OBLIKOVANJE TISKARSKOG MEDIJA POVIJEST TISKARSTVA -
-
-
Crtarije na zidovima špilja u sjeveroistočnoj Španjolskoj, jugozapadnoj Francuskoj i istočnom Sredozemlju, od kojih su neke nastale i 20.000 godina prije Krista, svojim smislom možda nam i nisu potpuno jasne. Jedino što u vezi s njima možemo sa sigurnošću reći jest to da su ti crteži, pronađeni u nastambama prvih ljudi. Najčvršći dokaz da je čovjek oduvijek težio svoju misao zabilježiti i tako zabilježenu je sačuvati od zaborava. Zidovi spilja zamijenjeni su glinenim pločicama u koje su stari Sumerani stilusom urezivali znakove klinastoga pisma, pa papirusom po kojemu se pisalo kistom. Svrha je jednaka = očuvati misao od zaborava. U 3. stoljeću prije Krista od preparirane kože životinja izrađivala se pergamena, koja se, budući trajnija od papirusa, kao pisaći materijal upotrebljavala do sredine 14. stoljeća kada ju je iz uporabe istisnuo papir.
Papir (105 g. AD) -
-
-
-
-
Papir je prvi proizveden u Kini. Godine 105. Tsai Lun smrvio je koru drveta, stari konop, krpe i ribarske mreže, sprešao ih, osušio i na taj način dobio čvrst i tanak list papira. Budući da je kineska civilizacija bila zatvorena prema vanjskome svijetu, tehnologija izrade papira ostatku svijeta je ostala tajnom punih šest stoljeća. Naime, tek godine 751. Arapi su zarobili neke Kineze od kojih su doznali tajnu izradbe papira. U Europu papir je stigao u 12. stoljeću kao trgovačka roba iz arapskoga svijeta i s vremenom je potpuno istisnuo pergamenu. Razvoj materijala za pisanje i načina umnažanja tekstova bit će nam jasniji uzmemo li u obzir činjenicu da je potreba umnažanja, čuvanja i razdiobe knjiga prisutna od vremena prije naše ere. Najveća potreba za lakšim i bržim načinom umnažanja knjiga javila se u skriptorijima. Skriptoriji se prvi put spominju u rimsko doba. Postojali su mnogobrojni laički skriptoriji, ali s pojavom kršćanstva sve češće se javljaju skriptoriji u sklopu kršćanskih knjižnica i samostana. Na primjer, već krajem 2. stoljeća u Aleksandriji u Egiptu učeni kršćani imali su svoju vjersku školu i knjižnicu sa skriptorijem, a godine 356. car Konstancije osnovao je u Konstantinopolu veliku carsku knjižnicu za potrebe ranije osnovane visoke škole. U srednjem vijeku skriptoriji su radili u samostanima. Za te potrebe bile su uređivane posebne prostorije u sklopu samostana. Po tome su najpoznatiji benediktinski
samostani. Njihovi skriptoriji imali su mjesta za 3 do 12 prepisivača, a svaki je imalo stolac, stalak za držanje knjige koju je prepisivao i još jedan nagnut stalak na kojem je pisao, te stalak za posudu s tintom, pero, nož za oštrenje pera, spužvicu i strugač za brisanje. Kada bi pisari završili svoj posao, rukopise bi preuzimali minijaturisti koji su crvenom tintom izrađivali inicijale ili ispisivali naslove. Na kraju su knjigoveže uvezivali knjige.
Potkraj 13. stoljeća u Europi se javilo ksilografsko umnažanje knjiga -
-
način umnažanja je težak i dugotrajan, a ksilografi su morali biti vrlo vješti i pažljivi. Samo mali pomak papira položenog na drvenu ploču u kojoj su bila izdubljena slova i crteži, mogao je uništiti otisnuta slova. Na taj način se moglo tiskati samo na jednoj strani papira pa su se listovi spajali u knjigu tako da su se dodirivali praznim stranicama. Tako se pri listanju knjige dobivao dojam da je tekst otisnut s obje strane papira. Takve knjige nazivamo blok-knjigama. Dobro opremljene pisarnice pri samostanima, izučeni pisari i nadareni minijaturisti ostavili su nam u naslijeđe mnogobrojne prekrasne rukopisne knjige koje su prava umjetnička djela. No, bez obzira na to što je urodilo neprocjenjivim i predivnim djelom, prepisivanje je ipak bio mukotrpan i spor posao. Društveni razvoj zahtijevao je brže umnažanje knjiga. Otkriće načina kojim bi se to postiglo bilo je neminovno.
Johann Gutenberg -
-
-
-
Osoba koju u današnje vrijeme slavimo kao izumitelja tiskarskoga stroja jest Johann Gutenberg. rođen je između 1394. i 1399. u Mainzu Oko godine 1430. otišao je u Strasburg gdje se uz staklarstvo i draguljarstvo bavio i pitanjem tiskarstva. U to vrijeme vršio je i neke tiskarske pokuse, ali nam, na žalost, nisu poznati njegovi prvi načini tiskanja. Godine 1488. vratio se u Mainz. Tada je bio već potpuno zaokupljen mišlju o osnivanju tiskare. Za jedan tako velik pothvat bio mu je potreban novac. Odlučio ga je posuditi od bogataša Johanna Fusta, bez obzira na izrazito nepovoljne uvjete posudbe. Uvjeti mu nisu bili važni. U glavi je očito imao sliku tiskare i bio je spreman pristati na sve uvjete, samo da oživotvori tu svoju viziju. Na prvoj tiskanoj knjizi, Bibliji, radio zajedno sa Johannom Fustom i Peterom Schofferom. Učio je ih tiskarskoj vještini i ne sluteći da će ga oni, netom prije dovršenja tiskanja Biblije, tužiti zbog duga i istjerati iz tiskare, preuzevši na sebe sve zasluge oko tiskanje prve knjige. Fust i Schoffer, kao vlasnici tiskare i dobiti, do godine 1502. tiskali su još 15 knjiga. Jedna od najpoznatijih tiskanih knjiga na svijetu, a svakako prva tiskana, dvostupačna 42-redna Biblija, izašla je godine 1455. zasluzan za to: Johann Gutenberg
-
-
-
nedatirana i bez oznake tiskara na kolofonu. Knjiga ima dva sveska velikoga formata, s tekstom otisnutim u dva stupca i pravo je remek-djelo tiskarskoga umijeća. J. Gutenberg vrijeme je lutao Mainzom i uporno pokušavao osnovati drugu tiskaru. To mu je uspjelo godine 1460. kada je tiskao Catholicon. Sudbina, međutim, kao da nikada nije bila sklona izumitelju jednoga od najvećih svjetskih izuma. I druga mu tiskara biva uništena, ovoga puta krivac je rat koji je godine 1462. otjerao Gutenberga u progonstvo. Svi stanovnici Mainza, među kojima su bili mnogobrojni tiskarski majstori, bili su rastjerani. Sa sobom su u izbjeglištvo ponijeli i tajnu tiskarstva koja se tako proširila i osvojila Europu. Johann Gutenberg dijelio je sudbinu mnogobrojnih velikih ljudi za koje njihovo vrijeme nije imalo sluha. Umro je siromašan i slijep 3. veljače 1468. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Mainzu.
Albrecht Durer (1471-1528) - poznati umjetnik drvoreza - velik utjecaj na evoluciju tipografije - dizajnirao savršeno izbalansiran font ROMAN capital i uvelike doprinio razvoju te discipline
glagoljicom su Hrvati tiskali od 1483.- 1905. Blaž Baromić -
15.3. 1493. tiskao svoj prvi brevijar Baromićev tipografski set "najpotpuniji i najljepši domet hrvatsko glagoljskog tiskarstva" Baromićeva tehnika lomljenih ligatura, koje su jedinstvena pojava u tiskarstvu inkunabula u Europi. lijevao polovice slova kao posebne grafičke znakove, što mu je omogućavalo, kombinirajući ih s punim slovima, slaganje mnogobrojnih ligatura, pa čak i do četiri znaka. Takav postupak ne nalazimo više nigdje u povijesti inkunabula.
Ivan Belostenec - Gazophylacium , tiskan 1740. u Zagrebu Ira Washington Rubel - Offset litografski tiskarski stroj 1905. FOTOSLOG – 1960. GODINE GRAFIČKI PROIZVODI Pojam GRAFIČKI PROIZVOD podrazumijeva sve tiskane proizvode,
otisnute pogodnom tiskarskom tehnikom, odgovarajućim grafičkim bojama, na određenu tiskovnu podlogu. 1. skupina GRAFIČKIH PROIZVODA: - novine - revije - časopisi 2. skupina GRAFIČKIH PROIZVODA 1.Knjige 2. Brošure 3. Katalozi, prospekti 4. Plakati, letci 5. Kalendari: zidni, stolni, džepni 6. Razglednice 7.Proizvodi sa zaštitnim grafičkim dizajnom i aplikacionim elementima 8. Beskonačni obrasci 9. Rokovnici 10. Papirna konfekcija 3. skupina GRAFIČKIH PROIZVODA - prerada papira, kartona ljepenke i folija: 1. papirna 2. kartonska 3. ljepenka, val. ljepenka 4. laminati 5. plasti. i alu. folije (etikete) 6. zidne tapete 7. ostali proizvodi
POJAM KNJIGE Knjiga je najstarija forma dokumentiranja znanja, ideja i vjerovanja.
Knjiga je cjelina koju tvori veći broj listova međusobno spojenih u knjižni blok, zaštićen koricama. Ona je materijalizirano intelektualno djelo umnoženo prikladnim tiskarskim postupkom. STVARANJE KNJIGE Koji su zadaci dizajnera? 1.Oblikuje korice/ovitak. 2.Oblikuje knjižni blok. 3.Odabir ilustracija/fotografija. 4.Prelama tekst – dizajner uzima sirovi tekst i pokušava ga ubaciti u svoj predložak. 5.Priprema za tisak – nakon što se napravi dizajn, on se priprema s obzirom na parametre tiskare (poželjno je da to radi dizajner). 6.Probni otisci – provjera boja, slova…, nakon provjere klijent odobrava tisak. 7.Nadzor tiska – pregledavanje araka koji izlaze, to nadgleda dizajner te stoga mora znati dosta o tisku. DIJELOVI KNJIGE
FORMATI KNJIGE stojeći, ležeći i kvadratni Proizvodi sa zaštitnim grafičkim dizajnom i aplikacionim elementima
TEHNIKE TISKA
Tiskarski postupak – je faza grafičke proizvodnje u kojoj se tiskovna forma (offsetna ploča ili slično) dovodi u doticaj sa tiskovnom podlogom te prenosi boju s tiskovne forme na tiskovnu podlogu. Tiskovna forma – je element koji preuzima boju i u dodiru s podlogom (papirom) ostavlja na njemu dio te boje u obliku otiska. tiskovne površine koje primaju boju slobodne površine kompletiraju tiskovnu formu i ne sudjeluju izravno u otiskivanju Otisak – je slika koju tiskovna forma prenosi na podlogu: riječ je dakle, o selektivnom prenošenju boje. Tiskovna podloga - može biti bilo koji od postojećih matrijala (papir, karton, tkanina, drvo, staklo, metal itd.) u plošnom obliku (arak papira, kartona, ploča drva, stakla, metala, i sl.) u bilo kojem drugom obliku već oblikovanom u prethodni proizvod, u obliku (kutije, limenke, boce, kuverte itd.) Bojilo - sredstvo pomoću kojeg se na nekoj od tiskovnih podloga reproducira slika ili tekst, bilo u jednoj ili više boja 1. OFFSET TISAK Offset tisak je indirektna litografska tehnika plošnog tiska. Offset tisak drastično se raširio od 1970 godine i postao jedna od glavnih tehnika tiska u svijetu. 2. BAKROTISAK Spada u tehniku diska nazvanu duboki tisak, zbog karakteristične tiskovne forme u obliku čašica koje se graviraju na tiskovnom cilindru. Danas bakrotisak u svijetu ima oko 10-15% zastupljenosti u odnosu na ostale tehnike tiska, jednostavnost principa u usporedbi s offset tiskom, a pogotovo jedinica za nanos boje ponukala je stručnjake da preuzmu dijelove tog sistema i upotrijebe je fleksotisku kao aniloks sistem. Zbog skupog postupka graviranja cilindara bakrotisak se koristi za velike naklade i do iznad 1 000 000 komada, najćešće se koristi za tisak na različite vrste folija u prehrambenoj industriji, ali ga u svijetu koriste i za tisak novina sa velikim nakladama. Tiska se isključivo iz role u rolu.
3. FLEKSOTISAK
Spada u tehniku tiska nazvanu visoki tisak, zbog karakteristične tiskovne forme u obliku čunjića koji se nalaze izbočeni na tiskovnoj formi koja je najčešće fotopolimerna Fleksotisak je nabrže rastuća tehnika tiska u svijetu i najčešće se koristi u prehrambenoj industriji za tisak na različite folije i u industriji ambalaže za tisak na karton i papir. 4. SITOTISAK Spada u tehniku diska nazvanu propusni tisak, zbog karakteristične tiskovne forme u obliku sita kod kojeg boja prolazi pritiskom rakela kroz nepolimerizirana tiskovna mjesta. Specifična tiskovna forma dobiva se nanošenjem specijalne fotoosjetljive emulzije ili filma na površinu sita koje može biti različitih linijatura i djelovanjem UV svjetla na pozitiv film stvara tiskovne elemente 5.DIGITALNI TISAK 6.3D TISAK
PAPIRI U grafičkoj industriji najčešće korištena tiskovna podloga je papir. Papir je tanka plošna tvorevina dobivena ispreplitanjem celuloznih vlakanaca, kojima su dodana punila, keljiva i boje. Sirovine od kojih se proizvode celulozna vlakanaca mogu biti različite. Najčešće su to: drvo, jednogodišnje biljke, krpe i stari papir kao najznačajnija tiskovna podloga
Sirovine i procesi pri proizvodnji papira
Ovisno o vrsti celulozne sirovine, kao i njezinom načinu razvlaknjivanja, dobivaju se kasnije papiri raznih mehaničkih i kemijskih svojstava.
U proizvodnji papira, dodatkom punila, keljiva i bojila, papiru se poboljšavaju i optička svojsva. Općenito, papiri se prema sastavu dijele u četiri skupine: - bezdrvni papiri - papiri s većinskim udjelom drva - papiri rađeni od starog papira (reciklirani) - papiri od krpa. Pri proizvodnji bezdrvnog papira, celulozno razvlaknjivanje se vrši u kemijskoj pulpi. Pritom u sastavu udio drvenjače ne bi smio biti veći od 5%. Vlakanca dobivena na takav način koriste se za proizvodnju različitih tiskovnih i pisaćih papira. -Papiri s većim udjelom drvne sirovine uglavnom su proizvedeni iz mehaničke pulpe. -Papiri proizvedeni iz takve sirovine u sastavu sadrže i veću količinu lignina. Papir koji u svom sastavu posjeduje veći udio lignina, pri dužem izlaganju svjetlosnom zračenju značajno mijenja bjelinu (žuti), zbog čega se ne upotrebljava pri proizvodnji kvalitetnijih grafičkih proizvoda. Novinski papir je glavni predstavnik koji se proizvodi na takav način. -Reciklirani se papir proizvodi iz sekundarnih sirovina. Potreba za takvim papirom je u stalnom rastu, te je sveukupna današnja proizvodnja recikliranog papira oko 60% ukupne proizvodnje. Zahvaljujući de-inking postupku (djelomičnom odstranjivanju boje s već otisnutih vlakanaca), stari se papir može uspješno reciklirati 3 do 5 puta. -Pri projektiranju i proizvodnji različitih grafičkih proizvoda, gramatura (g/m2) ima veoma važnu ulogu. -Na papirnom stroju gramatura se određuje količinom nanijete vlaknaste suspenzije. -Takvim načinom dolazi do formiranja različitih gramatura papira koje se u praksi nazivaju: papiri, kartoni i ljepenke Gramatura papira po KLEMMu PAPIR do 150 g/m2 KARTON od 150 do 500 g/m2 LJEPENKA od 600 g/m2 Osim gramature na kvalitetu budućih otisnutih grafičkih proizvoda presudnu ulogu ima površina papira.
Papirnom doradom (premazivanjem, impregniranjem, pergamentiranjem, laminiranjem) dodatno se oplemenjuje površina papira. Najčešći postupak papirne dorade je premazivanje. U proizvodnji papira ovisno o izvršenoj fazi premazivanja papiri se djele na: NEPREMAZANE PAPIRE (naravne): - reciklirani papiri - listovni papiri - papiri s vodenim znakom - knjižni papiri - novčani papiri - transparentni papiri - papiri za Ink Jet. PREMAZANE PAPIRE
