Dolly&Laura
Dolly&Laura
Katharine McGee
Prevoditeljica Andrea Pongrac
Knjige.club
2
Dolly&Laura
Za moje roditelje
Knjige.club
3
Dolly&Laura
Prolog Tek će za nekoliko sati pronaći njezino truplo. Bilo je kasno, toliko kasno da se već moglo reći da je rano - taj nadnaravni i očaravajući sati sumraka nakon zabave,sve a prije novoga dana. Sat kad je stvarnost nekako mutna nejasna, kad se gotovo čini rađanja mogućim. Plutala je potrbuške. Iznad nje izdizao se gorostasni grad posut svjetlima kao krijesnicama, a svaka točkica činila se kao zasebna individua, delikatna čestica života. Mjesec je sve to ravnodušno nadgledao poput oka kakva pradavna božanstva. Sam prizor odisao je prijetvornim spokojem. Voda je pretjecala oko djevojke
podsjećajući na čistu i tamnu plahtu na kojoj ona samo spava. Uvojci kose zaklanjali su joj lice poput nježna oblaka. Nabori haljine odlučno su prianjali uz njezine noge kao da je žele zaštititi od ranojutarnje studeni. Ali nikad više neće joj biti hladno. Ruku je pružila kao da poseže prema nekomu koga voli, ili možda pokušavajući zaustaviti neku nepoznatu opasnost, ili možda čak kajući se zbog nečega što je učinila. Svakako je dosta puta zgriješila u svojem prekratkom životu. Ipak, nije znala da će joj se te noći sve obiti o glavu. Uostalom, nitko i ne ide na zabavu iščekujući vlastitu smrt.
Knjige.club
4
Dolly&Laura
MARIEL Dva mjeseca prije
Mariel Valconsuelo sjedila je prekriživši noge na prošivenu poplunu u svojoj skučenoj na 103. katu Tornja. Svugdje bilo je ljudi, a od njih ju je dijelilo nekoliko sobi metara prostora i jedan do naokolo dvaju čeličnih zidova: njezina majkateku kuhinji, skupina dječurlije koja je jurcala hodnikom, prigušeni i uzrujani glasovi susjeda koji su se opet svadili. Ali uopće im nije pridavala pažnju; na Manhattanu se osjećala posve sama.
Nagnula se grčevito stišćući na prsima svojeg ofucanog plišanog zeku. Razvodnjena svjetlost loše projiciranog holofilma plesala je po njezinu licu osvjetljavajući njezin zakrivljeni nos, izraženu čeljust i tamne oči natopljene suzama. Pred njom je treperila slika djevojke crvenkasto- zlaćane kose i prodorna pogleda zlaćanih šarenica. Smješkala se kao da zna milijun tajni, što je vjerojatno i bilo točno. U kutu slike stajao je sitni bijeli logo: OSMRTNICE MEĐUNARODNOG IZDANJA TIMESA. “Danas oplakujemo smrt Eris Dodd- Radson”, započela je osmrtnica, a naratorica je bila Erisina omiljena mlada glumica.
Marici se zapitala koji je basnoslovni iznos gospodin Radson platio kako bi se baš nje domogao. Govorila je odveć raspoloženim tonom - i zvučala kao da opisuje omiljenu tjelovježbu. “Bilo joj je svega sedamnaest kad je tragično skončala svoj život.” Kad je tragično skončala svoj život? Zar je to jedino što se može reći kad mlada djevojka padne s krova pod sumnjivim okolnostima? Njezini su vjerojatno željeli poručiti da nije skočila. Ali kao da bi itko tko ju je poznavao ikad to i pomislio! Mariel je nebrojeno puta odgledala tu osmrtnicu otkako je bila objavljena
prethodnog mjeseca i znala ju je od riječi do riječi. Ah, i dalje ju je mrzila iz dna duše bila je odviše izglancana, odviše brižno producirana i uglavnom čista laž - ali ujedno jedina uspomena na Eris. Stoga se, grleći otrcanu staru igračku, nastavila izjedati gledajući film o svojoj djevojci koja je prerano umrla. Uslijedili su isječci iz različitih razdoblja Erisina života prikazujući je kao tek prohodalo dijete koje pleše u magna-električnoj baletnoj suknjici jarka fluorescentna svjetla pa kako se, kao djevojčica, spušta niz planinu na jarko žutim skijama, i naposljetku kako, kao tine jdžerica, provodi odmor s roditeljima na nekoj čudesnoj i suncem okupanoj plaži. Mariel nikad u životu nije imala baletnu suknjicu, a na snijegu je završila samo kad bi se uputila u grad ili na gradske terase u Niskom tornju. Njezin se život drastično razlikovao od Erisina, ali s druge strane, kad su se družile, to nije igralo nikakvu ulogu. “Za sobom je ostavila voljene roditelje Caroline Dodd i Everetta Radsona, tetu Layne Arnold, tetka Teda Arnolda, rođake Matta i Sashu Arnold i Peggy Radson, baku s očev e strane.” Ni riječ o njezinoj djevojci Mariel Valconsuelo, a u toj jadnoj skupini ožalošćenih ona ju je jedina - izuzev vlastite majke - istinski voljela.
“Posljednji ispraćaj pokojnice održat će se u utorak, 1. studenog, u episkopalnoj crkvi sv. Martina, na 947. katu”, nadodala je glumica ovaj put malo sumornijim glasom. Mariel je prisustvovala posljednjem ispraćaju. Iz stražnjeg dijela crkve i s krunicom u ruci, promatrala je lijes nadomak olta ra suzdržavajući se da ne zakriči. Više nije bilo povratka. Knjige.club
5
Dolly&Laura
Najednom se na snimci pojavio kadar s Eris na školskoj klupici, nogu prekriženih pod kariranom suknjom koja je bila obavezni dio školske uniforme, glave zabačene u naletu smijeha. “Donacije u sjećanje na Eris moguće je uplatiti u netom pokrenutu školsku zakladu Berkeley Academy prozvanu Memorijalna nagrada Eris Dodd-Radson,
namijenjenu stipendiranju siromašnih učenika koji žive u otežanim uvjetima.” Otežani uvjeti. Mariel se zapitala podrazumijeva li se pod tim i zaljubljenost u pokojnu počasnu nositeljicu nagrade. Bože, najradije bi se prijavila za tu stipendiju samo kako bi pokazala koliko su oni svi poremećeni ispod blistave krinke svojih bogatunskih života ispunjenih povlasticama! Eris školovanje nikad nije interesiralo i ismijala bi tu ideju. Dobrotvorno darivanje maturalnih haljina prije bi bilo njezin izbor! Ništa na svijetu nije toliko voljela koliko vesele i šljokičaste haljine, po mogućnosti u kombinaciji s istim takvim cipelama!
Mariel se nagnula poželjevši dodirnuti holofilm. Zadnjih nekoliko sekunda uslijedila je snimka na kojoj se Eris smijala u društvu prijateljica, one plavuše Avery i još nekoliko djevojaka čijih se imena Mariel više nije sjećala. Obož avala je taj dio jer tu se doimala
presretnom; s druge strane, bila je zavidna što i ona nije među njima. Logo producentske kuće na brzinu se ukazao preko posljednjeg kadra i nakon toga došao je kraj. U tojTimesa, službenoj Erisina života, žigom Međunarodnog izdanja od verziji nje, Mariel, nije bilo ovjekovječenoj ni traga. Poskrive su je izbrisali iz njezina ćki prokletog života kao da je nije ni upoznala. Na tu pomisao suza joj je potiho kliznula niz obraz. Užasavala se mogućnosti da zaboravi jedinu curu koju je voljela u svom životu. Već se jednom probudila u gluho doba noći uspaničivši se da više ne može prizvati njezin osmijeh niti se sjetiti kako je oduševljeno znala pucnuti prstima kad god bi joj nešto sinulo. Upravo je zato iznova i gledala tu osmrtnicu. Nije se mogla zauvijek odreći te posljednje poveznice s Eris. Spustila se na jastuke i stala se moliti.
To bi je obično utješilo i primirilo njezin izmučeni um. Ali danas je bila rastrojena. Misli su joj jurcale u svim smjerovima, neuhvatljive i hitre poput lebdjelica na autocesti i nijednu nije mogla zauzdati. Možda bi bilo bolje da čita iz Biblije. Posegnula je za
tabletom i otvorila primijetivši sadržaj kliknuvši na se plavi kotačić koji je nasumce birao pasuse - i vio. Ponovljeni zakon. šokirano zatreptala na čemu zausta Nemaj nikakva smilovanja: život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku i noga za nogu... jer takva je osveta Božja... Nagnula se grčevito stišćući tablet. Erisina smrt nije bila tragična posljedica pijanstva. Znala je to intu itivno, duboko u sebi. Čak nije ni pila te noći - rekla joj je da mora nešto učiniti “kako bi pomogla prijateljici”, tako se izrazila - i onda se, iz posve neobjašnjiva razloga, popela na krov iznad stana Avery Fuller.
I nakon toga više je nije vidjela. Što se uistinu dogodilo na tom nezamislivo visokom mjestu, gdje je zrak tako hladan i rijedak? Marielpokliznula je znala da su tobožnji potvrdili službenu prema kojoj se Eris, pijana, bio među s ruba krova isvjedoci strmoglavila u smrt. Ali tkoverziju je točno njima? Zasigurno Avery. No, tko još osim nje? Oko za oko, zub za zub. Te su riječi odjekivale njezinim mislima poput činela. Pad zapad, nadovezao se glas u - njezinoj glavi. Knjige.club
6
Dolly&Laura
LEDA “Kakav bi dekor danas željela?” Leda je znala da ne smije zakolutati očima. Sjedila je uspravno poput svijeće na bež
kauču odbivši iako to psiholog, Vanderstein, predložio već tko zna koliko puta. Gadno se leći varao akojojje je mislio da će jojdr. ležanje pomoći da mu se otvori. - I ovo je u redu. - Trznula je zapešćem kako bi zatvorila hologramski prozor koji se pojavio pred njom prikazujući nekoliko desetaka različitih vrsta dekora za zidove koji su mogli mijenjati boju - britanski ružičnjak, paklena saharska pustinja, ugodna knjižnica - i ostavila bezukusnu temeljnu opciju s bežzidovima i sagom boje bljuvotine. Iako je pretpostavila da je to test na kojemu opetovano pada, gotovo je izopačeno uživala prisiljavajući dr. Vandersteina da s njom provodi sat vremena u deprimirajućoj okolini. Ako već ona mora ispaštati tijekom seansi, e pa, onda će i on! Kao obično, nije prokomentirao njezinu odluku. - Kako se osjećaš? Želite znati kako se osjećam? bijesno je pomislila. Kao prvo, izdali su je najbolja prijateljica i jedini mladić do kojeg joj je u životu bilo stalo i s kojim je, usput rečeno, izgubila nevinost.
Štoviše, sad su njih dvoje u vezi iako je Atlas usvojen kao Averyn brat! Treće,
uhvatila je tatu kako vara mamu s Eris, jednom od kolegica iz razreda - nije ju bila u stanju ni nazvati prijateljicom. I, da, onda je Eris još poginula jer ju je ona slučajno gurnula s krova Tornja! - Dobro sam. - osorno je odbrusila.
Znala je da to mora elaborirati ne želi li da se terapija otegne. Kako je već bila na odvikavanju, poznala je pravila. Duboko je udahnula i krenula ispočetka. - Zapravo želim
reći da se oporavljam s obzirom na sve. Nije mi lako, ali sam zahvalna što imam podršku prijatelja. - Iako joj trenutačno uopće nije bilo stalo do njih. Na težak je način spoznala da im uopće ne može vjerovati. - Jesi li već razgovarala s Avery o tome što se dogodilo? Znam da je i ona bila gore s tobom kad je Eris pala... - Jesam. - odmah ga je prekinula. Kako da ne! Avery Fuller, njezina takozvana najbolja prijateljica, pokazala se najgorom od svih! Ali Leda nije voljela slušati druge kako govore o tome što je zadesilo Eris. - I to ti pomaže? - Da. - Pričekala je da joj postavi sljedeće pitanje, ali se namrštio i zagledao u točku pred sobom kao u kakvu projekciju, samo njemu vidljivu. I tad ju je uhvatila mučnina. Što ako se služi detektorom laži? Iako nigdje nije zapazila skenere vitalnih funkcija,
moglo bi ih biti u izobilju! Možda joj je baš u tom trenutku pratio srčani rad ili krvni tlak, koji su vjerojatno skakali kao ludi! Umorno je uzdahnuo. - Leda, viđamo se od smrti tvoje prijateljice, a nismo se još
maknuli s mrtve točke. Što misliš da je potrebno poduzeti kako bi ti bilo bolje? - Ali bolje mi je. - pobunila se. - I to zahvaljujući vama. - Nevoljko se nasmiješila, ali bilo je očito da ne nasjeda. - Vidim da ne uzimaš lijekove. - nastavio je mijenjajući taktiku.
Knjige.club
7
Dolly&Laura
Uhvatila se zubima za usnicu. Nije ništa uzela u zadnjih mjesec dana, ni jedan jedini xenperheidren ili stabilizator raspoloženja, čak ni pilulu za spavanje. Nije više vjerovala samoj sebi kad je u pitanju bila kemija nakon onoga što se dogodilo na krovu. Eris je bila kurva koja se samo htjela domoći para i pritom nije marila što će uništiti obitelj, ali svejedno je nije namjeravala...
Ne, podsjetila se stišćući šake uz tijelo. Nisam je ubila. Poginula je nesretnim Ne snosim krivnju. NeCoveu. snosim krivnju. Ponavljala je to poput mantre koju je slučajem. znala izgovarati na jogi u Silver Bude li to dovoljno puta ponovila, možda će se i obistiniti! - Pokušavam se oporaviti bez ičega. S obzirom na sve što sam u prošlosti konzumirala i ostalo... - Nikako joj se nije sviđalo što mora spomenuti svoje liječenje, ali osjećala se stjeranom u kut i nije znala što drugo reći. Kimnuo je gotovo s poštovanjem. - Razumijem. Ali ovo je izuzetno važna godina za tebe jer je faks na pomolu, stoga ne želim da... ova situacija nepovoljno utječe na tvoja postignuća. Nije to tek situacija, pomislila je s gorčinom. - Sudeći prema tvojem sobnom računalu, očito imaš problema sa spavanjem i to me zabrinjava. - Otkad nadzirete moje računalo? - uskliknula je na trenutak izgubivši kontrolu nad svojim smirenim i ravnodušnim glasom. Ostao je neugodno zatečen. - Samo pratim podatke o tvojem spavanju. - odmah se ogradio. - Tvoji su roditelji dali pristanak... mislio sam da su ti rekli... Ljutito je odmahnula glavom. S njima će se poslije obračunati! Samo zato što je još maloljetnica, ne znači da joj se mogu petljati u život! - Vjerujte mi, dobro sam! Opet je ušutio. Ovaj je put pričekala. Što bi još mogao poduzeti? Naložiti njezinu toaletu da joj prati urin kako to čine na odvikavanju? Pa slobodno neka proba; neće ništa pronaći! Pritisnuo je zidni dozator iz kojega su ispale dvije male pilule vesele ružičaste boje boje dječjih igračaka ili njezina omiljena sladoleda od višnje. - Ova vrsta pilule za spavanje je u slobodnoj prodaji. Ovo je najmanja doza. Slobodno popij večeras ako ne budeš mogla zaspati. - Namrštio se vjerojatno opažajući tamne podočnjake na njezinu
upalu i sad još ispijenijem licu. Naravno, imao je pravo. Nije dobro spavala. Užasavala se sna i trudila što dulje ostati budna kako bi izbjegla zastrašujuće noćne more. Ako bi pak utonula u san, gotovo bi se odmah probudila oblivena hladnim znojem i progonjena sjećanjima na kobnu noć - i na tajnu koju je skrivala pred svima... - Može. - Zgrabila ih je i ubacila ih u torbu. - Rado bih da razmotriš i neke druge opcije koje nudimo - terapiju prizivanja
sjećanja svjetlošću ili možda terapiju ponovnog preživljavanja traume? - Uopće ne vjerujem da će koristiti da iznova preživim tu traumu s obzirom na to o čemu je riječ. - odbrusila je. Nikad nije vjerovala u teoriju da je moguće ovladati bolnim sjećanjima njihovim ponovnim preživljavanjem u virtualnoj stvarnosti niti je imala želju da joj se strojevi uvlače u mozak iskapajući sjećanja koja je tamo brižno skrivala. - A što kažeš na tkalca snova? - nastavio je. - Možemo u njega učitati nekoliko sjećanja na tu noć koja će poslužiti kao okidač pa ćemo vidjeti kako će tvoja podsvijest Knjige.club
8
Dolly&Laura
reagirati. Znaš da su snovi samo pokušaj da tvoj mozak duboko iznutra pokuša rastumačiti što ti se dogodilo, sva sretna i bolna iskustva... Spomenuo je još nešto i snove nazivao “sigurnom zonom” mozga, ali više ga nije slušala. Sjetila se kako se Eris jednom prilikom u osmom razredu hvalila da je probila zaštitni kod na tkalcu snova i domogla se cijelog paketa snova “odraslog sadržaja”. “Čak postoje postavke sa selebovima”, obznanila je opčinjenom slušateljstvu tim svojim znalačkim i podrugljivim smiješkom. Sjetila se koliko joj je bilo neugodno čuti da je uronila u vruće snove s holozvijezdama dok ona sama još nije bila u stanju ni zamisliti seks! Naglo je ustala. - Danas ćemo ranije završiti. Upravo sam se sjetila da još moram nešto odraditi. Vidimo se! Dok je na brzinu izlazila na vrata od zamućena pleksiglasa klini ke Lyons, koja se smjestila visoko na istočnoj strani 833. kata, u njezinim ušnim antenama odjeknula je prodorna melodija zvona. Mama! Odmahnula je glavom odbijajući poziv. Sigurno je htjela provjeriti kako je prošla seansa i stiže li kući na večeru. Ali još nije bila spremna za tu usiljeno optimističnu normalnost. Još je neko vrijeme htjela biti nasamo kako bi primirila to sumanuto divljanje misli i kajanja u svojoj glavi.
Ušla je u dizalo C i iskrcala se nakon nekoliko katova u Visokom tornju. Ubrzo se zatekla i ispred golema aluka su, kamen kamen, prenijeli nekog bivšeg britanskog sveučilišta, na koji kojemu je sadpokrupnim slovima sbilo uklesano: GIMNAZIJA BERKELEY.
Odahnula je prolazeći nadsvođenim prolazom, a njezine kontaktne leće odmah su se isključile. Prije Erisine smrti nije shvaćala koliko će jednog dana biti zahvalna na tehnomreži u svojoj srednjoj.
Koraci su joj odjekivali praznim hodnicima. U neku ruku bilo je sablasno zateći se navečer u tim polumračnim, plavkasto -sivim sjenama. Ubrzala je korak mimoilazeći jezerce s vodenim ljiljanima i sportski kompleks i nastavila prema plavim vratima na
samom rubu kampusa. Iako su bila zaključana izvan radnog vremena, zahvaljujući svojem članstvu u Učeničkom vijeću, imala je pristup svim školskim prostorima. Stoga je prišla sigurnosnom sustavu i kad je provjerio njezine šarenice, vrata su se pokorno otvorila. U Opservatoriju nije bila otkako je imala astronomiju kao izborni predmet u
proljeće prošle godine. No uopće se nije promijenio: i nadalje je ta golema kružna prostorija
bila
ispunjena teleskopima,
ekranima
visoke
rezolucije i gomilom računala kojima se nikad nije naučila služiti. Geodetska kupola izdizala se nad svim, a nasred poda nalazio piece de resistance: blistav komadić neba. Bila je to jedna od rijetkih lokacija u Tornju koje su stršale izvan temeljne strukture. Iako joj nije bilo jasno kako se škola uspjela domoći dozvole za prostorno planiranje, bilo joj je drago da jest jer su tako uspjeli izgraditi i Ovalno oko: konkavni oval na podu duljine otprilike tri, a širine dva metra, izrađen od trostruko ojačanog pleksiglasa. Smjestivši se nadomak samog vrha Tornja, Ovalno oko nudilo je uvid u njegovu stvarnu visinu.
Polako mu je prišla. U podnožju tama, samo mračne sjene i tih nekoliko zalutalih
svjetala koja su se ljuljuškala, najvjerojatnije u gradskim vrtovima na pedesetom katu. K vragu i sve, ljutito je zaključila i zakoračila na pleksiglas.
Iako je to bilo zabranjeno, znala je da će izdržati. Zagledala se pod noge i između balerinki ugledala tek zrak, nezamislivo beskonačan ponor koji ju je dijelio od Knjige.club
9
Dolly&Laura
svjetlucave tame u podnožju. Upravo je to vidjela kad sam je gurnula, pomislila je i, gadeći se sama sebi, potonula na koljena. Uopće nije marila što je ništa ne štiti od trokilometarskog pada izuzev tih nekoliko slojeva fuzionirana ugljika. Privukla je
koljena, spustila glavu i zažmirila. Snop svjetlosti uto se probio u prostoriju. Panično je podigla pogled. Nitko nije imao pristup Opservatoriju osim članova Učeničkog vijeća i profesora astronomije. Kako će se sad opravdati? - Leda?
Stegnulo ju je oko srca od spoznaje čiji je to glas. - Što radiš ovdje, Avery? - Vjerojatno isto što i ti. Ostala je zatečena. Nije bila nasamo s njom još od te kobne noći - kad joj je rekla u lice da zna da je u vezi s Atlasom i kad ju je ova odvela na krov i kad je sve odjednom
izmaknulo kontroli. Očajnički je željela razgovarati s njom, ali se zablokirala. Što uopće reći s obzirom na sve te tajne koje su zajedno istkale i zatim tako brižno skrile? Ostala je šokirana čuvši njezine korake: pridružila joj se sa suprotne strane Ovalnog oka. - Kako si ušla? - Zanimalo ju je. Pitala se i razgovara li još s Wattom, onim niskotoranjskim hakerom koji joj je pomogao da razotkrije njezinu tajnu - ona sama s njim nije razgovarala još od te noći. Ali tim svojim kvantnim računalom koje je skrivao mogao je hakirati gotovo sve. Avery je slegnula ramenima. - Zamolila sam ravnatelja da mi da dozvolu. Pomaže mi kad sam ovdje.
Naravno, Leda je s gorčinom zaključila; trebala je pretpostaviti da je u pitanju nešto tako jednostavno. Savršenoj Avery Fuller ništa nije izvan dosega! - I meni nedostaje, znaš. - potiho je dobacila. Izbjegavajući njezin pogled, Leda se zagledala u tiho i mračno bespuće. - Što se dogodilo te noći, Leda? - prošaptala je Avery. - Na čemu si bila? Leda se sjetila svih pilula koje je progutala tog dana prepustivši se pakleno bijesnom vihoru kajanja. - Dan mi je bio gadan. Saznala sam istinu o mnogima - onima kojima sam vjerovala, a koji su me iskoristili. - naposljetku je odvratila i s bolesnim užitkom
primijetila kako se Avery lecnula na njezine riječi. - Žao mi je. Ali molim te, razgovaraj sa mnom!
Najradije bi joj sve bila rekla: da je uhvatila svog ogavnog i lažljivog oca kako vara njezinu majku s Eris; da joj je bilo užasno kad je saznala da je Atlas spavao s njom samo u sjebanom pokušaju da zaboravi na Avery; da je morala drogirati Watta kako bi se domogla tog djelića istine! Nažalost, istinu je nemoguće opozvati kad jednom izađe na vidjelo. Čime god se kljukala, ona je i nadalje čamila u skrovitim kutcima njezina uma poput nepozvana gosta. Ni sve pilule ovog svijeta nisu bile dostatne da je odagnaju. Upravo se zato i odlučila suočiti s Avery - kričala je na nju na krovu ne shvaćajući u potpunosti što govori, osjećajući se dezorijentirano i ošamućeno na zraku siromašnom kisikom. Tad se i Eris pojavila popevši se stubama i rekla je da joj je žao, kao da će tom jebenom isprikom ukloniti štetu koju je nanijela njezinoj obitelji. Zašto joj je nastavila prilaziti iako ju je upozorila da je se kloni? Nije pogriješila pokušavši je odgurnuti. Samo je to učinila previše silovito.
Knjige.club
10
Dolly&Laura
Najradije bi sve to sad priznala svojoj najboljoj prijateljici i rasplakala se poput djeteta! Ali tvrdoglav i neumoljiv ponos stegnuo joj je grlo zatomljujući te riječi. Pogledala ju je sa sumnjom i oholo podigla glavu. - Ne bi shvatila. - naposljetku je izjavila. Uostalom, više i nije bilo važno. Eris se nije mogla vratiti iz mrtvih. - Onda mi pomozi da shvatim! Ne mora biti ovako, Leda - ne moramo ovako prijetiti
jedna drugoj! Zašto jednostavno ne priznaš da je u pitanju bio nesretan slučaj? Znam da je nisi namjeravala ubiti!
Iako si je to i sama već nebrojeno puta rekla, slušajući nju kako joj to govori, Leda je najednom osjetila kako je hvata užasna panika. Avery jednostavno nije kužila jer se nikad ni oko čega nije trebala pomučiti. Ali onaje znala što će se dogoditi pokuša li reći istinu. Pokrenut će se istraga pa će doći do suđenja, a situaciju će dodatno otežati taj njezin pokušaj da sve zataška – naposljetku će na vidjelo izaći i činjenica da je Eris spavala s njezinim tatom i tad će njezina obitelj, posebice njezina mama, doživjeti pravi pakao. Nije glupa. Znala je da je to dovoljno snažan motiv da gurne Eris s krova i skrivi njezinu smrt. Uostalom, otkud Avery uopće pravo da se samo tako pojavi i ponudi odrješenje od grijeha kao da je Bog? - Da se nisi usudila ikome izlanuti! Ako to učiniš, kunem ti se da ćeš požaliti! Njezina bijesna prijetnja bila je popraćena mukom. Čak joj se učinilo da je u prostoriji zahladnjelo za nekoliko stupnjeva.
Naglo je ustala odlučivši se pokupiti, ali kad je zakoračila s Ovalnog oka na sag, nešto joj je ispalo iz torbe. Dvije jarko ružičaste pilule za spavanje. - Vidim da se neke stvari nisu promijenile. - dobacila je Avery ravnodušno.
Leda se nije ni potrudila uvjeriti je da griješi. Znala je da će Avery uvijek vidjeti samo svoju stranu priče. Na pragu je zastala i posljednji se put okrenula. Avery je kle čala nasred Ovalnog oka i, priljubivši ruke za površinu od pleksiglasa, zurila u podnožje. Prizor se činio morbidnim i besmislenim, kao da kleči moleći se u pokušaju da oživi Eris. Tad je najednom Leda shvatila da zapravo plače. I da je vjerojatno jedina cura na kugli zemaljskoj koju su suze činile još ljepšom: plava boja njezinih očiju još je više dolazila do izražaja, suze na obrazima još su više naglašavale zapanjujuće savršenstvo njezina lica. I Leda se sjetila što joj sve zamjera. Okrenula se prepuštajući svoju nekoć najbolju prijateljicu suzama i samoći u tom kutku neba.
Knjige.club
11
Dolly&Laura
CALLIOPE Calliope je s odobravanjem proučila svoj odraz u pametnim zrcalima koja su prekrivala zidove od stropa do poda i njezine rumene usne zatitrale su s osmijehom. Na sebi je imala mornarski kombinezon koji već barem tri godine nije bio u modi, ali
namjerno ga je odabrala jer je obožavala gledati kako druge žene u hotelu sa zavišću odmjeravaju njezine duge i potamnjele noge. Zabacila je kosu znajući da naušnice tople zlatne boje dodatno naglašavaju njezine karamel -pramenove i zatreptala je umjetnim trepavicama - ne implantatima, već pravim pravcatim organskim trepavicama, izraslim iz njezinih vlastitih kapaka nakon dugog i bolnog postupka genske korekcije kojemu se podvrgnula u Švicarskoj.
Zračila je nemarnim, ležernim i glamuroznim seksepilom. I te kako u stilu Calliope Brown, pomislila je osjećajući kako je prolaze trnci od silnog uzbuđenja. - Ja sam ovaj put Elise. Ti? - upitala ju je majka kao da joj čita misli. Imala je tamnoplavu kosu i umjetno glatku kremastu put ostavljajući dojam bezvremenosti. Tko god bi ih sreo, nije bio siguran je li joj doista mati ili možda tek iskusnija starija sestra. - MoglaCalliope bih biti Brown Calliope. - To joj je je bio ime jedan priraslo poput joj kakva stara i udobna džempera. oduvijek od srcu najdražih pseudonima. Usto, posve prikladan izbor za New York. Elise je kimnula. - I meni se to ime doista sviđa, iako nikako da ga upamtim. Zvuči kao da... ima žara! - Možeš me zvati Callie od milja. - odvratila je, na što je Elise samo kimnula iako su obje znale da će se služiti neutralnim izrazima. Jednom je sve zaribala obrativši joj se pogrešnim imenom i otad je gotovo paranoidno pazila da to ne ponovi. Calliope se osvrnula. Hotel je očito bio skupocjen. Bilo je tu plišanih kauča prošaranih zlaćanim i nebeskomodrim nitima; grupica poslovnjaka koja je mrmljala u bradu obraćajući se svojim kontaktnim lećama; dobro poznatog žmir kanja sigurnosne kamere u kutu kojoj ništa nije moglo promaknuti. Morala se suzdržati da joj ne namigne.
Najednom je zapela vrhom cipele i, poletjevši koliko je duga i široka, pala na bok. Pritom se jedva uspjela dočekati na zapešća i lagano ostrugala dlanove. - O, Bože! - Elise je odmah kleknula uz nju. Calliope je bolno zastenjala, što uopće nije bilo namješteno, a i u glavi joj je užasno kljucalo. Odmah se zabrinula da pri padu nije sredila i pete svojih supervisokih štikli. Mama ju je protresla, na što je još više zastenjala, ovaj put sa suzama u očima. - Je li dobro? - dobacio je mladi muški glas. Usudivši se nagnuti glavu, zaškiljila je kroz poluzatvorene kapke i zaključila da je u pitanju recepcionar. Lice mu je bilo glatko obrijano i na prsima je nos io jarko plavo hologramsko ime, a kako je već odsjedala u hotelima s pet zvjezdica, znala je da se važne osobe nikad ne reklamiraju. Iako koljeno se bol polako povlačio,noge. nije Smjesta se moglaje suzdržati pa je još glasnije zastenjela privukla razotkrivajući bila nagrađena mladićevim očaranim ii smetenim - gotovo paničnim - izrazom lica.
Knjige.club
12
Dolly&Laura
- Naravno da nije! Gdje vam je upravitelj? - Elise ga je napala, a Calliope ostala
suzdržana prepuštajući majci da, kao obično,odradi verbalni dio u toj prvoj fazi; uostalom, trebala je glumiti da je ozlijeđena. - Tako mi je žao... doista... odmah ću ga pozvati... - zamucao je mladić. Calliope je još jednom prigušeno zacviljela iako to više nije bilo nužno. Znala je da su privukle pozornost ostalih gostiju u predvorju, a nekoliko ih se i okupilo oko njih. Mladi je recepcionar vonjao po nervozi kao po jeftinom parfemu. - Ja sam upravitelj, Oscar. Što se dogodilo? - Pretio muškarac u jednostavnom tamnom odijelu dokaskao je do njih. Calliope je ushićeno zapazila da nosi skupocjene cipele. - Dogodilo se to da je moja kći pala u vašem predvorju! Zbog prolivenog pića! - Elise je ukazala na pod i lokvicu s mizernom kriškom limete. - Zar nemate nikoga tko bi to
počistio? - Iskreno se ispričavam! Uvjeravam vas da se ovakvo što još nije dogodilo, gospođo...? - Gospođica Brown. - otfrknula je Elise. - Kći i ja smo planirale odsjesti ovdje tjedan dana, ali nisam više sigurna u to! - Još se više nagnula prema Calliope. - Možeš li hodati, dušo? Bio je to znak da sad ona stupa na scenu. - Stvarno me boli. - zastenjala je
odmahnuvši glavom, na što joj je suza potekla niz obraz uništavajući savršeno našminkano lice. Začuo se suosjećajni žamor okupljenih. - Dopustite da se osobno pobrinem za vas. - odvratio je Oscar molećivim tonom i strahovito se zacrvenjevši od neugode. - Molim vas! Naravno, odsjest ćete na naš račun! Za petnaest minuta Calliope i Elise ugnijezdile su se u kutnom apartmanu. Calliope je odmah legla - spustivši gležanj na brdašce jastuka - i strogo mirovala dok je portir unosio njihove torbe. Čak je nastavila žmiriti i kad je napokon zatvorio vrata za sobom. Čekala je da joj se majka vrati u sobu. - Dušo, sve je čisto. - dobacila je Elise. Uto je Calliope ustala, a toranj naslaganih jastuka strovalio se na pod. - Mislim, stvarno! Zar me nisi mogla upozoriti da ćeš mi podmetnuti nogu? - Oprosti, ali znaš i sama da nisi u stanju odglumiti pad. Tvoj nagon za samoodržanjem jednostavno je jači od tebe. - stigao je odgovor iz ormara u kojemu je već slagala zapanjujući izbor svečanih haljina u bojom označenim prijenosnim vrećama. - Kako da ti se iskupim?
- Za početak može tortom od sira! - Calliope je posegnula mimo nje prema nježnobijelom ogrtaču koji je visio na vratima. Na gornjem džepu imao je izvezeno modro slovo “N” i siluetu oblaka. Omotala se njime puštajući da se vezice same isprepletu. - Što kažeš na tortu i vino? - U nekoliko naglih pokreta Elise je prizvala hologramske slike jelovnika s dostavom i s različitih zaslona naručila lososa, tortu od sira i bocu Sancerrea. Vino se pojavilo u sobi za nekoliko sekunda, dostavljeno putem hotelskog sustava temperiranih zračnih cijevi. - Volim te, dušo! Oprosti što sam te tako počkalila! - Nema veze! To je cijena bavljenja ovakvim poslom. - odvratila je Calliope slegnuvši ramenima.
Knjige.club
13
Dolly&Laura
Elise im je natočila vino i nazdravila kucnuvši svojom čašom o njezinu. - Da nam je i ovaj put sa srećom! - Da nam je i ovaj put sa srećom. - ponovila je Calliope s osmijehom i osjetila kako je prolaze dobro poznati trnci ushićenja. Upravo su tim riječima nazdravljale svaki put po dolasku na novu lokaciju, a ona sama ni u čemu nije toliko uživala koliko u otkrivanju nepoznatog!
Uputila se u dnevnu prilazeći zaobljenom prozoru od pleksiglasa dijelu apartmana, s kojeg sobu je pucao očaravajući pogled na Brooklyn i tamni utokkutnom rijeke East. Nekoliko sjena još je plesalo na njezinoj površini; pretpostavila je da su to brodice. Večer se spustila nad grad i sve je djelovalo nekako nježnije. Raspršene točkice svjetla treperile su poput zaboravljenih zvijezda. - Znači, to je New York. - izjavila je. Nakon višegodišnjeg tumaranja svijetom u majčinu društvu i stajanja uz slične prozore bezbrojnih luksuznih hotela s panoramskim pogledom na grad - primjerice, neonsku rešetku Tokija, veseo i energičan kaos Rija, nadsvođene nebodere Bombaja koji su blistali poput kostiju na mjesečini naposljetku se nalazila u New Yorku.
U prvom od gorostasnih super tornjeva, izvornom nebeskom gradu. I već joj je bio drag. - Prekrasan pogled. - dobacila je Elise pr idružujući joj se. - Gotovo podsjeća na pogled s Londonskog mosta.
Calliope je uto prestala trljati oči, još nadražene od zadnjeg presađivanja očnih jabučica, i ošinula je pogledom. Rijetko su kad spominjale prijašnji život. Elise nije ništa nadodala. Nastavila je pijuckati vino, pogleda fiksirana na obzor.
Nekoć je bila takva ljepotica, pomislila je Calliope; sad je njezina ljepota bila nekako kruta, pomalo čak plastična: posljedica različitih zahvata kojima se podvrgnula kako bi promijenila izgled i bila neprepoznatljiva svaki put kad bi se preselile na novu lokaciju. Činim to za nas, uvijek joj je govorila, i za tebe, kako ti ne bi morala. Barem još ne. Nikad je nije tjerala da glumi išta više od sporednog lika u svim njihovim prijevarama. U zadnjih sedam godina, otkako su napustile London, neprestano su se seljakale s
lokacije na lokaciju i nigdje se nisu predugo zadržavale kako ih ne bi uhvatili. U svakom gradu obrazac je bio isti: na prijevaru bi odsjele u najskupocjenijem hotelu u najskupocjenijoj četvrti i nekoliko dana izviđale teren. Tad bi Elise odabrala žrtvu nekoga tko je plivao u novcu i bio toliko naivan da nasjedne na njezinu priču. Kad bi
žrtva naposljetku shvatila što ju je snašlo, njih bi dvije već zbrisale. Calliope je bila svjesna da su u očima drugih tek varalice, šarlatanke ili hohštaplerice. No osobno je sebe i majku doživljavala izrazito pametnim i šarmantnim ženama koje su naučilekako biti ravnopravne protivnice. Naposljetku, kako je Elise uvijek govorila, bogatuni se svega mogu domoći džabe. Zašto ne bi i njih dvije? - Prije nego što zaboravim, ovo je za tebe! Upravo sam učitala podatke za Calliope Ellerson Brown. To si htjela, zar ne? - Majka joj je predala blistavo novo ručno računalo. Ovdje počiva Gemma Newberry, voljena kradljivica, ushićeno je pomislila Calliope pokapajući svoj posljednji pseudonim i likujući. Bila je besramno prekrasna. Imala je tu užasno morbidnu naviku smišljanja epitafa svaki put kad bi odbacila neki identitet, ali nikad ih nije spominjala pred majkom naslu ćujući da njoj ne bi bili toliko zabavni. Pokrenula je računalo i izvukla adresar - kao obično, prazan - i ostala iznenađena zamijetivši da nije prijavljena ni u jednu školu. - Ovaj put me ne tjeraš u školu? Knjige.club
14
Dolly&Laura
Elise je slegnula ramenima. - Osamnaest ti je. Želiš li?
Calliope je zastala nećkajući se. Toliko je puta već bila školarka i pritom glumila što god je majka tražila od nje - davno izgubljenu nasljednicu, žrtvu zavjere ili povremeno samo njezinu kćer kad je Elise trebala kći kako bi privukla žrtvu. Upra vo je tako i završila u tradicionalnom britanskom internatu, francuskom samostanu i uštogljenoj privatnoj školi u Singapuru, ali svugdje je samo kolutala očima od dosade. Iz toga se razloga naposljetku bacila i na vlastite prijevare. Doduše, nijedna nije b ila impresivna poput majčinih, koje su im donosile stvarnu zaradu, ali rado je odrađivala paralelku kad god bi dobila priliku. Elise to nije smetalo sve dok Calliopeini pothvati nisu ometali njezinu spremnost da uskoči majci u pomoć kad joj je zatrebalo. - Dobro je da i ti malo vježbaš. - uvijek joj je govorila dopuštajući da zadrži sve čega bi se domogla, a
čime bi obično lijepo nadopunila garderobu. Najčešće bi se potrudila pobuditi zanimanje kakva bogata tinejdžera i zatim ga preveslala kako bi joj kupio ogrlicu, torbicu ili najnovije čizme Robbieja Lima od brušene kože. Ponekad bi se uspjela domoći i većeg ulova - primjerice, gotovine koju bi izmuzla pod izlikom da je zapala u ozbiljne probleme ili ucjenjujući druge razotkrivanjem njihovih tajni. S godinama je spoznala da se bogatuni bave koječime, što najradije skrivaju od drugih kao zmija noge.
Razmislila je, dakle, o ponovnom povratku u školu i svemu ali odmah je odustala. Ovaj put okušat će se u lovu na krupnu ribu!što je obično išlo s tim, Ah, žrtvu se moglo odabrati na toliko načina - “slučajnim” susretom, skrovitim pogledom, vještim osmijehom, flertom, konfrontacijom, nesretnom slučajnošću - a ona je u svemu bila prava profesionalka. Svaku svoju prijevaru savršeno je odradila od početka do kraja! Osim Travisa. On ju je jedini preduhitrio i nogirao. Nije uspjela razotkriti kako je
došlo do toga i to ju je još kopkalo. Ali izuzme li njega, žrtava je zapravo bilo na milijune. Sjetila se svih onih koje je već vidjela kako ulaze i izlaze iz dizala, kako jure kući, na posao ili u školu. Svi su bili opterećeni vlastitim brigama grčevito pokušavajući ostvariti neostvarive snove. Nitko među njima nije ni znao za nju, a bilo bi im svejedno čak i da jesu. Ali upravo je u tome i bila čar poigravanja: onaj koga uskoro odabere izgubit će glavu za njom! I pomislivši to, posve se prepustila naletu neopisivo predivnog uzbuđenja. Jedva je čekala pronaći novu žrtvu!
Knjige.club
15
Dolly&Laura
AVERY Avery Fuller još se više stisnula. Vjetar se okomio na nju čupajući i zapetljavajući njezinu kosu, mlatarajući njezinom haljinom kao stijegom. Osjetila je i prve kapi kako je lagano bockaju u dodiru s kožom.
Ali još nije bila spremna sići s krova. Bilo je to njezino tajno utočište, mjesto kamo se povlačila kad više nije bila u stanju podnositi sva ta bjesomučna svjetla i zvuke koji su dopirali odozdo, iz ostatka grada.
Pogledala je prema magličastom purpurnom obzoru koji se širio beskrajnom tamom. Uživala je biti tu, gore, daleko od drugih, sama i na sigurnom sa svojini tajnama. Nije sigurno, upozorio ju je zao glas i baš uto načula je korake. Nervozno se okrenula - i nasmiješila ugledavši Atlasa. Ali vratašca su se opet otvorila i iznenada se i Leda pojavila, kipeći od bijesa. Djelovala je mršavo, ispijeno, opasno. U vlastitoj koži kao u oklopu. - Što želiš, Leda? - oprezno ju je upitala iako to nije bilo potrebno; znala je što želi. Htjela je razdvojiti njih dvoje, a Atlas je bio jedino čega se Avery ni za što na svijetu nije namjeravala odreći. Zakoračila je pred njega kao da ga želi zaštiti ti. Leda je to primijetila. - Kako se usuđuješ? - procijedila je i naglo zamahnula prema njoj kako bi je odgurnula...
Osjetivši udarac u trbuh, Avery je zateturala i izbacila ruke u očajničkom pokušaju da se uhvati za nešto. Ali sve je bilo izvan dometa, pa čak i Atlas, i svijet se najednom pretvorio u splet boja, zvukova i krikova, a tlo joj munjevitom brzinom pojurilo ususret...
Naglo se uspravila čela orošena grašcima hladna znoja. Trebalo joj je nekoliko sekunda da u nejasnim glomaznim sjenama prepozna pokućstvo u Atlasovoj sobi. - Aves? - promrmljao je. - Što je?
Privukla je koljena i pokušala usporiti ubrzane otkucaje svojeg srca. - Ružan san. Privukao ju je k sebi i čvrsto zagrlio s leđa želeći da se osjeća sigurno u njegovu toplu zagrljaju. - Kakav ružan san? Iako bi mu najradije priznala, znala je da ne može, stoga se okrenula kako bi ga
ušutkala poljupcem. Svake noći od Erisine smrti prokradala se u njegovu sobu. Znala je da se igra vatrom, ali upravo je on - razgovor s njim, njihovi poljupci, sam njegov miris - bio jedini razlog zašto još nije posve skrenula.
Čak ni u njegovoj prisutnosti nije bila posve zaštićena od sebe same. Iz dna duše prezirala je tu mrežu satkanu od tajni, koja se sve više stezala oko nje razdvajajući ih poput kakva nevidljiva bedema kojeg on uopće nije bio svjestan. Nije znao ni za opasnu nagodbu koju je sklopila s Ledom. Tajna za tajnu. Leda je
znala za njih dvoje, a nije to još obznanila na sva zvona samo zato što ju je Avery vidjela kad je gurnula Eris s krova one kobne noći. Zaprijetila joj je i Avery je stoga morala kriti tajnu o Erisinoj smrti. Nije se usudila ni njemu je otkriti. Znala je da bi ga ta spoznaja povrijedila; usto,
ruku na srce, nije ni htjela da sazna što se zapravo dogodilo te noći. Kad bi shvatio što je učinila, možda je više ne bi gledao na isti način - s takvom slijepom ljubavlju i odanošću. Knjige.club
16
Dolly&Laura
Čvršće je stegnula kovrče na njegovu zatiljku želeći zaustaviti vrijeme, zauvijek se izgubiti u tom trenutku i zauvijek živjeti u njemu. Kad se napokon odmaknuo, osjetila je da se smiješi iako ga nije mogla vidjeti. Odsad bez ružnih snova. Barem dok sam ja s tobom. Sve ću ih otjerati, obećavam! - Sanjala sam da sam te izgubila. - slagala je drhtavim glasom. Otkako su po svaku
cijenu odlučili biti zajedno, najviše se užasavala mogućnosti da ga izgubi. - Avery... - Prstom je nježno podigao njezinu bradu kako bi ga pogledala u oči. Volim te. Nemam te namjeru ikad ostaviti. - Znam. - Znala je da to doista i misli, ali toliko prepreka ispriječilo im se na putu i toliko se sila udružilo protiv njih da se to ponekad činilo neostvarivim.
Legla je ugnijezdivši se uz njegovo toplo i mekano tijelo dok joj je u glavi vladao apsolutni kaos. Bila je u grču i nikako se nije uspijevala opustiti. - Jesi li ikad požalio što te nije usvojila neka druga obitelj? - prošaptala je izgovarajući napokon što se i sama zapitala već nebrojeno puta. Da je završio kod neke druge obitelji, da je neki drugi mladić odrastao kao njezin posvojeni brat, onda joj ne bi bio zabranjeno voće. Pitala se kako bi tad bilo vidjeti ga u školi ili na nekom tulumu; dovesti ga kući kako bi upoznao njezine. Sve bi bilo daleko jednostavnije. - Naravno da ne. - odbrusio je, što ju je iznenadilo. - Aves, da me usvojila neka druga obitelj, možda te ne bih bio upoznao! - Možda... - Složila se. Ali bila je uvjerena da im je bilo suđeno. Da ga je usvojila neka druga obitelj, svemir bi se već nekako urotio da se susretnu ili bi ih spojio nekom gravitacijskom silom ciljano stvorenom samo za njih. - Možda. - ponovio je. - Ali nisam spreman toliko riskirati. Ti si mi najvažnija na svijetu. Taj dan kad su me mama i tata doveli kući - kad sam te upoznao - bio je to drugi najbolji dan u mojem životu. - Ozbiljno? A koji je bio prvi? - upitala je s osmijehom.
Očekivala je da će reći da je to bio dan kad su jedno drugom izjavili ljubav. Opet ju je iznenadio. - Današnji - odgovorio je - koji će potrajati samo do sutrašnjeg i onda će sutrašnji biti najbolji. Jer svaki dan s tobom je bolji od prethodnog! Nagnuo se kako bi je nježno poljubio kad se začulo kucanje na vratima. - Atlase? Svaka stanica u njezinu tijelu najednom je obamrla. Pogledala ga je i na njegovu prelijepom licu prepoznala odraz vlastita straha.
Iako su vrata bila zaključana, gospodin i gospođa Fuller imali su pristu p - tu i svugdje drugdje u stanu. - Samo trenutak, tata. - dobacio je glasnije nego što je mislio.
Uspjela se iskobeljati iz kreveta i u satenskim hlačicama boje bjelokosti i grudnjaku, posrćući i bez daha, bacila prema njegovu ormaru. Kako je bila bosonog a, gotovo je zapela za cipelu.
Tek što je zatvorila ormar, Pierson Fuller ušao je u sobu svojeg posinka. Stropna svjetla odmah su se uključila. - Je li sve u redu? - Je li to sumnjičavost u njegovu glasu? Ili ona samo umišlja? - Što je bilo, tata? - Kao obično, Atlas je na pitanje odgovorio protupitanjem, što je bila dobra obrambena tehnika. Knjige.club
17
Dolly&Laura
- Upravo mi se javio Jean- Pierre LaClos iz pariškog ureda. - nastavio je Pierson polako. - Izgleda da će nam Francuzi naposljetku ipak dopustiti da izgradimo nešto uz taj njihov antikni trn u oku. - Iako se njegovo tijelo jedva naziralo kroz letvice vrata, Avery
je bila nepomična poput kipa uvukavši se u sivi vuneni kaput i prekriživši ruke na prsima. Srce joj je toliko silovito tuklo da se bojala da će ga načuti. Atlasov ormar bio je daleko manji od njezina. Da ga otac odluči otvoriti, ne bi se imala kamo skriti niti bi mogla smisliti ikakvo logično objašnjenje zašto se nalazi u bratovoj sobi, i to u grudnjaku i donjem dijelu pidžame. Osim, naravno, ako ne navede pravi razlog.
Njezina ružičasta majica ležala je na podu sobe privlačeći pozornost poput zasljepljujućeg reflektora. - U redu. - odvratio je Atlas i Avery je u njegovu odgovoru prepoznala upitni ton.
Zašto je navratio usred noći zbog nečega što se uopće ne čini posebice hitnim? Nakon očito preduge stanke njihov se otac nakašljao. - Sutra ćeš morati rano doći na sastanak razvojnog tima. Provest ćemo cjelovitu analizu njihovih odjevnih kanala kako bismo započeli s pripremama. - Doći ću. - obećao je Atlas. Stajao je na majici pokušavajući je diskretno prikriti stopalom. Avery se molila da otac to ne zamijeti. - Odlično. - Za nekoliko sekunda čula je kako se vrata sobe zatvaraju.
Naslonila se leđima na stražnju stjenku i bespomoćno kliznula u sjedeći položaj. Cijelo ju je tijelo peckalo kao od sitnih uboda, kao onomad kad su je odveli liječniku na vitaminski pregled, samo što je ovaj put u pitanju bio adrenalin. Osjećala je nemir i to neko čudesno ushićenje, kao da je nesmotreno uronila u živi pijesak i izvukla se iz njega
živa i zdrava. Atlas je otvorio ormar. - Živa?
Iako su se svjetalca smjesta uključila, stotinku prije toga zatekla se u tami, a on osvijetljen otpozadi - svjetlost se probijala oko njega dajući mu zlaćanu aureolu i gotovo nadnaravan izgled. Učinilo se nemogućim da je to uistinu on, da je tu i da je njezin. Što zapravo i jest bilo nemoguće. Svaki korak u njihovoj vezi pokazao se nemogućim, a ipak su uspjeli opstati. - Jesam. - Ustala je i pomilovala mu ruke penjući se do njegovih ramena, ali se automatski odmaknuo i posegnuo za njezinim topićem. - Ovo nikako nije dobro, Aves. Dodao joj ga je zabrinuta izraza lica. - Nije me vidio. - No znala je da nije to u pitanju. Nijedno nije bilo spremno priznati
što je njihov otac možda već otkrio: zgužvan snježnobijeli prekrivač u njezinoj sobi na suprotnoj strani stana, ispod kojega je nije bilo. - Moramo biti oprezniji. - odlučno je zaključio. Navukla je majicu i pogledala ga. Stegnulo ju je u prsima jer je znala što je htio reći. Više neću moći prespavati, zar ne? - upitala je iako je znala odgovor. Više neće smjeti tako riskirati. - Ne. Moraš se vratiti u sobu. - Hoću. Od sutra. - obećala je i privukla njegove usne svojima. Više nego ikad prije bila je svjesna koliko je to opasno, ali upravo zato svaki trenutak s njim bio je neopisivo dragocjen. Znala je koliko riskiraju. Znala je da hodaju po rubu i da bi vrlo lako mogli pasti u provaliju.
Ako im je to zadnja noć u tom stanu, onda će se potruditi da bude za pamćenje! Knjige.club
18
Dolly&Laura
Žaleći što mu ne može priznati što je izjeda, sve je pretočila u poljupce: sve neizgovorene isprike, priznanja, obećanja da će ga zauvijek voljeti. Ako mu to već ne može reći naglas, onda će mu tako dati na znanje! Zgrabivši ga za ramena, naglo ga je privukla k sebi i on je ušao za njom u orma r, a svjetalca su se opet ugasila.
Knjige.club
19
Dolly&Laura
WATT Watzahn Bakradi naslonio se na leđni naslon tvrdog stolca u gledalištu proučavajući šahovsku ploču u svojem vidnom polju. Pomakni kulu za tri mjesta ulijevo. Šahovska ploča, projicirana usablasnoj crno- bijeloj kombinaciji na kontaktnim lećama visoke rezolucije koje je neprestano nosio, promijenila se prema danom naputku. - To nije bio mudar potez. - prošaptala je Nadia, kvantno računalo usađeno u njegovu mozgu. Njezin je lovac odmah iskočio i zarobio njegova kralja.
Watt je prigušeno zastenjao privukavši upitne poglede nekolicine prijatelja i kolega. Utihnuvši, zagledao se prema muškarcu u grimiznom kaputiću, koji je stajao na podiju objašnjavajući čari slobodnih umjetnosti na Sveučilištu Stringer West. Isključio ga je, upravo kako je to već učinio sa svakim govornikom na tom obvezatnom okupljanju za trećaše. Kao da uopće namjerava ponovo slušati povijest ili engleski kad završi srednju! - Gubiš u prosjeku jedanaest minuta brže nego inače. Rekla bih da je to znak dekoncentracije. - istaknula je Nadia.
Misliš? razdraženo je odbrusio. U zadnje vrijeme imao je posve opravdan razlog: pristao je na navodno jednostavan hakerski poslić za tu neku Ledu, visokotoranjku, i onda se zaljubio u njezinu najbolju prijateljicu Avery. Nakon toga saznao je da je Avery zapravo zaljubljena u Atlasa, mladića kojeg je po Ledinu nalogu trebao špijunirati. Naposljetku je posve slučajno tu tajnurazotkrio Ledi, koja je poludjela od zlobe i. drogirana, bacila se na osvetu, što je dovelo do pogibelji jedne posve nedužne cure. A on je samo stajao sa strane i dopustio da se sve to dogodi i da se Leda izvuče - i to samo zato što je znala za Nadiju. Nije znao kako je točno skužila, ali nekako je uspjela otkriti tu njegovu najstrože čuvanu tajnu. Drugim riječima, u svakomtrenutku mogla ga je prijaviti zbog posjedovanja ilegalnog kvantnog računala. U tom slučaju, Nadia bi, naravno, bila uništena, a on sam završio na doživotnoj. I to ako bi imao sreće. Watte! Nadia je zacičala odašiljući elektrošok njegovim tijelom. Predstavnik Stringera silazio je s podija, a na njegovo mjesto izlazila je žena ozbiljna izraza lica i kestenjaste kose duljine do ramena. Vivian Marsh, načelnica prijamnog ureda pri MIT-u. - Rijetki među vama prijavit će se na Massachussetts Institute of Technology. Još rjeđi imaju potrebne ocjene. - započela je bez najave. - Ali oni među vama kojima to bude uspjelo, shvatit će da naš studij počiva na trima postulatima: istražiti, ispro bati, razviti. Prigušeno tapkanje po tabletima privuklo je njegovu pažnju. Osvrnuo se; neki klinci s više matematike koju je i sam pohađao bjesomučno su tipkali gutajući svaku njezinu riječ. Njegova prijateljica Cynthia - slatka Amerikanka japanskog podrijetla koja je bila s njim u razredu gotovo od vrtića - sjedila je na rubu stolca opčinjeno promatrajući govornicu. Nije čak ni znao da je MIT zanima. Hoće li joj morati konkurirati kako bi se izborio za svoje mjesto među ograničenim brojem upisnika? Zapravo i nije razmotrio što će poduzeti ako se ne upiše na MIT. Godinama je sanjao o tome kako će pohađati njihov izrazito tražen inženjerski studij tehnologije mikrosustava. Upravo je istraživački tim te katedre izumio miličip, softver za kvantno sprezanje i supermagnete sobne temperature, koji su sprječavali kvantnu dekoherenciju.
Knjige.club
20
Dolly&Laura
Oduvijek je uzimao zdravo za gotovo da će upasti. Dovraga, sam je izumio kvantno računalo u četrnaestoj; kako bi ga uopće mogli odbiti? Pritom je zaboravio da u prijavi ne može spomenuti Nadiju. Osvrćući se prema drugima, napokon se morao pomiriti s vrlo mogućim ishodom: da možda ipak neće upasti.
Bih li trebao postaviti pitanje? zabrinuto je upitao Nadiju. Odnosno poduzeti nešto,
bilo što kako bii ga žena zapazila. Ovosamo nisu pitanja odgovori, opomenula ga je Nadia. I tad je iznenada, a u svakom slučaju prerano, predstavnik Stanforda zauzeo mjesto i nakašljao se. Ne dvojeći ni trenutka, Watt je skočio na noge i opsovavši, stao se probijati kroz red. Je V ti to ozbiljno? Cynthia mu je ustima oblikovala dok se penjao preko nje, ali nije se obazreo; mora porazgovarati s Vivian, a Stanford mu je ionako rezervna opcija!
Izletio je na dvostruka vrata u stražnjem dijelu gledališta ne zamjećujući glave koje su se ljutito okrenule prema njemu i pojurio iza ugla prema izlazu. - Gospođo Marsh! Samo trenutak!
Zastala je zadržavši vrata i upitno podigla obrvu. Ako ništa, barem će joj se usjeći u pamćenje! - Moram priznati da me slušateljstvo rijetko kad proganja. I nisam neka slavna ličnost. - Učinilo mu se da je to izgovorila s dozom zajedljivosti u glasu, ali nije bio posve siguran. - Oduvijek sanjam o odlasku na MIT pa sam jednostavno... htio sam zapravo porazgovarati s vama. - Predstavi se! Podsjetila ga je Nadia. - Watzahn Bakradi. - na
brzinu je nadodao i pružio ruku. Isprva oklijevajući, naposljetku se ipak pristala rukovati. - Watzahn Bakradi. - ponovila je i oči su joj se zacaklile, a on zaključio da ga zacijelo provjerava preko leća. Zatreptala je i ponovo se usredotočila na njega. - Vidim da si zahvaljujući osvojenoj stipendiji sudjelovao u našoj ljetnoj školi za mlade inženjere. I da te više nismo pozvali.
Lecnuo se. Znao je i zašto - jer ga je profesorica uhvatila kako sastavlja ilegalno kvantno računalo. Obećala je, doduše , da ga neće prijaviti policiji, ali ta ga je pogreška koštala. Nadia je izvukla Vivianin životopis: poslala mu ga na kontaktne leće; međutim, bilo je to posve beskorisno; uspio je saznati tek da je odrasla u Ohiju i da je diplomirala psihologiju. Nije mu bilo druge nego da joj odgovori. - To je bilo prije četiri godine. Otad sam
puno naučio i rado bih da mi pružite priliku da se dokažem. Nagnula je glavu prihvaćajući poziv. - Razgovaram s učenikom. - rekla je pozivatelju, najvjerojatnije asistentu. - Znam, znam. Samo trenutak. - Zadjenula je pramen za uho, a on na njezinoj ruci uočio skupocjeno računalo od platine. Odmah se zapitao kako joj je
bilo spustiti se na 240. kat i održati govor, koliko god bila karizmatična njegova škola. I nije bilo čudno da želi što prije zbrisati. - Gospodine Bakradi, zašto je MIT vaš prvi izbor? Nadia je odmah izvukla MIT- ov vodič i izjavu o misiji,ali nije želio izrecitirati siguran, unaprijed smišljen odgovor. - Tehnologija mikrosustava. Želim raditi s kvantima. - odvažio se. Knjige.club
21
Dolly&Laura
- Je li? - Odmjerila ga je. Bilo je očito da je pobudio njezino zanimanje. - Znate da za taj studij zaprimamo na tisuće prijava, a biramo svega dva učenika godišnje. - Znam. I dalje mi je to prvi izbor. - I jedini, pomislio je nasmiješivši se kako se smiješio curama kad bi izašao s Derrickom. I osjetio kako se smekšava. - Jesi li ikad vidio kvantnu česticu? Znaš li uopće koliko su kvanti nevjerojatno moćni?
Neistina bi sadna bila optimalno izravno odgovoriti pitanje.
rješenje, ubacila se Nadia, ali on je znao da ne mora
- Znam da ih je preostalo svega još nekoliko. - Naravno, bilo ih je u NASA-i i Pentagonu; međutim, imao je osjećaj da postoji mnogo više ilegalnih i neprijavljenih kvantnih čestica - poput Nadije - nego što je vlada spremna priznati. - Ipak, smatram da bi ih trebalo biti više jer su nam kvantna računala potrebna za toliko toga! U tvojem mozgu, recimo? Budi razborit, opomenula ga je Nadia, ali se oglušio. - Danas su nam potrebna kao nikad prije. S pomoću njih bismo mogli revolucionizirati ratarstvo na globalnoj razini i iskorijeniti siromaštvo, mogli bismo eliminirati nesreće sa smrtnim posljedicama, teraformirati Mars...
Shvativši najednom koliko je glasan i primijetivši da ga Vivian gleda u čudu, zanijemio je. - Strašno podsjećate na znanstvenofantastične pisce iz prethodnog stoljeća. Nažalost, vaše mišljenje više nije popularno, gospodine Bakradi. Stegnulo ga je u grlu. - Zaista mislim da se AI incident iz 2093. mogao izbjeći. Taj konkretni kvant nije bio sam po sebi kriv. Nije mogao ništa protiv postavki zaštite koje su bile posve neprimjerene i temeljnog softvera, koji je imao manu...
U vrijeme dok su kvanti još bili legalni, programiralo ih se s temeljnom postavkom da ne smiju poduzeti ništa čime bi mogli učiniti nažao ljudskom biću, k akve god naredbe naknadno dobivali. - Nije mogao ništa? - Tek kad je Vivian ponovila te riječi, shvatio je da je o računalu govorio kao o stvarnoj osobi muškog roda. No nije se pokušao iskupiti. Uzdahnula je. Pa, moram priznati da se veselim što ću osobno razmotriti vašu prijavu!
Nakon tih je riječi izašla iz zgrade i ušla u lebdjelicu koja ju je čekala. Nadia, što ćemo sad, za ime Božje? upitao ju je nadajući se da će se dosjetiti nekog briljantnog rješenja. Njoj nikad nisu promaknule nijanse u značenju . Preostaje ti samo jedno, odvratila je, da napišeš najbolji esej koji je Vivian Marsh ikad u životu pročitala! - Evo njega. - potiho je dobacila Cynthia kad se naposljetku dovukao do njihova
zajedničkog ormarića, koji je zapravo bio njezin; njegov se nalazio na suprotnom kraju hodnika gdje su bile učionice za umjetnost, a kako nikad nije išao u tom smjeru niti je ikad nosio mnogo stvari, nekako mu je prešlo u naviku služiti se njezinim. Njegov najbolji prijatelj Derrick također je bio tu i zabrinuto ga pr omatrao namrgođena lica. - Što se dogodilo? Cynthia kaže da si ranije zbrisao. - Htio sam razgovarati s onom ženom s MIT -a prije nego što ode. - Što si joj rekao? - upitala je Cynthia dok je Derrick odmahivao glavom mrmljajući nešto u stilu „mogao sam i misliti”. Watt je uzdahnuo. - I nije prošlo baš najbolje. Cynthia ga je suosjećajno pogledala. - Žao mi je. Knjige.club
22
Dolly&Laura
- Hej, ako ne uspijem, bar ćeš ti imati veće šanse za upad. - zajedljivo je dobacio jer mu je sarkazam oduvijek bio najbolji obrambeni mehanizam. Nju je to pogodilo. - Nikad mi to ne bi sinulo. Iskreno, nadala sam se da ćemo oboje upasti. Bilo bi lijepo imati poznato lice tako daleko od kuće... - A onda bih vas ja mogao posjećivati i neprestano vam dodijavati. - nadovezao se Derrick veselo ih zagrlivši. - To bi bilo guba. - složio se Watt i oprezno pogledao Cynthiju. Nije znao da sanjaju o istom. Ali imala je pravo: to bi uistinu bilo lijepo - zajedno ići lišćem posutim kampusom na predavanja, zajedno raditi u računalnom kabinetu dokasna u noć, zajedno ručati u ogromnoj nadsvođenoj blagovaonici koju je vidio na i-Netu.
S druge strane, što će se dogoditi ako samo jedno od njih upadne? Sve te biti u redu, odmah je rekao samom sebi, ali nije se mogao osloboditi
predosjećaja da bi i to, kao i mnogo što drugo u njegovu životu, moglo završiti pogubno. A u posljednje vrijeme tome nije bilo kraja.
Knjige.club
23
Dolly&Laura
RYLIN Tog se poslijepodneva Rylin Myers nagnula nad skener na blagajni brojeći koliko joj je minuta još preostalo do završetka smjene u ArrowKidu. Znala je da b i trebala biti presretna - zarađivala je više nego na željeznici, a i radno je vrijeme bilo bolje - ali svaki trenutak koji je provodila tamo bio je prava noćna mora. ArrowKid bio je maloprodajni lanac dječje odjeće u trgovačkom centru na 500. katu, na Srednjem Manhattanu. Sve donedavno nije kročila nogom u takvu vrstu dućana, kamo su najčešće zalazili roditelji iz Središnjeg tornja sa svojim čoporima: odjeveni u jarke tajice za tjelovježbu i vukući za sobom tek prohodale klince, dok su kupovna kolica lepršala uz njih, vučena nevidljivim magnetskim uzicama. Osvrnula se oko sebe. Cijeli je dućan bio poput otupljujućeg kaleidoskopa zvuka i boja: prodorna pop-glazba treštala je iz zvučnika, dok se prostorom širio bolesno sladunjav miris ArrowKidovih samočistećih platnenih pelena. Usto, na svakom koraku bilo je dječje odjeće u hrpama, od kombinezona pastelnihboja do haljinica za četrnaestogodišnjakinje - i apsolutno sve imalo je uzorak strelica: bilo je tu, primjerice, traperica za bebe prošivenih strelicama, majica s otiskom strelica pa čak i dekica na sitne blistave strelice. Više nije mogla gledati u njih. - Ry, možeš li pomoći mušteriji u garderobi br. 12? Ja ću za to vrijeme biti na blagajni. - Do nje je doskakutala njezina šefica Aliah, djevojka u dvadeset i nekoj, kratko ošišane tamne kose. Na majici je imala jarko ružičastu strelicu koja se polako vrtjela u smjeru kazaljki na satu. Rylin je morala pogledati u stranu kako joj se ne bi zavrtjelo. - Može. - odvratila je pokušavajući ne pokazati koliko je živcira što joj se obraća nadimkom kao da su bliske. Znala je da se zapravo želi skriti ispod pulta i nazvati svoju novu curu čim shvati da je nitko ne gleda. Rylin je pokucala na vrata garderobe br. 12. - Kako vam ide? - glasno je dobacila. Trebam li donijeti neku veličinu?
Vrata su se otvorila otkrivajući umornu majku na tronošcu. Kako joj je pogled bio zacakljen, pretpostavila je da provjerava nešto na kontaktnim lećama. Djevojčica ružičastih obraza posutih pjegicama stajala je pred zrcalom okrećući se n aprijed-natrag i kritički proučavajući svoj odraz. Nosila je bijelu haljinicu na kojoj je pisalo ZABLJESNI i
koja je bila prekrivena sitnim kristalnim strelicama. Na nogama je imala čizme s istim uzorkom. Rylin je znala da su njezine; da ih je kupila tog dana, bila bi prepoznala gotovo
neprimjetan hologramski krug koji je označavao novu kupovinu podsjećajući je da ih mora provesti na blagajni. Odmah se sjetila koliko je puta s najboljom prijateljicom Lux znala krasti po dućanima u Niskom tornju - ništa skupo, samo nekoliko bočica
parfema i ruževa ili jednom prilikom bombonijeru s čokoladnim puslicama. Ovdje je to bilo neizvedivo. - Što kažete? - upitala je malena okrećući se prema njoj.
Rylin se nasmiješila i pogledala prema mami - uostalom, ona će na kraju platiti - ali žena je bila posve zadovoljna što ne sudjeluje u kupovnim navikama svoje kćeri. - Super izgleda. - odvratila je Rylin neuvjerljivo.
- Vi biste je nosili? - nadodala je djevojčica preslatko namreškavši nos.
Rylin se uto sjetila odjeće koju su ona i Chrissa nekoć nosile. Nešto su čak dobile od Andertona, obitelji iz Visokog tornja za koje je radila kao sobarica. Kad joj je bilo šest, Knjige.club
24
Dolly&Laura
omiljen odjevni predmet bio joj je odvažni piratski kostim sa šeširom na pero i mačem
pozlaćena drška. I najednom je šokirano shvatila da je i on vjerojatno nekoć pripadao Cordu. Ili Briceu. Iako joj je trebalo biti neugodno zbog te spoznaje, osjetila je tek prazninu. Već mjesec dana nije prozborila ni riječ s Cordom - vjerojatno ga više nikad ni
neće vidjeti. Tako je najbolje, rekla je, kako je to uvijek činila kad god bi ga se sjetila. Što, međutim, uopće nije imalo učinka. - Očito ne. - djevojčica je ljutito zaključila i svukla haljinu preko glave. - Možete ići. oštro joj je zapovjedila. Tek tad shvativši da je zaribala, Rylin se očajnički pokušala iskupiti. - Oprosti, na trenutak sam se izgubila u mislima... - Zaboravi. - odbrusila je malena zalupivši joj vratima u lice. Za nekoliko trenutaka ona i njezina majka izašle su iz dućana ostavljajući u garderobi gomilu isprobane odjeće. - Ry! - Aliah je razočarano zakvocala prilazeći joj. - Toj si curi mogla sve uvaliti! Što se dogodilo?
Da me nisi zvala Ry, pomislila je Rylan razljutivši se. Ali znala je da to ne smije reći naglas; upravo je zahvaljujući njoj i dobilataj posao. Namjeravala se prijaviti za konobaricu u susjednom kafiću kad je ugledala oglas TRAŽI SE DJELATNIK/DJELATNICA na hologramskom izlogu dućana i bez razmišljanja ušla. Aliji čak nije smetalo ni što nema nikakva iskustva u maloprodaji. Samo ju je odmjerila od glave do pete i ushićeno zacičala. - Totalno bi mogla ući u našu veličinu za juniore! Imaš stvarno, ali stvarno uske bokove! A stopala su ti toliko sitna da bi mogla nositi i neke modele sandala!
I tako je Rylin završila u najmanje nepodnošljivom odjevnom predmetu koji je mogla pronaći u dućanu - u majici sa širokimnaramenicama - i svojim crnim trapericama bez ijedne jedine strelice i bezvoljno započela prodavati odjeću klincima iz Središnjeg tornja. I nije bilo čudo što joj to nikako nije polazilo za rukom. - Oprosti. Stvarno ću se potruditi sljedeći put. - obećala je. - Nadam se. Ovdje si već gotovo mjesec dana, a jedva si prodala m inimum za jedan tjedan. Neprestano pronalazim izlike i tvrdim da još učiš, ali ako se to uskoro ne promijeni...
Ryan je uzdahnula. Nije si mogla priuštiti da opet dobije otkaz. - Jasno mi je. Alijine su oči trepnule provjeravajući u kutu vidnog polja koliko je sati. Ryan je bila iznenađena što si većina djevojaka u dućanu može priuštiti kontaktne leće, pa čak i jeftiniju verziju. S druge strane, većini njih ipak je to bio posao koji su radile nakon škole; nisu morale prehranjivati mlađe sestre ili plaćati beskonačnu gomilu računa. - Pođi kući i odmori se. - nježno joj je predložila. - Ja ću zatvoriti. Sutra mi samo dođi svježa i odmorena! Može? Rylin je bila odveć umorna da bi se pobunila. - Super. - I daj uzmi jednu od onih majica. - pokazala je na limunasto-žute majice prekrivene ružičastim strelicama, izložene kod ulaznih vrata - pa je obuci sutra za posao! Možda ćeš onda biti malo... motiviranija... - Ali to su majice za desetogodišnjake. - Rylin se pobunila ne mogavši se suzdržati i sa strepnjom zagledala u njih. - Sva sreća da si supermršava!
Knjige.club
25
Dolly&Laura
Pregrizavši jezik, zgrabila je jednu s vrha gomile. - Hvala. - dobacila je s usiljenom osmijehom, ali Aliah je već zaprimila poziv i, prinijevši ruku uhu, nešto prošaptala i nasmijala se. - Čim je Rylin zamahnula svojim identifikacijskim prstenom iznad pločice na
vratima i ušla u stan, prepoznala je predivan miris tijesta i tople čokolade. I opet se pokajala što je Chrissa još jednom stigla kući prije nje. Otkako je počela raditi večernju smjenu umjesto one u cik z ore koju je imala na željeznici, njezina je sestra sve češće kuhala i odlazila u nabavku. Rylin je izjedao osjećaj krivnje; to je oduvijek bila njezina dužnost. Ona se trebala brinuti za svoju četrnaestogodišnju sestru, a ne obrnuto. - Kako je bilo na poslu? - veselo je dobacila Chrissa. Pogled joj je pao na Rylininu
novu majicu i napućila je usnice kako joj ne bi pobjegao osmijeh. - Da se nisi usudila zucnuti ili ćeš sljedeće godine za rođendan dobiti punu vreću takvog donjeg rublja! Chrissa je nagnula glavu kao da čak razmatra tu ideju. - Koliko je to točno strelica po jednom grudnjaku i gaćicama? Rylin se nasmijala. - Iskreno, ako nastavim ovim tempom, dobit ću otkaz prije tvojeg rođendana. Izgleda da baš i nisam najpoželjnija prodavačica. - Prišla joj je. Chrissa je pekla omiljene im palačinke s bananama. - Doručak za večeru? Kojim povodom? - upitala
je i zgrabila cijelu Šaku čokoladnih pahuljica iz vrećice.
Chrissa ju je lagano pljusnula po ruci i ostatak pahuljica ubacila u tijesto kako bi ih lopatica na infrapogon promiješala. Zatim ju je ushićeno pogledala i kimnula prema omotnici na stolu. - Nešto ti je stiglo! - Što? - Nitko više nije slao papirnate omotnice. U posljednjoj im je stigao račun iz bolnice, čemu su prethodili tjedni pop-up zvučnih podsjetnika i to samo zato što je godinu dana kasnila s plaćanjem. - Otvori i pogledaj. - odvratila je Chrissa tajanstveno.
Rylin je odmah uočila da je omotnica podeblja, što je značilo da je u pitanju nešto zaista važno. Doduše, nije znala treba li se bojati ili radovati. Na poleđini se nalazio prepoznatljiv plavi grb. GIMNAZIJA BERKELEY, OSNOVANA 2031., pisalo je zlaćanim slovima u zaglavlju. Cordova škola, odmah se sjetila, negdje na devetsto i nekom katu. Zašto bi njoj išta slali? Noktom je odigla kruti preklop i izvukla papir gotovo i ne registrirajući da Chrissa stoji uz nju kad se udubila u čitanje tog čudnog i posve neočekivanog pisma.
Draga gospođice Myers, sa zadovoljstvom vas obavještavamo da ste počasna dobitnica Memorijalne nagrade Eris Miranda Dodd-Radson. Riječ je o stipendiji koju smo pokrenuli u sjećanje na Eris, a s ciljem nagrađivanja skrivenog potencijala zakinutih učenika. Vrijednost vaše stipendije do pojedinosti je predočena na sljedećoj stranici, a pokriva iznos školarine, nabavu nastavnog materijala, kao i sve druge životne troškove... Rylin je zatreptala pogledavši Chrissu. - Što je ovo, pobogu? - oprezno je upitala. Chrissa je oduševljeno zacičala i bacila joj se oko vrata. - Nadala sam se da je to potvrdni odgovor, ali nisam bila sigurna, a nisam htjela otvoriti bez tebe! Rylin! Odmaknula se i pogledala je blistajući od sreće. - Osvojila si stipendiju za Berkeley, najbolju privatnu školu u New Yorku - možda čak i u državi! Knjige.club
26
Dolly&Laura
- Ali nisam se ni prijavila. - odvratila je Rylin, na što se Chrissa samo nasmijala. - Ja sam te prijavila! Ne ljutiš se valjda? - nadodala je kao da joj je tek tad sinulo. - Ali... - Od milijun pitanja koja su joj se u tom trenutku motala glavom, Rylin je nasumce odabrala jedno. - Kako si uopće saznala za tu s tipendiju?
I ona je čula za nju; saznala je iz Erisine osmrtnice, koju je pogledala nekoliko desetaka puta od one kobne noći kad joj se život preokrenuo naglavačke - kad je otišla na tulum u Visoki toranj, na sam tisućiti kat, i tamo zatekla voljenog mladića s drugom curom. Onda je još ta cura poginula pred njezinim očima, a s Tornja ju je gurnula jedna od njezinih drogiranih frendica, koja ju je zatim nastavila ucjenj ivati zahtijevajući da nikome ne pisne o tome što se dogodilo. - Naletjela sam na Erisinu osmrtnicu na tvojem tabletu. Mnogo si je puta pogledala. -
Chrissa je potiho objasnila gledajući je u oči. - Upoznala si Eris kad si bila s Cordom, zar ne? Bila ti je prijateljica? - Tako nekako. - odvratila je Rylin ne znajući kako zapravo priznati istinu - da je gotovo uopće nije poznavala, da ju je samo vidjela kako pogiba. - Žao mi je Što je umrla. - Uto se oglasio tajmer. Chrissa je poslagala palačinke u dvije hrpice i predala joj tanjure. - Ali... - Rylin ništa nije bilo jasno. - Zašto se ti nisi prijavila? - Od njih dviju, u nju je valjalo polagati nadu: ona je bila među najboljima, ona je imala sve petice i njoj se smiješila karijera u sveučilišnoj odbojci. Drugim riječima, ona je zaslužila stipendiju za
takvu finu školu, a ne Rylin koja zadnjih nekoliko godina uopće i nije pohađala školu! - Jer meni nije potrebna koliko tebi. - odvratila je Chrissa odlučno. Rylin ju je slijedila s palačinkama. Stol se zaklimao kad je odložila tanjure jer je jedna noga bila napuknuta. - Ja ću se već domoći stipendije što zbog ocjena, što zbog odbojke. S druge strane, tebi je stvarno potrebna. - inzistirala je. - Kako ti nije jasno? Sad više nećeš morati pričati da si napustila školu kako bi radi mene morala raditi neki luzerski posao! Rylin je utihnula prepoznavši u njezinim riječima trag krivnje. Zapravo je nije upitala za savjet kad je nakon smrti majke napustila školu kako bi se zaposlila na puno radno vrijeme. Nijednom joj nije sinulo da bi Chrissa sebe mogla kriviti za tu njezinu odluku. - Chrissa, znaš da nije tvoja krivnja što sam se odlučila za taj posao. - I opet bi to bila
učinila bez premišljanja, a samo kako bi joj pružila što zaslužuje. Potom se sjetila još jedne otegotne okolnosti. - U svakom slučaju, sad ne mogu napustiti posao. Potreban nam je novac.
Chrissa se nasmiješila. - Zar nisi pročitala da stipendija pokriva životne troškove? Bit će dovoljno da podmirimo sve račune, a ako baš budemo u stisci, već ćemo nešto smisliti! Rylin je ponovo bacila pogled. Imala je pravo. - Ali zašto su baš mene odabrali? Čak više i ne pohađam školu. Sigurno su imali velik broj potencijalnih kandidata. - Sumnjičav je pogledala sestru i polako joj je postalo jasno zašto je baš ona imala toliko sreće. - Što si točno napisala u prijavi?
Chrissa se opet nasmiješila. - Pronašla sam jedan tvoj stari esej o radu u ljetnom
kampu i malo sam ga doradila.
Dvije godine prije majčine smrti Rylin se prijavila za mlađu mentoricu u jednom skupocjenom ljetnom kampu lociranom daleko, u državi Maine - uz neko jezero ili rijeku; uglavnom, u kampu kamo su dolazila bogata djeca kako bi naučila beskorisne stvari Knjige.club
27
Dolly&Laura
poput vožnje kanuom, streličarstva i pletenja narukvica prijateljstva. Iz nekog razloga, a možda upravo zato što je odgledala silne filmove o ljetnim kampovima, Rylin je oduvijek potajno čeznula otići u jedan takav. Naravno da si to nisu mogle priuštiti, ali se ponadala da bi joj se to moglo posrećiti ako se tamo zaposli kao mentorica. I dobila je posao. No to je ubrzo postalo nevažno jer se te godine majka razboljela i nakon toga sve je palo u drugi plan. - Ne mogu - odvratila da si ga pronašla. odmahujući štojošs - Iako mi čuđenjem, što s vjerovati oduševljenjem. Chrissina domišljatost nijejeimala granica!glavom, nije jasno zašto su baš mene odabrali. Chrissa je slegnula ramenima. - Nisi li pročitala opis? U pitanju je neuobičajena, netipična stipendija za „kreativne djevojke čiji bi potencijal u protivnom ostao neotkriven“. - Nisam baš kreativna. - odvratila je Rylin. Chrissa je tako energično odmahnula glavom da joj je konjski repić poletio naprijed natrag prateći je poput tanine sjene. - Naravno da jesi! Prestani se podcjenjivati ili nikad nećeš preživjeti u toj školi! Rylin je na to zanijemjela. Ipak, još nije bila sigurna hoće li pristati. Chrissa je uzdahnula. - Ne čudi me da si bila prijateljica s Eris. Prema opisu stipendije, rekla bih da je ta cura bila stvarno otkvačena. Sigurno nije bila poput drugih visokotoranjaca ako joj je obitelj na t aj način odlučila odati počast. Tad su Rylin navrla sjećanja na tu noć - sjetila se prekida s Cordom, pokušaja da ga vrati i spoznaje da je s Eris, sjetila se prizor koji je zatekla na krovu, kad se Eris derala na onu drugu curu, Ledu, i zatim njezina pada s Tornja u ledenu tamu. Zadrhtala je. - Pristaješ, zar ne? - upitala je Chrissa s nadom.
Rylin se zapitala kako bi bilo pohađati jednu visokotoranjsku školu s gomilom stranaca koji joj ne bi dali mira. Koju, usto, pohađa Cord. Nije li obećala samoj sebi da će ga se kloniti? Doduše, tu je bilo pitanje i same nastave - kako bi bilo opet zasjesti u klupu,
učiti i pripremati se za ispite i polagati ih zajedno s mnoštvom drugih koji su vjerojatno daleko pametniji od nje? - Znaš, mama bi to željela. - nadodala je Chrissa i tad je Rylin napokon shvatila što joj je činiti. Podigla je glavu i nasmiješila se. - Može. - Možda će ipak iz one kobne noći proizaći nešto pozitivno. Dugovala je i sebi i Chrissi i mami - dovraga, i Eris - da barem pokuša!
Knjige.club
28
Dolly&Laura
CALLIOPE Obje su odlučnim korakom ušle u Bergdorf Goodmann na 880. katu, a njihove oštre potpetice veselo su odjekivale ulaštenim mramornim podom. Nijedna se nije zaustavila u raskošno ukrašenom predvorju, a hologrami u blagdanskom duhu lepršali su oko kristalnih lustera i vitrina s draguljima. I dok bi turisti uskliknuli svaki put kad bi se
sobovi obrušili prema njihovim glavama, Calliope se čak nije ni osvrnula slijedeći majku i penjući se zavojitim stubištem. Već odavno je nešto toliko prozaično nije moglo impresionirati.
Na katu s dizajnerskom odjećom bilo je mjestimice grupirana pokućstva, međusobno odvojena nevidljivim paravanima radi privatnosti i opremljena skenerima tijela. Iz čiste nostalgije,u kutovima su bile postavljene lutke odjevene u prave pravcate haljine iako tu mušterije nisu ništa isprobavale. Elise je znakovito pogledala prema kćeri i uputila se prema Kyri Welch, najmlađoj zaposlenici, koja se ujedno doimala i najnižom po rangu. Odabrale su je online i to iz vrlo jednostavnog razloga: jer je tamo radila cijela tri dana. Elise odjednom strovalila na mali otoman svijetle breskve, svegahaljine nekoliko metara odsenje. Prebacivši nogu preko noge, stalaboje je pregledavati večernje na zaslonu pred sobom. Calliope se odmaknula u stranu suzdržavajući se da ne zijevne. Da je bar ujutro popila jednu od onih medenih kava u hotelu. Ili bar uzela kofeinski flaster.
Kako su i predvidjele, prodavačica je odmah dojurila. Imala je ten boje alabastera i živahan konjski repić crvenkasto-narančaste boje. - Dobar dan, dame! Imate li zakazano? - Gdje je Alamar? - oholo je dobacila Elise. - Ispričavam se, ali danas ga nema. - zamucala je Kyra, što su, naravno, njih dvije već znale. Zatim je na brzinu odmjerila Eliseinu opravu zamjećujući dizajnersku suknju i sedamkaratni poludragi kamen na prstu, tako visoke kvalitete da se gotovo uopće nije
razlikovao od pravog dijamanta. I odmah je zaključila kako je u pitanju očito netko važan, netko koga Alamar ne smije uzrujati. - Možda bi netko od viših direktora prodaje mogao... - Želim kupiti novu večernju haljinu. Nešto što obara s nogu. - Elise ju je prekinula
mašući prema hologramu koji je na skenirani prikaz njezina tijela projicirao modele za trenutačnu sezonu. Trznula je rukom kako bi na brzinu projurila slikama, a onda podigla dlan zaustavljajući se na haljini boje šljive neujednačena obruba. - Mogu li vidjeti ovu, ali u kraćoj verziji? Kyrine su se oči zacaklile vjerojatno provjeravajući njezin raspored. Calliope je znala da dvoji hoće li trenutačnu obavezunadopune zaliha zamijeniti tim drugim, vrlo vjerojatno lukrativnim poslićem. Također je znala da će, nakon što im se ispune želje pa se nekoliko haljina u hipu istka i sašije na supertkalačkim stanovima u stražnjem dijelu dućana, Kyra ljubazno zatražiti broj računa kako bi ih naplatila. “Alamar ga zna”, odgovorit će Elise i slegnuti ramenima kao da želi reći: Žao mi je, ali nemam sad vremena za to. Zatim će njih dvije izaći iz dućana ruku pretrpanih vrećicama i ne okrenuvši se za sobom. Tehnički gledano, mogle su platiti haljine na uobičajen način - imale su novca skrivenog na nekoliko bankovnih računa u svijetu. Doduše, zbog njihove rasipnosti Knjige.club
29
Dolly&Laura
zalihe nikad nisu dugo trajale. Međutim, njezina je majka uvijek tvrdila: zašto platiti nešto što je moguće dobiti džabe? To im je bila omiljena krilatica.
Kad se s Kyrom upustila u raspravu o svilenim umetcima, Calliope se počela dosađivati i u jednom trenutku pozornost su joj privukle tri djevojke koje su ušle u dućan. Bile su otprilike njezine dobi i odjevene u identične karirane s uknje i bijele košulje na dugmad. Nasmiješila se. Gdje god se nalazila, učenice iz privatnih školi uvijek su bile tako laka meta! - Mama. - dobacila je i Kyra se odmaknula na trenutak kako bi ih ostavila nasamo
iako to uopće nije bilo potrebno. Već su odavno utvrdile kod za takve situacije. - Upravo sam se sjetila zadaće iz povijesti koju još moram napisati. - Pod poviješću se podrazumijevala skupna prijevara. Da je spomenula biologiju, aludirala bi na romantičnu prijevaru - odnosno, zavođenje. Eliseine su oči ushićeno poletjele prema trima djevojkama i zabljesnule s odobravanjem. - Naravno! Ne bih htjela da ti se ocjene srozaju. - sarkastično se obrecnula. - Tako je. Moram maturirati s najboljim ocjenama. - složila se Calliope ozbiljna izraza lica.
Uputivši se prema dijelu s modnim dodatcima, kamo su i djevojke pošle, u bradu je promrmljala “privatne srednje škole blizini”. provjeri poveznice locirala je traženu školu, a znala je da ne ugriješi jerVeć supri učenici na druge početnoj stranici nosili istovjetnu uniformu. Pogodak!
Napokon zašavši u vidno polje djevojaka, stala se studiozno motati odabirući različite predmete i proučavajući ih kao da ih razmatra kupiti, a onda ih ipak odlažući. Iako je iz kutka oka pratila njihovo kretanje, istodobno je užival a u dodiru hladnog kožnog pojasa ili glatke svilene marame. Kad su djevojke bile udaljene svega jedan red, posrnula je i za sobom srušila cijeli stol pretrpan torbicama, koje su se razletjele ulaštenim drvenim podom poput bombona iz vrećice. - O, dragi Bože! Tako mi je žao. - zamucala je na svojem pompoznom britanskom izgovoru kojim su se služila cijeli tjedan - naravno, ne jeftinim cockneyjem s kojim je odrasla, već profinjenim govorom koji je usvojila upornom vježbom. Namjerno je nagnula stol kako bi torbice pale pred njih i tako ih prisilila ili da ih oprezno zaobiđu ili da kleknu i pomognu joj da ih pokupi. Nije ostala začuđena kad su upravo to i učinile. Bogate cure nikad na podu neće ostaviti išta skupocjeno osim ako to same nisu bacile! - Sve je u red u. Nema štete. - dobacila je visoka plavuša, najljepša među njima. Iako su bile jednako odjevene, doimala se profinjenijom, a čak je i ta presmiješna uniforma na njoj djelovala nekako elegantnije. Ustala je kad i Calliope odlažući na stol posljednju malu torbicu protkanu perlicama. - Sve tri ste na Berkeleyju? - Odlučila je riskirati kako joj ne bi pobjegle. - Da. Čekaj, i ti isto? - upitala je jedna druga lagano se namrštivši kao da je pokušava locirati. - Ah, ne. - veselo je odvratila Calliope. - Sjećam se uniformi s obilaska! Doputovala sam iz Londona - odsjedam u Nuageu - ali možda ćemo se morati preseliti ovamo zbog mamina posla i ako dođe do toga, morat ću se prebaciti u novu školu. - Toliko je puta već to izgovorila da su riječi izletjele same od seb e. Knjige.club
30
Dolly&Laura
- Kako uzbudljivo! A čime se bavi tvoja mama? - Plavuša je ponovo prozborila, ali ne nametljivo, već suzdržano i s iskrenim zanimanjem prodorno je gledajući svojim bistrim očima. - Radi u prodaji, za privatne klijente. - odgovorila je ne mogavši se suzdržati, ali pazeći da ostane neodređena. - Što kažete na Berkeley? Sviđa vam se tamo? - S obzirom na to da je škola, i nije baš zabavno. - uključila se i treća. Imala je kost. Na brzinu odmjerila žutosmeđi i tamnu kosu ispletenu dražesnu Calliopeinuten opravu, pletenu haljinu kremuboje i smeđeriblju čizme, i zadovoljno sejenasmiješila. - Mislim da bi ti se svidjelo kod nas. - zaključila je. Calliope je odmjerila sve tri šupljoglavke s prikrivenim prijezirom. Tako ih se lako dalo uvjeriti u bilo što štô se podudaralo s njihovim uskogrudnim pogledom na svijet! Jedva je čekala nešto izmusti od njih - oduzeti im malo tog bogatstva koje nisu zaradile i na koje nisu polagale pravo! - Baš mi je drago što smo se upoznale! Zovem se Calliope Brown. - predstavila se pružajući ruku s nagomilanim emajliranim narukvicama i svježe manikiranim noktima sivkaste boje. Djevojka ju je prihvatila s oklijevanjem. - Ja sam Risha, a ovo su Jess i Avery. - predstavila je druge dvije. - Moramo krenuti. - dobacila je plavuša Avery nasmiješivši se u znak isprike. -
Imamo zakazan tretman lica u kozmetičkom salonu na donjem katu. - Nema šanse. - odvratila je Calliope prijetvorno se nasmijavši. - I ja imam tamo zakazan tretman za pola sata! Možda se sretnemo na odlasku! - Onda pođi s nama! Kladim se da te mogu ranije uzeti. - dobacila je Risha i na brzinu pogledala prema Avery kao da želi provjeriti je li to okej. Calliope nije promaknulo kad je plavuša gotovo neprimjetno kimnula. Znači, Avery drži sve konce u rukama! Doduše, to je i pretpostavila.
Calliope nije bila toliko vješta u lažiranju prijateljstva koliko u lažiranju veza. Dok je požuda bila predivno nekomplicirana i nesputana, ženska prijateljstva uvijek su bila slojevita i počivala na uvjetima, prošlosti i nepisanim pravilima ponašanja. No, zato je bar brzo učila. Stoga je zaključila da će Rishu najlakše pridobiti, ali kako je Avery bila najvažnija, odlučila se fokusirati na nju. - Rado bih pošla s vama ako može. - odvratila je nasmiješivši se svakoj ponaosob i najdulje zadržavši pogled na plavuši. Pri ulasku u kozmetički salon Ava duboko je udahnula opojni miris lavande, peperminta i kupelji. Unutra je sve bilo u krem i boji breskve, od mekana saga do skupocjenih svijećnjaka na zidovima, koji su njihova lica obasjavali zlaćanim svjetlom. - Gospođice Fuller. - odmah se oglasio vlasnik salona, na što se Calliope s još većim zanimanjem zagledala u Avery. Znači, znaju je na ovakvim mjestima! Zbog ljepote, novca ili možda i jednog i drugog? - Nisam očekivao da će vas biti četiri. Oslobodit ćemo još jedno mjesto!
Baš kad su krenule za njim, iz unutarnje čekaonice izašla je neka djevojka i smrznula se naletjevši na Avery. - Hej, Leda. - dobacila je plavuša ledenim tonom.
Mršava i crnoputa djevojka s krupnim očima i nervoznim kretnjama odmah se isprsila. Ali nije bila pretjerano visoka. - Avery, Jess, Risha... - Iako se njezin pogled zaustavio na Calliope, zaključila je da se ne isplati upoznavati. - Uživajte. - dobacila je na izlasku gotovo sa zlobom. Knjige.club
31
Dolly&Laura
- Hvala! Hoćemo! - veselo je odvratila Calliope i s užitkom pogledala prema preostalim trima, koje su ostale zgranute. No uopće je nije zanimalo kakvu dramu prolazi njihova mala klika. Došla je na besplatan tretman lica, molim lijepo!
Ubrzo su sve četiri zasjele za blistavo bijeli pult držeći u rukama čaše rashlađene vode s okusom grejpa. Robot im je predao izvezene ružičasto-bijele pregače. - Kako kozmetički proizvodi ne bi zaprljali vašu odjeću. - objasnila je kozmetičarka primijetivši Calliopein začuđen pogled. - Ah, naravno! Da cure ne bi uništile tu predivnu uniformu. - nadovezala se u šali, na što ju je Avery nagradila osmijehom. Na zidu nasuprot njima uto se uključio niz lasera, a snopovi fotona usmjerili prema njihovim licima. Iako je znala da su toliko precizni da je ne mogu ozlijediti , sklopila je oči i osjetila lagano peckanje dok je laser prelazio preko kože prikupljajući podatke o masnoći, pH-uravnoteženosti i kemijskom sastavu. - Onda, - obratila se Avery, koja je sjedila slijeva - u čemu je stvar s tom Ledom? Avery je ostala zatečena. - Leda je prijateljica. - Nije baš ostavila taj dojam. - Laseri su zabljeskali signalizirajući se da se dermatološka analiza lica privodi kraju. - Pa, donedavna sam bila izuzetno bliska s njom. - ispravila se Avery. - Što se dogodilo? Je li neki momak u pitanju? - Najčešće je upravo to bio problem s takvim curama.
Osjetila je kako se Avery ukočila iako nije ni trepnula dok je laser prelazio preko njezina porculanskog tena bez i jedne jedine proširene pore. Calliope se zapitala kakav
će joj tretman uopće priuštiti s obzirom na tako savršeno lice. - Duga priča. - odvratila je Avery potvrđujući zapravo da ima pravo. Na trenutak se Calliope čak sažalila nad Ledom. Sigurno je gadno natjecati se s takvom božicom! Hologramska ponuda preporučenih tretmana izronila je u visini njezinih očiju. Ostale su se cure došaptavale raspravljajući što će sve odabrati: umirujući masku od svježih krastavaca, vodikovu infuziju, piling s mrvljenim rubinom. Calliope je provjerila što se sve nudi. Uto se zaparena čahura spustila sa stropa pred njihova lica, a one nagnule i zažmirile. - Avery, - dobacila je brineta - Jess, sjetila se Calliope - tvoji će ipak održati božiću zabavu, zar ne?
Calliope je odmah naćulila uši i kako bi bolje čula, lagano zakrenula glavu ulijevo ne obazirući se što tako para jače udara u desnu stranu njezina lica. - Nisi dobila pozivnicu? - odvratila je Avery. Jess se odmah povukla. - Jesam, ali sam mislila, zbog svega što se dogodilo... Zaboravi...
Avery je uzdahnula, ali ne ljutito, već nekako tugalji vo. - Nema šanse da će tata otkazati zabavu, pogotovo zato što planira tada obznaniti dovršetak Zrcala - tako je prozvao taj toranj u Dubaiju jer se sastoji od dva dijela, koji su poput zrcalnih odraza. Toranj u Dubaiju? Calliope se odmah sjetila kako joj se vlasnik salona obratio pri ulasku i sve je sjelo na svoje mjesto. Tvrtka Fuller Investments bila je nosilac patenata za sve inovacije potrebne u izgradnji takvih gorostasnih tornjeva: za ultrasloženu čeličnu konstrukciju, podupirače Knjige.club
32
Dolly&Laura
katova u obrani od p otresnog djelovanja, zrak zasićen kisikom koji se upumpavao u više katove kako bi se spriječila visinska bolest. Upravo su oni prije gotovo dvadeset godina izgradili Njujorški toranj, prvi svjetski supertoranj.
A to je značilo da je Avery Fuller više nego imućna! - Zvuči zabavno. - zvonko je dobacila trljajući ruke u krilu. Podsjetila se da je već bila na ekskluzivnijim i čudesnijim zabavama: primjerice, u onom klubu u Bombaju, kad je boca šampanjca na Tibetu, gdje su bilačaj. veličine omanjeg ili uisparile planinskoj brvnari sjećanja - redovito uzgajali halucinogeni Nažalost, sve teauta, zabave bi iz njezina - kad god bi se na vidiku pojavila neka nova zabava na koju nije bila pozvana.
Oblak pare odigao se s Averyne čahure kad joj je pružila željeni odg ovor: - Ako imaš vremena, navrati! - Vrlo rado. - odvratila je ne mogavši prikriti ushićenje. Zatim ju je načula kako mrmlja u bradu i u njezinu vidnom polju odjednom se pojavila ikona s omotnicom, a njezine kontaktne leće istovremeno su zaprimile poruku. Zubima se uhvatila za usnicu
kako se ne bi nasmiješila dok ju je otvarala. Božićna zabava tvrtke Fuller Investments, pisalo je vitičastom zlatnom kaligrafijom na crnoj pozadini posutoj zvijezdama. 12/12/18. Tisućiti kat. I morala je priznati da je stvarno bilo opako umjesto pune adrese navesti samo kat.
Očito su bili vlasnici cijelog Tornja. Djevojke su nastavile čavrljati spominjući prvo neku školsku zadaću, a onda mladića s kojim je Jess izlazila. No Calliope je sklopila oči i s užitkom pomislila koliko zapravo voli skupocjene stvari otkako si ih je u stanju priuštiti - naravno, za tuđe pare. Ipak, nije uvijek bilo tako. Kad je bila mlađa, takve joj stvari nisu bile dostupne, stoga nije mogla uživati u njima. Mogla ih je gledati, ali ne i dirati. I bila je to nezamisliva tortura. Ali sad joj se činilo da je otad prošlo sto godina. Odrasla je u stančiću u jednoj od starijih i mirnijih londonskih četvrti, u kojoj nijedna zgrada nije bila viša od trideset katova i gdje su stanari na balkonima još uzgajali prave pravcate biljke. O ocu nije ništa znala jer se nije ni raspitivala. Oduvijek je živjela s mamom, što joj je savršeno odgovaralo. Elise - gospođe pravo ime kao osobna koja je tad nosila drukčije, odnosno svojezašiljena pomoćnica Houghton, umišljene bogatunke nosa- iradila suznajepogleda, koja je inzistirala da joj se obraća kao “lady Houghton” tvrdeći da potječe od malo-poznatog ogranka odavno pokojne kraljevske obitelji. Elise je bila zadužena za njezin raspored dnevnih aktivnosti, korespondenciju, njezinu garderobu: upravljala je mnoštvom pojedinosti njezina beskorisna i privilegirana života. S druge strane, njezin i Calliopein život bio je nezamislivo prozaičan. Doduše, nisu se imale na što potužiti: živjele su u posve zadovoljavajućem stanu s hladnjakom koji se punio sam od sebe i robotima koji su čistili i pretplatom na sve ključne holokanale. Čak su imale prozore u objema spavaćim sobama i pristojno bogat garderobni ormar. No Calliope je njihov život ubrzo postao nepodnošljivo jednoličan, a utješ iti su je mogli tek dokazi glamura koje bi njezina majka povremeno prokrijumčarila od Houghtonovih. - Vidi što danas imam. - obznanila bi gotovo cičeći od uzbuđenja kad bi ušla s nekom novinom.
Calliope bi smjesta dojurila i osupnuto gledajući kako odmata paket, pitala se što se u njemu taj put skriva. Izvezena svilena haljina za bal na kojoj su nedostajale šljokice, a koju je, po nalogu gospođe Houghton, trebala odnijeti na popravak? Ili pak unikatni i Knjige.club
33
Dolly&Laura
ručno obojen kineski tanjur - može li pronaći umjetnika koji ga je izradio i zamoliti da izradi još jedan primjerak? Povremeno je čak bilo nakita: jednom je to bio prsten optočen safirima, drugi put dijamantna ogrlica koju je trebalo odnijeti na čišćenje. Calliope bi sa strahopoštovanjem dodirnula raskošnu bundicu, kristalni vrč za vino ili apsolutno njoj najdraži predmet - mekanu Senreveinu torbicu s naramenicom u šokantnoj jarko ružičastoj. I pogledala bi majku primjećujući u njezinim očima odraz vlastite čežnje. Elise bi zatim tugaljivo uzdahnula i ponovo spakirala to blago, uvijek prerano, da se
pitalo Calliope, i odnijela ga na popravak ili čišćenje ili natrag u dućan. Iako to nikad nije istaknula, Calliope je znala da ga nije ni smjela donijeti kući - činila je to samo radi nje, svoje kćeri, kako bi malen a barem nakratko mogla uživati u takvim prekrasnim stvarima.
Ali zato je bar dobivala rabljenu odjeću. Naime, Houghtonovi su imali kćer Justine, koja je bila godinu dana starija od Calliope i Elise je godinama donosila njezine iznošene stvari umjesto da ih donira dobrotvornoj udruzi, na čemu je gospođa Houghton izričito inzistirala. Zajedno bi prekopavale vreće uzbuđeno klikćući kad god bi pronašle kakvu prozračnu haljinicu ili čarape s uzorkom ili kaputić s masnicama, kojih bi se Justine riješila poput iskorištena rupčića čim su izašli iz mode. Kad bi jemama radilau istom dokasna, Calliope je najčešće navraćala k svojoj Daeri, koja stanovala hodniku. Satima su se znale pretvarati da suprijateljici princeze. Priređivale su čajanke i, odjevene u Justineine stare haljine, galantno pijuckale vodu iz šalica za Daerinim kuhinjskim stolom imitirajući i masakrirajući govor više klase. - Moja je krivnja što ti se toliko sviđaju skupe stvari, - jednom je rekla njezina majka, ali Calliope nije žalila ni zbog čega. Oduvijek joj je bilo draže naviriti se bar na trenutak u taj predivni i opčinjavajući svijet raskoši nego uopće ne znati da postoji. Nažalost, sve se privelo kraju jednog poslijepodneva kad joj je bilo jedanaest. Kako tog dana nije morala u školu, Elise ju je povela sa sobom na posao. Jasno joj je dala na znanje da ne izlazi iz kuhinje i da u tišini čita s tableta - što je i činila gotovo cijelih sat vremena. Odnosno, sve dok nije načula kako se kućno računalo oglasilo kratkim zvukom ukazujući da je gospođa Houghton izašla. - smještaje pojurila stubama u bračnu sobu. Ormar Tad se više nijebio mogla suzdržati gospođe Houghton je širom rastvoren mameći je da ga istraži. Ne dvojeći ni sekunde, Calliope je zašla u njega i čeznutljivo stala pipkati haljine, džempere, meke kožnate hlače. Zgrabila je Senreveinu torbicu u jarkoj boji fuksije i prebacivši je preko ramena, stala se okretati proučavajući svoj odraz u zrcalu, toliko uzbuđena da nije ni čula kad se kućno računalo iznova oglasilo. Da je bar Daera sad može vidjeti! - Zvat ćeš me “Vaše Visočanstvo” i klanjati se kad me vidiš. - naglas je rekla svojem odrazu suzdržavajući se da ne prasne u smijeh. - Što radiš ovdje? - dobacio je netko s praga. Bila je to kći gospođe Houghton. Calliope se odmah pokušala opravda ti, ali Justine je već zakričala na sav glas: - Mama! Gospođa Houghton stvorila se u stotinki, Elise njoj u pratnji. Calliope se lecnula kad ju je majka ošinula pogledom. Na njezinu je licu ugledala pokudu i još nešto, nešto što ju je užasno podsjećalo na krivnju. - Ja... oprostite... - zamucala je iako je prstima još čvrsto stiskala ručku torbice kao da se ne može natjerati da je otpusti.
Knjige.club
34
Dolly&Laura
- Nisam mislila ništa nažao - imate toliko lijepu odjeću da sam je samo htjela vidjeti izbliza... - Kako bi je mogla opipati svojim prljavim prstićima? - Gospođa Houghton posegnula je za torbicom, ali iz nekog razloga, Calliope ju je još čvršće privila na prsa. - Mama, gle... nosi moju haljinu! Ali joj ne stoji ni blizu tako dobro kao meni. nadovezala se Justine. Calliope je oborila pogled i ugrizla se za usnicu. Doista je na sebi imala jednu njezinu haljinicu bijele boje s prepoznatljivim crnim slovima X i O oko vrata. Istina, bila je malo preduga i nekako bezoblično joj visjela, ali nisu si mogli priuštiti da je prekroje. Što te briga? Ionako si je bacila, došlo joj je da odbrusi kako se bijes polako nakupljao u njoj. No stegnulo ju je u grlu i nije to mogla izgovoriti.
Lady Houghton uto se okomila na Elise. - Nisam li ti rekla da doniraš Justineinu nošenu robu siromašnima? - upitala je odrješitim, gotovo poslovičnim tonom. - Zar ste vas dvije siromašne? Calliope nikad neće zaboraviti kako se majka ukočila na taj komentar. - Neće se ponoviti. Ispričaj se, dušo. - nježno joj je rekla preuzimajući torbicu iz njezinih ukočenih prstiju i predajući je gospođi Houghton. Neki duboko usađen instinkt najednom se pobunio u Calliope i buntovno je odmahnula glavom. Lady Houghton tad je zamahnula rukom i tako je silovito ošamarila da joj je krv potekla iz nosa.
Calliope je očekivala da će joj majka uzvratiti, ali nije. Samo ju je bez riječi odvukla kući. Calliope je kipjela u sebi. Iako je znala da nije smjela učiniti što je učinila, nije mogla povjerovati da ju je lady Houghton ošamarila i da njezina mama nije ništa poduzela! Sljedeći dan Elise je stigla kući sva izvan sebe. - Spakiraj se iz ovih stopa. - naredila joj je odbijajući objasniti o čemu je riječ. Kad su stigle na željeznički kolodvor, kupila je dvije jednosmjerne karte za Moskvu i predala joj identifikacijski čip s novim imenom. Tek tad je Calliope primijetila da za pojasom ima torbicu koju nikad prije nije vidjela. - Što je to? - radoznalo ju je upitala. Elise se osvrnula kako bi provjerila da nitko ne gleda i povukla vezicu. Torbica je bila pretrpana skupocjenim nakitom.
Calliope ga je smjesta prepoznala. Bio je to nakit gospođe Houghton! I tad je shvatila da ga je ukrala i da su njih dvije zapravo u bijegu. - Nikad se više nećemo vratiti, zar ne? - upitala ju je, ali bez žaljenja. Iako joj je bilo svega jedanaest, imala je predosjećaj da ih čekaju beskrajne pustolovine. - Dobila je što je ide! Nakon svega što je meni priredila - a tebi učinila - zaslužile smo ovo. - odvratila je Elise, uhvatila je za ruku i stisnula. - Ne brini se! Krećemo u avanturu! Samo nas dvije!
I od tog dana njihov je život uistinu bio niz veličanstvenih avantura. Naposljetku su potrošile novac kojeg su se domogle prodajom nakita, ali to više nije bilo važno jer je Elise dotad već spoznala kako ga se ponovo domoći: nasamarila je jednog naivnog i imućnog starijeg muškarca i navela ga da je zaprosi. I tad je ujedno shvatila da je od gospođe Houghton zapravo pokupila nešto daleko dragocjenije od nakita - glas, držanje i manire tipične za kastu povlaštenih! Gdje god bi se pojavila, svi bi automatski zaključili da je bogatašica i davali bi joj koješta ne očekujući da im plati. Barem ne odmah. Knjige.club
35
Dolly&Laura
Da, svi su bogataši bili isti: čim bi pomislili da ste pripadnik njihove sorte, postali bi nesmotreniji u vašem društvu - i upravo su zahvaljujući tome bili lake mete. Bio je to početak života kojim su Calliope i njezina majka živjele zadnjih sedam godina. - Kakvu biste aromu sredstva za čišćenje lica? - upitala je kozmetičarka i Calliope je zatreptala vraćajući se u stvarnost. Ostale su cure već sjedile, a njihova lica blistala. Topao mirisni ručnik bio je zamotan oko njezina vrata.
Tretman je očito podrazumijevao i vodicu za pranje lica, prilagođenu njezinim potrebama i priređenu na licu mjesta. - Pitaja. - Upravo joj je upadljiva crveno- ružičasta boja pitaje bila najdraža. Kozmetičarka je spretno otvorila bočicu s bijelom kremom bez mirisa, ubacila crvenu kapsulicu i prinijela je metalik štapiću na zidu. Za nekoliko sekunda bočica s jarko crvenom vodicom za pranje lica izletjela je iz cjevčice, spravljena s kombinacijom enzima i organskih sastojaka isključivo za njezinu kožu. Sitna naljepnica boje brusnice bila je točka na “i”. Kad su izašle u čekaonicu, a djevojke se stale naginjati prema skeneru očne jabučice kako bi platile, Calliope je izvela trik kojim s e uvijek služila u grupnoj kupovini. Zadržala se otraga i raširila zjenice opsovavši si u bradu. - Je li sve u redu? - dobacila je Avery pogledavši je. - Nije. Ne mogu se ulogirati u svoj račun. - Odglumila je da izdaje još nekoliko komandi i zatim lagano uzrujanim tonom nadodala: - Ne razumijem u čemu je stvar!
Pričekala je da se gospodin na recepciji nakašlje, na što je svima postalo neugodno, a onda se okrenula prema Avery. Znala je da su joj obrazi jarko ružičasti od neugode odavno je naučila kako se u hipu zarumenjeti - i da joj oči blistaju odražavajući očajnički
vapaj. Ali nijedna cura nije se ponudila uskočiti u pomoć. Svaki bi mladić već platio, doduše, ne iz galantnosti, već iz sebičnih interesa. Upravo joj je zato požuda i bila draža od prijateljstva. Neka, uzrujano je zaključila. Morat će pucati u glavu! - Avery? - Ponadala se da joj se obratila s dostatnom dozom nelagode. - Možeš li podmiriti moj račun dok ne utvrdim što se dogodilo? Ma, naravno! se trelica. Avery je dobrodušno i nagnula pnuvši još jednom pred- skenerom kako- bi platila basnoslovan kimnula iznos njezina tretmana Upravo kako je Calliope i pretpostavila, čak nije ni primijetila dug popis dodataka koje je odabrala. Vjerojatno nije imala pojma ni koliko je koštao njezin vlastiti tretman. - Hvala ti! - No Avery je samo odmahnula rukom. - Nema frke. Usto, Nuage mi je jedna od omiljenih lokacija. Znam gdje ću te pronaći. vedro je nadodala.
E, kad bi samo znala. .. Naime, kad se sjeti naplatiti dug - ako se uopće sjeti - ona i njezina majka već će odavno zbrisati na neki drugi kontinent i preuzeti neka druga imena ne ostavljajući za sobom nikakav trag.
Svi mladići i djevojke širom svijeta kojima je zadnjih nekoliko godina slomila srce bili bi odmah prepoznali taj njezin podrugljivi osm ijeh. Naime, Calliope je sažalijevala
Avery, Rishu i Jess. Dok su se one vraćale u svoju dosadnu svakodnevnu rutinu, njezin je život bio potpuna suprotnost. Izlazeći za njima iz salona, bočicu s vodicom za čišćenje lica ubacila je u torbicu - u pitanju je, naravno, bila posebna edicija Senreveine torbice u odvažnoj fuksiji - sa zadovoljstvom čuvši cink kad je upala. Knjige.club
36
Dolly&Laura
RYLIN Sljedećeg ponedjeljka Rylin se skamenila od šoka pred grandioznim isklesanim ulazom u Gimnaziju Berkeley. Nije mogla povjerovati da je to ona, Rylin Myers, da je
odjevena u košulju s ovratnikom i plisiranu suknju i da se nalazi na početku svojeg školovanja u jednoj šminkerskoj privatnoj školi za visokotoranjce. Imala je osjećaj da se to događa nekom drugom, da je u pitanju tek bizarna serija prizora koje je netko drugi usnuo. Preko ramena je prebacila naramenicu svoje goleme torbe i nesigurno se
promeškoljila. Svijet se budio kako su tempirane žarulje gotovo neprimjetno prilagođavale svoj sjaj simulirajući poodmakli dio jutra. Zaboravila je koliko obožava taj efekt; jednom je sjedila na Cordovu pragu za izlaska sunca i promatrala tu postupnu promjenu svjetala. Dolje, na 32. katu, postavke fluorescentnih svjetiljki nikad se nisu mijenjale - osim kad bi neki klinac razbio žarulju. Sad ili nikad! Ušla je i odmah se uputila prema tajništvu slijedeći osvijetljene žute strelice na službenom školskom tabletu, koji je dobila prošli tjedan. Za razliku od njezina normalnog MacBasheva tableta, ovaj je radio na tehnomreži koja je pokrivala školu, a mogao je odrađivati samo temeljne zadatke poput provjere njezina školskog računa za elektroničku poštu ili vođenja bilješki. Osim toga, svi su se školski tablet: isključivali tijekom ispita kako bi se spriječilo varanje i nije bilo šanse da se tehnomreža hakira, premda su klinci to već godinama pokušavali. Trudila se ne zuriti prolazeći hodnicima. Škola je izgledala kako je oduvijek zamišljala sveučilišne kampuse: sa širokim iosvijetljenim hodnicima i kamenim kolonadama. Putokazni hologrami izranjali su kad god bi skrenula iza ugla, a u dvorištuna kraju hodnika palmina stabla ljuljala su se na simuliranom povjetarcu. Mimoišla je nekoliko učenika odjevenih u istovjetnu uniformu.
Naravno, već ju je imala prilike vidjeti - u praonici, dok je još radila za Corda. Uopće nije znala što će mu reći kad ga ugleda. Možda ga i neće vidjeti, ponadala se iako su šanse za to bile gotovo pa nikakve. Možda je kampus dovoljno velik pa će ga sljedeća tri semestra moći izbjegavati. Ali imala je osjećaj da ni to neće moći. - Rylin Myers. Došla sam na sastanak s pedagoginjom. - rekla je mladiću za recepcijom kad je napokon stigla do tajništva. Nije mogla povjerovati da škola ima pravu pravcatu pedagoginju. U Niskom tornju preporuke za fakultet i odabir kolegija odrađivao je algoritam. Ovdje su očito svi puni sebe ako smatraju da mogu bolje odraditi
posao od računala! Mladić je nešto otipkao na tabletu. - Naravno. Ti si naša nova stipendistica. Odmjerio ju je bezizražajnim očima. - Znaš da je Eris Dodd-Radson bila omiljena? Svima nam nedostaje.
Bio je to čudan način izražavanja dobrodošlice - spomenuti osobu čija je smrt omogućila njezin dolazak. Nije znala što reći, ali izgledalo je da i ne očekuje odgovor. Sjedni. Pedagoginja će te primiti za minutu. Potonula je na kauč i osvrnula se; bež zidovi bili su ukrašeni uokvirenim nagradama iz područja poučavanja i motivacijskim hologramima. Tko zna što sad rade njezini frendovi? Njezini pravi frendovi iz Niskog tornja: Lux, Amir, Bronwyn, pa čak i Indigo. Znala je nekoliko ljudi iz Berkeleyja, ali oni su je svi mrzili.
I upravo u tom trenutku, kao da ga je prizvala u mislima, Cord je ušao u tajništvo. Knjige.club
37
Dolly&Laura
Iako je u zadnjih nekoliko tjedana nebrojeno puta ponovila da joj ne nedostaje, da
joj je savršeno dobro bez njega, gotovo se raspam etila ugledavši ga: njegovu bijelu košulju izvučenu iz hlača, njegovu tamnu i lagano raskuštranu kosu. Slatko, a zabranjeno voće. Nepomično je sjedila upijajući svaku njegovu pojedinost i užasavajući se trenutka u kojem će je zapaziti i u kojem će morati okrenuti glavu u stranu. Svemir se ponekad stvarno zna okrutno našaliti - zar je morao biti prva osoba na koju je naletjela? Bacio je letimičan pogled primjećujući isprva tek djevojku azijskog podrijetla u uniformi - a onda najednom shvatio tko je i zapiljio se. - Rylin Myers. - dobacio je svojim dobro poznatim razvučenim izgovorom, kojim se obraćao onima koje nije dobro poznavao. Srce joj se stegnulo. Upravo tako joj se i obratio one noći kad ga je upoznala i kad je još bila unajmljena sobarica, a prije nego što ga je okrala, prije nego što se zaljubila u njega i prije nego što je sve munjevito izmaknulo kontroli. - I ja sam u šoku, vjeruj mi.
Naslonio se na zid i prekrižio ruke. Iako se smiješio, njegov je pogled bio leden. Moram priznati da te uopće nisam očekivao ovdje. - Danas mi je prvi dan. Moram se naći s pedagoginjom. - odvratila je kao da je posve prirodno da pohađaju istu školu. - A ti? - Markiranje. - nemarno je dobacio. Znala je da ponekad bježi s nastave kako bi zbrisao u kuću svojih roditel ja na Long Islandu i tamo vozio njihove ilegalne stare automobile. Zarumenjela se sjetivši se dana kad je i nju odveo tamo, dana koji je završio na plaži, s kišom i nevremenom. - Možemo li porazgovarati nasamo? - Iako to nije planirala, barem ne danas, znala je da će prije ili poslije morati odraditi taj razgovor. Ipak je zašla u njegov svijet - ili je to sad bio i njezin svijet? Definitivno se nije tako osjećala. Oklijevao je kao da se ne može odlučiti hoće li se i dalje ljutiti na nju ili prepustiti radoznalosti i saznati zašto je došla i što mu to želi reći. Radoznalost je naposljetku prevagnula. - Hajde za mnom!
Izašli su iz tajništva i krenuli hodnikom. Kako se primicao početak prvog sata, gužva je bila sve veća, učenice se okupljale u malim grupama ogovarajući, a njihove zlatne narukvice i ručna računala bljeskala su kako su gestikulirale. Primijetila je kako je radoznalo odmjeravaju - registrirajući njezino nepoznato lice, njezine uglaste naušnice s perlama, njezine kratko odrezane plave nokte i iznošene balerinke, koje je ukrala Chrissi jer nije imala cipele koje bi mogle proći za “jednostavne crne cipele bez potpetice”. Visoko je držala glavu izazivajući ih da joj priđu i odupirući se porivu da pogleda prema Cordu. Njega je pak nekolicina pozdravila, ali samo je kimnuo ne zaustavljajući se kako bi je predstavio.
Naposljetku su prošli kroz krilna vrata i ušli u prostoriju u kojoj je bilo mračno kao u rogu. Srce joj je stalo na hologramsku oznaku koja se pojavila čim su prešli prag. - Imate sobu za projekcije? - upitala je djelomično u čudu, djelomično jer je silno željela prekinuti muk.
Pritisnuo je nekoliko tipki na kontrolnoj kutiji i za nekoliko sekunda uključila su se svjetalca na stubama. Unatoč tome, i nadalje je bilo poprilično mračno i mogla je razaznati tek njegovu sjenu. - Da, za filmsku umjetnost. - Zvučao je nestrpljivo. - U redu, Myers, što želiš?
Knjige.club
38
Dolly&Laura
Duboko je udahnula. - Bar stotinu puta sam zamišljala kako će izgledati ovaj razgovor i apsolutno nijednom nisam pomislila da ćemo pritom biti u tvojoj školi.
Nasmiješio se, nekako isprazno, pokazujući svoje blistave zube. - Je li? A gdje si zamišljala da ćemo razgovarati? U krevetu, ali to su bili pusti snovi. - Nema veze. Moram ti se ispričati, to je poenta. Odmaknuo se unatrag prema nizu sjedala. Natjerala se da gleda u njega koliko god - Nije bilo potrebe za joj to bilo mučno. želimnoć razgovarati tobom. objašnjenjem. Znala jeJošdaod će one znatinoći na koju misli. - Većs sam te htjela nazvati, ali nisam znala što da ti kažem. A i učinilo mi se da više nije važno. Ti živiš ovdje, a ja dolje na 32. katu pa sam zaključila da je jednostavno lakše više ništa ne potezati. - Usto sam kukavica, rekla je u sebi. Užasavala sam se susreta s tobom jer sam znala da će mi biti užasno teško. - U svakom slučaju, sad navodno pohađamo istu školu - hoću reći, ovdje sam na stipendiji... - Onoj koju su pokrenuli Erisini roditelji. - nadovezao se iako je to bilo očito.
Zatreptala je. Nije računala da će toliko često slušati o Eris. - Da, toj. I kako ću te vjerojatno viđati, htjela sam raščistiti stvari. - Htjela si raščistiti stvari. - ponovio je ravnodušno. - Nakon što si se pretvarala da si sa mnom kako bi me mogla okrasti? - Nisam se pretvarala! I nisam te htjela okrasti - barem ne isprva. - pobunila se. Molim te, dopusti da ti objasnim! Kimnuo je.
Sve mu je tad priznala. Ispričala mu je za bivšeg, Hirala, i za “specijalke” - kako mu je samo jednom ukrala tu posebno naručenu drogu i to tijekom prvog tjedna, kad se tek zaposlila kod njega, a učinila je to kako bi spriječila da nju i sestru izbace iz stana. Lagano je izbacila bradu trudeći se ne zastajkivati dok je tumačila kako ju je Hirall ucijenio da proda njegovu drogu kako bi se domogao jamčevine i kako joj je Vi prijetio prisiljavajući je da ga ponovo okrade. Priznala je sve osim činjenice da joj je njegov stariji brat Brice također zaprijetio da ako odmah ne prekine s njim - i ako ne odglumi da je će se potruditi da završi u zatvoru hodala s njim samo radi novca. Znala je koliko su njih dvojica bliska i uopće se nije htjela ispriječiti između njih. Stoga se potrudila ostaviti dojam da je Hiral bio kriv za sve. I nije mu priznala koliko ga je tad voljela. I koliko ga još voli. Nije ništa odvratio dok nije izgovorila zadnje riječi koje je popratio zaglušujući muk. Prvi sat nastave već je odmaknuo i oboje su propustili dogovorene sastanke u tajništvu. Uopće je nije diralo. Bilo joj je važnije porazgovarati s njim jer je očajnički htjela ispraviti nepravdu koju mu je nanijela. Ruku na srce, željela je i mnogo više od toga. - Hvala ti što si mi sve priznala. - naposljetku je polako odvratio. Nevoljko je zakoračila prema njemu. - Corde... misliš da bismo opet mogli biti... - Ne. - Odmaknuo se prije nego što je dovršila pitanje i to ju je strašno pogodilo. - Zašto? - Nije se mogla suzdržati. Iščupala je svoje srce, ponudila mu ga na pladnju, a on ga je samo tako odgurnuo. Bila je na rubu suza, ali nije posustala. Uzdahnuo je. - Ne znam mogu li ti više vjerovati nakon svega. I što ćemo sad? - Oprosti. - ponovila je iako je znala da to ni blizu nije dovoljno. - Nisam te htjela povrijediti. Knjige.club
39
Dolly&Laura
- Ali jesi, Rylin.
Netko je uto odškrinuo vrata unoseći svjetlost u prostoriju, ali ugledavši njega, odmah se povukao. Taj je trenutak bio dovoljan da ugleda njegovo lice i distancu, hladnoću, suzdržanost ne njemu. I to ju je zgrozilo. Radije bi da se dere na nju, da bjesni,
da je povrijeđen ili da se čak okrutno iživljava na njoj! Ta ležerna ravnodušnost bila je nepodnošljiva jer je značila da se zatvara duboko u sebe i da više neće moći doprijeti do njega - da će ga zauvijek izgubiti. - Da mogu vratiti prošlost, drukčije bih postupila. - zaključila je premda je to bilo očito. - Ali ne možeš jer život tako ne funkcionira, zar ne? Zakoračio je kao da namjerava poći i njoj je tad sinulo – želi li zadržati makar privid ponosa, ne smije mu dopustiti da prvi ode! Odmah je požurila prema vratima i pri izlasku, pogledala preko ramena. - Izgleda da ne. Vidimo se! - Nažalost, bila je to istina. Tko zna koliko će još puta naletjeti na čovjeka koji je više nije volio.
Kad je poslije stala u red za ručak mehanički se krećući za ostalima, zapitala se koliko će još minuta opstati. Već je razmišljala da započne odbrojavanje u kutu tableta, kako to neke cure rade s rođendanima. Kako je i pretpostavila, dodijelili su joj osnovnu razinu svih predmeta - među kojima je bila i biologija za prvi razred jer je to bio jedini predmet koji nije slušala u bivšoj školi. Zapravo joj je laknulo što je zakasnila na sastanak s pedagoginjom, gospođom Lane; tak o je bila pošteđena bar cijelih pola sata njezine nevjerojatne nadmenosti. - Ovdje stoji da ste radili u dućanu zvanom Arrow? - oholo je upitala i Rylin je gotovo požalila što nije kupila njihove gumenjake na strelice i onda se prošetala školom iz čistog inata. Prilazeći skeneru očne jabučice pri izlasku, iz aparata je zgrabila blistavu crvenu bočicu vode s logom MARSAQUA ispisanim slovima nalik sigama i crvenim planetom u pozadini. Slova su se rastapala kapajući na dno bočice i iznova izranjala na površinu stvarajući kristaliće leda. - Marsovska voda. - dobacio je netko iza nje.
Naglo okrenula. Njezina najgora noćnadopremaju mora. Ledaih Cole! - Lomesekomade ledenih kapa na Marsu, na Zemlju i stavljaju u boce. Super djeluje na metabolizam. - nastavila j e zastrašujuće umilnim tonom. - Prije bih rekla da nanose štetu Marsu. - odvratila je Rylin ponosna na ležernost u svojem glasu. Leda je bila poput onog opakog psa lutalice koji je nekoć vrebao nadomak njihova stana - nije si mogla priuštiti da pred njom r azotkrije ijednu svoju manu kako joj ne bi odmah skočila za vrat. - Sjedni sa mnom. - naredila joj je i nastavila ne čekajući na odgovor. Rylin je ljutito uzdahnula i ne pokušavajući prikriti koliko je živcira. Ma, zašto ne bi sve usrane razgovore odradila već prvog dana?! Nakon toga stvari mogu biti samo bolje, zar ne? Leda je sjela za stol za dvoje u blizini prozora od pleksiglasa, koji je gledao na
unutarnje dvorište. Rylin je vidjela kako se klinci igraju letećim videokamerama i razgovaraju sjedeći uz golemu fontanu. Toliko prave sunčeve svjetlosti dolazi sa stropa filtrirajući se kroz krovna zrcala da je izgledalo kao da su vani - kad bi vani bilo tako čisto, simetrično i savršeno.
Knjige.club
40
Dolly&Laura
Sjela je nasuprot Ledi i uronila komadić prženog batata u umak aioli. Znala je da joj Leda želi utjerati strah u kosti, ah nije joj namjeravala udovoljiti. - Što, dovraga, radiš ovdje? - upitala ju je bez okolišanja. - Što i ti. - Rylin je ukazala prema svojoj plisiranoj suknji i podigla obrvu. - Očito nisi još primijetila da nosimo istu uniformu. Leda je prešla preko toga. - Policija te poslala? - Policija? Znaš li ti koliko je to paranoidno? - Bilo je uopće apsurdno pomisliti da bi mogla glumiti policijskog špijuna! - Znam samo da si živi podsjetnik na noć o kojoj radije više nikad ne bih razmišljala. - Nisi jedina, pomislila je Rylin. - I sad si odjednom, samo tako, završila u mojoj školi umjesto da si ostala dolje na dvadesetom katu, gdje ti je i mjesto! - Glas joj je zadrhtao i
Rylin je s užitkom primijetila da zvuči... uplašeno. - Koliko ja znam, Leda, na ulazu ne stoji tvoje ime. Dakle, ovo nije tvoja škola. I živim na trideset drugom katu, - ispravila ju je - a ovdje sam na stipendiji.
I tad su Ledine oči zabljesnule. Napokon je shvatila. - Erisina stipendija. - prošaptala je. - Tako je. - potvrdila je Rylin s veseljem i zagrizla u golemi cheeseburger uživajući u gađenju s kojim ju je Leda pogledala. - Dakle, ako mi ne namjeravaš više prijetiti, predlažem da mi sjašeš s grbače i da me pustiš da u miru ručam. Nisam došla ovamo kako bih uništila tvoj savršeni život. - Naglasila je riječ savršen kao da joj želi reći da uopće ne vjeruje u tu spiku. Leda je naglo ustala odgurnuvši stolac tamnim podom od orahovine, zgrabila netaknutu salatu od Špinata i prebacila kosu preko ramena. - Samo savjet. - dobacila je s usiljenim osmijehom i pogledavši prema njezinu burgeru. - Cure nikad ne uzimaju grill
special.
Rylin se također nasmiješila. - Čudno jer ja sam, eto, cura i upravo ga jedem. Izgleda da ipak nisi najpametnija. - Čuvaj se, Myersice. Pratit ću svaki tvoj korak.
Genijalan prvi dan! Rylin se naslonila leđima i popila dugačak gutljaj precijenjene marsovske vode jer zašto, dovraga, ne bi?
Knjige.club
41
Dolly&Laura
LEDA
- Gdje je mama? - Leda je zastala na pragu blagovaonice ne prelazeći čizmama rub saga boje bjelokosti u hodniku. Njezin je otac sjedio za stolom odsutno tapkajući po ultramodernoj staklenoj površini i čitajući nešto na kontaktnim lećama. Okrenuo je glavu. - Hej, Leda! Mislim da će malo kasniti. - Tata, kad je ono u siječnju kuća na Barbadosu naša? - Jamie je dobacio sjedajući za stol. Leda je oprezno ušla i izvukla stolac nasuprot njemu. Stol nije imao noge: lebdio je bez ikakva oslonca predstavljajući centralni ukras u minimalističko oskudnom dekoru njihova stana. Leda je s matrala da je kičast i bezličan, ali s druge strane, bilo je posve prikladno da je njihov stan više poput hotela nego doma. U pravom obiteljskom domu mogla se osjetiti ljubav.
Matt Cole pročistio je grlo. - Zapravo smo raskinuli ugovor. - Molim? - Ostala je zapanjena. Već su sto godina unajmljivali tu kuću na Barbadosu: bila je prostrana i prozračna, smjestila se povrh brda, a uska staza od popločena kamena vodila je do plaže. Voljela je ići tamo jer bi tamo njezini bili posve opušteni, gotovo pa najbolja i najčišća verzija sebe, otirući sa sebe svu prljavštinu New Yorka. - Odlučili smo pauzirati godinu dana i isprobati nešto novo. - nastavio je njihov otac, ali ona nije namjeravala samo tako nasjesti. Odmah se zapitala nije li možda nedavno izgubio dosta novca. Možda se istrošio na Calvadourove rupce za svoju maloljetnu ljubavnicu, kivno je pomislila sjetivši se ekstravagantna poklona koji je dao Eris prije njezine smrti. - Baš šteta. Htio sam pozvati frendove. - odvratio je Jamie i slegnuo ramenima. Umirem od gladi! Možemo li početi? - Kao obično, nikad se ničime nije predugo
opterećivao. - Pričekajmo mamu. - odvratila je Leda, ali njihov je otac već tipkao po gotovo neprimjetnom ekranu na dodir, koji se nalazio nasred stola. Kuharica Tiffany uto se pojavila gurajući široka kolica krcata jelima. - Mama je rekla da počnemo bez nje. Zadržala se na sastanku. - objasnio je. Leda je napućila usnice i bez komentara posegnula za zdjelom s tjesteninom. Primijetila je da je u pitanju njoj omiljena: penne od kelja s mrvljenim sojinim proteinima i fenerolima.
Mama je to sigurno odabrala kako bi je oraspoložila. Tvrdoglavi i buntovni dio nje bio je odlučan ne uživati u hrani. - Kako je bilo u školi, Leda? - upitao ju je otac. Bila je to njegova verzija roditeljstva: postavljati standardizirana pitanja koja je očito izvukao iz nekog priručnika na temu Kako razgovarati s kćeri tinejdžericom. Zapitala se drži li ga uz onaj u kojemu je potražio savjete o tome Kako skrivati maloljetnu ljubavnicu.
- Dobro. - odgovorila je kratko i jasno bacajući se na prvi zalogaj tjestenine, a onda uz zveket naglo spustila vilicu. - Doduše, dobili smo novu učenicu. Nije li čudno što su joj dopustili da nam se pridruži usred semestra? - Mislim da sam je vidio. - Jamie se ipak odlučio uključiti. - Ona stipendistica?
Leda ga je iznenađeno pogledala. Obično ništa ne zamjećuje osim ako u pitanju nije nešto što se može pušiti ili piti ili ako to nije dobio na poklon. Doduše, Rylin jest bila lijepa. Problem je bio u tome što je bila i bezobr azna. Knjige.club
42
Dolly&Laura
- Tako je. Preselila se ovamo s dvadesetog kata. - teatralno je naglasila i s gađenjem namreškala nos. - Zamislite! - Tako je i tebi bilo kad smo se doselili ovamo iz Središnjeg tornja. - odvratio je njihov otac, što ju je toliko šokiralo da je zanijemjela. - Ne, to uopće nije isto. - pobunila se za nekoliko sekunda. Nije joj se svidjelo što je uspoređuje s jednom arogantnom niskotoranjkom. - Ova je cura nepristojna i uvredljiva. Misli da pravila za nju ne vrijede! Jamie je prasnuo u smijeh. - Gle, tko se javlja! Leda, ti nikad nisi smatrala da pravila vrijede za tebe!
Iako je njihov otac pokušao ostati nepristran, bilo je očito da mu se Jamiejev komentar svidio. - Leda, daj curi šansu! Siguran sam da joj je bilo teško prvog dana, pogotovo zato što je krenula u novu školu usred godine, a posebice ako je do toga došlo zahvaljujući stipendiji. Bio je to trenutak za njezino otvaranje. - Imaš pravo. - odvratila je lažno suosjećajnim tonom. - Mislim da joj je bilo osobito teško jer je osvojila Erisin u stipendiju, a Eris svima nama tako silno nedostaje.
Prostorijom je zavladao muk. Naravno da su njezini znali da je bila na krovu te noći; pokupili su je iz policijske postaje sljedeće jutro nakon što su svi svjedoci dali izjave i
nakon što su s odvjetnikom prošli sve do bolnih pojedinosti. Vladao je prešutni dogovor da se Erisina smrt ne spominje. Jedino što nisu mogli još i sve prljave obiteljske tajne zamotati i zakopati s njom!
Zagledala se u oca. Doduše, nije znala što točno želi zateći na njegovu licu. Možda potvrdu da je bio u vezi s Eris. I domogla je se. Lecnuo se na njezine riječi, gotovo neprimjetno, ali bilo je to dovoljno da smjesta obori glavu. Očekivala je da će joj biti drago kad se napokon domogne dokaza - ali zapravo joj je iznenada došlo da se rasplače. Nakon toga neko se vrijeme samo poigravala hranom na tanjuru slušajući ih kako razgovaraju o lakrosu i tome kako je Jamie sjajno uštedio na nečemu i hoće li škola unajmiti novog trenera sljedeće godine. Čim se ukazao pravi trenutak, ispriča la se i zbrisala u sobu.
Na vratima se ubrzo začulo kucanje. - Leda? - Molim? - odbrusila je brišući suze. Nije li shvatio da ga ne želi vidjeti? Oprezno je otvorio vrata. - Možemo li razgovarati? Naglo se okrenula sjedeći prekriženih nogu na radnom stolcu. Nije ustala. - Htio sam provjeriti kako si. - nesigurno je nastavio. - Nisi dugo spominjala Eris otkako je umrla, a onda si sad za večerom rekla... - Stao je usred rečenice. - Samo me zanima jesi li dobro.
Naravno da nisam, pomislila je. Gotovo joj ga je bilo žao jer ništa nije naslućivao. Spomenula ju je jer ga je htjela isprovocirati, jer joj je bilo dosta pretvaranja da je sve u redu i da jedna obiteljska večera može sve ispraviti kao nekoć kad je bila mala. On je bio taj koji se upustio u vezu s njezinom prijateljicom, on je bio taj koji je izdao njihovu obitelj!
Ali još je veće gađenje osjećala prema sebi što je to tajila i time bila jednako kriva. Toliko puta od Erisine smrti željela je mami priznati istinu. Namjeravala joj je prići i reći joj u lice: da je tata prevarantsko đubre i da ga moraju ostaviti. - Moram ti nešto reći... - započela je više nego jednom. - Nešto važno... Knjige.club
43
Dolly&Laura
Ali se nijednom nije uspjela natjerati da to izgovori do kraja. Eris ništa više ne može vratiti, rekla si je, i kakva onda korist da sad razori još i svoju obitelj? Svaki put kad bi je mama s ljubavlju pogledala svojim tamnim očima, posrnula bi i zanijemjela. Nije joj htjela slomiti srce. Usto, dijete u njoj nije moglo podnijeti pomisao da se njezini rastanu. Bez obzira na sve tajne i izdaje, i nadalje su bili njezina obitelj. Bilo joj je draže da ostanu na okupu, makar do kraja života krila tu tajnu!
Tako mi i treba, smrknuto je pomislila. Taj iscrpljujući i mučni osjećaj krivnje bio je njezina pokora za to što je učinila Eris. - Dobro sam. - procijedila je naposljetku mu odgovarajući. Što da, uostalom, kaže? Nego, tata, u vezi s tom mojom frendicom koja je pala s krova, a s kojom si bio u vezi... E, pa
znaš što? Ja sam je gurnula! - Ti i Eris ste bile bliske, zar ne? - Bože, zašto se napokon ne pokupi? I zašto je to svi neprestano pitaju? Samo zato što su imale zajedničke prijatelje, ne znači da su bile i sijamske blizanke! - Bile smo prijateljice, ali ne i posebno bliske. - Bilo je vrijeme da razgovor privede kraju. - Tata, čeka me tona toga za učenje... - Leda, - prekinuo ju je gotovo na rubu očaja - želim ti nešto reći za Eris...
Ne, ne, ne! - Nemam vremena! - Naglo je ustala srušivši stolac i stala mahnito ubacivati stvari u golemu torbu. Na sebi je imala cvjetne tajce i crni sportski džemper, ali bilo joj je svejedno; pod hitno je morala zbrisati. Jednostavno nije mogla ostati kako bi odslušala njegovo sjebano priznanje o tome kako je spavao s njezinom tobožnjom frendicom. - Kasnim, a imam dogovor s Avery za učenje. Možemo li poslije o tome?
Pogledao ju je s razumijevanjem. Vidjelo se da je lagano povrijeđen. Možda je znao da zna. - U redu. Razgovarat ćemo neki drugi put. - Hvala ti! Vidimo se poslije. - dobacila je ovlaš veselo i naglavačke izletjela iz stana. Tek kad je uskočila u lebdjelicu, shvatila je da nema pojma kamo ide. Naravno da nije mogla navratiti k Avery. Za vježbanje u Visinskom klubu bilo je pr ekasno. Doduše, mogla je navratiti u tamošnji kafić... ali u tom bi slučaju mogla naletjeti na Avery ili još gore, na Erisine starce... A bila je isuviše ljuta i potresena kako bi se sad i s njima još obračunala. Lebdjelica je stala ljutito bipkati upozora vajući je da će joj naplatiti kašnjenje ne ukuca li odredište. Nije se obazrela. Bože, što li ga je samo spopalo da ju je odlučio spomenuti? Zašto bi uopće odlučio priznati takvo što i to još njoj, vlastitoj kćeri? Činilo joj se da sve munjevito izmiče kontroli. Da se nije zaklela da više nikad neće taknuti opijate, sad bi već bila u potrazi za xenperheidrenom, ali postalo je to pitanje ponosa, a njezin se ponos mogao nositi samo s njezinom tvrdoglavošću. Nije se željela prisjećati te noći. Naravno, znala je da je na sigurnom: nitko nije mogao dokazati što je učinila. Nigdje na krovu nije bilo kamera pa tako nitko i nije znao da je ona skrivila Erisinu smrt. Nitko osim troje svjedoka.
Kad je već kod toga, ne bi li možda trebala provjeriti pridržavaju li se svoje verzije? I tad je shvatila kamo poći, Utipkala je adresu i naslonila se sklopivši oči. Barem će
se zabaviti!
Knjige.club
44
Dolly&Laura
WATT
A da ti skiciraš esej i onda ga ja malo doradim kako bi zvučalo kao da sam ga ja napisao? Watt je preklinjao Nadiju bar deseti put zaredom.
Smijem li te podsjetiti da si mi ujesen prošle godine dao izričitu naredbu da nikad više ništa ne napišem u tvoje ime? To su upute starog Watta. Tad je završio na razgovoru kod ravnatelja zbog plagijata jer je Nadijin esej ispao mrvicu presavršen. Otad je bio pažljiviji. Ovo su ipak izuzetne okolnosti, odvratio je dureći se. Ja sam samo glasnica. Obračunaj se sa starim Wattom. Nadia...
Dosta o tome. Slijedim tvoje prethodne upute i isključujem se. Probudi me kad budeš imao skicu, odgovorila je i, ispus tivši kratki zvuk, utihnula.
Nesigurno se zagledao u prazan monitor. Istina. Stvarno joj je rekao da se isključi počne lije preklinjati da nešto napiše umjesto njega. Taj stari Watt bio je prokleto prepametan za trenutačnog Watta i zato se trenutačni Watt nije mogao obračunati s njime.
Prozborio je na glas, a ekran stao registrirati riječi kako ih je izgovarao. - S kvantnim računalima želim raditi iz sljedećeg razloga... Zastao je. Postojalo je milijun stvari o kojima je mogao raspravljati u tom eseju: ponajprije, naravno, o tome kako su kvanti brži i pametniji od ljudi iako su ih ljudi
izumili; da mogu doći do rješenja o kojima ljudi ne mogu ni sanjati. Bože, prije svega stotinu godina digitalnom računalu trebalo je nekoliko sati kako bi faktoriralo broj od dvadeset znamenki, a Nadiji samo četiri sekunde. Nije mogao ni zamisliti što bi sve mogla učiniti da je poveže s drugim kvantnim računalima - ili da, recimo, dobije priliku upravljati međunarodnom trgovinom, tržištem dionica ili bar američkom neprofitnom organizacijom za distribuciju hrane siromašnima. Ništa se više ne bi bacalo. Ljudska bi pogreška bila posve eliminirana. Ali ništa od toga nije imalo veze s njim na osobnoj razini ili time zašto bi on bio najbolji izbor među nekoliko tisuća kandidata. Kad bi barem mogao pisati o Nadiji, o tome koliko je zapravo dobrohotna! Ne može biti dobrohotna; ipak je samo stroj, ispravio se. Alije znao da u svojoj biti vjeruje u njezinu dobronamjernost, kao da je ljudsko biće koje posjeduje savjest.
Sjetio se uto što mu je Vivian Marsh rekla, kako se veseli što će osobno pročitati njegovu prijavu i odmah ga je stegnulo oko srca. - Watzahn! - Majka mu je pokucala na vrata. - Prijateljica ti je navratila u posjet. U
vezi s nekom zadaćom. - Cynthia? - Znao je da moraju napraviti neki video za engleski, ali se zapitao zašto ga nije upozorila da će navratiti. - Trebala si me nazvati, mogli smo se naći u knjižnici. dobacio je otvarajući vrata i pred sobom ugledao Ledu Cole, odjevenu u ružičaste tajice s cvjetnim uzorkom. Gledala ga je samodopadno se smiješeći. - Mogli smo, - lukavo je odvratila - ali sam se htjela poslužiti tvojim računalom. Daleko je bolje od onih u knjižnici!
Knjige.club
45
Dolly&Laura
- Naravno. Watzahn je silno ponosan na svoje računalo. Neprestano radi na njemu. dobacila je njegova majka blistajući od sreće.
Uključi se, Watt je očajnički pomislio, potpuno zatečen i zbunjen. Zašto je, dovraga, navratila? - Hvala vam, gospođo Bakradi. - Leda se ljubazno oglasila, sva mila i nedužna. Potom je ušla u njegovu sobu i odloživši torbu na pod, spustila se na koljena kao da se sprema izvaditi povjerovati tu izmišljenu zadaću.sobu. Watt Ali je šokirano gledaosamo u majku. Nije mogao da je pustila curu u njegovu Shirin Bakradi je kimnula i nasmiješivši se Ledi, dobacila da joj jave ako im što zatreba. - Nemojte se ubiti od posla! - Oprezno je zatvorila vrata za sobom. - Sori što nisam Cynthia. - Leda je zaprela poput mačke. - Iako mi je drago da se bar jedno od nas uspjelo maknuti od brata i sestre Fuller! - Cynthia mi je samo prijateljica. - obrecnuo se i odmah požalio što je nasjeo na mamac. - Baš šteta... - zaključila je tapkajući prstima po podu. Iako mu se činilo da nije drogirana - oči su joj bile isuviše bistre, pogled staložen - njezini su pokreti bili napeti i nervozni. Kleknuo je uz nju i oteo joj torbu iz ruku. - Ne možeš ostati! Ozbiljno ti kažem! - Hajde, Watte, budi pristojan. - prekorila ga je. - Spustila sam se skroz odozgo kako bih razgovarala s tobom! - Što, dovraga, želiš? - upitao je. Watte, čuvaj se, upozorila ga je Nadia. Spustivši ruke uz tijelo, stisnuo je šake i sjeo na pete. - Mislila sam da ti sve znaš zahvaljujući tom svojem superačunalu koje nas sve neprestano prati. - sarkastično se obrecnula. Da se nisi isključila, ne bi me ovako zaskočila! Možda nisi trebao prekršiti upute koje si dao sam sebi, odbrusila je s neosporivom logikom. - Što si rekla mami da te pustila? - upitao je u pokušaju da dobije na vremenu upravo zato što je imala pravo, nije smio dopustiti da mu se tako prikrada. Htio se osigurati da se to više nikad ne dogodi. Zakolutala je očima. - Bila sam ljubazna, Watte. Trebao bi pokušati. Super prolazi kod ljudi. - Pružila je noge i, naslonivši se na krevet, pogledala prema hrpi odjeće koja je plutala nadomak stropa na jeftinim jednokratnim lebdećim gredama. - Nemam ormar. Nisam mogao smisliti išta pametnije. - odvratio je pogledavši za njom. Nije znao zašto joj se opravdava. - Zapravo sam zadivljena. - Njezin se pogled nastavio kretati prostorijom. - Doista si maksimalno iskoristio prostor. Ovo je izvorno bila dječja sobica? - Ne, blizanci su nakon rođenja dobili veću sobu. - Promeškoljio se vidjevši sve najednom njezinim očima: zgužvani prekrivač mornarskoplave boje, jeftina halogena svjetla na stropu, uski radni stol zatrpan rabljenim setom za virtualnu stvarnost. - Blizanci? - odvratila je kao da je doista zanima.
Nadia, što to radi? Rekla bih da je to retorička taktika koinonije, kad govornik navodi protivnika da priča o sebi umjesto da se posveti temi razgovora.
Ne to, pitam te sto želi od mene. Knjige.club
46
Dolly&Laura
Ustao je gubeći polako strpljenje. - Sigurno nisi navratila kako bismo razgovarali o mojoj obitelji. Što se dogodilo? Polako i graciozno ona se uspravila na noge, a onda zakoračila prema njemu naginjući lice kako bi ga pogledala ravno u oči. Njezine su bile tamnije nego što se sjećao, a kapci ukrašeni sjenilom za smoky izgled. - Čak mi nećeš ponuditi ni piće prije odlaska? Posljednji put dao si mi viski. - promrmljala je. - Posljednji put si me zavela i drogirala! Nasmiješila se. - Ali je bilo zabavno, zar ne? Pa, Watte... - Posegnula je prema zalutalom pramenu kako bi mu ga zadjenula za uho, ali je ljutito trznuo glavom; sve se više gubio. - Kad već pitaš, želim da mi nadgledaš neke ljude. - Zaboravi! Rekao sam ti da sam gotov s tim! - Baš šteta jer ja još nisam gotova s tobom. - Više nije bilo razigranosti u njezinu glasu; izgovorila je to ledenim, prijetećim tonom. Oboje su bili svjesni da ga je stjerala u kut. - Koga želiš da pratim? - polako je upitao. - Avery i Rylin, naravno! - I glas joj je iznova živ nuo, kao da joj poigravanje s njim ulijeva snagu. - Kako nijedna ne bi prekršila dogovor pa se slučajno obratila nekome u vezi s tim što se dogodilo one noći!
Primijetio je da nosi iste biserne naušnice kao i posljednji put kad je navratila, a to ga je sjećanje samo još više razjarilo. - Želiš da obje špijuniram i da ti javim ako
primijetim što neobično? Cjelodnevno praćenje dviju meta. To će te koštati! Prasnula je u smijeh. - Watte, naravno da neće! Već ti plaćam svojom šutnjom! Ovaj put Nadia mu nije trebala reći da je bolje da ne reagira. Što god da kaže, samo će se još dublje zakopati. Stoga je nervozno kimnuo prezirući je iz dna duše. - Znaš, Rylin je danas počela pohađati moju školu. - dobacila je i stala kružiti sobom poput grabežljivca otvarajući ladice, navirujući se u njih, zatvarajući ih. - Ostala sam zatečena, a nikako ne volim kad se to dogodi. Plaćam ti kako se takve stvari nikad, ali nikad više ne bi ponovile. - Mislim da smo upravo utvrdili da mi ne plaćaš. – odbrusio je. Zalupila je ladicu i pogledala ga u oči. - Gdje je? To tvoje računalo. Nadia, možeš li se pretvarati da si vanjsko računalo? pomislio je i teatralno pritisnuo dugme na monitoru. - Ovdje. Gle, uključujem ga. Sustav se podiže. - Ne trebaju mi popratni komentari. - odvratila je i sjela na njegov krevet iako joj to nije ponudio. Iznenada je shvatio da je to prvi put da je neka cura na njegovu krevetu.
Naravno, već je bio s mnogima, ali uvijek bi na kraju završio kod njih. Razdraženo je zatresao glavom. Zašto sad još razmišlja i o seksu? - Započnimo s Avery. - Molim? Sada? - Najbolje je odmah krenuti. - veselo je dobacila. - Hajde, uđi joj u sobno računalo! - Ne. - pobunio se. - Isuviše bolno sjećanje? - Nasmijala se, ali u njezinu smijehu nije bilo vedrine. Što se to dogodilo večeras da je završila kod njega? - Dobro, onda njezinu poštu. - Ni to ne može.
Knjige.club
47
Dolly&Laura
- O dragi Bože, daj se makni. - odbrusila je i nestrpljivo ga odgurnula iz stolca. Njihove su se noge dodirnule, a čudesne iskre odmah zafrcale njegovim tijelom. Smjesta se odmaknuo. - Kako utipkavaš komande? - Nagnula se i s očekivanjem zagledala u monitor. - Nadia, pozdravi Ledu. - naložio joj je glasno i sporo. Upotrijebi zvučnike, pomislio je u sebi, ali ona ga je preduhitrila - odlučila se poslužiti svakim zvučnikom u sobi uključujući i one na rabljenom setu za virtualnu stvarnost. - Pozdrav Ledi. - odjeknuo je njezin glas, a on umalo prasnuo u smijeh. Koristila se robotskim, monotonim glasom kao u prastarim znanstvenofantastičnim filmovima.
Leda je gotovo iskočila iz kože. - Drago mi je. - oprezno je odvratila. - Nažalost, meni nije. - Što želiš time reći? - upitala je Leda s osmijehom. Super, daj je sad još malo izazivaj, pomislio je Watt zakolutavši očima. Samo radim što i ti. - Misliš da možeš ucjenjivati Watta jer znaš nešto o njemu? Znaš li uopće što ja znam o tebi? Vidim sve što činiš. - upozorila ju je potrudivši se zazvučati zlokobno.
Leda je ljutito odgurnula stolac, ali Watt je znao da su je Nadijine riječi pošteno stresle. - Čuvajte se! Oboje! - Prebacila je torbu preko ramena i bez riječi izjurila iz sobe.
Pričekao je da se ulazna vrata zatvore, a onda se strovalio na krevet trljajući sljepoočice. Shvativši da još može osjetiti miris njezina parfema, totalno je popizdio. Nadia, najebali smo. - izgovorio je naglas. - Hoće li nas beskonačno ucjenjivati? Nećeš biti siguran dok ne završi u zatvoru, odvratila je, što je i sam znao. - Slažem se. Ali već smo to prošli! Kako da je strpam tamo? Nije bilo toga što već nisu pokušali. Nije postojala snimka na kojoj bi se vidjelo kako gura Eris: na krovu nije bilo kamera niti je to itko snimao svojim kontaktnim lećama, pa čak ni ona, Nadia - koja je sad duboko žalila zbog toga, ali ipak, onda nije mogla predvidjeti ishod. Dovra ga, čak je hakirala satelitske kamere u promjeru od tisuću kilometara, ali nijedna nije ništa uhvatila u mraku. Nažalost, nije bilo načina da dokažu što se zapravo zbilo na krovu, što je značilo da mu preostaje njegova riječ protiv njezine, a ako propjeva, on i Nadia su gotovi! Nadia je utihnula na nekoliko sekunda. - A da snimiš njezino priznanje? - Možemo li govoriti o stvarnim, a ne hipotetskim rješenjima? Čak i da naglas prizna istinu, nema šanse da će to ikad meni reći! - Ne slažem se. - odvratila je smirenim tonom. - Rekla bi ti kad bi ti vjerovala. Na trenutak mu nije bilo jasno što pokušava reći, a kad je napokon shvatio, samo se nasmijao. - Zar moram reprogramirati tvoje logičke funkcije? Zašto bi Leda Cole meni vjerovala ako me više nego očito mrzi? - Samo istražujem sve moguće opcije. Sjeti se, programirao si me kako bih te štitila, a statistika kaže sljedeće: što više vremena provodiš s njom, to je veća šansa da ćeš steći njezino povjerenje. - Statistika je beskorisna ako šanse za uspjeh pritom porastu s 0,000000001 % na 0,000001 %. - Privukao je prekrivač i zažmirio. - Jesi li znala da Rylin pohađa njihovu školu? - upitao je mijenjajući temu. - Jesam. Ali se nikad nisi raspitivao za nju. Knjige.club
48
Dolly&Laura
- Jesi li već hakirala tu njihovu školu? - Nešto mu je najednom sinulo. - Što kažeš na to da se malo poigramo s Ledom - da pridružimo Rylin svakom njezinom predmetu kako je se ne bi mogla riješiti? - Kao da to već nisam napravila. Podcjenjuješ me. - odvratila je Nadia samodopadno.
Watt se nasmiješio u tami. - Što si dulje u mojem mozgu, to se više moja osobnost usađuje u tebe. - zaključio je naglas. - Da. Čak bih se usudila reći da te poznajem bolje nego što poznaješ samog sebe.
E to je već zastrašujuća pomisao, veselo je zaključio. - Nadia? - nadodao je polako tonu ći u san. - Molim te, nemoj se više nikad isključiti kad je Leda u blizini, kakve god ti komande dao u prošlosti. Trebaš mi u njezinoj prisutnosti. - Istina. - složila se.
Knjige.club
49
Dolly&Laura
RYLIN
Rylin je promarširala glavnim školskim hodnikom gledajući preda se kako slučajno ne bi naletjela na Ledu - ili još gore, Corda. Bar je napokon bio petak poslijepodne, kraj naizgled beskonačna prvog tjedna.
Slijedeći upute na tabletu, mimoišla je golem zvonik od pješčanika i blistavu statuu osnivača škole, čija se glava impresivno okretala prateći je u hodu. Skrenula je ulijevo kod sportskog centra prema umjetničkom krilu zgrade i ne obazirući se na gotovo morbidno svetište posvećeno Eris u jednom kutu hodnika, prepuno svijeća i njezinih instafotki, ali i poruka učenika koji je vjerojatno i nisu poznavali. Prošli su je trnci. Možda zato što je vidjela kako umire ili zato što je završila u Berkeleyju zahvaljujući zakladi pokrenutoj njoj u čast i tako joj preuzela mjesto, što je njezin život pretvorilo u bizarnu vrstu živućeg svetišta. Kad je otvorila vrata učionice broj 105, desetak glava naglo se okrenulo prema njoj gotovo sve redom djevojke. Zbunjeno je zastala. - Ovo je holografija? - Prostorija je bila mračna, u njoj sag boje ugljena i ugašeni ekrani. - Je. - dobacila je Leda Cole iz stražnjeg reda. Sjedila je uz jedini slobodan stolac. - Hvala. - Rylin je stegnulo srce dok je zauzimala mjesto pitajući se u što se to uvalila. Izvukla je školski tablet i uključivši funkciju notesa, nažvrljala nekoliko crteža brižno praćena Ledinim pogledom. Naposljetku je i ona izvadila nešto iz svoje torbe - plavi čunjasti prigušivač s ugraviranim kaligrafskim slovima Lux et Veritas. Trebala bih nabaviti jedan takav za Lux, zaključila je Rylin sarkastično. Naravno da je Leda bila jedna od onih koji su još prije
upisa nakupovali dizajnersku opremu u školskoj knjižari. Uključila je prigušivač i ostatak prostorije smjesta je utihnuo: aparatić je iskrivljavao zvučne valove izolirajući njih dvije u balonu ispunjenom tišinom. - U redu. Da čujem sad kako si završila ovdje. - okomila se na nju. - Mislim da smo to već prošle. Sad smo obje u istoj školi. - Osvrni se. Ovdje su samo maturantice. - Leda je naglo ukazala prema drugim curama. - Ovo je najpopularniji izborni predmet u školi s 90 ljudi na listi čekanja. Ja sam se uspjela ubaciti samo zato što uvijek rezerviraju nekoliko mjesta za trećaše, a moj esej na prijavi je bio najbolji. - Grčevito se uhvatila za rub stola kao da bi ga najradije odlomila. - Kako to da si ti ovdje? - Iskreno, nemam pojma. - priznala je Rylin. - Upravo su mi dodijelili holografiju. Pojavila mi se na rasporedu neki dan i eto me! - Gurnula je tablet prema njoj kako bi joj dokazala. Napredna holografija; predavač Xiayne Radimajdi. - Watt. - promrmljala je Leda u bradu gotovo kao da psuje. - Molim? - Rylin se učinilo da je krivo načula. Nije li to ime onog dečka s krova, koji je s njima bio na policiji te noći? Leda je uzdahnula. - Zaboravi. Samo mi nemoj raditi probleme, jasno? Namjeravam
se domoći preporuke. - Za Yale? - Rylin je kiselo odvratila bacajući pogled na prigušivač.
Knjige.club
50
Dolly&Laura
- Shane je završio Yale. - odbrusila je Leda. Kako ju je Rylin zbunjeno pogledala, uzdahnula je i objasnila. - Xiayne Radimajdi. Čovjek koji drži ovaj predmet! Njegovo ti ime piše na tabletu! - Oštro je pokucala o dokaz i pogledala je s nevjericom. - Aha... - Rylin nije shvatila da govori o predavaču. Baš se pitala kako se izgovara njegovo ime. - Tko je on? - Filmski redatelj koji je osvojio tri Oscara. - Leda je uskliknula, na što se Rylin upitno zablejala u ostatak nju. - Nisi gledala Metropolis? Pusta neba? Upravo su zato predavanja samo petkom - jer tjedna radi! Rylin je slegnula ramenima. - Posljednji holofilm koji sam gledala bio je neki crtić. Ali ta dva naslova mi ionako zvuče deprimirajuće. - O Bože! Koja šteta protratiti holografiju na tebe! - Leda je ubacila prigušivač u torbu okrećući joj leđa u trenutku kad su se vrata otvorila. Svi u prostoriji s iščekivanjem su se nagnuli. I tad je Rylin shvatila zašto holografiju slušaju uglavnom cure. U prostoriju je ušao tip kakvog u životu nije vidjela. Bio je visok, ne i bitno stariji od njih - vjerojatno je tek zašao u dvadesete - s tamnomaslinastom puti i tamnom kovrčavom kosom. Za razliku od drugih profesora, koji su redom nosili kravate i sakoe, odjenuo se protivno pravilima i na sebi imao tanku bijelu majicu kratkih rukava, jaknu sa zatvaračimai pripijene traperice. Rylin se osvrnula i zamijetila da njih dvije jedine nisu na rubu nesvjestice. - Isprika što kasnim. Upravo sam došao Hyperloopom iz Londona. - obznanio je. Kao što već znate, tamo sam započeo sa snimanjem novog filma. - Onog s kraljevskom tematikom? - uskliknula je cura iz prvog reda. Pogledao ju je, na što se promeškoljila, ali joj se odmah i vragolasto nasmiješio pa je odahnula. - Ne bih smio išta reći, ali, da, tiče se zadnje engleske kraljice. Malo romantičnija temaod onih na koje sam navikao. - Ta je vijest pobudila nekoliko šokiranih uzdisaja i začuđenih “ohhh”. - No, Livya, s obzirom na to da si se tako spremno uključila, možeš li reći što smo spomenuli na zadnjem satu razgovarajući o sir Jaredu Sunu? Livya se odmah isprsila. - Sir Jared je patentirao refraktivnu tehnologiju koja
omogućava hologramima iluziju njegove prisutnosti.da pokret savršeno usklade s okom promatrača stvarajući tako Vrata su se ponovo otvorila i poznata silueta pojavila na pragu. Rylin je instinktivno utonula u sjedalo poželjevši da je nema - da je nestala duboko u kompleksnom mehanizmu međuprostornerazine i donjeg kata, da je potonula sve do samog tla zatrpanog smećem i tko zna čime - ma, da je propala u zemlju! - Gospodine Andertone, - Xiayne je veselo dobacio, ali ne djelujući zatečeno - kasniš. Opet. - Zadržali su me. - odgovorio je Cord ne ispričavši se. Xiayne se osvrnuo po prostoriji kao da pokušava utvrditi zašto nigdje nema slobodnog mjesta. I tad je iznenađeno uočio nju. Nije joj rekao da ustane niti je natjerao na ono grozno predstavljanje ostatku razreda, a na čemu su ostali profesori inzistirali. Što ako to ipak učini? Pred Cordom? Ali ostala je šokirana kad joj je umjesto toga namignuo. Gotovo konspirativno. - Dakle, gospodine Andertone, čini se da ti je potreban stolac. - Pritisnuo je dugme i stol se izdigao iz poda tik ispred nje.
Knjige.club
51
Dolly&Laura
Cord nije ni pogledao prema njoj zauzimajući mjesto. S amo je napetost u njegovu držanju odavala što misli o njezinoj prisutnosti. Još se više uvukla u stolac. - Kako smo raspravljali prošli tjedan, - nastavio je Xiayne kao da se ništa nije dogodilo - okolina je aspekt koji se najlakše može rekreirati u hologramskom obliku jer je, naravno, stabilna. Daleko je teže dočarati nešto živuće. Zašto je tomu tako? - Pucnuo je prstima i na stol je skočila mačka. Rylinmonitoru, samo štoštonije uskliknula. se nagledala holograma: što na kućnom reklama koje bi Već izronile kad god bisvakojakih pošla u kupovinu, ali u pitanju su bili glasni i bljeskavi hologrami niske rezolucije, a ta mačka na stolu doimala se drukčijom. Osim što su se mogle vidjeti i najmanje pojedinosti, njezino kretanje bilo je realistično zahvaljujući nebrojenim sitnim pokretima - lijeno mahanje repom, lagano podizanje prsa sa svakim udahom, izazovno treptanje očiju. Skočila je na Livyjin stol u prvom redu, na što je ova nevoljko zacičala. - Pokret. nastavio je Xiayne ne obazirući se na sporadičan smijeh. - Kretanje živog bića mora se savršeno prikazati svakom promatraču, gdje god se on nalazio u odnosu na hologram. Upravo zato sir Jareda zovu ocem moderne holografije!
Nastavio je još neko vrijeme raspredajući o svjetlosti i udaljenosti, o računicama koje je potrebno odraditi kako bi se nešto doimalo većim promatraču na manjoj udaljenosti i manjim promatraču na većoj udaljenosti. Rylin trudila pratiti govori, ali teško truditi kakošto se se fokusirala od Cordove tamne kose i morala se se svojski ne bi zapiljila u nju. Dvaput je uhvatila Ledu kako je gleda postrance. Ništa joj nije moglo promaknuti.
Kad je zvono naposljetku najavilo kraj sata, Xiayne se na brzinu prebacio na nešto posve drugo. - Ne zaboravite da sljedeći projekt radite u paru i da ga trebate dovršiti za samo dva tjedna! Dakle, pronađite partnera ako već niste!
U prostoriji je zabrujalo kako su se svi počeli sparivati, a Rylin se prepala da će još završiti s Cordom. Sjetila se kako ju je zadnji put pogledao - bijesno i povrijeđeno. Ni po d razno se ne smije spariti s njim!
Kako je sve veća buka vladala prostorijom, tako je bila pod sve većim pritiskom. Gotovo joj se već vrtjelo pred očima. I tad se odlučila za jedino moguće rješenje. - Može? - Okrenula se prema Ledi. Ova je zatreptala s nevjericom. - Šališ se.
Rylin se usiljeno nasmiješila. Imala je predosjećaj da će to požaliti. - Zašto ne? Leda je pogledala prema Cordu i ponovo prema njoj. - Neka ti bude. - naposljetku je
odvratila i čak je na sekundu pogledala s poštovanjem. - Samo ne očekuj da ću sama odraditi sav posao!
Ustala je i pokupila stvari prije nego što joj je stigla odgovoriti. Odahnuvši u sebi, Rylin se uputila prema katedri. Napokon bi se mogla predstaviti profesoru i upitati ga o
kakvu je to projektu riječ. - Profesore Radimajdi... - Cord je uto napuštao učionicu. Nagađala je da se spario s nekom maturanticom. Tako je najbolje, rekla si je. Tako se bar neće osramotiti. - Od
danas slušam vaš predmet. Možete li mi reći o kakvom je to projektu riječ? - Rylin, zar ne? - Čudno je izgovorio njezino ime, kao da je u pitanju strana riječ za nešto slasno i zločesto, na što su je prošli trnci. - Kako sam rekao ostalim učenicama, reći ću i tebi. Molim te da me zoveš Xiayne!
Knjige.club
52
Dolly&Laura
- U redu. - Nije znala što drugo reći. Pokazao je prema stolcu ispred katedre. Sjela je nezgrapno podigavši torbu u krilo. - Oprosti, ovdje mi je uvijek tako vruće. - promrmljao je i, povukavši zatvarač, skinuo crnu jaknu.
Kimnula je s razumijevanjem i zapanjeno razrogačila oči ugledavši njegove ruke. Svaki centimetar kože bio je prekriven tintovažom - prekrasnim apstraktnim oblicima u lepezi boja. Skupljale su sekaleidoskopu poput tkanine preko bicepsa, motale niz zapanjujućoj mišićave ruke i završavale u vizualnom na zapešćima. Uhvatila se kako bulji u njih prateći kako se savijaju i izravnavaju, kako mijenjaju oblik u iščekivanju svakog pokreta. U pitanju je bila vrsta tintovaže koja je zadirala duboko u živac: djelići mikropigmenta ubrizgavali su se u kožu fibromlaznicom i zatim prekrivali astrocitima, koji su pak ulazili duboko u tkivo nepovratno se lijepeći za živčane stanice i tako im omogućavajući da se mijenjaju s najmanjim pokretom. Daleko najbolnija i najopakija vrsta tintovaže! Kad se nagnuo prema njoj, ugledala je i početak vratne tintovaže koja je nestajal a za ovratnikom majice. I zarumenjela se zamišljajući što tek ima na prsima. - Sam si ih dizajnirao? - odvažila se upitati. - Ah, ima tome već godina. - vedro je dobacio. - U Crnom lotusu. Kao što
pretpostavljaš, škola nije previše oduševljena pa se trudim na nastavi uvijek imati duge rukave. - U Crnom lotusu? - ponovila je. - Ne misliš valjda na onaj salon na 35. katu? Navratila je tamo s prijateljicama prije nekoliko godina, dok je mama još bila živa, kako bi joj na leđima tetovirali ptičicu, ali u razini pojasa traperica, gdje je nije mogl a otkriti. Iako je bilo užasno bolno, isplatilo se - ptica je predivno reagirala na njezine pokrete mlatarajući krilcima dok je hodala, naginjući glavu ispod krila dok bi spavala. Xiayne je začuđeno zatreptao. - Znaš za njega? Iznenada je požalila što na sebi nema duksicu i tenisice umjesto te uštirkane uniforme i suknje. Htjela se osjećati prirodnije. - Živim na 32. katu. Ovdje sam zahvaljujući stipendiji. - Nagrada Eris Dodd-Radson. - Dobro, jasno mi je, okej? - Odbrusila je - i lecnula se. - Oprosti... - zamucala je. - Svi mi to ponavljaju cijeli tjedan, kao da sam nekakav bolestan podsjetnik na nju. Već mi je dovoljno neugodno što sam tu zato što je umrla. Ali to ne znači da sam kao neka... progutala je slinu - njezina zamjena.
Čudno ju je pogledao. Primijetila je da su mu oči svjetlije nego što joj se isprva učinilo; bile su tamnosivo-zelene, u potpunom kontrastu s njegovom glatkom tamnom puti. - Razumijem. Sigurno ti nije lako. - Nasmiješio se. - Ali moram priznati da mi je izuzetno drago što ću poučavati nekog tko se toliko razlikuje. Pravo osvježenje! Gotovo pa se osjećam nostalgično! Bila je i polaskana i zbunjena. - Kako to misliš? - Ti si iz mojeg bivšeg kvarta. Ja sam pohađao P. S. 1073. - Suparničku školu! - Prasnula je u smijeh. Uopće to nije očekivala čuti. Prvi put otkako je u ponedjeljak krenula u školu, imala je osjećaj da se ne mora dokazivati. - I što kažeš na Berkeley? - upitao je kao da zna što joj se mota glavom. - Pa... prilagođavam se. - priznala je.
Knjige.club
53
Dolly&Laura
Kimnuo je. - Ima svoje prednosti i mane, kao i većina toga u životu. Ali mislim da ćeš nakon nekog vremena shvatiti da prednosti nadmašuju nedostatke. - Iako je bila drukčijeg mišljenja, nije se htjela pobuniti, a i već je posezao prema kutnom ormariću. Jesi li se već služila videokamerom? - upitao je izvlačeći blistavu srebrnu sferu veličine grozda. - Ne. - Niti ju je ikad prije imala prilike vidjeti. nekoliko centimetara iznad Rastvorio rukujei lagano podigao, napašto zalebdjela zavrtjela. - Ovo je videokamera od njegova dlana. je Zatim zavrtiojekažiprstom sejei ona 360 stupnjeva, opremljena moćnim prostornim procesorima i mikroračunalom. objasnio je. - Drugim riječima, snima u svim smjerovima, kako god se promatrač okretao. - Znači, dovoljno ju je uključiti i počet će snimati interaktivni holofilm? - Uopće nije zvučalo komplicirano. - Nije lako kako se čini. - Shvatio je što ga pita. - Zahtijeva određeno umijeće potrebno je postaviti scenu, provjeriti je li savršena iz svih kutova i onda se povući prije samog snimanja. Osim ako se ne odlučiš izrezati u postprodukciji. - To je izvedivo? - Naravno. Kad uđeš u štos, moći ćeš i različite snimke montirati u jednu. Tako sam dobio ponoćni izlazak sunca u Metropolisu. Onaj koji Gloria gleda s krova na kraju filma? - Lagano je uzdahnuo. - Dobio sam ga spajajući otprilike tristo snimki, piksel po piksel. Trebala su mi dva prokleta mjeseca za to!
- Razumijem. - prošaptala je ne znajući uopće o kojoj sceni govori. - Dakle, što točno trebamo snimiti za taj projekt? - Nešto zanimljivo. - Zgrabio je kameru i ponudio joj je na dlanu. - Iznenadi me, Rylin!
Možda i hoću, ushićeno je pomislila.
Knjige.club
54
Dolly&Laura
CALLIOPE
- Znači, ovo je tisućiti kat! - Znam. - Elise je odvratila jednako zatečena. - Očekivala sam više dijamanata.
Obje su netom ušle u dnevnu sobu došavši privatnim dizalom u pratnji pravog pravcatog liftboja - sigurno to radi samo kad se održavaju zabave, Calliope je zaključila; ne radi to valjda cijelo vrijeme! Odmahnula je glavom i sarkastično dobacila: - U pitanju je koktel-zabava, mama, a ne kakva gala svečanost. Dijamanti uopće ne bi bili prikladni večeras. - Nikad ne znaš. - odvratila je Elise posegnuvši u torbicu kako bi golemu dijamantnu narukvicu zamijenila diskretnijom zlatnom. Uvijek je na putovanja nosila različite vrste nakita, još otkako su se jednom prilikom u Parizu previše nakinđurile za neku zabavu. Ali nije nedostatak karata ponukao Calliope na taj komentar. Jednostavno je
očekivala da će penthaus Tornja biti nekako... pa bogatiji. Izuzmu li se blagdanski vjenčići i blistava svjetalca kojima je prostorija bila okićena, krupne božićne zvijezde i to golemo božićno drvce koje je zauzimalo cijeli jedan kut, tisućiti kat uopće se nije razlikovao od skupocjenih stanova kojih se već nagledala u životu. Samo još jedna soba pretrpana uštogljenim starinama, kristalnim svijećnjacima i zagasitim tapetama; iste dizajnerske štikle gacale su po istim sagovima svugdje u svijetu. I u čemu je fora sa svim tim zrcalima? Naravno da je inače uživala u svojem odrazu kao i svaka druga cura, ali na toj visini ipak joj nije bilo stalo do vlastita izgleda. Čeznula je gledati van - u svijet, svjetla, zvijezde. Prokleto je sramotno imati najbolji pogled na svijetu, a zidove prekriti zrcalima i brokatnim zavjesama! - Idem u izviđanje. Zaželi mi sreću. - dobacila je Elise nestrpljivo promotrivši uzvanike. - Ne treba ti. Ali sretno!
Calliope je gledala kako prolazi prostorijom s gotovo divljačkim žarom, pažljivo odmjeravajući potencijalne mete, zaustavljajući se kako bi s nekima razmijenila pokoju riječ, odbacujući ih i nastavljajući dalje. Bila je u potrazi za savršenom žrtvom: dovoljno bogatom da se isplati truda, ali opet ne toliko bogatom da je izvan dosega. I, naravno, dovoljno glupom da nasjedne na njezine izmišljotine.
U takvim trenutcima Calliope ju je obožavala gledati na djelu. Svaki je njezin pokret bio promišljen - taj smijeh, to zabacivanje raskuštrane kose - i privlačila je poglede poput magneta. Kad se napokon upustila u razgovor s nekolicinom uzvanika, Calliope se povukla sa strane. Iz iskustva je znala da je najbolje odvojiti se kako bi mogla proučiti kompleksnost svake skupine, sve silnice privlačnosti, sve saveze, sve drame. Uostalom, nikad se ne zna
tko bi se sve mogao pojaviti kad se čovjek udalji od akcije i učini malo pristupačnijom. Gotovo je odmah ugledala Avery kako se probija kroz gomilu gotovo kao da je obasjana vlastitim reflektorom: njezino je besprijekorno lice blistalo, a jagodične kosti boje bjelokosti i jarko plave oči posebno su dolazile do izražaja. Bila bi joj zavidna na toj ljepoti da nije bila uvjerena u vlastiti šarm - koji je definitivno bio drukčije vrste, ali jednako djelotvoran.
Knjige.club
55
Dolly&Laura
Krenula je prema njoj kako bi joj zahvalila na pozivu i najednom stala primijetivši da se rastopila od ljubavi ugledavši nekog na suprotnoj strani prostorije. Uhvativši je u tako osobnom i dragocjenom trenutku, Calliope je radoznalo pogledala u istom smjeru
pitajući se tko zaslužuje takvu njezinu privrženost. Ali od komešanja silnih gostiju nije uspjela nikoga locirati.
Oštar kašalj uto je odjeknuo prostorijom i usprkos kakofoniji usklika i pozdrava, odrješitih poslovnih razgovora, nježnog i ležernog koketiranja, podrhtavanja čaša za koktele i svirke gudačkog kvarteta u kutu, probio se u njezinu svijest poput elektrošoka. Reagirala je na njega instinktivni] e nego na vlastito ime, bilo ono pravo ili lažno. Njime je Elise zahtijevala da joj uskoči u pomoć. Iz tih stopa. Bar je zgodan, pomisl ila je zatekavši je u razgovoru s postarijim gospodinom. Imao je isklesane crte lica i kratko ošišanu sijedu kosu, što mu je davalo notu otmjenosti, a njegovo obično tamno odijelo činilo manje uštogljenim. Elise se smijala na neku šalu koju je netom ispričao i u toj jarko zelenoj haljini i s tim očaravajućim osmijehom, izgledala je egzotično i uzbudljivo. Calliope ju je odmah zamislila kako izbacuje kandže spremajući se baciti na plijen. - Dobra večer. - ljubazno je pozdravila prilazeći. Bilo je to najsigurnije jer zapravo nikad nije znala koju joj je ulogu majka dodijelila dok joj to ne bi dala na znanje. - Dušo, - uskliknula ovo je Nadav Mizrahi. kojim je razgovarala. - Nadave, ovo je moja kći! je Elise okrećući se prema muškarcu s - Calliope Brown. Drago mi je. - Zakoračila je kako bi se rukovala. Bilo joj je drago što opet glumi kćer jer joj je to bilo najzabavnije. Ponekad ju je, doduše, znala predstaviti kao nećakinju ili prijateljicu - ili još gore, kao nekoga tko s njom nije ni u kakvom srodstvu, primjerice kao novu tajnicu u žrtvinom uredu ili sobaricu. Iako je inzistirala da upravo ona bira uloge ovisno o procjeni
situacije, Calliope je nagađala da neke bira samo zato što se ne želi osjećati staro i priznati da joj je majka. Međutim, uopće nije bila stara. Dovraga, bilo joj je svega devetnaest kad je ostala trudna, a to znači da je bila mrvicu starija od nje. Što je bila poprilično šokantna činjenica. - Imam kćer tvojih godina. Zove se Livya. - odvratio je Nadav ljubazno se nasmiješivši. Znači, u tome je stvar! - Gospodin Mizrahi se bavi kibernetikom. Tek se nedavno preselio iz Tel Aviva u New York. - nadodala je Elise.
Upravo zato se i obrušila na njega poput orla. Bila je u stanju nanjušiti svježu krv na kilometre. Naime, pridošlice su uvijek bili povjerljiviji prema strancima jer je njima svatko bio stranac. Daleko su rjeđe primjećivali pogrešne korake. Mimoišao ih je lebdeći pladanj noseći kristalne čaše za šampanjac s ružičastom pjenušavom tekućinom. Spretno je zgrabila tri. - Gospodine Mizrahi, - odvratila je predajući mu piće - nisam baš upoznata s kibernetikom. Možete li mi u osnovnim crtama objasniti o čemu je riječ? - Dakle, kibernetika se definira kaojednostavne znanost podsustava obrasce... kod ljudi i strojeva, ali ja radim u odjelu koji pokušava replicirati Iako je s osmijehom pratila njegov monolog, zapravo se posve isključila. Bilo je dovoljno žrtvi dati priliku da se razmeće, da se posluži stručnom terminologijom i odmah će se otvoriti. Na kraju krajeva, svatko najviše voli pričati o sebi. Knjige.club
56
Dolly&Laura
- A kako vam se sviđa u New Yorku? - upitala je tijekom stanke i ispila gutljaj pića. Na rubu čaše bilo je kristalića šećera, a na dnu jarko crvenih sjemenki šipka. I tako su ona i njezina majka polako uspostavile dobro poznat i uvježban ritam. Koketirale su, podbadale, postavljale pitanja i nitko osim Calliope nije ni naslućivao kakva se bezobzirnost skriva u pozadini svega toga. Eliseine svjetlozelene oči što, naravno, nije bila njihova izvorna boja - rijetko su se kad odvajale od Mizrahijevih, čak i kad bi okrenuo glavu. Sve se svodi na pogled, Calliope se sjetila njezine prve lekcije iz zavođenja. Zagledaj im se u oči kako više ne bi mogli pogledati u stranu. I tad je odjednom načula poznat glas iza sebe. Gotovo neprimjetnom kretnjom dala je majci na znanje da ih napušta i polako se okrenula kako bi dobila na vremenu prije nego što je prepozna. Prošlo je svega pet mjeseci, ali djelovao je starije i nekako iskusnije. Više nije bilo bradice, a oči su mu sad bile nekako staklaste. Nikad ga još n ije vidjela u odijelu.
Pred njom se nalazio jedan jedini mladić koji ju je uspio nasamariti. Tu, na drugom kraju svijeta.
I tad je i on nju prepoznao. I ostao je jednako zatečen. - Calliope? - Travise? - Iako je nagađala da mu to nije pravo ime, tako joj se predstavio ljetos. S druge strane, ni ona zapravo nije bila Calliope. Hvala Bogu da se u zadnje vrijeme tako često služila tim pseudonimom!
Lecnuo se i okrenuo kao da provjerava je li je itko još čuo. - Zapravo se zovem Atlas. Nisam ti baš bio iskren ljetos. - Slagao si? - uvrijeđeno je odvratila iako mu to, naravno, uopće nije zamjerala. U najmanju je ruku bila zaintrigirana. - Duga priča, ali, Calliope... - Iznenada je s nelagodom prošao rukom kroz kosu. - Što radiš ovdje? Ispila je zadnji gutljaj šampanjca od nara i odložila praznu čašu na pladanj u prolazu. - Trenutačno sam na zabavi. - dobacila je. - A ti? - Ja živim ovdje.
Sranje. Koje sranje! Iako se dičila svojom pripravnošću na sve, trebalo joj je nekoliko
sekunda da prihvati nenadani obrat. Zna či, mladić kojeg je upoznala ljetos i s kojim se vucarala Afrikom poput nomada zapravo je jedan od Fullera i pritom nije samo bogat njegovi su živjeli u samoj stratosferi bogatstva, tolikovisoko da su imali vlastiti
poštanski broj. Doslovce. Naravno da je to mogla okrenuti u svoju korist! Nije još točno znala kako, ali bila je uvjerena da će doći u priliku ostaviti ga bogatija nego što je bila kad ga je upoznala. - Sve to vrijeme smo se cjenkali za pivo, a ti živiš ovdje? - Nasmijala se. I on se nasmijao odmahujući glavom. - Bože, uopće se nisi promijenila! Ali što radiš u New Yorku? - ponovio je. - Ti prvo reci zašto si krio tko si pa ću ti ja reći kako sam završila ovdje. - odbrusila je pokušavši se sjetiti što mu je točno rekla za sebe. Nasmiješila se - bio je to njezin
najljepši osmijeh, onaj koji je čuvala za posebne prilike i koji bi svojim blještavilom toliko zaslijepio druge da bi morali pogledati u stranu. Ne i on. Upravo ga se zato još više htjela dočepati. Ruku na srce, žudjela je za njim otkak o ga je ugledala. Knjige.club
57
Dolly&Laura
Stajala je u čekaonici British Aira u zračnoj luci Nairobija pokušavajući odlučiti kamo dalje kad ju je mimoišao noseći preko ramena nekakav ofucan ruksak. Oslonila se na instinkt - izbrušen do savršenstva zahvaljujući višegodišnjoj praks i - koji joj je rekao da iz tih stopa krene za njim i tako ga je slijedila do kolibe, gdje se prijavio za posao sobara. Uzeli su ga na licu mjesta. Nastavila ga je pratiti. NaravnoNagađala da je bio meta iako je nosio kaki uniformu, pozdravljao i pomagao im s prtljagom. je da potječe iz imućne obitelji. Vidjelo se to ugoste njegovu blistavom osmijehu, u držanju glave, u tome kako je promatrao druge, nekako ležerno i samopouzdano, a opet ne pretjerano s visoka. Samo nije znala koliko je zapravo bogat. Tog se vikenda pojavila na zabavi koju su organizirali zaposlenici. Bila je odjevena u
grimiznu svilenu haljinu, koja se spuštala do poda pripijajući joj se za bokove i prsa. Odlučila je preskočiti donje rublje, što je haljina lijepo naglasila. Ali kako je njezina mama uvijek govorila, čovjek samo jednom ima priliku baciti mamac! Tulum se zapravo održavao daleko iza safari -kolibe, odnosno iza golema spremišta s lebdjelicama od pleksiglasa za safari. Nije očekivala vidjeti toliko ljudi: desetci mladih i zgodnih zaposlenika okupili su se oko lažnog krijesa - hologramske vatre koja je zračila pravom pravcatom toplinom - i svi su plesali i smijali se i ispijali jarko limunastu ne tekućinu. je preuzela šalicu leđima o stup ograde. Njezine se, izuče a onda oči odmahBez su riječi ga pronašle. Stajao je iunaslonila društvu se nekolicine prijatelja smijući podigao glavu i zapazio je.
Iako joj je nekolicina pokušala prići, mahnula je otpilivši ih i prekrižila duge noge kako bi bolje razotkrila procijep na haljini. Nikad nije poduzimala prvi korak, bar ne kad su muški bili u pitanju. Naučila je da brže nasjedaju na romansu kad joj sami priđu. - Nećeš plesati? - upitao je kad je naposljetku prišao. Zvučao je poput Amerikanca. Odlično! Iako je ona mogla proći za bilo koga, najradije se uvijek pretvarala da je iz Londona, a mladi Ameri redovito su bili opčinjeni njezinim seksi britanskim izgovorom. - Ne s onima koji su me dosad upitali. - odgovorila je podižući obrvu. - Onda zapleši sa mnom. - I opet je na vidjelo izbila ta ležerna samouvjerenost začinjena notom odvažnosti. Bilo je očito da nije na svome, da pokušava pobjeći pred nečim - nečim užasnim što je možda počinio ili možda vezom koja je loše skončala. Bilo joj je to poznato; i sama je bježala od jedne svoje pogreške. Dopustila mu je da je povede i udaljili su se od krijesa. Male zvonolike naušnice koje je kupila na sajmištu tog jutra zveckalesu sa svakim njezinim korakom. Glazba je odjekivala iz zvučnika; instrumentalna i divlja, a bubnjanje se neumoljivo probijalo kroz nju. - Zovem se Calliope. - dobacila je odlučivši se napokon za ime. Bilo joj je među omiljenima još otkako ga je otkrila u jednoj staromodnoj drami; uostalom, smatrala je da joj donosi sreću. Sjene holovatre plesale su po njegovu licu. Imao je izražene jagodične kosti i visoko čelo, a kako je potamnio na suncu, zaradio je i pjegice. - Travis... - Ali nije joj zvučalo iskreno. Bilo je očito da nije vješt u laganju. Za razliku od nje, koja je to činila toliko dugo da se praktički više i nije sjećala kako izgleda govoriti istinu. - Drago mi je. Kad se tulum priveo kraju, nije ju pozvao k sebi. I z ačudo, čak joj je bilo drago da je tako. No, dok su se pozdravljali, shvatila je da je njezina majka imala potpuno pravo
tvrdeći da je lakše nasamariti ružne muškarce. Bio je toliko privlačan da se bojala da će je to koštati. Knjige.club
58
Dolly&Laura
Dok ga je odmjeravala - jedinog mladića kojeg nije uspjela upecati, pa čak ni poljubiti - znala je da izaziva sudbinu.
Bio je toliko privlačan da se bojala da će je Nije mogla predvidjeti što će učiniti i upravo je zato predstavljao opasnost, a njih dvije nikako nisu voljele išta nepoznato. Uvijek su radije imale kontrolu nad situacijom. Gotovo je prkosno zabacila glavu. Jednom se već opekla, ali sad je bila pametnija. I odlučnija. Nije bilo tog mladića kojeg se nije mogla domoći kad si to zacrta. Ni on nije imao šanse.
Knjige.club
59
Dolly&Laura
AVERY - Pjenušavi koktel, molim vas. - Avery je dobacila, a donji tileni dio njezine haljine od zlatnog lamea - haljine na kojoj je njezina mama inzistirala “radi blagdanskog ugođaja” lagano je zašuškao kad je prišla šanku.
Pipničar je potapšao visoki cilindrični kup na šanku koji se smjesta preobrazio u okrugli vrč, a njegovi kristali stali se kretati u programiranim obrascima. Potom ga je zgrabio za ručku i natočio joj piće dodajući blagdansku grančicu božikovine kako bi upotpunio efekt.
Zidovi njihova stana bili su ukrašeni jarko zelenim girlandama i zlatnim treperavim svjetalcima. S obiju strana prostorije izdizali su se šankovi u obliku šatora, a uz njih se nalazili minijaturni sobovi zavezani za prave saonice golemim vrpcama. Zahvaljujući holorenderima, činilo se da se strop pretvara u golemo snježno nebo. Stan je bio krcat kao nikad prije - na svakom koraku bilo je elegantno odjevenih muškaraca i žena koji su ispijali koktele smijući se hologramskom snijegu. Avery se nadala da su došli kako bi čuli za toranj u Dubaiju, a ne iz bolesne znatiželje da saznaju kako je i što se točno dogodilo na tisućitom katu one noći kad je Eris poginula. Njezin je otac svake godine priređivao božićnu zabavu u ime tvrtke kako bi se umilio dioničarima i najvećim klijentima i kako bi se, naravno, pohvalio svojim postignućima. Svakog prosinca, još otkako su bili djeca, od njih dvoje očekivalo se da prisustvuju, da budu šarmantni i da izg ledaju besprijekorno. To se nije promijenilo ni u starijoj dobi; štoviše, sad su bili izloženi još većem pritisku. Nekoć su ona i Eris, dok su još bile u osnovnoj, bile glavne za nepodopštine. Krale bi torte sa stola s desertima i slušale raskošno odjevene goste kako se trude međusobno impresionirati. Eris je čak znala izmišljati razgovore koje nisu mogle čuti. Karikirajući glasove i naglaske, izvodila bi presmiješne dijaloge u kojima bi dolazilo do razotkrivanja tajni, ljubavničkih svađa i ponovnog okupljanja obitelji. “Gledaš previše smeća”, Avery bi joj rekla prigušeno se smijući. To joj je bila gotovo pa najdraža njezina osobina: ta njezina luda mašta koja nije poznavala granice. Najednom je osjetila kako je netko promatra. Podigla je glavu i ugledala Caroline Dodd-Radson - odnosno, Caroline Dodd, podsjetila se, jer se u međuvremenu razvela. Erisina mama bila je uobičajeno prekrasna u žakarnoj haljini na sitotisak i s bogatom slojevitim donjim dijelom. Ali svjetlost lebdeći h fenjera isticala je srebrne vlasi u njezinoj kosi koja je bila iste odvažne, crveno-zlaćane nijanse poput Erisine; Avery je primijetila nove bore na njezinu licu. I tugu u njezinu pogledu.
Iako se nije smatrala kukavicom, u tom se trenutku poželjela okrenuti i nestati samo kako je ne bi morala gledati u oči znajući da je dopustila da joj kći pogine. Bez obzira na konačni ishod te noći, Eris je umrla u njezinu stanu. Ona je otvorila krovna vratašca i omogućila da dođe do najgoreg; i sad mora živjeti s posljedicama svojeg postupka do kraja života! Bez riječi je kimnula. Bio je to znak kajanja i tuge. Erisina je mama nagnula glavu kao da joj želi reći da zna što nosi u srcu i da je razumije. - Je li to Caroline Dodd? Nije li njezina kći poginula u ovom stanu? - Netko je dobacio iza Averynih leđa. Skupina starijih žena opako je pogledavala prema Erisinoj mami, kao da uopće nisu svjesne da se i ona nalazi u blizini, skamenjena od boli. Knjige.club
60
Dolly&Laura
- Kako šokantno. - dobacila je jedna druga, potpuno ravnodušnim i ujednačenim tonom, kako to ljudi čine kad ih šokantne stvari zapravo uopće ne diraju. Avery je još više stegnula čašu s pjenušavim ružičastim koktelom i povukla se prema knjižnici, daleko od te bučne prostorije, zlobnih i uvježbanih glasina i upitnog pogleda Erisine mame.
Ali u knjižnici je zatekla jedno drugo lice, što i nije trebalo biti iznenađenje s obzirom na jetos Atlasom da ju jei više sama pozvala. Bila je to Calliope. U haljini duboka izreza razgovarala nego očito koketirala. - Calliope! Baš mi je drago da si došla. - prekinula ju je p rilazeći im. - Vidim da si već upoznala mojeg brata. - nadodala je i naposljetku se okrenula prema mladiću kojeg nije mogla izbiti iz glave.
Još od onog bliskog susreta s tatom trudili su se izbjegavati jedno drugo kad god bi bili u stanu. Nije ga vidjela gotovo cijeli tjedan i sad je drage volje upijala njegovo lice
znajući da je zločesto od nje što tako uživa u zabranjenom voću. Bio je zgodan kao inače, u odijelu i kravati mornarske boje, kose začešljane na stranu. Primijetila je i da se obrijao, a kad god bi to učinio, djelovao je nekako mlađe, gotovo ranjivo. Pokušala se oglušiti o vlastito srce koje je tuklo u njegovoj blizini, ali njezino tijelo zagrijalo se za nekoliko stupnjeva već od same spoznaje da je toliko blizu da ga može dotaknuti. - Ah, već si upoznala Avery? - Okrenuo se prema Calliope, koja je zabacila glavu i nasmijala se kao da ne može vjerovati koliko ima sreće. Iako je njezin smijeh bio grlen i senzualan, Avery se nije učinio iskrenim. - Nekidan smo zajedno bile u kozmetičkom salonu. - odvratila je i Avery je odmah uočila koliko je vješta s riječima sročivši odgovor tako da ispadne kako su isplanirale zajednički odlazak, a ne što se uistinu dogodilo, odnosno, da se tog poslijepodneva jednostavno prikrpala njoj i njezinim prijateljicama. - Ona me i pozvala na zabavu. Calliope se okrenula prema Atlasu samouvjereno držeći ruku na boku. - Užasan si! Nisi mi rekao ni da imaš sestru! Tek tad je Avery postala svjesna koliko je Calliope zapravo prekrasna, sva mirisna i svjetlucava, s oblinama na pravim mjestima, blistavih očiju i glatke potamnjele puti. I
tako je ležerno razgovarala s njim, gotovo kao da ga poznaje. Avery je imala predosjećaj da joj je nešto promaknulo. Pogledala je jedno, pa drugo. - Oprostite, ali vas se dvoje već poznajete? - Callie i ja smo se upoznali u svibnju na safariju u Tanzaniji. - Pokušao je presresti njezin pogled očajnički joj želeći nešto poručiti. - Zovem se Calliope. Bar ti znaš koliko mrzim nadimke! Iako, Avery... - oborila je glas želeći ostaviti dojam prisnosti - trebala bi znati da se ovaj ovdje James Bond služio lažnim imenom! Kako tajanstveno, Travise! Kao da bi te itko tražio od Tanzanije do Patagonije. - Opet se nasmijala, ali Avery joj se nije pridružila. Patagonije? Znala je da je Atlas iz Afrike otputov ao u Južnu Ameriku, ali uvijek je smatrala da je putovao sam. Možda je pogrešno čula. Dok je pokušavala povezati konce, glas njihova oca odjeknuo je prostorijom. - Dobra večer svima. - začulo se preko minijaturnih zvučnika koji su lebdjeli zrakom. - Dobro došli na dvadeset šestu božićnu zabavu tvrtke Fuller Investments! Elizabeth i ja presretni smo što ste naš dom počastili svojom prisutnošću! - Uslijedio je uljudan pljesak. Njihova majka, odjevena u crnu koktel-haljinu s elegantnim puf-rukavima, nasmiješila se i mahnula. Knjige.club
61
Dolly&Laura
- Oprostite. Moram potražiti nekoga. - dobacila je Calliope prigušenim glasom. Vratit ću se. - nadodala je obraćajući se Atlasu. - O čemu je to govorila? - Avery se uputila prema dnevnoj sobi i dalje se pristojno smiješeći za slučaj da ih promatraju. - Nevjerojatna slučajnost! Upoznao sam je u Africi i sad je doputovala u New York s mamom. - Koliko ste se dugo družili? - prošaptala je, a on zastao očito ne želeći odgovoriti. Uhvatila se zubima za usnicu. - Zašto mi je nisi spomenuo? Povukla se u stranu udaljavajući se od uzvanika. Slijedio ju je. Njihov je otac nastavio govor zahvaljujući sponzorima i investitorima u Projekt Dubai. - Jer mi se nije činilo važnim. - odgovorio je toliko tiho da ga je jedva čula. - Da, putovali smo zajedno, ali samo zato što smo oboje činili isto: vucarali se od jedne do druge točke bez ikakva konkretnog plana. - Nisi se spetljao s njom? - procijedila je kroza zube iako se užasavala odgovora. Zagledao joj se u oči. - Nisam. - Kako mnogi među vama već znaju... - glas njihova oca ovaj je put bio nekoliko oktava glasniji - očito je pojačao zvučnike. Avery je odmah utihnula. Zar ih je vidio kako šapuću, čak među tim mnoštvom, pa je namjerno pojačao zvuk? - Večeras slavimo najnoviji projekt, kraljevski dragulj u našem portfelju, koji se otvara za dva mjeseca u Dubaiju!
Atlas je presreo njezin pogled i trznuo bradom ukazujući da se namjerava vratiti među okupljene. Kimnula je bez riječi. Kad se okrenuo, pružila je ruku kao da želi ukloniti nit s rukava njegov a sakoa. Niti zapravo nije bilo, ali nije se mogla suzdržati. Bio je to zadnji trenutak intime prije nego ga otpusti: mala skrovita gesta posesivnosti, kao da se želi podsjetiti da je njezin i da ga nema namjeru ikad pustiti.
Nasmiješio se na njezin dodir i nestao, a ona uložila zavidan napor kako bi se opet fokusirala na oca. -
S velikim zadovoljstvom predstavljam vam Zrcala! - Pierson je ukazao prema
stropu i uto su hologramsko snježno nebo zamijenili nacrti novog tornja, projicirani u zamršenom klupku linija, kutova i vijuga. Shema je blistala poput živog bića. - Riječ je o dvama zasebnim tornjevima, jednom svijetlom i drugom tamnom, otud i naziv Zrcala, a predstavljaju polarne suprotnosti poput noći i dana. Nijedno ništa ne znači bez onog drugog, kao i mnogo toga u našem životu.
Nastavio je opisivati toranj tumačeći kako je izvorni dizajn proizašao iz šahovskih figura, ali Avery ga više nije slušala. Zurila je u sheme. Svjetlo i tama. Dobro i zlo. Istina i laž. Sad je znala mnogo toga o suprotnostima jer je i njezin vlastiti, tobože savršen život bio ispunjen mračnim tajnama. Svi su oduševljeno šaputali smatrajući ga fascinantnim i oličenjem snova. Veselili su se što će ga vidjeti uživo. Većina je, naime, planirala prisustvovati crno-bijelom balu koji se trebao održati povodom njegova otvorenja, a privatne čartere rezervirali su mjesecima unaprijed; upravo kako su otputovali i u Rio prije četiri godine ili u Hong Kong prije deset godina. Avery, međutim, više nije željela putovati. Atlasovo ime najednom je privuklo njezinu pozornost i ponovo se začuo pljesak.
Zaprepašteno je zatreptala. Stajao je na suprotnoj strani prostorije i bio zatečen poput nje. Knjige.club
62
Dolly&Laura
- Moj sin Atlas radi sa mnom već nekoliko mjeseci. - obznanio je njihov otac iako nije gledao prema njemu. - Stoga s izuzetnim ponosom objavljujem da će se preseliti u Dubai kako bi preuzeo vođenje Zrcala nakon njihova otvorenja. Nadam se da ćete mi se svi pridružiti kako bismo nazdravili novom tornju i Atlasu! - Za Atlasa! - svi su uskliknuli. Avery se pogubila. Misli su joj se razletjele na sto strana. Atlas se seli u Dubai?
je prema njemu u očajničkom pokušaju kontakt,pladanj ali on ises samoPogledala smiješio prihvaćajući čestitke poput poslušna sina. da Utouspostavi se uz nju pojavio takvomje snagom na njega nabila praznu čašu da je nožica pukla. Nekoliko gostiju okrenulo se pitajući se što je uvijek tako staloženu Avery izbacilo iz takta, ali pladanj se već strelovito udaljavao s dokazom, a ona nije ni trepnula. Ništa nije bilo važno osim Atlasa i činjenice da bi mogao uskoro otputovati. Tablet joj je zazujao javljajući da je primila poruku. Ne brini se, ne idem. I time su se nemir, izjedanje i zabrinutost primirili. Rekao je da ne ide, a nikad joj ne bi slagao! Ipak, u glasu njihova oca prepozn ala je nešto što joj se nikako nije sviđalo. S izuzetnim ponosom, izjavio je iako uopće nije ostavio takav dojam; zbunjeno je zurio u Atlasa, kao da se odjednom probudio i shvatio da već trinaest godina u njegovoj kući živi stranac. Kao da uopće ne zna tko je zapravo njezin brat.
Osjećajući kako zuri u njega sa suprotne strane prostorije, Atlas je podigao glavu i na stotinku presreo njezin pogled. Gotovo je neprimjetno odmahnula glavom kao da mu želi dati na znanje da nije zbog toga. Da problem nije u njemu, već u njihovu ocu.
Nekako je pokopčao što se dogodilo među njima - ili je gajio sumnje, čak i ako samom sebi nije bio voljan priznati. Riskiranje im se naposljetku ipak obilo o glavu i postupio je kako je uvijek postupao
kad je trebalo riješiti neki poslovni problem: izolirao bi ga dok ne smisli rješenje. Avery je napokon shvatila značenje te njegove objave. Namjeravao je udaljiti Atlasa.
Knjige.club
63
Dolly&Laura
LEDA Na suprotnoj strani prostorije Leda je gledala sad prema Avery, sad prema Atlasu.
Opet joj ništa nije moglo promaknuti.. Tako znači! Izgleda da jenePiersonova vijestNazdravimo brata i sestru pošteno pogodila. Možda u njihovu raju ipak teku medsretna i mlijeko! tome, zaključila je i automatski se uputila prema šanku. - Leda. - Mama ju je uhvatila za rame. S uzdahom se okrenula, kao obično zadivljena njezinom sposobnošću da u jednu jedinu riječ utisne cijelu lepezu emocija predbacivanje, razočaranje,upozorenje. - Pođi sa mnom pozdraviti domaćicu. nadodala je usmjeravajući je odlučno u suprotnom smjeru. - Namjeravala sam uzeti soda-vodu. - slagala je. - Elizabeth... - Ilara je prišla Averynoj majci i ukočeno je, službeno zagrlila. - Kakve li večeri! Opet ste se uspjeli nadmašiti! - Ah, Todd je zaslužan za sve! Najbolji planer s kojim sam dosad imala prilike raditi. Kreativni genijalac! - oduševljeno je uskliknula gospođa Fuller i odmah oborila glas kao da se sprema odati zastrašujuću tajnu. - Dame moje, a kad vidite što je samo isplanirao za bal povodom očuvanja rijeke Hudson. Nešto posve neočekivano! Doći ćete, zar ne? - Ni za što na svijetu ne bismo to propustile. - odvratila je Lara s osmijehom. Leda je znala da potajno umire od želje da i nju netko zamoli da pomogne isplanirati takve dobrotvorne zabave, ali još ništa od toga. Iako su petu godinu zaredom živjeli u Visokom tornju, još ih se smatralo novopečenim bogatunima. Gospođa Fuller okrenula se prema Ledi. - Kako si mi? Sigurno tražiš Avery! Moram priznati da ne znam gdje je...
S vašim sinom, pomislila je Leda zlobno, a zapravo samo kimnula. - Ah, pa eno je! Avery! - Zazvala ju je tonom koji nije tolerirao neposlušnost. Leda se sjetila da ju je Avery zvala “generalom”. - Pronašla sam ti Ledu! Upravo smo razgovarale o balu koji je pred nama!
Leda je vidjela kako se Avery usiljeno smiješi ostavljajući ra tine i mamine prijatelje s kojima je razgovarala. - Leda, sjajno izgledaš! Zabavljaš se? - upitala ju je i u njezinu glasu nije se moglo ni naslutiti što zapravo proživljava. Ali gospođa Fuller više nije obraćala pozornost; udaljila se s njezinom mamom i p ridružila jednoj skupini ostavljajući bivše najbolje frendice nasamo. - Ah, sjajno se zabavljani. - odvratila je Leda sarkastično.
Avery je potonula na stolac, a delikatna suknja od tila zalepršala je oko nje poput zlaćana oblačića. Njezino cijelo biće kao da se ispuhalo čim se publika povukla. - Nisam raspoložena. Leda je bez razmišljanja sjela na susjedni stolac. - Što to radiš? - upitala ju je Avery, zatečena time koliko i sama Leda,- koja nije znala što radi. Možda se i ona htjela maknuti od zabave. - Pa, stare navike teško odumiru. odvratila je, ali manje zajedljivim tonom nego što je planirala.
Knjige.club
64
Dolly&Laura
Neko su vrijeme sjedile bez riječi i gledale kako se gosti prešetavaju usiljeno se smijući, sklapajući poslove i ulizujući jedni drugima. Nježan sjaj lanterni ublažavao je cijeli prizor. - Čudi me što si uopće došla.
To je zapanjilo Ledu, ali brzo se snašla. - I da propustim vijest o Dubaiju? Nema šanse! Nije znala kakvutuge točno reakciju očekuje neku vrstu iskaljivanja u naletu ili bijesa - ali ništa se možda nije dogodilo. Averymelodramatičnog je sjedila šutke
stišćući ruke u krilu i prekriživši svoje duge noge. Je li uopće disala? Djelovala je kao isklesana u kamenu. Tragična krasotica, prozvao bi je neki kipar i najvjerojatnije proglasio svojim remek-djelom.
I Leda se sažalila nad njom i nad samom sobom dok su tako sjedile u bolnoj i mučnoj tišini, praćene sjenama nekadašnjeg prijateljstva. I to još na zabavi. Koji jad. Zgrabila je sangriju s pladnja u prolazu. Probaj me sad spriječiti, mama! - Imaš pravo. Žao mi je što sam došla. Zafrknula sam se. - Bilo je lakše ljutiti se na nju u školi, kad je uobičajeno hladnokrvna i savršena. Bilo je daleko teže mrziti je tako ranjivu ispod tog površinskog blještavila. Avery je podigla glavu i bez riječi su se zagledale jedna u drugu. Atmosfera među njima bila je mučna i teška, gotovo zaglušujuća. Leda je odbila prva okrenuti glavu. Gledala ju je u oči izazivajući je da reagira. I Avery je odmaknula pogled. - Uživaj u zabavi. - I pokupila se. Leda je naiskap popila sangriju ostavljajući praznu čašu na stoliću. Sjetila se što je Averyna mama rekla o nadolazećem balu. Iako se uopće nije planirala pojaviti, sad je to odlučila samo kako bi joj dokazala, samo kako bi joj dala na znanje da joj ne smeta vidjeti je u kontekstu u kojemu su nekoć uživale kao najbolje frendice. Zapitala se hoće li povesti pratnju. Vjerojatno neće. Naposljetku, zar bi se mogla pojaviti s bratom? Watt joj je bio zadnja pratnja, a vidi kako je to završilo! I tad joj je nešto sinulo. Što kad bi ona povela Watta na tu gala svečanost? Mogao bi se pokazati korisnim s tim svojim računalom - možda čak može komunicirati s njim na daleko na licu iskopati podatke o Avery i Rylin i bilo kome drugom tko je dovoljnoi glup da mjesta joj se suprotstavi. I kao bonus, još će izgledati kao da ga joj je preotela! Svi su ga upoznali na tulumu u Sveučilišnom klubu, kad je bio Averyna pratnja, a sad će ga vidjeti s njom pod rukom, primijetit će da njoj posvećuje pozornost. Napokon će izgledati kao da je jedno muško odabralo Ledu Cole umjesto te savršene i nedodirljive Avery Fuller! Nasmiješila se zadovoljna tom idejom, iako joj je mračan i omražen glas odmah došapnuo da to neće biti stvarno. Naposljetku, ona zapravo neće biti Wattov izbor. Morat će ga prisiliti da dođe i ucijeniti kako je u zadnje vrijeme ucjenjivala svakoga u svojem životu. S druge strane, je li nju ikad itko odabrao svojevoljno?
Knjige.club
65
Dolly&Laura
AVERY Avery je oduvijek voljela svoju sobu, koju je posve sama uredila: golem krevet s baldahinom, tapete s arabeskom, koje su skrivale sve ekrane na dodir, dvodimenzionalne slike u antiknim zrcalima pozlaćena okvira. Ali sad joj se činila tek poput bogato ukrašena zatvora u plavo-kremastim nijansama.
Atlas se zadržao u radnoj sobi raspravljajući s tatom o odlasku u Dubai, koji je on iznebuha objavio. Znala je da će joj poslati poruku čim mu se ukaže prilika. Nadala se samo da će biti u mogućnosti uvjeriti ga da odustane od te zamisli. Prešetavala se sobom odjevena i nadalje u blistavu haljinu; kosa joj je bila ispletena i podignuta u zamršenu punđu, ukrašena zlatnim perlicama koje su navodno bile planerova zamisao. Sjedila je nepomično gotovo sat vremena dok joj ih je frizerka bolno uplitala u kosu; premda je program za stiliziranje nudio nekoliko vrsta podignutih frizura, sve su bile već viđene. Upravo su zato ona i njezina mama prije velikih događaja uvijek odlazile na frizuru pravim stručnjacima.
Cijela struktura bila je nezamislivo i zastrašujuće teška, kao da su je svaka ukosnica i perlica - svaki dragi kamen oko njezin a vrata, svaki dijamant u njezinim ušima - vukli neumoljivo prema dolje.
Pojurila je prema toaletnom stoliću u nenadanom naletu panike. Brzo i plitko dišući, stala je nespretno čupati ukosnice izvlačeći ih na silu i ne obazirući se pritom na bol. Naposljetku su sve ukosnice i perlice završile porazbacane po stolu, a kosa, sad neuredna i raskuštrana, pala preko njezinih ramena. Srce joj je strašno tuklo. Strovalila se na krevet i zagledala u strop, presliku onoga kojemu se divila u Firenci doduše, njezin je bio pokretni hologram popraćen virtualnim potezima kista. Pokušala se sjetiti svih njihovih, pa i neprimjetnih, kretnji koje su ih mogle odati pred roditeljima. No kojim god smjerom pošle njezine misli, uvijek bi je spopao isti zao predosjećaj. Naposljetku je zaprimila poruku. Aves. Razgovarao sam s njim. Odmah se uspravila. I?! Uslijedila je stanka. Poprilično je odlučan. Ali još nije gotovo. Ne brini se.
To nije zvučalo obećavajuće. Skliznula je s kreveta. Dovoljno se načekala - morala ga je vidjeti, zagrliti, porazgovarati s njim licem u lice, a ne preko poruka ili kradomice šapćući! - Modus neometanja. - prošaptala je izlazeći u hodnik i njezine kontaktne leće
prenijele su to sobnim računalima nalažući im da ne uključuju svjetla i ne griju podove dok bude prolazila kroz stan. Upravo su se tom funkcijom ona i prijateljice služile kad god su se htjele noću iskrasti van. Pokušala se kretati nečujno, ali njezina su se stopala izdajnički sapletala jedno o drugo od silne želje da ga što prije vidi. Gotovo je zaboravila disati. - Avery? Jesi to ti?
Sjedio je u kožnatom naslonjaču u dnevnoj sobi - što uopće nije bilo njegovo uobičajeno mjesto jer ga se gotovo uvijek moglo zateći za glomaznim stolom u radnoj sobi - i još u mrklom mraku. U lijevoj je ruci ležerno držao čašu viskija. Imala je osjećaj da ju je vrebao. Kao da ju je htio uloviti znajući da će se pokušati tako iskrasti.
Knjige.club
66
Dolly&Laura
Stala je kao ukopana i usiljeno, nezgrapno se nasmiješila. Stegnulo ju je u prsima od panike. - Zašto si budan? - upitala je primjenjujući Atlasovu tehniku: na pitanje odgovori protupitanjem! - Razmišljam... - Krenula sam po čašu vode. - Zakoračila je u stranu prema kuhinji kao da joj je to bilo odredište. Znala je da je sumnjivo što se prešetava stanom u modusu neometanja, u haljinu sa zabave, ali sad to nije mogla promijeniti. bosonoga joštiodjevena - Znaši da to sobno računalo može srediti. - odvratio je gotovo kao da je izaziva. Oči su mu blistale promatrajući je pozorno iz tame, kao da se mogu probiti kroz slojeve mnogobrojnih laži i prozreti okrutnu istinu. - Nisam mogla zaspati pa sam pomislila da bi mi možda pomoglo da se malo prošećem. Zabava je predugo potrajala. Iako joj je srce tuklo, bezbrižno je zašla u kuhinju i posegnula u ormarić za temperiranom šalicom. Znala je da bi je i najmanja natruha oklijevanja mogla odati. Njegova je silueta bila jedva vidljiva, tek gruba sjena koja je izranjala iz pozadine još tamnijih sjena.
Napunila je čašu vodom iz slavine, a onda na ručki odabrala postavku za rashlađivanje. Bolni muk nastavio se razvlačiti poput nijema krika sitnih i oku nevidljivih stvorenja. Popila je gutljaj boreći se protiv sve izraženije mučnine. Zašto joj se čini da odmjerava svaki njezin potez?
- Avery, znam da si uzrujana što se Atlas seli u Dubai. - naposljetku je posve neočekivano provalio. Vratila se u sobu i sjela u naslonjač nasuprot njemu. Nestrpljivo je zamahnuo zapešćem i svjetla su se uključila stvarajući ugodnu atmosferu. - Zatekla me ta vijest. - priznala je. - Ali čini mi se da je posao super. Atlas će ga sjajno odraditi. - Znam da će ti nedostajati, ali vjeruj mi da je tako najbolje za sve nas. - Govorio je vrlo polako i odmjereno. Zapitala se je li možda pijan ili uzrujan ili možda oboje.
Najbolje za sve nas. Bilo je nečega zlosretnog u tim riječima. - I za Atlasa. - nadodala - Bit će to super i za njegovu karijeru, zar ne? je sebude iznenada založiti za njega. Daodlučivši tako mlad zadužen za vođenje tako velikog projekta? - Pažljivo ga je odmjerila i premda je sjedio u polumraku, primijetila je da se lagano lecnuo na spomen sinovljeva imena. - Da, i za njega. - Ponovio je, ali prema odsutnosti u glasu zaključila je da uopće nije razmišljao o njemu. - Ne mogu vjerovati da si mu odlučio pružiti takvu priliku. Stvarno mi je drago. - I najednom je osjetila poriv da se pokupi. Što dulje razgovara s njim, to je vjerojatnije da će mu nešto još razotkriti! - U svakom slučaju, crknuta sam... - Posegnula je za čašom i, ustavši, nervoznim pokretom popravila prednjicu haljine. - Laku noć, tata. Volim te. nadodala je. Iako je već nebrojeno puta izgovorila te riječi, ovaj je put zapazila čudnovatu okrutnost na njegovu licu; kao da su ga one podsjetile da je mora još više zaštititi. I srce joj se stegnulo.
Uložila je zamjetnu samokontrolu kako ne bi odjurila; kako bi se polako vratila hodnikom u sobu, sporim i teškim koracima kao da je doista umorna i kao da jedva čeka strovaliti se u krevet.
Knjige.club
67
Dolly&Laura
- Atlase. - prozborila je naglas zalupivši vratima za sobom. Odlučila mu je poslati poruku. - Stvarno mislim da tata zna. Što ćemo učiniti?
Iako neko vrijeme nije bilo odgovora, nije se brinula jer je znala da razmišlja. Nije bio tip koji olako da je nepromišljene ili neodmjerene odgovore. Već ćemo nešto smisliti, naposljetku je odvratio. Ne brini se. Volim te. Iako nije mogla vidjeti njegovo lice, znala je da se smiješi, kao da je toplina njegova osmijeha doprla do nje sa suprotnog kraja toga golemog stana probijajući se kroz sva ta silna vrata i zidove koji su ih razdvajali.
Bacila se na krevet i bespomoćno uzdahnula. - I ja tebe volim. - prošaptala je. Samo se ponadala da je njihova ljubav dovoljno jaka da ih zaštiti od svega.
Knjige.club
68
Dolly&Laura
RYLIN Bilo je kasno navečer i bio je petak, a Rylin nije mogla zaspati. Nemirno se prevrtala pokušavajući ne probuditi Chrissu koja je bila jedva metar daleko, na drugom ležaju. Ali Chrissa je oduvijek spavala kao top.
Rylin je znala da su njezini frendovi otišli na neki veliki tulum; Lux ju je nazvala kako bi joj rekla, ali nije obraćala pozornost na pojedinosti. - Previše sam crknuta. - iskreno joj je priznala. Nakon još jednog beskonačno dugog tjedna u školi - tijekom kojega je nalijetala na Gorda u hodnicima i, još gore, gledala ga pred sobom na holografiji, a osobito nakon pokušaja nošenja s posljedicama loše i impulzivno donesene odluke da se spari s Ledom na zadanom projektu - jednostavno nije bila raspoložena i za kakav tulum. Znala je da će biti buke i svjetla i da neće biti u stanju čuti vlastite misli od treštanja glazbe. Odlučila je umjesto toga ostati kod kuće s Chrissom. Nakon što su odmrznu le lazanje, odgledale su nekoliko epizoda neke stare serije o djevojci zaljubljenoj u mladića i njihovim zaraćenim obiteljima.Chrissa je uzdisala nad vezom glavnih likova, dok je nju ta ista veza - možda zato što je u pitanju bila zabranjena i nemoguća romansa - strahovito iritirala.
Zgrabila je tablet s poda i gotovo nezainteresirano otvorila poštu kako bi provjerila ima li novih mailova. Nekoliko ih je primila u školski pretinac: objavu o probama za predstavu i podsjetnik da nastava počinje u 8 sati. Nal etjela je i na mail profesora Radimajdija. Radoznalo ga je otvorila i odmah pobješnjela. Dobila je trojku - iz svoje prve zadaće u holografiji, za zalazak sunca koji je prošli tjedan snimila s opservacijske terase na jednom od nižih katova! Zašto, dovraga? pomislila je ljutito otvarajući njegov komentar. Nije li rekao da mu se sviđaju snimke zalaska sunca, da je čak to prikazao u svojem filmu nagrađenom Osičarom? Rylin, ova je snimka vrlo nježna i lijepa - ali ujedno tričava, dosadna i banalna. Moram priznati da sam razočaran. Sljedeći put pokaži mi kako ti vidiš svijet, a ne što misliš da ja želim vidjeti. Naslonila se leđima ljuta kao pas i ništa ne shvaćajući. Otkud mu uopće pravo da bude razočaran njome? Nije znala zašto točno bjesni osim što joj je to bila prva ocjena na Berkeleyju i što je bila loša. Ali što je zapravo očekivala? Bilo joj je sedamnaest, svojevoljno je napustila školovanje i zahvaljujući čistoj sreći, naposljetku završila u najskupljoj i najzahtjevnijoj školi u državi. Naravno da neće postići nikakav uspjeh! Bilo je glupo uopće to očekivati! Odmaknula je prekrivač. Tresla se, bila je vidno uzrujana i iznenada osjetila kako se guši kao da je klaustrofobična. Što se, dovraga, događa? Ne bi trebala biti kod kuće u petak navečer i gledati svoje ocjene! Stara Rylin sad bi bila vani! Još nije kasno da spasi što se spasiti da!
Jesi van P. Javila se porukom Lux, koja joj je odmah odgovorila.
Da! Na gradskom bazenu na osamdesetom! Dođi! Iako joj se to učinilo čudnim, nije ništa upitala; svukla je majicu i donji dio pidžame i navukla bikini. U jednom trenutku spala joj je cipela pa je zastala u strahu da će Knjige.club
69
Dolly&Laura
Chrissu. No čulo se tek njezino ravnomjerno disanje i prigušeno šuškanje pokrivača kad se okrenula na stranu. Zagledala se u nju, tako usnulu, i osjetila silnu želju da je zaštiti. Zatim je navukla haljinu preko kupaćeg i nazula sandale. probuditi
Na izlazu iz stana pogled joj je pao na blistavu srebrnu videokameru koja ju je gledala s radnog stola poput zlosretna oka. Bez razmišljanja ju je ubacil a u torbu i zatvorila vrata za sobom. Nije prije joj tomnogo bilo prvi put da je su naona gradskom Znala je tui dolaziti mamom godina, kad i sestrabazenu. nosile iste kupaće kad su ses Chrissom natjecale ui tome koja će dulje zadržati dah pod vodom; nekoliko desetaka puta došla je i s Lux
tijekom ljetnih poslijepodneva boreći se za mjesto na terasi i hvatajući zadnje sunčeve zrake. Ali još nije vidjela bazen u ponoć niti dok se na njemu održava ilegalan rave party. Tinejdžeri su se natiskali unutra, odjeveni u svakojake kombinacije kupaćih kostima i trapera. Osjećao se miris klora, znoja i trave. Netko je isključio reflektore kako ih ne bi uhvatili, ali se mjesečina ulijevala kroz prozore plešući po zasjenjenim siluetama koje su plivale u vodi poput glatkih tamnih tuljana. Električni ritam pulsirao je odjekujući zatvorenim prostorom. Rylin je razaznala siluete nekoliko parova na vanjskom
zatvorenom dvorištu. Skinula je svoju dugu haljinu i bacila je u kut; ali dok je odlagala torbu, videokamera je njom. je na topla u njezinojpovodcu. ruci. Podigla ju pod. Prestrašeno je posegnula je,udari a onalajeolagano zalebdjela iznad njezine za glave kaoBila da je nevidljivom
Podigavši kosu u repić, popela se ljestvama koje su vodile do ovješene daske za skakanje. Načula je da na zatvorenom bazenuu Berkeleyju postoji moderna
polugravitacija koja omogućava ronilačkom timu da bolje uvježbava trostruki okret, ali ova joj je gravitacija uvijek bila totalno u redu. Podigla je ruke i uskočila na glavu, a njezino vitko tijelo probilo se kroz vodu poput noža. Pod vodom je bilo tako lijepo, tako mračno, svježe i blaženo tiho. Zadržala se što je dulje mogla, dok joj svaka kapilara u plućima nije nabreknula od želje za zrakom i tek tad je izbila na površinu. Gotovo je uskliknula od ushićenja i zaplivala prema plićem dijelu. - Myers, dugo te nisam vidio! - Drago mi je, Vi, kao obično. - odmah je odbrusila. Ležao je u gumenjaku praktički
nepristojna oblika držeći ruke ispod glave. Vije bio prijatelj njezina bivšeg dečka Hirala, kojeg je prezirala otkako ju je Hiral natjerao da mu proda njegovu drogu.
- Nadam se da uživaš u mojem malom tulumu. - nastavio je razvučenim izgovorom. - Provaljivanje u gradski prostor, izazivanje nereda - zašto mi nije odmah sinulo da si ti iza toga? - Pokušala se probiti kroz gomilu, ali je skliznuo s gumenjaka i ispriječio joj se na putu. - Hvala na komplimentu. Iako pretpostavljam da to ni izbliza nije ono na što si navikla u svojoj novoj visokotoranjskoj školi. Usput, što radiš ovdje? Zar gore n ema tuluma?
Osovila se nogama o dno i podigla na prste zagledavši mu se u oči. - Zapravo većinu ovih ljudi ovdje doživljavam svojim frendovima. Naravno, ne uključujući i trenutačno društvo. - Drago mi je da me uopće doživljavaš. - Nemoj si laskati. Radoznalo ju je odmjerio. - Za nekoliko tjedana je suđenje Hiralu. - dobacio je lažno ravnodušnim tonom. - Pojavit ćeš se? Knjige.club
70
Dolly&Laura
- Ne znam. - Borila se protiv emocija koje su se probudile u njoj na spomen Hirala.
Već je mjesec dana bio kod kuće uz jamčevinu, ali ga nij e vidjela - nisu se baš rastali kao prijatelji kad je saznao da se spetljala s Cordom. Između ostalog, tako se i polomila noga njihova kuhinjskog stola. - Ovisi o tome hoćeš li se ti pojaviti. - naposljetku je odvratila, ali nekako nezainteresirano. Nije j oj ni pokušao oponirati. Svjetla iznad bazena promijenila su boju od svjetlucavih fluorescentno zelenih u
sablasno žuta. Podigao je glavu promatrajući ih kad su njegove oči presrele videokameru koja je još veselo lebdjela za njom. - Vidim da imaš novu igračku. - dobacio je i najednom skočio, zgrabio je i uronio s njom pod vodu. - Što, k vragu... - uskliknula je privukavši nekoliko pogleda. Nasmijao se na njezinu reakciju, rastvorio dlan i kamera je isplivala na površinu kao da se ništa nije dogodilo. - Vodootporne su. Nisu ti rekli? - ležerno je dobacio. Dojadilo joj je nasjedati na njegove provokacije. - Jesi li vidio Lux? Tražim je. - Otišla je s Reedom Hopkinsom. - Molim? Iako je pokušala prikriti šok, nije mu promaknuo; ništa mu nikad nije moglo promaknuti. - Ah, - samodopadno je dobacio nisi znala, je li? - Rylin! - Kao najavljena, Lux je uto doplivala do njih i bacila joj se u zagrljaj. Kosa joj
je opet bila tamnoplava, što je Rylin bila najdraža nijansa u kaleidoskopu boja koje je svako malo isprobavala. Bila je gotovo poput njezine prirodne boje dajući joj mlađahniji izgled i ublažujući njezin oštri nos i zašiljenu bradu. - Nije li super? Vi je ovo sjajno organizirao! - uskliknula je okrećući se prema njemu, ali njega više nije bilo. - Ne brinete se da bi vas mogli uhvatiti? - Ta nova škola očito loše utječe na tebe. - odvratila je Lux podbadajući je. - Otkad se ti brineš da bi nas mogli uhvatiti? - Otkad se ti petljaš s Reedom? Lux je pokorno utihnula. - Namjeravala sam ti reći. Kratko smo zajedno i još... još nisam sigurna je li to stvarno to...
Rylin se nasmiješila iako ju je rastužilo da njezina najbolja frendica krije tajne pred njom. S druge strane, i nije se baš družila s njima otkako je krenula u Berkeley; pa ni radila za Corda. Ali i ona sama nije bila posve otvorena s njom - nikad otprije, dok jezajoš joj nije rekla tajnu vezu s njim. - Ako si ti sretna, onda sam i ja sretna. - zaključila je jer doista je bilo tako i Lux joj je stvarno nedostajala. - Gdje je on, uostalom? Lux je kimnula prema golemom stolcu koji je netko opasno odložio na stol postavljen uz bazen. Reed je samozadovoljno sjedio na njemu nazdravljajući sa skupinom prijatelja. - Ovih sat vremena glumi spasioca kao u prastara vremena! Morali smo isključiti robote iz osiguranja kako nas policija ne bi otkrila. - zahihotala je. - On to, međutim, ne uzima zaozbiljno.
Rylin se činilo da su pravi spasioci radili sve donedavna, a ne u neka prastara vremena. Također joj se činilo da Reed uopće nije u formi da spriječi potencijalno stradanje pijanih tinejdžera, ali se nasmiješila i nije ništa rekla. - Hajdemo plesati. pozvala ju je. Lux je kimnula i zajedno su se stale probijati kroz vruću gomilu. Videokamera je veselo skakutala iznad njih popust sitna srebrna planeta u svemiru neonskih svjetala.
Knjige.club
71
Dolly&Laura
WATT Sljedećeg poslijepodneva Watt je čekao Cynthiju na uglu parka na Trgu Madison usred Tornja. I dalje mislim da je to loša zamisao, rekao je Nadiji gledajući more ljudi na karbonitnom nogostupu uz stazu za lebdjelice. Turisti su se prešetavali u svojoj užasnoj turističkoj odjeći, trapericama, pojasnim torbicama i majic ama na kojima je pisalo “I NY” s prepoznatljivom slikom Tornja u srcu. Skupina cura sa suprotne strane ulice kupovala je sladoled od golema čunjastog robota povremeno bacajući pogled prema njemu i hihoćući. - Imaš pametniji prijedlog? - prošaptala je Nadia u njegove usne antene.
Samo me zanima koliko si scenarija prošla. Po tvojoj računici, koliko je vjerojatno da to uspije? - Moja je računica nedovršena s obzirom na t o koliko mi ulaznih varijabli nedostaje.
Znači, zapravo nula šanse. - Watte, ne mogu povjerovati da si pristao poći sa mnom! - Cynthia se pojavila iza ugla s osmijehom na licu. - Pa ne bih to propustio ni za što na svijetu. - odmah je odvratio. S nevjericom ga je pogledala. - Ma da? Želiš reći da si i ti uzbuđen zbog novog Whitneyjevog postava na temu postmodernističke umjetnosti zvučnih valova? - Iskreno, idem samo radi tebe. - priznao je, na što se još više nasmiješila. Već je tjednima moljakala njega i Derricka da zajedno posjete spomenutu izložbu - budući da joj se odlučio umiliti jer mu je trebala usluga, naposljetku je i pristao. Upravo se Nadia toga dosjetila. Predložila je da zatraži Cynthijinu pomoć. Još od Ledina dolaska razmišljao je o toj njezinoj ideji. Bude ii mu počela vjerovati zaključi li da joj je prijatelj, da je na njezinoj strani - možda će mu se doista otvoriti i priznati istinu. Bilo bi mu dovoljno da samo jednom spomene tu noć, da izne se samo jednu činjenicu! Ispitivao je Nadiju kako da joj pristupi, ali ga je ona uputila na Cynthiju. Postoje
oblici ljudskog ponašanja koje je nemoguće predvidjeti, priznala mu je. Studije su dokazale da je savjet prijatelja najučinkovitiji način obračunavanja s pitanjem povjerenja u međuljudskim odnosima. Ponekad mislim da izmišljaš te studije, Watt je odvratio sa sumnjom, na što mu je poslala na tisuće stranica različitih istraživanja. Prošli su kroz automatska vrata muzeja ulazeći u minimalistički ogolj elo predvorje. Dvaput je kimnuo mimoilazeći aparat za naplatu, koji je skenirao njegove očne jabučice i naplatio mu dvije ulaznice. - Nisi morao platiti moju. - zbunjeno je dobacila.
Nakašljao se. - Zapravo jesam. - polako je odvratio. - Ruku na srce, došao sam ovamo iz skrivenih pobuda. - Da?
Zapitao se zašto je Nadia neuobičajeno tiha; no često je znala šutjeti kad bi razgovarao sa Cynthijom. - Treba mi savjet. - priznao je ne želeći više okolišati. - Ah, okej. - prošaptala je i utihnula jer su uto došli do početka postava. Knjige.club
72
Dolly&Laura
U pitanju je bio golem i prigušeno osvijetljen prostor u potpunosti ispunjen metalnim cijevima - poput vodovodnih i kanalizacijskih cijevi kakve su još bile u uporabi u Tornju, odnosno, onih kojima se njegov tata služio u svojem mehaničarskom poslu.
Dok su se kretali prostorom, u ušima su mu potiho svirale melodije i svako malo počela bi neka nova pjesma i začuobi se neki novi refren. Cijevi su bile samo paravan. Minijaturni zvučnici odašiljali su zvučne valove prema njemu munjevito ih iterirajući. - Kakav savjet?
Cynthijine riječi čudesno su odjeknule nadglasavajući okolne zvukove, kao da dolaze izdaleka. Dezorijentirano je odmahnuo glavom, zgrabio je za ruku i odvukao natrag u mračni hodnik. Zalutali glazbeni isječci dopirali su kro z otvorena vrata
čudesno odjekujući u njegovu umu. A možda ga je zapravo izluđivalo to što Ledu ne može izbiti iz glave! - Totalno sam zaglavio. Ima ta jedna cura... - Odmahnuo je glavom požalivši izbor riječi; sad će još ispasti da mu se sviđa. Doduše, možda to i nije bila najgora stvar na svijetu, shvatio je, ako zaključi da mu treba ljubavni savjet. Bolje to nego da pogodi istinu!
Zagledala se u njega svojim prodornim očima. Ne znajući zašto, zadržao je dah pokušavši ne trepnuti. - O kojoj je curi riječ? - naposljetku je upitala. - Zove se Leda Cole. - Iako se potrudio ne odati koliko je uzrujan, osjetilo se to u njegovu glasu. - I tvoje uobičajene... tehnike ne postižu uspjeh?
Ne laži. Nadia se odmah ubacila. - Nije obična cura. - Što definitivno nije bila laž. Cynthia se okrenula prema stubama. - Hajdemo. - dobacila je rezignirano. - Čekaj, ali izložba... zar ne želiš da je prvo obiđemo? - Vratit ću se neki drugi put, bez tebe. Čini mi se da si gadno zaglibio. - Nije se pobunio jer je doista imala pravo. Za nekoliko minuta sjedili su na jednoj od rotirajućih hek sagonalnih klupica u vanjskom vrtu skulptura. - U redu. Da sad čujem o toj Ledi! Kakva je? - Živi u Visokom tornju, pohađa visokotoranjsku školu. Ima brata i mislim da igra hokej na travi... - Watte, ne treba mi njezin životopis. Kakva je? Introvertirana? Optimistična? Negativistički raspoložena? Gleda li crtice subotom ujutro? Slaže li se s bratom? - Slatka je - oprezno je započeo - i pametna. - I to opasno pametna. Nadia ga je nastavila filati informacijama, ali više se nije mogao pretvarati. Otrovne riječi najednom su samo izletjele iz njega. - Također je plitka, sitničava i nesigurna. I samoživa i manipulativna!
Lijepo. Rekla si mi da govorim istinu! Cynthia se okrenula prema njemu. - Ne razumijem. Učinilo mi se da ti se sviđa.
Pogled mu je odlutao prema obližnjim stablima, genetski modificiranim kako bi dala nekoliko desetaka voćki na istoj grani. Nerealno velik limun visio je uz grozdove višanja i niz češera. - Zapravo mi se uopće ne sviđa. - priznao je. - Niti se ja n joj sviđam. Možda me čak i mrzi. Da me ne ucjenjuje, uopće se ne bih zabrinjavao što sam joj pri vrhu crne liste. - Kako to misliš? - Zaškiljila je. - Ima li to ikakve veze s tvojim hakiranjem? Knjige.club
73
Dolly&Laura
Naglo je podigao pogled. - Otkud ti znaš za hakiranje? - Nisam glupa, Watte. Nama šanse da bi kao “računalni konzultant” mogao toliko zarađivati! - Stručnije naziv popratila navodnicima u zraku. - Osim toga, uvijek znaš mrvicu previše o drugima. Nadia se na to osjetno uznemirila. Možemo joj vjerovati, pomislio je. Ako ti kažeš, popustila je. - Ne griješiš u vezi s hakiranjem. - Djelomično mu je laknulo što joj je napokon barem toliko priznao jer ipak mu je bila prijateljica. - Što se dogodilo da tražiš savjet od mene? - Kako sam ti reka o, nije da me obožava. I s obzirom na to sto zna... - Neugodno se promeškoljio i progutao slinu. - Doista mi ne treba da se izlane nekome. Kad bi imala povjerenja u mene - ili kad bi me barem prestala prezirati - možda bi zadržala jezik za zubima.
Pričekala je da nastavi, ali nije to učinio. - A što bi se dogodilo da te oda? - Bilo bi to loše, jako loše za mene. Duboko je uzdahnula. - Samo da se zna da mi se sve ovo nikako ne sviđa! - Primljeno na znanje. - Odahnuo je i nasmiješio se. - Znači, pomoći ćeš mi? - Koliko mogu. Ali ne mogu ti ništa obećati. - upozorila ga je. Kimnuo je. No bilo mu je lakše već od same spoznaje da je uz njega i da je spremna pokušati. - Hajdemo ispočetka. Kad ćeš je opet vidjeti? - Ne znam. - Vjerojatno bi je trebao pozvati na druženje kako bi mogao preuzeti nadzor i redefinirati dinamiku vaših odnosa. - predložila je. Pomisao o svojevoljnom druženju s Ledom bila mu je toliko nepojmljiva da se vidno lecnuo. Zapazivši to, zakolutala je očima. - Watte, ta će te cura nastaviti mrziti ne bude li se družila s tobom! Dakle, što ćeš joj reći kad je sljedeći put vidiš? - Hej, Leda? - Opa! - sarkastično je odvratila. - Opčinjena sam tvojom jedinstvenom dosjetljivošću
i vještinom komuniciranja. - A što bih trebao reći? - očajnički je provalio. - Ne želim završiti u zatvoru, to je sve! Na to je samo zanijemjela, a on bolno shvatio da se isuviše odao. - U zatvoru, Watte?
Očajnički je kimnuo. Cynthia je na trenutak zažmirila, a onda ga odlučno pogledala svojim blistavim očima. - Morat ćeš biti prokleto uvjerljiv! - Ustala je, napravila nekoliko koraka prema muzeju i okrenula se prema njemu. - Recimo da sam ja Leda i da sam upravo došla! Reci mi nešto lijepo. Ne samo “Hej, Leda”! Udijeli joj kompliment, ubacila se Nadia. - Leda, - započeo je suzdržavajući se da se ne nasmiješi apsurdnosti tog igrokaza - baš mi je drago što te vidim... - To je već bolje. Ovaj put pokušaj još jednom, a da pritom ne zvučiš kao da razgovaraš s medibotom na sistematskom! Začuđeno je zatreptao.
Knjige.club
74
Dolly&Laura
- Hajde! Morat ćeš biti bolji lažov kako bi ti ta visokotoranjka povjerovala. Možda će ti pomoći da zamisliš nekoga dok izgovaraš te riječi, ali izgovori ih kao da ih doista i misliš! Nadia je automatski projicirala niz slika na njegove kontaktne leće - slike holofilmskih zvijezda koje su mu oduvijek bile privlačne i sliku Avery s njihova jedinog večernjeg izlaska, kadje nosila onu pripijenu haljinu prekrivenu stakalcima i njegov svjetlocvat za uhom. Samo mi odmažeš, ljutito je odbrusio, na što se odmah skrušeno povukla. Nije bio raspoložen razmišljati o Avery. Nije znao hoće li to ikad više moći. Pogledao je prema Cynthiji koja se nije maknula s mjesta držeći ruku na boku. Samosvjesno se nakašljao. - Hej, Leda... - Ustao je i odmaknuo se u stranu kao da joj želi ponuditi nepostojeći stolac. Dok ga je mimoilazila, lagano je dodirnuo njezinu ruku. Dodir je bio toliko neprimjetan da je mogao proći za slučajnost. - Sjajno izgledaš večeras. - došapnuo joj je na uho kao da odaje posebice mračnu tajnu. Cynthia se ukočila šokirano razjapivši usta. Čak mu se učinilo da je zadrhtala. Ponosno se nasmiješio. Lijepo je znati da mi još ide, rekao je Nadiji koja je zauzvrat zajedljivo izbacila palčeve. - Watte... - Cynthia je polako odmahnula glavom. - Bez tih zavodničkih sranja! Želiš li da ti ta cura vjeruje ili da ode s tobom u krevet? To mu je zazvučalo kao trik-pitanje pa nije ništa odvratio. - Cure imaju osjećaje. - Oborila je pogled poigravajući se torbicom i odsutno provlačeći kroz dlan naramenicu od metalnih karika. - A osjećaje je lako povrijediti. Nikad to nemoj smetnuti s uma! - Oprosti. - odvratio je ne znajući, doduše, zašto se ispričava, ali znajući da mora. Predosjećao je da mu pokušava još nešto reći, ali nije uspio pokopčati, a Nadia mu nije uskočila u pomoć. Naposljetku je samo odmahnula glavom pa je odustao. - Trebala bih te žaliti jer ti neće biti lako ako stoji sve što si rekao. Promrmljavši u bradu, pozvala je robota iz unutarnjeg kafića muzeja. Jedan je odmah dolebdio do njih, a meni se projicirao na njegovu holoekranu. Unijela je nekoliko
narudžbi. - S obzirom na to da ćemo se zadržati neko vrijeme, - dobacila je gestikulirajući mu da se nagne i plati - mogao bi me bar počastiti prokletom tortom! Za sat i pol bio je mrtav umoran kao da je hakirao cijeli dan. I mozak mu je bio spaljen. Ali morao je priznati da je Nadia imala pravo predloživši da se obrati Cynthiji za
savjet. Zašto to nije učinio i ranije? Sjedila je na klupici prekr iživši noge, a dijelio ih je tanjur s nekoliko mrvica crvene baršunaste torte. - U redu. - ponovila je provjeravajući još jednom tekst koji je uvježbavao. - I što kažeš nakon toga? Zagledao joj se u oči - usredotočeno, kao da joj može doprijeti do duše. - Leda, nadam se da si svjesna da mi možeš vjerovati. Nakon svega što smo prošli zajedno, nema toga što mi ne možeš reći. - znakovito je obznanio.
Kako je na trenutak utihnula, pomislio je da je opet zaribao. Najednom je prasnula u smijeh. Upravo se ona dosjetila dijela u kojem kaže “nakon svega što smo prošli zajedno” i premda nije bio posve siguran da bi to trebao reći, lijepo se uklopilo u ostatak. - Bože, kako mi ide. - hvalisavo je zaključila. - Ja sam odradila svoje! Knjige.club
75
Dolly&Laura
- Nećeš povjerovati! - Njegove su ko ntaktne leće uto zasvijetlile primajući poruku. Sad je on prasnuo u smijeh. - Upravo me preduhitrila! - Pročitaj mi poruku! - “Watte, moraš mi biti pratnja na balu sljedeći vikend. Nemoj se ni pokušati izvući jer oboje znamo da već imaš sako. Pokupit ćeš me u 20 sati. Tema bala je podvodna.” - Opa, kako romantično. - Cynthia se sarkastično obrecnula. - Zašto opet neko službeno događanje? - zastenjao je ustajući i ponudio joj ruku. - Ti ljudi nisu normalni! - Molim te, Watte, - odvratila je ne ispuštajući njegovu ruku i zagledavši se sa strahom u njega - čuvaj se te cure!
Kimnuo je znajući da ima pravo. Druženje s Ledom bila je vrsta kocke. Mogao bi se domoći slobode - ili si uništiti život.
Knjige.club
76
Dolly&Laura
RYLIN Rylin se suzdržala da ne opsuje skrećući iza još jednog ugla i završavajući tamo otkud je i krenula. Pa kako, dovraga? zapitala se, sad već na rubu živaca. Zašto svi hodnici moraju izgledati posve identično?
Polako se osvrnula pokušavajući se opet prisjetiti karte koja se pojavila na školskom tabletu prije nego što je ostao bez baterije. Zaboravila ga je napuniti, što je bilo posebice sramotno s obzirom na to da se to moglo učiniti na razne načine - preko zidne utičnice, izlaganjem suncu, čak i prislanjanjem koži kad bi se punio zahvaljujući toplinskoj energiji njezina tijela. Razne školske hololokacije izranjale su pred njom na svakom uglu i svakom ulazu, ali ništa joj nije bilo od pomoći; navodili su se tek nazivi prostorija, a svaka je nosila ime nekog bogatog donatora. Što su njoj značili Fernandezova učionica ili Mill-Vehrin plesni studio? Bila je u potrazi za mačevalištem, što god je to dovraga bilo, jer se tamo trebala naći s Ledom kako bi snimile film za projekt iz holografije. Skupina mladića pojavila se na kraju hodnika pred njom, svi redom znojni i sa štitnicima na ramenima. Ostala je zbunjena shvativši da dolaze s treninga hokeja i da je jedan od njih Cord. Odmah se okrenula, ali bilo je prekasno - već ju je zapazio i dobacivši nešto ostalima,
prišao. - Jesi dobro? - upitao je s osmijehom. - Čini mi se da si se izgubila. - Znam kamo idem, hvala na pitanju. - pristojno je odvratila i odabrala nasumična vrata zdesna. - Dakle, oprosti, ali...
Vrata su se otvorila razotkrivajući malu prostoriju sa strunjačama i dvojicu koja su se hrvala na podu. Iznenađeno su pogledali prema njoj i ona se posrćući povukla. - Naravno da znaš. Drugim riječima, ideš na trening hrvanja. Napokon je podigla ruke u znak predaje. - U redu, nemam pojma kako pronaći mačevalište! Možeš li mi reći gdje se nalazi? Nastavio je hodati. - Još bolje. Odvest ću te tamo! - Nema veze, samo mi reci. - inzistirala je zaostajući za njim. - Ideš? - dobacio je preko ramena. Opsovala je i zakaskala.
Bez riječi su prolazili hodnikom okićenim mjedenim plaketama u čast školskih sportskih postignuća. Svjetlo je plesalo nad srebrnim i brončanim statuama pedantno poslaganim u savršene nizove iza vitrina od pleksiglasa. Usredotočila se na nagrade površno iščitavajući imena, očajnički pokušavajući gledati bilo kamo, samo ne u njega. Iako nije znala zašto, bilo joj je drago što joj je kosa napokon blistava i raspuštena, umjesto da je kao obično nosi u repiću nisko na zatiljku. - Znači, mačevanje. - njegov je glas odjeknuo praznim hodnikom. - Znaš da je épéeima zapravo nemoguće ikoga ozlijediti? Imaju magnetska polja koja ih čine otpornim na udarce.
Zakolutala je očima. - Obećavam da danas neću nikog pokušati probosti. - Ne djeluješ mi tako. - veselo je odvratio. - Zašto uopće ideš na mačevanje? - Idem snimiti nešto za holografiju. - Predmet koji ti slušaš sjedeći ravno ispred mene, dovoljno blizu da te mogu dodirnuti, a oboje se pretvaramo da nismo svjesni toga. Knjige.club
77
Dolly&Laura
- Pametna zamisao. Bit će vizualno efektno. - dobacio je i unatoč njegovu tipično ležernom tonu, shvatila je da se zapravo ne šali. I od te spoznaje srce joj je zatitralo. - Bilo bi još bolje kad bih ih mogla natjerati da odjenu pirat sku odjeću, ali Leda je to odbila. - odvratila je i za to čak bila nagrađena gotovo neprimjetnim osmijehom. - Zaboravio sam da ti je partnerica. - pogledao je prema njoj. - Znaš, Leda laje, ali ne grize. I kad joj postaneš frendica, učinit će sve za tebe. - Hvala. - zbunjeno je odvratila. Kao da bi njih dvije ikad mogle biti prijateljice! Slegnuo je ramenima i poveo je još jednim hodnikom. - Samo bih htio da ti ovdje bude okej. Ako ikako mogu pomoći... - Iako nije dovršio rečenicu niti išta konkretno ponudio, ostala je osupnuta. Što li pokušava reći? Bila je potpuno zbunjena i koliko god joj se to nije sviđalo, bilo joj je i drago. - Već mi pomažeš. Nisam imala pojma da je ovaj sportski kompleks tako golem. Ne
bi me čudilo da još negdje naletim na konjušnicu i preponsko jahanje! - Mimoišli smo konjušnice. Nalaze se na srednjoj razini. Na trenutak je zanijemjela, a onda ga pogledala i zapazila podsmijeh. - Lijepo da me još vučeš za nos. - Lijepo da još kužiš kad te vučem za nos.
su do dvostrukih izakraju. kojih Bio su dopirali zvuci ponovo mačevanja. Odmah joj jeDošli bilo žao štogolemih se njihovo druženjevrata privelo je čisti užitak razgovarati s njim. Tko zna što joj je želio poručiti tom gestom - ako je uopće išta htio poručiti. - Vidimo se, Myers. - dobacio je nastavljajući dalje. - Corde... - zazvala ga je. Okrenuo se i upitno je pogledao. Progutala je slinu. - Više me ne mrziš? - dobacila je gotovo nečujno.
Čudno ju je pogledao. - Nikad te i nisam mrzio. Ostala je na mjestu gledajući za njim, uživajući u njegovu krupnu tijelu koje se kretalo s lakoćom i samopouzdanjem, u njegovim širokim plećima. Iako bi najradije potrčala i uhvatila ga za ruku, kako je to nekoć činila, suzdržala se. Više ne može biti tvoj, podsjetila se. Više nije tvoj.
Uto se zvono oglasilo u mačevalačkoj areni i morala je uložiti vidan napor kako bi otvorila vrata i ušla. Dočekala ju je prostrana ovalna prostorija s bezličnim bijelim podom obilježenim šarenim četverokutima, koji su predstavljali mačevalište. Dvojica iz školskog tima mahala su mačevima obračunavajući se, obojica u bijelim kaputićima i kacigama, krećući se naprijed-natrag poput pijanih rakova. Njihovi épéei otporni na udarce letjeli su zrakom u oštrim i naglim pokretima. Izgledali bi nevjerojatno na snimci, ushićeno je zaključila. Leda se nalazila na rubu terena. Njezina srebrna videokamera već je lebdjela iznad njih nadomak stropnih svjetala. - Evo nje. - procijedila je uopće ne okrećući glavu. - Oprosti, izgubila sam se. - Meni je više izgledalo kao da flertuješ s Cordom, ali tko mene pita...
Oštro je kimnula. Ne duguje joj ikakvo objašnjenje, podsjetila se. Naposljetku je Leda podignula glavu i pogledala je u oči. - U kakvom ste zapravo odnosu vas dvoje? - otvoreno je upitala. Knjige.club
78
Dolly&Laura
Rylin je taj nedostatak takta, s jedne strane, zasmetao, a s druge, začudio. - Iako te se ne tiče, nekoć sam radila za njega i sad više ne radim. Leda je napućila usnice kao da zna da to nije sve, ali do daljnjega će se zadovoljiti i time.
Utihnule su i neko vrijeme promatrale mačevanje i tek povremeno jedna bi mahnula mijenjajući položaj ili kut videokamere. Naposljetku je Rylin nešto sinulo. - Leda. - odlučila ju je upitati, na što ju je ova razdraženo pogledala. - Prošli tjedan si spomenula kako holografiju slušaju samo maturanti i kako si ti upala zbog eseja koji si napisala pri prijavi. Ali ja sam trećašica, a upala sam... - Rekla sam ti, imala si sreće. - nestrpljivo je odbrusila. - Smatraj to izuzetkom koji se dogodio usred semestra, a s ciljem da me ispizdi. - I Cord je trećaš. - nastavila je Rylin odlučno podižući obrvu.
Leda je očajnički odmahnula rukom. - S njim je drukčije. Uostalom, po njemu je prozvana cijela zgrada. Zato i može odabrati koji god predmet poželi. Rylin je osjetila kako joj se želudac steže. - Koja zgrada? - Vidjela je nazive svih njih, posebice zato što se u zadnjih nekoliko tjedana nebrojeno puta izgubila. - Možda sam trebala reći “zgrade”, u množini. - naglasila je Leda. - Cijela škola je imenovana po njegovoj obitelji. Nisi to mogla zapaziti jer nisi sišla u one na nižoj i srednjoj razini, ali sve na ovom katu, cijela srednja, zapravo je takozvani Andertonov kampus. Kratak trenutak bliskosti koji je doživjela s Cordom uto se rastopio. Ponovo se sjetila nepregledna ponora koji ih je dijelio. Kako glupo od nje da je uopće pomislila kako bi ga mogla premostiti! Koliko joj je puta svemir već očitao bukvicu? Premda su sad pohađali istu školu, još nikad nisu bili tako udaljeni jedno od drugoga.
Za to je, naravno, mogla okriviti različite životne okolnosti: dok su njegovi sponzorirali cijelu školu, ona se nalazila u njoj zahvaljujući smrti jedne djevojke. Ali znala je da je to samo jedan razlog.
Za ostalo je sama bila kriva. Slomila je nešto u njihovoj vezi iznevjerivši ga. Zapitala se hoće li to ikad više moći popraviti - ili je ipak neke stvari nemoguće popraviti koliko god to silno željeli.
Knjige.club
79
Dolly&Laura
CALLIOPE Calliope se rastegnula na le žaljci koliko je duga i široka i namjerno pružila ruke iznad glave iako je sva bila na iglama. Koliko još dok se ne pojavi? Znala je da će doći; morao se naći s jednim od izvršnih direktora hotela radi nekih pregovora ili nečega sličnog. Izgubivši se u mislima, popila je gutljaj vode, a hladne netopive kockice zazveckale su. Zatim se poigrala naramenicom novog kukičanog kombinezona. Već se trebala naviknuti na čekanje; dovoljno se načekala u zadnjih nekoliko godina. Ali nikad nije bila osobito strpljiva niti je sad odjednom namjeravala poraditi na toj osobini.
Nagomilane narukvice od žada kliznule su joj niz ruku kad se naslonila na lakat i osvrnula. S terase Nuagea pružao se gotovo najbolji pogled u Tornju. Usto, bio je tu blistav bazen kojemu se nije nazirao rub pa je izgledalo kao da se proteže do obzora. Žuto-bijelih suncobrana bilo je posvuda, čisto radi ugođaja: naime, plavi strop iznad njih bio je prekriven solarnim svjetiljkama koje su projicirale ujednačenu sunčevu svjetlost bez UV zračenja. Sjetila se da su jednom, na nekom bazenu u Tajlandu, ona i mama čak pokisnule jer se lokalna vlada nije potrudila ovladati vremenskim prilikama. No njih su dvije uživale u toj kiši – bilo je to poput veličanstvene pustolovine iz kakva ljubica - kao da se nebo rastvorilo i najednom je sve bilo moguće! Načuvši kako se vrata otvaraju iznad nje, podigla je glavu i, naravno, ugledala ga. Izlazio je iz ureda izvršnog direktorana slavni ovjesni most koji se nadvijao nad bazenom i okolnim unutarnjim vinogradima. Poput suncobrana, i vinogradi su ponajprije bili tek dekoracija jer su jedva proizvodili dovoljno grožđa za nekoliko
bačava vina godišnje. Pomno je odabrala svoje mjesto i pričekala da se pojavi iznad nje. - Atlase? Jesi li to ti? - Podigla je ruku kao da zaklanja pogled od sunca. Kako ga nije vidjela niti se čula s njim još od zabave koju su njegovi održali prošlog vikenda, morala je, eto, pribjeći namještanju slučajnog susreta. Koliko god to bio očajnički potez, znala je da svaka velika prijevara mora nekako započeti. - Calliope, što radiš ovdje? - Približio se rubu mosta. - Molim dolje! - Nasmiješila se kad se dio mosta na kojemu je stajao odvojio i dolebdio do nje. Samo je on bio u stanju reći molim i hvala robotskom kontrolnom sustavu! Zapitala se treba li možda ustati kako bi ga pozdravila, ali je zaključila da neće. Tako bi bio u moćnijoj poziciji, a usto, bolje je izgledala iz tog položaja. - Odsjedam ovdje. A koja je tvoja izlika? - zločesto je dobacila odmjerivši njegovo odijelo s kravatom. - Samo posao, posao i posao? - Moglo bi se reći... - Odsutno je prošao rukom kroz kosu, kako je to znao ponekad činiti. Ukazala je na ležaljku pokraj sebe. - Bi li mi se pridružio ili žuriš natrag? Zastao je najvjerojatnije provjeravajući kako stoji s vremenom. Gotovo s e spustila večer. - Pa, zašto ne? - zaključio je skidajući sako i zahvalno se smještajući na ležaljku. Oborila je pogled kako bi prikrila uzbuđenje, a duge trepavice bacile su sjene preko njezina lica. Ramenom je pokazala prema prozorima, iza kojih je sunce zalazilo za umjetne planinske vrhove na obzoru. - Još malo pa je vrijeme za pićence nakon posla. Šampanjac ili pivo? - Dodirnula je bočnu stranu ležaljke i prizvala izbornik. Knjige.club
80
Dolly&Laura
Kako se ponadala, te su riječi izmamile osmijeh na njegovu licu. Piće nakon pos la bilo je tradicija u Africi - svi zaposlenici u safari-kolibi tad bi se popeli na brdo kako bi gledali zalazak sunca noseći u ruksacima slane krekere i pivo. Čim bi sunce zašlo za obzor, otvorili bi boce i nazdravljali dok je nebo eruptiralo u vatrenim nijansama. - Pivo! Zapravo nude lokalno pivo Jorug pa ako bi mogla... - Riješeno!
Pogledi im se susreli, a njoj se učinilo da je nešto zaiskrilo među njima. Ili je možda samo su umislila? - Onda, kako je prošao sastanak? - Ne pretjerano uspješno, - priznao je - ali nemojmo sad o poslu! Da je u pitanju bio bilo koji drugi muškarac, odmah bi bila prihvatila taj savjet i promijenila temu - vjerojatno se bacivši na priču o sebi - ali na teži je način spoznala da Atlas nije poput drugih muškaraca. Stoga se natjerala da se zagleda u njegove nedokučive smeđe oči. - Nadam se da hotel nije zatražio produljenje ugovora. Ne bi trebao pristati, barem ne u ovom trenutku.
Oduvijek je bilo riskantno ne praviti se glupom. Srce joj je uzbuđeno tuklo. - A zašto ne? - odvratio je s neprikrivenom znatiželjom. - Kapaciteti bi trebali biti daleko popunjeniji. U pitanju su blagdani, a nisu popunjeni ni 80 %. Usto, - nadodala je podižući jednu dugu nogu i pružajući prste - njihove usluge nisu na razini. Znaš li da sam se pri dolasku poskliznula na proliveno piće i iščašila
gležanj? Na trenutak je pogledom pratio pokret njezine noge, a onda okrenuo glavu u stranu.
Bar mu je bila privlačna! Umalo je zaključila da joj se samo učinilo. Spustila je nogu i nagnula se naprijed. - Samo želim reći da bih dobro razmislila da sam na tvojem mjestu prije produljenja ugovora o najmu pod istim uvjetima. Posebice s obzirom na postojeće kamatne stope. - Nisi u krivu. - priznao je. Raspravljali su neko vrijeme o diskontiranom novčanom toku i premda je ona govorila cijelo vrijeme, pratila je govor njegova tijela i nije joj promaknulo kako bi mu zjenice zabljesnule kod nekih pitanja ili kako bi gestikulirao u
pokušaju da nešto istakne. Cijelo je ljeto čekala da osjeti njegove ruke na sebi, ali uzalud . Nije ju ni dotaknuo. Zašto? Znala je da će poludjeti ako ne sazna. Zašto joj se samo on nije pokušao upucavati - zašto jedino njega nije uspjela preveslati?
Konobar je donio pivo na srebrnom pladnju. Čaša je bila hladna na dodir kad ju je prinijela ustima i ispila golem gutljaj. Mrzila je pivo - oduvijek ga je mrzila - ali činila je već i teže stvari kad su prijevare bile u pitanju. - Čime se ti baviš u zadnje vrijeme? - upitao je. - Više ne ideš u školu, zar ne?
Na trenutak se zapitala je li pogriješila odbijajući maminu ponudu da je upiše. Tako bi se češće mogla družiti s njegovom sestrom - ali onda se podsjetila da cure u najboljem slučaju posve nepredvidivo uskaču u pomoć, a i uvijek je bilo bolje izravno se okomiti na žrtvu. Zadrži li se dovoljno dugo u njegovu društvu, znala je da će smisliti kako nešto izmusti od njega. - Nisam u školi. Ali molim da se primi na znanje da se savršeno dobro znam zabavljati. - odgovorila je nadajući se da zvuči dovoljno nestašno.
Knjige.club
81
Dolly&Laura
- Atlase! Što radiš ovdje? I s kim si to ? - dobacio je neki mladić prilazeći im. Učinio joj se odnekud poznat. Bio je visok i klasično zgodan, s izraženim jagodičnim kostima i prodornim plavim očima. - Corde! Kako je? - Atlas se nasmiješio i ustao kako bi ga pozdravio. - Jesi li već upoznao moju prijateljicu Calliope Brown?
Prijateljicu? Zar zaista? Odlučila je to uzeti kao početnu ponudu u pregovorima.
Srećom, bila je je prokleto pregovarač. Prebacila noge udobar stranu i polako ustala. - Drago mi je. - promrmljala je kad se iznenada pojavio još jedan mladić i tad joj je srce stalo. Znala je otkud joj je Cord tako poznat. - Fulleru! Namjeravali smo nešto večerati. Ideš s nama?
Ostala je bez daha. Pridošlica je bio starija verzija Corda, malo prekaljen zbog godina, malo ciničnijeg osmijeha. Pomolila se u sebi da je se ne sjeća i izgubila svaku nadu kad je pogledao prema njoj i zbunjeno se namrštio. - Poznajemo se? - Nažalost, ne. - veselo je odvratila. Odmahnuo je glavom. - Netočno. Upoznali smo se. U Singapore. Ti si bila u vezi s mojim prijateljem Tomisenom i zajedno smo bili na onom tulumu na plaži za mjesečine! Još je nitko u životu nije prepoznao. Svijet očito postaje premalen za ljude poput mene, pomislila je pokušavajući ne razotkriti svoj strah. Samo se nadala da Brice ne zna i ostatak priče - da je tjedan dana nakon spomenutog tuluma zatražila od Tomisena pozajmicu, zatvorila svoj lažni račun čim su njegovi novci sjeli i zbrisala iz grada. Bacila je pogled prema vratima iznad kojih je svijetlio fluorescentni hologram natpisa IZLAZ. Uvijek utvrdi gdje je izlaz, mama ju je neprestano podsjećala. I bio je dovoljan jedan pogled na njega da se primiri.
Odmah je namjestila osmijeh i pružila ruku. - Calliope Brown. - odlučno je izjavila. Mislim da si me pobrkao s nekom drugom curom. Iako mi se čini da je ta koju si opisao baš bila zabavna pa ću to uzeti kao kompliment! - Brice Anderton. Sori, moja pogreška. - Prečvrsto je stisnuo njezinu ruku, a u glasuje čak prepoznala prijeteću notu. - Ne obaziri se na mojeg brata, molim te! Očito se ne može sjetiti svih žena koje je upoznao na svojim putovanjima. - dobacio je Cord u šali i uopće ne primjećujući napetost među njima dvoma.
Kako Brice još nije ispustio njezinu ruku, nježno ju je povukla i tad je nevoljko popustio. - Zašto te već nisam upozn ao, Calliope Brown? - Izgovorio je to gotovo s navodnicima, kao da nije vjerovao da se doista tako zove. - Ne živim u New Yorku. - A što si rekla, otkud dolaziš?
Suzdržala se da odvrati kako to uopće nije rekla. - Iz Londona. Izraz njegova lica na trenutak se promijenio. - Zanimljivo. Imaš stvarno jedinstven izgovor!
Pogledala je prema Atlasu koji je nešto govorio Cordu ne obazirući se na njezin razgovor s Briceom. Srce joj je ubrzalo. - S obzirom na to da nisi iz New Yorka, nagađam da ti treba partner za podvodni bal. - nastavio je Brice.
Knjige.club
82
Dolly&Laura
Podigla je pogled. - Podvodni bal? - ponovila je poput kakve glupače i odmah se sabrala. - Zvuči zabavno. - nadodala je glasnije kako bi privukla Atlasovu pozornost.
Kao da je to zapazio i shvatio što smjera, Brice ga je pogledao. - Fulleru, tvoja mama organizira onaj podvodni bal, zar ne? - Misliš na proslavu očuvanja Hudsona? Mislim da je tako. - zbunjeno je odvratio.
Znači, i on će biti tamo! Brice se nasmiješio, a Calliope je u njegovu osmijehu prepoznala trag zloće. L agano uzbuđena što od panike, što od iščekivanja, zapitala se nije li možda prozreo njezine laži jer joj se činilo da ju je tim pitanjem zapravo samo htio namamiti. - Onda, Calliope, - neumoljivo je nastavio - hoćemo li zajedno na tu zabavu? Kutkom oka pratila je Atlasa iako nije odmaknula pogled. Bio je to trenutak da stupi na scenu - da se ubaci i ponudi da je pozove da mu bude pratnja. Ali to se nije dogodilo.
Neka! Jedan dio nje znao je da nikako nije pametno poći na bal u pratnji čovjeka koji ju je umalo prepoznao. Ipak, ne kaže li se da je mudro neprijatelja uvijek držati na oku? Naposljetku, u pitanju je samo zabava, a ona nikad nije odbila pozivnicu kakva god bila prilika. - Vrlo rado. - odvratila je zagledavši mu se u oči kako bi se njihove kontaktne leće povezale. Nije ni trepnuo.
Kad su se braća Anderton naposljetku pozdravila i pokupila, zaključila je da bi čak mogla profitirati iz nastale situacije. Nije bilo boljeg načina da se domogne nečije pozornosti nego da se pojavi na zabavi u najljepšem izdanju i držeći nekog drugog pod ruku. Bogme će dati sve od sebe kako bi Atlas požalio što je nije prvi pozvao na tu
zabavu! I onda će ga oderati do gole kože prije no što se pokupe. Još će to biti njezina najuspješnija prijevara!
Knjige.club
83
Dolly&Laura
AVERY Zvona su glasno odjeknula hladnim noćnim zrakom. Avery se ugnijezdila uz Atlasa ispod gomile prekrivača, a srce joj je uzbuđeno tuklo dok su njihove saonice prolazile između stabala. Još joj nije bilo jasno kako su uspjeli samo tako zbrisati. Bila je subota navečer i nalazili su se u Montepelieru, saveznoj državi Vermont - bili su zajedno, na otvorenom, daleko od New Yorka i svih tamošnjih zabrana, ograničenja i svega što nisu smjeli činiti. On je sve isplanirao. U zadnje vrijeme oboje su bili pred pucanjem: neprestano napeti, hodali su stanom kao po jajima osluškujući ne bi li čuli i najmanji pokret onog drugog, očajnički se pretvarajući da im uopće nije stalo. Imala je osjećaj da je prestala disati kad je objavljeno da on odlazi u Dubai. Kad joj je predložio da preko noći otputuju iz grada, nije mogla povjerovati da im se sreća osmjehnula. - Tako mi je drago što smo uspjeli zbrisati. - Dah joj je izlijetao u kristaliziranim oblačićima. Bacila je pogled premanjegovu profilu, ravnom nosu i punim usnama, pjegicama koje su mu prekrivale jagodice boje svijetle breskve. Sad je njegovo lice poznavala pojedinosti.bolje od vlastita. Mogla ga je naslijepo nacrtati znajući ga do najsitnijih - I meni, Aves. - Zagrlio ju je i još više privukao k sebi. - Misliš da su mama i tata posum njali? - Bila je nervozna što su oboje otišli iste noći. Bilo je to gotovo kao da ih namjerno izazivaju. - Nisi li rekla da ćeš biti kod Lede? - Jesam. - potvrdila je, iako im je zapravo rekla da će biti kod Rishe za slučaj da nazovu kako bi provjerili. Više se nije mogla pouzdati da će Leda lagati za nju. - Ja sam im rekao da idem s Maxtonom i Joaquinom na utakmicu Rangersa i Kingsa u
Los Angeles. Čak sam kupio karte kako bih to dokazao. Ne brini se. Kimnula je, ali se zavrpoljila pokušavajući primiriti unutarnju nervozu. Sjetila se kako je Zgrabila jednom prilikom, dok je bila pokušala slatkog čipsa iz kuhinje. ju je i ne trepnuvši i pomala, dolasku u sobu ukrasti shvatilavrećicu da je savjest odveć peče kako bi uživala u njoj. Zamijetivši da se vrpolji, Atlas je uzdahnuo. - Aves, znam da si nervozna zbog scene s tatom, ali kunem ti se da si sad na sigurnom. I provest ćemo samo jednu noć zajedno, daleko od svega toga. Ne možemo li uživati? Proklela je svoj neumoljivi strah. Znala je koliko se potrudio p lanirajući izlet, da je pokušao pronaći mjesto na kojemu ih nitko neće prepoznati, a koje će joj se svidjeti. I sad kad je napokon s njim, samo otežava situaciju! Pomaknula se ispod temperiranog pokrivača i spustila glavu na njegovo rame. - Imaš pravo. - prošaptala je. Isprepleo je svoje prste s njezinima i prinijevši njezinu ruku svojim ustima, poljubio je. Bila je to tako nježna, gotovo kavalirska gesta, da je osjetila kako je strah samo tako napušta. Bacila je pogled prema tami koja ih je mimoilazila munjevitom brzinom,
neprozirnoj, sjenovitoj i prekrasnoj. U šumi bi čak moglo biti duhova - ili možda nimfi, neke vrste drevnih vila. Toranj se sad činio udaljen nekoliko svjetova. Knjige.club
84
Dolly&Laura
Bili su na putu prema polarnim svjetlima. Zbog promjenjiva kretanja rascijepa u
ozonskom omotaču, aurora borealis jedanput godišnje mogla se vidjeti čak tako daleko na jugu. Oduvijek je čeznula za tim i nekoliko je desetaka puta vidjela u virtualnoj stvarnosti, ali iz nekog razloga ne i uživo. Zaustavili su se na čistini gdje je već bilo parkirano desetak samopokretnih saonica, diskretno razmaknutih kao da je u pitanju začarana verzija staromodnih drive-in kina. Tiha čarolija prekrila je prizor. Šalice s vrućim kakaom začinjenim paperjastim grumenima šlaga nudile su se na lebdećim holopladnjevima. Njihova se sjedalica počela naginjati spuštajući ih u vodoravni položaj, a oni se zagledali u mračno nebo. Avery se činilo da na svijetu više nema ničega osim okolne hladnoće, topline Atla sova tijela i baršunasta nebeskog svoda, koji se u beskonačnost rasprostirao nad njom. Najednom je na njemu prsnula lepeza boja: plave, zelene, rumene i pruge boje
marelice izvijale su se i motale. Na djelić sekunde Avery se gotovo uplašila da se Zemlja okreće prema udaljenoj galaksiji i snažno je uhvatila A tlasovu ruku. - Slušaš li što? - potiho je upitala. Uz gledanje polarnog svjetla preporučivalo se slušanje nekoliko desetaka različitih glazbenih zapisa, a u ponudi je bilo svega, od violinskih koncerata i solo izvedbi oboe do rock-glazbe. Sve je isključila. Učinilo joj se da čuje svjetla dok prolijeću tišinom šapćući joj kroz nebesku zavjesu. - Ne. - prošaptao je. - Ni ja.
Još se više stisnula uz njega. Suze su joj navrle na oči dodatno lomeći svjetlost u milijun prekrasnih krhotina. Zacijelo je u jednom t renutku i zadrijemala jer kad je otvorila oči, ružičaste sunčeve zrake već su izranjale na obzoru. - Stigli smo, uspavana ljepotice! - Zadjenuo joj je kosu za uho i nježno joj poljubio čelo. Pogledala ga je i više uopće nije bila umorna; njezino cijelo bić e iznenada je bilo bolno svjesno njegove blizine. - Volim se buditi uz tebe! - Za to ju je priznanje nagradio blistavim osmijehom. odvratio je kad gdje su se je saonice naglo zaustavile se zauvijek buditi tebe. -Snj pred- Želim hotelom. Odsjedali su uuzslavnoj ežnoj palači, sve bilo izrađeno od netopiva leda, pa čak i ognjišta. Parovi u saonicama oko njih sneno su ustajali odbacujući prekrivače i kretali prema masivnim dvostrukim vratima izrezbarenim u obliku siga. Veselo je iskočila iz saonica, a on siš ao sa suprotne strane. - Avery? - Načula je škripu čizama iza sebe.
I ukočila se. Nije se usudila okrenuti prema Atlasu; kutkom oka zapazila je da se spušta u čučanj i navukavši kapu preko lica, na brzinu ulazi u hotel. Užasno ju je zaboljelo dok je gledala kako je ostavlja i ne osvrnuvši se. Bilo je to poput zlog navještaja što im se sve sprema. Polako se okrenula prisiljavajući se na osmijeh. - Milese! Kakvog li iznenađenja! uskliknula je i zagrlila pridošlicu. Miles Dillion išao je u srednju školu s At lasom. Odmah se panično zapitala je li ga možda prepoznao. - Znam. - nasmijao se, u što se pojavila i njegova pratnja. U pitanju je bio visok mladić glatka i zgodna lica. - Ovo je moj dečko Clemmon. Sama si ovdje? - Nažalost, da. - Nije se usudila pomaknuti kako je koljena ne bi izdala. Još se jače omotala kaputom i pokušala sabrati. - Tata razmišlja o preuzimanju ovog hotela pa me Knjige.club
85
Dolly&Laura
poslao da provjerim kako izgleda. Zasad mi se sviđa. Što kažete vas dvojica? - Bila je to čisto pristojna laž s obzirom na to koliko je vremena imala da je smisli. - Predivno nam je ovdje! - uskliknuo je Clemmon. - Silno romantično! Stvarno mi je žao što si sama. - odmah je zbunjeno nadodao, kako su svi obično reagirali kad bi im rekla da nije u vezi. - Želiš li nam se pridružiti na doručku? - nadovezao se Miles, ali je odmahnula
glavom ne skidajući s lica. - Mislim da ću naosmijeh spavanac. Hvala na pozivu! Odjurila je hodnikom u sobu čim su se njih dvojica, držeći se za ruke, uputila prema restoranu s nevjerojatno visokim ledenim stropom i podom prekrivenim stalagmitima.
Atlas ju je dočekao u naslonjaču promatrajući vatru u kaminu. Na stoliću je blistao srebrni pladanj prepun njoj omiljenih slastica: kroasana i svježih bobica, a bio je tu i vrč vruće čokolade. Nasmiješila se kao obično dirnuta njegovom obazrivošću. - Stvarno mi je žao. - polako je rekla. - Koji užas! Kakve su bile šanse da se to dogodi? - Očito ne onakve kakvima smo se nadali. - Njegova oštra čeljust isticala se pod treperavom svjetlošću ognja. Podigao je pogled. - To nije slučajnost, Aves, to je naša stvarnost. Ne možemo biti zajedno u New Yorku, a vidi što se dogodi kad pokušamo nekamo otići. Polako ga je zaobišla i smjestila se u drugi naslonjač izbacujući noge nadomak vatre. - Ne mis... Nagnuo se spuštajući ruke na koljena i prekinuo je gotovo s panikom u glasu. Moramo pobjeći, kako smo i planirali, prije nego što postane prekasno! Na trenutak se čak prepustila toj blaženoj fantaziji: zamišljajući kako s njim u društvu hoda osunčanim plažama, kako zajedno kupuju na šarenim ribljim tržnicama, kako ga grli dok leže u mreži pod zvijezdama. Kako su zajedno bez straha da će biti uhvaćeni. Bio je to prekrasan san. I neostvariv. Barem zasad. Potonula je prisjetivši se Lede koja je znala istinu i koja se ne bi uopće ustručavala objaviti je na sva zvona za slučaj da odluče pobjeći. Nije to željela prirediti svojima. Kako bi im bilo kad bi se javno saznalo za njihovu vezu? Doduše, njihov otac vjerojatno je već sumnjao. -
Najradije bih pobjegla s tobom, - odvratila je i doista je to mislila cijelim svojim
bićem - ali ne mogu. Još ne. - Da mu je bar mogla dati bolje objašnjenje! - Zašto ne? - Komplicirano je. - Što god bilo u pitanju, Avery, možeš... - E pa, ne mogu, u redu?
Oborio je pogled povrijeđeno se povukavši. - Oprosti. Nisam htjela puknuti. Ali na rubu sam živaca. - odmah je nadodala i posegnula prema njegovoj ruci.
Nježno ju je privukao k sebi u krilo. Zagrlila ga je oko vrata i spustivši glavu na njegova prsa, sklopila oči. Umjereni otkucaji njegova srca razuvjerili su je. Primirili njezino disanje. - U redu je. I ja sam napet zbog Milesa - priznao je lagano kružeći rukom po njezinim
leđima.
Knjige.club
86
Dolly&Laura
Kimnula je. Tako mu je očajnički htjela sve priznati - reći mu za tu užasnu noć na krovu i što se doista dogodilo i š to je sve slagala; priznati pravi razlog zašto ne mogu pobjeći. Ali znala je da je tad više ne bi jednako gledao, a to ne bi mogla podnijeti. Uzdahnuo je. - Zbog mame i tate, zar ne? Bit će im dobro i bez nas. Sigurno bolje nego da ostanemo pa otkriju... - Čvršće ju je zagrlio. - Iako... koliko god sad htio zbrisati, bismo prvo godinu možda se neza baš pa odmah u to.kad Možda bi bilo Čak boljenedabismo dana radim tatu trebali u Dubaiju da seupustiti pokupimo maturiraš. morali poći u isto vrijeme. Takobi bilo manje pitanja. - Nasmiješio se. - Usto, zaslužuješ završiti srednju s prijateljima. - Dubai je tako daleko. - odmah je odvratila ne mogavši se pomiriti s mišlju da će živjeti odvojeno, na suprotnim stranama svijeta. - Znam, Aves, ali ne možemo ni ovako živjeti - oboje u New Yorku i u neprestanom strahu da će nas netko uhvatiti! Nije imala što reći na to. Dubai je bio grozno rješenje, ali znala je da ima pravo; ni ovako nisu mogli dalje. - Oprosti, samo trebam još malo vremena. - bespomoćno je prošaptala ne znajući uopće što joj je činiti. - Razumijem te. I stvarno sam strpljiv. - Gotovo se slomila na povjerenje koje je prepoznala u njegovu osmijehu. - I, naravno, tebe se isplati čekati. Čekao bih na tebe
cijeli život. Ne mogavši to više slušati, ušu tkala ga je svojim usnicama. Poslije, kad je zaspao pod hrpom medvjeđih kožuha, osvrnula se po prekrasnoj ledenoj spavaćoj sobi, glatkim i masivnim zidovima. Nikako nije uspijevala Milesa i Clemmona izbiti iz glave, kao ni svoje roditelje, kao ni Eris i Ledu i sve druge koji su predstavljali prijetnju njihovoj vezi.
Čak i tu, daleko od New Yorka, nisu mogli pobjeći hladnoj i neumoljivoj istini. Nigdje se nisu mogli skriti. Srce joj se stegnulo od straha. Što ako tako bude zauvijek? Svijet je sad tako malen - hoće li ikad biti slobodni? Pokušala je odagnati tu pomisao, ali činilo joj se da je ledeni zidovi polako stišću i guše, a ona se jednostavno ne može izvući.
Knjige.club
87
Dolly&Laura
RYLIN Rylin se nagnula nad pult u mračnoj komori toliko se usredotočivši na posao da je praktički zaboravila gdje se nalazi. Nakon nastave se mrak. s Ledom montirale mačevanja i morala je priznati da je ispala našla stvarno Ali kako kad sebiLeda nakonsnimku toga pokupila, Rylin se sjetila ostatka snimke i učitala je - i tad se u potpunosti prepustila nečemu drugom. Iznova je gledala što je snimila na bazenu prošlog vikenda ushićeno premotavajući snimku naprijed-natrag. Dok je sjedila na crnom baršunastom stolcu, učinilo joj se da se
vratila u prošlost. Tulum se još odvijao oko nje, svjetla su plesala po zidovima poput svijeća čija svjetlost treperi na praiskonskoj špilji, voda u plavozelenom bazenu zatalasala se podižući se do njezina pojasa. Lux je izronila uz nju i lagano otresla glavu - instinktivno je podigla ruku kako bi se zaštitila od kapljica koje su joj poletjele iz kratko ošišane plave kose, a onda je samosvjesno spustila shvaćajući da nije tamo. Bilo je to još intenzivnije od haluciplama, pomislila je, gorljivo tražeći djelić koji bi pokazala prijateljima. - Rylin? Što radiš ovdje? - Xiayne se pojavio, a vrata automatski zatvorila za njim kako svjetlost ne bi prodrla u komoru.
Opet je na sebi imao bijelu majicu kratkih rukava, a tintovaže na njegovim prsima nazirale su se kroz tanku tkaninu. Odmah je pritisnula glavno dugme na konzoli i film se ugasio. - Radim na nečemu. - Čekaj... vrati to, daj... - znatiželjno je dobacio.
Prekrižila je ruke. I ne znajući zašto, uhvatila se kako se opravdava. - Hoćete da odem? Koliko znam, nitko drugi nije rezervirao komoru. - Ne, ma kakvi, slobodno ostani! Nisam te došao izbaciti. - Zvučalo je kao da mu je smiješna njezina reakcija. - Drago mi je da se netko napokon služi ovim prostorom! Sam Bog zna da škola pošteno ulaže u njega, a uvijek je prazan! - Profesore... - započela je. - Xiayne. - ispravio ju je. - Xiyane, - nastavila je gotovo na rubu očaja - zašto moja snimka zalaska sunca nije dobra? - Dobra je. I prekrasna. - odvratio je bez imalo uzbuđenja. - Zašto sam onda dobila lošu ocjenu?
Pokazao je na stolac uz nju kao da traži dopuštenje i sjeo kad nije odmahnula glavom. - Dao sam ti nižu ocjenu jer znam da možeš i bolje od toga.
Čak me i ne poznaješ, poželjela se pobuniti, ali znala je da bi to bilo drsko; uostalom, više se i nije toliko ljutila. - Oprosti ako sam bio grub. - nastavio je zagledavši se u nju. - Znam iz prve ruke da ti nije lako jer si došla ovamo iz Niskog tornja. Uzdahnula je. - Jednostavno mi se čini da se ne uklapam. - Bio je dobar osjećaj izgovoriti to naglas.
Knjige.club
88
Dolly&Laura
- Naravno da ne. - složio se, što ju je toliko zateklo da je na trenutak zanijemjela. Zatim se nacerio. - Ali isto tako mislim da se i ne želiš uklopiti, zar ne? - Valjda. - priznala je. - Onda, mogu li sad vidjeti na čemu si to radila? Zastala je i pritisnula play.
Bazen se opet ukazao zračeći divljom, gotovo luđačkom energijom. Neonske sijalice plesale su u tami, glazba i razgovor odjekivali iznad vode miješajući se sa smijehom i zvucima opijenog praćakanja. Jedan se par stisnuo u kutu, drugi ispod daske za skakanje. Vidjela je sve do najmanjih detalja, kao da uranja u vlastito sjećanje, osim što je sad sve bilo bolje, nekako jasnije i ogoljenije nego u sjećanju. Gotovo je mogla okusiti
rashlađene atomske bombe, nanjušiti klor i znoj. Odvažila se i pogledala prema Xiayneu. Razrogačenim očima pratio je snimku, kao da ne želi ni trepnuti od straha da mu što ne promakne.
Kad je Vi zgrabio i uronio kameru, prostorija se luđački zavrtjela, a cijeli svijet pretvorio u vodu. Panično je uskliknula i isključila snimku. - Ne! Nemoj je zaustavljati! - uskliknuo je. - Ne ljutiš se zbog kamere? - Kamoli tek činjenice da je to snimila na ilegalnom tulumu u javnom prostoru u prisutnosti maloljetnika koji su se opijali! - Ne, nema problema, kamera je vodootporna! Rylin, - odmah joj je prišao, uhvatio je za ruku i ispreplevši svoje p rste s njezinima, zamahnuo njome kako bi se snimka nastavila - ovo je nevjerojatno!
Zatreptala je, zapanjena tim dodirom, ali već je ispustio njezinu ruku; čak nije bio ni posve svjestan da ju je dodirnuo. Hodao je u krug, a hologram mu je obasjavao lice u zapanjujućim obrascima. - Uspjela si! - Što? - Zatražio sam te da mi pokažeš svoje viđenje svijeta i uspjela si! Ova snimka vizualno je opčinjavajuća, narativno impresivna, obiluje bojama i pršti energijom! Jednostavno... - Odmahnuo je. - Jednostavno jebeno sjajna, razumiješ me? - Samo sam ponijela kameru na tulum. - nesigurno se pobunila.
Zamahao je rukama i isključio snimku. - Svjetla. - naredio je i zbog iznenadna osvjetljenja zatreptao. - Upravo to i jest smisao holografije - da postanete obazrivi promatrači, da iznova naučite doživjeti svijet. Iz ovoga vidim - izbacio je ruke kao da želi obuhvatiti cijelu prostoriju, koja se sad činila čudesno praznom bez sveg tog kaosa - da
imaš oko za takve stvari! Još je bila zbunjena. - Čak ti se nije ni svidje la moja snimka zalaska sunca, a tad sam se stvarno potrudila! - Jer si se trudila biti nešto što nisi. Ali ovo si ti! - Kako? Čak još nisam ni doradila snimku! Sinulo joj je da bi ga njezin ton mogao uvrijediti, ali samo se nagnuo unatrag i
ležerno isprepleo prste na zatiljku kao da se nikamo ne žuri. - Pa učinimo to onda! - Sada? - Sigurno ga je pogrešno shvatila. - Imala si nešto drugo u planu?
Nešto u njegovu tonu, u izazovnom držanju ramena, u potpunosti je odagnalo njezinu ljutnju. - A ti? - Ah, jesam, ali ovo će biti zabavnije. - veselo je odgovorio, na što se nasmiješila.
Knjige.club
89
Dolly&Laura
Tri sata kasnije holofilm je svjetlucao oko njih u blistavim komadićima. Djelići su bili izrezani i okupljeni u skupine preklapajući se u zraku poput kora duhova. - Hvala vam što ste toliko vremena utrošili na mene. Nisam ni primijetila koliko je već kasno. dobacila je osjećajući krivnju što je zamjetan dio večeri proveo s njom. - Nećeš vjerovati kako ovdje vrijeme leti, posebice zato što nema ni prozora ni prirodnog svjetla. - Zastao je na pragu kako bi se svjetla ugasila. Požurila se za njim - i posrnula umalo se strovalivši naglavačke u prazan hodnik. - Opa, jesi dobro? - Uhvatio ju je rukom. - Kamo ćeš? Daj da te ja izvedem! Kasno je. Zatreptala je, a milijun glasova zakričalo je u njezinoj glavi. Iako joj je bilo užasno neugodno zbog takve šeprtljavosti, osjećala je i tu čudesnu, nimalo neugodnu toplinu. Nije pustio njezin lakat. Čvrsto ju je pridržavao, iako više nije prijetila opasnost da će pasti. Netko se uto pojavio na kraju hodnika. Naravno, odmah je panično pomislila, tko drugi nego Cord!
I dok im je prilazio, ugledala je cijeli prizor na njegovu licu: ona i mladi, privlačni profesor, sami kasno navečer, na izlasku iz mračne komore; profesorova ruka na njezinoj, nepogrešivo intimna gesta. Znala je da pokušava sve vagnuti, sve zbrojiti i oduzeti u svojoj glavi, i znala je da će doći do određenih zaključaka. I pomislila je da je boli briga. Ali kako su se približavali jedno drugom u tom praznom hodniku, osjetila je bolnu čežnju. Visoko podignute glave i ne trepćući, odlučila je ne pokazati koliko je to košta. I u hipu se sve privelo kraju: mimoišao ih je, a kobni trenutak nestao sam od sebe.
Knjige.club
90
Dolly&Laura
WATT Sljedećeg vikenda Watt je prišao ulaznim vratima Ledina stana duboko udahnuvši i grčevito stišćući buket u ruci. Na sebi je imao sako koji je kupio za tulum s Avery svega nekoliko mjeseci ranije, iako mu se činilo da je otad prošlo već sto godina. Čekajući da mu otvori vrata, radoznalo se osvrnuo po ulici s nizom vertikalnih rezidencija izgrađenih po uzoru na stare gradske kuće s Upper East Sidea. Mlada je djevojka protrčala nogostupom vukući štene zlatnog labradora na bežičnoj proksi-uzici. Imaš li koji mudri savjet za kraj? upitao je Nadiju, iznenađen koliko je nervozan s obzirom na to da mu Leda uopće nije bila draga. No nikad i nije volio izlaske. Samo budi uobičajeno šarmantan. Oboje znamo da nisam uobičajeno šarmantan, obrecnuo se kad su se vrata najednom otvorila.
Kosa joj je bila pažljivo nakovrčana i padala niz ramena. Bila je odjevena u komotnu purpurnu haljinu, zapravo tamnopurpurne nijanse kakvu su nosile kraljevske obitelji u doba kad su se službeni portreti slikali na dvodimenzionalnim četverokutima platna. Štoviše, izgledala je poput žive verzije jednog takvog portreta s tim krupnim dijamantnim naušnicama i hladnim, nestrpljivim izrazom lica. Još joj je samo tijara nedostajala. Bilo je očito da se nije odjenula kako bi bila lijepa, već zastrašujuća. Nije namjeravao nasjesti. - Watte? Poslala sam ti poruku da ćemo se naći na zabavi!
Suzdržao se od sarkastičnog komentara. - Odlučio sam te pokupiti. - odvratio je pokušavši se nasmiješiti. Cvijeće! podsjetila ga je Nadia. - Hm, za tebe. - Nezgrapno je pružio buket. - Ma svejedno! Hajdemo napokon! - Bacila ga je na stolić uz ulazna vrata, gdje će ga zasigurno netko već pokupiti i tutnuti u vazu, i silovito ga povukla za sobom.
Razgovor navodno olakšava osjećaj nelagode pri druženju, podsjetila ga je Nadia kad su se smjestili u lebdjelicu, oboje više nego očito napeti. Bio bi se nasmijao da situacija već sama po sebi nije bila katastrofalna. - Onda, tko priređuje tu proslavu očuvanja rijeke Hudson? - pokušao je začeti razgovor.
Ošinula ga je pogledom. - Zaklada za očuvanje rijeke Hudson. - odbrusila je. - Ne, ozbiljno? Ostatak vožnje niz Toranj proveli su u tišini.
Kad su izašli u prizemlju i zakoračili na mol broj četiri, nije mogao prikriti šok. Cijeli prostor - obično prepun djece s grickalicama ili turista koji su gledali trenirana jata letećih riba - bio je prazan. Nadia, gdje je zabava?
Tamo dolje. Usmjerila je njegov pogled prema stubama koje su vodile u vodu. - Samo malo. - odvratio je naglas. - Ovo je tematska zabava koja se stvarno odvija pod vodom? - A ja sam mislila da ti je jasno. - odbrusila je Leda i udahnula. - Da, zabava se održava na dnu Hudsona. Zar nisi čuo da dolje uzgajaju usjeve? Knjige.club
91
Dolly&Laura
Znao je za to. Navodno je smeće koje se stoljećima bacalo u rijeku učinilo njezino dno čudesno plodnim pa je Njujorška uprava za urbana pitanja tamo pokrenula uzgoj krumpira, koji su osvjetljavale podmornice sa solarnim svjetlima krećući se iznad usjeva. Ali nije znao da bi i ljudi mogli sići dolje - kamoli tek na bal! S druge strane, već se nagledao svega i svačega u Visokom tornju pa ga to i nije trebalo čuditi. Mutna voda zapljuskivala je cilindrični izrađen od neke vrstematerijal elastičnog hidrougljika. Silazeći stubama, lagano je prošaotunel rukom po njegovoj stijenci; je bio podatan i na mjestima gdje ga je dodirnuo, odmah je nastalo uleknuće, kao da je u pitanju glazura koja se prelijeva u duginim bojama. Stube su svjetlucale i mijenjale boju pod njegovim finim cipelama. Bio je to prizor kao iz onog starog Disneyjeva holofilma o sireni. Kad su se naposljetku spustili, na samom dnu rijeke, osamdeset metara ispod
površine, dočekala ih je prava pravcata zabava. Strop se izvijao iznad gostiju poput golema kristalnog akvarija. Umjesto uobičajene muljevito smeđe, voda je tu bila morski tamnoplava. Zapitao se jesu li možda obojili pleksiglas kako bi to zamaskirali. Elegantno odjeveni muškarci i žene motali su se u skupinama krećući se lakim i koordiniranim pokretima poput jata tropskih riba.
Ledanekolicini se odmahgostiju. uputilaZakaskao prema šanku presvučenom mrežom i usaprolazu kimnula je za njom. - Planirašsvilenom li uopće razgovarati mnom večeras ili sam ovdje samo kao sponzoruša? - Plan da je pridobije nije se razvijao u željenom smjeru. Ošinula ga je pogledom. - Kako bi bio sponzoruša, moraš biti maneken. Mislim da si prije mislio na izraz “lutka od mesa”. Namjeravao se pobuniti kad se nasmiješila. Znači, Leda Cole ipak ima smisao za humor i pritom još crni humor! Možda će se ipak zabaviti večeras. Zastali su nadomak skupine golemih umjetnih školjki, pješčanog spruda koji se protezao sjedne strane navodno predstavljajući plažu. Nadia mu je na leće projicirala tekst koji je uvježbao sa Cynthijom, ali je zaključio da treba započeti komplimentom. Sjajno izgledaš večeras. - dobacio je samouvjereno izgovarajući poznatu rečenicu. Zakolutala je očima. - Ne seri. Zato sam ti i dala tekst - kako bi ga mogao čitati, prekorila ga je Nadia. Neugodno se promeškoljio. - Samo sam...
Opsovala je. Prema psihološkim studijama o zrcaljenju, i ti bi trebao opsovati, podsjetila ga je Nadia. - Zašto si me, dovraga, dovela ovamo? - osorno je upitao.
Nisam baš na to mislila. Tipično u svojem stilu, oprezno je zabacila kosu, gotovo kao da je uvježbala taj pokret. Vjerojatno i jest, zaključio je. - Jer kad se ne ponašaš glupo, Watte, poprilično si koristan. Htjela sam da mi ti i Nadia pomognete pratiti neke ljude. Naravno, ako možeš komunicirati s njom na daljinu.
Kad bi samo znala. - Koje ljude? - upitao je namjerno izbjegavajući odgovor. - Bilo koga tko bi mi mogao stvarati probleme. Ponajprije Avery i Rylin. I sebe, naravno. - nadodala je u šali.
Drugim riječima, sve koji su znali njezinu najmračniju tajnu. Ta njezina očita nervoza budila je u njemu tugu. Da nije bio toliko ljut, čak bi se i sažalio nad njom. Knjige.club
92
Dolly&Laura
- Leda, ne pokušavaju ti se baš svi osvetiti. - odvratio je ne očekujući da će odgovoriti. - Naravno da pokušavaju. Sve je to samo igra nultog zbroja.
Nadia je morala uskočiti s objašnjenjem. To je značilo da postoji konkurencija, a samo jedna nagrada i jedan pobjednik. Pogledao ju je neskrivenim šokom. - Ovo je zabava. - polako je odvratio kao da govori strani jezik pa će njezinim lećama trebati vremena da joj prevedu. - Ne borba na život ili smrt. - Ne, ovo je upravo to, borba na život ili smrt, i odbijam izgubiti samo zato što nisam odrasla poput svih njih. - odbrusila je čeličnim glasom. - Ne možeš shvatiti, Watte.
Stvarno je usrano kad se čovjek neprestano osjeća kao da nije dovoljno dobar. Iznenada se razljutio. - Leda, moji su se doselili ovamo iz Irana i radili potplaćene poslove brišući starcima guzice, a sve to radi mene. Bit će dotučeni ako ne upadnem na MIT. I jesam li ti možda spomenuo da MIT uzima najviše jednog studenta godišnje iz moje srednje, a pritom su mi suparnici najbolji prijatelji? - Nagnuo se prema njoj dok mu
je srce uzbuđeno tuklo. - Stoga bih rekao da mi je itekako poznat taj usrani osjećaj da nikad nisi dovoljno dobar što god učinio! Između njih su zafrcale iskre bijesa i još nečega, što nije uspio definirati. - Boli me briga što misliš o meni. - naposljetku je odvratila. - Ali drugima više neću dopuštati da me iskorištavaju. Posebice onima do kojih mi je stalo. Znao je da misli na Atlasa koji je te godine nevoljko pristao na vezu s njom
pokušavajući prikriti - ili prevladati - svoje osjećaje prema Avery. - Hajde. - Pružio je ruku. - Na zabavi smo. Neću ti dopustiti da se ovako duriš! - Ne durim se. - pobunila se i sa žarom uputila prema plesnom podiju, što i nije očekivao. Neko su vrijeme plesali bez riječi. Bio je iznenađen koliko mu se slabašno odupirala dok ju je vodio i kako lako prepuštala njegovu zagrljaju. Učinilo mu se da napetost polako sipi iz njezina tijela poput otrova iz rane. Smotala je ruke oko njegovih leđa i naslonila glavu na njegova prsa sklapajući oči kao da na trenutak želi zaboraviti na svijet oko sebe. Zapitao se koliko je nje zinih problema izravna posljedica svega što se dogodilo s Fullerima - bol zbog gubitka najbolje prijateljice i spoznaje da Atlasu uopće nije stalo do nje - a koliko je toga posljedica njezina vlastita i urođena nemira. Očito je propatila u
životu i to zbog onih kojima je najviše vjerovala. Ipak, koliko god savršen bio njezin život, nagađao je da će djelomično uvijek izazivati probleme jer će uvijek tragati za nečim ne znajući točno za čim. Sa strahom je čak posumnjao da bi i on bio takav da nije Nadije. - Postoje i drugi faksovi, nije sve u MIT- u, znaš. - dobacila je prekidajući ga u razmišljanju. - Ne za ono što želim studirati. Nagnula je glavu unatrag i zagrlivši ga oko vrata, zagledala se u njegove oči. - Ne mogu povjerovati da imaš tako malo samopouzdanja. Stvorio si Nadiju, a zabrinjava te nešto tako prozaično poput upisa na faks? Dopustit ćeš još da govori o meni? Nadia se ljutito ubacila. - Kao što dobro znaš, ne mogu se baš razvezati o Nadiji. Knjige.club
93
Dolly&Laura
- Čudi me što ona neće napisati taj esej umjesto tebe. - Ovaj se put nasmiješila od uha do uha. Uhvatio se kako se i on smiješi, ali samo u ime tog zrcaljenja o kojemu mu je Nadia neprestano tupila. - Ah, već sam je tražio, ali uvijek ispadaju previše savršeni. - Previše savršeni? Ne sjećam se kad sam takvo što zadnji put čula. Kad bi bar više toga u svijetu bilo previše savršeno. - Njezine su tamne oči zablistale. - Znam. I ne očekujem da me žališ.
Glazba se promijenila, a ona naglo odmaknula narušavajući to neobično primirje. Žedna sam! Zahvaljujući dugogodišnjem upucavanju curama za šankom, znao je što to znači. Donijet ću ti piće. - ponudio se. Šankerica je bila cura hispanskog podrijetla, otprilike njihove dobi, sa šiškama i prodornim pogledom. Zatražio ju je dva viskija sa sodom i premda je podigla obrvu zbog dvostruke narudžbe, nije potegnula pitanje. Po povratku je Ledu zatekao kako se naginje nad visok stol oslonivši se jednim stopalom o drugo. Nešto na njezinu licu navelo ga je da stane - nešto što je još bilo u povojima, a djelovalo je obećavajuće. Bio je to neočekivan i šokantan prizor koliko i da ju je ugledao u donjem rublju. Iako je dotad bio uvjeren da je dobro poznaje, sad se zapitao koliko je to zapravo
točno. Predao joj je piće, a ona ga je polako promiješala podižući čašu kako bi provjerila boju jantarne tekućine. - Što misliš, koliko bi nam alkohola trebalo da zaboravimo sve što smo učinili, a zbog čega se kajemo? - misteriozno je dobacila. Zapitao se što je potaknulo tu promjenu raspoloženja. - Obično pijem kako bih stvorio nove i ugodne usp omene, a ne kako bih izbrisao postojeće. Trebala bi probati moglo bi ti se svidjeti. - veselo je odvratio.
Ponadao se da će time unijeti promjenu, navesti je da se barem nasmije, ali samo ga je ošinula pogledom. - A ona noć kad sam navratila k tebi? Tad si definitivno pio kako bi zaboravio.
Zarumenio se od pomisli na tu noć. Naravno da je pio kako bi zaboravio - na brata i da je ona, Leda, uspjela to iskopati iz činjenicu da je Avery vlastitog drogiravši njega navrativši još uzaljubljena školskoj uuniformi, ga i zavevši. - Ne sjećam se. promrmljao je shvaćajući odjednom da iz glave nikako ne uspijeva izbiti trenutak kad mu je sjela u krilo i kad ga je poljubila.
Možda je ovo dobar trenutak, dobacila je Nadia. Imala je pravo. Ako se uhvatila prošlosti, možda bi je mogao navesti da spomene i Erisinu smrt! Primaknuo se kako bi je Nadia mogla snimiti. - U zadnje vrijeme razmišljam o tome
što se dogodilo na krovu. Zgranuto ga je pogledala. - Zašto sad to spominješ? - prošaptala je. - Samo sam htio... - se Odjebi, Watte! - odbrusila izbacivši ramena, naprasito se pokupila. Po načinu i povrijedio. na koji kretala zaključio je da jujeje irazbjesnio Odustajem, rekao je Nadiji. Kako da je uopće navedem da mi vjeruje kad mi se čak i ne sviđa? Tebi se rijetko tko i sviđa, odbrusila je Nadia bez suosjećanja. Knjige.club
94
Dolly&Laura
Uzdahnuo je i, okrenuvši se, shvatio da stoji nadomak Avery. Bila je uobičajeno očaravajuća u haljini bez naramenica, koja je padala do poda. Kosa joj je bila skupljena u punđu na zatiljku ističući savršenu simetriju njezina lica koje se zbunjeno mrštilo kao da joj nije jasno zašto je došao ili kao da se pita tko je zapravo. Najednom mu je sinulo da ga se vjerojatno uopće nije ni sjetila od one kobne noći. Sam Bog zna da ni on nije cmoljio za njom - prošla ga je želja otkako je saznao da je u vezi s bratom - ali barem se tu i tamo zapitao čime se bavi, je li dobro. Ona ga je, međutim, gledala trepćući, kao da je zaboravila da uopće postoji. I tad mu je postalo jasno što je Leda htjela reći kad je malo prije natuknula kako ima osjećaj da je iskorištavaju ljudi do kojih joj je stalo. Je li on uopće išta značio Avery ili je predstavljao samo još jedan pokušaj da se ogluši o osjećaje koje je gajila prema bratu? - Hej, Watte, super izgledaš! - Nasmiješila se gledajući njegov sako: upravo mu ga je ona i pomogla odabrati, a on ga je zatim kupio u jadnom i uzaludnom pokušaju da je zadivi.
Iako nije znao zašto, zasmetalo mu je što ga podsjeća na to poslijepodne kad su zajedno otišli u šoping. Kakvu je reakciju, uostalom, očekivala - da odvrati kako i ona odlično izgleda? Kao da to već nije znala. - Pa hvala. - odvratio je preko volje. - Što te dovodi ovamo večeras? - Očito joj još ništa nije bilo jasno. - Leda me dovela. Na to je uzdahnula. - Žao mi je. Ja sam kriva za to. Pokušava mi se osvetiti. - Što bi to trebalo značiti? - Stvarno mu je već bilo preko glave tih visokotoranjaca i njihovih dvosmislenih poruka.
Spustila je glavu petljajući narukvicom kako ga ne bi morala gledati u oči. - Dovela te ovamo kako bi mene povrijedila - jer se svi sjećaju da sam te pozvala na tulum Sveučilišnog kluba i sad kad te vide s njom, pomislit će da te preotela. - objasnila je s tugom. Nije znao što reći na to. Iako je dijelom bio zgrožen tom njezinom izjavom i nevjerojatno samoživim doživljajem svijeta, dijelom je nagađao da ima pravo. - Ali sigurno ni ti nisi došla sama. - odvratio je pitajući se tko joj je nova žrtva. Podigla je glavu. - Došla sam s Cordom, ali nas dvoje smo samo prijatelji. - Bolje provjeri zna li to. - odbrus io je ne očekujući da će ga njezin odgovor toliko razljutiti. - Naime, menije promaknuo memorandum u kojemu se navodio pravi razlog
zašto Avery Fuller pita dečke hoće li joj biti pratnja za bilo kakvo događanje. Pogledala ga je kao da ju je ošamario. - Watte... - Zaboravi. - prekinuo ju je i pokupio se. Namjerava li se još više upetljati u gordijski čvor sjebanih života tih visokotoranjaca, trebat će mu piće!
Knjige.club
95
Dolly&Laura
AVERY Avery je ostala stajati u čudu kad se bijesno okrenuo i pokupio. Silno ju je zaboljelo što ima tako nisko mišljenje o njoj. Oduvijek je bila iskrena prema njemu; nikad joj nije bila namjera povrijediti ga, iskoristiti ili nasamariti. Ipak, očito joj je zamjerao što se dogodilo. I posljednje što je rekao spominjući “pravi razlog” zbog kojeg druge traži da joj budu pratnja... to ju je navelo da se zapita zna li možda istinu o njoj i Atlasu. Ali kako bi mogao znati? Da mu nije Leda rekla?
Bend je zasvirao novu stvar, jednu od njoj omiljenih, i uhvatio ju je poriv da zapleše. Osvrnula se u potrazi za partnerom i gotovo odmah ugledala Corda. Bila je Atlasova zamisao da oboje pronađu pratnju za tu zabavu - kako bi odagnali sumnje svojih roditelja - i kako ne bi provodili previše vremena zajedno.
Cord je oduvijek bio njezina pratnja za sva takva događan ja. Atlas se pak pojavio sa Sanijom Malik, djevojkom koju je poznavao već dugi niz godina i premda to i nije bio najuvjerljiviji lažni spoj, nije se mogao sjetiti ikog drugog u tako kratkom roku. Uputila se prema Cordu. Stajao je s Briceom uz sam balon od pleksiglasa. S njegove vanjske nazirale su podmornica. se gredice krumpira, a njihovo lišće njihalo u vodi pod svjetlošćustrane lelujavih solarnih Donji, svileni dio njezine tamnoplave haljine nježno je zašuškao kad im je prišla. Corde, hoćemo li zaplesati? - upitala je bez oklijevanja. - Naravno. - Pružio je ruku i poveo je na podij. - Da ti pričuvam torbicu? - Kimnuo je prema srebrnoj torbici s mikrokopčom, koja je bila jedva toliko velika da u nju stane ruž. Kimnula je pa ju je ubacio u džep sakoa. Odjednom se sjetila njegove mame, jednom davno prije nego što je umrla, kad ih je otpratila na bal dok su još bili u petom razredu. “Corde, kad vodiš djevojku na zabavu, uvijek se trebaš ponuditi da joj pričuvaš piće ili torbicu, zamoliti je za ples, vratiti je kući i...” “Znam, mama”, zastenjao je, a ona se morala suzdržati da ne prasne u smijeh znakovito ga pogledavši. Šutio je dok su se spretno kretali podijem u opuštenoj i ugodnoj atmosferi. Sjetila se kako je Watt plesao - njegovi su koraci bili is pravni, ali usiljeni, njegovo čelo naborano od nervoze i koncentracije - i opet se pokajala što se tako ponijela prema njemu. Ugledala je svoje na suprotnoj strani podija i lagano im mahnula. Jeste li sad sretni? Otac je kimnuo s odobravanjem. Oduvijek mu se sviđala ideja da su njih dvoje par; na kraju krajeva, njezini su bili dobri prijatelji s Cordovim roditeljima do prije šest godina, kad su preminuli. Avery je bilo drago što je Atlas inzistirao da oboje pronađu pratnju. Time se bar donekle smanjio pritisak kojemu su bili izloženi.
Pjesma se privela kraju, a Cord lagano odmaknuo uzevši joj šampanjac s pladnja u prolazu. No tad je ugledala Atlasa i Calliope.
Stajali su sa suprotne strane šanka, gotovo priljubljenih lica, on naslonjen na lakte i bio je opušteno i ležernojeseshvatila smiješeći to osmijeh koji rijetkotojkad viđala On, kad koji nije svoje bio s njom. I zapanjeno da -time samo pokazuje dajevjeruje Calliope.
povjerenje nije dijelio šakom i kapom! Calliope je pak uzbuđeno govorila izvodeći nagle i teatralne pokrete kao da se razmeće narukvicama s dragim kamenjem. Knjige.club
96
Dolly&Laura
Njezina cinober haljina imala je šokantno dubok dekolte i poprilično joj razotkrivala grudi. Kako je jednu nogu zabacila iza druge, Avery je zapazila da nosi visoke potpetice od izrezbarena bambusa, isuviše ležeran izbor za tako formalnu prigodu; ipak, mogle su
proći jer su bile u skladu s temom. Znajući da njoj mama nikad takvo što ne bi dopustilo, to joj je strahovito zasmetalo.
Zagledala se u šampanjac, ali nije ga okusila. Zagledala se u vesele mjehuriće pokušavajući shvatiti što osjeća. Koliko god bilo budalasto i djetinjasto, nije si mogla pomoći. - Calliope joj nikako nije sjedala, pogotovo otkako je saznala da je putovala s Atlasom. A ni njemu još nije oprostila što ju je ostavio samo tako; što je zbrisao na tu svoju pustolovnu turu ne pozdravivši se s njom i stvorivši sve te uspomene bez nje. Najviše ju je, međutim, zaboljelo kad je saznala da mu je društvo pravila ta ležerna, dugonoga i tajanstvena cura. Znala je da su se dogovorili da večeras neće razgovarati, ali mogla bi im prići i pozdraviti ih - samo na minutu, kako bi se razuvjerila da među nema ničega - možda će joj tada biti lakše! Duboko je udahnula i progurala se do njih. - Hej! - dobacila je zvonkim, čak pretjerano vedrim tonom. Nije joj promaknula ljutnja koja se na trenutak ukazala na Calliopeinu licu, kao ni umorno rezigniran pogled na dogovorili da Bilo jeAliočito dajejeočekivao razočarandanjezinim su seneka lijepocura reagira dolaskom će Atlasovu. se izbjegavati. kako kad ugledajerkako kruži oko njega poput kopca? - Hej, Avery! - napokon je odvratila Calliope. - Sjajno izgledaš! Predivna haljina! Nije joj odvratila kompliment. - Tko ti je pratnja, Calliope? - Možda bi se njemu trebala posvetiti, pomislila je, iako, ruku na srce, ni ona to nije činila. - Nećeš vjerovati, ali u pitanju je brat tvoje pratnje! Ne znam gdje je! - uskliknula je Calliope s osmijehom. - Baš smiješno. - odvratila je Avery, iako je njezin ton jasno davao na znanje da uopće nije tako. Atlas je gledao sad jednu, sad drugu ne znajući što reći. - Ti i na Cord ste zajedno? Stvarno pozornost odbojnost u Averynu glasu.je sladak. - nastavila je Calliope ne obraćajući
Avery se umalo ugušila ispijajući gutljaj šampanjca. - Nismo. - naposljetku je odgovorila. - Ako te baš zanima, zapravo je slobodan. - Aves, - ubacio se Atlas - znaš li gdje su mama i tata?
Znalaje da je to učinio samo kako bi je zaustavio prije nego se do kraja obruši na Calliope. Ali to njegovo pitanje pobudilo je nešto u njoj. - Zapravo sam zato i došla. Poslali su me da te pronađem. Oprosti, Calliope, malo ću ti ga oduzeti. - dobacila je ledenim tonom. - Slobodno! - Calliope je slegnula ramenima i uputila se među okupljene podižući blistavi donji dio haljine od tila kako ne bi posrnula. Avery je primijetila tamnopurpurni
lak na nožnim prstima, a učinilo joj se da je zapazila i blistavu srebrnu tintovažu najednom gležnju, ali nije bila posve sigurna. - Aves, što te, dovraga, spopalo? - Atlas je odmah upitao. Umjesto da mu odgovori, uhvatila ga je za ruku i stala vući kroz gomilu prema jednoj od improviziranih kabina u pozadini, gdje je nekoliko umornih dobavljača odlagalo tanjure koje su roboti kupili. Knjige.club
97
Dolly&Laura
- Možete li nas ostaviti nasamo na minutu? Obiteljska frka. - zamolila ih je posluživši se osmijehom kao ključnim oružjem. Slegnuli su ramenima i maknuli se. Uvukla je Atlasa u kabinu i naglo zatvorila vrata.
Zakoračio je unatrag i premda je unutra bilo skučeno, najednom su ih dijelila bespuća. - Večeras nismo trebali čak ni razgovarati, a sad si me još dovela ovamo pred svima? Što ti je, dovraga? - Oprosti! - Bila je ljuta. - Jednostavno nisam mogla gledati kako ti se upucava. Bože, zar nisi shvatio da ti se baca pod noge? - Naravno da jesam. - Ravnodušnost u njegovu glasu još ju je više razljutila. - O tome se i radi. Mislio sam da tati i mami želimo odvući pozornost - povesti pratnju, ne razgovarati? I sad si me dovukla ovamo i to još pred osobljem! Njezina je ljutnja odjednom isparila. - Ovo je užas! - skrušeno je odvratila. Nije ni
naslućivala koliko će biti bolno gledati ga u društvu drugih cura. Nije željela da bude tako. Samo što je jedino tako i moglo biti. Naslonio se na robustan neoprenski zid i zagledao u nju svojim smeđima očima. Istina, čisti užas, - potvrdio je - ali što želiš da poduzmem? Ako želiš da se i dalje ovako iskradamo, a da mama i tata ništa ne posumnjaju - iako možda već sumnjaju - onda ćemo povremeno morati razgovarati i s drugima. Možda čak i flertovati. Nije odmah reagirala. Osvrnula se po skučeno m prostoru ispunjenom napola pojedenim pladnjevima predjela, u kojemu je mali robot ultraljubičastim zrakama dezinficirao srebrno posuđe uredno ga odlažući na hrpu. - Ne znaš koliko mi je teško vidjeti te s njom. - naposljetku je priznala. - Vjeruj mi, znam.
Nije joj se svidjelo što to kaže. Daleko se gore ponio prema njoj nego ona prema njemu i oboje su to dobro znali. - Mislim da ne znaš. - oštro ga je napala. - Samo zato što si me jednom vidio na zabavi s Wattom? To se i ne računa! Razmotrimo naša dosadašnja postignuća - tko je zapravo spavao s nekim drugim? Otvorio je usta i zatvorio ih. - Oprosti, Aves, ali ne mogu promijeniti što sam činio prije nego što sam se upustio u vezu s tobom. - Ali si tada mogao! Mogao si se ne spetljati s mojom najboljom frendicom - mogao si me čekati kako sam ja čekala tebe!
Vid joj je bio zamućen od suza. I sama je ostala iznenađena što je to spomenula, ali možda i nije trebala biti jer to ju je oduvijek mučilo; oduvijek je hranila tu pritajenu bol u sebi: spoznaju da je spavao s Ledom, a vjerojatno i s drugim djevojkama, dok je ona spavala samo s njim. Bila je povrijeđena i osjećala se nedostatnom. - Nakon toga mi je teško gledati te s drugim curama. - naposljetku je gotovo šapnula. - Nisi fer. Znaš da ne mogu promijeniti prošlost. - Pružio je ruke, a onda promijenio mišljenje zaključivši da je bolje da je ne dira i bespomoćno ih spustio. - Sve bi se moglo lako razriješiti kad bismo se pokupili. Ali ti to ne želiš učiniti niti mi želiš reći zašto! Odmahnula je glavom. - Želim, samo mi treba... - Vremena, da,više jasno mistrpljiv. je. - odbrusio ne još dopuštajući joj da dovrši rečenicu. Trudio sam se biti nego Ali kolikojebih trebao čekati? - Oprosti. - započela je, ali ni na to nije imala odgovor. - Hoćemo li ikad pobjeći? Aves, - zastao je kao da oklijeva - želiš li uopće pobjeći sa mnom? Knjige.club
98
Dolly&Laura
Šokirano je zatreptala. - Naravno. - odlučno je potvrdila. - Samo to nije tako jednostavno i ne mogu ti objasniti zašto! - Zašto ne možeš? Što tajiš? Odmahnula je glavom prezirući se što to čini i, progutavši slinu, zadržala nemio i bolan jecaj. - Idem. Ti pričekaj neko vrijeme kako nas ne bi vidjeli zajedno. Kako se ne bi pričalo. - nadodao je s gorčinom i izašao.
Zagrlila se i shvativši da joj se nekoliko suza otelo, vjerojatno potekavši u tamnim potocima zbog šminke, ljutito obrisala obraze. Zaljubljena sedamnaestogodišnjakinja u njoj osjećala se odbačeno i povrijeđeno i bila je spremna iskaliti se na nekome. Nije imao pojma! Nije ni naslućivao pod kakvim je pritiskom! I osim to g jednog spoja s Wattom, koji je ionako završio čim mu je priznala da ga voli, nije ju više vidio ni s jednim drugim. Stoga nije znao kako joj je znati da je on bio s drugim curama, kako se
muči zamišljajući što je sve činio s njima... Možda je vrijeme da shvati kako je to, zlobno je zaključila i odlučno izjurila natrag među ljude s posve novim planom. Zaslužio je vidjeti kako je to gledati je kako se smije, koketira, pije i pleše s nekim drugim! Ugledala je Corda kako stoji sam uz šank, zgodan kao inače, a li nekako odsutna pogleda. Uostalom, nije li joj pratnja? I uvijek je spreman za zafrkanciju! - Želim piće. - objavila je naginjući se laktima na šank. Znala je da bi je majka prekorila da je vidi, ali trenutačno joj više nije bilo ni do čega osim do toga da Atlasu pokaže kako se osjeća - barem na trenutak.
Cord se nasmiješio neočekivanom upadu. - Molim šampanjac. - rekao je šankeru, na što je odmahnula glavom. - Ne, želim pravo piće! - U redu. - oprezno je odvratio pokušavajući procijeniti kako je raspoložena. - Votka? Atomska bomba? Viski? - Bilo joj je svejedno. Samo da je žestoko! - Što god ti piješ! Ali duplo, molim! Podigao je obrvu. - Dva viskija s ledom, dupla. - dobacio je šankeru i onda je pogledao. - Nije da mi se ne sviđa kad se otkvačiš, ali smijem li upitati što je ovaj put dovelo do toga... - Slobodno ti pitaj. Neću ti reći! - Osjetila je kako je neki radoznalo pogledavaju, ali
napokon nije marila tko će je vidjeti niti hoće li objaviti njezine fotke na svojim profilima. Neka im! - E pa onda, - odvratio je, kao da je to i očekivao - kako mogu pomoći? - Vrlo lako! Pomoći ćeš mi ako se i ti naliješ do daske! - Sa zadovoljstvom! - Njegove ledenoplave oči zločesto su zablistale, a njezina ljutnja na to dobila krila. Ako ništa, zaključila je, bare m joj se drage volje pridružio u zločinačkom pothvatu! Kucnula se s njim i naiskap popila piće - u jednom gutljaju. Bilo je gorko, ali nije se obazrela. Namjeravala je ostatak večeri biti još blistavija i neodoljivija, samo se smiješiti i očijukati - kako nitko ne bi primijetio koliko zapravo pati iznutra!
Knjige.club
99
Dolly&Laura
CALLIOPE Calliope je bilo silno drago što je odlučila poći na bal s Briceom. Ona i majka oduvijek su voljele dolaziti na zabave u velikom stilu: sve oči u prostoriji bi se sesvi okrenule prema njimasekad pojavile; posebice u novim gradovima,uvijek gdje su došaptavali pitajući tko bi su se i otkud dolaze. Tu i tamo Elise bi pokušala ne privlačiti pozornost - “Ne valja biti previše uočljiv, to je opasno”, podsjetila bi Calliope. Alije u tuđoj pozornosti uživala još više od nje.
Iako se Calliope već naviknula na tuđe poglede, nije očekivala reakciju kakvu je izazvala pojavivši se s Briceom u podvodnom salonu. Ponadala se da ih barem neki gledaju jer su bili očaravajući zajedno, oboje visoki, vitki i tamnokosi, arogantno nasmiješenih lica. Ali nerado je morala priznati da je Brice ipak bio intrigantnija polovica. Sve su se glave odmah okrenule prema njemu s neprikrivenim zanimanjem. Kako su očito znali tko je i redovito pratili njegove nezgode, zapitali su se koju to djevojku vodi pod rukom. A to je definitivno pomoglo da je i Atlas zapazi. Nije zaboravila koketirati s njim -
unatoč Averynu nezgrapnu pokušaju da se pridruži razgovoru i neobičnoj upornosti kojom ga je odvukla. Već je imala posla s zaštitnički raspoloženim sestrama i roditeljima, posebice kad je pokušavala prevariti klince iz povlaštenih privatnih škola, ali morala je priznati da je Avery bila jedna od najzahtjevnijih dosad.
Odlučno i s ponosom podigla je glavu i proučila tu podvodnu m eku novca, statusa i veza. I njezina je mama došla, u društvu Nadava i njegove kćeri Livyje. Prije nekoliko minuta čak je razgovarala s njima. Elise je svako malo pogledavala prema njoj podižući obrve očito u nadi da će je osloboditi Livyje kako bi se mogla usredotočiti na Nadava, ali Calliope nije bila raspoložena glumiti poslušnu kćer. Koliko se uspjela uvjeriti, Livya je bila glupava i bljutava dosadnjakovićka i njezinim dadiljanjem samo bi protratila svoje mnogobrojne talente.
Stoga se pridružila Briceu i nekolicini njegovih prijatelja koji su prepričavali neku neslanu epizodu iz prošlosti: kako su jednom grafitima išarali gomilu lebdjelica, ali tako da se to moglo vidjeti samo pri određenim postavkama kontaktnih leća. Iako je to zvučalo jadno, pridružila im se u smijehu i pogledala prema Briceu koji se također smijao, ali na laganoj distanci od skupine, zračeći brižno njegovanim samopouzdanjem, koje je djelomično proizlazilo iz bogatstva, djelomično iz stanja opijenosti. Glazba se uto promijenila, a on iskoračio uzimajući je za ruku. - Pleši sa mnom! - Bila je to više zapovijed nego poziv. Odložila je piće koje je ionako držala samo radi dojma odlučila je ostati trijezna te večeri - i pošla za njim. Zašto ne bi malo flertovala? Nije ga mogla prevariti; bilo je to odveć riskantno s obzirom na to da ju je gotovo prepoznao. Naravno, i Atlas je bio odveć riskantan jer ju je jednom već odbacio. Ali on je barem nije mogao razotkriti! Usto, znajući napokon koliko je zapravo bogat, dijelom je bila odlučna ukrast i mu nešto samo kako bi se mogla pohvaliti da je nasamarila mladića s tisućitog kata! Bože, kakva bi to bila priča! Doduše, ne bi se mogla pohvaliti javno već samo majci. Kad su stigli do plesnog podija, Brice se okrenuo i samouvjereno spustio ruke na njezin pojas. Hologramska meduza blistala je iznad njih poput plutajućih svijeća, a tu i tamo progonio bi je pokoji neonski morski pas. Njegovo lice, aristokratski nos i isklesane Knjige.club
100
Dolly&Laura
jagodice bili su prošarani razigranom plavom svjetlošću. Nije to bilo lice namijenjeno nježnostima. - Calliope... - Ponovo je izgovorio njezino ime pogrdno i bez poštovanja i ponovo se zapitala koliko zapravo zna o njoj. - Pričaj mi o Londonu. - Zašto? Vjerojatno si ga već posjetio nekoliko desetaka puta. Nemam ti što reći, a što bi promijenilo tvoje mišljenje. - Možda ne želim revidirati svoje mišljenje o Londonu, nego o tebi.
Lagano se zavrtjela kako bi dobila na vremenu dopuštajući da nabori njezine haljine polete i padnu oblikujući se prema njezinu tijelu. - Onda me zanima kakvo si mišljenje stekao o meni! - Daj, molim te! Dovoljno sam pametan da ne upadnem u takvu zamku.
Glazba je ubrzala, a on je još više privukao k sebi. Željela se odmaknuti barem korak - bilo je to preblizu; mogla je osjetiti otkucaje njegova srca ispod sakoa, udahnuti lagan i nezamjetno opor miris kolonjske vodice - ali njegova se ruka odsutno poigravala
zatvaračem na leđima njezine haljine i stegnulo ju je u grlu. - Kad si već tako radoznao... Pohađala sam ženski internat sv. Margarite u SoTu. odvratila je nadajući se da će mu odvratiti pozornost. - Moram priznati da sam iznenađen. Nikad ne bih rekao da si taj tip! Ona se uto prisjetila Justine Houghton, koja je vjerojatno svoje tinejdžerske godine i provela u internatu, gdje su je disciplinirali i nadzirali - dok je ona sama proputovala cijeli svijet. I sad se, eto, vrtjela na podvodnom plesnom podiju, okružena blistavim svečanim haljinama, smijehom i zasljepljujućim sjajem dijamanata.
Bilo joj je savršeno jasno koja se od njih dviju domogla vrha. - Nisam zapravo nikakav tip. - odgovorila je.
Polako se nasmiješio spuštajući ruku još niže. - Vidim. Drukčija si od cura koje znam. - Misliš na sve te misteriozne cure koje upoznaješ na putovanjima? - Kako su se polako kretali plesnim podijem, osjetila je gotovo neprimjetne poglede drugih parova i
oholo zabacila kosu puštajući da joj padne preko ramena, a onda se i nasmiješila pokazujući blistave zube. Ali tad je opet osjetila njegov pogled i učinilo joj se da može pročitati svaki njezin pokret. Osmijeh joj je nesigurno zadrhtao. - Kamo to neprestano putuješ? - odlučila se baciti na protunapad. Sumnjala je da je bio negdje gdje još nije kročila. Ipak je profesionalka! - Svugdje. Ja sam ti živući klišej - mladić koji je naslijedio gomilu novca pa se odmah odlučio nagraditi skupocjenim putovanjima i kojekakvim darovima!
Iako je to izgovorio s vještom ravnodušnošću, osjetila je melankoliju u njegovim riječima i zapitala se što bi rekao da zna da ona čini isto - samo tuđim novcem. - Kako to? Slegnuo je ramenima. - Valjda ne može drukčije ako u šesnaestoj ostaneš bez oba roditelja.
Ostala je zatečena. - Oh! - odvratila je ne snašavši se. Kako joj je to promaknulo dok ga je provjeravala? Očito gubim konce, pomislila je; ali što god je imalo veze s njim, budilo je u njoj nesigurnost i zbunjenost. I tad ju je spopala panika - vjerojatno joj je još koješta promaknulo! Mora biti na oprezu!
Knjige.club
101
Dolly&Laura
Upravo u tom trenutku Atlas je projurio mimo njih. Zastala je kolebajući se. To joj je bila šansa - sad je bio sam, više nije bilo Avery da upetlja svoje prste. Neće joj trebati puno da opet započne razgovor s njim i nastavi koketirati. Brice je primijetio kad je pogledala za njim. - Stvarno? Ti i Fuller? Nikad to ne bih rekao! - Razočarano je odmahnuo glavom. - Jednostavno ne razumijem što sve cure vide u njemu. Ne Oholo se nasmiješila, i naučilamislio od Justine prijecure”? mnogo godina.se -njih - I štojeje,touostalom, razumijem o čemu govoriš.kako time “sve S koliko Atlas već spetljao? - Previše je dosadan za tebe. - nastavio je kao da je nije čuo. - Nemoj me pogrešno shvatiti, drag mi je. Samo je tako običan, a ti si tako... komplicirana! Upravo je to bio razlog zašto ga je morala izbjegavati. Bio je isuviše pronicljiv, isuviše oprezan isuviše proračunat; ni dovoljno emotivan ni dovoljno naivan da nasjedne na prijevaru. Bio je toliko oštrouman da je, uostalom, možda već skužio što smjera!
Znala je da mora zbrisati prije nego sto postane prekasno. - Ne razumijem što želiš reći. Oprosti, ali moram te napustiti. - odbrusila je i pokupila se za Atlasom.
Zatekla ga je samog za povišenim šankom s pićem u ruci. Zgrbio se nad njim kao da želi odbiti bilo koga tko bi mu poželio prići. Isprsila se i duboko udahnula. - Hej. - potiho je dobacila sjedajući uz njega. Na trenutak je bio zbunjen, kao da je zaboravio gdje se nalazi, a onda se kut njegovih usana razvukao u osmijeh, ovaj put blistaviji. - Calliope, kako je? - Informativno. - misteriozno je odgovorila. - A tebi? - Ne kako sam očekivao... - I dalje je pogledavao prema piću. Čak je i ne gleda, pomislila je na rubu očaja; ne bude li je gledao, kako će zamijetiti da je predivna i sama, upravo sad kad mu je netko najpotrebniji.
Samo joj je jedno preostalo. Posegnula je prema njegovu piću i strusila ga naiskap zabacivši glavu kako bi pokazala svoj predivni vrat, a onda još senzualno sklopila oči. Piće je bogme bilo žestoko. Udarila je čašom o pult jače nego što je mislila, na što se prenuo. Pa, bar mu je sad privukla pozornost! - Oprosti, bila sam žedna! - Očito. - odvratio je bez ljutnje. Ramenom je ukazao prema šanku. - Još jedno?
Pratila ga je u drugoj rundi pića i iznenađeno primijetila da ga je brzo slistio. Koliko se sjećala, nije tako pio u Africi. Iako ovo jest zabava, podsjetila se, nešto ga je očito mučilo. Činio se toliko sretnijim preko ljeta. Imala je osjećaj da ga nešto - vjerojatno njegova obitelj - zadržava u New Yorku sprječavajući da se pokupi, iako mu zapravo tu uopće nije bilo mjesto. Zaustavila je tu nenadanu i za nju posve netipičnu introspekciju. Napokon je bio s njom- iJesi u tom trenutku ništaganije za ples? - upitala je. bilo važnije. Pogledao ju je i odmah joj je postalo jasno da se nešto dogodilo; instinktivno je osjetila promjenu u atmosferi kao da je u pitanju promjena vremenskih prilika, kao onomad kad su sjedili na grebenu u Tanzaniji i kad se noć počela spuštati obavijajući ih. Knjige.club
102
Dolly&Laura
Ništa nije odvratio kad ga je povela na plesni podij. Kad je stavila njegove ruke oko pojasa, privukao ju je k sebi i pomilovao po leđima. Osjećala je toplinu njegova dodira na svojoj nagoj koži. Nakon nekog vremena došapnula mu je na uho: - Vodiš me kući? - Polako je kimnuo. Uhvatila ga je za ruku i povela stubama - na trenutak je posrnuo; možda je bio pijaniji nego što je izgledalo; prešla je mol kako bi pozvala lebdjelicu. Savršeno! Sad će obići njihov stan početineplanirati maznuti, a dai nitko primijeti!što im sve može ukrasti. Možda bi nešto već i mogla Utipkala je njegovu adresu iščekujući reakciju. Kako se nije pobunio, spustila je usnice na njegove i u polumraku posegnula za gumbima njegova sakoa otkopčavajući svaki s brutalnom odlučnošću. Bila je to preslatka osveta - dokaz da je jedini mladić koji ju je odbio zapravo žudio za njom. Napokon! I bilo je vrijeme!
Knjige.club
103
Dolly&Laura
LEDA
Bilo je kasno - toliko kasno da Leda više nije bila sigurna da je Watt još tamo. Kružila je na udaljenosti od gomile držeći koktel od ananasa toliko čvrsto da su joj prsti pobijelili poput kandži. Nije ga čak ni željela piti, ali konobar joj ga je tutnuo u prolazu, nakon čega
je se još više njihgutljaja. pršetava naokolo s vrčevima nadopunjavajući joj čašu putshvatila kad bida ispila nekoliko je svaki da je Naposljetku je promijenila mišljenje. Istina bio odvratno sladak, ali barem joj čaša nikad nije bila prazna! Dotaknula je kosu koja joj je padala u znojnim kovrčama niz zatiljak. Dobro poznat strah ponovo ju je izjedao iznutra, paničan osjećaj da bez obzira na to što poduzme, nikad neće biti dovoljno lijepa, ni dovoljno pametna, ni dovoljno zadovoljavajuća. Usto ju je mučio i novi, još izraženiji strah da će netko saznati što je učinila na krovu i da će joj se život tad rasprsnuti poput prokletog stakla. Nije joj bilo jasno zašto se toliko uzrujala. Watt je bio istinski dobar prema njoj, ali znala je da samo glumi jer je sigurno mrzi. Kako i ne bi? Nakon svega što mu je priredila, a prvo ga je drogirala, nakon toga nasamarila i naposljetku ucijenila da joj bude pratnja
na toj glupoj zabavi, sigurno žali što ju je uopće upoznao. Kao obično, prošli su je trnci kad se sjetila te noći - i Eris. Nisam kriva, podsjetila se, ali duboko u sebi znala je da je to laž . Nego što da je bila kriva! Gurnula ju je! A sad je sama i neželjena na toj zabavi - možda je to uostalom i zaslužila. - Evo njega! - uskliknula je. Stajao je sam, držeći ruke na leđima, i proučavao jednu od čudnih instalacija moderne umjetnosti nadomak izlazu. - Rekla si da te pustim na miru pa sam te pustio na miru.
Lagano se nakostriješila na te riječi. - Ali zato nisi Avery ostavio nasamo. - podlo je nadodala. No to podbadanje nije izazvalo reakciju kojoj se ponadala. Slegnuo je ramenima i
ponudio joj ruku. Uopće nije bio ljut. - Da te odvedem kući? Osvrnula se. Zabava je izgubila svoju draž: većina onih koji su se zadržali bili su ili prestari ili premladi za nju, pa tako i nekoliko prvašića iz škole, koji su bili očito oduševljeni što su za šankom bez skenera dobi. Njezini starci i Jamie pokupili su se prije
više od sat vremena. Nagnula je glavu i pogledala ga, i nadalje odlučna iz nekog ga razloga razjariti. - Vodi me kući. Ali da ti ništa nije palo na pamet. - upozorila ga je. Samo se nasmijao.
Kad su se naposljetku zaustavili ispred njezina stana, zaobišao je lebdjelicu i galantno joj otvorio vrata, a ona je izašla i pojurila stubama i ne osvrnuvši se. Osjećala se poput tog prokletog akvarija od pleksiglasa u kojemu su proveli večer; kao da zadržava beskonačnu muljevitu bujicu i samo što ne prsne pod pritiskom. - Laku noć, Leda. - Vratio se prema lebdjelici. - Oprosti, ali kamo bi ti? - dobacila je bez razmišljanja. Okrenuo se. - Kući? - Nije znao je li i to trik-pitanje. - Ne ideš nikamo bez moje dozvole! S užitkom je gledala kako gubi i zadnje ostatke samokontrole. Pojurio je stubama bijesno stišćući šake. - Prestani! Što još želiš od mene? Knjige.club
104
Dolly&Laura
Htjela je ispad, reakciju - nešto čega se mogla uhvatiti. Jedino je on na cijelom svijetu znao što je učinila, stoga joj se mogaosuprotstaviti, i bilo joj je dosta glumljene ljubaznosti kad su oboje znali da bi radije igrao prljavo. Spustila je ruke na njegova ramena i gurnula ga. Šokirano je posrnuo unatraške. Napokon. Bio je tako dobar osjećaj nešto poduzeti!
Tišina mu je tutnjala u ušima. Buljio je u nju ne trepćući. - Stvarno si ogavna. polako je odvratio.
Ali njoj je bilo svejedno. Bilo joj je dosta pretvaranja; dojadilo joj je trpjeti tu šaradu od života i pohađati školu i ići na zabave kao da se ništa nije dogodilo. Nitko je više čak nije ni poznavao.
Osim njega. On je znao njezinu najgoru stranu, on je posvjedočio tom crnom bezdanu u njoj, i iz nekog razloga to joj uopće nije smetalo. - Čestitke! Ti znaš sve moje najgore i najmračnije tajne. - dobacila je prigušenim, promuklim glasom. - Ali znaš što? Ja znam tvoju. Jer nas dvoje smo isti, ti i ja smo isti, Watte. - Uopće nismo isti. - Prišao je i približio lice na centimetar od njezina teško dišući. Nosi se k vragu!
Cijeli se svijet munjevito zavrtio i najednom stao; i ne znajući što se zbiva, Leda je najednom osjetila njegove usnice na svojima.
Povukla ga je k sebi, a njegove ruke žarile su se u njezinu kosu. Cijelo joj je tijelo bilo poput ogoljena kraja živca. Pokušala je biti tiha kad su posrćući uletjeli u predvorje, ali zapravo uopće nije bilo važno; bračna soba njezinih roditelja nalazila se na trećem katu,
a ionako nisu očekivali da će dovesti nekoga kući. Još to nikad nije učinila. Kad su se strovalili na krevet, zastao je. - I dalje te ne mogu podnijeti! - U njegovim
tamnim očima skrivalo se nešto što nije mogla dešifrirati. Posegnula je za zatvaračem na leđima kako bi skinula haljinu osjećajući se poput pradavne božice osvete. - Kako sam već rekla, ni ja tebe. Sad začepi! - odbrusila je i spustila usne na njegove. Koža mu je bila topla i čudesno nježna na dodir. Grčevito se stisnula uz njega. Bez riječi. Bilo je veličanstveno i opasno i suludo. Nikad ne smije saznati koliko joj je bio potreban u tom titrenutku, je samoj sebi: njegovo i lijepo opipljiva snaga, ogorčenirekla nasrtaji njegova bijesa koji jumoćno je odvlačio od tijelo, ruba njegova vrtloga. Oslobađajući je strahova na još neko vrijeme.
Knjige.club
105
Dolly&Laura
AVERY
Avery se nalazila u samom središtu skupine - bile su tu Risha, Ming i još nekoliko drugih, a njihova su lica lebdjela izranjajući iz bučne pozadine plesnog podija. Svijet se opasno naginjao, kao da je Zemlja naglo skrenula s putanje i sad se nebo nalazilo pod njihovim nogama. Nije imala pojma koliko je sati. Odlučna ignorirati Atlasa, nije ni primijetila kad se
pokupio. Svu je energiju usredotočila na smijeh, flert i opijanje, a već je toliko popila da se sve neusiljenije, sve prirodnije smijala. - Hej! - Cordove su se ruke spustile na njezina ramena. Opet je zažmirila pred šarenilom boja od kojih joj se vrtjelo pred očima. - Mislim da je vrijeme da te vratimo kući. - Samo je kimnula. Osmijeha zalijepljena za lice, uspjela se probiti s njim kroz ocvalu zabavu. Čvrsto ju je uhvatio za podlakticu dok su se penjali beskonačnim stubama i prelazili mol - kome je samo sinula ta idiotska ideja s podvodnom zabavom? - i kad su ušli u Toranj, pomogao joj je da uđe u lebdjelicu. - Evo. - Skinuvši sako, prebacio ga je preko njezinih ramena, a ona nagnula glavu unatrag i sklopila oči. Čula je kako utipkava adresu u monitor. Suludi poriv nagnao ju je da otvori oči; naravno, njezina je adresa stajala kao odredište blistajući jarkim bijelim slovima. - Ne. - pobunila se. - Ne želim kući! Kimnuo je kao da to uopće nije bilo čudno. Nije ju ništa upitao niti je dala ikakvo objašnjenje. Samo se još jače ogrnula njegovim sakoom. Bilo joj je mučno. Kad su stigli na 969. kat, ušla je za njim u golemu dnevnu sobu. Tresla se cijelim tijelom, možda od šoka, možda od kajanja. Koža joj je bila vruća i strahovito napeta kao da samo što ne prsne. Bez riječi je potonula na kauč i zabila glavu u ruke. - Želiš li majicu ili što drugo? - upitao je pokazujući prema njezinoj teškoj haljini. Njegove su se riječi uspjele prob iti u njezinu obamrlu svijest i naposljetku se osvrnula shvaćajući gdje se nalazi. Što li radi u njegovu stanu tako kasno navečer? Odmah je ustala. - Oprosti, trebam poći! - I poraženo stala.
Postojao je razlog zašto nije otišla kući. Nije htjela vidjeti A tlasa. Nije se mogla suočiti s njim. još ne. Cord se zagledao u nju. - Avery, što se zbiva? - oprezno je upitao. - Ne mogu kući. Ja sam... ja sam... - Nije znala kako mu opisati što proživljava. Jednostavno ne mogu. - naposljetku je bespomoćno zaključila. Nije inzistirao, bilo iz pristojnosti ili suosjećanja. - A da ostaneš ovdje? - predložio je. - Znaš da imamo nekoliko soba za goste. - Može. - Bila je iznenađena čuvši kako joj glas puca. Sa strahom je progutala slinu i protrljala ruke. - I rado bih se presvukla u majicu ako ponuda još vrijedi... - Naravno. - Izašao je u hodnik. Radoznalo se osvrnula. Zapravo već dugo nije bila kod njega, osim ako bi navratila na tulum, a tad bi stan obično bio krcat. Naravno, u jednom su razdoblju ona, Eris i Leda neprestano visjele tu s Cordom i njegovim frendovima - bilo je to najjednostavnije rješenje jer tu nije bilo odraslih da ih nadgledaju. Osim Bricea, sjetila se, ali on se zapravo i nije računao. Sjetila se svih gluparija koje su izvodili: kako je Cord jednom prerano iz Knjige.club
106
Dolly&Laura
zamrzivača izvadio žestice od želea pa je jedna eksplodirala poprskavši strop zelenom sluzi. Ili kad su postavili vodeni tobogan niz njegovo golemo stubište pa su se spuštali s drugog kata vrišteći i previjajući se od smijeha. Bila je to Erisina id eja, sjetila se; vidjela je to u nekom holofilmu i htjela da i sami pokušaju i, naravno, svi su pristali zarazivši se njezinim nevjerojatnim entuzijazmom.
Sve to sad se činilo tako djetinjastim i nepromišljenim. Kao da se dogodilo jako davno. - Evo. - dobacio je vrativši se s uredno složenom odjećom. Odmah se iskrala u kupaonicu kako bi se presvukla. Čudno, pomislila je; majica je mirisala poput uobičajena osvježavajućeg štapa s UV svjetlom, ali i po Cordu. Za nekoliko je trenutaka izašla iz kupaonice u staroj školskoj majici i sportskim hlačicama hodajući bosonoga po zagrijanim keramičkim pločicama; kosa joj je još bila smotana u punđu, a u ušima je imala dijamantne naušnice. Znala je da izgleda komično, ali bilo joj je apsolutno svejedno. - Sve sam ti prir edio u plavoj sobi, onoj pri dnu stubišta. - rekao joj je. - Javi mi ako ti je još što potrebno. - Stani. - dobacila je kad se uputio prema svojoj sobi. Okrenuo se. S nadom je
pogledala prema kauču. - Ima li šanse da još malo ostaneš? - Dok joj se misli ne primire, dok ne bude u stanju iz sjećanja izbrisati tu glupu svađu s Atlasom - ta njihova posve nevažna prepucavanja. - Naravno.
Uvukla se, kao nekoć, u omiljeni kut kauča i privukla noge na prsa. Sjeo je na pola metra od nje, razvezao leptir-kravatu, raskopčao prsluk i zasukao rukave. Gotovo poput kakva frajera. - Želiš li razgovarati ili da odaberem neki bučni, glupi holofilm? - Bučni, glupi holofilm. Što više eksplozija, to bolje. - Pokušala se nasmiješiti. Nije mogla povjerovati da je Atlas još nije nazvao niti joj se javio porukom. Što li samo radi? I zašto ne može prestati razmišljati o njemu ako je to tako prokleto boli? - Onda bučni, glupi holofilm. - Zamahnuo je rukama kako bi prizvao izbornik i okrenuo se prema njoj, a njegove bistre plave oči znakovito su je pogledale. Gotovo se slomila. - Što god se događalo, Avery, znaš da sa mnom uvijek možeš razgovarati. - Hvala. - Pogledala je u stranu kako se ne bi rasplakala. Holoekran se uto uključio
projicirajući prizor potjere s lebdjelicama, a ona zahvalno zapiljila u pokušaju da se posve izgubi u bezumnoj blještavoj akcijskoj sekvenciji. Ako se fokusira na kaos na ekranu, možda će uspjeti zaboraviti na emocionalni koji proživljava! Posljednji je put s Cordom bila nasamo prije nekoliko mjeseci, kad joj je priznao da su on i Eris prekinuli - i tad je shvatila da mu se sviđa netko drugi. - Hej, - dobacila je u želji da izbije Atlasa iz glave - kako je na kraju završilo s tobom i onom curom? Zbunjeno je zatreptao. - Misliš na Rylin? Ništa od toga. - Čekaj... Rylin Myers, koja sad pohađa našu školu? S njom si hodao? - S curom s krova? Kako li se samo uspjela tako uvući u njihove živote? - Jesam, sve dok mi nije slagala. - Djelovao je kao da želi biti ljut, ali se zapravo samo kaje što ga je tako povrijedila. Avery je bio poznat taj osjećaj. - Teško mi je prijeći preko toga. Mislim da joj nikad više neću moći vjerovati, razumiješ?
Knjige.club
107
Dolly&Laura
- Znam. - Pogledala je u stranu. - Samo malo... - Izašao je i ubrzo se vratio donoseći sa sobom zašiljenu zlaćanu svijeću prekrivenu šljokicama koje su reflektirale svjetlost. - Je li to srećosvijeća? - Još se nikad nije poslužila njome. U pitanju su zapravo bile obične voštane svijeće s endorf inima i serotoninom, koji su se oslobađali izgaranjem. Ali svijeće su općenito bile zabranjene u Tornju predstavljajući opasnost od požara posebice tako visoko, gdje se zrak nadopunjavao kisikom kako bi se kompenzirala nadmorska visina. - Možda će ti dobro doći. Meni je znala pomoći kad sam bio pijan i loše volje. - Nisam loše volje! - uskliknula je, na što se nasmijao. - Makar sam poprilično pijana.
Iako se soba postupno prestala okretati, još ju je mučio bizaran osjećaj nerealnosti, kao da stvarnost oko nje nije dovoljno uvjerljiva. - Iz prve ruke znam da si i te kako loše volje i više nego pijana! - Iako je znala da je pokušava oraspoložiti, te su je riječi samo još više rastužile. - Zapravo je to bila Erisina svijeća. - nadodao je. - Kupila ju je za... Nije dovršio misao. - Nema veze. - Začudo, bilo je ugodno spomenuti je, k ao da se, posvećujući se toj poznatoj i mučnijoj boli, mogla oglušiti o tu novu koja ju je izjedala iznutra. - Sviđa mi se ideja da se poslužimo nečim njezinim. Sigurno bi htjela da je zapalimo. - Gledala je kako traži staromodni upaljač jer nijedan robotski sustav nije bio voljan išta zapaliti - barem ne u zatvorenom prostoru. - Strašno mi nedostaje. - potiho je nadodala kad je zapalio upaljač i plamičak prinio fitilju. - I meni. - Oborio je pogled. Sitne sjene zaplesale su ispod njegovih očiju. - Znaš, mislim da bih umrla od straha da je sad upoznam. Bila je beskompromisno srcinalna. - nastavila je razmišljati naglas petljajući riječima. - Toliko smo dugo bile prijateljice da sam je uzimala zdravo za gotovo. - Nikad više ne smijem nikoga uzeti zdravo za gotovo, upozorila se; ali već je počela gubiti voljene osobe. Leda ju je mrzila, Watt se očito ljutio, s Atlasom se posvadila, a njezini su je pratili poput jastreba. Kad su se sve njezine veze počele raspadati? - Sprovod nije bio po njezinoj mjeri. - odvratio je. - Bio je isuviše prozaičan. Trebalo
joj je nešto spektakularno, poput konfeta. Ili mjehurića od sapunice. - To bi joj se stvarno svidjelo! - Nasmiješila se i duboko udahnula miris svijeće kako bi se uvukao u najudaljenije kutke njezina tijela, u kosu, u jagodice prstiju. Miris meda, tosta, logorske vatre. Na holoekranu se pojavila reklama za novu igru karaoka. Utihnuli su - ali bio je to
opušten i ugodan muk dvoje ljudi koji se dugo već poznaju. Kimnula je prema reklami. - Zašto više ne igramo takve igre? - Jer grozno pjevaš, što mi nikad nije bilo jasno s obzirom na to tvoje genetsko podrijetlo. - Nisi Nitko fer. - drugi pobunila seseiako se potajno sviđalo što je aludirao da se rodila po usudio to spomenuti. narudžbi. nikad nijejoj - U redu je. Postoje i važnije stvari. – Načula je nešto neobično u njegovu glasu i podigla glavu. U nekom trenutku - nije znala kad - primaknuo se k njoj. Ili se ona primaknula k njemu. U svakom slučaju, sad su sjedili jedno uz drugo. Knjige.club
108
Dolly&Laura
Vrijeme kao da je najednom stalo. Njezino je lice bilo tako blizu njegovu, a njegove
plave oči gledale su je s tim čudnim žarom, bez uobičajene nonšalantnosti i sarkazma, nekako ciljano i odlučno. Nije mogla disati koliko joj je srce lupalo. Znala je da bi se trebala odmaknuti, ali nije, nije mogla; sve se dogodilo samo tako, posve neočekivano. Uronila je u neki čudni svijet u kojemu se Gord Anderton spremao nagnuti i poljubiti je! Zatim se odjednom naslonio leđima i nastavio je podbadati zbog pjevanja i više nije znala što se dogodilo i je li se uopće išta dogodilo. Njezine su se oči spustile na svijeću koja je još treperila na stolu. Oblačići sreće rastapali su se blaženo lebdeći zrakom, dok su perlice voska klizile skupljajući se u zlaćanim lokvicama pri dnu. Možda je samo umislila. Kapci su joj zatreperili. Otvorila ih je i opet sklopila promeškoljivši se. Samo što nije bila u svojem krevetu, već na Cordovu kauču. Odmah se uspravila i opipala zaležanu i zapetljanu kosu. Mahnito se osvrnula po sobi. Svijeća je još bila na stolu, a njezin plamen odavno se ugasio. Ranojutarnja svjetlost ulijevala se kroz goleme prozore koji su prekrivali zidove od stropa do poda.
Nije se sjećala ni da je zaspala. Sjećala se da su razgovarali o Eris i da je on u jednom trenutku zapalio svijeću kako bi joj pomogao da se opusti... i bit će da je tad i utonula u san.
Njezina je haljina bila prebačena preko naslona stolca, gdje ju je i ostavila. Posrćući, odvukla se do ormara u hodniku, gdje su Andertoni držali vreće za odjeću na samoparenje; zgrabila je jednu i ubacila haljinu u nju, a onda navukla satenske štikle i
naručila lebdjelicu praktički već na izlasku. U posljednjem trenutku nešto ju je navelo da se okrene i zgrabi ostatak rastopljene svijeće. Mogla je gorjeti još dobrih sat vremena, a imala je predosjećaj da će joj zatrebati. Smjestivši se u lebdjelicu, naslonila se leđima i sklopila oči s mukom se pokušavajući sjetiti svega što se dogodilo u zadnjih dvanaest sati. Još je patila zbog glupe svađe s Atlasom, ali se i sramila svoje nezrele reakcije, odluke da flertuje s bilo kim pokušavajući ga razljutiti. I nije čudo što joj se nije javio! Sigurno ju je vidio kako se smije i pleše, kako ispija žestice s Cordom i kako se na kraju odvlači kući s njim. Zarumenjela se. Što li je samo zaključio? Tko zna, možda da se doista nešto i dogodilo između njih dvoje? Ali nije li umalo i bilo tako?
Nastavila je iznova prematati taj čudni trenutak pokušavajući shvatiti njegovo pravo značenje. Je li je doista namjeravao poljubiti ili je to bio samo plod njezine mašte izložene utjecaju alkohola i srećosvijeće? E pa, odlučno je zaključila, hvala dragom Bogu da se ipak ništa nije dogodilo! Lebdjelica se munjevito penjala sve se više približavajući tisućitom katu, a onda nagnula držeći glavu u rukama i pokušavajući se oglušiti o vanjski svijet. Što će učiniti kad ugleda Atlasa - promarširati mimo njega, ignorirati ga, obratiti mu se? Poljubiti ga i reći mu da će sve biti u redu, kakogod bilo, došapnuo joj je glas i znala je da je tako. Nije ga mogla gledati kako flertuje s Calliope, ali sad kad se smirila, shvaćala je da ima pravo: to je bilo posve nevažno i ako je time uspijevao odvratiti pozornost njihovih roditelja, neka mu! Voljela ga je i to se jedino računalo. Već će nekako izaći na kraj s tim, rekla je, kao i sa svime drugim dosad.
Knjige.club
109
Dolly&Laura
Lebdjelica se zaustavila ispred ulaznih vrata njihova stana. Ušla je, a haljina je lepršala za njom u vreći za odjeću. Već je skretala ulijevo prema Atlasovoj sobi kad je načula zveckanje tava. Nasmiješila se. Znala je da izgleda sramotno noseći na sebi mušku majicu, a u ruci srebrnu minitorbicu, ali sve će mu odmah objasniti! - Atlase? - zazvala ga je ulazeći u kuhinju. - Nadam se da pržiš jaja s čilijem... Zanijemjela je shvativši da to nije bio on. u njegove bokserice i majicu - onu koju mu je ona Calliope je stajalajeuzzamijetila. peć, odjevena kupila, zaprepašteno Bila je bosonoga, a buntovne tamne kovrče pričvrstila je na tjemenu jednom od njezinih omiljenih ukosnica.
Ugledala ju je na reflektirajućoj površini hladnjaka. - Dobro jutro, draga! - dobacila je s osmijehom. - Sori što ne pržim Atlasova jaja s čilijem, ali možda želiš tost sa slaninom?
Avery nije bila u stanju odgovoriti. Svijet joj se opet zavrtio pred očima, bol vratila i ovaj je put bila daleko, daleko opasnija. Calliope se okrenula držeći ruke ispod UV čistača. Odmjerila je Averynu opravu od glave do pete i namignula. - Lijepo, nema što! Sad mi je malo manje neugodno kad znam da nisam jedina! - Je li to moja ukosnica? - Avery je provalila. I krenula prema njoj. Hoće l i je stvarno iščupati iz njezine kose, sumanuto se zapitala, kao da prati tuđe kretnje, a ne vlastite. Calliope ju je prestigla izvadivši ukosnicu i bacivši je na pult. - Oprosti. - oprezno je odvratila, svjesna da je očito pogriješila. - Pokucala sam ti na vrata, ali te nije bilo pa sam je zgrabila sa stola. Zaboravila sam ponijeti gumicu za kosu.
Avery je zgrabila ukosnicu. Neopisiva patnja prožela joj je cijelo tijelo, kao da joj je netko ogulio živce i sad se iz njih cijedio čisti tjelesni bol. Sa zadnjim ostatcima samokontrole i znajući da će za to plaćati cijeli dan, uspjela se nasmiješiti i kimnuti prema slanini koja je cvrčala. - Nema veze. I hvala na ponudi, ali nisam baš gladna.
Knjige.club
110
Dolly&Laura
RYLIN
Sljedećeg tjedna Rylin se za ručkom smjestila na klupicu. Pladanj joj se opasno zaljuljao u krilu kad je zagrizla u sendvič od piletine i tartufa. Ponekad je ručala s dvjema djevojkama s engleskog. Prije nekoliko tjedana pozvale su je k sebi i svidjelo joj se njihovo društvo: bile su tihe i nisu ništa zahtijevale od nje izvan kantine. Ali danas je htjela biti sama. Odsutno je probirala po pecivu narančasto-citrusne boje.
Stanje u školi definitivno se poboljšalo. Još je, naravno, bilo toga što joj nije sjedalo: primjerice, bila je sigurna da nikad neće zavoljeti diferencijalni i integralni račun s tim zamršenim jednadžbama i čudnim grčkim slovima; i neprestano su je čudno gledali na jutarnjem ekspresnom dizalu, kad bi se ukrcala u svojoj ušminkanoj plisiranoj uniformi. Ipak, naviknula se na svoju rutinu i napokon se snalazila po kampusu bez Cordove
pomoći. Petak poslijepodne ubrzo joj je postao najdraži dio tjedna - ne zbog vikenda već zbog holografije. Sad je bila učenica kakve su Lux i ona nekoć ismijavale, jedna od onih koje neprestano dižu ruku od silne želje da iznesu mišljenje ili postave pitanje. Nije si mogla pomoći. Uživala je na nastavi, ali ne samo zbog Xiaynea, iako je i on bio jedan od razloga: neprestano je hvalio i ohrabrivao, pružao joj podršku i davao čiste petice još od onog dana u ju mračnoj komori. I odgledala je sve njegove filmove - neke čak nekoliko puta.
Iznenadilo ju je da toliko voli holografiju. Obožavala je što se neposredno može uvjeriti u ishode svakog predavanja, u to kako je svaka nova tehnika ili ideja njezine uratke odmah činila čišćim, jasnijim ili dojmljivijim. Nikad prije ni na jednom predmetu nije bila toliko fokusirana, a pozornost joj nije mogao odvući ni Cord kad bi se s neugodom uzvrpoljio pred njom. I nikako se nije uspijevala oteti dojmu da bi jednog dana, ako bude dovoljno dobra,
mogla snimiti holofilm kojim će dočarati svoje osjećaje prema njemu. Riječi su je očito iznevjerile, ali ne služi li holografija upravo tome - kako bi prenijela što riječi ne mogu? Protegnula je noge i smotala prste u novim crnim balerinkama koje je masno platila,
a koje su bile malo previše ženstvene za njezin ukus. Međutim, više nije mogla nositi Chrissine koje su je nažuljale. Osvrnula se prema drugima na dvorištu. Nekoliko metara dalje neki su dečki igrali njoj posve nepoznatu igru: nogama su udarali malu punjenu vreću pokušavajući je neprestano zadržati u zraku. Skupina cura iz prvog razreda onih popularnih, što je bilo očito po njihovoj blistavoj kosi i držanju kojim su davale na znanje da ih ništa ne može impresionirati - izležavala se na obližnjoj travi pretvarajući se da ne primjećuju momke, ali očito se šepireći upravo radi njih. Nasuprot njima poznata silueta probijala se kroz gomilu. Odmah se uspravila i zabacila kosu poput kakve glupe prvašice. Hoće li ikad uspjeti vidjeti Corda, a da joj se pritom želudac ne stisne od nervoze? Podigao je pogled i uhvatio je kako zuri. Sranje. Pokušala je oboriti glavu, pretvarati se da čita nešto na tabletu, bilo što, ali već se uputio prema njoj... - Rylin, hvala dragom Bogu da sam te pronašao! Svugdje sam te tražio! Prenula se. Bio je to Xiayne. Čim je sjeo uz nju, Cord se samo okrenuo i vratio. - Hej! - oprezno ga je pogledala. - Je li sve u redu? - Čak nije bio ni petak. Što li je radio na kampusu - i pritom nju tražio?
Knjige.club
111
Dolly&Laura
Lice mu se pretvorilo u grimasu. Sjedio je jako blizu, dovoljno blizu da zamijeti kako
mu bradica izbija kroz tamnu kožu, kako mu se dugačke i vlažne trepavice izvijaju oko očiju boje kadulje. - Film se pretvorio u noćnu moru! Direktor fotografije upravo je dao otkaz pa sam morao upregnuti njegovog asistenta. Nisam siguran da je spreman, ali ionako nemam izbora. Jedva imam tjedan dana prije nego mi se glavna zvijezda pokupi na sljedeći holofilm. - potužio se. - Ukratko, tražim novog pomoćnika! - Žao mi je što si u takvoj gabuli. - Pa i nisam. - polako je odvratio. - Jer to znači da sad tebi mogu ponuditi taj posao!
Što kažeš - hoćeš li sa mnom u L. A.? - Molim?
Nagnuo se prema njoj, a njegove riječi izletjele su poput bujice, brzo i žestoko. Rylin, strahovito si darovita! Naravno, unajmio bih nekoga u L. A.-u da mi je cilj samo odraditi film. Ali rado bih ti pomogao da započneš karijeru! - Nasmiješio se. -
Nevjerojatno si talentirana, ali još puno moraš učiti. Upravo zato bi ti dobro došlo malo prakse! - Želiš da napustim školu i dođem raditi za tebe? - Što je sa stipendijom? zapitao se njezin osupnut mozak, ali on je već imao spreman odgovor. - Berkeley ima sustav za takve stvari. Dovraga, prošle godine je jedna tvoja kolegica uzela mjesec dana slobodno kako bi ronila u Evergladesu ih proučavala podvodnu biosferu ili što god već! Ovdje je riječ o brzinskom snimanju; već sam to prijavio kao jednotjedno stažiranje. I ne brini se, sve putne troškove pokrit će Stručno vijeće za umjetnost. - nadodao je. - Ali što ću točno raditi? - Smijem uzeti jedan? - Pokazao je na paket čokoladnih keksa s bobičastim voćem. Zbunjeno ih je ponudila. Zgrabio je jedan, odgrizao oveći komad i, obrisavši rastopljenu čokoladuo traperice, nastavio. - Nemoj me pogrešno shvatiti, posao pomoćnika je zahtjevan. Dosta ćeš toga morati donositi i prenositi, pomagati kod rasvjete, trpjeti glumce koji znaju biti... pa, zahtjevni. - Lagano je zakolutao očima. - Ali to je i zahvalan posao. I ja sam tako započeo jednom davno. Obećavam ti da se svakako isplati vidjeti svoje ime na odjavnoj špici! Srce joj je zadrhtalo. - Stavio bi moje ime na odjavnu špicu? - Naravno! Uvijek navodim sve svoje pomoćnike!
S grižnjom savjesti sjetila se Chrisse koja bi morala cijeli tjedan provesti sama, no bila je dovoljno samostalna. Osim toga, htjela bi da pođe s njim. Silno se ponosila što joj se sestra vratila u školu i bila je presretna.
Zašto ne? Barem zaslužuje pokušati! - Što trebam učiniti? Nasmiješio se. - Već sam sredio svu potrebnu dokumentaciju. Sad još tata ili mama moraju potpisati i možemo krenuti! - Ne živim s roditeljima. Pravno gledano, odrasla sam osoba. - izjavila je, podigla tablet, locirala dokument i zadržala palac na jarko plavom krugu kako bi otisnula žig. Za sekundu je ekran zabljesnuo zelenim svjetlom. - Ne živiš s roditeljima? - zbunjeno je upitao. - Mama je umrla prije nekoliko godina. Otad smo sestra i ja same. Zadnjih nekoliko godina radim. Zato sam i malo zaostala sa školom. - Napokon joj nije bilo neugodno to
Knjige.club
112
Dolly&Laura
priznati. Znala je da će bar on to shvatiti - nije li i sam rekao da se upravo tako probio od nule? Kimnuo je. - Svako malo me nekako zadiviš! - S osmijehom je ustao. Zbog tih nježnih crta lica i čupavih smeđih kovrča djelovao je tako mlado kad bi se nasmiješio, neznatno starije od nje. - Ako si pravno odgovorna osoba, onda ti moram platiti! - Ma, ne moraš... - U pitanju je minimalna plaća, ali ako ti ne odgovara, riješi to preko sindikata! Nasmijala se. - Hvala.
Kimnuo je očarano je gledajući. - Sutra ujutro krećemo Hyperloopom! Poslat ću ti kartu.
Vlakom je zadnji put putovala u Cordovu društvu, onomad kad su išli u Pariz. Ali odbila je razmišljati o tome. ***
Kasnije tog poslijepodneva ušla je u ured na obavezni sastanak s ravnateljem.
Navodno je trebao osobno odobriti svaku zamolbu za izostanak s nastave, čak i kad je u
pitanju bilo stažiranje koje škola sponzorira. - Sjedni. - pokazala joj je tajnica s dosadom u glasu. Poslušno je sjela na kauč i na tabletu izvukla kartu L. A.-a zumirajući različite dijelove grada kako bi ga unaprijed upoznala. Vjerojatno neće ni vidjeti ništa osim filmskog seta, uzbuđeno je zaključila. Osjećala se posve drukčije nego prvog dana nastave kad se pojavila sva ustrašena i nesigurna. Sad je bila uzbuđena i radoznala zbog nadolazećeg tjedna. - Ne smijemo ovako nalijetati jedno na drugo. - dobacio je Gord sjedajući uz nju. - Ne smiješ me uhoditi. - veselo je odvratila, raspoložena zbog sretnih vijesti. Nacerio se. - Da te želim uhoditi, vjeruj mi, ne bih to radio u tajništvu škole! Oboje su utihnuli. da izbjegne njegov pogled, odlučila je gledati u tablet, u glupe plakate na ziduUs pokušaju inspirativnim sloganima i slikama planina, u bilo što, samo ne u njega. Izdržala je cijelih osam sekunda. Ne mogavši se više suzdržavati, okrenula se prema njemu i uhvatila ga kako z uri u nju oprezno i radoznalo i - ponadala se - s barem malo interesa. Na trenutak joj se čak učinilo da su se vratili u prošlost i da se sprema odlučiti može li joj vjerovati, da još nije imućan i arogantan mladić koji će naslijediti milijarde, a ona još nije cura koja čisti njegove toalete - već su, u neku ruku, samo djevojka i mladić koji potiho razgovaraju o pretrpljenim gubitcima.
Zapitala se hoće li ikad opet biti tako. - Kako je prošlo mačevanje? - Ah, znaš da sam nemilosrdna kad je borba u pitanju. - odvratila je u šali. Očekivala je da će se nasmijati, ali nije pa se zapitala nije li ga možda pogodila u žicu. Naposljetku, rekla mu je okrutne i bezobzirne stvari one noći kad je Eris poginula. - Zašto si ovdje?
Knjige.club
113
Dolly&Laura
- Imam dogovoren sastanak s ravnateljem. - Nije mogla prikriti ponos. - Izostat ću tjedan dana iz škole jer ću stažirati kod Xiaynea! Pomagat ću mu na novom holofilmu! - Nisi li ti ovdje na stipendiji? Ne bi li trebala učiti umjesto toga? Lecnula se zbog prijekora u njegovu glasu. - Ali to je sj ajna prilika. Učenici rijetko kad imaju mogućnost raditi na filmskom setu i steći iskustvo iz prve ruke. - Ili je to možda samo prilika da se Xiayne domogne besplatne radne snage. Neće ti platiti, zar ne? - Ostala je zatečena njegovom zlonamjernošću. - Zapravo hoće. - Nije joj se sviđalo što se odjednom brani. - E pa drago mi je da se baš za tebe tako zainteresirao! - Corde... - Nije dovršila rečenicu jer nije znala što reći, a kako su se vrata ravnateljeva ureda upravo tad otvorila, nasreću, nije ni morala. - Rylin Myers, ispričavam se na čekanju! Uđi. - zatutnjao je ravnatelj. Upitno je pogledala prema Cordu. Bila je tužna i povrijeđena. Ali on je odmahivao glavom. - Kako god kažeš. Sam Bog zna da mi ne duguješ nikakvo objašnjenje. Uživaj i pokaži svima kako je još moguće podilaziti profesorima! Čuvši to, odjednom se sabrala. - Nisu svi cinični kao ti, Corde. Ponekad bi ti moglo biti i drago kad sam ja u pitanju.
Isprsila se i ušla u ravnateljev ured prije nego što je stigao odgovoriti.
Knjige.club
114
Dolly&Laura
CALLIOPE
Calliope je s nestrpljenjem krenula predvorjem koje je tog ljetnog poslijepodneva bilo nebeski plavo-bijelo, u savršenom skladu s nazivom hotela. Imala je osjećaj da lebdi kroz oblak nadomak Olimpa.
Ugledavši recepcionara, u zadnjem se trenutku sjetila šepati. Samo je još trebalo da im počnu naplaćivati apartman koji uopćenisu namjeravale platiti! Ali sva je bila smetena; trebala se naći s majkom na čaju i želudac joj je uzbuđeno treperio. Za njih dvije poslijepodnevne su čajanke imale dublje značenje. Ušla je u elegantni restoran ukrašen pozlaćenim panel -pločama. Koprenasti stolnjaci prekrivali su dražesne stolove, a na svakom se nalazio antikni jedaći pribor od sterling srebra. Zapazila je djevojčice s jarko ružičastim mašnama kako se meškolje na stolcima u društvu svojih izmučenih mama; skupine žena kuckale su se čašama šampanjca, a nekoliko turista sa strepnjom i određenom zavišću odmjeravalo je okupljenu svitu. Njezina je majka sjedila za stolom nasred prostorije. Naravno, odmah je veselo zaključila uopće se ne čudeći. Još bolje ako joj se dive! - Kojim povodom? - upitala je sjedajući joj nasuprot. - Samo sam poželjela svoju kćer pozvati na čaj. - Elise se nasmiješila djelujući opušteno i ležerno u uskoj haljini s uzorkom. Calliope se naslonila leđima. - Svaki put kad se nađemo na čajanci, sjetim se Dana princeza. - dobacila je zamišljeno, ali ne i nostalgično. Bila je opsjednuta čajankama još od djetinjstva, kad su ona i njezina prijateljica Daera, u odjeći koju bi Justine odbacila, posluživale vodu u običnim bijelim šalicama obraćajući se jedna drugoj titulama poput lady Thistledown ili lady Pennyfeather. Elise je odlučila nastaviti s tim običajem i tako su jedanput godišnje njih dvije uživale u tradicionalnom Danu princeza. Naravno da je to odmah postao Calliopein omiljeni dan. Tog bi se dana lijepo odjenule - ponekad čak posuđujući torbice gospođe Houghton, njezine marame ili nakit - Elise bi samo tad to pristala učiniti - i navratile u hotel Savoy na skupocjeni poslijepodnevnikoju čaj. siVeć tadmogle je Calliope da je im nepromišljeno prepuštati se ekstravaganciji nisu priuštiti.znala Ali trebao je taj Dan princeza. Bila je to prilika da pobjegnu od svoje svakodnevne rutine i makar na trenutak okuse posve drukčiji život. I znala je da njezina majka također uživa: napokon bi netko
nju posluživao! Uživala je kad bi donijeli srebrni pladanj prepun kolačića i upitali koji bi rado kušala, a ona bi tad uperila prst ukrašen prstenom i nadmoćnim tonom rekla, taj i taj i taj, zapovijedajući upravo kako je gospođa Hou ghton uvijek zapovijedala njoj. Calliope se osobito usjeklo u pamćenje što joj je rekla onog jutra kad su uhvatile vlak za Rusiju ostavljajući za sobom svoj stari život, dok se novi tek nazirao na obzoru. Danas je Dan princeza, dušo! Zbunjeno je odmahnula glavom. - Ali već smo ga proslavili prije nekoliko mjeseci. - Odsad će svaki dan biti Dan princeza. - odvratila je Elise nasmiješivši se, ali ne uštogljeno usiljeno, odbacuje kako je to predugo činila, već i iskreno; i Calliope je tad shvatila da inapokon groznu masku koju je vedro prisilno nosila i da postaje posve druga osoba. Nakon nekoliko godina također je shvatila da njezina majka zapravo i nije bila sretna u Londonu. Pravu sreću pronašla je tek kad su krenule na put.
Knjige.club
115
Dolly&Laura
I dalje su te čajanke bile njihova tradicija, svet i brižno čuvan običaj poput kakva crkvenog blagdana. Calliope je obožavala ceremoniju pretakanja vrućeg čaja u porculansku šalicu promjenjiva oblika; prekrasan izbor prhkih pogačica sa slatkim vrhnjem i dražesno narezanih sendviča. Taj ritual ispijanja čaja djelovao je smirujuće. Gdje god se nalazili u svijetu, uvijek je bio tradicionalno uštogljen, ali utješno britanski. Kad god su trebale donijeti kakvu važnu odluku, našle bi se na poslijepodnevnoj čajanci u hotelu s pet zvjez dica u kojemu su odsjedale, a u koji bi se redovito uvukle na prijevaru. Tad bi, primjerice, odlučivale o promjeni lokacije, o tome koliko bi gotovine Elise trebala izmusti od zadnjeg dečka ili cure, o tome kad bi trebale ponovo otići na promjenu očnih jabučica. Upravo su na čajankama donosile najvažnije odluke, zaključila je Calliope... u što se nije računala njezina zadnja odluka da se spetlja s Atlasom. Jedina koju je donijela posve sama.
U tom trenutku njihovu je stolu prišla konobarica prćasta nosa i k ose skupljene u živahan repić. Izgledala je mlađe od nje. Štoviše, pomislila je Calliope, činila joj se odnekud poznatom. - Dobar dan, dame! Upoznate ste s našom ponudom čajeva? - dobacila je ležernim tonom. Holografski svitak zasvijetlio je pred njima s ponudom ispisanom kaligrafijom. Calliope je mogla razaznati svaku kapljicu tinte, a i slova su bila posuta nekakvim svjetlucavim prahom. - Uzet ćemo standardni toranj čajnih kolačića i vodu s okusom limuna, bez čaja. odmah je dobacila Elise zamahnuvši prema svitku, na što su se njegovi pikseli raspršili. Konobarica se nasmiješila. - Čaj je besplatan uz kolačiće. Nudimo sve ovozemaljske čajeve i nekoliko s drugih planeta jer... - Koji god je vama najdraži. - ubacila se Calliope i kako se djevojka smjesta pokupila, pogledala je majku podigavši obrvu. - Hajde, sigurno nešto slavimo! Što ti je onaj Nadav poklonio? Elise je slegnula ramenima. - Karte za predstavu, neki svoj čudni mali izum koji prati otkucaje srca i rad mišića, nikakvu pravu dragocjenost. Ali me zamolio da uskoro - nadodala je znakovito dubljim glasom. navratim na obiteljsku večeru. Calliope je u stotinki shvatila što je povod toj čajanci. Namjeravala ju je izgrditi! Ne na pasja kola, već s ljubavlju i teatralno, ali ipak joj dati po prstima. - Želiš da budem bolja s Livyjom? - Ne tražim mnogo. Ali bi mi bilo drago da si se bar mrvicu više potrudila na balu. Elise je uzdahnula. - Očekivala sam da ćeš mi biti podrška, a pokupila si se jer si imala preča posla. - Bila sam s pratnjom, mama! Podigla je ruke u znak pomirbe. - Dobro! Dobro! Znam da uživaš u svojim malim prijevarama. - I nisu baš male, pomislila je Calliope. Pecnule su je njezine riječi. - I nikad ti to ne branim, zar ne? Mislim da sam uvijek bila više nego poštena. Calliope je slegnula ramenima. - Naravno da ću s tobom na tu večeru. - obećala je. Ionako ih je dosad već odradila mali milijun - neke su završile vjenčanim prstenom, neke nisu. Zapitala se koliko će joj trebati da ovaj put izmuze prosidbu. Ali Elise nije završila s prodikom. - Možda bi trebala biti malo manje... raskalašena za večerom. - predložila je. - Malo se više ponašati poput nje.
Knjige.club
116
Dolly&Laura
- Želiš da budem dosadna. - zaključila je Calliope. - Tako je. - nasmijala se Elise.
Uto je konobarica na stol odložila pladanj s bogatim izborom kolačića koji su se izdizali poput pravog Tornja s minijaturnim šiljkom od šećera na samom vrhu. - Ovo je lunarni čaj. - objasnila je natačući vrući čaj u šalicu. Mirisom je podsjećao na agavu. Meni najdraži. Uzgaja se na Mjesečevoj površini. Kako tamo ima daleko manje sunca, vremena da sazru. biljkama treba dvostruko Odlučivši ga kušati,više Calliope je srknula gutljaj. Šalica je promijenila oblik. Prepoznavši o kojem je čaju riječ, poprimila je izgled zlaćanog polumjeseca. Calliope ga je najednom ispljunula. Bio je ogavno gorak. Primijetivši da je konobarica napućila usnice kao da se suzdržava da ne prasne u smijeh, zapitala se nije li ga možda namjerno preporučila jer je odvratan, a kako bi napakostila dvjema imućnim i neuljudnim ženama. Tako bi bar ona postupila na njezinu mjestu. Bacila je pogled prema svojoj pomodnoj suknji s uzorkom i Senreveinoj torbici boje fuksije, koju je odložila uz stolac. Doživljava li je kako je ona sama nekoć doživljavala Justine Houghton? Ali ni najmanje joj nije slična! - Podsjeća li te ta konobarica na nekoga? - upitala je majku kad se djevojka pokupila. - Ne bih rekla... - Elise je posegnula prema čaši s vodom, u kojoj je plutala kriška limuna. - Da čujem sad malo kako ti napreduješ! Očito se sve razvija po planu ako si se u hotel vratila tek u nedjelju ujutro. - Nisam
baš sigurna. - odvratila je Calliope s neuobičajeno poljuljanim samopouzdanjem. Nije znala kako dočarati trenutačno stanje stvari. Ujutro je pokušala izvidjeti stan Fullera, ali postavke na gotovo svim prostorijama branile su ulaz gostima, a baš i nije bila raspoložena nasumce maznuti neki antikni primjerak sa stola. Ciljala je
na nešto vrjednije. Plan joj je bio domoći se nakita, ali imala je predosjećaj da joj Atlas neće samo tako ispuniti tu želju. Bio je savršeno pristojan to jutro nakon zabave, sjedio za doručkom s njom, čak joj je i pozvao lebdjelicu koja ju je odbacila do hotela. Ali bilo je očito da je u mislima negdje drugdje. Možda se kajao što ju je pozvao k sebi. Doduše, ništa se nije dogodilo; bio je toliko pijan da se odmah onesvijestio pa se ona tako i domogla prilike da se bez nadzora prošeće njihovim stanom. Naposljetku se vratila u sobu, pronašla neku njegovu majicu i zakrmila na suprotnoj strani kreveta. Sama. - Ne znam zašto. Mali je gotovo prelijep da bi ga se prevarilo. Trebalo joj je nekoliko sekunda da shvati kako njezina majka aludira na Bricea. - Ah,
Brice mi je poslužio samo kao pratnja za zabavu. Nije dobar materijal za prijevare. odmah se ogradila znajući da majka neće inzistirati na objašnjenju. - Ne, odabrala sam posve nekog drugog. S njim sam i otišla kući. - Pogled joj je pao na ruke koje su nervozno rezale sendvič s krastavcem umanje trokute. Njezina je majka oduvijek mogla predosjetiti tuđa razmišljanja i želje. Možda bi joj mogla pomoći oko Atlasa. - Zapravo, dobro bi mi došao tvoj savjet... Elise se radoznalo nagnula. - Tomu mame i služe! Sve joj je ispričala. Kako ga je prepoznala na koktel-zabavi kod Fullera, kako je namjestila slučajan susret na hotelskom bazenu, kako je zatim prihvatila Briceov poziv na bal znajući da će se i on pojaviti, kako se naposljetku pokupila s njim - uvjerivši se da je doista želi - i onda shvatila da je možda ipak istrčala pred rudo. Knjige.club
117
Dolly&Laura
- Da nešto razjasnimo. - odvratila je Elise zagrizavši u pogačicu. Zašećerene mrvice odlomile su se zablistavši poput rasipanih dragulja na porculanskom tanjuriću. Upoznala si ga u Africi? Calliope je kimnula. - Ali se jednog dana pokupio bez ikakva objašnjenja. Nisam ti to rekla jer... - Nema veze. - prekinula ju je. Rijetko su kad spominjale prijevaru koju su izvele u postarijim gospodinom koji dobrotvornu je bio vladin Indiji, najtežu kaduspjela se Eliseodspetljala dužnosnik; bašdosad: kad je njega sizmusti donaciju za lažnu organizaciju, posve nenadano je preminuo u misterioznim okolnostima, a cijela indijska policija bacila se u potragu za njima dvjema. Bilo je to toliko zastrašujuće da su se, za svaki slučaj, razdvojile pri bijegu iz zemlje. - Samo nisam znala da si mutila i u Africi. - nadodala je lagano povrijeđenim tonom. - Ionako nema veze jer mi nije uspjelo. - Zasad. Zasad ti još nije uspjelo. - ispravila ju je s osmijehom i oči su joj zablistale kao u mačke. - Treba ti više vremena nego što si očekivala, pa što? Možeš si priuštiti malo dulju igru. - Ne predugu. Ubrzo se seli. - Do Atlasova odlaska u Dubai, gdje je trebao preuzeti
upravljanje očevim novoizgrađenim tornjem, preostalo je manje od mjesec dana. Dotad će obavezno morati nešto iskamčiti od njega! - Ma ne brini se ako i ne uspiješ! Ja ću već smoći dovoljno za obje. - obećala je Elise i uzdahnula. - Rekla si da je mali bogat, zar ne? - Preziva se Fuller. - Nije li joj to spomenula? - Ona koktel- zabava održavala se u njegovom stanu.
Elise se ukočila poput lika u holoigri, a kriška torte s glazurom zaustavila na putu prema njezinim ustima; jedino su joj kapci ukrašeni zlaćanim sjenilom usporeno zatreptali od šoka. Na trenutak se Calliope uplašila da je pretjerala - da možda ipak nije bilo pametno pokušati nasamariti mladića čija obitelj ži vi doslovce na vrhu svijeta. Elise je, međutim, prasnula u takav smijeh da su joj suze navrle na oči. Čak se i Calliope morala nasmijati. - Tisućiti kat! Molim lijepo da se zna da moja kći uvijek visoko cilja! Nazdravimo tome! - I opet je s dobro poznatom odlučnošću kucnula o njezinu čašu s vodom. - Što da kažem, probirljiva sam. - odvratila je Calliope s osmijehom.
Elise je imala pravo; njezina je kći bila profesionalka i uvijek bi ostvarila što zacrta! Zato je znala da će se domoći i Atlasa, koliko god da to potrajalo. Konobarica je navratila kako bi pokupila pladanj zasut komadićima maslaca i napola pojedenim kolačićima. I tad se u stotinki Calliope prosvijetlilo; znala je na koga je podsjeća: na Daeru, prijateljicu iz djetinjstva, koja je imala istu takvu kestenjastu kosu i tako razmaknute oči. Tko zna čime se sad bavi, nakon toliko godina? - Hoćeš li ti platiti ili da ja to sredim? - upitala ju je majka. - Ne možemo li platiti s računa? Mislila sam da nam je zadnji iznos bio pozamašan. Sigurno nisu već spiskale te pare! Pomisao da će morati pribjeći nekim od svojih trikova najednom joj i nije bila tako privlačna.
Knjige.club
118
Dolly&Laura
Elise je slegnula ramenima. - Većinu smo potrošile na tjedan uživancije u Monaku. Calliope se lecnula prisjetivši se tog ekstravagantnog put ovanja, suludih kupovina, odsjedanja u dekadentnim hotelima i unajmljivanja jahte iz čista hira. Možda su ipak trebale biti mrvicu razboritije. - Ostatak želim sačuvati za karte kad nam bude gorjelo pod petama. - nadodala je Elise. - Ali ne brini se, ja ću ovo srediti. Prvo se osvrnula, a onda joj naprasito iščupala nekoliko vlasi. - Hej... au… - Calliope opsovala. Najradije bi je- procijedila i pljusnula je pokroza ruci kad time ne bi - Nisijeništa sa sobom? zube. ugrozila namještaljku. ponijela - Oprosti! Upotrijebila bih svoje, ali nisu dovoljno tamne da prođu za konobaričine. Stala je odlagati vlasi na tanjur, a onda promijenila mišljenje i smotala ih na dno šalice. Zatim se naslonila ležerno prebacivši svoju svjetloputu ruku preko naslona stolca i ispila gutljaj dotad netaknuta čaja. Već sljedeće sekunde afektirano je zakričala prinijevši ruku prsima. Sve su se glave automatski okrenule prema njima. Njihova konobarica, odrasla verzija Daere, odmah je dojurila do stola. - O, dragi Bože! Zar dlaka u mojem čaju? - Elise je uskliknula s neprikrivenim gađenjem i prijekorno pogledala konobaricu. - Otpale su ti vlasi u moj čaj! Još je više gostiju pogledalo u njihovu smjeru. Njujorčani doista vole dramu, pomislila je Calliope, sve dok oni nisu ti koji prave scenu! - Tako mi je ž-žao... - zamucala je konobarica nesigurno dodirujući tjeme kao da se
želi uvjeriti da joj je kosa uredno svezana u repić visoko na glavi. Bilo je očito da umire od straha.
Uslijedilo je neizbježno i dobro poznato komešanje, zazivanja šefa, iznošenje pritužbe i nenaplaćivanje usluge, a sve to Calliope je šutke odsjedila. Što će se dogoditi konobarici kad se ta šarada privede kraju, zapitala se. Vjerojatno će joj iznose njihove čajanke odbiti od plaće, pomislila je promeškoljivši se s neugodom. Neće valjda dobiti otkaz? - Je li sve u redu? - Upitala ju je majka kad je drama završila, a njih dvije ušle u dizalo kako bi se vratile u apartman. - Nekako si mi blijeda. - Previše šećera. - Uhvatila se rukom za trbuh jer joj doista nije bilo najbolje. - Ništa strašno. Ali čim su se vrata zatvorila razotkrivajući blistavu zrcalnu unutrašnjost dizala, pogledala je svoje ruke koje su grčevito stiskale ručku torbice. Prvi put u životu nije joj bilo do divljenja vlastitom odrazu.
Knjige.club
119
Dolly&Laura
AVERY
Avery je ležala na krevetu odsutno zureći u nježne oblake koji su plutali stropom. Prošlo je nekoliko dana otkako se vratila kući i zatekla Calliope u kuhinji, odjevenu u Atlasove bokserice. Znala je da nikad više neće izbiti taj prizor iz glave. Uklesao joj se u pamćenje do najsitnijih pojedinosti. Od tog jutra isto tako nije razmijenila ni riječ s Atlasom. Čak ga nije ni viđala u stanu: izbjegavali su se kao da su privremeno dogovorili primirje.
I dok je u školi nekako uspijevala ostati sabrana, svake noć i strovalila bi se na svoje čipkaste jastuke boje šampanjca i gorko rasplakala. - Avery?
Iako je čeznula da joj pokuca na vrata, trebalo joj je nekoliko sekunda da shvati da je to doista on. Toliko je silno željela razgovarati s njim i toliko se silno užas avala toga. - Otključaj. - naložila je ustajući, a sobno računalo smjesta je isključilo magnetsko polje koje je blokiralo vrata.
Zaista je to bio on. Ali djelovao je drukčije; imao je podočnjake, bio sablasno blijed u licu. I to nije bilo sve. Predosjećala je neku promjenu u njemu. Kao da to više nije bio njezin stari Atlas. - Hej! - dobacila je prepuštajući mu da nastavi. Ništa drugo nije mogla ponuditi u tom trenutku. - Hej! - ponovio je zagledavši se u nju, ali njezine su oči bile poput njegovih, mirne i tihe. - Smijem ući?
Odmaknula se u stranu. Mimoišao ju je zatvarajući vrata za sobom. - Trebalo ti je. promrmljala je. - Razmišljao sam. Ali tek se zagrijavala. - Pretpostavljam da jesi. Stvarno si sjebao ovaj put, Atlase. - Molim? Ja sam sjebao? Čuješ li ti sebe? Vratila si se ujutro od Corda! Kojim pravom
meni- predbacuješ? Dobro znaš da smo Cord i ja samo prijatelji. - Zapravo joj je bilo drago što se izderao. - Više ništa ne znam. - odvratio je s gorčinom neuobičajenom za njega, što ju je iznenadilo.
Stajali su ispod golema kristalnog lustera, nepomični poput kipova. Kao da ih je čin razgovora koji se napokon dogodio prikovao za tlo pa se nijedno nije moglo pomaknuti dok se stvari nekako ne riješe.
Ugrizla se za usnicu kajući se što nije uvježbala govor. - Gle, žao mi je što sam reagirala kako sam reagirala kad sam te vidjela s njom. Bilo je to nepromišljeno i djetinjasto od mene. Sljedeće jutro sam ti se htjela ispričati - ali onda sam nju zatekla kako se šepiri u tvojim gaćama. - zatreptala je suzdržavajući se da se opet ne rasplače. Atlase, znam da smo se posvadili, ali nisi morao spavati s njom još te noći! - Ništa se nije dogodilo. - pobunio se. - Ne očekujem da mi vjeruješ jer ionako vidiš
samo što si zacrtala u svojoj glavi!
Knjige.club
120
Dolly&Laura
Uzdahnula je. - Čak i da nisi spavao s njom, nisi je trebao dovesti kući! Kako ti nije jasno? Kad se nešto loše dogodi, odmah odlaziš k njoj! Pobjegao si. - Nekome tko je lakši. Nekome s kim si mogao biti javno, došlo joj je da nadoda. - I nisam jedini! Oboje smo se bacili nekom drugom u zagrljaj! - Kao što sam rekla, ništa se nije dogodilo između mene i Corda. - Nije znala zašto to ističe, ali i nije bilo važno. Odmahnuo je glavom. i tebi i Ali sljedeći Aves? MoždaUćetome se sljedeći nešto dogoditinekome meni. Vjerujem Nije li ti ti. jasno da je uput, tome problem? da se put oboje okrećemo drugom kad se posvadimo, nekome tko je... - Lakši. Nekompliciran. Što nijedno od nas dvoje nije. - dovršila je njegovu misao. Zastao je. - Zato me voliš? - potiho je upitao.
Isprva nije shvatila što misli time. - Molim? - Jesi li se zaljubila u mene zato što je to bilo komplicirano i zabranjeno - jer jedino mene od svega na svijetu nisi mogla imati? Jer sam bio jedino što si htjela, a što su ti branili? Problijedjela je. - To je okrutno, Atlase. Ne vjerujem da to misliš.
Povrijeđenost u njezinu glasu na trenutak je prizvala starog Atlasa. Uzdahnuo je. Morao samjer te toupitati. - odvratio je višeod poraženim uzrujanimsvoje tonom, što kako ju je prestrašilo je značilo da se udaljava nje, da nanego silu potiskuje osjećaje mu ne bi bilo stalo. - Znaš da te volim. - odlučno je izjavila. - I ti znaš da ja tebe volim. Nakon svega ovoga, međutim... Nota fatalnosti u njegovu glasu bila je neupitna. I tad je napokon shvatila, tad joj se sve najednom razbistrilo - bio je to zapravo početak kraja. - Ništa od nas, zar ne? - potiho je upitala jer te su riječi bile toliko bolne da ih nije smio prvi izgovoriti. - Nikad nećemo uspjeti. To je jednostavno nemoguće. Aves, možda bi bilo najbolje da jednostavno... prekinemo...
je bezplan. emocija, gotovo službenim tonom, kao da je njegov klijentica kojoj iznosi noviGovorio urbanistički Ali znala je kako razmišlja, poznavala misaoni sklop gotovo bolje od vlastita - znala je što mu to čini, taj silni trud koji ulaže da se ne slomi pred njom.
Volim te i ništa drugo nije važno, poželjela mu je reći, ali suzdržala se jer od toga više nije bilo nikakve koristi. Sve drugo sad je bilo važnije. Voljela ga je i on je volio nju. Ipak, njihova veza bila je osuđena na propast.
Znala je da snosi odgovornost za sve što se dogodilo prethodne subote. Čačkala je po njihovoj vezi odlamajući je djelić po djelić poput destruktivna djeteta dok situacija nije posve izmaknula kontroli. Ali ta večer bila je samo vrh sante. I imao je pravo. To što se dogodilo bio je tek simptom daleko većeg problema: nemogućnosti da budu zajedno. Kamo god pošli, nigdje neće biti na sigurnom; kamo god pošli, sustići će ih istina i o njima samima i o njihovoj zabranjenoj ljubavi.
Možda ljubav naposljetku ipak nije dovoljna - kad se sve drugo ispriječi na putu, kad se sve uroti protiv vas, kad cijeli svijet radi na tome da vas rastavi. - U redu. - naposljetku se oglasila i svemir se samo tako, bez riječi, rascijepio napola. - Daj da onda barem... znaš... Knjige.club
121
Dolly&Laura
Nije bila u stanju izgovoriti to do kraja. Daj da se onda vratimo na to kako je bilo? Da
opet budemo brat i sestra nakon svega što smo proživjeti? Učinilo joj se da shvaća što želi reći. Kao uvijek. - Preuzet ću posao u Dubaiju. Ubrzo ću završiti na drugom kraju svijeta. Tako će ti biti lakše. Oprosti mi. Nije znala koliko je još nepomično stajala nakon što se pokupio. Zažmirila je i jedna jedina suza otela joj se niz obraz. Osjećala se kao da je netko umro. I u neku ruk u, smrt se uistinu pomislila smrt veze. Veze koja je nekoć disala punim plućima,dogodila, puna života i strasti,je: a koju su njihove njih dvoje uspjeli dokrajčiti.
Odlazio je i nije se namjeravao ikad više vratiti.
Knjige.club
122
Dolly&Laura
LEDA
Leda je sjedila u krevetu pokušavajući nadoknaditi lektiru iz engleskog, ali misli su joj jurile na sve strane i nije se mogla fokusirati na riječi. Neprestano je razmišljala o Wattu i tome što se dogodilo u subotu navečer.
Po buđenju je pronašla samo zgužvane prekrivače. Ne i njeg a. Potom se sjetila svega - kako je gnječio njezina usta svojima, kako je svojim snažnim rukama istražio svaki djelić njezina tijela - i okrenula se na trbuh kako bi zakopala glavu u jastuk i prigušila stenjanje. Hvala dragom Bogu što nije dopustila da to ode predaleko. Gdje joj je bila pamet kad ga je odlučila dovesti kući? Čak joj se i ne sviđa! Možda ga čak i prezire! Pa, odlučno je zaključila, bar će joj to pomoći da iz glave izbriše taj cijeli incident. I onda ga više neće morati ni spominjati! Osim što ni u tom trenutku nije mogla obuzdati vruća i živopisna sjećanja koja su joj bljeskala pred očima. Ponovo je zažmirila, ali uto su stala nadirati samo još brže... - Leda. - dobacila je njezina mama otvarajući vrata sobe. - Mislim da smo se dogovorile da ćeš početi kucati! - Nije si mogla pomoći. Ponadala se da rumenilo njezinih obraza ne odaje o čemu je netom razmišljala. Lara je prišla ormaru i stala ljutito tipkati po ekranu na dodir pregledavajući njezinu odjeću. Uvijek je pronalazila čudesnu utjehu u tome, kao da spajanjem jedne jedine savršene modne kombinacije može odagnati sve životne probleme. - Zabrinjavaš me. - nastavila je promatrajući ekran. Nosila je svilenu pidžamu s uzorkom pilića, što se Ledi u tom trenutku učinilo apsurdnim. - Bila sam zabrinuta za tebe još i prije Erisine smrti. I zato ćemo samo nas dvije u Silver Cove sljedeći vikend! Leda je zaprepašteno skočila s kreveta. - Molim? Ne! - Nije se htjela vratiti tamo posebice ne s njom! - Leda, kvartalna kontrola je sastavni dio liječenj a. Mislim da će ti dobro doći s obzirom na sve što se događa. Dr. Vanderstein se slaže sa mnom. - Bože, mama, moraš prestati razgovarati s njim o meni! To je tako neprofesionalno! - Uskliknula je, a onda duboko udahnula i pokušala se primiriti. - Ne moram na kontrolu. Vjeruj mi.
Pomisao da se vraća u Silver Cove bila joj je nepodnošljiva. Tamo ju je proganjalo previše sjećanja. Ako se vrati, bit će prisiljena suočiti se sa svime što se dogodilo u prethodnih nekoliko mjeseci - morat će se sjetiti Lede Cole koja se tamo prvi put prijavila; mlada, ranjena i još zaljubljena u Atlasa. Možda je bila glupa, ali bar je bila bolja od ove nove Lede koja je ubila nekoga, a onda ucjenjivala druge da lažu o tome! Bojala se, shvatila je, duha te bivše Lede. Lara je uzdahnula. - Znam da mi lažeš. - prekorila ju je. Ledino je srce zatutnjalo. Zbog zrcala u ormaru izgledalo je kao da gleda u tri osobe, a sve su je tri prekoravale s istim razočaranjem. - Svako malo mi kažeš da ideš k Avery, ali onda čujem od Elizabeth da tjednima nisi navratila! Što mi prešućuješ? - Zvučala je slomljeno. Leda ju je zagrlila. Njezina jadna i predobra mama puna povjerenja, koja nije ni
naslućivala da ju je muž prevario, koja je željela samo najbolje za svoju djecu... - Oprosti. - promrmljala je pokušavajući dobiti na vremenu. - Volim te! - Bila je toliko mršava da je Knjige.club
123
Dolly&Laura
Leda mogla napipati svaki njezin kralježak, a bili su nagurani jedan na drugi poput zaobljenih djelića slagalice. - Molim te, Leda! Nema veze o čemu je riječ; stvarno ti želim pomoći! Od svih, barem ja te nemam pravo osuđivati. - potiho je nadodala, sad već na rubu suza. - Naposljetku, mojom si se krivnjom i uvukla u sve ovo.
Leda je zatreptala, na trenutak zgrožena vlastitom bezosjećajnošću. Uopće joj nije sinulo bi mogla sebe kriviti za njezinu Upravo je njezin xenperheidren počela da gutati još u sedmom razredu, kad je ovisnost. shvatila čemu služi. Naravno, moglo ga se nabaviti u ljekarnama i dr. Vanderstein joj ga je propisao zbog anksioznosti, ali ipak...
Ako se već nije mogla nikako izvući od odlaska u Silver Cove, onda bi tamo bar mogla otići bez nje! Znala je da bi to bilo previše emocionalno za nju. Nije joj mogla još i to prirediti. - Sama ću otići. - odvratila je, na što je njezina majka odmahnula glavom. - Treba ti partner za podršku. A tata?
Ledino je srce umalo eksplodiralo od panike. Ni pod razno! Nema proklete šanse da cijeli vikend provede s njim! Sva ona predavanja i krugovi povjerenja - što ako opet pokuša razgovarati s njom o Eris pa iznese neku bizarnu ispov ijest kako bi olakšao svoju
savjest, a sve pod krinkom “ozdravljenja”? I tad je shvatila koga pozvati. Nekoga tko nije mogao išta zahtijevati od nje, nekoga tko bi joj dopustio da ide na jogu i holoprojekcije umjesto na prave rehabilitacijske aktivnosti. Nekoga tko je nije bio u stanju odbiti. - Imala si pravo, mama. Nešto ti tajim. - Odlučila je riskirati. Tko ne riskira, ne profitira, zar ne? - Imam novog dečka.
Lara je naglo udahnula. Bilo joj je drago što se ispostavilo da ima pravo. - Dečka? Koga? - Zove se Watt Bakradi. Povela sam ga na bal. Živi u Niskom tornju pa sam zaključila... - Namjerno nije dovršila rečenicu. - Što? Da mi se neće svidjeti? Leda je slegnula ramenima puštajući da to protumači kao potvrdu. - Daj, molim te! Zar imaš tako nisko mišl jenje o meni? I ja sam potekla iz siromaštva. - Uhvatila ju je za ruke i čvrsto ih i dobronamjerno stisnula. - Hvala ti. - Leda je odahnula. - Možda bi on mogao poći sa mnom?
Lara se namrštila. - Drago mi je da ste zajedno, ali nisam sigurna da je prava osoba za Silver Cove. Ne hodaš s njim tako dugo; ne zna ništa o tvojoj prošlosti. Bilo bi mi puno draže da ideš s ocem. Leda je oborila pogled kao da joj je neugodno i nastavila se još dublje zakopavati, još se više zatrpavati lažima. - Zna za moju prošlost. Zapravo se poznajemo već dulje vrijeme, samo ne želim govoriti o tome zbog načina na koji smo se upoznali. - Kako to misliš? - Njegova je sestra bila u Silver Coveu. Prošla je nešto slično. - Spopala ju je mučnina kamo ide - i da će vidjeti dobro poznata mjesta, od jedne laži,seali onda sje tila - i bila je još odlučnija. - Watt mi još još gore, sjetila kako ćese to opet utjecati na njezinu mamu je u zadnje vrijeme partner za podršku. Nakon svega što se dogodilo njegovoj sestri, važno mu je da je dio mojeg procesa izlječenja. A i meni bi mnogo značilo da bude tamo sa mnom. Knjige.club
124
Dolly&Laura
Lara je utihnula zagledavši se u nju kao da ne zna kako protumačiti taj novi razvoj događaja. - Prvo ću razgovarati s tatom. Ali mislim da može. - Zastala je na pragu. Trebala bi ga dovesti na večeru. I njegovu sestru. - nadodala je toplo. - Rado bih ih upoznala.
Gledajući je u oči, Leda je nastavila plesti zamršenu mrežu laži. - Njega mogu, ali njegova je sestra preminula prošle godine. - O, da Leda, tako mi je žao. - Lara je problijedjela i bolno progutala slinu. I tad je Leda shvatila je pobijedila. - Volim te, mama! - I ja tebe! I ponosim se tobom. - nadodala je Lara potiho zatvarajući vrata za sobom. Leda se smjesta bacila na krevet i stala sastavljati poruku za Watta. planove za sljedeći vikend i spakiraj stvari, napisala je. Ideš sa mnom u Nevadu!
Knjige.club
Otkaži sve
125
Dolly&Laura
RYLIN
Rylin je izašla za Xiaynoem iz željezničkog kolodvora u Los Angelesu, koji je poput goleme bijele školjke zasljepljujuće blistao na jutarnjem suncu. Automatski je zaklonila očima bacajući pogled prema novom crnom kovčegu koji se samostalno kretao za njom. Bio je to Chrissin poklon, čestitka na budućem se čak nije ni pobunila saznavši koliko je koštao.stažiranju, a ona je bila toliko ushićena da - Paše li ti da odmah krenemo na set? Snimanje počinje za sat vremena. - Xiayne je dobacio pogledavši je. Nosio je traperice i crnu majicu s jednom jedinom bijelom riječju koja se neprestano vrtjela abecednim redom. Do tog trenutka nagledala se već svega, od paralelnog do tosta. Zapitala se koliko majici treba da prođecijeli ciklus i krene ispočetka. Krenuli su rano ujutro uhvativši u 8 sati vlak iz New Yorka, ali kako je putovanje na drugi kraj države potrajalo svega dva sata, u Los Angelesu je bilo tek 7, zbog čega je imala čudesan osjećaj da su se vratili u prošlost. - Naravno! - Gotovo da nije sklopila oka te noći od silnog uzbuđenja. Još nije mogla povjerovati da će raditi na pravom filmskom setu! Čim su ušli u lebdjelicu i krenuli, radoznalo se zapiljila kroz prozor u lice nepoznata joj grada. Ulice su vodile u svim smjerovima, a zgrade bile osvijetljene i lagano zaobljene.
Nikad još nije vidjela takvo što. Učinilo joj se da je nepotrebno raspršen; ljudi su živjeli, radili i pohađali školu u svim tim različitim zdanji ma. Očekivala je vidjeti takvo što u predgrađu, a ne u gradu! Tlocrt se doimao posve neučinkovitim. Prošli su luksuzni kompleks stanova, blistav i nov novcat s glamuroznim terasama na svakoj razini. Imao je jedva dvadeset katova, ali je očito bio projektiran za bogataše. Nijedan imućni Njujorčanin nikad ne bi kupio stan tako nisko - kakav bi mu se pogled pružao otamo? Iako se njezin nalazio na 32. katu, bila je sigurna da je jeftiniji od bilo kojeg stana u toj četvrti! - Dobro došla u L. A., grad sanjara. P rekrasan, ali beznadno nelogičan. - dobacio je Xiayne kao da joj čita misli. Osjetila je dozu sarkazma, ali i ponosa. - Drago mi je što si pošla sa mnom! - Val ugodne topline proširio se njezinim tijelom. Nasmiješila se. - I meni. - No tad se sjetila Cordove okrutne aluzije i kako je rekao da pokaže svima kako je još moguće podilaziti profesorima i lagano se odmaknula u skučenoj unutrašnjosti lebdjelice. Nije to primijetio. - Kojim se prijevozom služe ovdje? - radoznalo je upitala. - Zračnim tramvajima. - Kako ga je zbunjeno pogledala, ukazao joj je prema gore i strop lebdjelice postao je najednom proziran. - U pitanju je vrsta podsfernog gradskog prijevoza. Nebo nad njima bilo je prekriveno zapravo nevjerojatno kompliciranim i zapetljanim sustavom jednotračnih vlakova. Svi su bili jarko fluorescentnih boja tvoreći blistavo zmijsko gnijezdo. Daleko iznad njih zamijetila je modar nebeski svod.
Klaunovsko lice pojavilo se na ažurno plavoj pozadini popraćeno riječima:
MCBURGER KING! PONEDJELJKOM 2 BURGERA ZA 1! Ostala je bez daha. - Ah, zar su jutarnje reklame već krenule? - Bacio je pogled i slegnuo ramenima. Projiciraju ih na balon. Knjige.club
126
Dolly&Laura
Rylin je već čula za balon. Prije nego se ovladalo kišom s pomoću hidropoda, kad je globalno zatopljenje još predstavljalo opasan problem, stanovnici Los Angelesa brinuli su se što u gradu postaje nepodnošljivo vruće. Stoga su ga odlučili “zamotati u omot na mjehuriće”: izgradili su divovsku superugljikovu kupolu oko grada, a kad je godinama kasnije postala nepotrebna, odbili je srušiti. Možda su postali ovisni o novcu od reklama, pomislila je i odmah se prisjetila čvrste i jednostavne strukture Tornja, čiste suprotnosti tom nagruvanom, blistavom i kaotičnom gradu i, začudo, spopala ju je nostalgija. - Evo nas. - dobacio je kad se lebdjelica zaustavila ispred niza niskih i međusobno spojenih zgrada. U pitanju su bili filmski studiji.
Golema zvučna pozornica bila je tiha i prazna. Pogledala je prema setu: golemoj prostoriji s prijestoljem, mramornim stupovima i teškim zlatnim podije m. Naravno: Salve Regina bio je povijesni film o posljednjoj engleskoj kraljici prije nego što je Britanija izglasala ukidanje te institucije. Osvjetljenje je naizmjence bilo slabo pa jarko
pa opet slabo kako je netko, vjerojatno majstor rasvjete, pokušavao postići savršeno osvjetljenje određenih pojedinosti. Rylin je pokušala sve to upiti kad je Xiayne iznenada skrenuo ulijevo i prošao kroza zid... Razrogačila je oči i shvatila da to zapravo uopće nije zid, već neproziran svjetlosni razdjelnik koji sve nečistoće drži podaljeod kamera. Odmah je krenula za njim u backstage tog veselog i posve razuzdana kaosa.
Mimoilazila su ih kolica pretrpana blistavim metalnim sušilima, jarkim tubama šminke, smiješnim skicama nosova i očiju i usta nagomilanim poput odbačenih udova. Kamere različitih veličina i oblika plutale su, zaboravljene, u kutovima. U svaki milimetar slobodnog prostora ugurala se određena skupina ljudi - inspicijenti i pomoćnici uzbuđeno su se obraćali svojim kontaktnim lećama, cijeli tim kostimografa provjeravao je svaku pojedinost povijesnih kostima, a, naravno, bilo je tu i glumaca i glumica,
veličanstveno našminkanih. - Seagren. - Xiayne je za ruku uhvatio mladu ženu u prolazu. Imala je ten boje ebanovine i paperjastu punđu. - Ovo je Rylin, tvoja nova asistentica. Rylin, Seagren ti je šefica ovaj tjedan. Sretno objema! - Okej, hvala. A kako da... - te nađem poslije? Nije stigla ni upitati jer je nestao u njega sa se. svakojakim prohtjevima. Naravno, bučnoj hordi seelu odmah okomila na produkciju, podsjetila Nije imala prvenstvo nad zadužen je koja za cij njegovom pozornošću - štoviše, uopće ga nije imala. I shvativši to, osjetila je čežnju za prethodnim satima, kad su posve sami putovali vlakom i opušteno razgovarali. - Ti si moja nova asistentica? Koliko ti je godina? - Seagren ju je sumnjičavo odmjerila.
Rylin je odlučila ne priznati. - Jedna sam od Xiayneovih učenica. Zamolio me da uskočim. - objasnila je namjerno izostavljajući činjenicu da joj je sedamnaest. - Doista mi je drago što sam te upoznala. - nadodala je i pružila ruku. Ponadala se da će time što ga je nazvala imenom ostaviti dojam veće profesionalnosti, ali Seagren je samo zakolutala očima. - Srednjoškolka. Super! Cijela ekipa zapravo je djelovala poprilično mlado; jedva da se itko činio starijim od trideset. Možda je to bio neizbježan odraz Xiayneove mladosti ili je možda zaključio da je mlada ekipa od krucijalne važnosti za produkciju tog provokativnog i otkvačenog filma. Otkud da krenem? - upitala je Rylin ne obazirući se na njezino p odbadanje.
Knjige.club
127
Dolly&Laura
Pomoćnica redatelja opet je zakolutala očima. - Hajde ovo dovedi u red. - odbrusila je i rastvorila vrata golema ormara koji je prekrivao cijelu zidnu plohu. Bio je prepun filmskih sitnica koje su se nagomilavale generacijama i generacijama: dijelovima starih kamera, rasvjetnim kutijama, odbačenim rekvizitima. Rylin je bila poprilično sigurna da je među stvarima zapazila i kutiju prastarih soda -punjenja, pa čak
ijedan dozator. Sve je bilo prekriveno debelim slojem prašine. Uopće nije računala nešto kad je držati pristala biti Xiayneova - datipa pomoćnica. Očekivala je dadaćećebarraditi biti na setutog će možda rasvjetu, donositi kavu, ali da će biti na setu i pratiti snimanje. Pogledala je Seagren i zamijetila da se ova podrugljivo smiješi jedva čekajući da joj se usprotivi. I ja sam tako započeo, izjavio je Xiayne. Pa, onda će i ona! Na kraju krajeva, bila je sobarica Andertonovih i nije se bojala zasukati rukave! - Super! - dobacila je i uvukla se u prigušeno osvijetljen ormar kako bi se bacila na posao.
***
Kad je nekoliko sati poslije još bila do grla u poslu, zapanjeno je shvatila da je na setu posve utihnulo. Nije očekivala da je većtako kasno. Kad li su se svi pokupili? Zgrabila je svoj kovčeg, uguran u kut, i krenula prema vratima zaključivši da će otići u dodijeljenu joj sobu u hotelu, u kojemu odsjeda cijela ekipa.
Dan je bio dug, ispunjen mučnim poslovima za Seagren: preslagivanjem stvari u tom prokletom ormaru, donošenjem ručka, pronalaskom nestalih glumaca u prostorijama za odmor. Ali ništa od toga nije joj smetalo, posebice druženje s glumcima. Obožavala ih je gledati, pomagati im dok prolaze tekst, razgovarati s njima o snimanju. Brzo je shvatila da su najpričljiviji od svih, bar kad ih se navede da govore o sebi. Primijetila je svjetlo u jednoj od soba za montažu. Zastala je oklijevajući, a onda radoznalo prišla i odvažno pokucala na vrata. - Što je sadi - dobacio je Xiayne razdraženo. - Ništa. - odmah je odvratila povlačeći se. - Samo sam... - Rylin? To si ti? - Vrata su se otvorila, a on pojavio vidno uzrujana lica. Nikad ga prije nije vidjela takva. Bio je bosonog i kosa mu je stršala na sve strane, a na majici je imao mrlju od kečapa, koja se zadržala na riječi jučer.
- Oprosti, mislio sam da je netko drugi. Nikad se ne bih tako otresao na tebe. -
dobacio je popravljajući kosu koja mu je padala preko očiju. - Je li sve u redu? - upitala je, na što je samo uzdahnuo. - Zapravo i nije. Upravo pregledavam što smo danas snimili i da budem iskren... Skrušeno je slegnuo ramenima. - Sve je toliko jadno da jadnije ne može biti! - Mogu li kako pomoći? - upozorio je iznenađen. Naravno! vidiš, i sama ćeš shvatiti ju je.Ostao Privukla je stolac uz- njegov, na Dođi! sezašto. nastavila. što je Kad trznuo zapešćem, a snimka
Neko su vrijeme gledali u tišini. Materijal uopće nije bio tako loš, zaključila je, iako nije bio kvalitetan koliko drugi njegovi filmovi. Pokušala se fokusirati na određene prizore i kadrove podsjećajući se da je u pitanju neobrađen materijal, a ne finalni Knjige.club
128
Dolly&Laura
proizvod. I svako malo poskrivećki pogledavala prema njemu. Njegove su oči blistale pod prigušenim osvjetljenjem; treperava svjetlost filma isticala je njegov izražajni nos i čvrsto stisnutu čeljust. Povremeno bi mu usnice zatitrale kako je mrmljao tekst prateći dijalog. -
U redu, sad vidi premijerku. - odjednom je dobacio. - Trebala bi se doimati
važnijom - sprema se u sljedećem prizoru optužiti kraljicu. Ali u ovom kadru jednostavno se gubi zbog tog glupog mornarskog kostima! - Prinio je ruku bradi i zaškiljio. - Nastavio sam pojačavati osvjetljenje, ali kostim upija fotone poput crne rupe! Nema teksturu. Inače bih to sve ponovo snimio, ali imamo je samo još dva dana, a moram
proći i treći čin... Ustala je i polako se prošetala prostorijom. - A što je s kraljičinom opravom? upitala je za nekoliko sekunda. - Nakon što uđe, reflektira dosta svjetla. Zanijemio je, a ona se na trenutak uplašila da je prekoračila granicu. Najednom je zavrtio prstom premotavajući snimkuunaprijed na v eličanstven ulazak kraljice u raskošnoj dvorskoj halji. Rylin je promatrala njegovo lice dok je gledao prizor. Kad je naposljetku shvatio o čemu govori, oči su mu zablistale s gotovo fanatičnim žarom. - Imaš pravo. - zaključio je u čudu. - Donji dio haljine gotovo pa zrcali svjetlost! Vidi kako samo osvjetljava premijerkino lice i ruke! - Možeš li se time poslužiti? - Zgrabit ću nekoliko tih kadrova, uhvatiti sve snopove oko premijerke i onda ih prekopirati na ranije kadrove. Bit će prokleto teško, ali, da, tako ću riješiti stvar! - Ustao je i istegnuo ruke, a onda najednom zakoračio prema njoj. - Rylin, sjajna zamisao! Hvala ti!
Nju je odmah spopala panika jer se uplašila da će je poljubiti. Želudac joj se stegnuo pod naletom divlje i neobuzdane nervoze - ipak je on bio njezin profesor i znala je da to nikako ne bi bilo u redu, ali mali, najmanji djelić nje ipak je čeznuo za tim. - Nisam li rekao da imaš oko? - S osmijehom je posegnuo za tabletom s pulta iza nje i vratio se na mjesto. - Naručujem kavu! Hoćeš li ti nešto?
Zaprepašteno je zatreptala. - Ne, hvala. - zamucala je prikrivajući koliko joj je laknulo. Očito joj je to silno druženje sa svim tim egocentričnim glumcima pomutilo pamet. - Bolje je i ti uzmi jer ćemo ovdje provesti pola noći sređujući materijal. Osim ako ne želiš poći. - odmah se povukao. - Već ti je odavno završilo dogovoreno radno vrijeme. Ali ako možeš ostati, dobro bi mi došla tvoja pomoć! - Naravno da ću ostati. - odlučno je pristala i još se više isprsila. - I zapravo, da, kava bi mi dobro došla! - Mrak! - Unio je narudžbe u tablet i kad je snimka krenula iznova, s osmijehom ju je pogledao.
Knjige.club
129
Dolly&Laura
AVERY
Avery je tapkala pisaljkom po tabletu namršteno buljeći u zadatak iz fizike kad se začulo kucanje. Na trenutak se uplašila, ali i ponadala da je to Atlas, no odmah se sjetila da ne razgovaraju i, uostalom, njegovo je kucanje uvijek bilo glasnije i nekako odlučnije. - Da? - Okrenula se, sjedeći na stolcu, jedne noge prebačene preko druge. Njezina je majka zastala na pragu. Bila je odjevena u crveno-crnu haljinu, tajice i kratki crni kaputić. - Samo sam htjela provjeriti znaš li za večeru. - nasmiješila se. - Sarah sprema juneća rebarca.
Razrogačila je oči. - Što se slavi? Tata je već osmislio novi projekt? - Prava pravcata juneća rebarca - neuzgojena u labosima - kakva su čak oni, Fulleri, teško mogli nabaviti, pa su se upravo zato njima obilježavale posebne prilike, najčešće kupovina neke nove nekretnine. - Atlas službeno preuzima posao u Dubaiju! Dogovorio je sve pojedinosti s ocem. uskliknula je Elizabeth i nasmijala se kao da je apsurdno da je s vlastitim ocem morao dogovarati iznos svoje plaće. Znači, pomislila je Avery, zato se njihovo raspoloženje
vidno poboljšalo u zadnjih nekoliko dana. Iako je znala što se sprema, vijesti su je pogodile više nego što je očekivala. - Da barem mogu, - odmah je odvratila - ali danas je Rishin rođendan i vodi nas na večeru! Nema šanse da ostane kod kuće s njima dvoma i Atlasom pretvarajući se da slavi vijest koja će do kraja uništiti njezino već slomljeno srce. - Stvarno? Moraš li? - odvratila je Elizabeth uporno, ali Avery je bila odlučna ne popustiti. - Rođendan joj je, mama. Žao mi je. - Na to je samo kimnula i zatvorila vrata.
Avery je automatski otišla u kupaonicu kako bi osvježila lice, a onda ga obrisala ručnikom s UV dezinficijensom. Pod se aktivirao na dodir grijući joj bosa stopala. Kupaonski element bio je golem, njegova površina od djevičanski bijela mramora, bez traga otisaka prstiju ili mrlja. I svugdje je bilo zrcala: zaobljenih, ravnih, pa čak ijedno antikno ručno, kojekao joj da je baka poklonilamora za prvi rođendan. Bila su namještena pod svim mogućim kutovima se neprestano provjeravati iz različitih smjerova. Obično bi ih okretala kako bi dobila pogled na ocean - nikako joj se nije sviđalo kako je njezina majka uredila kupaonicu učinivši nju samim fokusom, upravo kako je ona sama bila ključni ornament njihovih života. Nagnula se oslanjajući se na dlanove i zagledala u svoj odraz. Njezino sablasno “ja”, bljedoliko i prazna pogleda, dočekalo ju je u zrcalu.
I ta je avet zatim utipkala nešto u raspršivač šminke, a on oživio prekrasnu Avery. Bez njezine pomoći. Zažmirila je dok ju je sitna vodica prskala po licu uklanjajući tamne podočnjake, potamnjujući trepavice, ističući njezine raskošne jagodične kosti. Kad se pogledala, gotovo se posve osjećala poput Avery Fuller. Posegnula je za losionom od jasmina u kristalnoj bočici i protrljala ga preko golih ruku. Bio je to Erisin dar; obično ga je naručivala iz jednog dućančića na Filipini ma i neprestano ga nosila. Miris je bio umirujući, ali je ujedno izazvao toliko bolna sjećanja da se umalo rasplakala.
Eris bi to shvatila, pomislila je: tu zastrašujuću unutarnju prazninu kojom je odjekivao zveket oštrih krhotina, najvjerojatnije polomlje nih dijelova njezina srca. Bila Knjige.club
130
Dolly&Laura
bi je zagrlila i razuvjerila da je bolja od svih njih zajedno. Zajedno bi sjedile grickajući
kekse i skrivajući se od svih dok Avery ne bi bila spremna ponovo izaći u svijet. Ali Eris nije bila uz nju, stoga se ona sad moral a pokupiti ako nije htjela navečer naletjeti na Atlasa. - Sastavi poruku za Rish i Jess - dobacila je i zastala - i Ming. - Iako joj je još zamjerala što je na rođendanskoj zabavi dovela Eris u neugodnu situaciju, trebali su joj ljudi, a Ming bila stip osobeza s kakvom je najbolje biti u takvim bila je glasnao i spremna najesve, darom dramu. Ako ništa drugo, pomoćitrenutcima, će joj da ne razmišlja Atlasu! - Večeras idemo van. Super se obucite. Naći ćemo se u “Ichiju” u osam! - Što se događa? - upitala je Jess kad su se našle nekoliko sati poslije. Unatoč kasnoj poruci, sve tri su se pojavile, kako je i očekivala. Nervozno je cupkala po rubu svoje laserski odrezane haljine i posegnula za
tempurom od jastoga na pladnju ispred njih. “Ichi” je bio pomodni suši-restoran, nekoć Erisin omiljeni, a smjestio se poput predivna dragulja u samom središtu 941. kata. Nije imao prozore koji su gledali van, što je savršeno odgovaralo klupskoj atmosferi koja je vladala njime: prigušenom osvjetljenju, tehnoglazbi i p osebice niskim stolovima zbog kojih su gosti morali sjediti na podu, među gomilom crvenih svilenih jastučića. - Samo sam htjela izaći sa svojim frendicama. - nasmiješila se. - Srijeda je. - podsjetila ju je Risha. - Morala sam se maknuti od staraca. - ipak je priznala. - Planiraju veliku obiteljsku
večeru, ali sam bijesna na njih i uopće mi nije do druženja s njima. Ne želim ulaziti u pojedinosti. - nadodala je pa je Ming, koja je već radoznalo otvorila usta, nevoljko odustala. Konobar se pojavio s ostatkom narudžbe: sašimi od jegulje, tacosi s tartarom, golemi pečeni sufle od misa. Kad je stao odlagati jarko ružičasta pića u kut svakog mjesta, Avery je iznenađeno podigla glavu. - Nismo naručili martinije s ličijem! - Ja jesam. - obznanila je Ming prkosno se smiješeći. - Hajde, znaš da želiš probati! Avery se pobunila; uopće nije bila raspoložena piti. No sjetila se kako Atlas sjedi kod
kuće glava!s roditeljima nazdravljajući poslu koji nije htjela da preuzme. Od jednog pića ne boli Cure su je gledale čekajući što će odlučiti. - U redu. - odvratila je prinoseći martini ustima. - Okinimo jednu zajedničku. - zacičala je Jess.
Avery se, kao obično, stala odmicati u stranu. Oduvijek je mrzila biti na takvim fotkama; nije mogla kontrolirati njihovo cirkuliranje profilima, nikad nije znala tko ih sve može vidjeti i koliko god se trudila, mnogo ih je više cirkuliralo nego što je htjela. Ali
najednom se zaustavila. Možda ipak neće biti tako loše da je Atlas vidi u društvu frendica! Možda će se nakon toga njihov odnos normalizirati! - Evo, jedna sa mnom. - dobacila je ne zvučeći ni samoj sebi previše uvjerljivo. Od silne panike nije bila sigurna što radi. - Može! - Ming je razvukla usnice u usiljen osmijeh, dok su se druge okrenule i namjestile s uvježbanom lakoćom. - Ali, Avery, ti nikad ne želiš biti na fotkama! Koga to želiš natjerati na ljubomoru? - upitala je Ming sa sumnjom. - Svakoga. - obrecnula se, na što su se sve nasmijale, pa čak i Ming. Knjige.club
131
Dolly&Laura
Zatim se naslonila leđima i osvrnula po prostoriji. Svi su bili mladi i lijepo odjeveni, njihov ten svijetao od nedostižna sjaja bogatstva. Nekoliko mladića za drugim stolovima bacilo je pogled prema njima očito se pitajući tko su te mlade žene u kratkim haljinicama i dugim blistavim naušnicama, ali nijedan od njih nije se usudio navratiti za njihov stol. - Risha, da čujem o tebi i Scottu. - zatražila je Avery samo kako ne bi šutjele. Risha je poslušno prepričala najnoviji razvoj događaja u svojoj vezi sa Scottom Bandierom, koja se je svako pucala. se tjerala na smijeh kakomaturantom nijedna ne izbiBerkeleyja, zamijetila akako osjeća.malo Bude li seAvery dovoljno smijala,
smiješila i kimala, sve će biti u redu! Ali zato su njezine misli jurcale na sto strana skačući sjedne teme na drugu i ne donoseći ikakve zaključke. Ni na što se nije mogla usredotočiti, ni o čemu nije mogla razmišljati - nastavila je prebirati po sad već hladnim ostatcima suflea od misa dok ju je kaleidoskop svjetla i zvuka zapljuskivao otupljujući neumoljivu bol u njezinu srcu. I nastavila je pijuckati svoj martini koji je Ming sigurno u nekom trenutku dotočila iako to nije primijetila.
Naposljetku je njihova skupina počela bujati. Prvo su se pojavile Anandra i Danika, dvije cure iz njihova razreda; vidjele su fotke i odlučile se pridružiti. Zatim je došlo još klinaca iz Berkeleyja; okupili su se oko šanka naručujući prepoznatljivi purpurni martini su doveli ubrzo iučinilo objavljujući na svojim profilima, čimezbora još višeseljudi. i drveni da sefotke pojavila polovica učeničkog izlijevajući na Avery mračnse plesni podij u ljepljivim hrpicama. Čak joj se učinilo da je na trenutak ugledala Ledu, ali prije nego se stigla uvjeriti, trojica mladića - Rick, Maxton, Zay Wagner - pojavili su se za njihovim stolom. - Zay je dao nogu Danieli, znaš. - došapnula joj je Ming zločesto namignuvši.
Avery isprva nije reagirala na tu vijest. Cijelu se noć nije maknula s mjesta sjedeći gotovo poput kraljice koja stoluje nad svojim podanicima iako uopće nije htjela ostaviti taj dojam. Jednostavno je ništa nije dovoljno interesiralo kako bi nešto poduzela.
Ali Ming je imala pravo. Zašto ne bi porazgovarala s Zayom? Što je u tome sprječava? Atlas više nije bio njezin, što god poduzela. I tad se sjetila kako bi se Eris, nakon svake propale veze koja bi joj slomila srce, zdušno bacila na flert s nekim novim. Jednom ju je upitala zašto to čini. - Nema boljeg zaborava od takvog zaborava! - Znakovito ju je pogledala i nasmiješila se. - Zay! - uskliknula je polako ustajući, kako bi to i Eris učinila. - Kako si mi?
Bilo je očito da je zatečen njezinom pozornošću; na kraju krajeva, jasno i glasno ga je odbila nekoliko mjeseci ranije. - Super, hvala na pitanju. - oprezno je odgovorio. Ali nije mu namjeravala dopustiti da je ignorira, stoga mu je uputila svoj najblistaviji osmijeh pojačavši svoje koketiranje do daske, jadni Zay nije imao šanse!
Baš kad ga se spremala odvesti na loše osvijetljen plesni podij, netko ga je potapšao po laktu. - Smijem se ubaciti? - Cord ju je uhvatio pod ruku i poveo sa sobom ne dajući priliku Zayu da se pobuni iako je napola razjapljenim ustima sličio rasporenoj ribi. - Užasan klišej, čak i za tebe. - napala ga je, iako joj zapravo nije zasmetalo što ju je preoteo. Uopće joj nije bilo stalo do Zaya. Samo se napokon osjećala oslobođeno, neusidreno i željela je nešto poduzeti - bilo što - kako bi se opet ukotvila. Niti je marila što će je Atlas vidjeti na fotkama svu veselu, blistavu i bezbrižnu. - A ja sam mislio da ćeš mi zahvaliti na spašavanju. Knjige.club
132
Dolly&Laura
- Zay nije tako loš. - pokušala se pobuniti. Cord se nasmijao. - Nisam govorio o tebi. Spašavao sam njega! Nisam htio da mu opet slomiš srce! Znaš, ponekad si stvarno okrutna, Avery. - dobacio je s osmijehom. Pogledala ga je. Nisu razgovarali još od prethodnog vikenda i one podvodne zabave. - Nisam znala da dolaziš večeras. - Ni ja sve dok nisam vidio fotke. - Corde. - odvratila je ne znajući što zapravo reći. Da onaj trenutak na kauču nije imao dublje značenje, da ona samo pati i da je povrijeđena i da bi je se trebao kloniti? Nažalost, umjesto da formulira ikakvu suvislu rečenicu, odjednom je štucnula. Naravno, on je odmah prasnuo u smijeh. Oduvijek joj se sviđalo kako se smije - kad se smijao iskreno; nije joj se sviđao onaj njegov cinični i mračni smijeh, već taj prirodni, kad bi se tresao cijelim tijelom, kao nekoć kad su bili djeca. Nije ni trepnula, a već su plesali. Držao ju je oko pojasa. - Još mi ne namjeravaš reći što se događa, zar ne? - naposljetku je dobacio. - Sve je u redu. - odrješito je odmahnula glavom. - Gle, ne znam tko je tip, ali ako stvarno želiš da bude ljubomoran, moraš pronaći bolju partiju od Wagnera! - Otkud znaš da je tip u pitanju? - odvratila je pitajući se što ju je to odalo. Nasmiješio se likujući. - Do ovog trenutka nisam znao! Hvala ti što si potvrdila moje sumnje! Sad je bio red na nju da se nasmije i bio je to začuđujuće ugodan osjećaj; makar na sekundu opet se osjećala gotovo posve normalno. Ako je u svijetu bez Atlasa uopće išta moglo biti normalno. - Daj se primakni ako želiš da ti uspije. - dobacio je promuklim glasom. Zastala je, a onda podigla ruke na njegova ramena. Doista je bio visok. I grešnica u njoj ponadala se da ih netko doista fotka i da će uskoro to svi moći vidjeti. Neka Atlas pati! Ali odmah ga je zamislila kako gleda fotku i zapitala se što će zaključiti o njoj ako je odmah otrčala Cordu - opet - i spustila je ruke. Cord je to zapazio i stao je lagano i prijateljski vrtjeti. - Usto, - nadodao je - frendovi smo još od vrtića. Znam da ne bi natjerala cijeli razred da izađe van usred tjedna da nemaš dobar razlog za to! - Nisam ih natjerala, sami su se pojavili. - pobunila se i tek za sekundu shvatila da je upotrijebio riječ frend. I napokon je odahnula. Neko vrijeme još su se njihali, a električna svjetla nad njima opijeno su bljeskala mijenjajući boju.
A onda je osjetila neopisiv umor. Previše se toga dogodilo u zadnje vrijeme - njezin se život urušavao, neprestano je samo plakala, a Atlas se spremao otputovati, i to na drugi kraj svijeta. Zažmirila je i dopustila si luksuz spustivši glavu na Co rdova prsa. - Hvala ti. Na svemu. - potiho mu je rekla znajući da će je razumjeti. Nije ništa odvratio, ali je osjetila da kima glavom. To je to, pomislila je. Imala je osjećaj da namješta leđa kako bi naprtila nezamislivo teško breme. Morat će početi preslagivati glavu, djelić po djelić, jer život bez Atlasa samo što nije započeo.
Knjige.club
133
Dolly&Laura
WATT
Probudi se, Watte, Nadia mu je prošaptala na uho kad se mlažnjak na vodikove ćelije počeo spuštati. Promeškoljio se i protrljao oči srdeći se što je zaspao. Prvi je put pu tovao zrakoplovom - prvi put zapravo napuštao New York ne računa li se onaj put kad su u sklopu prirodoslovlja navratili u posjet Svemirskom muzeju u Washingtonu, a prije nego što je posljednja runda rezova budžeta između ostalog eliminirala i izlete izvan države. Bacio je pogled kroz prozorčić sa svoje lijeve strane i nevoljko udahnuo. Nevada se rasprostirala u podnožju,ogoljela i bez ikakva pigmenta sve do obzora. Kao da gleda površinu napuštena planeta. Bilo je gotovo nestvarno zamisliti da se zapravo nalaze tako nisko, prikovani za površinu Zemlje spregom gravitacije.
Leda je prebacila nogu preko noge i zažmirila, sva blistava, hladnokrvna i ravnodušna. Nadia, što da kažem kako bih probio led? Ne znam, Watte, nisam pronašla puno slučajeva u kojima dvoje jedno drugo ucjenjuju pa se spetljaju pa su zatim zajedno na putu u centar za odvikavanje, odgovorila mu je. Pronašla sam jedan slučaj na jednoj holoseriji, ali sam ga izbrisala jer je nerealan.
Nije se obazreo na njezin sarkazam iako su očito došli gotovo do istog zaključka. Stvarno nije znao kako protumačiti svoj odnos s Ledom. Noć koju je proveo s njom bila je mračna, gorka, nepromišljena i iskrena, najenergičniji seks u njegovu životu! Nije očekivao da će mu se nakon toga javiti - ili je očekivao da će mu se javiti samo kako bi ga natjerala da opet nekoga nadgleda. Stoga je bio poprilično šokiran kad mu je poslala poruku zahtijevajući da s njom otputuje u Nevadu, na neki sastanak s njezinom bivšom savjetnicom u centru za odvikavanje. Nije ponudila ikakv o objašnjenje osim poveznice na kojoj ga je čekala zrakoplovna karta. Nema šanse da će mi ikad toliko vjerovati da prizna što je učinila Eris, zar ne? upitao je Nadiju ne očekujući zapravo odgovor. Rekla bih da i nisi na dobrom putu s obzirom na to da ste oboje izjavili da se međusobno ne možete podnijeti, sarkastično se obrecnula. Sjetio se razgovora na koji je aludirala - dok su bili poluodjeveni, u njezinu krevetu i iznenada ga je spopala neugoda. Nisam li ti rekao da se uvijek isključiš kad sam u, hm, intimnim situacijama? podsjetio ju je. Davno je već unio tu naredbu. Jednostavno nije mogao podnijeti prisutnost treće strane u krevetu, pa makar to bilo računalo!
Da, ali također si mi naložio da se nikad ne isključujem u njezinoj blizini, podsjetila ga je.
Molim te, uvedi ponovo blokadu kad su u pitanju romantične stvari, odlučio je. Trebali bismo redefinirati tvoj doživljaj romantičnog jer štogod da se sad događa, ne bih rekla da može proći kao to. Znaš što želim reći, pomislio je i još se više rastegnuo na svojem plišanom sjedalu prve klase. Iskreno, Nadia, više se i ne sjećam koje sam ti naredbe sve dao. Vrlo ću ti rado sastaviti popis i navesti točno vrijeme svake. Britka kao obično.
Knjige.club
134
Dolly&Laura
Znao je da mora odraditi taj vike nd kako bi mogao nastaviti sa životom - i bio je odlučan da se pritom bar zabavi provocirajući je. Bio je to najpovoljniji razvoj situacije kojemu se zasad mogao nadati.
Slijetanje zrakoplova bilo je popraćeno tupim udarcem. Iz pogonskog sustava zašištala je para poput tekućeg dima, a nekoliko kapljica raspršilo se po uzavreloj pisti. Sjetio se da se nekoćza pogon zrakoplova upotrebljavalo gorivo na bazi ugljika, a ne voda. Kako nevjerojatno kratkovidno i beskorisno! Njih dvoje pak nisu prozborili ni dok s u se probijali do čekaonice, kamo su roboti lebdjelice dopremali prtljagu. U jednom trenutku nagnula je glavu zaprimivši poruku. Stigao nam je prijevoz. - dobacila je i izašla na sunce. Kretala se poput balerine: isprsivši se, posve ravnih leđa, lakim i brzim korakom kao da joj tlo gori pod nogama pa ga ni na sekundu ne smije dotaknuti.
Nešto nepoznato zaplesalo je na samom rubu njegova vidna polja i tek je za nekoliko sekunda shvatio da je to njegova sjena. Solarno osvjetljenje u Tornju bilo je savršeno pod svim kutovima - za razliku od pravog sunca, jedinog fokusiranog izvora svjetlosti koji se kretao tijekom dana - stoga nikad i nije imao priliku vidjeti svoju sjenu u Tornju.
Suzdržao se da se ne zaustavi kako bi je proučio. U ledenoj tišini ušli su u auto srebrno-plave polimerske karoserije. Čim su izletjeli na autocestu, prašnjavia obzor je unad daljini. je kraju odlučivši odigrati dopustila da partiju šaha s Nadijom, ona sezatreperio toliko sažalila njim Zažmirio da mu je na pobijedi. Odjednom su skrenuli na prilaznu cestu i zašli u zeleni raj. Selo s kućicama od pješčenjaka smjestilo se nasred golema jezera sa slapom koji se obrušavao naopako, u zrak - mudro osmišljena iluzija, zaključio je. Cvijeće je padalo preko crvenih krovnih crepova, a palmina stabla rastezala su svoje lisnate grane u nebo.
Svugdje je bilo cura. Poput Lede, i one su zračile aurom bogatstva i povlastica, ali im je pogled bio prazan i bolan. Osjetio je kako se Leda ukočila. I nije čudo da nije htjela doći, pomislio je. Iako se doimalo kao da su stigli u vrhunske toplice, dolazak je kod nje očito pobudio ružna sjećanja. Nije prozborio dok nisu stigli do svojih soba u zabačenim i samoodrživim kućicama na drvenim štulama nadomak samog jezera. - Zasebne sobe? Mislio sam da sam ti deč ko. - dobacio je podižući obrvu. Na to je pukla i izgubila to malo staloženosti što joj je još ostalo. Otključavši vrata njegove sobe, zgrabila ga je za ovratnik i naglo povukla unutra. Iznenada se nalazila nevjerojatno blizu, toliko da je osjećao kako joj srce pulsira na zapešću. U jednom tamnom oku ugledao je gotovo mikroskopski trag zelenog, koji dotad nije zapazio. Uhvatio se kako zuri u njega pitajući se od kojeg ga je roditelja naslijedila. - Da nešto bude jasno! Ovdje si samo radi jednog. - napokon je progovorila. - Kako
bih skinula mamu s grbače tako što ćeš mi pomoći da prođem ovu glupu kontrolu, po mogućnosti sa što manje stvarne rehabilitacije. Rekla sam im da si mi dečko samo kako bi mogao biti ovdje kao moj partner umjesto nje! Iako se zapitao z ašto je toliko silno odbijala povesti mamu, zaključio je da bi bilo previše upitati je. Radije će je nastaviti izbacivati iz takta. - Jesi sigurna da to nije bio poziv na seks u drugoj državi? - Prošli vikend je bio samo pogreška proizašla iz pijanstva, koja se neće ponoviti i koju nikad više nećemo spomenuti! Ovaj vikend radiš, jasno? Nisi na usranom odmoru. glas joj je pucao od napetosti. Knjige.club
135
Dolly&Laura
Nasmiješio se. - Naravno da jesam! Ne prisiljava me se svaki dan da otputujem zrakoplovom u Nevadu! Nadia mu je uto usmjerila pozornost na raspored aktivnosti projiciran na zidu
kućice. Voli jogu, podsjetila ga je, vjerojatno u pokušaju da bude od pomoći. Ali znao je kako će Leda reagirati liši lije omiljenog tečaja joge. - A sad se ispričavam jer bih rado otišao na jog u. - izjavio je kimnuvši prema rasporedu. - Ne! Ne ideš na jogu. - smještaje zaprijetila, ali što se više pjenila, to je bio odlučniji doista se pojaviti.
Bio je to samo početak. Nakon sata joge u meditacijskom šatoru - koji je Watt proveo uglavnom sjedeći prekriženih nogu i promatrajući je kako bez imalo napora plovi pozama unatoč njegovim pokušajima da joj odvrati pozornost svakojakim zvukovima - oboje su se pojavili u čekaonici u glavnoj zgradi. Prebacio je nogu preko noge i stao nestrpljivo vrtjeti stopalom. Kako je svako malo pogledavala prema njemu, zaključio je da joj to očito ide na živce. Naravno, nije prestao. - Ja govorim. - naposljetku je obznanila. - Ti samo šutiš, smiješiš se i kimaš glavom, a na izravna pitanja odgovaraš što je kraće moguće! Ne zaboravi da si mi dečko i da mi pružaš pomoć i podršku. Ah, i da ti je starija sestra tragično preminula od ovisnosti. nadodala je gotovo usput.
Pravio se da je zgrožen. - Izmislila si da imam stariju sestru i onda si je još ubila? Pa kako si samo mogla?!
Zakolutala je očima. - Nemoj da se pokajem što sam te povela, Watte. - Ne brini se. Ja se već dovoljno kajem za oboje. - veselo je dobacio upravo kad su se vrata otvorila, a na pragu ukazala vitka crvenokosa žena odjevena u liječničku kutu. - Leda, baš mi je drago što si opet navratila! - Pružila je ruku. Nije nosila pločicu s imenom, ali to ionako nije bilo potrebno jer je već sve znao o njoj. Vrijeme je za igru, Nadia, pomislio je i iskoračio. - Dr. Reasoner, Watt Bakradi, Ledin dečko. - Šarmantno se nasmiješio i stisnuo joj ruku. Nakon toga su se smjestili u njezinoj ordinaciji. - Watt je došao kao moj partner. - Leda je odmah objasnila.
Dr. Reasoner se namrštila. - U tvojem dosjeu se ne spominje da imaš dečka... - Počeli smo hodati tek jesenas, nakon što se vratila. - dobacio je hvatajući je za ruku koju je spustila na naslon stolca i ispreplećući svoje prste s njezinima. Ošinula ga je pogledom. Dr. Reasoner se nagnula oboje ih radoznalo pogledavši. - A kako ste se upoznali? - Isprva se zanimao za jednu moju frendicu, ali kad je mene upoznao, shvatio je da smo nas dvoje daleko sličniji. - Zarila je nokte u njegov dlan, a on bolnu grimasu pretvorio u osmijeh. - Da, nažalost, moram priznati da sam poput Lede vrlo samoživ i nesiguran. Ali radim - izjavio je toliko ravnodušno da jezapljuskuje dr. Reasoner iznenađeno zatreptala. Znao jena datome. Leda kipi osjećajući kako ga njezin bijes u valovima. - Watte, razumiješ li što znači biti partner za podršku? - dr. Reasoner je upitala za nekoliko sekunda, očito se odlučivši neobazreti na posljednji komentar. - Tvoja je zadaća osposobiti Ledu da donosi dobre odluke. Knjige.club
136
Dolly&Laura
- Naravno, dr. Reasoner. - potiho je odvratio. - Iako, znate, ona je meni zapravo više pomogla. Ne mogu vam ni opisati koliko je nadahnuće bila mojoj sestri! Znate, moja
sestra je godinama patila od zastrašujuće ovisnosti... - Da, jadna Nadia... - Leda je znakovito dobacila, ali nije se obazreo na prikrivenu prijetnju. - ... bila je ovisna o xenperheidrenu, alkoholu, pozornosti, svemu živom. Leda joj je bila nevjerojatan uzor jer je u jednom trenutku i sama bila ovisna o svemu tome. - A kako je sad tvojoj sestri? - upitala je dr. Reasoner uljudno zabrinutim tonom. - Ah, preminula je. - izjavio je i ushićeno pogledao Ledu, kao da očekuje vidjeti ponos na njezinu licu što, eto, nije zaboravio. Učinilo mu se, međutim, da bi ga najradije zadavila golim rukama da može. - Strašno mi je žao. Da se barem došla ovamo liječiti. - odvratila je liječnica, očito zatečena odgovorom. S neugodom se nakašljala i okrenula prema Ledi. - Leda, jesi li razvila ikakvu ovisnost u zadnjih nekoliko mjeseci? - Ne. - odmah je odbrusila. - Svakako ne ovisnost o opijatima i alkoholu. - ubacio se Watt teatralno namignuvši. - Rado bih da prođemo preporučen nastavak liječenja. - Liječnica je zastala, a njezine se zjenice stale munjevito širiti i sužavati kako je proučavala dvije različite verzije nekog sadržaja. - Upotrijebit ćemo partnerski plan umjesto roditeljskog, premda sam i dalje mišljenja da će tvoja mama htjeti vidjeti... - Naravno da bismo trebali upotrijebiti partnerski plan. Uopće nemam namjeru ikamo zbrisati. - ubacio se Watt gledajući s neprikrivenim užitkom kako Leda stišće zube i kima.
***
Navečer je legao na prevelik bračni krevet u svojoj casiti meksičkog ambijenta, usred brojnih jastučića kao na oblaku šlaga. Ruku na srce, bio je iznenađen što je sam. Ali ne želi opet zabrijati s njom, rekao si je. No zašto ona ne želi opet zabrijati s njim? Bio je siguran da će završiti u krevetu. Nakon one presmiješne farse od uvodnog intervjua koji je, prema njezinim riječima, sabotirao - “Šališ se! Pa spasio sam stvar”, odvratio je u samohvali - odbili su neobavezan, ali očito preporučen krug povje renja i večerali u kantini. Potom su se povukli u njegovu sobu i odgledali nekakav glupavi dječji holofilm o crtanom magarcu. Sjedili su na kauču, ne na krevetu, kilometrima daleko jedno od drugog, ali se smijali s takvom lakoćom da mu se učinilo da se ipak uspjela opustiti.
Stoga je ostao zatečen kad mu je po završetku filma zaželjela laku noć, ustala i jednostavno se pokupila. I tako je sad bio posve sam i posve zbunjen u luksuznoj spavaćoj sobi u kakvoj još nije imao prilike odsjesti. - Nadia, što misliš da je zapravo htjela od mene dovukavši me ovamo? - zapitao se naglas.
Da raspolažem nekakvom statistikom, nazvala bih to statističkom anomalijom. Drago
mi je da si se bar zabavio. Zadnje je riječi izgovorila lagano prkosnim tonom, kao da poručuje kako nije ni vrijeme ni mjesto za zabavu.
Zastrašujući visak najednom je odjeknuo iz Ledine sobe. Knjige.club
137
Dolly&Laura
- Nadia, je li dobro? - uskliknuo je skočivši iz kreveta i. posrćući, pojurio prema vratima.
Leće joj nisu uključene, odgovorila je, ali već je bosonog stajao pred nj ezinom sobom i luđački lupao. Nadia je odmah probila zaštitni sustav i otključala vrata omogućavajući mu da uđe. Zatekao ju je kako leži pod zgužvanim plahtama, žmireći, lica izobličena u grimasu. I krikom. Iako mu kako Glasala se divljačkim, je došlo da pokrije uši i pojurio je k njoj i zgrabio je neljudskim za ruke kojima je mahnito grebla zbriše,vrišti. po prekrivaču. Krici su se postupno pretvorili u stenjanje i naposljetku utihnuli. Tad se i ona primirila. Zatim su joj kapci zatreperili, a guste trepavice ovlažile obraze suzama. Watte? - sneno je upitala kao da ne shvaća zašto je tamo. Ni on to nije znao. Brzo je pustio njezine ruke. - Vrištala si. - pokušao se opravdati. - Zvučalo je užasno! Kao da te netko muči! Samo sam... htio sam provjeriti jesi li dobro. - Naravno. Došao si se naslađivati mojoj muci. - odvratila je promuklim glasom, uspravila se i zadjenula kosu iza ušiju. Zamijetio je da nosi bijelu svilenu spavaćicu poput kakve djevojčice. Kako joj se, međutim, lascivno pripijala uz tijelo, pogledao je u stranu. - Vjerojatno i bih da se sutra ne moram vratiti kući, a mislim da ne mogu bez tebe. Uhvatio se kako trkelja. Osjećao je čudan pritisak u prsima. I opet se odmaknuo. Oprosti, ostavit ću te da se naspavaš. - Nemoj, molim te. - odmah se pobunila panično ga pogledavši. Progutala je slinu. Noćne more... Molim te, ostani dok ne zaspim... U tom trenutku nije uopće izgledala poput neprijatelja, poput ogorčene i nasilne djevojke koja mu je prijetila i koja ga je prijetnjama tjerala da joj ispunjava želje. Djevojku na tom krevetu nije poznavao - bila je mlada, izgubljena i bolno usamljena.
Krenuo je po stolac kako bi ga privukao, a onda stao. Bit će čudno sjedne li na stolac. Kao da je u bolnici. Što je možda i bio razlog zašto je završila na tome mjestu, zaključio je. Presreo je njezin pogled. Gotovo neprimjetno nagnula je glavu i bez riječi se pomaknula kako bi mu napravila mjesta.
Uvukao se u krevet i smotao oko nje. Bila je strašno mirna i strašno sitna. Osluškujući njezino nepravilno disanje, osjetio je kako se napinje cijelim tijelom. Znao je da je on povod i bilo mu je drago.
U jednom trenutku okrenula se prema njemu pa su naposljetku oboje ležali na boku, tek dvije siluete u mraku. Jedino što ih je dijelilo bila je ta mjesečina koja s e probijala kroz otvoren prozor. Čekao je. Odlučio je ne maknuti prstom ako ona ne poduzme prvi korak, koliko god to bilo suludo, koliko god on bio lud što čezne za tim. Podigla je bradu i otisnula poljubac na njegove usnice, nesiguran i lepršav poput perca. Potom se odmaknula. - Ovo i dalje ništa ne znači, okej? - prošaptala je. Premda nije vidio njezino lice, mogao ga je zamisliti - čelo koje se mrštilo od tvrdoglave odlučnosti i ohola ponosa. - Naravno da ne znači. - složio se, svjestan da lažu jednom dr ugom u lice.
Knjige.club
138
Dolly&Laura
CALLIOPE
Calliope je stajala u podnožju slavne penjačke stijene, goleme vertikalne strukture koja se protezala od 620. kata gotovo trideset katova prema gore prateći unutrašnjost sjeverne strane Tornja. Bacila je pogled na sat koji je neprestano blistao u gornjem lijevom kutu njezina vidnog polja: nikad ga nije gasila radije izdajući minimum zapovijedi kontaktnim lećama. Uopće nije bilo romantično tijekom flerta najednom
promrmljati riječ “sat”. Bilo je gotovo 17 sati kad se napokon pok ušala pomiriti s činjenicom da neće doći. Poslijepodne mu je javila da odlazi na penjanje i bila je uvjerena da je osmislila briljantan plan. Sjetila se koliko obožava alpinizam - ili koliko ga je bar nekoć volio. Naime, sve joj se više činilo da Atlas iz New Yorka gotovo pa nema veze s “Travisom” iz Tanzanije.
Prilagodila je penjački aeropojas i protrljala ruke, a onda posegnula za prvim pa drugim hvatištem. Možda će pročistiti misli bude li se neko vrijeme sama penjala. - Krećeš bez mene, Callie? Zažmirila je samozadovoljno se nasmiješivši. Zatim se osigurala, svega nekoliko metara iznad njega, i izvila leđa bacivši pogled. - Drago mi je što si ipak odlučio doći! Na tipično svoj način, zadigao je samo jedan kut usana, kao da još nije siguran nasmiješiti se ili ne. Zatim je navukao aeropojas i prebacio naramenicu preko krupnog ramena. - Oprosti, jedva sam uspio zbrisati s posla! Otpustila se, ali ju je aeropojas zaustavio za nekoliko centimetara pa je ostala visjeti u zraku. Osovila se tabanima o zid i polako okrenula, a njezino izduljeno i vitko tijelo dolazilo je do izražaja u pomodnim crnim tajicama. - Čini mi se da ti je šef nepotrebno strog s obzirom na to da ti je i tata!
Nasmijao se i stao navlačiti rukavice. Drugu je zategnuo zubima, iako su imale postavke za samokopčanje. - Da ti dam savjet! Nikad nemoj raditi za mamu jer nema težeg nego raditi za roditelje!
Nemaš pojma. Zapitala se što bi rekao da zna koliko je samo ubojita njezina suradnja s majkom.
Na zidu nije bilo nikoga. Još se troje penjača naziralo u daljini, ali gotovo ih više nije čula, a kamoli tek vidjela. Činilo joj se da su njih dvoje posve sami na nekoj dalekoj udaljenoj planini. Sunce se ulijevalo kroz masivne prozore iza njihovih leđa. Penjanje je tako smirujuće, pomislila je krećući se poput kukca strmom izloženom stranom. Pronađi hvatište za ruke, uporište za noge, digni se, kreni ispočetka! Svaki je pokret bio jasan i jednostavan, ali je zahtijevao apsolutnu koncentraciju ne dopuštajući joj da odluta mislima. Obožavala je nalet adren alina koji bi osjećala u želudcu kako se sve više uspinjala, a njezini mišići lagano napinjali vođeni strahom od mogućeg pada; iako to, naravno, aeropojas nikad ne bi dopustio. U ramenima je već osjećala ugodan bol od naprezanja. Večeras će morati upotrije biti masažni jastuk! Atlas se pak luđački njihao do nje, poput kakva stvorenja prebjegla iz pakla. Kretao se u krupnim skokovima promašujući hvatišta i uporišta, očajnički pokušavajući pronaći oslonac. Više je puta zapazila da pada ostajući visjeti u zraku. Potom bi stisnuo zube i bijesno krenuo iznova. - Znaš da je aeropojas osiguranje, ne i igračka. Ovo nije utrka. - dobacila je u šali. Što li ga je toliko silno mučilo? Knjige.club
139
Dolly&Laura
- Kažeš to samo zato što gubiš. - odvratio je zatekavši se nekoliko metara iznad nje.
Prikrila je osmijeh i pokušala ubrzati. Neopreznije se upirala nogama, a ruke su je već pekle u vrhunskim rukavicama sa supergripom. Na toj je visini zid bio prekriven tankim slojem ledenih kristalića kako bi se ostavio dojam da su na Kilimandžaru ili Everestu. Ružičasta hvatišta za ruke presmiješno su odudarala. Bila je osupnuta kako je led pod svjetlošću gotovo modar, a svaki put kad bi ga dodirnula, zasjao bi u šarenilu boja.
Kad se napokon domogla vrha, Atlas joj je pružio ruku i povukao je. Na tre nutak je zadržala njegovu ruku uživajući u tom, posve drukčijem, ali ugodnom stisku. Ostala je bolno razočarana kad ju je pustio. Strop se izvijao iznad njih, a njegovim solarnim pločama uskrsno plave boje jurcali su oblačići. Unatoč ledu koji ih je okruživao, bilo je ugodno toplo. Zasjela je na šljunkovitu površinu i popivši gutljaj vode iz ruksaka, pružila noge. - I, što kažeš na našu umjetnu planinu? - Uspon je bolji od onog u singapurskom tornju, a pogled bolji nego s tornja u Riju. odgovorila je podsjećajući ga još jednom da je svjetska putnica. - Ali nije lijepa kao prave planine. Nije poput Afrike. Naslanjao se na lakte, a njegova sivkasto-purpurna majica bila je natopljena znojem. Toliko se toga najednom ukazalo na njegovu licu da nije ništa stigla pohvatati. Požalila je što ne može zgrabiti njegove misli dok lebde zrakom i odnijeti ih u neki labos na analizu. Zanimalo ju je kako je zapravo doživljava - kao strankinju, suputnicu ili pogrešku? Ili kao nekoga koga možda želi upoznati?
Samo je meta, prekorila se. Nije bilo važno što misli o njoj uspije li skužiti kako iz njega iskamčiti neku dragocjenost. - Ne, nije. - složio se gotovo kao da priznaje poraz. - Ali ništa se i ne može usporediti s Afrikom. - Ne dođe li ti da se vratiš? - A tebi?
Zastala je. Prije mjesec dana bila bi rekla “možda jednog dana”, onako kako je uvijek govorila o mjestima koje je posjetila. Nažalost, na svijetu je bilo toliko kutaka koje još nije vidjela da je izgarala od duboke i neobuzdane žudnje da ih sve doživi. Upr avo zato uvijek je o svemu poznatom govorila s dozom nestrpljenja.
Ali New York je u tom pogledu ipak odudarao. Možda je u pitanju bila ta energija koja je kucala ispod površine poput srca ili bubnjeva. Posebice sad, kad je bio sav u zlaćanom predblaganskom sjaju, kad se u zraku mogla istinski osjetiti magija. Primijetila je još nešto u zadnje vrijeme. Da ljude koje je susretala na putu prema dizalu - a koje bi inače žalila zbog njihovih rutinskih i dosadnih života - sve češće doživljava s neuobičajenom simpatijom. Primjerice, onu djevojku koja je radila na štandu s cvijećem ispred Nuagea, a kamo je redovito navraćala kako bi pomirisala frezije; ili pak onog sasušenog starkelju u pekarnici “Poilane”, gdje bi gotovo svako jutro uzela kroasan jer se, za razlik u od svojih vršnjakinja, nikad nije opterećivala brojenjem kalorija. Čak su joj, začudo, srcu prirasli i oni kuštravci koji su na sav glas pjevali u dizalu. New Yorku je dirao u dušu. Osjećala je povezanost s njim. Oboje su izrasli iz nekih drugih identiteta, posve se preobrazili i sad su blistali u svojoj posebnosti i jedinstvenosti.
Knjige.club
140
Dolly&Laura
Usporedila je s tim pjev sirena kojim su je privlačila sva odredišta koja je još trebala istražiti, sve pustolovine koje su se još nazirale na vidiku. - Ne znam. - iskreno je priznala. Kimnuo je. - Slušaj, već ti dugo želim nešto reći... Oprosti za prošli vikend. - Nema potrebe za isprikom. - pobunila se. Iako je to namjeravala izgovoriti
koketnim tonom, uspjela je tek zakriještati. Ništa se tog poslijepodneva nije odvijalo po planu! - Iskreno, bio sam totalno izvan sebe te večeri. Zapravo se pokušavam pokriti za slučaj da se doista dogodilo nešto zbog čega bih se trebao ispričati. - objasnio je.
Znači, ničega se nije sjećao. Toliko je bio pijan da je vjerojatno nije ni namjerav ao dovesti kući, a ona se toliko ponosila što je napokon uspjela nešto postići s njim iako to zapravo nije značilo ama baš ništa! Ipak, nešto ga je poželjela upitati dok su se tako opušteno družili na poslijepodnevnom suncu. - Atlase, zanima me... Zašto si otišao u Afriku? - Nijednom ga to nije upitala tijekom svih tih mjeseci koje su proveli zajedno. Odgovori li joj iskreno, možda će joj bar donekle
biti jasno zašto ju je odbio. Nije odmah odgovorio. - Uvalio sam se u nešto. - naposljetku je priznao. Komplicirano je. Još su neki bili upetljani.
Neki je zvučalo poput djevojke, a to je govorilo mnogo. - Ovdje si potpuno drukčiji. - potiho je nastavila znajući da time riskira, ali ne odustajući. - Nedostaje mi “Travis”! Radoznalo ju je pogledao. Nije ga razljutila njezina zamjerka. - A ti? Zašto si ti otputovala u Tanzaniju?
Nikad ne postavljaj pitanje na koje sama ne želiš odgovoriti: bilo je to još jedno majčino kardinalno pravilo i znala je da je trebala unaprijed pripremiti nekakav nevažan odgovor. Ali iz nekog razloga samo joj se Indija motala glavom, i ta rastrgana obitelj i starac na smrtnoj postelji i ona sama kao posve beskorisna svjedokinja svih zbivanja, u
nemogućnosti da išta poduzme. Iznenada joj se učinilo da istina izbija iz nje poput znoja slijevajući se u ružnim rječicama niz njezino tijelo - pred njegovim očima. - Proživjela sam neugodan prekid. - slagala je. Bilo je to jadno, ali i jedino objašnjenje koje je uspjela smisliti.
Neko je vrijeme vladao muk. Sunce je još više zašlo na umjetnom neb u. Njegova je ruka bila na tlu uz njezinu privlačeći njezinu pozornost poput magneta. Opet ju je željela osjetiti.
Odlučivši riskirati, dodirnula ju je. Lecnuo se, ali nije ju povukao. Dobar znak. - Kad putuješ u Dubai? - Htjela je znati koliko još ima vremena. Bila je svjesna da sat otkucava. - Vjerojatno ću nakon zabave ostati tamo na puno radno vrijeme. Barem stari tako želi. - Nije zvučao ushićeno. Zapitala se je li odlazak u Dubai uopće bio njegova zamisao. - Atlase, želiš li ti uopće otići tamo? Slegnuo je jednim ramenom. - Zna li itko što doista želi? Znaš li ti? - Da. - odmah je odvratila. Zagledao se u nju. - Što?
Knjige.club
141
Dolly&Laura
Otvorila je usta spremajući se dati još jedan isprazan odgovor - nešto u stilu, kako mogu išta još poželjeti kad mi je život savršen - ali je najednom shvatila da to nije u stanju izgovoriti.
Bilo joj je dosta da govori što drugi žele čuti. - Biti voljena. - naposljetku je odvratila. Možda su to bile najiskrenije riječi koje je ikad izgovorila. - Ali jesi voljena. Uzdahnula je. - Da, naravno da me mama voli. - I svi prijatelji kod kuće. - odmah ju je podsjetio.
Sjetila se Daere, jedine prave prijateljice u svojem životu, koju je ostavila bez i jedne jedine riječi. - Zapravo i nemam toliko prijatelja. Recimo... recimo da ne sklapam prijateljstva tako lako. - Imaš mene. - Okrenuo je ruku kako bi spojio svoj dlan s njezinom i opet su im se prsti isprepleli. Bio je to čvrst i topao stisak. Pogledala ga je, ali zurio je u prozor iza kojeg je sunce zalazilo za nepravilan obzor krovova i tornjeva blistajući poput grimizna plamena. Prijatelji, rekao je, ali prijatelji koji se drže za ruke.
Osjetio je da ga gleda, okrenuo glavu i napokon se nasmiješio. Zasad posve dovoljno, pomislila je, čak i ako nije od srca.
Knjige.club
142
Dolly&Laura
AVERY
Avery se naslonila na teška vrata spavaće sobe spremajući se izaći u hodnik. Tijekom zadnjeg tjedna taj hod - tih šesnaest koraka, koje je izbrojila nekidan - bio je čista agonija. U svojoj sobi bila je na sigurnom, ali čim bi otvorila vrata, riskirala je da naleti na njega.
Već je dovoljno mučno izgubiti voljenu osobu, pomislila je, i uopće nije potrebno dodatno se mučiti neprestanim susretima. Još je odbijala povjerovati da to nije tek ružan san nadajući se da će se ipak probuditi i shvatiti da je sve normalno, da je Eris živa, a ona s Atlasom u vezi, i da je Calliope Brown otputovala u Afriku, gdje joj je i mjesto. Bila bi dala sve na svijetu da se može vratiti u tu užasnu noć - samo bi ovaj put čvrsto zatvorila vratašca koja vode na krov.
Ali živjela je u posve drukčijem svijetu i nije dugo mogla ignorirati stvarnost. Prebacivši crvenu sportsku torbu preko ramena, napokon je izašla u hodnik - upravo u trenutku kad je Atlas skretao iza ugla dolazeći iz svoje sobe i krećući se u istom smjeru. Nekoliko kutija kotrljalo se uz njega. Njezino tijelo iznenada se ukočilo kao ga je netko uronio u tekući dušik. Nije se bila u stanju pomaknuti. Nije bila u stanju ni udahnuti. - Odlaziš. - prozborila je razbijajući muk. Iz nekog razloga nije očekivala da će se to tako skoro dogoditi, barem ne do zabave koja se trebala održati sljedećeg vikenda. Ugledavši ga uhodniku - okruženog stvarima, zaklonjena pogleda, odjevena u svjetlosmeđi džemper koji je oduvijek obožavala - napokon je postala svjesna što neminovno slijedi. To je to, zgranuto je zaklju čila. Odlazi, a nije se planirao ni oprostiti s njom! - Zapravo samo unaprijed šaljem neke stvari. - objasnio je i panika u njezinim prsima malo se povukla. - Tata mi je rekao da odaberem stan u novom tornju pa sam htio da me tamo već dočekaju neke stvari. - Govorio je nekako ukočeno i mehanički. - Ima smisla. - Nije znala što drugo reći. Kad će ga moći gledati,iz aprošlosti da ne osjeća tu užasnu bol? Možda nikad. Možda će postati poput onih invalida kojima izgubljeni ud nije mogao nanovo izrasti; njihov je odnos bio baš takav, poput odrezana uda kojeg više nije bilo, a kojim se ona još pokušavala služiti! Bilo to sutradan ili za mjesec dana, naposljetku će ipak otputovati. Promatrala ga je razmišljajući o svemu što su zajedno proživjeli - o svim šalama u kojima su zajedno uživali kao djeca, o tajnama koje su razmjenjivali, o tome kako joj je, kao otkvačeni stariji brat, pomagao da se snađe u srednjoj. I onda, naravno, o svim skrovitim poljupcima i izjavama ljubavi u zadnjih godinu dana. I naposljetku su ovako završili - više nisu imali što reći jedno drugomu. - Oprosti, kasnim na akvaspin. - Namjestivši torbu, nastavilaje prema dizalu. Napetost u zraku gotovo kao da se kristalizirala u kapljice vode narušavajući joj vid. Kad je naposljetku stigla na bazen u Visinskom klubu, s vidnim je olakšanjem svukla odjeću i navukla stari jednodijelni kostim koji je nosila dok je još bila u plivačkom timu. Zatim je hitro ušla u bazen, do koljena ispunjen svježom uvezenomvodom s himalajskom solju.
Knjige.club
143
Dolly&Laura
Bio je dupkom pun i svi bicikli bili su zauzeti osim jednog na kraju prednjeg reda.
Zagacala je prema njemu i podigla sjedalo prilagođavajući visinu svojim dugim nogama. Oči su joj se polako privikavale na prigušeno osvjetljenje. Naime, svjetalca koja su lebdjela iznad vode bila su jedini oblik rasvjete dok je opuštajuća glazba tipična za toplice dopirala iz zvučnika stvarajući ugođaj podvodne špilje. Ali ništa od toga nije joj pomoglo da se opusti. U glavi je nastavila premotavati razgovor s Atlasom žaleći što je rekla tek “ima smisla”. Gotovo se kajala što se nije izderala na njega ili ga udarila rukom - bilo što kako bi se oslobodila te muke iznutra. Imala je osjećaj da joj se krv pretvorila u gorivo i sad vrije sagorijevajući ispod njezine kože. Gong je najavio početak sata i holoprikaz mršave iskvarcane žene na biciklu pojavio se na ciglenom zidu nasuprot njima. Nekoliko muškaraca i žena obratilo se svojim kontaktnim lećama logirajući se kao natjecatelji. Još se nije okušala u tome. Zašto ne bi? “Prikaz bicikla” izgovorila je naglas i srebrna ikona s njezinim brojem odmah se pojavila na zidu uz desetak drugih, a svi su se kretali u hologramskoj utrci prema finišu. Prostorijom je odjekivao dubok elektronički zvuk. Ubrzala je protiveći se silovitom otporu slane vode koja je za pljuskivala pedale. Posve se predala bjesomučno pedalirajući, a kako bi prekinula dostavu kisika u prokleti mozak i tako se bar na nekoliko blaženih minuta oslobodila mučnih misli o Atlasu. Znoj joj se slijevao niz leđa. Na rukama koje su se grčevito držale ručki već su nastajali žuljevi. Najednom je shvatila da se natječe za prvo mjesto pedalirajući rame uz rame s nekim na biciklu broj osamnaest u stražnjem redu. Nije znala tko je u pitanju, ali čak i da je znala, bilo bi joj posve nevažno; bila je vođena nenadanom i gotovo primitivnom željom za pobjedom - kao da su se sve pogreške i problemi u njezinu životu iskristalizirali u tu utrku i ako ne pobijedi, bit će zauvijek osuđena na taj unutarnji jad! Luđački je pedalirala kao da tim činom može promijeniti stvari - kao da joj se sreća nalazi pred nosom i bude li dovoljno brza, uspjet će je uhvatiti! Osjećala je okus soli u ustima, ali nije znala je li to od vode, znoja ili možda suza. I tad se najednom sve privelo kraju. Podigla je glavu i gotovo uskliknula od radosti jer je uspjela; pobijedila je osamnaesticu i to za dlaku! Skliznula je sa sjedala i zaronila
glavu ne mareći što će joj se kosa stvrdnuti od soli. I tad joj je došlo da se rasplače. Raspadam se, utučeno je pomislila i naposljetku izašla iz bazena . - I mislila sam da si to ti. Na sedamnaestici? - Leda je stajala uz drvenu klupicu koja se širila cijelom prostorijom. Spustila je ruke na uske bokove. - Ti si bila na osamnaestici? - Naravno da jest, pomislila je Avery. Uopće nije bila
iznenađena. Leda je kimnula.
Obje su ostale stajati nepomične poput kipova, dok ih je ostatak skupine mimoilazio ulazeći u zlaćano osvijetljen hodnik. Nijedna nije bila voljna poduzeti prvi korak. Leda je zamotala ručnik oko pojasa zadjenuvši vrh kako bi dobila improvizira ni sarong i Avery je zapazila jarko plava slova uza sam rub. - To je iz Mainea. Leda je bacila pogled i slegnula ramenima. - Valjda. - Na trenutak je prstima prešla preko slova i pogledala prema njoj. Oči su joj blistale pod prigušenim svjetlom. - Sjećaš se kad smo onomad tražile na šareno morsko staklo jer smo ga htjele pokloniti tvojoj baki? I kad me onaj golemi val oborio? - Uletjela sam u more za tobom. - prisjetila se Avery.
Knjige.club
144
Dolly&Laura
- U svojoj novoj bijeloj ljetnoj haljinici! - Leda je uzdahnula, što je zazvuč alo poput smijeha. - Tvoja je mama totalno popizdila.
Avery je zbunjeno kimnula. Bilo joj je drago što je to spomenula. Toliko je ljudi izgubila u zadnje vrijeme - Eris, nju, sad i Atlasa. Poželjela je da se taj ciklus napokon privede kraju! - Ima li šanse da odemo na smoothie? - upitala je Leda, kao da joj čita misli.
Bazenom zaglušujuća Svi su se većbljeskanje pokupili ostavljajući za sobom tekje iznenada prigušenozavladala zapljuskivanje valićatišina. i isprekidano svjetalaca. Hologram na ciglenom zidu zatreperio je i ugasio se. - Može tacos umjesto smoothieja? - Iako joj je krv još ključala od utrke, a lice bilo
crveno od uloženog napora, shvatila je da prvi put nakon tjedan dana osjeća nešto posve drugo, a ne neopisivu tugu - ili još gore, tu užasnu bolnu obamrlost. I očajnički je htjela zadržati taj krhki osjećaj topline prije nego što se opet neizbježno vrati u stvarnost. Leda se nasmiješila. - Kantina? - A kamo drugamo? Nije bila sigurna da je to pametna zamisao. Nije znala kako se v iše ophoditi s njom s obzirom na sve što se dogodilo između njih dviju. Jesu li najbolje frendice, neprijateljice ili strankinje?
Uvukla je stopala u sandale s cvjetnim uzorkom odlučivši to saznati.
Knjige.club
145
Dolly&Laura
LEDA
Kantina je bila uobičajeno ulaštena i zastrašujuća, a zasljepljujuće bijele površine toliko besprijekorno čiste da je Ledu gotovo spopala nervoza što će ih morati dirati. Sjetila se kako je razrogačila oči kad je prvi put navratila, još u prvom razredu, s Avery i njezinim roditeljima. Svi su bili tako mršavi i nosili tako skupocjene krpice da su se njoj,
tad trinaestogodišnjakinji, doimali poput manekena. S druge strane, neki među njima to su i bili.
Sad su se njih dvije odvažno popele bijelim stubama ukrašenim bodljikavim plavim agavama i smjestile u udoban separe za dvoje na gornjoj razini. Prije dolaska istuširale su se u Visinskom klubu i poslužile stilistom - i ponovo bile u svojem uobičajeno besprijekornom izdanju. Kako više nisu bile okružene nestvarnom tišinom bazena, Leda se zapitala je li to u opće bila pametna zamisao. Avery ju je spasila započevši razgovor. - Kako si? - I Leda je umalo prasnula u smijeh od formalnosti njezina pitanja. Iako su upravo u toj kantini provele sate i sate, držale su se poput para na najlošijem mogućem spoju. I tad je shvatila što joj je činiti. - Oprosti. - nezgrapno je započela jer joj isprike nikad nisu išle. - Zbog svega što sam učinila i rekla one noći na krovu. Znaš da nisam htjela da dođe do toga. - Nije bilo potrebno razjasniti o čemu je riječ; obje su to pred obro znale. - Kunem ti se da je u pitanju bio nesretan slučaj. Nikad ne bih... - Znam. - prekinula ju je Avery stišćući ruke ispod stola. - Ali nisi zato trebala poludjeti i ucjenjivati ljude! Ne bi bila pogriješila da si istupila i priznala istinu. Leda se zagledala u nju. Ponekad jednostavno nije mogla povjerovati koliko je naivna. Naravno, da je ona gurnula Eris, dobila bi tek pljusku po ruci. Ali njezina obitelj nije bila ni blizu moćna ili visokopozicionirana poput Fullera, iako su i oni sad uživali u novcu. Da je doista istupila i priznala istinu, uslijedila bi istraga, vjerojatno bi čak došlo
do suđenja, a znala je na što su dokazi upućivali. I ne trepnuvši, porota bi je osudila za umorstvo. Za razliku od nje, koju se jednostavno nije moglo kažnjavati. Avery nitko ne bi ni pomislio strpati u zatvor. Jednostavno je bila odveć lijepa. - Možda. - oprezno je odvratila nadajući se da to više neće potezati. - Oprosti i zbog toga. Oprosti zbog svega što sam izgovorila te noći. Avery je polako kimnula. Bez riječi. Leda je progutala slinu. - Eris je učinila nešto čime me doista povrijedila; gadno je zaribala i čak nisam željela ni razgovarati s njom, ali me nastavila provocirati, iako sam joj rekla da me pusti na miru - ipak, nisam namjeravala... - Kako te to povrijedila?
Leda je nervozno zadjenula kosu za uši. - Spavala je s mojim tatom. - prošaptala je. - Molim? - Znam da zvuči suludo, ali zatekla sam i h zajedno - vidjela sam ih kako se ljubel Glas joj je naglo skočio u očajnom pokušaju da je uvjeri u isti nitost te tvrdnje. Duboko uzdahnuvši, ispričala joj je cijelu prljavu storiju: kako se njezin tata čudno ponašao kao da nešto skriva; kako je pronašla Calvadourov rubac, a onda vidjela kako ga predaje Eris; kako je slagao izjavivši da je bio na poslovnoj v ečeri, dok ga je zapravo zatekla na večeri s Eris. Držali su se za ruke i preko stola razmjenjivali poljupce. Knjige.club
146
Dolly&Laura
Avery je zanijemjela od šoka. - Jesi li sigurna? - naposljetku je izustila. - Znam. Ni ja nisam htjela vjerovati da bi Eris učinila takvo što, kamoli tek s mojim tatom. - Nije ju mogla pogledati u oči. Bojala se da će se rascmizdriti od šoka i gađenja na njezinu licu. Stoga je stala kuckati po stolu unoseći narudžbu. - Srednje ili jako ljut guacamole? - Jako ljut. Plus queso. - odvratila je Avery. - Bože, Leda... Stvarno mi je žao. Zna li ti mama? Odmahnula je glavom. - Nisam joj ništa rekla. - Znala je da će Avery jedina shvatiti koliko joj je bilo bolno kriti takvu grozotu od svojih - znat će da se osjećala kao da hoda po rubu i daju je ta tajna po lako, ali neumoljivo izjedala ne dajući joj mira ni na trenutak. - Žao mi je. Zvuči užasno. - Avery je prstom pravila krug po besprijekorno čistom stolu. I ona je sad izbjegavala njezin pogled. - Kako ti mogu pomoći? - naposljetku je upitala i podigla glavu. Bila je na rubu suza.
Kao obično, bila je uvjerena da može riješiti svaki problem. - Znaš, neke stvari ne možeš ispraviti. - odvratila je Leda kad je pladanj dolebdio odlažući guacamole na njihov stol. Bio je grudast i svjež, spravljen od pravih avokada, a ne infuziranih kockica algi i proteina koje su gnječili u Središnjem tornju i prodavali kao guacamole. - Znam. To je uvijek bio tvoj posao. - Avery je obrisala oči i uzdahnula. - Bože, da se bar nismo posvadile! - Slažem se. - nadovezala se Leda. - Atlas nije bio vrijedan toga. Hoću reći, meni nije bio. - zapetljala se u pokušaju da objasni.
Avery se zagledala u nju svojim jarko plavim očima. - Zapravo ga uopće nisam voljela. Tek sad mi je to jasno. - odvažno je priznala. Znala je da Avery ne želi razgovarati o tome - znala je da bi bilo najbolje preskočiti tu temu. Ali jedino se razgovorom mogla ispraviti učinjena šteta. Stoga je zamislila kako riječi premošćuju prostor između njih dviju poput onih mostova od eterija koji su se sami gradili, molekulu po molekulu. - Bila sam uvjerena da ga volim, ali zapravo sam samo bila... zaljubljena. Ne toliko u njega, koliko u to što je predstavljao.
Odnosno, željela sam ga voljeti, ali to mi nikad nije pošlo za rukom. - Sad joj je činila kad je pomislila da se beznadno zaljubila u njega. No bio tako davnom ta noćhormona u Andama, je to samo produkt i uzbuđenja.
Kao i osjećaji koje gajiš prema Wattu? Odmah je došapnuo glas u njezinoj glavi, koji je uzaludno pokušavala ušutkati. Nikome nije rekla da su se spetljali. Bože, čak ni oni to ne spominju! Ali svake je noći dolazio k njoj otkako su se, prije nekoliko dana, vratili iz Nevade. Čak ga to više nije morala ni zatražiti - jednostavno se pojavio prve večeri; bez riječi ga je uvela na stražnja vrata i samo tako su se bacili na njezin krevet prepustivši se neutaživoj požudi. Ipak, nije mu dopustila da ode predaleko znajući da se jednom već opekla. Stoga se zadržala na distanci, vođena porivom za samoodržanjem. Naime, počela je gajiti osjećaje prema njemu, a takvom se ishodu uopće nije nadala. U usporedbi s tim, sve što je osjećala prema Atlasu doimalo se ocvalim i djetinjastim. Shvatila je i da joj više nije ni stalo je li Avery još s njim. Dovraga, zašto i ne bi bila? Nije to bilo ništa sjebanije od ičega drugog u ovom ludom i sjebanom svijetu! - Ali ti ga zato voliš, zar ne? - upitala je znajući zapravo odgovor. - Da. - potvrdila je Avery nakon nekog vremena. Zatim je duboko uzdahnula. - Ali me
užasno povrijedio. Knjige.club
147
Dolly&Laura
- Jer se spetljao sa mnom? - upitala je Leda lecnuvši se na vlastitu drskost. - To se dogodilo tako davno da se više i ne računa. - nadodala je pokušavajući se iskupiti. Avery, međutim, kao da to nije čula. - Ne, nije u tome stvar... bio je još s nekim. Nedavno. - Oborila je pogled. - Uvjerena sam da je gotovo s nama. Zauvijek. - Ne misliš valjda na onu curu sa zabave, onu u otrcanoj haljini i s britanskim izgovorom? Kako se ono zove? Katastrofa? - Calliope. - ispravila ju je Avery s osmijehom. - Upoznali su se dok je putovao Afrikom. Netom se doselila ovamo s mamom. - Stvarno? Upoznala ga je na drugom kraju svijeta i sad se nalazi u New Yorku?
Kakve li užasne slučajnosti! - Njezin se instinkt odmah uključio. - Što znaš o njoj? Otkud je? - Nemam pojma. Koliko znam, pohađala je neki internat u Engleskoj. - Što piše na njezinom profilu? - Nisam ga baš proučila. - odvratila je nekako suzdržano. Leda je znala što to znači: nije željela išta saznati kako joj ne bi postala stvarna prijetnja! Hvala dragom Bogu da je tako lijepa, pomislila je; u protivnom, ovaj neumoljivi i
nemilosrdni svijet već bi je šatro. I hvala dragom Bogu što ima nju da je štiti! - Čekaj, ja ću provjeriti! - I obratila se svojim kontaktnim lećama. - Potraži profil Calliope Brown! Šokirano je uzdahnula pronašavši ga pri samom dnu stranice. - Što je? - Pošalji poveznicu Avery! - I spomenuta stranica pojavila se odmah na Averynim kontaktnim lećama. Calbopein profil bio je star svega nekoliko mjeseci. Na njemu je bilo moguće pronaći fotke iz New Yorka, nekoliko iz Afrike, ali prije toga - ništa. - Možda ne zna izraditi profil. - odvratila je Avery, iako je čak i njoj to bilo sumnjivo. Leda je zakolutala očima. - Svaki desetogodišnjak na ovom planetu već ima svoj profil! Ovo je stvarno bizarno! Kao da uopće nije postojala dok nije ljetos upoznala Atlasa!
Nije bilo šanse da je u pitanju slučajnost. Nešto je tu smrdjelo, a ona je bila odlučna utvrditi što. I ta ju je odluka ispunila energijom vraćajući joj izgubljeno samopouzdanje - bila je više nego odlučna pomoći Avery. Zakrpale su svoje prijateljstvo i sad je opet svaki Averyn neprijatelj bio i njezin neprijatelj. Dovraga, dok god se zove Leda Cole, nikome
neće dopustiti da povrijedi ljude do kojih joj je stalo! - Možemo li razgovarati o nečemu drugom, molim te? - dobacila je Avery drhtavim glasom. Leda je kimnula privremeno zaboravljajući na svoj osvetnički pohod. - O čemu, naprimjer? - Naprimjer, o tome zašto si tako sretna i opuštena! Je li ljubav u pitanju? - Možda. - Zarumenjela se prisjetivši se Watta.
Uto je stigao naručeni queso, štoviše, cijeli lonac rastopljena sira zapečenog s prutićima mladog luka. Iskoristila je priliku i promijenila temu. - Ali ti prva! Što sam još propustila?
Knjige.club
148
Dolly&Laura
Avery je zagrabila queso čipsom od kinoje i stavila ga na tanjur. - Sve! Ruku na srce, ta zabava povodom otvorenja Zrcala je totalna zavrzlama. Trebala bi vidjeti mamu kako se samo ufurala...
Leda je sjedila slušajući je kako otvara svoje srce dok se njezino vlastito nadimalo od ljubavi. Vratila je svoju najbolju prijateljicu! I sad je još imala novog dečka u svojem životu - dečka na kojeg se tako opasno mogla navući! Sve je naposljetku počelo sjedati na svoje mjesto.
Knjige.club
149
Dolly&Laura
RYLIN
Rylin se glamurozno šetala zabavom priređenom nakon zadnjeg dana snimanja, odjevena u pripijenu crvenu haljinu i štikle sa zakovicama, i s takvim osmijehom na licu da se bojala da će se rasprsnuti. Unajmili su stan na najvišem katu nebodera - zapravo losanđeleske verzije nebodera s bijedna 104 kata, ali kako nijedna zgrada u L. A.-u zapravo i nije bila visoka, s tog je kata pucao pogled na cijeli grad i blistavi znak Hollywooda u daljini. U tom prigušeno osvijetljenom prostoru zavijenih i pozlaćenih površina bilo je zelenila i zrcala na svakom koraku.
Uživala je krećući se među okupljenima. Članovi filmske ekipe kimnuli bi joj u prolazu, a ona se na to još blistavije nasmiješila. Bila je ugodno iznenađena što su je i oni i glumci tako dobro prihvatili. Nije ni naslućivala da će im tako sjesti: da će zajedno raditi dokasna u skučenim prostorima zajedničkim snagama pokušavajući nešto stvoriti. Bio je to nevjerojatan tjedan, zaključila je sjedajući na klupicu s naslonom, uz Seagren i još neke iz ekipe. Naporno je radila na setu i zatim još dokasna u noć ostajala s Xiayneom na montaži: izrezujući dijelove koji su im trebali i preklapajući ih jedan preko drugog poput slojeva mekane i providne čipke. Dvaput su tako odradili cijelu noć i u četiri ujutro posegnuli za kofeinskim flasterima i prženim krumpirićima kako bi izdržali; u zoru se vratili u hotel, istuširali i odmah otišli na set nastavljajući snimanje. Ali isplatilo se. Znala je da je naučila više u tih tjedan dana konkretnog rada nego u godinu dana teorijske nastave.
Smijeh se sve više otimao kontroli kako je noć odmicala, a svi bez prekida uživali u svježe pripravljenim koktelima. Ugledala je jednog od sporednih glumaca, onog koji je glumio kraljičina rođaka, kako se ljubi s premijerkom u kutu. Tijara koju je nosila Perrie, glumica koja je glumila kraljicu, cijelu se noć prosljeđivala i svi su se, u pripitom stanju, slikali s njom na glavi - čak je i ona poslala Chrissi jednu fotku, na kojoj je nosi iz čiste fore. Perrie se sad nalazila nasred prostorije, još ne skinuvši steznik svojeg kostima, koji je kombinirala s crnim kožnatim hlačama. Pokušavala je okupljene pridobiti na igru: čitala je djeliće a onipreglasno su trebalivikali pogađati postave ili filmske ekipe glumi. Svi dijaloga, su, međutim, kako koga bi se od ištaglumačke moglo čuti. Rylin se naslonila leđima i smijala kad je Xiayne prišao njihovu stolu. - Malo mjesta, vas dvije! - Na sebi je imao mornarskoplavu košulju i traperice, a na licu uobičajeno zarazan osmijeh. Kosa mu je bila raskuštrana kao da je stajao vani, iako je to bilo neizvedivo jer su bili previsoko.
I ona i Seagren poslušno su se pomaknule praveći mu mjesta. S pladnja u prolazu uzeo je dva koktela od grejpfruta i ponudio joj jedan. Uopće joj nije sinulo da je profesor dok ga je preuzimala. - U redu, da čujem! Koja je koju više mrz ila? - dobacio je podbadajući.
Seagren je frknula ispijajući gutljaj. Nije joj to bilo prvo piće i već se posve opustila. Ona je mene mrzila! - Nije istina! Bila si odlična šefica. - Rylin se pobunila, na što se ova još više nasmijala.
Knjige.club
150
Dolly&Laura
- Bila sam užasna, - Seagren je odvratila petljajući jezikom - ali tako se i moj prvi šef odnosio prema meni pa je bilo pošteno da i ja to nekome priredim! Začarani krug i tako to.
Jedan od inspicijenata prišao je i pružio joj ruku. - Može ples? - Kimnuo je prema sredini prostorije gdje su se svi, već u pošteno pripitom stanju, lijepo razmahali. - Zašto ne? - odvratila je prihvaćajući poziv. Rylin se okrenula premakaosu. Xiayneu koji se zadovoljno zločestom iskrom zagledao prema uzavrelom i pijanom Poput kakva klinca izi sa srednje, učinilo joj se, koji se ponosi što su mu se svi pojavili na tulumu. - Onda, Rylin... Je li ti drago što si pošla sa mnom? - Opet joj se posvetio. Vitičasti
vršak tintovaže izvirio je iz ovratnika njegove košulje penjući mu se vratom poput vatrenog jezička. Morala se natjerati da ga gleda u oči. - Bilo mi je sjajno! Hvala ti što si mi to omogućio. - Hvala tebi što si mi pomagala s montažom. Nevjerojatno si darovita! Sa suprotne strane prostorije iznenada je odjeknuo kolektivni cijuk. Svi su nahrupili
na prozore, ushićeni nekim prizorom. - Što je sad? - upitala je, a on je već ustao. - Prva reklama za film na balonu! Mislio sam da će je pustiti tek za tjedan dana! Dođi! - Zgrabio ju je za ruku, na što su je prošli trnci i, posrćući, pohitala je za n jim iza ugla u susjednu prostoriju, gdje ih je dočekala tiha i intimna atmosfera. - Vidi! - Pokazao je prema sceni u kojoj je Perrie zabacila svoju dugu tamnu kosu, glamurozna i prekrasna. Za kraljevstvo valja platiti određenu cijenu, pisalo je u podnaslovu kaligrafskim slovima, tik iznad njezine tijare. Nije mogla povjerovati. Upravo je tu tijaru nosila ni pola sata ranije - a i pomogla je pri montaži tog kadra, koji se sad projicira iznad cijelog tog metropolisa. - Nevjerojatno. - prošaptala je. Iako se oglušio o kompliment, znala je da je i on ushićen. - To je svega nekoliko produkcijskih kadrova, ništa posebno. - odvratio je odbijajući tomu pridati važnost i primaknuo se prozoru.
I ona je prišla pleksiglasu gotovo se nosom priljubivši uz njega. Bilo je nestvarno gledati u te blistave točkice i znati da je svaka od njih netko, da svaka živi svojim životom
u tom apsurdnom svijetu zamotanom u balon. Koliko ih sad gleda prema nebu i toj reklami za film na kojemu je i ona radila? U pleksiglasu se vidio njihov odraz, a njihove siluete bile su tek prigušeni obrisi naspram sveg tog blještavila. Bili su poputzaboravljenih duhova koji promatraju zvijezdama posut grad u podnožju. - Sviđa ti se pogled? - upitao je, a ona kimnula ne usuđujući se oglasiti. Nasmiješio se. - I mislio sam. Ovo je najviša točka u Los Angelesu. - Nisam znala. - Srce joj je tuklo. Iznenada je poželjela opet uroniti u osjetilni kaos zabave, ali nije se mogla maknuti s mjesta. - Rylin. - potiho joj se obratio nježno spuštajući ruke na njezina ramena. Kao da je
izašla iz svojeg tijela, gledala je kako se naginje i spušta svoje usnice na njezine. Nitko je nije poljubio nakon Corda - štoviše, nitko je nije poljubio osim njega i njezina bivšeg, Hirala - stoga je isprva oprezno odvratila poljubac, što iz radoznalosti, što zato što je bila polaskana. Uživala je u njegovu društvu. Uvjerivši se kako ga maturantice gledaju svojim nedužnim očima, djelomično je bila ushićena spoznajom da je od svih njih Knjige.club
151
Dolly&Laura
odabrao baš nju,Rylin Myers s 32. kata, koja je zavr šila u Berkeleyju zahvaljujući stipendiji za talentirane. I tad se odjednom sjetila Cordovih riječi i kako je aludirao zašto ga zapravo interesira i iznenada joj se taj njegov potez učinio pogrešnim, strašno pogrešnim. Možda je doista imao pravo, možda je Xiayneu samo to i bio cilj - da završi s njom nasamo u mraku!
Odmaknula i zakoračila unatrag. - Rylin, - zamucao je - oprosti, nisam... Bio je vidno se zatečen. - Misliš li uopće da sam talentirana? - prekinula ga je. Zaprepašteno je zatreptao. - Naravno da si talentirana. - pobunio se, ali nije znala može li mu više vjerovati. - Znači, ovo ti nije bila samo igra. - polako je nastavila. - To što si me doveo u Los Angeles, što si mi dopustio da ti pomažem s montažom, to nije bilo sve zbog... ovoga? Prošao je rukom kroz kosu. - Sranje! Zar misliš da unajmljujem pomoćnice po ljepoti? Ne želim reći da nisi lijepa - odmah se ispravio - jer jesi. Hoću reći... sranje! - opet je zamucao i pogledao je gotovo s panikom. - Oprosti što sam pretjerao! Jednostavno sam pomislio... ti si ionako odrasla i...
Još je jednom zakoraknula unatrag. U jednu je ruku shvaćala što joj pokušava reći, ali Cordove riječi nastavile su odjekivati njezinim mislima i jednostavno se nije mogla osloboditi osjećaja da ju je namjerno isk oristio. Učinio joj se poput nezrela tinejdžera vrlo talentirana tinejdžera, ali ipak tinejdžera kojemu je samo dobar provod na pameti i kojemu nitko nije važniji od njega samog. I tad je Rylin izgubila poštovanje prema njemu. Ali i prema sebi jer je dop ustila da se sve to dogodi. - Oprosti. - ponovio je, ali već se posrćući povlačila. Lice joj je gorjelo od srama. Samo da zbriše otamo! Naslijepo se probila do skupine nadomak vrata. Seagren i nekoliko drugih članova ekipe bili su u društvu Perrie, koja je izgledala poput moderne božice u svojim kožnatim hlačama, štiklama i s tom golemom lažnom tijarom na glavi. - Rylin! - zazvala ju je Seagren, ali nije se osvrnula. - Jadnica. - čula je kako Perrie nježno dobacuje, kad je već gotovo skrenula iza ugla. -
Učinilo mi se da joj je zlo. Možda je previše popila? Odjurila je kako više ne bi čula nijedan komentar.
Knjige.club
152
Dolly&Laura
CALLIOPE
Calliope više nije ni mogla ni nabrojiti na koliko je sve božićnih sajmova bila u Bruxellesu i Kopenhagenu, pa čak i Bombaju, ali nijedan se nije mogao mjeriti s ovim u Elon Parku na 853. katu. Doduše, morala je priznati da je za to uvelike bila zaslužna činjenica da je u Atlasovoj pratnji. Neprestano je pogledavala prema njemu pitajući se zašto ju je uopće pozvao da mu se pridruži: je li u pitanju bio spoj ili mu je samo trebala podrška za božićnu kupovinu. Nije imala pojma kako stoje stvari između njih dvoje nakon što su se prošli tjedan držali za ruke na vrhu stijene za penjanje i kad je odlučno izjavio da joj je prijatelj. Cijeli su tjedan razmjenjivali tople poruke, ali ne flertujući. Onda joj je jutros poslao ovu: Callie, moram kupiti toliko poklona, a znam da si ti najbolji stručnjak za šoping. Možeš li mi pomoći? Naravno! Preostala su joj manje od dva tjedna da prijevaru privede kraju prije nego
što se preseli u Dubai - osim ako ne odluči poći za njim, što joj i nije bila osobito privlačna zamisao. Predložila je da započnu s buticima na gornjim katovima, ali je inz istirao da posjete sajam. Istina, ovdje je atmosfera bila više u blagdanskom duhu. Crvena i zelena svjetalca lebdjela su iznad njih poput rasplesanih krijesnica, a cijeli je park bio ispresijecan
štandovima na kojima se nudilo sve, od jeftinih efektnih kliješta za orahe i jednostavnih mehaničkih igračaka do skupocjena nakita i Senreveinih torbica, i to najnovijih modela koji su se sužavali i širili ovisno o sadržaju. Čizme su joj škripale po snijegu koji se nije dobivao od vode nego zamrznute tekućine velerio, stoga se nije rastapao niti prljao. U nekoliko kutova čak se pokušao oblikovati u malog snjegovića skupljajući se u okruglaste hrpice s pravim pravcatim gumbima. Njih su dvoje nakupovali darova i darova koji su lebdjeli pred njima na robotima
nosačima: iako je sajam bio prestižan, nije bio toliko fin da ponudi i pošiljku poput butika. Njoj to uopće nije smetalo. Uživala je gledati kako njezina kupovina skakuće ispred nje kao da je njezin vlastiti drski materijalizam vuče na nevidljivoj uzici poput one djece na proksi-uzicama. - Mislim da sam otkrio kako Callie Brown natjerati da pođe kamo god poželim!
Dovoljno je pred nju poslati robota zatrpanog kupovnim vrećicama i zajamčeno će ga slijediti. - dobacio je kao da joj čita misli. Nasmijala se ne vjerujući da se samo tako odala. - Drago mi je što si me dovukao ovamo! - Nagradila ga je blistavim osmijehom. - I meni. - nježno je odvratio. Kad su skrenuli iza ugla, najednom su se zatekli usred gomile koja se kretala u istom smjeru - prema jednom od štandova. Radoznalo se požurila - nikad se nije mogla oduprijeti porivu da bude u središtu zbivanja - ali životinjsko štektanje i dječji cijuk odali
su o čemu je riječ prije nego je zapazila holoznak. Tezga je bila prepuna razi granih psića s ogrlicama u božić noj crveno-zelenoj psi ciljano promijenjenog DNK-a kojima kombinaciji. Bili nepoznanica. su to takozvani “vječni je starenje bila Gdje god štenci”, ih se prodavalo, bilo je i prosvjeda - neki su to, naime, smatrali neprirodnim tvrdeći da je okrutno ijedno živo biće zakinuti za normalnu i potpunu egzistenciju. Ona je pak smatrala da i nije tako loša ideja cijeli život biti mlad i predivan. Knjige.club
153
Dolly&Laura
Pogled joj je smjesta privuklo svilenkasto štene terijera s jarko ružičastim jezikom. Na trenutak je čak pomislila ponijeti ga kući sa sobom. Nazvala bi ga Gatsby, po onoj knjizi koju je pročitala u internatu u Singapuru, jedinoj lektiri u životu koju je pošteno odradila. Nosila bi ga u torbici i hranila ga poslasticama i... Oteo joj se uzdah. Neka je djevojčica već posezala za Gat sbyjem i predavala ga ocu. Spopao ju je bizaran poriv da poviče da ga puste, da je njezin, ali se suzdržala. U njezinu glamuroznom i nomadskom životu nije bilo mjesta za štence. - Jesi dobro? - upitao je Atlas promatrajući je. - Naravno. Hajdemo! - Ponadala se da nije primijetio da joj glas podrhtava. Kimnuo je. - Bi li i tebi dobro došlo nešto slatko kao meni? - dobacio je gledajući prema natmurenom sivom stropu. - A najavili su da će uskoro i sniježiti. Što kažeš na
vruću čokoladu? - Sjajan prijedlog. - složila se, još pod dojmom neobične bolne čežnje.
Prišli su štandu s kakaom koji se smjestio ispod klizališta - famozne atrakcije koja je visjela na visini od deset metara. Ispod njega prešetavalo se mnoštvo, što turista, što stanara u kupovini, a njihove čizme ostavljale su snježne tragove na golemom sagu od srebrnih niti. Šank je cijelom duljinom bio ukrašen crvenim božićnim zvijezdama. - Dvije velike vruće čokolade s ekstraporcijom sljezovih kolačića i šlaga. - Atlas je rekao robotu koji je posluživao, a onda se naslonio na pete zadovoljno uzdahnuvši. Svjetlost koja je dopirala odozgo bila je mekana i prigušena filtrirajući se kroz golem teret plutajućeg klizališta i tijela klizača. Calliope se nasmijala. - Nikad ništa ne radiš površno, zar ne? Njihova je vruća čokolada uto stigla i oboje su je zasipali pahuljicama peperminta. Hvala ti još jednom što si mi pomogla oko kupovine! Ne znam što bih bio učinio bez tebe. - Ispio je gutljaj, a šašavi brk od šlaga pojavio mu se iznad gornje usnice. Odlučila je ništa mu ne reći kako bi vidjela koliko će mu trebati da ga sam primijeti. - Svakako bi kupio lošije poklone. - odvratila je i najednom rukom prekrila usta shvativši da su zaboravili na najvažnije. - Atlase, pa nismo uzeli ništa za Avery! - Pomogla mu je odabrati darove za ostale članove obitelji i prijatelje: predivne vezene džempere i parfimirane za ruke i sjajan novi laserski iz Kalifornije. li su, pobogu, kreme samo zaboravili na njegovu sestru,korektor posebicezas tetu obzirom na to daKako ga je odabirom njezina poklona doista mogla oboriti s nogu? Odmah je u glavi prošla različite
opcije pokušavajući utvrditi koja bi bila jedinstvena i dovoljno uglađena kako bi njome zadivila djevojku koja je doslovce imala sve. - Nema veze. Već imam nešto za nju. - Učinilo joj se da je na trenutak ugledala neugodu na njegovu licu. - Što to? - radoznalo je upitala. Toliko se toga moglo naučiti o muškarcima iz poklona koje su kupovali svojima. - Jednu povijesnu grafiku koja prikazuje New York otprije tristo godina. - Grafiku? - Zbunjeno je namreškala nos.
Pokušao je objasniti. - Tinta na papiru. Vješa se na zid. Poput instafotke koja se ne kreće. Papir, pomislila je i odmah izgubila zanimanje. Mislim, stvarno! Da Avery nije toliko bogata i prekrasna, nitko se ne bi n i družio s njom jer je zapravo, u neku ruku, strahovito dosadna.
Knjige.club
154
Dolly&Laura
Skupina sa suprotne strane šanka najednom je stala navijati i zapazila je da su svi odjeveni u ogavne žute sportske džempere. Sigurno su obožavatelji američkog nogometa i gledaju utakmicu preko kontaktnih leća, a njihov je tim očito zabio gol. - Dolaziš na otvorenje u Dubai, zar ne? - Atlas je upitao kad su se stišali. Popila je gutljaj vruće čokolade kako bi dobila na vremenu. Bila je kremasta i otpuštala sitne mjehuriće šećera na njezinu jeziku. - takvi su događaji bili fantastičan teren za pripremu Silno jer se ježeljela pojaviti prijevara na njima uvijek bilo mnoštvo uzvanika i mnoštvo stranaca, a kako su svi pili, nitko nikad nije bio na oprezu! Usto, imala je osjećaj da će baš ta zabava biti sjajna. - Nisam pozvana. - priznala je promatrajući ga u iščekivanju reakcije. - Stvarno? Onda ćeš poći kao moja pratnja! Srce joj je umalo stalo od silnog ushićenja. Kako to misli? Poziva lije kao prijateljicu ili kao djevojku? Ali, kao obično, ništa nije mogla pročitati u njegovim tamnosmeđim očima. - Vrlo rado!
Kad su napustili zaklon klizališta, primijetila je da lagano sniježi. Sitne pahulje hvatale su se za njegovu kosu i tamne rukave džempera. Umjetni snijeg. Izbacila je jezik kako je to radila nekoć u Londonu, dok je bila dijete, i osjetila kako slijeću na njega,
hladne i vlažne. Pogledao je prema njoj. - Znaš da ih prave od velerija i da ih ne bi trebala gutati? -
dobacio je prigušeno se smijući. - Baš me briga! - Upravo ju je pozvao na zabavu u Dubai i osjećala se nedodirljivo! Kao da bi joj malo velerija moglo naštetiti uz svu tu čudesnu magiju! - Calliope Brown, posve si drukčija od cura koje poznajem. - rekao joj je odmahujući glavom. Odlučila je to smatrati komplimentom. Kad se navečer vratila kući, pozornost su joj privukli prigušeni zvuci iz mamine sobe na suprotnoj strani apartmana. Poskrivećki se prikrala k njoj i zatekla je kako sjedi na podu prekriženih nogu. Presavijala je gomilu tankih svilenih haljina kako bi ih spremila u vreću s hermetičkim zatvaranjem. - Vratila si se! Gdje si bila? - Naglo je podigla glavu, ali bilo je očito da joj se nešto drugo mota glavom. - S Atlasom. Pozvao me na zabavu povodom otvorenja Tornja u Dubaiju. - Nije mogla
odmaknuti pogled od odjeće porazbacane po podu. - Što se događa? - Samo preslagujem stvari. Uskoro odlazimo. - obznanila je ležernim tonom, kao da komentira vremensku prognozu. - Kada? Znakovito ju je pogledala. - Stvari se razvijaju brže nego što sam očekivala. Mislim da će me uskoro zaprositi. Možeš li vjerovati - još jedan zaručnički prsten - i to golem! - Ah... - Calliope se sjetila Atlasa i zabave i nije znala što reći. Majka ju je radoznalo pogledala. - Ne doimaš se uzbuđeno. Hajde, dušo! - Nasmijala se ustajući i, uhvativši j e za ruku, lagano je zavrtjela. Ali Calliope se nije mogla nasmijati. - Ti si ta koja uvijek jedva čeka da otputujemo! Čak ću ti dati da odabereš sljedeće odredište! Što kažeš na Gou? Ili Mediteran? Odmor na plaži savršeno bi mi sjeo u ovo doba godine!
Knjige.club
155
Dolly&Laura
- Ne znam. - Calliope je beživotno slegnula ramenima. - A da ovaj put ne otputujemo
baš odmah? Elise se odmaknula, a njezini pokreti - njezin glas - iznenada su zamrli. - Znaš da to ne možemo učiniti, dušo. Ne možemo si priuštiti ovakav život. Hotel samo što nas nije izbacio, gotovo u svim buticima ispucale smo kredit, a znaš koliko nam je ostalo. Calliope je itekako bila svjesna toga. Još je jučer provjerila stanje na svim svojim računima. Nikako da se privikne na to s koliko malo gotovine raspolažu. Naravno, sve je ipak bilo u odjeći i draguljima i modnim dodatcima, pomislila je zureći prema maminu krcatom ormaru. - Za nekoliko dana smo gotove ovdje bilo da me Nadav zaprosi ili ne. - dovršila je Elise.
Već su godinama tako živjele i nikad joj prije to nije zasmetalo. - Samo bih rado barem jednom da se negdje zadržimo. Barem neko vrijeme. - odvratila je gotovo tugaljivo. - Zadržavanje podrazumijeva uspostavu bliskosti s ljudima, a to si ne možemo priuštiti kao što si više ne možemo priuštiti ni ovaj hotel. - Calliope nije ništa rekla na to. - To je zbog Atlasa, zar ne? - upitala je Elise potiho. - Gle, u redu je ako ne možeš ništa izmusti od njega. Dala si sve od sebe, to se jedino računa... - O, dragi Bože, daj prestani! - Calliope je najednom uskliknula. Elise je zanijemjela. Osmijeh joj se zamrznuo na licu i onda polako i nesigurno rastopio. - Nemoj, može? Nema većeg stručnjaka od tebe u laganju, ali zato nisi nikakav stručnjak za veze! - Nije htjela zazvučati tako osorno. Sjetila se Atlasa - njegova osmijeha, iskrene topline u njegovim smeđim očima, tužne nostalgije koja kao da ga je proganjala što god bi rekla - i osjetila nevjerojatno zaštitnički poriv prema njihovu odnosu - ili prijateljstvu, što god bilo u pitanju. Pomisao da ga okrade više joj nije bila privlačna. Vjerojatno čak neće ni primijetiti, podsjetila se. Ali nije u tome bila stvar. - Ne želim više s tobom razgovarati o toj prijevari. - potiho je nadodala.
se odmaknula Imala je istošto ovalno lice, istošto visok čelo Elise i izražene j ago dičnepovrijeđeno kosti; samo je pogledavši. sve bilo nekako mekše, zbog godina, zbogo silnih zahvata. Calliope se najednom učinilo da gleda kroz dvosmjerno zrcalo, kroz poderotinu u tkanju svemira u viziju sebe za dvadeset godina. I nije joj se svi djelo što vidi. - Oprosti. Neću to više spominjati. - obećala je Elise nekako ukočeno.
Calliope je pokušala kimnuti. Znala je da još nikad nije tako razgovarala s njom nikad se nije tako pobunila u vezi s bilo čim. - Jednostavno ne želim da još idemo, baš sad kad mi je postalo zabavno. Želim na tu zabavu u Dubai s Atlasom. Nakon toga će ionako ostati tamo i to mi je zadnja prilika da izvučem nešto od njega. - Naravno. - popustila je Elise. - Ako tako želiš, onda ćemo otići nakon te zabave. Hej, - zamucala je kao da joj je nešto drugo sinulo - možda bih i ja mogla doći. To bi bilo zabavno! - Odlična ideja. - Tim riječima Calliope se vratila u svoju uštogljenu i bezličnu sobu s hladnim prozorima, bogato izvezenim jastucima i paperjasto bijelim prekrivačem ko ji je izgledao kao iz časopisa. Podsjetila se da je ona ipak Calliope Brown i da je opet po
njezinu. Ali prvi put u životu nije joj bilo do likovanja. Knjige.club
156
Dolly&Laura
RYLIN
- Cijela farma projektirana je kao golema Fibonaccijeva spirala. S vrha je moguće vidjeti sve razine i zapanjujuću simetriju strukture... - nastavio je vodič jednoličnim tonom.
Bio je ponedjeljak ujutro, a Rylin je u potpunosti zaboravila da je čeka terenska
nastava iz biologije - shvatila je to tek kad se pojavila u školi i kad ju je tablet obavijesti o da se mora hitno ukrcati na šatl. Iako joj dotad nije smetalo što sluša biologiju, stojeći tamo, okružena svim tim prvašićima, najednom je zaključilada je to strahovito nepravedno. Ti su klinci bili Chrissine dobi. Zašto joj škola nije dopustila da jedn ostavno
preskoči biologiju? Nakon svega što je proživjela za vikend, uopće nije bila raspoložena za terensku nastavu. Vratila se iz Los Angelesa jučer rano ujutro - zamijenila je kartu za vlak za 5 ujutro i ne potrudivši se izvijestiti Xiaynea o promjeni plana. Znala je da će primiti automatsku obavijest i znati što ju je nagnalo na raniji odlazak. Još nije rekla Chrissi što se dogodilo. Kako bi sestrici koja je tako silno vjerovala u nju, koja joj je poklonila novi kovčeg koji si nisu mogle priuštiti i koja joj je rekla da slijedi svoje snove uopće mogla priznati da je pogriješila - da je njezin profesor zapravo nepromišljen i kratkovidan i da je cijelo stažiranje bilo najobičnija farsa? Već od same pomisli na to, došlo joj je da propadne u zemlju. Trebala je javiti da je bolesna, sklupčati se u krevetu i provesti ostatak dana isključena iz stvarnosti. Umjesto toga sad se nalazila tu, uz glavni ulaz na Farmu na 700. katu. Poput samog Tornja, i ona je bila jedinstvena - postojala je samo jedna na Manhattanu jer nije bilo mjesta i za jednu više. Zauzimala je pozamašan dio Tornja spiralno se penjući njegovim
središtem, od 700. do gotovo 980. kata. Svaka od tri tisuće poljoprivrednih parcela imala je solarne ploče i pametna zrcala, koja su mogla biti refleksna ili nepropusna ovisno o godišnjem dobu ili dijelu dana, kontrolirajući na taj način količinu fotona, odnosno svjetlosti, koju bi svaka biljka primala. Urod se tu neprestano pobirao, što je značilo da su neki usjevi, bez obzira na mjesec, uvijek bili spremni za žetvu. Rylin je načula vodiča kad je rekao kako su urodi bliži vrhu trenutačno u jeseni, a oni na nižim razinama ulaze u proljeće: automatizirane tačke kretale su se redovima sijući novo sjeme. Bio je to najuspješniji primjer poljoprivrede u zatvorenom na svijetu, ponosno je izjavio. - Ali manje uspješan od onog u Japanu, što nitko ne želi priznati. - dobacio je netko iza nje. Odmah se ukočila, a srce joj je stalo. Uopće nije očekivala zateći ga tu! - Odlučio si se ubaciti na terensku nastavu prvašića? - odbrusila je. Nije znala zašto, ali živciralo ju je što je tamo. Kao da je ciljano došao kako bi joj uništio dan do kraja. - Čini mi se da si se i ti sjetila te briljantne zamisli. - Lagano se ljuljao na petama, a usnice su mu titrale kao da pokušava obuzdati osmijeh. Njoj to nije bilo smiješno. - Nažalost, slušam biologiju jer je nisam imala u bivšoj školi. A koja je tvoja izlika? - Ja sam asistent, naravno. Za skupinu kojoj predaje profesor Norris. Baš šteta što nisam dobio tvoju - uživao bih u ocjenjivanju tvojih eseja! - Asistent? - iznenađeno je ponovila. Njezinoj skupini bila je dodijeljena djevojka čijeg se imena nije ni sjećala. Ni u milijun godina ne bi pogodila da je on drugi asistent.
Knjige.club
157
Dolly&Laura
- Znam, toliko sam nevjerojatno zgodan da nitko i ne pomišlja da bih mogao biti i pametan. Ali zato sam imao sjajne rezultate na testovima. - Nacerio se. - Usto, Rylin, barem bi ti trebala znati da sam stručnjak za biologiju.
Zakolutala je očima i udaljila se kao da sluša vodiča. Uopće nije bila raspoložena za prepirku. - Opa, jesi dobro? - upitao je postavljajući se pred nju. Zabrinutost u njegovu glasu jednostavno ju je slomila. - Zapravo i nisam. Tjedan mi
je bio dug i poprilično gadan.
- A da se maknemo odavde? - Smijemo? - Toliko je silno željela zbrisati da joj čak nije ni sinulo da će pritom biti s njim. - Sve dok se zadržimo na Farmi, nema razloga zašto ne bismo smjeli. Hajde!
Krenula je za njim kroz tunele obrađena tla. Mimoišli su polja spiruline i hidroponska jezerca zelenog špinata i napokon došli do niza običnih sivih dizala. Vrata su se odmah otvorila. Po ulasku je pritisnuo dugme na kojemu je pisalo 880. KAT I VIŠE: STANARI I TEHNIČKA SLUŽBA. Podigao je glavu i rastvorio oči ispred skenera očne jabučice. Vrata suse zatvorila, a dizalo krenulo. Podigla je obrvu, ali nije ništa prokomentirala. - Na mojem katu postoji privatni park. Dio je Farme i svi stanari imaju pristup. -
objasnio je gotovo kao da se ispričava. Pa tako i ti, pomislila je i samo kimnula. Uto joj je tablet zavibrirao javljajući da je Lux zove, ali je pritisnula dugme blokirajući poziv. Park je na prvu loptu djelovao zapanjujuće formalno i nekako francuski: svugdje samo brižno ošišana smaragdnozelena trava i njegovani vrtovi sa stazicama sve do uskog pejzažnog kanala. Zaobišli su cigleni zid sa staromodnom željeznom kapijom i ušli u naočigled daleko mlađi i neuređeniji dio vrta. Iako nije očekivala bogzna što, ostala je zatečena. - Ovdje. - dobacio je i samo tako sjeo na tlo ispod golema razgranata stabla. Sjela mu
je sučelice oslanjajući se na dlanove. Učinilo joj se da čuje kreket žaba u blizini, ali nigdje nije zapazila vodu. Iznad njih strop je bio prekrasne umjetne modre boje.
Kad god bi se zatekla na takvim mjestima prepunim života i kisika i raslinja, potpuno bi smetnula s uma da živi u Tornju. - Okej, Myers, što je bilo? - Hm... - Nije znala želi li baš njemu otvoriti srce. Prisjetivši se svega, najednom su je prošli trnci i protrljala je ruke. Bez riječi je skinuo gornji dio uniforme i ponudio joj ga. Zahvalno ga je uzela. Sjetila se kako je jednom nosila njegov sako - kad su onomad bili u Parizu i kad ju je viteški ogrnuo njime lagano dodirnuvši njezina gola ramena. Kao da je čitava vječnost prošla otad. - Hvala ti. - Uvukla je ruke u rukave. U prednjem je džepu pronašla otpao gumb, plastičan i hladan na dodir, i stala se poigravati njime. Bilo joj je drago što i njemu znaju otpasti. - Oprosti što sam bio kreten u vezi s tvojim stažiranjem. - ponovo se pokušao iskupiti. - Htjela si da mi bude drago i stvarno jest. A i ponosim se tobom. Oborila je pogled. - Nema potrebe. Ne bih rekla da sam to zaslužila. Knjige.club
158
Dolly&Laura
- Kako to misliš? - Pa, imao si pravo. - Rumeneći se od srama, priznala mu je da ju je Xiayne poljubio na tulumu. - Dovraga! Šališ se! Trebao bi dobiti otkaz za to! - Krenuo je ustajati kao da se namjerava odmah obračunati s njim, ali ga je uhvatila i zaustavila. Pogled mu je poletio prema njezinoj ruci i odmah ju je povukla kao da se opekla. - Nemoj. - polako je započela. - Ne želim da dobije otkaz. Nije to smio učiniti, ali nije bio agresivan ni... nasilan. Samo je napravio glupu pogrešku. Zagledao se u nju. - Ali znaš da to nikako nije u redu. - naposljetku je odvratio. - Naravno da nije. - Nije znala kako mu objasniti da nije toliko ljuta što ju je poljubio koliko je povrijeđena mogućim značenjem tog njegova postupka. Htjela je opet biti najveća nada holografije, genijalka koju je jedan oskarovac pozvao na drugi kraj države kako bi mu pomogla upravo zato što je toliko talentirana - umjesto onoga što je trenutačno bila: tek pomoćnica kojoj se redatelj upucavao. Čak je i ona znala da je to ofucan holivudski klišej, a provela je svega tjedan dana s njim. - Doista sam vjerovala da želi da sam tamo. Ali naposljetku se pokazalo da si imao pravo. - razočarano je zaključila. Lecnuo se sjetivši se svojih riječi. - Stvarno mi je žao što je tako. - Nema veze. Ionako ću odustati od holografije. - Ne smiješ! - uskliknuo je. - Kako ti nije jasno da ćeš mu tako samo pokazati da je pobijedio? - Ali kako da ga pogledam u oči nakon svega? Uzdahnuo je kao da se ne može ljutiti na tu njezinu odluku, a trebao bi. - Postoji još jedna opcija - Uvod u holografiju, koji drži profesorica koja predaje već sto godina. U pitanju su uglavnom prvašići i vjerojatno će ti biti presporo, ali bolje išta nego ništa. Ako
već moraš, daj se barem prebaci na to! Potiho mu je zahvalila i posegnula za vlati trave zamišljeno je trljajući između palca i kažiprsta. - Ponekad se pitam nije li moj dolazak u Berkeley samo velika pogreška. Za slučaj da nisi primijetio, zapravo se i ne uk lapam. - Nasmijala se, ali s gorčinom. - Nije istina. Talentirana si. Nemoj da te itko uvjeri u suprotno. - odvratio je tako
samouvjereno da je ostala zatečena. - Što ti imaš od toga? - uhvatila se kako ga pita. Nakon što sam ti učinila što sam učinila, pomislila je, ali nije to morala izgovoriti. Nije joj odmah odgovorio. - Oduvijek mi je stalo do tebe, Rylin. Pa i nakon svega što se dogodilo između nas. Oduvijek mi je stalo do tebe. To je značilo da mu je i sada stalo, zar ne? Prijateljski mu je stalo... ili možda nekako više? Otro je hlače mornarske boje i ustao, a ona izgubila dragocjen trenutak. - Moramo se vratiti. Ne mogu si priuštiti da ostanem bez asistentske pozicije. To je jedina dodatna aktivnost koju sam naveo na prijavi za faks. - dobacio je u šali i pružio ruku kako bi joj pomogao da ustane. Kad su se dodirnuli, električni vrtlozi prostrujali su završecima njezinih živaca prožimajući je sve do vrška nožnih prstiju. - Što, ulične utrke u zabranjenim starim autima u Hamptonima se ne računaju? odvratila je podbadajući i nasmiješio se na tu zajedničku uspomenu.
Knjige.club
159
Dolly&Laura
Dok su se vraćali, ispunio ju je posve nov osjećaj, još blag, ali uporan, veseo, ali zastrašujući, i nije se usuđivala pobliže ga proučiti za slučaj da griješi. No kad je vodič nastavio mljeti jednoličnim tonom, poskrivećki je pogledala prema Cordu zapitavši se što se upravo dogodilo.
Knjige.club
160
Dolly&Laura
AVERV
U ponedjeljak poslijepodne Avery je sišla s vlaka u New Jerseyju i jače se ogrnula kaputićem mornarskoplave boje. Krenula se penjati prema groblju Cifleur ne obazirući se na usamljenu lebdjelicu koja je prepoznala njezine kretnje i prišla bljeskajući zelenim svjetlom kako bi ukazala da je prazna. No Avery je osjećala potrebu za hodanjem. Probudila se ujutro sva jadna i prazna, jastuka natopljenog suzama. Kako god se trudila tijekom dana, noću bi redovito zaboravila da više nije u vezi s Atlasom i onda se morala probuditi i iznova sjetiti grozne istine.
Osjećala se usamljeno i odbačeno i najgore od svega, ni s kim nije mogla razgovarati o tome. Sjetila se, doduše, Lede, ali cijela stvar s Atlasom bila je još toliko svježa da nije mogla razgovarati o tome s njom. Doista joj je nedostajala Eris. Upravo je zato i završila ovdje, na groblju, u svojem najdebljem kaputiću i kaubojskim čizmama - onim smeđim s bijelim detaljima, koje je Eris uvijek žicala. Učinilo joj se posve prikladnim. Prošla je glavnu kapiju kimnuvši prema sigurnosnoj kameri i skrenula ulijevo prema mjestu na kojemu je bila pokopana, nasred obiteljske parcele Radsonovih. Unatoč svemu što je bilo s gospodinom Radsonom, nakon smrti ipak ju je priznao.
Nije bila na groblju još od ukopa, odnosno od pokopa i beskonačno dugog posljednjeg ispraćaja - koji se održao u bezličnoj unajmljenoj sali za društvena događanja jer je Erisina mama tad još živjela u Niskom tornju, a njezin tata u Nuageu. Naposljetku su ostali samo oni, njezina baka i Fulleri... i Leda. Avery se sjetila kako je stajala na opakom vjetru dok je svećenik spuštao sitnu urnu s njezinim pepelom u zemlju i shvatila da je to jedino preost alo od njezine osebujne prijateljice nekoć pune
života. Nastavila je šljunčanom stazom dok nije ugledala nadgrobnu ploču. Bila je glatka i samo je ime bilo uklesano u nju: tek kad bi se kucnulo odozgo, pojavio bi se hologram, a Eris nasmiješila i mahnula. Iako je Avery to bilo malo pretjerano, Caroline Dodd-Radson
oduvijek je inzistirala na najnovijim i najpomodnijim stvarima. Očito čak i kad su pogrebi bili u pitanju.
Suze su joj navrle na oči dok je stajala pred grobom želeći najviše od svega
razgovarati sa svojom najdražom prijateljicom.
Pa govori, pomislila je. Nije bilo nikoga u blizini da je čuje, ali što i da jest? Rasprostrla je maramu preko pokošene trave, sjela i pročistila grlo. Osjećala se budalasto. - Eris, ja sam, Avery. - Zamislila ju je kako sjedi i veselo je promatra svojim pjegavim
očima boje jantara. - Donijela sam ti nekoliko stvari... - nastavila je nespretno ih izvlačeći iz torbe jednu po jednu. - Zlatnu šljokicu, s one haljine koju si mi posudila za božićnu zabavu jedne godine. - Pažljivo ju je odložila uz nadgrobnu ploču kako bi reflektirala sunčevu svjetlost jer je znala da bi joj se to svidjelo. - Tvoj omiljeni parfem. - S mirisom jasmina, koji je uvijek nosila. Poprskala ga je. - Tvoje omiljene bombone od maline iz Serphine. - Odmotala je glatku tamnosmeđu pralinu i nesigurno je pružila. Zašto ju je uopće ponijela? Oklijevajući, ubacila ju je u usta. Eris bi je sigurno podijelila s njom.
Baš kad je namjeravala leći na leđa, osjetila je kvrgu u torbi. - Ah, i svijeću! - Nespretno je prokopala po torbi u potrazi za autovizašistom, uključila postavku GRIJANJE i odlučno je prinijela zdepastom ostatku srećosvijeće koju Knjige.club
161
Dolly&Laura
je ukrala Cordu. Trebalo je neko vrijeme, ali plamen je naposljetku oživio na sitnom zlatnom fitilju i divljački zaplesao na vjetru.
Tad se naslonila na laktove i zagledala u svijeću kroz poluzatvorene kapke prisjećajući se kako je Cord rekao da ju je Eris kupila. Nije bila iznenađena. Eris je bila poput svrake i sve blistavo ili svjetlucavo privlačilo joj je pozornost, a kamoli tek ako je bilo barem mrvicu nepoželjno - srećosvijeća je predstavljala opasnost od požara, stoga je bila savršen primjer i jednog i drugog. I kretala se brzo i ćudljivo, baš poput Eris. Oblačići serotonina izdizali su se kako se rastapala. Avery je osjetila kako postupno tone u san.
I iznenada ju je ugledala kako sjedi na vlastitom nadgrobnom spomeniku, živa i zdrava. Na sebi je imala mekanu ružičastu haljinu - nešto što bi djevojčice nosile igrajući se preodijevanja - i njezino veselo i vedro lice bilo je bez imalo šminke. - Avery? obratila joj se njišući nogama. Primijetila je da su joj nožni prsti lakirani šljokičasto srebrnom.
Avery ju je poželjela zagrliti, ali je predosjećala da joj nije dopušteno da je dira. Eris, tako mi nedostaješ. - uzbuđeno je rekla. - Sve se raspada bez tebe! - Znam, nitko mi nije ravan! Što je nova? - Eris je živahno dobacila, s jednim od onih osmijeha koji kao da su plesali po njezinu izražajnu licu. Njezine savršeno oblikovane obrve potonule su na trenutak kad je ugledala plamen. - Donijela si srećosvijeću?
Obožavam je! Avery ju je bez riječi pružila i Eris je posegnula prema njoj, a njihove su se ruke umalo dotakle. Duboko je udahnula zaneseno sklapajući oči. - Dobila si je od Corda, zar ne? - Rekao je da je meni potrebnija nego njemu. - Avery je s krivnjom spustila glavu
sjetivši se te noći. Pogriješila je što je navratila k njemu. Da nije tako očito flertovala s njim, možda Atlas ne bi bio otišao kući s Calliope - i doveo njihovu vezu u pitanje - niti bi bili završili u toj mučnoj zbrci. - Da čujem, dakle, - nastavila je Eris - je li Leda u pitanju? - Zapravo smo sad u boljim odnosima. - objasnila je Avery i zastala. - Iako je učinila, znaš... - Ma, sve je u redu. Obje znamo da me nije htjela gurnuti. - Eris je nježno odvratila. Kosa joj je padala na ramena, crveno-zlaćana na zalasku sunca, poput lave. - Stvarno to nije htjela učiniti. - ponovila je Avery. - I užasno se osjeća zbog toga. nadodala je iako je znala da je to uzalud. Bilo je nemoguće ispraviti učinjeno. Eris se bolno lecnula na to. - Mnogo što sam trebala drukčije odraditi te noći. Nije ni u čemu pogriješila. Ali dosta o tome. - žustro je zaključila. - Što te muči, Avery? - Zapravo, Atlas. - dramatično je priznala i na licu pokojne prijateljice prepoznala trenutak kad je povezala konce. - Samo malo. Ti i Atlas? Stvarno? Avery je kimnula, što je Eris popratila zviždukom. - Mislila sam da sam ja u kuršlusu, - naposljetku je dobacila, što suosjećajno, što s divljenjem - a izgleda da je tvoj život još veća katastrofa! - To baš i nije od pomoći. - istaknula je Avery s osmijehom. Tipično za Eris! - U redu, malo je kompliciran...
Knjige.club
162
Dolly&Laura
- Puno je malo kompliciran. - ispravila ju je Avery i Eris se nasmiješila luckastom izboru riječi. - Pa što onda? Život je uvijek kompliciran. Nemoj dopustiti da vas drugi zaustave ako doista želite biti zajedno. Ja sam to spoznala na teži način. - nadodala je potiho. - O, Eris... - Avery je istodobno osjetila toliko toga, i krivnju i tugu i žaljenje zbog svega što se moglo dogoditi, a nije. - Tako mi je žao. Samo... zapravo i niste u rodu. reći, jesnastavila s tvrdoglavošću koja junapokon je često znala Hoću dovesti u neprilike. - Otpili hejtere iEris budi njim i neka se time tvoje muke privedu kraju! - Nažalost, prekinuli smo. Tad se to činilo najboljim rješenjem. - No sad je zvučalo neuvjerljivo. - Je li? Uopće mi ne djeluješ sretno. Drži! - Pružila joj je svijeću. - Cord ima pravo. Tebi je potrebnija nego meni!
Avery je tek tad shvatila da plače. Krupne suze klizile su niz njezine obraze i poput kiše kapale po džemperu. - Oprosti mi. - prošaptala je. - Zbog svega. Oprosti mi što ti nisam pomogla kad se događalo sve to s tvojima. I oprosti mi zbog te noći... - Kao što sam već rekla, nitko nije kriv. - ponovila je Eris. - Ja sam kriva! Otvorila sam vratašca koja vode na krov - sve sam ih pustila tamo! Da nisam to učinila, sad bi sve bilo u redu! - A možda ni ja nisam trebala otići na krov kako bih razgovarala s Rylin, ili se nisam trebala posvaditi sa svojom curom, ili nisam trebala pokušati objasniti Ledi kako stoje stvari ili nisam trebala koketirati s Cordom ili možda nisam trebala obuti najviše štikle. Nikad nećemo znati. - Samo mi je žao što... - Što se situacija nije drukčije razvila te noći, što nije na Ledi prepoznala znakove upozorenja, što je uopće organizirala taj tulum. - Doista želiš nešto učiniti za mene? - upitala je Eris okrećući svoje ljupko lice prema suncu. Zažmirila je, a sjene su se rastegle s njezinih trepavica na obraze kao d a ih je netko povukao gustim kistom. - Živi, Avery. S Atlasom ili bez njega, ovdje, u New Yorku ili na prokletom Mjesecu, gdje god. Samo živi i budi sretna za mene. Obećaj mi! boli.
- Naravno da hoću. Volim te, Eris. - Avery se šaptom zaklela dok joj se srce stezalo od - I ja tebe. - Avery? Netko ju je protresao za rame. - Jesi dobro?
- Gorde? - Sneno se uspravila trljajući oči. Svijeća je izgorjela, a ružičasti omoti pralina bili su porazbacani po travi. Zadrhtala je i odmah se zagrlila. Vani je zrak bio svježiji jer nije bilo mehanizma koji bi regulirao temperaturu. - Što radiš ovdje? Jesi li i ti navratio vidjeti Eris? - upitala ga je. - Starce. - ispravio ju je. Naravno, odmah je pomislila, trebala je i pretpostaviti. Jesam li te to uhvatio kako drijemaš, ovdje na groblju? - Nisam htjela! Razgovarala sam s Eris... - Zaustavila se s neugodom kad je shvatila
što je rekla; nije to htjela priznati - bilo je isuviše intimno. Srećom, kimnuo je s razumijevanjem. - I valjda sam zaspala. - nadodala je ustajući i skupljajući stvari. Iako joj je trebalo smetati, pomislila je, što je uspijeva uhvatiti u trenutcima slabosti - prvo kad je bila na rubu suza na balu, pa onda kad se osramotila pred Zayom, i sad još Knjige.club
163
Dolly&Laura
kad je zaspala nadomak groba dobre prijateljice, možda zato što ga je toliko dugo
poznavala, možda stoga što je znala da ni on nije savršen, to joj uopće nije smetalo. Sjetila se kako je Eris reagirala na vijest o njoj i Atlasu. Kao da to uopće nije tako strašno. Bio je to samo san, ali ipak... prvi se put zapitala kako bi bilo podijeliti svoju tajnu s nekim. Što bi Cord rekao da mu kaže? Bi li bio zgrožen ili bi je shvatio? Najednom su se začuli koraci na stazi iza njih i oboje su se iznenađeno okrenuli. Djevojka manje-iviše je tamnu njihoveU dobi je stala. kosu shvatila i šiške, adanosila je pernatu jaknu traperice. ruci uto bijelu ružu. Imala Prekasno je Avery ih nije namjeravala mimoići - da je stala na ulazu kao da namjerava zaći na parcelu Radsonovih, ali je odustala od te namjere ugledavši njih dvoje.
Prije no što joj je stigla išta reći, jednostavno se okrenula i nestala. Avery je to pokušala protumačiti kao slučajnost, ali tijekom šetnje do postaje vlaka, nije se mogla osloboditi mučnog predosjećaja da je netko promatra.
Knjige.club
164
Dolly&Laura
WATT
Te iste večeri Watt je bio pri kraju svojeg prvog sastanka matematičarskog kluba. Na Nadijin prijedlog pokušao se pridružiti nekolicini klubova kako bi poboljšao svoj životopis iako su ga jedino matematičari bili voljni primiti tako kasno - i to samo zato što je Cynthia bila supredsjednica. Zalio je što se nije više bavio takvim stvarima umjesto što je sav svoj trud ulagao u hakerske poslove. Ali za razliku od takvih izvannastavnih aktivnosti, hakiranje s e plaćalo, a u njegovoj obitelji novac je bio više nego dobrodošao. - Hvala još jednom što si mi dopustila da se pridružim. - dobacio je kad su izašli iz škole. - Trebao si to učiniti već odavno. Znala sam da si dobar u diferencijalnim jednadžbama, ali nisam ni naslućivala koliko. - zadivljeno je odgovorila. Nema na čemu, ubacila se Nadia uštogljeno. Ona je bila ta koja je rekordnom brzinom izračunala jednadžbe - iako je to Watt trebao biti u stanju i sam odraditi. Oboje su bili iznenađeni kad ju je zatražio za pomoć. Oprosti što me trebalo spašavati, napokon joj se ispričao. Razmišljao si o Ledi, zar ne? Samo sam kovao planove, odgovorio je neodređeno iako pred njom ništa nije mogao dugo skrivati. Uostalom, imala je pravo.
Čak i na tom sastanku jedan dio njegova uma - ako ne i cijeli, nažalost - posve se fokusirao na Ledu zamišljajući njezinu smrt i gajeći fantazije poprilično drukčije prirode. Nije mu bila jasna ta opsjednutost njome. Kako je mogao istodobno biti kivan na nju i htjeti da plati za sve što mu je priredila, a opet toliko žudjeti za njom? Žalio je što nije poput Nadije. Racionalniji, oprezniji. Mi o vuku, Nadia mu je bljesnula pred očima. Podigao je pogled i ostao zatečen. Leda se ležerno naslanjala o cigleni zid na rubu tehnomreže njegove škole, sedamsto katova ispod vlastite. Nosila je crne sportske tajice ko je gotovo ništa nisu skrivale, lice joj je bilo crveno od tjelesnog napora, a kosu je nemarno zavezala u čvor iz kojeg se otelo nekoliko vlažnih kovrča oko ušiju. - Eto njega. - dobacila je s dozom posesivnosti u glasu, koja ga je istodobno razveselila i naljutila. Došlo mu je da je poljubi, grubo, na licu mjesta. Ali nije. - Leda. - polako je odvratio u pokušaju da prikrije sve osjećaje koji su se previrali u njemu. - Čemu ovakva čast? Osjetio je kako je Cynthiju uhvatila napetost na spomen njezina imena. Pogledala je
sad jedno, sad drugo. I znao je što joj se mota glavom: znači, to je ta zloglasna Leda, ta cura koja zna previše tajni! - Trebamo porazgovarati. Nasamo. - Bacila je pogled prema Cynthiji. - Sori, ali čini mi se da se još nismo upoznale. Ja sam Leda Cole. Ti si Cynthia, zar ne? - upitala je Cynthia je nije prihvatila. pružajući Otkudruku. je uopće znala za nju? Sigurno ju je on spomenuo, Watt je pomislio - ili je pak kopala po njegovu profilu. I to mu se, začudo, svidjelo. - Hej, Leda! - odvratila je Cynthia ne prilazeći joj i bojom glasa dajući na znanje što zapravo misli. Leda je naposljetku spustila ruku i pogledala Watta. Knjige.club
165
Dolly&Laura
- Hajdemo, Watte. - zapovjedila mu je i krenula, očito uvjerena da će je slijediti. Okrenuo se prema Cynthiji. - Oprosti, moram... - Ma samo izvoli. Kraljica kučka te očito prizvala. - odbrusila je, ali pretiho kako bi je Leda čula. - Slobodan si! Nije oklijevao ni trenutka. Za razliku od nje, Leda mu to nikad ne bi oprostila. Pojurio je kako bi je sustigao. - Nije bilo potrebe za scenom. - dobacio je, iako je iz nekog
čudnog razloga čak uživao u njoj. Možda se previše priviknuo na njezino društvo. - Sori ako sam ti otežala stvari s curom. - odbrusila je. - Već sam ti rekao da mi nije cura. - A ja tebi da me boli briga. - Nije čak ni pogledala prema njemu skrećući u njegovu ulicu. Bio je iznenađen što te večeri želi k njemu, a još više što se tako dobro snalazi. - Gle, ako si htjela da navratim, mogla si mi poslati poruku. - U mislima je već pokušao predvidjeti što će njegovi reći kad ih ugledaju kako ulaze u stan premda su je već upoznali i bili uvjereni da je kolegica iz razreda. Nasmijala se. - Nisam došla radi toga. - odvratila je i svidjelo mu se kako je to izgovorila - kao da ne želi toj ideji pripisivati ikakvu važnost, ali ne uspijevajući u tome. Hoću da mi provjeriš nekoga. - nastavila je. - Već sam te htjela to zatražiti, ali znaš... Nespretno je zastala. - Ali ti ja odvlačim pozornost. - Nasmiješio se primijetivši da je zbunjena. - Ne laskaj si.
Prišli su ulaznim vratima njegova stana. Okrenuo se prema njoj. - Možeš li reći mojima da si navratila radi nekog referata i... - Opusti se. Nije mi to prvi rodeo! - Što bi to trebalo značiti? - odvratio je otvarajući vrata. - Što je, dovraga, rodeo? Slegnula je ramenima. - Samo neka prastara izreka. - Nije namjeravala ulaziti u pojedinosti i krenula je hodnikom za njim zamjenjujući opaki sarkazam blistavim osmijehom. - Gospođo Bakradi! - uskliknula je i zagrlila njegovu mamu. - Kako ste mi? Već dugo namjeravam donijeti Zahri nešto što sam pronašla dok sam bacala stare stvari! - Watt je zapanjeno gledao kako iz torbice vadi figuricu konja. Pritisnula je dugme, a konjić je uto zaskakutao podom.
Dovraga, kako je dobra, zaključio je nevoljko joj odajući priznanje. Kad su naposljetku ušli u njegovu sobu i zatvorili vrata, zagledao se u nju. Smjestila se na njegovu krevetu prekriživši noge kao da je kod kuće. - Otkud si znala da je Zahra u fazi obožavanja konja? - sumnjičavo je upitao. - Tvoja mama mi je rekla kad sam zadnji put navratila. - zakolutala je očima. Ozbiljno, Watte, zbog tog svojeg kvantnog računala strašno si se ulijenio. Slušaš li ti druge uopće? - Slušam tebe. - odgovorio je i ostao zatečen tom spoznajom. - Ne bih rekla. - veselo je odvratila. - Je li Nadia uključena? - Na trenutak mu se učinilo da sanja; još je uvijek bilo nestvarno čuti njezino ime iz tuđih usta. - Uvijek sam uključena. - odgovorila je Nadia odašiljući svoj glas kroza zvučnike. I zvučala je povrijeđeno.
Knjige.club
166
Dolly&Laura
Leda je kimnula kao da uopće nije iznenađena. - Nadia, - obratila joj se s dužnim poštovanjem, kako nikad nije razgovarala s njim - možeš li, molim te, provjeriti jednu curu? Zove se Calliope Brown i otprilike je naše dobi. - Krećem. - odvratila je Nadia. Wattu je to sve više išlo na živce. Previše joj izlaziš ususret.
Zamolila me. Za razliku od tebe. - A što točno tražimo? - Spustio se na radni stolac i istegnuo ruke iznad glave pokušavajući ne razmišljati da je blizu i da tako ležerno sjedi na njegovu krevetu. - Ne znam. - priznala je. - Ali nešto mi smrdi kod nje. Sigurna sam da nešto krije! - Znači, potragu temeljimo na tvojem špurijusu? - Samo se ti smij, ali mene intuicija još nije iznevjerila. Nisam li, uostalom, imala predosjećaj da nešto kod tebe ne štima i pokazalo se da imam pravo, zar ne? Nije to mogao osporiti. Nagnula se prema ekranu kad su ga zasuli rezultati potrage. Osoba po imenu Calliope Brown živjela je u Tornju, na 473. katu - i bila je to starija žena sa suzdržanim osmijehom. - Ne, to nije ona. - razočarano je zaključila.
Namrštio se. - Nadia, možeš li proširiti potragu na SAD? - Prošli su nekoliko desetaka lica, a onda se prebacili u međunarodne vode, ali Leda je nestrpljivo odmahivala glavom na svaku sliku koja bi izronila na ekranu. - Odsjeda u Nuageu! Možemo li joj tako ući u trag? - Raspustila je repić kako bi ga popravila. - Na brzinu ću ti pokazati kadrove i izvući lica. Ti ćeš mi reći koja je ona. - odvratila je Nadia služeći se snimkama svideokamera kako bi na licu mjesta stvorila bazu podataka svih gostiju. Watt je znao da sve više uživa u potrazi koliko god se tome
opirala. Najdraže od svega bile su joj zahtjevne zagonetke. Nakon nekoliko minuta skrolanja Leda je skočila s kreveta ukazujući na lice u gornjem desnom kutu. - Eno je! To je ona! - Nadia, možeš li pronaći skenove njezinih šarenica? - Za nekoliko sekunda domogla
se traženog. Ispostavilo se da su mjeseci. njezine šarenice vlasništvo Haroi Haniko, stanovnice Kjota koja je umrla prije nekoliko - Okej. Znači, ukrala je tuđe šarenice. - zaključila je Leda sad već zaprepašteno. Onda je sigurno kriminalka, zar ne?
Čak se i Watt odjednom zainteresirao. - Nadia, a da primijeniš program za prepoznavanje lica? I pokreneš međunarodnu potragu? - Logično je bilo zaključiti da je zamijenila očne jabučice, ali zato su drastične promjene lica bile teško izvedive. Ništa nije izronilo na ekranu. - Nema rezultata. - Pokušaj još jednom. - zamolila ju je Leda, ali Watt je odmahnuo glavom. - Provjerila je sva moguća upravno-pravna tijela - na nacionalnoj, državnoj, regionalnoj i gradskoj razini - u cijelom svijetu. Da cura postoji, bila bi je pronašla! - Što želiš reći? Da sam je izmislila? Eno je na kameri, i sami je vidite! - očajnički je planula. - Samo ti kažem da je ovo stvarno čudno. Da je živjela igd je u svijetu, bila bi registrirana zbog identifikacijskog prstena ili prijave poreza ili čega god već.
Knjige.club
167
Dolly&Laura
- Eto ti odgovora. - zaključila je Leda. - Nikad zapravo nigdje i nije živjela - samo je navraćala u posjet! Nikad se nije domogla identiteta odrasle osobe! Iako njemu to nikad ne bi sinulo, doista je imalo smisla. - Zašto bi itko tako živio? - Jer očito nešto petlja. - odvratila je teatralno, kao da glumi u nekoj prastaroj tragediji, i onda se namrštila. - Ali zašto nitko još nije otkrio da ima tuđe šarenice? - Nitko na javnim mjestima zapravo i ne provjerava te skenove, već ih se samo
uspoređuje adresama? s bazom kriminalaca. Pretpostavljam da je nisi viđala na privatnim - Samo kod Avery, ali tad je došla radi zabave. - odgovorila je, na što je kimnuo. - Što god da petlja, - nastavio je posluživši se njezinom riječju, čemu se nasmiješila očito je vrlo vješta u tome. Oboje su na to utihnuli.
No već sljedeće sekunde nova joj je ideja sinula i naglo je podigla glavu. - A škole? Možeš li potražiti njezino lice na školskim mrežama umjesto na mrežama upravno pravnih tijela? Ili se u njih teško probiti? Izvrsna zamisao! Požalio je što se nije prvi dosjetio. - Ništa nije preteško za Nadiju. odvratio je hvalisavo, što nije bilo posve točno, ali je barem zvučalo opako. - Nadia. obratio joj se, ali ona je već pronašla lice koje se podudaralo s traženim: bilo je to lice Clare Dawson, koja je godinu dana pohađala Internat sv. Marije u Engleskoj. - Da! To je ona! - Leda je uzbuđeno uskliknula. Uto je netko novi izronio na ekranu: Cicely Stone iz američke škole u Hong Kongu. Nakon nje pak Alienor LeFavre iz Provanse pa Sophia Gon zalez iz neke brazilske škole. I tako dalje i tako dalje. Naposljetku je ekran prekrilo bar četrdeset pseudonima, a svi do jednog podudarali su se s fotografijama lica tobožnje Calliope. - Opa! - Watt se naposljetku oglasio. Cijela je stvar bila daleko intrigantnija. od
onoga čime se obično baktao na H@cker Hausu, a što se najčešće svodilo na brisanje ocjena, praćenje supružnika preljubnika i povremenu provjeru nečijeg identiteta. - To dokazuje da je kriminalka. - Leda je pobjedonosno zaključila, a njezine tamne oči zasjale su od ushićenja. - Ili sociopatkinja ili tajna agentica ili je možda cijela njezina obitelj luda. Ne smijemo zaključivati naprečac. Primaknula se ekranu i nagnula izbacujući ga iz takta. - Nadia, - nakašljao se pokušavajući se sabrati - možeš li provjeriti postoje li u njezinim dosjeima bilješke o bilo kakvim incidentima u tim školama? O izbacivanjima, prijestupima, bilo čemu neobičnom? - I provjeri sve s kojima je ikad bila u razredu da vidimo je li imala prijatelja! Možda bismo preko njih mogli štogod saznati. - nadovezala se Leda. Zatim mu je bez ikakva upozorenja sjela u krilo, uvukla prste u njegovu kosu i privukla ga k sebi kako bi svoja nasrtljiva i topla usta spustila na njegova. Prvi se odmaknuo. - Nisi li rekla da nisi došla radi toga? - odvratio je zadirkujući
iako mu uopće nije bilo krivo. - Nije to jedini razlog. - ispravila ga je. - Ne želiš da odemo u tvoj... - Začepi! - nestrpljivo ga je prekinula i ponovo poljubila zagrlivši ga ovaj put oko ramena. Bez ikakve je muke ustao i prenio je na krevet - bila je lagana poput perca - i Knjige.club
168
Dolly&Laura
nježno je položio ne prekidajući poljubac. Potom je spustio ruke na njezina leđa, na njezine oble bokove, a bila je tako meke puti da više nije znao mrzi li je ili žudi za njom. Možda je istodobno osjećao ijedno i drugo, što bi uvelike objasnilo zašto su njegovim tijelom sumanuto frcale iskre, kao da bi u svakom trenutku mogao eksplodirati.
Namjeravao je zatražiti Nadiju da isključi svjetla, ali u sobi je već vladao mrak, a vrata su se sama od sebe zakračunala.
Knjige.club
169
Dolly&Laura
LEDA
Leda je zatreptala zagledavši se u tamu. Smotala se oko njegova usnula tijela; začahurili su se ispod toplog prekrivača toliko se ispreplevši i priljubivši jedno za drugo da su čak podsvjesno uskladili i disanje: istodobno su udisali i izdisali, kao u onoj staroj srednjovjekovnoj pjesmi o ljubavnicima zaljubljenih srca. - Sat. - prošaptala je što je tiše mogla. Treptave brojke u gornjem lijevom kutu njezina vidnog polja upozorile su je da su
već 23 sata. Sranje. Nije planirala tako dugo ostati - navratila je vođena nenadanim porivom kad je ugledala Calliope na antigravitacijskoj jogi s Rishom i sjetila se razgovora s Avery. Očajnički se nadala da će pronaći nešto o njoj - i ponuditi to Avery u znak pomirenja i ukloniti sve zlo koje joj je nanijela.
Istina, htjela se ujedno domoći izlike da i njega vidi. Pomaknula se na uskom krevetu ne čudeći se zapravo što je zaspala. U njegovoj se prisutnosti osjećala tako... opušteno. Napokon je više nisu proganjale noćne more dugačkim i beskonačnim hodnicima grabeći je svojim fantomskim prstima. Hvala Bogu pa je bila bar toliko prisebna da svojima kaže kako će dokasna učiti s frendicama. Samo se nadala da je neće čuti kad se bude prokradala u sobu. S druge strane, nisu znali da je njega cijeli tjedan poskrivećki dovodila k sebi. Uspravila se na lakat i zagledala u njegovo usnulo tijelo, mrko, vitko i opasno.
Privlačio ju je poput plamena i nije se mogla suzdržati iako je znala da bi se mogla opeci. Polako su se njezine oči prošetale njegovim licem, kako se nikad ne bi usudile da je budan, proučavajući njegov izraženi nos, pune i senzualne usne, spuštene kapke na blistavim bademastim očima. Oči su mu se gotovo neprimjetno trzale kao u snu. O čemu sanja taj njegov um? Možda o njoj. Uvukla je ruke u njegovu gustu tamnu kosu igrajući se njegovim kovrčama, opipavajući glatke nepravilnosti njegovelubanje. Toliko je inteligencije u tom genijalnom mozgu koji samo zuji i bruji, pomislila je, toliko toga njoj neshvatljivog skriva
se upoznala. unutra. Opčinjavao ju je, donekle čak i strašio; posve se razlikovao od svih drugih koje je Najednom je napipala kvržicu ispod njegova desna uha i ostala bez daha. Savršen krug izdizao se ispod kože, odveć pravilan kako bi bio prirodna tvorevina, i bio je tvrd na dodir, kao da je na tom mjestu nešto bilo usađeno kirurškim putem. Zadigla mu je kosu kako bi bolje proučila skalp, ali nigdje nije bilo ni traga ožiljku. Hladni trnci prošli su je od glave do pete, a njezina se ruka smjesta povukla. Ma nije, pomislila je buneći se od bizarne slutnje koja se iskrala iz dubina njezina uma. Ne bi valjda usadio računalo u mozak! Pa to je nemoguće! S druge strane, time bi mnogo što bilo jasnije - primjerice, zašto se svijetom kretao lakše od drugih nikad se ne obraćajući svojim kontaktnim lećama; zašto joj se toliko puta učinilo da bez riječi komunicira s Nadijom; zašto je nijednom nije uspjela locirati koliko god marljivo pretraživala njegovu sobu. Koliko god se to činilo nezamislivim, u sedamnaest godina svojeg života Leda je spoznala da je ono što je nezamislivo najčešće i istina. Promeškoljio se i zatreptavši, otvorio oči. - Koliko je sati?
Knjige.club
170
Dolly&Laura
- Sšš, kasno je. Spavaj. - Misli su joj mahnito jurcale pokušavajući shvatiti kako to otkriće mijenja stvari. - Ne idi još. - sneno je dobacio i pomilovao joj ruku, a taj je dodir bio dovoljan da njezinom kožom odjeknu sitne eksplozije. Najradije bi opet legla i stisnula se uz njega i zaboravila na istinu koju je posve
slučajno otkrila! Najradije bi ga upitala za tu čudesnu kvržicu na lubanji. Kako je uopće uspio usaditi Nadiju i je li ga boljelo? Je li se kajao što je sad djelomično računalo? Stao se uspravljati, a ona mahnito osvrnula po sobi kako je ne bi uhvatio kako zuri; i njezine su oči tad ugledale nešto čega dotad uopće nisu bile svjesne: set z a virtualnu stvarnost na stoliću uz krevet. Poludovršen prototip; veliki su dijelovi još nedostajali. Samo su okorjeli gejmeri nosili takvu opremu jer je prikaz bio bolji nego na najmoćnijim kontaktnim lećama. - Ti si to izradio? - upitala je podižući ga i nadajući se da će tako odvratiti pozornost od bjesomučnih otkucaja svojeg srca. Slegnuo je ramenima. - Radim na tome kad stignem. S pomoću Nadijinih računalnih sposobnosti, pokušavam poboljšati opciju praćenja pokreta. Stavila je naočale, ali se ništa nij e dogodilo. - Zapravo još ne radi. - odvratio je i učinilo joj se da mu je bio simpatičan taj njezin potez. Zadržala je set na glavi nekoliko trenutaka. Sviđalo joj se što je lećama zaštićena od svijeta, što skriva svoje lice od njegova prodorna pogleda. Zapitala se o čemu Nadia razmišlja skrivajući se u njegovu mozgu i promatrajući je. O, Bože - zar ih je cijelo vrijeme gledala kroz njegove oči? Bio je to sablastan osjećaj; kao da je duh bio s njima u krevetu!
Skinula je naočale i ustala kako bi pokupila odjeću, porazbacanu u mračnim kutcima. - Moram kući! - U redu. - Zazvučao je razočarano. Ili joj se možda učinilo?
Zastala je na pragu i okrenula se. Svukao je prekrivač i ležao na krevetu poput skicirane sjene. Nježno svjetlo iz hodnika isticalo je njegovu kuštravu kosu, neodoljiv osmijeh. Najednom se učinio tako mlad, gotovo poput dječaka, i nimalo zastrašujući. Njezino je srce mrvicu usporilo. se dabez za vikend kojuSjetila će provesti njega. putuje u Dubai. Bit će to prva noć od odlaska u Silver Cove - Hej! - prošaptala je, a on s nadom odmah podigao pogled. - Hoćeš sa mnom u Dubai, na otvorenje Zrcala?
Nasmiješio se. - Da. Vrlo rado! ***
Poslije, dok je hodala kući od dizala, zapanjeno se osvrnula prema poznatim, a opet tako stranim ulicama. Njezina se četvrt činila jednostavnijom, čišćom; ulične su svjetiljke bacale svjetlost tvoreći prekrasno osvijetljene krugove u tami. Sve je bilo isto, a opet posve drukčije nego inače. Možda je ona to što se promijenilo, shvatila je. Ipak je između jučerašnje i današnje Lede sad postojao nepremostiv jaz.
Znači, nosi računalo u sebi. Pa što? Nije to bilo nimalo čudnije od svega što se zbilo u zadnje vrijeme. I dalje je to bio on, Watt, zaključila je, i poći će s njom u Dubai. I to Knjige.club
171
Dolly&Laura
dobrovoljno; nije ga morala natje rati niti ucijeniti; poći će s njom zato što doista želi biti njezina pratnja.
Prvi put u životu razotkrila je nečiju prljavu tajnu - nezamislivo prljavu tajnu - i apsolutno se nije namjeravala poslužiti njome u svoju korist.
Knjige.club
172
Dolly&Laura
RYLIN
- Molim vas, gospođo Lane, zaista se trebam prebaciti na Uvod u holografiju. - Rylin je preklinjala tajnicu opet navrativši u njezin ured. Bio je petak ujutro i ponavljala je istu zamolbu koju je uzaludno iznosila cijeli tjedan
moleći je da je prebaci s Xiayneove holografije n a uvodni predmet, koji joj je Cord spomenuo, a koji je držala neka Elaine Blyson - profa s bijelom kosom i jarko crvenim ružem, koja se činila posve bezopasnom opcijom. Iako gospođa Lane uopće nije bila susretljiva, Rylin nije namjeravala odustati. Nije mogla podnijeti pomisao da uđe u predavaonicu tog poslijepodneva i ponovo ugleda Xiaynea. Htjela je zaboraviti proživljenu zavrzlamu i nastaviti sa životom. - Poduzet ću što god je potrebno. - gorljivo je nadodala naslanjajući se podlakticama na stol. - Sljedeće godine ću odslušati dva predmeta iz područja umjetnosti. Uzet ću još jedan fakultativni! Jednostavno ne mogu više ostati na holografiji kod profesora Xiaynea! - Gospođice Myers, kako vam ponavljam već cijeli tjedan, odavno je završilo razdoblje odabira predmeta i sad je prekasno za promjenu. Bilo je prekasno već kad su vas nadodali - upali ste jer ste došli usred semestra. - otfrknula je i opet se posvetila svojem tabletu. - Iskreno, ne razumijem otkud odjednom ta želja za premještajem. Znate da nam je napredna holografija najpopularniji izborni predmet. I još ste nedavno bili na tom sjajnom stažiranju! Moram priznati da sam više nego zatečena. - Postoji li problem? Rylin je ostala zapanjena ugledavši Ledu na pragu. - Oprosti što vas prekidam, nastavila je šarmantno se nasmiješivši - upravo sam se vratila sa sastanka studentskog
zbora i trebala sam nešto upitati gospođu Lane. Rylin je zbunjeno pokušala očima uspostaviti kontakt, ali Leda se odlučno zagledala u tajnicu. - Gospođice Cole! Možda biste mogli urazumiti gospođicu Myers. - uskliknula je tajnica. - Pokušava prijeći na Uvod u holografiju i već joj cijeli tjedan ponavljam da je to jednostavno neizvedivo! - Na Uvod? Stvarno? - Leda je upitno pogledala Rylin koja je zanijemjela ne želeći
išta reći kako je ne bi razljutila. Očito prozrevši o čemu je riječ na temelju njezina držanja, Leda se opet okrenula prema tajnici. - Ali, znate, gospođo Lane, na holografiji stvarno ima nezamislivo mnogo polaznika. Možda i ne bi bilo tako loše da joj odobrite taj prijelaz! - Zaboravila sam da i vi slušate holografiju. - uskliknula je tajnica. - Onda shvaćate koliko je važno održati ravnotežu u učionici... - Gospođo Lane, - Leda se glatko ubacila - Rylin je sjajna učenica, ali možda će imati više koristi iz Uvoda u holografiju. Trebali biste vidjeti kakve je filmove snimila u hotelu Burrough prošlog četvrtka - sjajan materijal! Doduše, osvjetljenje je bilo prejako pa je u kadrovima moguće vidjeti svaki pa i najmanji prljavi detalj! - S posebnom je pozornošću izgovorila zadnje rečenice. Gospođa Lane na to se zarumenjela, ali nije ništa rekla. Naravno, znam kakva je politika ove škole, - nastavila je Leda znakovito podižući obrvu ali nisam sigurna da je Rylin upućena u nju. Možda bi bilo korisno zamoliti dekana Morelanda da joj je objasni težinu njezina postupka? Znam da on zna kako se obračunati s tako osjetljivim problemima. Knjige.club
173
Dolly&Laura
Usta gospođe Lane su se razjapila. Bila je bez riječi. Rylin je zbunjeno gledala sad prema njoj, sad prema Ledi. Nije znala treba li se ubaciti. - Gospođo Lane... - naposljetku je započela, ali tajnica ju je pretekla. - Da, gospođice Cole, razumijem što želite reći. - odvratila je energično kimajući glavom i užasno problijedjevši u licu. - Gospođice Myers, dopuštam vam da prijeđete na Uvod u holorafiju. Nastava se održava utorkom i četvrtkom u umjetničkom paviljonu. - Hm, hvala. - zamucala je Rylin, ali Leda ju je već odvukla u hodnik s podrugljivim osmijehom na licu. - Nema na čemu. - dobacila je i nastavila korak. - Čekaj! Što se to, dovraga, dogodilo? Kako si to izvela? I zašto? Leda je slegnula ramenima. - Gospođa Lane je u tajnoj vezi s dekanom Morelandom, koji je, kao što znaš, oženjen. Nalaze se svakog četvrtka u hotelu Burroughs. Rylin je to bio prvi glas. - Znaju li i drugi za to? - iznenađeno je upitala. - Zapravo samo ja. - tajnovito je odgovorila. - Ah... - Rylin je napokon odahnula. Nažalost, bila je i ogorčena što je sad Ledi Cole dužna. - Pa, hvala ti... - Ne brini se, već ćeš mi vratiti uslugu. - Leda! - opet ju je zazvala, na što se ova okrenula upitno je pogledavši. Rylin je progutala slinu. - Zašto si mi pomogla? Mislila sam da me mrziš.
Na Ledinu licu nešto se uto pojavilo: krivnja, neodlučnost, možda čak kajanje. Možda mi je samo dojadilo da svi misle da sam bezosjećajna kučka - odbrusila je mrtva hladna. Rylin nije znala što reći na to. - Ali i mene nešto zanima. - nastavila je. - Otkud sad to s holografijom?
Rylin je čak došlo da slaže, ali nakon epizode u tajništvu, zaključila je da joj barem duguje istinu. - Tijekom st ažiranja prošli tjedan Xiayne me poljubio i više ga ne želim vidjeti. - Upucavao ti se? - Rylin je kimnula, a Leda na to zakolutala očima. - Bože, koji kreten! Žao mi je. Bila sam uvjerena da je jedan od rijetkih poštenjaka! - Ima li takvih uopće? - upitala je Rylin kiselo i na njezin šok, Leda se nasmijala. - Imaš pravo. Hej, - dobacila je kao da joj je iznenada nešto sinulo - ideš li u Dubai ovaj vikend na otvorenje Zrcala?
Rylin je načula druge kako raspredaju o tome cijeli tjedan - svi su već rezervirali privatne hidromlažnjake i razglabali o naručenim haljinama jer je u pitanju bio tematski bal, a tema crno-bijeli kontrasti. Smatrala je to apsurdnim. Visokotoranjcima partijanje u New Yorku očito više nije bilo dovoljno - zar su morali letjeti na drugi kraj svijeta kako bi se opijali s istim ljudima? Ipak, neki apsurdni dio nje htio je biti tamo - ako ništa drugo, da se uvjeri na svoje
oči. - Nisam planirala. - Trebala bi. - odvratila je Leda. - Tako nećeš morati razmišljati o samodostatnim profesorima holografije! - Nisam pozvana. - istaknula je. Leda je na to samo odmahnula rukom. - Averyn tata priređuje zabavu i naravno da
možeš doći! To uopće nije problem! Knjige.club
174
Dolly&Laura
Rylin je zabezeknuto zatreptala. Je li to nekakva zamka? I otkad su ona i Avery opet najbolje frendice? Iako nije pratila najnovija društvena zbivanja, čak je i ona znala da njih dvije ne razgovaraju još od one noći na krovu. - Hvala ti. Razmislit ću. - oprezno je odvratila ne usuđujući se u potpunosti joj vjerovati. - Ništa, odoh sad! Jedna od nas dvije zakasnit će na omiljeno predavanje. - dobacila
je nasmiješivši se, kaoAndertoni da je to sad internau fora. je zastala se - Usput rečeno, jošLeda nečega. su njihova veliki ulagači FullerZatim Enterprises, štosjetivši znači da Cord vjerojatno ide. Možda će ti to pomoći da promijeniš mišljenje. - Kako si... - Kojim je to tajnim oružjem raspolagala zahvaljujući kojemu je uspijevala saznati sve o svakome?
Oglasilo se zvono, a ona se ostala na mjestu zbunjeno se pitajući što se upravo dogodilo.
***
Kad je nastava završila tog poslijepodneva, odmah je otišla do ruba tehnomreže i nazvala Lux. Nije joj se javila. Ništa, zaključila je, navratit će joj u posjet - ali prije toga će na brzinu skočiti u dućan. Kad je napokon pokucala na vrata Briarsovih, Lux ju je dočekala odjevena u prastari sportski džemper i poderane hlačice. Kosa joj je bila crna kao ugljen, šiške užasno nepravilno odrezane. - Opa! - dobacila je ravnodušno i odmjerila je od glave do pete zamjećujući sve od uniforme i ušminkanih balerinki do ružičasto-bijele prugaste kupovne vrećice u njezinim rukama. - Izgledaš kretenski. - A ti ko smrt na dopustu. - dobacila joj je. Kako se nije zapjenila na to niti je pozvala
da uđe, zbunjeno ju je pogledala. - Možemo razgovarati? Jesam li došla u pogrešno v rijeme? - Ne znam, Rylin. Već te cijeli tjedan pokušavam dobiti, a od tebe ni glasa. Nekoliko puta sam te zvala, ali nisi se javila. Nijednom. - U njezinu su pogledu na trenutak zabljesnuli ljutnja i bol.
Rylin je došlo da propadne u zemlju. Istina, zvala ju je dok je bila s Cordom u ponedjeljak i onda još nekoliko puta u utorak, ali joj se zaboravila javiti. - Stvarno mi je žao. - pokušala se ispričati. - Što se dogodilo? - Kao prvo, Reed mi je dao nogu. - O, Lux... - Zakoračila je prema njoj kako bi je zagrlila, na što se Lux isprva ukočila, a onda joj ipak dopustila. - Nema pojma koliko gubi. - promrmljala je Rylin. - Hvala ti. Ali nisam te zato zvala. - Nego? - Neki danje bilo Hiralovo Lux Zvala se odmaknula pogledala namjeravaš je s osudomli ići. u očima. suđenje. sam te dai provjerim - Slegnula je ramenima, ali bilo je očito da joj je to zasmetalo - koliko zbog Hirala, toliko i zbog nje same. - Na kraju sam išla s Indigo i Amirom.
Knjige.club
175
Dolly&Laura
Posve je smetnula s uma da će se suđenje održati taj tjedan. Iako i nije baš odbrojavala dane na kalendaru, ipak joj je bilo krivo što je tako zaboravila. - Kako je
prošlo? - Ne znaš? Tri godine ste bili u vezi i nisi se potrudila ni provjeriti je li završio u zatvoru? - Bila sam u Los Angelesu. - odvratila je, ali Lux ju je nadglasala. - E pa znaj da je oslobođen! Iako te očito boli briga...
Silno joj je laknulo na tu vijest. Još se ljutila na njega zbog svega što joj je priredio, ali se ipak nadala da mu život neće skončati u osamnaestoj. Tek tad joj je sinulo kako ju je Lux morala doživljavati u zadnje vrijeme - odsutnom, bezosjećajnom i isuviše fokusiranom na svoju novu visokotoranjsku školu kako bi obraćala pozornost na prijatelje. Nikako laskava slika. Ali Lux nije znala cijelu pozadinu, a ona je pogriješila što joj ništa nije rekla. Polako je uzdahnula. - Možemo li razgovarati? Molim te. Lux je otvorila usta i bilo je jasno da se sprema reći “ne”; bila je nekako hladna i držala se na distanci, gotovo kao da to nije ona, već neki posve sporedan filmski lik. Posegnula je za njezinom rukom, koja je bila itekako stvarna i to je bilo pravo olakšanje. - Može. Smilovavši Lux ju za je pogledala kimnula. Čvrsto ju jese, uhvatila ruku kao inekoć u djetinjstvu i povela niz ulicu. Skrenule su iza ugla u sitan “vidikovac” koji se ugurao između dvaju stanova. “Vidikovci” su zapravo sličili malim i zaboravljenim parkovima: u pitanju su bili djelići posjeda s metalnim klupicama i monitorima koji su imitirah pogled kroz prozor, a postojali su samo na mjestima gdje arhitekti Tornja nisu znali što učiniti s preostalim prostorom. Ovaj je “vidikovac” imao ekran namješten da prikazuje teatralan izlazak sunca iznad New Yorka, premda su se, naravno, nalazili daleko bliže samom Središnjem tornju: stvarni prozori s pravim pogledima bili su daleko. Tehnički gledano, “vidikovci” su zapravo bili javni prostori iako su bili premaleni da bi ikome bili od koristi. Uglavnom su to bila samo mjesta na kojima su tinejdžeri obično pušili ili se natezali.
Sjele su na klupicu zagledavši se u neobičan i prijet voran izlazak sunca u jarkom tehnikoloru. - Ah, skoro sam zaboravila na ovo. - dobacila je Rylin prosljeđujući joj vrećicu koju je držala u ruci. Lux se nevoljko nasmiješila vidjevši što se skriva u njoj. - Uzela si sve okuse? Dočekao ju je zapanjujući izbor čipsa Popper - s više cheddar sira, pa s okusom slane karamele, zatim limete i korijandra, pa čak i s okusom ljutog trputca. Ona i Lux običavale su obilaziti dućan s luksuznim grickalicama i pitati se kako bi bilo kušati ih, ali nikad si nisu mogle priuštiti niti jednu jedinu vrećicu. - Svih dvanaest. Lijepo uravnotežena večera, zar ne? - odvratila je Rylin i uzdahnula. - Oprosti što sam u zadnje vrijeme užasna frendica. - Samo mi fališ. - odvratila je Lux, ovaj put s manje ljutnje nego prije i otvara jući vrećicu čipsa s okusom slane karamele. - Imam osjećaj da sam te izgubila otkako si počela raditi za onog visokotoranjca! Rylin se s krivnjom sjetila da nikome nije rekla da se spetljala s Cordom. - Nešto sam ti zatajila u vezi s Cordom. - priznala je osjećajući kako joj srce uzbuđeno tuče. - Nisam htjela da me osuđuješ - nije da se baš ponosim time... Knjige.club
176
Dolly&Laura
Lux joj je bez riječi proslijedila golemu vrećicu i Rylin je zagrabila cijelu šaku čipsa koji se slasno mrvio na jeziku. Sad je bila tako daleko od prevrtljivih holograma i MARSAQUE i gurmanskog voća iz kantine u Visokom tornju. Ovo je bilo daleko stvarnije!
Krenula je otpočetka priznavši kako se zaljubila u Gorda dok je još radila za njega, kako je zatim pokušala prekinuti s Hiralom, ali su ga uhitili, kako ju je on zatim prisilio da proda njegovu drogu kako bi mogao biti pušten uz jamčevinu, kako je bila u vezi s Cordom dok joj je Hiral još zapravo bio dečko, iako ga više nije voljela, kako je Cordov stariji brat saznao što se događa i prisilio je da prekine s Cordom natjeravši je da mu slaže da ga je cijelo vrijeme iskorištavala radi novca. Kad je završila, ispraznile su gotovo sve vrećice. - Oprosti. Nisam te htjela tako dugo zadržati. - ispričala se. - Ry, pa ja to uopće nisam znala! - Lux se nagnula prema njoj, a neujednačeno odrezane šiške zanjihale su se na njezinu čelu. Svjetlo s ekrana odražavalo se u njezinim očima ističući crnilo njezinih zjenica. Posebice za Hirala i Vija. Očito su se uvukli mnogo dublje nego što sam mislila. I nije bilo u redu kako su se ponijeli prema tebi. - Ljutito je odmahnula glavom i obrisala ruke o donji dio trenirke ostavljajući pritom male polumjesečaste tragove ružičastonarančasto-plavih mrvica. - Pokaži mi tog malog Andertona. - naredila joj je mijenjajući taktiku.
Rylin je izvukla poveznicu s Cordovim profilom i proslijedila joj tablet, na što je ova oštro uzdahnula. - Dovraga, Ry! Mrak neki lik! Traži li možda novu sobaricu? Da se prijavim! - Rylin ju je dobronamjerno podbola laktom, na što je zahihotala. Napokon je sve kako opet bilo kako treba između njih dviju. Rylin je odahnula cijelim tijelom, poput jednog od onih kišnih balona privezanih za zemlju koje je netko napokon oslobodio u atmosferu. - Kako sad stoje stvari? Otkako si visokotoranjka, nije li shvatio da želi da mu se vratiš? - Nisam visokotoranjka. - pobunila se Rylin, a Lux nasmijala na to. - Istina! Nijedna visokotoranjka koja drži do sebe ne bi ni mrtva htjela biti uhvaćena u prljavom “vidikovcu” namijenjenom tinejdžerskom navlačenju i to dok tamani t jednu količinu čipsa Popper. - složila se Lux i odmah vratila na Corda. - Ozbiljno, Ry! Nikad nećeš saznati istinu ako ga ne upitaš. Zašto već nisi? Ima pravo, shvatila je Rylin. Mora prestati nagađati što Cord osjeća i jednostavno poduzeti nešto u vezi s tim! Sjetila se što joj je Leda rekla poslijepodne za zabavu u Dubaiju i nevoljko se nasmiješila. - Imaš pravo! - Izvadila je tablet i izgovorila nešto čemu se nije mogla nadati ni u najluđim snovima. - Zovi Ledu Cole!
Knjige.club
177
Dolly&Laura
WATT
- Vodi bilješke. I pazi se. Silno se ponosimo tobom. - rekao je Rashid, Wattov tata, snažno ga klepnuvši po leđima. - Nazovi nas ako ti što zatreba. - nadovezala se Shirin, njegova mama, zatežući šal na
kojemu je inzistirala, a što je bilo suludo jer je u Tornju temperatura bila pod kontrolom; no Watt je znao da to čini kako se ne bi rasplakala. Naposljetku je odustala i privukla ga k sebi i plačljivim mu glasom rekla: - Jako te volimo! Trudio se oglušiti o osjećaj krivnje koji se budio u njemu zbog tako brižnog oproštaja. Njegovi su bili uvjereni da za vikend odlazi na Sveučilište u Albany. Čak je dvojio da im kaže kako će biti kod Derricka; tom se izlikom već poslužio kad je išao s Ledom u Silver Cove, ali kako se tad jedva provukao kroz ušicu igle, nije više želio izazivati sudbinu.
Bakradijevi su bili presretni čuvši “radosnu vijest” jer su bili strahovito zabrinuti zbog njegove opsesije MIT-om - bojali su se da neće upasti, što bi ga posve shrvalo, i još gore, da u tom slučaju neće raspolagati rezervnom opcijom - kako je Sveučilište u
Albanyju bilo državno, znali su da će plaćati državnu školarinu. Bili su toliko ushićeni da uopće nisu posumnjali niti su zatražili ikakav dokaz. Iako se on osjećao užasno zbog toga, je li doista imao izbora? Sigurno ne bi bili oduševljeni da im je rekao kako planira mlažnjakom odletjeti u Dubai sa svojom curom visokotoranjkom, a posebice s obzirom na to da im je već rekao da mu je ona razredna kolegica pa bi morao objašnjavati zašto je i to slagao. Iskreno, bez Nadije ne bi bio u stanju pratiti sve te tajne i poluistine i laži koje je neprestano iznosio.
Zahra i Amir dojurili su hodnikom cičeći i smijući se na sav glas, a konjski repići i košulje letjeli su na sve strane. Sagnuo se kako bi ih zagrlio, zadnji put promrmljao pozdrav u bradu i izašao iz stana vukući za sobom tatin staromodni kovčeg - isti onaj koji je morao posuditi za vikend u Silver Coveu. Skrenuo je iza ugla na glavnu aveniju i gotovo se zabio u Cynthiju koja je skretala u njegovu ulicu noseći preko ruke svoju golemu školsku torbu. S tugom se sjetio da je danas planirao učiti s njom i Derrickom. - Cyn, totalno sam zaboravio! - Nadia, zašto me nisi podsjetila? Posjedovao je kvantno računalo u mozgu kako bi bio korak ispred ostalih, a ne korak iza! Oprosti, odvratila je, iako mu se učinilo da joj i nije pretjerano žao. Nije li to možda namjerno učinila? Nije bila oduševljena tim njegovim putovanjem u Dubai premda nije znao zašto. Uputio je Cynthiji svoj najljepši, najšarmantniji osmijeh - osmijeh s pomoću kojega se oslobađao zabrane izlazaka, domaće zadaće i mamine ljutnje. Ali kod nje zapravo i nije prolazio. - Putujem izvan grada. - nadodao je. - Zaboravio sam ti reći. Oprosti. - Putuješ izvan grada? - Sarkastično je ponovila njegovu rečenicu i čuvši je, lecnuo se zbog vlastitog izbora riječi. Njih dvoje nisu bili tip ljudi koji samo tako “putuju izvan grada” i oboje su to znali. - Kamo to putuješ? - polako je upitala. Nije joj se usudio slagati. - U Dubai. - S Ledom. - Nije to čak formulirala kao pitanje. Kimnuo je. Knjige.club
178
Dolly&Laura
Skupina glasne i bučne mlađarije mimoišla ih je u trku. Cynthia ga je zgrabila za ramena i odvukla u stranu, do malog lokala, koji je napola bio McBurger King, a napola apoteka. Čuo je kako takeout-robot u fast-foodu pita mušteriju želi li još i pržene
krumpiriće. - Što se, dovraga, događa? - napala ga je. Ljutnja je frcala iz nje poput munja probijajući njezin uobičajeno hladnokrvan gard. Oči su joj bile širom rastvorene, obrazi rumeni. Prvi put u životu zapanjeno je shvatio da je poprilično lijepa. Kako to već nije primijetio? - Gle, duga priča. - započeo je, ali ga je prekinula. - Tjednima se čudno ponašaš, jučer si dopustio da te izvuče iz škole, a sad ovo? Što se zbiva među vama dvoma? - Rekao sam ti, ucjenjuje me. - nestrpljivo je odvratio. No znao je da je njihova veza
to odavno već nadišla. Sjetio se kako je ležala ujutro u njegovu krevetu - naslonjena na lakat i promatrajući ga, dok joj je kosa padala preko ramena. Što god se događa između nas tjelesne je prirode, odlučno si je ponovio. I nadalje je htio što mu je bio prvotni plan: navesti je da mu počne vjerovati i onda je dobiti da mu prizna što se dogodilo na krovu, sve kako bi se jednom zauvijek uspio izvući iz njezinih ralja. I sad je doista bio nadomak toga. Ubrzo će se sve privesti kraju i više se neće morati družiti s njom - moći će je čak strpati u zatvor ako poželi. Sjetio se uto kako je zvučala ujutro, kad ga je s prizvukom nade u glasu zamolila da pođe s njom u Dubai. I odagnao je to nepozvano sjećanje. - Čime te ucjenjuje? Ne može biti tako gadno. - nastavila je Cynthia. - Komplicirano je. - Nema veze o čemu je riječ, pomoći ću ti! Hajde, nema pametnijih ljudi od nas dvoje! Zar ne bismo zajedničkim snagama mogli dotući jednu Ledu Cole? - Cynthia, nije u tome stvar, jednostavno... ne želim i tebe još upetljati. Uzdahnula je. Male hologramske reklame za Happy Meal nastavile su izranjati iza
njezine glave i morao se suzdržati da ne prasne u smijeh. - Kako ti nije jasno da sam već upetljana htio ti to ili ne! Watte, ne mogu ti pomoći ako mi to ne dopustiš! – uskliknula je. - I dosta mi je svega ovog! Više te uopće ne viđam. Neprestano si s njom!
- Rekao sam ti da je komplicirano. - ponovio je zazvučavši već samom sebi poput pokvarene ploče.
Prišla mu je - i on je tad shvatio da se nalaze na prekretnici svojega prijateljstva. Sviđa ti se, zar ne? - Ne. - odmah se pobunio. - Ako ti se ne sviđa, onda nemoj ići u Dubai. - Njezino je tijelo bilo napeto poput strune. - Kloni je se! Ostani sa mnom. - Posljednju je rečenicu gotovo promrmljala u bradu, ali znao je što želi reći. I u neku ruku već je neko vrijeme znao da se to sprema. Samo nije pripremio govor. - tujebriljantnu, Stajao jedjevojku na mjestu svoju prijateljicu zapanjujuću kojapromatrajući je živjela u njegovu svijetu i koja znala sve ofascinantnu njemu, a zai koju su njegovi priželjkivali da mu je draga - i nije znao. - Cynthia...
Knjige.club
179
Dolly&Laura
Možda zato što joj je dojadilo čekati, ili možda zato što nije htjela čuti što je namjeravao reći, podigla se na prste i samo tako ga poljubila. Ostao je iznenađen kad joj je odvratio poljubac. Ostao je iznenađen i tom novom Cynthijom koja ga je još više privukla k sebi i još strasnije poljubila. - Onda? - Napokon se odmaknula. Djelovala je ranjivo, plaho i poznato, ali i posve strano.
je glavom. Toliko više Odmahnuo nije znao. - Oprosti. Moram ići.je toga htio reći, a nije znao što bi bilo ispravno. Ništa - Ne moraš ništa učiniti. - odvratila je. - Ako se sad pokupiš, znači da si odabrao nju! - Nisi fer. Nemam izbora! - Okrenuo je leđa poput najobičnije kukavice, a kako ne bi morao vidjeti bol u njezinim očima. Ali ipak se zapitao nema li pravo.
Knjige.club
180
Dolly&Laura
CALLIOPE
Calliope se nagnula nad zrcalo zatrpano blistavim srebrnim autovizažistima, prskalicama pudera i rukavicom za manikuru - sve je bilo pažljivo poslagano pred njom
poput ulaštena oružja pripravnog za bitku. Njezino ubojito oruđe koje joj je uvijek jamčilo tako ubojit izgled. - Spremna? - doviknula je mama iz susjedne sobe njihova apartmana.
Nije se začudila što joj se naposljetku ipak odlučila pridružiti. Poput nje, i Elise je bila neizlječivo slaba na blistavilo, sjaj i ekstravaganciju - a zabava povodom otvorenja Zrcala bila je spoj navedenog. Iako su cijeli tjedan uobičajeno veselo komunicirale, Calliope je osjećala da se njihov odnos promijenio. Otkako su se posvadile, sve je bilo nekako čudno. Ipak, nalazile su se u apartmanu koji im je Nadav rezervirao u Fanaaju, predivnom luksuznom hotelu u tamnoj polovici Zrcala. Premda se stan Fullera nalazio u drugom tornju, Calliope je inzistirala da odsjednu upravo tu; naime, bilo je uzbudljivo odabrati mračnu stranu, gotovo kao da čine nešto što je zabranjeno. Osvr nula se oko sebe. Zidovi su u cijelosti bili prekriveni zrcalnim ekranima i premda ih je mogla isključiti, nije to
učinila uživajući u svojem odrazu dok se prešetavala prostorijom. - Spremna sam. Atlas samo što nije stigao! - Kako je bio domaćin, znala je da će se morati ranije spustiti.
Cijeli dan bio je ispunjen ekstravagancijom i ugađanjem. Doputovala je s Fullerima njihovim privatnim mlažnjakom, što i nije bilo osobito intimno iskustvo jer su prijevoz ponudili i desetcima drugih pa su se naposljetku svi prešetavali zrakoplovom ležerno razgovarajući i uživajući u šampanjcu, kao da je let jedna velika koktel-zabava, logičan preludij nadolazećoj večeri. Uostalom, možda je to i bila namjera. Elise se nagnula preko praga pokazujući svoju prekrasnu bijelu halj inu u kojoj je izgledala poput mladenke. No to joj je i bila nakana. - Što kažeš? - Sjajno! A ja? - Calliope se okrenula pokazujući se sprijeda i odostraga poput manekenke. Dugu skupila je joj u punđu na zatiljku svoj predivno dug vrat, a blistava crnakosu haljina pripila se uz tijelo gotovonaglašavajući kao da joj je druga koža. Uživala je u dodiru faille svile - bila je poput zavodljiva šapta koji ju je uvjeravao da je mlada, prelijepa i posebna. Elise joj je prišla i uhvatila je za ruke. - Zapanjujuće izgledaš! Predivno mi se provedi večeras, dušo. Zaslužila si! - Bila je neuobičajeno sentimentalna i nekako se čudno smiješila, kao da nešto planira. - Sviđa ti se taj mladić, zar ne? Ne samo kao meta. Calliope je ostala zatečena. - Nije loš. - odvratila je opirući se osjećaju krivnje koji ju je spopao na pomisao da bi ga večeras mogla okrasti. Premda je djelovao kao da ga nešto izjeda iznutra i premda nije mogla posve doprijeti do njega, bilo je očito da je dobar čovjek. - Ne brini se, nemam još namjeru zbrisati s nekim i udati se. - nadodala je u šali. Ali Elise se nije nasmijala. - Sviđa ti se u Nerv Yorku? Calliope se okrenula prema zrcalu pretvarajući se da popravlja ruž kako je ne bi morala gledati u oči. Bilo je lakše lagati ljudima kad se čovjek nije morao suočiti s njima licem u lice.
Knjige.club
181
Dolly&Laura
- Bilo mi je zabavno, ali vrijeme je da se pokupimo. Drago mi je što ćemo to učiniti sa stilom. - Odlučila se oglušiti o stezanje u prsima na pomisao da kraj samo što nije nastupio. Elise je presrela njezin pogled u zrc alu i nasmiješila se.
Uto se začulo kucanje. - To je vjerojatno Atlas! - Zabavi se! Ne čini ništa što ja ne bih! - Drugim riječima, da totalno poludim? - odvratila je i otvorila vrata. Atlas je bio odjeven u jednostavno crno odijelo djelujući elegantnije i odraslije nego ikad prije. Ujedno je primijetila da je bio na šišanju i da je ostavio laganu bradicu. - Fantastično izgledaš! - Ponudio joj je ruku kako bi je poveo hodnikom. - I ti si se sredio!
Nasmiješio se razotkrivajući jamicu s jedne strane usta. - Callie, hvala ti što si mi večerašnja pratnja! Skrenuli su u hodnik na čijem se kraju nalazio prozor s pogledom na svijetli toranj. Skroz dolje u podnožju pjenušava voda pretjecala je kanalom. - Možemo li prvo navratiti k mojima? - upitao je. - Žele da se svi nađemo i onda zajedno uputimo na zabavu. - Naravno. - Njegovi nisu doputovali zrakoplovom s njima, već nekoliko dana ranije kako bi pomogli oko priprema. Jedva je čekala upoznati slavne Fullere! Očekivala je da će se okrenuti prema dizalu, ali je priša o prozoru i prstom napravio krug na njemu. Pleksiglas se uto pretvorio u proziran tunel koji je vodio preko prazna neba poput snopa svjetlosti. Zanijemjela je. Zatim se na trenutak zapitala nije li to možda hologram - kakva igra virtualne stvarnosti kojom se testira njezina sklonost nevjerici - ali bio je dovoljan jedan pogled na njegovo ponosno lice da shvati kako je tunel itekako stvaran. - Eterij. - Već je načula za taj materijal koji se moglo programirati i s pomoću kojeg su se, zahvaljujući linearnoj i ndukciji i mreži karbonskih vlakana, na brzinu mogli izgraditi i demontirati različite strukture potrebne vojsci, najčešće mostovi koje je trebalo podići za svega nekoliko minuta. - Tako znači. - odgovorila je gotovo ravnodušnim tonom, kao da se već nagled ala takvih instantnih mostova pa je se teško moglo impresionirati. - Domogli smo se dozvole za prvu civilnu uporabu. I znaj da uopće nije bilo lako. nadodao je s ponosom, na što je shvatila da je upravo on bio zaslužan za to, da je on bio taj koji je zvao i uvjeravao i naposljetku isposlovao tu dozvolu. - A ja sam se pitala što radiš po cijele dane. - dobacila je u šali premda se i ona ponosila njime, što je bilo posve netipično za nju. Odvažno je zakoračila, a njezina supertanka i visoka štikla pompozno se spustila na most. Morala se suzdržati da ne baci pogled prema tankom i slabašnom sloju materijala koji je njezin dizajnerski uradak na nogama dijelio od beskrajna ponora. - Ne bojiš se. - s odobravanjem je prokomentirao. Okrenula je glavu i bacila pogled preko ramena. Gotovo kao da ga izaziva. - Ne bojim
se ničega. su napokon izašli To sa hodanje suprotnenebom, strane,taja prolaz tunel zatreperivši nestao, prošli je trnciKad od naleta adrenalina. privremenim tunelom, bio su je to dobar znak - znak da će sve što se dogodi večeras ići njoj u korist!
Knjige.club
182
Dolly&Laura
Kad su napokon stigli do penthausa Fullerovih, vrata im je otvorio njegov otac. Calliope, zar ne? Pierson Fuller. - dobacio je s karizmatičnim osmijehom i stisnuo joj ruku. - Drago mi je! - Odmah se zapitala što im je sve rekao za nju. Ako već upoznaje
njegove, može li taj izlazak računati kao spoj? Pretpostavila je da to ovisi o tome gdje će prenoćiti. zaizrez gospodinom Fullerom iuplišanih dnevnu jastučića, sobu. Blistavi ekraniluster na dodir brižno su seKrenula skrivalijeiza barena pokućstva a kristalni obasjavao prostoriju poput tople aureole. Cijeli je interijer bio u nijansama bijele i krem boje, a crni elementi - Atlasov i sako njegova oca te, naravno, njezina crna haljina - odudarali su poput drastičnih uskličnika. Iz spavaće sobe izronila je žena, zacijelo Atlasova majka, blistajući u haljini boje alabastera optočenoj kristalima Swarowski. - Koje naušnice da stavim? Ispružila je dlanove na kojima su se nalazile tamne plišane kutijice: u jednoj bezbojni dijamanti kruškolika oblika, u drugoj par savršenih ružičastih dijamanata. I jedni i drugi blistali su na baršunastoj pozadini i plamtjeli iznutra frcajući na tisuće iskri. Calliope je ostala bez daha i odmah pokušala neprimjetno okinuti nekoliko fotki. Što bi njezina mama dala da ih može vidjeti! Iako to nije bilo prvi put da je okružena takvom raskoši, sve čega se nagledala u zadnjih nekoliko godina bilo je čisti kič u odnosu na te naušnice! Tim je ljudima novac bio poput zraka! Svaki njihov pokret počinjao je i završavao njime. Zapitala se što bi joj učinili da saznaju zašto su ona i njezina mama odlučile doći na zabavu. Toliko je stegnula torbicu da su joj prsti zapucnuli. Znala je što bi joj učinili: uništili bi je na isti način na koji su živjeli - profinjeno, ali nemilosrdno. Gospođa Fuller tek se tad osvrnula i, primijetivši je, odložila kutijice. - Calliope, dušo moja! Elizabeth Fuller! Baš mi je drago! - Hvala vam na pozivu. - odvratila je Calliope.
Atlasova se majka nasmiješila i kimnula glavom. - Gdje je Avery? - upitala je supruga i sina.
otac je na kauč i, naslonivši se leđima,Atlas prebacio nogu preko noge. zna?Atlasov - odvratio je sjeo zamišljeno, ali kao da i nije zabrinut. je samo šutio.
- Tko
- Onda? Koje da stavim? - Gospođa Fuller vratila se do bijelog stolića na koji je odložila kutijice s neprocjenjivim blagom. Calliope je tek za nekoliko sekunda shvatila da ovaj put nju pita.
Usta su joj se sasušila, a oči stale prebacivati s jednog na drugi dragulj znajući da je oboma mjesto u muzeju, a ne na usnim resicama jedne bogate pripadnice visokog društva. - One prozirne. - naposljetku je odlučila. - Ružičaste su malo prenapadne uz tu haljinu.
Gospođa Fuller stala je okretati svoje neugledno, ali stručno našminkano lice proučavajući se u instazrcalu koje se stvorilo niotkud. - Imaš pravo. - složila se. - Ali netko bi trebao staviti te ružičaste jer bi bila šteta da budu zapostavljene.
Calliope nije ni u ludilu mogla pretpostaviti što će se dogoditi, stoga je ostala u šoku kad ih je izvadila i ponudila - njoj. - A da ih ti isprobaš, Calliope?
Knjige.club
183
Dolly&Laura
Razjapila je usta ostavši bez riječi. - Ali, ne znam. - naposljetku je zamucala zamišljajući majku kako sikće da prestane odugovlačiti i zgrabi proklete naušnice. Bila je toliko zatečena da nije ni stigla prikladno reagirati. Gospođa Fuller se nasmiješila. - Baš bi predivno došle do izražaja uz tvoju kosu. Znaš, dijamanti ove boje namijenjeni su brinetama. - Namignuvši joj, kao da su njih dvije saveznice u borbi protiv najezde plavuša, famoznih otimačica dijamanata, nježno ih je odložila na njezin dlan kao da su praline. Ovo se ne događa! Nitko se ne ponaša tako sam od sebe, ničime izazvan. Sjetila se svih skupocjenih stvari koje je dobila u životu, uvijek od mladića koji su joj se pokušavali uvući u gaćice i to nakon mukotrpnog nagovaranja i čiste manipulacije, brojnih aluzija, insinuacija i brižno osmišljenih smicalica. Atlasova joj je majka pak ponudila najskupocjenije i najluksuznije primjerke naušnica koje je ikad dotad vidjela, a da je uopće nije natjerala na to. Ništa joj nije bilo jasno. Upoznala ju je prije pet minuta. Možda je vjerovala sinovljevoj procjeni, s nelagodom je pomislila Ili su Fulleri možda istinski dobri ljudi. Iznenada se sjetila konobarice u Nuageu, starca u Indiji i jadnog Briceova prijatelja
Tomisena, koji ju je obožavao, a za kim se nije ni osvrnula zbrisavši čim joj je dao “pozajmicu”. Svi su joj oni vjerovali, a ona je uvijek samo tako okrenula ploču inijednom iznevjerila povjerenje. Možda i oni bili dobri ljudi. No nije to znala jer se nijenjihovo zadržala dovoljno dugo dasu to utvrdi.
Stezalo ju je u grlu od srama, kao da je sram nešto konkretno i užasno od čega se može ugušiti, poput onog prstena gospođe Houghton koji je jednom progutala. Što, pobogu, radiš? zakričala je Elise uhvativši je za ramena i protresajući. Bilo joj je svega šest. Što li je, pobogu, radila sve te godine, zapitala se i njezin pogled na svijet uto se stao urušavati. Činilo joj se da je napustila tijelo i sad se najednom promatra izvana, kroz tuđe kontaktne leće. I zavrtjelo joj se. Mehanički je skinula svoje male naušnice i pričvrstila veliča nstvene dijamantne. Prekrasne su. Hvala vam. - prošaptala je naginjući se prema instazrcalu. Ružičasti dijamanti svojim su sjajem isticali njezin glatki ten. Žudjela je za njima i prezirala se što ih je uzela, ali nije mogla odvojiti pogled. Uto se oglasilo zvonce na vratima i svi su zaboravili na nju kako je mnoštvo banulo u prostoriju. Brujanje glasova postajalo je sve glasnije, a svi su se smijali, pozdravljali i međusobno si udjeljivali komplimente. - Poruka mami. - prošaptala je okrećući se u stranu i na trenutak sklopila oči kako bi se smirila i obuzdala vrtoglavicu. - Mama, pogodi što nosim! - Tko šiša Nadava! Morat će se pokupiti usred zabave i odmah uhvatiti let za Južnu Ameriku. Zahvaljujući tim naušnicama, bit će zbrinute bar nekoliko godina! Ali nije bila u stanju dovršiti poruku. Znala je da joj se ukazala prilika kakva se doživi samo jednom u životu, a zamrznula se poput najobičnije početnice. - Callie! - zazvao ju je Atlas probijajući se među uzvanicima i, začudo, odmah je odahnula. Kasnije će dovršiti poruku. - Rado bih da upoznaš neke moje prijatelje! Kimnuo je prema predvorju, gdje je bilo sve manje mjesta, a sve više tinejdžera i odraslih u savršeno izglačanim sakoima i elegantnim crnim ili bijelim haljinama. Oduvijek je uživala u takvim trenutcima, kad bi bila okružena glamurom i blistavilom, kad bi novac svemu davao nekako miliji izgled. No, vidjevši tko se sve okupio kod Fullera, najedom je shvatila za što je sve zakinuta. Nitko među njima nije Knjige.club
184
Dolly&Laura
bio njezin prijatelj, ni s kim od njih nije se mogla smijati, ni s kim naklapati; niti je Atlas,
koji je stajao uz nju, bio njezin dečko. Bilo joj je dopušteno da tek nakratko uživa u tom prizoru kao i u tim ružičastim dijamantnim naušnicama. Znala je da će je ovaj put trenutak konačnog obračuna koštati. - Naravno. - odvratila je s usiljenim osmijehom. - Povedi me! - Lagano zabacivši glavu, krenula je za njim i odjednom osjetila punu težinu naušnica koje više nije željela nositi.
Ipak, još neko vrijeme uživat će u toj fantaziji i pretvarati se da je posve normalna cura na zabavi s preslatkim mladićem u sakou.
Knjige.club
185
Dolly&Laura
WATT
Watt je s neprikrivenim čuđenjem promatrao komešanje uzvanika kako je zabava oko njega sve više uzimala maha. Plesni podij od crno-bijelog parketa rasprostirao se s obiju strana kanala
podsjećajući na blistavu šahovsku ploču; stotinu jezika obrušavalo se u nekoordiniranom ataku na njegove uši, ali kako je previše ljudi istodobno govorilo, Nadia mu nije mogla prevoditi. Dva masivna tornja Zrcala pomaljala su se nad njim izdižući se u mraku do nekih novih neslućenih visina.
Napokon mu je bilo jasno otkud im ime; imao je osjećaj da se nalazi u gradu iz snova ispunjenom zrcalima i zrcalnim odrazima. Svaki i najmanji detalj na jednom tornju svaki nadsvođeni ulaz, svaka blistava staklena pov ršina, svaki luk balkonske ograde vješto su se preslikavali na drugi u alabastrenom karbonitu iliglatkom crnom
niokamenu. Čak je izgledalo da su i pokreti konobara u obama tornjevima savršeno usklađene koreografije. Kamo god je pogledao, svugdje je bilo žena u crnim ili bijelim haljinama, muškaraca u dizajnerskim sakoima. Cijelu večer nigdje nije zamijetio nijednu drugu boju, čak ni jarko crvenu boju višnje za šankom. Cjelokupni je učinak bio zapanjujući; prizor se doimao poput kakva umjetničkog djela - kao da je zašao u jedan od onih starih dvodimenzionalnih filmova gdje se sve prikazivalo u nijansama sive.
Nadia, što misliš da mi je Cynthia htjela poručiti? Nikako iz glave nije uspijevao izbiti njezinu zamolbu da ostane - i njezin poljubac. Kako će se ponijeti kad je opet ugleda? Na tu pomisao spopao ga je užasan strah, a zatim su ga preplavili zbunjenost i osjećaj krivnje.
Znaš i sam, Watte. došapnula je u njegove usne antene. Zapanjeno se prenuo. Zvučalo je kao da ga osuđuje. Zar sam pogriješio u nečemu? Samo znam da se situacija promijenila i da je sve teže i teže predvidjeti ishod. Cure uvijek kompliciraju stvari, pomislio je gotovo zajedljivo.
Ljudi nisu poput tehnologije, Watte. Nisu predvidljivi i češće su skloni griješiti.
Proklet bio ako nije tako.
Cynthia mu je rekla da djela govore više od riječi, ali što je to značilo ako su njegovi postupci bili reaktivni umjesto proaktivni? Već dugo je imao osjećaj da nema kontrolu. Možda svojom krivnjom, iznenada se zapitao. Dogovor je bio da se s Ledom nađe u zračnoj luci i bio je uvjeren da će ga dočekati bijesna i već spletkariti sve u šesnaest - kako su se trebali prevesti zrakoplovom Averyne obitelji, pretpostavio je da bi mogla biti i napeta. Ali bila je toliko opuštena da mu čak nije ni predbacila što kasni. Jednostavno se okrenula prema njemu i upitala ga koji bi film mogli gledati s obzirom na to da let traje pet sati. Nakon toga svako je malo rukom dodirivala njegovu na naslonu. Nije joj ništa rekao niti je svoju odmaknuo. Iako tijekom leta gotovo pa nisu vidjeli Avery niti ikoga drugog, shvatio je da mu
uopće nije žao. Nadia, odlučio je upitati, misliš li da mi vjeruje? Teško mogu procijeniti tuđa emocionalna stanja osim tvojih. Stoga bi svako moje mišljenje o njezinim osjećajima bilo puko nagađanje. Lakše mi je pratiti tvoje stanje uma Knjige.club
186
Dolly&Laura
jer u tvojem slučaju raspolažem višegodišnjim podatcima. Upravo tako i znam, primjerice, da ti se sviđa. Nije očekivao čuti takvo što od nje. Ne sviđa mi se! Drogirala ga je, manipulirala njime i zatim još ucjenjivala! To što ga je nekoliko puta nasmijala - i što mu je bilo zabavno ljubiti se s njom - to nije značilo da mu se i sviđa! Dokazi govore si s njom, manifestiraš tipične simptome tjelesne je dublji,sve a onda, naravno... privlačnosti: otkucajisuprotno. srca ti se Kad ubrzavaju, glas posta To se ne računa, bijesno je pomislio prekidajući je usred rečenice. Vrtivjetri iskri zafrcali su s goleme zapaljene instalacije u noćno nebo. Kao što si rekla, to su samo podatci i, osim toga, tjelesna privlačnost nema nikakve veze s tim sviđa li ti se netko ili ne! Pokupio si njezine pokrete i geste. Pojačava ti se površinska prokrvljenost kad si u njezinoj blizini, što se u više od polovice studija dovodi u vezu sa stvaranjem emocionalnih spona, nastavila je neumoljivo, i neprestano me pitaš za nju, što... Gle, ne kužiš, u redu? odbrusio je. Kako bi uopće mogla shvatiti nešto što sama ne možeš osjetiti? Na to nije ništa odvratila. - Watte! - Leda je najednom izronila pred njim djelujući zapanjujuće u bijeloj haljini starogrčkog stila. - Tražim te! Calliope je ovdje! Njegov je pogled odmah poletio u smjeru u kojemu mu je pokazivala. Atlas se nalazio u društvu cure s fotki, vitke i preplanule djevojke koja je djelovala nemilosrdno; tamna kosa prelijevala joj se preko zl aćanih ramena, a crna haljina pratila svaku oblinu njezina tijela. I tad mu je sve postalo jasno. - Špijuniraš je zato što je s Atlasom? - s nevjericom je upitao. Zar opet prolazi isto što je prošao s Avery i Atlasom? Zar je on samo uskočio da popuni prazninu, kako bi njime ubila vrijeme - zar je bio tek beznačajna distrakcija dok se pokušavala domoći nekog drugog? - Da, naravno. - nestrpljivo je odbrusila.
Začudio se koliko ga je to razljutilo. Pa ni ona njemu ništa ne znači, podsjetio se. - Avery to ne može podnijeti. - nastavila je, a on prepoznao u njezinu glasu nešto neobično - izrazito zaštitnički stav prema Avery i notu zabrinutosti - i to je ušutkalo bjesomučno zujanje u njegovoj glavi. - Samo malo. - polako je odvratio. - Da nešto raščistimo. Špijuniraš Calliope zato što je s Atlasom, a ti želiš da Atlas bude s Avery! Lecnula se. - Koliko god ti to bilo čudno, ne mogu je gledati kako pati. Usto, ako ta Calliope nešto skriva, Atlas ima pravo znati istinu! Još mu nije bilo posve jasno. - Mislio sam da vas dvije više ne razgovarate... - Osjećao se glupo što se petlja u ženske stvari, ali htio je znati. Nestrpljivo je odmahnula glavom kao da govori gluposti. - Bilo pa prošlo, sad smo okej. - Nasmiješila se. - Ako to nisi znao, onda Nadia očito ne odrađuje svoj posao besprijekorno kao inače! - Ali danas smo izbjegavali Avery tijekom leta pa sam... mislio sam...
Nasmijala se, zbog čega se osjećao samo još blesavije. - Ona je izbjegavala tebe, Watte, jer je iz nekog razloga uvjerena da se ljutiš na nju. Usto, zaključila sam da će biti zabavnije da sjedimo sami. - nadodala je, ali s manje samouvjerenim tonom. Knjige.club
187
Dolly&Laura
- Ali... - Više nije znao što reći. Kako prihvatiti da se Calliope nadmeće s Avery za Atlasa, a Leda prihvaća da su njih dvoje par i pritom još pazi na njegove osjećaje? U kakvu su odnosu onda njih dvoje?
Čvršće je stisnula njegovu ruku. - Tko je to s njom? Watt je pogledao prema Calliope koja se sad gotovo kradomice udaljila od Atlasa
prilazeći ženi koja se nalazila uz sam rub terase. Leda je potiho naložila svojim kontaktnim lećama da je zumiraju, a on to nije morao učiniti jer je Nadia već uskočila. Izgledala je poput starije verzije Calliope - neznatno starije, otprilike u kasnim tridesetima - imala je slične crte lica, samo što su vrijeme i cinizam na njemu ostavili dublje tragove. - Avery mi je rekla da Calliope živi s mamom. - dobacila je Leda. - To je onda ona, zar ne?
Pogledali su se očito se dosjetivši istog. - Watte... može li Nadia primijeniti program za prepoznavanje lica na njoj?
Već ga primjenjujem, odgovorila je Nadia i nadalje se dureći. Prebacila se s glasa na tekstovne poruke ispisujući riječi preko Wattova vidnog polja - kao da mu ih šalje. Stvarno mi je žao. Nema veze. Kako si i sam rekao, ne posjedujem osjećaje koje bi mogao povrijed iti. Iako je znao da je to istina, iz nekog razloga, to ga je neopisivo rastužilo. Promatrao je Calliope kako razgovara sa svojom majkom. Isprva se na njihovim
licima mogla pročitati napetost, a pokreti njihovih ruku bili su ukočeni i kruti, izuzetno znakoviti. Potom je njezina majka nešto rekla, na što se Calliope nesigurno nasmiješila. Nadia, možeš li čuti što govore? Odaslala mu je prijepis razgovora bez svojih komentara. Iznenađeno je podigao obrve. - Leda... - dobacio je, ali ga je ušutkala. - Slušam! Usnočitanje. - nadodala je na njegov upitni pogled.
Usnočitanje je bila aplikacija osmišljena za osobe oštećena sluha. Odmah se zapitao zašto mu nikad nije sinulo da se posluži njome kako bi prisluškivao. Nije znao treba li biti zadivljen ili zgrožen Ledinom domišljatošću. Nagnuo se kako bi ih bolje proučio - i tad mu je Nadia poslala rezultate pretrage. - Leda! - zagrmio je uhvativši je za lakat i odvukao u stranu unatoč njezinoj pobuni. Moraš ovo vidjeti!
Knjige.club
188
Dolly&Laura
AVERY
Avery se nalazila u samom središtu vrtloga gromoglasno se smijući na svaku šalu, veličanstvena u očaravajućoj i basnoslovno skupoj vjenčanici koju je kupila posve neplanirano i zatim jošodrezala u visini koljena. Kad ju je robot odbio tako drastično uključila je opciju ravnodušnošću škara na svojemkako autovizažistu odvažila na rezanjeprekrojiti, promatrajući sa sablasnom oblaci tila is sama ručnoseizvezenim biserčićima i kristalićima padaju na pod ormara. Vjenčanica je imala toliko slojeva da joj je trebalo ustrajnosti i nekoliko minuta duboke koncentracije kako bi je cijelu
obrezala. Pritom joj se činilo kao da to promatra izdaleka; stara Avery bila bi zavrištala na takvo svetogrđe jer ipak je u pitanju bila dizajnerska vjenčanica. Ali ta stara Avery povukla se od svijeta ostavljajući za sobom tek nerazumnu Avery, koja je bila hirovita i izrazito nepredvidljiva.
Neprestano je pogledavala prema Atlasu koji je bio u Calliopeinu društvu; gotovo su priljubili glave opušteno se smijući. Srce joj se paralo od tog prizora. Risha ju je iznenađ eno zgrabila za ruku. - O, Bože... - Gotovo je uskliknula pogledavši u istom smjeru. - Nisu li to naušnice tvoje mame? Avery je ostala zgranuta tek tada zapazivši mamine prepoznatljive naušnice na
Calliope. - Izgleda da jesu. - odvratila je ležerno, kao da tome ne pridaje ikakvu važnost, a kako je Risha ne bi nastavila propitkivati.
Calliope se nagnula kako bi Atlasu nešto došapnula, a haljina joj je bila tanka poput tila. Avery je osjetila kako se nešto mračno skuplja u njoj - neka golema i prazna tmina slična bezdanu. Posegnula je prema nepravilnom obrubu svoje haljine i u njegovoj otrcanosti, u njegovu manjkavom nesavršenstvu pronašla utjehu. - Ako joj je posudila te naušnice, onda ona i Atlas sigurno ozbiljno petljaju zaključila je Risha. - Ne znam i u opće me nije briga. - Shvatila je da stišće zube tek kad je osjetila tupi bol u čeljusti. - Idem po piće. - dobacila je s usiljenim osmijehom i naglo se okrenula ne pozivajući je da joj se pridruži. Uputila se prema šanku. Naravno, nije se trebala probijat i laktima poput drugih. Svi su se, kao obično, spontano odmicali praveći joj mjesta kao da je zvijezda večeri. Sve je uvijek isto, nije li? Iste žene prešetavale su se terasama na isti način klepećući svojim štiklama, isti muškarci prigušeno su razgovarali o istim temama i već se klišeizirano mrštili u znak zabrinutosti. Sve to se činilo posve beskorisnim i besmislenim. Iako su se nalazili na drugoj strani svijeta, svi su zaglavili u svojim malim petljama - upustivši se u stara i isfurana flertovanja, osuđeni na ista razočarenja. - Avery, tražim te već sto godina. - dobacila je Leda jureći joj ususret. Lice joj je bilo
rumeno, oči blistale od neustrašive odlučnosti. - Evo me. - Nije znala što drugo reći. Pokušala se nasmiješiti, ali je podbacila. Leda se sumnjičavo zagledala u nju, kao da joj želi dati na znanje da je i ne pokušava preveslati. - Moramo razgovarati. Nasamo!
Povela ju je natrag kroz mnoštvo i zatim kroz golem pozlaćen ulaz u luksuznu stambenu četvrt u tamnom tornju. Nekoliko partijanera miljelo je otvorenim prostorom, a sve je djelovalo savršeno netaknuto zračeći sjajem tipičnim za arhitekturna zdanja u kojima još nitko ne živi. Avery je već posjetila mnogo očevih tornjeva prije nego što bi Knjige.club
189
Dolly&Laura
svoja vrata otvorili budućim stanarima i svaki put doživjela isto neugodno iskustvo. Prazni prozori gledali su iz predvorja stanova poput očiju bez duše. - Što je? - upitala je Ledu kad su se napokon zaustavile. Kako su se isuviše približile jednom od stanova za prodaju, male reklame odmah su se pojavile na njihovim kontaktnim lećama pa su se odmaknule nasred ulice. - Imam vijesti. - odgovorila je Leda i duboko udahnuvši, nastavila tišim tonom. Calliope je prevarantica! - Molim?
S nemilosrdno opasnim osmijehom, Leda je započela priču. Priču koja je zvučala više poput fikcije nego stvarnosti. Priču o dvjema ženama, majci i kćeri, koje su zahvaljujući krađi i lažima živjele na grbači ovog svijeta. Ispričala joj je kako su se na prijevaru uvlačile u skupocjene hotele - kako su na prijevaru uživale u skupocjenim jelima i kupovale skupocjenu odjeću - uvijek uspijevajući nestati s lica zemlje prije nego je trebalo platiti. Kako se Calliopeina mama udala više od desetak puta i kako je nakon svakog vjenčanja očistila bankovni račun i jednostavno isparila. Kako su se ona i Calliope neprestano seljakale mijenjajući imena i otiske prstiju i očne jabučice, i uvijek pronalazeći nove potencijalne žrtve. - Šališ se. - zastenjala je Avery kad je Leda priču privela kraju. Tad je izvadila tablet i podastrla joj dokaze: Calliope na desetak školskih fotki pod različitim pseudonimima. Uhićenje njezine majke zbog prijevare u Marakešu i bijeg iz zatvora pod neobičnim okolnostima. Njezini vjenčani listovi pod pseudonimima. - Rekla sam ti da mi nešto smrdi kod te cure. - uskliknula je Leda ponoseći se što ju je tako razotkrila. - Ne razumiješ? Atlas joj je nova meta! Avery se odmaknula unatrag, u što su je crvene potpetice izdale, a stupidne reklame za prodaju nekretnine ponovo zaposjele njezino vidno polje. Ljutito je odmahnula glavom kako bi ih isključila. - Kako si uspjela sve to saznati ako svako malo idu na promjenu očnih jabučica? – Nije još bila spremna povjerovati. Cijela je storija bila odveć
bizarna, odveć nestvarna. - S pomoću programa za prepoznavanje lica. Ali nema veze. - Leda je odmahnula - Kako ti nije jasno? rukom kao da to ionako nije važno.koja visokoprofesionalne prevarantice ga vuče \ Atlas nije ništa skrivio - žrtva je za nos
Avery je bilo teško povjerovati da ju je upravo ona, Leda, ohrabrivala da mu oprosti. - Ne razumiješ. Zauvijek smo raskrstili. - Zašto? - upitala ju je ne okolišajući. Avery je cipelom lagano zagrebla po blistavom karbonitnom pločniku savršeno nove stambene četvrti koju je izgradio njezin otac. - Nisam htjela pobjeći s njim. Zatim smo se oboje pokupili s nekim s one podvodne zabave. Sve je ukazivalo da je naša veza neodrživa. Ne znam. - Uzdahnula je. - Ne znam ima li više šanse za nas. - Pa nikad i nećeš saznati ako ne pokušaš. - Leda je logički zaključila i znatiželjno je pogledala. - Osim toga, čak i da se ispostavi da je tako, zar ćeš joj dopustiti da ga zavede i preotme? Moramo je se riješiti! Avery je zubima uhvatila usnicu podliježući emocionalnom kaosu u glavi. -
Jednostavno ne mogu... povjerovati...
- Znam. - Uto se izvana začula violina. - Što ćeš poduzeti? - upitala ju je za nekoliko sekunda.
Knjige.club
190
Dolly&Laura
- Prvo ću joj strgnuti mamine naušnice, - odvratila je Avery, na što se Leda prigušeno nasmijala - a nakon toga ne znam. - Što god odlučila, slobodno mi javi ako ti zatreba pomoć. - nadodala je skrušeno se nasmiješivši. Najednom joj se učinilo da su se vratile u prošlost, da su opet u sedmom razredu i da se zaklinju da će uvijek biti jedna uz drugu dok kuju planove kako zavladati svijetom.
Avery je energično zagrlila. - Hvala ti! Ne znam kako ti to uspijeva, ali hvala ti. potiho joj jejurekla. - Sve za tebe, Avery! Uvijek! - I rekavši to, Leda se povukla. Predosjetila je da joj je sad potrebno malo vremena nasamo.
Avery se doista još neko vrijeme zadržala prešetavajući se preskupim i sablasno pustim gradom sa svojim skupocjenim završnim slojem, stropovima koji su sezali nebu pod oblake i privatnim zdanjima zatvorenim ogradama. Još je pokušavala provariti sve u
svojem izmučenom i zbunjenom umu. Calliope je varalica. Okomila se na Atlasa već otpočetka, vrlo vjerojatno od Afrike. Sjetila se razgovora s Atlaskom nakon podvodne zabave - kad su, došavši sebi, zaključili da je njihova veza ipak neodrživa i da se trebaju povući. Pokušala se sjetiti tko je to predložio. Imala je užasan, mučan predosjećaj da je to bila ona. Uostalom, nije li ona prva ugrozila njihovu vezu izjavljujući da ne mogu pobjeći, ali odbijajući objasniti zašto? Zamislivši se nad tim, zaključila je da nije bilo pošteno od nje što se oslonila na njega nakon Erisine smrti; samo je uzimala i uzimala, a nijednom ga nije upitala kako mu je. Što zbog toga, što zbog te tajnovit osti - činjenice da su neprestano bili na oprezu, u strahu da bi ih roditelji mogli uhvatiti - njihova veza nije se
mogla održati. Tad se još i Calliope - ili kako god se zvala ta cura - pojavila sa svojim ispraznim osmijehom i ispraznim riječima i okomila na njega. Zar je doista mislila da može samo tako ušetati u njihove živote, uzeti što joj se svidi i onda zbrisati? Kuja nema pojma što je čeka! Atlas joj je toliko nedostajao da se već raspadala od boli iznutra. Naglo je otrla suze. Nije čak ni primijetila da plače. Najsretniji dan u njezinu životu bio je dan kad joj je izjavio ljubav. Tek je tog dana prvi put u životu istinski oživjela, a svijet koji je dotad egzistirao u nijansama crne i bijele, poput te presmiješne zabave, najednom je eksplodirao u šar enilu boja. Voljela ga je. Zauvijek će ga voljeti. To čak i nije bio njezin izbor. Tako joj je pisalo u DNK-u; duboko u sebi znala je da će njezino srce samo njega voljeti do kraja života. Odlučno se uputila natrag na zabavu. Više nije smjela tratiti ni tr enutka!
Knjige.club
191
Dolly&Laura
CALLIOPE
Calliope je poslušno hodala za majkom prema suprotnom kraju terase, gdje nije bilo nikoga i ničega izuzev nekoliko stolaca i izduljene figure koja je stajala uz samu ogradu. Što se dogodilo? - upitala je pokušavajući preko ušiju navući nekoliko vlasi. Elise nije opsesivno, gotovo primijetila štosvega joj nikako bilo slično. činjenica Kako je posjedovala fotografsko,naušnice, pamćenje što sunije posjedovale, da nije uočila da njezina kći nosi goleme ružičaste dijamante ponajprije je upućivala na to da ju je nešto drugo, daleko važnije, posve zaokupilo. Calliope ju je već pozdravila ni sat vremena prije toga; srele su se na jednoj od nižih terasa i na brzinu provjerile kako napreduju. Stoga i nije očekivala da će tako brzo opet naletjeti na nju. Kad su se zaustavile kod stola, ispostavilo se da je figura koja je stajala uz ogradu zapravo Nadav Mizrahi. - Dobra večer, gospodine Mizrahi. - Calliope je upitno pogledala majku pokušavajući proniknuti o čemu je riječ, ali Elise se samo nasmiješila promatrajući je blistavim i suznim očima. Za razliku od nje, Calliope se nikad nije bila u stanju samo tako rasplakati. - Nisi pronašla Livyju? - Elise ga je upitala i Calliopeino se srce stegnulo jer je napokon shvatila. Već se nagledala toliko njezinih prosidbi da ih je mogla nanjušiti kilometrima daleko. Nadav je odmahnuo glavom. - Htio sam da i ona bude prisutna, ali sad nema veze. Ne
mogu više čekati! Nijedna nije bila iznenađena kad se spustio na koljeno i nespretno posegnuo u sako za nečime - bio je to presladak prizor, a on, budala, očito je istinski volio njezinu majku - i napokon izvadio plišanu kutijicu. Ćelo mu se orosilo grašcima znoja. - Elise, - strasno je započeo - iako te poznajem svega nekoliko tjedana, čini mi se da te poznajem cijeli svoj život! Želim da tako i ostane! Hoćeš li se udati za mene? - Da. - odgovorila je bez daha poput kakve školarke i pružajući ruku kako bi joj zadjenuo prsten.
Cisto solidna prosidba, Calliope je hladnokrvno zaključila, iako ne i pretjerano nadahnuta s obzirom na to da ju je izveo na tuđoj zabavi. Ali bar nije odugovlačio do besvijesti niti je bio pretjerano patetičan. Tek tad se sjetila da bi bio red zapljeskati. Nasmiješila se maminu novom zaručniku - četrnaestom po redu, ako je pamćenje ne vara! - Čestitke! Presretna sam! - odvratila je s prikladnim omjerom zatečenosti i oduševljenja. I eto, tužno je odmah pomislila, njihov boravak u New Yorku priveo se kraju i sad će ubrzo morati ispočetka! Nagnula se kako bi proučila prsten i unatoč sebi, ostala osupnuta. Majčino zaručničko prstenje obično je bilo otrcano i ružno jer je svaki lik koji bi bio toliko naivan da nasjedne na njezine trikove ujedno imao loš ukus. Ali ovaj je prsten bio zapanjujuće dijamantom u sredini. Odmah joj je prekrasan, jednostavan i optočen kristalima i skako razmontirati i raskomadati bi ga preprodale u dijelovima. bilo žao štoposve će ga morati - Calliope, Livya i ja veselimo se što ćemo te sad bolje upoznati i presretan sam što ćemo postati jedna velika obitelj! - Odmah je stao iznositi svoje planove ne znajući da su neminovno osuđeni na propast. Tako je, primjerice, isplanirao da se vjenčaju u Knjige.club
192
Dolly&Laura
Prirodoslovnom muzeju jer su oboje bili opčinjeni njime - Calliope je gotovo prasnula u smijeh na pomisao da će se njezina majka uda vati u društvu prašine i prastarih prepariranih životinja. I što kažu na to da već sljedeći mjesec posjete Tel Aviv i upoznaju njegovu rodbinu? Trebale biste se odmah doseliti. Više nema potrebe da živite u Nuageu. - nadodao je. Naravno, morat ćemo se baciti u potragu za novim stanom, dovoljno velikim za sve nas! Na trenutak je Calliope čak pokušala zamisliti domu, kako bi prepustiti se posve normalnom i ustaljenom životu i živjeti u obiteljskom gdjebilo bi se osjećala kod kuće, u jedinstvenom i personaliziranom okruženju - a ne u nekom glamuroznom i posve anonimnom hotelu - s polusestrom Livyjom i ne varati više nedužne ljude i onda ih ostavljati, ne prepuštati se više neprestanom vihoru besmislene ekstravagancije. Bilo bi čudno učiniti što je predložio i živjeti s dvoje stranaca. S druge strane, ista ta zamisao uopće joj nije bila mrska. - Ali... Livya me treba. - promrmljao je Nadav naginjući glavu kako bi primio poruku. - Pronaći čuje i dovesti ov amo kako bih i njoj priopćio sretnu vijest. - Poljubio je Elise na usta i nestao u gomili. - Onda, što kažeš? - upitala je njezina majka potiho čim je nestao. - Prsten je mrak! Dobit ćeš bar pola milijuna za njega. Čestitam! - Ne to, što kažeš na plan, na to što je rekao? Calliope je osjetila kako je steže u želudcu. - Kako to misliš? - Pa što kažeš na to da se zadržimo u New Yorku? - Elise se nasmiješila i uhvatila je za ruke.
Calliope nije znala što reći. Spopali su je nervoza i napetost i nije bila u sta nju posložiti misli. - Koliko dugo? - Ostale bismo, dušo. - odgovorila je Elise. - Ali samo ako to želiš. Bez riječi je klonula na Luciteov naslonjač i zagledala se u noć. Bilo je tako mračno. Baklje su treperile na sve silovitijem vjetru, što je značilo da uistinu gore, da u pitanju nisu tek hologrami. Uhvatila ju je bizarna želja da ih dodirne kako bi se uvjerila. - Razmišljala sam o onome što si rekla prošli tjedan, kako želiš da se bar jednom negdje zadržimo. - nastavila je Elise, ali nešto se čudno skrivalo u njezinu glasu. Objema je to bio posve nepoznat teren i Calliope se ukočila. - Bojim se da ti nisam uvijek bila dobra majka niti poželjan uzor. - Rekavši to, pogledala je u svoje ruke i nervozno se poigrala novim zaručničkim prstenom. - U zadnje vr ijeme često razmišljam o našem odlasku iz Londona.
I ja, pomislila je Calliope, ali nije znala kako to priznati. - Tad sam bila uvjerena da ispravno postupam. - nadodala je i zastala. - Bože, što li
sam sve poželjela učiniti toj ženi kad te ošamarila... i nakon višegodišnjeg zlostavljanja koje sam i sama otrpjela. Činilo mi se posve pravednim ukrasti joj nešto i zbrisati! - Sve je u redu, mama. - U bijesnom hučanju vode u kanalu Calliope je prepoznala odjek vlastite zbunjenosti, vlastitih zapjenjenih i usko mešanih misli. Nije ni naslućivala da se njezina majka tako izjeda - da je i sama počela sumnjati u njihov način života, a tako se dugo činilo da blaženo u njemu uživa. Elise je uzdahnula. - Ne, nije. Ja sam ta koja te odvukla u ove vode bez ikakva konkretna plana. I dok sam ja dobila priliku proživjeti svoje normalne tinejdžerske godine, školu, prijatelje, veze, ti...
Knjige.club
193
Dolly&Laura
- I ja sam to proživjela. - odvratila je Calliope, ali Elise je na to samo odmahnula rukom. - Ne znam kako je vrijeme tako brzo proletjelo. Gledam te i čini mi se kao da smo još jučer pobjegle iz kuće Houghtonovih, a ne prije sedam godina. Nisam smjela dopustiti da se to toliko otegne. - Podigla je glavu i Calliope je ugledala suze u njezinim očima. Oduzela sam ti mogućnost da živiš vlastiti život, pravi život, što uopće nije bilo pošteno. Što će, pobogu, biti s tobom kad se sve ovo privede kraju? U daljini se začulo kliktanje, a golema torta dolebdjela je iz kuhinje na blistavom crnom pladnju. U glazuru su ubacili probavljive i mikroskopski sitne LED čipove kako bi izgledalo da cijela gori poput baklje.
Calliope joj nije odgovorila. Nije imala običaj planirati tako daleku budućnost, najvjerojatnije iz straha. - Razmišljala sam, - nastavila je Elise sabravši se - možda bismo ovu prijevaru mogle malo razvući, možda bi mogla biti najdulja dosad. Mogli bismo te upisati u neku školu kako bi maturirala u New Yorku. Naravno, ako ti se ne svidi ovdje, uvijek možemo dići sidro i zbrisati prvim vlakom. Ali mogli bismo prvo New Yorku dati šansu. - Nasmiješila se. - Možda nas i tu čeka neka luda pustolovina! - Bila bi voljna to učiniti? - Calliope je silno čeznula za tim, ali je ujedno znala što to
znači: ćebio se dobar, njezinazapravo majka morati koliko da god ne voli.odreći svoje neovisnosti i živjeti s muškarcem kojeg, - Sve bih učinila za tebe. - odvratila je Elise kao da time odgovara i na svako drugo moguće pitanje. - Nadam se da si svjesna toga. - Vidite koga sam pronašao! - Nadav se vratio na terasu dovodeći za sobom Livyju. Calliope joj je odmah prišla kako bi je zagrlila. - Prekrasno izgledaš. - sladunjavo je dobacila pokušavajući uspostaviti prisnosti. I doista je bilo tako; zahvaljujući šminci, Livyjino blijedo i neugledno lice napokon je bilo privlačno, a haljina od cloquea sa širokom suknjom napokon je njezinu mršavu tijelu dala nepostojeće obline. - Hvala. - Livya je uštogljeno odvratila i odmah se izvukla iz zagrljaja ne uzvraćajući kompliment. - Neka je sa srećom našoj obitelji! uskliknuo zamahnuvši rashlađenom bocom šampanjca kao kakvim oružjem- iNadav izvadioje čep, a prasak je nadglasao žamor i privukao nekoliko pogleda. Ali Calliope se nije obazrela.
Zamijetila je da Livya nije popila gotovo ni gutljaj. Odložila je čašu napućivši usnice. Očito joj se nije sviđao rasplet događaja. Ah, što sad, čovjek ne može svakog pridobiti na svoju stranu, zaključila je Calliope sa žaljenjem. Napokon je gotovo s prijevarama! Više nikad neće morati varati i lagati niti će ikad opet morati iznevjeriti nečije povjerenje; neće morati preuzimati tuđi identitet, nositi dizajnerske haljine i iznova započinjati cijeli taj začarani krug. Cijeli svijet najednom se činio nekako veseliji i vedriji, ispunjen beskrajnim mogućnostima. Ostat će živjeti u New Yorku - i pritom biti što jest, a ne neki lik koji je n jezina majka izmislila za sporednu ulogu u najnovijoj prijevari. Moći će pohađati školu, imati prijatelje i zapravo postati netko!
Silno se veselila što će sad moći vidjeti kakva je zapravo Calliope Brown kao Njujorčanka!
Knjige.club
194
Dolly&Laura
- Dušo, - dobacila je njezina majka potiho i pogledavši u stranu kad im je Nadav predao čaše sa šampanjcem - jesu li to nove naušnice? Gotovo pa izgledaju kao prave! Calliope se morala svojski potruditi da ne prasne u smijeh. Ali zato se nasmiješila. Naravno da nisu prave! Prekrasne su, zar ne?
Elisein novi novcati dijamant zabljesnuo je na mjesečini kad je svoju čašu prinijela njezinoj. - Neka nam je i ovaj put sa srećom! - Neka nam je sa srećom! - odvratila je Calliope i nitko osim njezine majke nije zapazio notu nade i gorljivosti u re čenici koju je već nebrojeno puta izgovorila u životu.
Knjige.club
195
Dolly&Laura
RYLIN
S ruba plesnog podija Rylin je mogla u potpunosti uživati u zrcalnom efektu tornjeva. Tri kamena mosta prekrivena fenjerima nadvijala su se nad kanalom, a na svakome je bilo toliko ljudi da ih se jedva moglo prijeći. Iznad njih mostovi od eterija zatreperili bi i pojavili se popraćeni eksplozijom svjetla i onda za nekoliko sekunda nestali, poput zrakoplova koje su ona i Chrissa znale gledati s povišene postaje jednotračnog vlaka. Gledani odozdo, zrakoplovi su se doimali poput munja i nestajali s vidika gotovo čim bi ih ugledale.
Cijeli je dan bio popraćen iznenađenjima. Prvo je sinoć nazvala Ledu iz “vidikovca” i premda je očekivala da će je ova ignorirati, odmah joj se javila. - Što je? - upitala ju je ne okolišajući, kao da uopće nije čudno što je ona, Rylin Myers, zove u petak navečer. - Želim ići u Dubai. - izjavila je i od tog trenutka sve se zahuktalo. Kupila je novu haljinu, preletjela ocean u Averynu obiteljskom zrakoplovu i završila, e to, na toj famoznoj zabavi.
Corda još nije vidjela, ali večer je tek počela. U prsima je osjećala to ugodno i toplo uzbuđenje još od prošlog tjedna kad joj je rekao da mu je oduvijek bilo stalo do nje. Bila je odlučna pronaći ga - i saznati što je time mislio. Tablet joj je zazujao javljajući da je zaprimila e-mail. Radoznalo je bacila pogled - i ostala bez riječi.
Šalje: Xiayne Radimajdi. Bez predmeta. Rylin, stajalo je u poruci, nedostajala si mi na jučerašnjem predavanju. Upravo me tajnica obavijestila da si se odlučila za Uvod u holografiju. Nadam se da to nije istina, ali ako jest, razumijem što te natjeralo na tu odluku.
Želim ti se ispričati zbog svojeg ponašanja na zabavi i molim te da uvažiš moju ispriku. Apsolutno snosim svu krivnju za sve što se dogodilo, a može se smatrati neprimjerenim. Molim te da ujedno primiš na znanje da sam ti silno zahvalan na pomoći pri snimanju filma.
Nevjerojatno si talentirana, Rylin! Tvoje viđenje svijeta istinski je dar i strahovito mi je žao što sam te izgubio kao učenicu. Ako promijeniš mišljenje, bila bi mi čast opet te vidjeti na nastavi!
Veselim se što tu pratiti tvoju karijeru u holog rafiji. Xiayne
Nije mogla doći k sebi od šoka. Trebat će joj vremena da razmisli, da se emocionalno posloži i donese odluku. Ali već se bolje osjećala pročitavši mail. Naslonila se na kovani metalni stol obojen u crno-bijeli obrazac šahovske ploče. Možda će se naposljetku i vratiti. Tko zna. - Evo je! - Leda joj je prišla pridržavajući donji dio raskošne bijele haljine kako bi se mogla lakše kretati. Osmijeh joj je najednom preobrazio lice: oštre su se linije smekšale, a živost njezinih očiju još više došla do izražaja. Uopće nije izgledala poput one bijesne i drogirane cure koja joj je prijetila na krovu one noći. Sad je djelovala... sretno. Knjige.club
196
Dolly&Laura
- Hej! Zaustavila se uz ogradu i bacila pogled u smjeru kojim je gledala, prema treperavim skupinama uzvanika, osvijetljenim iskrama koje su frcale iz vatrenih fontana. Pravi pravcati zbor pjevao je na jednoj terasi, a glasovi pjevača lebdjeli su u noć poput isprepletenih vrpci. - Onda, - dobacila je za nekoliko sekunda - kako ti se sviđa tvoja prva glamurozna zabava? - Nije mi prva. - Rylin je zakolutala očima s nevjericom. - Nikad ne bih rekla. - odgovorila je Leda. - Doputovala si u Dubai s drugog kraja svijeta i sad si tu sama i ni s kim ne razgovaraš? Hajde, mnogi među prisutnima pohađaju
istu školu i sigurno si već u stanju bar neke pozdraviti! Rylin se zarumenjela. Znala je da ima pravo. - Samo zato što pohađamo istu školu ne znači da mi se sviđaju. - pobunila se. - Ne vidim u čemu je problem. Valjda možeš razgovarati s nekim bez obzira na to sviđa li ti se ili ne. Sam Bog zna da mene ne možeš vidjeti nacrtanu, a, eto, ipak razgovaraš sa mnom! I tad je Rylin shvatila da je zapravo više ne mrzi. - Ne razumijem te. - potiho je odvratila. - Prije nekoliko mjeseci prijetila si da ćeš me uništiti, a neki dan si mi pomogla da se prebacim na Uvod u holografiju i onda me još dovela na zabavu. Što se promijenilo u međuvremenu? - Ja sam se promijenila. - Leda je teško uzdahnula, ali nije odmaknula pogled. - I samo da se zna, i ti si se promijenila! Nisi ona cura na kojoj sam se iživjela na ručku prvog dana. - Iako je nova pjesma odjeknula preko zvučnika, Rylin je čula sve što je rekla. - Imaš pravo. - Lice joj se polako razvuklo u osmijeh. - Sad sam toliko očvrsnula da me više ne možeš motati oko prsta! - Oduvijek si bila čvrsta. - nadovezala se Leda nekako je čudno pogledavši. - Ali sad si ujedno pametnija i pronicljivija i, ako mene pitaš, više nisi toliko uvredljiva. Usto, nadodala je s osmijehom - ne trebam te više motati oko prsta. U zadnje vrijeme sam pronašla nove žrtve! Rylin nije znala je li ozbiljna ili se šali. Tko zna, možda je tu bilo i jednog i drugog.
Uto se, posve neplanirano, sjetila jednog dana u sobi za montažu kad joj je Xiayne rekao da se holografija svodi na perspektivu. Da svatko na svoj način doživljava svijet. Znala je da je mnogima učinila nažao - i da su i oni njoj učinili nažao: i Hiral i Leda i Xiayne i, ponajprije, Cord. Ali možda je to trebala sagledati iz drukčijeg kuta. - O, dragi Bože! Ovo je zabava, a ti izgledaš kao da pokušavaš riješiti misterije svemira. - Leda je posegnula za pićem i tutnula joj ga u ruke. - Opusti se i pokušaj se
nasmiješiti, može? Rylin je popila gutljaj iz čaše od mutna bijela stakla. Bilo je gorka okusa i prežestoko. - Ne mogu ovo piti na prazan želudac. - pobunila se. - Znam, i ja umirem od gladi. Jesi li vidjela da imaju okruglice od rižota? Izgledaju bajno! - Smjesta ju je uhvatila pod ruku i odvukla prema jednom od švedskih stolova. Rylin je na trenutak oklijevala - i dalje je željela pronaći Corda - ali onda se sjetila da će
zabava potrajati još satima i da je gladna i bilo je stvarno odlično više ne mrziti Ledu! Kako je svijet ponekad čudan: tko bi rekao da će se Rylin Myers i Leda Cole udružiti u potrazi za rižotom sklopivši bizarnu vrstu primirja pod tihim i blistavim nebom? Knjige.club
197
Dolly&Laura
CALLIOPE
Calliope je stajala nadomak aranžmana cvijeća za detekciju raspoloženja, koje je blistalo nježnim zlaćanim sjajem odražavajući njezinu sreću. Njihov sustav detekcije emocija bio je poprilično površan - temeljio se na radu srca i tjelesnoj temperaturi i, navodno, feromonima - ali je zaključila da je ovaj put očitanje bilo uspješno.
Povukla se na bočnu terasu kako bi došla k sebi. Odlučila je tamo pričekati Atlasa. Naravno, upravo u tom trenutku načula je korake iza sebe i s osmijehom se okrenula. Ali pred sobom je ugledala samo njegovu sestru. Avery je djelovala pomahnitalo poput kakve poludivlje zvijeri. Nosila je blistavu
bijelu haljinu s gotovo neprimjetnim dekolteom, ukrašenim s nekoliko slojeva čipke i sitnih bisera. Donji dio haljine završavao je iznad koljena, ali je bio nepravilnog ruba, kao da ga je netko odrezao. Plava kosa izvukla joj se iz ukosnica i padala na lice poput
zapetljana oblačića. - Tražila sam te - dobacila je nekako zlosretno. - Hej, Avery... - Calliope je radoznalo podigla obrvu ne mogavši se suzdržati. - Je li to
vjenčanica? - Bila je dok je nisam odrezala i pretvorila u koktel-haljinu.
Pa, ako ništa, barem je znala privući pozornost! - Trebala si me? - Iz vrlo jednostavnog razloga. Želim da se pokupiš iz New Yorka. - Izgovorila je to polako i naglašavajući svaku riječ kao da Calliope mora shvatiti važnost i najmanjeg sloga. - Molim? - Međutim, spopao ju je mučan predosjećaj da sve zna.
Avery je prijeteći iskoračila. - Znam za tebe i tvoju mamu! Sad ćete se obje lijepo pokupiti iz New Yorka, a ti se više nikad nećeš obratiti Atlasu jer si se ionako cijelo vrijeme poigravala njime samo radi novca! Bio ti je samo igračka. Calliope je osjetila kako je prolaze trnci. Trnci straha. Polako je udahnula. - Nije baš tako, znaš... - Što si točno isplanirala za večeras? Namjeravala si pobjeći s maminim naušnicama? Čuvši za što je optužuje, Calliope je osjetila krivnju. Ali doista jest razmišljala o tome, nije li? I ne tako davno bila bi to i učinila; no večeras ju je nešto spriječilo u tome. Nije se htjela tako ponijeti prema Fullerima. Nije se više htjela tako ponijeti prema ikome. Možda se napokon i kod nje budila ta savjest kojim su se drugi toliko dičili. Otvorila je usta i zanijemjela, a Avery na to samo odmahnula glavom; njezino inače savršeno lice izobličilo se gledajući je s gađenjem. Bez riječi skupivši ostatke svojeg dostojanstva, Calliope je skinula veličanstvene ružičaste dijamante i vratila ih, na što ih je Avery odmah zgrabila. - Nisi svjesna što govoriš. - rekla joj je gledajući kako njima zamjenjuje svoje. - I ne poznaješ me. Avery je podigla glavu i o šinula je svojim plavim očima. - Već te poznajem bolje nego što sam te ikad željela upoznati. - Kako si saznala? Preko Bricea? - Najviše ju je rastužila činjenica da će morati ponovo otputovati. Nakon što se njezina majka tako silno namučila - nakon što se pristala udati za Nadava, nakon što su odlučile ostati - morat će podviti rep i opet Knjige.club
198
Dolly&Laura
zbrisati. Pronaći nove očne jabučice i nove identitete i početi varati nekog novog jadnika kako bi iz njega iskamčile neku novu dragocjenost. Calliope Brown više neće pos tojati, u to je bila itekako sigurna. I na tu pomisao ispunila ju je užasna praznina. Avery je zaprepašteno podigla glavu. - Kakve veze Brice ima s tim? Je li i on upetljan? - Zaboravi. - Deset, devet, osam... - Svi su stali odbrojavati do ponoći. Prva runda vatrometa samo što nije počela - nastavit će cijelu noć, na svaki puni sat, sve do jutra. Calliope nije mogla povjerovati da večer tek što je počela, a cijeli njezin svijet već se okrenuo naglavačke. Dvaput. Nastavila je promatrati Avery pokušavajući protumačiti emocije koje su joj se ukazivale na licu. Toliko je tuđih poteza predvidjela u životu i ovo je bilo prvi put da ju je instinkt iznevjerio.
Potom se sjetila nečega što je njezina majka jednom rekla: ako ikad završi u gabuli ako njezine laži ne padnu na plodno tlo, ako sva druga rješenja podbace - najbolje je priznati istinu. Nikad naglas nije izgovorila svoje pravo ime. Nemoj ga nikome reći, tupila joj je otkako su napustile London. Preopasno je, tako te ljudi imati moć nad tobom. Daj im neko
drugo ime, nešto zabavno, što god ti se svidi. I tu je igru igrala - poprilično vješto godinama. Već je imala toliko imena, već je izvela toliko prijevara. Sa svakom laži prodavala je djelić sebe i sad više nije znala što joj je preostalo. - Ne zovem se Calliope. - potiho je dobacila, toliko tiho da se Avery morala nagnuti kako bi je čula od opijena žamora uzvanika. - Zovem se Beth.
Averyn bijes kao da je posustao čuvši to, kao da ga je taj djelić istine na tren utak primirio. - Nikad to ne bih rekla. - neočekivano je prokomentirala. Potom je vatromet zabljesnuo iznad njih razbijajući čini, - Svejedno mi je kako se zoveš. Želim da nestaneš prije nego što se vratimo u New York i ako te ikad opet vidim u Tornju, krvavo ćeš platiti. Jasno?
Calliope je stisnula zube i zagledala se u nju i ne trepnuvši. Dobro poznat prkos izbio je na površinu. - Savršeno jasno, vjeruj mi, - odbrusila je, na što se Avery pokupila. I tako se opet sve privodilo kraju. Dopustila si je nekoliko minuta melankolije -
gledanja u vodu, kajanja što situacija nije drukčija, što nije odigrala bolju kartu, a onda se, poraženo uzdahnuvši, okrenula i vratila u mnoštvo. Odlučila je zabavljati se ostatak noći. Ne s Atlasom znajući da će Avery budno paziti na njega, već s bilo kim ili čak i sama; više uopće nije bilo važno. Više ništa nije bilo važno. Sutra ujutro reći će mami istinu i onda će njih dvije što brže i neprimjetnije pobjeći iz grada. Pojedinosti je nisu posebice mučile. Već su bježale sa svakojakih lokacija i u još gorim okolnostima; znala je da će se izvući. Ali kako je nakon majčine objave odlučila povjerovati da bi ovaj put sve moglo biti drukčije, sad joj se činilo da nije ni na čemu; kao da joj je netko darovao nešto blistavo i prekrasno, a onda joj to naglo oduzeo. - i onda
Osjećala bol u cijelom tijeluzatim od pomisli će morati otići ui neki drugi grad se tamo prvojebaciti u izviđanje, izvestidanovu prijevaru naposljetku okrasti još jednu bespomoćnu i naivnu osobu. Osjećala je umor, tugu i samoću.
Knjige.club
199
Dolly&Laura
Na trenutak joj se učinilo da je načula zvuk u daljini, učinilo joj se da je netko uskliknuo i taj usklik bio je odraz tugaljiva naricanja njezina vlastita srca. Ali kad je iznova osluhnula, više ga nije bilo. Polako se okrenula i elegantna haljina zašuškala je za njom. Bit će to posljednja noć za Calliope Brown, kakve god bile proklete posljedice!
Knjige.club
200
Dolly&Laura
WATT
Watt je s leđa zagrlio Ledu. - Gdje si bila? - promrmljao je u njezinu kosu koja je mirisala po prljavo ružičastim ružama. Zadnjih nekoliko tjedana već se naviknuo na taj miris. - Petljala sam se u tuđe poslove. - zločesto je dobacila. - Ma da? - Odmaknuo se i zavrtio je. Bila je ozarena, lice joj je blistalo od sreće, njezino cijelo biće samo što nije odlebdjelo s terase. - Pokušavam spojiti Rylin s Cordom. Ali moglo bi potrajati. Oboje su malo tvrdoglavi. - Prije nekoliko mjeseci si joj prijetila, a sad si odjednom preuzela ulogu Emme Woodhouse? - nasmiješio se. Nagnula je glavu. - Je l’ mi se učinilo ili si ti to upravo aludirao na djelo Jane Austen? Čudima očito nikad kraja! - Hej, nije da ne čitam. - pobunio se iako je, ruku na srce, Nadia snosila zasluge za to. Odlučio je promijeniti temu. - Nego, zašto misliš da je na tebi hoće li Cord i Rylin biti zajedno? - Jer ja znam najbolje. - odvratila je kao da je to samo po sebi očito. - Jer se uživaš poigravati drugima kao da su marionete! - Ma daj, molim te, a ti to kao ne voliš! - Iako bih mogao neprestano špijunirati druge, ne znači da to i radim. Obično na kraju izbrišem sve snimljeno s Nadije. Bila bi iznenađena koliko to zna biti dosadno. - Osim kad mene špijuniraš. - Naravno. - Suzdržao se od osmijeha. Nadia mu je ukazala na lijep vrt na suprotnoj strani terase pa ju je uhvatio za ruku i odveo tamo. Krenuli su puteljkom koji je vodio među stablima i krupnim cvijećem u cvatu.
Spomeni Eris, dobacila je. Sad je pravi trenutak.
Još ne, okej? To ti je prilika, inzistirala je. Zar je se ne želiš riješiti?
Leda je stisnula njegovu ruku. Nije ga ispuštala, a on više nije bio siguran ni u št o. Bacio je pogled prema njoj i njezinu elegantnu profilu zamjećujući kako se impulzivno kreće u toj lelujavoj bijeloj haljini, zamjećujući kako sve na njoj - njezine oči, ruke, usta - djeluju nekako nježnije na prigušenom osvjetljenju. I prisjetio se svih njezinih strana koje je dosad upoznao: njezine nemilosrdne i zastrašujuće odlučnosti, njezinih slabosti, njezinih noćnih mora, njezine zapanjujuće briljantnosti. Bar se nikad nije nećkala! - Stvarno misliš da uvijek sve znaš najbolje. - dobacio je zamišljeno. - Znam da znam. - Pa ako je tako, ako stvarno sve znaš najbolje, što smatrašda bih trebao promijeniti? - lako je to upitao više u šali, shvatio je da ipak želi znati. - Otkud da krenem? Prvo, mogao bi se riješiti te užasne majice koju uvijek nosiš, o ne s natpisom Nerd Nation! - Osvojio sam je na sajmu znanosti. - započeo je, ali ga je odmah nadglasala. Knjige.club
201
Dolly&Laura
- I mogao bi se malo više posvećivati svojima! - Njezino sitno i emocionalno lice najednom se uozbiljilo. - Stvarno im je stalo do tebe, Watte! I za razliku od mojih, nikad ti
neće slagati. Iz nekog razloga to zadnje ga je rastužilo, ali nije stigao zatražiti da mu objasni jer je nastavila. Odlučio je ne inzistirati. - A što se tiče toga što bi sad mogao učiniti... kao prvo, mogao bi me poljubiti! Nije se mogao usprotiviti izravnoj zapovijedi.
Naposljetku su skrenuli i još dublje zašli u vrt gdje je vladala apsolutna tišina. Učinilo mu se da su sami samcati na cijelom svijetu. Očito se prepustivši spokoju, podigla je lice prema nebu i polako udahnula. - Slagala sam. - iznenada je prozborila jedva čujnim glasom. Zbunjeno ju je pogledao. - Nije istina da uvijek znam što je najbolje. Posebice ne za sebe. Pogriješila sam već nebrojeno puta. - Svatko griješi.
Zakoračila je unatrag odmahujući glavom, a on shvatio da više ne uživa u toplini njezine ruke. Ostao je zatečen ugledavši kako joj suze s trepavica klize niz obraze. - Vidio si što sam učinila. Znaš da nitko ne griješi poput mene. Da bar...
Evo sads će, ushićeno dobacilamu Nadia kadćejunakon je privukao zagrljaj. naposljetku Iako je bio nervozan, druge stranejelaknulo je što toliko uvremena progovoriti o toj noći. - Sšš, nema veze. - promrmljao je nježno je milujući po leđima. - Sve će biti u redu. Ne brini se. - Nisam to htjela učiniti, znaš i sam. - odgovorila je toliko tiho da nije bio siguran je li je dobro čuo. Srce mu je zatitralo.
Neka to objasni, inzistirala je Nadia. Nije dovoljno kao dokaz. Neka izgovori cijelu
rečenicu. - Što to nisi htjela učiniti? - Iako se prezirao iz dna duše. izgovorio je te riječi jer mu ih je Nadia tutnula u vidno polje, a bio je isuviše šokiran kako bi sam nešto smislio. Leda je podigla glavu i zagledala se u njega, sva uplakana, nedužnim očima punim povjerenja. - Eris. - rekla je. - Znaš da je nisam htjela gurnuti. Samo sam htjela da me ostavi na miru... pokušavala me zagrliti i nakon svega što mi je priredila... htjela sam da mi se skine. - Toliko je grčevito stiskala njegovu ruku da mu se učinilo da je više i ne osjeća. - Bio je to nesretan slučaj. Nisam htjela da padne. To mi nije bilo ni na kraj pameti. Snimljeno, zaključila je Nadia sa zadovoljstvom. Ali Watt se uhvatio nečega što je rekla. - Nakon svega što ti je priredila? Kako to misliš? - Ne znaš? - Zbunjeno je odmahnuo glavom. - Mislila sam da sve znaš. - Ovaj put u njezinim riječima nije bilo sarkazma. - Nisam se baš pretjerano bavio s Eris. - priznao je, što je bilo točno. Oduvijek se zapravo fokusirao na Avery. Kimnula je kao da joj je to razumljivo. - Prije nego što je poginula, bila je u vezi s mojim tatom. - Molim? - Nadia, kako nanije to promaknulo?
Knjige.club
202
Dolly&Laura
I spopao ga je gadan predosjećaj da se preko glave uvalio u nešto što ga se uopće nije ticalo. Toliko se uvalio da je završio na dnu crna bezdana iz ko jeg se više nije mogao izvući. Još gori od toga bio je prijezir koji je osjećao prema sebi. Na prijevaru ju je dobio da mu se otvori i razotkrije svoj najintimniji i najranjiviji dio sebe - samo kako bi je mogao
uništiti. Posegnula je zaVratimo njegovom rukom teško uzdahnuvši. - Ne znam zašto sam uopće progovorila o tome. se na zabavu. - Oprosti, samo sam.., - Istrgnuo je ruku ne primjećujući njezin zapanjeni pogled. Da nisi ikome poslala tu snimku, Nadia! Da nisi ništa prokleto poduzela bez moje dozvole, jasno? - Watte? Što je? - upitala ga je namrštivši se. Zvučala je zbunjeno, gotovo zabrinuto
za njega. Nije mogao podnijeti što je opet obazriva prema njemu nakon što ju je tako preveslao.
Odmaknuo se prolazeći rukom kroz kosu. Nije bio u stanju razmišljat i u njezinoj prisutnosti, dok ga promatra tim svojim nevinim i ranjivim očima. Bio je smeten i nesiguran. Što mu se dogodilo? Kad je postao jedan od onih koji će poduzeti sve kako bi naveli druge da razotkriju svoje najmračnije tajne? - Ne mogu sada. Moram... Oprosti. - promrmljao je i odjurio ne mogavši se nositi s boli na njezinu licu.
Knjige.club
203
Dolly&Laura
LEDA
Leda je šokirano gledala kako njegova silueta nestaje u noći. Što se, dovraga, dogodilo? Upravo mu je otkrila svoje najveće i najstrašnije tajne - na vidjelo iznijela ogavnu stranu svoje obitelji, sebe same - a on se samo okrenuo i zbrisao!
Potonula je na ljuljačku i odgurnuvši se petama, polako zaljuljala. Bila je d aleko od žiže događanja, u botaničkom vrtu na više razina. Iza ugla su dopirali prigušeni glasovi parova koji su prolazili zasjenjenim stazama kradomice razmjenjujući poljupce, a šareni fenjeri veselo su lebdjeli za njima. Toliko drukčiji svijet od njezina. Zar se pokupio zbog toga što je učinila Eris? Ali to i nije bila novost - upravo je zato voljela biti u njegovu društvu, pomislila je, zato što su prihvaćali jedno drugo takvima kakvi su, sa svim tajnama.
No možda on toga nije bio posve svjestan. Možda je tek sad, kad je ogolila svoju dušu pred njim razotkrivajući svu tamu koja se skriva u njoj, shvatio da ne želi biti dio toga. Uhvativši se zubima za usnicu, iznova je prošla njihov razgovor kako bi utvrdila u čemu je pogriješila. Spopala ju je nervoza. Nešto ju je mučilo u vezi s njim, ali što? Je li u pitanju bio neki čudan izraz lica ili možda čudan pogled...? Nije ni trepnuo, sinulo joj je najednom. Promatrao ju je cijelo vrijeme ne trepnuvši ni jedan jedini put. Poput mačke koja strpljivo čeka na miša. Zar je snimao njihov razgovor? panično se zapitala. Naravno da nije, podsjetio ju je razum - bila bi to zamijetila, bila bi načula da kaže “snimaj”; na kraju krajeva, tako i funkcioniraju kontaktne leće. S olakšanjem je zažmirila. Osim što se Nadia nalaz i u njegovu mozgu! Posve je zaboravila na nju prepustivši se uzbuđenju i druženju s njim - a ona je bila neprestano prisutna slušajući i snimajući i prenoseći podatke i čineći bogzna što još. Nije mogla ni naslutiti što je Watt sve u stanju poduzeti oslanjajući se na nju! Toliko je snažno stisnula šaku da su joj se nokti zabili u dlan, ali zahvaljujući bolu, ostala je fokusirana.
Sjetila se kako ju je pažljivo promatrao svaki put kad bi netko spomenuo Eris. I kako je bez imalo pobune pristao biti njezina pratnja za podvodnu zabavu i Silver Cove. Iako
tomu tad ništa nije pripisivala, nije li čudno što joj se uopće nije usprotivio? Je li moguće daju je cijelo vrijeme zapravo vukao za nos - zbližavao se s njom u nadi da će se dogoditi nešto poput ovog, da će se naposljetku napiti i u povjerenju mu sve priznati? Obrisala je suzu. Zašto je uopće iznenađena? Nije očekivala da će je tako zaboljeti spoznaja da je njihovo druženje sve ovo vrijeme bilo čista laž! Kako glupo što je uopće pomislila da bi mu doista mogla biti draga! Čak ga nije ni krivila što je želio osvetu. I ona bi tako postupila na njegovu mjestu. Nije li već nekoliko puta rekla da su njih dvoje isti?
Dobro poznat instinkt samoočuvanja budio se u njoj nagovarajući je da uzvrati istom mjerom - da se posluži svim raspoloživim sredstvima kako bi ga uništila prije negoli on uništi nju - ali shvatila je da to ne želi. Usto, zahvaljujući tom kvantnom računalu, vjerojatno je njezino priznanje već poslao policiji, koja se možda već bacila u lov na nju.
Knjige.club
204
Dolly&Laura
Užasna obamrlost uto se proširila njezinim tijelom i ono je najednom postalo teško poput olova. Možda je u pitanju bila rezignacija. Ili možda očaj. Dosad se još ni s čime nije morala pomiriti, ali dosad je nitko i nije uspio srediti. Nitko osim njega. Dakle, uspjela je pronaći jedinog mladića na svijetu koji joj je ravan i zaljubiti se u njega, a onda, tipično za nju, pretvoriti ga u zakletog neprijatelja.
Ustala je i zaklipsala prema najbližem šanku - stolu postavljenom među stablima limuna uz sam rub vrtne staze,Božjoj toliko providnosti, daleko od zabave je bila zahvalna onomu pobrinuo, a možda i samoj da sedazatekne baš tamo kad tko joj se je bio najpotrebniji. Tko zna, možda će već sutra završiti iza rešetaka. Zašto onda ne bi uživala u nekoliko zadnjih sat i slobode? - Viski sa soda-vodom. - bez razmišljanja je dobacila. - I još jedan kad ga popijem. Sankerica je podigla pogled, a Ledin mozak odmah ju je prepoznao. - Znamo se odnekud? Djevojka je slegnula ramenima. - Radim u Visinskom klubu. Zovem se Mariel. -
Oštrim i uvježbanim pokretima stala je spravljati koktel. - A sad si ovdje? - Leda je zbunjeno upitala. - Fulleri su unajmili određeni broj ljudi iz kluba. Dosta ekstravagantno, zar ne? - Ali... - Iako Leda nije ništa znala o tome, nije ostala iznenađena. - Sama si ovdje? - Predala joj je piće upitno podigavši obrvu. - Trenutačno jesam. - Namrštila se gledajući u čašu koja jebila crna i posve neprozirna. - Stvarno morbidno. - Podsjećala ju je na pehar iz kakvog bi pile izgubljene duše u paklu. Crna poput mojih tajni, pomislila je ispivši gutljaj. Viskije imao neobično oporu notu. - Oprosti. Dali su mi samo crne i bijele. - Pokazala joj je bijelu čašu, na što je odmahnula glavom; nije se isplatilo. - Dakle, Leda, na ovakvoj zabavi čovjek ne bi trebao piti sam. - nadodala je spravljajući i sebi piće.
Zar joj se predstavila? zbunjeno se lecnula. Viskije očito djelovao brže nego što je pretpostavila. Čak je već osjećala laganu mučninu, ali nije znala je li to od pića ili pomisli da će snimka s njezinim priznanjem završiti na svim svjetskim portalima. Na trenutak joj se učinilo da je u Marielinim očima prepoznala žar i odlučnost i to ju je zbunilo. Odložila je napola ispijeno piće i pogledala prema nebu koje je, posuto blistavim zvijezdama kao sitnim p ribadačama, zračilo nečim pozitivnim. Možda nadom. Ali znala je da za nju više nema nade. Zgrabila je crni pehar i pripravila se na još jedan gutljaj oporog viskija želeći njime izbrisati bol koju joj je Watt nanio.
Knjige.club
205
Dolly&Laura
AVERY
Avery je bez daha jurila prema pulsirajućoj zvijezdi u svojem vidnom polju, koja ju je navodila prema Atlasu. Hvala Bogu da nije isključio opciju praćenja lokacije nakon svega što su izrekli jedno drugom! Probila se kroz mnoštvo odje veno u crnobijele kombinacije; jedini tragovi boje bila su njihova našminkana lica, neusklađene mrlje u odnosu na tamnu pozadinu. Progurala se mimo njih prema treperavom svjetlu kao da je njezina osobna Sjevernjača koja je vodi kući.
Kad je naposljetku skrenula iza ugla, odahnula je zatekavši ga pod blistavom žutom zvijezdom na kontaktnim lećama. Lagano se mrštio sudjelujući u ozbiljnom razgovoru s ocem i skupinom investitora. Popravila je kosu, namjestila delikatnu čipku dekoltea i odlučno im prišla. - Atlase, trebam te na trenutak! - Zapazila je kako se njihov otac leca na to, ali bilo joj
je svejedno. Ništa više nije bilo važno osim njih dvoje. Atlas je pogledao prema njoj i okrenuo glavu. - Ne mogu sad.
Iako ju je povrijedilo što ju je tako otpilio, odlučila je prijeći preko toga. - Molim te. Zastao je na trenutak, a onda se ispričao i krenuo za njom. - Što se događa? procijedio je kroza zube, ali nije mu odmah odgovorila; odlučnim korakom povela ga je prema dolje spuštajući se sjedne na drugu terasu, sve do vrata na kojima je pisalo ZABRANJEN ULAZ. Otvor ila ih je i izašla na prljav i neuredan balkončić koji je izbijao iznad kanala i bio krcat mašinerijom. Hučanje vode tu je bilo zaglušujuće. - Jesmo li dovoljno daleko? - sarkastično je dobacio. Nije joj se svidio njegov animozitet - tako netipičan za njega; kao da se stranac uselio u njegovo tijelo. Oglušivši se o pitanje, zgrabila ga je za ovratnik i grubo povukla k sebi kako bi ga poljubila.
I laknulo joj je kad je shvatila da je još isti: ista usta, iste ruke, ista ramena. Prešla je rukama preko njih i uvukla ih u kosu na njegovu zatiljku, gdje se lagano kovrčala. Tako te silno volim i tako mi je žao.
Odmaknuo se odmahujući glavom. - Nisi poštena. - odvratio je lagano drhtavim glasom. - Ne možeš tjednima bjesniti na mene i onda me samo tako poljubiti na najvećoj i najvažnijoj zabavi u našem životu! - Oprosti. - prošaptala je. - Što se dogodilo, Avery? Što te nagnalo... na sve ovo? - Nervozno je zamahnuo rukom misleći na izrezanu haljinu, raskuštranu kosu, poljubac. Upozorila se da ne paničari što joj je rekao “Avery”, a ne “Aves”. - Moram ti nešto reći za Calliope. Nije takva kakvom se čini! - Zazvučalo je to malo isuviše teatralno pa se odlučila ispraviti. - Žena je prevarantica - cijelo nam je vrijeme lagala, a tebe je vukla za nos! Čak joj se i ne sviđaš! - Ma o čemu ti to? - Ona i zazvučat njezina mama su... lika - Pokušala se jeftinog ispravnoholofilma. izraziti. Kaže li da suIskorištavaju najobičnije - Igračice. šarlatanke, će poput iz nekog ljude radi novca i svako malo mijenjaju lokacije i identitete!
Knjige.club
206
Dolly&Laura
I tad mu je polako sve ispričala. Navela je Calliopeine pseudonime, spomenula uhićenja njezine majke, poslala slike svih njihovih identiteta koje je Leda pronašla. Saslušao ju je bez riječi, tu i tamo kimnuvši glavom, ali gotovo i ne trepnuvši. - Sranje. - promrmljao je u bradu kad je naposljetku prestala govoriti. Zatim je s nevjericom odmahnuo glavom, a njegove su se smeđe oči zacaklile. - Znam. Stvarno mi je žao. - Što zapravo uopće nije bila istina. Htjela je da Calliope
nestane iz njihovih života i da joj se on vrati i da sve opet bude kako je nekoć bilo! - Kako si to saznala? Posegnula je za njegovom rukom i ispreplela svoje prste s njegovima. - Nije važno. Ne mogu ti objasniti, ali vjeruj mi ako ti kažem da je istina!
Prigušen usklik dopro je odozgo. Počela je još jedna runda vatrometa, ali ona nije odmaknula pogled od njegova lica. Bio je zamišljen i šutio, got ovo kao da se izgubio u svojem svijetu. - Ne brini se. - potiho je nastavila, malo zabrinuta njegovom šutnjom. - Već sam joj rekla da se gubi! Ako to ne učini, natjerat ćemo je! Nema toga što nas dvoje zajedno ne
možemo učiniti! Naglo je povukao svoju ruku. - Mi nećemo ništa učiniti! Sam ću to riješiti. - Atlase... - Nemoj, molim te! I ovako mi je već dovoljno teško. - Odlučno se zagledao prema vodi, što ju je pogodilo; nije se čak mogao natjerati da je gleda u oči. Izložena prasku velikih crno-bijelih eksplozija na nebu, njihova su lica najednom bila prošarana sablasnim sjenama. - Iskreno, malo sam zatečen. I pizdim. Iako se ništa n ije dogodilo između mene i nje. - odmah je nadodao, na što je njezino srce radosno zatreperilo. - Ali mi je unatoč svemu pun kufer. - s mukom je nastavio. - Moram se maknuti od ovoga. Od svega. - Znam! Zajedno ćemo pobjeći, ti i ja, kako smo i planirali! - uskliknula je. Kako je Leda sad bila na njezinoj strani i voljna joj pomoći, ništa ih više nije moglo razdvojiti. Ali odmahnuo je glavom. - Nismo pogriješili kad smo prekinuli. Pokušali smo biti zajedno, ali koliko god smo se trudili, nismo uspjeli. - Okrenuo je glavu i užasnula se njegova pogleda. - Znaš li kako je tata nazvao hotel u tamnom tornju? - Fanaa. - Osjetila je kako je prolaze trnci. - Što znači uništiti sebe radi voljene osobe. - objasnio je s očajem u glasu. - To smo nas dvoje, Avery. Kako ti nije jasno? Doslovce uništavamo jedno drugo! Naš je odnos previše kompliciran i previše bismo ljudi mogli povrijediti, a posebice sebe! - Znači, više me ne voliš. - Bilo je to jedino smisleno objašnjenje. Kako bi je mogao voljeti, a ne htjeti biti s njom? - Naravno da te volim. - pobunio se. - Uvijek ću te voljeti! Ali ljubav nije dovoljna i na
njoj se ne može izgraditi život. - Naravno da može! - gotovo je histerično uskliknula. - Pokušavam biti realan. - odvratio je staloženim glasom, na što joj je došlo da ga uhvati za ramena i zavrišti. - Što zapravo očekuješ? Da ćemo živjeti na nekom pustom otoku? Posve sami? - Da! Upravo tako!
Knjige.club
207
Dolly&Laura
- I što će se dogoditi kad ti to dojadi - kad prešetavanje po tom otoku i čitanje knjiga i jedenje ribe više ne bude dovoljno? - potiho je upitao. - Imat ću tebe i to će biti dovoljno! - Nisam siguran u to. - Glas mu se slomio, ali se pretvarala da to nije čula. - Istinski se bojim. Bojim se da ću te izgubiti. Ali još se više bojim da ću te prisiliti da kreneš putem koji nije za tebe. - Ne možeš me prisiliti ni na što. - pobunila se, ali uzalud. Nije ju čuo. - Predivna si, Aves. - potiho je nastavio. - Odveć si inteligentna i talentirana, odveć posebna kako bi svoj život provela izolirana od ostatka svijeta. Zaslužuješ živjeti u njemu, zaslužuješ se smijati i putovati i sklapati prijateljstva. Zaslužuješ vidje ti sve što svijet nudi, a ja ti ništa od toga ne mogu pružiti. - Ali nas dvoje možemo imati to sve! Možemo sklapati prijateljstva i putovati. - opet se pobunila, na što je samo odmahnuo glavom. - I svako malo pogledavati preko ramena provjeravajući hoćeli nas netko prepoznati, u neprestanom strahu da će nas uhvatitina djelu? Ne, Vermont mi je pokazao da je to praktički nemoguće. - Briga me za sve to što si naveo. - oglasila se gotovo šaptom. - Odrekla bih se svega toga samo da budem s tobom. Ostala je iznenađena kad ju je uhvatio za ruke, spojio ih i čvrsto obgrlio svojima. Znam da to doista i misliš sada, ali užasavam se trenutka kad se za pet godina budeš okrenula prema meni i požalila što si to odlučila. A tad bi moglo biti prekasno za povratak. Isprekidano je disao. Bio je na rubu suza. Znala je da mu ne smije dopustiti da se slomi pred njom. Zbog njega samog. Odmaknula se, sad i sama na rubu. I pričekala. - Kako ti nije jasno? Od nas nikad neće biti ništa! Samo nas želim poštedjeti neminovne patnje. - naposljetku je zaključio.
I to je to, pomislila je s užasnim predosjećajem. Doista je kraj. Bilo je to nepodnošljivo - bacila mu se u zagrljaj i stala ga ljubiti i ljubiti, i ovaj put i on je ljubio nju, mahnito i strasno, i na to se njezino srce slomilo jer je duboko u sebi znala da je ljubi na rastanku. Grčevito ga se uhvatila priljubivši svoje tijelo o njegovo
kako bi ga zadržala, kako je nikad ne bi ostavio, kao da će ga snagom volje usidriti uza se. Znajući da je sa svakim poljupcem sve bliže zadnjem, žalila je što ih ne može zgrabiti i skriti na neko skrovito mjesto prije nego se rasplinu.
Kad su se naposljetku razdvojili, oboje su ostali bez riječi. Rijeka je hučala pod njima, a zabava odjekivala odozgo kao s nekog drugog svijeta. - Okej. - naposljetku je potiho prozborila jer je jedno od njih ipak nešto moralo reći. - Okej. - ponovio je.
Suze su joj se nakupile u očima, ali nije pokleknula. Mora biti snažna radi njega! Stoga ih je zadržala i, vidno potresena, kimnula glavom iako nije ni nasl ućivao koliko je
to košta, iako se osjećala kao da joj je netko britvicom nanio milijun sitnih posjekotina. Okrenuo se namjeravajući se vratiti, a onda zaustavio kao da je promijenio mišljenje i posljednji je put dodirnuo: zadjenuo joj pramen za uho, pomil ovao prstom čeljust, lagano prešao preko donje usnice. Kao da je slijep i dodirom pokušava provjeriti je li to doista ona. Knjige.club
208
Dolly&Laura
Zažmirila je u želji da upamti njegov dodir, čeznući da zaustavi vrijeme i svijet i zauvijek zadrži taj trenutak jer dok su joj oči zatvorene, može vjerovati da je još tu. Da je još njezin. - Žao mi je, Aves, ali vjeruj mi, bolje je ovako. - rekao je i napokon se pokupio. Ostala je stajati tako još neko vrijeme, čvrsto sklopljenih očiju, posve sama sa svojim tajnama i svojim slomljenim srcem u tami.
Knjige.club
209
Dolly&Laura
CALLIOPE
Calliope se satima zabavljala plešući i smijući se gotovo mahnitim žarom. Pritom je budno pazila da ne naleti na brata i sestru Fuller, iako već neko vrijeme zapravo nije vidjela ni jedno ni drugo. Tu i tamo popila bi gutljaj šampanjca, od kojeg bi joj ostajao samo kiseo okus u ustima.
Još malo i noć će se privesti kraju i tad će majci morati priznati istinu: da je sve
sjebala i da se moraju pokupiti jer ih je Avery Fuller razotkrila. No dotad je namjeravala jedriti zabavom ne dopuštajući da joj išta izbriše osmijeh s jarko crvenih usana!
Iako je znala da ne može izbjeći taj razgovor, bila je odlučna odugovlačiti što je dulje moguće jer kad joj napokon kaže što se zbilo - kad to izgovori naglas - tad će Calliope Brown umrijeti. Ovdje počiva Calliope Brown, opaka ljepotica koju nitko nije istinski poznavao za života, ogorčeno je pomislila. I smišljanje epitafa najednom je izgubilo svu draž. Obilazeći plesni podij u širokom krugu, zapitala se je li se njezina majka možda već pokupila na spavanje kad joj je pozornost privukao jedan par na terasi nekoliko katova niže. Djelovali su poznato iako su bili predaleko kako bi ih mogla dobro vidjeti. Skrivali
su se iza znaka na kojemu je pisalo ZABRANJEN ULAZ očito zaključivši da će tamo biti nasamo - i bili bi da ih nije uočila. Nitko drugi, naime, nije gledao u tom smjeru. U nedostatku drugih okupacija, istegnula je vrat i zumirala ih kontaktnim lećama. I sa zaprepaštenjem shvatila da su to Avery i Atlas Fuller! Ona je gledala u njega uzbuđeno mu govoreći o nečemu. Vjerojatno ga izvještavajući o njoj i majci. S gotovo bolesnom radoznalošću još ih je više zumirala - i učinilo joj se da se nešto neobično događa između njih dvoje. U pitanju su bila njihova lica, a onda i posesivnost s kojom mu je Avery pristupila - i prošli su je trnci. I tad su se najednom njihova tijela spojila, a oni, na njezin šok, poljubili. Isprva je pomislila da je pogriješila, ali što ih je više zumirala, to je bila sigurnija da su to njih dvoje. Zabezeknuto je gledala kako se ljube i ljube, kako se Avery podiže na prste, kako uvlači ruke u njegovu kosu. Zatreptala je kako bi maknula zumiranje i, okrenuvši glavu u stranu, duboko udahnula nekoliko puta pokušavajući primiriti prigušeno tutnjanje izmučenih misli. Koliko god to bilo užasno i izopačeno, sve je napokon bilo savršeno jasno. Sjetila se kako joj je Atlas rekao da je pobjegao u Afriku jer se “uvalio u nešto”. Sjetila se Averyne ogorčenosti i ljutnje onog jutra nakon podvodne zabave kad je shvatila da je prespavala kod njih. Sjetila se čak i kako su govorili jedno o drugom, kako je uvijek izgledalo da imaju radar i znaju što ono drugo radi; pretpostavila je da je u pitanju samo pretjerana bratsko-sestrinska privrženost, ali očito je u pitanju bilo mnogo više. Svi djelići zagonetke naposljetku su sjeli na svoje mjesto razotkrivajući istinu poput krhotina zakrivljena zrcala koje nije u stanju dočarati stvarnost onakvom kakva jest. Osim što je, u ovom slučaju, istina bila iskrivljena. Stajala je neko vrijeme osluškujući zav ijanje vjetra u kutcima tog ekstravagantnog tornja - iako ga se zapravo jedva moglo čuti od glazbe, naklapanja i smijeha. Izgledalo je kao da se ljuti što ga se ignorira. Tako dobro poznat osjećaj.
Knjige.club
210
Dolly&Laura
Nagnula se preko ograde i sjetila Averynih prijetnji. I na smiješila. Nije bilo topline u tom osmijehu; bio je hladan i proračunat, osmijeh pobjednika. Dojadilo joj je da je Fulleri tako motaju oko prsta!
Znači, Avery se voli poigravati? E, pa pokazat će joj onda! Već se poigrala s najvećim facama širom svijeta i neće ni njoj dopustiti da pobijedi, pogotovo jer sad zna nešto o njoj - nešto što je jednako opasno koliko i njezina vlastita tajna. Uvjerivši se na vlastite oči što se zapravo zbiva, znala je kako se tom spoznajom poslužiti u svoju korist. Koliko god se Avery pjenila, više nije namjeravala podići sidro. Štoviše, sad je bila još odlučnija ostati u New Yorku.
Knjige.club
211
Dolly&Laura
LEDA
Sranje, Leda je ošamućeno pomislila. Što se događa? Hodala je u pratnji konobarice iz Visinskog kluba - Miriam... Mariane... ne, Mariel, sjetila se, tako se zove. I ta ju je Mariel jednom rukom pridržavala oko pojasa, drugom za podlakticu ne ispuštajući je iz stiska poput škripca. Ni sama nije znala kako su uspjele toliko odmaknuti glavnom cestom uzvodno od Zrcala i spustiti se do oceana. Zdesna ih je
vrebala tamna pučina Perzijskog zaljeva djelujući hladno i nemilosrdno. Leda se osvrnula, ali nigdje nije bilo nikoga. - Hoću natrag na zabavu. - Pokušala je cimnuti Mariel, ali ova ju je nastavila vući. Zatim je bacila pogled prema stopalima i zamijetila da je bosonoga. - Gdje su mi cipele? - Izule smo ih jer nisi mogla u njima na pijesak. - Mariel je strpljivo objasnila. - Ali ne želim biti na pijesku. Želim natrag na zabavu! - Sjedni na minutu. - predložila joj je tihim i umirujućim glasom. - Ne možeš se vratiti ovako pijana.
Istina. Bila je snena i dezorijentirana, a njezini neuroni reagirali su tek četvrtinom uobičajene sujoj jojkosu se sapletala dok se vukla plažom prema vodi. Iako se oštar vjetarbrzine. obrušioStopala čupajući i raspetljavajući kovrče, gotovo ga nije ni osjećala. Kako se uspjela tako naliti? Zadnje čega se sjećala bilo je kako pije to piće s njom... sigurno je popila više od jednog jer joj inače ne bi bilo tako loše... - Evo... - Mariel ju je pokušala povesti niz strmu padinu do same vode. Leda je odmahnula glavom. Nije htjela biti tako blizu toj neprozirnoj crnoj površini koja je privlačila mjesečinu i svjetlucala tajeći svoju dubinu. - Hajde! - odvratila je Mariel zapovjednim tonom i ne prihvaćajući opiranje, uštipnula je za bok kroz tanku haljinu. - Hej! - pobunila se Leda i odjednom pokliznula poletjevši niz sprud. Dočekala se na bok i pokušala odmah ustati, ali nije imala snage pa je stisnula zube i samo se uspravila u sjedeći položaj. Uto je iz tame izronilo nekolik o zgrada poput kakvih primitivnih čudovišta nakrcanih opasnom mašinerijom i gliserima. I odmah se zaželjela zabave, uzbuđene atmosfere i smijeha. To joj se nimalo nije sviđalo. Što se dogodilo s Wattom? Zna li uopće gdje je ona? - Hajdemo! - dobacila je Mariel pokušavajući je dovući do vode, na što se nervozno
povukla. Ali bila je snažnija i Leda je zacviljela slučajno dotaknuvši val nožnim prstom. Voda je bila ledeno hladna. Nije li to tropski ocean? Ili je toliko pijana da više ništa ne osjeća? - Moramo razgovarati. O Eris. - Mariel se zagledala u nju.
Nešto nikako nije bilo u redu. Iako joj je instinkt govorio da zbriše, da pobjegne glavom bez obzira, nije se bila u stanju pomaknuti; zaglavila je na toj čudnoj lokaciji, a Mariel je čučala uz nju. - Otkud poznaješ Eris? - upitala ju je i Mariel ju je prostrijelila pogledom. - Bila mi je prijateljica. - polako je odgovorila. - I meni. - nadovezala se frfljajući. Jedva je bila u stanju oblikovati riječi.
Knjige.club
212
Dolly&Laura
- Što se dogodilo one noći kad je poginula? - nastavila je Mariel. - Znam da nije pala. Nije čak bila ni pijana. Što tajiš? Leda je najednom briznula u plač - gorki jecaji pretresali su joj tijelo. Bila je zapanjena čistoćom svojih osjećaja. Što joj se događa? Bilo je očito da nije samo pijana; možda je i drogirana, ali onda u pitanju nije ništa od onoga što je već probala jer joj se činilo da se odvojila od tijela i sad lebdi visoko nad njim. Iznenada ju je spopao grozan strah. Wattovo lice izronilo je u njezinoj svijesti sablasno je podsjetivši kako ju je gledao - i ne trepnuvši. Nije se ustručavao da je povrijedi. Uopće mu nije bilo stalo do nje. Kao ni ikome drugom. To je, uostalom, i zaslužila. - U redu je, Leda, tu sam. - Mariel je ponavljala, ali njezine riječi teško su je mogle utješiti. - Slušam te. U redu je. - Hoću mamu. - uhvatila se kako govori. Kako bi joj se bacila u zagrljaj, onako kako je to činila kao malena, i kako bi joj priznala što je učinila. Draga moja Leda, uvijek joj je govorila stavljajući joj kosu za uho, previše si tvrdoglava za svoje dobro. Kako ti nije jasno da neće uvijek biti po tvome? I tad bi je redovito kaznila, ali nikad se nije bunila jer je znala da njezine kazne proizlaze iz ljubavi. - Nisam kriva. - prošaptala je kao da je doista uz nju i kao da je sluša. Zažmirila je. - Kako to misliš? - Svi su bili tamo, i Watt i Avery i Rylin. Znali su da je opasno. Trebali su me odvući s ruba, nisu joj smjeli dopustiti da mi se tako približi. Nisam je htjela gurnuti! - Ti si je gurnula s krova? - Rekla sam ti da je to bio nesretan slučaj. - Leda je promuklo zakričala. Gorjelo joj je u glavi, a plamen lizao unutrašnjost mozga, gdje je Watt skrivao svoje računalo. Zamišljala je kako vatra sve spaljuje ostavljajući za sobom tek pepeo. - Kako si spriječila druge da priznaju policiji da si bila gore? - Mariel se tresla pod naletom gađenja. - Znala sam njihove tajne. Rekla sam im da ne smiju zinuti ili ću obznaniti što kriju. S užasom se čula kako joj sve priznaje. I za Avery i za Atlasa i za Rylin koja je okradala Corda, i najgore od svega, čak joj je odala i Wattovu tajnu: da je u mozak usadio ilegalno
kvantno računalo. Ošamućeni dio njezine svijesti znao je da griješi, ali nije se mogla suzdržati; bilo je to kao da netko drugi izgovara te riječi, kao da one svojevoljno izlaze iz nje. - još ste gori nego što sam mislila. - zaključila je Mariel naposljetku. - Da. - Leda je zastenjala znajući da to zaslužuje i uopće se ne buneći. - Zašto ste Eris uvukli u sve to? Nije pošteno. - Mariel je pobješnjela i Leda je u njezinu glasu prepoznala mržnju. Očito je nije mogla podnijeti. Povrijeđen ponos uto se izborio za pravo glasa. - Možeš misliti. I Eris je jednako kriva, - pobunila se. - Jebala se s mojim tatom. Mariel je zanijemjela.
Leda je opet pokušala ustati, ali tijelo je više uopće nije slušalo i svom se težinom obrušilo, a noge su joj zapele pod njim, savijene pod čudnim kutom. Na obrazuje osjećala gruba zrnca pijeska. Zažmirila je lecnuvši se od boli i suze su joj još više zamutile vid. Molim te, pomozi mi da se vratim. - zastenjala je. I dalje joj nije bilo jasno kako se uspjela tako naliti. - Koliko sam popila? Mariel se nagnula nad nju nemilosrdna i hladna izraza lica, kao isklesana u kamenu. - Samo jedno. Ali sam te drogirala. Knjige.club
213
Dolly&Laura
Molim? Zašto? Poželjela je upitati, ali je odustala zaključivši da je nešto drugo daleko važnije. - Molim te, pomozi mi da se vratim. - Voda je bila tako blizu, a plima rasla dovlačeći se sa svojim ledenim prstima. Doimala se poput opasna mračnog zrcala ispunjenog tajnama. Poput njezina mračna srca. Ne, odmah se ispravila, u mojem srcu više nema tajni! Sve ih je odala! Čak i one koje nisu bile njezine i na koje nije imala pravo! Mariel sena utolicu nasmijala, okrutno i bez iskre veselja, i Ledamisliš se lecnula tog zvuka. Osjetila ga je poput milijun - Leda, zar stvarno šamara. da ćuod ti pomoći da se vratiš kako bi mogla nastaviti sjebavati tuđe živote? Ubila si curu koju sam voljela! - Nisam htjela... - započela je, ali nije bila sigurna je li doista to izgovorila ili je samo umislila. Kapci su joj bili toliko teški da ih više nije mogla rastvoriti. Rukom je već dodirivala vodu, ali ni nju nije mogla pomaknuti. S prigušenom panikom zamislila je
kako voda polako zapljuskuje njezino tijelo zazivajući svojom tamom njezinu. - I još nešto prije nego odem. Eris nije bila u vezi s tvojim tatom. - nastavila je Mariel polako i okrutno naglašavajući svaku riječ. - Istina je da je provodila vrijeme s njim, ali ne iz tog razloga, što samo pokazuje koliko si loša osoba jer misliš samo najgore o ljudima.
Ledi se činilo da njezine riječi dopiru izdaleka i premda se već gubila, uložila je zadnji bi čula što joj govori jer se bojala i jer je znala da se u pozadini njezine mržnjenapor skrivakako neosporiva istina. - Tvoj tata je bio i Erisin tata. Ubila si sestru, Leda. - Mariel je procijedila.
Uz te je riječi Leda utonula u tamu i više nije bilo ničega.
Knjige.club
214
Dolly&Laura
WATT
Watt je već cijelih sat vremena tražio Ledu. Triput je obišao cijelu zabavu nespretno se probijajući kroz mnoštvo na plesnom podiju i prolazeći vrtove uz toranj kako bi provjerio nije li možda tamo. Zatim se popeo u hotelsku sobu, ali je ni tamo nije zatekao. Na rubu očaja, čak se porukom javio Avery kako bi provjerio nije li je ona vidjela, ali nije mu odgovorila.
Inače bi, naravno, zatražio Nadiju da hakira njezine kontaktne leće i tako utvrdi njezinu lokaciju. Međutim, njezine leće nisu reagirale, što je značilo da spava ili da se onesvijestila, gdje god se nalazila. Ili da je mrtva, došapnuo mu je zao glas, o koji se uporno oglušivao. Ima li novosti, Nadia? Ona je pak pregledavala kontaktne leće svih uzvanika u potrazi za bilo kakvom naznakom gdje bi Leda mogla biti.
Bila je to njegova krivnja. Da nije zbrisao ostavivši je na cjedilu nakon što mu se tako otvorila, ovo se ne bi dogodilo. Sigurno se osjećala odbačenom - odlučila mu se povjeriti i onda je doživjela da joj samo tako okrene leđa! - Zapravo možda i ima. - odgovorila je Nadia, a on odmah živnuo. - Iako nisam sigurna da je to ona. - nadodala je ograđujući se. - Ali neka se cura onesvijestila na plaži nekoliko kilometara sjeverno odavde. Netko je upravo podnio anonimnu prijavu
osiguranju navodeći da predstavlja ugrozu. Molim? Tko bi je prijavio? Pojurio je prema sjevernom izlazu. Kad će osiguranje stići tamo?
Još nisu ništa zaprimili. Presrela sam prijavu prije nego što se pojavila na njihovim zaslonima. Želiš li da je izbrišem? Zažmirio je na udar vjetra osjećajući kako ga oblijeva hladan znoj. Imao je gadan predosjećaj da se nešto dogodilo, nešto toliko užasno da Leda ne bi htjela da to osiguranje vidi. Sjetio se njihova posjeta centru za odvikavanje i kako se zapravo dobro oporavljala. Ako se drogirala, a osiguranje je privede, njezini će je vratiti na odvikavanje - i vjerojatno strpati na još mučnije mjesto. Nekamo gdje je neće moći viđati.
A ako je doista učinila nešto zbog čega predstavlja prijetnju, trebat će joj njegova pomoć! Najednom se prekorio zbog sebičnosti. Što ako se doista nalazi u opasnosti, a on svojevoljno riskira njezin život zadržavajući osiguranje? Watte? Do daljnjega blokiraj prijavu, naložio joj je nadajući se da neće požaliti tu odluku.
Kako mogu najbrže stići na njezinu lokaciju? Usmjerila je njegov pogled prema letećem skejtbordu naslonjenom sa strane. Još nije imao priliku voziti se njime - bila je to skupocjena igračka visokotoranjaca, ali koliko bi zahtjevno moglo biti? Zgrabio ga je, na što se skejtbord odmah pobunio oglasivši se kratkim zvukom jer je bio registriran na tuđi otisak palca i glasovni ID; Nadia je uskočila hakiravši sustav zaštite, u što su mikromotori zazujali, a sablasne zvjezdice prekrile Wattovo vidno polje kao u videoigricama sa simulacijom potrage u stvarnosti.
Prebacio je težinu na nožne prste i skejtbord je poletio reagirajući na zadanu komandu. Zatim ga je pokušao natjerati da ubrza, na što se samo propeo. Opsova o je u bradu. Knjige.club
215
Dolly&Laura
Možeš li ti upravljati njime? Odmah je preuzela komandni sustav i dok je jurio svega nekoliko centimetara iznad neravna tla, nagazila ga do maksimuma. Vjetar mu je čupao kosu, trgao sako i nemilice ga grizao za oči pa je naposljetku zažmirio i u potpunosti joj se prepustio. Uostalom, nije to bilo prvi put. Zadržao je dah i još dublje čučnuo naslijepo prelazeći prstima preko aerodinamične površine. Kad se skejtbord napokon zaustavio, umalo je pao s njega. I tad ju je ugledao odnosno, njezinu kakokrila, se neprirodno sklupčalas na pijesku. Bijela haljina širila se okoneobičnu nje poputverziju anđeoskih u oštrom kontrastu njezinom glatkom i tamnom puti. Noge su joj bile već djelomično uronjene u vodu kako je plima sve više nadirala. O Bože, o Bože, pomislio je silazeći k njoj i privlačeći je u zagrljaj. Srce mu je zatitralo kad je osjetio da drhti. Bar je još bila živa! - Zašto se tako trese? - upitao je naglas trljajući joj gola ramena kako bi je zagrijao kad joj je glava zastrašujuće klonula unatrag pa ju je morao podići rukom. - Je li zbog oceana? - Prošao je rukom kroz vodu, ali bila je ugodna i tropski mlačna, upravo kako je očekivao.
Mislim da je konzumirala neku drogu, odvratila je Nadia. Trebao bi mi medibot kako bih je u potpunosti pregledala, ali što god je u pitanju, očito je opasno suzilo njezine arterije. Udovi joj nisu dovoljno prokrvl jeni.
Skinuo je sako i začahurio je u njemu. Zatim ju je podigao u naručje i ponio do skejtborda jednom rukom je pažljivo držećiispod zatiljka, drugom ispod koljena. Nezgrapno ju je spustio na skejtbord i okrenuo na bok, a onda za svaki slučaj još zavezao sigurnosnim konopom. - Nadia, - dobacio je promuklim glasom - kako ćemo je vratiti?
Kradomice ćemo je uvesti u hotel na skejtbordu. Prepusti to men i. Tek u tom trenutku shvatio je da su njih dvoje sve krivo pokopčali. Iako je isprva namjeravao promijeniti njezino mišljenje o sebi, naposljetku se ispostavilo da je on promijenio mišljenje o njoj. Što je ono rekla prije nekoliko tjedana? “Nas dvoje smo isti, Watte.” I imala je pravo. Poznavao ju je ne samo u tjelesnom mentalnom i emocionalnom dovraga, možda ju je poznavao bolje odnego ikogai udrugog u životu! Izluđivala ga je,smislu bila jetvrdoglava i prolazila agoniju i imala je brojne mane, ali i on je bio takav; možda, dakle,
uopće nije bilo važno pronaći nekoga bez mana, već pronaći nekoga sa sličnim manama. Skejtbord je krenuo prema hotelu krećući se polako kako ne bi pala. Watt je trčao za njim.
Stvarno ti je stalo do nje? upitala ga je Nadia nekako blagim tonom. Da. Nije mogao povjerovati da se morao zateći u situaciji koja je bila pitanje života i smrti da bi to shvatio, ali uistinu mu je bilo stalo do nje.
Knjige.club
216
Dolly&Laura
AVERY
Avery se pokupila sa zabave. Vratila se u hotel, ali čim je prošla golem nadsvođen ulaz u cijelosti izveden od glatka i isklesana kamena i blistavih pločica, shvatila je da nije spremna popeti se na kat. Nije bila u stanju suočiti se s praznim krevetom u kojemu Atlas nikad više neće spavati. Čekala ju je budućnost bez njega, prazna, sumorna
i nezamislivo mučna i duga. Došetala se do impresivnih prozora predvorja i neko vrijeme zadržala promatrajući beskrajnu nebesku tamu. Svjetlost zvijezda tu je bila tako jarka. Zapitala se kad će započeti nova runda vatrometa. Aranžman cvijeća za detekciju raspoloženja na obližnjem stolu najednom je zablistao; ta idiotarija nikad ne radi kako treba, pomislila je gledajući kako se bijesno rumeni, iako je ona bila potpuno prazna iznutra. Nastavila je pijuckati svoje piće i ne znajući što zapravo pije. Tu i tamo iza njezinih leđa doprli bi glasovi i klepet štikli na ulaštenom podu kako su gosti prolazili predvorjem na putu prema sobama. Sve što se dogodilo te večeri - saznavanje istine o Calliope, obračun s njom i najgore od svega, način na koji se Atlas oprostio s njom, s tom bolnom fatalnošću u glasu - sve to u njoj je izazvalo tu neku čudesnu prazninu. Misli su joj se zapjenjeno vrtjele poput vira bez dna. Popila je još jedan gutljaj pića nadajući se da će popuniti to ništavilo koje samo što se nije rasprsnulo. - Avery? - Hej. - Nije se čak trebala ni okrenuti. Prepoznala je Cordov glas i nastavila zuriti u tamnu rijeku u podnožju i mostove posute svjetlima koji su se izvijali nad njom. Uzvanici su se kretali amo-tamo plešući poput razasutih sjena . Zapitala se koliko ih je te večeri bilo u društvu voljene osobe - a koliko ih je bilo samo poput nje. - Što radiš ovdje? - Znala je što je zapravo pita. Zašto stoji posve sama pod prigušenim svjetlom prozora? - Gdje si se smucao cijelu večer? - odvratila je sjetivši se da ga zapravo uopće nije vidjela. Slegnuo je ramenima. - Upravo sam stigao. Izgleda da malo kasnim. Duga priča. nadodao je kad ga je upitno pogledala. - Bio sam s Briceom.
Kimnula je. Oboje su šutjeli neko vrijeme, a jedini zvuk bio je tek povremeni žamor hotelskih gostiju i glazba u daljini. Nije mogla izbiti Atlasa iz glave ni njegov izraz lica kad joj je rekao da je gotovo.
Najradije bi izbrisala to sjećanje, otjerala ga u zaborav kako bi jednom zauvijek nestalo. Nadala se da će joj alkohol pomoći u tome, ali samo je izoštrio njezinu melankoliju. Hoće li ikad uspjeti zaboraviti? - Avery, jesi li dobro? - Prenula se i okrenula - i pogledala ga u oči.
I vođena neobjašnjivim porivom, podigla se na prste kako bi ga poljubila. Na trenutak se ukočio ostavši zatečen i nije joj odvratio poljubac. Zatim ju je jednom rukom pomilovao po kosi, a drugom je uhvatio oko pojasa i bilo je prokleto ugodno osjetiti njegov dodir na obamrloj hladnoj koži. Poljubac je bio grub i nasrtljiv, gotovo mahnit. - Čemu to? - naposljetku je upitao odmičući se.
Knjige.club
217
Dolly&Laura
- Oprosti... - Pokušala je obuzdati paniku, ali čim su se njegove usnice povukle, tama se vratila, gora nego ranije - neumoljivo kopajući po kutcima njezina uma, odvlačeći je u svoje beskrajne i zastrašujuće dubine.
Nije znala zašto ga je poljubila. Razumni dio nje mogao je navesti mnoštvo razloga zašto ga se trebala kloniti. Bio joj je prijatelj i time je ugrožavala njihovo prijateljstvo. I, naravno, najvažniji od svih: voljela je Atlasa. Ali on je više nij e htio i to je bio jedini razlog zašto se sad prepustila Cordovu zagrljaju. Što god poduzela, Atlas joj se više neće vratiti. Opet se nagnula prema njemu znajući da će to možda požaliti, znajući da se poigrava vatrom kad joj je iznenada Ledina poruka izronila pred sklopljenim kapcima.
Gdje si?
Zastala je. Nije znala zašto, ali to je bilo dovoljno da se odmakne - poput kozmičkog prsta sudbine, ta ju je poruka spriječila da se upusti u nešto što više neće moći opozvati. On je pak ostao zatečen. Izvrsno ju je poznavao, stoga se zapitala može li pročitati što joj se mota glavom, vidi li koliko pati, koliko je nadomak toga da ga opet poljubi. - Oprosti, ali moram poći. - prošaptala je i pojurila prema dizalima ne osvrćući se.
Knjige.club
218
Dolly&Laura
RYLIN
Kakva sjajna noć, zaključila je Rylin prolazeći kroz golem nadsvođen ulaz i ulazeći u predvorje hotela. Teško je bilo odlučiti što joj se najviše svidjelo. Neko je vrijeme slušala glazbu i šetala se prekrasnim mostovima, a zatim su ona i Leda sjele za stol i potamanile tri martini-čaše rižota sa slaninom. Čak je izašla i na plesni podij pridruživši se curama s engleskog, s kojima je znala ručati. Sve u svemu, savršeno se provela izuzme li se činjenica da nije uspjela pronaći Corda. Nije li možda bio spriječen pa se nije ni pojavio? Ali nije bila pretjerano razočarana. Ionako će se ubrzo sresti, čim se vrate u Toranj.
Uputila se prema privatnom dizalu kad je krajičkom oka zapazila sjenu i, ne znajući zašto, zastala. Bio je to on. Stajao je kod prozora s Avery; bili su sami u slabo osvijetljenom i praznom predvorju. Zašto nije pretpostavila da će naletjeti na njega kad to najmanje očekuje? Zaljuljala se dvojeći treba li prići i javiti se... I zatim se ukočila ugledavši kako se Avery podiže na prste i kako ga ljubi. Ostali su tako, priljubljenih lica, i stišćući se jedno uz drugo. Koliko god očajnički željela okrenuti glavu, nije bila u stanju; neki okrutni i mazohistički poriv silio ju je da ih gleda. Osjećala je kako joj krv kipti kolajući njezinim tijelom poput lave. Poput užarene boli. I tad je shvatila kako se doima stojeći tako na mjestu i promatrajući ih kao kakva budala; što ako podignu glavu pa je zapaze? Sabravši se, pojurila je prema dizalu i mahnito stala pritiskati dugme trepćući kako bi zaustavila suze. Srcu je nemoguće vjerovati, pomislila je - iako više nije bila u vezi s njim - iako više nije polagala prava na njega - ta ju je scena užasno pogodila. Još više zato što je poznavala djevojku koju je odabrao umjesto nje.
Kako je bila glupa pomislivši da bi mogla postati dio tog svijeta. Ali, dopustili su joj da pohađa njihovu školu i da se pojavljuje na njihovim zabavama, ali i nadalje nije bila njihova. I sad joj je bilo kristalno jasno da to nikad ni neće postati. Koliko god se silno trudila.
Zašto bi mladić poput Corda ikad odabrao neku poput nje kad se može domoći Avery Fuller?
Knjige.club
219
Dolly&Laura
LEDA
Leda je zavrištala i nastavila trčati beskonačnim hodnikom. Nigdje nije bilo vrata niti se hodniku nazirao kraj, svugdje samo to neravno tlo pod nogama i sjene koje su je proganjale mlatarajući svojim velikim prašnjavim krilima iznad njezina lica. Poput
harpija, greble su je svojim kandžama i zlokobno gakale. Znala je što su. Sve njezine tajne!
Njezina okrutnost prema Avery, njezina ogorčenost prema ocu, sve što je učinila Wattu... svako njezino nedjelo, godine i godine petljanja, špijuniranja i spletkarenja naposljetku su joj se obile o glavu... i najgore od svega bilo je to što je učinila Eris.
Harpije su je dostigle i zagreble po licu. Krvareći, pala je na koljena i uz jecaje podigla ruke u zrak...
Osjetivši nešto vlažno na licu, najednom se prenula i probudila. Protrljala je oči jer su je peckale i uvukla ruke pod tijelo opipavajući nepoznatu kvrgavu podlogu. Ležala je na kauču. - Leda, budna si! justi zarasle u bradicu. - Satima već Wattovo lice pojavilo pred njom, izražene čelkoji spavaš! Što sese dogodilo? Nadia je hakirala medibota je dostavio adrenalin i dajemo ti ga u malim dozama - rekla je da bi se sad negdje trebala probuditi pa sam te zato i polio vodom... Jadni Watt, sneno je pomislila, uvijek melje kad ga spopadne strah. Preslatko.
Zastavica za uzbunu uto je zalepršala u njezinoj glavi i sjetila se. Ne možeš mu vjerovati - neprijatelj ti je! - Pusti me! - povikala je promuklim i slomljenim glasom i pokušala ustati, ali je odmah klonula. Skočio je na noge kako bi je uhvatio prije nego padne. - Ššš, smiri se... - promrmljao je spuštajući je na jastuke. Osvrnula se. Nalazili su se u
njihovoj hotelskoj sobi u Mjesečevu tornju. Odmah se pokajala što mu nije rezervirala zasebnu sobu kako je to učinila u Silver Coveu. Kamo će sad zbrisati? - Što se dogodilo? - ponovio je. Morala se svojski potruditi kako bi skupila to malo snage što je još preostalo jer je imala osjećaj da se sam Toranj obrušio na nju drobeći je pod sobom. Uspjevši se nasloniti leđima, napola je zažmirila i brzim i naglim pokretom zabila mu šaku u glavu. Udarac je bio popraćen očekivano čujnim praskom, a pogodila ga je kamo je i ciljala tamo gdje je Nadia bila usađena. Zacvilio je zaslijepljen bolom, a ona iskoristila njegovu zatečenost kako bi pokušala zbrisati - odgurnula se i napravila nekoliko nesigurnih koraka kad joj se svijet iznenada zavrtio pred očima, a tlo opasno nagnulo. Strovalila se na pod koliko je duga i široka. - Dovraga, Leda! Sljedeći ćeš put još u dariti glavom o stol!
Ovaj put nije joj prišao čučeći nekoliko metara daleko i promatrajući je kako leži na boku. Očito se opametio pa joj neće pokušati pomoći! Polako se uspravila u sjedeći položaj. U glavi joj je kljucalo, usta su joj se sasušila, a oči boljele od jarkog svjetla. Podigla je ruku kako bi ih zaklonila. Ali u prostoriji je već bivalo mračnije. Smjesta je pogledala prema njemu - nije primijetila da je prišao sobnom računalu - i tad je shvatila da je to odradilo to njegovo prokleto super- računalo. Knjige.club
220
Dolly&Laura
- Mrzim te. - procijedila je boreći se protiv boli i nesnosne tuge. - Nosi se k vragu! - Ali nisam ti ništa učinio! Čega se sjećaš? - zabrinuto je upitao. Privukla je koljena. Nije se ni obazrela na svoju prekrasnu bijelu haljinu koja je bila
uništena, razderana po šavu, prekrivena mrljama zemlje i krvi. To ionako nije bilo važno. Važno je bilo samo da je živa i zdrava. Ona ju je kuja ostavila da crkne - htjela je da nestane u plimi, da se utopi - ali je preživjela! - Trebam li već biti u zatvoru ili si čekao da se probudim? - ljutito je upitala. - Ne laži mi više! Znam da ti je računalo usađeno u glavu! Snimao si me danas kad sam ti govorila za Eris, zar ne? Zabezeknuo se i problijedio, a onda nesvjesno posegnuo prema mjestu na koje ga je udarila kao da želi provjeriti je li Nadia još tamo. - Kako si saznala? - Znači, ne osporavaš to? - Ne. Hoću reći, da, snimao sam te, - zamucao je - ali uopće ne želim da završiš u zatvoru. Ne bih ti to učinio. - Zašto da ti, dovraga, vjerujem kad se cijelo vrijeme samo pretvaraš da ti je stalo do mene? - Jer mi jest stalo do tebe. - potiho je odvratio.
Sumnjičavo je zaškiljila. - Je li ovo tvoje? - Posegnuo je prema stolu iza sebe i pokazao joj šaku jeftinih ampula za lijekove koji se šibaju u venu preko infuzije. Odmahnula je glavom. - Nisam to nikad uzimala. - Bilo ti je u džepu kad smo te pronašli. - polako je objasnio. Shvativši da govori u množini, znala je da misli na sebe i Nadiju i ponovo ju je spopao bijes. - Ako to nije to, što si onda uzela sinoć? - Nisam namjeravala išta uzeti. - pobunila se. - Ta neka Mariel me drogirala... Sjetila se kako se pohvalila da joj je ubacila nešto u piće - sigurno sok istine, opijat koji uzrokuje gubitak inhibicije, a potiče “blebetanje” i koji je, uostalom, i ona sama primijenila na njemu kad je htjela da joj prizna za Avery i Atlasa. Imala je osjećaj da je otad prošlo cijelo stoljeće. Bože, nije li karma došla na svoje? Ovaj put ona je razotkrila sve tajne koje je tako brižno i tako dugo čuvala, i to posve ležerno, kao da izn osi komentar o vremenu. Zadrhtala je prisjetivši se Marielina pogleda na odlasku. I strahote koju je prije toga izrekla, o tome da joj je Eris bila polusestra - ma, je li moguće? Poželjela mu je objasniti što se dogodilo, ali se odjednom rasplakala i zagrlila želeći nestati, ne želeći više trpjeti tu silnu i zastrašujuću tugu. Oplakivala je sve svoje poteze i sve svoje gubitke. Tugovala je za Ledom koja je davno nestala, za Ledom otprije opijata i Atlasa i Erisine smrti. Da bar može otputovati u prošlost - i reći joj da se opameti, upozoriti je - ali nje već odavno nije bilo. Watt ju je privukao k sebi i spustio njezinu glavu na svoje rame. - Smiri se, već ćemo utvrditi što se dogodilo! - Zažmirila je prepuštajući se njegovu zagrljaju, iako je znala da u njemu može tek privremeno pronaći sigurnost. - Nećeš me prijaviti? - upitala je s nervozom u glasu. - Naravno da neću. Nikad ti to ne bih priredio. Ja... - Progutao je knedlu. - Mislim da sam se zaljubio u tebe. - I ja u tebe. - potiho je odvratila.
Knjige.club
221
Dolly&Laura
Nagnuo se - pažljivo, kao da još nije siguran hoće li ga možda opet udariti - i poljubio je.
Kad su se razdvojili, ledeni vjetrovi koji su joj razdirali um savršeno su pročistili njezine misli. Napokon je znala što joj je činiti. - Moramo pozvati Rylin i Avery! - Zapravo sam već rekao Nadiji da Avery pošalje poruku u tvoje ime kad sam bio zabrinut. - Zvučao je kao da mu je neugodno što je opet hakirao njezine kontaktne leće. -
Još nije došla. - Onda očito nije zvučalo dovoljno hitno! - Kimnula je i na glas odaslala poruku: - Za Avery i Rylin! SOS! Soba 175! Potom ga je pogledala. - Moramo im reći što se dogodilo. Mariel zna! - Što to? - potiho je upitao.
Osjećala se užasno što mora priznati. - Sve.
Knjige.club
222
Dolly&Laura
WATT Watt se osvrnuo po dnevnoj sobi njihova hotelskog apartmana. Bilo je tu
besprijekorno bijelog pokućstva, mekanih bijelih sagova, delikatnih bijelih stolića i zasljepljujući bijelih kauča, kojisu u njemu budili takvu nervozu da se nije mogao natjerati da sjedne. Leda se pak uvukla u kut jednog od njih odjenuvši se u prevelik džemper, a bose je noge podigla na jastučiće. Nadia je pratila njezino stanje mjereći puls na njezinu vratu i temperaturu kojom je zračilo njezino sitno tijelo. Nakon što je poslala SOS poruku Avery i Rylin, Wattju je radoznalo pogledao. - Što se događa? - Ali samo je odmahnula glavom rekavši da moraju pričekati njih dvije. - Želim da me i one saslušaju. I njih se to tiče, sviđalo im se ili ne. U tomje trenutku zaprimio Nadijinu poruku preko vidnog polja. - Nadia kaže da poslije možeš uzeti pilulu za spavanje ako želiš. Otkucaji srca su se usporili i sad će sve biti u redu. - Više ih ne uzimam. Nijednu nisam popila od one noći. - odvratila je prigrlivši jastuk s bijelim resicama. Bacila je pogled prema mjestu iza njegova uha gdje je Nadia bila
usađena. - Nadia, možeš se i meni obraćati, znaš. Ne moraš to činiti preko njega. - U redu. - odgovorila je preko razglasa sobe, na što se Watt lecnuo. Leda je skrušeno slegnula ramenima. - Oprosti, ali radije bih da govori naglas u mojoj prisutnosti ako je moguće. Posve mi je jasno da sam u vezi s njom ako sam u vezi s tobom.
U vezi, ponovio je kako bi provjerio kako to zvuči. Dosad još nije bio u vezi ni s kim.
Čak nije znao ni otkud krenuti. Nadao se, doduše, da i nju čeka ista krivulja učenja. Nije stigao prokomentirati što je rekla jer se odjednom oglasilo zvonce na vratima. Kimnula je, a sobno ih je računalo otključalo. - Što je bilo? - upitala je Rylin ne okolišajući. Bila je odjevena u jednostavnu crnu haljinu i djelovala ispijeno i blijedo. - Duga priča. Ispričat ću ti kad Avery stigne. - objasnila je Leda namještajući se. - To bi moglo potrajati. - odvratila je Rylin i sjela na rub naslonjača u kutu, kao da bi
u svakom trenutku mogla promijeniti mišljenje i zbrisati. Noć je već toliko poodmakla da se gotovo pretvorila ujutro. S druge strane prozora od zaobljena pleksiglasa nebo je još bilo mračno, ali daleko na obzoru zora se već pomaljala u tragovima kristalno bijele, ružičaste i tople zlaćane boje odstajala šampanjca. Ponovo se oglasilo zvonce na vratima i Watt je odmah krenuo prema njima, ali Leda je opet kimnula i Avery je uletjela u sobu. Kosa joj je buntovno padala na ramena i bosonoga je hodala po čupavom bijelom sagu držeći u ruci svoje lijepe cipelice na perlice. Doimala se pogubljenom. Watt je primijetio da ju je Rylin prostrijelila pogledom, ali Avery toga uopće nije bila svjesna. Pohitala je prema Ledi i bacila joj se oko vrata. - O, Bože, što se dogodilo? Jesi li dobro? - Dobro sam. - razuvjerila ju je i nježno se izvukla iz zagrljaja. - Zahvaljujući Wattu. On me spasio.
Knjige.club
223
Dolly&Laura
Avery ga je zbunjeno pogledala svojim kristalno plavim očima i zahvalno se nasmiješila. Nisam je spasio za tebe, odmah je pomislio, ali kako joj više ništa nije zamjerao, samo je kimnuo. Naposljetku, i njoj i njemu bilo je stalo do Lede.
Kako je Rylin i dalje drsko piljila u nju, a u njezinu pogledu bilo je i boli i povrijeđena ponosa, zaključio je da se sigurno nešto dogodilo između njih dviju. - Žao mi je što sam vas tako kasno pozvala ovamo, ali htjela sam vam reći što se do i nisam htjela čekati. - započela Leda. U krilu je još jastuk se godilo resicama koje su - Noćas se naposljetku počelejeraspletati. medržala napala jednai poigravala cura. Zove
se Mariel i namjerila se na sve nas. Sve nas želi srediti. - Tko je ona? - Averyno savršeno lice namrštilo se. Leda se lecnula započevši s objašnjenjem. - Mislim da je bila Erisina cura. Radi kao šankerica u Visinskom klubu, a ovamo je došla kao dio tima za catering. I čini mi se da je na osvetničkom pohodu. Htjela je saznati što se dogodilo one noći kad je Eris poginula, a ja sam joj sve priznala.
Nadia je već radila sve u šesnaest pokušavajući povezati sve dijelove i podastrijeti Wattu cjelovit dosje. Neka sve iznese. Do pojedinosti, zatražila je obraćajući se izravno njegovu umu jer više nisu bili sami njih troje. Kimnuo je. - Kreni otpočetka. - zamolio ju je. - Ispričaj sve čega se sjećaš.
Leda je oprezno ispričala kako ju je zatekla za šankom kad je, sva uzrujana, navratila po piće. Watt je znao i zašto je bila uzrujana - jer ju je ostavio - i spopao ga je još veći jad. Iako je popila samo jedno piće, njih su se dvije ubrzo zatekle na plaži i tad se Mariel okomila na nju ispitujući je za Eris. Pronašla sam je, provalila je Nadia i Marielina fotka - službena, s njezina identifikacijskog prstena - izronila je na poleđini Wattovih kapaka. Učinila mu se poznatom iako nije znao otkuda. Nadia, jesmo li je već upoznali? Naručio si piće od nje na podvodnom balu, podsjetila ga je. Zahvalio je Bogu na njezinu fotografskom pamćenju. Možda nas je već tad špijunirala! - Je li to ona? - upitao je naglas i glumeći da se služi kontaktnim lećama, Ledi poslao fotku.
Leda je stisnula zube prepoznavši je. - To je ona. - Zapešćem je oštro zamahnula i slika se projicirala na jedan od golemih zidnih ekrana u apartmanu. Avery je ostala zabezeknuta. - Naletjela sam na nju kod Erisina groba! Zurila je u mene kao da bi najradije da me nema! Leda je oborila pogled. - Mene je drogirala, odvukla na plažu i onda tamo pilila da joj kažem kako sam vas spriječila da priznate što se dogodilo. Rekla sam joj što krijete. Glas joj je zadrhtao, ali je nastavila. - Rylin, ispričala sam joj što si učinila Cordu... Avery, tako mi je žao, ali rekla sam j oj i za tvoju tajnu. - Watt je očekivao da će aluzija na Atlasa izazvati bol na Averynu licu, ali je ona samo napućila usnice i nije ništa odvratila. Leda se naposljetku okrenula njemu. - I rekla sam joj za Nadiju...
U redu je, odmah je utješno dobacio Nadiji, već ćemo to riješiti... - Čak sam joj rekla gdje se nalazi. - nadodala je Leda. Hrabro je potisnuo strepnju koja ga je najednom prožela iznutra. Ako Mariel ikome kaže da se Nadia nalazi u njegovu mozgu, bit će to kraj i za njega i za nju! - Nisi ti kriva, Leda. - odvratio je u pokušaju da je razuvjeri. Knjige.club
224
Dolly&Laura
Osvrnula se prema Rylin i Avery očekujući da je napadnu - ali i one su šutjele. Watt je bio iznenađen. No bilo mu je drago. Izgleda da se nije samo on nedavno pomirio s njom! Nesigurno je udahnula. - Sad Mariel smatra da svi zaslužujete platiti za Erisinu smrt
jer ste mi pomogli da je zataškam. Htjela sam vas upozoriti jer se odlučila osvetiti i mislim da neće prezati ni pred čim. Mene je ostavila da crknem. Rylin. - Znači, ta Mariel da smo svi upetljani u Da nešto raščistimo. i namjerava nam semisli osvetiti? smrt-njezine bivše i sad zna- ubacila sve našesetajne Čuvši to, Watta je spopao užasan očaj. Bilo je to kao da iznova proživljava tu groznu noć na krovu, kao da se ništa nije promijenilo u zadnjih nekoliko mjeseci. Što, naravno, nije bila istina. Sve se promijenilo. Ovaj put nisu se međusobno napadali, već su surađivali. Osvrnuli su se i pogledali jedni druge praznim, užasnutim očima. Ponadao se da će se Nadia uključiti s prijedlogom, ali i ona je bila neuobičajeno tiha, što nikako nije bio dobar znak. - Moramo nešto poduzeti. - naposljetku je Leda razbila tišinu. - Moramo je se nekako riješiti. - Riješiti? Ne misliš valjda ubiti? - uskliknula je Rylin. - Naravno da ne. - ubacila se Avery i nesigurno pogledala prema Ledi. - Zar ne? - Vidio sam što joj je učinila. - uključio se Watt. - Znam za što je sve sposobna.
Moramo nešto poduzeti kako bismo je preduhitrili. Moramo je spriječiti da nam uništi živote. Opet su se pogledali shvaćajući težinu njegovih riječi. Njemu je pogled uto privukao vatromet s druge strane prozora, posljednji prije zore, opako crvena eksplozija na crnom nebu.
Nadia? obratio joj se, ali se ni ovaj put nije oglasila. Zao predosjećaj govorio mu je što to znači. Prvi put u životu zadao joj je problem koji nije bila u stanju riješiti.
Knjige.club
225
Dolly&Laura
MARIEL Mariel se još više zagrlila rukama pognuvši glavu pred opakim vjetrom i tvrdoglavo nastavila korak vraćajući se kući s još jednog tuluma svojeg rođaka Josea. Zašto je uopće izašla? Trebala je pretpostaviti da će time samo probuditi sjećanja na Eris. Draga sjećanja koja su boljela poput modrica, ali koja nije zatomljivala jer joj je bilo draže osjećati bol nego ne osjećati ama baš ništa. Mogla se vratiti vlakom, ali sviđao joj se taj dio rijeke East, obavijen razigranim mračnim sjenama. Bilo je ugodno biti nasamo za promjenu, samo sa svojim mislima u gluho doba noći. Još joj nije bilo jasno što je pošlo po zlu u Dubaiju. Kad je saznala da je Leda ubila Eris, poželjela joj je uništiti život. Smrt je bila predobro rješenje za nju - htjela je gledati kako se cijeli njezin svijet raspada, kako gubi voljene osobe, kako skapava iza rešetaka na nekom mračnom, paklenom i usamljenom mjestu. Podmetnula joj je opijate i ostavila je na plaži, na mj estu poznatom samo djelatnicima tehničke službe i bandama koje su brodicama krijumčarile drogu. Potom je poslala anonimnu prijavusupstancija očekujući daće jećebar završiti u zatvoru zbog posjedovanja - ili da nedopuštenih poslati u centar za odvikavanje prema kojemu bi zatvor bio mila majka. Nikako nije očekivala da će se vratiti u New York
živa i zdrava nastavljajući sa svojim životom kao da se ništa nije dogodilo. Ponovo su visokotoranjci podigli nevidljiv i neprobojan zid zadržavajući ljude poput nje izvan svojeg svijeta - i štiteći svoje. Osim što nisu uspjeli zaštititi Eris, ogorčeno je pomislila. Njezinu su smrt pomeli pod sag, upravo kako su izbrisali činjenicu da je Leda završila drogirana na plaži u Dubaiju. Vjetar je ojačao i s gotovo promuklom i tugaljivom pjesmom jurio površinom rijeke uzaludno se obrušavajući na Toranj. Počelo je kišiti. Nije to očekivala; rijetko kad je u zadnje vrijeme provjeravala portale osim kad bi špijunirala Ledu i ostale. Povukla je zatvarač na jakni sve do grla i pognula glavu, ali već je gotovo bila mokra do kože. Dok se probijala ulicom, u mislima se iznova vratila na zadnji razgovor s Ledom.
Iako je znala da ga nikad neće zaboraviti, gotovo joj je bilo žao što ga nije snimila. Šokantna istina koju je tad sazna la zauvijek joj se usjekla u pamćenje. Bila je uvjerena da je Eris bila u vezi s njezinim ocem? Kako je mogla biti tako slijepa?
Nije mogla povjerovati što su ti visokotoranjci sve u stanju napraviti jedni drugima. Živjeli su u vihoru luksuza i blještavila , ali ispod tog površinskog sjaja skrivao se okrutan i nemilosrdan svijet licemjerja, okrutnosti i nemilosrdne pohlepe. Ledi je bilo lakše naprečac zaključiti najgore o Eris nego je išta upitati. I onda ju je još gurnula, bila to nesreća ili ne, dok su ostali stajali sa strane dopustivši da do toga uopće dođe! Saznavši naposljetku što se uistinu dogodilo te noći, sad je napokon mogla odahnuti. Toliko je dugo skapavala od tuge i suludo se vrtjela od jedne teorije zavjere do druge
pokušavajući na silu posložiti sve dijelove u neku smislenu priču. Kad je ugledala Ledu i Watta na podvodnoj zabavi, načula je kako on spominje krov i kobnu noć i tad je shvatila da nešto kriju. Odlučila je odraditi zabavu u Dubaiju prokrijumčarivši sa sobom drogu i skupocjeni sok istine - samo kako bi dokazala da ima pravo.
Knjige.club
226
Dolly&Laura
Možda se nije domogla osvete, ali je barem naposljetku saznala istinu. Sad je znala koga može optužiti za Erisinu smrt. Neću te opet iznevjeriti, Eris. Pa što ako je podbacila u Dubaiju? Nema veze. Bila je odlučnija nego ikad. Naravno, odsad će morati biti i opreznija jer je Leda može prepoznati. Stoga je već i dala otkaz u Visinskom klubu i počela kovati nove planove. Jedan po jedan, svatko od njih će platiti, koliko god to potrajalo! Iznenada je sijevnulo, a on a prestrašeno stala. Munje? Umjesto običnog kišnog dana očito se spremalo gadno nevrijeme. Pljusak je ojačao i kapi su se gotovo zlonamjerno obrušile na nju; dok su u dodiru s pločnikom izazivale sitne eksplozije, u nju su se zabijale kroz tanku jaknu poput oštrih kamenčića. Nadomak rijeke nalazio se ruševni kućerak, a kroz njegov prozorčić nazirala svjetlost sitne svjetiljke. Čak joj se učinilo da iznutra dopire nečiji glas. Tko god bio tamo, sigurno joj neće zamjeriti skloni li se dok se vrijeme ne smiri! Pojurila je brišući oči kad je užasna grmljavina zatutnjala iznad nje. - I tebi! doviknula je u pozdrav, ali grmljavina je bjesnjela i pjenila se budeći u njoj grozan strah. Još samo malo i domoći će se kućice... I tad se nešto svom silinom zabilo u nju odostraga. Posrnula je na koljena i pala na pločnik nadomak rijeke. Zvijezde su joj zabljesnule pred očima i vrisak joj se oteo iz grla. Ali tko god - ili što god - to bilo, zadao joj je još jedan neumoljiv udarac. Grebla je rukama pokušavajući se uhvatiti za nešto, ali nigdje nije bilo ničega i otkotrljala se u vodu. A ona je bila strašno, prestrašno hladna. Nije znala plivati.
Nezgrapno se pokušala osoviti na noge, ali bilo je preduboko. Kiša je pljuštala bijesno šišteći na zapjenjenoj površini do k je ona klizila sve dublje i dublje tonući u nemilosrdnu tamu. I nebo i voda bili su mračni, i gore i dolje bilo je vode, i više nije znala gdje je površina. Još jednom pokušala je uskliknuti, ali zvuk se ugušio u vodi koja ju je svojim hladnim, beživotnim prstima vukla za udove ne namjeravajući je ikad više pustiti. I najednom više nije bilo ničega.
Knjige.club
227
Dolly&Laura
Zahvale Unatoč očekivanjima, pokazalo se da je pisanje drugog romana bilo jednako zastrašujuće, ali predivno, jednako izluđujuće, ali i uzbudljivo iskustvo kao pisanje prvog. Zahvaljujem na podršci i savjetima mnogim sjajnim osobama koje su omogućile da ova knjiga ugleda svjetlo dana.
Od izdavačkog tima pri HarperCollinsu bolji ne bih mogla poželjeti! Emiliji Rhodes, mojoj neustrašivoj urednici - hvala na pronicljivim i obazrivim zapažanjima, strpljenju i vjeri u ovu seriju od samog početka! Jen Klonsky, u tvojem entuzijazmu neprestano pronalazim nadahnuće! Hvala ti što si najveća obožavateljica Blistavih visina! Alice Jerman, neizmjerno cijenim tvoju pomoć u uredničkim poslovima! Jenna Stempel, ponovo si osmislila savršenu naslovnicu! Hvala ti i to od srca što si ovu knjigu učinila nezamislivo prekrasnom! Gina Rizzo, zapanjuje me tvoja genijalnost oglašavanja i sposobnost da ostaneš savršeno organizirana usre d apsolutnog kaosa. Hvala ti što si me povezala s toliko čitatelja i što si upregnula svoju kreativnost kako bi i druge upoznala s ovom serijom! Elizabeth Ward, jednostavno si sjajna! Hvala ti na beskrajnoj energiji i marketinškoj genijalnosti! (Stvarno mi je žao što sam ubila tvoj omiljeni lik - obećavam da ću ti se nekako iskupiti!) Također velika hvala Kate Jackson, Suzanne Murphy, Sabrini Abballe, Margot Wood i Maggie Searcy! Nikako ne smijem zaboraviti i cijeli tim Alloy Entertainmenta! Joelle Hobeika, ništa
ne bih postigla bez tvoje srdačnosti, tvojeg entuzijazma i tvojih neustrašivih uredničkih vještina! Hvala ti što si me pratila na ovom putovanju od početka do kraja! Josh Bank, silno sam ti zahvalna na opažanjima, iskrenosti i smislu za humor. Najbo lji dijelovi ovog romana proizašli su iz našeg druženja i smijeha dok smo smišljali zaplete! Sara Shandler, ti si, kao uvijek, neosporiva kraljica romanse - hvala ti što si mi pomogla da produbim svaki odnos u ovoj knjizi! Les Morgenstein i Gina Girolamo, hvala vam na trudu da Tisućiti kat postane televizijska serija! Romy Golan, bez tvojih pažljivih zapažanja i
magičnog dara planiranja svi bismo se bili pogubili! Također hvala Stephanie Abrams na upravljanju financijskim dijelom priče, Mattu Bloomgardenu na pravnoj pomoći i Lauri Barbiea što je pomogla da sve to uspije! Zahvaljujem i timu agencije Rights People - Alexandri Devlin, Allison Hellegers, Caroline Hill-Trevor, Rachel Richardson, Alexu Webbu, Harim Yim i Charlesu Nettletonu - što i nadalje promoviraju Tisućiti kat u svijetu! Hvala također svim stranim izdavačima
što su vjerovali u ovu seriju, što su omogućili prijevod na toliko mnogo jezika i što su je približili tolikom broju čitatelja. Ostvarili ste mi san! Zahvaljujem, naravno, i rođaku Chrisu Baileyju na autorskom portretu, Oki Tai-Lee i Zacharyju Fettersu na sjajnoj mrežnoj stranici i Alyssi Sheedy na predivnim grafičkim rješenjima! Naposljetku, iskrena hvala prijateljima i obitelji na svemu što su učinili podržavajući ovu seriju! Mama i tata, znam da vam nije bilo lako ove godine jer sam u isto vrijeme bilai planiralaHvala vjenčanje, završavala školovanje i pisala knjigu. Bez vaše pomoći ne bih uspjela! vam na kontinuiranoj, što logističkoj, što emocionalnoj podršci! Lizzy Johne Ede, hvala vam što ste moji najveći obožavatelji i moji prvi čitatelji! Naposljetku, posebice hvala Alexu na bezbrojnim zdjelicama zdravog smoothieja, komičnim elementima i odmotavanju zamršenih klupka fabule. Uspio si me natjerati da se
Knjige.club
228
Dolly&Laura
(uglavnom) pridržavam rokova i da ostanem (uglavnom) pri zdravoj pameti. I još smo se uspjeli vjenčati! Naposljetku, svim čitateljima Tisućitog kata - duboko sam zahvalna na vašem oduševljenju, vašim prijedlozima i vašem zanimanju za cijelu priču! Ova je serija oživjela zahvaljujući vama!
Knjige.club
229
