Priprema hrane za prehranu glista
Kako bi gliste mogle probaviti hranu potrebno je hranu dobro usitniti. Naime gliste nemaju zube,
već samo otvor na prednjem dijelu kroz kojeg usisavaju hranu. Iz tog razloga dobra priprema hrane (usitnjavanje) dati će puno bolje rezultate od neusitnjene. Svaka hrana koja se dodaje glistama treba proći proces prirodnog raspadanja pomoću mikroba koji su važni čimbeonici u prehrani glista. Mikrobi zahtjevaju pak obilje hrane za rast. Najvažnija dva elementa za formiranje modula za izgradnju biološki važnih spojeva (šećeri, aminokiseline i dr. ) su ugljik i dušik. Zapravo, mikrobi imaju veću potrebu za ugljikom nego za dušikom prilikom raspadanja otpada u hranu za gliste. Omjer ugljika i dušika igra vrlo važnu ulogu u kompostiranju na način da odreĎuje brzinu raspadanja materijala. Kada je omjer ugljika ugljika i dušika premalen dolazi do viška dušika koji onda prelazi u amonijak, dok kod manjeg omjera dolazi do smanjenja broja mikroba zaduženih za razgradnju, a samim time do sporijeg procesa razgradnje hrane. Pri omjeru ugljika i dušika od 25 : 1 mikrobi najbolje obavljaju proces raspadanja otpadaka, ali kako je taj omjer teško održavati , procesi raspadanja odvijaju se uz omjere izmeĎu 20 : 1 i 40 : 1.
Ako hrana koju pripremamo za uzgoj glista nije prošla odreĎeni proces raspadanja pomoću
mikroba, neraspadnuti dijelovi hrane proći će kroz organizam gliste, ali će gliste ostati gladne, te će doći do smetnji u razvoju.
Sposobnost reprodukcije kalifornijskih glista je velika. IzmeĎu 90 – 120 120 dana gliste ulaze u
seksualnu zrelost te započinje vrijeme parenja. Gliste se pare na način da se sljubljuju jedna uz drugu u različitim smjerovima, te izbacuju sluz u kojoj su pohranjeni spermatozoidi. Nakon pohranjivanja spermatozoida i jajašca stvara se sluz potrebna za razvoj kokuna. Gliste Gliste se razdvajaju te nastaje proces stvaranja kokuna. Tako razdvojene gliste u stanju su proizvoditi
kokune sve dok im ne nestane spermatozoida. Nakon toga proces reprodukcije započinje novim parenjem. Proces nastanka kokuna traje do 21 dan, i svaka glista u stanju je proizvesti do 6
kokuna iz kojeg se izlegne oko 20 malih glista. Količina izleglih glista iz kokuna u izravnoj je vezi sa kvalitetom prehrane i temperaturom okoline koja bi trebala biti oko 25 C. Najbolji reprodukcijski rezultati dobivaju se prehranom iz mulja otpadnih voda, dok se prehranom životinjskim i biološkim otpadom brojka smanjuje oko polovice. Optimalni uvjeti za uzgoj kalifornijske gliste su: Temperatura od 15-20 C (min. 4C max 30C) Vlaga 80-90% (min 60 max 90%)
PH vrijednosti 5-9
Kako bi uspješno uzgajali gliste u bilo koju svrhu potrebno im je omogućiti uvjete za njihov razvoj.
Četiri najosnovnija uvjeta za uzgoj glista su: Izbor mjesta Leglo i materijal za gradnju legla Oprema i alati Priprema podloge 1. Mjesto za uzgoj
Potpuno je nevažno da li je leglo na ravnom ili na kosom terenu, najvažnije je da teren ima mogućnost odvodnje oborinskih voda, da je zaštićeno od vjetra, nije blizu prometnica i da je što dalje od šume četinara, hrasta i oraha, jer te vrste drva sadrže tvari koje ko je nepovoljno utječu na rast glista, a u nekim slučajevima dolazi do uginuća. Zatim je izrazito važno da leglo nije na direktnom suncu, jer dolazi do bržeg isušivanja hrane za uzgoj te samim time gliste nisu u stanju „obraditi „ hranu. Voda je važan čimbenik prilikom uzgoja glista jer gliste zahtijevaju relativnu vlažnost između 80 i 90 %, te je vrlo važno imati vodu nadohvat ruke kako bi po potrebi tu vlažnost mogli i održavati. 2. Leglo i materijal za gradnju legla
U europi standardno leglo dimenzija je 100x200x25 cm, koje podrazumijeva cca 100,000 jedinica glista koje se sastoje od zrelih glista , podmladka i jaja (kokuna). Takvo leglo trebalo bi imati cca 25,000 spolno zrelih glista , a ostalo su mlade gliste i jajašca (kokuni).
Materijal za gradnju legla ovisi o uzgajivaču, uz gajivaču, ovisno koliko želi da legla dugo traju. Mogu biti od drva, betona, starih cigli, plastike i slično sve dok do k je zadovoljena nekakva forma, koje se netreba slijepo pridržavati. Najvažnije je pravilno zaštititi dno legla od mogućih predatora, predatora, jer moramo znati da se krtice hrane glistama . Najčešće se upotrebljava „rabic“ mreža veličine okna do 8-10, iako sam našao u trgovini plastične mreže sa manjim oknima. Po potrebi poželjno je staviti geoteksil, ( to je onaj materijal koji se stavlja ispod temelja prilikom gradnje kuća i sl.), a koji sam po sebi ima veliku propusnu moć za odvodnju suvišnih voda, te služi i kao zaštita od hladnoće u zimskim uvjetima.
U slučaju posjeta ptica vašem leglu potrebno je napraviti gornju zaštitu legla od mreža ili prostirka od trstike , kako bi gliste neometano obavljale svoj posao. 3. Oprema i alati
Pod opremom smatramo najnužnija osnovna sredstva, a to su lopata, grablje, graĎevinska kolica i kanta za zaljevanje. U novije vrijeme vrlo se povoljno mogu nabaviti tzv. 3U1 aparati za mjerenje vlage, temperature i PH vrijednosti , koje bi svaki uzgajivač trebao imati , jer bez
informacija o stanju u leglu nije moguće dostići do stići maksimum proizvodnje legla. Lakmus papiri služe za mjerenje PH vrijednosti podloge za ishranu glista, ali sam primjetio da ih je teže nabaviti u poljoprivrednim ljekarnama, te sam ih naručio u običnoj ljekarni sa rokom isporuke od 10 dana. 4.Priprema podloge
Priprema podloge najvažnija je stvar prilikom formiranje novog legla. Za maksimalnu iskoristivost prehrane glista potrebno je do 2 mjeseca unaprijed ( ako se sve radi bez upotrebe u potrebe strojeva za ubrzanje procesa raspadanja raspadanja hrane) napraviti leglo i unutra staviti pripremljenu hranu kako bi ista s vremenom saz rijela te bi je gliste mogle početi konzumirati. Jako je važno znati da gliste nemaju zube , pa tako i nemogu gristi hranu, koju one onda usisavaju. Iz tog razloga hranu je potrebno usitniti kako bi je gliste mogle usisati i preraditi preraditi bez poteškoća. Hrana se priprema na način da se svakih mjesec dana „okrene“ na mjestu pripreme, kako bi zrak potaknuo razgradnju hrane, tj. raspadanje. Zato svi poljoprivrednici čekaju da stajski gnoj malo odleži, kako bi se njegova vrijednost poboljšala jer se stajanjem razgradila.To nije potrebno raditi sa svim vrstama gnoja, jer neke vrste kao konjski i zečiji mogu odmah ići u upotrebu jer p odlogama za prehranu imaju manje amonijaka i soli . U daljnjim člancima biti će više riječi o podlogama glista.
Vlaga
Gliste dišu kroz svoju kožu, te je zato vrlo važno da su uvjeti vlage u leglu uvijek optimalni za njihov život. Ni premalo ni previše, jer se inače in ače stvaraju razni plinovi koji nepovoljno utječu na okolinu u leglu i gliste imaju tendenciju bijega iz legla z bog nepovoljnih uvjeta za život, a u najgorem slučaju i do uginuća. Kako je koža gliste veoma osjetljiv organ, vrlo je važno spriječiti dodir sa soli, uljem a pogotovo amonijakom, kojeg najviše ima u gnojivima domaćih životinja. Iz tog razloga gnojiva domaćih životinja potrebno je dovesti u stanja sazrijevanja.
Najbolji rezultati mjerenja vlage u leglu se postižu ureĎajima za mjerenje vlage, a postoji i drugi način da se u ruku uzme podloga iz legla i stisne u šaci. Ako iz podloge curi tekućina onda je podloga prevlažna, meĎutim ako samo kaplje onda je podloga optimalna za uzgoj. Idealna vlaga u leglu trebala bi se kretati izmeĎu 80 – 90%. 90%.
Temperatura
Najidealnija temperatura legla je oko 20C. Dok gliste i dalje aktivno rade na temperaturama od 15 – 20 20 C, više ili manje od tih vrijednosti negativno utječu na reprodukciju i prehranu glista. U
stvari jedan od dva najvažnija najvaž nija uvjeta za uzgoj glista je temperatura. Srećom, Srećom , kalifornijske gliste imaju veliki prag tolerancije u razlikama u temperaturi, te mogu preživjeti i veoma niske 0C do veoma visokih 35C. MeĎutim, odmah u početku treba naglasiti da je zadatak uzgajivača da temperaturu u leglu održava oko preporučenih 20 C, jer samo tako može omogućiti najbolje uvjete za život glista. Rast, prehrana i reprodukcija glista jako se smanjuju kada temperature padnu ispod 15C. Tu
počinje smanjenje reproduktivnih sposobnosti kod glista, a niže temperature od točke smrzavanje dovode do uginuća. Zato su tu kokuni (jajašca), koji su u stanju izdržati veoma niskih -25C. U uv jetima kada temperature narastu iznad 30C, gliste se približavaju površini i svježem zraku,
što dovodi do neprobavljivanja podloge u nižim slojevima. Iz tog razloga je potrebno leglo ohladiti na način rasprskivanja vode o obliku sumaglice iznad legla. Na taj način moguće je sniziti temperaturu u leglu i do desetak stupnjeva C. Zrak
Zrak je potreban glistama za disanje, a u slučaju nedostatka zraka razvijaju se mikroorganizmi koji ne koriste zrak te oni preuzimaju glavnu funkciju u leglu. To bi moglo dovesti do porasta
neželjenih mikroorganizama koji bi negativno mogli utjecati na razvoj glista, a u konačnici i do neželjenog rasta korova koji bi se hranili na kompostu proizvedenom od glista. Da bi to izbjegli potrebno je zrak dovesti u leglo. A to se radi na način da se gornji sloj do 10 cm povremeno promiješa kako bi se odstranio plin, usitnili ostaci hrane i provjetrili provjetrili gornji sloj legla. Same gliste svojim radom u leglu buše tunele te samim time pospješuju dovod zraka u leglo. Najboli način da saznate da li je zrak u vašem leglu u dobroj kondiciji je sam miris u leglu. Ako osjetite neugodan miris, sasvim je sigurno da je negdje započeo proces truljenja, te je potrebno odmah provjetriti leglo , kako bi se taj miris odstranio. Kako je odnos vlage i zraka obrnuto propocionalan, povećanje vlage u leglu dovodi do smanjenja zraka, i obratno.
Gujavice se hrane detritusom (biljni i životinjski organizmi koji su u različitim fazama raspadanja – uginula uginula organska tvar).
Osim stočnog gnojiva o kojem će zasebno biti riječi, postoje i materijali koji imaju važnu ulogu u hranidbi glista zbog omjera ugljika i dušika. Jednostavnije bi bilo govoriti samo o hrani za z a gliste, ali kako pravi uzgajivač želi najbolje za svoje leglo tako ćemo i mi razlučiti podlogu za uzgoj od hrane. Naravno da se u konačnici sve
svodi na prehranu glista, ali jednostavno neki su materijali bolji od drugih za prehranu, brži rast i reprodukciju glista. Tako ćemo i mi u ovom članku govoriti o podlozi i o hrani za gliste. Za dobre uvjete prehrane glista potrebno je poštivati omjere ugljika i dušika u odnosu izmeĎu 20:1 i 40:1. Materijali bogati ugljikom su:
·
vrlo lako za nabaviti, gliste ga vole, treba biti usitnjen , vrlo visok omjer ugljika i Karton – vrlo dušika, redovno upotrebljavati u prehrani
·
– kako je vrlo tanak gliste ga brzo probave, kada se namoči postane težak i previše Papir – kako vlažan pa postoji mogućnost nedovoĎenja zraka u leglo, najbolje ga je pomiješati sa ostalim organskim materijalom, papirna industrija je odavno tre bala preći na soja baziranu tintu za štampanje, olovna baza već dugo nije u upotrebi ( valjda i u Hrvatskoj), izbjegavati kolor promo materijal jer sadrži nešto drugačiju boju za štampu, koja k oja može ugroziti gliste u leglu
·
Treset – izbjegavati izbjegavati treset od četinara, jako dobro zadržava vlagu u kombinaciji sa stajskim gnojem
·
Otpalo lišće - ne zadržava vlagu najbolje, dugo mu treba da sazrije, u prevelikim količinama prilikom sazrijevanja proizvodi visoku temperaturu, pogodan materijal za prezimljavanje zbog izolacijskih sposobnosti.Ne koristiti lišće oraha (sadrži prirodni herbicid) i hrasta (sadrži tanin)
·
Slama – izvrstan – izvrstan materijal za prezimljavanje, kada dolaze niže temperature, poželjno je
obložiti leglo sa slamom , u toplijim vremenima kada k ada se navlaži, gliste se odmah nastanjuju u njemu ·
·
– sadrži više dušika nego slama, samo po sebi sadrži raznoliku mikobiološku Sijeno – sadrži populaciju koja je preduvjet razgradnji hrane za gliste vrlo visoki sadržaj ugljika, upotrebljavaju Piljevina, kora, drvna strugotina – v
se pomiješani sa organskim otpadom, nedostatak je što je potrebno jako dugo vremena da se dovede u stanje raspadanja, zbog same strukture drveta i sastojka lignina.Najbolje je o formiti posebno mjesto za razgradnju koju je potrebno stalno ovlažavati i mješati da se dovede zrak
U sljedećem poglavlju predstaviti ću vam materijale kojima je glavna značajka „hrana“ za gliste s prehrambenog stajališta. Materijali bogati dušikom su: ·
Pokošena trava/zeleni otpad iz vrta – izvrstan izvrstan materijal za prehranu glista, ali treba biti
oprezan iz razloga povišene temperature prilikom same razgradnje zbog viška dušika koji se u stanju raspadanja razgraĎuje u ljepljivu, smrdljivu masu sa vrlo visokom temperaturom, čak do
70C. Najbolji učinci se pojavljuju ako se trava pusti da odstoji neko vrijeme pomiješana sa kartonom i lišćem, dok ne provrije i ohladi se ·
standardan i najdostupniji sastojak u prehrani glista, Kuhinjski otpadci voća i povrća – standardan
općenito kuhinjski otpadci imaju visoki postotak vlažnosti. Najveći neprijatelj ovakve vrste hrane su razne bakterije, muhe i ostali kukci, te ih je potrebno prvobitno razgraditi mješajući sa materijalima sa višim omjerom ugljika. Limun, naranđa, mandarina su na listi zabranjene hrane za gliste
·
– vrlo visokih prehrambenih vrijednosti, ali postoje mogućnosti da Mulj otpadnih voda – vrlo sadrži veliku količinu patogenih mikroorganizama koji mogu biti potencijalno opasni za gliste.
·
ova vrst materijala netreba neku posebnu Nusproizvodi industrije za proizvodnju piva – ova pripremu, iako zbog vrlo visoke vlažnosti ima potrebu za miješanje sa drugim materijalima, kada
se postižu vrlo dobri rezultati razgradnje
Svi ovi materijali prije stavljanja u leglo moraju biti usitnjen i i razgraĎeni prirodnim putem, kako bi ih gliste mogle neometano provariti
Stajski gnoj kao hrana
Prehrambena vrijednost gnoja najviše ovisi o tome od koje životinje dolazi, o načinu hranjenja životinja i vremenu koliko je gnoj odstajao. Uvriježeno je mišljenje da gnoj treba odstajati što duže, jer je tada kvalitetniji za prehranu glista, što i zapravo nije slučaj jer se gliste ne hrane izravno gnojem već mikroorganizmima (*i poluraspadnutom - neraspadnutim do kraja organskim materijalima) koji taj gnoj rastvaraju.
Najviše pažnje prilikom upotrebe stajskog gnoja u prehrani glista treba obratiti na sol, amonijak i skoro najvažnija stvar, kemijske preparati nematocidi, a koji se daju stoci u svrhu zaštite od glista. Sol - velika koncentracija soli u stajskom gnojivu nepovoljno utječe
na razvoj glista, jer se sol veže uz vodu, a voda je glistama potrebna za disanje, te se najbolji rezultati uklanjanja soli postižu ispiranjem vodom – izlučuje se putem urina i veoma je toksičan u većim količinama, topiv je u vodi i Amonijak – izlučuje veoma važan izvor dušika za žive sustave. Ukoliko se primijeti veća količina amonijaka u stajskom gnoju najbolje je gnoj isprati sa običnom vodom
– u slučaju pojave parazita kod stoke daju im se razni preparati, a koji Preparati protiv glista – u mogu biti pogibeljni za gliste ako se hrane gnojem tih životinja. Karenca je obično izmeĎu 30 i 60 dana, pa je potrebno p otrebno znati da li je stoka tretirana tim preparatima, kako bi gnoj ostavili da
sazrije dok ne proĎe karenca Stajski gnoj po porijeklu životinja možemo razvrstati na :
Kravlji stajski gnoj Konjski stajski gnoj Svinjski stajski gnoj Gnoj od peradi
Zečji gnoj·
po dostupnosti najlakše nabavljiv gnoj za prehranu glista, nije Kravlji stajski gnoj – po preporučljivo odmah ga davati glistama za prehranu, pošto sadrži veliku količinu amonijaka, te je potrebno gnoj pripremiti sazrijevanjem koje može trajati od jednog do 2 mjeseca ovisno o načinu pripreme (predkompostiranju). Gliste uzgajane na kravljem stajskom gnoju razmnožavaju razmnož avaju se i rastu brže zbog nutritivnih sastojaka ovog gnoja Konjski stajski gnoj - zbog svojeg kemijskog sastava ova vrsta gnoja spremna je za prehranu
glista odmah po dostavi na farmu. Sporo Spo ro sazrijevanje i nizak postotak kiselina, čine ga dobrim grijačem u vremenima niskih temperatura. Konjski gnoj ima sposobnost dugog zadržavanja vlage, ali bi ga zbog niskog sadržaja proteina i minerala bilo poželjno mješati sa drugim sastojcima, kako bi se povećala prehrambena svojstva gnojiva. gnojiva. Ova vrst gnojiva se na farmama odvaja od tekućih sastojaka, kao i Svinjski stajski gnoj – Ova kravlje gnojivo. Smatra se vrlo hranjivim podlogama za prehranu glista, ali je zasigurno potrebno
duže vrijeme za sazrijevanje zbog povećeg djela dušika. Preporuča se mješanje sa podlogom koja je bogata ugljikom, da bi dobili vrlo kvalitetnu hranu u uzgoju glista. Gnojnica se mora odvojiti
od tekućeg dijela izmeta, zatim z atim pomiješati sa nekim bolje upijajućim materijalom, naprimjer slamom u posebnim bazenima. Tim procesom povećava se gustoća materijala te se dobiva vrlo kvalitetna hrana za gliste. Znanstvenici na Ohio State University otkrili su da humus glista
proizveden od gnojiva svinja daje bolje rezultate usporeĎujuči humuse proizvedene od ostalih materijala. Gnoj od peradi – Vrlo Vrlo visok postotak proteina opasan je prilikom uzgoja glista, te se unos
gnojiva bez prethodnog sazrijevanja ne preporuča u direktnoj prehrani. Potreban je vrlo dug period sazrijevanja gnojiva i miješanje sa ostalim materijalima. materijalima. Najbolji rezultati postižu se mješanjem 10 % gnoja peradi i 90 % udjela ostalih vrsta materijala . Rezultat je visoka prehrambena vrijednost hrane koja se koristi u prehrani glista. Zečiji gnoj – moguće – moguće je direktno postaviti leglo glista ispod kaveza sa zečevima tako da nema potrebe za nikakvim fizičkim radnjama prilikom prehrane glista. Jedina stvar na koju trebamo obratiti pažnju je kiselost tj. PH vrijednost podloge. Zečiji izmet bi trebalo isprati sa vodom prije dodavanja u prehranu glista,da se neutralizira alkalnost urina, dok se kao i kod ostalih
vrsta izmeta kvaliteta gnoja poboljšava razgradnjom. Zečiji gnoj ima vrlo visoku prehrambenu vrijednost u prehrani glista.
Svi ovi materijali trebaju biti usitnjeni kako bi ih gliste mogle normalno preraditi.
Kako bi se gliste mogle neometano razvijati potrebno je pH vrijednosti legla održavati u
omjerima izmeĎu 5 i 7. Taj raspon omogućava normalan rast i reprodukciju glista u leglu. Kalifornijske gliste (eisenia fetida) podnose raspon pH vrijednosti izmeĎu 5 i 9, ali a li svaki uzga jivač bi trebao održavati pH vrijednosti legla u normali. Niže pH vrijednosti pogoduju gljivicama koje su kvalitetnija ishrana za gliste, dok normalne ili malo povišene vrijednosti pogoduju rastu bakterija. Održavanje normalnih pH vrijednosti legla pomaže konzervaciji
dušika u podlozi i smanjuje opasnosti po gliste uzrokovane isparavanjem amonijaka. UtvrĎivanje pH vrijednosti obavlja se lakmus papirima ili u novije nov ije vrijeme lako dostupnim ureĎajima kojima se mjere pH vrijednosti tla. Dodavanje kalcijevog kar bonata (CaCO3) vrši se nakon utvrĎivanja prekomjerne kiselosti podloge na način da se po leglu rasipa 200-300 gr praha, te će vrlo brzo nastati reakcija koja će neutralizirati kiselost. Važno je napomenuti da je potrebno utvrditi pH vrijednosti na više mjesta
u leglu , kako bi se točno utvrdila prosječna pH vrijednost. Kalcijev karbonat može se u prodaji nabaviti pod imenom Kalcit. Kako se kalcijev karbonat upotrebljava u graĎevinarstvu, potrebno je obratiti pažnju da vreća sadrži minimalno 95% CaCO3, kako bi bili sigurni za zdravlje svojih ljubimica.
Prednosti korištenja humusa glista u poljoprivredi i vrtlarstvu Treba ti 5 puta manja težina za gnojidbu!
– Humus proizveden pomoću kalifornijskih glista Prirodno organski i bez neugodnih mirisa – Humus je bez mirisa, i bilo kakvih kemijskih proizvoda proizvedenih konvencionalnim načinom proizvodnje. Takav humus možete upotrebljavati u proizvodnji vaših poljoprivrednih, cvjećarskih i vrtlarskih proizvoda bez ikakve potrebe za dodavanjem mineralnih gnojiva.
– Pod ovim se misli da ga možete dodavati u bilo Ne postoji mogućnost sagorijevanja biljaka – Pod kojim količinama jer je potpuno prirodan. Možete Mož ete početi saditi biljke iz sjemena ili iz presadnica. Zapravo sve poznate tehnike uzgoja bilja možete započeti na humusu kalifornijskih glista. I dobiti ćete nevjerojatne rezultate u usporedbi sa drugim vrstama humusa. Humus glista nikako nemože naštetiti biljci. Poboljšava strukturu tla tla - Humus proizveden od kalifornijskih glista smanjuje mogućnost sabijanja tla, zbog svoje strukture oblika cilindričnih kuglica. Korijenje biljaka se brže i kvalitetnije razvija, a voda se ne zadržava u okolini pa ne dolazi do prevelike vlage u sustavu
korijena što može nepovoljno utjecati na razvoj biljke. – Humus kalifornijskih glista sadrži visoke Korisne bakterije i mikrobi u humusu – Humus koncentracije korisnih bakterija i mikroba koji su nusproizvod probavnog trakta kalifornijskih glista. Te vrste organizama uz pomoć raznih elemenata iz tla u stanju su stvoriti zdravu , živu zemlju koja omogućuje najbolje moguće uvjete za rast biljaka. Visoka dostupnost hranjivih tvari – Probavni – Probavni trakt glista razgraĎuje i mješa hranjive sastojke i elemente potrebne biljkama za rast u jednostavne forme. Te forme biljka biljka uzima iz tla bez prevelikih napora , a višak elemenata ostaje u zemlji lako dostupan biljci u razvoju
– Osim što sadrži dušik, humus sadrži fosfor, Kemijski sastav humusa kalifornijskih glista – Osim kalij, sadrži i tragove željeza, kalcija, magnezija, sumpora, bora, bakra,cinka i mangana – Humus kalifornijskih glista prirodno sadrži biljne hormone rasta auxin i Biljni hormoni rasta – Humus cytokinin, koji potiču brži i jači razvoj biljaka Prirodni eliminator patogenih organizama – Kako Kako se se kalifornijske gliste hrane hrane i štetnim
gljivicama i bakterijama iz dobivene hrane, one ih preraĎuju i smanjuje se mogućnost oboljenja o boljenja biljaka
neutralna, znači oko 7, te Smanjuje kiselost tla - pH vrijednost humusa kalifornijskih glista je neutralna, svojim sastavom neutralizira kiselost tla i omogučava biljkama normalan rast . Humus glista smanjuje kiseline koje nastaju djelovanjem ugljika u tlu, a povećava nastajanje dušika u obliku korisnim za razvoj biljaka. Omjer ugljika i dušika u organskom otpadu obično je više od 20:1, što dušik čini nedostupnim za biljke, a zemlja oko organskog otpada postaje kisela.
Prednosti korištenja humusa glista u poljoprivredi
Modernizacija u poljoprivredi dovela je sve većih zahtjeva za prinosima po jedinici površine. Razvojem stočarstva i peradarstva došlo je do povećanja do povećanja prizvodnje gnojiva životinjskog podrijetla, površine za odlaganje otpada ostale su iste , a u nekim ruralnim područjima su se i smanjile. Prevelikom upotrebom kemijskih gnojiva i stajskog gnojiva životinjskog podrijetla došlo je do povećanog zagaĎenja okoliša, vode i zraka. Tradicionalno stajsko gnojivo izgleda prljavo, smrdi i puno je patogenih bakterija koje utječu na zdravstvenu kvalitetu života ljudi i životinja. U ova moderna vremena nedostatak radne snage i modernizacija mehanizacije dovela
je do povećanog unosa kemijskih gnojiva koje je rezultiralo smanjenju plodnosti, stvrdnjavanju i neprobojnosti tla .
Kako je davno prije Darwin ustvrdio da su gujavice najveći plugovi zemlje, tako su one godinama marljivo radile i stvarale prijeko potrebnu humusnu podlogu za razvoj flore i faune na zemlji. Stalnom upotrebom kemijskih gnojiva i pesticida na obradivim površinama nepovratno se smanjuje prirodni sloj humusa stvaran stoljećima, stoljećima, te je potreba za gnojenjem obradivih
površina organskim gnojivima svakim danom sve veća. Svjedoci smo velike potražnje za kvalitetnim plodovima organskog porijekla uzgojenih bez dodavanja kemijskih gnojiva i pesticida, pa se stalno istražuju i pronalaze nova organska gnojiva. Tako se u novije vrijeme ponovo razvija jedna davno zaboravljena industrija proizvodnje humusa od glista.
Humus glista idealno je organsko gnojivo jer je proizvedeno na čisto prirodan način. Kako K ako se gliste hrane mikroorganizmima koji razgrađuju organske otpatke, logično je da je nusproizvod procesa proizvodnje visokovrijedni humus glista.
U više istraživanja (Dominguez, 1997; Doube and Brown, 1998; Scarborough, 1999 ) dokazano je da bakterije Escherichia coli i Salmonella sp. ne preživljavaju nakon kompostiranja od strane glista. Jedno drugo istraživanje (Dominguez,1997) na kompostiranju uz pomoć glista ,mulja otpadnih voda, u trajanju od 60 dana dokazalo je da je prisutnost fekalne bakterije pala sa 39,000 MPN/g na 0 MPN/g. Kvaliteta humusa ovisi o hrani koja je glistama davana za vrijeme uzgoja, a najkvalitetniji humus dobiva se upotrebom konjskog i goveĎeg stajskog gnoja (*ali sve zapravo ovisi o dovitljivosti i kreativnosti uzgaji vača koji može dobiti kvalitetnu hranu h ranu mješanjem različitih zanimljivih biljnih kultura sa različitim omjerima različito raspadnutog biootpada). Potrebno je naglasiti da gliste nemogu stvoriti kvalitetni humus, ako nisu hranjene kv alitetnom organskom materijom.
Nasumce odabrana analiza humusa dobivenog na ovaj način pokazuje da uzorak u zorak sadrži: %, fosfora (P) 1,42 %, kalija (K) 1,46 %, kalcija organske tvari 46 %, dušika (N) 1,73 %, fosfora k alcija (Ca) 0,90 %, magnezij (Mg) 0,90 %, PH vrijednosti 7,5 te više od 2 milijarde bakterija na gram humusa.
Upravo ta količina bakterija i veliki udio ud io organske tvari, uvjetuju bolje upijanje minerala iz humusa koji se može dodavati direktno na korijen biljke, što nije slučaj sa ostalim vrstama gnojiva, prvenstveno kemijskih i gnojiva životinjskog porijekla. Kvaliteta poljoprivrednih površina ovisna je o količini humusa u tlu. U usporedbi sa ostalim komercijalnim i životinjskim gnojivima jedino humus glista sad rži prijeko potrebne humusne kiseline za razvoj biljaka . Humusne kiseline omogućavaju biljkama da
usvajaju hranjive tvari iz tla, stimuliraju razvoj i veličinu korijena, pomažu biljkama da što
bezbolnije podnose vremenske nepogode i bolesti, te povećavaju prozračnost i omogućavaju dužu vlažnost tla u sušnim vremenskim uvjetima. Zbog svog sastava humus glista idealno je organsko gnojivo. Biljke usvajaju minerale iz tla samo
u količinama prijeko potrebnim za njihov razvoj. Humus glista dodan u tlo sadrži sve potrebne minerale za razvoj biljaka , te se s vremenom razgraĎuje i ostaje dalje prisutan p risutan u tlu. Vrijednost humusa glista 5 puta je veća od stajskog gnoja.
Humus glista možemo upotrebljavati u apsolutno svim segmentima poljoprivrede, povrtlarstva, cvjećarstva i voćarstva te ekološkoj poljoprivredi. Dodavanje humusa glista pospješuje rast biljaka, povećava povećav a masu korijena, lisnu masu, povećava broj cvjetova i razvoj plodova te odbija neke vrste štetnika od bilja. Zbog svoje neutralne Ph vrijednosti, regulira Ph vrijednosti tla.
Kompost kao hrana glistama
Treba sve tipove biotpada kompostirati, sve se može mož e kom postirati! O vrsti materijala ovise načini kompostiranja, dakle nije važan samo C:N odnos nego i točno od čega se sve kompostira, da li je biljno, da li je životinjsko, da li je od neke specifične vrste koja ima neke specifičnosti itd. Ali poznati su uobičajeni materijali od uobičajenih vrsta ili grupacija grupacija vrsta tj. njihovih otpadaka od kojih je lako raditi točne rece pture i načine proizvodnje komposta! Nakon dobivanja zrelog komposta, dakle nakon cijelog procesa mješanje gomile i fermentacije dobiva se materijal koji je prhak ili usitnjen, tako je i sa dobivanjem zrelog stajskog gnojiva bilo
koje životinje, dobija se usitnjen ili prhak materijal koji je odličan izvor hrane za gujavice! koje drobe i usitnjavaju biootpad da d a bi dobili što sitniju masu za kompostiranje možemo koristiti i za usitnjavanje stajskog gnojiva za proces sazrijevanja stajskog gnojiva. Drobilice
Iz jednog BIH izvora:
organski otpad potrebno je prvo usitniti , kako bi mu omogućili da se lakše razgradi.
Usitnjavanjem se povećava površina na koju djeluju mikroorganizmi zaduženi za razgradnju.
Masa se može mnogo bolje izmiješati i proces pretvorbe biljne mase u kompost teče mnogo mn ogo brže nego kad se na hrpu nabacaju veliki komadi.
Za uspješan i pravilan tok kompostiranja važan je povoljan početni omjer ugljika u gljika i dušika (C:N odnos), koji u optimalnim slučajevima iznosi 30:1, jer mikroorganizmi za svoje potrebe koriste 30 dijelova ugljika(„smeĎi“ materijal) na svaki potrošeni udjel dušika (“zeleni“ materijal). SmeĎe materije su suvi adsorbenti i vlakna, organski materijali bogati ugljenikom. SmeĎe materije obezbjeĎuju potrebne količine ugljenika za organizme, adsorbuju vlagu i potpomažu povećanje količine vazduha u gomili (Lišće, slama, strugotine, opiljci drveta, papirni ubrusi, kartoni od jaja). Zelene materije su svježe, azotom az otom bogate organske materije. Zelene materije obezb jeĎuju azot, vlagu i hranu za žive organizme koji transformišu organsku materiju u kompost, a to su otpaci od voća i povrća, otpaci od trave, baštenski otpad, životinjski otpad, vrećice od čaja. PH vrijednost je bitan faktor procesa kompostiranja jer su mikroorganizmi, koji u stvari provode proces kompostiranja, vrlo osjetljivi na promjenu aciditeta/alkaliteta. aciditeta/alkaliteta. Postoji i podjela
mikroroganizama prema području pH vrijednosti koja im je neophodna za život. Na početku fermentacije uvijek su kisele pH vrijednosti. Tokom procesa kompo stiranja pH vrijednost se
mijenja, ali samo u početku procesa. Ako se to pojavljuje kasnije, onda ukazuje na problem. Konačni proizvod zdrave fermentacije je gotovo uvijek alkalan s pH vrijednošću od 7,00 do 8,00.
Na početku kompostiranja, osobito u početnoj fazi, mora se održavati vlažnost od 45%-65%. Previše vode dovodi do anaerobne fermentacije i proizvodnje metana, hidrogen sulfida i barskih plinova.
Vlažnost provjeravamo tzv.“metodom knedle”. Uzeti šaku kompostnog materijala i lagano ga stisnuti. Ako iz šake curi tekućina, previše je vode. Ako se u stisnutoj šaci ne osjeća vlažnost, voda nedostaje. Kada materijal u šaci ostaje zbijen u grudi, vlažnost je primjerena. Tokom faze razgradnje, temperatura u središtu komposta može dostići i više od 60C, što pogoduje uništenju klica – uzročnika – uzročnika biljnih bolesti i sjemenki korova. Najviša vrijednost postiže se, zavisno od prosječnih vanjskih uslova, nakon 3-5 dana perioda raspadanja (gnjiljenja). Ukoliko se temperatura u fazi transformacije spusti, pojavljuju se druge v rste bakterija i gljivica koje uzrokuju dalje promjene otpada.
Higijenizacija kompostne mase postiže se temperaturom, a svakim miješanjem komposta pospješuje se njegova fermentacija. U vrijeme faze razgradnje (uz temperaturu od najmanje 60C), kompostnu hrpu potrebno je bar tri puta izmiješati. U fazi izgradnje humusa tj. sazrijevanja, nastaju idealni uslovi za rad glista i drugih živih organizama. Proces fermentacije zavisi od količine otpada koju ko ju Vi kompostirate i pravilnog postavljanja kompostne mase u odgovarajućim omjerima.
Neprijatni miris koji se širi širi tokom faze fermentacije kod vas je nedostatak kisika ili ima previše dušika. Preokrenite hrpu i promiješajte kako biste omogućili prozračivanje i dodajte suhog materijala da upije vlagu (grančice, suho lišće koje ste prije toga usitnili). Kukci imaju važnu ulogu u kompostiranju, no ukoliko se pojačano skupljaju muhe, možda u hrpi ima mesnih otpadaka koje treba izbjegavati. TakoĎer se mogu pojaviti i voćne mušice. Njih mušice. Njih privlači miris voćne kiseline koja nastaje u prezrelom voću, a takoĎer i u odstajalom biootpadu u kojem dolazi do vrenja. Ako su vremenski uvjeti dobri, tj. ako je vrijeme toplo i nema vjetra, mušice se veoma brzo razmnožavaju. Vašem kompostistu ćete pomoći ćete pomoći tako da svježe otpatke od voća i povrća prije stavljanja na kompostiste izmiješate s usitnjenim usitnjenim drvetom, suhom travom i lišćem te dodate malo zrelog komposta ili vrtne zemlje.
