Izdavač Školska knjiga, d.d. Zagreb, Masarykova 28 Za izdavača dr. sc. Ante Žužul Urednica mr. sc. Anuška Nakić Recenzentica dr. sc. Željka Č elić Redaktura/lektura sc. Anita H mjak mr. sc. Alka Stropnik mr.
Oblikovanje naslovnice Velimir Pavić
8. izmijenjeno izdanje ©
ŠKOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2005. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.
RADOSLAV F. POLJANEC
Ruska gramatika za svakoga PyccKa5I I:'paMMaTllKa ,n;n5I Ka)l(,n;oro
lSl$J školska knjiga Zagreb, 2013.
PREDGOVOR Ovaj je priručnik namijenjen onima koji uče (ili su nekada učili) ruski jezik, bilo sami, bilo u školama i na tečajevima, pa bi željeli imati pri ruci kratak podsjetnik - knji gu u kojoj će u sažetom ali ipak jasno izloženom obliku naći podatke o pojedinim ru skim jezičnim pojavama. Ta namjena knjige diktirala je njezin sadržaj i opseg te način obrade jezične građe. Knjiga sadržava osnove gramatike ruskoga jezika, s obradom svih bitnih jezičnih pojava te je tako obuhvaćena sva jezična građa potrebna za razumijevanje ruskih jezič nih oblika za njihovu pravilnu primjenu u praksi. Pri obradi gradiva nastojalo se da izlaganje bude što jednostavnije i pristupačnije, tako da ga može pratiti i onaj koji nije l?obliže upoznat s gramatičkim pojmovima ili ih je možda već pomalo zaboravio. Zato se, uz kratko tumačenje osnovnih gramatičkih termina, daju što je moguće jasnija objašnjenja pojedinih ruskih jezičnih pojava, s mno go ilustrativnih primjera prevedenih na hrvatski jezik. Uz to se, gdje se god smatralo potrebnim, čitatelj upozorava na sličposti ili razlike između ruskoga i hrvatskog jezi ka, pa mu se i na taj način nastojalo olakšati usvajanje lijepoga i bogatog ruskog jezika.
Autor
v
SADRZAJ UVOD . 13 Ruski jezik ... : ......................................................................... ............................................. 1 3 ..............................................................................................................
.........
GLASOVI RUSKOGA JEZIKA I NJIHOV IZGOVOR .................................... 1 5 Rusko pismo ....................................................... ................................................................ 1 5 Fonetska transkripcij a :.................................................................................................... 16 Ruski naglasak (akcent) . 17 Ruski glasovi ......................................................................... ............................................. 18 Samoglasnici 18 Suglasnici . . . 25 .
............................................................................................
.......
................ . . . . . . . . . . . ............... . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ................................. ..........
. . . . . . .............................................. .............
RIJEČ I I NJIHOV SASTAV Dijelovi riječi Vrste riječi .
...............
...............................................
.........................................
.
.
................
.
....
.
...................
.
.................
. . . . . . . . . . ..................................
.......................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..............
GLAGOLI Podjela glagola Glagolski oblici. Tvorba glagolskih oblika . Infinitiv Glagolska vremena u ruskom jeziku
............
.
......................
.................. .......... . . . . . . . . . ............................
. 34 34 38 .40 41 .42 . 42 43 . .44 45 46 47 48 .48 .49 .49
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...................... .......... . . . . . . . . . . . ...............................
..................................................................
.
...
. . . . . . . . . . . . . . . . . ....................... ........
............................................................. . . . . ........................... . . . . . . . . . .. . . .
31 31 32
. . . . . . .. . . . . . . . . . . .........................
.
.
.....................
.......................................
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ............................................ .............................................................. ..................... . . . . . .. . . . . . .............................................
Prezent .. Prva konjugacija . Druga konjugacija Povratni glagoli Naglasak u prezentu Značenje i upotreba prezenta Futur . . Prosti futur . Složeni futur Značenje i uporaba futura Nagla·sak Perfekt . . Naglasak u perfektu . Značenje i uporaba perfekta ............................................ . ....
. .............. . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . .................................
....
. . . . . . . . . . .. ...................... ................. . . . ................ . . . . . . . . . . . ..........
............................................
.. .
. . . . . . . . . . . . . . . . ..................... ......
.................... .......... . . ....................
.
..
. . . . . . . . . . . . ......................... ........
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ................................... ........ . . . ........... ..........
. ............................. ....
.
. . . . . . . . .........
.
...................................... . . . . . . . . . . . .
..................................................................
................. ........... . . . . . . . . . . . . . . . . . .....
.
.
........................
.........................
.
. ....................
................... .................. . . . . . . . . .. . . . . ..................................................
.
. . . . . . . . . . . . . ..........................................
....
. . . . . . . . . . ............................. . . . . . ........ .. . . . . . . . . . . ........
.
..........
.
................. . . . . . . . . .
........................
.
........
. . . . . . . . .. . . . . . . ................... . . . . . . ............ . . . . ................................. . . . . . . . ............................................... . . . . . .....................
Upitni oblik glagola
..............
................................
.
........................
.
..............................
.
....
50 52 53 54
8
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJ! rPAMMATI1KA ,l\JlJ! KAlK,I\OrO
Načini
54 54 . 54 57 59 . . 59 . . 60 62 62 :. .............. 63 . 64 66 68
..................................................................................................................................
Indikativ (izjavni način) Imperativ (zapovjedni način) Kondicional ( pogodbeni način)
.
............. ..................................................................................
............................................................................... .........
Glagolski prilozi.
.
....... ..............................................................................
.
................................................................... ............................................
Glagolski prilog sadašnji (nesvršeni) Glagolski prilog prošli (svršeni)
.
........ ..................................................... .. ............
................................................................ .. .................
Participi
.
............. ................................................................................................................
Aktivni particip prezenta Aktivni particip perfekta Pasivni particip prezenta Pasivni particip perfekta
.
............................................... .............................................. ..............................................................................
.
......................................... .............................. ......................
.
....................................... .......................................................
Nepravilni glagoli
.
.............................. ...............................................................................
IMENICE Značenje imenica .. Zajedničke iIi opće imenice i vlastita imena Rod imenica B roj imenica Deklinacija imenica Vrste imeničke deklinacije ..
.
.
72 . 72 72 73 75 76 79 79 79 . 81 83 84 84 87 89 90 . 90 91 93
............................................................................................... ............ ....
.
.
.............. . ................................................... ...................... ............... ...
.
............ ......................................................
........................................................................................................................
.......................................................................................................................
.
....................................................................................... ...................
.
.
............. . ................................ ........................... ...............
.
Imenice muškoga roda Tvrda deklinacija Meka deklinacija Genitiv jednine na -y (-lO) Lokativ jednine na -y (-lb) Nominativ množine na -a (-H) . Imenice srednjega roda Imenice ženskoga roda . Prva deklinacija . . Tvrda deklinacija Meka deklinacija . Druga deklinacija .
.
.......................................... ........................... ...........................
.
.
.
.................... ......... ....................................... ..............
.
.
.
....................... ............ .................................. ............
.
.
............................................. ........................ ............
..
.............................................. . ..................................
.
.
. .......................................... ........... .....................
.
.
.
................................................... ......... ........................ ..........
.
.................... ............ ................................................................
.
.......... ........... ............................. ............................................
.
............................ ...................................................... .
.
. .................. .....................................................
.
.
.
..
..........
.................... ..................... ................... ........... ....................
PRIDJEVI Vrste pridjeva .
.
.
. . 95 95 . . . 96 . . . . 96 . . . 98 . 98 . .. . . 101 . 107 . 108 . . , .............................. 108 113
...................................................................................... ......... ......... .. ..
.
.
. ................................... ............................. .................................................
Dugi oblik pridjeva . Kratki oblik pridjeva
.
.
....................... .................. ...................... ......... ......... ................
Deklinacija pridjeva Tvrda deklinacija Meka deklinacija
.
.................................................................. ................. .......... . ..
.
.... ......... ........................................... ........ ................................. ....
.
.
............... .............................. .......................... ................................
.
.
.
..................................... .... ....... ......... .... . ...................... ......... ...
Pridjevi kao imenice Komparacij a pridjeva .
.
.................................... ..................... .............................................
..
. ........................ ................................... .......................................
Komparativ Superlativ
.
.
........................................... ........... ....... ....... .........
.
.................................... .............................................................................
9
ZAMJENICE Vrste zamjenica
117 :.................................... ........................ 117 118 121 121 123 125 127 ".................................................................................. 129 131
........ . . . . . . . . . . . . . ......................... ........ . . . . . . .... . . . . . . . . . .. . .............................
......... . . . . . . .... . . . . ..... ............ . . . .. . . . . . .
Osobne zamjenice Povratna zamjenica Posvojne zamjenice Pokazne zamjenice Upitne i odnosne zamjenice Određene zamjenice Odrične zamjenice Neodređene zamjenice
. . . . . . . . . . . . . . . . . . ......... . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........ . . . . ......... . . . . .. . . . . . ................ ............................... . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . ........ . . . . . . . . .
. . . ..... .......... . . . . . . . . ............................... . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...... . . . . .
. . . . . ......... . . . . . . . . ........................... ...................... . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ............ ....................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ......
......... . . . . . . . . . . . ............................ . . . . . . . . .............. . . . . . . . . . . ..... . . . . . . . . . . . . . .
....... . .. . . . .......
. . . . . . . .......... . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . ............... . . . . . .............................. . . . . .
BROJEVI Vrste brojeva
134 134 Glavni brojevi 134 Redni brojevi 139 Zbirni brojevi :............................ ...................................................................... 140 Razlomci 142 Brojne imenice 142 Brojni prilozi 144 Neodređeni brojevi 144 .... .......... . . . . . . . .... . . ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . .......... ............. . . . . . . . . . . ............ . . . . . . ....
.............. ... . . . . . ........ . . . . . . . . . .......... ............................. . . . . . . . . .. . . . . . .......................
. . . . . . ............. . . . . . . . . . . .. . . . . . ........... . . . . . . ......................... .. . . . .........................
................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . ............ ............................. .... . . .......... . . . ............
..........
............... . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... .................................... ............. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .....
....... . . . . . . . . . . . . . . . . . . .......................... ....... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . .....
..... . . . . . . . . . . . . . . . ...................... . . . . . . . . ..... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... . . . . . . . . . ..... ................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . ..........................
PRILOZI Vrste priloga
146 146 147 148 148 149 150 . 150 151
..... . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . ............. . .. . . . . . . . . . . . . . . . . ........... ..........
....... . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . .. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . ........................ . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . .. . . . ..... ..........
Prilozi mjesta Prilozi vremena Prilozi načina Prilozi uzroka Prilozi svrhe Prilozi količine i stupnja
. . . . .. . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . ..................... . . . . . . . . .. . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . .. . ..... .......... .... . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .. . ................. ................ . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... ..........
. . ..... . . . . ......... . . . . . . . . . . . . . ......
.
......................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........
..... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ............................. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ......... ...............
.
......... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. .. . . . .......... .................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . ...
Komparacij a priloga PRIJEDLOZI
.........
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .............. ............ . . . . . ....... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . ........ ..
. . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . .. . . . ............ . . . ....... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ............. ............ . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .......... ......... . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....... ...........
153
Prijedlozi s genitivom . 153 Prijedlog s dativom . 155 Prijedlozi s akuzativom . 155 Prijedlozi s instrumentalom . 155 Prijedlozi s lokativom . . 156 Prijedlozi s akuzativom i instrumentalom . . 156 Prijedlozi s akuzativom i lokativom 158 Prijedlozi s genitivom, akuzativom i instrumentalom . 159 Prijedlozi s dativom, akuzativom i lokativom . 160 Prilozi u službi prijedloga . ".................................................................. 161 . . . . . . . . . . . . . .. . . . . ............... . . .. . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . ....
........
.... .......... ...................
.................. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .... ....................... . . ...... . . . . . . . . . . .
............... . . .... . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . .....
................... . . . . . . .... . . . . . . . . . . . .. . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... ............. . . . . . . ..... . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . ..... ................. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .....
.....
...............
.... ............. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........... ...............
.......... . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . .. . ..... ................... . . . . . . . . . . . . . . ......
.............. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . .......... ....... .......... . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.......................
.....
..
VEZNICI, Vrste veznika
163 :.................................................................................................... 163 Usporedni veznici 164 Zavisni veznici : ......................................................................................... 164 . . . . . . . ........................... . . . . . . . . . . . . . . . ........................ ........ . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . ..........
... ............
..... . . . . . . . . . . . . . . .. . ............... . . .. . . . .... . . . . . . . . . . .. . . . . . . .......... ................... . . . . ....
........ . . . . . . . . .
10
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKMI rPAMMATI1KA ):(JJ!! KAlK):(OrO
Č ESTICE (RIJEČ CE) Vrste čestica
....................................................................................
166 166 166 166 166 167 167 167 167
...................................................................................................................
168
......................................................... .......................... .......
........................................................ . . . . ................................... ............. ..........
Upitne Potvrdne i odrične Uzvične Pokazne Čestice za isticanje Čestice za ograničavanje Čestice za tvorbu riječi i oblika
........ ........................... .................................................................................... ......................................................................................................
..................................................................................................................... ................................. .................................................................................... . . . . . ..................................... ....................... .................................... .............................................. .......................... .....................
UZVICI
REČ ENICA Vrste rečenica Rečenični (logički) naglasak Intonacija (melodika) Prosta rečenica
171 171 173 173 . 174 Dijelovi rečenice 174 Subjekt 174 Predikat. 174 Atribut .................. .......... ................................. ............................ ....... ............ 177 Objekt ........... ................................................... ........ ..... ............................ ...... 178 Direktni objekt ...... ................................. .......................... ..... .... ............ 178 Indirektni objekt ............................................................................. : ...... 178 Rekcija ruskih glagola 179 Adverbne oznake . 186 Mjesta 186 Vremena 186 Načina 187 Količine i stupnja 187 Uzroka 187 Svrhe 187 Pogodbe ili uvjeta 188 Dopuštanja 188 Lično određene, lično neodređene i bezlične rečenice 188 Rečenice s istovrsnim rečeničnim dijelovima ........................ .... ......... .......................... 191 Riječi gramatički nevezane uz rečenicu 192 Složena rečenica ........................ ......... ............................ ..... ........................ ..................... 193 Vrste složenih rečenica 193 Nezavisno složene rečenice 194 Sastavne rečenice 195 Suprotne rečenice 195 Rastavne rečenice 195 Zavisno složene rečenice 196 Objektne zavisne rečenice 196 Izrične rečenice - neupravni govor. 197 ............................................................................................................
............................................................ .......................................................
............. ..................................................... ........ .................
..... ....................... ...........................................................................
................. ............ ...........
...................................... ..................................
............. . . . ..... ............................ ............ ...........................................
..................................................... .......... ................ . . . . . ........................
......................................... . . . . . ...................................... ......................
......................................................................................
....................................................................................
.........
.................... ............ ......... ............... ......... .................................. . . . . .. . . . ................................................................. ......................
.... ............................................. ......... . . . . . ....................................
...................................................................................
..................................................................................................
................................................................ ....................................
............................ ......................................................
.................... . . . ................................... ..................................
. . . ..............................................
........................................................................
..................... .......................... ................................................ ................ .......... ...............................................................
.............................................................................................
.............................................................................................
. . . . . . . . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . ...........................................................................................
.................................................................................
...................... ....................... ............
11
Neupravna pitanja Odnosne rečenice Subjektne zavisne rečenice . Predikatne zavisne rečenice . .. Atributne zavisne rečenice . . Adverbne zavisne rečenice . Mjesne . Vremenske . Načinske . Poredbene . . Uzročne Namjerne Željne rečenice Posljedične Pogodbene . Dopusne Aktivne i pasivne rečenice . Skraćivanje zavisnih rečenica . Skraćivanje atributnih zavisnih rečenica Skraćivanje adverbnih zavisnih rečenica Vremenske rečenice Uzročne rečenice Pogodbene rečenice . Dopusne rečenice . .
' ........................... ; ........ 198 199 . .200 . . . 201 . . . . . . 202 . . 202 . 203 . 203 . 205 . . 205 . . . 206 . . 206 207 208 208 . 210 . 211 212 . 213 214 . . 215 .. 215 . . 216 217
...............................
.
..............
......................... .......................... . . . ............ ................. .......... .
................
............
.......
..................................................
................................
............
............
.......
.
. ..................
. ......................
......
.....
..................... ....
......
..........
..........
......
....
.
. .. . . . . . .............................
...........................................................
....................................................
..........
.......
. . . . . . . . . .....................
. . . . . . ....... .........................
. ..................... ..................................................
.............................
....
......................................
............................................
...........
....
...............
...................................
....................................................................
.............
...........
.......................................................................................
............................................................................................
....
........................................................................................
................................................. ....................
.....
..................
..............................................
..................................................
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ................... ........................... ..................................
.........................
............................................................
..................................
. . . . . . . . . . . .. . . . . . . . ................ ..........
...................
. . . . . ..........
.......
.
...............
..................... . . . . . . .
............................................
..............
. .................................
.................................... .......................
DODATAK 218 Temeljna obilježja ruskoga pravopisa ........................................................................... 218 Opća karakteristika ruskoga pravopisa . 218 Pisanje samoglasnika . . 218 Slova b i b . .. : ........................................................ 219 Pisanje suglasnika . . 220 Pisanje složenica 221 Velika i mala početna slova . 222 Pisanje posuđenica . . . . 222 Prijenos riječi . . 225 Ruska interpunkcija . 225 . . . . . .............................. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ................. .............................
. .................................... ..............................
. . . . . . ....................
......
.......
.
.........................................
.....
. . . . .. . . . . . . . ................
........................................
...............
.................................
. . . . . . . . . . . . . . ......................................
...................................... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ................................ .....................................................................................
......................
. . . . ............ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
.......................
...........................................................................
............
...
...........
....................
................................................................. ....................
..............
UVOD
RUSKI JEZIK Ruski je nacionalni jezik najvećega slavenskog naroda - Rusa, službeni jezik u Ruskoj Federaciji, Bjelorusiji (uz bjeloruski), Kazahstanu (uz kazaški), Kirgistanu (uz kirgiški) te ukrajinskoj Autonomnoj Republici Krim (uz ukrajinski), a njime se govori i u drugim državama koje su nekoć bile dio Sovjetskog Saveza. Za dio stanovništva tih država ruski je materinski j ezik, a također, u većoj ili manjoj mjeri, i jezik javnog života. Uz engleski, francuski i španjolski smatra se jednim od velikih svjetskih je zika. Ruski je jezik velike umjetničke književnosti i bogate znanstvene literature na području svih humanističkih, ali i prirodnih znanosti i tehnike. Ruski jezik član je velike slavenske jezične porodice pa s ukrajinskim i bjeloru skim j ezikom čini tzv. istočnu grupu slavenskih jezika. Budući da slavenski je zici - istočnoslavenski, zapadnoslavenski ijužnoslavenski - potječu od tzv. pra slavenskoga, tj . nekoć svim Slavenima zajedničkog jezika, svi slavenski jezici međusobno su srodni i više ili manje slični. Tako su u velikoj mjeri međusobno slični i ruski i hrvatski jezik. Sličnost se ogle da u jezičnoj strukturi, u glasovima, u oblicima pojedinih vrsta riječi, u sastavu i obliku rečenica, a osobito u rječniku, tj . u velikom broju zajedničkih ili vrlo slič nih rij eči. Sve to navodi na misao da tako reći svaki pismeniji čovjek može i bez sustavnog učenja ne samo čitati nego i prevoditi ruske tekstove. Zato nije čudno što u nekim našim prijevodima s ruskoga jezika nailazimo često na nevjerojat na iskrivljavanja smisla poj edinih riječi i rečenica, pa i cijelih odlomaka. To je zbog toga Što, osim velikog broja jednakih ili sličnih riječi koje u oba jezika zna če isto, ima i m�ogo takvih ruskih riječi koje su po obliku jednake ili vrlo slične hrvatskima, a znače sasvim nešto drugo. Tako npr. ruski 60p nije naš 'bor', nego 'borik, borova šuma', ruska 6yxBa nij e 'bukva', nego 'slovo', 6paHIITh ne zna-
14
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMAT!lKA ,l\Jl5! KAlK,l\OrO
či 'braniti', nego 'grditi, koriti', 6bICTPbIH nije 'bistar', nego 'brz', BHHorpcl,[( ne znači 'vinograd', nego 'vinova loza, grožđe', ruski Bpar nije naš ' vrag, đavao', nego samo 'neprijatelj ', rp 06 ne znači 'grob', nego 'lijes, mrtvački sanduk', ru ski )KHB6T nije naš 'život', nego - 'trbuh', rusko rreqeHbe je slatko, jer znači naš 'kolač', rrpHKa3clTb ne znači u ruskom ' prikazati', nego 'narediti, zapovijediti', a rryIIIKa nij e naša 'puška', nego čak 'top' itd. Takvih i sličnih primjera ima vrlo mnogo, pa zato čitatelj ruskih tekstova treba stalno biti na oprezu da ga sličnost za koje rij eči ne bi zavela. Stoga valja provjeravati u rječniku značenje svih riječi . nismo sasvim sigurni što znače u hrvatskom jeziku. Međutim, nij e sve samo u riječima; tko želi doista dobro ovladati ruskim je zikom, treba se upoznati i s gramatičkim oblicima svih vrsta riječi i s njihovom funkcijom u rečenici i nastojati što bolje svladati rusku frazeologiju te si tako otvoriti put do bogate ruske umjetničke i stručne literature i do lakšeg sporazu mijevanja s pripadnicima najvećega slavenskoga naroda. Ruski jezik dijeli se uglavnom na dva velika narječja ili dijalekta: sjevernoruski i južnoruski, od kojih svaki ima svoja obilježja u izgovoru, u riječima i nekim gra matičkim oblicima. Između njih postoji i nekoliko srednjoruskih govora u kojima se odražavaju obilježja i jednoga i drugoga narječja. Najvažniji je od njih moskov ski govor, koji čini osnovicu današnjega ruskoga književnog jezika. To je zapra vo ruski narodni jezik, samo obrađen i normiran, tako da služi zadovoljavanju društvenih i kulturnih potreba ruskoga naroda; to je jezik državnih akata, tiska, radija i televizij e, filma i kazališta, kao i umjetničke i znanstvene književnosti. Zbog velikih postignuća ruskog naroda na svim poljima ljudske djelatnosti, ruski jezik ima golemo značenj e za suvremeni kulturni, znanstveni, tehnički, gospodarski i društveno-politički život i napredak svih kulturnih naroda. Stoga ne čudi da je ruski jezik postao jedan od velikih svjetskih jezika i važno sred stvo za međunarodnu izmjenu kulturnih dobara i da se uči, više ili manje, u svim kulturnim zemljama svijeta.
GLASOVI RUSKOGA JEZIKA I NJIHOV IZGOVOR RUSKO PISMO Rusi se u pismu služe ćirilicom (azbukom), koja ima 33 slova: Slovo
Naziv
,
,
":"
Slovo'
a 63 B3 r3 ):\3 e = je e = jo )I(3
Pp CC TT Yy
33
33
WIll
HM
M
-ll
KpaTKoe j Ka 3JIh 3M 3H o II3
Aa 1)6 BB rr
.n;):\ Ee
Be )l{)I(
KK JI JI
MM HH Oo IIII
II
cJ)
=
�ru 'h
hl h 33 lO lO 5I }J
,", '<
:,"
�Naziv
3p 3C T3 y 3
lO = jy }J = ja
Slova (6YKBhI) označuju određene glasove (3BYKM), samo slova 'h i h (tzv. tvrdi i meki znak) ne opilježavaju glasove, nego su samo pravopisni znakovi (to su tzv. 6e3rmlcHhle 6YKBhI). Međutim, slova ruske azbuke ne označuju sve glasove ru skoga jezika jer u tom jeziku postoji - kao, uostalom, i u hrvatskom jeziku - više
16
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJI rPAMMATI1KA ,llJIJI KAJK,IIOTO
glasova nego što ima slova. Zato neka slova označavaju po više glasova, ali i obratno: jedan te isti glas bilj eži se katkad različitim slovima.
FONETSKA TRANSKRIPCIJA Ruski pravopis nij e fonetski kao što je, bar uglavnom, hrvatski: neki glasovi i glasovni skupovi izgovaraju se u određenim položajima u riječima drukčije nego što su napisani. Da bismo u gramatikama i rječnicima što točnije obilježili ruski izgovor, služimo se tzv. fonetskom transkripcijom, tj. određenim slovima i oso bitim znakovima kojima označuj emo određene i točno opisane glasove (odnosno njihovu artikulaciju) - bez obzira na to kako se pišu prema pravopisnim pravili ma. Velik dio ruskih glasova odgovara više ili manje glasovima hrvatskoga jezika, pa ih i u fonetskoj transkripciji bilježimo slovima latinice. Za one ruske glasove, pak, koje naš jezik ne poznaje, ili koje treba točnije označiti, uzimaju se posebni - većinom međunarodno utvrđeni - znakovi. Tako bilježimo:
'Zn'rik:: .:. e
.
,
"
'
. ,:t·"J1:' ·�.;} · ..
:.
: rJ��\ )l'·:< {<.".'ii. ... ..;:i .•... :; . .
srednji glas e, npr. CeHO [s'em] 'sijeno'
s
otvoreni (široki) glas e, npr. 3TOT [st;}t] 'ovaj'
l
zatvoreni (uski) glas i, npr. IIHTb [P'it'] 'piti'
ie
zatvoreni glas između i i e, npr. ceJ10 [s'ielo] 'selo'
l
srednjojezični glas i, npr. 6bIK [b'ik] 'bik'
i"
srednjojezični glas između [l] i e, npr. )Kem! [ži"na] 'žena'
;}
stražnji reducirani (oslabljeni) glas, npr. )J,eJ1o [d'el;}] 'posao'
l
prednji reducirani (oslabljeni) glas, npr. 6eJ1H3Ha [b'll'izna] 'bjelina'
l
tvrdi glas I, npr. 6bIJ1 [bil] bio
ss (sč')
dugi meki glas Š, npr. IIIllT [ssit, sč'it] 'štit'
,
,
:.
dugi glas Ž, npr. meki: BO)I()I(H [vozzi] ili tvrdi: [vožži] 'vođice' (apostrof) - mek (palatalizirani) izgovor prethodnog suglasnika, npr. )J,eJ1aTb [d'el;}t'] 'raditi'
,
'
'
zatvoreni (uski) glas e, npr. Becb [v'es'] 'sav'
e
zz (žž)
.,"
() '
•
glavni (i sporedni) naglasak (akcent), �. jači izgovor jednog sloga odn. samoglasnika u slogu u dvosložnirn i višesložnim riječima, npr. IIHCbMO [p'is'mo] 'pismo' Fonetski napisane glasove i riječi stavljamo u uglate zagrade.
GLASOVI RUSKOGA JEZIKA I NJIHOV IZGOVOR
17
RUSKI NAGLASAK (AKCENT) Za pravilan izgovor ruskoga j ezika vrlo je važan naglasak ili akcent (Y.IJ:apemle) u višesložnim riječima (bilježimo ga '). Po svojoj prirodi ruski je naglasak dina mičan, tj . naglašeni samoglasnik u dvosložnim i više složnim riječima samo se jače, određenije i jasnije izgovara nego ostali samoglasnici, ali se visina tona za vrijeme izgovora uglavnom ne mij enja. U hrvatskom jeziku visina tona naglaše nog samoglasnika pada ili raste, akcent j e, dakle, silazan ili uzlazan (npr. piis pas - pasem, piVO - vino, sud - sudac i sl.). Zato kažemo da je naš naglasak ton
sko-dinamičan. Što se tiče mjesta akcenta, može on u ruskom jeziku stajati na svakom slogu vi šesložne riječi, pa i na posljednjemu, što je u hrvatskom jeziku nemoguće. Osim toga, ruski je naglasak pomičan, tj . u različitim oblicima iste riječi može stajati na raznim slogovima, npr. PYKa 'ruka' - PYKH 'ruke' (gen. jd.) PYKY 'ruku' (ak. jd.) - PYKH 'ruke' (nom. mn.); o3epo 'jezero' - 03epa 'jezera' (mn.); JIID.IJ:H 'ljudi' - JIlO.IJ:eH 'ljudi' (gen. mn.) - c JIIO.IJ:bMH 's ljudima' (instr: mn.) i sl. -
Prema mjestu naglaska ne razlikuju se samo pojedini oblici riječi mnogih riječi nego katkad i značenja riječi, npr.: 3aMoK
dvorac
3aMOK
brava
MYKa
muka
MYKa
brašno
opraH
organ
orpaH
orgulje
rrporracTh
provalij a
rrporracTh
propasti
rrOJIKH
police
rrOJIKH
pukovi
(51) rrmiqy
plačem
(51) rrJIaqy
plaćam
(51) KPOIO
pokrivam
(51) KpolO
krojim
(51) Y3HaIO
doznat ću
(51) Y3HalO
doznajem
Višesložne riječi imaju obično po jedan naglasak, tj. po jedan naglašeni slog. Me đutim, neke riječi mogu imati - kao i u hrvatskomu - po dva akcenta: glavni n i sporedni, slabiji (označujemo ga '). To biva prije svega u dužim složenicama, tj. riječima sastavljenima od dvije ili tri višesložne riječi, odnosl}.o�.i.i.ejl i tri osnove (npr. CaMOJIeTOCTPOeHHe 'gradnja zrakoplova', pa.IJ:Ho-��4l:f'i'il:� misija', KOHTpaTaKa 'protunapad' i sl.), a i u nekim skraćen%:�s-l�):l�ni'cama; npr> rocarrrrapaT - rocY.IJ:apCTBeHHbIH arrrrapaT 'državni aparat' � No, veći!t-a-rnski4 složenica, osobito one u kojima je prvi dio složenice krata�j{!l uJdru.,gOl'p..v� dijelu; �
, .-
'
18
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMATI1KA I1Jl5! KAJKI10rO
naglasak na prvom slogu, nemaju sporednog akcenta, npr. rrapoBo3 'parna loko motiva', Bo):(orrpoBo):( 'vodovod', 3eMneTP�CemIe 'potres' i sl. Za određivanje mjesta akcenta u pojedinim vrstama ruskih riječi ima u znan stvenim gramatikama podosta pravila kojima se određuju određene zakonitosti u naglašavanju, ali za praktičnu upotrebu ona uglavnom nemaju većeg značenja. Zato je najbolje da se pri učenju ruskog jezika naglasak pojedinih riječi i njihovih oblika - a s njima i pravilan izgovor - nauči odmah zajedno s riječima odnosno . njihovim značenjima. Međutim, naglasak ruskih riječi koje su jednake ili slične i u hrvatskom jezi ku - a tako i pojedini njihovi oblici - naglasak se može često odrediti prema na šem akcentu pomoću ovih jednostavnih pravila: a) Slog sa silaznim akcentom u hrvatskom jeziku (bilo dugim, bilo kratkim) na glašen je kao i u ruskom jeziku, npr. meso - MHCO, ljudi - nro):(H, ljeto - neTO, stado - cni):(o, ulica - ynH�a i sl. b) U riječima u kojima je u hrvatskom jeziku slog naglašen uzlaznim naglaskom (dugim ili kratkim), u ruskom jeziku je naglašen slog dalje prema kraju riječi, npr. ruka - PYKa, vino - BHHO, ljubiti - m06MTb, truditi se - TPY):(MTbC�, selo - ceno, sestra - cecTpa, prijatelj - rrpHHTenb, učitelj - yqMTenn itd.
RUSKI GLASOVI Ruski glasovi dijele se - kao i hrvatski - na: a) samoglasnike ili vokale (rnacHble 3BYKH), b) suglasnike ili konsonante (cornacHble 3BYKH). Svi ti glasovi tvore se s pomoću naših govornih organa u ustima i grkljanu (usana, jezika, mekog nepca i glasnica). Rad tih organa pri izgovoru pojedinih govornih glasova zove se artikulacija.
SAMOGLASNICI Glede izgovora ruskih samoglasnika u usporedbi s našima, valja ponajprije ista knuti tri opće značajke:
GLASOVI RUSKOGA JEZIKA I NJIHOV IZGOVOR
19
a) Dok se u hrvatskom jeziku samoglasnici izgovaraju uglavnom jednako jasno i razgovijetno i u naglašenim i u nenaglašenim slogovima, u ruskome to nije tako. Samoglasnici se u ruskom jeziku izgovaraju jasno i razgovijetno, s određenom i napregnutom artikulacijom samo u naglašenim slogovima - izrazitije pod glav nim, a nešto manje izrazito pod sporednim naglaskom - a u svim ostalim položa jima izgovaraju se manje napregnuto i zato manje određeno, manje jasno - tj . oni se u nenaglašenim pozicijama oslabljuju i skraćuju - reduciraju. Pritom valja ra zlikovati prvi nenaglašeni slog ispred naglašenoga, gdje je redukcija samoglasnika slabija (l. stupanj redukcije), i sve ostale nenaglašene slogove (kako ispred tako i iza naglašenoga sloga), gdje je redukcija jača i osjetljivija (2. stupanj redukcije). b) Ni u naglašenim slogovima samoglasnici se u ruskom jeziku - kao, uostalom, ni u hrvatskome - .ne izgovaraju uvijek jednako, nego zavisno od susjednih gla sova. To vrijedi u većoj ili manjoj mjeri za izgovor svih samoglasnika osim glasa hl. Na početku riječi ispred tvrdih nepalatainih suglasnika i ispred vokala, a unu tar riječi između tvrdih suglasnika ruski se samoglasnici izgovaraju otvoreno, sa širokim otvorom između jezika i nepca; ako se samoglasnik nalazi između dva meka (palataina odnosno palatalizirana) suglasnika, izgovor je zatvoren: razmak između podignutog jezika i nepca vrlo je uzak; ako, međutim, samoglasnik stoji iza mekih, a ispred tvrdih suglasnika ili pak na kraju riječi, izgovor je srednji, i to tako da je glas u početku izgovaranja zatvoreniji, a pri kraju otvoreniji. Premda su razlike u izgovoru ruskih naglašenih vokala u zavis nosti od suglasničke oko line osjetne kod svih vokala (osim bl), najizrazitije su pri izgovoru glasova e i i. c) Ruski jezik ne poznaje tako dugih samoglasnika kao što ih ima hrvatski, npr. u riječima pas, red, mig, rog, luk i sl., jer su svi ruski samoglasnici uglavnom kratki; nešto su duži (poludugi) pod naglaskom na kraju slogova i riječi, a u ne naglašenim slogovima sasvim su kratki. Ruski jezik ima - osim nekoliko reduciranih - šest osnovnih samoglasnika: [a], [e], [i], [t], [o], [u] . Ali za njihovo bilježenje u pismu ruska azbuka ima deset zna kova (slova), pet tzv. »tvrdih« i pet tzv. »mekih«. »Tvrda« se slova mogu tako zva ti zato što se pišu iza tvrdih (nepalatainih), a »meka« što se pišu iza mekih (pa lataliziranih) suglasnika, odnosno, što se njima u pismu obilježava tvrdoća odn. mekoća prethodnih suglasnika:
Kako je glas [t] (bl) samo tvrda varijanta vokala i, ruski jezik ima kao i hrvat ski zapravo pet osnovnih samoglasnika (a-e-i-o-u).
20
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! HAMMATIlKA ):IJl5! KAlK):IOrO
Slovo a izgovara se: 1. u naglašenim slogovima: u svim položajima (na početku, unutar i na kraju rije či) jasno i razgovijetno kao [a], npr.: a,n: [at] 'pakao', mar [šak] 'korak', Ty,n:a [tuda] 'tamo, onamo';
2. u nenaglašenim slogovima: a) U prvom slogu ispred nenaglašenoga (a tako i na početku riječi, bez obzira na udaljenost od naglašenoga sloga) izgovara se isto tako kao [a], samo nešto kra će, slabije i muklije, nejasnije, npr.: aM6ap [ambar] 'ambar', TpaBa [trava] 'trava', )Kapa [žara] 'vrućina, žega', maJIam [šalaš] 'koliba od granja i pruća'; b) iza glasova q i ID: u tom položaju slovo a izgovara se kao [ie], tj . kao kratak prednjojezični glas između i i e (bliži glasu i), npr.: qaCbI [č'iest] 'ura (npr. dže pna)', III,a,n:MTb [ssied'it'] ili [sč'ied'it'] 'štedjeti, pošteđivati'; C) u svim ostalim nenaglašenim slogovima - kao ispred tako i iza naglašenoga izgovara se a kao tzv. stražnji reducirani glas [
a) otvoreno (široko, kao npr. u našim riječima Petar,jelo,ljeto) = [E] U sredini riječi između tvrdih suglasnika i na kraju riječi iza tvrdih konsonanata (to samo u tuđicama), npr.: )KeCT [ŽEst] 'gesta, pokret rukom', meCT [ŠEst] 'motka', KamH(� [kašn'E] 'rubac za vrat', Ka6ape [kabar'E] 'kabaret' i sl.; b) vrlo zatvoreno, s visoko prema tvrdom nepcu podignutim prednjim dijelom je zika, blizu glasa i = [e] unutar riječi između mekih suglasnika, npr.: ,n:eHb [d'en'] 'dan', MeJIb [m'eI'] 'plićak', rreHb [p'en'] 'panj ' i sl.; C) kao srednji glas e = [e]: na početku izgovaranja zvuči zatvorenije (bliže glasu i), pri kraju otvorenije (bliže glasu e) iza mekog suglasnika ispred tvrdoga ili na kraju riječi, npr.: JIeTO [l'et
GLASOVI RUSKOGA JEZIKA I NJIHOV IZGOVOR
21
d) na početku riječi, kao i unutar riječi iza samoglasnika i iza znakova b i b, slovo e označuje dva glasa, i to glas j sa srednjim glasom [e] = [je] ispred tvrdih, a sa zatvorenim glasom [e] = [je] ispred mekih suglasnika, npr.: OH eJI [jelJ 'jeo (je)', exaTb [jeh
2. u nenaglašenim slogovima: a) u prvom slogu ispred naglašenoga e se izgovara kao [ie], tj. kao kratak srednji glas između i i e, gotovo kao i iza mekih suglasnika, a kao [jie] ili [W] na početku riječi i unutar riječi poslije samoglasnika i znakova b i b, npr: HecTlI [n'ies't'i] 'no siti', JIecHJIK [l'ies'n'ik] 'lugar', ceJI6 [s'ie16] 'selo', 6e)J(aTb [b'iežUt'] 'trčati, bježati', 'leCaTh [č'iesat'] 'češati, češljati', IIl,eH6K [ssien6k] 'psić'; e3,IJ:a [Wzda] 'put, putova nje', ye3)J(aTb [uiieizat'] 'odlaziti (ne pješke)'; [s'iied'im] Cbe,IJ:HM 'pojest ćemo'; b) iza glasova)K, llI, u: slovo e u tom se položaju izgovara kao srednjojezični glas [ce], tj . glas između [t] i [e] (u početku izgovaranja čuje se [t], pri kraju muklo [e]), npr.: )J(eHa [žtena] 'žena, supruga', mecTOM [štest6i] 'šesti', u:eHa [Ctena] 'cijena' i sl.; C) u svim ostalim položajima izgovara se e kao tzv. prednji reducirani glas [1], tj . kao vrlo kratak, napet i nejasan glas između i i e (gotovo kao nejasno i), a na početku riječi kao [jI], npr.: IIepeHOCHTb [p'lr'mas'it'] 'prenositi', JIeCHMKa [l'ls'n'ik:i] 'lugara' (gen. jd.), 'leJIOBeK [č'llav'ek] 'čovjek'; IIaJIeu: [pal'lc] 'prst', 6Y,IJ:eTe [bUd'lt'l] 'bit ćete', B 6aHe [v-ban'l] 'u kupaonici', Ha ceHe [na-s'en'l] 'na sijenu'; eBpoIIeHcKMH [iIVrap'ejsk'li] 'europski' i sl.; d) iza glasova )K, llI, u: izgovara se e u nenaglašenim slogovima iza naglaše noga kao stražnji reducirani glas [
22
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATIlKA ):1]]51 KAJK):IOrO
b) na početku riječi i iza samoglasnika unutar riječi te iza znakova b i b slovo e izgovara se [jo], npr.: e)K [još] 'jež', enKa [j61b] 'jela'; 3aeM [zaj6m] 'zajam', (OH) ,ll,aeT [daj6t] '(on) daje'; (OH) IlbeT [p'jot] '(on) pije', CbeMKa [s'j6mb] 'snimka' i sl. Slovo II izgovara se: l . u naglašenim slogovima: a) na početku i unutar riječi ispred tvrdih suglasnika i iza vokala ostaje otvoreno, sa širim otvorom između prednjega dijela jezika i tvrdoga nepca, a vrlo zatvore no i napregnuto, s jako podignutim prednjim dijelom jezika prema tvrdom nepcu = [i] ispred, a osobito između mekih suglasnika; npr.: RCKpa [iskr;:}] 'iskra', CRna [s'il;:}] 'sila, snaga', qRCTbIH [č'istl!] 'čist', KPORTb [krait'] 'krojiti', mITb [p'it'] 'piti', JIlITb [l'it'] 'liti, lijevati' i sl.; b) iza znaka b slovo
II
izgovara se [ji], npr. PY%R [ruč'ji] 'potoci' i sl.
2. U nenaglašenim slogovima samoglasnik [i] čuva u svim položajima svoj karak teristični zvuk, samo je kraći i otvoreniji, jer je izgovoren s manje napregnutom artikulacijom, npr.: 1I36a [izba] 'drvena seljačka kuća', cT6HT [st6it] 'stoji, vrije di', cTHpaTb [s't'irM'] 'prati', BbI6HTb [vtb'it'] 'izbiti' i sl. Poslije tvrdih suglasnika �, lli, u: izgovara se II kao [t] (bl) napregnuto u naglaše nim, a nenapregnuto u nenaglašenim položajima, npr.: )KHP [žtr] 'mast, masno ća', mRno [štl;:}] 'šilo', IIHHK [ctnk] 'cink', (oHa) )KHna [žtla] 'živjela je'; BbIIIIHTb , [vtšn'] 'izvesti (vez) i sl. Slovo II izgovara se kao [t] (bl) i na početku riječi kad se s prethodnom riječi koja ima tvrd suglasnik na kraju izgovara sliveno, kao jedna riječ, npr. : C HBaHoM [s-tvan;:}m] 's Ivanom', H3 RCKPbI [iz-tskrt] 'iz iskre', OT RMeHH [at-tm'm'i] 'u ime, od strane' i sl. Slovo o izgovara se: a) u naglašenim slogovima u svim položajima kao [o] (s nijansama prema susjed nim suglasnicima), npr.: 6CTpbIH [6striJ] 'oštar', rpOM [grom] 'grom', Il6ne [p6I'I] 'polje', IlanbT6 [pal't6] 'kaput' i sl.; b) u nenaglašenim slogovima slovo o se u svim položajima u riječima izgovara jednako kao slovo a, dakle: na početku riječi i u prvom slogu ispred naglašenoga kao kratko muklo a, npr.: OKH6 [akn6] 'prozor', HOra [naga] 'noga', IlomI [pal'a] 'polja' (mn.) i sl., a u svim ostalim položaj ima kao stražnji reducirani glas [;:}]: MOnO,ll,OH [m;:}lad6j] 'mlad', ronOBa [g;:}lava] 'glava'; CeHO [s'en;:}] 'sijeno', r6noBY
GLASOVI RUSKOGA JEZIKA I NJIHOV IZGOVOR
23
[g6hwu] 'glavu', K6J10K0J1 [k61gbl] 'zvono', BO.n:OIIPOB6.n: [vgdgprav6t] 'vodovod', K0J10KOmi [blgkahi] 'zvona' (mn.) i sl. Izgovor slova (aKaHhe).
o
kao glasa a u nenaglašenim položajima zove se »akanje«
Slovo y izgovara se kao [u] u svim položajima, i to: napregnuto i snažno u na glašenim, a nenapeto i mlitavo u nenaglašenim slogovima, npr.: YJ111l(a [ul'icg] 'ulica', HaYKa [naub] 'znanost', KyCT [kust] 'grm', qYMa [č'uma] 'kuga', qy.n:aKR [č'udak'i ] 'čudaci', (OHR) IIJ1aqYT [plač'ut] 'plaču' i sl. Slovo bl izgovara se i u naglašenim i u nenaglašenim slogovima - napregnuto u prvim, nenapregnuto u drugima - kao stražnjonepčani glas [l], koji u hrvat skom jeziku ne p�stoji. Pri izgovoru toga glasa podigne se srednji i stražnji dio jezika i pomakne malo unatrag kao da se hoće izgovoriti glas u, ali se usne ne zaoble, nego se razvuku kao za izgovor glasa i. Taj tipično ruski glas može se lako postići i uvježbati i tako da se između prednjih zuba poprijeko stavi olov ka i pokuša izgovoriti i: glas koji će tako nastati bit će otprilike rusko [l], npr.: 6hIK [blk] 'bik', MhITh [mlt' ] 'umivati', phITh [rlt' ] 'kopati', BOJ1hI [vali] 'volovi', Il(IlIIl(hI [ssipcl] 'kliješta', BhIC6KIIH [vls6k'ii] 'visok', BhITllpaTb [vlt'irat'] 'brisa ti', 6hICTPhIH [bl'strli] 'brz', YJ111l(hI [ul'icl] 'ulice' (mn.) i sl. Važno je napomenuti da se slovo bl ne piše na početku riječi, kao nl unutar i na kraju riječi iza suglasnika m, III, q, Il(, K, r, X. Spomenuto je već da se glas [l] bilježi ponekad i slovom H. Slovo 3 piše se samo u nekoliko ruskih riječi i u nekim posuđenicama iz drugih jezika, najčešće na početku riječi ili unutar riječi između tvrdih suglasnika. Iz govara se: 1. u naglašenim slogovima: a) na početku riječi i unutar riječi između tvrdih suglasnika, kao i iza vokala a ispred tvrdih suglasnika kao otvoreno (široko) e [e], npr.: 3TO [etg] 'ovo, to', 3XO [ehg] 'odjek', 3IIOC [cpgs] 'ep'; II03T [pact] 'pjesnik'; M3p [mcr] 'mer, predsj ednik općine', C3P [scr] 'sir, gospodin' (engl.) i sl.; b) ispred mekih suglasnika na početku ili unutar riječi kao srednje e [e], npr.: 3Tll [eti] 'ovi, ti', II033115! [paez'iig] 'poezija' i sl.;
2. u nenaglašenim slogovima izgovara se slovo 3 (samo u stranim riječima) onako kao i u naglašenim slogovima u navedenim položajima, samo skraćeno i manje
24
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA51 rPAMMATI1KA ):(JI51 KAlK):(Or-o
napregnuto (tj . reducirano), npr.: 3KpaH [ckran] 'ekran', 3rr6xa [cp6h�] 'epoha', 3MHp [em'ir] 'emir', 3
2. u nenaglašenim slogovima: a) u prvom slogu ispred naglašenoga slovo H izgovara se [ie], tj. kao kratak glas između i i e iza mekih suglasnika, a na početku riječi, iza samoglasnika i zna kova b i 'b izgovara se [jie] odnosno [!je] - dakle onako kao što se izgovara slovo e u tim položajima, npr.: M5ICHHK [m'ies'n'ik] 'mesar', B5I3aTb [v'iezM'] 'vesti (vez), plesti', JI5IrYIIIKa [l'iegušb] 'žaba' itd.; 5I3bIK [!iezi:k] 'jezik', 5IHQ6 [!iejc6] 'jaje', 5IHBapb [!ienvar'] 'siječanj ', Y5ICHHTb [u!i"s'n'it'] 'objasniti', IIb5IHHTb [p'iien'lt'] 'opi jati', 06'b5IBHTb [abiiev'it'] 'objaviti' i sl.; b) u svim ostalim slogovima ispred naglašenoga slovo H izgovara se kao prednji reducirani glas [1], npr. M5ICHHKY [m'ls'n'iku] 'mesaru', T5I)I(eJIOBaTbIH [t'lž�lavattj] 'prilično težak' i sl. - Na početku riječi se u tim položajima izgovara [il], npr. 5I3bIKH [!lzi:k'i] 'jezici', 5IpoB6H [!uav6j] 'jari' i sl.; c) u slogovima iza naglašenoga slovo H na kraju riječi izgovara se obično kao stra žnji reducirani glas [�], a ispred mekih suglasnika kao prednji reducirani glas [1], npr.: KarrJI5I [kap'1'�] 'kap', ,L(bIH5I [di:n'�] 'dinja', BpeM5I [vr'em'�] 'vrijeme', CTYJIb5I [stul'i�] 'stolice', rrepb5I [p'er'i�] 'pera' (mn.), KarrbJI5IM [kap'l'�m] 'kapima', (OHH)
25
GLASOVI RUSKOGA JEZIKA I NJIHOV IZGOVOR
H6c5IT [n6s';)t] 'nose', KYp5IT [kur';)t] 'puše'; mlM5ITb [pam'lt'] 'pamćenje, sjećanje', qeJIb5I,l.l, [č'el'lt'] 'služinčad', 3aH5IT [zan'lt] 'zauzet' itd. Č estica -Ch, -CH povratnih glagola izgovara se po sadašnjoj književnoj normi naj češće meko [s', S'g], npr. (51) 60l0Cb [bajus'] 'bojim se', cTyqaCb [stuč'as'] 'kucajući', 66llC5I [b6is'g] 'boj se', YTeIlIbc5I [ut'ešs'g] 'utješi se' itd., ali se s prethodnim glaso vima T, Th čestica -CH izgovara kao dugo tvrdo [CCg], npr. (OH) 06nTC5I [bajkcg] 'on se boji', 605lTC5I [bajaccg] 'bojati se' i sl. -
-
SUGLASNICI Ruski suglasnici su - kao i hrvatski - zvučni (3B6HKHe) ili bezvučni (myxne), a neki od njih čine parove:
Zvučni Bezvučni
6
B
r
,l.l,
3
:iK
)1(')1('
II
cp
K
T
C
111
111'111 '
-
-
11
q
-
-
M
H
JI
P
II
111
x
-
-
-
-
-
Glasovi M, H, JI, p, ii zovu se sonanti (3BYQHble HJIH cOH6pHble 3BYKH); oni ne maju bezvučnih parnjaka, a glasovi II" q, 111" x nemaju zvučnih parnjaka. Kad se unutar riječi ili na sastavu dviju riječi koje se izgovaraju zajedno nađu dva suglasnika nejednake zvučnosti, izjednače se - kao i u hrvatskome - u govoru (katkada i u pismu po zvučnosti tako da se prvi prilagodi drugome pretvarajući se u svoj parnjak, npr. IIp6cb6a [pr6z'bg] 'molba', MOJIoTb6a [mglad'ba] 'vršidba', BOK3aJI [vagz:il] 'kolodvor', c ropbI [z-gad] 's brda', cKa3Ka [skasb] 'priča, baj ka', oBIla [afca] 'ovca', B IlIK6JIY [f-šk6Iu] 'u školu' itd. Zvučni suglasnici koji imaju bezvučne parnjake izgovaraju se bezvučno i na kraju riječi, npr.: pa6 [rap] 'rob', Me,l.l, [m'ot] 'med', ma3 [glas] 'oko', e:iK [još] 'jež', JIyr [luk] 'livada', rOT6B [gat6f] 'gotov' i sl. Po tvrdoći dijele se ruski suglasnici na tvrde (TBep,l.l,ble) i meke (MHrKHe):
I�xi,i�ifJ�iW : )'};)H0iii;::J: , Tvrdi Meki
6
B
6'·
' B
r
r'
� .;i';, i.}.; ;"
' .":,,,
,l.l,
)1,'
.: i
K
JI
3' K'
'
3
JI
M
M'
.
;:.,,$:.,.•.,.,:••..
" ;.
H
H'
';.: '
II
II'
P
e
p'
' e
T
·. ·�G�t::f�; :Sb:.X;';<�h��'. ",>,,'
�"., .
. .f'h:· ·:
cp X :iK 111 11 T' cp' x' II l.{ 111
Tvrdi (nepalatalizirani) suglasnici izgovaraju se u ruskom jeziku najvećim dije lom onako kao i u hrvatskome. Razlike ima uglavnom samo u izgovoru glasova
26
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATI1KA �J]51 KAlK�OrO
[ž] i [š] koji u ruskom jeziku zvuče nešto oštrije nego u hrvatskome, a osim toga postoji u ruskom jeziku tvrdi suglasnik l = [l] koji naš jezik ne poznaje. Pri izgo voru toga glasa pritišće se vrh jezika čvrsto uz gornje zube (ne uz alveole, kao pri izgovoru našega »srednjega 1«), pri čemu se stražnji dio jezika malo podiže pre ma mekom nepcu, npr. mlMIla [lamp;}] 'svjetiljka', (H) ':IIITarr [č'ital] 'čitao (sam)', 60JITaTb [bahat'] 'brbljati' i sl. Meki (nepčani ili palataini odnosno, točnije palatalizirani) suglasnici vrlo su ka
rakteristični za ruski jezik, a ima ih dvostruko više nego u hrvatskoinjeziku: dok ih naš jezik poznaje devet, ruski ih ima osamnaest. Zajednički meki suglasnici su u oba jezika samo [j, l', n'] (u hrvatskomj, lj, nj); naši palataini glasovi [ž, š] u ruskom su tvrdi, ruski palataini glas q = [č'] zvuči u ruskom mekše nego naše Č, a naše meke glasove [ć, d, dž] ruski jezik uopće ne poznaje. Spomenut ćemo još sonant [ii] = j, koji se izgovara na dva načina: kao snažno artikulirani suglasnik [j] i kao manje napregnuto izgovoren neslogotvoran glas m. Prva varijanta izgovara se ispred naglašenih vokala na početku i unutar rije či, npr. H.IJ: [jat] 'otvor', (OH) cT05lrr [stajal] 'stajao Ue)', TBOro [tvaju] 'tvoju', IlbHH [p'jan] 'pijan', Bop06bM [v;}rab'j i] 'vrapci' i sl. - Varijanta [i] izgovara se ispred nenaglašenih vokala na početku i unutar riječi i ispred suglasnika kao i na kraju riječi, npr. IOrra [iula] 'zvrk', 3HalO [znaiu] 'znam', KOMKa [koika] 'ležaj ', HaMTM [nait'i] 'naći', ':laM [ča!] 'čaj', MOM [mo!] 'moj' itd. Mekoća suglasnika svodi se na tzv. palatalizaciju. Mek izgovor suglasnika po stiže se, naime, na taj način da se osnovnoj artikulaciji suglasnika dodaje palata lizacija, tj . da se uz osnovni namještaj govornih organa za izgovor nekog sugla snika prednji, odn. srednji dio jezika podiže u vis i naprijed prema tvrdom nepcu (palaturnu) - onako kao što se to čini kad se izgovaraju glasovi i i j. Pri izgovoru . mekih ruskih suglasnika treba paziti da se uz suglasnik ne čuje glas j, npr.: 6errbIM [b'eli!] 'bijel', .IJ:errO [d'el;}] 'posao', 3IIMa [z'ima] 'zima', MHCO [m'aS;}] 'meso', IlHTb [p'at'] 'pet', proMKa [r'umka] 'čašica', TeTH [t'ot';}] 'teta' itd. Slovo IIJ, obilježava glas koji hrvatski jezik takoder ne poznaje; to je dug mekan glas [ss]. Za njegov izgovor treba - polazeći od glasa š podignuti prednji i srednji dio jezika prema tvrdom nepcu, pritom malo razvući usne kao pri izgovoru gla sa i tako dobiveni glas duže izgovarati, npr. m:IIT [ssit] 'štit', Ilrram: [plass] 'plašt' itd. Medutim, poslije Oktobarske revolucije počeo je u književni izgovor sve više prodirati 'lenjingradski tj . petrogradski' izgovor [sč'], dakle [sč'it], [plasč'] itd., no u scenskom izgovoru, koji se smatra normativnim, čuva se i dalje izgovor [ss]. -
GLASOVI RUSKOGA JEZIKA I NJIHOV IZGOVOR
27
Isti glas izgovara se i u skupovima Cq, 3q, iKq, npr.: pa3H6cqHK [razn6ssik, -6sč'ik] 'raznosač', H3B63'lHK [izv6ssik, -6sč'ik] 'kočijaš', MY)K'lHHa [mus Sin;") , musč'in;")] 'muškarac' i sl. Iza tvrdih suglasnika pišu se po pravilu »tvrda« samoglasnička slova, samo se iza iK, III i K, r, x ne pišu slova bl i 3, nego H i e. Iza mekih suglasnika pišu se redovito »meki« samoglasnički znakovi, ali se iza neparnih ii, q, III ipak ne pišu slova H i 10, nego a i y.
U izgovoru treba dobro razlikovati tvrde i meke suglasnike, jer se prema njihovu izgovoru razlikuju mnoge riječi i oblici, kao npr.: yroJI [ug;")l] 6paT [brat]
kut
yrOJIh [uggl']
ugljen
brat
6paTh [brat']
uzimati
y)],ap [udar]
udarac
y)],aph! [udar']
udari!
Bec [v'es]
težina
BeCh [v'es']
sav
JIyK [luk]
luk
JIIDK [l'uk]
prozorčić
MeJI [m'el]
kreda
MeJIh [m'e!']
pličina
BOJI [vol]
vol
BeJI [v'ol]
vodio
CTaJI [stal]
postao
CTaJIh [sta!']
čelik
pa)], [rat]
zadovoljan
P5I)], [r'at]
red, niz
pe)],Ko [r'etb]
rijetko
pe)],hKa [r'et'b]
rotkva
IIhITaTh [plt:it']
mučiti
rrHTaTh [p'lt:it']
hraniti
Za bilježenje mekih suglasnika ruska azbuka nema posebnih znakova ili slova, pa se zato mekoća suglasnika u ruskom pravopisu označuje na više načina: a) slovom b (meki znak) na kraju riječi, npr.: yrOJIh [ug;")!'] 'ugljen', rreHh [p'en'] 'panj', MaTh [mat'] 'mati', ll,aph [car'] 'car' i sl.; unutar riječi ispred tvrdih sugla snika, npr.: rrHchM6 [p'is'm6] 'pismo', r6phKo [g6r'b] 'gorko', rraJIhT6 [pal't6] 'ka put' i sl.; b) ispred samoglasnika tzv. »mekim« slovima H, e, H, e, 10, npr.: P5I,[( [r'at] 'red, niz', M5ICO [m'as;")] 'meso', ,[(eJIo [d'ćI;")] 'posao', 6HTh [b'it'] 'tući, udarati', JIe,[( [l'ot] 'led', TIDphMa [t'ur'ma] 'tamnica' i sl.; c) u većini sugl
28
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!! l'PAMMATIlKA i.VI!! KAJK)101O
mekoći ne bilježi se ničim, npr.: KOCTb [kos't'] 'kost', CMepTb [s'm'er't'] 'smrt', 3Bepb [z'v'er'] 'zvijer', 36HTHK [z6n't'ik] 'kišobran', Me,ll,B e,ll,b [m'1d'v'et'] 'medvjed'. d) Mekoća suglasnika ne bilježi se ni ispred skupova b, a često i b S »mekim« slovima H, e, H, e, 10, npr. 6YPbHH [bur'jan] 'korov', CY,ll,bH [sud'ja] 'sudac', rrJIaTbe [plat'!1] 'haljina', Bopo6bM [v
U mnogim riječima s udvojenim suglasnikom u pismu izgovara se samo jedan kratak, osobito unutar riječi ispred suglasnika i na kraju riječi, npr.: PYCCKHM [rus'k'iiJ 'ruski, Rus', POCCM� [ras'i!
NEKE OSOBITOSTI U IZGOVORU SUGLASNIKA U pridjevskim padežnim nastavcima -oro, -ero slovo
izgovara se [v] , npr.: ,lI,66poro [d6br
U skupovima CTH, CTJI, 3,l1,H, H,lI,C glasovi T i ,ll, često ispadaju, npr.: 'IeCTHbIM [č'esnii] 'pošten', YCTHbIM [usni!] 'usmen', C'IaCTJIMBbIM [sč'1s'l'ivi!] 'sretan', rrpa3,l1,HHK [praz'n'ik] 'praznik', rOJIJIaH,lI,CKHM [galans'k'iiJ 'nizozemski' i sl. Slovo r glasovnim skupovima rK i rq izgovara se kao [h], npr.: MHrKo [m'ahb] 'meko', JIerK6 [l'iehk6] 'lako', JIer'Ie [l'ehč'1] 'lakše' i sl.
GLASOVI RUSKOGA JEZIKA I NJIHOV IZGOVOR
29
Glasovna skupina qH izgovara se u nekim narodnim riječima [šn], npr.: KOHeLIHo [kan'ešm] 'dakako', CKYLIHO [skušng] 'dosadno', HapoLIHo [narošng] 'namjerno', miBOLIHIIK [hivgšn'ik] 'sitan trgovac' i sl., ali se u književnim riječima izgovara [čn], npr. TOLIHO [točng] 'točno', KOHeLIHbIH [kan'ečni:i] 'konačan', J1lILIHbIH [l'ični:i] 'ličan, osobni' i dr. Glasovni skupovi -TCD i -ThCD na kraju nekih glagolskih oblika izgovaraju se [CCg], tj. kao dugo C sa stražnjim reduciranim glasom [g], npr. (OH) 60HTC5I [bakcg] 'boji se', (OHH) pa,ll;YIOTC5I [radujuccg] 'raduju se', 605ITbC5I [bajaaccg] 'bojati se', pa,ll;OBaTbC5I [radgvgccg] 'radovati se' i sl. Riječi qTO i izvedenice od nje (osim HeqTo) izgovaraju se [što].
U nekim riječima ispadaju pojedini glasovi, npr.: COJIHIle [soncg] 'sunce', Cep,ll;Ile [s'ercg] 'srce', IIOe3,ll;K a [pajesb] 'put, putovanje', LIYBCTBO [č'ustVg] 'osjećaj', 3,ll;paBcTBYH(Te) [zdrastvui(t'i)] 'zdravo! ' i dr. Između ruskog i hrvatskog jezika postoje u nekim glasovima i glasovnim skupo vima neke karakteristične zakonitosti koje nam olakšavaju snalaženje u ruskom jeziku i njegovim glasovnim osobitostima. Najvažnije su ove: 1. Ruskim nepostojanim glasovima o i e (6erJIble 3BYKII) između dva suglasnika
odgovara u hrvatskom jeziku nepostojano a, npr.: COH - CHa 'san - sna', JII060Bb - JII06BH 'ljubav - ljubavi', ,ll;OCKa - ,ll;OCOK 'daska - dasaka', ,ll;e Hb - ,ll;H5I 'dan dana', OTelI - oTIla 'otac - oca' i sl.
2. Ruskom glasu a iza mekih suglasnika - u pismu D - odgovara obično naš glas e, npr.: II5ITb 'pet', p5I,ll; 'red', M5ICO 'meso', HM5I 'ime', BpeM5I 'vrijeme', MeH5I 'mene', Te651 'tebe' i sl. 3. Ruskom glasu hl odgovara naš glas i, npr. 6bIK 'bik', 6bITb 'biti', pbI6a 'riba',
TbIKBa 'tikva', 5I3bIK 'jezik' itd.
4. Mjesto ruskoga glasa e imamo u hrvatskome jeziku često glasove ije (je) e i npr.: BpeM5I 'vrijeme, vreme, vrime',.pe,ll;K IIH 'rijedak, redak, ridak', MecTo 'mje sto, mesto; misto' itd. -
-
,
5. Mjesto ruskoga glasa o ispred suglasnika na početku nekih riječi imamo u hr vatskorn jeziku je: o3epo 'jezero', OJIeHb 'jelen', O,ll;H H 'jedan' itd.
30
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJ! rrAMMATIlKA ,TIJlJ! KAlK,TIOrO
6. Ruskoj glasovnoj skupini qep odgovara u hrvatskom jeziku cr, npr.: LIePHblH 'crn', LIepBb 'crv', LIepni 'crta', LIeprraTb 'crpsti' i sl.
7. Mjesto ruskoga glasa IIJ, imamo u hrvatskom jeziku često glasovni skup št, npr.: IIl,MT 'štit', 3aIIl,ll:Ta 'zaštita', IIl,YKa 'štuka' itd. 8. Glas -JI (-JIL) na kraju riječi (ili sloga unutar riječi) ne prelazi u o kao u hrvat skom jeziku, npr.: LIMTan 'čitao', open 'orao', conb 'sol', LIMTanbH� 'č�taonica' i sl. 9. Ruskim glasovima ep-op, pe-po između suglasnika odgovara naš glas r, npr.: ceprr 'srp', Topr 'trg', KpeIIl,eHMe 'krštenje', KPOBb 'krv' i sl.
10. Mjesto ruskih glasova eJI-OJI, JIe-JIO između suglasnika imamo u hrvatskome glas u, npr.: )KenTbIH 'žut', )]'6nrMH 'dug', cne3a 'suza', rrnOTb 'put' itd. Ruskim glasovnim grupama OJIO-OpO, eJIe-epe između suglasnika odgovaraju u hrvatskome glasovni skupovi la-ra, le (lije, lje)-re (rije, rje, re), npr.: 6on6To 'blato, močvara', ronOBa 'glava', r6po)], 'grad', 6opo)],a 'brada', )Kene3a 'žlijezda', 6eper 'brijeg, obala', cepe)],ll:Ha 'sredina' itd.
"
RIJECI I NJIHOV SASTAV
DIJELOVI RIJEČI Č ovjek kao društv.eno biće osjeća potrebu da svoje misli, želje i osjećaje preno si drugim ljudima. Katkad to čini pokretima, gestama, mimikom, ali najčešće, najbolje i najpotpunije riječima - govorom. Kada, dakle, govorimo (ili pišemo), mi sugovorniku s pomoću manjeg ili većeg broja riječi priopćujemo ono što mi slimo, osjećamo ili uopće u sebi doživljavamo. Te naše pojedinačne izjave zovu se u gramatici rečenice (IIpe,[J)IO)I({�muI). Naš je govor, dakle, promatran s gramatičkoga stajališta, veći ili manji niz reče nica sastavljenih od riječi (cnoBa), koje su tako međusobno povezane da jasno i određeno izražavaju sadržaje naše svijesti. Tu povezanost riječi u rečenicama po stižemo njihovim izborom (riječi moraju zajedno nešto značiti, imati neki smisao), te s pomoću pojedinih oblika kojim se riječi u rečenicama međusobno povezuju. Zato je potrebno da vidimo prije svega što su zapravo riječi, kako su sastavljene, a zatim da pregledamo pojedine vrste riječi i njihove oblike u ruskom jeziku kao i njihovu funkciju u rečenici. Riječi (cnoBa) su veći ili manji skupovi artikuliranih (tj . s pomoću govornih orga na hotimično proizvedenih) glasova (katkad su i pojedinačni glasovi) koji - bilo sami, bilo u svezi s drugim riječima - nešto znače, tj . izazivaju u našoj svijesti određene predodžbe. Onaj dio riječi koji sadržava njezino osnovno značenje i koji se ne mijenja zove se njezina osnova (ocHoBa). Glasovi, pak, koji se dodaju osnovama riječi da bi se izrazila njihova veza s ostalim riječima u rečenici, zovu se nastavci (oKOHQamuI). Npr.: pbI6-a 'riba' - PbI6-bI 'ribe' - pbI6-e 'ribi' - pbI6-y 'ribu' itd. KpacH-bIH 'crven' - KpacH-aH 'crvena' - KpacH-bIe 'crveni' itd. Haru 'naš' - Haru-ero 'našega' - Haru-eMY 'našemu' itd.
32
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJ! l'PAMMATI1KA )"(J]J! KA)]()"(OrO
U jeziku se od jednih riječi izvode druge, npr. od riječi pbI6a načinjene su riječi pbI6aK 'ribar', pbI6a'IHll 'ribarski', pbI6Ka 'ribica', PbI6Hll 'riblji', pbI6a'IHTb 'ri bariti' i dr. Riječi koje su načinjene ili izvedene od jedne osnovne riječi (ovdje npr. od riječi pbI6a) međusobno su srodne (p6,L(CTBeHHbIe), a sve zajedno čine po rodicu riječi (ceMbID HJIM me3,L(6 CJIOB). Zajednički dio svih srodnih riječi zove se korijen (K6peHb), a riječi načinjene od korijena dodavanjem različitih glasova zovu se izvedene riječi ili izvedenice (rrpoH3B6,L(HbIe CJIOBa). Riječ, pak, koja se sastoji od korijena (obično s različitim nastavcima), a nije izvedena od druge koje , riječi, zove se korjenita riječ (rrpocT6e HJIH Herrp0H3B6,L(HOe CJI6BO), npr. pbI6a, KpaCHbIll, HaITI. Od korijena se pojedine izvedene riječi tvore različitim glasovima ili glasovnim skupovima koji se stavljaju iza korijena ili ispred njega. Glasovi koji se stavljaju iza korijena zovu se domeci ili su/iksi (Cy
VRSTE RIJEČI Riječi ruskoga jezika dijele se, kao i u hrvatskome, u tri skupine: l . Prvu i najveću skupinu čine riječi koje imaju same, bez veze s drugim rije
čima, svoje određeno značenje, a imenuju različite predmete, njihova svojstva, radnje, zbivanja itd. One zato mogu vršiti funkciju pojedinih dijelova rečenice.
RIJEČI I NJIHOV SASTAV
33
Osim toga, te se riječi mogu mijenjati (sprezati ili sklanjati), tj. mogu imati više različitih oblika. To su tzv. samostalne ili značenjske riječi (caMocTO�TeJIbHble HJIH 3HaMemiTeJIbHble CJIOBa): •
glagoli (marOJIbI),
•
imenice (HMeHa cYIIIecTBI1.TeJIbHble),
•
pridjevi (HMeHa rrpHJIaniTeJIbHble),
•
brojevi (HMeHa tJHCmITeJIbHbIe),
•
zamjenice (MecToHMeHH�),
•
prilozi (HapetJH�).
2 . Drugu, manj u s kupinu cme tzv. nesamostaIne i l i pomoćne riJ ecI (HecaMoCTO�TeJIbl!ble HJIH CJIY)Ke6Hble CJIOBa) koje same za sebe, bez veze s dru gim riječima, nemaju potpuno određeno značenje. One samo označavaju različi te odnose između pojedinih riječi u rečenici ili između rečenica, ne mogu same činiti rečenični dio, a i ne mijenjaju se (tj . imaju samo po jedan oblik), pa se zato zovu i nepromjenljive riječi. To su: •
prijedlozi (rrpe,n:JIom),
•
veznici (COlO3hI),
•
čestice ili riječce (tJaCTl1:rJ,bI).
3. Kao posebnu grupu čine uzvici (Me)K,n:oMeTH�) i onomatopejske riječi (3BYKorro,n:pa)KaTeJIbHbIe CJIOBa). Uzvici se umeću u govor kao izrazi određenih osjećaja (radosti, tuge, bola, straha, iznenađenja i sL), a onomatopejskim riječima oponašamo različite ljudske i životinjske glasove kao i razne prirodne šumove.
GLAGOLI (rJIArOJIbI)
PODJELA GLAGOLA Od svih vrsta riječi u ruskom jeziku - kao, uostalom, i u drugim jezicima - naj važnija je riječ glagol: on čini obično jezgru naših izjava ili rečenica kojima izra žavamo svoje misli, a često se i samim glagolom može izreći sasvim jasna i pot puna misao, npr.: lIHnlH!
Č itaj!
lIHnieII1b? - lIHnlro
Čitaš li? - Č itam.
IIoH).l,eM! CBeTaeT.
Pođimo! Sviće.
Glagoli su samostalne rij eči kojima izražavamo neku radnju ().l,eHCTBHe), npr.: qHTaTb 'čitati', CTPOHTb 'graditi', ).l,aTb 'dati' i sl., ili stanje (COCT05!HHe) kao pro ces, npr. IHl).l,aTb 'padati', pacTlI 'rasti', ).l,YTb 'puhati', cMepKiTbC5I 'smrkavati se', cJIa6eTb 'slabiti, malaksavati', JIe)KaTb 'ležati', cnaTb 'spavati' i sl. Za pravilnu upotrebu glagola u ruskom jeziku neobično je važno znati njihov glagolski vid (BlI).l, rJIarOJIOB), tj . način kako se u vremenu odvija glagolska rad nja. Ona može trajati sasvim kratko vrijeme i završiti začas, a može trajati dulje vrijeme bez prekida ili se pak prekidati ili ponavljati. Prema tome razlikujemo u gramatici dvije vrste glagola, tzv. svršene i nesvršene glagole.
Svršeni glagoli (rnarOJIbI cOBepIIIeHHoro BlI).l,a) izriču početak ili svršetak neke radnje npr. yCHYTb 'zaspati', HaqaTb 'početi', 3anJIaKaTb 'zaplakati', npOqMTaTb 'pročitati', npMHecTlI 'donijeti', ili pak radnju koja traje samo jedan trenutak npr. ).l,aTb 'dati', naCTb 'pasti', JIeqb 'leći', BCTaTb 'ustati' i sl.
Nesvršeni glagoli (rnarOJIbI HecoBepIIIeHHoro BlI).l,a) izriču radnju koja traje du lje vrijeme, i to bilo bez prekida npr. JIe)KaTb 'ležati', nJIaKaTb 'plakati', KonaTb .
GLAGOLI
35
'kopati', H,[(TH 'ići' i sl., bilo s prekidima ili koja se ponavlja, npr. HaqHmiTb 'po činjati', rrpHHocHTb 'donositi', BCTamlTb 'ustajati', rrpOqHTbIBaTb 'pročitavati' i sl. Kod većine ruskih glagola mogu se - slično kao i u hrvatskom jeziku - tvo riti oba vida: Od svršenih glagola tvore se nesvršeni pomoću nekih sufiksa, npr.:
IIpOllHTaTb
pročitati
llPOQHThIBaTb
pročitavati
rro,n:llHcaTh
potpisati
llO,n:llHchIBaTh
potpisivati
pa3rmr,n:erh
razgledati
pa3rIDi,r.(bIBaTh
razgledati
llO,n:llPbInlyrh
poskočiti
llO,n:llpbITHBaTh
poskakivati
,n:aTb
dati
,n:aBllTh
davati
Pa36HTh
razbiti
Pa36HBllTh
razbijati
Y3HaTb
doznati
Y3HaBllTh
doznavati
06Yrh
obući
o6ysaTh
obuvati
6p6cHTh
baciti
6pocaTb
bacati
penIll:Th
odlučiti
peIIIaTh
odlučivati
K6HQHTh
svršiti
KOHQaTh
svršavati
Ocp6PMHTh
oblikovati (sv.)
oCPOPMJUlTh
oblikovati (nesv.)
-a-, -H-:
Od nesvršenih glagola tvore se svršeni: a) pomoću sufiksa -HY
-
:
IIpblraTh
skakati
rrpbITuyTh
skočiti, skoknuti
KpwqaTh
vikati
KpHKHyrh
viknuti, povikati
MopraTh
treptati
MOPrHYrh
trepnuti
b) dodavanjem određenih predmetaka ili prefiksa: IUfcaTb
pisati
HallHcaTh
napisati
pa,n:OBaTh
radovati
oopa,n:oBaTh
obradovati
,n:eJIaTh
činiti, raditi
c,n:eJIaTh
učiniti, uraditi
CTP6HTh
graditi
nocTp6HTh
sagraditi
36
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATIIKA ):lJUl KAJK):lOrO
c) U nekim se slučajevima za svršeni vid uzima sasvim drugi korijen, npr.: 6paTb
uzimati
B3}!Tb
uzeti
rOBopMTb
govoriti
CKa3aTb
reći
KJIaCTb
polagati, metati
rrOJIO�b
položiti, metnuti
JIOBMTb
loviti, hvatati
rroHMaTb
uloviti, uhvatiti
JIQ)IalTbC}!
lijegati
JIe'Th
leći
ca,ll,IfrbC}!
sjedati
ceCTb
sjesti
cTaHOBMTbC}!
postajati
CTaTb
postati
Prema objektu mogu glagoli u ruskom jeziku biti, kao i u hrvatskomu, prelazni, neprelazni i povratni.
Prelazni glagoli (rrepeXOiJ:Hble marOJIbi) zovu se oni koji mogu uza sebe imati kao dopunu riječ u akuzativu bez prijedloga, tj . za koju se pita koga? ili što? Tu riječ nazivamo objekt (iJ:OrrOJIHemre), na koji, tako reći, prelazi glagolska radnja, npr.: CecTPa JHo61lT OpaTa.
Sestra voli brata.
EopMc qIITaeT POMaHbl.
Boris čita romane.
OHa rrMmeT DHCbMO.
Ona piše pismo.
Neprelazni glagoli (HerrepeXOiJ:Hbre marOJIbi) jesu oni: a) koji ne iziskuju ili koji uopće ne mogu uza se imati nikakvu riječ kao dopunu, tj. nikakav objekt (npr. CT05lTb 'stajati', JIe)J(aTb 'ležati', BIlCeTb 'visjeti', Il):\TM 'ići', pacTM 'rasti' i sl.); b) koji mogu imati objekt, ali samo u akuzativu s prijedlogom ili pak u kojem dru gom padežu, bilo s prijedlogom ili bez njega, tako da radnja koju glagol izriče ne prelazi direktno na objekt, nego se samo indirektno njega tiče, npr.: Tpe60BaTb qero-HIl6YiJ:b 'zahtijevati što', rroMorhb KOMY-HIl6YiJ:b 'pomagati komu', CTaTb KeM-QeM-HIl6YiJ:b 'postati tko - što', yxa)KllBaTb 3a KeM-QeM-HIl6YiJ:b 'njegovati koga - što', cO)J(aJIeTb o KOM-QeM-HIl6YiJ:b 'žaliti za kim - čim' i sl. Npr.: Ha)fKa Tpe6yeT OT qeJIOBeKa BCen ero :tKH3HH. (H. IIaBJIoB)
Znanost zahtijeva od čovjeka sav njegov život. (I. Pavlov)
MaTb yxi:tKnBaeT 3a peoeHKoM.
Majka njeguje dijete.
OH xopomo BJIa)l,eeT PYCCKHM B3h1KOM.
On dobro vlada ruskim jezikom.
OH Ha KOHelJ, CTaJI X03HHHOM CBoeH )J(Jf3HIl.
Onje napokon postao gospodar(om) svoga života.
MaTb TOcKoBana o )l,ernx.
Majka je čeznula za djecom.
GLAGOLI
37
Povratni glagoli (B03BpaTHbIe rrraronbI) izriču radnju koju vršilac radnje, tj . su bjekt vrši na samome sebi, odnosno koja se tako reći vraća na subjekt (to su tzv. pravi povratni glagoli - C06CTBeHHO B03BpaTHbIe rrraronbI), ili pak znače radnju koju vrše dva subjekta ili više njih uzajamno (to su tzv. uzajamno povratni glagoli - B3aMMHo B03BpaTHbIe rrraronbI). Povratni glagoli tvore se od prelaznih glagola dodavanjem čestice -CH (iza suglasnika) ili -Ch (iza samoglasnika), npr.: KyrraTb Koro-HH6Y,[(b - KyrraTbc� 'kupati koga - kupati se', o,[(eB
Dječak se umiva prije spavanja.
TbI KYnaeIIIbCH KčPK,r(hIH p;eHh? MhI BCTpeTunUCb Ha Ymm,e.
Kupaš li se svaki dan?
ManhL(HIill nO)J,p!iJIucb (ili nop;pamI:Cb) M3-3a HrpYmeK.
Dječaci su se potukli zbog igračaka.
Sreli smo se na ulici.
Ako, međutim, glagoisku radnju na subjektu vrši netko drugi, prelazni glagol do davanjem čestice -CH (-Cb) dobiva pasivno značenje, pa vršilac radnje (subjekt) postaje objekt pasivne rečenice, npr.: ,n:OM CTPOUTCH KaMeHII(HKaMH. ( ,n:OM cTp6m KaMeHII(HIill. )
Kuću grade zidari.
Xne6a y6upaIOTcH KpecTh5iHaMH. (= KpecThIDIe y6upaIOT xne6a.)
Seljaci žanju žito.
=
Neki, tzv. nepravi povratni glagoli (6e306'beKTHO B03BpaTHbIe rnaronbI) izriču radnju bez povratnog značenja, a upotrebljavaju se samo s povratnom česticom -CH (-Cb), npr.: 605iTbC� 'bojati se', cMdTbC� 'smijati se', Ha,[(e�Tbc� 'nadati se' i dr. Npr.: ManhL(HK 66JIhIIIe He 601J:TCH B6,ll;h1. )J{}m6THhIe He cMeroTcH.
Dječak se više ne boji vode. Životinje se ne smiju.
Ha L(TO Hap;eeIIIbCH B )KJf3HH?
Čemu se nadaš u životu?
Cer6p;� H He BbICnaJIacb.
Danas se nisam ispavala.
Posebnu skupinu čine bezlični glagoli (6e3JIIILJHbIe rrraronbI), koji označuju rad nje ili zbivanja (najčešće prirodne p ojave) koje se vrše tako reći same od sebe, gdje se ne zamišlja nikakvo lice kao vršilac glagolske radnje, tj. nikakav subjekt. Ti glagoli imaju u prezentu i futuru samo oblik za 3. lice jednine, a u perfektu i kondicionalu samo oblik za srednji rod, npr.:
38
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA)[ rPAMMATI1KA AJUI KAlKAOrO
CMepKaeTC5I.
Smrkava se.
CMepKMocb. CMepKJ10cb.
Smrkavalo se. Smrknulo se.
EY)J,eT cMepKaTbC5I. CMepKHeTC5I.
Smrkavat će se. Smrknut će se.
CMepKMocb 6b1. CMepKJ10Cb 6b1.
Smrkavalo bi se. Smrknulo bi se.
Tu pripadaju i tzv. bezlično-povratni glagoli (6e3mlqHo B03BparHble rJIar6JIbI) koji se donekle upotrebljavaju i u hrvatskom jeziku, ali mnogo manje nego u rusko me. Tvore se od nepovratnih - kako prelaznih tako i neprelaznih - ličnih glagola dodavanjem čestice -CD (-Cb), a vršilac radnje (subjekt) izriče se - kao katkad i u hrvatskom jeziku --'- dativom, npr.: (51) He X01IJ'. MHe He XOQeTcH.
Neću. Ne da mi se.
(51) �aIO. MHe )J,YMaeTcH.
Mislim.
CTapuKY cero)J,H5I HUKaK He CUlITCH.
Starcu se danas nikako ne spava.
PaHbIlle omi wbIU XOpOIIIO . PaHbIlle UM XOPOIIIO :1I0IJIOCh.
Prije su oni dobro živjeli.
GLAGOL SKI OBLICI Ruski glagol ima poveći broj različitih oblika od kojih su mnogi analogni oblici ma u hrvatskom jeziku, a neki su takvi kakve hrvatski jezik ne poznaje. Glagolski oblici tvore se mijenjanjem glagola po licima, brojevima, rodovima i vremenima kao i po načinima i oblicima za stanja. To se mijenjanje zove ko njugacija ili sprezanje (crrp5DI«�Hlle), a tako stvoreni oblici nazivaju se konjuga cijski oblici (crrp5mieMble rJIar6JIbHble cp6pMbl). Uz njih postoje i oblici koji se ne sprežu (HecrrpJmieMbIe mar6JIbHble cp6pMbl); to su infinitiv (neodređeni oblik), . glagolski prilozi (koji se nikako ne mijenjaju) i participi (glagolski pridjevi), koji se, doduše, ne sprežu, ali se dekliniraju kao pridjevi. U ruskom jeziku razlikujemo ove glagolske oblike:
1 . oblike za tri lica (milla) u jednini (e)J,HHcTBeHHoe QUCJI6) i tri u množini (MH6)1(ecTBeHHOe QlICJI6): prvo je lice ono koje govori (51, Mbl), drugo ono s kojim se govori (TM, Bbl), a treće lice ono o kojem se govori (OH, omi, oH6, množina OHH za sva tri roda); 2. tri vremena (BpeMemi): a) prezent ili sadašnje vrijeme (HaCT05lIIIee BpeM5I): 51 QlITalO 'čitam', 51 Hecy 'no sim', 51 rreKY 'pečem', 51 rOBopm 'govorim';
GLAGOLI
39
b) futur ili buduće vrijeme (6y,I.(yru:ee BpeM�): � 6y,I.(y qIITllT b 'čitat ću', � npoqlmiIO 'pročitat ću', � 6y,I.(y HecTII 'nosit ću', � 6y,I.(y ne% 'peći ću', � CKa)l(Y 'reći ću'; C) perfekt ili prošlo vrijeme (npOIIIe,I.(IIIee BpeM�): � qMTaJI 'čitao sam', � npOqMTaJI 'pročitao sam', � HeC 'nosio sam', � neK 'pekao sam', � rOBOpMJI 'go vorio sam', � CKa3aJI 'rekao sam' i sl.;
3. tri načina (HaKJIOHeHM�): a) indikativ ili izjavni način (M3'b�BIITeJIbHOe HaKJIOHeHMe): to je oblik kojim nešto izjavljujemo ili priopćujemo kao činjenicu u sadašnjem, budućem ili proš lom vremenu, npr.: � qMTaIO 'čitam', � npOqMTaIO 'pročitat ću', � HeC 'nosio sam', OH neK 'pekao je'; OHM 6y,I.(y rOBOpMTb 'oni će govoriti', oHa CKa)l(eT 'ona će reći' i sl.; b) imperativ ili zapovjedni način (noBeJIMTeJIbHOe HaKJIOHeHMe): qMTaH! 'čitaj', npOqMTaH! 'pročitaj ', HeCIITe! 'nosite', neKMTe! 'pecite', CKa)l(M! 'reci'; C) kondicional ili pogodbeni način (YCJI6BHOe ili cOCJIaraTeJIhHOe HaKJIOHeHMe): � qMTaJI 6hI 'čitao bih', ThI npOqMTaJI 6hI 'ti bi pročitao', � ReC 6hI 'nosio bih', OH neK 6hI 'on bi pekao', � CKa3aJI 6hI 'rekao bih (bio)';
4. dva oblika za stanja (3aJI6m): a) aktiv ili tvorni oblik (,I.(eHCTBMTeJIhHhIH 3aJI6r), kad glagol u rečenici kazuje da subjekt vrši neku radnju, da je aktivan , npr.: � qMTaIO 'čitam', oHa npOqMTaeT 'ona će pročitati', ThI HeCeIIIh 'ti nosiš', � 6y,I.(y neqh 'peći ću', OH CKa)l(eT 'on će reći'; b) pasiv ili trpni oblik (cTpa,I.(aTeJIhHhIH 3aJI6r), kojim se kazuje da se glagolska radnja vrši na subjektu, da je vršitelj radnje, dakle, pasivan , npr.: qMTaeMhIH 'či tan (sada)', Hec6MhIH 'nošen (sada)', neqeHHhIH 'pečen (u prošlosti)', cKa3aHHhIH 'rečen (u prošlosti)' i sl. Oblici koji se ne sprežu jesu:
1 . infinitiv ili neodređeni oblik (Heonpe,I.(eJIeHHa�
40
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATHKA tiJU! KAlKtlOrO
b) glagolski prilog prošli ili svršeni (lJ;eerrpHqaCme rrpOIIIe,lJJIIerO BpeMeHH HJm cOBepIIIeHoro BH,ll;a): rrpOqHTaB(IIIH) 'pročitavši', B:bIHeCIIIH 'iznesavši', HcrreKIIIH 'ispekavši', cKa3aB(IIIH) 'rekavši';
3. četiri participa ili glagolska pridjeva (rrpHqaCTH5I): a) aktivn i p a r ticip prezenta i l i r a d n i glagolski p r idj ev s a d a š nj i (,ll;eHCTBHTeJIbHOe rrpHqaCTHe HacToJ!IIJ;erO BpeMeHH): qHTalOIIJ;HH '(onaj) koji čita', HecyIIJ;HH '(onaj) koji nosi', rreKYIIJ;HH '(onaj) koji peče', rOBopJ!IIJ;HH '(onaj) koji govori'; b) aktivni particip perfekta ili radni glagolski pridjev prošli (,ll;eHCTBHTeJIhHOe rrpHqaCTHe rrpOIIIe,ll; IIIerO BpeMeHH) : qHTaBIII H H '(onaj ) koj i j e čitao', rrpOqHTaBIIIHH '(onaj) koji je pročitao', HeCIIIHH '(onaj) koji je nosio', rreKIIIHH '(onaj) koji je pekao', cKa3aBIIIHH '(onaj) koji je rekao'; C) pasivni particip prezenta ili trpni glagolski pridjev sadašnji (cTpa,ll;aTeJIhHOe rrpHqaCTHe HacToJ!IIJ;erO BpeMeHH): qHTaeMhIH '(onaj) koji se čita', Hec6MhIH '(onaj) koji se nosi, koga nose'; d) pasivni particip perfekta ili trpni glagolski pridjev prošli (cTpa,ll;aTeJIhHOe rrpHqaCTHe rrpOIIIe,ll;IIIerO BpeMeHH): qHTaHHhIH 'čitan', rrpOqHTaHHhIH 'pročitan', rrpHHeceHHhIH 'donesen', rreqeHHhIH 'pečen', CKa3aHHhIH 'rečen'. Od četiri participa zajednički je ruskom i hrvatskom jeziku samo pasivni par ticip perfekta.
TVORBA GLAGOLSKIH OBLIKA Glagolski oblici u ruskom jeziku - kao i hrvatskom -jesu ili prosti (rrpOCT:bIe), tj. sastoje se samo od jedne riječi npr. qHTalO 'čitam', HecH! 'nosi! ', rreqeHHhIH 'pe čen' i sl. ili složeni (CJI6)1(HhIe), tj . sastavljeni od dvije riječi, npr. (51) 6y,ll;y qHTaTb 'čitat ću', (51) Hec 6hI 'nosio bih' i sl.
Prosti glagolski oblici tvore se od glagolskih osnova, i to neki od infinitivne, a drugi od prezentske osnove. Infinitivna osnova (ocH6Ba HeOrrpe,ll;eJIeHHOH
6PMhI) dobije se tako da se infi nitivu odbaci nastavak -Th ili -TH, npr. qHTa-Th 'čitati' (osnova qHTa-), rOBopH Th 'govoriti' (osnova rOBopH-), KpHqa-Th 'vikati' (osnova KpHqa-), Hec-TH 'nositi' (osnova Hec-), KOBa-Th 'kovati' (osnova KOBaC) i sl.
GLAGOLI
41
Prezentska osnova (ocHoBa HaCTO�II(erO BpeMeHI1) dobije se tako da se obliku 3. lica množine prezenta (kod nesvršenih glagola) odnosno prostog futura (kod svr šenih glagola) odbije nastavak -YT (-lOT), odnosno -aT (-SIT), npr.: (oHIl) qImi-lOT '(oni) čitaju' (osnova qHTa-), Hec-YT 'nose' (osnova Hec-), rreK-YT 'peku' (osnova rreK-), rOBop-�T 'govore' (osnova rOBop'-), KpHq-aT 'viču' (osnova KPHq-), KY-Kn '(oni) kuju' (osnova KY-) itd. Kao što se vidi iz navedenih primjera, obje se osnove kod mnogih glagola po dudaraju, dok se kod drugih više ili manje razlikuju.
INFINITIV Infinitiv (Heorrpe,!.(eneHHa5I
U glagola koji na kraju osnove imaju glasove r ili K infinitiv se - slično kao i u hrvatskomu - svršava na -qb: MOqb 'moći' (osnova Mor- - [oHIi] Mor-nIi), 6epe% 'čuvati' (osnova 6eper- - [oHIi] 6eper-nIi), rre% 'peći' (osnova rreK- - [oHIi] rreK nIi) itd. Ako infinitivna osnova završava glasovima ,!.( ili T, oni se - kao i u hrvatskom je ziku - ispred infinitivnih nastavaka -Tb (-TH) pretvaraju u C: KpaCTb 'krasti' (os nova KPa)..(- - [oHIi] Kpa,!.(-YT - *Kpa,!.(-Tb), rrnecTIi 'plesti' (osnova rrneT- - [oHIi] rrneT-YT - *rrneT-TIi) i sl. U glagola kojima se infinitivna osnova završava suglasnikom 6, umeće se između toga glasa i nastavka -Tb (-TH) glas c, a glas 6 zatim ispada, npr. : rpecTIi 'veslati' (osnova rpe6- - [oHIi] rpe6-nIi): *rpe6-TH - *rpe6-c-TH - rpecTIi. Povratnim glagolima dodaje se čestica -CH (poslije -Tb i -%) ili -Cb (iza -TH) koja se u svim glagolskim oblicima piše sastavljeno s glagolom: yqIiTbc5I 'učiti', oHa yqIinaCb 'ona je učila', 6epeqbC5I 'čuvati se', 6eperIicb! 'čuvaj se! ' HecTIicb 'juri ti' i sl. Infinitiv se upotrebljava: a) najčešće kao dopuna glagolima nepotpunog značenja, kao što su npr. XOTeTb 'htjeti', MO% 'moći', HaqaTb 'početi', rrepeCTaTb 'prestati' i dr., i glagolima koji
42
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMATHKA ):(Jl5! KAJK):(OrO
znače kretanje, kao što su: H)J,TI1. 'ići', rrOHTI1. 'poći, otići', rrpHHTI1. 'doći', rrpmSxaTb 'doputovati' i sl., npr.: Ha 3Tll )J,eHbrH OH XOqeT KYUlITb ce6e H6BbIM KOCTIDM.
Ovim novcem on hoće kupiti sebi novo odijelo.
3)J,ecb 5I He MOry paOOTaTb.
Ovdje ne mogu raditi.
OHa )'MeeT xopom6 TaHQeBaTb II HrpaTb Ha poirre.
Ona zna dobro plesati i svirati glasovir.
OTeQ nomeJI rymiTb.
Otac je otišao šetati.
CecTpa npHeXaJIa K 6paT)' nOrOCTlITb.
Sestra je doputovala bratu u goste.
b) kao dopuna nekim prilozima, npr. : Ha)J,o 'treba', M6)1(HO 'može se', HeJIh3H 'ne smije se, ne može se', TP:Y)J,HO 'teško', JIerK6 'lako', HHTepecHo 'zanimljivo', rrpHHTHo 'ugodno' i sl.: Ha)J,o Bcer)J,a rOBopHTh rrpaBi1Y.
Valja uvijek govoriti istinu.
KYPHTb 3)J,eCb MO)l(HO?
Može li se ovdje pušiti?
HeT, 3)J,ecb HeJIb3H KYPHTb.
Ne, ovdje se ne smije pušiti.
MHe TPY)J,HO rOBopHTb 06 3TOM.
Teško mi je govoriti o tome.
IIpHHTHo BCTpeTHTbCH co cTapbIM )J,pYr0M.
Ugodno je sresti starog prij atelj a.
C) kao stroga zapovijed ili (s negacijom) zabrana: Šuti(te)!
Ne galami(te)!
GLAGOLSKA VREMENA U RUSKOM JEZIKU Ruski jezik ima samo tri glagolska vremena - po jedno za sadašnjost, prošlost i budućnost: prezent, perfekt i futur.
PREZENT (HACTO.HIIJ,EE BPEM5I) Prezent je glagolski oblik koji izriče radnju (zbivanje ili stanje) što se događa onda kada se o njoj govori (to je tzv. prava sadašnjost), ili radnju vremenski neodređe nu, tj . takvu koja se može dogoditi u svako doba ili koja vrijedi uvijek (to je tzv. neprava sadašnjost).
43
GLAGOLI
Oblike za sadašnjost mogu imati samo nesvršeni glagoli, a tvore se od prezentske osnove dodavanjem ovih ličnih nastavaka (JIIIIJ:HhIX OKOHIJ:aHI1i1):
1\ ;2:;} �1\;�iStf ·
'3
El
� �
l.
2. 3.
'3
l.
'tl
2.
·
El
�
3.
··· ·I',!:i:%�j
··.i.·: i;';1'i;}��.�;.•••.: Jj. �I/';;h1iJ6iip.iin . ·. ) \
.•
-y (-IO) -eIIIh (-eIIII,) -eT (-eT)
-IO (-y) -liIIIh -liT
-eM (-eM) -eTe (-eTe) -YT (-IOT)
-liM -liTe -lIT (-aT)
: ii .,;i,� j
.••• ,
•
Iste lične nastavke imaju i svršeni glagoli, ali, dakako, ne u značenju prezen ta, nego futura. Glagoli s nastavcima -eIII b, -eT... -YT (-lOT) zovu se glagoli prve konjugacije, a s nastavcima -HIII b, -HT... -SIT (-aT) glagoli druge konjugacije. Povratnim se glagolima dodaje na lične nastavke čestica -CH (iza suglasnika) ili -Cb (iza samoglasnka).
PRVA KONJUGACIJA (IIEPBOE CIIP.SDKEHlIE) Primjeri: IJ:liTaTh 'čitati', nliCaTh 'pisati', HecTII 'nositi', neIJ:h 'peći':
Jednina II
'IliTa-IO
čitam
nliIII-y
pišem
ThI
'IliTa-eIIIh
čitaš
nMIII-eIIIh
pišeš
OH (-a, -6)
'IliTa-eT
čita
mlIII-eT
piše
Mb!
'IliTa-eM
čitamo
nMIII-eM
pišemo
BhI
'IliTa-eTe
čitate
miIII-eTe
pišete
OHM
'IliTa-IOT
čitaju
nMIII-YT
pišu
Hec-y
nosim
neK-y
pečem pečeš peče
Množina
Jednina II
Th!
Hec-eIIIh
nosiš
ne'I-eIIIh
OH (-a, -6)
HeC-eT
nOSI
rre'I-eT
44
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJl fPAMMATIIKA ):1)]51 KAlK):10rO
Množina MbI
Hec-eM
nOSImo
neq-eM
pečemo
BbI
Hec-eTe
nosite
neq-eTe
pečete
ORfr
Hec-YT
nose
neK-YT
peku
Nastavke -y, -eIIIb .. . -YT imaju glagoli kojima prezentska osnova svršava sugla snikom, a nastavke -10, -eIIIb . . . -lOT glagoli sa samoglasnikom na kraju osnove: (}l) Hecy, neKY - ali: (}l) qlmilO. Glas e iz nastavka pod naglaskom često prelazi u e: (Tbl) mIrneIIIb - ali: (TbI) HeceIIIb.
Glasovi K, r ispred e u nastavku prelaze - kao i u hrvatskom - u q, >K: }l neKY, TbI neqeIIIh... , }l Mory, TbI MO)l(eIIIh ... itd. BbI urpaeTe Ha cKpHIIKe?
Svirate li violinu?
HeT, }l urpalO Ha poJlJIe.
Ne, sviram glasovir.
MbI CJI-yruaeM C y,n:OBOJIbCTBUeM, Kor)J,a )J,enr nmoT. OKOJIO )J,epeBHIr npoTeKaeT He60JIbIIIM peqKa.
Rado slušamo kad djeca pjevaju.
HaIIIa MaTI, neqeT BeJIHKOJIenHbIll XJIe6.
Naša majka peče izvrstan kruh.
Pokraj sela protječe mala Iječica.
DRUGA KONJUGACIJA (BTOPOE CIIP.H)KEHME) Primjeri: CT05lTb 'staj ati', rOBOpMTb 'govoriti', HOCMTI, 'nositi', ,lJ,eP)l(aTb 'držati':
Jednina }l
cTO-m
stojim
rOBop-m
govorim
TbI
CTO-MIIIb
stojiš
rOBop-HIIIb
govoriš
OH (-a, -o)
CTO-MT
stoji
rOBop-MT
govori
MbI
CTO-MM
stojimo
rOBop-MM
govorimo
BbI
cTo-MTe
stojite
rOBop-HTe
govorite
OHH
CTO-JlT
stoje
roBOP-JlT
govore
HOIII-y
nOSIm
)J,ep)l(-y
držim
TbI
HOC-UIIIb
nosiš
,lJ,ep)l(-UIIIb
držiš
OH (-a, -o)
HOC-UT
nOSI
,lJ,ep)l(-UT
drži
Množina
Jednina }l
hz
GLAGOL!
45
Množina MbI
H6c-lIM
nOSimo
,Il;ep)l(-lIM
držimo
BbI
H6c-lITe
nosite
,Il;ep)l(-lITe
držite
OHII
H6c-5IT
nose
,Il;ep)l(- aT
drže
Glagoli kojima se prezentska osnova svršava glasovima IK, m, q, stavke y -Hmh ... -aT, a ostali nastavke -10, -Hmh ... -HT. -
IIJ"
imaj u na
,
Ako prezentska osnova završava kojim suglasnikom (osim )1(, III , LI, lI(), taj se glas u 1. licu jednine pretvara u nov glas, i to: c postaje m (npr. rrpOCIlTb 'moliti': OHIl rrp6c-aT - 5I rrpomy); 3, JJ; postaju IK (npr. rpy3IlTb 'tovariti': OHIl rpY3-HT 5I rpyJKy; XO,Il;IlTb 'hodati': x6JJ;-5IT - a xOIKY); T postaje q (npr. rrJ1aTIlTb 'plaćati': OHIl rrmlT-5IT - a rrhaqy). ,Il,eTll JIl06HT Mop6)1(eHoe.
Djeca vole sladoled.
IIOMHHIIIb, KaK MbI CrrellllIJIlI Ha 116e3,Il;?
Sjećaš li se kako smo se žurili na vlak?
KaK Baru CbIH llpeKpaCHo BbIrJIH,Il;HT, a KaK IIJI6xo BbIrJIH� 5I!
Kako vaš sin divno izgleda, a kako loše izgledam ja!
lIHof,Il;a 5I BIDKy BO CHe, qTO 5I JIeqy rro B63iJYXY.
Katkad sanjam kako letim zrakom.
POVRATNI GLAGOLI (B03BPATHbIE rJIAr6JIbI) Primjeri: KyrrclTbc5I 'kupati se', HecTIlcb 'juriti', YLIIlTbca 'učiti': Prva konjugacija
Jednina 5I
Kyrra-lOcb
kupam se
Hec-ycb
jurim
TbI
Kyrra-erubC5I
kupaš se
HeC"erubC5I
juriš
OH (-a, -6)
Kyrra-eTC5I
kupa se
HeC-eTC5I
juri
Kyrra-eMC5I
· kupamo se
HeC-eMC5I
jurimo
BbI
Kyrra-eTecb
kupate se
Hec-eTeCb
jurite
OHll
Kyrra-IOTC5I
kupaju se
Hec-YTC5I
jure
Množina MbI
46
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I fPAMMATIlKA �JUI KAlK�OrO
Druga konjugacija
Jednina 5(
yq-yCh
učim
ThI
yq-IUIIhC5[
učiš
OH (-a, -6)
yq-HTC5[
uči
Množina MhI
yq-HMC5[
učimo
BhI
yq-HTeCh
učite
OHIl
yq-aTC5[
uče
BnpaBO OT ,n:op6m ,n:o CaMOro ropH36HTa T1i:HeTcH J1ec.
Desno od puta sve do obzora prostire se
II6e3,n: MQHTCH no 3eJ1eHOH ,n:OJ1IIHe.
Vlak juri po zelenoj dolini.
MbI He OOHMCH HHKaKI1X Tpy,n:HocTeH.
Ne bojimo se nikakvih teškoća.
lli1cTh5[ Ha ,n:epeBh5!X e,n:Ba IUeBl�JuiTCH.
Lišće na drveću jedva se miče.
šuma.
NAGLASAK U PREZENTU Naglasak je u 1. licu jednine uvijek ondje gdje je i u infinitivu, tj . bilo na osnovi, bilo na nastavku. Ako je naglasak u 1 . licu jednine (i u infinitivu) na osnovi, on dje ostaje u svim licima jednine i množine, npr.: ,IJ,YMaTh 'misliti':
5(
,IJ,YMaIO 'mislim', ThI ,IJ,YMaellIh, OH ,IJ,YMaeT itd.;
BJI,IJ,eTh 'vidjeti': 5( BJI2KY 'vidim', ThI BJI,IJ,HllIh, OH BII,IJ,HT itd.; Ha,IJ,e5[ThC5[ 'nadati se': 5( Ha,IJ,eIOCh 'nadam se', ThI Ha,IJ,eellIhC5[, OH Ha,IJ,eeTC5[ itd. Ako je u 1. licu jednine (i u infinitivu) naglašen nastavak, akcent obično ostaje' na nastavku u svim oblicima jednine i množine, ali katkad skače u 2. licu jednine na osnovu (to je najčešće u glagola II. konjugacije) i ostaje ondje u svim ostalim oblicima jednine i množine, npr.: HeCTlI 'nositi':
5(
Hecy, ThI HecellIh, OH HeceT itd.;
rOBOpHTh 'govoriti':
5(
rOBopw, ThI rOBopHllIh, OH rOBopHT itd.;
ali: IIHCaTh 'pisati': 5( lIHIlly 'pišem', ThI IIHllIellIh, OH IIHllIeT itd.; MOL[h 'moći':
5(
Mory 'mogu', ThI M62KellIh, OH M62KeT itd.;
JII06HTh 'voljeti, ljubiti':
5(
J1I06JIW 'ljubim', ThI J1W6HllIh, OH JIW6HT itd.
GLAGOLI
47
ZNAČENJE I UPORABA PREZENTA Oblici prezenta upotrebljavaju se slično kao i u hrvatskom jeziku: a) označuju radnju koja se zbiva onda kad se o njoj govori (prava sadašnjost), npr.: Sada sjedim za stolom i čitam. Već se smračuje.
b) izriču radnju koja je vremenski neograničena te se događa neprestano, uvijek, ili pak izražavaju kakvo stalno svojstvo predmeta (neprava sadašnjost), npr.: BOJIra Bna)J,aeT B KacIlIIHcKoe Mope.
Volga utječe u Kaspijsko more.
.D:eHb cMemleTcH HO%lO.
Dan i noć se izmjenjuju.
30JIOTO He pJKaBeeT:
Zlato ne hrđa.
BecHoH CHer TaeT rro,n: TerrJIbIMI1 nyqaMI1 COJIHn:a.
U proljeće se snijeg topi pod toplim sunčanim zrakama.
c) izražavaju općepoznate istine (obično u poslovicama), npr.: Ruka ruku mije. ChlTbIH roJIO,n:HOro He pa3YMeeT.
Sit gladnu ne vjeruje.
d) u živom pripovijedanju izriču katkad prošlu radnju (to je tzv. historijski pre zent, koji poznaje hrvatski jezik), npr.: ImY 51 sqepa Be'-IepOM ,n:OMOH, Toponmocb, B,n:pyr BillKy: y cpoHap5i '-ITO-TO '-IepHOe JIeJKHT Ha 3eMJIe.
Idem ja sinoć doma, žurim se, odjednom vidim: pokraj svjetiljke leži nešto crno na zemlji.
Cero,n:H5I YrPOM CIDKY 51 B KOMHaTe - B,n:pyr CJIh'nny: KTO-TO 30BeT MeH5i.
Jutros sjedim u sobi - odjednom čujem: netko me zove.
e) katkad prezent označuje - kao i u hrvatskom - radnju u bliskoj budućnosti za koju govornik smatra da će se sigurno dogoditi, npr.: 3aBTpa Be'-IepOM MbI lf):IeM B TeaTP.
Sutra navečer idemo u kazalište.
CecTPa npne3JKaeT 3aBTpa B ,n:Ba '-Iaca rrocJIe rro$o'-II1 CKOPbIM rroe3,n:oM.
Sestra dolazi sutra u dva sata poslije ponoći brzim vlakom.
48
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJl 1PAMMATIlKA ,llJIJI KAJK,IIOrO
FUTUR (]iY,llYIIJ, EE BPEM5I) Futur je glagoisko vrijeme kojim se izražavaju buduće radnje, stanja i zbivanja. Za njihovo izricanje postoje u ruskom jeziku dva oblika: prosti i složeni.
PROSTI FUTUR (npoCToe 6y,lJ;yrn;ee BpeM 5I) imaju samo svršeni glagoli, a njego vi oblici u svemu se podudaraju s prezentskim oblicima. Drugim riječima: ruski svršeni glagoli nemaju prezenta (tj . ne znače sadašnju radnju), nego . njihovi prezentski oblici označavaju budućnost, buduću radnju. Primjeri: np Oq HnlT h 'pročitati', HanHcaTb 'napisati', OTCTmlTh 'obraniti', HayqMTbc5I 'naučiti': Prva konjugacija
Jednina 5I
npOqllTč:l-ID
pročitat ću
HanmII-y
napisat ću
ThI
npOqllTč:l-eIIIh
pročitat ćeš
HamiIII-eIIIh
napisat ćeš
OH (-a, -6)
npOqllTa-eT
pročitat će
HamlIII-eT
napisat će
MhI
npOqllTa-eM
pročitat ćemo
HamlIII-eM
napisat ćemo
BhI
npOqllTa-eTe
pročitat ćete
HamlIII-eTe
napisat ćete
OHII
npOqllTa-IDT
pročitat će
HamIIII-YT
napisat će
5I
OTCTO-ID
obranit ću
Hayq-ych
naučit ću
ThI
OTCTO-MIIIh
obranit ćeš
Hayq-llIIIhC5I
naučit ćeš
OH (-a, -6)
OTCTO-MT
obranit će
Hayq-llTC5I
naučit će
MM
OTCTO-MM
obranit ćemo
HaYQ-llMC5I
naučit ćemo
BhI
OTcTo-MTe
obranit ćete
HaYQ-llTeCh
naučit ćete
oHM
OTCTO-�T
obranit će
HaYQ-aTC5I
naučit će
Množina
Druga konjugacija
Jednina
Množina
Ha)J,eIDCh, QTO 5I cK6po OKOHQy 3ry pa66ry.
Nadam se da ću skoro završiti ovaj posao.
KTO mepa corrrM, TOMY 3aBTPa He
Tko je jučer slagao, njemu se sutra neće povjerovati.
nOBepHT.
GLAGOLI
Ee3)J,6HHOll: 66qKM HWI(�M He HanOJJHHUIh. LJTO HaKpoUIHUIh, TO II BhIXJJeOaeUIh.
IIporoJJo)J,aeUIhcH, TaK II XJIe6a )J,ocnlTh il:Orail:aeUIhcH.
49
Bure bez dna nećeš ničim napuniti. Što nadrobiš, to ćeš i pokusati. Kad ogladniš, dosjetit ćeš se kako doći do kruha.
SLOŽENI FUTUR (CJIO)KHOe 6Y,IJ,yIIl,ee BpeM�) imaju nesvršeni glagoli, a tvori se s pomoću prostog futura pomoćnoga glagola 6bzmb i infinitiva glagola koji se ne spreže:
Jednina �
6y)J,y
TbI
6Y,IJ,enIb
OH (-a, -o)
6Y)J,eT
qI1TaTb, nI1CaTb, HeCTH, neqb, CTO�Tb, rOBopHTb, HOCHTb, KynaTbc�, yqHTbC�
Množina MbI
6Y)J,eM
BbI
6Y)J,eTe
OHH
6Y)J,YT
qI1TaTb, nI1CaTb, HeCTH, neqb, CTO�Tb, rOBopHTb, HOCHTb, KynaTbc�, yqHTbC�
Cer6)J,� BeqepOM MbI 0Yil:eM Ha TeJIeBI1)J,eHI1I1 CMOTPfTh H6BbIll: PYCCKMll: !jlI1JIbM.
Večeras ćemo na televiziji gledati novi ruski film.
MbI 0Yil:eM npOil:OJJ)KaTh Harny COBMeCTHYlO pa66TY.
Mi ćemo nastaviti naš zajednički rad.
Ham JII1TeparypHbIll: Kpym:6K 0Yil:eT H3)"JaTh npOI13Be)J,eH� cOBpeMeHHblX PYCCKllX IIIrCaTeJIell:.
Naš književni kružok proučavat će djela suvremenih ruskih pisaca.
ZNAČENJE I UPORABA FUTURA l . Oblicima futura (prostoga i složenoga) izražavamo prije svega svršene (trenut ne) i nesvršene (trajne ili učestale) radnje - kao što se vidi iz prethodnih primjera.
2. Oblici futura služe i za izricanje predbuduće radnje umjesto našega prezenta svršenih glagola, odnosno umjesto futura egzaktnoga nesvršenih glagola, npr.: Kor)J,a TbI npOQTeUIh 3TY KHHry, YBMI1mb, KaK OHa I1HTepeCH(l.
Kad pročitaš ( budeš pročitao) ovu knjigu, vidjet ćeš kako je zanimljiva.
IToKa oHa oYil:eT HrpaTh Ha CKpHnKe, H 6yiJ,Y qI1TaTh rmery.
Dok ona bude svirala violinu, ja ću čitati novine.
=
50
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJI rPAMMATHKA iVlJI KAlK):{oro
Prosti futur ne upotrebljava se samo za iskazivanje budućih radnji, nego se njime može izreći i: a) neprava sadašnjost - radnja koja se stalno vrši, pa je zato nalazimo najčešće u poslovicama i mudrim izrekama, npr.: Beqep nOKaJKeT, KaK6B 6bIJI IJ:eHb.
Večer će pokazati (= pokazuje) kakav je bio dan.
YMHbIH qeJIOBeK Ha BeTep CJI6Ba He OpOCIfT.
Pametan čovjek ne govori u vjet(lI.
qTO noceemh, TO II nOJKHemh.
Izgubljeno vrijeme nećeš vratiti (= ne vraća se). Što posiješ, to ćeš i požeti.
JIe)J
Ležeći nećeš steći kruha.
IIOTep5!HHoro BpeMeHll He BopOTlfmh.
b) prošla radnja - često s dodavanjem priloga KaK - kad se želi istaknuti da je bila kratkotrajna i neočekivana, npr.: MMbqlfK rrOIJ:OIIIeJI K C06aKe, a OHa KaK nphIfHeT rrpo%.
Dječakje prišao psu, a ovaj (odjednom) odskoči.
c) prošla radnja koja se često ponavljala; u tom slučaju katkad se dodaju riječi 6hIBaJIO, lJaCTO 'često', 06bIlJHO 'obično' i dr. U hrvatskom se jeziku u takvim slu čajevima često rabi kondicional (pogodbeni način), npr.: II6MHlO, npU)],eT KO MHe 3HMHlfM BeqepOM MOH CTapbIH TOBaPllm, CRAeT 6KOJIO rreqKH II HaqHeT paCCK
Sjećam se, došao bi zimske večeri k meni moj stari prijatelj, sjeo bi kraj peći i počeo pričati.
3HMOH, 6bIBMO, B HO% myx)® 3aJIOJKlfM TPOHKY YL\aJIYro. (IIyurKHH)
Zimi u kasnu noć upregli bismo brzu trojku. (puškin)
NAGLASAK U FUTURU Što se tiče naglasaka u futuru, za oblike prostoga futura vrijedi ono što je rečeno za akcent prezenta, a u naglašavanju složenoga futura nema teškoća.
PERFEKT (IIpOIIIE,ll,IIIE E BPEMH) Perfekt je glagoisko vrijeme kojim izražavamo prošle događaje, radnje, stanja i zbivanja. Oblici perfekta u ruskom su jeziku vrlo jednostavni: infinitivnoj osnovi glagola dodaju se glasovi -JI, -JIa, -JIO za muški, ženski i srednji rod jednine, a -JIM
GLAGOLI
51
za sva tri roda množine. I to je sve: nema nikakvih drugih oblika, a redovito nema ni prezentskog oblika pomoćnoga glagola 'biti' koji se upotrebljava za tvorbu per fekta u hrvatskom jeziku. Prema tome, oblici perfekta sastoje se samo od glagola i osobne zamjenice pa glase npr. od glagola ql'mlTh, rOBopHTb, yqHTbCJl ovako:
Jednina JI
ql'mlJI (-a)
čitao (-la) sam
rOBOpHJI (-a)
govorio (-la) sam
TbI
qrmlJI (-a)
čitao (-la, -lo) si
rOBOpHJI (-a)
govorio (-la, -lo) si
OH
qlmlJI
čitao je
rOBOpHJI
govorio je
omi
ql'mlJIa
čitala je
rOBOpHJIa
govorila je
OHO
qr-miJIo
čitalo je
rOBOpHJIO
govorilo je
Množina MbI
qllnimI
čitali (-e) smo
rOBOpHJIll
govorili (-e) smo
BbI
qllTaJIll
čitali (-e, -a) ste
rOBOpHJIll
govorili (-e, -a) ste
OHH
qllTaJIll
čitali (-e, -a) su
rOBOpHJIll
govorili (-e, -a) su
Jednina JI
yqHJICJI (-JIacb)
učio (-la) sam
TbI
yqHJICJI (-JIacb)
učio (-la, -lo) si
OH
yqHJICH
učio je
OHa
yqHJIaCb
učila je
OHO
yqHJIllCb
učilo je
Množina MbI
YJIHJIllCb
učili (-e) smo
BbI
yqHJIllCb
učili (-e, -a) ste
OHH
yqHJIllCb
učili (-e, -a) su
Kao što se vidi, u ruskom jeziku postoji za više lica samo jedan oblik, pa se zato uz glagol mora uvijek reći i osobna zamjenica, da se vidi na koje se lice odnosi; u hrvatskom jeziku to obično nije potrebno jer se lice razabire iz oblika pomoć noga glagola. Ako se infinitivnl;1 osnova glagola završava suglasnikom - osim )1" T rodu jednine krajnji glas -JI otpada, npr.: HecTH (osn. Hec-) 'nositi':
JI
(ThI, OH) HeC, OHa HeCJIa, OHH HeCJIH;
-
u muškom
52
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJI rPAMMAT!lKA ,l\J1JI KAlK,I\OrO
neIIb (osn. neK-) 'peći': � (ThI, OH) neK, omi neKmi, OHIl neKJIIl; JIeIIb (osn. JIer-) 'leći': � (TbI, OH) JIer, omi JIerml, OHII JIerJIII; MOIIb (osn. Mor-) 'moći': � (ThI, OH) Mor, omi Morml, OHII MorJIIl; rpecTIl (osn. rpe6-) 'veslati': � (TbI, OH) rpe6, omi rpe6mi, OHIl rpe6JIIl. Miub'lIfK OTHee rrIfCbMO Ha rro'lry.
Dječak je odnio pismo na poštu.
OH He Mor MHe rrOMO'lb.
Nije mi mogao pomoći.
B'lepa Be'lepOM 51 paHO JIer crraTb.
Sinoć (jučer navečer) legao sam rano spavati.
MaKcHM fOPbKHll poe y 6eperoB 60JIbmHX peK BOJIrI1 If Orn.
Maksim Gorki rastao je na obalama velikih rijeka Volge i Oke.
U glagola s osnovom na suglasnike )1;, T (infinitiv se svršava na -CTll ili -CTb) ti glasovi ispred -JI, -JIa, -JIO, -JIll ispadaju, kao i u hrvatskomu, npr.: ceCTb (osn. ce,ll,-) 'sjesti': � (TbI, OH) ceJI, omi CeJIa, MbI CeJIM; KpaCTh (osn. Kpa,ll,-) 'krasti': � (ThI, OH) KpaJI, oml KpaJIa, MbI KpaJIM; BeCTIl (osn. Be,ll,-) 'voditi': � (ThI, OH) BeJI, OHa BeJIa, MbI BeJIM; nJIeCTM (osn. nJIeT-) 'plesti': � (ThI, OH) nJIeJI, aHa nJIeJIa, MbI nJIeJIM. Svršeni glagoli na -HYTb u tvorbi perfekta obično zadržavaju slog -HY-, a nesvr šeni ga gube, npr.: KPMKHYTb 'povikati': KPMKHYJI, -JIa, -JIa, -JIM 3acHYTb 'zaspati': 3acHYJI, -JIa, -JIa, -JIM ,ll,BMHYTbC� 'krenuti': ,ll,BMHYJIC�, -JIaCb, -JIOCb, -JIMCb ali: M6KHYTb 'kisnuti': MOK, M6KJIa, -JIa, -JIM C6XHYTb 'sahnuti': cox, c6xJIa, -JIa, -JIM Mep3HYTb 'smrzavati se': MeP3, MeP3JIa, -JIa, -JIM U glagola M,ll,TM 'ići' i njegovih složen ica tvori se perfekt - kao i u hrvatskomu od drugog korijena: � (TbI, OH) IIIeJI, aHa IIIJIa, oH6 IIIJIa, OHM IIIJIM 'išao sam (si, je), išla je, išlo je, išli su'.
NAGLASAK U PERFEKTU Oblici perfekta naglašavaju se različito: a) gotovo svi dvosložni i višesložni oblici kao i neki jednosložni glagoli imaju u svim oblicima naglasak na osnovi, npr.: IIMTaTb 'čitati': IIMTaJI, -a, -o, -M; 3HaTb
GLAGOLI
53
'znati': 3Han, -a, -o, -ll; tako i npr.: ceCTb 'sjesti': cen, ... ; naCTb 'pasti': nan, ... ; KpaCTb 'krasti': Kpan, ... ; CTPlI% 'strići': cTplIr, ... ; 61ITb 'tući': 61In, ... i dr. b) mnogi jednosložni glagoli imaju naglasak na osnovi svuda osim u ženskom rodu, gdje je naglašen nastavak -a, npr.: )J,aTb 'dati': )J,an, -mi, -no, -nlI; tako i npr.: 6bITb 'biti', )KlITb 'živjeti', 6paTb 'uzimati', )K)J,aTb 'čekati', nlITb 'piti' i dr. - U povratnom obliku ti glagoli mogu, uz takav naglasak, katkad imat i naglasak i na nastavku, npr. PBaTbC5I 'kidati se': PBanC5I (pBanc5i.), PBanaCb, PBanOCb (pBanocb), PBanlICb (pBaJ1IIcb). c) Neki jednosložni glagoli na -qb, kao i svi dvosložni i višesložni glagoli koji su u infinitivu naglašeni na nastavku -TIl, imaju akcent u svim višesložnim oblicima perfekta na nastavku, npr.: MOLIb 'moći': 5I Mor, MOma, Morno, MornM; tako i npr. : neLIb 'peći': neK, -na... ; TeLIb 'teći': TeK, -na...; neLIb 'leći': ner, -na... ; BecTM 'voditi': Ben, -na...; nneCTM .'plesti': nnen, -na...; nplIHecTM 'donijeti': nPlIHeC, -ecna... i sl.
ZNAČENJE I UPORABA PERFEKTA Perfektom se u ruskom jeziku - kao i u hrvatskome - može izreći svaka prošla radnja kako svršenih tako i nesvršenih glagola, npr.: IIp03ByqM CHman OTIIpaBneHlUI, H n6e3)J, TPOHYJICH.
Razlegao se signal za odlazak, i vlak je krenuo.
TfIa cTMa pacTH, nO)J,HsiJIcsi BeTep, BcnblXHYJIa M6J1HH5I H rpsiUYJI rpOM.
Oblak je počeo rasti, podigao se vjetar, zabliještala je munja i zatutnjio je grom.
B npOUIJ16M ro.uj OHa nocryJIlIJIa B YUHBePCHTeT.
BLIepa OhIJI npeKpaCHbIiI ):leHI" ):I6mo ryJIsiJIH no J1ecy.
II MbI
Prošle godine upisala se na sveučilište. Jučer je bio divan dan, i mi smo (se) dugo šetali po šumi.
Kako u ruskom jeziku nema drugih glagolskih oblika za izricanje prošlih radnji i događaja, kao što postoje u hrvatskom jeziku, uzima se perfekt umjesto našeg aorista i imperfekta, kao i umjesto našeg pluskvamperfekta, npr.: 5I npHmfuJ, YBH):J:eJI, nooe)J,HJI.
Dođoh, vidjeh, pobijedih.
.D0J1bH6iI BCro HOLIb cnan rJIY66KHM CHOM.
Bolesnik svu noć spavaše dubokim snom.
Omi )')Ke yexana, KOr):la npHIIIJIO er6 IHICbM6.
Ona bijaše već otputovala kad je stiglo njegovo pismo.
Perfektom se ponekad izriče i stroga zapovijed, npr.:
I IIOIlleJI BOH!
I Gubi se! Van!
54
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!! fPAMMATI1KA ll)]!! KAlKI10fO
UPITNI OBLIK GLAGOLA Upitni oblik glagola tvori se u ruskom jeziku slično kao i u hrvatskom: osobna zamjenica stavlja se iza ličnoga glagolskog oblika, a između njih se umeće riječ ca JIU. Međutim, u govoru se najčešće za izricanje pitanja ne uzima oblik sa JIH, nego oblik potvrdne rečenice, a upitno se značenje izražava samo upitnom into nacijom, tj . dizanjem visine glasa na kraju rečenice, npr.: ThI BbIyqllJI (= BbIyqllJI JIll ThI) yp6K? - ,[(a, Bbry'IHJI.
Jesi li naučio lekciju? - Da, naučio sam.
ThI OhImi (= fihImi JIll ThI) Bqepa B KIm6? - HeT, He 6bIJla.
Jesi li bila jučer u kinu? - Ne, nisam bila.
fiYi1:YT JIll eme cniBlITh i1:paM)' Ha olle?
Hoće li se još prikazivati drama Na dnu?
ThI )')Ke npoqllnirI CTaTbID o H6BbIX MapKax aBTOMaIIIllH?
Jesi li već pročitao članak o novim markama automobila?
NAČINI (HAKJIOHEHH.R) INDIKATIV ILI IZJAVNI NAČIN (H3'b�BHTeJIbHoe HaKJIOHeHHe) kazuje da se vr šenje ili nevršenje neke radnje priopćuje kao činjenica u bilo kojem vremenu, tj. izražava da se glagolska radnja doista vrši ili ne vrši, da se vršila ili nije, da će se vršiti ili da se neće vršiti. To je obično oblik priopćavanja ili pripovijedanja ono ga što se događa, što se dogodilo ili što će se dogoditi; npr.: Cer6g� SI qYBCTBYIO ce65i HeBa)l(Ho.
Danas se osjećam nekako slabo.
ITo cy666TaM MOJIOi1:e)J(b YCTPallBaJIa BeCeJIbIe 3a6aBbI.
Subotom je mladež priređivala vesele zabave.
3ry 3ai1:aqy oHa He CMO)J(eT peIIIllTb.
Ovu zadaću ona neće moći riješiti.
IMPERATIV ILI ZAPOVJEDNI NAČIN (rroBeJIHTeJIbHoe HaKJIOHeHHe) jest glagol ski oblik kojim se izriče zapovijed, poticaj ili molba odnosno zabrana (kad stoji s negacijom ne), npr.: &ll OTCIDi1:a!
Idi odavde!
CKaJIill MHe, nO)J(anyHcTa!
Reci mi, molim te!
CTaHhTe!
Stanite!
He IIIYMlhe!
Ne galamite!
GLAGOLI
55
Oblici imperativa u mnogome se podudaraju s analognim oblicima u hrvatskom jeziku. Oni su prosti (od jedne riječi) ili složeni (od dvije riječi): prosti su oblici za 2., a složeni za 3. lice jednine i množine. Imperativ nema oblika za 1. lice jed nine, a za 1 . lice množine oblik je prost, tj . sastoji se samo od glagola.
I. Oblici imperativa za 2. lice jednine i množine tvore se od osnove prezenta od nosno - kod svršenih glagola - od osnove prostog futura dodavanjem nastavaka -u, -UTe ili -b, -bTe ili -H, -HTe. Naglasak je ondje gdje je i u 1. licu jednine pre zenta odnosno prostog futura, tj . ondje gdje je i u infinitivu. a) Nastavci -u, -UTe dodaju se glagolima s osnovom na suglasnik kad je naglasak na tim nastavcima, tj . ako je glagol i 1 . licu jd. prezenta (odn. u infinitivu) nagla šen na nastavku, npr.:
Prezent ImcaTb
pisati
(») IIIIIlI-Y - IIIIIlIH! IIIIIlIHTe!
HecTH
nositi
(») Hec-y - HecH! HecilTe!
HOCHTb
nositi
(») HOIlI-y - HOCH! HocHTe!
cII,[(eTb
sjediti
(») CII)K-y - CII,[(H! cII,[(HTe!
yqHTbC»
učiti
(») yq-yCb - yqHCb! yqHTecb!
Uči dok živiš.
BeK )KUBU, BeK yqUCb!
Cu,[(uTe CMHPHO II He rnYMUTe!
Sjedite mimo i ne galamite!
JboouTe KHilry: OHa Ha,YqIIT Bac YBa)l{aTb qeJIOBeKa. (M. fOPbKIIH)
Volite knjigu: ona će vas naučiti da cijenite čovjeka. (M. Gorki)
b) Ako je naglasak glagola na osnovi, nastavci -u, -UTe skraćuju se u -b, -bTe, npr.: cIIp�iTaTb
sakriti
CIIp5iq-(YT) - CIIP»%! cIIp5i%Te!
pe3aTb
rezati
pe)K-(YT) - pe)l{b! pe)l{bTe!
y,[(apIITb
udariti
y,[(ap-(»T) - y,[(apb! y,[(apbTe!
rOToBIITb
spremati
rOToB-(»T) - rOToBb! rOTOBbTe!
6POCIITbC»
baciti se
6pOC-(»TC») - 6pOCbC»! 6pocbTecb!
Međutim, ako se prezentska (odn. futurska) osnova svršava na dva ili tri sugla snika, nastavci -u, -UTe ostaju i onda kad nisu naglašeni, tj . kad je glagol nagla šen na osnovi, npr.:
56
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJI rPAMMATIlKA ):(J1J1 KAlK):(Oro
rrphlrHYTI,
skočiti
rrphlrH-(YT) - rrphlrHII! rrphlrHIITe!
rr6MHIITb
pamtiti
rr6MH-(�IT) - rr6MHII! rr6MHIITe!
CeMb pm OTMepb, a 01(rIH pm OTpe)Kb.
Sedam puta odmjeri, a jedanput odreži.
I>pOCb 3TO II He nJIaqb rI3-3a rryCT5IK6B!
Baci to i ne plači zbog sitnica!
CnpH%Te CrrrrqKH OT 1(en�llJ
Sakrijte šibice od djece!
CH)J;b BOT 31(eCb, B63JIe Memi, rIJIII JIHrb Ha KpecJIo.
Sjedni evo ovdje, do mene, ili legni na kauč.
IloMHIITe, 1IPY3MI, �6 HaM roBOprirr Ham yqrITeJIb!
Pamtite, prijatelji, što namje govorio naš učitelj !
c) U glagola s prezentskom osnovom na samoglasnik nastavci imperativa su -ii, -iiTe, npr.: qIInlTb
čitati
qIIT:l-(roT) - qIIT:lH! qIIT:lHTe!
CTO�Tb
stajati
CTO-(�T) - CT6H! cT6HTe!
PIICOB:lTb
crtati
pIICy-(roT) - PIICYH! pIIcYHTe!
CMe�TbC5I
smijati se
cMe-(KlTC5I:) - CMeHC5I:! cMeHTecb!
qUTaiiTe BCJIyx, rro)J(:iJIyllcTa.
Čitajte glasno, molim.
A ceiIqac, 1(eTII, MoiiTe P)'KII!
A sada, djeco, perite ruke!
C JIlO1(bMrI cOBeryHcH, a cBoer6 YMa He TepHH.
Savjetuj se s ljudima, ali svoju pamet nemoj gubiti.
II. Treće lice imperativa tvori se u ruskom slično kao i u hrvatskom: kod nas ri ječcom neka, u ruskom s pomoću riječce nycTh ili nycKaii (rjeđe s pomoću )1,a) i 3. lica jednine odnosno množine prezenta (prostog futura) glagola koji mijenja mo, npr.: qUTaTb 6pOCUTb CMeHTbCH
rryCTb (rrycKaH) OH (-a, 6) qIITaeT!
neka čita!
rryCTb (rrycKaii.) OHrI qIITalOT!
neka čitaju!
rryCTb OH (-a, -6) 6p6cIIT!
neka baci!
rryCTb Oull 6p6c5IT!
neka bace!
rryCTb OH (-a, -6) CMeeTC5I!
neka se smije!
rryCTb OHrI CMeIDTC5I!
neka se smiju!
IIycTb rrorrpo6yeT KT6-HII6J'.l1,b crreTb JI)'qme er6!
Neka pokuša netko drugi zapjevati bolje od njega!
IIycKaH oull MYr rremK6M, eCJIII � xOTm, a MbI e1(eM TPaMBlieM.
Neka idu pješice, ako već hoće, a mi idemo tramvajem.
GLAGOLI
57
1 . Glagoli ,[(aBan 'davati' i složenice sa -CTaB:1Tb i -3HaB:1Tb tvore imperativ od infinitivne, a ne od prezentske osnove: 'v .. , ,[(aellIb , 'davat·' , ,[(aBaI1Te.' (prez.: ,[(aIO, 1 : ,[(aBaM., ...) ,[(aBaTb ' v
BCTaBaTb 'ustajati': BCTaBari!, BCTaBariTe! (prez.: BCTaro, BCTaellIb ...) Y3HaB:1Tb 'doznavati': Y3HaBali!, Y3HaBaliTe! (prez.: Y3Haro, Y3HaellIb ...)
2. Dodavanjem čestice -Ka imperativu zapovijed se ublažava, a dodavanjem če stice m:e pooštrava, npr.: Daj dođi ovamo!
Ta dođi ovamo!
III. Poseban oblik imperativa za 1 . lice množine imaju samo svršeni glagoli, a jednak je 1. licu množine prostog futura bez osobne zamjenice. Taj oblik zapravo ne znači - kao ni u hrvatskome jeziku - zapovijed, nego poziv ili poticaj da više njih, među njima i govornik, učine nešto zajedno, npr.: rrpOqHTaTb
pročitati
MbI rrpOqIlTaeM
pročitat ćemo
npO'lUTaeM!
pročitajmo!
HamlcaTb
napisati
MbI HamimeM
napisat ćemo
HamlrneM!
napišimo!
CKa3aTb
reći
MbI cKffiKeM
reći ćemo
CKaJKeM!
recimo!
Nesvršeni glagoli nemaju takvog posebnog oblika za imperativ 1 . lica množine, nego se on tvori imperativom glagola ,[(aB:1Tb - ,[(aBau(Te) ili katkad oblika oy)],eM (od glagola 6bITb) i infinitivom glagola koji se mijenja, npr.: qIlTaTb
)J,aBau(Te) '1UTaTb!
(6y,/.\eM qIlTaTb)!
čitajmo!
eCTb
)J,aBeu(Te) eCTb!
(6y,/.\eM eCTb)!
jedimo! idemo jesti!
IHITb
)J,aBau(Te) nUTb!
(6y,/.\eM mm)!
pijmo!
CKaJKeM eM>' BClO rrpaB,l.\)'!
Recimo mu svu istinu!
noe)J,eM 3aBrpa Ha 3KCKyPCUlO, pe6HTa!
Pođimo sutra na izlet, momci!
,I1;aBauTe KomlTb ,/.\eHbru Ha 60JIbm6e rryTemeCTBue rro 3Bp6rre!
Idemo skupljati novac za veliko putovanje po Europi!
KONDICIONAL ILI POGODBENI NAČIN (ycn6BHoe Mnu cocnar:iTenbHoe HaKnoHemre) jest glagolski oblik kojim se izriče da je moguće ili poželjno da se glagolska radnja vrši ili ne vrši. Tvori se tako da se oblicima perfekta dodaje če stica ObI, npr.:
58
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!I fPAMMATI1KA I1Jl!l KAlKI10rO
Jednina 5l qrmlJI (-a) 6hI
ja bih čitao (-la)
ThI qrmlJI
ti bi čitao (-la, -lo)
(-a) 6hI
OH qrmw 6hI
on bi čitao
omi qrmlJIa 6hI
ona bi čitala
ORC) qrmlJIo 6hI
ono bi čitalo
Množina MhI ql1TllJII1 6hI
mi bismo čitali (-e, -a)
BhI ql1TaJII1 6hI
vi biste čitali (-e, -a)
OHH ql1TaJII1 6hI
oni (-e, -a) bi čitali (-e, -a)
Jednina 5l yqHJIC5l (-JIach) 6hI
j a bih učio (-la)
ThI yqHJIC5l (-nach) 6hI
ti bi učio (-la, -lo)
OH yqHJIC5l 6hI
on bi učio
oHa yqH.JIaCh 6hI
ona bi učila
oH6 yqH.JIOCh 6hI
ono bi učilo
Množina MhI yqH.JII1Ch 6hI
mi bismo učili (-e, -a)
BhI yqH.JII1Ch 6hI
vi biste učili (-e, -a)
OHH. yqH.JII1Ch 6hI
oni (-e, -a) bi učili (-e, -a)
Čestica Obi stoji obično iza glagola, ali može staj ati i ispred njega, a može biti od njega odvojena drugim riječima. Katkad se ona skraćuj e u O, npr. eCJIII 6 'ako bi', KOr,ll,a 6 'kad bi', QT06 'da bi'. Kondicionalom se katkad, u mjesto imperativom , izriče molba ili savj et, npr.:
TbI OhI OTi1:0XHYJI HeMH 6ro! HeMH6ro!
=
OTL\OXHH.
ECJIII OhI ThI OhIJI cBo66L\eH JIeTOM, MhI uoexaJIu OhI OTL\hIXaTh CHaQana Ha 6eper M6p5l, a rroT6M B r6phI.
Odmori se malo! Kad bi ti bio ljeti slobodan, otišli bismo na odmor najprije na more, a onda u gorje.
Obi B TeaTp, eCJIU O Mor L\OCTaTh
6I1JIIT.
Otišao bih u kazalište kad bih mogao nabaviti ulaznicu.
H uomeJI
He XOTM Obi ThI rroI1TH. co MH6i1 B MY3ei1?
Ne bi li ti htio poći sa mnom u muzej?
BhI OhI HaM CUMU QT6-HI16YiJ:h !
Zapjevajte nam nešto!
III ilJI
Daj idi spavati!
Obi ThI crraTh!
GLAGOLI
59
GLAGOL SKI PRILOZI (,II;EEIIPHQACTIHI)
GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI ILI NESVRŠENI (.n:eerrpWu1CUIe HaCTOHIIl,erO p eMeHH HJIH HecoBepmeHHoro BII.n:a) jest nepromjenljiv glagol ski oblik koji ka zuje da se neka radnja vrši istodobno i usporedno s kojom drugom sadašnjom, prošlom ili budućom radnjom, npr.:
B
On ide (išao je, ići će) ulicom čitajući novine.
OH MeT (meJI, 6YAeT MTH) ITO YJIHIl,e, qHniSl rmery.
U hrvatskom jeziku taj se oblik tvori od 3. lica množine prezenta dodavanjem nastavka -ći (čitaju-ći, nose-ći i sL), a u ruskom jeziku isto tako od 3. lica mno žine prezenta, ali bez nastavka (tj . od prezentske osnove) dodavanjem glasa -SI ili -a (ovo iza tzv. nepčanih ili palatainih suglasnika), npr.: (OHII) qHTa-(lOT) - qHTa-5I 'čitajući', (OHII) m06-5IT - JIlO6-H 'ljubeći', (OHII) KPHq-(itT) - KpHq-a 'vičući' i sl. Naglasak se - osim u rijetkih iznimaka - podudara s naglaskom u 1. licu jednine prezenta odnosno s naglaskom u infinitivu. Prilog sadašnji imaju po pravilu uglavnom nesvršeni glagoli, ali ga tvore i neki svršeni glagoli, samo sa značenjem priloga prošlog. čitajući
qHTaTb
čitati
qHTa-(IOT): qHTa5I
pHcoBaTb
crtati
PHCY-(lOT): PHCY5I
crtajući
HeCTIl
nositi
Hec-(YT): Hed
noseći
JIeTeTb
letjeti
JIeT-(HT): JIeTH
leteći
rOBopHTb
govoriti
rOBop-(HT): rOBopH
govoreći
IIJIaKaTb
plakati
ITJIaq-(YT): ITmiqa
plačući
KPHq:iTb
vikati
KPHq-(:iT): KpHqa
vičući
.n:ep)KaTb
držati
.n:ep)K-(aT): .n:ep)Ka
držeći
CMeHTbC5I
smij ati se
cMe-(wTC5I): cMeHcb
smijući se
qHTaSl [mery, .n:e.n: qaCTO 3acbIIIaeT.
Čitajući novine, djed često zaspi.
qHniSl [mery, .n:e.n: 3acnYJI. qHniSl [mery, .n:e.n: HaBePHO 3aCHeT.
Čitajući novine, djed je zaspao. Čitajući novine, djed će sigurno zaspati.
OHH .n:p�ecKH pmroBapHBaJIH, rymlSl ITO JIecy.
Oni su prijateljski razgovarali šetajući (se) po šumi.
OH IIIeJI BITepe.n:, nOAHHMaSlCh Bce BblIIIe H BblIIIe.
Išao je dalje, penjući se sve više i više.
60
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMATI1KA ).1Jl5! KAlK).10rO
Glagoli ):(aB:lTb 'davati' i složenice sa -cTaBaTb i -3HaBaTb prave prilog sadašnji slično kao i imperativ - od infinitivne osnove, npr.: ll3):(aBaTb
izdavati
ll3):(aBa5I
izdajući
BCTaBaTb
ustajati
BCTaBa5I
ustajući
Y3HaBaTb
doznavati
Y3 HaB a5I
doznajući
Glagol 6bITb tvori ovaj prilog sufiksom -yqH: (oHIi) 6YkY T - 6y):(yqH 'budući'. Glagolski prilozi na -yqH (-lOqH) od nekih drugih glagola nalaze se samo u na rodnoj poeziji, npr.: qepe3 rr6JIe H):(yqH, pycy K6cy rrJIeTyqH 'preko polja idući, rusu kosu pletući' i dr. Ima nekoliko glagola od kojih se prilog sadašnji ne upotrebljava, npr. od mnogih jednosložnih glagola kao npr. BpaTb 'lagati', )K):(aTb 'čekati', nraTb 'lagati', pBaTb 'derati', TKaTb 'tkati', 6HTb 'tući, udarati', JIHTb 'lijevati', rrHTb 'piti', III llTb 'šiti', CJIaTb 'slati', MOqb 'moći', rreqb 'peći', Ceqb 'sjeći', CTPHqb 'strići', Teqb 'teći', 3BaTb 'zvati', rreTb 'pjevati', zatim rrHcaTb 'pisati', JIH3aTb 'lizati', rrJI5IC:lTb 'ple sati', qecaTb 'češljati' i dr., zatim od nesvršenih glagola na -HYTb, npr. TOHYTb 'tonuti', M 6K HYTb 'kisnuti', C6XHYTb 'sahnuti', Mep3HYTb 'smrzavati se' i dr.
GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI ILI SVRŠENI ():(eerrpHqaCTHe rrpoIIIe):(IIIero BpeMeHH HJIH COBepIIIeHoro BII):(a) jest nepromjenjiv glagolski oblik koji izražava glagoisku radnju koja se događa prije neke druge sadašnje, prošle ili buduće radnje, npr.: IIpOqHniB ra3ery, on\u: H):(eT (IIIeJI,
rrOMeT) Ha pa66Ty.
Pročitavši novine, otac odlazi (otišao je, otići će) na posao.
Taj se oblik tvori u ruskom jeziku kao i u hrvatskomu: na infinitivnu osnovu dodaju se sufiksi -B (ili, rjeđe -BIlIH) ili -lIIH . Sufiks -8 (-BIlIH) dobivaju glagoli s osnovom na samoglasnik, a -I1IH glagoli kojima se osnova završava suglasnikom. . Taj oblik tvore redovito samo svršeni glagoli, a naglašen je po pravilu onako kao u infinitivu, npr.: OTKPbITb
otvoriti
OTKpbIB(IIIll)
otvorivši
rro6e):(HTb
pobij editi
rro6e):(HB(IIIH)
pobijedivši
rroToHYTb
potonuti
rroToHYB(IIIll)
potonuvši
rrpllHecTH
donijeti
rrpllHe cIIIH
donijevši
rroM6% (osn. rroMor-)
pomoći
rroM6rIIIll
pomogavši
llCrre% (osn. llCIIeK-)
ispeći
llcrreKIIIH
ispekavši
BbIKyrraTbC5I
okupati se
BbIKyrraBIIIHch
okupavši se
HayqHThC5I
naučiti
HayqHBIIIHCh
naučivši
GLAGOLI
MbI pacx6)J,llMc5I, noroBopUB(mu) HeMH6ro.
Razilazimo se pošto smo malo porazgovarali.
MbI Pa30IIIJHlcb, noroBopuB(mu) HeMH6ro.
Razišli smo se pošto smo malo porazgovarali. Razići ćemo se pošto
MbI pa30H,n,eMC5I, noroBopuB(mu) HeMH6ro.
61
budemo malo
porazgovarali.
llpOQUTaB(mu) ra3e1)', )J,e)J, 3aCHYJI.
Pročitavši novine, djed je zaspao.
Omi BbIIIIJIa 113 K6MHaTbI, HH CJI6Ba.
Izašla je iz sobe ne rekavši nikome ni riječi.
He CKa3aB HHKOM)1
Ima nekoliko svršenih glagola koji prošli prilog tvore sufiksima nesvršenih gla gola -H (-a) mjesto sufiksima -B(WU), -WU, npr.: rrpOqeCTb
pročitati
rrpoqni
pročitav(ši)
o6pecTlI
naći
o6penI
našavši
OTBe3TU
odvesti (kolima)
oTBe3�
odvezavši
BOTITU
ući
BOTI)J,�
ušavši
Ima, međutim, podosta glagola koji mogu imati oba oblika, npr.: rrpHHec� - rrpHHecIIIH
donijevši
opaziti
YBU)J,5I - YBu)J,eB(mH)
opazivši
začuti
YCJIbIIIIa - YCJIbImaB(IIIH)
začuvši
rrpHHeCTU
donijeti
YBM)J,eTb YCJIbIIIIaTb
Od nekih svršenih glagola, kod kojih se danas redovito rabe oblici na -B (WU), -WU, postoje oblici na -H (-a) samo u nekim stalnim izrazima, npr.: pa60TaTb CIIYCT� PYKaB:l 'raditi spuštenih rukava, tj . nemarno', 6POCHThC5I CJIOM5I: rOJIOBY 'pojuriti kao bez glave', cH)J,eTb CJIO)l(:l PYKH 'sjediti skrštenih ruku, ne raditi ni šta', cMoTpeTb HaxMYP5I 6pOBH 'gledati namrštenih obrva' i dr. llpoQni rrHcbM6, omi pa30pBana er6 Ha
Pročitavši pismo, poderala ga je na
MeJIKHe KYcKli.
komadiće.
BOH)J,H B K6MHa1)', omi 3aKpbIJIa 3a co66H
Ušavši u sobu, zatvorila je za sobom
)J,Bepb.
vrata.
YCJIbIma (YCJIbImaB) er6 TeIIJIbIe yrrbI6HYJIacb.
CJIOBa, OHa
llpHHecH (npUHecmu) B K6MHa1)' qaH H xrre6 C MaCJIOM II Me)J,oM, OHa ceJIa H cTana 3aBTpaKaTb.
B03BpaTHCb B K6MHa1)', MaTI, TPeB6:lKHo 3arJI5IHYJICb B oKH6. (M. f6pbKHH)
Začuvši njegove tople riječi, nasmiješila se.
Donijevši u sobu čaj i kruh s maslacem i medom, ona je sjela i počela zajutarkovati.
Vrativši se u sobu, majka je uzbuđeno pogledala kroz prozor. (M. Gorki)
62
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJ! rPAMMATIIKA ,/\JIJ! KAlK,/\OrO
PARTICIPI (TIPHqACTH.R) Participi ili glagolskipridjevi (npUqaCTM5I) jesu oblici koji uz neka glagolska svoj stva imaju i neka obilježja pridjeva. Slično kao i pridjevi, oni označuju svojstva predmeta, ali za razliku od pridjeva (npr. 60JIbm6H )l,OM 'velika kuća', KpacIiBa5I TITIiu:a 'lijepa ptica' i sl.) participi izražavaju takva svojstva predmeta koja upu ćuju na glagolska obilježja, na proces, na radnju, zbivanje ili stanje, npr.: PaHeHHaH OXOTHHKOM nTlIQa ym\rra Ha
Ptica koju je lovac ranio pala je na
3eMJllO.
zemlju.
IIeqeHHbIH B JKeCTHH6ii «IlopMe xJIet) 6qeHb BryCHbIH.
Kruh pečen u limenom kalupu vrlo je ukusan.
Poneki od takvih participa, ali bez dodatnih riječi (kao što su ovdje TITIiu:a paHeHHa5I OXOTHHKOM, neqeHHbIH B >KeCTHHOii l}>opMe xJIe6) postaju pravi pri djevi te se pišu s jednim -H-, npr. paHeHa5I TITIiu:a 'ranjena ptica', neqeHbIH xJIe6 'pečeni kruh' i sl. Participi se mijenjaju - kao i pridjevi - prema rodu, broju i padežu. Dok u hrvatskom jeziku imamo samo jedan glagolski pridjev ili particip koji se sklanja* (to je tzv. pasivni particip perfekta), u ruskome postoje četiri. Budući da se oni što se tiče oblika deklinacije vladaju kao pravi pridjevi, obradit ćemo nji hove oblike poslije, skupa s pridjevskim oblicima, a ovdje ćemo spomenuti samo kako se tvore i kakvo im je značenje i funkcija u rečenici.
AKTIVNI PARTICIP PREZENTA (radni glagolski pridjev sadašnji - )l,eHcTBIiTeJIbHOe npUqaCTUe HaCT05lI[(ero BpeMeHu) tvori se od prezentske osnove glagola: nastav. cima 3. lica množine prezenta -YT, -lOT, -HT, -aT odbacuje se krajnji suglasnik -T i dodaju nastavci -lIJ,Hii, -lIJ,aH, -lIJ,ee, -lIJ,He, a naglasak je ondje gdje je i u 3. licu množine prezenta, npr.:
*
HeCTII
nositi
HecY(T) (oHIi)
HecY-I[(IIH
koji nosi
IIIICaTb
pisati
nIiwY(T)
mlwy-I[(IIH
koji piše
qIITaTb
čitati
qIITalO(T)
qIITalO-I[(IIH
koji
čita
pIIcoBaTb
crtati
PIICYlO(T)
PIICYlO-I[(IIH
koji
crta
r0BopIiTb
govoriti
rOBop5i(T)
rOBop5i-I[(IIH
koji govori
Drugi naš particip (-o, -la, -lo, -li, npr. čitao, -la, -lo, -li, -le, -la) upotrebljava se za tvorbu nekih slo ženih glagolskih oblika te se ne sklanja.
GLAGOLI
KpI1qaTh
vikati
KpI1qa(T)
KpI1Qa-II(I1H
koji viče
6op6ThCH
boriti se
66pIO(TCH)
66pIO-II(I1HCH
YQHThCH
učiti
YQa(TcH)
YQa-II(I1HCH
koji se bori koji uči
63
Budući da u hrvatskom jeziku ne postoji analogan oblik, ruski aktivni particip prezenta prevodimo odnosnom rečenicom (QI1TaIOII(I1H 'koji čita' i sL). Taj oblik mogu - kao i prezent - imati samo nesvršeni glagoli. On kazuje da pred met, izražen imenicom, vrši neku radnju onda kad se o njoj govori, tj. u sadaš njosti, odnosno koja je izražena u tzv. nepravoj sadašnjosti. Kako particip stoji uvijek uz imenicu koju pobliže označuje, slaže se s njom u rodu, broju i padežu, tj . vrši u rečenici funkciju atributa. C6JIHI.(e KJI6HI1TCH K ropI136HTY Il OCBelI(aeT KOCbIMI1 nyqaMI1 3eJIeHelOID:Ue JIeca .
Sunce se naginje prema obzoru i osvjetljava kosim zrakama šume koje se zelene.
Ha)], QBeryID:UMU
Nad poljima i livadama koje cvjetaju plavi se nebo.
nomiMu
Il
JIyraMu
CUHeeT He60. CKB03h JKeJITelOID:YIO JIUCTBY npo6hIBaeTcH $HhIH CBeT. MaUlHHa OCTaHOBHJIaCh nepe)], )]'OMUKOM, CTOHID:UM 6KOJIO JIeca. CJIbIUlHTCH Bed::JIhIH CMex KynalOID:UXCH )],eTeH.
Kroz lišće koje žuti probija se mjesečina. Auto se zaustavio pred kućicom što stoji pokraj šume. Čuje se veseli smijeh djece koja se kupaju.
AKTIVNI PARTICIP PERFEKTA (radni glagolski pridjev prošli - )]'eHcTBIITeJIhHOe npI1QaCTI1e npoIIIe)],IIIe ro BpeMeHI1) tvori se od infinitivne osnove dodavanjem sufiksa i nastavka -BIIIH H, -BIlla », -BIIIee, -BIIIHe ako se osnova svršava samo glasnikom, ili -IIIH H, -Illa», -IIIee, -IIIHe - kad je na kraju osnove suglasnik, npr.: -
QI1Ta-(Th)
čitati
QI1TaBIIIHH
koji je čitao
CT05i-(Th)
stajati
CT05IBIIII1H
koji je stajao
KynH-(Th)
kupiti
KynHBIIII1H
koji je kupio
npI1Hec-(TH)
donijeti
npHHi::CIIIHH
koji je donio
neQh
peći (osn. neK-)
neKIIII1H
koji je pekao
JIeQh
leći (osn. JIer-)
JIerIIII1H
koji je legao
6op6-(ThCH)
boriti se
6op6BIIII1HCH
koji se borio
YQH-(ThCH)
učiti
YQHBIIIHHCH
koji je učio
64
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATllKA )1JH! KAlK)10rO
Valja istaknuti da se kod povratnih glagola ni kod ovih ni kod aktivnih par ticipa prezenta čestica -CH poslij e samoglasnika ne skraćuje u ";Ch: Y'Iama�c�, Y'IamHeC�, Y'IMBIlIa�C�, Y'IMBII1HeC� i sl. (usporedi: � Y'IMJICH, oHa Y'IMJIaCh itd.). Aktivni particip perfekta mogu imati i svršeni i nesvršeni glagoli. On kazuje da je predmet, izražen imenicom, u prošlosti vršio ili izvršio radnju koju izražava glagolski pridjev, a slaže se s imenicom na koju se odnosi u rodu, broju i padežu. CTOHBIIIU" KOr.L\a-TO Y .L\op6m 11:0M .L\aBH6
cHecmI. OX6THUKH neDIlI Ha )')Ke BbicoXIIIYIO
Kuća koja je nekada stajala kraj puta odavna je porušena.
TP aBY·
Lovci su legli na travu koja se već osušila.
Er6 IIoBemi B KpenoCTb, yneneBIIIYIO IIOCpe.L\1l cropeBIIIero rOpol1:a.
Odveli su ga u tvrđavu koja je ostala čitava usred izgorjela grada.
B.L\amI BU,L(HemICb JIyni, 3apocIIlue BbIC6KOll TpaB611.
U daljini su se vidjele livade koje su zarasle visokom travom.
OHil IIO.L\'beXaJIII K ropaM, nopocIIIuM ryCThIM neCOM.
Prišli su brdima koja su bila obrasla gustom šumom.
Kako hrvatski jezik ne poznaje analogan oblik ni za taj ruski particip, prevo dimo ga takoder relativnom rečenicom ('IHTaBIIIHll 'koji je čitao' i sL).
PASIVNI PARTlCIP PREZENTA (trpni glagolski pridjev sadašnji - CTpa.L\llTenbHOe rrpH'IaCTIle HaCT05lmerO BpeMeHH) tvori se tako da se 1. licu množine prezenta dodaju nastavci -hlii, -aH, -oe, -hIe - samo se naglasak ravna prema 1. licu jed nine prezenta, odnosno prema infinitivu, npr.: qIITaTb
čitati
(MbI) qIITaeM
qIITaeMbIll
koji se čita koji se crta
pIIcoBaTb
crtati
(MbI) pIIcyeM
pIIcyeMbIll
JIlO6MTb
voljeti
(MbI) JIlO6IIM
JIlO6MMbIll
koji se voli
Bll.L\eTb
vidjeti
(MbI) Bll.L\IIM
BM.L\HMbIll
koji se vidi
HecTll
nositi
(MbI) Hed:M
Hec6MbIll
koji se nosi
Be3Tll
voziti
(MbI) Be3eM
Be36MbIll
koji se vozi
Pasivni particip prezenta mogu imati samo prelazni nesvršeni glagoli. Taj oblik - njemu sličan u našem jeziku takoder ne postoji - kazuje da se na predmetu što ga označuj e imenica vrši glagolska radnja, odnosno da predmet trpi ili podnosi u sadašnjosti glagoisku radnju izraženu participom koju vrši neko drugo lice ili drugi predmet uopće. I taj se particip upotrebljava kao dodatak imenici (kao atri but) te se slaže s njom u rodu, broju i padežu.
GLAGOLI
Brrepe.L\H KaKOH-TO rmoxo Bm.HMblH H3.L\arreKa npe)J;MeT.
Sprijeda je neki predmet koji se izdaleka slabo vidi.
Ero oTe� - YBIDKaeMbIH BceMll Bpal.).
Njegov je otac od svih cijenjen liječnik.
B 3TOM ro.IJ:Y Y Hac 6hIJ1a HeBblHoCHMaH
Ove je godine kod nas bila nepodnošljiva
iKapa.
žega.
CTPaHHhIH, e.L\Ba CJIhImUMbIH 3BYK IIpI1BJIeK ere BHllMaHlle.
Neobičan, jedva čujan zvuk privukao je njegovu pozornost.
65
Ako se pasivni particip prezenta - uostalom, dosta rijedak u književnom jeziku, a sasvim nepoznat u narodnom govoru - upotrijebi uz imenicu bez drugih dodatnih riječi, postaje pravi pridjev. Zanimljivo je istaknuti da su pridjevi, izvedeni od pa sivnih participa prezenta, vrlo često složeni s negacijom He i da se redovito upo trebljavaju u knjižeynom jeziku, npr.: HeBhlpa3HMhIH 'neizreciv', HeBhIHocHMbIH 'nepodnošljiv', HeBpe)J,HMbIH 'neranjiv', He3aBHcHMbIH 'nezavisan' i dr. Pasivni particip prezenta ima i kratak oblik - kao što ga redovito imaju i pridjevi. Taj se oblik upotrebljava u rečenici kao predikat, odnosno kao predikatno ime, a ima samo oznake roda i broja te se ne sklanja. Kratki oblik pasivnog participa prezenta u muškom rodu jednine obično se podudara s l . licem množine prezenta, samo mu se naglasak ravna, kako rekosmo, prema l . licu jednine prezenta odno sno prema infinitivu. Za ženski rod dodaje se nastavak -a, za srednji rod -o, a za množinu svih triju rodova -bl . Npr. : l.JHTaTh
čitati
(MhI) l.JllTaeM
l.JllTaeM, -a, -o, -hl
koji se čita
BH.L\eTh
vidjeti
(MhI) Bm.HM
Bm.HM, -a, -o, -hI
koji se vidi
mo6HTh
voljeti
(MhI) mb6HM
mo6HM, -a, -o, -hl
koji se voli
Primjeri rečenica, gdje dugi pasivni particip prezenta ima funkciju dopune imenice, tj . atributa uz nju, glasili bi s kratkim oblikom participa kao predika tom ovako: Brrepe.L(li KaKOH-TO npe)J;MeT ll3.L\arreKa rmoxo Bm.UM.
Sprijeda se neki predmet izdaleka slabo vidi.
Ero oTe� - Bpal.J II YBIDKaeM BCeMH.
Njegov je otac liječnik i cijenjen je od svih (= cijene ga svi).
B 3TOM ro.IJ:Y ObIJIa Y Hac iKapa
Ove je godine žega II nas bila nepodnošljiva.
CTpaHHhIH 3EYK, KOTOPhIH rrpllBJIeK ere BHllMaHHe, ObIJI e.L\Ba CJIhIillUM.
Neobičan zvuk koji je privukao njegovu pozornost, jedva se čuo.
HeBblHocHMa.
Pasivni particip prezenta rabi se u tzv. pasivnim (trpnim) rečenicama.
66
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAlI rPAMMATI1KA )1JUI KAJK)10rO
PASIVNI PARTICIP PERFEKTA (trpni glagolski pridj ev prošli - CTpa,ll,8.T eJIbHOe npw,uicme nporne,ll,rnero BpeMeHM) jedini je ruski particip koji ima analogni oblik i u hrvatskom jeziku, a i tvori se slično: infinitivnoj osnovi dodaju se ovi sufiksi s nastavcima: a) -HH-bI H , -HH-a5l, -HH-oe, -HH-ble b) -eHH-bIH, -eHH-a5l, -eHH-oe, -eHH-ble c) -T-bIH, -T-a5l, -T-oe, -T-ble. a) Nastavak
-a, -H, -e,
-HHbIH imaju glagoli kojima se infinitivna osnova svršava glasovima
npr. : 1IMTaHHbIH,
čitan, -a, -o, -i
-o e, eble
'Irml-Tb
čitati
rrOCe5l-Tb
posijati
rrOCe5IHHbIH:, -a5I, -oe, -ble
posijan, -a, -o, -i
BH,n,e-Tb
vidjeti
BH,n,eHHbIH:, -a5I, -o e, -ble
viđen, -a, -o, -i
b) Nastavkom
-eHHbIH tvore
glasnik ili na samoglasnik
-aJI,
pasivni particip perfekta glagoli s osnovom na su
-M, pri čemu on ispada, a suglasnik pred njim se pala
talizira - slično kao što je to i u našem jeziku, npr.: iznesen, -a, -o, -i
iznijeti
BbIHeCeHHbIH:, -a5I, -oe, -bre
lfCne'Ib
ispeći
lfCrre'IeHHbIH:, -a5I, -oe, -DIe
ispečen, -a, -o, -i
HOCHTb
nositi
H6rneHHbIH:, -a5l, -oe, -ble
nošen, -a, -o, -i
oCBeTHTb
osvijetliti
OCBeI1IeHHbIH:, -a5I, -oe, -DIe
osvijetljen, -a, -o, -i
y6e,ll,HTb
uvjeriti
y6e:lK,ll,eHHDIH:, -a5I, -oe, -ble
uvjeren, -a, -o, -i
,ll,06aBlfTb
dodati
,ll,0 6aBJIeHHbIH:, -a5I, -oe, -ble
dodan, -a, -o, -i
BbIHeCTM
C) Nastavak
-bIH imaju većino m jednosložni glagoli -H, -e i glagoli s osnovom na -HY-, npr.:
s osnovom na
-H, -bl, -o, -a,
6lfTb
tući
6HTDIH:, -a5I, -oe, -ble
tučen, -a, -o, -i
YMbITb
umiti
YMbITDIH:, -a5I, -oe, -ble
umiven, -a, -o, -i
CMOJI6Tb
samljeti
CM6JIOTbIH:, -a5I, -oe, -ble
samljeven, -a, -o, -i
C:lKaTb
požeti
C:lKaTbIH:, -a5l, -oe, -ble
požnjeven, -a, -o, -i
M5ITb
gužvati
M5I:TbIH:, -a5I, -oe, -ble
izgužvan, -a, -o, -i
O,ll,eTb
odjenuti
O,ll,eTbIH:, -a5l, -oe, -ble
odjeven, -a, -o, -i
06MaHYTb
prevariti
06MaHYTbIH:, -a5I, -oe, -ble
prevaren, -a, -o, -i
GLAGOLI
67
Pasivni particip perfekta mogu imati samo prelazni glagoli - uglavnom svršeni, a katkad i nesvršeni. Njihovo je značenje slično značenju pasivnog participa pre zenta, samo primij enjeno na prošlost: taj oblik izražava da se na predmetu što ga označava imenica u prošlosti vršila ili izvršila radnj a izražena participom.
U
rečenici vrši funkciju atributa, kao i ostali participi. IIpOqUTaHHhIe miMu KHum MhI
Knjige koje smo pročitali stavili smo na
rrOCTaBHJIII Ha rr6JIKy II B KHIDKIIhIH IIIKa
policu i u ormar za knjige.
IIoTt�pslHHoro BpeMeHU He Bop6TIIIIIh.
Izgubljeno vrijeme nećeš vratiti.
3anYlI\eHHhIu CT3P hIU ca)J; 6hm 6qeHh KpaCHBhlu.
Zapušteni stari vrt bio je vrlo lijep.
JIYiK3uKa, oCBelI\CHHaH YrpeHHIIM COJIHQeM, Ka3anaCh CK330QHOH .
Ledina, obasjana jutarnjim suncem, izgledala je bajkovito.
.n;OM Ka33JICH nOKuHyrhIM er6
Kuća je izgledala napuštena od svojih
06RTaTeIDIMII.
stanara.
I pasivni particip perfekta ima kratke oblike za upotrebu u predikatu. Oni se tvore -bIH, -aH, -oe, -bIe, a umjesto njih se za muški rod j ednine ne dodaj e ništa, za ženski rod dodaj e se -a, za sred nji rod -o, za množinu svih triju rodova -bl. Gdje se u punom obliku pišu dva H (HH), piše se u kratkom obliku samo jedno H. Npr.: kao i puni (dugi) oblici, samo se odbacuju nastavci
rrpOQIITaTh
pročitati
rrpOqHTaH, -a, -o, -hl
pročitan, -a, -o, -i
rrOCe5lTh
posijati
rrOCe5lH, -a, -o,
posijan, -a, -o, -i
-hl
HOCHTh
nositi
H6rneH, -a, -o, -hl
nošen, -a, -o, -i
,ll,06aBIITh
dodati
)J;06aBJIeB, -a, -o, -hl
dodan, -a, -o, -i
YMhITh
umiti
YMhIT, -a, -o, -hl
umiven, -a, -o, -i
Tp6HYTh
dirnuti
Tp6HYT, -a, -o, -hl
dirnut, -a, -o, -i
Neki od gornj i h primj era glasil i bi s kratkim oblikom ovoga participa kao predikatom ovako:
KHum HaMR )')Ke OhlJlU npOqUTaHhI, R MhI
Knjige su od nas već bile pročitane
rrOCTaBHJIR l!X Ha rr6JIKy II B KHIDKuhIH IIIKa
( Knjige smo već bili pročitali), pa smo
CTaphIH ca)J; OhlJl 3anYlI\eH, HO OH 6hm 6QeHh KpaCHB.
Stari je vrt bio zapušten, ali je bio vrlo lijep.
O)J;Ha qacTI� JIYiK3UKU )')Ke OhImi OCBelI\eHa
Dio ledine već je bio obasjan suncem,
COJIHQeM, a !J.pYra51 OCTanaCh B TeHR.
a drugi je ostao u sjeni.
Harrrn nomi )')Ke Bce 3aceHHhI XJIe60M.
Naša su polja već sva zasijana žitom.
Heoo OhIJIO nOKphlTO TJqaMII.
Nebo je bilo pokriveno oblacima.
=
ih stavili na policu i u ormar za knjige.
68
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMATI1KA ):\Jl5! KAlK):\OrO
NEPRAVILNI GLAGOLI (PA3HOCllP5IrAEMbIE rJIArOJIbI) Neki ruski glagoli pokazuju u poj edinim oblicima određena odstupanj a od nor m e koja općenito vrijedi za tvorbu glagolskih oblika. To su ovi glagoli:
XOTeTb
'htjeti'; odstupanja ima samo u prezentu: u jednini ima nastavke po pr
voj, a u množini po drugoj konjugaciji:
5I XO'I)r
hoću
MhI XOTIfM
hoćemo
ThI XOqeIIIh
hoćeš
BhI XOTIfTe
hoćete
OH (-a, o) XOqeT
hoće
Omf xoniT
hoće
-
Ostali su oblici pravilni. Npr.: Bll,n:llliIh TO, 'ITO OqeHh XO'leIIIh Bll,n:eTh.
Vidiš ono što jako hoćeš vidjeti.
COTPy,n:HllKIl XOn�.JIH BKJIlOqllThC5I B pa60ry.
Suradnici su se htjeli uključiti u posao.
oeJKaTb
' trčati, bježati'; nepravilnost je u tome što 1. lice jednine i
3.
lice množi
ne prezenta imaju oblike prema prvoj, a sve ostale oblike po drugoj konjugaciji:
i); :'J/ c:: > ,,\ i Jedrdna. · .f
'i.'; '.
-
;
;
"
. • . . ....
.i · ··,. -, Mndžifi� ..
. "
5I 6ery
trčiIII
MhI 6e)l(l{M
trčimo
ThI 6e)l(l{IIIh
trčiš
BhI 6e)l(l{Te
trčite
OH (-a, -o) 6e)l(l{T
trči
omf 6er1T
trče
.
.
Ostali su oblici pravilni. Npr.: Ky.n:a 6em:uIIIh? - 1iery B aIITeKY 3a
Kamo trčiš? - Trčim u ljekarnu po
JIeKapcTBoM.
lijek.
lliO,n:I1 6em:wm, KaK C)'MaCIIIe,n:IIII1e.
Ljudi su trčali kao ludi.
!1:aTb
'dati' ima ove oblike:
dat ću
OH (-a, -o) ,n:aCT
MhI ,!l,a,n:llM
dat ćemo
dat ćeš
dat ćete
dat će
dat će
GLAGOLI
69
daj ! dajte! dao, dala, dalo, dali davši koji je dao dan (dat) Tako se mijenj aju i složenice, npr.: BbI,lI,aTb ' izdati': futur: TbI BbI,lI,aIllb ' izdat ćeš' . . . ; perfekt:
�
�
BbI,lI,aM ' izdat ću',
BbI,lI,aJI, -a ' izdao sam, izdala sam .. .'; tako
i: 3a,ll, aTb 'zadati', M3,l1,aTb ' izdati (knj igu)', OT,lI,aTb 'predati', nepe,ll, aTb 'predati', npM,lI,aTb 'dodati', npo,ll,aTb 'prodati', C,lI,aTb 'predati', C03,l1,aTb 'stvoriti' i dr. Y'IHTeJIb 3a.a:aJI yqeHMKaM TPY)l,H)'IO 3a)l,aqy.
Učitelj je zadao učenicima tešku zadaću.
Ero 6paT npO)l,aCT BCe, 'IT06 KyIDiTh aBToMo6HJIh.
Njegov će brat prodati sve da kupi automobil.
MhI C03)l,a)l,UM HaIIIHM rrOTOMKaM Bce
Stvorit ćemo našim potomcima sve
yCJIOB� )],M C'IaCTJIHBOH )l(Jf3HM.
uvjete za sretan život.
3ry KHHry H3)l,aJIa 'lUKOJIhHaH KHHra' B 3arpe6e.
eCTb
Ovu je knjigu izdala »Školska knjiga« u Zagrebu.
'jesti': c ccc ;c : ' c
;
C
o c
o
ccc c:c
JNjntna
'c'c '
Prezent
. "
c
o
::cc
OOC o
,
c O
c
0 >:0
0
Mizo#n,a
::0
H eM
jedem
ThI eIIIh
jedeš
BbI e)l,H.Te
jedete
OH (-a, -o) eCT
jede
OHH e)l,5.lT
jedu
Imperativ
c
ccccc
Pt:ilpgS(jcldšnji
;c c
c;
c
co.'
. ,
' ccc cc:.C.cC c C
MhI e,ll,H. M
eIIIh!
eIIIhTe!
' c oc:c . .c
jedemo
jedi! jedite! jeo Gela) sam, jeli smo
0
o O
eM
jedući jedavši koji jede
Aktivni part.icip perfekta Pasivni pa;iiCip peifekta
eBIIIHH
kojije jeo (po)jeden
Tako se sprežu i složenice, npr. noecTb 'poj esti', C'heCTb 'poj esti', BbIecTb ' izj esti' i dr:.
EnrbTe, rreilTe, )l,PY3h5.l!
Jedite, pijte, prijatelji!
KfuK.r\hIH )l,eHh )'TpOM H Be'IepOM H eM 5.l6JIoKY.
Svaki dan ujutro i navečer jedem jabuku.
70
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I lPAMMATllKA ,/\)]51 KAJK,/\OrO
(OH) eCTb '(on) je'
6b1Th 'biti' ima u prezentu samo još oblike za 3. lice jednine
3.
lice množine
(OHIf)
i
CYTb '(oni) su', a i oni se, uostalom, upotrebljavaj u relativ
no rijetko, i to ponajprije u znanstvenoj prozi. Ostali oblici glase:
BbI 6Y)J,eTe bit će'
OHIf 6yiJYf 6y,r(b! 6Y)J,bTe!
budi! budite!
� 6bIJI, TbI 6bIml, MbI 6:bIJ11I
bio sam, bila sam, bili smo
6yJlY'f1I 6:bIBIIIH
budući bivši koji je bio
6:bIBllIIIH
Tako se mijenjaju i složenice, npr.: )J,06:bITb 'zaraditi':
�
)J,06y)J,Y 'zaradit ću', TbI
)J,06Y)J,eIIIb 'zaradit ćeš' ... ; perfekt: )J,06hlJ1, -a, -o, -ll 'zaradio, -la, -lo, -li; 3a6hITb 'zaboraviti', np06hITb 'provesti, proboraviti (neko vrij eme)'; npll6hITb 'stići', BhI6bITb 'izostati' i dr. liY)J,bTe ClJ:aCTJIHBbI, )J,66pbIe mO)J,II!
Budite
MOH )J,Pyr npU6bIJI mepa BelJ:epoM.
Moj je prijatelj stigao sinoć.
JI np66hIJI )J,Ba Mec�n:a B
sretni, dobri ljudi!
Proveo sam
IIapillKe.
dva mjeseca u Parizu.
He 3a6Y!1.b MeIDi!
Na zaboravi me!
3TOro � BaM HIIKOf)J,a He 3a6Y!1.Y!
To vam neću nikada zaboraviti!
H)l,TU 'ići' (pješke) ima ove oblike: Prezent Jednina �
1I.n:Y
Množina
idem
MbI lI)J,eM
idemo
TbI lI)J,ellIb
ideš
BbI lI)J,eTe
idete
OH (-a, -6) lI)J,eT
ide
OHH �
idu
Imperativ
II)J,H! II)J,HTe!
idi! idite!
Peifekt
� llIen (llIna), MbI llInll
išao (išla) sam, išli smo
Prilogsadašnji Prilogprošli .. Aktivniparticip prezenta Aktivni particip peifekta
rwi ine)J,llIlIH
idući išavši
�IIH
koji ide
llIe)J,llIlIH
koji je išao
GLAGOLI
71
Tako se sprežu i mnogobrojne složenice, npr. : BOHTII'ući': futur: H BOH,lJ,Y 'ući ću', ThI BOH,lJ,eIIIh 'ući ćeš' ... , perfekt: H BOIIIeJI (-IIImi) 'ušao (ušla) saIII', MhI BOIIImI 'ušli smo'... ; BbIHTH 'izaći', ,lJ,OHTII ,lJ,O 'doći do', HaHTII 'naći', OTOHTI! 'oti ći', rrO,lJ,OHTI! 'prići', COHTI! 'sići' i dr. Ha )J,IDJX BbIIIIJIa OqeHb HHTepeCHaJI KHIira o phIHKe He)J,BIDrmMOcTH.
Ovih je dana izašla vrlo zanimljiva knjiga o tržištu nekretnina.
IIo)1,oH):J:u 6m1JKe, )J,P)')KOK!
Priđi bliže, prijatelju!
113 3TOro Huqero
Od toga neće biti ništa.
He Bblii)1,eT.
Omi Hammi ITOTepHHHble KJ1l0QU.
Našla je izgubljene ključeve.
,n:oH):J:si )J,O py%51, OHa cella Ha TpaBY.
Došavši do potoka, sjela je u travu.
exaTb
'ići (ne pješke), putovati' ima ove oblike:
51 e)J,y
idem
MbI e)J,eM
idemo
TbI e)J,eIIIb
ideš
BbI e)J,eTe
idete
OH (-a, -o) e)J,eT
ide
OHIi e,IJyf
idu
-'
ne postoji, pa se IlIjesto njega govori: (ITO)e3:lKaii! (ITO)e3:lKaiITe!
idi! idite!
51 eXaJI (-a), MbI eXaJIH
išao (išla) sam, išli smo
Prilog sadašnji P�ilogprošli Aktivniparticip prezenta
e,nyqH
idući
exaBIIIHH
išavši
e!J.YlIIHH
koji ide
Aktivniparticip perfekta
exaBIlIHii
kojije išao
Imperativ Perfekt
Oo °
° Oo Oo Oo
Tako se mijenjaju i složenice, npr.: rroexaTh 'poći (na put)': futur: 51 rroe,lJ,Y, ThI rrOe,lJ,eIIIh ... 'poći ću, poći ćeš' ... , perfekt: H rroexaJI, (-JIa) 'pošao (pošla) sam, MhI rrOeXaJIH 'pošli smo'... ; BbeXaTh 'ući', BhleXaTh 'izaći', rrpHeXaTh 'doći, doputova ti', yexaTh 'otići, otputovati' i dr. MOH )J,PY3b51 cero)J,H5I YTPOM yeXaJIH Ha 6eper MOP5l·
Moji prijatelji otputovali su jutros na more.
3aBTpa YTPOM oHli nOe)1,eT B MOCKBY.
Sutra ujutro ona odlazi u Moskvu.
Ha )J,IDJX npHe)J,YT OTen C MciTepblO.
Ovih dana dolaze otac i majka. Što sporije ideš, to ćeš dalje doći. (Poslovica)
THIIIe e)1,eiUh, )J,MbIIIe 6Y)J,eIIIb. (IIOClIOBHna) °
IMENICE (HMEHA CYIIJ,ECTBHTEJIbHbIE)
ZNAČENJE IMENICA Poslij e glagola najvažnija su vrsta rij eči imenice (IfMeHa cYII(eCTBRTeJIbHble). To su samostalne i promj enjive rij eči kojima imenujemo predmete, a predme tom u gramatičkom smislu smatramo sve za što se može pitati 'tko je ovo?' ili 'što je ovo?' Imenice su, prema tome, nazivi konkretnih predmeta (bića i stvari), kao i apstraktnih pojmova (pojava, osobina, radnji, stanja, misli, osjećaja itd.), npr. qeJIOBeK 'čovjek', JIOIIIa,lJ;b 'konj ', ,lJ;epeBO 'drvo', MOPĆ)3 'mraz', rp03a 'oluja', CKPOMHOCTb 'skromnost', 6er 'trka', COH 'san', 60JIe3Hb 'bolest', MbICJIb 'misao', mo6oBb 'ljubav', IIeqaJIb 'tuga, žalost' i sl.
ZAJEDNIČKE ILI OPĆE IMENICE I VLASTITA IMENA Imenica koja označuj e osobu, životinju ili stvar kakvih ima mnogo iste vrste, tako . da se mogu brojiti, zove se zaj ednička ili opća imenica (RMH HapIfQllTeJIbHoe), npr. IIIfCaTeJIb 'pisac', )l(eHII(IfHa 'žena', Me,lJ;Be,lJ;b 'medvjed', co6aKa 'pas', ropo,lJ; 'grad', peKa 'rij eka' i sl. Imenica pak, kojom imenujemo samo jedno određeno lice, j ednu životinju ili stvar, za razliku od drugih sličnih iste vrste, naziva se vlastito ime (RMH co6cTBeHHoe), npr. nopRc, AJIeKCaH,lJ;p CepreeBIfq I1YIIIKIfH, KaIIITaHKa (ime psa), MocKBa, YpaJI, CIf6HPb, naHKaJI, Pe6u30p (naslov kome dije) i sl. Vlastita se imena i po pravilima ruskoga pravopisa pišu - kao i u hrvatskom - velikim početnim slovom. Međutim, nazivi pripadnika naroda i stanovnika gradova i pokrajina pišu se po ruskom pravopisu ipak malim početnim slovima, npr.: PYCCKIfH 'Rus', HeMeQ 'Nijemac',
IMENICE
73
ROD IMENICA Svaka ruska imenica ima jedan od tri gramatička roda: muški (MY)f(CKOll: po,[(), ženski ()f(eHCKHH po,[() ili srednj i (cpe,[(HHH po,[() rod. Budući da se rod imenica u ruskom i u hrvatskom j eziku određuje djelomično po njihovu značenju, a djelo mično po njihovim završecima odnosno nastavcima, koji su u oba jezika slični, imenice su u ruskom jeziku većinom istoga roda kao i analogne imenice u hrvat skom jeziku. U imenica koje označuju ljude i životinje gramatički se rod u oba jezika upravlja uglavnom prema spolu, npr.: CTap:H:K
starac
cTap:Yxa
starica
JIeE
lav
JIbB:H:o:a
lavica
ryCb
gusak
ryCbIIDI
guska
6apaH
ovan
oBo:a
ovca
6bIK
bik
Kop6Ba
krava
Ipak se za oznaku nekih muških lica upotrebljavaju - slično kao i u hrvatskom jeziku - imenice ženskoga gramatičkog roda na -a (-H), npr. MY)f(L{::H::H a 'muška rac', KlHoIII a 'mladić', ,[(H,[(H 'stric, ujak', '[(e,[(YIIIKa 'djed' i dr. Tu pripadaju oso bito imena odmila kao što su HHK::H::T a (Nikita), BaHH (Ivan), BOJI6,[(H (Vladimir),
jadnik, -ica
o6)J(6pa
izjelica
6poroira
skitnica
IIJIaKCa
plačljivac, -ica
3ap;:H:pa
svadljivac, -ica
rrOP;JI:H:3a
ulizica
3arreBMKa
solist, -ica zbora
p6BIDI
par
3moKa
z
caMoYr
samouk
3y6p::H::JIa
bubant, -ica
c!IpOTa
siroče
KaJIeKa
bogalj
TOBapmo:
prijatelj, -ica
JIeBIlla
ljevak, -inja
XaIDI
licemjer, -ka
JIe)J(e66Ka
lijenčina
rrpoQJeccop
profesor, -ica
HeBe)J(a
neznalica
ceKpeTapb
tajnik, -ica
loća, pakosnik, -ica
74
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATIlKA ,[()]51 KAJK,[(OrO
HepHxa
neuredno čeljade, prljavko
CmbH Cama
I sudac (m. i ž.) I Saša (m. i ž.)
OH TaKOH 3a):(Iipa!
Onje takav svadljivac!
KaKa}! oHa YMHrru:a! Ho II ee 6paT 6onbm6ii YMHllu:a.
Kakva je ona pametna glavica! A i njen brat je vrlo pametna glava.
BbI II He rrpe):(cTaBAAeTe, KaK6ii o6:JK6pa 3TOT Bam ):(pyr!
Vi ne možete ni zamisliti kakav je izjelica taj vaš prijatelj !
Kod nekih se ruskih imenica rod ne podudara s rodom analognih imenica u hr vatskom j eziku; to vrij edi katkad za imenice ruskoga (slavenskog) podrijetla, a osobito za neke posuđenice. Tako su npr. u ruskom jeziku muškoga, a u hrvat skom ženskoga roda imenice: a):(pec
adresa
MeTo):(
metoda
6aHaH
banana
K6rPe
kava
6aHK
banka
Ilap
para
BapllaHT
varijanta
IlJI5I:JK
plaža
rpllIlIl
gnpa
rPnoT
flota, mornarica
KOHTp6nb
kontrola
:HaIl
etapa
.il:aiiTe MHe, IlO:JKMyHCTa, BalII a):(pec.
Dajte mi, molim vas, vašu adresu.
Ha 3aBTpaK }! 66nbme Bcer6 mo6mo BbIIIllTb qepHhIU Ko!(>e.
Za doručak više od svega volim popiti crnu kavu.
OH )"IIinc5I PYCCKOMY }!3bIKY ilO HOBOMY
Učio je ruski jezik po novoj audiovizualnoj metodi.
a)?l,uo-Bll3yarrhHoMY MeTo)J,Y.
U ruskom su j eziku ženskoga, a u hrvatskom muškoga roda, npr. ove imenice: MbIlIIb
miš
Ilp orpaMMa
program
prrcb
ns
Ka3aHb
Kazan (grad)
KpoBaTb
krevet
Ky6aHb
Kuban
Ilapa
par (dvoje)
C1l6ilpb
Sibir
Ilpo6JIeMa
problem
EanTllKa
Baltik
O):(Hci:JK):(bI BCTpeTl1JIl1Cb ropo)J,cKaH II
Jednom su se sreli gradski i poljski miš.
Xopom6 CIlUTC}! Ha CBoeu KpoBaTu.
Dobro se spava na svojem krevetu.
CU6UPh 60raTa Ilone3HbIMll llcKoIlaeMbIMll.
Sibir je bogat rudnim blagom.
nOJIeBaH MhllIIh.
IMENICE
75
BROJ IMENICA Većina ruskih imenica ima dva broja: jedninu i množinu (e,ll, H HCTBeHHoe H MHO)KeCTBeHHoe '-IHCJIO), ali ih ima podosta koje se upotrebljavaju samo u jed nom broju. Samo u jednini upotreblj avaju se - slično kao i u hrvatskom jeziku: a) velika većina vlastitih imena i geografskih naziva, npr.: TIaBeJI, flepMoHToB, fOphKHH, MOCKBa, Boma, qepHoe Mope, Ka36eK, YpaJI, naHKaJI i dr. Neka vlastita imena mogu imati - kao i u hrvatskom jeziku - i množinske oblike, npr. obitelj ska imena kad se misli na članove obitelji, npr.: ceMhH TOJICTbIX 'obitelj Tolstojevih', npaTh5I KapaMa30BhI 'Braća Karamazovi' i dr. b) gradivne imenice, tj . one koje imenuju poj edine tvari ili materiju, npr. 30JIOTO 'zlato', cepe6po 'srebro', H3BeCTh 'kreč, vapno', caxap 'šećer, slador', Ta6aK 'du han', BO,ll,a 'voda', MOJIOKO 'mlijeko', MYKa 'brašno' i dr. - No, ako se misli na ra zličite vrste iste materije, takve se imenice upotrebljavaju većinom i u množini, npr.: KaBKmCKHe BIlHa, JIel.Je6HhIe BO)J;hI IT TaoaKH IT3BeCTHhI.
Kavkaska vina, ljekovite vode i duhani poznati su.
C) zbirne imenice, tj . one koje gramatičkim oblikom jednine izražavaju više pred meta kao cjelinu, npr. MOJIO,ll,e)Kh 'mladež', Y'-IHTemCTBo 'učitelj stvo', JIHCTBa 'li šće' i sl.; d) apstraktne imenice, tj . one koje označuju predmete što se ne mogu osjetilima primijetiti (radnje, osobine predmeta, stanj a, osjećaji i sL), npr. 6erOTHH 'trka', xO,ll,h6a 'hod(anje)', CMex 'smijeh', CTapOCTh 'starost', llIHpHHa 'širina', THIlIHHa 'ti šina', CTpax 'strah', HeHaBHCTh 'mržnja' i sl. Neke apstraktne imenice mogu ipak imati i množinu kao znak raznolikosti, npr. CBoHcTBa 'svojstva', crroco6HoCTH 'sposobnosti', KpacoThI 'ljepote', pa,ll,OCTH 'radosti' i sl. Znatno manje ima zajedničkih ili općih imenica koje se upotrebljavaju samo u množini; one znače obično parove ili skupove čega ili pak sastavljene predmete. Neke od njih nalazimo i u našem j eziku, npr. BHJIhI 'vile', BopOTa 'vrata', ryCJIH 'gusle', ,ll,pOBa 'drva', mS,ll,pa 'njedra, dubina', caHH 'saonice', i dr. Najčešće su ove ruske imenice:
76
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATI1KA .l1JU! KAlK.l10rO
6PIDKH
hlače
rrepHJIa
ograda (uz stube)
BeCbI
vaga
rroxopoHbI
sprovod
):(eHbrH
novac
rrpHmicbI
zalihe
):(YXH
parfem
CJIHBKH
vrhnje
HMeHHHbI
imendan
cYMepKH
sumrak
KaH):(aJIbI
okovi
CYTKH
dan (24 sata)
KaHHKYJIbI
praznici
"IaCbI
ura (npr. džepna)
KJIeIIIH
kliješta
"IepHHJIa
tinta
KOHbKH
klizaljke
III:lXMaTbI
šah
HO:>KHHIIbI
škare
IIITaHbI
hlače
O"lKH
naočale
IIIHrrIIbI
mašice
Osim toga se i neki geografski pojmovi upotrebljavaju u ruskom jeziku samo u množini, npr. AJIbrrbI 'Alpe', Kaprr:lTbI 'Karpati',
DEKLINACIJA IMENICA Imenice imaju različite oblike - padeže (rra):(e:>KH) - koji izražavaju različite od nose imenica prema drugim riječima u rečenici, odnosno pomoću kojih imenice vrše različite funkcije u rečenici. Promjena imenica po padežima zove se skla njanje ili deklinacija (cKJIOHeHHe). Svaki padež ima svoje značenje i odgovara na neko pitanje. U ruskom jeziku ima . šest padeža koji odgovaraju na ova pitanja: ;i
- -.
. nominativ·
genitiv d1:l:t!v ak:qzatii .. ih.sttl.ln1:en.tal l()kati" ;
. -:
Padez
HMeHHTeJIbHblll: rra):(e:>K
KTO? "ITO?
tko? što?
pO):(HTeJIbHbIll: rra):(e:>K
Koro? "lero?
koga? čega?
):(:lTeJIbHblll: rra):(e:>K
KOMY? "IeMY?
komu? čemu?
BHHHTeJIbHbIll: rra):(e:>K
Koro? "ITO?
koga? što?
TBOpHTeJIbHbIll: rra):(e:>K
KeM? "IeM?
kim? čim?
rrpe):(JIO:>KHbIll: rra):(e:>K
(o) KOM? "IeM?
(o) komu? čemu?
Nominativ se naziva nezavisni padež (rrp5lMOll: rra):(e:>K), a svi ostali se zovu zavi sni padeži (K6cBeHHbIe rra):(e:>KH).
IMENICE
77
Padežni oblici tvore se od imeničke osnove dodavanjem različitih nastavaka, (oKOHQamur). Osnova se dobiva tako da se obliku genitiva jednine odbije padež ni nastavak, npr.: N.jd. CJIOH
Gjd,
.
. . · . ·.·
/·
Osnova(.. .
slon
CJIOH-a
CJIOH-
phi6a
riba
PbI6-hI
P bI6-
63epo
jezero
63ep-a
03ep-
KOCTb
kost
K6cT-H
KOCT'-
'.
'i'
U ruskom jeziku nema posebnih oblika za vokativ, tj . za padež dozivanja ili izravnog obraćanja, kakvi postoje u hrvatskom jeziku; umjesto njega Rusi uzi maju nominativ, ali s posebnom intonacijom (govornom melodijom); npr.: lIPOIIIaii, IleTp !
Zbogom, Petre!
,Il;o CBl1,L\aHlliI, ,[(opor6i1: DPIISITeJIb!
Do viđenja, dragi prijatelju!
Sačuvali su se samo neki pojedinačni oblici iz crkveno slavenskoga jezika, npr. 66)l(e, r6cIIo,[(H i dr. Što se tiče značenja i upotrebe pojedinih padeža odnosno njihove funkcije u reče nici, u tome se ruski i hrvatski jezik uglavnom podudaraju. Tako npr. uz glagole u ličnom obliku nominativ najčešće označuje subjekt ili predikatno ime: YQeHUK 3aHIIMaeTC5I.
Učenik radi.
HacT)'IlIilla Becm!.
Nastalo je proljeće.
.Il:y6 - )J,epeBO.
Hrast je drvo.
KuT - He phIoa.
Kit nije riba.
Akuzativ služi najčešće kao direktni objekt, npr.: 51 '1HTaro KHUry.
Čitam knjigu.
MbI Bce JIl06HM CBOHX pO)J,uTeJIeil:, OpaTbeB II cecTep.
Svi mi volimo svoje roditelje, braću i sestre.
Genitiv i dativ imaju najčešće funkciju indirektnog objekta, npr. : OH H36e)l(M omicHocTII.
Izbjegao je opasnost.
Pe6eHoK 60HTC5I TeMHOThl.
Dijete se boji mraka.
OHa DHcMa opal)'.
Pisala je bratu.
MbI pa,n:yeMC5I BeCHe.
Radujemo se proljeću.
78
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATI1KA )1)]51 KAlK)10rO
Instrumental izražava oruđe kojim se vrši glagolska radnja, a često i imenski dio predikata, npr.:
lITO Harrn:caHo nepOM, TOro He Bhlpy6HIIIb TonopOM.
Što je napisano perom, to nećeš isjeći sjekirom.
XOJIMHK rroKphIT Kfqeu omlBIIII1X JIn:CbTeB.
Brežuljakje pokriven hrpom opaloga lišća.
JIOMOHOCOB 6bIJI Bem1:KHM yqeHHhIM.
Lomonosov je bio velik znanstvenik.
HanlIIIa pa60TaJIa yqUTeJIhHUueU B Ha'-IarrbHOU IIIKOJIe.
Nataša je radila kao učiteljiCft u osnovnoj školi.
Neke se imenice u ruskom jeziku ne sklanjaju, i to: a) posuđenice, tj . tuđice koje se svršavaju samoglasnikom (najčešće naglašenim), npr. : 6IOpO 'ured', rraJIhTO 'kaput', )J,err6 'spremište', K6e 'kava', THpe 'crta', IIIocce 'cesta', )f(IOpn:: 'žiri', TaKcn:: 'taksi' i dr. Glede roda tih nepromjenjivih imenica, one što označuju stvari najčešće su sred njega roda, npr.: KaIIIHe 'šal', TaKcn:, KIm6, MeTp6 itd.; iznimku čine K6e 'kava (m)', aBeHIo 'avenija (ž) , i još neke. Imenice što znače muška bića uglavnom su muškoga roda, a ženska bića - ženskoga, npr.: aTTaIIIe 'ataše', peHTI:)e 'rentijer', KOJIn:6pH 'kolibrić', IIIHMrraH3e 'čimpanza', KeHrypy 'klokan', JIe)J,H 'dama', Ma)J,aM 'gospođa', MHCC 'miss' i dr. CerOL\IDI MO)f(HO rymiTb 6e3 naJ1hTO.
Danas se može šetati bez kaputa. Dajte, molim vas, šalicu crne kave.
b) tuđa prezimena i geografski nazivi koji završavaju samoglasnikom, npr. reH:He 'Heine', reTe 'Goethe', 30mi 'Zola', rIOr6 'Hugo', MaHrr6HH 'Manzoni' i dr., npr.:. Hi1Ha - pOMaH 3MHJUI 30ml.
Nana je roman Emila Zole.
51 mo6mo CTI1XoTBopeHIDI HeMeuKoro rr03Ta [eHpHxa n�uHe.
Volim pjesme njemačkog pjesnika Heinricha Heinea.
B KlieBe CTOn:T mW5ITHHK rr03T)' Tapacy IIIeB'IeHKo.
U Kijevu stoji spomenik pjesniku Tarasu Ševčenku.
Ero cecTPa )f(HBeT B qUKaro.
Njegova sestra živi u Chicagu.
c) tuđa prezimena na suglasnik i ruska na -H'!: kad označavaju ženska lica, npr.: Y MapTbl ro4>MaHH 60JIbIIIiH KHllra.
Marta Hofmann ima veliku knjigu.
Y rr03TeCCbI MaJ1UHeBU'I rrpeKpaCHble
Pjesnikinja Malinjevič ima divnih pjesama.
CTI1XoTBOpeHH5I.
IMENICE
79
ali: Y K:ipJ1a nllllMaHHa XOp6IIIIIH )l,6MHK.
Karlo Hofmann ima lijepu kućicu.
MbI c A.rreKceeM AH,n,peeBH'IeM MaJ1HHeBHqeM 6bIJ1H 60JIbrrnIMH )l,PY3bHMH.
Ja i Aleksej Andrejevič Malinjevič bili smo veliki prijatelji.
VRSTE IMENIČKE DEKLINACIJE Deklinaciju ruskih imenica dijelimo prema njihovu gramatičkom rodu na dekli naciju muškoga, ženskoga i srednjega roda. U svakoj od njih razlikujemo tvrdu i meku deklinaciju prema tome kakvim se suglasnikom, tvrdim ili mekim, završava imenička osnova i kakav nastavak ima prema tome imenica u nominativu jednine. -
IMENICE MUŠKOGA RODA Imenice muškoga roda u nominativu jednine nemaju nastavka, tj. taj padež je naj češće jednak osnovi. Na kraju osnove može biti tvrd suglasnik (imenica se mijenja po tvrdoj deklinaciji) ili mek suglasnik (imenica se mijenja po mekoj deklinaciji). Tvrda deklinacija
Jednina N
CJIOH
slon
3aB6)l,
tvornica
G
CJ10Ha
slona
3aB6)l,a
tvornice
D
CJ10HY
slonu
3aB6)l,Y
tvornici
A
CJIOHa
slona
3aB6)l,
tvornicu
I
CJ1oH6M
slonom
3aB6)l,OM
tvornicom
L
(o) CJIOHe
(o) slonu
(o) 3aB6)l,e
(o) tvornici
CJ10HbI
slonovi
3aB6)l,bI
tvornice
Množina N G
CJIOH6B
slonova
3aB6)l,OB
tvornica
D
CJIOHaM
slonovima
3aB6)l,aM
tvornicama
A
CJIOH6B
slonove
3aB6)l,bI
tvornice
I
CJIOHaMH
slonovima
3aB6)l,aMH
tvornicama
L
(o) CJIOHaX
(o) slonovima
(o) 3aB6)l,ax
(o) tvornicama
80
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMATllKA ,l1JlJl KAlK,l10rO
Ako uspoređujemo oblike u ruskom i hrvatskom jeziku, vidimo da se oba jezika u mnogim oblicima podudaraju. Međutim, treba odmah istaknuti jednu važnu i za ruski jezik tipičnu pojavu koja vrijedi za sve imenice muškoga roda: te imenice u ruskom jeziku nemaju posebnih oblika za akuzativ ni u jednini ni u množini. U imenica koje označuju bića (ljude i životinje) akuzativ je jednak genitivu, i to ne samo u jednini - kao što je to u hrvatskom jeziku - nego i u množini. Ime nice, pak, koje označavaju stvari imaju akuzativ jednak nominativu i u jednini i u množini. B 300II
U zoološkom vrtu možemo vidjeti lavove, tigrove, vukove i druge divlje životinje.
OH BCer.D:a BHIIMaTeJIbHO CnYrnaJI CBOHX co6eceAHllKoB.
Onje uvijek pomnjivo slušao svoje sugovornike.
MbI YBa)KaeM II mo6IIM XOPOUIIIX n03ToB II xy)J,O*""KOB.
Cijenimo i volimo dobre pjesnike i slikare.
B.D:amI: MbI BH,nIIM HH3KHe XOJIMhl II Ha HIIX 60JIbllHe 3aBOAbl.
U daljini vidimo niske brežuljke i na njima velike tvornice.
lb
oKHa rr6e3.D:a MbI YBH,neJIII 3eJIeHble JI�aHKH.
Kroz prozor vlaka vidjeli smo zelene ledine.
lliK6JIa rronyqHJIa HOBble Up060Pbl .D:JUI cpII3HQeCKoro Ka6IIHtha.
Škola je dobila nove sprave za fizikalni kabinet.
Budući da poslije glasova K, r, x ne može stajati glas bl, kod imenica s osnovom na te suglasnike u nominativu (i u akuzativu) množine mjesto -hl govori se i piše -ll, dakle: "
.. ,
'
.
Jednina
"
. . . ...., . . >
','
.
\ •, .
:: .
. " , ,
.' Mll()žin'a
vuk
B6JIKII
vukovi
3ByK
zvuk
3BYKII
zvukovi
Bpar
neprij atelj
Bpani
neprij atelj i
rrJIyr
plug
IlJlyni
plugovi
Mex
mijeh
MeXH
mjehovi
CTIIX
stih
CTIIXH
stihovi
BOJIK
,>
Xop611me yqeHIIKH yqaT Bce ypOKII.
Dobri učenici uče sve lekcije.
113 K6MHaTbI
Iz sobe su se čuli zvuci violine.
6blJlII CJIbIllIHbI 3BYKH CKpHllKII.
IIYrnKIIH IIIIcan rrpeKpaCHbIe CTHXH.
Puškin je pisao divne stihove.
IMENICE
81
Imenice s osnovom na glas U; imaju u instrumentalu jednine nastavak -eM (kao i u našem j eziku), u genitivu množine -eB ako je naglasak na osnovi, a nastavke -OM i -OB ako j e naglašen nastavak, npr.:
mjesec kovač [0):( ):(eJlliTC5I Ha ):(Bemi):(�aTb MecBu:eB.
Godina se dijeli na dvanaest mjeseci.
e nO):(JIeu:oM
S podlacem ne valja prijateljevati.
HeJIb351 ):(p)')KliTb.
B HaIIIeM ceJIe HeT KY3Hell,OB.
U našem selu nema kovača.
Neke imenice muškoga roda kojima se osnova svršava na dva ili tri suglasnika imaju u nominativu j ednine u posljednjem slogu tzv. nepostojane glasove o ili e koji u ostalim padežima ispadaju - kao što je to u hrvatskom jeziku s tzv. nepo stoj anim a, npr.: ' . Njd: .
..
Gjd.
;
.
·Djd. · · ';" i 1 ' Jf),'fnn.
san
CHa
CHY
JI0 6
čelo
JI6a
JI6y
JI6bI
pOT
usta
pTa
pTy
pTbI
IIOT6MOK
potomak
IIOT6MKa
IIOT6MKY
IIOT6MKI1
oT�a
OT�Y
OT�bI
COH
CHbI
oTe�
otac
KYIIe�
trgovac
KYII�a
Kyn�y
KYII�bI
JIeB
lav
JIbBa
JIbBy
JIbBbI
MbI C OTU:OM 6bIJII1 Bqepa BeqepOM B KliH6.
Otac i ja bili smo sinoć u kinu.
Kynll,hI rrpo):(aroT CBoii TOBap CJIII.IIIKOM ):(6poro.
Trgovci prodaju svoju robu preskupo.
Y MeH51 r6pbKo BO pry.
Gorko mi je u ustima.
MEKA DEKLINACIJA
Tzv. meku deklinaciju imaju imenice kojima se osnova svršava: a) na mek suglasnik, koji se u pismu označava mekim znakom -h, npr. KOHb 'konj', r6JIy 6b 'golub', rocn 'gost', py6JIb 'rubalj', rB03):(b 'čavao', CJIOBapb 'rječnik' i dr.; b) na -H , npr. reP9H 'heroj , junak', nO IIy raii 'papiga', cJIyqaii 'prilika, zgoda', MY3eH 'muzej ' itd.;
82
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAlI rPAMMATI1KA IVIli KAlK�OrO
c) na meke suglasnike q -IQ i danas tvrde (nekada meke) m III , npr.: Bpaq 'li ječnik', KJUOq 'ključ', TOBapMIIl, 'prij atelj', IIJIaIIl, 'ogrtač', CT6po)K 'stražar', IIa.L\e)K 'padež', MaJIbIIII 'mališan', KapaH.L\arn 'olovka' i dr. -
,
-
,
-
Jednina N
KOHl,
konj
cJIyqarr
G
KomI
konja
cJIyqa5I
D
KOHID
konju
cJIyqmo
A I
KomI
konja
cJIyqarr
KOHeM
konjem
CJIyqaeM
L
(o) KOHe
(o) konju
(o) cJIyqae
K6HM KOHeH
konji
CJIyqaM
G
konja
CJIyqaeB
D
KomIM
konjima
CJIyqa5IM
A I
KOHerr
konje
CJIyqaM
KOH�MM
konjima
CJIyqa5IMH
L
(o) KOH�X
(o) konjima
(o) cJIyqa5Ix
zgoda zgode zgQdi zgodu zgodom (o) zgodi
Množina N
zgode zgoda zgodama zgode zgodama (o) zgodama
Kao što se vidi, i pri toj sklonidbi postoji velika podudarnost između ruskog i hrvatskoga j ezika, osobito u jednini. Imenice s mekom osnovom imaju u svim padežima nastavke s tzv. mekim slovima. U instrumentalu jednine nastavak je -eM kad nije naglašen, a -eM kad je naglašen, npr. 66eM 'bojem', KOHeM 'konjem', r6cTeM 'gostom', rB03.L\eM 'čavlom' itd. Valja istaknuti da u lokativu jednine sve imenice meke deklinacije imaju nastavak -e, osim imenica tuđeg porijekla na -MH (npr. reHHH 'genij ', cQeHapMH 'scenarij ' i dr.) koje u tom padežu imaju nastavak - M (o reHlIH, o CQeHapMM itd.). Imenice na mek suglasnik s mekim znakom na kraju u nominativu jednine imaju u genitivu (i akuzativu) množine nastavak - eH , a imenice na -H imaju -eB (nena glašeno) ili -eB (ako je nastavak naglašen). Ha.L\o rr6JIb30BaTI,C5I :SmIM CJIJ'qaeM; Tmrnx Y.L\66HbIX CJIJ'qaeB 66JII,Ille He 6Y,n:eT.
Treba iskoristiti ovu priliku; takvih povoljnih prilika više neće biti.
MOCKBrrqu: roPMTC5I CBOU:M I1cTopmecKHM MY3eeM.
Moskovljani se ponose svojim Povijesnim muzejom.
On!Q 3arrpM KOnen B TeJIery.
Otac je upregao konje u kola.
HaIlla MaTI, mb6HT rrpHHHMaTI, rOCTen.
Naša majka voli primati goste.
�.,
IMENICE
Y Hee MH6ro pmHbIX CJIOBapeU;
omi LIacTO rr6JIb3yeTC5I PYCCKllM CJIOBapeM.
83
Ona ima nmogo različitih rječnika; često se služi ruskim rječnikom.
Slično se mijenjaju i imenice s osnovom na q, J::Q, )1\, III, ali ima nekih odstupanja od maločas spomenutih primjera. Odstupanj a nastaju zato što iza tih suglasnika ne mogu staj ati slova H, 10, bl, nego a, y, H, a mjesto e se u naglašenom položaju piše o. Prema tome oblici glase ovako:
Jednina N
TOBapHII.(
prij atelj
HO)!(
nož
G
TOBapHII.(a
prij atelj a
HO)!(a
noža
D
TOBapHII.(y
prij atelj u
HO)!(Y
nožu
A
TOBapHII.(a
prij atelj a
HO)!(
nož
I
TOBapHII.(eM
prij ateljem
Ho)!(6M
nožem
L
(o) TOBapHII.(e
(o) prijatelju
(o) HO)!(e
(o) nožu
TOBapHII.(H
prijatelji
HO)!(H
noževi
Množina N G
TOBapHII.(eli
prijatelja
Ho)!(eli
noževa
D
TOBapHII.(aM
prij atelj ima
HO)!(aM
noževima
A
TOBapHII.(eli
prijatelje
HO)!(H
noževe
I
TOBapHII.(aMH
prij atelj ima
HO)!(aMH
noževima
L
(o) TOBapHII.(aX
(o) prij ateljima
(o) Ho)!(ax
(O) noževima
Unatoč tvrdim nastavcima u većini padeža ispoljava se stvarna meka deklinacija u instrumentalu jednine (nastavak -eM u nenaglašenoj i -OM prema -eM u nagla šenoj poziciji), kao i u nominativu i genitivu (i akuzativu) množine (nastavci -H, -eU: prema -bl, OB) npr.: -
,
MbI C TomipHII.(eM OTIIpaBHJIHCb B JIec.
Prijatelj i ja otišli smo u šumu.
MbI rr06JIaro,n:apHnH TOBapHII.(eU 3a OKmaHHYIO rr6MOll.(b.
Zahvalili smo se prijateljima za pruženu pomoć.
PMOM C IUaJIaIUOM cTOmra cocHa.
Pored kolibe stajao je bor.
.60JIbHbIe ,n:OJI)!(HbI cnYrnaTbC5I Bpaqeu. Bell.(11 OHH peIUHJIII OTIIpaBI1Tb oara)!(oM.
Bolesnici moraju slušati liječnike. .
Odlučili su da stvari pošalju kao prtljagu.
GENITIV JEDNINE NA -Y (-10) Neke imenice muškog roda mogu u genitivu j ednine, uz nastavak -a (-H) , imati i nastavak -y (-10) . To biva u nekih gradivnih i zbirnih imenica kad se genitivom
84
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJI rPAMMATHKA ):\J1J1 KAlK):\Oro
označuje količina ili dio čega, npr. Kyc6K caxapy 'komad šećera', cTaKaH qaIO 'čaša čaja', MaJIO Hap6,1J,y 'malo svijeta', MH6ro TOBapy 'mnogo robe' i sl. Inače se uzima genitivni nastavak -a ( SI) npr. QeHa caxapa 'cijena šećera', c60p qa51 'ber ba čaja' i sl. Osim toga, oblike na -y ( 10) nalazimo i u nekim stalnim izrazima s prijedlozima ili s česticom HU, npr.: c qacy Ha qac 'svakog trenutka', lb ,1J,OMY 'od kuće', lb JIecy 'iz šume', c ma3Y Ha rJIa3 'u četiri oka', HM pa3y 'nijedanput', HM CJIyXy HM ,1J,yxy 'ni sluha ni duha' i dr. -
,
-
OH BbII1Ym qaIIIKY ropWJero qalO.
Popio je šalicu vrućeg čaja.
MaTb r
Majka je kupila meda.
'
EMY qac OT qacy He JIerqe.
Sve mu je gore i gore.
51 :'lTOro OT pO,!Q' He BllJ\M.
To nisam vidio otkada živim.
Hu mary J\Mhllle!
Ni koraka dalje!
51 ero HU pli3y He BCTp6TllJI.
Nijedanput da nisam sreo.
LOKATIV JEDNINE NA -Y (lb) Neke imenice muškoga roda - većinom jednosložne - primaju u lokativu jednine nastavak -y (-ill) (koji je uvijek naglašen), kad stoje uz prijedloge B ili Ha; s osta lim prijedlozima zadržavaju nastavak -e; npr.: Ha HOCY 'na nosu', B rJIa3Y 'u oku', B JIecy 'u šumi' i sl. - ali: o H6ce 'o nosu', o rJIa3e 'o oku', o JIece 'o šumi' i sl. Takve su imenice npr.: a,1J, 'pakao', 6aJI 'plesna zabava', 6eper 'obala', 60li 'boj ', BeK 'vijek', rJIa3 'oko', ro,1J, 'godina', )Kap 'žega, vrućina', Kpali 'zemlja, kraj ', JIyr 'livada', JIec 'šuma', HOC 'nos', IlOJI 'pod', IlOJIK 'puk', pOT 'usta', ca,1J, 'vrt', yroJI 'kut', qac 'sat, ura', III Ka
U šumi je tiho i mimo.
KOBep JIe)l(J]:T Ha nOJIy.
Sag leži na podu.
lIIKa� CTOlfT B ymy, B mKal}ly Bllcm IIJIaTbH.
Ormar stoji u kutu, u ormaru vise haljine.
B 3TOM roJ\Y 3llMa 6bIJIa cyp6BaH.
Ove godine je zima bila oštra.
Ha 6epery 63epa pacTfu BbIC6KllH KaMbIIII.
Na obali jezera raste visoka trska.
NOMINATIV MNOŽINE NA -A (-51) Neke imenice muškoga roda imaju u nominativu (i u akuzativu) množine nasta vak -a (-si) - koji je uvij ek naglašen - umjesto redovnog nastavka -bl (-U), npr.: ,1J,OM 'kuća' - množina ,1J,OMa, pYKaB 'rukav' - mn. pYKaBa itd. Takve su imenice npr.: 6eper 'obala', 60K 'bok', Beqep 'večer', rJIa3 'oko', r6po,1J, 'grad', ,1J,OM 'kuća', JIec 'šuma', JIyr 'livada', yqHTeJIb 'učitelj', ,1J,MpeKTOp 'direktor', ,1J,6KTOP 'liječnik', , MacTep 'obrtnik', Ilpo
IMENICE
85
Y Hac B XopBanrrr KpaCllBbIe ropo.l1:a.
U nas u Hrvatskoj
Ha HaIIIeu: yJIHI(e CTOir H6BbIe BbIc6KHe .I1:0Ma.
U našoj ulici stoje nove visoke kuće.
B.I1:0JIb I1oJIoTHa )KeJIe3Hou: .I1:op6m nilI)'Tc5I ryCThIe JIeca.
Uzduž željezničkog nasipa protežu se guste šume.
Y Hee KpaCllBbIe maJa.
Ona ima lijepe oči.
Y Memi xop6IIIHe YQHTemi.
Imam dobre učitelje.
ima lijepih gradova.
Neke imenice imaju oba oblika množine, ali s različitim značenjem, npr.:
Jed�ihiil'J{'
' >
, , " j ', ' , ,,�J "
,
, ', '
.·' Mnqžind '
;
Xi ,',; )�?r;··1 "'·
I(BeT
boja
I(BeTbI
cvijeće
I(BeTa
boje
xJIe6
hljeb.
XJIe6bI
hljebovi
xJIe6a
žito
Mex
mijeh
MeXll
mjehovi
Mexa
krzno
66pa3
lik
66pa3bI
likovi
o6pa3a
ikone
6P.l1:eH
red; orden
6P.l1:eHbI
redovi (vit.)
op.l1:eHa
ordeni
CqeT
račun
CqeTbI
računalo
CqeTa
računi
Pojedine vrste imenica muškoga roda pokazuju u nekim oblicima još neka odstu panja koja treba ukratko spomenuti. Neke imenice nemaju u genitivu množine nikakav nastavak, tako da je taj pa dež jednak nominativu jednine, npr.:
lednina
;
','
Mn6žina .' , .
rJIa3
oko
rJIa3a, rJIa3, rJIa3aM
caIl6r
čizma
caIlorll, caIl6� caIloraM
3HM6u: B .I1:epeBHe TPY.l1:HO 060U:TllCb 6e3 canor.
Zimi je u selu teško biti bez čizama.
Y Her6 Ha roJIOBe )')Ke ManO BOJIOC.
On ima već malo kose na glavi.
Imenice na -HH koje znače porijeklo, narodnost i sl. tvore množinu bez sloga -HH-; u nominativu množine imaju nastavak -e, a u genitivu množine nemaju nastavka, npr.: Jednina
;.
,
, " , M1JQžirlq >\,� , .'.
KpeCTb5lHI1H
seljak
KpeCTb5lHe, KpeCTb5lH, KpeCTb5lHaM
rpa)K)J,aHllH
građanin
rp�)J,aHe, rpa)K.I1:aH, rpa)K)J,aHaM
aHfJIIIqaHIIH
Englez
aHfJIIIqaHe, aHfJIHqaH, aHfJIIIqaHaM
86
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJl rPAMMATI!KA I1JlJl KAJKI10rO
K HeH rro)J,oIIIeJI rrQ)KllJI6ii Kpecni.HIfH, o)J,eThIH KaK Bce KpecThHHe 3TOro MecTa.
Prišao joj je postariji seljak, odjeven kao svi seljaci ovoga kraja.
KlfeBJIHHe - )J,06PhIH If BeCeJIhIH Hapo)J,.
Kijevljani su dobar i veseo svijet.
Neke imenice muškoga roda imaju u nominativu (i u akuzativu) množine nasta vak -MI mjesto -bl (-H). Dok su ostali oblici množine pravilni, u genitivu nalazimo dvojake oblike - u zavisnosti od naglaska: ako je naglasak na osnovi, u genitivu je nastavak heB ako je pak u nominativu množine naglašen nast�vak -Mi., u ge nitivu je nastavak -eH, s naglašenim nastavcima u svim ostalim padežima, npr. : -
.
,
. \}ednina
6paT
•
j
'
.
.
'
· ·) !.
••,
j.
j '
••'
6paTh5I
brat
'
.j "
.
braća
'.Mn (;t;�;a
. J•
6paTheB
.
. ...
6paTh5IM
CTYJI
stolac
CTYJIh5I
stolci
cTYJIheB
CTYJIh5IM
KOJIOC
klas
KOJIOCh5I
klasje
KOJI6cheB
KOJIOCh5IM
rrpYT
prut
rrpYTh5I
pruće
rrpypheB
rrpYTh5IM
CYK
grana
cY%5I
grane
cY%eB
CY%5IM
My)K
muž
MY)KhJl
muževi
MY)KeH
MY)KhJlM
)J,pyr
prij atelj
)J,PY3hJl
prijatelji
)J,PY3eH
)J,PY3hJlM
KH5I3h
knez
KH5I3hJl
kneževi
KH5I3eH
KH5I3hJlM
ChIH
Slll
ChIHOBhJl
SlllOVl
ChIHOBeH
ChIHOBhJlM
KYM
kum
KYMOBhJl
kumovi
KYMoBeH
KYMOBhJlM
Neke od tih imenica imaju u množini oba oblika, ali s različitim značenjem, npr.:
Jednina
Množina
3y6
zub
JIHCT
list,
My)K
muž
arak
3y6hI
zubi
3y6h5I
zupci
JIHCTbI
listovi, arci
mrCTh5I
lišće
MY)KH
ljudi
MY)KhJl
muževi
He)J,aBHo rrOcen1rm MeHJ! MOH cTapIIIHe 6paThH co CBOHMH )J,PY3hHMIf.
Nedavno su me posjetila moja starija braća sa svojim prijateljima.
B 3TOH KHHre 20 JIIfCTOB.
Ova knjiga ima 20
J1HcTBeHHhle )J,epeBh5I TepmOT 3HM6ii CBOH JIlICThH.
Bjelogorično drveće gubi zimi svoje lišće.
B 3pHTeJIhHOM 3arre He 6hIJIO cBo6o)J,HhIX
CTYJIheB. Ha CyqhHX IITHW>I BhIOT CBOH m(3)J,a.
araka.
U gledalištu nije bilo slobodnih stolaca. Na granama ptice svijaju svoja gnijezda.
IMENICE
87
Imenice na eHOK ( OHOK), koje označuju mladunčad, sklanjaju se u jednini pra vilno, a u množini kao imenice srednjega roda s tvrdom osnovom; u nominativu množine imaju nastavak -siTa (-aTa), npr.: -
-
>
Jednina
"' ;
,
: ". : .
" '
' Jvi�ožina
, ' "". : '
TeJIeHOK, -HKa
tele
TeJI�Ta, TeJI�� TeJI�TaM
nopoe6HoK, -HKa
prase
nopoc�Ta, nopoe�T, nopoe�TaM
MbIIII6HOK, -HKa
IIIišić
MblIIIaTa, MblIIIaT, MbIIIIaTaM
pe6eHoK, -HKa
dijete
pe6�Ta, pe6�� pe6�TaM
,
ManeHbKHii MIiIIIa XOp6IIIllU: peoeHoK, II Bee peosiTa er6 JU06HT.
Mali je Miša dobro dijete, i sva djeca ga vole.
K06b'illbI B6MT e e066U: eBOllx iKepeosIT.
Kobile vode sa sobom svoju ždrebad.
ManeHbKHU: Me)J,BeiKoHoK 6bill BeeeJIbIU: II )J,66pbIU:, OH u:rpan He T6JIbKO e Me)J,BeiKaTaMll, HO II e BOJIqaTaMH II JIHCHTaMH.
.
Mali medvjedić bio je veseo i dobar, igrao se ne samo s medvjedićima nego i s
vučićima i lisičićima.
IMENICE SREDNJEGA RODA Deklinacija imenica srednjega roda u mnogome se podudara s deklinacijom imeni ca muškoga roda: i kod njih razlikujemo tvrdu i meku promjenu, u mnogim padeži ma vidimo jednake nastavke, akuzativ množine je i ovdje jednak genitivu množine u imenica koja znače bića - ali je zato akuzativ jednine uvijek jednak nominativu. Tvrda deklinacija
"
" Meka deklinacija
,
N
OKH6
prozor
n6JIe
polj e
G
oKHa
prozora
n6mr
p olj a
D
OKHY
prozoru
n6mo
polju
OKH6
prozor
n6JIe
polj e
OKH6M
prozorom
n6JIeM
poljem
(06) OKHe
(o) prozoru
(o) n6JIe
(o) polju
, ', ' , " N
6KHa
prozon
nOJI�
polja
�
. !::
-§ A � I L
�
:::: '
;t::i
cl ::::
�
G
6KOH
prozora
IIOJIeU:
polja
D
6KHaM
prozonma
IIOJI�M
polj im a
A
6KHa
prozore
IIOJI�
polja
I
6KHaMll
prozonma
IIOJI�Mll
p olj i ma
L
(o) 6KHax
(o) prozorima
(o) IIOJI�X
(o) poljima
88
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PVCCKAJl rPAMMATI1KA L(J1Jl KAJKL(OrO
Imenice s tvrdom osnovom u genitivu množine nemaju nastavka, a ako im osno va završava na dva ili tri suglasnika, često se između njih umeće tzv. nepostojano (6emoe) o ili e kao i kod muških imenica u nominativu jednine; npr. OKHO 'pro zor' OKOH 'prozora', CTeKJIO 'staklo' CTeKOJI 'stakala', Be.I\pO 'vedro' - Be.I\ep 'vedara', KOJIhIJ,O 'prsten' - KOJIeIJ, 'prstenova', cep.I\IJ,e 'srce' cep.I\eIJ, 'srdaca' itd. -
-
-
Nepostojano e umeću imenice na -KO, -Qe, -QO kao i imenice kojima se osno va svršava glasovima -JI, -M, -H, -p; ostale umeću nepostojano o. Neke imenice srednjega roda s tvrdom osnovom imaju - slično kao i neke imenice muškoga roda - u množini nastavke: nom. -hH, gen. -heB, dat. -hHM itd. Takve su imenice npr.: rrepo 'pero' (mn. rreph5l, -heB, -h5lM), .I\epeBO 'drvo' (mn .I\epeBh5l, -heB, -h5lM), KPhIJIO 'krilo' (mn. KPbIJIh5l, -heB, -h5lM), 3BeHo 'karika' (mn. 3BeHh5l, -heB, -h5lM), .I\HO 'dno' (mn. .I\OHh5l, -heB, -h5lM) i dr. .
Imenice na -KO s naglaskom na osnovi u jednini i u množini imaju u nomina tivu (i akuzativu) množine nastavak -u umjesto -Il, npr. j{6JIOKO 'jabuka', mno žina j{6JIOKH, -JIOK, OKOIIIKO, 'prozor', mn. OKOIIIKH, -IIIeK, 3epHhIIIIKO, 'zrnce', 3epHhIIIIKH, -IIIeK i dr. Tako se mijenja i imenica rrJIeLIO 'rame': mn. rrJIeLIH, rrJIeLI itd. - Ako je naglasak u tih imenica u nominativu množine na nastavku, taj će onda biti -Il, npr. 06JIaKO 'oblak', mn. 06JIaKa, 06JIaKOB; BOMCKO 'vojska', mn. BOMcKa, BOMCK i sl. Imenice s mekom osnovom imaju u genitivu množine nastavak -eM - kao i muš ke imenice s mekom osnovom (rroJIe rrOJIeM kao KOHh - KOHeM). Međutim, u imenica koje u nominativu jednine završavaju na -he i -ue (npr. YIIJ,eJIhe 'klisu ra, klanac', 3.I\aHHe 'zgrada', pacTeHHe 'biljka', 0PY.I\He 'oruđe, top' i sl.) genitiv množine završava se na -UH mjesto na -eH (dakle: YIIJ,eJIHM, 3.I\aHHM, OPY.I\HM). Osim toga, imenice na -ue (kao 3.I\aHHe i sl.) imaju u lokativu jednine nastavak" -u mjesto -e (npr. o 3.I\aHHH, pacTeHHH, OPY.I\HH i sl.) -
Xrre6 )')Ke y6pfum c noJIt�u.
Žito su već pospremili s polja.
He)],aJIeK6 OT 3aB6)]'a Hax6)],IITc51 CIOIa)], CeJIbCKOX03IDICTBeHHhIX 0pY)J;lfu.
Nedaleko od tvomice nalazi se skladište poljodjelskog oruđa.
Er6 cecTpa BhIC1)'IIana Ha KJIaCCHOM
Njegova je sestra govorila na razrednom
co6paHIfIf.
sastanku.
B ropo)]'cK6M napKe MH6ro pmHhlx
paCTt�Hlfu.
U gradskom parku ima mnogo raznih biljaka.
OT Harrmx TOBaplIII]eii )]'aBH6 He 6bIJIO HlIKaKilx 1f3BecTlfu.
vijesti.
Od naših prijatelja dugo nije bilo nikakvih
IMENICE
89
Po mekoj deklinacij i mijenjaju se i neke imenice srednjega roda koje u nominati vu (i akuzativu) množine imaju nastavak -H mjesto -a, npr. OKO 'oko' (pjesnički), mn. O'!H, o'!eii, o'!aM itd., )rxo 'uho', mn. )rI1lH, YIIIeii, YIIIaM itd., IIJIe'!o 'leđa', mn. IIJIe'!H, IIJIe'!, IIJIe'!aM itd. To su ostaci nekadašnje dvojine (duala). Spomenuti treba još oblike deset imenica koje se u nominativu jednine svršavaju na -MH, npr. HM� 'ime', j er donekle odstupaju od norme. Jednir(a
. . .
Množina
.
N
MM�
Ime
HMeHa
Imena
G
MMeHH
imena
HMeH
imena
D
MMeHH
Imenu
HMeHaM
imenima
A
MM5I
Ime
HMeHa
Imena
I
MMeHeM
Imenom
H MeH aM H
imenima
L
(o) MMeHH
(o) imenu
(o) HMeHax
(o) imenima
Tako se sklanjaju još: 6peM� 'breme', BpeM� 'vrijeme', BbIM� 'vime', 3HaM� 'zastava', IIJIaM� 'plamen', IIJIeM� 'pleme', ceM� 'sjeme', cTpeM� 'stremen', TeM5I 'tj eme'. Imenice 6peM�, BbIM�, IIJIaM�, TeM� nemaju množine, a imenice ceM� i cTpeM� imaju u genitivu množine oblik na -HU mjesto -eu: Ka)!(,L(hIH crr6pTcMeH roP,ll,MTC5I BhlcryrraTh rro,ll, 3HaMeHeM cBoeH CTpaHhI.
zastavom
Svaki sportaš ponosi se nastupati pod svoje zemlje.
BpeMSI OT BpeMeHU M6JIHHH oCBelllMH
S vremena na vrijeme munje su
,ll,op6ry.
osvjetljavale put.
ECTh T6JIhKO ,ll,Ba nJIeMeHU HerrpHMHpMMhIX: 60raThle H 6e,ll,Hhle. (M. f6phKHH)
Postoje samo dva plemena koja se ne mogu izmiriti: bogati i siromašni. (M. Gorki)
CeMeHa HeKoTophIX pacTeHHH 06JIa,ll,aIOT JIeqe6HhIMH cB6HCTBaMH.
Sjeme nekih biljaka ima ljekovita svojstva.
IMENICE ŽENSKOGA RODA Imenice ženskoga roda sklanjaju se prema dvjema vrstama deklinacija. U prvu vrstu pripadaju imenice kojima nominativ jednine završava glasovima -a (tvrda deklinacija) ili -SI (meka deklinacija), npr. pbI6a 'riba', KHHra 'knjiga', cTeHa 'zid', IIecH� 'pj esma', apMH� 'armija', CBHHMI 'svinja' i sl. U drugu vrstu idu imenice koje u nominativu jednine završavaju suglasnikom s mekim znakom, npr. KOCTb 'kost', IIe'!b 'peć', pe'!b 'govor', pmKb 'raž', MbIIIIb 'miš' i sl. -
90
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATHKA liJU! KAlKI10rO
PRVA DEKLINACIJA U imenica s osnovom na tvrd suglasnik pišu se u nastavcima slova -a, -Y, -o, a u imenica s mekom osnovom slova -SI, -10, -e (pod naglaskom e). Tvrda deklinacija
Jednina N
pbI6a
riba
.n:ocKa
daska
G
PbI6bI
ribe
.n:OCKH
daske
D
pbI6e
ribi
.n:ocKe
dasci
A
pbI6y
ribu
.n:6CKY
dasku
I
PbI60ll (-mo)
ribom
.n:OCK611 (-6ro)
daskom
L
(o) pbI6e
(o) ribi
(o) .n:ocKe
(o) dasci
N
PbI6bI
ribe
.n:6CKH
daske
G
PbI6
riba
.n:OC6K
dasaka
D
pbI6aM
ribama
.n:ocKaM
daskama
A
PbI6
ribe
.n:6CKH
daske
I
pbI6aMH
ribama
.n:ocKaMH
daskama
L
(o) pbI6ax
(o) ribama
(o) .n:ocKax
(o) daskama
Množina
U akuzativu jednine imaju sve imenice ove deklinacije nastavak -y (kao i u hr vatskom j eziku), imenice, pak, koje označavaju bića imaju u množini akuzativ jednak genitivu, a u ostalih je akuzativ j ednak nominativu - kao što je to i kod imenica muškoga i srednjega roda. Imenice kojima osnova završava glasovima K, r, x imaju iste nastavke kao i osta le imenice s osnovom na tvrd suglasnik, samo se mjesto bl piše i izgovara H. Ako imenička osnova završava na dva ili tri suglasnika, onda se u genitivu mno žine često umeće nepostojano (6emoe) o ili e (e) - slično kao što se u našem je ziku umeće nepostojano a, npr.: .n:ocKa
N množina
G množina
.
daska
.n:OCOK
cecTpa
sestra
cecTep
sestara
BepeBKa
konopac
BepeBoK
konopaca
JIaBKa
klupa; dućan
JIaBOK
klupa; dućana
dasaka
IMENICE
91
PeKa TegeT rro 3eJIeHOn )]'OJHfHe.
Rijeka teče zelenom dolinom.
CJIeBa OT )],oporu B03BbIIIIamICb oTBecHbIe CKMhl.
Lijevo od ceste dizale su se strme stijene.
IImqKe BeTKa )]'opo)Ke 30JIOT611 KJIeTKII. (IIOCJIOmIIl,a)
Ptičici je grana draža nego zlatna krletka. (Poslovica)
CKawfTe TOJIbKO KyPlIQe, a OHa Bcen YJIIIQe. (IIocJIoBHQa)
Recite samo kokoši, a ona će čitavoj ulici. (Poslovica)
Y Hero MHora nOJIOK C KHuraMII.
On ima mnogo polica s knjigama.
Meka deklinacija
Jednina N
mImI
dadilja
rreCH5I
pjesma
G
mIHH
dadilje
rreCHlI
pjesme
D
mIHe
dadilji
m�CHe
pjesmi
A
mIHIo
dadilju
rreCHm
pjesmu
I
mIHen (-em)
dadiljom
rreCHen (-em)
pjesmom
L
(o) HJIHe
(o) dadilji
(o) rreCHe
(o) pjesmi
N
HJIHlI
dadilje
rreCHlI
pjesme
Množina
G
HJIHh
dadilja
rreceH
pjesama
D
HJIH5IM
dadiljama
rreCH5IM
pjesmama
A
HJIHh
dadilje
rreCHlI
pjesme
I
HJIH5IMH
dadiljama
rreCH5IMH
pjesmama
L
(o) HJIH5IX
(o) dadiljama
(o) rreCH5IX
(o) pjesmama
Imenice na -liH (npr. TeopIUI, rreKIJ;H5I, miIJ;M5I, nM).l,M5I, MapM5I i dr.) imaju u dati vu i lokativu jednine nastavak -M mjesto -e; npr.: Ho%m MbI rrO).l,beXaJIH K ManeHbKon CTaHQIIII.
Noću smo se dovezli do male stanice.
C1}').l:eHTbI raBOpMnH o Teopllll JIHTepaTyPbI.
Studenti su govorili o teoriji književnosti.
Ha JIU)],HH BaCMnbeBHe KpacHBoe HOBoe rrJIaTbe.
Lidija Vasiljevna ima na sebi lijepu novu haljinu.
92
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATIlKA 11lIlI KAlK):10rO
Imenice kojima osnova završava na dva ili tri suglasnika umeću u genitivu mno žine između njih redovno glas e (nepostojano - 6emoe e), npr. 3eMmr 'zemlja' - 3eMeJIh, cocHti 'bor' - c6ceH, )J,eBOqKa 'djevojčica' - )J,eBOqeK, rrYIIIKa 'top' rrYIIIe K; kod imenica na -HH pri tom krajnji meki glas Hh otvrdne, npr. : rreCH51 'pjesma' - rreceH, 6acHj{ 'basna' - 6aceH, BIIIIIHj{ 'višnja' - BIIIIIeH itd.; samo tri imenice čuvaju glas Hh; to su: )J,epeBHj{ 'selo' - )J,epeBeHh, 6aphIIIIHj{ 'gospođica' - 6aphlIIIeHh, KYXHj{ 'kuhinja' - KYXOHh. Imenice koje imaju na kraju osnove glasove q, m;, lK, III , U. imaju t�rde nastavke a -y mjesto mekih -H, -10, ali imaju u instrumentalu jednine -eli (pod naglaskom -
,
- oli) : . ... .
Njednine
Jjednine
KO)!(a
koža
K6)!(eH
kožom
cYrua
kopno
cYrueH
kopnom
poma
šumarak
pomeH
šumarkom
rrTllIIa
ptica
rrnIIIeH
pticom
iJ,yllHl iIaqa
duša
iJYlllOH
dušom
ljetnikovac
iIaqeH
ljetnikovcem
CBeqa
svijeća
CBeqOH
svijećom
Za imenice ženskoga roda važno je to da u genitivu množine nemaju nastavka. Međutim, imenice na -hH ipak dobivaju nastavak -HIi (ako je naglašena osnova) ili -eli (ako je naglašen nastavak), npr.:
..
... . . . . .. .• . rOCThj{
. Njednihf . ..... .
Ginn()ž�ne
gošća
r6CTllH
gošća
CeMh5l
obitelj
CeMeH
obitelji
CBllHh5l
svinja
CBllHeH
svinja
BemIKI1H PYCCKI1H rro3T IIYruKllH 6qeHh m06ITn CBOIO HSIHlO.
Veliki ruski pjesnik Puškin vrlo je volio svoju dadilju.
OH He llMen Hll rpoma 3a iIyrn6ii.
Nije imao IIi prebijenog novčića.
OiIHa TpeTb 3eMHoro mapa 3aAATa eYrne".
Jednu trećinu zemaljske kugle zaprema kopno.
IIoe3iI �ITTCj{ MITMO roPOiIOB II lI:epeBeuh.
Vlakjuri pokraj gradova i selii.
B CMY 6h'illll pj{)lbI BIIrneu, JiOJIOHh II qeperneu.
U vrtu su bili redovi višanja, jabuka i
trešanja.
IMENICE
93
DRUGA DEKLINACIJA Kao primj ere za drugu žensku deklinaciju uzet ćemo imenice Kocn 'kost' i MblIIIb 'miš'.
Jednina N
KOCTb
kost
MbIIlIb
miš
G
K6cHI
kosti
MbIIlIH
miša
D
K6cTH
kosti
MbIIlIH
mišu
A
K6cTb
kost
MbIIlII,
miša
I
K6cTblO
košću
MbIIlIblO
mišem
L
(o) K6cTH
(o) kosti
(o) MbIIlIH
(o) mišu
N
K6cTH
kosti
MbIIlIH
miševi
G
KOCTeii
kostiju
MbIIlIeii
miševa
D
KocnlM
kostima
MbIIlIaM
miševima
A
K6cTH
kosti
MbIIlIeii
miševe
I
KOCT�MH (-TI,MH)
kostima
MbIIlIaMH
miševima
L
(o) KOCT�X
(o) MI,IIlIax
(o) miševima
Množina
(o) kostima
Tako se sklanjaju npr. imenice CTenb 'stepa', CTaJIb 'čelik', COJIb 'sol', PO)Kb 'raž', BeIIIb 'stvar', neqb 'peć', JI6IlIa.IJ:b 'konj', )KH3Hb 'život' i dr. - kao i sve ime nice na -OCTb, npr. M6JIo.IJ:OCTb 'mladost', YCTaJIOCTb 'umor' i sl. Imenice Man 'mati' i .IJ:Oqb 'kći' mijenjaju se kao KOCTb, ali imaju u svim pade žima osim nominativa i akuzativa jednine u osnovi slog -ep, dakle: .. :>
N
:;
..
; ;
.
MaTI,
Jednina
. .
..
Mnotžncl
.IJ:Oqb
MaTepH
.IJ:6qePH
G
MaTepH
.IJ:6qepH
MaTepeii
.IJ:oqepeii
D
MaTepH
.IJ:6qepH
MaTep5i.M
.IJ:Oqep�M
A
MaTb
.IJ:OqI,
MaTepeii
.IJ:oqepeii
I
MaTepblO
.IJ:6qepblO
MaTep5i.MH
.IJ:OqePbMH
L
(o) MaTepH
(o) .IJ:6qePH
(o) MaTep5i.x
(o) .IJ:oqep5i.x
Spomenut ćemo još jedinu imenicu muškoga roda koja se mijenja po ovoj žen skoj deklinaciji, to je nyn 'put'; deklinira se kao Kocn, samo u instrumentalu jednine glasi nYTeM.
94
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJI rPAMMATHKA ):(JIJI KAlK):(OrO
U množini dakle:
se po ovoj deklinacij i m ij enj aj u i imenice mO,DJI ' ljudi' i
. .. .
Jednina
JJ:eTlI
Množina
N
JIlO)],1l
ljudi
)]'eTll
djeca
G
JHO)],eH:
ljudi
)]'eTeu:
djece
D
JIlO)],�M
ljudima
)],eT�M
djeci
A
JHO)],eH:
ljude
)]'eTeH:
djecu
I
JIlO)]'bM:U:
ljudima
)]'eTbM:U:
djecom
L
(o) JIlo)],�x
(o) ljudima
(o) )],eT�x
(o) djeci
OH 6qeHb mo6llT 6bIBaTb B HaIlleM r6po)]'e H Ka)l{,lJ,bIH pm ye3)Kaer c rpycThlO. Ha co6paHHH 6bIJIO MH6ro MaTepeH c
CbIHOBb5iMH H )]'OqephMu.
'djeca',
Onjako voli biti u našem gradu i svaki put odlazi s
tugom.
Na sastanku je bilo mnogo majki sa sinovima i kćerima.
)J;HeM MbI pa66TaeM, HOqhlO oT)],bIxaeM. 3THM nyreM )]'aJIeK6 He yi1)J,eIllb.
Danju radimo, noću se odmaramo.
Bpaq roBopHn o 60JIe3HBX HaIllUX )],eTeH.
Liječnikje govorio o bolestima naše djece.
Ovim putem nećeš daleko stići.
PRIDJEVI (HMEHA IIPHJIArATEJILHLIE)
VRSTE PRIDJEVA Pridjevi su samosta1ne i promjenjive riječi koje označuju svojstva ili osobine pred meta te odgovaraju na pitanja kakvo je što, od čega ili čije je što. Prema tome ra zlikujemo: a) opisne pridjeve (Ka-qeCTBeHHble npHJ1ar:iTeJ1bHble) koji odgovaraju na pitanje KaKoll? 'kakav?', npr.: 6eJ1blll 'bijel', MaJ1eHbKHll 'malen', 60J1bIIIOll 'velik' i sl.; b) gradivne pridjeve (OTHOCIITeJ1bHble npHJ1araTeJ1bHble) koji odgovaraju na pi tanj a KaKoB? 'kakav? ', 'od čega?', npr. )l{eJ1e3Hblll 'željezan', 0J10B5lHHblll 'kosi tren', IIIepcDlHoll 'vunen'; c) posvojne pridjeve (npHT51)l{aTeJ1bHble npHJ1araTeJ1bHble) koji odgovaraju na pi tanje lJell? 'čiji?', npr. OTU,OB 'očev', ,I(5l,I(HH 'stričev', cecTpHH 'sestrin', PYCCKHll 'ruski', Me,I(Be)l{Hll 'medvj eđi'. Pridjevi stoje u rečenici najčešće uz imenice kao njihovi dodaci (atributi) i sla žu se s njima u rodu, broju i padežu, npr.: lJepHblll neTYx 'crni pijetao', lJepHa51 KOIII K a 'crna mačka', lJepHOe n51THO 'crna mrlja', množina: lJepHble neTyxH H KOIII K H 'crni pijetli i crne mačke' itd. Osim atributivne službe, pridj evi mogu u rečenici imati i predikativnu službu, tj . mogu biti imenski dio predikata, pa se u toj funkciji upravljaju u rodu i broju prema subjektu; )J,eHb 6hIJl npeKp:lCHbIU, COJIHeqHblU II 6e3BeTpeHHblu. B Mae noro.I\a 6bma CJI:lBHaH. 3TO 3a.I\:lHHe MUl Her6 6'leHb TPY.I\Hoe.
Dan je bio krasan, sunčan i bez vjetra. U svibnju je vrijeme bilo divno. Ova je zadaća vrlo teška za njega.
3eMmi H TPaB:l 6hIJIII eille BJI:l)l{HbI
Zemlja i trava bile su još vlažne poslije
rr6cJIe .I\o)l(,I(li.
kiše.
96
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJl rPAMMATIIKA I1JlJl KAJKI10rO
Opisni pridjevi imaju u ruskom jeziku - kao i u hrvatskom - obilježja da se mogu poj avljivati u dva oblika - u dugome (punome) i kratkome obliku (KpaCHBbIH KpaCHB, 6eJIbIH - 6eJI, KpaCHbIH - KpaceH itd.). Gradivni pridjevi (npr. )l(eJIe3HbIH, rnepcDIH6H) imaju uglavnom samo duge oblike, prisvojni na -OB, -eB, -UH (npr.: OTII6B, Y'IHTeJIeB, ceCTpHH) samo kratke oblike, a na -CKUH (npr.: PYCCKHH) i -UH (npr.: pbI6HH) samo duge. Dugi oblik pridjeva - koji po obliku, a donekle i po funkciji u r�čenici, odgo vara određenom obliku pridj eva u hrvatskom jeziku, ima u nominativu jednine ove nastavke: a) iza tvrdih suglasnika na kraju osnove tvrde nastavke -hIH, -aH, -oe u jednini i -Me u množini za sva tri roda (npr. 6eJIbIH, 6eJIa�, 6eJIoe, 6eJIble) - ili pod nagla skom -OH, -aH, -oe, -Lie (npr. MOJIo,[(6H 'mlad', MOJIo,[(a�, MOJIo,[(6e, MOJIO,[(bIe) od nosno (poslije K, r, x) -UH, -aH, -oe, -ue (npr. BbIC6KHH 'visok', Bblc6Ka�, Bblc6Koe, Bblc6KHe, rJIyx6H 'gluh', myxa�, rJIyx6e, rJIyxHe); b) iza mekih parnih suglasnika na kraju osnove meke nastavke -UH, -HH, -ee, -ue (npr. CHHHH 'modar', CHH��, cHHee, cHHHe). Dugi pridj evski oblici imaju potpunu deklinaciju, tj . sklanjaju se po rodovima, brojevima i padežima - onako kako to iziskuju imenice uz koje stoje (obično ispred njih) i koje oni pobliže označuju ili opisuju. Ta funkcija bližeg određivanja imenica glavna je i najvažnij a služba dugih pridjeva u rečenici; to je tzv. njihova atributivna služba; npr.: IIpH6J1IDKMC� XOJIOI1.Hblii H BeTpeHbIii HO»Opb.
Približavao se hladni i vjetroviti studeni.
Er6 pO'[(HTeJ1H )l(HBYT B OOJIhIIIOM KpacuBoM 11.0Me.
Njegovi roditelji žive u velikoj lijepoj kući.
lb
OTKPhIThIX OKOH HOBhIX BhICOKUX 11.0MOB pa3,[(aBMuch BeCMble neCHU.
Kroz otvorene prozore novih visokih kuća razlijegale su se vesele pjesme.
Ha nOJIorux oepenix IIIUPOKOii peKU CTOMU BhIcoKue enu u BeKoBhle COCHbl.
Na položenim obalama široke rijeke stajale su visoke jele i stoljetni borovi.
Er6 � eTan 3HaMeHUTblM BpaQOM.
Njegov je strie postao slavan liječnik.
Kratki oblik pridjeva - koji po obliku uglavnom odgovara neodređenom pri dj evskom obliku u hrvatskom j eziku - j ednak je u muškom rodu pridjevskoj os novi. Ona se dobije tako da se dugom obliku pridjeva u nominativu jednine muš koga roda odbije nastavak -hIii (odnosno -OH, -UH), npr.: 6eJI-bIH - 6eJI, MOJIo'[(-6H - M6JIo,[(, BbIC6K-HH - BbIC6K, rJIyx-6H - myx, CHH-HH - CHHb itd. Za ženski rod dodaj e se tom obliku nastavak -a (-H) , za srednji rod -o (-e), a za množinu svih
PRIDJEVI
97
triju rodova -hl (-H) : 6eJI-a,
6eJI-o, 6eJI-hI;* MOJIO�-a, MOJIO�-O, MOJIO�-bI; BbIcoK-a,
BbICOK-O, BbICOK-H; rJIyx-a,
XJIyx-o, mYX-H;
CHH-X,
CHH-e, CHH-H.
Ako osnova dugog oblika pridj eva završava na dva ili tri suglasnika, onda se u muškom rodu jednine kratkog oblika pridjeva između njih često umeće neposto j ano (6emoe) o ili e, koje odgovara našem nepostojanom a , npr.: CJIai1:INIll
slad ak
CJIai1:0K, -�Ka, -�KO, -�KH
Kpen K-Hll
snažan
KpenoK, -lIKa, -IlKO, -I1KH
KOPOTK-IIll
kratak
KOPOTOK, -TKa, -TKO, -TKH
KpaCH-hIll
crven
KpaceH, -CHa, -CHO, -CHhI
Bpei1:H-bIll
štetan
Bpei1:eH, -�Ha, -�HO, -�HbI
YMH-hIll
p ametan
YMeH, YMHa, YMHO, YMHhI
ali: rOpi1:-hIll
p onos an
ropi1:, rop�a, ropi1:0, rOp�hI
�66P-hIll
dob ar
i1:06p, -6pa,
TOJICT-bIll
debeo
TOJICT, TOCJITa, TOJICTO, T6JICTbI
-6po, -6PhI
Kratki opisni pridjevi ne sklanjaju se po padežima, nego imaju samo oblike za rod (muški, ženski i srednji) i za broj Uedninu i množinu). Zato oni po pravilu ne mogu vršiti u rečenici atributivnu službu uz imenice - kao što mogu dugi pridjevi, nego vrše uglavnom funkciju predikata, tj. imenskog dijela predikata s pomoću glagola OhITh (koji se u prezentu po pravilu izostavlja); to je predikativna služba
pridjeva.
*
r6JIOC I1eBIl,a 6bIJI Heo6bII
Pjevačev glas bio je neobično lijep.
H�eIOcb, QTO Cer6,ll,IDlIIIHIIll �eHb 6Yi1:eT xopom.
Nadam se da će današnji dan biti lijep.
YTpeHHlIll B63iJYX npoxJIl1i1:eH II qIfCT.
Jutarnji je zrak svjež i čist.
3m I
Ova će knjiga za tebe biti zanimljiva.
�eCIIpei1:MhHbI J1eMHble rrpocT6pbI ApKfIIKII.
Beskrajna su
JIeTHlIe H6QII KOpOTKH.
Ljetne su noći kratke.
ledena prostranstva Arktika.
Ako su u kojoj riječi zabilježena dva naglaska, znači da se riječ može izgovoriti s oba, npr.: 6eJIo i 6eJI6, 6eJIbI i 6eJIhI, BbIC6Kll i BbICOKll i sl.
98
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMAT!1KA �JIl! KAlK�Om
Često se u predikativnoj službi upotrebljavaju i dugi oblici pridjeva, npr.: Kor,[l:l MhI ye3)IGUm, ,[IeHh OhIJI xopoumH II ,[IOJK,!l;JIlIBhIH.
Kad smo odlazili na put, dan je bio hladan i kišovit.
3I1M6ll IIor6,[1a Mopo3HaH. 66e er6 ceC1pbI 6qeHb )J,oophIe II qeCTHhIe.
Zimi je vrijeme hladno. Obje njegove sestre vrlo su dobre i poštene.
.D:OKJI:l,[l ll3BeCTHoro yqeBoro OhIJI 6qeBh HHTepecHhIH.
Referat poznatog znanstvenika bio je vrlo zanimljiv.
DEKLINACIJA PRIDJEVA I kod pridj eva razlikuj emo, kao i kod imenica, dvojaku deklinaciju, s dvojakim padežnim nastavcima - tvrdima i mekima, već prema tome da li se na kraju osno ve nalazi tvrd ili mek suglasnik.
TVRDA DEKLINACIJA Jednina
: I ;:' ;';') ��� J(�':': 'f�1,�,,1!"i:'v(r .YĆ:M\.;;1 i" " �1�'::;""" : ,
:":�i:··::,,} ,.i .,:,; ! 'c' l{ "" , · " I, ' > ; , ;'
, U/.... ",n p fuq
Zenskif'rod
N
B6B-hIH
nov, -1
B6B-oe
novo
B6B-a5I
nova
G
B6B-oro
novoga
B6B-oro
novoga
B6B-OH
nove
D
B6B-OMY
novomu
B6B-OMY
novomu
B6B-OH
novoJ
A
kao N ili G
B6B-oe
novo
B6B-YIO
novu
I
B6B-hIM
nOVIm
B6B-hIM
nOVIm
B6B-OH (-OIO) novom
L
(o) B6B-OM
(o) novom
(o) B6B-OM
(o) novom
(o) B6B-OH
Množina
N
B6B-hle
novi, -e, -a
G
B6B-hIX
novih
D
B6B-hIM
novima
A
kao N ili G
nove, -e -a
I
B6B-hIMll
novima
L
(o) B6B-hIX
(o) novima
(o) novoj
PRIDJEVI
99
Kao što se iz ovoga primjera vidi: a) mnogi ruski padežni oblici podudaraju se s odgovarajućim oblicima u hrvat skom jeziku; b) u srednj em rodu jednine akuzativ je jednak nominativu - kao što je to i u hr vatskom; c) akuzativ j ednine pridjeva muškoga roda nema posebnog oblika - kao što ga nemaju ni imenice muškoga roda i kao što ga nemaju ni imenice ni pridjevi muš koga roda u hrvatskom jeziku: akuzativ je j ednak nominativu ako imenica uz pridjev označava stvar, a genitivu kad označava biće, npr.: IIepe,[( co66il }{ BIDKy HOBbIH CTOJI. B
Pred sobom vidim novi stol.
Kmlcce MbI BM,n,llM HOBoro Y'leHHKa.
U razredu vidimo novoga učenika.
Međutim, dok to hrvatskom vrijedi samo za jedninu muškoga roda, u rusko me vrijedi i za množinu, koja za sva tri roda ima iste oblike; npr.: U našoj kući imamo nove velike prozore i nove podove, a na zidovima nove lijepe
B HameM '[(oMe MbI llMeeM HOBbIe
OOJIbIIIHe oKHa II HOBbIe nOJIbI, a Ha cTeHax HOBbIe KpaCHBbIe KapTHHbl.
slike.
B KJIacce MbI BM,n,llM HOBbIX yqeHHKOB,
U razredu vidimo nove učenike, nove
HOBbIX yqeHHII, HOBbIX ,[(en)H.
učenice, novu djecu.
Pridjevi kojima se osnova svršava glasovima -K, -r, -x imaju u nastavcima umje sto samoglasnika hl samoglasnik u, npr.:
BbICOKllil
visok
BbICOKllM
cTporlle, -ilX.. .
strog cyxoil
suh
BbIcoKile, -llX ...
CYXHM
cYXHe, -ilX...
Nastavak -hIH (npr. HOBbIH) odnosno -uH (npr. BbICOKilil) pod naglaskom prelazi u -OH npr.: MOJIo,[(oil 'mlad', HeMoil 'nijem', rJIyxoil 'gluh', 60JIbIII6il 'velik' itd. - U pridj eva na -OH naglasak je u svim oblicima na nastavku, npr. MOJIo'[(oro, MOJIO'[(OMY... , MOJIo,[(ble, MOJIO,[(bIX, MOJIO,[(bIM itd., a u pridjeva na -hIH (-uH) na osnov1. JIY'Ime roJIo,[(ail, a '[(OOPbIM ceMeHeM 3aceBail. (IIocJI6BllIIa)
Radije gladuj, ali sij dobro sjeme. (Poslovica)
3aCTapeJIYlO OOJI�3Hb TPY,[(HO JIe1J:HTb.
Zastarjelu bolest teško je liječiti.
be3,[(OHHYIO Ka,[(KY Bo,[(6il He Han6JIHllmb. (IIOCJIOBllIIa)
Bačvu bez dna nećeš napuniti vodom. (Poslovica)
100
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!! rPAMMATI1KA AJI!! KAJKAoro
3a npaBoe )J;MO roBOPH CMeJ1o.
Za poštenu stvar govori smjelo.
X)')J;OH ceThlO PhI6hI He HaJJoBHmb.
Lošom mrežom nećeš naloviti ribe.
TenJIhIH BeTep HeC IlO rOJIy6oMY He6y 30JIOnlCThIe 06JIaKa. YMHhIe pequ IIpIDiTHO CnYmaTb.
Topao vjetar nosio je po modrome nebu zlataste oblake. Pametnu riječ ugodno je slušati.
Kao pridj evi mij enj aju se i prezimena na -oH: (npr. TOJ1cTOH, Tpy6eIIKoH) i na -KRH, -CKRH, -IIKRH: (npr. f6pbKHH, .n:oCToeBCKHH, qepHbIIIIeBCI,
Djela ruskih pisaca Tolstoja, Dostojevskoga, Gorkoga poznata su svemu svijetu.
Kao pridj evi s tvrdom osnovom dekliniraju se i drugi pasivni participi (tr pni glagolski pridj evi, rrOnHhIe cTpa)J,
Najzad je dočekao pismo od voljene djevojke.
B era o6IIIecTBe 51 IlPO)l(IfJ[ HeCKOJ1bKO IlpeKpacHbIX, He3a6bIBaeMhIx qaCoB.
U njegovu društvu proživio sam nekoliko divnih, nezaboravnih sati.
OCBelIl;aeMble nYHHbIM cBeToM, 06JIaKa Ka3anHCb cOBepmeHHo Ilp03paQHbIMH.
Osvijetljeni mjesečinom, oblaci su se činili potpuno prozirni.
IIepe)J, HaMH paccnmanocb oCBelIl;eHHoe nyqaMH COJ1HIIa CHe)KHOe nOJIe.
Pred nama se prostiralo snježno polje osvijetljeno sunčanim zrakama.
B(3)J;YX, HanOJIHeHHbIH apOMaTOM IIBeTOB H TpaB, 6bW CBe)!( H ,!l,yllIHCT.
Zrak, ispunjen mirisom cvijeća i trava, bio je svjež i mirisan.
IJ;BeThI, TpOHYThIe MOP030M, 6hICTPO YB5I)J,anH.
Cvijeće što ga je pogodio mraz brzo je venulo.
Ha cKorneHHoM JIYrY cTOIDm BblcoKHe CTOra ceHa.
Na pokošenoj livadi stajali su visoki stogovi sijena.
B )J;oMax, nOCTpoeHHhIx 3a IlOCJ1e)J,HHx
U kućama podignutim u posljednjih nekoliko godina stanovi su obično vrlo udobni.
HeCKOJ1bKO J1eT, KBapTHpbI 06bIKHoBeHHo OQeHb )',!l,06Hble.
PRIDJEVI
101
MEKA DEKLINACIJA Prema toj deklinacij i mijenj aju se pridj evi s mekim suglasnikom na kraju osnove, npr.:
Jednina . .. ' :1vJuškirod ' N m�TH-IIH
. ' ;?'1'r ć,,;.� ' ';;';, i '\; " '. ;!;; ' >: , '/'''.' -.o.w.: �/ "'U: J.
;;
t;';""
J- T
·. /'Žen.�ki.�o.4 '
ljetni
m!TH-ee
ljetno
rreTH-5I51
ljetna
rreTH-ero
ljetnoga
rreTH-eH
ljetne
G
rreTH-ero
ljetnoga
D
rreTH-eMY
ljetnomu
A kao N ili G
rreTH-eMY
ljetnomu
rreTH-eH
ljetnoj
rreTH-ee
ljetno
rreTH-lOlO
ljetnu
rreTH-IIM
ljetnim
rreTH-eH (-elO) ljetnom
I
rreTH-IIM
L
(o) rreTH-eM (o) ljetnom (o) rreTH-eM (o) ljetnom (o) rreTH-eH
ljetnim
(o) ljetnoj
Množina N rreTH-lIe
ljetni, -e, -a
G
rreTH-lIx
ljetnih
D
rreTH-IIM
ljetnim
A kao N ili G
ljetn, -e, -a
I
rreTH-IIMII
ljetnim(a)
L
(o) rreTH-lIx
(o) ljetnim(a)
Za akuzativ jednine muškoga roda i množine svih triju rodova vrij edi ono što j e rečeno z a pridj eve s tvrdom osnovom. Pridj eva s mekom osnovom nema mnogo, a većinom izražavaju vremenske ili prostorne oznake, npr. BeceHHMH 'proljetni', JIeTHMH 'ljetni', oceHHMH 'jesenski', 3MMHMM 'zimski', BeqepHMM 'večernji', YTpeHHIIH 'jutarnji', BqepaIllHMH 'jučeraš nji', ,n:aBHMM 'davni', 3aBTpaIllHlIH 'sutrašnji', cer6,n:H5IIllHIIH 'današnji', rr63,n:HMM 'kasni', paHHMM 'rani', 6JIM)KHMH 'bližnji', BepxHMM 'gornji', BHeIllHMM 'vanj ski', BHYTpeHHMM 'unutrašnji', rrepe,n:HIIH 'prednji', 3a,n:HIIH 'zadnji, stražnji', 3,n:eIllHMH 'ovdašnji', HM)KHMM 'donji', coce,n:HMM 'susj edni' i dr. Ha BbIC6KOM eDHeM He6e cBepKIDm 3Be3,n:bI.
Na visokome modrom nebu svjetlucale su zvijezde.
e
paHHero yrpa cTOillra rrpeKpaCHa5I, IIOQTl1: BeeeHHSUI noroil:a.
Od ranoga jutra bilo je divno, gotovo proljetno vrijeme.
I103il:HHM JIeTHHM BeqepOM OX6THlIKlI BepHYrrlICb B )J;epeBHlO.
U kasnu ljetnu večer vratili su se lovci u
selo.
102
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJl rPAMMATI1KA ):l)JJl KAlK):lOrO
Ha oceHHlO1O rpH3b ml1J:aJI rra.naTb CHer. He e3)l,HT J1:MbHeil J1:op6roil Kor.na 6mixrnlOIO 3HaIOT. (IIoCJl6Bllu:a)
Na jesensko blato počeo je padati snijeg.
IIepeJ1:Hlle KOJ1eCa T5iHeT Jl6maJ1:b a 3li;:J,Hue caMll KaT5ITC5I.
Prednje kotače vuče konj, a stražnji se kotrljaju sami.
BqepiiIIIHero J1:HH He Bop6Tllmb.
Jučerašnji se dan ne može vratiti.
Ne ide se duljim putem kad se zna kraći. (Poslovica)
Pridj evi s osnovom na suglasnike -�, -III, -q , -IIJ, imaju većinom !peke nastavke ako je naglašena osnova, samo što se poslije tih suglasnika ne pišu i ne izgovaraju slova SI, 10, bl, nego a, y, H. Ako je naglasak na nastavcima, oni su većinom tvrdi.
Jednina
l c, '"
" o";, .' / ',·'c " ;,,,;; ,;;:,, " J. .,.,. " ,'; " , i " " ' " � " ,, " ' ;
'
Srd(j'fyž'rC/ii ' " '
' . -:;\�,:; ;.<:�::�.
;' 'Zenski riJd
N
XOp611Illll.
dobar, -bri xop6mee
dobro
xop6ma5I
dobra
G
xop6mero
dobroga
xop6mero
dobroga
xop6mell.
dobre
D
xop6meMY
dobromu
xop6meMY
dobromu
xop6mell.
dobroj
A
kao N ili G
xop6mee
dobro
xop6myIO
dobru
I
xop6mllM
xop6mllM
dobrim
xop6mell. (-eIO) dobrom
L
(o) xop6meM (o) dobrom (o) xop6meM (o) dobrom (o) xop6mell.
dobrim
(o) dobroj
Množina (za svCi tri roda)
-a
N
xop6mlle
dobri, -e,
G
xop6mllx
dobrih
D
xop6mllM
dobrim
A
kao N ili G
dobre, -a
I
xop6mllMll
dobrim(a)
L
(o) xop6mllx
(o) dobrim(a)
Jednina Srednji rod
Muški rod N
1J:Y)K611.
tuđ, -i
1J:Y)K6e
Ženski rod
tuđe
1J:Y)Ka5I
tuđa
G
1J:Y)K6ro
tuđega
1J:Y)K6ro
tuđega
1J:Y)K611.
tuđe
D
1J:Y)K6MY
tuđemu
1J:Y)K6MY
tuđemu
1J:Y)K611.
tuđoj
A
kao N ili G
1J:Y)K6e
tuđe
1J:Y)KYIO
tuđu
I
1J:Y)K:U:M
tuđim
1J:Y)K:U:M
tuđim
1J:Y)K611. (-6IO) tuđom
L
(o) 1J:Y)K6M
(o) tuđem
(o) 1J:Y)K6M
(o) tuđem
(o) 1J:Y)K6ll.
(o) tuđoj
103
PRIDJEVI
Množina
tuđi, -e, -a
G
qY:)l{lIe qY)J{lIX
D
qY)KHM
tuđim
N
tuđih
A kao N ili G
tuđe, -a
I
qY)KHMI1
tuđim(a)
L
(o) qY)KHX
(o) tuđim(a)
Tako se sklanjaju npr. pridjevi CBe)KI1H 'svjež', CnipllIl1H 'stariji', 66IIl,MH 'opći', 60JIhIII6H 'velik' i sl. MOJIOl\hle mOl\11 mb65IT )K!1Th B 60JIhmlIx HOBhIX Il,OMax.
Mladi ljudi vole živjeti u velikim novim kućama.
II6cJIe pa66ThI B 3aKphIThIX rrOMemeHI15IX H)0IrnO rrorym!Th Ha CBe)KeM B03l\yxe.
Poslije rada u zatvorenim prostorijama treba se prošetati na svježem zraku.
Y er6 M.n,11 l\Ba chIHa;
cTapmero 30BYr II�eM, MJIall,mero IIaBJII1KoM.
Njegov stric ima dva sina: stariji se zove Pelja, mlađi Pavlik.
B qYiKHe caHH He Cal\HCh.
Ne sjedaj u tuđe saonice. (Poslovica)
(IIoCJI6Bl1ua)
Ha 6JIHmaiimeii YJIHlI,e OTKphIT xopomHii Mara3UH.
U najbližoj ulici otvorena je lijepa
CBemeMY H6JIoqKy ruITHhIIlIKO He YK6p. (IIoCJI6Bl1ua)
Svježoj jabuci mala mrlja nije nedostatak. (poslovica)
prodavaonica.
Kao ti pridjevi sklanjaju se i aktivni participi (radni glagol ski pridjevi - l\eHCTBH TeJIhHhle rrpI1QaCTM5I), i to aktivni particip prezenta (radni glagolski pridjev sadaš nji - l\eHCTBHTeJIhHOe rrpl1QaCTMe HaCTORIIl,erO BpeMeHM) na IIJ,MH, -IIJ,aSl, IIJ,ee, IIJ,Me npr.: QMTaIOIIl,MH 'koji čita', m065IIIl,MH 'koji voli', XBaJI5IIIl,MH 'koji hvali' i sl. i aktivni particip perfekta (radni glagolski pridjev prošli - l\eHCTBIITeJIhHOe rrpMQaCTMe rrpomel\ m e r o BpeMeHM) na -(8)UIHH, maSi mee mMe npr. : rrpOQMTaBIIIMH 'koji je pročitao', JII06HBmMH 'koji je volio', (rro)xBam1:BIII MH 'koji je (po)hvalio', Tp6HYBIIIM H 'koji je dirnuo' i sl. -
-
-
-
,
-
,
-
3Ta Imura, rOBopHIIIaSl o )Kl{3HI1 JIIOl\eH rrpaBl\HBO, BceM rrOHpaBl1Jlach.
Ova knjiga, koja o životu ljudi govori istinito, svidjela se svima.
IIpeKpaceIi: BI1,L\ C BhIC6K11X rop, OKPYiKaIOIIIHx crroK6ll.Hoe cHHee 63epo.
Đivanje pogled s visokih gora koje okružuju mimo modro jezero.
CecTpa KYIIHJIa KpacHsyIO KapTuHY, H306pamaIOIIIYIO 3HMHI1H rreH3a)K.
Sestra je kupila lijepu sliku koja predstavlja zimski krajolik.
104
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATHKA AJl51 KAJKAOrO
BIJ:a.m1: MhI BH.r\eJIH cepe6pHCTj'IO, TeKjrm:ylO Me)KlJ:y IIOm!MH peKY.
U daljini smo vidjeli srebmastu rijeku koja teče kroz polja.
IIHTepecHo CJIeroITh 3a pa3BHTHeM npooYJKLl,!lIOm:eiicH B pe6eHKe mlqHOCTH.
Zanimljivo je pratiti razvoj ličnosti koja se budi u djetetu.
T6JIhKO 'ITO HacrynuBlliaH JIerIDI5I HOqb 6hma THXa H TeIIJIa.
Ljetna noć koja je upravo nastala, bila je tiha i topla.
PbloaKu, THHYBlliHe HeBOIJ:, BIJ:Pyr oCTaHOBHJIHCh.
Ribari koji su vukli mrežu odjednom su stali.
bbICTPllil peKa rrp06HJIa ce6e lJ:op6ry CKB03h CK!lJIbI, nperpIDK)J,!lBlliHe eu rryrh.
Brza je rijeka probila sebi put kroz stijene koje su joj zagrađivale prolaz.
iKeHm:HHe, paCCKa3!lBllieU HeBep05ITHYlO HCT6pHlO, HHKT6 He IIOBepHJI.
Ženi koja je ispričala priču nitko nije povjerovao.
Neka odstupanja od navedene deklinacij e pridjeva s mekom osnovom pokazu ju posvojni pridjevi na -HU, npr. K03Hll: 'kozji', KOPOBHll: 'kravlji', BOJIqHll: 'vučji', mIcHll: 'lisičji', pbI6Hll: 'riblji', C06aqHll: 'pasji', QeJIOBeqHll: 'čovječji', OXOTHHQHll: 'lovački' i dr.
Jednina N PbI6HU
riblji
pbI6he
riblj e
PbI6MI
riblja
G
pbI6hero
ribljega
pbI6hero
ribljega
pbI6hell:
riblj e
D
pbI6heMY
riblj emu
pbI6heMY
ribljemu
pbI6hell:
ribljoj
A
kao N ili G
pbI6he
riblje
PbI6hlO
riblju
I
PbI6hHM
ribljim
pbI6hHM
ribljim
pbI6hell: (-elO) ribljom
L
(o) pbI6heM
(o) ribljem
(o) pbI6heM (o) ribljem
(o) pbI6hell:
Množina " .. . .
': '.'
::. , .
'.. .:
N PbI6hH
" (zcz"sva th'rod:a) "
. ..,
riblji, -e, -a
G
PbI6hHX
ribljih
D
PbI6hHM
ribljim
A
kao N ili G
riblje, -a
I
PbI6hHMH
ribljim(a)
L
(o) PbI6hHX
(o) ribljim(a)
" .
(o) ribljoj
PRIDJEVI
105
Kao što se vidi, ta se deklinacij a podudara s mekom pridjevskom deklinacijom (osim u nominativu i akuzativu jednine i množine, gdje su nastavci kratki) - samo što se između osnove i ostalih nastavaka u svim padežima osim u nominativu (akuzativu) jednine muškoga roda umeće meki znak -h- zbog mekoće krajnjega suglasnika, a radi izgovora glasa [j] odn. [i], npr.: Y 3TOM c06aKI1 BOJI%H Harypa.
EhillH CJIhIIlIHhI nixHe nTllqhH roJIoca.
Ovaj pas ima vučju narav. Čuli su se tihi ptičji glasovi.
IIaBJHIHhH nephH KpaCHBee BOPOHhHX nepheB.
Paunovo je perje ljepše nego vranino.
PhIOhH qemysi 6JIeCTeJIa Ha C6JIHIre.
Riblja krljušt bliještala je na suncu.
B 6acIDIX )KHB6THble roBOP5IT
U basnama životinje govore ljudskim
qenOBeqhHM rOJIOCoM.
glasom.
Posebne oblike deklinacije imaju posvojni pridjevi na -OB (OTI:(6B 'očev'), -eB (-eB) (YQIJ:TeJIeB 'učiteljev', [(apeB 'carev') i na -HH (cecTpHH 'sestrin', ,[VI)J,HH 'stričev, ujakov'). To je jedina vrsta kratkih pridjeva koja ima sve oblike deklinacije.
Jednina ;:.
, N
OT[(6B
I
. �
OT[(6BO
>
Mz1§kiisredYlji rod
)J,5l)J,HH I )J,5l)J,HHO
očev
I
očevo
stričev
I
stričevo
G
oT[(6Ba
)J,5l)J,HHa
očeva
stričeva
D
OT[(6BY
)J,5l)J,HHY
očevu
stričevu
A
N ili G
I
OT[(6BO
N ili G
I
)J,5l)J,HHO
N ili G
I
očevo
N ili G
I
stričevo
I
OT[(6BhIM
)J,5l)J,HHhIM
očevim
stričevim
L
(06) OT[(6BOM
(O) ,IJ,5l,IJ,HHOM
(o) očevom
(o) stričevom
N
oT[(6Ba
)J,5l)J,HHa
Ženski rod
očeva
stričeva
G
OT[(6BOM
)J,5l)J,HHOM
očeve
stričeve
D
OT[(6BOM
)J,5l)J,HHOM
očevoj
stričevoj
A
OT[(6BY
)J,5l)J,HHY
očevu
stričevu
I
OT[(6BOM
)J,5l)J,HHOM
očevoj
stričevoj
L
(06) OT[(6BOM
)J,5l)J,HHOM
(o) očevoj
stričevoj
106
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!! rPAMMATIfKA JI)]!! KAlKJlOrO
Množina ... . .
.
.
....
, ;.. '.,..';':': \' :» '.;'..": , :,,
N
OTI.\6BbI
.'. '•. )J,5l)J,llHbI
G
oTu6BbIX
D
oTu6BbIM
A I
kao N ili G oTu6BbIMll
L
(06) oTu6BbIX
,
• •. .
'. -
B iUIL\UHOil: KRUr.
.;.:
(zar�yqtr}l;o�a}·.·
.. ....
" �.. . <
. ., ...
..
• .• .••
. . . . \ . . ..... .
očevi
stričevi
)J,5l)J,llHbIX
očevih
stričevih
)J,5l)J,llHbIM
očevim
stričevim
očeve
stričeve
)J,5l)J,llHbIMll
očevim
stričevim
)J,5l)J,llHbIX
(o) očevim
(o) stričevim
6u6JIuon�Ke MH6ro KpacuBblx
U stričevoj knjižnici ima mnogo lijepih
knjiga.
lb
cecTpuHa nUCbMa OH Y3HM o L\epeBeHCKHX HOBOCT5lx.
Iz sestrina je pisma doznao o seoskim novostima.
CbIH u3)J,aJIeKa Y3HM MaTepuuy noxoL\KY.
Sin je izdaleka prepoznao majčin hod.
IIenI Ha)J,eJI 60JIbIIIUe OTU:OBbI PYKaBHU:bl.
Petja je stavio velike očeve rukavice.
ArreIIIa rrpUIIIeJI B IIIK6ny B MaTepuHblx 6alllMaKax.
Aljoša je došao u školu u majčinim cipelama. \
U suvremenom razgovornom i književnom jeziku upotrebljavaju se oblici kratkih posvojnih pridj eva na -OB (-eB) vrlo rijetko. Općenito se u ruskom je ziku opaža sve izrazitije napuštanje upotrebe posvojnih pridjeva, pa se umjesto njih - osobito u govoru obrazovanih ljudi - uzima sve više posvojni genitiv ime nice; tako se umj esto npr. OTQ6B )J,OM 'očeva kuća', 6paToBa K6MHaTa 'bratova soba', )J,5l)J,llHO KpeCJIO 'stričev naslonj ač' i sl. govori i piše: )J,OM oTQa, K6MHaTa 6paTa, KpeCJIO )J,5l)J,1l i sl. Uporaba posvojnih pridjeva uglavnom onih na -HH (npr. 6aHyIIIKHH, )J,e)J,YIIIKHH, 6anoIIIKllH, MMIIIllH i sl.), čuva se uglavnom samo još u intimnim, obitelj skim razgovorima. Ruska prezimena na -OB, -eB, -HH, -bIH (npr. JIepMoHToB, IIeTpoB, BBaHoB, TypreHeB, IIymKllH, COJI)J{eHMQbIH i dr.), kao i nazivi naselja na -OBO, -eBO, -HHO (npr. BBaHoBo, EOPO)J,llHO i sl.) mijenjaju se kao imenice muškoga odn. srednjega roda, samo što u instrumentalu jednine imaju pridjevski nastavak -biM (-HM), a ne imenički -OM. U hrvatskom je deklinacija tih imenica u svim padežima ime nička; npr.: C IIYIIIKUHblM II JIepoMoHTOBblM MbI paHo rr03HaK6MUJIUCb; eIll,e B HaqaJIbHOH IIIK6JIe MbI MH6ro qUTaJIU o IIYIIIKHHe u JIepMoHTOBe, o UX )J{M3HU u rrpo1l3Be)J,eHll�X.
S PuškinollI i Ljermontovom upoznali smo se rano; još u osnovnoj školi mnogo smo čitali o Puškinu i Ljermontovu, o njihovom životu i njihovim djelima.
PRIDJEVI
107
Strana vlastita imena i ruska geografska imena na liH -OB sklanj aj u se u svim p adežima kao imenice muškoga roda, npr. c ,lJ;apBIIHoM, o ,lJ;apBIIHe, rro)J, Cap:iToBoM, o CapaToBe itd. -
,
PRIDJEVI KAO IMENICE Ima podosta pridj eva koji se upotrebljavaj u i u značenj u imenica, npr.: 60JlhH6H, -a51, -6e
bolestan, -sna, -sno
60JlhHOH, -a51
bolesnik, bolesnica
6Y,I(YIll,IIH, -a51, -ee
budući, -a, -e
6Y,I(yIll,ee
budućnost
BepxoB6H, -a51, -6e
jahaći, -a, -e
BepxoB6H
jahač
BoeHHhIH, -a51, -oe
vojni, -a, -o
BoeHHhIH
vojnik
,I(eTCKIIH, -a51, -oe
dječji, -a, -e
,I(eTCKa51
dječja soba
3HaK6MhIH, -a51, -oe
poznat, -a, -o
3HaK6MhIH, -a51 poznanik, poznanica
JleHIIBhIH, -a51, -oe
lijen, -a, -o
JleHIIBhIH, -a51
lijenčina (m. i ž.)
HIIIll,IIH, -a51, -ee
prosjački, -a, -o
HIIIll,IIH, -a51
prosjak, prosjakinja
rrepe,I(HIIH, -a51, -ee
prednji, -a, -o
rrepe,I(Ha51
predsoblje
rrpOX6)KIIH, -a51, -ee
prolazan, -zna, -zno
rrpOX6)KIIH, -a51 prolaznik, prolaznica
pa66'1IIH, -a51, -ee
radni, -a, -o, radnički pa66'1IIH, -a51
radnik, radnica
CJlerr6H, -a51, -6e
slijep, -a, -o
CJlerrOH
slijepac
CTOJl6BhIH, -a51, -oe
stolni, -a, -o
cToJl6Ba51
blagovaonica
'1acoB6H, -a51, -6e
satni, -a, -o, od sata
'1acoB6H
stražar
PYCCKIIH, -a51, -oe
ruski, -a, -o
PYCCKIIH
Rus, Ruskinja
Međutim, ima pridjeva koj i su izgubili pridj evsko značenj e i oblike trij u rodova te se danas upotreblj avaj u samo u obliku j ednoga roda kao imenice, a sklanj aju se, dakako, kao pridj evi, npr.: rrOpTH6H
krojač
3arr51Ta51
zarez
,I(OMOB6H
kućni duh
MOCTOBa51
kolnik
JleCHll'lIIH
šumar
mi6epe)KHa51
obalna ulica, kej
6YJlO'lHa51
pekara
rrpa'le'lHa51
praomca
BCeJleHHa51
svemIr
HaceK6Moe
kukac
r6pHII'IHa51
sobarica
rrpII,I(aTO'lHOe
miraz, dota
rocTIIHa51
gostinska soba
cJla611TeJlhHoe
purgativ
108
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAR I'PAMMATI1KA ,I.\JIR KAlK).\OrO
EOJIbHOMY CTanO rrJqme, OH )')Ke Ha'laJI XO.IUlTh.
Bolesniku je postalo bolje, već je počeo hodati.
Ha BbICTaBKe H BcrpenĐI 3HaKoMyro )KeHIIIHH)'. OHa M05l CTapa5I 3HaKoMaH.
Na izložbi sam sreo poznatu ženu. Ona je moja stara poznanica.
HaIillI yqeHble pa3pa6aThIBaIOT rrp06JIeMhI MHPHOro HCrrOJIh30BaHH5I aToMcKoli 3Hepnm.
Naši znanstvenici razrađuju probleme uporabe atomske energije u mirodopske svrhe.
HauIH qaCOBble 30PKO OXpaH5lIOT HauIH py6e�.
Naši stražari budno čuvaN naše granice.
B HOBOli npheqHOii xopomo CTHpaIOT 6eJIhe.
U novoj praonici lijepo peru rublje.
KOMPARACIJA PRIDJEVA Opisni pridjevi (samo oni) imaju obilježje da se mogu stupnjevati, tj. da mogu iz ražavati svojstva predmeta u raznim stupnjevima, tj. označivati da neki predmeti imaju neko obilježje u većoj mjeri u usporedbi s drugima ili pak najvećoj mjeri, najviše od svih istovrsnih predmeta.
\
Pridjevi koji označuju osobinu, koja se po prirodi stvari ne može pojavljivati u većoj ili manjoj mjeri, ne mogu se, dakako, komparirati, npr. 6ocoll.: 'bos', rnyxoll.: 'gluh', HeMOll.: 'nij em', rOJIhIll.: 'gol', Hl1:Il(Mll.: 'prosjački', MepTBhIll.: 'mrtav' i sl. Kad pridjev označuje neko obilježje predmeta bez uspoređivanja s drugim pred metima, kažemo da je pridjev u prvom stupnju ili u pozitivu (rrOJIo)I
Svibanj je u nas topao, lipanj je topliji, a srpanj najtopliji mjesec u godini.
KOMPARATIV (CPABHHTEJIbHMI CTEIIEHb) U ruskom j eziku postoje dva oblika komparativa: prosti (koji se sastoji samo od jedne riječi, tj. od samog pridjeva) i složeni ili opisni (koji se sastoji od dvije riječi).
PRIDJEVI
109
Složeni ili o pisni komparativ (CJI6'IT
KpacHBhIll
lijep
66JIee KpacHBbIll, -a�, -oe, -ble
ljepši, -a, -e, -i
cTp6mll
strog
66JIee cTp6rHll, -a�, -oe, -He
stroži, -a, -e, -i
.L\peBHHll
drevan
66JIee .L\peBHHll, -��, -ee, -He
drevniji, -a, -e, -i
xY.L\611
mršav
66JIee XY.L\6ll, -a�, -6e, -ble
mršaviji, -a, -e, -i
Dugi oblik složenog komparativa, tj . njegov drugi dio odnosno pridjev u dugom obliku, mijenja se po rodovima, brojevima i padežima, pa se stoga u rečenici upotrebljava naj·češće kao bliža oznaka imenica, tj . kao atribut; npr.: Y Her6 60JIee penlllTeJIbHblH
BUA, geM y
er6 6pam.
On ima odlučniji izraz nego njegov brat.
Y Hee 60JIee BepHaSl miMSlTb, geM y ee
Ona ima pouzdanije pamćenje nego njezin brat.
06hIKHoBeHHo MhI IIorymieM 66JIee AemeBhIe BeIlIU, a HHOr.L\a H 60JIee AopofHe.
Obično kupujemo jeftinije stvari, a katkad i skuplje.
6pam.
,
Y HaUIHX co Ce.L\ell 60JIee KpacHBble IIBen;I,
geM Y Hac.
AHHa CeJIa B KOmlCry eIlle B 66JIee IIJIOXOM COCTOHHUU. (JI. H. TOJICT611)
Naši susjedi imaju ljepše cvijeće nego mi.
Ana j e sjela u kočiju u još gorem stanju. (L. N. Tolstoj)
Složeni (opisni) komparativ upotreblj ava se u rečenici i u predikativnoj službi, tj . . kao imenski dio predikata, pri čemu pridjev može imati i dugi i kratki oblik; npr.: IlocJIe.L\HHll H6Mep )l()'PHana H66blU MUp 60JIee UHTepeCHblH (6oJIee uHTepeceH), geM 6bWH IIPe.L\hmYIIIHe HOMepa.
Posljednji broj časopisa Novi svijet zanimljiviji je nego što su bili prethodni brojevi.
KceHlffi Bcer;IJ,a 6hwa 66JIee coo6pa:1IlTeJIhHaSl (6oJIee coo6pa311TeJIhHa), geM ee cecrpa BliM.
Ksenija je uvijek bila bistrija nego njezina sestra Valja.
Prosti komparativ (rrpocTa� cpaBHHTeJIbHa� cTerreHb) ima u ruskom jeziku samo jedan oblik koji se ne sklanja te se, prema tome, ne može slagati s imenicom uz koju stoji i koju pobliže označuje. Prosti komparativ ima zato u rečenici malokad atributivnu funkciju, nego većinom predikativnu, tj . kao imenski dio predikata. Budući da se u hrvatskom jeziku pridjevi mijenjaju i u predikativnoj službi, tj. da im rod i bro� određuje imenica uz koju stoje i onda kad čine dio predikata, oblik ruskoga nepromjenljivog prostog komparativa u toj predikativnoj službi u rečenici predstavlja za nas u prvi mah neobičnu j ezičnu pojavu.
110
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKMI rPAMMATI1KA I1JllI KAlKI10rO
Ono s čime se pomoću predikatnog komparativa nešto uspoređuje stavlja se u ruskom jeziku bilo u genitiv bez prijedloga (u hrvatskom jeziku s prijedlogom od), bilo u nominativ s veznikom qeM 'nego' ili, rjeđe, HI�>KeJIH 'nego'. Ako je u predikatu upotrijeblj en složeni komparativ, uzima se samo konstrukcija sa qeM (He>KeJIH). Prosti komparativ tvori se od pridjevske osnove dodavanjem glasova -ee (-eu), -e ili -me. Sufiks -ee (-eu) dodaj e se pridjevskim osnovama koje se svršavaju suglasnicima 6, n, B, M, C, q, JI, p, H, npr.:
Pozitiv
"
:'
Komparativ
cmi6-bIH
slab
cJIa6-ee (-eH)
slabiji, -a, -e, -i
myn-bIH
glup
myn-ee (-eH)
gluplji, -a, -e, -i
cKyn-6H
škrt
cKyn-ee (-eH)
škrtiji, -a, -e, -i
H6B-bIH
nov
HOB-ee (-eH)
noviji, -a, -e, -i
np5!M-6H
prav
np5!M-ee (-eH)
praviji, -a, -e, -i
JIhIC-bIH
ćelav
JIbIC-ee (-eH)
ćelaviji, -a, -e, -i
rop5i'I-HH
vruć
rop5!'I-ee (-eH)
vrući, -a, -e, -i
TenJI-bIH
topao
TenJI-ee (-eH)
topliji, -a, -e, -i
cK6p-bIH
brz
cKop-ee (-eH)
brži, -a, -e, -i
xpa6p-bIH
hrabar
xpa6p-ee (-eH)
hrabriji, -a, -e, -i
YMH-bIH
pametan
YMH-ee (-eH)
pametnij i, -a, -e, -i
BepH-bIH
Vjeran
B epH-ee (-eH)
vjerniji, -a, -e, -i
He60 CTaHOBHJIOCb RCHee.
Nebo je postajalo vedrije.
K Be'Iepy B63):(yX CTan npOXJIa,n:Hee, a TeHH OT ,n:epeBbeB c,n:enanl1Cb )J;JII1HHee.
Podvečer je zrak postao svježiji, a sjene drveća postale su dulje.
OT TeMHbIX o66eB K6MHaTa Ka3anaCb eIlle TeMHee.
Zbog tamnih tapeta soba se činila još tamnija.
Mo5i pa66Ta TpYi1:Hee TBoeil ( 'IeM TB05i).
Moj je rad teži od tvojega ( nego što je tvoj).
=
Cama JIhlcee CBoero OpaTa E6pl1ca
=
Saša je ćelaviji od svojega brata Borisa
( 'IeM er6 6paT E6pI1C).
( nego što je njegov brat Boris).
Mo5i ,n:p)0K6a C IIerp6M oOJIee Kopon.:aR, 'IeM C er6 6paTOM.
Moje je prijateljstvo s Petrom tješnje nego s njegovim bratom.
liHocTpaHHbIe npe,n:npH5lTI15! ynOTpeAAIOT oOJIee nepe,n:oBbIe TeXHOn6rHH.
Strane tvrtke upotrebljavaju naprednije tehnologije.
=
=
PRIDJEVI
111
Dodavanj em sufiksa -e na p ridj evsku osnovu tvori se komparativ u pridjeva s osnovom na glasove r, K, X, )1" T, CT. Ti se glasovi ispred sufiksa -e- mijenj aju u nove glasove, i to:
,
• •••
r---+)K K---+q X---+III .D:--)-+ K T---+q CT---+m
. . ..
Pozitiv
.
, , '
" "
'. ·.· .·. I(0111parati�· . .
.
....
cTp6r-HH
strog
cTp6)Ke
stroži, -a, -e, -i
.D:opor-6li
drag, skup
.D:op6)Ke
draži, -a, -e, -i
KpenK-HH
čvrst
Kpenqe
čvršći, -a, -e, -i
JIerK-HH
lak
JIt:rqe
lakši, -a, -e, -i
TIIX-HH
tih
TIlIlIe
tiši, -a, -e, -i
cyx-6li
suh
cYIIIe
suši, -a, -e, -i
"
MOJIO.D:-6li
mlad
MOJI6)Ke
mlađi, -a, -e, -i
xY.D:-6H
zao
xY)Ke
gori, -a, -e, -i
60niT-bIH
bogat
60niqe
bogatiji, -a, -e, -i
KPYT-6H
strm
Kpyqe
strmiji, -a, -e, -i
qllCT-bIH
čist
qllme
čistiji, -a, -e, -i
npocT-6li
prost
np6me
prostiji, -a, -e, -i
36JIOTO LIOpOlKe cepe6pa ( qeM cepe6p6). =
)KeJIe30 TBeplKe LlepeBa ( qeM .D:epeBo). =
..
Zlato je skuplje od srebra (= nego srebro). Željezo je tvrđe od drveta (= nego drvo).
3TOT M3.rrbqHK Kpenqe, qeM er6 cecTPa.
Ovaj je dječak snažniji nego njegova sestra.
HaIIIa MaTb Ha ID!Tb JIeT MOJIOlKe OTIra.
Našaje majka pet godina mlađa od oca.
B .D:epeBHe B63.IJ:YX qUme, qeM B 60JIbIIIIix
rop0.D:ax.
U selu je zrak čistiji nego u velikim gradovima.
Me.D: rY�e, qeM BOLla (ryr.u;e BO):lbI).
Med je gušći nego voda (= od vode).
Neki pridjevi sa završecima -KUM i -OKUM tvore - slično kao i u hrvtskom je ziku - komparativ izostavlj ajući glasove -K- odnosno -OK�, npr.: o .
.
...:
Pozitiv
.:
. Komparativ '"
.
peLlK-HH
rijedak
pe)Ke
tjeđi, -a, -e, -i
maLlK-HH
gladak
ma)Ke
glađi, -a, -e, -i
Kop6TK-HH
kratak
Kop6qe
kraći, -a, -e, -i
mI3KHH
nizak
H�e
niži, -a, -e, -i
BbIC6K-HH
visok
BblIIIe
viši, -a, -e, -i
IIIHp6K-HH
širok
Illupe
širi, -a, -e, -i
112
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATIfKA ilJU! KAlI()10rO
TpIITJI:1B HillKe MOH6JI:1Ha, HO BhllIIe BeJJ(�6uTa.
Triglav je niži nego Mont Blanc, ali je viši od Velebita.
JIerHIDI HO% KOpOqe 3HMHeH ( qeM 3HMHIDI).
Ljetna je noć kraća nego zimska.
PeKa ,Il;m�rrp IIuipe peKil ,Il;oHa.
Rijeka Dnjepar šira je nego rijeka Don.
Y Hero BOJlOChI TerrePh pelKe qeM 6hIDU paHhIIIe.
On sada ima rjeđu kosu nego što je bila prije.
=
Glasovima -me tvore komparativ samo ovi pridjevi: "
p:aJIeKHH
Pqzitiv . .
.'
'
..
.... .
p:aJIhIIIe
dalek
Komparativ· dalji, -a, -e, -i
P:OJlrHH
dug
P:OJIhIIIe
duži, -a, -e, -i
TOHKHH
tanak
TOHhIIIe
tanji, -a, -e, -i
cTaphIH
star
cTapIIIe
stariji, -a, -e, -i
6CHeK )J,MhIIIe OT 3arpe6a, qeM PHeKa.
Osijek je udaljeniji od Zagreba nego Rijeka.
3HMOH HOqU P:OJIhIIIe, qeM JlerOM.
Zimi su noći dulje nego ljeti.
3Ta 6)'Mara TOHhIIIe T6ii.
Ovaj je papir tanji od onoga.
OH Ha ceMh JleT CT!ipIIIe MeIDi.
On je sedam godina stariji od mene.
Od drugih korijena komparativ tvore slično kao i u hrvatskom jeziku - ovi pri djevi: ,'
"
· ·· · Pozitiv
"
.
'
.
,
.
:
, Komparativ
.•
.
. '
. '
dobar
JIyqme
bolji, -a, -e, -i
IIJIOX6ii
loš
xYlKe
lošiji, -a, -e, -i
60JlhIIIOH
velik
60JIhIIIe
veći, -a, -e, -i
malen
MeHhme
manji, -a, -e, -i
XOPOIIIHH
MaJleHhKHH MaJIhIH
MocKBa 66JIhIIIe, qeM CaHKT-IIeTep6Ypr.
Moskva je veća nego Petrograd.
,Il;o6poe CJlOBO JIY'IIIIe cJlap:KI1x IIupor6B. (IIocJl6BuIl,a)
Lijepa je riječ bolja nego slatki kolači. (Poslovica)
A30BCKoe Mope MeHhIIIe qepHoro MOP5I.
Azovsko je more manje od Crnoga mora.
Ima podosta pridj eva koji nemaju oblike za prosti komparativ, nego mogu tvo riti samo složenu (opisnu) formu komparativa, npr. pridjevi na -acThlH� -CKUH, -OBbiH, mnogi na -JIbiH (-J](lH), -HbIH (-mlH) i -KUH, npr. rOpmiCThIH 'grlat',
PRIDJEVI
113
.D:PY)KeCKHH 'prij atelj ski', TOBapmu:ecKH H 'prij ateljski', pe65iQeCKHH 'djetinjast', MaccoBhIH 'masovan', nepe.D:OBOH 'napredan', rHHJIOH 'truo', 3arOpeJIhIH 'zago rio', HcxY.D:a JIhIH 'jako omršavio', .D:eP3KHH 'drzak', JIIfnKHH 'ljepljiv', Mep3KHH 'mrzak' i drugi. U svim dosadašnjim primjerima vidjeli smo da je prosti komparativ upotrijebljen u rečenicama u predikativnoj službi, kao imenski dio predikata, jer je ta njegova funkcija najuobičaj enija. U atributivnoj službi - tj. kao dodatak imenici - prosti je komparativ prilično rijedak. Pridjevski komparativ stavlja se u tom slučaju iza imenice, a najčešće se komparativu dodaje prefiks no-, kojim se pridjevu pridaje značenje pojačavanja obilježja što ga izražava pridjev, npr.: OHa IIOJI)"IHJIa pa60ry TPY.lI:Hee MOeH.
Dobila je posao teži nego moj.
EMJ' XOTeJIOCb IIocoBeroBaTbcM C QeJIOBeKOM nocnipme, nOOnhITHee.
Htio se posavjetovati sa što starijim, što iskusnijim čovjekom.
lipa, .lI:all MHe KHUry nOIlHTepecHee!
Ira, daj mi što zanimljiviju knjigu!
B pecTOpaHax MbI IIOJI)"IaeM I1HOr.ll:a o6e.ll: BlcycHee, nllTaTeJIhHee 11 .lI:emeBJIe, qeM .lI:OMa.
U restauracijama dobivamo ponekad
ukusniji, hranjiviji i jeftiniji objed nego doma.
Prosti komparativi upotreblj avaju se također u funkciji načinskih priloga, kao dopuna glagolima; npr.: 3axap pa60TaJI 6hIcTpee 11 JIyqme, qeM era CTapml1ll 6paT.
Zahar je radio brže i bolje nego njegov starij i brat.
SUPERLATIV (TIPEBOcx6,n:HMI CTEIIEHh) Kao za komparativ, tako ima ruski j ezik dvojake oblike i za superlativ pridjeva: proste i složene. Prosti superlativ (npoCTa5I npeBocx6.D:Ha5I cTeneHh) tvori se tako da se pridjev skoj osnovi dodaj e sufiks -eHm- s nastavcima -HH, -aH, -ee, -He, npr.:
HOB-bIll
nov
HOBellIIHl:ll, -aM, -ee, -Ile
najnoviji, -a, -e, -i
MaJI-bIll
malen
M aJIellIIIMll , -M, -ee, -l1e
najmanji, -a, -e, -i
CHJIbH-bIll
jak
CHJIbHellml1ll, -aM, -ee, -l1e
najjači, -a, -e, -i
114
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAl! rPAMMATllKA IVUI KAlKI10rO
Pridj evi o osnovom na glasove K, r, x dobivaju u prostom superlativu sufiks -aHmHH, -aHmaD, -aHmee, -aHmHe, a glasovi K, r, x prelaze pri tom u q, �, m, npr.: " " ; · :i' .. . . "
, Pozitiv.
'.
. '
.
Superlatiy
rny6oK-HH
dubok
rny60qaHIIIHH
najdublji
BemIK-HH
velik
BeJIHqaHIIIHH
najveći
cTpor-HH
strog
CTpO)l(aHIIIHH
naj stroži
nlx-HH
tih
THIIIaHIIIHH
najtiši
.. ..
.
.'
Taj se oblik superlativa upotreblj ava kao dodatak imenicama, tj . kao atribut, pa se s njima slaže u rodu, broju i padežu. 3arpe6 BeJIlIQailIIIUil ropo)1, PecrrY6rrHKH XopmiTHu u Op,llH U3 KpacHBeilmux rOpO)1,OB 3Bp011bI.
Zagreb je najveći grad Republike Hrvatske i jedan od najljepših gradova Europe.
3ail:aqa 6blJIa peIIIeHa npoCTt�i1muM cnoco6oM.
Zadatak je bio riješen na najjednostavniji način.
MarreilmHe )1,BIDKeHUSl npUquIDirru 60JIbHOMY HeBbIHocHMYIO 60JIb.
Najmanji pokreti zadavali su bolesniku neizdrživu bol.
Bo MHornx lllKOJIax npucYrcTByeT cTPo)l(ailmaSl )1,Ucn:unJIHHa.
U mnogim školama prisutna je najstroža
disciplina.
He BCeril:a cm�il:YeT XOil:HTb KpaTQailmuM nyreM.
Ne valja uvijek ići najkraćim putem.
Spomenut ćemo usput da u ruskom jeziku postoji osam pridjeva koji prosti su per1ativ tvore sufuksom -m- i nastavcima -H H, -aD, -ee, -He, a znače - već prema smislu u rečenici - ili komparativ ili superlativ. To su pridjevi:
.. pozitiv
Komparativ/Superlativ
,
BbICOKHH
visok
BhICIIIHH,
-ee, -ue
viši
najviši
HH3KHH
nizak
HH3IIIHH, -a5I, -ee, -ue
niži
najniži
cTapbIH
star
cTapIIIuH, -a5!, -ee, -ue
stariji
naj stariji
MOJIOil:OH
mlad
MJIail:IIIUH, -a5!, -ee, -ue
mlađi
naj mlađi
-a5I,
XOPOIIIHH
dobar
JIyqlllUH, -a5!, -ee, -ue
bolji
najbolji
IIJIOXOH
loš
XYil:IIIHH, -a5!, -ee, -He
lošiji
najlošiji
60JIbIIIOH
velik
60JIbIIIUH, -a5!, -ee, -ue
veći
najveći
MaJIbIH ManeHbKUH
malen
MeHbIIIHH, -a5!, -ee, -He
manji
najmanji
PRIDJEVI
Cama JIyqmllii yqeHUK, 'leM TIaBeJI, OH Bo06rn:e JIyqmllii yqeHuK B KJIacce.
Saša je bolji učenik nego Pavao, on je uopće najbolji učenik u razredu.
HHHa Mml)J,maSl II3 Tpex cecTep. 3TO xY)J,mee nOJIOJKeHlIe, B KOTopoe OH Mor rrOrraCTb.
Ninaje najmlađa od triju sestara.
B crapmnx KJIaccax HaIilllX cpe)J,HllX mKOJI )"IeHIIKH II3)"IalOT BbIcmylO MaTeMaTlIKy.
U višim razredima naših srednjih škola učenici uče višu matematiku.
115
OVO je najlošiji položaj u koji je mogao zapasti.
Prosti superlativ upotrebljava se i bez uspoređivanja s drugim predmetima; u tom slučaju on znači 'vrlo, veoma'; to je tzv. apsolutni superlativ, npr.: .50pHC aKKYPaTHeiimllii )"IeHHK.
Boris je vrlo uredan učenik.
Ee OTel.( lI3BecTHeiimllii Bpa'l. OHa He TOJIbKO YMHe'iimaH JKeHIIIlIHa, HO II )J,06peiimllii qeJIOBeK.
Njezin je otac vrlo poznat liječnik. Ona nije samo vrlo pametna žena nego i izvanredno dobar čovjek.
Priličan j e broj pridj eva koji nemaju oblike prostog superlativa na -euuIHu (-aUIllHu), nego mogu imati samo složeni superlativ (v. dalje). To su uglavnom iste grupe pridjeva (na -acTbIu, -CKHU, -OBHU, -JIbIU (-JIOU), -HbIU (-HOU) koji nemaju ni prostog komparativa, npr. .IJ:PY)I(eCKWU 'prijateljski', rml.IJ:Kwu 'gladak', YCTaJIhIU 'umoran', 60J1bH6u 'bolestan', ropmicThlu 'grlat' i dr. Dok neki pridj evi ne mogu imati prostoga superlativa, složeni superlativ (CJ16)1(Ha5I rrpeBocx6.IJ:Ha5I cTerreHb) može se tvoriti od svih opisnih pridjeva. Tvo ri se vrlo jednostavno: ispred pridjeva stavlja se zamjenica CaMbIU, -aSi, -oe, -ble u istom rodu, broju i padežu u kojem je i pridj ev, ili se pak - obično u znanstve noj prozi - dodaje prilog HaHOOJIee. CaMbIii BaJKHblii Borrpoc WUI Hero 6bIJI BbI60p rrpo!jJeccIIII. 3BepecT - caMaH BblCOKaH ropHaH BepmuHa Ha 3eMJIe.
Najvažnije pitanje za njega bilo je izbor zvanja. Everest je najviši planinski vrh na Zemlji.
OHa YMeeT pemaTb c:lMble TpY)J,Hble 3a)J,aqll.
Ona zna tješavati najteže zadatke.
�eHb BCTpe'lII C JIyqmllM )J,pyroM ,[(ercTBa OHa C'lIITana O,[(HHM II3 caMbIX CqaCTJIUBblX (Hall6oJIee CqaCTJIUBblX) '[(Heii cBoeii )l{Jf3HH.
Dan sastanka s najboljim prijateljem iz djetinjstva smatrala je jednim od najsretnijih dana svojeg života.
116
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJ! frAMMATI1KA ):\JlJ! KAlK):\OfO
Kao što se vidi iz navedenih primjera, ovaj oblik superlativa upotrebljava se kao atribut (kao dodatak uz imenicu), ali se može upotrijebiti i u predikatu, kao imen ski dio predikata, npr.: ,IJ.oKml,LI fuaHa 6bIJ1 caMbiM !l:JIIIHHblM, a 11 caMbIM HHTepeCHblM.
Ivanov referat bio je najdulji, ali i najzanimljiviji.
Er6 3a,LI:1'Ia 6bIJ1:1 caMaH TPY!l:HaH . 63epo EaHKa.rr caMoe rJIy6oKoe 113 Bcex 03ep B Mllpe.
Njegov je zadatak bio najteži.
Cll6IipcKI1e peKlI caMble !l:JIIIHHbIe II caMbIe MHOrOBO!l:Hble (HaH06JIee MHoroBO!l:HbIe) B POCCHH.
Bajkaisko jezero najdublje je od svih jezera na svijetu. Sibirske su rijeke najveće i najbogatije vodom u Rusiji.
Za predikativnu službu u rečenici - kao dopunu predikatu, tj . glagolu - postoji u ruskom jeziku još j edan posebni oblik superlativa pridjeva - drugi složeni su perlativ (BTOpa5I rrpeBOCXO,LIHa5I cn�rreHb). Tvori se od prostoga komparativa do davanjem genitiva Uednine ili množine) zamjenice BeCb 'sav': Bcex (kadje riječ o uspoređivanju istovrsnih predmeta) ili Bcero (kad se uspoređuju različiti pred meti, tj. u značenju 'uopće'); npr.: )-rOT ,LIOM 06JIbme 11 KpaCHBee Bcex (T. e. ,LIoM6B 3,L1ecb).
Ovaje kuća najveća i najljepša (tj. od svih kuća ovdje).
3,L1op6Bbe !l:opo1Ke Bcero Ha cBere.
Zdravlje je najdraže na svijetu.
3m KI1HOKapTHHa HHTepecHee Bcex, KOT6pble 5I BH,L\eJI B IIOCJIe,LIHee BpeM5I.
Ovaj je film najzanimljiviji od svih koje sam vidio u posljednje vrijeme.
KfuK,n,oMY 'IeJIOBeKY er6 p6,L1IIHa MHJIee II !l:opo1Ke BcerO.
Svakom je čovjeku njegova domovina najmilija i najdraža.
To JIfqme Bcero, 'ITO eCTb Y Kor6. (IIocJI6BllIIa)
Najbolje je ono što tko ima. (poslovica)
ZAMJENICE (MECTOHMEHH5I)
VRSTE ZAMJENICA Zamjenice su samostalne i promjenjive riječi koje zamjenjuju imenice, pridjeve ili brojeve. Zamj enice koje stoje umjesto imenica zovu se imeničke (MecTolIMeH1I5I cyru:ecTBI1.TeJIhHhIe) te odgovaraju na ista pitanja kao i imenice: KTO? 'tko?', lITO? 'što?'. Arrerna rrplleXaJI. OH ( Arrerna) - MOil. p,pyr.
Aljoša je doputovao. Onje moj prijatelj.
PeKa BbIIIIJIa ll3 6eper6B, omi (PeKa) 3aTOrrH.rra rromI II .rryra.
Rijeka se razlila, ona je poplavila polja i livade.
=
Zamj enice koj e zamj enjuju pridj eve i odgovaraju na pitanja KaKoil.? 'kakav?', KOTOphIH? 'koji? ', qeil.? 'čiji?', zovu se pridjevske zamjenice (MecTolIMeH1I5I rrplIJIar{neJIhHhIe) i u svemu se vladaju kao pridjevi; npr.: HacrymIJIlI TerrJ1bIe ,!l,Hll. TaKne ( TerrJ1bIe) ,!l,Hll 6bIBalOT 06bPIHO BecH6i1. II 6ceHblO. =
Nastali su topli dani. Takvi ( topli) dani obično su u proljeće i u jesen. =
Zamjenice koje zamjenjuju brojeve (MecTolIMeH1I5I-qlICJIMTeJIhHhIe) odgovaraju na pitanje CKOJIhKO? 'koliko?', npr.: Ha BepXHeil. rr6J1Ke C6pOK KHnr. CTOJIbKO (=40) )Ke KHIir Ha HII)KHeil. rr6J1Ke.
Na gornjoj polici ima četrdeset knjiga. Toliko (=40) knjiga ima i na donjoj polici.
Prema značenju se ruske zamjenice dij ele na devet vrsta.
osobne zamjenice (JIMqHhIe MecTOlIMeH1I5I): 51 'ja', ThI 'ti', OH, omi, OHO 'on, ona, ono', MhI 'mi', BhI " vi', OHM 'oni, -e, -a';
povratna zamjenica (Bo3BpaTHoe MecTollMeHlIe): ce65i 'sebe (se)';
118
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!! fPAMMATI1KA IV]!! KAlKI10fO
posvojne zamjenice (rrpMuDKaTeJIbHbIe MecTOMMeHM5I): MOH 'moj ', TBOH 'tvoj ', CBOH 'svoj ', Ham 'naš', Bam 'vaš'. - Za zamjenice njegov, njezin, njihov ruski je zik nema posebnih oblika;
pokazne zamjenice (YKa3aTeJIbHbIe MecTOMMeHM5I): :hOT 'ovaj, taj ', TOT 'onaj ', TaKOH 'takav, onakav', TaKoB 'takav';
upitne zamjenice (BorrpOCHTeJIbHbIe MecTOMMeHM5I) KTO 'tko', q.TO 'što', KaKOH 'kakav', KOTOPbIH 'koji', qeH 'čiji';
odnosne zamjenice (OTHoCHTeJIbHbIe MecTOMMeHM5I) KTO 'tko', qTO 'što', KaKoH 'kakav', KOTOPbIH 'koji', qeH 'čiji';
određene zamjenice (orrpe,!l,eJIHTeJIbHbIe MeCTOMMeHM5I): caM 'sam', caMbIH 'sam', BeCb 'sav', Ka)I(,!l,bIH 'svaki', BcHKMH 'svaki', BcHqecKMH 'svakojaki'; odrične zamjenice (oTpMIIaTeJIbHbIe MecTOMMeHM5I): HMKTO 'nitko', HMqTO 'ništa', HMKaKoH 'nikakav', HMqeH 'ničiji', HeKoro 'nema tko', HeqerO 'nema što'; neodređene zamjenice (Heorrpe,!l,eJIHTeJIbHbIe MecTOMMeHM5I): HeKTo 'netko', HeqTO 'nešto', HeKoTopbIH 'neki', HeKMH 'neki', KTO-TO 'netko', qTO-TO 'nešto', qeH-TO 'nečiji', KTO-JIM6o ili KTO-HM6Y,!l,b 'tkogod', qTO-JIM6o ili qTO-HM6Y,!l,b 'štogod', qeH-JIM6o ili qeH-HM6Y,!l,b 'čijigod', Koe-KTo 'gdjetko', KOe-qTO 'gdješto' i dr. Posebnu vrstu čine zamjenice-prilozi (MecToMMeHM5I-HapeqM5I), koji zamjenjuju brojeve: cKomKo 'koliko', CTOJIbKO 'toliko', HeCKOJIbKO 'nekoliko'. Najčešće se, međutim, te riječi ubrajaju među brojeve kao tzv. neodređeni brojevi. Oblici osobnih zamjenica - dakle onih koje zamjenjuju osobe - glase ovako:
Jednina '. .
N
5I
l.
lice
.
. 2.
'
ja
TbI
lice
ti
G
MeR5i
mene (me)
Te65i
tebe (te)
D
MRe
meni (mi)
Te6e
tebi (ti)
A
MeR5i
mene (me)
Te65i
tebe (te)
I
MR6H (-OlO)
mnom
To66H (-OlO)
tobom
(060) MRe
(o) meni
(o) Te6e
(o) tebi
L
ZAMJENICE
119
Množina
N
MbI
mi
BbI
Vl
G
Hac
nas
Bac
vas
D
HaM
nama
BaM
vama
A
Hac
nas
Bac
vas
I
mlMH
nama
BllMH
vama
L
(o) Hac
(o) nama
(o) Bac
(o) vama
.'
. 1 ' .;
; h ;.
.. . .•. ,.
:
..
.'.
;>
. . •'
;
3. Jic&
.
;" , <
'
.
. .. .
'
, ·C,;' ·. ' ;,: . ;
Množina
Jednina Ženski rod
Muški i srednji rod
:; ."
N
oH, oHa
on, ono
oml
ona
(za sva tri roda)
OHH
oni, -e, -a
G
era
njega (ga)
ee
nje Ue)
HX
njih (ih)
D
eMY
njemu (mu)
eH
njoj Uoj)
HM
njima (im)
A
era
njega (ga)
ee
nju Uu)
HX
njih (ih)
I
HM
nJIm
elO (eH)
njom
HMH
njima
L
(o) HeM
(o) njemu
(o) Heli
(o) njoj
(o) HHX
(o) njima
Ako zamj enica 3. lica jednine ili množine stoji s prijedlogom, ispred zamjenice stavlj a se glas H koji odgovara našemu glasu nj, npr. genitiv: Y Hero 'kod njega', y Hee 'kod nje'; dativ: K HeMY, K HeH 'k njemu, k njoj ', K HHM 'k njima'; instru mental: c HHM 's njim', c HeH 's njom', c HlIMH 's njima' i sl. U lokativu nalazimo uvijek glas H, jer se taj padež ne upotrebljava bez prijedloga. K njemu dolaze prijatelji i pomažu mu. 51 ero He JIIo6mb H MOry )!(J1Tb 6e3 Hero.
Ne volim ga i mogu živjeti i bez njega.
e HeU 6bill 6p:iT, OH elO (eu) ropp,HTCH.
S njom je bio brat, on se njome ponosi.
U ruskom jeziku nema kratkih (nenaglašenih) oblika ličnih zamjenica za genitiv, dativ i akuzativ jednine i množine me (mene), te (tebe), ga (njega), je, ju (nju), mu (nj emu), joj (njoj), itd., nego postoje samo dugi (naglašeni) oblici, npr.: .lJ:ali MHe 3TY KHIiry.
Daj mi ovu knjigu.
51 ero (ee) He sIDKy.
Ne vidim ga (je).
OH Te6si He JIIo6HT, 3a6yp,b ero.
On te ne voli, zaboravi ga.
120
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rrAMMATI1KA ,[IJl5! KAJK,[IOrO
OH (TIaBeJI) rr6,l.1IDIJI r6JIOBY H
On (pavao) podigao je glavu i upitno je pogledao u lice. (M. Gorki)
BorrpocIiTeJIhHO B3rIDIH)'JI eH B JIII6 I( . (M. fophKHn) MMhqHl( rrO,l.lOIlleJI K HeH H paCCKa3M eH BCe, qTO C HUM CnyqH.rrOCh.
Dječak joj je prišao i ispričao joj sve što mu se dogodilo.
Bce rrpHCTaJIhHO CMOTpeJIH Ha HUX, BHHMaTeJIhHO cnYrnaJIH UX H comaIIIMHch
Svi su ih napregnuto gledali, slušali ih pažljivo i slagali se s njima.
C HMMU.
Oblici 3. lica jednine i množine pomoćnoga glagola 6hITh, - prezent: eCTh (cyn) 'je(st) - Ue)su', perfekt: 6hIJI, 6hIJIa, 6hIJI6, 6hIJII1 'bio, bila, bilo, bili', futur: 6Y,l.leT, 6Y,l.lYT 'bit će' - koji se u prezentu obično izostavlja - uz genitiv jednine i mno žine osobnih zamjenica s prijedlogom y ispred genitiva imaju značenje glagola 'imati', a genitiv zamjenice označava lice koje ima, npr.: Y Meusi (ecTh) 66JIhIIIe KHHr, qeM Y Hero.
Ja imam više knjiga nego on.
Y TeOR xop6IIIHe H6BhIe 6OTHHKH, a Y Hee H6Boe IIIeJIKOBOe IJJIaThe.
Ti imaš lijepe nove cipele, a ona (ima) novu svilenu haljinu.
Y Hac (eCTb, ObImi, oYAeT) y,n:66Ha5 I KBapllipa.
Imamo (imali smo, imat ćemo) udoban stan.
Y HUX ObIJIO rp6e ,l.IeTen, ,l.IBa CbIHa H
Oni su imali troje djece, dva sina i kćerku.
,l.I6qKa.
ECJIH Y MeHR 6YAeT BPCMH, 51 rrpw
Ako budem imao vremena, doći ću svakako.
HerrpeMeHHO.
Zanimljivo je kako se u ruskom j eziku vežu dvije osobne zamjenice ili osobne zamjenica s imenicom. U hrvatskom se j eziku vežu veznikom i, a u ruskom se prva zamj enica stavlja u množinu istoga lica, a druga zamjenica (odnosno ime nica) u instrumental s prijedlogom e (co), npr.: cc
'c
cCc'
,
51
Umjesto'c.
H ThI
c
Kc4e �e
j
MhI C To66n
ThI H OHa
BhI C Hen
OH (oHa) H 6paT
OHH C 6paToM
Na primjer: MbI C HUM 6bIDH KOr,l.la-TO Xop6IIIHMH ,l.IPY3MiMH.
BbI C HeH rroceru:MH O,l.lH)' H Tf )Ke IIIK6ny, rrpaB,l.Ia?
OHM C BaHeH 60JIhIIIHe ,l.IPY3hH.
Ja i on bili smo nekada dobri prijatelji. Ti i ona
ste išli u istu školu, zar ne?
On i Vanja veliki su prijatelji.
ZAMJENICE
121
Povratna zamjenica (B03BpUTHoe M e cTo HMem le) ce6H nema - kao n i u hrvat skom j eziku - nominativa j ednine niti oblike za množinu, a može se odnositi na sva tri lica i oba broja. N
-
-
G
ce6H
sebe (se)
D
ce6e
sebi
A
ce6H
sebe (se)
I
c066H (-6lO)
sobom
L
(o) ce6e
(o) sebi
II6cJIe Orrepal(lIlI 60JIbH6H qysCTBOBaJI ceOH rrJI6xo.
Poslije operacije bolestllk se osjećao loše.
KyrrH ceoe H6BbIH rarrcryK.
Kupi sebi novu kravatu.
Bo BceM c.rryqHBIIIeMcH BbI 06BHINHTe T6JIbKO ceoH.
Za sve što se dogodilo krivite samo sebe.
Cer6J(IDI H HeJ(oB6JIeH COOOIO.
Danas sam nezadovoljan sobom.
Posvojne zamjenice (rrpHDDKaTeJIbHble MecTOHMeHH5I) j esu ove: Jednina 1. lice
MOH, MOH, Moe, MOH
moj, -a, -e, -i
2. lice
TBoH, TBoH, TBoe, TBoH
tvoj, -a, -e, -i
3. lice
er6, ee, er6
njegov, -a, -o, -i
Množina 1. lice
HaIII, -a, -e, -ll
naš, -a, -e, -i
2. lice
BaIII, -a, -e, -ll
vaš, -a, -e, -i
3. lice
lIX
njihov, -a, -o, -i
Sva lica
cBoH, cBoH, cBoe, cBoH
svoj, -a, -e, -i
Za 3. lice j ednine i množine posvojne zamjenice u značenju zamjenica njegov, -a, -o, -i, nje(zi)n, -a, -o, -i, njihov, -a, -o, -i ruski j ezik nema p osebnih oblika nego ih zamjenjuj e genitivom osobne zamj enice 3. lica jednine i množine ere), ee, HX. Ti oblici mogu, dakako, stajati uz imenicu u bilo kojem padežu, npr.: N
ero- cecTpa
njegova sestra
G
er6 cecTpbI
njegove sestre
D
er6 cecTpe
njegovoj sestri
A
er6 cecTPY
njegovu sestru
122
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAR fPAMMATI1KA I1nR KAlKI10rO
Ako se ispred takve zamjenice stavlja prijedlog, zamjenica ne prima glas H, npr.: OT Hero
od njega
OT ero 6p,iTa
od njegova brata
OT Hec
od nje
OT ec CbIHa
od njezina sina
.I(JU!
za njih
.I(JUI DX C'laCTh5I
za njihovu sreću
HUX
/
To je tako zato što se prij edlog u ovom slučaju ne odnosi na zamjenicu, nego na imenicu: OT (er6) 6paTa, OT (ee) CbIHa, .I(n5I (MX) C'l aCT h5I itd. .IJ:aBHo 5I ero He Bll,zJ,en; HH OT Hero HH OT ero cecTpbI 5I .I(OJIro He IIOnyqM H3BeCTHrr.
Odavna ga nisam vidio; ni od njega ni od njegove sestre nisam dugo dobivao vijesti.
MM e HeH H e ec OpaTOM y-qHnHCh B Torr )Ke IIlKOJIe.
Ja i ona i njezin brat išli smo u istu školu.
K HaM IIpHeXaJIH HamD .I(PY3hH, H MhI paJ\YllIHo BCTpeTHJIH DX BMeCTe e DX y-qHTeAAMH.
K nama su došli naši prijatelji, i mi smo ih srdačno dočekali zajedno s njihovim nastavnicima.
Zamj enica MOli: sklanja se ovako: Jednina · · MuškirOd
N
Morr
. ..
I moj
Ženskirod
SrednFrod
I moje
Moe
MOH
moja
G
Moero
mojega
Moerr
moje
D
MoeMY
mojemu
Moerr
mojoj
MOID
mOJu
mojim
Moerr (-eIO)
mOjom
(o) mojem
(o) Moerr
(o) mojoj
A
kao N ili G
Moe MOH:M
I L
(o) MoeM
I moje
Množina
. .. '
.
. .
(za sva.trir6da)
N
MOH:
moji, -e, -a
G
MOH:X
mojih
D
MOH:M
mojim
A
N ili G
moje
I
MOUMH
mojim(a)
L
(o) MOUX
(o) mojim(a)
Zamjenica Ham mij enja se ovako:
ZAMJENICE
123
Jednžna :
N
Muškž rod
I naš
Ham
i.
:.
'.
Hame
S:reiflJj i. rod.
Ženskž rod'
I naše
Hama
naša
G
Hamero
našega
Hameli
naše
D
HameMY
našemu
Hameli
našoj
Hamy
našu
našim
Hameli
našom
(o) našem
(o) Hameli
(o) našoj
A
Hame
kao N ili G
I
HamllM (o) HameM
L
l naše
Množžna .
/
.
.
.... . . .
.:.
'
'
, ',' (za svaitrirocki)
.'
,
N
Hamll
G
HamllX
naših
D
HamllM
našim
A
N ili G
naše
I
HamllMll
našim(a)
L
(o) HamllX
(o) našim(a)
.
:
.
,
naši, -e, -a
Kao MOM sklanjaju se zamjenice TBOM i povratno-posvojna zamjenica eBoM, a kao Ham sklanja se Bam.
):(PY3h51 MODX ,[(pY3eli - MOD ,[(PY3h51.
Prijatelji mojih prijatelja moji su prijatelji.
OUli xopomo 3HaKoMa C TBoeu cecTp6ll..
Ona dobro poznaje tvoju sestru.
IIo.DPYra Barneu )KeRbI - )KeHa Moero rrpIDiTeIDI.
Prijateljica vaše žene je žena mojega prijatelja.
Mama rroIlIJla rymiTh co cBoeu rrpIDiTeJIhHlII�eli.
Maša je otišla u šetnju sa svojom prijateljicom.
MhI mb6llM CBODX po,[(uTeJIeli, CBODX 6paTheB II cecTep.
Volimo svoje roditelje, svoju braću i svoje sestre.
Pokazne zamjenice (YKa3aTeJIhHble MecTOIIMeHll5r) jesu ove: 3ToT, 3Ta, 3To, 3Tll
ovaj, -a, -o, -i (-e, -a)
TOT, Ta, TO, Tll
onaj, -a, -o, -i (-e, -a)
celi, CIl51, Cile, CIlI1:
ovaj, -a, -o, -i (-e, -a)
TaKoli, -aH, -6e, -ue TaKoB6li, -aH, -oe, -bIe
takav, -kva, kyo, -kvi (-kve, -kva) -
124
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJI rPAMMATIlKA ):IIIR KAlK):IOrO
Zamjenica :hOT mijenja se ovako: Jednina " �i I ' , : e , :, ;, ,: MitikF'rOc{ : ' i : '::, , ! '
J ovaj
" Sred'nji rod I ovo
,
e :'
Ženskir6d
3Ta
ova
G
3Toro
ovoga
3TOll
ove
D
3TMOY
ovomu
3TOll
ovoJ
N
A
:hOT
3TO
3TO
kao N ili G 3TlIM
I
(06) 3TOM
L
I ovo
3TY
ovu
ovim
3TOll
ovom
(o) ovom
(06) 3TOll
(o) ovoj
Množina ' , e
< ,e :
','i'
"�
:'
',e
,
" � "� e
e
,
:
:
'e :
,
�a ;vq tri rodfil)
,
N
3TlI
OVI, -e, -a
G
3TlIX
ovih
D
3TlIM
ovim
A
N ili G
ove
I
3TlIMH
ovim(a)
L
(06) 3THX
(o) ovim(a)
Zamjenica TOT ima ove oblike: Jednina e
Muški rocl .
:,
N
TOT
G D A
I onaj
I ono
onoga
TOMY
onomu
(o) TOM
Ženski rod Ta
ona
TOll
one
TOll
onoj
Ty
onu
onim
TOll
onom
(o) onom
(o) TOll
(o) onoj
TO TeM
L
' ," ,srednji rod TO
Toro kao N ili G
I
"
I ono
Množina
(za sva tri roda) N
Te
onI, -e, -a
G
Tex
onih
D
TeM
omm
A
N ili G
one
I
n\MH
onim(a)
L
(o) Tex
(o) onim(a)
ZAMJENICE
125
Zamjenica TOT, Ta, TO, Te sa česticom me znači 'isti, ista, isto, isti', npr.:
3TO TOT �e qeJIOBeK, KOTOPbIll 6bIJI Bqepa Y Hac.
Ovo je isti čovjek koji je jučer bio kod nas.
3TO O)1,HO u TO �e.
Ovo je jedno te isto.
OHII rrOCeIIIaJIlr O)1,HY u TY �e IIIKOny.
Oni su išli u istu školu.
OHIl roBopHJIlr BCe o Tex �e BeIIIax.
Govorili su sve o istim stvarima.
Zamjenica ceu zastarjela je pa se upotrebljava dosta rijetko, najčešće u nekim stal nim izrazima, npr.: CellqaC 'sada, odmah', ,!l,O CHX nop 'dosad, dovdje', Cer6,!l,H5I 'danas', no ceH ,!l,eHh 'do dana današnjega', CHIO MHHyTy 'ovaj čas, odmah', cer6 rO,!l,a 'ove godine' i dr. OHa )1,0 CHX DOp HIf'lero He C,!l,eJIaJIa.
Ona do sada nije ništa napravila.
IIpIIHeCH MHe, rrO)KanyiicTa, CTaKaH BO,!l,bI. Curo MUHyry!
Donesi mi, molim, čašu vode. - Odmah!
Zamjenice TaKOU i TaKOBOU 'takav' mijenjaju se kao dugi oblici pridjeva. 3Ta qaCTh ropo,!l,a MHe Mano 3HaKOMa.
Ovaj dio grada malo mi je poznat.
3a 3TUM JIeCOM rrpoTeKaeT He6oJIbIIIa51 peKa.
Iza ove šume teče mala rijeka.
BbICOKlIll BeTBHCTbIll ,!l,y6 CTOIDr Ha TOM oepery pyqbJ!.
Visok granat hrast stajao je na onoj obali potoka.
Oo 3TOM HIIIcrO Huqero orrpe,!l,eJIeHHoro He 3Han.
O tome nitko nije znao ništa određeno.
TeM, KTO qaCTO BPcr, He Bep5lT u KOr,!l,a aHIl rrpaB,!l,y roBopm.
Onima koji često lažu ne vjerujemo ni kad govore istinu.
B TaK6ii rr03,!l,Hull qac Ha YJIUIIe �e HUKoro He BCTpeTUIIIb.
U tako kasno doba nećeš na ulici više nikoga sresti.
Upitne i odnosne zamjenice (BonpOCHTeJIhHhle H OTHOCI1TeJIhHble MeCTOHMeHH5I) ne razlikuju se po obliku - kao ni u hrvatskom jeziku - nego samo po funkciji koju imaju u rečenici i po intonaciji (govornoj melodiji). To su: KTO
tko
qTO
što
qell, qb5l, q.be, qbH
čiji, -a, -e, -i
KOTOPbIll, .-a5l, -oe, -bIe
koji, -a, -e-, -i
KaKOll, -a5l, - oe, -He
kakav, -kva, -kvo, -kvi; koji, -a, -e, -i
126
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAlI rPAMMATIIKA IVIli KAJK)10rO
Zamjenice KTO (za živa bića, tj . osobe i životinj e) i 'ITO (za stvari) imeničke su zamjenice, a imaju samo oblike za jedninu: N
KTO
tko
qTO
što
G
Koro
koga
qero
čega
D
KOMY
komu
qeMY
čemu
A
Koro
koga
qTO
što
I
KeM
kim
qeM
čim
L
(o) KOM
(o) kom
(o) qeM
(o) čemu
Zamjenica '1eH ima ove oblike: Jednina
I I %e
Muški rod N
qeil
I čiji
qberO
G D A
%eMY
kao N ili G
I
qbHM
L
(o) %eM
Srednji rod .
I čije
. Ženski rod %}]:
čija
%eH:
čije
%eH:
čijoj
%IO
čiju
čijim
%eH:
čijom
(o) čijem
(o) %eil
(o) čijoj
čijega čijemu
I čije
I %e
Množina
(za sva tri roda) N
%H
čiji, -e, -a
G
%HX
čijih
D
%HM
čijim
A
N ili G
čije, -a
I
qbHMll
čijim(a)
L
(o) %HX
(o) čijim(a)
e
KeM TbI p33fOBapIIBaJI IlO TeJIecpOHY?
:
S kim si razgovarao telefonom?
CKIDKIhe, 'IeM BbI 3aHllMaeTeCb IlOCJIe pa6oTbI?
Recite čime se bavite poslije posla?
O 'IeM BbI ;:o'MaeTe?
o
HIlKTO He MO)l(eT CK33aTb, 'IeM oHa )l(llBeT.
Nitko ne može reći od čega ona živi. Čije su ove knjige?
qbU 3Tll KHHrII?
čemu razmišljate?
Zamj enice KOTOPhlH i KaKoH sklanjaju se kao puni (dugi) oblici pridjeva.
ZAMJENICE
127
Umj esto zamjenice KaKoii često se upotrebljava, osobito u razgovornom jezi ku, i to najčešće u uzvičnim rečenicama, izraz qTO 3a (za sva tri lica u oba bro ja); npr.: Kakva divna slika! "liTO 3a Borrp6c?!
Kakvo je to pitanje!
Određene zamjenice (orrpe,n:eJII1.TeJIhHhle MecToMMeHMj{) su ove: caM, -a, -6, -M
sam, -a, -o, -i
caMbIll., -a51, -oe, -Me
sam, -a, -o, -i; isti, -a, -o, -i
BeCb, BC51, BCe, Bce
sav, sva, svo, svi
Ka)K,n:hIll., -aj{, -oe, -bJe
svaki, -a, -o, -i
BC5.lKMll., -a51, -oe, -Me
svaki, -a, -o, -i; svakakav, -kva, -kvo, -kvi
Od ovih se zamjenica caM bIii , Ka>K)1,bIii i BCHKHii sklanj aju kao dugi oblici pri djeva. Zamjenica caM ima ove oblike: Jednina ,
" Srednji rod "
Muški rod .
, '>
I sam
I samo
Ženski rod
"
,
caMa
sama
G
caMor6
samoga
caM611.
same
D
caMoMY
samomu
caM611.
samoj
N
A
caM
caMor6
I
I samoga
caMIIM
L
(o) caMIIM
caM6
l samo
caMoe
samu
samIm
caM6ll.
samom
(o) samom
(o) caM6ll.
(o) samoj
caM6
Množina ,
N
caMM
'
, .
(zašya tri roda}'.' sami, -e, -a
G
caMIIx
samih
D
caMMM
samIm
A
N ili G
same
I
caMllMM
samima
L
(o) caMIIx
(o) samima
".
128
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I fPAMMATHKA )1]]51 KAlK)10rO
Zamjenice caM i caMbi" imaju više zajedničkih oblika deklinacije, ali s različi tim akcentima: ea.MhI" ima sve padežne oblike naglašene na osnovi, a caM (osim nominativa množine) na nastavku. Te se dvije zamjenice razlikuju po značenju. Zamjenica caM ima u ruskom jeziku značenj e kao i u hrvatskome: s osobnom ili povratnom zamjenicom ili s imeni com koja označava biće znači 'sam glavom, sam osobno', a s drugim imenicama (tj . nazivima stvari) ili s drugim zamjenicama znači 'sam od sebe' bez tuđeg su . djelovanja', npr.: Omi caMa IIpHI'OT6BlIna 06e.n.
Ona je sama pripremila objed.
KTO He )'BroKaer caMoro celi», He M6)KeT O)l(lf):(aTh, I-lT66 er6 )'BroKanII ,n,pynie.
Tko ne cijeni samoga sebe, ne može očekivati da će ga cijeniti drugi.
JlliCT caM OTOpBanC5I C .nepeBa. 3TO caMo co66ii pa3YMeeTC5I.
List se sam otkinuo s drveta. To se razumije samo po sebi.
Zamjenica caMbi" uz imenicu ističe u imenovanom predmetu ono što je u njemu bitno i osnovno ili pak označava njegovu neposrednu blizinu, npr.: PaCCKIDKI1: caMoe .neno.
Ispričaj samu (�. glavnu) stvar.
Ha CaMO" cepe.nHHe He6a cTOIDIa rr6nHa5I nyHa.
Na samoj sredini neba stajao je pun mjesec.
,lJ;crlI rro.noIIInIl. K caMoMY 06PbIBY.
Djeca su se približila samomu ponoru.
Mon .npyr rrocTp6I1n ce6e .naqy y eaMoro 6epera M6p5I.
Moj je prijatelj sebi sagradio ljetnikovac uz samu morsku obalu.
Zamjenica BeCh ima ove oblike: Jednina
8rednji rod
}vfuški rod
I sav
I sve
'.
v
..
,
. .:
Zenski rod
BC5I
sva
G
Bcer6
svega
Bcen
sve
D
BceMY
svemu
Bcen
svoj
N
A I L
BeCh
BCe
BceM (660) BCeM
I sve
BClO
svu
svim
Bceii
svom '
(o) svemu
(660) Bcen
(o) svoj
BCe
kao N ili G
_
ZAMJENICE
Množina e
..
{:e� •. �,{ ,;/i
... i'·'e'
. (z(l s.vd·f��:�b?a)
N
Bce
svi, -e, -a
G
Bcex
svih, sviju
D
BceM
svim(a)
A
N ili G
sve, sva
I
BCeMI1
svim(a)
(660) Bcex
(o) svim(a)
L
e.
'.
<
. . . ..
.:
129
>,
Bcero xopom6!
Svako dobro! Sve najbolje!
.D:epeBIDI co BCeX cTOp6H OKpj?KeHa XOnMaMI1. OHa MOJI'lana BCIO ,[(op6ry.
Selo je sa svih strana okruženo brežuljcima. Šu�ela je cijelim putem.
IIpl1 BCeM )KenaHl1l1 l1 He MOry Te6e IIOM6lJb.
Uza svu želju ne mogu ti pomoći.
e e.
....
..
Zamjenica caMhIH s pokaznom zamjenicom TOT znači 'isti': OHa rrpocHYnaCh, 11 B TOT caMbI" MOMeHT pa3,[(ancll 3BOH6K. 3TO Ta )Ke CaMaH KHHra, KOT6pYIO 11 Bqepa IIoTep5in. e 3THM
CaMbiM 611nerOM BhI M6)KeTe exaTh o6paTHo.
Ona se probudila, i u isti čas začulo se zvonce. To je ista knjiga koju sam jučer izgubio.
Istom voznom kartom možete putovati natrag.
Već je ranij e spomenuto da se zamj enicom caMhIH tvori složeni superlativ pridjeva.
Odrične zamjenice (oTpHu::iTenhHhIe MecTOHMeHH1!) su ove: HHKT6
nitko
HJ1lu6
ništa
HI1KaK6i1, -all, -6e, -He
nikakav, -kva, -kYo, -kvi
HI1Qei1, -qhH, -qhe, -qhH
ničij i, -a, -e, -i
HeKoro
nema koga
HeqerO
nema što
HHKTO i HHqTO �klanjaju se kao upitno-odnosne zamjenice KTO - qTO:
130
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATIIKA ,l\JU! KAlK,l\OrO
N
HHKT6
nitko
HHqT6
ništa
G
HHKor6
nikoga
HHqer6
ničega
D
HHKOMY
nikomu
HHqeMY
ničemu
A
HHKor6
nikoga
HHqT6
ništa
I
HHKeM
nikim
HHqeM
ničim
L
HIl O KOM
ni o kom
HIl o qeM
ni o čemu
Cer6,I.\ID! BeqepOM HHKoro M3 Hac He 6Y,I.\eT ,I.\6Ma.
Večeras nitko od nas neće biti doma.
ThI e KeM-HH6YiJ,b roBOpIirr 06 3TOM? HIT, He roBOpIirr HH e KeM.
Jesi li s kim govorio o tome? Ne, nisam govorio ni s kim.
Omi 66JIhIIIe HHqeMY He pa.L\YeTCH, HH o qeM He MeqTaeT, HHqerO 66JIhIIIe B )J(l}3HM He Q)Kl'l)..(aeT.
Ona se ničemu više ne raduje, ni o čemu ne mašta, ništa više u životu ne očekuje.
Zamjenica HHKaKoiJ: sklanj a se kao dugi pridj ev, a HUqeiJ: kao zamjenica qeiJ:. Zamjenice HeKoro i HeqerO nemaju nominativa, nego samo ostale padeže: nema čega
G
HeKoro
nema koga
Heqero
D
HeKoMY
nema komu
HeqeMY
nema čemu
A
HeKoro
nema koga
HeqTO
nema što
I
He c KeM
nema s kim
HeqeM
nema čim
L
He O KOM
nema o kom
He o qeM
nema o čem
Konstrukcij a tih dviju zamjenica za nas je malo neobična: subjekt - vršilac gla golske radnje (ako je naveden) - kazuje se dativom, a sama radnj a infinitivom glagola, npr.: MHe HeKoro
M
HeqerO 6mIThcH.
Nemam se bojati nikoga i ničega.
Te6e HeKoMY M nO)J(aJIOBaThcH.
Nemaš se komu ni požaliti.
HeKoMY 6hIJIO PYKY nO,I.\aTh.
Nije bilo nikoga da mu pružiš ruku.
HM HeqeM HaKopMHTh ,I.\eT@:.
Oni nemaju čime nahraniti djecu.
,I.\6Me He 6hIJIO HHKaKoro nOpH,I.\Ka M HeKoMY 6hIJIO 3aBO,I.\HTh IIOpH,I.\OK.
U njihovoj kući nije bilo nikakva reda i nikoga nije bilo da zavodi red.
HaM TYT He e KeM 6Y,I.\eT pa3roBapHBaTh.
Mi ovdje nećemo imati s kim razgovarati.
B
MX
Ako odrična zamjenica složena s He ili HU dolazi s prijedlogom, on se ne stavlja ispred zamjenice, nego između He (HU) i drugoga sastavnog dijela - kao što je to
ZAMJENICE
131
i u hrvatskom jeziku, dakle: HIl (HI§) c KeM 'ni s kim', HIl ,L( JUr Kor o 'ni za koga', HIl o qeM 'ni o čem' itd. CTapYxa )l(ID[a o)J,Ha, HUIITO ee He rrOCeIl\M, )J,IDlMH oHa He BH)J,Ma HHKoro H He e KeM eu 6hIJ10 pa3roBapHBaTh.
Starica je živjela sama, nitko je nije posjećivao, danima nije viđala nikoga i ni s kim nije imala razgovarati.
OHH CH)J,eJ1H Moma H He MomH roBOPHTh HH O qeM.
Sjedili su šuteći i nisu mogli govoriti ni o čemu.
Neodređene zamjenice (Heorrpe,L(eJIeHHhle MecTOHMemrJl) jesu ove: HeKTo
netko
KTO-TO
netko
Koe-KTo
gdjetko
HeqTO
nešto
qTO-TO
nešto
KOe-qTO
gdješto
qerr-TO
nečiji
Koe-KaK6iI
nekakav
HeKoTophlrr neki HeKHrr
neki, nekakav (književni izraz)
KTO-JIH6o/KTO-HH6Y)J,h
tkogod
qTO-JIH6o/qTO-HH6Y)J,h
štogod
qerr-JIH6o/qerr-HH6Y)J,h
čijigod
KaKorr-J1H6o/KaK6iI-HH6Y,L(h
kakavgod
KOTOphlrr-JIH6o/KoTophlrr-HH6Y)J,h
kojigod
Zamjenice HeKTo 'netko' i HeqTO 'nešto' imaju neodređeno značenj e samo u no minativu (HeqTO i u akuzativu), i u tom se značenju upotrebljavaju prilično rij et ko, npr.: HelITo I1BaH JI� )I(eJ1aeT roBOPHTh C T066iI.
Neki Ivan Lukič želi govoriti s tobom.
B ero B3rmme 6hIJ10 HeqTO, qTO ee BcrpeBO)I(HJ1o.
U njegovu pogledu bilo je nešto što ju je uznemirilo.
B)J,aJJH Bll:,L(HO HeQTO Heorrpe)J,eJ1eHHoe.
U daljini se vidi nešto neodređeno.
U ostalim padežima (HeKoro, HeqerO, HeKoMY, HeqeMY itd.) one imaju odrično značenje, pa smo ih naveli među odričnim zamjenicama. Zamjenica HeKoTophIH 'neki' sklanj a se kao dugi oblik pridjeva, a HeKuH (knji ževno) 'neki, nekakav' ima ove oblike:
132
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATIlKA ,liJU! KAlK,IIOrO
Jednina
;:1: \ i' lr;.·.��qtt!L" ·;� 7i. :I;f.· · •.•·· §rediJji F�;K . ·t· :!: D>.;/ I neki I HeKoe I neko HeKa5I N HeKHll ..
:(
HeKoro
G
HeKoMY
D A
..
.. .···
kao N ili G HeKoHM
I
(o) HeKoeM
L
nekoga nekomu
I HeKoe
I neko
nekim (o) nekomu
.
Že'ii�kir9d .
.
r
neka
HeKoell
neke
HeKoell
nekoj
HeKym
neku
HeKoell
nekom
(o) HeKoell
(o) nekoj
Množina
N
HeKHe
neki, -e, -a
G
HeKoHx
nekih
D
HeKoHM
nekima
A
kao N ili G
neke
I
HeKoHMH
nekima
L
(o) HeKoHx
(o) nekima
Zamjenice složene od upitno-odnosnih zamj enica KTO 'tko', qTO 'što', qeii 'čiji' i od čestica Koe-, -TO, -JIu60, -Hu6Y,rJ;h sklanjaju se kao te zamj enice, a zamjenice KaKOii-JIu60, KaKoii-Hu6Y,rJ;h, Koe-KaKoii, KOTOPhlii-JIu60, KOTOPhIii-HU6Y,rJ;h mijenjaju se kao dugi oblici pridjeva. Treba razlikovati zamjenice složene sa česticom -TO i zamj enice složene sa če sticama -JIu60 ili -Hu6Y,rJ;h: zamj enice sa česticom -TO znače određenu, ali nepo znatu osobu ili stvar, a složenice s -JIu60 ili -Hu6Y,rJ;h kazuju nešto sasvim neo dređeno ili nešto u čemu se može birati, npr.: KTO-TO CTY'lI1T B ,ll,Beph.
Netko (određen, ali nepoznat) kuca na vrata.
H.0rrno JIH Te6e QTO-HU6YAb rrpuHecnr M3 r6po)]'a?
Treba li ti donijeti štogod iz grada? (Možeš birati.)
OH qTO-TO CKa33.rr, HO 5I He paCCJIblIIIaJI, qT6 (TaK6e).
Nešto (određeno) je rekao, ali nisam dobro čuo što.
CecTPcl rrpMHeCJIcl C c066H KaInie-TO KHIlrM.
Sestraje donijela sobom neke (određene) kujige.
qMI-TO 3a6hITa5I KHIira OCT3.rraCh JIe){(clTh Ha CTOJIe.
Nečija zaboravljena knjiga ostala je ležati na stolu.
ZAMJENICE
133
qeu-To 3HaKOMhIH rOJIOC OKJIHKHyJI Memi 110 HMeHH.
Nečiji poznati glas pozvao me je po imenu.
)J;aUTe, 1I0)KciJIyHCTa, MHe 1I0QHTaTh QTOHHO)'Ah 3a6aBHoe, BeCeJIOe.
Dajte, molim, da čitam nešto zabavno, veselo (po izboru).
31'(eCh eCTh Koe-KaKue KHHrH, HO HX HHKTO He 6epeT B p;'KH.
Ovdje ima svakakvih knjiga, ali ih nitko ne uzima u ruke.
BROJEVI (IIMEHA QIICJIHTEJIbHbIE) VRSTE BROJEVA Brojevi su samostalne i promjenjive riječi koje kazuju koliko ima nečega ili koji je predmet po redu među drugima. U ruskom jeziku razlikujemo šest vrsta bro j eva; to su: 1 . glavni broj evi (KomI'lecTBeHHhIe 'lHCJTlITeJIhHhle) 2. redni broj evi (nopR,n:KoBhle 'lHCmlTeJIhHhle) 3. zbirni brojevi (C06HpliTeJIhHhIe 'lHCJTlITeJIhHhle) 4. razlomci (,n:p66H - ,n:p66Hhle 'lHCJIMTeJIhHhle) 5. brojni prilozi (KOJIM'leCTBeHHhle Hape'lH5I) 6. neodređeni brojevi (Heonpe,n:eJIeHHO-KOJIM'leCTBeHHhle 'lHCJIMTeJIhHhle)
Glavni brojevi (KOJIM'leCTBeHHhle 'lHCJIMTeJIhHhle, zapravo onpe,n:eJIeHHO KOJIM'leCTBeHHhIe 'lHCJIMTeJIhHhle) odgovaraju na pitanje koliko ima čega (cK6JIhKO 'ler6): 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
OroIH, o;J:mi, o;J:H6 ;J:Ba, ;J:Be TpH 'len;rpe O5ITb rneCTb ceMb B6ceMb ;J:eB5ITb ;J:eC5ITb o;J:HHHa;J:u,aTb ,n:seHa,n:u,aTb TpHHli!J:u,aTb QeTblpHa;J:u,aTb O5ITHa;J:u,aTb rnecTHa;J:u,aTb
17 18 19 20 21 22 29 30 31 32 40 50 60
70
80 90
ceMmi;J:u,aTb BoceMmi;J:u,aTb ;J:eB5ITmi;J:u,aTb ;J:Ba;J:u,aTb ;J:Bli!J:u,aTb O;J:HH ;J:Ba;J:u,aTb ;J:Ba ,n:sa;J:u,aTb ;J:eB5ITb TpH,n:u,aTb TPH;J:u,aTb O;J:HH TpH,n:u,aTb ;J:Ba C6pOK O5ITb;J:ecfl rnecTb;J:edT ceMb;J:eC5IT B6ceMb;J:eC5IT ;J:eB5IH6cTO
100 101 200 300 400 500 600 700 800 900 1 000 2 000 10 000 100 000 1 000 000
CTO CTO O;J:HH ;J:BeCTH TpHcTa qeTblpeCTa O5ITbC6T rnecTbc6T ceMbc6T BoceMbc6T ;J:eB5ITbC6T TbIC5IQa ;J:Be TbIC5[qH ;J:eC5ITb TbIC5IQ cT6 ThIC5IQ MHJlJm6H
BROJEVI
135
U
ruskom jeziku sklanjaju se svi glavni brojevi - za razliku od hrvatskoga, gdje imaju posebnu deklinaciju samo broj evi 1 , 2, 3, i 4, kao i brojne imenice stotina, tisuća, milijun, milijarda i sl., koje se mijenjaju kao i ostale imenice muškoga roda odnosno ženskoga roda. Broj O�HH, o�mi, O�HO mijenja se ovako:
N
'Muiki i�FJdnj{r6d 1 0)]'H6 I jedan
O)],MH
. ... . '.
"
"
"
:
'"
ljedno
,,
' "
...•
"
'
','".,
. Ž�hškij.6c{
o)],mi
jedna
G
0)],Hor6
jednoga
O)],H6li
jedne
D
O)],HOMY
jednomu
O)],HOH
jednoj
O)],HY
jednu
jednim
O)],H6li
jednom
(o) jednom
(06) O)],H6li
(o) jednoj
A
kao N ili G
I
I O)]'H6
O)],HMM
L
(06) 0)],H6M
I jedno
Broj O�HH upotrebljava se vrlo često i kao neodređena zamj enica (u značenju 'neki') - kao i u hrvatskom jeziku - pa u tom slučaju ima i množinu: Množina (za sva tri roda) N
O)],HM
jedni
G
O)],HMX
jednih
D
O)],HMM
jednima
A
kao N ili G
jedne, -a
I
O)],HMMI1
jednima
L
(06) O)],HMX
(o) jednima
CJlOmipb CTOMT Ha O�H6H 113 3THX n6JlOK.
Rječnik stoji na jednoj (neodređenoj) od ovih polica.
O)],HM ,IJ,)rMaIOT TaK, )],pyrrre - rrmiqe.
Jedni (= neki) misle tako, drugi drugačije.
Y O)],HMX Hap6)]'oB r
Neki narodi imaju stariju kulturu, a kod nekih (drugih) se ona počela razvijati kasnije.
)]'peBHIDI, y )],pynix OHa Haqana Pa3BI1BaTbC5I n63)Ke.
Kao što se vidi, broj O)],MH sklanja se u svemu kao dugi oblik pridjeva, pa ima u rečenici, prema tome, uglavnom atributivnu službu, kao dopuna imenici, npr.:
136
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAlI rPAMMATI1KA i.IJllI KAJKI10rO
OH 3aK6HqllJI pa66TY 3a O)],UH )],eHb.
Završio je posao za jedan dan.
B
6116JIIIOn�Ke ,1l,aKJT HapYKll He 66JIhme O)],HOii: KHurH.
U knjižnici se ne izdaje više od jedne knjige.
Ee KBapTIlpa COCTOHT 113 O)],HOii: KOMHaTbI II KYXHll.
Njezin se stan sastoji od jedne sobe i kuhinje.
Er6 MbICJIll JIen!JIll C o)],Horo npe)],Mtha Ha ,1l,pyr6H.
Njegove su misli letjele s jednoga predmeta na drugi.
Slično se mijenjaj u i brojevi ,lJ,Ba, TpH, qeThipe:
Muškf isfed1ijŽtiJa N
,1l,Ba
dva
"
. .. . "
'" L
Ženski riJd
,1l,Be
dvije
G
,1l,ByX
dvaju
,1l,ByX
dviju
D
,1l,BYM
dvjema
,1l,BYM
dvjema
A
kao N ili G
dva
kao N ili G
dvije
I
,1l,BYM}[
dvjema
,1l,BYM}[
dvjema
L
(o) ,1l,BYX
(o) dvjema
(o) ,1l,BYX
(o) dvjema
'.'
;
Za sva lti·rbda
'.
N
Tpll
tri
qeTblpe
.' .
četiri
G
Tpex
triju
qeThlpex
četiriju
D
TpeM
trima
qeThIpeM
četirma
A
kao N ili G
tri
kao N ili G
četiri četirma (o) četirma
I
TpeM}[
trima
qeThIphM}[
L
(o) Tpex
(o) trima
(o) qeThlpex
Uz nominativ (i uz akuzativ kod naziva stvari) tih trij u broj eva stoji ono što se. broji (tj . imenica) u genitivu jednine - kao i u hrvatskom jeziku - a u ostalim pa dežima slaže se s imenicom (dakako, samo u množini), dakle: N
roia (Ipll, qen;rpe) i6Ma, mrna, ,ll,Be Kop6BhI
"'
o
G
,ll,BYM (Tpex, qeThlpex) ,1l,OM6B, 6KOH, KOPOB
D
,1l,Byx (rpeM, qeTbrpeM) ,1l,OMaM, 6KHaM, Kop6BaM
A
,ll,Ba (rpll, qeThlpe) ,1l,6Ma, oKHa, ,1l,Byx (rpex, qeTbrpex) Kop6B
I
,ll,BywI (Tpe�, qeTbIPb�) ,1l,OMaMll, 6KHaMll, Kop6BaMll
L
o ,1l,Byx (Tpex, qeTblpex) ,1l,OMaX, 6KHax, Kop6Bax
o.
:' 0 ' .
.-, " ; "
BROJEVI
137
Ilo,I\ JlI1rry BO ,I\BOpe I10cnlBH.JIll ABa CTOm!.
Pod lipu na dvorištu postavili su dva stola.
Ilo ,I\op6re 51 BCTpenm AByx M3.ab'lIlKOB H Tpex AeBO'leK.
Na putu sam sreo dva dječaka i tri djevojčice. Čekao ju je do dva sata.
OH ee )K,I(M 11,0 ABYx 'laCOB. OH )'MeeT I1e'IčlTaTh T6JIhKO AB)'MH U3.abuaMII.
On umije tipkati samo sa dva prsta.
e
Od tri sata sam zauzet.
TPex 'IaCOB 51 3aH5IT.
fYChIH5I BhIBena 'IeTblpex ryCHT. K 'IeTbipeM I1pH6aBHTh 'IeThrpe - B6ceMh.
Guska je izvela četiri guščića. Četiri i četiri su osam.
Brojevi od 5 do 39 sklanjaju se kao imenice ženskoga roda na meki suglasnik ( s mekim znakom na kraju kao npr. KOCTb, dakle ovako: N
I15ITh
B6ceMh
,I\eC5ITh
TPll,I\UaTh ceMh
G
I15ITll
BOChMll
,I\eC5ITll
TpH,I\u;aTll ceMll
D
I15ITll
BOChMll
,I\eC5ITll
TpH,I\u;aTll ceMll
A
I15ITh
B6ceMh
,I\eC5ITh
Tpll,I\u;aTh ceMh
I
I15IThID
BoceMhID
,I\eC5IThID
Tpll,I\u;aThID ceMhID
L
(o) I15ITll
(o) BOChMll
(o) ,I\eC5ITll
(o) TpH,I\u;aTll ceMll
Uz nominativ i akuzativ brojeva od 5 dalje (osim složenih sa ,I\Ba (,I\Be), TplI, 'IeT:blpe na kraju, npr. 22, 23, 24, 32, 33, 34 itd.) stoji imenica (tj. ono što se broji) u genitivu množine (kao i u hrvatskom jeziku), a u svim ostalim padežima broj se usklađuj e s imenicom npr.: N
llIeCTh ,I\oM6B, 6KOH, KOPOB
G
llIecTll ,I\OMOB, OKOH, KOPOB
D
llIecTll ,I\OMaM, oKHaM, KopoBaM
A
llIeCTh ,I\OMOB, OKOH, KOPOB
I
llIecThID ,I\OMaMlI, oKHaMH, KopoBaM
L
(o) llIecTll ,I\OMaX, OKHax, KopOBax
TeI1eph 6e3 ABaAuaTlI MIIHYT BoceMh.
Sada je dvadeset minuta do osam.
EpaT I10exaJI Ha 3KCKYPCHIO C UHTm!AuaTblO APY3osiMH.
Brat je otišao u ekskurziju s petnaest prijatelja.
Majka se morala brinuti o devetero MaTh ,I\OJI)I(Ha 6hIJIa 3a6oTHThC5I o djece. AeBHTo AeTHx. S ove parcele skupljeno je oko trideset i e 3Toro Y'IacTKa co6paHO OKOJlO TPIlAUaTo UHTO ueHTHepoB I111IeHllU;hI. pet centi pšenice.
138
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! fPAMMATI1KA IVU! KAlKI10fO
MbI rOBOpHM O TpU,rJ;u,aTlI mlTH u,eHTHepax IIIIIeHIlu,bI, IIOJIyqeHHbIX mlMH C 3Toro yqaCTKa.
Govorimo o trideset i pet centi pšenice koje smo dobili s ove parcele.
Brojevi COp OR (40), ,rJ;eBslHocTO (90) i CTO (100) imaju samo po dva padežna obli ka - jedan za nominativ i akuzativ, drugi za sve ostale padeže, dakle: N, A
COpOK
'[(eB}lHOCTO
CTO
G, D, I, L
COpOKa
'[(eB}lHOCTa
CTa
B
BeqepH IOIO IIIKOJIY 3aIIHCaJIOCb OKOJIO COpOKa yqeHHKOB.
U večernju školu upisalo se četrdesetak (oko četrdeset) učenika.
B Kacce He'[(ocTaBaJIO ,[(eB}lHOCTa Tpex pyoJIeii.
U blagajni su nedostajala devedeset i tri rublj a.
3apIIJIaTY BhI,[(aJIH BCeM CTa COpOKa paOOQUM.
Plaću su isplatili svoj sto četrdesetorici radnika.
Broj evi 50, 60, 70 i 80 sastavljeni su od dva dij ela (dva broja), pa se oba dijela dekliniraju kao imenice ženskoga roda na mek suglasnik (kao KOCTb), samo što drugi dio u nominativu i akuzativu nema na kraju meki znak -b; npr.: N
II}lTb,[(ed.T
G
II}lTH,[(eC}lTH
D
II}lTH'[(eC}lTH
A
II}lTb'[(ed.T
I
II}lTbIO'[(eC}lTbIO
L
(o) II}lTH,[(eC}lTH
Brojevi 200, 300 i 400 sklanjaju se ovako: N
,[(BecTH
G
,[(BYXCOT
D
,[(BYMcTaM
A
,[(BecTH
I
,[(BYM}lcTaMH
L
(o) ,[(ByxcTax
Brojevi 500, 600, 700, 800, 900 sastoje se također od dva broja, od kojih se prvi mijenja kao KOCTb, a drugi kao imenica CTO (bez nastavka u nominativu, geniti vu i akuzativu množine); npr.:
BROJEVI
N
ceMbcoT
G
ceMHcoT
D
CeMHCT:lM
A
ceMbcoT
I
CeMHCT:lMH
L
(o) CeMHCT:lX
139
Broj TbICSlQa (1000) imenica je ženskoga roda, a MHJIJIHOH i MHJIJImip)]' imenice su muškoga roda pa se tako i sklanj aju kao ostale takve imenice. B .n:epeBHe HaCqHTbIBaJIOCb OKOJIO ThICHQH TpexcoT uHTIi)J,ecHTH JKUTeJIeH.
U selu su izbrojili oko 1350 stanovnika.
YqHTeJIb OTl1P:lBHJIC5) Ha rryreru:eCTBHe C IIIeCTlI)J,ecHTbIO ceMbID yqeHHKaMH.
Učitelj je otišao na putovanje sa 67 učenika.
HaIII coce.n: KJ'llHJI aJIb60M C )J,B)'MHCTaMH BocbMu)J,ecHTbIO MapKaMH P:l3HbIX CTp:lH.
Naš susjed kupio je album sa 280 maraka raznih država.
B calJ$ ooJIee UHTHCOT $PYKTOBblX )J,epeBbeB.
U vrtu ima više od 500 voćaka.
Redni brojevi (nop�):(KoBble lJ:HcJllheJIbHble) odgovaraju na pitanje koji po redu? (KOT6pbIH no nop�):(KY?): 18. BoceMHa.n:u:aTbIlI 19. .n:eB�THa):(u:aTbIH 20. .n:Ba.n:u:aTbIH qeTBepTbIH, -a�, -oe 2l. .n:Ba.n:u:aTb nepBbIH 22. .n:Ba):(u:aTb BTOPOH mlTbIH, -a�, -oe 23. ):(Ba.n:u:aTb TpenIH IIIecToH, -a�, -oe 29. .n:Ba):(u:aTb .n:eB5lTbIH ce):(bMoH, -a�, -oe
l. nepBbIH, -a�, -oe 2. BTOPOH, -a�, -oe 3. TpenIH, -Tb�, -Tbe 4. 5. 6.
7. 8. BOCbMOH, -a�, -oe 9. ):(eB5lTbIH, -a�, -oe 10. .n:eC5lTbIH, -a�, -oe ll. o.n:MHHa.n:u:aTbIH 12. .n:BeHa.n:u:aTbIH 13. TpHHa.n:u:aTbIH 14. qeTblpHa.n:u:aTbIH 15. II�THa.n:u:aTbIH 16. IIIecTHa.n:u:aTbIH 17. ceMHa.n:u:aTbIH
30. TpH.n:u:aTbIH 3l. TPH):(u:aTb IIepBbIH 32. TpM.n:u:aTb BTOPOH 40. COPOKOBOH 4l. COpOK IIepBbIH 50. IIHTH.n:ec5iTbIH 60. IIIecTH.n:eC5lTbIH 70. ceMH.n:ec5iTbIH 80. BocbMH):(eC5lTbIH 90. ):(eB�HocTbIH
100. COTbIH 10 l. CTO nepBbIH 102 . CTO BTOPOH 200. .n:PYXCOTbIH 300. TpexcoTbIH 400. qeTblpexcoTbIH 500. II�THCOTbIH 600. IIIecTHcOTbIH 700. ceMHcoTbIH 800. BOCbMHCOTbIH 900. .n:eB�THcoTbIH 1000. TbIC�qHbIH 2000. .n:BYXTbIC�lJ:HbIH 10000. .n:ec�THTbIC�qHbIH 1 000 000. MHJIJIHOHHbIH
140
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAR rPAMMATIIKA ).\!JR KAJK,I.IOrO
Redni brojevi imaju, kao što se vidi, nastavke i deklinaciju dugih pridjeva s tyr dom osnovom, osim broja TpeTHH, koji se mijenj a kao posvojni pridj ev na -HH (npr. p:bI6HH). Kod složenih rednih brojeva sklanjaju se - kao i u hrvatskom jeziku - samo po sljednji brojevi, npr.: N
ThIC5IQa )J,eB5IThC6T rnecTh)J,eC51T BOChM6H ro)J,
G
ThIC5IQa )J,eB5IThC6T rneCTh)J,eC51T BochM6ro r6)J,a
D
ThIC5IQa )J,eB5IThC6T rnecTh)J,eC51.T BOChM6MY r6)J,y
U rečenici redni brojevi imaju obično - kao i dugi pridjevi - službu atributa, te se s imenicom uz koju stoje slažu u rodu, broju i padežu. lliTHHIIa - mITbiH )l,eHb B He)J,eJIe.
Petak je peti dan u tjednu.
F. M. Dostojevski napisao je roman Idiot 1867. godine.
3ace)J,aHHe 3aK6ffqI1J[OCh B O)l,UHHa)l,IIaTOM qacY H6Qrr.
Sastanakje završio poslije deset sati navečer.
PYCCKHM III1CaTeJIh HHKOJIaM OC1'p6BCKHH )KilJI C ThICHqa )l,eBHTbCoT qeTBepTOro ,lIO KOHIIa ThICHqa )l,eBHTbCoT TpU)l.IIaTb IIIecToro rO)l,a.
Ruski pisac Nikolaj Ostrovski živio je od 1904. do kraja 1936. godine.
Redni broj evi služe i za izricanje datuma. Ako se kazuj e samo godina nekoga događaja, uzima se izraz 'B ... ro,lIy', pri čemu se godina izriče rednim brojem u lokativu jednine. Međutim, ako se kaže i dan i mjesec, stavljaju se svi sastavni dijelovi datuma u genitiv jednine, npr.: CepreM EceHHH P0,lIU:JIC5I B ThICHqa BoceMbCOT )l,eBHHOCTO nRToM ro)l,y, a )lMep B ThICHqa )l,eBHTbCOT )l,Ba)l,IIaTb nRToM ro)l,y. !OprrM faraprrH pO,IIlCl:n 5I 9. MapTa 1934 rO)l,a, a YMep 27. MapTa 1968 rO)l,a. 3arpe6, nepBoro $eBpanR 2004 rO)l,a.
Sergej Jesenjin rodio se 1895. godine, a umro je 1925. godine. Jurij Gagarin rodio se 9. ožujka 1934. godine, a umro je 27. ožujka 1968. godine. Zagreb, 1. veljače 2004. godine.
Zbirni brojevi (co6HpheJIhHhle QHCJIHTeJIhHhle) jesu ovi: ·66a, 66e, 66a
oba, obojica, obje, oboje
,lIB6e
dvoje, dvojica
BROJEVI
Tp6e
141
troje, trojica
lH�TBepo
četvoro, četvorica
miTepo
petoro, petorica ... (do desetoro, desetorica)
Zbirni brojevi sklanj aju se kao dugi pridj ev i s mekom osnovom u množini:
Jednina
. . i1u§kii sT�dl1j{r,94 . ..'
N
66a
oba
G
066HX
obaju
D
066HM
A
kao N ili G
I
L
-' . .....
....
:,
. . ,;" ": , . .. 66e
� : /7;n�jb >;6c{,f)f$(;i:':. ' ..•••. .• '
.
obje
06eHx
obiju
objema
06eHM
objema
oba
kao N ili G
obje
066HMH
objema
06eHMH
objema
(06) 066HX
(o) objema
(06) 06eHx
(o) objema
Množina N
)J,B6e
dvoje
G
)J,Bollx
dvoga
D
)J,BollM
dvoma
A
kao N ili G
dvoje
I
)J,BollMH
dvoma
L
(o) ,ll,BOllx
(o) dvoma
Kao što se vidi, brojevi 66a i 66e čuvaju u ruskom jeziku u svim padežima ra zliku u rodovima: u 66a glas o ispred padežnih nastavaka u muškom i srednjem rodu, glas e u ženskom rodu. Broj qeTBepO 'četvoro' m ijenj a se ovako: N
lJeTBepo
četvoro
G
lJeTBepblx
četvorga
D
lJeTBephIM
četvorma
A
kao N ili G
četvoro
I
lJeTBepbIMH
četvorma
L
(o) lJeTBepblx
(o) četvorma
Kao lJeTBepO mijenj aju se i ostali broj evi na -epo (do 10).
142
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATIiKA ,l\Jl51 KAJK110rO
Zbirni broj evi upotreblj avaju se - za razliku od hrvatskoga j ezika - kako za oznaku muških osoba (npr. dvojica i sL), tako i za osobe različita spola (npr. dvo je i sL). Osim toga se oni, slično kao i u hrvatskom jeziku, uzimaju većinom uz imenice koje imaju samo množinu, i to po pravilu samo u nominativu, a i to ne uvijek, npr. )J,Boe BOPOT 'dvoj a vrata', Tpoe LIacoB 'tri ure (npr. džepne)', LIeTBepO )J,eTeiI 'četvoro djece' i sl. U ostalim padežima - a od mi:Tepo dalj e i u nominati vu - uzimaju se redovito glavni brojevi mjesto zbirnih, dakle: )J,BYX (umj . )J,BOHX) BOPOT 'dvojih vrata', )J,BYM (umj . )J,BOHM) BopoTaM 'dvojim vratima', o )J,BYX (umj . )J,BOHX) BopoTax 'o dvojim vratima' itd., mi:Th BOPOT 'pet vrata, petera vrata' (ili rjeđe, miTepo BOpOT), rnecTb HOJKHHIJ, (pored rnecTepo HOJKHHIJ,) 'šest škara' i sl. Osim toga, zbirni se brojevi uzimaju uz osobne zamjenice MhI, BhI, OHH, npr.: MhI Bce miTepo 'nas petero' itd. PaMbI B 066HX OKHax 6bIJHI He)J,aBHo OKpameHhI.
Okviri obaju prozora bili su nedavno oličeni.
no ooeHM cTopomiM ymul,bI POCJIU BbIc6KHe KamTaHbI.
Na obje strane ulice rasli su visoki kesteni.
B JIec ll)Jjr - a Ha TPOHX O)J,UH TOll6p 6ep)'r. (IlocJI6BHIJ,a)
Idu u šumu, a za trojicu uzimaju jednu sjekiru. (poslovica)
Ilo yrpaM MaTb oTBo)J,Hna CBOHX TPOHX )l,eTeil B )J,eTCKHH Ca)],.
Ujutro bi majka vodila svoje troje djece u dječji vrtić.
CeMepo 0,[(Hor6 He )f(,lJjT. (IIOCJI6BHIJ,a)
Sedmorica jednoga ne čekaju. (Poslovica)
Razlomci (,[(po6HhIe LIHCJIHTeJIhHhIe ili )J,p06H) kazuju se jednim dij elom pomo ću brojnih imenica, a drugim dijelom kombinacij ama ostalih vrsta riječi. Brojne imenice jesu 1l0JIOBHHa 'polovica', TpeTh 'trećina' i LIeTBepTb 'četvrtina'. Ti se brojevi sklanjaju kao i ostale imenice ženskoga roda na -a, odnosno na mek suglasnik, tj . na -h. Ostali se razlomci opisuju: brojnik se kazuje glavnim a nazivnik rednim brojem. Uz O)J,HH taj je broj u ženskom rodu jednine, jer se zamišlja kao dopuna riječ LIaCTb 'dio', npr.: o,[(Ha rnITa5I
(tj. LIacTb)
jedna petina (peti dio)
,[(Be rnITbIX
(tj. LIacTeH)
dvije petine
'!'[JH IDiTbIX
(tj. LIacTeH)
tri petine
qeTbIpe ce,[(bMblx
(tj . qaCTen)
četiri sedmine
,[(eB5ITb ,[(eC5lTbIX
(tj. qaCTeH)
devet desetina
BROJEVI
Ce6e OH B35lJ1 O.LIHY TPeTh, a eH .LIM .LIBe TpeTH XJ1e6a.
Sebi je uzeo jednu trećinu, a njoj je dao dvije trećine kruha.
O.LImi miTaSI rrJ1IOC .LIBe rr5lTbIX p6BHO TpeM mIThiM.
Jedna petina i dvije petine su tri petine.
143
Zanimljiv j e razlomak IIOJITOpa, ženski rod IIOJITOPhI 'jedan i pol': ima samo dva oblika, j edan za nominativ i akuzativ (rrOJ1TOpa, -bl), a za sve ostale padeže i za sva tri roda rrOJ1YTopa, npr.: B .LIeHb OH 3apa6aTbIBM nOJITopa pyomi.
Na dan je zarađivao rubalj i pol.
OT Hamero .LI6Ma .LIO Bamero 66J1bme nOJ1)rTopa KHJ10MeTpoB.
Od naše kuće do vaše ima više od kilometar i pol.
e nOJ1)rTopa pyomiMH B KapMaHe He KYrrHmb MH6ro.
S rubljem i pol u džepu nećeš mnogo kupiti.
Slično se sklanj aju i druge imenice, složene s IIOJI- 'pola', npr. rroJIro,[(a 'pola go dine', rrOJI,[(eHb 'podne', rrOJIHOqb 'ponoć' i dr., gdje se mijenjaju oba sastavna di jela, npr.: N
rr6JI.LIeHb
rr6J1HO%
ponoć
G
rrOJ1Y.L\lffi
rro$OqH
ponoći
D
rronY.LIHIO
rro$OqH
ponoći
A
rr6J1.L1eHb
rr6J1HO%
ponoć
I
rronY.LIHeM
rro$o%1O
ponoći
L
(o) rronY.LIHe
(o) rro$O%H
(o) ponoći
podne
(ne sklanja se)
C paHHero yrpa .LIO nOJ1Y.LIHSI oHa pa66meT, nOCJIe nOJ1Y.LIHSI OT.LIbIXaeT.
Od ranoga jutra do podne ona radi, poslije podne se odmara.
IIocJ1e nOJ1YHOQH Bce pecTOpaHbI y Hac 3aKpbITbI.
Poslije ponoći kod nas su sve restauracije zatvorene.
Razlomci se u razgovornom jeziku upotreblj avaju najčešće pri kazivanju vreme na (dijelova sata) na pitanja: Kom6pblu lJac? 'Koliko je sati?' B Kom6pO)w lJacy? 'U koliko sati?' i sl., npr.: KOT6pbIH qac? Terrepb TPH (qaca) c QlhBepThlO. Terrepb nomiBHHa QeTBepTOro (qaca).
Koliko je sati? Sada su tri (sata) i četvrt. Sada su tri i pol (sata).
Terrepb oe3 '!lhBep!H ceMh (qaC6B).
Sadaje četvrt do sedam (sati).
OH rrpHmeJ1 .LIOM6ll 0K0J10 .LIByx (qaC6B) c nOJ10BHHOH.
Došao je doma oko dva i pol (sata).
144
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJl rPAMMATI1KA I1!UI KA)]{110rO
Brojni prilozi (KOJIH'IeCTBeHHhle Hape'lHJI) dvojaki su: Jedni odgovaraju na pitanje koliko puta (cK6JIhKO pa3?); npr.: O,l.\Ha:lK,ll;bI
O,l.\HH pa,l.\
jedanput
,l.\B;:i:IK,ll;bI
,l.\Ba p:i3a
dvaput (dva puta)
TPH)!(,I(b1
TpH p:i3a
triput (tri puta)
qeTbIpe)!(,I(bI
qeTbIpe p:i3a
četiri puta
llJITb pm
pet puta
,l.\eCJlTb (CTO, TbICJIlI)') pm
deset (sto, tisuću) puta
Druga vrsta brojnih priloga upotrebljava se pri nabrajanju: Bo-rrepBbIX
prvo
BO-BTOPbIX B-TpeTbHX B-qeTBeprbIx
treće
B-rnITbIX
peto
CeMb pa3 rrpHMepb, O,l.\HH pa3 OTPe)!(b. (IToCJI6BHIIa)
Sedam puta izmjeri, jedanput odreži. (Poslovica)
drugo četvrto
TPU)!(,I(bI qeTbIpe - ,l.\BeHa,l.\IIaTb.
Tri puta četiri je dvanaest.
KTO 6bICTPO ,l.\afu, ,l.\Bl1)!(,l.(bI ,l.\aeT.
Tko brzo daje, dvaput daje.
1JT06 OCTaTbCJI 3,l.\op6BbIM, MbI ,l.\OJ1)!(HbI, Bo-nepBbIx, paHo BCTaBaTb, BO-BTOPbIX, paHo JIO)J(J1TbCJI, B-TPeTbHx, rymITb He MeHee ,l.\BYx qaC6B B ,l.\eHb, B-qeTBepTblX, 6bITb )'MepeHHbIMH BO BceM.
Da bismo ostali zdravi, treba, prvo, rano ustajati, drugo, rano lijegati, treće, šetati barem dva sata na dan, četvrto, biti umjeren u svemu.
Po sebnu vrstu broj eva čine tzv. neodređeni brojevi (Heorrpe,l.\eJIeHHO KOJIH'IeCTBeHHhle 'IHCJIHTeJIhHhle): CK6JIhKO 'koliko', HeCKOJIhKO 'nekoliko', CT6JIhKO 'toliko' - koji označuju neodređenu količinu predmeta. U nominativu imaju oblik priloga - kao i u hrvatskom jeziku - ali se u ostalim padežima skla njaju kao pridjevi u množini:
. ' 'koliko ' N
CK6JIbKO
:
.
,
:'
.
i
tollk6;: < i.:' "' " . CT6JIbKO
G
CK6JIbKHX
CT6JIbKHX
D
CK6JIbKHM
CT6JIbKHM
A
kao N ili G
kao N ili G
I
CK6JIbKHMH
CT6JIbKHMH
L
(o) CK6JIbKHX
(o) CT6JIbKHX
,t i , {; , .:� ,
,i ' ; , ·
BROJEVI
145
Kao CKOJIbKO mijenja se i HeCKOJIbKO. Uz nominativ tih brojeva stoji imenica u genitivu množine (kao i uz brojeve od pet dalje), a u ostalim padežima upravljaju se ti broj evi prema imenici uz koju stoj e, npr. : CKOJIbKO JIeT, CKOJIbKO 3HM!
Koliko ljeta, koliko zima (nismo se vidjeli)!
OTI
Otkud se skupilo toliko svijeta?!
CKOJIbKHX )J;eByrneK ThI BH,n:eJI TaM? HeCKOJIbKHX.
Koliko si djevojaka vidio tamo? Nekoliko njih.
CKOJIbKHMH n3JIbD;aMH ThI IUIlliellih Ha KJIaBIIarype? HeCKOJIbKHMII.
S koliko prstiju pišeš na tipkovnici? S nekoliko njih.
PRILOZI (HAPEQH.R)
VRSTE PRILOGA Prilozi ili adverbi (Hape'IJUI) samostalne su i - osim nekih koji se mogu stupnje vati (komparirati) - nepromjenjive riječi, koje se dodaju najčešće glagolima da bi se bliže odredila njihova radnja, tj . da bi se označilo gdje, kada, kako, zašto se ona vrši, npr.: Cer6.a;HH H eme 3.a;eCb, a 3aBTpa paHo frpOM H ye3)lG:lIo.
Danas sam još ovdje, a sutra rano ujutro odlazim.
Pa66mH Bcema aKKYPaTHo.
Radi uvijek točno.
Prilozi se dodaju i pridjevima, kao i drugim prilozima, radi kakve pobliže ozna ke, npr.: Ham .a;pyr BecbMa H3BeCTHbIH IIHc�iTeJIh.
Naš je prijatelj veoma poznat pisac.
Er6 cecTPa y.rllTCH 6qeHb xoporn6 II pa66TaeT .a;eiicTBlheJIbHO OTJIlI:QHO.
Njegova sestra uči vrlo dobro i radi zaista odlično.
Neki prilozi mogu se dodavati i imenicama radi bliže oznake, pa u tom slučaju imaju u rečenici funkciju atributa, npr.: )1,OM TaM HaBepxy I1pllHa).U1e)I(J1T HarneMY i1fi.r\e. U
Kuća tamo gore pripada našem stricu.
ruskom j eziku razlikujemo - slično kao i u hrvatskome - priloge mjesta, vre mena, načina, uzroka, svrhe, količine i stupnja.
PRILOZI
147
Prilozi mjesta (HapeqlUl MeCTa) određuju glagoisku radnju po mjestu gdje se ona vrši te odgovaraju na pitanja f,I(e? 'gdje?', KY,I(a? 'kamo?', oTKY,I(a? 'odakle?', ,I(OKY,I(a? 'dokle?'. Najčešći su ovi: r,I(e
gdje
K)',l\a
kamo
3.L\eCb
ovdje
ClO.L\a
ovamo
TaM
tamo, ondje
TY.L\a
tamo, onamo
r.L\e-TO
negdje
K)',l\a-TO
nekamo
me-Hl16)'.L\b
gdjegod
K)',l\a-H1I6Y.L\b
kamogod
Be3.L\e
svugdje
BCID.L\Y
svuda
HIIr.L\e
nigdje
HIIK)',l\a
nikuda, nikamo
Brrepe.L\H
sprijeda
Brrepe.L\
naprijed
rr03a.L\H
straga
Ha3a.L\
natrag
BHII3Y
dolje
BHll3
dolje
BBepxy HaBepxy
BBepx
gore
HaBepx
gore
oTKY.L\a
odakle
CHH3Y
odozdo
OTCID.L\a
odavde
cBepxy
odozgo
0rrY.L\a
odande
.L\ory.L\a
dokle
OTKY.L\a-TO
oden.kuda
.L\OCID.L\a
dovdje
OTOBCID.L\Y
odasvuda
.L\ory.L\a
dotle
HIIOTry.L\a
niotkuda
.L\6H1I3Y
do dolje
crrepe.L\1I
(od)sprijeda
.L\6Bepxy
do gore
C3a.L\II
otraga
B.L\arrH
u daljini
Be3.L\e
svuda
eJIeBa 6bIJIa ropa, cnpaBa M6pe.
Lijevo je bilo brdo, desno more.
r.L\e-TO .L\aJIeKO BII.L\HeJIaCb peKa.
Negdje daleko vidjela se rijeka.
EMY; Her.L\e 6bIJIO cecTb. JIecHaH .L\Op6)KKa .L\eJIaJIa rroBop6TbI TO BnpaBO, TO BJIeBo.
Nije imao gdje da sjedne. Šumski puteljak vijugao je čas udesno, čas Ulijevo.
Bcer.L\a Bnepe.L\, HIIKOr.L\a Ha3a.L\ 3TO Ham JI63YHr.
Uvijek naprijed, nikada natrag to je naša lozinka.
5I KY.L\a-TO rrOJIO)KHJI KHHry, HO He rr6MHIO, KY.L\a.
Nekamo sam stavio knjigu, ali ne sjećam se kamo.
JIeTOM rroe.L\y KY.L\a-HHOY.L\h B r6pbI.
Ljeti ću otići nekamo u gore.
OTOBCID.L\Y JIID.L\11 CrremHJII1 Ha rr6MoIIIb.
Odasvud su ljudi hitali u pomoć.
-
-
-
148
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAlI rPAMMATI1KA ):lJIli KAlK):IOrO
Prilozi vremena (HapeQH51 BpeMeml) određuju glagoisku radnju u vremenskom pogledu i odgovaraju na pitanj a Kor,[(a? 'kada?', KaK ,[(6JIro? 'koliko vremena?', C KaKHx nop? 'otkada?', ,[(o KaKHx nop? 'dokada?', CK6JIbKO pa3? 'koliko puta?'. Naj češći su vremenski prilozi ovi: Kor,[(a
kada
HbIHe Terrepb
sada
B1J:epa
jučer
3aBrpa
sutra
1I3,[(aBHa
odavna
.n:6nro
dugo
IIHor.n:a
katkada
He.n:6nro
kratko vrijeme
HHKor.n:a
nikada
c 3THX rrop
odsada
TOr.n:a
tada, onda
c Tex rrop
otada
Kor.n:a-TO
nekada
c yrpa
od jutra
Kor.n:a-HH6y.n:b
kadgod, nekada
.n:o CHX rrop
do sadea)
ceW:!ac
Bcer.n:a
uvijek
.n:o Tex rrop
do tada
paHo
rano
HeCKOJIbKO pa3
nekoliko puta
rr63.n:Ho
kasno
MH6ro pa3
mnogo puta
.n:aBH6
davno
pe.n:Ko
rijetko
cer6.IJ:IDI
danas
1J:aCTO
često
3aBTpa IIpHe.n:eT B r6cTH MOH .n:pyr H3 .n:6TCTBa.
Sutra dolazi u goste moj prijatelj iz djetinjstva.
lIpeame rro.n:YMaH, a rrOTOM roBOpU. (IIocJI6BHI(a)
Najprije ispeci, pa onda reci. (Poslovica)
51 er6 U3,lJ;aBHa 3HalO.
Poznajem ga odavna.
.11:0 CUX DOp BCe mn6 6JIarorroJIYr!Ho.
Dosad je sve išlo sretno.
OuH pe,lJ;KO rrocellIalOT Te:iTp, qa�e KIlH6.
Oni rijetko odlaze u kazalište, češće u kino.
JIeToM Mb! rr03HaK6MHJIHCb, C Tex DOp Mb! COCTOUM B rreperrHCKe.
Ljeti smo se upoznali, otada se dopisujemo.
Prilozi načina (HapeQH51 66pa3a ,[(encTBH51) kazuju način na koji se vrši glagolska radnja te odgovaraju na pitanj a KaK? 'kako?', KaKHM 66pa30M? 'na koji način?'. Načinskih priloga ima, tako reći, bezbroj, jer se tvore na više načina i od različi tih vrsta riječi. Prije svega, načinski se prilozi tvore od opisnih pridjeva - kao što je to i u hrvat skom jeziku - dodavanj em pridjevskoj osnovi glasova -o ili -e (ovo kod pridjeva s mekom osnovom na -HH, npr.:
PRILOZI
6bIL'TPbIR
brz
6bICTPO
brzo
BbICOKIIR
visok
BbICOKO
visoko
xopouIIrn
dobar
xopomo
dobro
llCKpeHHllR
iskren
llCKpeHHe
iskreno
149
Od pridjeva na -CKHH tvore se prilozi sufiksom -CKH, neki od njih dodavanjem prefiksa no-, drugi bez njega, npr.: PYCCKIIR
ruski
):Ip)0KeCKllR 1I0JIIITI1:qeCKIIR
1I0-PYCCKII
ruski
prijateljski
1I0-):Ip)0KeCKII
prijateljski
politički
1I0JJllTllQeCKII
politički
Od posvojnih pridjeva na -HH, -bH, -be, -bH tvore se prilozi načina sufiksom -bH i prefiksom no-, npr.: PbI6llR
riblji
1I0-PbI6bll
kao riba, riblji
JJllCllR
lisičji
110-JJllCbll
kao lisica, lisičji
BomllR
vučji
1I0-BOJJ%ll
kao vuci, vučji
)JUfBll npocTo rrpO)KJIBemb ):lO CTa. (IIocJJoBllIJa)
Živi jednostavno, pa ćeš doživjeti sto godina. (Poslovica)
,IqJYJKHO II cormicHo II 6Y):IeT npeKpacHo. (IIoCJIoBllIJa)
Složno i sporazumno i bit će divno. (poslovica)
,lJ.Bepb 6blJla KpenKo-Ha KpenKO 3allepTa ll3Hyrpll.
Vrata su bila čvrsto zaključana iznutra.
OH OTHOCllTC5I KO MHe no-npmi.TeJIbCKll.
On se prema meni odnosi prijateljski.
OHa xopomo roBOPllT no-pyccKH.
Ona lijepo govori ruski.
e ,l:IpYroM no-opaTcKH,
C BparoM noCOJI)J;aTcKll. (IIocJJoBllIJa)
S prijateljem bratski, a neprijateljem vojnički. (Poslovica)
PblCb 110 HQqaM KpllQllT nO-KOmaqbH.
Ris se noću glasa kao mačka.
-
-
-
Prilozi uzroka (Hape'lH5I IIPH'lIlHhI) kazuju uzrok glagolske radnje i odgovaraju na pitanja nO'leMY? 'zašto?', OT 'lero? 'zbog čega?'. Takvi su prilozi, npr.: 1I03TOMY IIOTOM)1 3a TO
zato
OTfOro
zato, zbog toga
CTOp5lQa
u vatri, u žestini
co 3JJa
iz pakosti
150
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAll rPAMMATilKA AJUI KAlKAOrO
Zašto nije došla na posao? Zato što je bolesna.
IIoqeMY oHa He rrpHIlIJIa Ha pa6ory? IloToMY, qTO 60JIhHa.
Iz zlobe je porazbacao
Co 3JIOCTH OH pa36pocarr ee rrHchMa rrO-rroJIY.
njezina
pisma po podu.
OTIoro pe6eHOK H KpffqHT, qTO Y Hero 3y6 60rrHT.
Zato dijete i viče što ga boli zub.
Prilozi svrhe (HapeqHH Il,eJIu) označavaju svrhu, ci lj glagolske radnje te odgova raju na pitanj a 3aqeM? 'zašto?', )J.JIH qer6? 'radi čega?', C KaK6il Il,eJIhIO? 'u koju svrhu?'. Takvim prilozima pripadaju, npr.: .
3aTeM
zato
Ha3JIO
u(s)prkos
WI5l TOro
zato, radi toga
Hapo�o
namjerno
HarrpacHo
uzalud
He3aqeM
nema zašto
3aqeM BaM TaK crreIIIHTh? BaM He3aqeM crreIIIlhlT . 3TO OH HapOqHO CKa3arr.
Zašto se tako žurite? Nemate se zašto žuriti.
,n:JUI qero BhI rrOK)'IIaeTe rno3)J,H? ,n:ml TOro, qTo6hI rrpH6HTh KapTHHhI.
Zašto kupujete čavle? Zato da prikucam slike.
Onje to namjerno rekao.
Prilozi količine i stupnja (HapeqUH MephI u cTerreHu) izražavaju količinu, stu panj ili jačinu kojom se vrši glagolska radnja. Oni odgovaraju na pitanja CK6JIhKO? 'koliko?', HaCK6JIhKO? 'u kojoj mjeri?'. - Tih priloga ima podosta, npr.: MHom Marro
mnogo llIalo
eJIe-eJIe
jedva jedvice
OqeHh
vrlo
BechMa
vrlo, veoma
HeMarro
podosta, prilično
COBCeM
saSVIm
HHCKOJIhKO
nimalo
rroqTH
gotovo, skoro
ellIe
još
CJIHIlIKOM
suviše, odveć
qyTh
jedva
HeMHoro
IIo)J,O)l{)J,H Memi HeMHoro 3)J,eCh B rrapKe.
Pričekaj me malo ovdje u parku.
CerO)J,HH H MHom pa60TaJI II rr03TOMY OqeHh YCTarr. 3TO ll3BeCTHe Memi HHCKOJlhKO He B3BOJIHOBarro.
Danas sam mnogo radio pa sam zato vrlo umoran. Ta me vijest nije nimalo uzbudila.
,n:O)l{)J,h 06HJlhHO HaMOqHJI HllBhI.
Kiša je obilno namočila njive.
KaH)J,ll)J,aT OTBeqarr Ha 3K3aMeHe BechMa �OBJIeTBOpHTeJIhHo.
Kandidat je na ispitu odgovarao veoma dobro.
PRILOZI
151
KOMPARACIJA PRILOGA (CPABHEHHE HAPEqHH) Neki prilozi mogu imati stupnjevanj e ili komparaciju (cpaBHeHHe), tj . mogu se stupnjevati, slično kao što to mogu i opisni pridjevi. To su: Prilozi načina na -o (-e) načinj eni od pridj eva na -hl H, -OH, -HH; npr.: KpaCHBhIH
lij ep
KpacHBo
lij epo
rpOMKIIH
glasan
rpOMKO
glasno
HCKpeHHHH
iskren
HCKpeHHe
iskreno
Neki prilozi vremena, npr. paHO 'rano', rro3,[(Ho 'kasno', qaCTO 'često' i dr.; Neki prilozi količine i stupnja, npr. MHoro 'mnogo', MaJIo 'malo', HeMaJIO 'prilič no'.
Komparativ tih priloga po obli ku jednak je prostom komparativu pridjeva, tj . ima iste nastavke -e, -ee, -me. Superlativ priloga istovjetan je s drugim složenim superlativom pridjeva: tvori se tako da se komparativu priloga dodaje zamjenica Bcen> (Bcex), npr.: ,
Pozitiv
Komparativ glasnije
rpOMqe Bcero
najglasnije
šire
IIIHpe Bcero
najšire
pe)Ke
rjeđe
pe)Ke Bcero
najrjeđe
THIIIe
tiše
THIIIe Bcero
najtiše
6blcTpee
brže
rpoMKo
glasno
rpOMqe
IIHlPOKO
široko
IIIHpe
pe,L(KO
rijetko
TIIXO
tiho
,L(orrro
dugo
paHO
rano
rr03,L(HO
kasno
qaCTO
često
,
najbrže
brzo
daleko
Superlativ
6hlcTpee Bcero
6bICTPO
,L(arreKO
"
,L(MhIIIe ,L(arree ,L(OrrhIIIe paHhIIIe paHee
rr03)Ke rr03,L(Hee qaIIIe
dalje duže
ranije kasnije češće
,L(aJIhIIIe Bcero ,L(aJIee Bcero ,L(OrrhIIIe Bcero paHhIIIe Bcero paHee Bcero rr03)Ke Bcero rr03,L(Hee B,L(erO qaIIIe Bcero
Nepravilne oblike komparacije imaju ovi prilozi:
najdalje najduže najranije najkasnije najčešće
152
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATllKA ,liJU! KAJK,IIOrO
xopoIII6
dobro
JIyqIIIe
bolje
JIyqIIIe Bcer6
najbolje
IIJI6xo
loše
xY)l(e
lošije
xY)l(e Bcer6
najlošije
MH6ro
IIInogo
66JIbIIIe
HeMano
prilično
66JIee
Mano
malo
MeHbIIIe MeHee
više manje
66JIbIIIe Bcer6 66JIee Bcer6 MeHbIIIe Bcer6 MeHee Bcer6
najviše najmanje
Oblici )J,aJIbIIIe, paHbIIIe, 66JIbIIIe , MeHbIIIe upotrebljavaju se vi�e u razgovor nome, a oblici )J,aJIee, paHee, 66JIee, MeHee u književnom jeziku. B miIIIeH H6BoH KBapTl1:pe YJl,06Hee,
cnoKouHee H YK)THee, qeM 6bIJIO B CT
U našem novom stanu je udobnije, mirnije i prijatnije nego što je bilo u starome.
Cer6)J,IDI CBe)l(ee BqepaIIIHero, BbI He Hax6)J,HTe?
Danas je svježije nego jučer, ne čini li vam
B 31)' HO% 60JIbH:Ur crrana MeHbIUe H
Noćas je bolesnica spavala manje i lošije nego prošle noći.
xYa.e, qeM B rrp6IIIJIY1O HO%.
se?
MOT6p pa66TaeT Terrepb JI"JqIUe, paBHoMepHee H TUIUe, qeM pa66Tan paHbIUe.
Motor radi sada bolje, ravnomjernije i tiše nego što je radio ranije.
Y Moer6 rrpIDiTemr 60JIbIUe KHHr, qeM Y Memi.
Moj prijatelj ima više knjiga nego ja.
Omi mb6HT qHTaTb H qarn:e Bcero 6epeT B PYrrn paCCK
9na voli čitati i najčešće uzima u ruke
JIerqe Bcero KPHTHKOBaTb )J,pynix, a CaMOMY Hmer6 He )J,eJIaTb.
Najlakše je kritizirati druge, a sam nište ne raditi.
HaIIIa MaTb JIO�TbC5I crraTb n03a.e Bcex B )J,6Me, a BCTaeT paHbIUe Bcex.
Naša majka liježe spavati kasnije od svih u kući i ustaje ranije od svih.
CehovIjeve priče.
PRIJEDLOZI (llPE,I1;JIOrH)
Prijedlozi su nesamostalne, pomoćne i nepromjenjive riječi koje se stavljaju ispred rij eči koje se sklanjaju (naj češće ispred imenica, ali i ispred pridjeva, zamjenica i brojeva), a pokazuju različite sintaktičke odnose tih riječi prema ostalim riječi ma u rečenici, npr. odnose mjesta, vremena, uzroka itd., npr.: KHHra Ha CTOJIe. (Ol,e?)
Knjigaje na stolu. (Gdje?)
IIPI1XO,ll,H B cy660ry. (Kor,ll,a?)
Dođi u subotu. (Kada?)
OH 3aCuYJI OT YCTMOCTH. (IIoqeM)'?)
Zaspao je od umora. (Zašto?)
Svaki ruski prij edlog zahtij eva - kao što j e to i u hrvatskom jeziku - određeni padež riječi uz koju stoji (npr. CTOJIe - lokativ, cy666TY - akuzativ, YCTaJIOCnI genitiv). Neki se prijedlozi mogu slagati s dva ili čak s tri padeža. Najviše ima prijedloga s genitivom. Neki se od njih i u značenju i u slaganju s padežom podudaraju s analognim prijedlozima u hrvatskom jeziku, npr. 6e3 'bez', 6JIH3 'blizu', ,lI,0 'do', 113-IIO.IJ, 'ispod', OT 'od', pa,ll,H 'radi' i dr., npr.: OH BCe BpeWI pa66nIJI HeyroMHMo, 6e3 OT,lI,blxa.
Cijelo je vrijeme radio neumorno, bez odmora.
Pe6eHOK BhICYUYJI HOC 11:3-00):1, O):l,eRJIa.
Dijete je pomolilo nos ispod popluna.
JI 3TO c,lI,eJIaIo ):1,0 3HMbl.
To ću napraviti do zime.
OHa BhIJIeqlIJIaCh OT TSliKMOii 60JIe3HH.
Izliječila se od teške bolesti.
S genitivom se slažu i ovi prij edlozi: )J)U1
(objekt) za
.IJ:.rrSl MeHR 3TO CJIHllrKOM TIDKeJI6.
:�.
I. "
Za mene je to preteško.
154
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I l"PAMMAT!lKA J\JI5I KAlKJ\OrO
(svrha) radi, za Mb1 pa66TaeM )l,JUI JIfqmero oY)l,yrn:ero.
Radimo radi ljepše budućnosti.
Y Hac BbIX6)l,liT MH6ro KHHr )l,JIH )l,eTeu.
Kod nas izlazi mnogo knjiga za djecu.
Ih-3a (mjesto - odakle?) iza MaTb BCTaJIa Ih-3a CTOm}.
Majka je ustala iza stola.
(uzrok) zbog IIJ-3a OOJIe3HlI OHa He MOma rroexaTb B )l,epeBHlO.
Zbog bolesti nije mogla otputovati u selo.
KpOMe (izuzimanje) osim Y Hee KpOMe OpaTa He 6blJIO HliKor6
6mi3KOro.
Osim brata nije imala nikoga svojega.
OKOJIO (mjesto - gdje?) a) oko, naokolo OKOJIO MamUHhI co6paJI6Cb MH6ro )l,eTeii.
Oko automobila skupilo se mnogo djece.
b) kraj , pokraj , kod, pri l.[acbI JIe)l(rum Ha cT6JIliKe OKOJIO neqll.
Ura je ležala na stoliću pokraj peći.
(približna količina) oko, otprilike Er6 )KMOBaHlie OKOJIO rrHTU ThICHq )l,eBHTIICoT KYH B MeC5IJJ;.
Njegova je plaća oko 5 900 kuna mjesečno.
Cpe)1;H (mjesto - gdje?) usred, na sredini, nasred Cpe)l,U nJIorn:a)l,1I CTOm rraM5ITHliK. (vrij eme - kada?) usred
I MaTb rrplieXaJIa cpe)l,U He)1;eJIII.
Nasred trga stoji spomenik.
I Majka je doputovala usred tjedna.
(društvo) među Alma BbI)J,emieTC5I Cpe)l,H no)l,pYr 60JIbIII6ii KpacOT6ii.
Ana se među prijateljicama ističe velikom ljepotom.
y (mj esto - gdje?) pokraj , kraj , pored, kod, pri ORH BCTpemJIIICb y BXO)l,a B Te
Sreli su se kod ulaza u kazalište.
PRIJEDLOZI
155
(posj edovanje) (imati) Y MOen ceCTphi KpaCU:Bble BOJIOCbI.
Moja sestra ima lijepu kosu.
(objekt) nekoga, nešto Y Koro MHe rrpoCU:Tb rrOMoIIIH?
Koga da molim za pomoć?
S dativom se slaže prijedlog K (pravac) k(a), prema Ribar je pošao prema rijeci.
(vrij eme - kada?) prema, k, pod OH BepH)fJIC5I H3 ropo)],a TOJIbKO K Beqepy.
Iz grada se vratio tek podvečer.
(svrha) za MaTb rrpHfOTOBHJIa K o6e)],y 60PIII C rpeQHeBOll KaIIIell.
Majka je za objed priredila boršč s heljdinom kašom.
S akuzativom slažu se ovi prijedlozi: "PO (iza glagola ili imenica govorenja ili mišljenja označuje u razgovornom jeziku objekt) o qTO Y Koro 60JIU:T, TOT rrpo TO H roBOPU:T.
Što koga boli, o tome i govori.
�eTH BHHMaTeJIbHO CJIYnraJIH CKi3KY "PO lIBaHa-n:apeBHqa.
Djeca su pažljivo slušala bajku o careviću Ivanu.
CKB03b (pravac) kroz IIym rrpoIIIJIa CKB03h cTeHY. Q ep e3
Metak je prošao kroza zid.
(mjesto - kuda?) kroz, preko
OXOTHHK rrpOIIIeJI qepe3 JIec.
Lovac je prošao kroz šumu. Dječakje skočio preko ograde.
(vrij eme - kada?) kroz, za Vidjet ćemo se opet za mjesec dana.
S instrumentalom se slažu ovi prij edlozi:
156
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA
III
PYCCKM! rPAMMATI1KA ):IJIll KAlK):IOrO
Mem)1,y (mjesto - gdje?) između IIpoceJIoqHmI .I\op6ra rrpoxo.I\r1:JIa MeiK).J,Y JIeCOM u miIIIHen.
Seoski put prolazio je između šume i oranice.
(vrijeme - kada?) između
Mol 06e.I\aeM 06b11
Objedujemo obično između dva i tri sata.
(međusobni odnos) među OTHOmeHIDI MeiK).J,Y )];PY3hHMU .I\O.JDI
Odnosi među prijateljima moraju biti iskreni.
Ha)1, (mjesto - gdje?) iznad, nad Pe6eHoK cm5lJI Ha)]; nponaCThIO.
Dijete je stajalo iznad provalije.
nepe)1, (mj esto - gdje? kamo?) pred, ispred Cvijeće raste pred kućom. aM YJIHIleiI, MhI .I\OJI)l(HhI CMoTpeTh nepe)]; cooon.
(vrij eme - kada?) pred, prij e
I OH yeXaJI nepe)]; paCCBeTOM.
Idući ulicom moramo gledati preda se.
I Otišao je pred zoru (prije zore).
S lokativom slaže se prijedlog: npu (mjesto - gdje?) kod; pored, pokraj Pokraj vrta bio je malen pčelinjak. (vrij eme - kada?) za, u doba :hOT .I\OM rrocTp6eH npu AJIeKCaH)];pe IIepBoM.
Ova je kuća sagrađena u doba Aleksandra Prvoga.
(dopuštanje) uz(a), i pored ,l(fuKe H Ham OTelI, npu Bcen cBoen )];OOpOTe, 6hIJI C a.D:BOKaTOM Ha HO:MaX.
Čak i naš otac je, uza svu svoju dobrotu, bio s odvjetnikom u svađi.
S akuzativom i instrumentalom slažu se prij edlozi: 3a a) s akuzativom
PRIJEDLOZI
(objekt) za EpaT B3HJI MarreHhK)'lO cecrpllUY 3a PYKY.
Brat je uzeo malu sestricu za ruku.
(mjesto - kamo?) izvan ]leTOM MH6me ye3)KaIOT 3a ropo.ll..
Ljeti mnogi odlaze izvan grada.
(mjesto - kamo?) za, kod Kor.ll.a �H 6hID roT6B, BCH ceMMI CeJIa 3a CTOJI.
Kad je večera bila gotova, cijela je obitelj sjela za stol.
(uzrok) zbog MaTh HaKa3arra pe6eHKa 3a HerrOCJIYlll,aHHe.
(prekoračenje) više od, preko
I Eli �e 3a COpOK (JIeT).
Majka je kaznila dijete zbog neposluha.
I Njoj je već preko četrdeset godina.
b) s instrumentalom: (vrijeme - kada?) za, poslije
I Poslije kiša nastala je žega.
(svrha, objekt) po MaTh rrocnarra C:bIHa 3a .ll.OKTOPOM.
(mj esto - gdje?) izvan
I Moll .ll.pY3hJi )KHBYT 3a rOpO.ll.OM.
Majka je poslala sina po liječnika.
I Moji prijatelji žive izvan grada.
(objekt) na MbI Bce .ll.O�I cne.ll.llTh 3a '1HCTOTOii.
Svi moramo paziti na čistoću.
(uzrok) zbog 3a OTcYrcTBHeM BpeMeHH H He Mor rroceTlITh Te6Ji.
Zbog nedostatka vremena nisam te mogao posjetiti.
no.ll. a) s akuzativom: (mjesto - kamo?) pod
I Pe6eHOK 6p6cHJI KHllry no.ll. CTOJI.
l. ,
I Dijete je bacilo knjigu pod stol.
157
158
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATI1KA I-1Jl5I KAiKl-1oro
(vrij eme - kada?) pred, prije, uoči OH rrpn:eXaJI B HO% rrO,!l; HOBhIH ro,!l;.
Doputovao je noću uoči Nove godine.
(pratnja) uz IIo,!l; 3BYKH MY3hIKM MOJIO.l\ibKh TaHI.J;emirra .l\6JIID B HO%.
Uz zvuke glazbe mladež je plesala duboko u noć .
b) s instrumentalom: (mjesto - gdje?) pod IIo,!l; 3eMJIeH Hax6MTC5I MH6rn:e rrOJIe3Hhle n:cKomieMhle.
Pod zemljom se nalaze nmoge korisne rude.
S akuzativom i lokativom slažu se prijedlozi: 8 (80) a) s akuzativom: (mjesto - kamo?) u
l Ona ide svaki dan u grad.
b) s lokativom: (mj esto - gdje?) u CTapYxa lJ;eJIhIMn: .l\IDlMn: Cn:,n,HT B CBOCH KOMHaTe.
Starica po cijele dane sjedi u svojoj sobi.
Ha a) s akuzativom: (mjesto - kamo?) na OH rroJIo)Kl{JI KHil:ry Ha CTOJI.
Položio je knjigu na stol.
(objekt) na H6BhIH POMaH )')Ke rrepeBeJIil: Ha PYCCKUH H3hIK.
Novi roman preveli su već na ruski jezik.
(vrij eme, rok) za OTelJ; rrpIDDT6BUJI 3arraC .l\P0B mi 3uMY.
Otac je pripremio zalihu drva za zimu.
(mjera) za OHa rrpn:roT6BI1JIa o6e.l\ Ha rrSlTh qenOBCK.
Priredila je objed za petero ljudi.
PRIJEDLOZI
159
(svrha) za YIIpaBm�Hlle )],6Ma IIOJI)"illJIO Kpe,LUIT Ha peMoHT )],6Ma.
Uprava kuće dobila je kredit za popravak kuće.
OH YIllTCH Ha HIDKeHepa.
On uči za inženjera.
b) s lokativom: (mjesto - gdje?) na
I Klnira JIew1:T Ha eTOJIC.
I Knjiga leži na stolu.
(vrijeme - kada?) u (ili genitiv odnosno akuzativ) MOH )]'pyr IIoii)J,eT B 6TIIYCK Ha 0Y)],YUJ,eu HeiJ:ĆJIe.
Moj prijatelj dolazi na dopust idući tjedan.
0 (06) a) s akuzativom (dodir - objekt) o Pe6eHoK CIIOTKHYJICH o Kl1MeHb Il ymill.
Dijete se spotaknulo o kamen i palo.
OH IIane� o IIaneu: He )')J,apIlJI.
Nije ni prstom makanuo.
b) s lokativom: (objekt) o, za Mb! )],6JIro pmroBapIlBaJIIl o HameM iJ:pYre.
Dugo smo razgovarali o našem prijatelju.
PO)],IITeJIIl 3a66THTcH o iJ:CTHX.
Roditelji se brinu o djeci.
S genitivom, akuzativom i instrumentalom slažu se prijedlozi: c(o) a) s genitivom: (mjesto - odakle?) sea) OH CHHJI e nOJIKH T6JICTYJO KHHry.
Skinuo je s police debelu knjigu.
(porijeklo) sea); iz Cer6)J,HH MOH )]'pyr IIOJIyn1:JI IIIlCbM6 e P°iJ:HHbl.
(početak) od .
I OH pa66TaeT e YTPl1 )],0 s:6IJIl.
Danas je moj prijatelj primio pismo iz domovine.
I On radi od jutra do noći.
160
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKMI rPAMMATI1KA Aflll KA)!{AOrO
(objekt, obrazac) po, prema X)'!J,6)l(HHK rrH:IIIeT IIoprpeTbI co �UBhIX MO)],ĆJieu.
(uzrok) od, iz, zbog
Slikar slika portrete prema živim modelima.
I Djevojčica je skakala od veselja.
(sredstvo, način) u (ili instrumental) Što je dobiveno borbom, to je sveto. (Poslovica)
lho e 6010 B3JITO, TO CBJITO. (IIocJIoBHI(a)
b) s akuzativom: (usporedba) kao
l Omi p6CTOM e Memi.
I Onaje visoka kao ja (= stasom je kao ja).
c) s instrumentalom: (objekt) sea) Bqepa JI )],6nro Pa3roBaPUBan e )],PY3hHMU.
Jučer sam dugo razgovarao s prijateljima.
MM e HUM )]'aBH6 He BMeJIHCb.
S njim se odavno nisam vidio.
(način) sea) 51 rrpOqUTan 31}' KHIirY C 60JIhllHM yLJ,OBOJIhCTBueM.
(sredstvo) instrumental
I OHa yexana c paHHUM nOe3)],oM.
Pročitao sam ovu knjigu s velikim zadovoljstvom.
I Otputovala je jutarnjim vlakom.
Prijedlozi s dativom, akuzativom i lokativom j esu:
no a) s dativom: (mjesto - gdje?) po (ili instrumental) OHa )],6nro ryrui.rra no ropo)]'cKHM YJIUu,aM H 6erana no Mara3HHaM.
(objekt) po (ili instrumental)
Dugo se šetala gradskim ulicama i trčala po dućanima.
I Djeca su crtala po papiru.
PRIJEDLOZI
161
(oznaka) za Er6 6paT H3BeCTHhIH cnewramicT no C)?J,oCTpoeHHlo.
Njegov je brat poznat stručnjak za brodogradnju.
(način, suglasnost) po OH BCe J(eJIaeT no nJIlIHY.
On radi sve po nacrtu.
(uzrok) zbog, od, iz yqeuHK 0Ilul:6C5I no pacceSIHHoCTII.
Učenik je pogriješio zbog rastresenosti.
(sredstvo) instrumental; po 5I BbIIIIIJI O Te6e KHll:ry no nOqTe (no J(PYrY AHToHY)·
Poslat ću ti knjigu poštom (po prijatelju Antonu).
b) s akuzativom: (mjesto - dokle?) do Omi cTOina no nORC B BOJ(e.
Stajala je do pojasa u vodi.
OH BcerJ(:l 3:lH5IT no rOPJIo.
Uvijekje zauzet preko glave.
c) s lokativom: (vrijeme - kada?) po, poslije, nakon Ilo OImHqaH1I1I pa60ThI yqeHHKIl: HJJYr J(OM6H.
Nakon završenog posla učenici idu kući.
(objekt) po, za
I B 'I)0K6H CT]JaHe OH TOCKOB:lJI no pOJ(IIHe. t U tuđoj zemlji žudio je za domovinom. Funkciju prijedloga mogu ponekad imati i druge vrste riječi, prij e svega prilozi (Hapeqml). Evo nekoliko najobičnijih: a) s genitivom: Bnepe,1J;H ispred BnepeJ(u Hac eXaJI 6IIhITHhIH BC:lJ(HHK.
Ispred nas jahao je iskusni konjanik.
1I03aJ(u Hac Pa3J(:lJIC5I He3HaK6MhIH r6JIoc.
Iza nas začuo se nepoznat glas.
162
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rFAMMATHKA ):\)]51 KAJK):\OrO
MHMO mimo, pokraj JIeCHwmrr rrpornerr MUMO pOIlJ,u.
Šumar je prošao pokraj šumarka.
BOKpyr oko TYPHCTbI CH)J,errH BOKPYr KocTpa.
Turisti su sjedili oko vatre.
nOCJIe poslije, nakon, iza
llocrre 3aUSITUH cTy,!l,eHTbI rrOllIJ1H B cTOrr6Byro.
Poslije nastave studenti su pošli u menzu.
b) s dativom:
COJInlCHO po, prema Bce 6hIJ10 c.n:erraHo comaCHO BameMY JKeJIaHHIO.
Sve je bilo učinjeno po vašoj želji.
BonpeKH usprkos, unatoč OHH 3TO c.n:erraJIH BonpeKU 3arrpeIlJ,CHulO.
Oni su to učinili unatoč zabrani.
OJIarO)1,apsl zahvaljujući, zbog IiJIarO).l,apH XOPOIIIHM ).I,OJK).l,HM rroceBbI rro.n:IDIJlHcb.
Zahvaljujući dobrim kišama usjevi su uznapredovali.
e) s dativom:
cnycTsI poslije, nakon ro.n: cnYCTH omi BhIllIJla 3aM)')!<.
Poslije godinu dana ona se udala.
VEZNICI (COID3bI)
VRSTE VEZNIKA Veznici (COl03bI) su nesamostalne, pomoćne i nepromjenjive riječi kojima pove zujemo rij eči i rečenice. Neki od njih (npr. M 'i', HO 'ali, no', MJIM 'ili' i dr.) mogu vezati kako rij eči tako i rečenice, a neki (npr. 'ITO 'da', qT66bI 'da bi', KOf,[(a 'kada', eCJIM 'ako' i dr.) mogu povezivati samo rečenice. Kad veznici vežu riječi, oni povezuju u rečenici istovrsne rečenične dijelove ili članove, dakle subj ekte, predikate, objekte itd., npr.: B yrrry CT05lT CTOJI M CTYJI,
U kutu stoje stol i stolac. (dva subjekta)
Bamr ,[(epm:llT KHllfY B pYKax, HO He QllTUeT.
Vanja drži knjigu u rukama, ali ne čita. (dva predikata)
B KHll)l{HOM Mara3llHe cecTpa KYTIllJIa O'[(HY KHHry, mSCKOJIbKO TeTpUiJ:eii II iJ:eCHTb JIllCTOB TIOLfTOBOii 6YMum.
U knjižari je sestra kupila jednu knjigu, nekoliko bilježnica i deset listova papira
3TO llHTepecHaH II nOJIe3HaH KHllra.
za pisma. (tri objekta)
Ovo je zanimljiva i korisna knjiga. (dva atributa)
Kad veznici povezuju rečenice, oni u isti mah određuju većinom i njihove me đusobne odnose: tzv. usporedni ili nezavisni veznici povezuju nezavisno složene rečenice, a zavisni veznici - zavisno složene rečenice. Ponekad se u pojedinim nezavisno i zavisno složenim rečenicama veznik izo stavlj a; proste rečenice koje čine složenu rečenicu samo se nižu jedna do druge, a njihov se smisao i međusobni odnos može lako prepoznati iz njihova sadržaja i intonacij e, npr.:
164
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATI1KA I1JI5I KA)]{110rO
.D:Be,Ph OTBOpH:JIaCh, (H) B K6MHaTY BOWeJI MOH .IJ:pyr AJIeKceH.
Vrata su se otvorila, (i) u sobu je ušao moj prijatelj Aleksej.
B"Iepa WeJI .IJ:6)K.IJ:h, Cer6.IJ:H5I (= a Cer6.IJ:mI) cfureT C6JIHIl,e.
Jučer je padala kiša, danas (= a danas) sja sunce.
OHa He npHWJIa B WK6JIY, oHa 60JIhHa (= noTOM)" "ITO oHa 60JIhHa).
Ona nije došla u školu, bolesna je (= zato što je bolesna).
Po svojoj funkcij i u rečenici veznici se, prema tome, dijele na usporedne ili ne zavisne (CO"IHHH:TeJIhHhle COID3hI) i zavisne veznike (nO.IJ:"IMHH:TeJIbHhle COID3hI). Usporedni veznici povezuju s jedne strane istovrsne rečenične dijelove u prostoj rečenici, a s druge strane pojedine proste rečenice koje čine nezavisno složene rečenice. Glavni su usporedni veznici: sastavni (cOe.IJ:MHH:TeJIhHhle COID3hI): M 'i', .IJ:a (=M) 'i', HM-HM 'ni-ni', KaK ... TaK M 'kako... tako i', He TOJIhKO... HO H 'ne samo... nego i'; suprotni (npoTMBH:TeJIhHhle COID3hI): HO 'ali, no', a 'ali', .IJ:a (=a), )Ke 'pak', BCe )Ke 'ipak', O.IJ:HaKO 'ipak'; rastavni (pa3.IJ:eJIH:TeJIbHhle COID3hI): H:JIM ' ili', H:JIM-H:JIM ' ili-ili', JIl160 ' ili', JIH:60-JIl160 'ili-ili', TO-TO 'čas-čas', He TO-He TO 'ili-ili'; veznici za objašnjenje (n05ICHH:TeJIhHhIe COID3hI): TO eCTh 'to je(st)', H:MeHHO 'naime'. Zavisni veznici jesu: izrični (M3b5ICHH:TeJIhHhle COID3hI): "ITO 'da', "IT66hI 'da bi'; vremenski (BpeMeHHbIe COID3hI): KOr.IJ:a 'kada', e.IJ:Ba 'tek što', e.IJ:Ba KaK 'upra vo kad', KaK TOJIhKO (TOJIhKO "ITO) 'čim', Me)K.IJ:Y TeM KaK 'dok', nocJIe Toro KaK 'poslij e nego', nOKa (nOKaMeCT) 'dok', npe)K.IJ:e "IeM 'prije nego (što)', C Tex nop KaK 'otkada', "IYTh JIH:Wh ("IYTh TOJIhKO) 'jedva što'; načinski i poredbeni (COID3hI o6pa3a .IJ:eHCTBM5I M CpaBHH:TeJIhHhle): KaK 'kako', 6Y.IJ:TO (6hI) 'kao da (bi)', CJIOBHO, TO"IHO 'kao, kao da', "IeM 'nego'; uzročni (COID3hI npM"IH:HhI): nOToMY (OTToro) "ITO 'jer, zato što', BCJIe.IJ:CTBMe Toro "ITO 'zato što', TaK KaK 'budući da', H:60 'jer'; namjerni (COID3hI Il,eJIM): "ITo6hI 'da bi', .IJ:JI5I TOro (c TeM) "ITo6hI 'zato da bi'; pogodbeni (YCJIOBHhle COID3hI): eCJIM (6hI) 'ako (bi)', e)KeJIM (6hI) 'ako (bi)', KOJIM (KOJIh) 'ako', KOr.IJ:a (6hI) 'ako (bi)', pa3 'ako, kad'; posljedični (COID3hI CJIe.IJ:CTBM5I): "ITO 'da', TaK "ITO 'tako da';
VEZNICI
165
dopusni (ycTymITeJIbHble COI03bI): xoni (xon), xoni 6bI 'iako, premda', nycn 'neka'. Za povezivanje određenih vrsta zavisno složenih rečenica služe, osim veznika, i tzv. vezničke riječi (CoI03Hble CJIOBa); to su:
1 . odnosne zamjenice (OTHOCIITeJIbHble MecTOHMeHlI5I); 2. neki prilozi (HapeQH5I). Od pravih veznika vezničke se riječi razlikuju po tome što su one - uz to što vrše funkciju veznika - u isti mah i rečenični dijelovi zavisnih rečenica, a ve znici to nisu.
ČESTICE (RIJEČCE) (QACT HI(bI)
VRSTE ČESTICA Čestice ili riječce ('IaCTlIlJ,bI) jesu kratke, nesamostalne, pomoćne i nepromjenji ve riječi koje izražavaju odnos govornika prema sadržaju onoga što govori; njima govornik pojedinim riječima i rečenicama daje različite smisaone nijanse. Najvažnije su čestice ove: upitne (BorrpOCHTeJIbHbIe 'IaCTHlJ,bI): JIll 'li', pa3Be 'zar', HeY)KeJIII 'zar', .n;a HY 'zar', npr.: 'IImirr JIll TbI pOMaH BOll1U] u MUp JIbBa TOJICToro? .IJ:a,qIITM. (HeT, He qIITM.)
Jesi li čitao roman Rat i mir Lava Tolstoja? Da, čitao sam. (Ne, nisam čitao.)
PIl3Be TbI eMY BepIIIIIb? - H�, He Bepm.
Zar mu vjeruješ? Ne, ne vjerujem.
HeyJKeJIlI TbI He 'IIITM pOMaHa BOlIlU] U MUp?! ()'i..\IIBJI(\HIIe)
Zar zbilja nisi čitao roman Rat i mir?! - (čuđenje)
potvrdne i odrične (YTBep.n;HTeJIbHble II OTpIIlJ,aTeJIbHbIe 'IaCTHlJ,bI): .n;a 'da', He 'ne', BOBce (OTHIb.n;b) He 'nikako ne' (odriču pojedine riječi u rečenici ispred ko jih stoje); HeT 'ne' (negira smisao cijele rečenice u odgovoru na pitanje), npr.: TbI eM)' rIIICM? .IJ:a. ( 51 eM)' IIIICM.)
Jesi li mu pisao? Da. ( Pisao sam mu.)
TbI er6 BCTpeTIIJI? 51 He er6 BCTPeTIfJI (a Kor6-TO ,n:pyr6ro.)
Jesi li ga sreo? Nisam (nje)ga sreo (nego nekog drugog.)
BbI 3TO BH,n:eml? HeT. ( 51 3TOro He BH,n:eJI.)
Jeste li vi to vidjeli? Ne. ( Ja to nisam vidio.)
=
=
=
=
uzvične (BoCKJIIIlJ,aTeJIbHble 'IaCTHlJ,bI): 'ITO 3a 'kakav', KaK 'kako', BOT TaK 'eto', npr.:
ČESTICE (RIJEČCE)
qnl OH 3a y):(IlBIiTeJIbHbIH qeJIOBeK!
Kakav je on divan čovjek!
KaK 3TO ]'2KacHo!
Kako je to strašno!
BOT nlK OruITb ,I(6)K)J,b!
Eto opet kiše!
167
pokazne (YKa3:iTeJIbHbIe qaCnIrrbI): BOT 'evo', BOH 'eto, eno', npr.: BOT II 5I! - CKa3Ma oHa.
Evo i mene! - reče ona.
Bon O,I(Ha 3Be3,I(OqKa, Bon ,D,pyr:i5l, Bon TpeTb5l - KaK MH6ro! (rouqap6B)
Eno jedna zvjezdica, eno druga, eno treća - koliko ih ima! (Gončarov)
čestice za isticanje (yclIJIIfTeJIbHbIe qaCTIfrIbI): ,I(a)Ke 'čak', y)K(e) 'već', đer', Be,I(b 'tii', rrpHMo, rrp6cTo 'upravo', )Ke 'već, tii', npr.: ,I1;�hKe pe6enoK 3TO ilOHIIMaeT!
Čak i dijete to razumije!
Y)K 51 Te6e rroKa)K)f!
Pokazat ću ti ja već!
II
'tako
OH 06 3TOM II CJIhIIIIaTb He X6qeT!
On o tome neće ni da čuje!
06eIIIM )Ke TbI 3TO C,I(eJIaTb!
Ta obećao si da ćeš to učiniti! Što se čudiš? Taja sam ti o tome često govorio.
IIoqeMY TbI y):(IIBmIeIIIbC5I? Be)J,b 51 Te6e 06 3TOM qaCTO roBOpHJI.
čestice za ograničavanje (orpaHlIqHTeJIbHbIe qaCTHIIbI): T6JIbKO, JIII IIIb 'samo', npr.: TOJIbKO B mo6BhI CMbICJI )Krf3Hll.
Samo u ljubavi je smisao života.
JIUIllb KOe-r,I(e Brf,I(HO 6hIJIO KaK6e-To HeBbIc6Koe ,I(epeBo.
Samo se ponegdje vidjelo kakvo nisko drvo.
Među čestice ubrajaju se i neke riječce koje služe za tvorbu pojedinih riječi ili oblika: 1. -CH ( Ch) kojom se tvore povratni glagoli; -
2. -TO, -HUOY)J,h, -JIUOO, Koe- koje služe za tvorbu neodređenih zamjenica; 3. nYCTb, nYCKa", )J,a koje služe za tvorbu imperativa; 4. ObI - koja služi za tvorbu kondicionala. -
UZVICI (MEJK,n:OMETHJI)
Uzvici (Me)J(,L(OMeTH5I) posebna su vrsta nesamostainih i nepromjenjivih riječi često su to samo skupovi glasova bez određenog značenja - koje umećemo u naš govor kao čuvstvenu reakciju na različita naša doživljavanja i zbivanja u životu. Njima izražavamo osjećaj e, uzbuđenje ili raspoloženje a da ih posebno ne spo mInJemo. U rečenici uzvici nemaju izravne veze s ostalim dijelovima rečenice, ali mogu katkad preuzeti ulogu subj ekta, predikata ili atributa, npr.: Bee 3TIT TBOI1: ox IT ax MHe )')Ke Ha,n:OeJlli.
svi ti tvoji oh i ah već su mi dosadili.
OH eH roBopillI, a ORCi Bee OH-OH-OH.
On joj je govorio, a ona je samo jaukala.
Xop6IIIJrii: OH qeJIOBeK, HO IT nhiiHUQa DX! -
Dobar je on čovjek, ali i pijanac ih! -
Osobito značenje kod uzvika ima intonacij a kojom ih izgovaramo, a koja zapravo karakterizira različite naše emocije. Zato često isti uzvik izražava različita naša . duševna stanja - već prema govornoj situaciji i prema intonaciji kojom ih izgovaramo. Uzvici se po značenju dijele uglavnom na dvije vrste: u uzvike kojima dajemo oduška svojim osjećajima i uzvike kojima izražavamo svoj emotivni odnos pre ma sugovorniku i prema okolini uopće. U prvu skupinu pripadaju ovi najčešći uzvici kojima izražavamo radost, zado volj stvo, ushićenj e i sl.: ax, ox, OH, aH-aH ... ; čuđenje: a, ax, 6a 'oho', axni 'ah', 6aTIOIllKH 'bože moj ', i dr.; strah i boj azan: OH-OH, y-y, yx, Y)J(ac 'strahota' i dr.; tugu i žalost: o-o, ax, ox, OH-OH, YB:bI 'joj , jao' i dr.; odvratnost:
UZVICI
Aii-aii, KaK6ll ThI CTaJI XOp611IHU mipeHh!
Aj-aj, kako si zgodan mladić postao!
liaTlOIIUm, qTO C T066ll CrryqllJIOCh! Ymac, KaKim Cer6,L\IDI rror6,L\a!
Bože moj, što ti se dogodilo?
Ax, KaK 5I pa,L\!
Oh, kako mije drago!
YBbl, er6 )')Ke HeT B )KHBbIX!
Jao, nema ga više među živima!
cJ>y-$y, Karme rJIYuhle JIIO,L\II! (M. f6phKIIU)
Fuj-fuj, kako su to glupi ljudi! (M. Gorki)
Th$y, KaKim ep)'H,l:(a!
Fuj, kakva besmislica!
169
Strahota kakvo je danas vrijeme!
Za izražavanje različitih odnosa prema sugovorniku služe ovi najobičniji uzvici: poticanje ili zapovijed: HO, HY, HY-Te, HY-Ka, aii,L\a 'daj, hajde', HY me 'daj već', IIIa6aIII 'gotovo, dosta', 6acTa 'dosta', BOH 'van', npOqh 'dalje', MapIII 'gubi se', i dr. Tu pripadaju i zapovijedi i pozivi životinjama, npr. QhITI-QhITI 'pi-pi-pi', 6PhICh 'šic' (mački), KMC-KMC 'mac-mac', TTIPY 'stoj ! ' (konju da stane) i dr. Uzvikom ou JIM 'tii ne može biti, pa valj da nije' izražavamo nepovjerenje, sumnju u nečiju tvrdnju ili izjavu, uzvikom BOT eme 'koj ešta' neslaganje ili osudu, uzvicima ex, oro 'oho' prijekor ili čuđenje, uzvicima K qepTY , do vraga, do đavola', qepT (ero) B03hMM 'vrag (ga) odnio' i sl. negodovanj e, grdnju i sl. Pe6Hm, aMa ryrraThC5I!
Dečki, idemo se kupati!
IIomeJI BOB!
Napolje!
Trrpy! - OCTaHaBJIIIBaJI K)'qep JIoma,L\eu.
Stoj! - zaustavljao je kočijaš konje.
JI ...
Hrrqer6 He )KeJIaIO, Hflqer6 He XOq)' - II maoam! (M. f6phKIIU)
Ništa ne želim, ništa neću - i gotovo! (M. Gorki)
3x, KaK 3TO HerrpIIHTHo!
Eh, kako je to neugodno! Što si to učinio, vrag te odnio!
lIT6 ThI C,L\eJIaJI, qepT C Toooii!
Među uzvike ubrajaju se i riječi i fraze kojima izražavamo zahvalnost, kojima se pozdravljamo pri susretu ili rastanku kao što su: cnacM60, 6JIaro,L\apro, MepcM 'hvala! ', 3,L\paBcTByii(Te) 'zdravo', ,L\06Phlii ,L\eHh 'dobar dan', cnoKOMHoii HOqM 'laku noć', ,L\O CBM.IJ:aHMH 'do viđenja', Bcero xopoIIIero 'sve najbolje, svako do bro', npomaii(Te) 'zbogom' i dr. Cuacuoo TeOt\ qrO MHe rroM6r!
Hvala ti što si mi pomogao!
3.n:paBCTByUTe, .IJ:PY3hH!
Zdravo, prijatelji!
IIPODIaii, pO,L\H6ll ,L\OM!
Zbogom, rodni dome!
Posebnu vrstu uzvika čine glagolski uzvici (marOJIhHhIe Mem,L\OMthMH), koji su postali od glagola pa se �potrebljavaju uglavnom u predikatu kad se želi izraziti
170
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMATIlKA ,f\J15! KAJKl\oro
brza, živahna ili iznenadna radnja u prošlosti. Takvi su uzvici npr. 6yx (6yXHYTb) 'udariti, opaliti', xnon (xn6nHYTb) 'udariti, lupiti', Tpax (TpaXHYTb) 'tresnuti', TonK (TOnJmYTb) 'gurnuti', npbIr (nphIrHyTb) 'skočiti' i dr. OHa IlpHl:IenHJIaCb u - oy-x!
Naciljala je i - bum ( opalila)!
MapTbIllIKa... TllXOXOHbKO Me)l,Be,lVI Tom>: HorOH. (KPbIJIOB)
Majmun ... sasvim lagano gurnu medvjeda nogom. (Krilov)
A OH era XJIon ilO roJIOBe.
A on njega pljes po glavi.
=
Odvojeno od uzvika j esu riječi odnosno glasovni skupovi kojima se oponašaju neartikulirani ljudski i životinjski glasovi, kao i prirodni zvukovi. To su onoma topejske riječi (3BYKonO)l,pa)KllTenbHbIe CnOBa), npr.: xa-xa-xa (smijeh), Kxe-Kxe Kxe (kašalj), KY-KY (kukavica), KYKapeKY (pijetao), raB-raB, ppppp (pas), M5IY-M5IY (mačka), TP-P-P (grom), y-y-y-y (zavijanje vjetra) i dr. [OBOpllT C T066H, a caM: Kxe-Kxe-Kxe... CJIe3bI Ha rJIa3ax. (lIexoB)
Govori s tobom, a pritom: khe-khe-khe.. . i suze u očima. (Čehov)
eTana IleTb MbIIlIOHKY KOIlIKa: 'MsiY-Msiy, CIlU MOH KpollIKa! ' (KpbIJIOB)
Počela je pjevati mišiću mačka: 'Mijaumijau, spavaj, mili moj ! ' (Krilov)
KUIlI-KuIlI! IlOllIJIll, rycu, C KpbIJIbl\a!
Iš-iš-iš-iš-iš! Gubite se, guske, s trijema!
"
RECENICA (npE�JIO)KEHHE)
Rekli smo već da se naš govor, kojim svoje misli, želje, opažanja, osjećaje i dru ge duševne doživljaje priopćujemo drugim ljudima, sastoji od riječi povezanih u smislene cjeline, u rečenice. Rečenice (rrpe):(JIO)l(eHfI5I) su, prema tome, osnovne govorne cjeline, skupovi međusobno povezanih riječi - a katkad i samo pojedi načne riječi - kojima izričemo potpune misli.
VRSTE REČENICA Prema sadržaju misli, kao i prema namjeri govornika, rečenice se u gramatici di jele na nekoliko vrsta. Rečenica može biti: izrična (H3b5lBMTeJIbHOe ili rroBecTBOB3TeJIbHOe rrpe):(JIO)l(eHHe), kojom nešto izjavljujemo ili priopćujemo, npr.: CBeTaeT.
Sviće.
Cerop;H51 XOPOIIIa5I rrorop;a.
Danas je lijepo vrijeme.
HaCTYIIHJIa BeeRa.
Došlo je proljeće.
3aBTpa eme Re 6yp;eT p;o)l{).Vi.
Sutra još neće biti kiše.
upitna (BorrpOCMTeJIbHOe rrpe):(JIO)l(eHlIe), u kojoj je sadržano pitanje na koje oče kujemo odgovor, npr.: KTO :3To?
Tko je ovo?
KaKoiI 3ToT poMaR?
Kakav je ovaj roman?
BbI ]')Ke 06ep;amI?
Jeste li već objedovali?
IToqeM)' TbI MRe Re OTBeqa.eIIIb?
Zašto mi ne odgovaraš?
172
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!! rPAMMATI1KA )jJI!! KAlK)jOrO
zapovjedna (noBem1TeJIbHOe npe,ll)IO)l(emle) ili - u blažem obliku željna ili po ticajna (n06Y,[(HTeJIbHOe np'e,[(JIO)l(eHHe), kojom sugovornika potičemo na nešto, molimo za što ili mu što naređujemo, odnosno zabranjujemo, npr.: -
MomaTb!
Dođi ovamo! Šuti(te)!
He cryqHTe HoraMH!
Ne lupajte nogama!
,ll;aiI MHe, rro)KMyHcTa, CTaKaH BO):(br.
Daj mi, molim te, čašu vode.
OCTaHbTecb ern:e HeMHoro!
Ostanite još malo!
l/f,r(eM cero,n:IDI BeqepOM B TeaTp!
Idimo večeras u kazalište!
l/f,r(H clO,[(a!
.
uzvična (BOCKJIHIJ;:lTeJIbHOe npe,[(JIO)l(eHlfe) kojom izražavamo misao izazvanu ili praćenu snažnim osjećajem ili uzbuđenjem, npr.: Kako je ovo divno!
KaK 3TO rrpeJIecTHo! 3To �acHo!
To je strašno!
KaKoiI OH npmrnocT!
Kakav je to nevaljalac!
MRe �e Bce Ha,n:oeJIo!
Sve mije već dosadilo!
Sve te vrste rečenica mogu biti potvrdne ili afirmativne (YTBep,[(HTeJIbHble) ili pak odrične ili negativne (oTpHIJ;:iTeJIbHble). U odričnim rečenicama postoji između ruskog i hrvatskog jezika zanimljiva ra zlika. U našem j eziku stoji negacija 'ne' po pravilu uvijek ispred predikata, tj. ispred ličnoga glagolskog oblika - bez obzira na to koja se riječ u rečenici poriče. Da bi se jasno istaknulo što se u rečenici zapravo negira, koji njezin dio, odnosno koja riječ, ona se obično samo jače istakne, naglasi i pritom povisi ton. U ruskom se jeziku, naprotiv, negacija ' He' stavlja redovito ispred one riječi koja se poriče, a uz to se u govoru ističe jačim naglaskom i povišenim tonom. Negacija se može dakako, staviti i ispred ličnoga glagolskog oblika, ali se u tom slučaju negira sa držaj cijele rečenice. He si OTu:)' 06 3TOM roBopIirra (a KrO-TO
Nisam ja ocu o tome govorila (nego netko
.n:pyr6H).
drugi).
5I He OTiQ' 06 3TOM roBopHJIa (a KOM}!-
Ja ocu o tome nisam govorila (nego nekome drugome).
5I OTu:)' He
Ja ocu o tome nisam govorila (nego o nečem drugome).
HH6y,ub ,n:pyrOMY).
06 3TOM roBopHJIa (a o qeM-TO ,n:pyrOMY). 5I OTu:)' 06 3TOM He rOBOpUJIa (51 eM}! Bo06rn:e He ynoMHHMa).
Ja ocu o tome nisam govorila (to mu uopće nisam spominjala).
REČENICA
173
Poj edine vrste rečenica ne razlikuju se samo formalno, po gramatičkoj strukturi, tj . po izboru riječi poredanih po izvjesnim pravilima i u određenim gramatičkim oblicima, nego još i više po rečeničnom naglasku i intonaciji.
REČENIČNI ILI LOGIČKI NAGLASAK Rečenični ili logički naglasak (JIorI1LIecKoe Y,I\apeHHe) sastoji se u tome da se jačinom glasa i visinom tona istakne ona rij eč u rečenici kojom govornik daje svojoj izjavi određeni smisao, npr.: 1ipaT CerO,I\IDI rrpm\xaJ] (a He CeCTpa).
Brat je danas doputovao (a ne sestra).
EpaT CerO,L\HH rrpHeX?JI (He BLIepa).
Brat je danas doputovao (a ne jučer).
EpaT CerO,I\IDI npuexaJI (OH )')Ke 3,L\ecb).
Brat je danas doputovao (ovdje je već).
INTONACIJA (IIHTOHA:U:IIH) ILI MELODIKA Intonacija (HHTOmlIl,mI) ili melodika kojom izgovaramo pojedine vrste rečenica predstavlja skup od nekoliko govornih elemenata koji zajedno daju našim izjava ma željeni smisao. Intonacija ne obuhvaća samo rečenični naglasak nego i jačinu glasa, ritam i tempo govora, modulaciju visine tona u izgovoru rečenice i druge govorne komponente. Svaka vrsta rečenica ima svoju specifičnu intonaciju, pa se često samo po njoj - a ne po vanjskome, formalno-gramatičkom obliku - razabire smisao svake rečenice. Dakako, u tome postoje određene individualne razlike, ali su, uz sve to, osnovni elementi isti. Tako npr. uzvične rečenice imaju često oblik izjavnih rečenica, i samo se intonacijom odaje njihov osjećajni karakter. Uloga intonacije u određivanju smisla rečenica još se jasnije vidi kod upitnih rečenica u kojima ne pitamo upitnim riječima (zamjenicama, prilozima ili česticama), nego glagolom: one vrlo često imaju oblik izjavne rečenice, a upitni smisao dobivaju samo specifičnom intonacijom, npr.: 06e,I\ roTOB.
Objed je gotov.
06e,I\ roToB?
Je li objed gotov?
Bb! BLIepa roBopIillH C OTIIOM o MoeM rrpHe3,I\e.
Bb! BLIepa rOBOpHJII;I C OTIIOM o MoeM rrpHe3,I\e?
Jučer ste govorili s ocem o mojem dolasku. Jeste li jučer govorili s ocem o mojem dolasku?
174
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMATIIKA ,l(Jl5! KAlK,l(OrO
PROSTA REČENICA (IIPOCTOt IIPE,IJ,JIO)KEHHE)
DIJELOVI REČENICE Pojedine riječi ili skupovi riječi u rečenici koji odgovaraju na određena pita nja u vezi sa smislom i sadržajem rečenice zovu se dijelovi re Č enice (qJIeHbI rrpe,1J,JIO)KeHH�). Najvažniji su među njima subjekt i predikat; to su glavni dijelo vi rečenice (rmiBHble qJIeHbI rrpe,1J,JIO)KeHH�).
SUBJEKT Subjekt (rrO,1J,JIe)KaIIIee) jest ona riječ odnosno onaj dio rečenice o kojemu se ne što izjavljuje, a onaj dio kojim se o subjektu nešto izjavljuje naziva se predikat (cKa3YeMoe). Za subjekt se pita riječima tko? (za ljude ili životinje) ili što? (za stvari), a predikat odgovara na jedno od pitanja: što radi subjekt? ili što se s njim zbiva? - tko ili što je on? - kakavje? ili čijije? Subjekt može biti - kao što je to i u drugim jezicima - svaka riječ, pa čak i samo jedan glas odnosno jedno slovo, ali i cijela rečenica, no najčešće je to imenica ili zamjenica u nominativu, dok je predikat redovito glagol.
OH - yqeHlIK. eCIma OH maK6e?)
Brat čita. (Što radi?) On je učenik. (Štoje?)
PeKa llIHp6KaJI II my66KaJI. (KaKĆl5l aHa?)
Rijeka je široka i duboka. (Kakvaje?)
KHura Mm!. (CIb51 aHa?)
Knjiga je moja. (Čijaje?) B, v, g jesu suglasnici. (Što su?)
I>paT qllTaeT. eCIma OH oenaem?)
1>,
B, r
- comaCHble. eCIma aHil maK6e?)
EioHocmb He nopOK - IIbeca.
Siromaštvo nije mana jest kazališni komad.
PREDIKAT Predikat (cKa3yeMoe) najčešće je glagol, i to u ličnom obliku, tj. takvom u kome se raspoznaje lice koje vrši glagoisku radnju (npr. ql1TalO 'čitam', tj. ja, qHTaeIIIb 'čitaš', tj. ti, qlITaeM 'čitamo', tj . mi, itd.). Predikat je srž rečenice, najvažniji nje zin dio: on izražava osnovni sadržaj naše misli odnosno izjave. Zato rečenica katkad može biti bez subjekta (npr.: CBeTaeT. 'Sviće.' - rpeMliT. 'Grmi.' i sl.), ali je rijetko bez predikata - glagola. To biva obično kad glagol nije izričito spome nut, ali se lako podrazumijeva iz konteksta. Redovita je to pojava u ruskom jezi ku s pomoćnim glagolom 6bITb koji se u prezentu govoto uvijek izostavlja, npr.:
REČENICA
175
Zima. ( Zima je.) Hladno Ue). =
BOT Il Muma!
Evo i Miše! (Evo, i Miša dolazi.)
Glagol vrši službu predikata u rečenici bilo sam, bilo s kakvom dopunom. Glagol koji sasvim jasno i određeno izražava neku radnju, neko zbivanje ili stanje, tako da je smisao rečenice potpuno jasan i određen, naziva se glagol potpunoga znače nja (maroJI rrOJIHOrO 3HaqeHlUl). Takav glagol može sam činiti predikat u ličnim oblicima svih triju vremena i obaju načina (imperativa i kondicionala). Takav se predikat zove prosti glagolski predikat (rrpocToe rJIarOJIbHOe cKa3yeMoe). PaccBenleT.
Sviće.
OTe� qHTlieT, MaTb IIIheT.
Otac čita, majka šije.
.D:ITIl 6Y)J;yr PMoBa�hcH.
Djeca će se radovati.
IIoif.n:eM !
Idimo!
Međutim, kad glagol izražava neku više ili manje neodređenu radnju, neodređeno zbivanje ili stanje, kada, dakle, nema potpuno određeno značenje, tada ne može sam služiti kao predikat, nego ga treba dopuniti kojim drugim glagolom ili ko jom imenskom riječi. Takvi glagoli nepotpuno ga značenja (marOJIhI HerrOJIHOrO 3HaQeHlur) jesu npr. 6bITb 'biti', 6bIBaTb 'bivati', 5IBmhbC5I 'biti', Ka3aTbC5I 'činiti se', (c»)J,eJIaTbC5! 'posta(ja)ti', cTaTb 'postati', cTaHOBHTbC5I 'postajati', Ha3bIBtlTbC5I 'zvati se', CQYITaTbC5I 'smatrati se' i dr. Neki od tih glagola traže kao dopunu imenske riječi, tj. riječi koje imaju deklinaciju, dakle imenice, pridjeve i partici pe, zamj enice i brojeve. Te dopune čine imenski dio predikata (HMeHHYIO QaCTb cKa3yeMoro) ili predikatna imena, dok sam glagol povezuje taj dio predikata sa subjektom pa se zato i zove spona ili kopula (cB513Ka). Predikat koji je sastavljen od dopune (imenske riječi) i spone naziva se složeni imenski predikat (cocTaBHoe HMeHHoe cKa3YeMoe). Od navedenih glagola nepotpunoga značenja koji u predikatu dobivaju ulogu spo ne, najobičniji je OhITh 'biti'. Tipično je za ruski jezik da se u prezentu ta spona redovno izostavlja, dok u ostalim vremenima ostaje, npr.: IIaBen - cT)'iJ,eHT.
Pavao je student.
.D:HIl JKaPKHe.
Dani su vrući.
BIlHa He MOR.
Nije moja krivica.
IIor6)J,a OhImi cmiBHaH. 3TO 6Y)J;eT rrepBa5I ee noe3)J;Ka.
Vrijeme je bilo divno. Ovo će biti njeno prvo putovanje.
176
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJI rPAMMATIlKA ).\JIJI KAJK).10m
Ako je imenski dio predikata imenica, a spona je (glagol 6hITh) u prezentu izo stavljena, imenica stoji u nominativu. Ako je, međutim, spona 6hITh u perfektu ili futuru, imenica može stajati bilo u nominativu, bilo u instrumentalu, a samo uz neke glagole (npr. cTan, 5IBJIj{ThC5I, CLIIITllThC5I, Ha3hIBllThC5I, Ka3aThC5I i dr.) imenica ili pridjev mogu stajati samo u instrumentalu. I1IDKeHep I1BaH6B
-
HOBliTOp.
Inženjer Ivanov j e inovator.
BJIa,LIllMHp OhIJ1 yqHTeJIh (yqUTeJIeM).
Vladimir j e bio učitelj.
CecTpa cnirIa B3POCJIOH )J;eBymKOH.
Sestra je postala odrasla djevojka.
IIpocpeccop IIeTp6B CqllTlieTCH BeJIUKUM
Profesor Petrov smatra se velikim
yqeHhIM.
znanstvenikom.
Neki glagoli nepotpunoga značenj a (npr. CTan 'postati', HaLIllTh 'početi', npO,L\OJI)l(llTh 'nastaviti', nepecTaTh 'prestati', K6HqllTh ' svršiti', MOLIh 'moći', XOT<)T!, 'htjeti', )l(eJIllTh 'željeti', YMeTh 'znati', CTapllThC5I 'nastojati', HaMepeBllThC5I 'namjeravati', C0611PllThC5I 'spremati se' i dr.) iziskuju za dopunu značenja u pre dikatu često drugi glagol i infinitivu. Takav predikat, sastavljen od dva glagola, naziva se složeni glagolski predikat (cocTaBH6e rJIar6JIhHOe cKa3YeMoe). Pe6eHoK CTaJI (miqaJI) KpUqaTh.
Dijete je počelo vikati.
HeM6iI He MOlKeT rOBopuTh.
Nijem ne može govoriti.
B:imJ. YMeeT xopom6 urpaTh B maXMaThI.
Valja zna dobro igrati šah.
Aem cTap!iJJuch nOMoraTh MaTepH 110 X035liicTBY·
Djeca su nastojala pomagati majci u kućanstvu.
Rečenica koja kazuj e j ednostavnu misao, izraženu jednim subjektom i jednim predikatom kao težištem cijele rečenice, naziva se prosta rečenica (npocT6e npe,L\JIO)l(eHlle). Ako se takva jednostavna rečenica sastoji samo od subjekta i predikata, zove se prosta neproširena rečenica (npocT6e HepacnpocTpaHeHHoe npe,LIJIO)l(eHHe). Međutim, takvim se rečenicama u našem govoru služimo dosta rijetko, jer su obično suviše općenite. Ako želimo da nam izjava bude potpunija, određenija, bogatija sadržajem, stavljamo uz subjekt i predikat još i druge riječi - dodatke ili sporedne dijelove rečenice (BTopocTeneHHhle qJIeHhI npe,L\JIO)l(eHIl5I); to su atribu ti, objekti i adverbne oznake. Tako nastaje prosta proširena rečenica (npocT6e pacnpocTpaHeHHoe npe,LIJIO)l(eHlle). Tako bi se npr. prosta neproširena rečenica:
I Ptičica pjeva. mogla proširiti otprilike ovako:
REČENICA
MarreHbKa5I nTlI'lKa COJIOBeH BeCHOH li JIeTOM BeCeJIO noeT CBOlO npeJIeCTII)'IO neCHIO.
177
Mala ptičica slavuj u proljeće i ljeto veselo pjeva svoju divnu pjesmu.
ATRIBUT Atribut (oIlpe�eJIemJe) je dodatak koji pobliže opisuje ili određuje imenicu (po nekad i zamjenicu), bez obzira na to kakvu funkciju ona u rečenici vrši. Atribut izražava uglavnom kakvoću i razne osobine predmeta i odgovara na pitanja ka kav, koji, čiji, koliki je predmet što ga imenica označuje. Atributi su najčešće tzv. pridjevske riječi, tj. pridjevi, participi, pridjevske zamje nice (tj. one koje imaju oblike i deklinaciju pridjeva) i brojevi. Te se riječi stavljaju uz imenice i slažu še s njima u rodu, broju i padežu, pa se zato i nazivaju uskla đeni atributi (comacoBaHHble OIlpe�JIeHIuI). Ha ChIPYIO 3eMJIIO IlaJI ryCTOH TyM:lH.
YTOMJIeHHhIe rrrpOH J\eTU 6bICTpO 3acHYJIH. B H:lmeM J\oMe MH6ro KpacHBhIx
KapTHH. YTIJlTeJTh 6eceJ\oBaJI C nHThID
yqeHUK:lMu.
Na vlažnu zemlju pala je gusta magla.
Djeca zamorena igrom brzo su zaspala. U našoj kući ima umogo lijepih slika. Učitelj je razgovarao s petero učenika.
Međutim, kao atributi mogu u rečenici služiti i neke druge vrste riječi, osobito imenice. U toj funkciji imenice često stoje u genitivu te obično izražavaju pripa danje, kakvoću, količinu ili kakvu drugu osobinu predmeta što ga imenuje ime nica, a mogu staj ati i s prijedlozima. OTen: liopHca li3BeCTHbIH BpaTI.
Borisov otac je poznati liječnik.
Ham yqHTeJIh $H3UKU - TIeJIOBeK peJ\KOH
J\06pOThl.
Naš je nastavnik fIZike čovjek rijetke dobrote ( rijetko dobar čovjek).
Ha nyry rraCJI6Cb CT:lJ\O OBen:.
Na livadi je paslo stado ovaca.
)l;Beph B KOMHary 6bIJIa OTKpbITa.
Vrata sobe bila su otvorena.
=
Katkad može i prilog vršiti ulogu atributa, npr.: )l;opora HanpUBo BeJ\eT B JIec.
Cesta udesno vodi u šumu.
BMeCTe C TIaeM rr6J\aJIli rocniM HHn:a BCMHTKy, KOTJIeTbI, MaCJIO, MeJ\.
Zajedno s čajem ponudili su gostima meko kuhana jaja, kotlete, maslac i med.
B J\OMe TaM HaBepxY )l(J[BeT MOH J\Pyr.
U kući tamo gore živi moj prijatelj.
178
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA51 rPAMMATIlKA i\J151 KAlKi\OrO
Budući da se ti oblici atributa ne slažu u rodu, broju i padežu s imenicom uz koju stoje, nazivaju se neusklađeni atributi (HecorrracoBaHHble orrpe)J,JIemI5I). Dok se atributi dodaju uglavnom imenicama, mogu se glagolu, tj. predikatu, radi bliže oznake dodavati objekti i adverbne oznake.
OBJEKT Objekti ()J,orrOJIHeHH5I) su riječi koje se u rečenici dodaju najčešće glagolima (od nosno imenicama s glagolskim značenjem a ponekad i pridjevima), a označavaju osobe ili predmete na koje se odnosi glagolska radnja. Objekti su obično imenice ili zamjenice, a mogu biti i druge vrste riječi ako su upotrebljene kao imenice. Objekt može biti direktan ili indirektan. Direktni (ili bliži) objekt (rrp5IMOe )J,orrOJIHeHHe) naziva se onaj objekt koji stoji uz prelazne glagole u akuzativu bez prijedloga, a odgovara na pitanje koga? ili što? i na koji, tako reći, »prelazi« glagolska radnja, npr.: 5lma mo6IIT CBOIO ceCTPY AHHY. (Koro OH mo6HT?)
Jaša voli svoju sestru Anu. (Koga voli?)
IIaBeJI 'IHnieT ra3ery, Mama rOToBHT CBOH ypOKH. (lITO?)
Pavao či� novine, Maša sprema svoje lekcije. (Sto?)
Direktni objekt stoji ponekad i u genitivu - kao i u hrvatskom jeziku. To biva u dva slučaja; kad se objektom ne označuje čitav predmet, nego samo jedan njegov dio (to je tzv. dijeini ili partitivni genitiv), i kad je glagol zanijekan negacijom ne, npr.: MMb'IHK CbeJI )')Ke BeCb xJIe6, )J,an eMY eIlle me6a.
Dječak je već pojeo sav kruh, daj mu još kruha.
5I eIlle He qHTM :hou HOBOU
Nisam još čitao ovu novu knjigu.
KHHrH.
No, i u ruskom jeziku obično može - kao i u hrvatskomu - uz zanijekani glagol stajati i objekt u akuzativu, npr.: OH He rrpep,yCMOTPeJI BCeX B03MoiKHocTeu (BCe B03MO)lmOCTlI). 5I eIlle He qHTM 3ry HOBYIO
KHHry.
Nije predvidio svih mogućnosti (ili: sve mogućnosti). Nisam još čitao ovu novu knjigu.
Indirektni (ili dalji) objekt (KocBeHHoe )J,orrOJIHeHHe) izražen je bilo akuzativom s prijedlogom, bilo kojim drugim zavisnim padežom bez prijedloga ili s njim.
REČENICA
179
Taj objekt izražava različite odnose predmeta prema glagolskoj radnji, izraženoj obično neprelaznim ili povratnim glagolom, npr.: )Kemlro BaM CKoporo BhI3)J,OpOBJH�HIUI.
Želim vam brzo ozdravljenje.
,[(erH paL\JlOTc5I 3HMe.
Djeca se raduju zimi.
MOJIo.n;e)KJ, YBJIeKaeTC5I $yr66JIOM.
Mladež se zanosi nogometom.
Y'leHble roBOPHJIH o CBOHX .n;ocTIDKeHHHx.
Znanstvenici su govorili o svojim postignućima.
Često se indirektni objekt upotrebljava i uz prelazne glagole kao drugi objekt više puta u dativu - uz direktni objekt u akuzativu, npr.: ,[(aii MHe KYCOK XJIe6a, rro)KfuryiicTa. HroPb rrpHHec KHHI)' 60JIhHOMY .n;PYry.
Daj mi komad kruha, molim. Igor je donio knjigu bolesnom prijatelju.
BJIa.n;HMHp JIOBIIT phI6y co CT3PllIHM 6paToM.
Vladimir lovi ribu sa starijim bratom.
MaTb rrplIrrlIcarra K nHChMY HeCKOJIhKO CTPOK.
Mati je pismu dopisala nekoliko redaka.
Svaki glagol koji po svojoj prirodi može uopće imati kakav dodatak traži kao do punu objekt u određenom padežu - bilo s prijedlogom, bilo bez njega. Slaganje glagola s određenim padežom objekta naziva se glagolska rekcij a (mar6JIhHOe yrrpaBmSHlIe).
REKCIJA RUSKIH GLAGOLA Rekcija ruskih glagola najvećim se dij elom podudara s rekcijom analognih ili sličnih glagola u hrvatskom jeziku, ali ima ipak podosta slučajeva gdje glagol u ruskom jeziku traži drukčiji objekt nego u hrvatskom. Evo nekoliko najobičnijh primjera: 6JIaro)J,apHTh Koro-HH6y.n;b 3a 'lTO-HII6y.n;b zahvaljivati komu za što OT .n;YIIIH 51 Bac 6JIaro)J,apro 3a rroMoIIIb.
Od srca vam zahvaljujem za pomoć.
BcnOMHH3Th KOrO-'lT6-H., o K6M-'leM-H.
sjećati se koga/čega
OH 'laCTO BcnOMHHaeT ro.n;a, rrpoBe.n;eHHble B .n;epeBHe.
On se često sjeća godina provedenih na selu.
OHa Ka)K.n;bIH .n;eHb BcnoMHH3eT o cBoen M3TepH.
Ona se svaki dan sjeća svoje majke.
rH3ThcH 3a KeM-'leM-H.
goniti koga/što
Co6aKII rHaJIHCh 3a 3anIIeM.
Psi su gonili zeca.
180
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PVCCKAlI rPAMMATI1KA IVIlI KAlK).10ro
roTOBHTbCH K 'leMY-H.
spremati se za što
B KOHl�e ceMecTpa cTyp,eHThI rOTOBHJIHCb
Na kraju semestra studenti su se spremali
K 3K3aMeHaM.
za ispite;
P,H'lIlTbCH KOrO-'lero-H.
izbjegavati koga/što
3TOT pe6eHoK P,HqHTCH Bcex nocTopoHHHX.
Ovo dijete izbjegava sve strane ljude.
P,06HTbCH 'lerO-H.
postignuti što
Ycepp,HhIM Tpyp,OM BCerp,a )J,06bembcH
Marljivim radom uvijek ćeš postići uspjeh.
ycnexa. p,oBepHTbcH KOMY-'leMY-H.
pouzdavati se u koga/što
MhI p,oBepHeM co6cTBeHHbIM
Pouzdajemo se u vlastite dojmove.
BneqaTJIeHHHM. p,omp,aTbcH KOrO-'lero-H.
dočekati koga/što
fpyrrrra TypHCTOB p,omp,aJIaCb noe3)J,a.
Skupina turista dočekala je vlak.
p,opomHTb KeM-'leM-H.
visoko cijeniti koga/što; strepiti nad kim/čim
Bce p,opomaT xopomHM pa6oTHHKOM.
Svi visoko cijene dobra radnika.
OHa )J,opomHT Kam)J,oii KoneiiKoii.
Ona dršće nad svakom kopjejkom.
)J,OCTHqb ()J,OCTHrHYTb) 'lerO-H.
stići do čega; dočekati što
IIYTemecTBeHHHK Be'lepOM )J,ocTHr
Putnik je uvečer stigao do malog sela.
MaJIeHbKOii P,epeBHH. OHa )J,ocTHma my6oKoii cTapocTH.
Dočekala je duboku starost.
)J,blmaTb 'leM-H.
udisati što;fig. odisati čim
Xopomo P,hImHTcH cBemHM ropHblM
Dobro je Udisati svjež gorski zrak.
B03P,YXOM. Ero JIHn;O P,bImaJIO oTBaroii.
Njegovo je lice odisalo odvažnošću.
maJIeTb o KOM-'leM-H.
žaliti za kim/čim, zbog koga/čega
OHa p,OJITO maJIeJIa O nOTepe chlHa.
Ona je dugo žalila zbog gubitka sina.
m)J,aTb KOrO-'lero-H.
čekati (na) koga/što
MhI P,OJIro mp,aJIH ero npHe3)J,a.
Dugo smo čekali (na) njegov dolazak.
meJIaTb 'lerO-H.
željeti što
iKeJIaIO Te6e CqaCTbH II ycnexa B )l(113HH.
Želim ti sreću i uspjeh u životu.
mepTBoBaTb 'leM-H.
žrtvovati što
OH mepTBOBaJI JIHqHoii mH3HbIO 3a Kaphepy.
Žrtvovao je privatni život za karijeru.
3a6hITb o KOM-'leM-H.
zaboraviti (na) koga/što
51 3a6hIJI o TBoeM npHmameHHH.
Zaboravio sam (na) tvoj poziv.
REČENICA
HrpaTh Ha 'leM-H.
svirati (na, u) što
ORli xopoIII6 HrpaeT Ha pORJ1e.
Ona dobro svira glasovir.
H36aBHThCB OT 'ler6-H.
izbjeći što
MOH ,n:pyr e,n:mi H3oaBHJ1CB OT CMepTH.
Moj prijatelj jedva je izbjegao
smrt.
H36eraTh Kor6-'ler6-H.
izbjegavati koga/što
ORli H36eraeT BCTpeqH c HHM.
Ona izbjegava susret s njim.
H3MeHHTh KOMY-'leMY-H.
izdati koga/što
O,n:HH H3 caMhIX T5DKeJIbIX rpex6B -
Jedan od najtežih grijeha je izdati svog
H3MeH1lTh cBoeMY i1:PYry.
prijatelja.
HHTepecoBaThcB KeM-'leM-H.
zanimati se za koga/što
Er6 cecTpa HHTepecyeTcH J1HTepaTYpoii.
Njegova sestra zanima
HCKaTh 'ler6-H.
tražiti što
He HlII,H BqepamHero i1:HH.
Ne traži jučerašnji dan.
181
se za književnost.
KacaThcH Kor6-'ler6-H.
ticati se koga/čega, dodirivati koga/što
IlHcaTeJIb KacaeTCH B cBoeH KHHre MHorHx BonpocoB mH3HH.
Pisac dodiruje u svojoj knjizi mnoga životna pitanja.
3TO MeHR He KacaeTCH.
To se mene ne tiče.
J1I060BaThCH 'leM-H.
diviti se čemu, uživati u čemu
HeJIb351 He J1I060BaThCH KpacoTaMH HaIIIeH p6,n:HHbI.
Čovjek ne može a da se ne divi ljepotama naše domovine.
Ha6J1IOi1:aTh 3a KeM-'leM-H.
promatrati, pratiti koga/što
,n:eTH Ha6J1IOi1:aJ1H 3a nOJ1eTOM IITH�.
Djeca su promatrala (pratila) let ptica.
Hai1:eHThCH Ha qr6-H.
nadati se čemu
Ka)K,n:bIH Hai1:eeTCH Ha CqaCThe B )KH3HH.
Svak se nada sreći u životu.
HaCJ1a�aThCH 'leM-H.
uživati u čemu
CecTpa HaCJ1ami1:aeTCH neHHeM H MY3h1KOii.
Sestra uživa u pjevanju i glazbi.
HaCJ1ei1:0BaTh KOMY-H.
nasljeđivati koga
Ilo 3aK6HY ,n:eTH HaCJ1ei1:YIOT OTIJ,y.
Po zakonu djeca nasljeđuju oca.
Hy�aThcH B K6M-'leM-H.
imati potrebu za kim/čim, trebati koga/što
bOJIbHOH Hymi1:aJ1CH B nOMOlIl,H.
Bolesnik je trebao pomoć.
o6BHHHTh Kor6-H. B 'leM-H.
okriviti, optužiti koga za što
MMb'lHKa 06BHHHJ1H B HeqeCTHocTH.
Dječaka su okrivili za nepoštenje.
06J1ai1:aTh qeM':H.
posjedovati što
POCCH5I o6J1ai1:aeT orpoMHhlMH HCTOqHHKaMH CblPb5l.
Rusija posjeduje goleme izvore sirovina.
182
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKMI rPAMMATllKA IIJUI KAlK,I\OrO
o6paTlITbCH K KOMY-qeMY-H.
obratiti se komu/čemu
ChIH 06paUIJICH 3a COBeToM He K OTIJ,)T, a
Sin se za savjet nije obratio ocu, nego
K Ml1TepH.
majci.
o6yqaTb Kor6-H. qeMY-H.
učiti koga što, poučavati koga u čemu
I1perro)J,aBaTeJ1h o6yQaeT YQeHHKOB
Nastavnik uči učenike ruski jezik.
PYCCKOMY H3bIKY· OBJIa�eTb KeM-qeM-H.
osvojiti što
IIHocTpaHHhIe TOpr6BIIhI OBJIa�eJIH
Strani trgovci osvojili su naše. tržište.
HaIIIHM phIHKOM. oiKH�aTb Kor6-qer6-H.
čekati, očekivati koga/što
MaTh HeTeprreJ1IIBo OiKH�aJIa cBH�aHHH C ChIHOM.
Majka je nestrpljivo očekivala sastanak sa sinom.
oKa3aTbcH qeM-H.
pokazati se kao
T6qKa, KOT6pYID MhI 3aMeTHJ111 Ha ropll36HTe, OKa3aJIaCb napoxo�oM.
pokazala se kao parobrod.
oCBo6o�HTbCH OT Kor6-qer6-H.
osloboditi se koga/čega
5I oCBo6o�HJICH
Oslobodio sam se svih poslova i otputovao
oT)J,hIxaTh.
OT Bcex �eJI II yexaJ1
Točka koju smo primijetili na horizontu
da se odmorim.
oTKa3aTb KOMY-H. B qeM-H.
odbiti komu što
I1poe3)I
Prolaznik je starici odbio pomoć.
oTKa3aTbCH OT qer6-H.
odreći se čega, odbiti što
CTapyxa OTKa3aJIaCb OT noe3�KH K CBOeH: )J,6qepll.
Starica se odrekla puta svojoj kćeri.
OTHOCHTbCH K KOMY-qeMY-H.
odnositi se prema komu/čemu; ticati se koga/čega
CecTPa xopom6 OTHOCHTCH K 6p:iTy.
Sestra se lijepo odnosi prema bratu.
3TO C �eJIy He OTHOCHTCH.
Ovo se toga ne tiče. (Ovo ne pripada ovamo.)
naxHYTb qeM-H.
mirisati na što
3)J,ech naxHeT ljmaJIKaMH.
Ovdje miriše na ljubice.
no�oiiTH K KOMY-qeMY-H.
prići komu/čemu
D0J1hH6H: no�oIlleJI K OKHY.
Bolesnik je prišao prozoru.
no�paiKaTb KOMy-qeMY-H.
oponašati, imitirati koga/što
,n:eTH qaCTO no�paiKalOT pO�HTeJIHM II
Djeca često oponašaju roditelje i učitelje.
YQHTemiM. n03�paBmiTb Kor6-H. C qeM-H. .
čestitati komu što
IIo3�paBmilO Te6B C �HeM pOiK�eHHH.
Čestitam ti rođendan.
nOCMoTpeTb Ha Kor6-qT6-H.
pogledati koga/što
,
j
REČENICA
183
IIoCMoTpH Ha :hy npeJIeCTHYIO KapTHHY. Pogledaj ovu divnu sliku. nocTynHTb Ha tITO-H.
stupiti u što
IIocJIe OKOHtIaHIUI mKOJIbI aHa nOCTynHJIa
Po svršetku škole stupila je u službu.
Ha CJIYIKOY. npeHeopeniTb KeM-tIeM-H.
podcjenjivati koga/što
KaK tIaCTO JIID�H npeHeopenilOT �pYlKecKHMH cOBhaMH!
Kako često ljudi podcjenjuju prijateljske
npHOJIHIKRTbCH K KOMY-tIeMY-H.
približavati se komu/čemu
Hama MamHHa 6bICTPO npHOJIHIKRJIaCb K
Naš se auto brzo približavao gradu.
savjete!
rOpo)J;y. npHBhIKHYTb K tIeMY-H. MO)KHO npHBhIKHYTb �a)Ke K OOJIH.
naviknuti se na što Čovjek se može naviknuti čak i na bol.
npH3bIBRTb KorO-H: K tIeMY-H.
pozivati koga na što
Orrrr03HIIwl npH3bIBRJIa K OOn:KOTY BbI60pOB.
Oporba je pozvala na bojkot izbora.
npHmiTbcH 3a tITO-H.
prihvatiti se čega
5I �OJI)KeH BCePbe3 npHHJITbCH 3a paooTY.
Moram se ozbiljno prihvatiti posla.
npHyqRTb KorO-H. K tIeMY-H.
navikavati, priučavati koga na što
PO�IheJIH npHyqRIOT )J;eTen: K nopH)J;KY.
Roditelji navikavaju djecu na red.
npHxo)J;HTb K KOMY-H. 3a tIeM-H.
dolaziti komu po što
JIID�H npHXO)J;HT K Hen: 3a cOBeToM.
Ljudi joj dolaze po savjet.
npoCHTb KorO-H. tIerO-H. (o tIeM-H.)
moliti koga (za) što
Pe6eHOK npOCHJI MaTb pa3pemeHHH (o pa3pemeHHH) IIOllTII B KHHO.
Dijete je molilo majku (za) dopuštenje da ide u kino.
paOOTaTb Ha KorO H.
raditi za koga
TbICO% tIeJIaBeK paOOTaJIH Ha :hy
KOMmiHHIO HeJIeraJIbHo.
Tisuću ljudi radilo je za tu tvrtku nelegalno.
pacnopH)J;HTbCH tIeM-H.
rasporediti što
IIepe� CMePTbIO OH pacnopH)J;HJICH BceM CBOHM HMYmecTBoM.
Pred smrt je rasporedio sav svoj imetak.
paccKa3RTb rrpo tITO-H.
ispričati o čemu
PaCCKalKH MHe npo KpRCHYIO IllRnoqKY.
Ispričaj mi o Crvenkapici.
PHCKOBRTb tIeM-H.
riskirati što
-
Mall rrpwiTeJIb Be�eT MamllHY HHOma TaK, Moj prijatelj katkad vozi auto tako da riskira i svoj i tuđi život. tITO pHcKyeT H CBoen: H qYlKon: IKH3HblO.
CKOpOeTb o KOM-tIeM-H.
tugovati za kim/čim, zbog koga/čega, oplakivati koga/što
184
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMATI1KA ):\Jl5! KAlK):\OrO
,lJ;eBYIIIKa ,n:6JIro CKOpOeJIa O IIOTepH cBoer6 ,n:pyra.
Djevojka je dugo tugovala zbog gubitka svojega prijatelja.
CJIe,JJ;HTb 3a KeM-qeM-H.
pratiti koga/što, paziti na koga/što
MhI CJIe,n:HM 3a ycnexaMH HaYKH.
Pratimo uspjehe znanosti.
Ea6YIIIKa CJIe,n:HJIa 3a BHYKOM.
Baka je pazila na unuka.
CJIe,JJ;oBaTb KOMY-qeMY-H. MhI qaCTO CJIe,JJ;yeM MO,JJ;e.
povoditi se za kim/čim Često se povodimo za modom.
CJIymaTbcH Kor6-qer6-H.
slušati koga/što, pokoravati se komu/čemu
Pe6eHoK CJIymaeTcH MliTepH.
Dijete sluša majku.
,lJ;pyr nocJIymaJICH Moero COBeTa.
Prijatelj je poslušao moj savjet.
COJKaJIeTb o qeM-H.
žaliti za čim
OH COJKaJIeeT o CqaCTJIHBbIX ,JJ;HHX cBoeii IDHOCTH.
On žali za sretnim danima svoje mladosti.
COMHeBaTbCH B K6M-qeM-H.
sumnjati u koga/što
MhI He COMHeBaeMCH B CBOHX CHJIax.
Ne sumnjamo u svoje snage.
CTaTb KeM-H.
postati što
Ee IIo,n:pyra CTaJIa H3BeCTHoH neBHIJ,eH.
Njezina je prijateljica postala poznata
pjevačica. cTecmiTbcH Kor6-qer6-H.
ustručavati se pred kim/čim
,lJ;em HHor,JJ;a cTecHHIOTcH B3pOCJIbIX.
Djeca se katkada ustručavaju pred
odraslima. CTOPOHHTbCH Kor6-qer6-H.
izbjegavati koga/što
,lJ;eTH HHor,n:a HHCTHHKTHBHO CTOPOHHTCH
Djeca ponekad instinktivno izbjegavaju
He,JJ;oopbIX JIIO,JJ;eH.
zle ljude.
CTpeMHTbCH K qeMY-H.
težiti za čim Čovjek uvijek teži za srećom.
LIeJIOBeK Bcer,n:a CTpeMHTCH K CqaCTbIO.
TocKoBaTb o (no) K6M-qeM-H.
čeznuti za kirn/čim
MaTh TOCKOBaJIa o ,n:eTHx.
Majka je čeznula za djecom.
yoeJK,JJ;aTb Kor6-H. B qeM-H.
uvjeravati koga u što
OHa yoeJK,JJ;aJIa opaTa B npaBHJIbHOCTH cBoer6 IIocTYIIKa.
Uvjeravala je brata u pravilnost svojeg
YBepHTbCH B qeM-H.
uvjeriti se u što
postupka.
OH YBepHJICH B ee JIIOOBII.
Uvjerio se u njezinu ljubav.
YBJIeKaTbCH KeM-qeM-H.
oduševljavati se za koga/što, kirn/čim
OH YBJIeKaeTCH $OTorpa$HeH.
On se oduševljava fotografijom.
ynpeKaTb Kor6-H. B qeM-H.
koriti koga za što, zbog čega
HaIIIero coce,n:a qaCTO ynpeKaIOT B
Našega susjeda često kore zbog škrtosti.
cKYnocTH.
i
REČENICA
185
yxaJKHBaTb 3a KeM-H.
njegovati koga
Man, yxaJKHBaeT 3a peoeHKoM.
Majka njeguje dijete.
TpeooBaTb 'lerO-H. OT KorO-H.
tražiti što od koga Čitatelji traže od pisca istinit opis života.
1JHTaTeJIH TpeOYIOT OT nHCaTeJIH npaB)];HBOrO onHcaHHH )KH3HH. yqHTbCH '1eMY-H.
učiti što
Mb! Bce yqHMCH I10-HeMHory qeMYHHOY)];b H KaK-HH6yl'(b. (IIYIlIKHH)
Svi mi pomalo učimo što bilo i kako bilo. (Puškin)
xBaTaTb (XBaTHTb) 'lerO-H. 3THX l'(eHer MHe XBaTHT 1'(0 KOHu;a
(bezlično) dotjecati (doteći) što
Ovaj novac doteći će mi do kraja mjeseca.
MeC5!u;a. htjeti što
XOTeTb 'lerO-H. 5I XOqy CBo06)];bI
H pOKOH. (JIepMoHToB)
Hoću slobodu i mir. (Ljermontov)
qyJK)J;aTbCH KOrO-'1ero-H.
izbjegavati koga/što
OH Y)Ke l'(aBHO qYJK)];aeTCH oom:eCTBa.
On već odavno izbjegava društvo.
Indirektni objekt u različitim padežima upotrebljava se katkad i u atributivnoj službi, tj . kao dopuna imenicama, osobito onima koje su postale od glagola te znače glagoisku radnju, npr.: PYOKa m'ica rrpol'(OJI)KanaCb BCI{) 3HMY.
Sječa šume trajala je cijelu zimu.
OKpacKa KBapTllpbl 3aH5!JIa I'(Ba 1'(H5!.
Za bojanje stana trebalo je dva dana.
3aBe)];OBaHHe llIKOJIOU TPYI'(Ha5! pa6oTa.
Upravljanje školom težak je posao.
-
Ha cJIei'J:YIDII(eii Hel'(eJIe Mb! rrpOI'(OJI)K:liM
pa3roBop o COCTOHHHH KYJIbTYPbI B HameM rOpol'(e.
Sljedeći tjedan ćemo nastaviti razgovor o stanju kulture u našem gradu.
Indirektni objekt mogu kao dopunu imati i neki pridjevi. Evo nekoliko primjera gdje se rekcija ruskih pridjeva ne podudara s rekcijom odgovarajućih pridjeva u hrvatskom jeziku: rOTOBblU K '1eM)r-H.
spreman za što
Cr)'.I.(eHT rOTOB K 3K3aMeHaM.
Student je spreman za ispite.
noxoJKHu Ha KOrO-'1TO-H.
sličan komu/čemu
ChIH '1acTO nOXOJK Ha OTlI,a, a 1'(0'lb Ha
Sin je često sličan ocu, a kći majci.
MaTb.
My-'1eM)r-H.
PM (6bITb) KO
radovati se komu/čemu
H
Vrlo se radujem tvojem uspjehu.
O'leHb pa)]; TBoeMY yncexy.
pacnOJIOJKeHHblU K KOM)r�H.
sklon komu, raspoložen prema komu
186
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJI I'PAMMATIlKA ,llJlJI KAJK,IIOrO
OHa K HeMY 6qeHb pacnOJIOJKeHa.
Ona mu je vrlo sklona.
CKJIOHHhIH K qeM)'r-H.
sklon čemu
OH qeJIOBeK, CKJIOHHblH K Haf'IHoH pa60Te.
Onje čovjek sklon znanstvenom radu.
CHUCXO/1:HTeJIhHhIH K qeM)'r-H.
popustljiv prema čemu
Ham yuiTeJIb HHOr,!l,a CnMmKOM CHUCxO/1:HTeJIeH K omH6KaM ytIeHHK6B.
Naš je nastavnik katkad previše popustljiv prema pogreškama učenikii.
CTPOruH K KOM)'r-H.
strog prema komu
OTelJ, 06bIKHoBeHHo CTPOJKe K /1:enIM, 'IeM MaTb.
Otac je obično stroži prema djeci nego majka.
-
ADVERBNE OZNAKE Adverbne oznake (06CT05lTeJIbCTBa) su dodaci predikatu, tj. glagolu, kojim se gla golska radnja pobliže određuje u pogledu mjesta gdje se zbiva, vremena, načina, uzroka zbivanja itd. Ti su dodaci po obliku najčešće prilozi (adverbi), glagolski prilozi ili imenice u zavisnim padežima s različitim prijedlozima ili bez njih. Adverbna oznaka mjesta (o6CT05lTeJIbCTBO MecTa) izražava mjesto, ishodište ili pravac glagolske radnje i odgovara na pitanja r,!l,e? 'gdje?', oTKy,!l,a? 'odakle?', Ky,!l,a? 'kamo?', ,!l,OKY,!l,a? 'dokle?'. B/1:aJIH BH,lJ,HemICb BbIc6KHe r6pbI.
U daljini su se vidjele visoke gore.
)l;op6ra cnycKaeTC}! BHH3.
Put se spušta nizbrdo.
)l;OM CTOM Ha onYIUKe JIeca.
Kućaje stajala na rubu šume.
OX6THHK BhImeJI U3 JIeca.
Lovac je izašao iz šume.
Tyqa yrIeCJIaCb Ha BOCTOK.
Oblakje brzo otplovio na istok.
Adverbna oznaka vremena (o6CT05lTeJIbCTBO BpeMemI) označava vrijeme gla golske radnj e i odgovara na pitanja KOr,!l,a? 'kada?', C KaKMX nop? 'otkada?', ,!l,O KaKMX nop? 'dokle?', KaK ,!l,6nro? 'kako dugo?'. II03/1:HO Be'lepOM MbI BepHYJIHCb ,!l,OMOH.
Kasno navečer vratili smo se doma.
IIacryx OTBeTHJI He CKOpO.
Pastir nije odmah odgovorio.
Hu /1:HeM HU HO'lblO MaTb He HaXO,!l,HJIa IlOK6}!.
Ni danju ni noću majka nije nalazila mira.
KpecTbIDIHH ,!l,6JI)KeH pa66TaTb C paHHero yrpa /1:0 HO'lU.
Seljak mora raditi od ranog jutra do mraka.
OX6THHKH BCIO HO'lh pa3roBapHBamI o CBOMx ycm\xax.
Lovci su cijelu noć razgovarali o svojim uspjesima.
REČENICA
187
Adverbna oznaka načina (06CT05lTeJ1hCTBO o6pa3a ,n:eiicTBH5I) izražava način na koji se vrši glagolska radnja, upućujući na razne pojedinosti i odgovarajući na pitanja KaK? 'kako?', KaKHM o6pa30M? 'na koji način?'. lJ:eBO"lKa ynhI6aJIaCh npHsiTHo II miCKOBO.
Djevojčica se smiješila ljubazno i umiljato.
CTapU:K WeJI ObICTPO, MaxaH PYKaMH.
Starac je išao brzo, mašući rukama. Šuteći je slegao ramenima.
OH MOJIqa rrO)!(M IIJIe"laMII. MMh"lIIK rrpII6e)!(M C HCnYraHHblM JIHu:OM.
Dječakje dotrčao uplašena lica.
Način glagolske radnje kazuje se katkad i usporedbom (cpaBHeHHeM), npr.: KaMHeM Ha cep,l.\ue QrrycTU:JIaCh rpYCTh.
Kao kamen se tuga svalila na srce.
... rreB"lIIe CBOU:MII rp 6MKIIMII roJIOCaMII cryqaT rro ee roJIOBe, KaK MOJIOTKaMH. (A. II. 1JexoB)
. .. pjevači svojim gromkim glasovima udaraj� joj po glavi, kao čekićima. (A. P. Cehov)
Adverbne oznake količine i stupnja (06CT05lTeJ1hCTBa MephI H cTerreHH) srodne su način skim adverbnim oznakama i odgovaraju na pitanja HaCKOJ1hKO? 'koliko?', B KaKoii Mepe? 'u kojoj mjeri?', KaK MHoro? 'kako mnogo?', KaK ,n:onro? 'kako dugo? ', CKOJIhKO pa3? 'koliko puta? '. MMh"lIIKY cTpacTh XOTeJIOCh ryrnaTb.
Dječakje silno želio jesti.
B6JIHhI CHJIhHO rrJIeCKMII Ha MMeHhr
Valovi su snažno zapljuskivali mali čamac.
POMaH TUxuu /(011 5I rrPO"leJI )')Ke TP" pli3a.
Roman Tihi Don pročitao sam već tri puta.
Adverbna oznaka uzroka (06CT05lTeJ1hCTBO rrpHqHHhI) kazuje uzrok ili razlog zašto se vrši ili ne vrši glagolska radnj a i odgovara na pitanja rrOqeMY? 'zašto?', OT"lero? 'zbog čega?', rro KaKoii rrpII"lHHe? 'iz kojega razloga? '. lJ:eBO"lKa rrOKpaCHeJIa OT cTbma.
Djevojčica je pocrvenjela od (= zbog) stida.
OT AOJIrOrO cU)J,eHHH Y Her6 3aTeKJIU: H6rlI.
Zbog dugoga sjedenja natekle su mu noge.
OH no OOJIe3HII B6Bce He yxO,l.\U:JI II3 ,l.\6Ma. (M. f6phKIIH)
Zbog bolesti uopće nije izlazio iz kuće. (M. Gorki)
Adverbna oznaka svrhe (06CT05lTeJ1hCTBO Il,eJIH) izražava cilj ili svrhu glagol ske radnje i odgovara na pitanja 3a"leM? 'zašto?', ,n:mI "lero? 'radi čega?', C KaKoii
188
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATI1KA ):IJU! KAlK):IOrO
Il,eJIbIO? ' U koju svrhu?'. Ta se oznaka kazuje imenicama s prijedlozima ili infi nitivom glagola, npr.: EpaT rrprreXaJI B ropo,Il, ,Il,JIH UOKYUKU MauuiHbI.
Brat je došao u grad radi kupnje auta.
EOJIhHoro HarrpaBIIJIU )1;JIH U3JIeQeHUH B 60JIhmlu,y.
Bolesnika su uputili u bolnicu radi liječenja.
OHa uorumi KymlTh 1J:TO-Hrr6)',Il,h Ha YwIH.
Otišla je kupiti nešto za večeru.
Adverbna oznaka pogodbe ili uvjeta (06cTo5iTeJIhCTBO YCJIOBrr5I) kazuje pod koj im uvj etom se događa glagolska radnj a i odgovara na pitanj e npil KaKOM YCJIOBilil? 'uz koji uvj et?'. B CJIfqae xoporueii OOrO)1;hl }! rroe)1;y 3aB1'pa Ha 3KCK)ipCIfIO.
U slučaju lijepoga vremena (= ako bude lijepo vrijeme) otići ću sutra na izlet.
lIpu siPKOM COJIHeQHOM oCBemeHuu CmlMKIf 6y,IJ,yT xopomH.
Pri blistavu sunčanom svjetlu (= ako bude blistavo sunčano svjetlo) bit će snimke dobre.
Adverbna oznaka dopuštanja (o6cT05iTeJIhCTBO YCTynKrr) kazuje da se glagol ska radnja vrši, da se vršila ili da će se vršiti unatoč smetnji, a odgovara na pita nje He CMOTPsi Ha 1J:TO? 'bez obzira na što? usprkos čemu?'. HeCMOTpsi Ha )1;Om)1;h 3KCK)ipCIf}! cocTOjJJIach.
Usprkos kiši, izletje održan.
lIpu BCeM /KemiHuu }! 3aBTpa He CMOry rrprruni K Te6e.
Uza svu želju (= premda jako želim), sutra neću moći doći k tebi.
BoupeKH CJIYxaM rrprre3)l(MU OKa3arrC}! 01J:eHh rrp�THhIM 1J:eJIOBeKoM.
Unatoč pričanjima došljak se pokazao kao vrlo ugodan čovjek.
LIČNO ODREĐENE, LIČNO NEODREĐENE I BEZLIČNE REČENICE Ako je u rečenici izražen subjekt (u nominativu) kao vršilac glagolske radnje; ili ako ga formalno nema, ali se može lako i jasno razabrati iz konteksta, kažemo da je rečenica lična (mI'lHOe npe,Il,JIo/Kemre). Ako je glagol (predikat) iskazan ličnim glagolskim oblikom, tako da se radnja nedvosmisleno odnosi na određeno lice,
-
REČENICA
189
kažemo da je rečenica lično određena (orrpe,[(eJ1eHHO-J1M'IHOe rrpe.TI,J10)KeHlfe), npr.: Ha rony66M He6e HpKO cHHeT COJIHlJ,e. IDHoma pemnJI CTaTh lfH)KeHepoM.
Na plavom nebu blistavo sja sunce. Mladić je odlučio postati inženjer.
Birrn, ThI He XO'lemh q{no?
Valja, nećeš li čaja?
lf.LIeM '[(OM6i1:!
Idimo doma!
Međutim, ako je predikat izražen, doduše, ličnim glagolskim oblikom, ali se radnja očito ne odnosi na neko određeno lice, kažemo da je rečenica lično neo dređena (Heorrpe,[(eJ1eHHO-J1M'IHOe rrpe,[(J10)KeHHe). Subjekt je u tim rečenicama neodređen ili ga uopće nema, a predikat (glagol) obično je u 2 . licu jednine ili 3. licu množine ili pa� u 2. licu jednine imperativa. Takve rečenice nalazimo vrlo često u poslovicama. 'ITo noceemh, TO If nOJKHemh.
Što posiješ, to ćeš i požeti.
Ha Bcex He yrO)1,Umh.
Svima nećeš ugoditi.
JIIDoHmh KaTaThCji, moDu If CaHOqKlf B03llTh.
Ako se voliš sanjkati, voli i saonice vući.
3,[(ech rOBopHT rro-pyccKIf.
Ovdje se govori ruski.
KaK Te65f 30BYr?
Kako se zoveš?
He nJIIDU B KOJI6,[(eu,: rrplfro,[(ilTCji BO,[(hI HarrllThCji.
Ne pljuj u zdenac: trebat će ti da se napiješ vode.
qTO HH rOBopu, rro3ThI CJIaBHhIe pe65iTa. (IIYmKlfH)
Reci što hoćeš, pjesnici su sjajni momci. (Puškin)
Katkad se u lično neodređenim rečenicama uzima i 1. lice množine prezenta, npr.: qTO HMeeM, He xpaHHM, rrOTep5iBmlf nJIa'leM.
Što imamo, ne čuvamo, a kad izgubimo, plačemo.
Ako rečenica nema subjekta (u nominativu), ili ga prema svom smislu uopće ne može ni imati, tj . ako se subjekt ne može razabrati ni iz konteksta, kažemo da je rečenica b ezlična (6e3J1MqHOe rrpe,[(J10)KeHlfe). Bezlične su rečenice u ruskom jeziku i češće i raznovrsnije nego u hrvatskom. U bezlične rečenice ubrajaju se ponajprije - kao i u hrvatskomu - rečenice u ko jima je predikat b.ezličan glagol, tj . takav glagol koji se upotrebljava samo u in finitivu i u 3. licu jednine svih triju vremena, a za subjekt se uopće ne može ni pitati. Takvim rečenicama izražavamo uglavnom različite prirodne pojave, npr.:
190
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rPAMMATI1KA I1JI5! KAlKI10rO
CBenieT.
Sviće.
Y)Ke paCCBeJIO.
Već se razdanilo.
CK6po 6y)],eT cBeniTb.
Uskoro će svanuti.
Tipično ruske su bezlične rečenice u kojima subjekt nije izražen u nominativu (kao tzv. gramatički subjekt), nego u kojem zavisnom padežu (kao tzv. logički subjekt) - najčešće u dativu - a predikat je povratan glagol u 3. licu jednine ili pak infinitiv kojega drugoga glagola, npr.: Cer6)]'IDI 60JJbHOMY He XOqeTCH eCTb.
3ry HO% TaTMIHe He CmlJJOCb. MHe QT6-TO He 3)]'OpOBHTCH.
Danas se bolesniku ne jede nema volje jesti).
(
=
bolesnik
Ove se noći Tatjani nije spavalo. Nekako mi nije dobro.
BaM TYT HeqerO )],ĆJJaTb.
Ovdje nemate što raditi.
EbITb )]'O)K)J,ID.
Bit će kiše.
Za ruski su jezik važne i tzv. pasivne bezlične rečenice u kojima je subjekt (vrši lac radnje) izražen instrumentalom, kao da označava sredstvo, a predikat (glagol) je u 3. licu j ednine perfekta na -o, npr.: De3)],eJIhHIIKOB II 'I)'HeM[(eB Y Hac KaK BeTpoM C)],YJJo.
Besposličare i gotovane kod nas kao da je
IfJ rr6rpe6a OOBeHJJO
Iz podruma je dunula vlaga.
CbIpOCTbIO.
Ha CnlH[(IIII Y:JKe mixJJo oceHbIO. (lIexoB)
vjetar otpuhnuo. N.a stanici je već mirisalo na jesen. (Cehov)
U ruskom jeziku ima mnogo bezličnih rečenica u kojima je glavni dio - predikat - izražen tzv. predikatnim prilozima i pomoćnim glagolima; najčešće je glagol 6hITb 'biti' koji se u prezentu izostavlja. Takvi su prilozi npr. CTbI,n:HO 'sramota', X6JIO,n:HO 'hladno', YK)THO 'ugodno, prijatno', mi,n:o 'treba', HY)J(HO 'treba, mora se', M6)J(HO 'može se', HeJIb3J! 'ne može se, ne smije se', BlI,n:Ho 'vidi se', nopa 'vri jeme je' i dr. Tim se rij ečima često kao dopuna dodaje glagol u infinitivu. DhIJIO TlIXO, cYMpaqHO II CKYqHO. (M. f6phKIIH)
Bilo je tiho, polumračno i dosadno. (M. Gorki)
3aBTPa 6y)],eT Y:JKe 003)],HO.
Sutra će već biti kasno.
Cpmy c)],eJJaJJOCb mYMHo II BeCeJIo.
Odmah je postalo bučno i veselo.
Ha)],o BCef)J,a rrpaB)J,y roBOpUTb.
Treba uvijek govoriti istinu.
IIopa BCTaBaTb, ce,n:hM6iI Y:JK qac. (IIYruKIIH)
Vrijeme je da se ustane, već je sedam sati. (Puškin)
REČENICA
191
REČENICE S ISTOVRSNIM REČENIČNIM DIJELOVIMA Prosta proširena rečenica može biti sastavljena i tako da ima ne samo po jedan nego po dva, tri ili više subjekata, predikata ili drugih rečeničnih dijelova. Za takve rečenice kažemo da imaju više istovrsnih dijelova (npe.ll)IO)KeHJI51 c O)J,HOPO)J,HhIMH '1JIeHaMH). Istovrsni dijelovi mogu biti međusobno povezani tzv. usporednim ili nezavisnim veznicima ili su samo poredani jedan iza drugoga bez veznika. I u jednom i u drugom slučaju važna je posebna intonacija nabrajanja ko jom izgovaramo takve rečenične dijelove. U prostoj proširenoj rečenici može biti: više subjekata uz jedan predikat, npr.: lb caMoJIilTa BH)J,HeJIllCb noml, JIyni, JIeca.
)Kapa H 3acyxa CTomm 66JIee 1pex He.n:eJIb. (n. TOJICT6H)
Iz zrakoplova su
se vidjela polja, livade, šume. Žega i suša trajale su više od tri tjedna. (L. Tolstoj)
više predikata uz jedan subjekt, npr.: HaM npoCniJIaCh II nOlUJIa K ce6e HaBepx, JIema II T6TQaC )Ke YCHyJIa. (lIexoB)
Nadja se oprostila i pošla gore u svoju , sobu, legla i odmah zaspala. (Cehov)
On:poii OKR6 II CH)J.h KO MHe.
Otvori prozor i sjedni k meni.
više objekata uz jedan predikat (glagol), npr.: EpaT rrpllHec Tonop, nHJIY, MOJIOTOK II ropcTh rBo3)J.eii.
Brat je donio sjekiru, pilu, čekić i šaku
Ha yp6Kax .n:eTI1 o6yqanllcb rpaMMaTHKe, npaBonHcaHHIO, qH�HHlO.
Na satovima su djeca učila gramatiku, pravopis, čitanje.
čavala.
više atributa uz jednu imenicu, npr.: HU:IIIllll rrpoTm-llBaJI MHe KpacHYIO, onYxIUYIO, rpH3HYlO pyry. (TypreHeB) 1JarraeB mo6U:JI cU:JIhHOe, peIUHTeJIhHOe, TBep)J.oe CJI6BO; (
Prosjak mi je pružao crvenu, nateklu, prljavu ruku. (Turgenjev) Čapajev je volio snažnu, odlučnu i tvrdu riječ. (Furrnanov)
više adverbnih oznaka uz jedan glagol, npr.:
192
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATI1KA .l\JU! KAl!C.l\Oro
JIro,n:H IIIJIH IlO ynHI:(e 6hIC'TpO II MOJIqa.
Ljudi su išli ulicom brzo i šuteći.
e noJleii, C JIyroB, C BO)J, IlO,n:IUlmICh T)'MaHhI.
S polja, šuma, s voda podigle su se magle.
Ore� pa66Tan H ,n:ReM II RO%IO.
Otac je radio i danju i noću.
)J;eBO'lKa IloKpaCHena OT cMymeHllH H OT pa)J,ocTll.
Djevojčica je pocrvenjela od zbunjenosti i od radosti.
IIyremecTBeHHHKH paCIlOnO)!(l{nHCh y pyqMi. oT,n:hIxaTh II KOPMlITh JIoIIIa,n:eii.
Putnici su se smjestili kraj potoka da se odmore i nahrane konje.
RIJEČI GRAMATIČKI NEVEZANE UZ REČENICU Osim glavnih i sporednih dijelova rečenica može sadržavati i riječi ili skupine riječi - pa čak i rečenica - koje gramatički nisu vezane uz njezine dijelove. One same također ne mogu biti dijelovi rečenice, ali karakteriziraju njezinu formula ciju ili izražavaju odnos govornika prema svojoj izjavi. Te se riječi u pismu od vajaju zarezom, a u govoru se ističu posebnom intonacijom. U takve riječi ubrajaju se: oslovljavanja ili pozivanja (o6pameHmr) osoba ili predmeta kojem se obraćamo imenom u vokativu. Kako u ruskom jeziku - osim rijetkih iznimaka - nema poseb nog oblika za vokativ, u tu svrhu služi nominativ, ali s osobitom intonacijom, npr.: lIBaR IIe'TpoBllq, Ilopa paccTaBaThC5I!
Ivane Petroviču, vrijeme je da se rastanemo!
JIW)J,ll, BCTaBaihe B 3amll.'ry ,n:eMoKpaTHH!
Ljudi, ustajte radi zaštite demokracije!
KaK 5I Te65i mo6nIb, )J,pyr Moii MUJIhIii!
Kako te volim, moj dragi prijatelju!
uvodne i umetnute riječi i rečenice (BBO,D,HhIe CJIOBa If rrpe,D,JIO)f(eHIf5I) kojima izražavamo svoj odnos prema misli koju iskazujemo, npr.: K CqaCThlO ,n:O)f():(h cK6po IlepecTan.
Na sreću je kiša brzo prestala.
Thr, pa3YMeeTcH, IlpaB.
Ti, razumije se, imaš pravo.
f6pHhrH B63iJ:YX, 6e3 BCHKOro cOMReRllH, ,n:eHCTByer 6naroTB6pHO Ha 3,n:op6Bhe 'lenOBeKa.
Gorski zrak djeluje, bez svake sumnje, blagotvorno na čovjekovo zdravlje.
K CO)f(aJIeRlllO,
MHe He y,n:anoCh c,n:aTh
3K3aMeH.
3Be3,n:hI, KaK MRe nOKa3:lJIOCh, C llixHM BHHMaHHeM rn5I,n:enH Ha 3eMmo.
Na žalost, nisam uspjela dati ispit.
Zvijezde su, kako mi se učinilo, s tihom pažnjom gledale Zemlju.
REČENICA
193
uzvici (Me)K)J,oMeTH�) kojima izražavamo osjećaj koji prati iskazanu misao, npr.: Ypa, IIo6e)J,a mirna!
Hura, pobjeda je naša!
Ox, KaKaH TYT CKyrrHaH )!(J{3Hb!
Oh, kako je ovdje dosadan život!
3x, TM, ..
Eh, ti! . .. zlovoljno i prijekorno povika starica. (Kuprin)
C )J,oca)J,oH II )'K0PU3HOH BOCKJIuKH)'Jla cTap:Yxa. (KyrrpUH) .
SLOŽENA REČENICA (CJlOlKHOE TIPE,II,JlOlKEHHE)
VRSTE SLOŽENIH REČENICA Za prostu je rečenicu karakteristično da izražava relativno jednostavnu misao s pomoću jednog subjekta i jednog predikata. Ako je, međutim, naša misao slože nija, bit će složenija i rečenica, tj . bit će sastavljena od više prostih rečenica. Ta kva je složena rečenica (CJI6)KHOe rrpe)J,JIO)KeHlle) po smislu i intonaciji cjelina, a građena je od dvije ili više prostih rečenica, s različitim subjektima i predikati ma. Složena rečenica može od prostih rečenica biti sastavljena na dva načina. Prvi je način da sve proste rečenice koje ulaze u sastav složene rečenice ostaju potpuno samostalne, nezavisne jedna od druge i međusobno ravnopravne - tako da svaka od njih može imati svoj potpuni smisao i stajati i samostalno. One mogu biti međusobno povezane tzv. usporednim ili nezavisnim veznici ma, ili mogu biti bez veznika nanizane jedna do druge. Takva se rečenica zove nezavisno složena rečenica (CJIO)KHOCO'IIIHeHHOe rrpe)J,JIO)KeHIIe). HacTyrruJIa 3ITMa, (H) CHer IIOKpbIBaeT 3eMJIIO. 5I 3BM Te61i,
HO TM He OrAAHYJIaCb.
3m rp03a UJIH y6beT Kor6-Hll6YiJ:b, UJIH )J,OM CroPUT. .
Došla je zima, (i) snijeg prekriva zemlju. Zvao sam te, ali se ti nisi osvrnula. Ova će oluja ili koga ubiti, ili će kuća izgorjeti.
Drugi je način slaganj a složenih rečenica u tome da jedna - glavna rečenica (rmiBHoe rrpe)J,JIO)KeHlle) ostaj e samostalna, imajući sama svoj puni smisao, a da druga (ili druge, ako ih ima više) zavisi po smislu od nje. Takva rečenica nema
194
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATI1KA )1]]51 KAJK)10rO
sama potpun i određen smisao, nego ga dobiva tek u vezi s glavnom rečenicom - j er ona, zapravo, i nije ništa drugo nego jedan njezin rečenični dio izražen u obliku rečenice*. Takva nesamostaina rečenica zove se zavisna ili sporedna re čenica (rrpM,I(aTOIJHOe rrpe,I(JIO)KeHMe). Rečenica, pak, u kojoj je jedan njezin dio ili član (subjekt, objekt, atribut...) izražen cijelom (zavisnom) rečenicom, zove se zavisno složena rečenica (CJIO)KHOrrO,I(IJMHeHHOe rrpe,I(JIO)KeHIIe). Proste rečenice koje ulaze u sastav složene rečenice obično su međusobno pove zane ili usporednim (nezavisnim) ili zavisnim veznicima. Međutim, veznici ne maju samo ulogu da povezuju pojedine sastavne dijelove u složenoj rečenici, nego označuju u isti mah i njihov međusobni odnos. Ali to nije uvijek potrebno: vrlo j e često smisaona veza pojedinih dijelova složene rečenice potpuno jasna i bez veznika. Takve rečenice bez veznika nazivaju se rečenični nizovi (6ecCOK)3Hhle rrpe,I(JIO)KeHII5I). CeCTpa rrO,ll,MIITHYJIa 6pa'I)', 66a 3B6HKO pacxoxOTMrrcb.
Sestra je namignula bratu, oboje (= i oboje) su glasno prasnuli u smijeh.
Cer6,ll,H5I xop6ma» rror6,ll,a, BIJepa meJI ,ll,6)K,I(b.
Danas je lijepo vrijeme, jučer (= a jučer) je padala kiša.
5I II,ll,Y ,ll,OMOH, )')Ke rr63,ll,HO ( TaK KaK )')Ke rr63,ll,Ho).
Idem doma, kasno je već ( jer je već kasno).
BO,ll,I1TeJIb KperrKO 3aTOpM03H.rr, MaIIIIiHa cpli3y OCTaHOBH.rraCb ( TaK qTO MamHHa OCTaHOBHJIaCb).
Vozač je snažno zakočio, auto se odmah zaustavio ( tako da se auto odmah zaustavio).
=
=
=
=
Osim veznika - a katkad i nekih riječi u pojedinim rečenicama - važnu ulogu u povezivanju pojedinih dijelova složene rečenice i u izražavanju njihova sadržaja ima i intonacija, koja u živoj riječi omogućuje slušatelju da shvati pravi i potpu ni smisao cijele misaone cjeline u složenoj rečenici.
NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE (CJIO)KHOCO�MHEHHbIE IIPE,lJ;JIO)KEHM.H) Nezavisno složene rečenice dij elimo - prema sadržaju i međusobnom odnosu prostih rečenica od kojih su složene - na sastavne, suprotne i rastavne.
*
Ta oznaka zavisnih rečenica - da su to rečenični dijelovi glavne rečenice prošireni u rečenice - vri jedi za sve vrste zavisnih rečenica osim posljedičnih.
REČENICA
195
Sastavne rečenice (coe,[(HHIITeJIbHble npe,[(JIO)KeHH5I) sastoje se od samostalnih prostih rečenica u kojima se najčešće iznose pojave ili događaji koji su se desili istodobno ili jedan poslije drugoga. Rečenice koje čine sastavne složene rečenice mogu biti nepovezane, nanizane jedna za drugom bez veznika, ili pak povezane sastavnim veznicima: H 'i', ,[(a 'i' (u razgovornom jeziku), H-H 'i-i', HH-HH 'ni-ni'; npr.: )J;Bepb npHoTBopli.rracb, (u) KT6-TO 3armIHYJI B K6MHary.
Vrata su se odškrinula, (i) netko je zavirio u sobu.
E):(Ba CJThIIIIHO IIIyMI1T TpOCnuiK, )1;a r-i3pe):(Ka pa3):(aeTC5I IIJIeCK phI6bI.
Jedva čujno šušti trska , i tu i tamo se čuje pljesak ribe.
R 6ampeH 3aMOJIlIcUm, u 6apa6aHbI 3aC1)"IcUm. (J1epMoHToB)
I baterije su zašutjele, i bubnjevi su zatutnjali. (Ljermontov)
BOT KaK6H OH '1eJIoseK: HU OH HHKor6 He mb6HT, HU er6 HHKT6 He mb6HT.
Eto kakav je on čovjek: niti on koga voli, niti njega nitko ne voli.
Suprotne rečenice (npoTHBlITeJIbHbIe npe,[(JIO)KeHH5I) izražavaju neke suprotno sti ili proturj ečja po smislu jedna drugoj . U njima je, dakle, misao jedne proste rečenice suprotna misli druge. Suprotni su veznici a 'a, ali' (poslije odrične re čenice znači 'nego'), )],a, HO 'ali', a\:e 'pak', o)],miKo 'ipak'. Y'IeHbe - CBeT, a HeyqeHhe - ThMa. YTpOM 6hIJIO naCM)'PHo, a Teneph C6JIHIl,e.
Učenje je svjetlost, a neučenje tama.
C6JIHIl,e 3aIIIJI6 3a r6phI, HO B JIecy 6hIJIO eIIl,e CBeTJI6.
Sunce je zašlo za brda ali u šumi je bilo još svijetlo.
)J;eBYIIIKa XOTeJIa nOHTlI B KHH6, )1;a MaTh He rryCTIIJIa.
Djevojka je htjela ići u kino, ali je majka nije pustila.
IIepBhIM Ha'lan CMe5IThC5I IIaBeJI, OH iKe CKopee Bcex H nepecTM. (M. f6phKHH)
Prvi se počeo smijati Pavao, a on je i prije svih prestao (smijati se). (M. Gorki)
OH CTan H3BeCTHbIM aKTepOM, O)1;HaKO ):(6BymKH He 3aMe'lMH er6.
Postao je poznati glumac, ali djevojke ga ipak nisu primjećivale.
Ujutro je bilo tmurno, a sada je sunce. ,
Rastavne rečenice (pa3,[(eJIIITeJIbHbIe npe,[(JIO)KeHH5I) kazuju da misao jedne re čenice isključuj e druge, odnosno da se od dvije ili više misli izraženih prostim rečenicama može ostvariti samo j edna, ili pak kazuju da se glagolske radnje tih rečenica smjenjuju. Najčešći su rastavni veznici UJIH (HJIh) 'ili', JIUOO 'ili' (raz govorno), a TO 'inače, u protivnom slučaju', TO - TO 'čas - čas', UJIH - UJIH (JIUOO - JIuoo) 'ili - ili', .He TO - He TO 'ili - ili'.
196
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5! rFAMMATHKA ):\flll KAlK):\Oro
5I Bac He rroHIIMalO
UJIU )Ke BhI He xOnITe
MeIDI rroIDITh.
Ilnu (JIufio) HarrIIlIIH MHe rro,!l,p66HO 060 BceM, UJIU (JIufio) rrpIIe3)KaH caM. HaM rrpII,!l,�Cjj XOpOIIH�HhKO rropa66TaTh, a TO MhI He 3aK6H'IIIM pa66T)' B6Bpe�.
To rra,!l,aJI KaK 6Y,!l,TO T)'MaH, TO B,!l,Pyr rrpmrycKMCjj Kp)rrrHhIH ,!l,O)J(,!l,h.
B K6MHaTe 6bIllO rrO'ITH COBCeM TeMH6:
TO paHee
Be'Iep.
YTPo, He TO }')Ke HaCT)'lIHJI
He
Ja vas ne shvaćam, ili pak vi mene ne želite shvatiti. Ili mi
o svemu potanko piši, ili dođi sam.
Morat ćemo dobro poraditi, inače nećemo na vrijeme završiti posao. Čas kao da je padala magla, čas je odjednom počela jače padati krupna kiša.
U sobi je bilo gotovo sasvim tamno: ilije to bilo rano jutro, ilije već pala večer.
ZAVISNO SLOŽENE REČENICE (CJI()JKHOIIO)J,QMHEHHbIE IIPE)J,JIO)KEHM5I) Po značenju odnosno po funkciji koju zavisne (sporedne) rečenice imaju u od nosu na glavnu rečenicu, tj . koji njezin rečenični dio ili član izražavaju odnosno zastupaju, zavisne se rečenice dijele na subjektne, predikatne, objektne, atributne i adverbne. Zavisne rečenice povezuju s glavnima redovito zavisni veznici (rrO,!l,qI1HHTeJ1hHhle COKJ3bI) koji, uz tu svoju službu, upućuju i na njihov međusobni (vremenski, na činski, pogodbeni i dr.) odnos. Među tim veznicima razlikujemo prave veznike (COl03hI), npr. 'ITO 'da', qT66hI 'da bi', 6Y,!l,TO 'kao da' i dr., i tzv. vezničke riječi (COlo3Hhle CJ10Ba), a to su upitne zamjenice i upitni oblici priloga u fuknciji zavi snih veznika.
OBJEKTNE ZAVISNE REČENICE Objektne zavisne rečenice (,!l,OrrOJ1HHTeJ1hHhle rrpII,!l,aTOqHhle rrpe,!l,J10)!(eHII5I). Slič no kao što je u prostoj rečenici objekt najčešća dopuna glagola, tako je među za visno složenim rečenicama najčešća objektna zavisna rečenica. Ona izražava objekt glavne rečenice, tj . dodatak njezinu predikatu (glagolu) pa, prema tome, odgovara na ista pitanj a kao i objekti, zavisno od glagola i njegove rekcije. Po obliku, objektne rečenice mogu biti različite. Najčešće obj ektne rečenice j esu izrične rečenice (II3'h5IBHTeJ1hHhle ,!l,OrrOJ1HH TeJ1hHhle npe,!l,J10)!(eHII5I) koje dopunjuju glagole u ličnom obliku aktiva. Takve objektne rečenice obično zavise od glagola glavne rečenice koji znače govorenje,
REČENICA
197
pričanje ili priopćivanje (npr. cKa3arb 'reći', rOBopMTb 'govoriti', paccKa3bIBaTb 'pričati', KpH
Bratu su javili da je dobio nagradu.
5[ Ha):IelOeh, qTO MaTb BO-BpeMH nOJIyqHJIa
MOro TeJIerpaMMY.
Nadam se da je majka pravodobno primila moj brzojav.
OHa �eTBOBaJIa, KaK CePJl:u:e CHJIbHO ObeTCH B rpy):lH.
Osjećala je kako joj snažno kuca srce u grudima.
HeKoTophre J1IOJl:l:I J\YMalOT, 0YJl:TO ObI CqaCTbe TOJIbKO B Jl:eHbrax.
Neki ljudi misle da je sreća samo u novcu.
OH rrpl:lKa3M, qTOObl BCe BhIIIIJID D3 KOMHaTbI.
Naredio je da svi izađu iz sobe.
Među izri čne rečenice ubraja se i Ileupravni (indirektni) govor (KocBeHHa51 pe%). Kad se nečija misao navodi točno onako kako je bila izgovorena, takva se rečenica naziva upravni ili direktni govor (rrp5lMa51 peqb). Međutim, ako takvu rečenicu učinimo zavisnom od jednog od spomenutih glagola govorenja, mišlje nja, opažanja ili osjećanja, ako, dakle, nečiju misao izrazimo u obliku zavisne rečenice, dobit ćemo tzv. neupravni ili indirektni govor, a po obliku - objektnu zavisnu rečenicu. Na primjer: "
'
upravni govor
:
Bee MeTeOp6J1orl:l roBOP�T: '3aBTPa 6YJl:eT XOp6IIIa5I IIor6/l:a' . ,
"
,,'
" ,
"
I
Svi meteorolozi govore: 'Sutra će biti lijepo vrijeme.'
I
Svi meteorolozi govore da će sutra biti lijepo vrijeme.
neupravnigovor,
Bee MeTeOp6J1om roBopm, qTO 3aBTpa 0YJl:eT xopomaH noroJl:a.
"
,
198
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rrAMMATIIKA ):IJU! KAlK):IOrO
upravni govor MaTb CKa3arra eM}': 'TbI xop6mllH M3.rrolJllK'. .. .
:. '
neUpravni govor
I
MaTb CKa3arra eMY, qTO OH xOPOIUHH MMhqHK. .
:
.
'
.
.
.
.
•.
�.".� .
Majka mu je rekla da je dobar dječak.
upravni govqr
EOJ1bHa� rrOrrpOCHJ1a: '.n:aHTe MHe, rro)l(illryHcTa, CTaKaH BO.w:I: ' . . .:
I Majka mu je rekla: 'Ti si dobar dječak. '
I
Bolesnicaje zamolila: 'Dajte mi, molim, ' čašu vode. '
I
Bolesnica je zamolila da joj daju čašu vode.
neupravni govor
EOJ1bHa� rrOrrpOCHJ1a, qTOOhI eH AMH eraIn.H BOAh".
:
Poznato je da se po hrvatskom pravopisu upravni govor stavlja u navodne zna kove, a ispred njega se pišu dvije točke. To vrijedi i za ruski pravopis. Što se tiče promjene lica u neupravnom govoru u usporedbi s upravnim, u tome se ruski jezik u svemu podudara s hrvatskim jezikom. Objektne zavisne rečenice mogu po obliku biti neupravna (indirektna) pitanja ili zavisno-upitne rečenice (K6cBeHHhIe Borrp6chI) koje također čine zapravo samo posebnu vrstu izri čnih rečenica odnosno neupravnoga govora. Ako nečije pitanje navodimo točno onako kako je izgovoreno, kažemo da je pi tanje upravno ili direktno (rrp5IM6H Borrp6c), npr.: KTO 3TO?
Tko je ovo?
qTO BbI CAeJ1aJ111?
Što ste učinili?
KOTOPhIH lJac?
Koliko je sati?
IIoqeMY BbI 3TO CAeJ1aJ111?
Zašto ste to učinili?
Km!! OH rrOmeJ1?
Kamo je otišao?
U ovim primjerima upitne rečenice počinju upitnim riječima - upitnim za mjenicama i upitnim prilozima, a na kraju stoji upitnik.
Ako, međutim, takvo upravno pitanje učinimo zavisnim o drugoj rečenici s ka kvim glagolom govorenja ili mišljenja u tvornom (aktivnom) obliku, dobit ćemo zavisno-upitnu rečenicu ili neupravno (indirektno) pitanje (K6cBeHHbIH Borrp6c):
REČENICA
51 crrpocIDr er6, IcrO :ho.
Zapitao sam ga tko je ovo.
51 crrpaIIUIBaIO Bac, qTO BM c)J;MaJIu.
Pitam vas što ste učinili.
CKawrr MHe, rro)KfuryiicTa, KOTOPMU qac.
Recite mi, molim vas, koliko je sati.
51 XOq)r 3HaTh, nOqeMY BM :ho C)J;MaJIU.
Želim znati zašto ste to učinili.
HHKT6 B ,[I6Me He 3Haer, K)',[(a OH nornM.
Nitko u kući ne zna kamo je otišao.
199
Budući da su zavisno-upitne rečenice u stvari izrične objektne rečenice, koje za vise od glagola glavne rečenice, iza njih se ne piše upitnik, nego točka - kao i po hrvatskom pravopisu. Upravno pitanj e postavlja se često i bez upitne riječi, i to kad se pita glagolom i kad se rečenica izgovori s osobitom upitnom intonacijom - ili pak - i to rjeđe kad se pita upitnom česticom JIU 'li, je li' iza glagola. BM :ho BH)J:eJIU? (B:li,z.(eJIH JIH BhI 3TO?)
Jeste li vi to vidjeli?
Tbr npue)J;ernb JIeTOM CIO,[Ia? (IIpHe,[leIIIh JIH JIeTOM CIO,[Ia?)
Hoćeš li ljeti doći ovamo?
rOBOpUT OH rrpaB.LI)' MJIH Her? (rOBOpMT JIH OH rrpaB.LI)' MJIH Her?)
Govori li on istinu ili ne?
U neupravnom se pitanju u takvim slučajevima uzima redovno upitna čestica JIU, npr.: CKawITe, BH)J:eJIU JIU Bbl 3TO.
Recite jeste li vi to vidjeli.
Co06rn.li MHe, npue)J;ernb JIU TM JIfTOM cIO)J;a.
Javi mi dolaziš li ljeti ovamo.
He 3HaIO, rOBopuT JIU OH npaB)J;Y UJIU HeT.
Ne znam govori li on istinu ili ne.
Glede izmjene lica u neupravnom pitanju vrijedi ono što je rečeno općenito za neupravni govor, npr.: Hac crrpaIIIHmulli: '[,[le Barna p6,[1HHa?'
Pitali su nas: 'Gdje je vaša domovina?'
Hac CrrpaIIIHBaJIH, r,[le Harna p6,[1HHa
Pitali su nas gdje je naša domovina.
BaIDI crrpOCIDr IleTPa: 'Tbr qUTM 3TOT
Vanja je zapitao Petra: 'Jesi li čitao ovu priču?'
BaIDI CrrpOCMJI IIeTpa, qUTM JIU OH 3TOT paCCK<:l3.
Vanja je zapitao Petra je li čitao ovu priču.
.
paccK<:i3?'
Objektne rečenice mogu po obliku biti odnosne (OTHOCIITeJIhHhIe ,lJ,OIIJIOHH TeJIhHhIe IIpe,lJ,JIO)KeHH5I) kada izriču i bliže određuju objekt glavne rečenice. S
200
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! rPAMMATI1KA I11UI KAJKI\OrO
glavnom se rečenicom vežu odnosnim zamjenicama KTO, qTO na koje u glavnoj rečenici redovno upućuju pokazne zamjenice TOT, Ta, TO 'taj , ta, to, onaj, ona, ono', BeCh, BCH, BCe 'sav, sva, sve', Ka1K)J,hIH, BcnKuH 'svaki' i dr., i to u zavi snim padežima bez prijedloga ili s njim. He BePb TOM)" KTO Teoe JIbCTUT.
Ne vjeruj onome tko ti se ulaguje.
qTO noceemb, TO 11 nO)I(Hernb. (IIocJI6BI1Il,a)
Što posiješ, to ćeš i požeti. (Poslovica)
JIW):(11 qaCTO He BH,rvrT Toro, 'lero He xoniT BUi1:eTb.
Ljudi često ne vide ono što ne Žele vidjeti.
CTapHKIi pa3roBapl1Bamr B napKe 060 BCeM, 'ITO npOqIITMH B ra3eTax.
Starci su u parku razgovarali o svemu što su pročitali u novinama.
Xoporn6 K�hK.L\OMY, Y Koro TenJIbIH yrOJIOK.
Lijepo je svakome tko ima topao kutić.
SUBJEKTNE SLOŽENE REČENICE Subjektne zavisne rečenice (no):(JIe)KaIIl,He npH.L\:lTO'IHble npe)],JIO)KeHH5I) vrše funkciju subjekta glavne rečenice, pa zato odgovaraju na ista pitanja kao i subjekt: KTO? 'tko? ', qTO? 'što?'. Po obliku i sadržaju subjektne se rečenice u svemu po dudaraju s objektnima; razlika je - osim u odnosnim rečenicama - samo u gla golu glavne rečenice, od kojega te rečenice zavise: ako je glagol glavne rečenice ličan (u ličnom obliku) i u aktivu, zavisna je rečenica objektna, ako je pak glagol bezličan ili u pasivu, zavisna će rečenica biti subjektna. Prema tome, imamo iste vrste subjektnih rečenica koje smo upoznali i kao objektne, dakle: izrične (H3b5IBI1TeJIbHble nO)],JIe)KaIIl,He npe)],JIO)KeHH5I), koje se uz glavnu rečeni cu vežu istim veznicima kao i objektne i u istom značenju: qTO 'da', KaK 'kako', 6Y)J,TO 'kao da', KaK 6Y)J,TO 'kao da'. Ka)KeTC5I, 'ITO 3aBTpa oy):(eT i1:0)K,LIb.
Čini se da će sutra biti kiša.
qTO OH He BHHoBaT, MHe ):(aBH6 113BeCTHO.
Da on nije kriv, davno mi je poznato.
Epary 6bIJIO C006Il1,eH6, 'ITO OH nOJIyqUJI Harpai1:Y·
Bratu je bilo priopćeno da je dobio nagradu. ---
EbIJIO CJIbIIIIHO, KaK npomYMeJI rpY30BUK.
Čulo se kako je protutnjio teretnjak.
MHe nOKa3MOCb, 0Yi1:TO KTO-TO BomM B KOMHary.
Učinilo mi se kao da je netko ušao u sobu.
neupravna (indirektna) pitanja (K6cBeHHble Bonp6cbI) koja zavise od bezličnoga glagola ili pasivnoga glagolskog oblika.
J
REČENICA
201
HaM Terrepb iCHO, KaKaH CHJIa KpoeTCH B aTOMHOM HI1,PC.
Sada nam je jasno kakva se snaga krije u atomskoj jezgri.
CK6po cni.rro H3BeCTHO, KOrl1,a 11,0mKHa npuohITh rpynna UHOCTpaHHhIX TYPHCTOB.
Uskoro se doznalo kada treba stići grupa inozemnih turista.
Tpy,a:HO 6hillO pellIIlTb, Ha 'ibeR CTOPOHC OhIJIa noocl1,a.
Teško je bilo odlučiti na čijoj je strani bila pobjeda.
H�o 6hillO 6bI er6 crrpocHTb, KYnHJI JIU OH )'iKC HOBYIO MamHHY.
Trebalo bi ga pitati je li već kupio novi automobil.
odnosne (OTHocI1TerrbHble rro,n:rre)KElIIII1e rrpe,a:rrO)KeHmr) koje se uz glavnu rečeni cu vežu odnosnim zamjenicama KTO, qTO. U glavnoj rečenici subjekt zastupaju zamj enice TOT, Ta, TO 'taj , ta, to, onaj , ona, ono', BeCh, BCH, BCe 'sav, sva, sve', Kb�l1,hIii, BCHKUii. 'svaki', a sadržaj subjekta izražen je u zavisnoj rečenici. KTO MHOro )KUJI, TOT MH6ro Bfu\eJI.
Tko je mnogo živio, taj je mnogo vidio.
KTO He Oepe)KeT KonCRKU, TOT caM He cT6HT py6n5i. (IIocJI6BHIJa)
Tko ne čuva kopj ej ku, taj ni sam ne vrijedi rublja. (poslovica) Što je s kola palo, to je propalo.
qTO C B03Y ynlino, TO rrpomi.rro. (IIocJI6BIIIJa)
3TOT ,a:OM 3HaeT Ka)Kl1,hIR (BCBKUR), KTO OhIBlin B HaIIIUX KpaBx.
(Poslovica) OVU kuću zna svaki tko je bio u našim krajevima.
PREDIKATNE ZAVISNE REČENICE Predikatne zavisne rečenice (cKa3yeMble rrpI1,a:llTOQHble rrpe,n:rrO)KeHI15I), tj . one koje izražavaju predikat - točnije: samo predikatno ime - glavne rečenice, prilič no su malobrojne. U glavnoj rečenici imenski je dio predikata ili predikatno ime izraženo pokaznom zamjenicom TOT, Ta, TO 'taj, ta, to, onaj, ona, ono' ili jednom od određenih zamjenica TaKoii, TaKOB 'takav', TOT CaMbiii 'isti', TaKoii )Ke 'isto takav', BCe 'sve', a zavisna rečenica iznosi konkretni sadržaj te zamjenice. 51 TOT, Koro HUKTO He J1IOOUT. (J1epMoHToB)
Ja sam taj koga nitko ne voli. (Ljermontov)
3TO TO, qTO MHe HY)KUO.
To je ono što mi treba.
HeyJKeJIH OH Orr5iTb 6y,a:eT TaKHM, KaKHM OhIJI KOma-TO?
Zar će on opet biti onakav kakav je bio nekada?
OHa oCTanacb rrmni TaKOR )Ke, KaKoR OhlJla I1,CCSlTh JIeT (TOMY) Ha3al1,.
Ona je ostala gotovo isto onakva kakva je bila prije deset godina.
202
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATI1KA ):1]]51 KAlK):10ro
ATRIBUTNE ZAVISNE REČENICE Atributne zavisne rečenice (onpe1\em1TeJIhHhIe nplI1\:iTOQHhIe npe1\JIO)KeHII5I) izra žavaju atribut kojem bilo dijelu rečenice izraženom imenicom, tj . kazuju stanje, svojstvo ili osobinu nekog predmeta izraženog imenicom u glavnoj rečenici, bez obzira na to kakvu funkciju vrši ta imenica u njoj. Atributne rečenice odgovara ju na ista pitanja kao i atributi: KaKon? 'kakav?', KOTopbIn? 'koji?', qen? 'čiji?'. U glavnoj rečenici mogu, ali ne moraju, na atributnu rečenicu upućivati pokazne zamjenice uz imenicu TaKon 'takav' ili TOT 'taj, onaj'. Atributne se rečenice vežu uz glavne odnosnim zamj enicama KOTopbln, KaKon, qen, pred kojima može sta jati i prijedlog. nec, KOTOPMii CTOslJI l!epe)J; HliMU, 6hIJI -qpe3BbIQ{diHO rycT6ii. 3TO 6bIJI JIec, KaKoii H JIlOOJIlO.
Šuma koja je stajala pred nama bila je izvanredno gusta. To je bila šuma kakvu volim.
51 c )')J:oB6JIbCTBlIeM rrpoQry KHIhy, o KOTOpoii TM MHe TaK MHOro roBopUJIa.
S užitkom ću pročitati knjigu o kojoj si mi tako mnogo govorila.
Cer61\H5I YrPOM 6bIJI (TaK6ii) T)'MaH, KaKoii Y Hac OhlBaeT pe)J;Ko.
Jutros je bila (takva) magla kakva kod nas biva rijetko.
3TO 6bIJIa 1\eByrnKa, %10 !J>OTOrpa!J>UIO H YBHJJ:eJIa B JKYPHliJIe.
Bila je to djevojka čiju sam fotografiju vidjela u časopisu.
51 BepHYJICH )J;OM6ii C TaKuM qJBCTBOM,
Vratio sam se doma s takvim 9sjećajem kao da sam usnio lijep san. (Cehov)
KaK Oy)J;TO BIf)J;eJI xopomuii COH. (IIexoB)
Osim odnosnih zamjenica mogu kao veznici atributnih rečenica stajati i veznič ke riječi odn. prilozi r,lJ;e 'gdj e', KY,lJ;3 'kamo', oTKY,lJ;a 'odakle', KOr,lJ;3 'kada' koji zamjenjuju, kao što je to i u hrvatskom, odnosne zamjenice s prijedlozima. BOT )J;6MHK, me (= B KOT6pOM) MlJIa Hama OaOymKa.
Evo kućice gdje ( u kojoj) je živjela naša baka.
B1\a.m1 IIHJI6T YEMeJI llIHp6KHii nyr, me (= Ha KOT6pOM) MO)KHO oh'IJIO IIpu3eMJIUTbcH.
U daljini je pilot opazio prostranu livadu gdje (= na kojoj) se moglo spustiti na zemlju.
ManeHbKHH roPO)J;6K, K)')J:a ( B KOT6pbIii)
Mali gradić kamo ( u koji) smo prešli bio je vrlo lijep.
=
Mbl nepeexaJIu, 6bIJI 6QeHh KpacMB.
CK6po HacryrrHT )J,eHh, KOma ( B KOT6pbIii) MM onslTb YBIf)J;UMCH. =
=
=
I Skoro će doći dan kad (= u koji) ćemo se I opet sresti.
ADVERBNE ZAVISNE REČENICE Adverbne zavisne rečenice (06cTmheJIhCTBeHHhIe nplImiTOQHhIe npe)J,JIO)KeHII5I) izražavaju iste bliže oznake ili dodatke predikatu (glagolu) glavne rečenice kao i adverbne oznake, tj . određuju mjesto, vrijeme, način, uzrok itd. radnje glavne re-
REČENICA
203
čenice, a odgovaraju na ista pitanja kao i pojedine adverbne oznake. Prema tome razlikujemo ove vrste adverbnih zavisnih rečenica: mjesne, vremenske, načinske, poredbene, rečenice količine i stupnja, uzročne, namjerne (sa željnima), poslje dične, pogodbene i dopusne. Mjesne zavisne rečenice (npH,[(iTOqHbIe npe,[(JIO)KeHH5I MecTa) vrše funkciju ad verbne oznake mjesta glavne rečenice, jer kazuju mjesto ili prostor gdje se vrši radnja glavne rečenice. One odgovaraju na pitanja r)]'e? 'gdje?', Kyd? 'kamo?', oTKy)],a? 'odakle?'. Uz glavnu rečenicu vežu se mjesne rečenice vezničkim riječi ma r)],e, Ky)],a, oTKy)],a, a u glavnoj rečenici stoje često prema njima pokazni pri lozi TaM 'tamo', Ty)],a 'onamo', oTTy)],a 'otuda, odanle', Be3)]'(\ BCID)]'Y 'svagdje'. f)],e )],bIM, TaM FI 6roHb.
Gdje ima dima, ondje ima i vatre.
Be3,[(e, fl1:e TOJlbKO 6hlJlO MeCTeqKO, poc IIo,[(c6JIHeQHI1K.
Svagdje gdje je bilo samo malo mjesta, rastao je suncokret.
TaM, KYiJ,a 3aKaTlfJlOCb COJlHlJ,e, ruIDe CIDlHFIe CTOllT He,[(6JIfoe BpeM5I Ha,[( 3eMJIt:H.
Tamo gdje je zašlo sunce ostaje nad zemljom kratko vrijeme rumeni sjaj.
Omi IIofAA'[(eJIa 1}'iJ,a, KYiJ,a OHU nomJlu.
Pogledala je onamo kamo su pošli.
OTKYl1:a BeTep, orrYl1:a FI ,[(O)K,[\b. (lloCJI6BHIl,a)
Odakle vjetar, odande i kiša. (Poslovica)
Vremenske zavisne rečenice (npH,[(llTOqHbIe npe)],JIO)KeHH5I BpeMeHH) kazuju kada se vrši radnja glavne rečenice i odgovaraju na ista pitanja kao i adverbne oznake vremena, tj . Kor)],a? 'kada?', C KaKux nop? 'otkada?', )],o KaKMX nop? 'do kle?" KaK )],oJIro? 'kako dugo?, do kada?'. Prema tome kako se vremenski međusobno odnose radnje glavne i zavisne (vremenske) rečenice, razlikujemo tri slučaja: a) Obje se radnje vrše II isto vrijeme (bilo u sadašnjosti, bilo u prošlosti, bilo u budućnosti). U takvim se slučajevima u obje rečenice upotrebljavaju najčešće ne svršeni glagoli u istome glagolskom vremenu, a glavni su veznici Kor)],a 'kada', Kor)],a HH 'kad god', nOKa (noKaMecT) 'dok', B TO BpeMH KaK 'dok', Tor)]'a KaK 'dok'. Vezniku Kor)],a mogu u glavnoj rečenici odgovarati prilog: Tor)],a 'tada' ili čestice TaK, TO, a prema vezniku Kor)],a HH može stajati prilog Bcema 'uvijek'. Koma npocJleccop qHTaeT JleKl(HlO, Bce C1)',[(eHTbI BHHMaTeJIhHO CJIYrnaIOT.
Kada profesor predaje, svi studenti pažljivo slušaju.
Koma cTapmHe roBOPHT, (TOf,[(a) ,[(em ,[(O.JI)l(HbI MOmaTh.
Kada stariji govore, (tada) djeca trebaju šutjeti.
204
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJ[ rPAMMATI1KA 11)]J[ KAlKI10rO
MaTh CMOTpeJla BCJle,!( noe3)Jy, UOIi:a OH He HCqe3 3a UOBOpOTOM.
Majka je gledala za vlakom dok nije iščeznuo iza zavoja.
B TO BpeMSI KaK OH qHTan ra3ery, omi rOToBIilla Y)KllH.
Dok je on čitao novine, ona je pripremala večeru.
Kor'!(a SI HH 3axo,!(HJI K HeMY, Bcer'!(a 3acTaBM era 3a pa6oToll.
Kad god bih svraćao k njemu, zatjecao bih ga uvijek pri poslu.
b) Radnj a glavne rečenice vrši se poslije radnje zavisne (vremenske) rečenice; glavni su veznici Kor�a 'kada', nocJIe Toro KaK 'pošto, nakon što', C Tex nop KaK 'otkada', KaK (JI H IIIh) TOJIhKO 'čim', TOJIhKO qTO (JIHIllh) 'čim', KaK 'kako', e�Ba 'samo što', JI HIll h 'tek što'. U obje rečenice upotrebljavaju se obično svrše ni glagoli - rjeđe nesvršeni, u istome glagolskom vremenu. Koma KOHqHJI pa6ory, OH nomeJl rymiTh.
Kad je završio posao, otišao je u šetnju.
IloCJIe Toro KaK Bce rOCTH co6panHCb B CTOJIOBOll, nO'!(aJJH o6e,!(.
Pošto su se svi gosti skupili u blagovaonici, serviran je objed.
E,!(Ba OHa ycueJIa HaKHHYTb UJIaTOK Ha rOJIOBY, KaK HaBaJJIDr CHer.
Samo što je stigla staviti rubac na glavu, kad navali snijeg.
C Tex uop, KaK YMep ero OTeo:, OH He Haxo� ce6e nOKo� HH ,!(HeM, HH HO%IO.
Otkako mu je umro otac, nije nalazio mira ni danju ni noću.
c) Radnja glavne rečenice vrši se prije radnje zavisne rečenice; veznici su npe)K�e qeM 'prij e nego (što)', nepe� TeM KaK 'prije nego (što)'. JIeBHH yexaJJ Ha nOKOC, upe)K)J.e qeM Cepreil lIBaHoBHq ycueJI o,!(eTbCSl H BbIllTH B CTOJIOBYIO. (JI. TOJlcT6U:)
Levin je otišao u kosidbu prije nego što se Sergej Ivanovič stigao obući i izaći u blagovaonicu. (L. Tolstoj)
IIepe,!( TeM KaK Ci.l.M 3K3aMeH, OH nOCTOHHHO BOJlHOBMC�.
Prije nego što je dao ispit, stalno se uzrujavao.
Ako je u glavnoj i takvoj vremenskoj rečenici isti subjekt, ili ako je u glavnoj re čenici predikat bezličan glagol, stavlja se glagol vremenske rečenice u infinitiv. To je tipična ruska jezična poj ava koju hrvatski jezik ne poznaje. IIpe)K)J.e qeM HaqaTb YPOK, yqHTeJlh BHHMaTeJlhHO OCMOTPeJl KJlacc.
Prije nego što je počeo sat, nastavnik je pažljivo razgledao razred.
IIepei.l. TeM KaK Cai.l.HTbCSI 3a CTOJl, MhI MoeM p)rKn.
Prije nego što sjedamo za stol, peremo ruke.
Hai.l.o xopomeHhKo nO,I\)rMaTh, upe)K)J.e qeM 6paTbcSI 3a KaKYIO-HH6YiJ,b CJIO,ImyIO pa6ory.
Treba dobro razmisliti prije nego što se prihvatimo kakva složena posla.
REČENICA
205
Načinske zavisne rečenice (rrpM)l"iTOlJHhIe rrpe)l,JIO)KeHM� 66pa3a )l,eliCTBM�) ka zuju kako, na koji način se vrši radnj a glavne rečenice i odgovaraju na pitanja KaK? 'kako?', KaKHM o6pa30M? 'na koji način?'. S glavnom rečenicom vežu se veznicima i vezničkim riječima KaK 'kao, kako', KaK 6b1 'kako bi', 6Y)l,TO (KaK 6y)l,TO) 'kao da', rrO)l,06HO TOMY KaK TaK 'slično kao'. U glavnoj rečenici stoji često pokazni prilog TaK 'tako' koji upućuje na veznik u zavisnoj rečenici odn. na njezin konkretan sadržaj. OH IIOcryfIlIJI TaK, KaK omi eMY nocoBeTOBaJIa.
Postupio je (tako) kako mu je ona savjetovala.
3eMmI 3ambma TaK, KaK OHa BCerL\a naxHeT IIepeL\ L\O)K,LIeM B HIDHe.
Zemlja je zamirisala (onako) kako uvijek miriše prije kiše u lipnju.
TbI TaK roBOPH, lJTo6hI Bce Te6si nOHSlJIH.
Govori (tako) da te svi razumiju.
Ranima IIOCMOTpeJIa· Ha Hero TaK, KaK 6YL\TO ero He Y3HaB:lJIa. (JI. TOJICT6ii)
Nataša ga je pogledala (tako) kao da ga ne prepoznaje. (L. Tolstoj)
Vrlo često se način glagolske radnj e pobliže označuje pomoću uspoređivanja (komparacije), pa se takve načinske rečenice i zovu poredbene ili komparativne rečenice (cpaBHI1TeJIhHhIe rrpe)l,JIO)KeHM�). Te se rečenice uz glavne vežu istim ve znicima kao i obične načinske rečenice, a osim toga i vezničkim riječima TOqHO, CJIOBHO 'kao', 6YL\TO (KaK 6YL\TO) 'kao da'. Veznik qeM 'nego' upotrebljava se u poredbenim rečenicama, slično kao i u hrvatskom jeziku, ako u glavnoj rečenici stoji komparativ pridjeva ili priloga. MaTb HHOrL\a roBOPHT TaK THxO, CJIOBHO pa3roBapHBaeT caMa c co60".
Majka govori katkad tako tiho kao da razgovara sama sa sobom.
OH TaK CMOTPHT, 6YL\TO COBceM Hac He BMHT.
On gleda (tako) kao da nas uopće ne vidi.
HJIbH HnbHlJ CKOHqanC� 6e3 60JIH, KaK 6YL\TO OCTaHOBHJIlICh lJaChi, KOTopble 3a6bmH 3aBecTH. (fomapoB)
Ilja Iljič umro je bez bolova, kao da se zaustavio sat koji su zaboravili naviti. (Gončarov)
3aL\alJa 6bma JIeI'lJe, lJeM MhI O)KIf)J,:lJIH.
Zadaća je bila lakša nego što smo očekivali.
OHa IIocryIIHJIa JIjTqme, lJeM OH Mor npeL\nOJIaraTh.
Ona je postupila bolje nego što je mogao pretpostaviti.
I1yremecTBHe 6bmo TPYi-.\Hee, lJeM MhI L\YMaJIH.
Putovanje je bilo teže nego što smo mislili.
U poredbenim rečenicama s vezinicima KaK 'kao', CJIOBHO, TOqHO 'kao, da', 6YL\TO 'kao da', qeM 'nego' često se izostavlja glagol (predikat) kad je isti kao i u glavnoj rečenici; tako nastaju tzv. krnje poredbene rečenice ili poredbeni izrazi; npr.:
206
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAJl rPAMMATI1KA I1JIJl KAlKI10rO
Xne6 6bill cyx6u:, KaK KaMeHh.
Kruh je bio suh kao kamen.
C BbICOTbI r6po,l\ BbITJI5I)l,eJI CJIOBHO MypaBeU:HUK.
S visine je grad izgledao kao mravinjak.
Bce oKp)')KillIu IIaBJIa TOLIHO KpynHHKu m:eJIe3a KyCOK MamHTa. (M. f6pbKJlli)
Svi su se okupili oko Pavla kao zrnca željeza oko komada magneta. (M. Gorki)
Neke načinske rečenice označuju glagoisku radnju ne po kakvoći, tj . po tome kako se vrši, nego po stupnju ili po intenzitetu kojim se vrši. One odgovaraju na pitanja HaCKOJIhKO? 'koliko?', B KaKOM CTeneHU (Mepe)? 'u kom stupnju? u kojoj mjeri?'. Veznici su KaK 'kako', LITO 'da', a u glavnoj rečenici stoje obično rij eči TaK 'tako', )1;0 Toro 'tako', HaCTOJIhKO, B TaKOM cTeneHH 'toliko, u toj mjeri'. Mirrb1JHK ml1JaJI KpH1JaTb TaK CM.rrbHO, KaK TOJIhKO Mor. 3TOT pe6eHoK He TaK TaJIaHTJIHB, KaK ,l\YMaIOT ero PO)l;HTeJIU.
Dječakje počeo vikati tako jako kako je samo mogao.
OH HaJIOBM.rr CTOJIhKO PbI6bI, LITO TPY)l;HO OblJIO nepeLIeCTh.
Nalovio je toliko ribe da je bilo teško prebrojiti.
Ovo dijete nije tako nadareno kako misle njegovi roditelji.
Uzročne zavisne rečenice (rrpH)1;aTOLIHble rrpe)1;JIom:eHHH rrpHLIHHbI) izražavaju uzrok ili razlog onoga o čemu se govori u glavnoj rečenici. One odgovaraju na ista pitanja kao i adverbne oznake uzroka: nO'IeMY? 'zašto?', OT'Iero? 'zbog čega?', no KaKOM npH'IHHe? 'iz kojeg razloga?'. Uz glavnu rečenicu vežu se uzročnim veznicima 'ITO 'što', HOO 'jer' (samo u književnom jeziku) i vezničkim izrazima nOTOMY 'ITO 'jer, zato što', OTToro 'ITO 'zbog toga što', OJIarO)1;apsi: TOMY 'ITO 'zahvaljujući tome što', BBH)1;Y Toro 'ITO, H3-3a Toro 'ITO 'zbog toga što', TaK KaK 'budući da, jer'. OH M6xo BbII10JIHHJI pa66ry nOToMY, LITO y Hero He OhlJIO onbITa.
Loše je obavio posao jer (zato što) nije imao iskustva.
DOPMCY 6billO BeCeJIO oTToro, LITO OH xopomo C)l;aJI Bce 3K3aMeHbI.
Boris je bio veseo zbog toga što je dobro položio sve ispite.
CrraTb eM)r He XOTeJIOCb, HOO Ha )l;yme OblJIO HecnoKoiiHo u THm:eJIo.
Nije mu se spavalo jer mu je u duši bilo nemirno i teško.
TaK KaK He OhlJIO MocTa, rryreruecTBeHHHKaM rrpHUill6cb rreperrpaBlTIbCH 1Jepe3 peKY Ha JI6):(Ke.
Budući da nije bilo mosta, putnici su morali prijeći preko rijeke čamcem.
Namjerne zavisne rečenice (rrpHLIaToLIHble rrpe)1;JIO)KeHHH lIeJIH) kazuju radi čega se, u koju svrhu, s kojim ciljem vrši radnja glavne rečenice. One odgova-
REČENICA
207
raju na pitanja na koja odgovaraju i adverbne oznake svrhe: 3 a'leM? 'zašto?', )1,JIH 'lero? 'radi čega?', C KaKoii u,eJILIO? 'u koju svrhu?, s kojom namjerom?'. S glavnom rečenicom povezuju ih namjerni veznici 'ITOO LI ('ITOO) 'da, da bi', )1,JIH Toro '1TOOLI, C TeM '1TOOLI 'zato da bi', JIHIIIL Obi 'samo da bi'. Na te vezni ke mogu u glavnoj rečenici upućivati riječi )1, JI H Toro 'radi toga', C TeM 's tim', 3 aTeM 'zato'. U ruskim namjernim rečenicama treba razlikovati dva slučaja: ako su u glavnoj zavisnoj rečenici različiti subjekti, u zavisnoj (namjernoj) rečenici glagol stoji u kondicionalu - kao što je to i u hrvatskom jeziku, npr.: MaTh ImOTHO C)l(HMarra ry6hI, qTOObI OHU He )J,polKli.rm. (M. f6phKMH) IIax01Y He06xo,l.(ll:MO· Tm:aTeJIhHO rrp060pOHrITh, qTOObI )J,olK)J,eBliH BJIlira 3a)J,eplKMaCb B 3eMm�.
Majka je čvrsto stiskala usne da ne bi drhtale. (M. Gorki)
MaTh BeqepOM 3aBeJIa 6y.D,rIJIhHHK MH TOro, qTOObI BaHH YrPOM npocuYJICH BOBpeMH.
Mati je navečer navila budilicu (radi toga) da bi se Vanja ujutro pravodobno probudio.
eJIOBO MH Toro )..(aHO qeJIOBeKY, qTOObI OH COOOIIIM CBOU MhICJIU )J,pyruM.
Govor je čovjeku dan zato da bi priopćivao svoje misli drugima.
Uzoranu zemlju treba brižljivo prodrljati da bi se kišna vlaga zadržala u zemlji.
Međutim, ako su u obje rečenice isti subjekti, glagol namjerne rečenice stavlja se u infinitiv; npr.: OHa paHo BCTarra, qTOObI He On03)J,aTb K nepBoMY YrpeHHeMY nOe3)..(y.
Ona je rano ustala da ne bi zakasnila na prvi jutarnji vlak.
JIerOM MHome JIIO)..(H ye3)!(alOT Ha 6eper MOp� rIJIlI B rophI, qTOO OT)J,OXHYrb.
Ljeti mnogi ljudi odlaze na more ili u gore da bi se odmorili.
,lI,JIH Toro, qTOO 3HllTb, Ha)..(o yqrIThC�.
Da bi se znalo, valja učiti.
Kao namjerne rečenice vladaju se i tzv. željne rečenice, u kojima je izražena želja, molba, zahtjev i sl., a zavise od glagola )l{emlTh 'željeti', npOCMTh 'moliti', xOTeu, 'htjeti' i sl. Ako su sUbjekti različiti, uzima se, dakako, kondicional. Bce po)..(rl:TeJIH )!(eJIaIOT, qTOObI UX )J,erHM OhIJIO B IKU3HU JIY'Irne, qeM UM caMUM.
Svi roditelji žele da njihovoj djeci bude u životu bolje nego što je njima samima.
Ako je, međutim, subjekt željne rečenice isti kao u glavnoj rečenici, ili ako je on u glavnoj rečenici izražen kao objekt, glagol željne rečenice dolazi u infinitiv, a veznik 'ITOObI se izostavlja. Usporedimo npr. ove rečenice:
208
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA5I rPAMMATHKA ).1]]51 KAlK).10rO
51 xon\JI, qTOObl OH "P"IIIM KO MHe.
Htio sam ( ja) da on dođe k meni. =
OH XOTeJI caM npllHTlI KO MHe.
Htio je ( on) sam doći k meni.
Pe6eHOK rrpocH.rr, qTOObl MaTb KynHJIa eMY HOBYIO lIrpYIIIKy.
Dijete je molilo da mu majka kupi novu igračku.
Pe6eHoK rrpocH:JI MaTb, KynHTb eMY HOBYIO lIrpyIIIKy.
Dijete je molilo majku da mu kupi (tj. ona) novu igračku.
Bpaq rrocOBeTOBaJI, qTOObI OOJIbHOH yexaJI B ropHbIH caHaTOpllH.
Liječnikje savjetovao da bolesnik ode u gorski sanatorij.
Bpaq rrocOBeTOBaJI OOJIbHOMY yexaTb B ropHbIH caHaTopllH.
Liječnikje savjetovao bolesniku da ode (tj. bolesnik) u gorski sanatorij.
=
Posljedične zavisne rečenice (nplI,lJ,::lTOIJ:Hble npe,lJ,JlO)KeH1I5I CJle,lJ,CTB1I5I) izriču rezultat ili posljedicu radnje glavne rečenice. Uz glavnu rečenicu vežu se poslje dičnim veznicima qTO 'da', TaK qTO 'tako da'. Na veznik qTO u glavnoj rečenici često ukazuju prilozi TaK 'tako', CTOJIbKO 'toliko', ,lJ,0 Toro 'toliko, tako, dotle'. ):(O)l(,[(b JIlIJI KaK lI3 Be)]'pa, TaK qTO HeJIb3H ObIJIO BbIHTlI Ha KPbIJIbQO.
Kiša je lijevala kao iz kabla, tako da se nije moglo izaći na trijem.
aHa TaK ()],o TOro) YCTana, qTO He MO)KeT CTOHTb Ha Honix.
Ona je tako umorna da ne može stajati na nogama.
MaTb MHOro pa60TaJIa rro HOqaM, TaK qTO K cnipocTlI omi nOqTH nOTepHJIa 3peHlIe.
Majka je mnogo radila noću, tako da je pod starost gotovo izgubila vid.
Y)],ap rpoMa 6bIJI )],0 TOro CHJIeH, qTO CTeKJIa 3a)J;pOJKaJIlI lI 3a3BeHeJIlI.
Udarac groma bio je tako jak da su stakla zadrhtala i zazveckala.
Pogodbene zavisne rečenice (nplI,lJ,::lTOIJ:Hble YCJlOBHble npe,lJ,JlO)KeHmI) kazuju pogodbu ili uvjet pod kojim se može dogoditi ono o čemu se govori u glavnoj re čenici. One odgovaraju na pitanje npu KaKOM YCJIOBUU? 'uz koji uvjet?'. Glav ni pogodbeni veznici jesu eCJIU (6b1) 'ako (bi), kad (bi), da', Kor)J;a 'kad(a)', pa3 'ako', KOJIU (KOJIb) 'ako', JIU 'kad'. Kad zavisna (pogodbena) rečenica stoji ispred glavne, mogu vezniku eCJIu u glavnoj rečenici odgovarati prilozi TO ili TaK 'to, onda', a vezniku KOr,lJ,a prilog TOr,lJ,a 'tada, onda'. Pogodbene rečnice mogu u ruskom jeziku, kao i u hrvatskom, biti po smislu re alne (stvarne), potencijalne (moguće) ili irealne (nestvarne). Realne pogodbene rečenice (peaJlbHble YCJIOBHble npe,lJ,JIQ)I«�HmI) kazuju da se uvjet iskazan u zavisnoj rečenici smatra stvarno mogućim, ostvarivim, pa ako se on ispuni, izvršit će se i radnja glavne rečenice. U obje rečenice uzimaju se vre mena indikativa.
REČENICA
209
EeJIH CBeTHT COJIHlJ,e H Ha Heoe HeT OOJIaI>:OB, TO 3arrax CeHa �cTByeTC5I CHJIbHee.
Ako sja sunce i na nebu nema oblaka, miris sijena osjeća se jače.
MbI C TOBapHIIl,aMH rrOUJI,eM Ha Jl,H5IX B r6pbI, eCJIH oY)J,eT xopomaSl noro)J,a.
Ja i prijatelji idemo ovih dana u planine, ako bude lijepo vrijeme.
Koma )J,YlIIa qepHa, TaK II MhmoM He cM6elIIb. (IIocJI6BlIIla)
Ako je duša crna, nećeš je ni sapunom oprati. (Poslovica)
KOJIb )J,MO eCTb, CKOPeu er6 KOHQaii.
Ako imaš posla, završavaj ga što prije.
YiK pa3 TbI HaqaJI rOBopuTb, TO Jl,OroBOPH BCe Jl,O KOHl[a.
Kad si već počeo govoriti, izgovori sve do kraja.
Potencijalne pogodbene rečenice (B03M6iKHble YCJI6BHbIe rrpeJl,JIOiKeHmr) jesu re čenice u kojima se kazuje da su i uvjet zavisne rečenice i izvršenje radnje glavne rečenice mogući i poželjni, ali ne i sigurni. U obje se rečenice upotrebljava kon dicional. ECJIH Obi SI )J,O Beqepa OKOHqlIJI pa66ry, TO ox6THO rrOIlleJI 6bI B TeaTp.
Ako bih do večeri završio posao, otišao bih rado u kazalište.
ohmo 6bI xoporn6, eCJIH ObI )J,OJK)J,u npeKpaTUJIHCb )J,o YTpa.
Bilo bi lijepo kad bi kiša do jutra prestala.
Irealne pogodbene rečenice (HppeaJIbHbIe YCJI6BHble rrpeJl,JIO)l(eHH5I) kazuju da se uvjet ne može ili se nije mogao ispuniti, pa se zato ne vrši ili se nije izvršila rad nja glavne rečenice. U obje rečenice upotrebljava se najčešće kondicional; zato se te rečenice po obliku jednake potencijalnima, a razlikuju se samo po smislu. OTel[ y,n:aplIJI Jl,O% KlIH)l(MOM II y6HJI 6bI, eCJIH ObI ee He OTHeeJIU. (JI. TOJICT6u) EeJIH ObI Tenepb Y Memi ObIJIII )J,eHbrH (a IIX HeT), 5I Mor 6bI KYrrHTb xop6rnyro MarnHny. EeJIlI ObI Ha )J,mix Y Memi ObiJIH )J,eHbrH (a lIX He 6bmo) 5I Mor 6bI KYrrHTb xop6rnyro MarnHny. ,
Otac je udario kćer bodežom i ubio bi je da je nisu odnijeli. (L. Tolstoj)
Kad bih sada imao ( da imam sada) novca (a nemam ih), mogao bih kupiti dobar auto. =
Da sam ovih dana imao ( kad bih bio imao) novca (a nisam ih imao), bio bih mogao kupiti dobar auto. =
Kako u ruskom jeziku postoji samo jedan oblik za koncidional, to se irealne pogodbene rečenice za prošlost po obliku ne razlikuju od pogodbenih rečenica za sadašnjost - kao što se lijepo razlikuju u hrvatskom jeziku. U irealnim pogodbenim rečenicama (za sadašnjost i prošlost) koje počinju vezni cima eCJIH (Kor)J,a) Obi može se kondicional glagola često zamijeniti imperativom
210
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!! f'PAMMATI1KA ",JI!! KAJK",OrO
2. lica jednine (za jedninu i množinu), a veznik se pri tom izostavlja. To je tipična ruska konstrukcija kakva je u našem jeziku vrlo rijetka. He OYiJ,h COJIHu:a ( ecnH He 6bInO 6bI ConHIIa), )Jill3Hb Ha 3eMne 6bImi 6bI HeB03MO)J(Ha.
Kad ne bi bilo (= da nema) Sunca, život bi na Zemlji bio nemoguć.
3miu SI oo 3TOM, He rryCTl1n 6bI Te65i K HeM)r.
Da sam to znao, ne bih te bio pustio k njemu.
CKaa.u BhI MHe 3TO paHhIIIe, 5I He c)1,enarr 6bI 3TOfO.
Da ste mi to ranije rekli, ne bih to učinio.
He nOMeIIIau OHU eMY, OH KOH'lliJl 6bI pa66ry BO-BpeM5I.
Da ga nisu omeli, bio bi svršio posao pravodobno.
=
Dopusne zavisne rečenice (rrpH )1,:iTOqHble YCTym1TeJIbHhle rrpe)J,JIO)KeHM5I) izra žavaju misao prema kojoj se ne očekuje da će se dogoditi ono o čemu se govori u glavnoj rečenici. Glavna rečenica izražava, naime, nešto suprotno onome što se moglo očekivati na osnovu onoga što kazuje dopusna rečenica. Dopusne rečenice odgovaraju na pitanja )1;a)Ke B KaKOM CJIyqae? 'usprkos čemu?, unatoč čemu?, pa čak i u kom slučaju?', HecMoTpH Ha qTO? 'bez obzira na što?'. S glavnim rečeni cama vežu se te rečenice veznicima XOTH 'iako, premda', nycTh (nYCKa") 'ma kar' i vezničkim izrazima HecMOTpH Ha TO, qTO 'bez obzira na to što', KTO HH 'tko god', qTO (Ohl) HH 'što god', KaK HH 'kako god', CKOJIhKO HH 'koliko god'. Tim veznicima mogu u glavnoj rečenici odgovarati riječi HO 'ali', )1;a 'ali', a 'a', O)1;HaKO 'ipak', BCe )Ke (BCe-TaKH) 'ipak', TeM He MeHee 'ipak'. B cTaHIIHoHHOM 3)1,aHHH 6hInO OqeHb XOnO)1,HO, xoni BCID HOqh TOnUJIHCh U()qH.
U staničnoj zgradi bilo je vrlo hladno, iako su se cijelu noć ložile peći.
Xoni )1,0 OTXO)1,a nOe3ll:a OCTaB:lJIOCh Il:OOPbIX nOJIqaca, oHa 605inacb OII03)1,aTb.
Premda je do polaska vlaka ostalo dobrih pola sata, bojala se da ne zakasni.
IIycTh OH eme M:lJIeHhKHU, OH BCe-TaKU YEe MHom 3HaeT.
Iako je još malen, ipak već mnogo zna.
Y Hero
Huqero He Kneunocb, qTO ObI HH npell:npHHHM:lJI.
Ništa mu nije polazilo za rukom, ma šta poduzimao.
KaK OH HH TpYiJ,UJICSI, OH BCe )Ke He Mor C)1,aTb 3K3aMeHbI.
Kako god se trudio, ipak nije mogao položiti ispite.
O qeM ObI pa3rOBOp HU OhIJI, oHa HHKOr)1,a He yqacTBoBarra B HeM.
O čemu je god bio razgovor, ona nije nikada sudjelovala u njemu.
Suprotno značenje glavne i zavisne rečenice vidi se jasno po tome što se svaka složena rečenica u kojoj je zavisna rečenica dopusna može pretvoriti u suprotnu nezavisno složenu rečenicu, npr. :
REČENICA
BCIĆl HO% Tomlmlcb rreqll, HO B BOK3MbHOM 3,1l,aHlI1I 6b'mo (BCe-TaKII) 6qeHb X6JIO,ll,HO.
211
Cijelu noć su se ložile peći, ali je u
kolodvorskoj zgradi (ipak) bilo vrlo hladno.
OH eIl(e MMeHbKIIH, HO OH BCe-TaKII )')Ke MH6ro 3HaeT.
Onje još malen, ali ipak već mnogo zna.
OH rrpe,ll,rrplIHlIMM BCe B03M6)KHoe, HO Y Her6 HlIqer6 He KJIeIlJIOCb.
Poduzimao je sve moguće, ali mu ništa nije polazilo za rukom.
AKTIVNE I PASIVNE REČENICE (,l1.EllCTBll:TEJIbHbIE II CTPA.l1,ATEJIbHbIE IIPE.l1,JIO)J(EHIIH) Kad subjekt vrši gl�golsku radnju, kad je, dakle, aktivan, kažemo da je rečenica kojom se ta radnja iskazuje aktivna; prelazni glagol je pritom u radnom stanju ili aktivu (B ,[(eHcTBIITeJIbHOM 3aJIOre, a kao dopunu ima direktni objekt u akuzati vu bez prijedloga, npr.: On\� JIl00UT ChlHoBeii.
Otac voli sinove.
CeCTPa npoqUTli.rIa KHUry.
Sestra je pročitala knjigu.
Kad se, međutim, glagolska radnja vrši na subjektu, kad on tu radnju tako reći na sebi »trpi«, kažemo da je rečenica trpna ili pasivna, a glagol je stavljen u pasivni oblik, tj . u kratki oblik j ednoga od dva pasivna participa, npr.: CbIHOBb5l JIl00UMhI OT�6M.
Sinovi su voljeni od oca. Knjiga je bila pročitana od moje sestre.
Kao što se vidi smisao aktivnih i pasivnih rečenica potpuno je isti; razlika je samo formalna, a sastoji se u tome s koje točke promatramo proces što ga kazuje re čenica: u aktivnoj rečenici polazimo od subjekta, vršioca radnje (OTeli" cecTpa), a u pasivnoj od obj ekta, dakle od predmeta na koji prelazi odnosno na kome se vrši glagolska radnja (CbIHOBb5l, KHHra). Aktivna rečenica s prelaznim glagolom kao predikatom, koji ima kao dopunu di rektan ili bliži objekt, može se pretvoriti u pasivnu (trpnu) ovako: objekt u akuza tivu aktivne rečenice postaje subjekt pasivne rečenice i dolazi u nominativ; glagol se stavi u pasiv, tj . u kratki oblik jednoga od dva pasivna participa s pomoćnim glagolom OhITh (koji se u prezentu izostavlja) i uskladi prema novom subjektu, a subjekt aktivne rečenice (u nominativu) pretvara se u tzv. indirektni ili dalji objekt u instrumentalu. Evo još nekoliko primj era:
212
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAR l'PAMMATI1KA ):VIR KAlK).(Om
A. 3ry KHU:ry Harna MOJIol\ibKh 6qeHh JIl06UT. P. 3Ta KHIiTa 6qeHh JIlOOUMa Harneli MOJIOl\e)KhIO.
Ovu knjigu naša mladež vrlo voli. Ova j e knjiga vrlo voljena od naše mladeži.
A. Er6 OTl.(a YBamaJOT BCe.
Njegova oca cijene svi.
P. Er6 OTel.( YBamaeM BCeMH.
Njegov je otac cijenjen od svih.
A. Cer6)J,ID1 5I nOJIyquJI Barny IIOChIJIKY.
Danas sam primio vašu pošiljku.
p.
Cer6l\H5I Bama IIOChIJIKa 6hIJIa nOJIfqeua Mu6IO.
Danas je od mene primljena vaša pošiljka.
A. YqU:TeJIh OTMeTUJI pa66ry EopU:ca.
Nastavnik je istaknuo Borisov rad.
P. YqU:TeJIeM ObImi OTMeqeUa pa66Ta EopU:ca.
Od učitelja je bio istaknut Borisov rad.
Kao što je poznato - a jasno se vidi i iz navedenih primjera - u hrvatskom jeziku pasivne rečenice zvuče neprirodno, jer ne odgovaraju duhu našega jezika, pa se zato upotrebljavaju dosta rijetko. Ni ruski narodni i razgovorni jezik ne voli pa sivne rečenice, ali su u književnom jeziku dosta česte, svakako češće nego u nas. Međutim, i književni jezik izbjegava pasivne rečenice - osobito s pasivnim par ticipom prezenta - pa ih zamjenjuje različitim drugim konstrukcijama, najčešće povratnim glagolima, kao što je to i u hrvatskom, npr.: 3Ta KHu:ra JIerK6 qUTaeTCSI.
Ova se knjiga lako čita. Breza se njiše na vjetru.
Do sada smo govorili o pretvaranju u pasivni oblik samostalnih ili nezavisnih aktivnih rečenica, pri čemu se lični glagol kao predikat pretvarao u kratki oblik pasivnog participa i usklađivao s novim subjektom. Međutim, u pasiv se mogu pretvarati - pomoću pasivnih participa - i neke aktivne zavisne rečenice, i to . atributne rečenice koje počinju odnosnom zamjenicom KOTOPbIH u akuzativu jednine ili množine. To je pretvaranje zapravo skraćivanje odnosno zamjenjiva nje relativnih atributnih rečenica pasivnim participima, pa ćemo o tome govoriti u narednom poglavlju.
SKRAĆIVANJE ZAVISNIH REČENICA Neke vrste zavisnih rečenica mogu se uz izvjesne uvjete skratiti odnosno za mijeniti bilo participima (glagolskim pridjevima), bilo glagolskim prilozi ma ili, točnije, participskim i glagolskopriloškim obratima (rrpllqaCTHhIMll II
REČENICA
2 13
,I(eerrpHQaCTHbIMH o6op6TaMH). Participskim obratima skraćuju se neke atribut ne zavisne rečenice, a glagolskopriloškim obratima neke adverbne zavisne reče nice.
SKRAĆIVANJE ATRIBUTNIH ZAVISNIH REČENICA (IIPHQACTHhIH OEOPOT) Skraćivanje ili zamjenjivanje atributnih rečenica participskim obratima za ruski jezik je vrlo karakteristična pojava, koju hrvatski jezik ne poznaje. Ona je svoj stvena samo književnom ruskom jeziku, a moguća je samo uz ove uvjete: da pre dikatni glagol bude u prezentu ili perfektu, da atributna rečenica počinje odno snom zamjenicom KOTOPhIH 'koji' bilo u nominativu, bilo u akuzativu jednine ili množine. Prema· tome u kojem je od tih padeža zamjenica, razlikujemo skra ćivanje atributnih rečenica aktivnim ili pasivnim participima odnosno aktivnim ili pasivnim participskim obratom. Odnosna zamjenica Komopblu je u nominativu Uednine ili množine). Pri skra ćivanju takve atributne rečenice ta se zamj enica izostavlja, a glagol se pretvara u aktivni particip prezenta ako je glagol atributne rečenice u prezentu, a ako je glagol u perfektu, pretvara s e u aktivni particip perfekta i usklađuje se u rodu, broju i padežu s imenicom na koju se odnosi atributna rečenica. - Kako u hrvat skom jeziku analogni participi, pa prema ni slične zamjenice ne postoje, prevo dimo takve ruske konstrukcije obično odnosnim rečenicama. JIec, KOTOPblH cocTOHT H3 o)J;HHx coceH, Ha3bIBclerC5I 66pOM. JIec, cocTmim.HH H3 o)J;HHx coceH, Ha3bIBclerC5I 66pOM. Orolli H3 JllO,I(err, KOTopble Cll)J;e.rIH Y KocTpa, 6hIC'TpO BCTaJI. O,ru1.H H3 JllO.I(err, Cll)J;eBillHX Y Kocrpa, 6hIC'TpO BCTaJI. JI6.I(Ka KOJIb1Xa.rraCb Ha BOJIHclX, KOTopble nJIeCKanHCb oo ee OopTa. JI6.I(Ka KOJIbIxa.rraCb Ha BOJIHclX, nJIeCKaBillHxcH oo ee oopTa.
Šuma koja se sastoji od samih borova naziva se borik.
Jedan od ljudi što su sjedili kraj vatre brzo je ustao.
Čamac se ljuljao na valovima koji su zapljuskivali njegove bokove.
Odnosna zamjenica Komopblu je u akuzativu Uednine ili množine). Pri skraći vanju takve atributne rečenice odnosna se zamjenica opet izostavlja, a glagol se
214
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!! rPAMMATIIKA )jJl!! KAll{)10rO
pretvara u dugi (puni) oblik pasivnog participa prezenta (ako je glagol atributne rečenice u prezentu) ili pasivnog participa perfekta (ako je glagol atributne re čenice u perfektu) i usklađuje se u rodu, broju i padežu s imenicom glavne re čenice od koje zavisi atributna rečenica. Subjekt atributne rečenice stavlja se u instrumental, pa prema tome takva skraćena rečenica ima sve osobine pasivne rečenične konstrukcije. Ero OTe�, KOToporo YBaJKaeT BeCb ropo)J" U3B(ScTHbIH Bpa1J:.
Njegov je otac, koga cijeni čitav grad, poznat liječnik.
Ero oTe�, YBaJKaeMhIii BceM ropo)J,oM,
u3BecTHbIH Bpaq.
Njegov je otac, cijenjen od čitavog grada, poznat lij ečnik.
Bll)J, 3eM.JTI1, KOTOpyro nOKpbIBaeT nepBbIii CHer, pa,nyeT cep)J,�a l(eTeH.
Izgled zemlje koju pokriva prvi snijeg raduje dječja srca.
BUl( 3eMmI, nOKphIBaeMoii nepBbIM cueroM, pa,nyeT cep�a l(eTeH.
Izgled zemlje pokrivene prvim snijegom raduje dječja srca.
Barne IIUCbMO, KOTopoe SI nOJIyqIirI B1J:epa, MeIDi 01J:eHb 06pal(OBaJIo. Barne IIUCbMO, nOJIy..euuoe MUOro Bqepa, MeIDi OqeHb 06pal(OBaJIo. B JIecy JIe)Kh CTBOJIbI ,ny60B, JIUII u 6epe3, KOTopbIe CJIOM3JIa 6yPSI. B JIecy JIe)KaT CTBOJIbI ,ny60B, JIUII u 6epe3, CJIOMaUUbIx 6yPeii.
Vaše pismo koje sam jučer primio vrlo me je obradovalo.
U šumi leže stabla hrastova, lipa i breza
koje je polomio vihor.
SKRAĆIVANJE ADVERBNIH ZAVISNIH REČENICA (,l1,EEIIPMQACTHhIH OEOPOT) Neke vrste adverbnih zavisnih rečenica - i to vremenske, uzročne, pogodbene, i, rjeđe, dopusne - mogu se u nekim slučajevima pretvoriti u glagolskopriloške obrate (.I\eerrpH1J:aCTHbIe 060pOThI), tj. zamijeniti glagolskim prilozima, a ostale riječi u rečenici ostaju nepromij enjene. Značenje tih jezičnih obrata katkad nije tako jasno i određeno kao u odgovarajućim zavisnim rečenicama, gdje veznici obično vrlo jasno izražavaju smisao rečenice. Ipak, ti obrati imaju važnu stilistič ku vrijednost, j er u sažetom obliku izražavaju smisao cijelih zavisnih rečenica. Slično je to i u hrvatskom j eziku, samo što je u ruskom jeziku ta jezična pojava mnogo češća.
REČENICA
215
Navedene vrste zavisnih rečenica mogu se zamijeniti glagolskopriloškim obra tom samo kad ispunjavaju ova dva uvjeta: ako imaju isti subjekt kao i glavna re čenica od koje zavise i ako j e glagol zavisne rečenice takav da se od njega može stvoriti glagolski prilog. Vremenske rečenice (BpeMeHHhle rrpe.ll)IO)I«�HlUl) Zamjena vremenskih zavisnih rečenica glagolskopriloškim obratom sastoji se u ovome: vremenski veznik i subjekt (to je redovito osobna zamjenica) izostav ljaju se, a glagol vremenske rečenice stavlja se u glagolski prilog sadašnji ako se radnj e obiju rečenica zbivaju istodobno (bilo u sadašnjosti, bilo u prošlosti, bilo u budućnosti), odnosno u glagolski prilog prošli ako se radnja vremenske reče nice zbiva ranije nego radnja glavne rečenice. Svi ostali dijelovi rečenice ostaju pri tom skraćivanjlJ nepromijenj eni. Koma H qllTalO IIHTepeCHYIO KHUry, H 3a6hlmiIo 060 BdlM. lJHTaH IIHTepecuylO KHUry, H 3a6hIB�iIo 060 BceM. Koma OH lIIeJI ,a:oMoii, OH He BC'rpeTHJI HIl )I(lffioiI � .
If;:J:si ,a:oMoii, OH He BCTP6THJI HII )I(lffi6iI
�
.
Kada čitam zanimljivu knjigu, zaboravljam na sve. Čitajući zanimljivu knjigu zaboravljam na sve. Kada je išao doma, nije sreo ni žive duše. Idući doma nije sreo ni žive duše.
Koma TbI 6y,a:elIIb BCT}leqaTb MOUX ,a:pY3eiI, BcnoMHII II 060 MHe.
Kada budeš sretao moje prijatelje, sjeti se i mene.
BCTpeqaH MOUX ,a:pY3eii, BcrroMHll II 060 MHe.
Srećući moje prijatelje, sjeti se i mene.
Koma (= nOCJIe Toro, KaK) HanllcMa nllcbMo, OHa OTHeCrra ero Ha rroqTY.
Kada ( pošto) je napisala pismo, odnijela ga je na poštu.
HanllcaB(IIII:I) nllcbMo, OHa OTHeCrra ero Ha rrOqTY.
Napisavši pismo, odnijela ga je na poštu.
KaK TOJIbKO H nOJIyqy OT Hero a,a:pec, H TOTqaC rrommo eMf Bce ero BeIIU!.
Čim od njega dobijem adresu, poslat ću mu odmah sve njegove stvari.
IIoJIyqUB OT Hero a,a:pec, H To�ac rrommo eMf Bce ero BeII\ll.
Dobivši od njega adresu, poslat ću mu sve njegove stvari.
=
Uzročne rečenice (rrpHqHHHhle rrpe,l.(JIO)KeHlI5I) Postupak je isti: veznik i subjekt (osobna zamjenica) uzročne rečenice izostav ljaju se, a glagol se stavlja u glagolski prilog sadašnji ili prošli, već prema smislu, onako kako je rečeno za vremenske rečenice.
216
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKM! nAMMATIIKA AJUI KAJKAOrO
TaK KaK D He 3H!ilO ero a):lpeca, jJ: He MOry IIHcaTb eMY.
Budući da ne znam njegovu adresu, ne mogu mu pisati.
He 3HaD ero a):lpeca, jJ: He MOry rrl1CaTb eMJ'.
Ne znajući njegovu adresu, ne mogu mu pisati.
llOTOMY qTO He UMeJI HUKaKoro onbITa, OH He CMeJI BO)UiTb MallIlhry.
Kako nije imao nikakva iskustva, nije smio voziti auto.
He uMeD HHKaKoro onbITa, OH He CMeJI BO):lHTb MaII.IllHy.
Ne imajući nikakva iskustva, nije smio voziti auto.
TaK KaK D He nOJIyqUJI TBoeii TeJIerpaMMbI, jJ: He Mor BCTPe-rI1Tb Te65i Ha BOK3ane.
Budući da nisam primio tvoj brzojav, nisam te mogao dočekati na stanici.
He nOJIyquB TBoeii TeJIerpaMMhI, jJ: He Mor BCTPe-rJITb Te65i Ha BOK3ane.
Ne primivši tvoj brzojav, nisam te mogao doČekati na stanici.
r6pbKMii rrOJIhIHHhIR 3arrax BhIKollIeHHoR cn!rrl1 K BelJepy CTan M5irIJe, nOTOMY qTO YTpaTHJI nO):lHeBHYIO YLlYmJIUBYIO OCTPOry.
Gorki miris pelina pokošene stepe podvečer se ublažio, jer je izgubio podnevnu zagušljivu oštrinu.
r6pbKI1R rrOJIbIHHbIll 3urrax BhIKollIeHHoR CTerrl1 K BelJepy CTan M5lrlJe, YTpaTUB nOJI):\HeBHYIO YL\YUlJIUBYIO oCTPory. (M. 1116JIoxoB)
Gorki miris pelina pokošene stepe podvečer se ublažio, izgubivši podnevnu zagu}ljivu oštrinu. (M. Solohov)
Pogodbene rečenice (YCJI6BHhle rrpe.ll,JIO)KeHIuI) Te se recenice zamjenjuju glagolskopriloškim obratom rjeđe nego vremenske i uzročne zavisne rečenice, a zamj ena se vrši slično i pod istim uvjetima kao i kod njih. ECJIH 6Y):IellIh paCqUThIBaTh TOJIhKO Ha qYJKYIO nOMOllIh, HI1lJer6 xop611Iero He C):IeJIaellIb.
Ako budeš računao samo na tuđu pomoć, nećeš napraviti ništa dobro.
PaCqUThIBaD TOJIhKO Ha q�ylO UOMOlllh, HI1lJer6 xop611Iero He C):IeJIaellIb.
Računajući samo na tuđu pomoć, nećeš napraviti ništa dobro.
Pal ThI B3HJICD 3a ):IMO, KomaR er6 CMeJIo.
Kad si se već latio posla, dovrši ga smjelo.
B3HBllIUCh 3a ):IMO, KomaR er6 CMeJIo. (IIocJI6BJlIla) ECJIU BbI 30BeTe Bnepe):l, TO yKU3bIBaiiTe JI HarrpaBJIeHl1e, KY):Ia H,IJ,TIi.
Lativši se posla, dovrši ga smjelo. (Poslovica)
30BH Bnepe):l, TO yKU3bIBaRTe JI HarrpaBJIeHl1e, KYl\a H.ll,TH.
Zovući naprijed, pokazujte i smjer kamo ići.
Kad već zovete naprijed, pokazujte i smjer kamo ići.
REČENICA
217
Dopusne rečenice (ycTynHTeJIbHbIe npe.rUIO)I(eHluI) Te se rečenice još rjeđe nego ostale zamijenjuju glagolskopriloškim obratom, a postupak i uvjeti su isti. OH, xoni Đ OTK113h1BaeTCH OT noe3,n:KĐ, o,n:HaKO 6qeHb )KaJIeeT 06 3TOM.
Iako on odustaje od puta, ipak vrlo žali za tim.
OH, OTK113bIBaHCb OT noe3,n:KĐ, O,n:HaKO 6qeHh )KaneeT 06 3TOM.
Odustajući od puta, on ipak vrlo žali za tim.
Xoni ThI er6 xopolU6 3Hl1elUb, ThI BCeTaKU npo.n:OJDKaellIh BepHTb eM)!.
Premda ga dobro poznaješ, ipak mu i dalje vjeruješ.
3Hl1H er6 xopOlU6, Th! BCe-TaKH rrpo,n:OJDKaeIIIh BepMTh eM)!.
Poznavajući ga dobro, ipak mu i dalje vjeruješ.
fuaH 11e'rp6B�, XOTR OH 6'1eHb YBa)l(M CBOW )l(eHY, BCe )Ke IffiKor,n:a He oTKpbm eli HM O,n:H6i1: CJIylKe6HoH TaHHhI.
Ivan Petrovič, iako je vrlo poštovao svoju ženu, nije joj ipak nikada odao nijednu službenu tajnu.
fuaH nerp6B�, 6'1eHb YBa)l(l1H CBOW )l(eHY, BCe )Ke HMKof.n:a He oTKpbm eli HM 0,n:H6i1: CJIylKe6HoH TaHHhI.
Ivan Petrovič, vrlo poštujući svoju ženu, nije joj ipak nikada odao nijednu službenu tajnu.
Xorn OH c.n:e.aa.TI BCe, 'ITO T6JIbKO Mor, Bpaqf He )'.llaJI6Ch crracm 60JIhH6ro.
Premda je učinio sve što je samo mogao, liječnik nije uspio spasiti bolesnika.
.D:(})I(e c,n:e.aaB BCe, 'ITO T6JIbKO Mor, Bpaqf He y.n:an6ch crracm 60JIhH6ro.
Učinivši sve što je samo mogao, liječnik nije uspio spasiti bolesnika.
DODATAK TEMELJNA OBILJEŽJA RUSKOGA PRAVOPISA
OPĆA KARAKTERISTIKA RUSKOGA PRAVOPISA Glasovi hrvatskoga jezika pišu se po pravopisu uglavnom onako kako se izgova raju. Zato kažemo da je hrvatski pravopis u osnovi fonetski. Ruski se pravopis, međutim, zasniva uglavnom na morfološko-etimološkom načelu. To znači da se isti morfološki elementi od kojih su sastavlj ene pojedine riječi, tj . korijeni, pred metci ili prefiksi i dometci ili sufiksi, pišu uvijek jednako, bez obzira na to što se u pojedinim oblicima ili srodnim riječima izgovaraju različito. Primjerice, u ri j ečima ropo)], 'grad' - ropo)],a 'grada' (gen. jd.) - ropo)]'a 'gradovi' - ropo)],cKOH 'gradski' piše se korij en ropo,lJ; svuda j ednako, iako se svaki put izgovara druk čije: [gor
PISANJE SAMOGLASNIKA Po pravilu se tzv. »tvrda« slova za obilježavanje samoglasnika pišu iza tvrdih, a »meka« iza mekih (palataliziranih) suglasnika. Međutim, od toga pravila ima podosta odstupanja. Ne piše se slovo bl, nego u:
DODATAK
219
a) iza suglasnika K, r, X, npr. MYKH 'brašna (gen. jd.), BbIC6Kl'IM 'visok', HorH 'noge' (gen. jd.), MH6mx 'mnogih', MY-XM 'muhe' i sl. b) iza uvijek tvrdih suglasnika a\:, ID u svim riječima, a iza IJ, u neruskim riječi ma (posuđenicama), iako se u tim slučajevima slovo II izgovara kao bl, npr. ){(MTb [ži:t'] 'živjeti', IIIMTb [ši:t'] 'štit', IJ,H
SLOVA b I h Slova b (tvrdi znak) i b (meki znak) ne označavaju glasove, nego služe samo kao pravopisni znakovi. Slovo b piše se ispred slova H, e, e, 10 iza prefiksa sa suglasnikom na kraju i posli je riječi .IJ:Byx, Tpex, 'leTblpex da bi se označio izgovor glasa [j-i], npr.: 06b5IBHTb [abilv'it'] 'objaviti', TIO.IJ:be3.IJ: [pad'jest] 'prilaz, ulaz', o6beKT [ab'jekt] 'objekt, predmet', TIO.IJ:beM [pad'j6m] 'uspon', .IJ:BYXb5I3hI'lHbIM [dvuhilzi:čni:i] 'dvojezičan' i sl. Ispred slova II tvrdi se znak b ne piše, nego se poslije prefiksa s tvrdim suglasni kom na kraju glas II pretvara bl, npr.: llrpaTb 'igrati, svirati' - cbIrparb 'odigrati, odsvirati', llCKaTb 'tražiti' - OThICKaTb 'potražiti, pronaći' i sl. Znak b piše se: a) unutar riječi ispred slova H, e, e, ll, 10 kad se hoće označiti izgovor glasa [j] ispred naglašenih odnosno m ispred nenaglašenih vokala (npr. ceMMl [s'lm'ja] 'obitelj, porodica' (usporedi npr. ceMHH 'sjemena' (gen. mn.), TIoJIoB6.IJ:be [pglav6d'il] 'proljetna poplava' (usporedi npr. B r6po.IJ:e [v g6rgd'g] 'u gradu'), MypaBbH [murav'ji] 'mravi' (usporedi npr. JIOBH [lav'i] 'hvataj'), lIbIO [p'ju] 'pi jem' (usporedi npr. IIIOTIHTP [p'up'itr] 'pult') i sl. b) u skupu JIb ispred tvrdih samoglasnika radi označavanja glasa [j], npr. TIO'lTaJIb6H [pgčtal'j6n] 'poštar', 6yJIb6H [bul'j6n] 'buljon' i sl.
220
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!l l'PAMMATI1KA ,!1J1!1 KAJK,!10ro
c) na kraju riječi (osobito često u infinitivu glagola) i unutar riječi radi označiva nja mekoće prethodnog suglasnika, npr.: Y'IMTeJIh [uč'it'il'] 'učitelj', KOHh [kon'] 'konj ', rrHcaTh [p'isat'] 'pisati', MO% [moč'] 'moći', cBa)J,h6a [svad'b;:}] 'svadba', rrHchM6 [p'is'm6] 'pismo' i sl. d) po tradiciji u nastavku -ill b 2. lica j ednine prezenta i prostog futura, gdje znak b ne označuje mekoću glasa ill , npr.; ThI rrMIIIeIIIh, CH)J,MIIIh, CKa)KeIIIh, e) u 2. licu jednine i množine poslije parnih mekih suglasnika, a po tradiciji i iza glasova q, IIJ" �, ill , npr. CH)J,h, ca)J,hTe [s'at'], [S'at't'l] 'sjedni, sjednite', 6p6ch(Te) [br6s'(t' 1)] 'baci(te)', pe)Kh(Te) [r'eš(t'l)] 'reži(te)', eIIIh(Te) [j eš(t'l)] 'j edi(te)', Crrp�qh(Te) [spr'ač'(t'l)] 'sakrij(te)' itd. f) na kraju imenica ženskoga roda na suglasnik ne samo iza mekih parnih sugla snika nego po tradiciji i iza neparnih mekih q, IIJ, i tvrdih �, ill, npr. Kocn [kos't'] 'kost', JI6IIIa)J,h [l6š;:}t'] 'konj ', Ka3aHh [kazan'] 'Kazan' (grad), CTerrh [s't'ep'] 'ste pa', CH6MPh [s'ib'ir'] 'Sibir', JIO)Kh [loš] 'laž', MhlIIIh [mi:š] 'miš', rre% [p'eč'] 'peć', BeIIIh [v'ess, v'esč'] 'stvar' itd., kao i u pojedinim riječima, npr. rrpo% [proč'] 'da lje', JIHIIIh [l'iš] 'samo' i dr.
PISANJE SUGLASNIKA Budući da se ruski pravopis zasniva uglavnom na morfološko-etimološkom nače lu, to se - za razliku od hrvatskog pravopisa -jednačenje suglasnika po zvučno sti i po mjestu tvorbe kao i rusko j ednačenje suglasnika po mekoći očituje samo u izgovoru, dok se u pismu najvećim dij elom ne bilježi. Iznimku od pravila da se j ednačenj e suglasnika po zvučnosti u pismu ne odra žava vidimo u pisanju prefiksa s krajnjim glasom -3 (6e3-, B03-, H3-, HH3-, pa3-) koji se ispred bezvučnih suglasnika u korijenu riječi jednači u c, npr.: 6e3-Qn:CJIeHHhIH
6eCQn:CJIeHHhIH
bezbrojan
B03-XBa.rniTh
BOCXBa.rniTh
hvaliti
H3-rr6pTl1Tb
HcrroprHTb
pokvariti
pa3-CK�
paccK�
priča
Važnu osobitost ruskoga j ezika čine dugi suglasnici kakve hrvatski jezik ne po znaj e i koji se u ruskom pismu bilježe po pravilu udvojenim slovima ili sugla-
DODATAK
221
sničkim skupovima koji jednačenjem daju u izgovoru dug suglasnik, npr.: Macca [mass;")] 'masa', cc6pa [ss6r;")] 'svađa', oTTY)..(a [attud;")] 'otuda, odanle', BBO)..(IlTb [vvad'it'] 'uvoditi', 6T)..(bIX [6ddi:h] 'odmor' i sl. Najčešći dugi suglasnik je H (u pismu HH); izgovara se i piše: a) u pridjeva izvedenih od imenica s krajnjim glasom [n] pomoću sufiksa -H-, npr.: COH
san
C6HHbIll
sanjiv, pospan
I.VII1H-a
dužina
I.VIllHHbIll
dugačak
b) u pridjeva izvedenih od imenica sufiksima -OHH- i -eHH-, s pomoću sufiksa -H-, npr.: I1HcpopMal(IDI
infonnacija
I1HcpopMal(116HHbIll
infonnacijski
COJI6Ma
slama
COJI6MeHHbIll
slamnat
rrpOI13B6)..(CTBO
proizvodnja
rrpOI13B6)..(CTBeHHbIll
proizvodni
Sa dva HH pišu se i imenice izvedene od tih pridjeva, npr.: l(eHa 'cijena' l(eHHbIll: 'vrijedan, skupocj en' - l(eHHOCTb 'vrijednost' i sl. c) u punim (dugim) oblicima trpnih glagolskih pridjeva (pasivnih participa per fekta) na -HHbIH i -eHHbIH: c)..(eJIaTb
učiniti
c)..(eJIaHHbIll
koji je učinjen
OT6p6cl1Tb
odbaciti
OT6p6rneHHbIll
koji je odbačen
d) međutim, u pridjeva izvedenih od glagola sufiksom H i nastavkom -bIH pišu se katkada dva H (HH), npr. apecT6BaHHbIll: ' uhićen', YMepeHHbIll: 'umjeren', OTqajlHHbIll: 'očajan' i dr., a katkad jedno H (obično u pridjeva izvedenih od ne svršenih glagola), npr. :>I
PISANJE SLOŽENICA U pisanju složenica ruski se pravopis uglavnom podudara s hrvatskim. Tako se sastavljeno pišu složene imenice (npr. Bo)..(onpoB6)..( 'vodovod' i sL), pridjevi kad
222
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKA!! rPAMMATHKA ):IJl!! KAlK):IOrO
označuju jedan pojam (npr. roroBOCT6'IHbIM 'jugoistočni', TeMHoKpacHbIM 'ta mnocrven' i sL), zamjenice i prilozi složeni česticama He i HH (npr. HeKTo 'net ko', HHKT6 'nitko', Her)J,e 'nema gdje', HHKor)J,a 'nikada' i sL). Od priloga složenih s prij edlozima pišu se neki sastavlj eno, drugi odvojeno, npr. BMeCTe 'zajedno', IlOTOMY 'zato', CHa'IaJIa 'u početku', B 66IIIeM 'općenito', C BI1)J,Y 'naoko' i sl. Zanimljivo je da se složenice s IlOJI- 'pola' pišu po ruskom pravopisu obično sku pa (npr. IlOJIMeTpa 'pola metra', IlOJIMHHYTbI 'pola minute' i sL), a u nekim sluča. j evima s crticom (npr. IlOJI-miTpa 'pola litre' i sL). Sastavlj eno se većinom pišu složeni prij edlozi (npr. BHYTPM 'unutar', Ilocpe)J,M 'usred' i dr.), a samo neki s crticom (npr. M3-3a 'iza', M3-IlO)J, 'ispod' i dr.). S crticom se pišu složeni pridj evi u kojih svaki dio složenice zadržava svoje zna čenje (npr. PYCCKo-xopBaTcKHM 'rusko-hrvatski', cMHe-6eJIbIM 'modro-bijel' i sL), zatim zamjenice i prilozi složeni s česticama Koe-, -TO, -HH6Y)J,b, -JIH6o (npr. K6e 'ITO 'štošta', 'IT6-TO 'nešto', 'IT6-HH6Y)J,b, 'IT6-JIH60 'štogod', KY)J,a-To 'gdje-god' i dr.), prilozi složeni s 00- (npr. IlO-PYCCKH 'ruski', Ilo-co6a'IbH 'pasje', IlO-H6BOMY 'po novome' i sL), kao i prilozi stvoreni ponavljanjem riječi (npr. 'IYTb-'IyTb 'za malo', eJIe-eJIe 'jedva jedvice', MaJIO-IlOMaJIY 'malo-pomalo' i sL).
VELIKA I MALA POČETNA SLOVA Što se tiče pisanja velikih i malih početnih slova, ruski se pravopis uglavnom po dudara s hrvatskim. Glavna je razlika u tome što Rusi pišu malim, a mi velikim početnim slovima imena naroda i stanovnika gradova i pokrajina, npr. xopBaT . 'Hrvat', PYCCKHM (-a5I) 'Rus(kinja)', aHrJIH'IaHHH 'Englez', MOCKBM'I 'Moskovlja nin', )J,aJIMaTMHeQ 'Dalmatinac' i sl.
PISANJE POSUĐENICA Posuđenice (tj. riječi uzete iz nekih drugih j ezika) i strana vlastita imena pišu se po ruskom pravopisu uglavnom fonetski, i to tako da se strani glasovi, koje ruski jezik ne poznaje, bilježe znakovima (slovima) onih ruskih glasova koji su im naj bliži (v. dalje) i da se uz to najčešće zadržavaju strani udvojeni suglasnici, npr.:
DODATAK
latinski rljemački
francuski
engleski
talijanski španjolski
communa
KOMMJ'lia
zajednica, općina
Grund
tlo, zemljište
Schiller
rpyHT lIhlmIep
abatjour
a6a)K)lp
sjenilo
appetit
anneTl1T
tek
avenue
aBemb
avenija
rentier
paHThe
rentijer
Beaumarchais
bOMapme
dandy
,[(eH,[(ll
dollar
,[(6JJJIap
Wilde
Yaiirrh,[(
abbate
a66aT
Venezia
BeHeU;lliI
Murillo
MypHJIho
223
dandy
opat
Samo neke pojedinačne riječi (uglavnom francuske) ušle su u ruski jezik ne u govornom obliku, nego onako kako se pišu, npr.: abonnement [alxmma]
a60HeMeHT
pretplata
accompagnement [ak�pallnaa]
aKKoMnaHeMeHT
pratnja (u glazbi)
sujet [SUŽE]
clo)KeT
predmet, siže
Glasove stranih jezika koje ruski jezik ne poznaje zamjenjuju Rusi ovako: 1. samoglasnici:
a) francuski glas eu i njemački ij (oe) zamjenjuju se glasom e, npr.: francuski rljemački
acteur
aKTep
glumac
chauffeur
Illocpep
vozač, šofer
Goethe
reTe
b) francuski i njemački glas u -
francuski
njemac1d
ii
zamjenjuje se glasom 10, npr.:
bureau
6IOp6
ured
avanture
aBaHTIbpa
pustolovina
Dumas
,Il;IOMa
Burger
6Ibprep
Zurich
ll,IbPllx
građanin
224
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKMI rPAMMATHKA 11)]51 KAlKI10rO
e) njemački dvoglasi (diftonzi) ei i eu (au) zamjenjuju se u ruskom jeziku glaso vima eH, npr.: Leibnitz
neH6HlIIl,
Feuerwerk
Feuerbach
eHep6ax
vatromet
2. suglasnici: a) glas h nekih zapadnoeuropskih jezika zamjenjuje se i ruskom jeziku i pravo pisu glasom r, npr.: grčki latinski njemac'ki .francuski
hymnos
rHMH
Hercules
fepKYJIec
humanus
ryMaHHbIH
Horatius
fopaU;HH
Halstuch
rMC1)'K
Heinrich Heine
feHHPHX feHHe
Hugo
fIor6
himna čovječan kravata
b) starogrčki glas th obično se zamj enjuje glasom 4> ako je riječ uzeta izravno iz grčkoga, a glasom T, ako je u ruski jezik ušla posredstvom kojega zapadnoeurop skog jezika, npr.: pathos
IJ(i
patos
orthographeia
op
pravopis
methodos
MeTo!J:
metoda
theatron
TeaTp
kazalište
ali:
e) zapadnoeuropsko tzv. srednj e l zamj enjuje se u ruskom jeziku mekim [1'], tj . u pIsmu JIL, npr.: grčki .francuski njemac'ki
alpha
Mb
alfa
boulevard
6YJIbBap
bulevar
Voltaire
BOJIbTep
Waldschnepfe
BMb!J:IIlHerr
Rudolf
Py.n:6JIb
šljuka
DODATAK
engleski talijanski
Bulldog
6yJ1bLl6r
Milton
MillIbTOH
Volta
B6J1bTa
225
buldog
d) hrvatski glasovi ć i đ u ruskom se zamjenjuju glasovima q i .LJ:JK, npr.: Kovačić - KOBaqHq, Mađarić - Ma,Il)KapHq.
PRIJENOS RIJEČI Pravila o rastavljanju (prijenosu) riječi u pismu uglavnom se podudaraju s pravi lima hrvatskoga pravopisa; zapamtiti treba samo to da se slova ii, h, b ne odva ' j aju od prethodnih slova, npr.: 60ii:-K6T
bojkot
IUICb-M6
pismo
3aii:-qllK
zečić
06'b-HCHeHlle
tumačenje
60J1b-III6ii:
velik
nOLl'b-eM
uspon
RUSKA INTERPUNKCIJA I glede interpunkcije ruski se pravopis najvećim dijelom podudara s hrvatskim, jedino u pisanju zareza postoje neke razlike. Zarezom se odvajaju: umetnute riječi i rečenice - kao i u hrvatskom pravopisu, npr.: TM, KOHCqHO, npaB.
Ti, dakako, imaš pravo.
OHa, KaK MHe C006m;HJlH, BbIIIIJ1a 3aMY)K.
Ona se, kako su mi j avili, udala.
sve nezavisno složene rečenice, npr.: Beqep 6bIJ1 TIIX, II J1YHa CIUIJIa Ha He6e. Večer je bila tiha, i mjesec je sjao na nebu. OH IIIynfJI, a omi MOJIqaJIa.
On se šalio, a ona je šutjela.
sve zavisne' (sporedne) rečenice u zavisno složenim rečenicama, npr.:
226
RUSKA GRAMATIKA ZA SVAKOGA . PYCCKAl! rPAMMATI1KA lIJlJl KAlKlIOrO
51 TOT, Kor6 llliKT6 He rn66HT. (JIepMoHTOB)
Ja sam onaj koga nitko ne voli. (Ljermontov)
BmWl:MMp c )0i
Vladimir je s užasom shvatio da je zalutao u nepoznatu šumu. (Puškin)
KaK AYilla 'lePHa, TaK II MbmoM He cM6eIIIh. (IIocJl6BI1l\a)
Kad je duša crna, nećeš je ni sapunom oprati. (Poslovica)
Ebmo TaK TeMH6, 'ITO H C Tpy.n:6M Pa3JllI'lM ):Iop6ry.
Bilo je tako tamno da sam s mukom razabirao put.
OH paHO BCTaJJ, 'lT66hI He On03):1aTh Ha nOe3.L\.
Rano je ustao da ne bi zakasnio na vlak.
participski obrati (rrpHqaCTHhle o6op6ThI) koji zamjenjuju atributne zavisne re čenice, npr. : :}rOT CJlOBaPh 51 r
CJI0MaHHblx oyPeii.
Ovaj rječnik kupio sam u knjižari koja se nalazi na Trgu bana Jelačića.
U šumi su ležala stabla hrastova koje je oborila oluja.
glagolskopriloški obrati (.L\eerrpHqaCTHhle o6op6ThI) koji zamjenjuju određene vrste zavisnih rečenica, npr.: OHa 3aMOJl'lMa. (M. f6phKMH)
Ycr3JIaH,
Budući da je bila umorna, ona je zašutjela. (M. Gorki)
MMh'llIK cnYrnaJJ, rmmH B yrOJl.
Dječakje slušao gledajući u kut.
OH weJl He Toporuich, CYHYB PYKU B
Išao je ne žureći se, gurnuvši ruke u
KapM3Hbl.
džepove.
