oveten encije
galerija
suvremene
umjetnosti
nove tendenci je 2 zagreb,
1. VIII -
15. IX 19 63.
uviđ aju i
da nije
interferencijama da u o kvire
mogu e
posve jasno
srodnih izložbe
uđu
i
temeljita
kriterija.
situaciju teško odnose dijela
iskustva strane
na drugom
kraju
potcrtati ispustili
odnosno
idejnu
suvremene pozicije
i likovnu
problematiku
plasti ne
realnosti
koje
njenu
koja
bi
pak
neka su se isk ustva,
raspona
traži
i donekle
pružila
i
smo one pojave
novi
obostrano
klasificirati, koje
vrš e
nivo
i pouzdanije
problema
korigiranje. a iz
osobito
suštinsku
istog
u
argumente pojedinaca,
ije
idejno
samom
razloga
su za tu problematiku
sastavu
novih
tendencija
umjetni ke
tek
za opravdanost naglo
uklju enje kataloga
bismo
novih
tendencija
dopustili
smo
il i
naslu uju
neraš iš enih idejnih kompleksa izložbe nije uvijek bilo mogu e
tako
i da
u međ usobnim
prakse,
problematiku
odlu nom momentu zaobilaze po razlogu određ enih sagledanja oblikovnog principa. ni u užem dijelu
s druge
mogu e,
datosti
neke ambivalentne
pripremaju ili je pak u i po ne dostatku krajnjeg utvrditi
razgrani iti
razli itih
izbjegli
mogu ih
razvila
u određen e nastojali mogu u
sada ve
orijentacija
da otkrivaju kriterije smo
zabunu,
periferne.
te
novu postaje
unutrašnje
iz sli kovnog
tek
• sva ko
teme ljitije
vrijednim
razmatranje
u s vom
akciju
ili pa k
mo ralo
bi direktno
sve isk ustvo prak sa,
samu
i da
drukčije
me đusobno jasa n
nego
prik raćen i reakcija
u živo tnu
da
real nos t
nije
oči
pred
pra ve
kad ri
no u za životna bez
smo
svijetu
često koja
su
da
nisu
u st anju ili skreću
nerijetk o
sklo ni
odreći se s va kog poku šaja da u nj oj nešto učinimo i izmijenimo ili k renu ti njenim fatainim zaboravljajući posve što je č ovjek. no ni jedna od tih pozicija nije ena koja na m u d anašnje treba ,
koja
nam
antiprivida . je to ikad
bilo ,
pre dočav anju
ali
adekvatnu usitnjavaju
nužnost
teško
mog uće.
ta mog ućno st
zbilje
i svrh ovit osti
i slojevitosti
i ogra ničenost
o c jelini
se i r azmr vljuju
razliku,
čiji su razmjeri takv i
uvjeti,
svijeta,
minima lna,
enormn i, da
i da
izme đu
je
da su p ovijesna,
onoga
mjera
dr uštvo
u prvom
nego što
jest
po nu ždi
prevladava nja
ljudske
participa cije
ljudi
što bi mo gao
kako
do k
fakat
ne po stane
ljudske
statno st
mo ralne
uviđa nja mo ra
njihovog
među sobnog
opća
svojina
svijesti
svih
od nj ih,
još
uvijek
debelim
onda
pre-
spozna ti
društva,
sve do k
konzekvencija
uzroko vati
ljudi
koje
jedna ku
da
je umj etnost
nisu
svoja
bi t reba li
izvršiti
nedo statnost
ostva rivanja
uzrok
u s vemu
svojina .
na dalje,
poma ci
zajedničkog
mo ralne
i idejne
tome nije
pojedinih
kretanja
nužni
i
ali akc esorijski
li r azumljivo
da ne do-
od ti h oblasti
i da je u pravo
podv ojeno sti
i svih
na s va ku nepo tpuno st
neljudskosti
ljudsko g
svijeta.
I
definirajući
društva
shematski
razuđuju
vlastite
volje
i
lica vr emena,
idejne
položaja rasp odje lu
prije sveg a treb alo nužnosti preobraze kon cu
po kojoj
uviđanju
tu
svih
spo znat i
ili pos lije
kako
i ljud sko
da kle
otuđenja
zako na po
dru štvo
teor etsk a, mijene
sazn anjima u svo jim
koja unu tarn jim
-koje
kapitalističko g
se sv e
više
i protiv
historijske
perspek-
kao koč nice
sagledavanja
pravog
vrijednosti,
riješiti jedn ako j
formacije
ka o sv jetske
robnih
sagleda ti,
dob ara
to nuž nos t ne sam o i izvrše odgova rajuće i u svim
snaga
socijalizacije
u problemu
i duh ovn ih
se k lasične
pr oizvo dnih
iz do mina ntnih
apara tu,
da je sistemi
u kojoj
procesa
toga pro cesa
mat erija lnih
bi uvid jeti proizvodni
ka o fa zu
evo lucijom
potječe
u d ržavnom
neo pho dno st
će se prije
situaciju
neopho dnog
implikacije
bilo da t o ot uđenje
vrijednosti pro blem :
povijesnu
rasta u unutra šnjom
približava ju
tive, i shva ćajući
bi na
biti.
u d obrom
svijeta
odvojene
po sebi.
i
nedopu stivu
su ve ć vi dljivi
u s udbini
ili f ikcije
stvo riti kr etanja
do puštajući
i onog što
u glavama
na n edoraslost
mn ogostrukog
slobode,
njihova
redu
da s e socijalni problemi ne m ogu rješavati bez idejnih raščišćavanja, odno sno bez ubr zava nja povijesnih procesa, da ono što otkrije znano st nije u po vijesno m smislu zaista efikasno ni
va ljano
kako ,
što
potp unijem
ne us pijeva jući
njego va
ljudske
realnosti
i uporno g
održati
spo znav anju ,
zastranjuju,
i smislu
problematika
i u mjetnost
neprestanog
je d ana s
bilo iz po vlašćenih
i sprovesti
osno vni
socijalni
mje ri. treb alo bi, naim e, da u l judsko m mišljenju;
o prir odi
i svijetu
stru ktur ama
pru ža
mo rati
se po treba lo
toj
znan ost,
a
preo blik ova ti
i ustro jiti. no up ravo vrste
ili
tokom vrijeme
u njo j.
posve
stvarno
slobodne
ju
nailazimo
što čovjek
socijalna
potreba
teže
kom plek snijem
koje
oskudici
kao
akcije
svijeta
začetaka
idejna
su znanost,
naše
aktuelnog
postojećih
u što
problema tike mo ći
u s ve ve ćoj
unatoč
odr eđuju
svak e
aktuelne
ko raka , je o svojiva ,
leži
predodžbene
sliku
upravo
uvidjeti nužnih
historijsko g
me đutim,
ipak
i sukladnu
gradama
da ljeg
antiprivida ,
složenosti
svijesti
dijelu
ka o
pov ijesn e
u višestepenoj ljudske
treba
ta po zicija
se
ili ih pr o-
pritišću
smo
sum nje
pov ode ći
realitetima
vrsta
tolik a
zbilje.
i obr azlo žimo
historijskim
zaht jeve
ili ir eleva ntna , akumulira
nap rotiv,
najrazličitijih
ili pa znje orijentaciju,
po vijesne
pov ežem o sfer i.
da se u su vreme nom
i njen e
neutralna
i ono što ga dn evno
međ uso bno
a opterećenja
zriacajrurn pozitivnu
deša vanja
dož ivlja jno j
zaklopiti
izgleda
nikad
planovima
i umjetničko
to id e do tle
težnje,
na čin
za historijski
go voreći,
naš oj
posve
jesu.
na ne ki osnovu
o svim
u mog ućno sti
ni identične
pog led
historijski računa
u samoj
što oni zaista
što neku
i filozofsko ,
ih pom irim o
prepozna ti
i čvrst
koja, voditi
na jintimnijih
fenomena
da po stigne
i znanstveno,
najče šće
poja ve
kojeg
hoće
interpretaciju
i po vijesno,
za m otivacijama čitati
eko
ili i ndirektno
osta jemo
pov ezan e
bilo
vreme nu
znano st
i k oliko
se
sa sv im čovjek
svojim od
pobjeda ma
čovjeka
u to j
po kazuje vrsti
koliko
udaljuje,
je on a da leko koliko
znano st,
od čo vjeka gubeći
predstavnika
totalnost
svoga
smisla,
napušta
neuporedivo dopustio ispod
skromnu
da
izvlasti ispuštajući
značnim
značenja
uzme
li se u obzir
se u n joj
uspostavlja
to stanje
posvemašnje
značajem
i svojim
izražajnost kad tivan,
srednu
svijeta
akciju.
kao
granice
uske,
poreći,
ona
•
je
prva
s
ne vi de.
nije
samo
ne iz vor
žrtvuje
za
pred
koje
su
usvojili
apsolutizirali staroga
domenu
nego
kadro
su st atične,
krilu
materije.
uostalom,
njegove
on
tada
svih sak raliziranih
tom
se
već
građanskih
i što
ima
ljudstva
predočavanja
ga,
i on
svojih
je ka dra
je ap elativan konstrukkretanja
energija
značiti
u nepo-
i obilježavaii
struktura
je u vr emenu
i u napuknovo
vrijeme,
su J O J dopuštene
kad
omogućen,
svojim
je sa ma
i zakonitosti
društvenih što
i kad
i on je na dasve
realnosti
sebe
konačno,
sama
u tom
učestvuje,
treba
graditi,
makar
formalnog ono
nije
će bi ti
stroj
tko
društvene bi
to
makar
se
to i protiv
može
davno
polaganije vrijednosti
biti oni
godinama
mogao i nje
nje
same
same
iz kojeg
krajnjeg desio
je u
krikom
u najodmaklijim
i bolnije. premda
ipak nisu
uništile
njihov
traju
u s vojim
transfor-
ih
u
isključivu
fatalistička raspoložive ljudska
svoj makar
u golom
i djelomičan ali
kompletnu
i posljednjeg
trka snage,
iskonska
odziv
spoznajama,
su g otovo
su
formacija
ni su tra.
se de siti
misaonim
sve
koje
svih
sudbinu.
grčevito
odnosima
vrijednosti
prevodeći
ni ju čer
glavnog
učinila su nemoćni
zemlje,
disolucije
kovitlac
tražeći
uzrokovale
u s troju terminima
zloupotreba
socijalističke
sv oju
morao
su
danas
logika
ustuknuli
situacije;
svoj
se ne d a sagledati
sučeljavanja
ta
još i danas
svu
njegova
vidjeli
nazvati
mnogi
prostorno-vremenskim
zahtjevima
ve zuju
povukla
i najbolnijim
prve u
mogli što
tu pr eobrazbu
a i procesi
ti pr ocesi
koji
oni.
ustuknuti,
povijesne
historijskim uz
razvoja
morali
reda,
ono da
i zloupotrebljen.
mišljenje
moralnog
da se za vrše.
li j e samo su z amišljati
su
bismo
vidjeli,
ignorirati,
izgradnje
novo
koje
nisu
može
usvoje
kompleksnost
ne sa mo
se
i stali
realnošću
prepreke.
tada
što
svijeta
prosperiteta,
pragu
racionalizma«,
drugi
nešto
prilagođavanja
časa
što
pogubna
u ranim
od to ga
najmuklijim
na
su re perkusije
očekivati
obuhvatiti
tehnicističkog
u besciljnosti je
nije
kako
premda
tehničkog
kriknula
smisao raspada
političkom
još prije,
neograničenog
ih do kraja
joj
vrijed-
relativnog
pojavom,i
ga ima
produživanja
osjetiti
se
stroj
nepremostive
mogućnosti
prirodnost
preokret.
i pred
i jednostranog
umjetnost
što
načine
svojom ona
ga os obito,
volje
kad
preobrazbe
zaboravljajući
bilo
potreba
put
samu
naime,
da
sredstvo
slijede
otuć1ujući
sferi
i i ndustrijalce, moćno
bili su jo š daleko
što
forsiranog
glchom
da
na
spram
udaljenost
traži
ironizirati
socijalizacije
ljudskih
dostignuća
povijesnih
kadra
planu
mogućih
posve
poremećajima
je pr va
»ideologa
primjer,
nije
bile
svijeta
macijama
duhova,
na
naišao
izričite
na
ga u jedno-
iluzije .
su,
nacizmom,
entuzijazam
njene
treba
vidjeli
utopijama,
smisao,
ona
doba. su,
nego
ideje
što
svoj
u tektonskim
na ono
ono
stoljeća
vremena,
je njihove
takve
besmisao
svoje
bankare
profita
ne s amo
svoj ukazuje
navješćuje
vidjeli
industrijskog
i bez
i pomicanje
provocirati
modernog
jo š
tražeći
baš
svojim
nauke
ne imati.
a ima
razumijevanja
izvlasti
pretvarajući
napredak
s ne rješivim,
ispad,
se
njom.
svojim.
se r azvija
uzrokom,
ne mo že
sučeljenosti
pokušaj
kadra
prva
početka
profetama
ljudske
da i nad
iskustva
koja
na
je, naime,
čovjeka.
i svojim
bila,
ili nihilistički
shema;
i značiti
i prva
bilo.
no
kakva
istup
mentalnih je
umjetnost
ticalo,
bilo
što
ma
učiniti
ogromna
prosječnog
i umjetnost,
krajnje
kad,
kretanja
okamenjenih
ona,
kao poz itivni
i društva,
društvenu
jednako
je
smisao
kao provokativni
( najneprimjetnija linama
koji
i poimanja dijeli
sadržano
napredovanja
njenih
egzistiranja čovjek
sobom
ostvarivanje
je og romni
li se u o bzir
pruža.
je do pustio
toga
istog
korištenja
joj
prakse,
sputava
tako
duhovnog
mu
i nad
opredmećenja
paralelnost
uzme
što
do vlasti
i proizvodne
efektivnog
rezoniranja
smislom,
kad se is poljava
i postojanja
tc
od
kao
što
što je u n joj
u s mislu
svijeta.
a osobito
nesukladnosti
kao eti čki
se ja vlja
stupanj
traži,
isto
u isto v rijeme
uljuđenja
njegova
s onim
dođe
iskustvo
zapuštajući čime
dimenziju može
da
organizacije
progresa
proces
intervenciju
kontrole,
mogućnost
uspijeva
vrijednosti,
historijski
njenu
ste
stalnog
njegove
nego golemo
ponajbolje
i svodi što ona
tako
i industrijske
i ostvarijivih
i opći
koje
uvijek
smjerom
ostvarenih nosti
još
tehnologijske
potreba
li se ono
ispod
se o d nje od vraćati,
to z asad
sisteme
njegovih
usporedi
kontrole,
ne s mije
on
nivo
se zn anost
vlastite
zato
mjeru
nedostojan
u društvenoj destrukciju
idola -
pojam
i
on
je i s trah
otupljujući
robe.
zbunjenu
im pulsi
konačnog
oblicima.
pojm ove
indeterminizma
se
nove
tendencije
spram je,
prem da
javile
se
moć te hnike
um jetnošću,
tretirajući
a u mjetnička
i vizueine
odlučno
percepcije,
prihvaćeni
u ti m
uz ta o snovna su,
još
obilježja,
pokušavaju,
gorija
nužnost
njegova
reperkusija
kojom
u problem atiku
nama
slike
svijeta,
svu
i novih
fenomena,
koji
sumiraju time
doživljavanja,
ili n esvjesno
-
često
um jetnosti
i svojih
bivaju onda
i svih
nemoćni
onih
izjednačiti usvaja
preko
na to m kao
i svako neljudskog,
to j est
logično,
a umjetnost
na
plas tičnog
subjektivizm a,
razumljivo
je d a način
i r adovi
nastoje
usku
novih
tendencija
povezanost
p r a k t i č n o, su
uključiti
zato
su brze
koncipirati
svih
odnosno
naučne
proizvodnosti
pokušali
idejnih
kate-
proizvodno
najnapredniji
ne samo
iz zakona
postepeno
odnosno
i kao
o sv ijetu.
među
i
njima
predodžbe
o promje-
i iz sagledanja
ili ma nje
brzo
i na
svim
sferama
našeg
percipiranja
i moć i način
psihički
usvojeni,
novih
učesnici.
upravo
i integrirajućeg
i društva
sm islu
elem enta
moguća
pred
i koje
dešavaju aparaturu -
svjesno
kojom
je e fikasna
svih na ših
se
vizuelnih
cje lokupn u
i za pr ihvaćanje
svijeta
o to m
proživljavamo
proširuju
i oboružano
fenomenologije
spoznaja,
sm o uloga moguće
ne u nekom objek tivis tičkom nego u p r o c e s u a I n o m mišljenja svijeta, s ko jim bi se, da bi bilo pravo, moralo i posljednji
i neusvojenog,
nužnu
transcendentalizam
pa se do kučena
njenih
umjetnosti
pretrpjeti
brže planovima
pripremljeno
tu ne staje
egzemplifikacije pojam
svim
mijenjajući
instrumenta
bi morala
nego
osno ve
instrument
pripadnici
pa
izlaze
na
kom pleksne
nepoznatog
i sam
orijentacija,
djela
upletanja
opterećene. tome
uviđajući
žb e n o
koji
postaje
faktora
vizuelnoestetske
stupnju,
takav,
mišljenje
za pr evlada-
politička
mogućnost
pa se pr ema
koje
je i vizue lno kapti ranje naučne realn osti sm islu, koji je je dini otvoreni i živi način šnjenje
i težnja
n ajefikasniji
proklamirana,
života
uočeni, time
spoznajnog
je m oguća i napredna
i p ristupačnim.
domeni,
i kao promatrači
kao ak tivnog
koje sp ekulira
psiho fizičke
kao
um jetnosti
tržišta
objek tivne
istraživanja
u s vijetu
i u vizuelnoj
što
pojm a
um jetničkog
bila
svaku
pristup suprotsta-
socijalnosti.
aktuelnog
koje
i prva
utvrde
k u I t u r n o,
zahtjeve
pojm ova
kompleksnost
naein
rada
i praktične
preob raža valačku
je konstruktivnim kritika
se
te st avove,
jest
koja
da
p redod to
odnos
umjetničkog
pismeno
uvjetuju
što se d ešavaju
onu
i na ne ki našeg
svoga nego
struktura
sve te pr omjene
se
pozitivan
unikatnog
proizvodnje
provesti
činila
svijeta
bauhausovaca
pitanje
vrijednosti,
su
osjetila.
na
umnoživim
s o e i j a I n o,
htjeli
socijalnih
koja
i praktično
prva
i prva
estetike
iz romantične
zbivanja
ne
tradicionalne
industrijske
ne samo
višeg
osjećajne
i da su te k svi sv e. ot vara
u poten cijal nu
je i spoljena
tako una prijed
su s ve
i javljanje
za demistifikacijom
robu.
fiksnim
su i pojmovi
ljudske
razumijevanja
nauke
utjecaja
i kao
mišljenja
prodrli
neoplastičara,
zahtjev
jasno
načina
se javlja
moguća
posve izrazu
problematiku
evropa
marxove
u n ovac, u nj ihovu
je omogućeno
ništa
i pouzd anje
u e vropi
i odlučan
je
nije
je s tara
dominirajućeg
isključujući
bi se uč inili
prirodno ideologije
bilo
i kao mit
i duhovnih
kako
još
rada;
usku
arhitekture,
misao
nasto janje m
čime
pr incipi
materijalnih
terminima
je
i otuđenja
s
koju
je z ato
usredotočena
i romantizm a,
secijalizacije
bila
kolektivnog
istra živan ja
individualizm a
živo
je k ontradiktorno i duh
čovjeka
moderne
a ukorijenjena
problematika
plast ično-vi zueln a
živa.
klasičnog
i bilo
da jedan
pretvorio
se is poljili
mehanizama
nadilazi
mogućnost
u toj kli mi
za raskrinkavanjem
individualizma
fenomena
ostal a
korupcije
stvaranja,
drugog
je pionira
i problemima.
komponentama
vanjem
inače
iživi la,
promjenama
i um jetničkog
čine
tradicija
ostatka
vjerojatnosti
uviđanja
projekcije.
su s e sp ontano
i industrijalizacije,
secijalnim vljanja
nije
pitanje
su
i doživljajnih
a ono posve
iz n eophodnosti
ponorom
jasno
kao zadnjeg
kao i zakon
strukturam a.
historijske
nau nih spoznaja
ipak,
osjećajnih
psihizma.
nego
mogućnost
i nesagledivim
forme
relativiteta,
individualnog
za ljudskim
spontano
•
razbijanja
o funkcioniranju
kompleksnim
i interese
nostalgije
kataklizmom
nesuđeni h po bunjenika.
a n e sa mo
mišljenja
sfere
svjetskom
oštricu definitivnog
među
načina
pred
uočljivih
mora
zakonitost
kao svijeta
ljudsko
obja-
psihofizi ki
fenomena.
pretrpjeti
odlučnu
s e i e n t i f i k a e i j u.
promjenu ona,
naime,
i izbrisati mora
ići
se
onom
linijom
i socijalno
cijam a,
odnosno
individua bio
koja
um anjivati
sve manje
proizlaziti
rekompenzaciono
izbijati
bespomoćna
bi
onaj
i nezaštićena.
koji
spoznaju
općenitih
odnosno
naučnog
svim
će sv e vi še
pot jecanje
bi
te
interesa
determinantam a
djelovanja, dokida.
dokida
opada
i biti
njegove
odnosno
svrhovitosti
sam o
zavisi
mogućnost
u umjetnički,
•
pozit ivna
koja
čina
novih
tende ncija
leži
djelovanja
koji
i istraživački
vidovima
ona
ispoljiti
taka v
stav
koji u
bi u se bi
uključila
suda
kritički
naime,
i odvraća
od je dinog
efikasnog
barijera,
mentalnih
i njihovih
nadgradnji
u to m
poslu
joj suvišna.
izvršiti
matko
se b a trga prodor
meštrović
i konačno
u v anpoetsko
puta
sa
p r a k s u. prem a
stalno -
sadržana
onome
tome
realnost jedne
je j oš uv ijek
potčinjuje
činom
je
strukture.
nužnost krši
ili od bija
i s talno stalno
upravo
više ljudsko
hoće praks u
zadržala
opasnosti
zastraih cijepa
u probijanju
i nikakva
makar
u im aginativno-emotivnoj
jer se b ez tog a danas
i utvrđ eno
nepreustrojenih um jetnost
ideje
istraživački
ostv ariva ti
suprotnosti
i svih ot pora
historijska
spoz nato
korigiranja.
takvo j
posta-
u isto vrijem e
daha.
onemogućuje
društvene
shem a
čina
i u
akcije.
prevratničke
probl em:
društvene
glavnog svijeta, fenomena .
zbilje
um jetničke
koji
vlastitog
prizma
društvenog
kratkog
sušti nski
što je kao takvu
li samo
dešavati
tomeT''društvenoq
i računajući
mije njanj a,
tome
se o d tih oklopa
ostaje
um jetnosti
i s veobuhvatne
ikakvim
u same
rutinskih
oko pitanja
hist orijs ke
vrem ena
opće
željom
su p risutne,
ali umjetnost
i izvanljudsko
niti po
se r ađa
posebnog
i okvire
toga
svrhovitosti
čin, a prema
akcije
sa
način
ali sve se to mo že
sagle davan ju
i mogućnost
penetracije
okoštalosti,
odnosa uzaludno
prihv aćanje
stav
takvo m
klicu
djela
konstituente
tu se na neki
problem
u
umjetničkog,
svrhovitost nauke. od to ga, naim e, om ogućiti put potpunog osvještenja kao
je
to s tanje,
pojam
bitne
posebnost
umjetnosti,
individualne gaji
statički
nauka
ne p otpuno.
um jetnosti
ni ru šilački
a p rema
energija,
u
nadiđe
predmet
i postati -
i u društveni
kompleksne
krilu
b it n u
društvenih
nisu
spram
u s vom znači
i rasuđivanja,
i skretanja
uprav o i okvire
ni b untovnički
u prim jenljivo,
mogućnost njivanja
se b ude ostvarivala društvena od to ga procesa koji će je dini
glavni
prelazi
je da up ravo pojma
nužnosti
se ne že li jest
jasno
s g ubljenjem
prelaze
koje
umjetnost
ali mož da
i nauke.
dokidanja
njenim
pretv oriti
razlika
umjetničkog
se o tkrivački
n je
kondi-
u k ojima
m im o s u b je k t iv n o
postati
i neponovljivog,
mogućnost
vljajući
prist up
n j e.
izraženosti,
odnosno
preobražavanja
sa sv im keja
d j e lova
odnosno
uklju čio
i moraju
psihološko
društvenim
suprotnosti
da pr ijeđe,
supr otnos ti
to j est
srž
usmjerenosti
d j e lova nego
velik
po se bi mogu
kao što će nj eno
suprotstavljenosti
fundam entalnih
dovoljno
kao uni katnog
sadašnjoj
tek u onolikoj mjeri koliko zahtjeva aktuelne povijesti,
inkarnacija
u
jednako
em otivne
društ vene
integrirane
um jetnosti
s opadanjem ,
kao
same
naravi to
se u svojoj
ne s am o
paralelno
koje
izraza,
iz n užne
novi korak,
elem entar ne
zakonitosti,
komponente
kako
domeni.
ne d a obo gatiti.
proizvodnih sredstva nasrtala ona
mora
bez
konve ncion a
In ih predras uda
ogran ičenih
individualnih
priva tnih ličnih
profesionalnih
tereta
ide jne
malodušja
se u kr ugu
novih
nastojanja
novim
područjima
koja
metode
mišljenja ideološkim
koje
kontur e
akcija
grade
za
na ka pitalu
djelima pili
sa
koji
u sloje vima
na p odručju pionir a predm et
i posvećenih
oklijevalaca su
energično
stvarnosti
kreću
i paralelne
artist ičkoga
ne ć e z adovoljiti
i oštri
kinetičara
kriter ijima
u aktualnoj
eksp erime nata
provjerenih
konkretista
izoli rani
nego
da s umnje
situacije
prema
sa pr ogre-
stale ža
a
pokla paju
se
sa
tipa
sportaše
i plodov a
likovne
vrem ena.
galerije
»n eupućene«
dopustili
ukorijenjene
nisu
gradske
djela
senzacija
ako budemo
koji
najvišega
univerzalne
i materije
našega
i najambicioznije
prisut nost
voda
su d uboko
cilje va
u d voranama
i konstatirati
ideja
stavovim a
potrebama
će ra zočarati
uočiti
iz u stajalih
oblikovanja
sivnim socijalnim zato
tendencija
smjer
jasne
interesa
ukočenosti
građanskog mogu
sklonosti
ambi cija
znatiželju
mondenih
slikarstva
i likovne
nove
likovn osti
spoticanja
dokoličara
a p osve
kritike
ne
će
za sve duhove
biti koji
tek
svoje vrsna
svoj
autoritet
iskustava
budu
ubitačne
strukturista
i drugih
karak terist ični
u okviru
novih
tendencija
za velet rgove e
na faubo urg
mnog označnih
ideog rama
saint
budemo honor e
pristu-
učinit
ćemo
krivo jer
linija
koja
ranog
vodi
oslobođene to
od
u t vari
je
struk tura
svjetlosti
linija
doraz i jevih
pleksiglasa
pohla
do
od
prostornih
u konstrukcijama
koja
po
svoj
prilici
struktura
le parca
ne
knife rovih
morelletovih
do
svjet la
i konačno
do
kapti posve
i drugih
obilježava
samo
jedan
nosilac
nekih
deskriptivnih
da
pones u
stilistički
zaokret
nego
stilsku
prekre tnicu materija
više
ni u ko m
poseb ne boje
konačno
draž
slučaja
teh ničkoj
koje tkiva
u to ku
djela je te klo
najprije
nije prikla dne
glavn u
vrijednosti
ili
koju
a ni su
istak nutu
već
temu
ni nj ezine
djela
i zato
su
ugasl e izvedbe
više
i tačnosti
čistoći
projek ta vrijeme
slučaju
karak teris tike
pa
nego
se ostva ruje
ritmom
rotacije
potonule
u dubinama
geometrijskih
nije
poželjna
stoga
sama
u radion ici kazaljke u vidu
je sv oje
i n ije
speci jalis ta
na s atu
mislenoga
struktura
i cijelo
izvedba
pravilnih
ustupila
u ru kama
maksimalnoj autora
ideje
i
ili u tvorn ici
već se o davna
prostora
mjesto
uvijek
zaustavilo
i konačno jednoličnih
se s ada kvanta
a n jegove
vratilo kojih
su mj ere
na po vršinu
je k ompletna
i u suma
besko načna prost or
u kojem u stičkoga
su
valja ne
tri
ni u kom
se slučaju
u dimenzijam a
koje su ve ć postojale nikakva ranija mjera stalne
mjere
u p rostornoj naglašena oblika jedno m
dime nzije
pripad a
prošl osti
a to
nije
tako
jedin o
na
podru čju
pla-
oblikovanja
djela
u pr aktičnom prostoru nije u djelu interpretirana
orijentaciji stvarnosti
djela
upotrebljeni
dominantne
izmjenijivost
ne p onavljaju
nego je p raktični
dimenzije
prostor
i proporcije
iskorišten
za samo-
su vi zure
stajališta
u k onačnom
prom atrača
ili
je
odumiranju
a n apose
i nstituirana
promjenljivost
je
djela
se ta prom jenlji vost
su p oložajima
djela
samoga
kontinuirana
fizičke
i proporcijama
realiz ira posebni
kao motori
posljedica ili električni
promjena kontakti
upada
svije tla
a na ekstr emni m
funkcija
je umjetničkoga vrijednosti
djela
reprezentiranje je
autora
djela ničke
u krugu
odrazilo
nap ose
novih akcija
prim jera
upravo
prolazi
bila
u reprezentaciji
izvjesnih
trajnih
pa
se i u tr ajnoj
bio
osjet ljiv
tendencija kojih
su
stoga
se o pseg
prem a
nema ju
i sadržaj
tome
reprezentativnosti
za djelo vanje
i relativno
zuba
karakter
i značenje
ne iscrpljuju vrlo
djela
imu ne
samih
a n jihov
vrem ena definitivno
u f izičkom prem a
trajanju
iluziji
završenih jednoga
o vječno sti
umjet-
krea cije
je djela
koja
u d inamici bez
kvaliteta
znacaJ
koje
formu la
opst anak
nego
jedin oga
smisao
tih
mate rijaln i
realizacije
u vremenu
ili njihovih
se p ojavljuju
na li niji
suvremenoga
života
novih
tendencija
da nj ihova
prisutnost
aktivno
participira
a to
mist ike aristokratičnosti svoje vrs te roma ntične uzbudljivosti i na na čin
priz nat
dostupan
osobitu
koncentraciju
rafiniranu sjajnu.
prig ovo rit
dosljenost slobodu
deli katnost
vizi ja
naivnu
smionost
ljepotu
koja
ćemo
radoslav
koja
ovo me
mis li na m
koje svoju
stvarne
posljedice
ljepo tu
nad omjestio
putar
je j ednaka
i tamo
tu
svima
sa ti suću
na o nu
akciju
ćemo
igre
jer
nije
varijacija iskusnoj
prirodnih ili ono me povijest
sa mist erije m
djela
mu drosti
fenomena
osvo jio
intimnu
grad nje
zaka šnje nja
struktura zamisli
je n alik
pob rkao
ikak va
prozirnih
u pr ovedbi
zavodljivu
nametnuo
ideja
osjetljivost
pon avlja nje
zahvalit
svakome
ćemo
podredio
razar anja
jeftinom
učinku
dop adljivoš ću su došli
i datume
na našim
kalendarima
poma knuli
na da n
današnji
bez
kalendar pojed inci,
grupe
izlož be
koji
1 e; 14 .
giacom o
balla:
1915.
vladim ir
jev graFo vič
1920.
marcel
1921.
johan sen
plastico
josef
moholy-nagy:
alber s:
1931.
wladyslaw
1932.
alexander
1933.
bruno
staklene
1935.
moholy-nagy:
ploče
prostorni
victor
1943.
piet
mond rian
1948.
jean
tinge ly:
1951.
zagreb,
osnovana
milano,
galerija
vasarely:
tende ncija .
slike,
prostorni
(bruno
shape
maši na
br.
2.
pokreta
kinetička
: victo ry prva
kompozicije
torpedo modulator
studija
heiner:
plohi
unističke
dancing nepo trebn a
o harriet
novih
rekvizit
strzem inski: calder:
1941.
u okvir u
u rotaciji
na
svjetlosni
1938.
pojav ama
u ravno teži
trans forma cije
muna ri:
preth odili
mobile
: kons trukc ija
1926.
ili direk tno
tatlin : kon trareljefi
ducham p:
1930.
1952.
su indire ktno
skulptura
boog ie
woog ie
geom etrijska grupa
djela
»exat
s moto rom
51«
annunciata:
izložba
»m ac«
djela
u kretanju,
promjenljive
modulatori 1953.
jaac ov
1953.
pol bury:
1953. 1955.
bruno mun ari: charles eames:
1%5.
paris ,
1956. 1956.
enzo mari: djela sa v išestrukim efektima karl ger stner: tangencijalni ekscentar
1957. 1959.
paris , osno vana grupa »equ ipo 57« len Iye: opipljiva skulptura u po kretu
1959.
antwerpen
1959.
paris ,
1<760.
bruno
1960.
diter
agam :
slike
slika
galer ija
denis e
rene :
pokre tljiv ih
slike
1960.
r. j. s oto:
1960.
milano,
galerija
danese:
1960.
padova,
osnovana
grupa
1960.
paris,
osn ovana
grupa
1960.
milano,
galerija
pater:
galerija
danese:
proje kcije sa sunčanim
motorom
»pok ret«
izložba
vision
i umno ženi h
konti nuira ne
prom jenljiva djela
izlož ba
g 58 h essenhuis:
izlož ba
muna ri: rot:
i prom jenljive
direk tne i pola rizira ne »do nothing« mašina
galerija
prva
u pokre tu
u pokre tu
djela
in motion »rna t«
struk ture
djela
s ki netičkim
efektom
izložba
pokretljivih
umn oženih
»mat«
djela
n za i straživanje izložba
vizueine
miriorama
1960.
milano,
1960. 1960.
ziir lch, kunstgew erbemuseum: izložba kinetička um jetnost tokyo, nacionalni muzej moderne umjetnosti: projekcije munari) uz elektronsku muziku (toru takemitsu)
polarizirane
svjetlosti
1< ;61. 1961.
amsterdam, stedel ijk museum , izložba: bewogen beweging zagreb, gradska ga leri ja s uvremene um jetnosti: izložba nove
tendenci je
!.
1961. 1961. 1961. 1962.
stockholm, moderna museet: rorelse i konsten copenhagen, louisiana museum, izložba: bevagelse tokyo, galerija minami: izložba grupa t. milano, venecija, rim, tr st, dusseldorf izložba:
1963.
-
milano,
programirana torino,
izložba
izložba
pokretljivih
umjetnosti
l.
i umn oženih
kunstes
um jetnost. s one
strane
slikarstva
djela
skulpture
mat
pop is
izl agača
marc
adrian,
vojin
bakić,
martha
boto,
enrico
r. 19 25,
r. 19 35, r. 1 923,
dorazio, 57,
padova caracas
dem arco, r.
1927,
cordoba
juan
cuenca,
angel
duart,
jose
duarte,
r.
1934,
r.
serra no,
1929,
r. 19 39,
von gra evenitz,
le parc,
francois garcia.
1
u rimu raznim
gradovima
4, 26,
evrope:
27
aires
radi
r. 1 934,
schilde,
visuel,
mendoza
r. 1926,
(argentina),
radi
(italija),
d'art
1928,
buenos
(švicarska),
radi
6
u parizu
11
u baselu
45
u udinama brandenburg
paris
(njemačka),
radi
40
u munchenu
(francuska):
49
(argentina),
choi et,
marne
et
loire
48
(francuska)
. r....?? rOSSI, . ??
francisco joel
r.
morellet,
15
airesu
bilbao
basel
udine
de re cherche
u b uenos
genil
r. 1 930.
getulio,
julio
po
radi
cordoba
r. 1 930,
gerhard groupe
djeluje
10
(argentina),
cordoba
r. 19 30,
garcia-miranda, gerstner,
28
cacer es
1928,
r.
29
u milanu
radi u z urichu
u parizu
aires radi
puente
radi
u p adovi
(itali ja),
(španija),
r. 193 0,
ibarrola,
rim
(italija),
radi
buenos
21
u parizu
(švicarska),
radi
30
u zagrebu radi
rovigo
(venezuela),
r. 1932,
radi
basel
(italija),
25
u beču
(argentina),
bubendorf,
piero
karl
aires
castelmassa,
rodolfo
hector
buenos
r. 1 936,
hugo
juan
radi
(jugoslavija),
r. 1 930,
cruz-diez.
agustin
(austrija),
christen,
costa,
equipo
beč
bjelovar
castellani,
andreas teni
r. 19 30, r. 19 15,
sobrino,
stein,
r.
r. 19 32,
1926,
yvar al,
r.
gruppo alberto
n, pa dova (italija): biasi, r. 19 37, padova
ennio
1934,
guadalajara
boulogne-sur-mer,
chiggio,
edoardo manfreda gruppo giovanni
landi,
paris
felice
r. 19 37,
50
(italija)
r. 19 37,
anceschi,
35 37, 43, 47,
napulj
t, m ilano
22
(francuska)
(Francuska)
r. 19 38,
massironi,
32
(španija) pas-de-calais
(italija) sul
panaro
padova
(italija) (italija)
(italija): r. 19 36,
milano
(italija)
42
davide
boriani,
gianni
r. 19 36,
colomb o,
ga brielle
milano
r. 19 37,
de ve cchi, varisco,
dieter
hacker,
rudolf
kamr ner , r. 19 35,
julije-
knifer,
vlado
kristl,
heinz
mack,
enzo
r. 192 4, r. 1923,
ma vignier,
go ttha rt
henk
oehm,
otto
piene,
karl
den
haag
šleska
radi radi
radi
vestfalija
(njema čka),
njemačka), (
radi
richter,
aleksandar
srnec,
klaus
staudt,
helge
sommerrock,
r. 191 7, r. 1 924,
r. 1 93 2,
šutej,
paul talm an,r. luis tomasello,
r. 19 36,
gregorio
va rda nega , wilding, zehringer,
niederelbe
stuttga rt
duga
resa
r. 1930 ,
wendorf,
r. 19 23,
r. 1927, r. 1 940,
radi
radi
memmingen
pfalz
radi
(italija),
(njema čka ),
u munchenu
radi
5 36
radi
radi
radi
16
12
u zagrebu
(njema čka ),
(njema -čka ),
20
u mu nchenu
rad i u base lu aires (argentina),
venezia
13 31
u zagrebu
radi
me cklenburg
33
u zagrebu
radi
(jugoslavija),
grunstadt,
u xiiisseldorfu
(njema čka),
(njema čka),
po ssagno,
2
radi u m unchenu radi
(jugoslavija),
9
17
u munchenu
(njema čka ),
193 2, zur ich (švicars ka), r. 1915, la p lata, buenos
uecker,
wa lter
otterndorf,
u munchenu
u u lmu
u arnhemu
(jugoslavija),
zagreb
r. 1 942,
gu nther
ludwig
drenova
radi
7
u zagrebu
laasphe,
vjenceslav
19
u ulmu
(poljska ),
(holandija),
vestfalija
44
u dilsseldorfu
radi
radi
(njema čka),
(jugoslavija),
herne,
3 14
u m ilanu
miinchen
r. 1932,
u mu nchenu
u zagrebu ),
(brazilija),
donja
donau
okučani
radi
1935,
reinha rtz,
miroslav
ma uer,
radi
radi u zagre bu
r. 19 28,
r
uli pohl,
radi
8
u munchenu
(njema čka),
(nj emačka
rio de ja neiro
ulm,
r. 1 925, r. 1 924,
),
(italija),
r. 19 36, r. 19 35,
peeters,
Ivan pi celj,
),
(jugoslavija vest falija
no vara
radi
tiringija
(jugoslavija
zagreb lollar,
39
46
(njemačka ),
rudoistadt,
r. 1 925,
mu ller,
herbert
(italija)
(italija)
augsburg
osijek
r. 193 2,
(italija)
milano
milano
r. 1931,
ma ri,
almir
r. 19 37. r. 1 942,
38
41
milano
r. 193 8,
grazia
(italija)
u p arizu
18
radi ud usseldorfu
24
u p arizu
u w estheimu u munchenu
/ augsburg
34
23
piero
dorazio
ad personam 1962, ulje, crvena 1962,
2 100X81
struktura akvarel,
71 X51
cm
2
henk
peeters
slika sa pa huljicama br. 62-14 1962, pahuljice vate, prozirni najlon,
80X75
vezena slika srebrom br. 62-13 1962, pamučni vez, srebrna žica, 80'< 7 5 cm
cm
ju li je
kn if er
3
6 pravokutnika 1963, ulje, platno,
140, 50 X 98 cm
prekinuti meandar 1962, ulje, platno,
67X47
cm
equipo
57
A razvoj gvaš, 32
X 33 cm
5
. l a v š ut e j ""ros
" očnog bardiran\e born l" platnO, 1963, u le, ""
emisl\a l' platno, 1963, u le.
--
-
~
rO t
~
:--.
'ivca II z. 2 m
0
)(80
30 0
cm
6
hector
garcia-miranda
slika
br.
1962,
1=1
~:1 .•
=
.~ ·
I -I
I. ~
116X80
cm
slike br. 8 1962, ulje,
116X80
cm
~-- -I~
-:=1
8
ulje,
I ~
.--
I-I-!
•
-
-
c-
II~ I : •
I -'1 - ; --I
fd"-
.•
11=.-
:;::
I -I-I I ·I~ 'I,·~ ·I I I. _IOI I~ I~I . 1, r - I~ I = = It- I -I I- I,-I I~ I= I" =1-1
l~-}
~~
e
I
I..
= ~
== l'b .
r ~
== I I ••• l -
''''
If~c~ll l- I~ I~ -""'~t I - I I I -1 - I l. I .~ ~ I~- I ,,~ I · I t o : I-~~ '1 " , i~ -
I~ -I -
--",.,,~,'
r '"
I· l l I- I ~ I - = ~I l----I Ir -
l, .• . ~ .. '\
I
I
1"-
IJ
I~\ii\~,.
~i'~'~~
r,'Il
l~'r
I
'JC1
"= ~.
fl.
i. •
. _ I~ .
I "1 - I - I,,,,, J. / ll~ 1 .1 I 1=11 ~ I,~ I I ~ I- = - 1 I•-1 -I I- I. " , I ~ I I1= •• I- I I I I~; I~~II• F - I 11=
,....I - -
1 -
f -
ii,'
. 1 I=xII
-=-1 •
-
:=
It- I~ :11
.... I
I I
I I IIJ I - I~ I,-I
I-II• •
=
l
~
I:;::~II :: II :
r-
:..•
I ~. , l. . 1',I ~ I ~ . " ~ ~ I~
.'
',T
rl,'"
alm ir
mav ignie r
7
elva pravokutnika 1961,
ulje
na platnu,
100/100
cm
.-
•••
..
-
u
••••
[
tl
,.
:'
_ t il
II
---
~
III
~
...
K Ba :
••
ll~
e
n
]
1 " '1
,
.
]
•••• --
~ III
lli
li
. ~
'III
~~ III ~ lli
lJ
.
ln
a [
~
.
..,
••••
]
•...
J F"'l
F"'l
P'I
,...
~
e
..,
~
.
a ",q.~ -
..
]
~
Iioj
1
e e
~
••••
,
III
I:l
~ ~ ~ ~
r
r:
1 LO
..,
--
~
1r1l
~
=
8
di et er
ha ck er
(bez naslova) 1963, crtež kemijskom
olovkom,
63X63
(bez nas lova) 1963, crtež kemijskom
olovkom,
63 X 63 cm
cm
gotth art
muller
9
SD 65
1962, serigrafija,
55X55
cm
55X55
cm
SD 70
1962, serigrafija,
10
cruz-diez -
-- -
------------------
fizikromija 97 1963, drvo, celulozni materijal,
81X81
cm
fizikromija 98 1963, drvo, celulozni
8SX93
cm
materijal
karl gerstner
slika kvadrat, žuto, sivo, plavo 1956-61, tipografski elementi,
11
štamparska
boja 38
X 38 cm
slika prizma, plavo, zeleno, crveno aluminij, organsko staklo 56 X 56 cm
-----1 1
......-_ J
12
hel ge
somm erro ck
(bez naslova) 1963, drvo, lak, 107,5X97,5X91X111X33,5 (bez nas lova) 1962, drvo, lak, 70 X 70 cm
cm
karl
rei nhart z
(bez naslova) 1962, 1963, drvo, (bez naslova) 1963, drvo, boja,
13
boja, 80X80
80 X80 cm
cm
14
vla do
kri stl
variabil VI 1962, žica, drvo,
" ~ . . . .' II
papir,
115X31
cm
hugo
rodolfo
dem arco
slika 1961,
ulje, 80X80
lS
~ 16
- -
klaus staudt
30"_ SO' 1963, ramin, 22° pravi Ino 1962/63, drvo,
90X90
52X52
cm
cm
_ .
.
.. . ..
_ ..
iva n
17
pic elj
površina 1962, drvo,
59X59
cm
površina 1962, drvo,
59 X59
cm
18
luis
tomase llo
refleksija br. 101 1963, drvo, 80X80
cm
kremoplastična atmosfera 1963, drvo, 60X60 cm
enzo
19
mari
733 struktura 1963, anodizirani
aluminij,
734 struktura 1963, anodizirani
aluminij,
90X60X10 90)(60X
lO
cm cm
20
aleksandar
srne c
»PSY XI« 1963, pleksiglas,
50X60
cm
),PSY XIII« 1963, pleksiglas,
50X60
cm
martha
21
bot o
igra refleksa 1963, pleksiglas,
60 X 60 cm
optički reljef 1963, pleksiglas,
60X60
)
cm
)
22
joel
stein
ploče u kretan ju na svi nutom reflektoru 1963, metal, drvo, motor, 35X40X30 cm polaskop 1962-63,
metal,
polaroid,
cijev
25 cm,
0 6 cm
walt er
zeh rin ger
23
bez naslova 1963, drvo,
I pleksiglas,
60X60
bez naslova 1963, drvo,
II pleksiglas,
60 X 60 cm
cm
24
gi.inther uecker
(bez naslova) 1963, metal, umjetna (bez nas lova) 1963, papir, 55X55
smola, cm
55X55
cm
marc
25
adrian
serija 1961,
K br. 5 drvo, industrijsko
serija 1960,
G br.
drvo,
12 industri jsko
staklo,
107X101
staklo, 117Xl0l
cm cm
26
equipo
57
razvijanje 1961, crtež
-------------equipo
-----------------
- -
-
27
57
V 7 1963,
gravirano
staklo,
50X50
cm
V 8 1963,
gravirano
staklo,
50X50
cm
28
and reas
chr isten
monoforma
1961/62,
br. 5.
poliester,
monoforma
1961/62,
-
148,SX99
cm
br. 2
poliester,
99X99
cm
-------------------------
enrico
bijela 1963,
29
castellani
površina obojeno
63 platno,
crvena površina 1962, obojeno platno,
160X100X40 99X90
cm
30
voj in
ba ki ć
forme
koje
1963,
nerđ aju i
zra e
forme
koje
1963,
aluminij
elik,
v. 60 cm
zra e v
60 cm
vjenceslav
rich ter
asimetrična centra 1963, drvo, 0 60 cm infinitezimalna 1963, drvo,
centra
0 25 cm
31
32
francisco
sobri no
nesta Ina transformaci j a K 1962, prozirni pleksiglas, drvo, jukstapozicija-superpozicija, 1963, prozirni pleksiglas,
96X78X
neodređene 45X56X14
II
forme cm
cm
uli
pohl
px
XVII
1962,
pleksiglas,
px V VI 61 1961, pleksiglas,
33
25 X25 X 5 cm 45 X lOX 45 cm
34
-----
lud wig
wil din g
N 3 04/62 1962, najlon,
tempera,
65X50
cm
N3 03/62 1962, najlon,
tempera,
65X50
cm
yvaral
nestalnost 1963, reljef,
35
metalne
plastificarne
optička akceleracija 1963, žice vinil, 90X90X12
cm
žice,
60X60X25
cm
36
pau l
tal man
K 62 5 ff 1963, plastična
masa,
K 64 6 1963, plastična
masa
11
OX
60 X60
11
O cm
cm
gr up po
n
37
kinetička spektralna struktura br. 1963, polivinil, pleksiglas, žarulje, (biasi, landi) optičko-dinamička 1963, aluminij, (biasi, landi)
1 staklo,
mreža br, 15 drvo, tempera, 70 X 7 0 cm
60X60
10 cm
38
davide
boriani
magnetska povrsine 1962, željezna prašina,
magneti,
aluminij,
optičko-magnetske pokretne ploče 1960, željezna prašina, aluminij, magnet,
elektromotor, 30 cm
0 60 cm
gabriell e
de
trokuf2 1963, aluminij, U.R.M.N.T 1962, metal,
39
vecchi
drvo, plastika,
50X50 50X50
cm cm
40
gerhard
von graevenitz
pri jedlog 1963,
za svjetlosnu
drvo,
aluminij
arhitekturu itd.
(o
pravi I nost-nepravi Inost 1962, drvo, aluminij, 61 X61
87 cm
cm
III
gianni
41
colo mbo
floating structuration 1961, elektromehanički
pogon,
35 X 35 cm
42
giova nni
ancesch i
trikromna struktura 1963, obojeno svjetlo,
perspeks,
elektromotor,
50
X
50
X
50 cm
gr uppo
43
n
ki neti čka refleks i j a 1963, polivinil, aluminij, ( landi) struktura 0.0.1 1963, pleksiglas, (massironi)
drvo,
60X 80
37X37X4 1
cm
cm
.' r j ~".
._ ~ ~ 'L ~
_ _
• ••
~J
:••
44
heinz
maek
(bez naslova) 1961/62,miješana (bez naslova) 1963, crtež, papir,
tehnika, Sl X72
6sX6s cm
cm
getulio
SIN 6/14.22.42 1963, aluminij,
45
linee luce 84X84 cm
CUBO 4(28X28) dif, linee luce 1962, aluminij, 38X38X38 cm
46
grazia
varisco
promjenljivi svjetlosni prostori 1962, obojeni perspeks, staklo, (bez naslova) 1962, brušeno
staklo,
svjetlo,
svjetlo,
obojeni
mreže,
perspeks,
60X60X14 cca SSXS SX
13
cm
gruppo
47
II
dinami na fotcrefleksi ja 4 1962, poluprozirna zrcala, drvo, žarulje, (biasi, m ass tr ont ) opti ko-dinami na 1962, polivinil, (chiggio)
struktura pleksiglas,
elektri ni
30 ><..50:<'50 cm
pogon, 33
< 33;< 27 cm
48
fran c;ois,
more llet
sukcesivne rasvjete 16 1963, metalna konstrukcija sfera 1962,
pleksiglas,
0 30
sa ž aruljama, cm
električni
pogon,
80
80
en
jul io
»nestalnost«, 1962, čelični »prag 1962,
49
le par c
percepci prozirni
kontinuirano svjetlo, verzija lim, drvo itd., (2) 1 10 cm je« pleksiglas,
150X
10 0X20
br.
cm
3
50
g r u p po
n
kinetička spektralna mreža br. 4 1963, pleksrqlas, drvo, lak, ba kar, 90X90)(20 cm (biasi)
alum inij,
žarulje,
lece,
motor,
cruz-diez
francois
gabrielle
henk
morellet
de vecchi
peeters
andreas
christen
julio
gianni
herbert
le
parc
colombo
oehm
enrico
castellani
gerhard
von
davide
gotthart
martha
mu ller
giovanni
almir
vojin
karl
getulio
graevenitz
boriani
boto
gerstner
hector
enzo
mari
adrian
garcia-miranda
manfredo
anceschi
mavignier
marc
bakić
heinz
massironi
mack
-------------.
paul
talman
miroslav
šutej
klaus
staudt
a leksandar
srnec
helge
sommerrock
vjenceslav
richter
agustin
ibarrola
edoardo
vlado
karl
walter
jose
landi
duarte
alberto
julije
kristl
biasi
knifer
ludwig
wilding
dua rt
piero
yvaral
rudolf
uli
reinhartz
zehringer
angel
gJnther
karnrner
pohl
uecker
dorazio
hugo
joal stein
dieter
otto
hacker
francisco
grazia
piene
gregorio
rodolfo
luis
sabrina
varisco
ivan
vardanega
dumarco
picelj
tomasello
marc adrian ono što
mi danas _izgleda od
njihova
promjenljivost,
najve e
njihove
važnosti
konstantne
nisu
i
međ usobni
promjenljive
odnosi
datosti.
elemenata,
nego međusob ni
nema ni ega
odnosi
odnosa,
dovršenog.
andreas christen: monoforme. akcionog
to su obj ekti slikarstva
sdmi sobom svjetlo
omeđ eni
koji
tek onoliko
ne pojavljuju
matemati kih
i uvjetovani
kao
isje ci
progresija
nekog
u smislu
neoqr erncenoq
konstruktivnog
sistema,
bilo
slikarstva;
to u
smislu
naprotiv,
oni
su
vremenom.
kao neka vr sta
estetske
poruke,
ona nam pre nosi
ljepotu
tih
objekata.
dem arco
koliko
naša istraživanja
eq ui po
se više
pomo u
je tu upo trijebljeno
hug o rodolf o
budemo
intenzivirali
o suštini
plasti nog,
naše intencije bit
i preobrazili
emo blizu
činjenice,
ih u svjesne
realiziranju
istog
koliko
i transcendentnog
budemo
probudili
djela.
57
naš rad
predstavlja
isklju uju
što
ili
doprinos
svaki
hir
estetskim
u koriš enju
teorijama
koje
smatraju
da se prostor
može srediti
po sistemu
zakona
njima.
karl gerstner: produkcija prema
i distribucija
torne
slika
socijalna
na industrijskoj
osnovi
umjetnost
za sve, nadasve
za gledaoca
koji
želi
biti
sudionik
umjetni kog
djela.
getulio ovih
bi
objekata
raspolaqanje biti
isti,
moglo
tisu i
a svaki
bi gledalac
nema kontemplacije kao napeta
ni
inteligencija
se vr iiednost
aktuelna uvijek
vrijeme
bez sumnje
želi
objekti
ima
važnost
i sto;
koja
pojmu
civilizacija
veliku
jedan u ist o
neke izvanjske
polje zamjetljivog. prirodno je da su o vi negira
biti
gledalaca
ih bi lo
vidio
i tis u u,
bi od nj ih
u njima
i prirodne
umnOZIVI,
za cilj
bi
i svaki
potaknuti
povijesne
imala
kad
razli ite
stvarnosti
sli no
ali
ponovljivi
zna ilo
imao
bi
jedan
svjetlosne
ni
da bi
osje anja;
nastavljanje
u serijama,
jer
tisu u svi
moglo
biti
na
bi obj ekti
mogli
slike.
unutrašnjeg
slobodno
svih
da ga is pituje;
u gledaocu
su rođ eni
iz ta nog
nadmašuje
uvjetuju u
samo se da bi
ovjek
nastavlja
proširila
u
ovjeku
programiranja.
li nosti.
smještanje
konvencija
ovjeka
i ta
treba
u prostor
koji
povijest.
u povijesti
je
da bude ukinuta.
gru pa "n" dual izam
izmedu
ovjeka
i
u
stanja
koje
osje anje
ine:
(možda
i informela stava,
ak
razuma
i
postavljanju
osje anj a koj i
njegovih
tehni ka više
i
izražajno
i najapsurdnijeg
da se predloži
brizi
novi
ili
posve
svijet
automatizirati.
mehanicisti ke
opire
ili
ns jednoj
strani
nije
ništa
dijeli
u dva svijeta
bilo
a i
se stvorio
mnogi
od onih
s istraživanjima htjeli
obratiti.
ovaj ali
ne bi
da bi
pak
što
od bil o
nitko
se ljudi
romanti nog
pokreta,
međuso bno
isklju uju
što
svaki
svoj
stav
za osje ajnim
kakvog
na drugoj
ne zna biti
mišljenje
određ uje
znaka,
pozrcua.
s jedne
da se u
dovelo
je do
koje
životu
današnjeg
racionalnim
vrednovanjem)
predmeta,
u kojem re i
što jer
tih
e izgubiti
strogost
negirano,
odre i
živimo, je ona
unutarnji
reakciju
na inom,
je preko
geste do za uzimanja
dadaizma
bilo
kakvog
i
koja
svaku
strane
život se, da
strukturu,
a
nalazimo
u korist je
ne bi
isti u i
razum
u stalnoj
mehanizma zahvatio
sve što
što
e
zup anik
je
slobodno,
napušteno.
je sv e poezija.
se trebalo
druk ije,
da
osje ajnu
svaku
je odba eno,
svijet
sinteza boje
nalazimo
negiraju i
što
ega bi
jedini
moqlo
novi
svakog osje anje
za osje anjem,
dijalekti ka
strane
poezija,
a to neš to
da ne giraju,
poziciju,
jedna
od ko jeg
organizacije,
neposredno,
u zagradu,
i
organizacija,
želja
vrijednim,
s druge
pr-irodno,
stavi
u osnovi razum
i najbanalnijeg.
došlo je vrijeme da iz gradi
znanstvena
nego osje anje,
sve u inilo
je
problema
jest
do sin teze rije
svi se pozivaju zapravo ...
samo eksperimentalna
bi
poezija; mi
se možda traženje
na poeziju, uzimamo
pozici
moglo
poezije na lirizam,
za osnovu
ja potencijalno
do i
ako
jedina bilo
jednu
je
se nešto
ta ka
koja
da afirmiraju, eksperimentalnu
posjeduje
nužnu
slobodu
jezik.
rade u
vizueine
ili
okviru
novih
programirane
tendencija umjetnosti
svjesni i onih
su suprotnosti društvenih
između
slojeva
društva
kojima
bi
koje
dolazi
se ina e
ti
u dodir istraživa i
rečeno je: izmijenjen je o dnos umjetnik-djelo (odstranjen je ku lt ličnosti, mit o st varanju i o s ubjektivnom, jecli ns tv enom i stabi Inom djel u) još pri je nego se desi la analo gna prom jena umjet nik-d ruštv o. li sve očitije naša grup a postavlja slijedeća pitanja. nije da zavisnost odnosa umjetnik-društvo od umjetničkg tržišta
nameće
grupama
novih
tendencija
možda ne postoje sve pr emise i istraživanja novih tendencija ograničenost pust iti samo
prepreke
koja otuda izlazi je ili takva izvjes nu njego vu modi fikaci ju?
da će spr iječiti
do pr ave
slobode
»umjetničkog
tržišta«,
konkretno
preokretanje
istraživanja? li tako,
neće
odnosa
u igri
prestiža,
umjetnik-društvo
kamrner:
rudolf
...
nepremostive
za s tvarnu preobrazbu sistema biti integrirana u taj si stem?
prema
tome
bi »o bjektivne«
slike
sutra
mogle
biti
neka
vrsta
kolektivnog
produkta.
jul io le parc
nepotrebno
je vraćati
se unatrag
i objašnjavati
zašto
su p revladane
(slikarstvo, skulptura itd.). ograničavajući sv ako polje realizacije druge gledaoca. aktuelna ostvarenja nadilazeći ta ograničenja traže vaju i od gledaoca učestvovanje drukčijeg reda.
tradicionalne
klasifikacije
one su s j edne da se modificira
strane odnos
vizueine
evo nas onda pred nov om situacijom čija kompleksnost potiče na ra zmišljanje. njena evolucija nejasnih stranica. ne ra di se o to me da se jedna navika zamijeni drugom. treba iz t oga izvući i ja sno predvidjeti njen tok, bilo da je po zitivan, bilo da je negativan. preki d što
s tradic ionaln im
se t iče
norm ama
koncepcije,
pojam
ne opra vdav a
ni konf uziju
programiranja
(u nov oj
umjetnosti
stavljale objekt, a s djelo-gledalac, zahtijemože imati konzekvencije
i
ni bezra zložn ost.
tendenciji
često
up otrebljavan)
obuhvaća
način
koncipi-
ranja, realiziranja i p rezentiranja nestabilnih djela. radi se o t ome da se un aprijed predvide sv i uvjeti odvijanja cijela, jasno odrede njegovi modaliteti, da bi se on o samo moglo ostvariti u vr emenu i p rostoru, podvrgavajući sc pr edviđenim slučajnostima, bilo determiniranim ili indeterminiranim, što potječu od mi ljea u k ojem se djelo odvija i od ak tivnog ili ak tiviziranog učestvovanja gledaoca. poteći će mn oštvo istovrsnih aspekata, gledalac će ih pa rcijalno primiti, ali ta ć e pa rcijalnost uvijek sadržavati vizualizacije dovoljne da se pe rcipira nestalni t ot al itet ,
fra nc; ois
morel let
je li Ilova tendencija jesmo
Ii mi
hoćemo d,l
mod a?
zanati ije
li inspirirati
luks usa? fasade
jeftinih
stambenih
donekle a: i za mene je nova tendenc ija također kr-rak prema jednoj znanosti umjetnosti. posl jednja nada gotthar~
objekata
povje renje
u prog res,
umje tnost i,
siste matsk o
isku stvo,
akt ualnih
promjena
muller
čini mi se da pos toji znatni nesklad između suvremenog n s pod ručju fizike, kibernetike, psihologije i so ciologije. iva n
demi stifik acija
vizuelnog
oblikov anja
produkcije
pic elj
mnoqoznačnost mn:J:;J:Jbrojnost potreba današnjega društva i p ojedinca traži od na s da pr ihvatimo aktivnu ur.-jctnost , ko ja je ka dra da bude avangarda najpozitivnijih nastojanja nauke i lj udske zajednice uopće .. ... ona se n ameće kao nužnost koja će us postaviti odnose pravih vrijednosti u okviru višega strukturalnog reda. aktivna umjetnost će biti ostvarena kad elementi koji je sačinjavaju budu istovjetni. istovjetnost ne zn ači jec!n akos t, već, napr otiv, podr eđen ost višem struk turaln om redu . obilje žja će se elem enata podu darat i onda kad
budu redu
obuh vaćena pojm om u seb višeg og treba da sad ržava i asve struk oneturaln elemente
reda. koji
aktivjena učiniti umjet nost podr eđen ostierilu višem struk turaln om će dijelom u svojo toga j reda, u mj čovjek-planeta-
-k osrnos .
ona treba da bude čes t iea koja ona je n aša potreba naš ci Ij ona nije čulna ena je konkr etna ene je konstrukt ivna ona je aktivna
je kadr a
da
post ane
naš
životn i
pejzaž
naša real nost .
oni) t reba
da
usmjerava
kreativne
ona
treba
da
je svu gdje
prisutna
ona
je neprimjetna
ona
je internacionalna
otto
u po zitivnu
društvenu
akciju
i univerzalna
ona će preobraziti percipiranja
snage
naše
vizueine
strukture,
reda
i
navike
u sm jeru
cjeline
u
odnosima.
piene:
u svim vosti
su m ojim
i moje
radovima
svijesti.
projeciraju
artikulirane
jednostavne
i antropomorfna
reflekse
banalnoga,
prirodne
se svakidašnjica
nego
želje
i
sile.
pretvara
vizije
ti elementi
djeluju
u pozitivne
univerzalnog
kroz
predodžbe.
životnog
filter
moje
osjećaja
moje
slike
koji
mi
osjetlji-
i objekti
ulijeva
ne
sadašnjost.
uli pohl: anonimnost
materijala
subjektivnost
pleksiglasa
isključena.
promatraču,
pa
i
tehnike
povezivati
i meni
samom.
kako
sheme,
oslobođen
i od tu torstva
svojih
vlastitih
ne sa krivaju
ništa;
oni
objekti
vj en ce sl av
ri ch te r
za kr ajnju
sam
upravo
zbog
stan oviš te druga
novih
svaku
više
sam
ciji
sposobne
kl au s
st au dt :
ne mo gu
gun ter
uec ker:
mehanika služim
kao na
krećemo,
želio
stvarnost
da
uspostavim
shvatiti
kao st anje
lud wig
wil din g:
ne
stojimo
vrijeme
se mi jenja
bilo.
naše
moramo
koja
se
nas
kompleksa
likovnog
rok
likovne
izvan
pruža sada
pa
iz
prema
a b it
kojih
na metnuti tome
će
na
je
moja
tutorstvo ne
neko
pristaju
u
vrijeme
ništa
ne brane
ne po učavaju
ništa,
tendencija. i svrhovitost
tendencija
razmatrajući
ih sa
mogućnosti
i realizacije
njihove
potvrde
kretanja
i k retanj a u
njemu,
no
traženje
stajalište sudjelovati.
bi
vječnu
tako
kao da
čavle
geometrijski
a zbog
koliko
orijenta-
dugo
pamćenje
novi
rad
koje
realiziranje
promatram
htio
estetskih
da o bjektiviram,
iskusiti
ne
bih
prostor
od koji
poje-
informacija.
da st vorim
prima
kao
ostvariti.
situaciju
svoje
dinamike.
će na m
dopustiti
slobode. kako
se
na di šemo
kulture. go vor
ch toga
je
nj ihov
po sVO JOJ strukturi je p otrebno
neki
vrijednost
ćemo
noše
omogućim
sredstava.
za
gestu,
muzealne
mi
intenzivnosti,
refleksije
du hovne
doživljaj
egzistencije.
toga
upotrebljavam
prostora
tih
red
smetati
svjetla
stalno
sredstava,
pokušaj
stanje
kao s trukturalne
da po moću moglo
moj kao
da
čistoće
elemente,
kojih
su
iritirati.
se mi jenjaju.
rea lni objektivne
no ne bih
međusobni
bijele važnom
odnosi
objekte držim
valja
promjen-
kretanja.
u sl ici,
kinetičke promatrača,
u prostoru
misli,
struktura,
stalo
rezultate
mogućnosti
a sv oju
shvatiti
oblikovanih
jer
ne po kazuje
subjektivnu
područja se
za ov o
oblikovanja. još
Sjajne
naše
homogenosti
svijet.
i na zire.
koji
ostvaruje,
koje
događaja
rađa
vizuelni
plastičnog
nam
kreću
jedne
novi
da p revladam
čavli.
ljepotu
stajalište
novo
procesa
mogu
kao
razvitak
jedan
razvitku
nizanja
krajnje
i na du gi
i gradi
iz tijesnoga
sredstva
pruža
potaknulo
kako
čitavog
planu
u okviru
titranje
nam
više
prebrojavanja
se up otrebivo
me do n ovih
sređeni,
koja
novih
priliku
sredstvo
i shvaćeni
ljivost,
ciljeva
oni
bi d a pru ži
o d aljem
pomoću
doveo budu
bi
utvrdila.
trebala
se dimenzijama
aktiviram
estetike,
plastika, u s lobodi,
promatraču;
i novinu
sredstvima
strukturalna
prostor
je t radicija
u pitanje
prati
jedino
ob likovno
i otpustiti
današnja
što
izjasniti nego
u kojim
slobodnije
ni
susresti
i dovesti
na š irokom
se m ehaničkim
mislim
koje
slikarstvo
njima
svakome
i za sv eobuhvatnost
sagledavanje
konzi stentno
se sa da produkt,
navika
su o tvoreni
ni
sa
značilo
i ocjenjivanja.
važnije
za sv e ono
dinačni
nisu moći
i redove
strukture vjerujem,
cijenu.
da
i sluh
objekti
se pr omatrač
ornoqucuju
subjektivnošću,
hrabrosti
tendencija
za g rađenje
toliko
obradbe
mojom
rezultata.
je da nas
pod
će
autora
smoći
prepoznavanja
se da
novog
treba
postignutih
izložba
čini
angažiranost
toga
i eliminacije,
se da
s
moji
uobičajene
moji
nadam
njegove
objekte
bitno
nego slike.
u nj emu svako
no ta ko je
važno;
samom;
postali
trodimenzionalno
jasno mi
smo
akteri.
umjetničko
kako
se t o po kazalo
smo
u
mogućnosti
to je djelo
u slučaju da
sami
shvaćanje
mijenja kinetičke
sliku
svoje slike,
variramo;
u na jnovije lice
o nako
to j oš pri
nije
tome
sami
walter
zehronye r •
polazna
tačka
sobnih
moj ih
pomaka
prostornog
radova
bi la
i presijecanja,
su
kad
opažanja
objekata
se p romatrač
kreće;
koj i
3U
opažanja
prostorno
oka
pred
odi jel jeni; koje
vpažanja
su p ostavljeni
nj ihovih povećani
među-
zahtjevi
viđenja.
yvaral usporedba
između
se h tjeli mjesta
grešci
stalo
u budućnosti
nam
ideje
dekadama
što
postati dolaze
i znanstvenih
na
terminologiju.
u t umačenju, je do
umnožiti
će
istraživanja
on se o dnosi
nikakvoj
razumiju, tako
naših
riješiti:
toga
da
naša se
ta
je do sad praznina
s predstavnicima
svih
jasnije,
dostiživi
izvršiti
a ci ljevi zamašna
radova dok
bila
da s mo
na
samo
u tu sv rhu naučnog
jednog
nedostatka
dobro
definirana
manjini.
već
su
budući
uspotavljeni
da dodiri
kojeg
bismo
i ne ostavlja želimo
da
i o ni
nas
će se
istraživanja.
efikasniji
u konfrontaciji
svjesni
terminologija
pristupačna
ispuni.
disciplina
sinteza
čini
je znanstvena
način. naših
i n ije
ideja
utopija
i otkrića
pomišljati
s onima
da
će
se
u
znanstvenika.
program
l. 8. 1963.
20-22 sati
otvorenje
izložbe
galerija
2. 8. 1963.
9 sati
suvremene
umjetnosti
muzej za umjetnost trg maršala tita 10 19 sati
3. 8. 1963.
kntalog
i
plakat zavodu
9 sati
opremio hrvat ske«
ivan
trg
2 prikazikage-a
i obrt
polemika muzej za umjetnost trg maršala tita 10
obrt
muzej
obrt
rezime
trg
})crafičkom
katarinin
iznošenje stavova grupa, pojedinaca i kritičara. vanje filmova diter rota, te pr ojekcija manfreda
picelj,
zagreb.
postav klišeji:
izložbe: cinkogratija
za umjetnost
maršala
edo
tita
kovačević.
»tehni k
a
10
katalog knjiga«,
štampan zagreb.
u 8 00
primjeraka
u
galerija suvremene umjetnosti zagreb katarinin trg 2
izlofba nove tendencije 2 1. 8 -
15. 9. 1963.
fran~ois molnar -
za progresivnu
fran~ois morellet
apstraktnu
umjetnost
fransols
molnar -
fransois
morellet :
za prog resiv nu apstr aktnu
umj etnost
u toku svoje historije likovna umjetnost došla je do ap strakcije. moglo bi se p okazati da je prijeđeni put loqičan, prirodan i d a je u sv akom momentu nedjeljiv od opće histor i]e, koja je i s ama podređena ekonomskim i društvenim imperativima. mogle bi se n abrojiti velike etape toga puta od primitivnog kršćanskog ideoplasticizma sve do irnpresionizma, prolazeći kroz idealizam renesanse i naturalizam courbeta. umjetnik se kao svaki čovjek preobražava u toku historije kroz rad, a is to tako preobražava i umjetnost. taj se preobraža] , jesno, ne vrši ni bez muke, ni bez tapkanja. ono što još više ot ežava razumijevanje našeg problema, to s u ve like individualne razlike koje postoje u ši rini tog preobražaja. ali, kako je ve ć en gels potcrtao: u hl stor ijl, da bismo mogli [asno vidjeti ne sm ijemo se zaustaviti na in dividualnim člnjenicarna, već treba da povučemo liniju statističkih sredina individualnih događaja. t
na svom putu likovna umjetnost uvijek je el iminirala ono što joj je izgledalo strano, da bi se predstavila u št o čišćem obliku. madona prije nego je po stala lijepom ženom bila je ikonski znak jednog ideala, a nakon što je bila lijepom ženom ona postaje žena, zatim kasnije izgovor za ne koliko mrlja boje. konačno, te o bojene mrlje zadobile SIJ potpunu autonomiju u apstraktnoj umjetnosti. treba odmah primijetiti da je r iječ »apstraktna« loše izabrana. ne ra di se o apstrekciji, dakle o osiromašenju realnog protiv čega su se klasici marksizma borili s punim pravom; neki teoretici čak tvrde da se radi upravo o su protnom. mi ćemo ipak upotrijebiti riječ »apstraktna«, budući da je općenito upotrebljavana bi označila likovnu umjetnost koja se ne odnosi direktno na vidljivu prirodu. 1)
glavn e zamjer ke
aps tra ktnoj
da
umje tnosti
posve je prirodno da se apstraktna umjetnost ne prihvaća bez diskusije. prigovara joj set među ostalim, da je posljednji stup spir itualizma, idealizma, lizrna, ili čak, paradoksalno, racionalizma, i u svim tim slučajevima predbacuje da je u sko vezana za ide ologiju jedne dekadentne klase. ne želimo ulaziti u detalje te d iskusije koja je bitno filozofska. zadovoljit da privučemo pažnju na logičke i metodološke poteškoće do kojih nas tvrdnje (apstraktna je umjetnost ovo ili ono). doista, po k ojem se kriteriju sudi je l i jedna apstraktna itd.? na osnovu posmatranja slike i jedino nje? sigurno da je apstraktna umjetnost nerazumljiva.
slika net
iracionajoj se
ćemo se t ime dovode slične
ldealistlčka, spiritualna budući da se često kaže
ali, suprotno, ako dozvolimo da apstraktna umjetnost »izražava ideje« Idealistlčke, spiritualne, itd., bit ćemo prema tome prisiljeni da do zvolimo da je apstraktna umjetnost jezik, dakle, kadar da izrazi iprogresivne ideje. u tom času ne osu đujemo apstraktnu umjetnost već samo jednu vrstu apstraktne umjetnosti. ako s druge strane sudimo apstraktnu umjetnost ne n a osnovu posmatranja njenih djela, već sa mo prema teorijama koje su pisali slikari i kipari, počinit ćemo ozbiljnu grešku. ne može se su diti po de finiciji jedno likovno djelo ako se ba ziramo jedino na djelu idejama koje je konceptualno izrazio njegov autor. marx se divio rojaliste balzaca. moguće je još osuditi apstraktnu umjetnost što je pr oizišla iz buržoaske ideologije (što
kao idealističku, spiritualnu, itd. i zato možda i je st slučaj), ali tada ne treba
zaboraviti da su se svi umjetnički se ne stvara ex ni hilo.
smjerovi,
sve ideologije
začele
u ra nijoj
eposi:
ništa
što se ti če osude lr aclonalizma ili ra cionalizma, da bi se na to mog lo odgovoriti, treba odrediti o ko jem nivou govorimo. posve je sigurno da na nivou gledaoca umjetnost nema ništa zajedničko sa spoznajnim sistemom; ona nije spoznaja u i stom smislu kao fizika. ne tr eba razumjeti umjetnost da bi se u nj oj potpuno uživalo. ništa nije više neopravdano od rečenice poznatog slikara koji je go vorio lenjinu kad je o vaj pos jetio njeg ov atelje: »druže lenjine, vi se nim alo ne razu mijete u umjetnost«. ali, to nije slučaj na ni vou stvaraoca. može se op ravdano dozvoliti da se umjetnik ne želi z adovoljiti bilo kojom intuicijom, već da že li ra zumjeti, kontrolirati ono što radi u mj eri mogućeg. vidjet ćemo kasnije da će up ravo ta želja da se razumije biti najvažniji kriterij za otkrivanje progresivne apstraktne umjetnosti. gledalac ne mora dakle »razumjeti« umjetničko djelo. ne z bog toga što postoji neki »misterij« koji umjetnik mora sakriti pred gledaocem (baš obratno, nova te ndencija smatra da ništa ne tr eba sakriti pred publikom, da umjetničko djelo mora djelovati svejim nutarnjim kvalitetama, a ne n ekom mistifikacijom), već zbog toga što u likovnom djelu nema ništa da se ra zumije u s triktnom smislu riječi. neupućeni amateri susreću upravo ovdje izvjesne poteškoće. kad su pred jednim apstraktnim likovnim djelom, oni žele »razumjeti«, pitaju se š to to »z nači«. no ap straktna umjetnost ne znači ništa. to je si stem znakova koji se ne od nosi ni na šta drugo već na sebe samog. 2) forma i sadržaj
tako dolazimo do pojma »sadržaj« likovnog djela. nemamo mogućnosti da ovdje ispitujemo u detalje problem sadržaja. naznačimo samo da je ta j problem jedan od najtežih u es tetici, i da klasična filozofska estetika nije nikad uspjela da ga objasni. neosporno je d a ve lika djela izgledaju kao da »sa drže« nešto neiscrpno, ali ta j »sadržaj« je odrediv samo jednom vrstom subjektivne analize, nameće nam se pr i tom da kažemo - apsurdan pri jedlog doduše - psihoanalizom. već je u književnosti teško otkriti sadržaj, ako i postoji. još je s mionije da ga identificiramo u s likarstvu, ako se n e ž eli prihvatiti ideja, stvarno odveć jednostavna, koja hoće reći da je sa držaj slike upravo sama stvar koju ona predstavlja. hegel se di vio načinu na ko ji su h olandezi pogodili »svjetlucanje metala, boju grozda«. jasno je t akođer, kako to hegel sam kaže, da to nije »realni sadržaj« slika kojima se di vimo. ali š to sada? taj prikaz svjetlucanja, nije li on bliz formalizmu?
taj način
kojim
se želi postići
da se ne što
izrazi,
dva pitanja koja se po stavljaju da bi se r azlikovala forma i sadržaj jesu: kako i što? dakle, to sv jetlucanje metala odgovara prije na pi tanje »kako« ako se ne želi re ći da je sadržaj slike upravo to svjetlucanje (što bi u ostalom dovelo do f ormalizma samo drugim putem) . doista, to svje tlucanje je način poja ve nečega. ali, kakav je sa držaj jednog tizianovog akta? onaj koji u to me vidi samo golu ženu, čak ivrlo lijepu, ne mo že nimalo uživati u ti zianovom djelu. jasno, na to j slici postoji i gola žena s ljepotom svoje puti skim, društvenim uslovima, itd ....
koja odrazuje ideal jedne epohe ali, je li u t ome sadržaj djela?
je li se neš to
pojma
pos tiglo
uvođenjem
sadržaja
u liko vno
određene
umj etničko
hlstori]-
djelo?
nietzsche je govorio: » ... onaj koji je dao tumačenje o nekom autorovu odlomku dublje od prv obitne zamisli, nije objasnio svog autora već ga je uč inio nejasnim« . pos tavl ja umjetnosti.
se pitanje
ne bi li se
mog ao
napusti ti
taj
pojam
bar
na
području
liko vne
ali, ako napustimo
pojam
sadržaja,
nećemo
li neizbježno
pasti
u formalizam?
i da i ne.
ne, ako se fo rmalizam smatra zaista negativnim i li šenim svakog smisla. ne, jer će umjetničko djelo uvijek ostati podložno društvenosti koja od ređuje individualnu svijest do njenih najmanjih detalja, sve do na josnovnije percepcije. mi se n e mo žemo izdvojiti iz našeg vremena, ne možemo se iz dvojiti iz društvene, ekonomske stvarnosti, itd. u tom smislu apstraktna djela imat će također sadržaj. da,. mi upadamo u formalizam ako je o n sam taj neobjašnjivi sadržaj koji se na lazi u tizianovom aktu, izvan gologa tijela, izvan društvenog konteksta, ako je on ta n epoznanica koju klasična filozofija nije uspj ela definirati ikoja se u kr ajnjoj analizi otkriva onimdobro poznatim »drhtanjem«, dakle fiziološkom reakcijom. ali, ta reakcija nije direktno vezana za prikazivanje kako vezi s hegelom, ona mora ustrajati također i u apstraktnom jasno je da su ~va likovna djela apstraktna ili ne -
smo to već na veli gore u djelu. dakle, u tom smislu formalistička djela.
tako smo smjestili likovno djelo izvan pojmovnog svijeta. znači li to da smo ga time bacili u mračno područje individualne podsvijesti gdje je svaka komunikacija iluzorna, svaka kontrola nemoguća i prema tome sve do zvoljeno? sigurno ne. model s kojim možemo, da bismo bili jasniji, usporediti estetski užitak, jest percepcija. percepcija je pod utjecajem znanja koje je i samo uvjetovano društvom; ali ona ne· prolazi zato kroz mišljenje. percepcija je neposredna kao i estetski užitak. v st vari,
psiholozi
1) g lobalna 2)
dijele
percepcija
uklapanje
te mrlje
percepciju (na
primjer
u sistem
vremenski
na dv a dijela.
shematski:
mrlja)
strukturiran
znanjem.
postoji prema tome vremenska mnogodimenzionalnost u percepciji. ista se mnogodimenzionalnost može dozvoliti i u estetskom užitku. ali, to uk lapanje vrši se u veoma kratkom vremenu koje se mo že nazvati subjektivnom neposrednošću, a prije svega ovo je vrlo važno za nas - ono se ne od vija na razini svijesti. 3) apstr aktna
umjetnost
i marksi zam
ako je t a af ekcionistička koncepcija vizueine umjetnosti, ali uk lopljena u sp oznajni slstem, istinita, ne izgleda nam da je apstraktna umjetnost u kontradikciji sa principima materijalističke dijalektike. upravo suprotno, bar po svojoj povijesnoj istinitosti, ona je izvrsna ilu straci ja te fi lozofi je. 'u stvari apstraktna umjetnost ne implicira nužno napuštanje teorije »odraza« marksističke estetike. bilo bi naivno zamisliti da ta te orija traži da se st varni svijet reflektira u umjetnosti na ap solutno vjeran način; to bi uo stalom bilo nemoguće. poznata je injenica da se ne mo že nešto predstaviti »vjerno«. riječ »odraz« želi reći samo to da pestoji odnos između svijeta i slike; možda »jedan naprama jedan« u istom smislu koji taj pojam ima u to pologiji. u to j znanosti krug se može pretvor-iti u e lipsu ili 'u bilo koji neprekinuti lik; bit će uv ijek odnos »jedan naprama jedan« između tača ka tih oblika, ali on i međusobno ne s liče u običnom smislu riječi. tako
muzika,
ples
ili a rhitektura
ne nalikuju
ničem
drugom
već se bi
samima
i to ih
no p riječi niti da postoje, niti da se s lažu u izvjesnim slučajevima s teorijom odraza. neki kažu: vizuelna apstraktna umjetnost ne može postojati kao muzika (koja je nužno i posmatranja. apstraktna ) zbog razlike koja postoji na ra zini osjetnog između slušanja ipak, dublje proučavanje u svjetlu moderne psihologije daje argumente apstraktnoj umjetnosti. doista, nema bitne razlike između zvučnog svijeta 'SVijeta. oba su ispunjena značajnim predmetima. no, činjenica da je zvučni
u prilog i vizuelnog svijet zna-
