PREDMET
ZEMLJANI RADOVI POGLAVLJE 2: Istražni radovi II, razarajuće metode
Geomehanička terenska istraživanja (razarajuće metode) Ovi istražni radovi zahtijevaju dosta vremena i izdašna sredstva. Stoga je nužno vrlo vrlo pažljivo pažljivo odrediti odrediti PROGRAM PROGRAM ovih i stražnih stražnih radova, radova, temeljem kojeg se radi PONUDA koja sadrži potreban iznois novca da bi se predviđeni radovi mogli izvesti. Vrlo je teško predvidjeti detaljan iznos troškova. Nužno je nastojati prilikom izvršenja izvršenja posla ostati u okvirima predvi đenog. Nakon postignutog usaglašavanja usaglašavanja između investitiora i izvo đača sklapa se UGOVOR. Ponuda je naj češće sastavni dio ugovora jer su u njoj precizno izražene izražene stavke po vrstama vrstama obujmu i cijeni cijeni radova.
Geomehanička terenska istraživanja (razarajuće metode) Ovi istražni radovi zahtijevaju dosta vremena i izdašna sredstva. Stoga je nužno vrlo vrlo pažljivo pažljivo odrediti odrediti PROGRAM PROGRAM ovih i stražnih stražnih radova, radova, temeljem kojeg se radi PONUDA koja sadrži potreban iznois novca da bi se predviđeni radovi mogli izvesti. Vrlo je teško predvidjeti detaljan iznos troškova. Nužno je nastojati prilikom izvršenja izvršenja posla ostati u okvirima predvi đenog. Nakon postignutog usaglašavanja usaglašavanja između investitiora i izvo đača sklapa se UGOVOR. Ponuda je naj češće sastavni dio ugovora jer su u njoj precizno izražene izražene stavke po vrstama vrstama obujmu i cijeni cijeni radova.
Program istra ž nih nih radova sadr ži broj i predvi đa dubinu buš otina otina, broj i dubinu istra ž nih nih jama i/ili potkopa. Propisuje učestalost uzimanja neporemeć enih enih uzoraka i/ili ispitivanja zbijenosti dinami č čkim kim penetracijskim pokusom (SPP) u bušotinama. Približno predviđa broj terenskih ispitivanja koja nisu ovisna o bu šaćem stroju i broj i vrstu laboratorijskih ispitivanja. Istra ž ne ne jame kopaju se na pozajmi š štima tima. Utvr đuje se tlocrtna povr šina dubina do koje tlo ima osobine pogodne za kori štenje kao nasip.
Kod obimnih iskopa, na pr. tunela,izvode se istra žni podkopi i istražni bunari . Iz njih je mogu će izvaditi vrsne neporeme ćene uzorke ili u njima izvoditi geološka kartiranja i neke terenske pokuse (tla čni jastuk, hidraulička raspinja ča). Izvode se pri istra žnim radovima za klizi šta, velike brane, tunele i sli čno.
Svi prethodno navedeni terenski istra žni radovi slu že da se dobije raspored slojeva tla po dubini . Tijekom izvođenja ovih radova bilje ži se
svaka promjena vrste tla i opisuju njegova svojstva, za koja nis u potrebna složena laboratorijska ispitivanja. Koriste se identifikacijski pokusi i pobli ž i opis onoga što se mo že uočiti tokom iskopa ili bu šenja. Bilje ž i se pojava podzemne vode.
Tijekom izvedbe terenskih istra žnih radova uzimaju se uzorci tla za laboratorijska ispitivanja. Uzorci mogu biti poremeć eni a uzimaju se prema eni i neporemeć eni eni a unaprijed utvr đenom programu.
Poremeć eni materijala ili izva đene eni uzorci se uzimaju iz iskopanog materijala jezgre. Poremećeni se uzorci pakiraju samo u plastične, dobro zatvorene omote da bi zadr žali prirodnu vlagu. Neporemeć eni eni uzorci se uzimaju iz bu šotina posebnim priborom, cilindrima. cilindrima.
Iz jama, bunara i potkopa uzimaju se kocke pa ž ljivo ljivo iskopanog materijala na način da se gotovo uop će ne poremeti njihova prirodna struktura. Neporemećeni uzorci se pa žljivo pakiraju u parafin i plasti čne košuljice, da bi zadr žali prirodnu vlagu i ostala prirodna svojstva. Svaki uzorak sadr ži oznaku gradili š šta, ta, buš otine otine ili istra ž ne ne jame i dubine s koje je uzet. U zapisnik iskopa ili bušenja naznačuju se uočena identifikacijska svojstva, mjesta uzimanja uzoraka i ostale primjedbe va žne za kasnije prikazivanje istra iisstra tražnih radova kako opisno tako i grafi čki.
Na terenu se vr ši ispitivanje zbijenosti nekoherentnih tlima raznim vrstama penetracijskih pokusa. Oni se mogu izvoditi u bu šotinama tokom bušenja ali se mogu izvoditi i neovisno o bu šenju. Rezultati većine ovih pokusa se mogu međusobno uspoređivati. Penetracije se vr š še u onim materijalima iz kojih se ne mogu izvaditi neporemeć eni eni uzorci . To su krupnozrni materijali (šljunci i pijesci). U njima je te ško i bušiti te zahtijevaju poseban pribor za bu šenje, i poseban pribor i metode za vađenje “neporemećenih” uzoraka nevezanog materijala.
Povr šinski slojevi nekoherentnog tla ispituju se probnom ploč om om. Za određivanje nekih svojstava materijala izravno na terenu post oji i džepni pribor koji se koristi u jamama i raskopima. To su džepni penetrometar i džepna krilna sonda kojima kojima se utvr đuje čvrstoća neporemećenog materijala odmah po otvaranu iskopa. Postoje i terenski ure đaji za određivanje vlažnosti i sadr žaj karbonata.
Jame i raskopi Jame i raskopi rade se do dubine koja se mo že izvesti ili ru čno ili pomoću jaružala. Za ispitivanje koli čina i kakvoće gradiva u pozajmi š štima tima izvode se uglavnom ispitivanja pomo ću istražnih jama. Istra žne se jame izvode i na plitkim klizi š štima tima da bi se eventualno doseglo do klizne plohe. Jame se ne podgra đuju ako se izvode u koherentnom materijalu. U nekoherentnom se materijalu jame izvode rje đe i obavezno ih je potrebno podgrađivati ukoliko su većih dubina. Na slobodnom prostoru u nekoherentnim materijalima izvode se jame s pokosima koji za predviđenu dubinu moraju biti stabilni . Samo u posebnim slučajevima izvode se bunari ve ćih dubina ili podkopi s podgrađivanjem. Nije preporuč ljivo, ljivo, a i slo ž eno eno je izvoditi istra ž ne ne jame u nekoherentnim tlima i muljevima pri visokim razinama podzemne vode
Sondažna jama
Raskop
Skica istražne jame
Bušenje Bušenje je postupak prodiranja bu šaćeg pribora u tlo do odre đene dubine i zatim vađenja tog pribora zajedno s dijelom tla koje će biti podvrgnuto stručnom, geotehničkom pregledu. U tlo se rotacijom utiskuje pribor pomoću kojeg se na povr šinu može izvući materijal tla. Svrha geotehni č bušenja je vađ enje jezgre za daljnju obradu za razliku od k čkog og bu rudarskog buš enja enja gdje je svrha pravljenja rupe. Iz tih razloga je geotehničko bušenje složeno, dugotrajno i skupo. Da bi se dobio uvid u jezgru koja se vadi iz iz tla, bu šenje se mora izvoditi postupno. Nakon što pribor prodre u tlo za vlastitu du žinu, potrebno ga je izvaditi na povr šinu i izvaditi jezgru koja je donesena na povr šinu. Pribor se vraća u bušotinu a bušenje se nastavlja opet za du žinu pribora. Takav se ciklus naziva manevar . Duljina manevra se kre će od 0,5 m u stijeni do 2,0 m u glinama. U U nekoherentnim materijalima manevri su tako đer vrlo kratki. Bušotine se zacjevljuju jer bi se urušile. Prilikom ovakvog bušenja se napreduje vrlo sporo. Ako se vade neporemećeni uzorci i/ili vr še penetracije bušenje se dodatno usporava.
Jezgra se podvrgava terenskoj klasifikaciji korištenjem
identifikacijskih pokusa i pregledom utvr đenih činjenica. Prilikom bušenja vodi se zapisnik u koji bušaći stavljaju primjedbe na pojave uočene tokom bušenja. Bilježi se broj udaraca standardnog penetracijskog pokusa ako se izvodi u bušotini. Bilježi se pojava podzemne vode. U stijeni je nužno bušiti s vodom. U čvrstim glinama je koji put potrebno makar naliti vodu u bušotinu da se olakša prodiranje pribora u izrazito tvrda tla. Ukoliko se koristi voda, potrebno je to nazna čiti u zapisniku (dnevniku) bušenja.
Neporemećeni se uzorci moraju vaditi nakon što je izva đen dio tla bez upotrebe vode jer ina če nisu neporemećeni, upit će dodatnu vlagu.
Izvađena se jezgra slaže u drvene sanduke. Nakon svakog manevra se naznači dubina do koje se doseglo. Na mjestima vađ enja neporemeć enih enih uzoraka ostavlja se razmak u jezgri . Jezgra se podvrgava terenskoj klasifikaciji kori štenjem identifikacijskih pokusa i pregledom utvr đenih činjenica. Prilikom buš enja enja vodi se zapisnik u koji bušaći stavljaju primjedbe na pojave uo čene tokom bušenja. Bilježi se broj udaraca standardnog penetracijskog pokusa ako se izvodi u b ušotini. Bilje ž i se pojava podzemne vode. U koherentnom tlu, ako se želi dobiti dobra jezgra, buš i se na suho tj. bez upotrebe vode. U stijeni je nužno bušiti s vodom. U čvrstim glinama je koji put potrebno makar naliti vodu u bušotinu da se olak ša prodiranje pribora u izrazito tvrda tla. Ukoliko se koristi voda, potrebno je to naznačiti u zapisniku (dnevniku) bu šenja. Neporemećeni se uzorci moraju vaditi nakon što je izvađen dio tla bez upotrebe vode jer ina če nisu neporemećeni, upit će dodatnu vlagu.
Izvađena se jezgra slaže u drvene sanduke. Nakon svakog manevra se naznači dubina do koje se doseglo. oznaka bušotine
oznaka dubine
Bušenje u nekoherentnim tlima
U nekoherentnim, nevezanim tlima bušotine se obavezno zacjevljuju. Manevri su vrlo kratki. Buši se s priborom koji se naziva bućkalica. U bućkalicu ulazi određena količina tla koja se izvlači na površinu, a zaštitna se kolona utiskuje u tlo. Bućkalica je duga približno 0,5m što uvjetuje vrlo sporo napredovanje. Prilikom ovakvog bušenja vadi se vrlo mala količina jezgre. Nema mogućnosti vađenja neporemećenih uzoraka. Jedini podatak o kakvoći tla može se dobiti pomoću penetracija. Za vađenje uzoraka iz sitnih pijesaka ispod razine podzemne vode koriste se posebne tehnike, na pr. zamrzavanje.
Bušaći strojevi
Bušaći strojevi mogu biti ručni i motorni. Danas se gotovo više uopće ne upotrebljavaju ručni bušaći strojevi osim u pedološke svrhe, kada se ispituje površinski sloj tla za potrebe poljoprivrede. U upotrebi su motorni bušaći strojevi koji mogu izvoditi rotaciono bušenje sa ili bez upotrebe vode. Ovi strojevi mogu biti samohodni, na gusjenicama, kamionu ili na sanjkama. U nekim je slučajevima za izvođenje istražnog bušenja ovim strojevima potrebno prethodno izraditi pristupni put što dodatno poskupljuje radove. Ručnim strojevima to nije potrebno ali su njihove mogućnosti bušenja znatno skromnije.
Bušaći stroj na kamionu
Temeljni pribor je onaj koji služi za va đ enje jezgre . Kod ručnog bušenja to su razna pedološka svrdla, šape i slično. Kod motornog rotacionog bušenja u tlo prvo prodire buša ća kruna . Na kraju suprotnom od zubi nalazi se navoj, kojim se kruna spaja s sržnom ili jezgrenom cijevi . Na sržnu cijev nastavljaju se buša će šipke . Bušaće su šipke uobičajeno duge 4,0m. Nastavljaju se tako da se naviju jedna na drugu. To u stvari nisu šipke nego cijevi . One su šuplje cijelom dužinom. Šupalj je i prijelazni komad za spoj sa sržnom cijevi. Ovo je zbog toga da bi isti pribor mogao služiti i za bušenje kada je krunu nužno hladiti vodom (na pr. u stijeni). Temeljno je, kod bušenja strojevima, okretanje buša ćeg pribora uz pritisak koji izvodi buša ća glava . Pritisak i okretanje se priborom prenosi na krunu koja grebe tlo u bušotini i na taj način napreduje. Kroz krunu tlo ulazi u sržnu cijev pomoću koje se vadi na površinu.
Kada se buši u nevezanim pijescima i šljuncima ispod razine podzemne vode ne može se koristiti sržna cijev. Za takva bušenja postoji poseban pribor. Pri bušenju kroz nevezana ili slabo vezana tla, kao i kroz razne nekontrolirane nasipe, prilikom vađenja pribora bušotina se zarušava.
U tu svrhu potrebno je izvedeni dio bušotine zaštititi obložnom kolonom .
U upotrebi su motorni bu š ša ać i strojevi koji mogu izvoditi ć rotaciono bušenje sa ili bez upotrebe vode. Bušilice na gusjenicama se na lokaciju prevoze labudicama kao i ostali građevinski strojevi a po lokaciji se kreću same. Bušilice na kamionu su potpuno samohodne ali nisu prikladne za neravne terene. Bušilice na saonicama na lokaciji se premještaju pomoću vlastitog vitla, kada se imaju za što zakačiti ili ih treba premjestiti tegljenjem. U nekim je slučajevima za izvođenje istražnog bušenja ovim strojevima potrebno prethodno izraditi pristupni put što dodatno poskupljuje radove. Ru č strojevima pravljenje puta nije potrebno ali su čnim njihove mogućnosti bušenja znatno skromnije.
Mjesta upotrebe pojedine vrste buša ćeg stroja
ručni prenosivi
na saonicama s vitlom na gusjenicama na kamionu na brodu
Bušaći se stroj sastoji od pogonskog, najčešće Diesel motora, crpke za vodu, hidrauličke crpke s priključcima na niz uređaja a što ovisi o vrsti stroja, uređaja za hvatanje bušaćeg pribora (bušaće glave) i tornja s vitlom. Moderni bušaći strojevi imaju ugrađen uređaj za za izvođenje penetracijskog pokusa. Strojevi koji nemaju automatski uređaj za penetraciju zahtijevaju znatan ljudski rad , što usporava bušenje. Toranj na bušilici je bitan element za manevriranje s bu šaćim priborom. Pomoću vitla i tornja pribor se podiže i postavlja u uspravan položaj što olak šava manipulaciju prilikom nastavljanja bušenja. Toranj i vitlo također služe za izvlačenje pribora i jezgre kod manevra iako dana šnji modreni strojevi za to imaju i hidrauličko pogon. Bez tornja se može bušiti. To se radi jedino u skučenim, zatvorenim u podrumskim i sličnim prostorima gdje nema dovoljno visine za podizanje tornja. Tada je bu šenje sporo i zahtijeva mnogo ljudskog rada.
Postrojenje za bušenje
Bu š ša a ć ća glava izvodi okretanje bušaćeg pribora uz pritisak koji se prenosi na krunu. Ona grebe tlo u bušotini i na taj način napreduje. Istovremeno kroz
krunu tlo ulazi u sržnu cijev. S površine se prati dubina napredovanja i kad se postigne spuštanje za cijevi. dužinu sržne cijevi vadi se pribor iz bušotine i jezgra iz sržne cijevi Za vađenje gline iz sržna cijevi, koristi voda pod pritiskom. To je još jedan od razloga zašto je sastavni dio bušaćeg stroja crpka za vodu. Kada se prilikom vađenja pribora bušotina zaru š , potrebno je izvedeni dio šava a va bušotine zaštititi oblo ž žnom nom kolonom . Obložna kolona je cijev takvog promjera da kroz nju može proći pribor za bušenje. Ona se u tlo utiskuje hudraulikom s bušaćeg stroja. Zaštitne ili obložne kolone nastavljaju se navijanjem kao i bu šaće šipke. Moderni strojevi imaju posebne uređaje za spajanje i utiskivanje zaštitnih kolona. Kolone se spuštaju postepeno kako napreduje bu šenje. Kod dubokih bušotina može se istu štititi i kolonama kojima se postepeno smanjuje promjer. U tu svrhu postoje i bu šaće krune i sržne cijevi različitih promjera. Obložne se kolone vade nakon završenog bušenja (ako je moguće). .
Bu š ša ać ća kruna ; za mek ša tla kruna ima zube od vidija č elika, a za bušenja u
izrazito tvrdim tlima i stijenama zubi su od industrijskih dijamanata . Sr ž ; je je duga od 0,5 m za bušenja u stijeni, do 2,0 m za žna na ili ili jezgrena jezgrena cijev
bušenja u koherentnim tlima. Na sržnu cijev nastavljaju se bu š ša a ć će ipke . Bušaće su šipke uobičajeno duge š ipke 4,0 m.
Uzorkovanje Poreme ć se uzorci uzimaju iz jezgre ili iz iskopanog tla kod ćeni
jama, bunara ili podkopa. Bitno je imati precizan podatak o mjestu i dubini s kojeg je tlo uzeto. Poremećeni se uzorci moraju uzeti odmah nakon va đenja ako je potrebno utvrditi podatak o prirodnoj vlažnosti. U protivnom mogu se uzeti i osušeni dijelovi materijala. Materijal se sprema u nepromočive omote i odgovarajuće obilježi. Najbolje je uzorke odmah prenijeti u laboratorij i tamo skladi štiti. Poremećeni se uzorci mogu uzeti i iz nekoherentnih materijala, ali pri tom treba biti svjestan da je dio materijala izgubljen i da se o njemu neće dobiti prava slika osim u slučaju uzoraka iz raskopa i istražnih jama
Na sržnu cijev nastavljaju se bu š ša a ć e ipke . ć š ipke Nastavljanje se vrši pomoću posebnog prijelaznog komada kojem se s donje strane može naviti sržna cijev a s gornje strane bušaća šipka. Bušaće su šipke uobičajeno duge 4,0 m. Nastavljaju se tako da se naviju jedna na drugu. To u stvari nisu šipke nego cijevi . One su šuplje cijelom dužinom. Šupalj je i prijelazni komad za spoj sa sržnom cijevi. Ovo je zbog toga da bi isti pribor mogao služiti i za bušenje u stijeni kada je krunu nužno hladiti vodom.
Temeljno je kod bušenja strojevima okretanje bušaćeg pribora uz pritisak koji izvodi bu š ša a ć ća glava .
Pritisak i rotacija se prenosi na krunu koja grebe tlo u bušotini i na taj način napreduje. Istovremeno kroz krunu materijal ulazi u sržnu cijev. S površine se prati dubina napredovanja i kad se postigne spu štanje za dužinu sržne cijevi vadi se pribor iz bušotine i jezgra iz sržne cijevi cijevi. Ponekad se za vađenje gline koristi voda pod pritiskom da bi se jezgra istisnula iz sržne cijevi. To je još jedan od razloga zašto je sastavni dio bušaćeg stroja crpka za vodu.
Uzorkovanje
Za veliki broj pokusa u laboratoriju potrebno je uzeti neporeme ć ćene uzorke . Oni se mogu uzeti iz jama, pa žljivim otkapanjem kocke materijala koja se štiti parafinom ili još za vrijeme iskopa po vidljivim stranicama odnosno odmah nakon iskopa po bazi kojom je ležala na tlu. Ovi se uzorci često pakiraju u unaprijed priređene drvene kutije. materijal 1, nekoherentni materijal 2, koherentni uzorak
Slika 4.6 Vađenje neporemećenog uzorka iz jame
Vađenje uzorka s dna jame (lijevo) i iz boka (desno)
pakiranje uzoraka
vađenje uzoraka ručnim cilindrom
cilindri za vađenje uzoraka u raznim vrstama tla
Iz bušotina se neporeme ć uzorci vade posebnim priborom. On ćeni se sastoji od noža koji prodire u tlo, dvodijelne cijevi dužine 0,5 m u koji ulazi uzorak i spojnog dijela između bušaćih šipaka i cijevi za uzorak. Ovaj spojni spojni dio posebno je izrađen da bi kroz njega mogla iz cijevi izaći voda i zrak, a da se eventualno mo že stvoriti vakuum da bi se osiguralo da uzorak ne ispadne prilikom vađenja. Postoje i razni dodaci koji su umetnuti u cijev odmah iza noža a koji sprečavaju ispadanje uzorka. Za posebne potrebe postoje tankostjeni cilindri cilindri za vađenje uzoraka i višecjevni cilindri.
Bitno je kod svih ovih naprava da se uzorak uzima isključivo utiskivanjem noža i cijevi u tlo bez vrtnje. Pribor mora biti takav da se tlo koje čini uzorak što manje poremeti. Već sam manevar zabijanja noža djelomično poremeti vrh i dno uzorka. Za precizna ispitivanja koristi se srednjih 30 cm uzorka. Unutar cijevi može biti smještena plastična košuljica koja odmah štiti uzorak po plaštu. Košuljica je rasječena po izvodnici radi lak šeg vađenja uzorka u laboratoriju. Nakon vađenja iz tla uzorak se parafinom štiti od isušivanja, ovija ljepljivom trakom, označi i odmah šalje u laboratorij na čuvanje u vlažnu komoru. Uzorke je potrebno vrlo pažljivo prevoziti naročito ako nisu u cilindrima ili drvenim sanducima. Nužno je da do ugrađivanja u laboratorijske uređaje stignu zaista neporemećeni.
Postoje bušaći strojevi koji već prilikom bušenja navlače na jezgru plastičnu ovojnicu i tako štite jezgru od isušivanja. Ovo ima prednosti i mane. Mana je u tome što se tada ne može odmah na terenu izvršiti identifikacija i terenska klasifikacija tla kao ni odabir poreme ćenih uzoraka, već je potrebno svu jezgru otpremiti u laboratorij. Koji puta je terenska identifikacija vrlo važna da bi se u slučaju neočekivanih pojava moglo pravovremeno intervenirati dok su još strojevi na
lokaciji.
Piezometri Svaka zacjevljena bušotina može, u slučaju da joj dno seže u vodonosni sloj, poslužiti za opažanja promjena razine podzemne vode. Ukoliko se u tlu pojavljuju vodonosni slojevi između nepropusnih materijala tada se u takve slojeve mogu ugraditi piezometri. Piezometri su uređaji koji omogućuju dugotrajno mjerenje razine podzemne vode odnosno pritiske u vodonosnim slojevima i njihove promjene u vremenu. Ugrađuju se u bušotine na način da imaju vezu s površinom. To može biti putem cijevi a danas sve vi še putem elektronike.
Casagrandeov piezometar
PIJEZOMETRI
U bušotine se, na mjestu na kojem se u sloju vrši mjerenje pritiska vode, ugra ugrađuje perforirani dio cijevi. Iznad i ispod mjerne etaže zabrtvi se cijev ekspandiranom glinom. U podru č se č ju perforacija ugra đuje filtar spojen s cijevi s povr š šinom inom terena .
Na terenu je potrebno izgraditi za štitu ulaza u pijezometar, da da bi se prema određenom programu vršilo opažanje. Pomoću piezometara se može mjeriti subarteški i atreški pritisak u podzemnoj vodi.
Ćelije - pijezometri
PREDMET
ZEMLJANI RADOVI POGLAVLJE 3 2: geotehnički elaborat
Geotehnički elaborat U geotehničkom elaboratu prikazuju se rezultati svih istražnih radova. On se sastoji od tekstualnog dijela, u kojem se opisuju svi izvršeni istražni radovi, grafičkog dijela, u kojem su svi potrebni grafi čki prilozi i laboratorijskog dijela, u kojem su prikazani i obra đeni rezultati svih laboratorijskih ispitivanja. Ako su izvođeni još neki terenski istražni radovi (statičke penetracije,probna ploča, krilna sonda i sl.) oni se prilažu kao zasebna poglavlja. Opseg elaborata ovisi o razini projekta za koji je ra đen. U izvještaju na razini studije odnosno idejnog projekta najvjerojatnije će izostati laboratorijski dio. U tekstualnom dijelu opsežnijih elaborata mora se dati i poglavlje o geološkim, inženjersko-geološkim i hidrogeološkim značajkama lokacije. Piezometri koji se opažaju duže vrijeme zahtijevaju izradu izvješ ća u određenim vremenskim razmacima. Razina podzemne vode obavezno se bilježi na kraju izvedbe bušotine i po završetku svih radova na lokaciji. Ovi se podaci s datumom opažanja unose u sondažni profil.
U tekstualnom dijelu osim opisa istražnih radova mogu se dati: globalne analize stabilnosti po inženjersko-geološkim blokovima ako su izdvojeni i po visinama zasjeka za koje je analizu potrebno provesti; prijedlozi temeljenja za pojedine gra đevine, ali samo u jednostavnim slu čajevima i slični jednostavni geotehni čki proračuni. Ako se na pojedinim lokacijama pojave složeniji geotehnički uvjeti potrebno je predložiti dopunske istražne radove i izraditi posebni projekt potrebnih geotehničkih mjera i zahvata s detaljnim prora čunima kao što su na pr. analize stabilnosti kosina, projekt sanacije klizišta, dimenzioniranje gra đevnih jama i potpornih zidova i sl. Ovi projekti trebaju biti predmet posebnog ugovora a mogu se ugovarati tek po izvršenim istražnim radovima jer prije izvedbe istražnih radova često nije moguće sagledati potreban opseg geotehni čkog projekta.
U grafičkom dijelu geotehničkog elaborata nalaze se situacija s geodetski određenim položajem izvedenih bušotina, jama i raskopa.
Zatim slijedi za svaku bušotinu profili bušotine (sondažn profil) i presjeci jama i raskopa ako postoje.
Uz jame i raskope daje se i prikaz slojeva tla. Profili bušotina daju se na posebnim obrascima. U tim se obrascima nogu upisati i rezultati nekih terenskih (krilna sonda, SPT) i laboratorijskih (granice plastičnosti, prirodna vlažnost) pokusa koji su bitni za brzi uvid u stanje u tlu na mjestu pojedine bušotine.
Odnosom prirodne vlažnosti i granica plastičnosti može se odrediti konzistentno stanje sitnozrnog tla, a brojem udaraca SPT-a zbijenost krupnozrnog tla. Na taj je način olakšano čitanje geotehničkog stanja u tlu i međusobnog sporazumijevanja geotehničara.
Posljednji su geotehnički profili redoslijedom oznaka na situaciji. Kod složenijih građevina može biti i blok-dijagram kroz nekoliko istražnih bušotina.
Ukoliko postoje terenska ispitivanja neovisna o bušotinama, prilažu se kao posebni dio geotehničkog elaborata.
statrički penetrometar
