Prepoznavanje i suzbijanje pcelinjih bolesti

K njig u posvećujemo učiteljim a pčelarstva i našim učiteljim a...

Autori

Riječ izdavača Manjak pčelarske literature na tržištu, nezainteresiranost dosada šnjih izdavača i odgovornih subjekata na području pčelarstva, pobu dio m ije određeno razmišljanje o toj temi. Prije dvije godine obratio sam se, kome drugome negoli profesoru Đuri Sulimanoviću i njego* vim suradnicima, s pričom o manjku stručne literature u pčelarstvu, Brzo je postignut dogovor i izrađen projekt Biblioteke stručnih pri ručnika, koji bi činilo sedam do osam izdanja. Nadam se da ste prve tri knjige već pročitali. Uveli smo praksu da se autori i ja, kao predstavnik izdavača, sastanemo i napravimo koncepciju knjige. Nastojim da se moj utjecai izrazi s gledišta i razmišljanja pčelara, kako bi štivo u knjigama bilo razumljivo, ali da autori zadrže zavidnu znanstvenu razinu. Pregledavajući rukopis knjige koju upravo čitate, između ostalog, postavio sam pitanje o naslovu. Vjerujem, na zadovoljstvo svili sudionika u pčelarstvu, knjiga je objavljena pod naslovom: Prepozna vanje i suzbijanje pčelinjih bolesti. Pojavom varoe u Hrvatskoj godine 1978. prestalo je, uvjetno rečeno, pčelarenje bez poteškoća. Otada ugibaju pčelinje zajednice, nestaju cijeli pčelinjaci, pčelari se sa slabije razvijenim zajednicama, smanjuju se prinosi, proizvodi pčela postaju sve skuplji, uvode se novi lijekovi, varoa utječe na brže prenošenje “starih” bolesti, javljaju se nove bolesti, virusna i tzv. uvjetna oboljenja, potrebni su novi lijeko­ vi, nastaje sve veća opasnost od ostataka lijekova u pčelinjim proizvo­ dima itd. Nestale su pčele iz duplja drveća, pećina i ostalih prirodnih staništa. Život pčela, nažalost, sada ovisi o čovjeku, točnije o pčelaru. Knjiga obrađuje prepoznavanje i suzbijanje pčelinjih bolesti. Po­ stavlja se pitanje tko treba prepoznati, a tko suzbiti bolest. U stočar­ skoj proizvodnji to nedvojbeno čine veterinari. U pčelarstvu to, u pravilu, ne čine veterinari. Znači li to da pčelarstvo ne spada u stočarstvo? Zašto to ne čine veterinari? Znaju li to obaviti pčelari? Da li bi to htjeli raditi veterinari i pod kojim uvjetima? Puno pitanja. 5

Dopustite nekoliko odgovora: djelomično prepoznati bolest treba znati pčelar, a potpuno veterinar; suzbiti bolest treba znati veterinar; veterinari to ne rade jer ih zakonodavac nije na to prinudio, boje se uboda pčela i nemaju interesa; svi pčelari ne znaju prepoznati bolest; znatni broj pčelara ne zna pravilno i optimalno suzbijati bolest; veteri­ nari bi to činili, ako ih zakonodavac na to prinudi i ako će imati interesa. Na kraju, pčelarstvo ipak spada u stočarstvo. Proizlazi zaključak daje veterinarska struka nužna u pčelarstvu. Međutim, to će se dogoditi onda kad pčelar bude mogao platiti veterinarske usluge. Pčelaru pritom treba pomoći agrokompleks i država svojim poticajnim mjerama. Dok se to ne ostvari, pčelari su prinuđeni “zamjenjivati” veterinare s različitim uspjehom, ali i odgovarajućim posljedicama. Možda će novo poduzetništvo pomiriti raznolike interese. U tom smjeru odvija se i suradnja autora izdanja Biblioteke stručnih priruč­ nika i tvrtke PIP, u kojoj je veterinarka, dr. Ljerka Zeba, angažirana kao rukovoditelj istraživanja i razvoja. Izlaskom iz tiska ove knjige, koje su autori najeminentnija imena s područja pčelinjih bolesti u nas, a to su: prof.dr. Đuro Sulimanović, dr. Ljerka Zeba i tnr. Josip Marković, a u izdanju tvrtke “PIP” iz Zagreba ostvaren je kvalitetan priručnik za pčelare i veterinare, knjiga za studente veterinarske medicine, koja će dobro doći i ostalim čitateljima. Knjiga je pisana pristupačnim stilom za pčelara, a zanimljivim stručnjaku veterinaru. Obuhvaćene su sve pčelinje bolesti, a detaljno su i opisane sličnosti pojedinih oboljenja radi ispravnog utvrđivanja. Spombnuta su sva učinkovita sredstva s potpunim uputama za aplika­ ciju, upozoreno je na potrebu pravilnog odabira i pravilne primjene lijeka. Time se štiti i zdravlje ljudi, jer ne dolazi do ostataka lijekova u pčelinjim proizvodima. I na kraju, zahvalimo autorima što su nam podarili korisno štivo, te očekujemo od čitatelja primjedbe i prijedloge koji bi bili putokaz za buduća izdanja. IJ Zagrebu, ožujka 1995. Za izdavača: Ivan Bračic, oec.

Predgovor Tijekorrt tridesetak godina nastavničkog rada na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu napisao sam više hikopisa za knjige o bolestima pčela. Svaki put najteže je bilo odlučiti za koga pisati. Tako je i ovaj put. Svima je jasno da područje pčelinjih bolesti pripada veterinarima, ali... Studenti veterinarske medicine tijekom petogodišnjeg studija pro­ učavaju teme koji im pomažu razumjeti bolesti životinja. To su od temeljnih znanosti: fizika, kemija i biologija; zatim temeljne medicin­ ske znanosti: anatomija, fiziologija, patologija, farmakologija - sve do specijaliziranih područja kao što su, primjerice, biologija i patolo­ gija pčela. Nakon dodiplomskog studija diplomirani veterinari mogu upisati i poslijediplomske studije, primjerice: specijalizaciju iz Zdrav­ stvene zaštite pčela ili znanstveni magisterij Biologija i patologija pčela. Najviše znanstveno zvanje može se postići i doktoratom znano­ sti iz područja pčelinjih bolesti. Kao i u svim strukama, na svakoj od tih stepenica nalazi se samo čovjek. Koliko sam puta bio nesretan kao nastavnik koji nije uspio pobuditi pozornost studenata tijekom predavanja, a još više spozna­ jom da ocjene na ispitu nisu pravo mjerilo znanja... S druge strane nalaze se pčelari. Često su to zaljubljenici u svoje pčele koje im znače više od puke dobiti. Možemo li njima uskratiti znanje o bolestima njihovih miljenica? To su samo neka od razmišljanja prije negoli predamo rukopis u tisak i za ovu knjigu. Stoga ćemo dati ono što najbolje znamo svima koji su to spremni razumjeti. Veterinarima poručujemo da trebaju znati više nego što je napisano, a pčelarima da za sve ono što ne razumiju potraže savjet stručnjaka. Valja istaknuti i to d a j e knjiga Prepoznavanje i suzbijanje pčelinjih bolesti samo jedna u nizu, četvrta, u Biblioteci stručnih priručnika, čiji autori nastoje populari­ zirati pčelarsku znanost i struku. Za bolje razumijevanje bolesti pčela preporučujemo predhodno usvajanje znanja iz knjiga: Temelji suvre­ menog pčelarenja i Počeci uspješnog pčelarenja. Knjiga Povezanost 7

varooze i vapnenastog legla dobro će doći veterinarima i drugim stručnjacima koji žele detaljnije proučiti te bolesti, a predstavlja nedavno obranjen doktorat znanosti iz područja pčelinjih bolesti. Prepoznavanje pčelinjih bolesti u biti je jednostavno, jer svako odstupanje od uobičajenog ukazuje na bolest. Na žalost, pčelari najčešće prekasno pomišljaju na bolest, tako da često propadne znatni broj pčelinjih zajednica kao i cijeli pčelinjak prije negoli se umiješa veterinar. Napušteni, propali pčelinjaci česti su višegodišnji izvori zaraze za okolne pčelinjake. Kako je suzbijanje i sprječavanje zara­ znih i nametničkih bolesti životinja obveza i dužnost veterinarske službe, samo zajedničkim naporima pčelara i veterinara moguće je bolesti pčela “držati u granicama” koje omogućavaju uspješno i radosno pčelarenje. Sadašnja je raširenost bolesti pčela u Hrvatskoj takva da stalno prijeti propasti pčelinjih zajednica na praktički svakom pčelinjaku. Tome je znatno pridonio i posljednji rat koji je i te kako utjecao na sve pore našeg življenja. Čak i pčelinjaci, koji na prvi pogled izgledaju besprijekorni, teško da bi prošli ozbiljnu provjeru kakvoće pčelinjih proizvoda, jer njihovi vlasnici održavaju pčele stalnom primjenom različitih lijekova, čime onečišćuju pčelinje proizvode. Prekomjerna pojava uvjetnih bolesti kao što je vapnenasto leglo, ozbiljno je upozorenje i valja raizmisliti koliko još pčele to mogu izdržati. Svako onečišćenje okoliša izravno pogađa pčele. Stoga pčelari moraju biti među prvima koji će organizirano djelovati u zaštiti i očuvanju okoliša. Pritom valja znati da mnogi “lijekovi” i te kako narušavaju i onečišćuju najbliži pčelinji okoliš, a to je unutrašnjost košnice. Sjetimo se samo priče o fluvalinatu čiji su zaostaci u vosku saća u nekim zemljama dosegli takve vrijednosti da ga je trebalo spaljivati na neškodljiv način. Sve su to pčelari sami učinili svojim pčelama, u dobroj namjeri, ali s premalo znanja. Stoga je trenutak za pozorno proučavan je stručne literature, a posebice prije negoli posegnemo za pojedinim “lijekom” . Prof.dr.sc. Đuro Sulim anović H

Uvod Spoznaje o pčelinjim bolestima su vrlo stare. Prve pisane podatke o njima nalazimo već u zapisima Aristotela (384.-322. prije novog vijeka). Ipak, prve znanstvene spoznaje o bolestima kukaca temelje se na istraživanjima Luisa Pasteura. On je sa svojim suradnicima sredi­ nom devetnaestog stoljeća otkrio uzročnika teške bolesti dudova svilca, koja je u to doba prijetila propašću francuske industrije svile. Utvrdili su da pebrinu dudova svilca izaziva nametnik Nosemci bombycis. Nakon otkrivanja i boljeg upoznavanja uzročnika bolesti, moglo se razraditi i mjere za njezino suzbijanje. Kad smo spomenuli dudova svilca, valja naglasiti da je to jedini kukac koji se može smatrati domaćom životinjom. Domestifikacija podrazumijeva takvu promjenu kod divlje životinje kojom ona potpu­ no potpada pod nadzor čovjeka. Ujedno ona postaje nesposobna za samostalni život u prirodi. Upravo to se dogodilo s dudovim svilcem. Taj leptir više nije sposoban za život u slobodnoj prirodi bez pomoći čovjeka. Sve njegove životne aktivnosti, valjenje, razvoj ličinaka, hranjenje, pretvorba u odrasle leptire te parenje i ponovno nesenje jaja, odvija se uz pomoć i nadzor uzgajivača. Za razliku od svilaca, pčele su po svim osobinama divlje životinje. Pčelari niti do danas nisu stavili pod nadzor njihovo parenje, koje ne uspijeva u zatvorenom prostoru. Iako ih držimo u košnicama na pčelinjacima uz naše kuće, ipak im uvijek moramo omogućiti slobodan odlazak u prirodu, bez koje pčele ne mogu živjeti. Pčelar mora uložiti veliki trud kako mu roj pčela ne bi pobjegao iz košnice i nastanio se u slobodnoj prirodi. Kao što pčele ne mogu bez svog prirodnog okoliša, tako ni okoliš ne može bez pčela. One su danas najznačajniji oprašivači bilja. Shodno tome, najbolji su sojevi pčela oni koji mogu samostalno živjeti bez pomoći pčelara, a uspješno se pčelarenje temelji i na otpornosti pčela na pčelinje bolesti. Pčelarenje nije ništa drugo već umijeće iskorištava­ nja zajednica divljih kukaca, pčela. Dobrim poznavanjem života pčela, uključujući i njihovih bolesti, pčelar uspijeva uzeti za sebe znatne viškove zaliha hrane koje pčele prikupljaju za doba kad u prirodi nema izvora za prehranu. 9

Pčelarski velikani, kao primjerice prvi učitelj pčelarstva na dvoru kraljice Marije Terezije, Anton Janša (1734.-1773.) već tada dobro poznaju pčelinje bolesti. Tako on daje i danas primjenljive upute za suzbijanje, u to doba najteže pčelinje bolesti, gnjiloće pčelinjeg legla: “Pretjeraj pčele iz njihove gnjile (zaražene) košnice u jedan stari sanduk koji nije više za upotrebu, zatvori ih, daj im zraka, a nikakve hrane, i drži ih unutra tri dana da sa sobom doneseni m ed sasvim probave i očiste se; za to vrijeme gnjilu košnicu isprazni, ali pazi da pčele ne dođu blizu i u njoj ne dobiju hrane; vosak i ovaj m ed smiješ prodavati ali za pčelinju hranu se ne smiju dati. Nakon tri dana stresi zatvorene pčele na neku dasku ili ponjavu i pretjeraj ih u novu košnicu. Iznemoglim pom ogni pom oću guščjeg ili kokošjeg pera da idu unutra, onda im daj svježe g meda kako bi ponovo dobile snagu i izletale na pašu. Ispražnjenu gnjilu košnicu i onaj drugi sanduk u kojem si držao pčele tri dana spali, pošto su pčele donijele u njega gnjiloču sa sobom. ” IvanDzierzon (1811.-1906.) opisuje “blagu” gnjiloću nepokloplje­ nog pčelinjeg legla koju je moguće izliječiti, te “opaku” gnjiloću poklopljenog pčelinjeg legla koja se ne može izliječiti. Početkom dvadesetog stoljeća otkrivaju se uzročnici najznačajni­ jih pčelinjih bolesti. Tako je utvrđeno da europsku i američku gnjiloću uzrokuju bakterije Bacillus pluton i Bacillus larvae (White, 1912. i 1920.), vapnenasto leglo plijesan Pericystis apis (Priess, 1911.), nozemozu praživotinjaNosema apis (Zander, 1909.), aakarozu grinja liirsonem us woodi (Rennie i sur. 1921.). Iako je otkrivanjem uzročnika omogućeno bolje poznavanje pčeli­ njih bolesti te njihovo uspješnije suzbijanje, ipak se sve do danas spoznaje o pčelinjim bolestima neprestano dopunjuju i mijenjaju. Mnogi uzročnici su u početku svrstani u pogrešne rodove pa su danas njihovi nazivi izmijenjeni. Najviše je promjena u načinu liječenja pojedinih bolesti, ali i u njihovu značenju za današnje pčelarenje. h i

i

Posljednji cjeloviti prilog o pčelinjim bolestima u našoj zemlji objav­ ljenje godine 1990. (Cerimagić, Rihar, Sulimanović: Bolesti, štetoči­ ne i trovanja pčela), ali je od tada do danas toliko novih otkrića, da uvijek naglašavamo studentima kako neće dobiti prolaznu ocjenu na ispitu ako uče samo prema toj knjizi. Svjesni smo da će i ova knjiga, čak i u trenutku njezina izdanja, biti djelomično “zastarjela”, jer se u znanosti svakodnevno dolazi do novih spoznaja. Stoga je neophodno pratiti i stručne pčelarske časopise i listove koji objavljuju dostignuća najnovijih istraživanja. Pčelinje bolesti možemo podijeliti u nekoliko osnovnih skupina: zarazne, nametničke i nezarazne.

l

Zarazne su pčelinje bolesti prouzročene živim jednostaničnim uzroč­ nicima mikroskopskih veličina: virusima, bakterijama i plijesnima. Njihovo je svojstvo da se u povoljnim uvjetima brzo razmnažaju, izazivaju u svog domaćina bolesne promjene koje često završavaju i smrću. Umnoženi u znatnom broju lako se prenose na zdrave članove pčelinje zajednice, što dovodi do njezina slabljenja pa i potpune propasti. Najtežom se zaraznom bolesti smatra američka gnjiloća, pa se ona u većini zemalja suzbija prema zakonskim odredbama. Nametničke su bolesti također izazvane živim uzročnicima, ali su to veće jednostanične ili višestanične životinje. Uzročnici nametničkih pčelinjih bolesti najčešće su iz skupine praživotinja i grinja. Nametničke bolesti nanose pčelarstvu znatne štete pa su za suzbijanje i sprječavanje najčešćih i najtežih nametničkih bolesti zakonom propisane mjere kojih se mora pridržavati svaki držatelj pčela. Prema tim mjerama suzbijaju se nozemoza, akaroza i varooza. Nezarazne bolesti pčela su izazvane neživim čimbenicima i ne prenose se. Ipak, nezarazne bolesti mogu, ako uzrok bolesti duže potraje, dovesti do slabljenja pa i propadanja pčelinjih zajednica. U nezarazne bolesti ubrajaju se i otrovanja pčela koja su u posljednje vrijeme sve češća. Najopasniji otrovi za pčele su insekticidi pa je njihova primjena propisana posebnim zakonom. Međutim, i nepravil­ na primjena lijekova može dovesti do otrovanja. Stoga je i puštanje lijekova u promet kao i njihova primjena također propisana zakonom. 11

Uz pčelinje bolesti pčelar također mora poznavati i štetnike u pčelarstvu i neprijatelje pčela. B olesti pčela su velika kočnica razvoju pčelarstva. Iako je Hrvatska poznata po dugoj tradiciji pčelarstva, a imamo autohtonu ijednu od najboljih pasmina pčela, kranjsku pčelu, kao i jedan od najstarijih pčelarskih listova u svijetu (list “Hrvatska pčela” počeo je izlaziti u Osijeku 1881. godine), ipak je naše pčelarstvo opterećeno zaostalošću tehnologije pčelarenja i znatnim brojem nestandardnih košnica. U posljednje vrijeme stanje je još više pogoršano ratom. Na pčelinjaci­ ma su prisutne gotovo sve poznate bolesti pčela, a njihova je učesta­ lost tolika daje nemoguće zamisliti pčelarenje bez dobrog poznavanja znakova bolesti i njihova suzbijanja. Neznanje pčelara bitan je čimbenik česte pojave i raširenosti pčelinjih bolesti. Već odavno su u Hrvatskoj ukinute pčelarske škole, a isto tako nemamo niti jednu pčelarsku nastavnu ili znanstvenu ustanovu. Svi napori da se pčelarstvo uvede u školske nastavne programe ostali su bezuspješni. Vrlo često se i sami pčelari nemamo odnose prema pčelinjim bole­ stima. Širenje zaraznih i nametničkih bolesti životinja sprječava se zakonskim odredbama prema kojima se nijedna životinja ne smije seliti ili prodavati bez zdravstvene potvrde koju izdaje nadležni veterinar. Pčelar može dobiti zdravstvenu potvrdu samo ako tijekom mjeseca siječnja ili veljače pošalje zimske gubitke pčela u ovlašteni dijagnostič­ ki laboratorij na pretragu na nozemozu, a u krajevima gdje se javlja američka gnjiloća valja provesti i pregled pčelinjih zajednica tijekom mjeseca ožujka ili travnja. Varooza je nazočna na svim našim pčelinja­ cima pa se pod kontrolom veterinara mora provesti obvezna dijagno­ stička obrada pčelinjih zajednica u proljeće i jesen. U susjednoj Slove­ niji ima i akaroze te je u pograničnim područjima u sumnjivim slučaje­ vima potrebno provesti pretragu i na tu opasnu pčelinju bolest. Samo ako u posljednjih 15 dana nije zabilježen niti jedan slučaj zaraznih ili nametničkih bolesti pčela, koje se suzbijaju prema zakonu, veterinar može izdati potvrdu za selenje pčela. Pčelar je dužan provjeriti da niti na području kamo namjerava seliti nema pčelinjih bolesti. 12

Svake godine Uprava za veterinarstvo pri Ministarstvu poljopriv­ rede i šumarstva Republike Hrvatske donosi naredbu o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti. Glede zaraznih i nametničkih bolesti pčela za 1995. godinu naređeno je: U prom et mogu ići samo zdrave pčelinje zajednice odnosno one na kojima su provedene naređene dijagnostičke i preventivne m jere i to: a) Američka gnjiloča pčelinjeg legla U mjestima u kojima je 1994. godine ustanovljena am erička gnjiloča pčelinjeg legla moraju se tijekom ožujka i travnja pregledati sve pčelinje zajednice u krugu 3 km od žarišta. Svaku sumnju na bolest treba potvrditi laboratorijskom pretragom. b) Nozemoza D ržatelji pčelinjih zajednica dužni su tijekom siječnja i veljače, a do kraja ožujka u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske, uzeti uzorke zimskih gubitaka pčela i dostaviti ih na laboratorijsku pretra­ gu putem ovlaštenih veterinarskih organizacija. c) Varooza D ržatelji pčelinjih zajednica dužni su obaviti, u proljeće i jesen (ovisno o razvoju pčelinjeg legla), dijagnostičko, a po potrebi i preventivno tretiranje pčelinjih zajednica. Tako je to određeno zakonom, a pčelari mogu sami zaključiti koliko se tih zakonskih odredaba pridržavaju. Bolesti pčela se u mnogo čemu razlikuju od ljudskih bolesti i bolesti domaćih životinja. To je stoga što pčele žive u biološki vrlo složenoj zajednici. Pojedina pčela ne može živjeti sama, pa tako i stari naziv “pčelac”, koji se koristio za pčelinju zajednicu, pokazuje kao d aje to jedno biće, jedno tijelo. Shodno tome, pojedine skupine pčela može­ mo prispodobiti organima tog tijela, a pojedine pčele stanicama organa. Kao što pojedine bolesti napadaju pojedine organe, tako i u pčelinjoj zajednici bolest obično zahvaća pojedine skupine odraslih pčela ili pojedine razvojne oblike pčelinjeg legla. Međutim, kao što 13

poremećaj u radu bilo kojeg organa dovodi do bolesti cijelog organi­ zma, tako i bolest pojedinih skupina pčela ili razvojnih oblika legla dovodi do poremetnje u čitavoj pčelinjoj zajednici. Pri razmatranju pčelinjih bolesti ipak valja promatrati i svaku pčelu ponaosob. Gotovo sve pčele radilice u jednoj košnici imaju istu majku, maticu te zajednice. No, kako se matica pari s više trutova, to su pojedine radilice polusestre jer imaju različite očeve. Trutovi se vale iz neoplođenih jaja pa su prema tome prava braća. Drugim riječima, trutovi naslje­ đuju samo osobine majke a radilice imaju osobine majke i različitih očeva. Sklonost ili otpornost prema cijelom nizu bolesti je nasljedna. Prikazani srodstveni odnosi u pčelinjoj zajednici objašnjavaju zašto su na pčelinjaku ili čak u košnici pojedine skupine pčela ili pčelinjeg legla različito osjetljivi prema pojedinim pčelinjim bolestima. Smatramo da nitko ne bi smio držati životinje, pa tako ni pčele, ako nema temeljno znanje o njihovom životu i ako im nije spreman pružiti punu pažnju i njegu kako u zdravlju tako i bolesti. Pčelari koji uglavnom tvrde kako drže pčele iz ljubavi, vrlo su osjetljivi na svaki gram meda. Međutim, začudo, zaboravljaju kako i najmanji poreme­ ćaj u pčelinjoj zajednici smanjuje prinose meda. To posebno vrijedi za bolesti, primjerice za nozemozu, koje čak i prikrivene smanjuju prinose za 20 - 40 posto. Takve su i sve bolesti odraslih pčela starije dobi, koje je teško uočiti. Tijekom aktivnog razdoblja života pčelinje zajednice, pčele skupljačice iscrpljene teškim radom prikupljanja hrane žive vrlo kratko. U to je doba godine teško primijetiti, ako zbog bolesti uginu nekoliko dana ranije, jer ugibaju daleko u prirodi. Međutim, kako pčele postaju skupljačice samo dvadesetak posljednjih dana u svom životu, to svaki dan ranijeg ugibanja značajno umanjuje radne spo­ sobnosti u doba kad je za pčelara najproduktivnija, tj. kad donosi med. Samo potpuno zdrava pčelinja zajednica može odgovoriti zahtjevi­ ma suvremenog intenzivnog selećeg pčelarenja. Kad jednom svi pčelari budu imali potrebno znanje o svojim pčelama i njihovim bolestima, nestat će pojam “nevažnih bolesti” i svaka će se bolest primjerno suzbijati.

Nakon što smo istaknuli značenje suzbijanja svih pčelinjih bolesti, postavlja se pitanje zašto su onda samo neke od njih izdvojene u skupinu bolesti koje se suzbijaju prema zakonu. Najlakše je to objasniti nekoli­ cinom primjera. Teško je bilo kome spriječiti držanje nekoliko pčelinjih zajednica, a još je teže kazniti pčelara kome ugine po neka pčelinja zajednica. Međutim, slabe pčelinje zajednice, kojima nije posvećena dovoljna pažnja, često postaju žrtve grabeža okolnih jačih pčelinjih zajednica s istog ili susjednih pčelinjaka. Ako je razlog slabljenja ili propasti zajednica bila zarazna ili nametnička bolest, uzročnici će se bolesti na taj način brzo proširiti na još zdrave pčelinje zajednice. Stoga je dužnost držatelja pčela prijaviti nadležnom veterinaru svaki poreme­ ćaj u zdravlju pčela, a posebno ako sumnja na pojedinu bolest koja se suzbija prema zakonu. U protivnom, njegov pčelinjak može postati izvor zaraze za okolne pčelinjake čime ne nanosi štetu samo sebi već i susjednim pčelarima, a takav je postupak u pravilu nedopušten. U slučaju prikrivanja bolesti ili onemogućavanja pregleda pčelinjih za­ jednica, veterinarski inspektor može zatražiti pomoć policije, a protiv takvog se vlasnika pokreće kazneni postupak. Samo dobro organizirana veterinarska služba može se prihvatiti uspješnog suzbijanja zaraznih i nametničkih bolesti pčela i time dati temelj uspješnog pčelarenja kao što je to učinila u drugim granama stočarske proizvodnje.

Prepoznavanje pčelinjih bolesti Bolesti pčelinjeg legla dostaje lako otkriti. Pčelar s iskustvom uočit će prilikom pregleda pčelinje zajednice svaku i najmanju nepravilnost na leglu. Osim toga, kako leglo ugiba, nema dovoljne prinove mladih pčela pa zajednica postupno brojčano slabi. Bolesti odraslih pčela su većinom prikrivene, jer bolesne pčele uglavnom ugibaju daleko od pčelinjaka kad u prirodi skupljaju hranu. Ipak se katkada na podnici košnice, na poletištu ili neposredno pred košnicom može primijetiti znatni broj pčela promijenjenog ponašanja ili mrtvih pčela. Kod nekih bolesti, ne toliko zarazne naravi, odrasle pčele mogu izbaciti uginule ličinke i u povoljnim uvjetima bolest prestaje. Isto tako, iskustva su pokazala da prirodni roj obično ne prenosi sa sobom 15

uzročnike bolesti legla u novu košnicu. Štoviše, u prirodnim uvjetima može se dogoditi da odrasle pčele napuste bolesno leglo, nalaze novu nastambu i počinju život iznova. Baš suvremeni način pčelarenja pogoduje širenju bolesti pčelinjeg legla, je r pčelar manipulirajući okvirima sa saćem prenosi uzročnike bolesti iz jedne košnice u drugu. Za lakše prepoznavanje znakova bolesti pčelinjeg legla podsjetit ćemo na osnovne značajke zdravog pčelinjeg legla. Matica u kontinentalnim dijelovima zemlje najčešće počinje nesti jaja tijekom mjeseca veljače, a u toplijim i primorskim krajevima gotovo da niti zimi ne prestaje nesti. U to vrijeme legla je malo, kako kažemo za dlan, u sredini zimskog klupka. Ovdje je temperatura 35° C, a to je prijeko potrebno za pravilan razvoj legla. Kako se dolaskom proljeća zimsko klupko raspušta, tako i matica povećava leglo u pravilnim koncentričnim krugovima, a zatim prelazi nesti i na susjedno saće. Broj snesenih jaja dnevno je u to vrijeme malen, pa se dobro može uočiti leglo različite starosti. U sredini se nalazi najstarije, poklopljeno leglo, a prema rubovima sve mlađe i mlađe nepoklopljene ličinke, dok su u posljednjem krugu jaja. Kad se u sredini izvale mlade pčele i stanice saća ostanu prazne, matica se vraća i ponovno snese u njih jaja. U proljeće svakim danom matica nese sve više i više, dok broj snesenih jaja ne dosegne nekoliko tisuća. U to doba teže je zamijetiti koncentrič­ ne krugove, ali nalazimo velike plohe saća s leglom iste starosti. Nepravilnosti u rasporedu legla, razbacano ili rešetkasto leglo kako ga pčelari zovu, obično su prvi znaci bolesti. Tek sneseno jaje stoji okomito u sredini dna stanice saća. Bijele je boje i nešto duže od 1 mm. Drugi dan savije se prema dolje, a treći dan je položeno na dnu stanice saća. Već tada pčele hraniteljice pridodaju malu kapljicu matične mliječi, koža jajeta pukne i izvali se mala svijena ličinka svega nešto duža od jajeta. Pčele je nastavljaju obilno hraniti, tako da naprosto pliva u mliječi. Prva tri dana sve ličinke dobivaju matičnu mliječ koju luče starije pčele hraniteljice. Nakon tri dana radilička ličinka dobiva smjesu peludi i meda koju pripremaju mlade pčele hraniteljice. Tijekom 5 - 6 dana ličinku posjete pčele hraniteljice približno 8 000 puta i ona poveća svoju težinu za blizu 50Q puta. 16

Zdrava pčelinja ličinka je jedra, bijele boje sedefasta sjaja, s dobro uočljivim kolutićima. Svaka promjena u boji, gubljenje kolutićavosti i mlohavo opuštanje ukazuje na bolest. Za svo vrijeme dok ličinka prima hranu ona zadržava svijeni oblik na dnu stanice. Tada crijevo ima oblik jednostavne široke cijevi koja je na kraju zatvorena. To onemogućuje izlaženje izmetima koje bi onečistile hranu u kojoj pliva. Šestog dana radilička ličinka prestaje uzimati hranu i počinje se pružati glavom prema otvoru stanice saća. Crijevo se otvara i ličinka izbaci na dno stanice malu količinu izmeta. Svako odstupanje, primjerice ispružanje ličinke prije negoli je ispunila dno stanice ili promjena bijele boje prije negoli je stanica poklopljena, ukazuje na bolest. Čim se ličinka počne pružati, pčele pokrivaju stanicu poklopcem koji izgrade od okolnog materijala što ga nalaze na saću. Taj je poklopac prozračan, hrapavo zrnate građe, boje okolnog saća i blago izbočen prema van. Ispod poklopca ličinka zaprede izlučevinom prelačkih žlijezda tanku košuljicu, kokon, koji lijepi na unutrašnju stijenku stanice saća. Zatim se umiri i počinje preobrazbu u kojoj od kolutićave ličinke nastaje mlada pčela. Taj razvojni oblik nazivamo kukuljica. Prosječno za 21 dan otkako matica snese jaje', iz stanice saća izlazi mlada pčela radilica. Kod ostalih članova pčelinje zajed­ nica razvoj traje duže ili kraće, tako da je za razvoj truta potrebno prosječno 24, a za razvoj matice 16 dana. Trutovi se razvijaju u većim stanicama saća smještenim postrance od radiličkog legla, a matice u posebno oblikovanim matičnjacima, veličine žira, čiji su otvori okre­ nuti prema dolje. Čim se mlade matice izlegu, pčele radilice razgrade matičnjake. Vrlo je važno poznavati kako izgleda poklopac iznad zdrave kuku­ ljice. Promjene na poklopcu ukazuju daje razvoj kukuljice poremećen odnosno da je kukuljica uginula. Najčešće promjene su uvučenost poklopca, promjena boje i rupice koje buše pčele čistačice u nastoja­ nju da očiste propalu masu uginule ličinke. Sposobnost da uoče poklopce iznad propalog legla kao i sposobnost brzog odstranjivanja mase uginule ličinke je nasljedna. Neke pčele to rade brzo, a druge | Veteriaaskt faliuit

W i n i K*T- 7K.

sporo. Brzina odstranjivanja važna je za ishod nekih bolesti, ali je za pojedine bolesti bolje da to učine sporije, dok je za druge bolje da to učine što brže. Stoga se to svojstvo ne može primijeniti kao apsolutno korisno u selekciji na otpornost prema svim bolestima. Bolesti odraslih pčela katkada je teže otkriti. Pčele obavljaju svoje dulžnosti sve do uginuća. I kad su teško bolesne, pčele dalje rade pa ugibaju skupljajući hranu u prirodi. Gubitak starijih bolesnih pčela dobra matica može nadoknaditi pojačanim nesenjem jaja, ali iako pčelar ne primjećuje brojčano slabljenje zajednice, takva je zajednica slabije proizvodna. Stoga je u otkrivanju bolesti odraslih pčela vrlo važno redovno slanje uzoraka u laboratorije za dijagnosticiranje pčelinjih bolesti. Ipak, pojedine bolesti, posebno one koje napadaju nlade pčele radilice, imaju vrlo prepoznatljive znakove. Za lakše prepoznavanje znakova bolesti odraslih pčela podsjetit ćemo na neke detalje o građi tijela pčele te iz života i rada pčela radilica. Pčela ima jasno odijeljenu glavu, prsa i zadak. Vanjski dio kože sastoji se od hitina koji je krut i daje oblik pčeli. Pojedini kolutići tijela spojeni su međusobno tankom kožicom, što omogućuje pokretanje. Na glavi se nalazi par ticala kao njušni organ, parne složene oči za gledanje izvan košnice i tri točkasta oka za gledanje u košnici, te usni organi. U gornjem dijelu glave smještena je mliječna žlijezda koja luči matičnu mliječ. Na prsima su pričvršćeni organi za kretanje, postrance dva para prozirnih krila, a dolje tri para nogu. Unutar prsnih kolutića smjestili su / se jaki mišići koji svojim radom pokreću krila. Ovdje se nalazi i prsna žlijezda koja luči slinu. Na nogama pčela unosi u košnicu pelud i propolis. U zatku su se smjestili organi za probavu, izlučivanje, srce i otrovna žlijezda sa žalcem. Na kolutićima zatka smještena je s gornje strane neparna mirisna žlijezda, a s donje strane četiri para voskovnih žlijezda. Probavni sustav započinje prednjim čeljustima kojima pčela uzima krutu hranu i progriza poklopce saća. Tekuću hranu uzima složeno 18

građenim stražnjim dijelom usnog aparata kojega oblikuje 11 dugo rilce. Kroz prsa hrana prolazi jednjakom koji se na početku zatka proširuje u medni mjehur. On služi kao spremnik u kojemu pčela donosi u košnicu nektar i vodu. Pod utjecajem enzima iz sline ovdje počinje pretvorba složenih šećera od nektara do jednostavnih šećera koji dolaze u medu. Na prijelazu iz mednog mjehura u crijevo nalazi se međucrijevo koje dalje propušta samo toliko hrane koliko je pčeli potrebno. Ostali dio pčela predaje u procesu socijalne izmjene hrane drugim pčelama ili ga odlaže u stanice saća kao pričuvnu hranu. Najveći i najvažniji dio probavnog sustava je srednje crijevo. Ono je dugo oko 1 cm i poprečno je naborano, žuto smeđe boje. Bolesno crijevo je prošireno pa se gubi kolutićavost, stijenka postaje tanka, a crijevni je sadržaj rijedak poput vode ili pak tvrdo maziv. Srednje crijevo pčele obavlja funkcije koje u čovjeka i domaćih životinja obavljaju želudac i crijevo. Stijenka srednjeg crijeva građe­ na je izvana od dva mišićna sloja, a prema unutra se nalazi sloj probavnih stanica. Te stanice luče probavne sokove i upijaju probavljene hranjive tvari. Njihov se površinski sloj odbacuje i tvori peritrofnu membranu koja obavija hranu i na taj način štiti nježne stanice od grubih čestica i prodora nametnika. Na prijelaz-u iz srednjeg u tanko crijevo ulijeva se stotinjak uskih cjevčica koje imaju funkciju bubre­ ga. Preostali dio probavnog sustava ima uglavnom zadatak odvođenja neprobavljenih tvari i izlučevina. Završni dio crijeva je proširen i uzdužno naboran tako da se može znatno povećati. Tu pčela može skupiti veću količinu izmetina koje izbacuje tijekom leta izvan košnice. Samo matica i teško bolesne pčele balegaju u košnici. ' Dišni sustav pčele'sastoji se od 10 pari odušaka raspoređenih postrance na kolutićima prsiju i zatka kroz koje ulazi zrak. Od njih vode dušnici koji se granaju u posve sitne dušničke kapilare što dovode zrak do svih organa tijela pčele. Najveće oduške i najširije dušnike ima prvi par, smješten u prsima. On dovodi zrak do jakih letnih mišića koji za svoj rad trebaju puno kisika. Odušci su okruženi hitinskim dlačicama i prekriveni hitinskim ljuščicama. Početak dušnika proširen je u polukružno predvorje u kojemu se također nalaze 19

hitinske dlačice. Ti mehanizmi sprječavaju ulaženje prašine, a kod starijih pčela otvrdnu pa sprječavaju i ulaženje pojedinih nametnika. Umjesto krvi, pčele imaju svjetlo žućkastu, prozirnu hemolimfu koja raznosi po tijelu hranjive tvari. Umnažanjem bakterija u hemolimfi nastaje septikemija, a hemolimfa postaje mliječno zamućena. •U suvremenom pčelarenju sve više dolazi do podjele poslova pa se pojedini pčelari opredjeljuju za proizvodnju matica. Matice mogu oboljeti od gotovo svih pčelinjih zaraznih i nametničkih bolesti. Međutim, pri intenzivnoj proizvodnji matica javljaju se i neke nove bolesti koje pčelari pri ekstenzivnom pčelarenju uopće nisu poznava­ li. Za razumijevanje bolesti matica, kratko opisujemo građu njezinih spolnih organa. Matica se među ostalim pčelama ističe svojom veličinom. Duga je približno 1 , 5 - 2 cm, a teška približno 0,23 g. To je jedino spolno razvijena ženka u pčelinjoj zajednici. Spolni organi su vrlo veliki i smješteni su u zatku koji je stoga dug i prelazi dužinu krila. Svi ostali organi namijenjeni za rad su u matice slabije razvijeni ili posve zakržljali. Tako matica ima znatno kraće rilce od pčela radilica, na nogama nema košarice za skupljanje peluda, a nema niti mliječnih ni voskovnih žlijezda. Matica može prosječno doživjeti starost od 3 do 4 godine, a dužina njezina života izravno ovisi o intenzitetu nesenja jaja. Ako stalnim selenjem na pašu potičemo pčelinju zajednicu na pojačan rad, smjena naraštaja skupljačica bit će brža, a time će i matica nesti više jaja, što će znatno skratiti njezin život. Stoga se u vrlo intenzivnom pčelarenju matice mijenjaju svake.godine. Spolni organi matice sastoje se od jajnika u kojima nastaju jaja i kanala koji služe za odvod jaja. Jajnici su parni organi kruškolikog oblika, smješteni u prednjem dijelu zatka iznad i postrance od probavnih organa. Kod mlade matice prije parenja jajnici su mali i sve više se razvijaju stvarajući jaja. Potpuno razvijeni jajnici su dugi 5 - 6 i široki 3 - 4 mm. Svaki je jajnik građen od približno 200 jajnih cjevčica. One počinju u prednjem svijenom dijelu jajnika, tanke su poput niti, a dalje postaju sve šire. U stražnjem dijelu jajnika cjevčice prelaze u zajednički jajovod. U prednjem dijelu jajnih cjevčica stva­ 20

raju se zametne stanice. Te stanice tijekom prolaska kroz jajne cjevčice dobivaju zalihu hrane i konačno ovojnicu te postaju jaja. Jajovodi oba jajnika prolaze postrance i spuštaju se ispod probavnog trakta, te se spajaju u neparni jajovod. On se proširuje u predvorje s oplodnim džepovima i završava širokim spolnim otvorom. Iznad neparnog jajovoda nalazi se okrugli sjemenski mjehurić spojen s jajovodom tankom cjevčicom. Mjehurić je promjera pribli­ žno 1 mm, a služi kao spremnik muških spolnih stanica koje matica primi od truta tijekom parenja. Matice se pare s trutovima samo u početku svog života. Mlade matice odlaze iz košnice i traže trutove koji se okupljaju u blizini pčelinjaka. Prirodno parenje uspijeva samo visoko u zraku u slobodnoj prirodi. Tijekom parenja spolni organi truta i matice čvrsto prianjaju jedni uz druge i sjemenska tekućina pod pritiskom prodire u jajovode matice. Nakon parenja dio spolnog organa ti'uta se otkida i viri poput čepa iz spolnog organa matice, što pčelari nazivaju znakom parenja. Sjemene stanice iz proširenog jajovoda postupno ulaze kroz spojnu cjevčicu u sjemenski mjehurić. Tijekom jednog izleta matica se može pariti i s više trutova, a zatim se vraća u košnicu gdje je pčele očiste od ostatka dijelova trutovskih spolnih organa. Zatim matica još istog dana ili tijekom nekoliko uzastopnih dana, ponovno izlijeće na parenje sve dok posve ne ispuni sjemenski mjehurić. Utvrđeno je da u dobro ispunjenom sjemenskom mjehuriću ima približno 7 milijuna sjemenskih stanica koje moraju ostati žive tijekom cijelog života matice. Uz sjemenski mjehurić nalaze se dvije duguljaste žlijezde i gusti splet sitnih dušnika koje hrane i dovode kisik neophodan za život sjemenih stanica. Nakon parenja u jajnicima matice počinju dozrijevati jaja. Na prolasku jaja kroz neparni jajovod sjemenske stanice iz sjemenskog mjehurića oplode jaja namijenjena za razvoj ženskih članova pčelinje zajednice, dok se trutovi razvijaju iz neoplođenih jaja. Dobra matica može u doba najjačeg razvoja pčelinje zajednice snesti i do 3 000 jaja koja težinom premašuju njezinu dvostruku težinu. U dobro razvijenoj pčelinjoj zajednici nalazimo, ovisno o dobu godine i veličini košnice, od.20 000 do KO 000 pčela radilica. One

skladno obavljaju sve poslove u pčelinjoj zajednici prema ukazanim potrebama i prema svojoj starosti. Mlade pčele radilice u dobi od tri do pet dana obavljaju čišćenje stanica saća i dijelova košnice. Odmah nakon toga, do osmog dana starosti, one hrane starije pčelinje ličinke mješavinom meda, peludi i vode. Tada postoji velika opasnost da prenesu zarazne uzročnike s uginulih ličinaka na zdrave. 1 Mlade pčele hrane se s puno peludi koja je bogat izvor bjelančevina pa im se u starosti od osam dana razviju mliječne žlijezde koje luče mliječ. Njom takve pčele hrane mlade pčelinje ličinke i maticu. Nestane li legla, umjesto mliječnih žlijezda razvije se masno-bjelančevinasto tijelo koje pčelama omogućuje dug život, sve dok se u košnici opet ne pojavi leglo. Nedostatak peludi kao i neke bolesti skraćuju životni vijek pčelama. U dobi od 12 dana pčelama se razvijaju voskovne žlijezde pa one grade saće ako u košnici ima praznog prostora. Dobro ih je zaposliti stavljanjem okvira građevnjaka. Osim toga one po potrebi griju leglo, preuzimaju hranu od starijih pčela skupljačica te je prerađuju i spremaju kao pričuvu u saće, prozračuju košnicu i drugo. Pčele do te dobi nazivamo kućne pčele, jer još ne izlijeću iz košnice. U dobi od 18 do 21 dan pčele radilice sve više prilaze letu košnice pa jjomalo i izlijeću iz nje. Budno motre sve što se u okolici događa i spremne su braniti košnicu od neprijatelja. Tijekom života u košnici otrovna je žlijezda izlučila dovoljno otrova koji se skupio u otrovnom mjehuriću. U početku pčele lete u blizini košnice i pokušavaju upamtiti njezin položaj. Nakon toga postaju pčele skupljačice te donose iz prirode hranu, vodu i po potrebi propolis. U potrazi za hranom lete i do nekoliko kilometara daleko od košnice. Letovi na veće udaljenosti nisu korisni jer se potroši previše hrane za rad letnih mišića. Mlade pčele posute su hitinskim dlačicama koje im daju svjetliju boju. Radom sve više gube dlačice, pa dolazi do izražaja boja hitinskog oklopa. Naime, valja se podsjetiti d a j e boja pčele i pasminska osobina. Tako je kranjska pčela više siva, talijanska žuta, a srednje europska crna. Uslijed nekih bolesti pčele gube dlačice pa, iako su mlade, izgledaju kao stare pčele.

Tijekom aktivnog razdoblja pčela živi prosječno 40 dana. Raspored rada pčela radilica može se prema potrebi i mijenjati. Tijekom zime pčele zadržavaju onu funkciju s kojom su ušle u zimovanje, sve do ponovnog proljetnog razvoja. Način na koji se pčele snalaze u prirodi vrlo je važan za prenošenje određenih bolesti pčela. Pčele se u prirodi uglavnom snalaze prema smjeru sunčanih zraka. Utvrđeno je da se i međusobno sporazumijevanje pčela osniva na prenošenju obavijesti o tome u kojem pravcu u odnosu na Sunce treba letjeti da se dođe do izvora hrane. Na isti način pčela nalazi mjesto svog pčelinjaka, a svoju košnicu prepoznaje po boji i mirisu. Većina pčela dobro zapamti mjesto gdje se nalaze njihove košnice. Zato se košnice ne smiju micati s mjesta, a ne smije se mijenjati ni raspored košnica unutar pčelinjaka. Želimo li pčele preseliti, onda se košnica mora odvesti najmanje 3 km daleko, tako da pčele ne mogu prepoznati okolicu i vraćati se na staro mjesto. Neupućeni pčelari često griješe kada, primjetivši da su pčele bolesne, uklone košnicu podalje od pčelinjaka, da se druge pčele ne zaraze. Time postižu upravo obrnuto. Pčele iz bolesne košnice dolaze na svoje staro mjesto, pa se, kako tu nema njihove košnice, raziđu u ostale pčelinje zajednice. Zabuna pri ulazu u košnicu je češća negoli se prije smatralo. Tako smo spoznali d aje zalijetanje pčela u tuđe košnice vrlo važan čimbe­ nik u širenju nekih bolesti pčela unutar pčelinjaka pa i na okolne pčelinjake. To je posebno važno kod selenja pčela na pašu. Prema kodeksu ponašanja pčelara, pčelinjak se ne smije postaviti ispred ranije doseljenog pčelinjaka na razmaku manjem od 70 metara ako se leta okreću u istom pravcu ranije doseljenog pčelinjaka. U protivnom bi se veći broj pčela na povratku s paše zaustavio na prvom pčelinjaku koji im se nađe na putu. Iz istog razloga opravdano prigovaraju vlasnici stacioniranih pčelinjaka, ako im seleći pčelari postave pčelar­ ska vozila pred njihove pčelinjake. U AŽ košnicama, paviljonskog tipa, donji redovi košnica obično su puniji pčelama i medom. To se tumači time da pčele, vraćajući se natovarene s paše, promaše svoje leto i spuste se u košnicu koja se nalazi u donjem redu. Kod LR košnica postavljenim u redovima, obično su puniji prednji redovi ili košnice one strane pčelinjaka.u kojem se pravcu nalazi pčelinja paša. 23

Pokusima je utvrđeno da se pčele zalijeću u tuđe košnice na susjednim pčelinjacima i do 500 metara udaljenosti.-. U uvjetima stacioniranog držanja u AŽ košnicama pčele se zalijeću do 6 posto, a u uvjetima selenja u istim košnicama i do 18 posto. Promotre li se te činjenice u praktičkim prilikama na pčelinjaku, proizlazi da se na stotine pčela iz jedne košnice zalijeće u druge. Pčele koje su se za,bunom zaletjele u tuđe košnice, ponašaju se kao da su u svojoj. Nažalost, ako su pritom bolesne ili se na njima nalaze uzročnici zaraznih ili nametničkih bolesti pčela, postoji opasnost da se bolest prenese u novu pčelinju zajednicu. Prezimljenje pčela također igra značajnu ulogu u širenju pčelinjih bolesti. Pred zimu matica nese sve manje jaja, a pčele radilice pripremaju košnicu za zimu. Najprije istjeraju trutove, a zatim smje­ ste med tako da im je na dohvatu tijekom prezimljenja. Uzimajući puno peludi oblikuju u zatku masno-bjelančevinasto tijelo koje im zimi služi kao pričuva hrane. Med za prezimljenje mora biti što probavljiviji, kao što je cvjetni med, a nikako ne med medljikovac. Ako se sumnja u kakvoću meda, najbolje je pčele na vrijeme prihraniti šećernom otopinom koju će one preraditi u najbolji med za zimovanje. Raspored koji pčele načine za zimovanje ne smije se mijenjati, jer se time mogu izazvati teške posljedice pa i propast cijele pčelinje zajednice. Čim temperatura zraka okoliša padne ispod 12° C, pčele se čvrsto stisnu jedna uz drugu u ulicama saća. Pčele nemaju stalnu temperaturu tijela, ali trošeći med one proizvode toplinu koja podrža­ va stalnu temperaturu unutar pčelinjeg klupka tijekom cijele zime. Pojedinačno pčela ne može živjeti na temperaturi nižoj od 9° C i ako se zimi nađe izvan pčelinjeg klupka osuđena je na propast. Za velike hladnoće pčele ne mogu izlijetati iz košnice. U to doba izmetine im se nakupljaju u stražnjem crijevu koje se može jako proširiti. Tek za lijepih zimskih dana pčele izlijeću na pročisne izlete. Potkraj zime u sredini zimskog klupka matica već počinje nesti jaja i polako se razvijaju novi naraštaji mladih pčela. Svakodnevnim promatranjem pčelar će najbolje uočiti kako pčele uobičajeno izgledaju i kako se ponašaju. Svako odstupanje od toga upozorava na mogućnost da se pojavila bolest. Ako tada na osnovi 24

pažljivog pregleda pčelinje zajednice posumnja da se radi o zaraznoj ili nametničkoj bolesti, treba hitno pozvati veterinara koji će utvditi o čemu se točno radi.

Veterinari u suzbijanju pčelinjih bolesti Pčelinje bolesti su znatno složenije nego što to na prvi pogled izgleda. Za njihovo potpuno razumijevanje potrebno je veliko medi­ cinsko znanje koje se postiže dugogodišnjim studiranjem. Tako i u ovoj knjizi nije objašnjeno sve o bolestima, već su dane samo osnove za njihovo prepoznavanje i liječenje. Prepoznavanje bolesti je u suštini dosta lagano jer svako odstupanje od “normalnog” ukazuje na bolest. Nažalost, pčelari najčešće preka­ sno pomišljaju na bolest i tek kad im propadne znatni broj pčelinjih zajednica pozovu veterinara. Nekad propadaju cijeli pčelinjaci, bez da se utvrdi od čega su pčelinje zajednice uginule. Studenti veterinarske medicine tijekom petogodišnjeg studija pro­ učavaju teme koje im pomažu razumjeti bolesti životinja. U specija­ liziranim predmetima, kao što su biologija i patologija pčela, oni postaju spremni odgovoriti zahtjevima koje postavlja praksa. Iako ne znaju puno o tehnologiji pčelarenja, ipak nitko ne može bolje razu­ mjeti bolesti pčela od veterinara. Poznato je da izdvajanje životinja iz njihove prirodne okoline i podvrgavanje pod nadzor čovjeka, s krajnjim ciljem visoke proizvod­ nje, neminovno dovodi do raznih poremećaja u zdravlju tih životinja. Veliko gomilanje na malom prostoru, kakvo se nikad ne susreće u prirodnim uvjetima, posebno pogoduje širenju zaraznih i nametničkih bolesti. Tako je jedan od prvih preduvjeta za intenzivnu proizvodnju u stočarstvu, zdravlje životinja i očuvanje od pojave bolesti. Sve to vrijedi i za pčelarstvo. Samo posve zdrave pčelinje zajednice mogu dati vrhunske prinose pčelinjih proizvoda kakve očekujemo u suvre­ menom pčelarenju. Kao što je istaknuto, jedino će dobro organizirana veterinarska služba moći osigurati zdravlje pčela na takvoj razini, kao što je to učinila u drugim granama stočarske proizvodnje.

Osnivanjem Zavoda za biologiju i patologiju riba i pčela pod čelništvom akademika Ive Tomašeca, godine 1936. na Veterinar­ skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, stvorenje temelj djelovanja veterinara u suzbijanju bolesti pčela, a time i na promicanju pčelar­ stva. A kadem ik Tomašec bio je u to doba već zapaženi mikrobiolog, a kako su se tada bolestima pčela uglavnom bavili stručnjaci bez pravog m edicinskog znanja, Tomašec je znatno potaknuo razvoj te grane veterinarske medicine. Osim stručnog rada, Tomašec se istak­ nuo i u organiziranju pčelarstva u Hrvatskoj. Tako je bio osnivač Pčelarskog saveza Hrvatske i više od 20 godina njegov predsjednik. Potaknuo je i izlaženje pčelarskog lista “Pčelarstvo”, a kad je najstariji hrvatski pčelarski list “Hrvatska pčela” prestao izlaziti, obnovio je to izdanje predloživši da se spoji s “Pčelarstvom” u jedan list. Time je spasio tradiciju izlaženja “Hrvatske pčele” kojaje danas duga 114 godina. Od samog osnutka zadaci Zavoda su postavljeni šire negoli je to bilo uobičajeno kod drugih fakultetskih zavoda. Tako, prema prvom članu prvog zavodskog statuta, osnovni su zadaci: nastava, znanstve­ ni rad, provedba dijagnostike za potrebe izvan Fakulteta i suradnja u suzbijanju bolesti. Zavod je u doba osnutka bio jedina ustanova u zemlji k o ja je objedinjavala rad na tim disciplinama. Valja istaknuti da tada, kao ni danas, nije postojalo stalnih pčelarskih škola niti instituta kakvi postoje u većini zemalja, gdje se objedinjuje rad na promicanju pčelarstva. Neposredno poslije rata, u jesen godine 1945., da bi obnovio i unaprijedio ratom uništeno pčelarstvo, prof.dr. Ivo Tomašec organi­ zirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu tečaj za napredne pčelare. Takvi su tečajevi postali tradicionalni i održavali su se pod nazivom “Tečajevi za zdravstvene kontrolore pčela” . Prvi veterinarski stručnjaci za pčelinje bolesti, stasali na Veteri­ narskom fakultetu u Zagrebu, odlazili su i u okolne zemlje gdje su na veterinarskim fakultetima osnivali slične jezgre razvoja pčelar­ stva (prof.dr. Stjepan M atuka na V eterinarskom fakultetu u Sara­ jevu i prof.dr. N eška Snoj na Veterinarskom fakultetu u Ljubljani).

Osim toga, veterinari vode nastavu iz pčelarstva na Poljoprivred­ nim fakultetima u Zagrebu (prof.dr. Nikola Kezić) i Osijeku (doc.dr. Zvonimir Tucak). Na Zavodu za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta u Zagrebu razrađene su metode dijagnostike bolesti pčela koje se suzbijaju prema zakonu, a sedamdesetih godina dijagnostiku bolesti pčela preuzimaju veterinarski instituti u Križevcima, Rijeci, Splitu i Vinkovcima, te Veterinarska stanica Starigrad na Hvaru. Posljednjih je godina rutinsku dijagnostiku pčelinjih bolesti za podru­ čje oko Zagreba preuzeo zagrebački Veterinarski institut. Diplomirani veterinari sve se više uključuju u rad na promicanju pčelarstva. To je u skladu s općim trendom naše veterinarske struke, koja osim zadataka na preventivi i liječenju životinja, sve više sudje­ luje u tehnologiji uzgoja životinja te proizvodnji i plasmanu živežnih namirnica animalnog podrijetla. Za potrebe znanosti i prakse organi­ ziran je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu poslijediplomski studij-magisterij Biologija i patologija pčela i studij-specijalizacija Zdravstvena zaštita pčela. Većina polaznika koji su završili te studije već su neposredno zaposleni na promicanju pčelarstva. Priznanje našoj veterinarskoj struci u međunarodnim okvirima je izbor prof.dr. Đure Sulimanovića za člana Izvršnog odbora međuna­ rodne pčelarske organizacije APIMONDIA, te njegovo imenovanje za dopredsjednika Stalne svjetske komisije za bolesti pčela i predsjed­ nika Sekcije iste komisije za nametničke bolesti pčela. Već i tih nekoliko podataka pokazuje, da veterinari imaju znanje i mogu bitno utjecati na razvoj pčelarstva, a suzbijanje bolesti pčela je po samoj naravi stvari njihova obveza i dužnost. I knjiga koju imate u rukama plod je veterinara iz sadašnjeg naraštaja koji radi u Zavodu za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta Sveuči­ lišta u Zagrebu.

27

ZARAZNE PČELINJE BOLESTI Kao što je već istaknuto, zarazne su pčelinje bolesti prouzročene virusima, bakterijama i plijesnima.

PČELINJE BOLESTI PROUZROČENE VIRUSIMA Virusi su najsitniji živi uzročnici bolesti biljaka i životinja. Iako je spoznaja da postoji još nešto sitnije od bakterija dosta stara, virusi su dugo ostali zagonetka. Tek s modernim elektronskim mikroskopima, koji povećavaju nekoliko stotina tisuća puta, uspjelo ih se snimiti i tako doznati njihov oblik. Njihove veličine izražavaju se u milijuntim dijelovima milimetra, nanometrima (nm). Spoznaje o virusnim bolestima pčela doživjele su u posljednje vrijeme više promjena negoli sve druge spoznaje o pčelinjim bolesti­ ma zajedno. Virusi rastu i razmnažaju se samo u živim stanicama. Pojednostavljeno rečeno, virusna čestica nakon ulaska u živu stanicu “prisili” je na proizvodnju sastavnih dijelova virusnih bjelančevina, ribonukleinske ili deoksiribonukleinske kiseline. Na taj način stanica proizvodi nove virusne čestice, dok istodobno ne obavlja svoje funkcije te na kraju propada. Iz napadnute stanice oslobađa se ogromna količina novonastalih virusnih čestica od kojih u prirodnim uvjetima samo poneke uspijevaju prodrijeti u zdrave stanice gdje ponovno započinju proces umnažanja. U parazitologiji je uobičajeno govoriti o “starom” i “novom” parazitizmu. Time se želi istaknuti da nametnici, pošto žive na račun svojih domaćina nositelja, u pravilu ne dovode do njihove smrti, jer bi time ugrozili i svoj opstanak. Tako je “miran suživot” znak starog parazitizma. Na novom domaćinu nametnici izazivaju teške poremetnje, a često i smrt. Iste zakonitosti vrijede i za virusne bolesti. Novouneseni sojevi virusa znatno su patogeniji, odnosno izazivaju veći pomor negoli domaći sojevi. Isto su tako novodoseljene pčele osjetljivije na lokalne sojeve virusa negoli domaće pčele. 28

Rad na istraživanju virusa zahtijeva specijalizirane laboratorije i skupu tehniku. Stoga je većina virusnih bolesti pčela još uvijek nedovoljno istražena, iako se zna da one nanose znatne štete. Većinu danas poznatih virusa može se umnožiti u laboratorijskim uvjetima bilo na odraslim pčelama ili na pčelinjim ličinkama. Pčele se obično omame ugljičnim dioksidom, a virus se ubrizga izravno u hemolimfu, tako da se tankom iglom probije opna između kolutića zatka u području srčanih komora. Utvrđivanje pčelinjih virusa najčešće se obavlja serološkim meto­ dama kao što je imunodifuzijski test. To je brzi, ne previše skupi i dovoljno pouzdani način. U novije vrijeme razrađen je i jednostavan neizravan ELISA (enzyme-linked immunosorbent assay) test. , Virusne bolesti pčela postaju u posljednje vrijeme sve učestalije. Donekle je to u svezi i s tim, što su dolaskom varoe u naše krajeve, virusi pčela dobili specifičnog prenositelja. Do sada je nedvojbeno dokazano da varoa prenosi virus akutne pčelinje paralize, ali postoje jasni pokazatelji d a je slično i kod drugih bolesti. Do danas je izolirano dvadesetak virusa pčela, ali još nije točno utvrđeno koliko su oni važni u patologiji pčela. Od virusnih bolesti pčela najbolje su poznate, češće se javljaju i nanose značajnije ekonomske štete u našim krajevima, mješinasto leglo te akutna i kronična paraliza. U Hrvatskoj se do sada nisu dovoljno istraživale virusne bolesti pčela. Uglavnom je to stoga što nisu postojale tehničke mogućnosti. Materijal za dijagnosticiranje virusnih bolesti pčela slan je u Englesku u laboratorij dr. Baileya, koji je jedan od najslavnijih svjetskih virusologa. Međutim, dobivanjem elektronskog mikroskopa na Vete­ rinarskom fakultetu u Zagrebu otvorene su tehničke mogućnosti i za istraživanje tog područja pčelinjih bolesti. Na Zavodu za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kušano je posrednim načinom dokazivati viruse na kulturama stanica pčela ili serološkim pretragama. Vjerujemo da će razrada laboratorijskih pre­ traga pridonijeti boljem upoznavanju raširenosti virusnih bolesti pčela na našim područjima, a to će biti i temelj njihova suzbijanja. 29

Pregled virusa izoliranih iz pčela: Naziv virusa

Oznaka1

nm2 Tip3

Napada4 Ulaz5

V. mješinastog legla „

SBV

30

RNA

LP M

po

V. mješinastog legla T -•

TSBV

30

RNA

KC

iv

V. akutne paralize v

APV

30

RNA

PM

iv

V. kronične paralize v

CPV

<60

RNA

PM

iv

Pridruženi v. kron. parS

CPVA

17

RNA

PM

iv

V. polagane paralize ^

SPV

30

RNA

PM

iv

V. crnih matičnjaka-''

BQCV

30

RNA

KM

iv

V. izobličenih krila

DWV

30

RNA

KM

iv

V. zamućenih krila-

CWV

17

RNA

PM

20

RNA

po

V. pčelinjih kukuljica'

HBPV

Virus X -

BVX

35

RNA

KM ’P M

Virus Y -

BVY

35

RNA

PM

po

Arkansas virus -

ABV

30

RNA

PM

iv

Egipatski virus Kašmirski virus I /

EBV KBVI

30 30

RNA

KM

iv

RNA

PC

iv

Kašmirski virus A '

KBVA

Iridescent virus .

AIV

Nitasti virus

FV

po

30

RNA

PM

iv

150

DNA

KC

<450

DNA

PM

iv ?

l ' uobičajeno je viruse označavati prema početnim slovima engleskog naziva (primjerice: SBV=Sac-brood virus);2veličina virusa izražena u nanometrima (milijuntni dio milimetra); 3 tip nukleinske kiseline (RNA =ribonukleinska kiselina; DNA=deoksiribonukleinska kiselina); 4bolest se obično javlja kod razvojnih oblika ili pčela različite dobi(L=ličinka; K-kukuljica; P=odrasla pčela); većina pčelinjih virusa izolirano je iz europske pčele medarice (Apis melliferaj sto je označeno sM ,a samo neki su izolirani iz azijske pčele medarice (A. ceranaj što je označeno kao C; 5 u laboratorijskim uvjetima pčele ili njihove razvojne oblike se uspjelo zaraziti ubrizgavanjem virusa u hemolimfu (iv) ili davanjem virusa u hrani (po), ali s nekim virusima to se nije uspjelo (?)

Mješinasto leglo Mješinasto leglo zarazna je bolest poklopljenog pčelinjeg legla i mlađih pčela radilica, prouzročena virusom. Uginula ličinka raspada se u kašastu masu, a kožica ostaje sačuvana, pa je takva tvorba nalik mješini. Osušena £>oput ljuskice lako sp uoči u poklopljenoj stanici saća i može se ijz nje u cijelosti izvaditi. Bolesne mlade pčele ne uzimaju pelud što dovodi do cijelog niza poremećaja, prerano postaju skupljačice i prije vremena ugibaju. Bolest je znatno češća i nanosi više štete nego što se smatralo. / Mješinasto leglo prva je virusna bolest otkrivena u pčela. Još godine 1917. White je u Americi utvrdio da bolest izaziva uzročnik kbji prolazi kroz bakteriološke filtere, a Bailey je 1964. godine utvrdio virus u bolesnih pčelinjih ličinaka u Engleskoj. Uskoro je utvrđeno da je ta virusna bolest proširena posvuda u svijetu, ali joj se dugo nije pridavalo pravo značenje. Tek u posljednje vrijeme razjašnjeni su neki detalji o bolesti, a time je ona dobila i pravo mjesto. Kod većine ugibanja pčelinjih ličinaka i odraslih pčela, kod kojih nisu utvrđene bakterije niti ostali uzročnici pčelinjih bolesti valja provjeriti ne radi li se o mješinastom leglu. Mješinasto leglo pčelari dosta rijetko uočavaju. Ipak, podaci detaljnih istraživanja pokazuju da se ta bolest često javlja. Raširena je u cijeloj našoj zemlji, kao i u svijetu. Ugibanje dijela pčelinjeg legla i skraćeni život zaraženih pčela slabi pčelinju zajednicu pa, makar i ne propadne cijela zajednica, bolest može nanijeti znatne ekonomske štete. Virus mješinastog legla ubraja se među manje viruse. Okruglasta je oblika, veličine približno 30 nm. Slabo je otporan i može živjeti samo u živim stanicama pčelinjih ličinaka ili pčela. U mrtvim ličinkama i pčelama ugiba za oko tri tjedna. Za bolest su primljive pčelirue-ličinke i mlade pčele radilice, a u laboratorijskim je uvjetima moguće mate­ rijalom od jedne propale ličinke zaraziti milijun novih ličinaka. Poseban soj virusa mješinastog legla izoliran je iz bolesnih ličinaka azijske pčele medarice (Apis cerana). Kako se taj virus donekle razlikuje od virusa europske pčele medarice (A. mellifera), nazvan je virus mješinastog legla T. 31

Sustavnim pretragama virus mješinastog legla utvrđenje i u ličin­ kama i pčelama naoko zdravih pčelinjih zajednica. Utvrđeni su tzv. lokalni tipovi virusa na koje su pčele s određenog područja otporne. Ako u takav kraj dosele pčele, one će obolijevati više nego domaće, i obrnuto, doseljenim pčelama može^eai-neki-krajjunijeti virus k o j n e znatno zarazniiLza-domaće-pčele. Vjerojatno i nasljedni čimbenici imaju ulogu u nastajanju bolesti. Za tu bolest nije povoljno ako pčele previše brzo otkrivaju uginule ličinke ispod poklopaca. Tada one pokušavaju izvući iz stanice još svježujnješinicu ispunjenu živim virusima. To im ne uspijeva je r je mješinica previše teška pa je progrizu i time oslobode velike količine zaraznog materijala. Bolje je kad se propala masa ličinke posve osuši, jer je tada lako iznesu iz košnice, bez trganja kožice pa je sav zarazni materijal odstranjen. ^Pčele. prenose zarazu iz jedne košnice u drugu zalijetanjem i grabežom, a pčelari prem ještanjem saća i drugim radovima oko "košnica. Vjerojatno u_prijenosu bolesti značajno mjesto ima varoa. Tako~su u Indiji primijetili povećanje učestalosti mješinastog legla nakon što se tom zemljom proširila varooza. Varoe poklopljene na ispruženim ličipkaina, koje su naknadno uginule od mješinastog T eg h ^ nisujigjnule. Kad su pčele čistačice počele skidati poklopce nad propalim leglom varoe su izašle i odmah potražile zdravo pčelinje leglo pred poklapanjem. Velika je vjerojatnost da su tom prilikom prenijele zarazu na zdravo leglo. N ajteže slučajeve m ješinastog legla imali smo prilike vidjeti na b razilsk im p čelinjacim a tijekom sudjelovanja na svjetskom kongresu p čelarstva u Rio de Janeiru. Tam ošnji pčelari tvrde da im varooza ne nanosi štete je r su afrikanizirane pčele kojim a oni pčelare otporne na napad varoa. M čđufirnTpčelin]e~zajednice, koje su nam poka^ali7Tlniile--su jasno vidljive znakove m ješin a­ stog legla. V iše od 50 posto poklopljenog legla uginulo je, a neke su zajednice bile toliko slabe da sumnjamo da su preživjele. Skloni smo tvrditi da je n eb riga o varoozi pridonijela toliko naglom širenju m ješinastog legla, odnosno da bi smanjenjem broja varoa bila smanjena i učestalost propadanja poklopljenog legla zbog mješinastog legla. 32

I Ličinke se najčešće zaraze putem hrane. Najosjetljivije za zarazu dva dana stare ličinke, ali ugibaju tek nakon što se ispruže i kad pčele poklope. Najiepoklopljenom leglu ne primjećujujSe nikak promjene. U uginulim ličinkama nalazi se ogromna količina viru: dovoljna za zaražen je svili ličinaka u 1000 pčelinjih zajednica. Med tim, pčele čistačice imaju sposobnost neškodljivog uklanjanja bol snih ličinaka, a u suhim uginulim ličinkama virus brzo pubi zarazno Stoga obično ugiba samo mali broj ličinaka, a istodobno se bolest j a samo na nekoliko pčelinjih zajednica istog pčelinjaka.

Mješinasto leglo: svježe propala ispružena ličinka. Iznitiđu tijela i kožil ličinke nakuplja se prozirna tekućina (Hattensdnviler) Prvi znakovi bolesti mogu se uočiti na poklopcima stanica u koj 11 su uginule ličinke. Oni sn promijenjene boje i lagano uvučeni, a p č J čistačice na njima progrizaju rupice nepravilnih rubova. Uginule liči ke postaju mlohave, gube kolutićavost. a između kožice i tijela ličini nakuplja se prozirna tekućina. Propali organi postaju kašasti, u početi; prljavožućkaste boje, a zatim ličinka poprima crnosmeđu boju i 1 uvijek od plave'prema stražnjem kraju. Kožica ličinke ostaje uvije Sačuvana pa ako već duže vremena uginulu ličinku pincetom izvadim iz stanice, ona je nalik na mješinu ispunjeni! tekućinom, po čemu j bolest i dobilajiaziv. Sušenjem se glava i strnžnii kraj ličinke savij prema gore, pa osušena ličinka nalikuje na_gondolu i lako se mož izvaditi iz stanice. Bolesna zajednica ne odaje nikakav svojstven miris

Osim pčelinjih ličinaka za bolest su primljive i mlađe pčele radili_ce. S tarije pčele radilice su otporne i rijetko obolijevaju od mješina­ stog legla. Mlade pčele r adilice se zaraze čisteči propalu masu upinn1lih ličinaka. Na njima se ne primjećuju znakovi bolesti, ali one mijenjaju ponašanje. Uobičajenim promatranjem pčela to se ne može zapaziti. Tek ako mlade pčele čistačice koje čiste propalu masu uginulih ličinaka od mješinastog legla označimo, moči ćemo jasno pratiti kako one više ne obavljaju svoje zadatke uobičajenim rasporeclmrTrada. Zaražene pčele ne uzimaju peluiL pa ne mogu proizvoditi matičnu mliječLšto prouzročuje slabije hranjenje lep-la. Nag rad e niti sače več ubrzo postaju skupliačice i nestaju iz košnice u dobi od tri Ijedna. To ukazuje da su uginule u prirodi daleko od košnice. Zaražene pčele pred zimu ,ne mogu razviti masno-bjelančevinasto tijelo, jer ne uzimaju pelud, pa su slabije otporne na niske temperature i imaju kraći život. Ako takvih pčela ima više, zajednica ugiba tijekom zime.

Mješinasto leglo: propala ličinka u stanici saća. Prednji i stražnji kraj ličinke sušenjem se savijaju prema gore (Hiittinger) luko su znakovi bolesti na pčelinjem leglu vrlo prepoznatljivi, treba Im/i Ii da se mješinasto leglo ne zamijeni s američkom gnjiloćom. U 111 nr iioin obliku obje su to bolesti poklopljenog legla, a u sumnjivim

s l u č a j e v i m a m a t e r i j a l v a l j a d o s t a v i t i n a p r e t r a g u . B o l e s t se p o t v r đ u j e

na osnovi karakterističnih znakova na poklopljenom pčelinjemTeg 1u uz^negativan bakteriološki nalaz. Pri ugibanju u tijeku zimovanja treba isključiti nozemozu i varoozu. Na uzročnike virusnih bolesti u pravilu ne djeluju nikakvi lijekovi. Stoga većinu postupaka protiv te bolesti valja usmjeravati na preven­ tivu. Nažalost, pčele prekratko žive da bi se moglo provoditi cijeplje­ nje. Zato kod njih moramo uložiti najveći napor kako bi ojačali opću otoornost. Otpornost na virusne bolesti je i nasljedna pa se u njihovom suzbijanju mogu postići dobri rezultati selekcijom pčela. U prenoše­ nju virusnih uzročnika bolesti često sudjeluju nametnici koji sišu krv. U pčelinjoj zajednici takvu ulogu imaju varoe. Tako je borba protiv njih ujedno i najbolja preventiva u suzbijanju virusnih bolesti. ' ' Bolesnim pčelinjim zajednicama preporučuje se dffii gram kloramfenikola otopljena u litri i pol šećerne otopine, svaki drugi dan pola litre. Utvrđeno je da enzim r ibonukleaza, kojeg ima u šećeru, uništava neke pčelinje viruse, pa već i samo prihranjivanje šećernom otopinom, pridonosi ozdravljenju pčelinje zajednice. ' Uz davanje lijeka treba suziti plodište na onoliko okvira koliko pčelejjobro pokrivaju^ Saće s većim brojem uginulih ličinaka potreb­ no je izvaditi i pretopiti. Ako se bolest svake godine iznova javlja u istoj pčelinjoi_zajednici^ilobro-i£Lmaticu zamijeniti drugom uzgoje­ nom 11 7.dravoj_pčelinioi zajednici. U suzbijanju bolesti važnu ulogu ima smanjenje broja varoa.

Pčelinje paralize Mnoge pčelinje bolesti mogu izazvati poteškoće u kretanju pčela pa one izgledaju kao da su paralizirane. Stoga je u interpretaciji pčelinjih paraliza još uvijek više pristupa. Najbolje je pčelinje paralize shvatiti kao skup bolesti koje su još potaknute različitim pogodnim čimbenicima. Ipak, unutar to g s k u palnogu se izdvojiti pojedine bolesti koje su danas više ili manje posve razjašnjene. Utvrđeno je da većinu 35

znakova bolesti kod pčelinjih paraliza prouzročuju virusi. Do danas je izdvojeno četiri virusa: virus akutne, polagane i kronične paralize, te pridruženi virus kronične paralize. Međutim, znaci slični paralizi javljaju se i kod pčela kod kojih nisu utvrđeni zarazni uzročnici pa takve bolesti ubrajamo u nezarazne pčelinje bolesti.

Kronična paraliza virusna je bolest odraslih pčela koja se javlja u dvlT^lilcanioTest š e ja v lja tijekom sezone i zahvaća veći ili manji broj pčela. Oba oblika bolesti mogu sejaviti u istoj pčelinjoj zajednici. no najčešće prevladava jedan od njih. Često se znaci bolestilznenada pojave, ali isto tako mogu i sami od sebe prestati. Čini se da nasljedna svojstva pčela imaju važnu ulogu u pojavi ili otpornosti na tu bolest. / Kronična paraliza je odavno poznata bolest. Javlja se posvuda u svijetu, a česta je i u našoj zemlji. Rijetko kad propada cijela pčelinja zajednica, ali gubitak odraslih pčela radilica smanjuje prinose pa SoTesTmože izazvati i veće ekonomske štete. Virus kronične paralize je nejednake dužine i širine/lzolirao g aje Bailey 1976. godine istodobno s virusom akutne paralize. Širok je približno 20 i dugačak od 30 do 60 nm. Razmnožava se u različitim tkivima pčela. Znatni broj virusnih čestica utvrđen je u živčanom i žlijezdanom tkivu, u^glavi pčele i u mednom mjehuru. Često se virus kronične paralize može izolirati i iz pčela koje ne pokazuju nikakve znakove bolesti, a pčelar ne primjećuje nikakve promjene^ niti na pčelinjim zajednicama. To pokazuje da za nastanak bolesti uz virus Trebaju i neki pogodni čimbenici. Češće se bolest javlja tijekom jake nektarne paše uz istodoban m anjak peluda, u košnicama smještenim |~^aJakonr^ncu7uzlnaT(neurrslab(vprozračivanie. Na pojavu bolesti utječu i nasljedne osobine. U laboratorijskim pokusima potrebna je velika količina virusa, dana u hrani da bi se izazvala bolest. Međutim, ako se isti virus ubrizga izravno u hemolimfu pčele potrebne su znatno manje količine za 36

izazivanje bolesti. U pokusno zaraženim pčelama virus se umnaža brže pri 30° C negoli pri 35° C, ali pčele brže ugibaju ako je temperatura viša. Tijekom istraživanja kronične paralize izdvojen je iz bolesnih pčela još jedan virus koji se razlikuje i oblikom i serološki od virusa kronične paralize. Veličine je oko 17 nm . a u pokusu s njim nisu se uspjele izazvati nikakve bolesne promjene. Stoga se smatra pridruženim virusom i može se umnažati samo u pčela koje su istodobno napadnute virusom kronične paralize. j / Prvi oblik kronične paralize javlja se obično na većem broju pčela. Bolesne pčele izlaze iz košnice, nemoćno trepere krilima, tumaraju unaokolo i u većem broju ugibaju pred košnicom. One, koje su još žive, penju se po vlatima trave ili se skupljaju u»jhrpice i ne mogu ;~tetjeti. tf košnici bolesne pčele nalazimo skupljene na satonošama "okvira. Cijelo im tijelo treperi kao da im je hladno. Zadak je bolesnih pčela povećan, a pažljivim otvaranjem zatka može se vidjeti vrlo p ro širen medni mjehur-pun prozirne te k u ćin e. J avlja se i proljev^ aHBolesne pčele ugibaju zaliek oliko dana. K atkad bolest zahvati veći broj pčela pa na kraju m atica ostaje svega sa šačigom radilica koje ne mogu njegovati leglo i c ijela zajednica propada. U teškim s 1učajevima bolesti zapaženo je i ugibanje kukuljica, a iz u ginu 1ili kukuljica izoliran je virus. /D rugi oblik kronične paralize javlja se obično na manjem broju pčela. Bolesne su pčele sitnjjg_i_sjiijne, bez dlačica na zadku, pa jasno dolazi do izražaja temeljna boja hitina. Ona jiT kod naše "kranjske i srednjoeuropske pasmine pčela crna, a kod talijanske pasmine zlatno­ žuta. Znakovi su bolesti vrlo o.sehnini.JPčelari najprije primijete kako zdrave pčele izvlače iz košnice bolesne pčelFlćoie sii manje. siaineTbez dlačica Često se to pčelarima doima kao da neke drugačije, manje pčele jiapadaju njihove pčele. To je stoga što su bolesne pčele još dosta živahne pa se opiru i pokušavaju ući natrag u košnicu. Na poletištu se može vidjeti i desetak bolesnih pčela koje se tuku sa zdravim pčelama, a pred košnicom ih može biti i stotinjak. Bolesne pčele hodaju široko razmaknutih nogu, od kojih su neke i ukočene, a krila im trepere ili su raširena! ukočena. Dlačice im ispadaju djelomično zbog~djeIovania "virusaili zbog toga što ih čupkaju zdrave pčele. Iako su to uglavnom

mjade pčele, bez dlačica izgledaju kao stare pčele skupi iačice. Crijevo im je prazno pa je zadak smanjen i stoga izgledaju sitnije. U košnici se bolesne pčele zadržavaju iznad saća s medom gdje katkad i halp.gajn pa uprljaju okvire i saće. Bolesna pčalinia zajednica bmjčimaslahi. ali kad prevladava taj oblik bolesti rijetko kad posve propada Pretkraj sezone bolest prestaje sama od sebe, ali se katkad uporno javlja svake godine na istim pčelinjim zajednicama.

Kronična pčelinja paraliza: a zdrava pčela, b i c bolesne pčele s različitim znacima bolesti (Bailey) { Kako smo već naveli kod mješinastog legla, protiv virusnih bolesti nema lijekova. Ako je virus unesen putem hrane moguće je u samom početku bolesti postići uspjeh davanjem modre galice, koja djeluje kao hlapi dezinficijens. U tu svrhu daje se gramjnodre galice u litri .o ci ne otopine. Vjerojatno i ribonukleaza iz šećera povoljno djeluje. ( )d općih mjera valja ukloniti sve čimbenike koji pospješuju nasta­ nak bolesti, rčeljnjoj z a i e cln i c ip o rc b n o It^osigu r a li dovoljne količine. |"-hida ili iiiidumjcstka-za-pelud, košnice zaštititfod jaka sunca, a leta ni« i, 11eha /,ai 1nj c n jljjia lic iiiu im ^ en om u ..zdra^jqjjzaj.sd nici. I'i ilom valja brinuti i o trutovima s kojim a se matica pari N ajholjp.jp.

vii liulovsko leglo u bolesnim zajMxu^am^4žfexati-kaJcase trutovi­ ma tu* hi širile negativne nasljedne osobine.

Kronična pčelinja paraliza: probavni organi pčele sa znakovima bolesti kao na prethodnoj slici pod b, medni mjehur je proširen i pun tekućine (Bailev)

Polagana paraliza Iz bolesnih pčela izoliran je još jedan virus oblikom i serološki različit od virusa kronične paralize. U laboratorijskim pokusima on se sporije razvija i izaziva ugibanje pčela\l 2 dana nakon zaraženja, pa je / bolest nazvana polagana paraliza. Nemamo podataka da se ta bolest javlja u Hrvatskoj:

Akutna paraliza^ Akutna paraliza virusna je bolest mladih pčela radilica_u_.p&eUnjim zajednicama napadnutim varoama. 'Bolest nastupa obično naglo u doba najjačeg razvoja pčelinjih zajednica, a pred košnicama ugiba mnogo pčela. Virus je izoliran i iz posve zdravih pčela, a nagla pojava bolesti tumači se aktiviranjem virusa prigodom uboda grinja koje sišu hcmolimfu, što dovodi do naglog umnažanja virusa u, hemolimfi i uginuća zaražene pčele. j Virus akutne paralize izdvojen je istodobno kad i virus kronične paralize (Bailey 1976), ali mu se dugo nije pridavalo veće znače­ nje. Virus je izometričan, vel ik p ribližnoGOjTn^ U laboratorijskim se pokusima umnaža brže u pčelama držanim na 35° C negoli u onih 'i 39

držanim na 30° C , ali pčele ugibaju brže ako se drže na nižoj tempe­ raturi. To je obrnuto negoli kod kronične paralize.

Virus akutne (desno) i kronične (lijevo) pčelinje paralize jasno se razlikuju (Weis) Iako se virus mogao relativno često izolirati iz pčela, posebice tijekom sezone, dugo vremena se smatralo da virus u prirodnim uvjetima ne izaziva nikakve bolesne promjene, a još manje ugibanje pčela. Međutim, prijelazom varoe s njezinog prirodnofy_dornaćina. azijske pčele medarice, na europsku pčelu medaricu. zamijećena su ugibanja ko[a~senisu mogla pri ni.sali_samo napadu grinja. U slučaje­ vima teških ugibanja pčela uvijek je izoliran virus akutne paralize. Utvrđen oj ekak o varoe~nesamo da aktiviraju odnosno ubrizgaju virus u hemolimfu pčela, već ga i prenose od pčele na pčelu pa čak i na pčelinje leglo. Stoga u zajednicama u kojima ima varoa ugibanje pčela postaje masovno, a ugiba i pčelinje leglo pred poklapanjem. !

Iz samog opisa bolesti jasno je da se akutna paraliza suzbija (j)osredno uklanjanjem varoa, jer bez prisutnosti varoa virus ne može izazvati bolest niti ugibanje pčela.

Bolest izobličenih krila opisana je najprije u Japanu, a iz pčela dostavljenih u Bailyev laboratorij u Engleskoj izoliran je virus. Kasnije je bolest utvrđena u više zemalja u Europi, Aziji i Americi. U svim slučajevima bolesti istodobno je utvrđena i varooza, pa se smatra da u širenju uzročnika bolesti varoe imaju istu ulogu kao i kod akutne paralize. Virus izobličenih krila se umnaža nešto sporije, a buduc'i da varoe zaraze tek poklopljene ličinke, to se one uspiju razviti u mlade pčele. Međutim, izvaljene mlade pčele imaju loše oblikovana ili neizravnana krila i uskoro ugibaju. Bolest još nije dovoljno istražena, ali prema opisanim znacima javlja se i u Hrvatskoj.

Bolest crnih matičnjaka Bolest crnih matičnjaka javlja se kao problem_pri intenzivnom uzgoju matica. Proizvođači matica u svijetu uzgajaju na jednom mjestu više tisuća matica. U takvim uvjetima bolest može poprimiti i ozbiljne razmjere. Međutim, kako je komercijalni uzgoj matica u Hrvatskoj tek u početku, još nismo utvrdili bolest crnih matičnjaka na našim pčelinjacima. Virus crnih matičnjaka može se izolirati iz pčela skupljačica koje su bolesne od nozemoze. Rezultati istraživanja pokazuju d a je umnažanje tog virusa usko povezano s razvojem nozemoze. Z aražene kukuljice matica ugibaju, a stijenke matičnjaka postaju tamnosmeđe ili crne boje. U početku bolesti kukuljice postaju blijedožute b oje, a između kožice i tijela kukuljice nakuplja se tekućina. Bolest se najčešće javlja kod intenzivnog uzgoja matica u obezmatičenim pčelinjim zajednicama i kod pčelinjih ličinaka presađenih u osnove matičnjaka. Iz uginulih kukuljica može se izdvojiti v elil^ ko ličin a virusa.

41

Bolest pčelinjih kukuljica Bolest pčelinjih kukuljica zarazna je virusna bolest koja prouzro­ či! je smrt pčelinjih kukuljica. Boja tiffialjolesnih kukuljica post aj e tamna, a uginule kukuljice pocrne i postaju suhe. Većina poklopaca nad bolesnim leglom ie izgrižena i djelomice skiunta-pn se. vjrip. bjelkaste glave kukuljica. Bolefst je prvi^uitamuđima^ridinit-lPfot na svega nekoliko pčelinjaka, a zatim se_nac&(ifvi^-gnflinn naglo proširila u više pokrajina u Kini. Proizvodnja_meda i matičnejTibječi zaraženih pčelinjih zajednica znatno je iruanjjena. U težim slučaje­ vima bolest pčelinjih kukuljica dovodi do ugibania-pčalinie zaiednice, pa i pustošenja cijelih pčelinjaka. O bolesti pčelinjih kukuljica doznali smo tijekom boravka u Kini prigodom posljednjeg svjetskog pčelarskog kongresa. Prof. dr. Feng Feng nam je ljubazno dao sve materijale, uključivši slike u bojama bolesnih pčelinjih zajednica i elektronskomikroskopske snimke izo­ liranog virusa. Koliko nam je poznato, o virusu pčelinjih kukuljica do tqda nije bilo izvješća u dostupnoj literaturi, pa smo dobivene mate­ rijale objavili u časopisu “Veterinarska stanica” (24, br. 6, str. 357359, 1993.), a dio teksta je prenesen i u pčelarskom listu “Hrvatska pčela”. To smo učinili stoga jer nam se prema opisu bolesti čini da se ona javlja i na našim pčelinjacima. Virus je izdvojen iz bolesnih pčelinjih kukuljica europske pčele medarice. Nakon odvajanja i pročišćavanja utvrđenje elektronskom mikroskopijom znatni broj okruglih virusnih čestica velikih u promje­ ru oko 20 nm. Identifikacija virusa provedena je pomoću protuseruma i imuno(“lektronske mikroskopije. Zaraznost virusa provjerena je biološkim pokusom. Virus je dan u' humi zdravim pčelinjim ličinkama, a pčelinja zajednica je nakon (Irkct dana pregledana. Utvrđeno je puno mrtvih kukuljica, a poklopce nad njima su pčele radilice izgrizle i djelomice otvorile.

Imunodifuzijskim testom virus pčelinjih kukuljica daje jasnu liniju precipitacije s odgovarajućim protuserumom. Istodobno protuserum virusa pčelinjih kukuljica ne daje liniju precipitacije s virusima kronič­ ne paralize, mješinastog legla, mješinastog legla T, egipatskim virusom i virusom zamućenih krila. Za virus pčelinjih kukuljica je utvrđeno da napada samo pčelinje kukuljice. Glede oblika i veličine, virus pčelinjih kukuljica se razlikuje od dosad poznatih pčelinjih virusa. Okruglasta je oblika, a promjer mu je 20 nm. Virus pčelinjih kukuljica je tipa dvostruke RNA i sastoji se od šest sastavnica. Temeljem navedenih osobina izolirani virus pčelinjih kukuljica je novi pčelinji virus.

Ostale pčelinje bolesti prouzročene virusima Ostale pčelinje bolesti prouzročene virusima nisu još dovoljno istraže­ ne, a nemamo niti podataka da se javljaju u Hrvatskoj. Virus zamućenih krila se javlja u više zemalja te može prouzročiti i veće ugibanje pčela. Nitasti virus i virus^Y javljaju se slično kao i virus crnih matičnjaka samo u pčela koje imaiu nozemozu.. Virus Xjse javlja pak u pčela koje su bolesne od ameboze. Kašmirski, Egipatski i Arkansas virusi se javljaju, kao što im i naziv sugerira, na ograničenim područjima, a preostala tri virusa navedena u tablici Javljaju se samo ii azijske pčele medarice, pa zasada nemaju značenja za patologiju pčela u našim krajevirmu

fPCELINJE BOLESTI PROUZROČENE BAKTERIJAMA Bakterije su već dugo poznati uzročnici bolesti ljudi i životinja. Iako su i one vrlo sitne, ipak se mogu vidjetLveć pod nešto boljim školskim mikroskopima koji povećavaju nekoliko stotina puta. Njihove veličine izražavaju se u tisućinkama milimetra, mikrometrima (pm).

/ Bakterije rastu i razmnožavaju se i izvan svojih prirodnih domaći­ na. U laboratoriju se lako mogu uzgajati, čime je znatno olakšano istraživanje bakterijskih bolesti.

U posljednje vrijeme uneseno je više svijetla i u područje poznava­ nja bakterijskih bolesti pčela|U tvrđeno je da varoa može igrati ulogu prenositelja i bakterijskih uzročnika bolesti pčela. Unesene ubadanjem u tijelo pčele Ili pčelinje ličinke neke bakterije koje prije nisu izazivaleTbolesne promjene, odjednom postaju opasne i izazivaju Imirt. Na ta] način iavliaiu se nove do sada ioš nepoznate bolesti. Druge, već odavno poznate bolesti uz prisustvo varoa mijenjani znakove"bolesti, što može zbuniti i stručnjaka. Od pčelinjih bolesti prouzročenih bakterijama najbolje su poznate i kod nas se javljaju američka, europska i lažna gnjiloća pčelinjeg legla, kiselo leglo i septikemije pčela. -------- —

A

Američka gnjiloća Američka gnjiloća zarazna je bolest poklopljenog pčelinjeg legla prouzročena bakterijom Bacillus larvae, Zaražena ličinka ugiba i pretvara se u smeđu, ljepljivu i rastezljivu tvar koja se sušenjem posve prilijepi uz dno stanice pa ova, na prvi pogled, izgleda kao prazna. U osušenoj ličinki uzročnik, pretvoren u spore, ostaje živ i nekoliko desetaka godina, sposoban da ponovno izazove bolest dođe li u dodir s pčelinjom ličinkom. Zaražena pčelinja zajednica polako slabi, jer ugiba leglo i nema dovoljne prinove mladih pčela pa napokon posve propada. Bez provedbe posebnih mjera, zajednica teško može ozdra­ viti. Suzbijanje bolesti propisano je zakonom. Američka gnjiloća naziva se i opaka gnjiloća ili kuga pčelinjeg legla. Bolest je poznata od davnine, pa se podaci o njoj nalaze i u najstarijim knjigama o pčelarstvu. Raširena je u cijeloj našoj zemlji, a i u svijetu. Ipak je u pojedinim zemljama strogim veterinarsko-upravnim mjerama posve iskorjenjena. Vrlo tvrdokoran tijek bolesti i poteškoće u suzbijanju zbog velike otpornosti uzroč­ nika bolesti, učinili su američku gnjiloću jednom od najtežih pčelinjih bolesti. Često je bolesnu pčelinju zajednicu najbolje spaliti zaiednQ_s_koiiik;om i priborom. Jasno je stoga da ta bolest nanosi teške ekonomske gubitke.

Uzročnik američke gnjiloće je gram-pozilivna štapićasta bakterija, duga 2 - 5 i široka 0,6 - 0,8 mikrometra, pa je vidljiv samo pod mikroskopom s velikim povećanjem.(Kad prodre krozstljenku crijeva pčelinje ličinke ili ubodom varoe dospije izravno u tkivo ličinke, Vrlo se brzo raznmožavaJ_uidcam.izaziva smrt svog domaćina. Svojim razvojem koči rast ostalih mikroorganizama, pa u propaloj ličinki nalazimo samo uzročnike američke gnjiloće. U propaloj ličinki nastaj u nepovoljni uvjeti za dal i ni e razmnožavanje uzročnika, te on stvara trajne oblike, ovalne endospore,( dupe 1.1 - 1.9 i široke 0,6 - 0,7 njima se u dijagnostičkim'laboratori jima utvrđuje bolest. Spore su toliko otporne da na saću ostaju žive i mogu zarazili pčelinje ličinke vije desetaka godina. Mogu izdržati kuhanje u običndj„vjođ^ounedu ostaju žive pri temperaturi od 100° C više od dva sata, a u rastaljenu vosku ugibaju tek pri 120° C nakon 20 minuta.

Uzročnik američke gnjiloće prodire kroz stijenka crijeva pčelinje ličinke, snimljeno elektronskim mikroskopom (Davidson) Za zarazu su primljive pčelinje ličinke dok uzimaju hranu. Uvjeti za širenje zaraze unutar pčelinje zajednice su idealni. Raspored rada pčela radilica je takav da one prvih dana su d ielu ju u najprljavijim ii

poslovima čišćenja košnice. One pokušavaju očistiti i stanice s uginu­ lim ličinkama te se tom prilikom onečiste sporama uzročnika bolesti. Sljedećih dana (još uvijek onečišćene) te iste radilice posta jujiranite,ljice starijeg pčelinieg-iegla. Tom prilikom dolazi do zđražavanja zdravih ličinaka. U crijevu ličinke_uzročnik miruje, a počinje se umna­ žati tek kad se ličinka ispruži, pčele je poklope i kad oočinie preobrazba. r Samo kod izravnog unošenja uzročnika u tijelo ličinke, može doći do uginuća i prije negoli je ličinka poklopljena. To se najčešće događa pri jakom napadu varoama. Kako je američka gnjiloća po svojoj definiciji bolest poklopljenog legla i kako se sve do pojave varooze javljala samo na poklopljenom leglu, predložen je naziv “atipična američka gnjiloća” , kad uz pomoć varoe ugiba i nepoklopljeno leglo. I Izvori su zaraze bolesne pčelinje zajednice, napuštene košnice i pčelinjaci, te sav pribor koji je bio u dodiru s bolesnom pčelinjom zajednicom. Najčešći je prirodni put kojim uzročnik ulazi u zdravu pčelinju zajednicu, grabež. Bolesna pčelinja zajednica slabi i ne čuva dovoljno ulaz u košnicu te za slabe paše često postaje žrtva okolnih jakih pčelinjih zajednica. Pčele kradljivice tom prilikom uz med odnose u svoje košnice i uzročnike bolesti, pa se bolest može naglo proširiti po cijelom pčelinjaku, a i na okolne pčelinjake. Zalijetanje pčela nema kod ove bolesti_m5e_značenje. iako se prije smatodo~čIa bolest mogu prenijeti i pčele skupljačice koje potječu iz zaraženih zajednica kad na povratku s paše zabunom uđu u tuđe košnice. Poznavajući raspored rada pčela radilica, jasno je da najveći broj spora imaju na sebi mlade pčele čistačice. Kasnije one obavljaju još ii jeli niz poslova u košnici prije negoli postanu pčele skupljačice, te se- mehanički očiste od većine spora. Sustavni su pregledi pokazali da pčele, na izlazu iz košnice u kojoj vlada bolest, mogu imati na sebi veći broj spora uzročnika bolesti. Spore se mogu naći i u mednom mjehuru. Međutim, na putu do paše pčele utroše zalihu meda iz mednog mjehura, a radom na cvijeću oslobode se spora. Tako na povratku kući nisu više opasne kao prenositelji zaraze. Praksa je također pokazala da se rojevima i iskucancima iz bolesnih pčelinjih / a jedinca bolest uglavnom ne prenosi. Sve su'to razlozi daje američka f’.n jiloća, iako teška bolest, ipak imala osobine ne previše eksplozivne • l( i

bolesti. U prirodnim uvjetima pčele se pokušaju smjestiti daleko jedne od drugih.' Bolesnu zajednicu obično napadnu voskovi moljci koji zajedno sa saćem pojedu i propale ličinke. Ako se u šupljinu takve propale zajednice useli novi roj, više nema zaraznog materijala i nova zajednica ostaje zdrava. I Dolaskom varooze u naše krajeve promijenili su se i putevi širenja uzročnika američke gnjiloće. Glavni put širen ja varooze je zali jetanje pčela u tuđe košnice^ Međutim, varoe su često zaražene uzročnicima američke gnjiloće pa put njihova širenja postaje i put širenja američke gnjiloće. Na taj način tumačimo jaku raširenost američke gnjiloće u svim krajevima gdje se javlja varooza. Naglom širenju bolesti u novije vrijeme pridonijeli su i sami pčelari. U pčelinjaku zarazu prenosi pčelar prilikom radova kao što je pregled pčelinje zajednice, umjetno razrojavanje, pojačavanje hra­ nom i leglom te-.vrcaniem. Moderan način pčelarenja košnicama s okvirima pogoduje širenju uzročnika bolesti iz jedne košnice u drugu. Na veće udaljenosti zaraza se prenosi selidbom i prodajom zaraženih pčelinjih zajednica, medom i satnim osnovama načinjenim iz neraskuženog voska. Unutar pčelinje zajednice, uzročnike bolesti prenose pčele hraniteljice do zdravih ličinki. B olest se može razviti u svako doba godine kada ima legla. Ipak, u jakim zajednicama tiiekjjo lesti može biti veoma polagan, a poznati su i slučajevi otpornosti nekih sojeva pčela na američku gnjiloću. ! /PrveT fm ^jene/Icoje se mogu uočiti na poklopcima iznad uginule ličinke jesu tamniie mrlie. posebno u donjem dijelu_poklopca. On ^ostaje haHoranTposinpno se uvlači u dubinu stanice. Pčele čistačice pokušavaju skinuti takve poklopce pa se na njima pojavljuju rupice nepravilno izgriženih rubova. Što više legla ugiba, to više zaostaje poklopljenih stanica koje su nepravilno porazbacane po saću i time se dobiva nepravilan raspored legla. To se naročito lako uočava u jesen kad nestaje zdravog legla, pa u kraju gdje vlada američka gnjiloća treba jesenskom-pregledu pčela obratiti posebnu pozornost. Svježe uginule ličinke sivožućkaste su boje, bez sjajajmlohave. S vremenom postaju žućkastosmeđe do smeđe, a kolutićavost i oblik postupno se

PREPOZNATLJIVA SLIKA BOLESTI Pisci knjiga, pa makar one bile i stručne kao ova o pčelinjim bolestima, često uzimaju za prim jer vrlo karakteristične slučajeve. U opisu bolesti slutimo se i slikama, ali tada izaberemo obično neku koja je vrlo posebna. Primjerice, tešku sliku mješinastog legla vidjeli smo samo na jednom brazilskom pčelinjaku, iako se profesionalno bavimo pčelinjim bolestima. Nama je ta slika dragocjena pa smo je objavili i u ovoj knjizi. No, dužnost nam je upozoriti pčelare, da se prepoznatljive slike bolesti u praksi susreću vrlo rijetko. Pčele čistačice pojedu ili iznesu iz košnice mnoge bolesne ili uginule pčelinje ličinke prije negoli pčelar može primijetiti da s pčelinjom zajednicom nešto nije u redu. Bolesne odrasle pčele u pravilu ugibaju daleko u prirodi, pa je jedini znak bolesti brojčano slabija zajednica i slabiji prinos pčelinjih proizvoda. Tipične bolesti “bez znakova” su izazvane virusom mješinastog legla u odraslih pčela, nozemoza i akaroza tijekom aktivnog dijela godine, varooza u početku napada nametnicima, većina otrovanja ijoš mnoge druge bolesti. Slike koje smo objavili u ovoj knjizi, snimljene su tijekom dugog niza godina, a snimili smo one slučajeve koji su i nama koji se bavimo pčelinjim bolestima bili vrlo zanimljivi. Zato nemojte očekivati da ćete vidjeti baš takve slučajeve na vašem pčelinjaku. Puno češće će jedini znak bolesti zajednice biti slabiji razvitak u proljeće ili slabiji prinos meda. Profesionalni pčelari takve zajednice odmah likvidiraju, jer je u industrijskom pčelarenju nemoguće raditi s neujednačenim zajednicama. To je ujedno i najbolja preventiva pa i selekcija zajednica otpornih na pčelinje bolesti. Na žalost, našim je pčelarima svaka zajednica draga i vrijedna, pa liječe i teško bolesne pčelinje zajednice, a primjena bilo\ kojeg lijeka je ustvari negativna selekcija, je r pomažemo da ostane u ' životu neotporna zajednica koja će vjerojatno dati isti takvo potomstvo. ‘ Kao što je teško vidjeti “tipičnu ” sliku bolesti, teško je i u svakom slučaju bolesti “otkriti" pravog uzročnika. Za utvrđivanje mnogih uzročnika bolesti potrebne su skupe tehnike kao elektronsko'-mikroskopska, histološka, bakteriološka ili toksikološka pretraga. Cesto i iskusan dijagnostičar postavlja “krivu” dijagnozu. Primjerice, ako u materijalu za pretragu neće moći utvrditi da je pčelinja zajednica uginula ustvari, zbog neke bolesti'prouzročene virusima. Stoga je sigurnu dijagnozu . bolesti moguće postaviti samo pažljivom pretragom pčelinje zajednice' na pčelinjaku, uz pom oć laboratorijskih pretraga. 48

Teški slučaj mješinastog legla: gotovo svo poklopljeno leglo je uginulo, na poklopcima iznad stanica saća s leglom vide se rupice koje progrizaju pčele čistačice, a neke uginule ličinke u obliku mješinicapčele su izvukle iz stanica

Mješinasto leglo: propala, neosušena ličinka izvađena pažljivo pincetom iz slanice saća oblikuje se u tipičnu mješinicu po čemu je bolest dobila naziv (Hansen)

Masno-bjelančevinasto tijelo oblikovano u zatku prije zimovanja omogućuje prelama dugi život. Razlika između pčela kratkog života (lijevo) i dugog života (desno) je očita . Pčele zaražene virusom mješinastog legla ne mogu oblikovati to tijelo pa stoga ne mogu preživjeti zimu (Fluri)

Holcst pčelinjih kukuljica: izgled saća s oboljelim leglom (Feng) Ml

Bolest pčelinjih kukuljica: propale kukuljice u različitim razvojnim oblicima (Feng)

Američka gnjiloća: prvi znaci bolesti su nepravilno porazbacano poklopljeno leglo, a masa svježe propale pčelinja ličinke zalijepi se za šibicu i rasteže u niti 51

Američka gnjiloća: bolest napada sve članove pčelinje zajednice, svježe ‘ propala ličinka matice razvlači se u dugu nit

Američka gnjiloća: dva mjeseca nakon ugibanja poklopljene ličinke se posve sasuse na dnu stanice, poklopci su uvučeni i rupičasti, a stanice izgledaju kao prazne

Ugradnjom tvari koje potiču ili usporavaju uzimanje inednošećeniog tijesta može se postići optimalno doziranje lijeka

Izbačene mumije vapnenastog legla na-poletištu košnice. Na manjoj slici vide se mumije vapnenastog legla različite starosti: bijelo, svježe propala ličinka bez spora uzročnika; crno, na površini starijih propalih ličinaka razvijaju se nakupine spora uzročnika

I'osudn

X

Y„koluck-A dobro je postaviti na okvire pokriti ju tenom krpom

NO

Prilikom primjene klornih preparata Japanci preporučuju mjerenje koncentracije klora unutar košnice

Uzimanje uzoraka pčelinjih ličinaka za određivanje enzimske aktivnosti

Kamenito leglo: niti plijesni uzročnika ispunjavaju cijelu stanicu (Hansen)

I'.

li

ii <4

Higijenska pojilica: pčele piju iz naopako okrenute'staklenke, pa iako bi ' balegale ne bi zagadile vodu u pojilici 56

gube. Konačno se ličinka pretvori u bezobličnu, smeđu, ljepljivu i ,, /------------—------- -- "•"■" — rastezluvu tvar, slabog mirisa na stolarsko tutkalo. Propada i kožica ličinke pa se propala..£y.ar„prilijepi za dno stanice. U propaloj ličinki nalazi se oko dvije i pol milijarde spora uzročnika, sposobnih da ponovno izazovu bolest ako dospiju do mladih primljivih pčelinjih ličinaka. Četiri do šest tjedana nakon uginuča, ostatak ličinke priliježe u tankom sloju uz donju stijenku stanice, a nakon osam tjedana stanica -izglada kao prazna. Zajednice, u kojima ie bolest uzela maha, sve više slabe i često postaju žrtve grabeža ili voskovih moljaca. .Z a zarazu-su-primljive savijene pčelinje ličinke, ali starenjem primljivost opada. Da bi se zarazila ličinka mlađa od jednog dana potrebno je samo 10 spora, dok je više od 10 m ilijuna spora potrebno 'za~Tičinku staru 4 - 5 dana. U odraslih pčela uzročnik američke gnjiioće ne izaziva nikakve promjene. Otpornost nekih sojeva pčela na američku gnjilođu pčelinjeg legla temelji se na brzom otkrivanju propalih ličinaka i jakom nagonu za čišćenje. Na taj način odrasle pčele uspijevaju iz košnice ukloniti zarazni materijal. Naša kranjska pčela ima dobro izražen nagon za čišćenje, a dugotrajnim selekcij­ skim radom već se uspjelo dobiti sojeve pčela posve otporne na američku gnjiloću. Ipak, takve pčele se ne koriste u praktičkom pčelarenju jer im proizvodna svojstva ne zadovoljavaju. Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovi svojstvenih znakova na poklopljenom pčelinjem leglu i nalazu uzročnika u propalim ličinka­ ma. jJz nalaz varoa valja brinuti i o atipičnoj ...američkoj gnjiloći. Diferencijalno-dijagnostički treba pripaziti da se bolest ne zamijeni s lažnom gnjiloćom pčelinjegJe^la. Sigurno-utvrđivanje bolesti obavlja se samo u specijaliziranim vete­ rinarskim laboratorijima. Posumnja li se na američku gnjiloću, treba hitno pozvati nadležnog veterinara. U protivnom, pčelar sno$i krivičnu odgovornost jer prikrivanjem bolesti pridonosi njezinu širenju, i * | Na pretragu se dostavlja komad saća na kojemu ima najviše propa­ lih ličinaka i gdje su promjene na saću najuočljivije. Dobro je poslati komad saća veličine 1 0 x 2 0 cm, ali je bolje da taj komad bude i manji nego da na njemu ima meda. Med u transportu iscuri i uprlja saće što

otežava pretragu, a postoji i opasnost od širenja bolesti ako do njega dođu pčele. Sade valja zamotati u običan novinski papir i zapakirati u kartonsku ili drvenu kutiju. Nikako se ne smije upotrebljavati nepro­ pusna polivinilska ambalaža, jer,se u njoj saće upari i upljesnivi. Uz materijal se šalje i popratno pismo s opisom stanja u bolesnoj pčelinjoj zajednici i na pčelinjaku.

Saće s propalim leglom od američke gnjiloće, u krugu se vide spore uzročnika snimljene pod velikim povećanjem svjetlosnog mikroskopa Američka gnjiloća pčelinjeg legla suzbija se prema odredbama Zakona o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu žemlju i prema Naredbi o provedbi mjera za sprječavanje stočnih zaraza u tekućoj godini. Prema tom Zakonu, u kraju gdje se bolest javljala prethodne godine, vlasnici odnosno držatelji pčelinjih za­ jednica kad ih sele na pašu, dužni su pozvati nadležnog veterinara da lijekom mjeseca ožujka ili travnja pregleda pčelinje zajednice na američku gnjiloću. O rezultatu pregleda veterinar je dužan izdati zdravstvenu potvrdu. l||ll novije vrijeme utvrđeno je da se spore uzročnika američke j’iijiloće mogu otkriti u medu obično godinu dana ranije negoli se jave klinički znakovi bolesti. U trenutku kad se jave znaci bolesti, može se

u gramu meda obično nađi između 6 000 i 12 000 spora. Međutim, zabilježeni su i slučajevi kada je med sadržavao u gramu više od 3_ milijuna sporaj a pčelinja zajednica nije pokazivala nikakve znakove bolesti. Isto tako su spore nekad nađene i tri godine prije izbijanja znakova bolesti. Te činjenice igraju važnu ulogu u provođenju rane dijagnostike američke gnjiloće. Tako se u pojedinim zemljama provo­ di rutinska kontrola meda, a u pozitivnim slučajevima detaljno se pregledava pčelinjak. Zajednice, kod kojih se utvrde znakovi bolesti, isključuju se iz daljnjeg uzgoja jer je utvrđeno d a je sklonost bolesti nasljedna, a one kod kojih nije došlo do pojave znakova bolesti preventivno se liječe. _ Kad se laboratorijskim pretragama potvrdi sumnja na američku gnjiloću, veterinar propisuje, na osnovi poznavanja situacije u odre­ đenom kraju, što- će se poduzeti radi saniranja bolesti i uklanjanja izvora zaraze. Najbržj_rezultati postižu se radikalnim načinom suzbij anja bolesti. Zbog toga se bolesne pčelinje zajednice, navečer kad se sve pčele vrate u košnicu, uguše paljenjem sumpornih traka. Zatim se svo saće sJegloriu~ugu!en e-pčele-spalej.uskopan ojjamLkoja_s:c_kasn ij e_z atrpa zemljom. Pčelinje zajednice u košnicama s nepokretnim saćem ipletare, šibljare i slične) spaljuju sejzajedno s košnicama- a i s t o tako je najbolje spaliti-i-stare-po lu ras pale košnice s pokretnim saćem. Košni­ ce koje su u dobrom stanju mogu se raskužiti opaljivanjem, pri čemu valja ostrugati i spaliti sve naslage propolisa i voska. Saniranje pčelinjih zajednica pretresanjem pčela temelji se na spoznaji da odrasle pčele teško bolesnih pčelinjih zajednica mogu napustiti košnicu u obliku slabog roja, naći novu nastambu i početi život iznova. Za vrijeme dok izgrade novo saće oslobode se uzročnika bolesti pa kad matica zaleže novo leglo, ono se više nema čime zaraziti i osttaje :zdravo. Pčelari su se od davnine koristili tom spoznajom. Pčele zaraženih pčelinjih zajednica pretresli su u kutije i ostavili u podrumu dok ne probave zaraženi med iz mednog mjehura, a zatim su ih pretresali u novu košnicu. Kasnije su nađeni lijekovi koji sprječa­ vaju razvoj uzročnika američke gnjiloće. Uz davanje lijekova, pretresanje pčela je pojednostavljeno, a rezultati ozdravljenja su 59

znatno sigurniji.j Poteškoća je samo u tome što nijedan lijek ne djeluje na spore uzročnika. Pčelinja ličinka koja dobije lijek n e ć e ; uginuti iako je došla u dodir s uzročnicim a bolesti. Ali, čim se lijek potroši i ako je u košnici zaostalo mnogo spora uzročnika, one će dospjeti do novih mladih ličinaka i bolest će se opet pojaviti. Zato je najvažnije da prilikom pretresanja u novu košnicu uđu samo pčele, a leglo i sve ostalo što je teško raskužiti i na čemu ima spora uzročnika potrebno je spaliti. Uz pretresanje, danas se uglavnom koriste antibiotici širokog spek­ tra. Dobri rezultati postignuti su geomicinom u količini od grama otopljenog u litri šećerne otopine. Svaka pčelinja zajednica na zara­ ženom pčelinjaku treba dobiti tri puta po litru takve^)topine s razma­ kom od tjedan dana. Prva litra daje se svim pčelinjim zajednicama u zaraženom pčelinjaku dan prije pretresanja. Pretresanje bolesnih pčelinjih zajednica obavlja se drugi dan predvečer, kad prestane izlijetanje pčela iz košnica. Osim antibiotika, razmnožavanje uzroč­ nika američke gnjiloće sprječavaju i sulfonamidi, ali se mogu rabiti samo oni koji su dobro topivi u vodi. Uspješne rezultate dao je sultimon (Na-sulfamonometoksin). Košnicu s bolesnom pčelinjom zajednicom zamijenimo raskuženom u koju smo prethodno stavili okvire sa satnim osnovama. Raskužena košnica ostaje zatvorena, a ispred nje stavimo veći komad kartona koji dolazi do poletišta. Okolnu zemlju još pokrijemo novina­ ma. Tek tada otvaramo košnicu s bolesnom pčelinjom zajednicom. Okvire vadimo tako da ih hvatamo komadićima papira. Ništa ne diramo golim prstima, jer je ruke teško raskužiti, a papire jednostavno spalimo. Pčele otresamo sa saća pred novu košnicu na papir starom peruškom koju ćemo poslije također', spaliti. Pčele ulaze u novu košnicu kroz leto, a sav zarazni materijal koji slučajno padne s okvira ostaje na novinskom papiru. Okvir pažljivo pregledamo i ako na saću ima stanica s leglom odložimo ga u priređenu kutiju za spaljivanje. Ako na saću nema legla, okvir stavljamo u drugu kutiju predviđenu za iskorištenje. Novim komadima papira vadimo sljedeći okvir i nastavlja­ mo postupak na već opisani način. Kad završimo sav posao i kad sve pčele uđu u novu košnicu, pažljivo pokupimo prostrte papire ispred košnice i odložimo ih uz ostali materijal predviđen za spaljivanje. 60

!

{

Raskužbi na pčelinjaku valja obratiti veliku pozornost. Znatna otpornost uzročnika američke gnjiloće i nepažljivo provedena raskužba često su uzrok ponovnom javljanju bolesti u pčelinjaku. Dosad se najpouzdaniji i ujedno najjednostavniji za raskužbu pokazao plamen benzinskog ili plinskog plamenika. Ako se u košnici nalaze veće

Plinski plamenik za raskužtfii košnica i pribora

naslage voska, propolisa i nečistoće, treba ih najprije ostrugati i spaliti, a zatim košnicu iznutra i izvana opaliti plamenom. Tom prilikom valja pripaziti da plamen zahvati svaki dio košnice, ali isto tako d a j e ne spalimo previše. Dovoljno je da drvo dobije blago žutu boju. Jednako se raskužuje i sav pčelarski pribor i alat koji podnosi plamen, a ostalo se raskužuje kuhanjem u vodi kroz pola sata. Med iz međišnih okvira'se može izvrcati i uporabiti za ljudsku ishranu, ali treba paziti da do njega ne dođu pčele.^Također, valja se podsjetiti da med u kojem se utvrde spore uzročnika američke gnjiloće, veterinar­ ska inspekcija isključuje iz prometa. Posebno su strogi propisi za izvoz meda. U literaturi se navodi mogućnost raskužbe saća u poseb­ nim plinskim komorama ili gama zračenjem, ali su za to potrebna posebna postrojenja, pa se kod nas primjenjuje samo pretapanje saća u vosak. Vosak se zatim raskužuje grijanjem na 120° C kroz pola sata. Pčelarske radionice za izradu satnih osnova moraju obvezno raskuživati sav vosak bez obzira otkud potječe, da ne bi satnim osnovama 6,

širile bolest. Nakon rada s bolesnim pčelinjim zajednicama ruke valja dobro oprati nekoliko puta sapunom i toplom vodoJm. Sedam i četrnaest dana nakon pretresanja pčela,^daje se ponovno svim pčelinjim zajednicama na pčelinjaku šećerna otopina s lijekom. .Nakon toga pčelinjak se smatra izliječenim, i ako je sve provedeno kako treba, bolest se više ne javlja. Pretresanje pčela je mukotrpan posao, a utvrđeno je da se bolest može izliječiti i samim davanjem lijeka. Ipak, to se*može preporučiti samo ako liječenje provodi veterinar. Liječe se samo jake pčelinje zajednice kod kojih je bolest primijećena u samom početku i, naravno, ako to dopuštaju zakonske odredbe (u kraju gdje se bolest često javlja). U tom slučaju svi okviri s leglom se prevjese u medište košnice, a matica se ostavlja u plodištu gdje se na mjesto izvađenih okvira postavi prazno saće. Lijek se daje na isti način kao i kod pretresanja, a nakon 21 dan, kad iz saća prevješenog u medište izađe svo leglo, provjeri se uspjeh liječenja. Raskužbu u tom slučaju provedu same pčele. Kako se bolesno leglo našlo u odvojenom dijelu košnice, pčele lakše otkrivaju propale ličinke, otklapaju poklopce iznad njih i očiste propalu masu ličinaka. Ako bi nešto propalih ličinaka zaostalo, to se jasno vidi nakon 21 dan pa se takvi okviri mogu izvaditi i spaliti. Svakako valja upozoriti pčelare daje prema našem zakonu obvezna prijava svake sumnje na američku gnjiloću pčelinjeg legla, a isto tako da se bez znanja veterinara ne smiju poduzimati nikakve mjere suzbijanja bolesti. Kad se na nekom pčelinjaku utvrdi bolest, veteri­ narska inspekcija organizira akciju pregleda svih pčelinjih zajednica na pčelinjacima u krugu tri kilometra od utvrđenog žarišta bolesti. Samo sustavnim radom kroz dugi niz godina moguće je bolest posve iskorijeniti iz nekog kraja. Prijavi li vlasnik pčela zarazu pravodobno, tada ima pravo na naknadu štete koja nastaje zbog suzbijanja bolesti. Nastalu štetu procjenjuje komisija od tri člana od kojih je jedan veterinar. Zahtjev /a naknadu štete podnosi se upravi za veterinarstvo uz sljedeće dokumente: ()}

—- nalaz ovlaštenog veterinarskog zavoda iz kojeg se vidi da bolest nije starija od dva mjeseca; — rješenje uprave za veterinarstvo o načinu sanacije; rješenje po­ dručnog ureda o imenovanju komisije za procjenu štete; — procjembeni zapisnik; — potvrdu o iskorištenju, ako je nešto od bolesnih zajednica prodano; — potvrdu veterinarskog inspektora daje postupljeno kao u rješenju o načinu sanacije.

Pravilna primjena antibiotika Prigodom davanja antibiotika valja se pridržavati općih mjera njihove primjene. Antibiotici se koriste u suzbijanju većine bolesti prouzročenih bakterijama. Riječ antibiotik rabi se za tvari koje koče rast ili uništavaju mikroorganizme. Prvi antibiotici bili su izdvojeni iz plijesni, ali se danas dobivaju i sintetskim putem. Možemo reći d aje otkriće antibiotika bilo jedno od epohalnih otkrića u medicini. Primje­ nom antibiotika suzbijene su mnoge teške bolesti ljudi i životinja. Antibiotici su znatno pridonijeli i u suzbijanju pčelinjih bolesti i razvoju pčelarstva. Njihova je primjena danas nužnost, ali, kao i primjena svakog lijeka, tako bi i primjena antibiotika morala biti pod strogim nadzorom stručnjaka. Česta ili nestručna primjena antibiotika ima za posljedicu razvoj rezistencije mikroorganizama. Jednostavno rečeno, uzročnici bolesti naviknu se na pojedini antibiotik i on postaje nedjelotvoran u suzbi­ janju bolesti. Pitanje antibiotika postaje posebno neugodno ako oni dospiju u ljudsku hranu. To može biti i med od pčelinjih zajednica koje su nepravilno prihranjivane ljekovitom otopinom s antibiotici­ ma. Antibiotici koji tim putem uđu u organizam čovjeka uništavaju korisne bakterije, normalne stanovnike njegovih probavnih organa. Također mogu izazvati i preosjetljivost organizma. Osobe koje posta­ nu preosjetljive reagiraju na ponovni susret s antibioticima alergijom koja može biti slična anafilaktičkom šoku s padom krvnog tlaka, ubrzanim radom srca i slabim bilom. Taj oblik reakcije preosjetljivo­ sti može završiti i smrću. 63

i

Pravilnik o kakvoći namirnica animalnog podrijetla izričito zabra­ njuje promet namirnica koje sadrže antibiotike. To se odnosi i na med onečišćen antibioticima. Stoga valja pripaziti da med ne uđe u popis sumnjivih namirnica, što bi nanijelo velike štete pčelarstvu. Često pčelari ne mogu razumjeti zašto drugi uzgajači stoke i peradi mogu koristiti antibiotike, te se pitaju zašto ga ne bi i oni rabili za svoje pčele. No, životinje koje u hrani prime antibiotike uskoro ih i izluče iz tijela. Postoje točni propisi koliko dana prije klanja se mora prekinuti davanje antibiotika, da ih ne bi bilo u mesu. Nažalost, skoro uvijek kad antibiotik dajemo u šećernoj otopini, pčele ga prvo prebace u saće i zatim troše. Dio tih antibiotika na taj način dospijeva u med. M ed konzervira antibiotike i oni se u njemu dugo vremena ne raspad­ nu. Tako oksitetraciklini ostaju aktivni u medu 10 mjeseci, klortetraciklin 12, a streptomicin čak 15 mjeseci. Sve češće tržna inspekcija povuče neki med iz trgovine jer je utvrđeno da sadrži antibiotike. Stoga se kod liječenja pčelinjih zajednica antibioticima treba strogo pridržavati uputa stručnjaka. Ako se antibiotici daju za sezone, valja barem odvojiti medišta. Pčele vrlo često prebacuju med iz jednog dijela saća u drugi ili iz jednog dijela košnice u drugi. Pčelar ne može na to utjecati, niti može spriječiti takvo ponašanje. Zato se ne treba čuditi neočekiva­ noj pojavi antibiotika u medu dugo vremena nakon njegove primje­ ne. Svojedobno se preporučalo dati u zadnjem jesenskom prihranji­ vanju veće količine antibiotika, što Su pčele spremile u zalihe meda za zimu. Takav med s antibiotikom štitio bi pčele tijekom zime od pojave bolesti. Međutim, ako pčele ne potroše zimske zalihe hrane, one ih u proljeće kad dodamo nastavke prenesu u medište i tako onečiste med koji vrcamo! Suprotni problem je gubljenje djelotvornosti antibiotika. Oni se moraju čuvati u originalnoj ambalaži na suhom, hladnom i mračnom mjestu. Na omotu je navedeno do kojeg su roka upotrebljivi. U pripremljenoj otopini s vodom antibiotici brzo gube učinkovitost. Stoga se otopina antibiotika priprema uvijek svježa, neposredno prije uporabe. Najprije se izračuna koliko ljekovite otopine treba za sve pčelinje zajednice. Šećerna otopina za davanje lijeka priprema se u 64

odnosu 1:1, što znači da se 1 kg šec'era otopi u litri vode. Propisana količina antibiotika otopi se u manjoj količini vode, a zatim dodaje potrebnoj količini šećerne otopine. Sve se dobro izmiješa i odmah podijeli u hranilice pčelinjim zajednicama. Antibiotici u medno-šećernoj pogači znatno su stabilniji. Primijeće­ no je da pčele ne troše pogaču u doba paše, što znači da tvari iz nje ne ugrađuju u med. Uljno-šećerne pogače u tom su smislu još sigurnije. Tako u pojedinim zemljama ne preporučuju davanje antibiotika pčela­ ma u šećernoj otopini nego isključivo u uljno-šećernim pogačama. Pojedini lijekovi ne djeluju na sve uzročnike bolesti. Tako antibi­ otik geomicin sigurno sprječava razmnožavanje uzročnika američke i europske gnjiloće, ali nije učinkovit za uzročnika nozemoze. Prema tome, ne smiju se lijekovi primjenjivati šablonski, nego samo nakon sigurno utvrđene dijagnoze i prema uputi stručnjaka. U malim količinama antibiotici djeluju stimulativno na razvoj pčelinje zajednice. I u tom pogledu među njima ima razlike. Jedan od najboljih se pokazao fumagilin, koji se ujedno koristi za suzbijanje nozemoze. Stoga je njegova primjena opravdana u rano proljeće. Potaknuti vidnim napretkom svojih zajednica, neki pčelari takav postupak provode više puta godišnje, pa i za unosa nektara. Drugi, pak, u strahu od američke gnjiloće ili neke druge bolesti, više puta godišnje daju veće količine antibiotika, kako oni kažu “preventivno”. No, moramo znati da će dodani antibiotik zaštititi samo one pčelinje ličinke koje su tog dana dobile antibiotik. Zato takav postupak nema svrhe, a i zbog navedenih štetnih posljedica, valja ga se kloniti. Lijekovi, uzeti u većoj količini, mogu biti otrovni. Poznata je uzrečica, da je razlika između lijeka i otrova samo u količini. Zato moramo potrebnu količinu lijeka točno odmjeriti, jer inače postoji opasnost od trovanja vlastitih pčela. Čak je i za antibiotike, koji se općenito smatraju neotrovnim, utvrđeno đa u većim količinama mogu izazvati ugibanje pčelinjih ličinaka. Zbog svega, najbolje je da svakom davanju lijeka pčelama bude nazočan veterinar.

Europska gnjiloća Europska gnjiloća zarazna je bolest nepoklopljenog pčelinjeg le­ gla, prouzročena bakterijom M elissococcus pluton. Zaražena ličinka mijenja boju i položaj u stanici saća, a u_giba_većinom četvrtog dana starosti? Na nasTanak, znakove i tijek ove bolesti znatno utječe stanje pčelinje zajednice, a javlja se pomognuta pogodnim čimbenicima. Osim primarnog uzročnika bolesti, gotovo se redovno razvijaju i sekundarni mikroorganizmi koji daju različitu sliku cijeloj bolesti. Europska gnjiloća poznata je i kao blaga gnjiloća pčelinjeg legla, što samo za sebe dovoljno govori. Bolest se različito opisuje, što je opravda­ no, jer znatno ovisi i o vanjskim utjecajima. Kao uzročnici bolesti opisivane su i bakterije: Bacillus alvei, Bacterium eurydice i Streptococcus apis, ali se danas bolest izazvana bakterijama B. alvei naziva lažna gnjiloća pčelinjeg legla, a Sc. apis prouzročuje kiselo leglo. Europska gnjiloća javlja se u svim krajevima naše zemlje, a i u svijetu. U pojedinim zemljama nanosi i veće štete, pa je tako svojedob­ no bila jedan od najtežih problema u Australiji. Nedavno se također iznenadno pojavila na većem broju pčelinjih zajednica u Izraelu. Kod nas se europska gnjiloća rijetkojavlja i ne predstavlja ozbiljan problem. Uzročnik europske gnjiloće je gram-pozitivna bakterija, lancetastog oblika, veličine oko 1 mikrometar. Godine 1912. White g a j e nazvao Bacillus pluton. Međutim, kako ne tvori spore, što je osobina roda Bacillus, Bailey gaje 1957. godine preimenovao u Streptococcus pluton. Još boljom identifikacijom, Bailey i Collins konačno gaJLS&L godine svrstavaju u novi rod M elissococcus.fZa izolaciju uzročnika treba uzeti žive ličinke mlađe od četiri dana, s proširenim i lagano žućkastim crijevom, koje je primarno mjesto umnažanja uzročnika bolesti. U starijim uginulim ličinkama prevladavaju drugi mikroorga­ nizmi. Iako uzročnik ne tvori spore, ipak u osušenoj masi ličinke, zaostaloj u saću, može ostati zarazan i nekoliko godina. 11 pokusima se bolest ne razvije uvijek kad se u košnicu stavi saće h ličinkama uginulim od europske gnjiloće. To pokazuje d a je stanje pčelinje zajednice važno za nastanak bolesti. Brojčano jaka pčelinja

zajednica u povoljnim klimatskim i pašnim prilikama, s kojom pravil­ no postupamo, neće oboljeti od europske gnjiloće. Slabije pčelinje zajednice u slabo izoliranim košnicama, s nedovoljno hrane ne mogu pravilno njegovati leglo, i u takvim zajednicama bolest se često javlja. Kad bolest jednom počne, zarazna se moć uzročnika povećava, i pčele hraniteljice prenose bolest na zdrave ličinke. Kod europske gnjiloće znakovi se bolesti javljaju na nepokloplje­ nom pčelinjem leglu. Bolesna savijena ličinka mijenja pravilan polo­ žaj na dnu stanice saća, gubi jedrinu i kolutićavost. Često poprima prljavožućkastu do tamnosmeđu boju i prijevremeno se ispruži. Zara­ žene ličinke obično uginu četvrtog do petog dana života. Kako su ličinke u doba ugibanja nepoklopljene, pčele ih lako uoča­ vaju i očiste iz stanice saća. Time same obavljaju raskužbu saća, a pčelar katkada niti ne opazi znakove bolesti. U slučaju potrebe, na pretragu se materijal dostavlja na isti način kao i kod američke gnjiloće. U suzbijanju europske gnjiloće podjednaku važnost imaju biološkouzgojne mjere i davanje lijekova. Okvire sa znatnim brojem propalih ličinaka dobro je izvaditi iz košnice i saće pretopiti u vosak. Slabe pčelinje zajednice valja spojiti ili ih pojačati leglom i mladim pčelama iz jakih i zdravih pčelinjih zajednica. U proljeće treba zajednicu stegnuti na toliko okvira koliko pčele dobro pokrivaju, a košnice valja utopliti. Tek ako biološko-uzgojne mjere ne daju zadovoljavajuće rezultate, pristupa se davanju lijekova. Kod te bolesti pomažu antibiotici, koji se daju u malim količinama šećerne otopine. Svaki drugi dan daje se pola litre ljekovite otopine koja se priprema otapanjem grama geomicina ili pola grama streptomicina u 1.5 liire šećerne otopine. Prilikom davanja lijeka valja se pridržavati općih uputa o primjeni antibiotika.

Lažna gnjiloća Lažna gnjiloća zarazna je bolest poklopljenog pčelinjeg legla pnouzročena bakterijom Bacillus alvei. Znakovi su bolesti slični američkoj gnjiloći, pa je potrebno pripaziti da se te dvije bolesti ne zamijene. 67

Uzročnik lažne gnjiloće je gram-pozitivna štapićasta bakterija duga 4 - 6 i široka 0,7 -1 mikrometar. U propaloj masi pčelinje ličinke uzročnici stvaraju spore koje na krajevima uvijek zadržavaju dio vegetativnogUJela uzročnika. Sirenje boIejtT slično je kao kod ame­ ričke gnjiloće. Kako i kod ove bolesti, ugiba poklopljeno pčelinje leglo, znakovi bolesti su slični kao kod američke gnjiloće. Na to ukazuje i naziv “lažna gnjiloća”, pri čemu se američka gnjiloća podrazumijeva kao “prava”. Mrlje, rupice i uvučenost poklopaca nad propalim ličinkama ipak su nešto slabije izraženi. Tijelo propale pčelinje ličinke pretvara se u smeđu, sluzavu i lako rastezljivu tvar. S vremenom masa ličinke postaje mrvičasta i zaudara vrlo neugodno, a nakon sušenja može se odvojiti od stijenke stanice saća. Za sigurno postavljanje dijagnoze, materijal se dostavlja na isti način kao i kod američke gnjiloće. U postupku suzbijanja bolesti provode se mjere k ao kod europske gnjiloće.

Kiselo leglo Kiselo leglo je bolest nepoklopljenog pčelinjeg legla prouzročena bakterijama iz roda Streptococcus, nazvanih jednim imenom Sc. apis. One se umnažaju samo u ličinkama oslabljenim nekim drugim nepo­ voljnim uvjetima, slično kao i kod europske gnjiloće. I znakovi bolesti slični su onima kod europske gnjiloće. Javlja se karakterističan kiseli miris, a masa propale ličinke je mrvičasta. Suzbijanje i liječenje bolesti slično je kao kod europske gnjiloće pčelinjeg legla.

Septikem ije pčela Septikemije pčela su skupni naziv bolesti pčela prouzročenih um­ nažanjem bakterija u hemolimfi pčelinjih ličinaka ili odraslih pčela. Ta skupina bolesti dobila je na značenju pojavom varooze. Utvrđeno je da varoe mogu ubadanjem pčela unijeti u njihovo tijelo odnosno 68

hemolimfu različite bakterije koje se nalaze u košnici na saću i u medu. To je zorno prikazano s bakterijom Hafnia alvei koja sama po sebi ne može izazvati bolest, ali uz nazočnost varoa može izazvati ugibanje i pčelinjih Učinaka i odraslih pčela. Bakterija H. alvei može se izolirati iz pčela i meda posve zdravih pčelinjih zajednica. Prskanje pčelinjih .ličinaka kulturom tih bakterija nije u pokusu izazvalo nikakve promjene. Međutim, ako se u stanice s poprskanim ličinkama dodaju varoe, ličinke uskoro pokazuju znako­ ve bolesti i ugibaju. Iz hemolimfe uginulih ličinaka može se izolirati umnožene bakterije. Kad su se varoe s uginulih ličinaka prenijele uz zdrave ličinke i kod njih su se uskoro javili jednaki znakdivi bolesti. Takvi pokusi jasno pokazuju da varoe mogu u tijelo ličinke unijeti bakterije koje se nalaze na koži ličinke ili pak na dijelovima usnog aparata samih varoa. Uobičajeno je nazive bolesti izvoditi iz latinskih naziva uzročnika, pa je za tu septikemiju predložen naziv hafnioza. Od septikemije mogu pčele oboljeti i u znatnom broju. Nalazimo ih slabo ' pokretnim pred košnicom. Najčešće su to pčele različite dobi, dijelovi tijela "IrfTseTako otkidaju, a u zamućenoj hemolimfi nalazi se mnoštvo bakterija. Najčešće se u hemolimfi bolesnih pčela nalaze bakterije Pseudomonas apiseptica. One se mogu izolirati i iz jla blizu zaražena pčelinjaka. U pokusu se pčele najlakše zaraze ako se zaraznim materijalom prskaju po prsima, StoTikazuje da Bakterije*u faze u tijelo pčele preko dišnih otvora. ^ Z a b ilje ž e n i s.u i slučajevi septikemija kod pčela na šumskoj paši. M ed medljikovaćnije dobre kakvoće za život pčela kao što je to nqktami med od različitog cvijeća. Stoga su pčele tijekom šumske paše znatno osjetljivije na razne štetne utjecaje, a lakše obolijevaju i od, inače, bezazlenih uzročnika bolesti. Tome pridonosi i manjak peludi na šumskoj paši, odnosno manjak bjelančevinastog dijela u prehrani pčela. Iz hemolimfe bolesnih pčela izolirane sii bakterije Pseudomonas fluorescens, koje se mogu naći u zemlji i vodi, i Yersiniapseudotuberculosis, koje izazivaju septikemije u riba, kopnenih kralješnjaka pa i ljudi. Septikemije se suzbijaju uklanjanjem pogodnih čimbenika koji do njih dovode i poboljšanjem općih biološko-uzgojnih mjera. U nekim slučajevima bolest se može izliječiti davanjem antibiotika. t<<)

PČELINJE BOLESTI PROUZROČENE PLIJESNIMA Plijesni su višestanične gljivice čije su stanice najčešće izduljena, valjkasta oblika, poput vlakanaca ili niti pa ih nazivamo hife. Skup hifa čini micelij na kojem se nalaze rasplodna tijela čiju veličinu izkazujemo u mikrometrima. To znači da ih možemo promatrati svjetlosnim mikroskopom što olakšava utvrđivanje bolesti. Plijesni pripadaju skupini najrasprostranjenijih mikroorganizama u prirodi, čiji rast gotovo svakodnevno možemo opaziti, primjerice, na raznim namirnicama (kruh, pekmez). Razmnažaju se sporama. Plijesni rastu kao izravni protivnici bakterijama čije razmnažanje sprječavaju pro­ izvodnjom antibiotika. Tako je i prvi dobiveni antibiotik, penicilin, zapravo fermentacijski produkt plijesni iz roda Penicillium. Antibio­ tik fumagilin koji se u pčelarstvu puno primjenjuje također je derivat plijesni Aspergillus fum igatus. Stoga se primjenom antibiotika, koji uništavaju patogene, ali i korisne bakterije, stavaraju povoljni uvjeti za razvoj plijesni, kako onih korisnih koji su sastavni dio fiziološke mikroflore u organizmu, tako i onih patogenih koji prouzročuju različite bolesti. O tome valja brinuti i u humanoj i vaterinarskoj medicini, tim više što je liječenje bolesti koje prouzročuju plijesni dugotrajno, a izliječenje često samo privremeno. Tome uvelike prido­ nosi široka rasprostranjenost plijesni u prirodi, gdje ih je praktički nemoguće uništiti. S obzirom na fiziološke osobine i široku rasprostranjenost, plije­ sni se mogu nalaziti i u košnicama pčelinjih zajednica koje ne pokazuju znakove bolesti. Najpoznatije pčelinje bolesti prouzroče­ ne plijesnima su vapnenasto i kamenito leglo, te melanoza matice, a štete u pčelarstvu nanosi i pljesnivost peluda. Smatramo ih tipičnim uvjetnim bolestima čijoj pojavi i prestanku pridonose brojni i razno­ liki pogodni čimbenici. Pčelinje bolesti prouzročene plijesnima bile ■■u i i jelka pojava 11 svijetu i u nas sve do sedamdesetih godina. Od luda, posebne poteškoće pričinjava vapnenasto leglo koje se poil jrdnjih godina učestalo javlja posvuda u svijetu, nanoseći pčelari­ ma /iialne ekonomske štete. /O

Vapnenasto leglo Vapnenasto leglo ili askosferoza je zarazna bolest poklopljenog pčelinjeg legla koju prouzročuju plijesni iz roda A scosphaem . Pliješan proraste tijelo pčelinje ličinke i na kraju je pretvara u tvrdu bjelkastu mumiju nalik grudici vapna. Pčele iznose bolesne ličinke iz stanica sac'a te ih pčelar opaža na poletištu i ispred košnice kao prve znakove bolesti. Pojavi bolesti pogoduju svi uvjeti koji djeluju nepo­ voljno na pčelinju zajednicu i slabe otpornost pčelinjeg legla. U svjetskoj pčelarskoj literaturi vapnenasto leglo je opisano prvi put 1911. godine, a uzročnik nazvan Pericystis alvei i svrstan u rod Pericystis. Na temelju istraženog razvojnog puta i utvrđenih osobina, godine 1955., uzročnik vapnenastog legla reklasificiran je u novi rod Ascosphaera i preimenovan u Ascosphaera apis. Plijesni iz roda Ascosphaera rastu u obliku tankih niti stvarajući ženski ..i .muški micelij koji spajanjem na krajevima oblikuju rasplodna tijela (ciste) ispunjene brojnim sporama. Već je godine 1934. otkriveno da se na pčelinjem leglu pojavljuju dvije različite plijesni, jedna s malim, a druga s velikim rasplodnim tijelima, koja je kasnije nazvana A sco­ sphaera major. Temeljem detaljnog opisa roda Ascosphaera i obje vrste plijesni, A. apis je proglašena primarnim uzročnikom vapnena­ stog legla u pčele medarice. A. apis i A. m ajor razlikuju se morfološki i reprodukcijski, te su međusobno neplodne. Plijesan A. apis dobro je prilagođena životu u pčelinjoj zajednici gdje pčele održavaju tempe­ ratura legla oko 35° C. A. apis može rasti i na uginulim ličinkama zbog neke druge bolesti, ali ih ne mumificira. Uzročnici vapnenastog legla vrlo su rasprostranjeni i otporni pa dugo preživljavaju u prirodi (na tlu, bilju, u vodi) gdje ostaju zarazno sposobni više desetaka godina. Također, preživljavaju u crijevu i sadržaju mednog mjehura odraslih pčela. Posebice se uspješno održavaju u zalihama peluda i na saću u košnici. Stoga je suzbijanje i liječenje bolesti vrlo otežano. Vapnenasto leglo u nas prvi je opisao Tomašec godine 1946., kao bolest vrlo blage naraVi koja se rijetko javlja te sama od sebe prestaje, ne pričinjavajući znatnije štete.pčelinjoj zajednici. O poteškoćama s

vapnenastim leglom kod nas je prvi put izviješteno godine 1978., i od tada se bolest učestalo pojavljuje. Danas je vapnenasto leglo jedna od najčešćih i najraširenijih bolesti pčelinjeg legla u Hrvatskoj.

Uzročnici vapnenastog legla snimljeni mikroskopom: 1. niti plijesni na propaloj pčelinjoj ličinki, povećane 24x; 2. niti plijesni povećane 360x;3. niti plijesni povećane 860x; 4. niti plijesni s okruglim rasplodnim tijelima povećane 470x; 5. rasplodna tijela povećana 2700x; 6 . pri povećanju od 8000x unutar rasplodnog tijela vide se nakupine spora (Jacobson) 72

Uzročnici vapnenastog legla ulaze u zdravu pčelinju zajednicu različitim putovima. Prim arni izvor zaraze su uginule pčelinje ličinke na čijoj površini su razvijena rasplodna tijela sa sporama uzročnika bolesti. Pčele uglavnom iznose mumificirane ličinke iz stanica saca i izvan košnice nekoliko dana nakon pojave prvih znakova bolesti, dok spore jo š nisu razvijene. U tom slučaju spore se stvaraju na izbačenim m um ijam a ispred leta košnica; odakle vjetrom mogu biti raznesene po bližoj i daljnjoj okolici pčelinjaka. Nošene vjetrom, spore mogu dospjeti u nektar, pelud i vodu koji tako postaju sekundarni izvori zaraze. Skupljajući nektar, pelud ili vodu onečišćenu sporama, pčele ih unose u košnice i prenose ličinkam a prilikom hranjenja. Pelud izvrsno služi kao nositelj spora i jedan je od najvažnijih izvora i putova zaraženja. Utvrđeno je da spore u peludu preživljavaju najm anje 12 mjeseci. Zaražene matice također mogu prenositi i širiti spore uzročnika vapnenastog legla. Pčelari mogu prenositi i širiti bolest unošenjem matica, radilica, te poklopljenog i nepoklopljenog legla iz zaražene u nezaraženu zajednicu. Ako iz bilo kojeg razloga pčele ne odstrane mumificirane ličinke iz košnice dok su jo š bijele, na njihovoj površini stvaraju se spore koje pčele raznose po saću i dijelovima košnice. Unutar košnice uzročnike bolesti prenose odrasle pčele. Spore se nalaze u mednom mjehuru i crijevu odraslih pčela otkuda se prenose ličinkama i drugim pčelama putem predaje odnosno socijalne izmjene hrane. Mogućnost preživljavanja uzročnika u srednjem crijevu pčele, vjerojatno je uzrok česte pojave bolesti u istoj zajednici svake godine. Spore se dobro održavaju u medu, odakle ih je moguće izolirati i uzgajati u kulturam a i ik k o n 15 godina. Od košnice do košnice spore prenosi i pčelar: zamjenom saća, priborom, prihranjivanjem zaraženim medom i peludom, pojačavanjem ili pripajanjem pčelinjih zajednica, iskucancima i ostalim radovim a na pčelinjaku. Selidbe pčelinjih zajednica na pašu također su povećale mogućnosti širenja bolesti. Od vapnenastog legla obolijevaju tri do pet dana stare ličinke koje se zaraze putem hrane, ali je zaraženje moguće i preko kože. Prema najčešćem tumačenju, progutane spore proklijaju u crijevu zaražene

ličinke i prodiru kroz stijenku crijeva u tijelo ličinke. Bjelkaste niti plijesni posve prorastu cijelo tijelo ličinke pa ona na kraju ugine, obično dva dana nakon ispružanja i poklapanja. No, novija istraživa­ nja ukazuju na ulazak uzročnika vapnenastog legla kroz kožu ličinke pri čemu grinja varoa služi kao prenositelj i unositelj spora u pčelinju ličinku. Ubadanjem ličinaka i kukuljica, varoa može unijeti uzročnika starijim pčelinjim razvojnim oblicima koji su, inače, otporniji na bolest. Iz takvih zaraženih kukuljica razvijaju se mlade pčele s teškim promjenama na letnom mišićju zbog kojih ne mogu letjeti. Vapnenasto leglo napada radiličko i trutovsko leglo. Znakovi bolesti pojavljuju se na leglu oko 6 - 1 4 dana nakon zaraženja. Uginula i hifama proraštena ličinka je u početku bjelkasta i mekana, a zatim postaje svijetložućkasta i gnjecave konzistencije. Kasnije se ličinke osuše i postaju tvrde i skvrčene mumije, nalik grudicama krede, koje mogu posivjeti ili pocrnjeti, ako se na njihovoj površini razviju rasplodna tijela. Takvi ostaci uginulih ličinaka mogu se nalaziti u poklopljenim i otklopljenim stanicama sača. Opaženo je da pčele izbacuju bolesne ličinke dva do tri dana nakon pojave prvih znakova bolesti. Kod teško zaraženih zajednica puno stanica ostaje pokloplje­ no, premda mumije mogu biti nađene i u poklopljenim i u otkloplje­ nim stanicama. Strese li.se saće u kojem ima starog vapnenastog legla, jasno se čuje kako tvrde ličinke udaraju u stijenke stanica. Kad je puno propalih ličinaka, pčele nagrizaju poklopce stanica s propalim le­ glom, ali ih ne stižu sve ukloniti, pa pčelar pri pregledu zajednice lako može uočiti mumificirane bjelkaste ličinke u stanicama saća. Tada se već i na podnici nalazi puno izbačenih mumija različite boje, od bijele, zelelnkastosive do crne. Pčele otkrivaju i uklanjaju bolesne ili uginule ličinke prije nego što stručnjak ili pčelar može uočiti znakove bolesti. No, izostanak mumi­ ficiranih ličinaka na podnici ne mora uvijek značiti da zajednica ne boluje od vapnenastog legla. Utvrđeno je da, ako je pčelinja zajednica jnlAnput zaražena uzročnikom vapnenastog legla, po prestanku vid11 iv ili znakova bolesti spore ostaju žive na saću i u povoljnim uvjetima ponovno prouzročuju pojavu bolesti. Budući da uzročnik može pre­ življavali i prezimiti u crijevu i mednom mjehuru pčele te u medu,

velike su mogućnosti dugotrajnog održavanja uzročnika u pčelinjoj zajednici i košnici. Ponekad ličinke progutaju spore s hranom, a da se bolest ne razvije, iako razvoj plijesni na njihovim izmetinama doka­ zuje prolazak uzročnika kroz crijevo ličinke. Dakle, nazočnost uzroč­ nika vapnenastog legla u ličinki ne znači neizostavnu pojavu bolesti. To ukazuje da je biološko stanje zajednice odlučujuće za razvoj i pojavu vapnenastog legla. Osim uzročnika bolesti, očito su potrebni i određeni povoljni čimbenici za pojavu vapnenastog legla u pčelinjim zajednicama. U sjevernoj Zemljinoj polovici vapnenasto leglo se pojavljuje od mjeseca travnja do listopada, a najčešće tijekom mjeseca svibnja i lipnja. Iako pčelinja zajednica rijetko kad ugine zbog vapnenastog legla, vrlo često toliko oslabi da nije sposobna prikupiti dostatno hrane za prezimljenje, a kamoli proizvesti višak meda pčelaru. Naime, gubitkom ličinaka smanjuje se i broj skupljačica, a time i prinosi meda. Zbog vapnenastog legla snaga zajednice može biti umanjena za približno 23 posto, skupljački kapacitet za blizu 49 posto, a prinosi meda za oko 1 - 5 posto. Loše preživljavanje zajednica tijekom zimovanja također može biti posljedica vapnenastog legla, prouzro­ čena smanjenjem udjela mladih pčela radilica tj. pčela dugog života. Čimbenici koji pospješuju razvoj i pojavu vapnenastog legla su brojni i razlikuju se u različitim zemljopisnim područjima, te bi ih valjalo istraživati ponaosob. Međutim, svi imaju istu posljedicu -jtres^ pčelinje zajednice. Stresno stanje pčelinje zajednice očituje se u smanjenoj obrambenoj sposobnosti zajednice i pojedinih njezinih članova, s istodobnim povećanjem prijemljivosti za bolest. Dakle, razvoj i pojava vapnenastog legla ovise o biološkom stanju pčelinje zajednice, te o uvjetima u košnici i izvan nje. Najčešće se vapnenasto leglo opisuje kao bolest sjevernih, hladnih i vlažnih krajeva. No, utvrđeno je da i južna, topla i suha klima .. jednako pogoduje pojavi vapnenastog legla. Iako je dokazano da pothlađivanje ličinaka nije uvijek preduvjet za razvoj vapnenastog legla, brojni istraživači i dalje tvrde da uzročnik najuspješnije raste na pothlađenoj i oslabljenoj ličinki, za što je dostatno i malo smanjenje 75

temperature od fizioloških 35° C. Pojavu vapnenastog legla i u toplim klimatskim područjima tumače privremenim manjkom odraslih pče­ la, iz bilo kojeg razloga, što ima za posljedicu nedostatno grijanje legla. Zbog toga, najveća je mogućnost za pothlađivanje legla u rano proljeće kad se zajednice tek razvijaju, a posebice kod trutovskih ličinaka, budući da su one uglavnom smještene na krajnjim dijelovi­ ma legla, odnosno saća. U krajevima s hladnim i vlažnim proljetnim vremenom bitan je omjer odraslih pčela njegovateljica i legla. Opažena je češća pojava vapnenastog legla u zajednicama koje se naglo razvijaju u proljeće i kod kojih je više legla u odnosu na broj odraslih pčela. Najveća je mogućnost pothlađivanja u najmanjim zajednicama zbog malog kapaciteta grijanja legla i razmjerno velike površine. Vjerojatno se zato vapnenasto leglo često javlja u pokusnim košnica­ ma za promatranje i nukleusima. Neki smatraju da su tamnije pasmine pčela prijemljivije za vapnenasto leglo, najvjerojatnije zbog njihove velike sklonosti rojenju s posljedicom napuštanja legla. Međutim, općenito se smatra da se pojedine pasmine pčele, vjerojatno, razlikuju po otpornosti na vapnenasto leglo, ali to svojstvo nije povezano s bojom pčele. Zajednice s nedovoljno zaliha peluda ili s peludom starijim od godine dana osjetljivije su na vapnenasto leglo. Razvoju vapnenastog legla pridonosi i staro, tamno saće služeći kao pričuva spora. Pojavi vapnenastog legla također pogoduje slabo strujanje zraka u košnici, iscrpljenost zimskih zajednica, zračna onečišćenja, nasljedni čimbenici, vlažna hrana i česta manipulacija zajednicama. Pojedinci smatraju da se vapnenasto leglo učestalije pojavljuje u pčelinjacima koji se ne sele. To se tumači kao posljedica stalnog održavanja spora uzročnika bolesti u okolini pčelinjaka koji, na taj način predstavlja trajni izvor zaraze. Neki, pak, tvrde da je pojava vapnenastog legla učestalija u selećim pčelinjacima. Kako je uzročnik vapnenastog legla stalno nazočan u pčelinjim zajednicama, stresni učinak selenja pospješuje pojavu bolesti. Također je zamijećena i uzročno-posljedična veza drugih pčelinjih bolesti i vapnenastog legla. Izviješteno je o teškim slučajevima vapne­ nastog legla u zajednicama koje su prethodno bile oslabljene akarozom, pčelinjom paralizom, američkom i europskom gnjiloćom pčelinjeg legla i prehlađenim leglom. Zajednice oboljele od mješinastog legla su 76

također pogodne za razvoj vapnenastog legla. Vapnenasto leglo izrazi­ to često se pojavljuje u zajednicama napadnutim varoama. Varoa fizički oštećuje ličinke i sisanjem hemolimfe umanjuje razinu urođenog imu­ niteta, kao i otpornost cijele pčelinje zajednice, te služi kao prenositelj i unositelj spora. U pčela napadnutih varoama utvrđeno je smanjenje zapremnine hemolimfe i proteina u njoj te drugih čimbenika koji igraju ključnu ulogu u zaštiti pčela od bolesti. Stoga se u zajednicama napadnutim varoama često razvijaju virusne i bakterijske bolesti, a pojava vapnenastog legla gotovo je neminovna. Mnogi stručnjaci su smatrali d a je pretjerana uporaba antibiotika, poglavito oksitetraciklina, za suzbijanje američke i europske gnjilo­ će, najviše pridonijela naglom širenju i učestaloj pojavi vapnenastog legla u svijetu. Međutim, utvrđeno je da liječenje oksitetraciklinomne pogoršava kliničku sliku bolesti, ali niti ne "Suzbija znakove vapnena­ stog legla. No, poljski stručnjaci su dokazali da prekomjerna uporaba antibiotika fumagilina za suzbijanje nozemoze pospješuje razvoj vapnenastog legla. Naime, ako se daju u prevelikoj količini i prečesto, antibiotici mogu izazvati ugibanje najmlađeg pčelinjeg legla. Primje­ njivani čak i u manjoj količini, antibiotici narušavaju fiziološki razvitak i slabe pčelinje leglo što umanjuje otpornost prema uzročniku vapnenastog legla. Na pčelinje leglo nepovoljno djeluju i sulfonamidski lijekovi kao i svi ostali. Stoga je mišljenje većine svjetskih pčelarskih stručnjaka da valja smanjiti uporabu antibiotika, točno utvrditi količinu primjene i koristiti ih samo za suzbijanje bolesti, a nikako zbog “preventivnog” sprječavanja pojave bolesti. U traženju uzroka učestale pojave vapnenastog legla posljednjih godina u Hrvatskoj, naglašena je mogućnost štetnog učinka preko­ mjerne i prečeste uporabe antibiotika u našem pčelarastvu, te njihove nabavke i primjene bez nadzora stručnjaka. Stihijski i nekontrolirani uvoz matica neprovjerenih osobina i nepoznate sposobnosti prilagod­ be na naše klimatsko-pašne i tehnološke uvjete pčelarenja znak je, gotovo, nepostojanja planske selekcije i uzgoja matica 11 nas. Prilikom uvođenja matica s nepoznatim genetskim materijalom u naše pčelinje zajednice, moguća je pojava nepoželjnih osobina u potomaka, kao što je neodgovarajuće higijensko ponašanje pčela radilica. Naime, utvrđe­ 77

no je da su pčele koje dobro održavaju čistoću košnice manje prijemljive za vapnenasto leglo. Takve pčele marljivo čiste stanice saća i izbacuju uginule ličinke prije nego se na njima razviju spore uzročni­ ka, uklanjajući tako primarni izvor zaraze. Naša samorodna kranjska pčela poznata je po održavanju legla i košnice vrlo čistima. Međutim, uvoz matica drugog podrijetla i pasmina, čije pčele radilice lošije ili uopće ne održavaju čistoću u košnici, omogućava pojavu pčelinjih zajednica prijemljivijih za uvjetne bolesti kao što je vapnenasto leglo. Izrazito puno slučajeva vapnenastog legla u Hrvatskoj zabilježeno je 1985. godine, a posebice u južnim krajevima, gdje su utvrđeni i prvi slučajevi varooze. Tada se prvi put posumnjalo na mogućnost neke povezanosti varooze i učestale pojave vapnenastog legla. Stresno djelovanje napada varoa na pčelinju zajednicu uvelike se pojačava primjenom agresivnih lijekova za suzbijanje varooze. Osim što su lijekovi za suzbijanje varooze sami po sebi štetni za leglo i pčele, pčelari ih, u strahu od te bolesti, prečesto i prekomjerno primjenjuju, što još više pogoršava njihov štetan učinak na pčelinju zajednicu. Za očekivati je da su takve zajednice podložnije razvoju vapnenastog legla. Konačno, vapnenasto leglo češće se pojavljuje na pčelinjacima čiji vlasnici često ili čak prekomjerno primjenjuju lijekove protiv varooze. Pokazalo se da i najnoviji lijekovi protiv varooze, čak i u terapijskim dozama, još više pogoršavaju štetne učinke napada varoa i time smanjuju humoralnu i celularnu obrambenu reakciju pčele. Stoga su pčele napadnute varoama i liječene akaricidima izrazito prijemljive za druge pčelinje bolesti. Štetan utjecaj akaricida može se objektivno procijeniti mjerenjem aktivnosti detoksikacijskih enzima miješanih funkcija u ličinkama i pčelama. Tako je potvrđena uzročnoposljedična povezanost primjene akaricida, posebice sintetskih in­ sekticida s djelatnom tvari fluvalinatom i učestale pojave vapnena­ stog legla u našim uvjetima pčelarenja. Zbog svojih fizikalno-kemijskih svojstava, većina lijekova koji se primjenjuju za suzbijanje varooze nakuplja se u pčelinjem vosku, dok se u medu manje odlažu. 11 najvećoj mjeri u vosku zaostaje liposolubilni (topiv u mastima) 11u val inat, budući d a j e pčelinji vosak mješavina estera viših masnih kiselina i viših jednovaljanih alkohola. Time se pčelinja zajednica dugotrajno ili stalno izlaže subtoksičnom odnosno subletalnomdjelo/H

vanju insekticida na što su posebice osjetljivi svi razvojni oblici pčelinjeg legla. Količine zaostataka fluvalinata u vosku dovoljno su velike da štetno djeluju na pčelinje leglo i predisponiraju ga uvjetnim bolestima, kao što je vapnenasto leglo, ali su nedovoljne da bi uništile varoe. To omogućuje razvoj rezistencije u varoa što je još jedna štetna posljedica djelovanja fluvalinata nakupljenog u pčelinjem vosku. Uzročnici vapnenastog legla su posvuda rasprostranjeni i stvaraju vrlo otporne spore koje u prirodi preživljavaju više od 40 godina. Zbog toga je sprječavanje i suzbijanje bolesti otežano, a liječenje i izlječenje oboljelog pčelinjeg legla samo privremeno. Liječenjem oboljelih za­ jednica ne uklanjaju se uzročnici iz okoline pčelinjaka, pa ih pčele ponovno unose u košnice s peludom, nektarom i vodom, te ukoliko su pogodni uvjeti, ponovno izazivaju bolest. Stoga bi se sprječavanje i suzbijanje vapnenastog legla trebalo temeljiti na jačanju opće otporno­ sti pčelinjih zajednica i na povremenoj raskužbi saća u košnici. Očito da je selekcija otpornih sojeva pčela najvjerojatnija mogućnost sprječava­ nja i suzbijanja vapnenastog leglaJlJselekcijskom uzgoju pčela otpor­ nih na vapnenasto leglo provodi se vrlo jednostavna provjera njiho­ vog higijenskog ponašanja. Izreže se komad zaleženog saća s poklop­ ljenim pčelinjim leglom veličine 4^5. cm i stavi u hladionik tijekom noći da sve kukuljice uginu. Sljedećeg dana izrezano saće se ugrije i smjesti na isto mjesto u okvir s leglom. Tijekom sljedeća tri dana pčele radilice trebaju skinuti poklopce i ukloniti propale kukuljice. Ako to obave za 24 sata, znači da im je sklonost čišćenju tj. higijenskom ponašanju vrlo visoka. Pčele koje to učine tijekom 48 sati još se mogu uzeti za daljnju selekciju. One pčelinje zajednice kojima je za to potrebno 72 sata nisu selekcijski pogodne, iako su također u praktič­ kim uvjetima otporne na bolest. Dakle, potrebno je planskim odabi­ rom uzgojiti otporne pčele koje, unatoč nazočnosti uzročnika i pogod­ nim uvjetima za razvoj bolesti, ne obolijevaju od vapnenastog legla. U međuvremenu, prijeko je potrebno sprječavati pojavu svih čimbe­ nika koji pospješuju razvoj bolesti. I ''Radi sprječavanja pojave vapnenastog legla, pčelinje zajednice moraju biti u dobrom biološko-uzgojnom stanju. To znači da zajedni­ ce moraju biti jake, s onoliko, okvira u plodištu koliko pčele mogu 79

dobro pokriti. Košnice moraju biti suhe, s dobrim prozračivanjem, prostranim letima i ne izložene prejakom suncu. Matice pčelinjih zajednica, koje su sklone vapnenastom leglu, valja zamijeniti mladim, uzgojenim u zdravim zajednicama. Iskustvo danskih pčelara može poslužiti kao uspješan primjer. Na pčelinjacima s učestalom pojavom vapnenastog legla matice su zamijenjene selekcioniranim maticama, uzgojenim iz zajednica otpornih na vapnenasto leglo. Vapnenasto leglo je suzbijeno, a zajednice sa selekcioniranim maticama imale su prosječno više okvira s leglom i veće prinose meda od zajednica s neselekcioniranim maticama. Provjera otpornosti ili prijemljivosti za bilo koju bolest, pa tako i vapnenasto leglo, znatno je uspješnija ako se provodi na pčelinjim zajednicama s umjetno osjemenjenjm matica­ ma. Time se otklanjaju odstupanja koja postoje u prirodno sparenih matica zbog sparivanja s više trutova iz pčelinjih zajednica nepozna­ tih i različitih svojstava. U bespašnom razdoblju potrebno je osigurati dostatne količine odgovarajuće hrane, posebice bjelančevinaste. Pri­ mjerice, vapnenasto leglo nikad nije utvrđeno u dobro razvijenim matičnjacima s dostatnom količinom matične mliječi. To znači da smanjeno izlučivanje matične mliječi iz mliječne žlijezde pčela radi­ lica, bilo kojeg uzroka, smanjuje otpornost pčelinjih ličinaka prema vapnenastom leglu. U zalihama peluda u saču (tzv. pčelinjem kruhu) jakih pčelinjih zajednica nalaze se pojedine antagonističke plijesni koje-mogu sprječavati rast uzročnika vapnenastog legla. Naprotiv, u mikroflori pčela radilica iz bolesnih i izgladnjelih zajednica ili izlo­ ženih pesticidima prevladavaju kvasci koji su pokazatelj stresnog stanja. Također, utvrđena je sposobnost nekih, još nerazvrštanih, bakterija da, barem in vitro, usporuju rast uzročnika vapnenastog legla. To bi moglo omogućiti biološko suzbijanje bolesti. Higijenske pčele, sklone i uspješne u otkrivanju i uklanjanju bolesnih i uginulih ličinaka, temelj su otpornih pčelinjih zajednica i najpouzdanija mo­ gućnost biološkog sprječavanja i suzbijanja vapnenastog legla. | Izbor i primjena ljekovitih tvari za suzbijanje vapnenastog legla ograničena je i time što spore uzročnika imaju gustu ovojnicu koja im pomaže 11 zaštiti od kemikalija i organskih tvari, a njihov niski metabolički stupanj čini ih vrlo otpornim na vanjske utjecaje. Stoga su spore, primjerice, otporne na 20-postotoni formalin. Liječenje vapne­ 80

nastog legla pokušano je s puno tvari, ali se većina pokazala neučin­ kovitim i otrovnim za pčele ili zamršenim za primjenu. Raskužba saća timolom je jedan od prvih načina suzbijanja vapne­ nastog legla u nas. Međutim, tijekom primjene timola na pčelinjaku, zamijećeni su uznemirenost pčela i napuštanje saća posipanog timo­ lom, pojava grabeža, te nepravilnost u nesenju jaja matice. Povrh toga, u prodaji se pojavljivao timol neujednačene kakvoće pa je bilo dosta poteškoća u njegovoj primjeni. Japanski stručnjaci prvi su proizveli i registrirali lijek za suzbijanje vapnenastog legla Yukoluck-A. To je raskužno sredstvo s djelatnom tvari triklorizocianurnom kiselinom, koja u doticaju s vodom osloba­ đa klor i kisik koji uništavaju uzročnika vapnenastog legla. U prodaji se Yukoluck-A nalazi u obliku sitnih bijelih granula koje sadrže više od 93 posto djelatne tvari. Primjena Yukoluck-A u zajednici potiče radilice na pojačano izbacivanje uginulih ličinaka, maticu na nesenje jaja, a skupljačice na pojačano skupljanje nektara. Raskužuje saće uništavajući uzročnike bolesti i uskoro dovodi do nestanka znakova vapnenastog legla. Liječenje se provodi raskužbom saća u napučenim košnicama. Odgovarajuća doza lijeka stavlja se u plitku plastičnu ili staklenu posudu koju je najbolje postaviti u hranilicu u poklopcu ili na okvire prekrivene djelomično jutenom krpom, dakle u što viši dio unutar košnice gdje pčele nemaju izravan pristup. Radi što pravilnije raspo­ djele plinova unutar košnice, uputno je osigurati dostatno praznog prostora. U LR košnici to se postiže postavljanjem praznog nastavka, polunastavka ili hranilice u poklopcu sa zbježištem. U AZ košnici posuda s lijekom se objesi na najviše mjesto u prostoru između venti­ lacijske mreže i vrata košnice, a izolacija izvadi. Na svaki gram lijeka dodaje se 50 ml čiste i hladne destilirane vode (pH 5,7 - 7,5). Košnicu s lijekom potrebno je dobro zatvoriti tako da nema nikakvih pukotina. Ostaje otvoreno samo leto košnice. Djelovanje Yukolucka-A traje oko tjedan dana, nakon čega postupak valja ponoviti. Kod jako uznapredo­ vale bolesti, nužna su 3 - 4 uzastopna ponavljanja liječenja da bi znakovi bolesti prestali. Radi sprječavanja pojave bolesti tijekom razdoblja u kojem se obično javlja ili u slučaju pojave na okolnim pčelinjacima, Kl

preporučuje se nekoliko puta primijeniti lijek, svakih 7 - 1 0 dana. Otopinu lijeka ne smije se prskati izravno po košnici, saću ili pčelama. Doza (količina) lijeka određuje se prema veličini košnice. Na svakih 40 litara prostora daje se po gram lijeka u 50 ml vode. Tako je za pčelinju zajednicu u standardnom LR nastavku (zapremnine oko 42 litre) odgovarajuća doza lijeka gram, u dva nastavka 2 grama i u tri nastavka 3 grama. Pčelinjoj zajednici u standardnoj AŽ košnici (zapremnine oko 115 litara) potrebna su 2,5 grama lijeka. Najpovoljnija temperatura u košnici za primjenu lijeka je 35° C. Takvu temperaturu održava jaka pčelinja zajednica koja uzgaja leglo. Pri toj temperaturi raskužni plinovi dobro isparavaju. Ne preporučuje se primjena lijeka pri temperaturama vanjskog zraka ispod 10° C i iznad 30° C, jer bi u takvim uvjetima isparavanje plinova bilo ili nedovoljno za raskužbu ili preobilno što bi štetilo pčelinjoj zajednici. Prilikom primjene lijeka u vruće godišnje doba, preporučljivo je osigurati hladovinu na pčelinjaku. Za jakog unosa nektara primjena se ne preporučuje, je r med može poprimiti miris klora. Pčelar mora ostati na pčelinjaku prvih nekoliko sati nakon davanja lijeka radi pravodobne i odgovarajuće intervencije u slučaju pojave nekih popratnih zbivanja u pčelinjim zajednicama. Naime, tri sata nakon početka aplikacije razvija se najveća količina plina, što može poremetiti uobičajene aktivnosti pčela. Pri koncentraciji plina od 5 ppm (jedinica volumena plina na milijun jedinica volumena zraka unutar košnice) pčele su uznemirene i pojačano zuje, pri 10 ppm uznemireno i u većem broju lete oko košnice, a pri 10 - 15 ppm pčele puze po stijenkama košnice i masovno je napuštaju. Ako se koncen­ tracija podigne iznad 30 ppm kroz duže vrijeme, to može izazvati i ugibanje pčela. Primijeni li se prevelika doza lijeka i pčele burno reagiraju opisanim popratnim pojavama, treba hitno otvoriti vrata ili poklopac košnice kako bi preko ventilacijske mreže izašao suvišak plina. Kad se pčele umire, košnica se zatvori i obično više nema nikakvih neželjenih posljedica. Inače, četiri sata nakon početka apli­ kacije lijeka koncentracija plina se ustali na 1 - 2 ppm, pa se pčele umire. Ako su napustile košnicu, vraćaju se unutra i nastavljaju

nesmetano sve životne aktivnosti. Radi sprječavanja pojave grabeža, preporučljivo je započeti s davanjem lijeka po svršetku dnevnih aktivnosti pčela i dati ga svim pčelinjim zajednicama na pčelinjaku. Med i ostali pčelinji proizvodi koji se dobivaju tijekom primjene 1ijeka, nisu štetni po ljudsko zdravlje. Najveći izmjereni ostaci klora u medu za aplikacije lijeka, manji su od količine klora u vodovodnoj pitkoj vodi. Prilikom rukovanja lijekom valja izbjegavati izravan dodir, jer klor oštećuje oči, sluznice i kožu. Lijek treba čuvati u originalnoj ambalaži na suhom, hladnom i mračnom mjestu te izvan dohvata djece. Pravilno uskladišten lijek ima rok valjanosti 3 godine. Izdaje se bez recepta. Z a suzbijanje vapnenastog legla u nas se još primjenjuje i Askoci-

din u kojem je djelatna tvar ista kao u Yukolucku-A. Međutim,~ošTrrr djelatne tvari, Yukoluck-A sadrži pošebhrsfabiirzator koji osigurava sporije otpuštanje klora. Time se umanjuje mogućnost pojave neželje­ nih posljedica koje bi mogle izazvati naglo oslobođene prevelike koncentracije klora. Askocidin ne sadrži takav stabilizator, što valja uzeti u obzir prilikom primjene tog lijeka. Inače, Askocidin se primje­ njuje u istoj dozi i na isti način kao i Yukoluck-A. Nistatin je jedini antibiotik koji se u nas primjenjuje za liječenje vapnenastog legla. To je polienski makrolidni antibiotik s fungistatičkim i fungicidnim djelovanjem. Nistatin se primjenjuje u hrani za pčele i prskanjem saća s bolesnim leglom. Saće s vapnenastim leglom i unutra­ šnjost košnice bolesne zajednice prska se 0,5-postotnom vodenom su­ spenzijom Nistatina (5 grama na litru vode) dva puta u razmaku od 5 do 7 dana. Istodobno se pčele prihranjuju šećernom otopinom koja također sadrži Nistatin (5 grama na litru šećerne otopine). Ljekovita otopina daje se tri puta po pola litre svakog drugog dana. Postupak valja ponoviti nakon 7 dana poslije nestanka znakova vapnenastog legla. Primjenom masno-šećemog tijesta s dodatkom peludnog nadomjeska i Nistatina postiže se sporije uzimanje lijeka tijekom dužeg razdoblja. Na taj način nije potrebno višekratno davanje lijeka, a dodatak peludnog nadomjeska jamstvo je da će pčele radilice dostaviti lijek leglu kojemu je i namijenjen. Za suzbijanjć vapnenastog legla mogu se primjenjivati i konzervansi: natrijev propionat i askorbinska kiselina (vitamin C) koji se rabe za konzerviranje živežnih namirnica. Po gram navedenih tvari 8.1

umiješa se u pola kilograma medno-šecernog tijesta ili uobičajnog peludnog nadomjeska i daje tri puta s razmakom od tjedan dana. Pozitivni učinak tih tvari, posebice vitamina C, u suzbijanju vapnena­ stog legla temelji se na povećanju opće otpornosti pčelinje zajednice, a ne na izravnom djelovanju na uzročnika bolesti. Za raskužbu pčelinjaka i okolnog prostora može se primijeniti prskanje s 2^postotnom otopinom modre galice ili nekog drugog fungicidnog preparata.

Kam enito leglo Kamenito leglo je razmjerno rijetka bolest pčelinjeg legla i odraslih pčela, koju prouzročuju plijesni iz roda Aspergillus, a najčešće vrsta A. flavus. Plijesan proraste tijelo ličinke i pretvara je u smeđu mumiju tvrdu poput kamena. U tijelu odraslih pčela plijesan se razvija u mišićju i crijevima pa su prsa i zadak uginulih pčela tvrdi. Ponekad nestručnjaci mogu zamijeniti znakove vapnenastog legla s kamenitim leglom.

Uzročnik kamenitog legla snimljen mikroskopom 1

‘i

Spore uzročnika kamenitog legla ulaze u košnicu najčešće s peludi, ali se mogu nalaziti i u pčelinjim zajednicama koje ne pokazuju znakove bolesti. Štetno djelovanje tih plijesni očituje se proraštavanjem micelija kroz tkiva ličinke ili odrasle pčele i izlučivanjem otrovnih tvari (flavotoksina). Ličinke i pčele zaraze se uzimajući hranu onečišćenu sporama plijesni. Čini se da obilna peludna paša pogoduje nastanku bolesti. Bolest se katkad pojavi posve nenadano na zdravim pčelinjacima, a može i sama od sebe nestati. Vjerojatno na pojavu i širenje bolesti unutar i izvan košnice, osim samog uzročnika, utječu i drugi pogodni čimbenici. Ličinke kamenitog legla mogu biti poklopljene ili nepo­ klopljene, ali većinom ugibaju prije nego što ih pčele poklope. Uginula ličinka leži mlohavo na dnu stanice saća. U početku je bijela i pahuljasta, a kasnije joj se boja promijeni u svijetlo-smeđkastu ili zelenkasto-žutu. Sve se više suši i postaje vrlo tvrda. Niti plijesni probijaju tijelo ličinke i na njezinoj površini tvore spore. Dok se na površini ličinke ne stvore spore, ta se bolest po vanjskim znakovima gotovo niti ne razlikuje od vapnenastog legla. Dok A. apis ima okruglasta rasplodna tijela unutar kojih su okruglaste nakupine spora, spore A. flavus poredane su slobodno na nositelju spora i podsjećaju na plod maslačka. U odraslim pčelama plijesni prolaze razvoj sličan onome u ličinaka. Bolesne pčele postaju nemirne i hodaju široko dižući noge. Pred ugibanje napuštaju košnicu, pa pčelar vrlo teško opaža znakove bolesti. Ukoliko se ipak zadrže u košnici, u teško bolesnih ili uginulih pčela otvrdnuti su zadak i prsa. Plijesni iz roda Aspergillus razvijaju se i u dišnim putovima ljudi, izazivajući upalne promjene. Stoga valja oprezno raditi s bolesnom pčelinjom zajednicom, a udisanje spora spriječiti stavljanjem na lice vlažne maske načinjene od gaze ili druge lake tkanine od pamuka ili lana. Jake pčelinje zajednice u optimalnoj biološkoj snazi, temelj su sprječavanja kamenitog legla kao tipične uvjetne bolesti. Također je nužno svesti na najmanju moguću mjeru sve čimbenike koji pospješuju bolest, a oni su isti kao kod vapnenastog legla. U slučaju pojave bolesti, ti

najučinkovitije je pčelinje zajednice ugušiti sumporom i sav zarazni materijal spaliti. Košnice i pribor raskužuju se opaljivanjem plamenom. 1

M elanoza Melanoza je bolest jajnika matice koju prouzročuje plijesan M elanosella mors apis. Plijesan ima svijetle hife i tamnosmeđe klamidospore. Naseljava se u epitelnim stanicama jajnih cjevčica i jajovoda, te okolnog tkiva. Radi nazočnosti plijesni i propadanja tkiva, nakuplja se na tim mjestima melanin, konačni produkt raspada bjelančevine. Stoga napadnuti dijelovi jajnika imaju izgled zrnate mase, nalik cistama, smeđecrne boje. Promjene su utvrđene i na stijenci otrovnog mjehura i stražnjeg crijeva matice. Jednake promjene nađene su i na stražnjem crijevu radilica. Bolesna matica prestane nesti jaja i to je jedini vidljivi znak bolesti. Način prirodnog zaraženja nije poznat, a u laboratorijskim uvjetima zaraženje je uspjelo preko hemolimfe, pri čemu su bili zaraženi svi organi.

Pljesnivost peluda Pljesnivost peluda prouzročuje peludna plijesan Bettsici alvei. U po­ voljnim uvjetima spore uzročnika ulaze u stanice s peludi i tamo razvijaju micelij bjelkaste boje koji obavija pelud i pretvara ga u suhu, tvrdu i lako lomljivu masu. Na tom miceliju nastaju rasplodna tijela žarkocrvene boje, poput hrđe, koja sadrže spore. Peludna masa postaje siva, s cmkastom površinom. Kod jakog zaraženja, kad je sav pelud zahvaćen plijesnima, a što se događa zimi, zajednica ostane bez esencijalne hrane za proljetni razvoj legla, pa ishod može biti poguban. Pljesnivost peluda uglavnom se javlja rano u proljeće. Valja paziti da se pljesnivost peludi ne zamijeni s vapnenastim leglom. Pljesniva masa peluda lako se probija sondiranjem i mrvi, dok naprotiv, mumificirana ličinka, uginula zbog vapnenastog legla, zadržava svoj oblik kad se s njom slično postupa. Radi sprječavanja pojave pljesnivosti peluda nužno je brinuti o mikroklimi u košnici tj. sprječavati prekomjernu vlagu u njoj. KA

NAMETNIČKE PČELINJE BOLESTI Ljudski i životinjski nametnici pripadaju najrazličitijim skupinama životinja koje su se prilagodile nametničkom načinu života. Nametni­ ci pčela su sitne životinje, vjerovatno stoga što su i same pčele relativno sitne. Najveći broj nametnika pčela pripada skupini praživotinja i grinja.

PČELINJE BOLESTI PROUZROČENE PRAŽIVOTINJAMA Praživotinje, Protozoa, su najsitnije životinje čije se tijelo sa­ stoji od samo jedne jedine stanice koja ostvaruje sve procese potrebne za život. Među njima ima i takvih oblika koji su na prijelazu od biljaka u životinje. U nutar stanice nalazi se jezgra koja pliva u protoplazmi. Pojedini dijelovi stanice koji obavljaju posebne zadaće nazivaju se organeli. Tako postoje hranidbeni m jehurići koji imaju ulogu probavila u viših životinja, a stezljivi mjehurići uklanjaju suvišnu vodu poput bubrega. Na površini stanice oblikovani su organeli za pokretanje prema kojima je načinjena i podjela praživotinja. Tako korjenonošci, Rhizopoda, mijenjaju oblik tijela, a organeli za pokretanje su izdanci protoplazme, tzv. lažne nožice. Bičaši, F lagellata, se pokreću s jednim ili nekoliko tankih dugih niti, tzv. bičevima. Trepetljikaši, Ciliata, su po cijelom tijelu ili samo po dijelovim a tijela prekriveni sitnim trepetljikam a. Četvrta skupina praživotinja su truskavci, Sporozoa. Oni su svi nametnički organizmi i nemaju posebno oblikovane organele za pokretanje. Praživotinje se razmnažaju na više načina. Najjednostavniji je način dijeljenjem na dvije jednake polovice. Česta je i dioba u mnogo dijelova, a postoje i spolni načini razmnožavanja, tzv. kopulacija kod 87

koje se stapaju posebno izlučene spolne stanice ili konjugacija gdje se po dvije praživotinje privremeno sljube, izmjene dijelove jezgre, a zatim opet razdvoje. Mnoge se praživotinje u nepovoljnim uvjetima zakukulje i u ta­ kvom stanju mogu preživjeti vrlo dugo razdoblje. Truskavci, pak, u nepovoljnim uvjetima stvaraju dugožive truske ili spore. Promatranjem dijelova pčela pod mikroskopom može se zapaziti znatni broj praživotinja. Međutim, većina od njih nisu uzročnici bolesti već žive kao komenzali u sadržaju crijeva pčele ili drugim dijelovima gdje ima dovoljno vlage. Ipak su se neki od njih razvili u prave nametnike, pa prodiru i u stanice tijela pčele gdje se razmnažaju i remete funkcije stanica ili čak izazivaju njihovo uginuće. Takve su praživotinje uzročnici pčelinjih bolesti od kojih su najpoznatije nozemoza i ameboza.

Nozem oza Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela uzrokovana praživotinjom Noserna a pis,.koja u nepovoljnim uvjetima stvara dugožive truske. Uzročnik napada stanice srednjeg crijeva pčela, u kojima se umnaža te ih razara. Bolesna pčela živi kraće od zdrave i obično ugiba izvan košnice, tako da je bolest teško zamjetljiva. Uočava se uz djelovanje nekih nepovoljnih uvjeta na cijelu pčelinju zajednicu. Katkad, posebice pretkraj zimovanja, može doći i do propadanja cijele pčelinje zajednice. Raširena je svuda po svijetu, a suzbijanje bolesti predviđeno je zakonom. / Nozemoza je odavna poznata bolest, opisivana kao griža ili zarazni proljev pčela. Godine 1909. E. Zander je opisao uzročnika i bolest nazvao nozemoza, ali je mnogo toga o naravi bolesti ostalo nejasno. Još su i danas, na skupovima najpoznatijih stručnjaka, mišljenja o toj bolesti vrlo podijeljena. Jedni smatraju da joj se daje preveliko značenje i tvrde da su mnogi slučajevi nozemoze pogrešno dijagnosticirani, kad su zapravo posrijedi druge bolesti. Drugi smatraju nozemozu bolešću 88

koja nanosi najviše štete pčelarstvu i koju valja suzbijati oštrim veterinarsko-upravnim mjerama. U novije doba smatra se da uzročnik noze­ moze otvara vrata ulaska u organizam pčele uzročnicima drugih bolesti, prvenstveno virusnih, te da one čine vec'e štete nego sama nozemoza. Bolest je raširena posvuda u svijetu pa i u cijeloj našoj zemlji. Kroz smanjenje prinosa meda i propadanjem cijelih pčelinjilji zajednica, izravno uzrokuje velike gospodarske gubitke pčelarima. To se posred­ no odražava i na štete u cijelim ekosustavima koji su vezani uz pčele. t Uzročnik je nozemoze praživotinja, mikrosporidija (truskavac) koja napada stanice srednjeg crijeva pčele. Tu se brzo razmnažai tvori spore (truske) kojima se bolest prenosi. 0<^ulaska^spora._dojyihova umnažanja i propadanja stanica prolazi samo oko psLdana. Samo na temelju nalaza spora u dijagnostičkom laboratoriju pouzdano se u tvrđuje~boIest . Spore_su ovalnog oblika. jluge 5 - 7 i široke 3 ^ 4 mikrometra. Vrlo su prepoznatljive i teško ih..je..zamiieniti s nekim drugim tvorbama koje se moguj/idjetLpod istim povećanjem mikro­ skopa, prvenstveno s kvasnicama i plijesnima. Na saću i u prirodi ostaju žive nekoliko mjeseci, ali ne podnose temperaturu iznad 70° C pa ih kuhanje u vodi odmah ubija. Raspršene u medu ostaju žive i godinu dana. Spore slične uzročnicima nozemoze utvrđene su i u jednom slučaju ugibanja pčelinjih kukuljica. Da bi se pokusno izazvala bolest, te su spore davane u hrani ličinkama, prskane po saću ili šu njima hranjene pčele hraniteljice. Bolest je teško zamijetiti jer pčele odmah izbacuju uginule kukuljice. Za nju je predložen naziv nozemoza legla. Kako taj nalaz nije naknadno potvrđen, a pokusno nije uspješno izazvana bolest, ne bi mu se trebalo pridavati posebno značenje. \ Glavni izvori nozemoze su voda na nehigijenskim napajalištima pčela, saće uprljano izmetinama bolesnih pčela i med u koji su dospjele spore. ( Putovi kojima uzročnik nozemoze ulazi u pčelinju zajednicu su različiti i slični putovima unosa uzročnika drugih nametničkih a i zaraznih bolesti. Najčešći je prirodni, vodakoju su zagadile izmetina HU

ma pčele bolesne pčelinje zajednice. Bolest se često prenosi pojavom grabeža, a nepažljiv pčelar i sam prenosi bolest unutar pčelinjaka premještanjem okvira iz bolesnih u zdrave zajednice, kao i ostalim radovima na pčelinjaku.

Napajalište za pčele česti je izvor uzročnika nozemoze

Detalj s prethodne slike •to

Unutar košnice mlade pčele dolaze u doticaj sa sporama uzročnika nozemoze u izmetinama bolesnih pčela. Bolesne pčele balegaju u košnici u doba kad ne postoje uvjeti za češće izlijetanje iz košnice, kao što je to zimi ili za dugotrajnih kiša. Tijekom lijepog vremena čak i teže bolesne pčele balegaju izvan košnice. Tijekom aktivnog razdob­ lja pčele žive vrlo kratko, izmjena naraštaja radilica je brza, pa to usporava razvoj bolesti. Razvoju bolesti pogoduju nagle promjene temperature, slaba paša, uzimljavanje pčela na nekim vrstama meda kao što je med medljikovac, slabe pčelinje zajednice, uznemiravanje pčela zimi, duge zime bez lijepih dana za pročisne izlete pčela, često otvaranje košnica i dugotrajni pregledi zajednica, kao i intenzivno pčelarenje s čestim selenjem pčelinjih zajednica. Krajem zime i u rano proljeće udio bolesnih pčelinjih zajednicakao i pojedinih pčela unutar zajednica je najveći. Matica može biti nosilac nametnika, a kako ona balega u košnici, može biti važan čimbenik u širenju nozemoze. Matice obično oboli­ jevajući. ranoj životnoj dobi, do svog sedmog dana, kad same uzimaj u hranu. U pokusu ugibaju, dvadesetak dana nakon što su primile spore uzročnika nozemoze. Međutim, matice mogu oboljeti i kasnije u svakoj prilici kad se hrane medom a ne matičnom mliječi. To se može "dogoditi tijekom zimovanja, prije rojenja i sličnim okolnostima. Nozemoza je vjerojatno jedan od najčešćih uzroka tihe izmjene matica. U pčelinjoj zajednici matica prirodnim putem pojede manju količinu spora nego u pokusima. Kako pčele hrane maticu intenzivno matičnom mliječi, bolest se polaganije razvija. Do tihe izmjene nozemozne matice obično dolazi tijekom tri mjeseca nakon što u nju uđe uzročnik. Bolesne matice sve slabije nesu jaja što je vjerojatno uzrok njihove zamjene. Za pčelinju je zajednicu najlošije ako bolesna matica ugine tijekom zime, jer tada ne postoje uvjeti za uzgoj nove matice i zajednica je osuđena na propast. j Iz spora koje dospiju u srednie crijevo pčele, izlaze ameboidni nametnici koji ulaze_u nježne stanice, razaraju ih i time remete njegovuprSbavnu funkciju. Ovisno o broju nametnika, znakovi bole­ sti pojavit će se prije ili kasnije. U pokusimaje uspjelolzazvati bolest i"šamo je d n o m sporom, ali se općenito sm atm “da“je ža Tis_[)ješno <>i

izazivanje bolesti potrebno više od 100 000 spora. To je zbog toga što peritrofna membrana štiti unutrašnju površinu crijeva i od prodora . raznih nametnika. Oštećenje te membrane uzrokuje i povećanu osjet­ ljivost prema nozemozi. Nametnici se u stanicama crijeva razmnažaju vrlo brzo i stvaraju obilje spora koje s izmetinama izlaze napolje. | Najveći broj spora (30 - 50 milijunaLnalazi se u cr ijevu dva tjedna ' I nakon početka bolesti. Kod pčela koje ne mogu balegati, u stražnjem ' se crijevu može nakupiti i više od 100 milijuna spora. Bolesna pčela ne može potpuno iskoristiti hranu, pa osjeća stalnu glad. Posljedica toga je uzimanje veće količine hrane, koja samo prolazi kroz bolesno'”cn]evo7~Uslijed toga se u stražnjem crijevu nakuplja velika količina slatkih izmetina punih spora uzročnika noze­ moze. Bolesne pčele ne mogu zadržati balegu duže vrijeme, te ako su spriječene izlaziti iz košnice, balegaju u košnicijlzm etine su tekuće i slatke, pa ih pčele ližu i tako se stvaraju idealni uvjeti za širenje nozemoze.

Medni mjehur, srednje i stražnje crijevo pčele bolesne od nozemoze (gore) i zdrave pčele (dolje). Srednje crijevo bolesne pčele je prošireno, tanke stijenke i bjelkaste boje (Canada DOA) 92

Uslijed slabijeg iskorištenja hrane, bolesne pčele brže troše m asno-bjelančevinasto tijelo, radi čega im se skraćuje život, a također nemaju dobro razvijene mliječne žlijezde. To dovodi do slabije ishrane legla, pa je razvoj pčelinje zajednice,, posebice u proljeće, usporen i otežan. Bolesne.pčele ugibaju prije nego zdra­ ve. U jako zahvaćenim pčelinjim .zajedn icam a leglo je slabije hranjeno i njegovano te samim time podložnije pojavi drugih bolesti, od kojih valja posebno istaknuti vapnenasto leglo. Tijekom aktivnog razdoblja u životu pčelinje zajednice radilice žive razmjerno kratko, tek oko 40 dana. Većinom prime dovoljnu količinu spora za izazivanje bolesti do desetog dana starosti, a za razvojTuDlesti potrebna su još dva tjedna. Te pčele ugibaju samo nekoliko dana ranije nego što bi uginule prirodno, pa pčelar obično i ne primijeti da sa zajednicom nije nešto u redu. Ali, bolesne pčele ugibaju kao skupljačice, upravo kada bi trebale donositi višak meda za pčelara. To je jedan od uzroka da nozemoza nanosi znatne štete. Iako gubici nisu uvijek jasno vidljivi, oni u pojedinim slučajevima iznose i više od 25 posto ukupno proizvedene količine meda. Mlada, zdrava i plodna matica kao i dobar pčelarev postupak s pčelinjom zajednicom mogu posve prikriti gubitak starijih bolesnih pčela. Koliko nozemoza utječe na proizvodnju meda pokazalp je istraži­ vanje provedeno u uvjetima jugoistočnog sredozemnog podneblja, gdje pčelinje zajednice ne prolaze razdoblje zimskog mirovanja. Na četiri pčelinjaka na kojima se učestalo javljala nozemoza provedeno je pokusno liječenje s tri lijeka. Svaki pčelinjak je podijeljen na četiri skupine pčelinjih zajednica od kojih su po tri liječene s fumagilinom, hexametilentetraminom i sulfamonometoxinom, a po jedna je ostala neliječena. Liječenje je provedeno prema uputama proizvođača lije­ kova u jesen i u rano proljeće. Vaganjem meda nakon glavne paše utvrdilo se da je prosječna količina proizvedenog meda liječenih zajednica bila za 7,85 - 20,94 posto veća od neliječenih. Najučinkovitiji lijek je bio fumagilin, a slabiji učinakje postignut s ostala dva. Godinu dana prije početka pokusa kao i za njegova trajanja pčelinje zajednice su pregledane više puta na prisutnost nozemoze i ona je utvrđivana podjednako u svim skupinama. Valja istaknuti daje bolest utvrđivana

samo na temelju nalaza spora uzročnika nozemoze u pčelama skupljačicama uhvaćenim na poletištu. Tijekom cijelog tog razdoblja nikakvi znakovi bolesti nisu primjećivani. / Jasno se, dakle, vidi da je'nozemoza važna i teška bolest također i tijekom sezone, kad pčelar ne može zapaziti njezine znakove. Vrlo poticajno djelovanje antibiotika fumagilina na razvoj pčelinje zajed­ nice treba pripisati njegovu učinku na uzročnike nozemoze. Zakočivši razvoj nametnika produžuje život pčelama, zajednica vidljivo brojča­ no ojača, te su i prinosi pčelinjih proizvoda povećani. „ ----^ _ _ Nozemoza je prisutna na svim pčelinjacima u Hrvatskoj i pčelari moraju provoditi stalne mjere za njezino suzbijanje. Bolest se pogoršava tijekom zime. Ovisno o klimatskim prilikama zimski naraštaj pčela mora živjeti duže i dočekati prve naraštaje proljetnih pčela, dakle 3 - 6 mjeseci. Teško bolesne pčele ugibaju znatno prije. U zimske dane, kad nema pročisnih izleta, bolesne pčele mogubalegati u košnici, što pogoduje naglom širenju bolesti. Zajed­ nica brojčano slabi pa ne može njegovati prvo proljetno leglo. Događa se da uslijed toga u tom razdoblju iznenada ugiba. Loša kakvoća zaUha^zimske hrane pospješuje razvoj nozemoze. Neke vrste meda, kao med medljikovac, oštećujujperitrofnu membranu pa time olakša­ vaju prodor uzročnika nozemoze u stanice crijeva. Osim toga, sadrže I više neprobavljivih tvari, pa dodatno opterećuju bolesno crijevo. Znakove bolesti na bolesnoj pčeli je teško uočiti. One većinom ugibaju daleko u prirodi. Tek kad je u košnici velik broj teško bolesnih pčela, pčelar može zapaziti da pojedine pčele izlaze na poletište i ovdje uzbuđenolifldaju^repereći krilima. Katkad ugibaju pred košnicom u većem broju. Te pčele imaju i nešto povećan zadak, ispunjen svjetlijim izmetinama. Ako se takvoj pčeli pažljivo otvori zadak, vidi sc prošireno srednje crijevo, tanke stijenke, mliječnobijele boje. Veći broj mrtvih pčela na podnici košnice tijekom zime ukazuje na i ozemozu. Bolesna pčelinja zajednica brojčano slabi i često ostaje bez matice. Okviri i pročelja košnica uprljani izmetinama pčela izazivaju sumnju da je posrijedi nozemoza. Većinu ugibanja pčelinjih zajednica u rano proljeće valja pripisati nozemozi.

Sigurno utvrđivanje bolesti moguc'e je obaviti samo mikroskopskom pretragom pčela, a obavlja se u specijaliziranim laboratorijima. Za pretragu je potrebno tridesetak mrtvih pčela, skupljenih tijekom mjeseca siječnja ili veljače s podnice košnice. Ti tzv. zim s k i gubici najsigurniji su materijal za utvrđivanje nozemoze.J.er. tijekom zimovanja prvo ugibaju bolesne pčele. Ako.se-na.viljeme ne_skupe zimski gubici, pčele za lijepih_zimskih.dana očiste podnicu, a u tom slučaju na pretragu treba slati starije pčele jahvaćene_na-.poletištu. Sto su uzorci kasnije skupljeni, manja je vjerojatnost da se među tridesetak pčela, dostavljenih na pretragu nađu i bolesne. Uzorci pčela pakiraju se posebno iz svake košnice, najbolje u kutije od šibica ili papirnate vrećice. Svaki uzorak treba biti označen brojem da bi se znalo iz koje je košnice uzet. Treba izbjegavati nepropusnu ambalažu, bočice od lijekova i polivinilske vrećice. U njima se pčele upare i spljesnive, što otežava pretragu.

Nozemoza: na satonoši i po saću s medom vide se izmetine pčela; u krugu: pod mikroskopom se u izmetinama pčela bolesnih od nozemoze vidi mnoštvo spora uzročnika Svakako valja naglasiti da pozitivan nalaz uzročnika nozemoze ne znači da je zajednica vidljivo bolesna. Često su pčelari zbunjeni

nalazima i tvrde kako su im pozitivne zajednice posve zdrave. No ako se takav nalaz razmotri u svjetlu dosad iznesenih činjenica o skrivenoj naravi bolesti, sve postaje jasno. Negativan nalaz ne znači pouzdano da u pčelinjoj zajednici nema pčela koje boluju od nozemoze. Jasno je da tridesetak pregledanih pčela ne predstavlja reprezentativni uzorak pčelinje zajednice koja broji nekoliko desetaka tisuća pčela. U laboratoriju se promatranjem pod mikroskopom u materijalu poslanom na pretragu traže prepoznatljive spore po kojima se postav­ lja dijagnoza bolesti. Katkada valja pregledati i matice da se utvrdi jesu li nositelji nametnika. Postupak je jednostavan. Matica se stavi na komad stakla i poklopi čašom. Već nakon dvije do tri minute ispustit će izmetine, nakon čega se vraća u košnicu, a izmetine na staklu pregledaju se pod mikroskopom. Prema zakonskim propisima samo na temelju pretrage obavljene u laboratoriju pčelar može dobiti zdravstvenu potvrdu za selenje ili prodaju pčela tijekom godine. Proizvodnja matica treba biti pod posebnim nadzorom. Nozemoza se suzbija prema odredbama Zakona o zaštiti životinja od zaraznih i nametničkih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju. Ali, samim veterinarsko - upravnim mjerama teško je postići konačni uspjeh. U suzbijanju nozemoze vrlo je važan ispravan postupak s pčelinjom zajednicom i samo dobrom suradnjom između pčelara i veterinarske službe moguće je bolest uspješno suzbijati. Rasprostranjenost nozemoze na pčelinjaku najviše ovisi o pčelaru i načinu pčelarenja. Jedna je od najvažnijih mjera pravodobno otkrivanje bolesti, što se postjže redovnim slanjem zimskih gubitaka na pretragu. ^Uređenje higijenskog pojilišta za pčele smanjuje mogućnost šire­ nja bolesti iz košnice u košnicu na pčelinjaku i između obližnjih pčelinjaka. Bojenjem prednje stijenke košnice smanjuje se zalijetanje pčela u tuđe košnice, a pažljivim radom valja nastojati da na pčelinja­ ku ne dođe do grabeža. • 1 Kako je bolest široko rasprostranjena, preporučuje se redovna izmjena starog saća, a svo sumnjivo saće valja uvijek raskužiti prije 96

uporabe. Košnice i pribor mehanički se očiste i zatim pažljivo opale, kako je to opisano kod američke gnjiloće pčelinjeg legla. Pretapanjem saća u vosak spore uzročnika nozemoze sigurno ugibaju. Saće se može raskužiti parama 80 - postotne octene kiseline, te tako sačuvati i dalje upotrebljavati. Priprema se za raskužbu tako da se izvrca sav med, a potom se rastaljenim voskom pažljivo premažu sve vidljive žice između saća i okvira. To je nužno jer octena kiselina nagriza metal, pa bi nezaštićene žice popucale pri najmanjem opterećenju ili prvom vrcanju. Saće se može raskužiti u praznoj košnici, nastavcima, drvenom sanduku ili manjoj prostoriji koja se dade dobro zatvoriti. Valja pripa­ ziti da ni ovdje nema nikakvih metalnih dijelova koje bi kiselina oštetila. Zapremnina prostora u kojem se raskužuje saće izračuna se u litrama (dužina x širina x visina u dm). Saće se polaže tako da slobodno visi kao u košnicama, tj. s malim razmacima. Na satonoše gornjih okvira postave se široke plastične, emajlirane ili staklene posude u koje se ulije na svaku litru prostora po 2 ccm 80 - postotne octene kiseline. Octena kiselina polako isparava. Njezine pare su teže od zraka te oplakuju saće, ulaze u stanice i uništavaju spore uzročnika nozemoze. Prostor u kojem se obavlja raskuživanje treba biti dobro zatvoren tjedan dana, nakon čega se saće vadi i prozrači dok se ne izgubi miris octene kiseline. Raskuženo saće se može dodati u košnicu ili pohraniti zaštiće­ no od voskovih moljaca do daljnje uporabe. U jesen treba paziti da zajednica uđe u zimu sa što mlađim pčelama i što boljom zimnicom, što se postiže jesenskim prihranjivanjem pčela. U svakom slučaju valja iz košnice ukloniti sav med medijikovac. Tijekom zimovanja mora se spriječiti svako uznemiravanje pčela. U današnjoj tehnologiji se matice zamjenjuju svake godine ili svake druge godine. Pčelinjaci za proizvodnju matica moraju biti pod strogim nadzorom da ne bi bolesnim maticama širili nozemozu. Zajednice, za koje se laboratorijskom pretragom utvrdi da su nositelji nametnika, treba u rano proljeće prije selidbe na pašu izlije­ čiti. Nozemozne zajednice liječe se metodom prevješavanja okvira s leglom i davanjem lijeka. Postupak se može obaviti u svakoj košnici koja se dade pregraditi matičnom rešetkom. Prije nego se pristupi postupku, valja pripremiti jiovu ili raskuženu košnicu i okvire sa saćem

iz provjereno zdravih zajednica ili prethodno raskuženim. Kad je sve spremno, pristupa se prevješavanju okvira. Na mjesto stare košnice stavlja se nova ili raskužena, u čije se plodište stavlja raskuženo ili čisto sače. Okvire s leglom stavljamo u medište nove košnice. Treba naći maticu i pustiti je u plodište na raskuženo saće. Pčele iz nozemozne košnice treba istresti pred novu košnicu tako da same uđu u nju. Na taj način se u novoj košnici dobiju dva dijela odijeljena matičnom rešetkom. U plodišnom je odijeljena matica na praznom čistom saću, a u medišnom su okviri saća sa starim leglom, na kojima su još spore uzročnika bolesti. Nova košnica ostaje tako 21 dan, da iz starog saća izađu sve mlade pčele. Nakon tog razdoblja staro saće se vadi a pčele istresu pred košnicu. Okviri saća iz stare košnice u kojima se nalazi samo med, izvrcaju se, nakon čega se raskuže, obično skupa s onima iz kojih su izašle sve mlade pčele. Tijekom tri t jedna, dok se u novoj košnici još nalazi staro saće iz kojeg postupno izlaze mlade pčele, zajednici valja davati lijek koji će zaštititi pčele od prodora nametnika. Za sada se kao najbolji lijek pokazao antibiotik,.fumagilin. Daje se u količini od dva grama za svaku pčelinju zajednicu. Nužna količina za jedno davanje otopi se u malo vode, zatim š e~3odaje 2,5 litre šećerne otopine 1:1 i dobro promiješa. Pčelinjim zajednicama daje se pet puta po pola 1it ret elj ekov ite oto pj ne u razmacima od po tri dana. Istodobno s prevješavanjem, daje se i svim zdravim zajednicama na istom pčelinjaku po gram fumagilinau 1,5 litre šećerne otopine u tri navrata s razmakom od po tri dana u obrocima od po pola litre. Kod davanja antibiotika treba se pridržavati svih općih mjera. Otopina antibiotika se priprema u količini potrebnoj samo za taj dan, a svi nepotrebni okviri sa saćem, posebno iz medišta, moraju se ukloniti da antibiotik ne bi dospio u med, te da ga pčele što prije pojedu a ne pohrane. | Pažljivo provedenim liječenjem spašava se pčelinje leglo, što omo­ gućava nesmetan razvoj pčelinje zajednice. Davanjem lijeka gotovo sigurno se sprječava obolijevanje mladih pčela, a zamjenom košnice i prevješavanjem okvira uklanja se izvor spora nametnika. Dobro je da sanaciju provedu istodobno svi susjedni pčelari. Lokvice iz kojih pčele pi ju vodu potrebno je zatrpati i postaviti higijenske pojilice. Nakon saniranja nozemoznih zajednica pčelar može dobiti zdrav­ stvenu potvrdu za selenje ili prodaju pčela.

Radi saniranja nozemoze na većem prostoru, ako je ona proširena u velikog broja pčelinjih zajednica, preporučljivo je provesti liječenje svih pčelinjih zajednica davanjem fumagilina u zadnjim obrocima šećerne otopine za popunu zimskih zaliha. Kako je ljekovita šećerna otopina zadnja pohranjena, pčelinja će je zajednica prvo potrošiti i to već na samom početku zimovanja. Teže bolesne pčele će uginuti već prije početka pravog zimovanja. Lakše bolesne, tek napadnute pčele će biti zaliječene, te kasnije neće širiti spore putem izmetina čak i ako dođe do pojave baleganja u košnici. Sam postupak je jednostavan, a sastoji se u davanju 4 - 5 grama fumagilina u zadnjih 4 - 5 litara šećerne otopine za popunjavanje zimskih zaliha. Pri tome nema opasnosti da bi antibiotik dospio u med, jer ga pčelinja zajednica u potpunosti potroši tijekom prve polovine zimovanja. Za liječenje nozemoze se mogu upotrijebiti i neki drugi lijekovi kao npr. sulfamonometoksin, heksametilentetramin ili formalin. Ti lije­ kovi imaju nešto slabiji učinak od fumagilina, a pri njihovoj primjeni moraju se strogo poštivati upute za uporabu jer nepravilno uporabljeni mogu izazvati neželjene posljedice. Osim u šećernoj otopini, fumagilin se može dati pčelinjim zajednicama i u međno-šećernom tijestu. Nije preporučljivo da ga pčelar sam pripre­ ma, jer je vrlo teško postići jednoličnu raspodjelu lijeka u svim dijelovima tijesta. Stoga je bolje da pčelar nabavlja već gotov pripravak od provje­ renog proizvođača. Uporaba medno-šećernog tijesta radi suzbijanja nozemoze dolazi u obzir gotovo isključivo pred kraj zimovanja i u v rlo ' rano proljeće, kad se pčelinja zajednica počinje razvijati i kada se dugoživuće, zimske pčele zamjenjuju mladim pčelama kratkog života. Mogućnost širenja nozemoze može se znatno smanjiti dezinfekci­ jom vode za piće u higijenskim pojilicama i drugim napajalištima. Najbolji rezultati su postignuti primjenom jodnih preparata.

Am eboza Ameboza je nametnička bolest odraslih pčela prouzročena praživolinjom M alpighiella me////icae..Uzročnikjebolestinepravilnog, ame99

boidnog, oblika i različite veličine. Razvojni oblici ulaze u pčelu putem hrane, a zatim se razmnažaju u cjevčicama za izlučivanje mokraće koje se ulijevaju u stražnje crijevo. Za približno mjesec dana bolesna pčela izlučuje razvojne oblike nametnika, ciste, kojima se bolest prenosi. Ciste su približne veličine kao i spore uzročnika nozemoze, 4 - 6 mikrometra, samo su više okruglaste. Iz cjevčica za izlučivanje ciste prelaze u crijevo, a zatim dospijevaju izmetinama u slobodnu prirodu. Ameboza se sporo razvija, a sama za sebe gotovo i ne čini veće poteškoće. Obično se znaci bolesti javljaju istodobno sa znacima nozemoze. Pčele u kojih je utvrđena ameboza učestalo imaju i veće količine virusa X. Stoga je teško izdvojiti znakove bolesti koji bi se pripisali isključivo amebozi. Zbog dugog razvoja uzročnika, koji treba približno 28 dana do oblikovanja cisti, bolest se javlja kod starih pčela, uglavnom nakon zimovanja i u rano proljeće. Vrlo pažljivim pregledom može se uočiti staklasti izgled cjevčica za izlučivanje, a pod mikroskopom se vidi oštećen epitel. Nakupljanje cisti može mehanički ometati izlučivanje. ■ Protiv ameboze nema lijekova, pa se provode opće mjere jačanja otpornosti pčelinje zajednice. Kako je saće uprljano izmetinama bolesnih pčela često puno cista uzročnika, treba ga raskužiti na jednak način kao što se to čini kod nozemoze.

Ostale bolesti prouzročene praživotinjam a U crijevima mnogih kukaca mogu se naći relativno krupne praživo­ tinje koje se nazivaju gregarine. Više je istraživača izvijestilo da su gregarine našli pričvršćene i za epitelne stanice crijeva pčela, no, neke posebne znakove bolesti nisu mogli utvrditi odnosno povezati s tim nalazom. Ipak, u nekim je slučajevima u srednjem crijevu pojedinih pčela bilo nekoliko tisuća gregarina, pa se smatra da je toliki broj morao otežati probavu. O nalazu gregarina u Europi izviješteno je samo u Švicarskoj i Italiji. 100

Jedno ograničeno područje, s gornje strane na prijelazu iz srednjeg u tanko crijevo, gdje se ulijevaju cjevčice za izlučivanje, često je u pčela naseljeno bičašima Crithidia mellificcie. U pčela mlađih od 6 dana bičaši nisu utvrđeni, zatim ih se može naći slobodne u sadržaju srednjeg crijeva, a u pčela starijih od 16 dana skupljaju se ha opisanom mjestu gdje se prostim okom može vidjeti tamna mrlja. Iako ih se često nalazi, nije utvrđeno da ti bičaši izazivaju bolest kod pčela.

PČELINJE BOLESTI PROUZROČENE GRINJAMA Grinje, Acarina, su uglavnom sitni paučnjaci koji, pak, spadaju u koljeno člankonožacakao i kukci. Iako su po tome srodnici pčela ipak su od njih dosta različiti. Imaju samo dva dijela tijela: glavopršnjak i zadak. Razlikuju se i po broju nogu; dok kukci imaju 3 para nogu, paučnjaci imaju 4 para. Grinje su još jednostavnije građene, pa je tijelo cjelovito. Većinom se razmnožavaju jajima iz kojih izlaze ličinke sa šest nogu koje se postupno preobraze u odrasle grinje s osam nogu. Mnoge grinje žive kao nametnici na kukcima, višim životinja­ ma ili bilju. Rastu i.umnažaju se na gotovo svim površinama svojeg domaćina, unutarnjim i vanjskim, a brojne vrste žive u dušničkom sustavu kukaca te u košnicama, na pčelama i pčelinjim proizvodima. Više od 40 vrsta nametničkih grinja žive pridružene pčelama medaricama, od čega šest na europskoj pčeli: A carapis woodi, A. dorsalis, A. externus, Varroa jacobsoni, Tropilaelaps clarecie i Leptus spp. Naj­ teže pčelinje bolesti prouzročene grinjama su varooza i akaroza.

Varooza Varooza je nametnička bolest pčela i pčelinjeg legla koju prouzro­ čuje grinja Varroa jacobsoni. Ženke nametnika žive na odraslim pčelama i hrane se hemolimfom, a jaja nesu uz pčelinje leglo. Razvoj­ ni oblici grinje hrane se hemolimfom pčelinjih kukuljica, pa se znaci bolesti očituju i na leglu i na odraslim pčelama. Na pčelinjoj zajednici

kao cjelini ne opažaju se znakovi bolesti dok je broj grinja malen. Tek kad se razvije velik broj grinja, pčelinja zajednica slabi i na kraju posve propada. U zemljama gdje se bolest javlja, nanosi znatne štete. Varooza se prije dvadesetak godina naglo proširila Europom, a isto tako i našom zemljom. Bolest se suzbija prema zakonu. Uzročnika'varooze prvi je opisao godine 1904. A.C. Oudemans i nazvao ga po istraživaču Jacobsonu koji je našao četiri ženke na indijskoj pčeli i poslao ih na dar Zoološkom muzeju u Leydenu. U Japanu postoje zapisi o tom nametniku na azijskim pčelama iz godine 1909., ali je tek 1958. utvrđeno da je prešao i na uvezene pčele iz Europe. U azijskom dijelu bivšeg Sovjetskog Saveza varoa je također prvo opisana na indijskim pčelama, godine 1950., a zatim 1965. i na europskoj medonosnoj pčeli. Već godine 1967. varooza je utvrđena u Bugarskoj, a 1976. u Srbiji, odakle se proširila u Hrvatsku. U Hrvat­ skoj je varooza prvi put utvrđena 1978. godine. Danas je varooza raširena u svim europskim zemljama. Godine 1993. varooza je utvrđe­ na i u Velikoj Britaniji koja je, kao otočna država i strogim veterinar­ skim nadzorom, najdulje uspijevala spriječiti prodor varoe unutar svojih granica. Prijenosom matica i pčela varooza se proširila i interkontinentalno, u Južnu Ameriku, te i u Sjevernu Ameriku. Uzročnik varooze je velika grinja, vidljiva prostim okom. Odrasla ženka duga je od 1 do 1,77 mm i široka od 1,5 do 1,99 mm. Tijelo joj je ovalno i plosnato, posve pokriveno velikim leđnim hitinskim štitom, smeđ'ecrvenkaste boje. Cijelo tijelo prekriveno je tankim dlakama i sitnim kukama koje pomažu prihvaćanju za tijelo pčele. Usni aparat je prilagođen za ubadanje i sisanje hemolimfe. U sisanju hemolimfe sudjeluju jaki ždrijelni mišići. Odrasla ženka ima četiri para kratkih, ali jakih nogu. One završavaju pliticama kojima se mogu čvrsto držati tijela pčele. Prvi par nogu služi kao neka vrsta ticala. Grinja ih, prilikom kretanja, vrlo živo miče i pomoću njih se snalazi u prostoru. Na njima se nalaze i njušni organi. Mužjaci su manji od ženki, okruglasta tijela, sa slabim hitinskim oklopom. Boje su bijelosive ili žućkaste. Dugi su od 0,8 do 0,97 mm i široki od(),7 do 0,93 mm. Zdrijelno mišićjeje slabo razvijeno kao i usni

102

aparat, što ukazuje dane mogu sisati hemolimfu. Poznato je da mužjaci nametničkih grinja često ne uzimaju hranu. Stoga mužjake varoe nalazimo samo na pčelinjem leglu, gdje ih je također teško opaziti na bijelim ličinkama i kukuljicama. Nakon parenja, oni ugibaju. Ženke varoa žive ljeti od 2 do 3 mjeseca, a zimi od 6 do 8 mjeseci. Pojedine ženke mogu živjeti i do godine dana. U laboratorijskim uvjetima, pri različitim temperaturama i vlazi zraka, bez hrane, ženke ugibaju nakon 1 - 9 dana. Na izrezanom komadu saća s poklopljenim pčelinjim leglom i na temperaturi od 20° C mogu preživjeti i do 30 dana. U dobi od oko tjedan dana ženke počinju nesti jaja. Jaja su dosta velika, duga od 0,6 do 0,67 mm i široka od 0,41 do 0,5 mm. Mliječnobijele su boje i tanke opne, ispod koje se nazire zametak buduće grinje. Broj jaja koje snese jedna ženka je vrlo različit, a može biti od nekoliko komada do nekoliko desetaka komada. Tijekom nesenjajaja, ženke grinja se otpuštaju s pčele i dolaze na saće gdje ima legla. Ako u košnici ima trutovskog legla, onda radije nesu jaja uz to leglo, jer (rutovsko ih leglo privlači većom količinom juvenilnog hormona. Opaženo je dana svom prirodnom domaćinu, u zajednicama azijske pčele, varoe imaju potomstvo samo na Irutovskom leglu. Kako se trutovsko leglo javlja samo u proljeće, varoe na tim pčelama nikad ne mogu razviti toliku populaciju koja bi ugrozila opstanak pčelinje zajednice. Azijska pčela ima brojne obrambene mehanizme pomoću kojih drži naraštaj varoa unutar podnošljivih granica i lako se brani od njihovog oštećenja. Jedan od najznačajnijih mehanizama obrane je aktivno uklanjanje odraslih varoa s tijela pčela radilica i iz stanica s leglom. Taj proces uključuje i tzv. samočišćenje, nakon što se pokažu prvi znakovi napada varoa. No, prelaskom na novog domaćina, europsku pčelu, varoa je našla povoljne uvjete za razvitak i uz radiličko leglo. Ta činjenica povezuje se s većom količinom juvenilnog.hormona u xadili£kmn leglu europske pčele, a kojeg varoa mora dobiti da bi započela nesti jaja. Za razliku od azijske pčele, europska pčela pokazuje samo blage naznake jainačiščejija, zbog svoje ograni­ čene sposobnosti prepoznavanja varoe kao nametnika i zbog neprilagođenosti gornje čeljusti za čvrst ugriz. No, utvrđeno je da pojedine linije kranjske pčele imaju ponašanje, te anatomsku i fiziološku

sposobnost za uklanjanje i ubijanje varoa. Uginule varoe s odgriženim nogama nađene su u puno zajednica kranjskih pčela, ali u vrlo maloj učestalosti. Također je utvrđeno da su europske pčele sposobne otkriti radiličko leglo napadnuto varoama, te da na slabu invadiranost reagi­ raju otklapanjem i uklanjanjem napadnutih ličinaka odnosno kukulji­ ca. Taj odgovor uklanjanjem u slaboj mjeri se povećava s razinom invadiranosti. Intenzitet uklanjanja u značajnoj je korelaciji s razinom invadiranosti. Ovisno o klimatskim uvjetima, varoe mogu dati više naraštaja godišnje. Ne pomogne li pčelar pčelinjoj zajednici uništavati namno­ žene grinje, ona propada. U teškim oblicima bolesti, na pojedinoj kukuljici, može se naći i više od 20 varoa. Ženke varoa nesu jaja na unutarnju stijenku stanica s ispruženim pčelinjim ličinkama. Prilikom poklapanja stanica, varoe ostaju u njima. Uz uobičajenu temperaturu od 34° C, koju pčele jakih zajednica održavaju za razvoj pčelinjeg legla, razvoj varoe u jajetu je vrlo brz. Već za 24 sata unutar jajeta se vidi ličinka sa šest nogu, veličine 0,6 x 0,5 mm. Tijekom narednih 24 sata, ona se preobrazi u protonimfu s osam nogu, koja izlazi iz jajeta, napada pčelinju ličinku i siše joj hemolimfu. Protonimfe mužjaka i ženki su slične, okruglaste, veličine oko 0,7 mm. Muške protonimfe se nakon tri, a ženske nakon pet dana, preobražavaju u deutonimfe koje se već međusobno razlikuju. Muške deutonimfe su duge 0,8 mm i široke 0,75 mm, a ženske duge 1,0 i široke 1,3 mm. Tijekom sljedećih nekoliko dana, deutonimfe postaju odrasle grinje, još uvijek smješte­ ne uz kukuljice poklopljenog pčelinjeg legla. Ispod poklopaca grinje dosežu i spolnu zrelost, a mužjaci nakon parenja ugibaju. Sparene ženke hrane se hemolimfom kukuljica, a prilikom izlaska mlade pčele iz stanice, i one izlaze s njom. Ženke varoa su dobro pokretne pa često prelaze s jedne pčele na drugu. Odmah napuštaju uginule pčele. Na podlozi se kreću brzinom od 1 do 2 mm u sekundi i to u stranu, krivudavo, često zastajkujući i podižući se na stražnje noge. Ponekad se, prilikom kretanja, preokrenu na leđa i ostanu dugo nepomične. Privlače ih pčele brzih pokreta, dakle vitalne, dok na one koje se ne kreću ne obraćaju pozornost. Čim dotaknu pčelu, prihvate se za bilo koji dio njezina tijela, pokušavajući 104

Nozemoza: saće i poklopljeni med uprljani izmetinama bolesnih pčela

Nozemoza: stanice srednjeg crijeva bolesne pčele gledane mikroskopom pune su spora uzročnika bolesti (SBZ) II)

r

Varooza: pčela s velikim brojem nametnika (Binder)

Razlikovanje pčelinje,uši (lijevo) i varoe (desno) 107

!

t

Varoa zavučena između kolutića na donjoj strani zatka odrasle pčele

Voskov moljac: na razorenom saću vide se paučinaste niti, kukuljice i izmetine gusjenica moljca 108

Peludni moljac: odrasli leptiri, razvojni oblici ličinaka i kukuljica (oznaka 1 cm)

Pčelinja uš na uobičajenom mjestu između krila pčele (Iluber)

Divovski stršljen napada pčele (Shizen)

Bogomoljka napada pčele (Fujimaru i Unno) I 12

što prije doći do donjeg dijela zatka. Tamo se zavlače između kolutića i probijaju tanku opnu koja spaja dva kolutića i sišu hemolimfu. Tijekom zime, ženke varoa preživljavaju duboko zavučene između kolutića zatka pčele. Broj grinja koje uginu tijekom zime ovisi o klimatskim uvjetima, ali obično ne prelazi 10 posto. Čim se u proljeće pojavi novo leglo, prezimjele ženke varoa počinju nesti jaja. Zalijetanje pčela u tuđe košnice najčešći je prirodni način širenja varooze među pčelinjim zajednicama. U našim pokusima utvrdili smo d a je zalijetanje pčela u tuđe košnice glavni put širenja varooze. Iako su u jednom pokusu zdrave zajednice bile postavljenje odvojeno od invadiranih, varoe su se i u njima pojavile za manje od tjedan dana. Pri tome su zdrave zajednice od bolesnih bile udaljene oko 70 metara i u sivo obojenim košnicama, a u bolesnih zeleno. I leta košnica također su bila suprotno okrenuta. Utvrdili smo da se u prirodnim uvjetima pčele zalijeću u tuđe košnice čak i do 500 metara udaljenosti. Kvantitativne vrijednosti zalijetanja pčela pratili smo u pokusnim košnicama za promatranje s jednim okvirom. Pri tome smo U2feli u obzir nalaz dr. Frischa da pčele ne razlikuju crnu boju od crvene, ni zelenu od žute. Kako bismo pčelama omogućili što bolje snalaženje, pročelja košnica obojili smo žuto, plavo, bijelo i crno. No, i u takvim uvjetima, uz stacionirano držanje, čak do 6 posto pčela zalijeće se u tuđe košnice. U uvjetima selenja na pašu, zalijetanje pčela doseže čak 18 posto. Stoga, u praktičnim uvjetima na pčelinjaku, zalijetanje pčela ima odlučujuću ulogu u širenju varooze. Jaka pčelinja zajednica u jeku sezone može imati i do 80 000 pčela radilica, od kojih su polovina skupljačice. Uzme li se u obzir srednji broj zalijetanja koji smo dobili u našim pokusima, (10 posto), proizlazi da se 4 000 pčela iz jedne košnice zalijeće u drugu. Te činjenice tumače razloge invadiranosti svih pčelinjih zajed­ nica najednom pčelinjaku, ubrzo nakon utvrđivanja varooze. Postavlja se pitanje zašto nije tako i s ostalim pčelinjim bolestima. To se može rastumačiti na primjerima dviju drugih bolesti, američkoj gnjiloći (zaraznoj) i nozemozi (nainetničkoj), koje se često javljaju na našim pčelinjacima.

U širenju američke gnjiloće bitnu ulogu ima činjenica da pčele čistačice postaju hraniteljice starijeg pčelinjeg legla. Tako pčela koja je čistila stanicu od propale ličinke, u svom sljedećem poslu hrani zdrave ličinke i pritom prenosi bolest. No, to se zbiva unutar jedne pčelinje zajednice. U sljedećoj podjeli posla, pčela hraniteljica posta­ je radilica koja luči matičnu mliječ i hrani mlađe leglo, zatim luči vosak i gradi saće, a tek onda postaje skupljačica. Na taj način pčela ima dovoljno vremena da se mehanički očisti od uzročnika američke gnjiloće, pa ako se kao skupljačica i zaleti u tuđu košnicu, to nema veće značenje za širenje bolesti. Nozemoza je nametnička, crijevna bolest i širi se sporama koje se nalaze u izmetinama bolesnih pčela. Pčele radilice samo iznimno balegaju u košnici pa, ako se bolesna pčela i zaleti u tuđu košnicu, to nema većeg značenja za širenje nozemoze. Razmatranje širenja varooze, američke gnjiloće i nozemoze jasno pokazuje različitu važnost zalijetanja pčela u tuđe košnice kod razli­ čitih pčelinjih bolesti. U Naglom širenju varooze u nove krajeve pridonijeli su najviše sami ii pčelari. Selenjem pčela na pašu, prodajom rojeva, iskucanaca i mati| ca, kao i raznim drugim manipulacijama pčelama, varooza se proširila Una velike udaljenosti. Utvrđeno je i interkontinentalno prenošenje varoa maticama. J Brzina širenja varooze u nova područja ovisi o gustoći naseljenosti pčelinjih zajednica, a može biti i po nekoliko kilometara mjesečno. Valja, međutim, brinuti o tome da rojevi odlaze i desetke kilometara daleko od košnica iz kojih su izletjeli. Da bi se varoe proširile u sve pčelinje zajednice jednog kraja, potrebno je, ovisno o konfiguraciji tla, od svega nekoliko do desetak godina. Jake pčelinje zajednice održavaju temperaturu od 35° C oko legla koja ne odgovara razvoju varoa. Ukoliko pčelinja zajednica oslabi, iz bilp kojeg razloga, umnažanje varoa je ubrzano. Dok je broj varoa mali, napadnuto leglo se, naoko, uobičajeno razvija. No, utvrđeno je da već i jedna varoa na pčelinjoj ličinki pričinjava štetu u smislu smanjenja 11'l

mase, vitalnosti i dužine života izvaljene pčele. Kad se na pčelinjoj ličinki nađe više od 5 do 10 varoa, razvitak je vidljivo poremećen, a izvaljene pčele imaju oštećena krila ili drage dijelove tijela. Konačno, pčelinja ličinka može i uginuti. U rano proljeće i ujesen, kad nema puno legla, broj varoa na pojedinim ličinkama je najveći, dok je najmanji ljeti, kad je leglo najjače razvijeno. Ukupni broj varoa je u proljeće najmanji, ljeti sve više raste i doseže najveći broj u jesen. Svi razvojni oblici varoa žive nametnički i hrane se hemolimfom pčelinjih ličinaka, kukuljica i odraslih pčela. Usnim aparatom probi­ jaju kožicu ličinaka ili tanku kožicu između kolutića zatka odraslih pčela. Napadnute pčelinje ličinke pokazuju znakove nemira i često se prije vremena ispruže. Ponekad se toliko uznemire da ispužu iz stanice saća i padnu na podnicu košnice. Jako napadnuto leglo ugiba u različitim razvojnim oblicim a/N a poklopcima napadnutog legla vide se bjeličasta uleknuća i pukotine. Smetnje-!! razvoju pčelinjeg’ legla očituju se nepravilno razvijenim dijelovima tijela, a najčešće mlade pčele ne mogu izravnati krila. Odrasle pčele ih izbace iz košnice pa ih se može vidjeti kako pužu oko leta pred košnicom. Napadnute kukuljice izgube od 15 do 20 posto mase, a ako se razviju do mlade pčele, one su vidljivo sitnije. Životni vijek napadnutih pčela znatno je skraćen. Oštećeni trutovi nisu sposobni za parenje. Iako napadnute pčele vrlo rano pokazuju znakove nemira, pčelari obično opažaju znakove bolesti tek kad su grinje napale svaku treću ili četvrtu pčelu. Tada se opažaju pojedine pčele kako izlaze na poletište, uznemireno hodaju ili se vrte najednom mjestu, čine pokrete kao da će poletjeti i nogama pokušavaju skinuti varoe s tijela. Često padnu na tlo ispred košnice i ondje ugibaju. Sto je više varoa, znaci bolesti su sve izrazitiji. U pčelinjoj zajednici može biti od nekoliko stotina do neko­ liko tisuća varoa. Opaženo je da pčele, kad je broj varoa u pčelinjoj zajednici vrlo velik, pokušavaju napustiti košnicu u obliku slabog roja. Ne poduzmu li se sanacijske mjere, napadnuta pčelinja zajednica prije ili kasnije propada. U pravilu je potrebno nekoliko godina da se varoe namnože u tolikoj mjeri da zajednica propadne. Međutim, ako su varoama uneseni uzročnici zaraznih bolesti, varooza može imati vrlo brzi tijek i u kratko vrijeme dovesti do propasti pčelinje zajednice. 115

1 i

'i

i f JI Rano utvrđivanje varooze je od najvec'eg značenja za njezino uspješno suzbijanje. No, utvrđivanje varooze je otežano jer se grinje razvijaju na poklopljenom leglu, a odrasle ženke su uglavnom prihva­ ćene s donje strane zatka pčela. Primjena lijeka protiv varooze, uz istodobno stavljanje podloška na podnicu košnice, najsigurniji je način otkrivanja varoa. Mrtve varoe padaju na podložak, gdje ih je lako uočiti. Takva provjera ili rano utvrđivanje varooze, zakonska je obveza svakog pčelara koji namjerava seliti ili prodati pčele.

| U suzbijanju varooze korišteni su različiti postupci i lijekovi. Od bioloških načina suzbijanja varooze najčešće se koristi izrezivanje trutovskog legla. Još je učinkovitije postaviti okvir građevnjak i pustiti da matica zaleže trutovsko leglo. Učinak se može pospješiti tako da se prije poklapanja trutovskog legla zajednica podimi fenotijazinom. To će u oštećenih ženki izazvati pojačano nesenje jaja kako bi nastavile vrstu. Nakon što je leglo poklopljeno, okvir građevnjak se izvadi, saće s leglom izreže i pretopi u vosak, a okvir građevnjak ponovno stavi u košnicu. Višestrukim ponavljanjem tog postupka, može se uništiti znatni broj grinja. Postupak uništavanja varoa pomo­ ću okvira građevnjaka vrlo je uspješan način suzbijanja varooze, pa ga valja redovito provoditi na svim pčelinjacima gdje se bolest javlja. Žrtvovanjem radiličkog legla u rano proljeće moguće je pčelinju zajednicu gotovo posve osloboditi varoa. Matica se ograniči na jedan okvir i kad je na njemu pokriveno prvo leglo, prebaci na drugi okvir. Prije nego se ijedna mlada pčela izvali, okvir s leglom se spali. Postupak se ponavlja s nekoliko okvira, dok sve stare grinje koje su preživjele zimu, ne budu uništene. Taj postupak pčelari nerado pri­ mjenjuju jer usporava proljetni razvoj i slabi pčelinju zajednicu, a ako se prekomjerno ponavlja, zajednica može i propasti. - Kemijski način suzbijanja varooze podrazumijeva unošenje otrova za varoe u pčelinju zajednicu. Najveća je poteškoća u tome što su varoe (grinje) i pčele (kukci), iako različite skupine životinja, podjed­ nako osjetljive na tvari koje bi trebale biti otrovne samo za varoe. Stoga je vrlo teško pronaći takav otrov koji uništava grinje, a nije istodobno štetan za pčele. Zato je u svakom liječenju varooze skrivena opasnost i za sve članove pčelinje zajednice. 116

U suzbijanju varooze isprobano je više kemikalija negoli za sve ostale bolesti pčela. Neke od njih poslužile su kao temelj komercijal­ nim, registriranim lijekovima protiv varooze. Poput većine grinja, i varoe vrlo brzo stječu otpornost prema češće primjenjivanim lijeko­ vima. Stoga, lijekove valja planski mijenjati, a tijekom -liječenja provjeravati učinkovitost lijeka. Suzbijanje varooze na širem podru­ čju može se uspješno provesti isključivo zajedničkim, istodobnim akcijama na svim pčelinjacima određenog kraja, dobro odabranim lijekom i njegovom pravilnom primjenom. Provedbu akcije mora nadzirati veterinarska služba. Brojna sredstva i lijekovi protiv varooze razvrstani su u: isparavajuće, dimne, kontaktne i sistemične. Isparavajuća sredstva pripadaju skupini prvih lijekove koji su se primjenjivali za suzbijanje varooze. To su sredstva koja isparavanjem u košnici omamljuju varoe pa one padaju na podnicu, odakle ih uklanja pčelar ili same pčele. N a taj su način djelovali naftalin i timol, te mravlja kiselina^ koja se i danas, primjenjuje ponegdje u svijetu. No, djelovanje isparavajućih sredstava ovisilo je o puno čimbenika koje nije bilo moguće nadzirati, a teško je bilo i prilago­ diti pravu količinu. Također, način primjene isparavajućih sredstava bio je vrlo zamršen, a često i opasan po pčelara. Stoga u Hrvatskoj nije registriran niti jedan lijek na temelju tih kemikalija. Doduše, 11 pojedinim zemljama se komercijalno proizvodi lijek u kojem je djelatna tvar mravlja kiselina, ali javljaju se poteškoće s ostacima u medu i pčelinjem vosku. Dimna sredstva su ona koja se pale, a nastali dim i pare djelatne tvari oštećuju ili odmah ubijaju varoe. Takva sredstva se razmjerno lagano primjenjuju pa je u toj skupini i najviše registriranih lijekova. Jedan od najstarijih lijekova koji se koristio za suzbijanje varooze bio je fenotijazin. S tom djelatnom tvari u nas je bio registriran lijek Varitan. Arpitraz je bio djelatna tvar 11 cijelom nizu lijekova, a i u Varoliku koji se i danas primjenjuje u suzbijanju varooze. No, utvrđena su neka kancerogena svojstva amitraza, a ima i znakova pojave rezistencije varoa na taj lijek, pa 0 tome valja brinuti u odabiru lijeka. U početku suzbijanja varooze kod nas se.rabio i japanski lijek Danikoroper, čije i Veteriiinsl'l 11' J B I Si U V i

su djelatne tvari malation i tedion. S istim djelatnim tvarima, u nas je registriran lijek Apiakaridim. Vrlo čest oblik lijeka protiv varooze je i samogoreći listić koji se pali u košnici, a nastali dim ubija varoe. Talcvi su lijekovi Varolik (amitraz) i Folbex-VA, s djelatnom tvari brompropilat koji se primjenjuje u suzbijanju akaroze i varooze. , Kontaktna sredstva su se u početku morala izravno prskati ili prašiti po pčelama. U toj skupini najboljim se pokazao amitraz, koji se primjenjivao kao 0,01-postotna vodena emulzija. No, taj način pri­ mjene zahtijevao je puno rada i vremena, pa je napušten. Novi lijekovi za suzbijanje varooze djeluju na biološkim načelima raspodjele djelatne tvari među članovima pčelinje zajednice. Utvrđe­ no je da se načelo socijalne izmjene hrane i socijalnog dodirivanja pčela može dobro iskoristiti za davanje, raspodjelu i visoku djelotvor­ nost lijekova protiv varooze. Socijalna izmjena hrane počinje u pčelinjoj zajednici kad pčele dobiju malu količinu hrane, raspršenu u sitne kapljice. Svaka pčela koja naiđe na tako malu količinu hrane ne zadrži je za sebe, nego je podijeli sa svim pčelama s kojima dođe u dodir, u gotovo jednakim dijelovima. Ponudi li se pčelama na taj način količina od blizu 50 grama hrane, vrlo se brzo njezini sastojci nađu u svim pčelama prosječno jake pčelinje zajednice. To načelo se primjenjuje kod lijekova sistemičnog djelovanja kao što su Apitol i Perizin. •Sistemik je lijek koji se daje u šećernoj otopini. Tijekom socijalne izmjene hrane, lijek dospijeva u medni mjehur većeg broja pčela. Nekoliko sati nakon aplikacije, djelatna tvar lijeka je nazočna u svim pčelama zajednice. Iz pčelinjeg srednjeg crijeva lijek prelazi u hemolimfu, odakle ga primi varoa sišući hemolimfu. Prednost primjene sistemika je višestruka. Pčele primaju lijek izravno, bez posrednika. Također, s malom dozom lijeka postiže se veliki učinak. Povrh toga, košnica je zanemarivo onečišćena. Konačno, na taj načinje moguće lijek primijenti i tijekom zimovanja zajednice. I’rvi lijek sistemik bio je K-79. Unatoč dobroj podnošljivosti i odličnom učinku nije prihvaćen zbog opasnosti za ljudsko zdravlje, i IH

ali je to dovelo do razvoja drugih sistemika kao što su Perizin, s djelatnom tvari kumafos, i Apitol (cimiazolhidroklorid). Apitol je kod nas klinički testiran te na osnovi toga i službeno registriran za suzbijanje varooze. U prodaji se Apitol nalazi u obliku vodotopljivih zrnaca bez mirisa, koja sadrže djelatnu tvar i malu količinu saharoze. Prilikom primjene Apitola potrebno je prilagoditi dozu lijeka jačini pčelinje zajednice. Za dobro razvijenu pčelinju zajednicu (s 5 - 7 zaposjednutih ulica), otopi se 1 g Apitola u 50 ml mlake pitke vode kojoj se doda 15 g šećera (jedna žlica za juhu). Otopinu valja dobro izmiješati, a zatim je jednakomjerno poprskati po pčelama u ulicama (topikalna aplikacija). Apitol je najjednostavnije primijeniti pomoću plastične brizgalice zapremnine 50 ml. Lijek se daje kad nema unosa nektara, a najučinkovitiji je kad u zajednici nema legla. U našim krajevima to je u kasnu jesen ili tijekom zime. U to doba socijalna izmjena hrane u pčelinjem zimskom klupku dolazi do punog izražaja. Pčele zimuju na praznom saću, a najgornje dodiruju med, uzimaju ga i dodaju drugim pčelama. U to vrijeme je raspodjela lijeka dodanog u hrani vrlo pravilna pa se postiže i vrlo visoka učinkovitost protiv varoa (više od 95 posto). Velika prednost je i u tome što u to doba pčele ne skupljaju nektar, pa nema mogućnosti onečišćenje meda ostacima lijekova. Apitol je moguće primijeniti u svako doba dana, ako vanjska temperatura zraka nije manja od 10° C. U nukleusu, s 2 - 4 zaposjednute ulice s pčelama, primjenjuje se 25 ml, a u vrlo jake zajednice (s 11 - 14 ulica) 100 ml pripremljene otopine Apitola. Lijek se ponovno aplicira nakon sedam dana. Sistemici su lijekovi za suzbijanje varooze u razdoblju kad zajed­ nica ne njeguje leglo. Nažalost, u reprodukcijskom dijelu sezone sistemici ne štite dovoljno zajednicu jer ne djeluju na varoe koje su ispod poklopaca legla. To je posebice veliki problem u suptropskoj klimi, gdje se poklopljene stanice s leglom mogu naći tijekom cijele godine. Međutim, Apitol se može primijeniti u bilo koje doba pčelar­ ske sezone kad u košnici poklopljeno leglo nije nazočno najmanje sedam dana, iz bilo kojeg razloga. Ljeti može nestati poklopljenog legla u razdoblju dugotrajnih suša i pomanjkanja peluda tijekom nekoliko tjedana. Ta prirodna stanja mirovanja pčelinjih zajednica i

i
valja što bolje iskoristiti i u to doba suzbijati varoozu Apitolom. Tijekom prirodnog ili umjetnog rojenja također nema poklopljenog legla u novoj, pčelinjoj zajednici najmanje 10 dana. Uputno je u svaki uhvaćeni roj aplicirati Apitol već pri stavljanju u košnicu. Pri tome se ne treba pribojavati onečišćenja meda lijekom, jer će takve nove zajednice ili rojevi odmah potrošiti svu dodanu hranu za vlastite potrebe i na izgradnju saća. Poznato je da pčelinjom zajednicom upravlja matica putem mirisne upute, tzv. feromona. Feromon je tvar koju matica izlučuje u malim količinama, a nužna je za nesmetan život i rad pčelinje zajednice. Mirisna uputa prenosi se dodirivanjem matice i pčela pratilja. Pčele pratilje prenose primljenu uputu ostalim pčelama, također dodirom, koji se naziva socijalno dodirivanje pčela. Istraživači su u toj biolo­ škoj činjenici prepoznali mogući način raspodjele ljekovitih tvari unutar pčelinje zajednice. Na tom se načelu temelji prenošenje lijeka koji se u pčelinju zajednicu stavlja na prikladnom nosaču. Nakon pronađenog načela primjene, tragalo se za pogodnom kemij­ skom tvari. Postavljenim zahtjevima udovoljili su piretroidi. Piretroidi su velika skupina sintetskih insekticida koji se koriste u zaštiti bilja i životinja. Filogenetska bliskost odnosno srodnost kukaca i grinja razlog je naglašene osjetljivosti grinja na insekticide. Zahvaljujući razlici u tjelesnoj masi pčela i varoa, pojedini insekticidi očituju akaricidni učinak na varoe u dozama koje za pčelu nisu pogibeljne. Dakako d a je terapijski indeks (LD50/ED50) većine insekticida vrlo malen, te je i liječenje invadiranih zajednica često riskantno. /I Insekticid fluvalinat je prvi sintetski piretroid koji je primijenjen za suzbijanje varooze. Agistan je registrirani lijek protiv varooze u kome p e fluvalinat nanesen na plastičnu traku. Plastični nosač sadrži 8 g 10postotnog fluvalinata. Prema uputi američkog proizvođača, stavljaju se po dvije Apistan trake u plodište pčelinje zajednice. Prva traka smješta se u ulicu između 3. i 4. okvira, a druga u ulicu između 7. i 8. okvira. Time se postiže ravnomjerno prenošenje djelatne tvari u košnici te “okružje” legla, što je bitno, budući da se sveukupni razvoj varoa odvija u poklopljenom leglu. Apistan trake ostavljaju se u 120

košnici 4 - 6 tjedana, a potom uklanjaju i spaljuju. Velika je prednost kontaktnih lijekova, poput Apistana, što se mogu uspješno primjenji­ vati i kad u pčelinjoj zajednici ima legla. Trake se ostave u košnici tijekom jednog do dva razvojna ciklusa pčelinjeg legla, pa na taj način sve varoe koje izlaze s mladim pčelama dolaze u dodir s lijekom. No, nužno je istodobno liječiti sve zajednice na jednom pčelinjaku i u jednom kraju. U suprotnom, dolazi vrlo brzo do širenja varoa iz neliječenih pčelinjih zajednica. Prilikom prvih primjena fluvalinata (Apistan), u medu i vosku su utvrđeni ostaci lijeka pa je upozoreno na opasnost mogućeg nakupljanja u slučaju duže i ponovljene primjene. Za suzbijanje varooze u Hrvatskoj se također primjenjuju Flumicid i “letvice” kucne izrade. U oba pripravka fluvalinat je nanesen na drvene nosače. Flumicid letvica sadrži 80 mg fluvalinata. Prema uputi proizvođača, primjenjuje se jedna Flumicid letvica po pčelinjoj zajed­ nici, koja se objesi između trec'eg i četvrtog ili sedmog i osmog okvira. Flumicid letvica ostaje u košnici od 4 do 8 tjedana. “Letvice” kućne izrade pčelari “pripravljaju” sami, nanoseći na drvene nosače različite pripravke koji sadrže fluvalinat, a namijenjeni su suzbijanju grinja u poljoprivredi, odnosno, zaštiti bilja. Najčešće su to insekticidi Mavrik i Klartan (Sandoz), u kojima se nalazi ksilol kao otapalo koji je otrovan za pčele. Nažalost, pčelari često griješe u “recepturi” priprave. Osim toga, nosači od različitog drveta nejedna­ ko upijaju suspenziju pa je količina djelatnog fluvalinata u takvim “letvicama” neujednačena. “Letvice” kućne izrade pčelari primjenju­ ju na isti način kao Flumicid i Apistan. Izrada “letvica” u kućnoj radinosti za suzbijanje varooze specifična je pojava u naših pčelara kojaje, prije svega, uvjetovana nastojanjem da liječenje varooze bude što jeftinije. Međutim, u “letvicama” je količina djelatne tvari dvojbena zbog fizikalno-kemijske neujednače­ nosti fluvalinata kojeg pčelari rabe i odstupanja u kakvoći drvenih nosača. Povrh toga, pčelari često prekomjerno razrjeđuju fluvalinat kako bi natopili što veći broj drvenih nosača. Stoga je u nestandar­ dnim “letvicama” kućne izrade sve moguće: od toksičkog djelovanja ksilola na pčele i leglo, do nedjelotvornosti pripravka na varoe. i ji

Zbog tehnološke neujednačenosti kućne izrade “letvica”, moguće su višestruke štetne posljedice njihove primjene od kojih je, vjerojat­ no, najdrastičnija ugibanje pčela ili cijelih zajednica, prouzročeno toksičkim djelovanjem ksilola u insekticidima Klartan i Mavrik. Natapanje “letvica” prekomjerno razrijeđenim fluvalinatom, u na­ stojanju da se natopi što više drvenih nosača, ima za posljedicu izlaganje varoa dozama lijeka manjim od terapijskih (ljekovitih) što otvara mogućnost stvaranja otpornosti varoa na fluvalinat. Flumicid letvice su registrirani proizvod što bi trebalo isključiti tehnološku neujednačenost, odnosno hipodoziranje kao uzrok nedjelo­ tvornosti pripravka. Međutim, prema deklaraciji proizvođača, svaka j Flumicid letvica sadrži 10 puta manju dozu (80 mg) fluvalinata od pojedine _Ap_istan trake koja je impregnirana s 800 mg fluvalinata. Možda je sustavna primjena hipodoziranih Flumicid letvica koje pčer lari, prema našim spoznajama, rabe više nego Apistan trake, ubrzala razvoj otpornosti varoa na fluvalinat u našim uvjetima pčelarenja. U Njemačkoj je 1990. godine odobrena uporaba novog kontaktnog lijeka za suzbijanje varooze. To je pripravak Bayvarol čija je djelatna tvar također sintetski piretroid, flumetrin, ugrađen u polietilenske mikroporozne plastične trake. Jedna Bayvarol traka sadrži izuzetno malu količinu od samo ^ 6 mg flumetrinajposebno izrađenog za uporabu u pčelarstvu, koji je visoKčnoki^ a U danoj količini neškodljiv za pčele i njihovo leglo. Terapijska širina izuzetna je, pa ne postoji ni najmanja mogućnost predoziranja lijeka. Dugotrajno djelovanje od nekoliko tjeda­ na omogućuje liječenje u razdoblju kad pčele njeguju leglo. Bayvarol je učinkovit više od 99 posto, te pripada skupini najdjelotvornijih varocidnih tvari. Po završetku liječenja nije se uspjelo utvrditi ostatke lijeka u pčelinjim proizvodima liječenih zajednica pri pragu detekcije od 0.002 mg/kg. Bayvarol je početkom 1992. godine registriran u Hrvatskoj za suzbijanje varooze. Pomoću ugrađenih nosača, Bayvarol trake vješaju se u središnji dio plodišta, između okvira s leglom. Po dobro razvijenoj zajednici primjenjuju se četiri Bayvarol trake. Slabijim zajednicama dostatne su dvi je Bayvarol trake. U posebice jakim zajednicama, s više plodišnili nastavaka, primjenjuje se 6 - 8 traka. Lijek ostaje u zajednici 4 <>tjedana, a potom ga valja ukloniti iz košnice i spaliti.

Plastična traka Bayvarola sadrži više od 200 puta manju dozu insekticida od Apistan trake. To je, vjerojatno, glavni razlog veće tolerancije pčela i pčelinjeg legla na taj akaricid, u odnosu na Apistan trake. Nemogućnost nabavke djelatne tvari flumetrina u slobodnoj prodaji (za razliku od fluvalinata), osim isključivo ugrađenog u plastič­ ne nosače, donekle “spašava” ili barem usporava mogućnost da pčelari zlorabe i tu ljekovitu tvar. Nažalost, već ima izvješća o nepravilnoj primjeni tog vrlo dobrog akaricida, prema kojima pčelari primjenjuju iste Bayvarol trake više puta (5 - 7) tvrdeći da je i tada učinkovit. Međutim, time se otvara mogućnost razvoja rezistencije varoa na fiumetrin, budući da se prilikom svake ponovljene primjene varoe susreću s manjom dozom lijeka. Ako se ne pronađe način da se ta pojava spriječi, čini se da će i taj akaricid, poput nekih drugih vrlo dobrih lijekova, ubrzo postati neučinkovit u našim uvjetima pčelarenja. Usporedbom učinkovitosti fluvalinata iz komercijalnog pripravka Mavrik (nanesenim na letvice), i Bayvarola u suzbijanju varooze utvrđena je gotovo jednaka uspješnost liječenja. Međutim, uspoređu­ jući krivulje koje pokazuju dinamiku otpuštanja varoa, utvrđeno je znatno brže djelovanje Bayvarola. Već šestog dana liječenja uništeno je 70 posto varoa u košnicama s Bayvarol trakama, dok je za istu učinkovitost fluvalinatskom pripravku bilo potrebno jedanaest dana. To ukazuje na promjenu dinamike djelovanja fluvalinata tijekom proteklih godina. I najnovija naša istraživanja ukazuju na pojavu otpornosti varoa na fluvalinat u našim uvjetima pčelarenja. Tome su u prilog i brojna slična izvješća iz ostalih zemalja svijeta. U svakom slučaju, suzbijanje varooze je vrlo težak i složen zadatak, pa je u njegovom provođenju nužno pojačati djelovanje veterinarske službe. i

Rezidue akaricida u vosku, medu i pčelama Može se, bez dvojbe, ustvrditi da svaki primijenjeni lijek zaostaje u jednom ili u više pčelinjih proizvoda. Zbog svojih svojstava, većina lijekova se nakuplja u saću. Zaostatke lijekova moguće je izbjeći jedino primjenom lijekova u umjetnim rojevima. 12.1

U Hrvatskoj se sustavni i ciljani nadzor ostataka lijekova u medu ne provodi. Problem zaostajanja lijekova u medu tim je ozbiljniji zbog činjenice da se u prometu nalaze i pojedini neregistrirani pripravci za suzbijanje varooze. Pčelinji vosak je mješavina estera viših masnih kiselina i viših jednovaljanih alkohola. Stoga može upijati i nakupljati neke kemijske tvari koje se primjenjuju za suzbijajne varooze, što, najblaže rečeno, narušava njegovu kakvoću. To je uvjetovano topljivošću akaricida u mastima. Stoga u Švicarskoj i Njemačkoj do danas nije dopuštena uporaba Apistana. Mjereni su ostaci timola, amitraza, brompropilata i fluvalinata u medu, vosku i odraslim pčelama. Utvrđeno je da svi ti lijekovi zaostaju u medu i vosku. Brompropilat zaostaje u medu mjesecima poslije liječenja. Pretpostavlja se da brompropilat u med prelazi iz voska. Što se tiče ostataka brompropilata u odraslim pčelama, oni postupno nestaju što je vjerojatno uzrokovano stalnom izmjenom pčela tijekom sezone. Količina ostataka timola u medu i odraslim pčelama postupno se smanjuje tijekom sezone, najvjerojatnije zbog poboljšanja mikroklime košnice. Međutim, u vosku timol ostaje trajno. Amitraz zaostaje u najmanjoj količini u medu, vosku i pčelama od svih istraživanih lijekova. Prosječna količina amitraza u pretraži­ vanim uzorcima meda bila je 0.005 ppm, a u vosku 0.015 ppm. U uzorcima saća iz medišta nisu nađeni ostaci fluvalinata. Međutim, pretrage su pokazale postojanost fluvalinata u vosku. Ostaci fluvali­ nata utvrđeni su i u medišnom vosku, iako u znatno manjoj količini u odnosu na plodišno saće. Ostaci fluvalinta u uzorcima saća iz plodišta mogu se tumačiti kao posljedica liječenja prethodne godine. Pretpo­ stavlja se d a je smanjenje količine ostataka fluvalinata tijekom ljeta posljedica povećane pokretljivosti pčela na saću, a time i povećanom raspodjelom lijeka na površini saća. Druga je mogućnost postojanje određene kemijske interakcije još nepoznete prirode. Naglašavamo da u budućim istraživanjima valja obuhvatiti negativne posljedice zaostajanja akaricida u pčelinjim proizvodima, posebice što se tiče konzumacije meda i uporabe voska u pčelarstvu, kozmetičkoj i farma­ ceutskoj industriji. 124

Radi utvrđivanja zaostataka fluvalinata u vosku pored dugotrajne i ponavljane uporabe Apistana, švicarski su istraživači proveli niz pokusa. Utvrdili su d a je u vosku onih pčelinjih zajednica iz kojih su trake Apistana uklonjene nakon četiri tjedna, zaostala razmjerno mala količina fluvalinata (0.2 - 7.3 mg/kg, prosječno 1.9 mg/kg). U zajed­ nicama s ostavljenim trakama tijekom cijele godine, povećala se količina ostataka fluvalinata u vosku, s početkom razvoja pčelinjega legla (od mjeseca veljače do travnja). Tijekom mjeseca svibnja, lipnja i srpnja količina zaostataka u vosku nije se povećavala, što bi se moglo tumačiti “razrjeđenjem” poradi povećane izgradnje novoga voska. Ako se trake izmjenjuju svakog mjeseca, zaostaje manje fluvalinata u vosku. Godinu dana nakon provedbe pokusa ponovno su mjereni ostaci fluvalinata u vosku iz pokusnih skupina u kojima su trake Apistana držane 13 mjeseci i u onima gdje su zamjenjjvane novim trakama svaka četiri tjedna. Utvrđeni su 44 posto veći ostaci fluvali­ nata u vosku onih zajednica u kojima su iste trake neprekidno držane tijekom 13 mjeseci. To znači da djelatna tvar iz traka bolje difundira u vosak ako su one dulje vrijeme u košnici. Time nije potvrđeno očekivanje da iz starih traka, uslijed propoliziranja, izlazi manja količina fluvalinata. Autori zaključuju da fluvalinat zaostaje u vosku, a količina ostataka se povećava s trajanjem liječenja. Tim su istraživanjem potvrđeni dosadašnji rezultati dobiveni za druge akaricide topljive u mastima (Folbex VA, Perizin, malation i 1,4 diklorbenzol), čiji su ostaci također veći u vosku nego u medu. Količina akaricida utvrđena u vosku nakon jednokratne propisane uporabe tih tvari bila je u sličnim granicama vrijednosti za fluvalinat. Izuzetak je Folbex VA čiji su ostaci u vosku bili čak 10 - 50 puta veći. U Francuskoj je fluvalinat najčešće utvrđeni insekticid u peludu i pčelama, a često i u pčelinjim zajednicama koje nisu bile njime izravno liječene. Očito ga pčele u košnicu unose s obližnjih, fluvalinatom tretiranih biljaka. Utvrđeno je da se fluvalinat slabo ili nikako ne razgrađuje pa se stručnjaci pribojavaju pojave otpornosti varoa uslijed trajnog prisustva subletalnih doza fluvalinata u pčelinjim zajednicama. Također se pitaju koja količina ostataka fluvalinata u vosku šteti leglu i postoje li razgradni produkti fluvalinata koji utječu na kakvoću meda.

Utvrđeno je da se ugibanje varoa nastavlja još tri mjeseca nakon što se Apistan trake uklone iz košnica. Fluvalinat se upravo po svojem naknadnom djelovanju razlikuje od drugih akaricida korištenih u suzbijanju varooze. Topljiv je u mastima pa ga vosak, te koža i dušnici pčela upijaju. U medu se fluvalinat obično ne pojavljuje, ali ako se jedanput pojavi, ostaje u njemu dugo. Fluvalinat je vrlo postojan tako da, teorijski, iste trake mogu iznova biti rabljene godinama, najmanje tri do pet godina. Unatoč tome, jedanput uporabljenu Apistan traku valja spaliti nakon uklanjanja iz košnice, jer ponavljana primjena rabljenih traka omogućuje pojavu otpornosti varoa na fluvalinat. Zaostaci fluvalinata u vosku i kožnom sustavu pčele također su vrlo postojani. Tom činjenicom možemo objasniti naknadna djelovanja fluvalinata. Dugotrajnost i postojanost fluvalinata čine ga jednim od najtraženijih akaricida, iako su ta svojstva istodobno i njegove manj­ kavosti. Naime, postojani i dugotrajni zaostaci fluvalinata djeluju na pojeldine razvojne oblike pčela. Poznato je da su, posebice, jednod­ nevne ličinke osjetljive na fluvalinat. O fluvalinatu, zapravo, valja razmišljati kao o svakom drugom insekticidu toksičnom za pčele koji ima za posljedicu skrivena ošte­ ćenja pčelinje zajednice. Izloženost insekticidima ne mora uvijek značiti katastrofalno uginuće znatnog broja odraslih pčela u zajednici. Oštećenje pčelinje zajednice može se očitovati i kroz polagano slab­ ljenje zajednice ili promjenom ponašanja radilica. Izloženost pčela subletalnim dozama insekticida može smanjiti aktivnost pčela skupljačica i prouzročiti gubitak matice u zajednici. Razmjerno malo istraživača proučava subletalne učinke insekticida na pčele i druge kukce. Brojni znanstvenici prestanak leta pčela na biljke prskane piretroidima pripisuju odbijajućem učinku tih insektici­ da. Međutim, utvrđeno je da pčele koje su preživjele izloženost piretroidnim insekticidima, između kojih i fluvalinata, imaju smanjenu počet­ nu sposobnost “učenja”. Smatra se da je prestanak aktivnosti pčela ■;ku|)l jačica, koji je zapažen nakon posjete biljkama prskanim piretroidiiim insekticidima, posljedica subletalne toksične disfunkcije. Nepo­ znat je način djelovanja piretroida na kukce, ali su mnogi istraživači Mttp,Itisni u tomu da znakovi ukazuju na oštećenje živčanog sustava. I

)(\

Akaroza Akaroza je nametnička bolest odraslih pčela prouzročena grinjom Acarapis woodi. Ta grinja živi i razmnožava se u prvom paru dušnika prsiju koji opskrbljuje zrakom letno mišićje. Za razvoj bolesti potreb­ no je duže vrijeme nego stoje vijek ljetnih pčela, pa se znakovi bolesti mogu opaziti samo u zimskih pčela za pročisnih izleta. Zbog akaroze može propasti puno pčelinjih zajednica tijekom prezimljenja, pa je suzbijanje bolesti propisano zakonom. Akaroza se češće javlja u zemljama zapadne i sjeverne Europe. U Hrvatskoj je akaroza utvrđena samo jedanput, godine 1978., na pčelinjaku slovenskog pčelara koji je doselio svoje pčele na pašu u Gorski kotar. Pregledom okolnih pčelinjaka bolest nije utvrđena. U susjednoj državi Sloveniji akaroza je prvi put utvrđena godine 1954. u graničnom području prema Austriji. Određeno vrijeme bolest je tamo bila vrlo raširena, a zatim se učestalost pojavljivanja smanjila. Akaroza se i danas pojavljuje u Sloveniji, ali ne tako često kao prijašnjih godina. Blaže i kraće zime, koje ne pogoduju razvoju bolesti, vjerojatno su jedan od glavnih razloga zbog kojih se akaroza ne pojavljuje u Hrvatskoj. Akaroza je u starijoj literaturi opisivana i pod nazivom grinjavost. No, otkad se u našoj zemlji pojavila varooza (također prouzročena drugom grinjom), preporučuje se uporaba naziva akaroza kako ne bi dolazilo do zamjene tih dviju bolesti. J Uzročnika akaroze otkrio je Rennie sa suradnicima godine 1921. i nazvao ga Acarapis woodi. To je grinja ovalna oblika, veličine oko 0,1 mm, vidljiva dobrom lupom ili mikroskopom s malim povećanjem. Svi razvojni oblici žive nametničkim životom u prvom paru dušnika pčele, gdje se hrane sišući hemolimfu. Napredujem dijelu tijela grinje nalazi se usni aparat prilagođen za ubadanje i sisanje. Prednji dio trupa je najveći i na njemu se nalaze četiri para nogu, od kojih su prednja dva para usmjereni prema naprijed, a stražnja dva para prema straga. Stražnji dio trupa je mali. i )i

Razvoj grinja odvija se u cijelosti u dužnicima pčele. Oplođene ženke snesu po 5 - 7 velikih ja ja iz kojih se za 3 - 4 dana izlegu ličinke bez nogu. One prolaze kroz nekoliko razvojnih oblika i napokon poprim aju oblik odraslih grinja. Cijeli razvitak traje približno dva tjedna. Akaroza se može prenositi samo živim pče­ lama izvan kojih grinje brzo ugibaju. Stoga raskužba kod te bolesti nema nikakve svrhe. Akaroza se prenosi samo izravnim dodirom teško bolesne stare i zdrave mlade pčele. Iz košnice u košnicu i s pčelinjaka na pčelinjak bolest se može prenositi samo živim bolesnim pčelama. Najčešće se prenosi rojevima, maticama, zalijetanjem pčela i grabežom. Ženke grinje izlaze iz dušnika teško bolesnih pčela i prelaze na mlade pčele. U dušnik mlade pčele mogu ući samo do devetog dana njezine starosti, dok su joj hitinske ljuščice i dlačice, koje okružuju ulaz u dušnik, još mekane.

Akaroza: u dušniku pčele se pod mikroskopom vide nametnici te oštećenja i izmet ine na stijenci (Jenčič) U dušniku pčele, ženka grinje nese jaja, ubada stijenku dušnika i siše hemolimfu, te izbacuje izmetine. Nakon dva do tri tjedna razvije 128

se novi naraštaj grinja koji sve više ispunjava šupljinu dušnika. Ovisno o broju grinja koje su ušle, dušnik se začepi prije ili kasnije. Blizu dva mjeseca nakon ulaska grinja, dušnici su toliko ispunjeni da zrak teško može prolaziti kroz njih. U pčeli se može naći i više od 100 grinja. One se u tolikoj mjeri mogu namnožiti samo u pčela koje duže žive, dakle zimi. Inače, pčele ugibaju prirodnom smrću prije nego se jave znakovi bolesti, a s njima ugibaju i nametnici. Bolesne pčele su slabije jer im grinje neprekidno s hemolimfom uzimaju hranjive tvari. Javljaju se i smetnje u letenju jer kroz dušnike ispunjene grinjama zrak teško prolazi do letnog mišićja. Tijekom zime nema mladih pčela u čije bi dušnike grinje mogle ući, pa se one smjeste na korijen krila. Tamo buše tanku kožicu kojom se krila drže za tijelo pčele, čime nastaju oštećenja koja također ometaju let. Vidljivi znaci bolesti dolaze do punog izražaja samo kod starih pčela čiji su dušnici ispunjeni znatnim brojem nametnika ili su im oštećena krila. Uvjeti za potpun razvoj bolesti povoljni su samo zimi. Dok su pčele u košnici, one ne pokazuju smetnje jer zrak dobivaju i preko dragih odušaka. Tek kad izlijeću na pročisne izlete, bolest se očituje. Bolesna pčela poleti, ali kako letno mišićje ne dobiva dovoljno zraka, ono prestaje s radom i pčela pada pred košnicu. I kod teško oboljelih pčelinjih zajednica nema mrtvih pčela u košnici, ali ih u znatnom broju ima pred pčelinjakom. Postupno u košnici preostaje samo malo pčela koje nisu sposobne nastaviti prezimljenje, pa cijela zajednica ugine. Ponekad se, tijekom prezimljenja, pred pčelinjakom mogu naći pčele ukočene od hladnoće koje izgledaju kao da su uginule. No, ako ih stavimo na dlan i ugrijemo dahom, one će odletjeti u košnicu. Za razliku od njih, pčele bolesne od akaroze ne uspijevaju poletjeti. Akaroza "se sa sigurnošću utvrđuje u specijaliziranim povlaštenim laboratorijima. Na pretragu se dostavljaju žive pčele koje ne mogu letjeti, skupljene tijekom zime ispred pčelinjaka. Pretraga na akarozu zahtijeva puno vremena pa se pregledavaju samo uzorci poslani putem veterinarske službe. U Hrvatskoj se akaroza suzbija prema odredbama Zakona o zaštiti životinja od zaraznih i nametničkih bolesti koje ugrožavaju1cijelu 12
zemlju. Tamo gdje se akaroza pojavi, dopušta se selenje pčela samo ako u skupnom uzorku pčela, prikupljenom pred pčelinjakom tijekom pročisnih izleta, nisu utvrđene grinje u dušniku. Ako se grinje nađu, zatvara se cijelo područje u krugu polumjera 3 km od žarišta bolesti. To znači da se iz tog područja ne smiju iznositi žive pčele, a za sve ostale pčelinje proizvode i pribor nema ograničenja. Čim vremenske prilike dopuste, pristupa se liječenju svih pčelinjih zajednica u zatvorenom području. Za liječenje akaroze, u zemljama gdje se bolest javlja, uglavnom se primjenjuju dimna sredstva. Folbex je prvi lijek koji se upotrebljavao za liječenje akaroze, a proizveli su ga Švicarci. Radilo se o samogorećim listićima natopljenim klorbenzilatom, za koji.je kasnije utvrđe­ no da ima kancerogeno djelovanje. Zbog slabe učinkovitosti, dimljenje se moralo ponavljati osam puta, s razmakom od tjedan dana, a nakon primjene bili su česti i gubici matica, pa je Folbex isključen iz uporabe. U međuvremenu je proizveden novi lijek, Folbex-VA, s djelatnom tvari brompropilat, istog načela djelovanja i načina primje­ ne kao Folbex. Samogoreći listić Folbex-VA se upali i plamen odmah ugasi tako da samo tinja. Dim koji se razvija uništava grinje. Teško bolesne pčele ne mogu udahnuti dovoljno lijeka tijekom jednokratne primjene pa se liječenje mora ponavljati četiri do šest puta s razma­ kom od tjedan dana. Dimljenje se provodi navečer kad su sve pčele u košnici. Listić se objesi komadom žice u prazni okvir, a košnica se zatvori tijekom jednog sata. Nakon provedenog liječenja ukida se zatvor pčelinjaka. Iduće godine obvezno je ponovno slanje uzoraka pčela s liječenog pčelinjaka na laboratorijsku pretragu. Za liječenje akaroze sve se više primjenjuje i Apitol, lijek sistemičnog djelovanja koji se rabi za suzbijanje varooze. Za suzbijanje akaroze, liječenje se ponavlja dva puta s razmakom od tjedan dana jer lijek ne djeluje na jaja grinja. Načelo djelovanja i način primjene Apitola detaljno su opisani u poglavlju o liječanju varooze. I Na tijelu pčele i u košnici nalazimo i druge grinje vrlo slične uzročnicima akaroze, ali koje ne ulaze u dušnike pčele i ne prouzro­ či! ju jasne znakove bolesti. To su najčešće A. externus i A. dorscilis ko|(> nazivamo vanjske grinje. Valja paziti da ih se, prilikom utvrđi­ vanja bolesti, ne zamijeni s uzročnikom akaroze. i 10

Tropileloza Tropilelozu prouzročuje grinjaTropilaelaps clareae, koja najčešće napada pčelinje leglo i odrasle pčele u zemljama Dalekog Istoka i Jugoistočne Azije. Grinja tropilelaps se hrani hemolimfom pčelinjih ličinaka, posebi­ ce trutovskih, po čemu je slična varoi, ali je od nje puno agresivnija. Svojim usnim aparatom ne može probiti tijelo odrasle pčele, pa svoje potrebe za hranom zadovoljava tako d a je , doslovno, krade pčelama iz ustiju. Grinje se kreću vrlo brzo i spretno po saću, pa ih pčele često ne opažaju. No, pčele radilice često otkrivaju napadnuto leglo, otva­ raju ga i uklanjaju ličinke. Ponekad se pojave pčele s izobličenim krilima, kao posljedicom napada ove grinje. Na sreću, ta grinja ne može preživjeti bez nazočnosti pčelinjeg legla više od jednog ili dva dana. Njezina nesposobnost preživljavanja u pčelinjim zajednicama u kojima povremeno nema legla, onemoguća­ va joj razvoj u umjerenim klimatskim područjima. To je, vjerojatno, jedini razlog da se nije, poput varoe, proširila u klimatsko područje kojem pripada i Hrvatska. No, bolest je opasna za pčelinje zajednice u tropskim i suptropskim područjima.

I

N E Z A R A Z N E P Č E L IN J E B O L E S T I Nezarazne pčelinje bolesti, kao što im samo ime kaže, ne prenose se. One su izazvane neživim uzrocima. Ipak, nezarazne bolesti mogu, ako uzrok bolesti duže potraje, dovesti do slabljenja pa i propadanja pčelinjih zajednica. U nezarazne bolesti ubrajaju se i otrovanja pčela, a ostale češće nezarazne pčelinje bolesti su prehlađeno i pregrijano leglo, bolest šumske paše, te začep crijeva peludom. Matice također obolijevaju od nekoliko nezaraznih bolesti. b.

Prehlađeno le§l«

'

Prehlađeno leglo nezarazna je bolest pčelinjeg legla prouzročena nedovoljnim grijanjem i nedovoljnom prehranom pčelinjeg legla. Najčešće se bolest javlja u rano proljeće pri naglom padu temperature. Pčele se tada stisnu u zimsko klupko, a dio legla na krajnjim dijelovi­ ma saća može ostati izvan klupka, prehladi se i ugiba. Pčelinje leglo se dobro razvija samo ako ga pčele griju svojim tijelima i proizvode temperaturu od 34 do 35° C. Mlade su pčelinje ličinke vrlo osjetljive na promjene temperature i nedostatak hrane, pa prve ugibaju. Nešto su otpornije starije pčelinje ličinke i poklopljeno pčelinje leglo, ali ako je duže izloženo nižoj temperaturi i ono ugiba. Otvaranje i dugo pregledavanje košnica za hladna vremena može izazvati ugibanje pčelinjeg legla. Leglo ugiba i u slučaju otrovanja pčela, kad naglo ugine znatni broj pčela radilica pa preostale pčele ne mogu dovoljno grijati i hraniti leglo. Uginule se ličinke suše i poprimaju smeđu do crnu boju. Ako se u njima razmnažaju nespecifične bakterije gnjilenja, tada se raspadaju u kašastu masu kisela zadaha. Kad ugine veći broj ličinaka, pčelinja zajednica slabi i stvaraju se povoljni uvjeti za razvoj drugih bolesti kao europske gnjiloće ili vapnenastog legla. Želimo li spriječiti prehladu pčelinjeg legla, košnice u proljeće valja utopliti i ne otvarati bez velike potrebe. Bolesnim pčelinjim

zajednicama potrebno je suziti plodište i prihraniti ih šećernom otopinom. Za sprječavanje razvoja mikroorganizama daje se svaki drugi dan pola litre šećerne otopine s antibioticima.

Pregrijano leglo Pregrijano leglo nezarazna je bolest pčelinjeg legla uzrokovana porastom temperature u području saća gdje se razvija pčelinje leglo. Najčešće se bolest javlja prilikom zatvaranja i selenja košnica na pašu. Mlado je pčelinje leglo jednako osjetljivo na povišenje kao i na pad temperature. Ako se vanjska temperatura zraka ekstremno povisi ili ako su košnice izložene izravnoj sunčevoj pripeci, pčele prskaju leglo vodom i ventiliranjem krilima dugo vremena mogu održavati optimalnu tempe­ raturu za razvoj legla. Međutim, ako zatvorimo leto nastaje jako uzbuđe­ nje unutar pčelinje zajednice pa se temperatura znatno povisi. Ako se pravodobno ne otvore ventilacijske mreže, te ukoliko se pčele ne prskaju vodom, može doći do tolikog povišenja temperature da pčelinje leglo počinje ugibati. Prvo ugibaju najmlađe pčelinje ličinke, zatim starije savijene ličinke, pa ispružene ličinke i na,kraju kukuljice i jaja. Pregrijavanje legla najčešće nastupa tijekom seobe na pašu. Kako su tada pčelinje zajednice obično vrlo jake, one brzo nakon otvaranja košnice pojedu uginule mlade pčelinje ličinke pa pčelar pri pregledu zajednice ništa ne primjećuje. Ako je došlo do ugibanja poklopljenog legla, promjene se duže vremena zadržavaju na saću i lakše se uočavaju. U suzbijanju bolesti važno je ukloniti uzroke koji dovode do pregrijavanja pčelinjeg legla. Prije zatvaranja košnica valja osigurati dobro prozračivanje košnice i dovoljne zalihe vode.

Začep crijeva peludom Začep crijeva peludom nezarazna je bolest mladih pčela radilica prouzročena uzimanjem znatnih količina peluda i nestašicom vode.

Bolest se u našim krajevima javlja najčešće u proljeće i mnogi je nazivaju svibanjska bolest. Mlade pčele radilice trebaju velike količine bjelančevinaste hrane, peluda, za razvoj mliječnih žlijezda i lučenje matične mliječi. Ako tada nemaju dovoljno vode, pelud se u crijevu stvrdne i nastaje začep. Bolesne pčele izlaze iz košnice i grčevito se kreću po poletištu. Zadak iin je povećan, a da su to mlade pčele poznaje se po tome što su gusto pokrivene dlačicama. Često iz košnice izlazi znatni broj pčela koje zatim padaju pred košnicu, penju se po vlatima trave ili skuplja­ jući se u hrpice, ugibaju. Slično se ponašaju i zdrave mlade pčele koje pčelar nepažnjom istrese s okvira prigodom radova na pčelinjaku. Valja pripaziti da se bolest ne zamijeni s pčelinjim paralizama ili varoozom. Želimo li spriječiti pojavu začepa crijeva peludom, treba na pčeli­ njaku postaviti higijensku pojilicu. Kad se bolest već pojavi, pčele valja nekoliko dana prihranjivati rijetkom, toplom šećernom otopi­ nom. Dovoljno je na dvije litre vode staviti pola do kilogram šećera.

Bolest šum ske paše Bolest šumske paše nezarazna je bolest odraslih pčela radilica, prouzročena uzimanjem velikih količina slatkih tvari uz istodobni nedostatak bjelančevina, odnosno peludi. Javlja se uglavnom tijekom šumske paše pa odatle i naziv bolesti. Uklanjanjem nepovoljnih čimbenika znaci bolesti uskoro iščezavaju. Pčele u svojoj hrani moraju, kao i sve druge životinje, primati sve temeljne sastojke: ugljikohidrate, bjelančevine, masti, minerale i vitamine. Cvjetovi biljaka pružaju pčeli sve te sastojke; nektar je izvor ugljikohidrata, a pelud svega ostalog. Međutim, pčele osim hrane na cvjctovima, skupljaju i sve ostale slatke tvari koje nađu u prirodi. Prvenstveno se to odnosi na slatke sokove bilja koji se izlučuju nakon napada biljnih ušiju. Tako nastaje medljika koja je posebno obilna u hrastovim i jelovim šumama. Ako pčelar smjesti pčelinjak u takvim 114

gustim šumama, tada pčele ne mogu doci do cvjetova gdje bi skupile pelud. Jaki unos medljike zahtijeva puno enzima invertaze za pretvor­ bu složenih šećera u jednostavne koji se nalaze u medu. Za to pčelama treba puno peludi, pa uskoro potroše sve zalihe. Stoga je u medu od medljike uvijek viši postotak saharoze. Tijekom duge šumske paše zbog nedostatka peludi znatno se smanji i uzgoj legla. U takvim uvjetima nedostatka bjelančevinastog udjela u hrani, pčele skupljačice gube dlačice pa dolazi do izražaja temeljna boja hitinskog oklopa. Pčele kranjske i srednjoeuropske pasmine postaju crne boje. Prije se ta bolest često miješala s pojedinim oblicima pčelinjih paraliza. Međutim, kod bolesti šumske paše pčele ne poka­ zuju znakove nekoordiniranog kretanja, a zadak im nije smanjen. Bolest šumske paše može se spriječiti tako da se pčelinje zajednice postavljaju uz rub šume u područje gdje ima cvijeća kako bi mogle skupljati pelud. Nije li to moguće, valja im dati nadomjestak za pelud.

Nezarazne bolesti matica Mlade matice katkad ne nesu jaja iako su se parile s trutovima. Najčešće je to prouzročeno začepom jajovoda ili spolnog otvora. Začep jajovoda nastaje zbog mase zaostale sluzi i sjemenih stanica nakon parenja. Prigodom parenja u jajovode ulazi i do deset puta više sjemena i sjemenske tekućine negoli je potrebno za punjenje sjemen­ skog mjehurića. Ako se ta masa tijekom naredna dva dana ne istisne može otvrdnuti i trajno začepiti jajovode matice. Utvrđeno je da radilice, nakon što se sparena ili umjetno osjemenjena matica vrati u košnicu, prvim parom nogu i glavama pritišću zadak matice te čiste njegov kraj. Pritom tjeraju maticu na stalno kretanje, pa i ona stišće zadak, trlja ga stražnjim nogama ili uz rubove stanica. Tek nakon nekoliko sati pčele se umire i počinju hraniti maticu. Nakon 24 sata jajovodi bi morali biti prazni. Zaostajanje sjemena češće je u matica koje se nakon parenja ili umjetnog osjemenjivanja drže u kavezima negoli kod onih koje se slobodno vračaju u oplodnjake ili košnice. 135

Pažljivim otvaranjem zatka bolesnih matica uočavaju se vrlo prošireni jajovodi, a njihova je unutrašnjost ispunjena gustom sluzavom i djelo­ mično otvrdnutom masom u kojoj su i propale sjemenske stanice. Začep spolnog otvora prouzročen je stvrdnutim izmetinama ili ostacima spolnih organa trutova. Zdrava matica istiskuje pomoću mišića stražnjeg crijeva tekuće izmetine u obliku mlaza. Ako je taj mlaz slab, primjerice zbog prehlade matice ili nekih drugih razloga, tekuće izmetine kaplju po dijelovima žalčanog aparata i sliježu se pred spolni otvor. Ovdje mogu otvrdnuti i priječiti jajima izlazak. Dijelove spolnog organa truta obično vrlo brzo očiste pčele čistačice iz matičine pratnje, ali ako oni zaostanu u spolnom otvoru, također priječe izlazak jaja. Zabilježeno je da, ako se začep spolnog otvora primijeti na vrijeme, moguće je stvrdnutu masu pažljivo izvući pincetom, pa matica ponov­ no započinje nesti jaja. Matica može zbog više razloga nesti neoplođena jaja. Najčešće se to zbiva jer se nije parila, primjerice zbog lošeg vremena ili je potrošila svu zalihu sjemena. Katkad dolazi i do ugibanja dijela sjemenskih stanica (spermija) u sjemenskom mjehuriću. Zdravi spermiji imaju dugi ispružen rep, dok se uginuli saviju u krugove. Utvrđe­ no je da je ta pojava, prouzročena prehladom matice, nepažljivim pritiskom na zadak već sparene matice ili poremećajima u radu žlijezda koje hrane sjemenske stanice u sjemenskom mjehuriću. Utvrđeno je da katkad matice nesu oplođena jaja u kojima se počinje razvijati zametak, ali vrlo brzo zametak ugiba. Takva jaja, koje pčelari nazivaju “gluha” jaja, se stisnu i osuše, a pčele čistačice ih uklanjaju iz stanica. Kako je ta bolest nasljedna, treba maticu zamijeniti s nekom uzgojenom u zdravoj pčelinjoj zajednici. Mnogi kukci imaju razvijen pasivni obrambeni mehanizam - tanatozu, pa se od straha ukoče i izgledaju kao mrtvi. Slična je pojava zapažena i u radu s maticama, najčešće prigodom stavljanja u kaveze ili označavanja. Tu pojavu možemo izazvati ako maticu uhvatimo za krila i pustimo da neko vrijeme slobodno maše nogama ili je podražu136

jemo na stražnjem kraju prsiju. Matica se najednom posve umiri i kad je pustimo leži neko vrijeme ukočena kao d a je mrtva. Tako ukočena može ostati nekoliko minuta ili čak jednog sata, a nakon toga se oporavi i opet živo kreće. Metabolički su procesi u matica vrlo intenzivni. Stoga ona mora praktički stalno jesti, a pčele pratilje je uobičajeno stalno hrane matičnom mliječi. Jednom smo, prigodom pretrage matica na nozemozu, poklopili staklenim čašama nekoliko matica. Dok smo čekali da one izbace izmetine, prekinuo nas je u poslu poziv na kavu. Iako kavica nije trajala više od “deset” minuta, sve su matice ležale kao mrtve. Međutim, čim smo im ponudili kapljicu meda na rilce odmah su živnule. Taj primjer pokazuje da se matice nikad ne smiju ostaviti bez pratnje i hrane.

Otrovanje pčela pesticidima Pesticidi su kemijska sredstva za zaštitu od štetnika. Broj takvih sredstava, kao i njihova primjena, naglo raste. Samo u Hrvatskoj primjenjuje se nekoliko stotina različitih preparata za suzbijanje štetnika, a njihova ukupna količina primijenjena godišnje, iznosi nekoliko desetaka tona. Pesticidi se dijele u zoocide, za uništavanje štetnih životinja i fitocide, za uništavanje štetnih biljaka. Zoocidi se dalje dijele na insekticide, akaricide, rodenticide i limacide, a fitocidi na fungicide i herbicide. Insekticidi su sredstva za uništavanje štetnih kukaca koji napadaju biljke tijekom rasta, uskladištene žitarice i sjemensku robu. Insektici­ di su i sredstva protiv muha i komaraca te štetnih kukaca u dom aćin­ stvima kao i nekih vanjskih nametnika ljudi i domaćih životinja. Akaricidi su sredstva za uništavanje štetnih grinja. U tu grupu otrova spadaju i sredstva koja se u pčelarstvu koriste protiv varooze, pa su opširnije opisana uz tu bolest. Rodenticidi su sredstva za uništavanje miševa, štakora i drugih štetnih glodavaca, a limacidi za uništavanje puževa. Postoje i još neki rjeđe primjenjivani zoocidi. . I W

Fungicidi su sredstva za suzbijanje gljivičnih bolesti, a herbicidi se dalje dijele na selektivne, koji uništavaju korove i totalne, koji uništavaju cjelokupnu vegetaciju. Pri razmatranju otrovnosti pesticida za pčele treba razlikovati osnovnu otrovnost od opasnosti zbog trovanja. Katkad i najjači otrovi ne moraju biti opasni za pčele ako se primijene na pravilan način, a isto tako vrijedi i obrnuto. Za pčele su najopasniji insekticidi, jer su i pčele kukci. U posljednje je vrijeme najviše otrovanja akaricidima, je r ih pčelari nepravilno apliciraju u košnice radi uništavanja varoa. Fitocidi su manje opasni, a od fungicida gotovo da i ne dolazi do otrovanja. Pčele su najugroženije pri velikim akcijama primjene insekticida, kao što je prskanje iz zrakoplova kompleksa šuma ili usjeva protiv biljnih štetnika ili pak prskanje prigradskih naselja protiv komaraca. Međutim, ne treba zaboraviti da i individualna prskanja protiv štetni­ ka nanose teške gubitke pčelarima. Čak i prigodom prskanja krumpi­ ra, koji pčele u pravilu ne posjeduju, može dodi do otrovanja ako na krumpirištu cvate korov koji pčele posječuju. Na isti način pčele mogu stradati radi prskanja voda koje nije u cvatu, ako je u voćnjaku ili njegovoj neposrednoj blizini rascvalo nisko raslinje koje pčele posjećuju. Otrovanje pčela nastaje na nekoliko načina. Kontaktni otrovi dje­ luju putem dodira, želučani ulaze s hranom, a inhalacijski udisanjem. Za pčele su najopasniji insekticidi primijenjeni kao prašiva, zatim tekućine i suspenzije. Aerosol, tekućina raspršena u obliku magle, najčešće prskana iz zrakoplova, primijenjena na pravilan način, uzro­ kuje najmanje štete. Postoji svega nekoliko selektivnih insekticida koji pravilno primi­ jenjeni nisu otrovni za pčele. Dodavanjem repelenata, mirisa koji odbijaju pčele, može se znatno smanjiti opasnost od otrovanja i kod onih insekticida koji su sami za sebe vrlo otrovni. Znaci otrovanja na pčelama su dosta prepoznatljivi. U prvom redu stradavaju pčele skupljačice, a ugibanje nastupa naglo te ugiba znatni broj i IH

pčela. Ovisno o vrsti otrova, pčele ugibaju daleko u prirodi, na putu prema košnici, pred košnicom, a katkad i u samoj košnici. Za sudbinu cijele pčelinje zajednice je povoljnije ako se pčele sretnu sa žestokim otrovom i uginu na mjestu trovanja. Puno je nepovoljnije ako se otrovane pčele uspiju vratiti u košnicu jer tad donose otrov na svom tijelu pa postoji opasnost da se otruju i kućne pčele, matica i leglo, što dovodi do propasti cijele pčelinje zajednice. Neke želučane otrove mogu pčele skupljačice donijeti u košnicu i s peludom. Utvrđeni su slučajevi da su pčele takav pelud spremile u saće kao zalihu, a do otrovanja legla je došlo znatno kasnije, kad su pčele počele trošiti te zalihe.

Masovno ugibanje otrovanih pčela pred pčelinjakom (Žttnić) Otrovane pčele postaju vrlo nemirne, u velikom broju lete pred pčelinjakom i vrlo su agresivne, a tuku se i međusobno, pa izgleda kao daje na pčelinjaku grabež. Veliki broj pčela puzi unaokolo po pčelinja­ ku raširenih krila, mnoge od njih se nesigurno kreću i pokazuju znakove grčenja. Pojedine se prevrću na leđa i nemoćno mlataraju nogama. Javlja se i povraćanje, pa su pčele ljepljive i mokre. Nakon otrovanja pčelinje zajednice naglo slabe, a zbog gubitka pčela skupljačica javlja se nestašica vode. Pčele više ne njeguju pravilno leglo i mnoge ličinke uginu. Iako se pčelinja zajednica i oporavi, pčelar trpi znatnu štetu jer je prinos meda otrovanih zajednica vrlo slab. 11' »

Sasvim je razumljivo da pčelari ne mogu spriječiti primjenu pesti­ cida jer njima šumari i poljoprivrednici štite svoju imovinu od štetni­ ka. No, uz obostrano razumijevanje štete u pčelarstvu se mogu svesti na najmanju moguću mjeru. Proizvođači pesticida moraju vidljivo označiti one koji su opasni za pčele napisom na ambalaži: “Otrovno za pčele” . Prijevoz i čuvanje pesticida mora biti takvo da do njih ne mogu doći životinje i neupućeni ljudi. Primjenu pesticida smije se povjeriti samo posebno upućenom osoblju. Organizacije koje poduzimaju veće akcije suzbijanja biljnih i drugih štetnika dužne su izvijestiti zdravstvenu i veterinarsku službu. Prije prskanja insekticida, ustanova je dužna putem javnog priopćava­ nja izvijestiti pčelare tri dana prije akcije. Najbolje je ako se prskanje provede kasno navečer kad pčele više ne izlijeću iz košnice. Većina suvremenih insekticida vrlo brzo gubi otrovnost pa pčele stradaju samo ako se nađu izravno u mlazu otrova. Ustanova koja je provela prskanje insekticidima bez obavijesti pčelarima ili je primijenila pesticide na nestručan način i bez dužne pažnje da ne izazove otrovanja, mora nadoknaditi počinjenu štetu. Na žalost, takvi sporovi obično završe na sudu, pa pčelar pravodobno mora pribaviti dokaze d a je stvarno došlo do otrovanja pčela. Stoga je vrlo važno da se što prije pozove komisija koja će utvrditi štetu na pčelinjaku. Dobro je da član komisije bude i iskusan pčelar, predstav­ nik ustanove koja je izvršila prskanje i veterinar. Komisija treba sastaviti što iscrpniji zapisnik iz kojeg se jasno vidi stvarna šteta počinjena na pčelinjaku. Treba se što više služiti mjerljivim pokaza­ teljima kao primjerice kilogramima mrtvih pčela, koliko je okvira s leglom ostalo nepokriveno pčelama i slično. Često u takvim zapisni­ cima piše “stradalo je 50 posto pčela”, a nema nikakvog podatka koliko su zajednice brojale pčela. Komisija treba uzeti i dva uzorka otrovanih pčela. Jedan uzorak od tridesetak pčela dostavlja se na uobičajeni način u veterinarski dijagnostički laboratorij kako bi se utvrdilo da pčele nisu bile bolesne od neke pčelinje bolesti. Drugi veći uzorak, od najmanje 300 pčela, zapakiranih u nepropusnu ambalažu, na ledu se hitno dostavi u kemijsko-toksikološki laboratorij koji će utvrditi o kojem se otrovu radi. Utvrđivanje otrova je skup i dugotra­ M 0

jan postupak, a znatno je olakšano ako se pošalju podaci na koji se otrov sumnja ili se pošalju dijelovi bilja na kojima se vide tragovi otrova. Utvrđivanje otrova u poslanom uzorku pčela izravan je dokaz da su pčele otrovane. Pčelari mogu spriječiti otrovanje pčela, ako pravodobno doznaju kada če prskanje biti obavljeno. Dovoljno je taj dan zatvoriti leta košnica prije negoli pčele počnu izlaziti na pašu. Pritom pčelama valja omogućiti prozračivanje košnica otvaranjem mreža za selenje, a u vrućim danima dobro je preko mreže pčele prskati vodom. Dobri su rezultati postignuti i postavljanjem posebnih prskalica ža vodu koje oponašaju kišu pa pčele ne izlaze na pašu. Seleći pčelari najčešće odsele pčelinjak, ako pravodobno doznaju za neku veću akciju pri­ mjene pesticida. Pčelari s manjim brojem košnica mogu košnice spremiti u kakvu hladnu podrumsku prostoriju. Pčelinjim zajednicama koje su pretrpjele otrovanje treba hitno po­ moći da se oporave. Zbog gubitka najvećeg broja skupljačica, prvih dana nakon otrovanja jako je smanjen unos hrane i vode. Često se neposredno nakon otrovanja javlja kod mladih kućnih pčela začep crijeva peludom, što je također znak nestašice vode. Stoga je otrovane zajednice potrebno prihraniti većom količinom rijetke šećerne otopine.

Ostala otrovanja Osim otrovanja pesticidima, pčele mogu ugibati i zbog otrovanja neodgovarajućom ili onečišćenom hranom. Poznato je da pojedine biljke imaju otrovan nektar ili pelud, a u posljednje vrijeme sve je češće onečišćenje okoliša koje prvo pogađa pčelinje zajednice. Mnogi lijekovi, što smo već istaknuli, u većoj ili manjoj mjeri oštećuju pojedine članove pčelinje zajednice. Nepažljivim rukova­ njem i prevelikim dozama lijeka pčelari tijekom liječenja često otruju svoje pčele.

Ml

Otrovanje medljikom, nektarom i peludom Med medljikovac sadrži veći postotak minerala, posebice kalijevih i natrijevih soli, pa je za pčele teško probavljiv. Stoga pčelari moraju pripaziti da takav med što prije izvrcaju, a nikako se ne smije ostavljati kao zaliha meda za prezimljenje. Utvrđeno je da zimovanje na takvom medu oštećuje peritrofnu membranu crijeva što omogućava lakši prodor uzročnika nozemoze. Međutim, i tijekom medljikove paše zapažena su ugibanja pčela, pa postoji i tzv. bolest šumske paše. Čini se da osim nedostatka peludi neki sastojci medljike izravno oštećuju stanice crijeva, a mogu se javiti i znaci oštećenja živčanog sustava. Kao što smo to naveli kod bolesti šumske paše, pčele gube dlačice i dolazi do izražaja temeljna boja hitinskog oklopa. Mnoge biljke imaju za pčele otrovan nektar. Međutim, u našim je krajevima zabilježeno jedino otrovanje u rano proljeće nektarom biljke mrazovac, koja sadrži otrovni kolhicin. Katkad se tijekom cvjetanja lipe mogu opaziti pčele koje su kao omamljene, a u literaturi se spominje i otrovanje pčela na japanskoj sofori i oleandaru. • Pelud nekih biljaka može biti otrovan kako za pčele tako i za pčelinje leglo. Trovanju peludom naginju mlade kućne pčele koje njime hrane leglo, a i same jedu puno peludi kako bi razvile mliječne žlijezde. U našim je krajevima otrovan pelud zlatice ili žabnjaka i divljeg kestena, ali u literaturi su zabilježena i trovanja peludom pamuka, duhana, crvenog luka i nekih drugih biljaka.

Otrovanje kuhinjskom soli Otrovanje kuhinjskom soli ima praktičko značenje iz dva razloga. II prvom redu pčelari često nabavljaju otpadni šećer koji može biti onečišćen kuhinjskom soli. Uvozni šećer stiže brodovima i često je natopljen morskom vodom pa se može nabaviti po vrlo povoljnoj cijeni. Osim toga pčelari imaju običaj staviti u pojilice grumen soli. I>12

:

U laboratorijskim je pokusima utvrđeno da već od 0,2 do 0,5 posto soli u hrani pčelama skraćuje život, a više koncentracije, od 1 do 5 posto, su vrlo otrovne. Stoga preporučujemo oprez pri nabavi onečišćenog šećera za prihranjivanje pčela, a u pojilicama treba davati samo čistu vodu.

Onečišćenje okoliša Svima je poznato da pčele ne mogu živjeti odvojene od prirode. Pčelinja zajednica prikuplja hranu i vodu uglavnom u krugu 3 km oko svoje nastambe. Na taj način sva onečišćenja okoliša pčelinjaka mogu utjecati na život pčelinje zajednice. Posebno su otrovni plinovi i dim velikih tvornica. Utvrđena su otrovanja arsenovim, olovnim i fluorovim spojevima. Međutim, i ispušni plinovi automobila, te otpadne vode koje onečišćuju vodotokove, također utječu na život pčelinje zajednice. U novije vrijeme je utvrđeno da pčele izložene stranim tvarima, ksenobioticima, poveća­ vaju aktivnost enzima miješanih funkcija (MFO). Tako se mjerenjem tih enzima u pčela i pčelinjeg legla može utvrditi stupanj onečišćenja okoliša. Time pčele postaju biomonitori u danas sve značajnijoj disciplini biomonitoringa onečišćenja našeg okoliša. Pomažući pče­ lama u preživljavanju, pčelari se moraju djelatno pridružiti zaštiti i očuvanju okoliša.

ŠTETNICI U PČELARSTVU I NEPRIJATELJI PČELA Mnoge drevne knjige o pčelarstvu ističu kako je najveći neprijatelj pčela “čovjek”. Neke dodaju: “neupućen pčelar”, “neznanje” i slično. Suvremenije su knjige izbacile takvu tvrdnju, no, nama se čini kako bi danas takva tvrdnja vrijedila više nego ikada. Mnogi će se pčelari složiti kako su njihove pčele najviše stradale od ruke najsavršenijeg bića, čovjeka. Često je to namjerno, zbog “dobrosusjedskih” odnosa. Sjetimo se samo koliko je pčela stradalo u Domovinskom ratu. Međutim, neusporedivo više, više od svih bolesti zajedno, pčele stradavaju od onečišćenja okoliša, koje je isključivo nastalo nebrigom čovjeka. Naža­ lost, pčele su prve koje stradaju uslijed onečišćenja okoliša. Različite životinje u potrazi za hranom povremeno napadaju i pčele. Medvjedi, rakuni, miševi, rovke, mravi, uholaže i neki leptiri dolaze na pčelinjake u potrazi za medom. Ako pčelar ne poduzme mjere za zaštitu pčelinjaka mogu napraviti veliku štetu. Ptice, gušteri, žabe, ose, grabežljivi kukci i pauci love žive pčele pred košnicom ili daleko u prirodi i njima se hrane. Stršljenovi katkad prodiru i u košnicu te iznose pčelinje ličinke kao hranu svom leglu. Namnože li se u velikom broju, mogu uništiti cijele pčelinje zajednice. Spomenute životinje ipak samo katkad nanose štete na pčelinjaku. No postoje kukci, kao pčelinje uši, voskovi i peludni moljci, pčelinje kokice i neke muhe, koji su se posve ili djelomično prilagodili životu u košnici te čitav život ili dio svog razvoja provode nanoseći štetu pčelama ili pčelinjim proizvodima.

Medvjedi Medvjedi mogu posebice u našim planinskim krajevima načiniti znatnu štetu. Obično napadaju pčelinjake noću, a nakon prvog uspje­ ha ponovno se vraćaju na isti pčelinjak. Zanimljivo je da medvjed

uvijek pokuša odnijeti košnicu podalje od pčelinjaka, tamo je razbije i onda pobjegne na neko vrijeme dok se stare pčele vrate na pčelinjak. Tek tada se vraća i gotovo bez uboda pojede leglo i med. Prema nekim procjenama u Sloveniji i Gorskom kotaru medvjedi unište godišnje 100 košnica s pčelama. Slična su izviješća i iz Austrije. Pčelinjake u područjima gdje ima medvjeda valja ugraditi u čvrste pčelinjake ili ih zaštititi električnim pastirom.

Košnice koje je opljačkao medvjed (Lunz)

Miševi i rovke

i

Miševi i rovke mogu načiniti veliku štetu na pčelinjaku, posebice zimi. U to doba pčele nebrane ulazu košnicu, pa ako pčelar ne postavi posebne češljeve protiv miševa oni se mogu uvući u košnicu. M eđu­ tim, miševi katkada, uprkos postavljenih češljeva progrizu rupu u podnici ili drugim dijelovima, te ulaze u košnicu. Tu se hrane međom, peludom i mrtvim pčelama, a svojim stalnim šuškanjem uznemiruju pčele. Često ugine cijela pčelinja zajednica, a u proljeće nalazimo izgriženo saće i mišje gnijezdo. Preostalo saće ima jak miris po mišjim

izmetinama što smeta i pčele i maticu, pa takvo sade više nije za uporabu. Miševi mogu napraviti i velike štete u prostorijama za čuvanje sača i ostalih pčelarskih potrepština. Rovke su manje od miševa pa se mogu provući i kroz otvore češljeva protiv miševa. U područjima gdje prave štete, pčelari postavljaju na leta izrezane dijelove matične rešetke kroz koje se ne mogu provući. Daje u košnici bila rovka, poznaje se po tome što su pčele rastrgane i većinom su pojedena prsa u kojima se nalaze letni mišići.

Košnice s pripremljenim češljevima protiv miševa

Mravi, uholaže i leptiri Mravi, uholaže i pojedini leptiri, kao primjerice mrtvačka glava, dolaze na pčelinjake u potrazi za medom. Mravi mogu biti posebno dosadni u blizini šume. Neki mravi napadaju pčele dok drugi samo MA

kradu med ili izgrade gnijezdo pod toplim poklopcem košnice. Najbo­ lje je postolja košnica namazati rabljenim motornim uljem ili noge pčelinjaka staviti u posude s petrolejom ili uljem. Uholaže se često nađu pod poklopcem košnice, posebice u jesen. Mogu se vidjeti i u košnici na saću gdje kradu med. Isto tako u košnicu se noću može zavući leptir mrtvačka glava i tu siše još nepoklopljeni med. Ulazak takvih kukaca jako uznemiri pčele, posebice leptira mrtvačke glave koji je dugačak 5 cm i ima raspon krila približno 13 cm. Često takvi leptiri zaglave u košnici jer ih napadnu i ubiju pčele. Međutim, pčele su još dugo uznemirene, a velike dijelove leptira ne mogu niti odstraniti iz košnice već ih presvlače propolisom.

Pčele u borbi s uholcitom (Doering) 147

Ptice, gušteri i žabe Mnoge ptice, gušteri i žabe ne zaziru imati na svom jelovniku i pčele. Najopasnijajemeđunjirnapčelarica,Merop.yap/tf.y/(?r, ptica vrlo lijepih boja perja: žute, modre, zelene, crne i bijele. To je ptica selica koja napušta naše krajeve u mjesecu rujnu, a vrača se krajem travnja ili u svibnju. Ima duga krila i rep te izvrsno leti i dobro izbjegava prepreke. Dugačkim i tankim kljunom najviše lovi pčele te ih guta unatoč njihovu otrovnom žalcu. Drže se u jatima, a gnijezde se u strmim pješčanim obalama i odronima zemlje. Tu iskopaju vrlo duge vodoravne hodnike na čijim krajevima načine duplje, gdje ženka snese 5 - 8 jaja. Ako se te ptice nasele blizu pčelinjaka mogu nanijeti znatne štete. U manjoj mjeri hvataju pčele i sve ostale ptice koje se hrane kukcima, među kojima su i lastavice, svrake i vrapci. Zimi pčele uzneniruju i sjenice, a posebno neugodne su žune koje na košnicama mogu probiti i rupe. Gušteri i žabe, posebno u toplijim krajevima,- često vrebaju na pčele. Zapaženo je da žabe krastače često iskopaju sklonište ispod postolja košnica, a onda u večernje sate love pčele na poletištu. Tako jedna žaba može pojesti i pedesetak pčela u jednoj noći.

Ose, grabežljivi kukci i pauci Stršljenovi, Vespa crabro, su naše najveće ose. Zimu preživi samo nekoliko sparenih ženki, zavučenih u različite toplije zaklone, koje u proljeće svaka za sebe osniva novu zajednicu. Stršljenjake grade na zaštićenim mjestima, pod strehom ili u dupljima drveća, od nekoliko katova saća, stanica okrenutih prema dolje. Sve to omotaju s više listova poput papira, tankim sažvakanim drvetom. Razvijena zajednica može brojati i blizu stotinu članova, a stršljenjak bude veći i od čovječje glave; Odrasli stršljenovi hrane se uglavnom voćem i drugim slatkim tvarima, ali svoje ličinke hrane mesom, najčešće dijelovima kukaca. Stoga često love pčele pred pčelinjakom, a posebna su im poslastica pčelinje ličinke. 148

U Japanu živi divovski stršljen, Vespa mandatima, čije su matice duge i do 4,5 cm, a grade divovske, čak do jednog metra, stršljenjake pod zemljom. Pčelari ih smatraju najvećim neprijateljima pčela, koji u nekoliko dana mogu opustošiti nezaštićene pčelinjake. Zanimljivo je da su azijske pčele razradile siguran način obrane od tog stršljena, dok uvezene europske pčele masovno stradavaju. Mehanizam obrane azijske pčele sastoji se u tome da čim stršljen doleti u blizinu košnice pčele prestanu letjeti. Ako stršljen pronađe ulazu košnicu pčele ga bez opiranja puste unutra, ali čim se stršljen nađe između saća pčele ga uklupčaju i ubiju. Za razliku od njih europske se pčele jako uznemire i počinju napadati stršljena čim se približi košnici. U neravnopravnoj borbi stršljen ubije prvu pčelu koja ga napadne i odnosi je u svoje gnijezdo, ali se uskoro vraća na isto mjesto i dovodi sa sobom još jednog stršljena. To je njihov način komuniciranja. Postupak se ponavlja, ali svaki put s dvostrukim brojem napadača. Konačno ih je toliko da svladaju pčelinju obranu, ulaze u košnicu, trgaju saće i odnose pčelinje leglo, sve dok ne unište cijelu pčelinju zajednicu. Dok nismo znali objasniti razlike u otpornosti azijske pčele na varoozu, različito ponašanje prema stršljenima služilo nam je kao primjer kako postoje prirodni, urođeni mehanizmi kojima se neka vrsta pčele može braniti od neprijatelja s kojima obitava od pamtivjeka u istim prostorima. Obična osa, Vespa vulgaris, gradi velika gnijezda slično stršljenovima, ali ispod zemlje, dok galska osa gradi male osinjake od samo jednog otvorenog sata ispod izbočina kamena, pod crijepovima kro­ vova i sličnim zaštićenim mjestima. Ose mogu biti velika napast na pčelinjaku, zavlače se u košnice gdje kradu med ili na poletištu love pčele koje odnose kao hranu ličinkama. Pčelari protiv osa i stršljenova na pčelinjaku postavljaju boce s voćnim sokom i malo octa ili pivom. Pčele ne ulaze u takve boce, ali pokazale su se vrlo učinkovitim za hvatanje osa. Usto uništavaju i njihova gnijezda, ako ih pronađu. Osim osa, pčele napadaju i drugi grabežljivi kukci, primjerice bogomoljke i pčelinje kopačice. Pčelinja kopačica, Philanthus triangulum, koja po izgledu i boji sliči osi velike glave i jakih čeljusti, lovi HV

pčele i odnosi ih kao hranu svojim ličinkama. Nastambe gradi kopa­ jući duboke kanale na suhom, pjeskovitom, slabo obraslom zemljištu. Na ulazu u kanal nalazi se mala humka izbacane zemlje. Svaka ženka može snesti nekoliko desetaka jaja, a za razvoj svake ličinke potrebno je 4 do 6 pčela. Mnoge pčele zaglave i u paukovim mrežama.

Muhe Životu u košnici najbolje se prilagodila mala muha koju pčelari nazivaju pčelinja uš. Ima ih više vrsta, a najčešća je Braula coeca. Stalnim nametničkim životom na pčeli izgubila je krila. Duga je približno 1,5 mm i široka 1 mm, smeđe crvenkaste boje, a glava, prsa i zadak nisu jasno odvojeni. Na donjoj strani prsiju ima tri para dugih nogu kojima se brzo kreće i čvrsto drži za tijelo pčele. Hrani se ostacima hrane iz ustiju pčele, a posebno voli matičnu mliječ. Stoga se najviše pčelinjih ušiju, čak i više desetaka, može naći na matici. Napadnuta matica pokušava se osloboditi ušiju, te uznemireno trči po saću i slabije nese jaja. Tijekom proljeća i ljeta ženke pčelinje uši nesu jaja, najčešće na mednom dijelu saća. Iz jaja izlaze ličinke koje buše hodnike ispod mednih poklopaca. U proširenom dijelu hodnika se i zakukulje te pretvaraju u odrasle pčelinje uši. Cijeli razvoj traje približno 2 mjeseca. Pčelinja uš zbog svog relativno dugog razvoja daje na godinu samo jedan novi naraštaj. Skinemo li medne poklopce sa saća u mjesecu srpnju ili kolovozu, kad je najveći broj ličinaka ušiju, one će gotovo sasvim nestati iz košnice. Stoga je ušljivost pčela problem pri pčela­ renju pletarama i drugim košnicama s nepokretnim saćem gdje se primjenjuje samo jesensko oduzimanje meda. U suvremenom pčela­ renju, gdje pčelar vrca med tijekom sezone skoro svaki mjesec, gotovo da je teško naći pčelinje uši. Pčelinja uš je pravila poteškoće u doba pojave varooze. Pčelari nisu mzlikovali varoe od ušiju, a većina starih sredstava protiv varooze uništavala je i uši. Suvremeni lijekovi protiv varooze ne djeluju na I Ml

pčelinje uši. To je stoga što su i pčele i uši kukci, a proizvođači se lijekova protiv varooze trude načiniti što djelotvornija sredstva protiv grinja varoa, koja istodobno ne djeluju na kukce. Zato sada u dijagno­ stici varooze katkad ima problema jer pčelari vide na pčelama uši, a smatraju da su to varoe. Z č: uništavanje pčelinjih ušiju najbolji se pokazao dim fenotijazina. Dimi se navečer kad su sve pčele u košnici i kad je vanjska tempera­ tura zraka približno 10° C. Fenotijazin dolazi u prodaju u obliku velikih tableta od 3,5 grama ili se približno isto toliko praška zamota u običan papir. Fenotijazin treba paliti na dobrom žaru. U dimilici s nastavkom za upuhavanje dima kroz leto, dobro se razgori drveni ugljen te ubaci tableta ili zamotani fenotijazin prah. Čim dimilicu zatvorimo počinje izlaziti gust bjeličasti dim neugodnog mirisa. Dim se upuhuje kroz leto u košnicu stiskanjem mijeha. Nastavak za upuhavanje dima okrećemo tako da se dim rasporedi po svim ulicama u košnici. U košnicu se upuše približno 30 dimova, što traje približno pola minute. Odmah zatim se postupak ponovi na susjednoj košnici. Nakon toga se ponovno u svaku od tih dviju košnica upuše prostalih dvadesetak dimova. D aje sav fenotijazin izgorio poznaje se po tome što više ne izlazi bjeličasti dim. Tada se leta košnice zatvore na desetak minuta, a dimilica se za to vrijeme pripremi za drugu tabletu odnosno druge dvije košnice. Dimljenje treba svakako provesti, ako se u jesen prije uzimljenja primijeti veći broj ušiju, kako ne bi ometale mirno prezimljenje pčela. Neke muhe polažu u letu svoje ličinke na tijelo kukaca, najčešće pčela. Među njima je najpoznatija pčelinja muha, Senotainia tricuspis, koja izgledom podsjeća na običnu kućnu muhu. Ima zdepasto tijelo, gusto posuto sivkastim dlačicama i svjetlu traku između očiju. Obično sjede na krovu ili stijenkama košnice gdje čekaju pčele. Ženka može izleći i više stotina ličinaka, a svaki put, kad u brzom letu stigne pčelu, zalijepi za njezino tijelo jednu do nekoliko ličinaka. Ličinke brzo probiju tanku kožicu između kolutića tijela pčele te nastavljaju svoj razvitak u zatku ih prsima pčele. Napadnute pčele uskoro pokazuju znakove bolesti. Drže opuštena krila, ne mogu letjeti i bezvoljno se kreću. Ovisno o broju ličinaka pčele ugibaju za nekoliko dana. U još živih pčela mogu se naći Hl 1

bjelkaste ličinke duge 2 - 5 mm, a u uginulim pčelama te ličinke narastu do 10 mm i postaju svjetlosmeđe. Tada napuštaju lešinu pčele, zakukulje se u zemlji i nakon nekoliko dana izlaze odrasle muhe. Na neurednim se pčelinjacima u košnicama mogu naći ličinke i kukuljice muhe grbače, Phora incrassata. Ta muha, privučena otpa­ cima na podnici, ulazi u košnice i nese jaja na starije pčelinje ličinke. Ličinke muhe kasnije padaju na podnicu gdje se među otpacima zakukulje. Radi sprječavanja razvoja muha grbača, potrebno je redo­ vito čistiti podnice košnica.

U smeću s podnice košnice vide se kukuljice (A) i odrasle muhe grbače (B)

Ličinke kokica 1,ičinke kokica u pravilu napadaju pčele samotarke, ali ih se može naći i na medonosnoj pčeli. Odrasle su kokice nezgrapni kukci kratkih krila lako d a j e gotovo cijeli zadak nezaštićen. Razlikuje se obična kokica, Meloeproscarabeus, i šarena kokica, Meloe variegatus. Ti se kukci brane od neprijatelja tako da na zglobovima nogu ispuštaju

kapljice kanlariđina odvratna mirisa i okusa. Ta tvar izaziva na koži prišteve, a neke životinje i teško obole ako ih pojedu. Ženka kokice nese velik broj - i do 4 000 jaja u zemlju, a mlade se ličinke uspenju na cvijeće gdje čekaju pčple. Ličinke obične kokice duge su 1,2 - 1,5 mm i žute su boje, a ličinke šarene kokice dosegnu i do 3,8 mm i crnkaste su boje. Kad na cvijeće dolete pčele, ličinke se hitro popnu na njih i tu se pričvrste svojim čaporcima. Pčele donose ličinke do legla gdje se one otpuštaju, ulaze u stanice s jajima koje pojedu, a zatim je zabilježeno da ih pčele čak hrane. Ipak se razviju samo one ličinke koje se nađu na pčelama samotarkama, jer u pčelinjoj zajednici medonosne pčele nemaju uvjeta za potpun razvoj.

Pčelinja kokica: odrasli kukac; lijevo ženka, desno mužjak (Brem) Na pojedinim je pčelama utvrđeno i po nekoliko ličinaka kokica. Napadnute pčele mogu se vidjeti na poletištu ili pred košnicom kako vrlo uznemireno hodaju i čine pokrete kao da se žele osloboditi nametnika. Katkad se tu nalazi i veći broj mrtvih pčela. Za ličinke šarene kokice utvrđeno je da sišu hemolimfu pčelama. Pojavom varooze pčelari često tretiraju pčelinje zajednice različi­ tim akaricidimauzpostavljanjepodložaka na podnicu košnice. Na lim

se podlošcima često nađu, uz varoe, i pčelinje uši te ličinke kokica. Stoga je neophodno međusobno razlikovati ta tri nametnika. Ličinke kokica je prilično teško odstraniti od pčela. Prije se koristio duhanski dim, a danas uglavnom sredstva protiv varooze.

Ličinka pčelinje kokice snimljena mikroskopom (Tomašec)

Moljci Najveće štete na saću čine gusjenice voskovih moljaca. Odrasli su moljci plašljivi noćni leptiri, koji se pojavljuju u toplije doba godine. Veliki voskov moljac, Galleria mellonella, je dug približno 13 min, a raspon mu je krila od 25 do 30 mm. Boje je sivosmeđe, a po krilima ima tamnije mrlje. Mali voskov moljac, Achroea grisella, nešto je manji, dužine približno 11 mm i raspona krila 20-tak mm. Vrlo razvijeni njuh privlači ih na velike udaljenosti mirisom pčelinjeg saća. Pčele jakih zajednica dobro čuvaju ulaz i ne puštaju moljce u košnicu. Međutim, u košnice slabih pčelinjih zajednica, koje često boluju od neke zarazne ili nametničke bolesti, moljci lagano ulaze, te IVI

!

ženke nesu i do nekoliko stotina jaja u skrovita mjesta na saću. Najpovoljnija temperatura za razvoj moljaca je između 30 i 32° C, pri kojoj cjelokupni razvoj traje prosječno 2 mjeseca. Iz jaja se izvale gusjenice koje se hrane saćem i zaostalim kokonima pčelinjih ličina­ ka. Jako napadnuto saće puno je paučinastih niti i izmetina te je na kraju posve uništeno. Gusjenice se zakukulje te nakon preobrazbe izlaze odrasli leptiri. Gusjenice moljaca mogu načiniti znatnu štetu u skladištima saća. Američki pčelari smatraju da su štete prouzročene voskovim moljcima veće od onih koje prouzročuju sve druge pčelinje bolesti zajedno. Za zaštitu saća u skladištima najbolje se pokazalo redovno sumporenje, paljenjem sumpornih traka kakve se koriste za sumporenje vinskih bačava. Utvrđeno je da i pare octene kiseline uništavaju razvojne oblike voskovih moljaca. Tako pčelari koji u jesen provode raskužbu saća octenom kiselinom protiv nozemoze, ujedno štite saće i od voskovih moljaca. Pčelari u Hrvatskoj primjenjuju i komercijalni preparat, nazvan Protocera, koji se nakapa na vatu i postavi na okvire u dobro zatvorenim nastavcima. Biološki način uništavanja gusjenica voskovih moljaca sastoji se u prskanju saća sporama Bacillus turigensis. Kad ih gusjenice moljca pojedu, razbole se od vrlo teške septike­ mije, a kako je to zarazna bolest od bolesnih se zaraze i zdrave gusjenice. Bolest nije zarazna za pčele pa su načinjeni i komercijalni preparati za zaštitu saća bilo u košnicama ili u skladištima saća. Štetu na peludu mogu načiniti gusjenice peludnog moljca, Plodio interpunctella. One se hrane peludom i pretvaraju ga u bezvrijednu prašinu punu paučinastih niti i izmetina. U suzbijanju ovog štetnika preporučuje se skidače peluda redovno prazniti i održavati besprije­ korno čistim. Skupljeni pelud treba odmah dobro osušiti i zatim duboko smrznuti u dobro zatvorenoj, nepropusnoj ambalaži.

Razlikovanje pčelinjih bolesti Za sigurno utvrđivanje o kojoj se bolesti radi, potrebno je izdvojiti uzročnika bolesti, a zatim se promatranjem uz odgovarajuće poveća­ nje mikroskopa obavi njegova identifikacija. To se obavlja u specija­ liziranim veterinarskim laboratorijima za bolesti pčela. Međutim, znakovi pojedinih pčelinjih bolesti tako su prepoznatljivi da je u pojedinim slučajevima moguće postaviti dijagnozu već na pčelinjaku. Pri utvrđivanju i razlikovanju pojedinih pčelinjih bolesti treba naro­ čitu pažnju obratiti godišnjem dobu u kojem je bolest došla do izražaja, starosti bolesnog legla ili pčela, promjenama na leglu ili pčelama, promjenama na poklopcima iznad poklopljenog legla, miri­ su propalog legla i tijeku bolesti. Godišnje doba. U proljeće se za naglog pada temperature češće javlja prehlađeno leglo. Zbog nedovoljno utopljenih košnica pomanjkanja hrane, prevelike vlage i drugih nepovoljnih uvjeta u to doba lako dođe do europske i lažne gnjiloće te kiselog i vapnenastog legla. Začep crijeva peludom javlja se u kasno proljeće za najjačeg razvoja pčelinjeg legla. U to doba može se uz varoozu javiti i akutna pčelinja paraliza. Kronična pčelinja paraliza napada pčele za vrućih ljetnih mjeseci, a varooza doseže svoj vrhunac pred jesen. Američka gnjiloća javlja se uvijek kad ima legla, ali najlakše se može uočiti u jesen kad više nema puno legla, a na saću zaostaju poklopljene stanice u kojima su od bolesti uginule ličinke. Stoga je za utvrđivanje američke gnjiloće vrlo važan jesenski pregled i trebalo bi ga redovno obavljati u krajevima gdje se ta bolest javlja. Nozemoza i akaroza su bolesti koje dolaze do izražaja samo za dugih i jakih zima. Od akaroze pčele ugibaju pred„košnicom tijekom pročisnih izleta, a od nozemoze zimi ugibaju i u košnici, pa ih nalazimo na podnici košnice. Pčele, bolesne od nozemoze, nastavljaju ugibati krajem zime i u rano proljeće kad često ugiba i cijela pčelinja zajednica. Tijekom zime ugibaju i pčele zaražene virusom mješinastog legla. Starost bolesnog legla i pčela. Dob pčelinjeg legla i pčela radilica u kojoj ugibaju može dobro poslužiti za međusobno razlikovanje bole si i pčela. Mlado, još nepoklopljeno pčelinje leglo, ugiba od europ­ i v>

ske gnjiloće te kod prehlađenog i pregrijanog legla. Američka i lažna gnjiloća te mješinasto leglo su bolesti od kojih pčelinje ličinke ugibaju tek kad su već poklopljene. Od varooze ugibaju kukuljice različite starosti i mlade tek izvaljene pčele. Mlade pčele radilice ugibaju od akutne pčelinje paralize i od začepa crijeva peludom. Od kronične pčelinje paralize ugibaju pčele razne dobi, ali zbog gubitka dlačica izgledaju kao stare pčele skupljačice. Od otrovanja ugibaju uglavnom pčele skupljačice, a samo katkad i kućne pčele i pčelinje leglo. Prom jene na pčelinjem leglu. Uginule se ličinke kod različitih bolesti različito raspadaju, te promjene služe kao važan putokaz u razlikovanju bolesti pčelinjeg legla. Kod američke gnjiloće ličinka odmah nakon ugibanja gubi napetost i sjaj, a boja se vremenom mijenja od bijele preko sivožućkaste i svjetlosmeđe do tamno§međe, gotovo crne. Istodobno, s raspadanjem ličinke raspada se i njezina kožica, tako da dva tjedna nakon ugibanja ličinke u stanici nalazimo samo ljepivu smeđu masu propale ličinke. Ako u stanicu sa svježe propalom ličinkom utaknemo šibicu i lagano je izvlačimo, propala masa ličinke razvlači se u duge niti. Kasnije se masa sve više suši i čvrsto se drži za stijenku stanice na kojoj naposljetku ostaje prilijep­ ljena u tako tankom sloju da je gotovo ne vidimo i ne možemo je izvaditi. Takve, na prvi pogled prazne, poklopljene stanice izazivaju temeljitu sumnju na američku gnjiloću. Kod lažne gnjiloće nalaz može biti sličan nalazu kod američke gnjiloće. Masa propale ličinke raspada se u smeđu, sluzavu i prilično rastezljivu tvar. Za mješinasto leglo karakteristično je da kožica ostaje sačuvana, a raspadaju se unutrašnji organi ličinke. Ličinku uvijek možemo izvaditi cijelu iz stanice saća. U početku bolesti ona izgleda kao mješinica ispunjena tekućinom, a kasnije se osuši kao ljuskica kojoj su oba kraja uzdignu­ ta. Takve se ljuskice dobro vide i lako se mogu izvaditi iz stanice saća. Kod europske gnjiloće organi ličinke se raspadaju u kašastu ili gnjilu masu, a kožica ličinke ostaje sačuvana. Osušena se ličinka ne prilijepi za stijenku stanice saća i lako se može izvaditi. Nalaz kod prehlađenog i pregrijanog legla je na pojedinim ličinkama različit. Dok su neke osušene i tamne, druge se raspadaju u mrvičastu gnjilu i gnjecavu masu. Promjene kod vapnenastog i kamenitog legla su tako karakte­ ristične da se ne mogu zamijeniti ni s jednom drugom bolesti.

v Prom jene na poklopcima iznad uginulog legla. Kod bolesti starijeg poklopljenog legla, promjene na poklopcima prvi su znak što ga možemo primijetiti. Na donjim dijelovima poklopaca se javljaju veće ili manje mrlje tamnije od boje poklopaca. Može potamnjeti i cijeli poklopac, koji je onda vlažan i mekan. Nakon toga se poklopac uvlači u stanicu, kod američke gnjiloće i do polovine njezine dubine. Takav je ppklopac vrlo tanak. Pčele pokušavaju očistiti stanice s propalim leglom pa na poklopcima pregrizaju rupice nepravilnih robova. Što bolest duže traje, broj je promijenjenih poklopaca veći, promjene su izrazitije, a raspored je legla na saću sve nepravilniji. Promjene na poklopcima najjače su izražene kod američke gnjiloće, nešto slabije kod mješinastog legla i lažne gnjiloće, a najslabije kod prehlađenog i pregrijanog legla te varooze. Miris propalog legla. Po mirisu propalog legla može se razlikovati američka od lažne gnjiloće. Ako propala masa ličinke jako zaudara, možemo biti sigurni da se radi o lažnoj gnjiloći. Kod američke gnjiloće miris nije nikada jak. Samo u početku bolesti kad otvorimo košnicu osjetit ćemo miris po stolarskom tutkalu. Kod mješinastog legla uginule ličinke nemaju poseban miris. Kod prehlađenog legla, ako se ličinke suše, nema mirisa. Raspadaju li se ličinke pod utjecajem truležnih bakterija, zadah može biti i izrazito neugodan. Promjene na pčelama radilicam a. Pčele bolesne od nozemoze i akaroze u početku ne pokazuju jasno uočljive znakove bolesti. Nozemozne pčele mogu imati povećan zadak, a akarozne ne mogu letjeti. Kod začepa crijeva peludom i akutne pčelinje paralize bolesne pčele imaju povećan zadak. Promjene su najizrazitije kod kronične pčelinje paralize, kod koje su bolesne pčele bez dlačica pa jasno dolazi do izražaja osnovna boja hitinskog oklopa, noge i krila su im često u nepravilnom položaju, a zadak je smanjen. Pčele oštećene od varoa su sitnije, sa zakržljalim dijelovima tijela i često oštećenim krilima. Tijek bolesti. Američka gnjiloća tvrdokorna je zarazna bolest koja gotovo nikada ne prestaje sama od sebe. Bolesna pčelinja zajednica sve više slabi i često je opljačkaju susjedne pčelinje zajednice. U košnicu se rado naseli voskov moljac, a pčelinja zajednica katkad iseli

iz košnice. Ostale bolesti pčelinjeg legla puno su blaže i od njih zajednice mogu ozdraviti same od sebe. Mješinasto leglo polako se širi i unutar košnice i unutar pčelinjaka. Europska gnjiloća i vapnena­ sto leglo javljaju se katkad kod znatnog broja ličinaka i na više pčelinjih zajednica, ali uvijek su pomognute pojedinim vanjskim nepovoljnim uvjetima. Prehlađeno leglo javljaše nakon naglog zahla­ đenja, a tijek bolesti ovisi o uvjetima koji su je izazvali. Začep crijeva peludom i otrovanja izazivaju naglo ugibanje pčela, ali ugibanje uskoro prestaje. Kronična pčelinja paraliza traje tjednima, pčele mogu ugibati i u većem broju, a zatim prestaje sama od sebe. Noze­ moza može biti jednom žestoka tijeka, s ugibanjem pčelinjih zajedni­ ca, a drugi put traje bez daje pčelar i zamijeti. Akaroza i varooza mogu trajati i nekoliko godina, ali su gubici pčela iz godine u godinu sve veći dok pčelinja zajednica na kraju ne propadne.

Uzročnici pčelinjih bolesti Veterinar će katkad morati na terenu ili u svojoj ambulanti provesti brzu dijagnostiku uzročnika pčelinjih bolesti. U ovom dijelu knjige dajemo temeljne upute za provedbu takve dijagnostike. Uzročnik am eričke gnjiloće Bacillus larvae je grampozitivan peritrih mikroorganizam, dug 25 i širok 0,6-0,8 mikrometra. U nepovoljnim uvjetima stvara ovalne spore, duge 1,1-1,9 i široke 0,6-0,7 mikrometra. U mikroskopskim preparatima načinjenim od svježe uginule ličinke nalazimo mnoštvo pojedinačnih bacila, a u preparatima s gojilišta dolazi u dužim ili kraćim lancima. U tekućini je izrazito pokretan. B. larvae se razvija u tijelu pčelinje ličinke vrlo brzo i koči rast ostalih mikroorganizama, tako da u materijalu iz propale ličinke nalazimo samo ovaj mikroor­ ganizam u čistoj kulturi. Sporulacija ima također vrlo brzi tijek, pa u starije uginulim i osušenim ličinkama nalazimo samo spore. Vegeta­ tivni dijelovi uzročnika su odbačeni i za sigurnu dijagnozu dovoljno je uz tipičnu sliku bolesti utvrditi morfološke karakteristike spora. Za brzu mikroskopsku dijagnostiku preparat osušimo, fiksiramo na plamenu i obojimo karbolfuksinom (20 s.). U takvim razmazima pod imerzijom vrlo su dobro uočljivi i vegetativni oblici i spore uzročnika. Samo u posebnim slučajevima potrebno je ispitati i svojstva uzročni­ ka. Od umjetnih gojilišta dobro raste na nutritivnom agaru ili bujonu, s dodatkom 10 posto kunićjeg seruma. Na krutom gojilištu kolonije su bjelkaste boje i izrazito vitičaste građe. Spore su vrlo otporne pa u osušenoj Učinci i na saću ostaju žive i nekoliko desetaka godina. Temperatura od 90° C ubija spore raspršene u vodi tek za dva sata, a 100°Cza 14 minuta. U medu ostaju žive pri temperaturi od 100° C više od dva sata. U rastaljenom vosku pri 120° C ugibaju nakon 20 minuta. Suha sterilizacija pri 100° C ne uništava spore ni nakon 8 sati. Od kemijskih sredstava 2,5 - postotna vodena otopina kaporita i 20 postotna otopina formaldehida ubija spore za 30 minuta, a 10 postotna natrijeva lužina pri 100° C ubija ih za dvije minute. 160

U zročnici europske gnjiloće Uloga mikroorganizama u razvoju europske gnjiloće pčelinjeg legla nije još posve razjašnjena. Bakteriološki nalaz je od slučaja do slučaja različit, a često se u istoj uginuloj ličinki nalazi nekoliko vrsta mikroorganizama. Najčešće se nalaze M elissococcuspluton, Bacilltis alvei, Bacterium eurydice i Streptococcus faecalis. Ustaljeno je mi­ šljenje da jeM. pluton primarni uzročnik bolesti, a ostalomu sekundar­ ni mikroorganizmi. No kako se u pojedinim slučajevima u uginulim ličinkama nalaze opisani sekundarni mikroorganizmi u čistoj kulturi, to je dano i drugo mišljenje, tj. da se radi o nekoliko zasebnih bolesti. Tako se u slučaju nalaza M. pluton govori o europskoj gnjiloći, li. alvei lažnoj gnjiloći pčelinjeg legla i Sc. faecalis kiselom leglu. Melissococcus pluton je grampozitivan mikroorganizam kokoid nog do blago lancetastog oblika, dužine približno 1 mikrometar. Ne tvori spore i rijetko se nalazi sam u tvari propale ličinke. Bacillus alvei je grampozitivan mikroorganizam dug 4-6 i širok 0,5-0,8 mikrometra. U nepovoljnim uvjetim a stvara ovalne spore duge 1,5-2 i široke 0,7-1 mikrometra. U mikroskopskim preparatima nalazimo zajedno vegetativne oblike i spore koje uvijek na krajevi ma zadržavaju dio vegetativnog tijela uzročnika. U tekućini je pokretan. Kada se ovaj mikroorganizam razvija bez prisustva ostalih mikroorganizama, bolesne promjene na pčelinjoj lićinci su vrlo slične onima kod američke gnjiloće, pa se bolest naziva lažna gnjiloća. No morfološke karakteristike spora omogućavaju sigurno postavljanje dijagnoze. Na krutom gojilištu kolonije su nepravilnog oblika i šire se u okolinu. Bacterium eurydice je mikroorganizam dug 1,5 i širok 0,4 mikro­ metra. Ne tvori spore i u tekućini nije pokretan. Lako se izolira i iz crijeva zdravih pčelinjih ličinaka, a u uginulim ličinkama od europske gnjiloće nalazi se uz druge mikroorganizme. Stoga mu se ne pridaje veće značenje. Po kulturelnim svojstvima vrlo je sličan bakteriji patogenoj za kralješnjake, Corynebacterium pyogenes.

161

USPOREDBA

povećanje: <00 X

\

VELIČINA

povećanje: 1,000 X

Usporedba veličine uzročnika pčelinjih bolesti. 1 pčelinja uš, 2 uzročnik akaroze u dušniku pčele i 3 spore uzročnika nozemoze pri povećanju od 100 putu. Vri tom povećanju jo š se ne vide uzročnici bakterijskih ni virusnih bolesti. U krugu: 3 spore uzročnika nozemoze pri povećanju od 1 000 puta, •/ uzročnici bakterijskih bolesti se također vide pri tom povećanju; na sljedećoj slici isti uzročnici pri povećanju od 10 000 puta. I6 2

UZROČNIKA

BOLESTI

9 p o ve ća n je : 10.000 X Pri povećanju oci 10 000 puta jasno se vide detalji uzročnika pčelinjih bolesti s prethodne slike: 3 spora uzročnika nozemoze, 4 uzročnik američke gnjiloće (vegetativni oblik i spore), 5 uzročnik europske gnjiloće, 6 uzročnik lažne gnjiloće (vegetativni oblik i spore), 7-8 ostale bakterije koje se mogu naći u bolesnih ličinaka, 9 uzročnici virusnih pčelinjih bolesti koji se pri tom povećanju već naziru. 163

Streptococcus faecalis (nazivan ranije Sc. apis) je grampozitivan mikroorganizam, dužine 0,9 i širine 0,7 mikrometra. Ne tvori spore, dolazi u kraćim lancima i u tekućini nije pokretan. Na krutom gojilištu kolonije su bjelkaste, sitne i okrugle. Uzročnik nozemoze Nosema apis je mikrosporidija različite veličine i oblika, ovisno o razvoju uzročnika. Živi i razmnaža se u epitelnim stanicama srednjeg crijeva pčele. U nepovoljnim uvjetima, stvara ovalne spore duge 5-7 i široke 3-4 mikrometra. To su ujedno i invazijski oblici nametnika. U crijevnom sadržaju pčele opne spora pucaju i izlazi sporoplazma s dugom polarnom niti. Taj oblik, veličine 0,8-2,9 mikrometra naziva se planont, a pomoću polarne niti prihvaća se za epitelne stanice crijeva u koje zatim prodire. Unutar stanice raste, stvarajući višejezgrene oblike, plazmodije, veličine i do 20 mikrometra. Unutar plazmodija mogu se razlikovati somatične i generativne jezgre. Genera­ tivne jezgre proizvode sve više pansporoblasta odnosno sporoplazmu budućih spora. Za cjelokupan razvoj potrebno je samo nekoliko dana. Otpornost spora prema vanjskim utjecajima je različita, prema tome u kakvom se materijalu nalaze. U izmetinama bolesnih pčela na saću ostaju sposobne za invaziju nekoliko mjeseci. U mrtvim pčelama na sobnoj temperaturi ugibaju već nakon mjesec dana, a raspršene u medu tek nakon godinu dana. Raspršene u vodi ostaju žive oko 3 mjeseca. Za laboratorijske pokuse ostaju dobro sačuvane u liofiliziranom stanju. Povišena temperatura brzo ih ubija. Tako kod 60° C ugibaju za 10 minuta, a kipuća voda ih ubija odmah. Pare octene kiseline i formalina ubijaju spore za nekoliko dana. Za laboratorijsku dijagnostiku pregledava se tridesetak što stari­ jih pčela. Dobro je odrezati zatke za pretragu, no u slučaju velikog broja uzoraka mogu se koristiti i cijele pčele. U tarioniku pčele se dobro izgnječe uz dodatak malo vode. Bitno je da se iz zatka istisnu izmetine sa sporama. Dobiveni materijal se nanese na predmetnicu i promatra pod srednjim povećanjem mikroskopa. Spore uzročnika nozemoze su dobro uočljive, a prema broju u vidnom polju nalaz se označuje sa ( f ) do (+++-I-). I M

Katkad treba pregledati i matice na prisustvo nametnika. To sc provodi relativno lagano. Matica se stavi na komad stakla i poklopi čašom. Već nakon 2-3 minute ona će ispustiti izmetine nakon čega se izmetine pretraže pod mikroskopom. Ovisno o nalazu, matica se vraća u košnicu ili se liječi. Uzročnik akaroze Acarapis woodi je grinja ovalnog oblika, koja živi kao obligatni nametnik u prvom paru dušnika pčele. Mužjak je dug 85-116 i širok 57-85 mikrometra, dok je ženka nešto veća, duga 106-180 i široka 6585 mikrometra. Na tijelu se razlikuju tri dijela. Na prednjem dijelu nalazi se usni aparat kojim grinja probija stijenku dušnika i siše hemolimfu. Najveći je prednji dio trupa ua kome su pričvršćena četiri para nogu, dok je stražnji dio trupa mali. U dušnicima pčela odvija se cijeli životni put grinja. Oplođene ženke snesu 5-7 velikih jaja, dužine 122-137 i širine 57-75 mikrometra. Razvoj u jajetu traje 3-4 dana, nakon čega iz jaja izlaze ličinke bez nogu. One prolaze nekoliko razvojnih oblika te konačno poprime oblik odraslih grinja. Cijeli razvoj traje približno dva tjedna. Za laboratorijsku dijagnostiku pregledava se tridesetak pčela koje ne mogu letjeli, skupljenih ispred pčelinjaka tijekom zimskih pročisnih izleta. Prednji par nogu i glava se otkinu te se Usporedno s nastalim otvorom na prsima odreže odrezak debljine 1 mm. To se učini sa svih tridesetak pčela, a odresci se stave na deblju staklenu ploču. Na svaki se kapne jedna ili dvije kapi mliječne kiseline i pokrije jednakom staklenom pločom. Ploče se stisnu vijcima ili gumicama. Nakon dvadesetak minuta mliječna kiselina učini mišičje prozirnim, te se pod malim povećanjem mikroskopa, u slučaju pozitivnog nalaza, dobro vide dušnici i nametnici u njima. Virusne pčelinje bolesti Praktički dijagnoza virusnih pčelinjih bolesti se postavlja na osnovi karakterističnih znakova bolesti i isključivanjem ostalih uzročnika pčelinjih bolesti.

LITERATURA Bailey L. i B.V. Bali: Honey Bee Pathology, London, 1991. Belčić J. i Đ. Sulimanović: Zlatna knjiga pčelarstva, Zagreb, 1982. Časopis Hrvatska pčela, Zagreb, od 1972. do 1995. Ćerimagič H., J. Rihar i Đ. Sulimanovič: Bolesti, štetnici i trovanja pčela, Ljubljana, 1981. Ćerimagič H., J. Rihar i Đ Sulimanović: Bolesti, štetočine i trovanja pčela, Sarajevo, 1990. Marković J., Lj. Zeba i Đ. Sulimanović: Počeci uspješnog pčelarenja, Zagreb, 1994. Skup autora: Proceedings of the International Symposium on Recent Research on Bee Pathology, Gent, 1990. Skup autora: Pčelarstvo, Zagreb, 1990. Sulimanović Đ.: Bolesti pčela, Zagreb, 1977. Sulimanović Đ.: Varooza, Zagreb, 1985. Sulimanović Đ.: Vapnenasto leglo, Zagreb, 1990. Sulimanović Đ., Lj. Zeba i J. Marković: Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb. 1993. Tomašec I.: Biologija pčela, Zagreb, 1949. Tomašec I.: Bolesti pčela, Zagreb, 1955. Zeba Lj.: Povezanost varooze i vapnenastog legla, Zagreb, 1994.

SADRŽAJ

! I j

|

|

i » f I

i S

{

Riječ izdavača Predgovor Uvod Prepoznavanje pčelinjih bolesti Veterinari u suzbijanju pčelinjih bolesti ZARAZNE PČELINJE BOLESTI PČELINJE BOLESTI PRO UZROČENE VIRUSIMA Mješinasto leglo Pčelinje paralize Kronična paraliza Polagana paraliza Akutna paraliza Bolest izobličenih krila Bolest crnih matičnjaka Bolest pčelinjih kukuljica Ostale pčelinje bolesti prouzročene virusima PČELINJE BOLESTI PROUZROČENE BAKTERIJAMA Američka gnjiloća — Pravilna primjena antibiotika — Europska gnjiloća — ...................................................... ' Lažna gnjiloća Kiselo leglo — Septikemije pčela — PČELINJE BOLESTI PROUZROČENE PLIJESNIMA Vapnenasto leglo Kamenito leglo ^ M elanoza /^Pljesnivost peluda NAMETNIKE PČELINJE BOLESTI PČELINJE BOLESTI PROUZROČENE PRAŽIVOTINJAMA Nozemoza Ameboza Ostale bolesti prouzročene praživotinjama PČELINJE BOLESTI PROUZROČENE GRINJAMA Varooza Rezidue akarcida u vosku, medu i pčelam a

5 7 9 15 25 28 28 31 35 36 39 39 .41 41 42 43 43 44 63 66 67 68 68 70 71 84 86 86 87 87 88 99 100 101 101 123

i r. /

djelatnica s titulom doktora veterinarskih znanosti. Prema potrebi, povremeno se uzimaju i radnici na ugovor za određeni posao. Valja istaknuti da tvrtka PIP veliku pozornost obraća nabavci lijekova za pčele. S početkom rata pojavila se nestašica većine lijekova, posebno onih koji su dolazili iz inozemstva. Samo se po sebi razumije da se promet lijekovima ne bi mogao organizirati dovoljno kvalitetno bez pomoći stručnjaka za pčelinje bolesti s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Suradnja je obostrano korisna, jer zauzvrat tvrtka PIP prati opremom i priborom pčelarski program Veterinarskog fakulteta. Godine 1992. u pokusne svrhe štavljenje na raspolaganje i pčelinjak od 20 pčelinjih zajednica, koje su nakon provedenog pokusa morale biti žrtvovane. Osim s Veterinarskim fakultetom, PIP surađuje i s Poljoprivrednim fakultetom u Zagrebu. U svom interesu tvrtka PIP sudjeluje u raznim oblicima pomoći razvoja pčelarstva u Hrvatskoj. Mnogim pčelarskim društvima koja su zatražila pomoć, tvrtka PIP je organizirala predavanja za pčelare, a predavači su bili nastavnici s Veterinarskog i Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. U akciji prikupljanja meda za prognanike i Hrvatsku vojsku, u kojoj su sudjelovala pčelarska društva u Primorju i okolici Zagreba, tvrtka PIP je spremno ponudila usluge konfekcioniranja meda u prikladnu ambalažu. Uz to je poklonila znatne količine meda Caritasu i Drniškoj brigadi. Od utemeljenja, už bogatu ponudu po načelu: “Sve za pčelarstvo sve od pčela” , tvrtka nudi i pčelarsku literaturu. Godine 1991. pone­ stalo je vrlo tražene knjižice “Vapnenasto leglo”, a Pčelarski savez Hrvatske nije imao novaca za tiskanje novog izdanja. Tada je tvrtka PIP ponudila podmirenje tiskarskih troškova za drugo, nepromijenje­ no, izdanje u nakladi 1.500 primjeraka. Suradnja s Pčelarskim save­ zom nastavila se tijekom tiskanja studije “Obnova i razvoj hrvatskog pčelarstva”. Tvrtka PIP je, da bi se omogućio uvid u tu studiju većem broju čitatelja, podmirila troškove tiskanja 300 primjeraka (ukupna naklada 500 primjeraka).

\

Godine 1992. police u prodavaonici s pčelarskom literaturom ostale su prazne. Opća kriza, prouzročena ratom, spriječila je tiskanje bilo kakve nove pčelarske knjige. Stoga je tvrtka PIP obavila doregistraciju za izdavačku djelatnost. Od zamisli do izdanja prve knjige “Temelji suvremenog pčelarenja” prošlo je samo mjesec dana, a prvi primjerci knjige dobro su došli kao dar za Božić 1993. godine. Autori knjige bili su djelatnici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu: prof.dr.sc. Đuro Sulimanović, dr.sc. Ljerka Zeba i Josip Marković, mr.spec. “Temelji suvremenog pčelarenja” bila je prva knjiga u “Biblioteci stručnih priručnika” , a tijekom 1994. godine izdane su još dvije: “Povezanost varooze i vapnenastog legla” i “Počeci uspješnog pčela­ renja” . Četvrta je knjiga koju upravo čitate, a u pripremi je i peta, ali ne i posljednja: “Uzgoj matica i selekcija pčela” . Bibliotekom struč­ nih pčelarskih prjručnika tvrtka PIP će dati još jedan značajan prilog razvoju hrvatskog pčelarstva. Tvrtka PIP spremna je ponuditi pčelarima i kredit za kupnju košnica i prateće opreme. Korisnik kredita može se odlučiti za vraća­ nje kredita u medu i drugim pčelinjim proizvodima ili u novcu. Poželimo, stoga, gospodinu Ivanu Bračiću i njegovoj tvrtki PIP uspješan poslovni razvoj, što je i dobrobit hrvatskom pčelarstvu. Prof. dr. sc. Đuro Sulim anović

NOVO O TVRTKI PIP!

Prvi veterinarski laboratorij za pčelarstvo!

Svoju dosadašnju sadržajnu ponudu pčelarima, PIP je ob ogatio još je d n o m specifičnom aktivnošću: v eterinarsk om u slugom - dijagnostika pčelinjih bolesti! Tvrtka PIP angažirala je veterinara s najvišim znanstvenim zvanjem: d o k to ra veterinarskih znanosti iz područja pčelinjih bolesti. Stoga, im ate li p o te š k o ć a sa zdravstvenim stanjem Vaših pčelinjih zajednica, obratite se u PIP za veterinarsku p o m o ć i savjet.

P Č E L A R I ,

Cl veterinarskom laboratoriju turtke PIP obavljamo: pretragu uzoraka bolesnih ili uginulih pčela i pčelinjeg legla dajem o p rep o ru k e i u p u te za liječenje oboljelih pčelinjih zajednica i d ruge sanacijske p o stu p k e po potrebi, dolazimo na Vaš pčelinjak u p o z n a je m o Vas s najnovijim s p o z n a ja m a o pčelinjim bolestima i m o g u ć n o stim a njihovog suzbijanja u suradnji s Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, /.i) Vašu privatnu uporabu s p rem n i sm o izraditi vještačenja i ek spertize.

O b r a t i t e se s p o v j e r e n j e m u PIP!

®Bayvarol Strips Trake za pčele

NOVO UČINKOVITO SREDSTVO ZA S U Z B I J A N J E V A R O O Z E

3AYER

B a y v a ro l tra ke Distributer za Hrvatsku

0

3

0

ZAGREB

Direktor: 26-720 Kom. Direktor: 555-444

V

- vvvvv V V V

Š ef Nabave: 554-004 S ef Prodaje: 555-330 Tetetax: 10541555-404 Žiro račun: 33600-601-6483

IV O H N IO A S E C E R A OS J E K

Ireba dati, da bismo dobili!

šećerne pogače za pribranu pčela

VETERINARI A poduzeće za promet, pro izvod n ju , izvoz uvoz i zastupanje, d.d.

ZAGRE1I, Planinska 2a

++385 01 232-144

CENTRALA GENERALNI DIREKTOR

215-600

FINANCIJSKI DIREKTOR

235-344

KOMERCIJALNI DIREKTOR

222-247

POMOĆNIK GENERALNOG DIREKTORA

235-322 213-374, 235-348

TELEFAX

624

POŠTANSKI PRETINAC

L IJE K O V I ZAŠTITA B ILJA

220-666 220-668

SVINJOGOJSTVO

232-206

PERAD ARSTVO

234-268

V IT A K E M

223-859

IZVO Z-UVO Z

232-209

STOČNA HRANA

222-297 215-400 152-204

ZASTUPANJE

235-357

232-221

IR C

VELM ES D.C. ZA MESO GOVEDARSTVO

RAZVO J I M ERKETIN G 215-611 232-224 F IN A N C IJE I RAČ. 235-322

P ostoji tri v rste kom panija: one koje pokreću, one koje prom atraju sa strane i one koje se čude onome što se dogodilo. (NEPOZNATI AUTOR)

UIBUOTBKA STRUČNIH PRIRUČNIKA 4 Izdavač PIP, Zagreb, Bijenik 158 Za izdavača Ivan Bračić, oec. Urednik v prof. dr. sc. Đuro Sulimanović Lektor Marijan Ričkovic

Prijelom Mirjana Turek (X-Press)

Oblikovanje omota Ljerka Tadić za X-Press

Tisak X-PRESS Naklada 3000 primjeraka

■ Bi B LI OTE KA VGTEKIHABSPD,l'MUJLTCTA 0 ,U *A im fn v ,

, / /2

hvv icj

,

L' f .

S r
'bv. br.;_______ SIC«. CIC Kalaloolzacija u publikaciji Nacionalna I svoučllišna biblioloka, Zagreb t/DK 630.15 SUl IMANOVIĆ, Đuro l ’ iano/navanjo i suzbijanje pčelinjih b olosll / fJuro Sulimanović, Ljerka Zeba, Josip M a rko vlć. - Zagreb : PIP, 1995. KiĐ s ir : llu str. (pretežno u bojam a) , I crn. - ( B ib lio te k a s tr u č n ih priručnika / PIP ; 4) l)lbllograll|a: sir. 166. ISDN 953-6227-03-7 I /oba, I jerka 2. Marković, Josip M O M I 050

7 7 t7 ^ tv' /

/-/< < )

-/} ( A 7 C,

PREPOZNAVANJE I SUZBIJANJE PČELINJIH BOLESTI

i

! i

Prof. dr. sc. Đuro Sulimanović, dr. sc. Ljerka Zeba i Josip Marković mr. spec.

ZAGREB, 1995.