LEKSIKON:
Blaž Jurjev Trogiranin slikar (Lapac?, o. 1390 - Zadar, 1450). Prvi put se spominje
1412. u Splitu kad se obvezao ukrasiti svod nad glavnim oltarom crkve sv. Frane, a potom 1419. i 1420. u Trogiru. Od 1421 do 1427. nalazi se u Dubrovniku gdje prima na nauk čitav niz učenika, a od 1429. ponovno se spominje u Trogiru kao bratim bratovštine sv. Duha. Nakon kratkotrajnog dvogodišnjeg boravka na Korčuli, od 1433. do 1442. ponovo boravi u Trogiru. U kasnom razdoblju svog života i rada djeluje još u Splitu (Raspelo, crkva sv. Frane) i Zadru (1445. završio je radove na orguljama franjevačke crkve u Zadru, a 1447. kao Blaž Zadranin potpisuje sliku Gospa od Kaštela). Godine 1448. u Zadru sastavlja i svoju oporuku. Blažev opus, između ostalog sačinjavaju Raspela u crkvi sv. Frane u Splitu i sv. Nikole u Stonu, a djela mu se nalaze u svim većim gradovima Dalmacije s time da mu je najveći dio sačuvan u Trogiru (minijatura matrikule bratovštine sv. Duha, poliptih iz crkve sv. Ivana Krstitelja, poliptih sa slikarevom signaturom ispod drvenog reljefnog lika sv. Jakova iz crkve sv. Jakova na Čiovu, Gospa u ružičnjaku - sve u Zbirci crkvenih umjetnina u Trogiru te poliptih u zbirci dominikanskog samostana u Trogiru). Postoji još nekolicina djela dje la slabije kvalitete koje se pripisuju njegovoj radionici ili se vezuju v ezuju uz njegov krug utjecaja (veliko raspelo u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Trogiru, triptih na groblju u Segetu…). Na temelju stilske analize Blaževih djela, pretpostavlja se da je slikarstvo učio u Veneciji početkom XV st., no unatoč utjecajima (Niccolo di Pietro, Gentile da Fabriano) on je originalan slikar kasnogotičkoga slikarskog izraza s nizom osob osobnih nih i loka lokalni lnih h crta crta te jeda jedan n od najz najzna nača čajni jnijih jih preds predsta tavn vnika ika »dal »dalma mati tins nske ke slikarske škole«. drvorezbar (XV. st.). Živio i djelovao u Trogiru, gdje je imao radionicu. Ugovorom iz 1440. obvezao se izraditi korska sjedala od orahovine u svetištu katedrale sv. Lovre u Trogiru. Sjedala su izvedena u dva niza s bogato ornamentiranim pregradama i naslonima geometrijskog i vegetabilnog dekora te odaju samostalnost majstorova likovna izraza, koji je utjecao na rad suvremenih i kasnijih drvorezbara na istočnoj obali Jadranu. Pripisuju mu se i četiri bočne strane korskih sjedala u katedrali sv. Dujma u Splitu, a s djelatnošću njegove radionice stilski se povezuju jednostavnije korske klupe u dominikanskoj crkvi na Čiovu.
Budislavić, Ivan
zlatar u Zadru (XIV. st.). U zadarskim dokumentima spominje se od 1359. do 1400., a sačuvana je i njegova oporuka iz 1388. Njegovo najznačajnije djelo je srebrni pozlaćeni kovčeg za moći sv. Šimuna (1377.-80.), koji je izradio po narudžbi hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete. Kovčeg ima oblik sarkofaga s dvostrešnim krovom, a izrađen je u tehnici iskucavanja. Na krovu je s prednje strane prikazan ležeći lik sveca, dok su ostale plohe ispunjene sa 13 figuralnih kompozicija koje osim scena iz svečevog života i legende o pronalasku njegova tijela prikazuju i suvremene povijesne događaje vezane uz naručiteljicu Elizabetu Kotromanić i njezinog supruga Ludovika Anžuvinca. Djelo se isprva nalazilo u crkvi sv. Marije Velike, a od XVII. st. nalazi se u crkvi sv. Šimuna u Zadru. Franjo iz Milana (Franciscus de Mediolano, Franciscus quondam Antonii de Sesto)
graditelj i klesar (? - ?, 1492.?), djelovao u Trogiru. Godine 1421. započeo je s majstorom Stjepanom obnovu prvog kata zvonika katedrale sv. Lovre u Trogiru, koji je obnovljen 1422., o čemu svjedoči natpis Magistri Mateus et Stefanus, anno domini MCCCCXXII, mensis aprilis die 27 . Pretpostavlja se da je sagradio i drugi kat zvonika u stilu venecijanske cvjetne gotike. Gojković, Matej
Ivan Jakovljev (Ivan Jakovljev de Borgosansepolcro, Giovanni di Giacomo, Giovanni di Jacopo, Iohannes quondam Iacobi de Burgo Sancti Sepulcri) mletački drvorezbar (XIV. st.). Spominje se u
dva zadarska dokumenta (1394., 1395.), koji potvrđuju da je za franjevačku crkvu sv. Frane u Zadru izradio drvena korska sjedala. Sjedala su izvedena u dva niza s bogato ornamentiranim pregradama i naslonima te se smatraju najljepšim primjerom gotičkog duboreza s kraja XIV. st. na širem području venecijanskog umjetničkog utjecaja. Od posebnog su značenja dva bočna naslona, na kojima je prikazan
1
naručitelj fra Benedikt, sv. Krševan u viteškom oklopu na konju, stigmatizacija sv. Franje te biskup sv. Louis tolouški. Ivan Petrov iz Milana (Ioahannes Pauli) slikar (Milano (?), o. 1400. - Zadar, prije 1.06.1448.), jedan od
najznačajnijih kasnogotičkih slikara u Dalmaciji. Prvi put se spominje 1429., kada zajedno sa slikarom Dujmom Vukšovićem (Vučkovićem) radi freske s prikazima četiri evanđelista u katedrali sv. Dujma u Splitu. Od 1431. živi i djeluje u Zadru. Neki istraživači mu pripisuju autorstvo reprezentativnog Ugljanskog poliptiha (230x245 cm, obnovljen 1971.g.; Zbirka Franjevačkog samostana, Zadar), koji se smatra najkvalitetnijim očuvanim djelom kasnogotičkog slikarstva u Dalmaciji (drugi istraživači smatraju da je Dujam Vušković autor). Poliptih se sastoji od dvadeset i devet slikanih polja, a u središnjem je prikazana Bogorodica s djetetom na prijestolju okružena anđelima sviračima, dok je na predeli prikazan Krist okružen apostolima od kojih neki drže svitke s ispisanim fragmentima Vjerovanja. Juraj Matejev Dalmatinac (Giorgio da Sebenico, Georgius lapicida quondam Mathei de Jadra, Georgius Matthei Dalmaticus, Zorzi di Mathio,) kipar, arhitekt, graditelj i vojni inženjer (Zadar, o.
1400. - Šibenik, 10.10.1473.). Najznačajnija umjetnička ličnost druge i treće četvrtine XV. st. u Dalmaciji, koja je utjecala na daljnji razvoj arhitekture i kiparstva u Dalmaciji. Djelovao je u Veneciji, Šibeniku, Splitu, Pagu, Dubrovniku, Riminiju, Raveni, Urbinu, te Ankoni, pri čemu su mu pomagali brojni suradnici i učenici od kojih se osobito ističu A. Aleši i I. Pribislavić. Do 1441. živi i djeluje u Veneciji. Pretpostavlja se da se školovao i djelovao u radionici Giovannija i Bartolomea Bona te da je kao njihov suradnik radio na izgradnji i kiparskoj opremi Porta della Carta (1438.-41.), no za to ne postoje sigurni podaci. Godine 1441. dolazi u Šibenik, gdje sklapa ugovor za vođenje gradnje monumentalne katedrale sv. Jakova (upisana na listu svjetske baštine UNESCO-a 2000.) na kojoj radi sve do svoje smrti 1473., a koju nakon njega dovršava Nikola Ivanov Firentinac (1475.-1506.). Za katedralu je izveo i brojna kiparska djela, od kojih se osobito ističe niz od 74 ljudske glave izvedene gotovo u prirodnoj veličini na obodu svetišta. Usporedno s radovima na katedrali sv. Jakova u Šibeniku radi i u drugim dalmatinskim i talijanskim gradovima. Godine 1444. sklapa ugovor za izgradnju zidane korske pregrade ( podiuma) s trima kapelama u crkvi sv. Franje u Zadru, koju dovršava 1449. U Splitu radi kapelu i nadgrobni spomenik bl. Arnira u crkvi sv. Eufemije (1444.-48.), a 1448. sklapa ugovor za izgradnju kapele sv. Staša u katedrali sv. Dujma. Zajedno sa suradnicima u Splitu je izgradio i reprezentativnu Veliku Palaču Papalić, u kojoj je danas smješten Muzej grada Splita. U Pagu sklapa ugovore za gradnju gradskih zidina (od kraja 40-tih godina), atrija biskupske palače (1466.), gradnju trijumfalnog luka nad glavnom apsidom, odnosno novog pročelja župne crkve sv. Marije (1466.) te za gradnju kapele sv. Nikole u crkvi sv. Barbare (1967.). Godine 1464. djeluje u Dubrovniku na izgradnji gradskih zidina i kula, gdje dorađuje i preinačuje kulu Minčeta, projektira kulu sv. Katarine te Vrata od Ponte s kipom sv. Vlaha (Sorkočevićev ljetnikovac, Lapad). Daje mišljenje i za obnovu zidina Maloga Stona, a radi i kao savjetnik za obnovu Kneževa Dvora. Njegovi najznačajniji radovi u Italiji nastali su u Ankoni, gdje stvara reprezentativno pročelje Lože trgovaca (Loggia dei Mercanti) (1451.-54.), monumentalan portal crkve San Francesco delle Scale (1450/51.-59.) te portal za crkvu S. Augustina (1460.- nakon 1493.), kojega nije dovršio. Mavar trogirski kipar (XIV. st.). Izradio je kamene kipove arhanđela Gabrijela i Navještenja Marijina na
ciboriju katedrale sv. Lovre u Trogiru, koje se na temelju natpisa datiraju o. 1331. U njegovim skulpturama vidljiv je utjecaj toskanskih kipara Nicole i Giovannija Pisana. Pretpostavlja se da je njegova radionica izradila cijeli ciborij te stilski srodne propovjedaonice u katedrali sv. Lovre u Trogiru te katedrali sv. Dujma Splitu. slikar (Venecija, o. 1360. - Zadar, 1431.) jedan od najznačajnijih slikara u Dalmaciji krajem XIV. i početkom XV. st. Od 1384. do 1427. djeluje u Zadru, gdje stvara niz slikarskih radova o čemu svjedoče brojne narudžbe. Njegovo najreprezentativnije i najbolje očuvano djelo je poliptih sa središnjim prikazom Bogorodice s djetetom (225x153 cm; National Gallery, London). Značajan je i njegov triptih Varoške Gospe (o. 1400., SICU, Zadar), koji nije sačuvan u cijelosti, a izvorno se nalazio u crkvi sv. Mateja (Gospina crkva) u zadarskom predgrađu Varoš. Na temelju kronološke i stilske podudarnosti pripisuje mu se i Raspelo u crkvi benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana u Ćokovcu kraj Tkona na otoku Pašmanu. (o. 1418.). Menegelo Ivanov de Canali
2
venecijanski drvorezbar (XV. st.). Djelovao u Zadru od 1418. do 1451. Za katedralu u Zadru izradio je veliko rezbareno pjevalište u stilu mletačke cvjetne gotike (1418.) te oltarnu pregradu s raspelom i likovima sv. Marije, sv. Ivana i 12 apostola (1426.), koja je rađena po uzoru na oltarnu pregradu crkve sv. Marka u Veneciji. Čitavu kompoziciju oslikao je i pozlatio slikar Ivan Petrov iz Milana (1431.). Tijekom XVI. st. djelo je rastavljeno, a sačuvalo se raspelo i deset apostola. Nisu sačuvana dva svetohraništa, koja je izradio za katedralu i crkvu sv. Marije Velike (1422.). Moronzon, Matej (Matteo)
3
