Prehrana ljudi

PREHRANA LJUDI NUTRICIOLOGIJA Nutriciologija je znanost koja se bavi kemijom i biokemijom hrane te fiziologijom i patofiziologijom  prehrane čovjeka •

•

Osnovna znanstvena poručja koja su izravno povezana s proizvonjom namirnica, preraom sirovih namirnica zatim pripremanje gotovih jela i na kraju preporuka pravilne prehrane čovjeka su: •

•

•

•

•

•

•

Agronomija – ratarstvo, stočarstvo, vodarstvo, povrtlarstvo Prehrambena tehnologija i biotehnologija Gastronomija – kulinarstvo, tehnologija pripremanja hrane Nutriciologija

Postoji aleko vedi broj znanstvenih isciplina koja se u užem ili širem smislu otiču poručja prehrane čovjeka a to su:  ja, Toksikologija, Nazor kakvode namirnica, Senzorske analize hrane i Biologija, Mikrobiologi ja, proizvoda i dr Sva ova osnovna i uže specijalizirana znanstvena poručja koja se bave hranom i prehranom čovjeka imaju za cilj: •

Proizvonja kvalitetnih i biološko vrijenih namirnica ž ivotinjskog i biljnog porijekla;

•

Prerada sirovih namirnica do poluproizvoda ili gotovih proizvoda te konzerviranje

namirnica i hrane za oređeni perio čuvanja; •

•

Nazor kakvode i ispravnosti namirnica i hrane; Pripremanje hrane najoptimalnijim tehnološkim procesima voedi računa o maksimalnom čuvanju hranjivih tvari kako tehnološkim procesiranjem tako i konzerviranjem;

•

I na kraju propisati i odrediti na znanstvenoj osnovi optimalni unos energetskih i hranjivih tvari za svaku dob, zdravom i bolesnom organizmu

PRAVILNA PREHRANA •

•

Ima zaatak a osigura ovoljnu količinu hranjivih tvari i optimalni omjer i potrebe organizma za energetskim, graivnim i zaštitnim tvarima iz cjelonevnog unosa hrane; Osnovni sastojci hrane potrebni a čovjek svakonevno unosi su: •

Bjelančevina 10 - 20%

•

Ugljikohidrata 50 - 60%

•

Masti 25 - 30%

•

Vode 1,5 l

•

•

Vitamina, minerala, bioaktivnih komponenti (nutraceutika), prehrambenih vlakana, probiotika

Unesenom hranom moramo zadovoljiti energetske potrebe za: •

Bazalni metabolizam;

•

Specifično inamično jelovanje hrane (bjelančevine 30%, ugljikohirati 6%, masti 4%);

•

Za potrebe fizičkog i intelektualnog raa

Pravilnom prehranom osiguravamo •

Sve je više znanstvenih spoznaja o prehrani, upudenih na biokemiju, anatomiju, fiziologiju, patafiziologiju, bakteriologiju, molekularnu biologiju, suvremenu tehnologiju hrane, pa se znanost o prehrani sve više namede kao važna isciplina s meicinskog i prehrambeno -biotehnološkog

gleišta; •

Pravilna prehrana organizmu osigurava ovoljnu količinu i optimalan onos bjelančevina, ugljikohirata, masti, vitamina i tekudine;

•

Ovom prehranom pomiruju se potrebe organizma za energetskim, graivnim i zaštitnim tvarima;

•

Mogude su međusobne pretvorbe hranjivih tvari unutar organizma;

•

Bjelančevine su graivni elementi, al i ako nema nema masti i ugljikohidrata, koriste se u energetske svrhe;

•

Masti su energetske tvari, ali bilo same, bilo s bjelančevinama graivni su elementi. Organizam prema potrebama bjelančevine i masti pretvara u ugljikohirate. To je proces glukoneogeneze,  tj. stvaranja glukoze iz neugljikohidratnih izvora, iz aminokiselina i glicerolskog dijela masti;

•

Oko 40% aminokiselina se ne može, a oko 60% se može prevesti u glukozu (glukogene aminokiseline);

•

•

•

Pravilna prehrana osigurava stalan proces asimilacije (anabolizam) i disimilacije (katabolizam). Procesi asimilacije služe izgranju organizma i složenijih spojeva –  zato je potrebna energija. Proces disimilacije mobiliziraju rezerve i dovode do sagorjevanja, nastanka energije, ali se pri tome slobodna energija i troši, pa je potrebno uzimati hranu;

Tijekom glaovanja ili posta prvo se mobilizira kao rezerva glikogena iz jetre i mišida i ta rezerva traje 12 – 48 sati, zatim se mobilizira masno tkivo; U fazi težeg glaovanja mobilizira se na kraju i mišidno tkivo, koje sarži više bjelančevina nego glikogena;

•

Apetit je reguliran vjema fazama, želučanom i psihogenom. Želučana se faza sastoji u lučenje želučane kiseline HCl i tonus želučane muskulature,  a psihogena faza pogledom na omiljeno ili lijepo servirano jelo;

•

Žeđ je bitna za korekciju tjelesnih tekudina, a ne kcal. O cjelokupne tjelesne mase 60% čini voa i svaki ljuski život je ugrožen ako mu se tjelesna tekudina –  voda - smanji za 10% i više. Žeđ se stoga podnosi samo nekoliko dana, a gladovanje i preko 2 mjeseca.

•

ENERGETSKE POTREBE ORGANIZMA ZAVISE O: •

Osnovnom ili bazalnom metabolizmu  – BM

•

Specifičnom inamičkom jelovanju hrane - SDD

•

Tjelesnoj aktivnosti

•

Dobi i

•

Klimi

BAZALNI METABOLIZAM •

•

•

Bazalni metabolizam je suma unutarnjih kemijskih aktivnosti koje oržavaju tijelo ok se omara, ali buno. Mala, ali aktivna vitalna tkiva tijela mozak, jetra, srce i bubrezi čine 5% tjelesne mase, ali 60% ukupnih osnovnih metaboličkih aktivnosti; Bazalni metabolizam iznosi 1/2 do 2/3 ukupno potrebne dnevne energije, energije, a ovisi o tjelesnoj masi (TM), dobi (D) i spol

Intezitet metabolizma vedi je u jetinjstvu i mlaosti nego zreloj obi, najmanji je u starosti; vedi je ko muškarca nego ko žena;

BM se mjeri direktnom i indirektnom kalorimetrijom

Specifično inamičko jelovanje hrane •

Dodatna energija, koju zahtijevaju probava i apsorpcija hrane kao i pohranjivanje probavljene i

apsorbirane hrane, zove se specifično inamičko jelovanje hrane S; •

•

Za svako unošenje bjelančevina ovoi o povedanja energije za 30%, ugljikohirata za 6%, i masti za 4%;

Miješana prehrana povedava nevne energetske potrebe zbog tog jelovanja oko 10% u onosu na BM;

AKTIVNOST •

•

a se obije ukupna nevna potrošnja energije bazalnom metabolizmu treba oati energetsku potrošnju tijekom raa, ali i onu potrošenu tijekom slobonog vremena; Najveda razlika među ljuima u pogleu energije proizlazi iz ranih obveza, a varira o 1,5 k cal – 20 kcal po kg u 1 satu;

•

Mjeri se također irektnom i inirektnom kalorimetrijom; kalorimetrijom;

•

Jenostavno, okvirno, energetske se potrebe mogu izračunati

•

•

za sjeedi ra množenjem tjelesne mase sa 6 kcal;

•

za umjerenu fizičku aktivnost množenjem s 10 kcal;

•

a množenjem s 20 kcal obije se energija za težak fizički ra;

Primjer najenostavnijeg izračunavanja: TM = 60 kg, za bazalni metabolizam treba množiti TM s 20, BM = 60 x 20 = 1200 kcal; za umjereno aktivan ra treba množiti tjelesnu masu s 10 ; 60x10=600kcal. To je ukupno 1200 + 600 = 1800 kcal.

NEDOVOLJNA I NEPRAVILNA PREHRANA •

•

Neovoljna i nepravilna prehrana (hipo. i hiper.) može ovesti o poremedaja fizioloških procesa a posljeica je uz razne agresivne čimbenike mnoga patološka stanja; Osim toga nepravil na prehrana može bolesno stanje pogoršati i negativno jelovati na tijek i isho

bolesti, negje više a negje manje.

HRANA KAO ČIMBENIK ZRAVLJA •

•

•

•

Hrana je izvor energetskih, graivnih i zaštitnih tvari koja su potrebna za normalnu psihofiziološku funkciju ljuskog organizma, za njegov fizički i intelektualni ra, regeneraciju, rast i razvoj; O povezanosti prehrane i zdravlja postoji neizmjerno mnogo dokaza;

Pravilna prehrana prionosi oržavanju tjelesnog i mentalnog zravlja, opdoj otpornosti prema bolestima, a u ječjoj i mlaalačkoj obi osigurava pravilan rast i razvoj organizma; Energetski i nutritivno neuravnotežena prehrana prestavlja čimbenik rizika, kako za razvoj eficitarnih nutritivnih poremedaja, tako i za niz kroničnih nezaraznih bolesti

BOLESTI KAO POSLJEDICA NEPRAVILNE PREHRANE •

BOLESTI KAO POSLJEDICA HIPERALIMENTACIJE

•

PRETILOST

•

BOLESTI SRCA I KRVOŽILNOG SUSTAVA

•

ŠEDERNA BOLEST

•

HIPERLIPIDEMIJA

•

HIPERTONIJA

•

BOLESTI PROBAVNOG SUSTAVA

•

CEREBROVASKULARNE BOLESTI

•

BOLESTI LOKOMOTORNOG SUSTAVA

KANCEROGENEZA – RAK KOLONA, PLUDA, PROSTATE BOLESTI KAO POSLJEDICA HIPOALIMENTACIJE •

MALNUTRICIJA

•

ANOREKSIJA NERVOSA

•

BULIMIJA

•

OSTEOPOROZA

•

KAHEKSIJA

•

NUTRITIVNA ANEMIJA

•

AVITAMINOZE

MALNUTRICIJA •

Malnutricija ili pothranjenost stanje je organizma u kojem je unos energije i drugih nutricijskih

čimbenika manji o njihova potroška pa u oređenom razoblju ovoi o ostupanja o normale ili promjena pojedinih funkcija; •

Malnutricija se može efinirati kao neravnoteža unosa energije, proteina i rugih nutri jenata koja ovoi o nepoželjnih učinaka na tkivima i tjelesnim funkcijama;

•

•

•

Malnutricija nije uvijek u svezi s preniskom tjelesnom masom, od malnutricije mogu patiti s normalnom tjelesnom masom, a i pretili; Bolesnici s bolestima gastrointestinalnog su stava skloni su nastanku poremedaju stanja uhranjenosti jer je i sam sustav u osnovi u funkciji apsorpcije hranjivih tvari;

Najčešdi uzroci su kronične upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis, i osobito Crohnova bolest) različite fistule probavne cijevi (osobito proksimalnih ijelova) kronični pankreatitis, kronične  jetrene bolesti, te zloduni tumori probavnog sustava.

PROCJENA STANJA UHRANJENOSTI •

Procjena stanja uhranjenosti bolesnika nužna je u svakonevnom kliničkom rau, ali se uglavnom ne primjenjuje redovito;

•

•

Izrazito pothranjene bolesnike lako je prepoznati i uključiti u proces nutricijske potpore kao oblika liječenja; U kliničkoj svakonevnici služimo jenostavnim moelima za procjenu stanja uhranjenosti;

Za klinička ispitivanja pristup je složeniji, a primjenjuje se vedi broj antropometrijskih (pokazatelji stanja tjelesne mase) i biokemijskih biljega (odraz funkcionalnog stanja organizma •

Anamneza je orijentirana na procjenu unosa hrane, gubitak tjelesne mase, apetit, osnovne

probavne funkcije, kao i unos različitih lijekova i sl. Istoobno aje poatke o prisutnim akutnim i kroničnim bolestima i eventualnim ranijim kirurškim zahvatima s mogudim posljeicama na probavni sustav; •

Antropometrijski pokazatelji pokazuju stanje tjelesne mase. To su dob, spol, visina, tjelesna masa,

gubitak na tjelesnoj masi u nekom razoblju, ineks tjelesne mase ITM i ebljina kožnog nabora; •

•

Indeks tjelesne mase (engl. body mass indeks  – BMI) izračunava se prema formuli ITM = TM kg/TV m2;

Spol, ob, visina i aktualna masa omoguduju primjenu stanarnih tabličnih prikaza i orijentaciju o stanju uhranjenosti;

•

Tjelesna masa i indeks tjelesne mase pokazatelji su pr ičuva masti i bjelančevina. Gubitak na masi

upuduje na manjak bjelančevina. ebljina kožnog nabora pokazatelj je pričuva masti, a opseg mišida upuduje na stanje mišidnog tkiva i mase.

•

Tablica 1. Stupnjevi uhranjenosti

STUPANJ UHRANJENOSTI

STANJE UHRANJENOSTI

≤18,4 

Pothranjenost

18,5 – 24,9

Normalna masa

25,0 – 29,9

Povedana masa

30,0 – 34,9

Pretilost I. stupnja

35,0 – 39,9

Pretilost II. stupnja

≥40

Pretilost III. stupnja

ANATOMIJA PROBAVNOG SUSTAVA

U usnoj šupljini se zubima usitnjava hrana a jezikom osjeda okus hrane; Salivarne žlijeze (slinovnice) nevno luče oko 1 –  1,5 l sline. Glavni je sastojak sline mukozni sekret koji pomazuje zalogaj koji taa lakše prolazi kroz žrijelo i jenjak, ali se i luči i enzim amilaza koji započinje probavu škroba; Kroz žrijelo i jenjak hrana brzo prolazi, pa služe samo za transport; Želuac se nalazi omah ispo ijafragme, pokriven je nabranom sluznicom koja se rasteže kaa hrana i tekudina ospiju u želuac. U sluznici želuca nalaze se žlijeze koje luče pepsinogen, klorinu kiselinu i zaštitnu sluz (pH je oko 1, pa sluz štiti o jelovanja HCl i pepsina); HCl aktivira pepsinogen u pepsin, koji bjelančevine hirolizira u peptone. Klorina kiselina ima zaštit nu ulogu o mikroorganizama jer ih uništava; Lipaza se u želucu luči malo i ne jeluje (pH!); Tanko crijevo dugo je 5  – 7 m, a čine ga vanaesnik (uoenum), tašto crijevo (jejunum) i vito crijevo (ileum). Duodenum i jejunum imaju 6  – 8 m brojne nabore, nazvani kružni nabori  (Kerckringovi nabori) (3 puta). Te crijevne resice (villi intestinalis) (6  – 10 puta) koji povedavaju resorpcijsku površinu; Dnevno se u tankom crijevu stvori 2  – 3 l soka koji sarže enzime i bikarbonate (pH povedavaju na 7 –  9). U duoenum se luči žuč i sok gušterače koji s crijevnim sokom obavljaju probavu; Debelo crijevo dugo je 1,3 m, a sluznica nema resica. U debelom crijevu nema probave, njegova sluznica

luči sluz koja olakšava kretanje i lučenje fecesa i štiti sluznicu o mehaničkih i kemijskih ozljea. KEMIJSKI I MEHANIČKI PROCESI PROBAVE 

Kemijski su i mehanički procesi neophoni a bi se hranjive tvari razgraile u jenostavne spojeve, koje sluznica probavnog sustava može resorbirati;



Kemijske procese kataliziraju probavni enz imi koji stvaraju u žlijezama cijelog probavni sustava;



Enzimi potiču i ubrzavaju probavne procese, ali ne postaju io kemijskih reakcija, ne mijenjaju se;

jelovanje im je strogo specifično. Za probavu hrane bitne su tri skupine enzima: Proteolitički – cijepaju bjelančevine u jenostavnije spojeve kao peptie, te amino kiseline

 –

 –

 Amilolitički – cijepaju škrob na maltozu, a isaharie na glukozu, fruktozu i galaktozu i

 –

 –

 –

 –

Lipolitički  – cijepaju masti na glicerol i masne kiseline

Jednostavni spojevi, nastal i iz složenijih jelovanjem tih triju skupina enzima, apsorbiraju se kroz sluznicu resica tankog crijeva u krvne i limfne kapilare i dalje u portalni krvni sustav u jetru, odnosno limfni sustav; Osnovni je kemijski proces tijekom probave hidroliza (proces cijepanja velikih molekula na manje, uz vezanje vode);

O mehaničkih procesa bitni su žvakanje, gutanje, probava u želucu te probava i apsorpcija u tanko crijevo;

 –

Žvakanje je usitnjavanje, robljenje i mljevenje. To je proces mehaničke probave, naročito važan za namirnice bogate vlaknima, kao vode i povrde, čiju membranu treba rastrgati kako bi organizam mogao iskoristiti hranu;

 –

 –

 –

 –

 –

Gutanje je potiskivanje zalogaja (bolus) kroz žrijelo i jenjak; U želucu se hrana ugo zaržava, nastaje mliječna i gusta kaša himus kao posljeica miješanja hrane sa želučanim sokom; Hrana prezasidena želučanim sokom u viu himusa prebacuje se u vanaesnik i to najbrže hrana bogata ugljikohiratima. Masna se hrana u želucu zaržava najuže pa ugo stvara osjedaj sitosti; Mlijeko se zaržava u želucu oko 1,5 sat; kruh, teletina, vode i povrde oko 2 –  3 sata svinjetina oko 4,5 sata a vrhnje 5 sati;

U tankom crijevu se ovijaju glavni procesi: miješanje himusa sa žuči, gušteračinim i crijevnim sokom. Neapsorbirani dio himusa potisne se u debelo crijevo. Put kroz tanko crijevo traje 8  – 10 sati.

FIZIOLOGIJA PROBAVE U ŽELUCU I VANAESNIKU •

•

Zalogaj hrane, nakon brzog prolaska kroz usnu šupljinu, žrijelo i jenjak olazi u želuac i tu se ulje zaržava. Osnovne funkcije želuca kao organ a probavnog sustava su:  –

Motorna; Sekretorna i Funkcija u suzbijanju prodiranja mikroorganizama u tanko crijevo i krv.

Motorna funkcija •

•

Sastoji se o spremanja hrane u želuac (uglavnom u gornjem ijelu želuca) i istiskivanje hrane iz izlaznog ijela želuca «antralne pumpe» u dvanaesnik; jelovanjem «antralne pumpe» istiskuje se himus (jelom prerađena hrana iz želuca) u vanaesnik;

•

Istoobno gastrin izaziva stezanje onjeg mišida jenjaka i time osigurava a se za vrijeme pojačane želučane aktivnosti saržaj iz želuca ne vrada u jenjak.

Sekretorna funkcija •

•

•

Sekretorna funkcija želuca je stvaranje i izlučivanje želučane kiseline (HCl), sluzi, enzima, hormona, elektrolita i unutarnjeg čimbenika; Želučana sekrecija (lučenje) je stalna, ali nije jenolika. V elika je za vrijeme digestivnog razdoblja (uzimanje hrane i tekudine), mala u interigestivnom razoblju (između obroka). Lučenje je vede i tijekom nodi (poslije ponodi) zbog prevage jelovanja živca vagusa; Funkcija želučane kiseline sastoji se u tome a omogudi pretvorbu pepsinogena u pepsin, a stvori optimalnu kiselost (pH oko 2) pri kojoj enzimsko jelovanje pepsina (razgranja bjelančevina u polipeptie i peptie) najjače i a izvrši sterilizaciju hrane ospjele u želuac uništavajudi bakterije i druge mikroorganizme.

•

Za vrijeme uzimanja obroka (digestivno razdoblje) postoje 3 faze u kojima se dog ađa lučenje

želučanog soka Cefalična faza Oigrava se prije nego hrana uđe u želuac i posljeica je gleanja, mirisanja ili čak pomisli na hranu. Impulsi koji izazivaju cefaličku fazu lučenja potječu iz kore velikog mozga ili iz centra za tek u hipotalamusu, a zatim se putem stražnjih motornih jezgra živaca vagusa prenose u želuac; Vagus istoobno stimulira želučane žlijeze na lučenje i jeluje na G stanice u izlaznom ijelu želuca koje ona luče hormon gastrin koji jeluje na obložne ili parijetalne stanice a luče želučanu kiselinu. Gastrična faza Lučenja nastaje ulaskom hrane u želuac; Svojim volumenom hrana rastegne izlazni io želuca (antrum) i izazove lučenje hormona gastrina iz G stanica u sluznici antruma. Lučenje gastrina izaziva i nazočnost nekih vrsta hrane, osobito bjelančevina; Naročito bjelančevinaste namirnice topljive u voi, meso i juhe, potiču želučano lučenje i zato ih uzimamo kao prvo jelo, a zovemo ih sekretagogi;

U normalnim se uvjetima cefalička i gastrička faza želučanog lučenja ispreplidu i nisu o štro razgraničene Želučana sekrecija sarži tri osnovna saržaja: klorinu kiselinu, sluz i enzime. Klorina kiselina (HCl) se stvara radi pripreme aktivnosti pojedinih enzima i nutrienata za probavu i apsorpciju. Npr. pepsin za svoju

aktivnost razgranje bjelančevina treba pH 1,8 o 3,5, a izna pH 5 gotovo nije aktivan. Sluz oblaže i štiti želuac o agresivnog kiselog saržaja, a i veže te miješa hranu i tako olakšava kretanje hrane; Enzim pepsin se prvotno luči kao inaktivni proenzim pepsinogen, a aktivira ga HCl i oređe ne pH 1,5 – 2. Intestinalna faza  –

 –

 –

Intestinalna faza sekrecije ovija se nakon što hrana napusti želuac. Ovisno o vrsti hrane olazi o lučenja crijevnih hormona koji imaju različite učinke; Bjelančevinasta hrana izaziva lučenje crijevnog gastrina koji po tiče lučenje želučanog soka; Kiselina iz želuca u vanaesniku uzrokuje lučenje sekretina, a masti i ruge vrste hrane lučenje kolecistokinina;

 –

 –

Oba ova hormona putem krvi olaze u gušteraču, gje sekretin uzrokuje lučenje gušteračinog soka bogatog bikarbonatima koji neutraliziraju kiseli saržaj u vanaesniku;

Kolecistokinin uzrokuje lučenje probavnih enzima gušterače koji mogu jelovati samo u neutralnoj ili blago alkalnoj sredini dvanaesnika;

 –

Osim toga kolecistokinin uzrokuje pražnjenje žučnog mjehura i olazak žuči u vanaesnik, gje žuč sudjeluje u probavi masti;

 –

Osim gušterače i žlijeze tankog crijeva luče bikarbonate, pa se nevno luči oko 2 – 3 l bikarbonatnog soka. Ovaj sok neutralizira HCl pa je crijevni sok alkalan (pH oko 7  – 9) i tako se može nastaviti probava.

Uloga jetre u probavi •

•

•

•

•

•

•

U probavi hranjivih tvari uz gušteraču bitnu ulogu igra jetra. Tako jetra ima bitnu ulogu u regulaciji metabolizma, u sintezi nekih bjelančevina, ima spremišnu ulogu za neke vitamine i željezo te inaktivira i izlučuje neke toksine i lijekove; U jetri se, uz skeletne mišide, olaže glikogen. Ka je razina glukoze u krvi visoka, eponira se u jetri kao glikogen, i obrnuto, ako je nizak, glikogen se razgrađuje o glukoze (glikogenoliza). Tako jetra pomaže u oržavanju konstantne razine glukoze; U jetri se odvija i glukoneogeneza, pretvorba aminokiselina, lipida i jednostavnih ugljikohidrata u glukozu; Jetra je bitna i za metabolizam lipida, jer npr. jetrene stanice  –  hepatociti  – stvaraju i luče lipoproteine vrlo male gustode –  VLDL , koji se zatim pretvaraju u lipoproteine male  – LDL, srednje IL i velike gustode –  HDL; Jetrene su stanice glavni izvor kolesterola, ali i mjesto njegova izlučivanja, pa su važne u regulaciji razine kolesterola u serumu;

Najvažnija je jetrena funkcija u probavi lučenje žuči. Žuč sarži žučne kiseline, kolesterol, lecitin i žučne boje, a stvaraju je hepatociti. Epitelne stanice žučnih kanala luče otopinu bikarbonata; Između obroka žuč se pohranjuje i koncentrira u žučnom mjehuru. Nakon uzimanja obroka koncentrirana se žuč kontrakcijom izluči u vanaesnik, naročito u prisutnosti masti. nevno se luči između 0,25 – 1,5 l žuči.

HRANJIVE TVARI

BJELANČEVINE •

•

•

Bjelančevine imaju graivnu, specifičnu fiziološku i energetsku ulogu; Bjelančevine su najvažniji biološki sastojci svake žive stanice i glavni graivni materijal za rast i obnavljanje tkiva, a uključene su u gotovo sve bio kemijske procese stanice. Zbog toga se o bjelančevinama iz hrane govori kao o zaštitnim prehrambenim tvarima; U

pravilnoj prehrani bjelančevine trebaju osigurati 10  – 15% nevnih energetskih potreba, a po nekim i u nekim slučajevima i o 20%. Za jecu i mlaež u vrijeme intenzivnog rasta potrebno je unositi 1,0 -1,5 g/kg;

•

Jean gram bjelančevina aje 4 kcal ili 17 kJ;

•

Bjelančevine su građene o lanaca aminokiselina. One aminokiseline koje organizam može sintetizirati zovu se neesencijalne. Druge amino kiseline koje organizam nije u mogudnosti sintetizirati potrebno je unijeti putem hrane, stoga ih nazivamo esencijalnim aminokiselinama.

•

Podjela aminokiselina: •

•

U skupinu esencijalnih aminokiselina spadaju: Fenilalanin, Treonin, Triptofan i Valin;

Izoleucin, Leucin, Lizin, Metionin,

U skupinu poluesencijalnih aminokiselina spadaju: Arginin i Histidin;

U skupinu neesencijalne aminokiseline spadaju: Alanin, Aspargin, Aspartinska kiselina, Cistin, Glutaminska kiselina, Glutamin, Glicin, Hidroksiprolin, Prolin, Serin, Tirozin •

•

•

Esencijalne aminokiseline organizam uglavnom namiruje iz namirnica životinjskog porijetla, kao što su npr. meso, mlijeko i mliječni proizvoi, riba i jaja, namirnica biljnog porijetla ijelom iz mahunarki (grah, grašak, leda i soj a); Iskorištavanje bjelančevina u organizmu ovisi o njihovom aminokiselinskom sastavu. Što je on sličniji aminokiselinskom sastavu bjelančevina ljuskog organizma, iskoristivost, onosno biološka vrijenost bjelančevina je to veda; Bjelančevine biljnog porijetla, osim onih koje su saržane u mahunarkama, imaju nižu biološku vrijednost, jer im neke esencijalne aminokiseline nedostaju, ili su pak prisutne u nedostatnim

količinama. PROBAVA BJELANČEVINA •

•

•

U ustima se ovija samo mehanička probava. Kemijska probava počinje u želucu; Hirolizu vrše pepsin, renin i klorina koselina. Pepsin je glavni želučani enzim, specifičan za bjelančevine. Stvara se u stjenci želuca kao proenzim pepsinogen, koji jelovanjem HCl prelazi u pepsin. Pepsin cijepa peptidne veze pa se molekula bjelančevina cijepa u manje peptie; Probava bjelančevina nastavlja se u tankom crijevu, gje gušterača luči tripsin, kemotripsin i karboksipeptidazu;

•

•

•

•

Tripsin se luči i kao neaktivni tripsinogen, a enterokinaza ga aktivira. Tripsin jel uje na polipeptide i razgrađuje ih o kradih polipeptia i ipeptia; Kemotripsin stvara gušterača kao kimotripsinogen, a također cijepa polipeptie; Karboksipeptidaza djeluje na kraj polipepeptidnog lanca gdje se nalazi slobodna karboksilna skupina, pa nastaju manji peptidi i neke slobodne aminokiseline;

Crijevnom sekrecijom, iz stijenke tankog crijeva, luče se va enzima. Aminopeptiaza oslobađa po  jednu aminokiselinu i za toliko krati peptidni lanac;

•

Krajnji su proizvoi probave bjelančevina aminokisel ine, topljive u vodi. Resorbiraju se izravno u portalni krvotok, bilo aktivnim bilo pasivnim transportom;

•

U tijelu ima puno neovisnih ravnoteža, kao konstantna izgranja –   anabolizam  –  i razgradnja  – katabolizam  –  deponiranje i mobiliziranje komponenata. Rezultat je inamička ravnoteža zvana homeostaza.

UGLJIKOHIDRATI

Ugljikohidrati imaju osnovnu ulogu u dobivanje energije. Ulaze u sastav stanica, krvi i tkivnih tekudina. Ugljikohirati koje organizam može iskoristiti, hiroliziraju se na monosaharie: g lukozu, fruktozu i galaktozu; nevni unos ugljikohirata preporučuje se a bue oko 50 – 60% ukupne energije cjelodnevnog obroka; Jedan gram ugljikohidrata daje 4 kcal, odnosno 17 kJ;

Najvažniji izvor ugljikohirata su namirnice biljnog porijekla. Prema molekularnoj građi ugljikohirati se dijela na: monosahraide – glukoza, fruktoza i galaktoza,  –

disaharide – saharoza, laktoza, maltoza,

 –

i polisaharide – škrob;

Višak ugljikohirata se pohranjuje u obliku glikogena u jetri i mišidima, srcu, a preostali  io nakon popunjenja tih rezervi pretvara se u mast i kao energetska rezerva deponira u masno tkiva

PROBAVA UGLJIKOHIDRATA  –

 –

Probava počinje u usnoj šupljini gje se hrana usitnjava, ali jeluje i enzim. Hrana se miješa sa slinom, koja sarži amilazu pa započinje razgranja škroba u ekstrine i maltozu; Želučani sokovi ne sarže neki poseban enzim za razgranju ugljikohirata, a rad amilaze sline prestaje zbog niskog pH;

 –

U tankom crijevu jeluju enzimi iz va izvora, gušterače i intestinalne sekrecije tankog crijeva;

 –

 –

Sok gušterače se luči u vanaesnik, a sarži amilazu, koja alje razgrađuje ugljikohirate o maltoze. Intestinalna sekrecija, tj. stjenka tankog crijeva sarži 3 isahariaze: saharazu, laktazu i maltazu koje razgrađuju ogovarajude isaharie o glukoze, galaktoze i fruktoze; Apsorpcija se ovija u tankom crijevu, pretežno kao glukoza i nešto galaktoza i fruktoz a. Resorbirani monosaharidi dolaze u jetru, gdje se prevode u glukozu koja se konvertira u glikogen kao rezervu. Glikogen se prema potrebi prevodi u glukozu, kako ga tijelo treba;

MASTI •

Masti su vrlo heterogena skupina organskih spojeva koja se nalaze i u namirnicama biljnog i

životinjskog porijekla. Po pojmom masti porazumijevaju se ukupni lipii, glavninu kojih u hrani čine triacilgliceroli, fosfolipii,steroli it; •

Mast su po kemijskom sastavu esteri masnih kiselina i u prirodi se javljaju u dva agregatna stanja

tekudem i krutom. U tekudem stanju to su ulja, uglavnom esteri nezasidenih masnih kiselina, pretežito oleinske kiseline; •

•

obivaju se iz namirnica biljnog porijekla kao što su: ploovi maslina i sjemenja –  suncokreta, uljne repice, lana, bude, kukuruznih i pšeničnih klica; Masti su uz ugljikohirate najvažniji izvor energije. Ljuski organizam zahtjeva a se iz masti nevno podmiri 25 – 30% energetskih potreba;

•

Jedan gram masti daje energije od 9 kcal ili 37 kJ;

•

Osim, što su bogati izvor energije, masti su važne u prehrani i stoga što omoguduju apsorpciju tvari topljivih u mastima, prvenstveno vitamina A, D, E i K;

•

•

•

Izvor su esencijalnih masnih kiselina linolne i arahionske, važne su i za sintezu nekih hormona; Masti životinjskog porijekla (osim ribljeg ulja) su u krutom stanju  – svinjska mast, mast, mast peradi, loj i maslac. Uglavnom su to esteri zasidenih masnih kiselina, palmitinske i stearinske i glicerola; Znanstvenim istraživanjem je okazana uzročna povezanost između vrste i količin e konzumiranih masti kao rizičnog čimbenika u razvoju nekih kroničnih bolesti, prvenstveno srčanožilnih, ijabetesa, pretilost i nekih sijela raka.

•

Stoga stručnjaci preporučuju a se u prehrani pretežito koriste biljna ulja bogata nezasidenim masnim kiselinama.

•

U prehrani jece i mlaeži, kao i osoba čije su energetske potrebe povedane, uio masti u ukupnoj energiji može se povedati na 35%.

•

PROBAVA MASTI

•

Probava masti počinje u usnoj šupljini usitnjavanjem i formiranjem skliskog zalogaja.;

•

•

•

•

U želucu se luči lipaza, zbog niskog pH ne jeluje ved se samo emulgira mast, a kemijska probava započinje tek u tankom crijevu; Prisutnost masti u uoenumu potiču lučenje hormona kolecistokinina iz žlijezi koje se nalaze u stjenci tankog crijeva. Ovaj hormon da je poticaj kontrakciji žučnog mjehura pa olazi o lučenja žučnih soli; Žuč se stvara u jetri, a koncentrira i pohranjuje u žučnom mjehuru. Uloga joj je a emulgiranje masti što je prvi korak u pripremi masti za jelovanje enzima; Lipaza se luči sokom gušterače u vanaesnik, a ocjepljuje jenu po jenu masnu kiselinu;

•

Triacilglicerol + H2O + lipaza = diacilglicerol + masna kiselina 1;

•

Diacilglicerol + H2O + lipaza = monoacilglicerol + masna kiselina 3;

•

Monoacilglicerol + H2O + lipaza = glicerol + masna

kiselina 2; •

Tanko crijevo luči enzim lecitinazu koja cijepa lecitin u glicerol, masne kiseline, fosfornu kiselinu i kolin;

•

Kolesterol esteraza iz soka gušterače zajeno sa žučnim solima katalizira nastanak kolesterol estera, što je važan korak u apsorpciji kolesterola;

•

Dio masti ostaje neprobavljen, odlazi u debelo crijevo i

eliminira se u fecesu;

•

U voi topljivi glicerol, kratkolančane i srenjolančane masne kiseline (oko 10 -20%) direktno se mogu apsorbirati u portalnu krv jer lako difundiraju u putuju prema jetri;

•

•

Jetra osim što ima sreišnju ulogu u razgranji masti, ima ulogu i u liponeogenezi iz ugljikohirata, a malo i iz bjelančevina.

VITAMINI •

Vitamini su nutrijenti koji su nazvani "biološki amini" ili "biokatali zatori", organske prijeko potrebne za rast, razvoj i normalno funkcioniranje organizma s tim da se neki od njih mogu sintetizariti u

tijelu, a rugi ne mogu, što znači a se svaki an moraju unositi s hranom; •

Najjednostavnija je podjela vitamina na dvije skupine:  –

Vitamini topljivi u vodi

- Vitamini topljivi u mastima VITAMINI TOPLJIVI U VODI •

Vitamini topljivi u vodi je skupina vitamina koja za svoju apsorpciju zahtijevaju vodu kao otapalo i to su: Vitamin C, B1, B2, B3, B5, B6, B12;

•

•

Ovom skupinom vitamina bogati su: povrde, vode, meso i žitarice Usprkos značajnoj razlici u kemijskoj strukturi, vitamini topljivi u voi slični su na više načina. Svi ovi vitamini imaju 3 značajke u ljuskoj prehrani:  –

 –

 –

Sintetiziraju ih biljke, i stoga ih ljudski organizam dobiva iz namirnica biljnog podrijetla, klao i namirnica životinjskog porijetla, osim B12; Nemaju oblik u kojem se pohranjuju u ljudskom organizmu, pa ih stoga treba hranom unositi redovito osim B12;

Svi služe kao koenzimi u staničnim enzimskim reakcijama, osim vitamina C

VITAMIN C - ASKORBINSKA KISELINA •

Uloga u organizmu: Otkridem ovog vitamina suzbijena je stoljedima stara bolest skorbut. O svih u vodi topljivih vitamina, C vitamin je najnestabilniji. Lagano ga razara O2, alkalije i visoka

temperatura, a reagira i s metalnim ionima (željezo, bakar); •

•

Ne postoji organ u kojem se vitamin C eponira, ved se pomalo nalazi u svakom tkivu, a u slučaju velikog unosa polagano se izlučuje urinom. Razina vitamina u tkivima ovisi o unosu ; Vitamin C neophoan je u izgranji i oržavanju matriksa kostiju, entina, kolagena i opdenito vezivnog tkiva;

•

Hipovitaminoza vitamina C: Neovoljan unos vitamina C obično se javlja u jece, alkoholičara i starijih osoba. Kao posljedica nedostatka vitamina C javljaju se simptomi koji se uglavnom brzo

primijete. To su: krvarenje iz esni, bolovi u zglobovima i mišidima, suha koža, razražljivost i sklonost infekcijama; •

•

Prironi izvori vitamina C: Najbogatiji su izvori vitamina C raznoliko vode i povrde (š ipak, paprika, prokulica, jagoe, špinat, kupus, kelj, limun, naranče, grape, manarine, rajčica, crni ribizl, trešnja); Način pripreme namirnice utječe na saržaj askorbinske kiseline jer ju razara enzim oksiaza, kisik iz zraka, voda i toplina;

•

Preporučene nevne količine vitamina C: Prema RA za oraslu zravu osobu iznosi 60 mg. anas se u profilaksi i terapiji koriste znatno vede oze. Vrijenost vitamina C se povedavaju sa 60 na 90 mg za muškarce i na 75 mg za žene a u patološkim stanjima povedava se na 200 mg pa i više.

VITAMIN B1 – TIAMIN •

•

Uloga u organizmu: Vitamin B 1  je vitamin topljiv u voi, koji ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata; Hipovitaminoza vitamina B 1 u klasičnom obliku poznata je po nazivom beriberi . Također, klinič ka

slika teške hipovitaminoze očituje se i u poremedajima sreišnjeg živčanog sustava; •

Tiamin, kao vitamin lako topljiv u voi, brzo se izlučuje iz organizma, pa je njegov neostatak mogud i pri normalnoj prehrani;

•

•

Kako tiamin sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata, potrebe za njim su u izravnoj vezi s unosom ugljikohidratima i njihovim metabolizmom; Prirodni izvori  vitamina B1 su neoljuštena – integralna zrna žitarica, kvasca, mlijeko, meso (jetra,

srce, bubrezi i ribe), vode i povrde, cerealije, orah i slične sjemenke. Brašno i pekarski proizvoi se često obogaduje s vitaminom B 1; •

•

Tijekom tehnološke i kulinarske obrae namirnica, tiamin se zbog svoje topljivosti u voi jenim ijelom gubi, naročito ako se voa u kojoj je namirnica pripremana baca. Pri pripremi mesa , povrda srednji gubitak tiamina tijekom pripremanja iznosi 25  – 35%; Preporučene nevne količine vitamina B1: Preporučene nevne količine (RA) za zravu oraslu ženu iznose 1,0 – 1,1 mg, a za zravog oraslog muškarca 1,2 –  1,5 mg tiamina VITAMIN B2 – RIBOFLAVIN

•

Uloga u organizmu: Vitamin B2 (riboflavin, laktoflavin) je vitamin B kompleksa, koji se primjenjuje u

obliku soli, topljivih u voi. Uključen je u razgranju masti, proteina i ugljikohirata. Uključen je metaboličke procese u cijelom tijelu; •

Nedostatak riboflavina najčešde je izazvan neovoljnim unosom hranom, a uzrok je nastanku

različitih poremedaja kao što su: ariboflavinoza karakterizirana teškim stomatitisom, glositisom, keratitisom i seboroičnim ermatitisom, posebno izraženim na kožnim naborima; •

Prirodni izvori

vitamina B2: Riboflavin se nalazi u namirnicama životinjskog porijetla, jetra,

bubreg, riba, jaja, mlijeko, sir, kvasac te zeleno povrde kao što su mahunarke, brokula i špinat. Neoljuštene žitarice također su obar izvor riboflavina; •

Preporučene nevne količine vitamina B2: Preporučen nevne količine (RA) riboflavina su za zravu oraslu ženu 1,2 – 1,3 mg, a za zravog oraslog muškarca 1,4 –   1,7 mg. Potrebe se povedavaju tijekom trunode .

•

VITAMIN B3 – NIACIN

•

Uloga u organizmu: Nikotinska kiselina (niacin, vitamin B 3) vitamin je B kompleksa, topljivi u vodi. U

tijelu funkcionira u formi amia. Nakon prevođenja u koenzime NA i NAP imaju koenzimsku ulogu u oksidoreduktazama koje sudjeluju u sintezi energijom bogatih fosfornih spojeva. •

Nedostatak niacina: Primarni neostatak niacina uglavnom se javlja u poručju u kojima se

populacija pretežno hrani kukuruzom. Avitaminoza se manifestira promjenama na koži a poznata je po nazivom pelagra. Niacin najčešde se primjenjuje u profilaksi i liječenju pelagre. Često pelagru nazivaju "3" jer je obilježavaju ermatitis, ijareja, i emencija; •

Prirodni izvori vitamina B3: Glavni prironi izvor niacina čine namirnice meso, jetra, jaja, mlijeko, riba, krumpir, zeleno povrde, leguminoze, crno brašno a također je  prisutan i u kvascu.

•

•

Razmjerno je termostabilan, a gubici su samo onda ako se baca voda u kojoj se namirnica kuha;

Preporučene nevne količine vitamina B3: Dnevne potrebe niacina – nikotinske kiseline (RDA) iako nisu strogo efinirane, kredu se u raspo nu 15 – 20 mg. VITAMIN B5 - PANTOTENSKA KISELINA

•

Uloga u organizmu: Sastavni je io koenzima A, koji ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohirata i

bjelančevina, a također i u sintezi sterola, steroinih hormona i porfirina, pa se u tom obliku nalazi u gotovo svim organima. •

Znakovi pomanjkanja: Nedostatak pantotenske kiseline u pravilu je rijedak, zbog prisutnosti tog vitamina u mnogim namirnicama. Simptomi nedostatka pantotenske kiseline: umor, depresija,

gubitak apetita, grčevi, loša probava i nesanica; •

Prirodni izvori: Pantotenska kiselina široko je rasprostranjena u hrani. Bogati izvori tog vitamina su

meso, mahunarke, cjelovite žitarice, jaja, mlijeko, povrde i vode. •

Preporučene nevne količine vitamina B5: nevne količine pantotenske kiseline prema RA  su 4  – 7 mg za odrasle osobe i adolescente te 3  – 4 mg za djecu.

VITAMIN B6 – PIRODOKSIN Uloga u organizmu: Koenzimski oblik je pirodoksal-fosfat i pirodoksamin-fosfat, a sudjeluje u brojnim enzimatskim pretvorbama, a naročito u metabolizmu masti, ugljik ohidrata i aminokiselina (transaminacija)

i kao važan čimbenik u sintezi proteina. Hipovitaminoza: Vitamin B6 je bitan sastojak ljuske prehrane, klinički simptomi njegova neostatka vrlo su

rijetki. Simptomi neostatka pirooksina očituje se na koži, u sreišnjem živčanom sustavu, zatim seboreji slične lezije oko očiju, nosa i usta pradene glositisom i stomatiti som. •

Prirodni izvori: Pirooksina ima u biljnom i životinjskom tkivu, osobito u jetri i bubrezima, zatim u

kvascu, ribi, žitaricama, soji, jajima, te raznom vodu i povrdu. Sastavni je io tjelesnih tekudina svih živih organizama; •

Preporučene nevne količine vitamina B6: Potrebe za pirooksinom povedavaju se s količinom proteina u hrani. Minimalne potrebe za pirodoksinom za odrasle osobe iznose 1,5 mg na dan pri

unosu 100 g proteina nevno. Preporučene nevne količine prema RA pirooksina su 2,0 mg dnevno. VITAMIN B9 – FOLNA KISELINA •

•

Uloga u organizmu: Folna kiselina važna je za sintezu nukleinskih kiselina i oržavanje normalne eritropoeze, zatim u pretvorbi  –  konvreziji  –  aminokiselina (homeocisteina u metionin, serin u glicin). Simptomi pomanjkanja: Neostatak folne kiseline i posljeična megaloblastična anemija mogu se

razviti 1 o 6 mjeseci nakon prestanka uzimanja folne kiseline. Neostatak folne kiseline, češdi u alkoholičara i osoba s bolestima jetre, može nastati zbog siromašne prehrane i smanjenja količine folata usklaištenog u jetri; •

•

Prirodni izvori: Najviše folne kiseline ima u jetri, bubrezima, zelenom povrdu, kvascu i orasima.

Preporučene nevne količine vitamina B9: prema RA za orasle zrave žene, onosno muškarce iznose 150 – 200 μg folata

VITAMIN B12 CIJANOKOBALAMIN - KOBALAMIN •

Uloga u organizmu: Fiziološka uloga ili preciznije metaboličke funkcije B 12 su brojne. Izravno ili

posreno je uključen u gotovo sve metaboličke sustave. Koenzim je u sintezi RNK i NK, bjelančevina i lipia. Važan je u oržavanju rasta, potreban je za staničnu mitozu. •

Znakovi pomanjkanja: Nedostatak vitamina B 12 u hrani je rijeak, a javlja se češde u vegeterijanaca  –  vegana  – koji goinama ne konzumiraju meso, jaja ili mliječne proizvoe. Najčešdi uzroc i nedostatak vitamina B 12 su neostatak unutrašnjeg faktora i perniciozna anemija, parcijalna ili totalna gastrektomija, malapsorpcija, te upalne crijevne bolesti. Hipovitaminoza B 12 očituje se

hematološkim, probavnim i neurološkim poremedajima. •

Prirodni izvori:

Bogati izvori vitamina B 12 su: riba, ploovi mora, žumanjak, bubrezi. •

mlijeko i fermentirani sirevi, srce,

Preporučene nevne količine vitamina B12: Prema RDA za zdravu odraslu osobu su 2  – 3 μg a to jekoličina

prisutna u normalnoj prehrani.

VITAMINI TOPLJIVI U MASTIMA •

Vitamini topljivi u mastima je skupina vitamina koji za svoju apsorpciju zahtijevaju masti kao otapalo a to su:

•

Vitamin A, , E i K, što znači a ih ima pretežno u uljima i mastima.

•

VITAMIN A - RETINOL

•

•

Uloga u organizmu: Vitamin A ima bitnu ulogu u vidnom ciklusu. Sposobnost oka da se adaptira na svjetlosne promjene ovisi o pigmentu osjetljivom na svjetlo rodopsinu ili vidnom purpuru, koji se nalazi u štapidima mrežnice. Retinal se spaja s proteinom opsi nom u vidni pigment rodopsin; Znakovi pomanjkanja: Znakovi i simptomi neostatka vitamina A obično se, osim na očima, opažaju

i na koži, a može odi i o promjene u respiratornom, probavnom i genitourinarnom traktu, kao i na kostima; •

Prirodni izvori: Glavni prirodni izvori vitamina A namirnice poput jetre, maslaca, sira, punomasnog mlijeka, žumanjka i ribe, zatim u ribljem ulju. Najaktivniji karotenoi nađen u biljkama je β -karoten

koji je biljni pigment žute o crvene boje, a nalazi se u različitom vodu i povrdu, naročito mrkvi; •

Preporučene nevne količine vitamina A: prema RA za orasle zrave žene i muškarce iznosi 800 1000 μg retinol ekvivalenta.

•

VITAMIN D

•

Uloga u organizmu: Fiziološka uloga vitamina  vezana je za metabolizam kalcija i fosfora jer

uvjetuje njihovu resorpciju i eponiranje u koštanom tkivu. •

Neostatak vitamina  klinički se iskazuje hipokalcijemijom, hipofosfatemijom ili opdom emineralizacijom kostiju, bolovima u kostima, spontanim frakturama i slabošdu mišida., osteomalacija, rahitis; Znakovi

pomanjkanja:

•

Prirodni izvori: Vitamin  se sintetizira u koži po utjecajem sunčeve svjetlosti, a može se također

apsorbirati i iz hrane. Najviše vitamina  ima u ribljem ulju i ribljem mesu. Osim toga, nalazi se u mlijeku, mliječnim proizvoima, cjelovitim žitaricama, žumanjak, kvasac i jetri; •

Preporučene nevne količine vitamina : prema RA za oržavanje normalnog zravlja iznosi 5 – 10 μg

VITAMIN E – TOKOFEROL •

Uloga u organizmu: Kao antioksians, zajeno sa selenijem iz hrane vitamin E sprječava oksiaciju

polinezasidenih masnih kiselina. Zaštita o štetnog jelovanja slobonih raikala čini se a je važan za razvoj i oržavanja funkcije živčanog i mišidnog sustava. Utječe i na veličinu biosinteze NK. •

Znakovi pomanjkanja: Neostatak vitamina E u pravilu je rijeak. Povedane potrebe javljaju se u

ugotrajnoj iscrpljenosti organizma ili nepravilnoj prehrani, koje traje mjesecima. Primijeden je u novorođenčai i bolesnika s malapsorpcijskim sinromom ili poremedena apsorpcija masti; •

Prirodni izvori: Tokoferoli su , u pravilu, široko rasprostranjeni u hrani. Bogati izvor vitamina E su biljna ulja, posebno ulje pšeničnih klica, suncokretovo ulje i suncokretove sjemenke, ulje kukuruzn ih

klica, zatim baemi, kikiriki, jaja i neki mliječni proizvoi, mlijeko, margarin; Preporučene nevne količine vitamina E: prema RA su za oraslu zravu ženu 8 mg α -tokoferola, a za oraslog zravog muškarca 10 mg α-tokoferola VITAMIN K •

Uloga u organizmu: Najvažnija uloga, ako ne i jeina, vitamin K u jetri katalizira sintezu čimbenika

zgrušavanja krvi, a to su inaktivni proteini (prekursori) u jetri; •

Znakovi pomanjkanja: hipovitaminoza zbog nedostatka vitamina K u odraslih je osoba vrlo rijetka,  jer je vitamina K prisutan u različitim vrstama hrane, a sintetiziraju ga u organizmu i neke crijevne bakterije. Nedostatak vitamina K mogu izazvati nedovoljan unos hranom, nedovoljna apsorpcija, neke bolesti jetre. Vitamin K sujeluje u procesu zgrušavanja krv i, zatim vitamin K primjenjuje se u

različitim tipovima hemoragije; •

Prirodni izvori: Zrava orasla osoba može ovoljno vitamina K primiti hranom ili sintezom pomodu bakterija u crijevima. Vitamin K nalazi se u raznim vrstama hrane, zeleno povrde, jetra, kravlje

mlijeko, žumanjak, cjelovite žitarice; •

Preporučene nevne količine vitamina K: Prema RA razlikuju se s obzirom na ob, a za oraslu zravu osobu krede se o 60 -80 μg

MINERALI •

Minerali su anorganski esencijalni nutrijenti. Smatra se da je element esencijalan, neophodan za

život, ako njegova osutnost izazove zastoj neke funkcije, pa i smrt, a oatak obavlja tu funkciju. •

Minerale dijelimo na:  –

Makroelemente koje ljudski organiza m treba u količini izna 100 mg a to su: Ca, P, Mg, Na, K, Cl, S

Mikroelementi koje ljuski organizam treba u količini ispo 100 mg a to su: Fe, J, Se, F, Zn, Cu, Mn, Cr, Co, Se, Mo

MAKROELEMENTI KALCIJ •

Uloga u organizmu: Kalcij je sastavni dio kostiju i zubi. Normalna koncentracija kalcija u krvi

uvjetuje normalnu poražljivost živčanog i mišidnog sustava i posreuje pri koagulaciji krvi; •

Znakovi pomanjkanja: Manjak kalcija ovoi o poremedaja u okoštavanju. Tako se može razviti rahitis, osteomalacij a i osteoporoza. Za obro iskorištenje kalcija potrebno je

prisustvo vitamina . Veoma je važan i kvantitativni onos kalcija i fosfora u hrani. Taj onos mora biti: za ojenča 2 : 1, za jecu 1 : 1, za orasle 1: 2; •

Prirodni izvor: Prirodni su izvor ml ijeko, jogurt, sir, zob, brokula, baemi, špinat, soja, orah,

suhe šljive. •

Preporučene nevne količine kalcija: Prema RDA dnevna potreba kalcija je 800  – 1000 mg

•

Uloga u organizmu: Fosfor se nalazi u svakoj stanici ljudskog organizma. Sudjeluje u mnogim

FOSFOR

metaboličkim procesima preko fosforilacije i efosforilacije proteina. Fosfor je io nukleinskih kiselina – RNK, DNK. •

Znakovi pomanjkanja:  U zdravom organizmu nedostatak je rijedak zbog velike zastupljenosti u hrani. Nedostatak se pojavljuje kod p oremedaja u metabolizmu fosfora.

Kroničnu hipofosfatemiju prate: gubitak teka, povradanje, slabost, a može izazvati rahitis i osteomalaciju. •

Prirodni izvori: Nalazi se u žitaricama, mahunarkama, mesu, jajima i naročito mlijeku.

•

Preporučene nevne količine fosfora: Preporuča se unos 800 –  1200 mg

MAGNEZIJ •

Uloga u organizmu:  Magnezij sudjeluje u oksidacijskoj fosforillaciji pa je bitan za metabolizam

ugljikohirata i oržavanje nekih enzimskih procesa (za oko 300 enzima). Važan je u sintezi bjelančevina i za transport kroz membrane stanice. •

Znakovi pomanjkanja: Neostatak je magnezija u osoba koje se pravilno hrane rijeak (najčešde

kao posljeica poremedaja u probavnom sustavu) a najčešde je praden manjkom kalcija. eficit magnezija može izazvati pojačano zgrušavanje krvi, mišidni tremor, slabost, poremedaj gut anja, mučnina, povradanje i tetanija. •

Prirodni izvori: Magnezija najviše ima u voi, mahunarkama, zelenom povrdu i nekim žitaricama,

sjemenke, orah, banane, krumpir u ljusci, smeđa riža. •

NATRIJ

Preporučene nevne količine magnezija: Za orasle osobe su preporuke za dnevni unos magnezija 200 – 300 mg.

Uloga u organizmu: Soli natrija nalaze se u ekstracelularnoj tekudini i plazmi. Ulazi u sastav

•

pljuvačke, gušteračinog i crijevnog soka i stvaraju se uvjete neophone za ra mnogih enzima. Natrij ima ulogu u razražljivosti mišida, naročito srca. Znakovi pomanjkanja: Neostatak se javlja izuzetno rijetko, ko ugotrajnih ijareja, povradanja,

•

pojačanog znojenja i opekotina. Ako postoji gubitak natrija i voe istoobno, olazi o smanjenja volumena ekstracelularne tekudine i posljeično, o smanjenja volumena krvi, smanjenje tlaka i mišidnih grčeva. Prirodni izvori: Uravnoteženom prehranom unosi se nevno o 4 –  12 g natrija, uglavnom putem kuhinjske soli. U hrani ima mnogo soli, osobito prerađenoj, konzerviranoj i dimljenoj, kao i morskim plodovima, ribama i algama.

•

Preporučene nevne količine natrija: nevne potrebe su oko 500 mg, ako čovjek obavlja umjereno teške poslove nevne potrebe u obliku kuhinjske soli iznose 3 g, a ko jačeg znojenja i više.

•

KALIJ Uloga u organizmu: Suprotno natriju 95  –  98% kalija nalazi se unutar stanica. Kalij ima ulogu

•

prenošenja nauromuskularnih poražaja pri kontrakciji mišida. Za normalnu kontrabilnost mišida potreban je harmoničan onos Na i K. Razina kalija utječe na normalnu ra zinu krvnog tlaka, otpuštanje hormona i razvoj embrija. Znakovi pomanjkanja: Izuzetak je rijeak ko zravog organizma, zbog široke zastupljenosti kalija u

•

hrani. Neostatak kalija javlja se ko velikog gubitka kalija, preko bubrega povedanim mokrenjem (uporaba iuretika) ili probavnim sustavom (ugotrajni proljevi, povradanje). Simptomi nedostatka su: slabost, anoreksija, mučnina, ravnoušnost, pospanost, iritiranost. Prirodni izvori: Kalij je široko zastupljen u hrani, osobito vodu i povrdu. Prironi izvo ri su: avokado,

•

sušena marelica, krumpir, grah, rajčica, banana, brokula, naranča. Preporučene nevne količine kalija: Prema (RA) nevne potreba za oraslu osobu je 1 –  2 g kalija.

•

MIKROELEMENTI

ŽELJEZO Uloga u organizmu: Željezo je jean o najvažnijih biogenih elemenata ljudskog organizma. U ljudskom organizmu ga ima oko 3  – 4 g. Prema metaboličkoj ulozi u organizmu, najvedi io željeza u tijelu, 70%, nalazi se eritrocitima, kao vitalan sastojak hemoglobina, a 5% javlja se kao sastojak mioglobina. U plazmi ima vrlo malo a oko 20% željeza vezano je za bjelančevinu feritin.

•

Znakovi pomanjkanja: Uzrok neostatka željeza je: neogovarajuda prehrana, ometana apsorpcija,

•

gubitak krvi, reprouktivno razoblje u žena, trunoda. Simptomi neostatka su umor, kratkoda aha, smanjene fizičke mogudnosti, smanjena otpornost organizma. •

Prirodni izvori: Uravnoteženom prehranom unosi se nevno 10 – 30 mg željeza. Prironi izvori su  jetrica (goveđa, pileda, teleda), jaja, tuna, oštrige, soja, žitarice, leguminoze, kvasac , smokva.

•

Preporučene nevne količine željeza: nevne potrebe Fe oraslog muškarca je 10 mg a žene 15 mg

JOD – J •

•

Uloga u organizmu: Sujeluje u sintezi hormona tiroksina i trijotironina u štitnjači. Jo je neophoan za pravilan fizički i uševni razvoj organizma. Znakovi pomanjkanja: Neostatkom joa pripisuje se gušavost, mentalni poremedaji (kretenizam), poremedaj rasta, pobačaj, kongenitalne anomalije.

•

Prironi izvori: su bakalar haringa, sarine, rakovi, školjke, joirana kuhinjska sol

•

Preporučene nevne količine joa: za orasle osobe su

100 – 150 μg SELENIJ •

Uloga u organizmu: Selenij stimulira metabolizam i štiti organizam o štetnog utjecaja slobonih

raikala. Sastavnim je ijelom enzima glutation peroksiaze, najvažnijeg i najzatupljenijeg antioksidacijskog enzima u ljuskom organizmu. Selen utječe na imuno sustav različitim mehanizmima. Njegova jelotvornost ovisi o ozi, a može imati i suprotno jelovanje. •

Znakovi pomanjkanja: Neostatak selenija može se pojaviti u osoba s nepravilno prehranom, smetnjama u apsorpciji te u osoba koje su ulje vrijeme na parenteralnoj prehrani. Klinički ustanovljeni nedostatak selenija u ljudi je izuzetno rijedak. Simptomi su: promjene u boji noktiju,

mišidna slabost kariomiopatija. •

Prirodni izvori: iznutrice, ribe, morski ploovi, jaja, meso, žitarice i proizvoi, mahunarke, mliječni

proizvoi, te vode i povrde. •

Preporučene nevne količine selenija: Najnovije preporuke dnevnog unosa (SAD i EU) su jednake za muškarce i žene i iznosi 55 μg

FLUOR •

Uloga u organizmu: Fluor se u minimalnim količinama nalazi

u svim stanicama, a u vedim količinama u kostima i zubima. Veda količina fluora u zubnoj gleđi povedava otpornost prema razornom jelovanju kiselina, pa štiti zube o karijesa. Fluor ima i neposreno baktericino djelovanje.

•

Znakovi pomanjkanja: Optimalna koncentracija fluora u voi je 1 ppm.. U vedini zemalja se voa

fluorira, tako su primijedeni rezultati (karijes je prepolovljen). Akutna trovanja fluorom nisu rijetka, a najčešde su posljeica akcientnog unosa inksekti cida i rodenticida. •

Prirodni izvori: Pravilnom se prehranom dnevno unese 3 mg fluora. Voda je glavni izvor fluora.

Prironi izvori fluora su čaj, kava, riža, helja, soja, špinat, luk, salata, krumpir, kelj, mlijeko, srele, skuša, losos, goveina, pileti na. •

Preporučene nevne količine fluora: Prema RDA za zdravu, odraslu osobu je 1,5  – 4,0 mg. Uzimanje suplemenata opravano je samo u jece o 12 goina, i to ako voa za pide sarži manje o 0,7 mg/l.

CINK •

Uloga u organizmu: Ljuski organizam sarži 2 –3 g cinka, prisutan je u svim organima, a najviše ga

ima u eritrocitima, leukocitima, kostima, mišidima, jetri, gušterači, prostati. Kofaktor je u više o 200 enzima, o koji su neki metaloenzimi, a rugi kompleksi enzima sa Zn. Cink je značajan u metabolizmu šedera i bjelančevina, pa i procesu rasta, spolno sazrijevanje, uključen je i u imunološki sustav. •

Znakovi pomanjkanja: Nedostatak cinka pojavljuje se u ljudi koji se nepravilno hrane, malapsorpciji.

Simptomi su poremedaj u rastu, alopecija, ermatitis, ulceracije, ijareja, imunološka isfunkcija, psihološki poremedaji, smanjena spermatogeneza, anoreksija, poremedaj osjeta okusa i mirisa, smanjeno zacjeljivanje rana.

•

•

Prirodni izvori: su morski plodovi, govedina, perad, jaja, mlijeko, mahunarke, iznutrice, pivski kvasac, soja, sjemenke bundeve, sir.

Preporučene nevne količine  cinka: Odrasla osoba dnevno treba oko 2,2 mg Zn. Kako mu je bioiskorištenje malo, preporučena je nevna količina 12 –  15 mg.

VODA 

Orasla muška osoba ima oko 60% voe, ženska 50%, mršave osobe oba spola imaju više vode;



Voa je jenako kao i hranjive tvari, bitna za oržavanje života jer se svi biokemijski procesi odvijaju u vodenoj otopini;



Osim toga voda je bitna u procesima probave, apsorpcije, transportni je medij za nutritivne

sastojke, regulator tjelesne topline i bitna je za biokemijske metaboličke procese; 

Eliminira toksine i otpadne tvari;



Prironi izvori voe su pitka voa, ali i voa iz namirnica (sve namirnice sarže više ili manje vode);



Čovjek koji jee umjereno slanu hranu i obavlja umjereno lak posao, treba 1 ml vode na svaku kcal, što čini 2000 -2500 ml voe. Čovjek io te voe pomiruje putem tekudine, 12001500 ml. Iz čvrste hrane pomiruje 800 -1000 ml, a oko 300 ml oksidacijom energetskih tvari (endogena voda);



NAPICI  – osim voe za pide, tekudinu primamo s mineralnom voom, sokovima i raznoraznim napicima (kava, koka kola, pivo, bijela kava);



Za regulaciju uzimanja voe bitna je žeđ, te hormon hipofize koji utječe na lučenje voe putem bubrega;



Konstantnost tjelesn e tekudine reguliraju elektrolite, prvenstveno natrij (NaCl).

PROBIOTICI •

•

Potencijalno korisni mikroorganizmi pripaaju različitim roovima a ističu se Lactobacillus i Bifiobacterium, koji su brojnih izučavanja u svrhu razvoja iealnog probiotika; Probiotik ili jelatna hrana jest takva hrana koja saržava žive mikroorganizme humanog porijetla

koji povoljno utječu na omadina i oržanje ravnoteže crijevnog eko sustava, poboljšavajudi svojstva autohtone mikroflore probavnog sustava omadina;

•

Sudjeluju u proukciji kratkolančanih masnih kiselina KMK koje su hranjive supstance za stanice

sluznice crijeva, te na taj način osigurava integritet sluznice; •

Potiču imunosni ogovor povišenjem koncentracije antitijela, jelovanjem specifičnih obrambenih stanica, povišenjem broja T -limfocita, antiupalnih posrenika i porastom koncentracije specifičnih antitijela (IgA);

•

Sujeluje u uklanjanju toksičnih supstanci (vanjskih i unutarnjih otrova) uključivši tu i potencijalne karcinogene;

•

U tijeku su brojna istraživanja glee aekvatne ocijene vrijenosti probiotika u prevenciji i liječenju, a osaašnji rezultati bue optimizam;

•

•

•

o anas su proveena brojna istraživanja s ciljem vrenovanja probiotika i prebiotika u prevenciji i liječenju; Utvrđeni su i obro okumentirani u stručnoj literaturi učinci probiotika LGG ( Lactobacillus rahmnosus GG) ko ugotrajne i reovite primjene proizvoa koji ga sarže (npr. fermentirani mliječni proizvoi, jogurt, kefir, aciofil, sirovi); Upalne bolesti crijeva (Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest) i primjena probiotika predmet su brojnih

istraživanja, rezultati obedavaju, a u prevenciji i liječenju nekih specifičnih stanja u upalnim bolestima crijeva primjena probiotika zauzima vrlo visoko mjesto. PREBIOTICI •

Prebiotici su neprobavljeni sastojci hrane (prehrambena vlakna fruktooligosaharii, stanični

etritus) koji nakon interakcije s probioticima stimuliraju njihov rast i aktivnost, a razgrađuju se o kratkolančanih masnih kiselina KLMK, koje su nužan čimbenik oržanja int egriteta kolonocita; •

Interakcija prebiotika i probiotika povedava rezistenciju na infekciju, stimulira imunološki sustav, prevenira razvoj zlodunih neoplazmi (povišenjem koncentracije antioksiansa, klirensom toksina i karcinogena), poboljšava lokalni sta tus crijevne sluznice i gastrointestinalni motilitet

PREHRAMBENA VLAKNA •

Prehrambena vlakna ne mogu razgraiti enzimi gušterače i probavnog sustava čovjeka

•

U prehrambena vlakna se ubrajaju:

•

 –

Polisaharidi – celuloza, hemiceluloza, pektini i

 –

Neugljikohidratni spoj  – lignin i uronska kiselina

Zatim se dijele na:  –

Topljivi u vodi – pektini, uronska kiselina, gume i neke hemiceluloze i

Netopljivi u vodi  – celuloza, lignin i druge hemiceluloze •

Prehrambena vlakna igraju posebnu ulogu u apsorpciji makronutrijenata po vedavajudi viskoznost

saržaja probavnog sustava, te povedavaju mirni voeni sloj između saržaja crijeva i mukozne membrane; •

To tamponirano jelovanja vlakana ogađa brzo jelovanje enzima i omogudava užu probavu kalorigeničnih komponenata hrane, poveda vaju masu fecesa, bakterije metaboliziraju u vodi topljiva prehrambena vlakna;

•

Biokemijski i epiemiološkim istraživanjima utvrđena je važnost prehrambenih vlakana u prehrani ljudi;

•

•

•

Opdenito se može redi a hrana koja sarži vede količine prehrambenih vlakana povedava volumen stolice, pojačava peristaltiku crijeva i ubrzava njihovo pražnjenje. Na taj način se smanjuje koncentracija i ubrzava ostranjivanje po zravlje potencijalno štetnih sastojaka; Najvede količine prehrambenih vlakana saržane su u povrdu i vodu, te žitaricama i proizvoima o žitarica, naročito onih o punog zrna; nevno se preporuča unos 25 – 35 grama prehrambenih vlakana.

NAMIRNICE KAO IZVOR HRANJIVIH TVARI •

I

PREHRAMBENI

PROIZVODI

Normalnom prehranom ljudski organizam svakodnevno dobiva hranjive tvari (ugljikohidrate, masti,

bjelančevine, vitamine i minerale) u sklanom omjeru. Ne postoji "iealna“ namirnica, koja bi sama mogla podmiriti potrebe ljudskog organizma; •

Čovjek mora unositi, jesti različite namirnice, te njihovom kombina cijom osigurati sastojke neophodne za normalnu funkciju organizma;

•

•

•

•

Najvedi io pučanstva oabire namirnice najčešde prema njihovim organoleptičkim svojstvima, navikama zasidujudoj modi, a manje na osnovu svoga znanja o biološkoj vrijenosti namirnica; NEMA "ZDRAVIH" I "NEZDRAVIH" NAMIRNICA

Namirnice, prehrambeni proizvoi ako nisu kemijski, bakteriološki, mehanički, toksikološki, raiološki ili na neki rugi način onečišdeni one su ispravne i ozvoljene za ljusku prehranu, prehranu čovjeka; Kod izbora namirnica i planiranja prehrane najbitnija pravila kojim se moramo ravnat su:

1. IZBOR NAMIRNICA,

2. NAČIN PRIPREMANJA i 3. KOLIČINA 1. KRUH I ZAMJENE •

•

U skupini pripadaju namirnica koje su bogate ugljikohidratima i prehrambenim vlaknima, vitaminima;

U ovu skupinu pripaaju: kruh, riža, tjestenina, pšenični griz, pšenično brašno kao i brašno o ostalih žitarica – kukuruz, raž, ječam i zob, žganci, krumpir, leda grah, grašak, soja, zobene pahuljice.

2. MLIJEKO I MLIJEČNI PROIZVOI •

Bez posebne oznake jedino se u promet stavlja mlijeko krave;

•

Mlijeko pripaa najpotpunijim namirnicama, pa ojenče samo uz prehranu mlijekom može normalno rasti i razvijati se;

•

Mlijeko sarži, bjelančevine – kazein, laktoalbumin, laktoglobulin, mliječna mast, uglj ikohidrate  – laktozu, kalcij, vitamina A, B2;

•

U ovu skupinu pripadaju: mlijeko, jogurt, acidofilno mlijeko, kiselo mlijeko, kefir, mlijeko u prahu i dr.

3. MESO I ZAMJENE •

•

•

Hranjiva vrijenost mesa ovisi o prehrani životinja, te o vrsti, starosti i spolu životinje. Zasidujuda mod i iskoristljivost mesa ovisi o saržaju masti i bjelančevina te o načinu pripreme; Meso koje sarži više bjelančevina, a manje masti, bolje se probavlja i iskorištava. Meso koje sarži više masti uže se zaržava u želucu; Kuhano meso mlaih, nemasnih životinja zaržava se u želucu oko 3 sata, ok pečeno, soljeno,

imljeno i masno ostaje u želucu oko 5 sati i zato ugo izaziva osjedaj sitosti;

•

Meso sarži: bjelančevine –   miozin, globulin, mioglobin, masti, ugljikohidrat  –  glikogen, kalcija, fosfora, kalija, bakar i cinka, vitamina B 1, D;

•

U ovu skupinu pripaaju: goveina, svinjetina, teletina, janjetina, ovčetina, piletina, puretina, kunid, morska riba, riječna riba, hrenovke, pariter, safalae, kuhana šunka, svježi kravlji sir, jaja,   trapist, mesni narezak, pašteta, krem sir.

4. MASTI I ZAMJENA •

Masti ljuskom organizmu su neophone, ipak mogu prestavljati teškode ako ih je u hrani previše ili ako ih je previše životinjskog porijetla;

•

Vedina masti je animalnog, animalnog, a ulja biljnog porijetla. Jeino životinjsko životinjsko ulje je riblje ulje;

•

U masti animalnog porijetla pripaaju: svinjska mast, goveđi loj, guščja mast, maslac, maslo, vrhnje; U masti biljnog biljnog podrijetla pripadaju pripadaju razna biljna ulja: maslinovo, maslinovo, suncokretovo, suncokretovo, sojino, kikirikijevo, bučino, te margarin;

•

Ako se hranom unosi previše masti životinjskog porijetla, koja sarže pretežno zasidene masne kiseline, javlja se ateroskleroza jer nezasidene masne kiseline služe u profilaksi srčanog i možanog infarkta.

5. POVRDE •

•

Povrde je io povrtlarskog bilja koje se upotrebljava za ljusku prehranu. U promet može odi u neprerađenom i prerađenom stanju; svježe, sušeno, konzervirano i smrznuto; Prema načinu pripremanja, razlikujemo:  –

sirovo povrde ( najčešde se koristi za pripremanje salate);

 –

kuhano (za variva: kelj, kupus, mahune)

 –

pečeno, prženo i pirjano p irjano (krumpir, paprika)

Prema biološkoj vrijenosti, sličnost i upotrijebljenim ijelovima povrde ijelimo na lisnato i zeljasto, plodovito i korjenasto, gomoljasto i mahunarke •

Veliki io povrda ima nisku energetsku vrijednost osim mahunarki, oko 25 kcal/100 g jestivog dijela;

•

Uglavnom sarže vitamine, minerale i prehrambena vlakna;

•

•

U ijetoterapiji je važan velik ujel celuloze u povrdu. Naime, prehrambena vlakna su bitna u reguliranju stolice. Vezivanje voe celuloza povedava voluminoznost saržaja crijeva; U ovu skupinu pripaaju: blitva, špinat, celer, kupus slatki kiseli, krastavci, rajčica, zelena salata, tikvice, paprika kisela svježa, mahune, grašak, keleraba, luk bijeli crveni, cvjetača , kelj, poriluk i dr.

6. VODE •

Vode je plo kultiviranih ili samoniklih vodaka, koji se može upotrijebiti u ljuskoj prehrani;

•

Ne prestavlja neki izvor energije, ali se visoko cijeni zbog saržaja vitamina, minerala, prehrambenih vlakana;

•

Vode se uglavnom konzumira svježe a manji io kao sušeno ili na rugi način konzervirano;

•

U ovu skupinu pripaaju: ananas, banane, borovnica, breskve, inja, unja, grejpfrut, grožđe,  jabuka, jagoa, kruška, kiwi, lubenica, maline, marelica, manarina, naranča, ribiz, smokva, šljiva, trešnja, višnja.

GENETSKI MODIFICIRANA HRANA •

•

•

•

Potreba vede proizvonje hrane –  broj ljudi svakodnevno raste; Priroda: genetske promjene spontano  – sporo, slučajno, između jeinki iste vrste –   vertikalni prijenos gena; Selektivne tradicionalne metode: prijenos genetskog materijala unutar iste vrste;

Biotehnologija: primjena bioloških tehnika na poljoprivrene kulture, životinje i mikroorganizme – više hrane, bolje kakvode;

•

Geni su sačinjeni o NA i čine nasljeni materijal, pomažu nastanku prot eina u jezgri stanica;

•

Hrana, biljna i životinjska ima tisudu gena u svojim stanicama;

•

Zelena biotehnologija: umjetna selekcija uz nastanak novih, kvalitetnih biljnih sorti i vrsta: genetički inženjering, genetički projektiranje, genetičko programiranja, t ehnologija rekombiniranja DNK ili transgenska tehnologija;

•

Horizontalni prijenos gena: intervencija, prijenos gena između vrsta (rajčica s genom ribe) rai

obiti i koristi (zabrinutost) etička pitanja (neizvjesna buudnost); •

Razlika tradicijske biotehnologije i genetičkog inženjerstva

•

Tradicijska biotehnologija •

Međusobno se mogu križati samo organizmi iste ili sronih vrsta. Na taj se način oržavaju i organizmi u prirodi;

•

Raznolikost osobina koje se mogu križati ograničena je obujmom onih koji prirono  postoje unutar vrste;

•

Proces zahtjeva mnogo generacija (goina) selektivnog križanja a bi se obio željeni rezultat.

•

Genetičko inženjerstvo •

Može se kombinirati NK iz organizma različitih vrsta. Tako može biti stvoren "novi organizam", jer posjeduje os obine koje se normalno ne mogu nadi unutar te vrste ili u prirodi;

•

Raznolikost je osobina koje se mogu križati gotovo neograničeno;

•

Ta metoa za uvođenje neke osobine u oređenu vrstu omoguduje brži željeni rezultat;

•

Prijeti li čovječanstvu opasnost o zlouporabe?

•

Hode li se kloniranje nastaviti na ljuima?

•

Pojeini znanstvenici su poijeljeni jeni su za rugi protiv a tredi rezervirani

FUNKCIONALNA HRANA

•

Funkcionalna hrana pokazuje povoljna jelovanja na jenu ili više funkcija organizma, uz ogovarajude nutritivno jelovanje i to tako a značajno utječe poboljšanje opdeg stanja organizma i zravlja ili značajno utječe na smanjenje rizika o nastanka nekih bolesti;

•

Lijek čisti sastojak omah jeluje, koriste ga samo bolesni, ima nuspojave

•

Suplementi: minerali, vitamini, nezasidene masne kiseline

•

Hrana:

•

 –

Ne može izliječiti, ali smanjuje rizik i jeluje terapeutski na bolest

 –

Djeluje na sve dobne skupine, bolesne i zdrave;

 –

Ne ugrožava zravlje

Prirodna hrana, modificirana tradicionalna hrana ili nova hrana  –

 –

Eliminacija sastojaka za koje se zna a imaju štetno jelovanje; Povedanje razine prironog sastojka o koncentracije koja ima jelotvornost (povedanje Se na 200 μg/an – 50% smanjena učestalost raka)

 –

Dodatak sastojka koji nije prirodan u toj hrani (prebiotski fruktooligosaharid)

 –

Zamjena štetnog makronutrijenta (mast) sa sastojkom koji ima pozitivno jelovanje (prehrambena vlakna);

•

Potvra funkcionalnosti (interakcije prehrane i zravlja): biomarkeri previđaju neku bo lest (ukupni, LDL i HDL kolesterol; ukupna vlakna za bolest debelog crijeva);

•

Preporuka: funkcionalna hrana treba ostati io zravstvenog prehrambenog režima, a ne unos

tabletama ili nekim rugim načinom suplementacije; •

Funkcionalna hrana postaje konkurencija suplementima;

•

Mogude jelovanje funkcionalne hrane:  –

Rast, razvoj (vitamin A, u zarastanju rana)

 –

Metabolizam supstrata (produkti fruktooligosaharida fruktooligosaharida pozitivno djeluju na zdravlje);

 –

Kardiovaskularni sustav (dodatak EPA i DHA);

 –

 –

•

•

•

Fiziologija probavnog trakta trakta (probiotski mliječni napici s mliječno kiselim kiselim bakterijama koje koje imaju pozitivne učinke na zravlje); Ponašanje i psihološke funkcije (inozitol ima anksiolitičko anksiolitičko jelovanje);

Važno je znati a se oana količina nekog sastojka u funkcionalnu hranu treba označiti, pa prehrambene naljepnice sarže oznaku prirone i oane količine nekog sastojka; Zaatak prehrambenog tehnologa i biotehnologa uključit se u mega tren buudnosti, biotehničko poboljšanje prehrambenih prehrambenih proizvoa. Ti de proizvoi jenako izgleati i imati jenak okus, ali de biti b iti mnogo zraviji. Ipak, nedemo potpuno izbjedi bolest, a taa na re olaze lijekovi; Nutriciolozi su zbog poznavanja uloge prehrane u nastanku - patogenezi bolesti najpozvaniji da na

osnovi znanstvenih okaza aju ogovarajude preporuke potrošačima, bolesnicima ali i liječnicima, o uključivanju funkcionalne hrane u svakonevnu prehranu.

PREHRANA U GASTROENTEROLOGIJI •

•

Pravilna prehrana i aekvatna apsorpcija nutrtivnih sastojaka iz crijeva preuvjet su oržanje tjelesnog integritet organizma, tj. homeostaze svih energijskih i metaboličkih procesa; Poznavanje temeljnih postulata kliničke prehrane nužno je u pristupu liječenja bolesnika s bolestima probavnog sustava;

•

Bolesnici s bolestima gastrointestinalnog sustava skloni su razvoju nutritivnih poremedaja primarno zbog same uloge sustava u probavi hrane i u apsorpciji hranjivih tvari;

KLINIČKA PREHRANA OBUHVADA SVE  OBLIKE PREHRANE BOLESNIKA TO JEST: •

Uobičajena peroralna prehrana;

•

Dijetne modifikacije i pripravci;

•

Enteralna i

•

Parenteralna prehrana

•

U užem smislu klinička prehrana obuhvada

enteralna i parenteralna prehrana ENTERALNA PREHRANA •

Enteralna prehrana predstavlja unos hrane i/ili komercijalnih nutritivnih otopina, i pripravaka ,

primarno uz uporabu hranibenih soni, (nazogastrične, nazouoenalne i nazojejunalna) u želuac vanaesnik ili jejunum; •

•

•

Osim toga postoje skupine koje obuhvadaju uglavnom kronične neurološke i onkološke bolesnike u kojih se zahtjeva postavljanje nekih o stoma (kirurška gastrostoma, perkutana enoskopska gastrostoma PEG, uoenostoma, jejunostoma) kirurškim, raiološkim ili enoskopskim putem; Cilj je omoguditi prehranu i poboljšati nu tritivno stanje bolesnika; Mogude je peroralni unos nutritivnih enteralnih pripravaka, kao naopuna svakonevnoj prehrani ili kao osnovna prehrana u bolesnika koji nisu u mogudnosti konzumirati normalno pripremljenu hranu;

•

Nekoliko posljednjih godina na po ručju kliničke prehrane ošlo je o znatnog napretka, kako u

pripremi samih nutritivnih pripravaka (otopina, formula) tako i svih pratedih sustava {sone, pumpe idr.} •

Osnovni postulat kliničke prehrane glasi " ako je crijevo djelatno, treba ga koristiti " (engl. if gut works, use it" ).

•

Enteralna prehrana ima brojne prednosti u usporedbi s parenteralnom prehranom.

•

Broj i učestalost komplikacija, poglavito septičnih, znatno je manji u bolesnika na enteralnoj prehrani;

•

Bolje su poznate potrebe organizma za hranjivim tvarima koje se unose enteralnim pripravcima, negoli potrebe za istim tvarima u parenteralnom obliku hranjenja kad se one unose izravno u sistemu cirkulacije;

•

•

Preparati za enteralnu prehranu omoguduje se unos nekih nutrijenata kao što su probiotic i i prebiotici kojih ili nema ili ne može biti u parenteralnoj prehrani; Prisutnost hrane u probavnoj cijevi nužna je za oržanje integriteta enterocita i kolonocita te sprječava nastajanje atrofije crijevnih resica. Bakterijska translokacija u stanjima a trofije crijevnih resica i alje se smatra najvažnijim izvorom septičnih komplikacija i sinrom multi -organskog zatajenja u bolesnika na dugotrajnoj parenteralnoj prehrani;

•

Enteralna je prehrana znatno jeftinija od parenteralne.

Enteralni pripravci se dijele na: •

Monomerne ili elementarne dijete;

•

Oligomerne ili semielementarne dijete te

•

Polimerne formule

PARENTERALNA PREHRANA •

•

•

Parenteralna prehrana podrazumjeva unos svih potrebnih energetskih i nutritivnih sastojaka u obliku otopina u krvožilje, perifernim ili centralnim venskim putem;

Parenteralna je prehrana način opskrbe organizma voom, energijskim supstratima (glukoza, lipii), kao i svim rugim nutrijentima krvožilnim putem; Ciljevi su parenteralne prehrane prevencija ili korekcija nutritivnog deficita i sindroma malnutricije u

slučajevima neaekvatne funkcije probavnog sustava; •

Ovisi o spektru i količini hranjivih tvari koje se ostavljaju u organizam, parenteralna prehrana može biti:  –

Totalna parenteralna prehrana -TPP

 –

Parcijalna parenteralna prehrana -PPP

DIJETOTERAPIJA KOD BOLESTI PROBAVNOG SUSTAVA BOLESTI JEDNJAKA •

•

Poremedaji osnovnog tonusa jenjaka kao cjeline ili samo pojeinih njegovih ijelova te poremedaju peristaltike jenjaka jesu poremedaji motorike jenjaka.; Karakteristični simptomi koji upuduju na bolest jenjaka su smetnje gutanja (isfagija) bol pri

gutanju (oinofagiija), vradamnje hrane i želučanog soka (regurgitacijha), bol u prsištu i gubitak tjelesne mase; •

•

Disfagija je glavni simptom i prisutna je kod svi h bolesnika s poremedenom motornom funkcijom  jednjaka;

Postoje razne poremedaji (ahalazija, ifuzni ezofagealni spazam, ezofagitis,gje je potrebno orinirati takvu prehranu a se olakša gutanje onosno lakši prolaz hrane kroz jenjak

GASTROEZOFAGUSNI REFLUKSNI EZOFAGITIS DIJETOTERAPIJA KOD GERB-a •

Sastav hrane i pida kao i način procesiranja bitni su za ijetoterapiju refluksne bolesti;

•

Hrana mora biti bogata bjelančevinama, koje povedavaju izlučivanje gastrina, ok se masti izbjegavaju jer povedavaju izlučivanje kolecistokinina i sekretina, koji smanjuju učinak gastrina na distalni ezofagusni tonus sfinktera;

•

Treba izbjegavati opstipaciju zbog meteorizma i napinjanja pri defekaciji. Alkohol i nikotin

(jelovanje na kolinergične živce) kava i sok o naranče i limuna smanjuju tonus istalnog sfinktera pa ih treba izbjegavati; •

•

•

Izbjegavati hranu koja izaziva žgaravicu (crveno i bijelo vino, kiselu hranu, jake čajeve, gazirane sokove i vodu, luk i dr.) kao i onu hranu koja osobno kod svakog bolesnika izaziva poteškode, bol i potpomaže žgaravicu. ijetetske mjere ovoe o smanjivanja poraživanja jenjaka kiselinom, pa zato služe i preventivno i terapeutski; Hrana ne smije poticati stvaranje vedeg aciiteta. Preporuča se uzimati češde a manje obroke kako bi uvijek u želucu bilo hrane koja de neutralizirati, apsorbirati aciitet. Hrana ne smije biti jako začinjena, pikantna, paprena, pečena, pržena, previše masna. Tablica 2. Preporuka dijetoterapije za GERB

NAMIRNICE MLIJEKO

I

MLIJEČNI PROIZVODI

PREPORUČENO

NE PREPORUČENO

mlijeko s manjim % masnode,

punomasno mlijeko, pikantni masni sirovi

 jogurt,

acidofilno

mlijeko,

zreli

kefir, nemasni svježi kravlji sir

MESO I MESNI PROIZVODI RIBE

MASNODE

teletina, junetina, piletina,

masna

mesa,

svinjetina,

nemasna svinjetina, pilede

ovčetina, goveina, prženo,

hrenovke i parizer i sl. nemasne ribe, procesirati kuhanjem, pirjanjem,

pohano,

masne

salame,

umjereno pečenjem

masne ribe, tovljeni šaran, čvarci, krvavica, imljeno meso, kulen, kobasica, šunka

umjereno, biljna ulja, blago zagrijati, vrhnje, margarin,

svinjske i ruge životinjske masnode

svježi maslac JAJA

meko i polutvrdo kuhana jaja

tvro

kuhana

ili

pržena,

kajgana

ŽITARICE I KRUH

obro pečen kruh, polubijeli, dvopek, tjestenine, krupica

neovoljno pečen pržena tijesta

kruh,

riža

SLASTICE

manje slatki kolači, biskvit, rolat, vodni kolač

kolači s puno masnih najeva i preslatki, masne čokolae

POVRDE

svježe mlao lako probavljivo povrde, špinat, blitva, buče, mrkva, mlai grašak, zelena

grah, bob, kiseli kupus, krastavci, konzervirano

VODE

salata i sl. procesirati kuhanjem, i pirjanjem

povrde, luk, rajčica

svježe obro zrelo vode, ne preslatko, svježi umjereno

nezrelo, preslatko i kiselo

slatki kompot

vode, vode bogato masnodama

PIDA

I

blagi čajevi, negazirana voa  jaki čajevi, kava, gazirana i svježi umjereno slatki sokovi voda i sokovi, alkohol, vino

NAPICI

ZAČINI

umjereno slano, umjereno papricirano, umjereno

 jabučni ocat i ostale začine

•

sve oštre začine, luk, papar, majoneza, gorušica, hren, ljuta paprika, kiseli začini

Preporuča se bolesnicima s GERB -om konzumiranje jela i namirnica koja su lako probavlja, umjereno začinjena, kuhana, pirjana u vlastitom soku, bez iritabilnih začina i oataka, ograničena masnoda, umjereno slatko i uvijek pripremljeno o svježih namirnica, te uvijek svježe pripremljenu hranu konzumirati, tablica 3. Iz jelovnika treba isključiti sve namirnice koje povedavaju aciitet u želucu. TUMORI JEDNJAKA

BENIGNI TUMORI JEDNJAKA •

Benigni tumori otkrivaju su uglavnom obdukcijom, sve dok suvremena endoskopija jednjaka nije

pokazala a ih je mnogo više nego se nekaa pretpostavljalo. Čine oko 2% svih tumora jenjaka; MALIGNI TUMORI JEDNJAKA •

O malignih tumora jenjaka na prvom mjestu olazi karcinom ok su ostali rjeđi. Karcinom je epitelna neoplazma, a ostali su mezenhimalni. U njegovoj patogenezi imaju utjecaj alkohol i

pušenje, stoga je tri o pet puta češdi u muškaraca nego u žena; •

•

Klinički;hijatus hernija, refluksni ezofagitis, BJ, Okolišni: rezultati stuija pokazuju značajno rizične čimbenike za razvoj karcinoma jednjaka, pušenje, alkohol i prehrana siromašna u vodu i povrdu, te koji preferiraju masnu hranu.

ADENOKARCINOM JEDNJAKA •

Incidencija adenokarcinoma jednjaka i gastroezofagusne (GE) junkcije u razvijenim zemljama zadnjih desetak godina u bitnom je porastu. U odnosu na planocelularni, adenokarcinom jednjaka  javlja se 5 – 10% s tendencijom porasta;

ETIOLOGIJA •

Aenokarcinom jenjaka nastaje u poručju metaplastičnog epitela, onosno Barrettova jenjaka, koji je transformacija normalnog pločastog epitela jenjaka u želučani i intestinalni cilinrični epitel;

KLINIČKA SLIKA

•

Simptomima karcinoma prethoi ugogoišnja žgaravica, regurgitacija, ili bolovi iza grune kosti. isfagija je obično prva manifestacija aenokarcinoma jenjaka, ona se javlja  kasno, kad je bolest ved osta uznapreovala. Ubrzo se pojavljuje gubitak težine, anoreksija, umor i slabost.

DIJETOTERAPIJA KOD ADENOKARCINOMA JEDNJAKA  –

Prehrana kod adenokarcinoma jednjaka mnogo se ne razlikuje od preporuka kod GERB-a. Ovdje je bitno naglasiti da se radi o pojavi novih simptoma. Kod inoperabilnog

uznapreovanog suženja istalnog ijela jenjaka potrebno je mijenjati procesiranje hrane, tj. namirnice i pripremljenu hranu potrebno je usitniti i pasirati a bi lakše mogla prodi suženje u jenjaku. Ovakva dijetoterapija se aplicira sve dok postoji i najmanji prolaz u suženom jelu jenjaka;  –

 –

Postoji mogudnost prehrane ko potpune stenoze u gornjem ijelu probavnog sustava,  jenjaka, a se bolesnik hrani preko gastrostome. Što se često čini ko inoperabilnih slučajeva;

Dijetoterapija takvih pacijenata je specijalno procesirana, kuhano, pasiranom hranom, takve

konzistencije a može prolaziti kroz gastrostomu. Nutritivna vrijenost ijete ko ovakvih bolesnika poželjno a bue hiperproteinska s osta vitamina i minerala, kako bi na najbolji način pomogla konkretnom stanju bolesnika. Mnoge studije govore u prilog da je prehrana oboljelih od

aenokarcinoma bila eficitarna u svježem vodu i povrdu, onosno u vitaminima i mineralima;  –

Međutim, postoje i razne kirurške tehnike kojima se otklanja suženi io jenjaka kao npr. transhijatna i transtorakalna ezofagektomija. Oabir namirnica i hrane kao i način procesiranja zavisi od postoperativnog stanja i zato je najbolji individualni dijetetski tretman;

 –

Opdenito terapeutski tretman se korigira prema stanju bolesnika kao i na stanje primarne bolesti

kako bi mu maksimalno ublažili egzistirajudi tegobe i poboljšali kvalitetu življenja. BOLESTI ŽELUCA I VANAESNIKA AKUTNI GASTRITIS •

Uzroci akutne upale želučane sluznice su brojni, a najčešdi su nepravilna, agresivna prehrana, jako

masne i jako začinjene hrane (ljuta paprika, papar, žestoka pida) ili uživanje pokvarene hrane, zaražene bakterijama salmonela i botulinus; •

•

•

•

Bolesnik osjeda gađenje, mučninu i bol u želucu, poriguje, povrada, a čest je i proljev. Taa se obustavlja uzimanje svake hrane i pida, a nakon nekoliko sati, ili an va zavisi o stanja, ka se bolovi smire aju se male količine čaja; Tekudinu izgubljenu povradanjem treba naoknaiti par enteralnim infuzijama; Nakon smirenja akutne faze može se oprezno prijedi na tekudu, pa na tekudu kašastu ijetu. Sastoji se o blagih čajeva, nemasnih juha s rižom, tijestom, gustih slabo zaslađeni vodni prironi sokovi, prepečenog kruha ili tosta, Može se oati puing, koh o riže ili krupice; Tek ka se simptomi smire, može se ati obrano mlijeko, meko kuhana jaja i kvalitetno mljeveno bijelo meso perai bez kože, teletina, kašice o lako probavljivog povrda i voda bez mnogo prehrambenih vlakana, jogu rt, svježi kravlji sir. Mlijeko se ne smije ati osobama koji pate o deficita laktaze.;

•

Prijelaz na sloboniju prehranu je iniviualno različit, ovisi o težini akutne bolesti i o bolesnikovoj koniciji, stanju i konstituciji. Jelovnik se alje proširuje energetskim, graivnim i zaštitnim tvarima nakon 4 – 7 ana, ali bez masnih jela, jakih začina i namirnicama bogatim prehrambenim vlaknima.

KRONIČNI GASTRITIS •

•

•

•

•

Samo se gastroskopski i histološki iz bipsijskog uzorka želučane sluznice može pouzano ustvrit i postoji li kronični gastritis; Teško je klinički prepoznati tu bolest jer znaci simptomi nisu karakteristični. Neke osobe nemaju nikakvih smetnji, rugi pak pate o nautosti, porigivanja, prolazne boli u žličici i osjedaj punode u gornjem trbuhu, porem edaj u lučenju želučane kiseline; Štetni činioci koji ulje jeluju na želuac izazivaju kroničnu upalu stjenke želuca. To su: hrana koja naražuje, oštri začini, alkohol, crna kava, pušenje, neovoljno žvakanje hrane, nereovito uzimanje hrane, kao i mnog i lijekovi koji se poneka ugo uzimaju na prazan želuac; Liječenje nije mogude bez obrog oabira i pravilne pripreme hrane.  Zabranjene su namirnice s puno prehrambenih vlakana (grah, kupus, mahune, grašak i r.), masna i

žilava mesa, sve imljene i konzervirane namirnice, jaki začini, pohana jela, pržena, pečenje, alkohol, crna kava, pušenje, onosno sve što naražuje i ošteduje sluznicu; •

P reporuča se: povrde se preporuča s manje prehrambenih vlakana kuhano po potrebi pasirati i vode

svježe obro zrelo i po potrebe i uzimati u obliku kompota. Nemasna mesa piletina junetina pripremati kuhanjem pirjanjem i sl. Mlijeko i mliječne proizvoe, kruh i proizvoe o pšeničnog brašna. Uzimanje hrane se preporuča rasporeiti ih u 4 –   5 manjih obroka kako bolesnik ne bi osjetio težinu zbog opteredenja hranom. ČIR NA ŽELUCU I VANAESNIKU ETIOPATOGENEZA ULKUSNE BOLESTI •

•

Čirevi na želucu i vanaesniku pojavljuju se ka ođe o poremedaja ravnoteže između agresivnih i obrambenih čimbenika sluznice. U obrambene čimbenike spaaju sloj sluzi i bikarbonata, te površine epitelnih stanica.  –

Oni čine "mukoznu barijeru" koja štiti sluznicu o agresivnih čimbenika. Za   normalan rad mukozne barijere bitna je dobra prokrvljenost sluznice, prostaglandini i epidermalni

čimbenik rasta. Agresivni čimbenici mogu biti unutarnji i vanjski.  –

unutarnji su: želučana kiselina, pepsin i žuč (soli žučnih kiselina i lizolecitin) koja iz

vanaesnika olazi u želuac pa čak i u jenjak.  –

vanjski agresivni čimbenici (ljui ih unose u želuac i vanaesnik) Helicobacter pylori, lijekovi

 – posebice nesteroini antireumatici, acetisalicilna kiselina, koji koče sintezu prostaglanina, pušenje (pojačava lučenje želučanog soka, koči lučenje alkalnog gušteračina soka bitnog za neutralizaciju kiseline u vanaesniku, omoguduje olazak žuči iz vanaesnika u želuac), alkoholna pida – posebice žestoka (povedavaju koncentraciju leukotreina C4 koji je, uz čimbenik aktiviranja trombocita vrlo jak ulcerogeni čimbenik, oba se oslobađaju iz staničnih membrana) kava i nepravilna prehrana. •

Za nastanak želučanog čira je uglavnom ogovoran slom obrambenih čimbenika sluznice, ok čiru na dvanaesniku prethodi prev aga agresivnih na obrambenim čimbenicima.

TERAPIJA •

Medikamentna, Endoskopska, Operativna, Dijetoterapija

OSNOVNI ULKUSNE BOLESTI •

•

PRINCIPI

DIJETOTERAPIJE

OSNOVNI PRINCIPI DIJETOTERAPIJE ULKUSNE BOLESTI

ijetoterapija kao io opde terapije ovisi o opdem s tanju bolesnika kao i fazi u kojoj se ulkus nalazi. U prehrani bolesnika s peptičkim ulkusom najčešde se nue tri pristupa ulkusne ijete.  –

Prvo stroga ulkusna dijeta

 –

Druga liberalizrana dijeta i

 –

Treda potpuno slobona prehrana bez ikakvih ograničenja

•

Dijetetski tretman ko čira na želucu i vanaesniku ovisi o staiju bolesti i stanju bolesnika;

•

Najosnovanija pojela staija onosno stanja bolesti, a time i ulkusne ijete, može se poijeliti u dva stupnja;

•

•

•

U prvom akutnom stanju ulkusne bolesti preporuča se stroži ijetetski tretman kako izbora tako i načina tehnološkog procesa pripremanja hrane; ok u rugom staiju bolesti vrijeme oporavka i smirenja ulkusnih tegoba opušta se liberalniji izbor i način pripremanja ulkusne ijete; Osim toga bolesniku se uz preporuku priržavanja opdi načela ulkusne ijete preporučuje i

izbjegavanje svih onih namirnica koje njemu osobno smetnju i pogoršavaju stanje bez obzira na dijetetska pravila; •

•

•

Što se tiče učestalosti uzimanja nevnih obroka, mišljenja su poijeljena.  Nasuprot suvremenoj, ali  još uvijek osta strogoj ijetetskoj shemi mnogi su autori povrgli ijetu uoenalnog ulkusa oštroj kritici bazirajudi je na spoznajama iz fiziologije i iskustva; Sekreciju najčešde stimuliraju kemijskim putem namirnice bogate bjelančevinama i kalcijem, time što povise otpuštanje gastrina u cirkulaciju. Namirnice koje sarže ugljikohirate blago stimuliraju sekreciju želučane kiseline ok masti ne stimuliraju sekreciju kiseline; Naolaskom hrane u tanko crijevo počinje intestinalna faza sekrecije. Nastavlja se izlučivanjem manjih količina želučanog soka još šest o osam sati poslije nego hrana napusti želuac, akle sve dok se himus nalazi u tankom crijevu;

•

•

•

Gastrin je polipeptini hormon koji poražuje aciopeptičku sekreciju mn ogo manje nego vagus. Manje je efikasan o nervne stimulacije, ali nastavlja jelovati sve ok hrana ostaje u želucu i zbog toga je bitan za stvaranje najvedeg jela želučanog soka; Hrana izaziva u ulkusnih bolesnika jaču stimulaciju sekrecije kiseline. Uzrok tome fenomenu nije još o kraja poznat. Moža je u fazi sa stanjem želučane sluznice, jer mnogi bolesnici posjeuju povedanu masu parijetalnih (obložnih) stanica. U nekih je opet, normalna aktivnost parijetalnih stanica slabo kontrolirana, a u nekih s u prisutna oba čimbenika; Hrana bez obzira na svoj sastav potiče želučanu sekreciju, s tim a bjelančevinama bogate namirnice prestavljaju najjači stimulans sekrecije angažiranjem nervno -hormonalnih stimulatora sekrecije.

NAMIRNICE I SRESTVA ZA UŽIVANJE  U ULKUSNOJ DIJETI •

Namirnica kojoj se dugo vremena pripisivala protektivno-iscjediteljska osobina jest mlijeko i njegovi proizvodi;

•

Mnogim se jelima pripisuje štetno jelovanje. Oštri jaki začini, alkoholna pida, kava i pušenje smatraju se direktno ulcerogenim, pa im ne bi trebalo biti mjesta u ulkusnoj dijeti;

•

Preporuča se a namirnice namijenjene bolesnicima s aktivnom ulkusnom nišom trebaju posjeovati slijeeda svojstva:  –

a neutralizira u lumenu želuca izlučenu kiselinu. Za tu svrhu preporučano je mlije ko i njegovi proizvodi;

 –

a namirnice svojim fizičkim i mehaničkim svojstvima ne uzrokuju abrazivnu traumu ulkusa onosno želučane sluznice, bolesnicima se ne preporučuje vode i povrde zeleno, svježe i s mnogo prehrambenih vlakana (celuloze);

 –

Da namirnice ne stimuliraju pojačanu sekreciju klorine kiseline, zato se ne preporučuju

namirnice i srestva za uživanje kao što su: kava, jaki čajevi, oštra alkoholna pida, oštri začini i pušenje. •

Namirnice bogate proteinima

•

Osim u mlijeku proteina nalazimo u raznim vrstama mesa, jajima, ribljem mesu i u nekim vrstama

povrda, najviše u soji; •

Nema znanstveno-istraživačkih stuija o stimulativnom onosno reaktivnom hiperaciitetu nakon uživanja spomenutih namirnica. Postoji poatak a «lagane» vrste mesa (pera, riba) djeluju

neutralizirajudi u početku, ali kasnije izazivaju reaktivni hiperaciitet, međutim klinička su ispitivanja ostala bez učinka. Mlijeko i mliječni proizvoi  •

•

Mlijeko se smatralo najdjelotvornijom namirnicom u prehrani ulkusnih bolesnika. Mlijeko i n jegove prerađevine prestavljale su bazu mnogih ijetalnih propisa za ulkusne bolesnike;

Bjelančevine mlijeka sarže sve esencijalne aminokiseline, lako su probavljive i organizam ih potpuno iskoristi;

•

Stimuliraju sekreciju kiseline otpuštajudi gastrin, a moža i irektnom stimulacijom parijetalnih stanica;

•

•

Mliječni šeder, čini se, tek minimalno stimulira sekreciju kiseline; Kalcij u mlijeku stimulira sekreciju kiseline jenako kao i bjelančevine. To čini posreno stimulirajudi otpuštanje gastrina, ali moža i izravnom stimulacijom parijetalnih stanica;

•

Uzimamo u velikim količinama, kao primjerice u provođenju Sippijeve ijete, povedava razinu kalcija i kreatinina u serumu, inucira pojavu opasnog mliječnog alkaličnog sinroma (milk-alkali sindrom), pogotovo ako ga bolesnik uzima zajedno s alkalijama;

Sve naveene činjenice namedu zaključak a mlijeko posjeuje i obre i loše strane. obra mu je strana što jeluje kao pufer neutralizirajudi stvorenu kiselinu, a loša je što izaziva reaktivni hiperaciitet Meso, ribe i jaja  –

Oabir i način pripremanja mesa i jaja važna je za zravog i bolesnog čovjeka;

 –

Ulkusni bolesnici teško ponose mesne prerađevine, sušeno meso, meso ivljači i vrlo masna mesa i ribe;

 –

 –

 –

Riblje konzerve ne bi se mogle preporučiti, jer sarže mnogo masnode, a nerijetko iritiraju zbog saržaja pikantnih začina; Jaja su korisna i hranjiva namirnica, koja se pripremaju na razne načine. Ipak se bolesniku ne bi mogle preporučiti majoneza jer saržavaju osta jaja ali i papra i senfa i rugih začina ; Tvro kuhana jaja teže se probavljaju, nisu preporučljiva ni pržena jaja jer optereduju probavu u želucu ulkusnog bolesnika, osobito onog s ulkusom želuca.

Namirnice bogate ugljikohidratima •

•

•

•

jelovanje ugljikohirata na sekreciju želučanog soka nije još pouzano istraženo. Zna se a bijeli kruh izaziva slab rektivni aciitet, a nema nikakva neutralizirajudeg jelovanja; Iz iskustva se zna a isaharii mogu u nekih osoba izazvati pojačanu sekreciju želučane kiseline i uzrokovati žgaravicu; Hipertonične otopine šedera također, slično mastima, usporavaju prolaz saržaja kroz želuac, ok šeder stimulirajudi izlučivanje inzulina uzrokuje hipoglikemiju, a ta stimulira sekreciju kiseline; Stoga slatka jela i pida mogu mnogima ulkusnim bolesnicima pričinjati sme tnje, izazivanjem žgaravice, zato bi ih trebalo izbjegavati

Kruh i tjestenine  –

Svježe pečeni kruh i svježe pripremljena jela o tjestenine mnoge i zrave osobe teško podnose;

 –

 –

Bolesnik s uoenalnim i želučanim ulkusom bolje je preporučiti ostajali, stari k ruh, dvopek ili prepečenac (tost); Tjestenine, okruglice o kruha, rižu, pšenični i kukuruznu krupicu svi ulkusni bolesnici obro ponose, ok tijesta s kvascem teže ponose te je bolje a ih ne uzimaju.

Kolači i ostale slastice •

Ved je naglašeno a mnoga s latka jela, mogu bolesniku praviti smetnje;

•

Ipak mu ih ne treba potpuno braniti ako ih podnosi;

•

•

Slastice koje najčešde prave probleme bolesniku jesu kolači s mnogo najeva, preslatka, kolači pripremljeni s prženim tijestom (krafne) i ostala izana tijesta i onih pripremljenih s čokolaom, razne torte, slatkiši punjeni i priređeni s orasima, baemima, lješnjacima, grožđicama i makom; Kolači i slastice koje se opuštaju u ulkusnoj ijeti jesu oni koji se pripremaju sa što manjom količinom masnode, rafiniranog šedera, kao i svega onoga naveenoga što čini probleme ulkusnim bolesnicima;

•

Najčešde slastice i kolači koji se preporučuje u ulkusnoj ijeti su: biskviti, piškote, puinzi, kreme o vanilije, čajni keks i sl.

Masti i masna jela •

Životinjske i biljne masti te ulja usporavaju pražnjenje želuca i time proužuju trajanje kontakta hrane koja jeluje neutralizirajude sa želučanim sokom, a ne izaziva reaktivni hiperaciitet;

•

Loša je strana jela koja sarže mast i ulja u činjenici a nemaju pufersko jelovanje;

•

Antaci oan tim jelima jeluje uže, jer se hrana i antaci uže zaržavaju u želucu;

Novija istraživanja pokazuju a se razne vrste masti onosno masne kiseline različito ponašaju u želucu glee pražnjenja i prolaza kroz probavni trakt;

•

Masnode koje se preporučuju u ulkusnoj ijeti su biljna ulja, maslac i margarin.

•

Povrde i vode U ulkusnoj se ijeti preporuča ono povrde i vode koje ima manje neprobavljivih prehrambenih

•

vlakana (celuloze, hemiceluloze, lignin, pektin);

Međutim, zbog svog vitaminskog i mineralnog saržaja, a u oređenoj manjoj mjeri i prehrambenih vlakana, preporučuje se a buu zastupljenih u što mogude vedoj količini u ovoj ijeti;

•

Zatim pripremljeno na najbolji mogudi način (što manji gubitak hranjivih tvari), a a bue što lakše

•

probavljivo za ulkusnog bolesnika;

Povrde i vode, a naročito ono bogatije biljnim vlaknima, preporuča se pripremati kuhanjem, pirjanjem i pasirano, rai lakše probave;

•

Koru i sjemenke treba obaciti jer sarže najviše neprobavljivih prehrambenih vlakana koja iratabilno jeluju na čir onosno sluznicu želuca;

•

Prehrambena vlakna jeluju tako a ubrzavaju pasažu crijeva pa su zbog toga u oređenoj mjeri obro ošli u ovoj ijeti;

•

Kako mnogi ulkusni bolesnici pate od opstipacije (zatvor), ne bi im trebalo braniti povremeno

•

uzimati povrde i vode bogatije prehrambenim vlaknima (npr. mekinje ili posije) pripremljeno na najpriklaniji način, ako ih obro ponose; Mnogi o njih loše ponose vode i povrde koje i nije izrazito bogato prehrambenim vlaknima kao što su npr. slatki i kiseli kupus, luk češnjak pa je bolje a namirnice ne stavljaju u svoj jelovnik;

•

Konzervirano vode i povrde također je bolje ne uzimati.

•

Začini Još je avni rimski pisac Cornelius Celsus, temeljedi svoje ijetetske propise na Hipokratovu učenju, napisao: "Ka je na želucu čir…. treba primjenjivati laganu i probavljivu prehranu, a izbjegavati sve oštro i kiselo";

•

•

Taj njegov stav i anas prihvada veliki broj liječnika, nutriciologa i bolesnika;

•

Papar, paprika, ocat, senf smatraju se izravnim iritansi ma želučano-crijevne sluznice. Međutim,

mišljenja a ti začini i stimuliraju proukciju želučane kiseline nije znanstveno okazano; Ulkusnim bolesnicima unatoč toga, u principu ne preporučuje u vedoj mjeri i bolje a ih se klone.

•

Pogotovo onim bolesnicima koji su skloni recidivima ulkusa; •

Začini koji se opuštaju u ulkusnoj ijeti su: sol, a u manjoj mjeri i razrijeđen, limunov sok, vinski i  jabučni ocat.

Napitci •

Napici koji se ne preporučuju ulkusnom bolesniku jer izazivaju negativne posljeice jesu inu strijski sokovi, gazirana pida, omadi jako slatki sokovi, jaki čajevi, leena i kola pida;

•

Napici koji mogu nadi mjesto u ulkusnoj ijeti su svi blagi čajevi, omadi sokovi o voda i povrda s malo šedera, bijela kava, blagi kakao, mineralna voa u manjoj mjeri i sl.

Alkohol i kava •

Sva osaašnja ispitivanja uz neke manje suprotne stavove, pokazuju a alkohol uzet u vedoj mjeri uzrokuje akutni gastritis i erozije sluznice sa ili bez krvarenja;

•

•

•

•

•

Alkohol razbija sluzničku barijeru, izaziva pojačano izlaženje natrija i ponovno ulaženje iona voika (H+), što je nepobitno okazano; Pojeinačno osobama koje nisu ovisnici i ne naginju reciivima ulkusa može poneka opustiti čašu crnog vina poslije jela, ali je bolje a i to ne uzimaju ok je prisutna ulkusna niša; Žestoka alkoholna pida kao što su; konjak, rakija, viski, rum, likeri i nezrela mlaa vina zabranjena su bolesnicima s peptičkim uluksom; Kava ka se uzima u vedim količinama, prema nekim ispitivanjima, koja sugeriraju blisku korelaciju između simptoma ulkusa i količine kave uzete ko bolesnika s uoenalnim ulkusom; Kava se smatrala neprijateljem broj jean zrava želuca; Kofein kave je stimulator, ali dosta slab, sekrecije kiseline;

Novija su istraživanja pokazala a proukti prženja kave jenako kao i kofein, stimuliraju sekreciju kiseline. Uzimanje same kave bez kofeina, pa potom samog kofeina povisivala je razinu klorine kiseline u želucu, ali se razina gastrina povisila samo nakon uzimanja kave i kave bez kofeina, ok sam kofein ne utječe na razinu gastrina •

•

•

Prema nekim ispitivanjima mali peptii i aminokiseline, kojih ima u kavi, jeluju također na poražaj lučenja želučane kiseline; Kava uživana u vedim količinama i trajno može u nekih osoba izazvati teški oblik antralnog gastritisa. Iako nema čvrstih okaza o povezanosti kave i ulkusa, ipak klinička iskustva govore a kava štetno jeluju na želučano-crijevnu sluznicu i ne bi je trebalo opuštati ulkusnim bolesnicima; Ima i opažanja a kava može u mnogih osoba izaziva neugonu žgaravicu

Pušenje •

•

•

•

•

Iako ne spaa u ijetu, pušenje je česta i loša navika mnogih ulkusnih bolesnika;

Mnogi su autori okazali a je učestalost ulkusne bolesti značajno češde u pušača, a u onosu na spol češde u muškaraca; osaašnje spoznaje još nisu jasno okazale na koji način nikotin utječe na pojavu peptičkog ulkusa; Zna se a nikotin koči sekreciju bikarbonata pankreasa i time ometa neutralizaciju kiseline. Osim toga remeti pokretljivost (peristaltiku) smanjujudi tonus sfinktera pilorusa omogudujudi refluks žuči u želuac; Sve to govori u prilog pretpostavci a je nikotin, onosno pušenje, potencijalno štetno. Zato se smatra a se bolesnicima treba savjetovati a ne puše.

Higijensko mikrobiološka ispravnost namirnica •

Namirnice koje služe za prehranu kako zravih tako i bolesnih ljui kao i premeti opde uporabe (strojevi, posuđe, ambalaža) moraju biti besprijekorno higijensko mikrobiološki ispravni;

•

•

Svaki nemar, nepažnja i nepriržavanje sanitarnih propisa i pravilne tehnološke obrae može ovesti, a često i ovoi, o higijenske neispravnosti hrane, a najčešde i neupotrebljivost, pa i štetnost za zravlje; Kao što je poznato, namirnice ne služe samo kao izvor nutrijenata za ljue nego također i kao supstrat za rast mikroorganizama;

•

Higijensko mikrobiološkoj ispravnosti namirnica moramo na poseban način posvetiti pažnju pri izboru i oabiru namirnica kao i njihovom čuvanju i pripremanju koje nam služi za prehranu bolesnika;

•

•

Naročito to vrijei za bolesnike probavnog sustava koji su tim više osjetljivi na mikrobiološki, toksikološki kontaminiranu i higijenski neispravnu hranu; Moerna znanost može anas savršenom točnošdu analizirati sve higijensko neispravne namirnice i nedostatke i to: •

Senzorskim analizama

•

Fizičkim (mehaničkim) ispitivanjima

•

Kemijskim analizama

•

Bakteriološkim analizama kojim se može okazati prisutnost patogenih klica i toksina u namirnicama

Pripremanje hrane, temperatura i vrijeme tretmana •

Poslije izbora namirnica veoma je važan način pripremanja hrane, ulkusne ijete, kao i količina hrane;

•

O pravilnom oabiru procesa pripremanje jela ovisit de uveliko i kvaliteta i uspješnost ijetoterapije;

•

Kao i ko opdih načela i uputa u ulkusnoj ijeti, možemo se ržati va osnovna staija ulkusne bolesti;

•

U prvom stupnju se preporuča stroži kriterij pri izboru i pripremanju jela. Što se tiče izbora namirnica u ovom staiju on je važan i olazi u obzir lako probavljiva škrobna i proteinska hrana kao što je mlijeko i mliječni proizvoi, meso o mlaih životinja, piletina, teletina, riža, tjestenina, kruh, krumpir, maslac, margarin i sl.;

•

•

Nakon prvih znakova poboljšanja stanja bolesnika (1 o 2 tjena) može se početi s a slobonijim izborom namirnica i procesa pripreme hrane; Poslije smirenja akutnog stanja krvarenja bolesnik se otpušta iz bolnice i prelazi na kudni tr etman dijetoterapije;

•

Osnovna pravila i preporuke za pripremanje osnovnih skupina namirnica u ulkusnoj dijeti su: •

Meso: preporuča se pripremanje kuhanjem ili pirjanjem u pari, kosano, riba kuhana ili

pirjana prelivena hladnim (maslinovim) uljem; •

•

 Jaja: meko kuhana ili polutvrda

Masnode: masnode treba pri pripremanju jela samo blago zagrijati ili hlano preliti uljem, maslacem ili margarinom;

•

Povrde: se preporuča kuhano kao varivo ili kao lešo, pasirano i preliveno ozvoljenim

masnodama. opušteno je blago začiniti preporučenim začinima i bez teške zaprške s prženim masnodama. opušteni začini su: sol, blagi jabučni i vinski ocat; •

Vode: kuhano vode, prironi vodni sokovi, vodni pirei, vodne kreme.

Temperatura  –

 –

Temperatura i vrijeme termičkog tretmana također je važno u ulkusnoj ijeti. Neke se namirnice moraju termički tretirati, naročito se to onosi na meso, povrde i vode, a bi bile lakše probavljive; Termički tretman treba a bue što je mogude kradi, kako bi se izgubilo što manje termolabilnih hranji vih tvari i a bi bilo priklano za uživanje ulkusnom bolesniku.

Energetske i nutritivne potrebe bolesnika s ulkusnom bolesti  –

Energetske i nutricijske potrebe ko ulkusnih bolesnika teško je usporeiti s nekim standardima;

 –

Poznato je da su bolesnici s ulku snom bolesti oba spola, obna granica se krede o vrlo

mlae populacije pa sve o kasne staračke obi;  –

 –

Kako su različite obne skupine, tako su i tjelesne i intelektualne aktivnosti različite, a parametri stanara i normativa su samo za oređenu skupinu; Najčešde bolesnici u aktivnoj fazi bola su na bolničkom liječenju pa je ijetna prehrana po kontrolom nutriciologa-dijetologa;

 –

 –

 –

Nakon izlaska bolesnika iz bolnice i zacjeljivanje čira bolesniku se i alje preporuča izvjesno vrijeme priržavati opdih načela  ulkusne dijete;

Upute i korisne savjete sve u svezi ulkusne ijete bolesnik može obiti pri izlasku iz bolnice u savjetovalištu za prehranu i ijetoterapije; Energetske potrebe: Energetska vrijednost cjelodnevnog obroka ulkusne dijete treba biti oko 2500

kcal i treba se odrediti za svakog ulkusnog bolesnika posebno;  –

Proteini: S obzirom na to a je ulkusna bolest pradena obično anemijom zbog čestih krvarenja ili

nepravilne prehrane, a neki put i izrazitim smanjenjem saržaja proteina u krvi, neophono je da količina proteina u nevnom obroku bue najmanje 1 o 1,5 g na kilogram tjelesne mase. Za nevni unos 2500 kcal energetski uio iz proteina bue 15% što iznosi oko 93 g proteina  –

Ugljikohidrati trebaju osigurati oko 50-60% od cjelokupne energetske vrijednosti dnevnog obroka. Ako uzmemo energetski unos od Ugljikohidrati:

2500 kcal, a a 50% energetskog ujela čine ugljikohirati, potrebno je unijeti 312 g ugljikohirata; Masti u strukturi dnevnog obroka trebaju biti 25-30% od ukupnog dnevnog energetskog unosa. Od energetskog unosa od 2500 kcal masti sa svojih 30% udjela trebali bi biti zastupljeni u ulkusnoj dijeti sa 83 g;

 –

Masti:

 –

Minerali: U akutnom stanju ulkusne bolesti, to jest u fazi krvarenje koja je pradena i velikim

gubitkom željeza, prehrana u kojoj je glavna hrana mlijeko ne osigurava ovoljno željeza. Zato je neophono a se u mirnoj fazi što prije naoknai taj gubitak, unosom hrane koja ga sarži;  –

Vitamini: Ko ulkusne ijete postoji izvjesni eficit unosa vitamina u nevnoj prehrani. Naroči to se

to onosi ko bolesnika u akutnoj fazi bola ka se nalazi na mliječnoj ijeti;

 –

Deficit kako vitamina tako i minerala u akutnoj fazi kada je unos namirnica per os smanjen,

naoknađuje se meikamentima (infuzijskim otopinama, tabletama i sl.) PREPORUKE ZA IJETOTERAPIJU BOLESNIKA KOJI BOLUJI O ČIRA NA ŽELUCU I VANAESNIKU •

Opde upute i naznake

•

Čir uglavnom nastaje zbog poremedaja ravnoteže između obrambenih i agresivnih čimbenika;

•

•

U obrambene čimbenike spaaju sloj sluzi i bikarbonata, površine   epitelnih stanica, otpornost stanične membrane i brzina oporavka (regeneracije) sluznice; Agresivni čimbenici su: želučana kiselina, pepsin, žuč, Helicobacter pylori, neki lijekovi, posebice nesteroidni antireumatici, acetilsalicilna kiselina, kortikosteroidi i dr

•

Prekomjerno uzimanje srestava za uživanje (alkohol, kava, pušenje), te česta stresna stanja i rugi čimbenici oslabe zaštitu sluznice želuca ili vanaesnika što omoguduje želučanoj kiselini razorno djelovanje;

•

Pravilnom prehranom odnosno dijetom treba onemoguditi poražaj sluznice i neutralizirati

slobonu želučanu kiselinu, a to postižemo pravilno izborom namirnica, ogovarajudim tehnološkim procesima; •

te pravilnom i

Za zacjeljenje čira preporuča se ijetna prehrana;ijetna prehrana kaa se uglavnom preporučuje razlikuje se u prvoj fazi sa simptomima čira kaa se preporučuju jela na osnovi mlijeka i mliječnih proizvoda i nekih lako probavljivim namirnica i prehrambenih proizvoda;

•

•

•

Mlijeko neutralizira kiselinu u prvo vrijeme, ali naknadno dovo i o ponovnog lučenja želučane kiseline. To suprimiramo medikamentima;

Nakon jean o va tjena o pojave znakova čira prelazi se na sloboniju prehranu; Hranu se preporuča uzimati tri puta nevno jer često se ogađa a češdi obroci povisuju sekreciju želučane kiseline;

•

Češdi manji obroci preporučuju se ako postoji refluksna bolest jenjaka;

•

Hranu treba jesti polagano i obro prožvakati;

•

Sve namirnice moraju biti svježe za pripremu;

•

Preporuča se namirnice pripremati kuhanjem u voi, pirjanje u pari i  jesti umjereno toplu hranu;

•

Hrana ne smije biti pretopla, prehlaa i ne previše začinjena (sol, papar, ocat, paprika), te ne preslatka;

•

•

•

•

Pripremanje jela se ne preporučuje prženjem, pečenjem, prelijevanje masnodom (ulje, svinjska mast) koja je pregrijana ili pržena; Ne preporuča se uživanje alkohola, kola pida, crna kave i pušenje. ijetetski tretman ko čira na želucu i vanaesniku i prijelaz na sloboniji izbor namirnica i prehrambenih proizvoa ovisi o staiju bolesti i opdem stanju bolesnika. Kako se stanje bolesnika poboljšava, tako se prelazi na sloboniju ijetetsku prehranu. Bolesniku se preporučuje priržavanje opdih načela ulkusne ijete i izbjegavanje onih namirnica koje njemu osobno smetaju bez obzira na dijetetske norme

•

Tablica 3. Saržaj prehrambenih vlakana u nekim vrstama voda, povrda i žitaricama u 100 g  jestivog dijela

Vrsta

Prehra.

Vrsta

Prehra.

Vrsta

Prehra.

Vrsta

Prehra.

namirnica

vlakana

namirnica

vlakana

namirnice

vlakana

namirnice

vlakana (g)

18,5

Grožđice

6,8

16,1

Kesten

6,8

14,3

Orah suhi

6,4

oljušteni

13,6

Lješnjak suhi

6,1

Kokosov orah

10,2

Mušmula

5,9

(g)

Pšenične mekinje

Pšenične klice Grah bijeli

Soj.

braš.

mast ext.

Soj.

44,0

Grašak zeleni

7,8

30,0

Zobene pahuljice

7,0

25,4 18,7

Slanutak suhi

14,3 11,9

braš. 11,9

punomas.

11,7

Grašak suhi Leda suha

11,0 10,6

Kukuruzne pahulj.

9,9

Grah mladi

9,1 8,5

Bob suhi

8,0

Peršin list

(g)

6,5

Ječmena kaša Heljdino

5,6

Šljive sušene Bademi

Tjestenina bez jaja

5,0

Mušmule

8,7

5,0

mesni dio

8,7

Kokice kukuruzne

4,8

Datulje

8,2

4,2

Raženo brašno Čokolaa lješnjak

3,4

s

Kelj pupčar Kupus svježi

3,1

sušene Ribiz crni Ribiz crveni

Rogač

7,7

3,2

Kupine

6,4

Čimbenici koji su bitni za sastavljanje jelovnika su:  –

Populacija – zdravi, bolesni;

 –

Vrsta, količina;

 –

Preporučene, ne preporučene namirnice;

 –

Naziv jela, receptura, normativ;

 –

Bruto, neto;

 –

Tehnološki procesi pripremanja;

3,9

3,4

7,0

SASTAVLJANJE DIJETNI JELOVNIKA ZA ULKUSNE BOLESNIKE

Masline zelene

Ogrozd

Maline

Dunja

4,4

7,3

3,2

Mrkva

Orah sirovi

7,4

7,0

Sjemenke maka

5,2

3,5

mljeveni

Bazgove bobice

cijela

Sjeme suncokreta

3,7

Paprika žuta

nepolirana

sušene

5,3

Mahune žute

Riža

Smokve

brašno

Raid zeleni

Graham kruh

(g)

3,4

Banane Kakao prahu

3,2 u

2,0

Sjemenke sezama Smokve zelene Kompot

šljiva

2,5

od

 –

Energetska i nutricijska vrijednost;

Energetske i nutricijske vrijednosti namirnica  –

Bruto vrijednosti namirnica

 –

Neto vrijednosti namirnica

 –

Termički obrađene namirnice

 –

Porcionirane namirnice

 –

Konzumirane namirnice

 –

Metabolizirane namirnice

Hrana kao čimbenik zravlja – preventivna terapija •

Potrebno je znati osnovnu ulogu hrane, namirnica u organizmu;

•

Hrana je izvor energije, graivnih i zaštitnih tvari;

•

O povezanosti prehrane i zdravlja postoji neizmjerno mnogo dokaza;

•

O izboru namirnica, količini, načinu pripremanja ovisit de razvoj, zravstveno stanje, otpornost organizma od raznoraznih bolesti;

•

Tjelesna aktivnost također oprinose zravlju i ugovječnosti.

Poznavanje populacije, dob, spol, zanimanje •

Potrebno je znati kategoriju populacije za koju sastavljamo jelovnik;

•

Dali je to zdrava ili bolesna populacija;

•

•

jeca preškolske obi, osnovna ili srenjoškolska omlaina, stuentska populacija, rano aktivni jelatnici, staračko pučanstvo; Svaka o ovih kategorija ima neke specifičnosti što se onosi na  energetsko nutricijske potrebe kao i na izbor i procese pripremanja;

•

Prehrana bolesnika je posebno specifično poručje poznato kao ijetoterapija.

Poznavanja nutricijske i energetske vrijednosti namirnica i prehrambenih proizvoda  –

Da bi napravili najbolji odabir namirnica i prehrambenih proizvoda potrebno je poznavati kemijski sastav namirnica i deklaracije prehrambenih proizvoda odnosno energetsku i nutritivnu vrijednost;

Vode, povrde, meso, mlijeko, jaja, riba i prehrambeni proizvoi o spomenutih namirni ca Piramide pravilne prehrane •

Postoje razne piramide pravilne prehrane, za mlade, stare kao i za neke kategorije bolesnika;

•

Namirnice koje se stavljaju u onji io piramie preporučuju se uzimati u vedoj mjeri a što iemo prema vrhu sve manje;

Dobre bi bile piramide pravilne prehrane pojedinih skupina namirnica

Zastupljenost dnevnom obroku

hranjivih

•

Ugljikohirati…………50-60% dnevnog unosa

•

Masti…………………... 25-30% dnevnog unosa

•

Bjelančevine………….10-20% dnevnog unosa

tvari

u

Energetske potrebe •

Bazalni metabolizam

•

Psihofizička aktivnost

•

Dob

•

Spol

Poznavanje tehnoloških procesa pripremanja hrane •

Potrebno je poznavanje osnovnih tehnoloških procesa pripremanja onosno kulinarske procese;

•

jelovanje tehnoloških procesa na hranjive tvari namirnica naročite na one koje su termolabilne i vodotopive i dr.

Nema "zdrave" i "nezdrave" hrane •

Sve namirnice su zrave i prehrambeni proizvoi ako nisu kemijski, bakterijski, mehanički, ozračeni ili na bilo koji rugi način toksički onečišdeni oni su ispravni i ozvoljeni su za prehranu čovjeka.

BOLESTI CRIJEVA CELIJAKIJA ILI GLUTENSKA ENTEROPATIJA •

•

•

Glutenska enteropatija ili celijakija je najčešda kronična gastroenterološka autoimuna bolest koju karakterizira neponošljivost organizma na gluten bjelančevinu pšenice, ječma, raži a če sto i zobi; Obično se javlja ko ojenčai, između šestog i osamnaestog mjeseca života, u vrijeme ka ono uz majčino mlijeko, počinje uzimati i rugu hranu. Međutim često glutenska enteropatija ne bue ijagnosticirana u mlađoj obi nego se taj perio otkr ivanja protegne i do 18 godine a i u starijoj životnoj obi; Populacija koja je posebno intolerantna na gluten ima problem u nabavci prehrambenih proizvoda

bez glutena a posebno proizvoa na bazi žitarica. Kako brašno i prehrambeni proizvoi o žitarica sarže gluten takvim bolesnicima vrlo je teško nadi proizvoe koji ne sarže gluten, a osnovna profilaksa za glutensku enteropatiju je za cijeli život bezglutenska ijeta; Najvedi problem za ove bolesnike je mali izbor proizvoa prehrambene inustrije na hrvatskom tržištu na bazi brašna o žitarica koji ne sarže gluten a i vrlo su skupi. Osim toga veliki je neostatak što proizvoi nisu eklarirani kao bezglutenski proizvoi. Bolesnici su uglavnom upudeni na ljekarne koji u svom asortimanu za prehranu imaju prehrambene proizvoe o kukuruznog brašna i riže, onosno bezglutenske proizvode •

Osnovna karakteristika bezglutenske prehrane je korištenje brašna o riže i kukuruza za pripremanja jela kao zamjena za brašno i proizvoe koji se obivaju o žitarica (pšenice, raži, ječma i zobi);

•

•

•

•

jeci se ijagnosticira glutenska enteropatija histološkim i serološkim pretragama u periou o šestog mjeseca o osamnaeste goina života; Rezultati pokazuju a se simptomi bolesti GE nestaju ved nakon va mjeseca o uvođen ja bezglutenske ijete, ko jece svih uzrasta. jeca u prosjeku omah počinju obivati na tjelesnoj masi a i rugi znakovi bolesti počinju nestajati (proljev, slabokrvnost, neostatak teka, izbočen trbuh, povradanje, bolovi u trbuhu, razražljivost i r); Važno je naglasiti a se vrlo brzo javlja reciiv glutenske enteropatije ako se prekine bezglutenska ijeta i počne uzimati hranu koja sarži gluten; U kliničkoj slici najčešde ominiraju kronični proljevi sa steatorejom, grčevi u trbuhu, mršavim tijelom, naročito ekstremiteta i velikim trbuhom što jetetu aje karakterističan izgle. Još se naziva sindrom malapsorpcije ili celijakija;

•

•

Bolest je funkcionalno obilježena teškom malapsorpcijom, a patološko -anatomski oštedenjem sluznice proksimalnih dijelova tankog crijeva. Oštedenja olaze zbog konzumiranja hrane koja sarži gluten. Pri tome se skraduju crijevne (male) resice (villi) koje se nalaze na sluznici tankog crijeva i služe za apsorpciju hranjivih tvari i stvaranje probavnih enzima. Tako organizam po staje nesposoban apsorbirati hranjive tvari kao što su proteini, masti, ugljikohirati, vitamini i minerali koji su neophoni za život i zravlje jeteta; Klinički, funkcionalni i patološko -anatomski znakovi celijakije nestaju vrlo brzo ako se iz prehrane jeteta isključi biljna bjelančevina gluten, onosno pepti alfa -glijain, kojega sarži zrno pšenice, raži, ječma i zobi. Uz ponovno avanje hrane, koja sarži gluten, znakovi bolesti reciiviraju, pa otuda i naziv glutenska enteropatija;

•

Dijeta bez glutena nije jednostavna jer je gluten prisutan u mnogim procesuiranim prehrambenim

proizvoima, u mnogim konzervansima, lijekovima i različitim stabilizatorima. Bezglutenska ijeta nije samo izbjegavanje proizvoa kao što su kruh, tjestenina, kolači, pohana h rana i sl. Puno hrane, naizgle bez glutena, ga sarži, npr. hirolizirani protein povrda i moificirana hrana. Proizvo koji se konzumira mora se dobro kontrolirati; •

Celijakija ili glutenska enteropatija, bolest je cijelog organizma, najčešda je gastroenterološka bolest. U Europskoj uniji jedan od 100 osoba ima celijakiju. Od sedam do deset oboljelih tek jedan  je prepoznat. U Hrvatskoj na oko 85 osoba boluje od celijkije.

DIJAGNOSTIKA GLUTENSKE ENTEROPATIJE •

•

Ved goinama peijatri, nutriciolozi i rugi znanstvenici pokušavaju ogonetnuti etiologiju i patofiziologiju glutenske enteropatije, razjasniti njenu kliničku sliku i komplikacije, te iznadi i primijeniti uspješnu terapiju; U početku pradenja bolesti postavljamo početnu ijagnozu mikroskopskog nalaza atrofične sluznice tankog crijeva, primjenjujemo bezglutensku ijetu i nakon oređenog vremena evientiramo klinički ogovor na ijetu;

U rugoj fazi pradenja bolesti otvoreno je pitanje i stalna ilema ali je potrebno izvršiti opteredenje glutenom i dali je ijeta bez glutena za cijeli život nužna baš ko svih bolesnika •

Klinički ogovor na ijetu bez glutena je brzi oporavak, obivanje na masi i nestanak svih simptoma bolesti;

•

Simptomi ko tipične kliničke slike celijakije su: Kronični proljev, mršavljenje, izbočen trbuh, anoreksija – neostatak apetita, povradanje, bolovi u trbuhu, razražljivost, promjena raspoloženja, slabokrvnost;

ijagnostički kriteriji za celijakiju •

Laboratorijske serološke imunološke pretrage na protutjela AGA, EMA;

•

Histološka biopsija sluznice tankog crijeva okaz karakterističnog oštedenja sluznice tankog crijeva;

Postavljanje ijagnoze celijkije nije jenostavna i zahtjeva, uz pretragu krvi na specifična protutjela (tzv antiglijadinska i endomizijska protutjela) i ako su o ne pozitivne učini se enoskopski biopsija sluznice tankog crijeva, bez koje se dijagnoza celijakije  – glutenske enteropatije ne može i ne smije postaviti LIJEČENJE GLUTENSKE ENTEROPATIJE IJETOM BEZ GLUTENA •

•

Temelj liječenja glutenske enteropatije je stroga za cijeli život bezglutenska ijeta. Najvažnije je a iz ijete isključimo sve proizvoe o pšenice, raži, ječma i zobi rai saržaja glutena; Bolesnicima je često rai lošeg stanja uhranjenosti, potrebno osigurati hiperkalorijsku i hiperproteinsku hranu, a za početak smanjiti unos masti koje sarže zasidene ugolančane masne kiseline i disaharide;

•

Pothranjenom jetetu najčešde je potrebno 150 kcal pa i više na kilogram tjelesne mase, a proteinske potrebe se podmiruju ako se hranom osigura 3 – 4 g bjelančevina na kilogram tjelesne mase;

•

Potrebno je precizno paziti pri izboru namirnica za prehranu. Prehrana bez skrivenih izvora glutena

nije jenostavno provoiti. Poteškodu stvara što se gluten može skrivati u aitivima, konzervansima i različitim stabilizatorima hrane. Može se nalaziti u procesuiranoj hrani, lijekovima i konzervansima. Puno hrane, naizgle bez glutena, ga sarži, npr. hirolizirani protein povrda (HVP) i moificirana hrana. Stoga je neophono pažljivo pročitati na ambalaži eklaraciju o sast avu industrijskih prehrambenih proizvoa i a li sarže gluten; •

•

Riječ je o neponošljivosti bjelančevina iz žitarica koje nazivamo peptiima, onosno prolaminima. Uobičajeno je uvjerenje a postoji neponošenje samo na unesen gluten, onosno, na proukt k oji nastaje njegovom razgradnjom  – glijain. Sve četiri frakcije (vrste) glijaina izazivaju manje -više izraženu glutensku enteropatiju; Poznato je također nepovoljno jelovanje i rugih vrsta peptia iz: raži (sekalin), ječma (horein) i zobi (avenin);

•

Bezglutenska prehrana je zravstvena prehrana koja isključuje gluten koji je protein pšenice, raži,  ječma i zobi i botaničkih sronika ovih vrsta kao što su: Pira, Farina, Semolina, Triticale. Za oboljele o glutenske enteropatije štetno je brašno spomenutih žitarica i sve namirnice o brašna –   kruh, tjestenina, te razna industrijska hrana prehrambenih proizvoda;

•

•

•

Problem je oržavanja striktne bezglutenske ijete jer gluten je u inustriji popularan oatak za zgušnjavanja ili pologa za boje i arome koje se oaju u proizvoe široke potrošnje; Bezglutenska ijeta nije nimalo štetna za organizam. Gluten kao protein nije esencijalan i aminokiseline koje ga čine zamjenjive su brojnim rugim prehrambenim izvorima. Bezglutensko kuhanje ientično je normalnom kuhanju. Mnoga se jela mogu pretvoriti u bezglutenska bez ikakvih poteškoda ako se upotrebljavaju prirono bezglutenska namirnice; Mnoga jela mogu se pripremiti tako da su bezglutenska a da se pri tom ne gubi na okusu.: •

Umaci se mogu zgušnjavati škrobnim brašnom ili krumpirom;

•

Kroketi ili nabujci također se obro vezivati krumpirovim škrobom ili kukuruznim brašnom;

•

Ko pripreme ribljih jela može se upotrijebiti čisto kukuruzno brašno;

•

Povrde se može pripremati bez brašna;

•

•

Juhe, žličnjaci o krupice ili puing o fine kukuruzne ili rižine krupice bit de jenako obro  jelo poput onih pripremljenih o pšenične krupicu;

Uvođenjem takve prehrane crijevna sluznica se oporavlja o brzog u blažim slučajevima 2 o 3 tjedna do onog unutar 6 mjeseci u bolesnik a s teškom histopatološkom i kliničkom slikom bolesti. (kod starijih 2 do 3 godine) ponovno postaje funkcionalna te se uz pravilnu, raznovrsnu prehranu,

eficitarne hranjive tvari se korigiraju, svi simptomi bolesti se povlače i ijete na striktnoj bezglutenskoj prehrani praktički je zravo. Dozvoljena hrana - namirnice za osobe s glutenskom enteropatijom •

Riža, rižino brašno (najčešde se koristi u smjesi s ostalim vrstama bezglutenskog brašna), kukuruz, kukuruzno brašno, škrob kukuruzni čisti, brašno mix svjetlo (brašno na bazi krumpirovog i kukuruznog škroba i rižinog brašna), proso, helja, soja, brašno rogača, kesteni, sezam, proso, heljda;

•

•

Sve vrste povrda, krumpir, sve vrste mesa, ribe, jaja, mlijeko, sir, jogurt, vrhnje, ulje, margarin, šeder, me, m armelada; Onosno svi proizvoi koji ne sarže gluten te oni koji su eklarirani kao bezglutenski s karakterističnim znakom "prekriženi klas pšenice u krugu”

Zabranjena hrana - namirnice za osobe s glutenskom enteropatijom •

Pšenica, raž, ječam, zob i sve njihove prerađevine i proizvoi koji sarže ove žitarice i u tragu (tjestenina - svježa, suha, slatke ili slane pečene proizvoe – kruh, štapidi, kolači, krekeri, pizza, keksi, pite, kroasane itd.);

•

•

Pšenične klice, mekinje, krupica o nezrela žita, slano p ivo, bijela kava, kupovni kruh od kukuruznog brašna (uvijek sarži bijelo pšenično brašno), gotove juhe, gotova hrana, umaci, musli i žitarice za oručak napravljene o gore naveenih žitarica; Može biti prisutan u aitivima, konzervansima i različitim stabilizatorima koji se često nalaze u gotovoj hrani;

•

Uz ove osnovne karakteristike bezglutenske ijete preporuča se u kojoj količini a konzumiraju hranu potrebnu za oporavak i normalizaciju tjelesne mase. Osim toga preporučaju se i potrebe ostalih deficitarnih nutrijenata koja su posljeica nastanaka oštedenjem crijevne sluznice, zbog čega  je bila umanjena resorpcija hrane odnosno hranjivih tvari vitalno potrebnih ljudskom organizmu . Prednost i pozitivne strane bezglutenske prehrane

•

Početak ijetetskog tretmana pomaže u nestanku kliničkih simptoma: Normalizacija testova na protutjela;

•

Normalizacija i obnova normalne strukture crijevne sluznice;

•

Unutar nekoliko ana olazi o poboljšanja teka i raspoloženja; Progresivno nestajanje proljeva;

•

Organizam apsorbira i iskorištava sve hranjive sastojke –  normalizira se metabolizam;

•

Uspostavlja se normalna tjelesna masa;

•

•

•

•

Ponovno uspostavljanje optimalnog psiho-fizičkog stanja.

ijetetski tretman, posebno ako je rano primijenjen, minimiziran rizik ugoročnih komplikacija, ali ne otklanja u potpunosti mogudnost bilo kojih povezanih autoimunih patologija. Važno je naglasiti a priržavanjem bezglutenske ijete uz nestajanje simptoma koji karakteriziraju glutensku enteropatiju, nestaju i simptomi koji su najčešde uruženi s GE kao što je ermatitis herpatiformis, promjene na zubnoj caklini, osteoporoza, smanjen rast, zakašnjeli pubertet, anemija; Najvedi problem je za bolesnike s glutenskom enteropatijom mali izbor proizvoa prehrambene industrije na hrvatskom tr žištu na bazi brašna o žitarica koje ne sarži gluten, zatim neostatak je i u tome što ti proizvoi nisu   deklarirani kao bezglutenski sa svojim karakterističnim znakom "prekriženi klas pšenice u krugu" a i vrlo su skupi.

UPALNE BOLESTI CRIJEVA ANATOMIJA DEBELOG CRIJEVA •

•

•

ebelo crijevo je znatno šire, ali i krade o tankog crijeva; uljina ebelog crijeva u prosijeku iznosi 160 cm, a može biti znatno ulje (olocolon) ili krade (brachicolon) o uobičajenih vrijenosti; Smatra se da su velike razlike duljine debelog crijeva u ljudi uvjetovana vrstom prehrane, to jest da

oni koji se hrane pretežno biljnom hranom imaju ulje crijevo; •

Takve osobe ne moraju imati nikakve smetnje ali se često pojavljuju opstipacije koje su ugotrajne ako se biljna hrana zamjeni mesom

FIZIOLOGIJA DEBELOG CRIJEVA •

Apsorpcija vode i elektrolita iz himusa

•

Pohrana fekalnih masa do njihova izbacivanja

•

Postoji i oređena povezanost bakterijske mikroflore, načina prehrane i zlodunih bolesti probavnog trakta

•

Iako su procesi hidrolize i apsorpcije u tankom crijevu vrlo intenzivni, jedan dio hrane ostaje

nerazgrađen i ne resorbiran, to su prije svega prehrambena vlakna; •

U kolonu nalazimo i manju količinu neprobavljenih bjelančevina, te kolesterol, žučne boje i elektrolite, te sluz iz kolona i velik broj bakterija;

•

Cjelokupni ovaj saržaj izaziva učinke koji su uključeni u fiziološku aktivnost ebelog crijeva

UPALNE BOLESTI DEBELOG CRIJEVA •

Upalne bolesti ebelog crijeva mogu biti akutnog i kroničnog tijeka, a mogu ih uzrokovati različiti etiološki čimbenici (npr. infekcijski agensi, lijekovi, ishemija, zračenje, toksične tvari, hipersenzitivni mehanizmi i dr.) odnosno mogu biti nepoznatog uzroka;

•

Ulcerozni i Crohnov kolitis (u sklopu Crohnove bolesti) čine oko 90% svih kroničnih bolesti up alnih bolesti debelog crijeva nepoznatog uzroka;

•

Ta va entiteta imaju puno preklapanja pa se često zajeno opisuju kao upalne bolesti crijeva

CROHNOVA BOLEST (CB)

•

Crohnonova bolest je crijevna bolest nepoznate etiologije, vjerojatno autoimune naravi;

•

To je kronična upala tankog i ebelog crijeva;

•

•

•

Histološki je karakterističan slije bolesnih i zravih crijevnih segmenata, što tu bolest bitno razlikuje o sličnog joj ulceroznog kolitisa Upala zahvati cijelu stjenku, patološki proces je transmuralan Malnutri cija u tijeku Crohnove bolesti uzrokuje gubitak teka, stoga što se bolesnik boji jesti, što mu lijekovi ouzimaju tek, što zbog eficita cinka gube osjet okusa, a zbog teškog proljeva gubi sol; Bolesnik stolicom gubi proteine i krvari, psihički je eprimiran, često sam sebi propisuje ijetu, osjetljiv je na infekciju, lijekove i stres.

PREHRANA I CROHNOVA BOLEST •

PARENTERALNA PREHRANA U CROHNOVOJ BOLESTI

•

•

Parenteralna prehrana važna je komponenta liječenja bolesnika s Crohnovom bolešdu osobito u akutnoj fazi kada je smanjena tolerancija na oralno unesenu hranu ili enteralne pripravke;

•

•

•

•

Restrikcija unosa hrane i odmor crijeva uz TPP  – totalnu parenteralnu prehranu rabi se povremeno i kao primarna terapija u aktivnoj bolesti; Parenteralna prehrana iznimnu vrije nost ima u liječenju bolesnika nakon vedih resekcija tankog crijeva, kad se pojavljuje sindrom kratkog crijeva;

Katkaa parenteralna prehrana u tim situacijama znači oživotnu terapiju i nutritivnu potporu; Nutritivne deficite u Kronovoj bolesti ponekad je najbolje korigirati promjenom PPP  –  parcijalne parenteralne prehrane s dodacima minerala, ologosahrida i vitamina sukladno iskazanim potrebama.

ENTERALNA CROHNOVOJ BOLESTI •

PREHRANA

U

MONOMERNE FORMULE  –

 –

 –

Primjenom elementarnih pripravaka komparabilna je i s primjenom totalne parenteralne prehrane i odmora crijeva u postizanju kratkotrajne remisije;

Komercijalne enteralne ijete saržavaju anas visok postotak glutamina, teoretski atraktivnog moulatora oržanja i funkcije enterocita; Isto tako u monomernim formulama unos masti sveen je na minimum, što može teoretski

ovesti o sniženja proinflamatornih meijatora npr. Prostaglanina. •

OLIGOMERNE FORMULE

-

Nema dokaza o prednostima oligomernih pripravaka u odnosu na monomerne i polimerne pripravke u liječenju Crohnove bolesti •

POLIMERNE FORMULE  –

U prospektivnim randomiziranim studijama, polimerne su dijete (2.800 kcal/dan)

uspoređivane s prenisonom (1 mg/kg/an). U bolesnika na polimernoj ijeti remisija je registrirana u 80%, ali je sniženje upalne aktivnost i bilo istovjetno u objema skupine;

 –

Relaps se u razoblju o jene goine pojavio u 66,6% u skupini liječenih kortikostereoiima, naspram 41,6% u skupini liječenih polimernim pripravcima enteralne prehrane

PERORALNA CROHNOVOJ BOLEST •

PREHRANA

U

Klinička prehrana u CB je višeznačna, spektar se krede o moifikacijskih iskustvenih ijeta, preko potporne terapije, osnovne terapije;

•

Iako su goinama brojni ijetni čimbenici proglašeni mogudim etiološkim agensima za razvoj Crohonove bolesti o tome danas nema jasnih stavova;

•

Isto tako nema konačnih kliničkih potvrđenih činjenica o važnosti moifikacijskih ijeta, osobito u akutnoj fazi bolesti;

•

•

Nema ni potvre o značenju unošenja hrane bez vlakana ili one s povedanom unosom prehrambenih vlakana u bolesnika s CB na konačni isho liječenja; Sporaično se pojavljuju izvješda o prenostima pojeinih iskustvenih ijeta, na osnovi isključivanja nekih hranjivih tvari;

•

•

Neostatak je što nema ovoljno ranomiziranih prospektivnih stuija na ovom poručju ijetnih modifikacija u liječenju CB. Izbor i moifikacije ijeta je iniviualan, međutim ipak se može navesti nekoliko osnovnih postulata;

•

Poslije TPP ka se uvoi i peroralna prehrana počinje se s lako probavljivim namirnicama pripremljenim kuhanjem, pirjanjem, pasiran o i postepeno se izbor proširuje, voedi uvijek računa o stanju bolesnika;

•

•

•

•

Vode i povrde birati sa što manje prehrambenih vlakana, ovoljno zrelo vode u obliku kompota,  jabuke, breskve, špinat, blitva, mrkva, buča, krumpir, riža tijesto i dr.); Od mesa se preporučuje piletina, teletina, junetina, pripremati kuhanjem i pirjanjem, blago začiniti;

U ijetu možemo uključiti i mlijeko i mliječne proizvoe, fermentirane napitke ali uvijek voiti računa o toleranciji bolesnika . Prilikom ordiniranja ijetoterapije ko bolesnika s CB o samog početka ka počne peroralna

prehrana moramo voiti računa i pratiti tolerantnost bolesnika orinirane prehrane i prema simptomima moificirati ijetoterapiju kako bi bila učinkovita i jelovala terapeutski ili bar em ublažila bolesno stanje bolesnika s CB. ULCEROZNI KOLITIS •

To je kronična bolest sluznice ebelog crijeva s krvavo –  sluzavim proljevima;

•

Neki autori smatraju stres i alergije mogu pospješiti pojavu te bolesti nepoznate etiologije;

•

Bolesnici s ulceroznim kolitisom skloni su razvoju pothranjenosti i različitim nutritivnim eficitima, no u manjem opsegu negoli bolesnici s Crohnovom bolesti

PREHRANA I ULCEROZNI KOLITIS PARENTERALNA PREHRANA U ULCEROZNOM KOLITISU

•

•

•

Nema argumenata za dugotrajnu parenteralnu prehranu u ulceroznom kolitisu; U relapsu bolesti TPP  – omor crijeva i kortikosteroii nemaju značajne prenosti na elementarnim ili polimernim dijetama i kortikosteroidima u dosizanju remisije ili odlaganju kolektomije; Periferna parenteralna prehrana o staje samo kao suportivna terapija ko teže anoreksije ili za

vrijeme ijagnostičkih proceura koje zahtijevaju smanjeni unos peroralnim putem. ENTERALNA ULCEROZNOM KOLITISU •

PREHRANA

U

Enteralna prehrana u ulceroznom kolitisu je empirijska, nema adekvatni h kliničkih stuija koje bi

upudivali na prenost pojeinih pripravaka; •

Opde je prihvadeno a je najvažnije u relapsu bolesti supstituirati aekvatnu količinu kalorija (oko 35 kcal/kg/d tjelesne mase) i proteina (1,5 g/kg/d tjelesne mase;

•

Izbjegavati vedi unos hrane s prehrambenim vlaknima radi smanjenja crijevne peristaltike;

•

Dugotrajne dijete bez prehrambenih vlakana potencijalno su opasne jer smanjuju unos prebiotika

(prehrambenih vlakana) kao prethonika kratkolančanih masnih kiselina, važnog energenta kolonocita. PERORALNA ULCEROZNOM KOLITISU •

PREHRANA

U

U vrijeme egzacerbracije primjenjuje se, kao i kod Krona TPP i enteralna prehrana sondom a u

vrijeme remisije nije potrebno nikakvo nerazumno ograničavanje hrane, osim onih namirnica koje bolesniku uzrokuju pogoršanje stanja što je iniviualno različito; •

•

Buudi a bolesnici stolicom gube mnogo ušika (2 -4 puta više nego normalo) treba im povedati unos proteina, pa se vedini bolesnika aje 1,5 g/kg TM; Liječenje ijetom nema nekog okazanog znanstvenog oslonca, osim da bolesnik treba izbjegavati uzimanje namirnica i jela koja mu pogoršavaju stanje;

•

Mnogi ne ponose mlijeko pa ga ne smiju uzimati, a i zbog manjka laktaze koja je česta u toj bolesti;

•

U vrijeme jakih bolova i grčeva s proljevima ka zakaže meikamentno liječenje, treba inicirati TPP, to se posebno odnosi na bolesnike, kojima je indicirana operacija kolona

•

ijeta tih bolesnika iniviualno je različita, pa je valja prilagoiti u ogovoru s bolesnikom;

•

Treba izbjegavati sirovo i osušeno vode i povrde, meso i lijekove koji se probavljaju u tankom crijevu;

•

Izbor i moifikacije ijeta je iniviualan, međutim ipak se može navesti nekoliko osnovnih postulata;

•

•

•

Peroralna prehrana počinje se s lako probavljivim namirnicama pripremljenim kuhanjem, pirjanjem, pasirano i postepeno se izbor proširuje, voedi uvijek računa o stanju bolesnika; Vode i povrde birati sa što manje prehrambenih vlakana, ovoljno zrelo vode u obliku kompota,  jabuke, breskve, špinat, blitva, mrkva, buča, krumpir, riža tijesto i dr.); O mesa se preporučuje piletina, teletina, junetina, pripremati kuhanjem i pirjanjem, blago začiniti;

•

•

U ijetu možemo uključiti i mlijeko i mliječne proizvoe, fermentirane napitke ali uvijek voiti računa o toleranciji bolesnika. Prilikom ordiniranja ijetoterapije ko bolesnika s ulceroznim kolitisom ka počne peroralna

prehrana moramo voiti računa i pratiti tolerantnost bolesnika orinirane prehrane i prema simptomima moificirati ijetoterapiju kako bi bila učinkovita i jelovala terapeutski   ili barem ublažila bolesno stanje bolesnika s ulceroznim kolitisom DIJETOTERAPIJA KOD PROLJEVA •

•

Proljev ili ijareja je patološki poremedaj koji nastaje ka se saržaj crijeva ubrzano prazni. Uzrok mogu biti infekcije bakterijama, virusima ili zbog poreme daja apsorpcije elektrolita (osmotski proljev), kao i ko raznih crijevnih bolesti koje su pradene ulceracijama; Kod infektivnih ili akutnih proljeva dolazi do velikog gubitka vode i elektrolita. Organizam se naglo

isušuje, ehirira, pa stanje bolesnika postaje krajnje ozbiljno i zahtjeva hitnu naoknau tekudine i minerala. To se postiže avanjem meikamenat infuzijom i ogovarajudom ijetom; •

U akutno stanju bolesniku se aju ruski čaj (inijski, kineski) sa saharinom i limunom, prepečenac, sluzave juhe riže, krupice, prežgana. Ovaj ijetni režim traje 1 – 3 ana i ne preporuča se mlijeko i bilo koju drugu vrstu hrane;

•

•

Nakon akutnog stanja, ka se stišaju simptomi, a broj stolica se smanji postepeno se prelazi na prošireni sloboniji izbor namirnica; U dijetu se uvoe manje količine laganih visokovrijenih namirnica, bez puno ostataka, kao što su

kuhana mlaa nemasna mesa (piletina, junetina, riba), meko kuhana jaja, svježi kravlji sir, fermentirani mliječni napitci, obrano mlijeko, keksi "Petit Beurre", odstajali bijeli kruh i kuhano povrde i vode s malo prehrambenih vlakana DIJETA KOD PROLJEVA NEINFEKTIVNE PRIRODE Dispepsija vrenja •

•

Crijevni poremedaj nastaje zbog nemogudnosti organizma a razlaže ugljikohirate pa u stolici ima neprobavljenih čestica škr oba. Tada se obustavlja svaka hrana tijekom par dana, osim infuzija i nezaslađenih čajeva; Slijedi prehrana s malo ugljikohidrata i malo masti u kojoj prednost imaju namirnice bogate

bjelančevinama: nemasna riba, meso, mlijeko i mliječni proizvoi, jaja i omadi vodni sokovi, koji ne sarže mnogo šedera. Tek ka nestanu bolovi a broj stolica se smanji, opušteni su ugljikohirati u obliku vopeka riže, keksa i tjestenine Dispepsija truljenja •

•

ispepsija truljenja je poremedaj u rau crijeva koji se olikuje čestim tamnim stolicama, trulog zaaha, s komaima neprobavljenih mišidnih vlakana, porijetlom o mesa koje smo unijeli s hranom, što je posljeica neovoljnog lučenja enzima za probavu bjelančevina; Dijetoterapija kod dispepsije truljenja je obrnuta od one ka je poremedena probava

ugljikohiratima; ijeta se sastoji s malo bjelančevina, mnogo ugljikohirata i još više fermentiranih mliječnih napitaka (zbog pozitivnog jelovanja mliječno-kiselih bakterija); •

Prvi an ne aje se nikakva hrana osim čajeva. Iude ane ugljikohirate koristimo obilato, i to u kašastom obliku: krupica, riža, zobene pahuljice, omekšali prepečenac, pire o mrkve, pasirana cvjetača, pasirani grašak, špinat. Napici: mlijeko, fermentirani mliječni napici, kako limunaa, omadi vodni sokovi, kompoti.

Dispepsija masti •

•

Jean o najčešdih poremedaja masti je nemogudnost njihove apsorpcije, pa se neapsorbirana mast izlučuje stolicom kao steatoreja. Stolica je obilna, smrdljiva i ljepljiva. Nekad se kapljice masti vide prostim okom. Steatoreja se

najčešde javlja ko bolesti koje izazivaju maligestiju i malapsorpciju. To su akutni i kronični pankreatitis, ostale estruktivne bolesti pankreasa, kronične crijevne bolesti kao Crohnova i ostale bolesti koje digestiju i apsorpciju, ponajprije masti; •

Bolesnicima sa steatorejom valja propisati dijetu s malo masti, odnosno namirnice s minimalnim

količinama masti kao što su mesa i mesni proizvoi kao i manje masno mlijeko i mliječni proizvoi. DIJETA OPSTIPACIJE •

KOD

ZATVORA

Ritam pražnjenja crijeva ko ljui je različit. Jena o vije stolice na an nije proljev, kao što se ni pražnjenje rugog i tredeg ana ne smatra omah zatvorom. Ukoliko se pražnjenje ne obavi više o dva do tri dana, stanje nazivamo zatvor ili opstipacija;

•

Poznato je da mnoge bolesti (hemoroidi, rak) nastaju upravo zbog rijetkog i nedovoljnog izbacivanja

fekalnih masa, ali vedina ljui to na žalost zanemaruje jer se osjedaju sasvim obro; •

•

•

Uzroci zaržavanja stolice u ebelom crijevu su različiti. Ko oređivanje ijete po trebno je znati rai li se o "lijenosti" crijeva (atonična opstipacija) ili je o zastoja ošlo zbog rugih bolesti (bolesti  jetre, infektivne bolesti s visokim temperaturama, kroničnog hiperaciiteta i ostalog) jer je u svakom ovom slučaju ijeta rukčija ; Zašto se javlja lijenost crijeva? Opet zbog neogovarajude prehrane: uživanja rafinirane hrane (bijeli kruh, šeder) bez prehrambenih vlakana, uživanje suhe hrane, nereovito uzimanje obroka i često ogađanja pražnjenja crijeva; Da bi pokrenuli crijeva - izazvali peristaltiku  –  hrana mora biti voluminozna, s obiljem namirnica

bogatih prehrambenim vlaknima: brašno o cjelovitog zrnja pšenice, raži, helje, s pšeničnim klicama; •

•

•

Također je potrebno uzimati mnogo povrda koje sarži više prehrambenih vlakana: grah, grašak, kelj, leda, kupus, mahune, paprika, krastavci, bob; svježeg voda s korom, smokve, suhe šljive, atulje, jaja, svježi sir, riba; ijeti je potrebno mnogo tekudine: voa, kompoti i sokovi te mlijeko. Čajevi, kakao i čokolau treba izbjegavati jer jeluju suprotno. Umjereni začini su opušteni; Bitno je a hrana sarži što više sastojaka koji se probavom ne razgrađuju, čime volumen stolice postaje vedi, a samo voluminozna stolica ka se spusti u zanji io crijeva, ampulu recti, njegov io rastegne, što izaziva poražaj i taa slijei voljni akt pražnjenja –  defekacija.

DIJETOTERAPIJA KOD JETRENIH BOLESTI HEPATOPROTEKTINA DIJETA •

•

Jetra ima velike zaatke u našem organizmu. Ona je centralna kemijska tvornica u organizmu. Hranjive tvari nakon pr obave i resorpcije iz crijeva stižu portalni krvotokom u jetru; Iz tih tvari – monoelementarnih jedinica hranjivih tvari  – ona stvara onu vrstu potrebnih tvari koja je organizmu potrebna u tom trenutku. io biva zaržan u jetri, kao pričuva, io se eponir a kao

pričuvna energija glikogen, a ostalo se putem krvi ostavlja svakoj stanici;

•

•

Velika je uloga jetre u metabolizmu, bjelančevina, masti, ugljikohirata kao i stvaranja žučnog soka, čuvanje organizma o trovanja – etoksikacija, zgrušavanja krvi; Akutno ili kronično bolesna jetra ne može u cijelosti obavljati svoju funkciju. Prehranom prilagođenom vrsti bolesti i stanju bolesnika mogude je , uz ostalu terapiju, ublažiti napreovanje bolesti;

•

•

Velika je uloga jetre u metabolizmu, bjelančevina, masti, ugljikohirata kao i stvaranja žučnog soka, čuvanje organizma o trovanja – etoksikacija, zgrušavanja krvi; Akutno ili kronično bolesna jetra ne može u cijelosti obavljati svoju funkciju. Prehranom prilagođenom vrsti bolesti i stanju bolesnika mogude je, uz ostalu terapiju, ublažiti napreovanje bolesti.

AKUTNA VIRUSNI HEPATITIS •

•

UPALA

JETRE

Akutni virusni hepatitis izazivaju najčešde virusi A, B, rjeđe virus . I mnogi lijekovi izazivaju promjene u jetri klinički vrlo slične ili jenake hepatitisu vir usne etiologije. I akutni alkoholni hepatitis, u nas je osta česta bolest, te rijetki hepatitis u trunodi, potom toksoalergijski i hepatitisi izazvani raznim toksinima. Manifestiraju se klinički također prilično slično virusnom hepatitisu; Svim spomenutim bolestima zajenički je nazivnik oštedenje i nekroza hepatocita u manjem ili

vedem obujmu, ovisi o težini etiološkog agensa; •

•

•

•

•

Infekcija uz bol, mučninu i temperaturu, bolove ispo esnog rebrenog luka, izaziva gađenje prema hrani i gubitak apetita. Nakon kradeg glaovanja koje koristi, bolesniku nuimo obilno tekudinom i laganim čajem (kamilica), obranim mlijekom ili svježe spravljenim vodnim sokovima; Ka se akutna faza smiri i bolesnik počne osjedati gla, u ijetu uključujemo energetski bogat hranu  –  3000 kcal, odnosno unosom 100  – 110 g bjelančevina nevno, 350 –  400 g ugljikohidrata, potrebnom količinom masti 50 – 70 g biljnog porijekla; ijeta se sastoji o lakoprobavljivog povrda s manje količine prehrambenih vlakana, bez ikakvih oštrih začina, nemasna mesa junetina, piletina, obrano mlijeko i proizvodi od mlijeka sa smanjenim količinama masti; Valja paziti a se, posebno pothranjenim bolesnicima, osiguraju potrebne količine svih nutrijenata, osobito esencijalnih. Ako se to ne može učiniti na usta,  mora se nadoknaditi s PPP, a u ekstremnim slučajevima i s TPP; Ko akutne upale jetre pušenje i alkohol mogu otežati stanje, pa se zabranjuju. Akutno upaljena  jetra posebno je osjetljiva na alkohol.

DEKOMPEZIRANA CIROZA JETRE •

•

•

Ko kroničnog hepatitisa jetrene stanice propaaju u vedem broju nego što se regeneriraju, pa buja vezivno tkivo – ciroza jetre; ijetu pri kroničnoj upali jetre nazivamo i visokoproteinskom, što znači a ponuđena hrana mora biti kvalitetna po sastavu i bogata po količini izabranih p roteina. Sir, mlijeko, riba, nemasna mesa, kao što znamo, nositelji su bitnih prijeko potrebnih aminokiselina. Rai raznolikosti trebaju biti i namirnice bogate biljnim bjelančevinama.; U prehrani bolesnika s kroničnim hepatitisom opuštene su i namirnice bogate ugljikohidratima kao što su: kruh, tijesta, riža, krumpir koje treba koristiti u kombinacijama s mesom, sirom onosno namirnicama bogatih bjelančevinama;

•

•

Bolesnika treba potaknuti a se svojim prijelozima uključi u planiranju jelovnika, a se u okv iru opuštenog uvrsti i njegova želja, ali je potreban i olučan stav u osljenom provođenju ijetnih ograničenja U slučaju a se pojave otoci i nagomilavanje tekudine u trbušnoj šupljini, provoi se neslana ili strogo neslana ijeta koja se oređuje prem a stanju bolesnika; Ako je ošlo o krvarenja, obustavlja se svaka prehrana, uvoi se infuzija, potom hlane napitke, pa tekuda - kašasta ijeta.

IJETOTERAPIJA BOLESTI ŽUČNOG MJEHURA I ŽUČNIH VOOVA •

•

Žuč stvaraju jetrene stanice i luče je u žučne voove, a njima u žučni mjehur, gje se zgušnjava. Čim hrana prije svega masna jela, stignu u vanaesnik, složenim putem, suranjom hormona i živaca otvori se Vaterova papilla uz istoobnu jaku kontrakciju žučnog mjehura; Svaka smetnja pražnjenju žučnog mjehura ili glavnih žučnih voova uzrokuje "žučne kolike". Po pretpostavkom a i ko kolecistolitijaze i koleokolitijaze mnoga jela mogu izazvati snažnu kontrakciju i "kolike", treba izbjegavati sva jela koja tako djeluju na bilijarne organe;

•

Stoga su osnovna načela ijetoterapije bolesti žučnih organa sa žučnim kamencima, koji su najčešde

(u više o 90% bolesnika) prisutni uz istoobnu upalu žučnog mjehura; AKUTNI KOLECISTITIS •

Bol i, vrlo često, povradanje, uz istoobnu akutnu upalu gušterače, ograničava se svaka peroralna prehrana;

•

•

Čim se stanje popravi, prelazi se na ljekovite čajeve, bistre juhe, a nakon toga može se prema bolesnikovu stanju, prijedi na kašastu ijetu; Ne uzimati masna jela ni namirnice bogate lipidima (neutralne masti, fosfatidi, kolesterol i dr.),

masnode smanjiti na najmanju mogudu mjeru, izbjegavati ebljanje, pri napau bolova i pri akutnoj upali, povradanje i povišena temperatura, uz rugu meikamentnu terapiju uključuje se infuzija. Tek nakon va ana opušta se uporaba laganih biljnih čajeva, omadih sokova, slabo zaslađenih; •

•

•

Proširenje ijete teče postupno; ne uključuje bjelančevine ni bilo kakve masnode. U toj fazi aju se samo ugljikohirati: vopek, keksi, tjestenina, riža, krumpir, pasirano vode i povrde lakoprobavljivo i vodni sokovi, čaj; Proširenje ijete teče postupno; ne uključuje bjelančevine ni bilo kakve masnode. U toj fazi aju se samo ugljikohirati: vopek, keksi, tjestenina, riža, krumpir, pasirano vode i povrde lakoprobavljivo i vodni sokovi, čaj; Kad se bolesnikovo stanje poboljša, oređuje se proširenje ijete, uz strogu zabranu masnoda bilo

koje vrste. Preporučuje se teletina, junetina, piletina ili nemasna riba, kuhano pasirano povrde bez podlijevanja uljem, maslacem ili margarinom; •

opuštene su male količine obranog mlijeka s keksom ili vopekom, vodne kašice i kompoti. Koliko se go bolesnik obro osjedao, ne treba oustati o ijetnog propisa jer i najmanje skretanje i uzimanje masnoda može izazvati žučni napa.

KRONIČNI KOLECISTIS I KOLELITIJAZA •

Dijeta za bolesnike sa žučnim kamencima ili kroničnom upalom žučnog mjehura ne smije saržavati

svinjsku mast, žumanjak, vrhnje, maslac, teško probavljivo povrde , mahunarke i sva povrda bogata s prehrambenim vlaknima i sva jela koja nadimaju;

•

•

•

Za začin se može upotrijebiti najmanja količina biljnih ulja ili, eventualno margarin. Hrana ne smije biti ni pretopla ni prehlana. Sva oštra jela, sva masna jela, svi žestoki začini, na masti pržena jela i slično su zabranjena; Liječenje kroničnog oblika bolesti žuči uvijek je povezana s ijetnim ograničenjem. U pretilih bolesnika, smanjuje se energetska vrijednost na 1400 kcal, smanjenjem masti na 40 g, ugljikohirata na 120 g, uz optimalni unos bjelančevina 75 –  80 g.

IJETOTERAPIJA KO BOLESTI GUŠTERAČE •

Pankreas stvara i luči, u okviru vlastite egzokrine sekrecije, bitne enzime za probavu proteina,

ugljikohirata i masti. Ispaom njegove funkcije bitno je ugrožena probava, a u svezi s tim apsorpcija nutrijenata, ovisno o naglom ili postupnom oštedenju pankreasa; •

Bolest gušterače, izazvana neizliječenom bolesti žučnog mjehura i putova (kamenci), alkoholom ili

neumjerenim uživanjem masne hrane, poremedaj je u probavi osnovnih hranjivih tvari B, M, UH.; •

ijeta ko upale gušterače vrlo strogo zabranjuje upotrebu viljivih mas ti, kao i onih masti koje ulaze u sastav namirnica.

AKUTNI PANKREATITIS •

•

Akutna faza, s teško slikom stanja ( jaka bol, mučnine, povradanje) javlja se nakon obilnog masnog obroka ili obilna uživanja alkohola. Bolesniku se isključuje unos bilo koje hrane per  os; Bolesnik prima infuziju, a nakon poboljšanja opušta se uzimanje čaja ili, ako je tijek bolesti umjereniji, male količine ugljikohirata: krumpir, riža, tjestenina bez jaja, vopek uz čaj ili slabo slatke kompote;

•

Postupno, kako se stanje popravlja, p roširuje se jelovnik laganim, potpuno nemasnim obro

kuhanim mesom: junetinom, teletinom, piletinom (bez kože), nemasnom ribom, bjelanjak, svježi kravlji sir. Povrde je ograničeno na kuhanu mrkvu, špinat, buču, blitvu, mlau ciklu i svježe kuhani kompoti blago zaslađeni. Sve ostalo nije opušteno; Koliko dana traje ova stroga dijeta, ovisi o tijeku bolesti.

KRONIČNI PANKRATITIS •

•

•

•

Ko kronične upale gušterače oređuje se vedi energetski unos, s proširenim izborima namirnica uključivši i manje količine masnode biljnog porijekla (20  – 40 g), bjelančevine iz nemasna mesa 80 – 100 g i 400 – 500 g ugljikohidrata u tijeku dana; U ogovoru s bolesnikom te vrijenosti postižemo postupno. S mesa se ostranjuje sve viljive masnode, mlijeku se obire masnoda, kao i juham a; O proteinske hrane, ako je eficit proteolitičnih enzima izraženiji, proteini se ne ograničavaju, nego se selektivno aju proteini mlijeka i bjelanjak, jer ih organizam lakše iskorišduje nego bjelančevine mesa; Količina proteina ne bi smjela biti manja o 1 g/kg tjelesne mase, inače de sigurno odi o malnutricije;

•

Kronični pankreatitis je oživotna kronična bolest. Ugljikohirate ne treba ograničavati, ali je bolje, u ogovoru s bolesnikom, izabrati cerealije u kašastom obliku: rižina kaša, kuhana riža , krupica,

prepečen kruh, lako probavljive slatkiše bez masnode, nabujke, kompote, biskvite , keksi, žem, me, vodni pire i sl.; •

Uz hranu treba bolesniku osigurati supstituciju pankreasnih enzima tako a se, u svakom težem slučaju oaju. U tom slučaju prehrana je mnogo liberalnija, pa se bolesniku može preporučiti a sam osobno testira toleranciju pojeinih jela i izbjegava ona jela koja ne ponose unatoč pankreasnim enzimima;

•

Ipak bolesnika treba upozoriti a ne smije uzimati: alkoholna pida, pogotovo žestoka, masna i na masti pržena ili pečena jela, masna mesa, punomasno mlijeko, masni sirevi, oštre začine (papar, papriku i sl.), crnu kavu ako mu pričinja bilo kakve smetnje, koncentrirane slatke napitke, povrde i vode bogato prehrambenim vlaknima, ne pušiti.

DIJETOTERAPIJA

ŠEDERNE BOLESTI •

•

•

•

Šederna bolest –  diabetes mellitus  – je kronična, nezarazna, metabolička bolest, onosno bolest u kojoj je poremedena izmjena tvari u organizmu; Metaboličkim procesima oslobađa se energija iz hrane i koristi za mišid ni rad, stvaranje topline i obnovu stanica. Tri su glavna sastojka hrane: ugljikohirati, bjelančevine i masti; Ugljikohirati se u najvedoj mjeri razgrađuju u jenostavni šeder glukozu, bjelančevine o aminokiselina  a masti do masnih kiselina. Da bi se glukozi iz krvi omogudio ulazak u stanicu, gušterača izlučuje u krv hormon inzulin, koji se veže na površinu nekih stanica. Glukoza ulazi samo u one stanice na čijoj površini vezan inzulin; U bolesnika sa šedernom bolesti gubi se sposobnost iskorištavanje g lukoze iz krvi neophodne za stvaranje energije u stanicama organizma. Razlog tomu može biti jelomična ili potpuna nesposobnost gušterače za stvaranje inzulina, ili se rai o tome a stanice mogu samo jelomice koristiti inzulin;

•

Pojela šederne bolesti: •

•

•

Tip 1 – ijabetes ovisan o inzulinu, koji se najčešde javlja u mlađih osoba –  juvenilni dijabetes Tip 2  – dijabetes neovisan o inzulinu, koji se uglavnom javlja u odraslih osoba  – adultni dijabetes

Postoji niz stanja ko kojih se može pojaviti ijabetes Kao štosu: gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica, bolesti gušterače, iniciran lijekovima ili kemikalijama i dr.

Čimbenici koji najčešde utječu na nastanak šederne bolesti •

Pretpostavlja se a je za nastanak bolesti značajan:  –

Nasljedni čimbenik;

 –

Prekomjerna tjelesna masa;

 –

Česta stresna stanja;

 –

Virusna infekcija koja ošteduje beta -stanice Langerhansovih otoka;

Razni lijekovi te razni kemijski toksični spojevi •

Liječenje ijabetesa

•

U svim oblicima dijabetesa potrebna je:

•

Dijetna prehrana

•

Tjelesna aktivnost

•

Samokontrola i edukacija



Načela ijetoterapije ko šederaša

•

Izbor namirnica,

•

Broj dnevno potrebnih kalorija i

•

Redovitost obroka

Planiranje ijabetičke prehrane, •

U provođenju ijabetičke prehrane koriste se tablice zamjena jenako  vrijednih namirnica prema preporukama ADA tablica (The American Dietetic Association 1989);

•

•

O čemu se tu rai; Sve namirnice koje se preporučuju poijeljene s u 6 skupina. U svakoj skupini namirnice imaju različitu masu, ali istu vrijenost bjelančevina, masti i ugljikohidrata. Unutar skupine namirnice se mogu zamjenjivati, čime se ne remeti osnovni sastav, a postiže se raznolikost u izboru prema navikama bolesnika. Hrana onosno količina namirnice unutar skupine onose se na pripremljenu namirnicu odnosno gotovo jelo. Rai lakše pripreme označena je količina potrebnih svježih, sirovih nekih namirnica.

•

Raspored jedinica za prehranu ijabetičara u cjelonevnom obroku 1500 kcal (6300 kJ)

GLIKEMIJSKI INDEKS •

•

•

Glikemijski ineks (GI) mjeri kakvodu ugljikohi rata i njihov utjecaj na razinu glukoze u krvi; Ispitivanje o utjecaju različitih ugljikohirata na postpranijalni porast glukoze, pokazala su a je porast glukoze različit poslije uzimanja različitih ugljikohirata; anas se više proučava apsorpcija ugljikohirata prema mjerilu više ili niže glikemije nego brzina same apsorpcije;

•

Zato nas zanima glikemički vrh svakog ugljikohirata, tj. njegova mod i brzina poizanja glukoze u krvi;

•

CHO koji se sporo hiroliziraju oržavaju stalnost glukoze u krvi, ocjenj ujemo ih kao dobre i

neznatno utječu na GI •

•

•

CHO koji se brzo cijepaju izazivaju nagli porast glukoze i inzulina, ovi ugljikohirati imaju vedi GI i loši su CHO;

Ko propisivanja ijete za šederaše i reucirane ijete preporučuju se CHO koji se sporo hiri liziraju i oržavaju stalnost glukoze u krvi; Namirnice s niskim glikemijskim indeksom ne uzrokuju nagle i dugotrajne skokove glukoze u krvi i

prehrana namirnicama koje su pri nu glikemijskog ineksa poboljšava cjelokupnu kontrolu glukoze u krvi u slučaju oba tipa šederne bolesti; •

100%: glukoza;

•

80-90%: kukuruzne pahuljice, mrkva, pastrnjak, krumpir instant pire, maltoza, med;

•

70-79%: kruh o cjelovitog zrna, proso, riža bijela, bob svježi, krumpir mlai;

•

60-69%: kruh bijeli, riža smeđa, müesli, pšenične pahuljice, slani keks, cikla, banane, grožđice,

čokolani prutidi; •

50-59%: helja, špageti bijeli, slatki kukuruz, inustrijske pšenične mekinje, keksi o zobenog

brašna, grašak smrznuti, saharoza, čips; •

40-49%: špageti o integralnog brašna, grubo mljeveno zobeno brašno, krumpir, grašak sušeni,

naranče; •

30-39%: grah, slanutak, jabuke, slaole, mlijeko, jogurt, juha o rajčice;

•

20-29%: leda, fruktoza;

•

10-19%: soja, kikiriki

DIJETA REDUKCIJSKA DIJETA •

U

PRETILIH

OSOBA

Pretilost je stanje nastalo uljim uzimanjem vede količine i pretežno visokokalorične hrane s

razmjerno vedim ujelom masti i šedera, te manje potrošnje energije tjelesnim aktivnostima; •

o povedanja tjelesne mase olazi kaa u organizam unosimo više energije nego nam je potrebno za naš bazalni metabolizam, S i za tjelesnu aktivnost;

•

Povedana tjelesna masa onosno pretilost je čimbenik rizika za niz bolesnih stanja: povišen krvni tlak, kariovaskularne bolesti, infarkt srca, možani uar, ijabetes, bolesti lokomotornog sustava i dr.;

•

ijeta ko pretilosti, ispravno postavljena, takav je način prehrane a postupno uklanja suvišne kilograme izražene u nakupinama masti, a a pri tom organizam obiva sve potrebne hranjive tvari;

Preporuča se u prosjeku a energetska vrijenost treba a se krede o 1000 kcal o 1500 kcal. Energetski unos se izbalansira gotovo kao i kod normalne prehrane

•

 –

ugljikohidrati – 60%

 –

bjelančevine – 15%

 –

masti – 25%

Potrebno je oreiti energetsku vrijenost u tijeku ana uz pomod tablica stanarne tjelesne mase. U tablicama postoje podaci idealnih ili standardna tjelesna masa s obzirom na godine, spol,

visinu i tjelesnu građu; •

Preporučene namirnice u ijeti za pretile osobe: •

•

•

Juhe o različitog povrda; Mlijeko i mliječni proizvoi: obrano mlijeko i mliječni proiz vodi od obranog mlijeka, sir, fermentirani mliječni proizvoi – jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko Meso: nemasna junetina, teletina, piletina, riba, kuhano, pirjano, pečeno u posuama za

pripremu bez masnode; •

•

Masnode: biljna ulja, margarin i maslac u ozvoljenim količinama Povrde: Kuhano na lešo, pirjano bez ulja u vlastitom soku, što više u svježem obliku, kao salata u količini 200-400 g.;

•

Vode: sve svježe ili u obliku kompota bez šedera;

•

Napitci; voa i svježi vodni sokovi bez šedera.

Ne preporučane namirnice u dijeti za pretile osobe:  –

 –

 –

Sve masne juhe od mesa;

Mlijeko i mliječni proizvoi: punomasno mlijeko i mlijeko u prahu, oštri punomasni sirevi sa 45% mliječne masti, topljeni sirevi; Meso: svi masni dijelovi svinjetine, junetine, janjetine, masne ribe, guske, patke, sva pohana

i pržena mesa;

 –

 –

Sve u vedim količinama;

 –

Vode: orasi lješnjaci, baemi, suhe smokve, grožđe;

 –

Slastice: torte i kolači najeveni masnim, kremama i svi kolači;

 –

Sva alkoholna pida i zaslađeni vodni sokovi.

Danas postoji mnog e popularne ijete koje se nue u raznim srestvima informiranja i priopdavanja

kao što su: Mjesečeva ijeta, Prehrana po krvnim grupama, Atkonsonova ijeta, Montignac ijeta,

ijeta čarobnom juhom ili ijeta Mayo klinike, UN ijeta i r. Sve ove ijete ne maju znanstvenu utemeljeno osnovu.

IJETA BOLESTI SRCA I KRVNIH ŽILA •

Bolesti srca i krvnih žila su na prvom mjestu uzroka smrti u svijetu. Prema statistikama u razvijenim zemljama od infarkta miokarda, a kao posljedice visokog tlaka i ateroskleroze umire visoki postotak

ljui. Posebno zabrinjava što te bolesti sve više pogađaju i relativno mlađe ljue oba spola; •

Poznato je a nepravilna prehrana ugrožava vitalnu sposobnost srca i krvnih žila.

•

Poremedaj može idi u va pravca: •

•

Kad je organizam kvalitativno i kvantitativno pothranjen olazi o slabosti srčanog mišida te usporenog krvotoka i

Ka je preobilna prehrana, pogotovo mastima i šederom. To izaziva taloženje masnoda i kolesterola na stjenkama krvnih žila, te nastaje ateroskleroza s njezinim posljei cama: povišenim krvnim tlakom, trombozama, možanim uarom ili infarktom srca;

DIJETA KOD ATEROSKLEROZE – OTVRNUDA KRVNIH ŽILA •

Smanjiti unos masnode u prehrani, a vrstu masnode mijenjati u korist biljnih ulja;

•

Upotrebljavati mlijeko sa smanjenom količinom mliječne masti 1%, te izbjegavati, vrhnje, tučeno slatko vrhnje, punomasne tvrde sireve;

•

•

•

•

Pretile osobe trebaju provoditi reduciranu dijetu radi smanjenja tjelesne mase;

Treba ograničiti unos kolesterola (žumanjak jajeta, iznutrice, masnu svinjetinu i svinjske prerađevine, školjke i sva ostala masna mesa); Izbjegavati prženu hranu; U prehrani treba povedati količinu složenih ugljikohirata i bogatih prehrambenim vlaknima – proizvoe o cjelovitog zrna žitarica, mahunarke, zeleno vode i povrde);

Treba povedati tjelesnu aktivnost

IJETA KO POVIŠENOG KRVNOG TLAKA •

Treba voit računa o tjelesnoj masi – nastojat približiti se iealnoj, smanjiti energetski unos hrane, što znači pretili reucirati tjelesnu masu;

•

Smanjiti unos soli  – do 2 g dnevno;

•

Smanjiti ukupan unos masnoda (ispo 25% ukupnih kalorija) a zasidene masne kiseline (svinjska

mast, maslac, loj) zamijeniti nezasidenima (ulje, margarin). Voiti računa o neviljivoj masti koja se nalazi u raznim prehrambenim proizvodima; •

Ograničiti kolesterol na 300 mg dnevno;

•

Koristiti raznovrsnu hranu s više prehrambenih vlakana (cjelovite žitarice, crni kruh, vode i povrde);

•

Izbjegavati stresne situacije

DIJETA KOD INFARKTA SRCA •

Bolesnik strogo miruje uz ogovarajudu meikamentnu terapiju, ne pomišlja na hranu;

•

Žeđ gasi voom, vodnim sokovima ili obranim mlijekom;

•

Ka se bolovi umanje, aje se hipokalorična ijeta s laganim juhama, mljevenim i kuhanim mesom;

•

Ako sol nije zabranjena, jelo se soli umjereno;

•

Nakon poboljšanja funkcionalne sposobnosti srca, ijeta se oređuje prema stanju uhranjenosti bolesnika, ako je prekomjerna tjelesna masa, propisuje se reducirana dijeta;

•

Izbor namirnica i pripremu obroka treba tako poesiti a ne otežavaju ra probavnih organa, a time i rad srca;

•

Uvijek paziti na količinu unosa i strukturu masnoda.

IJETA PRI SRČANOJ EKOMPEZACIJI •

U akutnoj fazi, ka su prisutne mučnine, povradanje i smanjena potreba za hranom, uz terapiju i mirovanje, hrana se ne daje;

•

Tek ka se akutni simptomi umire, prehranu počinjemo laganim čajevima, juhama, uz vodne sokove i kompote, oajemo obrano mlijeko, keks, prepečenac, manje količine mljevenog ili kuhanog mesa u obranoj juhi;

•

•

•

Dijeta je neslana

Nakon poboljšanja opdeg stanja bolesnika, energetska vrijenost nevnog obroka oseže 1000 1200 kcal s 40 g b jelančevina ograničenim količinama masnode i soli; opuštena je uporaba nemasne junetine, piletine, teletine, ribe pripremljeno kuhanjem, pirjanjem u vlastitom soku;

•

opušteno je mlao povrde i povrde bez mnogo prehrambenih vlakana kao što su: mrkva, kru mpir, špinat, cikla, tikvice, zelena salata, kako probava ne bi otežala stanje bolesnika uz smanjene količine soli.

DIJETA KOD HIPERLIPIDEMIJA •

•

•

Povedana količina masnoda u krvi može biti egzogena i enogena; Egzogeni uzrok povedanja lipia je prevelika potrošnja masnoda i šedera što rezultira povišenom razinom masnoda u krvi s jene strane; Enogeni uzrok povedanja lipia je rai poremedenog metabolizma onosno patofiziološki – povedano stvaranje u organizmu;

•

Povedana razina ukupnih masnoda naziva se:   Hiperlipidemija;

•

Pod hiperlipidemijom se smatra

•

Hiperkolesterolemija – povedana koncentracija kolesterola;

•

Hipertriacilgiceridemija – povedani triacilgiceroli;

•

Povedan i kolesterol i triaciglicerol Kombinirana hiperlipidemija

DIJETA KOD BOLESTI BUBREGA •

Bubreg ostranjuje iz organizmu izlučivanje mokrade tvari nastale metabolizmom, a osobito

razgrane proukte bjelančevina, ostranjuje toksine, regulira količinu voe i elektrolita; •

Bolesti bubrega ovoe o raznih poremedaja: nesposobnost a izlučuju vou  (anurija, oligurija) pretjeranog gubitka soli, voe i bjelančevina (albuminurija), nagomilavanje ureje u krvi (uremija), pojava edema i visokog tlaka;

•

ijetna prehrana je bitan činilac o kojeg ovisi tijek bolesti, a regulira one elemente u čijem metabolizmu bubreg ima veliku ulogu, a to su voa, bjelančevine i elektrolita

DIJETA KOD AKUTNE UPALE BUBREGA  – AKUTNI NEFRITIS •

•

ijetne mjere se prilagođavaju opdoj kliničkoj slici i poremedajima koji su se razvili. Prema tome ne postaji univerzalna bubrežna dijeta; Osnovna pravila su: Ograničava se unos tekudine, a njezina količina ogovara izlučenom urinu kroz protekla 24 sata + 5 l za tekudinu izlučenu putem kože i isanja. ozvoljeni napitci su čajevi i kompoti, a mlijeko se isključuje;

•

Dijeta je strogo neslana;

•

ozvoljene su male količine bjelančevina (15 g, 20 g, 30 g);

•

Prema stanju bolesnika postupno se povisuje energetska vrijenost i količina proteina s vedom količinom namirnica koje sarže u vedem postotku esencijalne aminokiseline (sir, jaja, meso ).

IJETA KRONIČNI NEFRITIS

KO

KRONIČNE

UPALE

BUBREGA

•

Kronična upala bubrega ovoi o postupnog zatajivanja bubrega;

•

Prema opdem stanju i laboratorijskim pokazateljima oređuje se;

•

Umjereno slana hrana, a neslana (2 g soli) ako su prisutni edemi ili vi sok tlak;

•

Količina bjelančevina prema kretanju ureje u krvi (20 –  50 g) podrijetlom iz kvalitetnih namirnica (mesa, jaja, sira);

•

•

Energetska vrijednost ovisi o tjelesnoj aktivnosti (1500  – 2000 kcal);

Ko bolesnika s kroničnim zatajivanjem bubrega nije opušten manji energetski unos, osobito ako  je potrebno smanjiti bjelančevine i fosfor.

DIJETA KOD HEMODIJALIZE •

Cilj ijete osigurati ovoljan energetski unos, i izbor kvalitetnih bjelančevina, za pomirenje osnovnih aminokiselina i ušika, kao i ruge biološki potrebne tvari kao vitamine i minerale izgubljenih u dijalizi;

•

•

•

Potreba za bjelančevinama je 1,2 g/kg/an, o toga 75% moraju biti zastupljene bjelančevine visoke biološke vrijenosti (jaja, mlijeko, sir, meso, riba); Unos kalorija je do 35 kcal/kg, a glavni izvori su masti, ugljikohirati i bjelančevine;

Unos soli je o 50mEq/an i to nekoliko sati prije ijalize zbog sprečavanja hipotenzije ili mišidnih grčeva tijekom ijalize.

DIJETA KOD DIJETA BEZ PURINA •

•

•

•

•

BOLESTI

ZGLOBOVA

 – 

GIHTA

Urični artritis je recivirajuda upala jenog ili više zglobova saturacija urične kiseline i olaganje kristala urata i eformacije zglobova, zbog poremedaja metabolizma purina. Purini su sastavni io bjelančevina – DNK – u jezgri ljuskih, životinjskih i biljnih stanica; Mokradna kiselina je proukt metabolizma purina, onosno stvara se razgranjom vlastitih stanica i uživanjem namirnica bogatih purinima, a to su uglavnom meso, riba, iznutrice i neka povrda; Osnovni postulati ijetoterapijskog tretmana bolesnika s uričnim artritisom su prestanak konzumiranja alkohola i piva. Prilikom oabira namirnica za ijetoteapiju bolesnika s uričnim artritisom mora isključiti namirnice bogate purinima i uključiti one bez purina ili sa smanjenim količinama purina; Prehrana mora biti hipourinska, hipoproteinska te hipolipina i konačno postepeno smanjenje pretilosti hipokalorijskom hranom pretilih bolesnik; Dozvoljene namirnice:

Mlijeko sa smanjenom masnodom, obrano, fermentirani mliječni proizvoi, jogurt, acoifil, kefir i dr., kravlji sir od obranog mlijeka; Meso u akutnoj fazi se ne preporučuje, u kroničnom staiju opušta se ograničene količine bezmasnog mesa;

Povrde sve osim koje se ne preporuča; Vode sve osim koje se ne preporuča Kruh i proizvoi o žitarica su ozvoljeni, ograničiti proizvoe s kvascem;

Masnode ulje, margarin sve u manjim količinama; •

Zabranjene namirnice:  juhe od kosti i mesa, sva mesa i proizvode od mesa, svinjetina, janjetina, guščje meso, jetra, bubrezi, mozak, pašteta, šunka, sarine, punomasno mlijek o, masni sirevi,

vrhnje, pečena jaja, soja, leda, grašak, špinat, grah, sve slastice s puno masnode, svinjska mast, majoneza, sva alkoholna pida, pivo, čokolaa, papar, senf, kvasac; baem, lješnjak, kikiriki. •

Ne uključivanje naveenih namirnica u prehranu bolesnika s uričnim artitisom reucira se razina mokradne kiseline u krvi pa time i bolne napaaje gihta.

PREHRANA PREHRANA PROBAVNIH ORGANA •

OPERIRANIH BOLESNIKA

NAKON

BOLESNIKA OPERACIJE

U prvo vrijeme poslije operacije bolesnik se hrani parenteralno, na usta ne obiva ništa. Tek rugi ili

tredi an, ka se javi peristaltika, opušta se uzeti čaj, nekoliko puta na an, u količini koju bolesnik želi; •

Nakon toga slijei kašasta hrana, bogata proteinima, priređena o lako probavljivih namirnica koji daju minimalan ostatak i tako štee organizam o napora pri probavljanju i nelagonost o nadimanja;

•

To su: lagane juhe s mljevenim mesom, prepečenac, mlijeko, keks, riža, tjestenina, pire krumpir, dobro kuhano meso, junetina, teletina, piletina, riba, sve nemasno, meko kuhano jaje, puding,

fermentirani mliječni proizvoi, svježi sir;

•

•

Hrana se raspoređuje na 4 – 5 malih obroka u tijeku ana kako se organizam ne bi opteretio vedim količinama uzetih namirnica ojenom; Nakon 3  – 4 ana, što ovisi o slučaju, obrocima se oaje povrde s manje količinama prehrambenih

vlakana, kao kuhana, špinat, mrkva, cikla, blitva, tikvice i r. •

Prema postoperativno tijeku postepeno se prelazi na slobodniji izbor namirnica kako mesa tako i povrda, tako su i tehnološki procesi razn ovrsniji.

PREHRANA ONKOLOŠKIH BOLESNIKA •

Nedostatak teka  –  inapetencija, anoreksija  – loša probava i apsorpcija hranjivih tvari, mehaničke

teškode ko žvakanja i gutanja, uzroci su koji utječu na pa tjelesne mase, mršavost ko bolesnika s uznapredovanim stadijem bolesti; •

•

•

U takvim slučajevima prehrana mora biti iniviualizirana kako bi se pronašao najbolji način a spriječi aljnji gubitak tjelesne mase i mogudnost razvoja infekcija zbog neostatka graivnih, energetskih i zaštitnih tvari; Bolesnik mora osjetiti našu naklonost i želju a zajeno s njim riješimo problem oko izbora namirnica i načina pripreme njegovog obroka. iskretno treba sugerirati visokovrijene namirnice (mlijeko, sir, riba, meso, vode i povrde). Njegova želja, iako vrlo skromna, otvara mogudnost za stvaranje teka. Bolesniku pripremiti upravo ono što on želi i na način na koji on želi; U mnogome ovisi gje bolesnik ima tumor ali su zahvadeni organi probavnog sustava ili je proces na nekom drugom mjestu, od toga ovisi i prehrana kako izbora tako i načina pripremanja namirnica uz uvažavanje i osobnih želja i ukoliko je mogude a im uovoljimo ti de i uspješnost prehrane biti vedi.

PREHRANA STARIJIH OSOBA •

Pravilna prehrana i u kasnijoj životnoj obi prionosi obrom zrav lju, vitalnosti i svako produljenju životnog vijeka kao i preventivno jeluje na patogenezu onih bolesti koje su posljeica nepravilne prehrane, bilo hiperalimentacije, hipoalimentacije ili nepravilno izbalansirana prehrana;

•

•

•

Cijeli prehrambeni režim ovisi o tome želimo li zaustaviti porast tjelesne mase ili je organizam pothranjen pa je potrebno povisiti energetsku vrijenost (2000 kcal) pri čemu ostaje isti unos bjelančevina i masti, ali je unos ugljikohirata povišen; Kako provesti pravilnu prehranu kod starijih ljudi?

Osigurati organizmu ovoljnu količinu kvalitetnih bjelančevina i kalcija (Ca). To postižemo uživanjem mlijeka, svježeg sira, fermentirane mliječne proizvoe i osobito ribe. Ona je bogata i vitaminom  koji je prijeko potreban za ugradnju kal cija. Jaja su vrlo kvalitetna namirnica ali sarže osta kolesterola. opuštena je nevna količina oko 300 mg, jeno jaje sarži čak 490 mg;

U toj obi organizmu treba prehrana bogata svježim povrdem i vodem. Naročito onim koje sarži znatne količine kalcija, a to su jagoe, marelice, crno grožđe, kupine, suhe šljive i suhe smokve, špinat, kupus, koleraba, kelj, raič, blitva, mrkva, zelena salata i grah •

Povrde bogato prehrambenim vlaknima treba tako pripremiti, pasirati, kako ne bi poremetili probavu. Na taj način organizam obiva i ostale minerale, a o vitamina A i C koji su im bitni a ih unose;

Svakako ograničiti potrošnju šedera, tjestenine, riže i kruha. To prionosi povedanje tjelesne mase

•

odnosno stvaranje masnih naslaga;

Smanjiti masnode i to naročito one životinjskog porijetla, svinjska mast, loj. Izbjegavati sva masna mesa, vrhnje, maslac. Poželjno je a se koriste ulja biljnog porijetla;

•

Izbaciti iz jelovnika sva masna pržena i pohana mesa, iznutrice, salame, kobasice, teške zaprške i začine, konzerve, masne torte i kolače s masnim kremama;

•

Hranu pripremite kuhanjem i pirjanjem. Ako je žvakanje i gutanje otežano, primijeniti kašastu

•

dijetu;

Obroke rasporeiti na 3 glavna obroka i 2 međuobroka.

•

VEGETARIJANSKA PREHRANA

Vegetarijanska prehrana se dijeli na nekoliko vrsta: - Vegani su najraikalniji i u potpunosti izbjegavaju životinjske proizvoe,

uključujudi i ojedu i obudu životinjskog porijetla - Ovolaktovegetarijanci jeu jaja, mlijeko i mliječne proizvoe - Laktovegetarijanci jeu mlijeko i mliječne proizvoe

* Frutarijanci jeu samo vodne ploove * Semivegetarijanci izbjegavaju crveno meso, a konzumiraju piletinu i ribu * Peskovegetarijanci jedu ribu

* Fleksiterijanci prilagođavaju svoju prehranu * Makrobiotičari jeu hranu prema propisima makrobiotike, može uključivati i izbjegavanje mesa iz zravstvenih razloga, ravnomjeran unos svih namirnica, uzimanje samo onih namirnica koje su dostupne u prirodnom

okolišu u kojem se osobe nalaze. 

Vegetarijanska prehrana ima i svojih prednosti jer se takvom prehranom smanjuje koncentracija masnode u krvi koje uzrokuju povišenje srčanog tlaka, te smanjuju s lobodne radikale koji su vrlo

štetni za ljusko zravlje 

Prema najnovijim istraživanjima ko vegetarijancia je niži postotak pojeinih tumora, kao npr. ebelog crijeva, ojke i prostate. Zbog niskog unosa masnoda imaju prosječno nižu tjelesnu masu, niži krvni tlak i rjeđe obolijevaju o ijabetesa tip 2.



Neostaci vegetarijanske prehrane je manjak jene ili više esencijalnih aminokiselina, posebno su deficitarne sumporne aminokiseline, metionin, lizin,cistein.



U prehrani vegetarijanaca često je problem i željezo. Kako se u biljnoj hrani željezo preteženo u nehemskom obliku, apsorpcija tog željeza je manja za oko 10% nego iz hemskog za oko 40%, koje se uglavnom nalazi u namirnicama životinjskog porijetla.



Kod vegetarijanaca se javlja i problem B12 vitamina koji se nalazi isključivo u namirnicama

životinjskog porijetla.