš. - naušnica; uši jedne četvere m e n đ u š e; a četvrta, mila iz uha m i n đ u š e.1743 menèkša, menèkše, bos. izv. melèkša, v.) f (perz.) < tur. menekşe
1742
Ibidem, 457 Ibidem, 457 1744 Ibidem, 457 1745 Ibidem, 458 1746 Ibidem, 458 1743
~ 536 ~
- poštanska stanica gdje su se držali u pripravnosti odmorni konji za tatare-poštare. Čim tatar stigne do menzilhane, sjaše svog umornog konja, preuzme i pojaše odmorna konja i nastavlja put. Menzilhane su bile snabdjevene potrebnim brojem konja. Menzilhane je organizovao sutalan Murat IV (1623-1640). meráčiti (ar.-bos.) < bos. izv. od merak, v. - naslađivati se, uživati meràgdžija, m (ar.-bos.) < bos. izv. od meraklija, v. merája, f (ar.-bos.) < tur. mera < ar. mär »mjesto gdje pase stoka«, pl. märī + bos. nast. –ja. - utrina, ledina, pašnjak; utrina koja nije u posjedu privatnog vlasnika, negoje javno dobro; gdje on sjedi na meraji.1747; Pod tuzlom se zeleni meraja (sevdal.) mèrk –áka, m (ar.) < tur. merak, sa značenjem kao u bosanskom jeziku < ar. märgī »hipohondrija«. - naslada, uživanje, ogodno osjećanje, ugodno raspoloženje; Ah meraka sa večeri rane, /sastala se družba akšamlija (sevdal.); A ja opet junak meraklija, / od m e r a k a ostanem do mraka.1748 - strast, žudnja, želja, volja za nečim; Osta mi m e r a k na ovu djevojku; Imam m e r a k za onim autom (u. o. g.) - melanholija kao posljedica neke pretjerane žudnje, strasti ili čežnje za nečim; Ovaj čovjek je merak svezao, niti govori niti romoni.1749 merákčija (ar.-bos.) < bos. izv. od meraklija, v. merákli, indecl. adj. i adv. (ar.-tur.) < tur. merakli, v. merak + tur. suf. –li. kao pridjev: - prefinjenog ukusa; strastven; željan naslade i uživanja - melanholičan kao prilog: - strastveno, s nasladom, sa uživanjem. meráklija i meràklija, meràgdžija, meràkčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. merakli, v. merak + tur. suf. –li, odnosno –ci + bos. nast. –ja. - onaj koji voli uživanje, provođenje; onaj koji zna i umije da uživa i da se provodi; a ja opet junak m e r a k l i j a, / od meraka ostanem do mraka.1750 meràktisanje, m (ar.-bos.) < bos. izv. od merak, v. - meračenje, naslađivanje; kako ju je lahko poljubio, / dva joj mlaza krvi udarila, / od meraka i od m e r a k t i s a nj a.1751 mèrám –áma (ar.) < tur. meram, sa značenjem kao u bosanskom jeziku < ar. märm »namjera«. - želja, volja; Nije mi po meramuda se s njim družim (u. ob. gov.) - cilj, namjera; Nije mi bio meram da ga uvrijedim (u. ob. gov.) mèrćez, mèrkez, m (ar.) < tur. merkez »centar« < ar. märkäz, nom. loci od räkäzä, räkz »u zemlju zabosti; zataknuti«. 1747
Ibidem, 458 Ibidem, 459 1749 ibidem, 459 1750 Ibidem, 459 1751 Ibidem, 459 1748
~ 537 ~
- centar, središte; centrala mèrdevine, f (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. merdiven < perz. nerdubn. - stube, stepenice; Donesi mi one m e r d e v i n e; Ode uz m e r d e v i n e (u ob. gov.) merdìven, m (perz.) < tur. merdiven < perz. nerdubn. - stube, stepenica; mloga žurba gore u konaku, / a on tajom ide uz m e r d i v e n.1752 Mérdža, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Mrdžana, v. mèrdžn –ána, m (ar.) < tur. mercan < ar. märçn. - koral; U ruci joj tespih od m e r dž a n a; grlo bijelo, crveni m e r dž a n i.1753 V. Merdžana, merdžanka, merdžankinja, merdžanli. Mrdžána, žensko ime, bos. hipok. Mérdža (ar.) < tur. Mercan < ar. märçn »koral«. - »Koral« mèrdžnka, (ar.-bos.) < bos. izv. od merdžan, v. mercan baliçi »riba merdžan«. - vrsta ribe pastrmke mèrdžnkinja, f (ar.bos.) < bos. izv. od merdžan, v. - mala puška ukrašena merdžanima; o golubu dvije m e r dž a n k i nj e.1754 merdžánli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. mercanli, v. merdžan + tur. suf. –li. - ukrašen merdžanima; fatio se m e r dž a n l i kubure.1755 meremáčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. mermetçi, v. meremat + tur. suf. –çi + bos. nast. –ja. - onaj koji vrši popravke merèmt –áta (ar.) < tur. meremet, meramet < ar. märämmä. - popravke zgrade, kola ili čega drugog - pravo uzimanja drveta iz državne šume za građu V. merematiti, omerematiti, pomerematiti merèmt učiniti (ar.-bos.) < bos. izv. od meremat, v. - vršiti popravku na kući, kolima itd. meremátiti (ar.-bos.) < bos. izv. od meremat, v. - popravljati, vršiti popravke mȅrhab! interj. (ar.) < tur. merhaba! < ar. märhab! pozdrav, skraćeno od ar. çi’tä märhabän »došao si na prostrano mjesto, tj. među prijatelje« (pa budi komotan). - pozdrav merhàmet, mehràmet, m (ar.) < tur, merhamet < ar. märhamä »smilovanje«. - samilost, milost, milosrdnost; Imaš li malo m e r h a m e t a u sebi? (u. ob. gov.) V. merhametli, merhametsuz merhamètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. merhametli, v. merhamet +tur. suf. –li. - mehka srca, milostiv; On je m e r h a m e t l i (u ob. gov.) merhamètsuz, m (ar.-tur.) < tur. merhametsiz, v. merhamet +tur. postpoz. –siz »bez«. 1752
Ibidem, 459 Ibidem, 459 1754 Ibidem, 459 1755 Ibidem, 459 1753
~ 538 ~
mèrhum (mèhrūm) –úma, m (ar.) < tur. merhum < ar. märhūm, part. pas. od rahimä, rahmä »smilovati se«. - umrli (ispis na bašlucima često počinje sa ”merhum….”); svim m e h r u m i m mezare kopaše.1756 V. rahmetlija Merìma, žensko ime (jevr.-bos.) < bos. izv. od Mejrema,v. Merjèma, žensko ime (jevr.-bos.) < bos. izv. od Mejrema,v. mèrkez – v. merćez mèrmer, m (grč.) < tur. mermer < ar. märmär < grč. mármaros. - mramor; s obi strane kraj m e r m e r kaldrme.1757 V. mermerli mermèrli, indecl. adj. (grč.-tur.) < tur. mermerli, v. mermer + tur. suf. –li. - mramoran, od mramora; pa prošeta m e r m e r l i avlijom.1758 mertèba, f (ar.) < tur. mertebe < ar. märtäbä. - stepen, rang, položaj; Na velku je m e r t e b u dospio (u ob. gov.) - cijenjenost, poštovanje; Ja sam kod njeg na velikoj m e r t e b i (u ob. gov.) V. rutba mèrtek, m (tur.) < tur. mertek - greda, direk, balvan; Voda m e r t e k nosila, /tri me prosca prosila.1759 mèsdžid, m (ar.) < tur. mescid < ar. mäs(id »mjesto gdje se na sedždu (ničice) pada« tj. mjesto gdje se klanja. - zgrada (muslimanska Bogomolja) u kojoj nema minbera (a obično ni munare) i u kojoj se, usljed toga, ne klanjaju ni džuma-namaz, ni bajram-namaz; Oni su sami izgradili sebi m e s dž i d (u ob. gov.) mesèla, f (ar.) < tur. mesele < ar. mäs’älä. - problem, pitanje koje treba riješiti (obično se misli na vjersko pitanje) V. feraiska mesela mèsel, interj. (ar.) < tur. meselâ < ar. mätäl. - naprimjer (najčešće se upotrebljava kao uzrečica). mȅsh, mèsah (mȅs) m (ar.) < tur. mesh < ar. mäsh - potiranje mokrom rukom po glavi ili po mestvama prilikom uzimanja abdesta, dio abdeskog obreda. mestúra, f (ar.) < tur. mesture < ar. mästūrä, bukv.: »pokrivena«. - pozivnica - zapečaćeno pismo koje je šerijatski sud upućivao pojedinim pouzdanim ljudima da bi preko njih provjerio vjerodostojnost svjedoka koji su u nekoj parnici svjedočili. mȅstva, pl. mȅstve -tv, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. mest. - vrsta duboke obuće od mehkane kože sa vrlo tankim đonom, bez peta. Oblači se na golu nogu i na čarape. Služi kao kućna cipela, a pri izlasku na ulicu, navlače se firale, papuče ili kaljače. U ranija vremena postojale su i ženske mestve; Na
1756
Ibidem, 460 Ibidem, 460 1758 Ibidem, 460 1759 Ibidem, 460 1757
~ 539 ~
nogam’ mu m e s t v e i papuče; Jedna daje m e s t v e i papuče, / druga daje biser i dukate.1760 Mèsūd –úda, muško ime, bos. hipok. Súdo (ar.) < tur. Mesud < ar. Mäsūd, osn. zn.: »sretan, usrećen«. - »Sretni, Srećko« Mesúda, žensko ime (ar.) < tur. Mesude < ar. mäsūdä »sretna, usrećena«. - »Srećna« Mȅša, Mèšan, Méško, Méša, muška imena (ar.-bos.) < bos. izv. od Mehmed, v. mešćèma – v. mehćema mèšhūr, adj. (r.) < tur. meşhur < ar. mäshūr. - poznat, čuven, glasovit Mešíhat, m (ar.) < tur. meşihat < ar. pl. mäšīha, mäšyäha, sing. šäyh »starac, strješina«. - ured, rezidencija šejhul-islama u Istambulu mȅška, f (ar.) < tur. meşk ar. miträs »potporanj za vrata da se ne mogu otvoriti«). - opkop odzemlje, rov, šanac; da mu grade kratke meterize.1761 metèrizi, m (perz.) < izv. od meteriz, v. - (isto što i joltasi, v.) mèvdžūd, adj. (ar.) < tur. mevcut < ar. mäwçūd, part. pas. od wäçädä, wuçūd »opstojati«. - prisutan Mèvla, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Mevlida, v. mevlán -áta, m (ar.) < tur. mevlâna < ar. mäwln »naš gospodin«. - počasna titula za glasovite islamse učenjake i filozofe, stavlja se ispred imena. Mevlèvije, pl. (ar.) < tur. Mevlevī < ar. Mäwläwiyy < ar. mäwl »gospodin, gospodar«. - pripadnici derviškog reda koji je osnovao Mevlana Dželalud-din Rumi (umro 1273.god.). Mevlìda, žensko ime, bos. hipok. Mévla (ar.) < tur. Mevlide < ar. mäwlid »rođenje« od čega je izvedena riječ mevlud, v. - »Rođena« - nadjeva se obično djetetu koje se rodi na mevlud (rođendan Muhameda a. s.) mèvlūd, -úda, m (ar.) < tur. mevlid, mevlût < ar. mäwlid »rođenje«. 1760 1761
Ibidem, 461 Ibidem, 461
~ 540 ~
- rođendan Muhameda a. s., 12.rebiul-evvela. - hvalospjev Muhamedu a. s. u čast njegova rođendana, koji se uči na mevludu u džamijama, vjerskim školama. Običaj je da se mevlud uči i po porodičnim kućama tokom cijele godine i to se smatra kao kućna svečanst. V. mevludi mevlúdi, pl. m (ar.-bos.) < bos. izv. od mevlud, v. - dva mjeseca, rebiul-evvel i rebiul-ahir, u kojima se najviše po kućama uče mevludi. mèza, f, i mèze, n (perz.) < tur. meze < perz. meze »poslastica« -zakuska, jelo koje se uzima uz alkoholno piće; Sve mu m e z u iz dva prsta daje, / a poji ga iz zlatne čašice.1762 mèzr (mèzhr) –ára, m (ar.) < tur. mezar »grob« < ar. mäzr, osn. zn.: »mjesto obilaska«. - grob; M e z a r e im glavam’ okitiše; Kada sađeš na ravnu poljanu, / svoga babe bijelu m e z a r u.1763 V. mezaristan, mezarluk, mezartaš mezarìstn –ána, m (ar.-perz.) < tur. mezaristan < perz. mezaristn < ar. mäzr »grob« + perz. suf. za građenje imenica mjesta -stn. - groblje mȅzrluk i mezárluk, m 8ar.-tur.) < tur. mezarlik, v. mezar + tur. suf. –lik. - groblje; gdjeno jesu česti m e z a r l u c i.1764 mȅzrtaš, m (ar.-tur.) tur. mezar taşi, tur. izft. v. kompn. pod mezar i taš. - nišan, bašluk, nadgrobni kamen mèze – v. meza mèzet, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. müzayede, mezad »licitacija« < ar. muzyädä »natjecanje, licitacija«. - licitacija, javna dražba; Dajder baci na m e z e t divojku, / evo za nju stotinu dukata.1765 mèzetiti (perz.-bos.) < bos. izv. od meza, meze, v. - jesti mezu uz piće; Kadar stane m e z e t i t i, pomoćumu ja.1766 mezètluk, m (perz.tur.) < mezelik, v. meza + tur. suf. –lik. - meza, ono što se jede kao meza; …gdje Fazila m e z e t l u k e sprema, / na čardaku iza mušebaka.1767 mèzhr – v. mezar mèzhebi, sing. mèzheb, m (ar.) < tur. mezheb < ar. mädhäb, osn. zn.: »pravac, put«. - pravne škole, pravni sistemi u šerijatskom pravu. Imaju četiri glavna mezheba: hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski, nazvani posvojim utemeljiteljima: po Ebu Hanifi, Maliku, Šafiji i Ahmedu ibn. Hanbelu. mezìldžija, melùldžija, mezilàna, mezulàna – v. menzildžija, menzilhana itd. mída, f (ar.) < tur. mide < ar. midä. 1762
Ibidem, 462 Ibidem, 462 1764 Ibidem, 462 1765 Ibidem, 462 1766 Ibidem, 463 1767 Ibidem, 463 1763
~ 541 ~
- želudac; Ne podnosi mi m i d a ove hrane (u ob. gov.) Mídha, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Mìdhata, v. Mìdhat, bos. hipok. Midho (ar.) < tur. Midhat < ar. midha »hvala, pohvala«. »Pohvaljeni« Mìdhata, bos. hipok. Mídha (ar.-bos.) < muškom imenu Midhat, v. dodan bos. nastavak –a. Mídho, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Midhat, v. mìhrāb -ába, m (ar.) tur. mihrab, mihrap < ar. mihrāb. - ovalno udubljenje u zidu džamije od strane kible gdje džamijski imam klanja rukovodeći grupnim klanjanjem; U toj džamiji ima prelijep m i h r a b (u ob. gov.) Mikáīl –íla (jevr.) < tur. Mikail < ar. Mīkā’īl < jevr. mi-ka-il. - melek koji se, po islamskom vjerovanju, stara o nafaci (izdržavanju) živih bića. mìle, n (ar.) < tur. millet < ar. millä »narod, nacija; religija«. - čovječje stvorenje, stvor; Ono ti je čudnovato m i l e; Pasje m i l e! (u ob. gov.) mìlet, m (ar.) < millet < ar. millä »narod, nacija, religija«. - narod, nacija mȉlj, m (ar.) < tur. mil < ar. mīl. - berberska halatka: berberski drveni štapić, oko 1 cm debljine i 7 cm duljine, koji berber prilikom sunećenja (obrezivanja) uvuče u kožicu dječijeg polnog organa. - halatka: probojac od željeza, dugačak oko 12 cm, koji se upotrebljava za probijanje »tokmaka« i »čekala« kod izrade mlinova za kahvu. - medicinski probojac; Hećim baša Pavlje u odaju! /Kupi m i lj e i fitilje.1768 mȉljać –ljća, mȉlać –lća, mȉljć, mȉlć, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. mülk < ar. milk »posjed, vlast« - gradilište, prazno zemljište gdje se može podignuti zgrada V. mulk mȉm, m (ar.) < tur. mim < ar. mīm. - izgovor arapskog slova »m« mímār –ára, m (ar.) < tur. mimar < ar. mimār. - graditelj, arhitekt minbèra, membèra – v. minber Mína, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Emina, v. mȉna, f (perz.) < tur. mina »emajl; emajlirano lice sata« < perz. mīnā »staklo«. - emajlirano lice sata na kome se nalaze brojevi minára, mináret – v. munara mìnber, mìmber, m i minbèra, mimbèra, menbèra, membèra, f (ar.)
Ibidem, 463
~ 542 ~
mindèrluk, m (tur.) tur. minderlik, v. minder +tur. suf. –lik. - sećija po kojoj je prostrt minder - platno koje se upotrebljava za minder mìnđuše - v. menđuše minèvša, minèkša – v. menevša mìntān –ána, m (perz.) < tur. mintan < perz. nīmten. - dio muške garderobe – kaput do pasa, od čohe, sukna ili pamučne tkanine, sa dugim uskim rukavima; na prsima se presamićuje; Naopako m i n t a n zagrnuo.1770 mirâhōr – v. imrahor miràlāj –ája, m (perz.-tur.) < tur. miralay < perz. mīr »zapovjednik, prvak« (< ar. ämīr) i tur. alay »puk«. - pukovnik; Zelen polje, ne zelenilo se, / m i r a l a j u, ne veselio se.1771 - sinonim za alajbeg mírāska, miràzača, f (ar.-bos.) < bos. izv. od miraz, v. - djevojka bogatih roditelja koja pri udaji donosi mužu znatan imetak; djevojka ili žena koja je naslijedila znatan imetak. miráščija, miráždžija, m (ar-tur.-bos.) < tur. mirasçi, v. miraz + tur. suf –çi + bos. nast. –ja. - nasljednik; m i r a š č i j e razgrabiće blago.1772 mírāz –áza i mìrāz –áza, m (ar.) < tur. miras < ar. mīrāt - nasljedstvo, nasljeđe, naslijeđena imovina; Ostat’ njima kula od m i r a z a; sjajne toke moga Hasanage, / da Allah da mi došle od m i r a z a.1773 - imovina koju djevojka donosi mužu prilikom udaje; M i r a z djevojku udaje (poslov.) miràzača – v. miraska miráždžija – v. miraščija mírdžija, m (bos.-tur.) < bos. riječ »mir« sa tur. suf. –ci (č. dži). - pomiritelj mírija, f (ar.-bos.) < mirî < perz. mīrī < perz. mīr (< ar. ämīr) »zapovjednik, vladar« + ar-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. –ja. - zemljišne nekretnine s posebnom pravnom naravi koja je normirana u Ramazanskom zakonu, tzv. »Erazikanunnama«, v. Pravo vrhovnog vlasništva na ovim zemljištima pripada državi, a posjednik ima ograničeno pravo raspolaganja. Za miriju je postojao i poseban nasljedni red. Za razliku od mirije, ostala slobodna zemljišta nazvana su mulk nekretnine (mulkovna dobra). - carska imovina, carsko blago; Evo ide careva mirija, / U Stambolu sedam mazgah blaga.1774 Mìrza, muško ime (ar.-perz.) < tur. Mirza < perz. mīrzā, skraćeno od perz. mīrzāde »princ, kraljević« (< perz. mīr (< ar. ämīr) »vladar« i perz. zāde »dijete, porod«). 1769
Ibidem, 464 Ibidem, 464 1771 Ibidem, 464 1772 Ibidem, 464 1773 Ibidem, 464 1774 Ibidem, 465 1770
~ 543 ~
- »Princ« Mìsīr –íra, m (jevr.) < tur. Misir < ar. Misr »Egipat« < jevr. - Egipat; Bolje je domaće proso, nego misirski pirinač (posl.); Čak daleko Misiru b’jelome.1775 V. misir, misirača, misirka, Misirlija, misirlija. mìsir, m (jevr.) < tur. Misir < ar. Misr »Egipat«, v. Misir. - kukuruz misìrača, mesìrača, f (jevr.-bos.) < bos. izv. od Misir, v. - vrsta tikve bundeve - klip kukuruza mìsirbaba, m (jevr.-perz.) < tur. misirbaba, v. kompon. pod Misir i baba. - onaj koji nema nikako dlaka po bradi i licu, u koga ne rastu dlake, ćoso (znak impotencije). mìsirbabast, adj. (jevr.-perz.-bos.) < bos. izv. od misirbaba, v. - (isto što i misirbaba, v.) mìsirka, f (jevr.-bos.) < bos. izv. odMisir, v. - vrsta tikve bundeve - morska kokoš, morka Misìrlija, m (jevr.-tur.-bos.) < tur. Misirli, v. Misir +tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - Egipćanin misìrlija, m (jevr.-tur.-bos.) < tur. misirli, v. Misir + tur. suf. –li. - konj koji je dresiran na egipatski način; on odape m i s i r l i j u đogu, / predade ga kahvedžiji Ibri.1776 mȉsk – v. mišć mìskāl –ála, m (ar.) < tur. miskal < ar. mitqāl -mjera za težinu: jedan i po dram težine; Za brata bi dala m i s k a l zlata, / a za dragog đerdan ispod vrata.1777 - mjera za čistoću zlata: 1 miskal = 24 karata mìsket, m (sanskrt.) < tur. misket < ar. misk, v. mišć. - vrsta mirišljavog grožđa mišćètīn, m (sanskrt.-bos.) < bos. izv. od misket, v. - vrsta mirišljavog grožđa mìskīn –ína, m (ar.) < tur. miskin < ar. miskīn. - nevoljnik, sirotan, siromašak (Od ovog je nastalo prezime Mìskīn) Mìskīn, prezime (ar.) – v. miskin - »Siromašak« miskínluk, mìskīn-hastàluk, m (ar.-perz.-tur.)
Ibidem, 465 Ibidem, 465 1777 Ibidem, 465 1776
~ 544 ~
list papira za pisanje i na njemu ostanu otisnute linije, tako da se mogu pisati redovi teksta pravo i u jednakim razmacima« + bos. nast. –ja. - zidarska halatka: ravna metalna pločica sadrvenim drškom koja služi za malterisanje. mìsvāć –áća, mìsvāk –áka, m (ar.) < tur. misvak < ar. miswāk. - vrsta četke za zube koja se u gradskim bošnjačkim kućama stolećima upotrebljavala. To su štapići od grana biljke Salvadora persica, fam. Salvdoriaceae, koji se na kraju narežu i srž, koja se sastoji od vlakanaca, raščupa se. Misvaće donose hadžije iz Meke. mȉšć, mȉsk, m (sanskrt.) < tur. misk < ar. misk
Ibidem, 466 Ibidem, 466 1780 Ibidem, 466 1781 Ibidem, 466 1782 Ibidem, 466 1783 Ibidem, 466 1779
~ 545 ~
mònsūn –úna, m (ar.) < ar. mäwsim »godišnje doba, jedno od četiri godišnja doba«. - vjetar koji periodički mijenja svoj pravac u zavisnosti od godišnjih doba: zimi puše s kopna prema moru, a ljeti obratno. mȍr, indecl. adj. (tur.) < tur. mor »ljubičast«. - ljubičast; M o r-đečerma, toke po đeđermi, / M o r-dolama, puce po dolami; gore više m o r-čakšire.1784 mȍrast, adj. (tur.-bos.) < bos. izv. od mor, v. - ljubičast; dade njemu m o r a s t u malvutu.1785 mȍr-dȕd, m (tur.) < tur. mor dut »ljubičasta murva« -vrsta duda ljubičaste boje mȍr-menèviš, adj. (tur.-perz.) < tur. mor meneviş, v. mor i meneviš. - ljubičasto-višnjeve boje; Na njemu je m o r m e n e v i š dolama.1786 mȍr-patlìdžan, m (tur.-perz.) < tur. mor patlican,v. mor i patlidžan. - crni (modri) patlidžan, Solanum melongena. Mòskov, m (rus.) < tur. Moskof < rus. Moskva. - Rus; Rusija mȍsūr, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. masura. - šuplji drveni valjčić na koji se namotava konac ili tanka žica. mṙzluk, m (bos.-tur.) < bos. riječ »mrziti, mrzno« + tur. suf. –luk, lik. -mrznost; Uljegao je m r z l u k u njega (posl.)1787 muàjen (májen) , adv. (ar.) < tur. muayyen < ar. muayyän »određen, opredijeljen«. - naročito, posebno; M u a j e n sam došao da te vidim (u ob. gov.) muàlim, m (ar.) < tur. muallim < ar. muallim »učitelj«. - nastavnik u mektebu muànat, muànatan (pogriješno) – v. muhanat, muhanatan muasèra (pogriješno) – v. muhasera muávin, m (ar.) tur. muavin < ar. muāwin. - pomoćnik; m u a v i n a šehislama tvoga.1788 Múba – v. Mubera mùbāh –áha, m (ar.) < tur. mubah < ar. mubāh. - ono što je po Islamu dozvoljeno, dopušteno mubáreć, mubárek (bumbáreć) m (ar.) < tur. mübarek < ar. mubāräk. - veselje, slavlje; U Hasana je m u b a r e ć, rodio mu se sin (u ob. gov.) - srećan, blagoslovljen; Bajram šerif m u b a r e k olsun (u ob. gov.) - dobr čovjek, čovjek lijepe naravi V. mubareći! mubarećija, mubarećleisati, mubarećola! mubarèćī! (bumbarèćī! bumbarèćē!) interj. (ar.) < tur. mübareki < ar. mubāräk, v. mubareć. - sretno! čestitam veselje!; svako veli m u b a r e ć i Mujo!; B u m b a r e ć e Bagdat i Kandija!1789 1784
Ibidem, 464 Ibidem, 464 1786 Ibidem, 467 1787 Ibidem, 467 1788 Ibidem, 467 1789 Ibidem, 467 1785
~ 546 ~
mubarèćija, f (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. mübreki < ar. mubāräk, v. mubareć + bos. nast. –ja. - kuga mubarećlèisati, mubareklèisati –išēm (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. mübareklemek »čestitati«, v. mubrek. - čestitati; Stari Alijaga uniđe Hasanbegu u sobu, ispriča mu sve i m u b a r e k l e i s a; Domalo ćemo mu m u b a r e ć l e i s a t i unuče.1790 mubárećōlā! mubárekōlā!interj. (ar.-tur.) < tur. mübarek ola! »neka je sretno!«, v. mubareć + tur. ola, optat. 3 lice sing. od inf. olmak »biti«. - sretno! čestitam! mubášir (bumbášir, bumbàšīr)
Ibidem, 467 Ibidem, 468 1792 Ibidem, 468 1791
~ 547 ~
mȕftadžija, mȕktadžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. müfteci < perz. muft »bespaltano, badava« + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - onaj koji hoće sve badava, koji hoće da živi na tuđi račun V. mufte mȕftē, mȕktē, adv. (perz.-bos.)
1793
Ibidem, 468 Ibidem, 468 1795 Ibidem, 469 1794
~ 548 ~
muhànat, muhànatan, adj. (ar.) < tur. muhannat, muhanat, muhanes »strašivica, propalica,nečovjek; onak koji tepa ili kroz nos govori« < ar. muhannät »čovjek ženske naravi, ženskih manira«. - osjetljiv - strašivica, propalica, nečovjek; Id’ odatle jedan m u h a n a t e!1796 V. muhanatluk muhanàtluk, m (ar.-tur.) < < tur. muhannatlik, v. muhanat + tur. suf. –lik. - osjetljivost - strašivost; nečovječnost muhànet, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. mihnet < ar. mihnä »muka, nevolja«. - tuga, bol, jad; i od derta i od m u h a n e t a, / od sevdaha jada golemoga.1797 muharèba, f (ar.) < tur. muharebe < ar. muhāräbä. - rat muhàrem, m (ar.) tur. muharrem < ar. muharräm, osn. znač.: »sačuvan, zabranjen; svet«. - ime prvog mjeseca muslimanskog kalendara Muhárem, bos. hipok. Múho (ar.) < tur. Muharrem < ar. Muharräm, muško ime, osn. znač.: »sačuvan; zabranjen; svet«. muhasèra, f (ar.) < tur. muhasera < ar. muhaserä. - opsada, opsjedanje muhàseru učiniti (ar.-bos.) < bos. izv. od muhasera, v. - opsjednuti; m u h a s e r u u č i n i š e kuli.1798 muhasola – v. murasela muhèndis, m (ar.-perz.) < tur. mühendis < ar. muhändis, part. akt. od händäsä »inžinjerija« < perz. endāze, v. endaze. - inžinjer mùimāt – v. muhimat Mȕjān, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok . od Mustafa, v. Mùjčin, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok . od Mustafa, v. mujèzin, m (ar.) < tur. müezzin < ar. mu’äddin, part. akt. od tä’dīn »oglasiti; proučiti ezan«. - džamijski službenik koji na munari »uči ezan« i time objavljuje da je vrijeme namazu, odnosno time poziva na namaz. V. mujezinluk mujezìnluk, m (ar.) < (ar.-tur.) < tur. müezzinlik, v. mujezin + tur. suf. –lik. - mujezinska slžba; Od svog rahmetli oca naslijedio je m u j e z i n l u k.1799 Mȕjica, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Mustafa, v. Mùjkan, Mújko, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Mustafa, v. Mújo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Mustafa, v. mukabèla, f (ar.) < tur. mukabele < ar. muqābälä. - glasno učenje Kur’ana u džamijama od strane više hafiza; obično se uči uz Ramazan. 1796
Ibidem, 469 Ibidem, 469 1798 Ibidem, 470 1799 Ibidem, 471 1797
~ 549 ~
- derviško pobožno grupno učenje mukàdem, m (ar.) < tur. mukaddem < ar. muqaddäm »probrani, vrijedni«. - muški pojas bolje vrste od posebne tkanine koja se uvozila sa Istoka, a upotrebljavala se za pojaseve, saruke, šamije itd. Ovako se katkad naziva i sama ova tkanina; Otpasa mu m u k a d e m pojasa; …a opasa m u k a d e m pojasa.1800 mukàjet, indecl. adj. (ar.) < tur. mukayyet < ar. muqayyäd. - zainteresiran, pažljiv, obazriv; Budi de m u k a j e t da ovo ne zagori (u ob. gov.) V. mukajetli. mukàjet biti (ar.-bos.) < bos. izv. od mukajet, v. - obratiti pažnju na nešto, povesti računa o nečemu; Omer momak sjede na jatake, / pa on Zlati ni m u k a j e t nije.1801 mukajètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. mukayyètli, v. mukajet + tur. suf. –li. - zainteresiran, pažljiv, obazriv; Dok otpuče puška u planini, / tomu Ile m u k a j e t l i bio.1802 mukáta i mùkāta, f (ar.) < tur. mukataa < ar. muqātaa, osn. znač.: »odsjeći, odrezati«. - paušalna godišnja zakupnina (obično minimalna) koja se daje za nekretninu uzetu pod dugogodišnji zakup. I sama nekretnina koja je izdata pod mukatu naziva se mukatom. mukàva, f (ar.) < tur. mukavva, sa značenjem kao u bosanskom jeziku < ar. muqawwā »ojačan, učvršćen«. - debela dugačka lojana svijeća (1 do 2 m dužine i 10-15 cm debljine) na čiracima u džamiji, obložena kartonom. Karton je s vanjske strane ukrašen raznobojnim papirom. Danas su na ovim mukavama instalirane električne sijalice. - debeli karton mukèmel, mućèmel, indecl. adj. (ar.) < tur. mükemmel < ar. mukämmäl. - savršen, vanredan mùktādž (pogriješno) – v. muhtadž mȕktadžija (pogriješno) – v. muftadžia mùktār (pogriješeno) – v. muhtar mùktē (pogriješeno) – v. mufte mùktija (pogriješno) – v. muftija mùla, mùlla, mùnla, m (ar.) < tur. mülla, münla < ar. mäwlā »gospodar, gospodin«. - učen čovjek, teolog; kadija u većim gradovima; Hajd Alaga, m u l i u mešćemu, / vjenčaj seku meni za ljubovcu!1803 V. Múla, mulaluk - titula koju je sultan dodjeljivao učenim ljudima kao odlikovanje: mula od Meke i Medine, mula od Stambola itd.
1800
Ibidem, 471 Ibidem, 471 1802 Ibidem, 472 1803 Ibidem, 472 1801
~ 550 ~
- titula koja se dodaje ispred imena čovjeka koji je učio vjerske škole, pa ma bio i sa manjom spremom; Jedna mu je vatra prifatila, /i ubila m u l a Jusuf-agu; Mula Idris para carevića.1804 Múla, Mùlija, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izv. od mùla (v.), na način kao što je od »hodža« izveden naziv »hódža«, v. mulájim, adj.: (ar.) < tur. mülâyim < ar. mulā’im. - blag, miran; mehkan mulàluk, m (ar.-tur.) tur. müllalik, v. mula + tur. suf. –lik. - nadležno područje jednog mule, kadije; hoću silnu pokupiti vojsku, / po Zvorniku i po m u l a l u k.1805 mulázim, m (ar.) < tur. mülâzim < ar. mulāzim. - poručnik (u vojsci); M u l a z i m i asker urediše, / a čauši bajrake razviše.1806 mȕlć – v. mulk Mùlija – žensko ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Mula, v. + bos. nast. –ja. mùlija – v. muhlija mȕlk, mȕlć, mȕljć, èmlāk, èmlāć, m (ar.) < tur. mülk, emlâk
Ibidem, 472 Ibidem, 472 1806 Ibidem, 472 1807 Ibidem, 473 1808 Ibidem, 473 1805
~ 551 ~
mȕm-tàhta, mȕm-tàfta, mȕmtahta, mȕmtafta, f (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. mum tahtasi, tur. izft., v. kompon. podmum i tahta. - drveni svijećnjak mumùrluk, m (perz.-tur.) < tur. mumluk, v.mum +tur. suf. –luk. - čirak za svijeće; I m u m u r l u k od suhoga zlata.1809 munádija, m (ar.-bos.) < tur. münadi < ar. munādī »onaj koji zove, viče« + bos. nast. –ja. - telal, oglasivač; Munadije su u bezistanima oglašavale vrijeme pojedinih dnevnih namaza, pošto se ezan sa munare ne čuje u bezistanu. I u sarajevskim bezistanima su munadije vršile takva oglašavanja. munádžāt –áta, m (ar.) < tur. münacat < ar. munāçā. - pjesma koja sadrži obraćanje Allahu; oda Allahu munáfičiti (ar.-bos.) < bos. izv. od munafik, v. - spletkariti; Djevojke jedna drugu samo ogovaraju i m u n a f i č e.1810 munáfik, m (ar.) < tur. munafik < ar. munāfiq. V. munafičiti, munafikluk - licemjer, smutljivac; spletkar; onaj koji se prikazuje vjernikom, a uistinu nije vjernik munafikluk, m (ar.-tur.) < tur. munafiklik, v. munafik + tur. suf. –lik. - licemjerstvo; spletkarenje; prikazivanje sebe kao vjernka, a da se to u stvarnosti nije munára, minára, mináret, m i mináre, n (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. minare < ar. mänārä. - vitki džamijski toranj sa, kojeg mujezin, učenjem ezana, poziva na namaz; Ezan uči sa vitkih m u n a r a, / ja se šetam pokraj šadrvana.1811 munásib, munásip, adv. (ar.) < tur. münasib, münasip < ar. munāsib. V. pomunasib - umjesno, zgodno, shodno; povoljno; Što j’ m u n a s i p, da mu ponesemo; Je lj’ m u n a s i p do Zadra sići; …i ja sam o toj stvari razmišljao, i našao za m u n a s i b…1812 munèdžim, m (ar.) < tur. müneccim < ar. munäççim. - atronom, astrolog Munèvera, žensko ime (ar.) < munäwwär »svjetao«, part. pas. od inf. tänwīr »osvijetliti, rasvijetliti« < ar. nūr »svjetlo«. - »Svjetla«. Mùnīb –íba, muško ime (ar.) < tur. Münib < ar. munīb »onaj koji se Allahu obratio, onaj koji se Allahu posvetio (napustivši griješenje)«. Muníba, žensko ime (ar.) < tur. Münibe < ar. munībä, ž. rod od Munīb, v. Munib Mùnīr –íra, muško ime (ar.) < tur. Münîr < ar. munīr »svijetao, sjajan«. - »Svjetli« Muníra, žensko ime (ar.) < tur. Münîre < ar. munīrä »svijetla, sjajna«. - »Svjetla« 1809
Ibidem, 473 Ibidem, 473 1811 Ibidem, 474 1812 Ibidem, 474 1810
~ 552 ~
mùnīz, mùnjīz, adj. (ar.)< tur. munis < ar. mūnis. - pitom, umiljat; skroman Mùnkir i Nèkir, m (ar.) < tur. Münkir, Nekir < ar. Munkir, Näkir. - dva meleka koji se pojavljuju u grobu nakon sahrane umrlog i ispituju umrlog o njegovim djelima za života. Nazivaju se jednim imenom suvaldžije, sualdžije, v. mûr (pogrješno) – v. muhur múrād, múrāt, m (ar.) < tur. murad, murat < ar. murād »cilj, želja«. V. muradati - želja, ono za čim se česne; ispunjavanje želje; ”Žene idu na murad turbetu” tj. idu na murad turbetu da bi im se ispunila želja koju imaju. muràdati (ar.-bos.) < bos. izv. od murad, v. - ići na murad turbetu, vršiti nešto radi ispunjenja murada - ići u posjetu nekome poslije ispunjenja neke njegove želje, npr. poslije rođenja djeteta i sl. Murádif, muško ime (ar.) < tur. Müradif ar. murādif »sinonim; drug, saputnik«. muráfa, f (ar.)
1813
Ibidem, 474 Ibidem, 475 1815 Ibidem, 475 1814
~ 553 ~
- crnilo, vrsta crnog mastila, tinte; oči su mi k’o m u r ć e f, fali me majko; kalem ima, m u r e ć e p a nejma.1816 mùrid –ída, m (ar.) < tur. mürid < ar. murīd. - kandidat derviškog reda; pristalica, sljedbenik jednog šeha Múris, Múriz, muško ime (ar.) < tur. Muris < ar. mūrit »onaj koji ostavlja u nasljeđe, koji daje nešto u nasljeđe«. Mȕrta, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Murteza, v. - »Odabrani, Probrani«; Sjaši Kurta a uzjaši Murta, dok doratu m… odpadoše (nar. izr.). Múrta, žensko ime (ar.) < bos. izv. od Múrto, v. Murteza. mùrtat, m (ar.) < tur. murtat < ar. murtädd. V. murtatluk - izdajica; M u r t a t i su mene oblagali.1817 - otpadnik od vjere mùrtatin, m (ar.-bos.) < bos. izv. od murtat, v. - (isto što i murtat, v.); što nakoga m u r t a t i n a nemaš.1818 murtàtluk, m (ar-tur.) < tur. martatlik, v. murtat + tur. suf. –lik. - izdajstvo Murtèzā, muško ime, bos. hipok. Murtèzan, Mȕrta, Múrto (ar.) < tur. Murteza < ar. Murtädā »Odabrani, Probrani« Murtèzan, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Murteza, v. murtezìka, f (ar.) < tur. mürtezika < ar. murtäziqa »opskrbljena, osigurana hranom«. - vakufski služenici koji primaju od vakufa određenu platu ili nagradu, bilo u novcu ili u naturi. Múrto, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Murteza, v. mururíja, f (ar.) < tur. müruriye < ar. mururiyyä »plata za prolaz«. - carina, cestarina, taksa za prolaz mùrver, m (tur.) < tur. mürver. - zovika, zova, bazga, Sambucus nigra L.; cvijet zovike. Mȕsa, muško ime (asir.) < tur. Musa < ar. Mūsā < asir. Mojsije. - ”Bujrum Musa kupusa!” (nar. izr.) Mùsāf, m (ar.) < tur. Musaf, Mushaf < ar. Mushāf, osn. znač.: »uvezana knjiga, zbirka« - Kur’an; i u njojzi M u s a f i sufara.1819 musafèret, m (ar.) < tur. misaferet < ar. musāfärä. - putovanje musáfir, m (ar.) < tur. misfir < ar. musāfir »putnik«. V. musafirhana, musafirluk, musaferet - gost; putnik – namjernik; da on svoje vidi m u s a f i r e.1820 musafirhàna i musáfirhana, f (ar.-perz.) < tur. misafirhane, v. musfir i hane. 1816
Ibidem, 475 ibidem, 475 1818 Ibidem, 475 1819 Ibidem, 476 1820 Ibidem, 476 1817
~ 554 ~
- dobrotvorna ugostiteljska kuća; kuća specijalno određena za putnike – namjernike u kojoj ovi dobivaju besplatno konačište i hranu. U Bosni i Hercegovini je za osmanske vlasti, bilo musafirhana u mnogim mjestima. musafìrluk, m (ar.-tur.) < tur. misafirlik, v. musafir + tur. suf –lik. - gostovanje, idenje u goste; putovanje. musàka, f (ar.) < tur. musaka < ar. musäqqä, bukv.: »skvašen, napojen«. - povrće pripremljeno za jelo sa prženim mesom: jelo od tanko izrezanih crnih patlidžana, tikve ili krompira, uprženih u maslu i jajima i posutih uprženim isjecanim ili samljevenim mesom. musàla, f (ar.) < tur. musalla < ar. musallā »mjesto gdje se klanja namaz«. V. salat, musalija. - mjesto (livada, bahča ili kakav drugi povelik prostor) na kome stanovnici cijelog grada, grupno, pod otvorenim nebom, klanjaju bajramski namaz, bajram-namaz. Gotovo svaki grad i manje mjesto u Bosni i Hercegovini imao je svoju musalu. Sarajevska musala je bila na prostoru gdje se sada nalazi zgrada Izvršnog vijeća BiH i ostale obližnje zgrade. Stoga se i ulica koja vodi od ulice Titove prema Miljacki zove Musala; Kolika je na M u s a l i jalija, / još je veća Atlagića kapija.1821 musàlat, m (ar.) < tur. musallat < ar. musällat, part. pas. od < täslīt »ovladti, savladati«. - nametljivac, onaj koji dosađuje musàlija, m (ar.-bos.) < tur. musalli < ar. musallī + bos. nast. –ja. - klanjač, onaj koji klanja namaz mùsandara, mùsandera, mùsāndra, f (tur.) < musandira. - od rveta skovani i rezbarijama ukrašeni pregraci (kao neki stalni zidni ormari) duž cijelog jednog zida sobe u bošnjačkim kućama, u čijem sastavu su: dušekluk, dolaf, banjica, a često i zemljana peć sa lončićima. - jedna vrsta balkona u džamiji, na zidu iznad ulaznih vrata. musànif, m (ar.) < tur. musannif < ar. musannif. - autor, pisac Músa-pejgàmber (asir.-perz.) < tur. Musa peygamber, v. Musa i pejgamber. - Allahov poslanik Musa a. a. (Mojsije) musavèda – v. museveda musèlem, m (ar.) < tur. müsellem < ar. musälläm »predan«. - onaj koji je povlašten, privilegovan, oslobođen djelimično ili potpuno od redovnih i vanrednih državnih i feudalnih tereta. musèlez, musèles, m (ar.) tur. müselles < ar. mutällät, bukv.: »trostruk, trovrstan«. - mošt, šira; šta je hajrola – da nije Bosna protekla šerbetom, a Neretva m u s e l e z o m?; Dala bih bačvu m u s e l e z a.1822 musèlim, m (ar.) < tur. müsellim < ar. musällim. - sreski načelnik; oblasni upravitelj; sinonim za kajmekam; zastupnik paše u sandžaku koji mu je dat kao arpaluk; Beg Mustajbeg, m u s e l i m e lički.1823 1821
Ibidem, 476 Ibidem, 477 1823 Ibidem, 477 1822
~ 555 ~
muselimluk, m (ar.-tur.) < tur. müsellimlik, v. muselim + tur. suf. –lik. - služba sreskog načelnika; služba oblasnog upravitelja; muselimska služba, muselimsko zvanje - oblast kojom upravlja sreski načelnik, muselim musevèda, musavèda, f (ar.) < tur. müsvedde < ar. muswäddä »crna stvar, ocrnjena«. V. musevedžija - bijeda, nesreća, napast; potvora, kleveta; To je samo jedna bijeda i m u s a v e d a1824 musevèdžija, m (ar.-tur.-bos.) < v. museveda + tur. suf. –ci (č. dži) + bos. nast. –ja. - bijednik, klevetnik musíbet, m (ar.) < tur. musibet < ar. musībä. - nesreća; Ko ne traži nasihata, izješće šamar m u s i b e t a.1825 Muslihùdīn –ína, muško ime, bos. hipok. Mùslija (ar.) < tur. Muslihuddin, vulg. Musli < ar. Muslihuddīn, osn. znač.: »popravljač vjere«. Mùslija, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Muslihudin, v. mùslim, m (ar.) < tur. muslim < ar. muslim »musliman«, part. akt. od islām »predati se Allahu«. - musliman muslìmān –ána, m (ar.-perz.) < tur. müsliman < perz. muslimān, perz. pl. od ar. muslim, v. muslim. Ovaj perz. plural se u turskom i u bosanskom jeziku upotrebljava kao singular. - pripadnik islamske vjere, musliman mùsluci (sing. mùsluk) m (tur.) < tur. musluk ozn. znač.: »slavina od česme«. - mjesto gdje se nalazi više česama iz kojih stalno voda teče - figur.: javni nužnik koji ima tekuću vodu, odnosno uz koji se nalazi više česama Mùstafa, muško ime, bos. hipok. Mȕjan, Mújo, Mùjčin, Mùjkan, Mújko, Mȕjica (ar.) < tur. Mustafa < ar. mustafā, osn. znač.: »odabrani«. mustàhfizi, mustàhfezi (sing. mustàhfiz, mustàhfez) m (ar.) < tur. müstahfiz < ar. mustahfiz »čuvar, zaštitnik«. - članovi stalne posade stacionirane u gradovima; pozadinska vojska koja je služila kao posada grada i brinula se o opkopima i utvrđenjima oko grada. Jedni su bili plaćeni (alufadžije), a drugi su vršili službu kao spahije. Mustahfiz je pripadnik tog roda vojske. mustahfizluk, m (ar.-tur.) < tur. müstahfizlik, v. mustahfiz + tur. suf. –lik. - mustahfiski rod vojske; služba mustahfiza mustédžir, m (ar.) < müstecir < ar. mustä’çir »zakupac«. - zakupac; kmet u doba austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. mustèhab, m (ar.) < tur. müstehab < ar. mustähab. - ono štoje po islamskim propisima pohvalno da se čini, ono što je sevap činiti. mustùluk, mustulùgdžija – v. muštuluk, muštulugdžija musvèda, f (ar.) < tur. müsvedde < ar. muswäddä - rukopis, koncept
1824 1825
Ibidem, 477 Ibidem, 477
~ 556 ~
mùša (mušája, mušára) f (ar.) < tur. müşa’-i mera »seoski pašnjak kojim se koriste svi seljani; nepodijeljena, zajednička utrina« < ar. mušā( »zajednički, nepodijeljeni« + ar. mär( ā »mera« (v. mera). - utrina, pašnjak; zemlja pusta, neobrađena mušája, f (ar.-bos.) < bos. izvedenica od muša, v. - (isto što i muša, v.) mušára f (ar.-bos.) < bos. izvedenica od muša, v. - (isto što i muša, v.) mušàluk, m (ar.-tur.) < v. muša + tur. suf. –lik. - travarina, tj. ono što se plaća za pašnjak Mùšan, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Muhamed i Murharem, v. Múšo, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Muhamed i Murharem, v. mušavèra, f (ar.) < tur. müşavere < ar. mušāwärä. - dogovor, konsultovanje. mùšebak –pka, pl. mùšepci i mušèbek –a, pl. mušèbci, m (ar.) < tur. muşabak < ar. mušäbbäk »napravljen kao mreža ili kao rešetka«. - drvena rešetka na prozorima bošnjačkih kuća koja suži tome da se ne bi didjelo s ulice u unutrašnjost sobe; Od ćošaka i od m u š e b a k a; Gledala ga Ajka s m u š e b a k a.1826 - vrsta vez a koji je sličan mušepku mušèma, f (ar.) < tur. muşamma, vulg. muşamba < ar. mušämma( »ovošten«. V. mušemali - gumirano platno, platno impregnirano sa voskom; i m u š e m e na kajiš vezane.1827 mušemàli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. muşammali, v. mušema + tur. suf. –li. - od mušeme, sa mušemom mušemàli fenjer (ar.-tur.-grč.) < bos. izv. od mušemali, v. + fenjer, v. - mušemom, umijesto staklom, uokvireni okrugli fenjer (ručna svjetiljka), koja se, kad nije u upotrebi, može složiti , sklopiti; Složi se kao m u š e m a l i fenjer (bošnj. izr.) mùšīr –íra, m (ar.) < müşir < ar. mušīr. - maršal; i najviši m u š i r od Stambola, / Murat paša, veliki vezire.1828 mȕšmula, mȕšmulja, f (grč.) < tur. muşmula < grč. mèspilon. - mušmula, Mespilus germanica L. mùšrić, mùšrik, m (ar.) < tur. müşrik < ar. mušrik. - neznabožac, višebožac mùšta, f (perz.) < tur. muşta < perz. mušte »ono štose šakom drži < perz. mušt »šaka«. - halatka od tuča u obliku polukugle sa kratkim drškom, kojom sarači, papučije, kunduržije i čizmedžije tuku kožu da bi je rastanjili i rastegli,te na taj način pripremili za krojenje. Pri rukovanju držak ove halatke se drži u stisnutoj šaci i
1826
Ibidem, 478 Ibidem, 478 1828 Ibidem, 478 1827
~ 557 ~
stoga je dobila ime po perz. riječi ”mušt”; Čizmedžije jedne dilendžije, / m u š t o m tuku, od gladi se vuku.1829 muštèdžija – v. muždedžija muštèrija, m (ar.-bos.) < tur. müşteri < ar. muštärī »kupac« + bos. nast. –ja. - kupac, reflektant za kupovinu, klijent; Poradi jednog m u š t e r i j e dućan se ne otvara.1830 - onaj koji nešto želi, koji pretenduje na nešto; al’ sam jadna skudila djevojku, / skudila je momku m u š t e r i j i; I ti si joj bio m u š t e r i j a, / i tvoja je jauklija bila.1831 mùštija, f (perz.-bos.) < bos. izv. od mušta, v. muštulùgdžija – v. muštulukčija muštùluk, m (perz.) < tur. muştuluk < perz. mužde »vesela vijest, obradovanje« + tur. suf. –luk. - bakšiš ili nagrada koja se daje onom koji prvi jvi kakvu dobru, radosnu vijest; Daj m u š t u l u k gospodska divojko, / eno tebi Vrcić-bajraktara.1832 muštulùkčija, muštulùgčija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. muştuluku, v. muštuluk + tur. suf. -u, -i + bos. nast. –ja. - onaj koji prvijavi radosnu vijest i koji za to zaslužuje muštuluk. mùtāp, mùtāb, mùtāf, mùtāv, m (perz.) < tur. muytap, mutaf < perz. mūytāb < perz. mūy »dlaka« i perz. tāb, prez. osn. od inf. tāften »plesti, presti, sukati«. V. mutapčija - pokrovac od kostrijeti, prostirač od kostrijeti Mutápčīć, prezime (perz.-bos.) < bos. izv. od mutapčija, v. mutápčija, mutábdžija, mutávdžija i mutàpčija, mutàbdžija, mutàvdžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. muytapi, mutafi, v. mutap + tur. suf. - i +bos. nast. –ja. - zanatlija koji pravi razne predmete od kostrijeti (kao; pokrovce, harare itd.). Od ovog je nastalo prezime Mutápčić. mutèber, indecl. adj. (ar.)< tur. muteber »cijenjen, uvažen« < ar. mutäbär »poučen, pouka« - ugledan, cijenjen, uvažen; Deva je m u t e b e r, jer je duga vrata.1833 mutèkif, mufèćif, m (ar.) < tur. mutekif < ar. mutäkif. - čovjek koji se zatvori u džamiju zadnjih deset dana Ramazana; v. itićaf. mutèkija, m (ar.-bos. < tur. müttaki < ar. muttäqī + bos. nast. –ja. - veoma pobožan čovjek koji se čuva svakog grijeha mutesàrif, m (ar.) < tur. mutasarrif < ar. mutäsarrif. V. mutesarifluk - okružni načelnik, oblasni načelnik - sinonim za valija mutesarìfluk, m (ar.-tur.) < tur. mutasarriflik, v. mutesarif + tur. suf. –lik. - okrug, oblast, kao područje mutesarifa; mutesarifsko zvanje. mutesèlim, m (ar.) < tur. mütesellim < ar. mutäsällim. 1829
Ibidem, 479 Ibidem, 479 1831 Ibidem, 479 1832 Ibidem, 479 1833 Ibidem, 479 1830
~ 558 ~
- (isto što i muselim, v.) mutevèlija, m (ar.) < tur. mütevelli < ar. mutäwällī »upravitelj«. - upravitelj jednog vakufa mùtfak, mùtvak, m (ar.) < tur. mutfak, mutpak < ar. mutbah »kuhinja«. - kuhinja; Pa otiđe dolje u m u t f a k u, / Đe u m u t f a k behu kuharice; to začula cura u m u t v a k u.1834 mùtī, indecl. adj. (ar.) < tur. muti < ar. mutī »poslušan«. - pokoran, poslušan, odan; Jsi l’ m u t i Allahu jedinome i našemu caru čestitome.1835 mùtlak, mùtlakā, adv. (ar.) < tur. mutlak, mutlaka < ar. mutlaq, mutlaqā. - po svoj prilici, sasviv vjerovtno; M u t l a k serdar nije iz Primorja, / ’vako nije piće u serdara.1836 mùtvak – v. mutfak mùur, muurlèisati (pogrješno) – v. muhur, muhurleisati muvèkit, m (ar.) < tur. muvakkit < ar. muwäqqit part. akt. od täwqīt »odrediti vrijeme«, izv. odwaqt »vrijeme«. V. muvekithana - onaj koji se brine o ustanovljavanju tačnog vremena radi određivanja nastupa pojedinih dnevnih namaza. muvekithàna, f (ar.-perz.) < tur. muvakithane, v. muvekit i hane. - prostorija ili zgrada u kojoj radi muvekit. U dvorištu Begove džamije u Sarajevu postoji muvekithana. muzaćèra, muzakèra, f (ar.) < tur. müzakere < ar. mudakärä. - korepeticija, zajedničko učenje i propitivanje, rad u kružoku Muzàfer, muško ime (ar.) tur. Muzaffer < ar. Muzaffär. - »Pobjednik« Muzàfera (ar.) < tur. Muzaffera < ar. muzaffärä »pobjednica«. - »Pobjednica« muzajèka, muzajìka, f (ar.) < tur. müzayaka < ar. mudāyäqa. - tegoba, poteškoća, neprilika muzèvir, m (ar.) < tu. müzevvir < ar. muzäwwir. V. muzevirluk - spletkar, smutljivac muzevìrluk, m (ar.-tur.) < tur. müzevvirlik, v. muzevir + tur. suf. –lik. - spletkarenje, zamućivanje Múzur, prezime (ar.-bos.) < bos. izv. od muhzur, v. muždèdžija, muštèdžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. müjdeci < perz. mužde »vesela vijest, obradovanje«, + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - isto što i muštulukčija, tj. onaj koji prvi javi radosnu vijest; m u š t e dž i j a na muštuluk dođe.1837 N 1834
Ibidem, 479 Ibidem, 480 1836 Ibidem, 480 1835
1837
~ 559 ~
naàšikovati se (bos.-ar.) < bos. izv. od ašik, v. - narazgovarti se na ljubavnom sastanku nabádžiti se (bos.-perz? tur.?) < bos. izv. vjerovatno od: a) badžak, v. od čega je dobijen oblik »nabadžačiti se«, pa skraćeno »nabadžiti se« tj. podići se na noge, ili b) od badža, v. od čega je dobijeno »nabadžiti se« tj. nadignuti se kao badža na kućnom krovu. - nadignuti se, podignutise (u hodu, u šetnji; što su jutros bule n a b a dž i l e, / u teferič, da teferičuju.1838 nabàka (pogrješno) – v. nafaka nabàkamiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od bakam, v. - narumeniti lice bakamom; Nabijeli se i n a b a k a m i se, / pa izađe na sokakna vrata.1839 nabàsti (bos.-bos.) < bos. izv. od basati, v. - idući udariti na nešto, nagaziti, naići nȁbaška i nabàška, adv. (bos.-tur.) < bos. izv. od baška, v. - zasebno, odvojeno nabelàjisati –jišēm (bos.-ar.) < bos. izv. od belajisati, v. - nagaziti na kakvo zlo, na kakav belaj; Njegov otac je bio malo čvršći, a ovaj će n a b e l a j i s a t i, čim se razigra….1840 nabelájiti (bos.-ar.) < bos. izv. od belaj, v. - nagaziti na belaj, nasamariti se. na burmu (bos.-tur.) < bos. izv. od burma, v. - usukano, zasukano; saruk n a b u r m u zavijen = zasukana čalma, jedan od načina kako se čalma zamotava. - vijak, zavrtanj, šraf; Ono puce n a b u r m u skovano, / kad mu valja te ga razburmova.1841 naćòrdisān, adj. (bos.-perz.) < bos. isv. od ćorda, v. - ćordom oboružan; Oko njih su mnogi nastojnici, / Oružani i n a ć o r d i s a n i.1842 naćòsati se (bos.-perz.) < bos. izv. od ćosati, v. - naašikovati se; Da imamo blizu djevojaka, / Čudno l’ bi se noćas n a ć o s a l i.1843 Nádija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Nâdi < ar. nādī »onaj koji zove, koji viče« + bos. nast. –ja. - »Vikač« Nadìja, žensko ime (ar.) < tur. Nâdiye < ar. nādiyä »ona koja zove, koja viče«. nàdīr –íra, m (ar.) < tur. nazir < ar. nazīr. - astronomski najvišoj tački (zenitu) suprotna tačka, koja se nalazi na suprotnoj (donjoj) nebeskoj polutki. 1838
Ibidem, 481 Ibidem, 481 1840 Ibidem, 481 1841 Ibidem, 154 1842 Ibidem, 481 1843 Ibidem, 481 1839
~ 560 ~
Nadìra, žensko ime (ar.) < tur. Nadire < ar. nādirä »rijetkost«. nadoliđati (se) (bos.-tur.) < bos. izv. od doliđati, v. - npuniti (se), napuniti stomak preko mjere kahvom,vodom ili kojom drugom tekućinom. nadòlmiti (bos.-tur.) < bos. izv. od dolmiti, v. - napuniti, nadjeti nadùrati (bos.-tur.) < bos. izv. od durati, v. - trpeći nešto nadvladati, pobijediti, izdržati nadurávati se (bos.-tur.) < bos. izv. od durati, v. - natezati se, takmičiti se u izdržljivosti nadurbíniti (bos.-perz.) bos. izv. do durbiniti, v. - upraviti durbin (dvogled) na nešto, pogledati kroz durbin na neki objekat; Durbinila Bedremane majka, / N a d u r b n i na mrke kočije.1844 nađuzeniti se (bos.-tur.) < bos. izv. od duzen, v. - dotjerati se, nagizdati se, nabijeliti se i nabakamiti Nádža, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Nadžija, v. nàdžagbaba – v. nadžak-baba nàdžak, m (tur.) < tur. nacak. Turski leksikografi, zatim Zenker i dr. smatraju ovu riječ izvorno turskom, dok Dr. Sikirić tvrdi da je došla od perz. nāčāh. V. nadžak-baba - dio starinske bojne opreme: sjekirica na dugom dršku, u koje je s jedne strane oštrica, a s druge strane ušice (malj) u obliku čekića; Zareče se zulumćar djevojka: / da načini n a dž a k od čelika; N a dž a k uze u bure udari.1845 nàdžak-bàba, nàdžagbaba, f (tur.-bos.) < bos. izv. od nadžak, v. »baba«. - žena svađalica, žena koja je uvijek spremna na svađu nadžídžati (bos.-tur.) < bos. izv. od džidžati, v. - nakititi; ….džidžala te majka tvoja, / n a dž i dž a n u meni dala.1846 Nadžìja, bos. hipok. Nádža (ar.) < tur. Nâdciye < ar. Nāçiyä. »Spašena« nađóziti (bos.-tur.) < bos. izv. od đoziti, v. - osmotriti nešto okom, nagledati se potajno nečega na èlif (bos.-jevr.) < bos. izv. od elif, v. - u obliku elifa, tj. u obliku tanke crte (kakosepiše arapsko slovo »a«.; Ne navlači n a e l i f obrva.1847 naerèndati, nairèndati, najèrendati (bos.-perz.) < bos. izv. od erendati, irendati, v. - nastrugati na na erendi (jerendi) npr. krompir, kupus, suhi sir i sl. nȁhēro (bos.-tur.) < bos. izv. od herav, v. - nakrivo, nagnuto nàezber, adv. (bos.-perz.) < bos. izv. od ezber, v. V. ezberleisati - napamet, ne gledajući u knjiga; Hafiz zna n a e z b e r cio Musaf. náfa, f (perz.) < tur. nafe < perz. nāfe. 1844
Ibidem, 482 Ibidem, 482 1846 Ibidem, 482 1847 Ibidem, 267 1845
~ 561 ~
- potrbušje, potrbušina od kože lisičije ili koje druge divljači Náfa, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Nafija, v. nafàka (pogrješno: navàka, nabàka) f (ar.) < tur. nafaka < ar. nafaqa. V. nafakali, nafakasuz - hrana, jelo i piće - ono štoje čovjeku od Allaha određeno da pojede i popije na ovom svijetu; Ako bude nafake, vidjećemo se još kojiput; a ako ne bude, halalite citaoci.1848; Drugi dan, druga nafaka (bošnj. izr.) nafakàli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. nafakali, v. nafaka + tur. suf. –li. - prostrane nafake (čovjek) tj. srećan što se tiče izdržavanja i hrane nafakàsuz, m (ar.-tur.) < tur. nafakasiz, v. nafaka + tur. postpoz. –siz »bez«. - čovjek skučene nafake, čovjek odskudne hrane i izdržavanja. Nafìja, žensko ime, bos. hipok. Náfa (ar.) < tur. Nafiye < ar. nāfia »korisna« - »Korisna« nafíja – v. enfija nafìla, nafìlja, f (ar.) < tur. nafile < ar. nāfilä »dobrota, dobrodijelo; dar«. - nešto što je suvišno, što je nepotrebno; Šta tu trošiti toliki novac i harčiti u n a f i l e, kad se….1849 nafila namaz (ar.-perz.) < izv. od nafila, v. i namaz, v. - klanjanje koje nije obavezno negose vrši iz veće pobožnosti za sevap nafila džamija (ar.) < izv. od nafila, v. i džamija, v. - džamija koja se podiže izpobuda pobožnosti i za sevap; A car gradi n a f i lj u dž a m i j u, / Od jakuta i dragog kamena.1850 Náfiz, muškoime (ar.) < tur. Nafiz < ar. nāfid »onaj kojiprodire, koji probija«. nàfta, f (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. neft < perz. neft. - sirova smjesa mineralnih ugljovodoničnih ulja, dobijena iz prirodnih izvora. nagìšli, nargìšli, indecl. adj. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. nakişli < ar. naqš »urezivanje, - vezenje, šaranje« + tur. suf. –li. - vezen, izvezen srmom, svilom itd.; našaran, oboje; U mene su n a r g i š l i ko čije.1851 nagràisati, nagràjisati (bos.-tur.) < bos. izv. od ograisati, v. - nagaziti na ogramu; nastradati; Čuvaj se, n a g r a i s a t ćeš (u ob. gov.); Još bi mogao n a g r a j i s a t i na čunu.1852 nahàberiti (bos.-ar.) < bos. izv. od haber, v. - javiti - figur.: napričati nahakáretiti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. od hakare, v. - ružnim (se) napraviti, nagrditi (se), unakaziti (se) na háneta (bos.-perz.) < bos. izv. od haneta, v.
1848
Ibidem, 482 Ibidem, 483 1850 Ibidem, 483 1851 Ibidem, 483 1852 Ibidem, 483 1849
~ 562 ~
- sa geometrijskim oblicima (trokuti, kvadrati) na nekom predmetu i sl.; basma n a h a n e t a, tj. platno po kojem se nalaze geometrijski oblici 1853. nahériti (se) (bos.-tur.) < bos. izv. od herav, nahero, v. - nakriviti (se), nagnuti (se) nȁhēro (bos.-tur.) < bos. izv. od herav, nahero, v. - nakrivljeno, nagnuto náhija, f (ar.) < tur. nahiye < ar. nāhiyä. - uprvna jedinica manja od kadiluka, kanton. Dvije ili više nahija čine sudbenu jedinicu kadiluk (srez); dotira ga u ličku n a h i j u.1854 nâhoš, indecl. adj. (perz.) < tur. nahoş < perz. nāhoš, nāhuš < perz. nā »ne« i perz. hoš, huš »dobar, lijep«. - poslab, neraspoložen i nehoran uslijed neke tjelesne slabosti; Nešta sam n a h o š (u ob. gov.) náib, m (ar.) < tur. naib < ar. nā’ib »zastupnik, zamjenik«. - kadijin zastupnik ili namjesnik unahiji koji je imao rang kadije - zamjenik, zastupnik u upravnoj službi naifríziti se (bos.-ar.) < bos. izv. od ifriz, v. - biti pun srdžbe i bijesa, odveć se naljutiti Náil, muško ime (ar.) < tur. Nail < ar. nā’il »onaj koji je željeni cilj postigao, dobitnik«. V. nail biti Naìla, Nájla, žensko ime (ar.) < tur. Naile < ar. Nā’ilä, osn. znač.: »ona koja je željeni cilj postigla, dobitnica«. náil biti (ar.-bos.) < tur. nail < ar. nā’il »onaj koji je postigao željeni cilj« - postignuti željeni cilj, uspjeti za onim za čim se teži; kaže se: muradu je n a i l b i o, tj. postigao je željeni cilj Náim, muško ime (ar.) < tur. Naim < ar. nāim »nježan, mehak, vitak«. -»Nježan« Naìma, žensko ime (ar.) < tur. Naime, ar. nāimä »nježna, mehka, vitka«. - »Nježna« nairèndati – v. naerendati naišáretiti (bos.-ar.) < bos. izv. od išaretiti, v. - dati neki znak gestom ili mimikom nȁj, m (perz.) < tur. nay, ney < perz. nāy i ney »frula«, osn. znač.: »trska«. - tanka dugačka frula na koju sviraju derviši mevlevijskog reda nàjabanu govoriti (bos.-perz.) < bos. izv. od jabana, v. - govoriti besmislice, govoriti u stranu nàjagiti (bos.-tur.) < bos. izv. od jag, v. - namirisati jagom (mirišljavim uljem); Beli Meho iz đerdeka ide, / kako ga je n a j a g a l o zlato.1855 nâjkajlijī, adj. (bos.-ar.) < bos. izv., superlativ, od kail, kajil, v. - najspremniji, najvoljniji, najsporazumniji, najnamjerniji; Kail bratac i seka, nas dvoje n a j k a j l i j e.1856 1853
Ibidem, 483 Ibidem, 483 1855 ibidem, 484 1854
~ 563 ~
nakàhriti (bos.-ar.) < bos. izv. od kahar, v. - satrti, uništiti, zadati nevolju; Što nemade Bosna kahrimana, / Da n a k a h r i našeg dušmanina?1857 nakalàfatiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od kalafatiti, v. - našminkati se, urediti se i dotjerati, ali neukusno i pretjerano; kaže se: gledaj one kako se n a k a l a f a t i l a! nakàlemiti (bos.-grč.) < bos. izv. od kalemiti, v. V. nakalemljen - navrnuti voćku radi oplemenjivanja - urezati ospice nakàlemljen, nakàlamljen, adj. (bos.-grč.) < bos. izv. od nakalemiti, kalem, v. - okalemljen, navrnut nakàlufiti, nakàlupiti (bos.-perz.) < bos. izv. od kalufiti, v. - ispeglati fes na kalufu nàkāra, f (perz.) < tur. nakkare < perz. naqqāre. - bubanj, instrument osmanske vojne glazbe nàkāš -áša, m (ar.) < tur. nakkaş < ar. naqqāš. - bojadžija, moler nàkniti -ijēm (bos.-ar.) < bos. izv. od kna, v. - okniti, obojiti knom; kaže se: Uoči svadbe treba mladu n a k n i t i…. Nakšibèndije, m (ar.-perz.-bos.) < tur. Nakişbendi < pez. naqšbendī »bojadžija« + bos. nast. –ja. - derviški red kojeg je osnovao Muhamed Behudin Nakšibendi (umro 1388.g) nakusúriti (bos.-ar.) < bos. izv. od kusur, v. - namiriti, nadodati do mjere nàlbant (bos. izv. nàlbanta, nàlbantin) m (ar.-perz.) < tur. nalbant < perz. nalbend < ar. nal »potkova« i perz. bend, prez. osn. od besten »vezati«. V. nalbantnica - potkivač konja; prekuj konju noge sve četiri, /i n a l b a n t u zahmediju plati.1858 nàlbanta, m (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od nalbant, v. - (isto što i nalbant, v.) nàlbantin, m (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od nalbant, v. - (isto što i nalbant, v.) nàlbantnica, f (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od nalbant, v. - potkivačka radnja; Svrati konja novoj n a l b a n t n i c i, /prekuj konju noge sve četiri.1859 nȁlča i nâlča, f (ar.-perz.) < tur. nala < perz. nalče, perz. denim. od ar. nal »potkova«. - konjska potkova; gvozdena potkovica na petama muške cipele ili čizme; N a l č a nisam da me konji gaze.1860
1856
Ibidem, 484 Ibidem, 484 1858 Ibidem, 485 1859 Ibidem, 485 1860 Ibidem, 485 1857
~ 564 ~
nàlčadžija, m (ar.-perz.-tur.-bos.) < tur. nalaci, v. nalča + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - zanatlija koji pravi potkovice za muške cipele i čizme. To je u Sarajevu bio esnaf, čije su se radnje nalazile s južne strane Brusa bezistana. Od ovog je nastalo prezime Nàlčadžīć. nálet, m (bos.-ar.) < bos. izv. (metatezom) od lanet, v. - prokletnik; figur.: đavo, šejtan; Be vidi ti naleta! Be vidi ti šejtana!1861 - prokletstvo nálet đavla –nálet šejtana! interj., (bos.-ar.) < bos. izv. od nalet, v. - proklet neka je đavo, šejtan! nálet ga bilo! intejr., (bos.-ar.) < bos. izv. od nalet, v. - proklet bio! neka je proklet! naletlèma (naljetljèma) f (bos.- ar.-tur.) bos. izv. od tur. lânetleme »prokletstvo«. - prokletstvo; Pa na mene n a lj e t lj e m u dao, / Pa me danas surgun ućinijo.1862 náletnīk, m (bos..ar.) < < bos. izv. od nalet, v. - prokletnik, đavo náletōsum! interj. (bos.- ar.-tur.) < bos. izv. od tur. lânet olsun! neka je proklet!, v. nalet + tur. oslun! »neka je«. nalìmanka, f (bos.- njem.) < bos. izv. (metatezom) od alamanka, v. - njemačka puška, puška njemačke izrade; da ja nađem pušku n a l i m a n k u.1863 nàlpora, f (ar.-perz.) < tur. nalpore
1861
Ibidem, 485 Ibidem, 485 1863 Ibidem, 485 1864 Ibidem, 486 1865 Ibidem, 486 1862
~ 565 ~
- pismo, dopis; I dosad su n a m e dolazile, / od našega stola i Stambola; Pade banu knjiga iza kape, / Alibeg je knjiga prihvatio, / al’ to n a m a budimskog vezira.1866 namáhrem, m (perz.-bos.) < tur. nâmahrem < perz. nāmahrem < perz. nā »ne« i ar. mahräm »zabranjena stvar, svetinja«; fig.: «bliži rođak od koga se žena ne krije«; prema tome »onaj koji nije bliži rođak i sa kojim nije zabranjen brak«. - onaj koji nije bliži rod i od koga se muslimanka treba da krije, tj.da ne izlazi otkrivena pred njega. nàmajhoš, adj. (bos.-perz.) < bos. izv. od majhoš, v. - kiselkasto, pokiselo; slatko koje malo kisi namàskariti se (bos.-ar.) < bos. izv. od maskara, maskariti se, v. - našaliti se; te se mladom tad n a m a s k a r i o.1867 namáščija, m (perz.-bos.) < tur. namazi, v. namaz + tur. suf. -i + bos. nast. –ja. - klanjač, onaj koji redovno klanja namaz nàmaz –áza, m (perz.) < tur. namaz < perz. namäz. V. namazbez, namaščija, binamaz - muslimansko obraćanje Allahu koje se obavlja pet puta na dan u određeno doba, a vrši se klanjanjem i izgovaranjem, na arapskom jeziku, pojedinih dijelova Kur’ana. Prvi namaz, sàbah-nàmaz, klanja se u sabah prije izlaska sunca; drugi, podne-namaz, klanja se u podne; treći, ićindija ili ikindija-namaz, između podne i večeri; četvrti, akšam-namaz, u prvi sumrak, odmah po zalazu sunca, i peti, jacija, klanja se oko dva sata po zalazu sunca. Namaz se sastoji od dva ili više rećata, v. rećat, v., rućua, v. i sedžde, v.; Otišao je na n a m a z (u ob. gov.) nàmāzbez, m (perz.-ar.) < tur. namaz bezi, tur. izft., v. kompon. pod namaz i bez. - šamija (povezača, rubac) kojom se žena pokriva kada klanja namaz nâm bènām, indecl. (perz.) < tur. nam benam < perz. nām »glas, ime« i perz. benām »znani, poznati, glasoviti«. - probrani, bolji od boljega, po izbor; došlo mi pet sotin’ prstena, / sve n a m b e n a m od naših glavara, / sve od aga i od bajraktara.1868 námćor i nàmćōr, m (perz.) < tur. nankör, vulg. namkör < perz. nānkūr, slož. od perz. nān »kruh« i perz. kūr »slijep«. - nezahvalnik, onaj koji zaboravlja dobro koje mu je neko učinio; On je pravi n a m ć o r (u ob. gov.). Námik, muško ime (ar.) < tur. Namik < ar. nāmiq »onaj koji piše«. námli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. namli, v. nam + tur. suf. –li. - poznat, popularan, na glasu námūs –úsa, námūz –úza, m (grč.) < tur. namus < ar. nāmūs i perz. nāmūs < strgrč. nómos. V. namusli - čast, čestitost, poštenje, karakter; to s’ obraza i n a m u s a t i č e; U zdravlje ti čekala Fatima, / Sve ti rza i n a m u z a čuva.1869 namusàlatiti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. odmusalat. v. 1866
Ibidem, 486 Ibidem, 486 1868 Ibidem, 487 1869 Ibidem, 487 1867
~ 566 ~
- nametnuti (se) nekome; ti si mi n a m u s a l a t i o onog mahnitova i ne mogu ga se riješiti (u ob. gov.) namúsli, indecl. adj. (grč.-tur.) < tur. namuslu, v. namus + tur. suf. –su. - pošten, čestit, častan nána, f (ar.) tur. nane < ar. nana, nanā. V. nane-ruh, nane-šećer, nani-jag - metvica, pitoma nana: Mentha piperita L., divlja nana: Menta sylvestria L., fam. Labiatae. nána, f (bos.-tur.) < bos. izv. od nena, v. - (isto što i nena, v.) nâne-rȕh i nâne rûh, m (ar.) < tur. nane ruhu, tur. izft. od ar. nana »nana« i ar. rūh »duša; ekstrakt«. - ekstrakt od nane, mentol nâne-šèćer, m (ar.-perz.) < tur. nane şekeri, tur. izft., v. kompon. pod nana i šećer. - šećerlama sa ekstratom od nane, sa mentolom nánijag, nánejag, m (ar.-tur.) < tur. nane yaçi, tur. izft., v.kompon. pod nana i jag. - mirisavo ulje odnane, oleum menthae. nanìjetiti (bos.-ar.) < bos. izv. od nijet, nijetiti, v. - naumiti; namijeniti nanìšaniti (bos.-perz.) < bos. izv. od nišan, nišaniti, v. - naciljati, pravo usmjeriti, naperiti na nešto pušku ili neko drugo oržje; Metnu strijelu na zlatnu tetivu, / n a n i š a n i i s desna i s lijeva.1870 nànule, f (bos.-ar.) < bos. izv. od nalune, v. - (isto što i nalune) nanùldžija, m (bos.-ar.-tur.) < bos. izv. od nalundžija, v. - (isto što i nalundžija) nàpobaška i napobàška, adv. (bos.-tur.) < bos. izv. od pobaška, v. - odvojeno, rastavljeno, svako samo za se nâr, gen. nára, m (perz.) < tur. nar < perz. nār, enār. - pitomi šipak, Punica granatum L. var. sativum, Maly. nȁra, f (ar.) < tur. nara < ar. narä. - vika, cika, dreka; Proču s’ n a r a ličkog poglavara: / »Hala djeco, lički sokolovi!«1871 nàrak, m (perz) < tur. nark, narh < perz. narh, nirh. - određena i maksimimirana cijena životnih namirnica propisana od strane vlasti nàrāndža, nàrānča, f (bos.-perz.) < bos. izv. od tur. narenc < ar. nāränç < perz. nāreng. - portokal, pomorandža; Kad se s Marom s vatovi vraćahu, / počiniše pod žutom n a r a n dž o m; đever s snahom pod žutom n a r a n č o m.1872 nàrandžast, nàrančast, adj. (bos.-perz.) < bos. izv. od narandža, naranča, v. - boje kao narandža nargìla, f (perz.) < tur. nargile < perz. nārgīle »nargila« < perz. nārgīl, nārčīl »indijski orah«. 1870
Ibidem, 487 Ibidem, 487 1872 Ibidem, 488 1871
~ 567 ~
- vrsta istočnjačke naprave za pušenje posebne vrste duhana tzv. »tumbećije«. To je poveća staklena boca napunjena vodom i krivudava cijev, dugačka oko 1-2 m, koja jednim dijelom ulazi ubocu, a na drugom dijelu je pipa za pušenje. Na vrhu boce je lula napunjena tumbećijom. Pušač uvlači rashlađen dim; u ruci mu sedefli šargija, / a u drugoj sajvat i n a r g i l a.1873 nargìšli, indecl. adj. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od nagišli, v. - (isto što i nagišli, v.) nasàčmati (bos.-tur.) < bos. izv. od sačma, v. - uresiti, ukrasiti, resama ili vezom. na sagànke (bos.-tur.) < bos. izv. od saganak, v. - sa malim prekidima, na mahove; vjetar duha n a s a g a n k e (u ob. gov.) nasamáriti (se) (bos.-grč.) < bos. izv. od samar, v. - namagarčiti (se), podvaliti drugom ili sam sebi nàsīb –íba, m (ar.) < tur. nasib, nasip < ar. nasīb. - suđenik, suđeni momak, suđena djevojka; kaže se: u n a s i b a đebra na očima, tj. u momka kome je suđeno da uzme jednu djevojku kao da je đebra (v.) na očima pa ne vidi mahane u djevojke. nàsīb učiniti (ar.-bos.) < bos. izv. od nasib, v. - dosuditi, odrediti Násih, muško ime (ar.) < tur. Nâsih < ar. Nāsih. - »Savjetnik« Nasìha, žensko ime (ar.) < tur. Nâsiha < ar. nāsiha »ona koja daje savjete, savjetnica« - »Savjetnica« nasihàčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. nasihati, v. nasihat + tur. suf. -i + bos. nast. – ja. - onaj koji savjetuje, koji daje savjete nasíhat, m (ar.) < tur. nasihat < ar. nasīha. V. nasihačija, nasihatiti - savjet; Ko ne traži n a s i h a t a, izješće šamar musibeta, tj. ko ne traži i ne prihvata savjet dobit će šamar nesreće; Vrijedi ti ovaj n a s i h a t više nego da ti platim i čitav dukat.1874 nasíhatiti (ar.-bos.) < bos. izv. od nasihat, v. - savjetovati; Onoga insana nemereš n a s i h a t i t i (u ob. gov.) Násir, muško ime (ar.) < tur. Nâsir < ar. Nāsir. - »Pomagač, onaj koji pomaže drugome« Násko, musko ime (bos.-ar.) < bos. izv. od Nazim, v. - »Onaj koji niže, onaj koji niže riječi, fig.: pjesnik« Nasrùdin –ína, muško ime (ar.) < tur. Nasruddin, Nasretin < ar. Nasru-ddīn. - »pomoć vjere Islama« násul ćȅif? násul kȅjf? (tur.-ar.) < tur. nasil keyif? < tur. nasil »kako?« (od tur. ne »šta, kako« i ar. asl »temelj, istina«) i ar. keyf, v. ćeif. - kako si? jesi li dobro i zdravo? nàsuliti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. od sul, sulh, v. 1873 1874
Ibidem, 488 Ibidem, 489
~ 568 ~
- pomiriti (se), nagoditi (se), naravnati (se); Lahko ćeš se s banom n a s u l i t i.1875 Nāšid, muško ime (ar.) < tur. Naşid < ar. nāšid »pjesnik«. - »Pjesnik« natàhmin, adv. (bos.-ar.) < bos. izv. od ar. tahmin, v. + bos. poz. »na«. - po prilici vjerovatno natanáne – v. natenhane natenháne, natenane, adv. (bos.-perz.) < tur. tenha < perz. tenhā »sam, prazan, pust« + bos. prep. »na« i postpoz. »ne«. - nasamo, u tišini, u dokolici; polahgano; Prinašao je n a t e n a n e kašiju ustima i n a t e n a n e se razgovarao, gunđajući sa susjedom s desne strane.1876 nàters, adv. (bos.-tur.) < bos. izv. od »ters«, v. i bos. prep. »na«. - naopako, naizvrat nàut – (neispr.) v. nohut navàka – (neispr.) v. nafaka nàvakat, adv. (bos.-ar.) < bos. izv. od »vakat« v, i bos. prep. »na«. - na vrijeme, u pravo doba; dođi navakat (u ob. gov.); pa n a v a k a t akšam saklanjaše.1877 Náza, žensko ime (bos.-perz.) < bos. hipok. od Nazìća, v. - »Nježna« nàzar, m (ar.) < tur. nazar »urok« < ar. nazar »gledanje«. - urok; kaže se: dijete je oboljelo od n a z a r a. názić, adj. (perz.) < tur. nazik < perz. näzuk. V. Nazića, nazićane - prefinjen, nježan, lijepa i nježna tijela Nazìća, žensko ime, bos. hipok. Náza (perz.) < tur. Nazik < perz. nāzuk, v. nazić. - »Nježna« nazićáne, adj. i adv. (perz.) < tur. nazikane < perz. nāzukāne. V. nazić - prefinjenog držanja, elegantnog ponašanja - prefinjeno, nježno, elegantno Názif, muško ime (ar.) < tur. Nazif < ar. nāzif »čisti«. - »Čisti« Nazìfa (ar.) < tur. Nazife < ar. nāzifä »čista«. - »Čista«. Názim, muško ime, bos. hipok. Násko (ar.) < tur. Nâzim < ar. nāzim »onaj koji niže; onaj koji niže riječi«, fig.: »pjesnik«. - »Pjesnik« názir, názor, m (ar.) < tur. nazir < ar. nāzir. - nadziratelj, pazitelj, kontrolor, naročito državne i vakufske imovine nàzli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. nazli < perz. nāz »nježnost, mehkost,krasota« + tur. suf. –li. - dražestan, dopadljiv, koketan, otmjen; n a z l i hòda, gospodskog si roda.1878 1875
Ibidem, 489 Ibidem, 489 1877 Ibidem, 489 1878 Ibidem, 489 1876
~ 569 ~
nȁzōr, adv. (bos.-perz.) < bos. izv. od »zor« v. i bos. prep. »na«. - silom, nasilu; Da me nisi mog’o udomiti,/Veće n a z o r njemu uvalio.1879; Nemoj to nazor raditi (u ob. gov.). názor – v. nazir názoriti, názor biti (ar.-bos.) < bos. izv. od nazor, v. nazir. - nadzirati, paziti, kontrolisati nȅbaht, m (bos.-perz.) < bos. izv. od »baht«, v. i bos. prep. »ne«. - nesreća, zao udes; al’ n e b a h t a Kumalić Nuhana!1880 Nèdīm –íma, muško ime (ar.) < tur. Nedim < ar. Nädīm, osn. zn.: »ahbab, pouzdani prijatelj«. Nèdžād –áda, Nèdžāt –áta, bos. hipok. Nédžmo (ar.) < tur. Necat < ar. näçād »spas«. - »Spas« nedžári, pl. (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. neccar < ar. näççār. - zajedničko ime za zanatlije: klesare, dunđere, dogramadžije i ćerestedžije. Od ovog je nastao naziv Nedžarići za prostor između Sarajeva i Ilidže. Nedžárići, geogr. toponim (ar.-bos.) < bos. izv. od nedžari, v. nedžáset, m (ar.) < tur. necaset < ar. näçāsä. - ljudski ili životinjski izmet, poganština Nèdžīb –íba, muško ime (ar.) < tur. Necib < ar. Näçīb < ar. näçīb »plemenit, dobra roda; izvrstan«. - »Plemeniti« Nedžíba i Nedžìba, žensko ime (ar.) < tur. Necibe < ar. näçībä »plemenita, dobra roda; izvrsna«. - »Plemenita« Nédžmo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Nedžad, v. nèfer, m (ar.) < tur. nefer < ar. näfär. - obični vojnik-pješak; obični građanin; nit se znadu age, nit n e f e r i.1881 nèfes, nèfez, m (ar.) < tur. nefes < ar. näfäs. V. nefese tegliti - dah, dušak, disanje, izdisaj nèfese tegliti (bos.-ar.) < bos. izv. od nefes, v. + bos. riječ »tegliti«. - umirati, izdisati Nefísa, žensko ime (ar.) < tur. Nefîse < ar. näfīsä »izvanredno lijepa«. - »Ljepotica« nȅfs, m (ar.) < tur. nefis < ar. näfs. - strast, seksus nèhajir, nèhair, m (bos.-ar.) < bos. izv. od hahir, hair, v. i prep. »ne«. - nedobro, nesreća neìmār –ára, m (bos.-ar.) < bos. izv. od tur. mimar < ar. mimār. V. mimar - arhitekt, graditelj, građevinski inžinjer; n e i m a r Hajrudin sagradio je silnu ćupriju u Mostaru...1882 1879 1880
Ibidem, 490 1881 Ibidem, 490
Ibidem, 489
~ 570 ~
nȅise, nêjse, hèrneise, helenêjse, konj. (tur.) < tur. ne ise, her ne ise, hele ne ise. - kako god bilo, kakomu drago, makar, tešto nèkadarisē, konj. ( tur.-ar.) < tur. nekadar ise < tur. ne ise, v. neise i ar. qadär »količina, iznos«. -koliko-toliko, koliko bilo nȅm, nèmli – mem, memli nȅmelāzum! interj. (tur.-ar.) < neme lâzim < tur. ne »šta« + tur. me »mi, meni« + ar. lāzim »potreban«. - šta se to mene tiče, šta mi je briga néna, nána, néne, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. nine »mati, očeva ili majčina majka«. - očeva ili materina mati; za drugog sam isprošena n e n o.1883 - stara žena; Stara n e n e skutu poletila.1884 - majka; Razbolje se Mejra / na n e n i n u krilu, / u n e n i n u dvoru. / Pitala je majka: / Šta je tebi, Mejro? / Ne pitaj me n e n o!1885 nèrahāt, adj. (bos.-ar.) < bos. izv. od »rahat«, v. i bos. prepoz. »ne«. - uznemiren, nespokojan; Sve ti age rahat u mejhani, / al’ n e r a h a t starac Čejvan aga.1886 nèrede, adv. (tur.) < tur. nerede »gdje«. - gdje li; n e r e d e džin, n e r e d e šejtan! tj. gdje li džin gdje li šejtan! nèrgić (perz.) < tur. nergis < perz. nergis. - cviet Chrisanthemium saronarium L: Dvij’ latife dva Paloševića, / dva n e r g i ć a dva Alikadića.1887 Nerimána, žensko ime (perz.) < tur. Neriman < perz. Nerīmān, muško ime, osn. znač. »junak, hrabar«. - »Junakinja« Nermína, žensko ime (bos.-perz.) < bos. izv. od Nerimana, v. Nesìba, žensko ime (ar.) < tur. Nesîbe < ar. näsībä »plemenita, od dobra roda«. - »Plemenita« Nȅska, žensko ime (bos.-ar.) < bos. izv. od Nezira, v. Nésko, muško ime (bos.-ar.) < bos. izv. od Nezir, v. nestàšluk, m (bos.-tur.) < bos. izv. od bos. osnove »nestaš« (od nestašan) na koju je dodan tur. suf. –lik, -luk. - nemirnost, nestašnost nesvèsa, f (bos.-ar.) < bos. izv. od vesvesa, v. - podozrivost, sumnja - vrsta duševnog oboljenja, melanholija nesvesèli, indcl. adj. (bos.-ar.) < bos. izv. od vesveseli, v. - podozriv, onaj koji sumnja u sve, zazire od svačeg - duševno oboljeli, melanholik 1882
Ibidem, 491 Ibidem, 491 1884 Ibidem, 491 1885 Ibidem, 491 1886 Ibidem, 491 1887 Ibidem, 491 1883
~ 571 ~
nèšter, m (perz.) < tur. neşter < perz. nīšter »veoma oštar«. - skalpel - oštri ljekarski, odnosno berberski nož za razrezivanje čireva i puštanje krvi. neûzubìlāh! interj. (ar.) < tur. neuzübillah! < ar. neūdu bi-llāh! - Allahu sačuvaj!; Ne govori tako, toje haram, n e u z u b i l a h! (u ob. gov.); Davno je neki Švabo kazao dase Austro-Ugarska dijeli na Cishajtaniju, Translajtaniju i Kalajtaniju – biva Bosnu (n e u z u b i l a h!)1888 nèvakat, m (bos.-ar.) < bos. izv. od vakat, v. i bos. prepoz. »ne«. - nevrijeme, nezgodno vrijeme; Nemoj da mi dolaziš u n e v a k a t (u ob. gov.) nèvaktom, adv. (bos.-ar.) < bos. izv. od nevakat, v. - u nevrijeme; Ne radi to n e v a k t o m (u ob. gov.) nevázil, m (ar.) < tur. nevazil < ar. pl. näwāzil, sing. nāzilä »hunjavica, prehlada«. U turskom i u bosanskom jeziku ar. pl. upotrijebljen je kao sing. - upala mesa oko zuba, gingivitis Nevrózi-sùltān, Nevrúzi-sùltān, Sùltan Nèvrūz, kratko Nèvrūz, m (perz.) < tur. nevruz-sultan »prvi dan proljeća, 21. mart« < perz. newrūz »novi dan« i ar. sultān »car, vladar«; ovdje se misli na perzijskog sultana Dželaludina Melikšaha koji je uveo kalendar, po kome nova godina počinje od prvog dana proljeća. Nèvzet, Nèvzat, muško ime (perz.) < tur. Nevzat < perz. newzād »novorođenče«. Nèvzeta, Nèvzata, žensko ime (perz.-bos.) < bos. izv. od muškog imena Nevzet, Nevzat, v. kojem je dodan bos. nastavak za žen. rod –a. Nèzīr –íra, bos. hipok. Nézo, Nésko, muško ime (ar.) < tur. Nezir < ar. Nädīr, osn. znač.: »onaj koji opominje da se ide pravim putem: propovjednik«. Nezíra, bos. hipok. Nȁska, žensko ime (ar.) < tur. Nezire < ar. nädīrä »ona koji opominje da se ide pravim putem; propovjednica«. Nézo, muško ime (bos.-ar.) < bos. izved. od Nezir, v. nìćāh –áha, m (ar.) < tur. nikâh (č. nikjah) < ar. nikāh »brak, vjenčanje«. - brak, vjenčanje; kome gore oba oka vrana, / gledaoje žene pod n i ć a h o m.1889 (žena pod n i ć a h o m – vjenčana, udata žena) - fig.: mehr, tj. gotovina ili imovina koju daje muž ženi prilikom sklapanja braka, v. mehr; Da ti dadem n i ć a h i nafaku, / Zlato bona za života moga; Na der Zlate od mene n i ć a h a, / poginem li kod Zadra kamena, / nek ti dužan milovanja n’jesam.1890 Niđára, žensko ime (perz.-bos.) < tur. Nigâr < perz. nigār »lijepa kao slika; draga, ljubljena« + bos. nast. –a. nìfās –ása, m (ar.) < tur. nifas < ar. nifās. - stanje žene porodilje od časa porođaja pa sve dok traje čišćenje; Žena dok je u n i f a s u ne klanja i ne posti.1891 nihájet, m i adv. (ar.) < nihayet < nihāyä. - kraj - na kraju; n i h a j e t će on slabo proći (u ob. gov.) 1888
Ibidem, 491 Ibidem, 492 1890 Ibidem, 492 1891 Ibidem, 492 1889
~ 572 ~
Nijāz –jáza, bos. hipok. Nijázija, muško ime (perz.)
Ibidem, 492 Ibidem, 492 1894 Ibidem, 493 1895 Ibidem, 493 1896 Ibidem, 493 1893
~ 573 ~
- orden, odlikovanja; Na glavi mu tri n i š a n a carska.1898 - biljega, obilježje, dar koji se daje djevojci prilikom vjeridbe ili prosidbe; a u cure n i š a n ostavio; Da sa tobom n i š a n promijeni, / Da isprosi Ćatićevu sestru.1899 - nadmezarni, nadgrobni, kamen; Pa on leže u zelenu travu, / a leđima kabur izmjerio, / pa sam sebi posadi n i š a n a.1900 nišàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. nişanci, v. nišan + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - strijelac; N i š a n dž i j e nišan zaturiše; neuljudna šala je kao i prepunjena puška , koja se trgne natrag i udari n i š a n dž i j u.1901 nìšaniti (perz.-bos.) < bos. izv. od nišan, v. - ciljati; ko vuka gađa, bistro valja da n i š a n i (nar. posl.)1902 nišèste, n, nišèsta, nešèsta, f (perz.) < tur. nişasta < perz. nišāste. - pšenični skrob u prahu koji se upotrebljava za spravljanje slatkih jela. nìtaluk, m (bos.-tur.) < izv. od bos. riječi »nit« i tur. suf. -lik, -luk. -mosur na koji se namotava pređa za vezivanje niti ako se prekine. nitkòvluk, m (bos.-tur.) < izv. od bos. riječi »nitkov« i tur. suf. –lik, -luk. - svojstvo nitkova, niskost, pokvarenost nízām –áma, m (ar.) < tur. nizam < ar. nizām »red, poredak, pravilo« itd. V. nizami-džedid, nizimlija - regularna vojska u Osmanskoj Carevini, ustanovljena 1826 godine - vojnik nizamske, regularne, vojske u Osmanskoj Carevini; Aman, pašo, ti tvoji n i z a m i / potraše mi smilje i kovilje.1903 - red, poredak, raspored nizámi-džèdīd –ída, m (ar.) < tur. nizam-i cedit < ar. nizām, v. nizam i ar. çädīd »nov«. - nova vojska nizìmlija, nizàmlija, m (ar.-tur.-bos.) < < tur. nizamli, v. nizam + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - pripadnik nizama (Carske vojske); N iz i m l i j e telegraf iziđe, / devlet veli da se daju ključi / od sve Bosne i Hercegovine.1904 nobèčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. nöbeti, v. nobet + tur. suf. -i + bos. nast. –ja. - stražar, redar; tude mnoge paše nalazio, / gole sablje drže pred vratima, / jer su paše carske nobečije.1905 nóbe-šèćer, nóbet-šèćer, m (ar.-perz.) < tur. vulg. nobet şekeri, knjiž. nebet şeker < ar. näbāt »biljka, rastinje« i perz. šeker »šećer«. - kandisani šećer, žuti šećer; prepuknula i rastopila se, / kano n o b e š e ć e r u maštrafi; kupiću ti n o b e t š e ć e r, da jedeš.1906 1897
Ibidem, 493 Ibidem, 493 1899 Ibidem, 493 1900 Ibidem, 493 1901 Ibidem, 493 1902 Ibidem, 493 1903 Ibidem, 494 1904 Ibidem, 494 1905 Ibidem, 494 1898
~ 574 ~
nóbet, m (ar.) < tur. nöbet < ar. näwbä »red, reda, turnus« - straža,smjena; red,turnus; Moliću se našem Borculiću, / da mi vratim’ budeš na n o b e t u.1907 nòhut (pogr. nòut, nàut) m (perz.) < tur. nohut < perz. nohūd, nuhūd. - slanutak, slani grah, Cicer arietinum L., Prženo i samljeveno sjeme se upotrebljava kao dodatak kahvi. nòksān, adj. (ar.) < tur. noksan < ar. nuqsān. V. noksanluk - nepotpun, manjkav noksánluk, m (ar.-tur.) < noksanlik, v. noksan + tur. suf. –lik. - nepotpunost, manjkavost nòkta, f (ar.)
1906
Ibidem, 494 Ibidem, 494 1908 Ibidem, 494 1909 Ibidem, 495 1907
~ 575 ~
Nûh, muško ime, bos. hipok. Nùhan, Núho, Núko, Núšo (jevr.) < tur. Nuh < ar. Nūh < jevr. Noje. Nùhan, muško ime (jevr.-bos.) < bos. hipok. od Nuh, v. Núho, muško ime (jevr.-bos.) < bos. hipok. od Nuh, v. Nûh-pejgàmber, m (jevr.-perz.) < v. Nuh i pejgamber - Nuh, Noje Númān – ána, muško ime, bos. hipok. Númo (ar.) < tur. Numan < ar. Numān, osn. znač. »krv«, fig.: »crveni«. - »Crveni« Númo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Numan, v. nȕn, m (ar.) < tur. nun Nuri, v. Nurija (muš. ime) + bos. nast. –ja. - »Svjetla« Nȕrka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Nurija, v. Nùrkan, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Nurija, v. Núrko, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Nurija, v. núrli, indecl. adj. (ar.-tur.) < < tur. nurlu, v. nur + tur. suf. -lu, -li. - svjetao; núrli lica = svjetla, svježa lica; núrli čela = svjetla čela Nurùdin, muško ime (ar.) < v. Núrija. nùskadžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. nuskaci, muskaci, nushaci < ar. nusha »rukopis, pismo« + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - onaj koji piše zapise, koji zapisuje (protiv bolesti, uroka itd.) Núsra, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Nusreta, v. Nùsret, muško ime, bos. hipok. Núsro (ar.) < tur. Nusret, < ar. nusrä »pomoć«. 1910
Ibidem, 495 Ibidem, 495 1912 Ibidem, 495 1911
~ 576 ~
-»Pomagalac« Nùsreta, žensko ime, bos. hipok Nusra (ar.-bos.) < bos. izv. od Nusret, v. Muškom imenu Nusret dodan bos. nast. za f. –a. Núsro, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Nusret, v. Núšo, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Nuh, v. nùvāb, nuváblija < v. Mektebi – muvab, mektebi-muvablija. nùzla, f (ar.) < tur. nuzle < ar. näzlä »prehlada«. - bolest desni oko zuba, krupa, krupica, scorbutus
O obàjatiti (bos.-ar.) < bos. izv. od bajat, v. - izgubiti svježinu, okorjeti, otvrdnuti obàkšičiti (bos..perz.) < bos. izv. od bakšiš, v. - obdariti; Čime ću te o b a k š i š t i, draga, / sinoć sam ti bio na pendžeru.1913 obalijéstiti se (bos.-tur.) < bos. izv. od bailisati se, v. - onesvjestiti se òbaška, adv. (bos.-tur.) < bos. izv. od baška, v. - odvojeno, posebno obatáliti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. od batal, bataliti, v. - pokvariti (se) òbdulja, f (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. öndül »nagrada koja se daje trkačima na trci; opklada«. V. obduljaš - konjska trka obdùljāš -áša, m (bos.-tur.) < bos. izv. od obdulja, v. - trkaći konj obehàrati (bos.-perz.) < bos. izv. od behar, beharati, v. obehútiti (pogriješno: obevutiti) (bos.-perz.) < bos. izv. od behut, v. - onesvjestiti, obeznaniti obenđèlučiti (bos.-per.-tur.) < bos. izv. od benđiluk, benđeluk, v - omamiti, opojiti obenđìjati (bos.-perz.) < bos. izv. od benđijanje, v. - opčiniti, opojiti, omamiti; u njeg bacaj mnogo benđeluka, / neš li kako obenđijat jenđu.1914 obihmáliti (bos.-ar.) < bos. izv. od ihmaliti, v. - zanemariti, izgubiti volju i predanost za kakav rad ili dužnost obìlan (bos.-tur.) < bos. izv. od bilal, bolan, v. - dio konjske opreme obispátiti (bos.-ar.) < bos. izv. od ispatiti, v. - dokazati, posvjedočiti obràzli, indecl. adj. (tur.-bos.) < bos. rječ »obraz« + tur. suf. –li. 1913
Ibidem, 497
1914
Ibidem, 497
~ 577 ~
- pošten, karakteran obràzluk, m (tur.-bos.) < bos. rječ »obraz« + tur. suf. –luk, -lik - uzda; Ufat’ majci konja za obrazluk. 1915 òčarčiti (bos.-perz.) < bos. izv. od čarčiti, v. - strugati, čistiti (ostrugati, očistiti) na čarku (strugu); Da bi se svi ovi limeni djelovi mlina očistili - »o č a r č i l i«, stavlaju se na odgovarajuće kalupe.1916 òćederiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od ćeder, v. - rastužiti se, ožalostiti se òćefštiti – v. oćevšiti òćelaviti (bos.-perz.) < bos. izv. od ćela, v. - imati ćelu na glavi, postati gole glave òćevšiti (bos.-ar.) < bos. izv. od ćevš, v. - izvršiti uviđaj, izvršiti, procjenu, ustanoviti poljsku štetu òćoraviti (bos.-perz.) < bos. izv. od ćor, v. - postati ćorav, oslijepiti oćóriti (bos.-perz.) < bos. izv. od ćor, v. (isto što i oćoraviti, v.) òda, f (tur) < tur. oda, osn. zn.: »osoba«. V. odabaša, odadžija, odaja, odaliska, odobaša. - najmanja jedinica plaćene vojske. Više oda sačinjavali su jedan džemat. Na čelu ode je odobaša. ȍdabaša (ȍdobaša) m (tur.) < oda başi, tur. izf., v. kompon. pod odaja i baš. portir u hanu; natkomornik; upravnik odjeljenja. ȍdadžija, m(tur.-bos.) < tur. odaci, v. odaja + tur. suf- -ci + bos. nast. –ja. - sobar, sobarica, poslužitelj ȍdaja, f (tur.-bos.) < tur. oda + bos. nast. –ja. - soba; Što god može stade u o d a j u; čiji je let kroz puste o d a j e uznemiravao one koji su čuli šum.1917 odàjačiti (bos.-tur.) < bos. izv. od dajak, v. - udariti, odadrijeti odàliska, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. odalik »robinja, sluškinja, s kojom se živi, ljubavnica«, v. odaja + tur. suf. –lik + bos. glas »s« i dodatak za f. »a«. - sluškinja, robinja, s kojom se živi kao sa bračnim drugom, iako nevjenčano; ljubavnica. odbùrmati, odburmávati (bos.-tur.) < bos. izv. od burma, v. - odvrnuti, odvrtati; ama šta je puce pod gr’ocem / u njem’ ima dvije litre zlata, / zaburmano, pa se o d b u r m a v a.1918 odževápiti, odževábiti (bos.-ar.) < bos. izv. od dževab, dževap, v. - odgovoriti odevréčiti se (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. devrik »prevješen, prevaljen«. - nageti se u stranu, prevjesiti se odhìdžretiti (bos.-ar.) < bos. izv. od hidžret, v. 1915 1916
Ibidem, 164 1917 Ibidem, 498 1918 Ibidem, 498
Ibidem, 497
~ 578 ~
- odseliti odjàvašiti (bos.-tur.) < bos. izv. od javaš, v. - popuštiti u srdžbi, u žestini, smekšati se odmàndaliti (bos.-tur.) < bos. izv. od mandal, mandaliti, v. - skinuti mandal svrata, otkljucati ȍdobaša, ȍdabaša, m (tur.) < tur. oda başi »starješina janjičarske ode« tur. izft. v. kompon pod oda i baš. - starješina ode, komandir janjičarskog voda ȍdobašić, prez. (tur.-bos.) < bos. izv. od odobaša, v. odsjeći iltifu (bos.-ar.) < bos. izv. od iltifa, v. - ustanoviti tačno vrijeme (po ala turka satu) odùnluk, m (tur.) < tur. odun »drvo« + tur. suf. –luk. - prostor iza ili ispred zemljane peći gdje se drže iscjepana drva. - spremište iscjepanih drva, mjesto u avliji gdje se drva cijepaju odùzeniti < v. uduzeniti òdžačār, m (tur.-bos.) < bos. izv. od odžak, v. - dimnjičar Ōdžak (tur.) < izv. od òdžak, v. - grad u Bosni (Posavina), jugozapadno od Šamca òdžak –áka, m (tur.) < ocak »dimnjak, ognjište« V. odžačar, odžaklija, kahveodžak - dimnjak; Ako kuća izgori dug na o dž a k izleti1919 - ognjište; Jusuf je odličnog gosta zatvorio u svoju malu sobicu u kojoj je bio krevet i o dž a k u kome se pekla kahva1920 òdžak, m (tur.) < ocak »ognjište, kuća, porodica, centar, štab« itd. V. odžaković, odžakzade - kuća, dom; porodica, koljeno, rod; U njeg stara na o dž a k u majka; Majka će ti curu isprositi, / od o dž a k a, od kog tebi drago1921. - begovska, plemićka kuća čija su vrata uvijek otvorena za putnikenamjernike i u kojoj se, zbog toga, vatra na ognjištu (na odžaku) ne trne, na gasi; dobra, bogata kuća - »janjičarski odžak« je janjičarski štab koji se dijelio na jedinice zv. »orte«. - »tabački odžak« sačinjavaju sve tabhane i tabaci jednog mjesta odžàklija, f (tur.-bos.) < ocakli, v. òdžak + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - soba, prostorija, koja ima ognjište sa zidanim dimnjakom. òdžaković (tur.-bos.) < bod. izv. od odžak, v. - koljenović, kućić, lice iz bobre kuće, iz dobra roda odžakzáda (odžakzáde) m (tur.-perz.) < tur. ocakzade »odžaković« < tur. ocak »kuća« i perz. zāde »dijete«. - isto što i odžaković (v.); Janjičari stare o dž a k z a d e; Đe se kupi trides bajraktara, / Da zamolim redom o dž a k z a d e.1922 ođutùrumiti (bos.-tur.) < bos. izv. od đuturum, v. 1919
Ibidem, 499 Ibidem, 499 1921 Ibidem, 499 1922 Ibidem, 499 1920
~ 579 ~
- postati đuturum, oronuti, iznemoći ofàjditi se (bos.-ar.) < bos. izv. od fajda, v. - okoristiti se ȍf àmān! interj! (ar) < tur. of aman! uf aman! < ar. uff! »uh! pih!« i aman, v. - uzvik razdraganosti. osjećajnosti; u nar. pjesmi kao refren; Bosno moja, moje živovanje, / Ajšo moja, moje milovanje, / o f a m a n!1923 òferčiti, ùferčiti, fèrak uhvatiti (bos.-ar.) < bos. izv. od ferk, ferčiti, v. (Nije osnovana pretpostavka P. Skoka (544 oferčiti »opaziti«) da je to metaforička izvedenica od tur. fira »kefa«. - ocijeniti, razabrati, shvatiti; U f e r č i o je on to odjednom (uog) - ustanoviti razliku između dvoga koje je od njih dvoje bolje ofijátiti, fijátiti (bos.-ar.) < bos. izv. od fijatiti, v. - cijeniti, procijeniti; Međutim, u Imljanima štetu u polju je bila dužna da »o f i j a t i«, »f i j a t i« (procijeni) komisija koju su činili sam poljar i onaj knežev pomoćnik u čijem se zaseoku šteta dogodila.1924 ofùrsatiti (bos.-ar.) < bos. izv. fursat, v. - samovolju provoditi, osiliti se; O f u r s a t i o pa nikoga ne sluša; Nemoj fursatiti; (uog) òfuštura, indecl. (tur.) < tur. oçuştura, optat. 3. lice sing. od inf. oçuşturmak »trljati jedno od drugo, méljati« - udaranje sa svake strane rukama ili nečim drugim òfušturiti (tur.-bos.) < bos. izv. od ofuštura, v. - udariti jako rukama ili nečim drugim po nekome sa više strana; On ga nekoliko puta o f u š t u r i (uog). ogàjtaniti (bos.-grč.) < bos. izvedenica od gajtaniti, v. - opšiti gajtanom ògolot, ògulot, m (tur.) < oçul otu, izft. od tur. oçul »roj, mlade pčele« i tur. ot »biljka, trava«. - pčelinja metva, pčelinja ljubica, Melissa officinalis, fam. Labiateae. ogràisati, ogràjisati –išēm (tur.-bos.) < oçramak »ograisati«. V. ograma - nagaziti na čine ili na džinsko kolo i od tog oboljeti - naići na kakvu neprijatnost, na zlo udariti, nastradati; Moreš lahko o g r a j i s a t’ dragi, / od dušmana i mojih i tvojih.1925 ogràma (agràma) f (tur.) < tur. oçrama. Pogriješno je tumačenje P. Skoka (àgrama) koji ovu riječ veže za tur. inf. açrumak »osjetiti bol«. - nervoza, vrsta nervnog oboljenja koje, po narodnom vjerovanju, nastaje ako se nagazi na čini ili na džinsko kolo, tj. ako se ograiše. ògraš, ògroš, m (tur.) < tur. uçraş. - borba, okršaj; Jer se sila oko kule svila, / Sve se o g r o š slamā od pušaka.1926 ògrašje, n (tur.-bos.) < bos. izv. od ograš, ogroš, v. 1923
Ibidem, 499 Ibidem, 282 1925 Ibidem, 500 1926 Ibidem, 500 1924
~ 580 ~
- bojište, mjesto borbe ogràštisati –išēm (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. ½. - nastojati, truditi se oko nečeg. ohalásiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od halasiti se, v. - spasiti se, izbaviti se - sretno se osloboditi poroda, sretno se poroditi oharábiti (bos.-ar.) < bos. izv. od harab, v. - postati trošan, dotrajao, zapušten Ōhran, muško ime < v. Orhan ojàvašiti (bos.-tur.) < bos. izv. od javaš, v. - popustiti u ljutnji, popustiti uopšte; Zima je malo o j a v a š i l a (uog). ȍjn, òjun, m (tur.) < oyun. V. ojna, ojnadžija, ojnak, ojnati. - igra; odigrana partija tavle òjna, f (tur.-bos.) < bos. izv. od ojn, v. - konjsko otmjeno poigravanje; »Provoditi ojnu« - poigravati se onàdžija, m (tur.-bos.) < tur. oynayici »igrač« +bos. nast. –ja. - igrač, onaj koji voli igru i zabavu òjnak (hòjnak) m (tur.) < oynak. - ono što se igra; igra; šala; predmet kojim se igra; orah kojim se gađaju kupe oraha (u igri orasima). - zglob ili pregib u nekog predmeta - fig.: živo i nemirno dijete òjnati (tur.-bos.) < bos. izv. od ojn, v. - poigravati òjun (tur.-bos.) < bos. izv. od ojn, v. - igra ȍk, m (tur.) < tur. ok - strijela òka, f (ar.) < tur. okka < ar. ūqiyyä. V. okaluk - stara mjera za težinu: 4 litre po 100 grama, odnosno 1, 283 kg težine. okabúliti, ukabúliti (bos.-ar.) < bos. izv. od kabuliti, v. - pristati na nešto, usvojiti nešto; Ne mogu o k a b u l i t i da me na ovaj način napada; Ne bih to u k a b u l i o ni za šta na svijetu (uog). òkadar, adv. (tur.-ar.) < tur. okadar »onoliko« < tur. o »onaj« i ar. qadr »količina«. - mnogo, puno, onoliko òkagač, m (tur.) < tur. okaça, bukv.: »drvo pravo kao strijela« < tur. ok »strijela« i tur. aça »drvo«. - debela hrastova greda (jedna ili više ih) po po sredini tavanice u starinskim magazama i u halvatima koja uglavnom drži gornju prostoriju. Obično se ova greda oslanja na potporanj (direk, ćursiju). òkahariti (se), òkahriti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. od kahar, v. - ožalostiti (se), snužditi (se); Zašto se je Mujo o k a h r i o; Nemote mi o k a h r i t i baba1927 1927
Ibidem, 501
~ 581 ~
okàlemiti (bos.-grč.) < bos. izv. od kalem, v. - oplemeniti voćku ili koju drugu biljku, navrnuti voćku okàluk, m (ar.-tur.) < tur. okkalik, v. oka + tur. suf. –lik. - predmet koji ima težinu jedne oke (somun od oke). - posuda ili boca u koju može stati 1 oka neke tečnesti okìnati - v, okniti oklàgija, f (tur.-bos.) tur. oklaçu, oklava + bos. nast. –ja. - tanki obli štap za razvijanje tijesta i jufke; Stara majka pitu kuha, / u ruci joj o k l a g i j a.1928 oklòbdžija, oklòpčija, m (bos.-tur.) < bos. riječ »oklop« + tur. suf –ci + bos. nast. – j½a. - onaj koji ima oklop na sebi òkniti -ijēm, okìnati –nām, oknati -ām, oknívati -ām (bos.-ar) < bos. izv. od kniti, kinati, krnati, v. - obojiti (bojiti) knom ruke, noge ili kosu; Tuj su oni o k r n a l i Zlatu; Ovdje ćemo o k n i v a t i Zlatu.1929 oknívati (bos.-ar.) - v. okniti okṙnati (bos.-ar.) - v. okniti òksuz – v. uksuz okùisati –išēm, okùjisati –išēm (kùjisati –išem) (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. okumak »učiti, čitati« V. zaokuisati - učiti ezan na munari; K u j i š u Allaha ne spominju, / vec spominju do dv’je jauklije.1930 okùvetiti (bos.-ar.) < bos. izv. od kuvet, v. - ojačati, osnažiti se òldi, indecl. (tur.) < tur. oldu, perf. 3. lice sing. od olmak »biti« V. oldi-biti, olmadi, olmaz, olsun, olur. - bi, nastade; Akšam o l d i, ja u L’jevno siđoh; Akšam o l d i, sunce zađe.1931 òldi-bìti! interj. (tur.) < tur.. oldu, perf. 3 lice sing. od olmak »biti« i tur. bitti, perf. 3 lice sing. od bitmek »svršiti se«. - bi i prođe! svrši se òlmadi, indecl. (tur.) < tur. olmadi, perf. neg. 3 lice sing. od olmak »biti«. - ne bi, ne dogodi se òlmaz, indecl. (tur.) < tur. olmaz, part. imperf. (i imperf. neg. 3 lice sing.) od olmak »biti«. - ne može biti, ne biva; Olmaz pita bez masla.1932 òlsun! interj. (tur.) < tur. olsun! imp. od olmak »biti«. - neka bude! òluk, m (tur.) < tur. oluk. 1928
Ibidem, 501 Ibidem, 501 1930 Ibidem, 501 1931 Ibidem, 501 1932 Ibidem, 501 1929
~ 582 ~
V. olukli -limeni žljeb za odvodjenje kisnice sa krova, odvodna limena cijev; Gdje curi na o l u k e zlato.1933 olùkli, indecl. adj. (tur.) < tur. oluklu, v. oluk + tur. suf. –lu, -li - žljebast, na oluke, kanaliran; A u ruke o l u k l i šešane.1934 òlur, indecl. (tur.) < tur. olur, part. imperf. od olmak »biti«. - moze, vazi, biva òmač, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. oçma izv. od inf. oçmak »trljati, gnječiti među dlanovima«. - vrsta domaćih, kockastih, rezanaca od kojih se pravi čorba; Mlogo harca a nejma o m a c a (bošnjačka izreka) omaríziti (bos.-ar.) < bos. izv. od mariz, v. - oboljeti od kakve hronične bolesti omatúhiti, omatúšiti, omatúfiti (bos.-ar.) bos. izv. od matuh, v. - oslabiti u pameti usljed starosti, postati matuh. omázuliti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. od tur. mazul < ar. mazūl »svrgnut, odstranjen« - lišiti nekog kakve koristi; izmaknuti kakovoj dobiti, neuspjeti da se postigne kakva korist Ōmer, bos. hipok. Ōmo, muško ime (ar.) < tur. Ömer < ar. Umär, ime drugog halife iza Muhameda a. s. omeremátiti (bos.-ar.) < bos. izv. od merematiti, v. - popraviti ometèriziti (bos.-perz.) < bos. izv. od meteriz, v. - napraviti opkope, rovove (meterize) oko grada Omo, muško ime (bos.-ar.) < bos. izv. od Omer, v. ȍn, m (tur.) tur. on. V. onbaša - deset (broj) ȍnbaša, m (tur.) < tur. onbaşi, v. kompon. pod »on« i »baš«. - desetar u vojsci opáćiti (se) (bos.-perz.) < bos. izv. od pać, paćiti, v. - očistiti; nekoj valja dvore opaćiti, / ja li svoje, ja li svoga dragog. 1935 - očistiti se, okupati se opèrdati (bos.-perz.) < bos. izv. od perde, perda, v. - postaviti pregradu, zakloniti, zagraditi; koje jesu caklom operdane. 1936 operváziti (bos.-perz.) < bos. izv. od pervaz, v. - uokviriti, postaviti pervaz tj. ogradu, okolicu; i on je dao da im se opervaze grobovi kamenom; Prvo majstor uzme parče zemlje »za dno« i rkom ga na kolu razplješće da bude potpuno ravno i tanko, a zatim ga odmah »opervazi« tj. obiljezi obim dna.1937 1933
Ibidem, 501 Ibidem, 502 1935 Ibidem, 502 1936 Ibidem, 502 1937 Ibidem, 502 1934
~ 583 ~
òpsihriti (bos.-ar.) < bos. izv. od sihir, v. - opčarati, opčiniti, omadjijati opùsaćen, adj. (bos.-tur.) < bos. izv. od pusat, v. - oboružan; Izved’te mi jagazli gavrana. /Orahtćena i o p u s a ć e n a.1938 opùsatiti se (bos.-tur.) < bos. izv. od pusat, v. - oboružati se; Kad se kada lijepo opremila, / opremila i o p u s a t i l a.1939 òrahtćen (pogrijesno: òraćen) adj. (bos.-perz.) < bos. izv. od raht, v. - opremljen sa rahtlom, osedlan; Izved’te mi jagazli gavrana. /O r a h t ć e n a i opusaćena.1940 òrdaga, m (tur.) < tur. ordu açasi, izft. v. kompon. pod »ordija’ i »aga« - aga ordije, visoki čin u janjičarskoj vojsci; I o r d a g a u Krlin kulagu.1941 òrdija f (tur.) < tur. ordu + bos. nas. –ja. V. ordaga - vojska, armija u Osmanskoj Imperiji; Pod Zvornik se iskupi o r d i j a1942 Òrhan, Òhran i Òrhān, Òhrān, musko ime (tur.-tatar.) < tur. Orhan (
1938
Ibidem, 502 Ibidem, 502 1940 Ibidem, 502 1941 Ibidem, 502 1942 Ibiden, 503 1943 Ibidem, 503 1944 Ibidem, 503 1939
~ 584 ~
- zajedničar, kompanjon, drug u kakvom poslu; Halvaluka stotinu dukata, / i još uz to babina ortaka.1945 V. ortačiti, ortakluk, uortačiti se, ortakovati ortākluk, m (tur.) < tur. ortaklik, v. ortak + tur. suf. –lik. - zajednica, poslovno udruženje; Bolje je svoje tele, nego u ortakluku vo. 1946; kaže se: »ortakluk - batakluk« òrtakovati -ujēm (bos.-tur.) < bos. izv. od ortak, v. - družiti se, udruživati se; Zar s takvima bane o r t a k u j e, / S takvima li rujno vino pije.1947 ortàluk, m (tur.) < tur. ortalik »ono što je na sredini, što je uočljivo«, v. orta + tur. suf. –lik. - tavanica; Ovdje možemo spomenuti i rezbarstvo primjenjeno u kućama imućnijih porodica: dolafi, rafe, vrata i naročito »o r t a l u c i« (tavanice), kao rad posebnih majstora.1948 òsaburiti, òsabiriti (bos.-ar.) < bos. izv. od saburiti, v. - strpiti se, strpljivo podnijeti kakvu nevolju ili nezgodu osàkatiti, adj. osàkaćen (bos.-ar.) < bos. izv. od sakat, sakatiti, v. - ozlijediti, učiniti nekog sakatim osamáriti (bos.-grč.) < bos. izv. od samar, v. - staviti samar na konja osànisati (se), osàndisati (se) (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. usanmak »dosaditi (se)« - dosaditi (se), ugnjaviti (se); Umorih se ruže trgajući, / o s a n d i s a h dragog čekajući.1949 V. osanisavati (se), osanma osanisávati (se) (bos.-tur.) < bos. izv. od osanisati (se), v. - dosađivati (se), gnjaviti (se) osànma, f (tur.) < tur. usanma - dosada, dosađivanje òsejiriti, òsejriti (bos.-ar.) < bos. izv. od seiriti, sejriti, v. - razgledati, pregledati osevábiti se, osevápiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od sevab, v. - steći sevab; kaže se: osevapio si se što si onom siromahu pomogao Ōsman, bos. hipok. Ósmo, muško ime (ar.) < tur. Osman < ar. Utmān, ozn. značenje: »mladunče (pile) divlje guske; mladunče aždahe ili zmaja« Osmànlija, m (ar-tur.-bos) < tur. Osmanli, imenu sultana Osmana, osnivača osmanske dinastije, dodan tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - »Osmanovac« Ósmo, muško ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Osman, v. osùnetiti (bos.-ar.) < bos. izv. od sunetiti, v. - obrezati muško dijete ȍš! interj. (tur.) < tur. ȍş! oşti! 1945
Ibidem, 503 Ibidem, 503 1947 Ibidem, 503 1948 Ibidem, 503 1949 Ibidem, 504 1946
~ 585 ~
- povika na pahče kad se tjera òšaf, ošàfana, nepravilno, v. hošaf, hošafana òšđeldija, ȍšđeldun, nepravilno, v. hošđeldija, hošđeldun ošehátiti, otšehátiti (bos.-tur.) < bos. izv. od zašehatiti, v. - otcijepiti ili otkinuti priličan komad nečega (npr. hljeba, zemlje, livade itd.) - širom otvoriti vrata ošèrbetiti (bos.-ar.) < bos. izv. od šerbetiti, v. - okrečiti, obijeliti krečom ošićáriti se (bos.-perz.) < bos. izv. od šićar, šićariti, v. - okoristiti se, postići kakav dobitak ošìndi! ošìndija – v. hošindi! hošindija otakásiti se (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. takas < ar. tqāşş -»međusobno izravnanje u računima, naravnanje «. - otarasiti se, napustiti druženje s kim, otarasiti se, osloboditi se nekog otefèričiti, otefèridžiti, otefèričovati (bos.-ar.) < bos. izv. od teferič, teferičiti, v. - provesti se, zabaviti se, prouživati otehíriti (bos.-ar) < bos. izv. od tehir, tehiriti, v. - očekati, strpiti se, ostaviti za kasnije otkàpariti (bos.-ital.-tur.) < bos. izv. od kapariti , v. - otključati otlukhàna (tur.-perz.) < tur. otlukana, otlukhane < tur. ot »biljka, trava« + tur. suf. – luk, -lik + perz. hāne, v. hane. - stala, posebna sporedna zgrada na selu u kojoj se drži sijeno ili pljeva. Sijeno se ubacuje kroz otvor na krovu, kroz badžu. ȍtomān i otòman, m (ar.) < izv. od Otoman = Osman < ar. Utmān »Osman« - mehkani istočnjački divan s jastukom bez naslona òtro –ota, n (tur.) < tur. ötrü - dijakritički znak u arapskom pismu koji označava kraki vokal »u« òtur! òtura! (tur.) < tur. otur! imp. 2 lice sing. od oturmak »sjesti«. - sjedi!; Hodi dragi, o t u r a, / nemoj detar potura.1950 òturak –rka, m (tur.) < oturak, izv. od inf. oturmak »sjesti«. - ono na čemu se sjedi ili na čemu nešto stoji - stražnjica, čmar - čunjasti dijo mangale na kome on stoji; Dva glavna dijela magale, o t u r a k i Allahaz spajaju se jabukom1951 - mjesto za odmor; odmor otùrisati –išēm (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. oturmak »sjesti«. - sjesti, odmoriti se òtuz, m num.(tur.) < tur. otuz. - trideset (broj) ovàjditi se, neispravno, v. ofajditi se ovàrisati –išēm (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. varmak (istoč. tur. karmak) »doći, dospijeti; shvatiti, razumjeti«. ovèremiti (bos.-ar.) < bos. izv. od ar. verem, veremiti, v. 1950 1951
Ibidem, 505 Ibidem, 505
~ 586 ~
- oboljeti, svezati verem ozâifiti, ozaífiti (bos.-ar.) < bos. izv. od ar. zaif, v. - oslabiti tjelesno ozùđuriti, ozùjđurtiti (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. zuđurt, v. - osiromašiti; Neg moj babo Derviš bajraktaru, / Ostario i ozuđurtio1952 ozuhúriti (bos.ar.) < bos. izv. od tur. zuhur < ar. zuhūr »pojavljivanje, pojava« òžđeldija, ȍžđeldun, neispravno, v. hošđeldija, hošđeldum P pȁča, v. pače pàčaluk, m (perz.-tur.) < paçlik »odijelo koje nevjesta oblači na »dan pače« (slično našoj kni) uoči petka«. Toga dana se na večeri jede jelo »pače« (v) i zbog toga je ovaj dan nazvan »dan pače«, a odijelo nevjeste »pačaluk«. < tur. paçalik, v. pače + tur. suf. –lik. - donji dio nogavica u čakšira, dimija ili koje druge donje haljine. - vrsta suknenih gašna koje se stavljaju preko nogavica u čakšira - dimije »na pačaluke« su (za razliku od dimija »na čiftijane«) dimije sa uskim nogavicama, bez dodatnih nogavica. pačàriz, m (perz.) < tur. paçariz, çapariz »smetnja, zapreka« < perz. čepu-rāst, čeprāst, buk.: »lijevo-desno« - onaj koji štetu nanosi - šteta, kvar Pačariz, muslimansko prezime, v. pačariz pačarìzluk, m (perz.-tur.) < tur. paçarizlik, çparizlik »smetnja, zapreka, teškoća«, v. pačariz + tur. suf. –lik. - smetnja, pometnja, neprilika - šteta, kvar pàčāvra, f (perz.) < tur. paçavra »krpetina« < perz. pārče-i ūre »komad beza«. - krpetina, komad starog platna ili haljinčeta koje služi samo za čišćenje i brisanje prašine; nešto bezvrijedno što se baca u otpatke. pȁče, pȁča, f (perz.) < tur. paça < perz. pāče »nožice« (demin. od pā, pāy »noga«. - pihtija, nožice, hladetina, tj. jelo spravljeno izvarivanjem goveđih ili bravljih nožica. V. pačaluk, pačnjača. pàčmage, v. pašmage pàčnjača, f. (perz.-bos.) < bos. izv. od pače, v. - pita koja se pravi od mesa i masti što se skine sa volovskih noga od vola zaklanog za pastrmu pâć, adj. (perz.) < tur. pak
Ibidem, 505
~ 587 ~
- čistoća padìšāh i pàdišāh –áha, m (perz.) < tur. padişiah < perz. pādišāh < perz. pād »velik; stalan; čuvar« i perz. šāh »vladar« pȁftalija, pȁvtalija, pȁftelija, f (perz.-tur.-bos.) < tur. paftali, v. pafte + tur. suf. -li. + bos. nast. –ja. - puška sa paftama; I u ruke mu puška p a f t e l i j a, / Niz nju pafte dvades i četiri.1953 pȁfte, pȁvte, pȁpte, sing. pȁfta, pȁvta, pȁpta, f (perz.) < tur. pafta, sa značenjem kao u bosanskom jez. < perz. bāfte »otkan« + perz. bāften »tkati«. Postoje različita mišljenja u etimogisanju ove riječi. Zenker, Lokotsch, A de Cihac, Terdžumandul-lugât, Dr. Š. Sikiric: < perz., M. Salihi, Ebüzziya: < ngrč., Š. Sami, L. Osmani: < tur.. itd. V. paftalija. páha, f (tur.) < tur. vulg. pah, knjiž. pay, osn. zn.: »dio«. - kraj, vrh, obrub u fermena ili koje druge gornje odjeće; »istjerati na pahu« znači: lijepo okrućiti i ogajtaniti krejeve fermena ili gunja. páha (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. pâye < perz. pāye. - položaj, čin, stepen; S p a h e na p a h u dok i na ličinu (Bošnj. izreka) pahàli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. pahali < tur. paha, beha < perz. behā »vrijednost, cijena« + tur. suf. –li. - skup pâj –ája, m (tur.) < tur. pay. - dio; Sve na zdravo dade podjednako, / na ranjena po dva p a j a daje.1954 pája, neispravno, v. paha pàjānta, pânta (pl. pânte, pàjānte) f (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. payvand < perz. paywand »veza, spona«. - letva, žioka, soha ili gredica koja, postavljena horizontalno, služi za spajenje rogova na kućnom krovu, za sušenje mesa ili kukuruza na dimu, za vješanje veriga ili za kokošije sjedalo u kokošinjaku; Pusti pijevca na grede, / a on će i na p a n t e.1955 pàjdak, m (perz.) < tur. paytak, baydak »krivonog; pješak u šahu« < ar. bydq »pješak« < perz. piyāde »pješak«. - pion, pješak u igri šaha - kratki čibuk; Krnje lule, čibuci p a j d a c i, / po tome se poznaju Bošnjaci.1956 pàjdāš -áša, m (perz.) < tur. pâdaş »saputnik; drugar; prijatelj« < perz. pāydās »čovjek koji uporedo korača, sputnik«. Ova riječ u značenju »jaran, drugar, prijatelj« prešla je, po svoj prilici, iz tur. u madž. jezik (madž. pajtás). Po Miklošiću nama je riječ došla iz madž., a ne direktno iz turskog jezika. - jaran, drugar, prijatelj; s pantronatašom s nemilim p a j d a š o m.1957 páji-tȁht, pâjtaht, m (perz.) < tur. payitaht < perz. pāytaht. 1953
Ibidem, 507 Ibland, 507 1955 Ibidem, 507 1956 Ibidem, 507 1957 Ibidem, 507 1954
~ 588 ~
- prijestonica; Nije žao što ću umrijeti, / Nit je žao bijela p a j t a h t a.1958 pàjtak, m (perz.) < tur. paytak »krivonog; pješak u šahu« < ar. bydq »pješak u šahu« < perz. piyāde »pješak« - konj koji nema razmeta u nogama, nego mu noge udaraju jedna o drugu, kose se. pàjvant, pàjvan, m (perz.) < tur. payvant < perz. pāybend »sveza za noge« (perz. pāy »noga« i perz. bend, prez. osn. od inf. besten »vezati, svezati«). - spona, uže na konjskim nogama, ćustek; I svežu se konji u p a j v a n e.1959 - »U pajvante metnuti konja« znači: vezati konju noge tako da bi s naučio hodu »rahvan«, v. pàjvānta, f (pl. pàjvānte) (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. payanda »soha, toljaga, potporni kolac« < perz. pāyende »duratan, trajan, stabilan«. - žioka ili gredica koja, postavljena horizontalno, služi za spajanje rogova na kući. - podupirač, potporni kolac, potporanj paklàma, v. kaplama paklàmaš -áša, pl. paklamáši, m (tur.-bos.) < bos. izv. od paklama, kaplama, v. - klinci kojima se prikivaju, paklame (kaplame) na kućnim drvenim krovovima pàla, (tur.) < tur. pala. M. Salahi i Lehdžei – Osmani navodi da je riječ porijeklom ngrč., dok Barbier de Meymard dovodi je u vezu sa grč. pálē, pála. - sablja, odnosno kratki široki mač u koga su obično držak i korice okovane srebrom. Isto što i zulfikar, v.; O zlatne se p a l e pojakmiše, / varaju se s njim u mejdanu; pa se fati p a l e okovane1960. - štap kojim se igra klisa (pala i klis). palàmār –ára, m (grč.) < tur. palamar »debelu uže kojim se brod veže za obalu« < grč. palamári. -debeli gvozdeni klinac;Puni puške, otpale ti ruke,/šakom praha, a dva pa l a m a r a1961. pàlāvra, f (španj.) < tur. palavra »podvala, varka, laž« (turski argo) < španj. palabra »koji mnogo govori«. - padvala, varka, laž pàldum, m (perz.) < tur. paldim < perz. pāldüm, tačnije: pārdüm. - kajiš od sedla koji je provučen ispod konjskog repa i zadržava sedlo da ne klizi naprijed, na konjski vrat. - kožni ili platneni pojas kojim se steže kila (bruh) da ne ispadne - fig.: »udariti nekome paldum« znači: podvaliti nekome nešto. páloš (tur.-bos.) < bos. izv. od pala, v. pálošina (tur.-bos.) < bos. izv. od pala, v. palúze, n i palúza, f (perz.) < tur. palûze < perz. pālūde, bukv.: »cijeđen, pročišćen«. - vrsta kompota koji se pravi obično od trešanja, višanja, kajsija, ribizli i sl., a začinja se razmućenom nišestom, uslijed čega je gušći od običnog kompota. pàmuk, m (perz.) < pamuk, pambuk < perz. penbe »pamuk«. - pamuk, Gossypium. 1958
Ibidem, 508 Ibidem, 508 1960 Ibidem, 508 1961 Ibidem, 508 1959
~ 589 ~
pamùkli, indecl. adj. (perz.-tur.) < pamuklu, v. pamuk + tur. suf. –lu, -li. - pamučan, od pamuka; pa obuče p a m u k l i košulju.1962 pamùklija, f (perz.-tur.-bos.) < tur. pamuklu, v. pamukli + bos. nast. –ja. - gornja odjeća naložena pamukom - jastuče u što se beba zamota - vrsta jabuke pànađūr, -úra, m (grč.) < tur. panayir »vašar« < panēnírion. - vašar pȁndža i pândža, f (perz.) < tur. pençe < perz. pençe »pesnica« (< perz. penç »pet« + perz. suf –e) - šapa, kandža, kukasti nokti ptice grabljivice, mačke itd.; a sivi je soko doletio, / pa p a ndž a m a guju prihvatio.1963 V. pàndžati se pàndžati se (perz.-bos.) < bos. izv. od pandža, v. - grebati se pânta, v. pajanta papàgaj, papàgan, m (tal.) < tur. papaçan (u perz. bapça) < tal. pappagallo. - papiga; sahat nosim da đe ne zadocnim, / p a p a g a n a da me razgovara.1964 pàpaz, pàpazin, m (grč.) < tur. papas, papaz < grč. páppas. - pop, pravoslavni svestenik; dobavio starog p a p a z i n u, / što će curi vjeru prevrnuti; Igumane jedan p a p a z i n o.1965 V. papaz-ćevab, papazjahnija pàpaz-ćèvāb, -ába, m (grč.-ar.) < tur. papas kebabi »popovski ćevab«, izvf., v. kompon. pod papaz i ćevab. - ćevab od sitno izrezane bravetine papazjàhija, papazjànija, f (grč.-perz.-bos.) < bos. izv. od tur. papas yahnisi »popova jahnija«, izft., v. kompon. pod papaz i jahnija - vrsta jela: vareno meso na specijalan način pripremljeno sa lukom, peršunom i uljem. pȁpte, v. pafte paprikàli, indecl. adj. (bos.-tur.) < bos. paprika + tur. suf. –li. - papren pàpuča, pl pàpuve, f (perz.-bos.) < tur. papuç, pabuç + bos. nast. –a < perz. pāpūš »papuča« slož. od perz. pā »noga« i perz. pūš, prez. osn. od inf. pūšīden »pokriti« dakle: »nogopokrivač« pàpucār –ára, m (perz.-bos.) < bos. izv. od papuča, v. - zanatlija koji pravi papuče - fig.: onaj koji je podložan svojoj ženi, koji se boji žene papùčlija (perz.-tur.-bos.) < bos. izv. od papudzija, v. papùvčluk, m (perz.-tur.) < tur. papuçluk, v. papuča + tur. suf. –luk. - prostor kod ulaznih kućnih ili džamijskih vrata gdje se obuća skida, kao i drvena polica za cipele postavljena na tom prostoru 1962
Ibidem, 509 Ibidem, 509 1964 Ibidem, 509 1965 Ibidem, 509 1963
~ 590 ~
papùdžija, papùčija, papùčlija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. papuçu i papuçlu, v. papuča + tur. suf. –çu, odnosno –lu + bos. nas. –ja. - zanatlija koji izrađuje papuče; Da upitam p a p u č l i j u, / Šije li mi pašmagiće.1966 pȁra, f (perz.) < tur. para < perz. pāre - novac - novčić - četrdeseti dio groša - stoti dio dinara V. parali, pralija, parasuz paraćèsik, (bos. izv.: na paraćèsik) adv. (perz.-tur.) < tur. parakesik »odsječen komadić« < perz. pāre »komad« i tur. kesik »odsječen« - na parčeta, na dijelove; ne odjednom nego malo pomalo paràli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. parali, v. para + tur. suf. –li. - imućan, dobrog stanja. paràlija, pȁralija, parálija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. parali, v. parali + bos. nast. – ja. - onaj koji ima mnogo novaca. Odatle prezime Paràlija i Parálović Paràlija i Parálović, prezime, v. paralija parampárče i pȁrampārče, zb. im. pȁramparčād (tur.-perz.) < tur. param parça, parim parça < tur. param, pirim »komadić« i perz. pārče, v. parče. - sitni komadići, mali djelići; kaže se: »udari časa o pod i ode u paramparčad« paràsuz, m (perz.-tur.) < tur. parasiz, v. para + tur. suf. –siz »bez«. - onaj koji je bez novaca, kokuz; što su ih kupili na oku od kaka učitelja ili suplenta p a r a s u z a1967 paràvān –ána, n (franc.) < tur. paravan, paravana »zaklon« < franc. paravant. - pomćni drveni zaklon koji se stavlja kod uličnih vrata sa unutrašnje strane u avliji, kako se ne bi vidjelo u avliji kad se vrata otvore; zaklon u opšte (napr. paravan kod peći itd.) pàrčati, parčètati (perz.-bos.) < bos. izv. od parče, v. - komadati párče, n (perz.) < tur. parça < perz. pārče - komad; komadić V. parčati, isparčati, rasparčati parlàisati (pogr. sarlàisati) –išēm (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. parlamak »svijetliti, sjajiti se« - svijetliti, sjajiti se; Sve po njima dragi kamenovi, / Iz njih modri biju plamenovi, / p a r l a i š u niz dilber divojku; p a r l a i š e kako žarko sunce.1968 pàrlak, m (tur.) < tur. parlak »sjajan« < tur. inf. parlamak »svijetliti, sjati se« - sjajna koža V. parlak pàrmak, m (tur.) < tur. parmak - grubo otesana daska ili izrezana letva koja služi za ogradu 1966
Ibidem, 510 Ibidem, 510 1968 Ibidem, 510 1967
~ 591 ~
- prst. Od ovog su došli prezimena: Pàrmaković i Altipàrmaković (tur. alti parmak »šest prsta«). parmàkluk, m (tur.) < tur. parmaklik, v. parmak + tur. suf. –lik. - ograda od parmaka; po hendecih i po parmaklucih.1969 Pàrmaković, prezime, v. parmak partòkal, portòkal, prtòkal, m (lat.) < tur. partokal »narandža, proizvod iz Portugala« < lat. Portus Cale, ime rimske luke. - narandža, orange, Citrus aurantium V. partokali partokāli, indecl. adj. (lat.-ar.) < tur. partokali, v. partokal + ar.-perz. adj. suf. -ī. - narančaste boje, boje kao narandža pasjàluk, m (bos.-tur.) < bos izv. od pas, pasiji + tur. suf. –lik. - pasja ćudljivost, provođenje hirova pasmàndžija, < v. pasvandžija pȁstrma, f (tur.-bos.) < tur. pastirma, basdirma, part. od inf. bastirmak, basdirmak »pritisnuti«. - suho bravlje meso; od p a s t r m e napravio vrata, od sudžuke baglame; te ja tako da svaka kuća ostavljala i p a s t r m e i voća i za zimu.1970 pasvàndžija, pasmàndžija, pasvàndžija, m (perz.-tur.-bos.) < pasvançi, pasbançi + perz. pāsbān, pāswān »noćni čuvar« + tur. suf. –çi. - noćni čuvar čaršije, noćobdija; Umorni p a s v a n dž i j e (noćobdije) koji su cijelu noć šetali po čaršiji od magaze do magaze i opipavali teške katance čuvajući tako svjetsko dobro od lopova i vatre....; Aman dermandži, hej hej kazum pasvandži.1971 pàša, m (tur.) < tur. paşa, prvobitni oblik: başa. - titula visokih dostojanstvenika i vojnih lica osim u duhovnoj hijerarhiji – rang generala a uvijek se stavlja iza imena; ferman dodđe p a š i Šahin p a š i1972 Páša, žensko ime (tur.-bos.) < bos. izv. od paša, v. pašàlija, m (tur.-bos.) < tur. paşali, v. paša + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - pašin čovjek, čovjek u službi paše; Do tada bio Osman p a š a l i j a, / a od tada Osman-paša carski; namah paše p a š a l i j e viču.1973 pašàluk, m (tur.) < tur. paşalik, v. paša + tur. suf. –lik. - oblast kao područna teritorija jednog paše; Hoćeš sine, Bosnu p a š a l u k a; Bosna je postala p a š a l u k 1583. godine.1974 - zvanje paše; izvdiću tebi p a š a l u k a.1975 Pàšan, musko ime (tur.-bos.) bos. izv. od paša, v. Pàšana, žensko ime (tur.-bos.) bos. izv. od paša, v. pašánci (tur.-bos.) < bos. izv. od badžanak, v. pašènog (tur.-bos.) < bos. izv. od badžanak, v. 1969
Ibidem, 511 Ibidem, 511 1971 Ibidem, 511 1972 Ibidem, 511 1973 Ibidem, 511 1974 Ibidem, 512 1975 Ibidem, 512 1970
~ 592 ~
Pàšija, žensko ime (tur.-bos.) bos. izv. od paša, v. pàšmaga (pàčmaga), bàšmaka, f i pàšmag, bàšmag, m (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. başmak, paşmak »obuća« - vrsta lake cipele; papuča; Ona ide gore u čardake, / pa udara p a š m a g o m u vrata; sama gola u košulji tnkoj, / sama bosa, u p a č m a g e žute; bi l joj none za p a š m a k e bile.1976 pašmàgdžija, pašmàkčija, bašmàgdžija, m (tur.-bos.) < tur. başmakçi, paşmakçi, v. pašmaga + tur. suf. –çi + bos. nast. –ja. - obućar, odnosno papučar, koji pravi pašmage pàšmagić, m (tur.-bos) < deminitiv od pašmag, v. pašmaga Pášo, muško ime (tur.-bos.) < bos. hipok. od Pašan, v. pàšovānje (tur.-bos.) < bos. izv. od paša, v. - vršenje vlasti paše; življenje kao paša; i ukide Omer p a š o v a nj e.1977 pàšovati –ujēm (tur.-bos.) < bos. izv. od paša, v. - vršiti vlast paše; živjeti kao paša Pašùkan, muško ime (tur.-bos.) < bos. izv. od Pašan, v. pàtisati (bos.-tur.) < bos. izv. od, vjerovatno, tur. batmak ”zaći, izgubiti se, pasti, propasti” itd., kao sto je i batisati – v. nastalo od ovog tur. glagola. - zastati, prestati, smiriti se, umuknuti; Dijete plače ne p a t i š e (u.o.g.); Puška puca, nikad ne p a t i š e; Puška plamti, nikad ne p a t i š e1978 patlìdžan, m (perz.) < tur. patlican < perz. bādinçāan -patlidžan, paradajz, Solanum lycopersicum L. V. mor-patlidžan patròldžija, m (bos.-tur.-bos.) < bos. patrola + tur. suf. –ci (dži) + bos. suf. –ja. - stražar, član patrole pàvtalija (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. pafta, pavta, v. + bos. suf. -ja pȁvte, v. pafte pàzār –ára (perz.) < tur. pazar < perz. bāzār. - pijaca; pijačni dan; Prošetao čelebija Mujo, / po novome stolačkom p a z a r u; Više je janjećih koža na p a z a r u nego ovčijih (narodna poslovica).1979 - kupoprodaja, trgovanje; promet, novac od trgovačkog prometa; Obavještavaju se komitenti da će filijala Narodne banke u NR BiH raditi na šalterima dana 8. novembra 1962. god. i poslije podne, radi prijema p a z a r a – Služba društvenog knjigovodstva (”Oslobodjenje” Sarajevo 27.XI1962.) V. pazar-bula, pazarija, pazarište, pazarluk. pàzar-bȕla, f (perz.-tur.) < slož. od pazar, v. i bula, v. - trgovka, žena koja pazaruje, trguje; Njima vele tri Turčina mlada: / p a z a r-b u l e ne sol’te smokava.1980 pȁzarija, f (perz.-bos.) < tur. pazari, v. pazar + ar.–perz. adj. suf -ī + bos. nast. –ja. - roba izradjena za tržište, konfekcija, slaba roba (u odnosu na »smarlamu«); s obzirom na kvalitete proizvoda, radili su p a z a r i j u, tj. proizvode opšte 1976
Ibidem, 512 Ibidem, 512 1978 Ibidem, 512 1979 Ibidem, 512 1980 Ibidem, 513 1977
~ 593 ~
potrošnje, i smarlamu, proizvode po narudžbi; Bilo je terzija koji su radili samo smarlamu, tj. po narudžbi, a bilo ih je, koji su radili samo p a z a r i j u (konfekciju); Poručen samar, izradjen po mjeri, je roba »smarlama«, a samar napravljen za prodaju kome bilo je roba »p a z a r i j a«.1981 pazàrīšte, n (perz.-bos.) < bos. izv. od pazar, v. - mjesto gdje se održava pazar pazáriti -īm, pazarívati -ujēm (perz.-bos.) < bos. izv. od pazar, v. - prodati ili kupiti; prdavati ili kupovati; pogoditi (pogadjati se) o kupnji ili prodaji; kako smo stigle ovdje p a z a r i t i.1982 - trampiti; Ne moj mi se sine prevariti, / Ja l’prodati jali p a z a r i t i. 1983 - promijeniti, izmijeniti; Što si, sine, čehru p a z a r i j o / potavnijo ka’ panj na planini?1984 pazárluk, m (perz.-tur.) < tur. pazarlik, v. pazar + tur. suf. -lik - kupovina ili prodaja, promet, pogodba o kupovini ili prodaji pàzija, f (tur.-bos.) < tur. pazi + bos. nast. –ja. - vrsta zelja žutkaste boje; Zeleni se p a z i j a, mene prosi kadija.1985 pȁzuho, n (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. bazu »mišica ruke« < perz. bāzū »ruka« - pazuho pȅča, f (tur.) tur. peçe - koprena na licu, komad crnog platna kojim su muslimanke pokrivale lice kad izlaze na ulicu u feredži ili zaru; starinske peče koje su se nosile uz feredžu bile su opletene od tanke konjske strune; meće p e č u, ogrće feredžu.1986 - konjska obrazina sa otvorima za oči; često se tako zove i konjsko čelo na koje se stavlja peča; Zlatna p e č a čelo pritisnula, / niz nju kita dvaest i četiri; Pridje ona Mehinu dorinu, / prigrli ga, u p e č u poljubi.1987 pȅča, f (perz.) < tur. peçe < perz. peče »mladunče; dijete« - čovječuljak, čovjek malehna rasta; Kolišna p e č a a koliki skok (nar. posl.); Murat je stasa malehnoga, mala p e č a, al’ je ognjevita.1988 pèder, m (perz.) < tur. peder < perz. peder - otac pèhlić, m (perz.-bos.) < bos. deminutiv od tur. pehlû »rebro; strana« < perz. pehlū »strana« - pero na čelenci ili na kakvoj grani ženskoga nakita; na dva kraja dva p e h l i ć a zlatna.1989 pehlìvān –ána, m (perz.) < tur. pehlivan »artist, akrobata; junak« < perz. pehliwān, pehluwán.
1981
Ibidem, 513 Ibidem, 513 1983 Ibidem, 513 1984 Ibidem, 513 1985 Ibidem, 513 1986 Ibidem, 513 1987 Ibidem, 513 1988 Ibidem, 513 1989 Ibidem, 513 1982
~ 594 ~
- artist na žici, akrobata na žici ili na užetu; Dva p e h l i v a n a na jednom užetu igrati ne mogu; P e h l i v a n i Savu preletjeli, / u petak su Gradiškome došli, / u subotu tenefe penjali.1990 V. pehlivanluk pehlivánluk, m (perz.-tur.) < tur. pehlivanlik, v. pehlivan + tur. suf. -lik - artistička ili akrobatska vještina, akrobatsko zanimanje - fig.: djavolstvo, nestašluk pehríščija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. pehrizçi, perhizçi < perz. perhīz »dijeta« + tur. suf. –i + bos. nast. –ja. - onaj koji drži dijetu pehríziti se (perz.-bos.) < bos. izv. od pehriz < perz. pehríz »dijeta« pȅik, v. pejik pèjdā (pèjdāh) biti (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. peyda »prisutan, očevidan, jasan« < perz. peydā. - izbiti, pojaviti se; P e j d a h k’o nana na kahar (nar. posl.)1991 pejgàmber (penjgàmber) m (perz.) < tur. peyamber < perz. peygāmber, bukv. »koji nosi (Božiju) vijest«, tj. »glasonoša« (perz. peygām »vijest« i perz. –ber, prez. osn. od inf. burden »nositi«) pejgàmber -čiček, pejgàmberčić, m (perz.-tur.) < tur. peyamber çiçeçi »pejgamberski cvijet« izft., kompon. pod pejgamber i čiček. - djurdjica, Convallaria majalis L. pȅjik, pȅik, m (perz.) < tur. peyk < perz. peyk. - glasnik, kurir, ulak; fig.: brz, okretan; Pleća su mu kano u p e j i k a, / ruke su mu kano u berbera; Bazerdjani biser prenizuju / P e i k Ibro kalem zarezuje.1992 pȅk, adv. (tur.) < tur. pek - vrlo, veoma, dosta V. pekala, peke, pek munasib pèkālā, adv. i adj. (tur.-ar.) < tur. pek âlâ »vrlo dobar; vrlo dobro« < tur. pek »vrlo, veoma« i ar. aa₍ lā, elat od āl (₍ ālin) »velik, uzvišen« - vrlo dobar, plaho - školska ocjena u mektebu i medresi; vrlo dobar pèkē! pèkī! interj. (tur.) < tur. pek iyi »vrlo dobar« (tur. pek »vrlo, veoma« i tur. iyi »dobar«). - dobro! važi!; Kad platiš onaj dukat što si dužan, onda p e k i.1993 pèkmez, m (perz.) < tur. pekmez »uvareni voćni sok« < perz. begmāz »piće, vino« - uvareni sok od jabuka, krusaka, šljiva ili kojeg drugog voća; i jajušu skuhati i p e k m e z o m zaliti.1994 pȅk munásib, adv. (tur-ar.) < tur. pek münsip < tur. pek »vrlo, veoma« i ar. munāsib »srazmjeran, odgovarajući« - vrlo umješno, vrlo zgodno peksìjān –ána (tur.-perz.-bos.) < bos. izv. od pesin, peksin, v. 1990
Ibidem, 514 Ibidem, 514 1992 Ibidem, 514 1993 Ibiden, 514 1994 Ibidem, 514 1991
~ 595 ~
- prljav, nečist, zamazan čovjek peksìmet, peksìmit, m (grč.) < tur. peksimet < perz. peksimād, peksimāt < grč. paxamádion - dvopek, dobro upečeni hljeb koji može dugo stajati da se ne pokvari - mali domaći hljepčić koji se mijesi od bijelog brašna, mlijeka, jaja i masla, sa kvasom ili germom. Prije pečenja premaže se ozgor jajetom i pospe čurekotom. pàksin,pèksinav itd. v. pesin, pesinav itd. pèkšeš, v. peškeš pelìvan, neispravno, v. pehlivan pèlte –eta, n (perz.) < tur. pelte < perz.pālūde v. paluze -slatko od soka iskuhane tunje ukoju se naknadno dodaje šećer; Dones’te nam sutliju i p e l t e.1995 Pèmba, žensko ime (perz.) < tur. Pembe, osn. znač.: »ružičast« < perz. penbe »pamuk« pèmbe, pènbe, indecl. adj. (perz.) < tur. pembe »ružičast« < perz. penbe »pamuk« -ružičast; Potražila pembe - Amša: / Dertlija sam nego paša.1996 pȅndžēr i pêndžer, gen. pêndžera, m (perz.) < tur. pencere < perz. pençere - prozor; a pogleda dizdar sa p e n dž e r a; Što će mene kula na p e n dž e r e, / kad ja nemam ništa u tendžere (nar. posl.)1997 pèndžeta, gen. pèndžētā i pendžèta, g. pendžêtā, f (perz.) < tur. pençe »pandža« < perz. pençe »pesnica«. - poldjoni, potplate za cipele pendjèvīš, pindjèvīš -áša, m (perz.-tur.) < tur. bungeviş < perz. būn »crijevo od bravčeta« i tur. geviş »ono što bravče preživa; preživar. - debelo crijevo od bravčeta - vrsta jela: izreže se debelo crijevo zajedno sa lojem oko njega, zatim džigerica i drugi dijelovi unutrice bravčeta, pa se to poprži i služi kao meze uz piće. pèndži-dū -úta, n (perz.) < tur. penc-ü dü < perz. penç »pet« i perz. du »dva« - pet i dva (izraz u igri tavle) pèndžu-jȅk, m (perz.) < tur. penc-ü yek < perz. penç-u yek (perz. penç »pet« i perz. yek »jedan«) - pet i jedan (izraz u igri tavle pèndžu-sȅ –eta, n (perz.) < tur. penc-ü se < perz. penç-ü se (perz. penç »pet« i perz. se »tri« - pet i tri (izraz u igri tavle) pènzevenk, penzevènkuša, v. pezevenk, pezenekuša peraćèndija, f (perz.-bos.) < tur. perakende < perz. perāgende »razasut, rasturen« + bos. nast. -ja - nešto razbacano, razasuto peràli, pèrali, indecl. adj. (bos.-tur.) < bos. rijec »pero« + tur. suf. –li. - pernat, peran, s perima; pa se fati p e r a l i kandžije; No poteže p e r a l i buzdovana.1998 1995
Ibidem, 514 Ibidem, 515 1997 Ibidem, 515 1998 Ibidem, 515 1996
~ 596 ~
pèrčīn, -ína, m (perz.) < tur. perçem < perz. perčem - pramen ili čuperak kose na vrh glave ili na zatioku kod muškaraca; kika; kika na čelu u konja. Dugi perčini su se nosili savijeni u turu; kroz kapu mu p e r č i n ispanuo; Svom dorinu gleda po p e č i n u.1999 perčìnlija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. perçemli, v. perčin + tur. suf. –li + bos. nast. – ja. - muškarac koji ima perčin na glavi; O moj dragi, sijah perčinlija (sevdahlinka)2000 pèrdāh –áha, m (perz.) < tur. perdah »sjaj, politura« < perz. perdāht, imenica od perdāhten, što pored različitih drugih značenja znači i: »uljepšati, nakititi« - sjaj, politura V. pedrašica, perdašiti pèrdašica, f (perz.-bos.) < bos. izv. od perdah, v. - drvena daščica za glačanje maltera na duvaru perdášiti (perz.-bos.) < bos. izv. od perdah, v. -glačati, davati sjaj, uljepšavati, politirati (perdašiti malter na zidu, perdašiti kožu itd.); Mahat je od javorovog drveta, do 20 cm dug, njim se moglo i p e r d a š i t i (polirati, glačati)2001 pèrde –eta, n i pêrda, f (perz.) < tur. perde < perz. perde - zavjesa, zastor na prozoru, na vratima ili na čemu drugom; veo; pregrada, zaklonn; Metnuli mu perdu na oči.2002 V. perdati, operdati pèrdeta, gen. pèrdētā (sing. pèrde) (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. perde < perz. perde »ograda« - pregradica na onom dijelu muzičkih udarnih instrumenata (tambure, saza itd.) gdje se prstima pritišću žice. perdjel, pergel, m (perz.) < tur. pergel < perz. pergāl, pergār - drveni šestar períšān, adj. i supst. (perz.) < tur. perişan < perz. perīšān »izmiješan, razbacan, zamršen« - kao pridjev: nesredjen, izmiješan, razbacan, raštrkan; neuredan - kao imenica: srebreni nakit koji su nosile žene na glavi, kao neka vrsta čelenke; ispod grla do devet djerdana, / a na glavi devet p e r i š a n a; jedna glava sedam p e r i š a n a. pèrli, v. perali Pèrtev, Pèrtef, musl. musko ime (perz.) < tur. Pertev < perz. pertew »sjaj, svjetlost« pȅrvāz i pèrvāz, m (perz.) < tur. pervaz < perz. perwāz, perwez - ograda, okvir optok, okolica; drveni okvir za vrata ili prozore ugradjen u duvar pèsin (pèksin) m (tur.-perz.) < tur. pes, pis »prljav, nečist« + perz. suf. –in. U turskim riječnicima nema potvrde za oblike: pesin i peksin, niti za peksi, ali je vrlo vjerovatno da je ova riječ
1999
Ibidem, 515 Ibidem, 516 2001 Ibidem, 516 2002 Ibidem, 516 2000
~ 597 ~
preuzeta iz tur. narodnog govora, ili je formirana u bosanskom jeziku od tur. pes, pis i perz. suf. –in po uzoru na tur. çirkin »ružan« < perz. čirk + perz. suf. –in, tur. peşin (piş + in) itd. - prljav, nečist, zamazan čovjek pèsinav (pèksinav) adrj. (tur.-perz.-bos.) < bos. izv. od pesin, peksin, v. - prljav, nečist, zamazan pèsiniti (pèksiniti) (tur.-perz.-bos.) < bos. izv. od pesin, peksin, v. - prljati, zamazivati pesìnluk (peksìnluk) m (tur.-perz.) < izv. od pesin, peksin, v. + tur. suf. -lik - prljavština, nečistoća pȅš, m pl. pèšovi (perz.) < tur. peş < perz. pīš »sprijeda; prednja strana« - presamićeni kraj na prsima u anterije ili džemadana; prednjica, skut V. pešlija, satar-pešlija pèšćīr, v. peškir pèškeš, pèšćeš (pèkšeš) m (perz.) < tur. peşkeş < pīškeš - dar, poklon; ako l’, seko, ja pigibo amo, / pomeni me po p e š k e š u mome!; valja p e š ć e š ponijeti banu.2003 - »peškeš učiniti«, »na peškeš dati« = pokloniti, dati na poklon; Gdje je Ivo od zlata jabuka, / kome si je p e š k e š učinio; pa mi poslo na p e š k e š dorata.2004 V. popeškešiti pèškīr, pèšćīr –íra, m (perz.) < tur. peşkir < perz. pīšgīr - ručni otirač, ubrus, marama; ne jednoj se vodi umivala, / o jednas p e š k i r otirala2005 - u narodu je peškir samo od pamučnog, lanenog ili kudeljnog platna. Peškire od pamučnog platna seljaci upotrebljavaju za zamotavanje oko glave. I ženske kape za glavu nazivaju se piškiri. Dugački peškiri steru se oko sofre i zovu se sofraluk, v. pèškūn –úna, m (perz.) < tur. peşkun < perz. pīš »sprijeda, naprijed« i perz. kūn »sjedište, mjesto gdje se sjedi« ili od perz. kūn, prez. od inf. kerden »činiti, raditi, napraviti« - okrugli mali stolić (štokrla) na kome se sjedi. Obično je izradjen od orahova drveta sa lijepim rezbarijama. - mali stolić koji se stavlja pod sofru pèšlija, f (perz.-tur.) < tur. peşli, v. peš + tur. suf. -li - dzemadan ili anterija koja ima pešove (presamićene skutove) pȅštahta, f (perz.) < tur. peştahta < perz. pīštahte - vrste starinske školske klupe: klupa koja se upotrebljava u starim mektebima; na njoj su se držale knjige i pisanke, a sjedilo se na podu; pred njom stoji od zlata p e š t a h t a, / na p e š t a h t i tri nova ćitaba; kći mu Safija donese p e š t a h t u i murećef, pa se on dao na posao.2006 peštèmālj, álja, m (perz.) < tur. peştemal < perz. puštmāl
2003
Ibidem, 517 Ibidem, 517 2005 Ibidem, 517 2006 Ibidem, 517 2004
~ 598 ~
- zastirač kojim se kupač zastire u hamamu; veliki peškir za brisanje poslije kupanja; veliki peškir za brisanje poslije kupanja; pregača; iznijeli krhli p e š t e m a lj a.2007 V. peštemaljdžija peštemáljdžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. peştemalci, v. peštemalj + tur. suf. –ci + bos. nas. -ja - zanatlija koji pravi ili trgovac koji prodaje peštemlje, havlije i druge potrebštine za hamam - namještenik u hamamu koji izdaje kupačima peštemalje pèzevenk, m, pezevènkuša, f (pèzevenk) (perz.) < tur. pezevenk < perz. pāzenk »kurvar, svodnik« - svodnik, kurvar; žena svodnica - pokvarenjak pìhtije, f (perz.-bos.) < bos. izv. tur. pihti < perz. puhtī < perz. puhte »kuhan« - pače, drhtalice; aščijsko jelo koje se pravi izvarivanjem glavuše i nogu bravčeta ili govečeta V. pihtijati se, ispihtijati se, spihtijati se pihtìjati se (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. pihti »ono što je zgusnuto« < perz. puhte »kuhan« - zgušnjavati se prilikom varenja; na slaboj vatri postepeno se dopeći pijade, gen. pijádē, m (perz.) < tur. piyade < perz. piyāde - pješak, vojnik-pješak; sve atlije da nema p i j ad e; Od ovog je došlo prezime Pijade Pijade, v. pijade pijàndžija, pjàndžija, m (bos.-tur.) < bos. riječ »pijan« + tur. suf. -ci - pijanica pìktije, piktìjati se, nepravilno, v. pihtije, pihtijati se pìlav, -áva (pìlār) m (perz.) < tur. piláv < perz. pilāu; pelāw - jelo od gusto svarenog pirinča (pirinčev pilav), jerišta (jerišni pilav) ili bungura (bungurni pilav); U varen pilav ne treba vodu sipati; Nuto, šćeri šta ćemo večeri? / Majko mila, bijela p i l a v a.2008 - svadba (nazvna po tome što je u nekim krajevima pilav glavno jelo na svadbi); Oženiše Bojičić Aliju, / i p i l a v mu dobro propratiše.2009 pìljār –ára, m (perz.-bos.) < bos. izv. od vjerovatno tur. pîlever < perz. pīlewer »trgovac-sitničar, trgovac sitnom robom« (perz. pīle »torba, kesa« + perz. suf. – wer) - zelenar, povrćar pintihàmīz –íza (tur.-ar-bos.) < bos. izv. od tur. Pinti Hamid, ime jednog bogatog trgovca u Istambulu koji je, prema tur. historičarima, bio savremenik sultana Mehmeda II Fatiha (osvajača Carigrada). Nadimak »Pinti« dobio je uslijed toga što je bio poznat po svojoj škrtosti (tur. pinti »škrtac« i Hamid, lično ime) - veliki škrtac, veliki tvrdica pīr –íra, m (perz.) < tur. pir < perz. pīr, osn. znač.: »starac« 2007
Ibidem, 517 Ibidem 518 2009 Ibidem, 518 2008
~ 599 ~
- starješina derviškog reda; starješina, duhovni vodja jednog esnafa V. piru-fani, piru-ihtijar pìrinač -nča, pìrinč (pìrmič) m (perz.) < tur. pirinç < perz. pirinç, birinç, perenç - riža; Ona jede p i r m i č - pilav a plače.2010 pìrinč, pìrindž (pìrnič) m (perz.) < tur. pirinç < perz. pirink »žuta bronza« - žuta bronza; Mujo kulu sejir učinio: / pokrivena tučom i p i r i n č o m; Na kojoj je dvanaest šibala, / A na svakom puce od p i r i n dž a; »p ì r i n č u z e n g i j a« = uzengija od žute bronze: Utegni ga sedmeri kolani, /Pripni njemu pirinč uzengije.2011 pìrjān –ána, m (perz.) < tur püryan < perz. biryān »ćevap« - vrsta jela: džigerica pripremljena sa rižom; zajedno pripremljen krompir, riža i meso pirjániti (perz.-bos.) < bos. izv. od pirjan, v. - kuhati isjeckanu džigericu ili isjeckano meso sa džigericom tako dugo dok masnoća ne savri; janje peci, a tuku p i r j a n i.2012 pìrlīt, m pirlìtānje, n ((tur.-bos.) < bos. izv. od tur. pullu, purlu »nagizdan, populan, ukrašen« (v. puli) - utkane šare na platnu otkanom na stanu (na razboju); zove se provlaka V. pirlituša pirlītuša, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. pirlit, v. - haljina ili odjeća sa pirlitom (utkanim šarama): Šalaj moja p i l i t u š a džoka.2013 piróze –eta, na i pìrūz úza, m (perz.) < tur. piruze, firuze < perz. pīrūze - dragi kamen zelenast-plave boje, tirkiz; upotrijebljava se kao nakit V. pirozi pirózī, indec. adj. (perz.) < tur. piruzi, firuzi, v. piroze + ar.-perz. adj. suf. -ī - zelekasto-plave boje kao dragi kamen piroze pîru-fánī, indecl. adj. (perz.-ar.) < tur. pîr-i fani < perz. pīr »starac« i ar. fānī »prolazan« - sasvim star i oronuo pîru-ihtìjār –ára, m i adj. (perz.-ar.) < tur. pir-i ihtijar < perz. pīr »starac« i ar. ihtyār, v. ihtijar - kao imenica: čovjek u dubokoj starosti; Sve pokupi’ ludu hadžamiju, / Sve s’ učine p i r u i h t i j a r e.2014 - kao pridjev: veoma star pȉs, adj. (tur.) < tur. pis »prljav, nečist - pogan, prljav, nečist; »p i s m i l e« = pogani stvor, pogani narod - fig.: rdjav, nevaljao pìsluk, m (tur.) < tur. pislik, v. pis + tur. suf. –lik - prljavština, nečistoća 2010
Ibidem, 518 Ibidem, 518 2012 Ibidem, 519 2013 Ibidem 519 2014 Ibidem, 519 2011
~ 600 ~
pìšmān biti, pìšmān se učiniti (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. pişman < perz. pešīmān - pokajati se,; odustati od neke nakane, od sklopljene pogodbe itd.; Borme ćeš se pišman učinjeti.2015 pišmániti se (perz.-bos.) < bos. izv. od pišman, v. - kajati se pišmánluk i pišmànluk, m (per.-tur.) < tur. pişmanlik, v. pišman + tur. suf. -lik - kajanje, pokajanje; odustajanje od ugovora, odustajanje od namjene - naknada koju plaža onaj ko je odstao od ugovora; Preduzeće B zadržava sebi pravo odustanka od ovog predugovora od 3. oktobra og. Odustane li preduzeće B kod ugovor aobavesuje se isplatiti preduzecu A na ime p i š m a n l u k a d i n......2016 pišùrma, f (tur.) < tur. pişirme, nom. action. od inf pişirmek »peći, ispeći« - naknada, cijena koja se daje pekaru za pečenje hljeba, pite ili mesa u pekari pȉta, f (grč.) < tur. pite, pide < grč. pētta - vrsta jela koja se pravi od jufki i raznog drugog prehrambenog materijala. Ima slanih i slatkih pita. Slane su pite: sirnica, zeljanica, burek, krompirača, tikvenjača itd. Slatke pite su: baklava, jabukovača itd. Pita je »polagana« ako se jufke polažu u tepsiju a ne savijaju, a pita »u gužve« ili »gužvalija« je ako se jufke savijaju; Kakvu ko p i t u želi jesti, onakve i jufke razvija.2017 pjàndžija, v. pijandžija pòarčiti, neispravno, v. poharičiti poásiti se, poasījati se , neispravno, v. pohásiti se, pohasìjati se pȍbaška, adv. (bos.-tur.) < bos. izv. od baška, v. - napose, odvojeno pobatáliti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. od batal, bataliti, v. - pokvariti se pobìberiti (bos.-ind.) < bos. izv. od biber, v. - posuti jelo biberom, začiniti biberom; što je slano , neka pobiberi.2018 pobudàliti (bos.-ar.) < bos. izv. od budala, v. - poluditi pobùdjaviti (bos.-tur.) < bos. izv. od budjav, v. - uplijesniti se, ubudjati se, opaukati se; koroman je momcim’ dodijao, / a tajin se vas p o b u d j a v i o.2019 pobúliti, pobúliti se (bos.-tur.) < bos. izv. od búla, v. - pokriti glavu (pokriti se) šamijom ili šalom, tako da se krajevi presamite pod bradom i samo lice ostane nepokriveno, tj. pokriti se kao što se búla pokriva. počalàkati (bos.) < bos. izv. od čalakati, v. - (isto što i čalakati, v.) počekìćati (bos.-tur.-bos) < bos. izv. od čekić, čekićati, v. - poudarati klince čekićem 2015
Ibidem, 519 Ibidem, 519 2017 Ibidem, 520 2018 Ibidem, 520 2019 Ibidem, 520 2016
~ 601 ~
- poudarati šumskim čekićem znakove na posječena drva, kako bis e znalo da seu drva posječena s dozvolom šumara. pòćufariti se (bos.-ar.) < bos. izv. od ćufar, čufur - napuštiti islamsku vjeru, postati ćufar, postati ćafir pòćurčiti (bos.-tur.) < bos. izv. od ćurak, v. podìkatiti (bos.-ar.) < bos. izv. od dikat, dikatiti, v. - potruditi se, ponastojati podkùvetiti se - isto kao potkuvetiti se, v. podrùmdžija, m (bos.-tur.) < bos. riječ »podrum« + tur. suf. –ci (dži) - podrumar; viknu sluge, trči p o d r u m dž i j a.2020 pòđoniti (bos.-tur.) < bos. izv. od djon, v. - udariti djonove (potplate) na cipele poeglènisati –išem (bos.-tur.) < bos. izv. od eglen, v. - porazgovarati pogàjretiti (bos.-ar.) < bos. izv. od gajretiti, v. - potruditi se, uznastojati pogánćer, m (bos.-perz.) < bos. riječ »pogan« + perz. suf. –ker (-kār, -gār) - onaj koji pogani, onaj koji prlja pogánluk i pogànluk, m (bos.-tur.) < bos. riječ »pogan« + tur. su. –lik, -luk - prljavština pohambìrati (bos.-perz.) < bos. izv. od hambir, v. - povezati ljude iliživotinje u jedan red, jedan do drugog; povezati konje jularima da idu u povorci jedan za drugim pòhapsiti, pòhavsiti (bos.-ar.) < bos. izv. od hapsiti, v. - uhapsiti vise osoba istovremeno pòharčiti (bos.-ar.) < bos. izv. od harčiti, v. - potrošiti; skup će harač na njih udariti, / ma sve svoje p o h a r č i o blago; da ga harčim, p o h a r č i t ne mogu.2021 pohásiti se, pohasìjati se (bos.-ar.) < bos. izv. od asi, asija, v. - posiliti se, ponijeti se, obijestan postati pòhavsiti, v. pohapsiti pohesábiti (bos.-ar.) < bos. izv. od hesabiti, v. - pomisliti; P o h e s a b i moskovska kraljica, da j’ udrila butum carevina.2022 poináditi se (bos.-ar.) (bos.) < bos. izv. od inaditi se, v. - posvadjati se; poljutiti se pojàgmiti i pòjagmiti (bos.-perz.) < bos. izv. od jagma, jagmiti, v. - razgrabiti, pokupiti na brzinu pojàgmiti se i pòjagmiti se (bos.-perz.) < bos. izv. od jagma, jagmiti, v. - pootimati se o nešto ko će prvi dograbiti; u avliji pa se p o j a g m i š e, / od Alije konja ujagmiše.2023 pojaràmaziti se (bos.-tur.) < bos. izv. od jaramaz, v. - postati jaramaz, pokvariti se 2020
Ibidem, 520 Ibidem 521 2022 Ibidem, 521 2023 Ibidem, 521 2021
~ 602 ~
pokàjmačiti (bos.-tur.) < bos. izv. od kajmak, v. - politi kakvo jelo kajmakom pokaldṙmisati –išēm, pòkaldrmisati -īm (bos.-grč.) < bos. izv. od kaldrmisati, kaldrmiti, v. - postviti kaldrmu, popločati pokàlemiti (bos.-grč.) < bos. izv. od kalem, kalemiti, v. - oplemeniti više voćaka, navrnuti (okalemiti više voćaka) pòkauriti se (bos.-perz.) < bos. izv. od kaur, kauriti, v. - pokrstiti se pomatúhiti, pomatúšiti, pomatúviti (bos.-ar.) < bos. izv. od matuh, matuhiti, v. - oslabiti u pameti zbog starosti pomeremátiti (bos.-ar.) < bos. izv. od merematiti, v. - popraviti pòmunāsib, adv. (bos.-ar.) < bos. izv. od munasib - prihvatljivo, povoljno, prikladno popèškešiti, popèšćešiti (bos.-perz.) < bos. izv. od peškeš, pešćeš - pokloniti, obradovati; Osobito sad, kako joj je p o p e š k e š i o od zlata slobodu.2024 popišmániti se (bos.-perz.) < bos. izv. od pišmaniti se, v. - pokajati se, odustati od nečega promijenivši mišljenje; pa se Selim opet p o p i š m a n i.2025 pòpulān, adj. (bos.-perz.) < bos. izv. od pula, v. - ukrašen pulama (žutim kolutićima od metala) ili kakvim drugim gizdavim stvarčicama od metala; pa na glavu p o p u l a n u šavku.2026 porefènati se (bos.-ar.perz.) < bos. izv. od refena, v. - zajednički po glavama snositi kakav trošak; porezati se izmedju sebe pa platiti poresíditi (bos.-perz.) < bos. izv. od tur. resîd »brisanje nekog duga nakon izmirenja« < perz. resīd, perf. od inf. resīden »stići, prispjeti« - brisati, poništiti, izravnati kakav dug; žrtvovati. porèždžija, m (bos.-tur.) bos. riječ »porez« + tur. suf. –ci (č. dži.) - poreznik portòkal, v. partokal pòsefiti (bos.-ar.) < bos. izv. od sefiti, v. - pogriješiti, zabuniti se, pomesti se u računanju ili mišljenju poselámiti (bos.-ar.) < bos. izv. od selam, v. - uputiti selam postáčija, m (bos.-tur.) < bos. rijec »postat« + tur. suf. –çi (č. či) - onaj koji predvodi postat kad se kopa, žanje itd. postèćija, postèkija (pustèćija, pustèkija) f (perz.-bos.) < tur. pösteki < perz.pūstekī < perz. pūst »koža sa koje nije vuna ostrižena« + bos. nast. -ja - uredjena koža od bravčeta sa koje nije ostrižena vuna. Služi obično kao serdžada; p i s t e k i j u svoju dobavio.2027 2024
Ibidem, 521 Ibidem, 521 2026 Ibidem, 521 2027 Ibidem, 522 2025
~ 603 ~
pòstule, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. postal - lahka plitka obuća; ven na noge naturi p o s t u l e; lijepu Begzu po p o s t u l a m’ tuku2028 pòsuliti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. od sul, v. - pomirti (se), izmiriti (se); naravnati (se), poravnati (se); Deder Hamza da se p o s u l i m o; To rekoše pa se p u s u l i š e.2029 posùnetiti (bos.-ar.) < bos. izv. od sunet, v. - vršiti sunećenje (obrezivanje) više djece posurèdati se (bos.-ar.) < bos. izv. od sura, v. -poredati se u suru, u red posurìjati se, posurèdati se (bos.-ar.) < bos. izv. od sura, v. - poredati se u suru, u red póša, f (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. puşu < perz. pūš, prez. osn. od inf. pūšīden »pokriti« - vrsta stare vojnničke kape u janjičara slična turbanu ili sruku; U mog paše p o š a od sto groša, / dolama od sto sindžirlija.2030 - starinski kupovni šal na kockice, koji se zamotava oko fesa pa se tako napravi saruk. Najbolja i najskuplja je poša koja se uvozila iz Stambola; dade njemu p o š u stamboliju.2031 pòšašaviti (bos.-tur.) < bos. izv. od šašav, v. - postati luckast, popustiti u rasudjivanju; Otkako si se rodio vio si bezobrazan, a pod strost si i pošašavio.2032 potàmām i pȍtamām (potàmān, pȍtamān) adv. (bos.-ar.) < bos. izv. od tamam, v. na riječ »tamam« dodata je nađa prep. »pod« - sve kako treba, sve potpuno, sve u redu, ništa ne manjka potamániti (bos.-ar.) < bos. izv. od tamaniti, v. - zatrti, potpuno uništiti potèćmīl, potèkmīl, adv. (bos.-ar.) < bos. izv. od takmil, v. + naša prep. »pod« : pod-tekmil, pa potekmil - potpuno, savršeno, uredjeno; Kaže se: sve mu potećmil. pòtekrār, pòtekār, adv. (bos.-ar.) < bos. izv. od tekrar, v. + naša prepoz. »po« - iznova, ponova; Stani malo Caja-pašinice, / da ti jade potekar kažemo.2033 potkjáriti se (bos.-tur.) < bos. izv. od kajariti, v. - podmiriti se, snabdjeti se; nahraniti se pòtkajtiti i potkàjtiti (bos.-tur.) < bos. izv. od kajtiti, v. - potpisati, podbilježiti; Zlatnim muhurom potkajtiti našu pravdu.2034 potkusúriti (bos.-ar.) < bos. izv. od kusur, v. - podmiriti, izravnati potkùvetiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od kuvet, v. 2028
Ibidem, 522 Ibidem, 522 2030 Ibidem, 522 2031 Ibidem, 522 2032 Ibidem, 522 2033 Ibidem, 522 2034 Ibidem, 522 2029
~ 604 ~
- ojačati se dobrom ishranom, okrijepiti se hranom potúcati se (bos.-tur.) < bos. izv. od tucak, v. - ići od nemila do nedraga, tumarati po svijetu, nalaziti se svugdje i gdje treba i gdje ne treba pòtur (tur.) < nejasnog postanka i porijekla - seljak, prosti čovjek, čovjek iz naroda; Otur, p o t u r (sjedi, seljače), ne der’ opanaka, / ovdje nema za te djevojaka; Baška meso, baška džigerica, baška plemić, baška p o t u r i c a.2035 Nije jasan postanak i porijeklo ove riječi. Uglavnom postoje dvije pretpostavke: 1. da je ovo naša riječ , skraćena od »poturica, poturčenjak« izvedena od inf. »poturčiti se« 2. da je iskrivljenjem nastala od riječi »pataren« - Bogumil. Za ovo drugo tumačenje, izgleda da se opriedijelio dr. Safetbeg Bašagić, kako se vidi iz njegovih rukopisnih bilježaka o turcizmima koje se nalaze u zbirci otkupljenih rukopisa Arhiva grada Sarajeva. Dr. Aleksandar Solovjev, u svojoj raspravi ”Nastanak Bogumilstva i islamizacija Bosne” (Godišnjak Istorijskog društva BiH I 1949, str. 42), navodi izvještaj engleskog diplomate Riko-a iz 1670. god. u kome se Bosanci nazivaju »Potarima« pa ukazuje da je riječ »Potar« nešto srednje izmedju rijeci »Patar – Pataren« i »Potur« U tur. jeziku »potur« ima ova tri značenja: 1. čakšire koje su uske u koljenima i nogama (< tur. pot »nabor u haljina«) 2. ospičava ( v. Söz derleme dergisi) 3. po nekim pisanim historijskim djelima turski historičari Bosance nazivaju Poturima (»Sejahatnama« Evlije Čelebije, sv. V str. 401-408) 4. Novo objašnjenje riječi potur vidi na strani 651. ovoga knjige V. poture, poturlije pòture, pl. t. (tur.-bos.) < bos. izv. vjerovatno od poturlije, v. - seljačka obuća, opanci; Hodi dragi, otura, / nemoj derat’ p o t u r a.2036 potùrlije, pòture, pòturice, pl. t. (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. potur »široke čakšire sa naborima« - seljačke čakšire ili šalvare slične širokim gaćama, pelengaće; Mor-čakšire poskidaše, / p o t u r l i j e obukoše; Na njemu su p o t u r i c e, mislim dimije.2037 pòturice (tur.-bos.) < bos. izv. od poturlije, v. pougùrsuziti se (bos.-tur.) < bos. izv. od ugursuz, v. - postati ugursuz, zapustiti se, zanemariti se pozèjtiniti (bos.-ar.) < bos. izv. od zejtin, v. - politi zejtinom pràngija, f (franc.-bos.) < tur. frengi, firengi »evropski, evropejski« < franc. Franc »Franak« + ar-perz. adj. suf. -ī + bos. nas. -ja - mali top, mužar; Brže brate na gornje tavane, / gdjeno leže gvozdene p r a n g i j e, / p r a n g i j a m a podaj vatru živu; pa opali gvozdenu p r a n g i u.2038 prȁsa, f (grč.) < pirasa < grč. ampelos 2035
Ibidem, 522 Ibidem, 523 2037 Ibidem, 523 2038 Ibidem, 523 2036
~ 605 ~
- pȍr, prazluk, Allium porrum pratìdžija, m (bos.-tur.) bos. rijec: prez. osn. »prati« (od inf. pratiti) dodan tur. suf – ci (č. dži) - pratilac; a svatovim’ dade p r a t i dž i j e2039 predahàrluk, m (bos.-tur.) < bos. prep. »pred« i tur. aharlik, v. ahar + tur. suf. -lik - gostinska soba predevèrati (bos.-ar.) < bos. izv. od deverati, v. - preturiti preko glave životne tegobe, preživeti neku nevolju prèdjuzeli, indecl. adj. (bos.-tur.) < bos. prep. »pre« i tur. djuzel, v. - prelijep prèićrāmli, indecl. adj. (bos.-tur.) < bos. prep. »pre« i tur. ikramli, v. ićram + tur. suf. -li - gostoljubiv, veoma dočekan; Udbinjani p r e i ć a m l i Turci, / Sve na jafte svate pojagmiše.2040 prekàlemiti (bos.-grč.) < bos. izv. od kalemiti, v. - prenijeti navrtak (mldjik) sa jedne voćke ili koje druge biljke na drugu koja nije oplemenjena. prekardášiti (bos.-tur.) < bos. izv. od kardaš, v. sa prenesenim značenjem - pretjerati u nečem, preći pravu mjeru; Eh, brate, i ti si p r e k a r d a š i o!.2041 prekijáfetiti (bos.-ar.) < bos. izv. od kijafet, v. - promijeniti, preudesiti; preobući se u drugu odjeću prekijáfetiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od kijafet, v. - preobući se u drugo odijelo - fig.: promijeniti držanje prekònačiti (bos.-tur.) < bos. izv. od konačiti, v. - prenoćiti prelèndžija, prèldžija, m (bos.-tur.) < bos. izv. od naše riječi »prélo« + tur. suf. –ci (č. dži) - onaj koji preli, koji sijeli; Delendžije, p r e l e n dž i j e, koja li su doba noći.2042 preselèmbetiti (bos.-perz.) < bos. izv. od selembet, v. - preći na nečiju stranu, pridružiti se nekome drugom presèntati (bos.-ar.) < bos. izv. od sent, v. - preći na drugu stranu, promijeniti stav ili mišljenje - privoliti nekog da promijeni zvoje stanovište, pridobiti nekog za svoje mišljenje pretebdīliti se, pretevdīliti se (bos.-ar.) < bos. izv. od tebdil, tvdil, v. - prerušiti se u drugo odijelo, maskirati se prètefteriti (bos.-grč.) < bos. izv. od tefter, v. -provesti kroz tefter, popisati; Hajde ukraj u polje zeleno, / pa ti stani u zelenu lugu, / uzmi tefter, p r e t e f t e r i vojsku.2043 pretestèrati (bos.-perz.) < bos. izv. od testerati, v. - prepiliti, presjeći testerom 2039
Ibidem, 523 Ibidem, 524 2041 Ibidem, 524 2042 Ibidem, 524 2043 Ibidem, 524 2040
~ 606 ~
pridevèrati, prdeverati prihambìrati (bos.-perz.) < bos. izv. od hambir, v. - uz pohambirane ljude ili životinje privezati još kojeg čovjeka odnosno životinju; privezati jular jednog konja za samar drugog konja, tako da idu jedan za drugim; kaže se: »p r i h a m b i r a j svog konja za moje konje« prihèlbetiti (se) (bos.-ar.) < bos. izv. od helbet, v. elbet - privaliti; naturiti se nekom, nametnuti se prilèhemiti (bos.-sanskrt.) < bos. izv. od lehem, lehemiti - pripijiti, spojiti nešto ljepkom prìsabriti, prìsaburiti (bos.-ar) < bos. izv. od sabur, v. - strpiti se prišidjèldija, m (bos.-tur.-bos) < bos. prez. osn. »priši« ( od inf. prišiti) + tur. geldi v. djeldi + bos. nast. –ja. -pridošlica, prišipetlja, nepozvan gost, nepozvan saputnik pritehíriti (otahíriti) (bos.-ar.) < bos. izv. od tehir, tehiriti, v. - pričekati, popričekati pritùtkaliti (bos.-tur.) < bos. izv. od tutkal, tutkaliti, v. - priljepiti nešto tutkalom pròčarkati (vatru) (bos.-perz.) < bos. izv. od čarkati, v. - spotaći vatru da bolje gori prodžubùšati, prodžumbùsati (bos.-perz.) < bos. izv. od džumbus, džumbusati, v. - šalom zabaviti, proveseliti se prohesábiti, proesápiti (bos.-ar.) < bos. izv. od hesabiti, v. - proračunati, premjeriti; Baci sablju navagu kantare, / Baci sablju, pa sve p r o h e s a p i.2044 promehàbetiti, promuhàbetiti (bos.-ar.) < bos. izv. od mehabet, muhabet, v. - prijateljski se porazgovarati protabíriti (bos.-ar.) < bos. izv. od tabir, tabiriti, v. - protumačiti; protumačiti san protèdjeliti, protegèljati (bos.-tur.) < bos. izv. od tedjeliti, tegeljati, v. - prošiti (npr. jorgan) protefèričiti (bos.-ar.) < bos. izv. od teferičiti, v. - provesti se, zabaviti se provodàdžija (bos.-tur.-bos.) < bos. izv od bos. riječi »provodati« + tur. suf. –ci (č. dži) + bos. nast. -ja - kodoš, posrednik za sklapanje braka; P r o v o d a dž i j u najprije opsuju (nar. posl.)2045 provodàdžisati –išēm (bos.-tur.) < bos. izv. od provodadžija, v. - posredovati za sklapanje braka, kodošiti pṙsaluk, m (bos.-tur.) < bos. rijč »prsten« + tur. suf. –lik, -luk - ono što stoji na prsima, prednjica; Jaka i »p r s a l u k« bili su ranije vezeni »mefezom« (pamukom) u boji....2046
2044
Ibidem, 524 Ibidem, 525 2046 Ibidem, 525 2045
~ 607 ~
prstèndžija, m (bos.-tur.-bos.) < bos. riječ »prsten« + tur. suf. –ci (č. dži) + bos. nast. –ja. - onaj koji nosi djvojci (mladoj) prsten, koji djevojku prstenuje pȑte, pȑnje, f (tur.-bos.) < bos. izv. od tur. pirti - stare stvari odjeće i kućne prostirke koje ne predstavljaju nikakvu vrijednost prtòkal, v. partokal pȕh-bùrek, m (bos.-tur.) < bos. riječ »puh« + tur. riječ burek, v., dakle: napuhani burek - vrsta bureka, odnosno burečića, koji se pravi ovako: skuha se tijesto za jufke s jajima, onda se razviju manje jufke pa se premaste i spajaju po više komada u jednu. Zatim se od tih više jufki razvije jedna jufka, izreže se na okrugle ili duguljaste komade, pa se medju svaka dva komada stavlja poprženo meso sa rižom, i tako naprvljeni mali burečići peku se na maslu. pȕla, pl. pȕle, gen. púlā (pȕlka, pȕljka) (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. pul sa značenjem kao u bosanskom jeziku < perz. pūl »novac, para« - puce, dugme - taksena ili poštanska marka - mali žuti kolutić od metala kjim se ukrašavaju mahrame, košulje, posteljina i sl. - kolutići u igri tavle - kolutići na ribi - glave od klinaca; Jajce gradi jajčanine Ivo, / ekserima p u l e pozlaćuje.2047 pulàli, v. puli pȕlati (bos.-perz.) < bos. izv. od pula, v. - ukrašavati pulama, postavljati pule pùlčaz –áza, m (perz.-bos.) < bos. izv. od pulčad, zb. imenica od pulče »pulice« < tur. pulçe, deminitiv od tur. pul, v. pula. - manje pločice, pule, dugmad, koje stoje na dječermi sa tokama ili na oklopu; A po plećih od zlata krugovi, / U krugovih od zlata p u l č a z i, / U p u l č a z i h mavi kamenovi.2048 pùli abáhija, pùli abràhija, v. abaija pùli, pùrli, pulàli, pulájli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. pullu, pula + tur. suf. –lu, li. - ukrašen malim žutim ili srebrnastim kolutićima od metala; izvezen zlatnim (žutim) ili srebrenim koncem (žicom); populan; da uzdigne dragoj p u l i »duvak«; Dbro meni opremi djogata, / pokrij njega p u l i abahijom; Pa opaši p u l a j l i silaha.2049 pȕlka, pȕljka (bos.-perz.) < bos. izv. od pula, v. - (isto kao pula, v.) pȕpa-hàva, indecl. (tal.-ar.) < tur. pupa hava < tur. pupa »povoljan vjetar za ladju« < tal. poppa »stražnja strana broda« i hava, v. - bukvalno znači: povoljno vrijeme, ugodno vrijeme, ali se upotrebljava u prenesenom smislu i kaže se tako onom kome je dobro, kome sve ide za rukom i koji ima dovoljno materijalnih sredstava za ugodan i bezbrižan život. 2047
Ibidem, 526 Ibidem, 526 2049 Ibidem, 526 2048
~ 608 ~
pùrli, v. puli pùsat, pùset, m (tur.) < tur. pusat - oružje; Lagahan ti p u s a t i oružje, / kano meni po vratu dukati.2050 - konjska odora, konjska oprema - fig.: penis V. pusatli pusàtli, indecl. adj. (tur.) < tur. pusatli, v. pusat + tur. suf. -li - naoružan - fig. muškarac sa razvijenim polnim organom pùsija (bos.-tur.) < bos. izv. od busija, v. - (isto kao i busija, v.) pùskal, pùšćul, m (tur.) < püskül - kita na fesu; Na glavi mu fini fesić, / p u š ć u l niz rame.2051 pustàhija, m (bos.) < od bos. riječi »pust« izveden oblik »pustahija« po uzoru na orijentalizme: spahija, dahija itd. - razbojnik; besposlenjak koji se samo skita i kojekuda tumara pustèsćija, pustèkija, v. postećija, postekija pùsula, f (tal.) < tur. pusula »cedulja, pisamce« < tal. bussola »kompas« - cedulja, pisamce, ptvrda, bilet; u ruke im p u s u l e podajte.2052 pùšćul, v. puskul pȕšt, m (perz.) < tur. puşt < perz. pušt »nečovjek, nevaljalac«, osn. zna.: »ledja, hrbat, strašnja strana« - nitkov, pokvarenjak, propalica pùštija, f (perz.) < tur. püşt < perz. pušt »hrbat, ledja« - gornji dio čizme, opanka ili papuče koji je išaran R Rȁb, m (ar.) < tur. Rabb < ar. rabb »gospodar« - Allah, Bog, Gospodar (jedno od Allahovh imena) V. Rabum Allah, jarabi šućur rȁbadžija (bos.-tur.) < bos. izv. od arabadžija, v. - (isto što i arabadžija, v.) ràbatan, adj., (bos.-ar.) < bos. izv. harab, v. - trošan, star Rabìja, Rabíja, bos. hipok. Rápka, žensko ime (ar.) < tur. Rabia »proljeće« < ar. räbīa »proljeće« rabitàli, indecl. adj. (ar-tur.) < tur. rabitali »uredjen, lijepo udešen, smišljen« < tur. rabita »sveza; odnošaj« (ar. rābita) + tur. suf. –li. - uredjen, lijepo udešen, smišlje608 Rȁbum Alāh! int608rj. (ar.-tur.)À<€tur. Rabbim Allah! v. Rab + tur. posv. zamje. 1 lice sing. »m« i Allah, v. - Gospode! Allahu!; Rabum Allah na svemu ti fala!2053 2050
Ibidem, 526 Ibidem, 527 2052 Ibidem, 527 2051
~ 609 ~
Radžìja, bos. hipok. Rádža, žensko ime (ar.-bos.) < tur. Râciye < ar. rāçiyä »ona koja moli, ona koja se nada« + bos. nast. –ja. rȁf, m i rȁfa, f (ar.) < tur. raf < ar. räff - pregrada u ormaru ili stalaži; polica, osobito polica koja je pričvršćena naokolo dužinom cijelog zida, na kojoj se drže sahani pod kapcima, ćase, findžani ili što drugo; I po kuli r a f i i dolafi, / I po r a f i m’ zarfi i fildžani; I sa r a f a ćage dobavio; Vas odaja dibom prostrvena, / Naokolo zlaćeni r a f o v i. rȁft, v. raht ràgbet, m (ar.) < tur. ragbet < ar. rägabä, ragbä »težiti za nečim« - vrijednost, poštenje, cijena; Onda r a g b e t da nam postavi, / Da nam tain dade kod Kandije.2054 Rágib, muško ime (ar.) đ tur. Ragib < ar. rāgib »onaj koji teži za nečim« ráhat, adj. (ar.) < tur. rahat < ar. rāha - zadovoljan, miran, spokojan, bezbrižan, komotan; pa r a h a t ni vesela n’jesam.2055 V. rahat-lokum, rahatluk, rahat se učiniti, rahatsuz, urahatiti se, razrahatiti se, nerahat ráhat-lòkum (neispravno: rátluk) < tur. rahatlokum i rahati-halkum, v. kompon. pod »rahat« i »lokum«, a druga je rijec perz. izft. od ar. rāhā, v. rahat i ar. halqūm, hulqūm »grlo«, dkle: »naslada grla« pošto je ova poslastica mehkana i lahko klizi niz grlo - poznata istočnjačka poslastica koja se prodaje u poslastičarnicama, kockastog oblika rahàtluk (neispravno: rátluk) < tur. rahatlik, v. rahat + tur. suf. -lik - zadovoljtvo, spokojstvo, udobnost, bezbrižnost; Bez zdravlja nema r a h a t l u k a (narod. izreka)2056 ráhat se učiniti (ar-bos.) bos. izv. od rahat, v. - smiriti se, postići zadovoljstvo, raskomotiti se rahàtsuz, adj. (ar.-tur.) < tur. rahatsiz, v. rahat + tur. pospoz. –siz »bez« - uznemiren, nespokojan, neraspoložen rahatsùzluk, m (ar.-tur.) < tur. rahatsizlik, v. rahatsuz + tur. suf. -lik - uznemirenost, neraspoloženje Rahíma, žensko ime (ar.) < tur. Rahîme »Milostiva« < ar. rahīmä »milostiva« rȁhle, f. pl. t. (ar.) < tur. rahle < ar. rahlä - vrsta klupe od drveta: uklještene dvije daske u obliku makaza. Gornji krakovi su nešto kraći i na njih se stavlja knjiga, a donji krakovi služe kao noge. Mogu se sklopiti kad nisu u upotrijebi i tad izgledaju kao jedna deblja daska; sve odmiče r a h l e i ćitabe.2057 Ràhmān –ána, puno ime: Abduràhmān, v. bos. hipok. Ráhmo, mužko ime (ar.) < tur. Rahman »Milostivi« < ar. rahmān »milostivi« ràhmet, m (ar.) < tur. rahmet < ar. rahmä 2053
Ibidem, 528 Ibidem, 528 2055 Ibidem, 528 2056 Ibidem, 529 2057 Ibidem, 529 2054
~ 610 ~
- Allahova milost - plodonosna ljetnja kiša - »rahmet biti« = smiren biti u Allahovoj milosti; Kako bideš svijet mijenjila, / Da Allah da ti duša r a h m e t bila!2058 - »rahmet predati«, »rahmet nazvati« = sazvati božiju milost na umrlog riječima: »Allah rahmetejle!« ili učenjem prve sure Kur’ana - »Fatiha«; Videć’ Osman gorke proli suze, /suze proli, a r a h m e t predade; dok nalaze hiljade šehita, / pokopali i r a h m e t im predali.2059 rahmet mu duši! = nek mu se Allah smiluje! Allahov mir duši njegovoj. V. rahmetli rahmètli, indcel. adj. (ar.-tur.) < rahmetli, v. rahmet + tur. suf. –li. - umrli; Dobra djoga r a h m e t l i Osmana.2060 rahmètlija (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od rahmetli, v. - umrli; Hoće te li halaliti ovome r a h m e t l i j i (u obič. govoru)2061 rȁht (rȁft, neispravno rȁt) m (perz.) < tur. raht < perz. raht - konjska oprema, nakit konjski; a na doru rahta špnjolskoga; Navalj’te mu rafta sve od zlata.2062 V. rahtilo ràhtilo, n (perz.-bos.) < bos. izv. od tur. raht »konjska oprema; kućna prostirka itd.« < perz. raht. - pribor koji je potreban za neki težački posao (za oranje, vuču i sl.) kao na pr.: vile, grablje, kolje i konopci za vuču sijena itd. ràhvān –ána, m (perz.) < tur. rahvan < perz. rāhwār < perz. rāh »put« + perz. suf. za tvorbu rijeci –wār. - vrsta konjskog hoda; jednomjerno koračanje izvježbanog konja tako da ne trucka jahača u brzom hodu - i sam konj koji ima takav hod naziva se ovako rahvánija, f (perz.-bos.) < tur. revani »zalivena patišpanja« < perz. rūġanī, rewġānī < perz. rūġan, rewġān »ulje« + ar-perz. adj. suf -ī + bos. nast. –ja. - vrsta slatkog jela: zalivena patišpanja; pravi se od brašna, šećera, jaja i masla. Ráif, muško ime (ar.) < tur. Raif < ar. rā’if »milosrdan, milostiv« Raìfa, žensko ime (ar.) < tur. Raife < ar. rā’ifä »milostiva, dobrostiva« rája, f (ar.) < tur. râya, reaya < ar. pl. räāyā »stado; podanici« (sing. räiyyä). - nemuslimanski podanik u Osmanskoj Imperiji. Ima značenje i kolektivne imenice za ovaj pojam; Jedna r a j a, a dva gospodara.2063 - svjetina, skupina, družina; Iskupila se r a j a (u ob. govr.); Tale viknu na družinu svoju / Grabi, r a j o, sa krajci mrtvace, / Ko pogine, da ga ukopamao.2064 rájet se učiniti, nepravilno, v. rahat se učiniti 2058
Ibidem, 529 Ibidem, 529 2060 Ibidem, 529 2061 Ibidem, 529 2062 Ibidem, 529 2063 Ibidem, 530 2064 Ibidem, 530 2059
~ 611 ~
rȁkam i ràkām, m (ar.) < tur. rakam < ar. raqm. - brojka, napisana brojka; račun ràkāz –áza, m i rekáza, f (ar.) < tur. rakkas »njihaljka na zidnom satu« < ar. räqqās »onaj koji igra« (rqs). - kazaljka na satu rakìdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. rakici, v. rakija + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - onaj koji je uobičajio da redovno rakiju pije ràkija, f (ar.) < tur. raki i arak < ar. aräq, osn. zn.: »znoj, tekućina koja nastaje isparavanjem« - alkoholno piće ràkī-sàfūn, v. iraki-safun Ramàdan, bos. hipok. Rámo, muško ime (ar.) < tur. Ramadan < ar. ramadān »ime devetog mjeseca arapskog kalendara; mjesec posta« Ramàzān –ána, m (ar.) < tur. ramazan < ar. ramadān - ime devetog mjeseca muslimanskog kalendara, mjesec posta. Jedan od osnovnih islamskih propisa je da se cio mjesec ramazan posti potpunim uzdržavanjem od jela, pića i svih tjelesnih uživanja, i to svakodnevno od poprije zore do zalaska sunca; postili smo sedam r a m a z a n a.2065 Rámiz, muško ime (ar.) < tur. Ramiz < ar. rāmiz »onaj koji je vješt alegoričnom govoru« V. Ramiza, Remzija, rumuz Ramìza, žensko ime (ar.) < tur. Ramize < ar. rāmizä »ona koja je vješta alegoričnom govoru« Rámo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipokoristik od Ramadan, v. Rápka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izv. od Rabija, v. rashòdžiti, (tur.-bos.) < bos. izv. od hodža, v. - razriješiti od hodžanske službe; Sve bi pope raspopila, / a hodže bi r a s h o dž i l a.2066 Rásim, muško ime (ar.) < tur. Rasim »Slikar« < ar. rāsim, part. akt. od räsämä, räsm »zapisati, zabilježiti« Rasèma, žensko ime (ar.) < tur. Rasime »Slikarka« < ar. rāsimä, part. akt. f od räsämä, räsm »zapisati, zabilježiti« ràskahariti se (ar.-bos.) < bos. izv. od kahar, kahariti se, v. - ražalostiti se raskàlāšen, adj. (ar.-bos.) < bos. izv. od raskalašiti se, v. - razuzdan raskalášiti se (ar.-bos.) < bos. izv. od kalaš, v. - razuzdati se, postati raspojasan raspàrčati (perz.-bos.) < bos. izv. od parče, v. - raskomadati raspèkmeziti se (tur.-bos.) < bos. izv. od pekmez, v. - napraviti se bolestan, razlijepiti se; A da se to danas dogodilo, muž bi odmah sakupio doktorski konziliju, a žena bi se još gore r a s p e k m e z i l a.2067 2065
Ibidem, 530 Ibidem, 531 2067 Ibidem, 531 2066
~ 612 ~
rastaksímiti (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. taksim < ar. taqsīm »razdijeliti« - razdijeliti rasteláliti (perz.-bos.) < bos. izv. od telal, v. - razglasiti ràstok, m (perz.) < tur. rastik < perz. rāsuht - kozmetičko sredstvo za bojenje obrva u crno, cuprum ustum sen oxydatum; i metnu mu rastok na obrve.2068 rȁša, f (tal. ?) < tur. raşe »njemačko grubo sukno«. Nije tur. riječ, ali nisam mogao ustnoviti porijeklo. Rj. Jazu pretpostavlja da je od tal. rascia. - domaće sukno koje se meće ispod sedla; sukno za široke gaće i suknje raščèhnuti se (ar.-bos.) < bos. izv. od čene, v. - rascijepiti se raščéjrečiti, rašćérečiti (ar-bos.) < bos. izv. od čejrek, čejrečiti, v. - razdijeliti na četvoro, raskidati na četvoro, razguliti na četvoro rašehátiti se (perz.-bos.) < bos. izv. od zašehatiti, v. - raširiti se, sjesti tako da se zauzme mnogo mjesta; kaže se: r a š e h a t i l a se/ r a š e h a t i o se na sećiji. Rášid, bos. hipokor. Rášo, muško ime (ar.) < tur. Raşid < ar. Rāšid, osn. zn. »onaj koji ide pravim putem; pobožan« V. Rešad, Rešid Rašìda, bos. hipok. Ráša, žensko ime (ar.) < tur. Raşide < ar. rāšidä »ona koja ide pravim putem; pobožna« Rášo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Rašid, v. rȁt, neispravno, v. raht rátluk, neispravno, v. rahatluk ràvān, neispravno, v. rahvan rávend, ráved, m i rèvēnta, f (ar.) < tur. rāvend < ar. rāwänd - Rheum officinale Raill. (Rheum palmatim L.), fam. Polygonaceae Ráza, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Razija, v. razburmávati (bos.-perz.) < bos. izv. od burma, v. - odvrtati; Ono puce na burmu skovano, / Kad mu valja te ga r a z b u r m a v a.2069 ràzdertiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od dert, v. - zabrinuti se, snužditi se; I ja sam se ljuto r a z d e r t i o, / da kad dodjem novu prijatelju, / prijatelj će mene zastiditi.2070 ràzgala, f (bos.-ar.) < bos. prep. »raz« + gaila, v. - poboljšanje, olakšanje - ono čime se može razgaliti, tj. otjerati briga, tegoba ili bolest V. razgaliti (se) razgáliti , razgaljívati (bos.-ar.) < bos. izv. od razgala, v. - otjerati (tjerati) brigu, tegobu ili bolove; poboljšati (poboljšavati) razgáliti se, razgaljívati se (bos.-ar.) < bos. izv. od razgala, v.
2068
Ibidem, 531 Ibidem, 532 2070 Ibidem, 532 2069
~ 613 ~
- krenuti (kretati) nabolje (u bolesti); poboljšati (poboljšavati) se; jenjati (jenjavati); Malo mi se r a z g a l i l o (u ob. gov.) - raspoložiti se, dobiti raspoloženje; U dokolici, kad se r a z g a l i š, potsjeti me da ti je ispričam.2071 - razvedriti se, proljepšati se (vrijeme); Hava se jutros r a z g a l i l a (u ob. gov.) razhàlvatiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od halvat, v. - raširiti se; r a z h a l v t i l a se i razrahatelisala se na minderu....2072 râzī biti (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. razi < ar. rādī. - zadovoljan, saglasan, voljan biti; Ehalija nije r a z i; R a z i biše i uz planinu kreću.2073 Razìja, bos. hipok. Ráza (ar.-bos) < tur. Raziye < ar. rādiyä »zadovoljna« + bos. nast. –ja. »Zadovoljna« razìluk, m (ar.-tur.) < tur. razilik, v. razi (biti) + tur. suf. -lik - zadovoljstvo; saglasnost razjàgliti si (bos.-tur.) < bos. izv. od jagla, jaglaisati, v. - omekšati, raskvasiti se razrahatlènisati se, razrahatiti se (bos.-tur.) < bos. izv. od tur. rahatlanmak - raskomotiti se, postići osjećaj udobnosti i spokojstva; razhalvatila se i r a z r a h a t l e n i s a l a se na minderu.2074 rȁžđele, adv. (perz.-tur.) < tur. rasgele < perz. rāst »pravo, upravo; zajedno« i tur. gele, optat. 3. lice sing. od inf. gelemek »doći« - slučajno, da li?; vjerovatno Rebíja, v. Rabija rebîul-áhir, m (ar.) < tur. rebiyülâhīr < ar. räbīu-l-āhir, osn. zn.: ”posljednje proljeće” - ime četvrtog mjeseca po muslimanskom kalendaru rebîul-èvel, m (ar.) < tur. rebiyülevvel < ar. räbīu-l- äwwäl, osn. zn.: ”prvo proljeće” - ime trećeg mjeseca po muslimanskom kalendaru rècelj, rédželj, rèdžel, m (perz.) < tur. reçel < perz. rīčāl. - džem, ukuhano voće u šećeru rèćāt, rèkāt, -áta, m (ar.) < rekât (č. rekjât) < ar. räka. - sastavni dio namaza. Sastoji se od kijama - stajanja, rukju-a - pregibanja preko polovine tijela i sedzde – polaganja glave na tlo. Jedan namaz ima dva, tri ili četiri rećata; i on klanja četiri r e ć a t a.2075 redífa, f (ar.)
Ibidem, 532 Ibidem, 532 2073 Ibidem, 532 2074 Ibiden, 532 2075 Ibidem, 533 2076 Ibidem, 533 2072
~ 614 ~
- rezervist; Pitala ga redifska družina: /arkadašu, r e d i f l i j o mladi.2077 Rèdžep, hip. Rédžo (ar.) < tur. Recep < ar. Rääb. - ime sdmog mjeseca po muslimanskom kalendaru. - musko ime koje se obično nadijeva djetetu koje se rodi u ovom mjesecu. refèna, f (ar.-perz.) < tur. vulg. herfene, knjiž. herifâne ”zajednicki trošak, zajednica” < tur. herifâne, adv., ”drugarski, esnafski” (tur. herif ”drug u zanatu, drug u veselju; obješenjak” < ar. harīf ”drug u zanatu”. - zajednički trošak ravnomjerno raspoređen; ono što je učinjeno o zajedničkom trošku, tj. doprinosom svih učesnikapriređen izlet, gozba ili sijelo; zajednica. Doprinos je glavama u gotovu novcu ili u naturi; R e f e n a kuće ne obara – bošnjacka pouka. Rèfīk, -íka, bos. hipok Réfko (ar.) < tur. Refik < ar. Räfīq - ”Drug” Refíka, bos. hipok Réfka, zensko ime (ar.) < tur. Refika, ”drugarica” < ar. räfīqa ”drugarica” - ”Drugarica” Réfka, žensko ime (bos.-ar.) < vidi Refika Réfko, muško ime (bos.-ar.)
2077
Ibidem, 533 Ibidem, 533 2079 Ibiden, 534 2078
~ 615 ~
rèsūl, -úla, skrećeno od resulùlāh, m (ar.) < tur. resul, resulüllah < ar. räsūlu-llāh, izft. od ar. räsūl »poslanik« i ar. Allāh »Allah« (Pogriješno Rj. JAZU: »resul, indecl. perzijskoturska riječ...«) - Allahov poslanik, Pejgamber; Allah jedan, Resul jedan; Allah jedan Resul hak / al je danas mučan halk.2080 Rèšād, -áda (ar.) < tur. Reşad, muško ime < ar. räšād »onaj koji ide pravim putem« rešèdija i rešedíja, f (ar.) < tur. reşidiye < ar. räšīdiyyä. - vrsta halve koja se pravi od šećera ili meda, nišeste i masla. Razlikuje se od obične halve u tome što se u nju stavlja nišesta, pa se uslijed toga rasipa; Bud mi slatka s medom rešedija.2081 Rèšid, -ída, bos. hipok. Réšo, muško ime (ar.) < tur. Reşid < ar. rärīd »pametan; onaj koji je vođen pravim putem« rèšma, f (ar.) < tur. reşme, rişme »đem od sindžira na uzdi« < ar. räšimä, räšm »pisati, šarati« v. rešmali, rešmalija, rešman, rešmeta - lančić, mreža, mrežasti vez, bombaci ili sejlani na konac nanizani, izresci na porubu, - pričvršćene kite kao ures na konjskoj opremi, ženskokj haljini ili na predmetu kućnog namještaja. - luksuzna kompletna konjska oprema od više raznih nakićenih dijelova, kao što su: oglav, uzda, prsluk, kuskun, kolan itd. I svaki taj komad zove se rešma, ako je urešen kao rešma; Na glavi mu rešmu udaio, / od suhoga ispletena zlata.2082 - đem od sindžira na konjskoj uzdi - kupovna vrpca sa izrescima po rubu rešmàli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. reşmeli, v. rešma + tur. suc. -li - izrađen kao rešma rèšmalija, rèšmanlija, f (ar.-tur.-bos.) < reşmeli + bos. nast. -ja, v. rešmali - uzda sa rešmama, nakićena uzda; zauzda ga uzdom rešmalijom; predade mu uzdu rešmaliju.2083 rèšmān, adj. (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od rešma, v. - ukrašen rešmama rèšmeta, gen. rèšmētā, rèšme pl. (ar.-tur.-bos.) < bos. izv. od rešma, v. - narukvica od crvenih merdžana, korala - nakit od nanizanog korala Réšo, v. Rešid Rèuf, muško ime (ar.) < tur. Reuf < ar. rä’ūf »veoma milostiv« rȅum, v. rehum rèvān, v. tahterevan revánija, v. rahvanija rèvēnta, v. revend rèza, erèza, irèza, f (ar.) < tur. reze < ar. räzzä. - zatvarač za vrata, zapor; Stade rezom bubat’ na vratima.2084 2080
Ibiden, 534 Ibiden, 534 2082 Ibidem, 534 2083 Ibidem, 534 2081
~ 616 ~
rezáćije, rezákije, f. (perz.-bos.) < tur. razaki < perz. rāziqī + bos. nast. –ja. - suho grožđe, grožđice; jedna mi ga elpezetom maše, / druga mi ga rezaćijam hrani.2085 Rèzāk, -áka, muško ime (ar.) < skraćeno od Abdulrezak, v. rezákija, f (perz.-bos.) < tur. razaki < perz. rāziqī + bos. nast. –ja. - vrsta grožđa u Hercegovini rezdèlija (perz.-bos.) < bos. izved. od zerdelija, v. rezálet, m (ar.) < tur. rezalet < ar. rädālä. - sramota, bruka, blamaža rèzīl, adj. (ar.) < tur. rezil < ar. rädīl. - osramoćen, obrukan, blamiran, ponižen; Danas vezir sjutra rezil2086 - »rezil biti« = osramotiti se; biti izgrđen - »rezil učiniti« = izgrditi nekoga, osramotiti, blamirati; vrl j’ sestru rezil učinio; što godar je na svijetu iftira, / svakom me je rezil učinila. 2087 v. rezalet, reziliti, reziluk, ureziliti rezíliti (ar.-bos.) < bos. izved. od rezil, v. - ružiti, grditi; zasramotiti; Kune junak i rezili društvo 2088; Nemoj me rezili (u ob. govoru) rezíluk, m (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od tur. rezilik, v. rezil + tur. suf. –lik. - grdnja, ružnja; sramota, bruka, blamaža režìmlija, m (bos.-tur.- bos.) < bosanskoj riječi »režim« dodan tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - režimski čovjek rî, -íta, m (ar.) < tur. ri < ar. rā’ - oznaka arapskog slova »ra« rìda, f (ar.) < tur. rida »šal, derviški vuneni ogrtač preko leđa« < ar. ridā - mahrama, rubac, ubrus; Baci me se zelenom jabukom, / A ja njega ridom pozlaćenom; Jednom su se ridom otirale.2089 rìdžāl, -ála, m pl. ridžáli (ar.) < tur. rica »dostojanstvenici, velikaš« < ar. pl. riçāl, sing. räçul »čovjek« - dostojanstvenik, velikaš, odličnik; sve ridžali i mladi veziri.2090 Rìfat, muško ime (ar.) < tur. Rifat < ar. rifa »visost, uzvišenost, čast« rijáset, m (ar.) < tur. riyaset < ar. riyāsä »starješinstvo« - rezidencija reis-ul-uleme rìngati (perz.-tur.-bos.) < bos. izved. od dirindžiti, v. - raditi težak i mučan posao risála, f (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. risale < ar. risālä »poruka, poslanica« - brošura, manje štampano dijelo
2084
Ibidem, 535 Ibidem, 535 2086 Ibidem, 535 2087 Ibidem, 535 2088 Ibidem, 535 2089 Ibidem, 535 2090 Ibidem, 535 2085
~ 617 ~
Rìzā -áa (pogr. Rìzāh), muško ime, bos. hipok. Rízo (ar.) < tur. Riza < ar. ridā’ »zadovoljstvo« rizáluk, m (ar.-tur.-bos.) bos. izved. od tur. rizalik < ar. ridā’ »zadovoljstvo« + tur. suf. –lik. - zadovoljstvo, volja, milost; Eto, za Allahov rizaluk, za moj hator i za hator Almase...2091 rizedènpāre, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. rizedenpare »od komada komad, od parčeta parče« < perz. rīze »malo parče« < tur. postpoz –den »od« + perz. pāre »komad« - potpuno izderan, dronjak rȉzk, rȉsk, m (ar.) < tur. rizk < ar. rizq - hrana, opskrba, nafaka Rízo, v. Riza Rìzvān, -ána, muško ime, bos. hipok. Rízvo (ar.) < tur. Rizvan < ar. ridwān »zadovoljstvo«. Rízvo, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Rizvan, v. rosànlija, v. horosan, horosanlija ròspija, f (perz.-bos.) < tur. rospu < perz. rūspī + bos. nast. –ja. - prostitutka rózi-màhšer, m (perz.-ar.) < tur. ruz-i mahşer, perz. izft. od perz. rūz »dan« i ar. mahšär, v. mahšer - sudnji dan, kijamet; Jedino mogu vam heber učiniti, da nem više nema »begina Ogledala«, otišlo je na rozi-mahšer; Česta je zakletva kod muslimana: »rozi mi mahšera!« (Intresantno je da se u zakletvi ova složenica razdvoji na odvojene dvije komponente).2092 rsuz, rsùzluk, v. hrsuz, hrsuzluk ršum, v. hršum rubíja, f (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. rubiye, rub’iye »mali dukat koji je iznosio četvrtinu starog dukata« < ar. rubiyyä »četvrinka«. - vrsta malog dukata; Kad ja metnem po čelu rubije.2093 rùćū, rùkū, -úa, m (ar.) < tur. rükû < ar. rukū. - dio rećata (v.) koji se sastoji u sagibanju do polovine tijela, odupirući se rukama o koljena, tako da se leđa izravnaju s glavom. Rufáije, pl. (ar.) < tur. rüfai < ar. rufāī - pripadnici derviškog reda koji je osnovao Amed Er-Rufāī (umro 1191). Pojedini pripadnik: rufáija. rúfet (neispr. rúvet) m (ar.) < tur. hirfet < ar. rifä. - zanat, poziv - ceh, esnaf rufètlija (neisp. ruvètlija) m (ar.-tur.-bos.) < tur. hirfetli, v. rufet + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - zanatlija; i terzije svoje rufetlije, / koji nose svilu i kadifu.2094 2091
Ibidem, 535 Ibidem, 536 2093 Ibidem, 536 2094 Ibidem. 536 2092
~ 618 ~
rugábet, m (bos.-orj.) < bos. izv. od riječi ”rugoba” a po uzoru na oblike orijentalizama : - dženabet, nedžaset, džehalet. rûh, -úha, m (ar.) < tur. ruh < ar. rūh »duša« - duh, kao jedan dijo duše koji, po narodnom vjerovanju, izlazi iz čovjeka za vrijeme spavanja i luta. rùhsat, m (ar.) < tur. ruhsat < ar. ruhsa. - dozvola, dopuštenje rúja, f (ar.) < tur. ruya, rüya < ar. rū’yā. - san, sanjanje Rukíja, žensko ime (ar.) < tur. rukayye < ar. ruqayyä »penjanje, napredvanje; čaranje, bajanje« rùkū, v. ruću Rȕmelija, Rùmenlija, Ùrumelija, Ùrumenlija, f (lat.-tur.) < tur. Rumeliye, Rumili (rumili, Urum-ili), bukv. »Grk« < lat. Roma »rim« i tur. -il »država, pokrajina«. - evropska Turska, evropski dijo Turske: Opravi je u Urumeliju, / Baš na ruke Petru mladu kralju: / Pobratime kralju Rumelije.2095 rmūz, rumúzāt, m (ar.) < tur. rumuz, rumuzat < ar. pl. rumūz, rumūzat, sing. rämz »alegoričan govor« - alegoričan govor; Pun mu je govor rumuzata (u ob. gov.) rȕptahta, f (ar.-perz.) < tur.rub’tahta < ar. rub »četvrtina« i perz. tahta »daska«. - sprava za mjerenje visine (otklona) sunca, kojom se ustanovljuje tačno vrijeme po ala turka satu. To je kvadrant podijeljen na paralele i meredijane. Iz centra visi konac sa malim utegom, a na koncu je pričvršćena mala vrpca koja daje sjenu na kvadrantu. Doskora je u svakom mjestu u Bosni i Hercegovini imam ili muderis imao ruptahtu, kojom je uz ramazan ustanovljavao tačno vrijeme. Radio saopštenja o tačnom vremenu učinila su bespredmetnim upotrijebu ruptahte. Rùstem, Hrùstem, Rùstan, Hrùstan, bos. hipok. Rústo, Hrústo, muško ime (perz.) < tur. Rustem < perz. Rustem, zapravo Rustehem, ime najvećeg perzijskog junaka (»perzijski Herakul«). rùsvāj, -ája, m (perz.) < tur. rüsvay < perz. rusway »osramoćen, ponižen« - lom, pokora, bruka, čudo; Napravio je rusvaj u kafani (u ob. gov.); »rusvaj se učiniti« = fig. zaprljati se, opogonati se u gaće. v. urusvajiti se Rùšid, v. Huršid rušvèčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. rüşvetçi, v. rušvet + tur. suf. –çi + bos. nast. –ja. - onaj koji prima mito, korupcionaš rùšvet, m (ar.)
Ibidem, 536
~ 619 ~
Rùždija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Rüşdî < Rušdī »onaj koji ide pravim putem« + bos. nast. –ja. ruždíja, f (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. rüşdiye, skraćeno od mektebi rüşdiye »škola za odraslu, punodobnu djecu». - srednja škola, gimnazija ȑz, hȑz, hȅrz, m (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. irz, ar. ird - poštenje, čast, obraz; Da mi čuvaš kulu i avliju, /Da mi čuvaš rza i obraza; sve ti rza čuvam i namuza; čuvajte mi moga bijelog dvora, / u dvoru herza i obraza.2096 S sȁat, v. sahat sȁbah i sàbah (ar.) < tur. sabah < ar.sabāh. - jutro, zora; nigdje zore ni sabaha nema; te je noći pod pendžerom bio, / do sabaha nije dolazio; Bulbul pjeva u ruzici: »Sabah zora je!«2097 - sabah ili sabah-nàmāz je jutarnji namaz. v. sabahčiček, sabah hajrola, sabahile sàbah, m (ar.) < tur. sabak, sebak »lekcija« < ar. säbaq »takmičenje« - zadana lekcija u mektebu ili medresi; ne bih sabah umio, / hodža bi me ubio.2098 Sabáhata, žensko ime, bos. izv. Sabaheta (ar.) < tur. Sabahat »Ljepotica« < ar. sabāha »ljepota, ljepota lica« sàbahčiček, sabahčić, m (ar.-tur.) < tur. sabah çiçeği »jutarnji cvijet« tur. izft. v. kompon. pod sabah i čiček). - cvijet Pharbitis purpurea (L). Voigt. (Syn Ipomoea purpura Roth.). sȁbah hȁjrōlā! sȁbahajrōlā! sȁbah šèrif hȁjrōlā! sabále hȁjrōlā! (ar.-tur.) < tur. sabah hayir ola! sabah şerif hayir ola! sabahla hayir ola! v. kompon. pod sabah, hayir i šerif + tur. ola! optat 3. lice sing. od inf. olmak »biti« - sretno ti jutro bilo, hajirli ti jutro bilo sȁbah hȁjrōsum! (ar.-tur.) < sabah hayir olsun! sabahla hayir olsun! v. kompon. pod sabah, hair i olsun. - sretno ti jutro bilo, hajirli ti jutro bilo sȁbāhīle, sȁbāīle, sàbājle, adv. (ar.-tur.) < tur. sabahile, v. sabah + tur. postpoz. –ile »sa« - jutrom, zorom, u zoru sàbija, m (ar.-bos.) < tur. sabi < ar. sabiyy + bos. nast. –ja. - dijete, maloljetnik sabìluk, m (ar.-tur.) < tur. sabilik, v. sabija + tur. suf. –lik, -luk. - djetinjstvo Sabìra, žensko ime (ar.) < tur. Sâbire »Strpljiva« < ar. sābirä »strpljiva« Sábit, muško ime (ar.) < tur. Sabit »Čvrsti« < ar. tābit »čvrst, stalan« Sàbrija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Sabri »Trpeći« < ar. sabrī v. sabur + ar. pers. adj. suf. -ī + bos. nast. -ja sàbriti, sȁburiti (ar.-bos.) < bos. izved. od sabur, v. - trpiti, strpljivo podnositi nevolje u životu 2096
Ibidem, 537 Ibidem, 538 2098 Ibidem, 538 2097
~ 620 ~
sȁbur, m (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. sabir < ar. sabr - strpljivost, strpljenje; Kaže se: »saburom je dženet pokriven«, »sabur-selamet« strpljen spašen.2099 sȁbur! interj (ar.) < izv. od sabur, v. - strpi se!; Sabur malo, od Erdelja rajo!2100 sȁburiti, v. sabriti sabùrli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. sabirli, v. sabur. + tur. suf. –li. - strpljiv, izdržljiv sabùrsuz, m i kao adj. (ar.-tur.) < tur. sabirsiz, v. sabur, + tur. postpoz. »siz« - bez - onaj koji je nestrpljiv, onaj koji je nagao - nestrpjiv, nagao sabursùzluk, m (ar.-tur.) < tur. sabirsizlik, v. sabursuz + tur. suf. - lik - nestrpljivost sȁbur učiniti (ar.-bos.) < bos. izved. od sabur, v. + bos. riječ »učiniti« - strpiti se, savladati se; tu je majka sabur učinila.2101 sȁč, m (tur.) < tur. saç (Protivno tur. leksikografima, Zenkeru i drugima Dr. Sikirić tvrdi da dolazi od perz. sāğ) - željezni ili zemljani poklopac pod kojim se na ognjištu peče hljeb i pita na taj način što se na nj nagrne žar i lug (zapreće se). Sač se razlikje od peke utoliko što ima na sredini manji otvor i što je veći i srazmjerno niži; Pod zemljanim sačom se peku pite u tepsiji.2102 sàčak, m (tur.) < tur. saçak - isturena streha preko zida; pokrivena limom bijelijem, / a sačaci tenećetom žutim.2103 - okolica (pervaz) koji se prišiva na haljinku ili na bajrak kao ukras; a zelen ga bajrak poklopio, / sav mu sačak od suhoga zlata.2104 sàèbak, sàèbag, v. sadžbak, sadžbag sȁč-boja, f (tur.) < tur. saç bajasi, izft. od tur. saç »kosa« i tur. boya »farba« - boja za kosu sàčma, f. (tur.) < tur. saçma - sitna olovna zrna za punjenje metaka za lovačke puške i starinske male puške; veličina zrna bira se prema veličini divljači za koju se metak sprema; A suviše dvanes sačma, / Svaka sačma po dvanes drama; svaka sačma po pedest drama.2105 - ures (ukras), rese na peškirima, košuljama itd. v, sačmali, sačmalija, sačmen, nasačmati sačmàli, indecl. adj. (tur.) < saçmali, v. sdačma + tur. suf. –li. - sačmen, sa sačmama, tj. urešen (ukrašen) resama naokolo; na bubnjeve sačmali peškire.2106 2099
Ibidem, 539 Ibidem, 539 2101 Ibidem, 539 2102 Ibidem, 539 2103 Ibidem, 539 2104 Ibidem, 539 2105 Ibidem, 539 2106 Ibidem, 539 2100
~ 621 ~
sačmàlija, f (tur.-bos.) < tur. saçmali, v. sačma + bos. nast. –ja. - košulja ili peškir koji imaju sačme, tj. rese naokolo; U Mostaru na fale košulja, / sačmalija, sade srmalija.2107 sàčmen, adj. (tur.-bos.) < bos. izv. od sačma, v. - urešen (ukrašen) sa sačmama, sa resama ; Ona veze sačmenu košulju.2108 sáćin, adj. (ar.) < tur. sakin < ar. sākin »miran« - miran, tih - »saćin se učiniti« - umiriti se, utišati se; Pa se vojska saćin učinila....; Kad četvrti danak nastupio, / puška im se saćin učinila.2109 v. usaćiniti se sadàka, f (ar.) < tur. sadaka < ar. sadaqa - milostinja; Holj mi kaku dijelji sadaku.2110 - v. sadaki-fitr sadàkai-fitr, m sadàkai-fìtre, vìtre, f (ar.) < tur. sadaka-i fitr »milostinja «, izft. od ar. sadaqa »milostinja, omršaj, omrsiti se« i ar. fitr »omršaj, omrsiti se« - posebna milostinja koju muslimani dijele sirotinji uz ramazan, naročito kada se približi Ramazanski bajram. Po propisu ovu milostinju treba dati prvi dan Bajrama prije klanjanja Bajram-namaza, jer je to milostinja omršaja (omrsivanja). Sadakafitr iznosi 1,66 kg. pšeničnog brašna, ili 3,33 kg jemenog brašna ili rezaćija ili protuvrijednost tih artikala prema tržnoj cijeni. Obično se daje u gotovu novcu. sáde, adj. i adv. (perz.) < v. sadeluk - čist, pravi, bez ikakve primjese; sačmalija, sade srmalija.2111 »sade kahva« - nezaslađena (bez šećera) crna kahva. - jednostavan, prost, jednoličan; »sade platno« - platno u jednoj boji po kome nikakvih grana niti šara. - kao prilog: samo; Sad’ ostaše u ruke balčaci.2112 sàdef, v. sedef sadèlija, v. seflija sadèluk, m (perz.-tur.) < tur. sadelik, v. sade + tur. suf –lik. - vrlo tanko prozirno platno Sádeta, žensko ime (ar.) < tur. Saadeta »Sreća« < ar. säādä »sreća« Sádija, muško ime, bos. hipok. Sádo (ar.-bos.) < tur. Sa’di »Sretni, Srećko« < ar. sadī »sretni« Sádik, muško ime, bos. hipok. Sádo (ar.) < tur. Sadik »Iskreni« < ar. sādiq »iskren, prav«. v. Sidik Sádo, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Sadija, Sadulah, Sadik, v. sadràzam, sadriàzam (sadràzan), m (ar.) < tur. sadrazam < ar. sadr »prsa; prednji dio nečega« i ar. azam, elat. od azīm »velik«
2107
Ibidem, 539 Ibidem, 539 2109 Ibidem, 540 2110 Ibidem, 540 2111 ibidem, 540 2112 Ibidem, 540 2108
~ 622 ~
- veliki vezir; u Stambolu sadrazame carski; ne bojim se ni paše, ni baše, / ni valije, nit li sadrazana.21132114 Sadùlāh, -áha, muško ime, bos. hipok. Sádo (ar.) < tur. Saadullah < ar. Sadullāh, bukv.:»Allahova sreća« (izft. od ar. sad »sreća« i ar. Allahh »Allah« Sádža, v. Sadžida sȁdžāk, m (tur.) < tur. sac ayak »željezni tronožac« < tur. sac »sač« i tur. ayak »noga«. - željezni tronožac na kome se na ognjištu, u tendžeri ili kakvom drugom sudu, vari jelo. - tronožac u opšte: A sluge mu prostiriješe sadžake....2115 sàdžbak, sàdžbag, sàèbak, sàèbag (iskrv. sàndžak) m (tur.) < tur. saç baği, izft. od tur. saç »kosa« i tur. bağ »sveza, vezica«. - upletnjak u pletenicama; iz kosa joj sadžbak isplićio; I savila b’jelu anteriju, / zaboravi sadžbag u kosama; prosuše se sitne pletenice, / i u njima od zlata saèbage; Otpuštla vrane pletenice, / Sve u njima zlatni sadžakovi.2116 Sadžìda, žensko ime, bos. hipok. Sádža (ar.) < tur. Sacide < ar. sāğidä »ona koja pada na sedždu (ničice) Allahu se moleći«. sâf, adj. (ar.) < tur. sâf < ar. sāf. - čist, prav, nevin v. safi, Safija sȁf, m (ar.) < tur. saf < saff - red, špalir; Jedno se je pet ljudi iskupilo i stalo u saf; Na safove vojsku juredigo.2117; Uredimo safove i pripremimo se za namaz (u ob. gov.) Sȁfa, v. Safet Sâfa, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Safeta i Safija, v. safâđeldija, safâ đeldun! v. sefađeldija, sefa đeldun! Sàfer, muško ime koje se obično nadijeva dijetetu rođenom u mjesecu saferu (ar.) < tur. Safer < ar. Safär - ime drugog mjeseca po muslimanskom kalendaru Sàfet, muško ime, bos. hipok. Sȁfa (ar.)
Ibidem, 540 Ibidem, 540 2115 Ibidem, 540 2116 Ibidem, 541 2117 Ibidem, 541 2118 Ibidem, 541 2114
~ 623 ~
sagànak, m (tur.) < sağanak »plahovita ljetnja kiša koja odjednom pljuskom udari, ali brzo prestane« - mah, prekid; vjetar duha na sganak ili na sakanake, tj duha na mahove, sa malim prekidima2120 sagànlija, m (tur.-bos.) < izv. od saglam, v. sa tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - onak koji je zdrav, čitav (saglan); prebran grah, prebranac. sàgdič, m (tur.) < sağdiç »djever, djeveruša«. - muškarac koji u ime mladoženje prisustvuje knivenju nevjeste, muškarac na kni na muslimanskoj svadbi sàglam (sàglan) < adj. (tur.) < tur. sağlam. - zdrav, čvrst, prav, pouzdan, ispravan, pošten; Kad su mislili da je to prijateljstvo već postalo saglam, odlučili su....2121 sagràkčija, v. sagrdžija sàgrdžija, sagàkčija, m (tur.-bos.) < tur. sağrici + bos. nast. –ja. - zanatlija – kožar koji se bavi struganjem dlake sa goveđih koža. Od ovog je dobila ime ulica koja ide od Baščaršije prema sjeveru: Sîgrdžije. Sàgrdžije, v. sagrdžije sàgrija (sàrgija) (tur.-bos.) < tur. sağri »sapi, debela izrađena koža (odrezana sa sapi), šagren, šagrenska koža«. Vjerovatno su korice sablje ili noža nazvane po vrsti kože od koje su izrađivane. - korice od sablje ili noža; da turite u sagrije ćorde; Dok mu sablja iz sagrije sinu; Kako sablja iz sargije sine.2122 sahàčija, sahàdžija (neispravno: sájdžija, sáčija) ar.-tur.-bos.) < tur. saatçi, v. sahat + tur. suf –çi + bos. nast. –ja. - onaj koji popravlja satove, časovničar, urar; Allah ubio sahadžije, / koji kuju zlatne sa’te!2123 sahàčīnca, sahadžinca (neispravno: sájdžīnca) f (ar-tur.-bos.) < bos. izved. od sahačija, v. - radnja za popravku sahata, časovničarska radnja sàhan (sân) m (ar.) < tur. sahan < ar. sahn. - bakrena zdjela, tanjir; sahanim’ su blago podijelili; da im perem sane i kašike.2124 sȁhat, sât, m (ar.-bos.) < bos. izv. od tur. saat < ar. sāa. - sat, časovnik, ura; A kad prošla četiri sahata.2125 v. sahačija, sahačinca, sahat-kula sȁhat-kúla, sât-kúla, f (ar.bos.) < bos. izved. od tur. saat kulesi, izft., v. kompon. pod sahat i kula. - toranj na kome se nalazi sat; Pomrčina cijelo selo spava, / Sahat-kula dvanejes kucala.2126 2119
Ibidem, 549 Ibidem, 541 2121 Ibidem, 542 2122 Ibidem, 542 2123 Ibidem, 542 2124 Ibidem, 542 2125 Ibidem, 542 2126 Ibidem, 542 2120
~ 624 ~
sahdèlija, v. sedeflija sahìbija (neispravno saìbija) m (ar.-bos.) < tur. sahib, sahip < ar. sāhib + bos. nast. –ja. - vlasnik, gospodar; posjednik; domaćin; neće l’ dići sahibiju svoga; Mor’ delijo, vranca sahibijo.2127 v. čifluk-sahibija, hair-sahibija, ilum-sahibija, mal-sahibija sahífa, f (ar.) < tur. sahife < ar. sahīfä. - stranica knjige sàhīh, sàhī, adv. (ar.) < tur. sahih, sahi < ar. sahīh. - uistinu, tačno, ispravno, sigurno, zdravo; sahi će mu do Travnika doći: Sve do prije nekoliko dana nije se znalo pod sahi hoće li biti aneksija. 2128 sáhija (neispravno: sáija) m (ar.-bos.) + tur. sai < ar. sāī. - glasnik, vjesnik, knjigonoša; otlen tebi sahiju spremiti; Osman-pašu sustigla sahija, / sustigla ga na prvom konaku.2129 sàhtijān (bos. izved.:sàftijān, sàktijān, sàfijān, tàftijān), -ána (perz.) < tur. sahtiyan < perz. sahtiyān. - učinjena, uređena kozija koža; obično je crvene ili žute boje: crveni sahtijan i žuti sahtijan. Crveni sahtijan se zove jos kajsar, v. Od crvenog sahtijana prave se firale, a od žutog ostala obuća i predmeti. Od ovog je dobila ime ulica u Sarajevu Sahtijànuša, u kojoj su se izrađivali predmeti od sahtijana. - obuća ili neki drugi predmet napravljen od sahtijana ili obložen sahtijanom; ona snese sahtijan hegbeta; pa otvara sahtijan sanduke; A na noge žute safijane, / škripa stoji žutih safijana; a na noge puli taftijane.2130 Sahtijànuša (perz.-bos.) < bos. izved. od sahtijan, v. - ulica u Sarajevu u kojoj su se izrađivali predmeti od sahtijana, v. sahtijan. sàhtli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. sahtli < perz. saht »tvrd, opor, težak« itd. + tur. suf. –li. - neveseo, brižan, mučan; O moj sine, Kurtagić Selime, / što si meni sahtli, neveseo; Ali ne idi šenli i veseli, / nego, lalo, sahtli neveselo.2131 saìbija, neispravno, v. sahibija sáija, neispravno, v. sahija Saìma, žensko ime, bos. izved. Sájma (ar.) < tur. Saime < ar. sā’imä »onaj koji posti« Sàit, Sàjit, muško ime, bos. hipok. Sàjto (ar.) tur. < Sait < ar. Sāid, muško ime, osn. zn.: »onaj koji se popeo na visinu«. sȁja, f (tur.) < tur. sayi »broj, račun« < tur. saymak »brojiti« (kao što je kod nas brója izvedeno od brojati) - prebrojavanje, brója; svak na saju ko je od svatova, / valja brojit kićene svatove, / da vidimo s kojim putujemo, / Svi izišli na saju svatovi, / pa stadoše brojiti svatove.2132 2127
Ibidem, 542 Ibidem, 542 2129 Ibidem, 543 2130 Ibidem, 543 2131 Ibidem, 543 2132 Ibidem, 543 2128
~ 625 ~
sàja, f (lat.) < tur. saya < tal. saia < lat. saia. - vrsta deblje čohe; u čistu ga saju okrojiti.2133 sajàli, indec. adj. (lat.-tur.) < tur. sayali, v. saja + tur. suf. –li. - čohan, od čohe napravljen; pa skinuti sajali haljine.2134 sàjfan, v. sajvan Sájma, v. Saima sàjran, v. sajvan Sájto, v. Sait sàjvan, sàjvant (bos. izved. sàjvan, sàjvat, sàjran) m (perz.) < tur. sayvan < perz. sāyebān. - šator; stiže cara kod sajvana zlatna; on pobježe caru i sajvantu, / pravo brate do careva skuta.2135 - kišobran, suncobran; nanesite sajvana na đevojku, / da ne kisne duvak na djevojci; Dva divera pod njom konja vode, / a četiri nad njom sajfan nose; u ruci mu sedefli šargija, / a u drugoj sajvat i nargila.2136 sȁka, f (lat.) < tur. sako, saki < tal. sacco < lat. saccus. - ogrtač koji starci nose; Eno ti ga u najprvoj kiti, / na đogatu u bijol saki, / bjelja mu je brada nego saka.2137 sȁka, m (ar.) < tur. saka »vodonoša« < ar. aäqqā »pojač«. - vodar, vodonoša; vojnička kola na kojima se dovlačila voda za piće; bure na kolima sa dva točka.; A imaš li vojsku napojiti? kaže: / Imam sake četres hiljada, / Sve mosu sake vodu na mješini.2138 Od ovog je došlo prezime Sàkić. sàkaćēnje, v. sakatiti sakàgija, f (tur.-bos.) < tur. sakaği + bos. nast. –ja. - vrsta konjske bolesti, šmrkavost, balavost, malleus; a dobri se konji poboljeli, / o dbolesti konjske sakagije.2139 sakàluk, m (tur.) < tur. sakalik < tur. saka, sakak »ogra od dukata, đerdan« + tur. suf. –lik. - ogrlica, đerdan; i Aliji kujundžiji, / štono kuje sakaluke, / i na ruke bilenzuke.2140 sàkat, m i adj. (ar.) < tur. sakat < ar. saqat. - Allahalj, invalid; Otkini komarcu jednu nogu, on sakat do vijeka; Za udovca ne bih ni pokrovca, / Za bradati ne bih ni sakata.2141 - kljast, oštećen, ozlijeđen; zašto vodiš sakata jahvana?2142 v. sakatiti, sakatluk, sakato, osakatiti sàkatiti (ar.-bos.) < bos. izved. od sakat, v. - činiti sakatim, ozlijeđivati; vojsci ću ti oči povaditi, / Dobre ću ti konje sakatiti.2143 2133
Ibidem, 543 Ibidem, 543 2135 Ibidem, 543 2136 Ibidem, 543 2137 Ibidem, 543 2138 Ibidem, 543 2139 Ibidem, 544 2140 Ibidem, 544 2141 Ibidem, 544 2142 Ibidem, 544 2134
~ 626 ~
sakàtluk, m (ar.-tur.) < tur. sakatlik, v. sakat + tur. suf. –lik. - osakaćenost, ozlijeđenost sàkato, adv. (ar.-bos.) < bos. izved. od sakat, v. - kljasto, ozljeđeno; Kud dolaze krase i ospice, / Sve ostaje kljasto i sakato.2144 sàkaz, sàkrz, m (tur.) < tur. sakiz »smola« - mastika (vrsta rakije) v. sakazlija, sakrska sakàzlija, f (tur.-bos.) < sakizli »smolast«, v. sakaz + tur. suf. –li + bos. suf. –ja. - duguljasta bijela tikva sakrska Sákib, muško ime (ar.) < tur. Sâkib, Sâkip »Sjajni« < ar. tāqib »veoma sjajan«. Sàkić, prezime, v. saka sàklet, v. srklet sakrlisati se, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. sikilmak »nasikirati se« - nasikirati se, uneraspoližiti se zbog kakve nezgode ili nepovoljne vijesti. sàkrska, sàkaz (tur.) < sakiz kabaği, izft. od tur. sakiz »smola« u tur. kabak »tikva«. - duguljasta bijela tikva koja e upotrebljava za punjenje (folovanje). sàkrz, v. sakaz sàksija, f (tur.-bos.) < tur. saksi + bos. nast. –ja. Neki pisci tvrde da je riječ izvedena od Sax »Saksonija«, prema tome: saksi = predmet izrađen na saksonski način, saksonske izrade. - zemljani lonac u kome se gaji cvijeće. - mangala; crepulja pod kojom se hljeb na ognjištu peče sàktisati, -išēm (ar.-bos.) < bos. izved. od sakatiti, osakatiti, v. - slomiti, skršiti, uništiti; Kada Halil saktisa oružje, / onda trže divit od pojasa.2145 sȁla, f (tur.-bos.) < tur. sal + bos. nast. za žens. rod –a. - nosila; ranjenike na sale digoše2146 sàla, f (ar.) < tur. salà < ar. salā, osn. zna.: »objaviti, obznaniti«. - žalovito učenje mujezina na munari povodom smrtnog slučaja; Pred ikindiju tužno se razliježe sala sa munare.2147 salàdžak, m (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. sağlicak »život; zdravlje«. - život; Skočio se iz begluk-mehane, / za njim Mujo, za njim Bunićani, / jer se boje saladžaku svome.2148 salàhor, v. sarahor sàlām, v. selam salamèćija, v. selamećija salámet, v. selamet salàmura, f (tal.) < tur. salamura »dobro slana voda u kojoj se drži sir, riba itd. da se ne pokvari« < tal. - slana voda s različitim začinima u kojoj se reparira meso; rasol. sàlandžāk, -a i salàndžāk, -áka, m (tur.) < tur. salincak. 2143
Ibidem, 544 Ibidem, 544 2145 Ibidem, 544 2146 Ibidem, 544 2147 Ibidem, 544 2148 Ibidem, 544 2144
~ 627 ~
- ljuljaška; povezani laki salandžaci, / u avliji Bećirbegovića2149. salàvāt, àta, m (ar.) < salâvat < ar. pl. salawāt, sing. salā (t). - posebna dova, v. na arapskom jeziku kojom se poziva Allahov blagoslov na Muhameda a. s. a počinje sa: »Allahumme salli ala....«; Uz tespihe telje salavate.2150 v. salavatati salavàtati (ar.-bos.) < bos. izved. od salavat, v. - učiti salavate; na munari glasno učiti salavate. Sàlčin, v. Salih sàldisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. tur. saldi, perf. 3 lice sing. od inf. salmak »napraviti, prostrijeti, staviti« itd. - napraviti postaviti, pripraviti; Kahvedžije kahvu saldišuju.2151; Hoćemo li kahvu saldisati? (u ob. gov.) Sálem, v. Salim sálep, m (ar.) < salep, saleb < ar. sahläb. - toplo zaslađeno bezalkoholno piće koje se zimi pije. Pravi se izvarivanjem korijena istoimene biljke: Orchishircima Grantz (Saryrium bircinum L.) fam Orihidaceae. - salepčija sàlgija, f. (tur.-bos.) < tur. salgi + bos. nast. –ja. - klatno u zidnog sata: poznaće ti sahat i salgiju, / pa te more rezil učiniti.2152 sàlhana, f (ar.-perz.) < tur. salhane < ar. sälh »derati kožu sa zaklane životinje« i perz. hāne »zgrada, kuća«. - klaonica Sálih, muško ime, bos. hipok. Sálko, Sàlkan, Sàlčin, Tálih, Tále (ar.) < tur. Salih < ar. Sāih, »Dobar« Salàha, žensko ime (ar.) < Saliha »Dobra« < ar. sāliha »dobra«. Sálim, Sálem, muško ime (ar.) < tur. Salim i Salem < ar. Sālim i Sālem »Zdrav« Sàlkan, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Salih, v. sàlkija (sàltija) f (tur.-bos.) < tur. salki »nabran, smježuran; obješen« + bos. nast. – ja. - ono hlabavo i nezategnuto mjesto na jednoj strani platna ili sukna koje nastane uslijed slaAllah tkanja. salkìjav (saltìjav), adj. (tur.-bos.) < bos. izved. od salkija, v. - ohlabavljen, nezategnut, nabran (kaže se za sukno ili bez kad je s jednog kraja hlabavo i nezategnuto, kad ima salkije) Sálko, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Salih, v. sàlkum, salkum-tȍp, m (tur.) < tur. salkimsaçak » top koji ispaljuje po više granata; top koji ispaljuje rakete« (< tur. salkim »grozd, snop« u tur. saçak »rasture, razbacan na sve strane«)
2149
Ibidem, 545 Ibidem, 545 2151 Ibidem, 545 2152 Ibidem, 545 2150
~ 628 ~
- lumbarda, vrsta starinskog topa koji kao mitraljez, istovremeno baca po više granata koje eksplodiraju tek kad udare ili se zariju u zemlju; i od boja dvanaes topova, / salkum topa dvaes i četiri, / salkum puca, crnu zemlju buca.2153 sàlma, salàma, f (tur.) < tur. salma - vrsta starinskog oružja; to je lopta od gvožđa ili tuča na lancu ili na kajišu, kojom se zamahuje i udara po protivniku, bozdovan na lancu; S jedne strane salma od pirindže, / S druge strane od zlata gadara; pa on salmu skide sa putalja, / pa poleti Mujovu Halilu, / da udari brata Hrnjičina.2154 salnáma, f (perz.) < tur. salname < perz. sāl »godina« i perz. nāme »pismo, knjiga, djelo«. - godišnji almanah, kalendar sȁlt, sȁlte, sȁl, adv. (tur.) < tur. salt »samo, jedino«. - samo; sama; Salt govori vila najstarija; al’ pred kućom niđe nikog nema, / sal njegova ona mila kuma.2155 sȁlta, sȁltica, f (tal.) < tur. salta, skraćeno od saltamarka < tal. Santo Marco, »sv. Marko, patron Venecije«. Naziv je, kako se misli, došao otud što su ovakve kratke kapute nosili mletački mornari. - vrsta kratkog kaputa sa kratkim rukavima do više laktova; obično je od čohe ili kadife, ukrašena harčom. sȁltadžija, m (tur.-bos.) < vjerovatno od salt + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - vozač koji vozi samo ljude, a ne i robu. saltànet, m (ar.) < tur. saltanat < ar. saltanä. - sjaj, raskoš, pompa, veličanstvenost; O te mode, toga saltaneta, te raskoši – laže br’te ko god kaže, da kod nas ima sirotinje.2156 - sjajna i blistava oprema (oprava); pa pred babu pod pusatom dojde, / pod pusatom i pod satanetom.2157 - carstvo v. saltanetli saltanètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. saltanatli, v. saltanet + tur. suf. –li. - sjajan, raskošan, svečan, sa pompom; Saltanetli idu krajišnici, / Dva pjevaju a dva otp’jevaju.2158 sȁlte, v. salt sàltija, saltìjav, v. salkija, salkijav sȁmaluk, v. samanluk sȁmanluk, sȁluk, m (tur.) < tur. samanlik < tur. saman »slama« + tur. suf. –lik. - pojata sàmār, ára, m (grč.) < tur. semer < grč. sagmárion (grč. ságma »tovar« - drveno teretno sedlo koje se stavlja na tovarne konje; ispod drveta je slamarica; Na s neba samar padne, meni bi se kuskuni o vrat objesili; Hrđavoj kobili samar dosadi.2159 2153
Ibidem, 546 Ibidem, 546 2155 Ibidem, 546 2156 Ibidem, 546 2157 Ibidem, 546 2158 Ibidem, 546 2154
~ 629 ~
v. samardžija, samarica, nasamariti (se), osamariti. Sȁmardžić, v. samardžija sȁmardžīja i samàrdžija, m (grč.-tur.-bos.) < tur. semerci, v. samar + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - zanatlija koji pravi samare. Od ovog je došlo prezime Sȁmardžīć samàrica, f (tur.-bos.) < bos. izved. od samar, v. - konj sa samarom za razliku od odsedlanog konja. Sámija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Sami »Visoki« < ar. sāmī »visoki, uzvišeni« + bos. nast. –ja. Samìja, žensko ime (ar.) < tur. Samiye »Visoka« < ar. sāmiyä »visoka, uzvišena« sàmsār, -ára, m (ar.) < tur. sansar < ar. simsār. - trgovački posrednik, senzal, telal. sàmsar, v. sansar sàmsov, m (tur.) < tur. vulg. sasmun, knjiž. sansun »dresirani pas koji vojska upotrebljava prilikom juriša«. - veliko pseto; pas; I s ovcama dvanes čobana, / I sa šnjima danaes samsova.2160 sàmūm, -úma, m (ar.) < ar. sØmūm. - jak i vreo vjetar koji puše iznad pustinjskih predjela sjeverne Afrike. sàmun, v. somunsàmur, m (perz.) < tur. samur < perz. semmūr. - samurovina; koža od kune zv. samur, Martes zibellina; »samur« ili »sàmur-kapa« = kapa od samurovine; Udri njega u čelo junačko, / đe sasvalja samur i obrve; pred vojskom je haram-baša, / na glavi mu samur-kapa.2161 - »sàmur-kàlpak, sàmur-kapa« = kapa od samurovine: samur-kalpak na oči navuče.2162 - »sàmur-bìnjiš« = binjiš od samurovine; samur-binjih age Turanića2163 - »sàmur-ćùrak«, itd samùrli, indec., indecl. samùrlija, samùrija, f (perz.-tur.) < tur. samurlu, v. samur + rut. suf. –lu, -li. - od samurovine, sa samurovinom; a samurli ćurak ogrnuo; kad ti skroji ćuraksamurliju.2164 sân, v. sahan sànćim, sànći, konj. (tur.-perz.) < tur. sankim, sanki < tur. san! imper. 2. lice sing. od sanmak »misliti, predpostavljati« + perz. suf. –ki. - tobože, bajagi; jer su se sanćim evropski doktori svojski zauzeli.2165 sàndal, m (ar.) < tur. sandal < ar. sandäl, vjerovatno porijeklom od sanskrt. čandana. - vrsta polusvilene tkanine. - »sàndal-gaće«, »sandàlije-gaće« = gaće od tkanine sandal; pa nanulam’ sandal gaće; a na noge gaće sandalije.2166 2159
Ibidem, 547 Ibidem, 547 2161 Ibidem, 547 2162 Ibidem, 547 2163 Ibidem, 547 2164 Ibidem, 547 2165 Ibidem, 547 2160
~ 630 ~
sàndale i sandále, n (ar.) < tur. sandal < ar. sandäl »vrsta tvrdog drveta koje dolazi iz Indije«. - sandale, vrsta drvene obuće sàndalija, f (ar.) < tur. sandalye < ar. sandäliyy. - stolica; na avliji, a u sandaliji.2167 sànduk, m (ar.) < tur. sandik < ar. sandūq i sundūq. - drveni kovčeg, škrinja; može biti i od papira i drugog materijala; u odaji sanduk ostavio2168 v. sanduk-emin, sandukhana, sanduklija. sànduk -èmin, -ína, m (ar.) < tur. sandik emini »povjerenik sanduka, tj. riznice«, izft. v. kompon. pod sanduk i emin. - upravitelj blagajne, finansijski povjerenik; šef poreske uprave. sandukhàna, f (ar.-perz.) < tur. sandikhane, v. kompon. pod sanduk i hane. - prostorija u kući u kojoj se drže sanduci. U starim bošnjačkim kućama bilo je takvih prostorija. sandùklija, f (ar.-tur.-bos.) < tur. sandikli, v. sanduk + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - limena peć koja liči na sanduk sàndžak, m (tur.) < tur. sancak (Protivno tur. leksikografima, Zenekeru i drugima Dr. Š. Sikirić tvrdi da riječ dolazi od perz. sanğūk) - zastava, bajrak; Dobra konja što je za sandžaka, / Da mi nosi careva bajraka.2169 - oblast ili okružje u Osmanskoj Imperiji. Prvi sandžak koji je organizovan 1463. god. zahvatao je cijelu Bosnu. Na čelu sandžaka je sandžak-beg.; sve su oni tuden izginuli, / a najposlije Derviš-begoviću, / nije takvog u sandžaku bilo; Sedam paša od sedam sandžaka.2170 - »sàndžak-bàjrak« = glavni bajrak sandžaka; tebi sandžak-bajrak ispravio, / najstariji u širokoj Lici.2171 - »sandžak-àlājbeg« = sandžački alejbeg; krajišnike ljute ubojice, / i četiri sandžak-alajbega.2172 sàndžak, v. sadžbak Sàndžak, Novopàzārski Sàndžak < tur. Sancak, v. sandžak. - ime pokrajine koja je 1373. god. (90 god. prije dolaska Osmanske Imperije na Balkan) postala dijo Bosne. U sastavu Bosne bila je 505 godina – do 1878. god. Od 1878. do 1912. god. bio je posebna upravna jedinica koja se graničila sa Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom. Od 1912. god. Sandžak je podijeljen između Srbije i Crne Gore. sàndžak-bȅg, m (tur.) < ru. sandcak beyi, izft., v. kompon. pod sandžak i beg. - namjesnik sandžaka sàndžaki-šèrīf, -ífa, m (tur.-ar.) < tur. sancaği-şerif, v. kompon. pod sandžak i šerif.
2166
Ibidem, 547 Ibidem, 548 2168 Ibidem, 548 2169 Ibidem, 548 2170 Ibidem, 548 2171 Ibidem, 548 2172 Ibidem, 548 2167
~ 631 ~
- zastava Muhameda a. s.; Navodno čuva se u jednom muzeju u Istanbulu; i tako vam sandžaki-šerifa, / nemojte mi kvara učiniti.2173 Sandžàklija, m (tur.-bos.) < tur. Sancakli, v. Sandžak + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - sandžàktār, -ára, m (tur.-perz.) < tur. sancaktar, v. sandžak + pers. suf. –dār, koji je u tur. asimilacijom postao –tār. - zastavnik, bajraktar, Teslim tebi careva sandžaka, / Te drugoga traži sandžaktara. Od ovog je nastalo prezime Sandžaktárević.2174 Sandžaktárević, prezime (tur.-bos.) < bos. izved. od sandžaktar, v. sàndžija, f (tur.-bos.) < tur. canci + bos. nast. –ja. - probodi, bolovi u prsima, žiganje unutar tijela; Nazil bega zaboljela glava, / Jašar bega i srce i glava, / Omer bega ukočile sandžije.2175 sànsar, sàmsar, m (tur.) < tur. sansar. - kuna bjelica, čija je koža skupocijena, od nje se prave ćurkovi; Al’je diba među terzijama? / Al’ je sansar među ćurčijama.2176 sàntrāč, -áča, m (sanskrt.) < tur. santiraç i santraç < ar. šitränğ < perz. šetreng, porijeklom sanskrt. - igra šaha; umiješ li igrati santrača?2177 - ograda, okolica, okvir (npr. oko bunara, oko groba itd.); On odvoji glavu od santrača....2178 - šara na kocke: »sàntrāč bàsma« = karirana basma, karirano platno - donja daska u stupe za valjanje sukna sàntūr, -úra, m (jevr. ili aram.) < tur. santur, porijeklom jevr. ili aram. riječ. - vrsta istočnjačkog muzičkog instrumenta koji je sličan cimbalu. sâp, -ápa, m (tur.) < tur. sap »držak, ručica; stabljika, struk«. - držak (u noža, sablje, nadžaka ili u kakve halatke), držalo, ručica; Potegoše čelikli nadžake, / Jedan drugog njime udariše, / Dok nadžacima sape izlomiše.2179 sàpūn, v. safun sapùndžija, safùndžija, m (lat.-tur.-bos.) < tur. sabunci, v. safun + tur. suf. –cu, -ci, + bos. nast. –ja. - zanatlija koji pravi ili trgovac koji prodadaje sapune. Saracéni, pl. m (ar.) < ar. Šarqiyyûn »Istočnjaci« (< ar. đarq »istok« + ar. adj. suf. pl. –iyyūn). - naziv za Arapa u Španiji - naziv za muslimane u opšte u doba križarskih vojni sàrāč, -áča, m (ar.) < tur. saraç < ar. särrāğ. - zanatlija koji pravi i prodaje razne predmete od kože, kao što su: konjska oprema (uzde, sedla, bisage, kubure), bensilahi, kehare, šarpelji, pletene kandžije, razno
2173
Ibidem, 548 Ibidem, 548 2175 Ibidem, 548 2176 Ibidem, 549 2177 Ibidem, 549 2178 Ibidem, 549 2179 Ibidem, 549 2174
~ 632 ~
remenje itd. Po ovim zanatlijama naziva se ulica koja vodi od Baščaršije do Husrevbegove džamije u Sarajevu: Sarači.; kod terzija i naših sarača.2180 v. saraèhana, saračluk, usaračiti. saraèhàna, f (ar.-perz.) < tur. saraçhane, v. kompon. pod sarač i hane. - posebna sobica blizu ahara (štale) u kojoj se drži konska oprema. saràčluk, m (ar.-tur)
Ibidem, 549 Ibidem, 549 2182 Ibidem, 549 2183 Ibidem, 549 2181
~ 633 ~
bosanskog nastavka »evo« kojim je označeno da širi prostor, gdje se dvor nalazi, pripada dvoru: dvor – dvorevo, SARAY – SARAJ-EVO, sarayski, dvorski prostor. Po istom principu formirano je veoma mnogo toponima, na primjer: Popovo – prostor koji pripada popu, Kraljevo – ono što pripada kralju (ono što je kraljevo), Trnovo – ono što je Trnovo vlasništvo, Dečevo – prostor koji je u vlasništvu osobe sa imenom Deč itd. Kao što se nazivom »Sarajevo« označava prostor koji pripada «saraju» - dvoru tako se i nazivom »Dvórište« – označava mjesto gdje se nalzi ili se nalazio dvor. Toponim »Dvorište« je prisutan u nekim krajevima Bosne i Sandžaka. – Dopuna: F. Šantić) sàraji, pl. m (perz.-bos.) < bos. izved., plural od saraj, v. - carski dvori, vezirski dvori, pašinski dvori, dakle dvori nekog od visokih dostojanstvenika.; pa on ode caru na saraje.2184 sarájlija, m (tur.-bos.) < tur. Sarayli »sarajevski« skraćeno od tur. Saray-Bosnali na taj način što je prvoj komponenti Saray dodan suf. –li + bos. nast. –ja. - sarajevska izrada; Pa mu pravi ćebe sarajliju, / A po nnjemu sedlo osmanliju.2185 Sarájlija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. Sarayli, v. tumačenje pod sarajlija. - građanin grada Sarajeva. saràšćer, v. serasker. sàrgija, f (tur.-bos.) < tur. sargi + bos. nast. –ja. - zavoj sàrgija, v. sagrija sàrhoš (neisp. sàroš) < tur. sarhoş < perz. serhōš, bukv: »vesela glava« < perz. ser »glava« i perz. hōš »lijep, dobar«, ovdje: »veseo«. - pijanica, bekrija; Kad sarhoši iz mejhane pođu.2186 sarhòšluk, m (perz.-tur.) < sarhoşluk, v. sarhoš + tur. suf. –luk, -lik. - bekrijanje, pijančevanje sarlàisati, v. parlaisati sàrma, f (tur.) < tur. sarma, buk.: »ono što je zamotano, zavijeno«. - vrsta jela: u listove od kupusa, loze ili graha buranije zamotano isjecano ili samljeveno meso pomiješano sa pirinčem. sàroš, neisp. v. sarhoš sàrtija, f (tal.-bos.) < tur. sart < tal. + bos. nast. –ja. - uže za vezivanje jedrila na brodu: sartije joj od suhoga zlata.2187 sàruk, m (tur.) < sarik < tur. inf. sarmak »zaviti, zamotati« - zavoj oko kape, čalma; oko njega saruk ahmedija.2188 sarùklija, m (tur.-bos.) < tur. sarikli, v. saruk + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - onaj koji nosi na glavi saruk sàsluk, m (perz.-tur.) < tur. sazlik »tršćak« < perz. saz »trska« + tur. suf. –lik. - vrsta tanke trske; Na nogam’ joj gaće od sasluka, / kakve su joj gaće od sasluka, / do pola je postavila vunom, / a od pola vunom i baukom.2189 2184
Ibidem, 550 Ibidem, 550 2186 Ibidem, 550 2187 Ibidem, 550 2188 Ibidem, 550 2185
~ 634 ~
sȁt, m (ar.) < tur. sad, sat < ar. sād - naziv arapskog slova »s« sât, v. sahat sàtara, v. satura sàtar-pèšlija, f (ar.-perz.-bos.) < tur. satir peşli < tur. satir < ar. sātūr, v. satura, satara i tur. peşli, + bos. nast. –ja, v. pešlija - vrsta džemadana, koji je na prsima iskružen i ima široke pešove (skutove). sàtura, sàtara, f (ar.) < tur. satir < ar. sātūr. - mesarska sjekirica; kuhinjska sjekirica za sjecanje mesa na dasci. sàtura, f (ar.) < tur. satir < ar. satr. - redak u knjizi ili pismu. saùlisati (se), saulisávati (se) (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. savulmak »povući se, skoloniti se« - miriti (se), savladati (se), umirivati (se), savlađivati (se). sȁum, m (ar.) < tur. savm < ar. sawm. - post; Saum posti, sibjan čuvaj i gledaj.2190 sàvaćēnje, n (tur.-bos.) < bos. izv. od savat, v. - graviranje sàvak, m (tur.) < tur. savak, osn. zn.: »mjesto odakle se voda razvodi na razne strane, vodeno razvođe« - natkriveno pralo na potoku koji protiče uz dvorište ili bahšču nečije kuće. Na taj način se kućna čeljad služi za kućne potrebe tom tekućom vodom. Savak je natkriven i ograđen da bi muslimanske žene, koje su se krile od muškaraca, mogle nesmetano da prilaze vodi. Savakovi su se pravili i na taj način što bi se u zidu dvorišta pokraj koga protiče voda napravio otvor i na taj način bi voda tekla kroz dvorište.; Savakova je bilo u Sarajevu samo na Mošćanici u petnaestak kuća.2191 - kolac, obično hrastov, koji se zabije u zamlju oko podnožja velikog kamena da se ne bi kretao ili nagnuo. Bude više tih kolaca. savàrisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. suvarmak »smočiti željezo u vodu prilikom kalenja« - očistiti u vodi, oribati; Skovane predmete treba prije kalajisavanja, kako sam rekao, dobro očistiti. Taj se posao zove savarisanje. To se obavljalo pijeskom namočenim u slanoj vodi.2192 sàvat, m (ar.) < tur. savat < ar. säwād, osn. zn.: »crnoća«. - graviranje, ornamiranje predmeta - gravirano, ornamentirano srebno; Jedno srce tri čekrkli pasa, / Dva od zlata treći od savata.2193 v. savaćenje, savatlaisati, savatli. savatlàisati, savatlèisati, -išēm (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. savatlamak »gravirati, ornamentirati« - gravirati, ornamentirati bakrene ili srebrene predmete. 2189
Ibidem, 550 Ibidem, 551 2191 Ibidem, 552 2192 Ibidem, 552 2193 Ibidem, 552 2190
~ 635 ~
savàtli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. savatli, v. savat + tur. suf. –li. - graviran, ornamentiran; od graviranog srebra; Za kapom mu sedam čelenaka, / Tri savatli, četvrti čekrkli.2194 savdèlija, v. sedeflija. sàvza, f (perz.) < tur. savza, sebze < perz. sebze »povrće«. - povrće; vrt (ova se riječ čuje u narodu u krajevima oko Zvornika). sȁz, m (perz.) < tur. saz < perz. sāz. - vrsta tambure sa dosta dugim drškom; i donesi šargiju, / sitni saz s baglamicom.2195 v. sazlija sàzlija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. sazci »svirač na sazu«; mjesto suf. –ci u bosanskom jeziku je riječ saz (v.) dodan tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - onaj koji svira na saz; ni sazlije ne kucaju / sevdalinke, divne pjesme.2196 sê, -éta, n (ar.) tur. se < ar. tā’. - naziv arapskog slova »t« Sèad, -áda, muško ime (ar.) < tur. Sead < Säād - »Srećni« sebâidu, -úta, n (šerz.) < tur. sebadü < perz. bā »sa« + perz. du »dva«, dakle: »tri sa dva«. - tri i dva (izraz u igri tavle). sèbep, sèbeb, sèvep (sèbet, sèvet) m i kao konj. (ar.) < tur. sevep, sebeb < ar. säbäb - kao imenica: uzrok, razlog, povod; Šta je sevep Mahmutpaši starom; ko je seveb da od Allaha nađe! Ka ti sebet bidem da pogineš.2197 sebèpli, sevèpli (ruke), (ar.-tur.) < tur. sebepli, v. sebep + tur. suf. –li. - sretne (ruke) sèbīlj, -ílja, m (ar.) < tur. sebil < ar. säbīl. - dobrotvorna javna česma u obliku kioska. Takav sebilj nalazi se i danas na sredini Baščaršije u Sarajevu. sèćija, f (tur.-bos.) < tur. seki + bos. nast. –ja. - uzdignuto sjedište napravljeno od drvenih dasaka, koje se nalazi u sobama svake starinske kuće; nalazi se uvrh sobe uza zid do prozora i proteže se od jednog zida do drugog, a često duž dva zida. Po sećiji je prostrt minder ili vuneno šiljte, a okolo su poredani tvrdi slamnati jastuci. Sećije zamjenjuju današnje otomane i kauče. sèdef, sàdef, m (ar.) < tur. sedef < ar. sadäf. - unutrašnja strana ljušture biserne školjke koja se sastoji od bijelih sjajnih slojeva. Služi za ukrašavanje prdmeta; nosi l’ Fata od sadefa nanule?2198 - ruta (v. sedefot) - dugme od sedefa. v. sedefli, sedeflija, sedefot. sedèfli, indec. adj. (ar.-tur.) < tur. sedefli, v. sedef + tur. suf. –li. 2194
Ibidem, 552 Ibidem, 552 2196 Ibidem, 552 2197 Ibidem, 552 2198 Ibidem, 553 2195
~ 636 ~
- optočen, ukrašen sedefom; pa dohvati sedefli tamburu.2199 sedèflija, sadèflija (avdèlija, sahdèlija, sadèlija) f (ar.-tur.-bos.) < tur. sedefli, v. sedefli + bos. nast. –ja. - puška našarana, ukrašena sedefon; tambura ukrašena sedefom; sedlo ukrašeno sedefon itd.; Sedefliju pušku zagrlio; Pa je junak na noge skočio sedefliju pušku zagrlio; Za silahom dvije sevdelije; Znadeš moje dvije sahdeljije; Kad pukoše dvije sadeljije; na njeg meće sedlo sedefliju.2200 sèdefot, sèdef, m (ar.-tur.) < tur. sedef otu »sedef biljka« izft., v. sedef + tur. ot »biljka, trava«. - ruta, rutvica, Ruta hortenisis Lam., (Ruta graveoleus L.p. o.). sedžáda, serdžáda, srdžáda (srdžáza) < tur. seccade < ar. säğğādä. - prostirač, ćilimèe na kojem se klanja namaz; služi i kao ukras u kućnom namještaju; u obliku je pravougaonika; Beg Ali-beg ikindiju klanja, / siv mu soko na srdžadu pada; i serdžadu pod njim poljubio; I pred carom poljubi srdžazu.2201 sèdžda, f i sèdžde, -eta, n (ar.) < tur. secde < ar. szğdä. - sagnuti se, klanjajući namaz pasti ničice i čelom i nosem dotaknuti tlo; to je jedan od sastavnih dijelova namaza. - »sedždu učiniti« = pasti na sedždu; tri put Bogu sedždu učinio.2202 v. Sadžida, sedžada sȅf biti (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. sehiv < ar. sähā, sähw »zaboraviti«. - pogriješiti, zabuniti se v. sefiti, sefluk, posefiti. sefâđeldija, safâđeldija, f (ar-tur.-bos.) < tur. sefa geldi, safa geldi »dobro je došao« < ar. safā’ »vedrina, bezbrižnost nalicu« i tur. geldi, perf. 3. lice sing. od inf. gelmek »doći« + bos. nast. –ja. - dobrodošlica (isto što i hožđeldija); pa mu age hž-đeldiju daju, / hož-đeldiju i sefađeldiju.2203 sèfā đèldun! sèfā gèldum! èfāđèldunuz” sèfā gèldunuz! interj. (ar.-tur.)
Ibidem, 553 Ibidem, 553 2201 Ibidem, 553 2202 Ibidem, 553 2203 Ibidem, 553 2204 Ibidem, 553 2200
~ 637 ~
- pogriješiti, zabuniti se; smetnuti s uma. sèfluk, m (ar-tur.-bos.) < bos. izved. od tur. sehvilik < ar. szhā, sähw »zaboraviti« + tur. suf. –lik. - pometnja, zabuna, zbunjenost sèfte, n i sèfta, f (ar.) < tur. sefta, seftah, sifta, siftah, sa značenjem kao u bosanskom jeziku < ar. istiftāh »otpočeti nešto« - prvi dnevni pazar koji učini trgovac u dućanu; prve pare koje se pazare; Od teeb sefte, a od Allaha berićet; Danas nijesam učinio ni sefteta.2205 - prvina, početak - prvi put (adv.) seftèdžija, seftàdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. seftahçi, v. sefta + tur. suf. –çi + bos. nast. –ja. - prvi kupac na dućanu u dnevnom pazaru; prvi koji nešto radi; hodo, seftedžijo, dobra srećo.2206 seftelèisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. seftahlamak »učiniti seftu« - učiniti seftu, napraviti prvi dnevni pazar na dućanu; prvi nešto učiniti ili prvi put nešto početi. sègmenim, v. sejmen. sehára, f (ar.) < tur. sahare; riječ je po korijenu arapska, ali nije jasno od kojeg je ar. oblika uzeta. Š. Sami predpostavlja da bi moglo biti da je sraćeno od sahara sandiği »pustinjski, odnosno putnički sanduk«. sȅhir, sèhiriti, v. seir, seiriti. sèhum, (sèum) (ar.) < tur. sehim < ar. sähm. - dio sèhūr, sùfur, m (ar.) < ru. sahur < ar. sähūr. - ramazanski ručak u rano doba prije sabaha. Sčid, Sèjid, muško ime, bos. hipok. Séjo (ar.) < tur. Saîd < ar. Säīd »Sretni« sȅir, sȅjir, sȅjr (sȅhir) m (ar.) < tur. seyir < ar. säyr. - gledanje, razgledanje, promatranje, naslađivanje u promatranju nečega lijepog; i ušima jeku poslušati, / i očima seir pogledati; promatrati, gledati; »seir čine uz more đemije«2207 v. seirdžija, seiriti, oseiriti. seìrdžija, sejìrdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. seyirci, v. seir + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - onaj koji promatra, koji razgleda. sčiriti, sèjiriti, sèjriti (sèhiriti) (ar.-bos.) < bos. izv. od seir, v. - promatrati, razgledati; Te seire Gacko svekoliko; te sejire bosanske svatove; Primakni se džamu i pendžeru, / sejri momka i pod njim dorata.2208 sêisana, v. sejsana sčiz, sèjiz, m (ar.) tur. seyis < ar. sāyis. - konjušar; na seize srklet učinio.2209 2205
Ibidem, 554 Ibidem, 554 2207 Ibidem, 555 2208 Ibidem, 555 2209 Ibidem, 555 2206
~ 638 ~
sčizbaša, sèjizbaša, m (ar.-tur.) < tur. seyizbaşi, v. kompon. pod seiz i baš. - glavni konjušar, starješina konjušara; njemu veli seiz baša Jure.2210 sejahatnáma, f (ar.-perz.) < tur. seyahatname < ar. siyāha »putovanje« i perz. nāme »pismo, knjiga«. sèjār-muàlim, m (ar.) < tur. seyyar muallim »putujući mualim« < ar. säyyār »onaj koji putuje« i ar. muallim »učitelj«. - povremeni, seozoniski mualim (vjeroučitelj) koji u manjim selima preko zime poučava djecu u vjeronauci po kućama. sèjār-váiz, m (ar.) < tur. seyyar vaiz »putujući propovjednik« < ar. säyyār »onaj koji putuje« i ar. wāiz »propovjednik«. - propovjednik, misionar koji ide od mjesta do mjesta i drži propovjedi. Séjda, žensko ime (ar.) tur. Seyyide »Gospođa« < ar. säyyidä »gospođa«. - Sejdālija, muško ime, bos. hipok. Sèjidija, Séjdo (ar.) < tur. Seyyid-Ali, slož. od dva muška imena: Seyyid < ar. säyyid »gospodin« a može značiti i »počasnu, plemićku titulu« i Ali, v. Alija. sèjek, m (perz.) tur. seyek < perz. se »tri« i perz. yek »jedan« - tri i jedan (izraz u igri tavle) Sèjfija, v. Sejfudin Séjfo, v. Sejfudin, Sejfulah Sejfùdīn –ína, muško ime, bos. hipok. Sèjfija, Séjfo (ar.) < tur. Seufüddin < ar. Säyfuddīn, osn. zn.: »sablja vjere (islama)«, izft. od ar. säyf »sablja« i ar. äddīn »vjera (islam)«. Sejfùlah, -áha, muško ime, bos. hipok. Séjfo (ar.) < tur. Seyfüllah < ar. Säyfullāh, osn. zn.: »Allahova sablja«, izft. od ar. säyf »sablja« i ar. Allāh »Allah«. Sȅjir, sȅjiriti, sejìrdžija - v. seir, seiriti, seirdžija. sèjiz, sèjizbaša – v. seiz, seizbaša sèjlān, -ána(sèjl’ān, sèlijān) m (tur.) < tur. seylâni, seylântaşi, bukv. »kamen sa otoka Cejlona« (izft. od tur. Seylán »Cejlon« i tur. taş »kamen«. - perle, bombice, sitne šuplje kuglice koje se nižu na konac pa se prave đerdani; drugi đerdan mavenog sejlana.2211 sèjmen, sèjmenin, sègmenin, m (perz.) < tur. seymen, seğmen < perz. segbān. - pripadnik jednog roda janjičarske pješadije; jer ti znadeš pašu Serezliju, / i njegove opake sejmene.2212 - stražar, pandur Séjo, v. Seid sèjrek, adv. i adj. (tur.) < tur. seyrek. - rijetko, rijedak sȅjr, sȅjriti, v. seir, seiriti. sejsàna, seisàna, seksàna i sájsana, sáisana, f (ar.-perz.) < tur. seysana < perz. hāne »konjušarnica« (
2210
Ibidem, 555 Ibidem, 555 2212 Ibidem, 556 2211
~ 639 ~
jagazli gavrana; a kršno je sestru opremio, / uz nju spremi sedamnaest seksana.2213 - U nekim krajevima Bosne (npr. u Janju) ovako nazivaju vodiča uz konja natovarenog djevojačkom opremom, ili i vodiča i tovarnog konja zajedno. v. seisanka sčisānka, sèjsānka, f (ar.-perz.-bos.) < bos. izv. od seisana, v. - kesa u kojoj ima svašta kao u tovaru na seisani; I što nosi ćesu seisanku.2214 sèkīl, -íla, m (ar.) < tur. sakil < ar. täqīl »težak«.sèksan, sèksen, num. (tur.) < tur. seksen. - osamdeset; aršin duga, tri široka, / u njozi je seksen oka.2215 sèksan-sèkis, adv. (tur.) < seksensekiz »osamdeset«. - vrlo mnogo, osamdeset i osam; Za to vrijeme izderu seksan-sekiz nekakvih bolesti. 2216 seksàna, v. sejsana sèlām, -áma (sàlām) m (ar.) < tur. selâm < ar. sälām »Allahov spas; Allahov mir, Allahova smirenost« (Selam je jedno od Allahovih imena) - muslimanski pozdrav; Tatar begu turski selam viknu; Salam dade, a poleti ruci.2217 - »sèlām nazvati«, »sèlām poslati« = pozdraviti - »selām ćeš mu« = pozdravi ga; Mošćanic evodo plemenita, / usput ti je selam ćeš mi dragom (sevdalinka) - »sèlām predati«, »sèlām dati« = završavajući namaz okrenuti glavu njprije na desnu, pa onda n alijevu stranu, i pritom izgovoriti na ar. jeziku: »ässälāmu aläykum wä rahmätullāh« što znači: »Allahova milost neka je na vas« (tj. na meleke).; Beg Alibeg klanja jekindiju, / siv mu soko pade na serdžadu, / Kad Alibeg ugleda sokola, / nema kada da preda selama.2218 sèlāmaga, m (ar.-tur.) tur. selâm ağasi, izft., v. kompon. pod selam i aga. - prvjenac u svatovima koji u ime svatova naziva i prima selame; koji li će biti đeverovi, / ko li će vam biti selamga?2219 sèlām àlējk! sèlām àlējć! (sèlām àlèć!) (ar.) < tur. selâm aleyk < ar. ässälāmu aleyk, bukv.: »selam na te, selam na tebe« < ar. ässälām v. selam ar. aleyk »na tebe«. - upućujem ti selam, pozdravljam te sèlām alējkum! sèlām alèjćum! – isto što i selamun alejkum, selamun alejćum, v. selamèćija, salamèćija, mamèkija, f (ar.) < tur. sinameki, senameki < ar. sänā’mäkkyy »biljka Sena« i ar. mäkkiyy < ar. Mäkkä »Meka« + ar. adj. suf. –iyy). - sredstvo za otvor, purgativ koji se spravlja od osušenog lista istoimene biljke, Cassia acutifolia Delile. (Cassia lanitiva Bisch., Senna acutifolia Link.), fam. Leguminosae.; Malo salamećije, malo ricinusa.....2220 2213
Ibidem, 556 Ibidem, 556 2215 Ibidem, 556 2216 Ibidem, 556 2217 Ibidem, 556 2218 Ibidem, 556 2219 Ibidem, 556 2214
~ 640 ~
selámet, salámet, m (ar.) < tur. selâmet < ar. sälāmä. spas, spasenje; povoljno stanje; Leži Čengić banu u tavnici, / vav’jek s’ beže selametu nada; Ukratko se može reći da u njoj nema selameta ni berićeta.2221 - pravi put; izveo je djecu na selamet = izveo ih je na pravi put, osposobio ih za pošten život. selámluk i selàmluk, m (ar.-tur.) < tur. selâmlik, v. selam + tur. suf. –lik. - muško odjeljenje u muslimanskoj kući, ili posebna kuća u avliji gdje se primaju gosti muškarci (radi toga da se ne miješaju sa ženskinjem). - stav »mirno« kao vojnički pozdrav: pozdrav vojske koja defiluje prilikom kakve svečanosti i vojne parade; a ispred nje vojska prolazila, / sva joj vojska selamluka dala; arkadašu rediflijo mladi, / što ne dade curi selamluka; Stari Turci svi mu lete ruci, / a mladina stala na selamluk.2222 selámun alèjkum! selámun alèjćum! sèlām alèjkum! èselāmu alèjkum! (ar.) < tur. selâm aleykum < ar. ässälāmu aleykum, bukv.: »selam na vas« (ar. ässälām, v. selam i ar. aleykum »na vas«. - upućujem vam selam, pozdravljam vas Selánīk, Salánīk (grč.) < tur. Selanik < grč. Thessaloníkī. - Solun selèmbet, m i silèmbe, n (perz.-bos.) < bos. izved. od tur. sînebend < perz. sīnebend »veznik za prsa« (perz. sīne »prsa« i perz. bend »veza, sveza«). - oprsnica, konjski naprsnik, kajiš preko prsa osedlanog konja.; kolan steže , a selembet veže; Na prsima udri silembeta.2223 v. preselembetiti Sèlim, muško ime (ar.) < tur. Selim < ar. Sälīm, osn. zn.: »zdrav, čist, neokaljan«. v. Salim, Selman, Selma Sèlma, žensko ime (ar.) < tur. Selma < ar. Sälmā »Zdrava«. Sèlmān, -ána, muško ime, bos. hipok. Sélmo (ar.) < tur. Selman < ar. Sälmān »Zdrav«. Sèlver, v. Server Sèlveta, žensko ime (ar.) < tur. Selvet < ar. sälwä »utjeha«. sèlvija, sèvlija , f (perz.-bos.) < tur. selvi, servi + bos. nast. –ja < perz. serw »čempres«. - čempres, Cupressus sempervirene L.:Vezah konja za selviju; O sevlijo, sevlijo, tvoj sam hlad poželijo.2224 v. selvijast, Sevlija sèlvijast, sèvlijat, adj. (perz-bos.) < bos. izved. od selvija, v. - tanka i visoka rasta kao selvija. semahàna, simahàna, f (ar.-perz.) < tur. semahane < perz. sima’hāne (ar. simā’ »derviški obred, sikr« i perz. hāne, v. hane. - prostorija u tekiji gdje se obavlja zikir (zkr), tj. derviški obred . semáver, m (rus.) < tur. semaver < rus. samovar. 2220
Ibidem, 557 Ibidem, 557 2222 Ibidem, 557 2223 Ibidem, 557 2224 Ibidem, 558 2221
~ 641 ~
- samovar, čajnik sèmsuz, v. sensuz Séna, v. Senija senábija, f (tur.-ar.-bos.) < tur. sinobi »jabuka iz Sinoba, sinopska jabuka« < tur. Sinob, Sinop »turski grad na obali Crnog Mora« + ar. perz. adj. suf. -ī + bos. nast. –ja. - vrsta slatke jesenske jabuke; Rod rodila senabija; Rod rodila senabi-jabuka.2225 sèn bilùrsun (neprav. sèrbiljersum) (tur.) < tur. sen bilirsin »ti znaš«. - ti znaš; Birmi šećer, birmi šerbet, serbiljersum.2226 sȅnđer, v. sergen. sènet, m (ar.) < tur. senet < ar. sänäd. - isprava, dokumenat; a otvori čekmeli sanduke, / a izvadi pet stotin’ seneta.2227 sèni đìđi! interj. (tur.) < tur. seni gidi!; za komponentu gidi v. điđija, a kakav smisao ima prva komponenta seni (koja je gramatički tur. lična zamjenica 2 lice sing. u akuzativu) nije jasno. - more đidijo!; Seni điđi, jangine, što te kući nema (sevdalinka) Seníja, žensko ime, bos. hipok. Séna (ar.) < tur. Seniye < ar. täniyyä »prednji zub, sjekutić; klanac; briježuljak«. sèni sèvdum (tur.) < tur. seni sevdim < tur. seni »tebe« i tur. sevdim, perf. 1 lice sing. od inf. sevmek »voliti, ljubiti«. - tebe sam zavolio, zaljubio sam se u te; seni sevdum, bir erendum, aman jarabi! (sevdalinka) sènsuz (sèmsuz), adv. i ad. (ar.-tur.) < tur. semtsiz, v. sent + tur. postpoz. –siz »bez«. - naokolo, zaobilazno, nepravim putem. - zabačen, (napr. kraj); nepristupačan; neotesan. sȅnt (sȅmt) m (ar..) < tur. semt »strana, kraj« < ar. sämt »put«. - strana, kraj, pravac; fig.: zavičaj, rodni kraj; pa otišće sentu i Glamoču; Mi hajdemo našem sentu bilom.2228 sèntati (ar.-bos.) < bos. izv. od sent, v. - obigravati oko nekoga da se pridobije za nešto. sèntimicē, adv. (ar.-bos.) < bos. izved. od sent, v. - upravo, pravo: beg okrenu uz ravno Primorje, / sentimice na široku Luku.2229 sèpet, m (perz.) < tur. sepet < perz. seped - kotarica, košara, krošnja; nesta bome sepet grožđa.2230 v. sepetli-sandu, sepetnjača. sepètli sànduk, sèpet-sànduk (perz.-bos.) < bos. izved. od tur. sepetli »sa sepetom« v. sepet + tur. suf. –li. - sepet u obliku sanduka sa zaklopcem, iznutra postavljen, a spolja opšiven kožom; Otvor’Kumro, sepetli sanduke; pa sepetli-sanduk otvorila.2231 2225
Ibidem, 558 Ibidem, 558 2227 Ibidem, 558 2228 Ibidem, 558 2229 Ibidem, 559 2230 Ibidem, 559 2231 Ibidem, 559 2226
~ 642 ~
sèpetnjača, f (perz.-bos.) < bos. izved. od sepet, v. - velika krošnja ispetena od plosnato odjeljanog pruća; dvije sepetnjače čine jedan tovar; Svaka bere krošnju sa krtolom, / l’jepa Fata dvije sepetnjače.2232 sèpija, f (tur.-bos.) < tur. sepi + bos. nast. –ja. - krečljiva voda u kojoj se uređuje (učinja, stroji) sirova koža.; Sastali se kao lisice u sepiji2233 seràsker, seràšćer, saràsker, saràšćer, m (perz-ar.) < tur. serasker < perz. ser »glava« i ar. askär »vojska«. v. serdar, serdengečaka, serhat, Server, sermija itd. sèr’at (nispravno) v. serhat seràtlija (neispravo) v. serhatlija sèrbez, sèrbes, adj. i adv. (perz.) < tur. seres, sebest < perz. serbest. - slobodan, smion, odvažan - slobodno, bez straha, neusiljeno; je li serbez? (u ob. govoru) serbezíja, f (perz.-bos.) < bos. izv. od serbez, v. dodavanjem ar. perz. adj. suf. -čī. - sloboda; Veliku mu serbeziju dao.2234 serbèzluk, m (perz.-tur.) < tur. sebeslik, v. serbez + tur. suf. –lik. - sloboda sèrbiljersun, v. sen bilursun sèrdār, -ára, m (perz.) < serdar < perz. serdār »komadant « (perz. ser »glava« i pez. suf. –dār). - glavar, starješina, zapvjednik, vojskovođa; Pijul’ piće kotarski serdari.2235 - serdar ili »serdari-ekrem« je veliki vezir kao vrhovni zapovjednik vojske u ratu, generalisim. - starješina janjičara u jednom manjem upravnom području. - plemenski starješina i titula za više glavare u Crnoj Gori.; Što si sjetan, serdar Jole?2236 v. serdarija serdaríja i serdàrija, f (perz.-bos.) < tur. serdarî < perz. serdārī, v. serdar + ar. perz. adj. suf. -ī + bos. nast. –ja. - područje jednog serdara; No na noge tri serdara, / Pokupite svoje serdarije; Vi serdari sa kotara moga! Svaki hajde svojoj domovini, / svak podiži svoju serdariju.2237 - građevni objekat ili institucija koju je ustanovio serdar. Prema ovom i jedna džamija u Rogatici nosi ime Serdaríja. serdenđèčaga, serdengèčaga, m (perz.-tur.) < serdengetçi ağa, v. serdenđeèdija i aga. - starješina serdenđećdija, v.; i ič-age i serdenđeč-age.2238
2232
Ibidem, 559 Ibidem, 559 2234 Ibidem, 559 2235 Ibidem, 559 2236 Ibidem, 559 2237 Ibidem, 560 2238 Ibidem, 560 2233
~ 643 ~
serdenđèèdija, serdengèèdija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. serdengeçti, pravo značenje bilo bi: »onaj koji se prošao (odrekao) glave«, na bosanskom: koji je metno glavu u torbu (perz. ser »glava« i tur. geçdi, geçti, perf. 3 lice sing. od ing. geçmek »proći« + bos. nast. –ja. - pripadnik posebnih odjela janjičarske vojske koji su nasrtali na neprijatelja i prvi upadali u opsjednutu tvrđavu; odabirali su se iz redova akindžija kao dobrovoljci. serdžáda, v. serdžada. sȅrđen, m (tur.) < sergen, v. sergen. - stolica sȅrđen, v. sergen sȅrgen, sȅrđen, sȅnđer, m (tur.) < tur. sergen, sergin, izv. od gl. sermek »prostrijeti, razastrijeti«. - ormar u zidu ili ormar pričvršćen uza zid u kome se drži posteljina, ili služi kao polica; današnji plakar. sèrgija, sèrđija, f (tur.-bos.) < tur. sergi + bos. nast. –ja. - prostirač na koji se baca novac prilikom prikupljanja kakvih dobrovoljnih priloga. - mjesto gdje se što izlaže. Tako se u Visokom zvao trijem pred tabačkom radionicom gdje su tabaci sušili kožu. sèrhat (perz.-ar.) < tur. serhat < perz. sehad < perz. ser »glava« i ar. hadd »granica«. - krajina, pogranični kraj, granica; jesi l’ bio na serhat Krajini?; Bosna ti je serhat carevini.2239 v. serhatlija. serhàtlija (sehràtlija) m (perz.-tur.-bos.) < tur. serhatli, v. serhat + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - krajišnik, graničar; serhatlija na konju doratu; Sehratlijsko ruho obećala2240 sèrmija, f (perz.-bos.) < bos. izved. od tur. sermaye < perz. sermāye < per. ser »glava« i perz. māye »osnova, srž, osnovni element«. glavnica, kapital; trgovačka roba; imovina koja se posjeduje; Teško jedan čovjek može sermiju steći dok mu se otkud ne privali; Lijepa laž siromaška sermija; pred kućom mi velika sermija: / šarka kvočka sedmero piladi.2241 - zanatski proizvodi, zanatske izrađevine. sermijáši (sing. sermìjāš) m (perz.-bos.) < bos. izved. od sermija, v. - oni koji porodaju zanatske proizvode na pazarima; svoju robu, sermiju, razastiru po zemlji i tako je prodaju. sȅrt, adj. (perz.) < tur. sert < perz. serd »hladan«. - tvrd, čvrst, žestok, strog, ljut, opor, sirov - v. sertli sèrtli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. sertli, v. sert + tur. suf. –li. - ljutiti, nabosit, oštar; sertli beže ljubi odgovara.2242
2239
Ibidem, 560 Ibidem, 560 2241 Ibidem, 560 2242 Ibidem, 561 2240
~ 644 ~
serturnàdžija, m (perz.-tur.-bos.) < bos. izved. od tur. serturnaci < perz. ser »glava« i turnaci, v. turnadžija. - oficirski čin u jenjičara; zapovjednik turnadžija, v. Sèrver, Sèlver, muško ime (perz.) < tur. Server < perz. serwer »gospodin, starješina, velikan« (perz. ser »glava« i perz. suf. –wer). sȅs, m (tur.) < tur. ses. - glas; ne viđe joj skuta ni rukava, / nit joj čuo sesa ni avaza.2243 sèsli, indec.. adj. (tur.) < tur. sesli, v. ses + tur. suf. –li. - glasan, zvučan; Tamburice, moja dangubice, / da te svojoj ja poklonim majci, / majka drdli a ti vrlo sesli.2244 sètīlj, sìtīlj, -ílja, m (ar.) < tur. sitil, sa značenjem kao u bosanskom jeziku < ar. satl »bakrena posuda sa ručkama sa strane«. - okrugli bakreni sud (bakrač) napunjen vodom, s pipim na sredini dna, koji je visio obješen o kraćem lancu u starim brijačnicama, a služio je za polijevanje prilikom brijanja glave. sètra, f (franc.) tur. setre < franc. surtout, v. setre-pantole. - dugački alafranga kaput; Danju nosi setru i pantole, / a noći kumašli dimije.2245 sètre-pantole, sètre-odijelo (franc.-bos.) < bos. izved. od setra, v. - pantalone, odnosno odijelo na evropski način skrojeno, alafranga (usko, za razliku od istočnjačkog širokog). sèvāb, -ába, sèvāp, -ápa, m (ar.) < tur. sevap < ar. täwāb. - dobro dijelo koje zaslužuje božiju nagradu; nagrada za dobro dijelo; Sevap jeste roblje potražiti, / iz zindana sinko, izbaviti; Ako je i sevap, dosta je.2246 v. sevapčija, osevabiti se. sevàpčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. sevapçi, v. sevab + tur. suf. –çi. - onaj koji čini dobra djela, sevabe; Ako hoćeš da si sevapčija, / koji gradi na vode ćuprije.2247 Sévda, žensko ime (ar.) < tur. Sevda < ar. säwdā’ »crna,, garava«. sèvdāh, -áha, m (ar.-bos.) < tur. sevda »ljubav« < ar. sävdā’ »crna; crna žuč« + bos. glas –h. (jedna od četiri osnovne supstanice, koje se, po shvatanju starih arapskih odnosno grčkih ljekara, nalaze u čovječjem organizmu). Pošto je ljubav često uzrok melanholičnog raspoloženja i razdraženosti, dovedena je u vezu sa »crnom žuči« koja je uzročnik istog takvog raspoloženja, pa je ljubav nazvana säwdā’ (crna žuč). Turci su preuzeli tu riječ od Arapa, a mi smo joj dali »h« i tako je nastala bosanska riječ sevdah. - ljubav, ljubavna čežnja, ljubavni zanos; ostala ti udovoca mama, / udala se za prvog sevdaha; Bol boluje tri godine, / od sevdaha i od meraka.2248 - sevdalija, sevdalinka, sevdaluk, karasevdah. sèvdàlija, sevdáhlija, sevdèlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. sevdali, v. sevdah + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. 2243
Ibidem, 561 Ibidem, 561 2245 Ibidem, 561 2246 Ibidem, 561 2247 Ibidem, 561 2248 Ibidem, 561 2244
~ 645 ~
- zaljubljenik, onaj koji je odan ljubavi, koji je zaljubljen; na grančici tica sevdalija.2249 sevdàlīnka, f (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od sevdah, sevdalija, v. - bosanska ljubavna pjesma; Pogledaj me, Anadolko, Muhameda ti, / ja ću tebi sevdalinke pjesme pjevati (sevdal.) sevdàluk, sevdáhluk, m (ar.-tur.) < tur. sevdalik, v. sevdah + tur. suf. –lik. - ljubav, ljubavna čežnja, zaljubljenost; Oj jagluče, golem sevdaluče.2250 sèvdi, indecl. adj. (tur.) < sevdi, perf. 3. lice. sing. od sevmek »voliti, ljubiti, milovati«; ovdje upotrijebljeno kao particip. - voljeni, ljubljeni, zaljubljeni; Sevdi Bego, tvoje sevdisanje, / ubilo te moje uzdisanje!; sve je babo: sevdi-đulom zvao.2251 - sevdisanje, sevdisati sevdìdžān-bàklava, džansèvdija, f (tur.-perz.-ar.-bos.) < tur. sevdican, cansevdi + bos. nast. -ja - vrsta baklave u koje je nadjev između jufki od umućenih jaja s maslom (kao masna ulutma), mjesto punjenja orasima ili tiritom. sèvdisānje, n (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od sevdisati, v. - milovanje, vođenje ljubavi; Sevdi Bego, tvoje sevdisanje.2252 sèvdisati, -išēm (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od sevdi, v. - ljubiti, voiti, milovati, ljubav voditi; ja veoma curu sevdisao, / sevdisao i begenisao; Što sam drugog očim’ pogledala, / Ja ga n’jesam srcem sevdisala 2253 sèveb, sèvep, sèvepli, v. sebep, sebepli. sèvet, v. sebep sèvetnīk, m (ar.-bos.) < bos. izved. od sebeb, sevet, v. - posrednik, provodadžija (govori se u Livanjskom Polju) sèvetovati, (ar.-bos.) < bos. izved. od sebeb, sevet, v. - posredovati,, provodadžisati (govori se u Livanjskom Polju) sèvlija, sèvlijast, v. selvija, selvijast. Sèvlija, žensko ime, bos. hipok. Sévla (perz.) < tur. selvi < perz. serw »čempres« sevtelèisati, v. sefteleisati. shazùrati (se), sházuriti (se) < (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od hazuriti (se), v. - spremiti (se), spreman biti; a svekar ti dibu izabrao, / sam se dragi nije shazurio.2254 sìbjān (sibìjān), -ána, m (ar.) < tur. sibyan < ar. pl. sibyān, sing. sabiyy »dijete«. - djeca, nedorasla kućna čeljad; da ne gine sibijan i fukara; i ono sirotinje i sibijana što je ostalo u Veletovu da ne propadne; Evo dođe begov sibijan.2255 sìčan, m (tur.) < siçan, »miš«. - miš - mišomor, arsenikov trioksid; Mora okusiti kao kučka sičana2256 2249
Ibidem, 562 Ibidem, 562 2251 Ibidem, 562 2252 Ibidem, 562 2253 Ibidem, 562 2254 Ibidem, 562 2255 Ibidem, 562 2250
~ 646 ~
sìčan-jòlan, m (tur.) < tur. siçna yolu, bukv.: »mišji put«, izf. od tur. siçan »miš« i tur. yol »put«. - podzemni prokop; Otlen sičan-jolan nalazili, / do carskoga tahta i jataka.2257 sìčanot, sìčan, m (tur.) < tur. siçan otu, bukv.: »mišji otrov, mišja trava« izft. od tur. siçan »miš« i tur. yol »put«. - mišomor, arsenikov trioksid, arsenicum album. Sìdīk, -íka, muško ime (ar.) < tur. Siddîk < ar. siddīq »vrlo iskren«. Sidíka, žensko ime, bos. hipok. Díka (ar.) < tur. Siddîka < ar. siddīqa »vrlo iskrena«. sìdžil, m (lat.) < tur. sicil < ar. siğill < lat. sigillum »pečat«. - sudski protokol, sudski zapisnik z turske uprave, u koji se upusuju sve presude, rasprave, diobe i ostali predmeti iz sudskog postupka, kao i fermani, berati i bujruldije koje stignu na sud. sìdžiliti (lat.-bos.) < bos. izved. od sidžil, v. - upisivati u sudski protikol, vršiti sudsku legalizaciju. - lig.:držati do nešta, uvažavati u frazi; Njegovo se ne sidžili, tj. ne drži se do njegovih riječi, nejegovo se ne piše.2258 v. sindžilatiti sìdžim, m (tur.) < sicim - uzica, konop, uže; Daj der meni kosata alata, / Sa sidžima velika alata.2259 sìfat, m (ar.) < tur. sifat < ar. sifa. - svojstvo, atribut, moralni kvalitet. sȉfr, v. sufur sìhat, m (tur.) < sihhat < ar. sihha. - zdravlje sihatlàrōsum! sijatlàrōsum! sìhatōlā! interj. (ar.-tur.) tur. sihhatlar olsun! < tur. sihhatlar pl. od sihhat < ar. sihha, v. sihat i tur. olsun! imper. 3. lice sing. i ola! optat. 3 lice sing. od inf. olmak »biti«. - na zdravlje sìhir, m (ar.) < tur. sihir < ar. sihr. - čarolija, mađija, čini; nek’ udari sihir na junaka.2260 - »sihir učiniti« = opčiniti, omađijati; Tvoja me je majka potvorila, / da sam tebi sihir učinila.2261 v. sihirbaz, opsihriti sihìrbāz, sihròbāz (sìrbaz) m, sihirbàzica, sihrobàzica, (sìrbàzica) f (ar.-perz.) < tur. sihirbaz < perz. sihirbāz »vračara« < ar. sihr »čarolija, mađija« i perz. bāz, prez. osn. od inf. bāhten »igrati«. - vračar, vračara, čarobnjak; Ah li Mujo, jedan sihirbazu, / platićeš mi, Allah ami jedinog; da zovnemo babu sirbazicu, ali opet pomislih u sebi da je ovo dvadeseto stoljeće, đe nema vještica, adžuzija i sihirbazica.2262 2256
Ibidem, 563 Ibidem, 563 2258 Ibidem, 563 2259 Ibidem, 563 2260 Ibidem, 563 2261 Ibidem, 563 2257
~ 647 ~
sìjāh, adj. (perz.) < tur. siyah < perz. siyāh. - crn, mrk; dragi dragoj u sijah solufu; A navuku surmu na obrve, / Karaboju na sijah solufe; Ah moj dragi, / Sijah perčinlija.2263 sijàluk, m (perz.-tur.) < tur. siyahlik »crnilo«, v. sijah, + tur. suf. –lik. - crno janjeće krzno od kojeg se prave kape. sijáset, m (ar.) < tur. siyaset »politička ili sudska uprava, politika; kazna; izvršenje kazne« < ar. siyāsä »upravljati, suditi« (Dr. Š. Sikirić misli da je ova riječ u značenju »mnoštvo« dobila ovo značenje odatle što su tjelesne kazne izvršavane javno na »sijaset -mejdanu« u prisustvu mnoštva ljudi. - mnoštvo, velika množina nečeg, silesija; nešto krupno, neprikladno; Slušala ga je pažljivo, ozbiljno, bilješila, zapitkivala za sijaset sitnica; Eto zeta, eto sijaseta, / ko da ga je krava otelila.2264 - kazna; Zlo činio, sijaset primio.2265 - bijeda, nevolja, stradanje, napast.; Gle nevolje, čudna sijaseta! / Skoči buha curi u njedrima; da ja idem, jer me čeka društvo, / pa će biti više sijaseta.2266 sijatlàrōsum!, v. sihatlàrōsum! sijéldžija, m (bos.-tur.) < bos. riječi »sijelo« dodan tur. suf. –ci (č. dži) - onaj koji sijeli, koji preli. sìkter! interj. (tur.) < tur. siktir! sa istim značenjem kao u bosanskom jeziku; bukv. značenje je: »sam sebe polno upotrijebi«, imper. 2 lice sing. od inf. siktirmek, a ovo od sikmek »polno upotrijebiti«. siktèrisati, -īšēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. siktirmek, v. sikter. - otjariti nekoga od sebe sa riječima »sikter!« (v.), maršnuti, otjerati na grub način. sìkter-kàhva, v. sikteruša. sìktèruša, sìkter-kàhva, f (tur.ar.-bos.) < bos. izv. od sikter! i kahva, v. - zaršna kahva, kahva kojom domaćica posluži na kraju poslije svih drugih čašćenja. Ime je došlo otud što se predpostavlja da je poslije ove kahve red da gosti idu, da idu polja. sìlāh, sìlāj, sìlāv, v. bensilah. sìlāh, -áha (sìlāj, sìlāv) m (ar..) tur. silâh < ar. silāh. - oružje; Sabur Halko, dok silah naperim.2267 v. silahdar, silahšor silàhdār, -ára, silìhtār, -ára, (silìptāȍ, silìptār) m (ar.-perz.) < tur. silâhtar < perz. silāhdār, bukv.: »oružnik« < ar. silāh »oružje« i prez. –dār, prez. osn. od inf. dāšten »držati«. - zvanje službenika na službi kod vezira ili paše, koji se brinuo o čuvanju i održavanju oružja.; Suze proli, siliptara viknu: / brže m’ bega zov’te Ljubovića; polijeva mu Ibro silihtare.2268
2262
Ibidem, 563 Ibidem, 564 2264 Ibidem, 564 2265 Ibidem, 564 2266 Ibidem, 564 2267 Ibidem, 564 2268 Ibidem, 565 2263
~ 648 ~
silàhšōr, -óra, m (ar.-perz.) < tur. silâhşor, bukv.: »oboružan čovjek, ratnik sa oružjem« < perz. silāhšūr < ar. silāh »oružje« i perz. osn. od inf. šūrīden »baviti se nečim«. - pripadnik dvorske straže na osmanskom dvoru. - titula za određenog službenika na dvoru (niža za jedan setepen od kapudžibaše). sìle, sìnle, sìlne, -eta, n i sìla, sīnla, f ( ( perz.) < tur. sille < perz. sīlī. - šamar, pljuska; pa djevojci sile udario.2269 sìledžija, m (bos.-tur.) < bos. riječi »sila« dodat tur. suf. –ci (č. dži). - silnik, nasilnik, zulumćar; Nut’Cerića, siledžije starog?2270 silèmbe, v. selembet. silìntār, silìptār, silìftar, v. silahdar. silìdžik, m (tur.) < tur. sicik < tur. inf. silmek »brisati, čistiti« itd. - daščica kojom se prilikom mjerenja poravnava žito na mjerici síma, f (ar.) < tur. sima < ar. sīmā - tên, pût simahàna, v. semahana. Simìčīć, v. simičija. simìčija, simìtèija, simìdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. simitçi, v. simit + tur. suf. –çi + bos. nast. –ja. - pekar koji peče simite. Od ovog je došlo prezime Sìmīčić. sìmit, m (lat.? ili sanskrt.?) < tur. simit, simid < ar. sämīd »bijeli hljeb«. Korijenski riječ nije arapska, ali je nejasno da li je došla od lat. simila ili od sanskrt. samîda. - vrsta malog okruglog kupovnog (pekarskog) hljeba od bijelog brana. Tijesto se zakuhava s posebnim kvasom (tzv. »majom«), koji se pravi od istučenog nohuta. Hljeb se odozgo maže uljem. Za luksuzniju izradu, po narudžbi, stavlja se u tijesto i mlijeko; Za spremanje baš ne pita, / voli ćevap i simita.2271 sìmsija (sìnsija) f (perz.-tur.-bos.) < tur. simsi »srebrenast« < perz. sīm »srebro« + tur. suf. –si, koji služi za oznaku sličnosti + bos. nast. –ja. - lula, osobito lula srebrom okova; A u ruke čibuk i simsija.2272 sȉn, m (ar.) < tur. sin < ar. sīn. - naziv arapskog slova »s«. Sìnan, muško ime (ar.) < tur. Sinan < ar. Sinān, osn. zn.: »koplje«, u stvari »željezni šiljak na koplju«. sindžèlija (sinđèlija) f (lat.-tur.-bos.) < tur. sicilli »provedeno kroz sudski protokol, upisano«, v. sidžil + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - potvrda sa pečatom; I evo mu konja nejahana, / I evo mu moja sinđelija, / Da ga vezir pogubit’ ne može.2273 sindžìlāt, -áta (ar.-tur.) < tur. sicillat »sidžil«, pl. od ar. siçill, v. sidžil. - sudsko protokolisanje, legalizovanje, potvrđivanje, suđenje; Čuješ li me, efendikadija, / daj ti meni pravog sinđilata.2274 2269
Ibidem, 565 Ibidem, 565 2271 Ibidem, 565 2272 Ibidem, 565 2273 Ibidem, 565 2274 Ibidem, 565 2270
~ 649 ~
sindžilátiti, sindželátiti (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od sindžilat, v. sudski protokolisati, legalizovati, potvrditi; suditi; a ja idem s agom na kadiju, / na mešćemi da nam sinđelati, / da mađ’ nama posle nije kavge; Sindželate emine kadune, / Sutra vele da bega objese; Na mešćemi da nam sindžilati; Sindžilati a dršću mu ruke.2275 sindžīr, -íra (perz.) < tur. zincir < perz. zençir. - lanac; vojvodić mu konja drži, / u sindžiru pozlaćenu, / sindžir puče , konj uteče.2276 v. sindžir-halka, sindžirli, sindžirlija sìndžīr-hàlka, f (perz.-ar.) < v. kompon. pod sindžir i halka. - gvozdena halka, gvozdena karika; tamnica mu moja njedra bila, / sindžir-halke moje bijele ruke (sevdalinka) sindžìrlije, pl. (perz.-tur.-bos.) < bos. izved. od tur. zincirli, v. sindžirli. - dva ili više puščanih ili topovskih zrna ujedno povezanih; U junaka puške harčalije, / A u njima zrna sindžirlije; E je pustu pušku prepunio, / Dva kuršuma i dvi sindžirlije.2277 sìngav, adj. (perz.) tur. sincabi »siv« perz. sinçābī (< perz. sinçāb »vrsta vjeverice čija je dlaka slična boji olova« + ar. perz. adj. suf. -ī). - siv, ugasito olovne boje. sìnija, f (ar.-bos.) < tur. sini »trpeza, sofra« < perz. sīnī, bukv.: »kineski, predmet kineske izrade« < ar. perz. adj. suf -ī + bos. nast. –ja. - niska okrgla trpeza, sofra; Da ih je za njivom kolko za sinijom , lahko bi se obradilo; Pašinici srebrenu siniju.2278 sìnle, v. sile. sìnsija, v. simsija. sìper, m (perz.) < tur. siper < perz. siper - zastirač koji se stavlja maloj djeci na prsa da se prei jelu ne bi odijelo zaprljalo. Sìrādža, muško ime (ar.) < tur. Sirac, skraćeno od Sircüddin < ar. Sirāçuddīn, osn. zna.: »svjetiljka, kandilj vjere islama«. sirát-ćùprija (sílaj-čùprija) f (ar.-tur.-bos.) < tur. sirat köprüsü, izft. od ar. sirît »put« i tur. köprü »most«. - opasni most, opasni put koji, po islamskom vjerovanju, vodi preko džehenema i preko koga se mora proći da bi se unišlo u dženet. - fig.: uopšte opasan, težak i mučan put. sìrbaz, v. sihirbaz. sìrće, -eta, n (perz.) < tur. sirke < perz. sirke. - ocat; Kiselo kao sirće (u ob. govoru) sirìdžik, saràdžik, m (perz.) < tur. siraca < perz. sirāçä. - bjelilo za mazanje lica, kozmetičko sredstvo muslimanki u osmansko doba, hydrargytum bichloratum corrosivum. sirìdžik, v. saradžik.
2275
Ibidem, 566 Ibidem, 566 2277 Ibidem, 566 2278 Ibidem, 566 2276
~ 650 ~
Sìrija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Sirrî, osn. zn.: »tajanstveni, mistični« < ar. sirr »tajna« + ar. perz. adj. suf. -ī + bos. nast. –ja. sìtīlj, v. setilj. sìvrije, f (tur.-bos.) < tur. sivri »šiljast« + bos. nast. –je. - terzijska i abadžijska tanka kliješta sa šiljastim vrhom za pravljenje kopči. sjarániti se (ar.-bos.) < bos. izved. od jaraniti, v. - sprijateljiti se; Oni su se plaho sjaranili (u ob. govoru) sjećúniti (perz.-bos.) < bos. izved. od jećun, v. - sabrati, zbrojiti, ustanoviti zbir više brojeva. skàjliti se, skàiliti se (ar.-bos.) < bos. izved. od kail, kajil, v. - pristati, odlučiti se na nešto skalàfatiti, (ar.-bos.) < bos. izved. od kalafatiti, v. - smlatiti nešto, nesolidno izraditi, sfušeriti, sklepati skàlufiti, skàlupiti (per.-bos.) < bos. izved. od kaluf, kalufiti, v. - sližiti po jednom kalufu - nešto napraviti, skovati ili složiti, ali ne tako kako bi trebalo da bude, nego više provizorno. skàstiti (ar.-bos.) < bos. izved. od kast, v. - naumiti skȅla, f (lat.-bos.) bos. izved od tur. iskele < tal. scala < lat. scala - pristanište, luka; mjesto na rijeci gdje se vrši prijevoz s jedne obale na drugu; Dolja skelji moru izlaziše, / A na skelje moru dolaziše.2279 - splav, skovani balvani na kojima e prevozi na rijeci; Makni skelom Osman skeledžija.2280 - skeledžija skȅle, gen. skélā, f (lat.-bos.) < bos. izved. od tur. iskele < tal. scala < lat. scala. - grede i daske koje se postavljaju oko zgrade prilikom zidanja ili popravljanja. skȅledžija, m (lat.-tur.-bos.) < tur. iskeleci, v. skela + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - splavar; Makni skelom Osman skeledžija; Boji ga se kao vrana skeledžije.2281 skèmlija, šćèmlija, f (lat.-bos.) < bos. izved. od tur. iskemle < fr. escabelle < lat. scammellum. - stolica bez naslona za ledja, niska mala stolica; u odaji podbaci skemliju; i u sobi do osam šćemlija.2282 Skénder, muško ime (grč.-bos.) < bos. izved. od tur. Iskender < ar. Äl-Iskändär »Aleksandar« < grč. Alexándros. Skendérija, f (grč.-ar.-bos.) < tur. iskenderî < ar. Askändäriyy »Skenderski«, v. Skender + ar. adj. suf. –iyy + bos. nast. –ja. - Skenderova (džamija, most, ulica itd.). Skenderija je ime jedne ulice u Sarajevu. skèrlēt, skṙlēt, m i kao adj. (tal.-bos.) < bos. izved. od tur. iskerlet < tal. scarlato. - stara venecijanska crvena i veoma sjajna čoha; aga s’ kucnu rukom po kolinu, / nov mu skerlet puče na kolinu.2283 2279
Ibidem, 567 Ibidem, 567 2281 Ibidem, 567 2282 Ibidem, 567 2283 Ibidem, 568 2280
~ 651 ~
- odijelo skrojeno od skerleta; na alatu u novu skerletu.2284 - crven; birden skrlet bujruntiju piše.2285 - bolest šarenica, cvēn, scarlatina. Smȁil, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Ismail, v. Smȁiš, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Ismail, v. Smájo, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Ismail, v. skìlititi (perz.bos.) < bos. izved. od kilit, ćilit, v. - obaviti, omotati; Prema njemu ruke raskrilila, / Oko vrata skilitila ruke.2286 smarlàisati, smarlàjisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. smarlamak »naručiti«. - naručiti, narudžbu učiniti. v. smarlama. smȁrlama, f (tur.) < tur. smarlama, part. od inf. smarlamak »naručiti«. - narudžba, roba, izrada po nardžbi (za razliku od pazarije); Pazarija-ćasa je bez pervaza i bez kapaka, a smarlama ili čarkiš-ćasa je sa pervazom i kapakom.2287 sòbet (neispravno), v. sohbet. sòfa, f (ar.) < tur. sofa < ar. suffä. - trijem; uzdignuti prostor pred džamijom uz sami džamijski zid na kome se klanja ako nema dovoljno mjesta u džamiji. - nadkriveno ili uzdignuto sjedište u bašči; hladnjak; niže njih su dva drva jablana, / pod njima je sofa načinjena.2288 sófija, m (ar.-bos.) < tur. sofu < ar. sūfiyy »mistik«, osn. zn.: »vuneni« < ar. sūf »vuna« i ar. adj. suf. –iyy + bos. nast. –ja. Naziv došao otud što su misciti nosili vunene ogrtače. - veoma pobožan čovjek. - pristaša mistične filozofije. sȍfra (ar.) < tur. sofra < ar. sufrä. - trpeza, sinija; Te jedoše, pa sofre digoše; Što na sofri sultan ima ne gadi se Ciganima.2289 - zaokružena učinjena koža na čijem su rubu povezane duge petlje takođe od kože. Služi za odnošenje hrane težacima kad rade na njivi. sȍfabez, m (ar.) < tur. sofra beyi, izft., v. kompon. pod sofra i bez. - dučaki peškir, od nekoliko metara, koji se stavi oko cijele softe i služi kao zajednički ručnik svima koji su sjeli za sofru. - v. besofra. sȍfra bòšča, f (ar.-perz.) < < tur. sofra bohçsdi, izft., v. kompon. pod sofra i bošča. - prostirač ispod sofre na koji padaju mrvice i otpaci od jela. Ona štiti čilim da se ne uprlja. sofràluk, m (ar.-tur.) < tur. sofralik, v. sofra + tur. suf. –lik. - isto što i sofrabez, v. 2284
Ibidem, 568 Ibidem, 568 2286 Ibidem, 568 2287 Ibidem, 568 2288 Ibidem, 568 2289 Ibidem, 568 2285
~ 652 ~
sòfta, sòhta (sòpta) m (perz.) < tur. softa < perz. suhte i sūhte »iskuhan, prekaljen (u nauci)« od inf. sūhten »paliti, pržiti«. - učenik medrese; kad to čuše softe i hafizi; Odaklen softi groš, kad ni džepa nema; Hasan sopta uči u medresi.2290 sògan (sàgan) m (tur.) < tur. soçan. - luk sògandolma (sàgandolma) f (tur.) < tur. soçandolma, v. kompon. pod sogan i dolma. - punjeni, nadjeveni luk sa mesom i pirinčem, vrsta jela) sogànlija (sagànlija) f (tur.-bos.) < soçanli, v. sogan + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - vrsta jela koje se spravi ovako: pogača ili hljeb izreže se na komade, komadi se poliju mesnom čorbom, a po vrhu se ppope poprženim mesom i lukom. sòhbet (neispravno: sóbet) m (ar.) < tur. sohbet < ar. suhbä. - razgovor, sjedeljka, sijelo, sastanak; pa kad su se piva napojili, / o svačemu sohbet zauzeli.2291 sòhta, v. softa. sòisati, sòjisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. soymak »opljačkati«. - opljačkati; Go se ne može soisati (bošnjačka nar. poslov.) - napasti; za kiriju mene soisali, / i pred pašu mene pozovnuli; soisali me bjehu psi, jedva se odbarin (u bo. govoru). sôj, m (tur.) < tur. soy. - rod, pleme; porijeklo, vrsta, sorta; Kog si soja, kakva si plemena; Nisi, kujo, soja gospodskoga.2292 - »sòjević« - čovjek iz dobre kuće, dobra roda. sòjisati, v. soisati sójli, indec. adj. (tur.) < soylu, v. soj + tur. suf. –lu, -li. - plemenit po rođenju, od dobra roda i familije. sójsuz, m (tur.) < tur. soysuz, v. soj + tur. postpoz. –suz, -siz »bez«. - prostak, nikogović; nitkov; Stanider, sojsuze, da ti kažem šta je naša čaršija.2293 sȍjtarija, m (tur.) < tur. soytari. - onaj koji se ne bavi ozbiljnim poslom; šaljivčina, lakrdijaš; Kad djevojke Talu opaziše, / i njegovo sojtarsko odijelo.2294 sòkāk, -áka, m(ar.) < tur. sokak < ar. zuqāq. - ulica; sve pucaju puške sokacima; il’ da dođeš il’ sokakom prođeš (sevdalinka) sòlak, m (tur.) < tur. solak. - ljevoruk - pripadnik posebnog gardijskog korpusa janjičara sòldrma, sòldurma, v. suldrma, suldurma. sòltašak, m (tur.) < tur. soltaşak »prirepak« bukv.: »lijevo mudo« (tur. sol »lijevi« i tur. taşak »mudo«).
2290
Ibidem, 568 Ibidem, 568 2292 Ibidem, 569 2293 Ibidem, 569 2294 Ibidem, 569 2291
~ 653 ~
- prirepak; tako se u ironiji kaže za onog koji nekog stalno prati i od njeg se ne odvaja; on je onog soltašak (u ob. govoru) sòluf, zùluf, m (perz.) < tur. zülüf < perz. zulf. - uvojak, zalizak kose pružen niz lice pokraj uha; od tvog brka, od mog solufa; dva joj bena među obrvama, / a četiri među solufima.2295 sòluk, m (tur.) < tur. soluk. - dah, dušak sòmli, indecl. adj., < tur. somlu < tur. som »moržov zub od koga se prave kamze za noževe« (tur. som je vjerovatno skraćeno od franc. saumon »losos« /salmone/ + tur. suf. –lu, -li. - napravljen od riblje kosti, od moržova zuba. - »somli-kamze« - kamze od riblje kosti. - »somli-nož« - nož sa drškom od moržova zuba. sòmūn, -úna, m (grč.) < tur. somun < grč. Psōmíon »okrugli hljeb, somun«. - okrugli pekarski hljeb u kvas, ljepina; domaći hljeb u kvas; i donese somuna desetak. sȍn, m i kao adj. (tur.) < tur. son - kao imenica: kraj, završetak, talon u kartanju - kao pridjev: posljednji sȍn-nèfes, m (tur.-perz.) tur. son nefes, v. kompon. pod son i nefes. - posljednji dah umirućeg, izdisaj sòpa, f (tur.) < tur. sopa. - motka sȍpra, v. sofra sòpt, v. softa sòrguč, m (tur.) < sorguç. - čelenka, perjanica; Bosna ti je sorguč carevini.2296 Sòukbunār, Sôkbunār, -ára, m (tur.) < soğuk-bunar »studenac, studeni izvor (tur. soğuk »studen, hladan« i tur. bunar »izvor, zdenac«. - ime jednog dijela Sarajeva Spàhīć, v. spahija spàhija, hipok. spáho, m (perz.bos.) < tur. sipahi < perz. sipāhī »vojnik« (perz. sipāh »vojska« i pomoću nstavka -ī napravljen singular, bos. nast. –ja. - posjednik timara, spahiluka, koji je dužan kao konjanik da ide u vojsku u slučaju rata; lenski konjanik. Bilo je i hrišćana spahija; hoda l ’ za njim šest stotin spahija;2297 Od ovog je nastalo prezime Spahić i Spaho. - bolje stojeći seoski domaćin islamdke vjere u Bosni i Hercegovini, dodaje se kao titula iza imena: Hasan-spahija, Omer-spahija itd. spáho, m (perz.-bos.) < bos. hipok. od spahija, v. - djever. Spáho, muško ime (perz.-bos.) < bos. hipok. od spahija, v. spahìluk, m (perz.-tur.-bos.) < bos. izved. od tur. sipahilik, v. spahija + tur. suf. –lik.
2295
Ibidem, 569 Ibidem, 570 2297 Ibidem, 570 2296
~ 654 ~
- feudalni posjed, leno, dobijeno dekretom sultana. Posjednik spahiluka, spahija, nije plaćao nikakvog poreza na imanje, ali je bio dužan da ide kao konjanik sa jednim ili više svojih konja (u zavisnosti od veličine spahiluka) u vojsku u slučaju rata; na koga su spali spahiluci.2298 spànāć, -áća, m (perz.-bos.) < bos. izved. od tur. ispanak < perz. ispānğ, ispenāg, esfenāg »spanjać«. - špinat, zelje, Spinacia oleracea L. spihtìjati se (ar-bos.) < bos. izved. od pihtijati se, v. - zgusnuti se, uvariti se, dopeći se postepeno na slaboj vatri. spirjániti (perz.-bos.) < bos. izved. od pirjan, pirjaniti, v. - pomiješati zajedno pirinač, isjecanu džigericu, zelen i još ponešto pa kuhati; fig.:smiješati sve u jedno. sṙča, f (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. sirça. - staklo, sva im grohnu srča po pendžeru.2299 srčàli, indecl. adj. (tur.) < tur. sirçali, v. srča + tur. suf. –li. - staklen; opružio srčali durbina.2300 srčàluk, m (tur.) < tur. sirçalik, v. srča + tur. suf. – lik. - staklarija - mjesto u kući gdje se drže stakleni predmeti (čaše i ostalo) sṙdisati, v. sevdisati srdžáda, v. serdžada sṙg, m (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. sirik. - duga motka obješena sa krajeva na dvije uzice o tavanu preko koje se prevjese odijela i tako služi mjesto čiviluka; duga motka uopšte; Ona ide u šikli odaju, / primače se srgu s haljinama, / ona jamlja junačko odijelo.2301 sṙklet, m (ar.) < tur. siklet < ar. tiqlä »tegoba, težina«. - tegoba, uzrujanost, nervoza, uznemirenost - nalog, naredba; - »srklet činiti, učiniti« = oštro narediti, povikati; Pa od zemlje na noge skočio, / A na mlađe srklet učinio.2302 srklètli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. sikletli, v. srklet + tur. suf. –li. - nervozan, skopčan sa teškoćama; »srkletli čovjek«, »srkletli posao«. sṙma, f (tur.) < tur. sirma »tanka srebrene žica s pozlatom ili bez pozlate«. - srebro, čisto srebro, srebrena žica. v. srmadal, srma-džusdan, srmali, srmalija. srmàdal, m (tur.) < tur. sirmadal < tur. sirma »srma« i tur. dal »grana«. - svileno platno ili kadifa po kojoj su srebrenim ili zlatnim koncem izvezene grane ili biljni motivi. - anterija ili jorgan sa ispupčenim vezom napravljen od srmadala. sṙma-džùzdān, -ána, m (tur.-ar.-perz.) < tur. sirma-cüzdan, v. kompon. pod srma i džuzdan. 2298
Ibidem, 570 Ibidem, 571 2300 Ibidem, 571 2301 Ibidem, 571 2302 Ibidem, 571 2299
~ 655 ~
- kesa za novac, novčanik, izrađen od srme (srebra); U njedrima srma-džuzdan bila, / gdjeno stoje groši i dukati.2303 srmájli, v. srmali srmàli, srmájli, indecl. adj. (tur.) < sirmali, v. srma + tur. suf. –li. - srebren, srmom vezen, srmom ukrašen; zlatnih kapa, srmali kundeka; uz košulju srmajli mahrama; I evo mu srmajli jagluka.2304 srmàlija, srmájlija, f (tur.-bos.) < tur. sirmali, v. srmali + bos. nast. –ja. - puška srmom okovana, puška karanfilka - predmet uopšte okvan ili vezen srmom; U Mostaru na Fati košulja, / sačmalija, sade srmalija.2305 sȑt, m (tur.) < tur. sirt - hrbat; lisičije krzno pri repu, orepina. stȁfriti (ar.-bos.) < bos. izved. od tafra, v. - ljutito i vatreno riječima nekoga napasti. Stàmbol, m (grč.) < tur. Istanbul < grč. - Istanbul, Carigrad; Iz Stanbola do Travnika b’jela2306. Stambòlija, m (grč.-tur.-bos.) < tur. Istanbullu, v. Stambol + tur. suf. –lu, -li + bos. nast. –ja. - stanovnik Istanbula stàmbolka, f (grč.-bos.) < bos. izved. od Stambol, v. - tikva bundeva - vrsta kokoši stegeltìjāt, stegeltìjān, adj. (ar.-bos.) < bos. izved. od tegeltija, v. - nerazabran, nenarastao, zdrečen (hljeb, uslijed toga što nije valjao kvas, ili što tijesto nije dovoljno »nadošlo«. stràžārbaša, m (bos.-tur.) < bos. riječ »stražar« + tur. baş, v. baš. - zapvjednik straže; I na njima trides karaula, / I u svakoj ima stražarbaša.2307 stremènluk, strimènluk, m (bos.-tur.) < bos. riječ »stremen« + tur. suf. –luk. - srednji dio tijela u konja, tj. od vrata do onog dijela tijela dokle siže sedlo; Rešma pala do po stremenluka; Od bašluka do po strimenluka.2308 strukàli, indecl. adj. (bos.-tur.) < bos. riječ »struka« + tur. suf. –li. - sa strukama, sa više struka; Strukali se pasom opasao, / sve mu struke dirhemli gajtani.2309 Sùād, -áda, muško ime (ar.) < tur. Sead < ar. Säād, v. Sead Suáda, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. Suad < Suād »Sretna« sùāl, sùvāl, -ála, m (ar.) < tur. sual < ar. su’āl. - pitanje, upit; Ja ga sual ne bih učinio, / namah bi mu ja odsjekao glavu2310; - »bez suala, bez dževaba« = bez ispitivanja i saslušavanja. 2303
Ibidem, 571 Ibidem, 571 2305 Ibidem, 571 2306 Ibidem, 571 2307 Ibidem, 571 2308 Ibidem, 571 2309 Ibidem, 571 2310 Ibidem, 571 2304
~ 656 ~
suáldžija, suváldžija, m (ar.-tur.) < tur. sualci, v. sual. + tur. suf. –ci. - ispitivač, onoj koji postavlja pitanja - sualdžijama (suvaldžijama) se nazivaju meleći Munkir i Nekir koji, po islamskom vjerovanju, ispituju umrlog u mezaru nakon sahrane; Je su ti šimšir-tahte teške? / Je l’ se zemlja u oč’ nasula? / Dolaze l’ ti suradžije često, / suradžije pa i suvaldžije?2311 sùbaša, m (tur.) < subaşi, prvobitno; »nadzornik za razvođenje voda u gradu«, kasnije: »nadzornik imanja, gradski nadzornik« - nadzornik imanja, onaj koji ubire aginske i begovske prihode sa čifluka. - ranije u Osmanskoj Carevini gradski nadzornik. sùbašovati, -šujēm (tur.-bos.) < bos. izved. od subaša, v. - vršiti službu subaše subhȁnalāh! suphȁnalāh! (ar.) < tur. süphanallah < ar. subhāna-llāh »slava Allahu«. - slava Allahu! (kaže se u znaku čuđenja). Sùbhija, muško ime, bos. hipok. Sábho (ar.) < tur. Sübhî, Süphî < ar. subhiyy »rani, jutarnji« (ar. subh »zora, svanuće, osvit« + ar. adj. suf. -iyy). Subhíja, žensko ime, bos. hipok. Súbha (ar.) < tur. Sübhiye, Süphiye < ar. subhiyyä »rana, jutarnja« sȕ-bùrek, m (tur.-perz.) tur. su-börek < tur. su »voda« i tur. börek, v. burek. - vareni burek, koji se pravi tako što se jufke umaču u uzvarenu vodu pa se onda slažu po tepsiji i presipaju poprženim mesom, a zatim se peče u rerni. Súda, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Mesuda, v. Súdo, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Mesud, v. sùdžuka, f i sùdžuk, m (tur.) < sucuk. - kobasica od bravijeg i li goveđeg mesa; Od pastrme napravio vrata, a od sudžuke baglame.2312 sȕfara, f (perz.) < tur. supara < perz. sīpāre (perz. sī »trideset« i perz. pāre »dio, komad«. - arapski bukvar; početnica za učenje arapskih slova u mektebu; i u njojzi musaf i sufara.2313 sȕfle, -et, m (ar.) < tur. süfli < ar. sufliyy »prost, nizak (moralno«). - bezobraznik, prostak. sùflija, f (ar.) < tur. süfliye < ar. sufliyyä »prosta, niska (moralno)«. - prostakuše, žena neuredne spoljašnosti i prostog ponašanja. sȕfur, sȉfr, m (ar.) < tur. sifir < ar. sifr. - nula, broj 0 sùfur, v. sehur Sùjoldžić, v. sujoldžija. sùjoldžija, m (tur.-bos.) < tur. suyolcu, izft. od tur. su »voda« + tur. yol »put« + tur. suf. –cu, -ci. - stručanjak za gradnju i popravak vodovoda; nadzornik koji se brine da vodovod funkcioniše. Od ovog je nastalo prezime Sùjoldžija i Sùjoldžić. 2311
Ibidem, 572 Ibidem, 572 2313 Ibidem, 573 2312
~ 657 ~
Sùjoldžija, v. sujoldžija. sȕl. sȕlh, m (ar.) < tur. sulh < ar. sulh. - nagodba, pomirenje, naravnanje; Ljepši mršav sulh, nego pretila dava; jer sam s carem sulha postavio.2314 Sȕla, muško ime (jev.bos.) < bos. hipok. od Sulejman, v. sȕldrma, sȕldurma, sȍldrma, sȍldurma, f (tur.) < tur. sundurma. - prostorija nadograđena uz kuću ili uz staju i natkrivena obično produženjem krova kuće odnosno staje. Izgleda kao prirepak uz kuću. Tu se drži težački halat, a ponekad se tu i stoka zatvara. Súle, muško ime (jevr.-bos.) < bos. hipok. od Sulejman, v. Sulèjman, Sulèjmen, muško ime, bos. hipok. Sȕljkan, Súljo, Sȕla, Súle (jevr.) < tur. Süleyman < ar. Suläymān < jev. Solomon. Sùlhija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Sulhi, osn. zn.: »onaj koji je naklonjen miru i nagodbi« (ar. sulh »mir« + ar. adj. suf. –iyy + bos. nast. –ja. sulìgen, m (tur.) < tur. sülügen »minimum«. - cinober, cinabarit, vrsta boje koja se upotrebljavala u kozmetici. sulìnār, v. sulunar. sùltān, -ána, m (ar.) < tur. sultan < ar. sultān. - car, vladar; al je sultan pašu posjekao.2315 sultánija, f (ar.) < sultaniye < ar. sultāniyyä, bukv.: »carska« v. sultan + ar. adj. suf –iyyä. - princeza, careva kći; Dao bih mu šćercu sultaniju; Da će biti carska sultanija.2316 Sultánija, žensko ime, bos. hipok Sultàna, Súlta (ar.) < bos. izved. od sultan, v. sùlti-pita, v. sut-pita. sùlūć, -úća, m (ar.) tur. sülûk < ar. sulūk »zaputiti se, krenuti«. - pokret, pohod; svaki muluć suluć učinio.2317 - stupanje u koji derviški red. sulùnār, sulùndar, sulìnār, -ára, m (grč.-bos.) < bos. izved. od tur. silindir < franc. cylindre < grč. sōlunarion - cijev za peć, dimnjak sùlus, m (ar.) < tur. sülüs < ar. tulut »trećina« - trećina imetka sa kojom testatar može, po šerijatskom pravu, slobodno raspolagati ako ima zakonskih naslijednika. Sùljkan, muško ime (jev.-bos.) < bos. hipok. od Sulejman, Súljo, , muško ime (jev.-bos.) < bos. hipok. od Sulejman, sùmbul, zùmbul, m (perz.) < sümbül < perz. sunbul. - cvijet Hyacinthus orientalis L.; U bašči mi subul cjeta, / ja ga ne berem; kad no cvatu zumbul i zerina.2318 sùnđer, m (tur.) < tur. sünger. - sunđer; u sunđer mu vodu pokupio.2319 2314
Ibidem, 573 Ibidem, 574 2316 Ibidem, 574 2317 Ibidem, 574 2318 Ibidem, 574 2319 Ibidem, 574 2315
~ 658 ~
sùnđija, sùngija, f (tur.-bos.)
Ibidem, 574 Ibidem, 574 2322 Ibidem, 574 2323 Ibidem, 575 2324 Ibidem, 575 2325 Ibidem, 575 2321
~ 659 ~
- slika; gleda sure, gleda bajraktara, / pa se slika s licem podudari; nek se ašik učini od ovakvog sureta.2326 sùrek, m (tur.) + tur. süek »veliko stado, veliko krdo«. - stado, krdo goveda, stoke; Sve sa Baća na surek ovnove.2327 sùrgun, m i kao adj. (tur.) < tur. sürgün. - progonstvo, izgnanstvo; Mogu bosa u Stambol poći, / Da izvadim iz surguna dragog.2328 - prognan, protjeran - »surgun učiniti« = protjerati; iz Bosne me surgun učinio.2329 -surgunisati, surgunluk. surgùnisati, surgunlèisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od surgun, v. - protjerati, progranti. surgùnluk, m (tur.) < sürgünlük, v. surgun + tur. suf. –lük, -lik. - progonstvo, izgnanstvo; Moje drago u surgunluk sprema.2330 sùrisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. sürmek. - prognati, protjerati. - protjerati napolje, dobiti proliv sùrma, m (tur.) < tur. sürme. - boja u prahu, crna ili srebrenasta kojom se podvlači ispod trepavica kao kozmetičko sredstvo; pravi se od samljevene rude atimonita i masti. Surmu donose hadžije iz Arabije u malim zašivenim platnenim paketićima; ne navlači na elif obrve, / ne podvalči surme plemenite.2331 v. surmedan, surmelijaste oči. surmèdān, surmdánluk, m (tur.-perz.) < tur. sürmedan, sürmedanlik, v. surma + perz. -dān, prez. osn. od inf. dāšten »držati« + tur. suf. –lik. - bočica od kovine, ili posudica od kože ili slonove kosti u kojoj se drži surma; na bočici ili posudici je pričvršćen štapić kojim se surma podvali. surmèlijaste oči, sùrmenaste oči (tur.-bos.) < bos. izved. od surma, v. sa tur. suf. – li. - oči kao srebrnasta surma. surùdžija (surùgdžija) m (ar.-bos) < tur. sürücü, nom. agent. od inf. sürmek »goniti, tjerati« + bos. nast. –ja. - gonič, pratilac uz konja, naročito pratilac mezildžija, koji na konju prati tatarske konje i tuče ih kandžijom da brže idu; Vrijedan mi surudžiju nađ’te, / koji će me svesti do Kladuše; tatar vrišti, surudžija pišti.2332 surùntija, f (tur.-bos.) < tur. sürüntü, izv. od inf. sürünmek »potucati se« + bos. nast. –ja. - nešto staro, pohabano sùsāk, -áka, m (tur.) < tur. susak. 2326
Ibidem, 575 Ibidem, 575 2328 Ibidem, 575 2329 Ibidem, 575 2330 Ibidem, 575 2331 Ibidem, 576 2332 Ibidem, 576 2327
~ 660 ~
- bakrena kutlača sa dugim drškom za crpljenje vode iz dubokog suda. - vrsta tikve koja ima oblik suska. sùsam, m (ar.) tur. susam < ar. sūsām, simsim. - sezam, Sesamum indicum L. (Sesamum orientale L.) farm. Pedaliaceae. od susamovog sjemena pravi se tahanhalva. Sútla, Sútle, žensko ime (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. sütlü, v. sutlija. sùtlija, f i sùtlijāš, m (tur.-perz.-bos.) < bos. izved. od tur. sütlü, bukv.: »mlječni« (tur. süt »mlijeko« + tur. suf. -lü) i tur. sütlü aş »mlječno jelo« (tur. sütlü + perz. āš »jelo«). - slatko hladno jelo napravljeno od mlijeka, pirinča i šećera; dete nam sutliju i pelte.2333 sutmávi, indecl. adj. (tur.-ar.) < tur. sütmavi »bjelkastoplavičaste boje kao mlijeko« (tur. süt »mlijeko« i tur. mavi, v. mavi). - bjelkasto plave boje; ovako su nazivale stare bojadžije jednu vrstu boje. sȕt-pita, sùtli-pita (iskrivlj. sùlti-pita) f (tur.-grč.bos.) < bos. izved. od tur. süt pidesi »mlječna pita«, izft. od tur. süt »mlijeko« + pita, v. - pita koja se pravi od umućenih jaja i mlijeka; Sulti-pite na gužve saviti.2334 sutùrisati, v. supurisati. sùvāl, suváldžija, v. sual, sualdžija. suvárija, m (perz.-bos.) < tur. süvari < perz. suwārī + bos. nast. –ja. - konjakin; konjanik-vojnik, konjanik-žandarm; Hiljadu je na iklop Madžara, / Sve atlije njene suvarije2335. sùvaāt, -áta, m (tur.) < planinske livade koje se ne kose, ispasište; Pa podiži suvatne volove, / Ja podiži suvatne ovnove.2336 sùvatovati, -ujēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. suvatmak »izgoniti stoku na planinu na pašu«. - izgoniti stoku na planinu i tamo je napasati na planinskim livadama. svinjàluk (bos.-tur.) < bos. riječ »svinja« + tur. suf. –luk, -lik. - bezobraština, svinjski posao.
Š šâbān, (ar.) < tur. şaban < ar. šabān. - ime osmog mjeseca po muslimanskom kalendaru. - v. Šaban Šâban, muško ime, bos. hipok. Šabo (ar.) < tur. Şaban < šabān, ime osmog mjeseca po muslimanskom kalendaru.Nadijeva se obično djetetu koje se rodi u mjesecu šabanu. Šáćir, Šákir, muško ime (ar.) < tur. Şakir < ar. šākir »onaj koji zahvaljuje, zahvalni«.
2333
Ibidem, 576 Ibidem, 576 2335 Ibidem, 576 2336 Ibidem, 576 2334
~ 661 ~
Šaćìra, Šakìra, žensko ime (ar.) < tur. Şakire < ar. šākirä »ona koja zahvaljuje, zahvalna«. šadṙvān, sadèrvān, sedṙvan, -ána, m (perz.)tur. şadirvan < perz. šādirwān, bukv.: »veselo teče«. - vodoskok sa bazenom od mramora ili betona. Bazen je u osnovici krug ili pravilan višekut sa stupom u sredini koji ga znatno nadvisuje i sa vrha stupa pada voda u bazen; dok vodi šadrvanu dođe; ugledao vodu šedrvana2337. šafàna, v. hošafana. šàfran, zàfran, žàfran, m (ar.) < tur. safran < ar. zafärān. - šafran, Crocus sativus L. (Crocus officinalis Honck.); rani šafran, kaćun: Crocus Wolf. šafránī, zafrānī, žafránī, indecl. adj. (ar.) < tur. safraniî, v. šafran + ar. perz. adj. suf. -ī- žute boje kao šafran. šâh, -áha, m (perz.) < tur. şah < perz. šāh »kralj«. - car, kralj; a već ’nakog ni u cara nema, / ni u turskih sve šest šaha nejma. - igra šaha - šahovska figura »kralj«. šahimèrdija, m (perz.-bos.) < bos. izved. od tur. şahimerdan < perz. - teški tokmak (do 600 kg težine) kojim se pri gradnji mostova zabijaju šipovi (stupovi) u zemlju, odnosno u korito rijeke. šáhin, m (perz.) < tur. şahin < perz. šāhin. - soko, odnosno vrsta sokola koji se dresira i upotrijebljava za lov; Kake su joj šahinave obrve, zaniješe moju pamet do mrve2338. Šàhin, muško ime, bos. hipok. Šáho (perz.) < tur. ahin »Soko« < perz. šāhin »soko«. Šahìna, žensko ime, bos. hipok. Šáha (perz.-bos.) < muškom imenu Šahin dodan bos. nast. za f –a. šahìndžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. şahinci, v. šahin + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - sokolar; U Osmanskoj Imperiji gajio se lov sa sokolima i postojali su posebni sokolari »šahindžije« koji su se tim lovom bavili. Sokolari su imali svoga strješinu »šahindžibašu«. šáhit, m (ar.) < tur. şahit < ar. šāhid. - svjedok; Evo jamca ličkog Mustajbega, / i šahita tebe u zindanu2339. v. šahitola! jalan-šahit, šehit, šehadet. šâhitōlā, interj. (ar.-tur.) < tur. şahitola!, v. šahit + tur. ola! optat 3 lice sing. od inf. olmak »biti«. - neka ste svjedoci! pozivam vas za svjedoke!; šahit ola stotine razbojnika2340! šâh-mȁt, šȁh-mȁt , mȁt, interj. (perz.-ar.) < tur. şahmat, mat < perz. šāhmāt »mat, kralj je mrtav« (perz. šāh »poznata figura u igri šaha«, osn. zn.: »car, kralj« i perz. māt »pobijeđen, izgubljen« < ar. māt, mātä »umro je«. - izraz u igri šaha koji znači da je protivnik izgubio igru. 2337
Ibidem, 576 Ibidem, 576 2339 Ibidem, 576 2340 Ibidem, 576 2338
~ 662 ~
Šahnáma (perz.) < tur. Şâhnâme, v. šah i name. - veliki herojski epos perzijskog pjesnika Firdusi-ja o starim perz. vladarima. Po tome se ovako naziva i svaka druga poduža pjesma na perz. jeziku koja opjeva vladara Šáho, muško ime (perz.-bos.) < bos. hipok. od Šahin, v. Šahsìvār, -ára, muško ime (perz.) < tur. Şahsüvar < perz. šāhsuwār, šahsuwūr »vješt, okretan jahač, konjanik« šáin (neispravno) v. šahin šáir, m (ar.) < tur. şair < ar. šāir. - pjesnik šâitōla! (neispravno) v. šahitola! šàjāk, -áka, m (tur.) < tur. şayak. (Možda je istog porijekla kao saja, v. od lat. saia) - sukno, vrsta grube čohe. v. šajakli, šajčev. šajàkli, indec. adj. (tur.) <şayakli, v. šajak + tur. suf. –li. - suknen, od šajka; na nogama šajakli čakšire2341. šàjčev, šàjčen, adj. (tur.-bos.) < bos. izved. od šajak, v. - suknen, od šajaka; na njemu su šajčave čakšire2342. šàkal, v. čagalj Šákir, v. Šaćir šaklàban, m (tur. ) < tur. şaklaban. - šaljivčina, onaj koji uveseljava. šákūl, m (ar.) < tur. şakul, şavul < ar. šāgūl. - visak, dunđerska mjera ya ustanovljavanje vertikale kod zidanja zida, građenja stuba itd. To je na koncu obješeno olovo. šȁl, m (perz.) < tur. şal »šal« < perz. šāl »vunena tkanina«. - šal; može biti vuneni ili pamučni, muški i ženski. šàlākija, f (perz.-bos.) < tur. şalaki < perz. şāl »vunena tkanina« + bos. nast. –ja. - vrsta vunenog kumaša koji se uoptrijebljava za ženske haljine, zatim za lica u jorgana itd. U jednoj je boji: crven, zelen itd. šáldžija, šalìdžija, m (bos.-tur.) < bos. riječ »šala« + tur. suf. –ci (č. –dži) - šaljivčina šàlvare, šàrvale, pl. t. (perz.-bos.) < tur. şalvar < perz. šalwār + bos. doda. –e. - široke pantalone - ženske dimije ili široke gaće. Šâm, -ána (ar.) < tur. Şam (ar.) < tur. Şam < ar. Šām i Šä’m. - Sirija, Damask; Kako joj je b’jelo lice, / valja Šama i Misira; i od Šama pašu Šehislama2343. v. šamaladža, šamajlija, šamdud, šamlijanka. šàmaladža, f (ar.-tur.) < tur. şam alacasi »šamska aladža«, izft. v. kompon. pod Šam i aladža.
2341
Ibidem, 576 Ibidem, 576 2343 Ibidem, 577 2342
~ 663 ~
- vrsta prugaste tkanine od koje se kroje muške anterije; šamska tkanina; osnova joj je žuta, a pruge crvene, damast. šamájlija, f (ar.-tur.-bos.) < tur. şamli »sirijski«, v. Šam + tur. suf. –li + bos. nast. – ja. - šamsko, sirijsko sedlo. šàmar, m (tur.) < şamar. - ćuška, pljuska, zaušnica; Ko ne traži nasihata, izješće šamar musibeta – bošnjačka narodna poslovica, u značenju: Ko ne traži savjeta doživjet će šamar nesreće, nevolje) šȁmbek, m (tur.) < tur. yanbeki, yanbeği »okuka, krivina«. - okuka, krivina; iz šambeka oganj oboriše2344. šâmdud, m šânduda, f (ar.-tur.) < tur. şam dudu »šamski dud«, izft., v. kompn. pod Šam i dud - vrsta duda porijeklom iz Šama. šámija, f (perz.-bos.) < tur. şame < perz. šāme »prokrivka za glavu«. - povezača od tanke tkanine, iparana granama, kojim se žene povezuju po glavi; Zašto dade tri šemije zlatne, / zašto dade devet prstenova2345. šamìdan, v. šemidan. šàmlak, v. šenluk šamlìjanka, f (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od tur. şamli »šamski«, v. Šam + tur. suf. – li. - sablja šamske (sirijske) izrade; Pa pripasa sablju šamlijanku2346. šân, -ána m (ar.) < tur. şan < ar. šān, šä’n. - dostojanstvo, veličanstvo, ugled; jazuk tebi i tvojeme šanu; Ne more mi šanu podnijeti, / Da ćelavu uzimam djevojku2347. šȁp, m (ar.) < tur. şap < perz. šāb < ar. šäbb. - stipsa, kocelj; I šap i šećer jednak su lica, / al’ ukusa sasvim različita 2348. šàrćoj, šàrkoj, šarćevski ćilim, m (perz.-tur.) < tur. Şarköy, knjiž. Şehirköyü »Pirot«, bukv.: »gradsko selo« (od şehir, v. šeher i tur. köy »selo«). - pirotski ćilim šàrgija, šàrkija, f (ar.bos.) < tur. şarki »posebna vrsta veselih istočnjačkih pjesama« , bukv.: »istočni« < ar. šarqiyy »istočni«. - vrsta tambure, slična bugariji, samo veća; bolan Mujo šargiji govori; U ruci mu od sedefa šarkija2349. šarlàgan, šavlàgan, m (perz.) < tur. şarlağan < perz. šīr-i rewgan (< perz. šīr »mlijeko« i perz. rewgan »maslo«. - ulje od susama(sezama) šȁrt, m (ar.) < şart < ar. šart. - uslov; osnovna stvar; bitni elemenat; »islamski i imanski šartovi« = osnovi islama i islamskog vjerovanja. 2344
Ibidem, 577 Ibidem, 577 2346 Ibidem, 577 2347 Ibidem, 577 2348 Ibidem, 577 2349 Ibidem, 577 2345
~ 664 ~
šàrvale, v. šalvare šàšav, adj. (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. vulg. şaşal »luckast« < tur. şaşar, imperf. 3 lice sing. od inf. şaşmak »zapanjiti se, začuditi se, čuditi se« - luckast, budalast šàšijast, šàšiok, adj. (tur-bos.) < bos. izved. od tur. şaşi »razrok«, a šašiok je hibr. riječ: tur. şaşi i bos. riječ »oko« prema tur. konstrukciji şaşi göz. - razrokas, razrok; škiljav. šašìrisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. şaşirmak »zapanjiti se, zbuniti se«. - izbezumiti se od straha. šàškin, adj. (tur.) < tur. şaşkin < tur. şaşmak »čuditi se, diviti se; zapanjen biti«. - zgrahnut, zapanjen, zaprepašćen. šàštisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. şaşti, perf. 3 lice sing. od inf. şaşmak »čuditi se, diviti se; zapanjen biti« - izbezumiti se od straha, mnogo se prepasti. šàtor, v. čador šâtra, f (perz.-bos.) < bos. izved. od šator, v. čador. - natkrivena tezga u obliku šatora na vašarima. šavlàgan, v. šarlagan šćèderiti se (perz.-bos.) < bos. izved. od ćeder, v. - ožalostiti se, ozlovoljiti se. šćèmeren, adj. (ar.-bos.) < bos. izved. od ćemer, v. - na ćemer (na svod) sagrađen. šćèmlija, v. skemlija šćilìtiti (ar.-bos.) < bos. izved. od ćilit, v. - zabraviti, zaklopiti, zakatančiti; - »šćilititi ruke odko vrata« = obgrliti rukama oko vrata tako čvrsto kao kad se nešto čilitom, katancem, zaključa; šćiliti mu ruke oko vrata2350. šèbek, m (tur.) < tur. şebek. - vrsta majmuna crvene stražnjice; izvila se kao šipka zobova, / oči su joj ko mostarska ašlama, / u licu je kono šebek lijepa; Aman jarabi, svake li vrste šebeka ima na ovom dunjaluku2351! šéboj, šèboj, šènboj, m (perz.) < tur. şebboy < perz. šeb »noć« i perz. būy »miris«, prema tome bukv.: »noćni miris«. - vrsta cvijeta Šèćan, muško ime (perz.-bos.) < bos. hipok. od Šećer, v. šèćer, šèker, m (perz.) < tur. şeker < perz. šeker. - šećer v. Šećer, šećerdžija, šećerdžinca, šećerlama, šećerli, šećerpara. Šèćer, Šèker, muško ime, bos. hipok. Šèćan, Šéćo (perz.) < tur. şeker, < perz. šeker »šećer«. Od ovog imena su nastala bošnjačka prezimena Šećeragić i Šekerović. Šèćeragić, v. Šećer. šećèrdžija, šekèrdžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. şekerci, v. šećer + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - slastičar 2350 2351
Ibidem, 577 Ibidem, 578
~ 665 ~
šećèrdžinca, šekèrdžinca, f (perz.-tur.-bos.) < bos. izved. od šećerdžija, v. - slastičarnica šećerlàma, šekerlàma, šećerlèma, šekerlèma, f (perz.-tur.) < tur. şekerleme, izv. od şeker, v. šećer. - bonbon, šećerka šećèrli, šekèrli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. şekerli, v. šećer + tur. suf. –li. - zaslađen šećerom, zašećeren; šećer jela, šerbet vodu pila, / šećerli se vodom umivala; a šekerli kahvu natočila2352. šećerpára, šekerpára, f (perz.) < şekerpare »vrsta halve« < perz. šekerpāre (< perz. šeker »šećer« i perz. pāre »komad«. - vrsta slatke pite Šéćo, muško ime (perz.-bos.) < bos. hipok. od Šećer, v. šedžèra, f (ar.) < tur. şecere < ar. šäğärä, osn. zn.: »stablo« - krvna loza jedne porodice sa naznakom koljena uzlazne i silazne linije. šȅer, šeèrlija (nepravilno) v. šeher, šeherlija Šéfa, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Šefika, v. šèfak, v. ševak. šèfija, m (ar.-bos.) < šefi < ar. šäfī. - onaj koji ima pravo prvokupa, pravo preče kupnje, po osnovi susjedstva ili suvlasništva u nekretnini. Šèfīk, muško ime, bos. hipok. Šéfko, Šévko, Fíko (ar.) < tur. Şefik < ar. šäfīq »milostiv, onaj koji ima samilosti, sažaljenja«. Šefíka i Šèfika, žensko ime, bos. hipok. Šéfka, Šȅfka, Šévka, Šȅvka, Šéfa, Fíka (ar.) < tur. Şefika < ar. šäfīqa »milostiva, ona koja ima milosti, sažaljenja«. šefìluk, m (ar.-tur.) < tur. şefilik, v. šefija + tur. suf. –lik. - pravo prvokupa, pravo preče kupnje (pravni termin) Šȅfka, Šéfka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok od Šefika, v. Šèfket, muško ime (ar.) < tur. Şefkat < ar. šäfäqa »samilost, sažaljenje«. Šèfkija, v. Ševkija Šéfko, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Šefik i Ševkija, v. šeftèlija i šeftèli, indecl. (ševtèlija, ševtèli) f (perz.-bos.) < tur. şeftali < perz. šeftālū + bos. nast. –ja. - breskva, Prunus persica Stokes. (Persica vulgaris Mill – Amygdalis persica L.); suhih šljiva sa sirovih grana, /ševtelija za rose ubrani; Nit se grize šeftelija, / nit se pije hladna voda. - »šeftèli sòkāk« = sokak sa mnogo šeftelija; Dockan prođoh šefteli sokakom, / gdje djevojke beru šeftelije2353. šéga, šegàrčina, f (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. şaka »šala, pošalica« < ar. šäqā »nesreća«. - šala, smijurija, komedija; Neko mu je selam prifatio, / Neko š njime šegarčinu gradi2354. šegáčiti se, šégati se (ar.-bos.) < bos. izved. od šega, v. - šaliti se, ismijavati se 2352
Ibidem, 577 Ibidem, 577 2354 Ibidem, 577 2353
~ 666 ~
šegàli, adv. i adj. (ar.-tur.) < tur. şakali, v. šega + tur. suf. –li. - smiješno - smiješan šègrt, m (perz.-bos.) < bos. izved. od tur. şakirt < perz. šāgird. - učenik u zanatu, učenik u privredi šȅh, šȅjh, m (ar.) < tur. şeyh < ar. šäyh »starac, starješina«. - starješina tekije, prvak derviša jednog reda. Šèhāb, -ába, muško ime (ar.) < tur. şihab < Šihāb, osn. znač. »plamen, odvažan, smion«. šehádet, m (ar.) < tur. şehadet < ar. šähādä. - svjedočenje, svjedočanstvo v. šahit, šehadetnama, šehadet-parmak, šehit. šehadetnáma, f (ar.-perz.) < tur. şehadetname, v. šehadet + perz. nāme »pismo, knjiga, djelo«. - svjdočanstvo šehádet-pàrmak, ili skraćeno šehádet, m (ar.-tur.) < şehadet parmaği, v. kompon. pod šehadet i parmak. - kažiprst; išaretom prstom šehadetom2355. šȅher, m (perz.) < tur. şehir < perz. šehr. - veliki grad; knjiga dođe šeher Sarajevu2356. šȅher-ćehája, m (perz.) < tur. şehir kâhyasi, izft. v. kompon. pod šeher i ćehaja. - gradski ćehaja, gradski načelnik. U Sarajevu se jedan most zove Šeherćehajina ćuprija, a jedan sokak Šećerćehajina čikma v. Šeherija. Šehérija, Šećerćehájina ćùprija, f (perz.bos.) < tur. şehri < perz. šehrī »gradski«, v. šeher + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. –ja. - most u Sarajevu pred gradskom vijećnisom. Po akademiku Hamdiji Kreševljakoviću, ovaj most je napravio sarajevski ćehaja Hadži Husejin 1617. god2357. šehèrli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. şehirli, v. šeher + tur. suf. –li. - gradski; Prođoh sjutra šeherli pazar, / Od dućana jednog do drugoga2358. šehèrlija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. şehirli, v. šeherli + bos. nast. –ja. - građanin, velegrađanin; u mene je dragi šeherlija2359. šeherzáda, v. šehzada. šehislam, v. šejhulislam. šèhīt, -íta, m (ar.) < tur. şehit < ar. šähīd. - musliman koji junačkom smrću pogine za vjeru; nevino pogubljeni; mučenik; Tad Mustajbeg pokopa šehite; Ko pogibe šehit ako Allah da 2360! šehítluci, -ūkā, m, pl. (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od tur. şehitlik, v. šehit + tur. suf. –lik. 2355
Ibidem, 577 Ibidem, 577 2357 Ibidem, 577 2358 Ibidem, 577 2359 Ibidem, 577 2360 Ibidem, 577 2356
~ 667 ~
- šehitsko groblje. Mnogi lokaliteti u blizini gradova u Bosni i Hercegovini mose ime Šehitluci. šȅjh, v. šej. šého, m (ar.-bos.) < bos. izved. od šeh, v. - pobožan čovjek, čovjek koji živi na derviški način. - posebna vrsta bardaka čiji je grkljan kupolasto zasvođen, a otvor za vodu je sa strane, lijevo od drška. Upotrijebljava se naročito za uzimanje abdesta. - dugme na vrhu kapka kahvenog ibrika. - osjemenjena glavica na vrhu pera od luka. šȅhr, m (ar.) < şehr < ar- šähr. - mjesec; sedmu noćcu šehri ramazana2361. šehríja, f (ar.) < tur. şehriye, şeriye »kupovni tanki rezanci« < ar. đariyyä (< ar. šar »dlaka, kosa« + ar. adj. suf. za f. –iyyä). Ime je dobilo po tome što su rezanci tanki, pa se upoređujevaju kosi. Nije ispravno tumačenje postanka ove riječi koje je dao P. Skok (v. 247 i 738) dovodeći je u vezu sa perz. šehr »grad«. šèhvet, m (ar.) < tur. şehvet < ar. šähwä. - strast. šehzáda, šeherzáda, f (perz.) < tur. şehzade < perz. šehzāde i šāhzāde (< perz. šeh, šāh »kralj, car« i perz. zāde »dijete, porod«. - princeza, careva kći. Šehzáda, žensko ime (perz.) < tur. < perz. Šehzāde, v. šehzada. šèik, v. šejh. šeišàna, v. šešana. šèitan, v. šejtan. šȅj (šȅhj) m (ar.) tur. şey < ar. šäy’ »stvar«. - stvar, predmet; roba; Toga šeja dosta po svijetu; Da kupuje šehja svakojaka2362. šȅjh (šèik) m (ar.) < tur. şeyh < ar. đäyh »starac, èšni starina, poglavica plemena; učitelj; poglavica derviša«. - starješina arapskog plemena. - poglavica. šèjhul-ìslām, šehìslām, -áma, m (ar.) < tur. şeyhülislâm i şehislām < ar. šäyhu-lislām »poglavar islama«, izft., v. kompon. pod šejh i islam. šèjtan, m (jevr.) < tur. şeytan < ar. šäytān < jevr. posredstvom etiopskog jezika. - đavo, vrag; Iz mire dva šejtana vire; Džin baška, šejtan baška 2363 (bošnj. nar. posl.) šèjtanbez, m (ar.) < tur. şeytan bezi »đavolski bez«, izft., v. kompon. pod šejtan i bez. - prosto platno od koga seljaci kroje gaće. šejtànluk, m (ar.-tur.) < tur. şeytanlik, v. šejtan + tur. suf. –lik. - vragolija, obješenjaštvo. šekáik, šekájik, m (ar.) < tur. , yik < ar. šäqāiqu-n-numān. - božur, Pasonia officinalis L.; i Mustajbeg rumena ružica, / i Alibeg kita šekajika2364. 2361
Ibidem, 577 Ibidem, 577 2363 Ibidem, 577 2362
~ 668 ~
šèker, šekèrdžija, šekèrli, šekerlàma, v. šećer, šećerdžija itd. Šèkerović, v. Šećer. šèmbōj, v. šeboj šemìdān, šamìdān, šimìdān (šàndān) –ána, m (ar.-perz.) < tur. şamdan »svijećnjak« < perz. šem’dān < ar. šäm »svijeća« i perz. suf. –dān. - svijećnjak; Al’ nestalo piva al’ jediva? / Haj nestalo na šandan svijeća 2365.? šèmlučiti, v. šenlučiti. šèmluk, v. šenluk. Šȅmsa, žensko ime (ar.-bos.) < Od muškog imena Šemso nastalo zamjenom tlasa »o« sa suf. za f »a«. šemsíja, f (ar.) < tur. şemsiye < ar. šämsiyyä (< ar. đäms »sunce« + ar. adj. suf. – iyyä). - suncobran, kišobran. Šémso, v. Šemsudin. Šemsùdīn, muško ime, bos. hipok. Šémso (ar.) < tur. emsüddin < ar. šämsu-ddīn »sunce vjere islama«. šên, šènli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. şen < perz. šen; tur. suf. –li dodan je u bosanskom jeziku, pošto tur. şen ima značenje adjetiva i bez ovog sufiksa. - veseo, raspoložen, nasmijan; pošli svatovi šenli i veselo. šènboj, v. šeboj šènlučiti, šèmlučiti (perz.-tur.-bos.) < bos. izved. od šenluk, v. - provoditi veselje, slaviti, vesiliti se. šènluk (šèmluk, šàmluk) m (perz.-tur.) < tur. şenlik, v. šen + tur. suf. –lik. - veselje, slavlje uz pucanje iz pušaka; šenluk s’čini za punu nedilju; Đe je šenluk nek i hala gori (bošnjačka izreka); veliki mu šemluk učinio, / sve istavi od boja topove2366. šéno, (šémno) < perz.-tur.-bos.) < bos. izvedenica od šen, v. -veselo, raspoloženo, nasmijano; Svi svatovi šeno i veselo2367. šeptèlija, v. šeftelija. šȅr, m i kao adj. (ar.) < tur. şer < ar. šärr »zlo«. - zlo, smutnja; kaže se: »šejtanski šer«, »ženski šer«. v. šeret, šeretluk, šerluk. šèrbe –eta, n i šèrbet, m (ar.) < tur. şerbet < ar. šärbä »piće« (ar. đäribä, đärb »piti«). dobro zaslađena voda koja se pije radi osvježenja; obično se još stavlja kakav mirišljivi začin ili limun. Kod muslimana se gost najprije počasti šerbetom pa onda dolazi kahva i drugo čašćenje.; sve hanume šerbe piju, / šerbe piju kahvu iju2368; Ako je šerbe napravljeno od meda, onda se zove »medno šerbe« ili »medovina«; i uz kahvu šerbet medovinu2369.
2364
Ibidem, 577 Ibidem, 577 2366 Ibidem, 577 2367 Ibidem, 577 2368 Ibidem, 577 2369 Ibidem, 577 2365
~ 669 ~
- slatki voćni sok koji se toči u čaše i kojim se gosti poslužuju. Ovakovo šerbe se naziva još i šurupom. - uzvarena voda u šerbetnjaku pripremljena za kuhanje kahve; Na odžaku vatru naložila, / a uz vatru šerbe postavila2370. - uvaren šećer kojim se zalivaju slatke pite. šèrbetiti (ar.-bos.) < bos. izved. od šerbe, v. - krečiti, bijeliti krečom (prenosno značenje uslijed sličnosti zavarenog kreča, pripremljnog za krečenje, sa razmućenim šerbetom od šećera) šerbetlàma, šerbetlèma, f (ar.-tur.) < ar.-tur.-bos.) < Od zamišljenog tur. inf. şerbetlemek izveden nom action. şerbetleme koji u tur. jeziku ne postoji, nego je u bosanskom jeziku izved u vezi sa bosanskim infinitivom šerbetiti. Šerbetlema odnosno šerbetlama je ono čime se šerbeti. šèrbetna màhrama, v. šerbe i mahrama. šèrbetnjāk, -áka (ar.-bos.) < bos. izved. od šerbe, šerbet, v. - sud u obliku đugumčića u kome se vari voda (šerbe) za kahvu; spada u kahveni takum (pribor). šerèfa, f i šerèfe, -eta, n (ar.) < tur. şerefe < ar. šurfä. - ograda i uski ograđeni prostor (kao veranda) na džamijskoj munari sa kojega mujezin, obilazeći oko munare, uči ezan, tj. poziva na namaz; obično munara ima jednu šerefu, ali ima munara sa više šerefa; pa se penju b’jelu šerefetu; na šerefam’ zvona namjestili2371. Šerèmet, pezime (perz.) < tur. şeremet »obijestan, udarljiv, neposlušan« < perz. šīrmed »odvažan, junačan« (perz. šīr »lav« i perz. merd »čovjek, muškarac«, dakle bukv. »lav-čovjek«. šèret, m i kao adj. (ar.) < tur. şerret, şirret »udarljiv, nemian, neposlušan, tvrdoglav« < ar. šärr, šärrä »zlo«. - kao imenica: lukavac, prepredenjak, nestaško, vragoljan. - kao pridjev: lukav, prepreden, podmukao. v. šeretluk šerètluk, m (ar.-tur.) < tur. şerretlik, v. šeret + tur. suf. –lik. - lukavstvo, prepredenost, podmuklost. šerìjat, šerìat i šerìjāt, šerìāt, -áta (ar.) < tur. şeriat < ar. šärīa, osn. zn.: »pravi put«. - islamski pravni propisi; islam; što je mene za nemila dala, što šerijat uzet’ ne mogaše2372. - »šerijatski sudija« = sudija koji donosi rješenja i izriče presude na osnovu šerijatskog prava. - »šerijatsko pravo« = islamsko pravo v. ušerijatiti. šèrīć, -íća, šèrīk, -íka, m (ar.) tur. şerik < ar. šärīk, bukv. »zajedničar«. - jaran, kolega; ortak. šèrif, adj. i kao supst. (ar.) < tur. şerif < ar. šärīf »plemenit, častan, ugledan; prvak«. 2370
Ibidem, 577 Ibidem, 577 2372 Ibidem, 578 2371
~ 670 ~
- kao pridjev: častan, plementi, poštovan; svet; dodaje se iza riječi: ramazani-šerif, bajrami-šerif, mushafi-šerif itd. - kao imenica: titula u Arapa. Šèrīf, -ífa, muško ime (ar.) < tur. < ar. šärīf »plemenit, častan, ugledan; prvak«. Šerífa, žensko ime, bos. hipok. Šìrka (ar.-bos.) < tur. erife, v. Šerif + bos. suf. za f. »a«. šèrīk, v. šerić šèrit, šìrit, m (ar.) < tur. şerit < ar. šärīt. - traka prišivena kao ukras na narodnoj nošnji ili kao znak čina na oficirskoj ili kojoj drugoj službenoj uniformi; kud god šavi, tu šeriti zlatni2373. šèrluk, m (ar.-tur.) < tur. şerlik, v. šer + tur. suf. –lik. - zloba; vragolstvo, vragolija. šešàna, šišàna (šeišàna) f (perz.) < tur. şeşhane, şişane < perz. šešhāne (perz. šeš »šest« i hāne, v. hane) - vrsta duge puške u koje unutrašnji dio cijevi ima šest izolučenih (izdubljenih) pruga; u ruci mu tokmakli šešana; za pojas mu dvije puške male; / a u ruke vezena šišana; Al’ doleti Ćejfan-aga, / i upali sjajnu šeišanu2374. šȅš-bèš, m (perz.-tur.) < tur. şeş-u beş < perz. šeš »šest« i tur. beş »pet«. - pest i pet (izraz u igri tavle). Često se i sama igra tavle naziva ovako, pa se kaže: »hoćemo li poigrati šeš-beša?«. šȅš-džìhār, -ára, m (perz.) < tur. şeş-cihar < perz. šeš »šest« i perz. čehār, čār »četiri«. - šest i četiri (izraz u igri tavle). šešìrdžija, m (bos.-tur.bos.) < bos. riječ »šešir« tur. suf. –ci (č. –dži) + bos. nast. –ja. - zanatlija koji pravi ili trgovac koji prodaje šešire. šešìrlija, m (bos.-tur.-bos.) < bos. riječ »šešir« tur. suf. –ci (č. –dži) + bos. nast. –ja. - onaj koji nosi šešir. šèšu-dȕ, n (perz.) < tur. şeş-ü dü < perz. šeš »šest« i perz. du »dva«. - šest i dva (izraz u igri tavle). šèšu-jȅk, m (perz.) < tur. şeş-ü yek < perz. šeš »šest« i prz. yek »jedan«. - šest i jedan (izraz u igri tavle). šèšu-sȅ, n (perz.) < tur. şeş-ü se < perz. šeš »šest« i perz. se »tri«. - šest i tri (izraz u igri tavle). šèvak, -vka, šèfak, -fka, m (ar.) < tur. şafak < ar. šäfaq. - odsjev, sjaj; na bajraku od zlata jabuka, / ševak daje na četiri strane; Što udari šefak po Prominu2375. - crvenilo na nebu pri izlasku ili zalasku sunca. - v. ševaklija ševàklija, f (ar-tur.-bos.) < tur. şafakli, v. ševak + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - krijesnica, iskra od vatre; munja, svijetlica šèvāl, -āla (ar.) < tur. şevval < ar. šäwwāl. - ime desetog mjeseaca muslimanskog kalendara. 2373
Ibidem, 578 Ibidem, 578 2375 Ibidem, 578 2374
~ 671 ~
Ševála, žensko ime (ar.-bos) < Bos. izved. od ševal, v. uz bos..nastavak za ž. rod »a«. Nadjeva se obično djetetu koje se rodi u mjesecu ševalu. ševèlija, ševèrlija, ševàrlija (perz.-tur.-bos.) < bos. izved. od šivelija, v. Šévka, Šȅvka, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Šefika, v. Šèvket, muško ime (ar.) < tur. Şevket < ar. šäwkä »bojna sila, jakost, hrabrost, moć, snaga«. Šèvkija, Šèfkija, bos. hipok. Šévko, Šéfko (ar.-bos.) < tur. Şevki, osn. zn.: »onaj koji čezne za nečim, koji strastveno nešto želi« (ar. šäwq »čeznuće; čeznuti« + ar. perz. adj. suf. -ī) + bos. nast. –ja. Šévko, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Ševkija, v. ševkùna! interj. (ar.-tur.) < tur. şevkina! < ar. šäwq »čeznuće« + tur. suf. –ina. - na zdravlje! živio! ševtèlija, v. šeftelija šìbalija, f (bos.-tur.-bos.) < bos. riječ »šiba« + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - višestruka kandžija; il’ čangija (kamdžija) šibalija, / ili uzda biserlija 2376. šȉbaluk, f (bos.-tur.) < bos. riječ »šiba« + tur. nast. –luk. - struka na kamdžiji; pa poteže paklenu kandžiu, / na kojoj je devet šibaluka2377. šȉben, v. čemen šìćar, -ára (perz.) < tur. şikâr
Ibidem, 578 Ibidem, 578 2378 Ibidem, 578 2379 Ibidem, 578 2380 Ibidem, 578 2377
~ 672 ~
- pripadnici onog pravca u šerijatskom pravu, po kome je sam Muhamed odredio za svog prvog naslijednika Aliju i hilafet dalje prelazi na muško potomstvo Alijino. Alija i njegovi direktni muški potomci kao imami su nepogriješivi, te su i njive riječi i tumačenja izvora šerijatskog prava istog značenja kao i izreke i upute (hadisi) Muhamedove. šíka, f (franc.) < tur. şik < franc. chique, chic. - varak, suho zlato, stanio; Sve saraji šikom šikosati; šikom šikosane, / zlatom izvezene2381. šikàli (franc.-tur.-bos.) < bos. izved. od šikli, v. šìkli, šikàli, indecl. adj. (franc.-tur.) < tur. şikli < franc. cihic »otmijenost, ukus; ukusan« + tur. suf. – li, a šikali v. šika + tur. suf. –li. - nacifran, dotjeran, suhim zlatom, varakom oblijepljen; Ode momèe na bijelu kulu, / kada pade u šikli odaju; Spavaj, sine u šikli bešici; Spavaj, spavaj, u šikli bešici; Stara majka u šikali odaji.2382 šìklisati (franc.-bos.) < bos. izved. od šikosati, v. šìkosati, -išēm, šìklisati, išēm (franc.-bos.) < bos. izved. od šikli, v. - oblijepiti šikom (varakom, suhim zlatom); Sve saraji šikom šikosati; U ruci joj ogledalo, / šikli šikom šiklisato2383. šìljte, šìlte, n (tur.) < şilte - vuneni četverouglasti dušečić za sjedenje; dugi tanki vuneni madrac koji se stere po sećiji; a Anica siđe sa šiljteta; bana najde na šilti svilenoj2384. šimìdān, v. šemidan šîmla, v. šindra. šìmšeta, šìmseta, gen. šìmšētā, šìmsētā, f (ar.) < tu. şemse »pafta od zlatnog gajtana« < ar. šäms »sunce« - pafta izrašena od zlatnog (žutog) gajtana ili širita u obliku sunca, kao nakit na odjeći; dugmeta mu od zlata šimšeta, / kraj šimšeta puca pozlaćena2385. šìmšik, šìnšik, (šìnšit) m (tur.) < şimşek. - munja, grom, svjetlica; Kad zagrmi iznad Sarajeva, / šinšit pade povrh b’jela L’jevna, / pogodi Džafer begovicu; Od divojke šimšik udario, / Od avlije do vode bunara2386. šìmšir, m (perz.) < şimşir, çimşir < perz. šimšād. - biljka Buxus somperivivens L. - skemlija od šimširova drveta; ona sila u šimšir skemliju.2387 šimšìrika, f (perz.-bos.) < bos. izved. od šimšir, v. - žutikovina, Berberis vulgaris L šimšìrli, indecl. adj. (perz.-tur.) tur. şimşirli, v. šimšir + tur. suf. –li. - od šimširova drveta: Poslaću ti misirsko povjesmo, / uz povijesmo šimširli vreteno2388. 2381
Ibidem, 578 Ibidem, 579 2383 Ibidem, 579 2384 Ibidem, 579 2385 Ibidem, 579 2386 Ibidem, 579 2387 Ibidem, 579 2382
~ 673 ~
šȉn, m (ar.) < tur. şin < ar. šīn. - naziv arapskog slova »šìn« šìndara, šindàra, v. šindra šìndra, šîndra, šìdara, šindàra, šîmla, šȉmlja, f (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. şendere (Blau novodi da je u tur. jezik došla preko slov. i njem. schindel). - cijepane jelove ili hrastove daske kojim se kuće pokrivaju. Sjedne strane su po dužini ižlijebljene, a sa druge istanjene; od krovah šimlija otpadaše2389. šìnik, (grč.) < tur. şinik »šuplja mjera za žito različite težine prema raznim krajevima«. < grč. - mjera za žito, u raznim krajevima razne tezine, a kod nas je obično vagao 80 oka. šìnšik, šìnšit, v. šimšik šȉra, f (perz.) < tur. şira < perz. šīre. - mošt; sok zrelog grožđa u kome još nije nastupilo alkoholno previranje. širáze, -eta, n (perz.) < tur. şiraze < perz. šīraze. - onaj vidljivi dio u ukoričene knjige koji spaja listove. šȉrć, v- širk. šìrden, m (perz.) < tur. şirden < perz. šīrdān, osn. zn.: »mjesto gdje se mlijeko skuplja« (perz. šīr »mlijeko« i perz. suf. –dān z građenje imenica koje znače neku posudu). - sirište, maramica zaklanog bravčeta. - vrsta jela: isjecana i popržena džigerica pomiješa se s varenim pirinčem i začini mirodijom, pa se zavije u očišćenu i uređenu bravlju maramicu. šìrit, v. šerit. šȉrk, šȉrć, m (ar.) < tur. şirk < ar. širk - mnogobožtvo, politeizam. v. mušrik, muđrić. Šȉrka, v. Šerifa. šȉš, m (tur.) < tur. şiş - naprava za prženje kahve: duguljast bubnjić od crvenog lima, nasađen na željezni štap, u kome se, okretanjem nad vatrom, prži kahva. - gvozdeni ražanj: željezni štapić na kome se (kao na ražnju) peku na žaru komadići mesa. - vrsta starinskog oružja: šiljasta željezna šipka sa tri izvice na vrhu kao bodež za probadanje pancijer-košulja; Neudri ga britkom ćordom, / na njemu su pipke od čelika, / van udri ga šišom zeniem, / udri njega šišom nakomica 2390. - derviški šiš: metalna jabuka s jedne strane produžena u šiljast bodež. Kod nekih derviških redova ovaj šiš uptrijebljavaju prilikom obreda na ovaj način: derviš zavrti glavu unazad, stavi šiljati kraj šiša na jabučicu od grkljana i vrti šiš velikom brzinom. šíša, f (perz.) < tur. şişe < perz. šīše. - boca, flaša; U ruci mu od mastike šiša, / a na krilu lijepa Ajiša 2391. šìša, v. šiše. 2388
Ibidem, 579 Ibidem, 579 2390 Ibidem, 579 2391 Ibidem, 579 2389
~ 674 ~
šišàna, v. šešana šȉščevāb, -ába, šȉšćevāp, -ápa, m (tur.-ar.) < tur. şişkebap, v. šiš i ćevab. - vrsta ćevaba koji se pravi tako da se komadići mesa i glavice luka nanižu na željezne ili drvene štapiće i kuhaju se. šìše, -eta, n i šìša, f (perz.) < tur. şişe < perz. šīše »lijepo ostrugani štapići, šipčice; lajsne«. - tavanica, plafon. šìško, m (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. şişmek »oteći, podbuhnuti« (tur. şişkim »otečen, poduhnut«). - debeljko. šìšman, m (tur.) < tur. şişšman. - debeljko šivèlija, ševèlija, ševèrija, ševàrlija, f (perz.-tur—bos.) < tur. şiveli < perz. šīwe »ljupkost, dopadljivos, kićenost« + tur. suf. –li. - predmet nakićen kojekakvim ukrasnim privjescima, naročito nakićeni dio konjske opreme: sedlo, uzda i sl.; ona mu sedlo vrže ševerliju, / a po njemu sitnu abaiju2392. šíveta, -ēta, f (perz.) < tur. şive < perz. šīwe »ljupkost, dopadljivos, kićenost«. - ukrasni privjesci na ženskim pletenicama; Jedan glava trideset šiveta2393. škèmbast, adj. (perz.-bos.) < bos. izved. od škembe, v. - trbušast; a drugi krupni kao običan insan, samo obrijani i ćosavi, a u pasu škembasti2394. škēmbe, -eta, n, škèmba, f (perz.) < tur. işkembe < perz. šikembe. - želudac; drob, trbuh, trbušina; Vi’ da vidiš kladuškog Muja, / Pruži škembe travi deiljini, / Ha pokri se mrkom kabanicom2395. - jelo od trbuha. škèmbe-čórba, f (perz.) < tur. işkembe çorbasi, izft., v. kompon. pod škembe i čorba. - čorba od droba, od utrobe, iznutrice. škembíći, -īća, m (perz.-bos.) < bos. izved. od škembe, v. - jelo pripremljeno od droba, od trbuha. škémbo, m (perz.-bos.) < bos. izved. od škembe, v. - trbonja špìnat, v. spanać Šuàjb (ar.) < tur. Şuayb < ar. Šuayb, ime jednog od pejgambera. šùbha, šùpha (šùvha, šùhva) f (ar.) < tur. şüphe, şübhe < ar. šubhä. - sumnja; teška bana šubha prihvatila2396. šubhèli, šuphèli, (šuhvèli, šuvēli, šuhvēli) indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. şübheli, v. šubheli + tur. suf. –li. - sumnjiv.
2392
Ibidem, 579 Ibidem, 579 2394 Ibidem, 579 2395 Ibidem, 579 2396 Ibidem, 579 2393
~ 675 ~
šubhelēnisati se, -išēm (ar-tur.-bos.) < bos. izved. od tur. şüphelemek »sumnati u nešto«. - sumnjati u nešto, baciti se u sumnju šubhēsuz, šuphēsuz (šuhvēsuz, šuvèsuz, šuhvêsuz) adv. (ar.-tur.) < tur. şüphsiz, v. šubha + tur. postpoz. –siz »bez«. - bez sumnje, nesumnjivo. Šùćrija, Šúćro, muško ime (ar-bos.) < bos. izved. od Šukrija, Šukro, v. šȕćur, šȕkur, m (ar.) < tur. şükür (č. pukjur) < ar. šukr. - hvala, zahvala (upućena Allahu); Šućur Allahu i današnjem danu; šućur Allahu, snahu dovedosmo2397. - »šućur učiniti«, Allahu se zahvaliti; Onda Tale šućur učinio2398. v. Šukrija. šùf’ra, f (ar.) < tur. şuf’a < ar. šufa. - pravo prvokupa; pravo preče kupnje (pravni termin, propis normiran u Medželi). šȕga, f (perz.) < Ova riječ se ne nalazi u tur. riječnicima, ali je, mislim, po korijenu od perz. šūg, šūh (šōg, šōh) »kraste na tijelu; gnoj«. - ćelavost po glavi, favus. - svrab, scapies. Šùhra, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Šuhreta, v. šùhret, m (ar.) < tur. şöhret < ar. šuhrä. - popularnost, glasovitost. Šùhreta, žensko ime, bos. hipok. Šúhra (ar.) < tur. Şöhret »Glasovita, Popularna« < ar. šuhrä, v. šuhret. šùhva, šuhvēli itd. v. šubha, šubheli itd. šùkadar, adv. (tur.-ar.) < tur. şukadar »toliko, eto toliko« < tur. şu »taj« i ar. qadr »količina« (P. Skok 7v. 754 šukadar »mnogo«/daje ovako tumačenje: »početni konsonant kod riječi »bukadar«« nastao je prema tipu turskih riječi koje se opetuju, ali sa mijenjanjem konsonanta, kao: çoluk-çocuk, pa je i riječ »bukadar« elemenat takvog jednog kompozita: »šukadar-bukadar«.. Očito je da se ovo tumačenje P. Skoka ne može usvojiti, pošto se riječ »bukadar« i turskom i u bosanskom jeziku upotrijeblava kao samostalna riječ isto kao i riječi »šukadar«, v. i »okadar«, v. Sva tri ova izraza jesu složenice od tur. pokazane zamjenice bu »ovaj«, şu »taj« i o »onaj« i ad ar. qdr »količina«. Kod nas sve tri riječi imaju gotovo isto značenje, dok je njihvo gramatičko značenje u turskom jeziku različito: bukadar »ovoliko«, şukadar »toliko« i okadar »onoliko«. - mnogo, puno, mnoštvo Šùkrija, Šùćrija, muško ime, bos. hipok. Šúkro, Šúćro (ar.) < tur. Şukrî »Zahvalni (Allahu)« < ar. šukr »zahvala« + ar.-perz. adj. suf. -ī. Šúkro, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Šukrija, v. šùkunbaba, čúkunbaba, f (tur.-bos.) < tur. kökün »temelj, osnova, korijen« + bos. riječ »baba«. - pra-baba šùkunđed, čùkunđed, m (tur.-bos.) < tur. kökün »temelj, osnova, korijen« + bos. riječ »đed, djed«. 2397 2398
Ibidem, 580 Ibidem, 580
~ 676 ~
šȕkur, v. šućur. šùpha, šupèli itd. v. šubha, šubheli. šûrā, -ē, f (ar.) < tur. şûra < ar. šûrā. - skupština, mjesto gdje se vijeća. šúrati, -ām, šùrovati, -ujēm (ar.-bos.) < bos. izved. od šura, v. - biti s nekim u vezi putem razgovora, dogovora; dogovarati se. šùrup, m (ar.) < tur. şurup < ar. šurūb, šärūb »napitak, piće«. - zaslađeni voćni sok (od malina, višnji, drijena itd.). - ljekoviti napitak. šùrūt učiniti (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. şürut < ar. pl. šurūt, sing. šart, v. šart. - ugovoriti, postaviti uslove; pa su tada šurut učinili, / i tromeđi hudut postavili, / da im više ratovanja nema2399. šùval, m (tur.) < tur. şulal. - krupni provizorni šaf, »heftanje«. v. šuvaliti. šùvaliti, m (tur.-bos.) < bos. izved. od šuval, v. - krupno provizorno šiti samo radi sastavljanja komada s komadom, »heftati«. šuvèli, šuvelēnisati se, v. šubheli, šubhelenisati se. šùvha, šuvhèli, itd., v. šubha, šubheli itd. T Tàbaci, m (ar.-bos.) < bos. izved. od tabak, v. - ime područja u Sarajevu gdje su radili kožari i tabaci. Donji Tabaci prostirali su se od mosta Drvenije do Careve ćuprije uz samu desnu obalu Miljacke, a Gornji Tabaci od Careve ćuprije prema Vijećnici. tàbačić, m (ar.-bos.) < bos. izved. deminutiv od tabak, v. - tablica na kojoj stoji findžan (šoljica) za crnu kahvu tàbačiti (ar.-bos.) < bos. izved. od tabak, v. - strojiti, štaviti, činiti kožu. tàbak, m (ar.) < tur. tabak, sa značenjem kao u bosanskom jez. < ar. tabaq »zdjela, tanjir«. - zdjela, tanjir; poslužavnik, tablja; nosi crnu kahvu na tabaku. - list, arak papira; medna usta u šećer kutiji, / b’jele ruke na tabak hartiji2400! - u štamparstvu hartija raznih standardnih formata na kojoj se štampa tekst knjiga, novina i dr. tàbak, m (ar.) < tur. tabaka < ar. tabaqa. - sloj, red tàbak, m (ar.) < tur. tabak < ar. däbbāq »kožar«. - kožar, onaj koji štavi, učinja kože; Nategli kao tabaci gredu2401. Od ovog je došlo prezime Tàbakaović. v. Tabaci, tabačiti, Tabaković, tbhana. tabakhàna, tabakàna, v. tabhana. 2399
Ibidem, 580 Ibidem, 580 2401 Ibidem, 580 2400
~ 677 ~
Tàbaković, prezime (ar.-bos.) < bos. izved. od tabak, v. tàban, m (tur.) < tur. taban, osn. zn.: »ravan«. - donja strana stopala - stopa, kao mjera za dužinu. - željezni dio puške između kundaka i cijevi, koji se pravi od naročite vrste željeza koji se u tur. zove »taban« ili »namli«; pa od gvožđa nigdje ništa nema, / osim cijevi i plamnih tabana; Na tabanu vatru zapalio / Puče puška i ne osta pusta 2402. - usjeklina na bridu ćase gdje upada kapak. v. tanadže, Daltabanik, duztaban, istabanati, utabanati. tabàndže, -eta, n (tur.) < tur. tabaca - mala puška, kratka puška, pištolj; Zadje Halil dvije puške male, / tabandžeta mavi pirozeta2403. tȁbhana, tabakhàna, tabakàna, f (ar.-perz.) < tur. tabakhane, vulg. tabhane, v. kompon. pod tabak i hane. - kožarska radionica gdje se sirove kože kisele i učinjaju, kožara. tâbī biti (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. tabi < ar. tābi »onaj koji slijedi«. - slijediti nekoga, pristajati uz nekoga. tábija, f (ar.) < tur. < tabiye, tabyk »bastijon« < ar. tabiyä »smještaj vojske«. -isturena kamena utvrda odakle pucaju topovi, bastijon; hajte sa mnom gradu na tabiju; a pod njime vrana bedevija, / tabije na tabiju skače2404. tabijat i tabijāt, m < tabiat < ar. tabīa’ - ćudljiv, mušičav, teške naravi. - pedantan, uredan v. tabijatli, tabijatsuz tabijàsuz i tabijásuz, m, i kao adj. (ar.-tur.) < tur. tabiatsiz, v. tabijat + tur. postpoz. –siz »bez«. - čovjek čudne naravi. - čudne naravi tâbīr, -íra, m (ar.) < tur. tâbir < ar. tabīr. - tumenčenje, osobito tumačenje sna - »tabir učiniti« = protumačiti, protumačiti san; te je sanak tabir učinio2405. v. tabirdžija, tabiriti, tabirnama, istabiriti, protabiriti tabírdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. tâbirci, v. tabir + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - onaj koji tumači (posebno snove); a do kuće hodže tabirdžije2406. tabíriti (ar.-bos.) < bos. izved. od tabir, v. - tumačiti, osobito tumačiti san; Stade mati sanak tabiriti2407. tabirnáma, f (ar.-perz.) < tur. tâbirname, v. tabir + perz. nāme »pismo, knjiga, djelo«. - sanovnik, knjiga za tumačenje snova; pa je uz’o sanak-tabirnamu. tȁbla, f (lat.) < tur. tabla »poslužavnik« < tal. tvola < lat. tabula »tabla«. 2402
Ibidem, 580 Ibidem, 580 2404 Ibidem, 580 2405 Ibidem, 580 2406 Ibidem, 580 2407 Ibidem, 580 2403
~ 678 ~
- poslužavnik tábor, m (tur.) < tur. tabur »bataljon vojske od 4 buljuka; stroj vosjske sa ratnom spremom, postorijen u obliku kvadrata radi odbrane od neprijatelja« < tur. tabkur »utvrđenje, barikada od kola poredanih naokolo u obliku kvadrata i povezanih lancima«. -bataljnon vojske: Na čelu tabora je bio binbaša; Al dok stade trideset tabora2408. - stroj; grupa; Igrači se podijele u dva tabora i bacaju »suho-mokro« ili »turajazija«, koće igru da počne. tábūt i tàbut, m (ar.) < tur. tabut < ar. tābūt. - ležaljka za mejta, bez poklopca. Muškarci se obično ne sahranjuju u tabutu, nego se u njemu donesu do mezara, dok se ženske sahranjuju u tabutu; Nek načini tabut od sedefa, / a nosila od žuta šimšira; Nemojte me za života u tabut, ako Allah aznate2409! tȁćadžija, (perz.-tur.-bos.) < tur. takyeci, takkeci < tur. takye, takke »mala kapa koja se stavlja ispid glevne kape« < ar. tāqiyyä < perz. tāqī »vrsta kape« + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - onaj koji pravi male lahke kape koje se stavljaju ispod saruka, kauka ili fesa. - izrađivač kapa od kože. tâdž, tádža, m (perz.) tur. taç < perz. tāğ. - kruna, carska kruna. - vrsta derviške kape. - izraz u igri šaha kojim se upozorava protivnik da mu je kralj (kruna) u opasnosti. tàfra, f (ar.)
Ibidem, 581 Ibidem, 581 2410 Ibidem, 581 2411 Ibidem, 581 2409
~ 679 ~
- ispitivanje, provjeravanje, izviđanje. - »tahkik učiniti« = ispitati, provjeriti, ispitivati; vezir Bosnu tahkik učinio2412. tàhkīr, -íra, m (ar.) < tur. tahkir < ar. taqīr. - poniženje, omalovažavanje. tàhmin, -ína, m (ar.) < tur. tahmin < ar. tahmīn. - procjena od oka bez mjerenja; prodpostavka. - v. tahmina, tahminiti, natahmin. tàhminā, adv. (ar.) < tur. tahminen < ar. tahmīnā, tahmīnän. - vjerovatno, po prilici tahmíti (ar.-bos.) < bos. izved. od tahmin, v. - predpostvljati; nagađati tàhmīš, -íša, m (ar.) < tur. tahmiş < ar. tahmīs, osn. zn.: »topiti na vatri i pripremati materijal za ljekove«. - radionica za preženje kahve, dućan za prodaju propržene i samljevene kahve; monopol prženja i prodavanja pržene i samljevene kahve. Tahmiš se zvala čaršija u Sarajevu s lijeve strane Miljacke od Careve ćupiri do Drvenije. Tahmíščić, Tahmíščija, prezime (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od tahmiščija, v. tahmíščija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. tahmişçi, v. tahmis + tur. suf. –çi + bos. nast. –ja. - onaj koji je uzeo pod zakup pravo da prži i prodaje kahvu; Od ovog su nastala prezimena Tahmíščić i Tahmíščija. tàhrīr, -íra, m (ar.) < tur. tahrir »vez, šaranje« < ar. tahrīr »pisati«. - kazaski širit, pleten sa raznobojnim pamučnim koncem; njime su se ukrašavali raznovrsni predmeti, kao odjeća, torbe itd. Može biti razne širine, a njegova širina u kazaskom zanatu označavala se brojem »koža«: tahrir od 12 koža, od 28 koža itd. tahsílāt, -áta, m (ar.) < tur. tasilât < ar. pl. tahsīlāt, sing. tahsīl »sticati«. - prihodi sa imanja, zemljoradnički proizvodi. - državni prihodi u vidu poreza. - školovanje; nauka v. tahsildar. tahsìldār, -ára, m (ar.-perz.) < tur. tahsildar < ar. tahsīl »sticati; sticanje« + perz. – dār, prez. osn. od inf. dāšten »imati, držati«. tȁht, m (perz.) < tur. taht, < perz. taht. - prijestolje; a ne moreš tahta ostaviti 2413. v. pajitahta, tahtarevan. tȁhta, f (perz.) < tur. tahta < perz. tahte. - daska; i uz njih tri tahte jelove2414. v. tahta-papuče, tahtapoš, akčetahta. tȁhta-pàpuče, f (perz.-bos.) < bos. izved. od tur. tahta pabuçu, izft., v. kompon. pod tahta i papuče. - kožne papuče sa jačim đonom; Duša mi bijaše, kad bi se pomolila na vrata u lipskim tahta-papučama i u bijelim kao snijeg dramama čarapama2415. 2412
Ibidem, 581 Ibidem, 581 2414 Ibidem, 581 2415 Ibidem, 581 2413
~ 680 ~
tahtapôš, tahtòpeš, m (perz.) < tur. tahtapuş < perz. tahtapūš (perz. tahte »daska« i perz. pūš, prez. osn. od inf. pūšīden »pokriti«). - od dasaka skovan nepomičan sto nad stepenicama ili u uglu divanhane starinskih kuća na kome se drži staklarija. tahtarevān, tahtirèvān, -āna, skraćeno: rèvān, m (perz.) < tur. tatiravan < perz. tahtrewān (perz. taht »prijestolje« i perz. rewān »pokretni«). - nosiljka u obliku zatvorenih kočija (bey točkova), koju nose konji ili četvorica ljudi: Do prije 60 godina neke bogatije muslimanske djevojke prenosile su se u tahtarevanu sa svatovima mladoženjinoj kući; U pozorje on podiže Zlatu, / ne u revan, već na konju vranu2416. táin, tájin, m (ar.)
Ibidem, 581 Ibidem, 581 2418 Ibidem, 581 2417
~ 681 ~
tàksīm učiniti (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. taksim < ar. taqsīm »razdijeliti«. - razdijeliti taksírāt, -áta, m (ar.) < tur. taksirat < ar. pl. taqsīrāt, sing taqsīr »prikriti, manjkavim napraviti«. - nesreća, zla kob (kao poslijedica nekog griješnog ili nečovječnog postupka); Vid’u bega kršna taksirata; Baka, baka čudna taksirata2419; tiksirat ga stigao, eno mu se dijete utopilo (u ob. govoru). tȁkum, m (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. takim. - pribor, servis, kompletna oprema; sin izvede đogu u avliju, / pod takumom i pod kuburama; a obuče takum đeisiju2420. - tuce nečega: 12 mahrama, 12 kašika itd. - onaj dio čibuka koji se stavlja u usta, tj onaj komad ćelibara ili kosti koji je stavljen na kraju cijevi od čibuka (»čehrubar-takum«). - »takum učiniti«, »takum udariti« = srediti, urediti, opremiti; Kad svatove takum učinili, / Prebrojiše hailjadu svatova; Ej udar’ te takum na đogata 2421. tàkvīm, -íma, m (ar.) < tur. takvim »kalendar« < ar. taqwīm, osn. zna.: »ispraviti, dotjerati«. - kalendar u kome su označeni sati i minute kada počinje vrijeme za obavljanje pojedinih namaza tokom cijele godine i posta tokom Ramazana. talàgan, m (tur.) < tur. talagan »čobanska kišna kabanica«. - seljačka muška kabanica, dugi gunj; on izvadi svoga jatagana, /jatagana ispod talagana; A ne pleći crne talagane; sve na njima talagani gunji2422 tàlāk, - áka, m (ar.) < tur. tallāk < ar. dällāk. - maser u hamamu (kupatilu). tàlāk, -áka, m (ar.) < tur. talak < ar. talāq. - razvod braka, puštanje žene. talàmbas, talànbas, v. daulbaz tàlās, -ása, m (grč.) < tur. talaz < grč. dálassa. - val, talas tàlāš, - áša, m taláša, tàšika, f (tur.) < tur. talaş. - strugotina, talaš Tàlat, muško ime, bos. hipok. Tále (ar.) < tur. Tal’at < ar. tala »lijepa i svijetla lica«. Tále, muško ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Tahir, Talat, Salih. talèba, f (ar.) < tur. talebe < ar. pl. taläbä, sing. tālib »učenik«. - učenik; učenici Tálih, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Salih, v. tálih, m i tálija, f (ar.) < tur. talih, tali’ < ar. tali »sreća, sudbina«. - sreća; A turski ga talih namjerio; Rđave sam talije2423.
2419
Ibidem, 581 Ibidem, 582 2421 Ibidem, 582 2422 Ibidem, 582 2423 Ibidem, 582 2420
~ 682 ~
talìsman, m (ar.-per.) < Ova riječ nije došla u bosanski jezik preko turskog jezika, pošto je u ovom obliku u tur.skom jeziku nema. Ali pošto je izvedenica od ar. tilsim, v. tilsum i perz. suf. za pl. -ān, uvrštena je u ovaj rječnik. - hamajlija, zapis, koji se nosi uza se. tàlkīn, -īna, m (ar.) < tur. talkin < ar. taqīn »naputiti, poučiti«. - učenje na arap. jeziku koje vrši hodža nad mezarom neposredno nakon sahrane umrloga, pošto se raziđu oni koji su sahrani prisustvovali. Hodža glasno na arapskom jeziku upućuje umrloga kakve će odgovore davati melecimaispitivačima (suvaldžijama Munkiru i Nekiru), koji se umrlome javljaju u mezaru.; Muhamedu talkin proučio2424. tálum, m (ar.) < tur. talim »vježba, obuka« < ar. talīm »poučavati«. - vježba, vojna obuka; dresiranje; kad na talum izvede soldate2425. v. talumiti (se), talumli tálumiti (se) (ar.-bos.) < bos. izved. od talum, v. - vježbati (se), poučavati (se); pratile je zvorničke spahije, / igrajući, konje talumeć2426i. talùmli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. talimli, v. talum + tur. suf. –li. - izvježban, naučen, dresiran.; kad ga đogat opazio, / talumli se dobar prigodio2427. tamàhćār, v. tamašćar. tàmām, támān, tamȁm, tamȁn (tàmāh, tamȁh) adv. i adj. (ar.) < tur. tamam < ar. tämām. - potpuno, ravno, upravo, istom; tamam udri uz polje Muhača; svata tamam četiri hiljade; taman do koljena; taman si došao kad treba; nej smo opet druge na tamahu, / ko što smo i djevojkam’ bile2428. - dobro! (potvrdno rečeno) - odgovara, pristaje kako treba.; A: Je li ti dugačka ta haljina? / B: Nije nego taman (u obič. govoru) v. tamaniti, utamaniti, potamaniti, potamam. tamániti (ar.-bos.) < bos. izved. od taman, v. tamam. - zatirati, iskorijenjivati. tamàšćār, tamàhćār, -ára, m (ar.-perz.) < tur. tamahkâr < ar. tama »pohlepa« + perz. suf. za označavanje kakve radnje, zanimanja ili pravljenja –kār. - gramzljivac, pohlepnik. v. tamašćarluk. tamašćárluk, tamahćárluk, m (ar.-perz.-tur.) < tur. tamahkârlik, v. tamašćar + tur. suf. –lik. - pohlepnost, gramzljivost tàmbura, tȁnbura, f (perz.) < tur. ranbura < ar. tunbūr < perz. dünbe-i bereh »janjeći rep« (jerovatno tako nazvano uslijed sličnosti); perz. dünb »rep« i perz. bereh »janje«. - poznati muzički udarni instrument sa žicama; pa dohvati sedefli tamburu2429. 2424
Ibidem, 582 Ibidem, 582 2426 Ibidem, 582 2427 Ibidem, 582 2428 Ibidem, 582 2425
~ 683 ~
tambùrāš, tanbùrāš, -áša, m (perz.-bos.) < bos. izved. od tambura, v. - svirač uz tamburu. tambùrati (perz.-bos.) < bos. izve. od tambura, v. - svirati uz tamburu - fig.: mahati, »tamburati nogama« = sjedeći nogama mlatiti, tj. besposlen sjediti. tambúrija, m (perz.-bos.) < tur. tanburi, v. tambura + ar. perz. adj. suf. -ī + bos. nast. –ja. - tamburaš, svirač uz tamburu. Od ovog je došlo prezime Tambúrija. Tambúrija, prezime (perz.-bos.) < bos. izved. od tamburija, v. tàmburtel (tàmbur-tel) m (perz.-tur.) < tur. tambur teli, izft., v. kompon. pod tambura i tel. - žica za tamburu. tàmīn, tamíniti (neispravno), v. tahmin, tahminiti támīr, -íra, m (ar.) tur. tamir < ar. tamīr. - popravak, renoviranje. - »tamir učiniti« = popraviti; valja m’ kulu tamir učiniti2430. v. tamiriti, istamiriti tamíriti (ar.-bos.) < bos. izved. od tamir, v. - popravljati, renovirati tâm tȁs, v. tas tȁndara, f (tur.) < tur. tandir »mala plehana furuna; roštilj«. - roštilj, prčvarnica. v. tandara-mandara, tandrkati, tandrnama. tȁndara-mȁndara (tur.) < tur. tandir, v. tandara + dodatak mandir bez značenja (uobičajena reduplikacija u tur. jeziku sa zamjenom početnog slova slovom ”m”) - zbrda-zdola, bez veze i smisla (govor), bez reda i rasporeda (posao), loše urađeno, zbrka, darmar.; Tandara mandara, cicvara bez masla2431. tandrkati, -čēem (tur.-bos.) < bos. izved. od tandara, v. - u besposlici govoriti, govoriti zbrda-zdola. tandrnáma, f (tur.-perz.) < tur. tandirname »priča ili bajka koju jedan čita iz knjige a drugi, okupljeni oko njega i oko tandare (male furune ili mangale), slušaju«; fig.: »nešto bez osnova, fantazija« (tur.. tandir, v. tandara i perz. nāme »pismo, knjiga, djelo«). - neosnovano mišljenje, trabunjanje; Po tvojoj tandrnami je tako, a ustavi je to sasvim drukčije2432. táne, -eta, n (perz.) < tur. tane < perz. dāne. - topovsko ili puščano zrno, metak iz vatrenog oružja; Da svako tane pogađa, ne bi nijedan vojnik živ ostao - (bošnjačka izreka)2433. - zrno, boba; »tane bisera« = zrno bisera v. zejtin-tane. tanèće, tanećèdžija, tànećka, v. teneće, tenećedžija, tenećka. 2429
Ibidem, 582 Ibidem, 582 2431 Ibidem, 582 2432 Ibidem, 583 2433 Ibidem, 583 2430
~ 684 ~
tanzímāt, -áta, m (ar.) < tur. tanzimat < ar. pl. tänzīmāt, sin tänzīm »sredit, rasporediti« - reforme. v. Tazimati-hajrije. Tanzimîti-hajrije (ar.) < tur. Tanzimat-i hayrije, v. tanzimat i ar. hayriyyä »dobre, blagotvorne«. - dobre, blagotvorne uredbe (zakoni) izdane na osnovu Hati-šerifa iz 1839. g. u Osmanskoj Imperiji, kojima su provedene reforme. tápija, f (tur.-bos.) < tur. tapu + bos. nast. –ja. - javna isprava o vlasničkom pravu na nekretnini; da na zemlju i tapije daju; Prodaj, majko, iradske tapije2434. tàptisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. tapti, perf. 3. lice sing. od tapmak »obožavati«. - obožavati. tàrabe, pl. t. f(perz.) < tur. vulg. taraba, daraba, knjiž. tahta perde »ograda od dasaka«, v. kompon. pod tahta i perde. - ograda od dasaka; Čije li su tarabe, čija si su vrata.2435 tàraf, m (ar.) < taraf < ar. taraf. - strana, kraj, pravac; stranka, partija; ...da se tvoja Bosna zabunila, / na tarafe u Bosni Bošnjaci2436. tarafhàna, tarafàna, taraphàna, tarapàna, f (ar.-perz.) < tur. darbahane, zarabhane < perz. darbhāne < ar. darb »kovati« i perz. hāne, v. hane. - kovnica za kovanje novca; ti mi šalji sedam sultanija, / uz nju sedam šalji tarafhana; Još ću dati svakom tarafhanu, / Što no kuje gotovinu blago2437. tàrak, -rka, m (tur.) < tur. tarak. - češalj, grebeno; veliki češalj na mutapčijskom stanu kojim sabija tkanje; Pošto otvori donji ziv rukom, mutapčija provuče đah, sabije tkalo tarakom, zatim pomiče zumbalo2438. taràna (neispravno), v. tarhana. taraphàna, tarapàna, v. tarafhana, tarafana. tȁrčin, dȁrčin, m (perz.) < tur. tarçin < perz. dārčīn. - cimet. v. tarčini. tarčínī, indecl. adj. (perz.) < tur. tarçinī, v. tarčin + ar.-perz. adj. suf. -ī. - boje kao cimet. tàrčūg, v. tagarčik. tarhàna, f (perz.) < tur. tarhana < perz. terhāne (terhw-āne). - izdrobljeno tijesto na mrvice u obliku zrnaca i osušeno, od čega se pravi istoimena čorba; Tarhana je muslimanska hrana, a kaurska kupus i slanina (bošnjačka izreka)2439. 2434
Ibidem, 583 Ibidem, 583 2436 Ibidem, 583 2437 Ibidem, 583 2438 Ibidem, 583 2439 Ibidem, 583 2435
~ 685 ~
tárīf učiniti (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. tarif < ar. tarīf. - objasniti, protumačiti tarìfa, f (ar.) < tur. tarife < ar. tarīfä. - cjenovnik, određeni stavovi cijena za takse ili usluge (carinske, poreske, poštanske tarife itd. tárīh, m (ar.) < tur. tarih < ar. tārīh. - historija, povijest. - hronogram, natpis sa dutumom gradnje ili popravka, ispisan arapskim pismom u vidu rečenice ili stihova, koji se stavljaju iznad vrata džamije, tekije, knjižnice, imareta, ili nad česmama, na mostovima itd. Zbir vrijednosti slova teksta po »ebdžed-hesabu« (v.) daje datum (godinu) izgradnje ili popravke odnosnog objekta. tàrīk, -íka, taríkat, m (ar.) < tur. takir, tarikat < ar. tarīq, tarīqa, osn. zn.: »put«. - derviški red. Tárik, muško ime (ar.) < tur. Târik < ar. Tāriq, osn. zn.: »zvijezda Danica«. tàrpōš, áša, m (perz.) < tarpoş, tarbuş < perz. serpūš (perz. ser »glava« i perz. pūš, prez. osn. od inf. pūšīden »pokriti«. - velika ženska kapa okićena biserom i dukatima; Na glavi joj tarpoš od bisera2440. tȁrš, m (perz.) < tur. tiraş, »brijanje« < perz. terāš, prez. osn. od inf. terāšīden »brijati«. - novac koji se daje brijaču za brijanje. tȁrz, m (ar.) < tur. tarz < ar. tarz. - način; oblik tȁs, m (ar.) < tas < ar. tās, tass i tur. tam < ar. tāmm »potpun« - vrsta metalne zdjele posebnog oblika: tasovi na kuhinjskoj vagi, tasovi u hamamu kojima se crpa voda i polijeva sebi prilikom kupanja, tasovi u crkvi za prikupljanje priloga (»dao na tas«) itd; pokraj njiha pleteni sindžiri, / a na njima od srme tasov2441i. - »tâm-tȁs« = potpuni, cijeli tas; pa zagrablja pun tam tas vodice, / i dodaje Drinić Osmanbegu2442. v. tas -ćevab. tȁs-ćèvāb, -ába, m (ar.) < tur. tas kebabi, izft., v. kompon. pod tas i ćevab. - vrsta ćevaba: izrezano meso na sitne komade i tako kuhano i pripremljeno kao ćevab. tàslačiti (tur.-bos.) < bos. izved. od taslak, v. - grubo tesati - fig.: polno opštiti. taslàisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. taslamak »oholo se držati«. - upinjati se, oholo se držati, praviti se važan. tàslak, m (tur.) < taslak - početni oblik, početna faza izrade nekog predmeta; neobrađeno drvo od kojega se pravi razno drveno težačko oruđe; bakreni lim u tabli.
2440
Ibidem, 583 Ibidem, 583 2442 Ibidem, 583 2441
~ 686 ~
- skica, forma; »Čin čiplak-tan taslak« go kao od majke rođen (tj. pravi taslak od čovjeka, go golcat); ostaćemo čin čiplak, tan taslak, ko oni Arapi što žive u pijesku po afričkim pustinjama2443. - v. taslačiti, zataslačiti. Tàslidža, f (tur.) < tur. Taşlice, tursko ime za Pljevlje, bukv.: »Kamenita banja« (tur. taş »kamen«, taşli »kamenit«, taşli »kamenit«, tur. ilica »toplica, banja« (v. ilidža). - Pljevlje; Po Taslidži pala magla, / biserom je pokapala; Ko naloži vatru u to polje? / naložili taslidžski bećari2444. v. Taslidžak Taslìdžāk, -áka (tur.-bos.) < bos. izved. od Taslidža, v. - Pljevljak; već ću gledat’ Tslidžaka2445. tȁš, m (tur.) < tur. taş - kamen - svaki kolutić u igri tavle i pločica u igri domina, s kojima se igra. v. Taslidža, taš bir! tašćija, tašlihan, Tašmejdan, češmetaš, kesmetaš. tàšak, m, pl. tàšaci, -ākā (tur.) < tur. taşak. - mošnje, mudo v. tašaksuz, soltašak, tektašak. tašàksuz, adj. (tur.) < taşaksiz, v. tašak + tur. postpoz. –siz »bez«. - bez muda, bez jaja, anorohis. tȁš-bȉr! ili bȉr-tȁš! interj. (tur.) < tur. taş bir »jedan kamen«, v. kompon. pod taš i bir. - izraz u igri tavle i u igri domino, kad u jednog partnera ostane neutrošen samo jedan kolutić, odnosno jedna pločica. tàščija, m (tur.-bos.) < tur. taşçi, v. taş + tur. suf. –çi + bos. nast. –ja. - klesar; zanatlija koji pravi nadgrobne spomenika. tašíriti se (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od tur. ta’şir < ar. tašīr »pobirati desetinu sa imanja (kupiti porez)«. - širiti se po tuđem dobru; uživati tuđe imanje. tàšlihān, -ána, m (tur.-perz.) < tur. taslihan »kameni han«, v. taš + tur. suf. –li i han. - kameni han. - Tàšlihān je ime hana koji se nalazio u Sarajevu između današnjeg hotela »Evropa« i starog bezistana. Izgorio je 17.VIII 1879. i poslije toga si nije više popravljao. Tašlihanom se nazivala i čaršija od kamenog hana do ranije Štrosmajerove i ulice Zrinjskog gdje su bile kuće imućnijih pravoslavaca; Bezistanu širok ti si! / Tašlihani, glavni ti si!; Pošetala Đulagino zlato, / sve sokakom iznad Tašlihana2446. Tàšmejdan, m (tur.-ar.) < tur. taş madeni, izft. v. kompon. pod taš i majdan. - ime lokaliteta, dio Beograda, pozadi crkve sv. Marko. tàtar, tàtarin, m (perz.) < tur. tatar, Tatar < perz. Tātār »Tatar«. - poštar-konjanik u Osmanskoj Imperiji. Tatari su na brzim konjima prenosili fermane i službenu poštu iz Istanbula u razne krajeve Turske. Naprijed je jahao 2443
Ibidem, 583 Ibidem, 583 2445 Ibidem, 583 2446 Ibidem, 583 2444
~ 687 ~
tataraga (starješina pošte) i on je u njedrima nosio službena akta. Iza tatarage jahali su tatari-pratioci (po 1, 2, 3 i više ih, prema potrebi). Iza ovih su jahali surudžije koji su kandžijama gonili tatarske konje da brže idu. U izvjesnim razmacima postojale su tzv. »menzilhane«, gdje su tatari zamjenivali umorne konje odmornim; Tatari stiže i haber donese, / iz bijela grada Carigrada2447. v. tatarija, tatarka. tàtar-bóza, v. boza. tatàrija, f (perz.-bos.) < tur. tatari »tatarski«, v. tatar + ar.-perz. adj. suf -ī + bos. nast. –ja. - vrsta osmanlijskog sedla; Previ ćebe, turi tatariju, / Tatariju sedlo osmanliju2448. tàtārka, f (perz.bos.) < bos. izved. od tur. tatar, v. odnosno od tur. tatar kamçisi »tatarska kandžija«. - tatarska kandžija taterèvān, v. tahtarevan. tátīl, m (ar.) < tur. tatil < ar. tatīl, osn. zn.: »prekinuti rad, prestati sa poslovanjem«. - školski rasput, ferije. tàtli, indec. adm. i supst. (tur.) < tur. tatli. - kao pridjev: sladak. - kao imenica: slatko jelo. v. tatlija tàtlija, f (tur.-bos.) < bos. izved. od tatli, v. - slatka pita »razvaruša«. tȁva, f (perz.) < tur. tava < perz. tābe. - tiganj, posuda sa dugim drškom u kojoj se topi maslo, pravi zaprška, spravlja čimbur, itd.; Bijeli se kao tava na snijegu (bošnjačka izreka). - duguljasta posuda u kojoj se peku janjci i bravi na pekari. - jelo (janjeće pečenje s povrćem, ili pasulj, riža i dr.) spremljeno i pečeno u tavi. tàvāf, m (ar.) < tur. tavaf < ar. tawwāf. - obilazak oko Ćabe kao jedan od obaveznih obrednih činova svakog hadžije koji ode na hadžiluk u Meku. - »tavaf čini Ćabu« = obilaziti oko Ćabe. tàvan, m (tur.) < tur. tavan. - potkrovlje; al’mu sedlo na tavanu bijaše.2449 -strop, plafon; udario glavom o tavan. - pod; daske na podu; Šapku skida, pod pazuho tura, / Ruke svija, u tavan se zbija; U dvije ga pole rastavi, / Dv’je ga pole na tavan padnule; pak ja nogom o tavan udrula, / dva tavana nogom polomila2450. - kat, sprat; Na Glasincu kulu napravio, / Tanku kulu od devet tanana; u širinu od trista tabana, / u visinu od devet tavana2451. tàvaniti (tur.-bos.) < bos. izved. od tavan, v. - postavljati pod. 2447
Ibidem, 583 Ibidem, 583 2449 Ibidem, 583 2450 Ibidem, 584 2451 Ibidem, 584 2448
~ 688 ~
tâvla i tàvla, f (lat.) < tur. tavla < tal. tavola < lat. tabula »tabla«. - vrsta igre za dva partnera: obrađena daska (tabla) na kojoj su polja označena šiljastim crtežima. Na označeno polja stavljaju se kolutići (pule). Svaki partner ima na svom polju po 15 kolutića (u jednog partnera su kolutići crni ili u kojoj drugoj zatvorenoj boji, a u drugog žuti ili bijeli). Igra se sa dvije kockice (zarovi) na čijim su stranama utisnute tačkice od 1-6. tȁvla i tâvla, f (lat.) < tur. tavla, istabil »štala« < lat. stabulum »štala«. - štala, konjušnica; od mila mu ata poklonio, / iz šezdeset tavle i četiri; Ti sljezi u tavlu carevu, / Bira’, Suka, ate i paripe2452! v. tavlabaša, tavlenik. tàvlabaša, tàvlibaša, m (lat-tur.)
Ibidem, 584 Ibidem, 584 2454 Ibidem, 584 2455 Ibidem, 584 2456 Ibidem, 584 2453
~ 689 ~
- promjena; prerušavanje u drugo odijelo, maskiranje; u tebdilu kaurskom odilu; u tevdilu derviškom odilu.. - »u tebdilu« = inkognito. - »tebdil se učiniti« = prerušiti se u drugo odijelo: Car se jope tebdil učinio; pa se care tevdil učinio.2457 v. tebdil-hava, pretebdiliti se. tèbdīl-hava, tèvdīl-hàva, f (ar.) < tur. tebdil-i hava, prz. izft., v. kompon. pod tebdil i hava. - promijena zraka, promijena klime (radi liječenja); kaže se: »otišao je na more, na tebdilhavu«. tebèšīr, -íra, m (perz.) < tur. tebeşir < perz. tebāšīr. - kreda; bez aršina i bez tebešira2458. tèbrīk, íka, m (ar.) < tur. tebrik < ar. täbrīk. - čestitanje; »tebrik učiniti = čestitati«. v. tebriknama, mubareć. tebriknáma, f (ar.-perz.) < tur. tebrikname, v. tebrik + perz. nāme »pismo, knjiga«. - čestitka tećbíri, v. tekbiri. tèćmīl, tèćmīl učiniti, v. tekmil, tekmil učiniti tedáruć, m (ar.) < tur. tedarik < ar. tädāruk. - ekonomičnost, uredno gazdovanje. v. tedaručiti, tedarućli. tedáručiti (ar.-bos.) < bos. izved. od tedaruć, v. - štedjeti tedarùćli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. tedarikli, v. tedaruć + tur. suf. –li. - ekonomičan tedžbíriti, v. tekbir, tekbiriti. tedžèlija, f (ar.-bos.) < tur. tecelli < ar. täğällī + bos. nast. –ja. - sudbina, udes. tedžrùba, f (ar.) < tur. tecrübe < ar. täğribä. - iskustvo tèdžvīd, -ída, m (ar.) < tur. tecvid, tecvit < ar. täğwīd. - fonetička pravila za ispravno učenje Kur’ana; »učiti Kur’an po tedžvidu« = učiti pravilno. tèđbir, teđbírati, v. tekbir, tekbirati. tèđel, tèđelj, tègelj, m (tur.) < tur. teyel. - sitni šav, sitno prošivanje; vez na platnu lančanim bodom. Razlikuju se dvije vrste veza lančanim bodom: »stambolski teđel« i »paša teđel« (pašinski teđel).; Kad se naručuje džemadan, naručuje se koliko ko hoće »teđelja« i kaže se: »udri mi dva (tri itd.) teđelja«2459. tèđeliti, tegèljati (tur.-bos.) < bos. izved. od teđel, tegelj, v. - sitno šiti, prošivati; vesti lančanim bodom. Téfa, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Tefika, v. 2457
Ibidem, 584 Ibidem, 584 2459 Ibidem, 584 2458
~ 690 ~
tefèrič, m (ar.) < tur. teferrüc, teferrüç < ar. täfärruğ »veseliti se«. - zabavljane; provod; uživanje u prirodi; izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode; je l’ ti žao Banja Luke? / Banjalučkih teferiča, / na Vrbasu akšamluka; i često ćeš na terefič ići / s kadunama od petka do petka2460. - mjesto u prirodi odakle je lijep pogled, gdje se može uživati promatrajući prirodu; Trebeviću, visok teferiču, / s tebe mi se vidi Sarajevo2461. (nar. pjesma) v. v. teferičiti, teferičli, oteferičiti, proteferičiti. tefèričiti, tefèričovati, -ujēm (ar.-bos.) bos. izved. od teferič, v. - zabavljati se, zabavljati se u prirodi; uživati u promatranju prirode ili nečeg drugog lijepog; Pod jelike u polju zeleno, / Da pijemo i teferičimo; Prođ’ s’ Osmane teferičovanja, / i šenluka pod Otres planinom; onda će mo teferičovat2462i. teferìčli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. teferrüçlü, v. teferič + tur. suf. –lü, -li. - podesno za teferič (mjesto), sa dobrim pogledom (mjesto). Tèfir, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Tevfik, v. Tȅfika, žensko ime, bos. hipok. Téfa (ar.-bos.) < Od muškog imena Tefik, Tevfik napravljeno žensko ime s bos. nast. za f. –a. tèfsīr, -íra, m (ar.) < tur. tefsir < ar. täfsīr. - komentar Kur’ana (knjiga) - nauka o tumačenju Kur’ana. tȅfter, tȅvter, dȅfter, m (grč.) < tur. defter < grč. diftíra. - bilježnica, registar, protokol; računska knjiga; trgovačka knjiga dugovanja i potraživanja; U crn tefter koga zapisati; Kad Čivutin osiromaši, on premeće teftere (te gleda ko mu je šta dužan); po tefteru kapetan-divojke2463. v. teftedar, tefterhana, tefterihakanija, tefteriti, protefteriti. teftèdār, deftèdār (teftèdār) –ára, m (grč.-perz.) < tur. deftedar, osn. zn.: »računovođa«, v. tefter + perz. –dār, prez. osn. od inf. dāšten »imati, držati«; U Osmanskoj Imperiji u prvo vrijeme ministar finansija; kasnije šef finansija jednog vilajeta; Od ovog su nastala rpezimena Tefterdárević, Tefterdárija (Defterdārević, Defterdarija); Vezak vezla seja teftedara.2464 Teterdárević, Tefterdárija, pezimena (grč.-perz.-bos.) < bos. izved. od teftedar, v. tefterhàna, defterhàna, f (grč.-perz.) < tur. defterhane, v. kompn. pod tefter i hane. - računovodstvena kancelarija; direkcija finansija; i da im se digne tefterhana / iz Stambola do Travnika b’jela.2465 tefterihakánija, defterihakánija, f (grč.-tur.-bos.) < tur. defter-i hakani, bukv.: »carski tefter«, v. tefter + ar. hāqān »car« (< tur. kaşan) + ar.-perz. adj. suf. –i + bos. nast. –ja. - centralna uprava za zemljišne knjige u Istambulu u kojoj se nalaze knjige sa upisanim podacima svih nekretnina i njihovih vlasnika u Osmanskoj Imperiji. tèfteriti (grč.-bos.) < bos. izved. od tefter, v.
2460
Ibidem, 584 Ibidem, 584 2462 Ibidem, 584 2463 Ibidem, 584 2464 Ibidem, 584 2465 Ibidem, 584 2461
~ 691 ~
- popisivati u tefter, provoditi kroz tefter; jesi l’ moju vojsku tefterio, / što mi ima po tefteru vojske?; pa stadoše brojit svatove. / Tale broji, a Ramo tefteri 2466. tèftīš, -íša, m (ar.) < tur. teftiş < ar. täftíš. - inspekcija, izviđanje, pregled; »teftiš učiniti« = vršiti inspekciju; i odoše s vojskom po teftišu, / kroz njihovih sedamn’est nahija; pa tu raju da teftiš učiniš 2467. - izvidni, inspektor (mjsto mufetiš); pa ispade gradu na kapiju, / a s bedema viknuše teftiši2468. v. teftišlema, mufetiš teftiplèma, f (ar.-tur.) < tur. teftişleme, v. teftiš + tur. –leme. - pregled, inspekcija, revizija. tegèltija, f (tur.-bos.) < tur. teğelti + bos. nast. –ja. - mehko ćebe koje se stavlja ispod sedla na konja; na đogatu ništa ne ostavi, / sam’ ostade gola tegeltija2469. tègelj, v. teđel. tegèljati, v. teđeliti. tȅhđāh, v. terđah. téhār, -íra, m (ar.) < tur. tehir < ar. tähīr. - otezanje, odgađanje, ostavljanje za kasnije. v. tehiriti, otehiriti, pritehiriti. tehíriti (ar.-bos.) < bos. izved. od tehir, v. - otezati, odgađati; ne tehiri, ne propuštaj ti namaz2470. tehlukèli, indecl. adj. i adv. (ar.-tur.) < tur. tehlikeli < ar. tählukä »opasnost« + tur. suf. –li. - kao pridjev: opasan, pogibeljan. - kao prilog: opasno, pogibeljno. téār, teíriti (neispravno), v. tehir, tehiriti. tejèmum, m (ar.) < tur. teyemmüm < ar. täyämmum. - uzimanje abdesta uz pomoć pijeska ili suhe zemlje, tamo gdje nema vode ili samo ritualno tranje lica i ruku do laktova koje zamjenjuje abdest, v. u gusul, v. tȅk, adj. i konj. (tur.) tur. tek. - neparan, liho; »tekmi-čifti?« = liho li, tako li? (izraz u igri čifteka). - samo; čim. tekásiti se, v. takasiti se. tekávud, m (ar.) < tur. tekaüt < ar. täqāud. - penzija. tekbíri, tećbíri, teđbíri (tedžbíri) pl. m (ar.) < tur. tekbir < ar. täkbīr. - učenje (izgovaranje) po više puta »Allahu ekber« = Allah je velik. Tekbiri se uče skupno i glasno naročito na bajram i prilikom učenja hatme. v. tekbiriti. tekbíriti, tećbíriti, teđbíriti (tedžbíriti) (ar.-bos.) < bos. izved. od tekbir, v. - učiti tekbire, v.; pred njim idu dvije efendije, / tedžbireći niz polje iđahu2471. 2466
Ibidem, 584 Ibidem, 584 2468 Ibidem, 584 2469 Ibidem, 584 2470 Ibidem, 584 2467
~ 692 ~
tȅke, tȅk, konj. (tur.) < tur. tek. - samo; čim; Poočime, pašo od Krajine! / Teke primiš knjiga na rukama, / Razvi bajrak, s kopljem u ledini2472. tèkija, f (ar.) < tur. tekke < ar. täkyä. - derviška zgrada u kojoj se obavljaju derviški obredi. Svaka tekija ima svoga starješinu, šeha; po tekijam’ hukće s dervišima2473. tèkmīl, tèćmīl, -íla, m (ar.) < tur. tekmil < ar. täkmīl »svršiti, namiriti, upotpuniti«. - dopuna, izravnanje, završivanje. - »tekmil učiniti«, »tećmil učiniti« = dovršiti, upotpuniti, namiriti, izravnati; Stara klanja po vaktu jaciju. / Pošto stara tekmil učinila, / ona sjede u mehke dušeke.; kad su svate tekmil učinili, / taman svati konje uzjahaše; carsku kaznu tećmil učini, / štono sam je rateć potrošio. 2474 tȅkne, n (tur.) < tur. tekddne. - korito. tȅknefes, m i tȅk nèfes, indecl. (tur.-ar.) < tur. tek nefes, v. kompon. pod tek i nefes. - zaduha, astma. - istom što je duša u njemu, na samrti je. tèkrār, -ára, m i kao adv. (ar.) < tur. tekrar < ar. täkrār. - ponavljanje, opetovanje. - ponovno, opetovano; Tekrar Fatu nićah učinili2475. tȅktašak, m (tur.) < tur. tektaşak, v. kompon. pod tek i tašak. - jednomud, onaj koji je s jednim jajetom, monorhit, monorchis. tèk-tùk, adv. (tur.) < tur. tek tük, v. tek + tur. tük, riječ bez značenja, reduplikacija. tȅl, m (tur.) < tur. tel, sa značenjem kao u bosanskom jeziku. - tanka žica; ne biju se tako robinjice, / već se biju od tela kandžiom2476. - zlatna ili srebrena (od varaka ili srme) žica za vezenje ili protkivanje. - telegraf. v. telli, telli-diba, telli-pulli, telija. tèlāl, -ála (tèlār) m (ar.) < tur. tellâl < ar. dällāl. - javni objavljivač, dobošar; izvikivač na javnim licitacijama; trgovački posrednik, staretinar; telalima ode govoriti, / vi uzmite četre’st jedeka; Telal viče od jutra od podne2477. - »dati na telala« = objaviti ili prodati preko telala; - »puštiti telala« = objaviti nešto preko telala. - Teláli je ime ulice u Sarajevu koja se prostire od Baščaršije do Vijećnice, gdje su se nalazile staretinarske radnje. v. telalbaša, telalija, telaliti, rastelaliti. tèlālbaša, m (ar.-tur.) < tur. tellâlbaşi, v. kompon. pod telal i baš. 2471
Ibidem, 584 Ibidem, 584 2473 Ibidem, 584 2474 Ibidem, 585 2475 Ibidem, 585 2476 Ibidem, 585 2477 Ibidem, 585 2472
~ 693 ~
- starješina telala, prvi telal; Telalbašo, imana ti tvoga. Od ovog je došlo prezime Tèlālbašić.2478 Tèlālbašić, pezime (ar.-bos.) < bos. izved. od telal, v. telalíja, f (ar.) < tur. tellâliye < ar. dällāliyyä, v. telal + ar. adj. suf. -iyyä. - telalska provizija kod javnih prodaja (obično je iznosila 2%; nagrada telalu za oglašavanje. teláliti (ar.-bos.) < bos. izved. od telal, v. - objavljivati, razglašavati; raznositi vijesti, vršiti telalski posao; vi uzmite četr’est jedeka, / telal’te ih između svatova; Štono dolje u čaršiji telal telali? / Na kočiji đuzel moma, te se prodava2479. tèlef, m (ar.) tur. telef < ar. täläf. - propast, stradanje, uginuće, nestanak. - »telef biti« = propasti, upropastiti se. - »telef (se) učiniti« = upropastiti (se), satrti (se); svi se momci telef učinješe, / sebep zlata Eminbegovice.2480 telegràfčija, teligràfčija, m (grč.-tur.-bos.) < tur. telegrafhana < grč. tēlegraghō + tur. suf. –çi . bos. nast. –ja. - poštar; poštanski službenik koji radi na telegrafu. - v. telegrafhana. telegrafhàna, teigrafhàna, f (grč.-perz.) < tur. telegrafhana < grč. tēlegraphō + perz. hāne, v. hane. - pošta. tèlija, f (tur.) < tur. telli, v. telli. - odjevni predmet vezen ili protkan zlatnom ili srebrenom žicom (koncem); Šta joj dadoh mila majko moja: / Dvi telije i dvi anterije2481. tèlli, tèrli, indec. adj. (tur.) < tur. telli, v. tel. + tur. suf. –li. - vezen ili protkan zlatnom ili srebrenom žicom (koncem); ukrašen zlatnom ili srebrenom žicom. tèlli díba, tèrli díba, f (tur.-perz.) < tur. telli diba, v. telli i diba. - teška svilena tkanina protkana zlatnom ili srebrenom žicom (koncem); brokat; bratac sestri šije terli dibu. tèlli-pùlli, tèrli-pùrli, indecl. adj. (tur.-perz.) < tur. telli pullu, v. telli i pulli. - izvezen ili protkan zlatnom ili srebrenom žicom i ukrašen zlatnim ili srebrenim pulama (pločicama); okićen, nakićen, iskićen. tèluke, telùkčija, v. terluke, terlukčija. tȅlva, tȅlfa, tȅljva i têlva, têlfa, têljva, f (tur.) < ter. telve. - talog od kuhane kahve. tèmbel, v. dembel. tèmbīh, tènbīh, -íha, m (ar.) < tur. tembih < ar. tänbīh. - opomena, saopštenje, naredba; Kad bi sa ovakve kule pukao top u doba mira, značilo je da kapetan poziva svoje ljude iz mjesta i okoline na tembih (saopštenje)2482. 2478
Ibidem, 585 Ibidem, 585 2480 Ibidem, 585 2481 Ibidem, 585 2479
~ 694 ~
- »tembih učiniti« = upozoriti, narediti; pa ćeš nama tenbih učiniti. 2483 temènā, temènáh, indecl. n (ar.) < tur. temenna, temennah »simboličan pozdrav« < ar. tämänni »željeti«. - simbolični pozdrav rukom koji se sastoji u tom što se desnom rukom (zapravo vršcima prstiju ruke) dotakne najprije brada, onda usne, a zatim čelo. To ima da znači: ljubim ti skute i stavljam na čelo. Kod nas se u tom smislu kaže: »to treba poljubiti i na čelo staviti«, tj. tome treba odati svaku čast. - »temena činiti, učiniti« = pozdavljati, pozdravljati na opisani način; pa bajrake zemlji položiše, / u tri puta temena činjahu; temena mu tri put učiniti; zara ljubi, a temenah čini2484. temèrut, temèrutin, m (ar.) < tur. temerrüd, temerrüt < ar. tämärrud »prkositi; tvrdoglav biti«. - trom čovjek; glupan, smetenjak, nesposoban ili nepodesan za kakav fizički rad. temèsuk, temèsuć, m (ar.) tur. temessük »isprava« < ar. tämässuk, korijen –msk »uhvatiti se za nešto, držati se nečega«. - potvrda, isprava, pismeno. tèmiz, adj. (tur.) < tur. temiz. - čist; U djevojčice temiz haljine, / temiz haljine, tanko poredene.2485 tèmre, -eta, n (tur.) < tur. temren < tur. timren »željezni vrh u koplja ili strijele« (tur. timur »željezo«). - koplje; držak od bajraka; On na koplje frci kod bunara, / sve mu temre u igle sasuo; sav mu bajrak odnilo olovo, / samo temre nosi u desnici; u ruci mu temre ubojito, / na temretu od zlata jabuka.2486 - držak od đerđefa; Od sebe je đerđef odbacila, / đerđefu je temre salomila 2487. tenáluk, v. tenhanluk. tènbīh, v. tembih. tȅndžera, têndžera, f (tur.) < tur. tencere. - duboka bakrena posuda, dublja je od šerpe i nema drški sa strane; Zaludu je kula i pendžeri, / kad nije ništa u tendžeri; Rugao se lonac tendžeri (što je crna) – bošnjačka izreka.2488 tenèće, -eta (tanèće) n i tenèća, f (perz.) < tur. teneke < perz. teneke. - lim, pleh; pokrivena žutim tenećetom. v. tenećedžija, tenećka. tenećèdžija, (tanećèdzija) m (perz.-tur.-bos.) < tur. tenekeci, v. tenece + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - limar. tènećka (tànećka) f (perz.-bos.) < bos. izved. od teneće, v. - kanta od lima. tènef, m (ar.)
Ibidem, 585 Ibidem, 585 2484 Ibidem, 585 2485 Ibidem, 585 2486 Ibidem, 585 2487 Ibidem, 586 2488 Ibidem, 586 2483
~ 695 ~
- konopac, uže; I ja ću sijat konoplje, / I ja ću plesti tenefe; O Allaha ti pehlivanko djevojko, / ili voliš po tenefu igrati, / ili s Mehom na šiltetu sjediti2489. tènefsīlē, v. benefsile. tenèšīr, íra, m (perz.) < tur. teneşir »hastal na kome se kupa mejt« < perz. tenşū, tenšūy »onaj koji pere, perač« (perz. ten »tijelo« i perz. šu, šūy, prez. osn. od inf. šusten »prati«). - dugački hastal na kome se mejt kupa; kupaše ju đulsijom vodicom, / pušćaše joj kose niz tenešir2490. tènhāne, tenhánuk, m (perz.-tur.) tur. tenhalik < perz. tenha »sam, prazan, pust« + tur. suf. –lik. - samoća, osama, dokolica; Po akšamu večer večerala, / Po večeri sili po tenhanu.2491 tenzimáti-hajríje, v. tanzimati-hajrije. tèpa, f (tur.) < tur. tepe, depe »bežuljak; vrh, tjeme«. - brježuljak, brdašce, uzvisina; te na drugu tepu udariše; u bostanu tepa ozidana, / a oko nje jalduz-tarabozani2492. - Tepa je ime jedne mahale u Mostaru. v. tepedžik, tepeluk. Tèpa, v. tepa. tèpedžik, m (tur.) < tur. tepecik, v. tepa, + tur. suf. –cik. - mali brežuljak. - Tèpedžik je ime jednog kraja u Travniku; Je l’ ti žao Tepedžika, / Tepedžika teferidža2493? Tèpedžik, v. tepedžik. tepelèisati, -išēem (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. tepelemek »uništiti« - uništiti. tèpeluk (tèpaluk) m (tur.) < tur. tepelik < tur. tepe, v. tepa + tur. suf. -lik - mala kratka ženska kapa okićena niskama dukata ili bisera, ili vezena srmom i zlatom. Nosi se navrh glave. Ponekad se tako naziva pločica na ženskim kapama koja je izvezena srmom ili zlatom; Atu s’ peča nad očima svitli, / Ko tepeluk u namli dovojke2494. - gornji okrugli dio crnogorske i hercegovačke kape. - ukrašena jabuka na vrhu kundaka u male puške; svoje mrke objesio brke, / pokrili mu puškam ’ tepeluke2495. - kružni dio kapka u mlina za kahvu. tèpsija, tèvsija, f (tur.-bos.) < tur. tepsi + bos. nast. –ja. - okrugli bakreni ili emajlirani sud; pitne tepsije su pliće i u njima se peku pite, a u dubljim tepsijama peče se hljeb; Ako je pas pitu izio, tepsija je ostala (bošnjačka izreka)2496. 2489
Ibidem, 586 Ibidem, 586 2491 Ibidem, 586 2492 Ibidem, 586 2493 Ibidem, 586 2494 Ibidem, 586 2495 Ibidem, 586 2490
~ 696 ~
v. tepsijanje tepsìjānje (tur.-bos.) < bos. izved. od tepsija, v. - okretanje uspravljene tepsije uz pjesmu. U ovom slučaju tepsija zamjenjuje muzički instrument. tȅrak, tȅrk, m (tur.bos.) < bos. izved od, vjerovatno, tur. tirik »koža« (stariji oblik od deri). Možda premo ovom: parče kože kao uzorak, kao mjera.). - uzorak, mustra, model (mustra od papira za haljine, mustra od kartona za obuću, abadžijski uzorak za kroj, drvena mjera u samardžija za razmak rupa na krstinama itd.). terávija, f (ar.) < tur. teravi < ar. pl. tärāwīh, sing. tärwīha »četiri rećata teravije (t. jedna petina teravije)«. - noćni ramazanski namaz od 20 rećata, koji se klanja zajedno sa jacijom. Terázije, f (perz.-bos.) < tur. terazi < perz. terāzū + bos. nast. –ja. - glavni trg u Beogradu. Ime je dobio po tome što se na ovom mjestu u vrijeme Osmanske Imperije nalazio rezervoar odakle se voda razvodila u raznim pravcima. Rezervoar iz koga se voda razvodi zove se»terazija« ili »terazije«. v. terezija terázije, v. terezija. terbìje, -eta, n (ar.) < tur. terbiye < ar. tärbiyä. - odgoj, vaspitanje. v. terbijeli, terbijesuz, terbijesuzluk, terbijetiti. terbijèli, terbijètli, indecl. adj. i adv. (ar.-tur.) < tur. terbiyeli, v terbije + tur. suf. – li. - kao pridjev: odgojen, vaspitan. - kao prilog: pristojno, uljudno; Pa ti siđi do vode bunara, / Terbijetli ti do bega dođi2497. terbijèsuz, supst. i adj. (ar.-tur.) < tur. terbiyesiz, v. terbije + tur. postpoz. –siz »bez«. - kao imenica: neodgojen čovjek, prostak. - kao pridjev: neogojen, nevaspitan. terbijesùzluk, m (ar.-tur.) < tur. terbiyesizlik, v. terbijesuz + tur. suf. –lik. - neodgoj, nevaspitanost. terbìjetiti (ar.-bos.) < bos. izved. od terbije, v. - odgajati, vaspitati. tèrći-dùn’jā, tèrki-dùn’jā, indecl. m (ar.) < tur. terk-i dünya, perz. izft. od ar. tärk »ostaviti, proći se; ostavljanje, prolaženje« i ar. dunyā »ovaj svijet«. - odricanje od ovog svijeta i prosvećivanje misli i rada samo ahiretu - drugom , budućem svijetu. tèrć činiti, tèrk činiti (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. terk < ar. tärk »ostaviti«. - ostavljati, propuštati, napuštati; terć ne čini božji farz; terk ne čine oni svoga hizmeta2498. tèrćija, v. terkija. tȅrdžāh, tȅrdžāj, v. terđah. 2496
Ibidem, 586 Ibidem, 586 2498 Ibidem, 586 2497
~ 697 ~
terdžùmān, -ána, m (ar.) < tur. tercüman, terceman < ar. tärğumān. - tumač stranih jezika, prevodilac; brže viknu sedam terdžumana. v. dragoman, terdžumaniti, terdžumanluk. terdžumániti (ar.-bos.) < bos. izve. od terdžuman, v. - tumačiti, prevoditi strani jezik. terdžumánluk, m (ar.-tur.) < tur. tercümanlik, v. terdžuman + tur. suf. –lik. - zvanje tumača stranih jezika ili prevodioca. tȅrđāh, tȅrđāj, tȅžđāj (tȅrdžāh, tȅrdžāj) m (perz. < tur. tezgâh < perz. destgāh (perz. dest »ruka« i perz. –gāh, suf. za oznaku mjesta). - zanatlijski sto na kome zanatlija radi (cipelarski, stolarski, mutapčijski itd. terđah); lončarsko kolo. - okvir od letava na kojem tabaci (kožari) razapinju kožu, pošto je izvade iz kreča. v. tezga. tèredža, tèredže (tèređa, tèređe) f (ar.) < tur. derece < ar. däräğä »stupanj, stepen«. - kalup, model (kujundžijski, zlatarski, zvonarski itd.); kutija za mjerenja baruta. terèzija, terázije, f (perz.) < tur. terazi < perz. terāzū. - ručna vaga, sprava za mjerenje koja ima dva tasa sa dvije strane koji vise. - mjesto na vodovodnoj mreži (rezervoar) grada odakle se ravodi voda u raznim pravcima. Od ovog je došlo Terèzija, ime jedne mahale u Sarajevu i Terázije, glavni trg u Beogradu. Terèzija, v. terezija. tèrkija, tèrćija, f (tur.-bos.) < tur. terki, po svoj prilici došlo od starijeg oblika za tur. deri: tirik i teri »koža«. - zavežljaj opreme (kao što je kabanica, serdžada itd.) koji se kajiševima priveže za oblučje na zadnjoj stani sedla. Ponekad se i sami ti kajiševi kojima se terkija veže nazivaju terkija; oboriše sve turske šatore; / u terćije šatore saviše; Zasjede ga pod jelu zelenu, / A s terćija sviljeno serdžade; a kadune konjima na terkije 2499. - dio starije ženske narodne nošnje, ukrasni privjesak koji visi zakačen na strane o pojasu. To su četiri uska kajišića, dužiko oko 60 sm, okićena pulama i raznobojnim staklima, a pri dnu svakog kajiščića visi mali ključić, ili nožić, mašice i slični mali predmeti. terlèma, f (tur.) < tur. terleme »tifus«, osn. zna.: »znojenje«. - vrućica, tifus; Nit je dobra kuga ni terlema2500. tèrli, tèrli díba, tèrli-pùrli, v. telli, telli diba, telli-pulli. tèrlùkčija (telùkčija) m (tur.-bos.) < tur. terlikçi, v. terluke + tur. suf. çi + bos. nast. –ja. - zanatlija koji izrađuje i prodaje terluke (papuče). tèrluke, ūkā, tèrluci, -ūkā (tèluke) f (tur.) < tur. terlik »papuče« (< tur. ter. »znoj« + tur. suf. –lik). - ženske papuče, naročito papuče od sahtijana ili kajsara, po licu izvezene zlatom, srebrom ili svilom; od mojijeh vezenih terluka, / od tvojijeh mrkijeh kundura2501.
2499
Ibidem, 586 Ibidem, 587 2501 Ibidem, 587 2500
~ 698 ~
- nazuvci, obojci, koji se navlače na muške čarape; Hajde drugo, da d’jelimo dragog: / tebi kita, meni finofesić, / teb’ čarape, a meni terluke 2502. v. terlukčija. tȅrs, m i kao adj. (tur.) < tur. ters, osn. zna.: »naizvrat, naopako«. - onaj koji je naopake, pogane naravi, koji je na svoju ruku. - kao pridjev: naopake, pogane naravi, na svoju ruku; Dobričina je on, Allah mu dao, već ostario, pa postao malo ters, na svoju ruku2503. v. tersatuna, tersluk, tersuna, naters. tersatùna, indecl. (tur.-bos.) < bos. izv. od tersuna, v. - makar; neka je; neka đavo nosi. tèrsluk (tur.) < tur. terslik, v. ters + tur. suf. –lik. - naopaka, ružna narav; nabusitost; kaže se: »nemoj mi tersluka istresati«. tersùna, adv. (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. tersine, izv. od ters, v. - naopako, nevaljasto, naizvrat; kaže se: »sav mu je posao tersuna«. tèrtīb, -íba, m (ar.) < tur. tertib, tertip < ar. tärtīb. - red, poredak, raspored. - »tertib učiniti« = rasporediti, red postaviti; kad si tertib taki učinio. v. tertibiti, tertibli. tertíbiti (ar.-bos.) < bos. izved. od tertib, v. - raspoređivati, raspored praviti; na jafte ih paša razređuje, / pa tertibi šest hiljada svata2504. tertíbli, indecl. adj. (ar.-tur.)
Ibidem, 587 Ibidem, 587 2504 Ibidem, 587 2505 Ibidem, 587 2506 Ibidem, 587 2507 Ibidem, 587 2503
~ 699 ~
- djelovanje, uticaj. - muka, briga, tegoba (kao posljedica djelovanja kakve nezgodne vijesti, nezgode i sl.). v. tesirluk. tesírluk, m (ar.-tur.) < tur. tesirlik, v. tesir + tur. suf. –lik. - muka, briga, tegoba (kao posljedica djelovanja kakve neugodne vijesti, nezgode i sl.) tȅskera, f (ar.) < tur. tezkere < ar. tädkirä, osn. zna.: »potsjetnica«. - pismo, pisamce; isprava, potvrda; poziv; Narazumije se kao ni vuk u teskeru; Daj ti mene pasoš i teskeru2508. Teskerèdžīć, prezime (ar.-tur.-bos.) < bos. izved. od teskeredžija, v. teskerèdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. tezkereci, v. teskera + tur. suf. –ci + bos. nast. – ja. - onaj koji izdaje teskere; onaj koji vodi protokole ili zapisnike; službenik administracije. Od ovog je nastalo prezime Teskerèdžić. tèslīm, íma, m (ar.) < tur. teslim < ar. täslīm. - predaja. - pravni termin: predaja u posjed; sa uzvikom »tèslim!« telal okončava prodaju i redaje objekat najpovoljnijem ponuđaču. v. teslimiti (se), teslim-taš, teslim učiniti, džan-teslim, preteslimiti. teslímiti (se) (ar.-bos.) < bos. izved. od teslim, v. - predati (se); Kam’ gazije Đerzelez Alije, / Da se teslimim careva fermana?2509 tèslīm-tȁš, m (ar.-tur.) < tur. tslim taşi, bukv. »kamen predaje«, u ovom slučaju bilo bi »kamen posvete Allahu«, izft., v. kompon. pod teslim i taš. - derviško znamenje, emblem: osmougaona ploča od alabastra sa srebrenim ukrasom, tauširanjem i sa 12 nepravilnih tirkiza. Takav jedan predmet nalazi se u Etnografskom odjeljenju Zemaljskog muzeja u Sarajevu (inv. br. 90). tèslīm učiniti, tèslīm se učiniti (ar.-bos.) < bos. izved. od teslim, v. - predati (se); Allahu dušu predati; car mu muhur teslim učinio; teslim svoju dušu učinio; To izreče, teslim učinila, / I umrije žalosna joj majka2510. tèspīh, -íha, m (ar.) < tur. tespih »brojanice« < ar. täsbīh, osn. zna.: »slaviti Allaha izgovaranjem pobožnih riječi »subhānA-llāh!«. - niska sa 33 ili 99 zrna. Mali tespih ima 33 a potpuni tespih ima 99 zrna; u ruci joj tespih od merdžana. tèste, -eta, n (perz.) < tur. deste »svežanj, ono što se može u šaku uzeti i šakom obuhvatiti; pribor« < perz. deste (perz. dest »ruka«). - svežanj od 10 komada; ponekad se upotrebljava u značenju tuce, tj. svežanj od 12 komada; pa se brani malijem puškama; / dok izgorje tri teste fišeka; i u njima za teste fišeci.2511 testèra, f testère, -éta, n (perz.) < tur. testere < perz. destere, desterre »ručna pila« (perz. dest »ruka« i perz. erre »pilla«). v. testeraš, testerati, pretesterati. 2508
Ibidem, 587 Ibidem, 587 2510 Ibidem, 587 2511 Ibidem, 587 2509
~ 700 ~
testèrāš, -áša, m (perz.-bos.) < bos. izved. od testera, v. - rezač, onaj koji pila drva. testèrati (perz.-bos.) < bos. izved. od testera, v. - pilati, pilati drva tèstija, f (perz.-bos.) < tur. testi < perz. destī (perz. dest »ruka«) + bos. nast. –ja. - zemljani sud za vodu, sličan bardaku; vrč; testiju je vrgla pod fiskiju2512. tèstīr, -íra, tèstījer, -a, m (perz.) < tur. testir
Ibidem, 587 Ibidem, 587 2514 Ibidem, 587 2515 Ibidem, 587 2513
~ 701 ~
v. tevećelija, tevećelijast. tevećèlija, m (ar.-bos.) < tur. tevekkeli, v. tevećeli + bos. nast. –ja. - naivčina; luckast čovjek, subudalast čovjek. tevećèlijast, adj. (ar.-bos.) < bos. izved. od tevećelija, v. - luckast, subudalast. Tèvfik, Tèufīk, Tèfik, Túfīk, -íka, muško ime (ar.) < tur. Tevfik < ar. täwfīq »naklonost, milost, potpora Allahova«. tèvhīd (tèhvīd), -ída, m (ar.) < tur. tevhid, tevhit < ar. täwhīd, osn. zn.: »vjerovanje u jedinstvo Božije«. - Učenje za mrtve koje se sastoji od grupnog učenja pobožnih izreka i dova. Obično se uči u kući umrle osobe na dan sahrane, na sedminu, četrdesetinu, na pola godine i na godinu. - grupno derviško učenje pobožnih izreka koje se vrši sjedeći u krugu. tevlìjet, m (ar.) < tur. tevlijet < ar. täwliyä. - zvanje mutevelije (upravnika) vakufa; upravljanje vakufom. Tèvrāt, -áta, m (jevr.) < tur. Tevrat < ar. Täwrā < jevr. - Tora, jevrejska sveta knjiga, Sveto pismo starog zavjeta. tèvsija, v. tepsija. tȅvter, v. tefter. tèvtīš, v. teftiš. téza, téze, f (tur.) < tur. teze, teyze. - tetka, materina sestra.; A Džehve mu doma ne bijaše, / Već u teze frengi kumaš veze2516. tézga, tȅzga, f (perz.) < tur. tezgáh < perz. destgāh. - pult, bank u dućanu, mejhani ili bifeu ili na trgu (pijaci). v. terđah. tèzgere, f, pl. t. (perz.) < tur. teskere »nosila < perz. deskere. Neki pretpostavljaju da je ova riječ došla od perz. destgāre »ručni tovar« (perz. dest »ruka« i perz. gāre »tovar«) ili od perz. destīre (perz. dest »ruka« i perz. gīre, od inf. girften »uzeti, uhvatiti«). - nosila, nosila za materijal (za kamen, ciglu, zemlju itd.); pa ga meću u kožne tezgere, / jer je vezir plaho ostario2517. tèžàk-bàša, m (bos.-tur.) < bos. riječ »težak« + tur. baş, v. baš. - najbolji i najvrjediniji težak u selu koji važi kao prvak-zemljoradnik. Prema njemu se upravljaju ostali seljaci u sjetvi, žetvi i ostaloj obradi zemlje. Ovakvih težak-baša bilo je ranije u mnogim mjestima Bosne i Hercegovine.. težákluk, m (bos.-tur.) < bos. riječ »težak« + tur. suf. –luk, -lik. - težački posao, zemljoradnja. tȅžđāh, v. terđah. tî, íta, n (ar.) < tur. ti < ar. tā’. - naziv arapskog slova »t«. Tídža, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Hatidža, v. tìftik, adj. (ar.) < tur. tiftik < ar. täftīk »drndanje, pucanje, čupanje vune ili pamuka«. - potpuno iscjepan, raspao se 2516 2517
Ibidem, 588 Ibidem, 588
~ 702 ~
- »kao tiftik došlo od velike upotrijebe«, tj. potpuno se raspalo. - »tiftik se učiniti« = raspasti se, pocijepati se u komadice. tìftik, tìvtik, m (ar.) < tur. tiftik »dlaka od angorske kože; tanko platno (bez) za zavijanje rana« < ar. täftīk »drndanje, pucanje, čupanje vune ili pamuka«. - vrsta čistog pamučnog platna. tíganj, -gnja, m (grč) < tiğan < grč. tēganon. - tava tilìprik, v. tiriplik. tìlsum, tilìsum, tìlsun, m (ar.) < tur. tilsim < ar. tilsim, tilism. - mađijska tajna; tanji izgovor, znak, cetež i sl., kojim se kakva tajna čuva. Bez upotrebe tog mađijskog sredstva ne može se doći do tajne koja se krije; Ona bilje svake tilisume; Jer to je kod pantišpanje hrđav tilsum, da se nad njom dok se umućuje, ne smije niko začuditi, jer ako se začudi, sigurno se neće urediti 2518. tìmār, ára, m (perz.) < tur. timar < ar. tīmār »njegovanje bolesnika«. - njegovanje, čišćenje i uredno hranjenje konja. »timār učiniti« = očistiti konja češagijom, četkom; šarca svoga timar učinio. - feudalni posjed, leno, spahiluk u Osmanskoj Imperiji koji donosi godišnje do 20.000 akči; Car će nama timar dati, / Brijaževo i Kreševo 2519. - timári, pl., poljsko dobro, seoski posjed; otiš’o je Meho u timare2520. v. timar-tefterdar, begluk-timar, timariti, istimariti. timáriti (perz.-bos.) < bos. izved. od timar, v. - čistiti konja češagijom i četkom; gdje timari đogu u avliji2521. tìmār-tefèrdār, tìmār-deftèrdār, -ára, m (perz.) < tur. timar defterdari, izft., v. kompon. pod timar i tefterdar. - šef timarske službe koji vodi evidenciju timara i njivih prihoda; za careva timartefterdara; ja sam ćerka timar-defterdara2522. timùrdžija, m (tur.-bos.) < tur. timurcu < tur. timur »gvožđe« + tur. suf. –cu, -ci + bos. nast. –ja. - gvožđar. tȉra, f (franc.) < tur. tire < franc. tirant. - crsta boljeg prediva; bijeli pamučni konac za tkanje; dvostruko upredeni pamuk. v. tiriplik. tirìplik, tilìprik, m (franc.-tur.) < tur. tire ipliği, izft. od tur. tire, v. tira i tur. »konac«. - vrsta bijelog pamučnog konca za tkanje; dvostruko upredeni pamuk. tìrit, m (ar.) < tur. tiriti, tirid »popara, komadi hljeba poliveni masnom vodom« < perz. terīd < ar. tärīd. - nadjev za pite između jufki: smjesa od sitno izdrobljenog tijesta zamiješanog s maslom i jajima, koja se stavlja među jufke u baklavu; smjesa od izdrobljenog sira pomiješanog s kajmakom, koja se stavja u pitu sirnicu.
2518
Ibidem, 588 Ibidem, 588 2520 Ibidem, 588 2521 Ibidem, 588 2522 Ibidem, 588 2519
~ 703 ~
- sitno isjeckano popržena džigerica kojom se najdijeva perad ili se daje kao prilog uz pečenje od peradi, Masni tiriti metnuše preda se; / eto mama od tirita grudi, / jamite se o tučije volje.2523 tirjáčija, tirjákija, m (perz.-bos.) < tur. tiryaki < perz. tiryāki. - strasveni pušač, strasveni kahvedžija; uživalac opojnih droga. v. tirjaćiluk. tirjaćìluk, m (perz.-tur.) < tur. tiryakilik, v. tirjaćija + tur. suf. –lik. - strast za duhanom ili kahvom; ogrezlost u pušenju duhana ili pijenju kahve. tìtiz, m (tur.) < tur. titiz »nervozan, ćudljiv, zanovjetalo«. - škrtac, tvrdica. v. titizluk. titìzluk, m 8tur.) < tur. titizlik, v. titiz + tur. suf. –lik. - škrtost. titrèika, v. tetreika. tìvtik, v. tiftik. tóba, tèvba, f i tóbe, tèvbe, n (ar.) < tur. tövbe < ar. täubä. - pokajanje od grijeha. - »tóbē doći« = pokajati se i dalje ne činiti grijehe: kaže se: »tobe doš’o, svega se proš’o«. - »tóbe se dozvati« = proći se grijeha, popraviti se: okaniti se nekog hrđavog posla; devet braće i devet sestara, / ne bi li se tobe dozvalo2524. - v. tobei-istigfar, tobe jarabum! tòbdžija, tobžìluk, v. topčija, topčiluk. tôbei-istìgfār, -ára, m (ar.) < tur. tövbe-i istiğfar < ar. täwbä, v. toba i ar. istigfār »tražiti od Allaha oprosta«. - pokajanje i traženje oprosta od Allaha. tóbe jâ ràbum, tóbe estagfirùlāh, interj. (ar.) < tur. tövbe ya Rabbim, tövbe estağgirullah! < ar. täwbä, v. toba, ar. yā »o!« i tur. Tabbim »moj Allahu« (ar. Rabb »Gospodar, Allah«; ar. ästagfiru-llāh »tražim od Allaha oprosta«. - Allahu oprosti (što rekoh). Kaže se kad se izgovori kakva griješna riječ. tójaga, tóljaga, f (tur.) < tur. toyağa »debeli štap«. - batina, debeli štap; Uzeo tojagu (u boč. gov.); A u drugog drenova toljaga2525. tȍka, f (tur.) < tur. toka. - kopča na kajišu-opasaču; kopča na ženskom pojasu. v. tokali, tokalija, toke. tokàli, indec. adj. (tur.) < tur. tokali, v. toka + tur. suf. –li. - s tokama, s pucama; obukao je tokali đečermu.2526 tȍkalija, m (tur.-bos.) < tur. tokali, v. tokali + bos. nast. –ja. - đečerma ili džemadan s tokama. - onaj koji ima na sebi toke, oklopnik; Pa on diže silnu svoju vojsku, / sve atlije i sve tokalije2527. 2523
Ibidem, 588 Ibidem, 588 2525 Ibidem, 588 2526 Ibidem, 588 2527 Ibidem, 588 2524
~ 704 ~
tȍke, gen. tôkā, pl. f. (tur.) < tur. toka. - poveće metalno puce. - matalne pločice i dugmeta prišivena na prsima na đečermi ili džemadanu kao ukras ( nekad služile kao oklop). Obično se tako naziva i sama đečerma s tokama; u svakog su toke na prsima2528. tòkmak, m (tur.) < tur. tokmak. - malj; glavat debeo komad drveta, kao mali topuz; Tale huče, a tokmakom tuče2529. - željezni maljić na avlijskim vratima kojim se kuca i doziva. - gvozdeni dio mlina za kahvu koji stoji u sredini mlina. - fig.: glupan, zvekan; glupak. v. tokmakli šešana. tokmàkli šešàna (tokmàli šešàna, tomàkli šešàna) f (tur.-perz.) < tur. tokmaklişişane, prva kompon. v. tokmak + tur. suf. –li, a druga kompon. v. šešana. - šešana (puška) tako nazvana zbog glomaznog drvenog kundaka; u ruci mu tikmali šešana2530. tóla, v. dolija. tòmake, -mākā, pl. f (tur.) < tur. tomak. - žute ženske visoke mestve, kao čizme. Na njih su se oblačile papuče u obliku plitkih firala; na nogam’ joj kundurice, mislim tomake2531. tòmbak, tùmbak, m (mal.) < tur. tombak < mal. tambāga. - zlatnožuta legura bakra sa 8-20% cinka od koje se izrađuju ibrici, leđeni, novci za ukras itd. v. tombak-uzenđije. tòmbak-uzènđije, tùmbak-uzènđije, f (mal.tur.-bos.) tur. tombak uzengi, v. kompon. pod tombak i uzenđija + bos. nast. –ja. - uzenđije od tombak legure tòmruk, pl. tòmruci, -ūkā, m (tur.) < tur. tomruk. - klada, panj, oblica, drvo za gorenje. - drveni vodovodni čunak. - tomruci su bili u ranije doba neka vrsta drvenih okova za osuđenike, kažnjenike. v. tomrukčija. tomkùkčija, m (tur.-bos.) < tur. tomrukçu, v. tomruk + tur. suf. çu, -çi + bos. nast. – ja. - onaj koji prdaje ogrevna drva. tȍp, m (tur.) < tur. top. - top, poznato artiljerijsko oružje; na topove i na toprakale. - veći smotak (tuba) platna, štofa ili druge tkanine; Topovi beza, atlaza2532. - mehanizam mlina za kafu; Mehanizam mlina se izrađuje od čelika i od gvožđa; Naziva se »drob« i »top« v. topčaga, topčivaša, topčija, topčiluk, tophana, toptan. 2528
Ibidem, 588 Ibidem, 588 2530 Ibidem, 588 2531 Ibidem, 588 2532 Ibidem, 588 2529
~ 705 ~
tòpal, m (tur.) < tur. topal. - čovjek sa jednom kraćom nogom, onaj koji je hrom. Od ovog je nastalo prezime Topálović. v. topalast. tòpalast, adj. (tur.-bos.) < bos. izved. od topal, v. - hrom. Topálović, prezime (tur.-bos.) < bos. izved. od topal, v. tòpčaga, m (tur.) < tur. topçu ağasi, izft., v. kompon. pod topčija i aga. - zapovjednik jednog odreda topčija. Od ovog je nastalo prezime Tòpčagić. Tòpčagić, prezime (tur.-bos.) < bos. izved. od topčaga, v. tòpčibaša, tòpdžibaša, m (tur.) < topç baši, izft. v. kompon. pod topčija i baš. - zapovjednik topčija. Od ovog je natalo prezime Tòibašić. Tòpčibašić, prezime (tur.-bos.) < bos. izved. od topčibaša, v. Tòpčīć, prezime (tur.-bos.) < bos. izved. od topčija, v. Tòpčider, m (tur.-perz.) < tur. topçu deresi »topčijska dolina«, v. kompon. pod topčija i dera. - veliki park u blizini Beograda. tòpčija, tòbdžija, m (tur.-bos.) < tur. topç, v. top + tur. suf. –çu + bos. nast. –ja. - artiljerac; onaj koji ispaljuje topove; Na topčije viku učinio; na tobdžije hršum učinio.2533 Od ovog je nastalo prezime Tòpčić v. Topčider. topčìluk, tobdžìluk, m (tur.) < tur. topçuluk, v. topčija + tur. suf. –luk. - topčijsko zvanje, topčijsko zanimanje. tȍphana, f (tur.-perz.) < tur. tophane, v. kompon. pod top i hane. - tvornica za izradu topova; arsenal; Ti ćeš care do tophane sići; sa tophane cara čestitoga2534. tòprak, m (tur.) < toporak. - zemlja; tlo; teritorija; zemljište, kućno ognjište; dom; domovina. toprakà f (tur.-ar.) < tur. toprak-kale, bukv.: »utvrda od zemlje« (tur. tuprak »zemlja« i ar. qala »tvrđava«. tòtan, tòpten, adv. (tur.) < tur. toptan, sa značenjima kao u bosanskom jeziku, v. top + tur. postpoz. –tan, -den »od«. - sve skupa, sve zajedno, sve odjednom; na veliko (prodaja). tòpuk, pl. tòpuci, -ūkā, m < tur. topuk »peta«. - potpetica u cipele, donji izbačeni dijelovi u nanula. tòpuz, m (ar.) < tur. topuz < ar. däbbūs. - buzdohan; u početku drveni štap sa kvrgom na jednom kraju, kasnije kugla od gvožđa sa drvenim ili gvozdenim drškom; u Alije topuz u šakama2535. tȍrba i tórba, f ( tur.) < tur. torba i tobra. - torba, vrećica koja se nosi obješena o ramenu; Ako i prosim, torbe ne nosim (bošnjačka izreka).2536 2533
Ibidem, 588 Ibidem, 589 2535 Ibidem, 589 2536 Ibidem, 589 2534
~ 706 ~
tòrlak, m (tur.) < tur. torlak »neiskusan, neuk, nevješt mladić«. - onaj koji se hvali, koji se razmeće. - Torlak je brdo u neposrednoj blizini Beograda, iznad sela Kumodraž. - Torlak, prezime. tôv, m (perz.) < tur. tov < perz. tāb. - gajenje, hranjenje stoke da postane debela i uhranjena. v. tovan, toviti. tóvan, adj. (perz.-bos.) < bos. izved. od tov, v. - ugojen, dobro uhranjen. tòviti (perz.-bos.) < bos. izved. od tov, v. - gojiti, hraniti radi udebljanja, radi utovljenja. tȍz, m (tur.) < toz. - prah, prašina. - »toz od kahve« = samljevena kahva. - »toz od šećera« = sitni šećer. v. tozluci, limuntoz. tòzluci, -ūka, tòluke, -ūkā, pl. t. (tur.) < tur. tozluk, v. toz + tur. suf. –luk. - dokoljenice od čohe ili sukna koje se sa strane skopčavaju; Tozlucima se u nekim krajevima naziva dio čakšira ispod koljena; na tozlucih kovče i dizluci; u gaćama i u tozlukama.2537 trȁboloz, trȁbolos, m (grč.) < tur. trablus, skraćeno od trablus şali »šal sirijske izrade« < ar. Tarabulus »grad u Siriji« < grč. Tripolis »Tripolis«. - svileni šareni pojas sa kitama na krajevima, koji se izrađivao u Siriji i za osmanske uprave se uviozio u naše krajeve; Košulju je trabolozom utegla, / i biserli p’jevac-paftam’ opasala; Vid’ u mene travolosa, Marušo!2538 trabòzani, m, pl. (grč.-bos.) < bos. izved. od tur. tirabzan, tirabzun < grč. trapésa. - debeli parmačići (kočići) kojima se ograđuju stepenice, sofe ili što drugo; balustrada; pod njima je sofa načinjena, / naokolo šimšir-trabozani; sve kočije od bila biljura, / sve po njima mavi-trabozani2539. trȁmpa, f. (tal.) tur. trampa < tal. tramuta. - zamjena predmeta za predmet, stvar za stvar; ugovor o zamjeni. v. trampiti. trȁmpiti (tal.-bos.) < bos. izved. od trampa, v. - zamijeniti Travnìklija, m (bos.-tur.-bos.) < bos. riječ »Travnik« + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - Travničanin; Oj Allaha ti, momèe Travniklija2540. treptèlija, f (bos.-tur.-bos.) < bos. osnovi «trepta« (od inf. treptati) dodan tur. suf. – li + bos. nast. –ja. - prozorska zavjesa koja je od tankog materijala pa treperi Trobòzani, v. trabozani. trofànda, f (perz.) < tur. turfanda < perz. turfende. - rano voće; voće koje prvo prispije (rano zri). 2537
Ibidem, 589 Ibidem, 589 2539 Ibidem, 589 2540 Ibidem, 589 2538
~ 707 ~
troškàli, indecl. adj. (bos.-tur.) < bos. riječ »trošak« + tur. suf. –li. - s troškom, skopčan s troškom; koji mnogo troši. tùāf, tuáfli, v. tuhaf, tuhafli. tùcak, m (tur.) < tur. tutsak »zarobljenik« (< tur. tutmak »držati, prihvatiti, uhvatiti« itd. - zarobljenik, sužanj; zarobljenik koji ide po svijetu da skupi za sebe otkup radi oslobođenja. Otud glagol potucati (se), v. tȕč, m (tur.) < tur. tuç, tunç. - bronza; Mujo kulu sejir učinio: / pokrivena tučom i pirinčom 2541. tudìšāh, v. tugišah. tȕfāhije, f, pl. (ar.) < tur. tüffahiye < ar. tuffāhiyyä (< ar. tuffāh »jabuka« + ar. adj. suf. –iyyä). - vrsta slatkog jela od jabuka: cijele jabuke oguljene i ukuhane u šećeru sa nadjevom od oraha ili badema. túfān, -áa, m (ar.) < tur. fufan < ar. tūfān. - potop; opšti potop. tufègdžija, v. tufekčija. tùfek, m (perz.) < tur. tüfek, tüfenk »puška«
Ibidem, 589 Ibidem, 589 2543 Ibidem, 589 2544 Ibidem, 589 2545 Ibidem, 589 2542
~ 708 ~
- uživanje, raskošno življenje. v. zatugjaniti. tȕgla, f (lat.) < tur. tuğla »cigla« < lat. tegula. - cigla, opeka; crijep. tùglija, m (perz.-tur.-bos.) tur. tuğlu, v. tug + tur. suf. –lu, -li + bos. nata. –ja. - paša s tugom (v. tug) tùhāf, tuháfli, adj. (ar.) < tur. tuhaf, tuhafli »čudnovat« < ar. pl. tuhāf, sing. tuhfä »dar, poklon« (+ tur. suf. –li). - čudnovat, čudan, začudan. tùhmet, m (ar.) < tur. tömet < ar. tuhmä. - sumnja, osumnjičenje. - potvora. tùjūr-šâh, -áha, m (ar.-perz.) < tur. şah-i tuyyur »kralj ptica«, perz. izft. od perz. šāh, v. šah, i ar. pl. tuyūr, sing. tayr »ptica«. - kralj ptica. Koja se ptica misli pod ovim imenom nije mi poznato; Po svakom joj selame spremaše, / po bulbulu i po tujur-šahu.2546 tùlbe, v. turbe. tùlbent (tùnbet, tùmbet) m (perz.) < tur. tülbent, < perz. dülbend. - fino tanko platno koje se upotrebljava za čalme, za zavoje, za bošče itd.; Mi smo tebi ruho sakupili, / Crne zemlje i zelene trave, / Am-pamuka i b’jela tulbenta; tad ga pokri zlatali tulbentom; još se junak oženio nijesam / tumbetbošča ljubi mi ne treba2547. v. tulbenta, tulipan, tumbetbošča, turban. tùlbenta, f (perz.-bos.) < bos. izved. od tulbent, v. - vrsta ženske kape tùlek, m (tur.) < tur. dölek »karpuzica ili dinjica u bostanu«. - mali čovjek, čovjek malog rasta. - jednogodišnji kobac zv. atmadža. v. tulekast. tùlekast, adj. (tur.-bos.) < bos. izved. od tulek, v. - malehna rasta; kaže se: »ostao tulekast« tj. nije uzrastao, ostao malehnog rasta. tulìpān, -ána, m (perz.-bos.) < bos. izved. tur. tülbent < perz. dülbend, osn. zn.: v. pod tulbent, a fig. znači »lala«. - lala, Tulipa gesneriana L. tùlum, m (grč.)
Ibidem, 589 Ibidem, 589 2548 Ibidem, 589 2547
~ 709 ~
tumànli, indec. adj. (perz.-tur.-bos.) < bos. izv. od tur. tuman »kratke, široke gaće« < perz. tunbān »gaće«. Tur. suf. –li dodan je u bosanskom jeziku da bi se od imenice pravio pridjev; Zape meni kovča od tozluka, / za njezine tumanli dimije2549. tumànlije, (tumàjlije) f, pl. t. (perz.-tur.-bos.) < bos. zved. od tumanli, v. - široke šalvare, gaće ili dimije. tùmbak, tùmbak-uzenđije, v. tombak, tombak-uzenđije. tùmbās, -ása, m (perz.) < tu. tombaz »ponton« < perz. dum »rep, kraj, krma« i perz. bāz »koji se igra«. - ponton; vrsta čamca; na Dunavu tumbas preturiti2550. tumbèćija, tunbèćija, f (tal.) < tur. tömbeki < perz. tenbākū < tal. tabacco »duhan«. - biljka Nicotiana glanca R. Grah., fam. Solanarea. List ove vrste duhana puši se na nargilu i, za razliku od pušenja pravog duhana, prije pušenja se ovlaži. Uspijeva u Maloj Aziji i zemljama Blistog Istoka; Kahvu piju, tutun pripaljuju, / Kroz nargilu tegle tumbećiju2551. tùmbet, v. tulbent. tùmbet-bȍšča, f (perz.) < slož. od tumbet, v. unbent i bošča, v. - vrsta bošče kojom su se žene pokrivale (u koju su se zavijale); još se junak oženio nijesam, / tumbet-bošča ljubi mi ne treba.2552 tùmruk, tùmruci, v. tomruk, tomruci. Tùna, f (tur.) < tur. Tuna. - Dunav, tursko ime za rijeku Dunav; Tuna jeste mutna i krvava2553. tùnus-fȅs, tùnofes, m (ar.) < tur. Tunus fesi »tuniski fes«, izft. < ar. Tūnis i fes, v. - vrsta fesa koji je visok i nosio se nenakalufljen, pošto je od debljeg materijala. Nosili su ga jedno vrijeme turski oficiri, a u Bosni zanatlije i mladi momci. U mezarlucima kod Careve džamije u Sarajevu ima nišana na kojima su isklesani oblici ovih fesova; Tunofesa na oči namakne; Zlatan fermen Mehmed Uzunića, / tuno fesić Suna efendića2554. tûr, -úra, m (tur.-bos.) < bos. izved.; U tur. jeziku u ovom obliku i izgovoru ova riječ ne postoji, ali je bez sumnje turskog porijekla i vjerovatno je izvedena od prez. osn. inf. oturmak »sjesti«: otur, pa otpalo »o«, ili od tur. potur »nabran, sa naborima, srozan«, pa otpalo »po«. - onaj prošireni dijo straga u čakšira, šalvara ili gaća i uopšte onaj dio donje odjeće ispod stražnjice; stražnjica; Derem nogavicu, pa krpim tur; Kratka tura dugih nogavica (bošnjačke poslovice); Udovice umokrena tura, / neću tebe dok imade cura2555. v. turli. tùra, f (tur.) < tur. tura, tuğra < starotur.tuğrul »vrsta sokola koji se pripitomljen upotrijebljava za lov«. 2549
Ibidem, 589 Ibidem, 589 2551 Ibidem, 589 2552 Ibidem, 589 2553 Ibidem, 589 2554 Ibidem, 589 2555 Ibidem, 590 2550
~ 710 ~
- monogram, grb osmanskih sultana, koji stoji na početku svakog fermana. To je arapskim slovima vješto napisano i složeno u posebnom obliku ime i titula vladajućeg sultana; Po obliku sve su ture alične; Ti ’š na feman turu udariti2556. - ona strana kovanog novca na kojoj se nalazi tura, odnosno lik i ime vladara. v. tura-jazija, turali. tùra, m (tur.) < tur. tura. - svitnjak, snopić (štrangla) svile za vez, konca ibrišima, pamuka (jedna tura pamuka ima 6 kančela) itd.; Uhvati se za tri pletenice, / kao za tri ture ibrišima; Imam kose ture ibrišima; U čaršiji ture svile, jesil vidio?2557 - zasukani rubac ili mahrama, često sa zavezanim uzlom na kraju, kojim se u nekim društvenim igrama tuče po dlanu onaj koji progriješi u igri. tùra-jàzija, f (tur.) < v. kompon. pod tura i jazija. - u dječjoj igri bacanje kovanog novca uvis i pogađanje da li će u novca, biti gore okrenuta strana s oznakom ture, grba ili lika vladara, ili strana na kojoj je naznačen broj (jazija) vrijednosti novca; Igrači se podijele u dva tabora i bacaju »suhomokro« ili »tura-jazija«: ko će igru da počne.2558 turàli, indecl. adj. (tur.) tur. tuğrali, i turali, v. tura + tur. suf. –li. - sa turom, koji ima turu; nek se pišu turali fermani; Ostav’, pobro turali perčina, / Ko’j po turski nose bajraktari2559. turàli, v. turli. turàlija, m (tur.-bos.) < tur. turali, tuğrali, v. turali + bos. nast. –ja. - onaj koji ima turu na sebi; Mula Idriz paru careviću, / Turhanija paru turaliju2560. tùrbān, -ána, m (perz.) < njem. Turban < tur. tülbent < perz. dülbend, v. tulbent. - čalma, saruk. tùrbe (tùlbe) < tur. türbe < ar. turbä. - mauzolej, natkrivena grobnica; a kad care turbe načini; I vezir ga bješe ukopao, / I vezir mu tulbe načinio2561. v. turbedar. turbèdār, -ára, m (ar.-perz.) < tur. türbedar, v. turbe + perz. –dār, prez. osn. od inf. dāšten »imati, držati«. - čuvar turbeta koji se brine o njegovom održavanju i čistoći. Tùrčin, m (tur.-bos.) < bos. izv. od našeg orijentalizma Turk i Turkuša, v. i stoga je »č« a ne »ć«, kako bi bilo da je izvedeno direktno iz tur. Türk. - pripadnik turske nacije. - turčin u nar. pjesmi a, često, i u običnom govoru znači »musliman«; «vlah i turčin» = nemusliman i musliman. v. Turćija, turćija, turkovanje, turkovast, turkovanluk. Tùrćija, Tùrkija, f (ar.) < tur. Türkiye »Turska« < ar. turkiyyä »ono što pripada Turčinu« (ar. Turk »Turčin« + ar. adj. suf. –iyyä). 2556
Ibidem, 590 Ibidem, 590 2558 Ibidem, 590 2559 Ibidem, 590 2560 Ibidem, 590 2561 Ibidem, 590 2557
~ 711 ~
- Turska; E turčiji zemlji dojadiše; da preturim u zemlju Turćiju 2562. tùrćija, f, pl. (turćìjāt, -áta (ar.) < tur. türkiye, pl. türkiyât < ar. turkiyyä, pl. turkiyyāt (ar. Turk »Turčin« + ar. adj. suf. –iyyä, -iyyāt). - turska melodija, arija, turska pjesma; i uz đerđef turćiju poteže. / Podigla je tako glasovito, / te je staru probudila majku; ćemanetom i šarkijom, / i svojijem turćijama2563. Tȕrk, Tùrkuša, m (ar.) < tur. Türk < ar. Turk. - Turčin. v. turkesati. turkèsati (ar.-bos.) < bos. izved. od Turk, v. - govoriti turski. Tùrkija, v. Turćija. turkovánluk, m (ar.-tur.) < tur. türkolanlik (türk-olanlik) < tur. türkolan »onaj koji je Turčin« + tur. suf. –lik. -islamska pobožnost. turkòvānje, n (ar.-bos.) < bos. izved. od Turk, v. - življenje po islamskim propisima, provođenje islamske pobožnosti; O Turčine, tako t’ turkovanja / i tako ti Allaha Velikoga; sve me Fata uči turkovanju. 2564 tùrkovast, adj. (ar.-bos.) < bos. izved. od Turk, v. - pobožan. Tùrkuša (ar.-bos.) < bos. izved. od Turk, v. - Turčin (bošnjački pogrdan naziv za Turčina) túrli, turàli, indecl. adj. (tur.-bos.) < bos. izve. od tur, v. + tur. suf. –li. - sa turom, ono što ima tur; što no plete kosu široko, / što nosi turli dimije; zakači se, draga, kovča od čakšira, / za njezine, draga, turli dimije 2565. tùrlija, f (tur.-bos.) < tur. türlü, osn. zn.: »vrsta, sorta, rod« + bos. nast. –ja. - vrsta ćevaba od zeleni: rezano povrće (krompir, paradajz, paprika i dr.) pomiješano s mesom i na tihoj vatri vareno. tùrlu-tùrlu, tùrli-tùrli, adv. (tur.) < tur. türlü türlü. - raznovrsno, razno-razno; Ima ih turli-turli2566. turnàdžibaša, m (tur.) < tur. turnaci başi, v. kompon. pod turnadžija i baš. - starješina, zapovjednik turnadžija. Turnàdžīć, preizime (tur.-bos.) < bos. izved. od turnadžija, v. turnàžija, m (tur.-bos.) < tur. turnaci, osn. zn.: »lovac sa ždralovima, onaj koji dresira pripitomljene ždralove za lov« (tur. turna »ždral« + tur. suf. –ci) + bos. nast. –ja. - rod janjičarske vojske. Turnadžije su obilazile pokrajine Osmanske Imperije i odabirali adžami-oglane, v. adžami oglani. Od ovog je došlo prezime Turnàdžīć. tùrpija, f (tur.-bos.) < tur. törpü + bos. nast. –ja. - stolarska i bravarska halatka za struganje drveta i željeza, rašpa. turpìjati (tur.-bos.) < bos. izved. od turpija, v. 2562
Ibidem, 590 Ibidem, 590 2564 Ibidem, 590 2565 Ibidem, 590 2566 Ibidem, 590 2563
~ 712 ~
- strugati turpijom. tùršija, f (perz.-bos.) < tur. turşu < perz. turš, turuš »kiselo« + bos. nast. –ja. - ukiseljeno voće ili povrće. tùrundža i tùrūndža, f (ar.-perz.) < tur. turunç < ar. turunğ ili perz. turunğ (u oba jezika u istom obliku i izgovoru, a korijenski iz kojeg je od ova dva jezika nisam mogao ustanoviti). - vrsta narandže, Citrus aurantium var, amara L.; Rasla tunja i turundža; Turundža je kraj dženeta rasla2567. v. turundži. turùndži, indecl. adj. (ar.) < tur. turunçu, v. turundža + ar.-perz. adj. suf. -ī. - čisto narančaste boje, boje turundže; Ej momčiću, turundži fesiću2568. tùr, m (tur.) < tur. tutar »koji drži« imperf. 3 lice sing. od inf. tutmak »držati«. - veoma mali kružić koji u arapskom jeziku označava gdje treba vezati slova u izgovoru. tùtija, f (tur.bos.) < tur. tutu + bos. nast. –ja. - zalog, založena stvar; Ja mi pošlji od gradova ključe, / I Stevana u tutiju sina2569. tùtija, f (perz.) < tur. tutya < perz. tūtyā, tūtiyā. - cink. tùtati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. tutmak »držati«. - držati; Turci vašeg sulha ne tutišu2570. tùtkal, m (tur.) < tur. tutkal. - ljepilo koje upotrebljavaju stolari i cipelari. v. tutkaliti, pritutkaliti. tùtkaliti (tur.-bos.) < bos. izved. od tutkal. v. - lijepiti nešto tutkalom, priljepljivati. tùtkun, m (tur.) < tur. tutkun. - onaj koji je tup, nesnalažljiv, ograničen; Ili si zuđurt kesom ili tutkun sobom2571 (bošnjačka izreka) tùtun, m (tur.) < tur. tütün. - duhan; kahvu piše, tutun zapališe. v. tutundžija, tutun-kesa. tutùndžija, m (tur.-bos.) < tur. tütüncü, v. tutun + tur. suf. –cü, -ci + bos. nast. –ja. - duhandžija, onaj koji se bavi duhanom; Kahvedžije kahvu donesoše, / tutundžije bojali čibuke2572. tù-kȅsa, tùtun-ćȅsa, f (tur.-perz.) < tur. tütün kesesi, izfr., v. kompon. pod tutun i kesa. - duhanska torbica, duhankesa; na kapce ih istrgoše, / oni grade tutun-kese2573. tuvânā, adv. (perz.) < tur. tüvana »moćan, snažan« < perz. tuwānā »moćan, snažan«. 2567
Ibidem, 591 Ibidem, 591 2569 Ibidem, 591 2570 Ibidem, 591 2568
2571 2572 2573
Ibidem, 591 Ibidem, 592
~ 713 ~
- lijepo, blago; u izobilju; kaže se: »Bogme je tebi tuvana«. tȕz, m (tur.) < tur. tuz. - so. tȕzi, v. tug Tȕzla, f (tur.) < tur. Tuzla < tur. tuzla »solana, mjesto gdje se vadi so«. - Grad u sjevernoj Bosni. tùzluk, m (tur.) < tur. tuzluk, v. tuz + tur. suf. –luk, -lik. - slanik, posuda u kojoj se drži so. tvrdìčluk, m (bos.-tur.) < bos. riječ »tvrdica« + tur. suf. –luk. - škrtost. U uàgditi (se) (ar.-bos.) < bos. izved. od agda, v. - ukuhati, špinovati (šećer); kaže se: šećer se uagdio. uajáriti (bos.-perz.) < bos. izved. od ajariti, v. ubehútiti se, ubevútiti se (ar.-bos.) < bos. izved. od behut, bevut, v. - smiriti se, utajiti se. - obeznaniti se, onesvjestiti se. uberabátiti se, uberebátiti se (ar.-bos.) < bos. izve. od berbat, v. - isprazniti crijeva u gaće, ulitati se. ȕč, m, num. (tur.) < tur. üç. - borj 3; N apitanje; »koliko je sati?« kaže se: »sahat uč«, tj. tri sata. 2574 v. uč-dživar, učkantalije, učkat, učkatica, učtuglija, učundži. ȕč-džìvār, ȕ-džèvār, -ára, m (tur.-ar.) < tur. üç civar, v. uč i dživar. - tri krajišta, tri okolišta; sve seire oko Carigrada, / uč-dževara od Zapada grada, / Tatarima ispod Gore Svete.2575 ùčiti èzān, v. ezan. ȕčkanatlija, f (tur.-bos.) < tur. üçkanatli < tur. üç »tri«, tur. kanat »krilo; pola« + tur. su. –li + bos. nast. –ja. - pojas tropolac, obično svilen pojas tropolac. ȕčkat, adj. (tur.) < tur. üçkat, v. kompon. pod uč i kat. - trostruk, od tri reda, od tri sprata; uskopati učkat meterize2576. ȕčkatica, f (tur.-bos.) < tur. üçkat (v. učkat) + bos. dodatak »ica«. - trospratnica; trostruki ukras; Od tekaca često su se pravile razne ukrasne kombinacije. Kombinacija od tri kolića zvala se »učkatica«.2577 ùčkur, m (tur.) < tur. uçkur < tur. iç kur »unutrašnji pojas« (tur. iç »unutrašnji« i tur. kur »pas, pojas«). - svitnjak, gatnjak, uzica kojom se vežu u pasu gaće, šalvare ili dimije; kud ih veže, da je ne preteže, / da joj učkur ne odnese t’jela; Od učkura do grla bijela; Preskoči mu učkur od čakšira.2578 2574
Ibidem, 627 Ibidem, 627 2576 Ibidem, 627 2577 Ibidem, 627 2578 Ibidem, 627 2575
~ 714 ~
v. učkurluk. učkùrluk, m (tur.) < tur. uçkurluk, v. učkur + tur. suf. –luk. - obašva u čakšira ili šalvara kroz koji se uvlači učkur: Od daraka i od nastavaka, / O učkura i od učkurluka.2579 - zadebljani štapić pomoću koga se uvlači svitnjak u obašvu. učtùglija, m i učtùgli, indecl. adj. (tur.-bos.-perz.) < tur. üçtuğlu, v. kompon. pod uč i tur. + tur. suf. –lu, li + bos. nas. –ja. - paša ili vezir sa tri tuga (v. tug); i velike paše uč-tuglije; sastavio sto i dvadest paša / i četr’es učtugli vezira.2580 učùndžī , indecl. num. (tur.) < tur. üçüncü. - treći. učùrisati, -išem (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. uçurmak »puštiti u zrak; odnijeti« itd. - upropastiti, potrošiti u besposlicu. učùrum, m (tur.) < tur. uçurum. - provalija, strmina, strm i opasan put. ùčustiti se ((bos.-perz.) < bos. izved. od čust, v. - obući se i obuti tako da se bude čust, tj. spretan i okretan. ućáriti (tur.-bos.) < bos. izved. od ćar, v. - zaraditi - ućelepíriti (ar.-bos.) < bos. izved. od ćelepir, v. - opljačkati, oteti. ùćertiti (tur.-bos.) < bos. izve. od ćertovi, v. - krajeve greda urezati i onda te krajeve unakrst sastaviti. To se radi pri građenju zgrada-brvnara. ućmètisati, v. hućmetisati. ûd, gen. úda, m (ind.) < tur. öd < ar. ū, ind. porijekla. - vrsta mirisavog dveta za kađenje, projeklom iz Indije, Aloexilon agallochum Lour. (symometra Agallocha Spring. Aguilaria Agallocha Roxb. Hadžije ga donose uz Arabije. Stavlja se na žeravicu i kadi se obično prilikom učenja mevluda i hatmi, a stavlja se i u sanduke radi zaštite tkanine i odijela od moljaca. ùdefiti (ar.-bos.) < bos. izved. od defiti, v. - ublažiti, smalaksati, popustiti; zaustaviti. Kaže se: »bolovi su mu malo udefili«. udúčije, v. hudučije. ùdūd, ùdūt (neispravno), v. hudut. u dumánu biti (ar.-bos.) < bos. izved. od duman, v. - biti u brizi, biti u mislima, biti zamagljenih misli, v. duman. ùdumkinja (ar.-bos.) < bos. izved. od hadum, v. - ovca koja se ne mrči jer je polno nesređena. udùzeniti, odùzeniti, odùzeniti (ar.-bos.) < bos. izved. od duzeniti, v. - dotjerati, urediti, učjepšati; nema jadna ko će odjeti, / i za kolo l’jepo oduzeniti.2581 ùdžra, ùdžerica (neispravno), v. hudžera. 2579
Ibidem, 628 Ibidem, 628 2581 Ibidem, 628 2580
~ 715 ~
ùdžeriti (ar.-bos.) < bos. izved. od džer, džeriti, v. - priskrbiti, postići kakvu korist u džeru. ùžet, v. hudžet. ùdžiltiti (bos.-perz.) < bos. izved. od džilit, v. - ukoričiti, uvezati knjiga. ùđuture, adv. (tur.-bos.) < bos. izved. od đuture, v. - (isto što i đuture) v. ufitíljiti (se) (ar.-bos.) < bos. izved. od fitilj, v. - usukati (se). - fig.: oslabiti i smršati (tj. postati tanak ko fitilj) - fig.: dotjerati se, nagizdati se. ȕgur, m (tur.) < tur. uğur. - sreća, dobro, blagoslov. - amulet protiv uroka, kao što su plavi bondžuci i sl.; Pa ispravi vranca od mejdana, / Donese mu čule s ugurima.2582 - »ugur (ugar) peturiti« = zaželiti sreću, zaželiti sretan put; Jedan drugom ugur preturismo; Jedan drugom ugar preturiše, / Pa pređoše preko polja ravna.2583 v. ugur! ugurlarosun! ugorola!ugursuz, ugursuzluk. ugùrsuz (pogriješ. gùrsuz) m (tur.) < tur. uğursuz »nesretan, koban«, v. ugur + tur. postpoz. –suz, -siz »bez«. - nevaljalac, nesretnik; nesređen, zapušten čovjek; Ugursuzi! Mi s vama kao s dobrim ljudima, sa svom učtivošću, a vi nama novac?; traći njemu ugursuza kao što je on, / a dilbera ja ću mene – kao što sam ja.2584 v. ugursuzluk, pougursuziti se. ugursùzluk, m (tur.) < tur. uğursuzluk, v. ugursuz + tur. suf. –luk. - nevaljaština, neurednost, zapuštenost, nesređenost. uhambìrati (ar.-bos.) < bos. izved. od pohambirati, v. - (isto što i pohambirati) v. ùhapsiti, (nepravilno: ùapsiti), ùhavsiti (nepravilno: ùavsiti) (ar.bos.) < bos. izved. od hapsiti, v. - zatvoriti, lišiti slobode; ja bih znala kog bi uhavsila.2585 uharáčiti (bos.-perz.) < bos. izved. od hrač, v. - obavezati na plaćanje harača; Uharači mjesta i gradove, / I zatvorit silne Dardanele.2586 uharúniti se (ar.-bos.) < bos. izved. od harun, v. - zainaditi se, isticati tvrdoglavost. uhásuliti (se) (neispravno: uásoliti (se) (ar.-bos.) < bos. izved. od hasul, v. - urediti (se); dok je pitu toliko uhasulila, da je bila makar u svojatluku spravom halvom; Zemlja se gazi objema hogama, pri čemu sredini, dok se dobro ne uhasoli, što traje jedan sat.2587 2582
Ibidem, 629 Ibidem, 629 2584 Ibidem, 629 2585 Ibidem, 629 2586 Ibidem, 629 2587 Ibidem, 629 2583
~ 716 ~
ùhasumiti se, ùzhasumi se (bos.-perz.) < bos. izve. od hasum, v. - početi gajiti mržnju i neprijateljstvo prema nekom. uházuriti (ar.-bos.) < bos. izved. od hazur, hazurati, v. - pripremiti; je l’ mi dragi sve uhazurio.2588 uhèti se (perz..-bos.) < bos. izved. od hefta, v. - raditi na redu po sedmicu dana, uredati se po sedmicama. uheláćiti (ar.-bos.) < bos. izved. od helać, v. - upropastiti, uništiti. uheláćiti se (ar.-bos.) < bos. izved. fig. od uhelaćiti, v. - isprazniti crijeva u gaće. u ināt (bos.-ar.) < ar. inād, v. inad sa bos. prep. »u«. - usprkos. ùisati, v. ùjisati. uìšćiliti (bos.-perz.) < bos. izve. od išćiliti, v. - izabrati na osnovu promatranja i rasuđivanja (napr. djevojku); pogoditi gdje je prsten (u igri prstena). ujàgmiti (tur.-bos.) < bos. izved. od jagma, jagmiti, v. - ugrabiti, dočepati se nečega; u avliji pa se pojagmiše, / od Alije konja ujagmiše; od dizdara knjiga ujagmiše.2589 ujàrčiti (bos.-perz.) < bos. izve. od jarak, jaračiti, v. - pripremiti konja za trku, istrenirati konja. ùjdisati, v. ujisati. ujdùrisati, uzdùrisati (tur.-bos.) < tur. uydurmak »udesiti, podudariti, složiti« itd. - udesiti, urediti, namjestiti, pripraviti, Nego pod tim protežiranjem misli presvjetli, da bi bosanska vlada trebala tako ujdurisati, da....2590 ujdùrma, f (tur.) < tur. uydurma »udešavanje, podudaranje«. - smicalica, spletka, podvala ùjgun, adj. i adv. (tur.) < tur. uygun < tur. inf. uymak, v. ujisati. - prikladan, dopadljiv. - odgovara, skladno. ùisati, ùisati, ùjdisati (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. uymak »povesti se, pristajati, slagati se, podudarati se«. - dolikovati, priličiti, odgovarati, pristajati nekom nešto; Kad ja metnem po čelu rubije, / uiše mi čelu i obrvam, Daj Limune, dvije puške male, / da ja vidim bi l’ mi uisale; Hajd’ donesi elmas prstenove, / da utakne ljepotica Fata, / da ja vidim bi l’ joj ujisalo; kako joj je mladoj ujdisalo.2591 - pristajati za nekim, slijediti nekog. ùjmaz, indecl. (tur.) < tur. uymaz »ne dolikuje, ne ujiše« , v. ujisati. - ne dolikuje, ne priliči, nedostojno je; a ujmaz je begu alibegu, / da on moli nanovo divojku.2592 ukabúliti, v. okabuliti. 2588
Ibidem, 629 Ibidem, 629 2590 Ibidem, 629 2591 Ibidem, 630 2592 Ibidem, 630 2589
~ 717 ~
ù kàfāz, ù kàfās, indecl. (bos.-perz.) < bos. izved. od kafez, v. s našom prepoz. »u« . - kariran, mrežast; platno u kafaz; Surahije i ibrici sa ne mogu zamisliti bez zvijezda i ružica, a za bardake je gotovo pravilo da imaju »granu« i »u kafaz« (mrežasti) trapez.2593 ukajáriti (ar.-bos.) < bos. izved. od kajáriti, v. - udesiti nešto prema pravoj mjeri, dotjerati nešto na pravu mjeru. ùkajtiti, ukàjititi (ar.-bos.) < bos. izved. od kajtiti, v. - zapisati, zabilježiti. - upisati u zemljišnim knjigama prenos prava vlasništva na kupca; kaže se: »kuću sam ukajtio pola na sebe, a pola na brata«. ukàlufiti, ukàlupiti (bos.-perz.) < bos. izved. od kaluf, kalufiti, v. - odijelo ili tkaninu lijepo složiti da bude zategnuto i upeglano. ùkavziti, ùkamziti (bos.-ar.) < bos. izved. od kamza, kavza. - napraviti kamze na nožu, sablji itd.; okovati željezni držak od noža, sablje itd. drvetom, kosti ili nečim drugim. ukaráriti (ar.-bos.) < bos. izved. od karar, v. - izravnjati, dotjerati kako treba. ùkarziti (ar.-bos.) < bos. izved. od karziti, v. - uzajmiti, posuditi. ùkoj, indecl. adj. (bos.-tur.) < bos. prepoz. »u« + tur. koyu »zatvorena (boja)«. - zatvorena (boja); kaže se: »ukoj mavi što ne plavi«, tj. zatvoreno plave boje što neće isplaviti. ukònačiti (bos.-tur.) < bos. izved. od konak, v. - primiti nekog na prenoćište, pripremiti nekom konačište. ukòpčati (bos.-perz.) < bos. izved. od kopča, v. - sapeti kopčama. - fig.: shvatiti, razumiti. ùksuz, òksuz, m (tur.) < starotur.ög, vulg. i ök i öğe »mati; prsa« + tur. postpoz. – süz, siz »bez«. - siroče bez oca i majke; čovjek samac, bez ikoga svoga. ukúbet, m (ar.) < tur. ukubet »nesreća, Allahova kazna« < ar. uqūbä »kazna«. - nesreća, Allahova kazna. ùlak, m (tur.) < tur. ulak. - glasonoša, kurir, poštar; ona pita dva ulaka mlada, / Koje dobro dva ulaka mlada?2594 Od ovog je nastalo prezime »Ulak«. Ulak, v. ulak. ùlār, v. jular. ùlček, m (tur.) < tur. ölçek. - zapreminska mjera za žito: kutija kojom se mjeri žito; različite je težine prema pojedinim krajevima (u Livanjskom Polju ulček je mjera od 40 oka težine). ùlčija, f (tur.) < tur. ölçü »mjera«. - mjera; Ulčija je mjera za odmjeravanje poloha i potrebnih dimenzija za mlin kahve. To je jedna drvena daščica, koja je ekserima izdjeljena na mjere.2595 2593 2594
Ibidem, 630 Ibidem, 631
~ 718 ~
- štap kojim se mjeri dužina mrtvaca, da bi se znalo koliki treba iskopati mezar. ùlće, n (tur.) < ülke. - država, zemlja, teritorij države. ulèfa, f (ar.) < tur. ulûfe »vojnička plata« < ar. ullūfä »hnara za konje«. - plata, obično vojnička plata ili prinadležnosti spahije; Evo punih sedam godin dana / Ti na Bosnu ne šalješ ulefe.2596 ulèma, f, kao sing. i kao pl. (ar.) < tur. ulema < ar. pl. ulämā’, sing. ālim, v. alim. - muslimanski vjerski učenjak, muslimanski vjerski učenjaci; Dok ulema najpos’le izađe.2597 Ulèmā-mèdžlis, m (ar.) < tur. ulema meclisi, tur. izft., v. kompon. pod ulema i medžlis. - glavni islamski vjerski organ jedne pokrajine ili republike, preko koga se vrši uprava i nadzor nad islamskim vjerskim i vjersko-prosvjetnim životom. Jedan Ulema-medžlis je postojao u Sarajevu, a drugi u Skoplju. ulèva (neispr.) v. ulefa. Ùlfeta, žensko ime (ar.) < tur. Ülfet »Ljubav« < ar. ulfä »ljubav, prijateljstvo, slaganje«. ùlīšte, v. uljište. ulùtma, v. unutma. Ulvíja, žensko ime (ar.) < tur. Ulviye »Uzvišena« < ar. ulwiyyä »uzvišena«. uljàīk, -íka (tur.-bos.) < vjerovtno od tur. oğul (č. oul), skraćeno od tur. oğul arisi »mlada pčela, roj« . - pčelinjak v. uljište ùljšte, n, (tur.-bos.) < vjerovtno od tur. oğul (č. oul), skraćeno od tur. oğul arisi »mlada pčela, roj« . - košnica, trnka. ùljum, m (tur.) < tur. ölüm. - smrt. - v. uljum-hasta, uljum-hastaluk. ùljum-hàsta, f (tur.-perz.) < tur. ölüm hasta, v. uljum i hasta. - smrtni bolesnik, bolesnik na smrt. ùljum-hastàluk, m (tur.-perz.) < tur. ölü hastali,, v. uljum i hastaluk. - smrtna bolest. Úma, žensko ime (ar.-bos.) bos. izve. do Umihana, v. ùmet, m (ar.) < tur. ümmet < ar. ummä. - sljedbenici jednog pejgambera. - v. umeti-Muhamed. umetèriziti se (ar.-bos.) < bos. izved. od meteriz, v. - ušančiti se. ùmeti-Muhàd, m (ar.) tur. ümmet-i Muhammed »Muhamedovi slijedbenic, muslimani« (perz. izft.), v. kompon. pod umet i Muhamed. - narod Muhamedov, muslimani. 2595
Ibidem, 631 Ibidem, 631 2597 Ibidem, 631 2596
~ 719 ~
ùmīd, -ída, m (perz.) < tur. ümit < perz. umīd. - nada, uzdanje. Umihána, Umijána, žensko ime, bos. hipok. Úma, Ùmija (ar.) < tur. Ümmühani < ar. Ummu-hānī, počasni nadimak (ar. kunyä) sestre Hazreti Alije, četvrtog halife. Ùmija, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Umihana, v. ùmur, m (ar.) < tur. umur < ar. umr. - čovječiji život, vijek; Umur gube za grijehom sve lete2598. Ùndurus, m, Ùndurovina, f (grč.) < tur. Öngörüs »Madžar« < franc. Hongrios < ngrč. Onggros. ùnkaš, m (tur.) < tur. önkaş < tur. ön »prednji« i tur. kaş, v. kaš. - prednji uzdignuti dio sedla koji se još zove jabuka ili obluk; objesi je šarcu o unkašu; Ale mrke obisio brke, / sastali se po unkaših brci.2599 unùtma, ulùtma, lùtma, f (tur.?-bos.) < bos. izved., vjerovatno skraćeno od tur. unutma beni »vrsta domaćeg jela«, bukv.: »ne zaboravi me«. - poslastica od umućenih jaja, šećera i masla, patišpanja; A vi već fala Allahu znate šta to znači, kad seka seku zove da joj pomogne umutiti ulutmu 2600 uòrtačiti se (bos.-perz.) < bos. izved. od ortak, v. - udružiti se u kakvu poslovnu zajednicu, udružiti se radi kakve materijalne dobiti. upéčiti se (bos.-ar.) < bos. izved. od pejik, pečiti se, v. - upeti se, uzoholiti se. uráhatiti se (bos.-ar.) < bos. izved. od rahat, v. - smiriti se, osjećati se udobno i spokojno. ȕrda (neispr.), v. hurda. urezíliti (bos.-tur.) < bos. izved. od rezil, v. - osramotiti, obrukati; izgrditi. ùrgan, m (tur.) < tur. urgan. - uže, konopac; presječe mu urgan na plećima; preko kojih ide »urgan«, deblje uže od kostrijeti.2601 ùrija, f (tur.) < tur. örü. - pašnjak, livada, mera (posebno blizu rijeke); Sve na Muja nagoni đogata, / sve ga đogo niz urije čepa, / sve od Senja do Paga vlaškoga.2602 ùrma, urmàdžik, urmàšica (neispr.) v. hurma, hurmadžik, hurmašica. ùrnek, m (tur.) < tur. örnek. - uzorak, obrazac, mustra; hitro tkati, tanak vezak vesti, / bez urneka baš ko po urneku.2603 ùrtija, f (tur.) < tur. örtü. - pokrivka, pokrivač; krov. Ùrumelija, Ùrumenlija, v. Rumelija. ùrup, m (ar.) < tur. urup »četvrtina od polovone aršina« tj. osmina < ar. rub »četvrtina«. 2598
Ibidem, 632 Ibidem, 632 2600 Ibidem, 632 2601 Ibidem, 633 2602 Ibidem, 633 2603 Ibidem, 633 2599
~ 720 ~
- dio aršina, jedna osmina aršina. urusvijáti se (bos.-perz.) < bos. izved. od rusvaj, v. - ulitati se. usáćiniti se (bos.-ar.) < bos. izved. od saćin, v. - umiriti se. usaráčiti (adj. usàrāčen) (bos.-ar.) < bos. izved. od sarač, v. - opšiti nešto kožom. ùsefiti (se) (bos.-ar.) < bos. izved. od sefiti, v. - pomesti se, zbuniti se; a smijuć’ se mlada usefila.2604 ùsta, m (perz.) < tur. usta < perz. ustād. - majstor, umjetinik. v. ustabaša. ùstabaša, m (perz.-tur.) < tur. usta başi, v. kompon. pod usta i baš. - glavni majstor, stručni organ i najbolji majstor u jednom esnafu. ùstisati, -išēm (tur.) < tur. üst »gore, nad«, skraćeno od inf. üste varmak »od nekoga ko se usteže energično tražiti da nešto učini«. - navaljivati, nestrpljivo i uporno nešto tražiti, ustati, skočiti; ustisalo jedno na drugo.2605 ùstra, f (perz.) < tur. ustra, ustura < perz. suture, izv. od inf. suturden »brijati«. - britva za brijanje, brijačica. ùstun, m (tur.) < tur. üstün. - dijakritički znak u arapskom pismu koji označava kratki vokal »e«. Istog je oblika kao i znak za kratki vokal »i« (esre), tj. kratka crta, samo što se ustun piše iznad, a esre ispod slova. ùsūl, -úla, m (ar.) < tur. usul »pravilo, princip, red« < ar. pl. usūl, sing. asl »temelj, izvor, korijen« itd. - pravilo, princip; metod, red. usuláne, adv. (ar.-perz.) < tur. asilâne »otmijeno i pametno, kako odgovara čovjeku dobra soja i plemena« < ar. asīl »plemenita roda, od dobre porodice« + perz. suf. za adv., -āne. (Nije ispravno tumačenje P. Skoka (835): u sulane, od našeg prijedloga »u« i ar. sulh, sülh). - pristojno, pametno, kako pristoji lijepo vaspitanom čovjeku; usulane dođi pred vezira; Usulane jaši na hajvanu, / Svom dorinu gledaj po perčinu.2606 ušćòrluk, adv. (bos.-tur.) < bos. izve. od ćorluk, v. - usprkos, zainat. Ùšćup, m (?) < tur. Üsküp. Etimološko porijeklo nisam mogao ustanoviti samo je poznato da korijenski nije tur. riječ. - Skoplje, glavni grad Makedonije; i za lijepu iz Ušćupa svilu.2607 - bosansko Skoplje, kraj od D. Vakufa do Bugojna; Uže penje pelivan Nikola, / Od Ušćupa preko sinjeg mora.2608 Ušćùplija, m (? –bos.) < Üsküplü, v. Ušćup + tur. suf. –lü, -li + bos. nast. –ja. 2604
Ibidem, 633 Ibidem, 633 2606 Ibidem, 633 2607 Ibidem, 633 2608 Ibidem, 633 2605
~ 721 ~
- Skopljak. ušerìatiti, ušerìjatiti (bos.-ar.) < bos. izved. od šerijat, v. - ozakoniti, oglasiti nešto da se slaže sa šerijatskim propisima. ùšur, m (ar.) < tur. öşur < ar. ušr »desetina«. - ujam, naknada za uslugu za mljevenje žita u mlinu; naknada u naturi vlasniku vršalice za vršidbu žita; Imaoci ušurnih mlinova, vodenica, potočara, krupara i krunjača, kao i preduzeća koja ugovaraju naknadu za izvršenu uslugu isključivo u naturi (ušur). Visina ušura slobodno se ugovara sa sopstvenikom žitarica.2609 - vrsta poreza (desetio dio od prihoda sa zemlje). utabànati (bos.-perz.) < bos. izved. od taban, v. - ugaziti nešto tabanima, gazajući uravniti tabanima. utàboriti se (bos.-ar.) < bos. izved. od tabor, v. - postorijiti se u redove. utamáiti (bos.-tur.) < bos. izved. od tamaniti, v. - zatrti, potpuno uništiti. ùtija, f (tur.) < tur. ütü »pegla«. - starinska pegla koja se sastojala od komada željeza u obliku pegle sa dugim drškom; Grijala se utija, šetao se muftija.2610 utlèisati, -išēm (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. ütlemek »ispeglati«. - ispeglati. ùvakufiti (bos.-ar.) < bos. izve. od vakuf, v. - zavještati, dati u vakuf imovinu. uvatániti se (bos.-ar.) < bos. izved. od vatan, v. - stalno se nastaniti na jednom mjestu; Kako su se optuženici uvatanali u istražnom zatvoru i ne misle tako skoro iz njega.2611 ùzaptiti, ùzaftiti (bos.-perz.) < bos. izved. od zapt, v. - osvojiti, zauzeti, savladati; ja topove sabljom uzaptiti, / ja na topu oba poginuti.2612 - uhvatiti, ugrabiti, zarobiti, zaplinjeniti; On uzapti do tri đenerala; Vlaše joj je sreću uzaftilo; Obavješten sam dok sam bio u patroli da će guverner grada La Feret zasigurno uzaptiti vaš prtljag i robu.2613 - zaustaviti, zadržati; Isjekoše četr’es topčija, / topovima vatru uzaptiše.2614 - dovestu u red, zavesti disciplinu. uzbihuzúriti (se) (bos.-ar.) < bos. izved. od bihuzur, v. - uznemiriti (se); pa se komšiluk uzbihuzurio, misli da topovi pucaju.2615 uzdùrisati, v. ujdurisati. Uzèir, Uzèjr, muško ime (jevr.) < tur. Üzeyr, ar. Uzeyr, ime jednog pejgambera, Esdras < jevr. uzènđije, uzèngije, f (tur.-bos.) < üzengi + bos. nast. –ja. 2609
Ibidem, 634 Ibidem, 634 2611 Ibidem, 634 2612 Ibidem, 634 2613 Ibidem, 634 2614 Ibidem, 634 2615 Ibidem, 635 2610
~ 722 ~
- stremen; Dohvati ga zlatnom uzengijom, / A kako se đogat naljutio, / Po tri koplja u visinu skače.2616 v. kazan-uzenđije, tombak-uzenđije. uzeti iltifu, odsjeći iltifu (bos.-ar.) < bos. izved. od ilstifa, v. - ustanoviti tačno vrijeme po alaturka sahatu. uzharúniti se (bos.-ar.) bos. izved. od harun, v. - uzobjestiti se, postati silovit, postati ljut. ùsumiti se, v. uhasumiti se. uzìnād, uzìnāt, adv. (bos.-ar.) < bos. izved. od inad, v. - usprkos. uzlàštisati se (bos.-tur.) < bos. izved. od tur. uzlaşmak »pomriti se, naravnati se«. - pomiriti se s kim; naravnati se. ùzun, adj. (tur.) < tur. uzun. - dug, visok; Od ovog je došlo prezime Uzunović i nadimak Uzun. Ùzunović, prezime (tur.-bos.) < bos. izved. od uzun, v. ùzur, m (ar.) < tur. özür < ar. udr. - smetnja, nedostatak, mahana. - isprika, opravdavajuća okolnost. v. uzurli. ùzūr, v. huzur. uzùrli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. özürlü, v. uzur + tur. suf. –lü, -li. ùzuv, m (ar.) < tur. uzuv < ar. udw. - tjelesni organ, ud; kaže se: »kod abdesta svaki uzuv koji se pere treba lijepo oprati«. V váda, f (ar.) < tur. vâde »rok« < ar. wadä »obećanje«. - rok, termin; Halil joj je vadu odgodio, / dugu vadu, nedjeljicu dana.2617 Vàhdet, muško ime (ar.) < tur. Vahdet »Jedinac« < ar. wahdä »jedini biti, sam biti, samoća« . Vàhdeta, žensko ime (ar.-bos.) < muškom imenu Vahdet, v. dodan bos. nast. za f. – a. Váhid, muško ime (ar.) < tur. Vâhid »Jedinac« < ar. wāhid »jedini, jedinac« . Vahìda, žensko ime (ar.-bos.) < muškom imenu Vahid, v. dodan bos. nast. za f. –a. váiz (váis) m (ar.) < tur. vaiz, ar. wāiz. - propovjednik, predikator; K nama brže hodže i vaizi, / ponesite knjige indžijele.2618 v. sejar-vaiz. vàjda, vajdalènisati se itd. (neispr.) v. fajda, fajdalenisati se itd. vȁj! vȁj-vȁj! interj. (perz.) < tur. way! < perz. way! - jaoj! (usklik čuđenja, zgražavanja ili strahovanja)
2616
Ibidem, 635 Ibidem, 636 2618 Ibidem, 636 2617
~ 723 ~
vȁjhaluna! interj! (perz.-ar.-tur.) < tur. vayhalina!, v. vaj + tur. halina »njegovom stanju, tvom stanju« (v. hal + tur. posv. zamj. i dat. suf. –ina. - teško njemu! teško tebi!; Vajhaluna Avdija!2619 Váka, v. Vasvija vakàsuz, m (ar.-tur.) < tur. vakatsuz, v. vakat + tur. postpoz. –siz »bez«. - nevrijeme, nezgodno doba; Vakasuz je, čestiti gospodaru, preklinje hodža.2620 vȁkat, -kta, m (ar.) < tur. vakit < ar. waqt. - vrijeme, doba; Vakat dođe da se rastajemo; Uzgoji se lijepa djevojka, /prije vakta i prije zemana.2621 - vrijeme namaya; sami namay; Jesi l’, majko pet vakat’ klanjala, / pet vakata božijeg namaza.2622 v. vakasuz, vaktija, vaktile, vaktisahat, vaktom, navakat, nevakat, nevaktom. vakfíja, f (ar.) < tur. vakfiye < ar. waqfiyyä, v. vakuf + ar. adj. suf. za f. –iyyä. - zavještajno pismo, isprava o vakufljenju. vákif, m (ar.) < tur. vâkif < ar. wāqif. - zavještalac, osnivač vakufa, zadužbine. vaktíja, f (ar.) < tur. vaktiye < ar. waqtiyyä, v. vakat + ar. adj. suf. za f. –iyyä. - tabelarni pregled satova i minuta kada se obavljaju dnevni namazi i kada je vrijeme početka i završetka posta. vȁktīle, adv. (ar.-tur.) < tur. vaktiyle, v. vakat, + tur. postpoz. –iyle »sa«. - nekad, u svoje vrijeme. vaktisàhat i vaktìsahat, m (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. vakt-i saat »vrijeme časa«, fig. »vrijeme smrti«, v. vakat i sahat. - smrtni čas, smrt; Kad meni vakti-sahat dođe.2623 vàktom, adv. (ar.-bos.) < bos. izved. od vakat, v. - s vremenom, na vrijeme, u pravo vrijeme; večeraše i akšam klanjaše, / po akšamu vaktom i jaciju.2624 vàkuf, m (ar.) < tur. vakif < ar. waqf, osn. z.: »zaustaviti, zadržati«. - zadužbina koja služi islamskim vjerskim, kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima; muslimanska vjerska imovina v. vakfija, vakif, vakufnama, vakufsko-mearifski, evladijet-vakuf, uvakufiti. vakufnáma, f (ar.-perz.) < tur. vakifname, v. vakuf i perz. nāme »pismo« . - zadužbinska povelja, isprava o vakufljenju. vàkufsko-meárifski (ar.-bos.) < bos. izved. od vakuf, v. i mearif, v. - vakufsko-prosvjetni, vjersko-prosvjetni. »Vakufsko-mearifski sabor« ili skraćeno »Vakufski sabor« = vrhovni naredbodavni i nadzorni organ za vakufsku i vjerskoimovisnsku upravu islamske vjerske zajednice; »Vakufsko-mearifska direkcija« = izvršini organ Vakufsko-mearifskog sabora; »Vakufsko-mearifsko povjerenstvo« = organ islamske vjerske zajednice u jednom srezu. vàlā, v. valah. 2619
Ibidem, 636 Ibidem, 636 2621 Ibidem, 636 2622 Ibidem, 636 2623 Ibidem, 637 2624 Ibidem, 637 2620
~ 724 ~
vàlāh, valàha, vàlā, vàlāj (ar.-bos.) < bos. izved. od valahi, v. - Bogme, Allahami; baš, e baš; valah, majko, kako tebi drago; u tebe ću konak učiniti, / a valaha rad konaka neću; vala na njem pristala leventa; misli da će kod mene isplavit’ / valaj neće dok j’ u mene carstva.2625 vȁlāhi! (ar.) < tur. vallahi! vallah! < ar. wa-llāhi!, wa-llāh! - tako mi Allaha, kunem se Allahom. vȁlāhi, bȉlāhi! valàha i bilàha! vàlā, bìlā! (ar.) < tur. vallahi, billahi! v. valahi i bilahi. - pojačana zakletva; Allaha mi i Allaha!; A valaha i bilaha / neću joj ga ja!; Vala bila! kuće ovdje nema, / Allahami je ni kućiti neću.2626 vȁlāhi, bȉlāhi, tȁlāhi! (ar.) < tur. vallahi, billahi, tallahi! < ar. wa-llāhi, bi-llāhi, tallāhi »Allaha mi, Allahami i Allaha mi«. - Allaha mi, Allaha mi i Allaha mi - trostruka zakletva, najjača muslimanska zakletva; Izgovara teške riječi; valahi, bilahi, talahi.2627 vàlāj, v. valah. vȁlake, v. falake. vȁl-burùndžuk, v. al-burundžuk. váldžija (neprav.) v. hvaldžija. vâl i hàvāl (pogr.) v. halu-ahval. válija, m (ar.) < tur. vali < ar. wālī. - guverner jedne pokrajine (vilajeta) u bivšoj Osmanskoj Imperiji; Ko je drag ehaliji drag je i valiji (tj. ko je drag narodu drag je i guverneru) bošnjačka izreka.2628 v. valiluk, vilajet. valìluk, m (ar.-tur.) < tur. valilk, v. valija + tur. suf. –lik. - zvanje valije. - pokrajina na čelu koje se nalazi valija. vȁlja, v. falja. vàraka, -rka, m (ar.) < tur. varak »pozlata, staniol, zlatna šika, tanki sjajni listići«; sjede Fata u varak kočije.2629 v. varaklaisati, varakli. varaklàisati, -išēm, varàsati, -sām (ar-bos.) < bos. izved. od tur. varaklamak. - pozlatiti, obložiti varakom; Sva odaja šikom šikosata, / A polu je zlatom varosata.2630 varàkli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. varakli, v. varak + tur. suf. –li. -sa varakom, pozlaćen, posrebreljen; Ninaj sine u varakli beši.2631 - srebrenaste boje varàisati, v. varaklaisati. váris, m (ar.) < tur. vâris < ar. wārit. 2625
Ibidem, 637 Ibidem, 637 2627 Ibidem, 638 2628 Ibidem, 638 2629 Ibidem, 638 2630 Ibidem, 638 2631 Ibidem, 638 2626
~ 725 ~
- nasljednik vàsija, m (ar.-bos.) < tur. vasi < ar. wasiyy + bos. nast. –ja. - staratelj, skrbnik. vasíjet, m (ar.) < tur. vasiyet < ar. wasiyyä - testament, oporuka - »vasijet učinjeti« = oporučiti, testamentirati v. vasija, vasijetnama, vasimuhtar, vasinazor. vasijetnáma, f (ar.-perz.) < tur. vasiyetname, v. vasijet + perz. nāme »pismo, knjiga, djelo«. - oporučno pismo, testament. vasimùhtār, -ára, m (ar.) < tur. vasi muhtar, v. vasija i ar. muhtār »izabran«. - izvršilac testamenta. vasinázor, vasinázir, m (ar.) < tur. vasi nazir, v. vasija i názor. - onaj koji nadzire izvršenje testamenta. Vásva, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Vasvija, v. Vàsvija, bos. hipok. Vásva, Váka (ar.) < tur. Vasfiye < ar. wasfiyyä »svojstvena; opisana«. vàtan, m (ar.) < tur. vatan < ar. watan. - domovina, zavičaj, rodni kraj. stalno prebivalište; pa u Gračac tebe naseliti / i kod tebe vatan uhvatiti.2632 - »vatan se učiniti« = nastaniti se, naseliti se; Pa iz Jajca noću pobjegoše, / u Ključu se vatan učiniše.2633 v. zavataniti. vȁv, m (ar.) < tur. vav < ar. wāw. - naziv arapskog slova »w«. vâz, -áza, m (ar.) < tur. va’z < ar. waz. - izlaganje, propovjed. vazífa, f (ar.) tur. vazife < ar. wazīfä. - dužnost, služba. - plata za službu. váziti (ar.-bos.) < bos. izved. od vaz, v. - izlagati, propovjedati; Da vam kažem šta je hodža vazio.2634 većálet, vekálet, m (ar.) < tur. vekâlet < ar. wäkālä. - opunomoćenje, ovlašćenje. v. većil, većilharč, većilstvo. vèćīl, vèkīl, m (ar.) < tur. vekil < ar. wäkīl. - punomoćnik, zastupnik; vi veziri, carevi većili.2635 - »većil učiniti« = opunomoćiti; Što ga je ćesar većil učinio / Da obiđe uz humke čardake.2636 vèćīlharč, vèīlharč, m (ar.) < tur. vekil harç, izft., v. kompon. pod većil i harač. - ekonom, onaj koji se brine o snabdjevanju i troškovima. 2632
Ibidem, 638 Ibidem, 638 2634 Ibidem, 639 2635 Ibidem, 639 2636 Ibidem, 639 2633
~ 726 ~
- džamija nedaleko od Šeher-ćehajine ćuprije u Sarajevu zove se Vekilharčeva džamija. većístvo, n (ar.-bos.) bos. izved. od većil, v. - punomoćstvo; pa mi podaj gospodsko većilstvo, / da te vinčam po kadiskom sudu.2637 vedžahètli, indecl. adj. (ar.-tur.) tur. vecahetli < ar. wäğāhä »biti ugledan, biti lijepe vanjštine« + tur. suf. –li. - naočit, krupan i lijepo razvijen, izgledan. Vèfīk, -íka, muško ime (ar.) < tur. Vefik < ar. wäfīq »složan, skladan, podudaran« . Vèhāb, -ába, muško ime (ar.) < tur. Vehab, skraćeno od ar. Abdu-l Wähhāb, osn. zn.: »rob onoga koji prašta«, tj. »Allahov rob«. Vèhba, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Vehbíja, v. Vèhbija, muško ime, bos. hipok. Véhbo (ar.-bos.) < tur. Vehbi < ar. wähbiyy »od Allaha dani, od Allaha darovani«. Vehbíja, žensko ime, bos. hipok. Véhba (ar.) < tur. Vehbiye < ar. wähbiyyä. Vèjsil, Vèjsel, bos. hipok. Vèjso (ar.) < Skraćeno od Uwäys-älQarānī, ime duhovnog vođe saračkog esnafa, sarački pir. Uzeta je samo sredina od ovog imena: ....wäys-äl....(vejs-el). vekálet, vèkīl, vèkilharč, v. većalet, većil, većilharč. vèlā hàvle! vèlā hàvle-vèlā kùvete! interj. (ar.) < skraćeno od ar. wä hawlä wä lā quwwätä illā bi-llāhi-l-aliyyil-azīm! »sila i moć samo Allahu uzvišenom pripadaju«. - pobožna izreka kojim se obično izražava čuđenje, snebivanje i sl.; Vela havle, vela kuvete! Ja kako će taj novac namaknuti?2638 Vèlīd, -ída, muško ime (ar.) < tur. Velîd, ar. wälīd, osn. zn.: »dječak«. Vèlija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Veli < ar. wälyy »prijatelj; pomoćnik« + bos. nast. –ja. vèlija, m (ar.-bos.) < tur. veli < ar. wäliyy + bos. nast. –ja. - tutor, zakonski zastupnik. vèrdi, indecl. (tur.) < tur. verdi, perf. 3. lice sing., a verdim, perf. 1 lice sing. od inf. vermek »dati«. - dao je, dade; Fesić verdi, almadi aman; Izgleda da je ovdje »verdi« skraćeno od »verdim« = dao sam, dadoh, jer to ima više smisla u ovom slučaju.2639 vèđija, v. vergija. vèrem, m (ar.) < tur. verem < ar. wäräm, osn. zn.: »oteklina, òtōk«. - sušica, tuberkoloza, phthisis; meć Mustafa verem boluje, / Viš’ njeg majka jade jaduje; Jer kojemu se ne veže pupak, dobije verem-jektiku.2640 v. veremiti, veremli, veremot, overemiti. vèremiti (ar.-bos.) < bos. izved. od verem, v. - suštiti se od velike čežnje ili žalosti za nečim, čeznuti za nečim i tjelesno slabiti. verèmli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. veremli, v. verem + tur. suf. –li. - sušičav, tuberkolozan. 2637
Ibidem, 639 Ibidem, 639 2639 Ibidem, 640 2640 Ibidem, 640 2638
~ 727 ~
vèremot, m (ar.-tur.) < tur. verem otu »biljka protiv verema« , tur. izft., v. verem i tur. ot »biljka, trava«. - poljačac, drobna metvica, mala divlja metvica, Mentha pulegium L. Upotrijebljava se u narodu kao serdstvo protiv plućnih bolesti i astme. verèsija, f (tur.-bos.) < tur. veresi »prodaja ili kupovina na kredit« + bos. nast. –ja. < tur. inf. vermek »dati«. Nema osnova tvrdnja (Đ. Popović) da su ovu riječ uzeli Turci od nas, niti (Blau) da potječe od naše riječi »vjera«, pa je pogrješno pisati »vjeresija«. - kupnja ili prodaja uz poček, prodaja na kredit; Čast svakome, veresija nikome!; Veresija gola šija; od gotovih novaca ne valja veresiju činiti.2641 verèvija, f (tur.bos.) < tur. verevi »ono što je koso, poprijeko, što se ukrštava« + bos. nast. –ja. - vrsta veza po platnu i vrsta tkanja sa cik-cak linijama; izgleda kao lanac ili pletenica, pošto žice idu jedna preko druge – jedna udesno, druga ulijevo; Niše su međusobno vezane dirklijom stablom s granama, a međusobno podvojeno uzdužnom žutom i zelenom izlomljenom cik-cak linijom zvanom verevijom.2642 vèrgija, vèrđija (vèrćija) f (tur.-bos.) < tur. vergi + bos. nast. –ja. - porez, danak; Nit’ mu porez ni vergiju daje; ne daju nam careva harača, / ni ostale careve verđije; Da ti nosi niz zemlju Turćiju, / Da uzima u vlaha verćiju.2643 vèrman (neispr.) v. ferman. vèselām! interj. (ar.) < tur. vesselâm »i gotovo! svršeno!« < ar. wä-ssälām (ar. wä »i« i ar. ässälām v. selam. Pogriješno je Mladenov ovaj izraz protumačio sa: »verselam« »daj pozdrav, svršeno, mnogo zdravo« itd. - i gotovo! svršeno! vesvèsa (nesvèsa) f (ar.) < tur. vesvese < ar. wäswäsä. - podozrivost, sumnja - vrsta duševnog oboljenja, melanholija. v. vesveseli. vesvesèli, indcl. adj. (ar.-tur.) < tur. vesveseli, v. vesvesa + tur. suf. –li. - podozriv, onaj koji sumnja u sve, zazire od svačeg. vèzan, -zna, m (ar.) < tur. vezin < ar. wäzn. - ritmička mjera; stih. vèzīr, -íra, m (ar.) < tur. vezir < ar. wäzīr. - najviša titula u državnoj hijerarhiji Osmanske Imperije: ministar, guverner jedne pokrajine, upravnik vilajeta; gdje sjedaju paše i veziri, Veliki vezir je prvi ministar, predsjednik ministarskog savjeta, predsjednik vlade. v. vezirluk. vezírluk, m (ar.-tur.) tur. vezirlik, v. vezir + tur. suf. –lik. - vezirstvo, zvanje vezira; Dao bi mu u Bosni vezirluk.2644 vèzma, f (ar.) < tur. vezne < ar. wäznä »mjerica; kutija za barut, za novac« itd. - mala trouglasta kutija od srebra u kojoj se drži zapis, vrsta hamajlije. - mala rožana tikvica u kojoj su nekad držali puščani prah. 2641
Ibidem, 640 Ibidem, 640 2643 Ibidem, 640 2644 Ibidem, 641 2642
~ 728 ~
vìždān, -ána, m (ar.) < tur. vicdan < ar. wiğdān. - savjest. vilájet (viláet) m (ar.) < viláyet < ar. wilāyä. - pokrajina, provincija, teritorija jednog valije; pa naturi namet na vilajet, sve na kuću po tri litre zlata; neć navergo namet na vilajet.2645 - zavičaj, rodni kraj; ode pravo vilajetu svome; kao da je od mog vilajeta.2646 vìldiš, v. fildiš viránija, f (perz.-bos.) bos. izved. od tur. virane < perz. wīrāne. - zapuštena i trošna kućetina, pustolovina. vìstan, v. fistan vìšek, v. fišek vȉšnja, f (perz.) < tur. vişne »višnja« < perz. wešni »crven, crvenoća«. - višnja, Prunus oerasus L. v. višnjab, višnjevi, koj-višnjevi. vìšnjāb, -ába, m (perz.) < tur. vişnab »slatko piće od višanja« < perz. wišnāb. - kiselkasto rijetko paluze. višnjèvī, indecl. adj. (perz.) < tur. vişnevi < perz. wišnewī. - višnjeve boje. vìtīlj, v. fitilj vȉtre, v. sadakai-fitr. vrtùtma, vurtùtma, v. furtutma. vućèla, v. vukela. vùdžūd (vūđūd) –úda, m (ar.) < tur. vücud, vücut »tijelo« ar. < wäğädä, wuğūd »postojati, nalaziti se«. - tijelo, organizam živog bića; Boli sav vuđud – skoro kroz plač prostenja dedo.2647 vukèla, vućèla (vućèlja) pl. f (ar.) < tur. vükelā »ministri« < ar. pl. wukälā’, sing. wäkīl »punomoćnik, zastupnik«, v. većil. - visoki državni funkcioneri, ministri; Kupi paše, a kupi vezire, / Ej, pa postavi cijelu vućelju.2648 vùrsat, v. fursat. vurùna, vurùndžija, v. furuna, furundžija. Z zàašati (neispr.) v. zahašati zaàšikovati se, -ujēm (tur.-bos.) < bos. izved. od ašikovati, v. - započeti međusobni ljubavni razgovor i zabavljanje (momak i djevojka); dvoje s’ milo zaasikovalo.2649 zaátariti, zaátoriti (neispr.) v. zahatariti, zahatoriti. zabadàvā, adv. (bos.-perz.-ar.) < v. badava + bos. prepoz. »za«. - zaludo, uzalud. zabàjatiti (bos.-ar.) < bos. izved. od bajat, v. 2645
Ibidem, 641 Ibidem, 641 2647 Ibidem, 641 2648 Ibidem, 641 2649 Ibidem, 643 2646
~ 729 ~
- zastariti, postati zapušten usljed duga vremena; kaže se: »rana zabajatila« tj. nije se na vrijeme počela liječiti, zastarjela. zabalukòtiti se (bos.-ar.) < bos. izved. od balukot, v. - omamiti se (riba) ribljom travom zv. balukot. zabàsati (bos.-perz.) < bos. izved. od basati, v. - skrenuti s puta, zaći, izgubiti put. zabatáliti (bos.-ar.) < bos. izved. od batal, v. - zapuštiti, zanemariti. zàbentiti (bos.-ar.) < bos. izved. od bent, v. - zapriječiti sa branom, zajaziti, napraviti jaz u vodi, zabìeriti (bos.-ar.) < bos. izved. od biber, v. - začiniti jelo biberom. zábit, m (ar.) < tur. zâbit < ar. dābit. - oficir; imaju li zulum od zabita. zabremèdēt, adv. (bos.-grč.-ar.) < bos. prepoz. »za« + bre, v. + medet, v. - začudo, interesantno. zábun, adj. (perz.) < tur. zebun < perz. zebūn. - mršav, slab, bolan, nemoćan. zabùrmati (bos.-ar.) < bos. izved. od burma, v. - zaviti čalmu ili šal oko fesa ili kakve druge kape »na burmu«, tj. usukano, zasukano. - zavrnuti; u njem’ ima dvije litre zlata, / zaburmano, pa se odburmava.2650 začikávati (bos.-perz.) < bos. izved. od čikati, v. - izazivati na takmičenje. Záćir, Zaćìra, v. Zakir, Zaćira. zaćóriti (bos.-ar.) < bos. izved. od ćor, v. Záda, v. Begzada. zàdertiti se (bos.-ar.) < bos. izved. od dert, v. - zabrinuti se, ražalostiti se; Ej još Đuljić nema bajraktara, / Za njihke se zaderti družina.2651 za đȁhđā, v. đahđa. zȁf, v. zarf. zafáit, m (ar.) < tur. zevaid »viškovi; naknadni prihodi« < ar. pl. zäwā’id »viškovi«, sing. zā’id. - naknadna primanja, naknadna potraživanja, naknadno iskrsle potrebe. zafeláćetiti (bos.-ar.) < bos. izved. od felaćet, v. - s galamom i nervozom nešto poduzimati ili tražiti; kaže se: »Stani šta si toliko zafelaćio, nije pao šećer u vodu!«. zàfran, v. šafran. zafrljáčiti (bos.-ar.) < bos. izved. od frljaknuti, v. - baciti nešto, odbaciti zȁft, zàftiti, v. zapt, zaptiti. zagalámiti (bos.-? ) < bos. izved. od galama, galamiti, v. - zavikati, početi galamiti. 2650 2651
Ibidem, 643 Ibidem, 643
~ 730 ~
zàgar, m (tur.) < tur. zağar. - ker, lovački pas; zagari te udbinski poznaju a kamoli momci i djevojke.2652 zȁgarija, f (bug.-bos) < tur. zağara »vrsta gunja« nazvana tako po mjstu Zagori u Bugarskoj + bos. nast. –ja. - gunj izrađen od smeđeg sukna, koje se proizvodilo u Staroj Zagori u Bugarskoj i po mjestu Zagori je dobi ovo ime. Ova vrsta gunja bila je pozanta i upotrebljavana na cijelom Balkanu i u Turskoj. Postavljen je janjećom kožom; L’jepo Niko na primorju spava, / pokrio se gunjcem zagarijom.2653 zahalàkati, -ačēem (bos.-ar.) < bos. izved. od halakati, v. - povikati »Alah! Alah!« pri jurišu u boju. - pen. zn.: zavikati, početi se derati. zàhašati (neispr. zàašati) (bos.-perz.) < bos. izved. od hašati, v. - zanijekati, sakriti, prikriti; Vjera moja tako mi pomogla, / Ništa tebi zahašati neću.2654 zahátariti, zaháoriti (bos.-ar.) < bos. izved. od hatariti, v. - zamijeriti, zažaliti (na nekoga) zahátariti se (bos.-ar.) < bos. izved. od hatariti, v. - zamjeriti se. Záhid, muško ime (ar.) < tur. Zahid < ar. zāhid »uzdržljiv (od zemaljskih uživanja), odan Allahu, asketa« . Zahìda, žensko ime (ar.) < tur. Zahide < ar. zāhidä »uzdržljiva (od zemaljskih uživanja), odana Allahu, asketa«. Záhir, muško ime (ar.) < tur. Zâhir »Jasni« < ar. zāhir »jasan, vidljiv«. zahíra, f (ar.) < tur. zahire < ar. dähīrä. - hrana (bilo ljudska ili stočna), namirnice; a uz vojsku tajin i zahiru; neka voze bumbe i topove, / prah, olovo i drugu zahiru.2655 - ”Zahirska soba” = soba za ostavu, spremnica, špajz. zahmedíja (bos.-ar.) < bos. izved. od tur. zahmetiye, v. zahmet + ar. adj. suf za f. – iyyä. - nagrada za učinjeni trud ili za uslugu; Dobro Trifku zahmediju plati, / podaj njemu madžariju žutu; Popi piva i kupi opanke, / nek se tvoja zahmedija plati!2656 zàhmet (neispr. zàmet) (ar.) < tur. zahmet < ar. zahmä. - trud, napor, teškoća, umor. zahmètli, adv. (ar.-tur.) < tur. zahmetli, v. zahmet + tur. suf. –li. - mučno, tegobno, dangubli. zàīf, zàjīf, i záif, zájif, adj. (ar.) < tur. zayif < ar. daīf. - slab, slabašan, tjelesno iznuren, mršav. v. zaifluk, ozaifiti. zaífluk, zají, m (ar.-tur.) < tur. zayiflik, v. zaif + tur. suf. –lik. - slabost, nemoć. záim, zájim, m (ar.) tur. zaîm < ar. zaīm. 2652
Ibidem, 643 Ibidem, 644 2654 Ibidem, 644 2655 Ibidem, 644 2656 Ibidem, 644 2653
~ 731 ~
- posjednik velikog timara – lena (zijameta) koji donosi 20.000 do 99.999 akči godišnjeg prihoda; Ibrahime, na glasu zaime!2657 v. zaimluk, ziamet. Záim, Zájim, muško ime, bos. hipok. Zàjkan, Zájko, Zȁjka (ar.) < tur. Zaîm < ar. zaīm »vođa« zaìmluk, m (ar.-tur.) < posjed jednog zaima; A dva oka za dva pašaluka, / Dvi’ obrve za dva zaímluka.2658 za ìnād, za ìnāt, adv. (bos.-ar.) < bos. prep. »za« + ar. inād, v. inad. - usprkos. zaináditi se (bos.-ar.) < bos. izved. od inad, inaditi se, v. - kapricirati se, posvađati se. zainćáriti (bos.-ar.) < bos. izved. od inćariti, v. - odreći, poreći, zanijekati. zaìntačiti (bos.-ar.) < bos. izved. od intačiti, v. - navaliti sa pitanjima ili zahtjevima. zaíra (neispr.), v. zahira. zaištáhiti (bos.-ar.) < bos. izved. od ištah, v. - zaželjeti se nečega, osobito kakvog jela. zájif, v. zaif. Zájim, Zájim, v. zaim, Zaim. Zȁjka, Zàjkan, Zájko, muška imena (bos.-ar.) < bos. izved. od Zaim, v. zajordámiti (bos.-perz.) < bos. izved. od jordam, jordamiti, v. - uobraziti se, upečiti se, zauzeti ponosito ili oholo držanje. zajuláriti (bos.-tur.) < bos. izved. o jular, v. - staviti jular na konja. - fig.: nekoga potèiniti svojoj volji, uzeti ga na svoju ruku. Záka, žensko ime (bos.-ar.) < bos. izved. od Zakira. zàkahriti (bos.-ar.) < bos. izved. od kahar, kahriti, v. - ožalostiti, rastužiti; Ko je tebe zakahrio, dajo, / O svome se jadu zabavio!2659 zàkajtiti (bos.-ar.) < bos. izved. od kajtiti, v. - zabilježiti, zapisati. zakàpariti (bos.-perz.) < bos. izved. od kapariti, v. - zaključati. zakarabàsati (bos.-tur.) < bos. prep. »za« + tur. karabasmak. - zalutati, skrenuti ustranu. - fig.: preći granicu u nečem. zȁ Kàvdāk, zȁ Kàvdākom (bos.-ar.) < bos. izved. od Kavdak, v. - iza Kavdaka (Kavdak = ogromna, neprelazna planina na kraju dunjaluka) zakazànisati (bos.-tur.) < bos. izved. od kazanisati, v. - zaslužiti, postići, zadobiti. zakijámetiti (bos.-ar.) < bos. izved. od kijamet, kijametiti, v. - razvikati se, paniku stvoriti.
2657
Ibidem, 645 Ibidem, 645 2659 ibidem, 645 2658
~ 732 ~
Zákir, Záćir, muško ime (ar.) < tur. Zakir < ar. dākir »onaj koji božije ime spominje, koji zikr čini«. Zakìra, Zaćìra, žensko ime, bos. hipok. Záka (ar.) < tur. Zakire < ar. dākirä »ona koji božije ime spominje, koja zikr čini«. zakònačiti (bos.-perz.) < bos. izved. od konačiti, v. - zanoćiti zakòpčati (bos.-ar.) < bos. izved. od kopča, kopčati, v. - sapeti dugmad, svezati svezom (npr. cipele) zàkūm, zèkūm, m (ar.) < tur. zakkum < ar. zäqqūm. - oleandar, Nerium oleander L. zalaumljívati, v. zalehemljivati. zalèhemiti (bos.-ar.) < bos. izved. od lehemiti, v. - zaliti, prilijepiti, spojiti lehemom. zalehemljívati (bos.-ar.) < bos. izved. od lehemiti, zalehemiti, v. - spajati, prilijepljivati lehemom. zȁlf, v. zarf. zálim, m (ar.) < tur. zalim < ar. zālim. - tiranin, zulumćar. zamàndaliti (bos.-perz.) < bos. izved. od mandal, mandaliti, v. - zatvoriti vrata mandalom; Pak za njome zatvorio vrata, / Zatvorio i zamandalio; Al’ kapija pusta zatvorena. / Zatvorena i zamandaljena.2660 zàmbak, zànbak, m (ar.) < tur. zambak < ar. zanbaq. - ljiljan, bijeli lijer, Lilium candidum L.; zlatni zambak: Lilium martagon L.; àzàmbak = zlatoglav. Lilium bulbiferum L.; privodi je bijelu zambaku, / vidi, majko, bijela zambaka.2661 zameráčiti (bos.-ar.) < bos. izved. od merak, meračiti, v. - svezati merak za nečim, zaželjeti, poželjeti. zamèzetiti (bos.-tur.) < bos. izved. od meze, mezetiti, v. - založiti što od jela, jesti meze uz piće. zanàčija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. sanatçi, v. zanat + tur. suf. –çi + bos. nast. –ja. - onaj koji se bavi nekim zanatom. zànāt, -áta, m (ar.) < tur. sanat < ar. sana. - zanat. zanàtlija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. sanatli, v. zant + tur. suf. –li + bos. nast. –ja. - onaj koji se bavi nekim zanatom. zànbak, v. zambak zanìjetiti (bos.-ar.) < bos. izved. od nijet, nijetiti, v. - odlučiti se na nešto, na neko dijelo. - izgovoriti nijet (v.) neposredno pred klanjanje namaza. zaokùisati, zaokùjisati, -išēm (bos.-ar.) < bos. izved. od okuisati, v. - započeti učiti ezan. zapèsiniti (zapèksiniti) (bos.-perz.) < bos. izved. od pesiniti, peksiniti. - zaprljati, zamazati, zanečistiti; N’jesam, majko, ništa doderala, / doderala, nit zapeksinila.2662 2660 2661
Ibidem, str. 646 Ibidem, str. 646
~ 733 ~
zȁpt, zȁft, zȁvt, m (ar.) < tur. zapt, sa značenjima kao u bosanskom jeziku < ar. dabata, dabt »pamtiti, savladati« itd. - stega, disciplina. - zaustavljanje daha u prsima kod asmatičara. - kao pravni izraz: sekvestriranje, zapljenjivanje. v. zabit, zaptadžija, zaptija, zaptisati, uzaptiti, zazaptiti. zàptadžija, zàptačija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. zaptici, v. zapt + tur. suf. –ci + bos. nast. –ja. - onaj koji spriječava, koji zaustavlja, koji plijeni. zaptíja, f (ar.) < tur. zaptiye < ar. dabtiyyä, v. zapt + ar. adj. suf. –iyyä. - redar; policija; paša brže namaknu zaptije, / da dovedu bega Himzibega.2663 zàptisati, -išēm (ar.-bos.) < bos. izved. od zaptiti, v. - zabranjivati, spriječavati, ustezati; a svaku im vodu zaptisati, / tako ćemo njemu odoljeti.2664 zȁptiti, zȁfiti (ar.-bos.) < bos. izved. od zapt, v. - držati disciplinu, red. - uzdržavati, zadržavati, spriječavati, ustezati; Natrag s’trže, pa đogat pobiže, / Ibro g’zapti, al’ mu fajde nema; a zapte ih sedam bajraktara: / de polako, dva begova sina; tad mišljaše da prvi bijaše, / poče svoga zaftiti đogata.2665 - zapučati, začepiti, zatisnuti. - stezati u prsima i zadržavati dah (kod bolesti astme). zȁr, m (ar.) < tur. zar. - zavjesa, zastor; i ponesi zarove / da zastremo džamove; car alifet zara odignuo.2666 - ženski zavitak u kome su muslimanke zamotane i pokrivene izlazile na ulicu. Neki pogriješno zar nazivaju feredžom. Zar se kroji od basme, štofa ili svile, a feredža samo od čohe. zȁr, m (tur.) < tur. zar. - kocka kojom se igra tavla. zaráfet, m (ar.) < tur. zarafet < ar. zarāfä »nježnost, finoća; oštroumnost«. - uljudnost, finoća, nježnost. - zanovjetanje, prohtjev; Pun si zarafeta ko tuka nedžaseta (bošnjačka izreka).2667 v. zarafetli, Zarif. zarafètli, indecl. (ar.-tur.) < tur. zarafetli, v. zarafet, + tur. suf. –li. - uljudan, fin, elegantan. - onaj koji mnogo zanovijeta. zàrar, -a i zàrār, -ára, m (ar.) < tur. zarar < ar. darar. - šteta, gubitak; Ašikovah tri godine dana, / A ne viđoh fajde ni zarara; neće tebi biti ni zarara.2668 2662
Ibidem, str. 646 Ibidem, str. 647 2664 Ibidem, str. 647 2665 Ibidem, str. 647 2666 Ibidem, str. 647 2667 Ibidem, str. 647 2668 Ibidem, str. 647 2663
~ 734 ~
v. zarar jok, zararsuz. zàrar jȍk, interj. (ar.-tur.) < tur. zarar jok, v. zarar i jok. - nema štete, ne fali, ne smeta. zaràsuz i zarásuz, m (ar.-tur.) < tur. zararsiz, v. zarar + tur. postpoz. –siz »bez«. - onaj koji ne čini nikome štete, koji nije opasan. zȁrf (zȁlf, zȁf) (ar.) < tur. zarf < ar. zarf, osn. zn.: »posuda«. - ukrašena metalna čašica u kojoj stoji findžan, slična maloj vinskoj čaši sa nogom; beg se fati zarfa i findžana; kahvedžije zalfe i findžane; I po rafim’ zafi i fildžani.2669 - korice, oklop; koverta. Zárif, nuško ime (ar.) < tur. Zarif < ar. zarīf »nježan, elegantan; oštrouman, dosjetljiv«. Zarìfa, žensko ime (ar.) < tur. Zarife < ar. zarīfä »nježna, elegantna, oštroumna, dosjetljiva«. zarúret, m (ar.) < tur. zaruret < ar. darūrä. - nužda, navolja, potreba. v. zarureti-hal zarúreti-hâl, m (ar.) < tur. zaruret-i hal, izft. v. kompon. pod zaruret i hal. - opravdavajuća okolnost, okolnost koja čini dozvoljenim ono što je inače zabranjeno. zarzàvāt, v, zerzevatzašehátiti (bos.-ar.) < Teško je ustanoviti od čega su izvedini glagoli: zašehati, odšehati, razšehati. Infinitiv bez prepozicija »šehatiti« ne postoji u bosanskom jeziku. Moglo bi se pretpostaviti: 1) da je izvedeno od tur. şehadet (< ar. šähādä) »osvjedočenje, priznanje« itd. ili od tur. şuhud (< ar. šuhūd) »postojanje, ustanovljenje, viđenje« itd. i 2) od tur. şah »grana«. -zauzeti veliki prostor, raširiti se po nekom prostoru; zakriliti. v. otšehatiti, rasšehatiti. zât, -áta (ar.) < tur. zat < ar. dāt. - osoba, ličnost (kaže se za odličniju osobu); gospodin. zatàslačiti (bos.-ar.) < bos. izved. od taslak, v. zâtu-zàvāl, indecl. (ar.) < tur. zat-üz-zeval < ar. dātuzzäwāl »onaj koji je blizu propasti, blizu kraja života«. - kaže se za onog koji je tjelesno tako slab i mršav da se jedva kreće: »kost i koža«, »živi mrtvac«. zàvāl, -ála, m (ar.) < tur. zeval »krivnja, odgovornost« < ar. zäwāl, osn. zna.: »proći, propasti«. - krivnja, odgovornost; ti se njiha nemoj uplašiti, / knjigonoši zavala nemade.2670 - zapreka, branjenje, branjevina; Ej! gazijo, zavala ti nema! / što ti topa treba kuhveta; Zbor’ gazijo, branjevine nemaš!2671 zàvalē! zàvala! interj. (ar.-tur.) < tur. zavalli »jadnik, žalosnik« < ar. zäwāl, osn. zna.: »proći, propasti« + tur. suf. –li.
2669
Ibidem, str. 647 Ibidem, str. 647 2671 Ibidem, str. 648 2670
~ 735 ~
- šteta! nažalost! jadna majko! pusto!; Kleto lani, pusto olomlani, / a zavale od ove godine: / gdje li bismo, gdje li ostadosmo, / ti se uda, a ja se oženih.2672 zaváli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. zavalli »jadan, žalostan« < ar. zäwāl, osn. zn.: »proći, propasti« + tur. suf. –li. - nesrećan, jadan, pust; Ej zavali dani, ej zavali doba.2673 zavàtaniti (bos.-ar.) < bos. izved. od vatan, v. - stalno se nastaniti u jednom mjestu. zavrzlàma, f (bos.-tur.) < na bosansku glagolsku osnovu ”zavrz” dodan tur. nastavak –la-ma. - petljanija, petljanje. zȁvt, zavtíja, v. zapt. zaptija. zàzaptiti, zàzaftiti, zàzavtiti (bos.-ar.) < bos. izved. od zaptiti, v. - prepriječiti, zustaviti; Car alifet zazapti topove, / Nek na Promin više ne pucaju.2674 zbàglati (bos.-tur.) < izv. od tur. inf. bağlamak »vezati« sa bos. prep. »s«. - svezati. zbàrhaniti (bos.-ar.) < bos. izved. od barhana, v. - u jedan glas skupno zapjevati i zasvirati. zbìriti (se) (bos.-tur.) < bos. izve. od bir, v. - ujediniti (se), složiti (se), biti jedno; al ja znam da niko nije nas i muslimane bolje zbližio i zbirio nego »Bošnjak«.2675 zê, -éta, n (ar.) < tur. ze < ar. zā’. - naziv arapskog slova »z«. zebánija, f (ar.-bos.) < tur. zebani < ar. zäbānī »melek mučitelj koji baca u vatru one koji su određeni za džehenem; u škorpiona onaj dvokraki organ na repu kojim ujeda, bode« + bos. nast. –ja. - ljuta guja; džhènemskā zebánija = džehenemska guja, koja muči one što se nalaze u džehenemu. fig.: zla, zločesta žena, ljuta žena; U mene je majka zebanija, / izbiće me i pokaraće me.2676 zèćāt, zèkāt, -áta, m (ar.) < tur. zekât (č. zekjat) < ar. zäkā(t) »čistoća, čišćenje«. - milostinja koju je obavezan davati svaki imućniji musliman svake godine. To je zapravo godišnji vjerski porez u korist siromaha. Iznosi 2,5% od cjelokupne gotovine, dragocjenosti, trgovačke robe i nekih drugih pokretnosti koje se nalaze u vlasništvu jedne osobe preko godinu dana; Zećat daji, Ćabi idi, ne spavaj!2677 Zèćir, Zèkir, muško ime, bos. hipok. Zéćo (ar.) < tur. Zekir < ar. däkīr i dāir »ugledni, slavni; onaj koji ima jaku memoriju«. zéćir-prsten (zéćer-prsten, zéčir-prsten) (perz.) < tur. zekir »prsten s kamenom« < perz. zihgīr, vulg. zīgīr »široki prsten ili halka koju bacač strijele drži na palcu« (perz. zih »sveza, gajtan« + perz. gīr, prez. osn. od inf. giriften »uzeti, uhvatiti«). 2672
Ibidem, str. 648 Ibidem, str. 648 2674 Ibidem, str. 648 2675 Ibidem, str. 649 2676 Ibidem, str. 649 2677 Ibidem, str. 649 2673
~ 736 ~
- zlatni prsten sa povelkim kamenom u obliku trougla; Dade njojzi zećer prsten s ruke; Kad ti jesi Kuna Hasanaga, / kamo tebi zeći prsten zlatni?2678 Zéćo, muško ime ((ar.-bos) < bos. izved. od Zećir, v. zȅer, v. zeher. zȅh, m (perz.) < tur. zih < perz. zih. - gajtan, širit ili vrpca usukane svile kojom se obrubljuju krajevi i pojedini dijelovi narodne nošnje, posebno odjeće od čohe; ukrasni obrub na nrodnoj nošnji. - predmet ili dio predmeta koji se nalazi na vrhu; Tri su glavna dijela od kojih se sastoji prostor za vodu đuguma i to: dub. donji, dio, Allahaz i zeh, najgornji dio.2679 v. zehati. zèhati (perz.-bos.) < bos. izved. od zeh, v. - ivičiti, rubiti; Peš je gore zaveden skoro u polikrug, a sam je ravan a oba su zehana (oivičena) bijelim koncem.2680 zȅher, m (perz.-bos.) < bos. izved. od tur. zehir < perz. zehr. - otrov; Ona ide u novu čaršiju, / pa kupuje otrova zehera.2681 v. zeheriti, zeherli. zèheriti (perz.-bos.) < bos. izved. od zeher, v. - jediti; ..... te tamo ručava i večerava, da me kod kuće zeheri i jedi....2682 zehèrli, indecl. adj. (perz.-tur.) < tur. zehirli, v. zeher + tur. suf. –li. - otrovan; veoma gorak. Zèhra, žensko ime (ar.) < tur. Zehra < ar. Zährā’, osn. zn.: »sjajna, svjetla; rasvjetana« (čest dodatak uz ime Muhamedove a. s. kćeri Fatime). zèhra, f (ar.) < tur. zerre < ar. därrä »veoma mali, sićušan mrav«. - sićušni djelić, trunčica; Zar ni zehre nisam po tvom tabijatu.2683 zèjbekast, adjj. (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. Zeybek, v. tumačenje pod zejbekhava. zèjbek-hàva, f (tur.-ar.) < tur. zybek havasi, tur. izft. od tur. Zeybek »pleme u Ajdin vilajetu u Turskoj koje je doseljeno iz Srednje Azije i od koga se regrutovao istoimeni veoma star rod vojske u Osmanskoj Imperiji. Zejbeci imaju naročitu nošnju, vrlo su okretni i veoma vješti igrači zejbečkih igara. Druga kompon. je tur. hava »melodoja« < ar. häwā. - vrsta parovne igre: muško i žensko igra jedno prema drugom, imitirajući ljubavno udvaranje i odbijanje. Ranije ova igra bila poznata u bošnjačkoj sredini u Sarajevu. Zéjna, ćensko ime (ar.) < tur. Zeyni < ar. Zäyniyy, muško ime, osn. zn.: »urešeni, okićeni«. Zejnèba, žensko ime (ar.-bos.) < tur. Zeyneb < ar. Zäynäb, osn. zn.: »dèbelā« + bos. nast. za žen. rod »a«. Zèjnil, Zèjnel, muško ime (ar.) < Zeynel, skraćeno od ar. imena Zäynu-l-ābidīn, bukv.: »ures, ukras, gizda pobožnih«. 2678
Ibidem, str. 649 Ibidem, str. 649 2680 Ibidem, str. 649 2681 Ibidem, str. 649 2682 Ibidem, str. 649 2683 Ibidem, str. 650 2679
~ 737 ~
zèjrek, adj. (perz.) < tur. zeyrek < perz. zīrek. - oštrouman, bistar, kaže se: »ono je dijete zejrek«. zèjtin, m (ar.) < tur. zeytin < ar. zäytūn »maslina« (ar. zäyt »ulje«). - maslinovo ulje; ulje u opšte; Vatra se ne gasi zejtinom (bošnjačka poslovica) v. zejtinluk, zejtin-tane, zejtini, pozejtiniti. zejtìnluk, m (ar.-tur.) < tur. zeytinlik, v. zejtin + tur. suf. –lik. - bahšča od maslinovih stabala, maslinjak. zèjtin-táne, n (ar.-tur.) < tur. zeytin tanesi, izft. v. kompon. pod zejtin i tane. - plod od masline, maslina. zejtínī, indecl. adj. (ar.) < tur. zeytuni, v. zejtin + ar.-perz. adj. suf. -ī. - boje kao maslinovo ulje. zèkāt, v. zećat. Zèkija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Zeki »Bistri« < ar. däkiyy »bistar, oštrouman« + bos. nast. –ja. Zekíja, žensko ime (ar.) < tur. Zekiye »Bistra« < ar. däkiyyä »bistra, oštroumna«. Zèkir, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Zećir, v. zȅl, m (ar.) < tur. zel < ar. dāl. - naziv arapskog slova »d«. zelenkáda, zereká, f (perz.-ar.) < tur. zerrin kadeh »cvijet ovčica, sunovrat«, bukv.: »zlatni pehar« (perz. zerrīn »zlatan« i ar. gadäh »pehar«). - cvijet ovčica, sunovrat, runolist, Narcisus angustifolina Cvat.; od mila je zerrekadom zvaše, / ona mu se ljepše odazvaše: / lepe, beže, rumen karanfile.2684 Zeliha, žensko ime (ar.-bos.) < bos. hipok. od Zulejha, v. zelzèla (zerzèla) f (ar.) < tur. zelzele < ar. zälzälä. - zemljotres; Ni zerzela, što se zemlja trese.2685 zèman, -ána, m (ar.) < tur. zeman < ar. zämān. - vrijeme; Od šta zeman od toga i vrijeme; Da je snijeg, nije mu zemana; Gdje si Nuho, ovoliko zemana.2686 zèmberek, m (perz.) < tur. zemberek < perz. zenbūrek. - feder, opruga, spirala; Prekide se zemberak, točkovi stadoše.2687 - neka vrsta puške ili topa sa zemberkom; te sa kule pukoše mužari, / po čardacim’ deru zembereci.2688 zèmbīlj, zèmbīl, -íja, -íla, m (perz.) < tur. zembil < perz. zenbīl (i u ar. zänbīl). - torba, ili kotarica posebnog oblika napravljena od kože ili ispletena od trske. zemèrija, v. zemherije. zemhèrije (zemèrija, zemeríje) f (ar.-bos.) < bos. izved. od tur. zemheri < ar. zämhärī. - period najhladnijih zimskih dana, od 6. do 30. januara. Zèmzem, m (ar.) < tur. Zemzem < ar. Zämzäm. - vrelo, bunar u blizini Ćabe u Meki. Često se i voda koju hadžije donose iz tog vrela zove kratko zemzem, mjesto abuzemzem, v. 2684
Ibidem, str. 651 Ibidem, str. 651 2686 Ibidem, str. 651 2687 Ibidem, str. 651 2688 Ibidem, str. 651 2685
~ 738 ~
zemdžèfil (zindžéfil, džendžèfil, đenđèfil) m (perz.) < tur. zencefil < ar. zänğäbīl < perz. zenğebīl, od starijeg perz. oblika šenkebī. - Zingiber officinale Rosc. (Amomun zingiber l.) upotrebljava se kao začin; U ruci joj kita fesliđena, / I četiri struka džendžefila; a drugi joj trave đinđefila.2689 zènđil, zènđin, zèngin, adj. (tur.) < tur. zengin). - bogat; Kotorani mamur i zenđili; Lijep debeo, zenđil pametan (bošnjačka poslov.) v. zenđiliji, zenđiluk. zenđilijī, zenđìnijī, adj. (tur.-bos.) < bos. izved. (komparativ)od zenđil, v. - bogatiji; Zanđiliji od svih begova u kasabi.2690 zenđìk, zenđīnluk, zengìnluk, m (tur.) < tur. zenginlik, v. zenđil + tur. suf. –lik. - bogatstvo zènit, m (ar.) < ar. sämt »strana, kraj; horizont; u stvari skraćeno od ar. sämtu-re’s »zenit« « (izft. od ar. sämt »strana, horizont« i ar. re’s »glava«). - tačka presjeka (nad glavom posmatrača) prividne nebeske sfere i vertikale povučene prema gore, tj. zamišljena tačka na nebeskom svodu iznad stojišta. zèra (neispr.) v. zehra. zerdàija, v. zerdànlija. zerdànlija, zerdàlija, f (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. zerdavali, v. zerdav, tur. suf. –li. zȅrdast, adj. (perz.-bos.) < bos. izved. od tur. zerd < perz. zerd »žut«. - žutkast. zèrdav, m (tur.-bos.) < bos. izved. od tur. zerdeva. - vrsta kune, zlatica, hermelin, mustella zivellina. zèrde, -eta, n (perz.) < tur. zerde < perz. zerde. - vrsta kompona: nažitko vareni pirinač, zaslađen šećerom i začinjen cimetom; Čizmedžije zerde u sahanu....2691 zerdèčaf, zerdèčef, zerdèčap, m (perz.) < tur. zerdeçal, zerdeçäp < perz. zerdečā i zerdečūb. - vrsta boje, kurkum, koja se dobija od istoimene biljke (Curcuma longa L.) (Amonum cucuma Jacq.), fam. Zingiberaciae. Miješa se s knom prilikom knenja (krnanja). zerdèlija, zȅrdelija, rezdèlija, f (perz.-bos.) < tur. zerdali < perz. zerdālū »žuta šljiva«. - vrsta rane šljive; Prunus pseudoarmeniaca Heldr.-Sart. zerekáda, v. zelenkada zèger, m (perz.) < tur. zerger < perz. zerger »zlatar« (perz. zer »zlato« + suf. za građenje riječi sa značenjem kakve radnje ili zanimanja –ger) - zlatar. zèrīn, m i zerína, f (perz.-bos.) < bos. izved od zerrin kade, v. zelenkada. - narcis, zelenkada; Kadno cvate sumbul i ljubica, / kadno zerin b’jele lale pušća; U najljepše doba od godine, / Kadno capti zumbul i zerina.2692
2689
Ibidem, str. 651 Ibidem, str. 651 2691 Ibidem, str. 652 2692 Ibidem, str. 652 2690
~ 739 ~
zerzèvat, zarzàvā, -áta, m (perz.) < tur. zerzevat, zebzevat, arapski plural od perz. zebze »povrće«. - povrće, zelen. zȅvak, -vka, m (ar.) < tur. zevk < ar. däwq. - uživanje, slast; blagostanje; Majka te je u želji rodila, / U veliku zevku odgojila; Ah toga zevka i ljepote po Sarajevu, to se ne da ni opisati.2693 v. zevkariti, zevkli. zèvāl, -ála, m (ar.) < tur. zeval < ar. zäwāl. - kraj, propast; propadanje. - najviši uspon sunca u podne, kada se smatra sredina dana, Kano sunce na zevalu.2694 zevkáriti, zevkovati (ar.-bos.) < bos. izved. od zevak, v. - uživati, provoditi se; Ni kod baba ne bi’ bolje bila, / Što sam ovdje, majko, zevkovala.2695 zèvkli, adv. (ar.-tur.) < tur. zevkli, v. zevak + tur. suf. –li. - interesantno, milo, ljupko. zèvzek, m (tur.) < tur. zevzek. - obješenjak, šaljivčina. v. zevzekast, zevzekati, zevzekluk. zèvzekast, adj. (tur.-bos.) < bos. izved. od zevzek, v. - tup, ograničen, čaknut. zevzèkati (tur.-bos.) < bos. izved. od zevzek, v. - šaliti se, izvoditi kojekakve budalaštine. zevzèkluk, m (tur.) < tur. zevzeklik, v. zevzek + tur. suf. –lik. - obješenjaštvo, zbijanje šale. zî, -íta, n (ar.) < tur. zi < ar. zā’. - naziv arapskog slova »z«. ziámet, zijámet, m (ar.) < tur. ziamet, zeamet < ar. zäāmä. - veliki spahiluk (posjed) koji donosi 20.000 do 100.000 (tačnije 99.000) akči godišnjeg prihoda (spahiluk ispod 20.000 akči prihoda zove se timar). Zíba, žensko ime (perz.) < tur. Zîba < perz. zībā(y) »nagizdana, prikladna, lijepa«. zȉćir, zȉkir, m (ar.) < tur. zikir < ar. dikr. - pobožno izgovaranje, invokacija božjeg imena; »zićir činiti« = pobožno izgovarati božije ime; Otvor oči zićir čini, budalo, zar te nije strah od Allaha nimalo?2696 Zìćrija, Zìkrija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Zikri, osn. zn.: »onaj koji se spominje, koga se sjećaju« < ar. dikr »spominjanje, sjećanje« + ar.-perz. adj. suf. -ī« zȉft, m (ar.) < tur. zift < ar. zift. - vrsta veoma crne smole, prirodni katran. - otrovna naslaga koja se stvara od duhanskog dima u čibuku ili cikarluku. zihìnli, indecl. adj. (ar.-tur.) < tur. zihinli < ar. dihn »memorija« + tur. suf. –li. - talentovan, sa jakom memorijom. 2693
Ibidem, str. 652 Ibidem, str. 652 2695 Ibidem, str. 652 2696 Ibidem, str. 653 2694
~ 740 ~
Zìhnija, muško ime (ar.-bos.) < tur. Zihni »Talentovani« < ar. dihn »memorija« + ar.-perz. adj. suf. -ī + bos. nast. –ja. Zìjā, Zìjāh, muško ime, bos. hipok. Zíjo; puno ime je Zijaùdin (ar.) < tur. Ziyaüddin < ar. Diyā’uddī, osn. zn.: »svjetlo vjere (islama)«. zijādōlā! interj. (ar.-tur.) < tur. ziyade ola! »imanje ti se povećalo! imao još više!« < ar. ziyādä »mnogo, odviše« + tur. ola! ooptat. 3. lice sing. od inf. olmak »biti«. zíjafet, m (ar.) < tur. ziyafet < ar. diyāfä. - gozba; ručak ii večera sa više raznih jela i za više gostiju; tu zijafet veliki učinio, / dok je vjenčo bjelku materinu.2697 zijámet, v. ziamet. zìjān, -ána, m (perz.) < tur. ziyan < perz. ziyān. - šteta, kvar, gubitak; kaže se: »bježi fajdo, da nije zijana« (bošnjačka izreka); ostaviću otvorena vrata , / nek ti bude hiljadu zijana (Sevdalinka)2698 zijánćer, m (perz.) < tur. zijankár < perz. ziyankār. - onaj koji nanosi štetu, štetočinac. zijániti (perz.-bos.) < bos. izved. od zijan, v. - izgubiti, štetiti, biti na gubitku; već si, Mujo, puno zijanijo.2699 zìjān učiniti (perz.-bos.) < bos. izved. od zijan, v. - nanijeti štetu, prouzrokovati štetu; Velik sam vam zijan učinio, / dvades’t sam vam odsjekao glava.2700 ziját, m (ar.) < tur. ziyaret < ar. ziyārä. - posjeta, obilazak, pohod; na zijaret Ćuprilić veziru.2701 v. zijareti-kabur. zìâreti-kàbur, m (ar.) < tur. ziyaret-i kabir, izft., v. kompon. pod zijaret i kabur. - posjećivanje mezara; svakodnevno posjećivanje mezara od strane hodže u trajanju od 40 dana od smrti umrloga. Zijaùdīn, v. Zija. Zíjo, v. Zija. zȉkr, v. zićir. Zìkrija, v. Zićrija. zȉl, m i zȉle, f (perz.) < tur. zil < perz. zil. - par metalnih okruglih pločica (u obliku tanjirića) koje zveče udaranjem jedne o drugi. Služe kao sastavni dijelovi defa i daireta, ili kao samostalni muzički instrument: bilo da se nataknu na prste, kastanjete, ili da se drži u jednoj, a druga u drugoj ruci, kao instrumenat bleh-muzike; a udriše zile i borije.2702 - praporac, zvonce. v. zildžija, Zildžiluk. Zìldžīć, Zìdžović, Zídžo, bošnj. prez. (perz.-bos.) < bos. izved. od zildžija,v. zìldžija, m (perz.-tur.-bos.) < tur. zilci, v. zil + tur. suf. –ci + bos. nasta. –ja.
2697
Ibidem, str. 653 Ibidem, str. 653 2699 Ibidem, str. 653 2700 Ibidem, str. 653 2701 Ibidem, str. 653 2702 Ibidem, str. 654 2698
~ 741 ~
- zanatlija koji izrađuje ili trgovac koji prodaje predmete od tuča i mjedi, kao što su zvona, kantarevi, čiraci, havani itd. Od ovog je došlo prezime Zildžić, Zildžović i Zildžo. Zildžìluk, m (perz.-tur.) < tur. zilcilik, v. zildžija + tur. suf. –lik. - ime jednog dijela sarajevske čaršije na lijevoj obali Miljacke od stare Careve ćuprije do Drvenije. zilhìdže, v. zulhidže. zìlija, f (perz.-bos.) < tur. zili < perz. zīlū + bos. nast. –ja. - ćilim, vrsta šarenog ćilima; birden oni glavu oboriše, / pa gledaju šaru po ziliji2703. Zȉlka, žensko ime (ar-bos.) < bos. izved. od Zulejha, v. zilkáde, v. zulkade. zìmija, m (ar.-bos.) < tur. zimmî < ar. dimmiyy »zaštićeni« + bos. nast. –ja. - nemuslimanski podanik Osmanske Imperije, raja. zináluk, m (ar.-tur.) < tur. zinalik < ar. zinā’ »blud« + tur. suf. –lik. - blud, prostitucija. zìndān, -ána, m (per.) < tur. zindan < perz. zindān. - tamnica; car će tebe u zindan metnuti; hladna prostorija kao zindan.2704 zínet, m (ar.) < tur. ziynet < ar. zīnä. - nakit, ukras; od zineta što je na đogatu.2705 v. Zineta. Zíeneta, žensko ime (ar.) < tur. Ziynet »Nakit, Ukras« < ar. zīnä »nakit, ukras«. zírāt i zìrāt, -áta, m (i zírātn, zìātnī, adj.) (ar.) < tur. ziraat < ar. zirāa »zemljoradnja«. - obradiva zemlja, ziratna zemlja; Nije imoao čeljadi da obrađuje ziratnu zemlju.2706 v. ziratiti. zirátiti (ar.-bos.) < bos. izved. od zirat, v. - obrađivati zemlju, orati i sijati zemlju. zlatàli, zlatàjli, indec. adj. (bos.-tur.) < bos. riječ »zlato« + tur. suf. –li. - zlatan, od zlata; Na oči joj zlatali mahrama; Pa s’ opasa svilenom kanicom / A po njemu zlatajli svilajom; zlatali jastuk po jastuku.2707 zòlota, f (slav.) < tur. zolota (slav. (ruski zolota, poljski zloti itd.) - stari turski srebreni novac od trideset para. zôr, (perz.) < tur. zor < perz. zōr, zūr. - sila, snaga; muka, tegoba; žestina, nasilje; Drži ruke oko pasa moga, / jer ti ne znaš zora doratova.2708 v. zoran, zorba, zorli, nazor, zorzorile. zóran, adj. (perz.-bos.) < bos. izved. od zor, v. - silan, bijesan; Zorna konja, a zorna junaka.2709 2703
Ibidem, str. 654 Ibidem, str. 654 2705 Ibidem, str. 654 2706 Ibidem, str. 654 2707 Ibidem, str. 654 2708 Ibidem, str. 655 2704
~ 742 ~
zòrba, f (perz.) < tur. zorba < perz. zōrbāz »nasilje« < perz. zōr »sila« + perz. bāz, prez. osn. od inf. bāhten »igrati«. - nasilje, teror; Da otmemo bî zorba, / da krademo jest globa.2710 zórli, adj. i adv. (perz.-tur.) < tur. zorlu, v. zor + tur. suf. -lu, -li. - silan, obijesan, zdrav, snažan; kaže se: »zorli momak«. - teško, mučno, tegobno; jako. zȍrt, m i zȍrt! interj. (ar.) < tur. zort, sa značenjem kao u bosanskom jeziku < ar. dart »prdež«. - strah. - stisni! drž’ se! zôrzórīle, adv. (perz.-tur.) < tur. zor zorile, v. zor (ovdje reduplikacija: zor-zor) + tur. postpoz. –ile »sa«. - na jedvite jade, s velikom mukom. zȑt, adv. (ar.) < tur. zrt, zrd < ar. didd. - odvratno, mrsko. Zubèjda, žensko ime (ar.) < tur. Zübeyde < ar. Zubäydä, ime žene Harunur Rešida (gram. demin. od ar. zubdä »povlaka, kajmak; izbor, elita«). zùbun i zùbūn, m (ar.) < tur. zibin »kratki kaputić koji se oblači ispod kaftana« < ar. ğubbä, v. džube. . gornja haljina od sukna sa kratkim rukavima ili bez rukava; postoji i muški i ženski. zùđurt, zùđur, adj. (tur.) < tur. züğürt. - bez novca, bez i jedne pare, siromašan; Zuđurt haire gradi a neoženjen ženu bije (bošnjačka poslov.); vrlo j’ agi zuđurt ostanuo; Ili si zuđurt kesom ili tutkun sobom (bošnjač. poslov.).2711 v. zuđutluk, ozuđuturiti. zuđùtluk, m (tur.) < tur. züğürtlük, v. zuđurt + tur. suf. –lük, -lik. - siromaštvo; jer se boji teška zuđutluka, / zuđutluka teška i golema.2712 Zùhra, žensko ime (ar.) < tur. Zühre »Venera« < ar. Zuhrä »zvijezda Venera« . zùhur se učiniti, zùhūr učiniti (ar.-bos.) < bos. izve. od tur. zuhur < ar. zuhūr »pojava, događaj«. - pojaviti se, iskrsnuti; Biž’ Halile kuli i avliji, / Dušmanin je zuhur učinio.2713 Zúko, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Zulfikar, v. Zulèjha, Zelìha, bos. hipok. Zúla, Zȉka (ar.) < tur. Züleyhā < perz. Zuleyhā < ar. Zälīhā, ime žene egipatskog činovnika Potifara, koja je pokušala zavesti Jusufpejgambera. Po smrti muža preudala se za Jusufa. Zulfìkar, -ára, muško ime, bos. hipok. Zúlfo, Zúko (ar.) < tur. Zülfikar < ar. Du-lfäqār »ime sablje koju je Muhamed a. s. poklonio hazreti Aliji (koji je postao halifa), a s kojom je Alija pokazao veliko junaštvo. Zbog toga ova sablja i njezino ime predstavljaju oličenje junaštva i pobjede i u tome smislu je ovo ime postalo i
2709
Ibidem, str. 655 Ibidem, str. 655 2711 bidem, str. 655 2712 Ibidem, str. 655 2713 Ibidem, str. 655 2710
~ 743 ~
valstito lično ime. Sablja je dobila ovo ime stoga što je imala po hrptu kvrge slične pršljenovima: ar. dū »posjednik, vlasnik« i ar. äl-fäqār pl. od äl-fiqārä »pršljen«. zulfìkār, -ára, m (ar.) < tur. Zülfikar, v. tumačenje pod Zulfikar. - vrsta sablje, teška sablja; račvasta sablja; Blaževiću pobježe djevojka, / odjaha ti pretila zekana, / odnese ti sablju zulfikara; Da mi dadeš tvoju zulfikaru.2714 Zúlfo, muško ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Zulfikar. zulhìdže, zilhìdže, n (ar.) < tur. zilhicce < ar. Du-l-hiğğä. - ime dvanaestog mjeseca po hidžretskom kalendaru. zulkáde, zilkáde, n (ar.) < tur. zilkade < ar. Du-l-qadä. - ime jedanaestog mjeseca po hidžertskom kalendaru. zùluf, zùlov, v. soluf. zȕlum, m (ar.) < tur. zulüm < ar. zulm. - nepravda, nasilje, bezakonje, teror; ko je tebi zulum učinio.2715 zulùmćar, zulùmdžija, m (ar.-tur.-bos.) < tur. zumümçü, v. zulum, < tur. suf. –çü, çi + bos. nast. –ja. - nasilnik, tiranin; haračlija, zulumčija; Zulum čini zulumdžija Marko.2716 zulùmćār, -ára, m (ar.-perz.) < tur. zulümkár, v. zulum + tur. suf. –kār. - nasilnik, tiranin; od zuluma i od zulumćara; između sebe dajte zulumćare.2717 zùmba, f (perz.) < tur. zimba »probojac« < perz. sunbe »burgija, svrdo« (< perz. sunbīden »probušiti, provrtjeti«). - halatka za bušenje kože, lima itd., probojac. - sprava kojom se udara suhi žig. zùmbul, v. sumbul. Zúmra, žensko ime (ar.-bos.) < bos. izved. od Zumreta, v. Zùmreta, Zùmruta, žensko ime bos. hipok. Zúmra (ar.) < tur. Zümrüt < ar. Zumurud »Smaragd«. zumùrut, zumùrud (ar.) < tur. zümrüt < ar. zumurrud < ar. zäbärğäd »smaragd«. - smaragd (dragi kamen); Dvore gradi Sulejman-ćehaja, / od jakuta i od zumuruta; Od jakuta i od zumuruta; Pa mi viđe đerdan od zumuruta.2718 v. Zumreta zùrna, zùrla, f (perz.) < tur. zurna < perz. surnā, sūrnā, sūrnāy < perz. sūr »svečansost, svetkovina, gozba, svadba« i perz. nā, nāy »frula, svirala«. - vrsta svirale sa veoma jakim piskavim glasom. Gotovo uvijek uz zurnu ide bubanj. To je zapravo primitivni oblik i preteča današnjeg drvenog duhačkog instrumenta oboe. zuvàna, suàna, f (perz.) < tur. zivana < perz. zebāne. - spojnica, ono što se stoji na kraju kakve cijevi i spaja se za drugi dio; na primjer na cigarluku onaj dio od kosti ili ćilibara koji je na kraju utaknut u drvo; u puščanog fišeka onaj dio u kome se nalazi erza.
2714
Ibidem, str. 656 Ibidem, str. 656 2716 Ibidem, str. 656 2717 Ibidem, str. 656 2718 Ibidem, str. 656 2715
~ 744 ~
Ž žàfran, zafráni, v. šafran, šafrani. ženìklija, m (bos.-tur.) < bosanskoj riječi »ženik« dodan tur. suf. –li. - mladoženja ===================================== Skraćenice adj.-adjektiv (prijev) adv.-adverb (prilog) ar.- arapski ar. perz. suf.- arapsko-perzijski sufiks ar. pl.- arapski plural (arapska množina) ar.-bos. - arapsko-bosanski ar.-grč. - arapsko-grčki ar.-perz. adj.- arapsko-perzijski adrjektiv (pridjev) ar.-perz.- arapsko-perzijski ar.-tur.-bos.- arapsko-tursko-bosanski asir.-bos. – asirisko-bosanski bos. hipok.- bosanski hipokoristik bos. izved. – bosanska izvedenica bos. nast.- bosanski nastavak bos.-perz.- bosansko-perzijski bos.-tur.- bosansko-turski bosan. dodat.- bosanski dodatak f – femininum (ženski rod) fam.- familija franc.-ar.-bos.-francusko-arapskobosanski franc.-bosan.-francusko-bosanski gr.-tur.-bos.-grčko-tursko-bosanski grč.-bos. -grčko-bosanski indecl.-indeklinacija izv.- izvedenica izv. od bos. riječi – izvedenica od bosanske riječi jevr.-bos-jevrejsko-bosanski jevr.-tur.-bos.-jevrejsko-turskobosanski lat.-ar.-bos.-latinsko-arapskobosanski lat.-bos.-latinsko-bosanski m – maskulijum (množina)
madž.-bos.- mađarsko-bosanski ngr.-bos.-novogrčki-bosanski n-neutrum (ženski rod) o. g.- običan, svakodnevni govor osn. zn.- osnovno značenje perz. – perzijski perz.-bos. - perzijsko-bosanski perz.-bos.-ar.- perzijsko-bosanskoarapski perz.-tur.-bos.- perzijskoturskobosanski pogr.- pogriješno sanskt.-bos.-sanskritsko-bosanski sing.- singular (jednina) suf.- sufiks supst.-supstantiv (imenica) tur. - turski tur. suf.- turski sufiks tur.-bos. - tursko-bosanski tur.-grč. - tursko-grčki v.- vidi
~ 745 ~
O BOSANSKOM JEZIKU Lingvisti znaju da na svijetu danas ima oko 6.000 jezika. Svake dvije sedmice ugasi se, nestane jedan od tih 6.000 jezika. Predviđa se da će do kraja ovog vijeka nestati, odumrijeti čak i do dvije trećine od ovih 6.000 jezika. Odumiru jezici onih naroda koji nemaju svoje institicije sa kojima se jedan jezik štiti i izučava... Odumiru, nestaju jezici onih naroda koji prihvate jezik neke druge govorne zajednice. Najosnovniji uvijet za postojanje i trajanje jednog jezika je to da se on prenosi sa generacije na generaciju, da se prenosi djeci, da ima institucionalnu podršku, da ima svoje pismo, da se taj jezik njeguje u školama, u medijima... Za jezike koji ovo nemaju u lingvistici se koristi termin moribundni jezici što ima značenje jezici na samrti, jezici koji se ne prenose. Jezik bosanski se, u bošnjačkoj matičnoj državi Bosni i Hercegovini, prenosi sa generacije na generaciju više od hiljadu godina, sve do dana današenjeg. Međutim, među Bošnjacima u nekim oblastima van Bosne i Hercegovine jezik bosanski je danas u opasnosti da postane moribundni jezik. A BOSNA NIJE PODLOŽNA (nije zauzeta, nije osvojena, prim. aut.) .... NEGO JE SAMA ZA SE, NAROD KOJI SVOJIM ZASEBNIM ŽIVOTOM ŽIVI I UPRAVLJA... (iz zapisa Ivana Kinamosa, 1160. god.)
MLETAČKI KNEZ KUPIO JE DJEVOJKU BOSANSKOGA RODA I HERETIČKE VJERE, ZVANU BOSANSKIM JEZIKOM ĐEVANA (Kotarske knjige grada Kotora, 3. juli 1463.god.)
Citirane, između mnogobrojnih, historijske činjenice koje potvrđuju hiljadugodišnje postojanje i posebnost bošnjačkog naroda i države Bosne, potvrđuju isto toliko dugo postojanje i posebnost bosanskog jezika. Jer narod koji još polovinom XII vijeka samostalno, zasebno živi i slobodno upravlja2719 sigurno ima i samostalan, zaseban jezik. U ovom slučaju je to bosanski jezik. Prvo, u historijskim dokumentima sačuvano, spominjanje bosanskog jezika datira iz perioda s kraja 1300-tih ili početkom 1400-tih (kraj 14. ili početak 15. vijeka). Tada na prostoru Vizantije nastaje dijelo Skazanie iziavlieno o pismenah- Historija pisanih jezika, u kojem se govori o pokrštavanju Slavena, odnosno o tome kako su grčki hrićanski misionari Konstantin Filozof i njegov stariji brat Metod, početkom IX vijeka, sačinili pismo za, dotad nepismene, Slavene.2720 U pomenutom vizantijskom dijelu navode se 2719
Ivan Kinamos (rođen oko 1143. godine) povjerenik vizantijskog cara Emanuela Komnenca (1143.-1180.) piše da Bosna nije bila podložna velikom županu Srba i da je tada bila sama za se, poseban narod, koji svojim zasebnim načinom živi i upravlja se - D. Mandić, Bosna i Hercegovina Povjesno-kritička istraživanja. Svezak I. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, II izdanje, Ziral, Chicago – Rim, 1978, str. 59-60. 2720 Konstantin i njegov stariji brat Metod bili su grčki hrišćanski misionari pa su u cilju pokrštavanja Slavena stvorili slavensko pismo. Po Konstantinu, koji se zamonašio i uzeo monaško ime Kiril, to slavensko pismo je nazvano kirilica. Međutim, srbijanska historijografija je Konstantinovo monaško ime Kiril pisala kao Ćiril-Ćirilo a njegovo pismo kirilicu preimenovala u ćirilicu. Na taj način njegovo pismo je posrbljeno i proglašeno srpskim pismom iako to nije jer je to pismo bilo namjenjeno i prvo šireno među Slavenima sa prostora Velike Morvske-današnje Češke.
~ 746 ~
slavenski jezici na koje treba prevesti Bibliju pa se uz ruski i još nekoliko slavenskih jezika ovdje spominje i bosanski jezik. Na ovaj način bosanski jezik ne samo da se spominje, nego je on i uveden, kao ravnopravni član, u zajednicu slavenskih jezika. U hiljadugodišnjoj bosanskoj državnosti uvijek je bio prisutan i bosanski jezik, sa nazivom i sadržinom koju u velikom dijelu ima i danas. Za vrijeme osmanskog perioda bosanskim jezikom imenovale su svoj jezik sve tri vjerske skupine u BiH (muslimani, katolici i pravoslavni). Krajem toga perioda, odnosno krajem XIX vijeka naziv bosanskog jezika počinje se sve više vezivati za bošnjački narod. Ta promijena je posljedica prisilnog nametanja hrvatske i srpske nacionalne svijesti katoličkom i pravoslavnom dijelu stanovništva u Bosni, odnosno posljedica je velikosrpske i velikohrvatske nacionalističke propagande u Bosni i Hercegovini koja, na žalost, traje i dan danas. Stari Bošnjani, pretci današnjih Bošnjaka, koji su živjeli na prostorima etničke Bosne (koja je obuhvatala prostore današnje Zapadne Srbije, Sandžaka, djelove Like i Dalmacije) imenovali su svoj jezik bosanskim ili bošnjačkim. Jezička, kao u ostalom i cijela duhovna aktivnost među Bošnjacima nikad nije prekidana. Najbolja potvrda toga nalazi se u kontinuitetu bosanskog jezika. Taj kontinuitet najbolje potvrđuju bosanica a zatim arebica (uspjelo prilagođavanje arapskog pisma glasovnom sistemu bosanskog jezika). Bogato bošnjačko narodno stvaralaštvo sadržano u epici, lirici, hićajama, izrekama ..., još je jedna potvrda bogatstva bosanskog jezika. U minulim stoljećima, kao i danas, na bosanskom jeziku stvarana su djela izuzetne i neprolazne umjetničke vrijednosti koja u okviru svjetske kulturne baštine imaju svoja trajna mjesta. Živjeći na vjekovnoj razmeđi zapadnih i istočnih kultura i civilizacija, istovremeno izloženi uticajima različitih osvajača sa sjevera, juga, istoka ili zapada, Bošnjaci su poprimili manje jezičke elemente drugih kultura i naroda, ali nikad u toj mjeri koja bi zamaglila osnovnu jezičku supstanciju bosanskog jezika. Jedna od potvrda ovome nalazi se i u prvom bosansko-turskom rječniku kojeg je 1631. god. uradio tuzlak Muhamed Hevaija. U ovom rječniku se, uz riječi koje danas više nisu prisutne u vokabularu bosanskog jezika: častila (gosotvanja), ćūda (prohtijev), praz (jarac), hitnik (brz čovjek), kolo, kozle (jare), ožeg (žarač), za dušu podat (dati sadaku), prdljaj (idi, gubi se), slavić (slavuj), potur (seljak), trpnik (strpljen), šetka (lisica), ulište (košnica), žbanj (drveni sud za vodu), susreću i današnje riječi bosanskog jezika: danaske, dukat, hrt, kut, lasno, mehko, mučno, muha, murva, ...2721 U dodirima sa drugim kulturama i drugim jezicima bosanski jezik je, prisvajajući ono što je odgovaralo njegovom fonetskom standardu, bogatio sebe. Pokazat će mo to na samo jednom malehnom primjeru. Naime, u suglasničkom sitemu glas h nema svog zvučnog parnjaka. Zbog toga se javila tendencija gubljenja glasa h pa je taj proces gotovo završen u hrvatskom i srpskom jeziku. Međutim glas h je sastavni dio bosanskog jezika, a lingvisti se slažu da je on u bosanskom jeziku očuvan i učvršćen dolaskom islama na prostore Balkana, odnosno, dolaskom jezika Kur'ana. Dovoljno je, na primjer, pogledati koliko se puta glas h javlja u Bismilli, osnovnoj muslimanskoj invokaciji-Bismillahi-r-rahmani-r-rahim, kojom počinje svako
2721
Bosansko-turski rječnik iz 1631. god. urađen je 187 godina prije prvog srpskog rječnika, odnosno prije prvog rječnika srpskog jezika kojeg je 1818. god. izdao Vuk Karadžić
~ 747 ~
poglavlje Kur'ana, odnosno kojom Bošnjak počinje svaki hairli posao. Međutim, bošnjačke riječi i izrazi s glasom h samo su jedan dio leksike u bosanskom jeziku, zbog čega će skoro svaki Bošnjak reći: halva, hurmašica, mehlem, kahva, Halil, Mehmed, mehak, lahak, uho, njihov, puhati, snaha, grah, vihor, hudovica, hava, hajvan, haber, hala... Knjigaom koju imate pred sobom željelo se predstaviti jedan dio bosanskog jezika. Taj dio su orijentalne riječi i izrazi koji se najčešće susreću u jeziku bosankom. U bosanskom jeziku, kao i u svakom drugom jeziku, postoje brojni sinonimi, odnosno riječi sa kojima se može označiti, iskazati... jedan te isti pojam. Tako će momak za curu neku kazati da je lijepa, zgodna, privlačna, ljupka, atraktivna, glamurozna, simpatična... Za nekoga ko galami može se kazati da se taj dere, urlja, viče, larma, vrišti... Za dijete koje je nemirno može se kazati da je vrag, bahsuz, belaj, šer, alčak, edepsuz, ugursuz, ezijet, kopilan, hrsuz, naletnik... Umijesto pas, može se kazati i pahče, kere, ker, kuca, ćopek, džukela... Za nekoga se može kazati da se taj nečega boji, plaši, grozi, užasava... Često se, upravo na osnovu broja sinonima, odnosno na osnovu broja riječi za jedan te isti pojam, donosi sud o jezičkom bogatstvu nekog jezika. U svojoj Medžmui (Ljetopisu) iz 1755. god. Mula Mustafa Bašeskija piše o bogatstvu bosanskog jezika baš na osnovu broja sinonima u njemu. Tom prilikomm on upoređuje jezik bosanski sa arapskim i turskim jezikom, navodeći: BOSANSKI jezik je bogatiji od arapskog jezika. Evo, na primjer, u arapskom jeziku za glagol ići imaju svega tri oblika: zehebe-raha-meša. Turski jezik je opet u tom pogledu naj siromašniji, jer za glagol ići ima samo izraz gitmek. Međutim, u bosanskom jeziku za oblik glagola ići ima 2722 četrdeset i pet izraza:
odde otide odplaha odgmiza odlaza odplaza odganpa odtapa odpeda odgigase odššiba odgelase
odklipa odhuka odvurja odherbeza odtrapa odhata odsata odhunja odkasa odhlapa odfista odgega se
odzvizdi odklapa odhurja oddipa odsunja odlista odvreba odhega odkreka odklasa odega ostupa
odskaka odtavrlja odbavrlja odplača odbatlja odgaza odtalja odvrlja odbatina odklasa
Puno je primjera kojima se na osnovu broja sinonima može govoriti o bogatstvu današnjeg jezika bosanskog. Tako se danas, na primjer, glagol udariti u jeziku bosanskom može 2722
Mula Mustafa Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo 1987. god., str. 442
~ 748 ~
iskazati sa 162 različite riječi, odnosno glagol udariti danas u bosanskom jeziku ima 162 sinonima od kojih su njih deset vulgarne riječi. Nijedan od ovih sinonima ne pripada grupi orijentalizama. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41.
bahnuti barnuti bepiti bepnuti bapnuti bubnuti buhnuti bupiti cecnuti cepiti cucnuti ćušnuti čokiti čukiti čuknuti čvokiti čvoknuti dernuti donijeti drmnuti duhnuti džudžnuti fisnuti fištiti frknuti garnuti gegnuti gekiti gignuti gruhnuti haknuti halaknuti hrgnuti hrknuti jarnuti klapnuti klepiti klepnuti koknuti kresnuti kucnuti
42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82.
lemiti lemnuti lomnuti lupiti ljokiti ljoknuti ljuljnuti ljuštiti ljoštiti marnuti maznuti mlatiti mlatnuti murnuti nabiti naduračiti napenaliti nasaditi nasalandariti nasukati očerečiti odadrijeti odajačiti odalamiti odegenjačiti odvaliti ofikariti ofušturiti ogajguriti okerepiti oklapiti okundačiti omahnuti omarisati omastiti opaučiti opajdačiti opaliti opljunuti ošafraniti ošajdariti
83. ošarafiti 84. ošinuti 85. oškrapučiti 86. ošlapiti 87. otištati 88. ožeći 89. oždići 90. piknuti 91. pljesnuti 92. pljuhnuti 93. pljunuti 94. pljusnuti 95. podmastiti 96. pučiti 97. puknuti 98. raspaliti 99. raspištoljiti 100. rasteći 101. rastištati 102. razdudučiti 103. razguliti 104. razljuštiti 105. razmastiti 106. razpištoljiti 107. razšarafiti 108. razvaliti 109. razvezati 110. razvući 111. rišnuti 112. ritnuti 113. roknuti 114. sastaviti 115. sfrkati 116. skresati 117. slistiti 118. složiti 119. sljuštiti 120. smastiti 121. smazati 122. smrkati 123. snizati
124. spucati 125. stresti 126. svezati 127. svitliti 128. šibnuti 129. šicnuti 130. šiknuti 131. šinuti 132. šišnuti 133. šklapiti 134. šlapiti 135. šoknuti 136. šušnuti 137. šutnuti 138. tohnuti 139. tresnuti 140. turnuti 141. udariti 142. ufitiljiti 143. užditi 144. vehnuti 145. zatištati 146. zažditi 147. zbritviti 148. zdrmati 149. zveknuti 150. zviznuti 151. žegnuti 152. žisnuti VULGARNI 1. napičiti 2. napizditi 3. opičiti 4. opizditi 5. pičnuti 6. raspizditi 7. spičiti 8. spičkati 9. spizditI 10. skurcati
Svi navedeni sinonimi počinju sa 25 abecednih glasova. - 28 sinonima počinje sa glasom O - 1 sinonim počinje sa glasom J i jedan sa glasom V - Nema sinonima za ovaj glagol koji počinje sa abecednim glasom: a, đ, e, i, nj. - 121 sinonim odnosi se samo na glagol udariti. - 42 sinonima figurativno označavaju i glagol udariti ali oni označavaju i nešto drugo
~ 749 ~
Sinonimi koji označavaju i glagol udariti ali i neki drugi pojam 1. bahnuti 2. cucnuti 3. fisnuti 4. fištiti 5. frknuti 6. garnuti 7. haknuti 8. halaknuti 9. kresnuti 10. nabiti 11. nasukati 12. odvaliti 13. ofikariti 14. omastiti 15. opaliti 16. opljunuti 17. ošarafiti 18. ožeći 19. pljuhnuti 20. pljunuti 21. pljusnuti 22. puknuti 23. raspaliti 24. rasteći 25. razšarafiti 26. razvaliti 27. razvući 28. sastaviti 29. sfrkati 30. skresati 31. složiti 32. sljuštiti 33. smazati 34. snizati 35. stresti 36. svezati 37. šušnuti 38. tresnuti 39. ufitiljiti 40. vehnuti 41. zdrmati 42. zveknuti
Iznenada doći (on bahnu iznenada) Ljuljuškati se u sjedište (on se cuca na stolici) Naglo ili jako zaboljeti (fisnulo ga u grudima) Ujesti (fištila ga zmija) Poletjeti (ptica je frknula sa grane) Dirnuti (garnuti vatru, raspaliti vatru) Naglo krenuti (on haknu na vrata) Viknuti (On halaknu na volove) Upaluti (kresnuti šibicu) Nabaciti (Nabiti narukvicu, prsten….) Udariti u kopno (brod se nasukao) Odlomiti (on odvali jedan komad hljeba) Osjeći (On odfikari granu sa drveta) Podmazati (Omastila je tepsiju) Zapaliti, spaliti (opaliti travu…) ; pucati (opali puška) Pljunuti (opljunuti u šake) Odšrafiti, skinuti šraf (moram to ošarafiti) Spaliti (ožego je cijelu njivu….; ožego je prste sa vatrom) Prosuti (pljuhnula je vodu iz lavora) Pljunuti Prosuti (pljusnula ga je vodom) Pući (puška je pukla) Razgorjeti (vatra se raspalila) Zategnuti (konopac se mora rasteći….) Razdvojiti šrafovima spojeno (to treba razšarafiti) Bataliti, srušiti (zgrada se razvalila) Istegnuti (uže se mora razvući….) Spojiti (to se treba sastaviti….) Skloniti listove (sfrkali su listove sa stabljike) Sasjeći (skresali su svaku granu….) Naslagati (složili su cigle….) Oguliti (sljuštili su koru sa stabla….) Naglo pojesti (smazali su tepsiju pite….) Uzeti iz niza (snizali su kuglice sa narukvice) Istresti (stresli su prašinu sa sebe) Zavezati (svezali su konje za ogradu) Zašuštati (šušnulo je nešto u grmenu) Pasti (tresnuo je sa drveta na zemlju) Ugladiti se, dotjerati se Sušiti se Stresti (zdramali su grane na trešnji) Zazvečati (zveknuli su halkom po vratima)
~ 750 ~
RIJEČ JE SPOMENIK III DIO STARIJA BOSANSKA PISMA GLAGOLJICA
- GLAGOLJICA
босɖɴнчɖ-босɖɴvнчɖ, бєго□нчɖ – BOSANICA, BOSANČICA, BEGOVICA
آرهباىڄآ- AREBICA
~ 751 ~
Opšte je prihvaćeno mišljenje da na prostorima Bosne, kao i u ostalim dijelovima Balkana, prva pismenost počinje u srednjem vijeku. Ovakvo mišljenje bazira se u prvom redu na tome da Slaveni pri njihovom doseljenju na Balkan nisu imali pismo pa se kod njih, pod uticajem grčkih prvoslavnih misionara Kirila i njegovog brata Metoda, pismenost razvila tek nakon XI i XII vijeka. Prije pojave Slavena na Balkanu, prostor Bosne i njoj susjedne oblasti naseljavali su Iliri, Goti, Avari... U nauci se ne odbacuje mogućnosti da su neki od ovih starih naroda poznavali i imali svoje pismo.
Naime, Iliri nisu imali isto etničko porijeklo, tj. pojam Iliri obuhvata više različitih etnikuma koji su na prostorima Balkana stoljećima živjeli u različitim uslovima stvarajući različite običaje, različitu etnografsku i kulturnu baštinu... Zbog toga je moguće da je neka od ilirskih grupa imala i svoje pismo. U historijografiji je poznato to da su se Dalmati, kao dio ilirskog naroda, u II stoljeću prije nove ere suprostavili rimskom kralju Gentiusu stupajući u nepopustljivu borbu s Rimskom imperijom koja je nastojala ovladati Ilirijom. Taj rat se završio 156. god. pr.n.e. porazom ilirskih Dalmata. Tada je jedan od rimskih vojnika Asinius Pollio iz svojih
~ 752 ~
ratnih pohoda protiv Ilira donio u Rim čitavu biblioteku kao ratni plijen. Gaj Asinije Polion bio je rimski vojnik, političar, orator, pjesnik, dramatičar i historičar a poznat je i po danas izgubljenoj knjizi koja je opisivala tada savremene događaje. Materijal za biblioteku (u Atrium Libertatis) bio je plijen iz pohoda protiv ilirskih patarena a novootvorena biblioteka imala je, između ostalog i dva odijeljenja za grčku i za latinsku literaturu.2723 U vrijeme vladanja bosanskog kralja Tomaša, grčki historičar Halkokondiles napisao je prvu Historiju Turske u kojoj navodi da se zapadno od Drine nalazi zemlja u kojoj žive Iliri, a koju neki nazivaju i Bosna. U istom dokumentu za bosanskog kralja Tomaša navedeno je da je on bio ilirski kralj. Pošto je stanoništvo na prostoru Bosne smatrano Ilirima razumljivo je zašto je i jezik kojim su govorili nazivan lingua illyrica-ilirski jezik.
2723
Louis H. Feldman, "Asinius Pollio and Herod's Sons", The Classical Quarterly, New Series, Vol. 35, No. 1 (1985), pp. 240-243.
~ 753 ~
Tridentski koncil (1545-1563.god.) je među tadašnjih šest svjetskih jezika (kako to dokaza Stjepan Krasić) uvrstio i lingua illyrica. Tadašnji Papa je, nakon toga izdao uredbu da se, uz arapski, grčki i kaldejski na europskim sveučilištima predaje i ilirski jezik.2724 Na temelju starih predrimskih zapisa kao što je Skradinski zapis iz 339 pr.n.e. kao i Zapis iz Grebastice s početka drugog vijeka pr.n.e. a zatim i Lištanska ploča s kraja trećeg vijeka n.e., omogućju rekonstrukciju Ilirskog alfabeta. Zbog toga su razumljive tvrdnje onih koji, polazeći od historijskih prilika, tvrde da su se govori na prostoru Bosne i Bosni susjednih oblasti, kao i bosanski jezik, razvili iz ilirskog jezika a da je jezik bosanski u kasnijem periodu slaveniziran. Zbog toga su shvatljive i tvrdnje da je naziv littera illyirica (ilirsko pismo) kasnijim izgovorom dao – littera bosnica-bosansko pismo, ilirica-kirilica(ilirska ćirilica) U istom smislu opravdane su tvrdnje onih koji navode da postoji znak jednakosti izmedju naziva illyrica i ćirilica, odnosno onih koji tvrde da je naziv ćirilica nastao iz naziva illyrica. Jer, nije slučajno to da se pismo koje je nastalo u Bosni na tom prostoru nikad nije nazivalo ćirilicom. Ne postoji bilo kakav dokument, predaja, zapis... ili bilo šta drugo kojim bi se potvrdilo da se pismo koje je nastalo i koje je tokom cijelog srednjeg vijeka korišteno u Bosni na tim prostorima nazivalo ćirilicom. Naseljavanje Slavena na Balkan, koje je trajalo oko 300 godina, donejelo je promijenu i u oblasti jezika i pisam. Najstariji poznati historijski dokument u kojem se govori o nastanku Slevenskog pisma je spis O pismenima poznat kao Traktat 2724
Emil R., Glasnik, Zagreb, 2008.
~ 754 ~
Crnorisca Hrabra, Originalni tekst, koji je nastao u XI stoljeću, nije sacuvan a najstariji prijepis je iz 1348. godinež Sacuvan je u Lavrentijevu zborniku.2725 U ovom spisu Hrabar govori o tri faze slavenske pismenosti: nepoznavanju pisma, korištenju tuđeg pisma "bez ustrojenja" i korištenje pisma koje su stvorili grčki pravoslavni misionari Konstantin-Kiril i njegov brat Metod. Prĕžde ubo slovĕne ne imĕhǫ knigъ, nǫ črъtami i rĕzami čьtĕhǫ i gataahǫ, pogani sǫĉe. Krъstivše že sę, rimskami i grъčьskymi pismeny nǫždaahǫ sę (pisati) slovĕnsku rĕčь bez ustroenia. Aĉe li vъprosiši slovĕnskyę bukarę glagolę kto vy pismena stvorilъ estь ili knigy prĕložilъ, to vьsi vĕdętь. I otvĕĉavše rek ǫtь. Svętyi kostantinъ filosofъ, naricaemyi kirъlъ. tъ namь pismena stvori i knigy prĕloži. i methodie bratъ ego. (Prije Slaveni ne imađahu , nego crtama i zarezima crtahu i gatahu budući da su bili pagani. Pokrstivši se nastojahu grčkim i latinskim pismenima kojekako pisati svoju riječ bez ustroja. (...) A ako zapitaš slavenske književnike govoreći ko vam je slova sastavio ili preveo, to svi znaju i odgovorivši reći će: sveti Konstantin Filozof, zvani Kiril, taj nam i slova sastavi i knjigai prevede, i Metod, brat njegov.)
Dio Traktata Crnorisca Hrabar (O pismenima) u kojem se govori o pismenosti Slavena Kao što se i u spisu O pismenima navodi pismo koje su Slaveni koristili prije nego sto im je nametnuto grcko pismo (ovo je vise manje citat Crnorizca Hrabrog) bilo je pismo koje se sastojalo od crta, zareza... –črъta mi i rĕzami čьtĕhǫ i gatahu - crtama i zarezima crtahu i gatahu. To slavensko pismo bilo je nalik runama, tj. ono sto je Hrabar nazvao certama i rezama su zapravo neke vrste runa od kojih se sastoji pismo skandinavskih naroda. Švedjani svoje staro pismo zovu Venda rune, a Venda su bili jedno od slavenskih plemena, odnosno Venda Slaveni su bili slavenski susjedi Švedjana. 2725
Jovanović, T. 1994. Lavrentijev putopis. Književna istorija, Beograd, XXVI, 92, 95-108
~ 755 ~
Pismo starih Slavena (Bjelorusija)
Pismo starih Slavena (Poljska
Godine 1930. u mjestu Breza na rijeci Stavnji (oko 25 km sjeverno od Sarajeva) otkriveni su temelji jednje kasnoantičke bazilike, iz perioda 2.- 6. vijek nove ere, u čijim temljima se nalazio kameni polustub na kojem su bili urezani znakovi nekog od starijih pisama.
Rune u Brezi kod Sarajeva Kad su ovi znakovi koji su pronađeni u Brezi kod Sarajeva upoređeni sa pismom germanskog naroda Gota vidjelo se da se i na ovom bosanskom kamenom polustubu nalazi njihovo pismo, odnosno gemanske, gotske rune.
Germanske rune-Futhark
~ 756 ~
Opšte je poznato da su germanski narod Goti, zajedno sa Ilirima, naseljavali prostor Bosne od 3. do 6. Vijeka. Sasvim je sigurno da su oni sa sobom na ove balkanske prostori donijeli i svoje pismo. Zbog toga su tačne tvrdnje onih koji navode da su Goti i njihovo pismo u velikom dijelu uticali na pojavu i razvoj jednog dijela znakova bosasnice (bosančice) kao orginnalnog pisma srednjevjekovnih Bošnjana. U srednjevjekovnom periodu na prostorima Balkana pa time i na prostorima koje su naseljavali Bošnjani počinje se razvijati pismenost koja predstavlja korijen današnje pismenosti. U prvoj polovini X vijka dvojica grčkih pravoslavnih misionara iz Soluna Konstantin Filozof, sa monaškim imenom Kiril i njegov brat Metod kombinacijom grckog pisma i slavenskih znakova (certa i reza) napravili su novo pismo namjenjeno Slavenima. Cilj je bio da se uz pomoć tog novog pisma-Kirilice, za Slavene prevede Biblija pa da se na taj način, preko slavenskog jezika i pisma Slaveni prevedu u kršćanstvo. U tome se i uspjelo jer su preko kirilice (kojoj je kasnije dat posrbljeni naziv ćirilica, ćerilica) i grčkih pravoslavnih misionara Slaveni „pogrčeni“, tj. primanjem pravoslavlja od Grka oni su prevedeni u hrišćanstvo. Od perioda XI pa sve do XX vijeka među Bošnjanima, odnosno na prostorima etničke Bosne, trajao je jedan kulturni fenomen kakav nije zabilježen ni u jednom drugom dijelu svijeta. Naime, među Bošnjanima, Bošnjacima, od srednjeg vijeka pa do novijeg doba, upotrijebljavala su se četiri pisma: 1.glagoljica - glagoljica 2.босɖɴнчɖ - bosanica (bosančica) koja je nakon XVI vijeka dobila naziv бєго□нчɖ - begovica zbog toga što ju je od tada upotrijebljava samo bošnjačka, muslimanska aristokratija 3. – آآره باى ڄArebica 4.Latinično pismo
Glagoljica
(od starosl. glagoljati: govoriti) je najstarije uređeno slavensko pismo. Po uvjerenju većine slavenskih filologa, glagoljicu je sastavio Konstantin Filozof (monaško, svetačko ime Kiril) prije svoga puta među Slavene na prostoru današnje Češke. U XIX. i XX. vijeku mnogi su paleografi tražili iz kojih je sve pisama autor glagoljice uzimao pojedina slova za svoju azbuku (Taylor, Jagić, Vajs), ali danas se smatra da je glagoljica zatvoren, tj. samostalan grafijski sistem. Ćiro Truhelka, u svom radu o bosanskom pismu-bosancici, piše i o glagoljici: ...glagolica je postala posve samostalno iz naroda. Ona je originalni izum naroda, iz koga je neposredno nikla. Njoj nema analogije, kojom bi joj se mogao pouzdano protumačiti postanak, pa za to i nema sumnje, da je glagolica slovjensko, a ja bih rekao i jedino slovjensko pismo. Ta glagolica, u koje je svako pojedino slovo rekao bih umjetno sastavljeno od više dekorativnih elemenata bila je prikladna za spise, koji su se imali pomnjivo izraditi, za natpise, koji su uz svoju epigrafsku tendenciju imali i slikovitu, ali čim se je to pismo imalo upotrebiti u običnom životu, u svagdašnjoj praksi, pokazaše se njegovi nedostaci...2726 Najstarija je glagoljica imala je 38 slova, kako o tome piše Črnorizac Hrabar u traktatu O pismeneh (X. st.).
2726
Ciro Truhelka, Bosančica, Prinos bosanskoj paleografiji, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1889. god. knj. 4 str. 65
~ 757 ~
~ 758 ~
~ 759 ~
Danas se moe pisati glagoljicom i na kompjuteru (DANAS SE MOŽE PISATI GLAGOLJICOM I NA KOMPJUTERU)
Zahvaljujući radu Klimenta Ohridskog u periodu 10. vijeka nastalo je slavensko ćirilčno pismo. Po svojem autoru ovo pismo se naziva klimentovica. Prema drugoj teoriji, ćirilično pismo je nastala u Bugarskoj, 30-40 godina nakon glagoljice, zaslugom cara Simeona i bugarskih duhovnika Konstantina Preslavskog i Jovana Egzarha. Od 38 slova staroslavenske ćirilice, 24 je nastalo prema grčkom ustavnom pismu, od čega su mnoga mehanički preuzeta iz grčkog alfabeta (npr. G, D, T, P i I), dok su ostala slova osmišljena za svojstvene slavenske glasove.
Bosanica je autohtono,
autentično i posebno pismo nastalo u Bosni. Davani su joj različiti nazivi: bosančica, bosanska ćirilica, bukvica, hrvatska ćirilica, hrvatsko pismo, bosansko-hrvatska ćirilica, srpsko pismo, zapadna ćirilica… 2727 Ovi različiti nazivi za bosanicu nastali su na osnovu ranijih hrvatskih i srpskih nastojanja da prisvoje ovo orginalno bosansko odnosno bošnjačko pismo. Posebno su takva nastojanja, kao i danas, dolazila iz Srbije. Međutim, razlika između grafije (oblika, izgleda slova) i pravopisa upotrebljavanih u sprskom srednjevjekovnom pismu i bosanice je tolika da se u cijelosti potvrđuje autohtonost bosanice kao posebnog bosanskog pisma. Izuzetno bitan argument u vezi sa posebnošću bosanice je to što bosanicu nisu koristili srpsko-pravoslavni krugovi u svojim spisima. Nema značajnijeg teksta koji bi mogao biti identificiran kao bosanicom pisan, a da je potekao iz srpsko-pravoslavnog miljea što je snažan dokaz da ovo pismo pravoslavni nisu osjećali kao svoje. Pravoslavni Bošnjaci u Bosni su koristili bosanicu ali su je pri tome modificirali ubacujući u nju znakove ćirilice. O tome, u svojoj studiji iz 1889. god. Ć. Truhelka, kao savremenik i svjedok postojanja i upotrijebe bosanice, piše: … Što se tiče pravoslavnog žlteljstva, mnogi pišu bosančicom još i danas, ali uticaj ćirilice lakše ih je dohvatio, pa se i njihovo pismo manje više oslanja uz ćirilicu…2728 Istovremeno, na prostoru Srbije nema traga bosanici. Bosanicom od svojeg početka pišu samo Dobri Bošnjani a od nestanka bosanskog kraljevstva pa sve do XX vijeka 2727
Naziv bosanica za ovo autentično i autohtono pismo Bošnjana prvi je primjenio dr. Ć. Truhelka 2728 Ćiro Truhelka, Bosanica, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1889. god. knj. 4, str. 81
~ 760 ~
sa njom se služila bošnjačka aristokracija, odnosno bošnjačke begovske familije zbog čega je to pismo nazvano begovica. Prvi proučavalac i jedan od najboljih poznavalaca bosanice i bosanske paleogafije, dr. Ćiro Truhelka uočio je da se bosanica samostalno razvila na zapadnoj strani strani Balkana, na prostoru Bosne, Huma (Hercegovine), Dalmacije... dok se istovremeno na istočnoj strani Balkana, u Bugarskoj, Raškoj, Makedoniji, Zeti... razvila kirilica (kojoj je kasnije nametnut posrbljeni naziv ćirilica, ćerilica-primj. F. Š.).2729 U stvari, bosanica, kao pismo srednjevjekovnih Bošnjana, razvila se samo na prostorima koje su oni naseljavali. Na te prostore i dan danas, na najbolji način, ukuzuju stećci-bošnjanski, bošnjački nadgrobni biljezi. Stećci su vjekovni čuvari bosanice na kojima se ona do danas održala. Istovremeno, stećci zajedno sa bosanicom na najbolji način omeđuju prostor etničke Bosne kao životnog prostora srednjevjekovnih Bošnjana, predaka današnjih Bošnjaka.
• Nekropole stećaka ▬ ▬ ▬ Granice Bosne iz doba kralja Tvrtka ▬▬▬ Današnje državne granice Bosne2730 Rasprostranjenost stećaka koji ukazuju na prostor i granice etničke Bosne
2729 2730
Ćiro Truhelka, Citir. dijelo str. 66 (Šefik Bešlagić, Stećci…; Enver Imamović, Korijeni Bosne i Bošnjaštva, str. 314)
~ 761 ~ U kamen, na stećcima, urezana (lapidarna) slova bosanice u poređenju sa latinicom, grčkim pismom i ćirilicom2731
2731
Ćiro Truhelka, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1889. god. knj. 4, str. 66
~ 762 ~
Svi oni koji su se bavili proučavanjem bosanice uočili su da se nastanak jednog dijela lapidarnih=u kamen urezanih, pojedinačno pisanih slova bosanice ne može objasniti time da ta slova, kao veći dio ostalih slova bosanice, imaju svoj korijen u starijoj glagoljici, grčkom, latinskom… pismu. Ovaj dio slova orginalan je i susreće se samo u bosanici. Takva slova bosanice su, na primjer:
Međutim, pošto su, kako je već istaknuto, prostore na kojima je nastala bosanica, u periodu od III do VI vijeka naseljavali, pored Ilira kao starosjedilaca i germanski Goti, Avari a potom i Stari Slaveni to je onda sigurno da su i pisma ovih naroda imala svoj utjecaj pri nastajanju slova srednjevjekovne bosanice. Gotske rune i staroslavense crte i reze upravo predstavljaju korijen ovih originalnih slova bosanice. U bosanici se susreće još jedna osobenost njenog alfabeta. Naime, njena pojedina lapidarna (u kamen urezana) slova vijekovima su zadržala prilično isti oblik. Međutim, jedan dio lapidarnih slova bosanice se, pod različitim uticajima, mijenjao formirajući tako čitav spektar donekle različitih oblika za ista slova. Na primjer:
~ 763 ~
Ono što se susreće samo u bosanici, što bosanicu u cijelosti razlikuje i odvaja od kirilice je to da se u nekim njenim pojedinim natpisima istovremeno susreću slova koja se, iako su u istom redu, nalaze i u horizontalnom i u vertikalnom položaju.
Na ovom natpisu iz Orahovca kod Višegrada (putem iz Višegrada prema Samoboru) vidi se da su L P L uspravni a V V i S vodoravni. Uz to, u ovom natpisu nejma ni jednog vokala. Ovo ukazuje na jednu izuzetno važnu činnjenicu. Naime, ovo je primjer uticaja osmanskog pisma na bosanicu, odnosno primjer njihove povezanosti. U osmanskom pismu nikad se nisu pisali vokali pa se to odrazilo i na Bošnjane koji su, sada kao muslimani, nastavili pisati bosanicom ali po pravilima osmanskog pisma. Potvrđuje to i primjer ovog kamenog zapisa iz Orahovice u kojem se, kao početna slova, S i L nalaze na desnoj strani pa se, kao i u osmanskom pismu, i ovaj text pisan bosanicom, čita sa desne strane. Još jedna osobenost koja bosanicu čini originalnom i po čemu se ona u cijelosti razlikuje od kirilice je način skraćivanja riječi.
Na pojedina slova bosanice pri pisanju su se dodavali znaci drugih slova pa su tako skraćivane riječi i formirane kratice. Tako su, uzimanjem samo jednog dijela od
~ 764 ~
slova ɖ-a i spajanjem tog dijela sa slovima п-p, m-t, □-v, ʍ-m, ɴ-n, н-i, dobijane skraćenice: ap, at, av, am, an, ai. Uzimanjem jednog dijela od slova ϸ-r i spajanjem tog dijela sa sa slovima п-p, m-t, □v, ʍ-m dobijene su skraćenice pr, tr, vr, mr. Sličan način skraćivanja postoji u sanskritu, navodi Ć. Truhelka u svojoj studiji o bosanici.2732 Istim principom spajalo se tri i više slova u jednu kraticu.
Ovdje je, na primjer, u riječi april na slovo п sa jedne strane dodan dio slova ɖ-a a sa druge strane na to isto slovo п dodan je dio slova ϸ-r pa je tako od slova ɖпϸapr dobijena kratica -apr. U riječi пɖ□ко- Pavko na slovo □-v dodan je sa jedne strane dio slova ɖ-a a sa druge strane dio slova к-k i tako od slova ɖ□к-avk dobijena kratica
-avk.
Evo još nekoliko interesantnih kratica iz natpisa koji je nastao u periodu 1410.1420.god.:
Čita se: Ve ime-□є нʍє; AminƄ-ɖʍнɴ; BosnomƄ–босɴоʍ; Vrime–□ϸнʍє; Služi banu Stipanu i kralu ...... i kralici Grubi i krala Ostoju-сʌɣжн бɖɴɣ
сmнпɖɴɣ н кϸɖʌɣ..... н кϸɖʌнчн гϸɣб н кϸɖʌɖ осmоѣɣ Bošnjane, pretke Bošnjaka, pripadnike vjere bosaske, uz puno toga što ih je razlikovalo od katolika i pravoslavaca bilo je i to što Bošnjani u svojem vjerovanju nisu imali ni crkava, ni manastira, ni katedrala, ni kipova, ni fresaka, ni... 2733 Zbog toga lapidarna (u kamen urezana) bosanica nije mogla biti urezivana i sačuvana na vjerskim objektima. Ona se, kroz sve protekle vijekove, sačuvala uglavnom na stećcima koje su, kao što je opšte poznto, imali samo Bošnjani. Do sada je kartirano oko 60.000 stećaka na prostorima Bosne i Hercegovine sa Sandžakom, Zapadne Srbije, Dalmacije..., odnosno na prostorima etničke Bosne. Od tog broja na oko 6.000 stećaka nalaze se slikovni ukrasi. Na, do sad evidentiranih, 384 stećka nalaze se bosanicom ispisane poruke. 2732
Ć.Truhelka, citir. dijelo, str. 71 Za srednjevjekovne Bošnjane katoličanstvo i pravoslavlje su predstavljali iskrivljeno, promijenjeno... hrišćanstvo. Zbog toga su oni sebe smatrali jedinim pravim, izvornim, ne promijenjenim hrišćanima pa su, u vjerskom smislu sebe uvijek označavali samo kristijanima. Bošnjani sebe nikad nisu nazivali bogumilima, patarenima, katarima, manihejcima... već isključivo kristijanima i Bošnjanima. Svoju vjeru nazivali su vjera bosanska. 2733
~ 765 ~
U najvećem broju slučajeva poruke koje su bosanicom urezivane na stećcima su kratke i u njima se navodi ko je tu i kad sahranjen, ko je urezivao text...
Bosanica na uzglavnom kamenu Batala Šantića (Turbe kod Travnika, 1397. god.)
ɖсє ʌєжн ɣӡʍожɴн ʍɣж mєпvнѣɖ бɖmɖʌо босɖɴскн ɖ пнсɖ ϸɖΔоʍнʌ Δнѣɖк Ase leži uzmožni muž tepčija (tepčija-visoko dvorsko zvanje- primj. aut.) Batalo bosanski a pisa Radomil dijak
~ 766 ~
Textovi na nekim stećcima su kao manji historijski dokumenti. Tako se u Kočerinu kod Mostara nalazi stećak Vignja Miloševića, sa dužim natpisom. Iz natpisa saznajemo da je Viganj služio mnoge vladare: bana Stjepana II Kotromanića, kralja Tvrtka I, kralja Dabišu, kraljicu Jelenu Grubu i kralja Ostoju. U natpisu se spominju i neki događaji iz njegovog vremena, a na kraju on podseća žive na prolaznost života. „Ovde leži Viganj Milošević. Služih banu Stefanu, i kralju Tvrtku, i kralju Dabiši, kraljici Grubi i kralja Ostoju. I u to vreme dojde i svadi se Ostoja kralj s Hercegom i s Bosnom, i na Ugre pojde Ostoja. U to vreme meni Vignju dojde končina (kraj). I legoh na svom plemenitom pod kočerinom, i molim vas, ne nastupajte na me! Ja sam bio kako vi jeste, vi ćete biti kako jesam ja“ 2734
Na jednom broju sećaka uz bosanicu uklesani su i slikovni prikazi kao na ovom stećku iz Radobolje kod Stoca
2734
Marko Vego-Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I, str. 12
~ 767 ~
Bosanica na jednom broju stećaka nosi sa sobom prelijepe poruke: кɖΔ χmѣΔоχ бнm mɖгΔн н ɴє бнχ – Kaɖ htjedo biti tagdi i ne bih... н ʍɴого оm ʍоѣ ϸɣкє ɴɖ ӡєʍѣн бн ɖ ɴн оm ʍєɴє ɴнко ɴє бн ʍϸmɖ□ н ɣбнm I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit ɴєк mн о□ɖ ϸɣкɖ бɣΔє ӡɴɖк Δɖ сє ӡɖʍнсʌнш ɴɖΔ с□оѣнʍ ϸɣкɖʍɖ Nek ti ova ruka bude znak da se zamisliš nad svojim rukama χоΔнχ ɖʌ ɴє ΔоѣΔоχ гϸɖΔнχ ɖʌ ɴє ӡгϸɖΔнχ сΔнχ ɖʌ ɴє ӡɴєχ го□оϸнχ ɖʌ ɴє нскɖӡɖχ □оʌєχ ɖʌ ɴє бнχ □оʌєɴ - Hodih,al` ne dojdoh. Gradih, al` ne zgradih. Sadih,al` ne žnjeh. Govorih, al` ne iskazah. Voljeh, al` ne bijah voljen. ɖ сє □єʌн ʍнʌɖm пϸнпvнɴω vнѣєʍ сʌɣжнχ mєʍ покоѣєɴ бнχ - A s'e (sije) veli Milat Pripčin(i)ć': "Čijem služih, tem pokojen' bih'" (Sa čim sam radio sa tim sam i ubijen) сɖΔ оΔоχ ɖ ɴє пншє ʍн сє □ϸɖmнm ɖ сmно бнχ ѣєϸ ɴнсmɖ ɴє ӡɖ□ϸшнχ - Sad odoh,a ne pise mi se za vratit.A stio bih,jer nist ne zavrsih. U textovima na nekoliko stećaka Bošnjani navode svoju vjersku pripadnost: „A se leži dobri gost Mišljen prave vjere bosanske. Biljeg postavi kšči Korija i na mi i na moju milu kućnicu Badaču. Ti koji prolaziš projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe naše. Zalud ti je taj posao. Naši dani su izbrojani, naše noći potrošene, naši grijesi dim. Svojih koraka se plaši, oni će ti glave doći na putu kojim hodiš. I da znaš više vrijedi crv koji se sada kreće no sva dobra djela koja zajedno učinismo za života svojih i Badača i ja. Kam nam usječen je godne 1273. po Gospodu u Kocerini na plemenitoj zemlji, a pisa Dabiša“ Sije leži Vukša Mitrović'. Ubiše me na služb' (službi) g(ospodi)na moga, ma osveti me Rade Pribisalić'... kako je vidito(znano) dobrom i g(ospodi)nomu. (Zovi Dо kod Nevesinja, prije 1463. Godine) Kur'k' Vuči(ć)'. To i bag' (bog') zna i Bos(na) (i) Dubr(ov)nik' da su (me)... ubile u B'lom' (Bijelom polju)... slobodi. I tko (zn)a b(o)ga i sla(v)u... om lit... lo po(gib)oh'. Tug(o) (moja a) mnogo (li ti mi je) lež(ati)-(Kašići kod Glavatičeva 1451-1453.) A se ne lezi junak Bogcin Radinic iz Bosne Srebrne.Tugdje na njegovoj plemenitoj bastini uz kameni biljeg otca mu i djeda i djedovog djede djeda, lezi samo biljeg njegov, jer je on zagibo i zalegho u tudjoj zemlji, tamor gdji je i Sonce drugatcije i vjeter drugatciji i Bog i voda i vazduh i ljudi tudji i dusi mojoj strani. Kulinu, matchu i kopju bjeh vjerniji no Radaci i ni mi togda stid ni zal. I kadah bih bil, kakor vi jeste, opeta bih bil isti kakor ja bih. Vi nikdar necte biti kakor ja, a ja ne mogu biti ko tsto nekdar bi. Blagosloven ko procita i zmisli se, a lud koji privali. Ljeta 1205, godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin (Ocevlje, Ilijaš, 1205.god. A se leži Ljubljen u Vrhbosni rožden v Vrhbosni zakpan na svojini na plemenitoj. Ja bjeh onaj tkoji cijel život na raskrsnicam stajah, razmišljah, oklijevah. Bjeh onaj tkoji se pitah kak to da nebo ne stari a iz njeg se stalno radžaju nova i nova godišnja doba. I u sobi gdje bjeh bješe prozor, a iza prozora beskraj. Al ja uporno gledah u pod. I mišljah mojom smerti sve tće to konečno stati. Al nije i moja smert sve starša i sve tješnja je. Kam mi usječe Dražeta a zapis upisa Husan ne da pokažu da bjeh vetć da me više neima. Ljeta gospodnjeg 1258.2735 2735
Sve poruke sa stećaka uzete su iz zbirke: Marko Vego - Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I-IV, Sarajevo 1962-1970-
~ 768 ~
Kako god se lapidarna=u kamen urezana bosanica samostalno razvijala tako se i kurzivno-rukopisno pismo bosanice još više odlikuje tom samostalnošću
~ 769 ~
U svojoj studiji o bosanici Ć. Truhelka piše: Kurzivno (rukopisno-primj. F.Š.) pismo razvilo se u narodu posve samostalno, bez umjetnoga usavršivanja, pa se može doista nazvati narodnim pismom, kao što su bile nekoć rune narodno germansko pismo. Karakter tog pisma jednak je onomu primitivnomu a i prvotnom pismu, iz koga su se sva moderna pisma razvila: feničkomu. I tu i tamo izražavaju se slova sa malo, većinom ravnih crta, a razlikuju se megju sobom raznom kombinacijom. 2736 Kao što je i kod lapidarne=u kamen urezane bosanice bila prisutna regionalna i lična individualnost u ispisivanju jednih te istih slova tako i u rukopisnoj bosanici ta individualnost je još više naglašena.
Rukopisna bosanica-natpis iz Sarajeva O upotrijebi rukopisne bosanice Ć. Truhelka piše: ...To pismo nije narod u školi naučio, škola nije nad njime bdila, da mu se pojedini znakovi po stanovitim zakonima nauče pisati, da pojedina slova odgovaraju nekom uzornom tipu, već je pismo kao i narodna pjesma, narodna priča prelazila predajom od oca na sina, od koljena do koljena, pa kao što se uslijed te predaje spoljašni oblik narodne pjesme mijenjao, tako je bilo i kod pisma, koje kao i pjesma i priča sačinjava jedan dio kulturnog blaga narodnjeg. Tim pismom služili su se u Bosni i katolici i pravoslavni i muhamedanci. Do prije četrdeset godina bila je bosančica rekao bih službeno pismo u franjevačkim manastirima. Njime su pisali svoje registre i privatne dopise, svoje kronike, u opšte sve, što god su pisali domaćim jezikom... … Što se tiče pravoslavnog žlteljstva, mnogi pišu bosančicom još i danas, ali uticaj ćirilice lakše ih je dohvatio, pa se i njihovo pismo manje više oslanja uz ćirilicu…2737
2736 2737
Ć. Truhelka, citir. dijelo, str. 78 Ć. Truhelka, citir. dijelo, str. 81; Ć. Truhelka je rođen u Osijeku 1865. god. a umro je 1942. god. u Zagrebu. U ovom svojem zapisuu iz 1880-tih on bilježi u Bosni katolike, pravoslavne i muhamedance a ne Hrvate, Srbe i Bošnjake zbog toga što su tada u Bosni još uvijek svi bili Bošnjaci.Napomena da su franjevci u Bosni sve što god su pisali (pisali su) domaćim jezikom, znači da su pisali jezikom bosanskim. Napomena da kod pravoslavnog življa u Bosni mnogi pišu bosančicom još i danas, ali uticaj ćirilice lakše ih je dohvatio... ukazuje na već podobru odmaklu propagandu iz Srbije sa kojom su bosanski pravoslavci posrbljeni, tj. od Rišćana i Vlaha, kako su sebe do tad imenovali pretvoreni u „Srbe“.
~ 770 ~ BEGOVICA
Nakon širenja Osmanske imperije na prostore Balkana pa time i na prostore Bosne upotrijeba, posebno rukopisne bosanice najviše je bila prisutna kod bošnjačke aristokratije, odnosno u bošnjačkim begovskim familijama. O tome, u svojoj studiji, Ć. Truhelka bilježi: ... U muhamedovaca je to pismo još nedavno bilo običajno skoro u svim begovskim kućama, a još i danas imade dosta familija, koje ostadoše vjerne bosančici. To pismo bilo im je ostavština iz vremena, kad su njihovi pradjedovi bili još plemići "rusaga" bosanskog, prije nego li se poturčiše, a kao takvo cijenili su ga. Tim pismom ne samo da su muškarci pisali, već i žene — pojava koja ide megju najregje u muhamedovskom svijetu. Za obična čovjeka bijaše pisanje jedina zadaća kulturne naobrazbe, a naučio mu se za djetinjstva, kao nekoć stari Grci gramatiku, od kojega starijega sluge ukućana...2738 Vijekovima upotrijebljavana i naširoko prihvaćena rukopisna bosanica u bošnjačkim begovskim kućama bila je uzrokom da se to pismo vrlo rano počelo nazivati begovicom. Iz naroda taj naziv se prenio i u literaturu. Nije poznato koliko je u arhivskoj građi sačuvanih materijala koji pripadaju ovoj vrsti bosanice-begovici. Begovicom su, pored ostalih, svoju koresodenciju, prepisku između sebe obavljali i svi bosanskohercegovački kapetani, odnosno nadzornici bosansko-hercegovačkih kapetanija. Posebno je, na begovici, obimna sva prepiska koja se u Bosni obavljala u vrijeme pokreta za nezavisnost Bosne a to je period od 1830. do 1832. god. Ovom vrstom bosanice, odnosno begovicom zabiljježene su bošnjačke sevdalinke kao i jedan dio bošnjačkih epskih, junačkih pjesama.
2738
Ć. Truhelka, citir. dijelo, str. 81; Bilješka Ć. Truhelke da su u bošnjačkim begovskim familijama ne samo muškarci pisali bosanicom već i žene ukazuje na to da su upravo žene, majke koje su uzgajale potomstvo, bile glavne u prenošenju pisma bosanice sa generacije na generaciju. Tako masovna pismenost bošnjačkih žena u tim ranijim vijekovima bila je, kako to Ć. Truhelka i primjećuje, jedna posebnost u muslimanskom svijetu ali sigurno je to i u dobrom dijelu ostalog svijeta.
~ 771 ~
Fragment iz bošnjačke epske pjesme pisane begovicom
Dio pisma pisanog begovicom koje su stanovnici Gacka uputili tamošjim bošnjačkim vlastima (gore)
Fragment iz pisma Ali-bega Pavlovića pisanog begovicom (XVI vijek) a upućenog dubrovčanima
~ 772 ~
Dio knjige sa bošnjačkim narodnim pričama, epskim pjesmama... pisanih begovicom Kao i kod ostalih jezika i pisama toga doba tako i kod bosanice i begovice upotrijeba grafičkih znakova, slova, riječi... nije imala nekih strogih pravila. Narod ne pita ni za ortografiju, ni za gramatikuu, on ne odjeljuje riječi od riječi, rečenicu od rečenice, već meće slova do slova, kako dotični zvuk čuje ili misli čuti, bilježi u svojoj studiji Ć. Truhelka.2739 Ovom izuzetno vrijednom bilješkom Ć. Truhelke o tome kako u Bosni narod govori i piše onako kako dotični zvuk čuje ili misli čuti potvrđuje se činjenica da je jezičko pravilo piši kao što govoriš/čitaj kako je napisano bilo prisutno u bosanici i bosanskom jezikuu još od najstarijih vremena. Ovo bosansko jezičko pravilo Vuk Karadžić je proglasio svojinom srpskog jezika. U stvari, on je bosanski jezik kao takav proglasio srpskim jezikom.
Dio pisma Jusufa Čelebije, novskog dizdara, upućeno dubrovčanima 4. Februara 1587. God,. pisano begovicom a objavljeno i štampano 1914. god.2740
2739 2740
Ć. Truhelka, citir. dijelo, str. 82 Ć. Truhelka, Glasnik ZM, Sarajevo, knj. 26, 1914. god. str. 478
~ 773 ~
Posebno je obimna sačuvana arhivska građa u kojoj se nalaze materijali rukopisne bosanice, odnosno begovice. Takva su i krajiška pisma koja su bošnjački prvaci iz Krajine upućivali vlastima u dubrovačkoj republici. U dubrovačkom državnom arhivu nalazi se više od 800 ovakvih pisama koja su, u XVII vijeku iz Krajine poslana u Dubrovnik. Od svih ovih pisama do sada su translatirana i naučno obrađena samo dva: Pismo Resul-age i Sulejmana Agića knezu i dubrovačkoj gospodi iz 1675. i pismo Huseina kadije novskoga od 12. 3. 1678. Do sada su i ova dva pisma, kao i cijeli pomenuti fond, bili nepoznata naučnoj i široj javnosti i nedavno su prvi put u historiji bosanskog književnog jezika prezentirani javnosti.
Kopija pisma Resul-age knezu i dubrovačkoj gospodi iz 1675. i njegova tranliteracija na latinično pismo (dolje)2741 2741
Amira Turbić-Hadžagić, Lingva Montenegrina, br. 4, str. 67., Cetinje 2009.
~ 774 ~
1) mnogo·pr(esv)ietlo1 · i plemenito · i svake · časti · i časne 2) fale · dostoiniem · g(ospodi)nu · knezu · i gospodi · dubrovačkoi 3) pridraziem · priateliem · i dobrohotiocem · moiem 4) ô(d) nas · resul · age · suleiman · agiĵa v.d.p. a potom 5) v.p.g. minute · dni · primismo · počtovanu · knigu · na od6) govor · po koioi · sve · razumiesmo · ĉo nam · pišuĵi · izradi 7) rečep · čelebie · baranina · da ne buduĵi mu · oni · dužnik · 8) iz pulie · došo · draga · gospodo · da ako · uviek · ne doĵie · 9) tot · valia · da i to poĵie · vaše ie · p.g. varda · teme10) litu · pravdu · činilo · ako · rečenoga · dužnika · nie · stoie · 11) gnegova · dobra · koia su · daržana · da za gnega · dug plate · 12) koi se · dužnik · do·bio · u ruke · pravde · i metnut · u tam13) licu · i ne plativši · duga · opeta ga · činili · pustit 14) a za drugoga · dužnika · paskoia · govoreĵi · čegoviĵie 15) paskoie · er · ie · vele · paskoia · v.p.g. možie · potanko · izi16) skati · i koie · i čegoviĵie · i u vašoi · kančalerii · upi17) sani · gnihova · imena · a naiposlie može se iznaĵ · pitav18) ši · koi ie · paskoie · u šĵiavstvu · u ocignu · bio · to ĵe 19) se · i iznaĵ · i zato vi se · moleĵi · sarčano · da varhu · rečene 20) stvari · providite · i pravdu · učinite · zaĉo · u hapsu · 21) ovog · čovieka · ne mogu · daržati · a opet · ne bih · uzo · 22) kad · ovdi · doĵie · g(ospodi)n · paša · da bi · izišo · pridda gn · ka23) ko · govori · da hoĵie · i pitat · od gnega · arz · da ide · na 24) portu · za izvadit · emer · za gnegovo · na kužiat · ĉo · to · 25) nami · nikako · ne bi · drago · bilo zato vi · sarčano · pripo26) ručuiemo · buduĵi · v.p.g. mudro · koie ĵe · sve potanko 27) razabrati · i učiniti · sve · mirno · i zato · na ovu · če28) kamo · odgovor · i ako smo · mi · ĉo · dobri · na ove · strane 29) možete se · u nas · pouzdati · ne drugo · bog vi · veselio 30) i u gospoctvu · uzdaržo. 31) iz novog · na parvi · oktumbra · 1675.
Pismo Sulejman ef. Redžepašića upućeno dubrovčanima, 2742 pisano begovicom u 16. vijeku a objavljeno i štampano bosanicom 1914. god. 2742
Prema tumačenju Ć. Truhelke u ovom pismu je samo pet riječi iz grupe orijentalizama što ukazuje na autohtonost begovice; Ć. Truhelka, Glasnik ZM, Sarajevo, knj. 26, 1914. god. str. 492
~ 775 ~ Kopija pisma Huseina, kadije novskoga od 12. 3. 1678 i njegova transliteracija na latinično pismo 2743
2743
Amira Turbić-Hadžagić, Citir. dijelo, str. 67
~ 776 ~ Pismo Huseina, kadije novskoga od 12. 3. 1678 translatirano na latinično pismo
1) mnogo · prisvietlo · i plemenito · i svake · čast2) i · i časne · fale · dostoinim · g(ospodi)nu · knezu · i gos3) podi · dubrovačkoi · ô(d) nas · husein · efendie · 4) kadie · novskoga · v.d.p. a potom · poruke 5) nika · kuveliĵa · primismo · deset glava · še6) ĵera · koie nam · posilate ·na koiieh vi · zafalu7) iemo · iako · nadali smo se · da ĵemo · i fereču · skro8) it · zaĉo · mi · niesmo · za v.g. pomankali · neg 9) vam · na gairetu · bili · kada · novalie · su pro10) tiva · vami · od nas · arza · iskahu · ia ih · ne og11) rati risah · neg im · dah · azir · čevap · ĉo pi12) tate · to · za moga · bremena · nie · bilo · tako 13) i ne znam · a kako · ne znam · tako · i ne dam · ta14) kodier · i od · druge · strane · suprotiva · va15) mi · od nas · arz se · iskaše · te z dobriem · har16) čom · ma za vašu · liubav · ne dadosmo · buduĵi 17) vi · od stare · starine · priategli · i harača18) ri · čestitoga · carstva · nami bi · drago · bi19) lo · doli · doĵi · s vami se · sastati · i razgovo20) riti · ali · ne smiemo · kako · i sami · možete 21) pomisliti · nego · ako · imate · od mene · kak22) vu · potrebu · možete se · u nas · pouzdati · ov23) di · siedeĵi · da vi · opravim · koliko · da bih 24) i doli · došo · kako biste mi · musevedu · posla25) li · neĵemo · pomankati · a da vam · bog · bude 26) na pomoĵi · i čestito · carstvo · pomiluie 27) vas · koga · vrata · nastoite · uhitit se i 28) tu · derman · i ĉite · stoite · dobre · volie 29) bog ie · iaki · koi vas ĵie · izručiti · i u vaš · hal · pomoći 30) prid · vašiem · nepriategli. šeĵera · poslali ste 31) mi · i malo · kafe · pošlite mi · zaĉo ie · neimam · zar32) na · a bez · ĵne · pasat se · ne možemo · a ovdi · neima ie 33) da uzmemo · a mi · svakako · ostaiemo · na vašemu · hiz34) metu · ne drugo · bog vi · veselio · i u gospoctvu · uzda35) ržo ي 36) iz novog · na 29 · mačia · 1678.
~ 777 ~
U dubrovačkom arhivu pronađena su, između ostalih i 32 pisma, pisana begovicom, koja su dostojanstvenici iz Hercegovine, u peirodu od 16. do 18. vijeka slali vlastima dubrovačke republike. ...Neka od njih zanimljiva su kao historički dokumenti, a sva kao kulturni dokumenti, jer nam dokayuju, kako su se bošnjačka hercegovačka gospoda služila u svojoj prepisci, sve do najnovijeg doba, svojom domaćom bosanicom, zabilježio je Ć. Truhelka koji je i pronašao a potom 1914. god. i objavio ova pisma...2744 Izuztno je važno prezentirati neka od ovih pisama kako zbog njihovog sadržaja tako i zbog pisma, begovice, sa kojom su pisana.
Pismo Sinanbega, gospodara Hercegovine, poslano dubrovčanima iz Foče 01. februara 1475. god. a pisano kurzivnom (rukopisnom) bosanicom-begovicom. Pismom se dubrovčanima daju garancije za slobodnu trgovinu i obavještava da će svako ko dubrovačkim trgovcima štetu nanese biti obješen ispred svoje kuće.2745 2744
Pri objavljivanju i štampanju ovih pisama korištena su štamparska slova bosanice koja su tada prvi put napravljena i primjenjena. Dosad sam od nevolje bio prinužden slične dokumente štampati crkvenom ćirilicom, jer nije bilo do sele drugog sloga pri ruci. Ovu nestašicu, koja je bila mogo puta uzrok posve krivom shvaćanju o kulturnoj pripadnosti većine naših bosanskih dokumenata, uvijek sam neugodno osjećao, dok se nijesam odlučio, služeći se obilnim fotografskim i originalnim meterijalom pisama pisanih kurzivnom bosanicom (begovicom, prim. aut.) dati rezati slova, koja će im po svom karakteru bolje odgovarati…Čitatelj svakako će, gledajući ova pisma u ovom ruhu, o njima imati posve drugi sud nego ako ih ugleda u crkvenoj ćitilici, koju nijedan od njihovih pisaca (nijedan od Bošnjaka koji su pisali i u Dubrovnik slali pomenuta plisma, prim. aut.) nije znao ni čitati, a kamo li pisati, zapisao je Ć. Truhelka tim povodom; Ć. Truhelka, Glasnik ZM, Sarajevo, knj. 26, 1914. god. str. 477. 2745 Ć.Truhelka, Tursko-slavjanski spomeici dubrovačke arhive, GZM, Sarajevo, 1911. god. knj. 23, str. 1-162, Tabela VII
~ 778 ~ Kopija orginalnog pisma Sinan-bega, gospodara Hercegovine, poslano dubrovčanima iz Foče 01. februara 1475. god.
Iako je ovo pismo Sinanbega, gospodara Hercegovine, pisano kurzivnom (rukopisnom) bosanicom-begovicom pri objavljivanju u GZM-Glasniku zemlajskog muzeja u Sarajevu 1911. god. štampano je crkvenom ćirilicom zbog tadašnjeg
~ 779 ~
nepostojanja štamparskog sloga bosanice. Kad je 1913. god. Ć. Truhelka uspio dobiti štamparska slova bosanice tada je prestalo korištenje crkvene ćirilice koja se do tada upotrijebljavala pri objavljivanju i štampanju dokumenata i materijala pisanih bosanicom. Ć. Truhelka je to na jednom mjestu ovako zabilježio: ...Dosad sam od nevolje bio prinužden slične dokumente štampati crkvenom ćirilicom, jer nije bilo do sele drugog sloga pri ruci. Ovu nestašicu, koja je bila mogo puta uzrok posve krivom shvaćanju o kulturnoj pripadnosti većine naših bosanskih dokumenata, uvijek sam neugodno osjećao, dok se nijesam odlučio, služeći se obilnim fotografskim i originalnim meterijalom pisama pisanih kurzivnom bosanicom (begovicom, prim. aut.) dati rezati slova, koja će im po svom karakteru bolje odgovarati…Čitatelj svakako će, gledajući ova pisma u ovom ruhu, o njima imati posve drugi sud nego ako ih ugleda u crkvenoj ćitilici, koju nijedan od njihovih pisaca (nijedan od Bošnjaka koji su pisali i u Dubrovnik slali pomenuta plisma, prim. aut.) nije znao ni čitati, a kamo li pisati. 2746 Nepostojanje štamparskih slova bosanice sve do 1913. god., piše dalje Ćiro Truhelka, bila (je) mogo puta uzrok posve krivom shvaćanju o kulturnoj pripadnosti većine naših bosanskih dokumenata. Radilo se o tome što je srbijanska historijografija sve dokumente i materijale bosanice koji su štampani crkvenom ćirilicom, zbog nepostojanja štamparskih slova bosanice, javnosti predstavljala i tumačila kao da su to „srpski dokumenti“ navodeći kao „argument“ to da su oni, ne samo štampani nego i „pisani“ crkvenom, srpskom ćirilicom. Radilo se, sad je to jasno, o svjesnoj podvali i manipulaciji jer su svi ovi dokumenti i materijali pisani bosanicom a ne srpskom ćirilicom.
Pismo Mahmut-paše od Hercegovine upućeno dubrovčanima a pisano i štampano bosanicom Još jedno pismo, od spomenutih 32 pisma iz dubrovačkog arhiva, posebno je interesantno. Radi se o pismu koje su stanovnici, odnosno narodni zbor Popova i Zažablja (južni dio Hercegovine), uputilo austrijskom caru obećavajući mu vjernost. Pismo su potpisali pripadnici sve tri vjerske konfesije (muslimmani, pravoslavni, katolici). To je još jedna od potvrda da se stanovništvo Bosne i Hercegovine, sve do polovine 19. vijeka, međusobno razlikovalo samo po religioznoj pripadnosti a u narodnosnom smislu svi su bili jedna cijelina, tj. svi su bili Bošnjaci.
2746
Ć. Truhelka, Glasnik ZM, Sarajevo, knj. 26, 1914. god. str. 477
~ 780 ~
Kopija originalnog pisma upućenog austrijskom caru od strane stanovnika Popova i Zažablja
~ 781 ~
Arebica Arebica (drugi nazivi: arabica, matufovača, matufovica, mektebica) predstavlja specifično bošnjačko pismo koje se koristilo na prostorima etničke Bosne, odnosno na prostorima koje su naseljavali Bošnjaci. Ovo pismo u upotrijebi je bilo od XVI do početka XX vijeka. Osnovu arebice čini arapsko pismo prilagođeno fonetskom sistemu bosanskog jezika.
Arabica ili arebica arabica
آ ب ڄ چ (ݘ د ج
latinica arabica latinica arabica latinica a b c č
)
ć d dž đ
ئه ف
e f
غ ح اى ي ق ل ڵ م ن ٛ
g h i j k l lj m n nj
ۉ پ ر س ش ت ۆ و ز ژ
o p r s š t u v z ž
~ 782 ~
U suštini, arebicu čini arapski alafabet uz sedam novih, bosasnskom jeziku prilagođenih, slova i glasova. Za slova ć, č, đ, dž, lj, nj, š, osnovu čini neko od slova uzetih iz arapskog, turskog ili perzijskog alfabeta , uz dodate znake za bosanske glasove
- ć;
– چč;
- đ;
– جdž; – ڵlj:
- nj
ش-š
Svaka osoba koja nauči 27 slova arapskog alfabeta (Sufara) vrlo lahko usvoji i bosanske znake za arebicu. Tada svako može i čitati i pisati textove sa arebicom. Tekstove pisane arebicom može pročitati i svaki Arap ili bilo ko drugi ko poznaje arapsko pismo ali niko od njh nemože razumjeti šta je napisano. To zbog toga što je u pitanju bosanski jezik. Znači, znakovi, slova su arapska ali je jezik bosanski. Na primjer, ako je arebicom napisano ovo:
ب ۉ س نآاى حهرڄه غۉواى نآي همۉي آدۉمۉواى نآ Bosna i Hercegovina je moja domovina (Čitano s desne strane kako se arebica piše i čita) Svaki Arap može ovo pročitati ali ni jedan Arap ne zna šta ovo znači jer je napisano jezikom bosanskim. Isto tako, svaki Italijan, Englez, Amerikanac..., može pročitati bilo šta iz ovog knjige jer je on pisan latinicom, latinskim slovima kojima pišu i Italijani i Englezi i Amerikanci... ali niko od njih ne zna šta to znači. ..., jer je ovo jezik bosanski koji niko od njih ne razumuje. Pošto, kao i za sva druga pisma i slova i za arebicu postoji kompjuterski font, kompjuterska slova, to se i sa arebicom može pisati na kompjuteru. Slova arebice na kompjuterskoj tastaturi postavljena su ovako:
(
Q) (w) ش پ ۉ ىا ۆ ز ت ر ه ڵđ( ) (ć) ژ آ س د ف غ ح ي ق ل چ (Y) جx م ن ب و ڄ, . -
~ 783 ~
Pri pisanju arebicom, kao i kod svakog drugog rukopisnog pisma, zbog spajanja slova ona malo mijenjaju oblik ali znaci ostaju isti. Na primjer: Kad se, u riječi Bosna, slova arebice napišu razdvojeno
بۉسنآ
onda to izgleda ovako: A N
Kad se, u riječi Bosna, slova napišu rukopisno, spojeno, onda to izgleda ovako:
S
O
B
بۉسنآ a n
s
oB
Evo i kraćeg texta napisanog kompjuterskom arebicom:
Brojevi u arebici:
Sam naziv arebica je riječ bosanskog jezika. Po svojem korijenu taj naziv je arapsko-bosanski orjentalizam koji je formiran od riječi ʻareb, sa kojom se označavaju Arapi kao narod, i bosanskog sufiksa –ica = arebica. arebica (ar.-bos.) < ara. areb-Arapi+bos. suf. -ica Arebica je nastala ulaskom Bosne u islamski civilizacijski i kulturni krug. U periodu od 15. do 20. vijeka u Bosni je na bazi ovog pisma nastala jedna specifična naporedna pismenost spram pismenosti na bosanici. Bošnjaci, muslimani su se služili ovim pismom kao i bosanicom, i nisu bili nepismeni, kako to neki zlonamjerno tvrde. Na arebici je nastala jedna, duhom i umjetnošću bogata,
~ 784 ~
književnost, nazvana alhamijado književnost. Najstariji bosanski tekst pisan arapskim pismom je Početnica iz doba Mehmeda II. el-Fatiha (1451.-1481.). Od 17. vijeka pisci su upotebljavali arapsko pismo za pisanje svojih djela na bosanskom jeziku. U 19. i 20. vijeku bilo je pokušaja i nastojanja da se arapsko pismo fonetizira, adaptira fonetici bosanskog jezika. Najuspješniji je bio Mehmed Džemaludin ef. Čaušević. Štampanje knjige arebicom završeno je 1941. god. kad je štampan posljednja knjiga od M.S. Serdarevića Fikuhul-ibadat. Poslije toga arebica je ostala u ličnoj korespondenciji kao što je ranije bila i bosanica. Književnost pisana arebicom većim dijelom je u stihu, ali ima i proze. Najvećim dijelom je vjerskog sadržaja. Arebicom je štampano oko 50 knjige. Od književnih djela pisanih arebicom ističu se ilahije, pobožne pjesme srodne narodnoj poeziji, te kaside poučne pjesme. Uz to ima i rodoljubive i ljubavne lirike. U prozi su pisani: mahzari i arzuhali (službene predstavke i legende). Godine 1878. Bosna je prešla posve na latinicu, ali se arebica i dalje održala kod Bošnjaka, osobito u vjerskoj službi. U tom periodu je 1907. god. pokrenut časopis Tarik (put) koji je u cijelosti štampan arebicom. Razlozi i programska orijentacija njegova pokretanja su apostrofirani u prvom broju lista: U Tariku će biti samo muslimansko pismo, a ko hoće more pisati i drugim pismom, samo će članak biti kod uredništva prepisat i onda će takav u list ući. Jezik će biti čisti jezik bosanskih muslimana….2747 …Trebali smo mi list arapskim pismom, ali na našem jeziku, mi i dan danas smatramo latinicu i ćirilicu stranim pismom iako nijesmo proti tih pisama, samo upadno je što rišćani ćirilicu, a katolici latinicu svom silom zagovaraju, a mi muslimani stojimo savijenih ruku, čas se prevalimo na jednu stranu, a do časa opet vratimo se natrag.2748 Inicijator pokretanja i glavni urednik Tarika bio je Mehmed Džemaludin Čaušević (1870-1938), istaknuti teolog i pedagog i kasniji reis-ul-ulema, koji je Tarik pokrenuo sa sasvim određenom namjerom. Naime, smatrajući da je dotadašnji način edukacije djece na tuđem jeziku (turskom) glavni krivac za tešku kulturnu situaciju muslimanske djece i omladine, a time i Bošnjaka /muslimana uopåte, on se silno zalagao da se školsko-mektepsko poučavanje vrši na bosanskom jeziku. To je zahtijevalo obnovu zastarjelih udžbenika i oživljavanje njihovog sadržaja, to se jednako odnosi i na vjersku i na svjetsku nauku. Čaušević je smatrao da će se to najbolje provesti na bosanskom jeziku pisanim arapskim pismom, jer je arapsko pismo široko rasprostranjeno među Bošnjacima a najvećim dijelom oni su se i služili njime. Upravo zbog mnogobrojnih prigovora ovoj njegovoj ideji i zbog neslaganja, on je spomenuti list i pokrenuo da bi protivnike te misli uvjerio u mogućnost njenog ostvarenja. List je prihvaćen od relativno brojne tadašnje čitalačke publike, što se vidi iz priloga pod naslovom O potrebi Tarika, čitaoca iz Cazina. Autor piše o nespremnosti muslimana da se uhvate ukoštac s problemima vremena koje je došlo sa Austrougarskom okupacijom Bosne. Vrlo indikativan je moto ovog članka: Prošlo je vrijeme s kojim smo se mogli igrati, ovo je vrijeme koje se igra s nama . Upoređujući obrazovni nivo i obaviještenost pripadnika drugih naroda, čitalac iz 2747 2748
Tarik, god.I,1908.god, br. 1, str. 4-5) Tarik, god. I,1908. god. br. 3, str. 35;
~ 785 ~
Cazina konstatira da muslimani znatno zaostaju: Vidimo starce drugih vjera, jednostavno savremenih misli, starce iskusne i vješte sa kojima se ne mogu naši ihtijari mjeriti i počnu li štogod zajednički raditi, tad njihovi starci vode glavnu riječ a naši ihtijari samo slijede.2749
(Povodom ostvarenja našega „Tarika“ opazilo se je kod našega svijeta velika volja za načinom pisanja kakvim se „Tarik“ piše. Osim toga, opazilo se je i to da je naš svijet otprije dosta na svom jeziku sa arapskim pismom pis'o, samo se je to bilo nekako počelo gubiti. Tome je gubljenju najviše krivo to što nije način pisanja zgodan bio i što nije bilo sviju harfova, koji za naš jezik trebaju, te što je tako učinje malo poteže bilo )
Dopis jednog od čitalaca Tarika pisan arebicom Međutim, nakon dvije godine izlaženja časopis Tarik se nakon aprila 1910. god. prestao štampati. U prvom redu zbog pritisaka kako vlasti tako i pojedinih tadašnjih bošnjačkih intelektualaca. U zadnjem broju, urednik Čaušević je, između ostalog, napisao: „...Mirne duše more se reći, da je Tarik izvršio svoju glavnu zadaću, da je naše pismo oživio koje je bilo - kako je svakom poznato - na teneširu (sto na kome se kupa mrtvac). Tarikova je jedna zadaća bila, da nas uvjeri sa živim primjerom, da se naš jezik more pisati sa arapskim pismom.....Nijesam mogao gledati da se naši znaci gube, a taki je jedan naš znak arapsko pismo. Sve islamske narode od Kine do Maroka veže zajedničko pismo, arapsko pismo, premda govore u raznim jezicima... Bosanski sabor je 1911. god. donio zaklučak da svi javni natpisi uz latinicu i ćirilicu budu napisani i na arebici. Austrijska vlada je poništila tu odluku. Tako su Bošnjaci od 19. vijeka bili jedan od rijetkih naroda, ako ne i jedini narod na dunjaluku, koji se služio sa četiri pisma: bosanicom, arebicom, ćirilicom i latinicom.
2749
Tarik, I/1908, br.3, 35
~ 786 ~ Arebica, uz primjer za svaki glas, ispisana rukom Abdulah ef. Maglajlije 1995. god.2750
2750
U proljeće 1995. god., na krajnjem jugu Švedske, u gradu Malmö, autor ovog kitaba upoznao je Abdulah ef. Maglajliju, fočanskog imama iz perioda 1950.-tih. Govoreći sa njim o značenjima nekih bošnjačkih riječi, izreka, poslovica... od njega sam saznao da je njemu poznata arebica i da on još uvijek može pisati sa njom. Abdulah ef. mi je tada obećao da će mi napisati sva slova arebice u poređenju sa latiničnim pismom bosanskog jezika a potom za svako slovo arebice napisati i neku riječ u kojoj je to slovo upotrijebljeno. Nekoliko dana nakon našeg susreta, tačnije 18. maja 1995. god., iz tadašnjeg bosansko-hercegovačkog udruženja u Malm-eu, dobio sam faxom proslijeđeni papir na kojem je bila, rukom Abdulah ef. ispisana bošnjačka arebica.
~ 787 ~
Nakon 1941. god., tj. 64 gidine poslije štampanja poslijednjeg pomenutog knjige na arebici, 2005. štampan je na arebici strip Hadži Šefko i hadži Mefko (autori: Amir Al-Zubi i Meliha Čičak-Al-Zubi), koje je ujedno i prvi strip na arebici uopšte. U ovom djelu Al-Zubi je uveo i neke promjene u pravopisu bosanske arebice, učinivši je potpuno nezavisnom od pravopisa orijentalnih jezika.
Jedna stranica iz stripa Hadži Šefko i hadži Mefko pisanog arebicom
~ 788 ~
Sedamdeset i dvije godine nakon 1941. god.tj. 2013. god. štampan je na arebici prvi knjiga sa ISBN i CIP bibliotekarskom katalogizacijom. Taj knjiga je Epohe fonetske misli kod Arapa i arebica objavljen u aprilu 2013. godine u Beogradu (autor: mr. Aldin ef. Mustafić, profesor arapskog i engleskog jezika) Ovaj knjiga predstavlja upotpunjavanje standardizacije arebice koje se oslanja na Čauševićevu verziju, te je, takođe, udžbenik za visoko obrazovanje.
Naslovna korica knjige Epohe fonetske misli kod Arapa i arebica štampane 2013. god.
~ 789 ~
Zahvaljujući arebici nastala je i bošnjačka alhemijado književnost. Pojam alhamijado dolazi od nepravilnog korištenja arapske riječi el a‘džemijje, što znači strani, nearapski (španski: [alxaˈmjado]; arapski: ةيمجع- ajamiyah). Sa riječju alhamijado označavalo se pisanje onih koji nisu Arapi a pušu arapskim pismom. Nakon XVI vijeka kod više evropskih naroda, u Grčkoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji pa čak kod jednog dijela Mađara i Njemaca, razvilo se pisanje na arebici a domaćim jezicima. 2751 Međutim, najrasprostranjenija pojava pisanja arebicom a domaćim jezikom, u ovom slučaju bosanskim jezikom, zabilježena je na prostorima etničke Bosne i Hercegovine, odnosno među Bošnjacima. Bošnjačka alhamijado književnost sadrži veoma veliki broj različitih književnih ostvarenja koja su od 16. do 20. vijeka pisana arebicom i bosanskim jezikom. Ostavština bošnjačke alhamijado književnosti sastoji se od poezije, proze, vjerske literature… Među najznačajnijim bošnjačkim alahmijado piscima bili su: Muhamed Hevaji Uskufi, Hasan Kaimi, Mula Mustafa Bašeskija, Umihana Cuvidina, Softa Fejzo, Abudrahman Sirri... Najstariji, do danas pronađeni, bošnjački alhamijado materijal potiče iz 997. god. po Hidžri, odnosno iz 1588/1589. god. po mīlādu. Ovaj najstariji alhamijado materijal je, u stvari jedna bošnjačka sevdah pjesma-ljubavna pjesma. Ovo je, istovremeno i prva zapisana sevdahlinka. Ovu pjesmu pronašao je, u jednoj turskoj zbirci rukopisa Bečke fbiblioteke, Njemac G. Flügel koji ju je i prvi objavio 1911. god.2752 Pored ove bošnjačke sevdahlinke, u ovoj turskoj zbirci nalazile su se i njemačke i mađarske pjesme jer je zbirka nastala na prostorima današnje Mađarske koji su od XVI vijeka bili u sastavu Osmanske imperije. Na tom prostoru zabilježena je i ova bošnjačka pjesma a tamo ju je odnio neki Bošnjak koji je tu boravio kao asker, vojnik ili stanovnik, naseljenik. Ovoj bošnjačkoj sevdahlinci, nakon njenog zapisivinja neko od kasnijih prepisivača dodao je naslov Hirvat(i) türkisi (hrvatska narodna pjesma, hrvatska turćija). Na to je ukazalo više onih koji su se bavili proučavanjem ove pjesme.2753 Uz to, naslov je napisan turskim jezikom dok je cijela pjesma zapisana klasičnom bošnjačkom arebicom. Zbog toga je dr. Muhamed Huković, pri proučavanju
2751
Alen Kalajdžija, Elementi književno jezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo, knj. 29-30, str. 261 2752 Alen Kalajdžija, citir. dj., str. 249 2753 Alen Kalajdžija, citir. dj., str. 264; Rukopis kojim je napisan naslov izgleda drugačije od rukopisa ostatka pjesme, naslov je malo zadebljan (boldiran) u odnosu na ostatak teksta, što nije bila praksa u taj wakat da se tako ističu naslovi, naslov je previše zbijen i neprirodno izgleda u odnosu na ostatak teksta, naslov nije vokalizovan (to jeste na njemu se ne nalaze ḥareketi), dok je ostatak teksta sa ḥareketima, što u poređenju sa drugim djelima pisanim na arebici nije u skladu…
~ 790 ~
ove pjesme istu naslovio sa njenim početnim stihom Ah nevista duša moja.2754 Kroz ovu sevdahlinku opjevana je prosidba, odnosno prošenje djevojke. To je zahtjev momka upućen djevojci da se uda za njega, odnosno poziv djevojci za sklapanje braka.
Pjesma Ah nevista duša moja zanimljiva je za historiografsko, književno-historijsko, lingvističko i filološko istraživanje, a u širem smislu od važnosti je za različite kultorološke studije u proučavanju razli itih balkanskih naroda. Zbog toga se veći broj autora bavio njenim proučavanjem počev od spomenutog njemačkog orjentaliste G. Flügela koji ju je i prvi objavio 1911. god. Neki od autora iznosili su mišljenje da je Mehmed, koji se spominje u pretposlijednjem stihu ove pjesme, autor ove pjesme. To zbog toga što ovaj stih glasi: .. Ovu pesmu Mehmed zgodi... pa je objašnjavano da riječ zgodi ima značenje 2754
Huković Muhamed (1997): Zbornik alhamijado književnosti, Bošnjaka književnost u 100 knjiga, knj. 11, str.30, Preporod, Sarajevo
~ 791 ~
napisa. učinje..Objašnjavano je i da ovo zgodi ima značenje.zapisa pa je, prema ovim objašnjenjima Mehmed samo zapisivač ove pjesme...Međutim, G. Flügel u svojoj transliteraciji ove pjesme 1911. god. ovu riječ je preveo kao zagudi (otpjeva).2755
U svakom slučaju riječju zgodi mogao se označiti onaj koji je tu pjesmu zapisao ili otpjevao jer sve ostalo, njena ortografija (pravopis kojim je pjesma pisana), jezičke osobine, potvrđuju to da je ovo narodna, folklorna pjesma, koja se pjevala sa ili bez muzičke pratnje. U ostalom sama turska riječ türkisi, u neautentičnom i podmetnutom naslovu, ima značenje: narodna, folkorna usmena ili pismena pjesma.2756
Transliteracija sevdahlinke Ah nevista duša moja koju je, pri njenom prvom objavljivanju 1911. god., uradio G. Flügel
Treba naglasiti da, uz ovu bošnjačku sevdahlinku, kao najstariji sačuvani arebični, alhamijado materijal, bošnjačku alhamijado književnosti predstavlja vrlo veliki broj stvaralaca iza kojih je ostala obimna književna građa. Njih i njihova dijela nije moguće ovdje predstavljati jer to nije tema ovog rada. Zbog toga će biti uzeti samo neki od stvaralaca bošnjačke alhamijado književnosti. Prvi je Fejzo Softa koji je autor jedinstvene pjesničke tvorevine pod naslovom Ašiklijski elif-be. O autoru ove pjesme zna se samo da mu je ime Fejzo, da je bio softa (učenik medrese) i da je iz Travnika. Pjesma Ašiklijski elif-be nastala je krajem XVIII vijeka, a čuvala se u 2755
Kraelitz, von Friedrich (1911): «Kleine Mitteilungen», Archiv für slavische Philologie, band XXXII,
Berlin 2756
Alen Kalajdžija, citir. dj., str. 250
~ 792 ~
usmenoj predaji, što svjedoči o tome da je bila popularna i omiljena kod omladine. U Travniku i okolini doskora se mogla čuti od starijih ljudi i žena.
~ 793 ~
Ova izrazito ljubavna pjesma je izuzetna u svojim motivima koji su inspirisani specifičnim načinom života, položajem žene i uopšte odnosom muskarac-žena. Svom ljubavnom zanosu i maštanju mlađahnii Softa je dao oduška na originalan način. Učeći svoju ljubljenu djevojku Fatu arebici upćivao joj je svoje iskaze ljubavi pa je to poruka čitave pjesme. Svom ljubavnom zanosu i maštanju mlađahni Softa je dao oduška na originalan način. Na vanredno vješt i duhovit, ali isto tako i ljubavno dovitljiv način, Fejzo Softa, uz svaki harf, uz svako slovo arebice upućuje ljubljenoj djevojci po jednu ljubavnu poruku, ugodjaj ili želju. Na taj način svakom harfu, svakom slovu arebice u pjesmi je posvećena po jedna strofa. Iako ova pjesma, zbog svojeg obima, ovdje nije predstavljena u cijelini i iz ovog, samo jednog dijela, vidi se zadivljujući način na koji je zaljubljeni softa, maštajući i pjevajući o ljubljenoj djevojci, znao i umio da, uz oblik svakog harfa arebice, poveže i uobliči svoje ljubavne osjećaje i jade. Fejzo je pri tome čas softinski pitom, čas, opet, ljubavnički ustreptao, zanesen i vatren, da odmah zatim pokajnički obori pogled i zamoli Allaha da blagoslovi ljubav o kojoj on pjeva. Dajući oduska svojim osjecajima, Fejzo Softa u specificnoj pjesničkoj formi. kroz arebicu i oblike njenih slova, portretira svoju dragu. On njezine fizičke značajke uporedjuje sa slovima arabice i na slikovit način ističe podudarnost i medjusobnu zavisnost. To je najbolje izraženo u strofi koja je posvecena glasu "m" (mim). Znači, dok Fejzo svoju jaukliju, svoju djevojku podučava arebici on to čini tako da su ti didaktički, obrazovni elementi u pjesmi tako nenametljivo utkani da se oni i ne osjećaju kao suho podučavanje. Naprotiv, ti elementi se, kroz sve njegove metafore, uporedbe... doživljavaju kao dar zaljubljenog svoj sevdah izabranici. To se najbolje vidi kod opisa svakog od slova arebice:
~ 794 ~
Fejzo je, na ovaj način, najobičnijim slovima arebice podario dušu, zaogrnuo ih slatkim dražima i učinio ih tako privlačnim da im njegova jauklija nikako ne može odoljeti. Prelijep je ovo primjer kako kod mladih insana, kod mladih softa, učenika probuditi pedagošku radoznalost. Najbolje se to vidi na primjeru tačke, odnosno nokte:
Nokta, tačka u Fejzovoj pjesmi dobija neslućeni značaj i moć. Pjesnik svoju noktu oživljava pa ona osjeća, gleda, oživljava, zagrijava, plovi... Što je posebno značajno kod ove pjesme je to da, u skoro svakoj strofi, prva riječ iza slova arebice o kojem se u toj strofi govori počinje baš tim slovom. Ovo nije bilo nimalo lahko postići a da se udovolji sadržaju i svemu onome što je pjesnik sa tim slovom htjeo kazati, odnosno iskazati svoja osjećanja prema svojoj jaukliji.
Bosanski jezik i ekumenski poziv u dijelu Muhameda Hevaije Posebno je bitno ovdje predstaviti jednog od bošnjačkih alhamijado stvaralaca i to onog za kojeg, svi poznavaoci ovog segmenta bošnjačke kulturne baštine, navode da je najznačajniji. To je Muhamed Hevaija Uskufi (skraćeno: Muhamed Uskufi ili Muhamed Hevaija). Njegov pjesnički pseudonim Hevai ((Svijetli, Zračni), u stvari, je njegovo prezime dok je Uskufi njegov nadimak.2757
. .
Portret Muhameda Hevaije Uskufija 2757
U sidžilu (sudskom protokoluu) mostarskog kadije iz 1632. god. , u kojem je usidžileno (zapisano, protokolisano) hiljade osoba sa imenima, prezimenima, nadimcima... usidžilen je (upisan je) i Mustafa-čelebi Hevai. Ovome mostarskom Mustafi-čelibi prezime je Hevai pa je i u slučaju Muhameda Uskufija njegov pjesnički pseudonim Hevai, u stvari, i njegovo prezime. Njegovo prezime Hevai, u značenju svijetli, formirano je prema njegovom izgledu, prema boji njegove kose, kože, lica... Formiranje prezimena prema izgledu, tjelesnoj ili nekoj drugoj osobini osobini izetno je često pa su tako nastala prezimena Crnković, Crnić, Karamustafić, Topal, Topalović... -Muhamed A. Mujić, Sidžil mostarskog kadije 1632-¸1634., Prva književna komuna, 1987. god. Mostar, str. 14
~ 795 ~
Rođen je u mjestu Dobrnja kod Tuzle 1601. god. u nekadašnjem zvorničkom sandžaku. Nije poznato kad je tačno umro ali se zna da je to bilo poslije 1651. godine. Poticao je iz plemićke porodice koja mu je i omogugućila dugogodišnji boravak i plemićku službu na carskom dvoru u Istanbulu. U stambolskim sultanskim dvorima boravio je preko 20 godina a potom se vratio u Bosnu gdje je, nakon 1651. god., negdje u zvorničkom sandžaku i umro.2758 Na osnovu njegovih dijela vidljivo je da je izvanredno poznavao ondašnje svjetske najznačajnije jezike: turski, arapski i perzijski jezik. Međutim, njegova najveća jezička vrijednost je u tome što je odlično poznavao svoj maternji, bosanski jezik kojeg je, kao i svoje bošnjačko porijeklo, svugdje i s ponosom isticao. U jednoj od svojih pjesama pisanih arebicom a jezikom bosanskim on ističe: Bosanski da vam besidim bratani Da slušaju prijatelji i dobrotelji znani, Vi moji virni drugovi Također, u uvodu svog bosansko-turskog riječnika iz 1631, gid,, po kojem je on i najpoznatiji piše: Mnogo je lijepih rječnika napisano, Sve kao dragi kamen probranih i omiljenih, Ali nema napisana na bosanskom jeziku... Muhamed Hevaija ne samo da je jedan od prvih bošnjačkih pjesnika na arebici i jeziku bosanskom nego i najveći pjesnik bošnjačke alhamijado knjževnosti.
Alhamijado pjesma Bože jedini Ti nas ne kinji Muhameda Hevaije 2758
Derviš Korkut misli da je M. Hevaija u Bosni, nakon povratka iz Istanbula, živio i umro
po svoj prilici u nekom selu po imenu Crkvina-Grupa autora, Muhamed Hevaija Uskufi, Univerzal, Tuzla 1990. God. , str. 114
~ 796 ~
Prva dio pjesme Poziv na vjeru, pisane arebicom i jezikom bosanskim, po kojoj je, poslije svojeg bosansko-turskog riječnika iz 1631. god., Muhamed Hevaija-Uskufi najpoznatiji bošnjački alhamijado stvralac
~ 797 ~
Drugi dio pjesme Poziv na vjeru
~ 798 ~
Pjesma Poziv na vjeru Ja, kavuri1, vami velju, Hod’te nami vi na viru. Po ne viri što se kolju, Hod’te nami vi na viru!
Kam, kameno srce, jedinj’? Hod’te nami vi na viru!
Jedno čedo razrodi se2, Naopako jer hodi se, Ter na jedinj’3 ne vodi se. Hod’te nami vi na viru! Je li slika bit se, robit, Po ne viri sići, morit, Jedno drugom kuće orit? Hod’te nami vi na viru! 4
Zovemo vas, jer se piše, Boga sveta u(z)znat više, Paka vira teško tište5. Hod’te nami vi na viru! Boj ne bije koj’ pametan, Bude veće prepravatan, I[z] šta viri on zametan6. Hod’te nami vi na viru! Mi Turčini7 virno žiti8 I sa svetim obuvfti.9 Bez puta se nije biti10. Hod’te nami vi na viru! Nismo vami mi zlotvori, Bog nas jedan jer satvori, Bud’te Bogu bogodvori, Hod’te nami vi na viru! Mi na viri čuvamo se11, Nevimikom rugamo se: »Kud diste se i kamo se« ? Hod’te nami vi na viru! Nepriliku mnogo godin Čini narod, silno rob[l]jen,
Otac jedan, jedna mati – Prvo bi nam, valja znati. Jer12 ćemo se paski klati? Hod’te nami vi na viru! Kod god ima čistu pamet, On ne misli činit zamet13, Nevimiku noge sapet. Hod’te nami vi na viru! Nek ne čini silu Slavu,14 ne priliči nek se lavu,15 Nek u[z]znade svetog Savu! Hod’te nami vi na viru! Ove riči promotrite, Za virnicim’ iđ’te, v[i]rujte,16 Nevirnike gon’te, prit’te,17 Hod’te nami vi na viru! Ne dajte se hali lučit,18 Zaboraviv jedinj’ mučit19. Čistu viru valja učit. Hod’te nami vi na viru! Ko god hodi naopako, Valja sviti njega jako20 Nek na jedinj’ vdziv lako21. Hod’te nami vi na viru! Ovi pi's22 je vazda vi'ran, Ko ga drži, bude miran, Iz nevire biži za ran’23. Hod’te nami vi na viru!
~ 799 ~
Ko, besputan, bude opak,
Hod’te nami vi na viru!
24
Ter nevirom digne ovak’25, Na put gonit valja mu rtak26. Hod’te nami vi na viru! Pamet nije bit se, klati, Već na viri biti brati,27 Vrlo pravo, virno stati.28 Hod’te nami vi na viru! Dosta se je zla činilo, Paski klalo i svinjilo29 I bez uma još kinjilo.30 Hod’te nami vi na viru! Valja viru opraviti, Od pakla se izbaviti Duše raju sve zaviti31. Hod’te nami vi na viru! Ne mislimo zlo mi vami, već nećete ako sami,32 rečeno je, zvat nas nami.
Zametnuli boje ludi. Da budemo mi već ljudi, da na viri nismo hudi.33 Hod’te nami vi na viru! Oda zla čina pametar pamet kupi, ne čini kvar,34 jer je pamet vazda uhar. Hod’te nami vi na viru! Kod »hiljada i šezdeset« I još jedan god bi uzet. Pismo ovo bude pamet.35 Hod’te nami vi na viru! Dobrinja’tan,36 DoljnoSolan,37 radi Hava’i je viran38. Pomoć učin’, Bože jedan!39 Hod’te nami vi na viru!
1.Kaur, kauri, odnosno đaur, đauri-nemuslimani, bez obzira da li su oni jevreji, krćani/hrišćani, budisti...2759 Obično se smatra, da riječ kavur (kaur, đaur, gjaur) predstavlja iskrivljen oblik arapskog kdfir, što znači onaj koji ne vjeruje, nevjernik; onaj koji [istinu] zaklanja. U nauci se danas, međutim, smatra ispravnijim mišljenje, da ovaj izraz potječe od perzijske riječi gabr (gawr, gaur), koja označuje pripadnika zoroastrijske vjere. Kurdi nazivaju gavir’ima Europljane, posebno Ruse. Bit će, da je u Maloj Aziji, gdje su se susrele iranska, arapska i bizantinska kultura, došlo do miješanja pojmova, pa je iranski gavir identificiran s arapskim gabir, koji je u bizantskom izgovoru i onako morao glasiti gavir. Tu se ova riječ, koja znači ponosit, okrutan, tiranin, sigurno prvi put upotrijebila kao sinonim za kršćanina. Danas ona u turskom jeziku ima značenje: nemusliman, posebno kršćanin, u pežorativnom značenju, nevjernik, bezbožan, nemilosrdan, okrutan, surov, svojeglav, tvrdokoran2760. 2. Jedno koljeno, jedan rod, razrodi se. Drugim riječima: ljudi, djeca jednoga praoca i pramajke, međusobno se otuđiše. 3.Jedinstvo, jedinje. 4.Zovemo vas, jer je tako pisano, da se bolje upoznamo sa Bogom kao oličenjem zakona čovječnosti. 2759 2760
A. Škaljić, turcizmi u s/h jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985, str. 246, 401 Smail Balić, Kultura Bošnjaka, Zagreb, 1994. god., str. 136
~ 800 ~
5.Paka=naopaka, paka vira=naopaka časnost, neljudskost..., bolno tišti. 6.Pametan čovjek ne bije boj, osim ako ne bude prepravatan-nahuškan, čime se okreće od časnosti, čovječnosti 7.Turčin=U Bosni dugo vremena sinonim za musliman. Od vremena tanzimata, političkih i kulturnih reformi započetih Hatti Humayun’om (ukazom) od Giilhane 1839, bosanski muslimani se počinju jasno distancirati od Turaka, koje od tada nazivaju Turkušama. Ova riječ dolazi od Tiirk uşagi= turski momak, tursko čeljade: pejorativno: sluga ili lakej od Turčina. 8.Virno žiti=časno živjeti 9.I sa svetim obuviti=Obučeni, naučeni o značenju svetoga, upućeni u sveto. 10.Ne može se živjeti, ne može se biti bez pravca, bez puta i kompasa. 11.Mi pri zadanoj viri=zadanoj časnoj riječi pazimo na svoje postupke, čuvamo se. Onima pak, koji ne drže do vire-do časti i časne riječi, mi se podrugujemo sa: Kud djeste se i kamo [djeste] se? 12.Jer? =lokalni izraz u značenju zašto? U okolini Donje Tuzle,u kraju u kojem je rođen Hevaija ova se riječ i danas u tom smislu upotrebljava. 13.Zamet=zahmet, metež, nered, odmetništvo. 14 Nek ne čini silu Slavu=Nek ne čini silu-nepravdu, neka ne upotrijebljava silu prema Slavjanima-Slavenima. 14. Ne priliči nek se lavu=ne priliči to lavovski snažnoj Osmanskoj Impeiji 16. Za virnicim’ iđ’te, v[i]rujte=za virnima=za časnima idite, slijedite ljude od riječi, vjerujte njima! 17. Nevirnike gon’te, prit’te=Nečasne, one koji ne drže do riječi, gonite od vas, prit’te=prijetite im posljedicama. 18.Hali=pustahijski. Ne dajte se hali lučit=ne dajte se pustahijski rastavljati, rastrgavati 19. Zaboraviv jedinj’ mučit=zaboravljajući na jedinstvo po Bogu, uzajamno se mučiti, zlostavljati. 20. Valja sviti njega jako=Treba ga dobro osvojiti (sviti=saviti, pripojiti [uza se]?) 21.Nek na jedinj’ voziv lako=da bi bio lahko privodiv (voziv) jedinstvu, da bi bio lahko objedinjen, jedinstven sa svima ostalima. 22.Pis = pismo, sastav; Ovi pi's je vazda vi'ran=ovaj sastav, ova pjesma je časna, poštena, za sva vremena i sve generacije 23. Iz nevire biži za ran’=Iz, od nečasnosti, nepoštena... biježi što prije, što ranije (za ran’) 24.Ko, besputan, bude opak’27 Ko, u svom bespuću, besčašću bude opak 25. Ter nevirom digne ovak=te se, usljed besčašća=nevire, ovakav digne protiv reda i poretka, 26.Rt, rtak = grbača, leđa- Na put gonit valja mu rtak=tome valja grbaču ispravljati=gonit na (pravi) put. 27.Već na viri biti brati=već časno, u ćasnosti, u poštenju, u iskrenosti, u miroljubivosti... biti braća 28.Vrlo pravo, virno stati=Ponosno biti uspravan, časno stati, časno se uspraviti. 29.Svinjilo=radilo nešto prljavo, nečasno 30. Kinjilo=gnjavilo, maltretiralo 31.Zaviti=zavještati. 32.Već nećete ako sami=Osim ako nećete da budete izolirani, sami.
~ 801 ~
33. Da na viri nismo hudi=Da u časnosti, u ljudskosti, u miroljubivosti... nismo oskudni 34. Oda zla čina pametar=budi pametniji od onoga ko zlo čini Pamet kupi, ne čini kvar=opameti se, ne čini nered Ova misao podsjeća na tursku narodnu poslovicu Edepli, edepsizden edep ogrenir = Odgojen čovjek uči dobro vladanje od neodgojenog. 35.Pismo ovo bude pamet=Pjesma ova će biti spomen, napisana isprava 36.Dobrinja’tan=Turski ablativ od: Dobrinja =iz Dobrinje. 37.Doljno-Solan=Donja Tuzla 38. Rad Heva’i je viran=posao, rad Hevajin je viran=častan. 39. Pomoć učin’, Bože jedan=Bože jedini, pomozi! Tema ovog knjige nije da se bavi analizama i tumačenjima pojedinih arebičnih materijala već da ih samo predstavi sa aspekta arebice kao bošnjačkog pisma. Međutim, o Hevajinoj pjesmi Hod’te nami vi na viru, kao izuzetnom važnom arebičnom materijalu, treba nešto više kazati u prvom redu zbog poruka koje se sa ovom pjesmom iskazuju. Pjesma Poziv na vjeru, koja ima stotinu stihova, vjerovatno je najistraživaniji i najviše objašnjavani bošnjački lhamijado materijal. Njome se bavio, istraživao ju je i tumačio veći broj poznavalaca bošnjačke alhamijado književnosti. Počelo je to još 1912. god kad su Vladimir Ćorović i Sejfudin Kemura objavili svoje zajedničko dijelo Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem 17., 18. und 19. Jahrhundert u kojem su se takođe, kao prvi, bavili ovom Hevajinom pjesmom. Sva dosadašnja istraživanja i tumačenja ove Hevajine pjesme svrstavaju se u dvije grupe: U prvoj grupi nalaze se tumačenja po kojima ova pjesma predstavlja misionarski poziv balkanskim kršćanima i hrišćanima da prime islam. Alija Nametak, uz to, bez pravog objašnjenja, tvrdi, da je pjesnik daleko od snošljivosti i da ovim spjevom želi upravo pokazati, kako je sve ludost, što nije islam. A. Nametka na ovaj zaključak navodi prije svega stih Hod’te nami vi na viru!, koji se ponavlja na kraju svih dvadest pet strofa. On ovaj stih shvaća u značenju: Pređite na našu vjeru. A. Nametak ovakav zaključak donosi na osnovu toga što ovaj stih u turskoj varijanti ove Hevajine pjesme (pjesma je, osim bosanskog napisana i na turskom jeziku) glasi Gel imana, gel imana-dođi u iman, u islam. Iz ovog A. Nametak izvlači sud da stih Hod’te nami vi na viru mora imati isti smisao kao i stih Gel Imana, gel Imana! Na turskom jeziku. Ovakvog je mišljenja i Alija Isaković koji smisao poruka ove Hevajine pjesme, kao i cijelu pjesmu posmatra kroz prizmu iste ove pjesme napisane na turskom jeziku pod naslovom Kasidei beray daveti iman, a nepoznati je prepdsivač i sabirač Hevaijinih umotvorina za ovu pjesmu stavio naslov Beray daveti iman bezbani srb-Poziv na vjeru na srpskom jeziku. 2761 U tom smislu on navodi stihove iz turske varijante ove Hevajine pjesme: 2761
Citat: „Muhamed Hevai-Uskufi svoj materinji jezik zove uvijek bosanskim. U predgovoru svog čuvenig bosansko-turskog rječnika Makbuli-arifa veli za se da je Bosnevi (Bošnjak), a svoj jezik konstantno zove bosanski (bosanga), kao i njegov suvremenik fra Matija Divković. Bosna, Bošnjak i bosanski spominje se u samom predgovoru njegovog rječnika deset puta, a u tekstu rječnika još dva puta ... Jezik u
~ 802 ~ Pjesma o pozivu u vjeru Što će ti nevjerstvo, nevjernice? Dođi u vjeru, dođi u vjeru. Zašto zatajuješ Boga? Dođi u vjeru, dođi u vjeru! Sto će nam neprijateljstvo? Zar nismo svi jedna braća? Treba poslušati pamet: Dođi u vjeru, dođi u vjeru! (S turskog Fehim Spaho)
Prema A. Isakoviću ”...gornji stihovi, kao i svi drugi u ovoj pjesmi ne pokazuju nimalo tolerancije. To je poziv u vjeru, a ta vjera u koju Hevai poziva jest islam. On u turskoj pjesmi završava svaku strofu dvokratnim 'Gel Imana, gel imana!’. Kako se vidi iz pjesme, Hevai poziva sugrađane kršćane da prime islam, a kako mu je pjesma bila na turskom jeziku, smatrao je potrebnim da je radi boljeg učinka prevede i na svoj materinski jezik i jezik svojih su-narodnika. Time bi spasio dušu i, po naučavanju svoje vjere, bio zaslužan za njeno širenje…”2762 Drugu, brojniju grupu poznavalaca bošnjačkog alhamijado stvaralaštva čine oni koji tvde da Hevaina pjesma Poziv na vjeru predstavlja poziv za zajdništvo, saradnju, miroljubivost... Svetozar Ćorović je prvi koji je, još 1912. god., analizirajući ovu Hevajinu pjesmu, zaključio ...da je to prvi put od jednog muslimana izraženo jedinstvo svih Bošnjaka, bez razlike na vjeru i vjersku snošljivost...2763 U svojem dijelu Kultura Bošnjaka Sulejman Balić se iscrpno bavio sa Hevajinom pjesmom Poziv na vjeru. On navodi: „Heva’i’-eva poznata pjesma od 100 stihova upućena je hrišćanima. Do sada se shvaćala kao poziv na islam. Pod tim uglom gledana, osuda međusobnih progona i ubijanja, koja se susreće u brojnim stihovima ove pjesme, je nedosljedna pjesnikovu osnovnom držanju. Zaključujući, međutim, po jezičnom sastavu refrena, Hod’te nami vi na viru!, Heva’i ovu pjesmu nije namijenio vjerskoj propagandi, već stvaranju povjerenja između muslimana i kršćana. Da je pozivao na mijenjanje religije, morao bi reći: Hod’te nami vi u viru! Pogreška kod shvaćanja i prevođenja ovog stiha leži, mislim, na prepisivačima i na mehaničkom olahkotnom prilaženju predmetu. A. Nametak, stih „Hod’te nami vi na viru!«, shvaća u značenju: Hevainim pjesmama i rječniku je veoma čist, a u pjesmama gotovo bez imalo turcizma. Pisao je u ikavskom govoru. Rijetke su riječi pisane ijekavski ili ekavski, a i te su sigurno iz pera prepisivača ... Nas ovdje može naročito zanimati zašto Hevai zove svoj jezik bosanskim, a ne hrvatskim ili srpskim... Bosna je bila više nego jedna pokrajina, a pojam Bošnjak nije više značio samo stanovnika jedne pokrajine nego pripadnika jednog naroda koji je imao svoj jezik, bosanski. Na čitavom teritoriju ondašnje Bosne bio je rasprostranjen štokavski dijalekt i većinom ikavski govor“.- Alija Isaković, Biserje, antologija muslimanske književnosti, str. 250 2762 A. Isaković, citr. dijelo, str. 251 2763 Svetozar Ćorović, S. Kemura, Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem 17., 18. und 19. Jahrhundert.
~ 803 ~
»Pređite na našu vjeru«, a ne kako je pravilno: »Dođite nam na vjeru=na časnu riječ!« On s pravom primjećuje, da ovaj stih mora imati isti smisao kao i refrain korespondirajuće Havai-eve pjesme na turskom jeziku »Gel Imana, gel Imana!«, za koji kaže, da znači »Dođi u vjeru!« Ovdje, međutim, leži njegova osnovna pogreška. Vjera u smislu časne riječi prevodila se i u doba Hawa’i’evo i s iman. Drugim riječima, iman ne znači samo vjera u religioznom smislu, nego i uvjeravanje, osiguranje, zaštita, povjerenje. To je upravo značenje herojskog pojma zadane vjere. Ni u turskoj verziji ove pjesme nema traga vjerskoj nesnošljivosti. Naprotiv, ovdje se radi upravo o jednoj proklamaciji tolerancije, što jasno proizlazi iz slijedećih stihova: Čemu nam neprijateljstvo! Zar nismo svi jedna braća? Treba poslušati pamet: Dođi na vjeru, dođi na vjeru! Ovo je svjedočanstvo bratstva, Ovo je darovnica ljubavi, Ovo je proklamacija plemenitosti. Dođi na vjeru, dođi na vjeru! Hevajina pjesma, o kojoj je riječ, jedinstvena je u južnoslavenskoj i, koliko znam, turskoj literaturi. Da je pjesnik htio pozivati u vjeru, kako su dosadašnji istraživači, ne ulazeći dovoljno kritički u gradivo, tvrdili, onda bi on bar na jednom mjestu svoga sastava upotrebio jednu od riječi Islam, Muhamed i Kur’an. Međutim, ni u bosanskoj, ni u turskoj verziji pjesme nema tim izrazima traga.“2764 Grupa autora: dr. Muhamed Huković, dr. Ahmed Kasumović, dr. Ismet Smailović uradila je i 1990. izdala knjiga Muhamed Hevai Uskufi. U ovoj obimnoj studiji i oni su dali prikaz i analizu Hevajine pjesme Hod’te nami vi na viru, ističući: „Muhamed Hevai, nesumnjivo najveći pjesnik alhamijado književnosti, izazvao je jednom svojom pjesničkom tvorevinom od stotinu stihova zabunu, jer su se istraživači podijelili u mišljenjima odnosno u interpretaciji najbitnijih pitanja u vezi sa misaonom sadržinom te pjesme. Hevaijina pjesma Poziv na vjeru nosi poruku, zapravo poziv koji se dvadeset i pet puta kao refren ponavlja na kraju svake strofe Hod’te nami vi na viru! Nekoliko ozbiljnih poznavalaca alhamijado literature drži da je u ovoj pjesmi upućen poziv hrišćanima da pređu na islam, što bi bio preduvjet koegzistencije, dok drugi, isto tako upućeni u ovu književnost, smatraju da je to poziv na suradnju i pomirenje i da nema prizvuka vjerske isključivosti, već da je to apel da se priđe s garancijom zadate vjere, časne riječi. Alija Nametak u svom radu "Rukopisni tursko-hrvatsko- srpski rječnici" o tome piše: "Gornji stihovi kao i svi drugi u ovoj pjesmi ne pokazuju ni malo tolerancije nego naprotiv, nakon svaka tri stiha u kojim bi Hevaji htio pokazati da je sve ludost što nije islam veli: Hod'te nami vi na viru! Hodi na viru” nije ono čemu mi sada kažemo "na vjeru" na poštenu ili časnu riječ. To je poziv na vjeru, a ta vjera u koju Hevaji poziva jeste islam. 2764
S. Balić, citir. dijelo, str. 137
~ 804 ~
Ovom mišljenju se priklanja i dr Muhsim Rizvić, najbolji poznavalac muslimanske književnosti, koji u svojoj opsežnoj i sadržajnoj povijesti stvaralaštva muslimanskih pisaca na jednom mjestu kaže: "Hevajin poziv na vjeru, uz kojeg su dugo vremena navođeni stihovi kao primjer isticanja nadreligijskog narodnog jedinstva istog bosanskog zavičajnog porijekla, pružanje ruke pomirnice hrišćanskim saplemenicima, te vjerske snošljivosti, predstavlja, u stvari, pjesmu u kojoj Hevaji poziva nemuslimane da prime islam, želeći tom zaslugom za širenje vjere da spase svoju dušu, a isto porijeklo koje Hevaji ističe polazi od učenja monotei stičkih religija da su svi ljudi postali od Adama i Eve”. "Kasnije će M. Rizvić prihvatiti interpretaciju ove pjesme kao poziv na slogu, zajedničko življenje i koegzistenciju i to kategorički i jakim argumentima obrazložiti prilikom odbrane doktorske disertacije M. Hukovića.” Međutim sa dosta osnova drugi istraživači tvrde da se arapska riječ "iman” u vrijeme kada je Hevai živio, upotrebljavala u značenju "časne riječi”, u kojem smislu je navodi i Evelija Čelebija. Smail Balić navodi značenje ove arapske riječi koje joj daje sastavljač tursko-arapsko-perzijskog rječnika Julijus Theodor Zenker. On riječ "iman” prevodi njemačkim riječima: Versicherung, Beschutzung, Anvertranung, religioser Glaube, Rechtglaubigkeit, lnnere religiose Oberzeugung. 2765 I Hamza Humo ističe Hevaijinu snošljivost, smisao za koegzistenciju i pomirljivost. U spomenici "Gajret" 1923-1928. Humo piše: "Naročito kod njega treba spomenuti vjersku toleranciju na što u njegovo doba niko nije pomišljao i izričitu svijest o njegovu nacionalnom porijeklu i nacionalnoj zajednici svih triju vjera”. I jedni i drugi komentatori ove pjesme (ovi drugi više) pozivaju se na značenje, odnosno funkciju prijedloga "na" u sklopu ove rečenične konstrukcije i na osnovu toga određuju smisao i značenje ovog stiha. Sigurno je da bi određenje značenja ovog prijedloga u mnogome doprinijelo objašnjenju refrena, ali je nužno pored toga i analizirati cijelu pjesmu, sve druge strofe iz kojih se može ponešto naslutiti kakva je osnovna misao rukovodila pjesnika kao poticaj i što je njome htio reći. Poznato je da prijedlog i "na" i "u" mogu ići uz četvrti padež i da obadva mogu označavati: mjesto na pitanje kamo? i to i u pravom i u prenesenom značenju, način na pitanje kako?, vrijeme na pitanje kada? uz posebna značenja svakog ponaosob. U govoru se često umijesto jednog upotrebljava drugi prijedlog kao što je u rečenici - Idem na Rijeku umijesto Idem u Rijeku, Putujem za Sarajevo umijesto u Sarajevo, Evo me na telefonu umijesto kod telefona i sl. Tako je uobičajeno upotrebljavati prijedlog ”na" u kontekstu rečenice: On je prešao na katoličku (pravoslavnu) vjeru, umijesto, i kako bismo očekivali, u katoličku (pravoslavnu) vjeru. To „na“ doduše uvijek ide samo uz glagol preći u značenju obraćanja. Uz druge glagole kao što je npr. glagol tjerati upotrebljen u značenju vraćanje u vjeru traži uza se prijedlog "u" pa se kaže "utjerati nekoga u vjeru". U pripovijeci Pilipenda Simo Matavulj upotrebljava prijedlog "u" uz glagol upisati pa jedna ličnost iz te pripovijetke kaže "da se upisala u carsku vjeru”. U Hevaijinoj pjesmi upotrebljen je glagol hod'te pa stih glasi: "Hod’te nami vi na viru”. Ako je pjesnik pozivao na promjenu vjerske pripadnosti, tj. prelazak sa kršćanstva na islam, uz ovaj glagol, u ovako konstruiranoj rečenici, očekivali bismo prije prijedlog "u”, a ima puno osnove pretpostaviti da bi pjesnik u tom slučaju upotrebio i neki drugi glagol koji bi tražio iza sebe samo prijedlog ”na” (preći, 2765
Osiguuranje, uvjerenje
~ 805 ~
obratiti se). Prijedlog ”na” uz imenicu vjera u govoru se doista više upotrebljava u značenju ”na časnu riječ” na povjerenje, u amanet, na poštenje, na besu i si., a nikako na preobraćanje, odnosno promjenu religijske pripadnosti. Poslije svih objašnjenja i pretpostavki, koje nisu ni tako bitne kako se na prvi pogled čini, ostaje jedno tačno - pjesnik je svjestan da međusobna trvenja ne vode nikud, da mržnja i antagonizam nose štetu svima, siju nepovjerenje među susjedima i sve dileme postaju beznačajne u odnosu na apel pjesnikov: "Otac jedan, jedna mati, Prvo bi nam valja znati, Jer ćemo se paski klati Hod’te nami vi na viruf I u turskoj verziji ove pjesme, i u slučaju kada bi se shvatila kao religijski jednostrana, provijava duh pomirljivosti, tolerancije i koegzistencije. U dvije njene strofe to je nedvosmisleno izraženo: ”Što će nam neprijateljstvo? Zar nismo svi jedna braća Treba poslušati pamet Dođi u vjeru, dođi u vjeru. Ovo je izraz bratstva. Ovo su tragovi ljubavi, To je izljev visine Dođi u vjeru, dođi u vjeru.“ U turskoj verziji ova pjesma nosi naslov Beray daveti iman be-zeban-i serb=Poziv na vjeru na srpskom jeziku. Po mišljenju mnogih, naslov nije pjesnikov nego nekog od kasnijih prepisivača. Ima osnove prihvatiti mišljenje da su Hevaijinom ugledu i književnoj afirmaciji mnogo štete nanijeli prepisivači, tumači i komentatori njegovih pjesama koji su pravili greške ili zbog nepoznavanja jezika ili zbog površnog i mehaničkog odnosa prema pjesnikovom književnom djelu.“2766 Nakon uvida u sva ova naprijed predstavljena razmatranja o tome da li je Hevaijina pjesma Poziv na vjeru misionarska pjesma i poziv hrišćanima da prihvate islam ili je ona, u stvari, ekumenski poziv svima da se prihvati zajednička koegzistenicija, zajedničko življenje i miroljubivost, neka bude dopušteno i autoru ovog knjige da predstavi svoj sud o svemu tome. Najveći i osnovni problem, pri svim analizama ove Hevaijine pjesme je u tome kakvo značenje ima riječ vira koja se, kao refren u stihu Hod'te nami vi na viru, dvadeset pet puta ponavlja na kraju svake strofe? Zbog toga treba istaći da riječ vira/vjera, pored toga što se sa njom označava religija, ima još i druga značenja. Naime, u južnoslavenskim jezicima: bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom (narojani abecednim redom, primj. F. Šantić) riječju vira/vjera, označava se: 1.veliko pouzdanje u koga ili u nešto, povjerenje 2.zadana riječ a) dati, zadati vjeru/viru, obećati, zakleti se 2766
Grupa autora, citir. dijelo, str. 61-62
~ 806 ~
b) primiti na vjeru/viru, priznati unaprijed nešto za istinu, ne tražeći dokaze Odavdje i sintagme - (h)alal mu vjera koja se uputi onome ko ispuni ono što je obećao, ko ispuni datu riječ, datu vjeru, viru. - časna riječ, na vjeru, na viru – na poštenu, na časnu riječ. Mnogobrojni su primjeri za svako od ovih značenja riječi vjera/vira a oni se nalaze u književnoj baštini, historijskim dokumentima... Jedan od takvih dokumenata je i ovo pismo koje je u XV stoljeću iz Bosanske Krajine poslato vlastima dubrovačke republike. Pismo je pisano kurzivnom (rukopisnom) bosanicom a pri njegovom objavljivanju u Glsniku ZM, zbog nedostatka štamparskog sloga bosanice, štampano je crkvenom ćirilicom. U njemu se navodi da se daje vjera - Δɖ □єϸɣ Δɖʍо покʌнс(ɖ)ϸєʍ = da vjeru damo poklisarima...2767
Iz ovog proizilazi da Hod’te nami vi na viru ima značenje: Hajte sa nama na časnu riječ, hajte, budite, živite sa nama muslimanima..., mi muslimani vas pozivamo da svi zajedno živimo u miru i slozi a mi vam dajemo viru-časnu riječ da vas prihvatamo i uvažavamo ako je i vaša miroljubivost iskrena, budimo složni, miroljubivi pa u tom slučaju dajemo vam viru/vjeru-časnu riječ da vam se nikakvo zlo neće činiti, svima će nam biti bolje... Riječ vira/vjera imala je značenje časne riječi/garancije i u vrijeme nastanka pjesme Hod'te nami vi na viru, tj. u XV i XVI vijeku. Najbolje je to potvrđuje putopis Evlije Čelebi koji je i nastao u vrijeme kad je živio i Muhamed Hevaija (vidjeti tex koji se odnosi na fus notu 2755)
2767
Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, god. 23, knj. 2 str. 7
~ 807 ~
Da ova pjesma predstavlja poziv hrišćanima da prime islam, kako su to neki autori tvrdili, onda bi, kako je to i primjetio S. Balić, bar u nekom od ovih stotinu stihova bio spomenut islam, din, Kur'an..., odnosno bio bi upotrijebljen bilo koji vjerski islamski termin. Toga u ovoj pjesmi nejma. Sigurno je nemoguće sačiniti pjesnički, prozni ili bilo kakava drugi zapis misionarskog karaktera, odnosno sa ciljem pozivanja u islam a da se pri tome izbjegne upotrijeba islamskih termina: islam, Kur'an, din, Muhamed... Posebno je bitno, možda i najvažnije u svemu ovome, da je Hevaija u propratnoj dovi (molitvi) , koja slijedi iza pjesme Poziv na vjeru autoritativno objasnio smisao pjesme, odnosno u cijelosti objasnio to kakav je karakter njegove pjesme Poziv na vjeru. Taj dova (molitva) glasi:
U Hevajinoj dovi (molitvi) nema ni jedne rječenice iz koje bi se vidjelo da je autoru stalo do nečijeg obraćanja u islam. Isto kao i u pjesmi Poziv na vjeru, on i ovoj dovi (molitvi) nastupa kao zagovornik ljudstva i snošljivosti. Kod ove Hevajine dove (molitve) mora se istaći jedna izuzetna misao po kojoj Hevaija zauzima posebno mjesto u bošnjačkom vjekovnom mučnom i tegobnom hodu preko trnja uz spoticanja i antagonizme svih boja i vrsta. Hevajin vapaj upućen Bogu da na bratstvo utviruj(e) ne po viri od istoka i zapada (nego) sa svije strana (u) svojoj milosti i rodu i prijatelje(m) po putu sastav(i) dokaz je nadreligijskih i tolerantnih duhovnih okvira. Svojim sadržajem ova Hevaija molitva je mogla i tada, kao što to može i dan danas poslužiti svakom ljudskom biću, pripadniku bilo koje religije. Očigledno je da je pjesnik namjerno izostavio sve odrednice koje bi ovoj njegovoj molitvi davale određen konfesionalni karakter i oduzele joj mogućnost univerzalne primjene. Ima li boljeg pokazatelja koliko je morao biti prosvijetljen, blagoslovljen, veličanstven... duh pjesnika koji u XVII vijeku cijelom čovječanstvu upućuje jedan ovakav apel. Zbog toga bi, svi oni koji pišu o nastajanju misli o koezistenciji (o zajedništvu, moroljubivosti...) i njenom kontinuitetu do danas morali poći upravo od ovog Hevajinog apela. Ova Hevajina dova (molitva), koja je, prema mišljenju alhamijado znalaca, nešto najljepše što je napisano u kompletnoj bošnjačkoj alhamijado književnosti, dokaz je da on svojom pjesmom Poziv na vjeru, kao i svojim cjelokupnim pjesništvom šelje ekumenske pozive u znaku zajedništva i sloge. Ova Hevaijina molitva odiše iskrenim obraćanjem Bogu, bez lažne skrušenosti i pretjerane poniznosti. Zbog toga se sa sigurnošću može kazati da Hevajina pjesma Hod’te nami vi na viru nije poziv
~ 808 ~
hrićanima da promijene vjeru nego poziv na vjeru=poziv na povjerenje, poziv na toleranciju, poziv na koegzistenciju... Ni u turskoj verziji ove pjesme nema traga vjerskoj nesnošljivosti. Naprotiv, ovdje se radi upravo o jednoj proklamaciji tolerancije, što jasno proizlazi iz slijedećih stihova: Čemu nam neprijateljstvo! Zar nismo svi jedna braća? Treba poslušati pamet: Dođi na vjeru, dođi na vjeru1 Bu, izhar-i uhuwwetdir, Bu, itar-i muhabbetdir Bu, isdar-i sumüwwetdir; Gel imana, gel imana!
Ovo je svjedočanstvo bratstva Ovo je darovnica ljubavi Ovo je proklamacija plemenitosti Dođi na vjeru, dođi na vjeru
1
Fehim Spaho je ovaj stih preveo kao Dođi u vjeru. U pitanju je pogriješno shvatanje pjesnika pa odatle i pogriješan prijevod.
U turskoj verziji Hevaijine pjesme Poziv na vjeru njena zadrnja srofa glasi: Heva-i bir amel eder Rida-i Haqq arar, gider Uyanladi, yola yeder Gel imana, gel imana
Heva-i je uradio dijelo Traži Allahovo zadovoljstvo i odlazi S kojnjem na uzdi udara na put Dođi na vjeru, dođi na vjeru!
I iz ovih njegovih stihova, kao i iz puno drugih, vidi se da je Hevaija tipičan predstavnik islamskog mističnog pjesništva. Uz njegovo istinsko pjesičko nadahnuće ide i njegov odnos prema svijetu. Taj odnos je određen zdravom tolerantnom filozofijom. Jezik mu je čist, lahak, lahko razumljiv i prodoran. Zbog toga se sa sigurnošću može istaći da je za Hevaiju kao mistika karakteristična vjerska snošljivost a nikako, kako su to neki pogriješno tumačili, isključivost. U ostalom, opšte je poznato da su sufijski ili mistički redovi najviše poznati po snošljivosti i miroljubivosti. Po mnogo čemu Hevaija, u stvari nije ništa drugo do tipični idealista, tadašnji borac s vjetrenjačama, Don Kihot. Da Hevaijina pjesma Poziv na vjeru nije misionarski poziv hrišćanima da prihvate islam nego ekumenski poziv za mirnim, zajedničkim življenjem svih na ovom dunjaluku, poziv za istinskom koegzistencijom svih bez obzira na njihovu religijsku ili narodnosnu pripadnost, dokaz su i mnogobrojne poruke koje je pjesnik uputio kroz stihove ove pjesme. Niko od svih onih koji su se do sad bavili objašnjenjima i analizama Hevaijine pjesme Poziv na vjeru nije, kao posebnu cijelinu, izdvojio ekumenske poruke iz ove Hevaijine pjesme. Predstavljanje svih tih poruka nije predmet ovog knjige ali ipak vrijedi izdvojiti bar neke od njih:
~ 809 ~
Nismo vami mi zlotvori Bog nas jedan jer satvori ..... Jedno čedo razrodi se, naopako jer hodi se, ..... Je li slika bit se, robit, po neviri sići, morit, jedno drugom kuće orit? ..... Мi па víri čuvamo se, nevirnikom rugamo se, ..... Otac jedan, jedna mati prvo bi nam, valja znati. jer ćemo se paski klati? ..... Kogod ima čistu pamet, ne misli on činit zamet, nevirniku noge sapet.
Nek ne čini silu Slavu, ne priliči nekse lavu, nek uznade svetog Savu! ..... Pamet nije bit se, klati, Već na viri biti brati, Virlo pravo, virno stati, ..... Dosta se je zla činilo, paski klalo i svinjilo 1 bez uma još kinjilo, ..... Nemislimo zlo mi vami, već nećete ako sami rečeno je zvat vas nami, ..... Zametnuli boje ludi, da budemo mi već Ijudi, da na viri nismo hudi, ..... Ovi pis je vazda viran, Ko ga drži bude miran.
Kao što je cijela pjesma Poziv na vjeru poziv na zajedništvo i slogu tako i sve ove izdvojene poruke, svaka na svoj način, samo to potvrđuju. Pjesnik, i to početkom XVII vijeka kad u Evropi nema ni traga od neke religijske tolerancije, svim nemuslimanima, nemuslimanima na cijelom dunjaluka poručuje: Nismo vami mi zlotvori/Bog nas jedan jer satvori. Ljudski rod je jedno čedo a sve podjele u rodu ljudskom nastale su zbog naopakog hoda, naopakih dijela. Je li slika ratovati, zarobljavati se,/po neviri-u neslozi, u besčašću sići, morit. Mi na viri-mi pri zadanoj viri-pri zadanoj časnoj riječi pazimo na svoje postupke, čuvamo se. Onima pak, koji ne drže do vire-do časti i časne riječi, nevirnikom rugamo se-mi se podrugujemo sa: Kud djeste se i kamo [djeste] se Otac jedan, jedna mati prvo bi nam, valja znati. jer ćemo se paski klati? Svi smo od jednog čovjeka i jedne žene, od Adema a.s i Have (od Adama i Eve). Nemojmo to nikad zaboravljati jer će mo se, u suprotnom, paski klati.
~ 810 ~
Kogod ima čistu pamet,/ne misli on činit zamet-zahmet, nevolje a nevirnikunečasniku, zlotvoru, treba noge sapet. Posebno, po mnogo čemu ključnu i vrijednu poruku, kao i poseban značaj nose sa sobom slijedeći stihovi: Nek ne čini silu Slavu, ne priliči nekse lavu, nek uznade svetog Savu! Gornji stihovi su izuzetno važni i, po mnogo čemu, ključn u cijeloj ovoj pjesmi. Pjesnik zahtjeva da se ne čini sila, tj. da se ne primjenjuje nasilje, da se ne čini nepravda... Slavu, odnonosno slavjanskim, slavenskim narodima na Balkanu. Ovo je samo jedna od mnogobrojnih historijskih potvrda da su, sve do XIX vijeka slavenski narodi na Balkanu, u narodnosnom smislu vrlo često imenovani samo kao Slavjani, Slaveni. Prije tog perioda slavenski narodi Balkana, u narodnosnom smislu imenovani su kao Bošnjani (kasnije Bošnjaci), Rašani (kasnije Srbi), Zećani (kasnije Crnogorci), Humljani, Zagorci... Pjesnikov zahtjev da se ne čini nasilje slavjanima i da se pri tome uznade svetog Savu otkriva da treba posebno uznati, znati za narod svetog Save, odnosno za hrišćansko/pravoslavno stanovništvo u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. Ovim se ukazuje i na činjenicu da, u vremenu u kojem je živio Hevaija a to je prva polovina XVII vijeka, narodnosna odrednica Srbin u Bosni i Hercegovini nije bila poznata niti je ona u Bosni i Hercegovini postojala sve do druge polovine XIX vijeka kad je, propagandom iz Srbije, prisilno nametnuta bosanskom pravoslavnom stanovniåtvu.2768 Međutim, od posebne je važnosti to kome Hevaija upućuje zehtjeve da se ne čini sila Slavu i da se uznade svetog Savu? Odgovor na to nalazi se u stihu u kojim pjesnik saopštava da činjenje sile, nasilja, nepravde Slavu ne ne priliči...lavu a taj lav je lavovski moćna Osmanska Imperija. Znači, Hevaijin apel za koegzistencijom, za zajedništvom, slogom... izrećen kroz pjesmu Poziv na vjeru nije upućen samo nemuslimanima nego se on odnosi i na osmansku Imperiju. Zbog toga je Hevaija ovu svoju pjesmu, pored toga što ju je napisao na bosanskom jeziku, uputivši je nemuslimanima Balkana, napisao i na osmanskom, na turskom jeziku, uputivši je svima u Osmanskoj Imperiji. Pišući ovu pjesmu i na turskom jeziku Hevaija je refren Hod’te nami vi na viru u turskoj pjesmi napisao kao Gel imana, gel imana, jer turskim jezikom se nija mogla napisati riječ vira/vjera u značenju časna riječ. Ovo Gel imana, gel imana, koje u bukvalnom prijevodu ima značenje dođi u iman a iman je islam, navelo je Aliju Nametka i još neke druge autore da Hevajinu pjesmu Hod’te nami vi na viru shvate kao misionarsku, odnosno kao poziv hrišćanima da prihvate islam. Pri ovome je napravljen previd u tumačenju riječi iman jer je ona uzeta samo u njenom religioznom značenju gdje ona znači 1) vjerovanje u jednog Boga 2) vjera 2768
Citat: U Sarajevu je poslije 1863. god. osnovano među sarajevskim Srbima društvo, koje je uzelo sebi za zadatak, da iskorijenjuje ime Vlah i da uvodi ime Srbin... Duštveni članovi su izlazili na sarajevske carine, pa dočekivali seljake kojima su govorili da oni ne treba da se zovu rišćani, nego Srbi... Sarajevski katolici su osnovali, valjda u isto doba slično društvo sa zadatkom da iskorijenjuje ime Šokac a mjesto njega da uvodi ime Hrvat.Vladislav Skrić, Istorija Sarajevi i njegove okoline od najstarijeg doba do Austro-Ugarske okupacije, Sarajevo 1937. god. str. 223-224
~ 811 ~
islam. Međutim, riječ vira/vjera u smislu časne riječi prevodila se i u Hevaijino doba sa iman.2769 Potvda ovog nalazi se u Putopisu Evlije Čelebi koji je Bosnom i Balkanom putovao upravo u Hevaijino vrijeme. Pri opisu tadašnjih borbi za zauzimanje Zadra E. Čelebi piše: Kad su docnije iz grada došli neki ljudi na vjeru („vira“) i s obilnim otkupom zatražili svoje sužnjeve...2770 U svojem Putopisu E. Čelebi riječ na vjeru piše sa – ن آاى مآنna iman i njoj dodaje bosansku riječ = واى رآ vira. Ovo upravo pokazuje da u Hevajino vrijeme riječ iman nije označavala samo vjeru u religioznom smislu nego i uvjeravanje, osiguranje, zaštitu, povjerenje, garanciju... Pamet nije bit se, klati, Već na viri-u slozi i časti biti brati, Virlo pravo, virno-časno stati. Dosta se je zla činilo, paski klalo i svinjilo i bez uma još kinjilo-progonilo. Nemislimo zlo mi vami, već nećete ako sami,već ako ga sami ne činite rečeno je zvat vas nami-nama je dužnost vas i sve ostale na dunjaluku pozivati na mir, slogu i zajedništvo. Zametnuli boje ludi, da budemo mi već Ijudi, da na viri-da u časti, u poštenju nismo hudi-nismo oskudni, da nismo bez časti i poštenja. Ovi pis-ovaj zapis je vazda viran-častan, iskren I on je za sva generacije i za sva vremena. Ko ga drži bude miran. Da je Hevaijina pjesma Poziv na vjeru ekumenski poziv za zajedništvo, slogu i koezistenciju potvrđuje i njegova pjesma Bosanski da vam besidim bratani.2771 U stihovima ove pjesme ponovo se susreće pjesnikov žal zbog nesloge stanovnika Bosne i Hercegovine. Ponovo se naglašava da od te nesloge štete imaju svi. Nesretna je slučajnost da su u ovoj pjsmi djelimično oštećeni ili nečitki baš oni stihovi u kojima Muhamed Hevaija razmišlja o nasušnoj potrebi koegzinstencije, zajedništva i sloge.
2769
S.Balić, Citir. dijelo, str.236 Evlija Čelebi, Putopis, Sarajevo-Publishing 1996. god., str. 168 2771 Grupa autora, Muhamed Hevaija Uskufi, Univerzal, Tuzla 1990. God. , str. 68 2770
~ 812 ~
~ 813 ~
I putem ove pjesme pjesnik šalje univerzalne poruke neprolazne vrijednosti. Takve su: ...Zlo je učinit lasno al je mučno načinit jasno. Dotle se pazi dok si svitla obraza mnogo crna lica i čina učini omraza Zlo je učinit lasno=zlo je učinit’ lahko, al je mučno učinit jasno= al je teško učinit’ pravedno, dobro... Čuvaj se dok si svitla obraza jer monog crnih lica i crnih čina=dijela učini omraza=mržnja. Nakon svih ovih poruka humanosti, tolerancije, ljudskosti... nije moguće ne upitati se zašto ni jedne ove poruke nije bilo u našim školskim knjigma nego su sve generacije Bošnjaka, kroz cijeli XX vijek, morale učiti i pamtiti kako ’odža riče na ravno Cetinje i kako zaudara zemlja Muhamedom, nauzubilahi? Nakon svega rečenog o Muhamedu Hevaiji i njegovoj pjesmi Poziv na viru, koja predstavlja poziv za toleranciju, slogu, miroljubivost, posebno je važno imati u vidu vrijeme kad je ovaj ekumenski poziv upućen. To je početak 1600.-tih, odnosno početak XVII vijeka. To je vrijeme totalne vjerske isključivosti na prostoru hrišćanske Evrope. Istovremeno na prostoru Osmanske Imperije, koja je tada, na tri kontineta, zahvatala površinu od preko pet miliona kvadratnih kilometara, kao njeni stanovnici, uz muslimane, živjeli su i hrišćani i jevdreji i zoroastruisti, i.... pripadnici mnogobrojnih različitih manjih vjerskih zajednica. Zbog toga je bilo logično da misleći ljudi, pjesnici, književnici...uglavnom idealisti kakav je i Muhemda Hevaija bio, iz Osmanske Imperije, kao najmoćnije, najuređenije društvene zajednice u tadašnjem svijetu, šalju ekumenske pozive prema ostalim dijelovima svijeta, prema pripadnicima svih vjera i naroda. Bitno je da se istakne i to da se u djelima mnogih bošnjačkih alhamijado stvaralaca susreću pjesme ili prizni zapisi koji nose poučne pouke.2772
O riječi potur i o Poturima kao narodu Muhamed Hevaija-Uskufi je, pored svojeg pjesništva, ipak najpoznatiji po svojem bosansko-turskom rječniku iz 1631. god. Ovo je prvi samostalni dvojezični rječnik na Balkanu pisan štokavskim dijalektom. Objavljen je 187 godina prije prvog rječnika srpskog jezika kojeg je u Beču 1818. god. izdao Vuk Karadžić. Bosanskoturski i tursko-bosanski rječnik Muhameda Hevaije nije samo rječnik već je on istovremeno i poetsko dijelo. Naime, ovaj riječnik je napisan u stihovima pa on sadrži 330 stihova u kojima je oko 800 rijječi bosanskog jezika istumačeno turskim 2772
U jednoj od pjesama koje je u 18. vijeku napisao Mula Mustafa Bašeskija nalazi se i strofa u kojoj je sadržana jedna izuzetna poruka: Zečak sjedi na prti / Ter nožicom čeprti Teško onom do smrti / Ko se u zlo uprti Ne bi puste ni smrti / Da iza zla isprti (na prti - na prtini; ter – te, pa; čeprti – čeprka) Mula Mustafa Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987. god. str. 365
~ 814 ~
jezikom, odnosno turskih riječi objašnjenih bosanskim jezikom. Hevaijin rječnik ima dva naziva: jedan orginalni koji mu je dao njegov autor i drugi koji je nastao kasnije pri prepisivanju, odnosno u praktičnoj upotrijebi. Orginalni naziv ovog bosansko-turskog rječnika je na arapskom jeziku i glasi Maqbūli ’arif, što znači: Ono što se sviđa učenu i razumnu čovjeku (ar. Magbūl=prihvatljiv, ugodan, prijatan, drag i ar. ’ārif=razborit, oštrouman, dobar poznavalac.2773 Drugi, popularni naziv Hevaijinog bosansko-turskog rječnika je Potur-Šāhidī, odnosno Potur-Šāhidija, kako se uobičajeno kaže među Bošnjacima. Drugi dio ovog popularnog naziva- Šāhidī, u stvari je prezime poznatog turskog pjesnika i leksikografa (Ibrahimm Dede Šahidi-1470.-1550.) koji je autor perzijsko-turskog rječnika u stihovima. Taj rječnik Ibrahima Dede Šahidi-ja bio je uzor Muhamedu Hevaiji a on to potvrđuje u 71, stihu svojeg bosansko-turskog rječnika-Muhassal, Šâhidî, tarzy dūzümüz=Ukratko, moje je pisanje na Šahidijin način.2774 Kako je, pri prepisivanjima i u praksi, formiran prvi dio ovog uobičajenog naziva, odnosno kako je riječ Potur dospjela u naslov ovog rječnika dosad nije bilo potpuno jasno. Prvo objašnjenje u vezi sa ovim dao je Otto Blau, prurski (njemački) orjentalista koji je 1878. god. prvi objavio Hevaijin bosansko-turski rječnik.2775 Po njemu riječ potur je slavenskog porijekla i označava dio kršćanskog/hrišćanskog stanovništva koje je prihvatilo islam. Preko riječi poturčenjak, poturica, poturčiti se, koje su izvedene od Turčin i prefiksa po, Blau je zaključio da je riječ potur skraćeno od poturica. Shodno tome on je izveo zaključak da naslov Potur-Šahidija ima značenje Mali novi Turčin po Šahidijevoj metodi. To je, kako to Blau navodi, naslov sa istim značenjem kao što je i značenje Mali Englez, Mali Poljak... koje su namijenjene onima koji tek uče engleski ili poljski jezik. Tako i Potur Šahidija, po Blauovom objašnjenju, treba da bude pomoćna, priručna i uvod za početno učenje turskog jezika za Bosance koji su prihvatili islam.2776 Međutim, ovo Balauovo tumačenje je pogriješno a u nastavku ovog rada bit će objašnjeno i zašto. Svoje objašnjenje značenja riječi potur, u naslovu Potur-Šahidija, dao je i Alija Nametak. To su, u stvari, bila dva njegova tumačenja. U svojem prvom tumačenju on daje za pravo Blauovom objašnjenju navodeći da Turci nazivaju nove muslimane mumini džedid, što, po A. Nametku, znači potur. Riječ potur, navodi dalje A. Nametak, živi u našem narodu u deminutivnom obliku poturica i znači čovjek koji je skoro primio islam. Nakon ovog objašnjenja, koje je također pogriješno, A. Nametak je dao tumačenje da riječ potur znači seljak i to obrazlaže time da je sam Hevaija u svojem Rječniku dao značenje riječi potur. Hevaija, naime, u IX poglavlju svojeg bosanko-turskog Rječnika, u 28. stihu navodi: Köye selo, köylüye dendi potur.2777 Što znači: Köj=selo, köjlü (dendi=ista stvar)=potur. 2773
Grupa autora, Citir. dijelo, str. 120 Grupa autora, Citir. dijelo, str. 116 2775 Otto Blau je na univerzitetu u Lajpcigu studirao orjentalistiku i orjentalne jezike. Kao vrstan orjentalista bio je bio prurski (njemački) konzul u Sarajevu 1870. god. puno je putovao po Bosni i njoj susjednim oblastima. Odlično je poznavao bosanski jezik. 2776 Grupa autora, Citir. dijelo, str. 121 2777 Grupa autora, Citir. dijelo, str. 185 2774
~ 815 ~
U registru riječi bosanskog jezika koje se nalaze u ovom Hevaijinom rječniku navedeno je: seljak (potur)= köylü.2778 Pošto turska riječ köjlü ima značenje seljak to onda i riječ potur ima značenje seljak. Prema ovom objašnjenju A. Nametka naslov Potur Šahidija bi imao značenje: Rječnik kojima se seljak služi, protumačen gospodskim turskim jezikom.2779. Kao i Blauovo i objašnjenje A. Nametka je pogriješno. Pod uticajem izvještaja engleskog diplomate Riko-a iz 1670. god., u kome se Bosanci nazivaju Potarima, Aleksandar Solovjev je zaključio da je riječ Potar nešto srednje između riječi Patar-Pataren i Potur.2780 Vođen ovim i Safet-beg Bašagić je prihvatio to da je riječ potur iskrivljavanjem nastala od riječi pateren-bogumil.2781 Na osnovu ovog Solovjevog i Bašagićevog objašnjenja riječi potur dr. M. Huković, dr. A. Kasumović i dr. I. Smailović su izveli zaključak: Ako je (Hevaijin bosanskoturski rječnik, prim. F. Šantić) kao bosanska varijanta ili bosanska kopija Šahidijeva leksikografskog stila, bez religioznih i klasnih asocijacija, s pretkpostavkom da je pataren=potur=Bosanac, onda bi bilo prihvatljivo objašnjenje da Potur-Šahidija znači Bosanski Šahidija.2782 Međutim, objašnjenje A. Nametka da riječ potur znači novi musliman, na osnovu toga što su Turci nove muslimane nazivali mumini džedid, nije tačno. Radi se o tome što mumini džedid znači novi vjernik, novi pripadnik islama i sa ovim nazivom su označavani svi novi muslimani, bez obzira na njihovu narodnost, i Albanci i Mađari i Srbi i Hrvati i Bugari, i.., odnosno njime nisu označavavi samo bosanski novi muslimani. Zbog toga se mumini džedid nemože dovoditi u vezu sa slavenskim, u prvom redu srpskim, terminom potuurica. Tumačenje A. Solovjeva, i S. Bašagića da je riječ potur iskrivljeni oblik od riječi pataren sa kojim su, navodno, označavani bosanski bogumili nije tačno. To zbog toga što riječ pataren, kao ni ječ bogumil, nikad nije bila upotrijebljavana kod naroda u Bosni posebno ne među Bošnjanima na koje se ona odnosila. Ovu riječ, koja ima latinski korijen (lat. pataria), upotrijebljavala je samo tadašnja dubrovačka administracija i ona je imala pogrdno značenje u smislu, smeće, odpadnik...Dubrovčani su tako nazivali Bošnjane, koje su Vatikan i Vizantija, zbog njihove vjere bosanske (pogriješno i zlonamijerno nazvane bogumilstvom) smatrali „odpadnicima!“ od hrišćanstva. Nazivom Patareni nazivani su u Italiji, u milanskoj nadbiskupiji, slijedbenici vjerskog pokreta iz 11. vijeka koji su tražili reformu klera i crkvene vlasti. Ovaj pogrdan izraz, koji su im dali njihovi protivnici, dolazi od riječi iz milanskog dijalekta-patee=odrpanci, smeće, odpadnici...2783 Zbog toga je nemoguće da su srednjevjekovni Bošnjani sami sebe mogli nazivati pogrdnim nazivom patareni. Kako ova riječ nije bila poznata u Bosni to se ona ni na koji način ne može dovesti u vezu sa riječju potur. Riječ potur, u naslovu Potur-Šahidija, nije slavenskog porijekla, odnosno ova riječ nije skraćeni oblik od riječi poturica=onaj koji je prihvatio islam, onaj koji je postao Grupa autora, Citir. dijelo, str.174 Grupa autora, Citir. dijelo, str122 2780 Godišnjak Istorijskog društva BiH, I, 1949. god., str. 42 2781 Abdulah Škaljić, Turcizmi u s/h jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1965, str. 523 2782 Grupa autora, Citir. dijelo, str. 124 2783 Treccani Enciclopedia Italiana, K. Jordan: "Pataria" in Religion in Geschichte und Gegenwart. V, 3.A., 150f. (de) 2778 2779
~ 816 ~
novi „Turčin“, kako su to smatrali Otto Blau i A. Nametak. Riječ potur se prvi put spominje u historijskim dokumentima kao kao turska riječ a ne kao slavenska, odnosno u najstarijim sačuvanim zapisima riječ potur nije navedena ni na bosanskom, ni na hrvatskom ni na srpskom nego na turskom jeziku-= پ ۉت ۆر
potur. Ova turska riječ nema, niti u opšte može imati, bilo kakvu vezu sa slavenskom (bosanskom, hrvatskom, srpskom) riječju poturica, poturčenjak, jer turska riječ = پ ۉت ۆرpotur ima sasvim drugo značenje nego što to ima slavenska riječ poturica, poturčenjak. To najstarije sačuvano spominjanje turske riječi potur nalazi se u dokumentu vezanom za djecu prihvaćenu u adžami-oglane. Naime, poznato je da je u Osmanskoj Imperiji bilo pravilo da se u adžami-oglane (u dvorsku i vojnojanjičarsku službu) prihvataju samo nemuslimanska djeca. Međutim, bosanski muslimani su od 1515. god. dobili povlasticu, privilegiju da se i njihova muslimanska djeca prihvataju u adžami-oglane. Pored Bošnjaka ovu povlasticu su, nešto kasnije, dobili jedino još albanski muslimani i pripadnici kavkaskog plemena Abaza. Ta muslimanska djeca, koja su prihvaćana u adžami-oglane, u osmanskim dokumentima su evidentirana kao sunetli-oglan = سۆن ه تۆل ۉغآلنšto je značilo obrezani dječaci, osunećeni dječaci. Jedino se za bošnjačku djecu koristio termin Potur-oglan = پ ۉت ۆرۉغآلنšto je značilo Poturski dječaci, dječaci od Potura.2784 U Bosni su postojale tri kategorije stanovništva koje su bile obuhvaćene devširmom (davanjem dječaka u adžami-oglane, napom. F. Šantić): muslimani, poturi i kršćani.2785 Nakon ovog spominjanja sa početka XVI vijeka Poturi se potom spominju u mnogim historijskim dokumenata. Tako se u Kanunnami (zbirka zakona, napom. F. Šantić) iz 1539. god. za bosanski, hercegovački i zvornički sandžak, propisuje da se ispendža (jednna vrsta poreza, napom. F Šantić) od nemuslimana naplaćuje 25 akči a od Potura koji je oženjen 22 akče. Od punoljetnog a neoženjenog Potura uzima se na ime ispendže 25 akči. Istovremeno su Poturi-momci plaćali koliko i sinovi muslimana koji su živjeli sa ocem u istoj porodici...2786 U carskoj zapovijesti iz 1589. god. bosanski beglerbeg se podsjeća da se i obrezani sinovi potura-Potur ogullari koji su od davnina i po starom načinu uzimani iz Bosanskog ejaleta, ali koji ne znaju turski, smatraju kao adžami-oglani. Beglerbegu Halil-paši naređuje se da se dobro čuva da ne bi, suprotno carskoj zapovijesti, umiješao mladiće od drugih pod izgovorom da su to sinovi Potura. 2787 Nakon citiranja svih ovih historijskih dokumenata u kojima se spominju Poturi postavlja se pitanje: Ko je to označen turskom riječju Potur, Poturi? Ko su ti Poturi? Zašto su tako nazvani? Najkraći odgovor na ovo pitanje nalazi se ponovo jednom od historiskih dokuumenata. U sultanskoj zapovijesti iz 1573. god. kadijama bosanskog, hercegovačkog i kliškog sandžaka se naređuje da ne prave 2784
Noel Malcom, Povijest Bosne, Zagreb, 1995. god. str. 56; Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1993.-1996., str. 142-143 2785 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1993.-1996., str.166 2786 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1993.-1996., str. 170 2787 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1993.-1996., str.167
~ 817 ~
nikakve smetnje anadolskom agi Ferhad-agi, koji je upućen da iz njihovih kadiluka kupi adžami-oglane bili oni od kršćana ili od Potuura-Potur taifesi.2788 Osmanski termin taifesi ima značenje: narod, grupa, pleme.2789 Znači, Poturi su narod koji je naseljavao prostore etničke Bosne. Puno je historijskih dokumenata koji se odnose na Poture, na njiovu duhovnost, klulturu... Krajem XVI vijeka, na primjer, pišući o položaju i osobenostima Osmanske Imperije, italijanski historičar Montalbano je pisao i o Poturima u Bosni: U kraljevstvu Bosni nalaze se ljudi zvani Poturi koji nisu ni kršćani , ni turci. Oni se obrezuju ali se ipak smatraju za loše vjernike. Prema Montalbanu, krajem XVI vijeka u bivšem bosanskom kraljevstvu je bilo mnoštvo onih koji su u nečemu bili muslimani, a u nečemu kršćani, mada ni jedno ni drugo nisu pravo ni potpuno ispovjedali.2790 Engleski diplomata Paul Rycaut šezdesetih godina XVII vijeka piše o Poturima kako jedan dio njih pripada islamskoj sekti kadezadelija, kako su tačni i gorljivi u izvršavanju vjerskih obreda i propisa. Nasuprot ovima, jedan dio Potura, piše dalje P. Rycaut, je jako prevrtljiv. Ovi na jednoj strani čitaju Evanđelje na slavenskom jeziku, koje dobijaju iz Moravske i susjedog grada Dubrovnika, dotle istovremeno radoznalo izučavaju tajne Kur'ana i zakona na arapskom jeziku (šerijjata). Da ih ostali muslimani ne bi smatrali sirovim i nepissmenim oni afektiraju sa dvorskim perzijskim. Poturi se u Bosni, dodaje Rycaut, obrezuju i istovremeno se grušaju slika i znaka križa.2791 U jednom rukopisu anonimnog tursko-osmanskog pisca iz 1585. god. u kojem se opisuuje proces širenja islama na prostorima Bosne navodi se da se svijet u Bosni podijelio na tri grupe. Prva grupa, koja se povela za svjetiljkom Božije upute, spasila se bezvjerstva. To su bili pravi muslimani. Drugu grupu, koju su činili kršćani, držaći se kur'anskog načela vama vaša, a meni moja vjera, ostade tako u propasti bezvjerstva. Najzad treću grupu, koju autor naziva kolebajuća, činili su Poturi. Riječ Potur autor objašnjava kao polumusliman...Poturi uzimaju dvostruke zapise, i od hodže i od popa. Oni čuvaju bezvjerske propise ali bojeći se poniženja paze na ehlisunetski put.2792 U svojem Putopisu, koji je nastao u periodu između 1660. i 1680. god., Evlija Čelebi, u opisima mjesta i prostora u Bosni i današnjem Sandžaku, spominje Poture, poturski jezik... U opisu nekoliko mjesta E. Čelebi navodi da stanovništvo govori poturski (kao Poturi) a žive od trgovine. U jednom od mjesta E. Čelebi bilježi Poture, Bošnjake i Bugare.2793 Više osoba na visokim dvorskim, državnim položajima, paša, kadija... uz svoje ime nosilo je i dodatak Potur. Iz svega gore navedenog da se zaključiti da su Poturi starosjedilački, autohtoni narod etničke Bosne kojeg su, pri širenju Osmanske Imperije na Balkan, Osmanlije imenovale turskom riječju Poturi. Riječ pot, u starom osmanskom jeziku imala je značenje bora, nabor, dok je stroosmanska riječ potur označavala ono što je 2788
Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.167 Historija BH iz Enciklopedije YU - JLZ 1983.g. str. 184 2790 Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.172 2791 Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.173 2792 Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.171 2793 E. Čelebi, Putopis, Sarajevo-Publishing, 1996., str. 379, 486 2789
~ 818 ~
naborano, naslagano u bore, plisirano (engl. pleat, fold, pleated). Osmanskom, odnosno turskom riječi potur označavane su naborane, vrećaste čakšire, pantalone. Turska riječ poturlu, koja označvaa nekog ko nosi potur, takođe ima opšte značenje: seljak..2794 Dolazeći na prostore Bosne u XV vijeku Osmanlije su zapazile da domaće, muško stanovništva ima na sebi potur, poturlu, naborane čakšire izrađene od grubog bijelog sukna upravo onakve kakve je nosilo osmansko stanovništvo u drugimm dijelovima Imperije. Zbog toga su Osmanlije svo ovo bosansko stanovništvo, prvo u običnom govoru a kasnije i u zvaničnim dokumentima, označili kao Potur, Poturi.
Potur, poture kakve su nosili muškarci u različitim dijelovima Osmanske Imperije 2795 Bošnjak sa poturama-1906. god. (desno)
2794 2795
Noel Malcom, citir. dijelo, str. 143 Orienlat costumes, By Max Tilke, New York, 1892. str. 64
~ 819 ~
Osmanska riječ potur-muške nabrane, namrskane pantalone prešla je i u albanski jezik kao poture pa albanski Akademijin rječnik ih definiše kao: široke muške pantalone kakve se nose u nekim dijelovima Albanije...2796 Da su Osmanlije pri osvajanju Bosne ovdje zatekli muško stanovništvo koje je, kao svoju nošnju, na sebi imalo Osmanlijama poznati potur, tj. naborane čakšire, potvrđuje i zapis Benedigta Kuripešića iz 1530. god. U svojem putopisu, pri prolasku kroz Bosnu, Kuripešić bilježi: U pomenutoj kraljevini Bosni nasli smo tri nacije i tri vjere. Prvo su strosjedioci Bosanci... Drugo su oni koji se zovu Vlasima ili martolozima. Došli su iz Smedereva i grčkog Beograda a vjere su sv. Pavla. Treće su pravi Turci...Pomenuti hrišćani obiju vjerozakona odjevaju se gotovo kao i Turci...2797 Poturi su, u stvari, oni isti srednjevekovni Bošnjani, autohtoni stanovnici etničke Bosne, koji su i poslije pada bosanskog kraljevstva zadržali svoj način odjevanja, tj. njihovi muškarci su, i nakon priključenja Bosne Osmanskoj Imperiji, kao dijo svoje nošnje, na sebi imali pantalone koje su bile iste kao i pantalone koje su Osmanlije nosile. Te pantalone su se u turskom jeziku zvale potur. Pored toga što su zadržali svoj način odjevanja veliki dijo Bošnjana je, i nakon uspostave osmanske, muslimanske vlasti u Bosni, nastojao što duže zadržati i svoju vjeru bosansku (pogriješno i zlonamjerno nazvanu bogumilstvo). Historijska je činjenica da je proces prihvatanja islama u Bosni, i na Balkanu u opšte, bio veoma spor. Potvrđuje se to, pored ostalog, i postojanjem, odnosno prisustvom Potura-neislamiziranih Bošnjana praktično sve do XVIII vijeka. Duže ili kraće postojanje Potura u pojedinim dijelovima etnička Bosne sasvim je logično. Historija svijeta pamti bezbrojne idejne i vjerske prevrate, te smijene različitih vlasti i režima. Nikad se nije desilo da je jedan novi vjerski ili idejni sistem odmah izbrisao u nekom narodu sve tragove njegovog prethodnog duhovnog života. To nije bio slučaj ni u etničkoj Bosni pa bilo da su islam prihvatali bosanski krstijani (bogumili), katolici ili pravoslavni. Islam su bez sumnje u Bosni svi prihvatali, mada su nekadašnji Bošnjani najčešće još dugo zadržavali neke manje ili više skrivene ostatke svojih ranijih vjerovanja.2798 U prvom periodu, tj. u XV i XVI vijeku naziv Potur u Bosni se odnosio na sve Bošnjane. Potvrđuje se to i u Putopisu Evlije Čelebi koji vrlo često sve Bošnjake poistovjećuje sa Poturima. Međutim, formiranjem i razvojem gradova, kojih ni na Balkanu ni u Bosni nije bilo prije širenja Osmanske Imperije na ove prostore, gradsko stanovništvo, kroz proces islamizacije počinje prihvatati drugačiji način odijevanja. Zbog toga su se poturlije, kao dijo muške nošnje, zadržale samo u seoskim naseljima, odnosno bile su karakteristične samo za seosko muško stanovništvo. Istovremeno se i sam pojam Potur, kao osmanski naziv za narod, za Bošnjane, počeo odnositi najčešće na seosko stanovništvo mada je Potura, u manjem broju bilo i u gradskim i prigradskim 2796
Noel Malcom, Citir. Dijelo, str. 143 Benedikt Kuripešić-Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. God. Svjetlost, Sarajevo, 1530. god., str. 26, 29 2798 Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.170 2797
~ 820 ~
naseljima. Pojam Potur, kao narodnosna odrednica, očuvao se do danas u bošnjačkim prezimenima Potur, Potura, Poturak, Poturović, Poturić... Narodnosni pojam Potur, sačuvao se i u bošnjačkim narodnim pjesmama i izrekama. Na primjer: Otur Potur, ne der’ opanaka ovdje nema za te djevojaka (otur Potur=sjedi Poture, „sjedi seljače“) Za same opanke, kao tradicionalnu seosku obuću u narodu se govorilo poture pa se i u narodnoj pjesmi pjevalo: Hodi, dragi, otura, Nemoj derat' potura! Isto se tako za seoske čakšire, pantalone formirao bosanski naziv poturlije pa se u pjesmi kazivalo: Morčakšire poskidaše poturlije obukoše (Morčakšire=lubičaste pantalone) *********** Od naziva Potur, kao naziva za narod, kasnije naziva za seosko stanovništvo, nastao je u jeziku bosanskom i deminutivni oblik poturica u značenju: mali, siromašni, bjedni, seoski… Potur. Tako je nastala i uzrječica: Baška lahur, baška ćiverica. Baška meso, baška džigerica Baška plemić, baška poturica (lahur=svilena tkanina indijskog porijekla od koje su gospoda savijali saruke, čalme, ahmedijje, Lahore, mjesto u Indiji; ćiverica=prosta kapa) U ovom slučaju ovaj deminutivni oblik poturica, koji je izveden od Potur, nema nikakve veze sa slavenskom riječju poturica=onaj koji je prihvatio islam, koji se „poturčio“. Isto tako sa riječju poturica u sintagmama (izrazima): Ehhhh, koja je ono poturica...; Ehhhh, koje su ono poturice..., označavana je osoba ili osobe koje su poltroni, ulizice, koje uz svakog pristaju, koje se svakom „poturaju“... radi nekog ličnog šićara, lične koristi. Od naziva Potur, kao odrednice za seooskog stanovnika, je i izvedenica poturluk sa kojom se označavalo neotmjeno, prostačko ponašanje. Prema Poturima kao narodu često su se diskriminatorski ponašele i osmanske vlasti. Iz sidžila (sudskog protokola) sarajevskog kadije od 10.IX 1566. god. vidi se da su se kao svjedoci razdvajali Poturi od pravih muslimana. U ranije citiranom anonimnom rukopisu iz 1585. god. navodi se da su vladari svojevremeno zabranjivali miješanje Potura sa Turcima. Određena diskriminacija prema Poturima ogledala se također i u postojanju ne nekim mjestima, na primjer u Travniku, posebnih mahala za Poture kao i njihovih mezarja.2799 Nakon prelaznog razdoblja Poturi su postali emotivno najprvrženiji islamu. Zbog toga historijski izvori sve rijeđe spominju naziv Potur od kraja XVII vijeka mada se on u povremenoj upotrijebi, i na nekim rijetkim lokacijama, zadržao sve do polovine XVIII vijeka. 2799
Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.174
~ 821 ~
Nakon ovog opširnijeg razmatranja nastanka i značenja naziva Potur moguće je sada objasniti i to otkud naziv Potur-Šahidija u naslovu bosansko-turskog rječnika Muhameda Hevaije iz 1631. god. Takav naslov, ka što je već istaknuto, nije rječniku dao njegov autor nego je to uradio neko od kasnijih prepisivača rječnika. Pošto su osmanskom riječju Potur, kao što je naprijed objašnjeno, označeni Bošnjani kao bosanski narod onda je jasno da je i sam naziv Potur-Šahidija imao značenje Bošnjanski, Bosanski, Bošnjački Šahidija ili, još kraće narodni Šahidija. Međutim, sam Hevaija u svojem rječniku objašnjavajući tursku riječ köjlü=seljak navodi da je to köjlü dendi=ista stvar kao i bosanska riječ potur. Iako je riječ potur, kako je naprijed objašnjeno, turska riječ ona je dosta brzo, već od prve plovine XVI vijeka u Bosni, u narodu prihvaćena kao domaća, kao bosanska riječ. Zbog toga je i Hevaija, u vrijeme kad je on živio u okolini Tuzle a to je prva polovina XVII vijeka, u svojem govornom vokabularu imao riječ potur kao bosansku riječ. Tom riječju u vrijeme Muhameda Hevaije označavano je seosko stanovništvo jer riječ seljak, kao riječ srpskog jezika, nije tada bila prisutna niti poznata u jeziku bosanskom. Zbog ovog su neki autori naslov Hevaijinog rječnika Potur-Šahidija prevodili kao seljački Šahidija, navodeći da među svim bosanskim riječima koje se nalaze u Hevaijinom rječniku preovladavaju riječi seljačko-poljoprivrednog života dok su, prema ovim autorima, apstraktni pojmovi zastupljeni u manjoj mjeri. 2800 Ovakva tvrdnja se nikako ne bi mogla prihvatiti zbog toga što je sam Mehamed Hevaija, autor rječnika, dajući naslov svojeme rječniku kao Maqbūli ’arif, što znači: Ono što se sviđa učenu čovjeku, jasno stavio do znanja da je to rječnik za učene a ne za seljake. Uz to u stihovima Hevajinog rječnika ima mnogo aluzija i asocijacija, odnosno znakova i migova kako to Hevaija navodi, naglašavajući da će to prosvijetljen čovjek razumjeti i shvatiti. Sve ovo ukazuje na to da Hevaija svoj rječnik ni u kom slučaju nije namijenio seljačkom sloju stanovništva već učenim, prosvijetljenim osobama.
Pri kraju predgovora, u 93. I 94. stihu Hevaija navodi:
Upućivanjem molbe na visoko obrazovane ljude, da mu oproste sitne griješke u rječniku, ukazuje se na to da riječnik nije namijenjen seljacima nego visoko obrazovanim osobama. Sve ovo predstavlja još jednu potvrdu toga da naslov Potur-Šahidija, koji je Hevaijinom rječniku dao neko od prepisivača njegovog dijela, ima značenje Bošnjanski=Poturski Šahidija, Šahidija na bošnjanski=na poturski, na narodni način. Sa ovim se istovremeno ukazivalo na to da se u ovom rječniku nalaze riječi 2800
Grupa autora, citir. dijelo, str. 123
~ 822 ~
bošnjačkog narodnog govora a ne riječi onih kojima su arapski, perzijski ili turski jezik bili svakodnevni, govorni jezici (književnici, pjesnici, kadije, ulema, osmanska administracija...)
O bosansko-turskom rječniku iz 1631. god. Već je napomenuto da je bosansko-turski rječnik Mumameda Hevaije iz 1631. god. jedno izuzetno, jedno nesvakidašnje, jedno, po mnogo čemu posebno dijelo. U prvom redu ovaj rječnik je napisan u stihovima pa je to istovremeno i pjesničko dijelo. Pri tome je postignuto rimovanje stihova što, s obzirom da se radi o rječniku, ukazuje na to koliko je umješnosti bilo potrebno da se ovako nešto napiše. Uz sve to, dijelo je pisano bosanskim i turskim jezikom, zatim arebicom-arapskim pismom uz korištenje arapske metrike. Zvuči nevjerovatno da neko može napisati bilo šta, a ne rječnik u stihovima, pa pri tome dva jezika, bosanski i turski, složiti u arapskoj metrici. O sadržaju i formi, o aluzijama i asocijacijama, o jeziku Hevaijinog rječnika, o rukopisnim prijepisima ovog rječnika, o... napisano je više studija pa se time, u ovoj prilici, nećemo baviti jer to nije tema ovog knjige. Hevajin rječnik u ovom knjizi koristimo zbog toga što je on najznačajnije dijelo bošnjačke alhamijado književnosti a ta književnost je pisana arebicom koja je jedna od tema ovog knjige. Zbog toga će mo u ovom knjizi priložiti cijelokupni arebični text Hevaijinog bosansko-turskog rječnika. Taj text u stvari, je prijepis Hevaijinog rječnika jer autograf-orginal ovog rječnika do sad nije pronađen. Ovaj prijepis Hevaijinog rječnika koji će ovdje biti prezentiran nalazi se u Univerzitetskoj biblioteci švedskog grada Uppsala.2801 U ovu biblioteku Hevaijin rječnik je donešen iz Kaira gdje je kupljen 1924. god.Text ovog Hevajinog rječnika postavljamo ovdje zbog slijedećih razloga: 1.Da ovo što je ruka bošnjačka pisala prije skoro četiri stotine godina, nakon Kaira i Švedske, konačno, bar na ovaj način, bude vraćeno svojem vatanu bosanskom i topraku bošnjačkome. 2. Da u nekom budećem vaktu, u kojem će možda Bošnjaci kao narod imati svoje sopstvene škole, softi, đaku bošnjačkom prijepeis ovog Hevaijinog rječnika bude jedna od lektira.2802 Tada će, naime, softa bošnjački, uz engleski, njemački, francuski..., a u okviru svojeg bosanskog jezika, čitati i pisati arebicu koja ga spaja sa njegovom bošnjačkom duhovnošću kao i sa njegovom kulturnom baštinom. Istovremeno arebica ga spaja sa arapskim svijetom i arapskim jezikom kao jednim od najstarijih i najvećih dunjalučkih jezika. Kao što čita i piše latinicu, koja mu je veza sa njegovim okruženjem, odnosno veza sa različitim dijelovima svijeta, čitat će 2801
Uppsala universitetsbibliotek, Nova 546, Zettersteen katalog 479; Handskrifts-och musikenheten på Carolina rediviva. Den bosnisk-turkiska ordlista på vers med arabisk skrift, Signum. O Nov. 546. 2802 1918. god. Srbija je okupirala sve teritorije od „Vardara pa do Triglava“, stvarajući tako svoju državu. U toj državi 31.01.1921.god. učinjen je prvi popis stanovništva. Na tom popisu veliki dijo bošnjačkog stanovništva upisan je kao „nepismen“. Međutim, svi oni bili su i te kako pismeni jer su znali čitati i pisati arebicu koju tadašnje srbijanske vlasti, kao u ostalom i ove današnje, nisu smatrale pismom.
~ 823 ~
možda, softa bošnjački, u tom vaktu budućem, i bosanicu (bosančicu, begovicu) koja sve nas povezuje sa našom bošnjačkom kulturno-historijskom baštinom, odnosno bosanicu koja je istovremeno i biljeg, muhur na hiljadugodišnje postojanje Bosne i Bošnjaka. 3. Da ovaj arebični text Hevaijinog bosansko-turskog rječnika bude što dostupniji pa da na taj način bude što češće čitan i prorađivan kako bi se otkrile raznolike, često prividne igre i finese pjesnikove duhovitosti, čas naivne, čas satirične muze, kako to, još 1868. god., preporuči prvi prevodilac i priređivač Hevaijinog rječnika, njemački orjentalista Otto Blau.2803
2803
Grupa autora, citir. dijelo, str. 130
~ 824 ~ Predgovor
~ 825 ~
~ 826 ~
~ 827 ~
Kraj predgovora i početak prve stranice Rjačnika
~ 828 ~
~ 829 ~
~ 830 ~
~ 831 ~
~ 832 ~
~ 833 ~
~ 834 ~
~ 835 ~
~ 836 ~
~ 837 ~
~ 838 ~
~ 839 ~
~ 840 ~
~ 841 ~
~ 842 ~
~ 843 ~
~ 844 ~
~ 845 ~
~ 846 ~
~ 847 ~
~ 848 ~
~ 849 ~
~ 850 ~ Pogovor (14 stihova)
~ 851 ~
Tekstt Hevaijinog rječnika translatiran na latinično pismo 2804 Text Hevaijinog riječnika koji je translantiran na latinično pismo a kojeg će mo prezentirati u nastavku, nije nastao na osnovu prijepisa Hevaijinog riječnika koji se nalazi u švedskom gradu Uppsala, koji je naprijed priložen. Ovaj, na latinično pismo translantirani, text nastao je na osnovu jednog drugog prijepisa Hevaijinog rječnika kojeg je koristio Alija Nametak u svojoj studiji Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici2805. Hevaijin rječnik, koji je pisan turskim i bosanskim jezikom a arebičnim pismom, ima oko 330 stihova u kojima se nalzi oko 800 riječi bosankog jezika. Uz to uz riječnik je napisan i predgovor koji ima 102 stiha. Predgovor je pisan turskim jezikom i arebičnim pismom kao i pogovor koji ima samo 14 stihova. U samom rječniku nekad se turska riječ objašnjava sa bosanskom riječju a nekad se bosanska riječ navodi prva pa se ona objašnjava turskom riječju. Rimovanje stihova ne može se postići pri ovoj transliteraciji na latinično pismo.
2804 2805
Grupa autora, citir. dijelo, str. 179 Grupa autora, citir. dijelo, str. 178
~ 852 ~
~ 853 ~
~ 854 ~
~ 855 ~
~ 856 ~
~ 857 ~
~ 858 ~
~ 859 ~
~ 860 ~
~ 861 ~
Posebnost i izetnost Hevaijinog rječnika ogleda se, pored ostalog i u aluzijama kojima se on koristi da bi, iako se radi o rječniku, ispričao „cijele romane“ o nečemu, opisao neki događaj... Njemački orjentalista Otto Blau prvi je uočio ovu osobenost Hevaijinog rječnika. Evo jednog njegovog zapažanja o tome: 2806
2806
Grupa autora, citir. dijelo, str. 132-133
~ 862 ~
~ 863 ~
Ako se čita 7. poglavlje Hevaijinog rječnika moguće je uočiti da i u njemu autor putem svojih mogova i prišibavanja, odnosno putem aluzija, priča neku posebnu priču.
~ 864 ~
Kroz cijelo 7. poglavlje upotrijebljene su, i na turski prevedene, slijedeće riječi bosanskog jezika: U 1. stihu: ne rugat(i)-puhat(i) U 2. stihu: kusat(i)-redat(i) U 3. stihu: hodat(i)-šetat(i) U 4. stihu:hitet-i (hitjeti,žuriti)-skakat(i) U 5. stihu: sit-pis!(uzvik pri tjeranju mačke) U 6. stihu: ponosit-čučat(i) U 7. stihu: rukav-ručat(i) U 8. stihu: ne častila (gostovanja)-post (postila = postovi) U 9. stihu: postelja-mučat-i (šutjeti) U 10 stihu: domaćin-’tko (ko) U 11. stihu: nemoćan-hasta U 12 stihu: kaur (nemusliman)-ne zaključati(i) U 13. stihu: divlje-pitom U 14. stihu: zec-večat U 15. stihu: čir-kuga-boli U 16. stihu: pupak-trbuh-litat(i) U 17. stihu: ranjen-onesvistit(i) U 18. stihu: bolestan-ječat(i) U 19. stihu: karat-i (grditi)-umirit(i) U 20. stihu: ’rvat(hrvat-i)-prevarit(i) U 21. stihu: kihat(i)-pitat(i) U 22. stihu: Poruka samo na bosanskom jeziku: I to dobro vid(j)eh u tebe, ne može se hič izbrojit(i) u značenju: Toliko dobrih osobina vidjeh kod tebe da se one ni slučajno ne mogu izbrojiti. U 23. stihu: mahat(i)-vračat-i (baviti se magijom 24., 25. i 26.stih su samo na turskom jeziku i sa njima se upućuje određena poruka, pouka. Očigledo je da sve ove bosanske riječi nisu slučajno ovdje upotrijebljene već su ciljano, namjerno odabrane jer sa njima pjesnik o nečemu „priča“. Šta je to, o čemu to... Hevaija priča na ovaj način? Da li je „priča“ koja je ispričana u ovom poglavlju samo nastavak „priče“ iz 6. poglavlja?
~ 865 ~
Registar riječi bosanskog jezika koje se nalaze u Hevaijinom rječniku
~ 866 ~
~ 867 ~
~ 868 ~
~ 869 ~
~ 870 ~
~ 871 ~
~ 872 ~
~ 873 ~
~ 874 ~
~ 875 ~
~ 876 ~
~ 877 ~
~ 878 ~
~ 879 ~
~ 880 ~
Ovaj bosanko-turski rječnik Muhameda Hevaije iz 1631. god. danas više nije moguće upotrijebljavati na onaj način kako je on prvobitno, tj. u vrijeme svojeg nastanka, upotrijebljavan. Da bi neko danas upotrijebljavao ovaj rječnik onako kako je on upotrijebljavan u ranijim vijekovima onda taj, uz bosanski jezik, mora poznavati, mora govoriti turski i arapski jezik. U nekom budućem vaktu, kad i ako Bošnjaci budu imali svoje sopstvene škole, možda će i arapski-kao jezik bošnjačke duhovnosti, jezik Kur'ana, i turski-kao jezik obimne bošnjačke književne i historiske baštine, postati bošnjački govorni jezici isto kao što su to ranije i bili, odnosno isto kao što je to i njihov maternji-bosanski jezik. U današnjim prilikama ovaj Hevaijin rječnik je zarobljen u historiji bošnjačke kulture, odnosno on je danas trajni kulturološki spomekenik, bošnjačka filološka činjenica i vrijednost. Današnja vrijednost ovog riječnika iskazuje se na jedan poseban način. On je najbolji dokaz hiljadugodišnje postojanosti bosanskog jezika kao i neopisive vezanosti i ljubavi bošnjačkog i bosanskog insana prema svojem jeziku. Potvrđuju to i Hevaijine riječi u predgovoru ovog rječnika: Naumio sam da sačinim jednu knjižicu Kakvu prije niko nije ni zamislio, Ali nema na svijetu riječi koja već nije rečena, Kazano je sve, dobro i zlo. Pouzdavši se u Boga zadubio sam se u misli,
~ 881 ~ Te se u taj čas dosjetih Da skupim jedan rječnik na bosanskom jeziku, Nek i on prema sebi bude jedno svjetlo. Mnogo je lijepih rječnika napisano, Sve kao dragi kamen pribranih i omiljenih, Ali nema napiana na bosanskom jeziku, Ni sastavljena u prozi ni skićena u stihove…2807
Ovaj Hevaijin rječnik, u stvari, argumentirano pokazuje da su sva današnja ideološka nastojanja u osporavanju bosanskog jezika nemoćna, bezvrijedna i ništavna. Sva ta ideološka osporavanja bosanskog jezika, u stvari su mrak, simboli mraka a protiv mraka se najbolje brani svijetlom. Ovaj Hevaijin rječnik je svijetlo. Znajući da je ovaj rječnik napisan 1631. god., prije skoro četiri stotine godina, u vaktu kad su se po Evropi inkvizicijama masovno spaljivalje vještice, jedan Bošnjak, jedan Bosanac, sa svojih 30 godina, piše dijelo koje je izvanredan primjer stručnog rada i umjetničkog djela. Zbog toga jezički znalci tvrde da za bosanski jezik nejma važnije knjigai od ove, odnosno mnogi evropski slavisti, naučinici iz oblasti slavistike u Evropi i svijetu, ovaj rječnik prihvataju i smatraju kapitalnnim dijelom. Govoreći o Hevaijinom rječniku, aludirajući pri tome na odgovorne da se ovakve kulturne vrijednosti moraju masovnije i češće prezentirati javnosti, prof. dr. Josip Baotić je u jednoj prilici rekao da jednan rječnik košta manje od jednog tenka, a ubojitiji je od njega stotinu puta.2808
2807 2808
Grupa autora, citir. dijelo, str. 12-118 Prof. dr. Josip Baotić na promociji Hevaijinog rječnika u ANUBiH
~ 882 ~
Šta kazati, šta napisati... na kraju? Možda je najbolje samo ponoviti poruku i pouku RIJEČ JE SPOMENIK. Materijal prezentiran u ovoj knjizi predstavlja najbolju potvrdu navedene poruke. Nime, nikakav fizički spomenik ne bi mogao tako jasno, tako ubjedljivo, tako trajno... sačuvati svjedočanstvo o bošnjačkom narodu i jeziku bosanskom kao što to čine riječi njegovog bosanskog jezika. Riječi bosanice, prije toliko vjekova na hrapavu površinu stećaka uklesane, riječi begovice, prije toliko vjekova pisane rukom bošnjačkog aristokratskog sloja, rukom begovskom, riječi arebice-riječi iz goleme bošnjačke alhamijado književne baštine, riječi... Sve te riječi nisu ništa drugo do spomenici, svjedočanstva hiljadugodišnjem trajanju Bošnjaka kao naroda i etničke Bosne kao njihove matične domovine. Osim sto su sve ove riječi spomenici bošnjačkog trajanja one su istovremeno i potvrda bošnjačke pouke: KALEM JE JAČI OD MAČA, odnosno olovka je jača od mača. Odista, nikakvim mačem Muhamed Hevaija Uskufi, na primjer, nije mogao postići to da se o njemu i njegovom dijelu, nakon četiri vijeka, toliko govori i toliko piše. Međutim, ne treba zaboravljati ni to da se kalemom, odnosno olovkom i riječju, ne samo ljudi nego i cijeli narodi mogu navesti na zlo.
~ 883 ~
Dio korištene literature: 1. A.Isaković: Rječnik karkteristične leksike u bosanskom jeziku, Sarajevo, 1992. god. 2. Vuk Karadžić-Rječnik srpskog jezika, Beč 1818. god. 3. Mula Mustafa Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo 1987. God 4. Vasa Pelagić-Istorija bosansko-hercegovačke bune, II. izdanje, Budimpešta, 1880. god. 5. Ivan Frano Jukic - Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851. 6. A. Škaljić: Turcizmi u s/h jeziku, str. 11, Sarajevo 1985. god. 7. Jiriček: "Istorija Srba, str. 4, izdanje 1952. god. 8. Uvod u Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, skupio Ivan Franjo Jukić i Lj. Hercegogovac (Fr. Gr. Martić), sv. I. Osijek 1859. god. 9. Ćiro Truhelka, Bosančica, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1889. god. 10. Šefik Bešlagić, Stećci, Sarajevo, 1971. 11. Marko Vego-Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, I. 12. Amira Turbić-Hadžagić, Lingva Montenegrina 13. Alen Kalajdžija, Elementi književno jezičke koine u najstarijoj alhamijado pjesmi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo 14. A.Mujić, Sidžil mostarskog kadije 1632-1634., Prva književna komuna, 1987. god. Mostar 15. Grupa autora, Muhamed Hevaija Uskufi, Univerzal, Tuzla 1990. 16. Smail Balić, Kultura Bošnjaka, Zagreb, 1994. god. 17. Vladislav Skrić, Istorija Sarajevi i njegove okoline od najstarijeg doba do Austro-Ugarske okupacije, Sarajevo 1937. 18. Noel Malcom, Povijest Bosne, Zagreb, 1995. god. 19. Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1993.-1996. 20. Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1993.-1996. 21. E. Čelebi, Putopis, Sarajevo-Publishing, 1996. 22. Orienlat costumes, By Max Tilke, New York, 1892. 23. Benedikt Kuripešić-Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. God. Svjetlost, Sarajevo, 1986. 24. Uppsala universitetsbibliotek, Signum. O Nov. 546. Zettersteen katalog 479; Handskriftsoch musikenheten på Carolina rediviva. 25. Enver Imamović, Korijeni Bosne i Bošnjaštva, Sarajevo, 1995.
~ 884 ~
O autoru Ferko Šantić je rođen 1950. god. u najistočnijem dijelu etničke Bosne, u selu Sedobro kod Prijepolja. Poslije školovanja u Prijepolju i univerzitetskih studija radio je u prijepoljskoj gimnaziji. U tom periodu objavio je knjiga Priepoljski kraj u XV vijeku kao i više radova na temu bošnjačke kulturne baštine. Od 1992. god. radi u Stokholmu. Fizička odvojenost nije prekinula njegovu vezanost sa rodnim sandžačakim vatanom, sa pradjedovskim mostarskim (prigrađanskim) toprakom i matičnom domovinom Bosnom i Hercegovinom. U knjizi-onomastičko monografskoj studiji Ime je znak objavio je i studiju Bošnjani, Bošnjaci istočno od Drine u XV i XVI vjeku. U pripremi za objavljivanje su mu knjigai: Eglen bošnjački, Krvna loza Šantića-Bošnjaka..
~ 885 ~
Ferko Šantič RIJEČ JE SPOMENIK Izdavač: Za izdavača:
Recezenti: akademik Abdulah Sidran prof. dr. Fehim Nametak književnik Isnam Taljić Grafička obrada i korice Eniz Gigović; Intigo AB E-mail: [email protected]
Lektor: Isnam Taljić književnik
Ilustracija na naslovnoj korici:
Mastionica i peruška
