1.Šta je sistem? Navedite osnovne pojmove teorije sistema? SISTEM je skup međusobno povezanih elemenata (procesi, podsistemi itd.), koji funkcioniraju po određenim pravilima, usmjerenih prema određenom cilju, a čine relativno samostalnu cjelinu. Sve ono što se nalazi izvan i zvan određenog sistema predstavlja okolinu sistema, odnosno sistem višeg reda ili ranga. To znači da je svaki sistem također i podsistem višeg reda, odnosno ranga. SISTEM je skup elemenata koji čine integralnu cjelinu u sklopu koje se zbiva ju ( npr. politički sistem, određene funkcije (procesi) i postoji postoji neka vrsta kontrole (npr. probavni sistem). Osnovni pojmovi iz teorije sistema, koji predstavljaju temeljni koncept projektiranja proizvodnih sistema: 1. Elementi ‐ dijelovi sistema koji se ne mogu dalje raščlanjivati raščlanjivati,, a međusobno su povezani. Mogu se ponašati aktivno ili ili pasivno, te mogu biti bilo kakve realne ili zamišljene stvari, npr. zgrade, mašine, brojevi i sl. vnih 2. Karakteristike elemenata izražavaju se pomoću kvalitativnih ili kvantitati kvantitativnih parametara: npr. oblik, razmjere, učinak i sl. i sl.
3.Veze (relacije) između elemenata grade red između elemenata i njihovih karakteristika. One se mogu opisati kvantitativno ili kvalitativno, npr. statičke ili dinamičke veze između pojedinih pojedinih lokacija, logičko povezivanje, razmjena dobara razmjena dobara i sl. 4.Stanje sistema je definirano s elementima, njihovim karakteristikama i međusobnim vezama. Ono daje potpunu informaciju o trenutačnom radu sistema i elementima okoline. Stanje sistema može biti materijalno, energetsko, energetsko, informacijsko, prostorno i vremensko.
5. Svrha sistema podrazumjeva se korist koju bi jedan sistem trebao imati spram postavljenih ciljeva. 6. Način posmatranja sistema.
2.Definirajte pojam proizvodnog sistema. Koji su njegovi ulazni,a koji izlazni elementi? Proizvodni sistem je skup različitih elemenata koji su u takvoj međusobnoj vezi da kao cjelina daju bolji rezultat od rezultata koje samostalno mogu da proizvedu njegovi dijelovi. To je skup tehnoloških sistema, informacionih i energetskih energetskih struktura uređen na način koji obezbeđuje izvođenje PROCESA RADA – skupa informacija u tokovima sistema. Transformacija ulaznih veličina u nizu postupaka promjene stanja u izlazne veličine projektovanog kvaliteta i vrijednosti.
3.Prema kojim se kriterijima može klasificirati sistem? 1.Prirodni
2.Tehnički 3.Organizacioni.
sistemske veličine su nepromijenjene tokom vremena npr. struktura atoma. -Statički sistemske -Dinamički sistemske veličine mijenjaju se tokom vremena npr. stanovništvo zemlje. -Deterministički pod identičnim uslovima dobivaju se identične izlazne vrijednosti npr.mjerenje težine istog tega od 1 kg .
-Stohastički pod identičnim uslovima dobivaju se različite izlazne vrijednosti koje su opisive samo na bazi statističkih izjava npr. stanje neke eksplotacione opreme.
-Otvoreni baziran na uzajamnom djelovanju sa okolinom (razmjena energije, informacija i mase) npr.. jezero sa isparavanjem, dovođenje energije, ...
5. Svrha sistema podrazumjeva se korist koju bi jedan sistem trebao imati spram postavljenih ciljeva. 6. Način posmatranja sistema.
2.Definirajte pojam proizvodnog sistema. Koji su njegovi ulazni,a koji izlazni elementi? Proizvodni sistem je skup različitih elemenata koji su u takvoj međusobnoj vezi da kao cjelina daju bolji rezultat od rezultata koje samostalno mogu da proizvedu njegovi dijelovi. To je skup tehnoloških sistema, informacionih i energetskih energetskih struktura uređen na način koji obezbeđuje izvođenje PROCESA RADA – skupa informacija u tokovima sistema. Transformacija ulaznih veličina u nizu postupaka promjene stanja u izlazne veličine projektovanog kvaliteta i vrijednosti.
3.Prema kojim se kriterijima može klasificirati sistem? 1.Prirodni
2.Tehnički 3.Organizacioni.
sistemske veličine su nepromijenjene tokom vremena npr. struktura atoma. -Statički sistemske -Dinamički sistemske veličine mijenjaju se tokom vremena npr. stanovništvo zemlje. -Deterministički pod identičnim uslovima dobivaju se identične izlazne vrijednosti npr.mjerenje težine istog tega od 1 kg .
-Stohastički pod identičnim uslovima dobivaju se različite izlazne vrijednosti koje su opisive samo na bazi statističkih izjava npr. stanje neke eksplotacione opreme.
-Otvoreni baziran na uzajamnom djelovanju sa okolinom (razmjena energije, informacija i mase) npr.. jezero sa isparavanjem, dovođenje energije, ...
-Zatvoreni ne postoji (gotovo) nikakva interakcija sa okolinom (samo razmjena energije)
npr.jezero sa svojim sadržajem kao spremnik. -Jednostavni. -Složeni -Složeni i vrlo složeni. složeni . -Kontinualan sistemske veličine mijenjaju se kontinualno, odnosno u proizvoljno malim vremenskim intervalima npr. dnevna temperatura. temperatura.
sistemske veličine mijenjaju se skokovito, odnosno nakon određenog konačnog -Diskretan sistemske vremenskog intervala npr. Nestanak električne energije .
-Stabilan pri „normalnim“ promjenama sistemskih veličina sistem je funkcionalan npr. Srce . -Nestabilan
pri minimalnim promjenama sistemskih funkcionalnost npr. balansiranje na užetu .
veličina sistem gubi svoju
-Linearan Između ulaza i izlaza sistema postoji linearna ovisnost. -Nelinearan Između ulaza i izlaza sistema postoji nelinearna ovisnost.
4.Koji su osnovni tipovi strukture sistema?
5.Koji su osnovni tipovi modela? Razlikuju se slijedeći tipovi modela: 1. Fizikalni modeli predstavljaju najčešće trodimenzionalni prikaz sistema, eventualno prema određenim mjerama, npr. model tunela za ispitivanje zrakoplova. 2. Analogni modeli, npr. prikaz sustava mase i opruge s pomoću električnog sklopnog kruga. 3. Grafičko‐vizuelni modeli dijele se na: ∙ preslikavnje u mjerilu, npr. zemljovidne karte, ∙ prikaz preko slike, npr. perspektivni prikaz nekog predmeta, ∙ apstraktni prikaz, npr. mreža podzemne željeznice, ∙ morfološke tablice, npr. periodički sustav hemijskih elemenata. 4. Matematički modeli predstavljaju opis sustava s pomoću matematičkih simbola i operatora, npr.matematičke jednadžbe.
5. Verbalni opisi sustava su prikazi sustava s pomoću riječi. 6. Mentalni modeli su međufaza između realnog sustava prema stvaranju konstrukcije modela u određenom mjerilu.
6.Navedite osnovne elemente proizvodnog sistema?
7.Struktura proizvodnog sistema?
8.Preduzeće (cilj,misija,...)? Preduzeće je osnovni privredni subjekt (organizacija), koji se osniva radi sticanja dobiti (profita). Preduzeć ima koja obavljaju delatnost od opšteg interesa svojstveno je da, pored ove ciljne funkcije, mogu imati i sekundarnu ciljnu funkciju. Osnovna obeležja preduzeća su: -preduzeće ima svoju ekonomiju; -ekonomiju ostvaruje u okruženju sa kojim je u permanentnoj komunikaciji; -preduzeće je složen, dinamički, ekonomski sistem; -preduzeće je poslovno-finansijski entitet, te se kao takav rukovodi, pre svega, poslovnofinansijskim ciljevima; -procesima i pojavama u preduzeću upravlja kompetentan menadžment. Ciljevi preduzeća su u osnovi: Pravedni – određeni procjenom efekata preduzeća na tržištu (dobit, udio na tržištu,kvalitet) Nepravedni određeni težnjom ka zadovoljenju potreba potrošaća, zaposlenih, uslova za izgradnju imidža preduzeća i potreba društva (kvalitet života, prestiž, nezavisnost, uslovi
rada, zadovoljenje društvenih potreba). Kvalitetno određeni ciljevi služe upravljačkoj strukturi preduzeća i dijelova organizacione strukture kao: -Osnovna podloga za donošenje odluka -Vodič za povećanje ukupne efikasnosti procesa -Osnova za ocjenu karakteristika procesa rada Ciljevi preduzeća su: -Dugoročnog karaktera – koji obuhvataju vremenski period duži od pet godina, -Srednjeročnog karaktera – koji obuhvataju vremenski period od jedne do pet godina -Kratkoročnog karaktera – koji obuhvataju vremenski period do jedne godine. Struktura ciljeva je uslovljena osnovnim određenjima misije preduzeća:
Osnovni (opšti) ciljevi: Kvalitet života zaposlenih, -Opstanak i razvoj preduzeća u vremenu i datim uslovima, -Zadovoljenje društvenih potreba
Posebni ciljevi: -Rast udjela preduzeća na tržištu, -Obezbjeđenje visokog stepena kvaliteta uslova rada i zaštite na radu, -Rast produktivnosti i kvaliteta procesa rada, -Efektivnost inovativnih zahvata u području tehnologije, organizacije i upravljanja, -Sniženje troškova i povećanje stepena iskorištenja raspoloživih resursa, -Racionalnost postupka upravljanja ekonomsko-finansijskim tokovima, -Povećanje stepena motivacije učesnika u procesima rada, -Rast društvene odgovornosti, -Ostvarenje uslova za izgradnju imiđža preduzeća. Misija preduzeća je određena: -Svrhom postojanja predstavlja osnovu potrebe nastanka i razvoja preduzeća i opravdavanja ulaganja i rada deoničara, potrošaća, dobavljaća i zaposlenika u preduzeću i posebnih institucija (banaka,fondova za razvoji inostranih fondova za razvoj), Strategijom dejstva – predstavlja strategiju za ostvarenje svrhe postojanja u datom vremenu i datim uslovima okoline (tržišta). Strategija dejstva određuje logiku preduzeća u smislu izbora područja poslovne djelatnosti i određenja u održavanju konkurentske sposobnosti preduzeća u datom vremenu i datim uslovima okoline. -Pokretačkim polugama –racionalni postupci (obezbjeđuju opstanak i razvoj u datom vremenu i datim uslovima okoline) i moralnipostupci (zadovoljenje zahtjeva okolinekorisnika, dobavljača i društva) koji leže u kulturi preduzeća.
-Standardima ponašanja – ponašanje zaposlenih i njihov odnos prema preduzeću i okolini.
9.Tokovi unutar sistema? -Tok materijala -Tok energije -Tok informacija.
10.Tokovi materijala? Tok materijala obuhvata sve procese koji su vezani za dobivanje, proizvodnju i distribuciju proizvoda unutar proizvodnog sistema. Zadatak toka materijala je da poveže jedinice proizvodnje i montaže, odnosno da vrši dopremu i otpremu potrebnih resursa u skladu sa tehnološkim postupkom. Ovaj cilj se izvršava uz pomoć baznih funkcija: -proizvodnja (procesi obrade, montaže i kontrole); -pomjeranje (procesi transportovanja i manipulacije materijalom); -mirovanje (procesi odlaganja i neželjenog zastoja materijala).
„Tok materijala je prostorna, vremenska i organizaciona interakcija procesa prilikom dobivanja, obrade i raspodjele proizvoda unutar definisanog prostora.“ Funkcije unutrašnjeg toka materijala odnosno transporta materijala unutar proizvodnog sistema mogu se podijeliti na odgovornosti za: -unutrašnju oblast tvornice -unutrašnju oblast objekta -radniprostor.
11.Tokovi energije? Striktno po određenim definicijama tok energije u okviru proizvodnih sistema obuhvata procese transfera i transformacije fizikalne energije, tako da se unutar proizvodnih sistema može se izvršiti podjela na slijedeće energijske grupacije koje su u upotrebi: -električna energija -energija transportovana fluidnim medijem -toplotna energija -energija u vidu različitih talasnih dužina -elektro-hemijska energija.
12.Tokovi informacija? Tačno definirane rute kojima cirkuliraju informacije unutar proizvodnog sistema nazivaju se tokom informacija. Pod tokom informacija podrazumijeva se transport i razmjena informacija (usmenih, pismenih i signalnih) unutar komponenata proizvodnog sistema. Toki nformacija sastoji se iz personalne, organizacione i tehničke komponente koje za cilj imaju koordinacionu ulogu unutar proizvodnog sistema, što im daje upravljačku ulogu u strukturi proizvodnog sistema. Tok informacija odgovoran je za: -tačnost informacije, -blagovremeno pristizanje informacija, -prikupljanje informacija u željenom formatu i kvalitetu na definiranom mjestu.
Uvođenjem informacionih tehnologija i digitalizacijom procesa ova komponenta proizvodnog sistema predstavlja sve važniji element upravljanja proizvodnim sistemima iz razloga što se istim: -menadžmentu olakšava i ubrzava proces odlučivanja, -ukoliko se vrijednosti prikupljaju kontinualno u definisanom vremenskom periodu dobiva se preglednija slika o dešavanjima unutar proizvodnog sistema, -ubrzavaju unutrašnji procesi obrade i razmjene informacija, -smanjuju administrativni poslovi, -povećava transparentnost i komunikativnost između potpuno različitih segmenata proizvodnog sistema, -smanjuju troškovi proizvodnje odnosno povećava dobit, Aktivno podržava inovaciona snaga proizvodnog sistema.
13.Vrste proizvoda prema ISO 9000? PROCESNI PROIZVOD materijalan proizvod, kontinualan (rasipajući, tečan, gasovit), neprebrojiv – iskazuje se u kg, l, m, m3 HARDVERSKI (KOMADNI) PROIZVOD materijalan proizvod, ima definisan oblik i mjeru, prebrojiv – iskazuje se u komadima SOFTVERSKI PROIZVOD nematerijalan proizvod, sastoji se od pisanih ili drugačije zabilježenih informacija (računarski program, projekat, knjiga, rječnik i sl.) USLUGA nematerijalan proizvod, sastoji se od bar jedne aktivnosti koja se vrši između davaoca usluge i korisnika. Procesniproizvod - Primjeri: -rude (ugalj,nafta,rude metala,kamen) -električna energija, gas, voda -prehrambeni proizvodi (šećer, brašno, so, hljeb, jestivo ulje i masti, konditorski proizvodi,
alkoholna i bezalkoholna pića, stočna hrana, cigarete)
-derivat i nafte (benzin, motorna i mašinska ulja) -hemikalije i hemijski proizvodi (kiseline, baze, soli, vještačka đubriva, farmaceutski proizvodi, deterdženti, kozmetički preparati) -proizvodi od nemetala (staklo,opeka,crep,cement,kreč,pjesak,šljunak,beton) -osnovni metali(gvožđe,čelik,laki i obojeni metali,trake,cijevi,profili,žica). Karakteristike procesnih proizvoda – Osnovne karakteristike: -materijalni proizvodi (opipljivi) -nemaju određen oblik i mjere (rasipajuć ioblik,tečno ili gasovito stanje,traka,šipka,vlakno) -nisu prebrojivi – iskazuju se u kg, l, m, m3 -neophodna je ambalaža za pakovanje -ponovljivi proizvodi -korisnik proizvoda nije uključen u proces proizvodnje -mogu se transportovati -mogu se skladištiti, mogu se držati zalihe -može da postoji posrednik između proizvođača i korisnika. Karakteristike procesa proizvodnje procesnih proizvoda -Zahtijevaju složenu, namjensku i linijski povezanu opremu sa specijalnom tehnologijom -Rekonstrukcija opreme i izmjena tehnologije je složena -Neophodna je detaljna priprema proizvodnje sa posebnom procedurom startovanja -Veoma je važno efikasno održavanje – otkaz jedne mašine ima za posljedicu zastoj cijele linije -Proces radi u dužem periodu bez zaustavljanja (trosmjenski ili četvorosmjenski režim rada) -Veoma je važno uravnoteženje kapaciteta -Upravljanje procesom jednostavno (ponavljajuće) -Radnici treba da su usko specijalizovani. Hardverski (komadni) proizvodi - Primjeri: -tekstilni proizvodi (odjevni predmeti,posteljina) -predmeti od kože (obuća,odjevni predmeti kožna galanterija) -proizvodi od drveta (namještaj,stolarija,građevinski elementi,instrumenti od drveta) -proizvodi od gume i plastike (gume za vozila,gumeni i plastični proizvodi) -mašine i uređaji (motori, pumpe, rashladna oprema, poljoprivredne mašine, mašine za
proizvodnju, alati, aparati za domaćinstvo) -električni i optički uređaji (računari,električne mašine i uređaji,oprema za TV, radio i telefoniju) -saobraćajna sredstva(kamioni,automobili,autobusi,šinska vozila,motocikli,bicikli).
KARAKTERISTIKE HARDVERSKIH PROIZVODA-Osnovne karakteristike: -materijalni proizvodi(opipljivi) -imaju određen oblik i mjere -iskazuju se u komadima -najčešće su složeni – sastoje se iz više pojedinačnih dijelova -ponovljivi proizvodi -korisnik proizvoda nije uključen u proces proizvodnje -mogu se transportovati -mogu se skladištiti,mogu se držati zalihe -može da postoji posrednik između proizvođača i korisnika. KARAKTERISTIKE PROCESA PROIZVODNJE HARDVERSKIH PROIZVODA -Oprema i pojedinačni procesi rada su fleksibilniji -Zastupljen je velik broj različitih vrsta opreme sa različitim tehnologijama -Rekonstrukcija opreme i izmjena tehnologije je jednostavnija -Priprema sredstava rada je kratka i jednostavnija -Pojedinačni procesi su nezavisni jedan od drugog -Proces proizvodnje se može organizovati sa prekidima i u željenom broju smjena -Upravljanje proizvodnjom je složeno (mnogo različitih predmeta na mnogo različitih radnih mjesta) -Radnici treba da su osposobljeni za različite poslove. Softverski proizvodi-Primjeri: -računarski softver(razvojni programi,mrežni-komunikacioni programi,aplikacioni programi) -tehnička dokumentacija za izgradnju objekata -prostorni i urbanistički planovi i ostala urbanistička dokumentacija
različite rješenja,ekspertize) -projekti
vrste
(studije,analize,biznis
planovi,tehničko-tehnološka
-knjige i druge publikacije -filmski,video i audio zapisi. KARAKTERISTIKE SOFTVERSKIH PROIZVODA Osnovne karakteristike: -proizvod se sastoji od pisanih ili na drugi način zabilježenih informacija -nematerijalni proizvodi(neopipljivi)-iako može na kraju da bude predstavljen u materijalnom obliku -neponovljivi proizvodi – svaki proizvod je specifičan za sebe i radi se obično po zahtjevu naručioca.
-najčešće nema posrednika između proizvođača i naručioca. KARAKTERISTIKE PROCESA PROIZVODNJE SOFTVERSKIH PROIZVODA -Tehnologija rada je specifična -Veoma je važno jasno definisati zahtjeve koji se postavljaju pred proizvod-cilj zadatka -Oprema je najčešće od manjeg značaja -Osnovni resurs je ljudski resurs -Profil zaposlenih je specifičan za vrstu softverskog proizvoda -Neophodna je stručna osposobljenost zaposlenih -Često je u toku realizacije proizvoda uključen i naručilac. Usluge-Primjeri: -usluge u građevinarstvu (pripremni radovi,izgradnja objekata,instalacioni radovi,završni radovi) -usluge trgovine na veliko i malo(prodaja proizvoda,posredovanje u trgovini,opravka proizvoda) -hotelske i restoranske usluge -usluge saobraćaja (prevoz putnika i robe u željezničkom,drumskom,vodenom i vazdušnom saobraćaju,cjevovodni transport,poštanske aktivnosti i telekomunikacije) -finansijsko posredovanje(bankarski poslovi,osiguranje,penzijski fondovi) -posredovanje,iznajmljivanje,poslovne aktivnosti. -usluge državne uprave (inostrani poslovi, poslovi odbrane, sudske i pravosudne djelatnosti, javna bezbjednost, socijalno osiguranje) -obrazovanje (osnovno,srednje,više i visoko obrazovanje,ostalo obrazovanje) -zdravstveni i socijalni rad (zdravstvena zaštita stanovništva, veterinarske aktivnosti, usluge
domova i ustanova socijalne zaštite) -komunalne usluge(odnošenje smeća,javna higijena,sahranjivanje) -distribucija električne i toplotne energije,gasa,vode -rekreativne,sportske i kulturne aktivnosti -ostale uslužne aktivnosti. KARAKTERISTIKE USLUGA-Osnovne karakteristike: -obavljaju se u cilju zadovoljenja zahtjeva ili potreba korisnika -usluga je nematerijalna -usluga može da bude jednokratna ili kontinualna -korisnik je najčešće i učesnik u kreiranje i pružanju usluge -pružanje i korištenje usluge se odvija najčešće na istoj lokaciji -usluga se ne može probati prije kupovine
-u većini slučajeva neophodan je kontakt pružaoca usluge i korisnika. KARAKTERISTIKE PROCESA PRUŽANJAUSLUGA -Tehnologija rada je specifična -Veoma je važno da su sadržaj i uslovi pružanja usluge jasno definisani -U procesu pružanja usluge za korisnika je često vidljiv samo mali dio procesa,a veći dio se obavlja u pozadini(fenomen“ledenog brega”) -Oprema i profil zaposlenih su specifični za različite vrste usluga -Bitna je stručna osposobljenost zaposlenih.
1. Projekt, projektovanje, projektni zadatak.
Projektovanje proizvodnih sistema sadrži projektovanje i dimenzioniranje industrijskih proizvodnih sistema kao i nadzor realizacije dostavljanja u pogon. Zadaci projektovanja proizvodnih sistema su pored određivanja lokacije tvornice i izbora tipa zgrade, proizvodni proces (izrada i montaža), određivanje logističkih procesa (transport, skladištenje i rukovanje materijalom) kao i odgovarajućih pomoćnih procesa (održavanje, osiguranje kvaliteta, itd.). Opseg projektiranja odvija se od premještaja pojedine nove tvornice.
mašine, pa do projektovanja posve
Projektni zadatak
Pismeno definirani zadatak od strane naručioca projekta (investitor) u kome se definišu svi zahtjevi, uslovi i ograničenja koja se odnose na predmet projekta. Sastavni dio ugovora o projektiranju izvršioca projektovanja .
–regulišu se odnosi između naručioca projekta i
Treba biti ovjeren od strane nadležnog organa naručioca projekta . Projektni zadatak sadrži: Vrstu projekta, Proizvodni program (naziv proizvoda, asortiman), Bliže karakteristike proizvoda iskazane opisom, crtežima ili modelima, Makro i mikro lokaciju opisanu situacijom terena u mjerilu sa geološkim i hidrološkim karakteristikama terena Eventualna ograničanja o kojima treba voditi računa kod projektovanja (prostorna, vremenska, financijska), Zahtjeve naručioca u vezi eventualne etapne gradnje i proširenja. Projekat – latinski – nacrt, namjera, odluka, plan, uputa za
izvršenje nekog zadatka.
Projektovanje – proces stvaranja odnosno izrade projekta Misaoni proces u kome se na osnovu određenog zahtjeva (projektni zadatak) i određenih podloga (informacije o prošlosti– iskustvo, sadašnje stanje, buduće procjene) definiše predmet projekta uz data ograničenja i uslove. 2. Podloge za projektovanje i faze projektovanja proizvodnih sistema.
Podloge za projektovanje Definirane projektnim zadatkom i pripadajućim prilozima: - Proizvodni program koji sadrži planirani asortiman proizvoda s količinama svakog proizvoda; - Dokumentacija proizvoda – sklopni i radionički crteži, sastavnice materijala, tehnički opis proizvoda i uslovi kvaliteta; - Crtež mikrolokacije proizvodnog sistema sa geodetsko – geološkim podacima na bazi kojeg se dimenzioniraju građevinski objekti, pravi njihov raspored i drugi elementi prostorne strukture;
-
Normativi resursa proizvodnih sistema (površine, energija, materijali,v rijeme, itd.); Zakonske odredbe kojima se određuje veličina nekih elemenata proizvodnih sistema koje se moraju obezbijediti projektom (npr. minimalne i ma ksimalne veličine) kako bi
se stvorili određeni uslovi sigurnosti i udobnosti na radu. Faze pri projektovanju proizvodnih sistema: - Definisanje ciljeva; - Idejni projekt; - Prethodna studija; - Detaljno projektovanje; - Izvođački projekt; - Izvođenje projekta i pokusni pogon. 3. Definisanje ciljeva -
Cilj – rezultat koji se želi postići tj. cilj je željeno buduće stanje koje se očekuje da će firma ostvariti u određenom vremenskom periodu. Postavljanje ciljeva – zadatak je vrhovnog rukovodstva firme ( Top Management ) “hijerarhija ciljeva ” – mora respektirati odnos između dijelova i cjeline – ciljevi višeg nivoa/ciljevi nižeg nivoa
Pri postavljanju ciljeva pridržavati s eodređenih kriterija: 5C i SMART
Rezultat definiranja ciljeva je grubi strategijski koncept koji je dobiven na temelju
postavljanja i ocjenjivanja više različitih varijanti.
4. Idejni projekt
Feasibility study -
pojavljuje se u fazi razrade ideje o izgradnji (rekonstrukcije, proširenju)
osnova za odlučivanje o realizaciji projekta podloga za izradu projektnog zadatka za investicijski program
predstavlja najopsežniju fazu projektovanja proizvodnih sistema idealan način projektovanja proizvodnog sistema
SADRŽI: Definisanje projektnog zadatka, Definiranje okvirnog radnog programa, Koncepcija tehnološkog postupka, Koncepcija strukture opreme i njene osnovne karakteristike, Okvirni raspored radnih mjesta odnosno faza proizvodnog procesa, Prostorni raspored objekata na mikrolokaciji, Osnovne karakteristike posebnih instalacija i uređaja, Osnovne karakteristike najvažnijih alata, pribora i pristroja, Vrste i okvirne količine osnovnih materijala, Približne potrebe raznih vrsta energije i fluida, Približan broj i kvalifikaciona struktura uposlenih, Režim eksploatacije kapaciteta, Ukazivanje na eventualna uska grla kapaciteta, Ukazivanje na kapacitete koji eventualno neće biti iskorišteni, Koncepcija perspektivnog razvoja kapaciteta, Koncepcija organizacije korištenja kapaciteta, Ocjene visine ulaganja ukupno i po strukturi, Ocjena osnovnih pokazatelja efikasnosti eksplatacije kapaciteta, Ocjena vremena trajanja gradnje, Tehnička i ostala uputstva za izradu investicijskog projekta. 5. Koje su značajke postupaka projektovanja proizvodnog sistema?
Proizvodni program-odlikuje se: povećanim asortimanom i brojem varijanti proizvoda, skraćenjem vremena korištenja proizvoda (posebno u informatičkoj industriji), značajno smanjenje veličine serije uz istovremeno povećanje zahtjeva za kvalitetom, brža izmjena proizvoda, skraćeno vrijeme isporuke, povećani pritisak za smanjenjem cijene. Proizvodne tehnologije-Posljednje desetljeće obilježeno je razvojem automatizacije i robotizacije pojednih postupaka kao i pomoćnih procesa (izmjena alata i predmeta obrade). Daljnji razvoj u proizvodnoj tehnici predstavlja integracija različitih obradnih procesa unutar jednog obradnog sistema u cilju kompletn eobrade, što ima neposredan utjecaj na projektiranj eproizvodnih sistema.
minimalizacija štetnih otpadaka koje uzrokuje neka tvornica; racionalizacija korištenja energije; osiguranje kružnog toka materijala i pomoćnih sredstava Ekološki
zahtjevi-
unutar tvornice.
Osoblje-Pored proizvodne tehnike danas veliki utjecaj na projektovanje ima čovjek, koji bi se trebao nalaziti u središtu sistema. Savremen aorganizacija rada sadrži trend prema decentralizaciji odnosno većem prenošenju kompetencija i odgovornosti u područja gdje se odvijaju aktivnosti poštujući načela: samostalnosti; samoorganiziranost kroz vlastitu odgovornost i integraciju funkcija; samooptimiranost kroz kontinuirani razvoj poduzeća; dinamičnost, mjerena stepenom ispunjavanja cilja pojedinih segmenata u poduzeću; transparentnost tokova i veličina stanja; motivacija, kao središnji temelj oblikovanja; suradnja umjesto sukoba; svijest o kvalitetu.
Zakonski zahtjevi-s obzirom na: oblikovanje radnih mjesta; sigurnost pri radu; mjere za zaštitu okoline; sigurnost radnika.
6. Koje su faze projektovanja prema Kettneru?
7. Sistematizacija ciljeva prema 5C i SMART.
Kriterij 5C ima slijedeće značenje pri postavljanju ciljeva: - C learly started – ciljevi treba da su svima jasni - C onsistent with othe robjective – treba voditi računa o konzistentnosti s drugim ciljevima, čime se osigurava međusobna povezanost - C heckable – preferably measurable – svaki cilj koji se postavlja mora biti mjerljivkontrola njegovog izvršenja - C hallenging – ciljevi treba da budu izazovni (ali ne nedostižni) – motivirajući - C arry – outable (achievable) - jasni, konzistentni, mjerljivi i izazovni ciljevi trebaju biti ostvarljivi, je rsamo ostvarivi ciljevi imaju smisla. Sistematizacija ciljeva prema SMART kriterijima: S pecific – dobri ciljevi izražavaju tačno ono što s eželi ostvariti. M easurable – postojanje određenosti pomaže da ciljevi budu mjerljivi. Action-Oriented – kada se postavljaju ciljevi, treba koristiti iskaze koji imaju glagole akcije i koji čine rečenice. Realistic – dobri ciljevi moraju biti dostižni i predstavljati unaprijed izazov. T ime – Limited – Treba odrediti vrijeme u kojem će se ciljevi realizirati.
8. Koji su ciljevi prethodne studije? Navedite aktivnosti koje ona sadrži.
Prethodna studija ( Pre-Feasibility Study) se izvodi na temelju neke inicijative, odnosno ideje
o razvoju novog proizvoda. Cilj joj je provjera ostvarivosti početne ideje i definiranja projektnog zadatka.
Prethodna studija obuhvaća: 1. analizu tržišta s određenim proizvodnim programom po asortimanu i količini, 2. osnovne tehnološke koncepcije, 3. izbor makrolokacije,
4. proračun rentabilnosti i ekonomičnosti. Na temelju prethodne studije može se donijeti odluka o daljnjem radu na projektiranju proizvodnog sustava. U nastavku su navedene os novne značajke elemenata iz prethodne studije.
1. KOJI SU CILJEVI PROJEKTIRANJA PROIZVODNIH SISTEMA?
Opseg projektiranja odvija se od premještaja pojedine mašine, pa do projektovanja posve nove tvornice. Ciljevi projektovanja proizvodnih sistema (Wiendahl, 1997. god.)
1. Osiguranje visoke ekonomičnosti proizvodnog sistema – postiže se: s minimalnim ciklusom proizvodnje i zalihama, isporukama u tačnim terminima, s kvalitetnim proizvodima, izbjegavanjem aktivnosti koje ne pove ćavaju vrijednost proizvoda i optimalnim korištenjem opreme, prostora i osoblja. Pri tome je nužno osigurati povoljan tok proizvoda i materijala, kao i iskorištenje površina i prostora.
2. Osiguranje visoke prilagodljivosti proizvodnog sistema. Oprema, tokovi i prostorne strukture su
prilagodljivi u slučaju da osiguravaju sposobnost prilagođavanja na promjene na tržištu, odnosno za preustroj na nove postupake, opremu i organizacijska načela. 3. Osiguranje visoke atraktivnosti proizvodnog sistema kroz: motivirane, humane uslove rada,
plaćanje i socijalne odnose, ispunjenja ekoloških kriterija u cilju osiguranja minimalnog zagađenja okoline, primjena suvremene, estetske industrijske arhitekture pri izboru tvorničkih zgrada. 2. PRETHODNA STUDIJA izvodi na osnovu određene inicijative, odnosno ideje o razvoju novog proizvoda Cilj - provjera ostvarivosti početne ideje i definiranja projektnog zadatka
Prethodna studija obuhvaća: - analizu tržišta s određenim proizvodnim programom po asortimanu i količini, - osnovne tehnološke koncepcije, - izbor makrolokacije, - proračun rentabilnosti i ekonomičnosti. Rezultat prethodne studije mora biti odluka da li se predložena investicija isplati ili ne
3. ŠEMATSKI PRIKAZ TOKA INVESTIRANJA
4. PRORAČUN EKONOMIČ NOSTI I RENTABILNOSTI
Proračun ekonomičnosti i rentabilnost da bi proizvodni sistem mogao opstati u prostoru i vremenu potrebno je da ostvaruje zadovoljavajući profit. - ekonomičnost sistema - mjerilo kvaliteta proizvodnih rezultata, koje pokazuje koliko je proizvedene vrijednosti ostvareno po jedinici vrijednosti živog rada i sredstava za proizvodnju (vidjeti pitanje 3)
5. TEMELJENJE PROIZVODNE OPREME
• ciljevi pri temeljenju opreme - iznalaženje tehnički i ekonomski dobrih rješenja, koja omogućuju optimalan odnos između čovjeka, mašine i materijala, a sadrže prilagodljivost u odnosu na buduće promjene
• mora se voditi računa o: statičkom opterećenju i dinamičkim silama (periodične i neperiodične vibracije, vanjske i unutrašnje vibracije) Vibracije mogu djelovati na: - čovjeka, - okolinu (zgrade, postrojenja, mašine), - mašinu, - predmet izrade.
Visina opterećenja čovjeka mehaničkim vibracijama u infrazvučnom području primarno se određuje frekvencijom i amplitudom vibracija - kod okomitih vibracija kritična frekvencija (rezonancija) za tijelo je 4 do 6 Hz, za glavu 15 do 20 Hz i
za oči oko 60 Hz - kod vodoravnih frekvencija dolazi do dodatnih opterećenja kod frekvencija od 0 ,5 Hz i 20 Hz - standardni podaci o dopuštenim vibaracijama na laze se u ISO standardu 2631, 1978.
- obzirom na dinamička opterećenja mašina, postrojenja i zgrada posebno je kritično frekvencijsko
područje od oko 100 Hz. Primjeri temeljenja mašina na posebnim postoljima s vibroizolacijom, gdje se koriste elastična postolja na kojima se mašine montiraju (slika)
6. ČIME JE DEFINIRAN KVALITET RADNOG PROSTORA. Oblikovanje radnog mjesta je bitna pretpostavka za svrsishodno, tehničko, ekonomsko i humano zadovoljavanje uposlenika, sredstava za proizvodnju i predmeta rada u proizvodnim sistemima
Posebno značajni faktori za ocjenu radnih uslova rada su: • mikroklima, • osvjetljenje radnog mjesta, • buka i • boje.
7. MIKROKLIMA
• obuhvaća: temperaturu zraka, relativnu vlažnost zraka, strujanje zraka i one čišćenje zraka • sve navedene komponente mikroklime su međusobno povezane i trebaju se zajedno analizirati TEMPERATURA ZRAKA
srednje temperature zraka u odnosu na određene prostore, odnosno djelatnosti: • za pretežito sjedeći rad + 19 0 C • za pretežito stojeći rad + 17 0 C • za teški tjelesni rad + 12 0 C • za administracijske prostorije + 20 0 C • za prodavaonice + 19 0 C maksimalna temperatura zraka koja se preporučuje za rad u prostoriji je 26 0 C, s tim da razlika između temperature zida i zraka ne bi smjela biti veća od 2 do 3 0 C (pojava vlage)
ONEČIŠĆENJE ZRAKA Može biti jedan od razloga profesionalnih bolesti, invalidnosti radnika, i utjecajan je faktor zagađenja okoline Iskazuje se u obliku: prašine, para ili plinova. Mjeri se količinom štetne koncentracije na radnom mjestu, koja se u DIN standardima označava MAK (Maksimale Arbeitsplatz Konzentration) - označava koncentraciju plinovitog, parnog ili prašinastog oblika zraka na radnom mjestu, u pravilu mjereno 8 sati dnevno
Mikroklima se može ostvariti na različite načine: - grijanjem, - provjetravanjem, - klimatizacijom i - pročišćavanjem. 8. OSVJETLJENJE RADNOG MJESTA
Ima poseban značaj, 80 do 90% svih osjetila čovjeka su optičke prirode i trebaju svjetlo kao nositelja informacije. Osvjetljenje u proizvodnom sistemu treba omogućiti čovjeku pravilno obavljanje svih radnih funkcija osiguranje osvjetljenja na radnom mjestu može se izvesti: • prirodnim ili • umjetnim svijetlom. Prirodno osvjetljenje osigurava se propuštanjem dnevne svjetlosti kroz staklene površine na zidovima ili kroz svjetlarnike na krovu
• preporuka - postavljanje prozora na okomitim zidovima, zbog lakšeg održavanja i male opasnosti prokišnjavanja • u slučaju zahtjeva za većim osvjetljenjem koristi se osvjetljenje preko krova • zahtjevi spram prirodnog osvjetljenja - DIN 5034, 1969.; DIN 5035, 1979 . • koeficijent dnevnog svijetla, TQ - odnos između rasvijetljenosti (E, lx) na mjernom mjestu u unutrašnjosti zgrade prema vodoravnoj rasvijetljenosti mjereno vani • vanjska vodoravna rasvijetljenost f- ja dnevnog vremena i godišnjeg doba - iznosi 5000 lx u podnevno vrijeme zimskog dana pri oblačnom nebu • Umjetno osvjetljenje - dnevne promjene, promjene godišnjih doba, zahtjevi za rasvijetljenost industrijskih prostorija, porast standarda tehnike osvjetljenja, . ...
• projektiranje osvjetljenja mora zadovoljiti fiziološke i psihološke zahtjeve - DIN 5035, 1979.
osvjetljenje koje trebaju dati sijalice - izbor tipa sijalica i odrediti njihov broj i mjesto postavljanja –pri izboru tipa sijalica obratiti pozornost
na:
- raspodjelu svjetlosti u odnosu na površinu, (najbolje pod uglom od 30˚ , slika) - učinkovitost osvjetljenja, - lako održavanje i mogućnost promjene svjetljećih tijela, - mogućnost povećanja osvjetljenja (broja sijalica) u slučaju potrebe, - troškove instalacije, rada i održavanja, - utjecaj odbijanja svjetlosti i bliještanje. 9. BUKA NA REDNOM MJESTU ZVUK - u fizikalnom smislu definira se kao mehanička vibracija u elastičnom mediju
čovjek osjeća zvuk u frekvencij ama od 16 do 20000 Hz BUKA - sve slušne percepcije koje su čovjeku neprijatne, smetaju mu i opasne su za njegovo zdravlje • na čovjeka buka djeluje polivalentno, i to na organ sluha, na neurovegetativni sistem, na psihološku sferu i na središnji živčani sistem • Posljedice djelovanja buke u pogonu mogu biti: o nezadovoljstvo radnika,
o veći broj nesreća pri radu, o smanjena kvaliteta rada, o visok postotak bolovanja,
o viši troškovi za osobne dohotke. • mjeri se intenzitet (dB) i frekvencija (Hz) buk e
• Najveće vrijednosti buke dopuštene za određene djelatnosti iznose (Bundesminister für Arbeit und Sozialordnung: MAK - Werte, 1978.): - pretežito umni rad - 55 dB - jednostavni ili pretežito mehanizirani administracijski poslovi - 70 dB - sve ostale djelatnosti - 85 dB - prostori za pauze, pripremu, skladištenje i sanitarije - 55 dB.
• na radnim mjestima gdje jačna buke prelazi 85 dB – osigurati posebna osobna zaštitna sredstva protiv buke.
• dijelove pogona u kojima jačina buke prelazi 90 dB potrebno je posebno označiti • 20 dB (šapat), 40 dB (granica socijalnog kontakta), 80 dB (vikanje) • pri rješavanju problema zaštite od buke, treba voditi računa o: - izvoru buke, - prijenosu vibracija i - djelovanju na primatelja.
• spriječavanje buke - uklanjanjem izvora buke, odnosno, smanjenje njena djelovanja • Primarne mjere - imaju za cilj uklanjanje izvora buke
1. Koje osnovne skupine podataka treba imati na raspolaganju projektant proizvodnog postupka? Da bi se mogaoprojektiratiproizvodniproces, potrebnoje raspolagatislijedećimpodacima: - proizvodnimprogramompoasortimanuikoličini, - definiranomkonstrukcijskomdokumentacijomsvakogproizvoda, -definiranimtehnološkimprocesom(redoslijedoperacija, radnamjesta, vremenatrajanjaoperacija,…) zasvedijelove, podsklopoveisklopove. Svi ovi podaci podložni su promjenama tijekom vremena.
2. Koje vrste sastavnica postoje?Opišite karakteristike i područje primjene svake od njih. U serijskoj i masovnoj proizvodnji koriste se tri vrste sastavnica: a) količinska, b) strukturna i c) hijerarhijska. a) Količinska sastavnicase koristi u slučaju jednostavnije strukture proizvoda, a
prikazujekoličine pojedinih sastavnih dijelova svakog pojedinog proizvoda. b) Strukturna sastavnicaolakšava postupak montaže i pregleda dijelova proizvoda po: -redoslijedu montaže, -oznakama dijelova, -vrstama materijala, -izvorima opskrbe.
Strukturna sastavnica ima isti sadržaj kao i količinska sastavnica, s time da se ona razlaže za svaki stupanj proizvodnje. Na taj se način mogu pojaviti isti sastavni dijelovi na različitim stupnjevima proizvodnje, što je čini nepreglednom, a zahtijeva mnogo truda za njezinu izradu. c) Da bi se to izbjeglo, koriste se hijerarhijskasastavnicakoja sadrži samo popis poluproizvoda i materijala, te njihove količine potrebne za izradu poluproizvoda na
hijerarhijski nadređenomstupnju proizvodnje.
3. Koji se podaci iz tehnološke dokumentacije koriste u projektiranju proizvodnog sistema? 4. Koje metode postoje za proračun proizvodnih površina? Metode za proračun proizvodnih površina se mogu podijeliti na: a) metoda određivanja površina s pomoću približnih pokazatelja,
b) analitičke metode - određivanje površina s pomoću: - tehničkih značajki stroja, - kontinuiranih i diskontinuiranih koeficijenata, - ekvivalentnih površina, - funkcionalnog određivanja,
c) grafičke metode.
5. Opišite analitičku metodu za proračun površina. Od više razvijenih analitičkih metoda za određivanje površina, opisat će se metoda diskontinuranih koeficijenata - tzv. Rockstrohova metoda. Ona se zasniva na osnovnoj
površini sredstva za proizvodnju (stroja/radnog mjesta), koja je umnožak njegove najveće duljine i širine. Pri proračunu površine potrebno je usvojiti izmjere sreds tva za proizvodnju u krajnjim položajima njegovih pokretnih dijelova (slike 4.59 i 4.60).
6. Kada se koriste grafičke metode za određivanje veličine površine? Grafička metoda koristi se za određivanje površina za različite namjene : - montažne površine; - površine sredstva za proizvodnju velikih dimenzija (u tablici 4.14 koeficijent površine za osnovne površine veće od 16 m2 je manji ili jednak 2, te je potrebno ukupnu površinu odrediti grafički, crtanjem pojedinih površina u dvodimenzionalnom prostoru); -kontrolu rezultata postignutih drugim metodama, gdje se vizualizira rješenje
rasporedasredstava za proizvodnju u određenom prostoru.
7. Definirajte funkcionalne površine. Osnovne funkcionalne površine: a) Osnovna površina stroja ( Ao) je tlocrtna površina stroja koja obuhvaća krajnje radne položaje pokretnih dijelova sredstva za proizvodnju. Ova površina ujedn o
sadrži i površine preko kojih se otvaraju vrata, površine za pomicanje konzole glodalice ili njezino zakretanje kod radijalne glodalice, upravljački pultovi isl. b) Površina za posluživanje ( Apos) osigurava pouzdano posluživanje sredstva za proizvodnju,
stezanje i opuštanje predmeta rada, izmjenu alata i naprava, kontrolu predmeta rada, odlaganje alata i radne dokumentacije. Ve ličina i oblik površine ovisi o vrsti sredstva
za proizvodnju,količini dopreme i otpreme materijala. Površine za posluživanj e između pojedinih sredstava za proizvodnju ne smiju se preklapati. c)Površina za održavanje ( Aodr ) se koristi za održavanje, čišće nje i podmazivanje sredstava zaproizvodnju, te otklanjanje strugotina i ostalog o tpadnog materijala. d) Površina za odlaganje ( Aodl ) služi za odlaganje i prikupljanje p redmeta rada pokraj sredstva za proizvodnju. Veličina površine ovisi o broju i vrsti pr edmeta rada, o izabranim transportnim jedinicama, o transportnim sredstvima isl. Površina mora bit i
na najmanjem ili najvećem dohvatu radnika, te povoljno smještena u odnosu na rukovanje materijalom. e) Površina za popravak ( Apop) je neophodna za popravke sredstava za proizvodnju koji seobavljaju u većim vremenskim razmacima, a treba omogućiti rastavl janje pojedinih elemenata ili sklopova (npr. demontaža vratila, izvlačenje motora, ležaj a isl.), te dovoljan prostor za dizalicu. Tijekom normalnog rada ova se površina može koristiti u druge svrhe. f)Površina za zaštitu ( Az) predstavlja zonu koja za radnika može bi ti opasna, iako postoji zaštita na sredstvu za proizvodnju (npr. namotavanje i lom strugotine, ispadanje predmeta rada, zagrijane površine, zračenje i prašina). Ovu zonu nužno je označiti, kako bi se uzela u obzir pri postavljanju drugih sredstava za proizvodnju. g)Površina za transport na radnom mjestu ( Atr ) je površina između sredstava za proizvodnju kod njihovog smještaja u više redova, a služi za postavljanje transportera i prolaz radnika.
8 .Objasnite stupnjeve vanjskog i unutarnjeg preklapanja površina? Funkcionalne površine na jednom sredstvu za proizvodnju (slika 4.64), te između pojedinih sredstava za proizvodnju međusobno se preklapaju. Preklapanje na jednom sredstvu za proizvodnju može se izraziti stupnjem unutarnjeg preklapanja površina
Stupanj vanjskog preklapanja ovisi o rasporedu sredstava za proizvodnju, metodama rukovanja materijalom i tipu proizvodne prostorne strukture. Pri projektiranju proizvodnog sustava mora se voditi računa da se u interakcijskom odnosu čovjek - stroj, pri određivanju funkcionalnih površina kao primarni čimbenik usvoje potrebe čovjeka, te d a se osigura njegova funkcija u proizvodnom sustavu. Ovaj za htjev uzima se u obzir kod razmješt aja sredstva za proizvodnju pri određivanju udaljenosti između sredstava za proizvodnju međusobno, te njihove udaljeno sti od zidova zgrade, stupova i drugih elemenata.
9. Norma,određivanje norme,normiranje. Norma je vrijeme potrebno određeno obučenom čovjeku , da po određenom postupkuiredoslijeduoperacija, određenom vrstom materijala,određenim alatimai mašinama,u normalnimuslovima okruženja,uz normalno zalaganje i zamorIZVRŠI TAČNO ODREĐENI POSAO .
Normaseodređuje: -matematičkimobrascima, -snimanjem, -unaprijed određenim vremenima.
1.KAPACITET
Za izvođenje proizvodnog procesa potrebno je da svaki element proizvodnog sustava raspolaže potrebnim kapacitetom. Pod pojmom kapacitet elemenata proizvodnog sustava podrazumijeva se kapacitet sredstava za proizvodnju i kapacitet ljudi (radnika), a predstavlja vremenski izraženu količinu rada koju veza sredstvo za proizvodnju - radnik može dati u
određenom vremenskom razdoblju. Kapacitet sredstava za proizvodnju ovisi o njegovim tehničkim značajkama ali i o ostalim elementima proizvodnog sustava (radnoj snazi i predmetima rada), kao i o stupnju organizacije svih tih elemenata u proizvodnji. U ovisnosti o postignutom uspjehu u usklađivanju proizvodnih čimbenika, što ovis i o subjektivnim (npr. nedolazak na posao) i objektivnim okolnostima (npr.nedostatak materijala na tržištu) u kojima sustav posluje, postojeći kapacitet se može u većoj ili manjoj mjeri iskoristiti. Stoga se u praksi, u skladu s uvjetima iskorištenja, razl ikuju ( Zelenović,1987.): a) teorijski (potencijalni) kapacitet, b) praktični (raspoloživi) kapacitet i c) efektivni kapacitet Teorijski kapacitet (Kt ) predstavlja vremenski izraženu maksimalnu količinu rada koju sredstvo za rad, odnosno čovjek može dati u promatranom vremenskom razdoblju, bez obzira nanužne prekide u radu . Praktični kapacitet (Kp) predstavlja u stvarnosti moguće iskorištenje teorijskog kapaciteta. On je jednak teorijskom kapacitetu umanjenom za vremenske gubitke održavanja i popravaka sredstava za rad, odnosno godišnjeg odmora radnika. Prosječne vrijednosti gubitaka u oba slučaja iznose 21 dana. Efektivni kapacitet (Ke) predstavlja vremenski izraženu efektivnu količinu rada koju u zadanim uvjetima korištenja i pri zadanom režimu rada daju sredstva za rad, odnosno radnici.
2.Takt, ritam i međuoperacijske zalihe.
Takt proizvodnje – vremenski period koji protekne komada s linije.
između dva uzastopna izlaska gotovog
Ritam proizvodnje – broj puta ponavljanja proizvodnog ciklusa[n] u jedinici vremena[T]. Izražava brzinu ponavljanja proizvodnog ciklusa.
Ako se ne žele međuoperacione zalihe onda je dovoljna jedna proizvodna linija sve dok važi uslov: t >tmax
Ako bi se proizvodnja organizovala tako da se javljaju međuoperacione zalihe, onda bi se planirani program mogao ostvariti sa jednom linijom sve dok je ispunjen uslov: t =>tmin
spriječiti nastanak međuoperacionih zaliha na racionalan način,uz što niže troškove,moguća su slijedeća tri slučaja: Ako je potrebno
Operacije koje izvodi radno mjesto RMjse mogu podijeliti na dva dijela koji se mogu na
jednom predmetu rada, izvoditi u različito vreme, na različitim mjestima. Na primjer: kod montaže bloka motora na jednom mjestu se stavlja poklopac glave motora i vezuje zavrtnjima. Moguće je tu operaciju izvoditi tako da se na jednom radnom mjestu stavi poklopac i pritegne određenim brojem navrtki, a na drugom se dovrši ostatak posla. U ovom slučaju se otvara novo radno mjesto i tako se prvobitno vreme rada radnog mjest a RMj skraćuje, a ponekad i prepolovi. Tada će se potpuno eliminisatizalihe na radnim mjestima RMj’ i RMj”. U ovom slučaju se povećava ukupan broj radnih mjesta u liniji, broj radnika i potrebna oprema za rad novog radnog mjesta. Operacija koju izvodi radno mesto RMj se ne može dijeliti na djelove koji se na jednom predmetu rada mogu izvršiti u različito vr ijeme i na različitom mjestu. Na primjer, kod montaže bloka motora stavljanje donjeg poklopca motora i vezivanje navrtki se mora raditi istovremeno, na jednom mjestu.
U ovom slučaju se skraćenje vremena trajanja operacije Oj može ostvariti angažovanjemjoš jednog radnika na istom radnom mjestu, koji će ubrzati posao. Ovdje je moguće uvesti još jedno radno mjesto koje će raditi isti posao, na isti način, samo će
se predmet rada dijeliti. Jedna polovina će ići na jedno a druga na drugo radno mjesto. 3.Profil opterećenja i profil kapaciteta
Profil opterećenja je neophodno odrediti za svaku mašinu,pri č emu se u obzir uzima: Razlika izmeđ u statič kog opterećenja(prosječ na velič ina proicirana na nivou godine) i dinamič kog opterećenja(uzimanje u obzir sezonskog opterećenja) Uzimanjem u obzir vrijednosti iz prošlosti i prognoza za budućnost( ž ivotni ciklus proizvoda) Optereč enje se određ uje kroz proizvod radnog vremena i broja komada za svaki dio koji se obrađ uje na datojopremi: n
B
t
i
k i
i 1
B –opterećenje ti – takt za dati komad ki –veličina serije za dati komad n –broj različitih dijelova Profil kapaciteta je definisan kroz raspolo ž ivo vrijeme mašine. Profil kapaciteta mo ž e varirati u toku godine(remont,otkaz,godišnjiodmor,...) K
A s h
K – kapacitet A – broj radnih dana u toku jedne periode s – broj smjena u danu h – radno vrijeme u smjeni
η –stepen iskorištenja vremena
4. URAVNOTEŽENJE PROIZVODNJE
Usklađivanje potrebnih i raspoloživih kapaciteta. -Rijedak je slučaj da se potrebni i raspoloživi kapaciteti podudaraju -neophodno izvršiti usklađivanje, odnosno, uravnoteženja kapaciteta kada su potrebni kapaciteti veći od raspoloživih kapaciteta: - uvođenjem prekovremenih sati, - uvođenjem nove smjene, - novim zapošljavanjem, - nabavkom nove opreme, - kooperacijom s drugim poduzećima .
raspoloživi kapaciteti veći od potrebnih: - skraćivanjem radnog vremena, - ukidanjem smjena, - otpuštanjem radnika, - prodajom ili iznajmljivanjem opreme, - ugovaranjem dopunskih poslova.
5. MATRICE
Elementi matrice bkj predstavljaju količinu materijala (npr. broj transportnih jedinica) koja se mora transportirati u određenoj vremenskoj jedinici između k-tog i j-tog radnog mjesta. Svaki element matrice može biti polazna i odredišna točka transporta, pa je matrica B kvadratna matrica. Unutar radnog mjesta zanemaruje se transport, te su dijagonalni elementi matrice. Matrica B je
orijentirana matrica transportnih intenziteta, jer osim količina definira i smjer transporta između radnih mjesta. Ona predstavlja programsko- tehnološku značajku zadanog proizvodnog sustava.
