PRETILOST, HRANA, LEKOVI
dr I. Kulier
RIZIČAN ŽIVOT obilje ne donosi zdravlje
______________ _______ ______________ ________ _ II POGLAVLJE _______ ______________ ______________ _________ __
UVOD Svi smo podjednako gutači TV reklama; jedna kaže – zdravo je a druga - nije zdravo..To su pitanja koja se svakodnevno nameću a malo tko uopće ima suvisle odgovore. Slikovito sam želio reći da je put do pravilne (balansirane) prehrane i dobrog zdravlja zamagljen reklamnim porukama, raznim predrasudama, pogrešnim pravcima, krivim tumačenjima i mitovima. Najgore od svega jeste da se znanstvene dogme ruše i na vidjelo dolaze neke nove istine, koje će za par godina također biti zaboravljene. Teško nam je shvatiti da se stvari u znanosti stal no mjenjaju. Primjerice; maslac i jaja nekad su bili apsolutno nepoželjni ne samo zbog tjelesne težine, već i zbog kolesterola. Danas su se znanstvene činjenice o masnoćama promjenile pa su tran-smasne kiseline iz pomfrita, čipsa, krekera i dizanog tijesta na optuženičkoj klupi a maslac i jaja se vračaju natrag na stol. Svojevremeno je napravljena piramida koja je trebala poslužiti kao univerzalno pravilo zdrave prehrane. Nakon 20 godina i ta se tvorevina ozbiljno urušila, a tog se pravila više nitko ne drži. Zašto? Igru vode multinacionalne kompanije a ne FDA. Ali nažalost naša prehrana je samo jedan dio rizika suvremenog života. Čuvajte se «spasonosnih» lijekova; u njihovim naputcima sve je manji popis korisnih učinaka a sve veći popis opasnih posljedica. Što se medicinska tehnika brže razvija, sve je veći broj pogrešaka u terapiji. Isto tako, što je veći broj dijetnih režima u prometu, teže je smršaviti. Živimo u rizično vrijeme; problem je putovati avionom, voziti se autom ili brodom, gutati tablete. Možete nastradati jednako na pješačkom prijelazu kao i na parkiralištu. Krenete na rutinsku operaciju slijepog crijeva a vratite se bez noge. Možete biti oteti, ucjenjeni ili prebijeni pred ulazom zgrade. Krenete u drastičnu dijetu i izgubite zdravlje. Što idemo dalje rizik je sve veći i pouzdano znam, pitat ćete kamo to vodi i kako uopće ostati živ? O tome se u ovoj knjizi na temelju tekstova objavljenih u prilogu Vjesnika Zdrav život 2003-2006 g detaljno govori.. autor
MRŠAVITE ALI BEZ TORTURE
JE LI HRVA HRVATSKA TSKA DEBLJINA OPASNA? O PASNA? DEBLJINA JE AMERIČKI PROIZVOD KARBOMANIJA U SAD i EU ČOVJEK BUDUĆNOSTI BIT ĆE GOMILA SALA DEBLJINA JE LAKŠA UDVOJE MRŠAVLJENJE GLADOVANJEM ZAŠTO JE TEŠKA KONTROLA TANJURA SMANJI UNOS ENERGIJE, POVEĆAJ POTROŠNJU MLIJEČNA DIJETA I BANANE JESU LI UGLJIKOHIDRATI STVARNO OPASNI MANJE KRETANJE - VEĆA DEBLJINA IZBJEGAVAJTE GAZIRANE NAPITKE
JE LI HRVATSKA DEBLJINA OPASNA? Nemojmo se rugati Amerima jer i mi smo pretešk i! Naime, oko polovica Hrvatske populacije je pretjerane tjelesne težine. Televizijsko vezanje piva i snack proizvoda uz nogomet donijelo je obilje pivskog trbuha. Žalosno je da se muškarci njime ponose (kao da je salo mjerilo snage). Dobro jesti nikako ne znači i puno jesti. A popiti puno pive ne znači biti velik i jak.Stručnjaci upozoravaju da debljina nije samo estetski ili čak modni, nego ponajprije medicinski problem. Naime, po podacima Svjetske zdravstvene organizacije debljina svake godine odnese oko 17 milijuna života. Debljina dolazi zbog loše prehrane Ne može se reći da nam premijer ima prekomjernu težinu zbog loše prehrane a ne možemo utvrditi da se premijer u sjeni rješavao viška kilograma samo zbog toga što se loše hranio. Glede težine nije se dobro ugledati ni na gradonačelnika Osijeka..Također nije nevažno što 1/3 saborskih zastupnika ima pretjeranu težinu jer svojim izgledom pružaju loš primjer brojnim gledateljima televizije. Statistika nikad ne laže a podaci su utoliko uvjerljiviji ukoliko je istraživanjem obuhvaćen veći broj ispitanika. Najnoviji podaci državnog Zavoda za statistiku kažu da je - oko dva milijuna osoba u Hrvatskoj ima viška kilograma i ta se brojka stalno povećava. Ono što brine jest upravo taj trend porasta. Ako se napravi finija podjela ovog pojma «višak kilograma» onda ispada da se s prekomjernom težinom bori čak oko 40% pučanstva, a s pretilošću njih 23%. Prema raspoloživim podacima Hrvatske liječničke komore muškarci su deblji od žena. A pedijatri nam poručuju da raste i broj pretile djece. Puno toga je rečeno na ovogodišnjem Hrvatskom kongresu o debljini na koji smo već pomalo i zaboravili. Podaci stavljeni na raspolaganje javnosti kažu da 70 % muškaraca i oko 49 % žena spada zapravo u kategoriju prekomjerno teških ili pretilih. Dok je kampanja protiv pušenja bila relativno dobro organizirana i plasirana preko medija a najviše preko televizije, za debljinu izgleda nitko nije dovoljno zainteresiran premda upravo ta debljina djeluje porazno svojim posljedicama na fondove zdravstvenog osiguranja. Postavlja se pitanje koji su uzroci takvog stanja? Državni Zavod za statistiku daje odgovore koji nisu nimalo utješni. Prosječni Hrvat
prednjači u potrošnji kruha (77 kg/godišnje) i mlijeka (85 litara/godišnje) a kada je u pitanju vrsta mesa prednjači svinjetina i piletina..Ukratko; previše masnoća animalnog podrijetla. Krumpir najjeftiniji Ako se tome doda i krumpir – daleko najjeftinija namirnica koju upražnjavaju Hrvati onda se može postaviti dijagnoza – previše kalorija a premalo hranjivih i zaštitnih tvari. I kada se tome doda nedostatak ljubavi za kretanjem ili općenito fizičkom aktivnosti dakle pretežito sjedelački način života, slika je poprilično jasna. Ulaz kalorija prevelik a njihova potrošnja premalena. Premda izgleda da smo pretežito «mesožderi» nije tako iz čega odmah proizlazi da Hrvati unose premalo proteina. Potrošnja teletine (2,2 kg/godišnje), puretine i ribe (7,8 kg/godišnje) je simbolična a tome se može dodati da smo po potrošnji ribe na predzadnjem mjestu u Europi. Potrošnja govedine je relativno slaba zbog straha od goveđeg ludila koji strah još uvijek čuči duboko u podsvijesti. Hrvati imaju više povjerenja u suhomesnate proizvode pa tako godišnje pojedu dvostruko više od ribe i morskih proizvoda. Zanimljivo da je velika potrošnja raznih pašteta koje kao što je poznato obiluju masnoćama animalnog podrijetla. Ali zato masnoća ima na pretek i to onih polinezasićenih. Hrvati vole masno i zapršku a to je vezano prvenstveno za centralni i istočni dio zemlje. Kao što je poznato čitateljstvu povrće i voće donosi zaštitne tvari i vlaknastu strukturu, ali Hrvati za to ne mare jer su obje potrošnje male u usporedbi s drugim zemljama..Od voća na cijeni je jabuka (15,3 kg/po kućanstvu godišnje) a na drugom mjestu su uvozne banane. Šljive, breskve, smokve i ostalo voće nitko i ne spominje. Glede pića i napitaka jedan paradoks; premda bi kao zemlja vina ova namirnica trebala biti na prvom mjestu po potrošnji, pivo se (zahvaljujući TV reklami) troši dvostruko više (20,8 l/godišnje po članu domaćinstva). U ukupnoj potrošnji na prvom mjestu je ipak mineralna voda a premda su samoposluge pune raznih sokova, potrošnja ovog napitka je relativno niska. Rizik za bolesti srca i krvožilnog sustava Pretjerana tjelesna težina bez ikakve dvojbe povećava rizik od bolesti krvožilnog sustava a sa svakim kilogramom više taj se rizik povečava. U Hrvatskoj najgora je situacija u Zagrebu, gdje imamo 60% prekomjerno
teških i 30% pretilih muškaraca te 35% preteških i 17% pretilih predstavnica ljepšeg spola. Tako nam je glavni grad bez konkurencije “najdeblji” grad u Hrvatskoj. Kao što sam spomenuo zabrinjava i činjenica da je oko 16% osnovnoškolaca preteško i pretilo. Zašto? Urbani način prehrane naučen od prezaposlenih roditelja. Uklapanjem u standarde EU neosjetno mjenjamo prehrambene, radne i ostale navike, radno vrijeme, tempo življenja i upadamo kronični nedostatak vremena. Više nitko neće kuhati na klasični način već se pribjegava gotovim i polugotovim obrocima iz samoposluge. Tu se krije jedan dio uzroka. Drugi dio leži u pretjeranom unosu kalorija koje se nemaju gdje potrošiti pa se pretvaraju u salo.Teško bi bilo reći da je debljina Hrvata posljedica konzumiranja brze hrane, gaziranih napitaka itd. Ali istina je da naši političari plačaju cijenu obilnih ručkova i večera gdje se birana hrana donosi u valovima. Oni su uz jelo navikli voditi ugodne razgovore i tada se potpuno gubi kontrola koliko se pojede pečene janjetine ili prasetine, salatnih umaka, slastica. A tu su i nepresušne čaše vina koje prosječno sadrže 11 vol.% alkohola a svaki gram alkohola ima 7 kcal tj malo manje od masti. Polovicom ove godine u poznatom medicinskom časopisu Lancet objavljen je članak koji mijenja situaciju glede primjene indeksa tjelesne težine kao kriterija za određivanje statusa ljudi tj ocjene koliko su ljudi debeli. Naime autori članka kažu da to nije objekt ivan kriterij i da on nikako ne kaže «cijelu priču». Metoda je vrlo stara i očito za nove prilike – nedovoljna. Naime, metoda ne razlikuje težinu mišićne mase od masnog tkiva pa primjerice bodybuilderi koji do ekstrema razviju mišiće nemaju realan BMI..Naime, treba reći da su mišići teži od masnog tkiva.. Autori predlažu nove metode pa čak i kombinaciju metoda. Ako podijelimo težinu (u kilogramima) s visinom (u metrima) onda dobivamo indeks tjelesne mase. Međutim, to nikako ne može biti kriterij za sve situacije (kod sportaša, bolesnika, starijih osoba itd). Članak u Lancetu predlaže korištenje opsega struka kao alternativnu metodu. Zašto? Zato što je po autorima više nego pouzdano dokazano kako je to valjan indikator za buduće kardio-vaskularne probleme. Osim toga visok opseg struka je vrlo pouzdan indikator za potencijalni dijabetes 2 i druge zdravstvene probleme koji se nadovezuju. Francuski dijabetolozi predviđaju da će ukupan broj oboljelih od dijabetesa u svijetu sa 171 milijuna u 2000 godini porasti na 366 milijuna 2030 godine. Naravno da na takvu projekciju nije teško predvidjeti brojke kardiovaskuilarnih bolesti koje će i dalje biti na samom vrhu smrtnosti. A
porazna situacija je direktna posljedica loše i pogrešne prehrane, preobilja u kojem živimo i načina kako živimo. Računa se da su kompjuteri i TV smanjili kretanje čovjeka za preko 50% u odnosu na vrijeme kada toga nije bilo. Odmah zatim dolazi automobil, lift, daljinski upravljač itd. Sve tehničke novotarije koje su s jedne strane učinile život lakšim i ugodnijim, donijele tzv kasne posljedice. Čovjek je stvoren da se kreće a ne da sjedi. Glede debljine trendovi u Hrvatskoj nisu nikako povoljni a za pretpostaviti je da će se situacija pogoršavati ako se u međuvremenu ne poduzmu ozbiljni koraci na razini cijele zemlje.
DEBLJINA JE AMERIČKI PROIZVOD Za Francuza jelo je zadovoljstvo, za Amerikanca samo punjenje želuca. Francuzi su hedonisti a Ameri izjelice. Nije nikakvo čudo što Amerikanci imaju najdebljeg čovjeka na svijetu teškoga gotovo pola tone.. Amerikanci i Francuzi – suprotne navike Kao mediteranska zemlja Francuska ima sve atribute za zdravu prehranu, ali nije ključ samo u crnom vinu, kako se misli, nego u prehrambenim navikama koje se potpuno razlikuju od američkih. Svojedobno sam više od 3 mjeseca boravio u Francuskoj, a stjecajem poslovnih okolnosti, proputovao sam je uzduž i poprijeko. Prva stvar koju sam zapazio bila je neizostavna boca crnog vina uz svaki obrok i trajanje objeda – gotovo 2 sata. Jelo je za Francuza zadovoljstvo koje treba podijeliti s obitelji ili prijateljima, a za Amerikanca samo kratka epizoda punjenja želuca da bi se moglo nastaviti s poslom. Upravo zato Amerikanci jedu stoječke ili čak u hodu (pa i u kolima), a Francuzi opušteno sjede. Dok Amerikanac s punim ustima briše usta i žurno baca papir u kantu za otpatke, Francuz pije konjak, uživajući u njegovu bukeu. Ukratko; Francuzi su hedonisti, a Amerikanci izjelice, zato je debljina ponajprije američki proizvod. Nedavno istraživanje Francuskog komiteta za edukaciju u zdravstvu (CFES) potvrdilo je poznatu činjenicu da je zadovoljstvo u jelu i piću nacionalno naslijeđe i da se nikako ne može „presaditi“ lijevo ili desno. Više od 76 posto obroka u Francuskoj pripremljeno je kod kuće, a omiljeno mjesto
za konzumiranje hrane jest - kuća. Kod Amerikanaca je, zbog stila života, obrnuto; većina obroka priprema se izvan kuće, kod čega je sasvim uobičajeno hranu konzumirati u lokalima, na ulici ili u restoranima brze hrane. Amerikanci u svakom slobodnom prostoru, uključujući i škole i fakultete, imaju automate za gazirane napitke i čokoladice tipa Snickers i Mars. Francuzi ih uklanjaju sa svih javnih mjesta, a u školama nikada nisu niti bili. Oni, naime, drže da gazirane napitke multinacionalnih kompanija ne bi trebalo propagirati za masovnu potrošnju. Britanci također imaju običaj jesti stoječke; uz kompjutere, u autima itd. Poznata nutricionistica dr. Francoise L‘ Hermitte vjeruje da je tajna francuske prehrane u opuštenu ozračju, jelu uz prijatelje i u čvrstom režimu jedenja tri puta na dan u određeno vrijeme. Francuzi, za razliku od Amerikanaca, nikada ne jedu pred TV ekranom, jedu polako i bez pritiska i zaista uživaju u druženju. Dr. Andrew Hill, predavač na sveučilištu Leeds kaže da se i poznati francuski paradoks vezan uz konzumiranj e masne hrane i crnog vina može lako objasniti. Francuska prehrana koja podrazumijeva izbor, pripremu i konzumiranje pravi je ritual u kući. Američka hrana sva je umjetna i na konzumaciju se ne troši previše dragocjenog vremena, tj. takva je prehrana lišena svakog zadovoljstva. Jelo je u Francuskoj društveni događaj u kojem svi prisutni podjednako sudjeluju; SAD-u i Engleskoj sve je industrijski prerađeno i unaprijed pripremljeno. Kao što i sam naziv kaže, brza hrana (fast food) brzo se nabavlja i brzo gura u želudac te nema nikakvih povratnih fizioloških informacija, a o zadovoljstvu se uopće ne može niti govoriti. Francuz jede u manjim obrocima, vrlo sporo žvačući više, a Amerikanac jede više i u većim obrocima, žvačući manje. Napravljena je i usporedba koliko vremena treba za pripremu obroka prosječnoj Britanki i prosječnoj Francuskinji. Naravno, Francuskinja je bila sporija. To smeta osobito poslovnim Amerikancima za vrijeme boravka u Parizu jer smatraju da jelo predugo traje i da je diskusija koja se za to vrijeme vodi - besmislena. Francuzi za Amerikance kažu da ne znaju uživati u jelu i piću, a Amerikanci za Francuze da su spori i neproduktivni. Drive in restorane izmislili su Amerikanci samo s jednom svrhom - da bi polaganje hrane u želudac što više ubrzali. Francuska filozofija prehrane kaže da brzina i užitak ne idu zajedno. Ljubav prema svojim nacionalnim proizvodima kao što su vino, sirevi i gljive francuska je tradicija pa otuda i zazor od uvoza stranih proizvoda, pogotovo američkih. Galska antipatija prema stranim proizvodima obuhvaća, naravno, i sve britanske proizvode.
Amerikanizacija ili French way Umjesto navikavanja na “amerikanizaciju” prehrane koju karakterizir aju tzv. novi proizvodi puni transmasnih kiselina i raznih aditiva, Francuzi njeguju trend vlastitog puta (French way) kao što su guščja pašteta, dobro crno vino, tamna čokolada, zamrznuto povrće, kandirano voće itd. Američki (umjetni) proizvodi doživjeli su od 1999. - 2003. godine pravi boom, tj. skok za čak 39% a njihov najveći broj završit će u dječjim želucima. Za razliku od Amerikanaca, Francuzi su naučili kontrolirati veličinu obroka u kući. U Parizu je popularni croissant upola lakši od američkoga. Prvi se puta potvrđuju pretpostavke da Amerikanci skupo plaćaju svoj „big size“ i druga velika pakiranja (double hamburger). Takva je ponuda u SAD-u znatno veća (big eat, mega deals, deep fill) nego u Francuskoj. Za razliku od Amerike, snack foods nije popularan u Francuskoj kao ni običaj da se pred TV ekranom cijela obitelj prejeda kukuruznim kokicama. Kulturu grickanja Amerikanci su razvili do krajnosti. Jasno je da snack donosi suvišne kalorije koje nije lako skinuti. Francuz između obroka u pravilu uopće ne jede. Zanimljiva je razlika u gledanju na pojedine namirnice; tako su primjerice croissant, brioche i sir brie strogo zabranjeni u američkoj kuhinji kao golemi izvori kalorija, a u francuskoj kuhinji - to su normalne komponente koje nitko ne izbjegava. Uopće, zabrane su u francuskoj kuhinji vrlo rijetke ili ih uopće nema. Amerikanci, opsjednuti malomasnom hranom, svakodnevno jure po teretanama natežući razne sprave, a Francuzi, niti stvaraju paranoju od masne hrane niti njihove žene svako jutro staju na vagu. Unatoč tome, pretilost je u Amerikanaca viša od 50% , a u Francuza tek oko 8%. Kako veliki hedonisti Francuzi čuvaju relativno dobru tjelesnu liniju, zagonetka je kojom se bave mnogi znanstvenici. U svojoj knjizi »Fat Fallacies«, neuropsiholog dr. Will Clover pokušava naći objašnjenje za to pa kaže: »Sve se svodi na to da su francuski obroci manji, a osim toga, oni između obroka ništa ne jedu. Francuzi manje misle na hranu, manje jedu i manje brišu usta. Potpuno obratno, Amerikanci non-stop nešto žvaču, a njihove TV reklame tako su agresivne da vam hranu doslovce stavljaju u usta. Američko izbjegavanje hrane i skidanje suvišnih kilograma sve više vodi u ovisnost o hrani pa ispada da se cijeli dan bave hranom i skidanjem težine«. U Kaliforniji sam boravio 6 puta po mjesec dana i detaljno prostudirao njihov način prehrane, odnos prema hrani kao i njenu pripremu u kući i restoranima. TV reklama za nabavku hrane i popunjavanje kućnih dvokrilnih hladnjaka je tako velika da se sav život odvija u shopping centrima a ljudi po 150 kg težine guraju kolica puna
hrane ispred sebe. Najmanje mi se dopala nevjerovatna navika da se poslije obroka ližu redom svi prsti što se uostalom može vidjeti u mnogim američkim filmovima. Bolesti srca i krvožilnog sustava ubojice su broj jedan u SAD-u, ali ne i u Francuskoj gdje se gaji kult masnih fermentiranih sireva, guščje paštete, tartar umaka, briocha I raznih drugih specijaliteta. Flambirane palačinke sa sirom u posebnom umaku dolaze na stol iza večere, a takva bi večera u SAD-u izazvala paniku. Za vrijeme obroka pije se crno vino, a na kraju se završava s konjakom. Oba pića sadržavaju kalorije, ali nitko za to ne mari. Broj smrtnih slučajeva od bolesti krvožilnog sustava u Francuskoj je samo trećina onih u SAD-u. Istina, postoji trend postupnog povećanja, ali to još ni izdaleka nije tako alarmantno kao u SAD-u. Postoji predrasuda da je francuska kuhinja masna, a time i hiperkalorična. Tijekom istraživanja prehrambenih navika u Philadephiji i u Parizu, vrsni kuhari najpoznatijih restorana dali su do znanja da to ni približno nije točno. Premda je francuska kuhinja prilično sofisticirana te vezana uz kontinentalni dio zemlje, ona zapravo svoje korijene vuče iz mediteranske prehrane gdje je osnovica maslinovo ulje, morski proizvodi, pecivo od miješanog brašna, razno zeleno povrće, bijeli luk, masna riba i crno vino. Užitak u jelu ne znači debljinu Dr. Will Clover proveo je pune 2 godine u Parizu studirajući isključivo prehrambene navike Francuza da bi ih kasnije mogao usporediti s navikama Amerikanaca. Vlastitim iskustvom došao je do zaključka da je zapravo malomasna odnosno bezmasna hrana učinila Amerikance debelima. On kaže: „Jeo sam što sam želio, uključivo i najmasnije sireve I umake, ali ni u jednom trenutku moja težina nije došla u pitanje. Bio sam ugodno iznenađen i morao sam početi mijenjati svoje (američke) pogl ede o zdravoj prehrani. Francuzi su zapravo prekinuli duboko usađena stajališta o tome što nas čini debelima. Teško je bilo vjerovati da se može konzumirati to divno vrhnje, maslac I punomasni sirevi bez ikakvih posljedica. Može se reći i ovako: Francuzi su srušili sva sjajna predviđanja naše (američke) znanosti i kod toga ostali mršavi, unatoč uživanju u čarima raznih delicija. Oni žive dulje, imaju manje srčanih udara i doslovce uživaju u jelu i piću” Prema njegovim zapažanjima mogu se stvoriti i određena pravila ponašanja: - treba mjeriti kvalitetu, a ne kvantitetu hrane;
- uzimaju se mali zalogaji koji se polako žvaču; - u dnevnim obrocima treba biti maslinova ulja i mliječne masti; - treba jesti izvornu hranu, a ne prehrambene proizvode iz posluge; - uz obrok treba popiti čašu crnog vina; - desert je poželjan, ali kada se za njega predvidi prostor; - svaki obrok treba završiti šalicom jake crne kave. To nije nikakva nova dijeta, to su samo općenite preporuke za usvajanje novih prehrambenih navika. Mnogi koji su usvojili takva pravila, nakon dvije godine izmjerili su sniženje triglicerida u krvi i LDL kolesterola. Ako su se bavili i kakvom fizičkom aktivnošču – još bolje. Raspukli croissanti, debeli puževi, žablji kraci, odrezak na maslacu, sirevi brie i camembert te guščja pašteta oduvijek su bili na stolovima središnje Francuske, a na kraju obroka neizostavan »chocolate mousse«. Usprkos tome, nikada nisu bili debeli, pogotovo ne na američki način gdje je standard 120 - 150 kilograma.
KARBOMANIJA U SAD i EU Panični strah od debljanja u SAD-u ali i u EU dobio je sve naznake pandemije. Nema pogonskog goriva za rad mišića i mozga bez ugljikohidrata što znači da se stalno moraju u nositi. Utrka u uklanjanju ugljikohidrata iz svakodnevne prehrane dovela je do parole „smrt ugljikohidratima“ Atkins i strah od ugljikohidrata Različite industrije hrane prihvatile su poruku na svoj način, a ruke najviše trlja mesna industrija koja je sve do nedavno bila na lošem glasu zbog kolesterola, zasićenih masnoća i potencijalne opasnosti od BSE-a. Sada su se stvari okrenule. Trljaju ruke i korisnici mliječne masti, jer punomasni sladoled je opet došao u modu. Ako iz sladoleda maknete šečer i sirup, morate povećati masti. Ako pak povećate masti u sladoledu, bit će zasićenih masnoća, a bit će i kolesterola. Naravno, mnogima će skočiti vrijednosti triglicerida u krvi, ali koga je briga kad je u pitanju trend. “Smrt ugljikohidratima” jer valja se hraniti u trendu. Ako mislite da je inicijator „karbomanije“ dr. Atkins umro mršav, varate se neposredno prije smrti imao je preko 90 kg. Nikada nikome od književnika dvije knjige nisu donijele više novca nego njemu! Neposredno prije smrti njegovo carstvo je procijenjeno na preko 100 milijuna dolara, a ako otvorite stranice CNN-
a, njegova reklama je uvijek prva, jer su unosan posao nastavili njegova rodbina i sljedbenici.
slijede. Ako je to moda onda su tu modni kreatori iz Londona i Pariza, ako je pak, prehrana onda su to Atkins i Sears.
Danas je zadnji dan u kojem je »vrag« animalna masnoća, a već sutra će biti ugljikohidrati. Amerika voli nešto razapinjati na stup srama, a trenutno su na njemu ugljikohidrati. Svijet uvijek mora imati neku zabavu pa tako i u prehrani. Nekad smo na majicama imali CheGuevaru, a danas mnogi nose lik Bin Ladena. Svijet traži junake u pozitivnom ili negativnom smislu. Dr. Atkins se usudio dirnuti u prirodne zakone SAD-a koje su postavili njegovi kolege iz Ministarstva poljoprivrede (USDA) i zbog toga njega narod slavi. Doduše, slave ga u Americi, ali ne u staroj dobroj Europi koja još uvijek ima neke svoje vrijednosti i zna uživati u hrani. Kad se pretjeruje onda imamo i…
Uzalud su vrli stručnjaci pokušali iz petnih žila objašnjavati istraživanja koja jasno pokazuju kako sportašima trebaju energenti ugljikohidrati i kako prije nastupa treba dnevno konzumirati 500 g ugljikohidrata kako bi se mišići napunili glikogenom, kad je Sears napravio potez perom i rekao da to nema nikakve veze i da je (prema izračunu njegovih jelovnika) dovoljno svega 140 g. Kad su prije 100 godina ekspedicije hrabrih istraživača otkrivale nepristupačne dijelove svijeta, kao energente su nosili rozine, dvopek i suhe smokve, a ne hamburgere, jer im je već tada bilo jasno da za energiju trebaju ugljikohidrati. Biznis je iznad svega
Vino bez ugljikohidrata? Svaka manija ima svoje apsurde pa tako i karbomanija; u namjeri da budete u trendu, da vam se roba prodaje i ne usmrdi u skladištima, morate napraviti neku glupost. Ni to ne bi bilo strašno kada s glupostima ne bi bilo pretjerivanja. Primjerice, vino bez ugljikohidrata, kečap bez ugljikohidrata i, naravno, ono što se upravo sada najviše troši, pivo bez ugljikohidrata. Čitateljstvu je dobro poznato da su namirnice načinjene od proteina, masti i ugljikohidrata. Izvaditi jednu od te tri dobro nam znane komponente, znači poremetiti one druge dvije, odnosno one će se ili bitno povećati ili morate staviti nešto treće, neutralno, da bi stvari bile u redu tj 100%. I to se sada radi. Smanjuju se ugljikohidrati kao što smo prije desetak godina smanjivali masti. No, tko zapravo stoji iza novog trenda? Je li to možda vrlo moćna industrija za preradu mesa? Ako se sjetimo kampanje protiv jaja pa kampanje protiv maslaca, onda možemo zaključiti otprilike ovako – ako netko stoji iza toga neće dugo jer, srećom, sve se brzo mijenja. I vino i pivo nastaju poznatim procesom vrenja ugljikohidrata pa govoriti o tim pićima bez ugljikohidrata je isto kao govoriti o čovjeku bez glave. Kruh se priprema od brašna i ugljikohidrati su mu glavna komponenta. Ako napravimo kruh bez ugljikohidrata ili sa smanjenim ugljikohidratima onda taj kruh mora biti od proteina i neće se više zvati kruh već – meso. Ako nastavimo dosljedno s borbom protiv “vraga” koji se zove ugljikohidrati, onda ćemo sve slastice, kruh i pecivo ukloniti iz prehrane I bacit ćemo se na hamburgere. Zatvorit ćemo mlinove i pekare. Zašto? Zato što tako kažu prehrambeni gurui Atkins i Sears. Ljudi su kao ovce i uvijek nekoga
Kada na vagi jedna strana krene dolje, a to su sada ugljikohidrati, onda ona druga mora gore, a to su crveno meso i jaja. Za čas je nestao strah od masnoća i kolesterola, a gladuši su masovno krenuo prema McDonald‘su. Što to znači u praksi? Ako se apsurd dogodi u glavama ljudi, onda on serijski seli u sve sfere života. Ugljikohidrati su iznenada došli na zao glas i kao da se radi o nekom “opakom otrovu”, počeli su ih izbjegavati. A industrija i restorani naravno podilaze kupcima i lansiraju doslovce sve bez ugljikohidrata. Tako se u restoranima ne servira krumpir, kruh je nepoželjan, a kolači prava napast. Prženi krumpirići, sve do jučer neodoljiva napast na ulicama SAD-a, sada su neprijatelj nacije broj jedan, a to znači da ga treba istrijebiti gdje god se pojavi. A iza svega leži (zna se) panični strah od debljanja koji je u SAD-u dobio sve naznake pandemije. Netko svjesno (kao Atkins), a netko nesvjesno podržava karbomaniju tako da su po svemu sudeći nastradali svi oni koji na ovaj ili onaj način proizvode hranu na bazi ugljikohidrata. Klinika Mayo je previše poznata u SAD-u i cijelom svijetu da bi vodila neki rat protiv dr. Atkinsa, no po svemu sudeći Atkins je vodio rat protiv skupine stručnjaka s te klinike, jer su se suprostavili njegovom pretjerivanju s mesom i mesnim prerađevinama.. Valja ovdje reći da Revolucija u tanjuru tj Atkinsova nisko-ugljikohidratna dijeta nikako nije ni nova ni originalna pa ni revolucionarna. Još davne 1864. godine proglašena je po nepoznatom liječniku hrana “bez škroba„, koju je rastumačio i proširio dr. Herman Taller 1961. godine. Atkinsa je Tallerova knjiga toliko zaintrigirala da ju je preradio i 1971. godine objavio svoju prvu »Revoluciju u prehrani« (»Diet Revolution«). Nakon fenomenalnog
komercijalnog uspjeha prve knjige, rođena je 2001. godine druga knjiga pod naslovom „Nova revolucija u prehrani“(„New Diet Revolution“) koja je doživjela desetak izdanja. Premda je stara teza samo prežvakana na nov način, računa se da je trenutno u SAD-u najmanje desetak milijuna korisnika njegove dijete, a brojka korisnika u cijelom svijetu nije poznata. Tvrtka koja se osim prehrane bavi i svim ostalim poslovima, »Atkins Nutritionals Inc.«, sada raspolaže cijelim štabom marketinških i drugih stručnjaka koji do detalja razrađuju strategiju svoga gazde. Amerikanci su u velikoj nevolji zbog debljine i to naravno treba racionalno iskoristiti. A ova tvrtka se specijalizirala da do kraja iskoristi ljude koji su spremni potrošiti novac kako bi svoj golemi problem riješili. Svi znaju da je ključna premisa za zdravo mršavljenje – jedi manje, vježbaj više, ali većina onih koji bi to pretvorili u praktična rješenja, nemaju vremena ili volje da to dosljedno provedu do kraja. Tada uskače Atkins i nudi brza rješenja u hodu, dakle ono što Amerikancima najbolje odgovara. Jedi tradicionalne hamburgere, izbaci ugljikohidrate i uspjeh je zagarantiran. Što je najgore, javili su se i poneki komercijalno zagrijani stručnjaci koji su krenuli Atkinsovim stopama tvrdeći kako je on u pravu. Jesu li to »huškači« kupljeni od mesne industrije ili su u pitanju neovisna znanstvena istraživanja, ostavljam čitateljstvu za razmišljanje. Naime, u SAD-u se sve gleda kroz posao, a ne kroz znanost pa su tako znanstvena istraživanja vrlo često unaprijed naručena. A kad se nešto naruči onda se očekuje “dobra isporuka”. Branitelji Atkinsa kažu da on nikada nije bio protiv svih ugljikohidrata, već samo protiv nekih – škroba i šečera. Skidanje kalorija obrocima što nameće klasičan pristup dijetama (Klinika Mayo) je previše naporan za Amerikance, pa zagovornici Atkinsa tvrde kako je mnogo lakše izbjegavati ugljikohidrate. Tako je sve krenulo nizbrdo i ugljikohidrati su se našli na križu! Kad je revolucija u tanjuru u pitanju – netko uvijek mora stradati. Krumpir s manje ugljikohidrata Teško je vjerovati kako proizvođači brzo reagi raju na promjene prehrambenih trendova. Nisu se još ni diskusije oko karbomanije stišale, kad eto vijesti s Floride da su genetičari uspjeli prekrojiti krumpir tako da sadrži jednu trećinu manje ugljikohidrata. Osim toga, veličina mu je prilagođena onoj bejzbol loptice, a otporan je na bolesti. Proizvo đači s Floride su u euforiji jer će njihov krumpir sigurno biti unaprijed prodan, a ostali će ići za izvoz. Sve zahvaljujući karbomaniji. Radi pravilnog informiranja čitateljstva treba reći da su najnovija istraživanja oborila većinu teza s kojima ova tvrtka Atkins
Nutritionals nastupala u javnosti. A rezultatitog istraživanja su objavljeni u uglednom stručnom časopisu »Annals of Internal Medicine« prošle godine i pokazuju da su nakon prvih šest mjeseci dijetnog režima, oni koji su bili na nisko-ugljikohidratnoj dijeti izgubili nešto više kilograma od onih koji su bili na malomasnoj dijeti, ali nakon 12 mjeseci gubitak tjelesne težine u oba je slučaja bio isti. Dakle, nema trajnog uspjeha pa ni revolucije. Mozak i živci se isključivo hrane glukozom, a ova dolazi konzumiranjem ugljikohidrata. Nema glukoze ni u hamburgerima, a nema ni u jajima. A kada mozak oskudijeva u hranidbenim tvarima, nastaje konfuzija i ništa u tijelu ne funkcionira kako treba. Ugljikohidrati su bilii i ostali energetsko sredstvo koje se ničim ne može zamjeniti.. Teorija nisko-ugljikohidratne dijete nastavljena je pojavom dr. Arthura Agatstona koji je napisao knjigu pod naslovom „The South Beach Die”I koja je preko noći postala bestseler te s prvog mjesta maknula Atkinsovu knjigu »Atkins for Life«. Riječ je o kardiologu iz Miamija koji je dobro shvatio da mu se više isplati napisati knjigu nego biti anoniman I svakodnevno operirati. On se vratio na dobro nam znani glikemični indeks ugljikohidrata za koji tvrdi da je presudan kada je u pitanju debl janje. Podjela na »dobre« i »loše« ugljikohidrate je nešto što smo već vidjeli kod masti i kod kolesterola i kao što je čitateljstvu poznato, ništa nam dobroga nije donijela. Preciznija analiza njegove knjige pokazuje da je pomalo zavirivao u mediteransku prehranu jer on preporučuje svježe voće, povrće, krto meso, masline i orašaste plodove. U potrazi za čarobnim sredstvima Amerikanci troše milijarde dolara u borbi protiv pretilosti, ali za sada nema naznaka da je stvarno nastupila revolucija u njihovu tanjuru. Grozničavo se traže čarobna sredstva kojih nema pa nema. U slobodan prostor uskaču tvorci nebuloznih dijeta kao što kod nas uskaču novokomponirane pjesme. Sve ovisi hoće li vas u svoju emisiju pozvati Oprah ili ne. Ako se to ipak dogodi, onda ste sretnik jer ste preko noći postali vlasnik zlatnog rudnika. Što kaže svemoćna Oprah – to je za Amerikance zakon. Glavni argument protivnika ugljikohidrata jest činjenica da oni pobuđuju inzulin koji onda čini probleme u tijelu i uglavnom izaziva novu glad. Teorija dakle polazi od te činjenice, a završava logičnim zaključkom da treba smanjiti ugljikohidrate. Primjerice, Atkinsova dijeta limitira ugljikohidrate na svega 20 g dnevno! Nije potrebno spominjati da je to totalno suprotno preporukama koje kažu minimalno 130 g dnevno, a sportaši pred natjecanje čak 500 g ugljikohidrata dnevno.
Teorijska postavka takve dijete ide ovako – smanjivanjem ugljikohidrata troše se zalihe glikogena za produkciju energije i kada je proces gotov oslobađa se voda i vi gubite težinu. Međutim, proces se ne može kontrolirati pa se počinju trošiti i zalihe masnog tkiva, a kada se to događa bez prisutnosti ugljikohidrata nastaju ketoni koji dolaskom u krv izazivaju ketozu (isprovocirana ketoza). Bubrezi rade ubrzano i eliminiraju ketone iz tijela, ali posljedica njihova djelovanja je gubitak apetita uz nagon za povraćanje i jaki umor. Premda će vam autori Atkinsove dijete priopćiti kako se radi o »bezazlenoj ketozi«, svaki će vam medicinski početnik reći da ketoza nije bezazlena. Naime, kada dulje vrijeme postoji, može doći do poremećaja metabolizma minerala u kostima i pojave osteoporoze. Na kraju možemo zaključiti da je Atkinsova dijeta učinkovita na kratke staze odnosno do šest mjeseci, a dugoročno je identična svakoj malomasnoj (reduktivnoj) dijeti. Također je zdravstveno sigurna samo kratkoročno, ali kod višestrukog ponavljanja (što mnogi čine) vjerojatno nije, što je zasigurno vrlo – individualno.
ČOVJEK BUDUĆNOSTI BIT ĆE GOMILA SALA Zašto je masna hrana toliko atraktivna? Mlijeko bez masti je vodenasto, sladoled bez masti je prazan, a pečenje bez masnoća je - suho! Jesu li masti ili ugljikohidrati najve ći neprijatelji zdravlja? Ne možemo promijeniti naslijeđene gene, ali možemo uvjete ok oliša. Rezultati najnovijih istraživanja sigurno će vas iznenaditi Mršavljenje uz junk food Kad nam netko u prolazu dobaci bez ikakve zle namjere kako smo se u posljednje vrijeme »zaokružili«, slegnemo ramenima i naglas komentiramo - »takva mi je genetska struktura«. No, postavlja se pitanje koliko je to ispravan odgovor? Je li bitka s viškom kilograma zapravo bitka s vjetrenjačama? Nakon što je napunio pedesetu, Martin Andrew iz Haddenhama, Engleska, trčao je svaki dan 16 km i svaki tjedan igrao cricket sve dok jednog lijepog dana nije osjetio bol u leđima, a hlače koje je volio postale su mu preuske. Umjesto 80 kg što je dugo vremena bio njegov standard, zaradio je 92 kg, zbog čega se osjetio spor i trapav. Frustriran neuspješnom nisko
kaloričnom dijetom u kojoj su masti bile zbrisane, odlučio se za novu »vjeru«, odnosno za revolucionarnu dijetu dr. Atkinsa gdje je bilo sve dozvoljeno, osim što su ugljikohidrati bili svedeni sotonizirani tj svedeni na minimum. Volim sočan odrezak u umaku i volim borovnice s vrhnjem, a to mi Atkinsova dijeta dopušta - bilo je njegovo razmišljanje. Na opće iznenađenje svojih prijatelja, za dva mjeseca izgubio je 13 kg pa je opet počeo igrati cricket. Nitko nije bio sretniji od Martina. Ova zavodljiva pričica inficirala je posebno u SAD-u desetak milijuna ljudi – sljedbenika Atkinsove dijete, ali prisutna je širom svijeta, odnosno svugdje gdje su doprle njegove knjige. Je li moguće da je toliko pogriješila oficijelna medicina, stotine poznatih svjetskih klinika među kojima i Klinika Mayo, a da je ovaj doktor (koji je nesretnim slučajem preminuo u travnju2003.) bio u pravu gurajući ljude u napast hamburgera, krmića, kobasica, masnih sireva, dakle, u sve ono što bismo nazvali »junk food«? Je li moguće da nisko ugljikohidratna odnosno visoko proteinska i visoko masna hrana povoljnije djeluje na ljudsko zdravlje od obrnute situacije? Je li moguće da je svakodnevni debeli sloj majoneze na kruhu s debelim kriškama masnog sira zdraviji od žitnih pahuljica s jogurtom ili mlijekom? Zar je moguće da se nekad (1973.) snimljeni film Woodyja Allena pod nazivom »Spavač«, u kojem se on iz sna budi nakon 200 godina te bezbrižno uživa u masnim hamburgerima, kremastim kolačima I drugim visoko kalorijskim delicijama bez ikakve opasnosti po zdravlje - obistinio? Naravno, davni film Woodyja Allena bio je čista fantazija, a dobro poznate činjenice o kobnom djelovanju zasićenih masnih kiselina na stijenke krvnih žila, koje su obilato zastupljene u masnoćama animalnog podrijetla, znanstveno su verificirane već prije 30 godina. Veliku zabunu izazvali su rezultati studija koje su objavljene u uglednom znanstvenom časopisu »New England Journal of Medicine«, a koje potvrđuju (barem za sada) postavke dr. Atkinsa. Drugim riječima, osobe na Atkinsovoj dijeti (visoko proteinska, visoko masna hrana) gube više tjelesnu masu u režimu mršavljenja od skupine koja se koristila konvencionalnom (malomasnom) prehranom. Prva studija na Sveučilištu Pennsylvania dovršena je na uzorku od 63 muškarca i žene prosječne težine 97 kg, od kojih je polovica bila na klasićnom režimu, a druga polovica na Atkinsovoj dijeti. Poslije tri mjeseca strogog režima u kojem je sve bilo registrirano, Atkinsova skupina izgubila je 6,6 kg, a skupina na konvencionalnoj (malomasnoj) dijeti izgubila je 2,6 kg. Ako vam je dakle stalo samo do mršavljenja pod svaku cijenu, ne isključujemo Atkinsovu
dijetu. Ali ako razmišljate što će biti s vašim krvnim žilama onda ćete postupiti sasvim drukčije. Nisu sve masnoće loše Bez obzira vjerovali ovim istraživanjima ili ne, jasno proizlazi da nisu sve masnoće loše, pa čak i onda kad je riječ o onima životinjskog podrijetla. Jer kako bi se onda mogla objasniti poznata činjenica da Eskimi žive gotovo potpuno na takvim masnoćama? Istina, nismo vam rekli da se radi isključivo o morskim životinjama koje koje obiluju omega-3 masnim kiselinama. Posljednjih godina ima podosta stručnjaka koji kažu da je za dramatičnu debljinu u svijetu kriv sve zagađeniji okoliš.. Naravno, oni kod toga ne objašnjavaju kako u tom istom zagađenom okolišu žive ljudi koji apsolutno ne dobivaju na tjelesnoj težini? Odgovori, dakle, ne leže samo u okoli.u već prije svega u genetici. Naime, jednostavna jednadžba po kojoj kalorijski unos s jedne strane mora odgovarati kalorijskoj potrošnji s druge strane, više ne može zadovoljiti sve potrebe suvremene znanosti. Zapravo, tako je bilo sve do 1995. godine kad je zahvaljujući pionirskim radovima molekularnog genetičara dr. Friedmana otkriven hormon leptin koji topi masno tkivo, odnosno stimulira termogenezu. Iza tog otkrića sve ide drugim pravcem i sve se više uzroci pretilosti traže na molekularnoj razini. Nije sve tako jednostavno kako se u početku činilo jer sada je barem jasno da postoji cijeli orkestar hormona koji su povezani s centrima za glad i sitost u hipotalamusu. Danas znanstvenici kažu da čak 70 posto pretilosti ima svoje korijene u genetici, ali bez ikakve dvojbe – geni nas ne čine pretilima! Oni samo spuštaju ili dižu, kompjutorski rečeno - »set up« organizma. Zdravstvene vlasti ugroženih zemalja kao i oni koji stvaraju propise, izluđeni su nemogučnošću da problem pretilosti riješe. U tom kontekstu na pamet padaju svakakve ideje koje se kasnije pokažu kao sasvim luckaste.Tako je britansko medicinsko udruženje predložilo posebnu taksu na visoko masne namirnice, prvenstveno na kremaste kolače, dizano tijesto I neke druge industrijske proizvode visokog sadržaja masnoća. Drugi »udar« na nezdravu prehranu pokušao je načiniti u Bostonu John Banzhaf. On je, naime, pojedinačno pisao najpoznatijim lancima brze hrane upozoravajući ih kako njihova hrana koja se prodaje na ulici, u kioscima, postajama autobusa... nikako nije zdrava te »može djelovati na mozak kao alkohol ili heroin«. Naravno, nitko ga nije poslušao.
Zamjena mlijeka sokovima I sad jedno zanimljivo pitanje – zašto toliko volimo masne namirnice? Zato što smo možda kao dojenče kroz majčino mlijeko dobivali oko 4% masti? Mnogi psiholozi kažu da se čovjek lako navikava na određeni tip i karakter namirnice i da tu naviku nosi cijelog života. A masnoća upravo određuje karakter neke namirnice. Primjerice, pečenje ne može biti bez hruskave korice i bez masnoće. Sladoled bez mliječne masti je prazan, a mlijeko bez masti je vodenasto. Izbor nezdravih namirnica ili loše prehrambene navike, dio su spektra utisaka iz rane mladosti. što je najčešće bilo na stolu, tko je to jeo, kako je jeo - to se pamti. Pitam vas što bi bila čokolada bez mliječne masti? Gorka ploča bez duše i slasti koja pali po grlu? Uostalom, što mliječna mast znači za čokoladu najbolje se vidi kad izvršit e usporedbu s nekim čokoladnim desertom gdje se koristi imitacija. Ako unesete samo 100 kcal dnevno više, to će na kraju godine biti sedam kg nove (nepoželjne) težine. Nažalost, ljudi ne zbrajaju kalorije. Njemačka studija iz 2001. godine koju je prezentirao pedijatar dr. Berthold Koletzko pokazala je da dojenčad hranjena najmanje šest mjese ci na prsima ima 40 % manji rizik za pretilost u kasnijem životu. Dojenčad hranjena umjetnim mlijekom (formulom) ima znatno veću šansu za pretilost u poznim godinama. I još nešto; što je sadržaj proteina u formuli viši u odnosu na majčino mlijeko, veća je šansa da se pretilost pojavi kasnije. Suvremeni urbani način života kao i odlazak u samoposlugu donosi i druge nevolje. Djeca zamjenjuju mlijeko sokovima i tako ne dobivaju dovoljno kalcija, a čim ovaj mineral nedostaje, raste koncentracija hormona kalcitrola u krvi što znači nepovoljan utjecaj na mehanizam razlaganja masti. Posljedica je pretilost djece. Urbane EU debeljuce Nakon 30 godina uzdržavanja od masnih obroka I visoko-kalorijske hrane, Europljani su postali sve deblji i deblji pa imamo situaciju da se danas preko 50 posto odraslih građana EU klasificira kao pretilo ili, čak, ekstremno pretilo za što bi se moglo reći da se vrtoglavo približavamo američkim trendovima. Ipak, najbolji indikator za alarmantnu situaciju s kojom se susreću liječnici-pedijatri jest prava epidemija dijabetesa tipa II kod djece. Zašto je do toga došlo – razlozi su višeslojni, ali sigurno je da na ulazu imamo previše kalorija, a na izlazu premalo potrošnje. Sjedenje uz PC, gledanje televizije, sjedenje u školi i totalna neaktivnost stvaraju urbane »debeljuce«. Udio kalorija masti koji je na području EU krajem
1990. bio čak 40%, pao je na 36%, ali je ukupan unos kalorija dnevno - porastao! Čak su I tradicionalno zdravi trendovi u prehrani Francuza počeli dobivati negativne tonove. Tako je nacionalni institut za medicinska istraživanja (French National Institute of Medical Research) objavio da je proporcionalan udio pretilih osoba porastao s 9,6% u 2000. na 11,3% u 2003 g. S obzirom na kratko razdoblje od tri godine to je velik porast i dobar indikator onoga što nam dolazi. Daljinski upravljač
osobito body builderima koji podižu mišićnu masu iznad standarda, može doći do pretjerivanja, a kod starijih osoba i bolesnika koji gube mišićnu masu može doći do podcjenjivanja. Kod istraživanja zdravstvenog statusa neke osobe uz korištenje BMI-a nabrojani su i faktori rizika kao što su visoki tlak, visoki trigliceridi, visoki šečer, nasljedna osnova, neaktivnost i pušenje. Ovisno o BMI-u dobivate i broj pojedinih rizika; .to je brojka BMIa veća, veći je i broj rizika. A BMI se dobiva tako da se težina u kg podijeli s visinom izraženom u centimetrima.
DEBLJINA JE LAKŠA UDVOJE
Ako se pogleda godišnje izvješće CDC-a ( Behavioral Risk Factor Surveillance System) koje se izvodi na temelju telefonskog intervjua velikog broja pretplatnika zaključak je - Amerika je sve teža i teža Šest od deset Amerikanaca su pretili s tim da se od 1980.godine stanje pogoršalo 100% unatoč svim poduzetim mjerama.
Pretili ljudi imaju dvostruko više kroničnih zdravstvenih problema u odnosu na osobe normalne težine pa čak i u odnosu na pušače i alkoholičare. Redukcija težine prije svega je golem business, a tek potom i briga za zdravlje. Celulit je »najstrašniji« ženski problem i žene će sasvim sigurno učiniti sve da ga se riješe.. Je li indeks tjelesne mase realno mjerilo? Najnovija istraživanja RAND Instituta jasno pokazuju da pretili ljudi imaju dvostruko više kroničnih zdravstvenih problema u odnosu na osobe normalne težine pa čak i na pušače i alkoholičare. Znanstveno istraživanje objavljeno u »British Journal of Public Health«, obuhvatilo je 9585 osoba i pokazalo je da 59% odraslih Amerikanaca imaju indeks tjelesne mase (BMI - Body mass index) iznad 25, dakle, da imaju preveliku težinu. No, utvrđeno je također da osobe s BMI iznad 30 obolijevaju 200 % više od raznih kroničnih bolesti u odnosu na osobe s normalnom težinom. A ekstremno debeli ljudi imaju čak 600% više zdravstvenih problema. BMI je dobro poznata metoda utvrđivanja tjelesnog statusa na temelju odnosa visine i težine, koji se posebno izračunava za muškarce i za žene. Metoda je vrlo uobičajena u svijetu i kada se mrade studije na velikom uzorku uvijek se zaključci donose upravo uzimajući u obzir BMI. Ovaj indeks ima tri kategorije za svrstavanje: . normalna tjelesna te.ina (BMI 18,5 - 24,9) . pretjerana tjelesna te.ina (BMI 25 - 29,9) . pretilost (BMI iznad 30) Podatak o vašem BMI-u služi kao prilično realan indikator ukupnog tjelesnog masnog tkiva, a višak masnog tkiva se potom dovodi u direktnu vezu s nekim bolestima suvremene civilizacije. No, naravno BMI ima svoja ograničenja koja treba uvažavati. Primjerice, kada se radi o sportašima,
Problemom se bave nutricionisti, liječnici, psiholozi, genetičari, a i poznata TV emisija »Oprah« uz napomenu da je voditeljica i sama nekoliko puta prošla tu golgotu. Na području SAD-a postoji jako udruženje pretilih muškaraca i žena koji se čak međusobno žene jer se međusobno dobro »razumiju«. Debljina je lakša udvoje! Dr. Jim Hill sa Sveučilišta u državi Kolorado, posebno prati one koji su uspješno izvršili redukciju tjelesne težine i naravno postignutu težinu zadržali. Njegova baza podataka je dragocjena jer se jedino tako mogu pratiti problemi onih koji su prošli golgotu redukcije. Najpoznatiji njegov primjer je bračni par Karen Brown i Robert Romaniello; ona je izgubila 35, a on 30 kg. Jedina sredstva su bila odricanje od jela i mukotrpni trening. Sada kad se osječaju fantastično, trude se višak kilograma skinuti i sinu koji je također pretjerao. Doktor Hill kaže da je to jedna od najboljih metoda jer se angažirate i psihički i fizički i spremni ste na »žrtve« tj. ne očekujete »čuda« od raznih preparata za mršavljenje. Ako imaš novac, nemoj obilato jesti Zanimljivo je opsežno istraživanje provedeno na račun federalnih vlasti SAD-a iz kojega proizlazi (a to je i preporuka) - malomasna, visoko ugljikohidratna hrana (povrće, voće,riba) što bi otprilike odgovaralo našoj mediteranskoj prehrani naravno uz odgovarajući trening. Problem je u tome što je golema ponuda američkih samoposluga svugdje ista pa i onaj tko bira namirnice vrti se zapravo u istom krugu. Izgleda da ima nešto u psihologiji odnosno u potro.ačkom mentalnom sklopu - ako imaš dovoljno novca, moraš se obilato hraniti ili još preciznije svaki čas moraš nešto
imati u ustima. Taj trend pogađa osobito djecu školskog uzrasta jer djeca moraju imati sve što požele i tu se najčešće pretjeruje. Jednom naviknuta na slatko, djeca uvijek traže slatko. Posljedica je neprestana glad koja postupno traži nove obroke. Zadnjih 20 godina broj pretile djece se udvostručio, a trend porasta se i dalje nezadrživo širi. Liječnici u ordinacijama jasno vide odgovarajuće posljedice; u toku je rapidan porast dijabetičara tipa 2. Postoje i sljedbenici ideje »fit but fat«, koji negiraju sve napore oko mršavljenja, a glavni adut njihovog idejnog vođe McAfeea jest da stotine studija o dijetama nisu donijele ništa ovoga. On propovijeda sljedeće; ako možete jesti cijeli dan, zašto ne biste imali 200 kg?
celulita kumuje sjedenje pred TV-om, što izaziva slabu cirkulaciju, zatim nepravilna prehrana i dehidracija, pušenje i alkohol. Plazma i limfa koji dolaze iz komprimiranih i oslabjelih kapilara, akumuliraju se i stagniraju, stvaraju se vakuole koje prorastu masnim stanicama. Vrijeme čini svoje i eto celulita! Zapravo, postoje tri teorije o uzrocima pojave celulita: . hormonalni poremećaj (višak estrogena) . nedostatak kretanja i stagniranje limfne cirkulacije . loša i nebalansirana prehrana (intoksikacija)
Treba shvatiti da je mršavljenje odnosno redukcija težine je prije svega golemi business. Budući da ima na stotine »preparata« koji doslovce »tope« salo za mjesec dana, potrebno je samo odlučiti se za jedan i gotovo. Naravno, kada se zadnje kapsule konzumiraju u pravilu nastupa duboko razočarenje i frustracija. Kilogrami se lako dobivaju, ali teško skidaju! Ako postoji golgota, onda je to redukcija težine. Drugim riječima, osobe koje nastoje smršaviti brzim dijetama, bore se protiv povratnog mehanizma koji postaje sve jači što osoba izgubi više kilograma, te dijeta završava neuspjehom ili čak dobivanjem na težini
Pouzdano se zna da estrogen omekšava vezivno tkivo i da se prvi celulit javlja odmah nakon poroda. Prema tome, višak estrogena bio bi prirodan pokretač nastanka celulita, ali poznato je također da slaba limfatična cirkulacija doprinosi celulitu. Izvjesno je da se radi o nekoliko uzroka koji djeluju simultano. Utoliko je teže boriti se protiv tog problema. Cirkulacija limfe u tijelu direktno je ovisna o kretanju. Grudaste naslage masnog tkiva koje potpuno deformiraju bokove I stražnjicu javljaju se kod svih žena u jednom periodu života pa čak i kod žena koje paze na svoj izgled i tjelesnu težinu. Koža postaje deblja kao narančina kora, nakupljaju se potkožne grudice sala i stvari napreduju - svake godine po malo.
Najstrašniji ženski problem
Kako se osloboditi celulita?
Najčešća komponenta svakog od preparata za redukciju tjelesne težine je dobro nam znani kofein ili da budem precizniji guaranin - njegov rođak puno jačeg učinka (2,5-3 puta) iz paste guarane. Za razliku od standardnog kofeina iz kave, guaranin se sporo apsorbira i dulje djeluje. Upravo zbog toga pastu guaranu koriste sportaši. Svi jednako tvrde da kofein stimulira termogenezu odnosno da ubrzava »toplj enje« masnog tkiva. Termogeneza je proces stvaranja tjelesne topline, a ako se taj proces ubrzava, troši se više kalorija. što peć bolje grije - više troši! Celulit je, prema riječima novinara iz »US Today«, »najstrašniji« ženski problem i one će učiniti sve da se narančine kore riješe. Ako nakon jutarnjeg kupanja pogled u zrcalo zastrašuje, onda je to zbog celulita, ako pred godišnji odmor žena ima paranoju od kupaćeg kostima onda je to zbog celulita! Te se činjenice, naravno, komercijalno obilato koriste.
Celulit se javlja zbog velikog broja masnih stanica adipocita koje se zadržavaju u džepovima vezivnog tkiva. Što je manje tjelesne aktivnosti, to je više adipocita ispod površine kože, a vremenom nastaje – prava kora od naranče. Onaj tko olako misli da je celulit masno tkivo koje se vježbom lako skida, ljuto se vara jer to nisu obične naslage. Naime, zbog slabe cirkulacije krvi u tom sloju kože, masne naslage su vrlo tvrdokorne.
Uzroci ove pojave nikad nisu jednoznačni, već u pravilu imaju svoje podrijetlo u genetici i hormonalnim poremećajima s tim da nastanku
Zbog takvih značajki, najveći dio preparata za smanjivanje naslaga celulita bazira se upravo na pojačavanju cirkulacije. No, zajedničko je da sve metode djeluju sporo pa treba mnogo strpljenja i upornosti. Dok je tanki sloj potkožnog masnog tkiva normalna zaštita mišića, tetiva i živaca od hladnoće, pritiska ili udara, celulit je čisti višak koji u organizmu nema nikakvu funkciju. Celulit je vrsta masnog sloja koji se stvara u potkožnom vezivnom tkivu samo na određenim mjestima, a koji ovisi o tjelesnoj težini, nasljeđu i utjecaju okoliša. Dok je kod žena celulit lociran na bedrima i stražnjici, kod muškaraca je obično na vratu i trbuhu.
Mnogi misle da je celulit direktno vezan uz debljinu i da se redukcijom težine automatski – gubi, ali to uopće ne mora biti tako. Naime, ima žena koje su sjajno skinule tjelesnu težinu, ali je celulit ostao ili ima mršavih žena koje pate zbog celulita. Stil života i način prehrane imaju utjecaja kod nastanka celulita, največi problem su toksične tvari I masnoće koje se stvaraju metabolizmom u tijelu. Zbog različitih uvjeta u kojima nastaje, postoje i različiti tipovi celulita. Primjerice, plesačice i trkačice imaju tvrdi celulit koji je zbog visoke koncentracije stanica osobito žilav i predstavlja gotovo nepremostivu prepreku. Mekani celulit se često viđa na plažama u obliku naslaga koje se kod hoda tresu te zahvaćaju veće dijelove tijela. Zanimljivo je da je, za razliku od običnog masnog potkožnog tkiva, celulit više osjetljiv na dodir i promjenu temperature. Smatra se da pored hormonskih turbulencija kojima žene podliježu već od ranog puberteta, veliku ulogu u nastanku celulita ima nasljeđe i nedovoljno uzimanje vode, dakle kronična dehidracija. Sretna okolnost za muškarce je što masne stanice u koži leže dublje nego kod žena. Svaki dobar poznavatelj problema će reći da kod celulita kao i kod debljine nema čarobnog štapića i nema univerzalnog i radikalno učinkovitog sredstva. Ali zato postoje temeljna pravila ponašanja koja mogu značajno pomoći, a to su: konzumiranje malomasne hrane, većih količina vode, intenzivno vježbanje najmanje tri puta tjedno, strojna masaža.. Pouzdano je utvrđeno da ručna masaža poboljšava cirkulaciju u koži za 60%, a strojna masaža za 200%. No, kod toga treba znati da takva intenzivna masaža koja zapravo dovodi do lagane upale kože, samo privremeno skuplja tkivo te umanjuje utisak narančine kore. Povoljan učinak traje oko 8 dana. Detoksifikacija organizma Bez obzira kome se obratili zbog celulita, ne očekujte čuda jer čuda se ne događaju! Ali, sretna kombinacija zdrave (mediteranske) prehrane, odgovarajućih vježbi i masaže može u velikoj mjeri pomoći. Početi s preventivom pred godišnji odmor, samo je slatka iluzija koja se rasprsne kao mjehur od sapunice. Detoksifikacija organizma je dobar početak za bitku protiv celulita, a to znači mnogo svježeg voća i povrća, veće količine voćnih sokova i cjelovitih žitarica. To istovremeno znaći izostavljanje kave, cigareta, alkoholnih pića, sode, soli, šečera i oštrih začina. Trebalo bi konzumirati malomasnu hranu bogatu vlaknastom strukturom i kompleksnim ugljikohidratima.
Hrana bez svinjetine i govedine podrazumijeva manje masti animalnog podrijetla i manje toksina, a uzimanje velike količine izvorske vode znači ispiranje tih toksina. Redovna masaža učvrščuje tkivo, skuplja kožu te bitno popravlja cirkulaciju krvi. Masaža a može biti i s ručnikom. Ako se to radi svaki put pred tuširanje, a zatim tušira s maksimalno vrućom vodom, rezultati moraju postati evidentni. Nažalost, većina ljudi će fizičku aktivnost, radije zamijeniti s tabletama koje će djelovati kao »akceleratori« metabolizma. Takav tretman nažalost može imati i nepoželjne posljedice.
MRŠAVLJENJE GLADOVANJEM Gladovanje zbog religijskih ili drugih razloga moćna je tehnika koja podjednako može bi ti koris na ali i štetna jer može doves ti na sam rub života. Gladovanje doslovce znači smrt brojnih stanica. Neki ljudi gladuju iz protesta, a neki tek toliko da se »očiste« od toksina. No, malo ljudi zna gladovati, a da pritom ne nanesu štetu svome zdravlju Akutni deficit hranjivih tvari Čiščenje tijela gladovanjem više je želja, a manje stvarnost; zajedno s toksinima iz organizma izlaze minerali i druge korisne tvari. Oni koji propagiraju čiščenje krvi gladovanjem, ne znaju da gladovanje znači smrt brojnih stanica, a s njima se gube vitamini, minerali i dragocjeni proteini. Budući da nove hranjive tvari ne dolaze, nastaje akutni defic it koji apsolutno šteti organizmu. Produhovljenost uma koju mnogi pripisuju gladovanju, posljedica je smanjenog protoka krvi kroz mozak i usporavanja procesa razmišljanja. Gubitak soli izaziva pad tlaka, slabiju živčanu provodljivost itd. Tijelo ne zna zbog kojih se razloga gladovanje događa, ali zna da nema - opskrbe hranjivim tvarima. Kad kupite lijek u ljekarni, u pakiranju ćete naći naputak kako se koristi, kakve su interakcije i koje su posljedice krivog uzimanja. Kad nabavite kakav program mršavljenja, dobit ćete gotove jelovnike, pomoćna sredstva i sve ostalo što vam u “paketu” treba uključujući I konzultacije s liječnikom. Međutim, kad sami krenete gladovati kod kuće, i ako ste uz to prijeki po naravi pa ne razmišljate o posljedicama, tada nećete imati ništa osim silnih problema, a istodobno ćete i uvelike nepotrebno riskirati.
Postavljaju se pitanja – koliko dugo gladovati, kako brzo, što uzimati, a što ne, smije li se tijekom gladovanja vježbati, što se sve može dogoditi..ali. čitav je niz pitanja uglavnom ostaju bez odgovora. Zanimljivo je sljedeće; u životu smo toliko truda utrošili na odluke o tome što treba jesti, a što ne, kako pripremiti jela, koliko i kako jesti, a sad kad zapravo sami sebi postavljamo granicu »STOP JELU«, tada - ne znamo ništa! U takvoj situaciji čovjek dolazi u sudar s vlastitim neznanjem, a iskustvo pokazuje da se upravo na tom mjestu prave katastrofalne pogreške. Naime, javljaju se »savjetnici« koji pojma nemaju, ali im upornosti ne manjka. Oni nabacuju ideje kako treba gladovati, ali sami pritom neće iskušati iste te »metode«. Jasno, ti ljudi nisu svjesni opasnosti svog savjetovanja, jer se, u pravilu, kad nešto krene po zlu, oni povuku. Istina o gladovanju
kao noćna mora itd. Zapravo, vi ste stavili tijelo u stresno stanje ili, kompjutorskom terminologijom, u »safe mode«, u kojem rade samo najvažnije i najnužnije tjelesne funkcije. Tijelo trpi, diše na škrge ili nasilno usporava rad. Ono vam jasno šalje poruku da ste vi glavni krivac za novo stanje! Znate li zašto kažem da nema mjesta euforiji? Nije problem u »odlasku« kilograma, već u pojačavanju apetita. Tijekom gladovanja prisilili ste tijelo da topi rezerve masnog tkiva i ono zdušno odrađuje tu kemijsku transformaciju, ali kao nusproizvod su oslobođeni ketoni koji se lako mogu prepoznati po lošem zadahu iz usta. Ako to potraje dulje, nastaje stanje ketoze koje karakteriziraju letargija, znojenje, glavobolja I malaksalost. Ono se može sanirati i malom količinom dodanih ugljikohidrata, primjerice, čašom gustog voćnog soka.
Zanimljivo je zbog čega sve ljudi gladuju; djelomična ili totalna apstinencija od jela i pića nastaje kao potreba za povremenim čiščenjem organizma od zagađene hrane i zraka, od junk fooda, lijekova i kontaminirane vode. Drugi, pak, gladuju iz protesta kako bi na sebe skrenuli pozornost javnosti, a najveći broj gladuje jer je to najjednostavnija i najjeftinija metoda mršavljenja. Pod utjecajem modnih časopisa, mlade djevojke gladuju jer ne žele postati debele. Poveći njihov broj na taj način prelazi u anoreksiju i završava na bolničkom liječenju. Oko gladovanja postoje kontroverze; jedni misle da je to dobra tehnika mršavljenja, a drugi da je nepotrebna tortura! Osobno držim da je to opasna metoda mršavljenja.
Visokoproteinska dijeta dr. Atkinsa ciljano provocira ketozu . Riječ je o smišljenu otapanju masnog tkiva bez obzira na posljedice. No, prazan želudac uz to provocira i naglo lučenje hormona grelina koji u mozak stalno šalje impulse »još hrane«. Nekoliko dana nakon početka gladovanja vaš metabolizam usporava prosječno oko 20%, što medicinska znanost prepoznaje kao mehanizam preživljavanja. Sve u svemu, nastaje dobro znana apstinencijska kriza pa je samo pitanje tko to može izdržati, a tko ne.
Jedno je svjesno gladovanje zbog vjerskih pobuda, a sasvim drugo gladovanje u svrhu mršavljenja. Oba su korisna, ali na drugi način - za predebelu osobu gladovanje može značiti spašavanje života ili sprječavanje težih zdravstvenih posljedica. Jasno, gladovanje može biti kontraindicirano kad je riječ o nekim bolesnim stanjima ili skrivenim manama koje će se manifestirati u vidljivom obliku tek kad se tijelo stavi na veliko iskušenje. Gladovanje za stariju osobu ili osobu s dijabetesom može biti opasno. Postoji priručnik o odvikavanju od pušenja i on predstavlja veliku pomoć ovisnicima koji se ne mogu sami osloboditi dima cigarete. Ali, nema priručnika za gladovanje!
Tijelo se čisti, ispire, prazni, a posljedice se mogu uočiti i na psihičkom stanju, jer se osim gladi javljaju umor, glavobolja, dekoncentracija I konfuzija. No, za utjehu, možda ima i pozitivnih stvari. Usporavanjem metabolizma uzeta se hrana bolje koristi, duhovno se osječate »čišći« i počinjete primječivati da ste bili nerazumni. Ukratko, »lakše se diše«, no stvar ni izdaleka nije gotova. Problemi zapravo tek počinju: gladovanje znači radikalno »rezanje« dobro ustaljenih navika u izboru i pripremi jela i sad se to vraća kao bumerang - uzimate li istu količinu hrane nakon gladovanja kao i prije toga, morate povečati fizičku aktivnost da nekako zadržite ravnotežu, što mnogima jako teško pada. Gladovanj e u najoštrijem obliku ostavlja tijelo potpuno bez energije I temeljnih hranjivih tvari, a tada se troši čista supstanca, odnosno mišićno tkivo, što nije ni poželjno ni zdravo..Krajnje je žalosno da možete čak manje jesti i više vježbati nego prije, a da se ipak i dalje debljate, što neke doslovce izluđuje. Što to znači? To znači da, nastavite li živjeti na isti način kao prije gladovanja,
Oštro gladovanje može vam donijeti gubitak tjelesne težine od pola kilograma dnevno, ali nikako nema mjesta euforiji jer na pomolu je niz obrambenih mehanizama iz tjelesnih arsenala. Primjerice, tijelo ne voli to što radite, ono se buni, uzvraća udarac, pa se pojačana glad javlja
Problemi tek počinju
možete čak postati deblji nego što ste bili! Ako tijekom gladovanja stalno razmišljate (i govorite) da ćete nakon »golgote« sve nadoknaditi, onda od svega - ništa, pa se može reći da ste uzalud gubili vrijeme i mučili tijelo. Pravilno provedeno gladovanje može vam donijeti kakvu-takvu kontrolu nad poludjelim apetitom, može vas produhoviti utoliko da uvidite svoje slabosti i može vas učiniti toliko jakim da odmah po isteku zadnje minute posta ne otrčite odmah do hladnjaka. A moglo bi se dogoditi da nakon kraja posta uopće ne budete gladni, iako ste svjesni da želja za hranom itekako postoji, odnosno, moglo bi se dogoditi da naučite razlikovati fizičku glad od želje za hranom. To je saznanje nužno potrebno kako biste mogli privest kraju bilo kakav smisleni režim redukcije tjelesne težine.
Gladovanje ili kontrola kalorija? U najnovijem izvješću objavljenom u travanjskom on-line izdanju »Proceedings of National Academy of Sciences«, pokusi su pokazali da redukcija dnevnih kalorija za 40 %, što je jednako umjerenom režimu gladovanja, može imati pozitivne učinke vidljive u rapidnom gubitku težine, pod uvjetom da se takav režim zadrži dovoljno dugo. Vođa istraživačkog tima, dr. Mark Mattison iz Nacionalnog instituta za starenje, kaže da stara metoda izgladnjivanja u modernom izdanju predstavlja vrijedan instrument u prevenciji debljine. No, za američke uvjete ostaje problem psihološke naravi. Tko će, naime, ljudima objasniti da uz silno obilje hrane treba gladovati?
Kako gladovati prvi put Ako ste totalni početnik, a želite gladovati, morate biti posve svjesni u što se upuštate, morate znati da nije nimalo lako. Psihologija je sljedeća - ako uspijete, bit će to vaša velika osobna pobjeda i motiv za daljnje uspjehe, no ako odustanete, svaki će vam cilj u životu izgledati nedostižan! Stoga, dobro izmjerite snage i krenite sa sedmodnevnim postom i to nikako ne više od jednom godišnje. Postoji više stupnjeva gladovanja, a najgori je preživjeti - na kruhu i vodi. Osobno mislim da to nije nužno jer danas postoje i značajna pomoćna sredstva koja olakšavaju preživljavanje. To su ponajprije kuhani bjelanjak jajeta, kuhano povrće, voće, crni prepečenac, izvorska voda, 500 mg vitamina C, tablete omega-3 masnih kiselina, tablete alf-lipoične kiseline i piknogenol. Što se tiće fizičke aktivnosti, nitko od vas ne očekuje da se prijavite na maraton, ali da možete otrčati nekoliko puta oko vaše zgrade to je sigurno! Možete trčati uz i niz stube, a možete i plivati u bazenu, rijeci, jezeru ili moru. Pomoći će i neka od postoje ćih sprava za vježbanje. Kako vam je poznato, masno se tkivo troši u mišićima, a ako oni ne rade, nema topljenja masnoća. Neće masaža pomaknuti slojeve sala, već naporan trening! Tko je položio prijemni ispit sedmodnevnog gladovanja u svrhu mršavljenja, i to mu je donijelo pozitivne rezultate, može probati i dvostruko teži 14dnevni režim koji izaziva pravi stres organizma i dobar je samo za potpuno zdrave, mlađe osobe. Pritom treba naglasiti da je reakcija organizma vrlo individualna - kod nekoga sve može proći glatko I bez većih iskušenja, a kod drugoga brzo dolazi do ozbiljnijih problema.
Izbjegavanje (preskakanje) obroka druga je metoda koju mnogi liječnici smatraju štetnom uz objašnjenje da se u idućem obroku unos kalorija namiri pa čak i premaši. No, istraživači iz skupine dr. Mattisona misle da izbjegavanje obroka i nije tako loše kako izgleda na prvi pogled. Opsežni pokusi iznjedrili su i drugu zanimljivost - miševi koji su svaki drugi dan gladovali živjeli su duže u odnosu na skupinu koja se hranila standardnom prehranom. Kako to objasniti? »Mišljenja smo da gladovanje izaziva stres stanica i u nastojanju da prežive, one postaju aktivnije. To je slično kao što trening izaziva stres mišićnih stanica i one hipertrofiraju, pa čovjek tako stječe veću mišićnu masu, odnosno veću snagu«, kaže dr. Mattison. Ono što možda treba istaknuti jest da su miševi na 40% redukciji kalorija u pokusu izgubili skoro 50 % prvobitne težine, za razliku od kontrolne skupine. Baš zbog navedenih činjenica, nutricionisti u zadnje doba preporučuju da se poveća broj obroka, ali bitno smanji njihova količina. No, najzanimljiviji dio pokusa jest da su miševi koji su bili na restrikciji duže vrijeme pokazali otpornost na oštećenje moždanih stanica. I evo odmah najmanje tri razloga za gladovanje: gubitak težine, produženje života i prevencija Alzheimerove bolesti. Gladovanje - operacija bez skalpela U svojoj poznatoj knjizi »Post i jedenje« autor Joel Fuhrman spominje iskustva brojnih europskih klinika koje već desetljećima koriste gladovanje kao učinkovitu mjeru za detoksifikaciju i ozdravljenje organizma. No, njegovo gladovanje ne treba shvati doslovno, već selektivno; gladovanje može značiti uzdržavanje od crvenog mesa, masnih namirnica, visoko kaloričnih namirnica, kolača i slatkiša...Dakle, gladovanje po njemu ne
znači da organizam trpi, već naprotiv, organizam ima svega dovoljno, ali ničega nema u suvišku! Neki su dijabetičari na dijeti koja zapravo znači selektivno gladovanje, a oni koji žele smršaviti zapravo se najčešće služe metodom gladovanja. Kod toga, jasno, odmah treba naglasiti da totalna apstinencija od hrane nije ni dobra ni zdrava, što se lijepo može vidjeti na primjeru mladih anorektičarki koje često završe u bolnici na prisilnoj prehrani sondom jer toliko oslabe da više ne mogu hodati. »Rezanje kalorija« pomaže – kažu najnovija znanstvena istraživanja nedavno objavljena u Proceedings of National Academy of Sciences, Ona su definitivno pokazala da »rezanje kalorija« u svakodnevnoj prehrani, dugoročno gledano može pomoći organizmu da lakše prebrodi stresne situacije, da poveća senzitivitet na inzulin i, što je najvažnije, da produlji život. Kao indikator za ovakve zaključke poslužila su laboratorijska istraživanja koja su se sastojala od pokusa s dvije velike skupine miševa - jedna je dobivala hranu po želji, a druga isto to, ali svaki drugi dan. Rezultati druge skupine bili su slični ili gotovo identični onima koji se dobivaju kod ljudi kod kojih se normalan dnevni kalorijski unos skrati za 40% ili preciznije, ako ste konzumirali prosječno 3500 kcal, sad konzumirate 1400 kcal manje, dakle 2100 kcal dnevno. Nećete zapravo, biti gladni, samo će vam obroci biti »tanji« na što se možete naviknuti. Sad je u tijeku sličan pokus na ljudima, čiji se rezul tati u znanstvenom svijetu očekuju s velikom pozorno šču. Protokol pokusa bio bi otprilike ovakav; jedete normalno količinski i kalorijski, a nakon svaka 4 sata uslijedio bi post od 20 sati! Dr. Mark Matson, šef projekta na Nacionalnom institutu za starenje (National Institute on Aging) vjeruje da takvo »eskiviranje« obroka apsolutno neće naškoditi organizmu, jer će sve hranjive tvari organizam dobiti, ali u zakašnjenju. Ako se temeljem toga izvede da biste tri dana mjesečno proveli u postu, na duge bi vam staze to donijelo neprocjenjive koristi za zdravlje; kontrolu težine i inzulina, dobru memoriju, brže zarastanje ozljeda i dulji život. Temeljem znanstvenih je dokaza izveden zaključak da tri dana posta mjesečno izvrsno oslobađa tijelo toksina, a pet dana mjesečno nevjerojatno pomaže zacjeljivanju ozljeda, normaliziranju kolesterola u krvi i obnavljanju obrambenih snaga. Kobno samootrovanje Ako imate neurednu stolicu i pijete malo tekućine, ako se vaše stanice sporo oslobađaju toksina koji nastaje tijekom metabolizma, tada dolazi do
akumuliranja otrova u stanicama pa vremenom nastaje samootrovanje. Tome u velikoj mjeri doprinosi deficitarna (neuredna) prehrana u kojoj nedostaju važne hranjive i zaštitne tvari, sjedeći stil života (sjedenje u autu, uz TV i računalo) koji za posljedicu nosi začep, te na kraju pušenje, onda se proces samootrovanja značajno ubrzava. Rezultat toga je degeneracija, naglo starenje stanica i njihovo umiranje. Ako se to događa na razini stanica, jasno je da će postupno slabiti funkcije tkiva i organa čije su stanice zahvaćene procesom (slabiji vid, slabija memorija, gubitak snage itd). Zašto je to važno? Tijelo stari iznutra, premda izvana izgleda da je sve u redu! I sada dolazimo do najvažnijeg zaključka zbog kojeg ima dosta zabluda; ne ravna se starenje po kalendaru, već po zdravlju stanica! Kronično zadržavanje toksina u organizmu stvara pogubno okruženje koje se često odražava kao glavobolja nepoznatog uzroka, proljev pa čak i depresija. Što takvo stanje dulje traje, problemi su veći. Gladovanjeto negativno okruženje prekida i nudi organizmu brzo obnavljanje, a pokusima je utvrđeno da se baš u vrijeme posta mokraćom oslobađa i desetak puta više toksičnih raspadajnih nuzprodukata! Zapravo, gladovanje daje organizmu važan »predah«! No, valja spomenuti da post i štedi energiju. Naime, kako je poznato, tijekom žvakanja, probave, asimilacij e i eliminacije troši se i do 10% tjelesnih zaliha energije. Sasvim je jasno da organizam tu »ušteđenu« energiju može usmjeriti u pravcu obnove obrambenog sustava ili rasta. One druge, sitnije koristi od gladovanja ne bi trebalo ni spominjati; ako nema hrane u želucu, ne luče se probavni enzimi i štede žlijezde koje ih luče, a prije svega se »odmara« gušterača. Ako nema inzulina, nema taloženja sala, a ako nema masnoće i kolesterola u krvi, nema talolženja plakova u krvnim žilama. Kad netko kaže da gladuje, to kod nas ima negativan prizvuk, no objektivno govoreći, ako postoji kalorijsko (kontrolirano) gladovanje s određenom svrhom kao što je, primjerice, liječenje nekih bolesti ili skidanje viška tjelesne težine, to je poželjna metoda. Kratki post više puta godišnje Po svim medicinskim pokazateljima, gladovanje je značajan »okidač« za proces čiščenja organizma i bolju oksidaciju stanica. Dakle, kratki post preporučljiv je nekoliko puta na godinu. Mnogi suvremeni liječnici vjeruju da preventivno gladovanje smanjuje rizik od mnogih kroničnih bolesti (visok t lak, visok kolesterol i trigliceridi,
kardiovaskularne bolesti, migrena, glaukom, Kronova bolest, psorijaza itd). Obilje ne donosi zdravlje, što se najbolje vidi na primjeru Amerike. Evo još jednog pokusa koji to dokazuje; skupinama miševa od kojih je prva dobivala svakodnevnu hranu po želji, a druga samo svaki drugi dan, nakon pet mjeseci je apliciran neurotoksin koji zasigurno oštečuje stanice mozga i izaziva bolest sličnu Alzheimeru kod ljudi. Skupina koja je bila na postu imala je značajno manja oštećenja od kontrolne skupine miševa. No, iznad svega su zanimljivi rezultati istraživanja utjecaja gladovanja na status psihijatrijskih bolesnika na moskovskom Psihijatrijskom institutu. Kod pacijenata s neurozama i kod shizofrenih bolesnika u čak je 70% slučajeva došlo je do osjetnog poboljšanja. Prof. dr. Nikolajev, rukovoditelj projekta, objasnio je da gladovanje daje cijelom živčanom sustavu priliku da se »odmori« i oslobodi otrova, tj. toksičnog otpada metaboli zma, a takav je poduži odmor odmor prijeko potreban potreban da se bolesno stanje stanje smiri. Nikolajev Nikolajev je dodao da gladovanje nije ništa drugo doli interna operacija bez skalpela. Ako ste zbog gladovan gladovanja ja živčani, živčani, nemojte koristiti »žvakalic »žvakalice« e« jer jer izazivaju izazivaju lučenje želučanih sokova, a budući da nema čvrste hrane, ti isti probavni sokovi mogu oštetiti nježnu želučanu sluznicu. Također treba izbjegavati paprene bombone jer i oni stimuliraju lučenje probavnih sokova, kao i tvrde, drops bombone. Pretpostavka da za vrijeme gladovanja treba mirovati ili čak spavati, potpuno je kriva. Treba, naime, nastaviti s istim aktivnostima kao i prije akcije čiščenja organizma. Dapače, preporučuje se što više kretanja u obliku šetnji. I oko toga što od prehrambenih dodataka treba uzimati za vrijeme gladovanja, oduvijek postoje dvije struje; jedna koja tvrdoglavo kaže -ništa, te druga koja preporučuje uzimanje nekoliko dodataka. Sigurno je da su antioksidansi potrebni i korisni. Zatim šumeći magnezij odmah nakon ustajanja, a kroz dan šumeći C vitamin. I na kraju upozorenje: razumljivo je da se gladovanje ne preporučuje djeci i trudnicama ili, ako je to već prijeko potrebno, onda svakako pod strogim nadzorom liječnika. Gladujte uz prirodne voćne sokove Od brojnih metoda gladovanja koje preporučuju, kako klinike za mršavljenje, tako i brojni proizvođači raznih formula, najbolje je gladovanje uz sokove. Kod toga, jasno, treba koristiti prirodne sokove dobivene 100 % od voćnih plodova. Ostaje da takve (skupe) sokove nabavite, ali postoji i mogućnost
da prirodne sokove napravite –sami pomoću sokovnika! Zatim slijedi gladovanje običnom vodom, što je punih 75 godina bila preporuka kako službene medicine tako i nekih pojedinaca, diskreditirano je jer se pokazalo da zbog razlike u osmotskim tlakovima tlakovima dosta toksina zaostaje u krvnoj struji, a organizam toliko oslabi da konačno završi u krevetu. Za raziliku od vode sokovi osim vode u sebi sadrže i dovoljnu količinu ključnih vitamina, osobito vitamina C. Voćni i povrtni sokovi, alkalne biljne juhe i biljni čajevi, omogućit će zadovoljavanje osjetilnih tjelešaca u ustima, ali i unos minimalnih količina raznih zaštitnih tvari. Svježe pripremljeni sokovi koji dnevno donose neophodnih 400-500 kcal brzo prodiru u krv i otplavljuju sav otpadni materijal metabolizma. Optimalna mješavina negazirane vode i prirodnog soka jest odnos 1:3 (najbolje u stakleni pehar pa u hladnjak). Klinika Mayo preporučuje devet do deset čaša takve mješavine dnevno! Od povrtnih sokova u nas u obzir dolaze sokovi od rajčice, cikle i mrkvice. No s mrkvom upozorenje da se ne pretjeruje budući se može dobiti žuta boja kože! Ako ste spremni za gladovanje odvojiti malo više novca, onda vam odlično može poslužiti sok (napitak) od aloe vere koji se u nas može nabaviti već odavno. Uz korištenje sokova u obzir dolaze sve one malokalorične namirnice detaljno opisane u knjizi »Strategija mršavljenja« (kuhani bjelanjak, sojin sir tofu, prepečenac...). Detaljno medicinsko ispitivanje osobe koja je bila na kontroliranom gladovanju desetak dana, pokazalo je dinamičnu ravnotežu svih pokazatelja, a subjektivno osječanje takvih osoba »bolje je nego prije ulaska u režim gladovanja«. Osobito se ističe razina inteligentnog rasuđivanja, što znači da gladovanje godi kori mozga. Razina serum proteina i šečera u krvi bila je stabilna, a i drugi pokazatelji pokazatelji daju do znanja znanja da je neprestano neprestano na djelu sinteza i dekompozicija proteina.
ZAŠTO JE TEŠKA KONTROLA KONT ROLA TANJURA Kod procjene dnevnog unosa kalorija svi gledaju u broj obroka, dok se njihova veličina zanemaruje. Gotovo se nitko ne može zaustaviti na standardnoj veličini; uvijek postoji trend povećavanja. Mega- obroci su realna opasnost za pretilost ljudi , ne samo u SAD-u, već i kod nas. No, veći obrok nikako ne znaći i bolji, zapravo VEĆI OBROK - VEĆA GLAD
Pojesti malu pizzu nije „in“ Rafinirani marketing u SAD-u razvio je dvije ključne stvari kod svojih potrošača; natjecateljski duh u konzumiranju hrane s jedne i uštede pri kupnji namirnica s druge strane. I jedno i drugo je vrlo loše jer kupuje se previše velikih pakovanja koja se potom nepotrebno uskladištavaju u hladnjacima i, naravno, previše se jede. Osobito zabrinjava pomirljivi ton prema ekstremno gojaznim ljudima koji se u javnosti ne tretiraju kao »bolesnici«, već kao normalni ljudi “kojima ne smeta što su debeli”. Odnosno, debljina se diskretno popularizira radi potrošnje ekstremno velike odjeće i ogromnih količina hrane koju debeli ljudi mogu konzumirati. Stimulira se samo potrošnja, a sve drugo nije važno. Uostalom, za debele ljude neka se pobrinu liječnici koji također na njima moraju zaradit i. Ukratko, na pretilima se dobro zarađuje i takav “business” ne smije stati. Premda mnogi ljudi koji u SAD-u redovito odlaze na ručkove i večere u restorane nisu ni primijetili povečavanje obroka; analize uzoraka uzetih nasumce pokazuju da se velikim obrocima kalorijski unos povećava čak za 56 %. Najgore od svega je što su se lj udi navikli jest i mnogo i sada ih ne možete vratiti natrag i naučiti da jedu manje. Pojesti malu pizzu nije »in«, ali kad se donese velika pizza sva se lica ozare. Nikoga ne boli glava ako osoba koja je naručila takav mega-obrok ne pojede do kraja. Tko mu je kriv kada „jede kao dijete“. Kako ćete kod kuće tinejžerima sipati male čaše Cole kada su navikli piti iz plastične boce koja minimalno ima 0,5 litara? U svakoj litri Cole nepotrebno dobiju 10% suhe tvari kukuruznog sirupa koji „žmiče“ gušteraču jer je riječ o visoko glikemijskom ugljikohidratu. Temeljna pogreška većine ljudi lj udi jest uvjerenje da se od obroka mora najest i zbog čega često dvaput uzimaju meso, juhu ili prilog. A kad dođe na red slatko, onda svatko gubi osječaj za mjeru. Nikada ne bismo znali kakav je stvarni utjecaj veličine obroka na tjelesnu težinu da se za to nije pobrinula skupina stručnjaka sa Sveučilišta u Pensilvaniji, SAD, pod rukovodstvom dr Barbare Rolls. Rezultati tog zanimljivo zanimljivog g istraživačkog pothvata objavljeni su u časopisu „The American Journal of Clinical Nutrition”, u broju od prosinca 2003. godine. U pokus je stavljena 51 osoba starosti od 21 do 30 godina, oba spola, od kojih je polovica bila normalne, a druga polovica pretjerane tjelesne težine. Kako bi se prostudiralo ponašanje ispitanika, jednom tjedno su dolazili dolazili na ručak koji je bio točno programiran programiran,, a sastojao se od tjestenine sa sirom, štapića mrkve, čokoladnih pločica i vode. Svaki tjedan ispitanici su dobivali drukčiju veličinu obroka tjestenine, u rasponu od 2,5 do pet šalica. Mrkvu i čokoladu su morali pojesti, a tjesteninu su
mogli povećavati prema želji. Primijećeno je u obje grupe da su ispitanici pojeli više ako je bilo dostupno više hrane. Zaključak je bio da je svaki ispitanik osjetljiv na veličinu obroka i tu su među ljudima ogromne razlike. Zapravo, nitko ne zna svoju mjeru već je jedini kriterij trenutno stanje i raspoloženje. Ali, ovom zaključku valja dodati i još nešto - nije svejedno koliki je obrok, već i kakva mu je str uktura. Jer, ako je riječ o velikom obr oku visoke kalorijske vrijednosti kao što je, primjerice, dvostruki hamburger, uobičajen u SAD-u, onda to postaje pogubno. Veliki obroci niskokalorične hrane kao što su kuhano povrće i voće nisu opasni i, dapače, preporučljivi su zbog visokog sadržaja vlaknaste strukture, vitamina i minerala. Uz glazbu i svijeće jede se manje Osječajući da se u veličini obroka možda krije jedan od važnih čimbenika pretilosti u SAD-u, dr. Barbara Rolls koja je inaće istraživač problema gladi i sitosti napisala je i posebnu knjigu pod naslovom »Plan za kontrolu veličine obroka«, koja je pobudila veliko zanimanje stručne javnosti. Osnovna teza koja se proteže kroz knjigu jest . što veći obrok to veća glad, odnosno veliki obrok budi duhove kod ljudi i razbuktava novu glad. Glavni krivac su TV propaganda za hranu i prehranu koja zauzima preko 50 % oglasnog prostora i restorani koji da bi privukli mušterije stalno povećavaju obroke. Skupina suradnika dr. Rolls došla je do još zanimljivih otkrića. Ako se jede tradicionalno za stolom bez ometanja, jede se manje i ostaje sit dulje, ali ako se jede na poslu ili kad ne.to smeta, primjerice TV, pojede se mnogo više! Ako se za vrijeme objeda serviraju obroci s 50% više hrane, sve će biti pojedeno, a taj višak iznosi značajnih 172 kcal. Ako se tako radi cijeli tjedan, unos je veći za 1204 kcal. U sljedećem pokusu je utvrđeno - ako skupina ispitanika dobiva svaki tjedan isti dnevni jelovnik, ali s različitom veličinom obroka, žene će kod povećanih obroka pojesti dnevno 336 kcal više, a muškarci čak 513 kcal više. A kad je dnevna porcija hrane dvostruka, žene su konzumirale 530 kcal više, a muškarci čak 803 kcal. Dakle, što je veći obrok više se jede. Jasno je da se sav višak kalorija taloži u salo. Ako uz jelo svira tiha glazba ili zapale svijeće, kao što je to običaj u Danskoj, jede se manje. Očito je kako je čovjek vrlo osjetljivo biće koje na sve reagira. Trebam li spominjati da su i pokusi na životinjama pokazali identične rezultate? Primjerice, krave muzare daju oko 5% više mlijeka ako u štalama svira lagana klasična glazba. Ako se na glazbu naviknu pa im se glazba uskrati, može se dogoditi da količina mlijeka bude smanjena. Zlobnici kažu da su restorani u SAD-u, povečavajući obroke, namjerno
učinili ljude ovisnicima isto kao što su proizvođači bezalkoholnih pića učinili tinejdžere ovisnicima jer žeđaju upravo zato što su napici previše slatki. Tako jedna boca traži drugu, a žeđ se stalno povečava. A vodu više nitko ne pije i ne gleda, premda je ona jedino i pravo sredstvo za gašenje žeđi. To istovremeno pokazuje kako je moćna TV reklama u stanju »oprati mozak«. Sve jasno vodi zaključku kako Amerikanci, ali sve više i Europljani, moraju biti debeli. Ljudi se “navode” da puno jedu i piju, da stvaraju velike zalihe hrane u kući, da kupuju velike hladnjake, da kupuju mega-obroke, da djecu navikavaju na industrijsku hranu, da im u torbe za gablec stavljaju sokove umjesto boce izvorske vode i čokoladne pločice umjesto sendvića. Budući da svi trendovi industrijskog potrošačkog mentaliteta putuju sa Zapada na Istok, nikako nije uputno rugati se Amerikancima jer problem pretilosti uveliko kuca na vrata EU, a kucanje se može čuti i kod nas u Hrvatskoj.
Više jedemo, manje se krećemo i tako se s velikom sigurnosti može napravit i scenario naše budućnosti. Unos energije će biti sve veći a potrošnja sve manja. Pravo carstvo degenerativnih bolesti. Kad smo osudili TV zbog nekoliko sati bespotrebnog sjedenja kao značajan čimbenik problema pretilosti,i, pojavio se novi problem - kompjutor. Sjedimo, jedemo i spavamo! pretilost Ali, nismo jedini jer sudbinu čovjeka dijele i druge domaće životinje, a osobito psi (slijepa odanost se nikad ne isplati). Zapravo, psi su vjerna kopija čovjeka jer su promijenili životne navike slično kao čovjek. Prešli su na industrijsku hranu u perliranom obliku i prestali su se kretati ne svojom voljom, već voljom svojih gospodara. Rezultat je debljina koja uništava sve poznate odlike dobrog psa i pretvara ih u karikaturu. Još kad im pokrijete uši da ne ozebu i odjenete šarene prsluke – slika je kompletna. Što bi na to rekli polarni haskiji, psi koji na sjeveru vuku teške saonice na minus 30 stupnjeva Celzija i dobiju za obrok smrznute riblje ostatke?!
Mjera i kolateralne žrtve
Izgleda kako ništa nismo naučili iz prošlosti. U 19. stoljeću zahvaljujući naletima epidemije kolere, tifusa i tuberkuloze arhitektura arhitektura se promijenila. U 21. stoljeću činimo upravo suprotno; umjesto gradova s prostranim šetalištima, načinili smo betonske tunele i nadvožnjake za automobile tako da smo postali totalni ovisnici o limenci na kotačima. Ona nas naime iznosi na svijetlo dana i na «svježi» zrak..Što god dotakne rukom, čovjek upropasti a njegov vjerni sluga pas je kolateralna žrtva.
Odavno sam se uvjerio da mnogi ljudi nemaju predstavu o energetskoj vrijednosti namirnica, namir nica, a zapravo to je isto što i energetska vrijednost svakog drugog goriva. Jedna banana prosječno ima oko 100 kcal i apsolutno nije svejedno da li se pojede jedna ili 5..Dobro je sve što je umjereno poznata je izreka izreka koje se nažalost, nažalost, nitko nitko ne pridržava. Što ste stariji trebali trebali biste po logici stvari jesti manje (budući da se potrebe smanjuju) ali često se jede više pa tako i dobijemo „debeljuce“ od 120 i više kilograma. Ponuda hrane je tako tako velika, velika, a propagand propaganda a tako tako jaka da mirne mirne duše duše možete možete jesti jesti za 30 % manje obroke u odnosu na nekakav standard, a da ne budete zakinuti u pogledu zadovoljavanja tjelesnih potreba za energijom i hranjivim tvarima. Naravno, pod uvjetom da se znate raznoliko hraniti odnosno da niste neki prehrambeni čudak. Dr. Marion Nestle, nutricionist na Sveučilištu New York kaže da je mjera temeljni problem ljudi..Ljudi znaju i mogu izmjeriti sve (uključivo i međuzvjezdani prostor) ali ne mogu izmjeriti svoj tanjur koji je velik oko 20 cm..Žalosno ili smješno?.. Nadalje čini mi se da se čovjek (premda na vrhu piramide) nije previše udaljio od svojih dalekih predaka jer sjedimo, jedemo i spavamo. Sve ostale aktivnosti mogu se zanemariti..Mi smo jedina bića na planetu koja žive u zajednici i okruženju koji nas čine debelima. S autom se izlazi iz kuće, umjesto da idemo stubama vozimo se dizalom, umjesto da djeca veselo trče do škole, tamo ih voze roditelji od straha da im se na putu što ne dogodi. Staze za bicikle urbanisti više ne predviđaju jer jednostavno smetaju sve gušćem prometu. Kretanje je svedeno na minimum i dalje se smanjuje.
SMANJI UNOS ENERGIJE, POVEĆAJ POTROŠNJU Dijeta je puno, uspjeha malo..a business oko mršavljenja cvate. Ništa ne stvara takvu nedoumicu kao debljina; pitanje bez pravog odgovora jest kako smršaviti? Ravnoteža između unosa energije i njene potrošnje najveći je problem suvremenog čovjeka Čuvajte se senzacionalnih dijeta Prebrojavanje je pokazalo da trenutno na tržištu postoji preko 200 različitih dijetalnih metoda koje nude brzo i učinkovito rješavanje problema viška tjelesne težine. Na prste se mogu nabrojati dijete koje daju barem nekakve rezultate, a prema ozbiljnom znanstvenom istraživanju svega jedna dijeta kvalificirala bi se kao učinkovita. To je porazna činjenica koja navodi na zaključak kako debeli ljudi investiraju u jednu industriju koja im za uzvrat
ne daje ništa osim varljive nade da će se u određenom roku riješiti viška kilograma. Svake se godine u SAD-u pojedine osobe iz javnog života odlučuju na neki od dijetalnih režima, naravno uz prisutnost medija koji će zatim pratiti kako ta osoba «senzacionalno gubi kilograme» zahvaljujući određenom programu. Gostovat će u različitim televizijskim emisijama, dovodit će se stručnjaci, a sve se zapravo svodi na reklamu pojedinih programa. »Prepustite se nama i mi ćemo vas ‘srediti’ da vas neće prepoznati ni rođena majka«, kaže se u poruci jednog on-line programa za mršavljenje gdje je dovoljno samo ostaviti adresu svoje e-pošte i naravno broj kreditne kartice. Suprotno svim objašnjenjima, broj korisnika dijeta sve je veći jer se rapidno povečava broj osoba koje iskaču izvan standardnih tjelesnih proporcija. Časopisi svakodnevno zasipaju čitatelje reklamama o novim senzacionalnim dijetama koje »rade dok vi spavate«. Preko 80% on-line savjeta poznatih stručnjaka, koji svakodnevno daju odgovore na pitanja, odnose se na skidanje viška kilograma koji su nastali nepromišljenim konzumiranjem jela i pića tijekom blagdanskih dana. Tu se ubrajaju i tradicionalno loše prehrambene navike Hrvata koji stalno spajaju blagdanske dane, mnogo jedu i piju, a sve manje se kreću. Najvažnija je motivacija Amerikanci sve istražuju i o svemu imaju statistiku koja im koristi da vide - kuda i kako dalje. Tako je poznati znanstveni časopis Annals of Internal Medicine, zahvaljujući timu stručnjaka, istražio deset najboljih (najskupljih) dijeta i došao do zaključka kako samo jedna među njima zaista djeluje, a to je Weight Watchers koja je poznata u SAD-u, ali vrlo malo kod nas. Temeljni pristup kod svih smislernih metoda jeste - sam svoj majstor tj čovjek ostaje temeljni čimbenik u procesu mršavljenja, a sve drugo su pomoćna sredstva. Među tolikim debelim ljudima, među toliko hrane, teško je zadržati stvari «pod kontrolom«. A nakon blagdana kada se najviše jelo i pilo, a najmanje kretalo, problem je još veći. Stečeni višak sala oko trbuha ili na zadnjici teško je skinuti, daleko teže nego spriječiti nepotrebno debljanje. Iz velike ponude dijeta, kojih ima preko 200, običnom čovjeku teško je odabrati pravu. Druga opcija temelji se na principu »sam svoj majstor«, A preporuka je vrlo jednostavna i nadasve jeftina – prepolovite obroke i to činite sljedeća 3 mjeseca. Nakon toga prihvatite novi stil ponašanja kao pravilo. U pitanju je samo vaša motivacija. Sve ovisi o tome koliko ste zaista spremni žrtvovati za sebe i svoj izgled. Vaša volja ima središnje mjesto, a sve drugo su samo pomoćna sredstva. Dijeta znači odricanje od ustaljenih
navika, a na to je od 100 ljudi spremno jedva 15%. Od tih 15% polovica otpadnu u prvoj fazi, a samo najuporniji ostaju i uspiju. Ova statistika nekome može izgledati drastična, ali iskustva s mršavljenjem su upravo takva. Mršavljenje je i fizički i psihički stres pa tko tvrdi suprotno - laže. Premda svaka dijeta ima neka druga pravila, sve se svodi na isto - manje hrane, a više vježbe odnosno smanji unos, a povećaj potrošnju. Psiholozi su utvrdili da stroge zabrane što se smije, a što ne rađaju kod ljudi otpor i da se sve završava krahom. Smanjivanje uobičajenih obroka do 50% smatra se jednom od najučinkovitijih metoda za redukciju tjelesne težine. Ona podrazumijeva smanjivanje porcije mesa i priloga, primjerice jedna hrenovka umjesto cijelog para, jedna šnita kruha umjest otri... Tajna se krije u činjenici da nije važno što jedemo, već koliko jedemo. Neka hladnjak bude prazan Kontrola obroka je jednostavna, jeftina i sigurna metoda za redukciju tjelesne težine samo kada se sustavno provodi. Bez lijekova i zabrana, bez torture, bez skupih namirnica. Nakon prepolavljanja obroka ide se na drugu fazu koja podrazumijeva organiziranu borbu protiv kalorija tako da se isključuje sve ono što ih donosi. U toj borbi koja se često pretvara u pravu hajku na kalorije u pravilu se progone »zli duhovi« tako da se iz obroka izbacuje sve što nalikuje na masnoću, što nikako nije dobro jer tijelo mora primati određenu količinu masnoće i u vrijeme mršavljenja. Dakle, može mlijeko ali ono s 1,5% masnoće. Bitka sa samim sobom je najgora bitka i tu je bolje ne dovoditi se u iskušenje. Zato je najbolje da hladnjak bude prazan i da se kupuju samo one namirnice koje će biti potrošene tijekom dana. Prvo vrijeme je najgore jer se tijelo teško navikava na burne promjene, ali kasnije kada se ulovi ritam sve je lakše. Režim koji garantira mršavljenje tempom od 0,5 kg/ tjedno je minimalno 1000 kalorija a optimalno 1250 kcal. To znači da bi ovisno o spolu maksimalni dnevni unos bio 1500 kalorija. I da se ne zavaravamo – tako treba tjerati više mjeseci ako se želi pobijediti pretilost. Pozitivni rezultati ne mogu se vidjeti nakon 15 dana, ali su značajni nakon tri mjeseca, na veće smanjivanje tjelesne te_ine može se računati tek nakon 6 mjeseci, a je li dijeta bila uspješna vidjet će se tek nakon godinu dana. Budući da je strpljivost najveće iskušenje korisnika dijete, veliki ih broj otpada jer nije u stanju «izdržati»m kronično gladovanje. Naime, takva osoba izgubi bitku s samim sobom.
Unatoč raznolikoj ponudi raznih sredstava, preporučuje se korištenje knjige «Jelovnici za mršavljenje» (istog autora) koja omogućuje izradu jela po želji a sve u energetskoj vrijednosti od 1250 kcal..Također se preporučuje CD-ROM «Mršavite bez torture» Na taj način se korisnik aktivno uključuje u svoje mršavljenje i jača svoje samopuzdanje A što se tiće vode, pokazalo se naime da pijenje vode ili nezaslađenog čaja ima pozitivni utjecaj jer stalno popunjava želudac. No s druge strane, višak vode ispire minerale o kojima svakako treba voditi računa. Znanstvenici su dokazali da pijenje dvije litre vode dnevno može sagorjeti 150 kalorija. Naravno, nije svejedno kakva se voda koristi. Gazirani i zaslađeni sokovi te ostali napitci nemaju takav učinak pa je pogrešno ako netko misli da će smršaviti uz Coca-Colu. Mršavljenje uz intenzivne mirise Ako se u kuhinji priprema pečenje ili se nešto pirja u umaku od rajčice, a vi ste u susjednoj prostoriji, vjerojatnost da ogladnite povečava se za 50%. Zašto? Zato što ste cijelo jutro mirisali ono što će doći na stol. Mirisi su podražili centre za glad u kori mozga i posljedica je istinska glad. Ako postoje stimulativni mirisi, vrlo je logično da postoje i oni drugi - destimulativni. Ovim naizgled banalnim projektom o utjecaju mirisa na glad bavi se skupina stručnjaka iz Chicaga. Udisanjem pojedinih aroma u obliku praha kojim se prije obroka posipa jelo može se prevariti mozak da je želudac dobio više hrane nego je zaista konzumirano. Napravljene su dvije skupine aroma - slatkaste (kakao, banana, karamel, vanilija) i slankaste (sirevi, pržena slanina, prženi luk). Pokazalo se da je učinak bolji što je aroma jača. Na 108 ispitanika dobiveni su vrlo zadovoljavajući rezultati. Prosječni gubitak tjelesne težine bio je oko 15 kilograma za šest mjeseci. Tijekom ispitivanja nije bilo nikakvih restrikcija u prehrani, jednostavno je došlo do smanjivanja unosa. Ispitanicima je rečeno da jedu koliko žele samo da prije posipaju jelo s jednom od aroma. Ukratko, dijeta pomoću jakih aroma djeluje, a dobiveni rezultati su više nego ohrabrujući. Stručnjaci objašnjavaju da 90 % osjetilnih utisaka koji čine okus i aromu nekog jela isključivo stvara miris te da je čovjek vrlo osjetljiv na mirise i da, što je najvažnije, miris jela ima veliki udjel u osječaju sitosti. Što više mirišite hranu - to ste sitiji.
Kaktus dijeta U poplavi dijeta svašta se može naći ; od sasvim bizarnih do onih najboljih. Svaka dijeta je nekakav režim koji limitira unos i stimulira potrošnju energije. Ljudi ne znaju mjeru i nažalost ne mogu kontrolirati svoj tanjur. Zato dobivaju okvir kojega se trebaju striktno pridržavati. Dijeta nije uspješna ako se postignuto smanjenje tjelesne težine ne može zadržati barem godinu dana.. Kaktus dijeta vrlo uspješno ulazi na naše tržište 2006 godine a podrazumjeva korištenje ekstrakta kaktusa Opuntia Ficus Indica koji je patentiran u Francuskoj. Uzimaju se 3 kapsule nakon obroka svaki dan po čemu je ova dijeta specifična. Ekstrakt kaktusa ima sposobnost hidrofobne apsorpcije masnoća na sebe i time najkaloričniji dio hrane prolazi van bez ulaska u organizam. Na taj način ekstrakt Neopuntie veže oko 30% svih masnoća. Ako se uzme u obzir da svaki gram masti ima 9 kcal i da ljudi vole masno, nije teško izračunati što to znači kada se svakodnevno skine 30% kalorija masti. Kada se dakle krene u proces mršavljenja na razini 1250 kcal/dnevno (dijeta dr Kulier-a) onda će kapsule ekstrakta Neopuntie doći kao izvrsni dodatak.. Među sličnim sredstvima za mršavljenje preparat Neopuntie poznat je kao potpuno neškodljiv. Ako se dakle pretila osoba mora odlučiti što i kako koristiti, onda predlažem svakako – kaktus. Nisu badava francuski proizvođači nagrađeni za najinovativniji proizvod u 2006 g.
MLIJEČNA DIJETA I BANANE Mlijeko sadrži sve za preživljavanje uključujući i dragocjeni kalcij, a kad je malomasno - pruža mogućnost mršavljenja. Prestanak konzumiranja mlijeka poziv je na stvaranje masnog tkiva. Zato konzumirajte 3 čaše obranog mlijeka dnevno ili malomasni jogurt i skidajte suvišne kilograme Hrana bez kalcija vodi u pretilost Kad biste nekome rekli da se učinkovito mogu skidati kilogrami uz dijetu malomasnim mlijekom, svakako bi prvo bio vrlo iznenađen, zati m sumnjičav da bi na kraju takvu ideju odbacio s velikom nevjericom. Ali, želim vas podsjetiti da kao dojenčad prekrasno živimo i razvijamo se na majčinom mlijeku ili ako nema njega onda na mliječnim formulama. I tako godinu
dana ili malo više. Mršavljenje uz gladovanje ili uz oštru redukcijsku dijetu je opasno upravo zbog toga što postoji mogućnost da nasušne potrebe organizma za hranjivim tvarima zakinete na nekom važnom mjestu i tako svoje stanje debljine bitno pogoršate. Ako idete na mliječnu dijetu to se u pravilu ne događa jer jednostavno ona ima sve što vam treba. Znanstvena istraživanja koja su u posljednje vrijeme potkrijepljena i vrlo jakim dokazima upravo to potvrđuju pa je tako »mliječna dijeta« službeno prihvaćena, a mnogi smatraju da je daleko bolja od razvikane Atkinsove dijete. Međutim, ima tu još nešto što se sve do nedavno nije znalo - uloga kalcija u procesu mršavljenja. Kad u strahu od masnoće izbacimo mlijeko i mliječne proizvode iz jelovnika, mi zapravo šaljemo naredbu u onaj dio mozga koji se zove hipotalamus da stvara još masnog tkiva! Tako kaže dr. Michael Zemel, direktor Instituta za nutricionizam Sveučilišta Tennessee, Pennsylvania, u stručnom radu koji je objavljen početk om godine u „Journal of Nutrition“. Kad ste odvojeni od kalcija (mlijeko je najvažniji izvor) tijelo se osjeti ugroženo i počinje konzervirati zalihe, a to onda postaje okidač za pojačanu produkciju kalcitriola posebne forme aktivnog D vitamina koji je toliko učinkovit da ga mnogi nazivaju hormonom. A čim njegova razina u krvi poraste, automatski raste broj masnih stanica (adipocita). U tom kaskadnom procesu leži tajna za mnoga razočaranja u dijete, klinike, liječnike i mršavljenje. A kao što vam je poznato, svi sasvim suprotno ovim saznanjima dijetu počinju upravo „rezanjem“ mlijeka i mliječnih proizvoda i tako ostaju bez dragocjenog izvora kalcija. Naravno, greška koja ima svoju cijenu. Čudotvoran lijek za mršavljenje Visoka razina kalcitriola poziva tijelo na produkciju masnih stanica, tijelo izvršava nalog i masne naslage rastu. Značajna količina velikih masnih stanica (adipocita) znači velikog usaljenog čovjeka! Poznati stručnjak za kalcij dr Robert Heaney, Creighton University Omaha kaže da dodatni kalcij .i hormon kalcitriol pod kontrolom i otapaju masno tkivo. S obzirom na visok stupanj apsorpcije kalcija u organizmu, opet je mlijeko najbolji izbor za razliku od brojnih dodataka. Valja odmah ovdje podvući - malomasno mlijeko. Naime, kalcij kazeinat kao kompleks daleko se bolje apsorbira i iskorištava u organizmu u odnosu na ostale kalcijske dodatke. Takav kompleks tijelo lako i brzo prepoznaje što nije slučaj s drugim kalcijevim dodacima prehrani. Ako se želi učinak kalcija iz mlijeka pojačati s drugim
izvorima onda se preporučuje sjeme sezama li riblje konzerve bez ulja. Bilo bi naivno povjerovati da je mlijeko »čudotvorni« lijek za mršavljenje jer brojanje kalorija i promjena načina prehrane i života u cjelini i dalje ostaju kao glavno pravilo ponašanja što se događa u organizmu kad raspolažete s dodatnim izvorom kalcija kakav može osigurati obrano mlijeko? Čak i kad nema neke veće restrikcije kalorija, masno tkivo se postupno otapa što otvara prostor za rast mišićne mase. Mi možemo psihološki prihvatiti da nam mlijeko nije potrebno, ali ostaje nedvojbena činjenica da nam je potrebno kao nosač kalcija. Ako se naviknemo na takav naćin razmišljanja onda smo si napravili veliku uslugu. Istraživanja na Sveučilištu Tennessee ne bi bila ništa kad ne bi bila potvrđena od neke druge institucije i zaista potvrda je došla s Klinike Cooper iz Dallasa koja je potvrdila činjenicu da višak kvalitetnog kalcija izaziva otapanje masnog tkiva. Pokusima je utvrđeno da osoba koja ništa ne mijenja u svojoj prehrani, ali dnevno dodaje dvije čaše malokalorijskog jogurta, počinje postupno otapati masne naslage, dakle, pojačava se masna oksidacija, što rezultira gubitkom težine. Za godinu dana gubitak težine iznosio je pet kilograma a to se nikako ne može zanemariti. Direktor spomenutog instituta dr. Zemel kaže da visoko mliječna malomasna hrana može ubrzati gubitak tjelesne težine čak za 70%. Među mliječnim proizvodima ima velike razlike u kalorijskom doprinosu kao i u sadržaju kalcija. Ako, primjerice, uzmete mliječnočokoladnu pločicu, dobit ćete oko 230 kcal, a ako konzumirate veliku čašu čokoladnog mlijeka, dobit ćete oko 250 kcal. No, sadržaj kalcija u čaši čokoladnog mlijeka daleko je veći pa se toplo preporučuje. Što je mlijeko masnije, kalcija je manje i obratno, kaže Carrie Wat, osnivačica studija za organizaciju dijetnih režima u Hollywoodu, kod koje su na režimu mršavljenja bile poznate zvijezde Jennifer Aniston, Julia Roberts, Salma Hayek i Matt Damon. Učinak kalcija iz mlijeka Postoji li razlika u djelovanju viška kalcija iz mlijeka s obzirom na spol? Na skupu eksperimentalnih biologa, koji je održan 1999. godine u SAD-u, dr. Dorothy Teagarden prezentirala je rezultate svojih radova u kojima je ispitala 56 žena normalne tjelesne težine i utvrdila zanimljivu granicu od 780 mg kalcija dnevno ispod koje dobivaju na tjelesnoj težini, a one iznad uspijevaju održati postojeću težinu ili je gube!
Ona kaže da su sve žene koje su konzumirale 1000 mg kalcija dnevno kroz mliječne proizvode pokazivale gubitak tjelesne težine za četiri do pet kilograma godišnje. Sve ispitanice koje su uzimale mliječnu hranu umjesto povrća, voća, tjestenine i brze hrane, lakše su održavale svoju tjelesnu težinu u granicama normale. Sve one druge koje su mlijeko i mliječne proizvode preskakale iz straha od kalorijskog unosa, izazvale su sasvim suprotan učinak. Na kraju se postavlja i logično pitanje - zašto je učinak kalcija iz mlijeka u svim pokusima objektivno bio bolji od svih dodataka na bazi kalcijevih soli? Vrlo jednostavno; najveći dio proizvođača mlijeka obogaćuje svoje proizvode kalcitriolom, odnosno vitaminom D-3, što vam, dakle, omogućuje da u oko dvije litre dobijete solidnu količinu ovog hormona. Suplementi na bazi kalcijevih soli to ne sadrže i zato je njihova apsorpcija znatno slabija. A masna riba kao što su losos i tuna, žumance jajeta, sirevi i maslac sadrže prirodni D vitamin koji se kad prođe tijelom na sunčevoj svjetlosti pretvara u aktivnu formu. Mlijekom i banananom – protiv debljine .Jedna velika čaša obranog mlijeka dnevno može pokrenuti sposobnost organizma da okrene sklopku u potrošnju vlastitog masnog tkiva. Podaci dobiveni na laboratorijskim životinjama uspoređeni su s podacima velikog istraživanja „zdravlja nacije“ (National Health and Nutrition Examination Survey), koje je poznato pod skraćenicom NHANES III. Rezultati su biliidentični odnosno hrana bogata malomasnim mliječnim namirnicama “proizvodila“ je ljude s manje masnih naslaga, dakle, s manje rizika za pojavu pretilosti. Istraživanju su se pridružili i stručnjaci sa Sveučilišta Purdue, koji su utvrdili dnevnu granicu za količinu kvalitetnog kalcija, a to je za žene 780 mg. Oni su otišli korak dalje postavljajući 3 temeljna preduvjeta za gubitak tjelesne težine pomoću kalcija: . porast dnevne potrošnje kalcija . izvor kalcija moraju biti mlijeko ili mliječni proizvodi . količina kalcija po jednoj kcal proizvoda mora biti što veća (kalcija što više, a kalorija što manje. Najbolje rješenje je obrano mlijeko ali može i jogurt. Doktorica Hill, voditeljica projekta, objašnjava da svojim pacijentima obično preporučuje tri čaše obranog mlijeka (jogurta) dnevno bez obzira na režim restrikcija
i treninga. Uloga kalcija u metabolizmu slabo je poznata prosječno obrazovanom čovjeku; svo znanje svodi se uglavnom na zaštitnu funkciju kod osteoporoze, odnosno da bi se jednog dana mogli »slomiti« ako ne budemo opskrbljeni dovoljnim količinama kalcija. Nažalost, to nije ni 5% neophodnog znanja o ulozi kalcija u metabolizmu. Prva ozbiljna znanstvena saznanja o vezi povišenog unosa kalcija i smanjivanja tjelesne težine došla su prije desetak godina kad je završena velika studija o povišenom tlaku kod skupine Afro-amerikanaca. Naime, da kalcij ima ulogu u razvitku visokog tlaka – to se znalo, ali tada su u pokusu Afro-amerikanci, da bi povećali dnevni unos kalcija koji je bio svega 400 mg na potrebnih 1000 mg, dnevno dobili po dva jogurta. I tada se dogodilo nešto nepredviđeno - nakon godinu dana svi ispitanici koji su jeli jogurt izgubili su 5 kg. To je bio početak novog istraživanja koje je bilo usmjereno isključivo na redukciju tjelesne težine uz povećani unos kvalitetnog kalcija. Spomenute činjenice potkrijepljene su danas kliničkim istraživanjem u tri navrata, uvijek sa istim, odnosno pozitivnim rezultatima. Naime, definitivno je potvrđen značajan utjecaj vi.š a kalcija na tjelesnu težinu i naslage masnog tkiva (sala). Sustavnim uzimanjem mlijeka (jogurta) težina postupno pada, a masne naslage se smanjuju. Pokusi su izvršeni na ljudima srednjih godina oba spola koji su bili dobrog zdravstvenog statusa. Svako povećanje dnevnog unosa kalcija za 300 mg, očitovalo se u određenom padu tjelesne težine. Na temelju toga načinjen je izračun po kojem dva obilna obroka obranog mlijeka dnevno mogu rezultirati smanjenjem rizika pretilosti čak za 70%. Istraživanja na dojenčadi i maloj djeci koja zbog više razloga nisu dobivala obroke mlijeka, pokazala su također zaostajanje u rastu, manju težinu i slabije kosti. Najveće istraživanje veze kalcija i tjelesne težine načinio je dr. Michael Davies sa suradnicima iz Centra za osteoporozu Creighton, Sveučilište Nebraska. Kroz 4 godine obuhvaćeno je 780 ispitanika oba spola, Po svim parametrima pokazala se negativna korelacija, odnosno što više kalcija to manja tjelesna težina i obratno. Autori su na temelju dobivenih rezultata zaključili da 1000 mg kalcija dnevno, znači na kraju godine 8 kg manje. No, zaključeno je još nešto - mlijeko kao izvor kalcija ostalo je superiorno u odnosu na sve druge izvore! Mnoge će zanimati kombinacija mlijeka i banane. Svaka banana prosječne veličine ima oko 100 kcal pa je njen unos vrlo lako kontrolirati. Osim toga
to je namirnica koja se oguli, pojede a ljuska se baci. Upravo zbog toga je koriste sportaši (tenisači). Tri šalice 1% mlijeka i 3 banane dnevno donose ukupno oko 600 kcal i 950 mg kalcija. Ako se k tome pojede 1 kuhano jaje i 2 prepečenca to je ukupno oko 700 kcal.. Mašinerija za otapanje sala Kalcitriol (dihidroksikolekalciferol) je znanstveni naziv za aktivnu formu vitamina D, koja po tijelu regulira promet kalcijevih soli (ubrzava apsorpciju, blokira njegovo izlučivanje mokraćom zajedno s fosfatima), ukratko, zadržava optimalnu razinu kalcija u krvi zbog čega ga smatraju hormonom. Njegova kemijska struktura više nalikuje hormonu nego vitaminu. Uzimanje kalcijevih soli nema nikakvog smisla ako nema vitamina D-3, a upravo tu grešku čine mnogi koji žele smršaviti. Dakle, ne samo da se zbog restriktivne dijete dovode na rub života, već apstinencijom od mlijeka i mliječnih proizvoda izostaje glavni izvor kalcija i vitamina D. Posljedice mogu biti vrlo neugodne, a tjelesna težina se vraća natrag. Konačno, postavlja se pitanje kako povećani kalcij djeluje? Prema dr. Michaelu Zemelu, visoka razina kalcija u masnim stanicama povećava osjetljivost na pretilost. Prema njegovim pokusima, intracelularni kalcij stimulira otapanje masti i time sprječava stvaranje masnih naslaga. Drugim riječima, hrana siromašna mlijekom (kalcijem) postupno vodi u pretilost. On se kod toga vrlo slikovito izrazio riječima – “kad jedete hranu bogatu mlijekom ili mliječnim prerađevinama, vi pretvarate mašineriju za pripremu masti u mašineriju za njezino otapanje”.
JESU LI UGLJIKOHIDRATI STVARNO OPASNI ZA VITKU LINIJU ?
Ono što je benzin za auto to su ugljikohidrati za organizam. Nema energije bez ugljikohidrata, nema «goriva» za mozak bez glukoze. Redukcijska dijeta bez ugljikohidrata tjeranje je motora da radi bez goriva. U mršavljenju nažalost, čuda ne postoje.. Manjak ugljikohidrata uvijek se sveti Ako razgovarate s bilo kojom ženom za ručkom ili uz kavu, kladim se kako
će vam potvrdit da su škrobaste namirnice i šečer, koje često nazivaju i »bijela smrt«, opasni ugljikohidrati. To je duboko ukorijenjena predrasuda bez ikakvih temelja. I moja žena bježi od viška kruha, peciva i krumpira tvrdo vjerujući da to deblja. Zašto mnogi i danas misle da baš bijeli kruh deblja, a crni ne, iako imaju gotovo identičnu energijsku vrijednost? Zašto je tako? Voće i povrće kao dvije komponente u prehrani čovjeka, poglavito su sastavljene od ugljikohidrata koje zovemo i šečerima (fruktoza i glukoza). Nikome ne pada na pamet tim namirnicama podariti neki nezdrav atribut jer to naprosto - ne stoji. Znanstveno je verificirano da u dnevnoj prehrani treba biti minimalno 60% kalorija od ugljikohidrata raznih vrsta kako bi organizam mogao normalno funkcionirati. Naime, za sve procese u njemu (razmišljanje, kretanje, grijanje) potrebna je energija i ona mora biti zastupljena u dnevnoj prehrani. Ako iz poznatih izvora (žitarice, voće, povrće) osigurate energente ugljikohidrate, dobili ste i odgovarajuću zalihu vitamina bez kojih biokemijski procesi štekaju«. A dobili ste i prijeko potrebnu vlaknastu strukturu. Ne treba biti velik stručnjak i shvatiti da se manjak ugljikohidrata u prehrani osvećuje trostruko - nedostatkom energije, nekih vitamina i vlaknaste strukture. Baš je zato dvojbena svaka dijeta koja propagira skidanje tjelesne težine konzumiranjem mesa, sira i jaja (visoko proteinska dijeta). Što se zbiva kad u organizam doista ne dospijeva dosta ugljikohidrata? Sasvim sigurno - tijelo trpi i traži alternativna rješenja, a to je korištenje masti i mišićne mase radi pretvaranja u energiju. Ali, tada se proces više ne odvija ni tako brzo ni glatko jer je kemijski put konverzije - dulji! Organizam to i jasno pokazuje u obliku slabosti, nesanice, glavobolje... Tijelo je slabo jer jednostavno nema dovoljno energije ni u mišićima niti u mozgu! Nisu krivi ugljikohidrati, već njihova količina Pa i kad ima neke osnove za optužbe protiv ugljikohidrata, nisu u pitanju oni, već njihova ukupna količina. Naime, tanjur može biti umjereno popunjen špagetima, a može biti i pretrpan, dok pizza može biti srednja i velika. Možete pojesti jedan kolač ili tri pa je razlika u količini (i energiji) golema. Višak se, kao i uvijek, taloži u obliku sala. Jedno je što vi nemate osjećaj za mjeru, a nešto su posve drugo ugljikohidrati kao standardna komponenta hrane. Naime, kakvi su takvi su - ugljikohidrati imaju samo pola energijske vrijednosti masnoća! Nadajmo se da vas ove stvari oko količina nisu previše zbunile pa se također nadajmo da vas neće zbuniti
ni sljedeće. Ugljikohidrati su integralni dio žitarica, voća i povrća - dakle, biljnog su podrijetla. Ako ste u stanju dozirati ugljikohidrate, ne prijeti vam gotovo nikakva opasnost. Sve u svemu, u strateškim točkama za režim mršavljenja, redukcija ugljikohidrata daleko zaostaje iza masnoća. Jednostavni šečeri imaju sasvim prostu kemijsku strukturu i slatkog su okusa, dok se kompleksni granaju u lancima i gube slatkoću. Prvi se apsorbiraju lako i brzo (i troše kao energenti), dok se drugi apsorbiraju sporo i troše sukcesivno. Prvi su veliki potrošači inzulina, a drugi štede inzulin... Želite li, dakle, sačuvati gušteraču za dug život, nemojte je svakodnevno »žmikati« slatkim vodicama, već maksimalno koristite kompleksne ugljikohidrate. Ako je organizam zdrav i sve normalno funkcionira, šečer iz krvi (glukoza) ima stabilnu razinu koja se bitno ne mijenja bez obzira na konzumirane namirnice. Nažalost, kod gojaznih ljudi i u nekim drugim slučajevima dolazi do poremećaja pa se javlja hipoglikemija. Jednostavni šečeri iz namirnica su stolni šečer (saharoza), voćni šečer (fruktoza) i mliječni šečer (laktoza). Namirnice koje ih sadrže su jednostavni ugljikohidrati u koje još spadaju smeđi šečer, melasa, kukuruzni sirup, med i sirup od javora. Naravno da se u to mogu ubrojiti i neke namirnice pretežito sastavljene od jednostavnih šečera kao što su gusti voćni sokovi, bomboni, kolači i slatko pecivo. Fatalan hormonalni odgovor Uz složen kemijski sastav, kompleksni ugljikohidrati sadrže mnogo vlaknaste strukture. i obično ih zovemo »škrobovi«.Takve su namirnice kruh, žitarice, krekeri, riža, tjestenina, kukuruz, grašak, grah, bob, leća, krumpir i druge. Pogledate li kako se hrane vrhunski sportaši, primijetit ćete da pretežito troše upravo kompleksne ugljikohidrate kako ne bi uzbudili duha koji se zove inzulin. Problem suvremenog čovjeka koji se hrani iz samoposluge, jest prevaga jednostavnih šečera nad kompleksnima zbog čega se pojavljuje višak tjelesne težine sa svim posljedicama (dijabetes, bolesti krvnih žila i srca). Pritom su ključna dva čimbenika: neaktivnost s jedne i gazirana pića s druge strane! Ne želim reći da su jednostavni šečeri loši... Njih je naprosto previše, a s njima u tijelo ne stiže dovoljno vlaknaste strukture, vitamina i zaštitnih tvari. Kad se dobro najedete, obrišete usta i počnete tražiti mjesto prikladno za počinak, napravili ste hormonalni izazov, a da toga niste ni svjesni.
Sve (pa i vaša debljina) ovisi baš o tom odgovoru - ništa se ne vidi, ali se odigrava u tijelu, a najgore je što svaki čovjek ima drugačiji hormonalni odgovor. Dokle god vam kroz krv struji inzulin, hormon nazvan i »dirigent metabolizma«, toliko dugo nema spaljivanja masti, tj. one se talože, što ukazuje na veličinu problema kad stalno, iz sata u sat, inzulin provocirate konzumiranjem zaslađenih vodica s visokoglikemičnim ugljikohidratima, a uz to se još i slabo krećete i fizički ne opterećujete. Najveći dio suvremenih ljudi ponaša se baš tako pa je debljina samo logična posljedica. Kada, dakle, pojedete obrok, vaš šečer u krvi raste. Koliko brzo, to ovisi isključivo o konzumiranim namirnicama ili, preciznije, o odnosu pojedinih komponenti konzumiranih namirnica. Porast šečera u krvi okidač je za lučenje inzulina iz gušterače, koji je zadužen za sprovođenje šečera u mišićne stanice gdje će poslužiti kao energent za kretanje i ostale tjelesne funkcije. Zašto sportaši nose manju majicu? Kod nekih ljudi, osobito onih koji u prehrani preferiraju visoko-glikemične namirnice i najčešće sjede, opisani mehanizam ne radi na najbolji način. Naime, stalno konzumiranje visoko-glikemičnih namirnica drži visoku razinu šečera u krvi koja takva i ostaje! Da bi srušila razinu glukoze u krvi, gušterača stalno luči nove količine inzulina pa s vremenom tijelo postaje manje osjetljivo na inzulin. Rezultat toga su stalno povećana razina inzulina u krvi i velika glad pa se povećanim unošenjem hrane sve više kalorija kao salo taloži na uobičajenim mjestima - na stražnjici kod žena i trbuhu kod muškaraca. Ako se takvo stanje ne prekine na vrijeme, ubrzo nastaje zatvoren krug u kojem više inzulina traži više hrane koja pojačava glad, a sav višak ide u salo i naravno s posljedičnim povećanjem tjelesne mase do nevjerojatnih razmjera - od 130 do 150 kilograma. Ako ste još i slabe volje ili ne marite za svoj izgled pa se prepustite stihiji, za vas, nažalost, nema spasa. Svaka jača glad simptom je početka takvog stanja pa je dobro konzultirati liječnika i odmah poduzeti velike restrikcije. Kako to otkriti? Kako uvidjeti da se stvari rapidno mijenjaju? Po promjeni brojeva košulja, hlača i kaputa, a najbolje prema rupicama na remenu. Reći ću vam kako to rade sportaši kojima je točno određen okvir tjelesne mase itekako važan za ulazak u jednu od kategorija za natjecanje. Oni na sebe uvijek navlače majice jedan broj manje - kad se one jako napnu, znak je za uzbunu! A svaki znak za uzbunu znači da su potrebne energične mjere. Triput je lak.
e držati stvari pod kontrolom dok postoji kakva-takva mjera, nego kad se situacija otme kontroli. Zapravo, onda je sto puta teže vratiti se na početno stanje ili, da iskoristim vojničku terminologiju, vratiti se na početni položaj. U mršavljenju, nažalost, čuda ne postoje! Svježe voće bolje je od voćnog soka, pečeni krumpir od pomfrita, a smeđa riža od bijele »Ubojice iz tanjura« su umaci, majoneza i kiselo vrhnje, a ne škrob! Da je ovo točno evo dokaza; divlje životinje konzumiraju voće, razne biljne plodove i korijenje, ali nitko nikad nije vidio debelu ž.ivotinju. Mozak se isključivo hrani ugljikohidratima pa njegovo funkcioniranje ovisi o glukozi, a ne o proteinima. Redukcijska dijeta bez ugljikohidrata tjeranje je motora bez goriva. Kod kolača nisu opasni ugljikohidrati, već skrivene masti. Da bi napunili rezerve glikogena, sportaši ne jedu proteine, već špagete. Ugljikohidrati su zapravo nezamjenjiv izvor energije! Jednostavni i kompleksni ugljikohidrati PET ambalaža je potiho ušla u naš život, potisla staklene boce i potpuno istisla mjesto izvorskoj vodi; umjesto toga donijela je kao sladilo kukuruzni sirup, što je čisti višak tj prazne kalorije. U početku bijaše samo Cola, a sad imamo najmanje desetak vrsta slatkih vodica s kofeinom ili bez njega. I naša su djeca zapravo zaboravila čemu služi obična voda. Jednostavni ugljikohidrati označavaju prerađene namirnice, a kompleksni intaktne (neobrađene). Jasno, kao i uvijek postoji izuzetak – mlijeko sadrži laktozu, a mlijeko nam je potrebno kao izvor kalcija. Dakle, mlijeka se nećete odreći, što ne vrijedi za jednostavni ugljikohidrat iz kolača (saharozu). Što je namirnica bliže prirodi, manje je jednostavnih, a više kompleksnih ugljikohidrata. To se najbolje vidi u razlici između crnog (cjelovitog) i bijelog (rafiniranog) kruha. Svježe voće je »blizu« prirode, a voćni sokovi su »dosta daleko« jer su višestruko prerađeni. I u ljusci pečeni krumpir daleko je zdraviji od prženog krumpira (pomfrita) koji je u procesu prerade prošao više faza. Isto je s odnosom smeđe i bijele riže; smeđa je »bliža« prirodi, dok je bijela prerađena, a tijekom prerade dolazi do promjena. Zbog svega toga jasno želim reći sljedeće: ništa nije otrovno, ništa nije opasno, ništa nije »bijela smrt«, već je naprosto jedna opcija bolja od druge. Čovjek za sebe uvijek treba birati najbolju opciju! Sve osim mesa i
masti sadrži ugljikohidrate, pa svi zagovornici tzv. straha od ugljikohidrata (karbofobisti) upućuju na visoko proteinske namirnice (meso, sireve, jaja). Postoji li razumna smanjena potrošnja ugljikohidrata? Naravno! Visoko ugljikohidratna hrana prosječno sadrži između 50 i 60% energetske vrijednosti ugljikohidrata, a plan za redukciju ugljikohidrata bio bi od 40 do 45%, ali nikako ne ispod toga. Time zadržavate razinu energetskih izvora kao i prateće elemente - vitamine, vlaknastu strukturu i zaštitne tvari. Za režim redukcije tjelesne težine jednostavni šečeri nisu poželjni pa je temeljno pravilo - što manje zaslađenih namirnica. Suprotno tome, kompleksni ugljikohidrati su višestruko poželjni; ne opterećuju inzulin, sporije se aporbiraju i dobro popunjavaju probavni sustav. Za razliku od jednostavnih ugljikohidrata koji spadaju u visokoglikemične namirnice, kompleksni ugljikohidrati spadaju u srednje ili niskoglikemične namirnice. Ponovimo - u kompleksne ugljikohidrate spadaju - krumpir, tjestenina, kruh od cjelovitog brašna, žitarice, voće i povrće. Stručnjaci ocjenjuju da je najbolje kad konzumiramo od 55 do 60% energije kompleksnih ugljikohidrata. No, treba napomenuti sljedeće: najbolji su kuhani kompleksni ugljikohidrati jer se »zafrigom« i drugim postupcima unosi nepotrebna količina masnoće pa tada ugljikohidrati počnu - debljati. Neprijatelj je skrivena masnoća Ne deblja škrob, već masnoća dodana da bi škrob bio ukusniji. »Ubojice iz tanjura« su umaci, majoneza, bogati »zafrig« i kiselo vrhnje, a ne škrob! Ponavljam, tko skida težinu ne treba izbjegavati škrobaste namirnice, već masnoće! Hrana bogata škrobom nije bogata kalorijama kako se misli osim ako u pitanju nisu velike količine. Treba vam energija ugljikohidrata, a ne masnoća osim, ako niste šumski ili pružni radnik. Dakle, poznata priča o tome da je najbolji špek s češnjakom - spada u prošlo tisućljeće! Naslušali smo se priča o tome da krumpir deblja, a kolači još i više. Pritom su sve oči uprte u ugljikohidrate, iako ispod njih zapravo izviruju skrivene masnoće. Jedno je pire krumpir s maslacem ili vrhnjem, a sasvim drugo krumpir pečen u ljusci. Među istim težinama razlika u kalorijama je više od 100 kcal i zato nisu krivi ugljikohidrati,već masti. Krumpir može »popiti« strašno mnogo masnoće, što se najbolje vidi kod pomfrita. Između običnog kolača i onog od masnog (lisnatog) tijesta golema je energijska razlika, posebice ako mu je dodan
nadjev (kremasta fila). Zato su torte na glasu kao kalorijske bombe, a na glasu je i croissant sa sirom ili čokoladom. Policajci su u SAD-u prosječno debeli zato što na kioscima mogu dobiti samo visoko-masne namirnice – hamburgere i krafne! Dakle, otvorite oči na skrivene masnoće.
SVE MANJE SE KREĆEMO ŠTO DONOSI PORAST TJELESNE TEŽINE Hoćete li se utopiti u prosjek ili ćete napraviti svoj plan dnevnih aktivnosti – ovisi o vama. Neobično nam je kad vidimo da radnici u Japanu izlaze van iz tvornice i rade specifične vježbe. Kad kažete da ste “umorni” dajete do znanja da se spremate za kauč i TV program
su duge znanstvene polemike (je li bolje brzo ili sporo hodanje, kolika kilometraža itd.), no sve je slično prehrani (koliko ste dnevno unijeli kalorija) te se svodi na pitanje – koliko ste koraka danas napravili? I tu se stalo jer nitko nije imao blage veze kako izmjeriti (izbrojati) ljudske korake s obzirom na profesiju, spol i dob. Kakvi su dnevni prosjeci i koliko se preporučuje za dobro zdravlje? Koliko koraka napravi konobar u dobro posječenom restoranu ili domačica u peteročlanoj obitelji? Problem je bio u tome što nije bilo odgovarajućeg instrumenta za mjerenje broja koraka. Sve dok Amerikanac Thomas Jefferson nije izmislio elektronski uređaj koji se prikvači za remen i nepogrešivo broji učinjene korake. I tada kada su obavljena vrlo stručna istraživanja, nastalo je veliko razočarenje jer je ispalo da prosječni građanin SAD-a, a isto tako i Europe, ne ispunjava ni 50% dnevnih potreba u kretanju. Idealno je učiniti 10.000 koraka dnevno, a toliko u praksi postižu samo studenti koji se bave sportom, kolporteri, konobari i raznosači pizza.
Tko se kreće, zarđati neće Pedometar se ne može prevariti Američki književnik Ernest Hemingway je Nobelovu nagradu za književnost dobio za djelo »Starac i more«, dirljivu priču o ribaru i njegovoj borbi s okrutnom prirodom. Knjiga je ispala vrlo kratka, jer ju je autor pisao stoječi. Kako je sam kasnije rekao, da je pisao sjedeći bila bi tri puta veća. To je primjer kako čovjek discipliniranjem svojih navika može postići vrlo neočekivane rezultate. Taj isti čovjek zapravo sve radi da mu bude lakše u životu, a kad konačno prilagodi svoj život da svugdje sjedi, onda konstatira kako sve lagodnosti mora ukinuti jer će ubrzano udebljati i ostarjeti te umrijeti od uobičajenih degenerativnih bolesti. Iz toga bi se moglo zaključiti da čovjek nije previše pametan što se tiće predviđanja događaja te da se u svemu treba prvo „opeći“ da bi se kasnije mogao čuvati. Njegova je nezgoda i u tome što brzo zaboravlja pa iskustvo jedne generacije ne mora ništa značiti za sljedeću generaciju. Čovjeku novog milenija ne da se hodati i sve bi rado napravio iz auta. Zašto? U svojoj „limenci“ osjeća se kao mali kralj. To se najbolje ujutro vidi kod kioska za novine; zaustavljaju se jadan pored drugog pa čak i na nogostupu, samo da ne naprave desetak metara previše. No auto i TV su nažalost neprijatelji kretanja i tko zaista želi razmišljati o svojim poznim godinama, trebao bi rano podvući crtu upravo tim pomagalima. Primjerice, otići u grad tramvajem i hodati pješice nekoliko kilometara? Istina nećete više biti “mali kralj” ali će vam se isplatiti kroz bolje zdravlje. Oko ljudskog kretanja i neophodne količine dnevnog kretanja vođene
Znanstvena studija koju je provelo Sveučilište Harvard pokazala je da je dnevni minimum kretanja 1 milja ili oko 1609 m. Ako se ta distanca preračuna na korake to je oko 2000 koraka. No odmah upozorenje; nije dobro brojati korake, a još manje mjeriti 1600 metara. Koračajte dnevno više od tog minimuma jer idealno je, kao što smo rekli, učiniti oko 10.000 koraka. Da ne bi bilo kako autor ovih redaka ne ispunjava tu normu, evo kako izgleda njegov dnevni standard; obilazak Dugava dakle preko 2 km/ dnevno ubrzanim korakom što znači oko 10 km tjedno ili oko 40 km mjesečno. A prosjek kretanja tzv. sjedeće populacije u SAD-u je svega 2000 do 3000 koraka, a studija je pokazala da se prvi zdravstveni učinci mogu očekivati tek nakon 6000 koraka dnevno. Učinkovita redukcija tjelesne težine može se očekivati tek nakon 10.000 koraka dnevno, odnosno oko 8 km. Kada sam rekao – “nemojte brojati korake”, mislio sam nemojte to raditi u glavi, jer ćete se zbuniti, a za to postoji spomenuti pedometar ili stepometar, dakle elektronski uređaj (brojač) koji na temelju pokreta tijela svaki korak registrira na digitalnom zaslonu. Ako platite malo više, dobit ćete pedometar koji vas zvučnim signalima opominje koliko ste koraka napravili i koliko još morate načiniti da biste ostvarili dnevnu normu. Uređaj ne trpi zabušavanje pa što zadate na početku hodanja tako će i biti. Zapravo, svaki dan ćete napraviti manje koraka nego li ste to planirali.
Kako radi pedometar? Unutra je fini mehanizam (pendulum) koji reagira na svaki antigravitacijski udar (korak) I pretvara te udare u elektronske impulse, a ovi se očitavaju na zaslonu. Kod dvodjelnih uređaja, nakon tjednog mjerenja broja koraka automatski se pravi grafikon iz kojega se lijepo vidi razina aktivnosti po Danima kao i vrijeme kad ste zabušavali. Treba reći da prva generacija pedometara korektno reagira na korak, ali već teže na trčanje, jer u kratkim vremenskim razmacima stiže previše impulsa. Mislite na mršavljenje a ne na želudac Ima psihologa koji kažu da je hodanje uz brojač koraka izvrsna stvar koja daje potpuno novu dimenziju i tako hodanje prestaje biti ono što većina misli – tortura. Budući da je pedometar američki uređaj, sasvim je jasno kako su i sve igre za motiviranje boljeg kretanja – američke. Naravno i software koji se koristi u iste svrhe. Gore smo spomenuli ostavljanje auta i TV-a kao prvu mjeru za organizirano povećanje kretanja, ali naravno ima ih još. Koristite autobus i tramvaj kad god je moguće jer to znači – hodanje. Ako ništa drugo, do autobusne ili tramvajske stanice. Ako se već ne možete odreći auta, ostavite ga što dalje od kuće kako biste u odlasku i povratku do njega morali pješačiti. Koristite stube u kući i na poslu premda postoji lift. Kada ste u parku, ne sjedajte već hodajte okolo, a kada baš ništa zanimljivog nema, izmislite obilazak izloga. A kada vas ljudi sretnu i započnu razgovor, nemojte sjedati već stojite. Kada razgovarate telefonom, nemojte se uvaliti u naslonjač (kao mačak u jastuk), već hodajte gore-dolje I razgovarajte. Za vrijeme dobrog TV filma obično idu reklamni spotovi koji traju i do desetak minuta. Ustanite i prohodajte, protegnite noge. Sakrijte daljinski upravljač i dižite se do televizora i natrag za svaku promjenu kanala. U kupnji se troši mnogo vremena, osobito ako se ide udvoje. Nemojte ići ciljano po jednu ili dvije stvari (mlijeko i kruh) I potom odmah pobjeći kući u vaš naslonjač. Nikako nije preporučljivo nakon kupnje sjesti u tamošnji restoran i pojesti par kobasica sa senfom, jer onda ste naprosto upropastili sav trud. To vam je isto kad se nedjeljom uspinjete na Sljeme i jedva čekate restoran da “se odmorite” uz obrok pomfrita..Nije cilj sjesti i jesti, već je cilj kretati se i potrošiti energiju. Mislite na cilj, a ne na želudac. Također motivirajte djecu da što više vremena provedu u pokretu, a što manje sjedeći uz PC igrice. Hodanje uz razgovor daleko je bolje nego individualni dril, jer postoji psihološki angažman u razgovoru.
Manje kardio-vaskularnih bolesti Ima mnogo dokaza da kretanje osobito u razdoblj u od 40 do 60 godina ima vrlo važnu preventivnu ulogu u pojavi bolesti srca i krvnih žila, odnosno da pretjerano sjedenje, nekretanje, ima direktnu vezu s povećanim rizikom od kardio vaskularnih bolesti i nekih oblika raka. Kad kažem kardiovaskularne bolesti mislim prvenstveno na moždani i srčani udar. Velika studija na Harvardu (11.130 sudionika) koja je obuhvatila najkritičnije godine (58) dala je svojevrsnu potvrdu ranijim pretpostavkama. Bilo koja (rekreativna) aktivnost, a ponajviše hodanje, smanjuje rizik od moždanog udara. Otpale su i dileme oko sporog i ubrzanog hodanja; sporo hodanje gotovo je isto što i stajanje, odnosno bolje je nego sjedenje, ali je znatno lošije od ubrzanog kretanja. Srce i krvožilni sustav treba opteretiti, žilice se moraju proširiti, a krv mora procirkulirati, a za to treba tempa koji će svatko prilagoditi prema vlastitim mogućnostima. Ako je kod toga utrošak energije na razini 2000 kcal tjedno, to je nekakva garancija da ste na dobrom putu smanjivanja rizika. Ipak, najvažnije od svega je da hodanje postane dnevna praksa. Stručnjaci s Harvarda otišli su i korak dalje pa su na velikom broju sudionika istražili vezu između kretanja i dugovječnosti. Što je veći utrošak energije u intenzivnom kretanju, to je veća dugovječnost! No to nije slučaj s običnim (svakodnevnim) kretanjem. U našim (hrvatskim) prilikama najugroženija vrsta su saborski zastupnici, šoferi, vozači tramvaja, šalterski službenici i druge sjedeće službe, osobito one uz računala. Njihov utrošak energije i kretanje su najmanji što se vidi i na njihovim umornim licima. Pretilost djece kuca na naša vrata Prema podacima Centra za kontrolu bolesti, istraživanje nacionalnog zdravstvenog stanja i prehrane iz 1999. godine pokazuje da je u SADu 13 % djece u dobi od 6 do 11 godina pretilo, uz napomenu da postoji jak uzlazni trend. Sve donedavno ti podaci nisu izgledali alarmantno, ali sama pomisao da bi uskoro mogli biti i daleko veći, natjerala je vrhunske stručnjake (nutricioniste, pedijatre) da se pozabave razlozima takvog stanja. Zaključak stručnog skupa nedavno održanog u Bostonu bio je relativno jednostavan - sve manje kretanja i sve veći kalorijski unos! Posljedica - višak kilograma. Prema najnovijim pokazateljima u RH pretilost djece u velikoj mjeri kuca i na naša vrata. Pretilost sama po sebi ne bi bila toliki problem da usporedo uz nju ne idu dijabetes i druge degenerativne bolesti. Glavni su uzroci takvog stanja: sjedenje uz TVprogram i računalo te razne vrste video igrica dovele su do toga da se
djeca preko vikenda gotovo uop¿e ne kreãu i ne bave nikakvim fizičkim aktivnostima. Ona nekadađnja vesela jurnjava oko kuãe I s biciklima – izgubila se. Naime, zajednička igra na ulici koja je nekad bila glavni dio zabave i kretanja, sada više nije „in“. Nakon 18. godine takvo dijete dobiva automobil ili skuter i više nigdje ne ide pješice. Ono zapravo samo zamijeni jednu sjedalicu - drugom. l Izbor namirnica u kojem dominiraju crveno meso i druge mesne prerađevine obilne po sadržaju masnoća animalnog podrijetla i razni ugljikohidratni proizvodi visokog glikemijskog indeksa nije više što je nekad bio. Što je hrana više industrijski prerađena, utoliko bolje jer zaposleni ljudi nemaju vremena za pripremu namirnica. Udvoje je puno lakše l Kult »brze hrane« (fast food) preplavljuje SAD, ali i cijeli svijet, pa je sasvim normalno da se u školi ili na poslu konzumiraju hamburgeri, hotdogovi ili pljeskavice u pecivu s dodatkom senfa ili drugih umaka. Ako dijete ne kupuje obrok brze hrane, onda mu ga majka ili netko drugi zapakira kod kuće. Prema istraživanju javnog mnijenja, preko 60 % Amerikanaca smatra da je to najbolja hrana pa se nikako ne treba čuditi otkuda Ameriku zovu „zemlja hamburgera“. l Konzumiranje slatkih gaziranih napitaka umjesto obične vode, gdje apsolutnu dominaciju imaju poznate marke multinacionalnih kompanija spada u jeftinu, brzu hranu. Mladi ta gazirana pića piju jer im je „gušt“ pobudila vješta reklama koja danonoćno ponavlja iste poruke da je riječ o najboljoj stvari na svijetu. A u takvom napitku, uz ostalo, ima oko 10 % suhe tvari kukuruznog sirupa, koji posve nepotrebno pobuđuje gušteraču na stalno lučenje inzulina. Što više inzulina - to veća glad. I tako sve zbog TV reklama ali i ilustriranih magazina, suvremeni urbani čovjek se vrti u zatvorenim krugovima. l pothranjivanje teza da su „debeljuce danas normalna stvar“ te da “djecu ne treba maltretirati kojekakvim dijetama” nikako nije normalno. Te su teze koje se u SAD-u čak i službeno podgrijavaju preko medija (udruge debelih, tekstil za debele...), vrlo opasna stvar jer uljuljkuju roditelje u lažni san tako dugo dok ne bude prekasno! Kult debljine prikazuje se kao nešto dobro i pozitivno, iako je zapravom riječ o bolesnom stanju koje u pravilu ima posljedice, a najveća je ona psihičke prirode u obliku frustracija i depresija,... Zašto je moje dijete debeljuca? Zbog roditeljskih stavova i grešaka. Liberalan odgoj podrazumijeva neprestano popuštanje, davanje slobode u odlukama, premda djeca jednostavno nisu u stanju svoje ponašanje u
pogledu prehrane dovesti u nekakav red. To, dakle, znači da im je prijeko potrebno postaviti ograničenja, što opet znači da ih treba budno nadzirati. Roditelj kojem je sasvim svejedno dok mu u kući buja „debeljuca“, imat će kasnije teških problema s tim djetetom. Jasno, sada dolazimo I do logičnog pitanja – kako roditelji mogu pomoći? Roditelji su frustrirani jer svaki dan gledaju kako im se dijete povlači iz društva i da stalno stoji i spred ogledala. Da bi djecu mogli podučiti, roditelji najprije moraju educirati sebe jer, kako pokazuju iskustva, krive poteze u pravilu povlače - roditelji. »Debeljucu« treba pozvati na ozbiljan razgovor, predočiti joj uzroke i posljedice te joj odrediti granice u pogledu jela i pića kao i u pogledu fizičke aktivnosti. Strah da se djetetu predoči promjena u životu te oštar režim redukcija i kod toga pruži primjer vlastitim ponašanjem, često je kočnica koja ruši dobre namjere. Naučiti vlastito dijete na potrebu kontroliranja tjelesne težine nije nimalo lako jer su i odrasli alergični na samu pomisao da bi nešto trebalo kontrolirati. No kad se, primjerice majka, u namjeri da privoli svoju kćer, osobno angažira u nekom programu za redukciju tjelesne težine I na taj joj način pruži primjer, to je onda nešto sasvim drugo. Psiholozi su odavno potvrdili da je udvoje puno lakše! Ako se pritom razvije I natjecateljski duh - još bolje. Kada se pali crveno svijetlo? Mnogi roditelji uopće ne vide način na koji bi mogli pomoći svojoj djeci u smislu prevencije pretilosti, jer kad se prava pretilost očevidno pojavi, sve su moguće mjere teške i dugotrajne. Traži se rani odgoj, odnosno utjecaj na stvaranje navike oko konzumiranja pločica I snack proizvoda. Djeca su rođena s potrebom za slatkim, no valja ju držati pod kontrolom. Možda sve počinje od one dojenačke bočice mlijeka u koju majke u najboljoj namjeri stavljaju i žličicu šečera. Loše okruženje u kući i ruganje u školi čine nepremostivu prepreku za učinkovito mršavljenje pretile djece. Kad se tjelesna težina odjednom naglo poveća pa se sva odjeća mora mijenjati, pali se crveno svjetl o i stiže vrijeme da se zatraži vanjska pomoć. Treba imati sreću pa naći pomoć na pravom mjestu. Jesu li potrebni pedijatar ili psiholog ili možda oba stručnjaka? To je naprosto pitanje roditeljskog izbora i odluke. Treba vidjeti koliko su prehrambene navike djece plod nekih emocionalnih problema, a odgovor na to pitanje najbolje će dati psiholog. Možda pomognu razrednica, neki nastavnik ili pak najbolja prijateljica. Svaki program za redukciju tjelesne težine djeteta treba podići na noge cijelu obitelj kako bi svatko dao svoj
doprinos. Nije to poseban zadatak ni mame ni tate, već jednostavno svih. Ne smije biti oporbe (zaštitnika), jer onda se cijeli sustav mjera ruši kao kula od karata. Nažalost, u Hrvatskoj još nemamo kampove za redukciju tjelesne težine gdje su čitave skupine djece na posebnom režimu, uz stručan nadzor, strogo kontroliranu prehranu i fizičke aktivnosti. Vjerujem kako će nas situacija prisiliti da i mi pokušamo ostvariti takvu ideju jer uspjeh je vrlo dobar samo zato što su svi na istom zadatku (uz psihologa), a bez ikakvog utjecaja roditelja. Logorovanje u prirodi otvara nove horizonte. Svrha je edukacijacijskih kampova djece kako uz igru kontrolirati jelo i piće, kako povečati fizičku aktivnost, kako smanjiti sjedenje ispred TV-a povećanjem interesa za druge aktivnosti, što je to zdrava prehrana, a što brza hrana itd. Logorovanje u prirodi djeci otvara nove horizonte i uklanja depresiju jer su svi isti ili slični. Najbolji program takve vrste u SAD-u jest onaj koji vodi dr. Leonard Epstein, psiholog Sveučilišta u New Yorku. On kaže da roditelji ne mogu »oprati ruke« od problema, već moraju aktivno sudjelovati kako bi na kraju shvatili da se sve može postići i da u ponašanju njihovog djeteta ima i njihove krivnje. Budući da su roditelji pretile djece i sami pretili, program je koristan i za njih. Protiv igrica i kanala multinacionalki Za promjene psihološke prirode potrebni su vrijeme i strpljenje, što roditelji, osim časnih izuzetaka - nemaju. Dr. Epstein educira roditelje kako planirati dnevne aktivnosti djece, kako ih naviknuti da idu u prirodu, da šeču i bave se nekim sportom čime mogu zamijeniti beskrajne sate sjedenja pred televizorom ili PC ekranom. On ide u detaljno razmatranje problema pa navodi da je primjerice „kućno kino“ prava katastrofa za američku djecu, budući da ima kanala koji neprestano prikazuju filmove za tinejdžere i reklame za Coca Colu. Koliko je snažna ta agresija multinacionalnih tvrtki na djecu govori i činjenica da se danas u svakoj američkoj školi obvezatno nalazi automat za Coca Colu, zbog čega mnogi učenici dnevno popiju i po nekoliko limenki. No, da se ne zavaravamo, i u Hrvatskoj se događaju slične promjene. Prosječno oštro oko primijetit će da skoro svaki naš novinski kiosk prodaje ista ta gazirane napitke koji stoje na vidljivome mjestu I uveliko kvare vizualni doživljaj distribucijskog centra za tiskovine. Mi već sada imamo pandemiju viška težine u djece s jedne i glad s druge strane. Poznata američka pedijatrica i endokrinologinja dr. Naomi Neufeld jednom je ustvrdila: »Nikad nismo imali tako debelu populaciju. Djeca su
20 do 30% deblja od nekakvih standardnih okvira. Nemamo viđenje o tome kakva će nam biti bliska budu ćnost, ali izvjesno je – bit će to pravi armagedon«. Uobičajen izraz »epidemija debljine« više nije aktualan jer je, zapravo, posrijedi „pandemija viška tjelesne težine“. Uzme li se u obzir samo jedna od sigurnih zdravstvenih posljedica (a ima ich najmanje pet) - dijabetes tip II, uskoro će zdravstveni fondovi biti uvelike probijeni. A iza dijabetesa se šlepaju posljedice kao što su sljepilo, oštećenje živčanog sustava, kardiovaskularne bolesti i otkazivanje funkcije bubrega. Kremasti kolači i snack - kalorijska bomba! Prva i najveća pogreška roditelja jest odvođenje djeteta koje je već pretilo liječniku pedijatru “da stručnjak učini svoje”. Taj potez bi se mogao nazvati i “brigo moja pređi na drugog” Sasvim je jasno da pedijatar uz svo stručno znanje ne može upravljati životom djeteta niti obaviti sve ono što nisu obavili roditelji koji gledaju dijete cijeli dan. U vezi s time provedeno je i vrlo zanimljivo istraživanje na više od 385 djece koja su redovito posjećivala liječničku ordinaciju između 1984. – 2002 g. Djeca i roditelji dobili su savjete, a bio je uključen i dijetetičar, no ipak su sva djeca nakon tri godine tretmana bila još deblja. Praksa je pokazala da rizična djeca moraju biti podvrgnuta tretmanu vrlo rano da bi se izbjeglo ono najgore. Debljina je složen problem, a sustavno mršavljenje zagonetka koju mnogi još uvijek nisu riješili. U igri su razni čimbenici: genetska osnova, prehrambene navike, metabolizam, frustracije u .količini, utjecaj roditelja itd... Kad spominjem utjecaj roditelja, onda mislim na ono uobičajeno prisiljavanje da se tanjur »poliže« do kraja, da se pojede za mamu i tatu, pa i baku...Pretjerana ljubav prema slatkom i čokoladi samo je prvi korak u ovisnosti o hrani. Jednom pobuđen inzulin stalno traži nove ugljikohidrate koje mu dijete stavlja na raspolaganje. Druga velika pogreška roditelja jest što ne znaju (ne mogu) kontrolirati unos slatkog (kolača), a neke majke potiču konzumiranje kolača jer ih same prave. Nije dobro iza svakog obroka jesti kolače, a još gore je doručkovati ili ručati kolače. Besmisleno je praviti kolače za razna slavlja da bi se skupilo dobro društvo za djecu. Ako je riječ o rizičnom djetetu, crvena linija za kolače mora biti jasno podvučena. Kremasti kolači najopasniji su jer predstavljaju kalorijsku bombu, a mame kao da se natječu – koja će biti bolja i kaloričnija. Neki roditelji više paze na prehranu kućnih ljubimaca, nego svoje djece.
Budeš li dobar, dobit ćeš sladoled ili čokoladu, standardni je obrazac početka priče o debljini. Desetak godina kasnije sve završava u statističkom postotku koji se rtoglavo penje. Ne želimo zlobno reći da roditelji svoju djecu prave - debelima, ali je činjenica da su njihovi postupci često kontraproduktivni. Čak što više, djeca očekuju da roditelji povuku granicu - što je dobro, a što nije, što se smije, a što ne, no ta granica tvrdoglavo neće doći sve do trenutka kad postane kasno! Teško je to reći, ali ispada da neki roditelji više paze na prehranu svojih kućnih ljubimaca, nego na prehranu svoje djece. Nažalost, mnogi slegnu ramenima uz komentar „moje dijete ima lošu genetsku osnovu“. No, uz 6 sati sjedenja ispred TV-a, genetska podloga nije tako važna jer je to čimbenik koji valja držati pod nadzorom. Roditelji rade suprotno - puste djecu da gledaju TV kako bi imali više vremena.
IZBJEGAVAJTE GAZIRANE NAPITKE Neutaživa žeđ za slatkim napitcima, koja se stalno i sustavno provocira velikom ponudom osvježavajućih napitaka, dovela je svijet do masovne epidemije pretilosti koja prijeti i nama. Sve je zaslađeno visoko fruktoznim sirupom, uključujući i donedavno prirodnu izvorsku vodu..Slatko je kao droga; traži se sve više i više.. Treba li spominjati da je primitivni pečinski čovjek slatko jeo 1-2 puta godišnje kada je u svojim poh odima naletio na tru lo stab lo s medom?. Je li fruktoza iz sirupa krivac za pretilost? – skriveni neprijatelj Posljednji podaci za potrošnj u tzv. dodanih šečera u SAD-u pokazuju stalan porast koji je 2003. godine dostigao razinu od 73 kg po glavi stanovnika godišnje. Najveći dio tog porasta izazvan je enormnom potrošnjom fruktoznog sirupa, a namirnice koje su se našle na optuženičkoj klupi prije svega su gazirani napici. Bez obzira na njihovu visoku cijenu, potrošnja gaziranih napitaka raste i u Hrvatskoj, a ciljana su populacija tinejdžeri i djeca; oni su najviše zarobljeni agresivnom TV propagandom. Ne treba zaboraviti da su proizvođači gaziranih napitaka ušli i u sport pa se više ni jedna sportska manifestacija ne može zamisliti bez nazočnosti poznatih brandova »za osvježavanje« u ulozi pokrovitelja. Tko je kriv? Multinacionalke koje proizvode škrob i pretvaraju ga u sirup.
Obično se u razgovorima negativan prizvuk davao visokoglikemičnoj glukozi koja brzo »gori« i naglo troši inzulin, a višak energije odlazi u salo. Međutim, nova istraživanja objavljena krajem 2002. u uglednom stručnom časopisu »American Journal of Clinical Nutrition« daju novi pristup u kojem optužbe prelaze s glukoze na fruktozu. Naime, fruktoza izaziva rezistenciju na inzulin, povećava razinu triglicerida u krvi i podiže krvni tlak. Ukratko, fruktoza koja putem zaslađivača dnevno nekontrolirano ulazi u organizam, bitno povećava rizik za pojavu dijabetesa 2. No, sada dolazimo do najvažnijeg saznanja; fruktoza, a ne glukoza, metabolizira u masnoće jetre, a masna je jetra dobro poznat medicinski problem s točno određenim posljedicama. Bez dvojbe, fruktoza znatno više od glukoze promovira bolesno stanje pa je dužnost svakoga tko brine za svoje zdravlje, a osobito onih oji već imaju rezistenciju na inzulin, da iz prehrane uklone zaslađene tekućine (osvježavajuće napitke i zaslađene sokove). To, međutim, nikako ne znaći da trebate izbjegavati voće već naprotiv... Najsnažnije upozorenje stručnjaka došlo je s nedavno održanog 9. međunarodnog kongresa o pretilosti u Sao Paolu gdje je glavni izvještaj podnio prof. dr. Georg Bray, direktor Centra za istraživanje metabolizma SAD-a, a u ime skupine koja je izradila studiju »Diabetes Prevention Program Study«. Iznenađujuća su bila dva grafikona na kojima je povezao rapidan skok u potrošnji visoko-fruktoznog sirupa s jedne i porasta pretilosti u SAD-u s druge strane, između 1970. i 1990. godine. Upotreba bijelog šečera koji se dobiva iz šečerne trske padala je rapidno zbog porasta potrošnje sirupa koji je zapravo sve promijenio, a zbog niske cijene i lake primjene (brzog miješanja s tekućinama) postao je vrlo popularan i tražen. Komercijalizacija upotrebe tekućih zaslađivača dobivenih brzom fermentacijom kukuruznog .kroba, krenula je 1970. i za desetak je godina revolucionirala industriju osvježavajućih napitaka. Nitko tada nije ni pomišljao na moguće potencijalne rizike a još manje da bi to moglo dovesti do opasne pretilosti nacije. Drugi je grafikon jasno pokazao da se pretilost u SAD-u udvostručila od 1980. do 2000., a baš je u to vrijeme proizvodnja kukuruznog sirupa dostigla svoj vrhunac. Prof. dr. Bray nije se ustezao reći da »nema boljeg školskog primjera kako promj ena u prehrambenim navikama može imati tako velike i značajne implikacije na zdravlje«. Često optuživani bijeli šečer bio je, čini se, pravo nevinašce u odnosu na visoko-fruktozni kukuruzni sirup kojeg ima posvuda i bit će ga svakim danom sve više. Da bi se pokazala veza između konzumiranja fruktoze i porasta triglicerida u krvi, načinjen je pokus na 24 dobrovoljca koji su kroz 6 tjedana primali dvije vrste hrane; u prvoj je bilo 17 posto fruktoze, dok je u drugoj fruktoza zamijenjena glukozom. Nakon isteka
određenog vremena, skupina koja je konzumirala fruktozu imala je porast triglicerida u krvi za čak za 32 posto! Kod glukoze porasta nije bilo ili je bio neznatan. Ubrzani tov gaziranim napitcima Od brojnih slatkih, „osvježavajućih “ gaziranih napitaka pa preko energetskih pločica do raznih proizvoda za djecu, sve su police prodavaonica krcate dobro zaslađenim proizvodima. Podatak o porastu potrošnje zaslađenih namirnica tekućeg i čvrstog sadržaja najbolje ilustrira stvarno stanje na tržištima. Godišnja potrošnja fruktoznog sirupa porasla je po glavi stanovnika od 56 kg (1996.) na 73 kg u 2001. godini. No nisu u pitanju samo gazirani napici već i niz drugih proizvoda kao što je primjerice kačap, razni umaci, sladoled itd Značajno je da je na situaciju reagirala i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) koja je predložila limit za dodane šečere od 10 posto ukupnog kalorijskog unosa što bi iznosilo svega 50 grama dnevno. Naravno, prosjek potrošnje je daleko veći. Svatko tko ima tinejdžere u kući dobro zna da ljeti mogu popiti po dvije boce gaziranih cola napitaka, što donosi i do 200 g suhe tvari sirupa (sladila čine 10 posto napitaka). Naravno, to je čisti kalorijski višak koji ide ravno u salo.. Tko inaće slabo jede, a deblja se, porast težine zasigurno duguje ovakvim zaslađenim napitcima. Pretvaranje običnog kukuruznog škroba (kukuruz, krumpir) u znatno skuplji visoko fruktozni sirup, zahvaljujući posebnom enzimatskom sustavu, veliki je biznis kako u SAD-u tako i u Europi. Proizvodnja sirupa je golema pa je jedini način da se sve potroši korištenje sladila u velikom broju proizvoda. Proizvođači ne razmišljaju o debljini i o potencijalnim rizicima za zdravlje. Oni su ovdje kako bi proizvodili i zaradili, a o zdravlju neka razmišlja netko drugi. Primjerice, radi boljeg okusa slade se voćni sokovi, industrijske juhe, gotova jela, razni dodaci (umaci)... Čak su izmišljeni i novi recepti gdje se pečenje preljeva sirupom kako bi dobilo ljepšu boju. Naravno, produkcija je sve veća I veća pa joj treba naći potrošnju..Stalno se otkriva nešto novo što treba, zbog ovog ili onog, zasladiti pa bismo mogli za budući svijet reći kako će biti apsolutno »sladak«, no zbog zdravstvenih posljedica tog slađenja, mnogima će biti i »gorak«. Ljudi sve više vole slatko, navikavaju se da sve mora biti slatko pa nitko ni ne pomišlja piti nešto što nije zaslađeno. Stara navika da se svugdje koristi šečer (»bijela smrt«) uopće ne stoji; šečera nema jer je daleko jednostavnije i jeftinije koristiti visoko fruktozni sirup. Upravo zbog te činjenice raste zabrinutost dobrih poznavatelja ovog sladila. Riječ je o
skrivenom neprijatelju. „Gorki“ šečer na djelu Mnogi će se pitati zašto se preporučuje voće u velikim količinama kad je poznato da je fruktoza voćni šečer, a fruktoza eto, ne valja? Odgovor je vrlo jednostavan; kad pojedete nekoliko komada voća niste konzumirali ni blizu voćnog šečera (fruktoze) kao kad pijete gazirani napitak. Nadalje, fruktoza je zanimljiva kao sladno sredstvo jer je znatno slađa od šečera,pa i glukoze, dakle manje ga treba, lako i brzo se transportira i manipulira. Naravno, agresivni marketing traži mala dječja usta koja će kasnije tražiti »još hrane«. Središnji školski odbor u Los Angelesu donio je vrlo hrabru odluku da iz školskih prostorija izbaci automate za gazirane napitke. Ta je odluka izazvala žestoke otpore poznatih multinacionalnih kompanija, ali školske vlasti su ostale na čvrstoj poziciji da je važnije zdravlje djece nego interes proizvođaća ovih napitaka. Poznato je da fruktoza izaziva glad, ali ono što je posebno zanimljivo istraživanja su pokazala da se fruktoza sasvim drukčije metabolizira u odnosu na ostale šečere. Umjesto da se pretvori u glukozu koju tijelo koristi kao energent,ona se povlači u jetru, a proces konverzije ide u smjeru masnih kiselina. To je dug put zbog čega će opskrba mišića s gorivom – kasniti..Pogledajte kako su zdravstveni radnici nemoćni; na KBC Rebro osvanuli su automati za kavu i gazirane napitke pod parolom „kako bi se bolesnicima pomoglo da se osvježe“. Kako se ulazi u bolnice tako se ulazi i u školske centre. Industrija gaziranih napitaka traži mjesto za ekspanziju a o debljanju neka vodi računa netko drugi. Glukoza provocira inzulin na lučenje, a on odvodi glukozu iz struje krvi sve do stanica. Istovremeno, glukoza izaziva masne stanice da otpuste hormon leptin koji vas prisiljava da se osjećate sitim i da jedete manje. Nadalje, glukoza supresira želudac da luči drugi hormon grelin koji izaziva glad. Sve to fruktoza ne čini odnosno ne provocira inzulin, ne provocira masne stanice da luče leptin i ne supresira grelin. Ukratko, fruktoza izaziva glad ivi morate jesti više kako bi je zadovoljili. Što je najvažnije, jetra fruktozu pretvara u triglicerid, dakle u masnoću koja će dignuti razinu LDL kolesterola, sniziti zaštitni HDL kolesterol, a sve skupa će povećati rizik od srčanog udara. Veće količine fruktoze koje se mogu putem napitaka unijeti u organizam, osobito ljeti kod velikih vrućina, mogu izazvati rezistenciju na inzulin, a kasna posljedica je dijabetes II. Potpuno je jasno zašto se za zaslađivanje masovno koristi baš fruktozni sirup; dvostruko je slađi od običnog šečera i mnogo je jeftiniji.
Fruktoza nije dobra ni za dijabetes Zabunu su svojevremeno izazvali liječnici koji su zbog činjenice da ne provocira lučenje inzulina, fruktozu preporučivali kod mnogih bolesnih stanja pa i dijabetesa. Mnogi su umjesto glukoze preporučivali fruktozu »kao prirodni voćni šečer« koji je zdrav u svakom pogledu. Naravno, kod takvih preporuka liječnici nisu uzimali u obzir druge čimbenike iz metabolizma šečera. Primjerice, poznato je da svi šečeri izazivaju tzv. Mailardovu reakciju odnosno da u kontaktu s aminokiselinama posmeđe; kod fruktoze taj je proces sedam puta brži nego kod drugih šečera, To baš i nije dobro jer u spoju s nekim aminokiselinama može izazvati različite toksične, mutagene i karcinogene spojeve. Što je u dnevnim obrocima više fruktoze kao sladila, veća je mogućnost za stvaranje takvih spojeva. Ovisno o koncentraciji fruktoze raste i urična kiselina, a ova je poznati indikator za bolesti srca i krvnih žila. Visoka razina fruktoze izaziva porast mliječne kiseline u krvnoj plazmi, a kod nekih bolesnih stanja to također može biti opasno. Fruktoza se primarno apsorbira u tankom crijevu, a metabolizira u jetri pretvarajući se u masne kiseline. .Žene koje koriste kontracepcijske pilule ne bi smjele pretjerivati s fruktozom jer može doći do nepoželjne interakcije. Upravo činjenica da se fruktoza pretvara u trigliceride, dakle u masti, što se najbolje vidi u njihovom porastu nakon konzumiranja fruktoze, upučuje nas na mogući trag ekstremne pretilosti Amerikanaca jer se nigdje na svijetu ne popije toliko gaziranih napitaka kao u SAD-u. Naime, svake godine tamo se proizvede visoko fruktozni sirup vrijedan 4,5 milijardi američkih dolara, koji se najvećim dijelom potroši (preko 80 posto) u različitim napitcima. Nemojmo se zavaravati da je to samo kod njih; i kod nas se masovno uvozi visoko-fruktozni sirup i gura u “ekspress gazirane smjese” i razne druge proizvode. Naime, mi brzo učimo a kako nešto “smuljati” – najbrže. Sustavno su otkrivene ostale nepoželjne posljedice konzumiranja pretjeranih količina fruktoze. Tako je je tek nedavno otkriven utjecaj fruktoznog sirupa na ravnotežu minerala u organizmu i u velikoj mjeri je začudio znanstvenike. Kao što je poznato, neki minerali (magnezij, cink, željezo) sudjeluju u radu vitalnih enzima i bez njih neke funkcije organizma naglo padaju. Eksperimentalno je dokazano da veća prisutnost fruktoze u tijelu izaziva pojačani gubitak kalcija, magnezija i cinka. Također, fruktoza supresira apsorpciju bakra čiji deficit u organizmu izaziva cijeli niz vrlo neugodnih promjena (anemiju, lomljivost kostiju, neplodnost, aritmiju, visoki kolesterol). Izvršena usporedba s običnim šečerom, koji vegani podrugljivo zovu »bijela smrt«, I ona sasvim jasno pokazuje kako je šečer
idealan u odnosu na fruktozni sirup. Poznato je da se kod intravenske terapije pojedinih slučajeva u medicini glukoza supstituira fruktozom ili sorbitolom. Zbog mogućih problema ta je praksa nedavno potpuno napuštena. Kad je kod pokusnih životinja u pitanju eksperimentalno provociranje procesa starenja, pri čemu se koristi više vrsta šečera; fruktoza je dala najlošije rezultate odnosno aplikacija fruktoze izazivala je nepoželjne promjene na kolagenu i koži. KNJIGU „Jelovnici za mršavljenje“ i CD-ROM „Mršavite bez torture“ možete nabaviti na telefon 01/6688 611 i 091/511 8334
____________________ II POGLAVLJE _____________________
JE LI PREHRANA KLJUČ ZA DOBRO ZDRAVLJE? ZDRAVO – NEZDRAVO; ŠTO JE ZDRAVO, A ŠTO NEZDRAVO? KULINARNA PRIPREMA HRANE I ZDRAVLJE PRIJETI LI NAM AMERIKANIZACIJA PREHRANE? ZAŠTO HRVATI NE JEDU RIBU? BRZA HRANA – VJEŠTA ZAVODNICA PREHRAMBENI LANAC KAO SMETLIŠTE JE LI POTREBNA REVOLUCIJA NA TANJURU
ZDRAVO – NEZDRAVO; ŠTO JE ZDRAVO, A ŠTO NEZDRAVO? Zdrava prehrana nije nikakva virtualna opcija, već znanje, trud i vrijeme. Oni koji nemaju vremena nikad se neće zdravo hraniti bez obzira što o prehrani svašta znaju. Najbolja i najvrednija namirnica je ona koja je kompletna bez da je išta dodato ili oduzeto. Koja hrana je najzdravija na svijetu? Ona koja sadrži najveću gustinu zaštitnih čimbenika u odnosu na kalorijsku vrijednost! Golema razlika među namirnicama Neke namirnice su dramatično bolje od drugih jer bitno doprinose zdravlju i dužem životu. Svatko zna da je jabuka zdravija od krumpirova čipsa a riba od govedine i da je maslinovo ulje bolje od svinjske masti, ali ipak malo tko je spreman to saznanje iskoristiti u svakodnevnoj prehrani. Sve namirnice u prometu su zdravstveno valjane, ali se njihova podobnost za dobro zdravlje i dug život može mjeriti na virtualnoj skali od 0 -10. Tako bi primjerice krumpirov čips mogao dobiti broj 1 a brokula 10.Posebno ćemo se zadržati na tzv super hrani tj 14 najvrednijih namirnica. Glavni nedostatak svih dosadašnjih kemijskih analiza namirnica bili su zastarjeli podaci bez strukture masti (nije bilo transmasnih i omega3 masnih kiselina, aminokiselina, fitosterola, strukture beta-karotena, tokoferola, izoflavona itd. Nije bila jasna škodljivost hidrogenacije masti tj korištenja transmasnih kiselina. Također nije bila jasna škodljivost izgorenih masnoća tijekom procesa prženja. Nije do kraja bila jasna uloga folne kiseline u metabolizmu itd. A da način prehrane i izbor dnevnih namirnica imaju ključnu ulogu kada je u pitanju dobro zdravlje, nema nikakve dvojbe; to su pokazala i najnovija istraživanja na vrlo velikom uzorku od 71768 medicinskih sestara u SAD. Jedna skupina je koristila tipičnu američku hranu bogatu crvenim mesom i animalnom masnoćom (western diet) a druga je koristila tzv hranu pažljivog izbora (prudent diet). Rezultati su vrlo ilustrativni; prva hrana je povećala rizik od moždanog udara za ravno 58%. Tu se dakako kriju velike mogućnosti za upravljanje svojom prehranom. Bilo je mnogo pokušaja da se definiraju pojmovi, “zdrava prehrana” ,
“zdrava hrana” i “prirodna prehrana” i vremenom ti su se pojmovi poprilično modificirali. Prema tome ono što je Jerome Rodale 1950 godine u svom časopisu “Prevention Magazine” popularizirao kao “health food” danas više ne vrijedi. Ne vrijedi ni ono što je ugledalo svijetlo dana kao prva nezvanična ali ipak stručna definicija zdrave hrane iz 1970 godine. Premda još uvijek nema zvaničnog stava mjerodavnih zdravstvenih institucija, pod zdravom hranom podrazumjevamo: To su namirnice koje osiguravaju sve hranjive i zaštitne tvari za optimalno zdravlje onih koji ih konzumiraju. Istovremeno, te namirnice ne sadrže nikakve štetne tvari u količinama koje bi mogle naškoditi organizmu (ostatke pesticida, hormona, radionuklida, antibiotika, veterinarskih lijekova).Takve namirnice su minimalno industrijski prerađene, sadrže male količine kukuruzn og sirupa i drugih visoko- glikemijskih namirnica, ne sadrže trans-masne kiseline niti druge toksikante. U praktičnom smislu to su prije svega voće i lisnato povrće, plodovi mora (riba), orašasti plodovi, maslinovo ulje, mlijeko, malomasni sir i crno vino. Naravno ovdje nigdje nema crvenog mesa, fast foods, snack foodsa i ostalih brzih namirnica koje su poznate pod pojmom “junk food”..Nadalje, postoji i pojam “funkcionalna hrana” koji je nastao na temelju novijih saznanja o ulozi pojedinih tvari u metabolizmu čovjeka. Pod pojmom funkcionalne hrane podrazumjevamo: one namirnice koje sadrže biološki aktivne tvari(bez nutritivne vrijednosti) a koje imaju povoljne učinke na zdravlje organizma u smislu da smanjuju rizik od pojave kroničnih bolesti (bolesti srca i krvnih žila, rak i dijabetes). Mnogi za ovaj pojam koriste izraz “phytochemicals» ili «nutraceuticals”. Za neke od tih tvari koje su posljednjih desetak godina detaljno istraživane, dokazana je djelotvornost.. -
omega-3 masne kiseline su dugolančane, višestruko nezasićene masne kiseline (DHA, EPA, ALA) koje su esencijalne za metabolizam nedonoščadi i dojenčadi male tjelesne težine. Odrasli mogu dobiti omega-3 sintezom, ali taj je mehanizam često deficitaran pa su praktično ovisni o unosu hranom iz mora..
-
alil-sulfidi iz češnjaka mogu stimulirati enzime koji su zaduženi za eliminaciju toksičnih tvari iz organizma,
-
izocijanati brokule i drugih kupusnjača (sulfo-rafan) koji stimuliraju zaštitne enzime tzv druge faze u procesu
karcinogeneze, smanjujući tako rizik od pojave raka raznih lokacija -
indoli iz zelenog lisnatog povrća koji djeluju anti-estrogeno i tako reduciraju rizik od raka dojke
-
izoflavoni iz soje koji imaju višestruku sposobnost smanjivanja rizika za pojavu raka nekih lokacija (debelog crijeva)
-
lignani iz sjemena lana koji djeluju anti-estrogeno i na taj način smanjuju rizik od raka dojke
-
flavonoidi (crveni, zeleni, narančasti, žuti i tamno plavi pigmenti) iz bobičastog i tropskog te citrusnog voća, kao i povrća koji samostalno ili udruženo djeluju antioksidacijski protiv slobodnih radikala i na taj način bitno smanjuju rizik od oštećenja DNA strukture i pojave raka (beta-karoten, likopen i lutein)
Čitatelju je sasvim jasno da se izborom ovakvih namirnica u svakodnevnoj prehrani bitno može doprinjeti vlastitom zdravlju, poboljšati neke funkcije. No zato treba truda i vremena te kulinarske vještine da se te tvari očuvaju i tako dospiju u tijelo gdje će biti iskorištene. Nažalost, kod tako važne aktivnosti kao što je dnevni izbor namirnica, veliku ulogu imaju čimbenici sasvim subjektivne prirode zbog čega je najčešće rješenje - brza hrana, bakina kuhinja, razne kantine, ulični kiosci ili restorani. Zdrava prehrana dakle nije nikakva virtualna opcija, već znanje, trud i vrijeme. Oni koji nemaju vremena nikad se neće zdravo hraniti makar što teorijski o prehrani svašta znaju. Rangiranje prema sadržaju zaštitnih tvari Od nekoliko tisuća jestivih plodova biljnog i animalnog podrijetla koje nam priroda daruje na kopnu u zraku i u vodi, praktično se koristi svega oko 800. Nije vrijedna namirnica zato što nam godi okusu i mirisu, već je vrijedna koliko doprinosi našem zdravlju! Navikli smo svrstavati namirnice u kvalitetne razrede po kriteriju kvalitete dakle prema veličini, izgledu, boji, težini, stupnju zrelosti, svježini itd, a uglavnom preskačemo najvažniji kriterij – sadržaj zaštitnih tvari tj dugoročni doprinos zdravlju. Recimo jasno; ugađamo našim osjetilima a ne zdravlju. Često su u valoriziranju
namirnica prisutni crno-bijeli kriteriji tj namirnica je «dobra» ili «loša» što je samo površinska ocjena koja znaći da se njom može ili ne može dogoditi nešto nepredviđeno. Uostalom, ne postoje 2 čovjeka koji se u takvoj ocjeni slažu; što je za mene dobro nije dobro za vas. Treba znati da je argumentirana valorizacija namirnica dosta teška jer u pitanju je metodologija pristupa. Zanimljivo da se malo stručnjaka ozbiljno bavilo tim problemom, pa je sasvim jasno da nema koncenzusa. Svaki autor ima neku svoju ideju koji je to «najbolji izvor hranjivih tvari» i kako bi se vrijednost namirnica objektivno izmjerila, a bilo je i više službenih pokušaja..No metodologija ocjene zdravstvenog doprinosa namirnica ipak postoji a sastoji se u tome da se mjeri donos hranjivih i zaštitnih tvari, ali ne na jedinicu težine, već po kalorijskoj vrijednosti što praktično znaći da je usvojeno slijedeće pravilo; što više tih tvari na što manje kalorija, – to bolja ocjena. Naravno, u proračunu su pomogli softwerski paketi Food Processor i Genesis i tako su nastale namirnice rangirane ocjenama «odličan» , «vrlo dobar» i «dobar» izvor hranjivih i zaštitnih tvari. Takvo rangiranje mijenja način razmišljanja o vrijednosti namirnica jer u prvi plan dolaze one namirnice koje do sada nitko nije ni spominjao. Kao osobe zainteresirane za svoje zdravlje, nastojimo birati one namirnice koje nam najviše donose uz najmanju kalorijsku vrijednost. Naizgled teško, ali kada se shvati princip zapravo je jednostavno. Uvažavajući takav način razmišljanja i vrednovanja, nije svejedno da li kuhar u «cušpajze» stavlja začinske paprike malo ili puno, da li konzumirate svježe ili sušeno voće, da li jedete blitvu ili zeleni dio gorušice, jer među njima je golema razlika u sadržaju hranjivih i zaštitnih tvari. Zdravo - sve što je obojeno Kada kažemo da je zdravo sve što je obojeno, mislimo na 3 velike skupine zaštitnih tvari tj na antocijane, flavonoide i karotenoide. Zatim, tu su izocijanati iz kupusnjača posebice brokule, izoflavoni iz soje, organo-sul fidi iz lukovica (češnjak), omega-3 masne kiseline iz riba i drugih morskih proizvoda, mononezasićene masnoće iz maslinova ulja, resveratrol iz crnog vina itd. Njihova zaštitna uloga se odnosi na antioksidacijsko i antikarcinogeno djelovanje a kod nekih kao što su fito-estrogeni i brojna druga poželjna djelovanja. Primjeri ce, fito-estrogeni iz soje za razliku od humanog estrogena djeluju slično tj. olakšavaju tegobe menopauze ali ne promoviraju rak maternice i dojke. Najveći problem do sada bio je prikaz prednosti i nedostataka pojedinih
namirnica i model za rangiranje unutar vrijedonosnog sustava. Jedna od metoda se sastoji u tome da se namirnice boduju koliko po jedinici kilokalorija imaju ocjena «odličan», «vrlo dobar» i dobar» i zatim po određenoj formuli izračunava se prosjek. Konačan zbir postavlja namirnicu na skali vrijednosti. Zapravo, cijela računica se svodi na usporedbu nutritivnog sadržaja namirnice s njenom kalorijskom vrijednosti; ako je namirnica vrlo visoko po sadržaju jednog ili više nutrijenata, ali ima vrlo malu kalorijsku vrijednost, označuje se kao «zasićena hranjivim tvarima» (nutrient dense). Ako suprotno tome ima malo najviših ocjena a visoku kalorijsku vrijednost, označuje se «slabo zasićena hranjivim tvarima» (nutrient sparse)..Da bi namirnica dobila ocjenu «dobar izvor» mora imati skor najmanje 1,5 a to znači da mora imati hranjivu vrijednost 1,5 puta veću od kalorija koje donosi. Da bi namirnica dobila ocjenu «vrlo dobar izvor» mora imati skor najmanje 3,4 i najzad da bi dobila ocjenu «odličan izvor» mora imati skor od 3,4 - 7,6. Na temelju takvog modela vrednovanja namirnica, nastale su liste deset najboljih i 100 najboljih (top 10 i top 100). Ako se od 800 namirnica koje se praktično koriste za prehranu izdvoji 10 po sadržaju hranjivih i zaštitnih tvari najvrednijih, dobivamo popis koji bi trebali maksimalno konzumirati, ali to se uglavnom ne događa budući da navedene namirnice ljudima nisu prihvatljive zbog organoleptičkih i raznih drugih razloga. Primjerice, peršin zasigurno spada vrlo visoko jer ima 4 ocjene «odličan izvor» tj peršin dobiva odličan zbog vitamina C, vitamina A, željeza i folata a ima i cijeli niz drugih dobrih ocjena. Problem je što se peršina ne može najesti budući da se radi o začinu. No ono što zasigurno možemo jeste da sve namirnice koje pripremamo u kuhinji, zasipamo peršinom upravo na način kako to radi goli kuhar Jamie Olivieri. Druga namirnica koju valja spomenuti ovdje jesu pržena teleća jetrica. Ona sadrže 8 ocjena «odličan izvor» (za vitamin B-2, B-12, vitamin A, folat, selen, triptofan, cink i bakar) i 6 ocjena «vrlo dobar izvor» (za željezo, vitamin B-6, nikotinsku kiselinu, pantotensku kiselinu i protein). Ribe na tanjuru su zakon Kod riba odnosno morskih plodova ocjena se mjeri prema sadržaju selena, triptofana i omega-3 masnih kiselina. Tako je primjerice meso lososa rijetka namirnica kod koje se predođbe o ukusnosti s jedne i zdravstvenoj kvaliteti s druge strane podudaraju..Tako pečeni losos ima 5 ocjena odličan izvor (B-12, selen, triptofan, nikotinamid i omega3) i 5 ocjena vrlo dobar izvor. Istina, taj sadržaj oscilira ovisno o vrsti
lososa i sezoni lova, ali to su prosječne vrijednosti. Slično je kod tune, škampa i ostalih plodova mora. A oko preventivnog potencijala omega3 masnih kiselina kada se tiće raka nekih lokacija i drugih bolesti, više nema nikakvih dilema; desetine studija potvrdile su ranija saznanja a to je učinila i nova kanadska studija objavljena u mjesecu lipnju 2004 godine u časopisu Cancer Epidemiology. Redovno konzumiranje masne morske ribe (najmanje 2 puta tjedno) predstavlja gotovo sigurnu zaštitu od leukemije, multiplog mijeloma i non-Hodgkin limfoma. Istraživanje je obavljeno na velikom uzorku od 3000 ljudi oboljelih od raka kao i 4200 onih koji su služili kao kontrolna skupina. Najbolja i najvrednija namirnica je ona koja je kompletna bez da je išta dodato ili oduzeto. A slaganje obroka od pojedinih namirnica da bi se postigla toliko potrebna raznovrsnost, veliko je umijeće koje se ne može naučiti u školi. Pažljiv izbor 30 namirnica koje smo ovdje prezentirali s njihovim analizama opet svrstava POVRĆE na prvo mjesto prve lige namirnica, jer objektivno najviše doprinosi zdravlju tj ima najveći broj odličnih ocjena. Kako uspoređivati zdravstvenu vrijednost namirnica? Jednostavno tako da se uspoređuje broj najviših ocjena kao i ukupni skor sastavljen od pojedinačnih ocjena. Postavlja se pitanje; da li jesti samo one namirnice s najvišim skorom? Ne, nego miješati razne namirnice s visokim skorom a izbjegavati prazne namirnice kao i one s niskim skorom hranjivih i zaštitnih tvari! Koja hrana je najzdravija na svijetu? Ona koja sadrži najveću gustinu zaštitnih čimbenika u odnosu na kalorijsku vrijednost!
KULINARNA PRIPREMA HRANE I ZDRAVLJE Kad bi ljudi shvaćali značenje kuhinje, svi bi u njoj boravili. Ono što se na tržnici dobro nabavi, to se u kuhinji – upropasti. Kad bi se mogli nabrojati ljudi koji su obožavali pohance, dobio bi se golem broj – bolesnika. A obožavali su ih zbog mame i bake. Svi vole ono što iz kuhinje dolazi, ali nitko ne pita tko to tamo radi. Kuhača glavu čuva Uzalud dobar izbor zdravih namirnica ako je njihova priprema u kuhinji pogrešna ili nepotpuna. Prema tome, onaj tko u kuhinji drži «kuhaču»
taj značajno može utjecati na naše zdravlje i raspoloženje. To se najbolje vidi kod prehrane dojenčadi; sve ovisi o onome što će tijekom dana beba dobiti u svojoj bočici..Utjecaj metode kulinarne pripreme namirnica na zdravlje mjeri se stupnjem očuvanih hranjivih tvari za vrijeme obrade i u produkciji sporednih spojeva koji mogu biti toksični i karcinogeni. Poznato je, visoke temperature mjenjaju strukturu namirnica; bjelančevine se denaturiraju, masti razlažu na masne kiseline a ugljikohidrati također razlažu (dekstriniraju) Zbog tih promjena mijenja se i organoleptika namirnica pa primjerice tijesto postaje zapečena korica a koža na mesu zapečena hruskava površina. Nagoretine sadrže razne heterociklične spojeve od kojih su mnogi karcinogeni. Naravno, nagorene namirnice nisu nikako zdrave. Nisu zdrave ni jako odimljene namirnice niti jako salamurene (usoljene). Ne bi htio imati fatalistički pogled na stvari ali sudbina ukućana rješava se u kuhinji. Muškarci su komotni i ne zanima ih što se tamo događa ali bilo bi dobro ponekad zaviriti što i kako se u loncu krčka. Da bi namirnice bile higijenski ispravne i zdravstveno valjane te organoleptički prihvatljive, koriste se razne metode pripreme prije nego se serviraju na stol.. Generalna podjela tih metoda bi mogla biti na tzv vlažne i suhe postupke a sasvim je jasno da postoji i kombinacija ovih metoda. Prženje na masnoći i fritiranje Među prvima istaknut ćemo fritezu kao najnezdravije rješenje u obradi namirnica a odmah zatim slijedi prženje u dodanoj masnoći. Ozbiljan problem takvih metoda je velika kolićina pregrijanih (oksidiranih) masnih tvari što odmah znaći i značajnu količinu nepotrebnih kalorija. Drugo, budući da se vrlo često za «podmazivanje» koristi masno tkivo animalnog podrijetla, problem su zasićene masnoće i prisutan kolesterol koji su opet – potpuno nepotrebni. Obzirom da se radi o visokim temperaturama, površina namirnice porumeni i zapeče se i to je ono što privlači.
Tipične fritirane namirnice su prženi krumpirići (french fried potatoes), razni uštipci, pokladice, palačinke, krumpirove placke, smrznute ribe itd. Takve namirnice nisu zdrave; što se kupka od masnoće više koristi, to sadrži više izgorenih čestica koje mogu biti toksične pa i karcinogene. Ulje postaje tamnije i tamnije jer sadrži sve više nagorenih dijelova hrane. Pohanje namirnica Premda nezdravo, pohanje je i dalje popularni način obrade odrezaka mesa i drugih namirnica (piletine, povrća, kruha i voća) a sastoji se u oblaganju tekućim tijestom i prženju u kupki od masti. Nezdravo prije svega u golemom kalorijskom unosu a potom slijede problemi kao što su zasićene masnoće i kolesterol (budući da tekuće tijesto sadrži i jaja). Ispitivanje je pokazalo da pohanac u odnosu na isto takav «naravni» odrezak ima preko 30% više kalorija. Sve u svemu metoda je loša za krvne žile pa je domaćica koja često poha «neprijatelj» za krvne žile svojih ukućana. Nažalost i poznati lanci brze hrane dosta često koriste ovu metodu (chicken fries) što povećava problem jer pohanci postaju tako masovni način prehrane. Nije dobro da djeca jedu pohance. Prženje bez masnoće (suho prženje) Suho prženje koje se prvenstveno odnosi na zrno kave, kakaoa i razne orašaste plodove daje proizvodima karakterističnu aromu raznih napitaka i slastica (kava, kakao, kolači) bez kojih se ovaj svijet ne bi mogao ni zamisliti. Izvodi se pod utjecajem suhe topline sve dok se ne postigne odgovarajuća smeđa boja i aroma (primjerice prženi bademi i lješnjaci). Za vrijeme obrade suhom toplinom postižu se vrlo visoke temperature pa se u pravilu koristi miješanje da namirnice ne bi pregorile. Unatoč brojnim pokušajima da se u kavi i nekim drugim namirnicama koje potječu od preprženih sirovina nađu karcinogene tvari i shodno tome nepovoljni učinci na ljudsko zdravlje, to do sada nije uspjelo Kuhanje i furenje
Suprotno takvim metodama prženja i fritiranja namirnica postoji obrada namirnica na teflonu (s poklopcem) uz korištenje vlastite masnoće i vlage. Zasigurno takav pristup obradi namirnica je daleko zdraviji. Na istom principu rade i tzv lonci zdrave hrane (dry cooker). U ovom slučaju energetska ušteda može biti čak 30-50% što nije bitno za jedan ili nekoliko dana, ali je jako važno kada se događa godinama. Naravno, unos animalnih masnoća i kolesterola sveden je tako na minimum.
Kao vlažna metoda toplinske obrade namirnica, kuhanje je zasigurno i najčešća metoda koja podrazumjeva držanje namirnice u ključaloj vodi kod 100 C ili nekom drugom mediju (temeljac, vino). Ovdje nema rumene hrustave korice, nema izgoreni h dijelova pa nema ni opasnosti od toksičnih i karcinogenih tvari. Jedini je problem što sve kuhane namirnice nisu ni približno ukusne kao one pržene. Zbog toga se kuhanje koristi selektivno
za pripremu povrća, tjestenine i nekih korijenskih biljaka. Naravno, kuhanje je najstariji i najsigurniji postupak toplinske obrade koji se prije svega koristi u industrijskoj pripremi namirnica u limenkama (sterilizacija). Posebne metode kuhanja jesu – kuhanje pregrijanom parom, blanširanje (furenje) i pasterizacija. Valja napomenuti da se namirnice kuhaju tako dugo dok u sredini ne dostignu temperaturu od najmanje 72 C u trajanju od nekoliko minuta kako bi se onesposobile i najtvrdokornije bakterije. Lagano kuhanje Za razliku od kuhanja, ovo je lagano «krčkanje» tek toliko da se vide mjehurići tj to je zagrijavanje namirnica u vodi neposredno ispod točke ključanja. Koristi se za specifične namirnice koje su osjetljive na pregrijavanje ili za prigotavljanje jela čija je obrada na samom kraju (poslije zafriga). Sa stajališta zdravlja ovo je svakako dragocjena metoda jer u pravilu čuva sve hranjive tvari iz namirnica, ali postoji određeni rizik glede uništavanja toksina i drugih štetnih tvari. Moguće je naime da se jako kontaminirane namirnice nedovoljno toplinski obrade Kuhanje u pari Je posebna kulinarska metoda termičke obrade namirnica u pari iznad ključale vode a za taj postupak postoje i posebni uređaji (steameri). U pari se lijepo daju obraditi blitva, špinat, knedle, štrukle, kruh i pecivo, žitne pahuljice itd. Na zapadu se kuhanje parom koristi kod izrade nabujaka, pudinga i drugih posebnih namirnica u prigodi raznih blagdana. Kuhanje u pari zdrav je postupak u pripremi namirnica ali se nažalost rijetko koristi jer zahtjeva dosta truda. Poširanje Pojam podrazumjeva grijanje namirnica u vlastitoj vlazi na još nižoj temperaturi ispod točke ključanja koja se koristi posebice kod riba da bi se izbjeglo raspadanje mesa. U pravilu riba se pošira zajedno s povrćem (luk, mrkva, celer) što podrazumjeva podljevanje vode tek toliko da se pokrije dno. Svrha dodavanja povrća je priprema male količine aromatičnog temeljca kojim će se servirana riba preliti. Poširanje je zdravstveno gledano vrlo poželjno budući da su svi sastojci očuvani naravno kada se radi o «sigurnim» namirnicama tj o namirnicama koje nisu kontaminirane teškim metalima.
Pečenje Je vrlo popularna metoda obrade kruha, mesa i mesnih proizvoda na visokim temperaturama, koja podrazumjeva upotrebu suhe topline u pećnici čiji izvor može biti električni grijač ili plin. Karakteristika postupka jest naglo isparavanje površne vlage i stvaranje smeđe hrustave korice. Konačni proizvod takve toplinske obrade (pečenka) vrlo je poželjnih organoleptičkih svojstava. Postoje 2 pristupa postupku pečenja; da se meso naglo podvrgne visokim temperaturama i tako se stvori korica a potom se dalje zagrijava na nižim temperaturama i drugi obrnuti tj da se meso postupno zagrijava na nižim temperaturama a potom pred kraj temperatura naglo podigne kako bi se stvorila poželjna hrustava korica. Principjelno iz zdravstvenih razloga bolje je pečenje raditi na što nižim temperaturama makar postupak i dulje trajao jer se tako stvara manje mutagenih spojeva. Pečenje kod nekih namirnica može trajati satima (primjerice purica) pa površinu treba zaštiti od pregorjevanja. Roštiljanje Je obrada namirnica (mesa, kobasica, ribe, peradi, povrća) kod otvorenog plamena ili preko rešetke (roštilja) na vrlo visokim temperaturama kada izvor topline može biti vatra (žeravica), drveni ugljen, plin ili električni grijač. Denaturacija površine mesa nastaje naglo i može imati za posljedicu potpuno ili mjestimično pregorjevanje što znaći da je neophodno stalno nadziranje i okretanje. Od dima izgorene masnoće koji se vraća natrag i kondenzira na namirnicama prijeti ozbiljna opasnost jer se takvom obradom stvaraju brojni mutageni spojevi. Osim toga, kratak proces obrade u pravilu skriva mogućnost da namirnica (meso) u sredini ostane neobrađeno pa samim tim i potencijalno opasno za zdravlje. Jedinu sigurnost jamči mjerenje središnje temperature ubodnim termometrom koja mora biti minimalno 72 C. Jedna od varijanti obrade namirnica na otvorenom plamenu je ražanj (stick broiling) gdje se također postižu iznimno visoke temperature. Ako se kruh stavlja na roštilj postupak se zove tostiranje (tosting). Sve u svemu roštiljanje i okretanje na ražnju pruža veliko zadovoljstvo zbog specifičnog mirisa i plamene boje pečenja, ali u sebi krije i brojne opasnosti za one koji ne znaju ključna pravila ponašanja. Prehrana isključivo takvim mesom nije stoga preporučiva. Dinstanje Od brojnih metoda tzv nagle pripreme namirnica, ova je zdravstveno
najpovoljnija a podrazumjeva brzu pripremu na malo masnoće uz stalno miješanje. Povrće i druge namirnice imaju priliku pustiti svoj sok pa nastaje vrlo poželjna kombinacija «safta» karakterističnog mirisa. Priprema je brza, vitamini i druge hranjive tvari su sačuvani, jelo je ukusno i zdravstveno vrlo poželjno jer namirnice nisu denaturirane pod utjecajem visokih temperatura. Šteta je što se ova metoda sve rjeđe koristi budući da za oči nije dovoljno «atraktivna» Pirjanje Je sporo i dugotrajno kuhanje mesa i krupnih odrezaka većih riba na niskim temperaturama s vrlo malo vode pod poklopcem. Povremeno se dodaje nova količina vode što domaćice nazivaju «podljevanje». Hrana je dobro pripremljena prilično očuvanih hranjivih sastojaka i odlične arome. Obrada u mikrovalki Pretvoriti mikrovalku u univerzalnu «kuharicu» koja će sve operacije kulinarne pripreme namirnica skratiti na minimum je naravno potpuno pogrešno. Mikrovalka naime nije napravljena s takvom namjenom, već prije svega za ubrzano defrostiranje smrznutih i podgrijavanje ohlađenih namirnica. Uporaba mikrovalke je dakle limitirana tehnologijom «bombardiranja» ultra kratkim valovima i sve je samo ne «univerzalna». Budući da mjenja molekularnu strukturu namirnica, ne daje karakterističnu aromu pečenja niti karakterističnu plamenu boju, a to će reći da se dragocjena brzina pripreme naplaćuj e kroz narušenu organoleptiku. Ako se tako prihvati ona može biti savršena (programirana) «kućna pomoćnica». Problem je što maksimalne učinke mogu očekivati samo dobro educirane osobe a takvih je nažalost malo. Glede zdravlja, mišljenja su podijeljena; s jedne strane su proizvođači mikrovalki kao pobornici novih tehnologija a s druge skeptični znanstvenici. Za prehranu iz mikrovalke. dugoročno gledano možemo reći da su posljedice za sada sasvim nepoznate.
PRIJETI LI NAM AMERIKANIZACIJA PREHRANE? Naglo otvaranje prehrambenih lanaca (Billa, Getro, Kaufland, Merkator, Lidl, Konzum) približilo je namirnice potrošačima. Još samo da kupimo velike (dvokrilne) hladnjake i namirnice preselimo u stanove pa smo se amerikanizirali. Naravno da to ima svoje posljedice, a najveća je debljina.. Ovisnost o samoposluzi Ako se uzme u obzir najnovija baza podataka onda proizlazi da se u prehrani pod normalnim okolnostima konzumira oko 800 namirnica. Naravno, jestivih plodova prirode ima daleko više – nekoliko tisuća. Za ljude koji žive u urbanim sredinama i jedu hranu iz najbližeg samoposluživanja, broj korištenih namirnica smanjuje se na nekoliko desetaka i na koncu kada se u obzir uzmu ljudske navike (nemar i lijenost) u prehrani kao dominantan čimbenik prehrane, izbor namirnica svodi se na svega desetak. Samoposluga je ko stvorena za lijene ljude jer vam omogućuje da u šlapama sve obavite i opet se uvalite u fotelju.. Poznat je i ekstremni slučaj dječaka iz New Yorka teškog 130 kg, koji je novinarki rekao da se hrani isključivo hamburgerima jer to obožava. Prema mnogim stručnjacima, a osobito američkom liječniku i nutricionistu dr. Prattu, tu se krije glavno izvorište raznih degenerativnih bolesti i drugih zdravstvenih problema. Unatoč golemom znanju s jedne i tehnološkoj revoluciji s druge strane, suvremeni čovjek jednostrano se hrani jer sve više bježi od prirodnih (zelenih) namirnica i završava na prerađenim namirnicama u celofanskim pakovanjima. Zašto? Zbog komoditeta i brzine. Sasvim jasno je da se tu krije i jedan od glavnih razloga za epidemijsku pretilost i dijabetes. Prehrambeni lanci koji su nas u posljednjih pet godina naprosto preplavili (Billa, Getro, Konzum, Merkator), donijeli su sa sobom svoju logiku i filozofiju brige za kupnju, a ne za zdravlje. Sve prerađeno, uredno zapakirano, narezano da bude što manje posla, dakle »amerikanizirano«. Velike boce, veliki paketi i na blagajni nagradni bonusi za ponovni dolazak u samoposlugu. Tako komoditet ima visoku cijenu koja se zove ovisnost o samoposluzi. Svima je jasno da je jabuka zdravija od krumpirovog čipsa i da je riba zdravija od hamburgera, ali kad dođete u neki lokal sve to zaboravite i
naručujete – ćevape s lepinom koja je natopljena goveđim lojem! Nikako iz prehrane ukloniti tu prokletu balkansku naviku. Ne samo da mi jedemo, nego takav menu nudimo strancima kao „domaći specijalitet“..Svaka majka dobro zna da je špinat zdrav za djecu, ali i odrasle, te da je daleko zdraviji od bureka, ali dijete traži ono što vidi od drugih – najčešće je to burek. A dosadni špinat neka jede netko drugi! A upravo taj špinat spada među desetak najvrednijih namirnica. Dr. Pratt je napravio pokus na starijoj populaciji gdje je pokazao kako špinat povoljno djeluje na prevenciju makularne degeneracije mrežnjače. U poznatim restoranima koji se bučno reklamiraju prilog jelima je konzervativan i vrti se od pirea od krumpira do pirjane mrkvice s graškom, ali brokulu nećete vidjeti. Zašto? Zato što brokula ne kotira na tanjuru i mnogi ni približno u njoj ne vide ono što ona stvarno jest – »super hrana«. Radije uzimaju brokulu u kapsulama nego na tanjuru, koja može biti vrlo ukusna. Zatim slijedi pitanje tko u nas jede orašaste plodove (bademe, orahe, kikiriki)? Nitko ili skoro nitko. Naime, postoji uvjerenje da se od njih deblja zbog visokog sadržaja masnoća što, naravno, ne odgovara istini. Jesti svakodnevno malo orašastih plodova i komadi čokolade za kuhanje te popiti čašu crnog vina bolje je nego poznavati tri najbolja specijalista. Vrijednost nekih namirnica koje zanemarujemo je neprocjenjiva. Svaka namirnica ima prednosti i nedostatke, ali očito su neke za koplje ispred drugih upravo po neprocjenjivom doprinosu za zdravlje i dug život. Dva tipa masnoće – goveđi loj i riblje ulje, valjani su što se tiće higijenske ispravnosti, ali kada je u pitanju dugoročno zdravlje, loj dobiva ocjenu – 1, a riblje ulje 10. To znaći da je riblje ulje deseterostruko zdravije od goveđeg loja. Sličan odnos može se dobiti usporedbom krumpi ra i špinata. S jedne strane visoko glikemična namirnica koja pobuđuje lučenje inzulina i doprinosi energetskom unosu, a s druge strane namirnica koja nema kalorija, ali zato donosi dragocjene zaštitne tvari koje mogu utjecati na vid, moždanu aktivnost, reflekse itd. Uopće nema dileme da su sve prednosti na strani špinata. Kao što smo spominjali, špinat i riblje ulje spadaju u »super hranu« i trebalo bi ih konzumirati svakodnevno. U našem narodu se obično kaže da je to hrana za malu djecu što je, naravno, opet velika greška. Da li televizija utječe na prehrambene navike? Svakako, jer primjerice kad gledate emisiju o udruzi za spas restanog krumpira koja svake godine priprema feštu gdje se jede samo krumpir a meso služi kao dodatak, onda osjetite da tu nešto nije u redu..Krumpir i pivo = debljina!
Ocjena vrijednosti i izbor namirnice U početku smo spominjali broj namirnica koje prosječno domaćinstvo za prehranu koristi. U odnosu na ono što stoji na raspolaganju to je jako malo pa se u najvećem broju slučajeva sve mogu nabrojati na prste obje ruke, a kod nekih čak i na prste jedne ruke. Jednostranost može biti u odnosu na sve namirnice, ali i na pojedine skupine namirnica. Tako se, primjerice, u nekim domaćinstvima troši samo svinjetina ili samo govedina bez piletine ili ribe što, naravno, nikako nije dobro. Neki ljudi uopće ne konzumiraju povrće, a neki pak ne vole voće. Ima mnogo onih koji konzumiraju isključivo masne kobasice ili sušeno meso. Svaka od tih navika ima svoje posljedice koje se ne vide dok za to ne dođe vrijeme. Kao što je poznato, meso donosi velike količine zasićenih masnoća I kolesterola i to se nakon 20 godina redovitog jedenja negdje mora vidjeti. Raznovrsnost u prehrani je preduvjet dobrog zdravlja pa se ide tako daleko da se prema broju korištenih namirnica određuje stupanj »zrelosti« zdrave prehrane. Što ima više namirnica u dnevnoj prehrani to je ona bolja. Raznovrsnost podrazumijeva ne samo udjel svih skupina (voće, povrće, meso, mlijeko, žitarice), već i raznovrsno pripremljene namirnice iste skupine. Primjerice, osim svježeg voća preporučuje se suho voće (šljive, rozine, marelice), a od žitarica kruh, tjestenina, žitne kaše itd. Ako se svaka namirnica koja ulazi u vaš jelovnik ocjenjuje na skali od 0 do 10, onda je više nego jasno da treba birati što više namirnica s ocjenama 7, 8, 9 i 10. Namirnice s ocjenama ispod 5 trebalo bi izbjegavati jer ne doprinose zdravlju. Uz namirnice koje smo spominjali na početku, nabrojimo ovdje tipične predstavnike »super hrane« – maslinovo ulje, pečena puretina (bez kože), borovnice, naranče, tikva, rajčica, orasi, crni (zeleni) čaj, zobena kaša, jogurt, grah... Ima i drugih koje spadaju u začine, primjerice: kukrkuma, crvena paprika u prahu, laneno sjeme, mrkva u prahu, pasirana rajčica, osušena kora citrusnih plodova... Mnogi će se zapitati zašto je pažnje vrijedna tikva? Malokalorična je, a bogata vlaknastom strukturom i karotenoidima, prikladna za pripremu različitih jela, a može se jednostavno – ispeći. Kemijski sastav tikve pokazuje koliko smo nepravedni kada je svrstavamo u »hranu za svinje«. Još je veći izvor dragocjenih hranjivih tvari sjeme tikve (koštice), koje se nakon prženja mogu jesti, ali i koristiti kao dragocjeni izvor željeza i izvrsna aroma za umake. Kada čovjek vidi kemijsku strukturu osušene kore limuna i naranče, onda se s pravom može poslužiti onom narodnom izrekom – »papir jede, a čokoladu baca«!
Čini se da je u svijetu, ali i kod nas, prisutna poprilična konfuzija kada se treba odlučiti što izabrati za jelo, a što izbjeći. To je prije svega rezultat različitih teorija, knjiga, TV emisija koje prosječno obrazovanog čovjeka zbunjuju. A najviše zbunjuje piramida zdrave prehrane koja se pokazala posve nepraktičnom. Ipak čini mi se, ponajviše zabuna u suvremeni pristup zdravoj prehrani unijele su dvije knjige ili dvije teze: Atkinsova o mršavljenju bez ugljikohidrata i Searsova »Prehrana u zoni«. I ovdje se pokazalo staro, ali dobro znano pravilo – nije dobro sve što je trend. Nitko na Olimpijskim igrama u Ateni nije osvojio zlato na proteinima i nitko nije trajno izgubio suvišnih 20 kg koristeći goveđe odreske, jaja i sireve. Ako u mišićima nema glikogena, ne možete povećati broj zaveslaja na 500 m prije cilja, a glikogen nećete dobiti ako navečer prije utrke konzumirate odreske. Nametnuti strah od ugljikohidrata lošiji je od preskakanja obroka. Mnogo puta smo isticali da se sva mudrost zdrave prehrane sastoji u izboru i pripremi namirnica. Čak izbor može i biti dobar, ali ako u pripremi dominiraju postupci prženja, onda je sve uzalud jer organizam dobiva suvišne masnoće, zasićene i transmasne kiseline, a to nikome nije potrebno. Zdravlje ukućana je zapravo u rukama domaćice koja obavlja dvije ključne radnje – vrši izbor namirnica i priprema ih. Svakako najgora varijanta jest kad majka (u nedostatku vremena) djetetu za školu da novac za užinu, a ono ga potroši na hamburger i Colu ili nedaj Bože na slatku pločicu. I tako iz dana u dan sve do nove školske godine. Kakva je analiza takve prehrane? Dijete je dobivalo samo prazne kalorije i debljalo se, a nije dobilo ništa hranjivo za svoj razvoj i rast. Zapravo, stvoreni su svi preduvjeti za dijabetes, a odgovorni su nemarni roditelji. Kada se postavi pitanje što od namirnica svakako treba izbjeći, sve je poprilično jasno: bijeli kruh i pecivo, dizano tijesto, kremaste kolače, majonezu, crveno meso (govedina, svinjetina, janjetina), gazirane napitke (Cola, Panta), brzu hranu i pržene krumpiriće. Dizano tijesto nije preporučljivo zbog obilja transmasnih kiselina, bijeli kruh zbog nedostatka kompleksa vitamina B I visokog glikemijskog indeksa, crveno meso zbog obilja zasićenih masnoća i kolesterola, a gazirani napici zbog kukuruznog sirupa koji nepotrebno opterećuje gušteraču. Sve drugo je manje-više dobro, a ocjena se kreće od 5 do 10. Pa kad, primjerice, imate za ručak škarpinu s blitvom, salatu od rajčice I raženi kruh ocjena će biti 9,5, a ako tome dodate čašu crnog vina – čista desetka! No, sasvim pristojan bit će ručak od graha s purećim odreskom pečenim na teflonskoj tavi, zelene salate s maslinovim uljem i kruha od cjelovitog pšeničnog brašna. Ocjena – 8. Ako nakon takvog ručka umjesto kolača odlomite komadić čokolade za kuhanje, vi ste podigli zdravstvenu valjanost vašeg obroka na 8,5.
Nije znalac onaj tko se najede pa obriše usta, već je znalac onaj tko se nahrani i u organizam unese dostatne zalihe zaštitnih tvari. A kada dođete na zelenu tržnicu sve je prepuno brusnica, borovnica, marelica, breskvi, dinja, rajčica i blitve. Sve ove namirnice prizivaju da budu pojedene, nadohvat su ruke i samo ih treba pripremiti. Međutim, pored borovnica svi prolaze jer mjerica košta 15 kn, a prema najnovijem stanju znanosti – borovnica je više lijek, a manje bobičasto voće! Hrvati - mesožderi koji zaziru od povrća Soja je za naše pojmove do jučer bila (a i sada je) samo stočna hrana i od soje se dobiva sojino ulje. Sojine mahune prelivene maslinovim uljem nećete tako lako dobiti u našim restoranima jer Hrvati, inaće tipični mesožderi, zaziru od mahuna i zelenog povrća. A i soja spada u bogom dane namirnice koje nevjerojatno doprinose našem zdravlju, zbog čega također spadaju u skupinu »super hrane«. Zašto? Sadrže dragocjene fitoestrogene koji u organizmu mogu sretno supstituirati ljudski estrogen. Primjerice, kod žena ublažavaju tegobe menopauze za što je dovoljno 10 do 15 grama sojinog proteina dnevno. Naravno, kapsule gotovih preparata ne mogu zamijeniti namirnice pa je najbolje zeleno. Bujna mašta pisaca znanstvene fantastike iz prošlog stoljeća o tome kako će u budućnosti kapsule i tablete zamijeniti namirnice i kako će se putovati svemirom s kapsulama raznih boja, srećom, nije se ostvarila pa čak ni u svemirskom programu. Tzv kemijski čiste namirnice ne funkcioniraju jer ih organizam ne prihvaća. Shodno tome srušile su se i iluzije mnogih zavedenih duša koje su uobrazile kako jutarnji obrok mogu zamijeniti sa šumećom tabletom vitamina C. Tableta vitamina E nikada nije ono što dobijete jedući orahe i bademe, jer ima više varijanti tokoferola. Flavonoide iz špinata, brokule, čokolade i kore limuna i naranči nikada ne možete dobiti u nikakvim tabletama i kapsulama jer u prirodi ovih tvari ima oko 7000, a ono što dođe u bočicama samo je stoti dio. Osim toga, rutin i kvercetin, tvari koje čuvaju naše žile, nikada nisu izolirani, već se nalaze u prirodnom kompleksu. Stoga osušene kore limuna i naranče naribane u kolače najbolja su usluga cijeloj obitelji. Čokolada za kuhanje sadrži prirodni kakaovac zajedno s biljnim masnoćama i svim prirodnim zaštitnim tvarima, a kada se doda mliječna masnoća da bi nastala mliječna čokolada, sve se razrijedi, a zdravstvena vrijednost značajno umanji. Zanimljivo ali manja biološka vrijednost a veća cijena. Što se tiće tableta beta karotena, mnogima nije jasno da postaju djelotvorne tek onda kada se otope u masnoći. Prema tome, juha od rajčice i pizza bolje su od bilo
kojih tableta jer karotenoide (beta karoten i likopen) stavljaju organizmu na raspolaganje u prirodnom obliku odnosno otopljene u masnoćama. Kapsule omega-3 masnih kiselina odlična su zamjena za osobe koje ne podnose ribu i riblji miris. Ali, kod toga valja reći da ima mnogo vrsta ribljeg ulja (sa i bez vitamina A i D), da to ulje brzo oksidira te da mu treba kontrolirati rok valjanosti I ono što je najvažnije – tko ga je proizveo. Jeftin proizvod može biti oksidiran i to je onda više štete nego koristi, a je li oksidiran ili ne može se utvrditi samo laboratorijski. Kapsule lososova ulja su najskuplje, ali i najbolje. Mnogi konzumiraju kapsule s raznim preparatima vlaknaste strukture, a zapravo treba konzumirati grah, grašak i leću. U našem narodu je ustaljena predrasuda da je grah »sirotinjska« hrana, ali moram reći da sve vrste graha spadaju među 15 najvrednijih namirnica što se zdravlja tiće. Što nam dakle nedostaje?
ZAŠTO HRVATI NE JEDU RIBU? Hoćete pravi odgovor? Jednostavno nema takve prehrambene navike jer nas je tradicionalni Balkan oduvijek zanosio svojim mirisom ćevapćića i pljeskavica, janjećim i prasećim pečenjem, kotlovinom, pršutom...Od ribe se ne može najesti, ribu treba čistiti, riba smrdi - to je standardno objašnjenje koje ćete dobiti na temelju ankete. Statistika o potrošnji ribe katastrofalno potvrđuje primitivizam u prehrambenim navikama kontinentalnih Hrvata. Što je važnije dobro zdravlje ili ugodan zadah? Slovač ka u srcu EU ima podjednaku potrošnju kao i mi 4,3 kg po glavi stanovnika godišnje a mi imamo preko 1000 km obale i tisuću otoka. Neće ribu jer smrdi Ako prihvatimo da je statistika o potrošnji ribe po glavi stanovnika godišnje jedino pouzdano mjerilo o preferencijama potrošača i to dovedemo u kontekst 1000 km hrvatske morske obale bogate ribom, onda moramo reći gorku istinu, a to je da se Hrvatska nalazi na predzadnjem mjestu u Europi i da se iza nas nalazi jedino Albanija! Od nas su bolje i mnoge zemlje koje mora nemaju ni na vidiku, a često do mora imaju preko 1500
km. Primjerice, tipična kontinentalna zemlja Austrija ima potrošnju ribe 11,2 kg po glavi stanovnika godišnje, a Slovačka u srcu EU ima podjednako kao i mi 4,3 kg po glavi stanovnika godišnje. Nije potrebno spominjati druge EU zemlje kao .to su, primjerice, Estonija s 18 kg, Njemačka 8,3 kg, Francuska s 21,7 kg i Velika Britanija s 11,8 kg po glavi stanovnika godišnje. To je bio tzv. niži razred u potrošnji ribe, a sada idemo u onaj viši - Španjolska 32,8 kg, Danska 23,5 kg, Finska 33,1 kg, Portugal 58,5 kg i na kraju Island s 91 kg po glavi stanovnika godišnje. Prosjek EU iznosi 18,5 kg po glavi stanovnika godišnje što znaći da se Hrvatska nalazi gotovo pet puta niže od europskog prosjeka! Ako idemo na razmeđe Europe i Azije pa zavirimo u tursku potrošnju ribe, iznenadit ćemo se jer ta Turska koju često neopravdano osuđujemo da joj dugujemo neke prehrambene navike iz prošlosti kada su harali Balkanom, imaju dvostruko veću potrošnju ribe od nas - 7,2 kg po glavi stanovnika godišnje. Ni ostale muslimanske zemlje ne zaostaju u potrošnji ribe pa tako Libija ima 6 kg, Ujedinjeni Arapski Emirati 28,8 kg, Maroko 7,8 kg itd. Zanimljivo je da Izrael ima 23,1 kg po glavi godišnje. Zašto riba smrdi? Jedna susjeda mi je nedavno na upit jede li ribu odgovorila da ne jede, jer ne može ući u ribarnicu zbog nepodnošljivog ribljeg mirisa a da nema toga jela bi je svaki dan! Takvih je među nama mnogo i to je svakako vrlo ozbiljan nedostatak. Ribe imaju karakterističan miris koji neki vole, a neki ne vole. To je, zapravo, svojstveno svim plodovima mora. Isto kao, primjerice, maslinovo ulje; autor ove knjige ga obožava, a njegov sin ga ne može ni zamisliti naravno zbog mirisa! Karakterističan riblji miris posljedica je manjeg ili većeg sadržaja kemijskih spojeva feromona, tvari pomoću kojih se ribe orijentiraju. Manje je poznato da je upravo miris ribama vrlo važan; one se međusobno lociraju na temelju tragova koje ostavljaju u vodi, a to je važno osobito u vrijeme mrijesta. Put prema mrjestilištu nalaze na temelju specifičnog mirisa. Pet tisuća milja u morskom prostranstvu nije mnogo za lososa koji slijedi svoje jato ka mjestu za mrijest, a nepogrešivost tog puta direktno je ovisna o senzorima za feromone. Činjenica da pastrva osjeti specifičan miris čovjeka (zbog čega se teško lovi) govori u prilog da i čovjek ima karakterističan miris, a dokazano je da je u pitanju tvar poznata kao Lserin. Salmonide osjete taj miris kada je razrijeđen u nevjerojatnih jedan naprama osam milijardi dijelova. Ljudski L-serin je na neki način repelant za ribe pa se po količini izlučenog L-serina ljudi mogu podijeliti na one koji manje ili više odbijaju ribe. Nezgoda karakterističnog mirisa ribe jest da se prenosi na ruke,hladnjak, kuhinju, restoran pa i kuću i tamo dugo
zadržava. Ako, primjerice, u zgradi od osam katova netko u prizemlju peče srdele, miris će se osjetiti sve do vrha i zadržat će se cijeli dan. Ako je na tržnici ribarnica smještena u središtu, vrlo je vjerojatno da će se riblji miris proširiti na cijelu tržnicu. Riblji miris je vrlo jak, teško se razlaže i dugo se zadržava. Ako ste čistili ribu ujutro, a niste imali plastične rukavice, vrlo je vjerojatno da će ruke i nakon nekoliko pranja miris zadržati. Oštar njuh će kod rukovanja sasvim sigurno taj miris prepoznati. Kada se riba prži u ulju, miris će biti znatno slabiji kada se koristi svježe ulje ili ako se napravi kombinacija svježeg ulja i palmine masti. Ako se koristi maslinovo ulje miris se može pojačati. Neki kažu da je dobro ruke nakon pranja sapunom isplahnuti otopinom octa. Kuhanje i pečenje ovisno o metodi mogu pojačati karakterističan miris ribe što se relativno jednostavno jednostav no može utvrditi kod pripreme bakalara. Premda je osušen do kraja, kada se kuha može se osjetiti u krugu od 50 metara. Što je riba stari ja više smrdi, to mnoge pogrešno navodi na pomisao da je pokvarena. No, valja odmah reći - jedno je karakterističan miris ribe, a sasvim drugo miris pokvarene ribe.. Brojne su predrasud predrasude e o ribi u tanjuru; roditelji su kreatori ljubavi ili mržnje prema ovoj namirnici, pa kada majka namršti čelo kada se čisti riba, u djece nastaje tvrdo ukorijenjeno mišljenje kako tu namirnicu svakako treba izbjegavati. A kad dođe vrijeme da se izdvajaju “opasne” kosti prije nego se slasni zalogaji stavljaju u usta – pogotovo. Premda se ljudi koji nedovoljno poznaju ribe rugaju toj namirnici kao manje vrijednoj, definitivno definit ivno ostaje znanstveno verificirana činjenica da je riba lagano i visoko vrijedno meso, koje po sadržaju esencijalnih aminokiselina nimalo ne zaostaje za jajetom pa i mlijekom. Uostalom, od od ribe žive žive mnogi otočni i priobalni priobalni ljudi ljudi koji nikada nemaju problema s zdravljem. Ako želiš biti zdrav, zdrav, jedi ribu Brojni su zdravstveni aspekti konzumiranja ribe; ako se ribom zamjenjuju svakodnevni obroci crvenog mesa, nastaje dvostruka korist za zdravlje tj izbjegavaju se zasićene masnoće i kolesterol s jedne i dobivaju dragocj ene omega-3 masne kiseline s druge strane. Riba znatno manje goji jer sadrži manje kalorija. Ako je prosjek masnoće crvenog mesa 16 do18 posto, onda je kod kvalitetne kvalitetne ribe 7 do10 do10 posto, a riba sadrži i manje manje kolesterola. kolesterola. Čak kad je riba masna kao što je slučaj kod najjeftinije naše ribe - srdele, to je poželjna masnoća koja sadrži dragocjene višestruko nezasićene masne kiseline poznate kao EPA I DHA (omega-3) koje imaju značajnu zaštitnu
ulogu u organizmu. O tome smo već pisali, a dokazi postoje u tisućama objavljenih radova najpriznatijih svjetskih stručnjaka i klinika uključujući i »Mayo Clinic« iz Rochestera. Također smo pisali o vezi prehrane i rizika od raka spominjući pri tome antioksidanse iz biljnih boja (pigmenata), međutim, ono što nismo spominjali jest novije istraživanje koje jasno daje do znanja mogućnost smanjivanja rizika od pojave raka prostate ako se konzumira riba. Poznati znanstveni časopis »The Lancet« objavio je nedavno da su konzumiranje ribe i rizik od pojave raka prostate obrnuto srazmjerni, što više jedete jedet e ribu, manje su šanse da pod stare dane dobijete tu vrstu raka. Istraživanje je obavljeno na 6272 muškarca, a promatranje je trajalo 30 godina. godina. Kod njih je utvrđeno utvrđeno ukupno ukupno 466 slučajeva slučajeva raka (7,4 posto). Kod skupine koja je često konzumirala ribu, pojava raka bila je značajno manja. Istraživanje je dalo cijeli niz drugih zanimljivih podataka. Osobe koje su konzumirale ribu, više su se kretale, više su uživale u voću I povrću, a to su sve čimbenici koji smanjuju rizik od pojave raka. Posebno zanimljivo bilo je opažanje da je među konzumentima ribe bilo i onih koji su pušili. Čak i takvi slučajevi su bili zdraviji od skupine koja ribu nije nikada konzumirala ili je to činila vrlo rijetko. Istraživači su matematički obrađivali sve uočene podatke i nakon toga izvršili uobičajenu statističku obradu. Znanstvenici su se složili da riba bogata omega-3 masnim kiselinama (srdela, losos, haringa) na neki način usporavaju rast stanica raka, premda je za sada teško objasniti kako se to događa. Ali ono što je jasnije, pouzdano je da je riba zdrava za srce i to tako da usporava grušanje krvi i tako mehanički sprječava stvaranje fatalnog ugruška koji će se zaustaviti ili u srčanoj ili u moždanoj arteriji. Istraživanje na 43.671 osobi u rasponu od 40 do 75 godina tijekom 12 godina potvrdilo je smanjeni rizik od pojave moždanog udara kod onih koji su tjedno konzumirali dva do tri puta ribu. No, nikako nije u pitanju samo smanjivanje rizika od pojave raka prostate jer su privedena kraju i istraživanja istraživanja veze veze omega-3 masnih kiselina i ostalih lokacija za pojavu raka. Tako je, primjerice, utvrđeno da više tjednih obroka masne ribe smanjuje rizik od pojave raka jednjaka, želuca, čmara i gušterače za 30 do 50 posto. Svi oni koji će se pokušati suprotstaviti konzumiranju ribe podastiranjem podataka o sadržaju toksične žive, valja odmah reći da takvo pitanje u našim uvjetima ne predstavlja problem jer mi velike ribe tipa sabljarke koje akumuliraju živu - nemamo. Srdela koja najviše smrdi kada se prži najbogatija je omega-3 masnim kiselinama i ne sadrži teške metale u količinama koje bi nas trebale zabr injavati. A onima koji se plaše neugodnog
zadaha nakon pržene srdele treba postaviti pitanje - što je važnije - dobro zdravlje ili ugodan zadah iz usta?
BRZA HRANA – VJEŠTA ZAVODNICA Brza hrana koristi se iz nužde, kad se nešto mora pojesti da se utaži glad, a ne zato da postane dio svakodnevne prehrane. Brza hrana je vješta zavodnica za sve koji ne vole pripremu hrane! Ukratko, brza hrana je cijena za lijenost i nemar. Za djecu je brza hrana atraktivna, a marketing se brine da bude još atraktivnija. Je li fast food opasan po zdravlje? Za sve što nam se u životu dogodi trebao bi biti netko drugi kriv; kad smo mladi - roditelji, roditelj i, a kad dođemo u zrele godine - liječnik za oštećeno zdravlje, gradsko komunalno za nezgodu s autom i naravno, inspekci ja za nezdravu hranu. Ne možemo sjesti u avion i očekivati sigurnost, ne možemo sjesti u auto i biti sigurni da se nešto neće dogoditi. A kad jedemo, ne može nam nitko garantirati da nećemo pojesti i nešto loše, nešto nezdravo. Naš je izbor kuda idemo, s kim se vozimo i - što stavljamo u usta! Ako netko ne zna izabrati – njegov problem (mora naučiti). Ovaj mi je kratki uvod bio potreban zbog razlikovanja tehnike crno-bijelog ocjenjivanja, na kakvo smo navikli, od nijansiranja. Naime, na temelju brojnih informacija koje su posljednjih godina došle do nas, vidljivo je da “brza hrana” ima dosta slabih točaka (višak kalorija, višak zasićenih masnoća, manjak hranjivih tvari...). No, ima mnogo nezdravih stvari oko nas (primjerice pušenje) pa jedna više ili manje ne mijenja ništa bitno. Ali, definitivno ostaje problem prehrane djece za koju fast food postaje “zakon” i uzor. Strah od tužbi Hrvatska je preko slučaja nesretnih hemodijalizatora naučila da se za greške u proizvodnji plaća visoka odšteta, ali takva odšteta je u SAD-u svakodnevna pojava i ako postoji strah onda je to upravo strah od tužbi oštećenika. Počelo je s bolesnicima koji su dobili rak od pušenja, budući su tužili duhansku industriju, a završilo se tužbama za - ekstremnu debljinu! Na sudu u New Yorku bilo je jedno od brojnih suđenja poznatom lancu brze hrane McDonalds, tijekom kojega su dvije pretile djevojke optužile tvrtku za debljinu. Angažirale su cijeli odvjetnički
tim koji je otpočeo uobičajenu hajku u stvaranju odgovarajućih materijala za tužbu sve do konstatacije kako »stotine tisuća mladih stanovnika New Yorka strahovito trpe zbog premasne hrane kupljene u restoranima tvrtke«. Stvaranje crne slike standardni je scenario koji je važan zbog utjecaja na porotu koju obično čine domaćice, poštari, službenici, dakle obični ljudi. Tisak je to stavio u karakteristi- ćno ruho za stanovnike svjetskog megapolisa i nastao je zanimljiv pravni slu- čaj. No, nakon viječanja tijekom siječnja sud je donio odluku kojom odbija optužbe da je McDonalds kriv za debljinu tužiteljica tužiteljica jer nema nikakvih elemenata za suprotno. Konstatacija optužbe kako je brza hrana »opasna po zdravlje« također je odbijena, uz obrazloženje da McDonalds nikoga nije prisilio da konzumira masnu hranu niti je na svojim etiketama davao lažne izjave. Utjeha odvjetnicima optužbe jest mogućnost žalbe uz napomenu da treba tužbu bolje potkrijepiti, tj. dokazati „da jednokratno konzumiranje fast fooda“ može ugroziti zdravlje! Bili su razočarani i svi oni koji zagovaraju anatemu junk fooda, a mnogi i danas misle kako je sudac potkupljen od strane moćne tvrtke. Bilo je onih koji su zahtjevali natpis na ulazu “jedete na vlastitu odgovornost“.. Činjenice, međutim, govore drukčije; izbor hrane je velik i taj izbor može biti bolji i lošiji. Sami biramo i sami snosimo posljedice. No, kod toga jedna napomena - nismo svi isto educirani! Za djecu je brza hrana atraktivna, a marketing se brine da bude još atraktivnija. Mi znamo za opasnosti od viška kalorija, pregorene masnoće, za trans masne kiseline, kolesterol i akrilamid, ali djeca ne znaju. Prva prava presuda No presuda očito nije bila definitivna; ubrzo je stigla je nova, izmijenjena i dopunjena optužnica suca Samuela Hirsha, koja je promijenila taktiku i optužila McDonalds za “sustavno obmanjivanje potrošača putem tvreklama, iznoseći iskrivljene podatke” iz čega proizlazi opasnost po zdravlje. Nadalje, tužitelj navodi da deklaracija na McDonaldsovim proizvodima “dovodi u zabludu potrošača, a da mnogi navodi nisu točni“. Tužitelj je potegnuo svoje veze u Ministarstvu poljoprivrede (USDA) i dobio analizu po kojoj službeno stoji ocjena da se koristi najmasnija govedina, pa tako ona izjava na deklaraciji o tome kako je govedina zdrava predstavlja prijevaru! Tužitelji su ovaj put otišli korak dalje pa su tako izradili analize McDonaldsovih proizvoda iz kojih je vidljivo kako su svi proizvodi u rasponu od 400-550 kcal bez ikakvih dodataka, a kada se dodaju salate, majoneze, prženi krumpirići, obrok nosi i 800 kcal.
Ako se to usporedi sa standardnim obrocima kakvi su uobičajen uobičajenina ina konvencionalnom jelovniku, onda proizlazi da je fast food za 30-50% masniji, kaloričniji i da ima i manje pravih hranjivih tvari. Objašnjenje odvjetnika McDonaldsa je nadasve zanimljivo. Oni kažu da svatko normalan točno zna što je to pommes frites i što je hamburger, isto kao što pušač zna što je cigareta. Oni također znaju da nije preporučljivo stalno jesti samo brzu hranu. Zanimljivo je da je u povijesti američkog suda ovo prvi slučaj optužbe za hranu koja je higijenski potpuno ispravna i nalazi se u prometu u cijelom svijetu. Roditelji djevojaka koje su izjavile da svakodnevno doručkuju i ručaju hamburgere u McDonaldsu, a čija težina iznosi oko 135 kg, tužili su restorane iz susjedstva da su namjerno pogrešno deklarirali svoje proizvode, da nisu naveli mogućnost debljanja, te da se u sadržaju burgera nalaze visoke masnoće, šečeri i kolesterol koji izazivaju debljanje. Naravno, tužitelj stvar razvlači pa kaže kako zbog toga može doći do obolijevanja srca i krvnih žila, dijabetesa I raka. A otac jedne od djevojaka dao je novinarima sljedeću izjavu: »Dosad sam vjerovao da je McDonalds zdrav za moju djecu«. Mnogi smatraju da zmije otrovnice treba ubiti, a svaki ekolog će reći da zmije nisu opasne, da su korisne zbog uništavanja štakora i miševa. Također, mnogi smatraju da brzu hranu treba izbaciti iz svakodnevnog života jer je “opasna”, jer se njome “trujemo”... No, jasno da ta hrana postoji na tržištu i da vas nitko ne sili da je konzumirate. Jednostavno, to je pitanje izbora. Tko voli nek’ izvoli, uz upozorenje čitateljstvu - sve što je u prometu, prometu, zdravstveno zdravstveno je ispravno ispravno za prehranu! prehranu! Slično Slično je s napitcima; napitcima; imate mineralnu, izvorsku, običnu vodu (iz vodovoda), imate voćne sokove, koncentrate i jedino o vama ovisi što ćete konzumirati. Svaki put kad nešto kategorički odbijate, jer ste čuli nešto loše, griješite! Zašto? Anatema nečega bez argumenata nije dobra, pa tako nije dobra ni anatema brze hrane. Od stotina proizvoda, sasvim sigurno ima onih koji su u granicama svoje namjene i ukusni i hranjivi. I još nešto - nije sva brza hrana junk food. Ako želite jesti na brzinu, brzinu, “s nogu”, nogu”, onda kupite proizvode proizvode na bazi piletine piletine ili ribe, bez krumpirića i majoneze, te masnih umaka i dokazali ste sebi (i drugima) da možete jesti brzu hranu, a da se pritom “ne otrujete”. Brza hrana dolazi u obzir iz nužde, kad se nešto mora pojesti da se utaži glad, ali nikako nije dobro da postane dio svakodnevne prehrane. Brza hrana je uvijek ista, ona se stalno ponavlja u istom izdanju, ona je monotona i jednostrana. jednostran a. Dakle ne ubija brza hrana hrana već čovjek čovjek ubija sam sam sebe..
PREHRAMBENI LANAC KAO SMETLIŠTE Prije dolaska ljudi, zemlja je bila istinski raj i to je trajalo sve do industrijske revolucije početkom 20 stoljeća.. A sada? Gdje god je čovjek, tamo je smetlište! Nažalost, tako je i u prehrambenom lancu a bit će sve gore..Kuda pobjeći? Na mjesec ili mars? Pa s prvim raketama tamo će doći limenka coca cole i pvc vrečice.. Tko je kriv za đavolje sjeme? vez vez a između kemikalija Postoji veza između kemikalija općenito i pojave raka, a posebice kad je riječ o prehrambenom lancu. Čovjek je stvorio kemijsku industriju i fenomen da svake godine u naš život ulazi oko 60.000 novih kemijskih proizvoda. Ukratko; što više kemije to više raka svih vrsta a posebice nekih lokacija.. Danas znamo da pušenje izaziva rak i da sol podiže tlak, ali ne znamo tko će i kada dobiti rak. No, postoji još jedna potvrđena veza, a to je veza dioksin - rak. Podaci o njoj drže se u ladicama da ne bi nepotrebno došlo do panike. Inaće, dioksin, uz ostalo, nastaje kad sagorijeva plastika na bazi PVC-a, koja u molekuli sadrži klor (polivinilklorid). Isto tako, dioksin nastaje kada se spaljuje papir (jer je u tehnološkom procesu obrađen izbjeljivačima). Dioksin tada ode u atmosferu i poslije toga dugo pada na lišće, na travu, na stoku i naravno na ljude. Budući da je vrlo stabilan i da se topi u masnoćama, ulazi u lanac prehrane, a mi ga dobivamo natrag putem mesa i mesnih prerađevina te mlijeka i mliječnih prerađevina. Što namirnica ima veći stupanj masnoće, mogućnost za dobivanje određenih doza dioksina se povećava. Zato izbacite iz jelovnika masnoću animalnog podrijetla. Ovaj kratak scenarij bio je nužan kako bismo shvatili što sve dolazi iz zraka ovog i ovako zagađenog Zagreba i Hrvatske u cjelini. Što smo sve udahnuli (i pojeli) kada je gorila spalionica »Puto« na Jakuševcu možda nikad nećemo saznati, ali ostaje nam na raspolaganju pretpostavka. Sjetimo se silne panike kada je u izvoznoj belgijskoj pileti ni otkriven dioksin koji je distribuiran u nekoliko europskih zemalja (Belgija je veliki izvoznik mesa). Količina dioksina nađena u uzorcima piletine bila je i desetak puta veća od dopuštene i naravno, netko je od nas to pojeo, a možda baš vi. A odmah iza piletine slijedila je i belgijska svinjetina koja se prerađuje u šunku i druge mesne prerađevine. Tada se kod nas mogla dobiti šunka u limenci za bagatelnu cijenu koja je bila i 50 posto niža od regularne. Jesu li građani koji su zbog nužde kupovali takvo meso znali što jedu? Naravno da nisu jer roba se mora prodati, a skladišta se moraju isprazniti. Trgovac
je za to da prodaje a ne da ramišlja o zdravlju ljudi. A oni koji su zaduženi za zdravlje, šutili su. Naravno zbog moguće panike.. Kada je u Belgiji nakon „svinjske afere“ koja je potresla minist re i parlament započela prije par godina istraga, konstatirano je da služba kontrole kvalitete uopće nije uzimala uzorke mesa na dioksin jer do tada nije bilo prodora te opasne kemikalije u lanac prehrane!!. Ono što se ne traži ili nije propisano da se traži, ne može se ni pronaći. Dogodilo se prvi put i to odmah na dramatičan način. Upravo zbog toga propis je promijenjen po rekordno brzoj proceduri. Naime, problem nije bio samo belgijski, već i drugih zemalja u koje je Belgija izvozila. Bez obzira kako je dioksin došao u stočnu hranu, a preko nje u piliće i tovne svinje, u pitanju je savjest ljudi. Kad netko od proizvođaća do potrošaća »zabrlja«, prva reakcija vlasti je zataškati stvar i skriti nezgodu i potencijalnu opasnost jer u pitanju je golem business. Mnogima to izgleda razumljivo. Ali, to nikako nije dobra logika jer kasnije ispadne uvijek mnogo gore budući da “prokleti” novinari na kraju sve saznaju. Zato kažem, da novinara nema trebalo bi ih izmisliti. Stavljanjem problema dioksina u ladicu, belgijske su vlasti ugrozile pola EU-a na isti način kao što su nesavjesni farmeri u Velikoj Britaniji hraneći krave muzare sa stočnom hranom dobivenom od prerade uginulih ovaca ugrozili gospodarstvo EU-a i zdravlje ljudi u desetak zemalja. Gotovo na isti ili sličan način kao što su službene vlasti SSSR-a dan prije katastrofe u Černobilu obznanile fatalnu rečenicu »sve je pod kontrolom« (Don,t worry, be happy) Znanstvenici vrlo dugo poznaju zlu ćud dioksina jer je primjerice, US Environment Protection Agency kompletirala prvo izvješće o zdravstvenim posljedicama kontaminacije davne 1985. godine. U dokumentu se jasno i glasno kaže da je - »puštanje dioksina u promet kao sredstva protiv korova najveća greš.ka koju je čovjek učinio jer će od njega biti više pojave raka nego od bilo kojeg drugog uzroka na zemlji«. Šteta .to obični ljudi ne čitaju takve suhoparne znanstvene izvještaje, jer da čitaju bili bi veoma zabrinuti. Znanstvenici su u izvješću tražili hitno donošenje propisa o reguliranje sigurnosne granice za dioksin u namirnicama i tako su završili svoj dio posla. No, to je pedantno napravljeno izvješće naletjelo na pravi nož kemijske industrije za koju je to bio prije svega veliki posao. Naime, korov u poljoprivredi je veliki problem koji treba radikalno riješiti, a upravo je dioksin bio »Istrebljivač korova«. Taktika industrije je bila jednostavna - umanjiti značenje izvješća, angažirati stručnjake kako bi ublažili reakcije javnosti, potražiti alternativna izvješća koja bi bila suprotna, podržati nominaciju Busha za predsjednika velikim donacijama itd. Itd. Provjerene
metode multinacionalki. U međuvremenu su objavljeni brojni radovi u kojima je bilo analiza mlijeka kod žene, kravljeg mlijeka te mlijeka drugih životinja uključujući i morske sisavce. Dioksin je svugdje utvrđen pa se postavilo pitanje - postoji li neka namirnica na zemlji koja sadrži masnoće gdje ga se ne može utvrditi? Ne stradate li u podmetnutim bombama, u prometu, stradat ćete od dioksina iz vlastitog tanjura. Što više konzumirate masnoća, više ga dobivate. Jedno je muljaža a drugo istina „Ako ljudima otvoreno kažete da svako dijete rođeno u SAD-u sadrži u uzorcima masnog tkiva dioksin koji tamo stoji deponiran i kuca kao vremenska bomba, ako im pokažete listu s opasnim zdravstvenim posljedicama njegova djelovanja, onda otvarate golemi problem“, rekao je Gary Cohen, šef odjela iz Environment Health Funda. Tijekom života izloženi smo stotinama kemikalija o kojima malo ili ništa ne znamo, koje se koriste na ovaj ili onaj način. Praksa je pokazala da kad-tad više njih dospije u lanac prehrane (kao i dioksin), a nezgoda prehrambenog lanca jest što se čovjek nalazi na njegovom kraju. Sve one kemikalije koje životinje akumuliraju u svom masnom tkivu podrijetlom iz stočne hrane, dobit će čovjek na stol, a time i u tijelo. Sasvim jasno da će žena putem „najbolje hrane na svijetu“, dakle svog mlijeka, kemikalije prenijeti djetetu. Tako se kemikalije prenose kao štafetna palica s tim što je najviše kažnjen onaj na kraju puta. Zašto nam je majčica priroda dodijelila tako strašnu sudbinu? Mnogi posebno angažirani stručnjaci su pokušali minorizirati opasnost od dioksina, ali je John Graham, direktor Harward Centre for Risk Analysis, dao kratki komentar; “ako ne stradate od automobilske nesreće onda ćete zasigurno od dioksina«. No, njegov zaključak na kraju je bio više nego zabrinjavajući kada je rekao: »Sada znamo da smo u prvim izvješćima o karcinogenom djelovanju dioksina podcijenili njegovu opasnost«. Nalazi EPA-e su bili takvi da je poznatim novinama »Times« izvještaj dao znanstvenik koji je želio ostati potpuno anoniman. On je potvrdio visoku karcinogenost i teratogenost dioksina, rušenje imuniteta, rušenje kognitivnih sposobnosti, probleme memoriranja, koncentracije, porođajne defekte djece itd. Dakle, sve najgore iz palete standardnih posljedica uobičajenih kemikalija. Budući da su ovakva saznanja za zemlju s 300 milijuna ljudi nešto sasvim drugo nego kad se radi o nekoj maloj zemlji, novinarka Tamara Straus koja radi za AlterNet komentirala je situaciju s
dioksinom na sljedeći način: »Amerikanci će i dalje ostati u mraku, a to će se dogoditi i svakoj drugoj naciji koja dopusti razmahivanje kemijske industrije«. Dioksin je nesumnjivo jedna od najotrovni jih tvari na svijetu, a s obzirom da se u prirodi ne razlaže lako, njegov vijek je vrlo dug i sasvim nepredvidiv. O golemoj opasnosti svjedoći i činjenica da samo kroz hranu prosječan Amerikanac dobije 22 puta više dioksina od maksimalne količine koja je dopuštena od strane US Environmental Protection Agency. Sve zapravo ovisi o tome koliko masnoće konzumirate tijekom dana. Analiza dioksina je dugotrajna i vrlo skupa, traje četiri tjedna, a stoji 500 dolara. To je razlog zašto lokalna kontrola, primjerice u Belgiji, nije slala uzorke svog izvoznog mesa na analizu. Sve se ipak završava na novcima, zar ne? Primjerice, Mi smo svake godine jeli trinozne kobasice zato što svinjokolje nisu htjeli platiti 35 kuna pregled mesa na trihonoskopu..Koliko ljudi je izgubilo zdravlje? Ulaskom dioksina u lanac prehrane stavljeno je pored radionuklida i genetski modificiranih namirnica novo đavolje sjeme koje će biti sve aktivnije. Naime, emisija dioksina se povećava jer se povećava produkcija PVC ambalaže (koliko vrečica dnevno unesete u kuću) a potom bacite u smeće i tako omogućite njeno spaljivanje. Kad jednom ode u zrak, kao što se to dogodilo prilikom eksplozije spalionice »Puto«, ne možete ga vratiti natrag i ne možete izbjeći da ga dobijete na stol. Sve što ima masti može ga sadržavati; od uljarica do piletine i svinjetine. A o tome što ste udisali tijekom dana, nećemo ni govoriti! A da je to sve skupa gorka istina, možete se lako uvjeriti ako pogledate statistiku morbiditeta i mortaliteta od raka. Ostavština prve generacije pesticida Kada se Europa nakon Drugog svjetskog rata konačno očistila od ušiju i pjegavog trifusa, a Daleki istok od malaričnog komarca, divili smo se bijelom prahu koji se zvao DDT, a potjecao je iz američkih i njemačkih kemijskih tvornica. I sve je bilo dobro dok DDT nije ušao u lanac prehrane pa tako došao i do majčinog mlijeka. Prošlo je 20 godina, a počela su stizati i prva upozorenja o toksičnosti, karcinogenosti te drugim opasnim zdravstvenim posljedicama. Konačno, nakon manjih ili većih afera, DDT je zabranjen, ali ne u svim zemljama. Nisu, dakle, zatvorene tvornice pa ni manji pogoni koji su ga proizvodili, samo je prebačen u “tuđe dvorište”, odnosno u druge zemlje. Nakon DDT-a koji je spadao u prvu generaciju
pesticida, došla je druga i treća, a bila su to sve jača i jača sredstva. Scenarij se ponavlja s dioksinom. Nakon tisuća žrtava i loših iskustava iz Vijetnama, dioksin se i dalje proizvodi, ali kao komponenta u sredstvima za zaštitu drva i u jačim ili slabijim herbicidima. Jasno, krije se pod kraticama kao što je TCDD jer obični ljudi još uvijek ne znaju o čemu je riječ. Možda je bolje da ne znaju jer će lakše preživjeti. Mnogo puta do sada se pokazalo da kemija i sirovine za hranu ne idu zajedno i svaki put kad je čovjek pokušao napraviti takvu simbiozu nije uspio. Cijena je u pravilu bila vrlo visoka. Sjetimo se samo katastrofe u Černobilu čija godišnjica upravo nastupa - stradalo je preko 100.000 ljudi, najviše jedući poljoprivredne proizvod (krumpir) koji su bili kontaminirani dugovječnim radionuklidima. ada je Vijetnamski rat zapao u
HRVATIMA JE POTREBNA REVOLUCIJA NA TANJURU Da gruba (vlaknasta) hrana štiti od raka kolona, odavno se pretpostavlja, ali tek netom objavljeni rezultati istraživanja pružaju vrlo čvrste dokaze. Prehrana iz samoposluge povećava, a odlazak na zelenu tržnicu smanjuje rizik od pojave raka. Pravilo »voće pet puta dnevno« smanjuje rizik gotovo za polovicu. Gdje god čovjek pravi »kratice« i zaobilazi prirodnu hranu, to mu se kas nije razbije o glavu. Jedite više graha - živjet ćete dulje! Jesti grah nije znak primitivizma hrani i raka? Kad se govori o znanstvenom istraživanju u prehrani, citiraju se uglavnom američki istraživači, ali ne zato što mi na starom kontinentu ne bismo to znali raditi, već zato što su takva istraživanja vrlo skupa. Pa ipak, prvi su put u povijesti upravo objavljeni rezultati studije rađene u deset zemalja EU-a, koja je obuhvatila .pola milijuna ljudi. Riječ je, dakle, o dosad najvećem istraživačkom pothvatu svih vremena. Pitanje je bilo - kakva je veza grube vlaknaste hrane i pojave raka, ili ako hoćete drukčije, na koji način rafinirana hrana bez vlaknaste strukture djeluje na pojavu raka kolona i kretanje smrtnos ti ljudi na području Europske unije? Trebamo li podsjetiti čitatelje da godišnje od te vrsti raka u svijetu strada milijun ljudi i da je trend smrtnosti u porastu! Naravno, razlog je prehrana iz samoposluge, odnosno industrijski prerađena hrana tj. hrana
iz plastičnih vrećica. Želite biti komotni i u šlapama otići u samoposlugu ispod stana umjesto na tržnicu, znajte - to ima svoju cijenu! Želite li široki plazma TV ili popularno nazvano »kućno kino«, znajte – to ima svoju cijenu! Ti se negativni učinci ne vide odmah, ali nakon 10 godina - sigurno! Tako, naime, govore pojedini detalji studije koji se odnose uglavnom na urbano stanovništvo. Istraživanje je obavilo British Medical Research Council Dunn Human Nutrition iz Cambridgea, a temeljna poruka jest veza hrane i raka ili bolje reći veza između prehrambenih navika i raka kolona je pouzdana i čvrsta i na tu vezu se može utjecati - promjenom navika. Šefica projekta bila je žena, dr. SheilaBingham, koja je skromno objavila rezultate te velebne studije. Svaka je zemlja dala svoje istraživače i novac, a rezultati su statistički obrađeni i sumirani u Engleskoj. Kad Hrvatska bude članicom EU-a, takva istraživanja će zasigurno obuhvatiti i našu zemlju. Ako, dakle, od ovog trenutka udvostručite konzumiranje povrća, voća i žitarica, možete računati da ćete smanjiti rizik dobivanja raka kolonaza 40 posto. Da se to praktično provede u kuhinji, uvedeno je pravilo »5 puta dnevno« po komad povrća, voća i žitnih proizvodi (kruha) pa sekonzumentima mesa nikako ne piše dobro. Zašto? Zato, jer je kod nas poznata drugaćija navika - što više mesa - a manje povrća i voća! Dakle, Hrvati bi u dogledno vrijeme trebali na tanjuru napraviti revolucionarnu zamjenu odnosa mesa s jedne, te povrća, voća i žitarica s druge strane. Trebali bi sve okrenuti naglavce ili kako Amerikanci kažu upside down..Kako je došlo baš do pravila »5 puta dnevno«? Studijom je utvrđeno da je najniži rizik od raka kolona upravo kod osoba koje su svoje tanjure pretvorile u ikebanu kuhanog povrća, a svoje stolove ukrasile hrpama naranče, limuna, grejpa, kivija i drugog voća. Riječ je, dakle, o minimalno pet komada povrća, pet komada voća i pet šnita crnog kruha. I tako eto, dođosmo zapravo do mediteranske prehrane koja nam stoji na dohvatu ruke, ali nikako da nam postane svakodnevnom navikom! Ovdje moramo upozoriti čitatelje da su ranije znanstvene špekulacije oko doziranja dnevnog unosa vlaknaste strukture bile na razini dvije šnite crnog (raženog) kruha dnevno što je sada povećanje od 250 posto. Promijenilo se stajalište o dodavanju raznih vlaknastih dodataka na bazi celuloze i jedinstven je zaključak da prirodni kompleks iz namirnice ne mogu zamijeniti nikakvi dodaci. Naime, razvidno je slijedeće: gdje god je čovjek pravio »kratice« i zaobilazio prirodnu hranu, kasnije mu se razbilo o glavu. Ideja da se ljudsko tijelo »savršeno« prilagođava novim uvjetima
te da se u njega može svašta trpati bez posljedica, tim je istraživanjem definitivno srušena! To je bila ona sasvim pogrešna logika - ako se komarac prilagodio na tri generacije insekticida i preživio, slično će biti i kod čovjeka! Golema studija publicirana u uglednom časopisu »Lancet« u broju od 3. svibnja 2003., velik broj ispitanika i značajna sredstva uložena u istraživački projekt, ne bi bila toliko uvjerljiva da potvrda rezultata nije stigla i s druge strane Atlantika. Naime, u SAD-u su europsku studiju u potpunosti potvrdili objavom rezultata vlastitih istraž ivanja koje je na 37.000 ljudi uradio National Cancer Institute iz Rockvilla, Maryland. Od ispitanika je 3600 imalo polipe debelog crijeva koji su s medicinskog stajališta prvi predznak nadolazećeg raka kolona. I tamo je šefica projekta bila .žena, podrijetlom Njemica, dr. Ulrike Peters. Povrćem i voćem protiv raka Promjena prehrambenih navika, izbacivanje mesa i uvođenje većeg broja obroka s povrćem, voćem i žitaricama, smanjio je rizik od pretvorbe polipa (adenoma) u rak za gotovo 50 posto. Oni su dali do znanja još jednu važnu činjenicu; ne mogu se obroci s namirnicama bogatim vlaknastom strukturom jednostavno zamijeniti s celuloznim dodacima prehrani jer je to »jednostavnije i brže« i jer primjerice crni kruh loše izgleda! Sveobuhvatna studija EU-a na koju su Amerikanci pomalo ljubomorni, jer misle da sve što je dobro mora doći samo iz Amerike, bacila je na koljena neke manje švedske, finske i američke studije koje su prije nekoliko godina olako zaključile da između vlaknaste strukture u hrani i raka kolona nema gotovo nikakve veze, a koje su nakon objave, izazvale dosta veliku zabunu. Za Engleze je to bitno jer kod njih godišnje od raka kolona umire 16.170 osoba zrele dobi! Član istraživačkog tima prof. dr. Day kaže: nedvojbeno je utvrđeno da su rak kolona i vlaknasta struktura iz hrane u obrnutom srazmjeru; čim vlakana nema morbiditet i mortalitet od raka kolona rastu. I još nešto; studija nije obuhvatila razne celulozne dodatke prehrani već isključivo prirodnu hranu spremnu za konzumiranje (voće, povrće a osobito grah i žitarice). Naravno, to nikako ne ide u prilog sve brojnijim proizvođačima preparata na bazi psiliuma, posija, celuloze itd., koji su javnost putem medija gotovo uvjerili da su upravo njihovi proizvodi spas od nadolazećeg raka kolona. Očito da tijelo ne reagira na isti način kada se unese prirodna hrana i
industrijski preparati. O tome koja hrana i u kojem obliku nosi najviše ukupnih vlakana (celuloze, hemiceluloze, pektina, lignina, polisaharidnih guma), mnogo je pisano, ali je od svega malo iskoristivo za prosječnog čovjeka koji želi primijeniti tu spoznaju na svoj tanjur. Ovdje ćemo dati ono što je najvažnije kod sve tri skupine namirnica tj. kod voća, povrća i žitarica. Sirovo voće osobito jabuke i kruške treba jesti s korom jer tu se krije najveća zaliha vlaknaste strukture (oko 30 posto više). Naravno potrebno je prethodno mehaničko čiščenje i temeljito pranje radi pesticida. Prema tome teza kako jabuke treba guliti - pada u vodu jer se skine ono što je najvrednije! Jabuka s korom i banana imaju najviše vlakana a odmah slijede kruška i naranča. Kada se, primjerice s naranče, skine gruba kora, ostaje tanka bijela pokorica koja u sebi krije obilje vlakana. Mnogi to skidaju, a nekima se gadi, no što je bijeli sloj deblji, to bolje. Sasvim je jasno da je osušeno voće izvrstan izvor vlaknaste strukture jer kad voda ispari, koncentracija suhe tvari naglo raste. Među suhim voćem pravi biser su suhe šljive, pa bi po mom mišljenju trebale stajati u zdjelici na stolu kako bi se svakom prilikom po koja pojela. Mnogi voće drže kao ukras na stolu (primjerice Danci) ali voće treba konzumirati najmanje pet komada dnevno a ne gledati kroz staklo. Što bliže prirodi, to manje raka Vlaknasta struktura važan je dio povrća pa je tako onaj tko ne voli povrće na velikim mukama jer mu nedostaje glavni izvor. Posebno se ističe grašak koji je u limenci već gotov pripremljen za obrok i vrlo jeftin, ali se nažalost ipak malo koristi. Odmah iza graška dolazi grah, mrkva i krumpir, brokula i kukuruz. Tko voli grah i često ga jede ne bi se trebao bojati nedostatka vlakana, a još. manje bi se trebao sramiti svoje prehrambene navike. Nema u nas navike da se za obrok servira kukuruz iz limenke premda je ukusan i atraktivne boje. Naravno, iza toga slijedi zeleno lisnato povrće kao što su špinat, blitva, salata i drugo. Na pitanje treba li konzumirati sirovo ili kuhano povrće, odgovor je jednostavan . kuhano kad god je moguće, ali može pofureno ili sirovo prethodno očiščeno i oprano. Žitarice su vrlo važan izvor vlaknaste strukture pa je konzumiranje bijelog kruha tj. rafiniranog kruha kao statusnog simbola - apsurdno! Traži se što tamniji kruh na bazi raži ili kombinacije cjelovitog zrna žita, kukuruza ili čak kruh s dodatkom zobenog brašna. Naime, definitivno je potvrđeno da zobene pahuljice donose najviše kvalitetnih i lako probavljivih vlakana, pa je vrlo korisno kruh ujutro zamijeniti obrokom takvih pahuljica. Odmah iza toga dolaze pšenične klice, pa kukuruzne pahuljice. Od žitnih nusproizvoda,
pšenične posije sadrže daleko najviše vlaknaste strukture oko 8 posto, no one se kao takve teško mogu izravno konzumirati zbog čega se dodaju drugim smjesama. Nemojmo zaboraviti da su se nekada krave muzare hranile s pšeničnim posijama dok se danas nalaze u lijepo dizajniranim kutijama po policama ljekarni kao dijetetski pripravci za ljude. Slično se dogodilo sa sjemenkama suncokreta i nekim drugim nusproizvodima. Vlaknasta struktura je za organizam »korisni otpad« koji popunjava najveći prostor probavnog sustava, obavljajući kod toga cijeli niz korisnih funkcija kao .to su zadržavanje vode bubrenjem, apsorpcija toksina, podražaj nervnih završetaka itd. Čim podražaja nema dovoljno, protok otpadnog materijala usporava a može i stati kad obično rabimo izraz začep. Naravno, problem postaje ozbiljan kod starijih ljudi koji se slabo kreću, ali i kod mlađih koji veći dio dana proborave u stolici ili u fotelji. A podražaj daje prije svega aktivno kretanje i grubo vlaknasta struktura iz namirnica koja struže, grebe i bubri. Ne kaže se badava u narodu . »jedi grah i kuruzu pa nećeš imati začep«. Da ne govorimo koliko je redovno ispražnjavanje crijevnog sadržaja važno kod problema hemeroida i nekih drugih bolesnih stanja. Što se crijeva bolje prazne, to je bolje za zdravlje jer je manji kontakt toksičnih nuz proizvoda s crijevnom površin om. Sada mo.emo reći i ovako; što je u namirnicama više vlaknaste strukture, ispražnjavanje crijeva je učestalije. Najmanje vlakana dobivaju populacije u gusto naseljenim urbanim sredinama velikih gradova na zapadu i tamo je stopa morbiditeta i mortaliteta od raka kolona - najveća! Mogli bismo reći i ovako: .to je čovjek bliže prirodi raka je sve manje, i obratno! Što više vlakana , to niža razina inzulina Rafinacija prirodnih namirnica i pakiranje u celofan nam je donijelo kronični nedostatak vlaknaste strukture u svakodnevnim obrocima, a umjetno vračanje onoga što je prethodno skinuto, nije se pokazalo onako dobro kako je to očekivano. Naime, ako pojedete kruh od cjelovitog zrna s jedne i bijeli kruh a poslije toga pšenične posije u tabletama s druge strane - nije isto. A manjak vlaknaste strukture donio nam je rastuću stopu morbiditeta od raka kolona koji se u mnogim zemljama nalazi na drugom ili trećem mjestu po smrtnosti. Još nešto: što više vlakaste strukture u tanjuru, niža razina inzulina, a što je manje ovog hormona u krvi manje je pretilosti, osobito one ekstremne! Japanci, primjerice, konzumiraju ribu
umjesto mesa, rižu kao glavno jelo, korjenasto bilje i sojine proizvode. Kao što je poznato riža je zrnasta hrana bogata ne samo proteinima i biljnim masnoćama već i topljivim vlaknima. I naravno, to se odmah vidi po pojavi raka kolona koja postoji ali je gotovo zanemarljiva. Japanske prehrambene navike su dijametralno oprečne europskim, a pogotovo američkim; manje mesa, više ribe, više voća, povrća i zelenog čaja a manje slatkih napitaka, značajno manje dnevnih kalorija a pogotovo kalorija od animalnih masnoća.
skorbuta i umirali, sve dok nekome nije palo na pamet da utovari naranče i limune. Najbolja i najvrjednija namirnica je ona koja je kompletna bez da je išta dodano ili oduzeto. A slaganje obroka od pojedinih namirnica da bi se postigla toliko potrebna raznovrsnost, veliko je umijeće koje se ne može naučiti u školi. Evo jednog primjera; hraneći se standardnim namirnicama, gotovo nikad nećemo posegnuti za osušenim voćem ili povrćem. Živeći u gradu i nabavljajući namirnice u samoposluzi, jedina namirnica u suhom stanju su začinska paprika, suhi kvasac i začini.
Hrana bogata vlaknastom strukturom pomaže mršavljenju jer svojim volumenom i sposobnosti bubrenja, ograničava unos druge visoko kalorijske hrane. Dijabetičari također imaju računa paziti na unos vlakana jer obilje vlakana u obrocima usporava apsorpciju glukoze. Želite li dakle pobjeći od raka kolona? Pazite na unos tri izvora vlakana - voće, povrće i žitarice prema pravilu »5 komada svaki dan« (Five a Day)
Međutim, upravo osušene namirnice predstavljaju koncentrat hranjivih i zaštitnih tvari. Uz napomenu da kod sušenja valja povući granicu između industrijskog i domaćeg; industrijsko sušenje namirnica, primjerice voća, pored vode uklanja i veliki dio zaštitnih tvari (vitamin C i beta-karoten). Dok sušenjem gustoća hranjivih i zaštitnih tvari geometrijski raste, istovremeno raste i energetska vrijednost. Tako kod šalice svježih brusnica energetska vrijednost iznosi 47 kcal, a kod osušenih 363 kcal. Ne po izgledu već po sadržaju
KOJA JE HRANA NAJZDRAVIJA NA SVIJETU? Odgovor je prilično jednostavan; ona koja sadrži najviše hranjivih i zaštitnih tvari po jedinici težine ili ako hoćete malo drukčije, ona koja najviše doprinosi zdravlju..Takve su namirnice brokula, špinat, blitva, riba, brusnica, maslinovo ulje, bijeli luk itd. Navikli smo na procjenu “od oka ” ali postoji i poprilično vje rodostojna valorizacija vrijednosti neke namirnice na temelju znanstvenih spoznaja. Izbor hrane – najveći problem Prehrana dakle nije ništa drugo negoli pokrivanje tjelesnih potreba za pojedinim hranjivim i zaštitnim tvarima. Tko je u tome »majstor« na njemu se vidi, a vidi se po otpornosti na infektivne i degenerativne bolesti te po dužini njegova života. Kod svega toga veliku ulogu ima čimbenik zvan nasljeđe. Među više tisuća jestivih plodova prirode koji se teorijski mogu konzumirati treba svakodnevno osigurati desetak ključnih tvari. Namirnice su dakle izvor hranjivih i zaštitnih tvari i mogu biti loš ili dobar izvor. Moreplovci u srednjem vijeku utovarivali su na brodove kruh, usoljenu govedinu, dimljenu svinjetinu, vino i rum zbog čega su na dugim putovanjima obolijevali od
Kako uspoređivati zdravstvenu vrijednost namirnica? Jednostavno tako da se uspoređuje broj najviših ocjena kao i ukupni zbroj sastavljen od pojedinačnih ocjena. Postavlja se pitanje treba li jesti samo one namirnice s najvećim zbrojem? Ne, nego miješati razne visokovrijedne namirnice, a izbjegavati prazne namirnice. Koja hrana je najzdravija na svijetu? Ona koja sadrži najveću gustoću zaštitnih čimbenika u odnosu na kalorijsku vrijednost. Navikli smo svrstavati namirnice u razrede prema kriteriju kvalitete, dakle prema veličini, izgledu, boji, težini, stupnju zrelosti, svježini itd, a uglavnom preskačemo najvažniji kriterij – sadržaj zaštitnih tvari odnosno dugoročni doprinos zdravlju. Mi, zapravo, ugađamo našim osjetilima, a ne zdravlju. Često su u vrednovanju namirnica prisutni crno-bijeli kriteriji odnosno namirnica je »dobra« ili »loša« što je samo površinska ocjena. Uostalom, ne postoje dva čovjeka koji se u takvoj ocjeni slažu; što je za mene dobro nije dobro za vas. Od nekoliko tisuća jestivih plodova biljnog i animalnog podrijetla koje nam priroda daruje na kopnu, u zraku i u vodi, praktično se koristi svega oko 800, s tim da se njihova prehrambena i zaštitna vrijednost bitno razlikuju. Kako ocjenjivati i potom birati u tanjur samo one najkorisnije namirnice? Treba znati da je argumentirana valorizacija namirnica dosta teška jer u pitanju je metodologija pristupa. Zanimljivo je da se malo stručnjaka
ozbiljno bavilo tim problemom, pa je sasvim jasno da nema konsenzusa. Svaki autor ima neku svoju ideju koji je to najbolji izvor hranjivih tvari i kako bi se vrijednost namirnica objektivno izmjerila, a bilo je i više službenih pokušaja. No metodologija ocjene zdravstvenog doprinosa namirnica ipak postoji, a sastoji se u tome da se mjeri odnos hranjivih i zaštitnih tvari, ali ne na jedinicu mjere, već po kalorijskoj vrijednosti što praktično znaći – što više tih tvari na što manje kalorija, ocjena je bolja. Naravno, u proračunu su pomogli softverski paketi Food Processor i Genesis i tako su nastale namirnice rangirane ocjenama »odličan«, »vrlo dobar« i »dobar« izvor hranjivih i zaštitnih tvari. Zdrave su obojene namirnice Takvo rangiranje mijenja način razmišljanja o vrijednosti namirnica jer u prvi plan dolaze one namirnice koje do sada nitko nije ni spominjao. Kao osobe zainteresirane za svoje zdravlje, nastojimo birati one namirnice koje nam najviše donose uz najmanju kalorijsku vrijednost. Naizgled teško, ali kada se shvati princip zapravo je jednostavno. Uvažavajući takav način razmišljanja i vrednovanja, nije svejedno stavlja li kuhar u jela malo ili mnogo začinske paprike, konzumirate li svježe ili sušeno voće, jedete li blitvu ili zeleni dio gorušice, jer među njima je golema razlika u sadržaju hranjivih i zaštitnih tvari. Primjerice, najveći dio ljudi nerado konzumira teleća jetrica pod izgovorom da su puna »otrova« i kolesterola. Takva predodđba je nastala pod utjecajem loših tekstova iz medija, ali to je ozbiljna pogreška jer su takva jetrica zapravo jedan od najboljih izvora dragocjenih hranjivih i zaštitnih tvari. O hranjivim tvarima već dosta znamo pa ćemo se ovdje zadržati na onim zaštitnim. Kada kažemo da je zdravo sve što je obojeno, mislimo na tri velike skupine zaštitnih tvari odnosno na antocijane, flavonoide i karotenoide. Zatim, tu su izocijanati iz kupusnjača posebice brokule, izoflavoni iz soje, organo-sulfidi iz lukovica (češnjak), omega-3 masne kiseline iz riba i drugih morskih proizvoda, mononezasićene masnoće iz maslinova ulja, resveratrol iz crnog vina... Njihova zaštitna uloga se odnosi na antioksidacijsko i antikarcinogeno djelovanje, a kod nekih kao što su fitoestrogeni i brojna druga poželjna djelovanja. Primjerice, fitoestrogeni iz soje za razliku od humanog estrogena djeluju slično odnosno olakšavaju tegobe menopauze, ali ne promoviraju rak maternice i dojke. Najveći problem do sada bio je prikaz prednosti i nedostataka pojedinih namirnica i model za rangiranje unutar vrijedonosnog sustava. Jedna od metoda se sastoji u tome da se namirnice boduju koliko po jedinici kilokalorija imaju ocjena »odličan«, »vrlo dobar« i »dobar« i zatim se po određenoj formuli izračunava prosjek.
Konačan zbir postavlja namirnicu na skali vrijednosti. Zapravo, cijela računica se svodi na usporedbu nutritivnog sadržaja namirnice s njenom kalorijskom vrijednosti; ako je namirnica vrlo visoko po sadržaju jednog ili više nutrijenata, ali ima vrlo malu kalorijsku vrijednost, označuje se kao »zasićena hranjivim tvarima«. Ako suprotno tome ima malo najviših ocjena, a visoku kalorijsku vrijednost, označuje se kao »slabo zasićena hranjivim tvarima«. Da bi namirnica dobila ocjenu »dobar izvor« mora imati najmanje 1,5, a to znaći da mora imati hranjivu vrijednost 1,5 puta veću od kalorija koje donosi. Da bi namirnica dobila ocjenu »vrlo dobar izvor« mora imati najmanje 3,4 puta veću hranjivu vrijednost, a da bi dobila ocjenu »odličan izvor« mora imati od 3,4 do 7,6. Primjerice, bijeli kruh koji mnogi jedu zbog društvenog statusa, ima vrlo nisku ocjenu vrijednosti, jer osim kalorija ne nosi gotovo ništa. S druge pak strane, sjemenke suncokreta ima vrlo visoku ukupnu ocjenu koja je dobivena na temelju osam dobrih, pet vrlo dobrih i jedne odlične ocjene što nakon proračuna daje brojku 22. Tako, primjerice, zeleni dio gorčice i tofu imaju više kalcija od mlijeka što opet znaći da se na tablici nalaze ispred ove namirnice koja služi kao standardni izvor kalcija. Istina, kod toga nisu uzeti u obzir i drugi čimbenici kao što je, primjerice, apsorpcija neke hranjive tvari iz namirnice, koja može biti u rasponu od 0 do 10. Deset najvredniih namirnica Za kalcij iz mlijeka znamo da se apsorbira izvrsno, ali za kalcij iz zelenog dijela gorušice – ne znamo! Sve se svodi na sljedeće; koliko moramo konzumirati kalorija da bismo unijeli u organizam određenu količinu hranjivih i zaštitnih tvari. Dnevna vrijednost (DV) izvedena je iz RDA, a podrazumijeva standard za usporedbu tijekom dana. Na temelju takvog modela vrednovanja namirnica nastale su liste deset najboljih i 100 najboljih. Ako se od 800 namirnica koje se praktično koriste za prehranu izdvoji 10 najvrjednijih po sadržaju hranjivih i zaštitnih tvari, dobivamo popis namirnica koje bi trebali maksimalno konzumirati, ali to se uglavnom u praksi ne događa budući da navedene namirnice ljudima nisu prihvat ljive zbog organoleptičkih i inih drugih razloga. Tako primjerice, peršin zasigurno spada vrlo visoko jer ima četiri ocjene »odličan izvor«, odnosno peršin dobiva odličan zbog vitamina C, vitamina A, željeza i folata, a ima i cijeli niz drugih dobrih ocjena. Problem je što se peršina ne može najesti, budući da je riječ o začinu. No, ono što zasigurno možemo jeste da sve namirnice koje pripremamo u kuhinji zaspemo
suhim kosanim peršinom. Druga namirnica koju bi spomenuo su pečena teleća jetrica. Ona sadrže osam ocjena »odličan izvor« (za vitamin B-2, B12, vitaminA, folat, selen, triptofan, cink i bakar) i šest ocjena »vrlo dobar izvor« (za željezo, vitamin B-6, nikotinsku kiselinu, pantotensku kiselinu i protein). Prema tome, ova namirnica apsolutno spada u vrlo zdrave (pravi rudnik), ali kada se koristi jednom tjedno. Sljedeća je svakako brokula koja ima pet ocjena »odličan izvor hranjivih i zaštitnih tvari« (vitaminK, vitamin C, vitamin A, folat, i vlaknasta struktura) te osam ocjena »vrlo dobar«, uglavnom za vitamine. Sličnu strukturu ima ostalo zeleno lisnato povrće, osobito kelj. Kod riba odnosno morskih plodova ocjena se mjeri prema sadržaju selena, triptofana i omega-3 masnih kiselina. Tako je, primjerice, meso lososa rijetka namirnica kod koje se predodđbe o ukusnosti i zdravstvenoj kvaliteti podudaraju. Tako pečeni losos ima pet ocjena »odličan izvor« (B-12, selen, triptofan, nikotinamid i omega-3) i pet ocjena »vrlo dobar izvor«. Istina, taj sadržaj oscilira ovisno o vrsti lososa i sezoni lova, ali to su prosječne vrijednosti. Slično je kod tune, škampa i ostalih plodova mora. A oko preventivnog učinka omega-3 masnih kiselina, što se tiće raka nekih lokacija i drugih bolesti, više nema nikakvih dilema; desetine studija potvrdile su ranija saznanja, a to je učinila i kanadska studija objavljena u mjesecu lipnju 2004. godine u časopisu »Cancer Epidemiology«.Redovito konzumiranje masne morske ribe (najmanje dva puta tjedno) predstavlja gotovo sigurnu zaštitu od leukemije, multiplog mijeloma i non-Hodgkin limfoma. Istraživanje je obavljeno na velikom uzorku od 3000 ljudi oboljelih od raka kao i 4200 onih koji su služili kao kontrolna skupina. Prema opisanom modelu valoriziranja namirnica svakako ima i iznenađenja; ispada da laneno sjeme ima više omega-3 masnih kiselina od bilo koje ribe pa po svemu sudeći spada u najjeftinije izvore. Tko dakle stavlja mljeveno laneno sjeme u jutarnji obrok (zobena kašica), taj zapravo ozbiljno misli na svoju budućnost, a ribe može do daljnjeg zaboraviti. MA KR
OBIOTIKA - TERAPIJA I STIL .IVOTA
KAKO BOBIČASTO VOĆE I TAMNA ČOKOLADA ŠTITE KRVNE ŽILICE? Brusnice, borovnice, kupine, šumske jagode i crni ribiz, oduvijek su u narodu bile popularni kao zdrave namirnice Sada imamo dokaze koji to vjerovanje potvrđuju. Za kakao i tamnu čokoladu mnogo se toga nagađalo, ali sada se definitivno zna da je komadić tamne čokolade dnevno vrjedniji od bilo kojega lijeka. Zašto? Jer sadrži obilje flavonoida, osobito kvercetina koji štiti krvne žilice. Mislite li na svoje krvne žile? Lipa u cvatu i bobičasto voće nekako se vremenski podudaraju; prvo se odlikuje posebno atraktivnim mirisom i ugodnim čajem a drugo u svojim jakim bojama donosi - zdravlje. Šteta je jedino što se u nas bobičasto voće prodaje na lončiće i što je za prosječni džep preskupo. Vagati cijenu borovnica i mesa pa se odlučiti za meso u pravilu je logično, ali na kraju nije zdravo. Od crvenog mesa ćete se najesti, ali zdravstveno ništa nećete dobiti osim malo proteina i nove porcije kolesterola. Ako se kojim čudom ipak odlučite za borovnice, zaštitili ste svoje krvne žile. A krvne žilice na srcu i u mozgu život znaće! Najnovija istraživanja europskih stručnjaka daju nam do znanja da se »investicija« u bobičasto voće (brusnicem borovnice, maline, kupine) isplati dugoročno. Crvene i tamno plave bobice kao što su brusnice, kupine, crni ribiz i borovnice, sadrže flavonoid kvercetin koji spada u moćne antikarcinogene čimbenike s posebnim svojstvom da blokira enzimatsko djelovanje bez kojega tumorozna tvorba ne može rasti - stoji u rezultatima istražvanja finskih istraživača, koji su nedavno objavljeni u »European Journal of Nutrition«. Stručni tim Nacionalnog instituta za zdravlje u Helsinkiju tvrdi da je gotovo pravilo - što se više jede tamno obojenih bobica, razina kvercetina u krvi je veća, a time je bitno povećana i otpornost organizma. Zaštitne tvari su antocijani i flavonoidi kojih, ako kemijski gledamo, ima na desetke. Zbog čega su se znanstvenici usredotočili upravo na te skupine za.titnih tvari? Zbog toga što najviše obećavaju kao buduće sirovine za farmaceutsku industriju ili preciznije za industriju dodataka prehrani na bazi prirodnih tvari. Navikli smo da skupe epidemijske studije rade Amerikanci, a veseli nas kad to učini netko u Europi. Finci su svoje rezultate objavili pod pokroviteljstvom Akademije znanosti i nacionalne udruge za bolesti srca i krvnih žila. Skupinu odraslih osoba oba spola podijelili su na dva dijela;
jedna je nastavila sa svojom uobičajenom prehranom tipičnom za urbana područja velikih gradova, a druga je dobivala 100 grama bobičastog voća dnevno, uključujući crni ribiz, brusnice i lingon koji je tamo vrlo popularan. Brusnica prva na top listi Krv je testirana dva tjedna prije početka pokusa i tijekom pokusa. Prvi i najvažniji utisak jest da je kod skupine koja je konzumirala bobice razina kvercetina u krvi naglo porasla i zadržala se na 32 - 51 % više u odnosu na kontrolnu skupinu. Istraživači su primijetili da razina kvercetina u bobicama ovisi o debljini kožice, fazi zrelosti ploda i vremenu stajanja prije konzumiranja. Oni su također zaključili da je ovako pripremljen koktel bobica izvrstan izvor kvercetina. Ako se tome doda crno vino, crveni luk, zeleni čaj i jabuke, stvorena je dovoljno jaka obrambena barijera. Dosad je ispitano na stotine prirodnih tvari uključuju i razne tropske plodove pa čak i začine. Nije čudno što zbog toga svatko pravi nekakve svoje liste zaštitnih čimbenika velikog potencijala. No, nakon sastanka američkih kemičara na skupu za eksperimentalnu biologiju koji je održan u SAD-u 2002., stvari su mnogo jasnije i brusnica se među ostalim ćimbenicima definitivno popela na prvo mjesto. Od 20 prirodnih voćnih sokova koji su precizno ispitani na prisutnost zaštitnih tvari, sok od brusnice daleko je ispred svih ostalih zbog čega se sada ovaj sok servira i u bijeloj kući. Biokemičar Yeagang Zuo je na tom stručnom skupu rekao kako najveći kapacitet za uništavanje slobodnih radikala ima upravo brusnica. A njegova asistentica dr. Catarina Neto otišla je korak dalje pa je objavila rad kojim se potvrđuje da brusnica sadrži neke antikarcinogene tvari koje su u stanju ubiti tumorozne stanice. Od više desetaka znanstvenih izvještaja, zanimljiv je bio onaj dr. Leslie Plhak gdje je objelodanjeno kako smrznuta borovnica sadrži tvari koje usporavaju rast patogenih mikroba poput Listerie monocytogens te Ecoli. O tome da brusnica evidentno ima utjecaja na mikrofloru mokraćnih putova, već je dosta pisano, ali na ovom skupu je ponovljeno da zasigurno brusnica prevenira urinarne infekcije. Sve u svemu, bobičasto voće trebalo bi dnevno biti na jelovnicima i kao što je rekao sudionik tog velikog znanstvenog skupa dr. Stoner.- vrjednije je imati zdjelicu malina na stolu nego kilogram pečene janjetine!
Čokoladni izazovi Premda će mnogima ovo zazvučati kao pretjerano, definitivno stoji činjenica da je tamna čokolada vrlo bogata flavonoidima (epikatehinom) i da ima utjecaja na stijenku krvnih žila. To je eksperimentalno potvrđeno s više vrlo ozbiljnih studija. U najnovijoj je utvrđeno da dvotjedno konzumiranje tamne čokolade osjetno poboljšava funkcioniranje krvnih žila bez povećavanja razine kolesterola. To je nešto slično djelovanju crnog vina, odnosno ako se umjereno konzumira djeluje vrlo povoljno. To je priopćeno na stručnom skupu Američkog udruženja za srce i krvne žile u New Orleansu krajem 2002. godine. Da podsjetim čitateljstvo; čokolada se pravi od kakaa koji obiluje spomenutim zaštitnim tvarima. Što se temeljna sirovina, dakle kakao masa, više »razrijedi« s raznim dodacima pa i mlijekom, dragocjeni flavonoidi sve više iščezavaju pa, primjerice, u bijeloj čokol adi postoje samo ostaci flavonoida. Objašnjenje za taj fenomen je relativno jednostavno krvne žile su elastične cijevi koje »dišu« zajedno s naporima koje čovjek tijekom dana poduzima. Epikatehin iz čokolade provocira lučenje aktivnih tvari koje izazivaju širenje krvnih žila i tako povećava protočnost arterija. Što je bolji protok kroz tanke krvne žilice, to je manji rizik od iznenađenja koja se zovu srčani i moždani udar. Također, flavonoidi su dokazani antioksidanti, odnosno imaju sposobnost blokirati stvaranje oksidiranog LDL kolesterola. A ovaj je vrlo važan čimbenik u nastanku krvnih plakova. Metodologija analize flavonoida je toliko napredovala posljednjih pet godina da se danas sa sigurnošću može reći kako upravo tamna čokolada po učinkovitosti die u red crnog vina, crnog čaja i brusnica. Naravno, potrebno je reći i slijedeće . tehnološki postupak proizvodnje uništava najmanje polovicu flavonoida. Upravo zbog toga neke tvrtke uvode niski postupak alkalizacije i temperaturnog tretmana I tako se nadaju svesti gubitke flavonoida na samo 25 %. Istraživači su otišli i korak dalje pa su rekli da je najbolja čokolada koja sadrži najmanje 70 % kakaa. Ako flavonoidi iz čokolade i crnog vina čuvaju srce i krvne žile, naravno da je moguće umjetno izdvojenim ili sintetski dobivenim epikatehinom i drugim flavonoidima obogaćivati druge namirnice kao što činimo s folnom kiselinom i A vitaminom. Pokusi su načinjeni s mlijekom i nekim drugim namirnicama, ali s polovičnim uspjehom. Bilo bi naivno davati savjet - jedite čokoladu i pijte crni čaj pa se ne morate bojati srčanog udara. Čokolada nije lijek i nikada neće biti, ali može kao i druga spomenuta sredstva biti solidna preventiva. To je samo potvrda starog pravila da prehrana značajno utječe na zdravlje, odnosno da
svatko sebi kopa grob - zubima! Prehranom možemo smanjiti rizik, a to je možda važnije nego liječiti kada se problem pojavi u svom punom obliku. Do ovog trenutka nema službenih preporuka za doze i način korištenja flavonoida, no ipak ima stručnjaka koji su iznijeli svoje stajalište; 150 mg flavonoida ima trenutni učinak, a 500 mg dnevno ima dugotrajni učinak. Radi usporedbe, šalica kvalitetnog crnog čaja sadrži 172 mg flavonoida. Da je moćno američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) ozbiljno shvatilo značaj flavonoida u prehrani, najbolje govori činjenica što je dalo ispitati brojne namirnice na sadržaj ovih tvari, a analize su objavljene na njihovim internetskim stranicama te su tako postale dostupne svim zainteresiranim korisnicima.
JE LI CRNO VINO - HRANA ILI LIJEK? I Francuzi jedu masno kao Amerikanci, ali od srčanog udara štiti ih vino. Pivo povećava rizik od želučanog čira. Dugo vremena nije bila jasna uloga alkohola iz vina; vjerovalo se da se sva pozitivna iskustva temelje na opuštajućem djelovanju etilnog alkohola kojeg u vinu ima u »optimalnim« količinama. Zašto vinoljupci žive dulje.. Danas je poznato da je uloga alkohola u organizmu krajnje nepovoljna, osim u vinu gdje se dobro veže sa zaštitnim čimbenicima preciznije služi kao njihovo otapalo. Među mnogim istraživanjima crnog vina, ističe se ono iz 2003. koje je objavljeno u uglednom stručnom časopisu The American Journal of Gastroenterology . Iz tog rada je više nego jasno da umjereni vinoljupci znatno smanjuju rizik od želučanog čira. Suprotno brojnim napisima u svjetskim i našim časopisima, pivo i druga alkoholna pića povećavaju rizik od pojave te bolesti. Uzme li se u obzir važna činjenica da su istraživanja bila neovisna, te da su rezultati objavljeni u uglednim stručnim časopisima, mogu se smatrati vjerodostojnima. Tijekom 2002. godine u Sjedinjenim Državama dovršeno je veliko istraživanje (Carolina Alummi Heart Study) o preferenciji alkoholnih pića i posljedicama na zdravlje, odnosno na duljinu života amerčkih građana. U ispitivanje je bilo uključeno 2864 muškaraca i 1571 žena u dobi od pedesetak godina, a posebno se obratila pozornost na stanje srca i krvožilnog sustava. Najzdraviji i najdulji život imali su vinoljupci,
slijede pivopije, a tek na kraju oni koji piju žestoka pića. Je li zdravstveni boljitak postignut konzumiranjem vina posljedica resveratrola ili drugih antioksidacijskih tvari, u istraživanju nije navedeno. Malo je koja namirnica pobudila takvo zanimanje istraživača kao crno vino i malo je kada u povijesti ulaganja u istraživanje toliko tvrtki bilo spremno investirati u nove projekte. Razlog? Željelo se ispitati djelatne tvari iz kožice crnog grožđa koje se tijekom fermentacije transformiraju u zaštitne čimbenike prvog reda. Nakon što je utvrđena kemijska struktura resveratrola, mnogo se špekuliralo o aktivnostima tog spoja, o metodologiji kemijske identifikacije i o potrebi novih pokusa, ali je bilo relativno malo dokaza sve do ove godine kad su objavljeni ključni radovi. Pomak je učinjen na Northwest Universit y Medical School kad je potvrđeno da je resveratrol, koji povoljno djeluje na srce i kardiovaskularni sustav, zapravo forma estrogena kojeg ima i na mnogo drugih mjesta. No, odakle ta tvar u kožici grožđa i čemu služi? Mnogi zaštitni čimbenici iz biljnih vrsta (povrća i voća) ne služe nama, već za obranu od raznih nametnika, a ponajprije od plijesni. Tako je i u slučaju vina. Oslobađanjem resveratrola, biljka se brani od napada plijesni. Trebalo je proći 50 i više godina da čovjeku sine ideja – ako služi biljci zašto ne bi poslužio i nama? Zahvaljujući toj logici, ljudi su iščeprkali mnoge zaštitne čimbenike, koncentrirali ih i proglasili »lijekovima«. Dakle, o resveratrolu se znalo gotovo sve (antioksidacijsko, antikoagulativno i antikancerogeno djelovanje), ali ipak nikome nije palo na pamet usporediti molekularnu težinu tog spoja s molekularnom težinom nekih sintetskih estrogena jer bi odmah uočio da postoji frapantna sličnost s dobro nam poznatim dietilstilbestrolom. Na svu sreću, to nije promaknulo dvojici istraživača prof. dr. Barryju Gehmu i prof. dr. Laryju Jamesonu s Northwest University Medical School. Njihov rad, koji je objavio Proceedings of National Academy of Science, pobudio je veliko zanimanje stručne javnosti jer otvara niz zanimljivih pitanja - može li resveratrol zamijeniti sintetski estrogen, je li njegovo djelovanje specifično ili samo biološko... Naravno, zainteresirana je industrija vina, ali i farmaceutske kompanije koje pomno prate sve vezano uz izolaciju, koncentriranje i stabiliziranje prirodnih zaštitnih čimbenika. Estrogeni učinak resveratrola važno je otkriće koje bi se moglo višestruko iskoristiti. Premda nema specifično djelovanje, posjeduje znatan biološki potencijal. Pojam estrogen znači da pobuuje estrus, dakle veže se na receptore koji potiču određene gene na aktivnost tj. da se uključe. U mehanizmu nastanka raka pojedinih lokacija, značajnu ulogu
imaju spolni hormoni (testosteron i estrogen). No, vrlo je zanimljiv način dokazivanja estrogenog djelovanja resveratrola. Znanstvenici su se u pokusu poslužili genom luciferaze, enzimom koji generira svjetlucanje krijesnica. Zna se da je svjetlucanje tih insekata u ljetnoj noći zapravo igra privlačenja partnera, a zadaća je znanstvenika bila usporediti djelovanje estradiola s jedne i resveratrola s druge strane na mehanizam tog procesa. Budući da se jačina svjetlucanja može mjeriti, to je zapravo vrlo efektan pokus.
i ne odlikuje visokom razinom resveratrola, pa se postavlja pitanje što bi se dogodilo sa sortama cabernet sauvignon i shiraz koje imaju najvišu koncentraciju te djelatne tvari na svijetu. Nije to sve; ako se nakon branja grožđe sorte Napoleon odmah ohladi, dodatno stimulira enzime na produkciju resveratrola ćime se još povečava količina te tvari. Pokusima je potvrđeno da se resveratrol oslobađa upravo za vrijeme fermentacije grožđa (u kožicama) pa su time otpala sva prijašnja nagađanja o tome gdje se i kako to događa.
Dosad se smatralo da je estradiol neupitan u stimulaciji produkcije luciferaze i da je tako generirana svjetlost krijesnice najjača. U pokusima je, međutim, utvrđeno da efektivne doze resveratrola pobuđuju generiranje svjetla dva do četiri puta više od estradiola! Jedina je razlika što estradiol djeluje u znatno manjim dozama. Učinkovitost resveratrola na taj način elegantno je dokazana tj da se zaista radi o biološki aktivnoj tvari. Naravno, to potvrđuje davnu tezu o »francuskom paradoksu« - da možete jesti masnu hranu ako redovno konzumirate crno vino i istovremeno otvara vrata cijelom nizu novih istraživanja.
Dakle, ozračivanje UV-zrakama stimulira enzimatski proces koji je otprije poznat i kod nekih drugih vrsta voća, primjerice jabuka. Ultraljubičasto ozračivanje nema nikakvih sporednih učinaka koji bi bili nepovoljni za ljudsko zdravlje.Ti su pokusi stavili na kušnju neke proizvođaće resveratrola iz drugih biljnih izvora koji nisu nastali procesom fermentacije.
Estrogen štiti žene od bolesti srca i krvnih žila time što stimulira produkciju HDL kolesterolske frakcije (dobri kolesterol). U muškaraca toga nema pa zato prerano odlaze u »vječna lovišta«. Sada im se pak pruža prilika da se dnevno štite čašom dobrog crnog vina (primjerice shiraza), no vlasti su iznjedrile njegovu zabranu za vozače, što praktičko znaći prohibiciju jer gotovo svi voze. Selektivni estrogeni sada se proizvode radi terapije protiv raka dojke (tamoxifen) i osteoporoze. Pojava nove generacije sredstava manje toksičnosti bila bi vrlo poželjna, a na tome se užurbano radi. Gdje najviše ima resveratrola ? Prema istraživanju najviše resvera trola imaju poznata vina shiraz i cabernet sauvignon. No sasvim je jasno da prirodni sadržaj znanstvenicima nije dovoljan. S druge strane Atlantika, španjolski su istraživači usmjerili napore kako bi povečali količinu resveratrola u procesu dobivanja vina. Poslužili su se metodom hlađenja i ozračivanja ultraljubičastim zrakama za vrijeme procesa fermentacije. Rezultati? Količina sadržaja polifenola u kojem se kontekstu nalazi i resveratrol, znatno se povečala. Njihov je rad objavljen u časopisu American Chemical Society. Tim istraživača pod vodstvom prof. dr. Francisca Tomas-Barberana ustvrdio je da slabo UV ozračivanje grožđa prije pretvaranja u vino može povećati razinu resveratrola do 200%. Za pokus je iskorišteno stolno grožđe sorte Napoleon koje se baš
Crno vino je dakle, bez ikakve dvojbe zdrava namirnica koju bi trebalo svakodnevno konzumirati. Već smo prije spominjali pritom da veća količina crnog vina apsolutno ne igra ulogu (kako misle vinoljupci), nego jedna do dvije čaše na dan. To je potvrđeno istraživanjima i o tome više nema nikakvih dvojbi. Dosad se nije raspravljalo pa ni pisalo o odnosu crnog vina i imuniteta jer nije bilo dovoljno radova koji bi ukazivali na mogućnost takve veze. Naime, zna se da alkoholna pića (alkohol) gener alno oslabljuju imunitet, ali kad je riječ o crnom vinu, to nije slučaj. To je potvrdila dr. Susan Percival, istraživač s UF Institute of Food and Agricultural Sciences. Miševi vinopije imaju dobar imunitet U ispitivanju koje je trajalo osam tjedana, laboratorijski miševi raspoređeni su u četiri skupine - one koji dobivaju vodu, cabernet sauvignon, vino muškat i čisti alkohol (etanol). Studija je postavljena prema modelu suvremenog čovjeka, dakle adekvatno konzumiranju dvije do tri čaše dnevno. Zatim je umjetno izazvan o blago oboljenje da bi se vidjelo kako će pokusne životinje reagirati imunitetom. Miševi koji su dobivali etanol imali su oslabljen imunitet, dok su miševi vinopije imali normalnu imunitetnu reakciju. Očito u crnom vinu ima nešto što sprečava slabljenje imuniteta. Je li to resveratrol ili neka druga tvar, zasad nije poznato. Doktorica Percival koristila se u pokusu vinima cabernet sauvignon i muškatom jer oba imaju visok sadržaj resveratrola, uz napomenu da je muškatno vino došlo s Floride, a cabernet iz Kalifornije. Zanimljivo je da je analiza
krvi miševa koji su dobivali crno vino, pokazala da imaju dvostruko viši antioksidacijski kapacitet u odnosu na krv ostalih pokusnih skupina. O tome da crno vino na neki način sudjeluje u suzbijanju kancerogeneze vode se mnoge polemike iako o izravnom antikancerogenom djelovanju ima relativno malo podataka. No, može se istaknuti da je crno vino bogat izvor bioaktivnih tvari polifenolnog tipa iz kožice i sjemena grožđa koje ima snažno antioksidacijsko djelovanje. Budući da su slobodni radikali sposobni oštetiti strukturu DNK, vrlo je vjerojatno da dugotrajnim konzumiranjem crnog vina raste antioksidacijski kapacitet krvi pa se tako indirektno suprotstavlja u prvoj fazi kancerogeneze. Treba uzeti u obzir i banalnu činjenicu da se polifenoli ubrajaju u fitoaleksine, a to je kategorija obrambenog sustava biljnih vrsta protiv napadača kao što su plijesni, sunčeva svjetlost, bakterije, virusi... Dakle, te su tvari već prirodno orijentirane protiv raznih uljeza. Uostalom, konzumiranjem crvenog pigmenta betakarotena nekoliko tjedana prije odlaska na ljetovanje može se brzo potamniti bez upale tkiva, a to znači da tvar iz biljne vrste (betakaroten) štiti jednako dobro u biljci i u čovjekovu tijelu čovjeka. U tom slučaju mi „krademo“ prirodna svojstva biljaka za svoje svrhe. Naravno, to nije ni prvi ni zadnji slučaj kada čovjek potkrada prirodu. Resveratrol blokira karcinogene stanice? Pokusi na laboratorijskim životinjama pokazali su da se resveratrol u koncentriranom obliku može oduprijeti pojavi umjetnoizazvanog tumora. Postoje čvrsti dokazi da je u stanju spriječiti upalno stanje i razvitak karcirogenih stanica in vitro (leukemija, rak dojke i prostate). Naravno, sve je to daleko od oblika koji bi se mogao okarakterizirati kao uspješno ljekovito sredstvo. Ali, ako se uzme u obzir golem interes farmaceutske industrije, moglo bi se zaključiti da »nešto leži u tom grmu«, a što je nađeno znat će se definitivno za nekoliko godina. Uz likopen iz rajčice, koji je zahvaljujući izraelskim stručnjacima naglo zainteresirao znanstvenike kao zaštitno sredstvo, resveratrol je nesumnjivo najvažniji član obitelji prirodnih zaštitnih čimbenika. Svi koji su se ponadali dobrom poslu iz jeftinih sirovina, kao što je ostatak vinskog vrenja poznat kao vinski talog, prevarili su se jer već i površna analiza pokazuje da resveratrola nema u dovoljnim količinama koje bi se mogle komercijalno iskoristiti. Naime, to je poprilično nestabilan spoj pa treba mnogo stručnosti i tehnološke obrade da ga se pretvori u upotreblji vo sredstvo. Nije svejedno o kojoj je sorti loze riječ, kakvi su uvjeti vrenja i drugo. Da su bogati vinari ili pivari umjesto barnumske reklame na TV dio
sredstava uložili u istraživanje, već smo mogli imati »hrvatski paradoks«. Ovako, nisam siguran da je itko temeljito analizirao pojedine sorte crnoga vina na resveratrol. Budući da se takve analize rade u Njemačkoj, nitko neće snositi visoke troškove, što je opet karakteristika naših ljudi. Crno vino koje na svojoj etiketi dobije analizu resveratrola, bit će za koplje vrednije od konkurenata. Sjećate li se Hipokratovog savjeta -vino protiv groznice? Naime, hoću reći da je pozitivan utjecaj crnoga vina na zdravlje liječnicima poznat tisućama godina Hipokrat je preporučivao vino u slučaju groznice, kao sredstvo za poboljšanje mokrenja te za liječenje rana, a prvu knjigu o vinu napisao je jedan francuski liječnik davne 1410. godine. Zna se da kiseline iz vina ubijaju najveći broj uzročni ka zbog čega se vino uvijek radije pilo nego voda koja je u pravilu bila zagađena i izvor zaraznih bolesti sve do 18. stoljeća. Vrlo rano tijekom 20. stoljeća bilo je pojedinačnih mišljenja liječnika da umjereno konzumiranje vina štiti ljude od bolesti srca i krvožilnog sustava, ali se to nije moglo dokazati sve dok posljednjih dvadesetak godina nisu uslijedila opsežna istraživanja. Kad je to napokon potvrđeno (Framingham Heart Study,1970), Nacionalni institut za zdravlje SAD ignorirao je problem i dugo nije bio voljan prihvatiti rezultate istraživanja kao mjerodavne. Sve dok ga iz dubokog sna nije trgla TV-emisija »News Magazine 60 minutes« tijekom koje je objašnjen fenomen nazvan »francuski paradoks« - da Francuzi jedu obilno i masno, a nemaju ni blizu toliko srčanog udara kao Amerikanci jer uz svaki ručak piju pola litre crnog vina. Kakva je veza crnog vina i krvnih žila? Prava doza crnog vina je najviše 0,5 litra dnevno što čini dvije čaše po 2,5 dl. Crno vino ne treba razrjeđivati (bevanda) jer onda se smanjuje potrebna doza zaštitnih tvari. Bijelo vino i rose nemaju nikakvog zaštitnog djelovanja na srce jer ne blokiraju formiranje endotelina 1. Kao što smo već spomenuli, upravo zato što se sve zaštitne tvari kriju u crvenoj boji iz kožice grožđa što je boja intenzivnije (tamnija), utoliko bolje. To znaći da kad ulijete crno vino u ćašu kroz njega ne biste trebali vidjeti na drugu stranu. Čak i male količine ekstrakta crnog vina imaju učinak na produkciju endotelina a to je peptidni čimbenik koji se stvara u različitim organima i tkivima, a temeljna mu je karakteristika što spada u daleko najjače vazokonstriktore u tijelu, a to znači kada se izluči u trenu može suziti krvne žilice. Brojni smrtni slučajevi kod inaće zdravih ljudi u najboljim godinama, dogodili su se upravo zbog njega. Pacijenti s oboljenjem srca imaju visoku razinu endotelina u krvi i stijenkama krvnih žila. Svaka
terapija koja blokira endotelin razrijeđuje krv i poboljšava njen protok. Crno vino koje se svakodnevno konzumira u umjerenim količinama supresira endotelin. Načinjeni su i dodatni pokusi; ekstrakt soka od crnog grožđa ima slabiji učinak od crnog vina pa to jasno ukazuje na povezanost s drugim čimbenicima, a vjerojatno i alkoholom koji se oslobađa vrenjem. Iznad svega je zanimljivo da postoji razlika između muškaraca i žena; dok je kod muškaraca učinak alkohola na krvne pločice slab, na žene je jači što se može objasniti razinom estrogena u krvi. Naime, ovaj hormon pojačava učinak alkohola u aktivnosti protiv grudanja krvnih pločica. No, od svih dosadašnjih istraživanja vezanih uz crno vino, svakako najzanimljivije su obavili Kinezi na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Nankingu. Oni su u pokus uzeli vrlo osjetljive životinje - kuniće i rezultati govore u prilog tezi da je aktivna zaštitna komponenta ipak resveratrol. Dajući im visoko kolesterolsku hranu podijelili su ih na skupinu koja je dobivala malo crnog vina (sa i bez alkohola), zatim one koji su dobivali čistu vodu, razrijeđeno pivo te najzad skupinu koja je dobivala vodu s otopljenim resveratrolom (ekstrakt crnog vina). Na temelju svega moglo se zaključiti da je potporu dobila stara teza - superioran je bio resveratrol, dakle polifenoli iz crnog vina. Sva vina koja su korištena u pokusu imala su prosječan sadržaj resveratrola 4 mg/litru.. Pivo nije imalo učinka pa ni njegovih četiri posto alkohola. Nakon što su se zaredale studije o ljekovitim učincima crnog vina i ozbiljne znanstvene institucije prihvatile su crno vino kao »solidno pomoćno sredstvo«, osobito u prevenciji drugog srčanog udara i to zajedno s mediteranskom prehranom To sve baca posve novo svjetlo na crno vino kao namirnicu, na Hrvatsku kao mediteransku zemlju koja proizvodi veliku količinu odličnih crnih vina, te na aktualnu vlast koja se brine kako bi se nacionalno blago što bolje valoriziralo u nas i u svijetu. U takvom kontekstu mjera 0% alkohola je sasvim neprimjerena.
OPASNOST OD JAJA U PREHRANI PREUVELIČANA Jaja su oduvijek bila izvor života i prva hrana za ptice..Kako su preko noći postala opasna po zdravlje? Nije u pitanju kolesterol iz jaja već ukupni kolesterol i sposobnost metaboliziranja. Kolesterol dižu zasićene i trans-masne kiseline a ne jaja. Jaja opasna za zdravlje? Početkom devedesetih godina jaja su bila označena kao glavni izvor kolesterola, a ovaj je tada bio tjelesni neprijatelj broj jedan zbog stvaranja plakova tj podloge za aterosklerozu. U popularnoj piramidi zdrave prehrane jaja su stavljena «na stup srama» tj zajedno s mastima na sam vrh odnosno označena su kao najnepoželjnija namirnica, a poznate zdravstvene institucije ograničile su korištenje jaja na dva tjedno. To nije ni prvi, a ni zadnji put da neka namirnica bude izopčena iz društva zdravih i optužena kao glavni krivac za zdravstvene probleme modernog čovjeka. Danas, 2006 g stvari stoje sasvim drukčij e; sve je više znanstvenih dokaza kako su procjene o tome što je opasno, a što ne bile sasvim pogrešne. Kokošje jaje, izvrsna je namirnica koja osigurava gotovo sve hranjive sastojke potrebne organizmu, što se može lako shvatit kada se zna da je zapravo namijenjeno razvitku pileta. Osim što je namirnica, to je dragocjeni dodatak raznim vrstama jela. Kolači, sladoled, pecivo, umaci i juhe ne bi se mogli zamisliti bez jaja, a svaki kuhar dobro zna da sve počinje i završava s jajima. Treba li spominjati vrijednost proteina jaja koji sadrži sve esencijalne aminokiseline u idealnom omjeru i služi kao mjerilo kvalitete za ostale proteine? Taj protein je ujedno i najjeftiniji protein; jedno jaje srednje veličine sadrži 5,5 grama proteina što je oko 11 posto dnevnih potreba. Manje je poznato, premda izuzetno važno, da je jaje dragocjeni izvor holina. Manjak holina uzrokuje manjak folne kiseline. Da bi se utvrdilo što izaziva pomanjkanje holina, američki istraživači napravili su pokus. Dobrovoljci, muškarci i žene, dobivali su obroke s malo holina i malo folne kiseline tako da su mogli podmiriti svega 13 posto ukupnih dnevnih potreba. Razina u krvi pala je za oko 30 posto. Čim su se ovi vitamini vratili u prehranu, njihova razina u krvi došla je na normalu. Zašto spominjemo holin čija se potreba podmiruje upravo konzumiranjem jaja? Holin je vrlo važan u metabolizmu ili kemijski rečeno u procesu metilacije budući da u svojoj molekuli nosi tri metilne skupine, a kao što
je poznato, u propusnosti staničnih membrana pa tako i onih moždanih holin je ključni gradivni materijal (fosfatidilholin). Treba li spomenuti da je holin ključni gradivni materijal u formiranju neurotransmitera acetilholina koji šalje dragocjene impulse od mozga do mišića? Nedostatak holina se, dakle, može očitovati cijelim nizom neugodnih znakova koji su vezani za središnji živčani sustav (raspoloženje, apetit, radna sposobnost). Kako netko može olako proglasiti jaja, koja su jedan od rijetkih izvora holina, nepotrebnom pa čak i suvišnom namirnicom? Jedno jaje srednje veličine sadrži 300 mg holina i 315 mg fosfatidilholina. Ako se tome doda 2,2 mg vitamina B12 rečeno je zapravo sve. Što je mlijeko za dojenče to je jaje za pile – temeljna hrana za preživljavanje! Dio ukupnog vanjskog kolesterola Vjerojatno će te se zapitati čemu priče o zdravstvenim prednostima jaja kada se jaja ne smiju konzumirati zbog kolesterola? Naravno, to je potpuno zastarjelo stajalište koje je nedavno skinuto s dnevnog reda. Novija istraživanja (nakon 2000 g) demantirala su takve konzervativne poglede (čak i nekih vrlo uvaženih profesora), jer su dokazala da dnevno konzumiranje jednog do dva jajeta uopće nema utjecaja na razinu kolesterola u krvi. Ono što zaist a podiže razinu kolesterola u krvi su zasićene masti i transmasne kiseline. Mnogi će biti iznenađeni, ali konzumiranje jaja popravilo je strukturu masnoća u krvi. Istraživanje je dovršeno krajem 2004 godine i objavljeno u stručnom časopisu American Journal of Clinical Nutrition. Naravno, jaja sadrže i zasićene masnoće, ali njihova se količina može zanemariti u odnosu na crveno meso, mlijeko i druge namirnice putem kojih svakodnevno unosimo taj dio ukupne masnoće. A kada se koriste jaja od nesilica koje su hranjene ribljim brašnom, onda je slika masnih kiselina vrlo pozitivno promjenjena jer sadrži i omega 3 masne kiseline. Suprotno ranijim stavovima kako jaja mogu provocirati nastanak srčanog udara, danas je jasno da konzumiranje jaja može štititi od takvog neugodnog iznenađenja jer pomaže u prevenciji stvaranja krvnog ugruška. Kako? Proteini iz žumanjka jajeta pokazali su se kao moćni inhibitori taloženja krvnih pločica i učinkoviti čimbenici u sprečavanju da se krvni protein fibrinogen pretvori u oblik poznat kao fibrin. Naime, jedino fibrin služi kao uporište na koje se lijepe krvne pločice i ostali krvni elementi i tako formiraju ugrušak koji uđe u krvnu struju i zaustavi se na kritičnom mjestu zaštopavajući protok krvi (srce i mozak). Naravno, jaja sadrže i cijeli niz drugih dragocjenih hranjivih tvari, a prije
svega vitamin K koji ima ključnu ulogu u procesu grušanja krvi. Također su vrlo dobar izvor aminokiseline triptofana, koja je u pravilu deficitarna u drugim vrstama proteina, i značajnog zaštitnog čimbenika selena. Jedno jaje sadrži čak 13,5 miligrama selena što je približno količini u nekim morskim plodovima. Predrasude i neznanje o jajima Ima puno predrasuda o jajima. Primjerice, kada se spominje suzbijanje sive mrene (katarakte) i makularne degeneracije, svi će vam liječnici spomenuti lutein te špinat i blitvu gdje ga ima u «izobilju», a zapravo potpuno se zaboravlja na jaje koje ovu tvar sadrži u većoj količini od ovog povrća. Zapravo, istraživanje čiji su rezultati prvi put objavljeni na konferenciji u San Antoniju, Teksas, u studenom 2003. godine, pokazali su da je lutein iz jajeta prihvatljiviji za organizam od oblika koji se nalazi u povrću. Pokus je obuhvatio dobrovoljce hranjene različitim poznatim izvorima luteina kao što su špinat, neven, jaja te najkvalitetnijim dodacima hrani s ovom komponentom. Dan nakon prve doze uzimani su uzorci krvi i testirana je razina luteina u krvnom serumu. Lutein iz jajeta bio je odmah iza špinata, a istraživanje je pokazalo da je daleko bolje koristiti prirodne izvore ove tvari u odnosu na tablete. No samo godinu dana kasnije, u stručnom časopisu Journal of Nutrition objavljeno je istraživanje o dostupnosti luteina nakon konzumiranja više raznih izvora gdje je lutein iz jajeta bio superioran i u odnosu na špinat. Mehanizam zbog kojeg je dostupnost luteina iz jajeta veća nije do kraja razjašnjen do danas , ali se smatra da je u pitanju kompleks proteina i masti Naime, lutein kao i drugi karotenoidi topiv je u masnoćama, a njih u špinatu nema. U svrhu povećanja količine luteina u jajima provedeno je istraživanje u kojem su nesilice hranjene kosanim nevenom. I zaista, jaja su nakon nekoliko dana sadržavala 20 do 30 posto luteina više. No sada je taj biljni lutein bio u kompleksu s masnoćama jajeta. No nije ni to sve. Grci su svojim nesilicama u hranu stavljali brašno od srdele i drugih morskih plodova sa svrhom da se promijeni struktura masnoća u jajetu odnosno da se dio zasićenih masti zamijeni s omega-3 masnim kiselinama (DHA i EPA). Takva jaja dobila su naziv omega-jaja koja su našla i svoju komercijalnu upotrebu širom EU. Evo još jednog nadasve zanimljivog detalja zbog kojeg vrijedi konzumirati jaja; peptid iz bjelanjka jajeta veže se na vrlo patogeni soj trovača hrane odnosno bakteriju E. Coli i čini je neškodljivom. Takvo preventivno djelovanje dokazali su japanski istraživači koji su svoj rad objavili u časopisu Journal
of Agriculture and Food Chemistry u rujnu 2004. Treba spomenuti da je to izuzetno važno zbog činjenice da je upravo ta bakterija vrlo otporna na sve antibiotike i antiseptike. Znam da će mi neki spomenuti alergiju kao ozbiljni nedostatak jaja. Istina je da postoji alergija na protein jaja koja može biti nezgodna posebice za djecu, ali kada se uzme u obzir da se alergijske reakcije javljaju na mlijeko (kazein i protein sirutke), kikiriki, soju i razne druge proteine i to sve više i više, onda zbog toga ne treba zauzimati nikakav neprijateljski stav prema jajima.. Bez obzira kako gledali na jaje, to je namirnica koja u sebi sadrži najveći dio dnevno potrebnih hranjivih tvari i na listi najvrijednijih imaju vrlo viroku poziciju Ako se koristi smišljeno i bez pretjerivanja i u kombinaciji s drugim namirnicama (mlijeko, žitarice, povrće i voće), može poslužiti kao natprosjećno dobra hrana. A kao izvor proteina jaje može potpuno zamijeniti meso uz napomenu da ima veću biološku vrijednost od mesa i manje masnoća. Za razliku od drugih vrsta hrane, jaje je moguće prirediti na 100 načina, a može biti i slatko i slano jelo, u umacima i u kolačima pa čak i u alkoholnom piću. Ako se razdvoje bjelanjak i žumanjak moguće su nove varijante i u bijeloj i žutoj boji. Mnogi zaziru od jaja govoreći kako su puna kemikalija zbog umjetne hrane kojom se hrane nesilice. Do sada nema nikakvih znanstvenih dokaza da te kemijske tvari tamo postoje i da ugrožavaju naše zdravlje. Sljedeće je vjerovanje da su jaja iz tzv. organske proizvodnje zdravija. Ni za to nema nikakvih dokaza. Naprotiv, jaja iz organske proizvodnje mogu imati neobičan miris koji potjeće od raznog organskog materijala kojim se nesilice hrane. Postoji i predrasud a da su jaja s tamnom ljuskom kvalitetnija i zdravija. Naravno, ni ovo se ne temelji na znanstvenim dokazima. Naime, boja ljuske jajeta određena je pasminom nesilice (genetsko svojstvo), a boja žumanjka isključivo ovisi o vrsti hrane koju je nesilica dobivala. Ako u hranu dodajete kosanu mrkvicu imat ćete obilje tamno crvene boje (beta karotena) a ako dodajete nevena, imat ćete žute boje luteina. Ako dodate laneno sjeme, možete dobiti novu vrlo poželjnu sliku masnih kiselina.. Nesilica sprema u jaje sve najbolje za svoje potomstvo, a čovjek to krade.. Kako onda netko može jaja idiotski proglasiti štetnim? Umjereno konzumiranje jaja nije opasno Da ne bi bilo zabune, pokušajmo definirati pojam «umjereno». Za mene
je to 1-2 komada dnevno..Ja znam da ima onih koji prave kajganu od 6 i više komada ali takvi su u ratu s mjerama i neka tako ostane. Gledajući povijesno, jaje se koristi u prehrani otkako je čovjek otkrio plodove prirode odnosno otkako je prateći let ptica shvatio da su njihova jaja izdašan izvor hrane. Treba li kod toga istaknuti da su i druge životinjske vrste otkrile istu stvar pa tako jaja konzumiraju majmuni, lisice pa čak i zmije. Meko ili tvrdo kuhano jaje predstavlja doručak za milijune ljudi širom svijeta i to jaje je u stanju zatomiti glad sve do ručka. Možemo reći da je ono koncentrat male energetske vrijednosti jer kuhano jaje sadrži svega 68 kalorija. Pritom je važna činjenica da je to niskoglikemijska namirnica odnosno da ne pobuđuje gušteraču na lučenje inzulina što stvara novu glad. Žumanjak je masnoća bogata vitaminom A, koja je lako probavljiva pa se čak preporučuje dojenčadi nakon 5-6 mjeseca života. Pacijentima koji su preboljeli infarkt preporučuje se žumanjak kako bi se oštećenje srčanog mišića što lakše i brže »zakrpalo«. Izvrstan je izvor dragocjenih esencijalnih aminokiselina koje se lako probavljaju. Sadrži sve što je neophodno za rast i razvoj mladog organizma pa nema razloga da se tako vrijedna namirnica izbjegava ako se inače radi o zdravom tijelu. Ali za ime Boga nikako ne 6 komada dnevno!
JE LI KOLESTEROL VANJSKI ILI UNUTRAŠNJI NEPRIJATELJ? Kako se čuvati i obraniti od »ubojice iz tanjura« Za naše nevolje s »napadnutim« krvnim žilama nije kriv kolesterol već nerazuman način života i prehrane. Zlobnici bi rekli gdje god je neka delicija tu je i kolesterol. Najveća je predrasuda da su srčani udar i povišeni kolesterol – muški problemi pa stoga i nezanimljivi ženama Mediji doprinose pogrešnim predodžbama Potpuno je pogrešna predodžba da se taloženje kolesterola u krvnim žilama događa samo u starosti. Kolesterol zovu »ubojicom iz tanjura« što također ne odgovara istini, jer ima slučajeva gdje se kolesterol taloži bez obzira na potpuno obustavljen unos putem hrane. Nije kriv kolesterol sam
po sebi već nerazuman način života i prehrane. Zlobnici bi rekli gdje god je neka delicija tu je i kolesterol. Najveća predrasuda je da su srčani udar i povišeni kolesterol - muški problemi pa stoga i nezanimljivi ženama. Naša krv sobom nosi masnoću (trigliceride) a među njima se redovno nalazi kolesterol kao masno-voskasta frakcija koja služi kao “sirovina” u sintezi spolnih hormona i nekih drugih dragocjenih tvari. Građevinski govoreći, rekli bismo to je naprosto podloga za razne biokemi jske procese, koji će se odigrati u jetri i na nekim drugim mjestima. Kolesterol se dakle normalno stvara u jetri, ali se unosi izvana proizvodima animalnog podrijetla (meso i mesne prerađevine, mlijeko i mliječne prerađevine, ribe i morski proizvodi te meso peradi). Kolesterol može biti un pučkoj interpretaciji dobar ili loš tj HDL ili LDL).. Normalno zdrav organizam savršeno kontrolira razinu kolesterola u tijelu i bez obzira koliko ga se unosi, razina u krvi je uvijek približno jednaka. No nije uvijek tako. Postoje poremećaji, kada se previše kolesterola nalazi u krvotoku i tada pojedine frakcije imaju tendenciju slaganja na onim mjestima gdje je trenje najveće, a to su aorta, srčana arterija i arteriole u mozgu. Potpuno je pogrešna predod.ba da se taloženje kolesterola u krvnim žilama događa samo u starosti, te da je ateroskleroza tipično staračka bolest. Obdukcije poginulih mladića u korejskom i vijetnamskom ratu su pokazale, da i krvne žile vojnika (koji su u stalnom pokretu) mogu biti obložene naslagama kolesterola a ima izvješća da se takvo taloženje može dogoditi u djece pa i u dojenčadi. Zšto? Prvi je čimbenik nasljeđe, a potom pogrešna prehrana odnosno preveliko unošenje tzv. crvenog mesa i tropskih masnoća (ulje palminih koštica). Podjela na tradicionalno »dobri« i »zločesti« kolesterol nepotrebno stvara pogrešnu predodžbu o istoj tvari čije se čestice međusobno razlikuju jedino po veličini pa prema tome i sposobnosti taloženja. Kada kirurg iz karotida izvuće dugačke trake kolesterola, onda je ta tvar u ulozi “neprijatelja“, jer bez sumnje ugrožava život pacijenta smanjujući protočnost krvi. A kada nerazumnim konzumiranjem trpamo u sebe goveđe pljeskavice i druge mesne specijalitete,ne smatramo da je prisutni kolesterol »neprijatelj« već se oblizujemo.O tome što je minimalna, a što maksimalna razina kolesterola u krvi, a osobito što je ona optimalna, vođene su velike znanstvene rasprave. Ipak, postignut je konsenzus. Kod LDL-a ili »zločestog« kolesterola, razina od 100 je optimalna, 129 je dobra, 130 – 159 granično visoka, 160 - 189 visoka i preko 190 vrlo visoka. Kada je riječ o HDL-u ili »dobrom « kolesterolu, razina od 40 je
niska, a razina od 60 je visoka. Optimalna je razina 50. Kada gledamo na ukupni kolesterol, 200 je optimalan, 200-239 granični i preko 240 visok. Razina triglicerida od 150 -199 granično je visoka, a preko 200 visoka. Pobrojani tipovi kolesterola ne plivaju u struji krvi pojedinačno, već u sklopu proteina koje nazivamo »lipoproteini«. Naravno da postoji vrlo važan međusobni odnos pojedinih frakcija kolesterola; ako imate visok LDL i nizak HDL upisali ste se u rizičnu skupinu za oboljenje srca i krvnih žila. Obrnuto, što je viši HDL, a niži LDL situacija je povoljnija, a rizik manji. HDL kolesterol zapravo štiti od ateroskleroze dok je LDL frakcija provocira. U tom mehanizmu stvarne pojave bolesti vrlo značajnu ulogu imaju i drugi čimbenici, poput pušenja, visokog krvnog tlaka, spomenute nasljedne osnove, nedostatak dnevnog treninga i starost, odnosno ako ste iznad 45 godina za muškarce i iznad 55 za žene. Kolesterol zovu »ubojicom iz tanjura« što opet ne odgovara pravom stanju stvari jer ima slučajeva gdje se kolesterol taloži bez obzira na količinu hrane koju unosimo u organizam. Prema tome deklaracije na nekim proizvodima “garantirano bez kolesterola” su besmislene a najbesmislenija je poruka na ulju “bez kolesterola” jer kolesterola u biljnim proizvodima – nema. I najzad, čak i povećana količina kolesterola u krvi (hiperkolesterinemia) ne mora značiti taloženje u krvnim žilama; prije toga mora postojati oštećenje nježnog endotela arterija koji njihovu unutrašnjost čini tako glatkom i prohodnom. Čim se dogodi oštećenje – a utvrđeno je da se ono događa kod pušača i stresnog načina života - taj proces kreće u bolesno stanje tj. na oštećenje se love pojedine obrambene stanice, a nakon nekog vremena stvaraju se masne naslage (plakovi). Napredovanje procesa opet ovisi o nizu spomenutih čimbenika. Možda ovdje treba dodati još jedan, a to je grušanje krvi, koji se kod pojedinaca dosta razlikuje. Do određene granice proces se može usporiti i prekinuti, ali je, nažalost, proces nepovratan. Kobno finale događa se baš onda kad je najslađe živjeti .Patolozi koji rade obdukcije leševa pa, naravno, otvaraju i velike arterije, nagledaju se takvih obstruktivnih procesa pa se često ne mogu načuditi kako je dotična osoba mogla uopće živjeti s takvim promjenama. Nije kriv kolesterol, već nerazuman način života i prehrane.
Vanjski izvor kolesterola Crveno meso, punomasno mlijeko, jaja i tropske masnoće (kokosova mast i ulje palminih koštica) – glavni su izvor vanjskog kolesterola. Kad kažemo da su određene masnoće aterogene, to znaći da su im čestice tako male da mogu proći između stanica endotela krvnih žila i otpočeti aterogeni proces tj. taloženje. Takve su aterogene masnoće “tropske” tj koje se dobivaju iz kokosove masti i masti palminih koštica, ali i neke životinjske masti, osobito goveđeg loja. Upravo zbog tih razloga u izradi dojenačke i dječje hrane ne koriste te masnoće, jer ako aterogeni proces rano krene, slabe su šanse da odrasli organizam preživi 50 godina. Bez ikakve dvojbe unos vanjskog kolesterola bitno utječe na razinu ukupnog kolesterola u organizmu, zbog čega i postoji tzv. nisko-kolesterolska dijeta, ali postoje i lijekovi koji ruše povećanu razinu kolesterola u krvi. Najveći doprinos tom vanjskom kolesterolu u našim uvjetima daju crveno meso (svinjetina, govedina, janjetina), mesne prerađevine (pljeskavice, kotlovina, kobasice, suhomesnati proizvodi, masne goveđe juhe) jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, a osobito sirevi te perad. Upravo zbog toga nikako nije svejedno pijete li mlijeko s 3,5 ili 1,5 posto masno će ili kajganu od 2 ili 5 do 6 jaja. Stvar će biti sasvim jasna kažemo li da jedno prosječno jaje, težine oko 50 g, sadrži 235 mg kolesterola, a ako se računa na 100 g, onda je to 470 mg. Ako muškarac srednje životne dobi uz ostali kolesterol koji tjedno prima s hranom, pojede samo jednu kajganu s pet jaja, to je preko 1000 mg - takav se muškarac svojski zalaže da mu krvne žile postanu »tvrde«. Zanimljivo je da u ptičjem svijetu najviše kolesterola sadrže pureća jaja (933 mg/100 g) pačja jaja (884 mg/100 g) pa zatim guščja (852 mg/100 g), prepeličja (844 mg/100 g) te na kraju kokošja. Stvarno opasni izvor kolesterola su iznutrice (mozak, fileki i jetra) Stvar upravo i leži u ukupnom unosu dnevnog kolesterola; ako je manji od 200 mg, može se zanemariti, ali ako je ta razina višestruko veća, vrijeme je za zabrinutost. To znaći da bi svatko trebao više znati o kolesterolu i njegovom sadržaju u najčešće korištenim namirnicama. Osim jaja i crvenog mesa, najviše kolesterola sadrže juneći mozak (oko 2000 mg/100 g) i jetra, dakle iznutrice, pa onaj tko voli, neka izvoli..Primjerice, ako jede pohani mozak, mora znati što mu ta namirnica nosi. Guščja pašteta koja je na glasu kao delicija, sadrži 150 mg/100 g kolesterola. Jasno je da će osobi koja ima povišen kolesterol iznutrice biti strogo zabranjene. Od morskih proizvoda ribe prosječno sadrže 30 do 50 posto manje
kolesterola od crvenog mesa (bakalar svega 37 mg/100 g), ali škampi, kavijar i jegulja koji su vrlo popularni, nisu bezazleni jer sadr.e 130-588 mg/100 g kolesterola. Pravi crni kavijar (beluga) koji se dobiva od jesetre, sadrži rekordnih 588 mg/100 g kolester ola, no sreća je da se uživa u malim količinama. Teleća brizla (grudna žlijezda), vrlo cijenjena iznutrica, sadrži 290 mg/100 g kolesterola, dakle, više od jednog cijelog jajeta. Zlobnici bi rekli - gdje god je neka delicija, tu je i kolesterol. Točno! Pečena janjetina s ražnja vrlo popularna u vrijeme kad se pojave prvi janjci, bogat je izvor kolesterola (oko 80 mg/100 g), pa osoba koja obožava tu namirnicu i pojede 500 g, mora znati da je unijela 400 mg kolesterola, tj. da se ta ljubav skupo plaća. Ako toga dana popije pola litre mlijeka, dnevni mu je unos veći od 400 mg kolesterola, .to je malo previše. Delikatesni sirevi, kao što su grojer i gauda, sadrže 122 odnosno 114 mg/100 g kolesterola. Kao i kod kavijara, sreća je što se ove namirnice ne može mnogo pojesti. Ukratko, uvijek dobro prolaze oni koji umjereno jedu tj sve probaju ali se ničega ne najedu. Na kraju, pogledajmo koliko kolesterola unose oni koji u nedostatku boljih jela pripremaju »brza« jela na bazi jaja i dodataka; jaja na oko sadrže 432 mg/100 g , kajgana na maslacu 884 mg/100 g i jaja sa šunkom 844 mg/100 g kolesterola. Omlet sa sirom sadrži 850 mg/100 g kolesterola Treba jasno reći čitatelju da postoji I odgovarajući odnos između razine kolesterola u krvi i unosa zasićenih odnosno polunezasićenih masnoća. što je veći unos zasićenih masnoća bez linolne kiseline, to je veća razina kolesterola i obratno. Ako se najveći dio zasićenih masti supstituira maslinovim uljem, situacija s kolesterolom bitno se mijenja tj. njegova se razina smanjuje. Baš se zbog toga toplo preporučuje mediteranska prehrana bogata ribom i maslinovim uljem. Te dvije komponente bitno mijenjaju strukturu tjelesnih masnoća i ruše razinu kolesterola. Sredstva koja ruše kolesterol Da biste opušteno mogli uživati željeni obrok i ne razmišljati previše o potencijalnim opasnostima viška kolesterola, izmišljena su nova sredstva koja u krvi ruše razinu kolesterola. Nova sredstva su statini, lijekovi koje obvezatno koriste pacijenti u oporavku od srčanog udara kako bi se prevenirali eventualni novi udari. Njihova je zadaća stalno kontrolirati razinu kolesterola i rušiti ga kad god se pojavi. U SAD-u je usvojeno novo pravilo na netom održanom skupu kardiologa u New Orleansu, a to je da
se LDL frakcija kolesterola mora držati na prosjeku 62, uz napomenu da je staro pravilo bilo držati kolesterol ispod 100. Od više raznih preparata, statin nove generacije poznat pod nazivom Lipitor, pokazao se daleko najboljim. U stručnom radu prezentiranom na tom skupu, a objavljenom neki dan u elitnom »New England Journal of Medicine«, zauzet je osjetno agresivniji stav u terapiji kritičnih bolesnika. Kod 4162 pacijenta s novim srčanim udarom, usporedo su isprobani Lipitor i jedna starija varijanta statina tj. Pravachol I to u povećanim dozama, tj. umjesto 40 mg/dnevno davane su doze od 80 mg/dnevno. Dobiveni rezultati mnoge su liječnike iznenadi li pa se trenutačno statini prepisuju kod 36 milijuna Amerikanaca. Budući da kod Amerikanaca postoji i problem povišenog kolesterola kod mladih osoba (djece i tinejdžera), prihvaćena su pravila što ih je postavila American Heart Association. Tako je za dob od 2 do 19 godina ukupan kolesterol kako slijedi; prihvatljiv ispod 170, granični 170-199 i visok preko 200. Kod LDL frakcije prihvatljiv je manji od 110, granični je 110- 129 i visok preko 130. Na sveučilištu u Amsterdamu ispitano je djelovanje sivast atina na 173 djece, od čega 98 dječaka i 75 djevojčica s povišenom razinom kol esterola u krvi. Dobivali su postupno sve veće doze, s tim .to je maksimalna doza bila 40 mg/dnevno. Preparat su dobro podnijeli, a rezultati su bili izvanredni; LDL frakcija kolesterola srušena je za 40 posto, ukupni kolesterol za 31 posto, a trigliceridi za 9 posto. Prema podacima American Heart Association, od onih koji nasljedno imaju povišen kolesterol, više od 50 posto njih razvit će bolest srca i krvnih žila. Istaknuti su i porazni statistički podaci; 143 milijuna građana Amerike trenutačno pati od graničnih razina kolesterola pa će statini u bliskoj budućnosti biti lijekovi koji spašavaju od sigurne smrti. se Kao što im sam naziv kazuje, ti lijekovi blokiraju sintezu kolesterola u jetri i to na dva načina; »zbune« receptore za LDL frakciju kolesterola, zbog čega njegova koncentracija u krvi padne za 30 do 40 posto i izravno priječe sintezu kolesterolskog prstena blokadom enzima reduktaze. Mnogi znanstvenici kažu da po učinkovitosti i minimalnim sporednim učincima, statini podsje- čaju na aspirin, a ima i onih koji tvrde da će u bližoj budućnosti Lipitor biti najprodavaniji lijek na svijetu. Jedno je sigurno; statini uspješno ruše razinu kolesterola u krvi i tako izravno smanjuju pojavu najgoreg tj. fatalnog ishoda. Na razinu kolesterola u krvi može se utjecati neizravno, putem restrikcija masnoća animalnog podrijetla, dodavanjem maslinova
ulja u svakodnevnu prehranu i zamjenom crvenog mesa ribom te izravno, tj. korištenjem jednog od preparata statina koji su na raspolaganju.
OD KAVE SVE POČINJE I NA KAVI SVE ZAVRŠAVA Droga, psiho stimulans ili radni doping? Je li strah od kofeina doista opravdan? Kava je svojevrsni FETIŠ: tko god kvari obred jutarnjeg pijenja kave taj vam kvari raspoloženje..O kavi se govori a kofein djeluje a da se to ne primječuje. Dođite na kavu Kavom su se bavili psiholozi i fiziolozi. Jutarnja kava zasigurno daje polet i popravlja loše raspoloženj e. Šalica kave je slamka spasa za one mamurne što su cijelu noć tulumarili. Radno vrijeme počinje tek nakon kave; tko god kvari obred jutarnjeg pijenja kave taj vam kvari raspoloženje, prema tome kava služi i kao nekakav fetiš; od kave sve počinje i na kavi sve završava. Utvrđeno je da se kava doživljava mirisom, dakle kroz nos, pa oni koji trenutno imaju jaku prehladu apsolutno ne mogu doživjeti kavu u svoj njezinoj snazi. Premda su se o kavi kao najprivlačnijem napitku u svijetu izjasnili i pjesnici I književnici i kemičari i fiziolozi, premda su napisane brojne knjige, o molekularnom mehanizmu djelovanja kofeina još vrlo malo znamo. Kako djeluje na živce u smislu razbuđivanja? Što se događa na molekularnoj razini? Prema prikazu dr. Andersona i njegovih suradnika u radu koji je objavio časopis »Nature«, proizlazi da kofein djeluje na proces fosforilacije i defosforilacije proteina koji je poznat kao DARPP32. Kofein se veže s receptorima adenozina i na taj način ih inaktivira. Na neki još nije razjašnjen način kako kofein stimulira signalne putove unutar stanice živčanog tkiva. Ta stimulacija dosta dugo traje, a ako se akumuliranje kofeina nastavi (stalnim ispijanjem novih kava ili gaziranih napitaka), onda dolazi do “zasićenja” i obrnutih reakcija, odnosno do pada koncentracije, glavobolje, drhtanja, dakle do znakova intoksikacije. Koliki je broj onih koji su to doživjeli? Do sada je bilo mnogo pokušaja da se kofein učini toksičnim, teratogenim i karcinogenim, a i danas ima mnogo pristalica takvog stajališta. Strah od kofeina sličan je strahu od saharina. Međutim, prema službenim stavovima
znanosti još uvijek nema nikakvog dokaza da kofein, izaziva defekte djece te pobačaj pod uvjetom da se konzumira u umjerenim količinama odnosno jednu, dvije šalice kave dnevno (150 do 300 mg). Zna se pouzdano da kod dojilja lako prodire u mlijeko i da bebe mogu zbog toga slabije spavati, ali to je sve. Bilo je također pokušaja, pa čak i radova, koji su trebali ukazati na probleme u vezi s plodnosti žene, no konsenzusa po tom pitanju do danas nema. Najveće istraživanje do danas obavljeno je u okviru studije na Sveučilištu Harvard 1990., gdje je bilo obuhvaćeno 2800 žena koje su se upravo porodile, a konzumirale su umjerenu količinu kave (kofeina). Utvrđeno je nikakvo ili minimalno nepovoljno djelovanje kofeina. Što se tiće kave (kofeina) i trudnoće obavljen je čitav niz istraživanja, a dobiveni rezultati vrlo su različiti. Čak bi se moglo reći da je svaka skupina stručnjaka dobila drukčije rezultate. Kofein lako prodire putem posteljice do ploda, pa svi očekuju nepovoljne učinke, ali veza između unosa kofeina i defekata u rođene djece nema. Također nema veze između umjerenog unosa kofeina i gubitka ploda. Ipak, najuvjerljivija je sedmogodišnja studija na 1500 žena o utjecaju kofeina za vrijeme trudnoće (dvije šalice kave dnevno) i utvrđeno je da nema nikakvih posljedica na težinu ploda i druge parametre. Nakon osam mjeseci bebe su ponovno ispitane s ciljem da se utvrde efekti kofeina na motornu funkciju, ali opet bez ikakvih rezultata. Bez obzira na ovakve rezultate pedijatri preporučuju suzdržavanje od konzumiranja kave tijekom trudnoće i dojenja. Što se tiće namirnica koje sadrže kofein, često se zaboravlja da i kava i čaj sadrže kofein te da su razlike relativno male. U velikoj mjeri sadržaj kofeina ovisi o metodama pripreme napitka; tako ekstrakcija kapanjem daje najjači napitak – 115 mg kod kave po šalici i oko 40 mg kod čaja. Perkolacija je nešto slabija s tim da je instant oblik najslabiji – oko 65 mg kod kave i 30 mg kod čaja. Tamna čokolada ima više kofeina od mliječne čokolade (oko 35 mg na 100 g). Zabrinjava, međutim, sadržaj kofeina u gaziranim napitcima. Tako, primjerice, limenka napitka od kojega se »dobivaju krila« sadrži i 200 mg kofeina u čistom obliku. Ako popijete dvije, tri limenke u vrijeme velikih vrućina, možda ćete stvarno »poletjeti«. Naravno, to “letenje” je virtualno jer nakon euforije dolazi faza depresije koja može biti I neugodna. Sve u svemu, kofein jest slatka droga, njegovo djelovanje je temeljito prostudirano i do sada nema naznaka opasnosti pod uvjetom da se držite preporučenog dnevnog unosa od dvije do tri šalice kave, što se smatra umjerenim. To potvrđuje i staro dobro pravilo – sve što je umjereno nije opasno.
Kavoljupci širom svijeta odahnuli su na senzacionalnu vijest da će se u dogledno vrijeme moći uživati u kavi karakteristične arome bez kofeina koji je dosad bio glavna zdravstvena zapreka većoj upotrebi. Nije to posljedica kemijske obrade kave ili njene genetske modifikacije, već prirodnog uzgoja jedne sorte kave – Coffea arabica, čiji je unos u zemlju dopustio još davno (1965.) na tlo Etiopije osobno car Haile Selassije. U jednoj regiji Etiopije koja se (zanimljivo) zove Kaffa, spomenuto sjeme kave se zadržalo i umnožilo i za divno čudo sve karakteristike zrna su ostale netaknute samo je količina kofeina smanjena na minimum (oko 20 puta manje od komercijalne kave). Detaljna analiza brazilskog tima pod vodstvom prof. dr. Muzzafera utvrdila je da neke biljke jednostavno ne sadrže odgovarajući enzim kofein sintazu, koji pretvara teobromin u kofein. Kofein je adiktivna droga (doping) Kofein koji se kemijski zove trimetilamin je čista droga koja djeluje na isti način kao amfetamini, kokain i heroin tj stimulira mozak dakle centralni nervni sustav a preko njega utječe na rad mnogih organa. A budući da se u tijelu akumulira i zadržava najmanje 6 sati pa i mnogo više, djelovanje se manifestira puno duže nego prosječno obrazovan čovjek može očekivati. Naročiti je problem kada se kava uzima često tj svaki čas kao što je primjerice slučaj kod radnih sastanaka. Kofein koristi iste kanale djelovanja kao spomenute droge pa kad netko kaže da ne može bez kave jasno je da je ovisnik o kofeinu. U medicini se koristi kao kardiotonik i diuretik premda sada ima mnogo modernijih lijekova. Mnogi kavu koriste za razbuđivanje pa je dobro poznato ako se kasno popije da nema spavanja. Adenozin se producira u mozgu i vežući se na posebne receptore, omogućuje se spavanje (pospanost) tj usporavanje moždane aktivnosti. Budući je kemijska struktura kofeina vrlo slična adenozinu, on uspijeva zavarati moždane receptore i vezati se, ali njegovo djelovanje se bitno razlikuje od adenozina tj on stanice uzbuđuje i tako spriječava spavanje. Naime, kofein dobro sjeda na receptore i ne dozvoljava adenozinu da se veže i omogući zdrav san. I sve ostale akcije kofeina slične su drogama tj proširuje zjenicu, ubrzava rad srca i disanja, skuplja krvne žile na periferiji i šalje krv u mišiće itd. To je tzv dopaminsko djelovanje tj kofein podiže razinu ovog neurotransmitera koji aktivira centre zadovoljstva. Nažalost, ta faza euforije ne traje dugo a zatim nastupa faza depresije. Da bi se ona „izbrisala“ traži se slijedeća kava i tako u krug.
Komercijalno proizvedena kava sadrži (ovisno o vrsti) oko 6% kofeina pa nije svejedno kad pijemo našu omiljenu šalicu – o kojoj je vrsti riječ, kako je pržena i na koncu kako je pripremljena. Prema tome, dijapazon kretanja kofeina može biti vrlo različit. Bilo bi stoga vrlo uputno kada bi mješaonice kave naznačile na pakiranju koliki je postotak kofeina (što se u praksi ne događa). U sirovu zrnu kave, nema kofeina već njegova prethodnika teobromina. Konverzija se događa kasnije u fazi fermentacije. Ne treba spominjati da više neće biti potrebna ekstrakcija kave otapalima (kao do sada) i da će ljudi koji počinju jutro kavom dobiti manju dnevnu dozu ostataka tih kemikalija. Kao alternativa još uvijek stoji vrlo uspješna genetska modifikacija kave, uz napomenu da nije uspjela modifikacija sorte Coffea arabica, već isključivo drugih, manje kvalitetnih sorti. Kada se kaže »dekofeinizirana« kava, misli se da je kofein smanjen na minimum, ali ne i potpuno izdvojen. Otkriće i objavu o kavi bez kofeina prof. dr. Muzzafera etiopske vlasti nisu pozdravile pljeskom, već su ga čak optužile da je grmlje te sorte kave ilegalno iznio iz zemlje, odnosno nije prethodno traþio dopuđtenje, a neko vrijeme prijetio je i diplomatski spor. No, da nije bilo njega, tko zna kada bi etiopski stručnjaci uočili taj prirodni fenomen i bi li ga uop¿e uočili. Kava pripada Etiopiji, a otkriće je brazilsko! A o kofeinu se svašta piše i priča, premda se učinci mogu vidjeti poslije koncerata, tuluma i drugih masovnih veselica, kada udružen s alkoholom zapleše svoje kolo. Dodan je u većinu gaziranih napitaka pa oni koji uzastopce piju takve napitke i kavu mogu računati na vrlo visoke dnevne unose. Kofein u krvi sportaša preko određenog limita (12 mg/lit ru mokraće) koji se može usporediti s nekoliko kava, tretira se kao doping, a sportaš se suspendira. Kofein je, dakle, snažan psihofizički stimulans što znaći da djeluje prvenstveno na koru mozga, a preko nje i na mnoge druge funkcije organizma, prije svega na krvni tlak i rad srca. Nekoliko duplih kava može podići krvni tlak, ubrzati rad srca toliko da zatreperi, a može se dogoditi drhtanje, znojenje, kronična nesanica, glavobolja... Najraširenija droga na svijetu Posebno su ugrožene osjetljive osobe koje se počnu tresti nakon jedne ili dvije šalice jake kave, što je manje od 200 mg kofeina. Ako je želudac prazan, ako se konzumira alkohol i ako se pritom puši, može doći do
nagle slabosti pa i kolapsa. O trajanju djelovanja kofeina postoje brojne predrasude, ali nažalost on se u tijelu akumulira mnogo dulje nego što se misli pa mu djelovanje nakon pretjerivanja u konzumiranju može trajati više od 24 sata. Upravo zato održavanje budnosti kavom može biti kontraproduktivno pa i opasno. Kofein je najraširenija droga na svijetu koja se prirodno nalazi u oko 60 biljnih vrsta. Prema istraživanju u SAD-u, prosjek potrošnje kofeina dnevno iznosi 200 mg uglavnom iz kave, a ako se doda kofein iz gaziranih napitaka, onda se ta količina bitno povećava. Postoje procjene Instituta za zdravlje koje kaže da dnevni unos od 250 mg predstavlja umjerenu količinu koja u pravilu ne predstavlja zdravstveni rizik (2-3 espresso kave). Ali, svi se slažu da bi taj unos mogao biti veći jer nitko nema uvida u ostale izvore kofeina. Naime, osim u kavi ima ga u čajevima, kakau, nekim bombonima, žvakaćim gumama, gaziranim napitcima itd. Da bi se pokušali približiti stvarnom stanju, stručnjaci s Floride detaljno su istražili mješavinu kave pod nazivom »Breakfast blend« i utvrdili razinu kofeina od 259-564 mg po šalici. Na takav nalaz je odgovorio direktor mješaonice koji je rekao da razina kofeina nije različita samo od jedne do druge serije, već od jedne do druge šalice. Prosječni nalaz po jednoj šalici bio je 195 mg kofeina. Kava je svakako jedna od najviše prskanih biljnih kultura uopće pa treba računati da ostaci zaštitnih sredstava mogu nepovoljno djelovati na zdravlje ljudi kada se dnevno pretjeruje s upotrebom tog napitka. Sasvim je jasno da pesticidi djeluju nepovoljno na aromu kave. Zašto je bolje prirodno, a ne ekstrahirano zrno bez kofeina? Zato što se kod svakog kemijskog tretmana kave otapalima gubi značajan dio dragocjene arome pa oni kavoljupci koji redovito konzumiraju ovaj napitak to dobro osjećaju, kao što primjerice vinoljupci prepoznaju po vinu koja je godina u pitanju. Aroma kave je vrlo složena interakcija pojedinih aromatičnih komponenti i svako kemijsko sredstvo na njoj ostavlja svoje tragove.
KAKVOM ENERGIJOM U NOVI DAN? Svijet se podijelio na one koji ujutro piju čaj i kavu. U ostale spadaju oni koji piju kombinaciju mlijeka i crne kave ili mlijeka i čaja. Kratkoročno - sve su opcije zadovoljavajuće, ali dugoročno oni koji piju čaj su u prednos ti, a oni koji u no vi dan kreću s crnom k avom i cigaretom su najgori
Zeleni čaj pije srednji i daleki Istok O čajevima su napisane knjige i tisuće radova, međutim, treba razlikovati što je čisto komercijalni te kst od stvarnih činjenica, a to naravno nije nimalo lako. Kada se kaže list čaja ( Camellia sinensis), obično se misli na čaj koji dolazi iz Indije, Cejlona ili drugih egzotičnih zemalja, ali mnogi pri spomenu tog pojma imaju u vidu razne kombinacije od lista, korijena i cvijeta, a među kojima ljekovite učinke nemaju svi, već možda imaju samo neke, ovisno o biljnim dijelovima koji se nalaze u smjesi. Kada se čaj nabavi u ljekarni, primjerice urološki koji je specifično namijenjen dezinfekciji uroloških putova, onda je to ljekoviti čaj s medicinskom namjenom koji nikako ne služi za doručak. Snaga čaja leži u koncentraciji zaštitnih tvari, dakle bioaktivnih substanci koje imaju ulogu antioksidacijskih sredstava u metabolizmu organizma. Često količina zaštitnih tvari (polifenola) nije rezultat prirodnih svojstava čajevca koliko tehnološke obrade lista čaja. Komplicirana tehnologija dobivanja čajeva može smanjiti ili uvećati sadržaj katehina i upravo zbog toga je na glasu zeleni čaj koji se kao nacionalni napitak upražnjava na Dalekom Istoku (Japan, Koreja). Sve do nedavno ljekovitost čajeva procjenjivala se na bazi predaja iz prošlosti, a sada raspolažemo brojnim kliničkim ispitivanjima gdje je točno utvrđeno koja tvar kako djeluje i u kojem slučaju. Drugim riječima, ljekovitost čajeva danas je dobro elaborirana i o tome postoji dovoljno stručne literature. Ljekovitost čaja nikako ne leži samo u sadržaju katehina jer eterična ulja također imaju izrazito antiupalno i antibakterijsko djelovanje. Primjerice, u bolje paste za zube stavlja se ekstrakt eteričnog ulja u svrhu zaštite od raznih bakterija, virusa, protozoa i gljivica koje svakodnevno naseljavaju usnu šupljinu. Oralna higijena u velikoj mjeri ovisi o tome kupujete li jeftine pjenušave paste ili paste u kojima ima biljnih ekstrakta. O zelenom čaju također je mnogo toga napisano, ali prije bilo kakve procjene neophodna je stroga distinkcija u odnosu na nestručno ili bolje reći komercijalno pretjerivanje. Prije svega, zeleni čaj je samo jedna faza u obradi lista čaja čija krajnja faza jest crni čaj. Mogli bismo reći da je zeleni čaj zapravo »mladi« čaj ili nedovoljno tehnološki obrađen. Drugim riječima, nakon branja zeleni list je podvrgnut ograničenom postupku koji traje relativno kratko vrijeme u prirodnim uvjetima i događa se pod utjecajem vlastitih enzima. List je posušen bez da mu je pružena šansa da oksidira za razliku od crnog čaja gdje je to dopušteno u punoj mjeri.
Postoji i treća varijanta čaja između ova dva ekstrema, a to je tzv. oolong čaj, za koji bismo mogli reći da ima srednju dužinu tehnološkog postupka obrade i kod kojeg postoji kombinacija prirodnih i umjetnih procesa. Oolong čaj je samo djelomično oksidiran. Kao što smo već rekli, od stupnja tehnološkog procesa ovisi koncentracija dragocjenih polifenola (katehina). Nažalost, u oba slučaja (osim zelenog čaja) autooksidacijski procesi definitivno uništavaju polifenole i tako značajno reduciraju povoljne zdravstvene učinke. Kod zelenog čaja, gdje su autooksidacijski procesi spriječeni, sve prirodne pravo seriju spojeva antioksidacijskog tipa, koji se preciznije označavaju kao ECGG (epigalokatehingalati).Ono što je zanimljivo, jedna od tvari iz tog kompleksa gotovo je identična aspirinu. Dakle, lako može spriječiti grušanje krvnih pločica i tako spriječiti stvaranje krvnih ugrušaka. A upravo krvni ugrušci kod ljudi u godinama dovode do tri (fatalna) stanja - srčanog i mo.ž anog udara te opstrukcije vena u nogama. Generalno gledajući, samo jedna tvar iz zelenog čaja (kad se stalno konzumira) može spriječiti kardiovaskularne bolesti toliko karakteristične za naše urbane sredine. Sve to je potvrđeno kliničkim istraživanjima. Bolesnici koji su imali prvi srčani udar, preživljavaju znatno duže (i do četiri godine) u odnosu na kontrolnu skupinu ako umjesto vode u dnevnim obrocima konzumiraju zeleni čaj. No, naravno, nije svejedno koliko se čaj konzumira. Prema rezultatima koji su objavljeni u uvaženom stručnom časopisu »Circulation« u razmatranje je uzeta velika skupina od 1900 pacijenata koji su preživjeli prvi udar i podijeljena je u tri grupe - oni koji su konzumirali 14 i više šalica zelenog čaja tjedno, one koji su konzumirali manje od 14 šalica tjedno i one koji nisu uopće pili zeleni čaj. Grupa pacijenata koja je najviše konzumirala čaj imala je najmanji broj smrtnih slučajeva (44 posto manje) u odnosu na one umjerene kao i one koji nisu konzumirali čaj uopće. Naprosto, dobiveni rezultati samo potvrđuju ranija saznanja da pijenje čaja ima određenu ulogu u ozdravljivanju endotela krvnih žila. A možda zatim dolazi i blago relaksirajuće djelovanje koje ne smijemo zanemariti.Također je poznato da okorjeli pušaći u strahu od najgoreg piju velike količine zelenog čaja kako bi se osigurali od onog što im se može dogoditi. Opisano je i vrlo povoljno djelovanje zelenog čaja (koncentrata ECGG-a) na razinu glukoze u krvi, pa nije mali broj dijabetičara koji umjesto vode piju ovaj napitak. Nadalje, nedvojbeno je potvrđeno da ECGG mo.e spriječiti formiranje plakova na stjenkama arterija i razvitak opasnih streptokoka u ustima. U kombinaciji s fluoridom i vitaminom C
ECGG izvrsno sanira upale desni i održava oralnu higijenu na visokoj razini. Na koncu treba reći da zeleni čaj djeluje blago stimulativno i to ne samo zbog sadržaja kofeina, već sretne kombinacije ostalih prirodnih sredstava (teofilina i teobromina). Na mnogo mjesta pročitat ćete da crni čaj sadrži više kofeina (možda zato što je tamne boje), ali to naravno ne odgovara istini. Upravo balans kofeina sa ostalim tvarima iz zelenog čaja daje i bolje stimulativne učinke koji traju dulje vrijeme. Čaj ili mlijeko za doručak O mlijeku kao namirnici nema ništa sporno. To je dragocjen izvor hranjivih tvari, kako za djecu tako I za odrasle. Najveća korist jest svakodnevni izvor minerala, osobito dragocjenog kalcija i B-2 vitamina (riboflavina) te drugih tvari (mliječnih proteina). Dobro je poznato da sadrži zasićene masne kiseline i kolesterol pa je bolje ono s manjim sadržajem masnoće. Ako se uzme s jedne strane šalica mlijeka s upravo opisanim sadržajem i šalica zelenog čaja sa svojim sadržajem, teško bi se čovjek mogao opredijeliti na osnovu toga što je bolje. Kalcij se može namiriti iz drugih alternativnih izvora, a katehini se nalaze samo u čaju. U takvoj mat poziciji posežemo za trećom opcijom, a to je kombinacija čaja i mlijeka, engleska verzija. Svatko tko bi se u nas namrštio na ovu kombinaciju (u nas ne postoji takva navika) bio bi u krivu jer ne samo da je ukusna, već je i korisna. Englezi kažu »tea with milk« što znaći da se u šalicu čaja usipa manja količina mlijeka. Blago zaslađeno, to je pravi melem za usta. Zapravo, u takvom napitku sačuvani su katehini iz čaja, a ostali su i najvažniji sastojci mlijeka. Kompromis je kao uvijek - najbolji! Potvrđuje to i nedavno objavljena nova knjiga dr. Wanea Bidlacka I Stanleyja Omaye pod nazivom »Biljne tvari kao bioaktivne substance« (Phytochemicals as Bioactive Agents). Naime, sabrano je tamo sve što se od bilja može ekstrahirati i iskoristiti u ljekovite svrhe. Tekst je lišen svih taloga prošlosti i praznih priča iz srednjeg vijeka, a u obzir su uzeta samo potvrđena ispitivanja objavljena u svijetu nakon 1995. godine. Tu su Izoflavonoidi, polifenoli, lignani, glukozinolati, katehini i ostale bioaktivne tvari iz bilja detaljno su razmatrane uz sve podatke o analitičkim metodama, najboljim metodama ekstrakcije, konzerviranja itd. Svi stručnjaci za čajeve kažu da ako želite uživati u zelenom čaju ne koristite pakiranje u vrećicama. Za.što? Aroma, vitamini i neki minerali
jednostavno u kontaktu sa zrakom - bježe. Da biste uživali u ovom napitku najbolje je koristiti svježi zeleni list u rinfuzi koji se može dobiti u bolje opremljenim prodavaonicama. Kod toga treba napomenuti da postoji beskrajna lista proizvođaća i različitih vrsti, a jedan od najboljih na svijetu jest kineski zeleni čaj pod nazivom lung ching (»dragon‘s well«). U Japanu je svakako najpoznatija marka »matcha«. Mlijeko u čaj ili čaj u mlijeko? Da biste postigli optimalan organoleptički užitak, zeleni čaj treba pripremiti prema posebnoj proceduri, kod čega je najvažniji omjer čaja i vode. Nakon što voda proključa u čajniku, ostavi se ohladiti pet minuta (na oko 60 stupnjeva Celzija), a zatim se prelije preko čaja. U pravilu, jedna čajna žlica čaja dovoljna je za jednu srednju čajnu šalicu. Držanje čaja u šalici pitanje je eksperimentiranja primjerice, Japanci ga ostavljaju između 90 sekundi i tri minute. Kada biste naše kavoljupce pitali što se sipa prvo mlijeko ili čaj, najveći broj odgovora bio bi - ne znam! U britanskoj tradiciji to je prvi put opisano u pjesmi Barryja Paina pod naslovom »The Poets at Tea«. Crni čaj, naime, ima trpak okus koji reagira sa sluznicom usta što kod osjetljivih osoba može ostaviti osjećaj nelagode. Sličan učinak ima crno vino bogato taninom. Ako se doda mlijeka, stvar se mijenja jer se tanini vežu s jednom frakcijom kazeina iz mliječnog proteina. Kada dođe do vezanja čaja i mlijeka, negativan učinak tanina i drugih trpkih tvari iz čaja se poništava. Posebno povoljno kod toga djeluje mliječna mast iz mlijeka. Međutim, nije nikako svejedno kakvo se mlijeko dodaje čaju jer o tome uvelike ovisi konačna aroma dragocjenog napitka. Punomasno mlijeko ne odgovara, a zapravo najbolj e je tučeno vrhnje za kavu dobiveno emulgiranjem biljne masnoće i glukoznog sirupa. U Velikoj Britaniji postoje gotovi dodaci za čaj, a vjerojatno se takvi dodaci mogu naći i kod nas. Obrano mlijeko zbog visokog sadržaja minerala daje vodenast i gorkastoslankast okus koji ponš.tava aromu čaja. Opće pravilo serviranja jest da se u šalicu prvo stavlja mliječni dodatak, a zatim usipa čaj, ali valja priznati da od hotela do hotela postoje razne varijante ovog običaja. Kod toga je svrha mliječnog dodatka da ohladi vreli čaj i s njim se dobro izmiješa. A takvo naglo miksanje sprječava neugodno raslojavanje napitka. Glukozni sirup iz mliječnog dodatka blago zaslađuje, no ovisno o ukusu korisnika, takav čaj s mlijekom se može i dodatno zasladiti. Čaj je oduvijek bio dragocjena namirnica koja je stotinama milijuna ljudi na svijetu značila prvi jutarnji napitak, a možda i više od toga - doručak. Ako pijete čaj umjesto mlijeka, to je nesumnjivo vaš izbor. Kada je riječ o djeci
svakako je bolje da prvi obrok bude šalica mlijeka. Za one ljubitelje čaja koji ne mogu odoljeti egzotičnoj aromi, možda je kombinacija s mlijekom neko srednje rješenje. Ne bez razloga, kraljevi i carevi pili su čajeve, a nekad davno čaj je bio jedna od najvrjednijih namirnica. Ako pak jutro počinjete s crnom kavom i cigaretom, to je opet vaš izbor. Ljubitelji crnog čaja imaju niži kolesterol Najnovija istra.ivanja objavljena od strane Američkog ministarstva poljoprivrede (USDA) pokazala su da ljubitelji crnog čaja koji piju nekoliko šalica dnevno imaju čak za sedam posto niži kolesterol u krvi u odnosu na one koji ga ne piju. Možda je najvažnije kod toga spomenuti da je u pitanju pad LDL kolesterola i porast HDL, a .to znaći bitno smanjenu mogućnost taloženja u arterijama. Kao što je poznato, kolesterol se u organizmu distribuira vezan uz lipoproteine. Visoka koncentracija HDL kolesterola štiti od taloženja na arterijama i od neposrednog srčanog udara, dok LDL kolesterol djeluje obratno, odnosno povećava rizik. Pijenje crnog čaja u ovom slučaju znaći postojana navika da se svakodnevno konzumira po nekoliko (minimalno pet) šalica, dok povremeno konzumiranje ne znaći apsolutno ništa. Prema tome, kako god okrenete, zeleni čaj (ako je originalan) ima najveću zdravstvenu vrijednost. Uostalom, to je u praksi višestruko potvrđeno. Primjerice, na otoku Okinavi i u nekim dijelovima Japana zeleni čaj predstavlja zamjenu za vodu i to su ujedno oni krajevi svijeta koji imaju najveći broj stogodišnjaka. I slika pobolijevanja (morbiditeta) sasvim je drukčija u odnosu na SAD i neke zemlje EU-a. To su krajevi gdje ima najmanje raka, dijabetesa i bolesti krvožilnog sustava. SAN P OSTAJE STVARNOST: Napravljene su kontaktne leće koje se ORGANSKA PROTIV KONVENCIONALNE HRANE 9 Nakon izlaska novih pravila u proizvodnji i plasmanu organske hrane u SAD koje je nedavno obznanilo američko Ministarstvo poljoprivrede (USDA), postavlja se pitanje je li organski uzgojena hrana samo još jedna slatka iluzija potrošača? Kako je moguće uopće razmišljati o 100 % čistim (nekontaminiranim) namirnicama kad je majčino mlijeko kontaminirano od Afrike do Amerike i Azije, od Antarktike do Arktika i kad dojenče s prvom hranom dobiva dozu ostataka pesticida, dioksina i drugih kemikalija?
Visoka cijena za uvjerenje Masovna proizvodnja sintetskih pesticida počela je u SAD-u tek 1940. godine. Prije toga nije bilo pesticida, dušićnih gnojiva, nije bilo antibiotika ni ostataka veterinarskih lijekova što znaći da je cjelokupna proizvodnja namirnica bila zapravo organska ili ako hočete djevičanski čista.. No, to nikako ne znaći da nije bilo kemije u poljoprivredi. Suprotno uvriježenom mišljenju kako su pesticidi plod razvitka kemije u 20. stoljeću, prof. dr. Ronald Kuhr sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini kaže da se pesticidi koriste već skoro 3000 godina i to počevši od starih Rimljana koji su spaljivali sumpor protiv vinske mušice do Kineza koji su koristili arsenik protiv insekata. Kad se nakon Drugog svjetskog rata po prvi put pojavila ideja organskog uzgoja to je postala nova religija. Ali, zapravo, dugo vremena nije bilo nikakvih službenih kriterija za »organski uzgoj« pa je svaki proizvođač imao neku svoju viziju, ideju i definiciju. Oni koji su jeli namirnice iz organskog uzgoja (i skupo ih plaćali) bili su uvjereni da su definitivno zaštićeni od svega toksičnog i opasnog, a što preko tanjura dolazi u ljudsko tijelo. Ljudi su godinama smišljeno bili vođeni tako da je organsko uvijek bolje, da donosi zdravlje i sigurnost. Nakon nekoliko desetaka godina iskustava iz raznih zemalja i mnoštva pokusa koji su obavljeni, što na životinjskim modelima, a što na dobrovoljcima, nije utvrđen ni jedan opipljiv dokaz da je organska hrana bolja od konvencionalne, da donosi zdravlje ili sprječava bolest. Organski uzgojena rajčica nema ni likopena ni vitamina C više od konvencionalne rajčice i u njoj se ništa posebno nije dogodilo osim što je rasla na kemijski nezagađenom zemljištu. Ako je samo vjera u boljitak ono što se plaća 20 ili 30 posto više, onda je to prilično visoka cijena za uvjerenje, kaže se u stručnom časopisu institucije IFIC foundation - Food Insight od lipnja 2003. godine. Prije nego je USDA obznanio nova pravila, National Organic Standards (NOS), krajem 2002. godine, najmanje 50 privatnih organizacija i institucija objavilo je vlastite standarde koji su se međusobno dosta razlikovali. Lov u mutnom, odnosno dok ljudi vjeruju u spasiteljsku ulogu organskog uzgoja, trajao je dvadesetak godina što se zasigurno isplatilo poslovnim ljudima iz segmenta proizvodnje hrane. Sad se svi proizvođači i distributeri moraju podrediti saveznim standardima koji su do sada najobuhvatniji i možda najoštriji na svijetu.
Organska hrana nije postala zdravija Sve namirnice koje se proizvode, prodaju i označuju kao »organske« moraju zadovoljiti USDA standarde nakon čega dobivaju pečat (certifikat) za stavljanje u promet. Sve organske namirnice bez pečata, bit će tretirane kao krivotvorene! I kad konačno dobijete pečat i kupite organski proizvedene namirnice te ih stavite na stol ne možete ničim dokazati da se zdravije hranite od vašeg susjeda koji nabavlja isto takve konvencionalne namirnice. Vi, naime, jedino hranite svoje uvjerenje da u takvim namirnicama nema ostataka pesticida, umjetnih gnojiva i drugih kemikalija i da će ta činjenica kad-tad doprinijeti vašem zdravlju. Kod toga samo zaboravljate činjenicu da generacija prije vas koja nije znala za organski uzgoj nije uopće razmišljala na takav način. Naime, ona nije ni znala kolike se opasnosti kriju zbog ostataka kemikalija u hrani. Do sada iz raznih instituta za tumore i elitnih kardiovaskularnih bolnica nismo dobili dokaze da osobe na organskoj hrani imaju manji morbidi tet od raka raznih lokacija kao i da takva hrana smanjuje broj oboljelih od infarkta srca ili moždanog udara. A za razliku od organske, kod mediteranske prehrane takvi dokazi postoje. Ako zamijenite svinjetinu ribom, a animalne masti s maslinovim uljem, vi ste napravili značajne promjene u svojoj prehrani, a ako idete u prodavaonicu zdrave hrane I tamo nabavite neke organske sjemenke hranite samo svoje uvjerenje, a ne tijelo! Premda se još uvijek vode verbalni dueli pristalica konvencionalne I organske hrane, kod čega se na obje strane spominju problemi one suprotne strane, apsolutno stoje izvješća službenih medicinskih institucija kao što su National Cancer Institute, American Cancer Society, US Surgeon General, American Diethetic Association i American Heart Association koji su 100 posto suglasni da su voće i povrće proizvedeni kako u konvencionalnom tako i u organskom uzgoju - zdravi za djecu i odrasle. Oni čak preporučuju da se voće i povrće konzumira u najmanje pet obročnih dijelova dnevno. Nemojmo zaboraviti da su medicinski stručnjaci ovih institucija kod toga uzeli u obzir prosječne količine kemijskih tvari (kontaminanata) koje se s tom količinom povrća i voća unose u tijelo. Želim podvući sljedeće, da elitne medicinske institucije SAD-a uopće ne prave razliku između konvencionalnog i organskog uzgoja hrane, .to znaći da razlika postoji samo u glavama brojnih potrošača. Upravo za njih su standardi i načinjeni, a to znaći sljedeće; ako vas je strah ostataka pesticida i umjetnih gnojiva u hrani, mi ćemo vam napraviti namirnice bez tih ostataka, a vi ćete tako uzgojene namirnice posebno platiti. Osim toga,
u standardima koji su objavljeni USDA nigdje nije rekla da organska hrana Ni majčino mlijeko nije čisto! No, ima i ovakvih mišljenja; kako je moguće uopće razmišljati o 100 posto čistim (nekontaminiranim) namirnicama kad je majčino mlijeko kontaminirano od Afrike do Amerike i Azije, od Antarktike do Arktika i kad dojenče s prvom hranom dobiva dozu ostataka pesticida, dioksina i drugih kemikalija? Kako sačuvati organski uzgojene namirnice kad je zrak toliko zagađen da doslovce zasipa svaki uzgoj pa tako i organski? Primjerice; Vi spriječite da vam kontaminanti dospiju u biljne vrste iz zemlje, ali sve dođe iz zraka i zamota se u cvjetove, pupoljke i listove. Koja korist što spriječite da vam špinat povuče nitrate i nitrite iz zemljišta kad će vam pokupiti sve iz zraka? Organsko mlijeko i organsko vino? Prvi sam za takvu opciju ako netko dokaže da imaju bilo kakvu zdravstvenu prednost u odnosu na konvencionalno mlijeko i vino. Pitam vas sasvim trezveno - što će nam organska hrana u Zagrebu kad svaki dan udišemo smrad Jakuševca?! Ili ovako; odvezite vaš crni auto na pranje i ostavite ga preko noći pred kućom..Dođite ujutro i povucite prstom pa ćete lijepo vidjeti trag koji svakodnevno udišete. Isto to imate na zelenoj salati koja vam tako svježe izgleda na placu..Hoću reći slijedeće; jeli vi organsko ili konvencionalno, loše vam se piše dok živite u gradu. Jedna od najvećih vinarija s organskim uzgojem loze na svijetu jest Gallo Winery u Kaliforniji. Buteljirano vino nosi poseban certifikat »organic«, međutim, to nikako ne znaći da vas od njega neće boljeti glava jer se vino štiti sumporiranjem bačvi kao u dobra stara vremena. Nema drugih kemikalija ni ostataka pesticida, ali ima ostataka sumporaste kiseline. Ako ste slučajno osjetljivi na sumporne derivate, eto problema u obliku jake glavobolje i onaj certifikat nema nikakvog smisla. Autor ovih redaka pio je izvrsno crno vino iz južne Kalifornije bez oznake »organic« i kad se samo malo pretjera glavobolja je sasvim jednaka. Pogledajte još jedan primjer – organska jaja. Perad uzgojena na organskoj hrani, hranjena organskim komponentama, daje organska jaja koja su skuplja od konvencionalnih jaja. U njima ništa nije promijenjeno u pogledu sadržaja pa tako organska jaja imaju isto toliko kolesterola i zasićenih masnoća kao konvencionalna jaja. Ali, ako uzmete modificirana jaja koja se uveliko prodaju u nekim zemljama (Grčka, Engleska, Nizozemska) gdje su kokoši nesilice hranjene omega-3 masnim kiselinama, zaista dobivate promijenjen kemijski sadržaj s manje kolesterola i manje zasićenih masnoća te s obiljem omega-3 masnih kiselina. Za takva jaja mirno
možemo reći da su zdravija od ostalih konvencionalnih jer za to imamo valjane argumente. John Foster, direktor sektora za izdavanje certifikata USDA kaže da je organski pristup prehrani filozofija i sustav proizvodnje koji bi trebao zrcaliti prirodne zakone živućeg svijeta. Organska se hrana uzgaja imitirajući prirodan eko-sustav ili barem uvažavajući zakonitosti prirodnog eko-sustava. No, ona nikada ne može biti identična prirodi. Organska proizvodnja 1930. i 2000. godine nikako nije ista jer su se u tom razdoblju potpuno promijenili ostali uvjeti. Danas postoji lista prirodnih pesticida koji su dozvoljeni, a među njima se nalaze cvijet krizanteme, mljeveni list duhana pa čak i deterdženti koji su plod čiste kemijske sinteze. Računica američkih uzgajivača organske hrane, kojih je krajem 2002. godine bilo 12.200 jest - ako je netko spreman platiti više da dobije, uvjetno rečeno, kemijski čiste namirnice, mi smo spremni takve namirnice proizvesti. Novi standardi USDA načinili su dobar okvir za takvu proizvodnju. Pa ipak ne vidim razloga za zabrinutost kemijske industrije SAD-a koja proizvodi oko 400 vrsta insekticida jer njima organski uzgoj uopće ne smeta. Vrijednost njihove proizvodnje je oko sedam milijardi dolara. Dakle, želite li platiti više da biste smirili svoje strahove? Ja ne...
MEDITERANSKA PREHRANA KAO PRAVILO PONAŠANJA Kombinacija prirodnih namirnica dokazano smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti za 33 posto te rizik od smrti za 24 posto u odnosu na kontrolnu skupinu koja je konzumirala kontinentalnu hranu - kaže tek objavljena grčka znanstvena studija. Da je takvu studiju slučajno napravila Hrvatska, dobili bismo više turista nego što nam ih je donijela reklama na CNN-u Na tržnicu a ne u samoposlugu O mediteranskoj prehrani koja se upražnjava na Kreti, u Maroku, južnoj Italiji, južnoj Francuskoj, u obalnom pojasu Hrvatske te na nekim drugim
lokacijama mediteranskog bazena, već se godinama piše i govori, a polovicom 2003. godine pojavili su se u stručnoj javnosti novi dokazi koji govore u prilog njezinoj ljekovitosti. Naime, u elitnom stručnom časopisu »New England Journal of Medicine« pojavila se u lipnju nova studija provedena u Grčkoj na 22.043 ispitanika, koja je trajala skoro tri godine. Po ozbiljnosti i opsegu nema joj zasigurno ravne u posljednjih desetak godina. No, ono što je važno za nas u Hrvatskoj jest činjenica da su studiju napravili grčki stručnjaci sa Sveučilišta u Ateni, što znači da su to mogli biti i stručnjaci Sveučilišta u Zagrebu. Zaključak studije je nedvosmislen - prehrana na mediteranski tradicionalan način izravno je povezana s osjetnom redukcijom mortaliteta ljudi. Naravno, ne treba to doslovno shvatiti pa pomisliti da je dovoljno otići na 14 dana u Grčku i hraniti se njihovom hranom da biste postali zdravi. Mediteransku prehranu treba uvesti u kuću kao pravilo ponašanja. A to je posljednjih godina malo veći problem. Kao što je po ugledu na tzv zdrav model prehrane, koji su svojevremeno preporučile svjetske zdravstvene institucije nastala piramida zdrave prehrane, mediteranskom tipu prehrane kao model poslužila je prehrana na grčkom otoku Kreta. Pomna analiza tih dviju piramida pokazuje dosta velike razlike pa se sasvim opravdano postavlja pitanje vjerodostojnosti one prve koja je svjetlo dana ugledala prije dosta godina. Autentična mediteranska prehrana se prema ovoj piramidi može danas utvrditi u nekim krajevima Portugala, južne Francuske, Maroka i Tunisa, nekih regija Turske, obalnog pojasa Hrvatske, Libanona i Sirije. Sva nabrojana područja kultiviraju maslinu i konzumiraju ribu kao temeljnu namirnicu. Sjetimo se da je, primjerice, Portugal zemlja s najvećom potrošnjom ribe u Europi, a suprotno tome stoje Irska i Velika Britanija, zemlje s najvećom potrošnjom crvenog mesa. Naravno, ove posljednje imaju istovremeno i najveći mortalitet od raka i kardiovaskularnih bolesti. Kao što pozorni čitatelj može primijetiti, mediteranska piramida uopće nije koncipirana na bazi kalorijske vrijednosti namirnica i njihovog djela u ukupnom kalorijskom unosu, već na slaganju obroka po redu vrijednost i od dna prema vrhu. Dolje se nalaze neograničene količine namirnica, od kompleksnih ugljikohidrata kakvi se mogu naći u mediteranskom povrću, voću i žitaricama, a na vrhu se nalaze one najmanje poželjne namirnice kao što su crveno meso i zasićene masnoće. Zanimljivo je da u mediteranskoj piramidi mlijeko i mliječne namirnice (osim fermentiranih) ne uživaju atribute »zdravog« zbog visokog sadržaja zasićenih masnih kiselina. Nigdje se ne mogu naći prerađene industrijske namirnice. Zapravo, sve što se nalazi u
mediteranskoj piramidi nabavlja se na zelenoj tržnici i mora se obraditi u kuhinji prije konzumiranja. Očito da će jako zaposlene osobe proći najgore, a pridružit će im se domaćice koje taktički izbjegavaju ući u svoju kuhinju i zasukati rukave. Sve mediteransko je zdravo! Počevši, dakle, od samog dna piramide, traži se što veća prisutnost namirnica biljnog podrijetla (voće, povrće, žitarice, orašasti plodovi, masline, kruh i krumpir (ali ne prženi krumpirići), rajčica, grah, razne sjemenke, suhe smokve, naranče. Salate, kuhano povrće, što manje prženog i pohanog, potpuno bez maslaca i margarina .to znaći kuhanje na maslinovom ulju. Umjesto preporuke iz tradicionalne piramide da ukupne masti budu 30 posto dnevnog unosa, preporučuje se svega 25 posto kalorija od masti, uz važnu napomenu da zasićene masti ne smiju prijeći sedam do osam posto kalorijskog unosa. Kao što smo spomenuli, preporučuju se fermentirano mlijeko (jogurt) i malomasni sirevi. Riba i meso peradi, isključivo uz dodatak maslinovog ulja, najmanje tri puta tjedno. Ako se uključe i ona jaja koja se koriste u pripremi hrane, tjedno ne bi trebalo potrošiti više od četiri jajeta. I sada ono .to je najzanimljivije - crveno meso u ukupnoj količini od 350-450 grama mjesečno! Rastanak s mesom i mesnim prerađevinama pogodit će mnoge poklonike ovih namirnica koji spomenutu količinu konzumiraju dnevno ili najmanje 3-4 puta tjedno. Ima onih koji u jednom obroku konzumiraju 3-4 hrenovke ili 5-6 okruglica od mljevenog mesa. Obrok bez mesa za mnoge Hrvate - nije obrok. Što se tiće potrošnje crnog vina postoji prilično utvrđen stav – jedna do dvije čaše dnevno. Povećanje doze vina ne pridonosi zdravlju, već moze izazvati probleme. Studija je pokazala i neke druge zanimljivosti. Tako, primjerice, dok je 1960. godine prosječna potrošnja ribe mediteranskih zemalja bila 125 grama po glavi stanovnika, na Kreti je potrošnja bila 420 grama, a u Portugalu 1057 grama. Obje regije odlikuju se odličnim zdravljem i dugovjećnošću stanovnika. Japan koji ima najduži prosjek životnog vijeka, ima potrošnju ribe od 672 grama po glavi stanovnika. Gdje je Hrvatska? Premda ima najdužu obalu u odnosu na veličinu države i bogatstvo mora ribom, naša zemlja ima najmanju potrošnju ribe u Europi! Očito da je Hrvate zahvatila kontinentalna balkanska potrošačka psihologija svinjetine, janjetine, prasetine kobasica i krvavica, pršuta i pečenica, čevapa i pljeskavica.
Izvor masnoće - maslinovo ulje Ako ste u svoju kuhinju uveli maslinovo ulje kao univerzalnu masnoću, vi ste, dugoročno gledajući, napravili veliku stvar ne samo za sebe, već i za svoje ukućane. Ljekoviti učinak postiže se tek nakon dužeg vremena. Prvo ste zamijenili animalne masti biljnima, a onda ste u prehranu doveli veliki izvor mononezasićenih masnih kiselina koje znaće zdravlje za vaše srce. Znam da ćete reći kako je maslinovo ulje skupo, ali zar nije sve što je dobro - i skupo? Uostalom, što je skuplje – maslinovo ulje ili vaše zdravlje? Činjenice koje spominjem poznate su znanstvenicima preko 30 godina, ali ih se, nažalost, malo tko pridržava, a najmanje prehrambena industrija koja će vam uvijek prodati ono što je njima najjeftinije i na čemu će najviše zaraditi. A na Kreti je tradicija u prehrani toliko jaka da promjene nemaju šansi. Tamo se isključivo prodaje i koristi maslinovo ulje. Tekuća saznanja jasno govore da HDL frakcija kolesterola ima u krvi zaštitnu ulogu, dok je LDL frakcija destruktivna jer kad oksidira ima tendenciju taloženja na kritičnim mjestima. Dakle, što više HDL-a to bolje. Ako se dio ugljikohidrata zamijeni u prehrani maslinovim uljem, zaštitna HDL frakcija kolesterola raste. Suprotno tome, konzumiranjem crvenog mesa i maslaca, koji nose mnogo animalne masnoće, raste u krvi LDL kolesterol i ukupni kolesterol. U mediteranskoj prehrani maslinovo ulje treba zamijeniti oba tipa masnoće i tako se smanjuje mogućnost stvaranja masnih naslaga u krvni žilama što vremenom može izazvati aterosklerozu i preranu smrt. No, to nije sve. Povećanim unosom maslinovog ulja u tijelo se unosi dragocjena linolna kiselina I zaštitni E vitamin, kojih ima malo ili nema uopće u animalnoj masnoći. A ako se smanji unos zasićenih masnoća iz mlijeka i mliječnih prerađevina tako da se koriste fermentirani proizvodi i malomasni sirevi od ovčjeg ili kozjeg mlijeka, onda je postignuta optimalna harmonija zasićenih, mononezasićenih i polinezasićenih masnoća. Maslac, vrhnje i margarin gotovo su nepoznate namirnice u ovom podneblju i koriste se vrlo rijetko. Kako pokazuje studija, 1960. je ukupna potrošnja mlijeka na Kreti iznosila 609 ml tjedno. Na kraju nešto zanimljivo; slatko na Kreti gotovo ništa ne znaći, a konzumiranje raznih slastica i kolača u europskom smislu - uopće ne postoji. Ali zato postoji tradicija crnog vina; svako se jelo zalijeva crnim vinom ili bevandom, baš kao što je slučaj u Francuskoj i kod nas u Dalmaciji te na otocima. Umjereno konzumiranje
crnog vina u nemuslimanskim zemljama mediteranskog područja tradicija je stara tisuće godina. Premda Hrvatska raspolaže pravi m podnebljem za uzgoj vinove loze i veliki je proizvođač crnog vina, u potrošnji se ne ističemo pa se ne bi moglo reći da se u većoj mjeri koristimo blagodatima suvremenih saznanja. Činjenica da je vino sada proglašeno hranom mogla bi ga učiniti dostupnijim pa bi uskoro i njegova potrošnja mogla porasti. Trebalo bi sustavno poduzimati aktivnosti na planu popularizacije konzumiranja crnog vina, premda bi moglo doći I do neželjenog učinka - porasta broja alkoholičara. Grčka studija spominje još cijeli niz drugih namirnica karakterističnih za mediteransko podneblje (češnjak, rogač, badem, blitva), ali nije u stanju dati precizne odgovore za zdravstvene učinke. Možda će nastavak daljnjeg istraživanja dati i takve odgovore. Zaključak bi mogao biti sljedeći - svatko koristi prednosti koje ima. Izgleda, jedino mi ne znamo da smo umjesto novca uloženog u desetak kongresa istražili mediteransku prehranu Hrvata i to objavili u »New England Journal of Medicine«, stotine i stotine poklonika zdravog načina života iz svijeta bi došlo u hrvatski raj. Ovako možemo samo čitati o tome što su učinili naši susjedi. Svatko će odmah uočiti da je temelj mediteranske prehrane radikalna redukcija konzumiranja crvenog mesa (govedine, svinjetine, janjetine, kozletine i teletine). Gubitak masnog mesa smanjit će kalorijski unos, a to se može kompenzirati unosom orašastih plodova. Naprosto, meso se isključuje kao ključna namirnica iz svakodnevnog jelovnika i to zasigurno donosi rezultate u smanjivanju smrtnosti. Da vas podsjetim – na Kreti i južnim dijelovima Grčke jede se gotovo isključivo ovčetina I kozletina i to vrlo rijetko, nekoliko puta mjesečno. Ta se tradicija nije narušila sve do današnjih dana. Ako se već meso jede, poželjno je da bude malomasno , jer sve što ne valja u ljudskoj prehrani dolazi u tijelo kroz masnoću animalnog podrijetla. Ako to izbjegnete, napravili ste najveću uslugu svom zdravlju. Važni su zaštitni čimbenici Premda još nema uvjerljivih dokaza, brojne indicije ukazuju na povezanost crvenog mesa u prehrani i pojave kardiovaskularnih bolesti te raka kolona i prostate. Teško je reći da je u pitanju samo masnoća iz mesa, ali sigurno je da se isključivanjem crvenog mesa iz prehrane rizik od tih oboljenja smanjuje. Ima još nekih čimbenika, kao što su visok kolesterol i željezo iz
crvenog mesa, koji također sudjeluju u povećanju rizika. Najveći učinak načina prehrane na zdravlje vidi se kad, primjerice, osoba s tipično američkog načina prehrane prijeđe na mediteransku prehranu. Već nakon mjesec dana vide se bitna poboljšanja zdravstvenog statusa, zbog čega mnogi Amerikanci putuju na dugi odmor u Grčku. Premda se mediteranska prehrana razlikuje od zemlje do zemlje, ima nekoliko značajki koje su zajedničke: - zamjena crvenog mesa mesom ribe i peradi .-uvođenje maslinovog ulja kao jedinog izvora masnoća .-konzumiranje lisnatog povrća, voća I orašastih plodova .-uvođenje leguminoza (grah, leća) u obroke .-jedna do dvije čaše crnog vina dnevno Ono što je va.žno za buduće poklonike ovakvog (polu-vegetarijanskog) načina prehrane jest da svaka od nabrojanih namirnica pojedinačno nema gotovo nikakvog učinka! Ima još nekih pokazatelja; u Europi smo među posljednjima po unosu omega-3 masnih kiselina.. Unos polifenola, ovisno o načinu prehrane i preferencijama potrošača, razlikuje se od zemlje do zemlje. Azijati poznati kao konzumenti soje i čaja, unose u organizam velike količine izoflavona i katehina, za razliku od Europljana. Jasno je da se to odmah može prepoznati na morbiditetu od pojedinih bolesti. Onaj tko bi pomislio da Hrvatska pripada europskom vrhu, prevario bi se jer na starom kontinentu najviše zaštitnih čimbenika unose Španjolci (jabuke, kruške grožđe, crno vino). Zbog konzumiranja kakaa i čokolade slijede Nizozemci koji imaju visok unos flavona i kvercetina. A po unosu omega3 masnih kiselina Hrvati su među posljednjima u Europi upravo zato što imamo jednu od najnižih potrošnji ribe. Unos antocijana najveći je (neočekivano) u Finskoj zbog visoke potrošnje bobičastog voća, ponajprij e borovnica i brusnica. Slično je u SAD-u gdje je pita od borovnice gotovo nacionalna slastica. Naravno, jedno je unos zaštitnih čimbenika konzumiranjem najboljih izvora, a sasvim drugo bioraspoloživost tih čimbenika, tj. dostupnost u organizmu. Od onoga što je uneseno u organizam ne koristi se sve jer jedan dio nepovratno propada. Najveći je problem s polifenolima, koji su kompleksni spojevi, slaba apsorpcija iz crijeva. To znaći da uvelike griješe svi koji voće i povrće konzumiraju u minimalnim količinama jer ako od ono malo zaštitnih čimbenika najveći dio otpadne u startu, organizmu neće ostati - ništa. Nije badava preporučeno da dnevno treba konzumirati
nekoliko komada voća - otprili ke pola kilograma jer se upravo uzima u obzir slaba apsorpcija najvećeg broja polifenola. No, ne bi trebalo iznenaditi da se flavonoidi dobro apsorbiraju iz kakaa, čokolade te crnog vina jer su otopljeni u takvom mediju koji najlakše prodire kroz tanko crijevo. Za crno vino nije dovoljno reći samo jedna čaša na dan, već da se osobama osjetljivim na alkohol nikako ne preporučuje. ću,
KOLIKO JE KONTAMINIRAN PREHRAMBENI LANAC U EU-u? Nitko ne zna što je stoka sve pojela i kakvi toksični i karcinogeni ostaci se nalaze u mesnim odnosno mliječnim proizvodima koji dolaze na naš stol..Pogrešnim korištenjem raznih otpadaka, čovjek napravi problem uvjeren kako je mudar i racionalan, a onda se is postavi da si je napravio medvjeđu uslugu..Sve što uđe u stočnu hranu bit će u mesu i mlijeku a potom će doći u naš tanjur iz jednostavnog razloga što je čovjek na kraju prehrambenog lanca. U budućoj EU nije pitanje »kako živjeti« već »kako preživjeti«. Umjesto u otpad u stočnu hranu Kada razmišljamo o kontaminaciji prostora u kojem živimo, često u očaju mislimo kako smo najgori na svijetu, kako dijelimo sudbinu ostalih »Balkanaca« i kako nam treba najmanje 50 godina da se kultiviramo. No, treba znati da samo središte EU-a, dakle zemlje Beneluksa, pate od vrlo ozbiljne kontaminacije prehrambenog lanca i da je tijekom prošlih godina bilo skandala više nego ikad prije, koji su pokazali maštovitost lopova i prevaranata i koji su do kraja zaoštrili odnose između zemalja tog »tijesnog« EU prostora. Zanimljivo da je upravo Belgija bila središte zbivanja i da se upravo u novom mileniju događao prehrambeni skandal za skandalom. Sjetimo se samo afere dioksin, pa intoksikacije s coca colom pa desetine drugih lokalnih nezgodacija s hranom. Nažalost, nisu pomogli ni oštriji propisi ni oštre barijere, ni inspekcijske službe pa se ispostavilo da genijalaca lopovskog miljea ima u svim zemljama svijeta sasvim dovoljno, te da je ono što se zbiva u nas mila majka prema onome što se st varno zbiva tamo. Kao što je poznato prehrambena industrija ima veliki otpad (prerađivači
mlijeka, krumpira, mesa, žitarica) koji se mjeri tisućama tona. Taj organski otpad podliježe procesu mikrobiološke razgradnje uz sve poznate prateće pojave kao što su smrad, opasnost zaraze itd. Ako mislite da se lako riješiti takvog organskog materijala, onda ste se prevarili. Zapravo, postoje dvije mogućnosti; ili ćete uz velike troškove uništiti takav otpad, ili ćete ga »doraditi« i gurnuti u stočnu hranu pa ćete na njemu čak i nešto zaraditi. Takvih »inovatora« je mnogo pa ću čitateljstvo podsjetiti samo na one farmere u Velikoj Britaniji koji su leševe uginulih ovaca »preradili« u hranu za krave muzare a iz toga je proistekla golema BSE kriza koja i danas traje. Činjenica jest da najveći broj farmera koristi gotove industrijske smjese za prehranu stoke, ali i samostalno ocjenjuje čime će hraniti svoju stoku i što se sve može umiješati u postojeću stočnu hranu. Sve što uđe u stočnu hranu, bit će sutra u mesu i mlijeku a potom će doći na naš stol iz sasvim jednostavnog razloga - zato što se čovjek nalazi na samom kraju prehrambenog lanca. Čovjek napravi problem misleći pri tome kako je pametan, a onda se ispostavi da mu taj problem dođe na stol. Nitko naime ne zna što je sve stoka pojela i kakvi toksični ili karcinogeni tragovi se nalaze u mesnim odnosno mliječnim prerađevinama. Vratimo se opet na slučaj dioskina prije nekoliko godina; nitko nije slao uzorke mesa na analizu i nitko nije radio analize na dioksin premda se moglo pretpostaviti da bi taj karcinogeni materijal mogao dospjeti u lanac prehrane. Morao se dogoditi skandal da bi se u praksu uvele analize na tog opasnog kontaminanta a o onim potrošačima koji su se za to vrijeme «nafilali» s dioksinom nećemo ni govoriti. Europska industrija stočne hrane vrijedna je 27 milijardi eura pa je prema tome jasno da imaju vrlo jako udruženje. Budući da im »privatna« inicijativa značajno kvari poslove, sustavno vode nadzor nad tim businessom pa znaju i sve finese koje se koriste da bi se prevarila kontrola. Možda najbolje situaciju ilustrira izjava predsjednika udruge koji kaže »Dosta je slatkih rijeći i bacanja smeća u stočnu hranu«. To su naravno birane riječi koje bi kod nas zvučale mnogo gore, ali se može prepoznati što se stvarno zbiva tj u utrci za profitom, ne biraju se sredstva i metode. Povod je bila najnovija afera kada su u uzorcima svinjskog mesa kod 11 (od 15) članica EU-a nađeni tragovi hormona medroksiprogesteron acetata (MPA) ili kraže sintetskog progesterona koji je inače strogo zabranjen jer pouzdano izaziva neplodnost kod ljudi. Jedete elegantno zapakiranu šunkicu i pojma nemate da se svojski trudite da postanete - neplodni!
Analiza kako je došlo do kontaminacije otkriva tipičnu sliku za pojedine europske zemlje; voda u irskim farmama svinja bila je kontaminirana otpadom obližnje farmaceutske kompanije. Naravno, kompanija se ogradila da pojma nema o takvoj kontaminaciji jer da oni imaju »savršeni sustav za prečišćavanje«. Da podsjetim čitateljstvo; MPA je standardno sredstvo za kontracepciju koje se pored ostalog daje stoci kako bi se povećao prinos mesa. No to je u EU (za razliku od SAD-a) ilegalno otprili ke nešto slično dopingu kod sportaša. Perje i hormoni u stočnoj hrani Da su stoka za klanje kao i krave muzare hranjene svim mogući m otpacima, to je manje-više dobro poznato. Više od trećine ukupne količine EU stočne hrane koja se procjenjuje na 400 milijuna tona, potječe od industrijskih proizvođača stočne hrane. Ostatak dolazi od raznih dobavljača i vlasnika malih mješaonica koji noću razmišljaju kako povećati zaradu i kako gurnuti u smjesu što jeftinije »sirovine«. Koriste se stotine raznih komponenti a jedan je proizvođač došao na »mudru« ideju da se usitnjava perje peradi kao »protein koji ne zaslužuje kanal«. Crijeva iz klaonice peradi (drobnina) odavno ne završava u spalionicama već u hrani za krave muzare. No, čak i to nije neki problem ali može biti problem ako se koriste crijeva onih životinja koje su služile za pokuse u farmaceutskoj industriji. Svi takvi »prerađivači« su uvjereni kako termička obrada sve »živo« uništi, a praksa pokazuje da uvijek u takvoj tehnologiji prerade ponešto zataji. Uostalom, poznata je činjenica da bakterije budu uništene ali ne i njihovi toksini. Gorka iskustva s prionima bolesnih krava muzara iz Velike Britanije (BSE) upozoravaju da se sve može dogoditi i da u crnom businessu s hranom uvijek nevini nastradaju. Poslije skandala s dioksinom na belgijskim farmama svinja 1999 godine, EU još ništa nije učinila kako bi spriječila nove masovne intoksikacije putem hrane. Dokaz je zaoštravanje pograničnog spora između Belgije i Njemačke, a razlog spora je mlijeko zagađeno s spomenutim hormonom MPA. Belgijanci hoće izvesti u Njemačku, a pedantni njemački sanitarni organi zbog kontaminacije mlijeko vraćaju natrag. Mnoge farme su zatvorene a za mnoge se ništa ne zna jer se podaci kriju. Kada novinari otkriju kontaminirano mlijeko, nitko ga neće kupiti, a kada ga takvog popijemo, svi su sretni i međunarodni business cvijeta. Iz toga nije teško izvući zaključak; u budućoj EU nije pitanje »kako živjeti« već će »kako preživjeti«.
Nitrofen je zamutio vodu U pretjesnoj EU sve se češće čuje pitanje; tko to tamo nama muti vodu. Ako ste vi u našem mlijeku našli MPA mi ćemo u vašoj hrani naći nitrofen pa smo kvit! To se otprilike događalo u glavama Belgijanaca koji nisu skrivali svoj bijes u odnosu na njemačke sanitarne organe koji su tvrdoglavo odbijali ulaz kontaminiranom mlijeku. I zaista, donesen je novi propis u kojem se strogo zabranjuje uvoz namirnica iz Njemačke ako nije osiguran negativan nalaz laboratorije na nitrofen. Radi se o herbicidu koji kao i dioksin u molekuli sadrži klor i naravno vrlo je neurotoksičan, karcinogen, teratogen itd. Ako se koristi u poljoprivredi (a koristi se) njegovi ostaci se mogu utvrditi na uzorcima hrane. Metode analize su tako osjetljive da se može utvrditi kada je prisutan u tragovima. No toksicitet nije samo u odnosu na ljude već i na vodene životinje pa i ptice. Dakle, ako lovite ribu ili druge životinje koje su živjele u kontaminiranoj vodi, nemojte se veseliti pečenom mesu, jer za vas može biti opasno. A na zabranu Belgijanaca reagirali su Danci i zabranili uvoz njemačke stočne hrane; kada panika krene, ruši se kao lavina. Na skandale s hranom nisu imuni ni naši prvi susjedi Talijani. Zapravo, oni su na neki način bili predvodnici na području južnog EU-a. Sjetimo se samo afere najvećeg prehrambenog lanca Parmalat koja je potresala cijeli poluotok. Losos kao kanta za smeće? Ako se pogleda izvješće sanitarnih organa Italije i policije za proteklo razdoblje, rezultati su gotovo porazni. Pokazalo se da testiranje krava na BSE zapravo ne garantira nikakvu sigurnost, a najgore je upravo bilo na segmentu proizvodnje stočne hrane. Od ukupno 4034 inspekcijska pregleda utvrđeno je 897 prekršaja; bilo je davanja steroida radi postizanja bolje težine stoke za klanje, kortizona radi boljeg zadržavanja vode u mišićima, beta agonista za razvitak mišićne mase, somatotropina za povećanje produkcije mlijeka i više vrsta antibiotika kako bi se prevenirale infekcije osobito proljevi. Sve su to nedopuštena sredstva čiji se ostaci lako mogu utvrditi u namirnicama animalnog podrijetla. Sve mi to konzumiramo mesom i mlijekom.. Ukratko; oni koji vole meso valjda imaju predstavu o tome što konzumiraju i kako visoka može biti cijena njihove ljubavi. Ono što su inspektori u svom izvješću utvrdili jesu sve vrste prijevara koje se koriste u trgovini
živom stokom i stočnim proizvodima. Tako se mijenjaju ušne markice, papiri o vlasništvu i brojne druge manipulacije. Nagla inspekcija klaonica u Dalmaciji 2006 godine pokazala je što se sve događa u nas i kakve su potencijalne opasnosti od ilegalnog mesa. Mnoge je iznenadio podatak da se na talijanskom tržištu prodaje 5% ilegalnog mesa koje možda uopće nema certifikat o veterinarskom pregledu. Događanja kod nas u okolici Splita pokazuju pravi eldorado za ilegalnu trgovinu stokom. Mnogi vole ribu, a među bezbroj vrsta, ponajviše se traži losos naravno zbog visoke kvalitete mesa. Sve do nedavno losos je važio kao bogat izvor omega-3 masnih kiselina i kao meso koje još uvijek nije kontaminirano. Ali toga više nema; nalaz karcinogenih tvari od strane škotskih znanstvenika na farmskom uzgoju lososa mnoge je vrlo iznenadio, al i nije iznenadio nalaz utvrđen na lososu uhvaćenom mrežama nedaleko britanske obale.Treba shvatiti; losos kao masna riba koja se nalazi na kraju prehrambenog lanca akumulira u svojoj masnoći sve toksične tvari koje tijekom života pokupi u zagađenom moru. Na neki način losos služi kao filtar za prikupljanje nečistoće kemijskog podrijetla. Međutim, farmski uzgoj te ribe prolazi još lošije jer pokupi sve karcinogene tvari od raznih organskih otpadaka koji se »prerađuju« da bi se njima nahranile ribe. Među njima su mrtve ribe, otpaci od industrije prerade mesa, industrije kvasca, otpaci od mlijeka, sira, jogurta itd. Čovjek pri tome postupa upravo kao da su ribe kanta za smeće kod čega zaboravlja da će mu već sutra ta riba biti na stolu. Proizvodnja lososa donosi vlasnicima farmi goleme profite; dovoljno je spomenuti da se posljednjih 20 godina takav uzgoj u kavezu povećao 40 puta. Godišnji porast produkcije iznosi 14-15 posto u EU, a još više u SAD. Riba je business a kada se stvara profit onda se ne biraju sredstva. Zdravlje ljudi kod toga je potpuno zanemariv čimbenik. Ako znanstvenici objave nalaze kemijskih analiza i potom službeno preporuče da se škotski losos ne kupuje, onda je to gore nego da ste zapalili cijelu Škotsku, jer nemojmo zaboraviti da je Škotska treći najveći proizvođač mesa ove ribe na svijetu ili preciznije 328 farmi proizvodi 150.000 tona ove visoko kvalitetne ribe godišnje. Nedavno je objavljena znanstvena studija (Southampton University) iz koje je vidljivo da je u uzorcima lososa na najvećim škotskim tržnicama utvrđena radioaktivnost. Sada se utvrđuje odakle je došlo do kontaminacije i što uraditi s golemim zalihama kontaminirane ribe. Odmah se postavlja pitanje što je s raznim prerađevinama kao primjerice s kapsulama Omega-3 masnih kiselina
koje se dobivaju upravo od lososova masnog tkiva odnosno ulja. Indijske školske vlasti zabranile su djeci koristiti popularni gazirani napitak PEPSICOLA koji inače drži oko 90% indijskog tržišta zbog toga što su analize potvrdile da sadrži pesticida 24 puta više od dopuštenih količina. Nedvojbeno ostaju činjenice; čovjek je najveći zagađivač na zemlji a budući da se nalazi na kraju prehrambenog lanca, najviše i trpi od tog zagađenja. Što je veće zagađenje više trpi i oboljeva. Shodno tome može se postaviti pitanje kakva je sudbina čovjeka na zemlji?
ZAŠTO NAS ČOKOLADA ČINI SRETNIMA? Čokoholičari razmjenjuju čokolade kao djeca sličice a u nas postoji i jaka udruga ljubitelja čokolade. Nije badava u carstvu Inka omiljeni napitak bio – tekuća čokolada.. Čokolada nije bolja ako ima više mlijeka, već je bolja što je tamnija a po okusu što gorča.. Čokolada prijenosnik sreće Kada se kaže da je kakao zapravo samo golema mahuna koja raste na drvetu kakaovcu i koja sadrži 40 sjemenki odnosno kakao zrna,teško je prihvatiti da iz takve sirovine mogu prženjem izaći tako božanstvene namirnice kao što su kakao napitak i čokolada. Napitak od kakao praha zapravo je ekstrakt kao što su, primjerice, kava i čaj ekstrakt prženog zrna kave odnosno lista čaja gdje se nalaze sve vrijedne komponente. Što je ekstrakt gušći, djelatnih tvari je svakako više, a u ovom slučaju djelatne tvari su zaštitne tvari iz skupine polifenola - flavonoidi. Ne treba čuditi da je na temu korisnosti kakao praha napisano dosta radova, no među njima jedan je posebno uvjerljiv, a to je onaj od dr. Rosa i njegovih suradnika sa Sveučilišta iz Barcelone. Oni navode da je ekstrakt kakaa izvrstan antioksidans koji direktno štiti LDL frakciju kolesterola od oksidacije odnosno od prelaska u opasnu formu koja se taloži u krvnim žilama. Upravo flavonoidi poput kvercetina i epikatehina iz kakaa su ti koji štite od oksidacije. Slične tvari su otkrivene u kori jabuke pa je tako, primjerice, utvrđeno da ekstrakt jabuke s korom može spriječiti proliferaciju stanica tumora. I drugi su znanstvenici potvrdili da flavonoidi iz kakaa mogu spriječiti rast krvnih žilica koje su karakteristićne za nastanak tumoroznih tvorbi.
Pozitivni zdravstveni učinci polifenola iz kakaa odnosno tamne čokolade su neosporni; oni direktno ovise o konzumiranoj količini i bioraspoloživosti. Možda je nesretna okolnost što se kakao jede gotovo isključivo u obliku čokolade koja u pravilu sadrži veću količinu masnoće. Što je više mliječne masti ili kakao maslaca u čokoladi manje je zaštitnih tvari, flavonoida. Najlošija varijanta je kada se kakao unosi putem kolača jer tada je na raspolaganju daleko najmanja količina zaštitnih čimbenika, a najveća količina nepotrebnih zasićenih masnoća. Prihvaćajući da su polifenoli iz kakaovca vrlo snažni antioksidansi koji su po antioksidacijskom kapacitetu daleko iznad zelenog čaja i crnog vina, znanstvenici su prihvatili da te tvari imaju biološku aktivnost koja se ovog trenutka nedovoljno razumije. Činjenica da su farmaceutske kompanije zainteresirane i da je pokrenuto više vrlo opseženih istraživačkih projekata govori da polifenolima pripada budućnost i da ćemo zasigurno kakao napitak ubrzo uvrstiti u naš redovni jelovnik. Kada se govori o mliječnoj čokoladi onda je to obično u negativnom kontekstu, aludirajući pritom na njenu visoku kalorijsku vrijednost te na prisutnost zasićenih masnih kiselina iz mlijeka. No, kao što se saznanja o različitim namirnicama svakodnevno mijenjaju, tako su se promijenila i u svezi čokolade, o ćemu u posljednje dvije godine ima sve više znanstvenih podataka. Sasvim suprotno očekivanjima, što je čokolada svjetlija to je masnija i nutritivno manje vrijedna jer sadrži malo dragocjenih zaštitnih tvari, a više zasićenih masnoća i kolesterola što istovremeno znaći da joj je energetska vrijednost veća. Što je čokolada tamnija to je zdravija; prvo je došlo saznanje da čokolada potiče oslobađanje serotonina u mozgu koji se još naziva “prijenosnikom sreće”, a samo nekoliko godina kasnije da je kakaovac bogat zaštitnim tvarima bioflavonoidima. Pokusi potvrđuju bioaktivnost čokolade Na nedavnoj znanstvenoj konferenciji kardiologa u Münchenu predstavljen je rad skupine stručnjaka koji su našli vezu između flavonoida iz čokolade i mišićnog sloja krvnih žila. Istraživanje je obuhvatilo 17 zdravih dobrovoljaca od kojih je jedna skupina dobila 100 grama tamne čokolade dnevno, a druga pločicu iste boje, ali koja ne sadrži kakaovac. Ultrazvukom je mjereno pulsiranje glavne arterije ruke na laktu kako bi se utvrdilo stanje elastičnosti odnosno ukrućenosti te krvne žile. Dobiveni rezultati su izuzetno zanimljivi.
Kod dobrovoljaca koji su dobili tamnu čokoladu utvrđeno je značajno poboljšanje protočnosti (elastičnosti) krvne žile što kod kontrolne skupine nije bio slučaj. Je li komadić tamne čokolade dnevno dovoljan? Dakle, ne može se reći da će tamna čokolada postati univerzalni lijek za bolesti srca i krvnih žila, ali će zasigurno postati još zanimljivija namirnica. Ovo istraživanje nije jedino jer su provedena i druga slična istraživanja čokolade i to u Irskoj i Italiji gdje je evidentirano snažno antioksidacijsko djelovanje flavonoida iz preprženog zrna kakaa. Svako dodavanje mlijeka ili maslaca kako bi se dobili drugi čokoladni proizvodi je »razrjeđivanje« sve do potpunog iščezavanja zaštitnih čimbenika. Preporuka stručnjaka svima, a posebice starijim osobama je komadić tamne čokolade dnevno. Znanstvenici su izmjerili zaštitni potencijal tamne čokolade te utvrdili da svakodnevno konzumiranje potiće antioksidanse u krvi za čak 20 posto. Čim se doda određena količina mlijeka učinci rapidno slabe. Proteini mli jeka na sebe vežu antioksidanse iz čokolade i tako im blokiraju djelovanje. No, nova i atraktivna saznanja ne bi bila kompletna kada se ne bi reklo da postoji i druga, tamna strana problema. Čokolada sadrži obilje zasićenih masnoća pa i kolesterola (ako ima mlijeka). Zbog toga stručnjaci kažu da dnevno treba konzumirati male količine čokolade, jer veće količine, kao i kod pijenja crnog vina, nemaju pozitivni učinak. Drugim riječima, komadić tamne čokolade dnevno može biti vrlo koristan dodatak prehrani, ali nikako ne može biti zamjena za dnevni unos povrća i voća. Č Bijela čokolada nema zaštitne tvari Mnogi s velikim oduševljenjem gledaju bijelu čokoladu (kao bijelog kita) misleći kako se radi o nečem ekskluzivnom. No suprotno očekivanjima, ova namirnica uopće ne sadrži kakao, već je dobivena miješanjem kakao maslaca, mlijeka i šečera. Stoga ne sadrži zaštitne tvari, već sve mliječne komponente uključujući zasićene masne kiseline i kolesterol. Atrakcija bijele čokolade ilustrativno pokazuje kako čovjek kod namirnica „pada“ na prvi utisak. Tamna čokolada je u stanju popraviti raspoloženje prvenst veno zahvaljujući kemijskim tvarima kao što su teobromin i feniletilamin. Alkaloid teobromin, koji je sličan kofeinu (njegov prekursor), djeluje antidepresivno, a u kombinaciji s kofeinom i stimulativno. Spoj feniletilamin je po strukturi sličan amfetaminima, dakle djeluje stimulativno. Upravo zbog tog razloga čokolada se daruje ženama s namjerom da im se popravi raspoloženje. Greška se krije jedino u tome što u potrazi za skupljim darom biramo
mliječnu čokoladu, a ona slabije djeluje od tamne koja se obično koristi za kuhanje. Dok čovjeka teobromin iz čokolade ugodno raspoloži, za pse je vrlo toksičan i to je razlog zbog kojeg se psima čokolada nikada ne smije davati. Svega 30 grama nezaslađene čokolade može ubiti psa težine desetak kilograma. Premda je teobromin sedam puta slabiji od kofeina, u čokoladi ga ima sedam puta više. Ugodno raspoloženje nastaje kombinacijom teobromina i kofeina, a može doći i do ubrzanja pulsa. S obzirom da kofeina ima i u čaju, neopreznim kombiniranjem čokolade i čaja može doći do kumulativnog djelovanja koje izaziva nelagodu, nemir, drhtanje ruku i glavobolju. Treba naglasiti da se djelovanje teobromina, koji pored ostalog proširuje krvne žile, podcjenjuje i zanemaruje. Sljedeća aktivna tvar iz čokolade s izrazito slabim djelovanjem je anandamid koji djeluje poput marihuane. Naime, da bi se učinak prepoznao čovjek bi morao konzumirati 12,5 kilograma čokolade što je praktično nemoguće. Ako se čovjek navikne na povećani unos teobromi na i kofeina, osvježavajući učinak vremenom slabi, a smanjivanje dnevnog unosa može izazvati migrenu. Oni koji pate od migrene, trebali bi znati da je već i komadić čokolade dovoljan da isprovocira napad glavabolje. arobna ar oma
KISIK - VELIKI PRIJATELJ ILI PODMUKLI NEPRIJATELJ? Kad kažemo „oksidacijski stres“ ili spomenemo slobodne radikale, postoji nejasna predodžba o tome što je to; tko koga napada u organizmu i kako se to vidi? Zato recimo odmah - gotovo sve degenerativne bolesti (kardio-vaskularne bolesti, neke vrste raka, katarakta, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, dijabetes, artritis itd.) posljedica su sustavnog bombardiranja stanica i tkiva slobodnim radikalima. Zapravo sve ovisi o individualnoj sposobnosti tijela da se učinkovito obrani. Slobodni radikali i antioksidansi stalno su u dinamičnoj ravnoteži. Čovjek može ozbiljno oboljeti tek kada se ta ravnoteža poremeti Voće, povrće i začini - zbog antioksidansa Kao što smo već spominjali, oksidacijski stres sa svim posljedicama može se usporiti pa i zaustaviti, ali ne i potpuno spriječiti. U tome ključnu
ulogu igraju tjelesni antioksidacijski čimbenici kao što su glutation i skupina antioksidansa iz namirnica. Kod toga valja odmah podvući da jedan antioksidans sam po sebi gotovo da i nema učinka. Budući da antioksidansi rade »timski« tj. jedan drugog podupiru, uvijek je poželjna njihova kombinacija primjerice vitamina C, E, A, te selena, uz dodatak kurkumina, resveratrola, antocijana, kvercetina, katehina, likopena i beta karotena. Konzumiranje voća i povrća u svim duginim bojama preporučuje se upravo zato da se organizam napuni s cijelom paletom antioksidansa. Stavljajući u sebe antioksidanse iz biljnog svijeta, čovjek je zapravo »lopov« jer krade gotove antioksidanse kojim se biljne vrste štite od ubitačnih sunčanih zraka. Velikom broju ozračenih stanovnika iz okolice Černobila nakon eksplozije atomskog reaktora, Rusi su davali visoke doze antocijana dakle skupinu bioflavonoida koji su obojeni od narančasto crvene do zagasito plave boje. Zašto? Utvrđeno je naime da je zimzeleno drveće u zoni radijacije proizvodilo veliku količinu antocijana u svrhu zaštite zbog čega je zimzelen - pocrvenio! Ako antocijani štite biljne vrste od radijacije zašto ne bi zaštitio ljude - dobro su rezonirali Rusi? Trud se isplatio. Pokušavajući ojačati obranu od oksidacijskog stresa, znanstvenici su ispitali veliki broj biljnih vrsta I njihove boja, ekstrakata i raznih smjesa. Problem je bio što se učinak u laboratoriju ( in vitro) nije bukvalno mogao prenijeti na živi organizam ( in vivo) jer su se ispriječili - topljivost, oksidacija (oksidirane boje nisu aktivne) i enzimatska promjena. Tražila se stabilna forma preparata koja polučuje uvijek isti učinak. Očito da se golemi trud isplatio! Osjetni napredak u odnosu na ostale, postigli su njemački znanstvenici koji su načinili reduciranu kombinaciju glutationa, antocijana i cisteina. Preparat poznat kao jedan od najjačih antioksidansa, već se sustavno koristi u nekim EU zemljama, ali ne i u SAD. Crno vino i ljekovite tvari iz tamno plave boje grožđa (resveratrol) odavno su prepoznate kao snažni antioksidansi, ali zanimljivo je samo u malim dozama tj. Učinkovitost i dnevna doza su u obrnutom srazmjeru. Iskustvo pokazuje da je ova tvar učinkovita kada se koristi u malim količinama (1-2 čaše vina dnevno) i to trajno. Kao i ostali biljni antioksidansi, resveratrol pripada obitelji fenolnih spojeva. Njegov najveći dio se nalazi u kožici grožđa, pa onaj tko kožice ne voli ili ih čak skida, zapravo pravi sebi medvjeđu uslugu. Za vrijeme gnječenja grožđa, resveratrol odlazi u mošt, a njegova količina
najviše ovisi o sorti grožđa. Što je vino trpkije sadrži više ove tvari. Zapravo ga najviše ga ima u sortama kao što su Petite Sirah (3200 mg/lit ru) Cabernet Sauvignon (1800 mg/litru). No nije se stalo samo na tome; ispitane su doslovce svi dijelovi loze ( Vitis vinifera) uključujući korijen, list i stabljiku. Pored resveratrola koji je izgleda najaktivniji polifenol iz vina, utvrđeni su katehini inaće prisutni u zelenom čaju, antocijani, stilbeni, kvercetin itd. Katehini se koncentriraju u listu vinove loze zbog čega se preporučuje da se koriste bilo kao povrće ili u svježem stanju tj. na salatu.
Skupina koja je dobila kurkumin razvila je samo u 38% slučajeva rak jetre! Posljedica te spoznaje jest da su farmaceutske kompanije požurile načiniti sintezu kurkumina koji je svakako jedan od najučinkovitijih antioksidansa!
Prema tome mogli bismo reći da je sarma od vinove loze (dolma) vrlo zdravo jelo! Dragocjeno djelovanje resveratrola iz crnog vina sastoji se u spriječavanju oksidacije LDL kolesterola u opaki oksidirani oblik koji ima tendenciju stvaranja masnih plakova na račvanju arterija. Drugo dragocjeno djelovanje jest redukcija agregacije krvnih pločica u nakupine koje mogu stvoriti ugršak (tromb). Samo ova dva učinka dovoljna su da opravdaju relativno niski morbiditet i mortalitet od kardiovaskularnih bolesti kod Francuza koji uz svaki obrok popiju po čašu crnog vina. No to nikako nije sve; istraživanje strukture trans-resveratrola je pokazalo veliku sličnost s estrogenima pa je tako ispitan i njegov »estrogeni« potencijal. Utvrđen je (i potvrđen) kao antagonist vezanja ženskih spolnih hormona (estradiola) na njegove receptore u organizmu (jednostavno ih zamjeni i tako blokira) a to može biti izvanredno povoljno kada su u pitanju oni oblici raka koji su u vezi s spolnim hormonima (rak dojke).
Zapravo mi ne osjetimo kad udišemo kisik kojeg u atmosferi ima 21%, niti ne razmš.ljamo puno o tome je li nam kisik prijatelj ili neprijatelj. Kisik je neophodan za disanje stanica i za oksidacijske procese u organizmu što se odvija automatski, ali taj isti plin u povećanim koncentracijama može biti neugodan, toksičan, pa i opasan, što su iskusili bolesnici vezani za bocu kisika, ronioci, astronauti, vrhunski planinari, piloti i neki drugi. No svakako valja reći da su još opasniji (toksični) pa i smrtonosni oksidacijski nusprodukti kisika (hidroksi radikali, superoksid anioni, vodikov peroksid, dušikov oksid i peroksinitrit). I tako dolazimo do poznatog pravila o doziranju - sve što je umjereno može biti zdravo, a sve što je pretjerano može biti opasno! Kisik je dakle prijatelj ali i neprijatelj - istovremeno! Što ga više udišemo, organizam ga više troši, metabolizam ubrzava i kemijske reakcije su žešće. Tako, primjerice, sportaši troše i do desetak puta više kisika od običnih »sjedećih« ljudi.
Učinkoviti začini – kurkumin
Zbog intenzivnog treninga njihovo tijelo ga više traži a što ga više dolazi, više se »goriva« oksidira oslobađajući energiju. Poslj edica tog oksidativnog procesa jest nusprodukt ili ostatak - slobodni radikali. Oni se stvaraju u mitohondrijama stanica tijekom metabolizma i djeluju iznutra, ali također dolaze izvana putem duhanskog dima, zračenja, otrovnih tvari kao što je primjerice dioksin, iz klorirane vode za piće, teških metala itd. Drugim riječima, slobodni radikali djeluju stalno; pitanje je samo kako se naše tijelo brani tj. uspješno ili neuspješno. Ako se pritisak na tijelo I dalje pojačava bez adekvatnog odmora, nastaje stanje poznato kao akumuliranje stresa ili »oksidacijski stres«. Kapacitet obrane od vanjskih napada u jednom trenutku padne i funkcioniranje tijela se ruši kao kula od karata. Stručnjaci za adaptacijski sindrom i stres kažu da je od slobodnih radikala stradalo više ljudi na zemlji nego od svih zaraznih bolesti zajedno. Oksidacijski stres se događa na razini stanice (dio stanice za produkciju energi je poznat kao mitohondrije) pa otuda i tako kobne posljedice. Dobro zdravlje, dobar izgled i duboka starost su u velikoj mjeri ovisni o sposobnosti organizma da neutralizira slobodne radikale. Gotovo je tragično da se o tako važnim
Zanimljivo je da su među antioksidansima pozornost znanstveni ka pobudili i neki začini a među njima najviše žuti kurkumin (Curcuma longa) koji je izgleda i najviše istražen. To je začin koji nije u svakodnevnoj uporabi ali bi ga po svemu sudeći trebalo mnogo više koristiti. Mehanizam njegova antioksidacijskog djelovanja je vrlo zanimljiv. Ako kažemo da je već spomenuti glutation najvredniji antioksidans kojega luči jetra i koji najviše stradava u obračunu s toksinima i teškim metalima koji dospiju hranom u jetru, onda moramo dodati da je upravo kurkumin zaštitnik glutationa. Nadalje, ako kažemo da je u procesu stvaranja raka metiliranje DNA struktura (dodavanje metilnih skupina) najvažnije , onda možemo dodati da je kurkumin taj koji blokira to metiliranje. Ipak najviše impresionira laboratorijski pokus u kojem je kurkumin pokazao svoju punu vrijednost. Testiran je na pokusnim životinjama protiv najopasnijih otrova primjerice pesticida parakvata, nitrozamina iz salamurenog mesa i ugljičnog tetraklorida poznate kemikalije za čišćenje tekstila. Kod svih je pokazao
da može blokirati njihovo toksično djelovanje. Ipak vrhunac pokusa s kurkuminom bio je kod miševa tretiranih dietilnitrozaminom, kemikalijom koja 100 % izaziva rak jetre.
stvarima u široj javnosti tako malo zna a još manje govori. Agresivni radikali buše stanične membrane Ako ljudsko tijelo gledamo kao veliku retortu u kojoj se stalno odvijaju kemijske reakcije, onda nam neće biti teško zamisliti niti slobodne radikale. To su dakle molekule s neuparenim elektronima, što znaći da imaju veliki afinitet za kemijsko vezanje. Gdje god se vežu izazivaju poremećaj molekularne ravnoteže što vremenom dovodi do oštećenja, prvo pojedinih stanica pa onda tkiva i organa. Iako se napad slobodnih radikala može kontrolirati zahvaljujući obrani organizma s jedne i antioksidansima iz hrane s druge strane, ta kontrola nikad nije idealna. Procjenjuje se da oko 5% slobodnih radikala ostaje aktivno nakon svih obrambenih reakcija tijela. Tisuće reakcija vezanja radikala mogu se odvijati tako reći u sekundama, što dovodi do umora, slabljenja vida, pojave sive mrene, srčanih poremećaja itd. Vežući se za masti iz staničnih membrana radikali prave »rupe« u njima dovodeći do značajnog oštećenja a potom i do smrti stanice, a vežući se za karbonilne skupine proteina, dovode do značajnih molekularnih promjena. Budući da i temeljne moždane stanice – neuroni sadrže u staničnim membranama masnoće, oštećenja zahvaćaju i njihovu strukturu što se očituje slabljenjem memorije,promjenama raspoloženja i drugim znakovima. Što je oksidacijski stres veći i što se češće ponavlja, to su oštećenja tkiva i organa ozbiljnija. Tijelo generira slobodne radikale u procesu detoksifikacije iz čega jasno proizlazi činjenica; što je čišći okoliš tj.- .to su manje potrebe za procesom detoksikacije, to je manje slobodnih radikala u tijelu. Antioksidansi iz namirnica (obojeno povrće i voće) kao i sustav tjelesne obrane (glutation) blokiraju slobodne radikale tako da zaustavljaju lančanu kemijsku reakciju uspostavom molekularne ravnoteže. Primjerice, vitamin C kao tipični antioksidans donira slobodne radikale jednim elektronom i tako umjesto agresivnog napadača nastaje »pitomi« askorbil radikal. Ako se u blizini nalazi odgovarajući alfa tokoferol (E vitamin) još bolje jer su njih dva kao »braća na istom zadatku« tj. međusobno se podupiru. Da bi se proces blokade odvijao u organizmu prema potrebi, antioksidansi u širokoj paleti moraju stalno biti prisutni u krvi. Učinak oksi-stresa na svim organima Budući da slobodni radikali nastaju u mitohondrijama stanica dakle na mjestu gdje se formira snaga (energija), prvi vidljivi znak ozbiljnijeg
nepovoljnog djelovanja slobodnih radikala jeste pad energije! Mitohondrija je naime najranjiviji dio stanične strukture. Ako se radi o sportašima, napadnute su prije svega mišićne stanice a rezultat je postupni pad snage sve do onog karakterističnog lijeganja igrača na travu ili pada biciklista. Ako se pak radi o intelektualnim naporima napadnute su stanice mozga i nervnog tkiva. Tu se napadački učinci radikala još lakše raspoznaju jer dolazi do tipičnog “štekanja” koncentracije i pada kognitivnih funkcija. Razlika u kapacitetu energije normalne i staračke stanične mitohondrije jeste u tome što prva oslobađa malo a druga puno slobodnih radikala. Mitohondrija ima vlastitu DNA koja je drukčija od DNA ostalih stanica; njena je osjetljivost na oksidativno oštećenje desetak puta veća. Oštećenje mitohondrije znaći smrt stanica a budući da se to događa u serijama, oštećene su desetine tisuća stanica. Posljedice su degenerativne promjene i starenje a o njima ovisi jeli taj proces usporen ili ubrzan. Na moždanim stanicama (neuronima) već smo spominjali oštećenja a posljedice su gubitak koncentracije, nesigurnost, usporeno odlučivanje, pogreške, moždani udar. Na krvnim žilama poznate su degenerativne promjene koje postupno dovode do ateroskleroze, tromboze i srčanog udara, na koži dolazi do pojave prijevremenih bora, gubitka elasticiteta, suhoće itd. Najznačajniji utjecaj slobodnih radikala (oksidacijskog stresa) koji izravno utječe na morbiditet i mortalitet sredovječnih ljudi jeste oksidacija LDL kolesterola u tzv. Oksidirani oblik LDL-a koji dovodi do stvaranja masnih naslaga (plakova)u krvnim žilama što ima za posljedicu stvaranje kobnog ugruška (tromba). Teoriju slobodnih radikala koja je u potpunosti revolucionirala stajališta medicine o uzrocima bolesti, postavio je još davne 1954. godine prof. dr. D. Harmon s College of Medicine, Nebraska University, a nastavili razrađivati njegovi učenici među kojima je najveći zagovornik prof. dr. Lester Packer sa sveučilišta u Berkeleyu. Njegova teza - »kisik je opasan prijatelj« i»starenje je posljedica oksidacijskih promjena« - čine okosnicu današnjih (prihvaćenih) opće prihvaćenih stajališta u znanosti. Sve do nedavno liječnik i njegov pacijent mogli su samo nagađati o stanju ravnoteže između slobodnih radikala i antioksidansa; danas postoji laboratorijski test (Oxidative stress Analysis) koji mjeri markere aktivnosti slobodnih radikala kao i antioksidacijsku aktivnost Naravno, test je indirektni jer su slobodni radikali tako mali i tako kratkog vijeka da bi se mogli izravno mjeriti u živom organizmu.
PREHRANA I GUBITAK MEMORIJE Što veći unos kolesterola, to veći rizik od gubitka pamćenja, što višem sjedenja to manje krvi u mozgu. Zapravo, mozak strašno trpi u nedostatku energije i kisika. Postoji dobra stara izreka; tko se kreće, zahr đati neće..Dakle, spas za mozak nije rasterećenje već opterećenje. Izraz «umirovljen» znači definitivno izgubljen Pojačana cirkulacija – spas za mozak Želite li stvarno izoštriti memoriju i povećati koncentraciju? Obucite dobre teniske i krenite u brzo hodanje na pet kilometara. Jedno američko istraživanje, koje je obuhvatilo 18.000 žena poodmakle dobi, utvrdilo je da je pojačana cirkulacija najbolji lijek za umorni mozak. Pokazalo se da žene koje mnogo sjede mogu poboljšati stanje memorije čak 20 posto svakodnevnim hodanjem barem pola sata. Dakle, tjelesna aktivnost i funkcija mozga izravno su povezane. Bolja cirkulacija osigurava obnovu memorije. Uostalom, dobra je stara izreka - tko se kreće, zahrđati neće. Depresija slabi pamćenje a žene dvostruko više pate od depresije nego muškarci. Poznato je da depresija bitno slabi memoriju, koncentraciju, brzinu mišljenja i donošenje odluka. Kronični umor, maglovita sjećanja i loše osjećanje ujutro dvostruko češće pogađaju žene nego muškarce. Loša cirkulacija kao posljedica ateroskleroze prilično je podcijenjena kad je riječ o ženama jer se obično misli da su za aterosklerozu »pretplaćeni« muškarci. Naravno, slaba cirkulacija pogađa i mozak koji ne može pamtiti bez kisika i energije. Strahovi i panike koji se ponavljaju, paraliziraju memoriju pa se ne bez razloga kaže - stres je smrtni neprijatelj za memoriju. Uz to, menopauza je razdoblje koje zbog prestanka funkcionioranja hormonalnih mehanizama, bitno slabi memoriju. Dobro je poznato da se menopauza mnogim ženama javlja prilično rano, a gotovo je redovna posljedica bitno oslabljeno pamćenje. Nakon prvih suočavanja s problemom, nastupaju psihičke tegobe koje mogu potencirati slabljenje memorije. Kako prevenirati gubitak memorije? Tjelesne vježbe bez obzira na životnu dob i stanje kondicije poboljšavaju cirkulaciju i proces razmišljanja. Najvažnija je vježba, bez obzira bile to slagalice, križaljke, igra gradova... Treba prisiliti mozak na rad i aktivnost, a ne na crne misli. Naravno, treba prestati pušiti, a hraniti se malim i čestim obrocima u kojima dominiraju riba i maslinovo ulje. Lisnato povrće, grah i orašasti plodovi morali bi
biti u svakodnevnim obrocima. Važno je svakodnevno konzumirati folnu kiselina i omega-3 masne kiseline. Mozak je vrlo kompliciran i intrigantan organ. Moždano tkivo elastične je hladetinaste strukture koja se sastoji od milijardi nervnih stanica (neurona) koje zapravo čine izvrsnu automatsku telefonsku centralu. Mozak ima kontrolu nad svim tjelesnim funkcijama; primjerice, ako nastane mali poremećaj u kolanju prijenosnika (neurotransmitera), evo pada raspoloženja s vrlo vidljivim manifestacijama. Zanimljivo je da se od svih tjelesnih organa o njemu najmanje skrbimo, možda upravo zato što je skriven duboko u kostima glave. Ali, njegova funkcija se itekako vidi i osjeća a bilo kakvi poremećaji – odmah primjećuju. Da bi radio, mozak mora biti opskrbljen kisikom i, suprotno očekivanju najvećeg broja ljudi - glukozom. Kad je riječ o njegovoj kemijskoj građi, opet iznenađenje jer oko 60% moždane mase sastoji se od masnoća, tzv. fosfolipida. Velike turbul encije u raspoloženju tijekom drastičnih dijeta nastupaju upravo zbog izbjegavanja masnoća. Mozak se zaopravo buni jer ne dobiva hranu..A stres je jednak strujnom udaru jer poremeti osjetljivu ravnotežu..Napravimo li usporedbu s kompjuterom, to je zapravo savršeno organiziran, čvrst disk koji automatski slaže sve informacije što se u njega slijevaju tijekom dana. Ono što je za tvrdi disk strujni udar, to je za mozak - stres. Dakle, mozak je vrlo osjetljiv organ na nedostatak hranjivih tvari i pogotovo na poremećaj u opskrbi kisikom.I, što je posebno važno, mozak je pored stresa vrlo osjetljiv razne toksikante (cigarete, ostatke teških metala, pesticide i lijekove). Posljedice takvog negativnog djelovanja najbolje se očituju na kratkoročnoj i dugoročnoj memoriji. Gubitak pamčenja nije ništa drugo do li nesposobnost da se zapamte događaji u bližoj ili daljoj prošlosti. Uz čimbenike koji djeluju protiv memorije (među kojima je I deficitarna prehrana), gubitak pamčenja je znak normalnog procesa starenja. Rapidno se smanjuje broj neurona i ograničava površina “ tvrdog diska”, odnosno sve je manje mjesta za »otvaranje« bližih događaja. Potpun gubitak pamčenja (amnezija) javlja se u slučaju kad zbog jakog stresa ili drugih problema svi podaci jednostavno nestanu. Sva je sreća ako je amnezija privremena i sve se kasnije normalizira. Kapacitet memorije raste do dvadesete godine, a onda počinje postupni gubitak. Većini ljudi to slabljenje memorijskog kapaciteta sporo napreduje,
no ima pojedinaca kod kojih su promjene iznenađujuće brze. Ako netko preboli nevidljivi moždani udar, gubitak memorije nastupa evidentno brzo i to je možda signal da je potrebna intervencija liječnika. Danas, međutim, nije potrebno da čovjek gubi memoriju brže od prosjeka karakterističnog za njegovu dobnu skupinu. Svakodnevna erozija krvnih žilica Već smo istaknuli da zdravlje u velikoj mjeri ovisi o stanju naših krvnih žila, dakle tjelesnog cjevovoda putem kojega se tkivima i organima doprema hrana i kisik. Premda naizgled moždani i srčani udar nisu međusobno povezani, uzrok je kod oba slučaja postupna erozija krvnih žilica koje će se u jednom trenutku začepiti ili prsnuti uza sve dobro poznate posljedice. Stanje krvnih žila ovisi o nizu čimbenika, ali u velikoj mjeri o prehrambenim navikama i načinu života. Primate li dnevno sve nužne hranjive tvari, konzumirate li previše crveno meso i masnoće animalnog podrijetla, pušite li, krećete li se dovoljno, koliko dnevno dobivate zaštitnih tvari iz voća i povrća - pitanja su na koja biste morali iskreno odgovoriti. Preporuka jest da se od pet dnevnih obroka u svakom nađe neko voće i povrće. To se istiće u posebnom izvješću »Slabljenje pamćenja i prehrana« autorice dr. Karen Railey. Najveći je problem ljudima kratkoročni gubitak memorije koji znaći zaboravljanje brojeva telefona, adresa, imena ljudi, ulica i bliskih događaja. Znam da je teško vjerovati kako memorija ovisi o esencijalnim masnim kiselinama i omega-3, ali oko 60 posto moždane supstancije čine fosfolipidi, dakle masti, a građevinski materijal za njih upravo su spomenute masne kiseline. Ako vam u prehrani dominiraju transmasne kiseline iz raznih industrijskih proizvoda (margarin, razne kreme za mazanje, umaci, masna, tj. lisnata tijesta), onda će se takve neprirodne kiseline vezati tamo gdje bi inaće trebale stajati prirodne masne kiseline i naravno zauzeti njihovo mjesto. A transmasne kiseline toksične su upravo na taj način što je potvrđeno i brojnim istraživanjima. Stoga nije nikakvo čudo da slijedi njihova obvezna deklaracija možda već od sljedeće 2007godine. Uz ostale probleme vezane zu gubitak pamćenja, to je svakako i deficitarna prehrana u kojoj stalno ili povremeno nedostaje neka hranjiva tvar (vitamin, mineral, masna kiselina, aminokiselina...). Poseban je problem nedostatak linolne, oleinske i omega-3 masnih kiselina, čiji se manjak može lako nadoknaditi konzumiranjem ribe i maslinova ulja ili umjetno odgovarajućim dodacima prehrani. Kompleks B vitamina, osobito B-1 i
B-6 sudjeluju u metabolizmu nervnoga tkiva pa se moraju svakodnevno unositi. Opskrba mozga izravno ovisi o kvaliteti krvi koja ga hrani. Kad je krv opterećena raznim toksičnim tvarima, osobito lijekovima i nekim alkaloidima (kofein, efedrin, nikotin), jasno je da će memorija biti prva oštećena. Nesanica je također velik izvor nevolja pa osoba koja ne spava jednu ili više noći ima ozbiljnih problema s pamćenjem. Dobar san »odmara« sivu masu mozga i čini je spremnom za pohranu i »otvaranje« podataka, a nesanica akumulira umor i opterećenje što je lako prepoznati po dekoncentraciji I slabom memoriranju ili, preciznije, »neprijemčivosti« za nove informacije.Uoči ispita najvažnije je – dobro se naspavati jer se tada memorija »otvara« i radi besprijekorno. A često se dogodi baš suprotno; tj zbog panike spavanje je slabo pa je I koncentracija slaba. Krvne žile nisu statičke cijevi koje možemo maltretirati po volji, već fine pulzirajuće cjevčice koje dišu zajedno s tijelom, odnosno s radom srca; ako mirujete, stoje na »minimalcu«, ako trčite, rašire se maksimalno jer pumpa radi mnogo brže. Dodaci za poboljašnje memorije Krvne žile podliježu oštećenjima (eroziji), a ona su slika i prilika našeg načina prehrane i životnog stila. Što mozak više trpi zbog loše opskrbe, to je memorija slabija. Poboljšati funkcioniranje tijela i ubrzati sve procese glavni je uvjet i karakteristika vremena u kojem živimo. Valja pamtiti sve više podataka - od šifri i protokola za pojedine kompjuterske operacije, preko načina rada daljinskih upravljača, mobitela i mnogih drugih uređaja. No ubrzanje je moguće samo do neke imaginarne granice, ali ne unedogled. Da bi poboljšao moždane kapacitete, čovjek uzima razne dodatke koji mogu biti korisni, ali i beskorisni. Teško je odgovoriti na pitanje treba li takve dodatke uzimati ili ne treba, a još teže - tko treba uzeti. Ako uzmemo u obzir banalnu činjenicu da je intenzivno kretanje (ili trening u teretani) najbolje sredstvo da se ubrza cirkulacija krvi kojom će se opskrba mozga poboljšati, možda nije potrebno uzimati ništa. Pritom ne treba zaboraviti da najviše današnjih ljudi - sjedi, dakle, slabo se kreću.Takvi bi trebali nešto uzimati. Standardni sastojci dodataka prehrani za memoriranje jesu vitamini B-1 B-12, antioksidansi (alfa igama tokoferoli, likopen), folat i naravno ginkgo
biloba koji lagano širi krvne žile. Posebno mjesto zauzimaju omega3 masne kiseline o čijem smo pozitivnom djelovanju već pisali. Uz to, upotrebljava se mikromineral bor i klasično sredstvo za sprečavanje grušanja krvi - aspirin. Naravno korist e se i drugi preparati kao lecitin, holin, L-karnitin, fosfatidil- serin, koenzim Q-10. Djeluje se dvostruko; pokušavaju se dobaviti »sirovine« za opskrbu moždanih stanica te popravak staničnih membrana te poboljšati protočnost krvnih žilica u mozgu. Ako su žilice već oštećene, treba li forsirati razne dodatke? Naravno da ne jer se stanje može pogoršati! Nažalost, nikome s čela ne možemo pročitati kakvo mu je stanje žila, ali ono što vidimo jest dob na temelju koje možemo nagađati. Što se tiće minerala bora, on je prepoznat kao esencijalan za čovjeka osobito za funkcioniranje staničnih membrana. A kad je riječ o mozgu, stanje staničnih membrana izuzetno je važno. Utvrđen je pozitivan utjecaj bora na kognitivnu funkciju i koncentraciju vrhunskih sportaša, a i ostalih smrtnika. Vrlo je važna doza (3,25 mg/2000 kcal). Vezano uzkonzumiranje masne ribe ili marinski h ulja bogatih dugolančanim masnim kiselinama (EPA i DHA), provedeno je nekoliko studija, među kojima jedna na čak 1600 ispitanika. Potvrđeno je da dugotrajno uzimanje omega-3 masnih kiselina na jedan ili drugi način smanjuje rizik od gubitka memorije i pojave bolesti krvožilnog sustava. Naime, utvrđeno je – što veći unos kolesterola, to veći rizik od slabljenja memorije. Gledajući spolne razlike u memoriranju i zaboravljanju, onda valja priznati da žene prolaze lošije. Mnoge žene ne dobivaju standardnom prehranom dovoljno hranjivih tvari da bi se stvorili prijenosnici (neurotransmiteri), a njihov nedostatak izaziva niz problema. Ako se tome pribroje česte dijete koje na mahove mogu biti drastične, sve je rečeno. Na sve nedostatke mozak burno reagira pa ako izađete van, a zapravo ne znate zašto ili čekate lift da dođe, a on zapravo stoji pred vama, onda znajte da su problemi počeli I da treba poduzeti mjere. Praksa je pokazala da tijelo mora dobivati minimalne količine masnoća da bi moglo izgraditi vlastite masnoće. Budući da možemo dirigirati unos namirnica, a time i masnoća, najzahvalniji je unos maslinova ulja i masne ribe.
BLAGDANSKA NAPAST U JELU I PIĆU Ništa nije tako kobno po izgled kao blagdanska trpeza. Zato je najbolje preko balgdana – gladovati! Logika je slijedeća; lakše je gladovati nego skidati višak kilograma. Dok se drugi nažderavaju, vi postite i u sebi likujte. Smrtni slučajevi zbog debljine Kad ima nek’ se vidi ili kad je bal nek’ je bal. Praznično pretjerivanje ne može se kontrolirati pa je svaki savjet praktički suvišan. U pretprazničko raspoloženje ne uklapaju se kritike zdravog razuma pa je daleko bolje prihvatiti američko geslo - eat, drink and be merry! Božićni blagdani i prijelaz iz jedne u drugu godinu donosi ljudima velika očekivanja i nadu u bolju sutrašnjicu, a to treba proslaviti tako da se nešto dobro pojede i popije, bez obzira što će biti, primjerice, 10. siječnja nove godine. Psiholog Michael Lowe sa Sveučilišta Philadelphia kaže: »U blagdansko vrijeme mijenja se cijela ljudska okolina i nastup medija, što kod čovjeka stvara osjećaj ugode koji je isforsirano idealiziran, gotovo romantičan«. Biraju se, nabavljaju i daju bližnjima pokloni. To je lijepo, a i znak je dobre volje. Svi žele biti dobri i pažljivi, a obitelj je u fokusu zbivanja. Jelo i piće postaju »sredstvo« za kontakte pa se konzumiraju namirnice u količinama koje su mimo svih uobičajenih normi . Taj višak obroka, kolača i masnih jela, ukr atko taj višak energije, mora se odraziti u slojevima sala koji se muškarcima mjeri na trbuhu, a ženama na bedrima. Na kraju balade pokaže se da smo prevareni - blagdanski mjehur od sapunice se rasplinuo, a naš džep je uistinu prazan. Ljudi jedu jer se osjećaju loše, a zatim jedu jer se osjećaju krivima što su jeli više i tako se zatvara krug koji u pravilu završava s nekoliko kilograma viška oko struka. Takvo zatvaranje »krugova« karakteristika je psihologije čovjeka. Bježeći od jednog problema, generira novi ili čak više novih problema. Ako se uz društveni dio blagdana veže višak, onda tome treba dodati manjak kretanja jer gdje god se dođe u posjete - sjedi se. Tko ima vikendicu odlazi tamo pa se u dane blagdana često mogu vidjeti posve prazne ulice. Uz to, u nas je prisutan i neobičan način spajanja dana pa se stvar do kraja zakomplicira. A višak kalorija uz manjak kretanja jednako je novi sloj sala na nezgodnim
mjestima. To nas ne bi trebalo previše zabrinjavati jer se i drugdje u svijetu slavi i jede (premda nema spajanja slobodnih dana). Naime, i Amerikanci previše jedu za božićne blagdane, a zatim žale što su to učinili. Nakon Dana zahvalnosti, u Sjedinjenim Državama počinje jurnjava po shopping centrima zbog totalne rasprodaje. Poslije rasprodaje uviđaju da su kupili i mnogo toga što nije bilo potrebno. Ta je frustracija uobičajena svake godine kad nastupi blagdanska groznica kupovanja. Zapravo roba se u golemim količinama seli iz skladišta prodavaonica u kuće. Za razliku od nas, Amerikanci imaju dvokrilne hladnjake u koje stane dvostruka količina namirnica. A kad su namirnice u hladnjaku, onda ih netko mora i pojesti. Da je stanje alarmantno, pokazuju i rezultati najnovijeg istraživanja CDCa (Center for Disease Control - Centar za praćenje bolesti). Naime, u SAD-u bi broj smrti zbog debljine (400.000) mogao uskoro preskočiti broj smrtnih slučajeva od potrošnje duhana (435.000). A kada jednom kobne posljedice debljine zasjednu na prvu poziciju, neće ih biti lako maknuti. Jesti u svečanim prigodama bez ograničenja i izl aziti na večere u restorane američka je tradicija koju nije lako ni korigirati ni ukinut i. A vlasnici restorana silno se trude zadržati mušterije pa se međusobno natječu u povečanim obrocima i odrescima masnog mesa. Ako se tome dodaju kalorični umaci, stvar je jasna; s punim želucem odlazi se na spavanje! Posebno se ističe tradicija proslave Dana zahvalnosti kad se stol slama pod delicijama svih vrsta, a središnje mjesto osigurano je za pečenu puricu. Amerikanci se natječu tko će imati veću i bolje pečenu puricu, a kada se jednom napravi, onda ju netko mora i pojesti. Zadovoljstvo koje donosi večera u restoranu ima i svoju vrlo visoku cijenu. Često se griješi kad je riječ o američkoj pretilosti, jer se optužuju hamburgeri i drugi fast food proizvodi što najčešće gledamo u američkim filmovima. No zapravo, trebalo bi optužiti veličinu obroka. Blagdanski juriš na namirnice Popularni trgovački lanci za namirnice početkom prosinca počinju sezonu sniženja cijena (lov na mušterije), koje budu prepolovljene, pa smanjene čak i do 90%. Nastaje pravi lom jer svatko želi iskoristiti jedinstvenu priliku. Ako vaš račun iznosi više od 50 dolara, dakle ako je košara popunjena, možda dobijete na poklon smrznutu puricu (u hrvatskim trgovinama daju prazne bonove). Takva stimulacija košta, ali se i isplati jer svi nagrađeni kupci opet će doći na mjesto ugodnih uspomena. Uostalom, shopping centar koji je iz vas izvlačio novac cijele godine, može vam uoči Božića nešto i pokloniti, ali ne jeftine čaše ili tanjure, kao što neki naši to rade.
Čelnik tvrtke Weight Watchers International Palma Posilico, koji se zajedno sa suradnicima bavi problemom pretilosti Amerikanaca, ističe kako je jedini način da se izbjegne blagdansko pretjerivanje u jelu da se u hladnjak ne unosi nikakav višak. Dakle, nema uobičajenog natrpavanja hladnjaka. Čak je dobro da mnoge stvari nedostaju kako biste preko blagdana morali izaći u nabavku p’a makar to bila i benzinska crpka. Za sve namirnice visokog glikemijskog indeksa i visoke kalorijske vrijednosti, koje se nabavljaju uoči blagdana, karakteristično je da se na njih mnogi brzo navikavaju. Kako se to poslije blagdana ponavlja, postoji jaka tendencija da se svaki dan pretvori u novi blagdan i jede ono što ne valja. Dok Amerikanci jure za nepotrebnim namirnicama (kao da je sutra sudnji dan), u nas se juri za »slobodnim« danima pa nije teško zaključiti gdje smo mi, a gdje su oni. Posilico je istražujući američke blagdanske navike došao do podatka da prosječni Amerikanac tij ekom blagdana svom tijelu priskrbi 2,5 kg viška. Budući da taj višak trajno ostaje (kao i navika konzumiranja nepotrebnih namirnica), rezultat je porazna statistika u kojoj pretilost sustiže pušenje po broju smrtnih slučajeva. Nažalost, kalorije se munjevito zbrajaju. Kad znamo činjenicu da se težina dobivena za vrijeme blagdana vrlo teško skida, jedina strategija koja preostaje jest poduzimanje svih raspoloživih mjera da se težina bitno ne poveća što znači da se preko blagdana zatvori dovod hrane do kraja. Tko voli društvo i druženje, bit će mu teško izdržati a da se ne primijeti, ali ima podosta onih koji takvu strategiju mogu provesti u djelo. Sve što se jede i pije tijekom blagdana postaje problem jer je količinski previše i jer se kalorije munjevito zbrajaju. Pretjeruje se u masnim jelima (pečenja), kolačima od masnog tijesta (orehnjača, makovnjača), raznim predjelima i umacima. Sve je to vrlo snažna visokokalorijska hrana. Kad se tome pribroje mnoge čaše alkoholnih pića (jedan gram alkohola računa se kao sedam kilokalorija), sve zajedno je katastrofa i »teror« koji traje mjesec dana. Ako se kaže da su za migrenu »okidači« kava, čokolada i fermentirani sirevi, onda su za pretjerivanje u jelu »okidači« mirisi pečenja, pečenog dizanog tijesta, vanilije i drugih kolača karakterističnih za Božić.. Puni stolovi, privlačni mirisi i atomosfera u kojoj svi jedu dovoljan su poticaj da počnete pretjerivati. Ipak, za razne ljude okidači pretjerivanja u jelu su - različiti. Oni koji su slabi prema čokoladi, svugdje će gutati sve što je tamno obojeno pa makar bilo i od kakaa. A tko voli orahe, doći će na svoje jer je većina kolača s orasima.
Ako se zaviri u psihologiju ponašanja tijekom blagdana, nije teško zaključiti da većina ljudi jede jer misli - hrana je tu, na dohvat ruke pa je treba potrošiti! U tom trenutku pokretači su sječanja iz najranije mladosti i vaš odnos prema jelu; ako ste oskudijevali i uvijek grabili što se ponudi, to će vam se nesvjesno dogoditi i sad. Vašu nezajažljivu glad prepoznat ćete tek na kraju kad je sve gotovo ili, kako kaže narodna izreka - kad je prošla baba s kolačima! Siječanj je vrijeme kajanja za grijehe načinjene u prosincu, a frustracija će trajati sve do skidanja u kupaće kostime potkraj svibnja. Tako je uvijek bilo - čovjek prvo »griješi« pa se onda kaje. Čovjek je dakle stalni griješnik.
Švedski stol izmišljen je da se hotelskim gostima ujutro postavi veliki stol pun različitih namirnica za zajutrak, gdje mogu do mile volje birati i grabiti. Iskustva pokazuju da što je više hrane izloženo, manje se pojede iz čega slijedi zaključak - ujutro je potrebno nahraniti više oči, nego želudac. Hrvatski ugostitelji izokrenuli su švedski stol na svoj način tj stavljajući mlijeko, kavu, nekoliko šnita jučerašnjeg kruha i dvije vrste salame u tako malim količinama da se najviše gostiju boji uopće nešto uzeti da ne bi nedostajalo drugima. A da voćni sok ne bi bio gostima previše «snažan», razvodne ga vodom. Kakav je rezultat? Svi ostanu gladni i željni, s nadom da će biti bolje tijekom ručka.
Pomamu za hranom izazivaju mediji
Sve blagdanske TV-reklame poručuju: »Jedite više, popijte više, razgalite se, opustite se, zaboravite na račune i probleme koji će doći u siječnju«, a vi razmišljate kako pojesti i popiti manje, kako ovaj put napraviti izuzetak, kako ostati kod kuće uz dobru «pijaču i jedaču»...Podsjećam vas da je nedavno objavljena knjiga »Prehrambena politika« (Food Politics) Marion Nestle koja izvrsno analizira subverzivnu politiku velikih kompanija za proizvodnju hrane. Ona istiće da se uoči blagdana razrađuje strategija kako bi se što više potaknula potrošnja, kako bi se želuci proširili, a novčanici istanjili. Kampanja je toliko jaka da joj se nitko ne može oduprijeti. Kad je savezna uprava za lijekove (Federal and Drugs Administration) objavila poznatu piramidu zdrave prehrane koja je očito postavila neka ograničenja (otvori oči, jedi manje), prehrambene multinacionalne kompanije u medijima su se suprostavile tome diskretnim porukama: »Budi zdrav, jedi više«. Tako je u vezi s blagdanima nastala krilatica: «Pij, jedi i budi sretan» (Eat, drink and be merry)!
Zašto? Da se isprazne skladišta prije inventure i doveze nova roba proizvođača. Hrana iz samoposluga seli u kućne hladnjake . Psiholozi kažu da bi se lanac pretjerivanja s jelom mogao prekinuti relativno jednostavno kad se ne bi išlo u bezglavo blagdansko kupovanje i kad se ne bi jedan dan državnog blagdana spojio u četiri neradna dana s vikendom. Ako se uopće može govoriti o nekakvoj politici prehrane, onda možemo reći da u nas ne vrijedi nikakvo pravilo jer se vrijednost blagdanskog trošenja može procijeniti na pet milijardi kuna, a o rasipanju na SMS poruke da i ne govorimo. Hrvati troše prije blagdana kao da imaju nacionalni dohodak po stanovniku sličan Fincima ili Ircima. Može li se u vrijeme blagdana uopće govoriti o zdravijoj ili manje zdravoj prehrani? Ne može jer je preobilna i prekalorična. Zapravo, ništa nije bolje ni ako krenete od kuće jer primjerice, ako krenete na more u vikendicu, jedete putem, jedete kad dođete preko Božića i onda se prejedete na dočeku Nove godine. Ako hoćete praktičan savjet; nemojte sve pojesti prvi dan jer ima više dana, nemojte ići u goste praznog želuca jer ćete se odmah baciti na »posao« kao da ste utekli iz gladi. Nemojte hranu nositi sa sobom na put jer ste dosta kalorija pobrali kod kuće, a nemojte ni zastajkivati putem zbog janjetine, kremšnita i krafni. Svake se godine ponavlja isti blagdanski scenarij - svi znamo da jedemo previše, da pravimo nepotrebne zalihe i da to nije dobro, ali jednostavno to je jače od nas. Zahvati nas medijsko ludilo i gotovo..Također znamo da je vrlo teško manje jesti zbog dobrog društva i atmosfere. No postoje metabolički i emocionalni razlozi , tj. mehanizam - što više jedeš, više tražiš. Psiholozi kažu da hrana smiruje frustraciju i nelagodu u želucu pa po toj logici – što je nelagoda veća, potrebno ju je više pokriti popunjavanjem želuca.
Pravilo da se umjesto tri veća obroka na dan uzima pet manjih, ipak se na kraju svede na to da se konzumira više kalorija. Na feštanju, posebno uoči Božića i Nove godine, sve se vrti oko jela i pića i svaki se razgovor završava uz hranu. A mjesto gdje se najbolje vide rezultati pretjerivanja jesu bolnice i ustanove za hitnu pomoć. Najčešće su intervencije ispiranje želuca zbog pijanstvu nenaviklih osoba, zatajenje srca i kolaps cirkulacije, a najčešća je neugodna popratna pojava povraćanje. Milijuni ljudi sjećat će se svoje proslave po povračanju izazvanom pretjerivanjem u jelu i piću a sve zbog medija. Miješaju se razna jela, pretrpava želudac kao da je to vreća bez dna, ispijaju bezbrojne čaše vina i pjenušca, uz pokoju lozu, pa ne čudi da je epilog - mučnina. Psiho-analitički institut u San Franciscu (The San Francisco Psychoanalityc Institute) pokušao je istraživanjima dati odgovore na pitanje zašto se
čovjek pretrpava hranom i zašto mu je važan osjećaj punoće želuca. Stručnjaci podsjećaju da taj osjećaj potječe iz najranijeg djetinjstva kad sitost donosi ugodu. Dijete koje se nadoji, zadovolj no spava, a njegov izraz lica je blažen. Utvrđeno je da taj osjećaj kasnije može postati zamjena za osjećaj nesigurnosti i nedostatka ljubavi. Razlozi za pretjerivanje u jelu, smatraju u tom institutu, kompleksni su i uvelike ovise o kulturnom naslijeđu, rasi, zemlji pa i o regiji. Negdje je odlika puno jesti i biti debeo jer to znaći biti zdrav, dok je drugdje obrnuto. Temeljno je pravilo - ne prepustiti se pretjerivanju s hranom, isto kao što žene ne trebaju podleći čarima čokoladnog deserta.
zaostale za susjedama. Kod toga se ne zna što je gore (čitaj kaloričnije) - svinjetina, suhi kolači, kolači s orasima ili kremasti kolači. Orehnjača, makovnjača - sve je puno masnoće, a o pečenju i drugim mesnim jelima da i ne govorimo. Sve se obilato zaljeva s alkoholom a alkohol je odmah iza masti po kalorijama.
Ne idite gladni u goste
Odmor od masne zimske hrane
Zašto? Jer vas drži psihologija da se što prije bacite na jelo a sve drugo je sporedno. Evo nekoliko preporuka kako odoljeti golemim količinama ponuđene hrane i pića tijekom blagdana:
Na selu i u prigradskim naseljima - svinjokolja. Sve se puši od vručih svinjskih polovica i kotlova gdje se slanina pretvara u mast i čvarke. Pune se češnjovke i po lijepom starom običaju susjedima se nosi krvavica neka se nađe za večeru. Ako se slučajno štedi na veterinarskom pregledu, može se »omaknuti« i trihineloza koja se svake godine iznova vraća. Glavno jelo i na selu i u gradu jest meso, a u našim prilikama t o je svinjetina. Treba li spominjati da je upravo svinjsko meso i jedno od najmasnijih i najkaloričnijih? No, nisu u pitanju samo kalorične namirnice, već ukupna količina dnevnih namirnica. Hoću reći, previše se jede, a premalo radi ili, budimo pošteni . ništa se ne radi. Najveći posao muškaraca u to vrijeme je rukovanje daljinskim upravljačem i okretanje automobilskog volana. Žene su donekle u prednosti jer se motaju po kuhinji, serviraju jelo, primaju goste, no kod toga su više izložene primamljivim komadima mesa, obrescima kolača, ostacima krema... Blagdansko ponašanje je tradicionalno i bojim se da se tu ništa ne može promijeniti.
● jedite više puta sasvim malo ● nemojte krenuti u goste gladni ● nemojte počistiti tanjur ● emocionalno stanje trebate rješavati bez uzimanja jela ● nemojte puniti hladnjak preko blagdana ● budite umjereni u piću jer i alkohol nosi goleme kalorije ● uzmite samo jedan kolać ili neku drugu slasticu Kako se najbolje suzdržavati tijekom blagdana? Sve što je ponuđeno, gledajte, uživajte i napasite svoje oči, ali nemojte trpati u svoj želudac jer će vam se desiti fenomen da što više trpate, više ćete tražiti. Naime, želudac je vreća bez dna. Nepodnošljiva lakoća žderanja Mnogi blagdane mrze zbog toga jer se ništa ne radi, a gdje god dođete samo se nudi hrana i piće. Osim toga, mediji, a među njima osobito televizijske kuće, serviraju velike doze propagande u kojoj su hrana, piće i slastice zauzeli najviše prostora. Poznati trgovački lanci shopping centara pred blagdane prodaju najviše namirnica i tako podmire sve deficite iz tekuće godine. Sve poruke svode se na jedno - jedite više, jedite bolje, dođite k nama jer ćete vaš novac najbolje potro-šiti upravo na hranu. Ispraznite skladišta i sve prenesite kući. Mnogi pune smočnice kao da je sudnji dan, a vrijedne domaćice prave po 20 vrsta kolača da ne bi slučajno
Pred i za vrijeme Božićnih blagdana nitko ne misli na prekoračenje kalorijskog unosa, nitko ne misli na obroke jer zapravo jede se cijeli dan. Blagdansko raspoloženje je posebno i rijetko tko mu može odoljeti, ali to ne znaći da je popunjavanje želuca glavno obilježje tog raspoloženja.
Blagdani ne moraju mijenjati baš sve, ne moraju remetiti vaš ustaljeni način življenja, zapravo, trebalo bi biti obrnuto, odnosno da vaš način života djelomično mijenja blagdane! Opustite se, dakle, ne jurite po shopping centrima, neka blagdani budu vaši. Tako nećete morati smrknuti čelo i reći prijatelju - kako mrzite blagdane! Blagdani koštaju najviše zbog suvišnih namirnica što naravno, dovodi do akutne oskudice novca u siječnju. A siječanj je prokleto dug i čini se da mu nema kraj a. Tako nam se bakanalije u prosincu svete pa će biti dovoljno dobar i grah iz limenke s dimljenim svinjskim nogicama. Da bi predblagdanska večera bila originalna, a prije svega malokalorična, ispecite jesensku tikvu ili narežite krumpire na ploške i pecite ih u pećnici ili na ugrijanoj ploči. Kad su ploške gotove, lagano ih posolite, a za one koji nemaju viška kilograma dozvoljen je tanki namaz maslaca.
Takva večera bi, primjerice, mogla biti ugodan odmor od masne zimske hrane na koju smo navikli tijekom blagdanskih večera. Nemojte zaboraviti da se pečena tikva (nakon gnječenja) može dodati pire krumpiru i drugim jelima i tada do izražaja dolazi lijepa žuta boja. Sve može biti drukčije Samo malo odstupanje od ustaljenih recepata koji nam zapravo dolaze iz vremena kada uopće nije bilo važno koliko imate kilograma, dovoljno je da se promijeni ne samo kalorijska vrijednost, već i izgled jela. Možda je goli britanski kuhar Jamie Olivieri planetarno uspio samo zato što je izašao iz tradicionalne kuhinje, skinuo glupu bijelu kapu i zorno pokazao kako sve može biti drukčije, a ipak dovoljno ukusno da bi za ljude bilo i privlačno. Traže se, dakle, promjene, a za njega ne postoji pisani recept jer njegovo jelo postaje njegova improvizacija ili, ako smijem reći - kreacija. Čak kad se veliki losos umota prvo u začine, a potom u novine, omota špagom i stavi na roštilj koji je smješten na pješčanoj plaži, rezultat je izvrstan, ukusno meso se komada i jede prstima, a društvo uživa i više nego da sjedi za stolom luksuznog hotela.
kalorično. Bakalar, naime, ima oko 1%, govedina oko 13%, a piletina oko 7% masti. U toj masti i govedina i piletina sadrže obilje zasićenih masnoća i kolesterola, dok masti bakalara koje su u ukupnom iznosu zanemarive sadrže i omega-3 masne kiseline u čiju ljekovitost ne treba sumnjati. Ako se kvaliteta mjeri prema sadržaju vrijednih minerala, a u ovom slučaju kalcija, onda bakalar sadrži 60 mg, govedina, 10 mg, a piletina 15 mg. No, ipak je najzanimljiviji jestivi dio; bakalar ima oko 85 posto, govedina oko 77 posto, a piletina oko 70 posto. Dok je kalorijska vrijednost bakalara 160 kcal, govedina ima 195 kcal, a piletina 145 kcal na 100 grama. Kao .to je manje-više poznato, pravi bakalar (Gadus morrhua) dolazi nam u osušenom stanju iz Norveške, ali na tom putu se mogu umiješati razni trgovci koji nam pod cijenu skupog (pravog) bakalara znaju na police samoposluga staviti i manje vrijednu ribu. Najvažnija razlika je u veličini jer i kad se osuši pravi bakalar je osjetno veći od raznih zamjena. Iz toga nije teško zaključiti da je filet pravog bakalara najveći što ga komercijalno čini vrlo atraktivnim.
Ovom usporedbom htio sam čitateljstvu poručiti sljedeće - ne robujte klišeju blagdana, već ga učinite radosnim uz niz iznenađenja, inovacija i improvizacija. Jamie ima maštu i što si više oduška daje pokazuje kako hrana pruža bezbrojne mogu ćnosti koje najčešće ostaju neiskorištene jer smo navikli na makovnjaču, orehnjaču, na češnjovke i sarmu.
Zbog visoke cijene takav bakalar zna ležati po skladištima i 2-3 godine odnosno sve dok se ne proda. Nije teško zamisliti što se za to vrijeme mo.e dogoditi ribi, bez obzira .to je dobro osušena i »tvrda kao kost«. Kupcima blagdanske ribe nije toliko važna kategorizacija po kvaliteti, ali upravo u tome se krije zarada trgovaca. Zapravo, iz toga nije teško zaključiti da se svaka ljubav skupo plaća. Tehnologija sušenja bakalara je pravo umijeće koje zahtijeva vješte ruke, razna pomoćna sredstva (suha salamura) I dugo sušenje na zraku, dakle, nešto slično našem pršutu. Bakalar određene dužine se odmah nakon ulova na brodu čisti i soli te slaže u posebne kontejnere i to tako da jedan sloj pokriva drugog u križ.. Prosječno se tako obrađeni bakalar može držati dva tjedna, a onda mora ići ili na prirodno ili prisilno sušenje. Novim propisom iz 2003. godine minimalna veličina uhvaćenog bakalara u SAD-u mora biti 23 inča odnosno oko 58 cm. Jasno, što je veći to je bolji i skuplji.
Uvjeravam vas da ima dosta ljudi koji tijekom blagdana nabace i po 3 kg, a mnogima će taj višak ostati kao trajna uspomena na 2006. godinu. Njihova logika je jednostavna - ovi naši blagdani su samo jednom godišnje i zašto bi tada apstinirao od ića i pića?! Premda je to obična floskula, rijetko tko se pokušava oduprijeti. Ima još jedan problem; blagdani su vrijeme kada bi trebalo što više biti u šetnji, na svježem zraku, dakle, na skijanju, a ne u toploj sobi i uz TV program. Skoro sam zaboravio spomenuti kratku šetnju do videoteke s novim filmovima i, naravno, sjedenje ispred računala. Volite li bakalar? Najvrjednije jelo iz bogate blagdanske tradicije je svakako bakalar. Ne samo zato što je to nemrsno jelo, već i zbog činjenice da je meso bakalara najvrijednije među svim proizvodima animalnog podrijetla. O specifičnom okusu nije potrebno ni govoriti. Već površna usporedba bakalara, govedi ne i piletine pokazuje superiornost ove ribe. Dok meso bakalara sadrži 38% kvalitetnih proteina, piletina ima 21%, a govedina 19%. Istovremeno, meso bakalara je najmanje masno što istovremeno znaći i najmanje
Može li bakalar biti izvorom infekcije odnosno intoksikacije? Premda su u literaturi opisani neki slučajevi, u pravilu takvih problema nema ako se poštuju temeljna pravila pakiranja i držanja. Naime, proces soljenja i naglog sušenja sprječava rast bakterija, a budući da se bakalar priređuje prvo namakanjem pa potom kuhanjem koje dugo traje, mogućnost intoksikacije s eventualnim trovačima hrane je minimalna. Postoji velika razlika u krajnjem okusu ako se riba soli isključivo čistom morskom soli ili smjesom (salamurom) koja sadrži razne dodatke i aromatično bilje (začine). Prema načinu soljenja i pripreme dobri znalci mogu prepoznati
iz koje zemlje bakalar dolazi. Nešto slično kao što kod nas ljubitelji pečene janjetine znaju prepoznati iz kojeg kraja Hrvatske janje potječe. Što uzeti a što odbiti? Ili jedite sve što vam se nudi ili odbijte sve uz hladan osmijeh i čašu u ruci u kojoj se nalazi samo izvorska voda. Održavati nekakvu sredinu s doziranjem unosa namirnica jako je teško i to mogu samo posebni ljudi. Izbjegavati višak namirnica, a kod toga ne biti neugodan ili čak smiješan vrlo je teško, no moramo priznati nekome to ipak uspijeva. Pokušat ćemo ovdje dati neke natuknice kako se to radi. .- Ako potpuno izostavite svinjsko meso (šunka, kobasice, slanina), a umjesto toga koristite puretinu, kuhano povrće I suho voće napravili ste veliku stvar jer puretina ima samo 208 kcal na 100 g. Ukupni dnevni kalorijski unos bit će puno manji. .- Umaci i kremasti kolači kao i razne punjene namirnice u pravilu su kalorijske bombe pa je dobro izbjeći ih. Posebno oprez sa salatama u kojima je podloga majoneza. .- Ako idete u goste, prethodno pojedite nešto iz vašeg hladnj aka pa nećete navaliti na masne kobasice, pršut i odreske kod prijatelja. Tek toliko da niste gladni. A u gostima sve probajte, ali se nikako nemojte najesti. .- Preko blagdana smanjite broj dnevnih obroka i količinu namirnica u njima. Vrlo je važno da doručkujete, ali ostali obroci neka budu minijaturni. Za večeru voćna salata ili voćni jogurt. Kolači ne moraju biti iza svakog obroka. .- Što se tiće alkoholnih pića, najbolje da odredite dnevnu dozu (izraženo u čašama) i toga se držite bez obzira je li riječ o vinu, pivu ili žestokim pićima. Nisam mislio predbacivati vašem dobrom raspoloženju, već naprosto upozoriti da alkohol nakon masnoća ima najveću kalorijsku vrijednost (sedam kcal po gramu). .- Nije problem što ćete se u jednom danu najesti i napiti, ali jest problem što se praktično cijeli prosinac slavi (u uredu, kod kuće, kod prijatelja, roditelja i druge rodbine). Ludnica od jela i pića traje danima pa i tjednima. A kao što je čitateljstvu dobro poznato, višak kalorija se slaže u obliku sala. .- Ako se danas najedete i napijete do mile volje, a sutra cijel i dan gladujete (jer se kažnjavate za nesmotrenost), zapravo niste ništa postigli osim što ste pokvarili vaše raspoloženje. Naime, nakon preskakanja obroka toliko izgladnite da kod sljedećeg obroka sve vratite natrag. .-Pijte puno tekućine jer se vrlo često osjećaj gladi i žeđi zamijeni. Ispiranje
tijela višestruko se isplati; prikriva se glad, tijelo se oslobađa toksičnih tvari i sve tjelesne funkcije dobro rade. .- Nemojte gledati TV emisije uvrnutog engleskog kuhara Jamiea Olivera koji očito u ljudima pobuđuje glad za jelom.
KAD KRENE SEZONA OTROVANJA HRANOM Meso je lako kvarljiva namirnica koja za vrijeme ljetnih vrućina može postati izvorom intoksikacija. Svatko ima termometar u kući, ali malo tko ima ubodni termometar za meso a bez njega nikad ne znate jeli meso pečeno ili ne. Meso je lako kvarljiva namirnica koja u sebi sadrži idealnu podlogu (krv) za razvoj mikroba, pa se pogreške u pripremi i pečenju mogu skupo platiti Bakterije E. Coli i Salmonela nikad ne spavaju Svi su ljubitelji roštiljanja uvjereni u svoje znanje, a istina je zapravo na sasvim suprotnoj strani. Zbog toga svake godine stradaju desetine članova obitelji kao žrtve intoksikacije s toksinima bakterije E. Coli. Primjerice u SAD gdje je izmišljen ubodni termometar svake godine strada 5-6 tisuća ljudi zbog toga što je meso pljeskavica u sredini ostalo krvavo..Slično je s sladoledom; u jednom kineskom restoranu, gdje su gosti jeli »pohani sladoled« bilo je ukupno oko 600 oboljelih! Da tipični zagađivač hrane salmonela u srcu turističke sezone može napraviti svojevrsni lom u regiji dokaz je slučaj koji se dogodio nedavno u Istri, kada je na kraju intoksikacija zahvatila 18 djelatnika jedne poznate ugostiteljske kuće.. Zatim je slijedio slučaj salmoneloze u kompleksu hotela »Solaris«, pa onda i drugi slučajevi. Razlog nehigijena u obradi namirnica, rad osoblja na crno (bez sanitarnog pregleda), zastarjela oprema itd Atavističku sklonost da meso pečemo na roštilju u otvorenom prostoru, a potom konzumiramo u društvu bez posebnog pribora za jelo, prenosi se s generacije na generaciju uz spore tehnološke i tehničke pomake. Zanimljivo, svi su protagonisti roštiljanja uvjereni u svoje znanje, no to je vrlo daleko od istine. Svatko ima svoju teoriju pripreme, pečenja, kvalitete i prethodne pripreme mesa, mjera sigurnosti po zdravlje, boje... No, meso da bi bilo pečeno u sredini mora postići minimalnu temperaturu od 72 C u trajanju od 20 sekundi, tj mora posiviti a sve ostalo su puste priče..
A da se greške događaju najbolje se vidi iz statističkih podataka o pojavnosti ljetnih intoksikacija. Kad već nemamo domaće statističke podatke o broju ljubitelja roštilja kao i broju svih intoksikacija hranom, poslužimo se američkim podacima koje objavljuje Centar za kontrolu i prevenciju bolesti. Svake godine u SAD-u intoksikaciju hranom doživi 76 milijuna ljudi od kojih se hospitalizira 325.000, a više od 5000 oboljelih umire. Kod toga sam svakako dužan čitatelju dati pojašnjenje da je riječ o zemlji najviše tehnološke razvijenosti, gdje postoji higijenski standard i gdje se koriste sva suvremena sredstva za sigurnost namirnica. Najčešći uzročnik nije salmonela koja muči hrvatske zdravstvene vlasti, već trovač hrane pod poznatom oznakom E-coli (Esherichia coli). Istovremeno valja reći da je mljeveno meso i najveći izvor intoksikacija. E-coli je uzročnik koji se normalno nalazi u crijevima životinja i ljudi gdje je u pravilu potpuno bezopasan. No kad zaostane nakon termičke obrade hrane ili kada se namirnice konzumiraju u sirovom obliku (primjerice salata od špinata) postaje vrlo opasan pa i smrtonosan osobito za malu djecu i starije osobe. Primjerice, tijekom rujna 2006 godine u 2 savezne države SAD (Meryland i Visconsin) izbila je prava epidemija otrovanja zbog konzumiranja špinata u sirovom stanju (na salatu) jer je tijekom prerade i smrzavanja došlo do kontaminacije. Obolilo je preko 100 osoba a jedna je i umrla. Naročito je opasan jedan soj te bakterije (O157:H7) koji proizvodi opako snažan toksin. Što je namirnica jače kontaminirana u crijevima će se bakterije više umnožiti i naravno izdvojiti više toksina. Izvorom intoksikacije mogu biti praktično sve namirnice, ali najčešće one koje se konzumiraju nepasterizirane (mlijeko i mliječne prerađevine), nedovoljno pečene ili kuhane (meso i mesne prerađevine), prosušene kobasice pa i zelena salata koja nije dobro oprana. Može biti kontaminirano i pivo ako je na liniji punjenja boca zatajio proces pasterizacije. Povračanje, slabost, znojenje, grčevi u crijevima, proljev - sigurni su znakovi koji kažu da hitno treba potražiti liječničku pomoć. Je li najbolje kad je krvavo? Može li se zaista stradati tako naivno kao primjerice, od konzumiranja jednog nedovoljno pečenog hamburgera? Naravno da može, uz sve ostale koji će toga dana konzumirati iste slabo pečene mesne specijalitete. Klj učna (kobna) predrasuda jest da sve što se izlaže vatri mora biti sterilno, a ako se k tome okrene 2-3 puta, na toj žeravici ne bi preživio ni jedan mikrob! Naravno to nije točno jer kada se na jakoj vatri stvori kora od pregorenog mesa, sredina dugo može biti zaštićena od visokih temperatura. Zbog
istog razloga može biti opasna piletina pečena u mikrovalki jer kao što je poznato, mikrovalovi ne mogu zahvatiti meso iza kosti. Druga predrasuda jest da je meso najbolje kad je malo krvavo. Postoji skupina stručnjaka za roštiljan je mesa koja ide u drugu krajnost pa umjesto pečenog imamo - izgoreno meso. A sve zbog toga što malo tko ima volju nabaviti ubodni termometar i kontrolirati unutarnju temperaturu u komadu mesa, što je zapravo jedina garancija da sigurno jedete i vi i vaša obitelj. Naime, kad je riječ o dobro pečenom mesu, mjerodavna je mikrobiologija koja je odavno postavila vrlo oštre kriterije kad je meso stvarno pečeno. To je dokazano pokusima i tu nema više nikakve dvojbe. Pravila se drže svi kuhari boljih hotela jer žele biti sigurni da se neće dogoditi ono najgore u kojem slučaju oni gube posao. Ali, pitam vas, kome od nas pada na um koristiti ubodni termometar kad izađemo uz obalu rijeke ili jezera i teškom mukom sklopimo sav taj pribor za roštiljanje? Svi se prave mudri i dijele savjete kako bi meso trebalo izgledati jer su to negdje pročitali. Da ne bi svaki od stručnjaka (i nestručnjaka) imao neko svoje mišljenje, pobrinuli su se istraživači poznate Klinike Mayo iz Rochestera, koja je obavila vrlo detaljna ispitivanja. Najveći broj opasnih trovača hrane može se ubiti temperaturama u rasponu od 60 - 72 C, ali uz nekoliko preduvjeta; da je temperatura postignuta u sredini komada (pljeskavice), te da se ta temperatura održi dovoljno dugo. A to ćete provjeriti upravo ubodnim termometrom. Kad je riječ o pljeskavicama i kobasama s roštilja, potrebna je gornja granica, odnosno 72 C, u trajanju od 15 sekundi. Ako je riječ o piletini, debljim komadima, potrebno je postizanje unutarnje temperature od najmanje 75 C u trajanju od 20 sekundi. Tzv kosani odrezak tartar karakterističan po sirovom mesu skinut s jelovnika poznatih restorana u Los Angelesu i New Yorku upravo zbog čestih trovanja s toksinima Bcoli. U silnom strahu od odgovornosti za otrovanje ljudi, vlasnici su našli najjeftinije rješenje - brisanje tog jela iz jelovnika. Ako pak neki ugledni gost inzistira na kosanom odresku, može ga dobiti uz vlastitu odgovornost. Za ljubitelje sočnih pljeskavica nema nikakve dileme o tome što jesti - »slabije« ili »jače« pečeno; radite što god hoćete ili pecite kako vam se sviđa, ali neka u središnjem dijelu bude postignuta temperatura od najmanje 72 C u trajanju od 15 sekundi. Praktična zamjenska metoda koja nije sasvim sigurna jest – na prerezu meso mora biti potpuno sivo bez tragova ružičastog (krvavog). Uzročnik ljetnih intoksikacija B-coli tipičan je trovač hrane, širi se mehanički putem prljavih ruku koje su (primjerice prijenos svježeg kruha rukama) glavni izvor intoksikacije. Bilo je u SADu slučajeva pripreme banketa za 500 osoba kad je samo jedna osoba u
kuhinji bila inficirana, a nastalo je opasno (masovno) otrovanje. Nedavni slučajevi intoksikacija na Jadranu na dramatičan način upozoravaju kako je sve moguće i u elitnim hotelima, a može se čak dogoditi da takvi slučajevi otjeraju goste. Upravo zbog toga postoji redovna kontrola zaposlenog osoblja, koja mora biti okosnica svake preventive. Osam savjeta za zdrav roštilj .- Premda mnogi kažu da bez drvenog ugljena nema kvalitetnog roštilja, to je jedno od lošijih rješenja u svezi sigurnosti, ne samo zbog direktnog kontakta izgorene masnoće s mesom, već i zbog mogućnosti pregorijevanj a mesa što opet nije dobro jer se time povećava koncentracija karcinogenih tvari. .- Dobro očistite rešetku na kojoj se meso izlaže visokim temperaturama. Najbolje rješenje je čelićna četka koja će skinuti sve zaostale dijelove pregorenih namirnica. Kad je mehaničko čišćenje gotovo, prevucite preko komadić kožice od slanine. .- Ugrijte rešetku prije polaganja mesa i nastojite da ne bude otvorenog plamena. Svrha ovog poteza jest da se ubiju svi mikrobi koji su se razvili na ostacima od prošlog prženja. .- Prije pripreme za roštilj, meso valja odmrznuti. To učinite u hladnjaku, a ne na sobnoj temperaturi jer se tako onemogućuje razvitak mikroflore razlaganja. Pecite meso odmah nakon odmrzavanja; vraćanje u hladnjak nije poželjno. .- Držite se reda; prvo stavite one komade koji se moraju najdulje peći jer su veliki ili debeli, a zatim sve ostalo. Tamo gdje rešetka najbolje grije (sredina) treba položiti najdeblje komade mesa. Kobasice se mogu peći sa strane. Vaš termometar ubodite u najdeblji srednji dio mesa i točno pratite postignutu temperaturu. Kad se postigne radna temperatura od 72 stupnja, kroz 20 sekundi meso se može okrenuti i pomaknuti prema kraju rešetke. .- Nikada ne mješajte sirovo i pečeno meso i shodno tome ne stavljajte pečeno meso u posudu gdje je prethodno bilo sirovo jer može doći do rekontaminacije. Preporučuje se prethodno pranje posude. .-Ako meso prethodno marinirate (netko ostavi u marinadi preko noći), komadi će postati mekši, sočniji i ukusniji. U tekućinu za mariniranje, pored začina, može se staviti vino, sojin umak, maslinovo ulje ili druge aromatične tvari. .-Na roštilju pečena piletina izvrstan je (dijetetski) mesni prilog svim jelima pod uvjetom da se pažljivo mjeri postignuta temperatura u najdebljim dijelovima mesa (bedro, prsa).
Trovači hrane (B-coli i salmonela) česta su pojava u ljetnim mjesecima, a najčešće su rezultat aljkavog i nehigijenskog rada bilo onoga tko obrađuje meso za roštilj ili se to meso inficira naknadno kod manipulacije. Njihova značajka jest naglo razmnožavanje (dupliranje broja stanica se postiže za svega 20 minuta), što znaći da se nakon inicijalnog zagađenja za svega par sati mogu namnožiti toliko da su u stanju izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Ništa nije sigurno dok se za sigurnost ne pobrinete sami (ako već netko drugi nije). Zato prije roštiljanja nabavite ubodni termometar i otvorite oči. Na otvorenom roštilju s drvenim ugljenom, za vrijeme roštiljanja meso se stalno okreće, što omogućuje da gotovo idealno budu napunjene kondenzatima dima o čijoj strukturi bolje da ovdje ne govorimo jer bi vas mogla zaboljeti glava. Neki suvremeni restorani čija su specijalnost namirnice s roštilja imaju solidno rješenje, jer je izvor topline odijeljen je od dima ukošenim žljebovima tako da masnoća iz mesa ne ide dolje na vatru već se lako i brzo odvodi u posudu, gdje se zapravo dobiva juha od mesa (što je dobra podloga za prelivanje lepinje). Vatra za meso nije opasna ako ne gori mast. Nikako ne može biti jednaka dužina trajanja pečenja; ,što su komadi mesa manji, potrebno je kraće vrijeme i obrnuto zbog čega se, primjerice, tovljena purica peče po nekoliko sati, odnosno sve dok se u najdubljim mišićnim dijelovima ne postigne odgovarajuća temperatura. Za razliku od crvenog mesa, riba je manje kontaminirana pa su već temperature od oko 65 C u trajanju od 30 sekundi dovoljne za postizanje sigurnosti. Trovači imaju vezu s fekalijama Želite li se solidno otrovati i kod toga pomisliti da vam je zaista došao kraj, naručite u ljetnim mjesecima krvav kosani odrezak! Naime, ovaj gurmanski specijalitet je neslavan jer osobe koje ga pripremaju mogu doći u kontakt s fekalijama bilo direktno bilo indirektno (primjerice, rukom muženo mlijeko) ili putem plodova koji rastu blizu zemlje (jagode, klice, špinat). Problem mljevenog (kosanog) mesa jest u tome što se klice trovača s površine presele u unutrašnjost mesa i naglo razmnože na velikoj površini. Ako se slabo peče, unutrašnjost ostane krvava i samo pogoduje daljnjem razmnožavanju trovača, a što više bakterija - toliko više njihovih toksina. Budući da su bakterije B-coli obilato prisutne u fekalijama oboljele osobe, sasvim je jasno da je nehigijena pri manipulaciji s namirnicama ključna stvar. A pranje ruku nakon upotrebe WC-a, nakon obrade sirovog mesa, poslova s zemljom najvažnija su predohrana. Problem salmoneloze
zbog konzumiranja piletine jest kontaminacija mesa s fekalijama prilikom vađenja utrobe. Isto tako jedina garancija da ne dobijete salmonelozu od jaja jeste da su ona dovoljno pečena ili kuhana. A oni koji konzumiraju sirova jaja uvijek ponovno reskiraju. CD-ROM „Tajne zdrave prehrane“ možete nabaviti na telefon 1 6688 611 i GSM 091 / 511 8334
_______________________ III POGLAVLJE ______________________
HEGEMONIJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA VIŠE HRANE TRAŽI VIŠE GENETIKE, A VIŠE GENETIKE DONOSI VIŠE NOVCA... DOK SE AMERIKA i EU SPORE OKO GM HRANE, KINA GRABI SVE KAMO ŠETA TAJNA FORMULA COCA COLE KORISTI I ŠTETE OD LIJEKOVA ADITIVI U CIGARETAMA - VRAG U VREČI
VIŠE HRANE TRAŽI VIŠE GENETIKE, A VIŠE GENETIKE DONOSI VIŠE NOVCA...
hrane“. On se ne pita što će s tom hranom biti kasnije, glavno je izbaciti je iz skladišta..Normalno Bush je naftaš i trgovac i pitanje je zašto bi ga trebalo zanimati zdravlje ljudi i globalno kontaminiranje.
Zašto EU neće razmišljati na američki način? Ako odbiješ GM hranu nisi za napredak. Jumbo plakati «vi upravo ulazite u Hrvatsku- zemlju zdrave hrane» nisu više aktualni..
Je li genetika u službi profita?
Odbiti znači biti protiv napretka? SAD je svjetski lider u proizvodnji GM hrane - čak 71 % soje i 34 % kukuruza genetski je promijenjeno. Budući da ima velike rezerve, SAD je i veliki izvoznik sirovina. Da bi se prihvatio novi urod treba isprazniti goleme silose. Kamo? U treće zemlje, naravno. Na uzorku od 7228 osoba CNN je obavio istraživanje odgovora svojih čitatelja na pitanje „tko ima koristi od GM hrane“?. Rezultati su upravo „europski“, odnosno kontra Bushovog nediplomatskog pritiska. Nedvojbeno administracija pritisnuta jakim lobijem (Monsanto) pritišće EU, dok prosjećni Amerikanci misle slično kao i Europljani. EU je definitivno odbila Bushovu inicijativu izrečenu na konferenciji o biotehnologiji u Washingtonu da „GM hrana služi za prehranu gladnih usta Afrike”. Naravno, za nas u Hrvatskoj puno je važnije pitanje zašto nismo zajedno u EU. Na Bushovu poruku upozorenja parlamentima država EU da paze što rade i da je takav odbojni stav protiv razvitka biotehnol ogije, predsjednik Komisije EU-a Finac Reijo Kemppinen slegnuo je ramenima i rekao kako se EU i SAD jednostavno razlikuju u gledanjima! Naime, EU podržava pravo svojih članica na drukčija razmišljanja. No, već sutradan stigli su iz Bruxellesa još oštriji tonovi; glasnogovornik te iste Komisije rekao je da „sugestije iz Washingtona jednostavno nisu istinite“. „Nije istina da smo protiv biotehnologije ili protiv afričkih slabo razvijenih zemalja. Tim istim zemljama dali smo sedam puta veću pomoć od SADa“. On je dodao sljedeće – „svakom ozbiljnom stručnjaku za GM hranu jasno je da nema nikakvih dokaza kako takva hrana bolje može nahraniti svijet od sadašnje agro- znanosti”.Barijera prema GM hrani, koju je EU postavila Amerikancima još prije pet godina, velika je kost u grlu odnosa jer se zgranuti Amerikanci pitaju zašto EU ne razmišlja na američki na način. Predsjednik Bush je na konferenciji o biotehnologiji bio vrlo oštar prema EU izrekavši, među ostalim, i sljedeće: „Djelujući na temelju neznanstvenih i neutemeljenih strahova, EU je blokirao izvoz naše GM
Biotehnologija je jedna od najperspektivnijih disciplina znanosti koja je i do sada zadužila čovječanstvo ali izgleda tek će ga zadužiti u bliskoj budućnosti. Ona daje mnogo, obećava mnogo osobito kada su u pitanju genski lijekovi. Kao istraživač nikad nisam bio protiv te discipline, ali kad ona u rukama kapitala «podivlja» i stavlja se u službu profita, ona gubi svoj smisao. Kada se djeci daje prozak onda znanost nije u svrhu humanosti, već u svrhu jednostavnog profita. Ogromne zalihe lijekova treba negdje potrošiti pa koga briga ako su ti potrošači djeca. Ako se tamiflu masovno proda čak i preko humanitarnih organizacija s svrhom da zaštiti ljude od moguće epidemije ptičje gripe a pri tome je poznato da taj lijek uopće ne djeluje protiv takvog virusa, onda tu nema razgovora o znanosti, etici ili drugim kategorijama jer je riječ o običnom iskorištavanju masovne panike zbog mogućnosti pandemije. Ili ako hoćete preciznije to je kriminal posuđen iz filma «Treći čovjek» Karola Reeda. Ukratko; biotehnologija kao znanstvena disciplina DA ali lopovluk multinacionalki NE.. Mogućnosti izbora genetski modificirane hrane koja će se slobodno uvoziti i plasirati uz jedini uvjet da će biti posebno deklarirana, popuštanje je međunarodnom industrijskom lobiju koji je na mala vrata uveo u zelenu oazu Hrvatske visoko-kontaminiranu tehnologiju koja više nikad neće izaći van.. Više hrane, znaći više genetike, više genetike znaći više novca i krug je zatvoren! Vrlo je vjerojatno da su resursi naše hrane još posve netaknuti, ali s obzirom da se u Hrvatsku godišnje uveze sirovina i namirni ca za milijardu dolara sasvim je izvjesno da odavno dobivamo i genetski modificirane namirnice. U pitanju je dakle čista ekonomska korist, odnosno veći prinos po jedinici površine, poboljšanje kvalitete kultura (veličine i boje plodova, sočnosti, otpornosti). Genetska manipulacija je tako postala moćno oružje u rukama industrije, a inženjeri genetičari tražene profesije..Zanimljivo je kako nisu isti parametri za hranu steriliziranu ozračivanjem i genetski modificiranu hranu. Naime, nakon kampanje protiv ozračivanja hrane, sve vlade zemalja članica WHOa, postigle su konsenzus da se sirovine obrađene zračenjem deklariraju
kao takve pa danas postoji oznaka na etiketama osobito sjemena izačina “Treated with ionising radiation” ili “Iradiated”. Kod genetske manipulacije toga nema. Ako se pogleda ponašanje čovjeka u bližoj povijesti, onda se loše piše jer u prirodi čovjeka jest da zaviri u bocu bez obzira što će se iza toga dogoditi. Druga strana medalje jest osjetljivost javnosti kad je u pitanju hrana, koja je porasla do neviđenih razmjera, a najveći povod je bila nedavna histerija oko kravljeg ludila koja je jasno dala do znanja što se sve može dogoditi preko tanjura. Kad je 1940. godine otkriven DDT, cijeli svijet je „pljeskao“ novom otkriću jer se tim insekticidom karakterističnog mirisa elegantno riješilo pitanje malarije i žute groznice, koje su, osobito u tropskim dijelovima svijeta, kosile milijune ljudi. To kemijsko sredstvo riješilo je i pitanje pjegavog tifusa koji prenose uši. Istina je da DDT učinkovito ubija komarce, uši i brojne druge insekte, ali tada nitko nije ni sanjao da postoji i »druga« strana medalje, a niti je u to htio vjerovati. Oči javnosti je otvorila 12 godina kasnije knjiga američke liječnice Rachel Carson pod nazivom »Silent Spring«, koja se „drznula“ upozoriti što DDT zapravo znaći za okoliš pa je prva koristila izraz »biocid«. Kao što je čitateljstvu poznato, 1973. godine DDT je zbog katastrofalnog djelovanja na ostale životinjske vrste (ptice, pčele, leptire) bio zabranjen. Njegovi štetni učinci na čovjeka, osobito na djecu i trudnice, otkriveni su mnogo kasnije o čemu postoji vjerodostojna literatura, a negativni učinci osjete se i danas. Je li Hrvatska zemlja zdrave hrane? Ova uvodna priča tipična je za ponašanje čovjeka i ponavlja se kod genetski modificirane hrane. Kako? Hrvatska na ulazu iz Slovenije ima jumbo plakat s oznakom „Zemlja zdrave hrane“, a takav jumbo se mogao vidjeti i na nekim drugim mjestima duž naše obale. Vi upravo ulazite u zemlju zdrave hrane i netaknute prirode - trebala je biti vodeća poruka u privlačenju zapadnih gostiju. Plakati su stari par godina i nažalost nisu više aktualni. Donošenje Zakona o hrani i usvajanjem mogućnosti izbora genetski modificirane hrane koja će se slobodno uvoziti i plasirati uz jedini uvjet da će biti posebno deklarirana, popuštanje je međunarodnom industrijskom lobiju koji je na mala vrata uveo u zelenu oazu Hrvatske visoko kontaminiranu tehnologiju koja više nikad neće izaći. Postavlja se, naime, pitanje zašto kod tako osjetljive odluke nismo slijedili primjer europskih zemalja koje su bile znatno opreznije i kritičnije. Čak i veliki saveznik SAD-a Velika Britanija, pružila je žestoki otpor genetski modificiranim proizvodima jer je na svojim leđima iskusila što znači krivi
potez kao što je bila proizvodnja koštanog brašna od krava oboljelih od BSE i leševa ovaca oboljelih od bolesti scrapie. Mnogi misle da je genetska modifikacija hrane »nova« tehnika i da je to isto što i križanje pasmina ili hibridizacija biljaka. Nažalost, to su uvriježene zablude! Križanje pasmina životinja ili hibridizacija biljnih vrsta nisu povezane s manipulacijom gena pa djeluju u odnosu na pravu genetsku manipulaciju kao dječja bajka. Genetska manipulacija podrazumijeva strukturne promjene, odnosno vađenje selektiranih gena iz jednog organizma (životinje, biljke, insekta, bakterije, virusa, ribe) i umjetno prebacivanje u kompletno druge vrste (primjerice soju) što za posljedicu ima promjenu pojedinih svojstava. Temeljna razlika u načinu gledanja SAD-a i Europe na GM-sirovine za proizvodnju namirnica je u tome što se u SAD-u u preko 50 posto nekih usjeva koristi genetska manipulacija! Poučena gorkim iskustvima Europa unatoč pritiscima ne želi GM hranu, a Japan po svemu sudeći slijedi europske trendove. Genetska manipulacija je svakako atraktivna igra za znanstvenike i velika prilika za ekspresni profit. Kad mnogi misle da sve što izlazi iz znanstvenih laboratorija mora biti precizno, ljuto se varaju! Imamo desetine poznatih slučajeva kada su se znanstvenici “zaribali”..Nažalost, samo mali broj funkcija DNA viših organizama je poznat. Geni ne djeluju izolirano već sasvim sigurno u interakciji, što znaći da je svaki izolirani gen prenesen u drugu vrstu potpuna nepoznanica. Netko će reći; zaribaju se kirurzi (pacijent umre) pa zašto se ne bi zaribali genetičari? Objašnjenje je jednostavno; kirurg odgovara za 1 život a genetičari za milijune pa čak i za cijele generacije. Greška genetičara nema popravnog ispita; što jedamput ode u promet, gotovo je zauvijek. Genetičari nemaju popravni Dakle, genetska manipulacija sirovina za proizvodnju hrane je zasigurno u nekim slučajevima vrlo korisna (primjerice plod kave bez kofeina) ali kada su u pitanju dugoročne posljedice postoje samo pretpostavke i one nisu nimalo ružičaste.A dugoročno može biti pet ili 15 godina. Nitko ne zna. Priče kako u stvari između konvencionalne i GM-hrane nema nikakve razlike, slatka su obmana kojoj podliježu nedovoljno obrazovani, ali i mnogi vrlo obrazovani ljudi. Od svih predrasuda, ova je zasigurno najopasnija jer do sada nema nikakvog kliničkog ispitivanja na temelju kojih bi se takav
zaključak donio. Testirani su lijekovi, suplementi pa čak i aditivi, ali GMhrana nije. Dok su na istraživanje tehnologije GM manipulacije potrošene stotine milijuna dolara, na klinička ispitivanja proizvoda nije potrošen ni cent, naprosto iz straha da se ne sruši „kula od karata“. Onaj tko proizvodi GMhranu novac za ispitivanja ne da, a oni drugi novac nemaju. Za GM-hranu nitko ne jamči sigurnost, a najbolji dokaz je izbjegavanje deklariranj a. Jedan od svakako najsigurnijih i najperspektivnijih segmenata biotehnologije gdje se praktično primjenjuje genetska manipulacija - lijekovi, pokazao se posve nesigurnim - u posljednjih 19 mjeseci korištenja bilo je šest smrtnih slučajeva. Ako nećete GM-hranu vi izaberite onu drugu - konvencionalnu! To je floskula koja se često čuje kao poruka potrošačima koji su zbunjeni i uplašeni. Koliko je to obična podvala, evo dokaza. Budući da su velike svjetske multinacionalne kompanije progurale GMhranu bez deklariranja, vi na policama samoposluga više ne možete prepoznati što je modificirano, a što ne, prema tome takva poruka je zapravo podrugivanje. GM-hrana je snagom medija jednostavno nametnuta. Ako izbjegnete GM soju u zrnu dobit ćete zasigurno barem jednu od 200 prerađevina soje, primjerice lecitin u čokoladi. Ova predrasuda u svezi GM hrane vrlo je prisutna, budući da najveći broj ljudi još uvijek vjeruje u visok moral znanstvenika-istraživača i njihovo visoko obrazovanje. Međutim, valja reći da su znanstvenici samo ljudi koji vole svoj istraživački posao, koji imaju punu slobodu djelovanja i koji su na kraju samo zaposlenici velikih multinacionalnih kompanija. GM-sirovine se ne proizvode za povećanje prinosa „kako bi se nahranio gladni svijet“, već isključivo kako bi se osigurao profit i novo tržište. Oni hrabriji pa i nobelovac Joseph Roblat, suglasni su u ocjeni da bi upravo GM-hrana u bliskoj budućnosti mogla imati nesagledive posljedice... Nažalost, povijest pokazuje da se čovjek može uvjeriti u svoju glupost tek onda kad je napravi. Primjera ima mnogo, ali navedimo samo najvažnije - Hirošima, talidomid, plutonij, dioksin, PCB, DDT...Postupak stavljanja humanog gena u životinje, ribljeg gena u rajčicu, gena iz insekta u krumpir sa svrhom da bi oni bili veći, jači, otporniji na insekte i herbicide, da bi bili ljepši i dugotrajniji, naziva se genetska manipulacija. Postupak se naziva još i genetska »kirurgija« jer se zapravo mikrokirurškim metodama vadi gen iz jedne stanice i spaja s genomom druge stanice da bi nastao novi gen. Tehnika je potpuno umjetna i nema nikakve veze s prirodom. Izmislio ju je čovjek da promijeni prirodu i sebi pribavi korist. Isto kao što je izmislio
plutonij koji će mu od sada pa do vječnosti služiti kao pogonsko gorivo, ali biti i stalna prijetnja. Je li zao duh pobjegao iz boce? Nitko ne sumnja da je prijenos DNA postala rutinska tehnika koja će na mnogim područjima života (osobito u medicini) donijeti velike prodore u znanosti, ali brine činjenica da se ta ista tehnika već sada „razmahala“ izvan granica kontrole pa čak i mašte, tako da se sve češće izražava bojazan i od samih stručnjaka koji se tom tehnikom profesionalno bave. Izgleda da se zapravo od genetski programirane hrane više ne može pobjeći! Danas je, posebice zapadni svijet, prosto preplavljen s namirnicama koje su nastale na temelju genetski manipuliranih sirovina. Ništa ne piše, ništa se ne govori, ali svi znaju da je u pitanju soja, rajčica, grah, krumpir, kukuruz, a to znaći i njihovi derivati kao što su škrob, sirupi, stočna hrana, meso, mlijeko itd. Tako su genetski manipulirane namirnice potiho ušle u lanac prehrane i u njemu se čvrsto drže. Bez dozvole, bes testiranja, bez naše volje i želje. Kad se plasira lubenica bez košti ca, nitko ne razmišlja o metodi kako je to postignuto. Stručnjaci zabrinuto vrte glavama kada vide brzinu kojom GM produkcija napreduje kao i na mogućnost zloupotrebe same metode. Premda su u SAD-u police pune genetski programirane hrane, oni imaju vrlo jak lobi u borbi protiv tog problema. Kampanje se vode u 13 država s manjim ili većim uspjehom, a glavni zahtjev je označavanje i etiketiranje. Stručnjaci (biolozi, biokemičari, liječnici) polaze od zaključka kako takva hrana nema nikakve veze s prirodom i ne postoji u prirodi pa je ne treba ni konzumirati. Genetska manipulacija potpuno ruši standardne vrijednosti u biosferi i postavlja nove okvire. Dr. Peter Wills, molekularni biolog i genetičar sa Sveučilišta u Aucklandu bio je vrlo jasan kad je rekao da neće podržati ništa protuprirodno jer upravo popuštanje je dovelo do toga da smo ovaj zeleni planet toliko »uneredili«. »Profit zbog kojega se sve to skupa radi, nema nikakve veze s prirodom, a ja želim živjeti bez toga«, rekao je poznati znanstvenik. Genetski modificirana soja sada je zastupljena u oko 60 posto gotovih proizvoda uključivo kekse, čokolade, gotove obroke pa i dječju hranu. Stručnjaci koji su u stanju sagledati problematiku genetski modificirane hrane iz svih uglova, nikako nisu sigurni kako će to završiti. Kažu da će sasvim sigurno za desetak godina požaliti i konstatirati kako se to nije smjelo dogoditi. Oni prilično pesimistički raspoloženi zaključuju: »Za sada eksperiment uživo s ljudskom hranom koja je genetski promijenjena nije spriječen i svjetska zajednica
ne pokazuje znakove da to misli promijeniti. Mnoge krupne greške su načinjene u GM laboratorijima i već sada se za to plaća cijena. Postoji jako uvjerenje da se stvari više ne mogu kontrolirati i da je “duh pobjegao iz boce”. Sve bi bilo dobro da se može vratiti natrag«. Je li moguće kontrolirati GM sirovina za hranu? Genetsko inženjerstvo je »zlatna koka« industrije pa nema šansi da se nešto promijeni. Žalosno je kod toga da krajnje korisnike - potrošače takve hrane, nitko ništa ne pita. Oni predlažu da se zabrani promet bilo koje namirnice s genetski manipuliranim sirovinama tako dugo dok se znanstvenim metodama ne utvrdi da je takva hrana zdrava za sve. U međuvremenu, predlažu etiketiranje s naznakom koja je sirovina »kontaminirana«, pa čak i u slučaju kad je riječ samo o enzimima. Jedino tada će potrošaći točno znati što stavljaju u sebe, a to će pomoči strućnjacima da prate eventualno nastale zdravstvene probleme. Dugo vremena je izgledalo da se ne može utvrditi razlika između standardnih i genetski modificiranim namirnica. Jednostavno nije bilo pouzdane i jeftine metode. Od istih onih stručnjaka koji su sudjelovali u procesu stvaranja genskog inženjeringa sirovina za hranu (pa se kasnije pobunili) došlo je i odgovarajuće rješenje. Tako je vrlo poznati zagovornik prirodne hrane, inaće i sam genetičar, dr. John Fagan, u suradnji s jednom američkom kompanijom, pronašao vrlo senzitivnu metodu utvrđivanja čistoće soje, koja je u stanju utvrditi jedno sojino GM zrno u 10.000 zrna! Metoda se već koristi u praksi i svaka zainteresirana zemlja metodu može dobiti. Predlaže se vladama zemalja čije kompanije dugo vremena rabe tehniku genetskog inženjeringa da utvrde sljedeće vrste ispitivanja gotovih proizvoda prije stavljanja u promet: - toksikološka - teratološka - alergološka - nutritivna - pokusi na životinjama - pokusi na dobrovoljcima Predlažu se i dugoročna ispitivanja na ljudima, ali s obzirom na cijenu teško je predvidjeti hoće li se to i ostvariti. Prvih desetak godina ovog milenija bit će, kad je u pitanju hrana, vrlo zanimljiva - ili će prevladati zdrav razum ili ćemo postati svjedoci učinaka »FrankenFoodsa«.
Ima li potencijalne opasnosti i kolika je? Prije nego se stavi u promet, hrana za dojenčad se podvrgava cijeloj seriji rigoroznih ispitivanja koja na kraju završavaju na kliničkom ispitivanju s trajanjem od najmanje dvije godine. Svrha je provjera sadržaja, zdravstvene ispravnosti, provjera njegove sigurnosti, stabilnosti te izbjegavanje neugodnih posljedica. Ukratko, svaki rizik se smanjuje na minimum. Upravo zbog toga industrija dojenačke i dječje hrane je izbacila iz programa sve GM sirovine a prije svega soju, kukuruz i krumpir..Ostaje činjenica da kod GM hrane ni kratkoročnih ni dugoročnih ispitivanja nema, što sasvim logično povečava rizik. Iznenađenja su moguća, a praksa, nažalost, pokazuje – događaju se! Unošenjem stranog gena u staničnu strukturu donose se i nove genetske informacije, koje organizam jednostavno ne prepoznaje. Kao što vaš kompjutor vraća poruku da nešto nije mogao prepoznati, tako tijelo reagira na strani protein, manje ili više jakom alergijom ili intoksikacijom. Svaka nova namirnica dobivena transgenetski, svojevrsni je pokus uživo, gdje je onaj koji konzumira u ulozi zamorca. Osobito su potencijalno opasni toksini i alergeni. Poseban problem su alergeni. Kod genetskog reprogramiranja stvaraju se novi i tijelu neprepoznatljivi proteini na koje će tijelo reagirati alergijom, a možda i anafilaktičkim šokom. Genetskom manipulacijom samo jedne sirovine, moguće je proširiti alergene u široki spektar namirnica gdje se ta sirovina koristi. Zamislite sada situaciju kod koje se u veliko društvo preosjetljive populacije koja, primjerice, u SAD-u broji nekoliko milijuna ljudi, ubaci novi jaki alergen na kojega u prvo vrijeme nema nikakvog zadovoljavajućeg odgovora. Štete samo u izgubljenim radnim satima su ogromne. Zatim dolazi zagađenje okoliša i pad nutritivne vrijednosti proizvoda..Stručnjaci procjenjuju da se oko 57 posto genetske manipulacije prehrambenih sirovina svodi na podizanje otpornosti biljaka prema herbicidima. To, međutim, s druge strane, povećava potrošnju herbicida čak do tri puta, što naravno implicira žestoko zagađivanje zemljišta i vodnih tokova. Zagađenje od genetske manipulacije ne može se očistiti jer, primjerice, klonirani virusi i bakterije dalje egzistiraju kao nove vrste čiji razvoj nitko ne može predvidjeti. Za razliku od nuklearne i kemijske kontaminacije koja ima svoje vrijeme raspada, ovdje je stanje irever zibilno i nema »popravnog ispita«. Zapravo, stvorena je nova vrsta (klon) koja se ponaša na nov način. Ima mišljenja da su neke nove bolesti čija je pojava poprilično iznenadila znanstvenike, zapravo samo plod genetske manipulacije bakterija i virusa od prije par godina. Ako su novinari cinični pa spominju
»FrankenFoods«, upravo tu su u pravu jer ovdje je apsolut na nepoznanica ostavljena budućim generacijama da je otkriju. Što se tiće nutritivne vrijednosti, genetska manipulacija nije uvijek donijela pozitivne rezultate jer, primjerice, »pokrivanje« dobrog izgleda rajčice, koji se prolongira na nekoliko tjedana, zapravo dovodi do pada nutritivne vrijednosti te namirnice (dobro izgleda premda je stara). Osim nabrojanih potencijalnih opasnosti genetski promijenjenih (reprogramiranih) namirnica, koje ne želimo ni umanjiti ni uvećati, ima i onih posve neočekivanih. Tako je, primjerice, zemljište postalo neplodno na mjestu gdje je bačen otpad od klonirane bakterije za proizvodnju etanola te postalo neplodno na mjestu gdje je bačen otpad od klonirane bakterije za proizvodnju etanola. Insekti, ptice i vjetar mogu prenijeti »klonirano« sjeme na velike daljine i tamo može doći do promjene biološke ravnoteže biljnog svijeta s manje-više poznatim posljedicama. Hoćete li jesti GM hranu ili ne, ovisi o tome kakav stav imate prema riziku. Kad sjednete u automobil to je potencijalni rizik, kad sjednete u avion i to je potencijalni rizik, ali kad jedete, ne želite riskirati..Ono što me najviše smeta kod multinacionalki jest bahati odnos prema ostatku svijeta; oni naime drže da smo svi “ovce”.. “Budući da je najveći dio proizvedenog kukuruza genetski modificiran, prekooceanskoj je velesili u interesu je da privoli i druge zemlje na otkup njihovih tržišnih viškova. »Ako imate puna skladišta GM sirovina koje treba nekome prodati, jedino što vam preostaje jest da ih sakrijete u nekim drugim proizvodima. Tko je u tome bolji imat će na tržištu više uspjeha. Primjerice, ako soju ne možete prodati velikim proizvođačima dojenačke i dječje hrane, ona ide u sojino mlijeko, u tortilje, u hidrolizirani sojin protein, u teksturirani sojin protein... Ako pak imate sojino ulje, najbolje će biti pomiješati ga s drugim vrstama biljnog ulja« Europa, Japan i dio azijskih zemalja tome se oštro protivi, a rezultat je trgovinski rat između SAD-a i zemalja EU-a. SAD ne želi etiketirati hranu, jer bi se tada moralo, naravno, navesti kako je ona GM porijekla, dok upravo iz tog razloga Europa želi deklariranje GM proizvoda. Računica SAD-a je vrlo jednostavna . uloženi kapital u eksperimentiranje s genetskom modifikacijom treba vratiti. Iako se Hrvatska još donedavno ponosila time da je zemlja zdrave hrane, čini se da smo i mi taj epitet zajedno s »mini Poli« salamom izgubili. Nadamo se ne nepovratno. GMO u prometu Republike Hrvatske nedvojbeno je dokazan. Analize uzoraka u Osijeku, Zagrebu i Bernu pokazale su da i u svom »dvorištu« imamo
GMO. Nedostatak deklaracija i oznaka koje bi upućivale da je riječ o GM hrani čini to da ljudi počinju sumnjati u sve, što je najgora opcija. Europa ne želi GM hranu i to je jasno stavila do znanja. Šokantna je činjenica da prosječni Amerikanac ne zna da jede GM hranu. Prema vjerodostojnim podacima, samo 43 % Amerikanaca je toga svjesno, a ostali jednostavno pojma nemaju. Oni gledaju samo svoju TV i bezpogovorno slušaju..Stoga se prosječni Amerikanac ne može načuditi zašto tamo neki Europljani traže etiketiranje takve hrane. Zanimljivo da se za GM hranu u SAD-u službeno koristi oznaka »Foods Produced Through Biotechnology« što bi se moglo nazvati zavijanjem problema u staniol da lakše prođe. »I dok Amerikanci smatraju normalnim da cijeli svijet kupuje njihovu hranu, već Britanci koji su im najveći prijatelji i koji ih slijepo slijede u svemu, uključujući i ratovanje u Iraku, ne slažu se s njima upravo po pristupu GMO-u. Britanci nakon problema s kravljim ludilom, dioksinom i koštanim brašnom ne vjeruju više nikome. Zanimljivo je da i drugi veliki saveznik Amerike - Japan rigoroznim restrikcijama ne dozvoljava upad GMO-a na svoje otoke. Zapravo, na starom kontinentu jedini pravi »saveznik« Amerikancima jest Španjolska gdje se GMO naselio i potpuno »zauzeo” prostor..
DOK SE AMERIKA i EU SPORE OKO GM HRANE, KINA GRABI SVE Zašto su se proizvođaći dojenačke hrane tako grozničavo ogradili od GM sirovina kad je GM hrana tako sigurna i pouzdano »zdrava«? U SAD-u su već 22 vrste riba genetski modificirane, od šarana do lososa. Ako su GM biljne vrste prije desetak godina označene kao «zelena revolucija», onda su transgene ribe val jda - plava revolucija? Čim se spomene da je nešto «revolucionarno» naježim se.. Velika žurba GM multinacionalki Sve do prije par godina govorilo se o GM soji i kukuruzu, a tek stidljivo o prvim pokusima transgenih životinja, kao i prvoj mesnici s GM svinjetinom u Australiji. No, stvari se brzo mijenjaju. Prema navodima uglednog američkog lista »Environmental Defense«, do 2003. godine genetski su modificirane 22 vrste riba, od šarana pa do omiljenog lososa. Razlog? Traže se veće ribe, više mesa, jeftinija obrada na liniji, lakše pakiranje i smrzavanje.
Čemu tolika žurba? Vrlo jednostavno; do sada nema odgovarajućih propisa i nema obveze obilježavanja pa je na taj način u produkciji otvoren pravi eldorado. Dok traje »lov u mutnom« treba ga iskoristiti! Dakle, ako ste poduzetnik, eto dobre prilike da zaradite. A o zdravlju onih koji će već sutra kupovati to meso ili ribu u luksuznim samoposlugama ili jesti po restoranima, netko će se već pobrinuti. I naravno, slijedi pitanje; u čemu je razlika između klasično uzgojenih i GM riba? Uzmimo, primjerice, losos iz sjevernog Atlantika: kad je genetski modificiran raste sedam puta brže no inaće. Osim toga, za oko 30 posto je veći. To je transgeni losos kod kojega svaka stanica sadrži gene tzv. chinok lososa i još jedne oceanske ribe. Tko ne bi posegnuo za takvim «blagom» bez obzira na zdravstvene posljedice? Uz krave koje pod utjecajem GM hormona rasta daju više mesa ili mlijeka, to je sljedeća vrsta mesa koja će se dobivati biotehnološkim metodama. Takva bi riba na tržnici trebala nositi oznaku »genetski modificirano«, ali neće, barem ne u SAD-u. Amerikanci godinama piju mlijeko čija je produkcija stimulirana GM hormonom rasta..Dok proizvođaći trljaju ruke, ekolozi su zabrinuti jer se pitaju što će se dogoditi kad takav losos pobjegne iz kaveza i nastavi razmnožavanje u prirodi? Međutim, ima i jedna dobra stvar; kod transgenih riba se dogodila averzija potrošača pa bi se moglo dogoditi da država Kalifornija bude prva savezna država koja će zabraniti stavljanje u promet transgenih riba. Ovdje se investicija u brojne pokuse možda neće isplatiti.Naime, inspekcija je već uhvatila jednog proizvođača, a optužba glasi da je riječ o »stavljanju u promet one kategorije (nejestivih) riba u koje spadaju pirane, gigantske lignje i druge čudne morske životinje«. Jasno je da će prerađivaći ribe biti za transgeni uzgoj jer dobiju više jeftinije sirovine koju će stavljati u limenke, ali ekolozi su oštro protiv jer u tome vide mogućnost za prijevaru. A što se tiće hrane za stoku (kao i za ljude), ona je vrlo često kontaminirana s genetski modificiranim sirovinama, a to jednostavno znaći da će sve prerađevine od takvog mesa biti kontaminirane sa stranim genetskim materijalom. Budući da su prije dvije do tri godine na širenje genetski modificiranih sirovina (soje, krumpira i kukuruznog sirupa) koje ulaze u hranu za dojenčad, vrlo bučno reagirali roditelji, prijeteći da će prestati kupovati takvu hranu, nastala je panika pa su najveće američke kompanije reagirale drastičnom kontrolom i posebnom deklaracijom »bez genetskih sirovina«. Vrhunac te krize je nastao kad je bilo objavljeno da dojenačka hrana najveće američke tvrtke za proizvodnju dječje hrane »Gerber Co.« daje pozitivnu reakciju na DNA
insekta koji je bio korišten kod kukuruza otpornog na herbicide. Budući da službene američke institucije kao što je FDA nisu reagirali, reagirali su uplašeni roditelji. A kad je naknadno izvršena detaljna analiza ispalo je da su se već dosta dugo u dojenačkoj hrani koristile sljedeće GM sirovine: sojino ulje, kanola ulje, rajčica, tikvice, krumpiri i kukuruzni sirup. Odgovornost za eventualne posljedice neće snositi nitko. Zapravo, bio je to velik test »uživo« koji se nije dogodio ni prvi ni posljednji put. Američki alergolozi kažu da nikad nije bilo toliko alergijskih reakcija kod djece kao sad. A da je odluka »Gerbera« da makne iz proizvodnje sve sumnjive sirovine bila opravdana govori činjenica da su se kasnije akciji pridružili i ostali proizvođaći dojenačke hrane (»Heinz« i»Hershey«). Sada se sasvim jasno postavlja sljedeće pitanje; ako sirov ine za proizvodnju prehrambenih proizvoda sadrže genetski materijal, odnosno strane proteine nepoznate strukture i svojstava koji potencijalno mogu naškoditi djeci, zašto tvrditi da su takve namirnice »zdravstveno ispravne«? Tko je odredio da su za dojenčad potencijalno opasne, a za odrasle »zdrave«? No, izgleda da je točku na »i« postavio McDonalds koji se također pridružio «pobunjenicima» i iz masovne produkcije isključio genetski modificirane sirovine (krumpir, sojino ulje, kukuruzni sirup). Budući da se radi o golemom korisniku sirovina, nije bilo teško shvatiti kakav je to bio šok za protagoniste GM hrane. Tko to tamo neće GM sirovine? ?? Treba li se dakle sada čuditi što SAD želi isprazniti svoja skladišta? Bez obzira što američke multinacionalne kompanije vrše strašan pritisak na EU da »proguta« GM sirovine iz SAD kako bi se ispraznila skladišta državnih rezervi, Velika Britanija, ali i ostale zemlje EU su vrlo zabrinute i pružaju sve veći otpor. Posljednje dvije godine pojavila su se znanstvena izvješća koja tu zabrinutost opravdavaju. Sve je više zahtjeva da se GM sirovine ne puštaju na područje EU bez prethodnih toksikoloških istraživanja. Vrhunac je postiglo nedavno objavljeno izvješće Britanskog medicinskog društva, koje je ustvrdilo kako žitarice korištene u dječjoj hrani mogu sadržavati toksin bakterije Bacillus Thuringiensis. Naime, .žitarice nacjepljene tim genom programirane su da proizvode toksin i tako se brane od insekata. Taj se toksin u malo većim koncentracijama može pretvoriti u ubojicu djece. A spomenuto medicinsko udru-ženje nije bilo tko jer predstavlja 115.000 liječnika Velike Britanije.
Treba li dodati da nam je susjedna Italija donijela propi s po kojem sirovine za dječju hranu ne smiju sadržavati genetski modificirane sirovine. A u Velikoj Britaniji neke lokalne vlasti (Kent, Surrey, Oxfordshire, North,Tyneside, Southampton) zabranile su GM sirovine u obrocima za školsku djecu. Jedno treba razjasniti; kad se kaže sirovine iz organskog uzgoja to ne znaći da su slobodne od genetskog materijala, već da su slobodne od umjetnog gnojiva i pesticida, dakle, od raznih zaštitnih kemijskih sredstava koja se koriste u poljoprivredi. Hoću reći, sirovine mogu nositi oznaku »organske«, ali to nikako ne znaći da nemaju strani genetski materijal u sebi. Suprotno tome, oznaka NON-GEI znaći da su sirovine dobivene bez sjemena koje je genetski obrađeno i koje je uzgojeno u blizini njiva koje su »kontaminirane« genetskim sjemenom.
nismo išli logikom - kad su kontaminirano koštano brašno trošili Britanci, Nijemci i Francuzi, zašto ne bismo koristili i mi? Povijest nas uči da je imitatorska logika uvijek loša; bolja je vlastita logika pa makar bila i pogrešna. I još nešto; iskustvo pokazuje da se multinacionalke uvijek ponašaju prema istoj matrici; prodrijeti u neku zemlju, osvojiti tržište na boom bez obzira na cijenu i žrtve te pokupiti profite. Sve je isključivo u službi njenog veličanstva PROFIT-a, a sve što stoji na tom putu treba «maknuti» ili «kupiti»..Ne može biti jednostavnije!
Kinezi izgleda imaju samo dva velika problema - kako regulirati eksplozivan natalitet i osigurati jeftine izvore hrane. Natalitet su regulirali strogim restriktivnim propisima, a produkciju velikih količina namirnica mogu osigurati samo zahvaljujući biotehnologiji, odnosno genetskoj modifikaciji sirovina biljnog i životinjskog podrijetla. Zato su prihvatili ponudu Amerikanaca pa su tako preuzimajući tehnologiju došli na drugo mjesto u svijetu po produkciji GM sirovina za prehrambenu industriju. Moglo bi se reći ovako - dok se Amerikanci i EU spore oko zdravstvene ispravnosti GM hrane, Kinezi bezuvjetno sve uzimaju i sretni su što su to povoljno dobili. Nakon početnih uspjeha, Kinezi koji su studirali u SADu preuzeli su tehnologiju genetske modifikacije kao svoju i sada su na mnogo mjesta pretekli i svoje učitelje. Ne samo da će rješavati svoje prehrambene probleme, već će po svoj prilici imati viškova za izvoz. Radi usporedbe, evo i nekoliko podataka; tijekom 1999. godine kineska investicija u biotehnologiju iznosila je 119 milijuna dolara, dok su za to vrijeme Brazil i Indija investirali po 15 milijuna dolara. Ne treba spominjati da su Amerikanci u isto vrijeme investirali 2-3 milijarde dolara. Budući da je riža glavna dnevna hrana, već su učinili više zahvata u namjeri popravljanja prinosa i zaštite od insekata koristeći se tehnologijom genetske manipulacije.
KAMO ŠETA TAJNA FORMULA COCA COLE
Nažalost, investicija se ne odnosi na sigurnost GM hrane jer Kinezi idu logikom »kad se Amerikancima do sada ništa nije dogodilo, neće se dogoditi ni nama«,što je u pravilu loša logika. A mi u Hrvatskoj, kao maloj zemlji, mogli bismo ići logikom -kad se ništa nije dogodilo Amerikancima, a potom i Kinezima, zašto bi se dogodilo baš nama? Sva sreća da kod bovine encefalopatije (BSE) prije 3 godine
Priča o GMO ovdje ne završava; zapravo to je tek početak.
Svaka multinacionalka se trga da zauzme indijsko tržište od milijardu ljudi. Golema zemlja, golemo tržište, vruća klima - idealna prilika za profit. Koncentrat plus voda i eto najboljeg sredstva za slatko «osvježenje». Bio bi to raj nebeski samo da nema povremenih analiza koje alarmiraju – na visoku kontaminiranost. Čitateljstvo treba znati činjenicu da siromašnu Indiju muče brojni insekti a spas od tog zla imaju kemijske multinacionalke iz Njemačke i SAD. Insekticidi u bocama Coke Kao bomba prasnula je vijest da je najviši indijski sud (Supreme Court) zatražio od Coca Cola Company da objavi svoju formulu staru 120 godina. Svrha je da se zaviri u kemijski sastav i provjeri odakle sadržaj ostataka insekticida koji su višestruko nadmašili dopuštenu razinu. Isti je zahtjev proslijeđen predstavnicima Pepsi Co. zbog istog razloga a odmah zatim slijedila je i odluka školskih vlasti Indije da se djeci zabrani upotreba popularnih napitaka sve dok se ne utvrdi da su neškodljivi. Za proizvođače gaziranih napitaka koji zajedno pokrivaju preko 90% indijske potrošnje, nastala je zona sumraka. Dogodila se uzbuna ne samo u indijskim upravama kompanija nego i u njihovim centralama u Atlanti i New Yorku. No nije to sve; uslijedio je ultimatum «da predaju dokumentaciju u roku 4 tjedna ili se suspendira prodaja u Indiji»..Šok u Atlanti jer se time krši 120
godišnja tradicija tajnosti formule. Inače, formula se čuva u sefu banke u Atlanti s ključevima koji posjeduju samo dvojica povlaštenih direktora koji nikada ne putuju zajedno.. Glede štetnih sastojaka (insekticida) oglasio se Znanstveni centar (CSI) koji je potvrdio da uzorci popularnih gaziranih napitaka sadrže štetne ostatke insekticida 25 puta više od dozvoljenog limita. Nije u pitanju samo jedan već 11 napitaka koje na indijskom tržištu plasiraju američke multinacionalne kompanije. I nije samo u pitanju jedan insekticid već njih 3-5 (lindan, DDT, malation, klorpirifos) dakle najtoksičniji. Uzorci su uzeti iz 12 indijskih provincija pa ne može biti nikakve sumnje u autentičnost podataka…Obzirom da se statistički podaci analiziraju kumulativno, količina ostataka insekticida se u odnosu na 2003 godinu povećala za ravno 30 puta. Budući da su navedeni insekticidi teški nervni otrovi, nije teško pretpostaviti što to znači za djecu kad se takvi napici konzumiraju po 2-3 litre dnevno što je nekakav prosjek za vrelu indijsku klimu. Neki uzorci su imali čak i 200 puta veće količine insekticida od dopuštenog limita Budući da su američke kompanije odbacile nalaze neovisne znanstvene institucije uz poznate parole kako oni «iznad svega paze na sigurnost potrošača», mnogi indijski pravnici su tražili od Vlade da smjesta obustavi prodaju takve neispravne (opasne) namirnice u Indiji.. Zašto su američke multinacionalke tako glatko odbacile optužbe na svoj račun? Zato što su dobro prostudirale indijske propise (Bureau of Indian Standards) gdje postoje strogi standardi o količini pesticida za flaširanu vodu za piće ali ne i za gazirane napitke (soft drinks). Dakle, ako idu na sud, multinacionalke odnose pobjedu. I konačno oporba (Bharatiya Janata Party) je predložila donjem domu indijskog parlamenta da se donese odluka o zabrani prodaje Coke i Pepsi sve dok višestruke analize ne budu suglasne svjetskim standardima. Izjava njihova čelnika je bila slijedeća; «te se kompanije igraju životima milijuna naših ljudi i mi to više ne možemo tolerirati». Za nekoliko dana prodaja Coke je naglo pala za 11% s daljnjom tendencijom pada o čemu su obavijestile sve indijske novine. Razgolićena multinacionalka; bahatost iznad svega Nije to ni prvi a vjerovatno ni zadnji pokušaj krađe recepture ili imitiranja napitka Coca Cola koji godišnje u svijetu ostvaruje basnoslovnu sumu dolara. Samo u Velikoj Britaniji plasira se 922 milijuna litara tog tamnog
«osvježivača». Napitak je izumio kemičar Mark Pendergrast davne 1886 godine i od tada se originalna receptura čuva u Atlanti. No valja odmah reći da se sadašnja Coke razlikuje od originalne recepture koja po svemu sudeći nije bila najkomercijalnije rješenje. Cola je smjesa karamela, kofeina, šečera, gazirane vode, limunske i fosforne kiseline (polifosfata) i 8 esencijalnih ulja koji daju karakterističnu aromu. Dakle, vješta sinteza skrojena da zavede milijune ljudi (djece). Punionice baziraju na mješanju komponenti (koncentrata) s gaziranom vodom i punjenju u staklenke odnosno pet ambalažu..Aromatična ulja obavezno dolaze iz SAD a karamel i kofein iz Velike Britanije. Skupina stručnjaka i studenata je pokušala replicirati recepturu i napraviti imitaciju, ali bez većeg uspjeha. Tajna je u emulsifikaciji tj procesu kod kojega se sve komponente povežu i «sjednu» u svoj karakteristični oblik. Ili još preciznije, tajna je u dodacima koji nisu nigdje specificirani. Pokušali su smjesu povezati s gumi arabica, gumi akacija ali opet bez uspjeha. Zatim su u pomoć pozvali stručnjaka za emulsifikaciju dr Petera Barhama koji ih je upozorio da koriste krivu gumi arabiku kao i da im za miješanje treba veća sila..To je bio dobar početak..Na kraju su dobili prilično uvjerljivu kopiju..Želite li dakle sami napraviti Coke? Kako se multinacionalke u nuždi pomažu? Premda na tržištu ljuti konkurenti, kada dođe do krizne situacije, oni su sol idarni. Tako je bilo glede situacije u Indiji. Ali, istovremeno se međusobno i podrivaju. Tako je u Pepsi centralu u New Yorku stiglo pismo iz Coke, Bronx Headqurters s potpisom «Dirk» kako imaju na prodaju originalnu recepturu za odgovarajuću cijenu. Kako se moglo i očekivati, izvršni direktori o tome su obavijestili Coca Colu, a ova je obavijestila FBI. Uslijedila je «nevidljiva» istraga o provaljivanju 120 godišnje tajne. Uhapšena je trojka zaposlenika i optužena za krađu stroge poslovne tajne. Za 14 stranica tražili su prvo 10.000$ ali se kasnije svota značajno podigla i dogurala sve do 1,5 milijuna $ Iz pažljivog iščitavanja izvješća CSI-a koji je pedantno izvršio analizu 57 uzoraka, može se vidjeti što se radi i kako se radi, ali prije svega činjenicu da se od 2003 godine dakle od zadnje analize na insekticide stanje gotovo nije popravilo jer su tada nađena prekoračenja dopuštenog limita insekticida za 34 puta. Jeli to izolirani slučaj ili obični incident? Ne, to je standardna matrica po kojoj rade sve multinacionalne kompanije. Što ne možeš prodati u svom dvorištu, gurni u tuđe pa ako nastupi šteta neće biti po tvojim leđima. To smo vidjeli kod američke duhanske industrije u slučaju tužbi zbog raka pluća a to smo vidjeli u slučaju nesreće s
kemijskom tvornicom Union Carbide u Bopalu. A vidjeli smo i u hrvatskom slučaju smrti pacijenata zbog toksičnih dializatora..Multinacionalke se jednostavno oglušuju o javno mnijenje, o državne institucije zemalja u kojima prodaju kao i o sve što se o njima piše. To se u prijevodu zove bahatost. Što je nakon odluke o zaoštravanju odnosa poduzela Coca Cola Indija? Smjesta je angažirala posebnu tvrtku (Perfect Relations) za popravak imidža u javnosti. Međutim, indijska javnost je naelektrizirana jer pored afere s insekticidima, Coca Cola troši ogromne količine obične vode u proizvodnji i tako izaziva deficit pitke vode za obične ljude. A u Indijskim provincijama voda za piće bila je oduvijek kritična..Nije stoga čudo što tisuće ljudi protestiraju u blizini svake punionice..Onaj tko ima novce ima i vlast a tko ima vlast taj je i bahat
KORISTI I ŠTETE OD LIJEKOVA Ima li profita na ljudskoj boli? Naravno, jer s u farmaceutske kompanije najprofitabilnije na svijetu. Njihova granica je nebo. Za razliku od ostalih multinacionalki, djeluju tiho ali njihov proizvod – lijek djeluje snažno i daleko se čuje..a svaka greška skupo se plaća Žrtve pokusa uživo Baycol, preparat za snižavanje razine kolesterola , među prvima se masovno upotrebljavao nakon otkrića da tzv statini mogu rušiti LDL frakciju kolesterola. Preparat je povučen s tržišta već 2001. zbog otkrića da katastrofalno djeluje na mišiće i izaziva ireverzibilne promjene. Povlačenje s tržišta išlo je sporo, zapravo se namjerno zavlačilo, pa su tisuće korisnika imali teških zdravstvenih problema. Za razliku od ostalih statina, Baycolu je zabilježen 10 puta viši rizik od opasnih promjena na mišićima, no preparat je ipak bio više od dvije godine na tržištu. Poznata tvrtka Bayer dokumentirane činjenice je jednostavno - zanemarila. U piramidi utrke za profitom, vertikala se penje do vrtoglavih visina dok se nekome ne probudi savjest i počne djelovati pr otiv struje. Tada se piramida urušava, javnost doznaje sve detalje skandala, a razgolićena istina boli.
Bol je problem bez obzira kakve vrsti bio i čovjek će učiniti sve da ga ukloni. Preparat pod nazivom Vioxx je bio spas za milijune ljudi širom svijeta jer je reklamiran pod geslom – „manje štete želucu, veća zaštita od boli“.I tako godinama, a tko zna do kada bi to trajalo da se nekome nije probudila savjest. Boli i sljedeća činjenica; ako zataji proizvđač kome je svakako u interesu da stvori velik proizvod za svjetsko tržište (blockbuster) i da pritom potroši najmanje novaca, onda ne bi smjeli zatajiti državna nadzorna tijela, u ovom slučaju američka Federalna uprava za hranu i lijekove (FDA), a sada se upravo to dogodilo. Ispitivanje javnosti provedeno na internetskoj stranici CNN-a na 12.000 slučajno odabranih posjetitelja, pokazalo je da gotovo pola njih krivi proizvođača preparata, a odmah zatim 27% izravno upire prst u FDA. Implicira se da je Uprava za hranu i lijekove bila u sprezi s poznatom multinacionalnom kompanijom. Važan naputak o mogućnosti naknadnog djelovanja na kardiovaskularni sustav izostao je.. Slučajno ili namjerno, izostao je ključni naputak da »pri dužoj upotrebi vioxxa može biti problema na srcu«. Prije nego što je povučen proizvod je bio na tržištu pune 4 godine, bolesnici su se navikli na njega, a srce nitko nije kontrolirao jer nije bilo nikakva razloga. Pacijenti su sad ostali i bez zaštite protiv boli i s beskrajnim sumnjama u stanje srca i krvožilnog sustava. A proizvođač, poznata svjetska multinacionalka MERCK, slagala je profite i planirala ekspanziju na svjetskom tržištu. Pale su oštre kritike na račun proizvođača, a stvari su se toliko izoštrile da je problem došao pred istražni odbor američkog Senata gdje je jedan veteran rekao: »FDA više nije u stanju zaštititi američke građane od opasnih lijekova«.Logično da više nikakva objašnjenja proizvođača ne mogu naći mjesta u tisku jer je sve puno optužbi. U obrani, izvršni direktor istraživanja tvrtke Merck Raymond Gilmartin kaže da su s Vioxxom prošli sve propisane rigorozne kontrole korak po korak, a dokaz da oni nisu »imali pojma o potencijalnim problemima na srcu« jest činjenica da je i njegova supruga također uzimala Vioxx sve do dana kad ga je tvrtka dragovoljno povukla s tržišta »u interesu zdravlja građana«. Navedeni podaci o oštećenima zbog korištenja Vioxxa samo su projekcije, a pretpostavlja se da je stradalih mnogo više. Zapravo, taj se broj nikada neće precizno utvrditi jer svi su oštećeni korisnici zapravo žrtvovani na oltar pokusa uživo. Kad se pogleda unatrag, to nije bio ni prvi, a ni posljednji takav slučaj. Nije se dugo čekalo da se opovrgne predstavnika tvrtke Gilmartina jer po Sjedinjenim Državama uvelike kruže
dokumenti iz kojih je jasno vidljivo da je proizvođač bio upozoren na mogućnost opasnog sporednog djelovanja, ali očito nisu htjeli upropastiti »koku koja je nosila zlatna jaja«. Komotan odnos prema multinacionalkama Šef istražnog odbora američkog Senata republikanac Charles Grassley kaže da ga brine »komotan odnos« FDA prema multinacionalnim kompanijama te kako bi bilo potrebno imati potpuno neovisno tijelo za lijekove. Izvršni direktor proizvođača napravio je i proceduralnu pogrešku jer je rezultate istraživanja dao objaviti u stručnom časopisu prije nego što se FDA očitovala. Druga je velika pogreška barnumska reklama za Vioxx koja je trajala pune dvije godine i koštala više milijune dolara. Da je taj novac iskorišten u dovršetak istraživanja umjesto u reklamu, stvari bi danas zasigurno izgledale drukčije. Brisanjem Vioxxa upitni su postali i drugi lijekovi takozvane druge generacije analgetika (cox-2 inhibitori). Jedan po jedan otpadaju vrlo obečavajući preparati koji su prvenstveno bili namijenjeni bolesnicima od artritisa. Logična je pretpostavka da približno ista ili vrlo slična kemijska struktura uzrokuje iste ili slične posljedice u živom organizmu. Ako Vioxx opasno utječe na rad srca, jasno je da će to biti slučaj s ostalim »članovima« obitelji. Najnovija preliminarna istraživanja potvrdila su zle slutnje pa je i drugi analgetik iz skupine poznat pod nazivom Bextra vrlo upitan - njegova upotreba također udvostručuje rizik od srčanog i moždanog udara. Proizvođač tog preparata Pfizer ne dopušta to reći uz tvrdnju da se »nestručnjaci uvijek koriste neutemeljenim zaključcima«. No, s obzirom da o svemu ipak odlučuje tržište, izvjesno je da lijek Bextra (nakon Vioxxa) nikad neće postati općeprihvaćen u svijetu. Tvrtka nije slušala upozorenja U tvrtki smatraju da se škodljivost mora utvrditi i opisati u nekom od znanstvenih časopisa prije nego se donese bilo kakav zaključak. Uostalom, poučen gorkim iskustvom Mercka, Pfizer (čiju aferu ovih dana pratimo u tisku) može staviti upozorenje: »Konzultirajte vašeg liječnika jer postoji povećana opasnost od srčanog udara«. Naravno, takva poruka na ambalaži mogla bi prepoloviti potrošnju preparata. Ipak, to nije jedino upozorenje jer ta je tvrtka već najavila za Bextru i posebno naglašeno upozorenje da preparat može izazvati opasnu kožnu reakciju koja u osjetljivih ljudi može završiti fatalno. Pod pritiskom javnosti FDA priprema zabranu reklamiranja Bextre.
Procjenjuje se da je u SAD-u u prvih devet mjeseci ove godine propisano oko 40 milijuna recepata za analgetike druge generacije. Samo 2003. godine prihod od svjetske prodaje Vioxxa bio je dvije i pol milijarde dolara. Nitko se živ ne bi drage volje lišio takvog »kolača«, ali je Merck je to morao. Crni dani za Merck tek dolaze jer se očekuje golem broj tužbi oštećenih korisnika preparata, što bi tvrtku moglo dovesti na prosjački štap. Ako je netko u obitelji uzimao Vioxx, a slučajno umro od neke druge bolesti automatski je stvorena osnova za podnošenje tužbe a uz američke odvjetnike to uopće neće biti teška zadaća. Kad se radi o zdravlju, odštetni su zahtjevi enormni. Ono što je sve stručnjake iznenadilo, a odvjetnike razveselilo jest činjenica je da je tvrtka dobila rezultate preliminarnih istraživanja tijekom 2003. bazirane na povijesti bolesti ispitanika, a ne na kliničkim ispitivanjima. To bi mogla biti kobna pogreška, a upravo zbog toga je FDA došla pod unakrsnu vatru javnosti. Upozorenje svojih stručnjaka, ali i vanjskih dobronamjernih suradnika da Vioxx može biti opasan, tvrtka nije poslušala. Vaga između koristi od tog lijeka i štete loše je procijenjena na vlastitu štetu. Tko je kriv - marketing koji je vidio milijarde dolara, istraživači koji su imali »idealno« rješenje, uprava koja je nasjela ili uvaženi profesori koji su obavljali klinička istraživanja? Sve je ispitano po svim parametrima, samo nije ispitano što se događa s velikim dnevnim dozama koje se koriste duže vrijeme, dakle kao što je slučaj s teškim artritisom. Prema dr. Davidu Grahamu, zaduženom u FDA-u za sigurnost lijekova, ispitivanje lijeka bilo je loše postavljeno, a ispitanici mlađe zdrave osobe što sasvim drukčije podnose lijek od starijih koje pate od artritisa. Pokušajmo se prisjetiti povijesti drugih velikih lijekova, primjerice penicilina. Bio je izvrstan, nezamjenjiv, spasonosan (jedna injekcija rješavala je upalu pluća ili gonoreju) sve dok nisu uslijedile fatalne alergijske reakcije. A te reakcije nitko živ nije mogao pretpostaviti, odnosno one su se morale dogoditi uživo da bi se svijet suočio s novim problemom i izazovom. U stručnim raspravama vođenim u Americi i Europi zaključeno je da je potrebna još oštrija kontrola sredstava protiv bolova te daljnje zaoštravanje procedure radi dobivanja dozvole za stavljanje lijekova u promet. Vaga za procjenu između koristi i štete od lijekova morala bi biti daleko rigoroznija.
Je li aktualan sindrom talidomida? Efedra je nedavno zabranjena zbog više od 200 smrtnih slučajeva u SAD-u i mnogo incidentnih stanja osobito među sportašima, iako je bila u slobodnoj prodaji desetak godina. Izbila je i afera s preparatima za redukciju tjelesne težine (Redux) zbog kojih je stradalo stotine žena pa su morale operirati mitralne zaliske (i zatim kolektivno tužile proizvođača), te mnoge druge afere s lijekovima koje su prošle nezapaženo, kao što je slučaj s Crestorom za snižavanje razine kolesterola. No, dopustite da podsjetimo na slučaj s talidomidom iz šezdesetih godina koji je tipičan za farmaceutske kompanije i vrlo poučan. Nažalost, pokazalo se kako tragični poučak nije bio dovoljan. Kada je u pitanju talidomid sve je ispitano i sve je bilo u redu, samo je preskočeno jedno područje - teratogeno djelovanje lijeka jer se smatralo da to nije potrebno ispitivati. A dogodilo se da su ga uzimale trudnice kako bi spriječile jutarnje povraćanje. Rezultat? Rodilo se desetak tisuća defektne djece bez ruku ili nogu, s rascijepljenim nepcem..i drugim urođenim manama. Procjenjuje se da je malformacijama bilo zahvaćeno oko 20.000 djece širom svijeta gdje se talidomid pojavio u ljekarnama. Afera je potresla cijeli svijet, a BBC je snimio vrlo dramatičan film o »Thalidomide babies«. U čemu je bila pogreška? Pokusi su bili obavljeni na štakorima koji talidomid metaboliziraju sasvim drukčije nego čovjek. Kada je nedovoljno ispitani lijek pušten na tržište, bilo je kasno jer naknadna ispitivanja na kunićima i majmunima pokazala su katastrofalno teratogeno djelovanje. Destruktivno djelovanje talidomida (i sličnih spojeva) sastoji se u sprečavanju razvitka krvnih žila, a kad toga nema, naravno nema ni opskrbe hranom i kisikom pa nema ni razvitka udova i drugih dijelova tijela. Dio koji se razvija i raste naprosto bude zaustavljen na onom stupnju kako se nalazio u majčinoj utrobi. A za to vrijeme majka osjeća olakšanje tegoba i izostanak neugodnog jutarnjeg povraćanja. U to vrijeme, vladine agencije u Europi nisu sudjelovale u odluci o puštanju preparata u promet, već se uvažavalo znanstvena istraživanja koja je provodio proizvođač, ali to nije bio slučaj u SAD-u. Naravno, talidomid je smjesta zabranjen ali gorko se varate ako mislite da ga je proizvođač bacio u smeće. Za par godina osvanuo je pod drugim nazivom s novom namjenom uz napomenu da ga ne mogu koristiti trudnice. Zahvaljujući činjenici da je lansiran u Europi u Americi je zabilježeno samo 17 slučajeva defektne djece. Prema tome, prva upozorenja o teratogenom
djelovanju talidomida došla su iz Europe. Već tada je na djelu bila politika multinacionalnih kompanija – “što ne može u vlastito dvorište, šalji u tuđe”! Danas se slično radi s proizvodima koji sadrže GMO. Tada nitko nije ni sanjao da bi talidomid mogao oštetiti strukturu DNK, a njegova registracija trebala je biti rutinska. Kasnije analize otkrile su niz propusta koji su jednostavno prešućeni da se ne »uzbuđuju duhovi«. Primjerice, na obrascima ispitivanja otkriveno je da je talidomid djelovao na spermije i jajašca štakora, ali su ta otkrića jednostavno kasnije izostala. A to je zapravo trebao biti tek početak novih istraživanja. Da se to istražilo do kraja, lijeka ne bi bilo na tržištu a slika problema bila bi više nego jasna. Na vagi između profita s jedne i ljudskog zdravlja s druge strane izabrana je, nažalost, prva opcija. Scenarij se uvijek iznova ponavlja. Nova generacija stručnjaka koja zaposjedne ključne pozicije u velikim kompanijama jednostavno zaboravi prethodna dramatična i traumatična iskustva.
ADITIVI U CIGARETAMA - VRAG U VREČI Nisu aditivi (njih oko 600) dodani kod obrade duhana zato da se duhan «parfimira» već da se pušači učine ovisnicima. Na tom planu rade ekipe stručnjaka svih profila. Komotan odnos prema multinacionalnim kompanijama za preradu duhana, posljednjih 50 godina imao je gotovo katastrofalne posljedice za zdravlje. Kemijsko zavođenje Aditivi se dodaju u prehrambene i duhanske proizvode s svrhom da privuku potrošače svojim izgledom, bojom, mirisom i okusom, većom trajnošču itd. No razlika je među njima u tome što su prehrambeni proizvodi korisni pa se poboljšanja objeručke prihvaćaju kao nužna a duhanske prerađevine su apsolutno beskorisne i štetne pa se njihova uloga svodi na zavođenje novih konzumenata i povećanje ovisnosti već postojećih pušača. Premda se radi o kemijskim spojevima (arome, boje, antioksidansi, stimulansi) slične strukture među njima je golema razlika; prvi ulaze na usta a drugi ulaze u obliku dima u pluća. Putem bogato razgranatog krvotoka aditivi iz pluća ekspresno dolaze u mozak pa se njihovo djelovanje tamo očituje po karakterističnim znakovima. Postoji još jedna značajna razlika; aditivi u prehrambenim proizvodima su temeljito ispitani i označeni E- brojevima, dok aditivi za duhanske prerađevine imaju samo okvirne propise a u smjesu koju neka duhanska industrija koristi za prskanje po duhanskom listu ima
status stroge poslovne tajne. I još samo jedna sitnica; u prehrambenim proizvodima se legalno koristi oko 2000 aditiva a u duhanskoj industriji oko 600. Obzirom na činjenicu da duhanska industrija raspolaže ogromnom akumulacijom da imaju svoje laboratorije i stručne kadrove s jedne te da su ljudi izuzetno osjetljivi na tzv mirisnu sferu s druge strane sigurno je za očekivati da se stavljanjem poželjnih aroma i drugih aditiva stimulira ovisnost u smislu angažiranja nepušača kao i u smislu produbljivanja ovisnosti kod postojećih pušača. Istina je da se aditivi na duhansku smjesu stavljaju u vrlo malim količinama ali isto tako je istina da se gorenjem duhana može registrirati oko 4000 kemijskih spojeva od kojih su neki karcinogeni. Da je dim cigarete zaista toksičan i karcinogen govori vrlo autentičan podatak koji kaže da svake godine u EU prerano umire 500.000 ljudi od bolesti vezanih uz pušenje. No valja reći još jednu istinu; od današnji h 600 aditiva koje koristi duhanska industrija za samo jedan proizvod – cigarete, gotovo ni jedan se nije koristio 1970 godine! Što to znači? To znači da se ideja o «kemijskom zavođenju» novih konzumenata postupno razvijala sukladno razvitku kemije i ostalih srodnih disciplina. Ne treba zaboraviti da se na isti (ili sličan) način razvijao doping u sportu. Ovome treba dodati da je do prije dvadesetak godina javnost bila koncentrirana na katranski ostatak iz duhanskog dima (zbog čega i uvođenje filtera) a na aditive nitko nije obraćao pozornost. Mali demon i kriva percepcija Izgleda da postoji kriva percepcija aditiva u cigaretama; dok javnost misli da se cigarete «parfimiraju» kako bi bile atraktivnije pušačima, industrija dodaje sva sredstva kako bi se povećao slobodan nikotin koji u mozgu djeluje adiktivno. Dodavanje amonijevih spojeva, povećava alkalnost dima i brzinu apsorpcije nikotina koji tako lakše prolazi barijere i veže se tamo u mozgu gdje se vežu i sve droge. Eugenol i mentol se dodaju kako bi dim ugodno «hladio» ždrijelo tj da se zamagli osječaj nadražaja. A da bi se privukli tinejdžeri, cigaretama se dodaju šečer, čokolada jer su kao što je poznato «slabi» prema slatkišima. Da bi se proširile bronhe i omogućilo totalno pušenje, cigaretama se dodaje kakao koji sadrži 2 alkaloida tj teofilin i teobromin. Svaki od ovih spojeva ima svoje djelovanje, ali ono na što se često zaboravlja jeste i njihovo djelovanje u kombinacijama. Još nešto; jedno je njihovo djelovanje u nativnom obliku a sasvim drugo djelovanje kada taj spoj sagorjeva na visokim temperaturama. U pravilu kada se radi o karcinogenim spojevima, opasne su oksidirane varijante.
Slično je s kolesterolom; za srce i krvne žile opasan je oksidirani oblik. Koji su to aditivi s farmakološkim djelovanjem? Acetaldehid, levulinska kiselina, teobromin, sladić (Glicirhizin) i piridin. Primjerice, bonboni s dodanim ekstraktom sladića nisu dopušteni a u nekim cigaretama se koristi tj kroz usta ne može ali može kroz pluća. Kad se srušio mit o cigaretama s niskim katranom (low tar) moralo se napraviti nešto novo što će zadržati imperij duhanske industrije. Spas je nađen u aditivima. Što više nikotina, veća ovisnost a što je veća ovisnost veća je potrošnja cigareta. Aditivi koji ubrzavaju nikotin su slični aditivima koje dodajemo u benzin za bolje izgaranje i lakše prolaženje kroz dize motora. Evo dokaza; Philip Morris je počeo špricanje duhanskog lišća amonijevim kloridom 1965 godine. Nakon toga njegova proizvodnja je udvostručena. Ako se poslužimo definicijom Philipa Morrisa iz 1972 godine gdje se kaže da «cigareta nije konačni proizvod duhanske industrije, već je u pitanju paket koji se šalje kupcima a nikotin je u paketu mali demon, onda su aditivi nosač tog pakovanja. Paket u cjelini donosi čovjeku veliko zadovoljstvo koje mu ne možemo uskratiti». Ova ironična definicija već tada daje naslutiti što će se dogoditi kasnije. Izgleda, sve su multinacionalke iste bilo da se radi o proizvođačima gaziranih napitaka, brze hrane, lijekova, GMO proizvoda ili duhanskih proizvoda. Sve je u njima usmjereno isključivo na profit pa čak i njihove kontrolne laboratorije. No to samo po sebi ne bi bio problem kad ne bi raspolagali ogromnim financij skim sredstvima kojima kupuju sve oko sebe; od lokane administracije do FDA. Da bi vlasti «progledale» i zabranile pušenje na javnim mjestima, da bi se na kutijama cigareta obavezno stavilo upozorenje «pušite na vlastitu odgovornost» te da bi oni koji su dobili rak na plućima dobili odštetu, trebalo je proći skoro 50 godina. Lijek pod nazivom fen-phen koristio se za mršavljenje 5 godina prije nego je uklonjen jer se ispostavilo da izaziva oštećenje srčanih zalistaka. Traženi analgetik Vioxx pune 2 godine se štancao i plasirao prije nego je proradila savjest odgovornih ljudi jer ozbiljno povećava rizik od bolesti srca i krvnih žila (srčani i moždani udar). Marketing u multinacio nalkama usmjeren je na podsvijest ljudi i njihove metode se bitno ne razlikuju od marketinga vojne industrije koji prodaje oružje širom svijeta čak pod cijenu da prethodno izazove mali prljavi rat. Zavođenje svim sredstvima je standardna metoda a mediji su kanal do konačnog potrošača. Nakon duljeg boravka u SAD mnogi stranci (a među njima i autor) su šokirani činjenicom kako prva zemlja tehničko-tehnološkog razvoja svijeta tako odano sluša jeftine TV poruke.
______________________IV POGLAVLJE______________________
LIJEKOVI I LIJEČENJE ILI KAKO OSTATI ŽIV I ZDRAV KOLIKO JE OPRAVDAN PANIČAN STRAH ZA ZDRAVLJE? USUSRET »FARMAGEDONU« TAMIFLU I VELIKE LAŽI KAKO SPRIJEČITI MEDICINSKE GREŠKE? ZAŠTO RASTE POPULARNOST ALTERNATIVNE MEDICINE? LIJEKOVI BUDUĆNOSTI I NANOTEHNOLOGIJA GENSKI ČIP OTKRIVA KAKO ORGANIZAM METABOLIZIRA LIJEK KAKO SPRIJEŠITI KOBNI UGRUŠAK? RAJČICE S OKUSOM CJEPIVA PANIKA ZBOG NOVIH ZOONOZA VIRUS PTIČJE GRIPE UBIJA BEZ MILOSTI ŽIVJETI POD STAKLENIM ZVONOM ILI - STALNI KONTAKT S INFEKTOM? PLACEBO EFEKT I ZDRAVLJE jKUĆNI LIJEČNIK ILI VIRTUALNA MEDICINA INTERNET JE UMIŠLJENIM BOLESNICIMA SMRTNI NEPRIJATELJ Cyberhipohondria JE LI PROLJETNI UMOR - ZAMOR TJELESNOG MATERIJALA?
KOLIKO JE OPRAVDAN PANIČAN STRAH ZA ZDRAVLJE? Ako spretno izazovete panični strah, možete se staviti u ulogu „spasitelja“ i pobrati milijune dolara. Naputci za suvremene lijekove imaju sve više prostora za rizične posljedice nego za stvarne učinke.. U strahu su velike oči pa čovjek ne razlikuje istinu od obmane? Farmaceutske multinacionalke stvaraju ovisnike; prvo ih liječi pa onda ubija. Strah od umje sladi nije obustavio njihovu Strah od mobitela; zovi i umri muški Stotine napisa u popularnom tisku i izvješća na televiziji o tome kako elektromagnetski valovi mobilne telefonije nepovoljno djeluju na mozak i kako zračenje mikrovalovima može ugroziti i djecu i odrasle, nisu pomogli da se smanji, a kamoli zaustavi trend širenja tog suvremenog sredstva komunikacije. Urednik BBC-ja Charles Rhodes spominje zanimljiv podatak da je u kratkom vremenu na području Velike Britanije postavljeno 14.500 repetitora za mobilnu telefoniju pokrivajući tako svaki pedalj zemlje, jer već sada na toj otočkoj zemlji ima 13,5 milijuna mobitela. On predviđa da će za vrlo kratko vrijeme polovica stanovnika Velike Britanije imati mobilni telefon. Problem je toliko velik jer su repetitore gradili i na krovovima škola, medicinskih centara i drugih institucija, što je izazvalo gnjev roditelja i opravdane prosvjede okolnih stanovnika. Jasno, Britanci nisu zahtijevali, kao Amerikanci i Novozelanđani, da se na tim kritičnim mjestima izmjeri snaga elektromagnetskog zračenja pa su im tako pobjegli glavni argumenti za pokretanje sudske parnice. Izvršeno je na desetke ispitivanja utjecaja elektromagnetskih valova na pokusne životinje i elektronske sustave za navođenje (zbog čega se mobiteli ne smiju unositi u zrakoplove), ali ono što je najvažnije - nisu izvršena sustavna istraživanja kronične izloženosti mikrovalovima. Nema pouzdanih podataka o tome kako mikrovalovi djeluju na djecu u razvoju, kako djeluje zračenje samog mobitela koji se satima drži na uhu, a kako djeluje repetitor koji zrači na zgradi cijeli dan i noć? Logično bi bilo zapitati kako djeluje cijela mreža koja se neprestano proširuje i pojačava? Nažalost, sveš.to istražuju i objelodane proizvođači mobitela ne može biti meritorno jer prije svega u pitanju je. Golemi business. Neovisno medicinsko istraživanje koje je trajalo punih osam godina proveli su Danci na 420.000 korisnika mobilnih telefona. Nije utvrđena nikakva veza između zračenja ovog uređaja i pojave raka.
Je li strah od mobilnih telefona opravdan? Panika je nastala kad je žena u SAD-u 1990. godine, nakon dvogodišnje uporabe mobitela, dobila rak iznad uha, upravo na mjestu gdje se prislanja slušalica. Njezin je muž podigao tužbu, a nastupio je i u vrlo gledanoj TV-emisiji »Larry King Live« u kojoj je teško optužio proizvođača mobitela. Odgovor je uslijedio u obliku prvog neovisnog istraživanja koje je potvrdilo da čvrstih dokaza o štetnosti od zračenja mobitela zasad - nema. Uostalom, zar nismo slično mislili kad su se pojavili prvi televizori u boji, pa zatim i prva računala? Zar nije bilo upitno zračenje katodnih cijevi svih vrsta? Zar nisu ozračeni tehničari uz radarske ekrane, primjerice kontrolori leta? Sličan strah zahvatio je SAD u obliku plimnog vala i zbog jedne studije koja je navijestila da električni pokrivači koji su bili u trendu sedamdesetih godina, mogu proizvesti elektromagnetne valove opasne osobito kod trudnica, tj. da mogu izazvati tumore na mozgu još nerođenog djeteta. Panika je bila tako velika da je prodaja električnih pokrivača svedena na minimum i gotovo se ugasila. Međutim, službena istraživanja medicinskih institucija, kao primjerice Nacional Cancer Institute, nisu mogla utvrditi nikakvu uzročno-posljedičnu vezu između električnih pokrivača i povečanog broja tumora na dječjem mozgu. Srećom, ta je vrsta panike prošla relativno brzo, ali su se, kao što bi se moglo očekivati, pojavile nove! Strah od trovača hranom Ima, naime, namirnica koje naprosto izluđuju stručnjake za preradu jer im se u regularnom postupku ne može očuvati mikrobiološka kvaliteta budući da standardne metode sterilizacije nisu prikladne ili nisu dovoljno sigurne. Takve namirnice su prije svega mljeveno meso, začini, tekuća jaja i neke druge. Mljeveno meso ne možete sterilizirati na klasičan način jer više nije upotrebljivo za svrhu kojoj je namijenjeno (roštiljanje). Začine ne možete kuhati jer biste im uništili izvore arome (okusa i mirisa). A budući da su upravo te dvije kategorije namirnica najviše zagađene tzv. opasnim trovačima hrane (E.Coli, Salmonella), jedino je rješenje ozračivanje izvorom ionizirajućeg zračenja (elektronski snop). Kao što je čitateljstvu dobro poznato, SAD su zemlja hamburgera u kojoj se troše enormne količine mljevenog goveđeg mesa koje se najčešće plasira u smrznutom stanju za uporabu u domaćinstvu i restoranima. Svake godine od teškog trovanja strada između 5000-10.000 osoba zbog nedovoljno pečenog mesa ili, točnije, zbog inicijalnog zagađenja
spomenutim trovačima mesa. Svi dosadašnji pokušaji zaštite potrošača ostali su bez uspjeha, tako da su SAD, i uz visoku sanitarno-higijensku razinu i savršena tehnička pomagala, u samom svjetskom vrhu po broju oboljelih od alimentarnih intoksikacija. Da bi se problem definitivno skinuo s dnevnog reda, FDA je donijela odluku da se crveno mljeveno meso za masovnu potrođnju, hladno sterilizira provlačenjem ispod snopa ioniziraju¿eg zračenja. Sada na području SAD-a ima preko 40 takvih lokacija s opremom za hladnu sterilizaciju mljevenog mesa, što se odmah odrazilo na smanjenje broja trovanja. Postupak ozračivanja sigurno uništava trovače mesa, drugu mikrofloru i parazite (njihove razvojne oblike). Zanimljivo je da se nakon uklanjanja straha od mogućnosti opasnog otrovanja s mljevenim mesom, pojavi o strah od ozračenog mesa, posebice s obzirom na njegovu deklaraciju na kojoj je to naglašeno (»Treated by irradiation«)! Javio se i pokret protiv ozračivanja mesa premda se, primjerice, uvoz svih začina iz tropskih zemalja (Indije) također hladno sterilizira, što nikoga ne smeta i ne zabrinjava. Danas je ozračivanje namirnica prihvaćeno u preko 50 zemalja svijeta. Detaljna ispitivanja možebitnih zdravstvenih posljedica pokazala su da je ozračivanje u svrhu sterilizacije bezopasna metoda koja je apsolutno u funkciji zaštite potrošača. Zu opasne mikrobe - trovače hrane hladna sterilizacija stopostotno uklanja Trichinelu spiralis iz svinjskog mesa, sve insekte i njihove razvojne oblike, gljivice i plijesni. Kada bi se u nas na taj način spriječila samo trihineloza koja svake godine u vrijeme kolinja izaziva paniku jer bolnice puni nevinim žrtvama, postupak bi se itekako isplatio. Srećom, čovjek brzo zaboravlja sve neugodne stvari a loša iskustva gura duboko u podsvijest. Da nije tako, brzo bi izludio od napada panike kojim nas okružuje svakodnevnica.
čak i prerađevine kao što su želatina ili sprejevi za kosu na bazi proteina animalnog podrijetla, bili su dovoljni za paničan strah i zagledavanje u sve što potječe od životinja a koji se može naći na policama samoposluga. Primjerice, nitko nije htio kapsule lijekova koji su načinjene na bazi želatine, žene su analizirale ruž za usne i crnilo za oči.. Osobno znam ljude koji su u to vrijeme izbjegavali koverte lijepiti na klasičan način, dakle, vlaženjem jezikom, jer ljepilo može imati tragove životinjskih sirovina. Mesnice sa svježim goveđim mesom zjapile su prazne, a restorani čija se ponuda sastojala od mesa na žaru, ostali su bez mušterija. Britanska industrija za preradu mesa, osobito izvozne klaonice, izgubile su posao. Preko novina su pljuštale optužbe na temu - tko je kome uvalio koštano brašno i kako je sve zapravo počelo. Britanski znanstvenici Colin Berry i Frank Furedi napisali su izvrsnu knjigu pod naslovom “Budućnost rizika” u kojoj razmatraju što bi se u bliskoj budućnosti moglo dogoditi i gdj e su granice iza kojih čovjek više neće moći podnijeti strahove, dok je Frank Furedi autor još jedne zanimljive knjige pod nazivom „Kultura straha“. Ljudska opsesija strahom postoji otkako čovjek hoda po zemlji, samo je u pitanju njezin manji ili veći intenzitet. Primjerice, strah od gladi, strah od potresa, strah od kuge - stalni su pratitelji naših praotaca S novim vremenom došli su i neki drugi strahovi koji se zapravo po ničemu ne razlikuju od prethodnih.. Sada imamo strah od AIDS-a, strah od terorizma od ptičje gripe od gubitka posla itd Oni frustriraju i, dakako, imaju svoje posljedice. Strah od računalnih virusa ili hakera koji će prodrijeti u vaše računalo i pokvariti vam višegodišnji trud - jedan je od novijih strahova. Tu su zatim strahovi od droga, neispitanih lijekova, otmica zrakoplova, atomskog rata... Strah od opasnih lijekova
Strah od mesa ludih krava Jedan od najvećih masovnih strahova koji su Europljani ikad doživjeli na prelasku u novi milenij, bilo je „ludovanje“ zbog pomisli da iz tanjura, od dobrog kosanog odreska ili čevapčića, možete za petnaestak godina dobiti Creutzfeldt-Jacobovu bolest (CJD) kod koje nastaju rupe u mozgu i u pravilu se umire u najtežim mukama. Mučne (apokaliptične) scene masovnog spaljivanja ubijenih krava, njihovo zakopavanje u ogromne grobnice, dim i vatra iz Velike Britanije, a potom i iz Njemačke i Francuske, duboko su se usjekle u svijest ljudi. Pomisao da osim mesa bolest mogu prenijeti i kravlje kosti, mozak, kičmena moždina, neki unutrašnji organi pa
Reakcije ljudi su različite; od onih koji opasnost ignoriraju do paranoidnih tj onih koji, primjerice, na svoj PC stavljaju po nekoliko antivirusnih i antispy programa, po nekoliko pasworda, firewals sustava itd. Onih koji ruše stara ulazna vrata i ugrađuju nova s više brava. Otrovi su posvuda oko nas, standardni je obrazac svih news-magazi na, pa ispada da živimo u svijetu u kojem je opasan svaki korak jer već sljedećeg trena možete stati na minu koja će vas koštati glave. Činjenica je da su se posljednjih desetak godina kemikalije namnožile (60000 novih godišnje) i da ih svugdje ima, od sapuna i tekućih deterdženata, preko dezinficijensa
za sanitarne prostore, insekticida pa sve do dopinga i lijekova. Činjenica jest da se time značajno povećava potencijalna opasnost od raznih trovanja i nesretnih slučajeva, ali u pravilu tome nije tako jer usporedo rastu i znanja o njima i njihovom rukovanju te o tome kako djeluju. Nadalje, stoji činjenica da se rizik za naše zdravlje stalno povećava, samo je pitanje gdje će čovjek podvući crtu i tvrdo odlučiti da rizik više nije spreman prihvatiti. Na mnogo mjesta to se već i dogodilo. Pogledajte samo sudbinu antibaby pilula. Kada su uz veliku pompu lansirane sedamdesetih godina, nije bilo dovoljno riječi hvale pa su se rabili izrazi poput »revolucionarno«, »oslobađa seks svake stege« zatim »spas za žene« itd. Premda su izašle barem tri generacije tih popularnih pilula protiv začeća koje, jasno, sadrže hormone, upoznali smo sasvim drugo lice tih preparata, a danas ne samo da nema oduševljenja, već postoji i opravdan strah uz mogućnost brojnih posljedica. Pogledajte primjer iz Velike Britanije; 100 žena oštećenog zdravlja (tromboza dubokih vena) zbog uzimanja Femoden pilula protiv začeća, tužilo je farmaceutsku kompaniju i dobilo 10 milijuna funti odštete. Naknadnim vještaćenjem je potvrđeno da je treća generacija tih pilula rizičnija od svoje prethodnice, ali proizvođač nije na to skrenuo pažnju korisnicama. Naprotiv proizvođač je prikrio činjenicu da na 100.000 žena mora stradati najmanje 60 žena . Kada kod nas svijetlo dana ugleda takav propis koji nalaže odgovornost za ono što se kaže i ono što se preskoči, stvari će krenuti na bolje. Javnost traži i očekuje biti zašti ćena od svekolikih opasnosti i rizika, ali avaj, u pravilu ništa od toga ako se ne znate pobrinuti sami za sebe. Umjesto da se smanjuje, rizik se stalno povećava. Nove prijetnje, novi izazovi.. Čuvajte se „revolucionarnih“ lijekova Ako na prijateljičinu preporuku krenete uzimati prozac kao sredstvo ali ne za depresiju, već za mršavljenje (prozak ubija apetit), vi ste u najboljem slučaju lakovjerni, a ako niste pomno pročitali kakve sve posljedice mogu iz toga ispasti, onda ste i vrlo neoprezni. Prozac je (kao i mnogi drugi) lijek s dobrim i lošim stranama, ali o tome može definitivno prosuditi samo liječnik. Trenutak u kojem je prozac “pobjegao” kontroli tj liječnicima iz ruke i krenuo u masovnu potrošnju postavši dostupan kao tableta za glavobolju, bio je kritičan trenutak koji svakako ima svoje posljedice. Opasnost nitko nije prepoznao, a posljedice su nažalost vidljive. U SAD prozac se totalno oteo kontroli jer ga koristi najmanje 30 milijuna ljudi , a bilo je čak i prijedloga da se stavlja u žvakaće gume »za bolje raspoloženje«. Tko trlja ruke? Farmaceutska industrija koja ima neograničene kapacitete za štancanje tabletica..
Slično je i sa stereoidnim hormonima koje mladi body-builderi širom svijeta koriste za naglo razvijanje mičićne mase. Preko 50 posto američke studentske mladeži koristi stereoidne hormone koji su službeno zabranjeni i tretiraju se kao doping. Nikome ne pada na pamet da to zabrani premda su posljedice dobro poznate i zbivaju se prema utvrđenom scenariju s manje ili više ozbiljnim posljedicama. Proizvodnja stereoidnih hormona koji se plasiraju ilegalno pod desetak trgovačkih marki, nikad nije bila veća. Tehničke mogućnosti koje pruža internet, doprinijele su da je danas sve postalo dostupno pa vam se čak može dostaviti i poštom na kućnu adresu. Kemija na taj način sve više ulazi u naš svakodnevni život i doista ozbiljno povećava rizik za zdravlje. Analgetik vioxx bio je velika nada ne samo farmaceutske industrije (trebao je biti zlatna koka) nego nada za milijune oboljelih od artritisa i drugih bolnih stanja. Naime taj je analgetik znatno učinkovitiji od ostalih uz mnogo manje nadražaja želuca. Velika kompanija Merck veliki stručnjaci, veliki novci, veliko kliničko istraživanje i na kraju veliki – debakl..Zašto? Kontrolni filtri kod FDA i kod kliničkih istraživanja su totalno zatajili. Naime, srčani i moždani udari koji su se javljali kod duže uporabe tog preparata su potpuno zanemareni kao čimbenici odluke pa je marketing rekao otprilike ovako; to nije značajno u odnosu na korist –smanjivanje ljudske patnje. Cijena takve odluke je fantastična tj tako velika da je farmaceutski div bačen na koljena zbog povlačenja s tržišta (prodaja vrijedna 2,3 milijarde $ u 80 zemalja svijeta). A tisuće tužbi korisnika vioxxa tek dolaze na naplatu Poučak je slijedeći: tako je to kad marketing odlučuje (u svojoj gramzivosti) a ne mjerodavni stručnjaci za zdravlje! Pristajući na sve veći rizik i nedovoljno ispitane lijekove FDA je prestala funkcionirati na način kako je predviđeno tj radi zaštite zdtravlja građana. Ona je postala sve više posrednik u zaštiti interesa farmaceutske industrije kojoj se tradicionalno uvijek žuri..Imam utisak da će za 5 godina na kutijama lijekova pisati isto kao na kutijama cigareta „uzimate na vlastiti odgovornost“
USUSRET »FARMAGEDONU« Nova generacija genskih lijekova zahtjevan je istraživački posao pun izazova, ali i neugodnih iznenađenja..Potrebno je stotine pokusa prvo na bi ljkama, zatim i na pokusnim ž ivotinjama, a na kraju i na dobrovoljcima kako bi se vidjela učinkovitost na ljudima. U lancu istraživačkog posla sve je puno nepoznanica i stranputica. Skrenuti i zalutati vrlo je lako a posljedice se mogu pretpostaviti Transgena cjepiva Produkcija genskih preparata u SAD i Kanadi tek je otkrivena javnosti zahvaljujući koaliciji čuvara okoliša i potrošačkih skupina, a najčešće korištene američke države za takve su pokuse Nebraska, Wisconsin i Havaji. Posebno poglavlje predstavlja karipski otok Puerto Rico, na kojem je utvrđeno 2296 lokacija što ih je odobrila USDA. To je, računajući površinu tog malenog otoka, najveće eksperimentalno područje u cijeloj Americi.Pritom treba znati da Puerto Rico nije država; stanovnici toga otoka vode se kao građani SAD, no nemaju svoje glasove ni u Senatu ni u Kongresu. Odgovor na pitanje zašto baš na tom otoku, jednostavan je - zbog klimatskih uvjeta tamo postoje čak četiri žetve godišnje! Pravi Eldorado za genetičare i njihove poslodavce. Ne treba biti prevelik znalac pa zaključiti da takvo eksperimentiranje u pravilu može izmaknuti kontroli baš kao u slučaju s tvrtkom »ProdiGene«. To potvrđuju i ljudi iz struke, dakle, genetičari. Primjerice, i glasnogovornik USDA Jim Rogers kaže: »Nitko ne zna, pa čak ne može ni pretpostaviti rizik takve produkcije. Nitko ne može kontrolirati kada će I gdje plodovi (žitarice) ili stabljike korištenog bilja, dospjeti u ljudsku ili stočnu hranu«. Zapravo, takvi dijelovi genetskog materijala već se nalaze u prometu. Možda će još jedna činjenica objasniti zašto je baš Puerto Rico najveći poligon; tamo nema nikakvih propisa o genetski manipuliranim proizvodi ma pa nitko nema pravo braniti ili ograničavati pokuse. Naime, oni se tretiraju kao »strana ulaganja u zaostalu otočnu privredu«. Želite li, dakle, privući strane investitore? Ponudite im zemljište kao pokusne poligone za produkciju genskih preparata. Cjepiva dobivena preko transgenih biljaka možda predstavljaju budućnost jer su jeftina, ali rizici za zdravlje i okoliš t oliki su da nitko neće riskirati. Problem ne bi bio kad bi se takvi pokusi radili na strogo ograđenom
prostoru, primjerice, u staklenicima, ali na otvorenom prostoru oni su stalna potencijalna opasnost! Relativno je tiho potkraj prošle godine američka vlada zapovijedila tvrtki »ProdiGene« da neškodljivo uništi 500.000 bušela usjeva soje kontaminirane genskim ostacima kukuruza nakon produkcije jednog genskog lijeka za ljudsku uporabu koji nije bio dopušten. Soja je bila spremna za prodaju, no u zadnji je čas plasman bio blokiran. Na inzistiranj e novinara da saznaju više detalja o tome koji je genski lijek bio u pitanju, iz američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA) rečeno im je da »je riječ o povjerljivim informacijama koje nisu za javno objavljivanje«. Stručnjaci za genetsku manipulaciju zajedno s novinarima nagađaju da je riječ o HIV glikoproteinu, o sredstvu za grušanje krvi (aprotininu), probavnom enzimu tripsinu, cjepivu za hepatitis ili o cjepivu za svinjski gastroenteretis. Daljnja istraga slobodnih istraživača i novinara otkrila je da je tvrtka »ProdiGene« dobila 85 dozvola za pokuse »uživo« odnosno za testiranje genskih lijekova na 96 raznih lokacija. Amerikanci su takve usjeve nazivali »pharm crops«. Prikupljene su vrlo zanimljive (poražavajuće) informacije pa se čovjeku čini da baš gleda jedan od onih filmova od kojih se lede leđa. Stručnjaci za tzv. jestiva cjepiva, dakle virolozi, tvrde da je HIV glikoprotein označen kao »gp 120 gen« opasan odnosno da može oslabiti naš imunološki sustav koji tako postaje podložan drugim virusima. Trajno kontaminirane biljke Opisani slučaj samo je vrh ledenog brijega, jer postoje vjerodostojni dokazi da je širom SAD i Kanade od 1991. godine izvršeno više od 300 takvih pokusa. Naime, tako se proizvode cjepiva, hormon rasta, sredstvo za grušanje krvi, industrijski enzimi, humana antitijela, kontraceptivna sredstva, imunosupresivni citokini te sredstva za izazivanje pobačaja (abortivi). Biljke na kojima su ti lijekovi proizvedeni ostaju trajno kontaminirane stranim genskim materijalom, a nitko ne zna gdje su polja locirana i što se dalje s njima zbiva. No, zato farmeri koji u tom poslu sudjeluju, znaju mnogo, ali su zavjetovani na šutnju - uz dobru zaradu. Pretpostavlja se da je u najvećem broju slučajeva riječ o usjevima kukuruza, a dosad je u skandal upletena samo tvrtka »Prodi-Gene«, iako novinari zaključuju da su angažirane najmanje tri slične biofarmaceutske tvrtke.
Po nekim procjenama, u razdoblju do 2010. čak će 10 posto usjeva kukuruza u SAD biti iskorišteno u svrhu produkcije genskih lijekova, tj. Lijekova koji se dobivaju dobro uhodanom genetskom manipulacijom. Rizici genskih lijekova i tijekom produkcije na biljnim vrstama i tijekom korištenja za liječenje ljudi - veliki su i puni nepoznanica. Korištenje tzv. transgenih biljaka za produkciju cjepiva, poznato je već nekoliko godina. Za cjepivo hepatitisa B korišten je krumpir. Glavni problem takvog jestivog cjepiva može biti što bi se kod osoba koje su ranije cijepljene mogao pojaviti sindrom »imune oralne tolerancije«. Možda je sreća da se pokusi obavljaju na izoliranim mjestima s limitiranom mogućnošću širenja polena. No praksa je, nažalost, pokazala da ni to nije nikakva garancija. Kad puhnu vjetrovi i dođu ljetne oluje, sve su mjere opreza manje-više neučinkovite jer su genetski manipulirani usjevi na otvorenom prostoru. Kontaminacija vode i zraka s genskim cjepivima iz biljaka - dokazana je, a onda je ostao još samo jedan korak do spomenutog sindroma imune oralne tolerancije. Ili ćete popiti kontaminiranu vodu ili ćete udahnuti kontaminirani polenov prah! Rezultat je uvijek isti. Postoji opasnost da se u doba stvaranja ploda stvori tolerancija na cjepivo što bi izazvalo nesagledive posljedice u imunitetu djeteta.
Najveći je problem to što poslodavac gura »projekt« jer se njemu žuri na tržište. S genskim su lijekovima na muci I kontrolne institucije koje s jedne strane moraju omogućiti napredak medicine, a s druge moraju zaštititi zdravlje stanovnika.
Duhan za stvaranje antigena protiv virusa
Pa ima li žrtava u toj nadasve glupoj utrci? Naravno.Proizvodnja antitijela u biljkama (umjesto u životinjama) tehnički je i tehnološki bitan napredak pa se sa sigurnošću može predvidjeti kako će izgledati budući kompleksi za takve »biofarming« tvornice. No, još će dugo vremena i mukotrpnog rada trebati da bi se novi antibiotik plasirao na tržište i stavio u uporabu, potrebno je najmanje 12 godina uz prosječne troškove istraživanja od 250 milijuna funti. Malo je koja tvrtka spremna toliko uložiti kad za to vrijeme mo.e zaraditi daleko više na nekim drugim preparatima. Smanjivanje broja novih antibiotika s jedne i porast rezistencije na postojeće antibiotike s druge strane, daju naslutiti crni scenarij. Dr. Bruce Pomeranz, profesor Sveučilišta u Torontu, zajedno sa svojim suradnicima, obavio je zanimljivo istraživanje. Oni su proučili 39 studija iz američkih bolnica kroz 40 godina. Primjerice, od 33 milijuna pacijenata u 1994. godini, preko 100.000 njih umrlo je zbog toksičnih reakcija na lijekove ili stoga što odgovaraju će lijekove nisu dobili na vrijeme. Od tog broja, dva milijuna ima ozbiljne zdravstvene probleme.
Hepatitis B nije jedina virusna bolest za koju se traži genski lijek. . Čestice nalik virusu koncentrirane su osobito u sjemenu duhana. Ako se ekstrakt sjemena aplicira miševima, trebalo bi stvarati imunitet protiv te bolesti. No, reakcija je izostala, a umjesto toga se javila posve neočekivana alergijska reakcija na protein sjemena. To je možda dobar primjer da transgene biljke kriju u sebi razna iznenađenja.
Kakva je poruka? Cjepiva dobivena preko transgenih biljaka možda predstavljaju budućnost jer su prije svega jeftina, ali rizici za ljudsko zdravlje i okoliš su toliki da nitko neće riskirati. Problem ne bi bio kad bi se takvi pokusi radili na strogo ograđenom prostoru, primjerice, u staklenicima (plastenicima), ali na otvorenom prostoru oni su stalna potencijalna opasnost.
Možete li se zaštititi od bjesno će jedući GM špinat? Izgleda da je to moguće! Naime, eksperimentalno cjepivo protiv bjesnoće proizvedeno je genetskom manipulacijom na špinatu i duhanu. Pojedete li određenu količinu takvog špinata, trebali biste biti sigurni protiv ugriza bijesnog psa ili lisice. Želite li obaviti pokus tvrtka »Epicyte« ima velike planove isključivo na bazi mape ljudskog genoma. Uzgoj cjepiva i raznih preparata na biljnim vrstama oni nazivaju »biofarming«, dok kritičari takvog bezglavog srljanja, kojih nije mali broj, to nazivaju »farmagedon«. DNA revolucija koja traje desetak godina, a dobila je na akceleraciji nakon objave mape ljudskog genoma, veliko je iskušenje za farmaceutske divove, jer tko sad ne napravi prodore u istraživanju, neće imati osnovu za zaradu idućih desetak godina. Jasno, standardno pitanje ostaje bez odgovora – što se sve može dogoditi?
Gel za genitalni herpes Prema statističkim podacima u SAD živi oko 60 milijuna ljudi s neugodnim genitalnim herpesom koji se prenosi seksualnim kontaktom. Stručnjaci laboratorija Andy Hiatt nacijepili su kukuruz humanim genom tako da proizvodi antitijela protiv herpesa, a tvrtka »Epicyte Pharmaceutical« iz San Diega žarko želi proizvesti gel protiv herpesa koji bi maloj tvrtki donio milijune dolara. To je samo početak, jer nitko ne zna - gdje su granice eksperimentiranja uživo i tko će ih odrediti. Jer, ako propisima ograničite »ubrzan« hod znanstvenika u jednoj zemlji, ostala je praznina u drugoj zemlji.
Zapravo, male siromašne zemlje u tome vide mogućnost za prodaju svojih potencijalna. Istraživači nisu krivi jer za velik novac rade po nečijem nalogu; njima je svejedno što rade, ako se to dobro plaća. Nova generacija genskih lijekova zahtjevan je istra.ivački posao pun izazova, ali i neugodnih iznenađenja. Stotine pokusa - prvo na biljkama kako biste ih isprovocirali da proizvode određenu supstancu, a zatim na pokusnim životinjama, kako bi se vidjelo u kojoj su mjeri učinkoviti ili možda toksični. Na kraju dolaze pokusi na dobrovoljcima kako bi se vidjela učinkovitost na ljudima. U cijelom tom lancu istraživačkog posla sve je puno nepoznanica i stranputica. Lako se skrene i zaluta. Do sada se svašta dogodilo pa je sve više prisutan zahtjev za viši stupanj sigurnosti osobito za oralna cjepiva za ljudsku uporabu. Umrli pacijenti nakon injekcija genskih preparata prizemljili su ambiciozne managere koji svijet gledaju samo kroz business i zelene novčanice. Prema postojećim procjenama stručnjaka za razvoj, prije isteka ove dekade predviđa se da će prihod biofarmaceutske industrije iznositi više od 20 milijardi dolara. Gotovi projekti za neke lijekove i razna cjepiva strogo su čuvana poslovna tajna, skrivena duboko u sefovima tvrtki. Zastrašujuće činjenice Godišnje u Velikoj Britaniji umire 5000 pacijenata zbog raznih infekcija koje su „pokupili“ u bolnicama (superbugs). Posljednjih 30 godina nije objelodanjena nijedna nova klasa antibiotika, a na postojeće u velikoj mjeri postoji otpornost. Sva istraživanja na tom području zbog visokih su troškova prebačena u druge zemlje. Zdravstvene posljedice zbog krivo primijenjenih lijekova sve su veće naprosto zato što je sve više lijekova i njihovih oblika..Lijekovi su moćne djelotvorne supstance uz napomenu da svatko reagira drukčije i da se reakcije pojedinaca zapravo ne mogu predvidjeti. Kod toga interakcije, posebice u zadnje doba, predstavljaju sve veći problem. Primjerice, antihistaminici s krivim antibiotikom mogu dovesti do srčane aritmije, a sredstva za ublažavanje bolova na bazi salicilata mogu dovesti do unutrašnjeg iskrvarenja. Svakim danom broj lijekova je u prometu sve veći pa je doista teško pratiti što (i kako) reagira s nečim drugim. Najveća novina koju u svrhu prevencije nesretnih slučajeva lansira FDA jest kompjutorizirani sustav kod kojega se u trenutku pokazivanja nekog preparata na monitoru, automatski iscrtaju preparati koji mogu u interakciji s njime biti opasni ili pogibeljni. Na kraju, potrebna je kontinuirana edukacija liječnika koji propisuju recepte.
Autor poznate knjige “Recept za propast”, dr. Thomas Moore, kaže da liječnici moraju znati više o lijekovima i njihovim interakcijama te da bi farmaceutskoj industriji bilo u interesu financirati njihovu edukaciju. Dajući pacijentu recept u ruku, liječnik je, zapravo, u situaciji da mu određuje sudbinu! Vratimo li se na onih 100.000 mrtvih zbog krivoga lijeka, onda to iznosi fantasti čnih 32 posto ukupno hospitaliziranih bolesnika u SAD. Previše je to za zemlju napredne tehnike i tehnologije, novih ideja, novih lijekova i metoda liječenja. Ako kažemo da su šume, odnosno priroda u cjelini, najbolja ljekarna jer sadrže sve što se od davnina koristi za liječenje, onda s pravom možemo reći da je »civiliziranje« Brazila odnosno uni.tavanje amazonske džungle - devastacija prirodnih resursa. A ako se tome doda alarmantno povečanje ozonske rupe, onda to po svoj prilici neće biti samo »farmagedon«!
TAMIFLU I VELIKE LAŽI Nalazi stručnjaka objavljeni u New Eng land Journal of Medicine da 4 od ukupno 8 vijetnamskih slučajeva oboljelih od virusa H5N1 nisu reagirali na tamiflu, unijeli su veliku zabrinu tost. Tamiflu djeluje tako da veže i inhibira površinske enzime virusa. Virus se i dalje može replicirati, ali ne može prenijeti infekt na druge (zdrave) stanice. Je li Tamiflu spasonosan lijek? Zbog golemog straha od pandemije ptičje gripe, prije nešto manje od godinu dana imali smo masovno tamanjenje peradi širom svijeta (pa i kod nas) a sve zalihe Tamiflua švicarsko-američke multinacionalke su ispražnjeni. Ljudi su manijakalno kupovali antivirusni preparat za svakog člana obitelji po nekoliko kutija a jedna je bila oko 300 kn (a u SAD tretman 100$). Međutim, učinkovitost tog preparata bila je dvojbena kad se tiće mutiranog virusa H5N1. Nisu kupovali samo pojedinci već i zdravstvene vlasti pojedinih zemalja stvarajući zalihe. U strahu su goleme oči i kada je u pitanju biti ili ne biti, novac nije problem…Pitanje glasi; tko je paniku izazvao, zašto i tko je u toj panici pobrao novce. U tzv velikom (prljavom) businessu korištenje straha nije nova strategija. Marketing ju odavno poznaje i koristi. A poznata je i masovna histerija kojoj samo rijetki odoljevaju. Uglavnom pandemije ptičje gripe još uvijek nema a kutije Tamiflua se povlače po ladicama. Broj žrtava u Aziji se zaustavio kod broja 73. Kao
i svi drugi lijekovi tako i Tamiflu ima svoj rok valjanosti. Ukratko; možemo reči - bačeni novci. Ruke trljaju stručnjaci Hoffmann La Rochea u Baselu i predsjednik američke kompanije Rumsfeld koja je lijek otkrila i potom ga prodala kompaniji Roche. Taj čovjek bio je istovremeno i ministar obrane SAD. Da bi se narugali takvom crnom poslu neki Tamiflu nazivaju «Rumiflu» (Rumsfeldov lijek za ptičju gripu)..Ako već skupo platite, očekujete da vas lijek spasi tj da vam u kritičnom trenutku pomogne. Ali Tamiflu koji kakotako djeluje na virus obične gripe, ovdje ima ograničeno djelovanje. Čak što više Tamiflu može izazvati klasičnu rezistenciju kod divljih životinja što znači da se virus navikne na njega i on postaje neučinkovit a virus u međuvremenu postaje još opasniji za čovjeka. Ukratko Tamiflu nije spasonosan, nije pravi lijek za ptičju gripu i do sada je nepoznato da uopće može spriječiti širenje ove virusne bolesti. On je u panici bio slamka spasa (nada) koju je savršeno vješto ubacila multinacionalna kompanija i obrala vrhnje na razini cijelog svijeta. Što se tiće standardne gripe H1N1 tamiflu opet nije učinkovit do kraja, već samo skračuje trajanje bolesti na maksimalno 2,5 dana, a to znači da smanjuje curenje nosa (hunjavicu) i ništa više. Netko će reći i to je uspjeh.. Da, ali ne po cijeni od 100$ ili kod nas oko 300 kn po pakovanju. Ono što zabrinjava virologe, primječeno je da virus postaje rezistentan na tamiflu na isti način kao što su svojevremeno stafilokok, gonokok i meningokok postali rezistentni na penicilin. Nije to sve; veći broj ljudi korisnika ne podnose sporedne pojave tamiflu-a a najgori problem je stalni nagon za povračanje (nauzea) Tamiflu je patentiran 1996 godine od strane kompanije Gilead Sciences Inc iz Kalifornije. Trebam li spominjati kako je Rumsfeld imenovan predsjednikom ove tvrtke 1997 godine i da ima većinski udio. Ovdje je ostao sve do 2001 godine kada je imenovan ministrom obrane SAD. Procjenjuje se da je Rumsfeldova firma do sada od prodaje Tamiflua pokupila oko 2 milijarde dolara.. Čudno ponašanje Tamiflua U golemom strahu od pandemije razne zemlje su stvorile velike zalihe tamiflu-a kako bi mogle zaštiti svoje građane. Ljudi s opravdanjem očekuju da ih taj preparat zaista štiti. No međutim, čak i među visoko obrazovanim ljudima nisu poznate sve činjenice oko strukture i ponašanja tamiflua u ljudskom organizmu. Najvećim dijelom (oko 80%) tamiflu nepromjenjen pasira kroz tijelo i izlučuje se u aktivnoj formi mokraćom van. Budući da je
vrlo otporan na razlaganje može vrlo dugo egzistirati u prirodi te izazvati rezistenciju kod divljih ptica. Kako? Budući da se radi o najmanje 3 milijarde kapsula pohranjenih po priručnim ljekarnama Centar za ekologiju i hidrologiju sveučilišta u Oxfordu se bavio proračunom oko količine mogućeg prodora tamiflua u rijeke, jezera pa čak i pitku vodu. Istraživači tog centra bavili su se čak i simulacijama takvih akcidenata. Premda se tamiflu otapa u vodi on se ne razlaže čak ni u mulju gdje ga se mjesecima nakon prodora može utvrditi analizom. Smatra se da su to koncentracije dovoljne da se smanji replikacija virusa tjednima pa i mjesecima, ali to istovremeno znači da će virus toliko ojačati da u kritičnom trenutku neće moći zaštiti bolesne ljude. Moramo podsjetiti čitatelja da je virus ptičje gripe izuzetno priljepčiv, da se zadržava i živi u crijevima pataka, gusaka, labudova i druge peradi, što znači da izmetom izlazi u vodotok. Budući da će voda biti kontaminirana tamifluom, replikacija virusa će biti privremeno zaustavljena, ali što će biti kasnije kada se virus navikne i «očvrsne» tako da promjeni svoju genetsku strukturu - nitko ne zna. Naravno, pretpostavka je da bi mogao postati ubitačan za čovjeka. Zablude oko namjene i sigurnosti lijeka Premda ljudi informirani na temelju novinskih naslova prosuđuju o tamifluu kao “spasonosnom lijeku”, njegova namjena je vrlo uska i strogo specificirana. Tako primjerice preparat je namjenjen odraslim osobama, adolescentima i pedijatrijskim pacijentima iznad prve godine života u prvoj fazi bolesti ili preciznije u prva 2 dana od pojave jasnih simptoma gripe (influence). Preparat ne ubija virus nego spriječava njegovu replikaciju (usporava ju). Moguće je i preventivno djelovanje koje kod odraslih traje oko 40 a kod djece oko 10 dana..Ukratko, ako se redovno uzima tamiflu može spriječiti pojavu standardne gripe (tip A i B), ali ne i ptičje gripe i raznih drugih viroza. Sigurnost i učinkovitost lijeka nije do sada potvrđena kod kroničnih bolesnika (bolesti srca i bubrega) tek kod rekonvalescenata. Uzimanje tamiflua ne isključuje uzimanje cjepiva tj vakcinaciju tj cijepljenje i uzimanje tamiflua se upotpunjuju. Zanimljivo je da ponovljeno uzimanje tamiflu-a za vrijeme jedne sezone nije pokazalo zadovoljavajuće zaštitne učinke. Zapravo još uvijek se ne zna kolika bi doza takvog ponovljenog tretmana bila i kako bi organizam reagirao. Vrlo je važno dodati da tamiflu nije ispitan na dojenčadi ispod 1 godine života pa se prema tome i ne preporučuje za njihovo liječenje ili
prevenciju bolesti. Pokušajte zamisliti što to znači u slučaju pandemije?
KAKO SPRIJEČITI MEDICINSKE GREŠKE?
Najveća zabluda (laž) jest za prvu liniju obrane - tamiflu - da ste sigurni od aviarne gripe kad ga uzmete. U časopisu Nature, znanstvenici sveučilišta Wisconsin (University of Wisconsin-Madison), u zajednici s stručnjacima azijskih sveučilišta, objavili su rad i svoju duboku zabrinutost glede ptičje gripe i djelovanja tamiflu-a. Naime, oni tvrde da je lako moguće kako je virus ptičje gripe već rezistentan na oseltamivitr (tamiflu)..Kao lijep primjer navode vijetnamsku djevojčicu koja je odmah nakon prvih simptoma bolesti profilaktički dobila tamiflu ali je on bio neučinkovit..Ako je tako a izgleda da jeste,. postavlja se pitanje zašto je preparat prodavan stranim Vladama ugroženih područja koji su njime napunil i svoja skladišta? Tako je primjerice od standardne zalihe od 12 milijuna doza američko ministarstvo zdravlja nabavilo 81 milijun doza tamiflu-a. U svakom ratu i u svakom globalnom strahu, netko se obogati. Mi još uvijek ne možemo zamisliti što znači pandemija smrtonosnog virusa; 1919 godine australijski vojnici su s europske fronte sobom donijeli virus španjolske gripe. Posljedice? Skoro 12.000 mrtvih!
Greške mogu biti različite, a ponekad nevjerovatne: pogrešno izabrana metoda liječenja (pogrešan antibiotik), kriva dijagnoza, predoziranje lijeka, interakcija zbog istovremenog uzimanja više lijekova, pogrešno aplicirana krv, zamjena strana udova kod operativnog zahvata, ostavljanje malih kirurških instrumenata u operacijskom području, perforiranje kod kateteriziranja ili kiretaže, pogrešno proračunata infuzija, pog rešno prora čunat anes tetik itd.. Krivo je pomisliti kako se to događa samo u provinciji; greške su moguće i u najelitnijim ustanovama..Zašto? Grešku radi čovjek a on je svugdje isti.
Najnovija istraživanja Tamiflua u Japanu (studeni 2006 g.) koji je ujedno i najveći potrošač ovog preparata na svijetu, uzdrmala su sigurnost lijeka i razgolitila do kraja način rada globalnih farmaceutskih kompanija. Djeca kojoj su davali Tamiflu radi prevencije gripe morat će se podvrći promatranju ponašanja jer je bilo preko 100 slučajeva agresivnog ponašanja, halucinacija, delirija, pokušaja suicida i drugih znakova devijantnog ponašanja. U periodu 2001-2005 g Tamiflu je propisan 24,5 milijuna puta dakle oko 5 puta više nego u SAD. U naputku lijeka se promjene ponašanja ne spominju što znači da se za njih nije uopće nije znalo ili su bile skrivene. Nakon tih saznanja bilo je pokušaja da se preko FDA isposluje “upozorenje” korisnicima o potencijalnom riziku ali se naknadno odustalo. Švicarski proizvođač jednostavno je odbio takvu mogućnost preko svog glasnogovornika
Pogreške se skupo plačaju O tome što se događa i kako se događa iza bolničkih zidova rel ativno malo se zna ne samo zbog diskrecije medicinske struke, već zbog neobične predrasude da ste prelaskom bolničkog praga »osigurani« i »zaštićeni« te da netko drugi preuzima brigu o vašem zdravlju. No, kao što postoji rizik kod ulaska u zrakoplov, automobil ili kada zakoračite na pješački prijelaz, tako postoji rizik kod svake medicinske intervencije pa i onda kada ona izgleda sasvim banalno. Odete u bolnicu zbog slijepog crijeva, paceri vam kod operacije zaparaju aortu, izgubite lijevu nogu, a desna vam je u pitanju da bi vam, na kraju život visio o koncu. Na kraju, i vađenje zuba može biti s ozbiljnim pa i kobnim posljedicama a da na govorimo kako vas nespretna injekcija anestetika kod operacije krajnika može – ubiti.. Sve ovisi o tome koliko ste spremni rizik prihvatiti kao činjenicu. Dva mjeseca nakon izvršenog dvostrukog premoštenja srca koje je čuvenom američkom komičaru Danu Carveyju spasilo život, stigla je loša vijest da je kirurg premostio krivu arteriju i da mora ponovno na operaciju jer mu prijeti začepljenje. Odgovarajući u iskazu na tužbu vrijednu 7,5 milijuna američkih dolara, koju je oštećeni pacijent podnio, kirurg se branio da je pogriješio zato što Carvey ima »neobičan« raspored krvnih žila na srcu. Carvey nije prihvatio takvo obrazloženje jer je za »People Magazine« rekao sljedeće: »To je isto kao da vam izvade krivi bubreg i pričaju kako imate neobične bubrege«. Naravno, prema strogim američkim propisima bolnica je platila visoku cijenu za kirurgovu grešku, no to nikako ne znači da se ne može dogoditi nekakva druga slična greška. Obrazloženje bolnice u Rijeci gdje je nesretni mladić jedva preživio operaciju slijepog crijeva a potom izgubio nogu rečeno kako “prema literaturi zarezivanje aorte
kod endoskopske operacije se događa 0,03%”. To nadasve besmisleno (glupo) i nestručno obrazloženje je moguće samo kod nas, tako dugo dok se ne uvede pravilo visoke odštete. Zašto bi liječnici bili zaštićena divljač? Ako si kod operacija nespretan, nenaspavan, mamuran, ako prepuštaš zahvat početniku – to ima svoju cijenu. Ako čuveni Sony proizvede seriju baterija za laptope koji mogu eksplodirati, onda je to strašna greška koja ima svoju cijenu.. Pogriješiš – platiš! Na temelju izvješća o medicinskim greškama Nacionalne akademije znanosti, Instituta za medicinu, Carvey je sretni preživjeli jer postoji veliki broj onih koji nisu bili takve sreće. Procjena je tog uglednog instituta da godišnje umire između 44.000 i 98.000 Amerikanaca zbog medicinskih grešaka, ali ono što zbunjuje jest činjenica da je veliki broj mogao biti preveniran odnosno izbjegnut. Mnoga iznenadna događanja koja završe fatalno nije moguće predvidjeti pa prema tome ni ne spadaju u medicinske greške.
milijuna dolara kako bi se u 6000 bolničkih ustanova širom SAD-a greške smanjile na minimum. No, posebnu zadaću u tom sustavu dobila je i FDA sa svojim centrom za lijekove, sa svrhom da se pozornije prate lijekovi i njihove interakcije i nuspojave. Dati pravi lijek pravom pacijentu u pravo vrijeme i u pravoj dozi nije nimalo lak zadatak i to je mjesto velike mogućnosti za nastanak greške. Uvedeni su i kompjutorski programi, a pokazalo se da programi dobro rade, ali osoblje pravi greške. Prema ocjeni stručnjaka iz FDA, dr. Petera Honiga, najveći problem je konfuzija s nazivima pojedinih preparata. Naime, svaka tvornica ima svoje nazive, a više kompanija rade iste preparate u raznim koncentracijama. Neki su nazivi slični, premda su iz potpuno različitih skupina po farmakološkom djelovanju. Primjerice, Lamictal i Lamisil su nespojivi jer jedan od njih se daje padavičarima, a drugi je protiv gljivica. Ako pacijent s padavicom dobije sredstvo protiv gljivica, napadi će biti učestali, a svršetak se ne može sagledati. Drugi slučaj je također vrlo karakterističan; sredstvo za liječenje upale zglobova Celebrex, sredstvo protiv grčeva Cerebyx i antidepresiv Celex.
Greške radi osoblje, a ne programi Najčešće su interakcije lijekova Greške mogu biti različite, a ponekad nevjerojatne. Pogrešno izabrana metoda liječenja (pogrešan antibiotik), kriva dijagnoza, predoziranje lijeka, interakcija zbog istovremenog uzimanja više lijekova, pogrešno aplicirana krv, zamjena strana kod operativnog zahvata, ostavljanje malih kirurških instrumenata u operacijskom području, perforiranje kod kateteriziranja ili kiretaže, pogrešno proračunata infuzija, pogrešno proračunat anestetik... Na temelju dva velika istraživanja, smrt zbog medicinskih grešaka u SAD-u se popela na osmo mjesto smrtnosti, ispred smrti uzrokovanih prometnim nesrećama, rakom dojke ili AIDS-a. Mnogi medicinski djelatnici koji su vidjeli službeno izvješće kažu da je to tek dio ledenog brijega i da je broj svih grešaka koje se učine daleko veći. Oni spominju propisivanje lijekova kao mjesto najvećih potencijalnih grešaka, a u izvješću je jedva dotaknuto. Naime, dovoljno je da se propiše krivi lijek i da nastanu ozbiljni problemi. Primjerice, propiše se lijek za astmu, a osoba je alergična na to sredstvo. Statističari ipak svode opasnost na minimum kada naprave usporedbu; da bi čovjek stradao u avionskoj nesreći, morao bi letjeti non-stop 438 godina, a da bi stradao zbog medicinske greške, trebao bi pričekati desetak godina. Pa ipak izvješće Nacionalnog instituta za medicinu treba shvatiti kao »poziv na akciju« u smislu preventive. Za vrijeme Clintonove administracije donesen je plan za osnivanje posebnog centra za poboljšanje sigurnosti pacijenata, koji je dobio 20
Ta tri preparata oprečnog djelovanja izazivaju “sreću” i samo je pitanje tko će se “popiknuti”. Iskustvo pokazuje da je bilo preko 100 slučajeva zamjene ovih preparata, a bilo je i vrlo ozbiljnih zdravstvenih posljedica. U jednom od tih slučajeva liječnik je propisao Celex od 200 mg. Budući da je lijek bio dostupan samo u dozi od 20 i 40 mg, ljekarnik je zvao doktora i on je korigirao dozu, ali sada je propisao Celebrex od 200 mg. U memoriji liječnika ostala su prva tri slova, ali preparati nisu isti. Nije potrebno objašnjavati što se dogodilo. Kako bi se riješili ovako ozbiljni problemi, FDA je odlučila da se svi nazivi novih preparata moraju prethodno uvesti u registar i usporediti s postojećim nazivima; ako ima sličnosti, primjena dotičnog naziva se ne dopušta. Inaće to sjajno radi software. U tu svrhu je napravljen i CD-ROM kako bi se učinkovito riješilo pitanje alternativnih preparata. Pogledom na monitor lako se može provjeriti gdje preparat spada i koje su mu zamjene. Da bi se izbjegle dosta česte interakcije lijekova, na etiketama se mora upozoriti s kojim lijekovima se preparat »ne trpi« odnosno izaziva probleme. Kad je sve bilo gotovo, postavilo se filozofsko pitanje gdje završava jurisdi kcija FDA, a gdje počinje ona liječnička? Zapravo, dilema je umjetna jer se FDA kao administracija nema što petljati u medicinsku struku. Liječnik propisuje lijek, a FDA servisira da ne dođe do greške. Ako se stvori sustav čija se pravila poštuju,
mogućnost greške se svodi na minimum. Nije potrebno da se netko stidi i crveni. Svatko bi pomislio da će nove tehnologije donijeti »sreću«, ali se pokazalo da nije tako. Da bi se prevenirale greške kod propisivanja lijekova, primijenjen je elektronički recept kao i sustav dvostruke kontrole (od strane liječnika i medicinske sestre), no pokazalo se da ništa nije sto posto sigurno, jer se čovjek previše prepusti kompjutoru, a i kod njega su moguće pogreške. To se najbolje vidjelo kod pokušaja da se koristi barkod. Profesor farmakologije dr. R. Woosley kaže otvoreno da barkod kod propisivanja nije donio očekivano smanjivanje grešaka, jer ako se otkuca pogrešan kod, a nitko to ne primijeti, dolazi do serije grešaka. On također kaže da je »kada se ljudske greške pokušavaju riješiti tehničkim sredstvima, napredak uvijek slab jer uređajima upravlja – čovjek«. To se najbolje vidi na avionima koji su opremljeni svim mogućim tehničkim sredstvima, a ipak se ruše zbog ljudske greške. Čovjek griješi, a greške imaju posljedice! Na koncu uređajima upravlja čovjek. Kako izbjeći opasne kombinacije lijekova Prema izvještaju koji je nedavno objavljen u časopisu »Journal of the American Medical Association«, unatoč upozorenjima o ozbiljnoj opasnosti ubojite kombinacije antihistaminika Seldana i antibiotika eritromicina, trećina farmaceuta mehanički su i dalje popunjavali obrasce recepata, sve dok Seldan nije maknut s tržišta. Taj slučaj naveo je farmakologa dr. Honiga da predloži mjeru o automatskom rušenju kompjutorskog programa svaki put kad dođe do opasne kombinacije lijekova. Nema ispisa etikete sve dok kombinacija nije bezopasna. Ta bi mjera bila slična ograničenju maksimalne brzine nekih automobila ili ograničenju upotrebe alkoholnih pića za vrijeme vožnje. Postoji i druga mjera, da svaki put kad na kompjutoru dođe do opasne kombinacije ili neprimjerene doze, progr am reagira zvučnim i svjetlosnim signalima, no tada bi se moglo dogoditi da korisnici zamrze kompjutor (ili program) koji im zagorčava život, što opet nikako nije dobro. Broj uvedenih kompjutora nije smanjio broj grešaka, već je otvorio nove mogućnosti za greške.
ZAŠTO RASTE POPULARNOST ALTERNATIVNE MEDICINE? Čovjek je čudno biće; ako danima i satima čeka na pregled ili recept, tjerat će inat na vlastiti račun i počet će se liječiti kod kuće – alternativno. Ako čvrsto vjeruje u izlječenje, njemu je sveje dno da li je u pitanju lijek, remedija ili neka čajna smjesa. Bijeg od klasičnog liječenja? Prema najnovijim podacima istraživanja koje je provedeno na 31.000 odraslih osoba oba spola tijekom 2002. godine, alternativne metode liječenja koristilo je više od 1/3 stanovnika SAD-a. A ako se alternativnim metodama doda i molitva za zdravlje onda se ukupan broj »alternativaca« kreće na razini 62%. Ako bi se ovi podaci pojednostavljeno tumačili, moglo bi se reći da se veliki broj pučanstva SAD-a okrenuo od klasične medicine i uplovio u alternativne vode. Struktura alternativne terapije izgleda ovako naturalisti 19 %, meditacija 8%, kiropraktika, 8%, joga 5% i dijeta mršavljenja prema Atkinsu 4%. Prirodnjaci(naturalisti)podrazumijevajuuporabuprirodnih biljnihpreparata, enzima i raznih drugih sredstava. Dok se u nas prirodno liječenje još uvijek podcjenjuje kao nedovoljno učinkovito, nesigurno i sa stajališta zdravlja vrlo problematično, Amerikanci masovno proizvode takve preparate koji se mogu nabaviti u slobodnoj prodaji. Čak i Nacionalni institut za zdravlje ima poseban odjel koji se bavi istraživanjem prirodnog liječenja. Istina je da ljudi tako sami odlučuju kako će se liječiti i kome će povjeriti svoje zdravlje - liječniku ili alternativcu, ali se teško može objasniti tako veliko raslojavanje među običnim ljudima na poklonike klasične i alternativne medicine. čak i onda kada alternativna medicina pogriješi ili tapka u mraku, pa i kad netko zbog nestručnog liječenja strada, i tada mnogima alternativne metode liječenja izgledaju atraktivnije od klasičnih. Zašto? Suvremena medicina vidno tehnički napreduje a osobito u dijagnostici, ali postaje sve skuplja i skuplja. Primjerice, antidepresivi su dostigli cijenu od 1000 kn za jednomjesečno liječenje. Ako se krene s alternativnom terapijom koja može (ali ne mora) biti uspješna, troškovi se smanjuju za najmanje tri puta. No, valja reći da ima bolesnih stanja koja medicina, bez obzira koliko suvremena bila, ne može ni pratiti ni izliječiti. Istraživanje je i ovdje dalo neke zanimljive odgovore. Tako primjerice 13 % ispitanika
kaže da su prešli na alternativnu terapiju isključivo zbog velike razlike u cijeni. No bilo je još zanimljivosti; od ukupnog broja ispitanika, čak 6,6 % kaže da koristi koristi ekstrakt biljke kava-kava koji uspavljuje (umjesto sedativa), bez obzira na moguće posljedice po jetru. Kod ljudi je prisutna jedna teška zabluda da je sve što je prirodno i zdravo. Može se ovog trenutka citirati najmanje desetak studija koje jasno i glasno podvlače potencijalnu opasnost „prirodnih“ preparata tj ekstrakata biljnih vrsta koje se koriste u razne terapeutske svrhe. Prirodno ne mora biti zdravo Spomenuli smo ekstrakt tropske biljke kava-kava koja umiruje i uspavljuje ali isto tako ima opasne sporedne učinke na jetru. Isto tako se može spomenuti slučaj »prirodnog« proizvoda odnosno ekstrakta efedre koji se godinama plasira na tržište kao stimulans kojem nema ravnog, zbog čega je efedra bila omiljeno sredstvo za mršavljenje osobito kod body buildera. Naime, s efedrom se lakše trenira te lako i relativno brzo mršavi, a oni sportaši koji moraju imati određenu tjelesnu masu radi natjecanja u pojedinim kategorijama, redovito su je koristili. Svi korisnici efedre znaju za potencijalnu opasnost od prekoračenja doze, ali su ipak i dalje korisnici. Dosad su zbog toga stradali desetci vrsnih sportaša, a ukupan broj onih koji su kolabirali i iznenada umrli od efedre posljednjih desetak godina popeo se na oko 150. Naime, reakcije na efedru i njezin alkaloid efedrin su strogo individualne i mjere se na skali od 0-100. Kod jedne osobe osim ubrzanja rada srca nema vidljivih znakova kod druge vrlo brzo dolazi do kolapsa koji se bez stručne pomoći može završiti fatalno. Ukupno je prijavljeno 16.000 incidentnih situacija kod uporabe ovog suplementa. Tek nakon tolikih slučajeva i vrlo gorkih iskustava efedra je maknuta iz prometa što nipošto ne znači da se ilegalno ne može dobiti i danas. Magnetoterapija je zanimljivo područje alternativnog liječenja bolova i drugih tegoba u leđima i zglobovima. Djelatna »tvar« je magnetno polje dobiveno na dva načina: iz statičkih magneta različit e jakosti i magneta koji »zrače« pod utjecajem zatvorenog strujnog kruga. Energija magnetnog polja navodno ima jaki utjecaj na provodljivost živčevlja te na protok krvi, međutim, do danas nema znanstvene potvrde da magneti mogu ublažiti ili blokirati bilo koju vrstu boli. Klinički pokusi dali su vrlo konfliktne rezultate iz kojih se ne može polučiti nikakav suvisli zaključak. Naravno, pokušaji komercijalizacije putem raznih narukvica, potkoljenica, magnetnih cipela, zavoja, jastuka i drugih magnetnih obli ka, nisu dali gotovo nikakve pozitivne rezultate. Temeljna teza onih koji liječe magnetima jest da svugdje u tijelu
postoje biološke struje male snage pa i magnetno polje, a tijekom bolesti to se stanje poremeti. Oni smatraju da je migrena kod vremenski osjetljivih osoba (meteopata) tipični poremećaj ravnoteže magnetskih sila. Da bi se stvari »zaliječile« treba ih tretirati dulje vrijeme s magnetima. Magnetoterapija nije nova alternativna metoda liječenja; nakon građanskog rata u SAD-u seoski su se liječnici masovno koristi li magnetima. I danas se na dalekom istoku Rusije magneti koriste u terapiji raznih bolesti. Problem koji nitko ne može kontrolirati je u tome što se od pokušaja liječenja boli u zglobovima i leđima prešlo na razna druga mjesta na tijelu, svrstavajući tako magnetoterapiju u »univerzalno« terapeutsko sredstvo što, naravno, nema nikakvo uporište u znanosti. O akupunkturi je dosta napisano kao rijetkoj alternativnoj metodi koja je priznata od strane službene medicine, a dokaz za to je i činjenica da brojni liječnici u svojim ordinacijama (pa i na klinikama) koriste akupunkturu kao pomoćno sredstvo liječenja. Ova tradicionalna metoda liječenja dolazi iz Kine i zapravo je osvojila cijeli svijet. Liječnici se utrkuju za boravak u Kini koja znači prestižnu „specijalizaciju“ iz tehnike pikanja..Zasigurno akupunktura može pomoći kod nekih bolesnih stanja pa čak postoji i anestezija pomoću akupunkture, ali se griješi kada se ovu metodu pretvara u univerzalno sredstvo koje može rješiti sve zdravstvene probleme. I kod mršavljenja akupunktura je samo pomoćna metoda (slamka spasa) uz sve ostale kao što su redukcija kalorijskog unosa i povećanje aktivnosti. Bilo bi vrlo naivno očekivati da akupunktura sama po sebi može rješiti problem pretilosti Sigurnost terapije prirodnim sredstvima Ako se uzme u obzir broj smrtnih slučajeva zbog pogrešnog uzimanja lijekova, krivog doziranja ili interakcija između više lijekova te usporedi sa smrtnim slučajevima koji su nastali zbog alternativne terapije, onda bi se moglo doći do zanimljivog zaključka, a to je da ništa nije sigurno i da se s tom činjenicom treba suočiti. Terapija ima mnogo, a alternativne su među njima sve više zastupljene. Dovoljno je pogledati naše ljekarne; njihove police sadrže preko 50% bočica koje zasigurno pripadaju alternativi. Istina je da se lijekovi ne drže na policama, već u ladicama, ali ono što se izlaže i nudi to se i kupuje. Od desetak raznih sredstava za redukciju tjelesne težine samo su 3 službena lijeka što znači da je sve ostalo alternativa. Sredstva za
ublažavanje prehlade, bez obzira bile to tablete, kapsule ili čajevi, uglavnom su alternativna, jer medicina prehladu benignog tipa uopće ne liječi. Ako medicina ne liječi traži se bilo kakvo olakšanje a to onda alternativa obilato nudi..
jer se od njega gubi apetit..Ako se upozorenja o eventualnim sporednim učincima lijekova napišu, skida se odgovornost proizvođača i sve svaljuje na leđa korisnika. Farmaceutska industruija se panično boji odštetnih zahtjeva, a novi lijekovi imaju sve više opasnih sporednih pojava.
Na koncu, liječenje je pitanje vjerovanja pa se uzalud trudite objasniti nekome da ovo ili ono sredstvo nije učinkovito, jer što je vama smiješno drugome nije, što vama djeluje, drugome je beskorisno.
Kod alternativnih terapija takvih drastičnih i alarmantnih upozorenja nema. Čim nema upozorenja, nema ni brige. Ako se ipak nešto dogodi - obija se vama o glavu. Zanimljivo da je s nekim preparatima obrnut ogroman novac, ali nitko nije htio investirati u ozbiljna znanstvena istraživanja (primjerice efedra). Naravno, u strahu da bi istraživanja otkrila ono što je neminovno, odnosno da se takav preparat ne može naći u slobodnoj prodaji. Postoji tek nekoliko istraživanja usmjerenih na učinke efedre u podizanju energijskog potencijala sportaša i u redukciji tjelesne mase. Kod toga je riječ o čvrsto postavljenim dozama, a dobro je poznato da ima onih koji su u traganju za »specijalnim« učincima koristili tri do pet puta veće doze. Također nitko nije uzeo u obzir mogućnost kombiniranja efedre s kofeinom i aspirinom, a to upravo rade sportaši. Kombinacija bi se mogla nazvati Molotovljev koktel, jer se nikada ne zna kakve će posljedice imati. Dok su kratkoročne posljedice korištenja efedre dobro poznate, dugoročno djelovanje na srce i krvožilni sustav te na mozak ostalo je do danas nepoznato. Kratkoročne posljedice su sljedeće: povraćanje, psihički poremećaji kao jaka anksioznost i iznenadne promjene raspoloženja, hiperaktivnost, lupanje srca, konfuzija, a u težim slučajevima kolaps i infarkt miokarda...Poznati su slučajevi rušenja sportaša usred utakmice.
Od svih razgovora najviše volim slušati diskusiju vegetarijanca i ljubitelja mesa. Svaki od njih onog drugog želi uvjeriti kako je njegov način pre hrane najbolji, premda je iluzorno očekivati da će on to i prihvatiti. Zato kada netko nosi magnetnu narukvicu, nemojte se smijuljiti, jer on čvrsto vjeruje u njezinu učinkovitost, a kao što znate vjerovanje je pola izlječenja. Biljni preparati imaju najviše poklonika Lijekovi biljnog podrijetla odnosno razni biljni preparati kojih danas ima na stotine, baziraju se na niskom sadržaju aktivnih tvari i principijelno mogu pomoći, olakšati ili poboljšati neki problem, ali istovremeno mogu izazvati cijeli niz novih problema (posljedica) ili mogu biti potpuno beskorisni. Činjenica da upravo takvo liječenje u širokoj paleti alternative ima i najveći broj poklonika govori u prilog tezi da najširi slojevi nedovoljno obrazovanih ljudi vjeruju u ono što je dala »majčica priroda«, a ne onome što je stvorila kemija. Možda je tome kriva predodžba koja se dobiva kada se pročitaju naputci farmaceutske industrije koji idu uz lijekove. Naime, među upozorenjima ima na desetke stavaka o štetnim nuspojavama. Sasvim je svejedno jeste li pročitali naputke za antidepresive ili nove antibiotike. Nekada je više nedostataka nego stvarnih (korisnih) učinaka pa se čini da farmaceutska industrija izbacuje na tržište nedovoljno ispitane preparate isključivo s namjerom da se dokopa velikih profita. Primjerice, ako dulje vrijeme uzimate ciprofloksacin iznenada vam mogu puknuti tetive (uz cijeli niz drugih problema). I sada primjerice imate neku kroničnu urinarnu infekciju i liječnik vam prepiše taj antibiotik za striktno uzimanje 30 dana! To je sasvim dovoljno da zaplaši svakog, a kamoli neobrazovanog čovjeka. Primjerice, antidepresiv prozak u malo većoj dozi može imati sasvim suprotan učinak (mnoga ubojstva vezana su uz uzimanje prozaka), a ako vam se što neobično dogodi, morate hitno konzultirati liječnika! A prozak su u SAD uzimale žene zbog mršavljenja
Posljednjih se godina alternativna terapija razmahala do neslućenih granica. Koriste se različite metode: relaksacij a, sportska masaža, švedska masaža, magnetoterapija, shiattsu, reiki, refleksologija, miofacijalna, relaksacija, neuromuskularna terapija, hipnoza, akupunktura, kiropraktika, akupresura i tradicionalna kineska medicina (TCM). Svi tvrde da pomažu onima koji traže pomoć, ali rezultati nisu uvijek povoljni. Akupunktura nekome »odnese « migrenu, a nekome se nakon mjesec dana vrati natrag. Svatko drukčije reagira.
LIJEKOVI BUDUĆNOSTI I NANOTEHNOLOGIJA
Inovacije koje mijenjaju život
Lijekovi budućnosti i dijagnostička sredstva imat će čestice koje se mjere u nanometrima, što znaći da će biti dovoljno udahnuti ih da prođu kroz sve tjelesne membrane. No, to će istovremeno biti i izvorom novih problema. Nanotehnologija će potpuno zamijeniti injekcijske igle, omogućiti nove materijale neobičnih svojstava, nove dijagnostičke uređaje, senzore, nove robote...
Ljekovita sredstva moderne medicine su u pravilu sastavljena od prekrupnih čestica pa teško ili nikako ne mogu doprijeti do bolesnih stanja na svim mjestima i u svim fazama. Nanotehnologija omogućava dolazak u sve skrivene dijelove tijela što automatski znaći da će se moći ubijati stanice raka, uklanjati začepljenja u malim žilicama mozga i srca, obavljati popravak bolesnih tkiva na licu mjesta, njihovu zamjenu pa čak i izradu umjetnih mitohondrija kada postojeći dođu na rub propasti.
Nanotehnologija u medicini
Nanotehnologija otvara tolike mogućnosti da će za desetak ili više godina pogoditi sve aspekte društva. Primjerice, već postoje tkanine koje se ne gužvaju, prsluci koji su neprobojni za metke, ogrtači koji štite od bojnih otrova itd. Inovacije iz nanotehnologije koje mijenjaju život svakodnevno izlaze na tržište, a predviđanja stručnjaka kažu da je to samo početak. Sadašnji tehnološki postupci daju proizvode na razini velikih čestica pa su i sva tehnička pomagala adekvatna tome. Problem se slikovito može objasniti lego kockama . Vi možete od kocki slagati figur e prema priloženim slikama i elementima koji su u paketu, al i ništa više. Dakle, s lego kockama ne možete raditi što zaista želite, već što je tvornica programirala.
Da je netko prije desetak godina spomenuo »umjetnu gušteraču«, svaki bi ozbiljniji liječnik s podozrenjem upitao - molim?! Danas bi bio oprezniji jer inovacija u medicini je toliko mnogo da je zaista sve postalo moguće.. Svi postojeći proizvodi i materij ali građeni su od atoma, a njihova svojstva ovise o tome kako su atomi posloženi. Poznata je stvar da se reorganizacijom atoma u ugljenu može stvoriti dijamant koji ima sasvim druga svojstva od neprocjenjive vrijednosti. Ako promijenimo atomsku strukturu običnog pijeska uz dodatak tragova nekih drugih elemenata, nastaje malo čudo koje zovemo kompjutorski čip. Upravo novi tipovi super brzih čipova nastaju zahvaljujući nanotehnologiji. Ako, dakle, uspijete tvari tako manipulirati da čestice smanjite na milijarditi dio metra ili 80.000 puta manje od jedne ljudske vlasi, onda nastaju mnoge promjene, ali se istovremeno otvaraju i mnoge mogućnosti. Nanotehnologija koja doslovce označava spuštanje strukture materijala na molekularnu razinu, omogućuje stvaranje kompjutorskih mašina koje su manje od ljudske stanice, a to bi moglo značiti kontrolu bolesnih stanja ili njihovu prevenciju. Nitko ovog trenutka nije u stanju reći do kada će se ovakva futuristička predviđanja ostvariti, ali činjenica da već postoje instituti za nanotehnologiju, da se održavaju međunarodni skupovi kao i da se dodjeljuju pozamašna sredstva za nano projekte - jasno daje do znanja da se taj dan sve više približava. Tako je, primjerice, inicijativa za nanotehnologiju dobila za 2004. godinu 847 milijuna američkih dolara što zapravo predstavlja 9,5 % novca više nego u 2003. godini. Danas postoji cijeli niz kompanija koje se bave nanotehnologijom, a jedna od prvih je svakako »Zyvex«.
Zahvaljujući nanotehnologiji, »lego kocke« odnosno građevni materijal će se programirati na licu mjesta prema potrebama pacijenta ili nekog drugog korisnika. Evo jedan praktičan primjer; poboljšanja u litografiji svode se na debljinu potrebnog sloja da se prenese impuls, zaštiti neki materijal... Danas je postignuto da taj sloj bude tanji od jednog mikrona i takvo poboljšanje zaslužuje naziv nanotehnologija. Umjetna gušterača i umjetni zavoj Da je netko prije desetak godina spomenuo »umjetnu gušteraču« svaki bi ozbiljniji liječnik s podozrenjem upitao . molim?! Danas bi bio oprezniji jer je toliko inovacija u medicini da je zaista sve postalo moguće. Upravo nanotehnologija je omogućila izradu sofisticiranih senzora koji, primjerice, u krvi dijabetičara mogu stalno mjeriti oscilacije glukoze. Ovakav senzor od čestice zlata koja nije veća od 1,2 nanometra ugrađen je u enzim glukoza oksidaza.Dobiveni rezultati u mjerenju razine glukoze na takav način bolji su od najboljih klasičnih metoda. Takve enzimske elektrode mogle bi naći veliku primjenu u medicini 21. stoljeća. Što to praktično znaći? To znaći da bi se inzulin mogao proizvoditi u umjetnoj gušterači koja bi bila implantirana na sasvim drukčijem mjestu nego je smještena prirodno.
Klasična obrada rana koja se nije promijenila 100 godina podrazumijeva stavljanje sterilne gaze i zavoja kako bi se zaustavilo krvarenje i spriječila infekcija. Često je stavljanje zavoja značilo ponovno krvarenje odmah po skidanju povoja jer se ošteti ugrušak ili je primjerice, krv imala slabu sposobnost grušanja. Znanstvenici su pripremili takav tvornički materijal (tkaninu) koji tijelo prihvaća kao svoj, a koji imitira prirodni proces zacjeljivanja. Tkanina je načinjena od fibrinogena zahvaljujući nanotehnologiji, odnosno od vlakana čija je debljina 1000 puta manja od ljudske vlasi. Kad se takva tkanina postavi na ranu, ona je zatvori i tamo ostaje, odnosno tijelo je prihvati kao svoju. Ne treba spominjati od kolike je to vrijednosti kod ratnih povreda ili prometnih povreda gdje je riječ o opsežnim oštećenjima tkiva i krvarenjima. Bez nanotehnologije tako fina vlakna nije moguće proizvesti, a tijelo svaki drugi materijal odbija. Veliki problem u kirurgiji su odgovarajući komadi (profili) krvnih žila za zamjenu oštećenih dijelova koji su se uz mukotrpno prolongiranje operacije skidali s butine pacijenta. Zahvaljujući prirodnom materijalu od vlakana kolagena mogu se izraditi “krvne žile” svih dimenzija pa čak i 6 puta tanje od onih koje su korištene od samog pacijenta. Sasvim je jasno da su takve žile, kad se pravilno spoje, izdržljivije od prirodnih umetaka. Nanotehnologija je dakle znanost o gradnji mašina i materijala na molekularnoj razini gdje se veličine čestica mjere nanometrima, odnosno milijarditim dijelovima metra pa tako, primjerice, nastaje kompletan super PC koji stane na dlan, lopta za tenis koja se ne mora mijenjati... To je dakle disciplina o manipuliranju tvarima na ekstremno malim razinama molekula i atoma sa svrhom da se načine novi materijali, strojevi, lijekovi ili druge supstance važne za svakodnevni život. Interes za nanotehnologiju naglo je porastao objavom predsjednika Busha da dodjeljuje sredstva za razvitak i istraživanje u nanotehnologiji u visini od fantasti čnih 3,7 milijardi dolara za nekoliko sljedećih godina. Do sada nije bilo nove tehnologije koja se na ovaj ili onaj način nije odrazi la na ljudsko zdravlje i okoliš pa je logično pretpostaviti da će tako biti i s nanotehnologijom. Nagli rast i investiranje osobito u privatni sektor nove znanstvene discipline pruža brojne mogućnosti za iznenađenja od kojih neka mogu biti i neugodna. Sve je to izneseno na drugom stručnom skupu pod nazivom NanoDays koji je održan u listopadu 2003. godine u SAD-u. Dr. Kristen Kulinowski, izvršni direktor CBEN-a, tom je prilikom iznio dvije moguće opcije; prvu koja se odnosi na autonomne minijaturne uređaje (»nanobots«) veličine molekula, koji bi mogli »napasti« ljude i eko-sustav s jedne, i čestice nano veličine koje imaju potpuno novu strukturu, a mogle
bi nezvano »upasti« žive organizme s druge strane. Kako bi tamo mogli djelovati teško je precizirati, ali djelovanje zasigurno nije blagotvorno. Na skupu je bilo nekoliko znanstvenika koji su govorili o potencijalnom toksicitetu nano čestica, a među njima se isticao dr. David Warheit iz DuPonta (NASA Johnson Space Center), koji je objavio rezultate mini studije utjecaja nano vlakana na dišni sustav pokusnih životinja (miševa). Potencijalni rizici Kod 15 posto životinja nedvojbeno je potvrđeno fatalno djelovanjenano vlakana u roku od nekoliko minuta nakon udisanja, a kod ostalih postupno nastajanje bolesti slične silikozi. Drugi znanstvenik, dr. Pat Roy Mooney tvrdio je da će konačni rezultati istraživanja utjecaja nanotehnologije na zdravlje biti slični onima koje smo imali kod biotehnologije odnosno genetske manipulacije. Primjerice, znanstvenici pretpostavljaju da bi nanočestice putem nosne sluznice mogle migrirati prema mozgu gdje bi se moglo dogoditi ozbiljno oštećenje. Iz svega se da naslutiti sljedeće - tamna strana nano-čestica i njihov utjecaj na zdravlje ljudi više su stvar spekulacija, a manje istraživanja. Prema tome, zasad ima premalo dokaza koji bi mogli poslužiti kao znanstvena argumentacija u prilog tezi »opasnog« djelovanja. Trenutna top tema i proizvod su karbonska vlakna debljine nekoliko stotina milijuntih dijelova inča, koja mogu potpuno samostalno djelovati kao minijaturni tranzistori. Osim toga, ona su nevjerojatne čvrstoće i provodljivosti. Premda proizvod postoji još mu se ne zna definitivna komercijalna namjena, iako se ona nazire. Zapravo, to pruža neslućene mogućnosti u razvitku elektronike pa se predviđa prava revolucija u narednim godinama. Nije potrebn o spominjati što bi to značilo u konzumnoj elektronici kao i u proizvodnji specijalnih tkanina. Uopće nije slučajno da se po SAD-u na seminarima okupljaju kemičari, biolozi, inženjeri za softver i drugi stručnjaci očekujući budući dobar posao. U svim se razgovorima ti stručnjaci vraćaju se na knjigu »Prey« u kojoj je autor Michael Crichton zahvaljujući bujnoj mašti, zapravo, otkrio nove horizonte koji se iznenada ukazuju. Naravno, teško je vjerovati da će se uzgojem stanica u kulturi moći načiniti »nanobotsi«, odnosno roboti koji će raditi u živom materijalu. Više se vesele kompjutorski stručnjaci koji trenutno raspolažu brzinom
udvostručenja snage mikročipova svakih 18 mjeseci. Ako se to vrijeme zahvaljujući nanotehnologiji prepolovi, to je fantastičan uspjeh. Ne bi trebalo čuditi da znanstvenike toliko zanima jedna knjiga jer sjetimo se da je popularni Jules Verne u svojim knjigama točno predviđao što će se dogoditi u sljedećem stoljeću, odnosno put na Mjesec, put podmornicom u dubine Pacifika...Sada treba oštro razlučiti fikciju od stvarnosti što će nesumnjivo biti težak posao za istraživaće.
GENSKI ČIP OTKRIVA KAKO ORGANIZAM METABOLIZIRA LIJEK Jednog lijepog dana u medicini će se sve bolesti liječiti na molekularnoj razini. Genski čip omogućio je identifikaciju virusa SARS-a. Već idućih godina vrsta lijeka za depresiju i njegova doza određivat će se pomoću malog komadića silikona! Pravi lije k u pravoj dozi do sada je bio samo san liječnika. Personalizirano liječenje Današnja medicina poznata je po fenomenalnim uspjesima s jedne, ali i pojedinačnim neuspjesima s druge strane. Jedno te isto liječenje, jedan lijek, dva čovjeka ili dvije različite skupine ljudi primaju taj lijek posve različito zbog čega je vrlo često i teško postaviti okvirna pravila. Primjerice, oko 10 posto stanovnika Kavkaza metabolizira lijekove vrlo slabo, dok s druge strane tog planinskog lanca imamo stanovnike koji lijekove metaboliziraju vrlo brzo! Ako, primjerice, penicilin kod jednog čovjeka izvrsno djeluje, kod drugog izaziva vrlo opasan anafilaktički šok. Antidepresiv kao što je Prozak kod jedne osobe prolazi bez problema, a drugu dovede na sam rub života. Te razlike u prihvaćanju ili neprihvačanju lijeka izluđuju liječnike. Po svemu sudeći tome je sada došao kraj. Švicarska multinacionalna kompanija »Hoffmann La Roche«, koja pored lijekova proizvodi i razna dijagnostička sredstva, objavila je stručnoj javnosti da je proizvela prva na svijetu Amplichip ili CYP450 test koji identificira i najmanje razlike u prihvačanju različitih lijekova. Taj genski čip zapravo detektira kako organizam metabolizira propisani lijek, koliko je apsorbiran u tijelo, a koliko ne, treba li smanjiti količinu lijeka
ili povećati. Sredstvo po prvi put omogućuje poseban pristup za svakog bolesnika pa je tako uveden i poseban termin »personalizirano liječenje«. Primjera radi, samo u SAD-u zbog interakcija lijekova godišnje umire 100.000 ljudi, a prema procjeni tvrtke »Roche «, korist bi moglo imati čak oko 25 milijuna ljudi na svijetu. Stručnjaci za marketing procjenjuju da je tržište genskih čipova vrijedno 8-10 milijardi dolara. No, to je samo prvi genski čip, a »Roche« planira izlazak još pet takvih čipova do kraja 2006. godine. Ako pacijent pati od neke interakcije lijeka, on zna da jedino mora izbjegavati takvu neugodnu mogućnost. Genski čip omogućujje da se precizno utvrdi »greška« u tjelesnim reakcijama i onda je tretman nedvojbeno puno lakši. Do sada je farmaceutska industrija tradicionalno planirala svoj profit na nekoliko ključnih lijekova masovne produkcije. Za razliku od takve poslovne orijentacije, farmakogenska sredstva potpuno će promijeniti taj princip jer će lijekovi biti »korijeni« za manje skupine bolesnika. Tvrtka »Hoffmann La Roche« ima u programu sretnu kombinaciju lijekova, dijagnostičkih sredstava i vitamina što druge slične kompanije - nemaju. Sjetimo se nedavne panike oko akutnog respiratornog sindroma (SARS-a) i postavljanja konačne dijagnoze i vrste uzročnika. Upravo je genski čip u tome odigrao ključnu ulogu. Budući da su uzorci infektivnog materijala stigli u Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u SADu, gdje su stručnjaci napravili gensku sliku (mapu) koju su zatim usporedili s 1000 gotovih genskih struktura drugih virusa. Istraživač na Kalifornij skom sveučilištu dr. Joseph DeRisi tom je prilikom novinarima pokazao stakalce gdje se nalaze sekvence svih poznatih virusa. Kompjutorska usporedba DNA za relativno kratko vrijeme dala je do znanja o čemu je riječ.. Identifikacija genskim čipom Ova procedura genske identifikacije sada je dotjerana toliko da se rutinski obavlja. Tako, primjerice, ako kursor PC-a stavite na jednu od sekvenci, dolje ćete dobiti oznaku da je riječ o »goveđem corona virusu«. Ako, pak, stisnete drugu, točku, dobit ćete oznaku da je riječ o »ptičjem corona virusu«. Zaključak je kod SARS-a bio da nije riječ o mutiranom virusu, već potpuno novom “corona” virusu koji je preskočio barijeru vrste. . Sasvim je jasno da ovakav »virusni čip« predstavlja pravo »zlato« u rukama epidemiologa koji se na terenu bore sa zarazom, a najčešće zapravo ne znaju o čemu je riječ. To naročito vrijedi u slučaju biološkog udara kada civilno stanovništvo masovno obolijeva, a da se ne zna što je pravi uzrok. Autor virusnog čipa dr. DeRisi skromno izjavljuje da nisu
učinili ništa revolucionarno i da je sve zapravo vrlo jednostavno. Naravno da je jednostavno pošto je prethodno napravljen osmogodišnji istraživački posao čija je svrha bila da se DNA stavi na stakalce tehnologijom koja se koristi u proizvodnji čipova. No, nije to sve; kompjutor omogućuje simultanu usporedbu tisuća DNA struktura istovremeno. Kad je gotovo, sve je vrlo jednostavno. Nije teško shvatiti da će najveću svrhu genski čip ostvariti tek za par godina kod liječenja pojedinih, najčešće neugodnih bolesti, osobito gdje ne postoji zadovoljavajuća terapija. Mali komadić silikona mogao bi uskoro napraviti revoluciju u liječenju bolesnika; amplichip koji će za koji mjesec biti lansiran i u SADu pomoći će da se osjetljivim lijekovima precizno odrede doze što je do sada bilo nemoguće zbog individualne prihvatljivosti lijekova. Najveća primjena predviđa se kod tretiranja depresije gdje se koriste jaki lijekovi s cijelim nizom popratnih pojava. Genski čip će analizirati krvni uzorak pacijenta, identificirat će naslijeđenu genetsku strukturu od svakog roditelja i prilagoditi dozu lijeka prema načinu njegova metaboliziranja. Naime, razlog zašto pojedini pacijenti ne reagiraju na lijekove jest njihovo metaboliziranje. Takvi pojedinci odbacuju lijek i naravno izostaje njegovo djelovanje. Pravi lijek u pravoj dozi do sada je bio samo san liječnika. Uzmete li u obzir da se ovoga časa na tržištu nalazi najmanje desetak antidepresiva, postavlja se pitanje kada i u kojim slučajevima koristiti pojedini tip, a o dozi takvog lijeka bolje da ne govorimo. Dosadašnja terapija svodila se na »pogađanje«, odnosno prema simptomatologiji propišete pacijentu lijek i date mu ga na nekoliko mjeseci testiranja da se vidi reakcija. Ako jedan antidepresiv nije prihvaćen, kreće se sustavom »napikavanja« na novo sredstvo, što opet traje par mjeseci. Po svemu sudeći, depresija bi mogla biti prva na redu za »silikonsko liječenje« kako ga Amerikanci zovu. Sumrak klasičnih lijekova Lijekovi modelirani prema individualnoj genskoj mapi do jučer su bili čista fantazija. Već danas genski čip možete nabaviti po cijeni od 2500 dolara. Ako, pak, .želite čip prilagođen posebnim potrebama, onda ćete ga čekati nekoliko mjeseci i stajat će vas 12000 dolara! Za sada postoji samo jedan proizvođač i taj je naravno u Kaliforniji, to je tvrtka »Alfymetrix« iz Santa Clare. Ocjena stručnjaka Sveučilišta u Visconsinu jest da je »silikonska
terapija« daleko učinkovitija i što je važnije - jeftinija od klasičnih metoda pa se u narednom desetljeću očekuje prava ekspanzija ciljanih (projektiranih) ili personaliziranih lijekova. Možda je važno istaknuti da se tim istraživaća sastoji od svih struka, uključujući molekularne biologe, liječnike, softveraše, inženjere, genetičare i brojne druge. Tehnologija izrade genskog čipa je toliko usavršena da se proizvodna procedura s nekoliko tjedana svela na svega osam sati posla. Tehnologija je zaštićena preko »Visconsin Alumni Research Foundation« i mogla bi autorima u bliskoj budućnosti donijeti pravo bogatstvo. No, ta bi tehnologija mogla označiti sumrak klasičnih lijekova koji u pravilu nikad ne djeluju samo na medicinski problem kojemu su namijenjeni, već imaju i cijeli niz sporednih (opasnih) učinaka. Oni ne uvažavaju bitne razlike među ljudima u naćinu prihvaćanja lijekova i njihova metaboliziranja. Zapravo, sudbina klasičnih lijekova bila je zapečaćena kompletiranjem ljudskog genoma 2000. godine kad je postal o jasno da će se jednog lijepog dana u medicini liječiti sve bolesti na molekularnoj razini. Jednostavno, tada su postale jasne individualne razlike I biolozi su mogli na temelju tih razlika postaviti skupine i podskupine tipova (sekvenciranje). Od toga do personalnog pristupa u dijagnostici i liječenju samo je jedan korak koji je očito sada učinjen. Za ljude koji danas uzimaju lijekove, njihova učinkovitost nije veća od 60 posto, a o sporednim učincima nije potrebno previše ni govoriti. Često se u uputama lijekova za sporedne učinke osigurava cijela stranica, tako da je pacijent u teškoj dilemi kako bi izvagao što je bolje - lijek uzeti ili ne uzeti zbog rizičnih nuspojava. Prednosti genske terapije Bogatije farmaceutske kompanije uskoro će biti u mogućnosti kreirati lijekove po želji bazirane na proteinima, enzimima, RNA molekulama, koji će biti ciljani prema specifičnim bolestima i problemima pacijenata. To će udeseterostručiti njihovu učinkovitost i bitno smanjiti smrtnost. Ono što je najvažnije, značajno će se smanjiti sporedni negativni učinci klasičnih lijekova. Možemo reći i ovako; nakon desetak godina, klasičnih lijekova sjećat ćemo se kao što se danas gledajući kompjutore sjećamo olovke i krede. Ciljani lijekovi preskočit će značajno dugu i nadasve skupu fazu kliničkih ispitivanja gdje se do sada ponekad nagađalo, a namjena lijeka se, ovisno o rezultatima, mi jenjala u posljednji čas. A ono mjesto u liječenju
klasičnim lijekovima gdje se najviše griješilo - doziranje,pretrpit će najveće promjene! Ne samo da će postojati specifičan lijek za određenu bolest, već će biti i individualno doziranje prema prihvatljivosti, a ovisno o genetskoj strukturi pacijenta, odnosno njegovoj sposobnosti metaboliziranja. Dosada.nji pogled na cjepiva, njihovu izradu i primjenu, potpuno će se promijeniti. Naime, značajno će se smanjiti rizik od izbijanja cjepne bolesti jer će cjepivo biti strogo prilagođeno prema određenom soju,a shodno genetskoj mapi uzročnika. Cjepivo neće moći prenositi neke druge bolesti kao što je bio slučaj do sada. Ipak, što je najvažnije, značajno će se smanjiti troškovi koji su do sada, osobito za neke bolesti, bili iznimno visoki. Treba li spomenuti da će se ubrzati postupak otkrivanja novih lijekova? U bliskoj budućnosti, farmaceutska industrija bit će zasigurno najpropulzivnija, pa onaj tko bude u njoj radio imat će veliku privilegiju. Dijagnostika će biti ubrzana najmanje desetak puta. Krajem ožujka 2005 godine održan je u Njemačkoj Internacionalni simpozi j molekularne dijagnostike i genske terapije bolesti kože gdje je zapravo predočeno sve novo što postoji ili što će biti predstavljeno u bliskoj budućnosti. Svaki donekle potkovani stručnjak zastao bi iznenađen pred onim što je mogao žuti od strane najpoznatijih i najpozvanijih stručnjaka svijeta jer to je više sličilo na neku futuristiku nego na sadašnje vrijeme. Premda je glavna tema bila genska terapija kožnih bolesti, mnogo toga se moglo ćuti o zaustavljanju ili sprječavanju virusnih bolesti i raka. Naravno, dosta prostora zauzelo je patentiranje genskih lijekova, etičke implikacije genske terapije... Ipak, “zvijezda” gusto nabijenog znanstvenog programa bila je tzv PCR tehnologija (Polymerase Chain Reaction) koja je zaslužila autorima I Nobelovu nagradu. Dovoljno je spomenuti da je ta tehnologija genske dijagnostike, kojoj je vlasnik tvrtka »Roche«, u kratko vrijeme obogatila znanost s nevjerojatnih 130 patenata. Već postoji desetak vrsta gotovih dijagnostičkih »kitova« pod trgovačkim nazivom »Amplicor«, koji izvrsno obavljaju do sada teško zamislive obrade DNA i RNA i na temelju toga omogućuju izradu milijuna kopija što otvara ogromne mogućnosti brzih pretraga krvi, mikrobioloških analiza, utvrđivanja identiteta uzročnika itd. Bez PCR tehnologije putem replikacije DNA ne bi bilo uvida u genetski materijal, a opet bez toga ne bi bilo uvida u samu suštinu bolesti. Mnogi stručnjaci s oduševljenjem spominju »revolucionarne« promjene u načinu razmišljanja o bolesti i liječenju, premda oni umjereniji kažu da za oduševljenje još uvijek ima dosta vremena.
Jedno je sigurno; otkrivanje uzroka bolesti, dakle dijagnostika, bit će po svoj prilici ubrzana najmanje desetak puta. Nemojmo zaboraviti da je sve do nedavno za utvrđivanje uzročnika salmonela otrovanja trebalo najmanje nekoliko dana, a već danas, zahvaljujući novim dijagnostičkim sredstvima, potrebno je svega nekoliko sati. Što to znači u epidemiologiji, nije potrebno spominjati.
KAKO SPRIJEŠITI KOBNI UGRUŠAK? Reci mi kakve su ti krvne žile pa ću ti reći koliko si zdrav! Sve se cijevi mogu začepiti pa tako i krvožilni sustav, osobito na sudbonosnim mjestima kakva su srčani mišić i mozak. Možete spriječiti nastajanje ugruška, možete ga otopiti, možete ga odstranit i operativno, a prema najnovijim saznanjima možete ga izvaditi na principu »vadičepa«. Je li folna kiselina lijek ili dijetetski pripravak? Polypill spašava od sigurne smrti Sve donedavno, spasonosno sredstvo kod pacijenata kritični h za nastanak moždanog ili srčanog udara bio je dobri stari aspirin koji je u dnevnoj dozi od 100 mg činio krv tekućom, odnosno koji je uspavljujući krvne pločice (trombocite) sprječavao nastanak krvnog ugruška. To se sredstvo i danas preporučuje osobama iznad 55 godina, a vrlo često i mlačima koji žive stresnim načinom života. No, svaka stvar ima svoje vrijeme trajanja pa tako vrijedi i za dobri stari aspirin. Naime, britanski znanstvenici su došli do značajnog saznanja da se aspirin može kombinirati s folnom kiselinom, preparatom protiv kolesterola i blagim sredstvom protiv tlaka i tako smanjiti pojavu srčanog i moždanog udara za čak 80 posto. Izgleda nevjerojatno? Možda, no argumenti su pred nama i moramo im vjerovati osobito kad su objavljeni u »British Medical Journalu«. Tako je nastao preparat zgodno nazvan Polypill. Rezultate je u javnost iznio prof. dr. Nicolas Wald s londonskog Instituta za preventivnu medicinu. Ukupno je izvršeno 750 pokusa na 400.000 ljudi pa se istraživanje smatra valjanim i vrlo mjerodavnim. Ovdje se dogodilo nekoliko zanimljivih stvari; kombinacija aspirina koji se nalazi u slobodnoj prodaji, vitamina koji spada u dijetetske pripravke i sitosterola koji je t akođer u ulozi lijeka, ali i dijetetskog pripravka
te jedinog pravog lijeka - sredstva za snižavanje tlaka. Drugo, sirovine su dobro poznate i relativno jeftine I treće, kombinacija odavno postoji, ali nikome od tisuća istraživača smještenih u brojnim laboratorijima farmaceutske industrije nikada nije na pamet pala takva ideja? Rezultati su uz svu znanstvenu suzdržanost i potrebnu skepsu - izvrsni; Polypill može za 88% smanjiti rizik od srčanog i za 80% od moždanog udara. Polypill se može koristiti bez recepta što znači da bi milijuni ljudi širom svijeta mogli preživjeti kritične godine koje su inaće i najplodnije. Preparat je nov, ali počiva na starim saznanjima; ako je jedna komponenta djelatna, primjerice aspirin, onda u kombinaciji s nekim drugim djelatnim tvarima može doći do pojačanog učinka (sinergizma). Tako je to kod istraživača; neke stvari zapravo stoje pred nosom, ali ih ne vidimo kao što igrači šaha ne vide mat kombinaciju, a promatrači se sa strane love za glavu. Preciznijom analizom Polypilla saznali smo da se djelatna tvar protiv visokog tlaka zapravo sastoji od tri poznata lijeka čije su dnevne doze smanjene na polovicu. Tako će svaka komponenta odraditi svoj dio posla; aspirin će umrtviti krvne pločice (trombocite) što znači da će krv biti rijetka, folna kiselina će poznatim mehanizmom blokiranja razine homocisteina u krvi spriječiti stvaranje masnih plakova, sitosterol će smanjiti razinu kolesterola u krvi, a kombinacija sredstava za snižavanje tlaka smanjit će unutrašnju napetost u krvnim žilama. I pogledajte zanimljivosti; folna kiselina poznata kao dio B-kompleksa, vitamina koji (kao i druge vitamine) mnogi stručni ljudi bagateliziraju jer nije lijek već dijetetski pripravak, našla se tako u spason spasonosnoj osnoj piluli kao ravnopravna djelatna tvar. Profesor Wald koji je promovirao Polypill eksperimentalno je samo s folnom kiselinom postigao vrlo zadovoljavajuće rezultate, odnosno utvrdio je kako svakodnevno uzimanje ovog vitamina mo.e smanjiti rizik srčanog udara za 16 posto, a moždanog udara za 24 posto. Postavlja se pitanje je li folna kiselina u ovom slučaju lijek ili i dalje treba biti dostupna u svakoj ljekarni, drogeriji ili na svakom kiosku? Da vas podsjetim da je, primjerice, C vitamin ili askorbinska kiselina jedinstven po tome što je prisutan na tržištu čak u tri forme; kao lijek u ampulama, kao dijetetski pripravak u tabletama, kapsulama i šumećim tabletama, te kao aditiv za kruh i mesne prerađevine pakiran kao prah u vrećicama. Istraživanja su pokazala kako oko 10 posto ljudi među nama ima abnormalni gen koji rezultira stvaranjem viška aminokiseline homocisteina i to 20%. Dakle, nisu u pitanju samo pušaći, osobe s povišenim sadržajem kolesterola u krvi ili oni koji imaju povišeni tlak. Svi su oni u visokom riziku
od srčanog ili moždanog udara jer je homocistein podloga za razvitak masnih plakova. Svakodnevno uzimanje folne kiseline sprječava stvaranje homocisteina, a poznato je da to nikako nije i jedino blagotvorno djelovanj e ovog vitamina. Eksperimentalno je potvrđeno da je homocistein uzročnik tzv. duboke tromboze vena koja je potencijalno opasna po život jer oslobođeni ugrušak krvi izaziva emboliju pluća. Prednost Polypilla je to što se može nabaviti i koristiti bez recepta (prema naputku) i bez prethodnog liječničkog pregleda, pregl eda, upravo onako kao što je bilo do sada, samo s andolom od 100 mg. Naime, procjena stručnjaka za bolesti srca i krvnih žila jest da je rizik svakim danom sve veći i kako je zapravo prevencija potrebna za sve osobe koje dođu u kritične godine ili se bave kritičnim (stresnim) poslom. Naravno, Polypill je kao izrazito preventivno sredstvo rođen, ali ostaju brojna dodatna istraživanja odnosno testovi sigurnosti, stabiliteta, mogućih interakcija...što interakcija...što bi sve skupa moglo potrajati dvije, tri godine. Nova varijanta aspirina Osim Polypilla koji je svojevrsna senzacija, postoji Polyaspirin Polyaspirin koji je zapravo nova kemijska varijanta dobrog starog aspirina (acetil-salicilne kiseline), a mogao bi (konačno) biti bitno poboljšan. Dobro je poznato kako je klasični oblik ovog stogodišnjeg lijeka bio iritantan za želudac većine korisnika, a kod nekih posebno osjetljivih moglo je doći i do neugodnih krvarenja. Naime, pod utjecajem želučane kiseline oslobađa se salicilna kiselina koja je jaki iritans. Da vas podsjetim kako se salicilna kiselina i njene soli inaće koriste kao snažni konzervans Preko 50 godina su kemičari razmišljali kako da ukrote aspirin da što manje iritira želudac kako bi se doza mogla povećati a da ipak ostane ono što jeste tj analgetik. I konačno došao je i taj dan; ako se lijek pripremi kao elastični polimer koji se sastoji od oko 100 molekula, sva ljekovita svojstva ostaju, ali se neka negativna svojstva gube. Kemičarka, prof. dr. Kathryn Uhrich sa Sveučilišta Rutgers, SAD, koja je obavila kemijsku transformaciju transformaci ju klasičnog aspirina kaže kako izgleda tako jednostavno, ali to nitko dosad jednostavno nije pokušao. Prva iskustva pokazuju da se salicilna kiselina iz aspirina kasnije oslobađa odnosno u tankom crijevu gdje alkalni medij neutralizira jaku kiselinu. Nadalje, nove tablete bit će manje, učinkovitije i neće se morati uzimati tako često kao dosad (svaka 2-3 sata). Ako FDA odobri uporabu novog aspirina to bi bio prvi slučaj da se polimer koristi kao »nosač« ljekovitog sredstva.
Tako se za ovaj (ali i neke druge) slučajeve u istraživanju može kazati; od šume ne vide drvo. Samo rijetki istraživači istraživači imaju dara otkriti ono što drugi ne vide i njima u pravilu pripada slava. Ugledna kemičarka ima namjeru odmah nastaviti s procesom polimerizacije para-aminosalicilne kiseline koja predstavlja klasično sredstvo protiv uzročnika TBC-a, inaće rezistentnog na sva moguća sredstva. Ne treba biti previše pametan pa pretpostaviti kako bi se mogle tako raditi polimerizacije antibiotika i izbjeći nekad fatalne rezistencije mikroba kao i alergijske manifestacije organizma. Jedno je sigurno, kemičarka će steći reputaciju vrsnog istraživača ali i brojne zlobnike koji su se godinama mučili ali nisu mrdnuli dalje od početka.
RAJČICE S OKUSOM CJEPIVA Strah od cijepljenja zbog injekcijske igle postao je pro šlost. Cjepivo u rajčici ili drugim namirnicama sve više postaje stvarn ost. Tzv. “jestivo cjepivo” uskoro se može prakticirati, iako još treba čekati dok dođe do masovne primjene. U bliskoj budućnosti mnoge bi namirnice mogle postati vektori za razne vrste zaštite. Umjesto injekcija - namirnice, umjesto kroz kožu - kroz usta! Roditelji budućnosti govorit će o svojim precima kako su djecu »mučili« injekcijama! Jeftinije cjepivo – kroz usta
Kao što smo rekli, u San Diegu je na sastanku američkog društva za moždani udar priopćeno o uspješno izvršenoj probi uvlačenja tankog »vadičepa« sondom (kroz arterij u noge) sve do ugruška u moždanoj arteriji. arterij i. Radi se o finoj prokronskoj žici koja je na kraju uvijena u svrdlo. Izvješće je podnio dr. Sidney Starkman jedan od direktora UCLA Centra za moždani udar, koji je obavio stotinjak takvih intervencija (vađenja ugruška). Nakon uvođenja, uvrtanjem »vadičepa« ugrušak se ulovi i izvuće vani. Istina, život pacijenta visi o koncu, ali se ipak sve sretno završi. Trijumf kirurgije? Ne, nego trijumf jedne banalne ideje.
Ne tako davno, cijepljenje protiv zaraznih bolesti bilo je kazna, tj. brinulo je roditelje i strašilo djecu, a i danas ima onih koji zločestu djecu plaše injekcijskom iglom. A i oni koji su išli u daleke prekomorske zemlje morali su proći pravu torturu kombiniranog cijepljenja uz mogućnost raznih neugodnih popratnih pojava. Razvoj jestivih cjepiva toliko je daleko doveden da je samo pitanje vremena kada će igla za ubrizgavanje cjepiva nestati iz svakodnevne uporabe.
Ideja u svemu ima svoju cijenu, a kad je riječ o ljudskim životima cijena je strahovito visoka. »V »Vadičep« adičep« za krvne ugruške načinila je tvrtka »Concentric Medical Inc.«.Sada je navedeni »vadičep« načinjen od nikaltitanija tražen kirurški alat, a svaka klinika za srce i krvne žile želi ga što prije upotrijebiti. Za intervencije vađenja ugruška potreban je dobro uvježban tim liječnika. Dr. Starkman je od 114 obrađenih slučajeva 61 pacijenta spasio sigurne smrti i tako oslobodio prolaz svježoj krvi do moždanih stanica. Prije te nove metode na raspolaganju je stajala jedino metoda otapanja ugruška pojedinim kemijskim sredstvima.
Tehnika genetskog inženjeringa kod biljnih vrsta otvorila je neslućene mogućnosti za bezbolan unos cjepiva u tijelo. Rajčica ili slatki krumpir gotovo su idealni nositelji (vektori) za materijal koji provocira stvaranje imuniteta. U laboratorijskim uvjetima to je postignuto; miševi hranjeni rajčicom koja sadrži genetski materijal protiv bakterije B-coli, ne obolijevaju od opasnog pa i smrtonosnog proljeva, a cjepivo rajčice može spasiti prerano rođenu dojenčad od infekcije respiratornim virusom (RSV) koji predstavlja pravu moru u slučaju defekata na imunološkom sustavu, osobito u zemljama trećeg svijeta. Inaće, taj virus kod normalne djece završava tek sa simptomima gripe. Dr. S. Korban sa Sveučilišta Illinois i suradnici uspješno su imunizirali miševe protiv te opake bolesti, dajući im kao hranu genetski modificiranu rajčicu (»Cherry tomato«). Svoj rad objavili su u stručnom časopisu European Journal Transgenic Research. Naravno, pokus nije bio tako jednostavan jednostav an kako izgleda i kako se piše. Korbanova skupina skupina istraživača podijelila je pokusne miševe u dvije skupine - jedna je dobivala genetski modificiranu, a druga normalnu rajčicu. Miševi koji su dobili prethodno modificiranu rajčicu, počeli su proizvoditi antitijela i to ista ona koja bi se proizvodila da se tijelo inficira čistim virusom RSV. Nije bitno je li dio
miševa ostao bez reakcije ili ne, već je bilo važno potvrditi da se biljnim cjepivom može isprovocirati imuna reakcija. Prednosti su ogromne – cjepivo se dobiva znatno jeftinije, aplicira se na neosjetan način, primjerice, kroz salatu od rajčice, i nema gotovo nikakvih reakcija karakterističnih za cjepivo životinjskog podrijetla. I još nešto; nisu potrebne sterilne igle, jestivo cjepivo lakše se čuva i distribuira, što pruža priliku i nerazvijenim zemljama. Umjesto da djeca u repu čekaju i tiho pate dok ih se ne »pikne« u ruku, dobivaju rajčicu pa nema nikakva pritiska, već sve izgleda kao svaka druga igra. Izbacivanjem igala iz cijepljenja izbjegavaju se razne infekcije zbog manjkave ili izostale sterilizacije. Dr. Korban kaže da se cjepivo »proizvodi« u unutrašnjem jestivom dijelu rajčice, da se lako konzumira te da osoba koja pojede plod posve sigurno dobiva dostatnu količinu imunogenog materijala. Rajčica je na taj način postala prototip za jestivo cjepivo, pa je i najveći dio pokusa obavljen upravo na njoj. Tomato and potato vaccine... Uz rajčicu kao voćni plod (u SAD-u se ona tretira kao voće) u pokusima za prijenos cjepiva koriste se slatki krumpir i jabuka. No, postoji mala razlika; rajčica se pojede cijela, krumpir se mora prethodno obraditi, dok kod jabuke postoji otpad (ogrizak). Sve to prisiljava tehnologe da cjepivo posebno prilagode svakoj biljci. U tom pogledu vlada natjecateljski duh među više američkih sveučilišta. Na Sveučilištu Cornel, u Plant Research Center također su daleko odmakli; napravili su prvi pokus na ljudima s jestivim cjepivom cjepivom biljnog podrijetla (»Tomato (»Tomato vaccine«). vaccine«). Riječ je o cjepivu protiv opasnog trovača hrane B-coli koji svake godine u SAD-u, ali i izvan zemlje na turističkim putovanjima, inficira nekoliko tisuća ljudi. Prema podacima dr. Charlesa Arntzena, direktora BTI-ja, infekcija s B-coli svake godine u svijetu ubije oko 3000 dojenčadi. Jestivo cjepivo bio bi pravi spas. Pokusi s modificiranim krumpirom koji sadrži gen za bakterijski antigen B-coli trajali su šest mjeseci na skupini dobrovoljaca te pokazali mnogo zanimljivih stvari. Prvo, krumpir se ne može toplinski obrađivati jer visoka temperatura uništava antigen, a drugo, nakon konzumiranja sirovog krumpira dobrovoljci su počeli proizvoditi antitijela protiv B-coli! Pritom valja napomenuti da nije bilo nikakvih sporednih (neugodnih) pojava koje bi bitno ugrozile zdravlje osoba u pokusima. No, nije to ni
izdaleka sav posao; još je potrebno takav genetski modificirani krumpir kultivirati, kolekcionirati, pakirati i distribuirati te utvrditi kako reagira na razne vanjske utjecaje. Netko bi s pravom zaključio da je riječ o ljekovitom krumpiru, ali to bi bila pogreška. U bliskoj budućnosti mnoge bi namirnice mogle postati vektori za razne vrste zaštite. Umjesto injekcija - namirnice, umjesto kroz kožu - kroz usta! Roditelji budućnosti govorit će o svojim precima da su djecu »mučili« injekcijama! Predajom tehnologije genetske modifikacije krumpira u nerazvijene zemlje (umjesto nabavke klasičnog cjepiva), moglo bi se osigurati dovoljno materijala za cijepljenje djece i odraslih, što bi istovremeno izbilo adute monopolističkog položaja farmaceutskih tvrtki. Jeftino cjepivo postalo bi dostupno i ne bi bilo privilegija bogatijih. Ne treba gajiti iluzije da su svi pokusi završili samo na rajčici i krumpiru. Kao vektori su korišteni i banana - za virus hepatitisa B, papiloma virusa koji napada cerviks maternice, ali i jabuka. Bilo je i mnogo kritika kao, primjerice, - »ono što ste dobili u laboratorijskim uvjetima neće ni približno biti moguće u stvarnom svijetu«. No znanstvenici znaju proceduru - korak po korak sve do cilja. Možda je najveća dilema javnosti što se u postupku koristi genetska, modifikacija, no u bliskoj budućnosti ciljani lijekovi bit će isključivo dobiveni postupkom genetske modifikacije! Pakiranje u ampule ili banane, sasvim svejedno, ako je postignut cilj – učinkovita zaštita od opasnih uzročnika bolesti! Da državne institucije mjerodavne za zdravlje blagonaklono gledaju na jestivo cjepivo, dokaz je i odobrenje sredstava USDA koje je dobilo sveučilište u Illinoisu za »Tomato vaccine«, kako se popularno zove cjepivo »upucano« u rajčicu. U pitanju je utvrđivanje prave doze koja se mora konzumirati da bi cjepivo bilo pouzdano! Kritičari kažu da je to i najteže pitanje na koje će se dati odgovori u idućem razdoblju. No, dr. Korban vjeruje da doziranje cjepiva nije problem. Istina, tako oplemenjen krumpir neće se prodavati u svakoj piljarnici, ali ga neće biti ni u ljekarni. Vjerojatno će se prodavati na posebnim prodajnim mjestima, gdje će kupce savjetovati posebno educirano osoblje, i uz posebnu cijenu koja će ipak biti daleko ispod cijene tradicionalnog cjepiva. Cjepivo iz čaše soka? Klasična cjepiva »rastu« u ogromnim fermentorima ili na stanicama živih organizama kao što su kokošja jaja, a potom prolaze više faza od kojih je najvažnija purifikacija kako bi cjepivo postalo prihvatljivo za injektiranje u ljudsko tijelo. Da bi bilo dugotrajno, cjepivo se pakira u bočice te se
mora držati na rashlađenom mjestu. Jasno, takva produkcija zahtijeva skupocjenu i prilično glomaznu opremu, zbog čega su klasična cjepiva vrlo skupa. Suprotno tome, jestivo cjepivo raste vrlo jeftino u rajčici, gotovo ne zahtjeva dodatnu obradu i konzumira se laoko - jedenjem.. Umjesto troškova za injekcije, sterilne igle i tehničko osoblje za aplikaciju, ljudi rajčicu konzumiraju sami. Sad se radi na tome da se iz GM-rajčice i jabuke cijedi sok koji bi doslovce bio cjepivo koje bi se moglo popiti! Dr. Korban je velik optimist i tvrdi da nas od cjepiva u obliku soka dijeli tek nekoliko godina. On kaže: »Mi ne liječimo, već preveniramo bolest pa ne pretendiramo na to da naše sredstvo dobije tretman lijeka. Tko popije naše cjepivo protiv B-coli, nikad neće dobiti opasno otrovanje ako se, primjerice, u odresku nađe infekcija sasvim uobičajena u SAD-u. Neće biti nikakav problem spriječiti infektivni proljev dojenčadi kao i brojne druge bolesti, a sasvim je izvjesno da će se dobivati i kombinirana cjepiva protiv nekih bolesti«. Dr. Korban kaže da su znanstvenici umorni od izrade klasičnih cjepiva za svaku pojedinu bolest ljudi i domaćih životinja. To je preskupo i presloženo. Genetska modifikacija pomogla je da se proces bitno skrati i izmijeni. Kombinacija agrikulture i medicine mnogima izgleda nemoguća misija, ali po svemu izgleda da će baš ona dati rezultate. Tako je nastao i izraz »uzgoj u biljkama« ili »biofarming«, a označava postupak pri kojemu se u rajčicu unose posebno označeni geni koji će inficirati stanice rajčice i pobuditi ih na produkciju antitijela. Nacijepljena biljka uzgaja se prvo na pločama, a kad naraste, prenosi se u staklenu teglu. Rast se nastavlja vrlo brzo pa se blizu kraja zrelosti prenosi u staklenik. Gotovi zreli plodovi koriste se kao visokovrijedan materijal za cijepljenje, zasad u laboratorijima, ali uskoro i izvan njih. Tzv. cijepljenje sokom (»juice vaccination«) potpuno onemogućuje rizik kontaminacije, što je dosad bio velik problem kod klasičnog cijepljenja. Uzgoj cjepiva u biljkama sigurniji je od uzgoja na živim stanicama jer patogeni uzročnici i virusi iz bilja ne prelaze na čovjeka. Kod uzgoja na živim stanicama uvijek postoji rizik, a CJD je lijep primjer kako cjepivo takve vrste može biti problematično. Razvoj »tomato vaccinae« traje pune 4 godine, a svi pokusi na miševima dali su izvrsne rezultate. Prije dvije je godine dr. Korban vršio pokuse na štakorima koji su na ljestvici razvoja korak dalje - opet vrlo uspješno. Štakori su bili hranjeni nacijepljenom rajčicom u pet intervala za vrijeme od 30 dana, a zatim se u njih injektirao smrtonosan RSV virus. Preko 90
posto štakora pokazalo je puni imunitet u odnosu na virus. Nakon pokusa uzgojene su tri generacije rajčice s dodanim cjepivom i ništa se nije promijenilo. Iako rajčica pokazuje visoku produktivnost, pokusi s jabukama pokazali su zanimljiv fenomen; nekoliko generacija inficiranih jabuka da bi proizvodile cjepivo pokazivalo je uvijek istu antigenu sposobnost, dok antigena sposobnost rajčice može oscilirati. Stoga se očekuje da bi sok od jabuka mogao biti i popularnije cjepivo od rajčice. Najveći protivnici jestivog cjepiva nesumnjivo će biti velike farmaceutske tvrtke koje proizvode klasična cjepiva. Primjerice, tvrtka »Merck« godišnje od cjepiva protiv hepatitisa B ostvaruje milijardu dolara. Teško je vjerovati da će tvrtka poput nje dobrovoljno odustati od takvog masnog zalogaja.
PANIKA ZBOG NOVIH ZOONOZA Opaki virus SARS-a podstanar je divlje mačke (Prionailurus viverrinus) slične našoj kuni (cibetke) Što je čovjek bliži životinjama, to je češće preskakanje bolesti sa životinja na čovjeka. Analiza genoma virusa SARS-a (teški oblik plućnog sindroma) pokazuje frapantnu sličnost s virusom cibetke (divlje mačke) s juga Kine, koja se jede kao specijalitet. Antraks koji se prenosi s goveda i ovaca na ljude koristi se i kao sredstvo biološkog rata..Sve domaće i divlje životinje, pa čak i one koje obožavamo kao kućne ljubimce, mogu biti izvorom opasnih pa i smrtonosnih bolesti. Cibetke su nositelj virusa Odluka kineskih zdravstvenih vlasti bila je vrlo je rigorozna: treba smjesta uništiti 10.000 cibetki, smje.tenih u kavezima i spremnih za trgovanje po trgovima provincije Guangdong. Uzme li se u obzir da je prosječna težina životinje oko 10 kg, to znači oko 100 tona mesa. Računa se da mjera neće biti učinkovita jer će cijena tog mesa odmah porasti pa će procvjetati ilegalna trgovina. Zapravo, od prošle epidemije pa do danas trgovina cibetkama uopće nije prestala. Na trgovima na kojima se prodaje, a koji su strancima poznati po intenzivnom smradu, mogu se naći najrazličitije životinje, žive i zaklane, u koži i bez nje. Takvi su kineski običaji.
Nitko od lokalnog stanovništva ne vjeruje da se virus SARS-a krije u cibetkama, ali vjeruje da je pojava SARS-a dio programa iskušavanja širenja infektivnih bolesti kao biološkog oružja. Bez obzira vjerovali u to ili ne, u Velikoj Britaniji postoji skupina znanstvenika koji podupiru tezu o dolasku virusa SARS-a iz svemira putem »zvjezdane prašine«. Po njihovu se mišljenju taj virus tako naglo pojavio i toliko je puta promijenio fizionomiju, da za njegovo objašnjenje više nisu dovoljni ovozemaljski argumenti, već »svemirski«. Skupina znanstvenika iz Centra za astrobiologiju Sveučilišta Cardif iz Walesa te je teze objavila u uglednom časopisu The Lancet izjavivši da svakodnevno iz svemira pada oko 1100 kg raznog mikrobiolo.kog materijala, što znaći oko 20.000 bakterija po četvornome metru Zemljine površine. Oni tvrde da se samo tako mogu objasniti brojne iznenadne epidemije koje su poharale Zemlju i nestale. Neko drugo suvislo objašnjenje, kažu oni, ne postoji. Jasno, ova avangardna teza nije simpatična klasičnim mikrobiolozima, posebice ne virolozima koji su bliži ovozemaljskim rješenjima i, prije svega, dobro poznatoj mutaciji virusa. Naime, dosad nema nikakvoga dokaza da je infekcija SARS-a ili druge bolesti nastala putem meteora! Iako su astrobiolozi iz Cardifa vrlo ozbiljni stručnjaci, teško je pretpostaviti da razne skupine epidemiologa, virologa, molekularnih biologa (stručnjaka za genom) i drugih znanstvenika iz cijeloga svijeta nisu uzeli u obzir sve okolnosti u pojavi, razvitku I širenju infekcije teškog pluãnog sindroma poznatijeg kao SARS. Bađ je zato cibetka kao þivi nositelj tog virusa mnogo ve¿a vjerojatnost od teorije »zvjezdane prađine« koju su eto, ozbiljno prihvatile i kineske zdravstvene vlasti. Uostalom, zar lisica nije nositelj virusa bjesnoće I tu nema nikakve misterije? Ako ste mislili da će znanstvenici iz Cardifa lako odstupiti, grdno ste se prevarili. Oni za sve imaju objašnjenje, a analizirajući malo više povijest medicine i nagle pojave velikih svjetskih epidemija, kažu da ne treba biti previše pametan pa iznenadne pošasti, recimo, kuge u Ateni ili smrtonosne španjolske gripe 1918. dovesti u vezu s pojavom novih oblika virusa iz svemira. Argumentacija “svemiraca” se sastoji od uzoraka bakterija i virusa dobivenih sondama poslanim daleko u stratosferu. Materijal je kolekcioniran tijekom cijele 2001. godine i pokazuje da virusi egzistiraju u stratosferi te da mogu putem vjetrova i padalina doći u niže slojeve atmosfere. Na koji način virusi preživljavaju niske temperature na tim visinama, nije objašnjeno.
Ljubav koja ima svoju cijenu Vrhunski kineski znanstvenik, mikrobiolog Yuen Kwok-Yung iz Hong Konga, rekao je nedavno da je virus SARS-a koji je prije par godina prošetao svijetom inficirajući 8113 ljudi, napravio golemu paniku usmrtivši 688 osoba, zapravo stalno nastanjen u cibetkama južne Kine, tj. u divljim mačkama (Prionailurus viverrinus) koje inače love i pripremaju ih kao deliciju. Nedavno su kineske zdravstvene vlasti neizravno potvrdile ta nagađanja jer je odmah stigla stroga zabrana korištenja ovih životinja za »privatno konzumiranje«. Drugim riječima, naređeno je njihovo ubijanje i propisno zakapanje, a sve se trgovine za promet divljim životinjama smjesta zatvaraju. Odakle takva nagađanja znanstvenika o novom izvoru virusa SARS-a? Vrlo jednostavno - usporedbom genoma virusa SARS-a s genomom virusa koji normalno obitavaju u pojedinim životinjskim vrstama. Slika genoma virusa SARS-a i virusa nađenog kod cibetki dokazuje da su oni jedan drugome nalik kao dva brata blizanca. Dakle, sve rigorozne higijenske mjere poduzimane na mjestu utvrđivanja oboljelih ( karantena, blokada, generalno čišćenje, pranje, dezinfekcija, dezinsekcija, rukavice, maske, spaljivanje otpada - mogle bi biti sasvim uzaludne i promašene s obzirom da nisu poduzete gotovo nikakve mjere na mjestima ubijanja i konzumiranja cibetki. No, da podsjetimo čitateljstvo na neobičan običaj ljudi južne Kine. Oni obožavaju jesti upravo divljač kakva je i cibetka (divlja mačka), ali i zmije i kornjače. Te se životinje slobodno love, ubijaju i konzumiraju, a s njima se provodi i trgovina bez ikakva sanitarna nadzora. Baš ta bliskost čovjeka I divljači mogla bi biti uzrokom preskakanja virusa s jedne vrste na drugu. Pritom odmah valja naglasiti da nisu u pitanju meso i drugi jestivi dijelovi te »divljači«, već njihov feces, mokraća i respiratorni sekret, pa čak i kad su odavno osušeni i pretvoreni u nevidljivu prašinu. Tko je udahne postaje ne samo bolesnik, već i rasadnik nove količine smrtonosnog virusa. To bi donekle bio odgovor na neobično pitanje . zašto je najveći broj oboljelih u južnoj Kini kao i zašto, nakon relativnog mira, novi slučaj - opet u Kini? Ne morate biti epidemiolog da biste došli do zaključka kako virus negdje vegetira i čeka priliku da iskoči i pokaže koliko je moćan - ali na drugoj vrsti . Kažem li da virus SARS-a pripada familiji corona virusa, među koje spada i gripa, nisam vas umirio, ali da voli mutirati - to je činjenica. Spomenuti znanstvenik sa suradnicima je izolirao četiri tipa virusa iz izmeta i plućnog
sekreta cibetke koji su vrlo slični onima iz plućnog iscjetka oboljelih osoba od SARS-a. Sličnost još nije konačni dokaz, ali jest jaka indicija pa se kineske vlasti koje su to primile kao upozorenje, u skladu s time i ponašaju. Ljudi toliko vole životinje da su ih unijeli u kuće, daju ih djeci da se slobodno igraju pa i spavaju s njima. Poznavatelji urbanih sredina kažu da bi, kad bi se sve .ivotinje iz stanova u New Yorku i Londonu (ne uzimajući u obzir druge metropole) pustile vani, to bila najveća životinjska fešta na svijetu. Ima tu majmuna, zmija, papiga, kornjača, krokodila, pasa, mačaka, pantera, pingvina, kunića, sokolova, štakora...Gotovo svaka od njih može biti nositelj po nekoliko zaraza prenosivih na čovjeka (zoonoza). Teško bi bilo nabrojati sve zoonoze jer bi to bila posebna knjiga, no spomenimo tek glavne po skupinama; bjesnilo od pasa, crni prišt od goveda I ovaca, psitakoza od papiga, tularemija od kunića, crveni vjetar od svinja, kuga od štakora,razne viroze od ptica, a da ne navodimo zaraze koje mogu prenijeti žohari i drugi insekti koji se drže po policama u plastičnim kutijama. Namjerno ne spominjem brojne parazitoze i alergije izazvane životinjskim izlučevinama. Podsjetimo; znanstvenici su danas uvjereni da se kod gripe 1918 radilo o mutiranom corona virusu gripe tipa A koji je potekao iz Kine, baš kao i SARS. Nakon Kine pandemija je krenula poput bujice preko Japana da bi svom žestinom preselila u Europu slično bubonskoj kugi. Manje je poznat podatak da je tzv španjolska gripa u SAD bila pogubna baš za vojnike koji su se vraćali iz Europe i da je ubila 28 posto Amerikanaca, gotovo trećinu, što je čak 10 puta više od broja poginulih vojnika u I svjetskom ratu. Infekcijom je samo jedne noći u kampu Funston u Kansasu, zahvaćeno 522 vojnika. Samo je u jednom tjednu u Philadelphiji umrlo 4600 ljudi. Iako je bubonska kuga koja je harala tri puta u srednjem vijeku (6., 14. i 17. stoljeće), ubila 137 milijuna ljudi, procjenjuje se da je španjolska gripa bila ubitačnija jer je svijet poharala za samo godinu dana. Mutacije koje izluđuju epidemiologe S obzirom da je izvor infekcije u Kini bio liječnik koji je došao u hotel »Metropol« zbog vjenčanja te da je većina bolesnika (koji su kasnije umrli) boravila u hotelu, uzeta su 4 uzorka infekta, a načinjene su analize njihovog genoma te je sigurno potvrđeno da se radi o mutaciji..Obično mislimo da se viroza u pravilu prenosi kihanjem i kašljanjem (kapljična infekcija) pa se na taj način i branimo.
Vidjeli smo, međutim, da su u doba epidemije SARS-a svi nosili bijele zaštitne maske. No, viroza se često ne prenosi samo na taj način, već putem kontaminiranih ruku kao i na niz drugih načina. Nije, dakle, pot reban izravan kontakt između zdrave i bolesne osobe da bi nastala infekcija. Kad je riječ o virozi kakva je SARS, brzina rasprostiranja nekoliko je stotina puta veća od uobičajene jer to može biti putem zraka, vode ili ventilaci jskog uređaja. Zadnje otkriće glede širenja SARS-a su ventilacijski uređaji u hotelskim sobama, javnim institucijama pa i bolnicama, ali zabrinjava i mogućnost infekcije putem otpadnih voda iz kanalizacije. To su dokazali neki stručni radovi iz kojih je razvidno da su bolesnici inficirani i na taj način. Naime, feces i mokraća zaraženih osoba vrlo su infektivni. Očito da je virus dobiven na taj način posebno virulentan jer su tako inficirane osobe u pravilu umirale. Sumnjiva su, ili točnije rečeno opasna, sva mjesta na kojima su se zadržavale ili su ih dodirivale oboljele osobe (liftovi, kvake, gumbi, rukohvati...). Nedvojbeno je potvrđeno da su kod prijenosa bolesti određenu ulogu imali i žohari i štakori kojih ima u izobilju na mjestima gdje se zaraza pojavila. Detaljna analiza distribucije otpadnih voda honkonškog hotela na osam katova pokazala je da je upravo loše izvedbeno rješenje bilo izvorom infekcije. Zbog nedovoljne razine vode u odvodu ispod školjke WC-a, neugodan zadah vraćao se natrag kroz ventilacijski uređaj i tako se širio po apartmanima. Posve dovoljno da se čestice infekta dignu u zrak pa je, tko god ih udahne, zapravo izgubljen osim u slučaju ako ima specijalnu masku. Epidemiolozi su danas sigurni da je upravo zato zaraza buknula baš u hotelu. Pitanje bi li se takvo što moglo dogoditi u drugim zemljama upravo zbog načina higijenskog zbrinjavanja otpadnih voda - ostaje otvoreno. Zaraza putuje zrakoplovima Po izvješću WHO-a najveću brzinu rasprostiranja virusa SARS-a imao je Tajvan, a preko 90 posto svih slučajeva infekcije nastupio j e upravo u bolnicama. Razlog su neprikladan raspored prostorija, nemogućnost uspostave karantene, slaba obučenost zaposlenog osoblja, neprikladno zbrinjavanje infektivnog otpada... Nismo spomenuli još jedan važan podatak za širenje SARS-a; zaraza je putovala zrakoplovom pa su svi slučajevi na Zapadu zapravo potekli od centara u Kini i Hong Kongu. Pritom su stradali pripadnici svih profesija, no najviše
medicinsko osoblje pa i liječnici. Posljednji oboljeli od SARSa nakon šestomjesečnog »mirovanja« zaraze jest TV-producent, dakle osoba koja se mnogo kreće. Istraga će reći gdje je bio i što je jeo prije negoli je »pokupio« bolest, kao i ono što nas najviše zanima - je li imao kakav kontakt sa cibetkama. Inaće, cibetka je kineska delikatesa. Za razliku od drugih divljih mačaka, posebice onih domaćih, cibetke ulaze u vodu i love ribu, zbog čega nose naziv »mačke ribolovci«. Znatno su veće od domačih mačaka, a kad se udebljaju imaju debeo rep i masne butove. Prije prodaje drže se u kavezima, kao kunići ili kune. Obrađeno meso cibetke je poznata južnokineska delikatesa, baš kašto su kod nas zečevi. Ljubav prema životinjama divna je stvar, no ta ljubav očito ima i svoju cijenu.
je cijeli niz pitanja među kojima je svakako najvažnije ono ekonomsko. Ali, načeli smo i mogućnost da virus promijeni ćud i definitivno preseli na čovjeka kao mnogo »atraktivniju« žrtvu. Istina, ljudsko tijelo mu za razvoj pruža nešto nižu temperaturu (perad ima temperaturu od 42 C) ali budući da je taj virus pokazao veliku sposobnost adaptacije, pret postavlja se da će jednog lijepog dana i taj problem prebroditi. Crne prognoze epidemiologa sa sastanka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u Bangkoku doista obeshrabruju; u najboljem slučaju, moglo bi oboljeti milijardu ljudi, uz 2-7 milijuna žrtava. Vizija bespomoćnih ljudi koji umiru unatoč tisućama lijekova i tehničkim sredstvima, u kojoj je jedan virus definit ivno pobijedio čovjeka i sva njegova znanja podsjeća nas na horor filmove koje smo svojevremeno kao čistu fantaziju gledali duboko uvaljeni u fotelje naših stanova.
Sličnost gripe i SARS-a Budući da spada u veliku obitelj corona virusa, uzročnik SARS-a voli mutirati, što znaći da bez vidljiva povoda posve promijeni svoja svojstva. To s jedne strane može biti neugodno za proizvođače cjepiva, ali je istodobno povoljno za bolesnike jer se mogu nadati spontanom ozdravljenju. Virus mutira naglo kao da mu nevidljiva sila daje signal da sad zapleše valcer umjesto sambe. Gotovo identično kao virus gripe koji mu je donekle daleki srodnik. No, ne zavaravajmo se misleći da je gripa »bezazlena« bolest jer virus svake godine pokazuje druga (ojačana) svojstva. Na pitanje je li SARS programiran da ubije žrtvu, teško je dati odgovor, ali se može reći da je ekstremnio opasan a može biti i vrlo opak.. GENSKI ČIP: Lijekovi
VIRUS PTIČJE GRIPE UBIJA BEZ MILOSTI Ako vas ne ubije virus SARS-a, mogao bi to biti drugi opaki virus - ptičje gripe označen kao H5N1. Očekuje se da taj virus jednog lijepog dana “poludi” i pohara čovječanstvo kao što je španjolska gripa poharala svijet 1918 g Najgori mogući scenario U Tajlandu i Vijetnamu od ptičje gripe u godinu dana umrle su 32 osobe.. Preventivno ubijanje milijuna komada peradi u Kini, Tajlandu, Vijetnamu i drugim azijskim zemljama, te u Europskoj uniji (pa i kod nas), otvorilo
Je li zaista svijet preko noći postao tako opasan? Sve je više vrlo ozbiljnih znanstvenika koji na temelju gorkih iskustava s BSE-om (goveđom spongiformnom encefalopatijom ili kravljim ludilom), SARS-om (sindromom atipične respiratorne infekcije) i sad već vrlo opasnom ptičjom groznicom razmišljaju o tome kako treba potpuno promijeniti uobičajeni čovjekov pristup prema životinjama. Urbana ljubav prema životinjama kao i idila seoskog gospodarstva gdje kokoši šetaju po ljudskim prostorima, a papige slobodno pričaju sa stalka u dnevnoj sobi često se pretvara u svoju suprotnost jer su svi poznati kućni ljubimci istodobno potencijalni izvor zaraza i parazitoza koje se prenose na ljude. Ponekad ta ljubav ima visoku cijenu koju čovjek plača, no pitanje je - do kada. Sve je jasnije da virus šeće sa životinje na životinju kao južni vjetar. Kad pohara sve, onda ojačan traži nove žrtve, a čovjeka bi mogao uloviti na lijevoj nozi jer, po svemu sudeći, nije dorastao i nije spreman. Naime, prvo (pokusno) humano cjepivo protiv ptičje gripe tj. opakog virusa označenog kao H5N1 očekuje se u kasno proljeće 2005., a za to vrijeme nema nikakve zapreke da on »poludi« i napadne svom žestinom. Zašto se stručnjaci baš sada boje zaraze? Zato što postoji zakonitost u pojavi velikih pandemija kao što je bila pandemija španjolske gripe 1918. Javljaju se svakih desetak ili više godina, poharaju svijet i nestanu, a samo oni najjači prežive..Tko će preživjeti? Može li ptičji virus s čovjeka na čovjeka? U međuvremenu je, čini se, razriješena još jedna dilema - može li se ptičji virus prenijeti s čovjeka na čovjeka. Vjerojatno potvrdan odgovor stigao
je iz Vijetnama i upravo je on alarmirao epidemiologe da se sastanu u Bangkoku. Naime, u Vijetnamu ima izvrsnih stručnjaka koji su prije godinu dana predviđali realnu mogućnost da nas pogodi pandemija. No nije to sve; mogući prijenos ptičje gripe s čovjeka na čovjeka samo je dramatičan signal početka nove faze u razvitku virusa, tj. Početak njegove mutacije. Ako se prisjetimo tekstova o ptičjoj gripi u Nizozemskoj 2003. kad je uništeno milijune pilića u tovu i kad je glavni izvoznik pilećeg mesa gotovo bankrotirao zbog toga, dogodile su se i dvije infekcije ljudi s varijantom virusa H7N7, ali - što je vrlo znakovito - druga oboljela osoba nije imala nikakav kontakt s pticama. Sumnja se da se inficiral a od oboljelog čovjeka, a to se sada, čini se, dogodilo u Vijetnamu. Dvije žene naglo su umrle od ptičje groznice u jednom vijetnamskom selu, a opravdano se sumnja da su se zarazile na vjenčanju. Izvor zaraze bio je muškarac i njegova sestra koji su za goste spremali patku koju je trebalo zaklati i očistiti (što su radili oboje), a zatim ispeći. Nekoliko dana kasnije, naglo je umrla kuharičina sestra koja nije bila ni u kakvom doticaju s patkom, ali je bila na vjenčanju. Ulje na vatru dolila je hitna intervencija za ženu koja se javila u bolnicu za tropsku medicinu u Hamburgu s tipičnom slikom ptičje groznice, a upravo je stigla iz Tajlanda. Ni ona nije imala nikakav kontakt s pticama, a vjerojatno nije konzumirala ni piletinu ni pačetinu. Virus je očito pokupila negdje drugdje. Mogla bi se obistiniti prilično stara pretpostavka da se glavni izvor zaraze skriva u dubini kineskog teritor ija i da bi mogao imati veze s jednom farmom pataka, jer su kineske zdravstvene vlasti prijavile WHO-u pojavu ptičje groznice u pet pokrajina gdje ih prije nije bilo. U Kini je dosad zabilježeno 14 sumnjivih i potvrđenih žarišta zaraze.
takozvana azijska gripa koja se proširila miz Kine, a samo u SAD-u ubila je 70.000 ljudi. Za razliku od španjolske, virus te gripe širio se preko školske djece, a napadao je uglavnom starije i iznemogle ubrzavajući tako njihov kraj. Godine 1968. zabilježena je tzv. Hongkonška gripa koja se proširila svijetom ubivši nešto manje ljudi (u SAD-u 34.000). Ukupan broj umrlih u svijetu procjenjuje se na milijun, no smatra se da je intenzitet te gripe bio relativno slab. Zanimljivo je da se pandemije bilježe u dvadesetogodišnjim razmacima pa je tako 1976. izbila tzv. svinjska gripa, koja je krenula iz vojnog garnizona u američkoj državi New Jersey. Budući da su zdravstvene vlasti pravodobno intervenirale, cijepljeno je 40 milijuna Amerikanaca tako da zaraza nije poprimila pandemijske oblike. U oba slučaja virolozi vjeruju da je virus mutirao i ojačao u svinjama. Samo godinu kasnije, 1977.,pojavila se ruska gripa koja se brzo raširila svijetom i zahvatila uglavnom djecu i mlade ispod 23 godine. Virus je bio vrlo sličan aviarnom obliku koji je harao 1957., a iz toga nije teško zaključiti kako su oboljeli samo oni koji te 1957. nisu stekli imunitet na vrlo snažan virus. Zanimljivo je da se 1997. javlja aviarni oblik gripe koji (ne slučajno) počinje u Hongkongu: 18 ljudi završilo je u bolnici zbog zaraze koja je prije utvrđena samo na pticama. Kao preventivna mjera naređeno je masovno uništavanje peradi, ali je ipak šestero ljudi umrlo, a pokazalo se da su imali simptome ptičje gripe. Je li to bio prijelomni trenutak u razvitku tog virusa? Je li tada u Hongkongu pokazao da može zahvatiti ljude? Samo dvije godine kasnije, nakon najvećeg biocida peradi u povijesti 1999. inficira se opet u Hongkongu dvoje djece, koja su, za divno čudo, preboljela zarazu. Kineski virus mutirao u patkama
Španjolska, azijska, hongkonška, svinjska, ruska... gripa Budući da se virus gripe stalno mijenja, on zavarava obranu organizma ili, preciznije, obrana ne može biti tako efikasna jer nije u stanju pratiti stalne modifikacije virusa. A kad se radi o dramatičnim promjenama kao što se upravo očekuje mutacija virusa ptičje mgripe, obrana organizma potpuno zataji i tada dolazi prvo do epidemije, a kad zahvati više zemalja I većinu svijeta - do pandemije. Tako je bilo 1918. kad je pandemija gripe krenula iz Španjolske, protutnjala svijetom i poharala između 20 i 50 milijuna ljudi. Samo u SAD-u umrlo je pola milijuna ljudi.m Računa se da je tada oboljelo do 40 posto svjetske populacije. Virus je bio toliko ubitačan da su neki ljudi umirali isti dan kad su bili inficirani. Karakteristično je da je ta gripa pogađala odrasle u jeku stvaralačke aktivnosti. Godine 1957. pojavila se
Za kineski virus ptičje gripe H5N1 ( bird flu) iz 2004. vjeruje se da je mutirao u patkama koje same po sebi nisu pokazivale nikakve znakove bolesti pa nisu mogle biti ni otkrivene. Upravo zbog toga poduzete su hitne mjere za daljnje istraživanje tog opasnog virusa. Laboratorijski nalazi nisu ohrabrujući; virus se replicira u dišnom traktu pataka, a nalazi se i u fecesu odakle se u golemoj koncentraciji raspršuje u okolinu, dakle na zemlju, u vodu i zrak. Prijenos je moguć izravno s pataka na piliće i koke nesilice. Virus se u patkama zadržava između 11 i 17 dana pa se može zamisliti koliko se ekskreta u to vrijeme može izbaciti u okolinu. Držan na temperaturi ljudskog tijela, dakle na 37 Celzijevih stupnjeva virus je infektivan šest dana, što se smatra velikom snagom. Evo usporedbe, virus epidemije iz 1997. izdržao je na takvoj temperaturi
samo dva dana, što znači da je ovaj sada trostruko jači. U novonastalim okolnostima, šef WHO-a za jugoistok, danski epidemiolog Bjorn Melgaard istaknuo je u Bangkoku da smo ovaj put više nego ikad vrlo blizu pandemiji ptičje groznice, koja bi za mjesec dana, zahvaljujući suvremenim sredstvima komuniciranja mogla poharati svijet kao južni vjetar. No pandemije nije bilo 2005 i 2006 godine..Nosi li neparna 2007 godina zlu kob? Cjepivo možda uskoro Dovršetak humanog cjepiva, najavljen za ožujak 2005 prolongiran je;. ono bi trebalo maksimalno ubrzati da ne bi bilo prekasno. Dramatično upozorenje iznio je i dr. Klaus Stohr iz Svjetske zdravstvene organizacije pozivajući sve članice da rano poduzmu sve potrebne mjere zaštite. Prema grubim procjenama epidemiologa, u najboljem slučaju moglo bi oboljeti do 30 posto svjetske populacije, među kojima bi umrlo između 2-7 milijuna ljudi. O najgorem scenariju bolje ne govoriti pa čak ni razmišljati. Koje su mjere moguće prije eventualnog cijepljenja? Patke kao kućne ljubimice opasne su po život, a farme pataka treba strogo nadzirati. Svi javni izvori vode moraju se strogo kontrolirati kako bi se spriječila moguća kontaminacija. Kućno klanje pataka svakako nije preporučljivo. Treba podići osobni obrambeni sustav na višu razinu kvalitetnijom prehranom u kojoj dominiraju zaštitni čimbenici, izbjegavati stres, nazeb i pušenje, uzimati dodatke prehrani..Sve ovisi kako će proći prva eksperimentalna verzija cjepiva protiv ptičje groznice koje bi se iz američkih laboratorija moglo pojaviti u siječnju 2006. Cjepivo u spreju za nos Virusi se mijenjaju svake godine pokazujući tako sposobnost adaptacije pa zato ni jedno cjepivo nije lako napraviti, kamoli ono protiv ptičje groznice. Ima slučajeva kad je proizvedeno cjepivo protiv virusa gripe potpuno neučinkovito jer nisu pogođene aktualne varijante virusa. Da bi se stvari uskladile i smanjio potencijalni rizik, 125 laboratorija Svjetske zdravstvene organizacije skuplja uzorke iz cijelog svijeta i određuje viruse iznova svake godine. Prema učestalosti i trendovima širenja u svijetu uzgajaju se sojevi i prave najvjerojatnije kombinacije. Sasvim je jasno da će određena kombinacija sojeva virusa izazvati u organizmu stvaranje samo određenog tipa zaštitnih tijela. Svaka injekcija koju smo i ove godine dobili u uobičajeno vrijeme štiti nas od tri najvjerojatnija soja virusa gripe, ali ne i od ostalih, a pogotovo ne od mutiranog virusa ptičje gripe.
Alternativa injekciji jest nazalni sprej sa živim, ali oslabljenim sojevima virusa koji se u obliku maglice ubacuju u nosnu šupljinu. Cjepivo djeluje na isti način premda se drukčije uzima. Taj oblik cjepiva sadrži žive viruse koji su hladno adaptirani, tj. osjetljivi su na temperaturu. Naime, dopušta se da se ušmrkani virus razvija na sluzokoži nosa i grla na kojoj izaziva blagu upalu, ali ne prelazi dalje i ne izaziva probleme jer se u nosu i grlu hladi udahnutim zrakom, a ako ode niže gdje je znatno toplije - ugiba. Dakle, dano mu je da živi i vegetira na strogo omeđenom prostoru. Za to vrijeme organizam stvara obrambena tijela i tako se uspostavlja aktivna zaštita.
ŽIVJETI POD STAKLENIM ZVONOM ILI - STALNI KONTAKT S INFEKTOM? U mladosti moramo biti u kontaktu s infektom kako bi na njega bili otporni. Tko ruši znanstvene dogme ne prolazi dobro, ali bez toga nema napretka. U tišini smo srušili dogmu da sterilizacija uništava sve uzročnike bolesti, da maslac izaziva zdravstvene probleme, da krzno mačaka i pasa izaziva alergijske reakcije u djece. Djeca ispod staklenog zvona nikako nisu otporna djeca. Kućni ljubimci i alergije Otkako je Pasteur pod svojim mikroskopom prvi otkrio uzročnike vrenja uvidjevši da razni mikrobi mogu biti i vrlo korisni i to objelodani o znanstvenoj javnosti tadašnje Francuske, pa do danas vlada čvrsto uvjerenje da se do kraja treba obračunati s patogenim uzročnicima s jedne i uspostaviti sustav dobroćudnih mikroorganizama s druge strane. No, pretjerivanju nema mjesta jer kao i uvijek istina leži na sredini. Stari liječnici- preventivci dobro znaju istinu da organizam od rane mladosti mora biti u kontaktu s infektom da bi na njega bio otporan. Nije dobro kada se netko drži pod staklenim zvonom, kada ruke pere 10 puta dnevno, kada se tušira tri puta dnevno i kad djeca ne izlaze van da ne bi došla u kontakt s drugom djecom. Najnovija istraživanja to staro pravilo potvrđuju. Razlog zbog kojeg mnogi roditelji nisu ispunili veliku želju svoje djece da u kući drže psa ili mačku, bio je strah od alergija. Ono što je bila dogma -više nije!
Toj dogmi su doslovce podlegli svi, uključujući i liječnike pa nikome nije palo na pamet da tu činjenicu dalje stavlja na znanstvenu valorizaciju. Uostalom to nije i jedina stvar koja nije prošla takvu provjeru. Primjerice, učimo djecu od malena da se treba prati i da su prljava djeca bića niže vrste, a i sami smo zahvaljujući sve većem pritisku propagand e kozmetičke i kemijske industrije podlegli floskulama da se treba tuširati nekoliko puta dnevno i da je to jako zdravo te da treba istrijebiti sve mikrobe.
što čišće -pretjerali smo!
Dr. Dennis Ownby upravo je završio i objelodanio istraživanja u Journal of American Medical Association, koja su zapravo rukavica u lice svim velikim zagovornicima teze da su kućni ljubimci izvor dječjih alergija. Svaki pokušaj da se njegovi rezultati na velikom uzorku podcijene pali su u vodu. Suvremena medicina mora progutati još jednu gorku pilulu.Taj je mudri pedijatar promatrao 474 djece u periodu od r ođenja do starosti od sedam godina, a podijelio ih je na dvije velike skupine - onu djecu koja su rasla s kućnim ljubimcima i drugu kojima je to zadovoljstvo bilo uskraćeno. Rezultati su potpuno suprotni očekivanjima i šokirali su sve tvrde zagovornike teze da psi i mačke ne spadaju u kuću, već isključivo izvan nje. Naime, 184 djece koja su rasla s najmanje dvije životinje u kući imali su upola manje alergija od druge skupine od 220 djece koja nisu bila u kontaktu s kućnim ljubimcima. No, nije samo to iznenađenje, već i način na koji se taj fenomen objašnjava. Prethodno znanstveno objašnjenje bilo je slijedeće: dlaka, slina i mokraća kućnih ljubimaca sadrži proteine na koje mladi organizam burno reagira jer nikada prije nije bio u kontaktu s takvim »stranim« tvarima. Ali kožni test je pokazao da stvari stoje drukčije; djeca izložena alergenima znatno su manje reagirala od druge djece koja nikad nisu bila u kontaktu s psima i mačkama. Isto se dogodilo s alergijskom iritacijom dišnih putova koja vodi u astmu, a koja je povezana sa životinjskom dlakom.
Kampanja protiv jaja koja je traja la preko 20 godina i ozbiljno ugrozila njihovu proizvodnju, pokazala je da takve anateme na kraju postignu suprotan učinak. Jaja koja su postala glavni krivac za problem ateroskleroze zbog visokog sadržaja kolesterola (1 jaje = 230 mg), sada su zaboravljena, a kuhari sve ćešće na jelovnik vraćaju ono što je bilo nezamislivo - kajganu s maslacem ili jaje na oko. Ograničenje tjedne potrošnje jaja, koje su postavile znanstvene institucije, tako je došlo pod znak pitanja.
Stručnjaci istraživačkog tima dr. Ownbyja otišli su i korak dalje pa su utvrdili sljedeće - što je kontakt djece sa psima i mačkama bio duži, postotak alergijskih reakcija je bio manji. Tako je, primjerice, 15,5 % djece koja su rasla bez životinja u kući bilo osjetljivo na mačke, dok je postotak kod djece koja su živjela s jednom životinjom bio samo 12 %.I sad gle čuda; kada je dijete živjelo s dva kućna ljubimca taj je postotak pao ispod 8% .Za one koji dobro razumiju kako obrambeni sustav tijela radi to nije neko iznenađenje jer staro pravilo kaže - želite li dignuti obranu u nekom segmentu morate ju izložiti uzročnicima. Nadasve je zanimljiv zaključak dr. Ownbyja da razlog zašto imamo tako mnogo alergične djece leži možda u činjenici da smo im osigurali previše čist život, tj. u namjeri da ih držimo
Ukratko; djeca ispod staklenog zvona nisu otporna djeca. Alergiju u djece ne izaziva krzno životinja, kako se u pravilu misli, već proteini koji se oslobađaju kroz kožu, putem sline i urina kućnih ljubimaca. Anateme i kolumbova jaja
No, za to vrijeme tehnolozi nisu mirovali. Ideju da kokošja jaja i ne moraju imati tako nepovoljan kemijski sastav sproveli su u djelo; krajem 1998. godine uvedeno je na tržište modificirano jaje, vegetarijansko ili »zdravo« jaje koje je od milja nazvano Kolumbovo jaje. Promjenom u prehrani nesilica smanjene su zasićene masne kiseline, a dodavanjem omega-3 masnih kiselina u hrani snižen je kolesterol. Unatoč skepticizmu trgovaca, dobar marketing o zdravoj prehrani donio je vrlo dobre rezultate - ljudi kupuju takva jaja u nadi da će time znatno popraviti svoju prehranu. Nova, modificirana jaja uvela je u proizvodnju belgijska tvrtka »Belovo« 1998. godine, a već u studenom iste godine jaja su se našla na tržištu Velike Britanije. Pod parolom »od zdrave hrane do zdravih jaja« popularizira se dodavanje Omega-3 masnih kiselina hrani nesilica, što je preporučeno i od strane službenih zdravstvenih organa (COMA1995.). No, pogreška bi bila zaključiti da se nesilice hrane ribljim brašnom da bi dobile Omega-3 masne kiseline. Nesilice se hrane isključivo vegetarijanskom hranom, što znaći da se radi o kombinaciji sjemena, orašastih plodova i druge hrane u kojima ima Omega-3 masnih kiselina (primjerice laneno sjeme). Najvažnije pitanje jest nova kemijska struktura Kolumbovog jajeta! Prema britanskim analizama poveće Kolumbovo jaje sadrži oko 1 gram ukupnih Omega-3 masnih kiselina što se smatra izvanrednim rezultatom. Ako osoba pojede samo tri takva jaja tijekom tjedna, primit će zadovoljavajuću količinu dugolančanih, višestruko nezasićenih masnih kiselina koje su neophodne u građi moždanih struktura, mrežnjače oka i drugih živčanih
struktura. Naravno, primit će i određenu količinu kolesterola (nešto manjenego kod standardnih jaja), ali to sada ima sekundarno značenje u kontekstu prehrane zdrave osobe. Ako se pak radi o osobi s povišenim kolesterolom u krvi (kolesterinemijom), konačni sud će svakako dati liječnik. Kod toga želim podvući čitateljstvu jednu čvrsto ukorijenjenu dogmu; ne prelazi sav kolesterol iz hrane u krv jer kad bi to bila istina onda ljubitelji jaja ne bi doživjeli ni 30 godina života! Naime, postoji u tijelu aut omatska regulacija. Ako puno kolesterola primate izvana - manje se proizvodi iznutra i obratno. Druga je stvar što postoje osobe kojima je ta automatika poremećena. Među stručnjacima za bolesti srca i krvnih žila vlada uvjerenje kako je kolesterol iz hrane manje važan čimbenik u etiologiji ateroskleroze. Uspješna adaptacija jaja I sada ključno pitanje - kakav je generalni učinak prehrane Kolumbovim jajima u prehrani prosječno zdrave osobe? Da ne bi ostalo otvorenih pitanja, obavljena su i klinička istraživanja, a njihovi rezultati su vrlo zanimljivi. Promijenjena struktura masti glavni je doprinos zdravlju, ali ima još značajnih prednosti. Nema povišenja ukupnog kolesterola u krvi dok god se potrošnja kreće u normalnim granicama od nekoliko komada. Ali zato nastaje poboljšanje odnosa LDL i HDL frakcije kolesterola u korist »dobre« HDL frakcije. U odnosu na standardna jaja, zasićene masne kiseline su kod Kolumbovog jajeta smanjene za pet posto, monozasićene masne kiseline su povećane za 10 %, a višestruko nezasićene masne kiseline (Omega-3) povećane su za 16 %. Ako mislite da Kolumbovo jaje ima neugodan miris i neobičan okus, onda se varate jer kao što rekosmo radi se o prirodnoj prehrani nesilica bez organskog super koncentrata koji je sasvim uobičajen na kokošjim farmama. To praktično znaći da jaje možete konzumirati u kuhanom ili pečenom stanju ili možete napraviti jaja na salatu bez bojazni da će vaši gosti prepoznati da se radi o nečem neuobičajenom. Kolumbovo jaje nije lijek i nikome ne pada napamet da ga proglasi lijekom. To je naprosto modificirana nami rnica koja bi se mogla svrstat i u kategoriju funkcionalne hrane. To je samo lijep primjer kako se smišljenim radom na uskom području mogu postići značajni rezultati. Ako idete logikom da u svemu postoji bolje rješenje, onda je sigurno da će standardna jaja jednog dana nestati pred najezdom Kolumbovih jaja. Ćinjenica je da dugotrajno korištenje Kolumbovih jaja smanjuje rizik od nastanka ateroskleroze, a to je ono najvažnije.
Gdje je obrambeni štit organizma? Nedavno objavljena studija od strane National Institute of Alergy and Infectious Diseases jasno je pokazala da nizak do umjeren unos mačjih alergena izaziva alergijske reakcije kod djece, ali zanimljivo je da visok svakodnevni unos takvih alergena ima preventivni učinak! Objašnjenje ovog zanimljivog fenomena kod pasa i mačaka dosta je teško dati, no grupa istraživača misli da su po srijedi endotoksini koji nastaju u slini tih životinja kao posljedica razlaganja bakterija. Budući da su djeca stalno u kontaktu s njima, njihov obrambeni sustav stalno je provociran da stvara obrambeni štit. Očito da to funkcionira bolje od bilo kojeg drugog sredstva. Ako se obrambeni štit nedovoljno provocira izlaganjem alergenima reakcija će biti jaka pa čak i žestoka. Sličan mehanizam obrane postoji protiv bakterija trovača hrane, protiv otrova insekata i gmazova. Primjerice, čovjek koji je živeći u kontaktu s zmijama pretrpio 40 ugriza, postao je potpuno imun protiv zmijskog otrova. Dok je ovca poznata kao vrlo otporna na zmijski ugriz, konj koji je dvadesetak puta veći i teži vrlo je osjetljiva životinja. Na planinskoj ispaši, ovca je stalno izložena a konj u štali nije. Čovjeku oko sebe i svojih bližnjih (pa tako i kućnih ljubimaca) stvara stakleno zvono da bi ih zaštitio. U tome vrlo često pretjeruje kao što pretjeruje kada se tušira nekoliko puta dnevno i kada pere ruke desetak puta. Izbjegavajući infekt on na taj način isključuje čimbenike koji provociraju obrambeni štit. Kod toga treba uzeti u obzir da mu i kemijska industrija ide na ruku jer stalno izmišlja nova sredstva za čišćenje i pranje koja u TV reklami najavljuju «istrebljenje mikroba»..Djeca su nam sve osjetljivija premda mi iz dana u dan koristimo sve više sredstava raznih «čistača» i «zaštitnika»..Divimo se romskoj djeci koja su stalno vani polugola pa su čak bosa kad pada snijeg, a krstimo se kad nam gradska djeca kišu i kašlju na svaku promjenu vremena. Romsko dijete je stalno u kontaktu s oštrim uvjetima okoliša i s infektom i njegov obrambeni štit je daleko bolji. Kad smo od pasa i mačaka učinili kućne ljubimce i uveli ih u stan napravili smo ogromnu promjenu u njihovu životu – umjesto prirodne dali smo im sintetsku hranu (koju i sami uživamo), počeli smo ih kupati te češljati, mi smo ih odvojili od njihovog okoliša i posljedice su vidljive svakodnevno na ulici. Postali su debeli i neotporni.. - karikatura od životinja..A takvi smo i mi – homo urbanicus idioticus
PLACEBO EFEKT I ZDRAVLJE Placebo može biti opasan; očekivanje prestanka boli dovoljno je da se to i dogodi. Proces vjerovanja koji se nedvojbeno odigrava u mozgu izaziva određene biokemijske promjene koje se mogu pratiti na MRI skeneru. Vjerovanje ima fantastičnu iscjeliteljsku moć pa se mnogi izgubljeni slučajevi mogu pripisati isključivo tom fenomenu. Iznenadna ozdravljenja ljudi na vjerskim skupovima tipičan su placebo. Snažno oružje u rukama liječnika Koliko puta vam se dogodilo da ste prelaskom praga ordinacije kod stomatologa ili liječnika zapravo ostali bez razloga za dolazak jer je problem netragom nestao? Je li tableta aspirina u stanju »odnijeti« podmuklu bol ili je u pitanju placebo efekt, odnosno očekivanje da će nakon uzimanja popularnog analgetika sve biti u redu? Je li razvikani prozak odličan lijek za depresiju ili samo sredstvo za placebo efekt? Sve leži u glavi, zbog čega psiholozi kažu da je dovoljno pomisliti na lijek pa da kod nekih ljudi sve bude u redu s aktualnim zdravstvenim problemom. Premda se o placebu kao fenomenu odavno zna (a relativno malo piše), znanstvena istraživanja zaostaju pa sve do nedavno nismo imali pravo objašnjenje. Tako, primjerice, koncept na kojem počiva placebo efekt odnosno bolje osjećanje pacijenta samo od iluzije lijeka ili virtualnog liječenja, poznat je od 1955. godine. Pitanje je bilo je li placebo kao takav postoji, a ako je odgovor pozitivan, kako »radi« odnosno što se događa u glavi pacijenta. Bilo je dosta teoretiziranja i različitih mišljenja, ali tek suvremena dijagnostička tehnika magnetne rezonance (MRI) mozga kod dobrovoljaca skinula je veo tajni. Dr. Jon Levine, specijalist za bol na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu obavio je meta analizu svih radova u 30- godišnjem razdoblju, a i sam je sa svojim timom obavio istraživanja čiji su rezultati objavljeni u nedavnom izdanju stručnog časopisa »Science«. Rezultati su zanimljivi iznad svakog očekivanja, a sve se svodi na to da placebo postoji i da liječnik koji umije koristiti njegov učinak zapravo ima snažno oružje u rukama. Očekivanje da bol mine, što bi se moglo svesti na žarku (fokusiranu) želju da se to dogodi, aktivira jednu zonu mozga. Posljedica je smanjivanje aktivnosti u onoj zoni mozga koja stvarno osjeća bol. Ovaj
nalaz potkrijepljen je činjenicom da ona regija mozga koja reagira na bol može biti supresirana ako se pojavi druga bol. Dobrovoljci na uređaju za MRI (tunel za magnetsku rezonancu) dobivali su dvije vrste bolnih podražaja; električne udare ili toplinu. Nastali bolovi pokrili su sve regije mozga nadležne za bol. Zatim je dobrovoljcima rečeno kako će bol prestati čim im se na bolno mjesto stavi krema protiv bolova. No, stavljen je običan losion poslije brijanja. Bol se značajno stišala, a to je pokazivao i MRI. A posrijedi su bile one iste zone u mozgu za koje je utvrđeno da na njih djeluju tipični analgetici (sredstva protiv bolova). No nije to sve; kad su dobrovoljcima rekli da je krema bez ljekovitog sredstva, bol se odmah vratila natrag. To znaći, očekivanje da će bol prestati (nakon mazanja kremom) urodilo je plodom pa tako imamo čisti placebo efekt. S tim se efektom često susrećemo u svakodnevnom životu; dovoljno je djetetu koje plaće zbog porezanog prsta poljubiti prst i reći . »prošlo je« i to je dovoljno da bol stvarno iščezne. Dijete se navikne na takav »štos« roditelja i svaki put kad se nešto dogodi trči tati ili mami po ljekoviti poljubac. Dvojica istraživača, dr. Levine I dr. Casey savjetuju liječnike u ordinacij ama da ne razočaraju pacijentovo očekivanje (vjeru) u izlječenje s preparatom koji nude, jer to je zapravo pola izlječenja. Skeniranje boli u mozgu Američkim stručnjacima za fenomen placeba pridružili su se pomoću MRI metode britanski istraživači sa Sveučilišta u Londonu, pod rukovodstvom dr. Tanie Singer. Oni su u istraživanje uključili 16 parova koji su, naravno, bili u emotivnoj vezi. Dok je žena bila na uređaju MRI, muškarac ju je držao za ruku, ali je umjesto u nju morao gledat i u ekran. Potom su u drugu slobodnu ruku dobivali električne udare. Na monitoru se sve to vidjelo u obliku slabijih ili jačih bljeskova. Kada je žena bila jače podražena, njena zona boli u mozgu je aktivirana, a pored ostalog moglo se isčitati koliko zbog toga »pati«. Ali kad je muškarac bio na uređaju I dobio šokove, reagirao je i dio zone boli kod žene. Što je emotivna povezanost osoba bila jača, reakcija se lakše prenosila. Zaključak je jasan; predviđanje bolnih reakcija je moguće što uostalom dokazuje i veza između majke i djeteta. Nadalje, placebo efekt izaziva reakcije u mozgu koje se mogu mjeriti I registrirati. Uostalom, liječnici bespomoćni da pomognu pacijentu od davnina prepisuju šećerne tablete u kojima nema baš nikakve aktivne tvari. Ali, one mogu pomoći samo ako
pacijent bez rezerve vjeruje u njihovu »moć«. Naravno da i liječnik može pomoći prigodnom sugestijom kao “ovo je najnoviji preparat; ako to ne djeluje ništa neće djelovati.”
Kod placeba nije riječ o djelovanju ljekovitih molekula, već o djelovanju promjene ponašanja u odnosu na nastali zdravstveni problem (bol).. Vrijeme prestanka boli nešto dulje traje, ali je zato učinkovitije.
Skeniranje magnetnom rezonancijom (MRI) zapravo je precizno mjerenje protoka krvi kroz mrežu finih krvnih ži lica u mozgu tako da se može primijetiti svaka pa i najmanja promjena u bilo kojem dijelu moždane mase. Glavni zaključak ispitivanja koja su provedena na 47 »ljudskih pokusnih kunića« na Sveučilištu Princeton je ipak vrlo važan, kako za znanstvenike tako i za liječnike praktičare; reakcija na dobrovoljcima koji su iskusili placebo efekt ista je kao kod pacijenata koji dobiju analgetik za umirenje bolova. Istovremeno je utvrđeno da placebo efekt kontrolira prednji režanj kore mozga.
Očekivanje poboljšanja je pola izlječenja
Zašto se više vjeruje mađioničarima ili seoskim vračevima u Africi nego suvremenim liječnicima? Kad i najmanje znaju, mađioničari se vješto služe placebo efektom, dok urbani liječnici ne mare za psihološke trikove već apliciraju lijekove s aktivnim tvarima bez neke posebne psihološke retorike. Suvremeni liječnik propisuje tablete, a seoski vrač miješa ljekovite trave i razne druge tvari uz ritualni ples. Pacijent to gleda i očekuje izlječenje odnosno prestanak boli. Poznati američki filozof R. V. Emerson rekao je mladom čovjeku: »Ako u nečemu ne uspijete, znači da niste dovoljno vjerovali«. Dr. Irving Kirsh, psiholog Sveučilišta Connecticut doslovce kaže sljedeće: »Postoji uvjerenje da se djelovanje poznatog antidepresiva prozaka uglavnom bazira na placebo efektu!« Taj je psiholog analizirao 19 kliničkih istraživanja antidepresi va i ustanovio da je u 75 % slučajeva izlječenje rezult at očekivanja čudotvornosti , a samo u 25 % rezultat stvarne promjene kemije mozga odnosno popravljanje lučenja neurotransmitera serotonina. Osim prozaka, ti su istraživači analizirali i obavljena klinička ispitivanja drugih lijekova za depresiju između 1974. i 1995. godine i to bez psihoterapije i u kombinaciji sa psihoterapijom pa su utvrdili da je 50 posto svih postignutih učinaka zapravo nastalo zahvaljujući placebo efektu. Za.to bolesnici trebaju progutati toliko raznih kemijskih sredstava (lijekova) da bi se u konačnici ipak sve svelo na placebo učinak? Ne možete nekoga uvjeravati da će mu porasti kosa ako mu nešto niste dali u što onmože povjerovati. Proces vjerovanja koji se nedvojbeno odigrava u mozgu izaziva određene biokemijske promjene koje se mogu pratiti na MRI skeneru. Vjerovanje ima fantastičnu iscjeliteljsku moć pa se mnogi izgubljeni slučajevi mogu pripisati isključivo tom fenomenu. Želim reći sljedeće; kemija ne može ni izdaleka ono što može snaga vjerovanja.
Napravljen je zanimljiv pokus koji sve ovo što smo rekli samo potvrđuje. Neugodne bradavice po rukama pacijenata liječnici su obojili intenzivnom bojom koja je potpuno inertna, odnosno nije sadržavala nikakve ljekovite tvari, a pacijentu su rekli kako je to »novi lijek u eksperimentalnoj fazi« koji će bradavice sigurno odnijeti čim se boja s ruku izgubi. I .to se dogodilo; pacijent se fokusirao iščekivao da bradavice nestanu i to se nakon nekoliko dana i dogodilo. Obavljeno je i mnogo drugih testiranja koja snažno podupiru sve ovo što smo do sada spominjali. Tako je, primjerice, poznata ovisnost astmatičara o inhalatoru koji proširuje bronhije i tako omogućuje normalno disanje. Liječnici su prije napada jednom pacijentu podmetnuli inhalator koji nije sadržavao nikakav lijek za dispergiranje u spasonosni aerosol, ali je sadržavao sve ostale komponente. Pacijent je odmah »prodisao« jer je bio duboko uvjeren da je to njegova spravica koja mu omogućuje život. Također, pacijent koji je imao jake bolove zbog vađenja umnjaka odveden je na aparat za ultrazvuk, a nakon snimanja bol je iznenada prestala. Kronična upala debelog crijeva (kolitis) neugodan je problem koji doslovce muči ljude. Dr. Margaret Talbot iz jedne newyorške bolnice poslužila se većom skupinom takvih pacijenata za pokus i svima je dala obojene tablete bez ikakvog djelovanja. Čak 52 % pacijenata javili su poboljšanje, a to je poboljšanje potvrđeno i uobičajenim pretragama pomoću sigmoidoskopa. Očekivanje poboljšanja je, dakle, pola stvarnog izlječenja. Naravno, tvrdokorni »nevjerni Tome« loše prolaze jer oni su skeptični i prema najboljim lijekovima i najboljim liječnicima. Stoga placebo efekt nije uvijek učinkovit i od njega ne treba očekivati čuda. PRIMALJSTVO JE NAJSTARIJA MEDICINSKA STRUKA: U međuvremenu, Kad se oru.je zvano placebo efekt zlouporabi, može biti neugodnih pa i opasnih situacija. Evo klasičnog primjera; mladi ambiciozni kirurg iz Seattlea, dr. Leonard Cobb, prije 40 godina vršio je neobični operativni zahvat kod pacijenata kojima je prijetila angina pektoris .Pravio je mali rez na grudnom košu, a potom podvezivao dvije arterije sa željom da se poveća krvni tlak u srčanom mišiću. Ta je metoda kod 90 posto pacijenata urodila spasom. No, dogodilo se da je mladi kirurg htio isprobati placebo pa
je zarezao grudni koš, ali arterije nije podvezao i za divno čudo rezultat je s povećanjem krvnog tlaka bio isti. Tako je nastao pojam »kirurški placebo« odnosno kirurški zahvat koji je samo »medij« za pozitivnu sugestiju. Nakon tog slučaja interna mamarna ligatura kao kirurška intervencija je bila napuštena. I ovaj slučaj, istina na pomalo drastičan način, pokazuje kako placebo postoji i kako može odigrati značajnu ulogu u pacijentovu ozdravljenju. Uostalom, ima mnogo medicinski beznadežnih slučajeva koji su preživjeli zbog izuzetne volje za životom. S druge strane, pacijent koji svoje stanje doživljava vrlo ozbiljno, može postati ovisan o »neznanstvenom« pristupu liječenju što se za njega može neslavno završiti. Placebom se obilato služe kiropraktičari, homeopati i drugi alternativni iscjelitelji, pa naravno ne mogu uspjeti kod čisto medicinskih slučajeva kao što su uznapredovali rak ili probijena pluća. Poznat je slučaj nesnosnih želučano-crijevnih grčeva kod Hitlera koje je mogao riješiti samo njegov osobni liječnik »posebnom masažom«, zbog čega je jedini imao pristup njegovoj spavaonici. Placebo terapija je zlouporabljena onda kad se koristi neselektivno ili iz čistog koristoljublja. Može se reći i ovako; od placeba u medicinske svrhe do nadrilječništva samo je jedan korak. U svojoj knjizi koja je objavljena davne 1955. godine pod naslovom »Moćni placebo «, autor dr. H. K. Beecher detaljno je prostudirao i obradio 24 studije koje su nedvosmisleno potvrdile uvjerenje da se najmanje 1/3 svih izlječenja duguje placebo učincima. Međutim, u novijim studijama (1985.-1995.) kojih ima na desetke stručnjaci kalkuliraju s mnogo većim postocima koji se kreću na relaciji 50 - 60 %. Oni specificiraju bolesna stanja kod kojih se ti učinci najviše primjenjuju; bolna depresija, čir na želucu, kronični kolitis itd. Dodir ruke iscjelitelja može, primjerice, riješiti problem kolitisa kojem prethodno nije pomogla nikakva druga terapija. Ako glavobolja može proći s tabletom škroba, to je jako dobro jer vam ne treba acetilo-salicilna kiselina odnosno aspirin ili neki drugi jači analgetik. Čvrsta vjera, Lancet i placebo Diskusija o placebu koju je nedavno započeo poznati medicinski časopis »Lancet«, nadasve je bila zanimljiva pa ponekad i vatrena. Zaključak skupine sudionika bio je nedvosmislen; to je liječenje prirodnim sredstvima (bez lijekova); kada nema ništa bolje, dobar je i placebo. Ako će to pomoći pacijentu, kao placebo može poslužiti čak i kirurški zahvat. Daleko najbolji rezultati se postižu u psihijatriji.
Naravno, sudionici diskusije ne dozvoljavaju da placebo dobije »ljekovita« ili »čudotvorna « svojstva i da se njime koriste nestručnjaci a postoje i etičke ograde. Primjerice, liječiti pacijenta s uznapredovalim rakom placebo efektom je najmanje - neetično. Zatim, ne možete očekivati placebo efekat a da ne osigurate neki medij koji omogućuje pacijentu da vjeruje u izlječenje. Ne možete dati neki losion i nakon toga očekivati nestanak boli, ali možete očekivati da će bolovi nestati ako mu ne ponudite neke posve »nove« i vrlo »jake« tablete. Sugestija prelazi preko sredstava, a u ovom slučaju preko tablete, dodira, injekcije ili nekog trećeg medija. Kad je tableta progutana, rađa se očekivanje da će bol proći i zaista to se dogodi. Istina, kosa vam neće porasti isto kao što neće porasti potencija od muške vode. No, sugestija ozbiljno izrečena od utjecajne osobe (u ovom slučaju liječnika) uvijek je moćno oružje koje se nedovoljno koristi. Utjecaj mozga, odnosno središnjeg živčanog sustava na sva tjelesna zbivanja je ogroman, pa se tako ogleda u biokemijskim zbivanjima, lučenju dragocjenih hormona, neurotransmitera koji potom mjenjaju raspoloženje i osječanje. Sve je na neuro-humoralnoj osnovi pa se većina problema na toj osnovi može i riješiti. Do koje mjere se može sugestija koristiti u medicinske svrhe pokazuju brojni primjeri; preko 50% tradicionalne kineske medicine počiva na čvrstom vjerovanju u ekstrakte i čajeve. Smatra se da čak i akupunktura u velikoj mjeri bazira na placebo efektu tj ćvrstom vjerovanju korisnika da bi ta metoda mogla pomoći (kad već ništa drugo nije). Što je vjerovanje dublje, veći je iscjeljiteljski učinak. Nažalost, najgore prođu “nevjerni Tome” jer nemaju vjeru, tj u sve sumnjaju Kako nam je kazala Vedrana V alčić, studij za primalje nu.an
KUĆNI LIJEČNIK ILI VIRTUALNA MEDICINA Internet je omogućio da se ljudi liječe kod kuće. Dok je to u SAD- u redovna praksa, kod nas je u samom začetku. Već postoje medicinske pretrage po sustavu »uradi sam«, a tako su nastali i pojmovi samotestiranje (selftesting) i samoliječenje (selfhealing). Razlog? Visoka cijena pregleda i propisivanja lijekova. Primjerice, viagru, prozac i sve ostale lijekove možete dobiti preko interneta. Ipak prije nego stavite pilulu u usta pažljivo pročitajte naputak i 3 puta viknite hop. Je li nas preplavila tzv “guru medicina ”?
Može li se zdravlje sačuvat on-line? Budući da je procedura od odluke da odete liječniku zbog nekog zdravstvenog problema pa do postavljanja dijagnoze i dobivanja odgovarajuće terapije kod nas povezana s nizom maltretiranja i s golemim gubitkom vremena, sve je više onih koji svoje probleme pokušavaju riješiti sami. To nikako nije dobro, a može biti i opasno. No, u SAD-u to je odavno postala stalna praksa; toliko ima web stranica o zdravlju s opisom bolesti, slikama oboljenja i načinom liječenja, da se mnogi snalaze sami na principu “sam svoj majstor”, a tek kad dobro “zagusti” traže liječničku pomoć. Toliko ima knjiga, brošura, vodiča, savjetnika s prijedlozima kako da se sami pobrinete za svoje zdravlje, da je običnom čovjeku, a osobito onom tko je manje obrazovan, zaista teško shvatiti što je pravo, a što je krivo, što je dobro, a što nije. I upravo zbog toga business na temelju zdravlja cvate! Pomoći si možete ako koristite jedinstven sustav DAT (Direct Access Testing). Ako vam, primjerice, tlak naglo skoči ili vam neki član obitelji pati od peludne groznice ili sumnjate da vam se neko dijete drogira, odete na određene adrese interneta, pročitate sve što morate učiniti i koje testove morate obaviti i počnete poduzimati korake. Primjerice, test na droge uveden je u Internet službu 1998. godine, vrlo je pouzdan (98 %) i što je najvažnije - jeftin je, stoji svega 30 dolara. Uzmete uzorak urina, pošaljete na određenu adresu i za par dana dobijete rezultate poštom ili e-mailom. Test reagira na sve najvažnije droge (kokain, marihuanu, amfetamine i ecstasy). Test na trudnoću uvela je tvrtka »Embriotech Lab« 2001. godine i stoji samo 36 dolara. Ne morate se mrcvariti po čekaonicama, ne morate se dovoditi nu neugodne situacije; jednostavno pošaljete uzorak urina i za par dana dobijete rezultat. Ako ste trudni, to je vaša privatna stvar. Postoji i test za ovulaciju, koji s velikom preciznošču predviđa trenutak oplodnje (Ovulation Predictor). Ovaj model internetskog testa jedan je od prvih jer je uveden u praksu još davne 1992. godine. Cijena je svega 29 dolara. Ako imate krupniji problem kao što je, primjerice, hepatitis C ili sumnju na ovo oboljenje, uzorak krvi iz prsta se pošalje u »Access Health« i za 70 dolara dobit ćete dijagnozu s preciznošću od 99 %. Kad dobijete rezultat analize, krećete u novi posao odnosno u traganje za optimalnom ter apijom koja se toplo preporučuje također on-line.
Postoji i kućni test na HIV, koji je uvela u praksu 1996. godine »Home Access Health Lab«. Rezultate analize dobit ćete za tri dana uz cijenu od 60 dolara. Bez maltretiranja, neugodnosti ili bilo kakvih problema. Preciznost analize je 99 %. Ako ste pozitivni, to znate samo vi i laborant koji je napravio test. U novije vrijeme, dakle 2000. godine, „Lifestream Technologies“ je uveo kućno testiranje, odnosno analizu ukupnog kolesterola iz jedne jedine kapljice krvi. Komplet za testiranje stoji 20 dolara, a uzimanje krvi iz prsta nije nikakav poseban problem. Račun platite karticom putem Interneta, pa zapravo sve obavljate iz kućnog ogrtača. I tako saznate važnu stvar, odnosno što se sve kreće vašom krvi i da li je i koliko alarmantno vaše stanje. Ako kojim slučajem imate povišeni kolester ol, ima adresa na kojima ćete dobiti neki od preparata na bazi statina i vi ste za neko vrijeme mirni. Naravno, dobro je da smanjite unos masnoća, mesa i mlijeka. Slično testiranje postoji za stanje prostate, »Prostate screen«, koje je uvela tvrtka “Biosafe Medical Technologies” 1997. godine. Na analizu se pošalje nekoliko kapi krvi i za par dana dobijete rezultate. Lijekovi izravno prema potrošačima? Cijena je 40 dolara, a preciznost analize je 98 %. S mjesta gdje dobijete rezultate analize, krećete dalje u liječenje (ako je to neophodno).Ne morate se puno mučiti - odite na adresu www.labtestsonline.org. gdje ćete naći sve što vas zanima! Što je prednost ovakvog načina rada? Ono što ste prije obavljali po odredbi vašeg liječnika (hodanje zbog laboratorijskih pretraga) sada obavite sami kod kuće i ako je prijeka potreba nosite svom liječniku koji odmah može intervenirati. No, ne treba se zanositi; sve do nedavno to nije bila dopuštena praksa pa nije ni sada u svim državama SAD-a. U ovom trenutku zabrana postoji još u 18 država, ali pritisak je tako velik da svi polako popuštaju. Svaka država u SAD-u ima svoje propise koji se dosta razlikuju. U nekim državama analize su vezane uz liječničke ordinacije, a u drugima to nije slučaj. Za divno čudo, praksu DAT počele su propagirati i neke bolnice. Zašto? Farmaceutska industrija vrši sve veći pritisak putem plaćenih kampanja da lijekovi idu do neposrednih potrošača pa onda jasno i testiranja moraju doći u kuće. To je izgleda nezadrživi trend. Bolnice i laboratoriji za analize bore se za svoj dio kolača, a time se apsolutna privilegija liječnika da se lijekovi dobivaju samo u ordinaciji topi kao snijeg na svibanjskom suncu.
Ne bih isključio mogućnost da će za par godina najvažnija dijagnostika biti obavljena kod kuće a liječnicima će ostati postavka dijagnoze i terapija. Liječnici upozoravaju da se time otvaraju vrata raznim prevarama i mogućnostima špekuliranja, tj. da oboljeli mogu ubrzati svoje loše stanje, a da nezbrinuti mogu nastradati, ali to izgleda nitko ne čuje. Osobito su pod upitnikom dijabetičari koji zahtijevaju stalnu liječničku skrb i nikako nisu za ovakav vid samo-liječenja. Oni koji su zamislili model DAT nisu bili protiv liječnika i medicine, već jedino za ubrzavanje I olak.avanje sve duže procedure do trenutka dobivanja dijagnoze. Kad se pacijent sam pobrine za pretrage neophodne za utvrđivanja svog statusa, on pomaže liječniku da bi liječnik lakše pomogao njemu - kažu predstavnici najvećeg uslužnog laboratorija u SAD-u »Quest Diagnostics«, koji su I sudjelovali u projektu. Primjena novih tehnologija mora unaprijediti staru praksu koja se nije promijenila posljednjih 50 godina. Neki gledaju šire pa kažu da je to sama jedna faza u modernizaciji medicinskih usluga XXI. stoljeća. Trend se naziva »praćenje zdravstvenog stanja« (»wellness monitoring«) ili bolje reći ovako; umjesto da isključivo liječnik vodi brigu o zdravlju, ljudi na sebe uzimaju jedan veliki dio te brige. Ili ako hoćete, »liječi se sam da bi te bolje mogao liječiti tvoj liječnik«. Kakav će biti konačan ishod promjene tog pristupa, nitko ne zna. U SAD-u, ali i u drugim zemljama jaki je pokret prirodne medicine, kineske tradicionalne medicine, homeopatije, naturopatije i kiropraktike.Primjerice, okolica Hollywooda puna je ordinacija raznih iscjelitelja, herbalista i naturopata koji svi uglavnom dobro rade. Svi imaju svoje web stranice i gotovo sve usluge se obavljaju on-line. No postoji i druga (neželjena) strana medalje. Kada je na djelu »kućno liječenje«, uvijek se netko igra liječnika dijeleći savjete, što je identično nadriliječništvu. Najgore je kad se zdravstveni problemi djece zbrinjavaju po principu »uradi sam« jer u pravilu stvari se otmu kontroli, a djeca plaćaju ceh neznanju roditelja. Želim reći slijedeće; internet može biti izvrsno edukativno sredstvo kad se njime služi osoba koja točno zna što traži i kada raspolaže odgovarajućim znanjem engleskog jezika, ali istovremeno Internet može biti izvorom dezinformacija, nebuloznih stavova, trendovski h nagađanja, koji lako zavedu, odvuku na krivi put.
Uradi sam i „guru medicina“ Evo samo jednog primjera - u SAD-u imate jak pokret protiv mlijeka i mliječnih proizvoda pa kad čitate njihove materijale na Internetu, mogli biste zaključiti sasvim pogrešno kako je kravlje mlijeko opasno, izvor hormona i drugih toksičnih tvari što naravno uopće ne stoji. Naime, mlijeko je bilo i ostalo namirnica broj jedan osobito za djecu i mlade u razvitku, a vjerojatno će tako još dugo ostati. Isto tako imate jaki pokret protiv šečera i bijelog brašna, a demoniziranje ovih namirnica ide do te mjere da će lakovjerni za čas otići na krivu stranu. Ni jedna ni druga namirnica ne spadaju u nikakve »bijele smrti« kada se konzumiraju u normalnim količinama. Na neki način, postalo je moderno (trendovski) zaobilaziti liječničku ordinaciju uz pomisao - »zašto bi ja njemu plaćao kad ja to mogu i sam napraviti?« Takva premisa zvuči razumno, ali u praksi se nije pokazala valjanom. Naime, po toj logici, kad nam auto rikne, sučemo rukave, legnemo pod auto i počnemo čeprkati u nadi da ćemo pronaći gdje se krije problem. Na kraju se pokaže da ne znamo, da nemamo dovoljno iskustva i dovoljno odgovarajućeg alata. I tako zovete mehaničara! Princip »uradi sam« ne može se svugdje primijeniti, a kad je u pitanju vlastito zdravlje ili zdravlje djeteta onda je najbolje da to ipak učini stručnjak! Želim reći slijedeće; vi se možete naučiti brinuti o svom zdravlju i zdravlju bližnjih i kod toga služiti novim tehnologijama, naravno i Internetom, ali prepustite prosudbu pretraga i drugih relevantnih pokazatelja liječnicima jer jedino oni mogu povezati u cjelinu za vas nevidljive činjenice. Najveći adut iscjelitelja jest - povlačenje bolesti. Holistički pristup liječenju, odnosno »guru medicina« gdje se koriste nemedicinske metode da bi se polučilo »jedinstvo tijela i duha« samo je jedna od varijanti na američkoj sceni alternative. Dizanje iz kolica, bacanje štaka, naglo vraćanje vida i druge senzacionalističke grupne seanse naglog ozdravljenja dio su te scene. Mnogi više cijene gurua koji se spretno nametne javnim nastupom od bilo kojega liječnika iz ordinacije koji piše recepte i nikada ne može polučiti takav rezultat. Kao da se vračamo u doba plemenskih vračeva koji su bili nadležni za svaki slučaj bolesti i što bi njihovo liječenje bilo nebuloznije, u njega se više vjerovalo! Samo-liječenje počiva na tezi da tijelo ima mehanizme da se obrani i zacijeli, ali oboljeli čovjek u pravilu nema ključ za takav mehanizam, što znači da ga mora naći kod nekog drugog. Tko ima taj ključ - može biti
iscjelitelj! Nužno je da pacijent vjeruje iscjelitelju pa se može dogoditi da njegov dodir djeluje kao lijek. Najveći adut iscjelitelja jest - remisija (povlačenje bolesti). Poznato je da kod svake pa i najteže bolesti kao što je, primjerice, rak postoje brojni slučajevi spontanog izlječenja. Čak kad je bila riječ o tzv izgubljenim slučajevima, odnosno klinički »mrtvim ljudima«, dogodila su se čudesna iznenađenja. Sve se jedino može objasniti nevjerojatnom sposobnošću tijela da se obrani I oporavi. Ne zna se sigurno što je jače - duh ili tijelo, ali se zna da postoji međuovisnost. Ideji o samo-liječenju doprinosi u velikoj mjeri i ponuda odgovarajućih knjiga. Jedan od najvećih projekata takve vrste je svakako enciklopedijsko izdanje knjige Brini se za sebe (Take Care of Yourself), ilustrirani vodič za brigu o zdravlju, kojega su napisali dvojica liječnika D. Vickery i J. Fries. Knjiga je toliko uspješna da je u SAD-u doživjela svoje sedmo izdanje. Zapravo to je knjiga savjeta za dobro zdravlje sa 175 vrhunskih tema, od ozljeda i trovanja do seksualnih problema i od prevencije nazeba do psihijatrijskih problema. Naravno da takvo izdanje postoji na interaktivnom CD-ROM-u pa vas svaka tema dovodi u vezu s brojnim linkovima odakle možete dobiti dodatne informacije. Zanimljivo je da knjiga sadrži stablo odluke za laike tako da se mogu snaći i oni koji nemaju prethodno medicinsko obrazovanje. Nakon što se razmotre znakovi bolesti i postavi dijagnoza, čitatelju se nudi nekoliko opcija – da se javi liječniku, da sam poduzme nužne korake i da potra.i savjet kroz on-line vezu s liječnikom. Kućno »liječenje« hiperaktivnosti djece Procjena je stručnjaka da 5-10 posto djece u SAD-u pati od hiperaktivnosti, dakle od poremećaja koncentracije u školi, a da se kao temeljno sredstvo za terapiju koristi ritalin. Budući da o liječenju odlučuju roditelji koji žele što brže učinke, često se događa da se uveliko pretjeruje. Poznato je da ritalin spada u stimulanse centralnog živčanog sustava (kao amfetamini) te da nikako nije bezazleno sredstvo. U namjeri da izbjegnu ritalin, roditelji skreću u alternativu što je opet velik izazov. Primjerice, daju se djeci velike doze vitamina B kompleksa, cinka i željeza. Tako je istragom utvrđeno da su djeca dobivala 60 mg cinka dnevno, što je previše za odraslog čovjeka akamoli za dijete. U SAD ali sve više i kod nas u staroj Europi, zavladala je oprava tabletomanija ili ako hoćete kapsulomanija u kojoj ljudi ohrabreni TV reklamom kupuju razne preparate i poduzimaju „terapiju“. Kod najvećeg broja takvih potrošača vlada pravilo – što veća doza to bolje, što naravno otvara mogućnosti mnogih problema.
INTERNET JE UMIŠLJENIM BOLESNICIMA SMRTNI NEPRIJATELJ Cyberhipohondria Internet je krasan alat za one koji znaju što i kako traže ali, nažalost, krivo tumačenje medicinskih informacija o zdravlju ili lijekovima, namjerno iskrivljene internetske poruke u reklamne svrhe te loše napisani naputci za lijekove, mogu sklonog čovjeka odvesti u suprotnom smjeru odnosno dovesti do smiješnih, nekontroliranih znakova koji sasvim sigurno vode u hipohondriju.. Informacije o bolesti donose strah Internet je sredstvo koje osobama svakog uzrasta i stupnja obrazovanja omogućuje jednostavan i brz pristup nepreglednom izvoru medicinskih informacija. Liječnici kažu kako se na taj način brzo utvrdi mjesto za najbolju medicinsku pomoã i odgovarajuãe liječenje. Točno. Ali, istovremeno, internet je za umiđljene bolesnike (hipohondre) prava noćna mora jer svaku činjenicu koju pročitaju poslije otkrivaju na sebi izazivajuãi u sebi golemi strah. Taj fenomen smo prije dvadesetak godina imali s medicinskim enciklopedijama. Hipohondrija je po definiciji stanje iracionalnog straha od bolesti inače potpuno zdravih ljudi, koje se prema dr. Brianu Fallonu, prof. psihijatrije na Sveučilištu Columbia, javlja u 4-6% svih slučajeva koji dođu u ordinaciju. Umišljeni bolesnici (bez obzira na obrazovanje) zanimljiva su kategorija pacijenata koji neće prezati ni od kakvih sredstava da »dokažu« svoju bolest. Pravi je uzrok hipohondrije nepoznat..Primjera ima na stotine, ali ovdje ćemo spomenuti jedan. Mellisa Višnjevsky dobila je problem koji se može nazvati »trnci u nogama koji šetaju gore-dolje«. Nakon što je kao strastveni internaut pretražila razne internetske stranice došla je do „strašnog“ zaključka kako ima multiplu sklerozu. U ispovjedi svom psihijatru rekla je: »Čitajući prepisku bolesnika shvatila sam kako imam isti problem i bila sam sigurna da ću umrijeti«. Kasnije je obišla nekoliko doktora i potrošila nekoliko stotina dolara, a zaključak je bio – ekstremni strah od bolesti odnosno hipohondrija. Naravno, ne želim reći da internet izaziva hipohondriju, ali osobe koje naginju umišljanju bolesti imaju idealnu šansu preko interneta »uvidjeti da su u pravu«. Višnjevsky, 30godi.njakinja iz San Diega u Kaliforniji, provodila je po nekoliko sati pred
svojim računalom, pretra.ujući stranice na kojima je riječ o multiploj sklerozi, a svakodnevno se javljala i istomišljenicima. Jedan od psihijatara propisao joj je antidepresiv prozak, nakon kojega se osjećala bolje. Kada se konačno uspjela izliječiti, rekla je kako joj je žao jer više nema »tog divnog svijeta bolesti«. Budući da se takva vrst hipohondrije sada veže uz internet, nazvana je cyberhondrija. Hipohondri se mogu prepoznati kada u čekaonicama beskrajno dugo očekuju nalaze ne bi li se konačno uvj erili kako su bili u pravu. Ako je nalaz negativan, djeluju razočarano jer se, eto, nije se ostvarila podsvjesna želja o bolesti. Među on-line korisnicima ima više žena, što je i razumljivo, jer je velika većina kod kuće gdje vrijeme skračuju »surfanjem« internetom. Čak 102 milijuna Amerikanaca koristi e-mail i razmjenjuje poruke s prijateljima, dvije trećine korisnika interneta tragaju za zdravstvenim informacijama s tim da je porast takvih korisnika unazad dvije godine čak 66 %. Pravi uzrok hipohondrije nije poznat, premda o tome ima više teorija. Zapravo, to je značajno preuveličavanje stvarnog rizika od neke bolesti koje se javlja podjednako u muškoj i ženskoj populaciji. Stručni medicinski članci postavljeni on-line koriste se u edukativne svrhe jer kad čovjek nauči i sazna lakše se nosi s problemom. Hipohondar ne koristi mrežu za edukaciju, već isključivo kako bi potvrdio uvjerenje u svoju bolest. Što više čita o toj bolesti, više je uvjeren u njezino postojanje. Ako započnete razgovor s hipohondrom i slučajno ne prihvatite njegova stajališta, postajete nepoželjni.
će muškarci nekritičnost korištenja medicinskih informacija dostupnih na internetu pripisati ženama koje su po prirodi lakovjernije, no istraživanja pokazuju kako nema bitnijih razlika .što se spolova tiće. Usamljeni muškarci neskloni komuniciranju relativno su lak plijen hipohondrije. Ako pogledamo slučajeve hipohondrije kod poznatih ličnosti, gotovo se uvijek radilo o muškarcima. Tipičan primjer je Michael Jackson koji se ne odvaja od gumenih rukavica i maske na licu. Od svih bolesti današnjice najviše pozornosti privlači rak pa je i najveći broj onih koji su umislili da od njega i boluju. Mučno provjeravanje je li to stvarno istina ili ne, idealno se obavlja na stotinama internetskih stranica koje obrađuju sve oblike i lokacije na kojima se rak pojavljuje. Na ljude koje progoni takva pomisao kobno djeluje komuniciranje sa osobama koje stvarno imaju rak, jer slušajući njih počinju sebi pripisivati i »otkrivati« simptome. U takvim slučajevima internet postaje neprijatelj jer nikako nema funkciju informiranja, već samozastrašivanja. »Nije vam ništa« Zahvaljujući ovakvim slučajevima kojih ima na tisuće, postoje adrese koje se zovu cyber doctor, cyber pharmacies i cyber drugs. Zlobnici tvrde da u Hollywoodu i njegovoj okolici najbolje zarađuju liječnici koji su se specijalizirali za bogate hipohondre. Psiholozi kažu da bogataši koji ne znaju kuda bi od dosade izmišljaju bolesti kako bi mogli maltretirati liječnike i plaćati njihove skupe usluge. No, sada dolazimo i do pitanja etike odnosno treba li takve slučajeve iskorištavati?
Novi dokazi o »bolesti« U nastojanju da sačuva svoje zdravlje, umišljeni bolesnik kod kuće stvara čitave ljekarne. Njega hvata panika na samu pomisao da bi mogao ostati bez lijekova i da bi se bolest koje se toliko plaši mogla pojaviti u punom svjetlu. Hipohondra ne brine činjenica što između njegovog fizičkog stanja i virtualne bolesti nema logične veze odnosno da stvarno bolesno stanje prate i neke promjene na tijelu. Internet mu služi kao suvremena »uzdanica«, kao prijatelj koji ga neće izdati, kao mjesto gdje će uvijek iznova potvrditi svoja stajališta, a možda naći i nove dokaze o svojoj »bolesti«. Internet nije neugodan kao prijatelji i ne postavlja »glupa« pitanja, a otvara tolike mogućnosti. Prikupljanje informacija i usvajanje zaključaka o bolesti i njezinim znakovima karakteristika su pona šanja svakog cyberhondra. Znam da
Mnogi su poku.ali liječiti hipohondriju i to hipnozom pa sve do prozaka, ali uspjeh je bio polovičan ili nikakav. Norvežanin dr. Ingvard Wilhelmsen, koji je po specijalnosti gastroenterolog, imao je mnogo posla s umišljenim bolesnicima. Nema ništa gore, drži on, nego kad takvom pacijentu kažete . »nije vam ništa«. U 90 % slučajeva odgovorit će vam kako je to nemoguće i bijesno napustiti ordinaciju. Hipohondar uživa u svojoj bolesti i vrlo strpljivo je »gradi«. Dr. Wilhelmsen ima namjeru ostatak života posvetiti upravo umišljenim bolesnicima i u tu svrhu dovršio je prvu svjetsku kliniku takvog tipa. Na svoj način dosad je obradio 170 pacijenata i najveći dio uspješno izbavio. Premda je klasična hipohondrija poznata najmanje 2000 godina, a izvrsno je oslikana i u kazališnim komadima, nije detaljnije ispitivana u novije doba.
Sve se završavalo odmahivanjem rukom - on je hipohondar, izgubljen slučaj. Budući da je internet američki, moglo bi se reći da je cyberhondrija, zapravo, došla iz Amerike. Naime, Amerikanci su dnevno bombardirani s novim medicinskim vijestima više nego bilo koja druga nacija na svijetu. Nove metode liječenja, novi lijekovi, novi mdodaci prehrani, nove dijete za mršavljenje, sve nam to dolazi kao na tekućoj traci. A ako tome dodate I pretplatu na medicinske časopise te vrijeme provedeno na chatu, imat ćete divnu zabavu cijeli dan. Zdravstvene informacije cvatu kao gljive poslije kiše pa mnogi umjesto na političke prvo zavire na najpoznatije medicinske stranice na internetu. Statistika je pokazala kako je najčešća on-line aktivnost upravo pretraživanje zdravstvenih stranica. Istraživanja provedena u srpnju 2003. godine pokazala su da je dnevno 80 % odraslih korisnika interneta na zdravstvenim informacijama, a oko 6% posjećuje te stranice i nekoliko puta dnevno. Spomenuti vodeći svjetski psihijatar za problematiku hipohondrije prof. dr. Brian Fallon kaže kako je internet velik izvor informacija za one koji znaju što traže i gdje će to naći, dakle, može vas odvesti na pravi put, ali ako nije tako, pogotovo ako ste skloni hipohondriji, može vas odvesti na pogrešan put gdje ćete naći informacije koje će za vas postati noćna mora. Profesor navodi slučaj mlade žene koja je sudjelovala u on-line konverzaciji preko poznatih novina »The Chronicle«, gdje je analizirala svoje simptome sa sugovornicima. Ona je umislila da ima HIV i gotovo je prihvatila svoju zlu sudbinu kao neminovnost. Nakon pregleda i potvrde kako nije bolesna bila je duboko razočarana. Pretjerana briga za zdravlje prisutna je i na internetu odnosno u golemoj ponudi raznih pomoćnih sredstava za zdravlje i to počevši od njege zubi do njege nogu i noktiju. Da nema potrebe i zahtjeva takve stranice nikad ne bi mogle preživjeti. Ovako sve nude informacije I prodaju razna sredstva za zaštitu zdravlja i prevenciju bolesti. Takva sredina gotovo je idealna za cyberhipohondre; u svakoj sitnici otkrivaju simboliku svoje »bolesti«, stalno se preispituju i traže potvrdu svojih nalaza i simptoma iz uže okoline. Dr. Fallon drži da je internet apsolutno poguban za njihovu psihu, upravo zato što stalno obnavljaju svoju virtualnu sliku bolesti
JE LI PROLJETNI UMOR - ZAMOR TJELESNOG MATERIJALA? Najveći dio svih preporuka za saniranje proljetnog umora – pogrešne su..Drastično mršavljenje udar je na staničnu proizvodnju energije pa onaj tko ne zna za granice, može sebe lako dovesti na rub života. Štoviše, poznato je da su mnoge žene takvu sudbinu i doživjele. Proljetni umor posebno je stanje organizma kad se u stanicama vi.e ne mo.e Baterije na izmaku lje nosti. Razmišljajući o proljetnom umoru, koji nas iznenađuje iz godine u godinu, kao sindromu fizičke i psihičke iscrpljenosti (»fjake«), postavlja se pitanje - je li to medicinski ili prehrambeni problem? Ako u ordinaciji pitate svoga liječnika za objašnjenje i učinkovito sredstvo, dobit ćete C vitamin, a i u nas običnih smrtnika, neugodan proljetni umor smatra se akutnim nedostatkom vitamina i minerala koji treba brzo nadoknaditi i eto, problem je riješen. U tom se smislu rade i brojni propagandni TV i radio spotovi koji nas svakodnevno bombardiraju i vrlo sugestivno dovode u - zabludu. No, prema najnovijim spoznajama, stvari nisu tako jednostavne, a još se manje mogu objasniti na takav način. Ono što je zanimljivo, i dalje nema konsenzusa znanstvenika oko jedinstvene definicije proljetnog umora pa ga svatko definira na svoj način. Zanimljivo je još nešto; u tehnici postoji problem »zamor materijala« zbog kojega su se, primjerice, dogodile brojne zrakoplovne nesreće, no nikako nam ne ide u glavu da bi tijelu uzmanjkalo energije, da je naša tjelesna baterija jednostavno - iscrpljena! Svako jutro »kurblamo« motor, ali on jednostavno više ne može upaliti jer je baterija stara, iz tko zna koje godine. Ne možemo shvatiti banalnu činjenicu da je tijelo energijski stroj, da se energija stvara u mišićima i da nikako nije neiscrpna. Traži se obnova, nova energija, novi zalet. Pojava proljetnog umora samo je opomena koja nam kaže »s energijom oprezno« ili, slikovitije, »crveno signalno svjetlo - baterija na izmaku«. Čuvajte stanićne membrane! Nitko od nas, uključivo i autora ovih redaka, ne vidi tu očevidnu signalizaciju organizma. No, da ne zaboravim na kakvu-takvu definiciju; proljetni je umor, posebno stanje organizma kad se u stanicama više ne može proizvesti dovoljno energije za podmirenje potreba, a rezultat su svega toga mišićni
umor, konfuzija, pad koncentracije, osjećaj praznine i iscrpljenosti. S tim u vezi je i umor obrambenih snaga koji znači povečanu osjetljivost na razne infekcije, alergije i druge zdravstvene probleme kojima inaće vrlo uspješno odolijevamo. Da je postavka točna, jasno svjedoči i povećan broj infekcija upravo u proljeće. Vraćamo se natrag na razinu stanice jer se sve zapravo događa tamo. Ono što je najvažnije jest - proizvodnja energije. Potrošeno je mnogo vremena, novca i papira za znanstvene radove kojima bi se objasnio mehanizam, tj. biokemizam u kojemu mitohondriji u stanicama oslobađaju energiju. Taj je proces poznat do detalja, ali sve donedavno nije bilo poznato da sindrom proljetnog umora ne leži u mitohondrijima i njihovoj nesposobnosti da stvaraju ono čime jurimo na posao, dakle energiju, već u staničnim membranama koje su jednostavno postale prepropustljive. Membrane znače život jer se sve odvija isključivo preko njih; ako one »zaštekaju«, trpi cijeli organizam. Kad vam netko kaže »čuvajte zube« ili »pazite na oči«, to vam je logično, no kad bi vam netko rekao »čuvajte stanične membrane«, vi biste se nasmijali naprosto zato jer je teško prihvatiti takvu »nebulozu«. Nažalost, u bliskoj budućnosti čuvanje staničnih membrana u svrhu prevencije umora i dužine života bit će sasvim normalna stvar. „Propuh“ u membrani izazvan oksidacijskim djelovanjem slobodnih radikala zatvaraju masnoće. Ako ih nema dovoljno u hrani ili je djelovanje slobodnih radikala vrlo intenzivno, „zakrpe“ su onemogućene i gubitak stanične energije postaje osjetan. Zašto su važne stanične membrane? One zapravo čuvaju stanične centrale (mitohondrije), a dok tijelo (unutar stanica) ima energije, “nema zime” za zdravlje u cjelini i za odolijevanje bolestima Šupljikave stanične membrane Zašto je tako, pokušat ćemo objasniti u sljedećim pasusima. U normalnim su okolnostima stanične membrane strogo selektivne, tj. postoji fini regulacijski mehanizam da unutra uđu hrana i kisik, a van izađe otpad. Tako je kod mladih i zdravih osoba. Stres, pušenje, veliki napor, neki lijekovi, zračenje itd., oslobađaju slobodne radikale koji sustavno oštećuju (bombardiraju) membrane pa, slobodno govoreći, regulacija protoka tvari popušta ili, da se slobodno izrazi m, kroz membranu nastaje “pro puh”. To je prvi potencijalni uzrok, a drugi je nedostatak u hrani nekih polinezasićenih masnih kiselina koje sudjeluju u građi membrana. Prvo mjesto oštećenja su svakako osjetljive mitohondrije, dakle tvornice energije.
Da na čovjeku postoji neki mjerni instrument s kazaljkom, moglo bi se točno vidjeti koliko smo »ispražnjeni«, odnosno koliko su nam stanice oštećene. Srećom, oštećenje nije trajne prirode, jer se stanične membrane mogu reparirati. Kako? Mo.da niste znali, no one se sastoje ponajprije od masnoća (fosfoglikolipida) pa ako poboljšate unos kritičnih masnoća dugih lanaca, možete si uvelike pomoći. Svr ha je da se oštećene masnoće iz membrane zamijene novima koje treba unijeti izvana. Prevedeno na običan jezik, to se zove »oporavak«, a za njega treba vremena. Eto, to je istodobno odgovor na niz pitanja u vezi s mastima, a nažalost ima i onih koji kažu da masti uopće nisu potrebne. Fosfoglikolipida ima u sjemenu soje i boražine, u lanenom sjemenu te omega-3 masnim kiselinama. Dokazano je, naime, da su te tvari nužne za održavanje bioloških membrana u dobrom stanju i za njihov brz oporavak, a to je opet nužno za obranu od bolesti. Dosad je obavljeno nekoliko kliničkih i farmakoloških istraživanja koja su definitivno potvrdila vezu između količine fosfolipida u membranama, njihovog oštećenja i pojave bolesti. Ukratko; ako tih tvari ima na raspolaganju, membrane su mekane i elastične te se dobro naslanjaju na svoje susjede i s njima komuniciraju i obratno. No, ako te tvari nedostaju, membrane su krute i komunikacija postaje sve slabija u oba smjera tj membrana postaje šupljikava Tijelo kao automobil Da ponovim; kad na automobilskom mjeraču goriva ugledate kazaljku na crvenoj crti, ne pada vam na pamet da se vozite dalje, osim do prve benzinske postaje, jer znate da bez goriva nema vožnje. No, kad je u pitanju naše vlastito tijelo, ne ponašamo se ni priblično slično, već stalno pomičemo granicu i odgađamo “točenje goriva”. Nažalost, tijelo se ponaša isto kao i automobil - bez goriva nema kretanja. A tko traži granice, taj ih i nađe! Spomenuti slobodni radikali čija produkcija u tijelu raste srazmjerno pušenju, zagađenju okoliša i hrane ostacima s teških metala, pesticida, klorirane vode i drugih zagađivača, u tijelu kontinuirano rade »prljav« posao uništavanja staničnih membrana. Dakle, budući svijet bit će još više izvrgnut nečistoći pa će mu svakako trebati i bolja zaštita. Nije nikakvo čudo što se lako može pratiti kojim redom otkazuju funkcije pojedinih organa; prvi su na redu upravo oni koji imaju najveće potrebe u energiji - mišići i mozak. Prvi služi za kretanje, a drugi upravlja tijelom u cjelini. Koliko su osjetljive mišićne stanice, temeljito je prostudirano na
vrhunskim sporta.ima pa je nekako normalno da oni o tome znaju najviše. Svaki se od njih zna i pobrinuti za svoje biološke membrane jednostavnim uzimanjem jakih antioksidansa ili njihovim kombinacijama. Ne treba nikoga čuditi što vrhunski sportaši za ubrzan oporavak uzimaju po tri jaka antioksidansa plus omega-3 masne kiseline. Nama sa strane to izgleda smiješno, no oni točno znaju što rade. Njihov organizam je pod stalnim stresom napornih treninga koji se svakodnevno ponavlja, a to je zapravo vožnja po rubu energijskog kolapsa. Iako je teorija o štetnosti slobodnih radikala odavno poznata i znanstveno verificirana, nije se precizno moglo reći u kojim su bolestima i na koji način ti radikali zapravo medijatori za bolesti. Broj se bolesnih stanja, koja se dovode u izravnu ili neizravnu vezu s djelovanjem slobodnih radikala, penjao od 70-tih godina s 50 na 100 bolesti u 2003. godini. Tu se sad ubrajaju artritis, hemoragični šok, ateroskleroza, ishemija, gastritis i, naposljetku, karcinogeneza itd. Proljetna obnova rezervi No, uz bolesti kod kojih je veza utvrđena, vjeruje se da ima onih bolesnih stanja kod kojih se vjeruje da veza postoji, ali se ne može i dokazati. Zapravo, oštećujući stanice i tkiva, slobodni radikali stvaraju temeljne preduvjete za nastanak bolesti . Čak i kod pušenja za koje se dugo vjerovalo da izaziva karcinogenezu putem kemijskih spojeva, danas prevladava mišljenje da probleme izazivaju slobodni radikali što se obilato produciraju u organizmu koji neprestance, umjesto kisika, dobiva dim nagorenog duhana. Kako slobodni radikali oštečuju stanične membrane? S obzirom da im u strukturi prevladavaju masnoće u kombinaciji s ugljikohidratima, membrane su veoma osjetljive na oksidaciju, a slobodni radikali jedva čekaju da se kemijski vežu; to vezivanje zapravo znači oštećenje stanice. Primjerice, masne namirnice na povišenoj temperaturi i uz postojanje zraka, brzo užegnu. Sličan se proces događa i na razini stanice, a kao posljedica, oštećena stanica ili propada ili joj treba brz oporavak. No to nije sve; slobodni radikali oštećuju staničnu DNA što je onda dobra podloga za pretvaranje procesa u mnogo ozbiljnije bolesno stanje. Zašto se rak u pravilu javlja u starijoj dobi, tj. nakon 60. godine? Zato što su stanice izgubile sposobnost oporavka. Kad se kaže da antioksidansi pomažu organizmu u prevenciji raka, onda se u pravilu pretjeruje, no kad se uzme u obzir činjenica da antioksidansi mogu uspješno blokirati formiranje slobodnih radikala, jasno je da uz ostalo, mogu prevenirati ili odgoditi karcinogenezu kao proces. Baš se zbog tih činjenica savjetuje kontinuirano uzimanje većih količina vitamina E i C, baš se zbog tih
činjenica u prevenciji raka prostate predlaže kombinacija selena i vitamina E. Preparat »Propax« upravo je sretna kombinacija fosfoglikolipida s jedne i zaštitnih tvari s druge strane. Dakle, kad stigne proljeće, treba obnoviti energetske rezerve i pokušati smanjiti rizične čimbenike koji nam troše energiju. C vitamin ili Omega-3? Opće je poznato da zračenje i kemoterapija spašavaju bol esnike od raka, a u najmanju im ruku produžuju život. Međutim, kemoter apija ima i neugodne posljedice koje se ponajprije očituju u pojavi snažnog umora, zatim u proljevu i jakom nagonu za povraćanje. Jedno od istraživanja provedeno je upravo na bolesnicima od raka koji se nalaze na kemoterapiji, kako bi se utvrdilo poboljšavaju li poduzete mjere energetsko stanje organizma. Istraživače je žarko zanimalo kakvi će biti rezultati na ljudima, jer su prethodni rezultati na pokusnim životinjama zu upotrebu fosfoglikolipida pokazali 20-postotno poboljšanje u odnosu na kontrolnu skupinu. Korišten je gotov preparat »Propax«, a u pokusu su sudjelovala 64 pacijenta oba spola, u dobi od 50 do 60 godina. Koristeći se poznatom skalom za procjenu stupnja umora (»Piper Fatigue Scale«), znanstvenici su nakon osam tjedana utvrdili 33-postotnu redukcije umora. Navedena skala, priznata u znanstvenim krugovima, mjeri upravo stanje u funkcioniranju mitohondrija. Obavljena su i druga istraživanja s dvostrukom slijepom probom uz iste ili slične rezultate. Po svemu sudeći, umor se ne može sanirati ordiniranjem C vitamina, već dodatkom namirnica bogatih fosfoglikolipidima (omega-3, lecitin). Zašto, primjerice, osobe koje dva-tri tjedna provode drastičnu dijetu naglo opadaju u energiji, postaju konfuzne i osjetljive na infekcije? Zato što izbjegavaju masnoće s kojima dolaze i fosfoglikolipidi. Upravo se zato preporučuje uzimanje Omega-3 u količini od najmanje 1 g/dnevno . Drastično mršavljenje udar je na proizvodnju energije pa onaj tko ne zna za granice, može sebe lako dovesti na rub života. Štoviše, poznato je da su mnoge žene takvu sudbinu i doživjele. Najvažniji izbor masnoća Tko ima vremena razmišljati o tome kakvu hranu konzumira i kakve masnoće u njoj svakodnevno dobiva? Nitko, jer se briga o tome prepušta nekome drugome tko u pravilu o mastima nema pojma. A kad se govori
da je zdravo djeci u razvoju davati omega-3 masne kiseline, niti ne pomišljamo da bismo ih i sami trebali uzimati, baš zbog prevencije umora. Primjerice, ako pogledamo sojino ulje, ono sadrži oko 50 posto linolne i oko 8 posto linolenske kiseline. S obzirom na visok sadržaj polinezasićenih masnih kiselina, to ulje nudi i tvari bogate holinom koji u obliku fosfatidil holina ima ključnu ulogu u građi bioloških membrana. Ne zaboravimo da se povišenim dozama esencijalnih masnih kiselina uspješno liječe psorijaza, hiperlipidemija i drugi zdravstveni problemi te da su ove masne kiseline prekursori prostaglandina i eikosanoida poznatih kao »zaštitnici stanica«. Riba se kao »zdrava hrana« nudi dvaput tjedno baš zbog te zaštitne uloge dugolančanih omega-3 masnih kiselina koje se u drugim namirnicama nalaze malo ili nimalo. Kad odlazimo u opskrbu u velike trgovačke centre, najčešće uzimamo najjeftinije ulje, u pravilu suncokretovo ili repičino ili nekakvu kombinaciju za koju nitko ne zna. A ako čak i uzmemo maslinovo ulje kao bogat izvor zdravlja, bira se ono najjeftinije, koje je i najlošije. I tako se ide - iz greške u grešku. A u izboru dnevnih masnoća krije se ključ za dug život i dobro zdravlje.
______________________ V POGLAVLJE _______________________
UMJEĆE ŽIVLJENJA UZ OSTALE RIZIKE STARIMO LI SPORIJE UZ HORMONE? DOPING - SUMRAK SPORTSKIH NAČELA I ZDRAVLJA ŽIVOT JE SVAKOME PREKRATAK BSE - BOLEST KOJA JE POSIJALA PANIKU U EU KRAVLJE LUDILO U SAD OPASNOST POD TEPIHOM?
STARIMO LI SPORIJE UZ HORMONE? Hormon mladosti san je svakog alkemičara, ali taj san uvijek završava na isti način – buđenjem. Deseci tisuća muškaraca u p oznim godinama probaju testosteron u obliku injekcija, flastera I gelova u nadi da će vratiti mladenački izgled, sna gu i memoriju, premda nema dokaza da takva zamjenska hormonska terapija djeluje. Carstvo hormona i lažna nada Nedostatak dokaza nikako ne znači da proizvođači testosterona i njegovih derivata te hormona rasta (HGH), koji se danas dobivaju sintetski i uz pomoć GM tehnologije, neće i nadalje masovno proizvoditi i nuditi uvijek lažnu nadu u kojoj ćemo i umrijeti. Čovjeku ta nada treba jer bez nje život bi bio još kraći. Procesom starenja razina testosterona opada, a s njime snaga i libido, no unatoč tome još nema pouzdanih dokaza da je testosteron glavni krivac te da njegov manjak izaziva ireverzibilne promjene starenja. Formalno nema potrebe za muškom zamjenskom terapijom, ali svejedno je u SAD-u na djelu prava histerija u njegovoj primjeni. Tijekom 2002. godine propisano je 1,75 milijuna recepata za aplikaciju testosterona, što je u odnosu na 1999. povećanje za čak 170%. Kod većine korisnika razina testosterona nalazi se blizu normale, dakle nije u pitanju deficit tog hormona. Kad smo kod hormona recimo da je testosteron - mač s dvije oštrice tj teško je procjeniti korisne i štetne posljedice njegove primjene. FDA je odobrila zamjensku terapiju testosteronom, ali samo u slučaju hipogonadizma gdje tijelo producira vrlo malo testosterona, no uz takve slučajeve kojih u SAD ima 4-5 milijuna, farmaceutska industrija ne bi napravila nikakav posao jer samo 5% ljudi iz te skupine koristi zamjensku terapiju. Iz toga nije teško zaključiti da je najveći broj korisnika testosterona u sivoj zoni, odnosno da ga uzimaju s nadom da će im pomoći prebroditi probleme andropauze. Najčešće se u obzir uzimaju iskustva žena koje se zamjenskom terapijom već koriste čitav niz godina. No, prema najnovijim istraživanjima zamjenska hormonska terapija u žena nije tako dobra kako se pod utjecajem medija mislilo, a mnogi stručnjaci misle da je i preriskantna. To nikako ne znači da će golema produkcija estrogena biti smanjena.
Kad je Nacionalni institut za zdravlje zatražio od Instituta za medicinu više podataka o utjecaju muškog spolnog hormona testosterona na starije osobe, dogodila se zanimljiva stvar - podataka je bilo vrlo malo. Dosad je objavljeno svega nekoliko manjih studija čiji se rezultati uopće ne mogu koristiti kao mjerodavni. Svi ostali objavljeni radovi odnose se na sportaše, body buildere, i sva su iskustva negativna. Nakon dvije tri godine javljaju se tzv. kasne posljedice a glavni je problem potencijalna opasnost od raka prostate koji je karakterističan baš za stariju dob. No, postoje i druge kratkoročne posljedice kao što su povećanje razine kolesterola u krvi, naglo proširenje prostate i povećanje prsnih žlijezda. Hormoni – igra s vatrom Budući da dosad nitko nije napravio ni prvu, a kamoli drugu fazu istraživanja, korisnici muške zamjenske terapije testosteronom zapravo se igraju vatrom. Njima se neznanje može oprostiti, ali onome tko je dopustio slobodan promet hormonima i njihovu popularizaciju, oprosta zapravo - nema. Poznati američki endokrinolog dr. William Rosner sa Sveučilišta Columbia kaže: »Dovoljno smo se opekli na zamjenskoj hormonskoj terapiji kod žena da bismo sad istu pogrešku napravili i kod muškaraca. Mi zapravo još ne znamo što je donja, a što gornja granica za razinu testosterona u starijih muškaraca, tako da je sadašnja histerija za njegovom upotrebom isto što i davanje antibiotika bez antibiograma. Andropauza? „Ja uopće ne znam što je to“, aludirao je dr. Rosner na uobičajeno poistovječivanje s menopauzom. „Uopće ne znam tko je skovao riječ andropauza“! Već se duže vrijeme hormon rasta nudi za pomlađivanje kao da je riječ o sladoledu ili bombonima za osvježenje. Ako s elektronskom poštom dobivate spamove, barem se svaki drugi odnosi na HGH. Rekosmo da je svaki hormon „mač s dvije oštrice“, što znači da se svaki korisnik može ozbiljno porezati. O hormonu rasta kod mlađih osoba, osobito sportaša koji žele povećati mišićnu masu, već smo pisali pa nećemo ponavljati. Ovdje govorimo o primjeni tog hormona u svrhu pomlađivanja. Postoje dva temeljna pristupa; da unosite sintetski hormon (dobiven rekombinacijom gena) bilo u obliku injekcije, nazalnog spreja ili flastera, ili da nekim hranjivim tvarima pobudite produkciju tog hormona u vlastitome tijelu (tzv. prekursori HGH-a). Masovna upotreba HGH u svrhu pomlađivanja kod starijih osoba, a bez prethodnog utvrđivanja potrebe za hormonom, ne samo da je besmislena, već i krajnje rizična. No, ljudi
ne bi bili ljudi kad ne bi sve isprobali na vlastitoj koži. Hormon rasta ušao je u modu, a zahvaljujući slatkorječivim propagandnim porukama lako se i brzo prihvaća kao da su u pitanju tablete za glavu. Ne morate ići u liječničku ordinaciju, a još manje specijalistu endokrinologu, jer HGH u svakom obliku možete dobiti na kućnu adresu putem interneta. Premda je humani hormon rasta vrlo skup, u njegovom plasmanu nema nikakvih problema. A kad je riječ o rezultatima, strogo morate odijeliti tekst iz reklamnih poruka od onoga što je znanstveno verificirano. Zasad nema nikakvih dokaza o ikakvoj koristi kad je riječ o starijim osobama pa, dakle, HGH nije “eliksir mladosti” kako ga često zovu. Spominju se i neizravne koristi gdje HGH služi kao prijenosnik poruka za jetru da proizvede razne tvari, prije svega inzulinski faktor rasta 1, popularnije zvan IGF-1, što je vrlo važna tvar koja omogućuje prirodnu produkciju hormona rasta. Homeopatski preparati HGH koji se plasiraju uglavnom kao sprej za usta, sadrže minimalne količine rekombiniranog HGH pa se smatraju apsolutno neučinkovitima. Osim toga, molekula je tako velika da kroz sluznicu usne šupljine ne može pasirati. Kad se to prevede na jezik “običnog čovjeka“, jedno je fiola HGH za injekcioni oblik proizveden u farmaceutskim tvrtkama, a nešto sasvim drugo tekućina iz bočice i raznih sprejeva proizvedena tko zna gdje pa potom plasirana u shopovima zdrave hrane i preko interneta! Cijena zavodljive propagande Navodne prednosti upotrebe takvih preparata, preslika ne su od injekcijskog oblika i prikazane su tako kao da je riječ o jabukama ili narančama. Treba ih samo pojesti i sveće biti dobro . Već ćete sutra u ogledalu vidjeti vidna poboljšanja na vašem naboranom licu. Zaključak za hormonske suplemente pod nazivom HGH i IGF-1 glasi: potreban je velik oprez jer se mogu dogoditi vrlo neugodna iznenađenja pa i ozbiljna oštećenja zdravlja. Ljudi prevareni propagandom i kratkoročnim poboljšanjima (placebo efektom), potpuno zaboravljaju na dugoročne učinke takve hormonske terapije, koji se službeno uopće ne prikazuju. Drugim riječima, kad čovjek lakoumno posegne za pomlađivanjem pomoću hormona bez kontrole liječnika, zapravo na sebe preuzima veliki rizik. Eksplozija propisivanja testosterona u svrhu pomlađivanja pokazuje da muškarce ništa ne može zaustaviti kad je u pitanju i najmanji učinak. A rizik takve terapije podrazumijeva i rak prostate. Imajući u vidu porast potrošnje, farmaceutska industrija samo se prilagođava, a industrija
suplemenata nastoji uloviti što bolji dio kolača. Da je sve tako pokazuje podatak da je u fazi završnog istraživanja 12 novih preparata testosterona. Kad kažem »novih«, mislim na oblik davanja. Tako se, recimo, tvrtka »ALZA Corp.« obogatila tzv. skrotalnim flasterom imena “testoderm” koji je u upotrebi od 1993 godine. Odmah potom slijedila je tvrtka Thera Tech. Inc. s preparatom “androdermon“. Tijekom 2001. tržište raznih oblika testosterona procijenjeno je na 250 milijuna dolara. I tko se onda ne bi trgao za toliki novac? Hiperprodukcija vitamina i antibiotika Poznato je da dugo žive umjetnici, a kratko piloti a razlog je razina stresa; prvi žive u savršeno opuštenom stanju a drugi na svakom letu doživljavaju šokove. Činjenica jest da se životni vijek značajno produžio u mnogim zemljama, osim Afrike i Azije. Prije svega je to zbog bolje zdravstvene zaštite, bolje prehrane i bolje edukacije o zdravlju. U čemu je tajna duljeg života? Nasljeđe? Biti mršav i fizički aktivan? Svaki od tih čimbenika posebno je ispitan, o tome su napisani radovi i brojne knjige... Izbjegnete li bolesti srca i krvnih žila, rak i dijabetes, a bavite se svakodnevnim fizičkim aktivnostima, imate veliku šansu doživjeti 90.rođendan. Jasno, morate biti majstor u izbjegavanju stresa jer se smatra da je taj čimbenik itekako odgovoran za propadanje nosečih stanica središnjeg živčanog sustava. Osobe koje su tijekom života nekoliko puta bile na drastičnoj dijeti, ne spadaju u dugoživuće; svako skidanje tjelesne težine predstavlja tako velik stres za tijelo (koje sve „pamti“) da se životni vijek bez sumnje skračuje. Umjetnici i zatvorenici kategorije su dugoživućih ljudi samo zahvaljujući činjenici da i jedni i drugi nemaju - stresnih situacija, jer žive mirno i povučeno. Među najstresnija zanimanja svakako spadaju piloti interkontinentalnih linija i kirurzi čiji se život u prosjeku završava između 60 i 70 godina. Čim nečega u farmaceutskoj industriji ima na skladištu, netko će se pobrinuti da se tržište “obradi” a roba proda. A čim netko u ilustriranim časopisima objavi da takva terapija “odlično djeluje”, javit će se deseci tisuća novopečenih korisnika koji će spremno isprobati »stvar«, bez obzira na možebitne posljedice. Proizvodnja hormona ono je što generira ponudu na tržištu i potrošnju jer farmaceutskoj industriji donosi golemu zaradu. Primjerice, otkako se HGH dobiva genetskom manipulacijom, a ne ekstrakcijom iz goveđih žlijezda, proizvodnja je pojeftinila nekoliko puta.
Jeste li možda sebi postavili pitanje zašto danas imamo vitamine dodane sokovima, napicima, tjestenini i brojnim drugim proizvodima? Mislite da je to zbog vašeg i moga zdravlja? Ne, već stoga što je u svijetu na djelu divovska hiperprodukcija vitamina koje negdje treba potrošiti! A možete ih potrošiti samo tako da ih ugurate posvuda, pa čak i u žvakaće gume i pastu za zube te u kozmeti čke proizvode gdje ih, posve razumljivo, nikad prije niste nalazili. Slično se dogodilo s antibioticima; njihovu golemu hiperprodukciju moglo se plasirati jedino guranjem u stočnu hranu, hranu za pse i mačke te u hranu za piliće i ribe. Nikoga nije briga za posljedice takvih mjera niti činjenica što ćete zbog konzumiranja mesa u kojem se nalaze ostaci antibiotika, s vremenom postati .- rezistentni. Koga briga što ćete vi u slučaju upale pluća dobiti antibiogram na kojem će se vidjeti da ništa nije djelotvorno? KAKO VRATIT LADOST:
DOPING - SUMRAK SPORTSKIH NAČELA I ZDRAVLJA Kada kemičar za novce načini novo doping sredstvo i potom ga stavi u promet, on se spustio na razinu narko dilera, a kada se udruže trener i kemičar da prevare antidoping kontrolu, onda postaju obični kriminalci. Igra mačke i miša Najnoviji skandali s otkrićem doping sredstava treće generacije kakvo je primjerice tetrahidrogestrinon (THG) koji je otkriven u mokraći jednog od natjecatelja na Svjetskom atletskom prvenstvu u Parizu to potvrđuje. Šprica koja je sasvim slučajno otkrivena pokazala je da je sredstvo proizvedeno u nekom od laboratorija tvornice suplemenata u SAD. Premda je nalaz bio stroga tajna, vješti novinari dobili su potvrdu nalaza Internacionalne federacije atletskih amatera (International Amateur Athletic Federation). Skandal se nije mogao izbjeći a istina je vrlo gorka; u vrhunski sport je uletio novi anabolični steroid treće generacije koji se ne može otkriti standardnim test kontrolama. U ime sporta i sportskih načela organizator je morao uzete uzorke mokraće ponovno ispitati što je izazvalo ne samo goleme troškove nego i veliku zabrinutost poštenih sportskih radnika. THG je zapravo derivat zabranjenih doping sredstava, koji je vještom preinakom molekule uspio zadržati sva svojstva dopinga ali uspješno
prevariti protokol o anti-doping kontroli. Što to znači? To znači da je neki vrstan kemičar satima i danima studirao molekulu na svom monitoru i konačno našao slabu točku. Za to je dobio velik novac a što će se kasnije s tim dogoditi - njega nije briga. Inoviranu molekulu kompanija je (tajno) preuzela jer se radi o velikom (ilegalnom) businessu i tako su svi došli na svoje. Mogli bismo reći standardna igra mačke i miša s tom razlikom da je u ovoj igri miš bio brži od mačke. Otkriti se ne može ništa jer među sudionicima takvog businessa vlada stroga konspiracija a sportaša koji je takav doping dobio nitko ništa I ne pita a možda on niti ne zna što je dobio. On je naime iz igre izbačen ili ako hoćete drukčije on je samo karta u rukama „igrača“. Davno je prošlo vrijeme fantastičnih uspjeha plivača i atletičara DDR-a gdje je državna politika diktir ala da se steroidi sustavno dijele među 10.000 sportaša kako bi se onima s Zapada moglo pokazati kako socijalizam ima prednost u sportu. Takav otvoreni doping (kao službena politika) nije više u trendu, ali doping je ostao u sportu jer očito je neuništiv. Treba shvatiti da se u profesionalnom sportu vrte milijuni dolara, a atletičari se preko ljeta natječu i čak i za zlatne poluge. Primjerice u tenisu se na mastersima dijele milijunske nagrade pa nije nikakvo čudo da će se bez ustezanja posegnuti za svim sredstvima kako bi se “ukrao” dio tog masnog zalogaja. Slavu protagonista Tour de Francea i Giro d’ Italia svake godine potamne doping skandali i svaki puta slušamo istu priču i zaklinjanje kako je to zadnji puta. U službi crnog businessa Samo godinu dana prije početka ljetnih Olimpijskih igara 2004. američka anti-doping agencija (Anti -doping Agency) objavila je otkriće da je »nekoliko atletičara bilo pozitivno na THG«, ali iz taktičkih razloga njihova imena nisu objavljena. Dalje je rečeno da se radi o sredstvu koje je izvedeno iz dobro nam poznatih doping sredstava i to tako da se ne može prepoznati (prolazi test kontrolu). Novinari su kasnije otkrili da se radi ni manje ni više nego o 20 američkih atletičara koji su bili pozitivni. A vrhunac je bio na olimpijskim igrama u Ateni kadfa su 2 vodeća grčka atletičara suspendirani zbog dopinga pa se (na sramotu organizatora) nisu mogli ni natjecati. Kako novi doping dospijeva u sport? Sve zapravo započinje i događa se u znanstvenim laboratorijima gdje istraživači rade na novim lijekovima; svoja otkrića oni objavljuju u znanstvenim časopisima čiji se izvodi redovno
objavljuju na internetu, a odatle pročitaju svi oni čimbenici u sportu koji razmišljaju kako iz sporta izvući što više koristi. Sasvim je svejedno da li znanstvena otkrića analizira neki kemičar, neki liječnik sportske medicine ili neki drugi akademski građanin iz sporta jer ostaje činjenica da je on u službi crnog businessa. Tako je bilo s hormonom eritropoetin (EPO) koji je zapravo otkriven za liječenje anemije a našao se kao sredstvo za dopingiranje biciklista, tako je bilo s hormonom rasta (HGH) i mnogim drugim sredstvima. Preparat je načinjen za medicinske svrhe I iz čisto humanih razloga a odlutao je na sasvim drugo mjesto i upotrijebljen je u sasvim druge svrhe. No, treba spomenuti još jedan čimbenik a to je glavom – vrhunski sportaš. On uvijek teži više ili dalje ili brže i uvijek je zainteresiran za sve što netko spominje da pomaže u ostvarivanju tih visokih ciljeva. Ali, u strahu da na slijedećem natjecanju ne podbace oni su spremni na sve pa uključivo i doping. Ako dakle u konspiraciji sudjeluje i sportaš, onda imamo potpuno zatvoreni krug a da se to zaista događa u realnom svijetu, imamo mnogo dokaza (primjerice briljantni trkač Ben Johnson). Čak kad nije u pitanju doping, takav vrhunski sportaš traži drukčiji (bolji) način treninga ili prehrane. Sporedni učinci doping sredstava pa makar oni bili i naglašeno zastrašujući (toksičnost, karcinogenost) ne mogu uplašiti vrhunskog sportaša kada su u pitanju visoki rezultati koji jamče medalje, velike novce ili barem izlazak na pobjedničko postolje. Ako je trener ili sportski direktor pročitao ili u nevezanom razgovoru čuo da postoji neko novo sredstvo koje na ovaj ili onaj način osigurava bolje sportske rezultate ili lakši trening ništa ga neće zaustaviti da se dobro informira o svim detaljima. Kontrola zadire u privatnost!? Ilegalno tržište doping sredstava naprosto cvate a korisnici se nađu u svim sportskim disciplinama. Noćne racije među usnulim biciklistima Giro D Italia i Tour de France pokazale su da je sve bilo puno dopinga. Dok je prije desetak godina bilo vrlo teško provjeravati znanstvene činjenice iz stručnih časopisa ili netom objavljenih knjiga, danas je Internet otvorio mogućnost instant informacije. Okrenete jedan od boljih pretraživača i na stol dobijete sve relevantne informacije. I to ne samo da pročitate nego vas zaspu s ponudom raznih ilegalnih sredstava koja možete dobiti na kućnu adresu. Naime, crno tržište doping sredstava naprosto ekspandira i dovoljno je poslati mail na određenu adresu ili pozvati telefonski broj i
pošiljka je tu. Hoćete li u injekcijama, u tabletama ili u obliku nazalnog spreja? Nesavjesni liječnici ili farmaceuti iz SAD, Velike Britanije i drugih zemalja otvorili su on-line ljekarne koje rade od jutra do sutra a kontrola ne dolazi u obzir jer bi to bilo zadiranje u privatnost. Trener može nabaviti doping bez znanja sportaša ili sportaš može nabaviti bez znanja trenera. Kakva je brzina pretvaranja regularnog medicinskog sredstva u doping? Možda je za ilustraciju dobar primjer sintetskog eritroproetina (EPO) kojeg je lansirala američka farmaceutska kompanija Amigen pod nazivom Epogen. To je hormon koji stimulira koštanu srž na produkciju crvenih krvnih zrnaca. Proizvod je značio doslovce spas za milijune anemičnih osoba jer se nakon tretmana relativno brzo poboljšava krvna slika. Kasnih osamdesetih godina ovaj hormon je označio tihu revoluciju u liječenju cijelog niza bolesti. No povećanje broja krvnih zrnaca, koje se u neka davna vremena kod sportaša obavljalo odlaskom na tzv. visinski trening, značilo je naglo povećavanje kapaciteta za prijem kisika a to opet znači brži oporavak, bolju oksigenizaciju umornih mišića itd. Te činjenice nisu promakle stručnjacima za doping i za relativno kratko vrijeme izvršeni su pokusi a već devedesetih godina EPO (koji se tada još nije mogao identificirati) bio je hit doping kod biciklista, atletičara maratonaca i plivača na duge staze. Mnogi sportski stručnjaci procjenjuju da su desetine medalja iz tog doba pobrane isključivo zahvaljujući EPO-u kao i »mudrosti« liječnika ili trenera koji su se usudili upotrijebiti ovo sredstvo pod damaklovim mačem suspenzije natjecatelja i cijele reprezentacije Treća generacija dopinga. U cijelom skandalu oko dopinga vrhunskih sportaša nazire se tamna strana sporta koja je očito globalnih razmjera. Svi se (ili najveći dio) služe nedozvoljenim sredstvima dok ih se ne otkrije, a kad se to jednog dana dogodi, nastupa zavjera šutnje, tj. prava konspiracija kao da je ratno vrijeme. Povijest svih doping skandala zapravo pokazuje da je scenarij uvijek isti a isti su i protagonisti. Naime, oni su izvan “opasne zone“, ne vide se ali se njihovi računi pune. Posebno dizajnirani steroid je nova činjenica, koja jasno ukazuje da su se kemičari bacili na vrlo profitabilni posao a to dakako opet znači da se u najbližoj budućnosti mogu očekivati nova doping sredstva treće generacije. I to uvijek za koplje ispred službenog protokola o testiranju. Nije nikakvo čudo što su organizatori sljedećih Olimpijskih igara na velikom iskušenju jer ako nevidljivi steroid uđe na sportska borilišta koja
su ovjenčana slavom prethodnih Igara, onda će se mnoge stvari srušiti jer će svi pošteni sportaši biti izigrani. Što se krije iza THG-a? Nedavno su EPO i hormon rasta HGH, imali problem u detekciji doping sredstava ali suvremena tehnika konačno je riješila i taj problem pa je za slijedeće Olimpijske igre sve spremno. Ali ne za dugo jer evo su nam došli pripadnici treće generacije anaboličnih stereoida koji se (za sada) ne mogu detektirati standardnom opremom. Jedan od njih koji je izazvao spomenuti skandal jest THG. Kemičari su ga posebno sintetizirali da bude »nevidljiv« a tko je napravio narudžbu za takvu sintezu za sada se ne zna. Radi se o sredstvu koje sigurno izaziva oštećenje srca, jetre i bubrega, bitno povećava rizik raka na raznim lokacijama te izaziva razne deformacije na prstima. No također valja reći da sredstvo stimulira mišićne i koštane stanice da proizvode novi protein a to prevedeno znaći veću mišićnu masu (snagu) kako reče jedan od stručnjaka gotovo za duplo u odnosu na polaznu osnovu. Svakome tko iole pozna hormone zna da takav porast snage ima svoju cijenu u veličini i agresivnosti (tzv. androgeni efekat), poremećaju hormonske ravnoteže, povećanju prostate, masnoj koži, opadanju kose, impotenciji, porastu krvnog tlaka itd. Da li te zastrašujuće posljedice brinu proizvođača, trenera ili sportskog direktora? Nemojte se zavaravati jer oni su svi sudionici u tom crnom businessu, a kada je u pitanju velika lova na »sitnice« se zaboravlja. Današnji guverner najbogatije američke savezne države Kalifornije Arnold Schwarzenegger i sam je dugo vremena bio korisnik anaboličnih hormona da bi kasnije (kada mu je zaprijetila smrt) postao njihov propagator putem raznih body building časopisa. Žalosna je činjenica da oko 50% studentske omladine u SAD koriste neki od anaboličnih steroida jer svi žele izgledati lijepo i »razbacano«. Ni djevojke ne zaostaju jer ni jedna neće biti »kržljavica«. A kad žene koriste anabolike, onda se vidi koliko je njihovo djelovanje opasno jer mogu dobiti bradu i brkove, akne po licu, duboki (muški) glas itd. Str učnjaci za kemijsku analizu kažu da kod novog anabolika THG nije u pitanju nemogućnost postojeće tehnike detektiranja već je u pitanju da točno znate što tražite. To je bio problem kada je prije nekoliko godina izbio u Belgiji veliki skandal oko dioksina u mesu tovljenih svinja i pilića. Dioksin se ranije nikada nije tražio zato što ga nije bilo! Sasvim je jasno da se danas i ubuduće traži pa će se slično dogoditi i s THG. Za analizu uzoraka mokraće atletičara iz Pariza angažirana je laboratorija sveučilišta UCLA a uzorci se prije uništavanja moraju čuvati najmanje godinu dana.
Istina THG je majstorski modificiran tako da standardne metode testiranja ne daju rezultata. Igra kemičara koji prave doping i kemičara koji doping analiziraju traje dugo vremena. Ne bi htio reći da pobjeđuju ovi prvi, ali da zadaju velike muke ovim drugima - to jest činjenica. Ali bi zato mogao reći ovo; doping nije iskorijenjen pa nije čak ni smanjen a sport plaća visoku cijenu. Amfetamini su bili doping šezdesetih, derivati testosterona osamdesetih a EPO devedesetih godina. Sada imamo hormon rasta i THG! Zapravo, ništa se bitno nije promijenilo osim tehnologije. Prevarantska priroda čovjeka ostaje konstantom.
u.karcima je fizički izgled sve
ŽIVOT JE SVAKOME PREKRATAK Pisci, slikari, državnici pa sve više i obični ljudi priželjkuju duži život. Mnogi u tim željama pretjeruju pa se postavlja pitanje – što je moguće a što nije. Potraga za eliksirom mladosti još uvijek traje ali kao i uvijek do sada godine ruše sve iluzije. Podmlađivanje iz bočice Nažalost, život je biološki ograničen i to je svakome jasno, ali, ipak, san svakog čovjeka jest što dulje živjeti i boraviti na ovoj i ovakvoj kugli zemaljskoj I budite uvjereni učinit će sve da to i ostvari! Koji državnik, glumac ili vojskovođa iz bliže ili daljnje povijesti nije koristio tajne eliksire, posebne masaže, udisao kisik, boravio na visinama ili u baro-komori samo s jednim jedinim ciljem - da za koji mjesec ili godinu produžiti svoj život. Neki državnici su imali posebne ekipe koje su im svakodnevno uštrcavale injekcije od ekstrakta životinjskih žlijezda, konzumirali su se egzotični plodovi, rijetke namirnice i pila se voda s izvora vječne mladosti. Pisci su nastojali pisati što duže, a slikari slikati što bolje pa se svaki onaj tko postavi granicu za stvaralački rad lako može prevariti. Oštrenje uma raznim metodama i pilule protiv starenja su standardni alat da se izbjegne propadanje neurona ali kod toga se najčešće zaboravlja da starenje nije jedno događanje i samo jedan proces koji se dogodi iznenada i gotovo. Pojedina tkiva i organi stare postupno, gubi se vitalnost, ruši se imunitet, slabi vid, koža koža i krvne žile postaju manje elastični, elastični, javljaju se funkcionalni poremećaji, pada koncentracija, javljaju se govorni problemi
i zaboravnost. No, iz toga zapravo ne bi trebalo praviti nikakvu dramu jer uz odgovarajuće odgovarajuće postupke postupke stvari se mogu popraviti popraviti i poboljšati i tu se zapravo kriju obično velike rezerve. Kad se nekome kaže da se pod stare dane “dobro drži”, onda iza toga obično stoji trud, rad i naravno dobro nasljeđe. Čovjeku stoje na raspolaganju razne opcije. Jedino je pitanje koliko je educiran i što želi, odnosno hoće li svoj boravak na zemlji skratiti ili produžiti. Nikako se ne može reći da je farmaceutska industrija zaboravila segment sredstava “protiv starenja”, naprotiv, tu je cijela paleta raznih stimulativnih sredstava za oštrenje uma, poboljšavanje memorije, ubrzavanje cirkulacije, hormona za pomlađivanje, osvježivača energije, a velik izvor prihoda čine i tzv. “pametni lijekovi“ ( smart drugs). No, ako ste očekivali da vas pilule mogu pretvoriti u mladiće ili djevojke, onda ste se prevarili ili nemate predodžbu kako takve pilule djeluju. Istini za volju, osobito u posljednje vrijeme načinjeni su obečavajući prodori u poznavanju mozga, načinu njegova funkcioniranja kao i raznih sredstava koja tu funkciju mogu poboljšati. Ako, dakle, postavljate pitanje mogu li kemijska ili neka druga sredstva djelovati tako da se aktiviraju vaši neuroni, da se protok impulsa, a time i kognitivna funkcija ubrzaju, odgovor je pozitivan, a evo odmah i primjera. Sve do nedavno tvar poznata kao GABA (gama amino maslačna kiselina) služila je u eksperimentalne svrhe i bila je označena kao neophodna (esencijalna) za neke niže vrste, ali ne i čovjeka. Svaki pokušaj da se od GABE načini dodatak prehrani, dobivao je podsmjeh i podrugljive komentare jer nitko naprosto u znanstve znanstvenom nom svijetu nije vjerovao u njezinu djelotvo rnost. Kada spominjem novi prodor u saznanjima, onda posebno mislim na poznavanje biokemijskog događanja na čvorištu između dva neurona, dakle na sinapsi. Ukratko; ako izmjena tvari na tom mjestu ne funkcionira, nema protoka impulsa i centrala zvana mozak ne radi dobro, a to se onda mora vidjeti u raspoloženju, u rasuđivanju ili u odlučivanju te na kraju u ponašanju. I zamislite, upravo na tom mjestu ta GABA ima važnu ulogu. Objavila je to skupina znanstvenika pod vodstvom prof. dr. A. G. Leventhala, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Utah u najnovijem broju uglednog časopisa “Journal of Science”. Pokusi su obavljeni na majmunima, a nema nikakvog razloga da se ne obave i na ljudima. Naime, i jedni i drugi starenjem gube potrebnu količinu GABE, a to je tvar koja utišava sve prejake impulse koji prave „neuronsku buku“. Mogli bismo reći da je to kontrolna supstanca u čijem nedostatku buka impulsa u mozgu postaje tako zaglušujuća da prestaje svaki razumni rad.
Picamilon - čuvar neurona Naravno, nastaje zbrka koja je po svemu slična zbrci koja nastaje u kompjutoru kad dobije strujni udar. Jednostavno zakažu sve one više funkcije mozga poznate kao kognitivne. Spomenuti stručnjaci smatraju da je nedostatak nedostatak GABE GABE razlogom razlogom konfuzije konfuzije starijih ljudi, a to odmah implicira pomisao da bi se aplikacijom GABE stvari mogle poboljšati. No, prije nego li se porani s bilo kakvim zaključkom, stvari treba do kraja dokazati. Prof. dr. B. W. Agranoff, neurokemičar i psihijatar Sveučilišta Michigan kaže da rezultate istraživanja koji otkrivaju učinke GABE ocjenjuje veoma važnim za daljnji rad na aktiviranju neurona. Moždane stanice, a osobito neuroni, dakle, te male jedinice za dragocjeno pohranjivanje podataka, strašno su osjetljive na oksidacijski stres, a picamilon je vitaminu slična tvar pa zbog toga vrlo lako prolazi kroz moždanu barijeru i štiti od tog stresa., Budući da je vezana za GABU (nocotinoyl-gaba) ima izraziti antioksidacijski učinak u smislu zaštite od agresivnog kisika i njegovih nusprodukata (slobodnih radikala). Picamilon je tipični predstavnik skupine “pametnih lijekova”, koji se koristi za »oštrenje uma«. Proizvod je u Rusiji registriran kao lijek, ali u ostalim dijelovima svijeta se može naći u slobodnoj prodaji kao dodatak prehrani. Picamilon poboljšava protočnost krvi kroz mozak i pravo je sredstvo za one koji vječno drijemaju i zbog toga ništa korisno ne mogu raditi. Picamilon je u učinkovitosti nadvisio ostale članove obitelji »smart drugs« (hidergin, vinpocetin). Ruski znanstvenici su predložili i optimalnu dozu 60-120 mg/kg tjelesne mase. Njegovo djelovanje je u literaturi opisano kao antiastenično, odnosno povećava opći tonus organizma, poboljšava intelektualne sposobnosti, a pogotovo oštrinu razmišljanja, popravlja percepciju i sposobnost za prijem novih informacija. Uloga hormona u pomlađivanju Hormoni su oduvijek igrali posebnu ulogu u navodnom pomlađivanju. DHEA (dehidroepiandrosteron), melatonin, hormon rasta (HGH) i drugi hormoni sustavno su korišteni pa je tako među ostalim na glasu bilo i konzumiranje teleće žlijezde (brizle). Premda su pokusi na miševima s DHEA pokazali određene znakove pomlađivanja, to nikako ne znaći da će isti rezultati biti postignuti na ljudima. Propaganda za ovaj hormon koji se u SAD-u i na Zapadu masovno proizvodi i prodaje kao suplement, tvrdi toliko stvari da dobiva atribut “čudotvornog” sredstva. Nabrojani su brojni učinci - usporava starenje, vraća mišićnu masu, ubrzava proces
razmišljanja, poboljšava memoriranje, pojačava imunitet, stimulira seksualnii život itd... seksualn Naravno, ni za jednu tvrdnju nema uporišta u relevantnim dokazima. Objašnjenje za potrebu davanja ovog hormona jeste da se on gubi nakon 25. godine i da ga umjetno treba dodati jer da tako sve naprosto “procvjeta”. DHEA se u organizmu razlaže uz oslobađanje testosterona pa je to razlogom zašto ga koriste sportaši koji nabijaju mišićnu masu (body builderi). Premda ga je FDA zabranila 1985. godine, masovno se koristi upravo kao sredstvo za pomlađivanje. Melatonin je bio u velikoj modi prije desetak godina također kao hormon za pomlađivanje, kao jaki antioksidans i na kraju kao sredstvo protiv sindroma vremenskih zona..Izvršena su brojna istraživanja ali opipljivih dokaza za istinsko podmlađivanje još uvijek nema. To mnogima ne smeta da dugo vremena svakodnevno uzimaju tabletice melatonina.
sportaša, nema parcijalnih učinaka, a još manje učinaka po želji. Odmah treba naglasiti kako kod neoprezne uporabe ovog hormona može biti neugodnih posljedica kao što su zaostajanje tekućine, dijabetes, bolovi u zglobovima, visoki tlak, polipi u debelom crijevu itd. Nismo spomenuli sve one tvari koje indirektno djeluju djeluj u na bolje funkcioniranje tijela, a to su vitamini, minerali, izoflavoni iz soje, sulforafan iz brokule, likopen iz rajčice, antocijani iz bobičastog voća, omega-3 masne kiseline, gamalinolenska kiselina, alfa-lipoična kiselina, piknogenol i brojne druge. Očito da eliksir mladosti ne postoji ili je možda bolje reći on trajno ostaje smješten u našim glavama i našim nadama, ali zato ostaju brojna druga sredstva s kojima si možemo itekako pomoći i olakšati probleme. Ipak, sve leži u našim navikama pa zato i kažemo “jedna loša navika - 100 muka a jedna odvika 1000 muka“!
Strategija za dug život Primjerice, osjećate se kao da imate 25, a tijelo pokazuje da baš i nije tako - lako se umarate, sve vam smeta, slabo spavate. Ima li pomoći? Pomišljate na razne formule iz brojnih oglasa na TV i u medijima, čini vam se prihvatljiva ideja o spasonosnim pilulama, hormonskim preparatima, specijalnoj prehrani itd. To su pitanja koja se često postavljaju i najčešće ostaju bez odgovora. Postoji li uopće neka strategija? Naravno da postoji, a temeljni elementi te strategije su slijedeći: - redovni fizički trening - redovni psihički trening - zdrava (raznovrsna) prehrana - održavanje zdrave težine - nepušenje - zaštita od sunca - antioksidacijska sredstva - hormoni (DHEA i HGH, melatonin zamjenska terapija) - pametni lijekovi (»smart drugs«) Hormon rasta (HGH) je trenutno u trendu pa mnogi misle kako jedna injekcija može popraviti njihov izgled što je naravno čista optička varka. Medicinska indikacija predviđa korištenje kod djece sa zaostatkom u rastu, dakle u fazi kad se razvija cijelo tijelo. Kod odraslih ljudi, a osobito
BSE - BOLEST KOJA KO JA JE POSIJALA PANIKU U EU U Britaniji pitanje je tko je koga prevario; prva ali i najvažnija prevara javnosti jest opseg epidemije kravljeg ludila, koja je bila uveliko podcijenjena pa znanstvenici misle da je zapravo bila dvostruko veća nego što proizlazi iz službenog izvješća. Druga je bila ministrovo TV slikanje s kćerkom uz hamburger i izjavu kako je goveđi hamburger bezopasan. BSE – stravično skupa škola Nakon katastrofalnih šteta na stočnom fondu zbog prisilnog ubijanja bolesnih i sumnjivih goveda u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj i drugim zemljama, te nakon goleme panike pučanstva od same pomisli na goveđe meso od prije nekoliko godina, nastala je podmukla tišina, jer je opći zaključak vlasti u svim zemljama bio jednak - najbolje problem ne spominjati već ga gurnuti pod tepih. No, ako ga gurnete pod tepih, on nikako nije riješen. Govedina čija se potrošnja prepolovila, gomilala se, rezerve EU-a su rasle i sada je došlo vrijeme da se nekome uskladištene količine prodaju. Problem je došao do grla jer osim velikih zemalja, zanimljiva su postala i
sasvim mala tržišta kao što je hrvatsko. Činjenica jest da je metodologija kontrole na BSE značajno porasla, da kontrolu ima i Hrvatska, ali činjenica jest i ostaje da se sve ne može kontrolirati i da će biti pokušaja ilegalne trgovine. Ako, dakle, neka od zemalja kupi smrznutu govedinu pa zatim opskrbi vlastitu mesnu industriju, nastat će kobasice i drugi proizvodi koji ne moraju (ali mogu) inficirati potrošaće. Naime, iskustva drugih zemalja, a osobito Velike Britanije koja je veliki gubitnik, vrlo su gorka i pokazuju cijelu paletu prevara koje su se zaista i dogodile. Kao i uvijek, cijenu su platili potrošači. Prva i možda najvažnija prevara javnosti jest epidemija kravljeg ludila (BSE) u Velikoj Britaniji koja je bila u velikoj mjeri podcijenjena pa znanstvenici danas misle da je bila, zapravo, dvostruko veća nego što proizlazi iz službenog izvješća. Naravno, iz toga nije teško izvući prave zaključke i sve implikacije. Dovoljno se podsjetiti u koje se zemlje izvozila britanska govedina I koliki je pritisak bio da se izvozi čak i u vrijeme kada je epidemija bila na samom vrhuncu. Da ne bismo zdravo za gotovo uzimali podatke britanskih novinara, poslužit ćemo se podacima znanstvene institucije Imperial College u Londonu, koja svoju procjenu temelji na 14.000 zaklanih goveda koja su bila pozitivna u periodu 1999 – 2000 godine. Na bazi takvog test ispitivanja znanstvenici su napravili kalkulaciju koja je zapravo dvostruko veća od svih službenih izvješća! Netko je to inficirano meso preradio u mesne prerađevine i na koncu netko je to meso i prerađevine konzumirao. Zapravo, nitko pouzdano ne zna do kuda je to meso dopremljeno i tko ga je sve pojeo. Ako postoji utjeha, onda se ona sastoji u tome što su se svi britanski znanstvenici prevarili kada je u pitanju broj oboljelih ljudi. Naime, početkom 2000 godine sve su prognoze bile vrlo zastrašujuće, a u kalkulacijama se baratalo ciframa od 500.000 do nekoliko milijuna oboljelih ljudi što se na sreću nije obistinilo. Očito da prioni koji s mesom uđu u tijelo čovjeka, ne izazivaju uvijek bolest. Pogrešne procjene broja oboljelih bez vidljivih simptoma, a potom zaklanih grla u Velikoj Britaniji potječu od neprepoznavanja bolesti ili od nedovoljno preciznog izvještavanja.
do sada najveću paniku u povijesti. Knjiga je značajna po tome što su dani najnoviji podaci koji se u starijoj stručnoj literaturi ne mogu naći na jednom mjestu. On objašnjava da su znanstvenici bili iznenađeni i gorko razočarani jer ništa nije bilo kako su predviđali. Ako izuzmemo bakterije, viruse, protozoe, gljivice i druge standardne uzročnike bolesti, ovaj uzročnik (patološki prion) totalno se razlikuje u svakom pogledu - nema nukleinske kiseline, ne izaziva imunološku reakciju, otporan je na sve poznate metode sterilizacije i naravno ima vrlo dugo razdoblje inkubacije. Jednostavno, prioni su godinama izluđivali znanstvenike i baš kada su pomislili da su im „stali na rep“ - oni su opet utekli. Ono što je posebno zanimljivo jest opsežan historijski prikaz jer je autor zahvatio prve opisane slučajeve bolesti ovaca u Engleskoj iz 17. stoljeća. Prema njegovom tumačenju BSE nije nova bolest, već je ponovno otkrivena, ali na vrlo dramatičan način. Panika neviđenih razmjera raširila se EU-om i Amerikom nakon otkrića da se spongiformna encefalopatija može prenijeti na ljude konzumiranjem mesa. U nekoliko godina potpuno se izmijenio odnos prema govedini i onome što su ljudi godinama obožavali (pljeskavica, juha od goveđih kostiju, krvavi odrezak...). Scene ogromnih grobnica i spaljivanje ubijenih goveda u Engleskoj, Njemačkoj I Francuskoj duboko su se usjekle u svijest ljudi. Srećom, Hrvatska je ostala pošteđena, premda su okolne zemlje uključujući Italiju I Sloveniju imale slučajeve oboljelih goveda. Ogromna skladišta inficiranog koštanog i mesnog brašna prijetila su daljnjem širenju bolesti pa premda su preduzimane zakonske mjere za zloporabu, događalo se da su vagoni lutali po Europi tražeći kupca u pola cijene. Svi oni proizvodi koji su imali bilo kakvu vezu s goveđim kostima ili mesom (želatina) došli su pod sumnju jer nikakav postupak sterilizacije nije jamčio sigurnost. Pa I danas se lijekovi ili dodaci prehrani pakirani u kapsule od želatine moraju pri registraciji opskrbiti certifikatima da potječu od zdrave stoke ili iz zemlje gdje nije bilo bolesti. Politika „uvaljivanja“ problema
Panika neviđenih razmjera U stručnom časopisu »New England Journal of Medicine«, u broju koji je objavljen krajem lipnja ove godine, dan je prikaz knjige autora Maxima Schwartza pod naslovom “Kako krave postaju lude”, gdje je detaljno opisao spongiformnu encefalopatiju kao nepredvidivu bolest koja je nanijela katastrofalne štete gospodarstvu i donijela ljudima EU-a možda
SAD je službeno ostao slobodan od BSE-a pa se tamo i danas hamburgeri jedu istim .žarom kao i prije, premda je bilo slučajeva bolesti među divljači i kod ovaca. Pojava BSE-a na području SAD-a značila bi nacionalnu katastrofu. Pritisak EU-a da Hrvatska dopusti uvoz govedine nije slučajan. To je nešto slično kao što je bio silovit pritisak Velike Britanije da ostali dio EU-a, a osobito Njemačka i Francuska, kupe britansku govedinu koja
je stajala obješena u hladnjačama. Britanci su bili svjesni da među tom govedinom ima inficiranog mesa, ali su reagirali čisto komercijalno, tj. meso se moralo prodati bilo kome pa čak i prvim susjedima. Takva politika „uvaljivanja“ problema prijateljima ili parola „nekazlo iz mog dvorišta pređe u tuđe dvorište“ skupo je stajala Britance. Francuzi su im vraćali „podvalu“ putem izvoznog vina koje je filtrirano kroz krvno brašno nabavljeno iz Velike Britanije, i možda inficirano. Do sada se naša zemlja dobro branila jer se rukovodila samo jednim čimbenikom - zdravljem svojih građana, međutim, ako pritisak poraste, mogli bismo potiho dobiti govedinu iz EU-a, koju će naši mesoprerađivači preraditi u kobasice i ostale mesne prerađevine. Skidanje zabrane donijelo bi višestruke štete - bilo bi ugroženo zdravlje građana s jedne strane, ali ništa bolje ne bi prošli ni mesoprerađivači. Naime, ako jednom inficirate opremu za preradu mesa nije lako vratiti ju u prvobitno stanje. Sve zemlje u kojima su zabilježeni slučajevi kravljeg ludila sada imaju viškove govedine koju treba pod svaku cijenu izvesti. Pored svih testova i papiroloških garancija nitko nije siguran što u toj „košari“ dobiva. Svi nesavjesni proizvođači mesa računaju na dugu inkubaciju bolesti, što znači – dok se bolest pojavi - mi smo robu prodali!
KRAVLJE LUDILO U SAD OPASNOST POD TEPIHOM? Kada su Sheldon Rampton i John Stauber napisali knjigu »Mad Cow US«, dočekani su na nož jer takvo što je nezamislivo u SAD-u. Prvi službeno objavljeni slučaj kravljeg ludila (BSE) u SAD gotovo šest godina kasnije, naslućuje isti ili sličan scenarij kao što je bio u Velikoj Britaniji. Osnovni utisak je velika zabrinutost, zbog panike koja bi mogla paralizirati američku poljoprivredu. Očito je da bi Amerikanci svoju ljubav prema hamburgerima mogli jednom skupo platiti.vrlo skupo platiti BSE – šetajuća bomba U roku od pola sata nakon objave ministrice poljoprivrede SAD-a, Ann Veneman, da je u SAD-u registriran prvi slučaj kravl jeg ludila (spongiformna encefalopatija goveda) ili skraćeno BSE, reagirale su japanske vlasti s odlukom o zabrani uvoza američke govedine, a odmah potom reagirala je
Južna Koreja i Taiwan sličnim potezom. Kina razmišlja o zabrani i sasvim je izvjesno da ćemo sljedećih dana biti svjedoci drastičnog pada izvoza američke govedine. Tako se Amerikancima zapravo vraća bumerang kada su prije nekoliko godina vrlo strogim (drastičnim) mjerama odbili uvoz britanske govedine, te koštanog i mesnog brašna iz zemalja EU. Teza Ramptona i Staubera da je BSE „šetajuća bomba“ i da se nikada nitko na svijetu ne može zakleti da se kod njega neće pojaviti - izgleda stoji. Zbog toga, ali i zbog mnogo drugih stvari, njihovu knjigu na 253 stranice treba pročitati. Da vas podsjetim; kada je u Velikoj Britaniji 1990. tjedno bilo registrirano 1000 novih slučajeva BSE tjedno, dakle kada je pod nogama gorilo sve u šesnaest, ministar poljoprivrede Gummer se slikao za TV kako svoju kćer hrani s hamburgerom želeći dati do znanja britanskoj javnosti “kako nema nikakve opasnosti“. Kasnije je nedvojbeno utvrđeno da su neki od CJD bolesnika kojih do sada ima preko 150 upravo zaradili bolest od hamburgera koji su kupljeni na uličnom kiosku. U brifingu s američkim novinarima povodom prvog slučaja BSE-a u SAD-u, utvrđenog u državi Washington, američka ministrica poljoprivrede postupila je slično i rekla da je za Božić upravo spremila govedinu, jer “od mesa ne prijeti nikakva opasnost”. Ova koincidencija je novinare toliko zaintrigirala da su po arhivama pretražili sve što je napisano tih dana i na temelju izjava državnih dužnosnika i vrlih stručnjaka složili “spomenik ljudskoj gluposti”. Autore knjige „Mad Cow US” spominjem zato jer su ovakvu situaciju naslućivali. No, ne treba zaboraviti pravilo da “nikada ne treba biti prvi pijevac jer on najčešće završi pod nožem”. . Možda niste znali da postoji pojam »crisis management« odnosno posebna vrsta managementa koji rješava krizna stanja. Kada je riječ o BSE-u taj je management došao osobito u Velikoj Britaniji do punog izražaja, a ukratko sastoji se u tome što javnosti reći, a što gurnuti pod tepih. Zašto? Strah od panike i lančane reakcije. Prema izjavi ministrice Veneman, vidi se da je upravo izabran britanski recept ponašanja pa s velikom sigurnosti možemo predviđati sve ono što smo mi u Europi prošli u razdoblju od 1999. - 2001. godine .(masovna ubijanja goveda, ilegalnu trgovinu sa sumnjivim mesom, panični strah od hamburgera i kobasica, prepolovljenu potrošnju govedine, puna skladišta koštanog i mesnog brašna, specijalnu opremu u klaonicama koja više liči na svemirsku nego na ovozemaljsku itd).
Politika - nemoj tražiti, nemoj naći Američka industrija za preradu goveđeg mesa ima godišnji promet od 55 milijardi dolara! Pretraživanje uzoraka na BSE počelo je devedesetih godina, a zadnje istraživanje iz 2002. godine obuhvatilo je od 5000 do 12.000 grla i nije dalo pozitivnog rezultata. Naravno da je to vrlo malo u odnosu na broj zaklanih grla kao i na opasnost koja prijeti. Čini se da je to bila ona politika „nemoj tražiti, nemoj naći”. Ima nešto i u specifičnom načinu koji se koristi za omamljivanje goveda prije klanja. Naime, tamo se koriste zračni pištolji koji ubacuju komprimirani zrak u mozak, a tako se zapravo raspršuje njegov sadržaj po okolini uključujući zdravo meso i druge organe. Sada se traži manje opasna metoda. Ono što je bilo u Europi sitno je u odnosu na ono što bi se moglo dogoditi u SAD naprosto zbog velike ljubavi prema hamburgerima. Ogromna produkcija goveđeg mesa orijentirana je upravo za mljeveno meso koje će se upotrijebiti u brojnim lancima fast food restorana kakvi su McDonalds, King Burger i brojni drugi. U velikim gradovima to je jedini način prehrane za milijune ljudi. Zajednica pokazala je slabu vrijednost preventivnih mjera jer kuda je šetala inficirana stočna hrana - nitko ne zna. Kao što je poznato, infekcija se širi kontaminiranom stočnom hranom, a ne direktno s krave na kravu. Ima novinara koji su mislili da je na djelu Bin Laden i njegova Al Qaida te kako je to najnovija varijanta biološkog ratovanja. Naravno, to je za veliku diskusiju jer da bi se bolest u krava razvila potrebno je šest do osam godina inkubacijskog razdoblja, a prije toliko vremena Bin Laden i njegova svojta nisu bili na svjetskoj pozornici. Nemoj se smijati medvjedu na tuđim vratima No, oni koji malo bolje poznaju problem BSE-a, ozbiljno su bili zabrinuti i tvrde da bi to mogao biti samo vrh ledenog brijega. Naime, stanje u klaoničkoj industriji SAD-a je takvo da nitko ne bi trebao biti začuđen novim izvješćima o kontaminiranoj stočnoj hrani koja je prošla kroz američku zaštitnu barijeru. Kritičarima se pridružuje i spomenuti autor knjige John Stauber koji otvoreno optužuje ministricu za prikrivanje istine i kaže da će uskoro biti novih slučajeva jer upravo istječe vrijeme inkubacije. Skrivanje istine od javnosti je izazivanje gnjeva javnosti pa bi točno prema britanskom iskustvu, zbog pokušaja bijega od panike mogla nastati prava panika!
Po svemu sudeći, Stauber zna malo više pa, primjerice, tvrdi da se za razliku od EU-a gdje se svako govedo testira prije klanja, na području SAD-a rade samo „štih probe“. Slučaj krave s farme u Mabtonu jasno pokazuje da je ta krava mogla završiti prerađena u hamburgerima. Uostalom, takvih slučajeva je u Velikoj Britaniji bilo na tisuće. Zabrinutost američke administracije je tim veća što je tijekom svibnja zabilježen prvi slučaj BSE-a u Kanadi jer kao što je poznato postoji velika cirkulacija roba i usluga između SAD-a i Kanade. No, za svjetske epidemiologe je bila vrlo znakovita pojava prvog izvaneuropskog slučaja BSE-a u Japanu 2001. godine jer je to bio siguran znak da se bolest širi i da se neće spontano zaustaviti. To istovremeno znači da je kontaminirana stočna hrana zapravo „prošetala“ cijelim svijetom. Nažalost, do danas je tamo zabilježeno devet novih slučajeva BSE-a koji su svi do jednog uvezeni uglavnom kontaminiranom stočnom hranom. Jedna narodna izreka kaže .„nemoj se smijati medvjedu na tuđim vratima jer medvjed šeta“! Kada je Europa gorila u srednjovjekovnim lomačama i svađala se tko je kome „uvalio“ BSE i kada se zbog smrada izgorenog organskog materijala po njemačkim i francuskim autocestama nije moglo disati, Amerikanci su uživali svoj mir i trljali ruke prodavajući svoju smrznutu govedinu. Sada je BSE pokucala i na njihova vrata. Kako će rješavati gorući problem tek ćemo vidjeti. Opet su u velikoj prednosti jer imaju dragocjena iskustva iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Japana. Objavljivanje prvog slučaja BSE-a u SAD-u nije mogl o doći u gori čas odnosno na Badnjak koji američka obitelj želi provesti mirno i jesti obilato s jedne, i kada je uzbuna zbog mogućih terorističkih napada dignuta na najvišu razinu s druge strane. Prijetnja, dakle, dolazi sa svih strana i to je najveći mogući šok za Amerikance. Hoće li se ostvariti predviđanja i zle slutnje autora knjige »Mad Cow US« čiji je podnaslov »Može li noćna mora stići ovamo?«. Cijena ministričinog neopreza U američkim uvjetima visoke urbanizacije, panika zbog tanjura mogla bi dovesti zaposlene ljude u situaciju, da nastupi - glad. Jer bolje je biti gladan nego poludjeti? Htio sam reći sljedeće; kada se goveđe meso samelje, vrlo je teško utvrditi što se sve unutra nalazi pa tako teza ministrice da od čistog mesa ne prijeti nikakva opasnost - pada u vodu. Uostalom, to je zorno dokazano u Velikoj Britaniji. Naime, bilo je dosta iluzija da će svi klaoničari biti tako savjesni pa da ni komadić kičmene
moždine ili mozga neće kontaminirati meso. Drugi golemi problem je izvoz govedine, a prema prvim reakcijama iz svijeta posljedice bi mogle biti katastrofalne. Naime, pored zabrane uvoza u Japanu, Taiwanu i Južnoj Koreji, zabrane su obznanili Malezija i Singapur koji su bili veliki potrošači američke govedine. Akcije McDonaldsa u Japanu smjesta su pale za 3%, a najavljen je i daljnji pad. Užasan strah od moguće panike potrošača glavni je problem ne samo ministrice poljoprivrede, već cjelokupne američke administracije. Dokaz je tomu da su du.žnosnici Ministarstva poljoprivrede (USDA) smjesta oti.li na konzultacije predsjedniku Bushu u Camp David, a uzorak mozga bolesne krave vojnim avionom odnesen je u Veliku Britaniju na kontrolu pozitivnog američkog nalaza. Tako je krava s farme u Mabtonu, država Washington, koja je pukim slučajem otkrivena jer sama nije mogla hodati od kamiona do klaoničke rampe, postala okidač za lančanu reakciju koja će imati nesaglediv utjecaj na američki način života. Prva mjera – karantena za dotičnu farmu, samo je pokušaj da se zatvori izvor zaraze. Na brifingu za novinare koji je organiziran u Ministarstvu poljoprivrede SAD-a na sam Badnjak, ministrica Ann Veneman je objelodanila podatak da je tijekom 2003. godine ukupno testirano na BSE samo 20.000 grla goveda jer je vladalo uvjerenje kako su farme „čiste“ i da bi veći broj testiranja zahtijevao značajno veće troškove. Tako se radilo u Francuskoj i Njemačkoj sve do masovne pojave bolesti, a sada se na području EU-a pregledava milijune uzoraka kako bi se otkrili skriveni slučajevi. Kritički raspoloženi novinari pitali su kuda su otišli dijelovi ubijene krave, a ona je odgovorila - “pa valjda tamo gdje klaonički otpaci idu - u kafileriju”. Ovaj neoprez je skupo platila jer su počela pljuštati nova pitanja. Autori knjige »Mad Cow US« Sheldon Rampton i John Stauber sumnjaju u mjere koje je USDA uvela radi restrikcije uvoza i korištenja krvnog, mesnog i koštanog brašna i smatraju to glavnim uzrokom prvog slučaja BSE-a na području SAD-a. Oni kažu kako i danas nakon tog gorkog saznanja da više nismo slobodni od BSE-a možete otići u bilo koju prodavaonicu stočne hrane i dobit ćete sve što želite bez ikakvih mogućnosti da saznate podrijetlo te stočne hrane. Tko garantira da ona nije došla iz neke od kontaminiranih zemalja? Naravno, tamo ćete dobiti I osušenu krvnu plazmu koja se koristi kao starter u prehrani teladi, a može biti potencijalni izvor kontaminacije. Ako se na svakom uglu prodaje kokain koji je službeno strogo zabranjena droga, ako ona ulazi u SAD u tonama, zašto ne bi moglo ući kontaminirano koštano brašno? Stauber
navodi podatak da FDA ima zabilješku iz 1997. godine sa simulacijom širenja spongiformne encefalopatije u SAD-u iz koje je vidljivo da bi se u sljedećih 11 godina moglo zabilježiti 299.000 inficiranih grla. Naravno, ta se prognoza ne mora obistiniti, ali daje do znanja “što bi bilo kad bi bilo”. Nije teško pretpostaviti da bi to moglo imati odraza i na kozmetičku industriju koja se obilato koristila nekim sirovinama animalnog podrijetla. Nemojmo zaboraviti da se kosti i dijelovi kože prerađuju u želatinu (koja se koristi za izradu kapsula i raznih namirnica), masnoća se koristi pri izradi sapuna, proteini u šamponima i regeneratorima itd. Novi slučajevi BSE u Austriji i Sloveniji samo pokazuju n epredvidivost kretanja bolesti i služe kao dobra opomena onima koji podcjenjuju problem.
ko.e nastali kao posljedica sunca
dr sc I. KULIER specijalist za dojenačku i dječju hranu (područje dijetetike), nutricionist i tehnolog, svakako je jedan od najplodnijih pisaca stručne i znanstveno-popularne publicistike u Hrvatskoj. Svojim dugogodišnjim djelovanjem pokriva oblast od širokog interesa za svakog čovjeka a osobito interes na relaciji hranazdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova, 12 knjiga, 2 CD-a i mnoštvo edukativnih stručno popularnih članaka koji su tiskani u najtiražnijim novinama RH. dr Kulier je redovni član Akademije Medicinskih Znanosti Hrvatske (područje javno zdravstvo). Do sada je objavio: 1. ENGLESKO-HRVATSKI PREHRAMBENI RJEČNIK (ilustrirani) izdanje Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1981. To je je bio jedinstevni pothvat za to vrijeme da se sredi nemoguća situacija u stručnoj terminologiji prehrambene oblasti..Strana 430, tvrdi uvez, s indeksom pojmova. 2. ZNATE LI ŠTO JEDETE, izdanje Znanje Zagreb, 1986 godine, strana 470. Prva knjiga na ovim prostorima koja je sustavno objasnila opasnosti od kemizacije u poljoprivredi tj. vezu između zaštitnih kemijskih sredstava u namirnicama (aditivi, ostaci pesticida itd), i pojave nekih bolesti. Knjiga daje viziju budućnosti u lancu prehrane i ukazuje na sve potencijalne opasnosti koje proizlaze iz suvremenog načina života. Zapravo, knjiga je prva naznaka zdravijeg načina života.. 3. HRANA U SLUŽBI ZDRAVLJA, izdavač A.G. Matos, Samobor 1992, strana 360 Od naslovne stranice pa do kraja, knjiga praktično poučava kako se izborom namirnica može utjecati na zdravlje. Od proizvodnje na njivi, preko prerade u industriji do kulinarne obrade u kuhinji i stola, dug je put na kojem se svašta događa. Autor pokazuje da se na taj put može značajno utjecati ako se raspolaže odgovarajućim znanjem. Po prvi put upravo u ovom djelu, daje se vizija programirane (zdrave) prehrane a daju se u prilogu i kompjutorski balansirani jelovnici. Knjiga je bogato ilustrirana. 4. PREHRAMBENI RJEČNIK (hrvatsko-engleski) izdavač Hrvatski Farmer Zagreb, 1994, ilustrirano, strana 760, s indeksom pojmova je svakako
jedno od najkompletnijih djela dr I. Kulier-a. Knjiga koja po opsegu ne zaostaje za sličnim stranim izdanjima. Obuhvaćen je najveći dio stručne terminologije iz gotovo svih disciplina znanosti o prehrani, pa recenzenti nisu štedili riječi pohvale. 5. PREHRANA TENISAČA je praktični priručnik za svakog sportašatenisača , koji omogućuje pravilnu (zdravu) prehranu za natjecanje i trening. Obilje stručnih podataka, savjeta i kompjutorski balansiranih jelovnika. Izdavač Kaiser Zagreb 1995, Strana 160 6. PREHRAMBENE TABLICE (kemijski sastav namirnica) hrvatskoenglesko-njemačko-latinske) s indeksom pojmova, izvorima podataka i drugim dodacima. Izdavač Hrvatski Farmer Zagreb, strana 420. U ovoj knjizi koja je na neki način kruna autorova rada, po prvi put su načinjene prehrambene tablice na više jezika što omogućuje brzu međusobnu komunikaciju. Na temelju prethodnih iskustava autor je pripremio tablice za zdravu prehranu koje se mogu uspoređivati s najboljim europskim izdanjima. 7. SOJA NA VAŠEM STOLU. Soja je svakako jedna od najvrednijih namirnica za koju je bez dvojbe potvrdjena ljekovitost. Knjižica dr I. Kulier-a pruža uvid u sve najznačajnije nutricionističke elemente koji će biti dragocjeni u trenutku kad odlučite dio crvenog mesa zamjeniti tom grahoricom! Mladost Zagreb 1987 8. DOBRO JEDI I OSTANI ŽIV Nova knjiga na 320 stranica daje uvid na aktualna zbivanja u kontekstu hrana-prehrana-zdravlje s atraktivnim pristupom tipičnim za autora. On se osvrće na sve što nas očekuje u slijedećem tisućljeću a na temelju događanja koja su nas pratila do sada (genetska hrana, “luda” govedina, cernobilska kriza, akcident s dioksinom itd). Premda je knjiga temeljena na autorovim člancima objavljenim u periodu 1997-1999 godine ona uz brojne dopune i poboljšanja predstavlja homogenu cjelinu. Knjiga je bogato ilustrirana. 9. SUPLEMENTI U PREHRANI I SPORTU originalni je pristup autora vrlo značajnoj problematici suvremenog čovjeka – raznim dodacima koji se sve više uzimaju bez ikakvog uvida u saznanja što to zapravo znaći! Prvi put u nas pokrivena je ova prilično kontraverzna oblast o kojoj svatko ima neku svoju teoriju, a športaši – posebno. Sa sebi svojstvenim stilom autor je strogo znanstvenom metodologijom obuhvatio sve ono što je najvažnije od vitamina, minerala, masnih kiselina, biljnih ekstrakata, preko kreatina,
