VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Ured za udruge Projekt financira Europska unija
Projekt sufinancira Ured za udruge VRH
Učinkovita manjinska vijeća za više manjinskih prava
— IPA IP A ���� � ���
Jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za osiguranje djelotvorne provedbe standarda EU u ostvarenju ljudskih prava
�. ������� ����� � ������� ��� ���� ����������� ������� Svaki državljanin Republike Hrvatske (��) ima pravo slobodno se izjasniti kao pripadnik neke nacionalne manjine. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (�����) jamči zaštitu od svake radnje koja ugrožava njihov opstanak te ostvarivanje prava prava i sloboda. s loboda.
“ Nacionalna Nacionalna manjina, u smislu ovoga Ustavnog zakona, skupina je hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.”
PRAVNA REGULATIV REGULATIVA A Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina normativno je zaštitio određena prava nacionalnih manjina i stvorio zakonsko uporište u borbi za njihove slobode. Osim Ustavnim zakonom, koji je donesen i koji je stupio na snagu 2002. godine, prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj regulirana su i sljedećim zakonima: • • • • • • • • • • • •
Zakon o izborima izborima zastupnika u Hrvatski sabor sabor,, Zakon o sustavu državne uprave, Zakon o državnim državnim službenicima, Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakon o lokalnim izborima, Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakon o izborima izborima zastupnika u Hrvatski sabor sabor,, Zakon o sustavu državne uprave, Zakon o državnim državnim službenicima, Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakon o lokalnim lokalnim izborima izborima te Zakon o službenicima službenicima i namještenicima namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi,
VIJEĆA I PREDSTAVNICI NACIONALNIH MANJINA S ciljem unapređivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu, pripadnici nacionalnih manjina biraju, na način i pod uvjetima koje propisuje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, svoje zastupnike radi sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama samouprave. Članovi vijeća nacionalnih manjina i predstav predstavnici nici nacionalnih manjina biraju se neposredno na izborima, tajnim glasovanjem na mandat od četiri godine. Na postupak izbora i druga pitanja u vezi s njihovim izborom, primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje izbor članova predstavničkih predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odluku o raspisivanju izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina donosi Vlada Republike Hrvatske. Pravo birati i biti biran na ovim izborima imaju svi punoljetni državljani Republike Hrvatske, pripadnici nacionalnih manjina s prebivalištem na području jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave u kojoj se provodi izbor. Kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina ili predstavnike predstavn ike nacionalnih manjina mogu predlagati udruge nacionalnih manjina registrirane u Republici Hrvatskoj i birači. Dvije udruge ili više njih mogu predložiti zajedničke kandidate. Birači mogu predlagati nezavisne kandidate.
Vijeće nacionalne manjine je neprofitna pravna osoba koja ima sljedeća prava:
• pravo predlaganja tijelima jedinice samouprave mjera za unapređiva unapređivanje nje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom području, uključujući predlaganje općih akata kojima se uređuju pitanja koja su važna za nacionalnu manjinu;
kao i strateškim dokumentima: • Nacionalnim programom zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje 2013. – 2016., • Nacionalnom strategijom za uključivanje Roma za razdoblje 2013. – 2020., • Akcijskim planom planom za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje 2013. – 2015. i • Akcijskim planom za provedbu provedbu Ustavnog Ustavnog zakona zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje 2011. – 2013.
• pravo isticanja kandidata za dužnosti u tijelima državne uprave uprave i tijelima jedinica samouprave; • pravo da da bude obaviješteno o svakom pitanju o ko jem će raspra raspravljati vljati radn radna a tijela tijela predsta predstavničk vničkog og tijela tijela jedinice jedin ice samoupra samouprave, ve, a koje se tiče položaj položaja a nacionalnacionalne manjine;
• pravo iznošenja mišljenja o programima radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjenim nacionalnim manjinama ili o programima koji se odnose na manjinska pitanja, kao i prijedloga za njihovu modifikaciju ili izmjenu.
Jedinice samouprave samouprave osiguravaju osiguravaju sredstva za za rad vijeća nacionalnih manjina, uključujući i sredstva za obavljanje administrativnih poslova te za provođenje određenih aktivnosti, utvrđenih programom rada vijeća nacionalne manjine. Sredstva za ostvarivanje pojedinih programa vijeća mogu se osigurati i u državnom proračunu �� te iz alternativnih izvora. izvora. U zaštiti manjinskih prava važnu ulogu ima i Savjet za nacionalne manjine. Savjet za nacionalne manjine neovisno je tijelo, osnovano sukladno čl. 35 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, radi sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske, a osobito radi razmatranja i predlaganja, uređivanja i rješavanja pitanja u vezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina.
Prava i slobode koji su uređeni Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina su:
• izjašnjavan izjašnjavanje je o pripadnosti nacionalnoj manjini (čl. 4, st. 1 �����-a), • uporaba imena imena i prezimena prezimena na na jeziku i pismu nacionalne manjine (čl. 9, st. 1 �����-a), • dobivanje osobne osobne iskaznice i na manjinskom manjinskom jeziku i pismu (čl. 9, st. 2 �����-a), • služenje manjinskim manjinskim jezikom i pismom, privatno i javno, uključujući uključujući i službenu uporabu uporabu (čl. 10, 12 i 13 �����-a), • odgoj i obrazovanje obrazovanje na manjinskom manjinskom jeziku i pismu (čl. 11 �����-a), • uporaba znamenja znamenja i simbola nacionalnih nacionalnih manjina manjina (čl. 14 �����-a), • ostvarivanje kulturne autonomije (čl. 15. i 16 �����-a), • očitovanje vjere i osnivanje vjerskih vjerskih zajednica zajednica (čl. 16, st. 4 �����-a), • pristup sredstvima sredstvima javnog javnog priopćavanja priopćavanja i obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja na manjinskom jeziku i pismu (čl. 17 i 18 �����-a), • samoorganizira samoorganiziranje nje i udruživanje udruživanje radi ostvarivanja ostvarivanja zajedničkih interesa (čl.15. �����-a), • zastupljenost u Hrvatskom Hrvatskom saboru (čl. 19 �����-a), • zastupljenost u predstavničkim predstavničkim tijelima jedinica jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samouprave (čl. 20 i 21 �����-a) , • zastupljenost u tijelima državne državne uprave uprave i pravosudnim pravosudn im tijelima (čl. 22, st. 2 i 4 �����-a),
• zastupljenost u izvršnim i upravnim tijelima jedinica jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (čl. 22, st. 1, 2 i 4 �����-a) te • sudjelovanje u javnom javnom životu i upravljanju upravljanju (lokalnim) poslovima preko vijeća i predstavnika te koordinacija vijeća i predstav predstavnika nika nacionalnih manjina (čl. 23 – 34 �����-a).
NADZOR NAD PROVOĐENJEM USTAVNOG ZAKONA O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA
Nadzor nad ostvarivanjem prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina provode odgovarajuća tijela državne uprave uprave (ovisno o djelokrugu), čiji rad usklađuje Vlada ��. Vlada �� dužna je podnositi izvješća o provedbi �����-a Hrvatskom saboru, najmanje jedanput godišnje. Provedbu nadzora mogu pokrenuti vijeća i predstav predstavnici nici nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave samouprave te Savjet za nacionalne manjine (čl. 38 �����-a).
�. ��������� ��������
Manjinske politike su mjere i politike čija je svrha manjine društveno integrirati i učiniti punopravnim članovima društvene zajednice u svim područjima gospodarskog, društvenog, političkog i kulturnog života. One, između ostalog, stvaraju normativni okvir zaštite nacionalnih manjina i jamče pozitivnu diskriminaciju pripadnika nacionalnih manjina. Počeci legislativnog reguliranja manjinskih prava vidljivi su u Deklaraciji ��-a o pravima pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina (1992.), Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima Vijeća Europe (1992.) te Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe (1998.). Unatoč aktima koji reguliraju zaštitu manjina te svakodnevnoj aktivnosti organizacija civilnog društva i međunarodnih organizacija na promicanju tolerancije i jednakosti, efikasna i jedinstvena zaštita manjina na razini Europe nije uspostavljena, a manjinske politike nerijetko se koriste za političke pritiske i utjecaje u međunarodnoj politici. Zaštita je manjina na teritoriju Europe neujednačena jer europske države na manjine primjenjuju tri pristupa:
ODNOS PREMA MANJINAMA
Ne priznaju manjine
Terminološka uporaba pojma “nacionalne manjine” bila je u Jugoslaviji prisutna do 1963., nakon čega su se koristili termini “narod” i “narodnost”. U ���� status naroda imali su pripadnici onih naroda čije su nacionalne države bile u njezinu sastavu (Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Crnogorci i Bošnjaci). Pripadnici ostalih naroda, čije su matične nacionalne države bile izvan sastava ����-a, imali su status narodnosti. Raspadom Jugoslavije, legislativna regulacija zaštite prava nacionalnih manjina zahtijevala je opsežnu razradu s obzirom na to da su dotadašnji konstitutivni narodi bivših republika postali nacionalne manjine u državama koje im nisu matične. U izvorišnim osnovama hrvatskog Ustava stoji: “Hrvatska je konstituirana kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika inih naroda i manjina, koji su njeni državljani: Srba, Muslimana, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske nacionalnosti”. Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj stupio je na snagu 1991. kao prvi zaseban akt kojim se jamčila zaštita prava nacionalnih manjina, a koji se smatra pretečom Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina donesenog 2002. godine.
TKO MOŽE UTJECATI NA POLITIKE?
(Francuska, Bugarska, Grčka, Turska)
Priznaju jezike (Ne priznaju nacionalne manjine, već građane koji govore različitim jezicima. To su države poput Italije i Finske (npr. Finci govore švedski ili finski, Švicarci govore njemački ili francuski).
Priznaju manjine (Austrija, Mađarska, Rumunjska, Slovenija, Hrvatska)
Formalni akteri
Neformalni akteri
Pripada im zakonodavna, izvršna i sudbena vlast. Imaju pravo i obvezu sudjelovanja u kreiranju neke javne politike po Ustavu i zakonima.
Pripadnici manjina, interesne grupe, organizacije civilnog društva, političke stranke, neovisne istraživačke organizacije, pojedinci
Aktivno djelovanje i zagovarački rad predstavnika nacionalnih manjina dovodi do poboljšanja njihovog položaja. Put do izmijenjene manjinske politike zahtijeva nekoliko vezanih aktivnosti.
AKTIVNOSTI NEFORMALNIH AKTERA
➊ detektiranje
utjecaj na ➌ oblikovanje
problema
➎ izmijenjena manjinska politika
politike angažman ➋ neformalnih
stvaranje ➍pretpostavki za promjene
aktera
KONKRETAN PRIMJER
upoznavanje nadležnih institucija s detektiranim problemima (sastanci, dopisi...)
nepostojanje prostora za rad nacionalnih manjina iznošenje problema na sjednici vijeća
Najvažniji korak na putu do izmjene manjinskih politika jest izravan utjecaj na tijela koja politike donose odnosno formalne aktere. Lobiranje, zagovaranje i aktivizam tri su načina vršenja pritiska na njih.
LOBIRANJE • dijalog između uključenih strana • zastupanje interesa ZAGOVARANJE • mijenjanje politika i praksi državne državne vlasti • aktivnost usmjerena prema izmjeni javnog mnijenja AKTIVIZAM • namjerna i konkretna akcija za stvaranje promjena
Put do izmjena manjinskih politika nije lak niti jednostavan. Snaga utjecaja na politike ovisi kako o kapacitetu manjinske grupe koja želi učiniti određene izmjene, tako i o senzibilitetu i volji nadležnih tijela koja imaju mogućnost izravnim aktima izmijeniti manjinsku politiku.
lobiranje, zagovaranje, aktivizam
ostvareno pravo na prostor za rad (čl. 24 Zakona o registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina)
�. ������ � ������� ��������� �������� � � �������� �������� �� ������������ ������������ ��������� Što su i čemu služe projekti i programi? Projekti i programi služe planiranju i organizaciji aktivnosti kojima se želi doprinijeti rješavanju utvrđenih problema ciljane grupe, bilo određene zajednice, bilo društva u cjelini. Njihova je specifičnija svrha, posebno u kontekstu rada neprofitnih organizacija, o rganizacija, osigurati sredstva za financiranje specificiranih aktivnosti, odnosno prezentirati davateljima sredstava (donatorima) na logičan i uvjerljiv način kako će predviđene aktivnosti doprinijeti rješavanju utvrđenih problema.
projekta treba imati osigurane tehničke, operativne i financijske kapacitete za provedbu projekta. To se obično dokazuje prethodnim iskustvom prijavitelja u provedbi projekata slične tematike te sposobnošću učinkovitog upravljanja proračunom slične vrijednosti.
održivost – projekt treba imati dugoročni utjecaj na zajednicu u kojoj se provodi, tj. na ciljanu skupinu odnosno krajnje korisnike. To znači da su aktivnosti tako oblikovane da dovedu do rezultata koji će i nakon što završi provedba projekta doprinositi sprječavanju ili smanjenju identificiranih problema.
FAZE PROJEKTNOG CIKLUSA
��������������
PROJEKT je niz međusobno povezanih aktivnosti u određeni redoslijed “radi postizanja jasnih ciljeva unutar određenog vremenskog razdoblja i s određenim financijskim sredstvima.” (Europska komisija, Project Cicle Management Guidelines, 2004.) PROGRAM, u kontekstu neprofitnih organizacija, skup je povezanih projekata ispunjenje čijih ciljeva doprinosi zajedničkom općem cilju, sektoru ili geografskom području.
Osnovne značajke projekta: relevantnost – projekt treba biti relevantan kako bi bio izabran za financiranje, i to u odnosu na ciljeve i prioritete natječaja na koji se prijavljuje, u odnosu na strateške dokumente u bitnim područjima te u odnosu na probleme i potrebe ciljane skupine. Relevantnost projekta u odnosu na ciljeve i prioritete natječaja procjenjuje se odgovorom na pitanje doprinosi li projekt,ostvarivanjem zadanih ciljeva i očekivanih rezultata, prioritetima i ciljevima natječaja na koji je prijavljen, odnosno rješavanju problema koje je davatelj sredstava identificirao kao važne. Relevantan projekt usklađen je s ciljevima strateških dokumenata i doprinosi njihovom ostvarivanju u tematskom ili na geografskom području: strategija razvoja europskih, nacionalnih ili regionalnih programa, akcijskih planova i slično. izvedivost – definirani ciljevi projekta trebaju biti dostižni, odnosno trebaju biti ostvarivi u zadanom vremenskom roku i s predviđenim financijskim sredstvima koja se traže za provedbu. Pored toga, prijavitelj
����������
�����������
������������
��������
�. Identifikacija je priprema za pisanje projektnog prijedloga. Ovo je ključna faza u planiranju projekta jer njegova relevantnost, relevantnost, izvedivost i održivost održivost ovise o kvaliteti procesa identifikacije i zaključcima analiza koje su njegov dio. �.�. U analizi kapaciteta procjenjuju se tehnički �struč� ni�, operativni i financijski kapaciteti prijavitelja. Jedna je od učinkovitih metoda metoda analize kapaciteta kapaciteta ���� analiza, kojom organizacija razmatra i prikazuje svoje snage i slabosti te vodi računa o mogućnostima i prijetnja� ma iz okoline. �.�. U analizi dionika identificiraju se osobe i organiza� cije/grupe koje će, izravno ili neizravno, biti uključene u provedbu projekta projekta ili ih se tiču problemi koje rješavamo projektom. U analizi dionika odgovaramo na sljedeća pitanja: Tko je pogođen problemom? Tko bi mogao biti zainteresiran zainteresira n za suradnju? Tko ima sličan problem? Tko su potencijalni saveznici, a tko protivnici? Tko bi se još mogao uključiti u provedbu provedbu projektnih projektnih aktivnosti?
Dionic icii Dionik 1 Dionik 2 Dionik 3
Kapa paccit iteeti Motivaci cija ja Ograničenja Ulo log ga u projektu
Najznačajniji dionici, koje treba posebno i detaljno analizirati, ciljana su skupina i krajnji korisnici projekta. Ciljane skupine su sve osobe, grupe ili organizacije na koje će projekt imati izravan pozitivni učinak na razini općeg odnosno specifičnog cilja projekta. Krajnji kori� snici su svi oni na koje će projekt neizravno pozitivno utjecati, odnosno poboljšanju čije specifične situacije će projekt posredno pridonijeti kada se ispune njegovi ciljevi i kada završi.
i vremenski određeni. Dalje se u fazi formulacije za svaki od očekivanih rezultata određuju aktivnosti koje trebaju dovesti do njihovog ostvarenja. Ciljevi, rezultati rezultati i aktivnosti moraju biti u logičnom slijedu. Za svaku aktivnost treba odrediti potrebne resurse � ljudske, tehničke, materijalne i financijske, kako bi se aktivnost mogla provesti i rezultat ostvariti. opći cilj
�.�. Analiza problema preduvjet je za pravilno određiva� nje ciljeva projekta, a samim time i preduvjet za njegov uspjeh. Za potrebe analize koristi se metoda stabla problema koja pomaže u pronalaženju mogućih rješenja mapiranjem uzroka i posljedica nekog problema.
� � � � � � � � � �
glavni problem � � � � � �
Zašto?
Tri su glavna koraka u analizi problema: • odrediti okvir i temu analize – glavni glavni problem • nabrojiti pov povezane ezane probleme probleme koji nastaju kao posljedice glavnog problema • odrediti dublje uzroke uzroke glavnog problema problema odgovaranjem na pitanje: “Zašto?”
�.�. U analizi se ciljeva formulirani problemi iz pret� hodnog koraka preoblikuju u željeno buduće stanje � u ciljeve. Tada se provjere uzročno�posljedične veze i oblikuju ciljevi, tako da su poželjni i realni. �.� Slijedi odabir strategije, strategije, a u ovom koraku identifika� cije biraju se ciljevi koje je moguće moguće ostvariti ostvariti projektom, imajući u vidu procijenjene kapacitete prijavitelja, ras� položivo vrijeme za provedbu i financijska sredstva.
�. U fazi formulacije,od identificiranih i odabranih ciljeva iz prethodne faze, određuju se opći cilj projekta, kojim se doprinosi rješavanju glavnog utvrđenog utvrđenog pro� blema, i specifični cilj�evi� koje će projekt ostvariti, a koji najčešće odgovaraju prvoj razini utvrđenih uzroka problema. Odabrani dublji uzroci utvrđenog problema, na koje se projektom želi djelovati, kada su formulirani u vidu poželjnog budućeg stanja, postaju očekivani rezultati projekta. Ciljeve i rezultate treba formulirati tako da budu specifični, mjerljivi, dostižni, realistični
specifični cilj �
rezultat �.�.
rezultat �.�.
rezultat �.�.
aktivnost �.�.�. aktivnost �.�.�. aktivnost �.�.�.
aktivnost �.�.�. aktivnost �.�.�. aktivnost �.�.�.
aktivnost �.�.�. aktivnost �.�.�. aktivnost �.�.�.
U ovoj fazi potrebno je napraviti i detaljan plan provedbe aktivnosti � rasporediti aktivnosti kroz razdoblje provedbe projekta. Plan provedbe također treba biti logičan i realističan. Sastavni dio formulacije projekta izrada je detaljnog proračuna. Proračun ili troškovnik je detaljna procjena troškova potrebnih da se provede određeni projekt u određenom vremenskom periodu. Tipični proračun sastoji se od izravnih i neizravnih troškova. troškova.
Izravni su troškovi neposredno povezani s provedbom projekta i bez njih se projekt ne bi mogao realizirati. U izravne troškove spadaju: plaće i naknade izvršiteljima projektnih aktivnosti; troškovi prijevoza � za izvršitelje aktivnosti, ali i za korisnike, ako je primjenjivo; oprema i roba te ostali troškovi koji su izravno vezani uz provedbu, ali ne spadaju ni u jednu od ostalih grupa troškova. Neizravni su troškovi oni koji nisu nužno vezani za provedbu aktivnosti predviđenih predviđenih projektom, ali su ne� ophodni za obavljanje osnovne djelatnosti prijavitelja: režijski troškovi, troškovi održavanja, bankarski i računovodstveni troškovi i slično.
�. Provedba projekta prema planu i pravilima davatelja, što uključuje periodično i završno izvještavanje, kako narativno o provedbi aktivnosti tako i financijsko o načinu trošenja sredstava. Provedbu projekta potrebno je sustavno nadzirati �monitoring� kako bi se utvrdilo provode li se aktivnosti prema planu i u skladu s predviđenim troškovima, vrednovati �evaluacija� tj. utvrditi jesu li ostvareni ciljevi projekta i u kojoj mjeri su aktivnosti, koje su prethodile ostvarenju, doprinijele doprinijele da se taj cilj ostvari. Rezultati evaluacije povod su za ponovnu identifikaciju i analizu te započinjanje novog projektnog ciklusa.
�. �������������� – �������������� ��������
Srpsko narodno vijeće Gajeva 7, 10 000 Zagreb Tel: +385 1 4886 376 �: www.snv.hr U Zagrebu, 12.04.2016.
U odnosu s dionicima, bilo da oni pružaju podršku, bilo da se protive prijedlozima politika, odabranim strategijama rješavanja problema ili planiranim aktivnostima, potrebno je jasno komunicirati s njima i uvjerljivo prezentirati ideje.
Kanali komunikacije s dionicima: a) neposredni (uživo): • sastanci,telefon sastanci,telefonski ski pozivi... • javni događaji događaji (sjednice radnih radnih tijela, konferencije, konferencije, okrugli stolovi, predav predavanja, anja, seminari,posjeti, proslave, domjenci, natjecanja, izložbe...) b) posredni: • službeni dopisi • publikacije (knjige, zbornici, znanstven znanstvenii članci) • informativni vodič (�4 s osnovnim informacijama o organizaciji, kampanji...), letak, poster... c) medijatizirani: • tradicionalni mediji, kao što su televizija, radio, tisak (novinski članak ili prilog, reportaža, komentar), ili internetski portali te oblici komunikacije s medijima poput priopćenja za medije, intervjua, konferencije za medije, otvorenog pisma • vlastiti mediji: internetska stranica, newsletter (elektroničkii bilten) (elektroničk • društvene mreže (statusi, galerije, komentari), forumi • kultura i umjetnost: film, izložba
��� Zagreb Kvaternikov trg 12, 10 000 Zagreb _________________, predsjednica zaglavlje dopisa
Predmet – Predmet obuhvaća kratku izjavu koja opisu je sadržaj dopisa. Može se istaknuti debljim slovima ili ju je moguće podcrtati. Sadržaj – Sadržaj je glavni dio dopisa kojim se daje informacija. On također ima uobičajenu formu: a) Početak ili “otvaranje” “otvaranje” dopisa (oslovljav (oslovljavanje) anje) – Obično se započinje izrazom “Poštovani....”,a nakon toga slijedi uvod u dopis koji treba biti kratak. Drugim riječima, u jednoj rečenici potrebno je sažeti svrhu/razlog dopisa ili pozvati se na ranije dopisivanje, poslovnu vezu, telefonski razgovor i sl., npr. “U vezi s Vašim upitom (faks, e-mail) od...”. Predmet: Poziv na II. edukacijski modul Poštovani, Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će se drugi edukacijski modul u okviru projekta ‘Učinkovita manjinska vijeća za više manjinskih prava’ na temu “Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina – važnost za manjinske zajednice” održati 20.04.2016. godine u hotelu Mihovil, Ante Anića 3 u Kninu. predmet i uvodni dio dopisa
Elementi učinkovitih poruka:
• fokusiranost na jedan problem i jedan cilj • relevantnost za ciljanu publiku • predstavljanje praktičnih i provedivih rješenja • jednostavnost • pamtljivost i prenosivost • zanimljivost / element iznenađenja • razumljivost ciljanoj publici
KAKO NAPISATI SLUŽBENI DOPIS? Zaglavlje – na vrhu dopisa, najčešće u lijevom kutu. U zaglavlju se dopisa navode podatci o pošiljatelju: naziv organizacije i/ili ime i prezime pošiljatelja, adresa te mjesto i datum. Podatci o primatelju – Podatci o primatelju najčešće se pišu nakon zaglavlja, s desne strane. Ovdje se navodi naziv ustanove i/ili ime i prezime primatelja i adresa.
b) Poruka – srž dopisa u kojoj se dalje obrazlaže razlog obraćanja, u kojoj se navode osnovni podatci o slučaju povodom kojeg se piše dopis, bitne činjenice, sadržaj događaja na koji se primatelj poziva i sl. U ovaj dio je potrebno uključiti sve relevantn relevantnee podatke, uključujući kratki opis organizacije pošiljatelja, ukoliko se prvi put obraća primatelju dopisa. c) Završni dio – zaokruživanje dopisa, s naglašenim očekivanim akcijama i/ili događajima, kao ishodom onoga što je rečeno dopisom i željom za daljnjom suradnjom. Najčešći primjeri su: “Za sve dodatne informacije stojimo Vam na raspolaganju.”, “Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru.”, “Unaprijed zahvaljujemo na Vašem trudu. tr udu.”, ”,“U očekivanju o čekivanju Vašeg odgovora... odgovora...”” i sl.
Pozdrav – Pozdrav predstavlja predstavlja uljudni oproštaj na kraju dopisa. Najčešći primjeri pozdrava su: “S poštovanjem”, “Srdačan pozdrav!” i sl. Potpis – Potpis je sastavni dio dopisa koji mu daje značenje službenog dokumenta. Potpis se sastoji od naziva organizacije, organizacije, imena i prezimena ovlaštene osooso be s titulom (funkcijom) i njezinoga vlastoručnoga
potpisa. Ako službeni dopis potpisuju dvije osobe, onda se osoba višeg ranga potpisuje s desne strane, a osoba nižeg ranga s lijeve strane. Kod privatnih dopisa potpisuje se osoba koja šalje dopis i koja je navedena u zaglavlju kao pošiljatelj. Molimo Vas da svoje sudjelovanje na edukacijskom modulu potvrdite najkasnije do 18.04.2016. godine na broj telefona: 01 4886 376 ili na e-mail:
[email protected]. S poštovanj poštovanjem, em, Ime i prezime
Voditeljica projekta
Nakon naslova piše se možda i najvažniji dio objave za medije, a to je uvod odnosno lead. Uvod se sastoji od jedne ili dvije rečenice rečenice (ne više od pet pet redaka) u kojoj ili u kojima se odgovara na sljedeća pitanja: tko, što, gdje, kada, zašto/čemu i kako. EDUKACIJA MANJINSKIH VIJEĆA U okviru projekta Srpskog narodnog vijeća, “Učinkovita manjinska vijeća za više manjinskih prava”, u Sisku je 18. travnja održan drugi edukacijski modul na temu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. O važnosti tog akta za predstavn predstavnike ike manjina govorio je predavač iz “Centra za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć Vukovar”.
završetak dopisa
naslov i uvod
Prilozi – Na kraju dopisa navode se eventualni prilozi, odnosno dokumenti koji se prilažu uz sam dopis, a navode se ispod tijela dopisa, s lijeve strane.
dodatno pojasniTijelo objave – U tijelu objave trebate dodatno ti odgovore na pitanja koja ste iznijeli uvodnom rečenicom. U sljedeća dva-tri paragrafa uvod objave proširite dodatnim informacijama o događaju, kampanji, projektu... Isto tako, potkrijepite izrečeno brojkama i činjenicama, ako je relevantno, te citirajte sudionike ako ih je bilo. Kad god je moguće, ubacite poveznicu na internetsku stranicu na kojoj novinar može naći više podataka kao i fotografije visoke kvalitete. Fotografije nikada ne “lijepite” u tekst objave ili tijelo e-maila. e -maila. Ako fotografije šaljete u privitku e-maila, vodite računa o tome da ih smanjite na razumnu veličinu.
Uobičajeni format i dužina dopisa je stranica veličine �4. Dopis se može ispisati na memorandumu organizacije u čije se ime obraćate osobi kojoj je pismo namijenjeno, koji sadrži logotip i osnovne kontakte organizacije. organizac ije. Fontovi Arial i Times New Roman možda su najprimjereniji za ovakva pisma, a najveća je veličina fonta koja se preporučuje 12.
KAKO NAPISATI PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ? Priopćenje ili objava za javnost / medije jedan je od osnovnih alata komunikacije s javnošću. Objave za medije šalju se onda i samo onda kada imamo nešto što je vrijedno objavljivanja, kada imamo neku novost. Objava za medije trebala bi u nekoliko rečenica uvjeriti novinara i/ili urednika da je vaša “priča” vrijedna objavljivanja.
Zaglavlje – U zaglavlje je potrebno uvrstiti logotip i podatke o mogućnostima kontaktiranja organizacije. Također, u zaglavlje je moguće dodati ime i kontakt osobe koju želite da mediji kontaktiraju ako imaju dodatnih pitanja. Zaglavlje bi trebalo izgledati ovako: Srpsko narodno vijeće Gajeva 7, 10 000 Zagreb Tel: +385 1 4886 376, �: www.snv www.snv.hr .hr OBJAVA ZA MEDIJE kontakt osoba: o soba: _______ __________ ____, _, suradnica za komunikaciju komuni kaciju Tel: +385 1 4886 376 e-mail:
[email protected] Objaviti po primitku. zaglavlje objave za medije
Naslov i uvod – Naslov treba biti kratak, upečatljiv i privlačan. Novinaru i čitatelju treba ukazati na bit objave. Piše se masnim tiskom i izbjegava se upotreba prošlog vremena, upitnog oblika, pasiva, kratica ili žargona. Ako želite ostaviti dobar efekt, navedite i podnaslov.
Govoreći o razvoju manjinskog zakonodavstva u Hrvatskoj, predavač je posebnu pažnju posvetio ukazivanju na mnoga netočna shvaćanja koja pripadnici manjina imaju o svojim pravima. Jedno od njih je i pitanje prava na službenu upotrebu jezika i pisma u sredinama u kojima živi više od 33 % pripadnika neke manjine, a to je slučaj s 27 općina i gradova.
tijelo objave
Zaključne riječi – U zaključnom paragrafu navodimo pozadinu priče, zaključke, najavljujemo buduće korake ili druge opće informacije. Evo kako to treba izgledati: U nastavku ovog projekta planira se edukacija koja će govoriti o izazovima primjene manjinskog zakonodavstva nakon ulaska Hrvatske u EU i unaprijeđenjima učinaka institucija političkog predstavljanja manjina preko vijeća koja će biti održana u Kninu. Predavačica će biti prof. Antonija Petričušić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.
zaključne riječi
Informacije o organizaciji – U objave za medije nije loše ubaciti ni informacije o vašoj organizaciji. Ponekad će te informacije biti objavljene, ponekad neće. No poanta svega je da makar i taj novinar koji to vidi sazna nešto o vašoj organizaciji, što ga može potaknuti da u budućnosti pozornije prati ono čime se vi bavite. Objava za medije ne bi trebala biti duža od jedne stranice �4 formata. Za sve ostale informacije pošaljite novinarima poveznicu poveznicu koja će ih uputiti na mjesto gdje ih mogu pretražiti i odabrati.
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Ured za udruge Projekt financira Europska unija
Projekt sufinancira Ured za udruge VRH
Učinkovita manjinska vijeća za više manjinskih prava
������ ������� ����Ć� – ��� Gajeva 7, ��-10 000 Zagreb, Croatia � +385 (o)1 (o)1 4886 368 � +385 (0)1 (0)1 4886 372 �
[email protected] � www.snv.hr
���������������� ������ �� ����� � ������ ������ – ��� ������ Kvaternikov trg 12, ��-10 000 Zagreb, Croatia � +385 (o)1 (o)1 4641 342 �
[email protected] � www.rctzg.hr
������� ���Đ������ ����� ����� � ����� ������ ������� ����� ��� ��� Sisak Stjepana i Antuna Radića 6/5, �� kat desno ��-44 000 Sisak, Croatia � +385 (0)44 (0)44 571 571 752 � +385 (0)44 (0)44 521 292 �
[email protected] � www.crpsisak.hr
Sadržaj i stajališta izražena u tekstu ove brošure isključiva su odgovornost projektnih partnera i ne mogu se smatrati službenim stavom Europske unije i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge.
