GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
Kate Kerrigan ZAUVIJEK UZ TEBE
Naslov izvornika izvornika THE MIRACLE OF GRACE
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
Za moju majku, Moiru U spomen na Maureen Kelly i Mary Gunn: Vaše naslije e živi u srcima vaših k eri
2
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
Za moju majku, Moiru U spomen na Maureen Kelly i Mary Gunn: Vaše naslije e živi u srcima vaših k eri
2
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
Potpuno shvatiti kad bismo htjeli, Predugo bi trajalo. ujemo ujemo samo žubor rije i u prolazu i Pjesmu granja koje je padalo. Pokušamo li osluhnuti uzvišeno, Rijetko se dogodi Da rije i,i, i kad srete imamo, U potpunosti pojmimo.
»Potpuno«, Louis MacNeice
3
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
PROLOG Moja je majka pisala bilješke, kako bi se podsjetila što još treba napraviti: iznijeti smee, nahraniti maku. Zapisivala je stvari koje treba kupiti, imena ljudi koje treba nazvati, TV programe koje želi gledati, stvari koje mora na i. Cesto je na vrhu popisa onoga Što još mora napraviti pisalo: »Moram na i 'Moram nai' popis.« Dok je razgovarala na telefon, mama je pisala bilješke da se podsjeti što je tko tono rekao, kako bi ih mogla pogledati kada bi meni prepri avala razgovor. Svaki put kada bi izašla, majka bi mi ostavila poruku kamo to no ide i kada e se to no vratiti — u sluaju da navratim i pitam se gdje je. Odložila sam knjige na njezin kuhinjski stol i tražila poruku koju mi je ostavila. Na polici pokraj telefona stajao je podsjetnik u obliku ku e. Na vrhu je pisalo »Tvoje današnje obveze«, a uzlijevi rub stajali su brojevi od jedan do deset — svaki broj predstavljao je jednu pre ku na medvjedievim ljestvama. Medvjedi je držao eki na krovu kue. Neukusna sitnica koju je majka morala kupiti da bi zatim požalila im je došla kui. Znala sam da je ova poruka samo jedna na maminu popisu i da nije napisana meni, ali svejedno sam ju pro itala. Sigurno sadržava neke zanimljive sitnice koje mi je namjeravala rei. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
Tel. raun Nazovi Shirley — vrati ljubiastu bluzu Ploice u kupaonici! Nazovi Dennisa Reci G za mirisne svijee, 50 za 2 funte Bankomat Tesco: kruh, mlijeko, jaja, umak, jabuke, namaz Smee! Smee! Smee! Reci G za rak jajnika. Vj. term. Smee! Ljekarna: hidratantna krema, dezodorans, recept
Rije je, dakle, o bilješci pod rednim brojem osam. Unato kratici, odmah sam znala što znai. Nisam to o ekivala. Nikada nisam razmišljala o tome da bi moja majka mogla imati rak jajnika i sigurno u posljednje vrijeme nismo razgovarale ni o emu što bi moglo upuivati na to. No, svejedno sam shvatila cijelu re enicu: »Reci Grace da imam rak jajnika i da je vjerojatno u terminalnom stadiju.«
4
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
JEDAN Grace Amanda Nicolson sjedila je ispred mene i plakala kao kišna godina. Bila je to jedna punašna, razumna etrnaestogodišnjakinja i posljednja djevojka u Sv. Ani - privatnoj školi za djevojke gdje sam pou avala — za koju bih o ekivala da e ostati trudna. A sude i po njezinom ponašanju, vjerovala sam da bi tako isto mislili i njezini roditelji kada bi im to priopila, ako uope i bi. - Žao mije, žao mi je, žao mije... enice su se uvijek ispri avale zbog uzrujanosti. To je bio gotovo najdirljiviji dio u poslu školskog psihologa, što sam dobrovoljno radila uz posao zamjenice ravnatelja. Ve ina drugih uitelja grozila bi se pri samoj pomisli da slušaju probleme djevojaka, ali ja sam u tome uživala. Vjerojatno mi ta odgovornost nije smetala jer nisam imala djecu. Možda je bilo pomalo naivno prihvatiti posao savjetnice i osobe od povjerenja za etiri-sto tinejdžerica kojima luduju hormoni, ali vjerovala sam da ih netko mora saslušati. Sjetila sam se kako je meni bilo kada sam bila tinejdžerica — osje ala sam se tako zbunjeno, povrije eno, osamljeno, tako strastveno i razdražljivo - i smatrala sam sramotnim da toliko roditelja, a osobito uitelja, vrlo malo ili ak nimalo ne suosje a s njima. Razgovarala sam s Amandom o svim mogu nostima koje ima, ali je ona bila toliko uzrujana da ih je jedva razumjela. Otac je bio sedamnaestogodišnji Talijan koji je prošloga ljeta odsjeo kod njezine obitelji i napravili su to samo jednom. — Tata e me ubiti, on e me uuu, uuu — i ponovo se slomila. Znala sam da doktor Nicolson nee ubiti Amandu. Bit e razoaran i zabrinut. Zakazat e termin u privatnoj klinici gdje enjegova bezbrižna izinanikirana žena odvesti njihovu dragu k er da napravi pobaaj. Ostat e kod kue tjedan dana, tetošit e ju kuna pomonica, zatim e ju poslati u školu i re i joj neka sve zaboravi. Amandino školovanje ne e omesti nikakvo dijete, a u životu uglednih roditelja nee biti mjesta za neo ekivano unue. O tome nema ni govora. Amanda je bila premlada da odlui o tome, tako da e njezini roditelji u initi to umjesto nje. Kao što e joj izabrati i fakultet, karijeru, i ako bude bilo mogu e, supruga. Tijek Amandina života bio je previše važan da bi se prepustio sluaju. Nije trudnoa sama po sebi bila nesre a, nego to Što nije bila oekivana; nesre a je bila ne sprijeiti je. Na kraju sam se nagnula i zagrlila ju. Zahvalno je sklup ala svoje debeljuškaste noge na sofi i stavila glavu u moje krilo kao da je dijete. Milovala sam joj i dragala glavu i laskala si pitajui se hoe li njezina savršena majka tako postupiti kada sazna. Znala sam da se nemam pravo to pitati — moja uloga bila je osigurati privremenu utjehu i olakšanje — ali svejedno sam se u sebi pomolila da sve bude u redu. To me dirnulo. Malo Amandine boli slijedilo me u autu dok sam se vozila prema maj inoj kui kako bih joj odnijela neke kuharice za koje me zamolila da joj naru im putem interneta. Iako sam od majke naslijedila umjerenu lijevu politi ku orijentaciju i liberalne stavove, kao da je u svakodnevnom životu baš ona bila ta koja je najviše dovodila u pitanje moja osobna uvjerenja - razmišljanja o tome kako ispravno postupiti. Da sam se morala opisati, nevoljko bih upotrijebila izraz »liberalka novoga doba«, iako se, naravno, mi liberali po svojoj prirodi protivimo prišivanju etiketa. (Osim za »fašiste« i »rasiste« i »konzervativce« i »pobožne desni are« i ustvari za svakoga tko nije tako otvoren i bez predrasuda kao mi.) A ipak, moja je majka iz mene mogla izvu i takvo ponašanje koje je bilo suprotno li beralnom. Bila bih stroga, razdražljiva i kritina. Vei dio toga dolazio je u biti iz onoga što je ona. Znala sam daju volim više nego što sam ikada ikoga voljela, a ipak, ona je uvijek nosila teret mojega neobzirnoga prigovaranja. Bile smo jako razli ite i jedino što mi je smetalo više 5
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
od toga, bile su naše sli nosti. Mogla sam pružiti utjehu nekoj trudnoj tinejdžerici i biti ljubazna prema tom tu em djetetu dok sam prema vlastitoj majci rijetko kad bila tako ljubazna. Majka svome djetetu daje ljubav: beskonano, bezuvjetno, na zahtjev, neprestano, od ro enja do smrti. To je ono što majke rade. Što više dobivaš, to kopaš dublju jamu koju treba napuniti. Loša je vijest za oboje da ta jama nema dna. A uistinu jako je loša vijest da vam nije lakše unato tome što to znate. Nikada nisam bila sigurna zbog ega sam osjeala da mi nije bilo dovoljno ono što mi majka pruža —je li to bilo zbog vlastite nesigurnosti ili zbog maj ina neuspjeha. U dubini duše znala sam da je izvrsna majka, a opet sam neprestano bila ljuta na nju. Jedna od osobina moje majke, koja mi je slomila srce, a i koja me istovremeno vraški naživcirala, njezin je nedostatak samopouzdanja. Mama je uvijek željela biti mršavija, modernija, druk ija od onoga što je ustvari bila. Nikada nije sazrela u jednu od onih profinjenih starijih gospoa koje se obla e u veste od kašmira zagasitih tonova koji odgovaraju njihovim prosijedim uvojcima. Mama nikada nije bila sretna s vrstim frizurama kakve joj je njezin frizer neprestano radio. — Izgledam kao šezdesetogodišnja voditeljica trgovine iz predgra a. — Ti i jesi šezdesetogodišnja voditeljica trgovine iz predgraa — rekla bih. — Baš me briga — otresla bi se — želim izgledati »otkvaeno« i zanimljivo. Zelini izgledati kao Judi Dench! Mama je neprestano nešto mijenjala — pokušavala je prona i svoj stil. Prolazila je razliite faze. Kaftani s dre avim afrikim uzorkom, pa pasmine, pa plišane trenirke žarkih boja s glomaznim tenisicama koje su je povisile od metar pedeset dva za šest centimetara. Bila sam znatno viša od nje i esto sam osjetila da je uzrujana zbog toga što visoku i vitku figuru nisam iskoristila na ljepši na in. Dok majka nikada nije prerasla potrebu biti u trendu, ja nikada nisam prerasla osje aj razdražljivosti zbog njezinog manjka samopouzdanja. - Budi što jesi, mama - govorila bih joj kada bi me pitala što mislim o njezinoj novoj torbici ili frizuri. Jednom je rekla: —Ja ne znam tko sam, Grace. — Mislila sam da ne misli ozbiljno, to je zvualo kao da je pro itala tu reenicu u kakvom asopisu. Bez obzira na to koliko sam je voljela — ili bolje re eno, zbog toga što sam je voljela — bila sam primorana neprestano joj isticati gdje griješi. Htjela sam da bude iznimka svakom pravilu koje sam znala o ljudskom ponašanju. U javnosti sam govorila da je izvrsna majka, ali dijete u meni potajno je uvijek vjerovalo da postoji bolja, prosvjetljenija majka koja živi u njoj. Jedan dio mene smatrao je daju je potrebno samo jedanput ohrabriti i da e iz ranjive, nesretne i zbunjene osobe — kako sam o njoj mislila u najmranijim trenucima — izai sveznajua osoba. Nikada mi nije palo na pamet da je to možda stvarno istina: nije znala tko je. Bilaje nesigurna, lutala je. Govorila je da je zadovoljna, da je postigla sve što je htjela u životu, ali ja joj nisam vjerovala i to je mene inilo nesigurnom. Ona je bila moje zrcalo. Htjela sam da bude što bolja tako da to i na mene dobro utje e. Majka se nije natjecala sa mnom, ali ponekad sam mislila da ju spreava samo manjak samopouzdanja. Znala sam da me majka voli, ali oduvijek sam osje ala da nešto nedostaje — ak i dok sam bila dijete. Majina ljubav prema jedinom djetetu trebala bi biti apsolutna. Iz nekog razloga nikada nisam imala osje aj da je ljubav moje majke potpuna. Nekoliko tjedana prije zvala me i tražila da naruim knjige. Nazvala me u pono , nakon što je popila nekoliko boca vina sa Shirley, razvedenom ženom koja joj je postala najbolja prijateljica i kojoj je suprug šest mjeseci prije toga pobjegao s tajnicom. Bila sam zapanjena injenicom da u suvremeno doba muškarci još uvijek imaju tajnice koje su voljne pobjei s njima, ali Shirley je bila o iti primjer. Pristojno reeno, bila je »nefunkcionalna«. Ni sin ni k i više nisu razgovarali s njom; bila je strastvena puša ka koja nije mogla do ekati da proe ru ak, a da ne otvori bocu vina. Posvetila se ulozi maj ine zaštitnice nedvojbeno kako bi zaboravila vlastitu tugu te je savjetovala mamu u najrazliitijim podru jima, kao što su 6
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
dijeta, frizura, odjea sa životinjskim uzorkom i odnos majke i k eri. ini se da je na popis dodala i kulinarstvo. Poziv nije mogao ekati do jutra: — Shirley kaže da je recept za piletinu na tajlandski nain izvrstan, i da ga moram iskušati što prije. Molim te odmah naru i knjigu, ili što prije, ako je mogu e. Hvala! Majin odluan ton bio je Shirleyina zasluga. Uzrujavalo me to što je mamu u šezdeset drugoj godini vodila ta udna žena; a uzrujavalo me i to što sam znala da e zaboraviti da je ikad željela imati te knjige i da e kriviti mene što nagomilavam predmete na ve pozamašnu hrpu nekorištenih stvari u njezinoj kuhinji. Kao da je mama bila u trajnom stanju nižeg stupnja samokažnjavanja — dovoljno da neprestano razdražuje samu sebe, a ipak nedovoljno da potakne promjenu. Bilo joj je žao što je tako obilno ve erala, ali onda bi pojela i poslasticu i zbog toga bi tako er požalila. Požalila je što je kupila onaj vuneni kaput koji joj nije odgovarao, ali bio je jako skup pa e ga ipak nositi, zatim bi kupila još jedan i požalila što je uzaludno potrošila novac. Oni naranasti zastori koje je kupila na rasprodaji, stvarno su odvratni, nije znala što joj je bilo, ali sada su ve bili postavljeni pa e ih svaki dan gledati i misliti: Zašto, zašto, zašto sam ih kupila? - Skinut u ih, mama, zamijenit u ti kaput, uzet u ovaj jeftini neukusni podsjetnik i bacit u ga u kantu za sme e. — Na to bi ona odgovorila: — Ne! — Kao da su joj trebale te stvari zbog kojih je žalila. Bespotrebna kupovina, nedovršena pisma, istekla lanarina za rekreaciju. Kao da joj je to pružalo odre enu sigurnost, kao daju je to spre avalo da ne ubrza. Bez toga bi si možda sama morala kupiti ra unalo i naru ivati knjige putem interneta, ili ostvariti želju da smršavi deset kila. Novi podsjetnik bio je znak svega toga. Dok sam ga podizala, poželjela sam — i to ne prvi put — da nisam jedna od onih ovisnika koji gledaju u nutrinu drugih ljudi i vide njihovu bol. Nakon što me pogodilo prvo granatiranje, okrenula sam stranicu. Napravila sam to nesvjesno, kao kada psuješ kamen na plo niku nakon što se spotakneš o vlastitu nogu. Mislila sam da neu ništa nai. Ili se možda dio mene nadao da e na drugoj stranici pisati: »Prvotravanjska šala!« Ali nije. Pisano užurbanim švrakopisom moje majke, u kraticama, kao kada zapisuje telefonski razgovor. I9. veljae Dr. Feltz — Royal Free Hosp. Biopsija - Stadij IV, MMMT rijetki tip sarkona (sarkoma?) MMR - tumor 10 cm, vjerojatno se proširio - možda jetra? Operacija - zakazana u sljede a 2 tj. Toaletna torbica - M&S nova kolekcija + NAI LJUBIASTE PAPUE! Grace? Posko ila sam ugledavši svoje ime. Shvatila sam ostale naputke. Znala sam neke osnove o raku — na primjer, znala sam da je sarkom i da je stadij IV. gotovo sigurno terminalni stadij. Oitala sam natuknice, ali one su bile toliko zastrašuju e da ih moj mozak nije htio pustiti unutra. Otvorio je vrata i pogledao ih, ali onda ih je opet brzo zatvorio. Tako je zastrašujua istina o majinu raku ležala na popisu koji je majka rukom napisala na novom podsjetniku i nehotice ga odložila. Smatrala sam da, ako si majka ima pravo odvratiti pozornost s ljubiastim papuama, i ja imam pravo potisnuti bol itekako zasluženim bijesom. Vjerovala sam da slu ajnosti ne postoje. Dakle ja sam u maj inoj kuhinji šizila ne zato što je ona imala rak jajnika u etvrtom stadiju, ne zato što je to zna ilo da e gotovo sigurno umrijeti vjerojatno prije nego kasnije, nego zato što mi to nije rekla na »pravi« na in. U tri sekunde (ili deset minuta) koliko sam stajala drže i razotkrivajuu poruku u ruci, bila sam svjesna da sam se raspala na dva dijela. Jedan dio izvijao se od vru ine pred kaminom, a 7
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
zatim se užasnut ukipio naslonivši se na hladne cigle. Drugi, neodre en, emocionalni dio kao da mi je isplivao iz tijela i skakao gore-dolje u stanju histeri nog bijesa. Ona je htjela da ja to saznam na taj na in, jednostavno sam to znala. Nije imala hrabrosti priopiti mi to na ispravan nain pa je to u inila kao sluajno, kako bi to lakše mogla podnijeti. U kakvoj je samo zabludi bila ta bedasta žena. Mislim, broj osam? Obveza broj osam na popisuje rei k eri da umire? Utisnuto izmeu podsjetnika da iznese sme e? Je li to bila kakva metafora, je li njezina podsvijest govorila da je sme e od majke? To je napisala nakon kupnje namirnica, nakon mirisnih svije a koje su na sniženju u trgovini sve po jednu funtu! Bilo je posve pogrešno što sam saznala to na takav na in! Dio mene bio je zbunjen — zašto mi majka nije to ranije rekla, zašto me nije vodila sa sobom u bolnicu, k lijeniku — bilo što? Zašto nije i mene uklju ila u to, zašto se nije oslonila na mene? Bijes u meni podizao je ruke govore i: »To je tako, tako tipino za moju majku.« Nisam imala brae i sestara s kojima bih raspravljala o tome; nitko drugi ne bi mi to mogao mirno priopiti; nisam imala oca s kojim bih mogla podijeliti taj gubitak. Bila sam posve sama. Blesava žena trebala je biti dovoljno mudra da prona e bolji nain kako mi to obznaniti, a ne na kuhinjskom stolu ostaviti poruku sa svim so nim detaljima na poleini. Moj unutarnji luki vrisak bio je toliko glasan da nisam ni ula kada je majka ušla. — Oh, ja u to uzeti — rekla je dok mi je iz ruku otimala podsjetnik. Prošla je pokraj mene i otišla ravno do sudopera gdje je ajnik napunila vodom. — Kupila sam finu šunku u mesnici i imam svježi kruh pa ako se možeš strpiti pet minuta, ru at emo sendvie sa šunkom. 1 prije nego što po neš, ne, nemam pesto! Je li mi se samo inilo ili su sve majke to radile: natrpavale toliko razli itih poruka u jednu kratku izjavu pa njihovoj djeci treba dvadeset godina terapije samo kako bi razumjela što govore? Na trenutak sam bila iznenaena koliko je moje tijelo trebalo uložiti truda kako bi se maknulo od kamina na koji sam još uvijek bila naslonjena i kako bi se suo ilo s leima majke koja se bavi punjenjem ajnika i pripremanjem sendvia. — Proitala sam popis — to je sve što sam rekla. Izostavila sam bilješke o telefonskim razgovorima. Bilo bi previše opteretiti nas svakodnevnim sitnicama. Na trenutak ja zavladala tišina, aja sam se nadala da e ju ona prekinuti tako da mi sveano priopi vijest na »pravi« na in. Mrzim taj podsjetnik. Ne znam što me obuzelo da ga kupim. Imam pune ladice prekrasnih podsjetnika koje nikada ne koristim. Znakovito je otvorila kantu za sme e i bacila medvjedia zajedno s njegovim ljestvama. Moja je majka imala naviku ispri avati se zbog sitnica, ali je bila tvrdoglava i imala se potrebu braniti zbog važnih stvari. Na primjer, duboko je žalila što me natjerala da odustanem od sati baleta, ali je »imala svoje razloge« da mi ne kaže zašto je otac otišao. Dakle što me obuzelo da kupim taj odvratni podsjetnik? Htjela sam ti re i za rak kada za to do e vrijeme. Vjerojatno u sljede ih šest mjeseci. Uglavnom, podsjetnik je sada bio u kanti za srne e. Riješen problem, zar ne? Kre em bez razmišljanja. Prvi korak bio bi posve druk iji da sam se pribrala. Mogla sam re i: - Ne moraš sama kroz to prolaziti, mama. Ja sam uz tebe. - Mogla sam i stvoriti odreeni odmak koristei njezino ime: — Eileen, znam za rak. Umjesto toga, otvorila sam usta i van je izašlo ovo: — Kako - kako — si mogla staviti vraanje bluze Shirley prije toga da mi kažeš da imaš rak? KAKO?! Nakon toga samo je moglo krenuti nagore. — Shirley mi je posudila tu bluzu prije mjesec dana - to je važno. — A nije bilo važno da mi kažeš da imaš rak? — Naravno da je — zato sam to i stavila na popis. 8
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
— Ali bilo je manje važno od Shirleyine bluze, ili bankomata ili od toga da trebaš nazvati Dennisa zbog plo ica u kupaonici? — Nije tako. To je samo popis — redoslijed ništa ne zna i. — Naravno da znai nešto. Kvragu, sve nešto zna i. Vjerovala sam u to. Da sve nešto znai. Ali nisam trebala re i»kvragu«. Postala je suzdržana i odlu na. — Kako se usuuješ tako govoriti o Shirley? Shirley je moja prijateljica! U zabludi je oko toliko toga. Shirley je bila loš utjecaj, a ne prijateljica. - Ja ne želim razgovarati o Shirley. Nemoj mi pokušati odvratiti pozornost sa Shirley. - Pa ti si ju spomenula. — Ali u drugom kontekstu. — Shirley ti se nikada nije sviala. Ne znam zašto — ona uvijek govori da si jako draga. — Opet to radiš! Pokušavaš mi sa Shirley odvui pozornost! — Ti imaš problem s njom — ti stalno govoriš Shirley, Shirley, Shirley... - TI IMAŠ RAK! - PRESTANI VIKATI NA MENE! I jesam, vikala sam na nju. Bila sam za glavu viša od svoje si ušne, krhke majke koja je imala rak, a ja sam se derala na nju. Sramila sam se što se ponašam kao kakva divljakuša, ali i dalje nisam htjela stati, samo sam ju htjela podi i i usaditi joj malo razuma ili pak istresti rak iz nje. Majina usna je drhtala i, unato svom bijesu, primijetila sam da joj se trese ruka u kojoj je držala nož. Pogledala je u radnu površinu, ispetljala krišku kruha iz vre ice i nastavila pripremati sendvie. Pokreti su joj bili usporeni, vrsta odlunost je nestala, ali ja to nisam htjela vidjeti. Sada mi je nudila prostor, pozvala me da sjednem i da u miru ru amo. Pokušala je ublažiti bijes radei nešto, a ozra je u njezinoj natrpanoj kuhinji bilo je opušteno prije našeg razgovora. Ali budui da je Eileen bila ta koja je nudila prostor, a ne obrnuto, nisam to mogla prihvatiti. Ponos mi to nije dopuštao, ili pak nisam bila još spremna to uti. Znala sam da nisam u pravu ak i dok sam okretala majci leda i izlazila kroz vrata. Da vrije am i nju i sebe. Ali to je bilo jedno od razo aranja koje sam nau ila tijekom terapije. Znati što u initi jedna je stvar; uiniti to, nešto je drugo.
9
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVA Eileen udno je kako su esto, kada se malo osvrnete, sitnice vrlo važne. Dok sam bila dijete, vjerovala sam u aroliju. A kada sam imala jedanaest godina, crvene su hla e sve promijenile i potaknule me da vidim svijet onakav kakav uistinu jest. Roena sam 1943. godine u jednoj od ku a u nizu u Ballamoreu, gradi u na zapadnoj obali Irske. Dvadeset pet kilometara isto no nalazila se planina s ravnim vrhom, a sa zapadne strane bili smo deset kilometara udaljeni od mora — sljede a stanica bila je Amerika. Na jednom kraju ceste bila je balamoreska katedrala — visoko, sivo i monumentalno zdanje, a na drugome kraju bila je Biskupska pala a, okružena bujnim vrtovima. Majka je govorila da živimo u najsigurnijem mjestu na svijetu jer bez obzira na to s koje strane gledali — s po etka ili s kraja ulice, iza ih ispred naše ku e — okruženi smo najve im Božjim dostignuima. Planina i more, crkva i kler bili su unutarnji i vanjski perimetri moje mladosti. Moja obitelj prezivala se Gardner, a otac je bio viši stru ni referent u gradskoj vijenici, što se smatralo dobrim poslom, ali ipak ne toliko dobrim da smo mogli druge ljude gledati svisoka. Državne se službenike cijenilo, a da ih se ne smatra snobovima koji pripadaju srednjoj klasi, bili su povlašteni zbog znanja, a ne novca — bio je to zavidan položaj. Niti su nas lijenici i odvjetnici gledali svisoka, niti su nam siromašni zavidjeli. Išla sam u školu zajedno s djecom koja su dijelila cipele i koja su u školu dolazila gladna. Siromašni su živjeli na kraju grada, i ponekad bi, kada smo sestra i ja prolazile pokraj njihovih ku a, vraajui se iz kina, bacali na nas kamen e i vikali: - Face! - Kada bismo to ispriale majci, ona bi nam rekla da možemo zahvaliti Bogu što nismo jedne od njih, a to smo i u inile. Odrasla sam znaju i da imam sree što sam se rodila u obitelji u kojoj sam se rodila. Kua u kojoj smo živjeli nalazila se u Novoj ulici koja se tako zvala zbog novosagraenih kua koje su se ondje nalazile. Njih je dalo sagraditi gradsko vije e kada su se moji roditelji doselili onamo prije deset godina. Zbog svojega posla, otac je imao pravo koristiti kuu za vrlo mali mjeseni iznos. Na katu smo imali kupaonicu s teku om vodom, dvije spavae sobe i jednu sobicu, a u prizemlju blagovaonicu u kojoj smo boravili i pri ma u sobu za važne goste poput sve enstva. Tu se još nalazila i mala praonica, gdje je majka pripremala hranu i prala posude i odjeu. U blagovaonici je bio i štednjak na kojemu je majka kuhala i pekla hranu. Maj ina obitelj, koja je živjela na selu, smatrala je našu ku u bogatom. Jednom je jedan priprosti muškarac koji je bio oženjen maj inom roakinjom, rekao: — Dobit eš žuljeve na guzici zato što cijeli dan sjediš. — Maj ina obitelj smatrala je da je njezin život bio prelagan — vodu je imala »u ku i«, kao i udnu napravu za kuhanje umjesto otvorenog ognjišta. Ali moja majka nije sjedila cijeli dan. Imala sam mla eg brata i mla u sestru, i izmeu kuhanja i išenja, mama se neprestano žalila da smo »iscrpili svu energiju« koju je ikada imala. inila sam sve što je bilo u mojoj mo i da joj pomognem. Moje obveze bile su o istiti pepeo iz štednjaka svako jutro te odnijeti lon s toplom vodom u kupaonicu kako bi se otac ujutro mogao obrijati, ali moj kudikamo najdraži zadatak bio je odlazak u grad zbog maj inih »poslia«. Svake subote ujutro mama mi je dala dva šilinga i poslala me u trgovinu gospo e Durcan. Novac je bio namijenjen pla anju oeva rauna za novine, naših stripova i maj ina tjednika Žena. U stražnjem dijelu trgovine nalazila se pekarnica, što zna i da su se u prednjem dijelu nalazili duhan i novine, a u stražnjem pult s jako ukusnim kola ima. Miris je ondje bio poseban, tako da sam ubrzo razvila naviku potajno trošiti majin novac na ukusne uštipke. 10
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Prvi put kada sam kupila uštipak, Maidy Durcanko ja je bila uštogljena i imala strog izraz lica, rekla je: —Zna li tvoja majka da kupuješ uštipke, Eileen Gardner? — Kao i ve ina druge djece, i ja sam se sramila razgovarati s odraslima pa sam odgovorila crvenjenjem lica, no Maidy je svejedno uzela moj novac. Majka i gospo a Durcan nisu se trpjele (— Nemoj ništa rei toj ženi ako te pita! - vikala bi majka za mnom svaki tjedan), ali s jedanaest godina znala sam da Maidy Durcan ne e majci ništa rei jer se bojala da e izgubiti ta dva penija, koliko je zaraivala od mene. Ponekad sam imala grižnju savjesti jer sam znala da majka kupuje kod Durcanice samo zato što je to bila jedina trgovina s engleskim asopisima i novinama. Mama je svaki dan pekla kola sa sodom bikarbonom, ali kada je imala goste i kada joj je trebao kruh s kvascem kako bi ih zadivila, znakovito bi ga kupila gotovog i ve narezanog u trgovini Careyjevih, iako je znala da je kruh kod Durcanice bolji. Moj uštipak jednom tjedno bio je jedina kupnja u pekarnici Durcan i znala sam da bi majka pobješnjela kada bi saznala da dajem novac Maidy. Trebao se razmotriti i pojam grijeha. Izbjegavala sam griješiti koliko god je bilo mogue, ali zajedno katoliko dijete grijeh je tada bio nešto vrlo složeno. Ustvari, trošenje majina novca bez njezina dopuštenja smatralo se kradom, ali ako se nije radilo o ne em velikom poput novanika, krave ili magarca, kra a je bila oprostiv grijeh koji se kažnjavao samo dodatno provedenim vremenom u istilištu. istilište je ustvari ekaonica ispred raja, ali ondje nije lijepo — puno je vatre i rogatih vragova — rekli su nam daje baš kao u paklu. Jedina je prednost istili— šta nad paklom ta što znaš da ondje ne eš biti vjeno tako da se možeš utješiti injenicom da eš jednom ipak do i u raj, samo kad okaješ sve svoje zemaljske grijehe. Pametan katolik zapo eo bi s tim pripremama još za života i to molitvama koje su se nazivale pokore. Za jedanaesti ro endan dobila sam knjižicu pokora i marljivo se molila. Znala sam da ako jednu molitvu za pokoru izmolim tri puta zaredom, boravak u istilištu smanjujem za dva tjedna. To i nije bilo puno kada se usporedi s vje nosti, ali sam izraunala da je za jedan uštipak potrebno boravitidva mjeseca u istilištu i pretpostavila da mi ak ni svemogui, sveznaju i Bog ne može dodijeliti više od toga. Dakle, izvukla sam se mole i etiri niza pokora (što je mogla biti jedna molitva ponovljena dvanaest puta). Bila je to niska cijena za moj ukusni, zabranjeni uštipak. Tijekom jednog od mojih potajnih uživanja u uštipku prvi sam put ugledala sliku žene u crvenim hlaama. Bio je lijep dan, a ja sam se smjestila na ruševinama samostana iza katedrale. Bilo je to mirno, prema nekima i ukleto mjesto, ali jedno od rijetkih u gradi u gdje mi je bila zajamena privatnost. Svialo mi se zato što je bilo blizu Božjoj ku i — katedrali, ali ipak nije bilo u Njegovoj kui. Tijekom itavog djetinjstva gajila sam veliku ljubav i odanost prema Blaženoj Djevici Mariji i prema Bogu te sam vjeru razumjela bez problema. Nisam poinila nikakve velike grijehe, kao što su ubojstvo ili seks, a On nije bio pre-oštar prema mojim malim prekršajima kao što su uštipci. Moj omiljeni izraz bio je »udni su putevi Gospodnji«, a moja najbolja prijateljica Breege i ja obožavale smo uveli avati svakodnevne sluajnosti pretvarajui ih u »Božje znakove«. Kada bismo u rijeci vidjele tri labuda, znale smo da e u subotu biti sun ano. Kada bismo vidjele vranu na ogradi pokraj kipa Blažene Djevice Marije, broj Zdravomarija koje bismo izmolile prije nego što bi vrana odletjela, bio je broj djece koju emo imati. Breege bi upozorila na znakove, a ja bih tuma ila njihovo »duhovno zna enje«. Cesto smo raspravljale o tome kako ja znam sve te izvanredne stvari. Ja sam rekla da ih ne znam, nego ih jednostavno osjeam. Kao da je Bog bio u mojoj glavi i govorio mi stvari poput: — Ako tri puta nagaziš na pukotine na plo niku, vjeno eš gorjeti u paklu — ili — Ako u sljede ih tjedan dana s te ruže padnu latice, netko u gradu e umrijeti. Kada bi majka u novinama pro itala neiju osmrtnicu ili rekla da je netko koga pozna umro (što se doga alo svaki tjedan, budu i da je poznavala sve ljude u gradu), to bi samo vrstilo vjerovanje u moje proro ke sposobnosti. Kako nismo mogle znati je li pretpostavka 11
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
o pukotinama na plo niku stvarno istinita,nismo se usudile. Breege je rekla da ako mi se Bog na taj na in obraa, to znai da sam uistinu posebna i da u vjerojatno poslali asna sestra. Dok sam se namještala da jedem svoj uštipak, otvorio se asopis Žena, koji se nalazio na vrhu moje hrpe papira. Zaustavio se na stranici s ocem Peytonom, poznatim utemeljiteljem Pokreta za obiteljsku molitvu krunice, koji je stajao pokraj najljepše žene koju sam ikada vidjela. Bili su u velikom parku i u pozadini su bile stotine ljudi, ali ja sam vidjela samo tu ženu. Imala je plavu kosu svezanu u pandu i tajanstveni osmijeh, kao da je znala nešto što nitko drugi nije znao. Palo mi je na pamet da bi Djevica Marija vjerojatno izgledala tako daje živjela u to vrijeme. Bila sam sigurna da mi Bog šalje neku poruku. U naslovu je pisalo da se ta žena zove Grace Kelly, a na slici je imala vestu kreni boje i crvene hla e. Hlae su izgledale kao muške, samo što su ih u asopisima nosile žene. Moja majka nije nosila hla e, kao ni druge žene u gradu. Ali odjednom me preplavila želja za hla ama — i to crvenima, baš kao na slici. Odluila sam odmah po i kui i rei mami da mi ih napravi. Nakon pet tjedana, tri dana i sedam sati — toliko mi je trebalo da uvjerim majku da narui kroj iz Engleske, kupi crveni pamuk u trgovini Foylesovih i da ih šasije — obuhvatila sam prstima kvaku majina ormara, lupkala sam je nestrpljivo iš ekujui, odgaajui za još nekoliko sekundi taj velianstveni trenutak kada u se u njezinu zrcalu vidjeti u punoj veli ini. vrsto sam zažmirila, otvorila vrata ormara, napravila nekoliko koraka unatrag i zatim postupno otvarala o i. U zrcalu je bilo privienje. Još uvijek je nalikovalo na mene — dva bujna uvojka smee boje na krajevima pletenica, lice s pjegicama. Moja omiljena majica s uzorkom nezaboravka, koju mi je teta poslala iz Amerike. Ali tada— oh, tada! U ipkastim haljinama za prvu priest i krizmu osjeala sam se svetom na neki poseban na in, kao da sam Kristova mladenka, ali ovo je bilo nešto posve druk ije. Jednu ruku sam stavila na struk i bokove izbacila u jednu stranu, a zatim u drugu. Podigla sam lijevu nogu i zamahnula njome, zatim sam isto uinila s desnom. Bojala samse da u izgledati kao dje ak, ali uope nisam tako izgledala. Sje am se da sam neprekidno razmišljala o tome kako se osje am i zakljuila da je najbolja rije »slobodno«. Znala sam da taj dobar osje aj sigurno nešto znai pa sam mislila da je to još jedan Božji znak.
12
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
TRI Grace Dok sam se potresena nakon odlaska vozila po kvartu, pokušavala sam umiriti bijes zamišljaju i mamu kako sjedi drže i glavu u rukama i žali, žali, žali zbog neobzirnog na ina na koji je njezina jedinica otkrila da ima rak. Ali prije nego što sam si oblikovala tu sliku u glavi, shvatila sam da sam ja gubitnica. Rak u terminalnom stadiju definitivno je majci davao prednost nada mnom što se ti e osjeaja krivnje. Morala sam se vratiti i izgladiti nesporazum. Duboko sam udahnula i rekla si da nije važno što smo se posva ale. Trebala bih se ispriati, jer na kraju krajeva, nije bilo bitno kako mi je to reeno, nego injenica da je majka smrtno bolesna i da bismo to trebale izgurati zajedno. Ni je me bilo oko pet minuta i o ekivala sam da u nai mamu manje-više na istom mjestu gdje sam ju ostavila — u kuhinji, ili kako ru a ili kako potišteno posprema. Zamišljala sam ju kako stoji pokraj sudopera le ima okrenuta prema meni i kako bi se vidljivo sledila kada bi ula kako ja ulazim. Ja bih joj tada prišla i stavila ruke na ramena. — Ah, mama — rekla bih. Rijei ne bi bile potrebne, zagrlile bismo se, zaplakale — radile ono što majke i eri rade u takvim trenucima. No kada sam otvorila vrata hodnika, ula sam da je gore. Slijedila sam veselu buku Kršanskog radija i našla je u spava oj sobi kako samo u grudnjaku sjedi ispred zrcala i suši kosu. Pjevušila je pjesmu koju ja nikada nisam ula. Živcirala me njezina navika da sluša kršansku glazbu umjesto neke druge, lake glazbe. Jednom sam ju pitala ima li namjeru »ponovo se roditi«, a ona mi je odgovorila da je to samo jednostavan na in kako se pobrinuti da je Bog oko tebe a da ne moraš i i na misu. Nesamo da mi se ta pomisao inila smiješnom, nego mi se inila i potpuno lišenom ikakva duhovnog integriteta. — Isuse, ljubavi, nisam ula da si ušla — rekla je i lagano posko ila nakon što je vidjela moj odraz u zrcalu. Nastavila je uzimati pramenove kose i tapirati ih svojom malom okruglom etkom. Pjegasta koža njezinih ruku zadrhtala bi kada bi pustila svaku kovr u. Nije izgledala ljutito ni uzrujano tako da je namjera da joj se ispriam nestala. Prišla sam joj i stavila ruke na gola ramena. Koža joj je bila meka i suha, vru a od sušila za kosu. — Mama — poela sam. ak sam i ja ula da mi je glas smrtno ozbiljan. —Jao, pa ti se ledena — rekla je, sko ila i brzo otišla do kreveta. — Samo da se obuem. Uzela je bluzu i po ela ju oblaiti. Razgovor koji mi se vrtio u glavi, najvažniji razgovor u mojem životu, prekinut je nevažnom ali strašno uznemiruju om pomisli. Bluza je bila ljubi asta. -Je li to Shirleyina bluza? Mama je oito bila oduševljena — i bluzom i time što sam promijenila temu. — Da, je. Nazvala je nakon što si ti otišla i pozvala me da idemo na ru ak. — Mislila sam da eš joj bluzu vratiti? Išla sam samoj sebi na živce. Moja je majka imala rak, Shirleyina bluza uop e nije bila važna, a ja sam se svejedno zapetljala u pojedinosti oko njezinih besmislenih dogovora. Ovo je bila samo jedna od maj inih karakteristika koju sam nesvjesno i protiv svoje volje poprimala kako sam starila. Kao da mije navršavanjem etrdesete nestalo energije kojom sam se koristila da se pobunim protiv nje. Jednog sam dana po ela kupovati termos boce, kao da sam bila genski programirana za to. Uvijek sam vjerovala da neudana žena u etrdeset treoj godini kupujui termos-bocu daje lošu sliku o svojoj seksualnosti. Unato tom vjerovanju, nisam mogla odoljeti umiruju em mirisu tople gume. Tako sam otkrila i jastu aste 13
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
potplate za cipele,debele cipele,debele šalove šalove i dokoljenke; stavljanje krpe na sudoper sudoper bez ikakva razumnog razumnog objašnjenja; pisanje popisa. Nakon što mi je majka godinama ispirala mozak prisiljavanjem da ju dovezem do vezem u zranu luku dva sata prije otvaranja check-ina, bilo je nemogu nemogue da bilo gdje zakasnim, ak sam stizala i pola sata prije dogovora. Svugdje sam nosila knjigu i govorila si da na taj nain stvaram dodatni prostor za itanje. Ali ustvari sam se pretvarala u majku. I to polagano, polagano, ponekad neprimjetno, vjerojatno i u na inu na koji sam raširila usta i podignula bradu prije pr ije nego što sam se slikala. Prije mi je uspijevalo uspijevalo da uop e ne nalikujem na nju, ali opadanjem zanimanja za modu i nježnim zaokruživanjem lica i to se promijenilo. Sada sam bila njezina viša i mlada inaica. Još sam se mogla nositi s fizi kom slinosti, ali izluivala me pomisao da sam nekim zabrinjavaju im duhovnim prožimanjem poela poprimati i crte njezi njezina na karak karaktera tera.. Odv Odvla laenj enje po pozzorn ornosti osti s pita pitannja živ života ota i smrti smrti zbog zbog sitn sitniice kao kao što je posuena bluza, nije bilo u mojem stilu — to nisam bila ja. — Oh — ta bluza — mama je udahnula, širom otvorila o i, raširila prste i razmaknuta ruke kako bi dala do znanja da slijedi pri ica. Sabrala sam se i shvatila da nisam spremna za još jedan razgovor o Shirley, tako da sam ispružila ruku jednako dramatino kao i ona i rekla — Mama, ne želim... Ali ve je bilo kasno. — Shirley je nazvala i rekla da iovako-ionako mogu zadržati bluzu dokle dok le god hou. Pogledaj, to je bluza s potpisom — pokazala mi je marku — pa sam pomislila da nema boljeg naina da joj zahvalim, nego da ju obu em sada. Idemo u Debenhams jer su upravo ureciili kafi. Zidovi boje terakote i murali s vilenjacima, mislim da je prekrasno. Hoeš nam se pridružiti? Sigurna sam da Shirley ne bi imala i mala ništa protiv. Rekla je Shirley da ima rak. Zato joj je ta grozna žena i dala bluzu -jer je znala da e mama umrijeti u sljedeih šest mjeseci. Moj život s majkom - što se inilo kao moj život u cijel cijelosti osti - bio bio je sadržan sadržan u tom trenutku. trenutku. U tome tome što mi nije nije to mogla ogla priop priopiti i u tome tome što sam ja tako o ajno htjela biti bliska s njom. Moja je majka umirala od raka i nije mogla, ili tonije reeno, nije osjeala da može sa mnom razgovarati o tome. Me utim mogla je razgovarati sa Shirley i uz frazu »iovako-ionako« ta grozna žena majci je govorila i stvari poput: — Bluza može biti kod tebe dok ne umreš - ili - Poklonit u ti tu bluzu kako bih obogatila posljednjih nekoliko mjeseci tvojega života. Nisu bile važne Shirleyine namjere, nego injenica da je njezina obi na, neukusna gesta uspjela razveseliti majku i izvesti ju iz mra nog raspoloženja u kakvom je bila manje od deset minuta prije toga. Stoga je ve drugi put u prvom prizoru onoga što je trebao biti posljednji in majina života, njezina grozna nova prijateljica koja nije uživala u toj ulozi ni mjesec dana — Shirley — igrala glavnu ulogu. Dok je meni, svojoj k eri, još trebalo t rebalo službeno priopiti da ima rak. Doemo li ikada do završetka kada se sva amo s lanovima obitelji? S partnerom nakon svae možete voditi ljubav. Sto se ti e prijatelja, ili prekinete prijateljstvo ili s tom osobom postanete još bliži i još se bolje razumijete. Ah kada se ne slažete s lanovima obitelji, kao da postajete još tvrdoglaviji. Cesto se dogaa ili da prijeete preko svega ili da do kraja života više ne vidite tu osobu. A do sva a naješe dolazi zbog takvih gluposti kao što su primjedbe na novi namještaj za vrt ili tko e naslijediti porculansku figuricu pokojne bake. Naravno, svaka obiteljska svaa proizlazi iz trauma u djetinjstvu, a razlog mojega problema sa Shirley bio je taj što se nisam osje ala dovoljno bliskom s majkom kao što sam htjela pa sam bila ljubomorna. Nakon godina terapije i potrošenih vikenda na lije enje meditacijom, trebala sam izvui pouku, ali svejedno, svejedno sam znala da je majka kriva za sve. Zašto je mogla razgovarati sa Shirley, a sa mnom ne? Kako joj je samo otrcana bluza mogla biti važnija od emocionalnog stanja njezine k eri? Vjerojatno je imala svoje razloge zašto je prvo Shirley rekla da ima rak, ali to su bili bezvezni razlozi, a ona je bila bezvezna majka. Odjednom sam shvatila da se opet ponašam kao dijete i da je ovaj scenarij potpuno, ali potpuno pogrešan. pogrešan. 14
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
Tada je nastupio razuman dio mene i stvorio sliku u glavi što bi se dogodilo kada bih nastavila o Shirley. Majka bi pobjesnjela. Vozila bih po kvartu kao maloprije, zatim bih se vratila i ponovo raspravljala o tome. To bi moglo trajati danima, tjednima, mjesecima. Moja je majka mogla umrijeti umrijet i prije nego bismo riješile r iješile pitanje što je za rak prvo rekla Shirley, a ne meni. Bilo je važno zaustaviti taj problem da se ne nastavi vrtjeti u mojoj glavi prije nego što postane još ve vei. Bilo je važno da mi ona sada to kaže. — Mama, sjedi. sjedi. — Grace, stvarno stvarno nemam vremena. vremena. Rekla sam Shirley da... — Mama, molim molim te — uperila sam pogled u njezine oi i molila ju. - Važno je. Prkosno me pogledala, a zatim je sjela. Bluza joj je bila otkop ana, a ona je stisnula ruke medu koljena, poput djeteta koje eka da ga se prekori. Privukla sam stolicu toaletnog stolia, sjela ispred nje, uhvatila je za ruke i stavila ih na krilo. — Mama, reci mi mi što se dogaa. Nije me htjela pogledati pogledati u oi, a na trenutak je nestao bezbrižan izraz s njezina lica. Na licu sam joj mogla pro itati pravi strah, iako nisam znala je li to bio strah od umiranja ili strah str ah od toga što mi treba priop iti za rak. Vjerojatno i jedno i drugo. Zatim je taj strah iš eznuo i ona se živahno, preveselo nasmijala. Izvukla je ruke iz mojih, ohrabrujue ih stisnula i rekla: — Sve je u redu, Grace. Ništa se ne moraš brinuti. Bit u dobro. Uistinu. Maknula mi je ruke, ustala i zakop ala bluzu. Pokušavala sam održati glas nepromijenjenim i smirenim. — Mama, molim te. Pro itala sam poruku. Znam da imaš rijetki tip sarkoma i da ti je rak u etvrtom stadiju. Jesu li ti rekli datum operacije? Moraš mi re i, mama. Moramo to srediti - dogovoriti se. U tom trenutku mama se ve žurila prema vratima. vrat ima. - Nemam vremena za ovo, Grace. Slijedila sam ju niza stube govore i: - Mama, molim te, morat eš razgovarati o tome prije ili kasnije. Moram znati što se dogaa. — Zavapila sam poput neke tinejdžeri t inejdžerice. ce. Kada je kriza, dijete želi van. Kao i ljutiti roditelj. Mama je otvorila ulazna vrata da iza e, zatim se predomislila i pritvorila ih toliko da susjedi ne uju kako vie. Majka me rijetko kada mogla nadglasati. I dok sam bila mala, sjeam se da je s vremena na vrijeme vikala na mene zbog ne ega što sam znala da je važno, kao kada bih nestala u trgovini ili kada bih se igrala u ma jem zahodu, ali ak i tada to se inilo kao vikanje u prazno. Nikada nisam vjerovala da to stvarno misli. Ali ovaj put jesam. — Ne moram ti ništa rei, Grace. Ovo je moj život — i dosta mi je tvog upletanja. Živjet u i umrijeti kako ja želim, uješ me? Gledaj svoja posla! Zalupila je ulaznim vratima i otišla se na i sa Shirley za ru ak.
15
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan ETIRI
Eileen S jedanaest godina bila sam iznimno ponosna na svoju zbirku vjerskih drangulija i ukrasa. To su bili uobi ajeni predmeti — zna ka od Pokreta za obiteljsku molitvu krunice i odora Marijine legije, kao i beretka i velika udotvorna medalja na debeloj plavoj vrpci. eva teta bila je asna sestra u Londonu pa me je redovito opskrbljivala medaljama i gumbima koje sam esto vadila iz kutije i brojila kao bankar. Imala sam dvadeset pet Gospinih medaljica — uklju ujui pet šarenih i sedam plavih; dvije medaljice Sv. Martina de Porresa, jednu sv. Antuna, dvije sv. Franje, jednu sv. Josipa i jedanaest sv. Patrika kao i medaljicu sv. Kristofera od pravog srebra, koju sam naslijedila od majke za deseti ro endan i koju sam držala u posebnoj kutiji. Nisam ra unala niedaljice svetog srca jer su bile napravljene samo od tkanine i papira, ali sam zato imala etiri krunice: dvije staklene od prve priesti — ružiastu i zelenu, zatim jednu obi nu od plastike za svakodnevnu uporabu i jednu koju mi je teta poslala i koju je blagoslovio papa. Ta mi je bila najmanje draga jer je bila napravljena od obinih tamnoplavih kuglica. Bila je spremljena u torbici od umjetne kože na kojoj kojoj je pisalo pisalo DAR IZ VA VATIKA TIKANA. NA. Znala Znala sam da je osobito osobito sveta sveta,, ali me živci živciralo ralo to što razne stvari nisu istovremeno mogle biti i svete i lijepe. Prekrasna iznimka ovom pravilu i stvar koju sam najviše željela na svijetu, bio je ogrta Marijine djece. Ve sam bila lan Manjine legije, kao i moji brat i sestra, a majka je bila tajnica mjesnog ogranka. Posje ivali smo starije ljude i inili dobre stvari za crkvu i mjesnu zajednicu openito. Ali organizacija Marijina djeca bila je druk ija. Bila je namijenjena iskljuivo ženama i djevojkama i temeljila se na osobnoj predanosti Blaženoj Djevici Mariji. Pri pridruživanju organi-ziciji - u dobi od šesnaest godina - djevojka bi dobila medalju sa svojim imenom, svjedodžbu, molitvenik i »odoru« —jednostavnu bijelu haljinu i ogrta . Ogrta je bio dugaak, nebesko plave boje s labavom kapulja om i mogao se napraviti napraviti od bilo kojeg materijala, samo je morao biti u odre enoj nijansi nebesko plave. Moja je majka bila Marijino dijete, a njezin je ogrta bio napravljen od vune, me utim meni je obeala da, kada budem bila dovoljno stara da se pridružim organizaciji, organizaciji, mogu svoj ogrta dati napraviti od teške svile. Marijina djeca nosila su taj kostim na važne vjerske doga aje, ali moralo ga se dobro uvati budui da su lanovi, kada umru, u njemu bili izloženi u lijesu i pokopani. Tako er biste dobili i svijeu koja bi trebala gorjeli pokraj vašeg lijesa i koju biste, ako je mogue, trebali držati dok umirete. Ve sam bila lan Marijinih anela, organizacije koja je bila mlada inaica Marijine djece. To je zna ilo da su vas roditelji mogli držati na oku dok odrastate i da su se mogli pobrinuti za to da ete biti dovoljno dobri i sveti da postanete Marijino dijete. Plavi ogrta bio je najbolja obrana od grijeha, koju sam mogla zamisliti, iako sam znala da u morati ekati još pet godina — cijelu vjenost — da ga dobijem. Ponekad sam se brinula da u umrijeti prije nego što postanem Marijino dijete i prije nego što dobijem ogrta. Nisam znala ni što se doga a samim anelima kada umru, a kada sam pitala mamu, ona bi mi rekla: - Prestani pri ati o smrti, Eileen, to je bolesno. - Došlo je do toga da sam svoju svoju krizmenu svije u nosila svugdje gdje sam mislila da bih mogla umrijeti. Na primjer, u džepu kaputa nosila bih ju na sajam, u slu aju da me pregazi konj i ko ija ili pak krava. Ponekad sam si zamišljala taj prizor u glavi. Ležala bih nasred Ulice mosta, nakon što me na plast sijena srušila neka podivljala životinja. Ljudi bi me okružili, a majka bi kleala pokraj mene jadikuju i; »Eileen, Eileen, moja jedina k eri!« (To nije bila istina zato što sam imala sestru, ali u ovom slu aju majka bi sve zaboravila.) Zatim bih se hrabro borila da stavim ruku u džep od kaputa i svi bi zajedno uzdahnuli dok ja vadim svije u i stavljam ju 16
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
na grudi. Sa suzama na obrazima, otac bi zapalio svije u i rekao: »Moja k i, Eileen, moje jedino dijete!« (I moj brat bi privremeno bio zaboravljen.) »Reci nešto - priaj sa mnom!« Kada bih podigla pogled i ugledala ta o ajna, uplašena lica kako bulje u mene, odmah bih znala što uiniti: »Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti medu ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus...« Iz torbica i džepnih hla a mahnito bi se vadile krunice i dobri ljudi Ballamorea molili bi desetine i desetine krunice za dušu ove iznimno hrabre i pobožne mlade djevojke. U izvornoj verziji, onoj kojoj bih se okrenula kad sam se osjeala potlaeno ili uzrujano, bila bih okružena bijelom svjetlosti i svatko tko me ikada uzrujao, vidio bi kako se uzdižem kroz oblake dok mi se svjetlucavi plavi ogrta udotvorno pojavljuje oko ramena i dok se moje an eosko lice s izrazom nevine uzvišenosti raduje što e stii ravno u krilo Marije, Kristove majke. U meuvremenu morala sam se zadovoljiti s potajnim isprobavanjem maj ina ogrtaa dok je nije bilo kod ku e. A tijekom pripremanja za posjet oca Peytona, mama jako esto nije bila kod kue. Papa je 1954. proglasio Marijanskom godinom, ali za ve inu stanovnika Ballamorea i okolice ta godina pamtit e se kao godina susreta koji je vodio otac Patrick Peyton, zagovornik obiteljske molitve krunice. Oca Peytona opisivali su kao modernog apostola obiteljske molitve, koji je uz pomo holivudskih zvijezda poput Gregoryja Pecka i Binga Crosbyja vodio kampanju za uvo enje molitve krunice u deset milijuna domova diljem Amerike. Roenje u Attymassu, selu u okrugu Mayo, te je povratak ovoga mjesnog junaka izazvao veliko uzbu enje u gradu. Moji roditelji bili su odani sljedbenici oca Peytona i zajedno s ve inom naših susjeda bili smo lanovi njegove organizacije Obiteljska molitva krunica, koja je bila rasprostranjena po cijelom svijetu. To je ustvari znailo da je svake ve eri nakon veere cijela obitelj kleala i molila jednu desetinu krunice. Kada je najavljen njegov dolazak u lipnju, broj lanova Marijine legije strašno je porastao. Svatko je htio dobiti priliku da se razmee u odori ispred nekoga tko se rukovao s Bingom Crosbyjem i Grace Kelly. U tjednima koji su prethodili susretu, majka se morala nositi s ludnicom od priprema. Svim suknarima u regiji ponestalo je odora, pa su se beretke i medalje morale nabavljati iz Dublina; novi kip koji je postavljen ispred Biskupske pala e trebao je biti prebojen, trebalo je postaviti postolje u parku, trebalo je napraviti klupe; trebalo je ponuditi osvježenje i nabaviti ajnike, odrediti redoslijed dolaska i mjesta za sjedenje vjerskih grupa i škola, na i smještaj za gostuju e sveenstvo, prijevoz za bolesnike i za starije ljude, i tako dalje, i tako dalje, za sve vijeke vjekova, amen. Moja je majka imala toliko puno obveza da nije ni primijetila da uo ljive crvene hlae nosim danono no, a ne samo u »primjerenim prigodama« kako je ona odredila. im bih došla kui iz škole, odjurila bih gore u sobu i obukla ih. Nosila sam ih u grad kada bih obavljala razne posli e za mamu, nosila sam ih i kada sam nave er sjedila na obali rijeke i razgovarala s Breege; ak sam ih nosila i na nedjeljnu misu. Breege je u po etku bila sumnjiava prema njima. Nikada prije nije vidjela da djevojka nosi hla e, osim u filmovima. Rekla mi je kako je njezina mama izrazila mišljenje da mladoj djevojci »ne pristaje« da nosi tako uo ljivu odjeu po gradu i da namjerava o tome razgovarati s mojom majkom. Molila sam ju da odgovori majku od toga. — Ali, Eileen, nisu li hlae grijeh? — Naravno da nisu. Sigurno mi ih mama ne bi napravila da su grijeh, a moja je mama najsvetija žena u Ballamoreu! — Ali jedino ih nose žene u Hollywoodu, a moja mama kaže da su one pune grijeha. — Ova nije, Breege. Ova nije. Sa sobom sam nosila sliku Grace Kelly i zaklju ila da je sada pravi trenutak da ispriam Breege kako mislim da je poznata glumica utjelovljenje Blažene Djevice Marije. Breege je u poetku bila sumnjiava, ali uspjela sam ju uvjeriti. 17
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
— Mislim, pogledaj samo kako ju otac Peyton gleda. — Pokazala sam na zgodno lice simpatinog irskog sveenika. — Mislim, Breege, on ju obožava, obožava, a on je sveenik, a sve enicima nije dopušteno obožavati nijednu ženu osim Blažene Djevice Marije. Dok sam to govorila, Bog mi je ak slao poruku u obliku vrlo hrabre ideje u glavi. U sljedeih nekoliko dana ta je ideja rasla i rasla sve dok gotovo nisam više mogla ni spavati no u zbog mješavine straha i uzbu enja. To nije bila neka prolazna ideja, u to sam bila sigurna - ali postojao je samo jedan na in da budem potpuno sigurna. Tri dana prije dolaska oca Peytona, mama je spakirala mla eg brata i mlau sestru i poslala ih taksijem oevoj obitelji u Ballyhaums. Budui da je tata radio, a mama bila u gradu, imala sam cijelu kuu samo za sebe. Navukla sam zastore u maminoj i tatinoj sobi, zatim sam obukla crvene hla e i izvadila stolicu koja je bila ispod kreveta, kako bih kroz maminu i tatinu odje u mogla dohvatiti visoku kuku u stražnjem dijelu mamina ormara, gdje je objesila svoj ogrta . Pazei da ne srušim drugu odje u, lagano sam spustila ogrta na krevet, sklonila staru plahtu koja ga je štitila i zamahnula teškim ogrtaem kako bih ga prebacila preko ramena. Bio je preduga ak — morat u smisliti nain kako da ga pridržim — ali prije nego što po nem petljati s pribadaama i remenima, moram biti potpuno sigurna da to nije samo glupa ideja koja mi je pala na um nego da je to uistinu Božja poruka. Stajala sam ispred zrcala koje se nalazilo na vratima ormara i gledala se. Izgledala sam dobro. Crvene hlae i plavi ogrta imali su u sebi nešto križarsko, nešto pustolovno, kao kod Lady Marian u Rabinu Hoodu. Zažmirila sam i ekala svoju poruku. Po ela je dolaziti kada mi je svjetlo iza vjeda postalo crveno dok je tra ak suneve svjetlosti prodirao kroz uski prorez teških vunenih zastora. Dan je bio siv, a zastori su bili navu eni tako da je to bilo udo broj jedan. Bila sam toliko uzbuena da sam se gotovo bojala otvoriti o i, a kada sam ih napokon otvorila, zamalo da nisam mogla vjerovati kakva se arolija dogaa. Oko mojih koljena plesao je uski tra ak bijele svjetlosti, svjetlucaju i preko ogrtaa i hlaa poput vile. Nakon nekoliko sekundi, svjetlost je nestala i osje ala sam da me nešto vu e prema prozoru. Šuštala je japanska trešnja koja se nalazila ispred prozora mamine i tatine sobe, a iza trešnje bio je konaan odgovor koji mi je trebao: duga. Duga je ina e bila nain na koji mi je Bog govorio da sam nedvojbeno u pravu. Kad god sam sumnjala u svoj predosje aj, potražila bih dugu i kada bih je ugledala, znala bih da sam na Božjem putu. Sada sam vidjela dugu da ju ak nisam ni tražila. To je bilo to; to je odjea koju je Bog htio da nosim na susretu s ocem Peytonom.
18
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
PET Grace Mama me odgajala kao katolkinju, iako nikada nisam bila predana vjernica. Kada sam imala trinaest godina i kada sam po ela postavljati razliita pitanja, ideja o vjeri mi se raspala. To je bilo baš u vrijeme kada sam bila jako znatiželjna u vezi s tatom. Napustio nas je kada sam imala etiri godine i sjeanja su mi bila oskudna: kako mala i pospana ležim na njegovom krilu; kako mi on runikom suši kosu ispred elektri ne pei koju smo imali. Pe je imala umjetna drva, a svjetlo iza njih davalo je dojam kao da unutra svijetli plamen. injenica da se bolje sjeam pei nego njega vjerojatno svjedo i o tome koliko je malo bio kod ku e. Sve što je mama rekla bilo je da je bio alkoholiar. Umro je kada sam imala deset godina, a do tada se uope više nisu susreli. Postao je pisac, što sam smatrala o aravajuim, a mama je za njegovu smrt doznala iz novina. Bila sam uzrujana zato što je umro prije nego što sam ga upoznala, ali još me više uznemirila misao o samoj smrti. To je bilo moje prvo iskustvo sa smr u i sigurno sam izludila majku raznim pitanjima. »Kakav je ustvari bio moj otac? Zašto si dopustila da nas ostavi? Postoji li Bog? Ako postoji, zašto dopušta da se doga aju loše stvari? Zašto ljudi umiru?« U kljunom prijelaznom razdoblju iz djeteta u mladu odraslu osobu, ta su mi se pitanja inila neumoljivo povezanima. Majka mi nije mogla dati zadovoljavaju e odgovore ni na osobna ni na eti ka pitanja, tako da sam zbog toga vrlo rano razvila nepoštovanje prema njezinom »slijepom vjerovanju«. ak je i sama fraza odisala neznanjem. U dvadesetima sam otkrila razne tehnike samopomo i, tehnike duhovnog i emocionalnog izlje enja, kao i meditaciju jogom, što je oblikovalo temelj mojeg sustava vjerovanja, koji je bio puno smisleniji od molitava Katolike crkve, koje vjernici ponavljaju kao papige. Crkva je imala vrlo veliku ulogu u mojem djetinjstvu, utoliko što je majka sve do moje etrnaeste godine radila kao ku na pomo nica u kui mjesnog župnika. Vele asni Price bio nam je dobar prijatelj — bio je mlad u duši i ispred svog vremena. Rijetko je nosio službenu odjeu, a mama i ja smo ga uvijek zvali samo Frank. Mislim da je mama bila potajno zaljubljena u njega. Kada je na njegovo mjesto došao novi sve enik, doveo je sa sobom i svoju pomonicu zbog ega je mama izgubila posao, ali inilo se da je ona bila manje uzrujana zbog gubitka posla, nego zbog toga što je Frank otišao u misiju. Neko vrijeme se javljao, barem mislim, ali mamina vjera u Crkvu smanjila se otkako je on otišao. Trudila se i i na jutarnju misu skoro svake nedjelje, ali vrlo lako ju se moglo odvu i od toga, i to esto nekom sitnicom kao što je kakav program na televiziji ili mojim pozivom na kasni, topli doruak. Njezina mi se vjera inila sluajnom i kao da joj je nedostajalo predanosti. Vjerovala sam da je njezino katoli anstvo imalo korijene u navici, a ne u vjeri. Iako me nikada nije osuivala zbog toga što sam okrenula leda njezinoj Crkvi, nikada nije cijenila moje putovanje u izljeenje i meditaciju kao oblik duhovnosti. Uvijek sam se nadala da e mi jednog dana uspjeti proširiti duhovne vidike. Sredinom devedesetih došlo je do trenutka kada sam mislila da bi se to moglo dogoditi. U ljeto 1992. otkriveno je da Eamon Casey, karizmatini i obožavani galvejski biskup, ima dijete. Djeakova majka, Annie Murphy, razotkrila je Caseyja i njegov hladan odnos prema njoj i njezinom sinu, ali ak ni ona nije mogla zamisliti kakvu je lavinu nezadovoljstva prouzrokovala. Tijekom sljedeih nekoliko godina redao se skandal za skandalom. Mlada generacija dobila je savršenu ispriku da odbaci staromodnu Crkvu s kojom ionako nije imala nikakve poveznice. Stariji ljudi, za koje je bilo prekasno da Crkvi okrenu le a, podržali su stav da je rije o uroti medija. No, ženama je bila poljuljana vjera. Mnoge su okrenule le a 19
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Crkvi. To je bila institucija koja ih je ograniavala kao djecu i koja im je uskra ivala pravo na normalan život, prisiljavajui ih da ostanu s muževima koji su ih zlostavljali i oduzimaju i im pravo da koriste kontracepciju. A kada su došle u kasne srednje godine, u kojima su bile sigurne da su ispravno postupile pridržavajui se Božjih pravila cijeli život, razotkrilo se da je Katolika crkva korumpirana organizacija puna slabih, a esto i opasnih pojedinaca. Zlostavljanje djece; magdalenske praonice gdje su djevojke uz neželjenu trudno u teško radile, da bi se zatim odrekle djece i dale ih na posvajanje; bogati biskupi koji su propovijedali o obiteljskim vrijednostima, a sami su imah djecu i poricali svoje oinstvo. Žene poput moje majke — odane katolkinje koje su se uvijek pridržavale pravila — osje ale su se izdanima i bile su povrijeene te su masovno napuštale Crkvu. Ja sam bila dio tog procesa budu i da sam vodila ženski italaki klub za irsku gradsku zajednicu, u blizini škole u kojoj sam radila. Klub se zvao itanjem do izljeenja, a koristili smo tehniku samopomo i. Jedna žena pro itala bi odlomak iz neke poznate knjige poput Žene koje tr e s vukovima ili Žene koje previše vole, a nakon toga bi uslijedila rasprava koja se obino doticala osobnih problema: muževi alkoholi ari, tvrdoglava djeca, hladni roditelji, i — nakon što je Annie Murphy prekinula šutnju — ljutnja na Katoli ku crkvu. Kako su prolazili tjedni, svi smo se intimno upoznali, iako sam ja kao pla eni posrednik bila obavezna držati se na odre enoj distanci i rijetko sam se družila s njima izvan klupskih sastanaka. Mary, Bernadette, Finoula, Niamh i Cathleen bile su mi otkri e jer su me jako podsjeale na majku. Sve su bile u pedesetima, školovane u samostanu, a šezdesete i sedamdesete godine provele su u predgra u istei mrvice dvopeka sa svojih sofa presvu enih dralonom, kuhajui obilne veere za umorne muževe, hrane i djecu i odvodei k eri na satove irskog plesa u hladne crkvene dvorane. Dok su cijedile platnene pelene, zahvaljuju i Bogu što e si mo i priuštiti sušilicu, Joan Baez je na njihovim kuhinjskim tranzistorima pjevala o revoluciji. Erica Jong, Germaine Greer, Gloria Steinem, sloboda mišljenja, sloboda ljubavi kao da su svi slobodni osim njih. Trpjele su to jer je njihov životni put odredila neka viša sila jaa od politiara ili umjetnika. Sredinom devedesetih, kada ih je Crkva iznevjerila, te su žene poele razmišljati o svemu onome što su propustile. Mogle su napustiti muževe, odrezati kosu, spavati s drugom ženom, postati lanice neke glazbene grupe, postati umjetnice. Promatrala sam kako ova iznimna skupina žena koristi bijes za nešto pozitivno. Kako je vrijeme prolazilo, otkrivale su jogu i slikanje i Možete izlije iti svoj život Louise Hay. Dvije od njih ostavile su muževe, a svih pet napustilo je Crkvu. U tom sam razdoblju imala osjeaj da mi te žene daju na znanje maj ino podrijetlo i ono što ju pokree. Iako sam nekoliko puta pokušala s njom razgovarati o tome, ona bi me odbila i ne bi htjela razgovarati o tome što se doga a s njezinom Crkvom. Naslutila sam da se bori sa svojom vjerom i boljelo me to što nikada nije htjela razgovarati o tome, osobito zato što sam radila sa ženama koje su se našle u istom položaju kao i ona. Kao i mnogo puta prije, opet se dogodilo da nas udalji nešto što nas je ustvari trebalo zbližiti. Nije mi dovoljno vjerovala da bi mogla sa mnom raspravljati o tome, ali možda je i mislila da se nema što raspravljati. Možda je ipak, unato tome što sam se nadala cia je druk ije, bila jedna od onih ljudi koji su se držali svoje vjere zbog opreza i dogovora — temeljnih vrijednosti koje je Crkva koristila kako bi zadržala žene ondje gdje im je mjesto. Nisam se ula s majkom otkako me na stubama ostavila bez rije i. Sutradan sam, budui da nigdje nisam mogla smjestiti osje aj bespomo nosti zbog straha, dogovorila hitan sastanak sa Sitom. Sita je bila moja prijateljica i moja terapeutkinja. To je samo po sebi proturje no, ali naš odnos klijent-terapeut narušen je društvenim doga anjima. Preporuio mi ju je moj bivši muž Jack, koji je i sam bio terapeut. Nakon što sam ve tri mjeseca odlazila k njoj, po ele smo se sretati na društvenim doga anjima New Agea, koja su poha ali zajedniki prijatelji — 20
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
kao što su radionice joge vikendom, ro enje djeteta, pa je Sita odlu ila — uzimajui u obzir svoj odnos s Jackom — da bi bilo neprofesionalno od nje da me nastavi lije iti. Meutim, ja sam ve zakljuila da je Sita osoba koja me nadahnjuje više od bilo koje osobe koju sam do tada upoznala i svakako sam ju htjela zadržati u svom životu i kao prijateljicu. Bila je deset godina starija od mene, lije nica po struci, koja se dokazala u ajurvedskoj medicini prije nego što se doškolovala za psihoterapeuta. Kao dijete došla je iz Calcutte u Englesku te je bila odana budistica. Iznimno sam ju cijenila, i profesionalno i privatno. Njezina psihoterapeutska vještina i pronicavost nadopunjene su toplom, karizmati nom osobnošu koja je utemeljena na jakom, odlunom karakteru. Bit je u tome da je Sita priželjkivanu »sveznaju u osobinu« prosjenog psihoterapeuta dovela na novu razinu. Ve ina ljudi doživljavala me kao samouvjerenu osobu, neki ak i kao bahatu. Sita je imala sposobnost izravno uspostaviti vezu s mojim unutarnjim ja i bila je jedina osoba u mojem životu pred kojom sam se osje ala sigurnom ak i kada sam bila ranjiva. Ona je sigurno bila jedina osoba kojoj sam mogla povjeriti tako osobna pitanja koja su se odnosila na duhovnost. Sita se blago odmaknula od stvarnoga svijeta. Živjela je u velikoj ku i s pogledom na more gdje je provodila ve inu vremena — meditirajui, itajui i primajui klijente. Nikada ju nisam ula da nekoga ogovara, ili da podiže glas i nikada ju nisam vidjela u nekom stanju koje nije spokojno ili dražesno. Kako su prolazile godine, Sita mi je postala mentorica; da se nisam bojala da e me prozvati ekscentrikom, opisala bih ju kao svoga gurua. Nazvala bih ju kada god mi je to bilo potrebno, razgovarala bih s njom sat vremena i zatim dala novac u humanitarne svrhe umjesto da platim njoj. Sita je bila jedina osoba na svijetu pokraj koje sam se osje ala sigurnom. Cijenila sam njezino mišljenje i vjerovala u njezino prijateljstvo. Toga dana bila sam zahvalna što imam nekoga poput nje, kome se mogu povjeriti. Vozila sam prema jugu i došla sam u rano poslijepodne. Dan je bio tmuran, a sivo nebo zamaglilo je horizont - nije bilo lijepog krajolika koji bi me izvukao iz potištenosti. Ukratko sam joj preko telefona objasnila o emu je rije, tako da me Sita spremno do ekala s vr em zelenog aja i zagrljajem, iako smo obje znale da mi ni jedno ni drugo ne e pružiti pravu utjehu. Slijedile smo svoju uobiajenu naviku: ispijanje aja i neobavezan razgovor od deset minuta, a zatim me odvela u sobu za savjetovanje. Na niski stoli stavila je vr s jasminom, a gorjela je i mješavina eteri nih ulja. Nisam pitala što je stavila, ali osjetila sam lavandu. Sjela je meni nasuprot i primaknula stolicu tako da su nam se koljena gotovo dodirivala. Sita je okrenula dlanove prema meni, pokazuju i mi da po nem govoriti, a zatim ih je sklopila kao da e se moliti te ih približila zatvorenim usnama kako bi mi dala do znanja da me sluša. Zažmirila je da bi me što bolje ula. Dok je to radila, osjetila sam kako me preplavljuje tuga zato što ovu ženu poznajem tako osobno da mi njezini pokreti nešto govore, a s vlastitom majkom ne mogu normalno razgovarati. Iz mene je izlazilo potpuno ne povezano: popis, bluza, Shirley, smrt, strah, tuga, zbunjenost, bijes — plakanje, vikanje. Uglavnom vikanje. Kada sam po ela vikati, bojala sam se da se ne u moi zaustaviti i da bi moj bijes mogao biti prejak; bojala sam se da bi ak mogao uništiti Sitino uzvišeno spokojno držanje. Tako sam iznenada ušutjela, a Sita je nježno upitala jesam li sigurna da sam »gotova«. Rekla sam da jesam, no lagala sam, mogla sam bez problema sjediti ondje cijelu no i psovati majku cio iznemoglosti. A Sita bi mi dala savjet i ja bih ju ula, no ništa ne bih zapamtila. Lice mi je poprimilo izraz kao da pozorno slušam, ali tijelo mi se treslo od stresa i straha.
21
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Kada sam odlazila, zahvalila sam Siti što mi je udahnula topao, blaženi spokoj te sam se pretvarala da ga osje am. Cinije njezina kua nestala s vidika, zaustavila sam auto i po ela kopati po torbi ne bih li našla nešto na što bih mogla napisati popis. Mogla sam se rasplakati zbog svoje nesposobnosti da zapamtim Sitine mudre izjave, ali znala sam da u zaboraviti sve što mi je rekla ako ne zapisem. U pretincu kod suvoza evog sjedala našla sam olovku i na poleinu parkirnog listia nabrzinu napisala bit Siti ni h savjeta: * smrt/Bog — poštuj tu u vjeru *daj mami prostora da bude ono što jest I na kraju sam nevoljko napisala: *pomiri se sa Shirley Bez obzira na to kako sam se osje ala, znala sam da u morati poštovati njezine savjete. Takav je bio dogovor, a osim toga, to je bilo jedino na što sam se mogla osloniti. Nekako sam, zbog šoka koji sam proživljavala posljednjih dana, izgubila vjeru u vlastitu prosudbu što je »ispravno«. 1 baš kao i moja majka, morala sam se okrenuti popisu.
22
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
ŠEST Eileen Majka je na skup morala otii ranije kako bi pomogla pri organiziranju razli itih aktivnosti, pa je dogovorila da idem s Breege i njezinom mamom, gospo om Feenev. Na putu do parka obje su me udno gledale. Ogrta ispod mojega kaputa u inio me malo glomaznijom, iako sam oko struka vrsto povezala pojas svoje kabanice kako bih izgledala što normalnije. U posljednji sam as shvatila da sam zaboravila skriti crvene hla e, tako da sam ih brzo smotala do koljena i grubo ih pri vrstila pribadaama koje sam uzela iz mamine kutije za šivanje. Pribada e su mi jako grebale koljena dok sam hodala, a iskreno govore i, cijela odora bila je strašno topla i neudobna. Pretpostavila sam da je na ovo Bog mislio kada je rekao: »Pustite jadnu djeicu neka dolaze k meni«. Kako smo se približavale parku, gužva je bila sve ve a, a kada smo došli do vrha Brda sv. Patrika, vidjela sam da je gospo a Feeney toliko pazila da nas ne izgubi da je gotovo zanemarila znatiželju saznati što se nalazi ispod moje kabanice. Obje nas je zgrabila za ruke i bezglavo nas vukla kroz mnoštvo dok nismo došle do dijela gdje su lanovi Marijine legije, odmah iza crkvenih dostojanstvenika. Nikada u životu nisam vidjela takav prizor. U parku se obi no igrao nogomet, koji sam nekoliko puta posjetila s ocem. Zbrkanu masu bu nih muškaraca zamijenio je red, kako se meni inilo, milijuna ljudi koji su bili poredani po vjerskoj tituli i po odorama. U prvome redu sjedili su biskupi i monsinjori. Iza njih bila su dva crna vodoravna reda koja su inili asne sestre i sveenici, a iza njih široki red Družbe sestara milosrdnica u bijelom, zatim Braa kršanskih škola u sme im odorama s pojasom. Okomito iza njih smjestile su se ostale organizacije u svojim odorama: Marijina legija sa svojim beretkama i medaljicama, djevojke iz katolike škole u tamnoplavim suknjama i uštirkanim ovratnicima s kravatama, zatim medicinske sestre i vojska. U krcatom pravokutniku na vrhu brda stajala su Marijina djeca u svojim ogrtaima s kapuljaom. Njihova nebesko plava boja bila je u opreci s prijete im oblacima, kao da su ogrta i iz neba isisali svu boju. Budu i da su me gurnuli u red iza Breege, odjednom mi je postalo loše u želucu. Ve ina drugih djevojaka držala je u ruci uredno složene kabanice, iako su neke svejedno bile obu ene u njih. Zgrabila sam zakop ana puceta svoje kabanice i po ela se moliti za kišu. S istom sigurnoš u s kojom sam vjerovala da e se danas dogoditi udo, znala sam, bez truna sumnje, da sam po inila jako veliku pogrešku. Tada se pojavilo sunce i sa stražnje strane osvijetlilo Marijinu djecu. U po etku je to bila samo svjetlucava prijetnja, ah nakon nekoliko trenutaka, na njih se obrušila sun eva svjetlost u svom punom sjaju, prijete i da e ih tako iste odnijeti u raj. Masa je jednoglasno mumljala — dogodilo se udo, ipak e zasjati sunce za oca Peytona. Dok su posljednji sumnjiavci skidali kabanice i otkrivali puni sjaj svojih odora, ja sam htjela pobje i — pobje i iz parka, iz gomile ljudi i sjesti iza katedrale kako bih malo po-pri ala s Bogom o tome što se dogaa. Kako je mogu e, kako je samo mogu e da sam tako pogriješila? Promjena vremena je udo koje je Bog namijenio današnjem danu, a ja sam to pogrešno protuma ila. Baš sam htjela smisliti neku ispriku — da me boli glava, da mi je mu no — kada sam osjetila vrsti stisak ruke gospo e Feeney kako me vu e za pojas žele i mi otkopati puceta. Užasnuto sam povikala: »NE!« i svi su se okrenuli kako bi vidjeli djevojicu koja nije htjela skinuti kabanicu. Gospo a Feeney nije voljela da ju netko ne sluša, a kako je nisam mogla povu i za kosu ili snažno udariti u lice, što sam silno željela u initi, nisam mogla ništa drugo uiniti. Otkopala je veinu puceta prije nego što sam se uspjela istrgnuti.
23
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
»Sveta Marijo, majko Božja,« rekla je gospo a Feeney, križaju i se dok je posrtala zbog preneraženosti koju je doživjela vidjevši što se nalazi ispod moje kabanice. Jednu je ruku stavila na lice dok je drugom upirala u mene kao da sam sotona. Rukama sam prekrila lice i zaplakala. Nisam znala zašto sam se osje ala tako posramljeno, nije imalo smisla, to je bila obina pogreška. Ali budu i da su svi gledali u mene, i budu i da je sve bilo toliko druk ije od onog što sam o ekivala, nisam si mogla pomo i. Patrick Lowny, voda skupine, prišao nam je da vidi zašto je nastala strka te je zamolio gospo u Feeney da me odvede ku i. Objasnit e sve mojoj majci, rekao je. Ljubazno me pogledao, no to mi nije pomoglo. Gospoa Feeney me u potpunoj tišini ubrzanim korakom vodila ku i. Zahtijevala je da imam zakopanu kabanicu te me preko ceste grubo vukla za ruku. Znala sam da gospo a Feeney nije ljuta na mene zbog toga što sam napravila, nego zbog toga što e Patrickov zahtjev ujedno znaio da e propustiti dio susreta s ocem Peytonom. Gospo a Feeney bila je jedna od onih žena — kao i Maidy Durcan — kojoj je bilo poprili no drago kada su drugi bili u nevolji. Lako je tvrdila majka. Dok me gospo a Feeney gurala kroz stražnja vrata ku e izgovaraju i: »Sad miruj, Eileen Gardner, i razmisli o tome koliko si se osramotila«, shvatila sam kakvu sam grozotu u inila. Uzrujala sam majku, oca, najbolju prijateljicu i što je još gore, shvatila sam da sam vjerojatno uzrujala najvažniju osobu od svih — Boga.
24
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
SEDAM Grace Moj razgovor sa Shirley bio je, kako mi to ovisnici o terapijama kažemo, »pou no iskustvo«. Našla sam njezin broj telefona u mjesnom telefonskom imeniku, iako sam se osje ala krivom zato što joj se obra am iza maminih lea. Sitine upute bile su, kao i uvijek, neodre ene i otvorene za osobno tuma enje. Budui da sam zaklju ila da »pomiri se sa Shirley« zna i uvrstiti ju u dnevnu meditaciju, prizvala sam sliku njezinog smiješno našminkanog lica i poslala je u svemir. Ono što mi je svemir vratio bilo je: »Nazovi Shirley i otkrij pri u o majinom raku«. Vjerujem da sam se poigravala duhovnim idealom bezuvjetnog oprosta, ali bila sam o ajna, a u knjizi mojega života to ponekad jest isprika. — Halo, Shirley? — Tko je to? — Prava osoba za pohaanje teaja o uljudnom opho enju. — Shirley, ovdje Grace. -Tko? — Grace. Grace Blake? K i Eileen Blake? — ija k i? Moje oi lijeno su pogledale kuhinjski sat. etiri popodne. Happy hour. Ili ne, u ovom sluaju. — Eileen Blake? Tvoja prijateljica? Ja sam njezina k i, Grace. Teško disanje. Mislim da je palila cigaretu. Ovo o ito nee ii preko telefona. — Zanima me možemo li se nai? Htjela bih s tobom razgovarati o mami? — Na licu mi se pojavila bolna grimasa. — Mislila sam da bih te mogla odvesti na aj u Debenhams ako imaš vremena? Mislim da su baš uredili lokal i... — Nai emo se u vinskom baru Morton, pokraj postaje — znaš ga? Sluajno sam znala to mjesto i dogovorile smo se da emo se nai ondje, ali morala sam pregovarati da dobijem još dvadeset minuta za put do tamo, budu i da je ona o ito silno željela biti ondje što prije. Kada sam stigla, Shirley je sjedila za šankom i avrljala s napuhanim pijancem u poslovnom odijelu. Oito su imali sastanak anonimnih alkoholi ara, samo što nije bio anoniman. Ona je bila jedna od onih žena koje su pokazivale dojmljivu sposobnost održavanja ravnoteže u sjedenju na barskoj stolici s prekriženim nogama. Problemi bi nastali tek kada bi pokušala sii s nje. Nije imalo smisla da budem sramežljiva, tako da sam nakon kratkog pozdrava naruila bocu chardonnaya. Nije nam trebalo dugo da se riješimo muškarca. Nakon što sam navršila etrdeset godina, postala sam stru njak u slanju odbojnih pogleda nepoželjnim udvara ima u srednjim godinama, koje sam sve više i više po ela privlaiti. Sljedeih sat vremena bila je nejasna mješavina zamršenog razgovora i osje aja mržnje. Izvlaenje informacija iz emocionalno neuravnotežene alkoholi arke bilo je teže nego što sam mogla zamisliti. Pojedinosti o maj inoj bolesti izlazile su nejasno na površinu kroz Shirleyino šmrcanje i jecanje i otvoreno izražavanje nesputane tuge žene koja e izgubiti najbližu prijateljicu na svijetu. — Ona je prekrasna žena, Karen. — Grace. — Da - tvoja majka je prekrasna žena, prekrasna, prekrasna žena. Ne mogu to podnijeti, Karen. Ne mogu podnijeti da e UMRIJETI! 25
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Izmeu pretjeranih izljeva, Shirley je u svojoj pri i izbacivala injenice koje su me probadale kao noževi: » etvrti stadij«, »bolnica«, »ja sam bila jedina osoba s kojom je mogla razgovarati«. Bila sam zahvalna na tim saznanjima, ali sam se osje ala još više gurnutom u taj zastrašuju i, nepoznati svijet u kojem moja majka ne samo da je bila strašno bolesna — vjerojatno smrtno - nego me i prevarila. Ta žena koja mi je pisala poruke da mi kaže kako se promijenila uprava u mjesnoj trgovini, koja me zvala svaki dan (osim onih dana kada je bila u bolnici - brzo sam izraunala i došla do gotovo to nog datuma) da mi ispri a svaku dosadnu pojedinost iz svojega života, uspjela je sve to skriti od mene. Poput žene iji je brak klimav, ali koja je ipak zate ena kada sazna da ju muž vara. Moj odnos s mamom bio je daleko od savršenog, ali mislila sam da nezadovoljstvo dolazi samo s moje strane. Zapanjilo me to što ona nije osjeala da smo dovoljno bliske da mi kaže što se doga a. Mama je imala rak jajnika u etvrtom stadiju - toliko sam znala. Da nije bilo Shirley, gotovo sigurno joj ta dijagnoza ne bi bila postavljena. Godinu dana prije toga žalila se da je kroni no umorna i da ima blage bolove u trbuhu, ali te manje nevolje izgubile su se u našem zajedni kom gunanju: o loše odabranim zastorima, o odjei koja je na kemijskom išenju, o nedostatku umaka od raj ice. Nekako su se mamini simptomi izgubili u našim dnevnim razgovorima o »moram nazvati«, »moram napraviti« i »moram se sjetiti«. Bile smo majka i k i, nismo morale zabavljati jedna drugu, samo smo lijepo gunale. Nju je bolio trbuh, ja sam imala menstrualne bolove. Ona je bila umorna, a ja sam cijelu no bila budna i ispravljala testove. Ni njezin lijenik nije ništa primijetio. Kao što je tipi no za žene maminih godina i naobrazbe, majka je kod lije nika umanjila jainu svojih simptoma jer ga nije htjela previše zamarati svojim problemima. Njezin lije nik ope prakse rekao joj je da je napuhnuti trbuh na koji se žali, samo znak debljanja u srednjim godinama. Umor, blagi bolovi u trbuhu znak su starenja, kao i nadutost koja je mogla biti za ujue bolna. Rekli su joj da, u sluaju da bolovi ne prestanu, napravi pretrage za sindrom iritabilnog crijeva. Nije joj se svialo kako to zvui pa to nikada nije ni obavila. Predložila sam joj da ide na rekreaciju u dvoranu Curves kako bi dobila malo energije i kako bi došla u formu. Ondje je upoznala Shirley, i dok joj se za kavom žalila zbog »velikog trbuha«, Shirley je — vjerojatno više zbog snažnog dojma, nego zbog ne eg drugog — upozorila mamu da je u nekim lokalnim novinama pro itala lanak o raku jajnika, gdje se naglašava da je nadutost jedan od simptoma. U bolnici se ubrzo održavao informativni dan za žene u postmenopauzi. Pregledavali su žene kako bi u svojoj kampanji osvijestili postojanje ovoga »pritajenog« raka. Zašto njih dvije ne bi otišle? Bit e to poput izlaska. Nakon pregleda mogle bi oti i na ruak u Debenhams, u novi kafi koji je baš bio obnovljen. Obje su ispunile upitnik, bilo je baš zabavno - kao da rješavaju kviz u nekom asopisu. Mama je obilježila gotovo sve kvadratie, ali to njima dvjema ništa nije zna ilo. Ustvari, Shirley se sjea da je bila prilino zadivljena. Predale su upitnike, zatim su dobile aj i kolae i odslušale su predavanje (koje je bilo prili no depresivno). Kada je predavanje završilo, neke žene morale su ostati na ultrazvuku i krvnim pretragama. Trajat e samo pola sata, najviše etrdeset pet minuta i to ne zna i da je nešto loše u pitanju, samo je rije o mjerama opreza. Eileen se nije svidjela pomisao na va enje krvi, ali Shirley joj je rekla da bi svejedno trebala to obaviti kako bi bila mirna. Shirley je otišla u kupnju i kupila si je Windsmoor kaput od iste vune u trgovini s gotovo novom robom te ga je platila samo 15 funti. Kada se vratila po mamu, Eileen je bila u šoku. Na ultrazvuku su joj našli nešto zloudno. Kada je pitala što su joj našli, mama se rasplakala, zatim se i Shirley rasplakala i to je manje-više bio kraj prie. Odvela je mamu u najbliži kafi gdje su se cijelo popodne opijale. Shirley misli da se mama vratila u bolnicu nakon toga da obavi još neke pretrage, ali za Shirley cijela je ta situacija bila toliko uznemiruju a da je zamolila mamu da joj više ništa ne govori o tome. Predložila je sebe da bude u »odboru za zabavu i podizanje raspoloženja. Ja 26
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
sam vesela, optimistina žena, Karen — kužiš?« O i s razmazanom maskarom pretvorila je u pogled pun nade. —Ja sam vrlo osjetljiva osoba, uzrujam se zbog smrti i slinih tema. Ne mogu to podnijeti - kužiš? Rekla sam da kužim, a ona se nasmijala i rekla da joj je drago što sada sve znam jer joj je bilo strašno nositi tu odgovornost na leima budui da mi se Eileen bojala to ispri ati jer sam sveznajue gunalo. Uspjela sam udobrovoljiti Shirley daj u odvezem doma. Za vrijeme vožnje otrijeznila se toliko da mi pogodi ime. Dok je nespretno izbacivala noge iz auta, okrenula se prema meni i rekla: - Ti si dobra cura, Grace. Eileen je sretna što te ima. Unatoš njezinom pijanom stanju, bio je to nježan trenutak. Nakratko sam bila zahvalna, a zatim mi je bilo žao zbog samo e koju vidim u o ima te žene i zbog na ina na koji sam ju osudila. — Hvala, Shirley. Uskoro emo se ponovo na i. Sljedei tjedan u odvesti mamu i tebe na ruak. — Baš bih to voljela — rekla je i posrnula dok je izlazila iz auta. Morala sam joj pronai kljueve od ku e i otvoriti joj ulazna vrata. Odmah sam se odvezla do maj ine kue. Nisam htjela uzeti vremena da si sredim misli ili da preispitam svoje osjeaje, samo sam ju htjela vidjeti. Dvaput sam kratko pozvonila kako bih joj dala do znanja da sam to ja, zatim sam otklju ala vrata i odmah otišla u kuhinju. Srce mi je udaralo. Stajala je pokraj sudopera le ima okrenuta prema meni. Iako je imala perilicu za posude, mama je još uvijek veinu posuda prala runo. Umakala bi ruke u vru u vodu, prsti bi joj bili žarko crveni, vene natekle od topline, slagala bi tanjure pune pjene na jeftino plasti no cjedilo koje je mrzila, ali ga nikada nije zamijenila. Majke bih se uvijek sjetila na taj na in. Uokvirena prozorom, kako gleda ravno u svoj vrt, a ruke joj ve nesvjesno obavljaju dosadne poslove pranja posuda ili osjetljive odjee. To je bila njezina »terapija«, kako je sama rekla. Bilo je znaajno što u naješoj slici svoje majke nisam vidjela njezino lice. Crte maj ina lica bile su lijepe, gotovo vilinske, a koža joj je bila mekana i blijeda. Uz pravo osvjetljenje, i kada bi bila dobre volje, bila je iznimno lijepa. Meutim straga je uvijek bila mala i debeljuškasta i obina. Okrutno, ali istinito - radije sam ju tako gledala. Prišla sam joj i uzela krpu s radne površine te po ela brisati tanjure. Odsutno sam primijetila da ih i dalje nije ispirala. - Deterdžent sadržava kancerogene tvari —jednom sam ju upozorila. — Dobit eš rak ako ne ispereš... Gledajui ju iz profila, vidjela sam da ima odlu an i vrst izraz lica. — Razgovarala sam sa Shirley, mama. — O da? Oštro je izgovorila te rijei. Imala je tanke usne koje sam i ja naslijedila i nisam ih voljela ni na sebi ni na njoj. Ponekad su te jadne usne inile naša lica odbojnijima i strožima nego što su uistinu bila. To je bila nepravda koju sam shva ala i zbog koje sam ju žalila, vjerojatno zato što je pogodila i mene. — Sve mi je rekla. Pretraživala je dno sudopera i otkrila da je završila. Nema više posu a, brisanje je u tuim rukama, ništa ju više ne može izvu i, danas više nema terapije. Kada se nije pomaknula od sudopera, rekla sam: - Žao mi je, mama. — Zašto ti je žao? I dalje me nije gledala, nego je s prozora uzela kremu za ruke i pokušala otvoriti poklopac mokrim rukama. Nježno sam joj uzela kremu te sam joj dodala krpu kako bi mogla obrisati ruke. — Žao mi je što sam se dogovorila sa Shirley iza tvojih lea. Santa me zanimalo što se dogaa. 27
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Uhvatila se za sudoper, a krajevi krpe namo ili su se vodom. Skupila je usta kad joj je eljust zadrhtala a o i se ispunile suzama: plavi kameni oblutci obavijeni velom godina i straha. — Žao mi je što sam sveznaju e gunalo i žao mi je što mi nisi htjela prvoj re i. Nisam bila zajedljiva, to sam stvarno mislila i ona je to osjetila. — Grace, htjela sam da sve znaš. Ali ti nisam mogla re i. Vjerujem da sam to cijelo vrijeme i znala. Zagrlila sam ju, i prvi put u životu majka mi je uzvratila, grlei me oko struka i privijajui me uza se. Na grudima sam osje ala kako diše i kako tiho i stidljivo jeca. Zbog iznenadnog i nepoznatog osje aja tjelesne bliskosti s majkom, nisam mogla plakati. Držala sam ju što sam vrše mogla: njezine male koš ate ruke zgrabile su me za križa, kosa joj je mirisala po vo nom šamponu i cigaretama, a majinski trbuh koji me nosio bio je tvrd, nadut i ispunjen rakom. Nakon nekoliko trenutaka odmaknula se od mene i odlu no se nasmiješila brišu i suze natopljenom krpom. Gotovo da sam ula kako joj razum govori: Dobro. To je to, to smo riješili. Zabrinula sam se zbog osje aja olakšanja koji me preplavio. Je li to bio intimni trenutak izmeu majke i k eri? To je to? I zašto ja nisam plakala i izražavala svoje osje aje?Ja sam ta koja je trebala biti »na ti« sa svojim osje ajima, a ipak, majka je mogla zaplakati u pravom trenutku. Mama je gledala kroz prozor. — Eno duga — rekla je. Pretvarala sam se da me zanima te sam slijedila njezine o i prema traku boje koji je nesigurno treperio iznad drvea — nejasan i vodenast. Optika varka u zagaenom, prljavom zraku. — Razmišljala sam da odvedeni tebe i Shirley na ru ak sljedei tjedan — rekla sam. — Jao, ne - rekla je mama. - Udaljila sam se od Shirley, izbjegavam ju cijeli tjedan. Meu nama, Grace, mislim da ima problema s alkoholom.
28
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
OSAM Eileen Znala sam da se Bog jako ljuti na mene zato što me poslao na ispovijed vele asnom Butleru. Nijedna djevojica nije voljela ii veleasnom Butleru jer bi nas ponekad zadržao u ispovjedaonici itavu vjenost. Nakon što bismo završile s ispovijedanjem grijeha — da nismo napravile zadau, da nismo slušale roditelje i sli no — ponekad bi nas pustio samo uz pokoru, a ponekad bi nas pitao jesmo imale kakve »prljave misli«. Ako bismo odgovorile ne, on bi nastavio s pitanjima. — Sigurno nisi imala nikakve prljave misli? — Ne, oe. — Nikakvih misli o dekima? — Ne, oe. — Nisi mislila što bi ti djeaci mogli raditi? — Ne, oe. Ako smo bile odlune i nastavile odgovarati s ne, obi no bi nas otpustio s groznom pokorom —ja sam jednom dobila pet desetina krunice i deset O enaša, samo zato što sam razbila porculansku šalicu. Ali ako bismo priznale neke prljave misli, izvukao bi svaku neugodnu pojedinost. Neke su djevojice procijenile da ako priznaju prljave misli vele asnom Butleru, uope ne e dobiti pokoru. Ciara Murphy imala je dvanaest godina i ispri ala nam je kako je jednom rekla vele asnom Butleru da se dirala dolje. Rekla je da joj je rekao daje samo proživljavala nešto prirodno. Dao joj je dvije Zdravomarije i Slava Ocu i rekao joj neka do e sljedei tjedan i kaže mu je li to opet radila. Ciara je rekla da je on »stari pokvarenjak«. Smatrala sam da je strašno re i takvo što za sve enika te sam rekla Ciari da e zbog takvih laži ii u pakao. No svejedno sam bila uznemirena vidjevši da on ispovijeda tog popodneva kada sam se išla u katedralu ispovjediti zbog crvenih hla a. U Ballamoreu se ispovijed obavljala dva puta tjedno. Omiljena je bila nedjelja ujutro. Tada su išli mladi u skupinama. Mi, djevojke, gledale bismo skupine dje aka i cerekale se dok oni puše cigarete koje su ukrali od o eva i naslanjaju se na zid samostana iza crkve, pokušavajui izgledati buntovno i kul kao James Dean. To su bili naši posljednji grijesi prije išenja duša za nedjeljnu misu i pri est. Stariji su išli na ispovijed petkom popodne. Znala sam da je to zato što stariji ljudi nisu po inili dovoljno grijeha. Nisu imali roditelje kojima bi razbili šalice, nisu imali u itelje kojima bi nepristojno odgovarali, a jedini ostali grijesi bili su gledanje djeaka, više od dva otkop ana puceta na bluzi ili — ako biste potpuno zastranili — šminkanje i crtanje šava arape na stražnjoj strani noge. Grijesi muškaraca i dje aka — kao što su pušenje, psovanje i alkohol — nisu ustvari bili bitni. To je zato što su žene potekle od Eve, grešnice koja je jadnoga bespomo nog Adama dovela u kušnju. Grijesi muškaraca bili su smiješni, dok su grijesi žena bili strašni. Najgori su bili oni u vezi s kušnjom. Uvijek sam zakopala sva puceta na bluzi, ak i po ljetu, kao mjeru opreza da ne dovedem nekoga u kušnju kao što je to uinila Eva. Nisam voljela ii na ispovijed dok su starije žene bile u crkvi jer sam bila uvjerena da imaju neku posebnu sposobnost da uju što govorim u ispovjedaonici. Kada mi je mama rekla da e me odvesti na mirniju ispovijed u petak, bila sam uzrujana. Nisam ništa rekla jer sam od susreta s ocem Peytonom odluila da u uiniti sve što mi majka kaže. Dugake drvene klupe i ukrašene grede šiljastih svodova katedrale zadržavale su u sebi stoljetni miris voska i tamjana. Voljela sam miris u katedrali, voljela sam tišinu. Kao da je zrak u katedrali bio guši od vanjskog zraka zbog svih molitvi koje su tu izre ene. Nekoliko starijih gospoa klealo je u zadnjim klupama, ali nikoga nije bilo u redu ispred 29
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
ispovjedaonice. Vrata su bila odškrinuta kao znak da je sve enik slobodan. nazirao se pognuti profil vele asnog Butlera. Kroz mjedeni mrežasti prozor Promrmljao je uvodnu molitvu, a zatim je podigao ruku. Spustila sam bradu na grudi i izblebetala niz najgorih grijeha koji su mi pali na pamet, a ve inu sam izmislila. — Blagoslovi me oe, jer sam zgriješila. Prošlo je dva tjedna od moje posljednje ispovijedi. U meuvremenu sam kupila uštipak za maj in novac bez njezinog dopuštenja, Conora Flanneryja nazvala sam gadom, sedam puta sam Božje ime izgovorila uzalud, puno puta sam rekla »Isuse, »Isuse, Marijo i Josipe«, ukrala sam šiling od sestrinog sestrinog novca za pri est, nisam slušala oca, lagala sam majci i na susretu oca Peytona nosila sam crvene hla e i mamin ogrta Marijine djece. Niz je bio najduži mogu i, a najgore stvari stavila sam na po etak kako bi vele asni Butler što prije izgubio zanimanje i propustio dio o ogrta u. Veleasni Butler toliko je dugo šutio da sam pomislila da mi je uspjelo uspavati ga. . Sveenik je gledao ravno u mene iako su Polako sam podigla glavu i provirila kroz prozor mi njegove o i bile nevidljive: mrane i tamne kao kuglice na krunici koju sam dobila od pape. — Priaj mi o crvenim cr venim hlaama, dijete moje. Nije mi se svidio svidio nain na koji je vele asni Butler rekao »dijete moje«. — Jako ih volim volim i vjerujem da sam ih ih zato... — Zašto ih jako jako voliš? Nije bilo uobiajeno da vas sve enik prekine usred ispovijedi tako da sam samo nastavila. —... obukla na susret. Ustvari, moram objasniti za Blaženu Djevicu Mariju i za asopis. Vidite, subotom ujutro majka me šalje u grad u Durcanovu Durcanovu trgovinu, gdje... — Želim slušati slušati o crvenim hla hla ama, dijete moje. Zanima me zašto ih toliko voliš. — Pa, vidite, veleasni, ne bi bilo pošteno da vam ne ispri am cijelu priu o tome kako sam ih dobila jer je sve povezano povezano s Bogom i Blaženom Djevicom i ocem Peytonom... Veleasni Butler ponovo me prekinuo. Glas mu je sada bio nježan ali odlu an. — Dijete D ijete moje, reci mi zašto voliš nositi te hlae. Kako se osje aš u njima? Reci mi kakav je osjeaj...? Odjednom mi je sinula sablažnjiva spoznaja. - Mislite li poti u li me one na prljave misli, veleasni? — Da, da, da, da, dijete moje. moje. Baš to mislim. Potiu li te one na prljave misli? Razmišljala sam o tome minutu, namjeravala sam izmisliti nešto kako bih se izvukla samo s dvije Zdravomarije i Slava Ocu. Ali dok sam pokušavala nešto smisliti, prekinulo me disanje vele asnog Butlera — bilo je to teško disanje puno o ekivanja. — Ne, veleasni — rekla sam i nakon toga je uslijedilo najglasnije što sam se usudila, kako bi majka i ostale starije žene vani mogle uti - nikakve nikakve prljave misli, vele asni. Znala sam da e ga moje odbijanje da sura ujem u njegovom uobiajenom traženju prljavih misli uzrujati i da e mi dati strožu pokoru, ali nisam mogla o ekivati ono što je uslijedilo. Rijei su iz njega izlazile kao bujica koja uop e nije imala smisla, govorio je tiho, prigušeno ali oštro — kao da je pokušavao pokušavao prigušiti prigušiti vikanje. vikanje. — Ti si grešnica, takva grešnica koja izaziva muškarce i dje ake svojim bludnim hlaama koje ti se trljaju o bedra, ti si muško-ženska zavodnica, gadiš mi se, Bog je ljut, jako ljut, i kaznit e te, tako e te... Poela sam plakati, nisam si mogla pomo i. Shvatila sam da su sve te stvari koje mi je rekao veleasni Butler, ustvari istinite: ja jesam voljela da mi se hla e trljaju o bedra i u njima se jesam osjeala ala poseb osebnno i slob slobod odnno — smatral tralaa sam da bih tre trebala ala sve sve to ispov ovjjediti diti veleasnom tako da mi Bog oprosti, ali sada je bilo prekasno. prekasno. Nisam ekala da dovrši, nego sam po ela ponavljati: - O, moj Bože, od srca mi je žao 30
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
što sam te uvrijedila i uz pomo Tvoje svete milosti ne u više nikada zgriješiti; o, moj Bože, od srca mi je žao što sam Te uvrijedila i uz pomo Tvoje svete milosti... Veleasni Butler odriješio me brže nego ina e i dao mi je blagu pokoru. Bila sam toliko uzrujana kada sam izašla iz ispovjedaonice da sam zaboravila što sam trebala izmoliti. Nakon ovoga svijet svijet sam doživljavala druk ijim nego prije. Znala sam da je isti, ali inio se druk ijim. Nekoliko dana tražila sam znakove, ali u dubini duše znala sam da ih ne e biti. Kako su tjedni prolazili, pro lazili, shvatila sam da sam puno toga u vezi s raznim udima ustvari izmislila i da se to doga a u mojoj glavi. Uop e mi nije Bog govorio putem vrana na kipovima niti mi je govorio da e netko umrijeti — sve je to bio plod moje mašte. Duge su bile obine duge, a svjetlost je izvodila trikove kroz zavjese i na drve u i stvari su svjetlucale kao da su posebne, ali uop e nisu bile posebne. Kao ni crvene hla e. Kao ni ja. Ponekad sam se osjeala glupo kad bih razmišljala o tome kakva sam bila prije, ali kao da sam se ljudima više sviala kad sam prestala biti onako pobožna. ak sam i Ciari Murphy ispriala da me veleasni Butler tijekom ispovijedi nazvao »grešnicom«, a kada ga je ona opet nazvala »starini pokvarenjakom«, taj sam se put nasmijala. Majka kao da je bila sretna kada nisam htjela ii na devetnice i kada sam se željela vani igrati s prijateljima. ula sam kako je jedne noi mama rekla tati da joj je drago da sam »prestala s tim glupostima«. Izvana se nije puno toga promijenilo. I dalje sam odlazila u Marijinu legiju i molila se svaki dan, ali sada je to bilo posve obi no. »Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom.« Bile su to samo rijei izreene mnogo puta. Nije bilo nikakvoga posebnog zna enja upuenog baš meni. Bila sam ista baš kao i svi drugi. I dalje sam vjerovala u Boga i u Blaženu Djevicu i u sve drugo emu me Katolika crkva pouila, ali moja se vjera promijenila. Dok sam prije vjerovala toliko jako da je vjera izlazila iz mene, sada sam je imala dovoljno, ali ne previše. Svi su se složili da je tako ta ko bolje.
31
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
DEVET Grace Nikada nisam težila tome da se udam. Zbog svojeg stanja »propalog braka«, majka je bila vrlo ogor ena i cinina u vezi s institucijom braka op enito te osobito odlu na u tome da budem samostalna i neovisna. neovisna. Puno prije nego što sam uop e po ela razmišljati o dekima, a kamoli muževima, majka mi je govorila da se u današnje vrijeme nema potrebe udavati, da je potpuno prihvatljivo prihvatljivo živjeti »u grijehu«, a da je najvažnije najvažnije stvoriti karijeru i zara ivati svoj novac. Uvijek mi je bilo udno kako ona može misliti da bih ja i težila živjeti nekim drugim nainom života, ali opet — mi smo bile žrtve otu enja roditelja-djeteta uzrokovanog emigracijom. Mama je odgajana kao pobožna katolkinja u malom gradi u u ruralnoj sredini na irskoj zapadnoj obali, dok sam ja bila dijete samohrane majke, odgajano u velikom, nepoznatom gradu. Odgajala me u liberalnom svijetu gdje žene više nisu bile podložne nikakvim pravilima i gdje su mogle raditi što su htjele. Njezina prošlost bila je nešto više od samog upozorenja: obilježenost što nikada nije stuciirala, izgubljena mogu nost za postizanjem karijere, uzaludnost uzaludnost ranog stupanja u brak. Maminoj generaciji brak je bio na in života, brakje bio zanimanje. Moja mama ipak je doživjela veliku romantinu ljubav s mojim ocem. Zgodan mladi protestant tamne kose, plavih oiju; pisac, pjesnik, razigrani nepouzdani šarmer — to je bio tip muškarca u kojeg ste st e se morali zaljubiti. Ali, kako je mama poslije otkrila, ne i tip muškarca za kojeg ste se trebali udati. Ispostavilo se da je on alkoholi ar i ženskar te da je maj in teško zaraeni novac trošio na pie i druge žene. Njezin propali brak i bol koja je uslijedila dok sam odrastala ne poznavaju poznavaju i oca, ustvari više su krivi kr ivi što mi je j e pomisao na brak postala odbojna, nego njezina upozorenja. Zbog naina na koji je moja majka neprestano propovijedala protiv institucije braka, mislila sam da kod nje nikada nije došlo do povezanosti povezanosti politi koga i osobnoga. Vjerojatnije je to da me iskušavala, tražila je potvrdu da sam uspjela ostati emocionalno neozlijeena njihovim razvodom. Mislila sam da mi to ipak nije uspjelo, a na taj na in sam upoznala Jacka — svoga bivšeg muža muža i srodnu dušu. Od ranih dvadesetih poha ala sam svakakve terapije. Prijateljica kojoj je otac tako er bio alkoholi a lkoholiar, u ranim dvadesetima odvela me u Klub djece alkoholi ara. Iako se gotovo i ne sjeam toga dijela djetinjstva, prijateljica me uvjeravala da je o evo pijanstvo sigurno utjecalo na mene, samo što ja toga nisam svjesna. Na tim sam sastancima po ela tražiti razne odgovore te sam se po ela družiti sa ženama s kojima sam osje ala odreenu povezanost: terapeutkinja za savjetovanje u tugovanju, koja je bila u kasnim tridese tr idesetima, tima, socijalna radnica koja je bila lezbijka, kolegica profesorica, ku anica u srednjim godinama, koja se u ila aromaterapiji. Naše redovite ispovijedi nedjeljom ujutro uz aj i suze uvjerile su me da sam dovoljno rastrojena za individualno savjetovanje i otkrila sam da me — ak i iz onih emocionalno emocionalno nabijenih ranih sastanaka — tijek terapije uzbu uje. Upoznavanje same sebe tada mi je bilo pravo otkri e — u davanju odgovora, ali i u omoguavanju alternativnoga životnog puta. Postala sam »tražiteljica«, jedna od onih ljudi koju nije bilo strah krenuti cestom kojom se rijetko putuje. Mi smo bili prosvije ena emocionalna elita, družili smo se u klubovima samopomo i i nosili svoje manjkavosti kao znakove preživljavanja. Ja sam bila odraslo dijete iji je roditelj bio alkoholiar, što je bilo prilino blago u usporedbi s ostatkom grupe gdje je bilo žrtava incesta, alkoholi ara ili onih koji su patili od opsesivnog prejedanja. Bilo je i onih koji su se popularno nazivali »linostima sklonima ovisnosti«. ovisnosti«. Sve su to bili problemi zbog kojih bi ti ljudi postajali lanovi jednog od mnogobrojnih mnogobrojnih anonimnih klubova koji su tada t ada nicali. Kako mi je alkoholizam bio 32
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
dio obiteljske anamneze i kako sam bila uvjerena da u mojoj krvi teku divlji ovisni geni mojega oca, poha ala sam klub anonimnih puša a, anonimnih ovisnika o ljubavnim vezama i klub anonimnih ovisnika o prejedanju — sve dok nisam shvatila da me pet cigareta tjedno, veza za vezom i dodatna tri kilograma — iako nepoželjna — ne ine ovisnicom. Važni su bili osjeaji pripadnosti i sigurnosti koje sam pronalazila u tim klubovima, a mislim da su isto osjeali i mnogi prijatelji koje sam ondje upoznala. Nesigurnost je bila glavna posljedica mojega nesretnog djetinjstva - strah od gubitka kontrole. Postala sam profesorica dijelom i zbog toga što je taj posao siguran, a dok su moji prijatelji s fakulteta i mladi kolege izlazili, opijali se i tražili nekoga za seks, ja sam zajedno s grupom ovisnika o vezama, cigaretama i drogi sjedila u kuhinji pedesetogodišnje razvedene žene i pila aj razgovarajui o svojim osjeajima. Jack Green bio je moj tre i terapeut. Prethodna dva pomogla su mi suo iti ses mnogim osnovnim stvarima kao što je osvrt na djetinjstvo, suo avanje s gubicima i nedostacima, enje kako da njegujem dijete u sebi. Do srednjih dvadesetih godina ve sam puno napravila na sebi i bila sam pribrana — ak sam bila i neprimjereno zrela za svoje godine. Jan, moja druga terapeutkinja, otpustila me govore i da je u inila sve što je mogla za mene i, iskreno reeno, nakon dvije godine došla sam do maksimuma. Na posljednjem me sastanku pitala jesam li s njom postigla ono što sam htjela. Rekla sam da jesam jer sam znala da traži svršetak, ali iskreno, bilo mi je žao što je naše druženje privela kraju. Nisam htjela odustati od svojih tjednih sastanaka. U meni je postojala praznina koja još nije bila ispunjena, osje aj nepotpunosti. Tada još nisam shva ala da patim samo od uobi ajenog ljudskog stanja: op eg nezadovoljstva i dosade, koji su sastavni dio života. Ovisnici pune prazninu pi em ili drogom ili hranom ili seksom, ambiciozni poslovni ljudi poslom, intelektualci itanjem, jogi-ji uranjanjem u prazninu i plivanjem u njoj dok ona ne postane nešto drugo. A ja sam ju punila psihoterapijom. Analizirala sam temeljno ljudsko stanje i davala mu zna enje. Moglo bi se rei da je to bio gubitak vremena, budu i da je sa mnom ionako sve bilo u redu, ali moje zanimanje za terapiju pomoglo mi je da na kraju prona em Jacka. Oduvijek sam vjerovala da postoje srodne duše, da postoji osoba s kojom imate jaku, gotovo duhovnu povezanost gdje je privla nost tako snažna da se ne može objasniti. Ne postoji nikakav razlog, analiza ni objašnjenje da je to osoba s kojom vam je su eno da provedete ostatak života. Vi to jednostavno znate. De ke s kojima sam do tada bila izabrala sam pomnjivo, i neizbježno je bilo da ih ostavim jer im je nedostajalo ono nešto što savršena srodna duša posjeduje. Imala sam dvadeset pet godina, bila sam usredoto ena na karijeru i na oporavak. Još sam bila mlada i dovoljno lijepa da vjerujem kako negdje postoji muškarac koji je moja savršena srodna duša i da u ga upoznati kada do e vrijeme. Jacka sam pronašla preko letka koji je ostavio u mjesnom kafi u na kojem je oglašavao geštalt-radionice kojima se bavio — oblik holisti ke terapije. Na njemu je pisalo: »Ujedinite sve razine svoje osobnosti i postanite prava cjelina!« Odmah sam otr ala kui i pribilježila se za radionicu koja je obuhvaala šest sastanaka grupne terapije. Oni su se održavali na drugom kraju grada svake subote poslijepodne. Glas s druge strane žice bio je duboki bariton. Predstavio se kao Jack Green, a kada me oslovio imenom — »Veselim se što emo se vidjeti u subotu, Grace« — malo su me prošli trnci. Sljedee veeri gostujui predava na sastanku Kluba djece alkoholi ara bio je muškarac kojeg do tada još nisam vidjela. Po eo je ovako: — Bok, ja sam Jack i ja sam dijete alokoholiara — rekao je istim dubokim glasom. Bio je nevjerojatno iskren i pronicav dok je govorio. Sto se izgleda ti e, nije bio ništa posebno: bio je nizak i mršav, imao je duga ku tanku kosu kao u nerado ostarjelog hipija, ali od prvog trena kada sam ga vidjela kako sjedi u toj crkvenoj dvorani ispred postera »Dvanaest koraka do«, smatrala sam da ima u sebi sposobnost spoznavanja, emu sam težila. Time me odmah o arao, ali kada sam mu htjela prii nakon sastanka, bio je okružen ljudima, a ja sam morala i i. Tada sam pomislila: ako mi 33
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
je sueno da ga opet vidim, to e se i dogoditi. Kada sam sljede i tjedan zakasnila na svoju prvu geštalt-radionicu i kada sam vidjela njega kako sjedi okružen stolicama, nešto me probolo u trbuhu i koljena su mi klecnula. Kao da je to bila iznimna sluajnost koja me uvjerila da je naše duše spojila neka viša sila. Neki ljudi nikada ne upoznaju srodnu dušu te im pro e cijeli život tražei je. Samo sretna, gotovo neznatna manjina uspije prona i srodnu dušu prilino rano u životu i živi sretno do kraja života. Tako je bilo sa mnom i Jackom. Bili smo zlatan par. On je bio prosvije en, pun samopouzdanja i zreo. Ja sam imala dvadeset pet godina, bila sam nesigurna i bilo me lako zadiviti. Obožavao je to što sam mlada i lijepa, a ja sam njega poštovala. Bila je to prava veza oca i k eri, koja je odlino napredovala, a u sljede ih osam godina pretvorila se u zdravu, pa ak i pomalo savršenu vezu kao iz knjige. Vrlo sam se brzo preselila u njegov velik, unajmljeni stan te smo radili sve što su radili parovi do sredine devedesetih: pripremali smo velike podnevne zabave nedjeljom, išli smo na praznike gdje smo vježbali jogu, bili smo kumovi djeci naših prijatelja. Vjen ali smo se jednostavno, u matinom uredu, a nakon obreda u vrtu, blagoslovio nas je Indijanac. Na vjenanju je bila nekolicina naših prijatelja te moja i njegova majka, koje su na partnera svojega djeteta i na cijeli taj doga aj gledale vrlo sumnjiavo. Jack i ja bili smo samo djeca. Njegova majka, Elsbeth, veteranka šezdesetih, bila je u iteljica joge. Osim što je imala bijelu kosu do struka, izgledala je kao da joj je trideset i mogla je nožnim prstom kati uši. Jack je bio dijete slobodne ljubavi i ona ga je htjela pretvoriti u sljede eg dalaj-lamu. U taj plan nije bilo ukljueno vjenanje s uiteljicom iz predgraa, s »obinom« osobom kao što sam ja. Zanemarivši moja upozorenja da vjen anje nee biti tradicionalno, moja se majka pojavila u tradicionalnom kostimu mladine majke. Kako nije mogla odoljeti kušnji da uskladi torbu, šešir i cipele, cijelo je poslijepodne primala osebujne komplimente na ra un lepršave cvjetne haljine boje breskve. Elsbeth, u jednostavnoj haljinici, raspuštene kose i bosih nogu, nije pomogla mami uputivši joj užasnuti pogled nevjerice preko »kruga ljubavi« prije nego što je poeo obred. Rekla sam mami da izuje cipele prije nego što po ne obred, a posljednje što sam vidjela prije nego što sam Jacku potvrdila doživotnu povezanost, bili su maj ini nožni prsti koji su se skupljali i gr ili od nelagode u arapama od dvadeset dena. Nepovjerljivost naših majki u nas samo nas je zbližila. Zapo eli smo brak pohaajui teaj branog savjetovanja. Nisam znala zašto, no Jack je rekao da moram nau iti »slušati«. — Ne prigovaram ti, Grace. Radi se o tome da postoji ispravan na in kako slušati i ja sam to, kao terapeut, nauio. Uistinu bi mi pomoglo da i ti to nauiš. To sam i u inila. Tijekom sedam godina braka, svaki je tjedan petkom nave er bila veer za »slušanje«. Nakon ve ere upalili bismo svijee, ponekad bismo se, ako smo se dobro osjeali, zajedno kupali. Gledali bismo se u o i držei se za ruke, a jedno od nas govorilo bi punih deset minuta dok bi ovaj drugi »slušao«. Oboje smo znah da je komunikacija klju svega. Nije bilo problema koji se ne bi mogao riješiti zdravom, otvorenom raspravom. Govorenje i slušanje bit je svake veze. Tako nam je jednog petka nave er Jack priredio kupku te je po cijeloj kupaonici upalio svijee. Veeras mi, rekao je, mora priop iti nešto posebno. Pitao se jesam li spremna prihvatiti njegovu uzbudljivu zamisao? Ve smo prije razgovarali o djeci te smo zaklju ili da nas je zajedniki život dovoljno ispunjavao, ali budu i da sam sada ve zakoraila u tridesete, to me poelo zabrinjavati. Možda nam se to — nadala sam se — opet javlja istovremeno. Zar bi ovo moglo biti još jedno zajedniko duhovno buenje? Sjeli srao u toplu kupku i kada me Jack uhvatio za ruke, primijetila sam da ih drži vrše nego inae. - Ponudili su mi posao u Byron Bayu u Australiji. Po inje za dva tjedna. Nije se zaustavio, nego je nastavio govoriti svojih predvienih deset minuta. Po ela sam razmatrati mogunosti. Bio je to velik korak. Byron Bay bio je meka new agea, bio je to 34
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
san svakog psihoterapeuta, sigurno bi mi ondje priznali profesorsku diplomu. Mogli bismo iznajmiti nekome ovaj stan u slu aju da se poželimo vratiti, mama bi mogla do i u posjet za praznike, nekretnine su bile jeftine, možda bi se i ona mogla preseliti. Super, moglo bi biti jako zabavno! — Slušaš li me, Grace? Rekao sam da je to nešto što moram napraviti sam. Bez tebe. Voda oko mene se ohladila. Jack me i dalje držao za ruke, gledao me, ekao da mu nešto kažem. Htjela sam isko iti iz kade, udariti ga u lice mokrim ru nikom, nazvati ga sebi nim, narcisoidnim seronjom. U godinama nakon toga puno mije puta bilo jako žao što to nisam inila. Ponekad sam se pitala što bi se dogodilo da sam mu se tada suprotstavila. Bi li ostao i podvrgnuo svoj samouvjereni ego istinskoj »dobroti« za koju je tako jako bio uvjeren daju posjeduje? No tada nisam imala dovoljno samopouzdanja da to u inim. Umjesto toga, kimnula sam, potvrdila njegovu odluku i dala mu blagoslov. Njegovo je srce htjelo otii, a moje je srce vjerovalo da e se vratiti. Uvijek sam vjerovala da je važno slijediti srce.
35
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DESET Eileen Pametne mlade djevojke tada su imale tri mogu nosti: ili postati asne sestre ili iteljice
ili medicinske sestre. Uvijek sam mislila da u biti uiteljica, ali nedostajale su mi dvije ocjene na državnoj maturi iz matematike. Roditelji su htjeli da ponovim ispite za godinu dana, ali to bi zna ilo da moram ostati u školi. Godina mi se inila kao vrlo dugo razdoblje, a i nisam se mogla suo iti s poniženjem da me stave u razred s djevojkama koje su bile godinu dana mlade od mene. Iako sam jako htjela biti u iteljica, još sam više htjela otii u svijet. U rujnu me majka upisala na te aj za komercijaliste u Dublinu i našla mi smještaj u središtu grada, u uglednom katoli kom studentskom domu za djevojke. Zajedno smo autobusom putovale cio glavnoga grada. No prije, dok sam pakirala haljinu za ples i svilene arape, tijelo mi se ježilo od iš ekivanja pustolovine. Podsuknju od tila zgužvala sam u oblik lopte tako da stane u jedan kut o eve stare kartonske kutije, kako bi ostalo mjesta za cipele s tankom i visokom potpeticom. Me utim sljedei sam se dan obukla za put kao novakinja, u školski tamnoplavi kaputi, kako ne bih uzrujala majku. Znala sam da je zabrinuta. Dopustila mi je da idem u Dublin samo zato što su dom vodile asne sestre i što je na snazi bio strogi redarstveni sat u deset sati nave er. Muškarcima nije bio dopušten pristup u sobe ni pod koju cijenu. Dvije godine prije mojega odlaska jedna naša ugledna susjeda — najstarija Molloyica, pohaala je isti teaj i dobila dobar posao u mjesnom aukcijskom uredu. Majka je znala da sam razumna te je o ekivala da u se vratiti do sljedeeg ljeta. Od trenutka kada je autobus po eo napuštati prošarani, rascjepkani pejzaž dalekog zapada i dok je jurio kroz uredne zelene predjele središnje Irske pa sve dok nije došao do ravnih oranica koje su okruživale Dublin, znala sam da je majka zabrinuta. Majkaje uzrujano lupkala prstima po ru ki sjedala, a ja sam mislila da se možda pita treba li mi dati kakav savjet. Bila sam njezina prvorodena k i i iako je ovisila o mojoj pomo i, još uvijek sam za nju bila dijete. Majka nikada nije razgovarala sa mnom o de kima ili o muškarcima, o željama i opasnostima zaljubljivanja. ak i da je htjela razgovarati o tim stvarima, kao pobožna žena vjerojatno nije znala kako se treba izraziti. Požudu se nikako nije moglo opisati izvan konteksta grijeha, rije »seks« nikada se nije spominjala. Opraštaju i se od mene na stubama katoli kog studentskog doma za djevojke u Ulici Henrietta, mama je moje male, gole ruke primila svojim rukama koje su bile zašti ene rukavicama i rekla: »uvaj se«. Zvu alo je i kao upozorenje i kao izraz ljubavi. U Dublinu mi se svialo baš sve. Bio je to grad pun života i buke i uzbu enja. Obožavala sam plo nike u središtu grada koji su bih toliko krcati da su se ljudi prelijevali na prometne ulice, zatim autobuse koji su trubili, muškarce u otmjenim autima koji mašu zgodnim djevojkama, trgovine na svakom uglu u kojima se prodavala odje a i hrana svih vrsta i boja. Vidjela sam stvari koje nikada prije nisam vidjela: žene odvaž-no odjevene u kratke suknje, nizove i nizove televizora u izlogu, muškarca u duga kom crnom kaputu koji je stajao na kutiji ispred kavane Bewley i koji je naglas itao poeziju. Samo ste se trebali prošetati ulicom i ve biste se zabavili. Jednoga subot-njeg popodneva gotovo sam se zabila ne u jednog nego u dva crnca koja su hodala Ulicom Grafton i morala sam se suzdržati da ne zastanem i ne po nem zuriti u njih. Nisam shva ala da crnci žive i izvan Afrike i da postoje i izvan onog svijeta koji sam znala iz ameri kih filmova poput Zameo ih vjetar. Susret s crncima bio mi je dokaz da je gradski život puno egzoti niji nego što sam zamišljala. Bila sam dio velike pustolovine za koju sam ociuvijek znala da postoji izvan granica mojega gradi a. Stranci, moda. Zbog boravka u gradu imala sam osje aj da više ne gledam film nego glumim 36
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
u njemu. Brzo sam stekla prijatelje. U domu nas je spavalo šest u maloj spavaonici, a sve djevojke u mojoj sobi bile su sa sela. Dvije sestre iz okruga Mayo, djevojka iz okruga Donegal i dvije ro akinje iz susjednih gradova u okrugu Kerry. Odmah smo se sprijateljile — bile smo priošlice sa sela, koje su žudjele usvojiti raznolikost gradskog života i uživati u njoj. Odlino smo se zabavljale. Obla ile smo kompletie i išle na aj u Gresham kao prave face; išle smo na plesnjake koji su se održavali u nacionalnoj plesnoj dvorani na Mountjoy trgu ili u gornjoj dvorani u Clery'su kamo bismo došle ranije tako da još dva sata možemo plesati i oijukati uz besplatnu mineralnu prije nego što se vratimo u dom do našeg redarstvenog sata u deset. Subotom popodne tumarale bismo po raznim uli icama i po kafiima u Ulici Grafton, odjevene u dol evite i kapri hlaice, tražei pjesnike i dramatiare. Strastveno sam itala i gajila strahopoštovanje prema intelektu i stilu pisaca koji su tada bili u Dublinu. Brendan Behan i Patrick Kavanagh bili su mi privla niji od bilo koje filmske zvijezde te bih virila u ozloglašene pubove kao što su Bartley Dunne's ili McDaid's — bila sam previše nesigurna da u em u takav prostor — kako bih vidjela jednog od njih kako se pijano svisoka obraa publici sastavljenoj od zadivljenih studenata Trinity Collegea, koji su se družili s njima. Tu sam željela ostati pa sam prije nego što je te aj završio poslala molbu za posao u Aer Lingus, nacionalnu zrakoplovnu kompaniju, gdje su tražili osoblje za ured u Ulici O'Connell. Uz prijavu sam morala poslati i fotografiju cijele figure. Majka mi je poslala novac da si kupim kostim za razgovor pa sam izabrala jedan maslinastozeleni od tvida — suknja je bila uska i duga ka tlo koljena, a jakna je tako er bila uska i kratka. Rukave sam dala skratiti tako da je dužina sada bila savršena, a na le ima je bilo prišiveno puce kako bi mi se još više istaknuo struk. Nikada nisam imala tako otmjen kostim i dok sam Ulicom O'Connell išla do fotografskog studija, osjeala sam se kao da sam na modnoj reviji. Hodala sam sigurno u tankim i visokim potpeticama osje ajui uzbuenje dok su mi se rubovi arapa trljali jedan o drugi i dok mi je stražnjica ispod suknje pratila svaki korak. Znala sam da me drugi gledaju — žene su se divile mojem stilu, a muškarci su se jednostavno divili meni — te sam pomislila da se tako treba osje ati jedna žena. Fotograf je bio simpatian muškarac u tridesetima. Trudio se opustiti me te me ponudio šalicom aja prije nego što me postavio ispred crnog zastora i po eo namještati osvjetljenje. — Eileen, draga, izgledaš prekrasno. Samo prekriži noge kao prava dobra djevojka i lijepo mi se nasmiješi. Osjeala sam se kao fotomodel - to je poseban osjeaj - kao da sam bila posve svjesna cijeloga tijela i zavedena vlastitom ljepotom. — Podigni bradu, draga moja Eileen. Kakav divan osmijeh. Ispravi se, baš si dobra djevojka. Savršeno. Pozirala sam i pu ila usne, i tih deset minuta koliko je trebalo da se snimanje završi, bila sam u sedmom nebu. Kada je fotograf ugasio svjetla, shvatila sam da se u sobi nalazi još netko. Vidjela sam obris muškarca koji je stajao u kutu iza fotografa. Iz opuštenog položaja njegove sjene zakljuila sam da me cijelo vrijeme gledao. Pocrvenjela sam od srama, ali neki nepoznati osjeaj samopouzdanja zadržao me na mjestu. Muškarac je zapalio cigaretu i kada mu je naranasti plamen osvijetlio lice, vidjela sam uperak tamne kose i crnu dol evitu: prikriveni bitnik. Dim cigarete, tajanstveni stranac, moj krasni kostim i slikanje utjecali su na moje samopouzdanje koje me natjeralo da prije em prostoriju. Stala sam ispred svog Bogarta i rekla: — Imaš li cigaretu? Otvorio je kutiju, a ja sam uzela jednu cigaretu i nisam ju ispustila, šibica se odmah upalila, a dok sam ja uvla ila prvi dim, on je otresao šibicu i, ugašenu, bacio. Taj trenutak bio 37
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
je savršen, baš kao i on: bio je zgodan poput filmske zvijezde, prodornih crnih o iju, napuenih drskih usana. Njegov izgled govorio mi je da je on neki intelektualac: pisac, pjesnik, student, sigurno iz Dublina, a možda ak i pripadnik najneprihvatljivi]e i zabranjene vrste — protestant. Od toga prvog trenutka znala sam da djevojka sa sela poput mene gotovo ne može ni sanjati da se zaljubi u takvoga muškarca. - Hvala - rekla sam bez daha i odšetala njišu i bokovima poput Marilyn Monroe u Neki to vole vrue. Iako nije izašao iz studija za mnom, osje ala sam da e me pronai. U tom slavnom trenutku znala sam da sam napokon odrasla.
38
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
JEDANAEST Grace Jack i ja dopisivali smo se godinu dana. Pokušavala sam bici pozitivna u pismima pa sam ga zabavljala priama o našim prijateljima i svojim uenicama. Slala sam mu slike kako bih ga podsjetila na život kod kue i bilo mi je lakše kada mi je zahvalio na njima govore i koliko mu nedostaje Engleska i koliko mu ja nedostajem. Njegova pisma bila su duga ki svesci u kojima se preispitivao opisuju i u pojedinosti koje je sve metode lije enja i tinkture isprobao. Pronalaženje samog sebe — uvjeravao me — proces je koji e mu uvijek biti zanimljiv. Putovanje je bitno, rekao je. Nedostajao mu je dom, ali shvatio je da je dom u srcu, a ne ondje gdje je ognjište. Volio me, ali voljeti zna i dopustiti onome koga voliš da raširi krila i da pronae svoj put u svemiru. Zar se ne slažem s tim? Ustvari, nisam se slagala, ali sam pretpostavila da govori o tome što sam ga pustila da ide u Australiju pa sam odgovorila da se slažem. Prvu godinu patila sam toliko koliko nikada nisam mogla ni zamisliti da u patiti. Nakon što sam sedam godina bila s njim, nisam se mogla naviknuti na samo u. Naviknula sam se na brano zajedništvo: objedovanje, spavanje, zajedni ki život, bogatstvo dvadeset etverosatnog pristupa drugom ljudskom bi u. Kao posluga u sobu — ne koristite ju uvijek, ali vani je drago da postoji. Prestala sam kuhati ve eru pa sam se udebljala od brze hrane. Televizor, s kojim se prije uop e nisam zamarala, postao mi je prijatelj. Nisam mogla spavati pa je Xanax brzo riješio pitanje mojega biološkog sata. Nikada prije nisam uzimala lijekove pa je moj ponos dobio udarac kada sam morala posegnuti za »kemikalijama«. Ako zanemarimo probleme, bila je to vrlo naporna godina jer sam tada prvi put bila znaajno promaknuta na mjesto zamjenice ravnatelja u velikoj, uglednoj školi u središtu grada. Nedostajalo mi je to što nisam taj uspjeh mogla podijeliti s Jackom kako treba, ali barem sam se ohrabrila nazovati ga svojega supruga i pitati ga kada se vra a kui. Naravno, ne vraa se. — Grace, draga, žao mi je, mislio sam da razumiješ. Mislio sam da sam rekao daje ovo mjesto gdje moram biti. Žao mi je. Trebao sam biti malo jasniji. O Bože, stvarno se grozno osje am. — Ne, ne, u redu je. Naravno, naravno da ostaješ ondje. Samo mi je trebala potvrda, to je sve. — Naravno — savršena rije za samozaštitu. Naravno. Znala sam to. Znala sam da se ne e vratiti, rekla sam si, znajui da zavaravam samu sebe. Alternativa je bila previše ponižavaju a, tako da sam uzela injenicu o svojoj rastavi, zamotala ju i zaklju ala u ladicu maloga mozga. Nakon nekoliko godina stvrdnuta se u bodlje, a kada su se te bodlje po ele probijati, bile su duga ke i grozne i boljele su još više, baš zato što ih se tako dugo zanemarivalo i što ih se puštalo. Preboljela sam to — ali samo uz pomo iznimno skupog stru njaka za svladavanje bijesa, i samo djelomi no. Iz neuspjelog braka izvukla sam nekoliko životnih pouka — neke od njih spadale su u poglavlje Temelji, a neke u poglavlje Uvrnuto. Prvo je bilo: nemojte se pretvarati da ste smireni ako niste jer e se — velikih li novosti — loše stvari kuhati u vama dok ne izau. A i fraza »Slijedite svoje srce« samo je izgovor za bezobzirne, nepromišljene i neodgovorne poteze koji povrijede drugoga. Napokon, nau ila sam da je cinizam ono što osjeate kada pronaete srodnu dušu, kada vas ona popisa i kaže da pada kiša. Veinom, životne pouke važna su, pou na iskustva — bol pomaže da se razvije duh. Ali ponekad su životne pouke hrpa govana zbog kojih se ljutite i osje ate povrijeeno. Nakon Jackova odlaska moje bi vjerovanje da su svi muškarci sebi ni hvalisavi gadovi svakako palo 39
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
u ovu drugu kategoriju. Ali cinizam mi je došao kao prosvjetljenje te sam se prilijepila za njega zato što mi je davao odgovore. Znala sam da mi je stav negativan i destruktivan, znala sam da me spre ava da upoznam nekoga i tu je ležao pravi odgovor - nisam željela nikoga upoznati. Jack je bio i uvijek e biti moja srodna duša. Bilo mi je lakše misliti da je proraunati gad nego se suo iti s pravom istinom, a to je tragini gubitak ljubavi. Prvo me napustio otac, zatim Jack, moja životna ljubav. Otac i srodna duša - dva odnosa koja bi trebala biti apsolutna. Dvoje kljunih ljudi u mojem životu, koji su rekli da me vole, a opet su me ostavili. To baš ne poveava samopouzdanje. Mogla sam se ili suoiti s boli ili veze s muškarcima staviti u kutiju »preteško«, zajedno s ambicijama da plešem balet ili tvrdim da plavi pramenovi na crnoj podlozi izgledaju prirodno. Kada sam zakljuila da muškarci nisu za mene, pronašla sam veliku slobodu u druženju s njima. Imala sam mnoštvo muških prijatelja — kako homoseksualca, tako i heteroseksualaca i oženje-nih. Moje udane prijateljice nisu u meni vidjele nikakvu prijetnju zato što sam razvila pragmatinu, ozbiljnu osobnost koja me deseksualizirala tako da su rado pustile muževe da idu sa mnom na razna poslovna doga anja ili da mi slože policu. Izgradila sam si život poslije Jacka, u kojemu nikada nisam bila usamljena. Imala sam nekolicinu bliskih prijatelja s kojima sam mogla dijeliti privatne stvari. Me u njima je bio i vrlo ljubazan muškarac s kojim sam razvila ugodnu, tjelesnu vezu. Njegov život bio je pretežak, a moj prejednostavan da bismo se »zaljubili«, tako da smo se sastajali svakih nekoliko tjedana i seksali se. Nije bilo tako hladno kao što zvu i — bio je to vrlo zdrav, obostrani odnos koji je ukljuivao puno maženja, esto izlazak i objed. Ako zanemarimo prisnost, imala sam vrlo uspješan i bogat poslovni život i zdravu mrežu prijatelja s kojima sam išla u kino, na ve ernje teajeve, u klubove salse te na rekreaciju. Bila sam ljubavnica, kuma, mentorica i dobra prijateljica. Bila sam i k i — od obitelji sam imala mamu i to mi je bilo dosta, mogla sam se vezati samo uz jednog roditelja. Kako je vrijeme prolazilo, bilo mi je drago i olakšavaju e što je Jack otišao te sam postajala sve sigurnija da mi se ni karijera ni životni stil nikada ne bi razvili u tako bogatom i uspješnom smjeru da smo ostali zajedno. Tjedan dana nakon što sam saznala da mama ima rak, Jack se pojavio na mojim vratima. Isprva ga nisam prepoznala. Pogledala sam kroz prozor radne sobe da vidim tko zvoni te sam vidjela vrlo privla nog muškarca preplanulog tena i obrijane glave na kojoj se sjajila kosa stara nekoliko dana. Na sebi je imao iznošene džins-hla e i sportsku lanenu jaknu koja je izgledala skupo. Nisam bila posve nesklona zamišljati da e se neki gospodin Prekrasni doslovno pojaviti na mojim vratima, tako da sam se u hodniku pogledala u zrcalo i u žurbi vjerojatno nanijela malo sjajila. Dok sam otvarala vrata, nasmiješila sam se od uha do uha. — Grace! Odlino izgledaš! Prepoznala sam ga inije progovorio, a smiješak mi je nestao s lica. Od zaprepaštenosti sam istoga trena postala slaba, bojala sam se da u se slomiti. Bilo je o ito za njega da me tako razoruža, tako o ito... — Trebao sam te nazvati — oprosti! ... da nešto uprska i zatim da se ispri a nakon što je opet postao nadmo an, nakon što je ve napravio štetu. Ostala sam pribrana. -Jack! Kakvo divno iznena enje. Nisam ga zavarala. Znao je da sam uznemirena. Ranjiva. Ušao je i pretvarali smo se da smo pristojni te smo nekih pola sata avrljali. Njemu je »bilo dobro« u Australiji, moj je posao cvjetao; on je ostao u vezi s nekom osobom, ja sam izgubila vezu s drugima. Nisam mu rekla za mamu. Bilo je previše svježe i ja sam bila previše ranjiva, a uostalom, to ga se više nije ticalo. Usred dosadne re enice o, ini mi se, cijeni nekretnina, izbrbljao je: — Grace, imam nekoga. Nakratko sam se nasmijala. Rekao je to gotovo smiješno brzo, kao da u biti oajna. 40
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Kao da je bilo bitno. — Zabrinula bih se da nemaš. — Trudna je... To je malo boljelo. - Super, baš super! —... i htjeli bismo se vjen ati. Grace. Joj! Zatim je ozbiljnim, zapovjednim glasom rekao: — Želim razvod. Ne »treba mi razvod«, nego »želim razvod«. Zašto sam ipak primijetila malu okrutnost? Zašto me uop e bilo briga? — Naravno, naravno, Jack. Vrijeme je. 1 im sam to izgovorila naglas, svaki centimetar moga tijela po eo je vrištati: »Razvod! Ne!« Rastava zvu i nježnije. Zvui manje ozbiljno, to je blagi, civilizirani dogovor. Rastava je povratna, i iako nisam svjesno zamišljala da emo se Jack i ja pomiriti nakon svih tih godina, iznenada me pogodila kona nost našega braka. Razvod: posljednja okrutna to ka na ono što je nekada bila ljubav. Preplavio me bolestan, prazan osje aj straha. Jack se smiješio od uha do uha. — Odli no! Sutra u donijeti papire. Bezosjeajno govno ve je pripremilo papire. Sigurno sam ispustila neki glas jer me uhvatio za ruke, stisnuo ih i rekao: — Grace, jesi li dobro? Pogledala sam ga u o i i vidjela starog Jacka, muškarca u kojeg sam se zaljubila — toplog i zabrinutog i mudrog. Znala sam da je to suludo, da smo se oboje promijenili, ali u trenutku kada se od mene tražilo da ga kona no pustim, ja sam ga htjela natrag. Htjela sam strast i vjeru koju sam imala u našu ljubav, htjela sam sigurnost i mogu nost svakodnevnih uda u obliku uvjerenja i razumijevanja koje smo dijelili. Iako sam osam godina bila razdvojena od njega, odjednom sam shvatila da više ne želim biti sama, pa sam mu rekla: —Jack, trenutano sam u problemima zbog mame. Ima rak i ne znamo koliko e dugo živjeti. — Isuse, Grace, žao mi je... Ja... — Tako da mislim da bi bilo najbolje da ovo ostavimo za neki drugi dan. Ho eš li biti u blizini još neko vrijeme? — Naravno. Isuse, Grace — želiš li razgovarati o tome? Nabrzinu sam mu u pet minuta rekla što se doga a s mamom. Htio mi je nešto rei, ali ja nisam htjela slušati. Ostavio je telefonski broj mjesta gdje je odsjeo i rekao da ga sljedeeg tjedna nee biti nekoliko dana, ali da e biti dostupan na mobitelu svoje djevojke te mi je dao i taj broj. Malo je oklijevao prije nego što je izgovorio rije »djevojka«, zbog ega sam se, zanimljivo, osje ala nadmo nom. Nakon što je otišao, stan je izgledao prazno i pusto, a tako sam se i ja osje ala. Dvadeset minuta sam plakala, a zatim sam nazvala Situ.
41
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVANAEST Eileen Kada sam išla podii fotografije, John Blake me ekao. Nakon što sam prepri ala taj dogaaj svojim prijateljicama i jurila na mahnitom vlaku iš ekivanja i prilika, moje je samopouzdanje iš ezlo preko no i. Što ako se ne pojavi jer nije shvatio moje znakove — muškarci su grozni po tom pitanju. Sto ako se ipak pojavi i nas dvoje budemo zajedno, a ja ustvari ne znam ništa o njemu? Kada sam skrenula iza ugla, vidjela sam ga udaljenog nekoliko stotina metara kako stoji ispred fotografskog studija i puši. Gledao je kako šetam, o ito ekajui. Na trenutak sam bila razoarana, kao da je jedan od onih priprostih dje aka kod kue koji stoje ispred trgovine i odmjeravaju me te namjeravaju pokušati s prostom primjedbom dok ja prolazim. Sada, kada više nije bio zaklonjen u sjeni, izgledao je druk ije. Zbog danjeg svjetla izgledao je obi nije —lice mu je bilo mlae, bjelje, a dolevitu je zamijenio bijelom košuljom. Kako se približivao, namjerno sam se prisjetila onih trnaca koji su me prožimali prethodnoga dana, podsjeajui se da bih mogla biti na po etku najvee pustolovine svojeg života. Imala sam skoro osamnaest godina i nisam mogla znati da e mi nevinost ljubavi na prvi pogled, toga savršenoga prvog trenutka, odrediti budunost. Sljedeih šest mjeseci prošlo je u blistavoj omaglici. Dobila sam posao u Aer Lingusu, a s poslom sam stekla i mnogo sjajnih i važnih prijatelja, sobu u stanu u Ulici Dawson i pla u kojom sam mogla platiti plo e i elegantnu odje u. Najbolje od svega bilo je družiti se s Johnom. On je bio dvadesetdvogodišnji engleski student na Trinity Collegeu, iako se ponekad, kada je bio pijan, opisivao kao »pisac« jer je ve napisao prvu verziju romana. Nakon posla, nalazili bismo se u Hotelu Buswell's, gdje je ve oko sat vremena pio s prijateljima s Trinityja. Pili su jako puno. Prije nego što sam upoznala Johna, alkohol nisam ni taknula: nije ga se moglo dobiti u plesnim dvoranama gdje sam tada izlazila, a otac mi je bio lan Pionirske udruge za potpunu apstinenciju i smatrao je alkohol grijehom protiv Boga. U svakom slu aju, alkohol se nikada nije smatrao primjerenim za žene. John se družio s kozmopolitima, s umišljenim ljudima koji su pili u kafiima zajedno s pjesnicima, politiarima i poslovnim ljudima. 1 djevojke su pile, a budui da sam se strašno htjela uklopiti, prvu ašu guinessa prihvatila sam s osmijehom punim samopouzdanja, koji je govorio da pijem cijeli život. Bilo je odvratno, ali ubrzo sam pronašla pia koja su mi se sviala: votku s lime-tom, viski i crno vino, pjenušac. Nau ila sam uživati u tim piima kako bih mogla držati korak s drugima. Šezdesete još nisu zapravo uzele maha u Irskoj, a mi smo dovoljno uživali u životu i osjeali da uistinu živimo. Veinom smo pili po puhovima i išli na ku ne zabave. Oni koji nisu radili, spavali bi cijeli drugi dan, što sam ja radila vikendom. Tijekom tjedna borila sam se s kasnim odlaskom u krevet i pokušala sam uvjeriti Johna da idemo negdje drugdje umjesto u pub. Nije htio ii u kino ili u kazalište jer, kako je rekao, budu i da je bio pisac, nije htio da mu se podsvijest zatruje djelima drugih pisaca. Citanjeje nešto drugo, rekao je, budu i da je itao »svjesno«. Nisam imala pojma o emu govori, a koliko sam vidjela, John nije imao mnogo vremena ni za itanje. Nije mi to smetalo jer sam bila zabrinuta da e, ako postane pametniji, vidjeti kako sam ja ustvari obi na i da e me poželjeti zamijeniti za jednu od onih pametnih intelektualki s Trinityja s kojima se družio. Ponekad kada smo bili vani, John bi me nazivao »moja katoli ka djevojica sa sela — pogledajte samo te nevine plave o i«. Nije mi se svialo kada je o meni tako govorio pred drugima, ali nisam ništa prigovorila. Bila sam na Johnovom terenu i tako sam se dobro zabavljala da sam si mogla priuštiti zanemariti povremene plitke primjedbe. Osim toga, 42
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
razumjela sam što njegovo ruganje uistinu jest - kiselo grož e, budui da mu nisam dopustila da vodi ljubav sa mnom. Ljubila sam se puno puta — kada sam išla ku i s plesnjaka, u kuhinji gradske vijenice tijekom raznih zabava i u zadnjim redovima u kinu. Nisam se smatrala nevinom. Strah od grijeha i dalje je bio prisutan, ali njegovo je zna enje osjetno bilo umanjeno u usporedbi s vrlo visokim mjestom na kojem se nalazio dok sam bila dijete. Grijeh je povezan s osjeajem krivnje, s kojim se — koliko sam pretpostavljala — mora živjeti ako želite imalo uživati. Meutim, gubitak djevianstva bilo je nešto sasvim drugo. Morali ste biti posve sigurni u muškarca kojemu ste namjeravali dati svoje tijelo. Jer ako ste mu dali tijelo, a nedajbože stvari krenu po zlu, cijeli bi vam život bio uništen. Bili biste obilježeni kao »laka žena« i nijedan se muškarac nikada ne bi htio oženiti vama. S djevi anstvom nije bilo druge prilike. Kada se jednom izgubi, gotovo je. Ljubljenje i diranje bilo je ugodno, ali kada je bila rije o »onom drugom«, znala sam da s tim dolazi i puno krvi i bola i puno neugode. Ako razmislimo o anatomiji, kako bi i moglo biti druk ije? Više sam nagaala, nego što sam bila sigurna da bi u odre enom trenutku to trebao biti užitak, ah sam mislila da je to ustvari samo mit koji su izmislili muškarci kako bi uvjerili žene da im popuste. Bez obzira na to s koliko sam se puno Johnovih liberalnih ideja slagala, vjerovala sam da je uistinu najbolje ekati do braka prije nego što se nešto po ne petljati s »onim dolje«. A tu je bilo i pitanje ljubavi. Ni ja nisam bila posve sigurna da sam bila zaljubljena u Johna Blakea. Ili sam možda — razmišljala sam — bila toliko zaljubljena u njega da sam dio sebe držala suzdržanim zbog nemogu nosti naše veze. Me utim bila sam sigurna da je John poseban i druk iji i da je odabrao mene. I da je bio iz višega sloja. Obitelj Blake bila je ugledna, imu na obitelj iz južnog Dublina. Iako je i moja obitelj bila vrijedna poštovanja, postojala je velika razlika u našem podrijetlu. John me nježno zadirkivao da sam »seljan ica«, ali znala sam da mu nije bilo važno što je moj otac siromašan seljak, a njegov sudac. Me utim, meni je bilo važno. Roditeljima nisam ni smjela re i da hodam s bogatim protestantom. U njihovoj stvarnosti takvoj mogu nosti nije bilo mjesta. Pokušavala sam si zamisliti zajedni ku budunost, ali ona mi se inila udnom i neprirodnom. Jednostavna katolkinja sa sela i bogati protestant iz grada: ista fantazija, romatnina bajka. U mojim snovima, naš uspjeh ovisio je o tome ho e li me njegovi roditelji prihvatiti i ho e li moji roditelji zahvalno udovoljavati željama obrazovanijih ljudi iz urbanog višeg sloja. S obzirom na to da mi je otac bio zagriženi republikanac koji je prezirao Engleze, to se nije inilo moguim. Kada je John, tri mjeseca nakon što smo se upoznali, na sasvim jednostavan na in rekao: — Ujak prireuje kunu zabavu pa su moji roditelji pitali ho eš li nam se pridružiti bila sam uznemirena i uzbu ena. U petak sam javila na posao da sam bolesna kako bih cijeli dan mogla provesti u kupnji i pakiranju. Nisam baš znala što o ekivati i što ponijeti, ali nisam htjela ništa pitati kako me John ne bi optužio da sam »malogra anka«, što je inio svaki put kada sam ga pokušala nešto upitati o njegovoj obitelji. U tom sam trenutku samo znala da su mu roditelji bili »imuni«, da je imao dvije sestre i da mu je otac odvjetnik. Kada sam pokušala utvrditi koliko su »imu ni« obzirno pitajui, na primjer, koliko soba ima u kui njegovih roditelja, John me odmah proitao. On je bio intelektualac i takve stvari mu nisu bile važne. Ili to, ili su — brinula sam se — bile toliko važne da o njima nije mogao raspravljati sa mnom. U petak smo nave er s postaje Connolly krenuli u Gormanston. Dok je John itao, ja sam sjedila nasuprot njemu i brošem ponovo pri vršivala šal za rever. Zatim sam otvorila zrcalo kako bih napudrala nos i provjerila kako mi stoji ruž, zatim sam otkap avala i zakapavala torbicu i u sebi nabrajala što sve ima u njoj: maramice, ruž za usne, novac, rumenilo, arape, rukavice, naušnice, upalja — iako nisam pušila, uvijek sam nosila upalja sa sobom. Bila sam strašno živana. Nisam se osje ala »dovoljno dobrom«. 43
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
— Prestani petljati, ženska glavo! Zaprepašteno sam pogledala Johna. Ne skidaju i pogled s knjige, moj se de ko osmjehnuo od uha do uha. Šalio se: ismijavao nas je oboje jer se ponašamo kao stari bra ni par. To je bio njegov nain kako da mi kaže da ne budem uzrujana ili uplašena, to je bio trenutak intimnosti — možda skrivene, ali znala sam što pritom misli. Zadirkuju i me na taj intiman nain, John mi je dao dopuštenje koje mi je bilo potrebno da ga volim. Od trenutka kada smo sišli s vlaka, osje ala sam se kao u drugom svijetu — u mješavini Irske i ruralne Engleske, mjesto koje sam znala iz knjiga Agathe Christie i filmova u kojima je glumio Alastair Sim. Na postaji nas je do ekao mladi Liam koji je vozio srebrni rols-rojs. Ne primijetivši, sigurno sam ispustila krik oduševljenja jer je John rekao: - Smiri se, stara - zatim lažnim engleskim naglaskom: — Zar još nikada nisi vidjela rolera? ak se i krajolik, s lijepim zelenim poljima, uredno orezanih živica i starinske, uš uvane kamene kolibe, inio mirnijim i njegova-nijim od onoga mojega na »divljem zapadu«. John me uhvatio za ruku i nježno ju stisnuo. Bio je to o inski in te sam osjetila kako razumije da sam puna strahopoštovanja prema njegovom svijetu i da e me zaštititi da ne napravim budalu od sebe. John mi je oduzeo nevinost u subotu nave er prije veere. Nije bilo zagrijavanja, nije bilo romantine predigre. Nakon doru ka okupili smo se u konjušnici i John je ljubazno odvratio roditeljima pozornost od toga da ja ne jašem, tako što me odveo u dugu šetnju. — Danas ovu želim za sebe — zaslužuje bolje društvo od pastuha i pasa! — Nema veeg pastuha od tebe, mladiu! - ujak ga je zadirkivao. Do tada sam bila preplašena — kao da me netko smjestio u otmjeni engleski roman. Krevet s baldahinom; hladna, škripa-va, prostrana ku a; odijevanje za ve eru koju su skuhali sluge -ustvari kuna pomonica; Johnov suzdržan, ugledan otac; njegova zapanjuju e lijepa majka obuena u krvavo crvenu haljinu sa starinskim džemperom koji joj je prekrivao t anašne ruke dok je ispružala ašu da dobije još vina nakon ve ere. Dopušteni protestantski razgovor o seksu i umjetnosti i britanskoj politici i o cijeni putovanja u inozemstvo. Tu sam ak i ja malo pridonijela, na Johnov poziv, cijenom letova u New York, nakon ega sam zahvalno stala jer me John vješto ušutkao kako se ne bi otkrilo da nikada nikamo nisam letjela. Šetali smo kilometrima i kilometrima, tr ali smo po poljima, brali smo kupine s divljih, teških grmova, zaklon od kiše tražili ispod starog drve a obraslog lišajevima — nježno smo se ljubili na vlažnom zraku, a sivi dan obojili smo blistavo crvenom bojom mojega modernog kaputia. Vratili smo se kui kasno poslijepodne, izgladnjeli i iscrpljeni. John me potjerao na gornji kat, u moju sobu i na krevet. Lica su nam bila mokra od kiše i znoja, a kroz udove su nam prolazili trnci od tjelesnog napora. Bilo je gotovo prije nego što sam shvatila da je po elo. Tako sam se izgubila u strastvenom maženju i promjeni temperature unutra da je sve ve bilo gotovo do trenutka kada sam se ja sabrala i bila spremna usprotiviti se tome. Bila sam mokra, a Johnova glava srušila se na moj vrat - na koži sam osjetila kako se njegovo pognuto lice razvla i u osmijeh. Podigla sam ruku i milovala mu kosu. Zahvalno je preo poput ma ke, ali od tog trenutka osjetila sam da ga njegovo zadovoljstvo udaljuje od mene. Dva dana nakon što smo se vratili, John mi je rekao da namjerava provesti ljeto u Parizu. Govorio je o tome kako se treba povezati s francuskom filozofijom na jedan smisleniji nain te kako njegova majka ima francuske korijene koje on vrlo rado želi istražiti za svoju sljedeu knjigu. Spominjao je da bi se vratio u rujnu. Tijekom sljedeih nekoliko tjedana viali smo se vrlo malo. Imali smo odnos još jedanput, ali ovaj put bila sam hladna i suzdržana kako bih mu dala do znanja da se osje am jeftino i izdano. Nakon toga osjeala sam se kao idiot što sam ga htjela kazniti svojim mueništvom. 44
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Tijekom ljeta, emocionalni nemir zbog gubitka Johna samo je rastao, umjesto da se smanjivao, te je poprimio i fizike simptome poput munine, nadutosti, iznenadne promjene raspoloženja i plakanja. Tog rujna, kada se trebao vratiti ku i, srela sam jednu stjuardesu zajedniku prijateljicu - koja mi je rekla da je naletjela na njega u Parizu. Odustao je od Trinityja te je živio s nekom manekenkom u šestom arrondissementu. Bilo je malo vjerojatno da e se u bližoj budu nosti vratiti u Dublin. Šest tjedana nakon što sam primila tu vijest, konano sam si priznala da sam trudna. A do tada su staze s drve em u parku St Stephen's Green ve bile prekrivene zlatnim jesenskim pokrivaem, a ja sam ve bila u mjesecu šestom trudno e.
45
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
TRINAEST Grace S jedila sam u Sitinoj sobi za savjetovanje i izbacivala iz sebe gnjev, zbunjenost i povrijeenost koju je uzrokovao Jack. Sljede ih sat vremena ona je proizvodila utješne glasove, mirno me tapšala po ramenu i osloba ala me histerije, uglavnom samo potvr ujui da su u ovakvim okolnostima svi ti zbunjeni osje aji prirodni. U normalnim uvjetima, ova okolnost ne bi bila dovoljan izgovor za uzrujanost koju sam osje ala. Razdvojeni osam godina i muž želi razvod? Preboli to. Ali opet, to je jedna od prekrasnih osobina uistinu dobrih holisti kih terapeuta. Oni uvažavaju tvoju bol zato što razumiju da nije važno što je ustvari uzrokuje: smrt u obitelji ili razbijeni ajnik, ovisno o osobi — to može jednako boljeti. Oduvijek sam mrzila emocionalnu bol. A tko ju ne mrzi? Samo, neki je ljudi bolje podnose od drugih. Jednom sam pro itala da su mentalno, emocionalno i duhovno najja i oni ljudi koji su se suo ili sa svojim demonima, koji su prošli kroz bol i izašli na drugu stranu. Ali unato samoprosvjetljenju koje sam tražila, bol nikada nisam doživljavala kao nešto normalno. Uvijek sam ju doživljavala kao nepravdu, i to još ve u i goru nego što sam ekivala. — Mislim da mi treba odmor — rekla sam, dajui do znanja to da sam završila s iskazivanjem osjeaja i da sam spremna krenuti dalje. Gledala sam kroz prozor iza njezinoga lica; zbog sivog neba horizont je bio mutan i nejasan. Dan je bio sasvim obi an, ali prostranost mora inila je svaki dan zna ajnim. Kada me opet po eo obuzimati osjeaj ranjivosti, shvatila sam da želim ostati ondje, zajedno sa Sitom. Željela sam imati više vremena da zurim kroz njezin prozor. Željela sam da mi mentorica i savjetnica bude dostupna nekoliko dana i da me tješi. Osje ala sam se kao bolesno dijete koje želi da se netko brine o njemu. Samo što ja nisam bila bolesno dijete. Bila sam odrasla žena koja je proživljavala glupe osje aje zbog braka koji je bio potpuno gotov. — Imam ideju — rekla je. Na trenutak sam pomislila da e me zamoliti da ostanem s njom, ali ona je ustala, nakratko otišla iz sobe i vratila se s plavom fotokopiranom brošurom koju mi je potom dala. Naslov je bio: Udahnite u svoj dah. — To je jedna jako lijepa radionica joge — održava se ovaj vikend na prekrasnom, osamljenom otoku kod sjeverne obale. Možda bi trebala i i onamo. — Hvala, Sita — ini mi se da je to jako dobar prijedlog. Možda i odem. Kada sam odlazila, zagrlile smo se i — iako je ona bila manja i krhkija od mene — htjela sam da ostanemo zagrljene. Bilo mi je potrebno sidro, netko tko e me uvati, iako nisam znala od ega. Bila sam tužna zato što sam s osobom kojoj sam mogla povjeriti svoje tajne, koju sam mogla srda no zagrliti, ali s kojom nisam bila toliko bliska da ju zamolim za nešto više od tih predodre enih sat vremena. Odluila sam po i na teaj joge tog vikenda. Nisam ni s kim željela razgovarati ojacku, osobito ne s mamom. Jedino dobro u Jackovu dolasku bilo je to što je umanjio važnost maminog raka, a ja sam imala strašnu potrebu da tako i ostane, barem neko vrijeme. Fretpostavljam da sam uživala u tome što imam »problem« koji je u potpunosti bio posve en meni. Moj ljubavni život bio je toliko strašno dosadan da sam gotovo željno iš ekivala uzbuenje oko razvoda. Proživljavanje krajnjeg ishoda braka i nije baš zabavno, ali što se ti e tugovanja, malo je bolje nego kada roditelj umire od smrtonosne bolesti. Iako, iskreno re eno, od toga je sve bolje. Do otoka na kojem se održavao te aj, moglo se do i jedino brodom. U brošuri je pisalo da se do sela gdje sjedate na brod dolazi taksijem iz najbližega grada, do kojeg se pak 46
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
dolazi minibusom od najbliže željezni ke ili autobusne postaje, do koje se onda dolazi taksijem od najbliže zrane luke. Otok je bio daleko. Putovanje do ovoga prekrasnog otoka — pisalo je u brošuri — ustvari je dio uzbudljive duhovne pustolovine u kojoj tete sudjelovati. Uživajte! Putovanje mi je po elo tako što nisam mogla rezervirati let pa sam se morala voziti nonim vlakom bez spava ih kola s jednoga na drugi kraj zemlje. Nakon pet sati vožnje, u gluho doba no i, vagon-restoran se zatvorio, pro itala sam roman, nabacivala su mi se najmanje tri nepoželjna muškarca, nagomilala sam svu pletenu odje u na smrznute kosti i uistinu mi je bilo teško u svemu tome prona i duhovni doseg. A to se nije pojavilo ni u šest sati ujutro kada sam izašla iz vlaka i vidjela da taksiji ne voze do devet sati, što je meni i mojim kolegicama »duhovnim istraživa icama« (budui da smo mi bile jedine po koje nije došao privatni auto) bilo jasno tek nakon trosatnog ekanja u ekaonici bez grijanja. Tijekom ta tri sata upoznala sam neke suputnice koje su bile zanesene jogom. Nisu mi se svidjele ni kao suputnice ni kao osobe s kojima u provesti vikend — zbog nedostatka sna, hrane i udobnosti, postala sam zlobna i odmah sam ih ocijenila kao usamljene žene srednjih godina, koje su u nevolji i koje su došle tražiti odgovore kako bi riješile probleme koje ustvari nemaju. Ono što me muilo — naravno — bilo je to što sam i ja bila jedna od njih. Osim toga, imam takav izraz lica da se potpuni stranci — kada ga ugledaju — osje aju obveznima otvoriti i ispriati cijeli svoj život. U svakom slu aju, i nakon našeg trosatnog ekanja imala sam jako puno vremena uti sve potankosti iz njihovih života jer smo etrdeset minuta bile stisnute u taksiju, a zatim smo pola sata provele na putovanju trajektom, golje smo mogle uživati u predivnom krajoliku, ali smo se smrzavale. Nakon toga nas je s prekrasno toplim džipom sa sedam sjedala do ekala divna mlada Australka. Ispostavilo se da je naša spasiteljica - Leonora - i naša instruktorica tog vikenda. Zraila je tako nježnom i istom ljepotom koja je imala mo izvui nekoga iz najmrzovoljnijeg i najrazdražljivijeg raspoloženja. Prije nego što smo došli do našeg odredišta — a to je bila jedna ogoljela graevina u mjestu tako udaljenom od svega da je dalo novo znaenje izrazu »bogu iza le a« i iji su sivi zidovi odmah podsjetili na to da smo sigurno ušli u školu života na suhom kruhu i spavanja na podu, koju zagovaraju veganski ekstremisti — Leonora nas je uspjela uvjeriti da naše putovanje možda i nije uzaludno. Govorila je o disanju i o jogi i o »prekrasnoj izolaciji«, ali iako je govorila s oduševljenjem, nije bila previše ozbiljna. Sigurno je imala više od trideset godina, ali svježe lice inilo ju je mladom te je zraila prirodnom mirnoom koju sam neko željela, a sada sam joj samo težila. Leonora mi se jako svidjela i mislila sam da bih od nje mogla nauiti nešto znaajno. Za veeru smo imali pristojan vegetarijanski obrok, a uspjela sam dobiti jednokrevetnu sobu u kojoj je bio krevet s madracom i istom posteljinom u kojoj sam dobro spavala. Za doruak smo dobili svježe ispe eni kruh i svježe vo e, a nakon doru ka uslijedio je prvi sat joge. Bilo je nevjerojatno. Leonora je bila puna suosjeanja i ohrabrivala nas je, a tehnike disanja bile su lagane i u inkovite. Nakon tog sata lebdjela sam. Nakon ruka odluila sam se uputiti u duga ku šetnju. Spustila sam se preko prilaza te skrenula lijevo i uskom cestom kora ala cio divlje staze koja je vodila do jedne bare. Setala sam sve dok više nisam mogla vidjeti nikakve znakove civilizacije. Nije bilo ceste, nije bilo kua, ni telefonskih žica i kabela — samo crne i zlatne površine bare koja je bila okružena ogoljelim drveem. Stajala sam i osluškivala. Tišina. uo se šapat vjetra i pti ji pjev, ali i taj zvuk bio je nejasan, upijen u zemlju obraslu mahovinom. Bez razmišljanja — kao da me vodio neki niski nagon, otvorila sam usta i zavrištala. Kao da je to radio netko drugi, ali moj Bože, kako je bilo dobro. Nisam prepoznala zvuk koji je izlazio, ali — pomislila sam — koliko se esto netko uje kako vrišti? U lunaparku? Tijekom sva e? Jack i ja se nismo svaali. Nismo nikada, tijekom svih tih godina koliko smo bili zajedno, imali dobru partiju vrištanja. Bili smo previše civilizirani za takvo što. Previše »uravnoteženi«. Da smo proveli 47
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
malo manje vremena slušaju i jedno drugo, puni suosje anja, a malo više vremena vrište i, možda bismo — što? Ostali zajedno? Zatim sam, s iznenadnom i potpunom jasno om, vidjela da moj brak ne bi opstao ni da je Jack ostao. Jack se oženio bojažljivom djevojkom koju je ostavio im se po ela pretvarati u jaku i odlunu ženu. Moj muž se nikada ne bi mogao priviknuti na mene kao samouvjerenu, uspješnu ženu. Njegova potreba da mu se netko divi bila je toliko jaka daje pobjegao im je moja razina samospoznaje dosegnula njegovu. Istom snagom kojom sam prepoznala daje on Onaj Pravi, sada sam znala da je s razlogom otišao iz mojega života. Procvjetala sam upravo zbog toga što me ostavio, ne unato tome. Napokon sam bila slobodna. — Da! — vikala sam u ogromnu prazninu — Da! Da! Da! — ali taj »da« svaki je put završio kao tupi zvuk koji je progutala vlažna zemlja. To je bio uzvik pobjede, koji se morao uti. Trebala mi je jeka, prekrasan planinski pejzaž koji bi ga nosio preko sela i kontinenata da kaže cijelom svijetu: »Ja sam bila u pravu, a on u krivu!« To je bilo tako sjajno otkrie da sam ga morala s nekim podijeliti. Brzo sam krenula prema »bazi«. Umirala sam od želje da to nekome kažem. Leonora: s njom sam se odmah povezala. Nai u je i rei u joj to, ali prvo, prvo u nazvati Jacka. Sada sam odgovorna. Imam punu odgovornost nad svojom sudbinom. Sita je bila u pravu, kao i uvijek. Odlazak mi je razbistrio glavu toliko da su mi se pojavili odgovori. Prostor, tišina, disanje, ak i grozan put — sve je to pomoglo da doem do ispunjenja. Do opuštanja. Kao da sam do kue stigla za nekoliko minuta. Sigurno sam tr ala. Otišla sam gore u svoju sobu, zgrabila mobitel i uklju ila ga dok sam kopala po torbi kako bih našla papiri s Jackovim brojevima. Rekao je da ide nekamo taj vikend pa sam duboko udahnula i utipkala broj mobitela njegove djevojke. Nema zvuka. Nema signala. Kvragu. Šetala sam po sobi — nije bilo signala. Izašla sam u hodnik. Ništa. Lutala sam po hladnim hodnicima, ulazila i izlazila iz praznih soba dok napokon u sobi za vježbanje joge nisam dobila krasan duga ak signal pa sam ponovno utipkala broj prije nego što sam i imala vremena razmisliti o tome. Lupkala sam se po koljenima dvije-tri sekunde, dok nije po elo zvoniti. Istodobno se po elo dogaati nešto jako udno. ula sam ptiicu kako pjeva i to jako glasno — kao da je u sobi. Prekinula sam poziv i pogledala po sobi, no pti ji pjev je nestao. Neobino — pomislila sam, sigurno je to bila kakva jeka ili nešto sli no. Ponovo sam nazvala isti broj te sam za nekoliko sekundi ponovo ula pti ji pjev. Ponajprije kako bih potvrdila da me zdrav razum ne vara, hodala sam po sobi dok nisam pronašla mjesto odakle je dolazio zvuk — iz torbe iza vrata. Brzo sam pretpostavila da je rije o mobitelu — stvarno — krave koje mu u, djeca koja plau, ptice koje cvrku u - pa kakvi su to ljudi koji prihvaaju takve nove melodije? Ponovo sam nazvala isti broj i dok je telefon zvonio, prekrasna Leonora je utr ala u sobu i uzela svoju torbu. Na tren sam se osje ala krivom. Pti ji pjev vjerojatno je melodija koja na ovakvom mjestu najmanje ometa, iako sam mislila da je upotreba mobitela zabranjena tijekom teaja. Vidjevši da sam ja na telefonu, Leonora mi se pomirljivo nasmiješila, a ja sam joj uzvratila — bila je to uzajamna podrugljivost. — Halo? — Halo? Pogledi su nam se sreli dok smo stajale tri metra udaljene jedna od druge, obje zaprepaštene. Pokušavala sam imati ravnodušan izraz lica dok mi je mozak radio sto na sat zbog ove nevjerojatne slu ajnosti. Neugodno je što sam prvo pomislila kako je Jackova nova djevojka prekrasna i prosvijetljena u iteljica joge, a ne nevina, slabašna i nesigurna ženskica koju sam stvorila u mislima. Nakon što sam ve neko vrijeme ravnodušno šutjela, ona se sre om, pomaknula. — Oh, Grace. O Bože, ovo je udno — hm, što rei? Napokon nisam ja bila ta koja je 48
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
mumljala bez ponosa. Malo sam podigla obrve i pripremila se da ju gledam kako se vrpolji. — Znaš, baš smo mislili —Jack i ja — da bi ovo mogla biti prilika za sve nas - znaš, dobro, vjerujem da je malo neo ekivano, što je šteta jer je Sita rekla. — Sita? Izašlo je samo od sebe, spontano izražena zapanjenost i to je odmah skrenulo pozornost na nešto drugo. — O da - rekla je Leonora dok joj je lice obasjao široki osmijeh — Sita je uvijek govorila o tebi s puno ljubavi, Grace. Da budem iskrena, Sita je rekla da misli kako bismo uistinu mogle biti prijateljice i bez obzira na ovo — slegnula je ramenima kako bi pokazala koliko je nevažna udna zgoda s mobitelima — mislim da smo se stvarno našle. Usne su mi se sigurno iskrivile do poda jer me pogledala velikim sme im oima punim istinske zabrinutosti i rekla: — Grace? Jesi dobro? U tom trenutku doživjela sam istinsko duhovno buenje u vezi s razvodom. —Jako sam dobro, Leonora, i znaš što? — nasmijala sam se najiskrenije i najja e što sam mogla - Mislim da je Sita imala pravo. Oduševljena sam, ushiena sam što sam te napokon upoznala. Oh! Ovo je ispalo tako dobro! Nakon joge, vrijeme smo provodile razgovarajui o svemu i svaemu. Pitala sam ju za ovaj otok, a ona je rekla da je — vjerovala ja to ili ne — Sita njoj prva poslala mail o ovom mjestu kada su razra ivale plan za ovu radionicu. To je najsigurnije mjesto na zemlji, rekla je. Jedno od rijetkih mjesta na Zapadu gdje nema potrebe zaklju avati vrata ili skrivati torbice. Sve se temelji na povjerenju. A brodar je bio nevjerojatna duša od ovjeka — živio je sam na starom brodu. Nitko nije cijelo vrijeme živio na otoku osim njega. Naravno, brzo smo došli na zajedniku temu, Jacka i njegovo ponašanje, koje je ohrabrilo Leonoru da se »poveže« s njegovom ženom. A tek naše zajedni ko prijateljstvo sa Sitom! Obje smo se složile da je ona odli na. Leonora je samo jedanput vidjela Situ uživo, kada je vježbala reiki s njom na putu u Englesku gdje je upoznala Jacka. Zar mi se on nije javljao u to vrijeme? Baš udno, jer bio je ovdje oko šest mjeseci i tada je ponovo uspostavio vezu sa Sitom. Ustvari, Jack je upoznao Leonoru sa Sitom i — naravno — odmah su se sprijateljile i od tada razmjenjuju e-mailove. Sita je esto spominjala Grace zbog toga što je, naravno, Grace bila nevjerojatna. Naravno, ja sam se složila da je Sita tako er stvarno nevjerojatna. Stvarno jako, jako nevjerojatna. Zatim je Leonori nešto sinulo! Jack e doletjeti sutra naveer i ona ide po njega u zra nu luku. Zašto ne bih ja pošla s njom? U džipu je stvarno udobno i ja bih joj pravila društvo na etverosatnom putu tamo i natrag. Ustvari, džip je dar Jackove majke i oni su ga namjeravali prodati prije nego što se vrate u Australiju kako bi se ondje vjenali. Nakreveljila se dok je izgovarala rije i »papiri za razvod«, a ja sam se nasmijala. Ha, ha. Nekoliko dana prije toga mi smo se sprijateljile, zar ne? Od novca koji bi dobili za džip, kupili bi si karte za poslovnu klasu na putu natrag jer, iskreno re eno, ovo im je neka vrsta medenog mjeseca prije vjenanja. Jackova mama im je pomogla u pla anju. Ona je tako nevjerojatna žena. Jao! Sigurno mi je bilo bolno izgubiti i nju i Jacka? Da, potvrdila sam, bilo je teško, ali iskreno — najvea mi je želja da se Leonora poveže s Jackovom nevjerojatnom majkom i da njih troje živi sretno do kraja života. Leonora je bila duboko dirnuta, rekla je, te smo se od srca zagrlile prije odlaska u krevet. Nisam spavala. U tri u noi uzela sam torbu i odšuljala se u kuhinju gdje sam tragala za hranom. U plastinu vreicu stavila sam pola kruha, bocu vode, malo vo a i paštetu od dimljene skuše. Kako sam i mislila, klju evi džipa bili su u autu. Motor je jednoli no preo dok je džip izlazio s prilaza i odlazio uskom cestom. Što se ti e smjera — adrenalin razbistruje mozak, a osim toga, na otoku je samo jedna cesta koja vodi do brodi a. Leonora je bila u pravu u vezi s jednim — brodar je uistinu bio »nevjerojatan«. Kada sam mu rekla da mi je otac upravo 49
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
zamalo poginuo u prometnoj nesrei i da svakako moram otii s otoka ovaj tren — odmah me prevezao. Kada smo pristali na drugu stranu, ljubazno mi je napisao detaljne upute kako do i do zrane luke. Sljedea dva sata slušala sam jutarnji program na radiju — razne balade iz osamdesetih i unaprijed snimljene mudre izreke namijenjene nemirnim dušama koje su dovoljno lude ili nesretne da slušaju radio u etiri ujutro. Parkirala sam u zra noj luci oko šest. Sigurno e ubrzo biti neki poslovni let i nije mi se više dalo zadržavati ondje. Leonora e ubrzo poeti sat joge prije doru ka tako da e vjerojatno za nekih sat vremena shvatiti da nema ni auta ni mene. Sada kada sam se vratila u civilizaciju, u obližnju kantu za sme e bacila sam ostatke hrane iz vre ice, no ostavila sam paštetu od skuše. Otvorila sam ju, a zatim sam povukla podmeta ispod ladice kod suvoza evog sjedala i namazala gumenu pozadinu podmetaa ne štedei paštetu. Svaki put kada se uklju i grijanje, smrad e biti sve gori. To je bila posljedica dvosatnog slušanja jutarnjeg radija i pomalo uvrnutog uma. Klju eve sam ostavila u autu, ušetala u zra nu luku i rezervirala si let u pola osam. Nekoliko minuta nakon polijetanja pogledala sam dolje i vidjela skupinu si ušnih otoka u moru — kao da ih se Bog naknadno sjetio stvoriti. Pitala sam se kako je mogu e da ih opet vidim na udaljenosti od samo nekoliko minuta, a vozila sam se od njih satima. Razmišljala sam o tome kako se vrijeme i tehnologija ujedinjuju da bi stvorili uda koja mi uzimamo zdravo za gotovo kao proizvod ovjeka. I u trenutku kada sam razborito razmišljala, osjeala sam se dovoljno sigurno da provjerim kako stoje stvari sjackom. Bila sam strašno umorna i oekivala sam da u zbog toga biti i osje ajnija. Premetala sam misli, ekajui da se poklope pravo pitanje i pravi odgovor koji e me dirnuti u srce. Jack i Leonora. Leonora — mlada, lijepa, udaje se za Jacka? Ništa. Jogi, Jackova majka ju voli, imat e dijete? Ništa. Jack — što stariji, to zgodniji, uspješan, imat e dijete? Ništa. U redu, rekla sam, sad u se prebaciti na samosažaljenje. Grace. etrdeset, razvedena, nema djece. Ništa. Joj, pomislila sam, sigurno sam preumorna. Nisam htjela nositi natrag to sranje sa sobom i znala sam da se s neim moram poistovjetiti. Onda sam zažmirila i zamislila sliku tužne, ljute, razoarane Grace u trenirci za jogu i skupoj teškoj zimskoj jakni kako maže dimljenu skušu po stražnjoj strani podmetaa u autu bivšeg muža. Je li joj bilo žao? Je liju bilo sram? Ustvari ne, nije. Dok me preplavljivao val samopouzdanja i sre e, nasmijala sam se naglas samoj sebi misle i kako sam sretna što u etrdesetoj imam hrabrosti ukrasti i oštetiti auto. Jack i ja uvijek smo se izvrsno razumjeli u braku, zaklju ila sam, i ovo je bio savršen na in završiti tu priu jer ipak, djela govore puno više od rije i. Ponovo sam se nasmijala. Otvorila sam o i, a žena koja je sjedila pokraj mene nasmijala mi se zbog toga što je svjedo ila mojim iznenadnim izljevima. — Upravo sam skrila dimljenu skušu u auto svoga glupoga bivšeg muža — objasnila sam joj. — Tako i treba — rekla je i obje smo se po ele smijati. Razgovarale smo sljede ih sat vremena koliko nam je ostalo do kraja putovanja, a kod trake za prtljagu izmijenile smo brojeve. Ona je bila umjetnica u kasnim pedesetima, razvedena, imala je odraslu djecu i nije živjela daleko od mene. Dogovorile smo se da emo se uti, iako sam znala da vjerojatno ne emo. Dok sam se vozila ku i taksijem, razmišljala sam o staroj prijateljici Siti i pitala se kako to da sam zaboravila da je ona jedini izvor tuge u ovom trenutku. Izdala me, ali ustvari ja sam izdala samu sebe zato što sam joj toliko vjerovala. Pripisala sam joj mudrost i zasluge koje joj nisu pripadale. I time što sam izgubila nju, shvatila sam da su osobe koje volimo — prijatelji, životni partneri — podložni hirovima izbora i promjene. Ljubav prema obitelji, pomislila sam, ne mora biti nježnija, ali je po prirodi sigurnija. Dok sam stavljala klju u ulazna vrata, osjetila sam da samo želim maj inu utjehu. Zaboravila sam da je ona bila jedina osoba kojoj sam se mogla obratiti kada god me život razo arao.
50
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan ETRNAEST
Eileen Nisam nikome rekla da sam trudna. Ni obitelji, ni prijateljima u Dublinu. Znala sam što mi je i prije nego što sam otišla lije niku, ali i dalje sam se nadala da e mi on rei da nije tako. Bilo koja bolest bila bi bolja od neželjene trudno e. Lijenik koji me pregledao bio je ljubazan i zabrinut. Želim li da me preporu i nekoj agenciji koja bi mi mogla pomo i? Postoje mjesta koja se bave takvim stvarima. Katoli ka crkva jako se dobro brine o djevojkama u mojem stanju. Nisam jedina, vidio je još mnogo djevojaka poput mene. Nisam to mogla prihvatiti. Ja nisam bila jedna od »mnogo djevojaka«, ja sam bila dobra i ugledna osoba. Poznavala sam mlade žene kojima nije bio problem i i do kraja sa svojim dekima i to im se nije dogodilo. Prvi put kada sam popustila, zatrudnila sam. Osje ala sam samo gorui, nepodnošljiv stid zato što taj lije nik zna što sam u inila. Vidio je moje neisto stanje, »tip« djevojke koji sam bila. Znala sam da moram pobje i — iz ove ordinacije, iz ovog grada, iz Irske. Morala sam oti i u neko mjesto gdje me nitko ne poznaje. Kada sam dobila sljede u plau, rezervirala sam si let preko Aer Lingusa u Englesku. Moja jedina priprema za taj put bila je iskinuti stranicu na kojoj je bio oglas u asopisu Ireland's Own s adresom jeftinog i sigurnog smještaja u središtu Londona. Kolegama sam rekla da idem ro acima i da u se vratiti za približno tjedan dana. Ali znala sam da se ne u vratiti: odlazei od odgovornosti bez objašnjenja cimerima ili kolegama, u inkovito sam spaljivala mostove za sobom i zauvijek napustila život u Dublinu koji sam toliko voljela. Roditeljima sam rekla da me Aer Lingus premješta u London i da nemam vremena do i kui prije odlaska, ali da u im se javiti kada se smjestim. ula sam da je majka zabrinuta i povrijeena, ali sam se malo utješila mišlju koliko bi samo bilo gore kada bi roditelji znali istinu. Putovanje autobusom u središte Londona bilo je dulje nego što sam o ekivala. Nakon što sam se pola sata mu ila proitati uline znakove, zamolila sam voza a da mi kaže kada smo u Kensington High Streetu. — Dušo, sjela si na krivi bus ako ti se žuri. Kensington je zadnja stanica, trajat e još najmanje sat vremena — ovaj ide kroz centar i svugdje staje. Ostatak putovanja zurila sam s gornjeg kata nezgrapnog crvenog autobusa i istodobno bila oduševljena i uplašena tim bez reda beskrajnim protezanjem zgrada, cesta, crkvi, sinagoga, trgovina i kolodvora. Zar je mogu e da su svi ti razliiti životi dio istoga mjesta? To je bio grad gdje su Irci dolazili zaraditi novac kako bi ga poslali ku i, zemlja mogunosti gdje su ulice bile poplo ane zlatom. Ali to je tako er bilo i mjesto gdje su se ljudi dolazili skriti kada su bili u nevolji. Sigurno se puno ljudi krije ovdje, pomislila sam, ako do centra treba sat vremena autobusom. Neko sam vrijeme bila toliko o arana znamenitostima — Marble Arch, Buckingham Palace, Big Ben, gotika pala a Westminster, mjesta o kojima sam slušala na BBC-radiju, spomenici koje sam vidjela u britanskim filmovima ili na naslovni-cama engleskih novina — da sam zaboravila gdje sam. Kada sam se prisjetila, uzbu enje se pretvorilo u strah i osjeala sam se izgubljeno u velikom, nepoznatom, zastrašuju em svijetu stranaca. Sišla sam s autobusa u Kensington High Streetu i pitala nekog muškarca da mi kaže kako doi do katolikog doma za djevojke Sv. Bernardette. Gledao me kao da nisam normalna, sve dok mu nisam pokazala isje ak iz novina, u kojem je pisala puna adresa. Rekao je da imam sree jer me može usmjeriti kuda trebam i i, ali da u do tamo morati hodati najmanje dvadeset minuta. Kada se nije ponudio da me otprati ili ponese mi torbu, osjetila sam kako me obuzima ežnja za domom. Dom je bio slian onome u Dublinu, osim što je zgrada bila od crvene cigle i 51
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
viktorijanska, a ne georgijanska. Vrata su bila otvorena, a ja sam svoj mali kov eg odložila u hodniku i odšetala do polukružnog stola. Dežurna asna sestra imala je široko, ravnodušno lice koje je bilo po boji kože i vrstoi poput tijesta. Pogledala sam ju ravno u o i i izravno rekla: — asna sestro, trudna sam. — Nije bilo smisla objašnjavati se, šteta ja ve u injena i morala sam proi kroz to što brže i što iše. Njezino bezizražajno lice potvrdilo je ono što sam mislila. London, sestrino lice je govorilo, vrvi nemoralnim Irkinjama i Crkva je bila i više nego spremna pobrinuti se za njih. Dobila sam krevet u sobi s još etiri djevojke i pet funti da imam dok ne dobijem posao i dok ne budem u stanju pla ati stanarinu. Na vrijeme sam se zaustavila da ne kažem sestri da sam dobila prošlu pla u i da imam novca. Prihvatit u svu pomo koju mogu i štedjeti novac dok mi stvarno ne bude trebao, a to e sigurno biti vrlo brzo. Iako sam bila pogoena time što primani milostinju, utješila sam se injenicom da e mi život sljedeih nekoliko mjeseci biti sreen. Suosjeanje nisam ni željela, niti sam ga o ekivala, ali bilo mi je lakše zato što e se netko drugi brinuti o tome što moram napraviti, zato što je Crkva preuzela odgovornost za moje grijehe. Sljedea dva mjeseca radila sam kao konobarica u Lyon's Corner House kod Marble Archa i nosila sam jeftini zlatni prsten na prstenjaku kako drugi ne bi vidjeli što ustvari jesam. Naveer bih ga stavila u džep od kaputa budu i da sam vidjela kako zlo esta asna sestra grdi jednu djevojku zato što nosi vjenani prsten. Rekla je da djevojke ne smiju pokušavati skriti svoju sramotu, jer je izlaganje javnosti dio naše pokore. Dijete se rodilo mjesec dana ranije, a porod je bio užurban i traumati an. Probudila me bol te sam sišla kako ne bih probudila ostale djevojke. Te je no i bila dežurna sestra Bernardine, a ona je bila ljubazna, najbolja od svih. No svejedno sam rekla damogu i sama do bolnice. Nisam htjela da mi društvo tijekom moje muke pravi djevica u ogrta u. Ionako sam bila dovoljno ponižena. Mislila sam da su teški trudovi kazna za spolni odnos. Krv, gr evi, raširene noge, krajnje poniženje. Dijete su mi uzeli i stavili u inkubator i nekoliko sati prije nego što sam ga držala, osje ala sam se prazno i iscrpljeno. Kada sam ga prvi put uzela u ruke, kao da sam se preporodila. On, njegovo disanje, pomicanje i toplo siušno tijelo - sve to bilo mi je udesno. Nije bio ni lutka ni tragi an plod mašte kako sam ga doživljavala u trudnoi, nego mala, cjelovita osoba koja još ne može govoriti. Nazvala sam ga Michael i on mi je razgalio dušu. Voljela sam svojega dje a onako kako svaka majka voli prvo dijete: s ponosom, s enjem. Tri mjeseca sam ga hranila, držala, udila se njegovim prstiima. Budila sam se s njim, spavala s njim, osje ala kao da je dio mene, privijala uz grudi to malo, sisaju e udo. Poslali su me u posebnu ku u da se oporavim i da odviknem dijete od sisanja. Budu i da je Michael bio nedonoše, bilo je važno da se njegova majka brine o njemu prije nego što ga da na posvojenje. U odjelu za majke i djecu, gdje sam provela sljede a tri mjeseca, vladalo je veliko prijateljstvo. Usporeivale smo bo ice i grudi i trbuhe, gugutale o svojoj djeci. Sve smo bile još toliko mlade da smo uživale u svakom danu. Nismo mislile na budu nost niti na trenutak kada emo morati dati svoju djecu. Od trenutka kada sam saznala da sam trudna, od samog za a, znala sam da e život mojeg djeteta biti odvojen od mojega. Morala sam prihvatiti kaznu. Zadržati dijete nije bilo mogue - barem ne jednoj pristojnoj djevojci koja je shva ala da je u djetetovu interesu da ga odgaja dobra katolika obitelj. Nisam željela dati svoje dijete, ali nisam imala izbora. Sposobnost da mjerim »moralnost« u odnosu na vlastito pravo na sre u, došla je prekasno. Na dan kada sam trebala predati Michaela, išla sam vlakom do St Albansa. U novaniku mi je bila poštanska uplatnica od šest šilinga za udomitelje dok se ne nade trajni dom za njega. U maloj pletenoj torbi nosila sam Michaelove stvari: etiri bijele majice, tri para hlaica, pet pelena, jednodijelno odijelce, dva para štramplica, drvenu zve ku, maloga plavog zeca, dudu i dvije boice. 52
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Michaelu sam obukla novo mornarsko odijelce s prikladnom kapom i rukavicama, koje sam kupila u robnoj ku i. Bilo mu je preveliko, ali dobro za sljede ih nekoliko tjedana. Zamotala sam ga u mekanu vunenu dekicu koju mi je ostavila jedna djevojka kada je odlazila iz kue. Dok je vlak tutnjao kroz predgrae, držala sam svoju bebu u sigurnoj ahuri i razmišljala što bih približno mogla raditi i kamo bih mogla i i nakon što ga predam. Prolazili smo pokraj postaja s lijepim imenima: Cricklewood, Hendon, Mill Hill — u Londonu su postojala bezbrojna mjesta za skrivanje i istraživanje; život je ovdje bila pustolovina koja eka priliku da se dogodi, govorila sam samoj sebi. Unato tome, sve do trenutka kada smo se razdvojili, nisam vjerovala da u dati Michaela. Nije mi se inilo stvarnim, ak ni moguim. To mi je bilo toliko strano i daleko kao što je grozna trudno a bila daleko od radosne stvarnosti kada se rodio Michael. Bila sam kao dijete koje se igra na tra nicama — nikada nisam vjerovala da e me pregaziti vlak dok nije bilo prekasno. Do sirotišta sam stigla taksijem, u uredu sam se predstavila, potpisala otpusne papire, objasnila što je u torbi i predala poštansku uplatnicu ne shva ajui što se doga a. Kada se žena nasmiješila i ispružila ruke, u inila sam ono što sam inila uvijek kad me netko mo niji od mene nešto tražio: popustila. Dok sam predavala Michaela, prinijela sam njegovo lice svojemu kako bih posljednji put udahnula njegov slatki miris. To je bila ljubav, najsigurnija od svih ljubavi koje u ikada osjetiti. Ovdje ništa nije bilo sivo, bila je to svijetla, ista sigurnost, ljubav koja nije imala cijenu, obveze ili pitanja. Udahnula sam kroz suze, tiho ga poljubila za rastanak, zatim hrabro izdahnula i stavila ga u ruke radnika. Nekoliko sekundi držala sam rub dekice, shvativši da ju želim zadržati za uspomenu. Kada sam ju povukla, radnik me udno pogledao. Ja sam rekla »oprostite« te sam ju ponovo namjestila u rukama tog stranca, koje su sada držale mojega sina. Nisam još jedanput dodirnuh Micheala za rastanak. Toliko sam ga voljela da sam ga bila spremna dati nekome. Odvest e ga u dobru obitelj koja e mu omoguiti pristojan život. Nisam ga mogla zadržati jer mu nisam imala što pružiti. Sve što sam imala, bila je maj inska ljubav. Bilo je teško dati ga, ali u prošlih nekoliko mjeseci nau ila sam da život ponekad zahtijeva da inite teške stvari. S dvadeset godina nikako nisam mogla znati da e to biti nešto najteže što sam ikada morala uiniti u životu.
53
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
PETNAEST Eileen Godinu dana nakon što sam dala Michaela, John me došao potražiti u London. Izgradila sam si kakav-takav život u predgra u, noima radei u puhu u etvrti Hendon, gdje sam imala smještaj na gornjem katu, zajedno s gazdom i njegovom ženom. Bili su iz Kiltimagha, grada iz okruga Mayo, tako da sam im vjerovala, a oni su znali da sam ja pristojna. Svakog jutra išla sam autobusom do Burnt Oaka, gdje sam radila u trgovini ženskim donjim rubljem. Naveer sam radila u kafi u kako bih platila stanarinu, ali nedjeljom sam bila slobodna. U mjesnu crkvu uglavnom su išli engleski župljani koji su mi bili dosadni i neljubazni, pa sam putovala u katoli ku crkvu u Cricklewood. U sklopu crkve postojao je i jedan irski društveni klub gdje su se svaki mjesec održavali plesnjaci koje sam i ja pomogla urediti. Ponekad sam se morala pobrinuti za zabavni dio traže i prijevoz i smještaj bendovima iz Irske. Radei to, prisjetila sam se svoga prethodnog, zaista sjajnog posla u Aer Lingusu i pitala se tratim li život besciljno lutajui. Ali nisam ni o emu željela previše razmišljati u te tri godine nakon Michaelova ro enja. Veinu vremena osje ala sam olakšanje jer sam živjela samozatajnim životom gdje nitko ne zna što mi se sve dogodilo i kakve sam grozote u inila. Imala sam dovoljno novca da si kupim lijepu odje u, a uspjela sam i dosta uštedjeti. Razmišljala sam o tome da se jednoga dana vratim ku i, ali nije bilo žurbe. U meuvremenu sam se služila telefonom u kafi u i razgovarala s majkom jednom tjedno. Rijetko je pitala kada u se vratiti; svaka irska majka u to je vrijeme imala dijete u Engleskoj ili Americi. Kako je bio Dan sv. Patrika, radila sam dnevnu smjenu u kafi u. Do sredine poslijepodneva King George bio je krcat glupim, loše odjevenim pijancima. John ih je razdvojio te je u dugakom kaputu, guste tamne kose koja je kod sljepoo nica prerano bila prošarana sijedima, plavih o iju koje su isijavale stakleni sjaj — trijezne ali nabijene straš u — otmjeno proklizao sredinom kafi a. U trbuhu sam osjetila uzbudljivo podrhtavanje za koje sam mislila da je ljubav. John je rekao da me tražio po cijeloj Europi. Njegovo srce svakoga je dana eznulo za mnom, za njegovom prekrasnom Eileen, dok je ludovao i provodio se, da bi nakon toga shvatio da sam ipak ja njegova jedina prava ljubav. Bilo mu je žao što me ostavio na taj na in, ali sada je bio tu, došao je po mene, izvu i me iz teškog i napornog života i vratiti me u njegov svijet umjetnosti, strasti i kulture. Zapravo, John je odustao od studiranja i spiskao toliko novca na prostitutke i drogu da su ga se roditelji odrekli. U Dublinu je svima bio dužan, a u Englesku je pobjegao. Stigao je prije dva tjedna i odsjeo u malom hotelu u središtu Londona te nije imao dovoljno novca da plati raun. Sjetio se da je uo od nekoga kako ja sada živim ovdje pa je nazvao moje roditelje da mu kažu adresu. Za udio se saznavši da ti priprosti ljudi sa sela imaju telefon. To je — shvatio je — bila sudbina i to mu je pomoglo da bude dovoljno maštovit i uvjeri se da je još uvijek zaljubljen u mene. Platila sam mu hotelski raun, a O'Gradyji su mu dopustili da spava na sofi u kafi u, budui da sam obeala da e on malo pomagati. Mary O'Grady odmah se nije svidio, im je primijetila da se nekoliko veeri nakon što su oni otišli spavati poslužio piem sa šanka i da se nije udostojio ni oprati ašu za sobom. Pozvala me na stranu da mi kaže kako je jedini razlog zašto je on još uvijek ovdje taj što sam ja tako dobra djevojka i što me ne želi izbaciti na ulicu. Bilo me je sram, ali sam to opravdavala na ovaj na in: možda drugi ljudi nisu uvijek doživljavali Johna kao ja. Nakon mjesec dana malo nam se posre ilo kada je John od izdava ke kue dobio mali honorar za svoju prvu knjigu. Uzela sam novac i dodala ga svojoj ušte evini tako da smo 54
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
uspjeli skupiti dovoljno pologa da kupimo ku icu u Burnt Oaku, koja je bila vrlo blizu mojem dnevnom poslu. Budui da je ku a bila blizu postaje podzemne željeznice, mogla sam zadržati i posao u kafiu, a po no i bih se vraala kui taksijem. John je ostajao kod ku e i pisao knjige. Nakon što bi ujutro pisao, poslijepodne bi proveo u kafi u i obino je bio malo pripit kada sam se vratila s posla. To me nije zabrinjavalo. John je bio izvrstan pisac, a izvrsni irski pisci uvijek su pili. Ja sam ustrajala na tome da se vjen amo. John nije htio, ali ja sam lupila šakom o stol i rekla da više ne mogu živjeti u grijehu. Budu i da mu brak nije bio važan, složio se, pod uvjetom da ne bude razvikano. Kupila sam novi kostim i nazvala roditelje koji su bili razo arani što se vjenanje održava u Londonu te su pretpostavljah da sam trudna. Misa je bila održana u sporednoj kapelici male crkve u Camden Townu, gdje je bio ovlašten sve enik za miješane brakove. Vjen anju su svjedo ili O'Gradyjevi. Jedini gosti bili su moji roditelji, a njihovo raspoloženje tijekom vjenanja bilo je toliko bezlino, kao i moj bež kostim. To im je bilo prvi put da su putovali izvan Irske i kao da su bili nesretni, jer su se bojali da se ne e smjeti vratiti kui. John je nosio odijelo, a nakon sve anosti odveo nas je na ru ak u talijanski restoran. Iz poštovanja prema mojoj apstinentskoj obitelji, toga dana nije pio. Blistala sam od ponosa dok sam držala tre u ašu crnog vina i promatrala kako moj profinjeni suprug vješto naruuje na talijanskom, brinu i se o tome da se mojim roditeljima posluži jednostavno jelo s mesom i krumpirima budui da su bili zbunjeni stranim jelovnikom. Prvi put u životu osje ala sam se kao žena u punom smislu te rije i. Osjeaj krivnje zbog nesigurnog seksa, poniženje zbog trudnoe, okrutno kažnjavanje porodom — sve je to sada bilo iza mene. Bila sam udana žena, primila sam sakrament, bila sam sigurna, a život mi je bio odre en i smislen. Kasnije te no i, nakon što smo vodili ljubav, nisam mogla spavati. Ležala sam budna zurei u gola ramena svojega novog supruga i razmišljala o Michaelu. Opet mi se vratio onaj osjeaj praznine u trbuhu, osje aj krivnje i strah pomeli su sve, zajedno sa skrivenom istinom sve dok se nisam osje ala prazno, ništavno. Znala sam da u morati reI Johnu, neu moi nositi tu sramotu u sebi. John je bio obrazovan, inteligentan muškarac. Bio je liberalan, bio je bitnik. On ne osuuje ljude, on e sigurno razumjeti. John se probudio nekoliko sekundi nakon što sam odlu ila mu to rei. Nježno me poljubio i nazvao gospo u Blake, zatim je obukao kuni ogrta i otišao u kuhinju. Upitao me želim li što. inilo mi se da je to pravi trenutak, te sam samo izustila kada se vratio: — Kada si otišao u Pariz, Johne, bila sam trudna. — Glas mi je zadrhtao vidjevši da se po inje mrštiti, ali svejedno sam nastavila: — Bio je deko. John se od užasa na mjestu sledio. Više ništa nije morao uti, vidjela sam da je odmah znao što se dogodilo. Njegovo sam dijete dala na posvojenje, njegovo dijete, njegovu krv i meso, njegovog sina koji je sigurno bio obdaren njegovom inteligencijom i otmjenoš u njegove obitelji. Sinovi takvih ljudi kao što je on ne daju se posvojiti, to sam sada shva ala, no bilo je prekasno. Nakon prvog udarca John je po eo vikati, a njegove su rije i boljele više od stvarnog zaprepaštenja uzrokovanog udarcem. Modrice su nestale, ali mržnja koju sam osjetila u njegovim rijeima nije nikada. Rekao je da sam vještica, da sam cmizdrava varalica koja mu je ukrala sina, da sam ga namamila u brak kako bih ga kaznila. Dok me John tukao zadaju i jedan udarac za drugim, shvatila sam da ustvari želi otjerati vješticu iz mene i vratiti sve na staro, onako kako je bilo. Povukao me za ovratnik tanke spavaice i protresao, ali moje je mlohavo tijelo posrnulo, spava ica se poderala, a ja sam pala na dasku kreveta i lupila glavom o nju. Na trenutak se uplašio, mislio je da sam mrtva, ali onda sam pomaknula ruku kako bih prekrila lice. Podigao je ruku da me ponovno udari, ali se ipak predomislio. Vjerojatno se sjetio da je trijezan i da e mu biti lakše suo iti se sa mnom ako se ode napiti.
55
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Ustala sam ubrzo nakon što je otišao. Sredila sam se najbolje što sam mogla i vratila se u krevet. Zgroženost i sramota nadja ali su suze. John je cijelu no bio vani i kada se vratio ku i sljedeeg jutra, bilo mu je jako žao. Kao da je bio zaprepašten mojim modricama; nježno je dodirnuo posjeklinu na mojoj usnici, kao da e njegovim dodirom zacijeliti tako brzo kako je nastala no prije. Izmaknula sam se gledajui u njegove uplašene o i u kojima sam vidjela duboko žaljenje i stici; ali i strah. — Imaš strašnu mo nada mnom, Eileen, kada me možeš natjerati da u inim takvo što. Što je ljubav, mislila sam tada, nego bu enje dubokih osjeaja? A moj je suprug bio strastven i osjeajan muškarac. Katolike su vra ke inteligentnog i obrazovnog gospodina mogle natjerati na divljaštvo, kazao je. Kako su prolazili mjeseci i godine, nau ila sam kako izbje i udarce. Nisam radila i govorila odreene stvari, a to mi je bio dovoljan dokaz da sam sama odgovorna za to. Ako sam mogla izbje i udarce, onda sam sigurno ja radila ili pak nisam radila nešto ime sam zaslužila batine. Nikada više nisam spomenula Michaela, a ubrzo je i John prestao na injati tu temu. Ili je zakopao svoju bol ili ga više nije bilo briga. Ali ja sam svejedno nosila tu krivnju. Dala sam njegovog sina. Tako er sam vjerovala da me John toliko volio da se osje ao primoranim udariti me kada sam ga razo arala. John nije bio tip muškarca koji bi tukao ženu. Bio je inteligentan muškarac kojeg su po eli priznavati kao talentiranog pisca. Iako od njegovih knjiga nismo dobivali puno novca, slijedile su dobre kritike i važni su ljudi po eli vjerovati u njega. Dok je kod ku e znao biti mrzovoljan, u javnosti je uvijek bio pristojan, bez predrasuda i ljubazan. Nitko ne bi povjerovao da su te modrice, za koje sam tvrdila da sam ih zaradila spotii se, ustvari posljedica toga što mi je muž razbio glavu o kuhinjski element; jedva da sam i ja to vjerovala. Svaki put kada se to dogodilo, bila sam zapanjena, bili su to prolazni hirovi. Nije to bila nikakva rutina, i nije se doga alo toliko esto da sam se mogla naviknuti na to. Tako sam znala da sam sigurno ja radila nešto krivo. U naravi mojega supruga nije bilo da tu e žene. Samo ste ga trebali pogledati da to shvatite.
56
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
ŠESNAEST Grace Ne treba se bojati niega osim straha. Oduvijek sam voljela tu izreku. Bila je to jedna od onih potrošnih mudrosti koja je, meutim, bila istinita. Tijekom terapije dosta sam dobro nauila prihvatiti kaleidoskop ljudskih emocija: zavist, ljutnju, radost, uzbu enje, požudu, prezir. Svaki osjeaj imao je svoje mjesto. Strah je — kako sam pro itala i kako mi je reeno — najvažnija ljudska emocija. Veina drugih osjeaja povezana je sa strahom. Kao pokretaka sila koja gura nešto pozitivno naprijed, kao gorivo za nešto negativno ili isprika za nepoduzimanje nikakve akcije, strah uvijek negdje vreba na gotovo svakom stupnju emocionalnog razvoja. Ako prepoznaš strah i suo iš se s njim, život e te više ili manje maziti. To sam znala. Problem je bio u tome — i uistinu jest bio problem — što me ustvari nikada nije bilo strah. Strah mi je bio strašno odbojna emocija. Iako sam pokušavala to ne initi, pravila sam razliku izmeu »opravdanog« i »lažnog« straha, izme u prave arahnofobije i smiješnih ciavih djevojaka koje se »toliko boje paukova« da im ga zgodni vatrogasac mora ukloniti iz kade. Ta pojava pretjerane ženske osjetljivosti bila mi je odbojna i nelagodna. Ustvari, uvijek sam se više bojala da u podsjeati na vrištavu žensku željnu pažnje, nego da zakopam strah i postanem osoba koja sve želi imati pod kontrolom. Rezultat je bio taj da sam naginjala stoicizmu, iako me nitko ne bi opisao kao hladnu i bezosje ajnu. Kada sam postala odrasla žena, izreka »Osjeti strah i svejedno to u ini« pretvorila se u samo »Svejedno to ini«, a straha sam se manje-više riješila. To je bio problem, ali iskreno, problem s kojim sam sretno živjela. Sve dok nisam saznala da mama umire od raka. Znala sam da je to bila velika i grozna stvar i znala sam da se bojim njezine smrti. Ali jednostavno si nisam mogla dopustiti osjeati strah. Odluila sam da neu mami ništa rei u vezi s Jackom. Kada sam se vratila s jogaizleta, nisam trošila nimalo vremena u zakapanju i trun ice straha te sam se prikladno i optimistino nastavila baviti novim okolnostima koje su preda mnom. Otišla sam ravno u ured, ukljuila Apple Mac i potražila na Googleu »rak jajnika«. Za raunalom sam ušla u neki paralelni svemir koji mi je omogu io biti odvojena od svega. Kao da sam, kada sam vidjela nešto napisano na ra unalnom zaslonu, znala da to postoji, ali samo u obliku rijei i slika na plastinoj podlozi. Gledano na taj nain, ništa se nije inilo stvarnim. Voljela sam internet. Bila je to prihvatljiva ovisnost za cjepidlake poput mene. U njemu je postojalo nešto što mi je omogu avalo pobjei uz ispriku da se istovremeno obavijestim — kao pjesnici šezdesetih godina koji su proširivali vidike halucinogenim tvarima, samo što ja nisam imala trapez-hla e i njihovu ludost. Nakon tri sata ustala sam da odem na zahod i tek sam tada shvatila da ni kaput nisam skinula. Do tada sam ve skupila preko stotinu stranica pozitivnih svjedo enja, ohrabrenja i lijekova za razliite tipove raka. Dobro mi je išlo. Izgladnjela, ušla sam u auto, odvezla se do obližnjeg McDonald'sa koji radi nonstop, kupila si veliku vre icu ugljikohidrata i požurila se kui. Skuhala sam si lon kave i namirila se za cijelu no . Osjeala sam se kao jedan od onih odvjetnika po etnika na filmu koji se cijelu no pripremaju za Veliki Sluaj. To je bio najvei sluaj za koji sam se ja ikada morala pripremiti i bila sam ustrajna u tome da u to initi. Sto sam više podataka skupila, to sam više osje ala da sam pohvatala konce. Svaka nova stranica predstavljala je novu ciglu na žutoj cesti izlaza — bila je to sun ana cigla nade. Postojao je nain kako da se to riješi i ja sam ga morala na i. Moja majka ne mora umrijeti, samo trebam razmišljati pozitivno. Možemo to riješiti. Inteligentni, odlu ni ljudi na kraju uvijek pobijede. Um i duh mogu izlijeiti tijelo od bilo ega. Bio je to holivudski trenutak: ako se budem jako trudila i ako to uistinu budem željela, ova pri a imat e sretan završetak. 57
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Bila sam budna cijelu no — istraživala sam, ispisivala, ure ivala oduševljena svjedo enja fanatika i vraeva i slagala prie koje su bile poticajne i koje su nudile prava, izvediva rješenja. Poruka svih tih uspješnih pri a bila je ta da morate preuzeti kontrolu nad lijeenjem. Majka e ii na operaciju najvjerojatnije sljedei tjedan, bile smo u stanju pripravnosti išekujui poziv. Kada ju otvore, kirurg e moi rei mnogo više o mogu nostima lijeenja. Do pet sati ujutro imala sam uradak za koji sam smatrala da je vrlo uvjerljivi dokument s detaljnim planom za maj in oporavak. Podijelila sam ga u etiri poglavlja: svjedo enja - prie žena koje su se oporavile od raka; mentalni i duhovni dio — ohrabrenja i radionice pozitivnog razmišljanja; fizi ki dio — dijeta i alternativne terapije; mediciniski dio lijekovi za rak. Sve ispisane papire stavila sam u prekrasni fascikl s koricama zlatne boje koji sam kupila nekoliko godina prije u papirnici u Firenci i uvala ga za posebni projekt. Spavala sam na sofi obujmivši rukama prekrasni fascikl pun rješenja. Probudila sam se nakon pet sati i osjeala se ošamu eno, no znala sam da nema smisla le i u krevet budu i da neu moi spavati dok to ne posložim. Mama nije dugo bila budna. Kosa joj je bila po ešljana, ve se našminkala, ali je još uvijek nosila najljepši ku ni ogrta. Pripravljala je jaja, a kad sam joj prišla i poljubila ju, osjetila sam da malo smrdi po alkoholu. To me iz nekog razloga rastužilo. Mama nije izgledala bolesno. Izgledala je zdravo i normalno, kao vesela, sretna žena na internetu, koja se oporavila od raka. — Mama, sjedi. Sino sam malo istraživala i našla užasno puno podataka o raku jajnika, i znaš što — neki su jako pozitivni. Mama, htjela bih da zajedno poradimo na tome. Ostavi sad doruak, sjedi pa da pogledamo... Otvorila sam fascikl i po ela vaditi papire i stavljati ih na kuhinjski stol. Neki glasi u glavi mi je govorio da se ponašam kao lu akinja. Dva dana doslovno nisam spavala, nego sam proputovala cijelu zemlju dva puta i zaustavila se samo dok sam uništavala auto bivšega muža. A kada sam se trebala oporavljati od svojih jada, odlu ila sam slistiti itavu planinu slatkih stimulansa i zaokupiti se internetskim maratonom. Da, glasi razuma bio je prisutan, ali je ipak bio preslab. — Gledaj, mama - ova žena je 1996. godine imala rak jajnika u tre em stadiju i preživjela je. A ova - imala je rak prije sedam godina i upravo se vratila s Mount Everesta! Usred mojeg ushienja, osjetila sam da je mama nemirna. I to ne na na in koji govori »što to radiš« nego »kada eš ve otii«. — Mama, znam da ti je teško, ali... — Ma nije, draga. Sve je to vrlo zanimljivo — uistinu, samo što sada baš nije pravo vrijeme za to. ito joj je bilo preteško. Ustala sam i uhvatila ju za ruke. Odvratila je pogled, bila je uznemirena i uzrujana. — Mama, niega se ne moraš bojati. Mi emo to izdržati. Samo do i i pogledaj nešto od ovoga — ili, znaš što emo, ja u ti to lijepo ostaviti ovdje pa ti možeš... — Bok. U kuhinju je upravo ušao neki muškarac. Gotovo sam isko ila iz kože. — Oh, oprostite, oprostite, trebao sam kucati — rekao je prije nego što je na stol stavio mamin drugi klju i vreicu iz pekarnice. Bio je u srednjim godinama, možda u ranim pedesetima, imao je bradu i nije bio posve neprivlaan. Iz naina na koji se mama meškoljila i smijuljila iza njega, shvatila sam da je on razlog zašto ovo »baš nije pravo vrijeme«. Bila sam užasnuta, ali samo nakratko. Ustvari, bila sam bijesna. Nikada nisam bila neka istunica. Mama je imala de ke dok sam ja bila tinejdžerica i dok sam bila u ranim dvadesetima i neki su mi se svi ali, a neki baš i ne. Bih su to uglavnom tipi ni muški likovi iz 58
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
predgraa, stariji od nje, koje je uglavnom upoznala preko crkve ili irske zajednice. Ne znam gdje je pokupila ovoga, no bio je prili no mlai od nje i izgledao je kao da ve neko vrijeme dolazi ovamo. Smrad po alkoholu, ruž i najljepši ku ni ogrta oito su bili zbog njega. Ja sam još uvijek trebala biti na joga-vikendu, tako da je ona bila sigurna da ga može zadržati ovdje preko noi. Uh. Nije tratio vrijeme, nego se odmah udomaio. — Hej, ini se da je netko u poslu - rekao je dok je podizao jedan od mojih papira i itao ga. - Ovo je ustvari jako dobro. Ovo je jedino što sam mogla napraviti da ne pretr im kuhinju i ne lupim ga u glavu. Kako samo ima obraza! Kakva bahatost! Potpuni stranac! — Molim te ostavi te papire. — Brian. Još je i pametnjakovi . - Molim te, Briane, ostavi te papire. Osobni su. — Samo su isprintani s internets, Grace. »Grace«? Zna kako se zovem. Isuse Kriste. — Dobro, Briane, molim te da ih svejedno odložiš. To nisu tvoji papiri. »Tonisu tvoji papiri.« Odakle je to došlo? Taj bahati u iteljski glas? Ovo je krenulo krivim putem. Gotovo da sam se posvaala s nepoznatim muškarcem u maj inoj kuhinji. — U redu je, Grace - rekla je moja majka, i tada, kao objašnjenje rekla — Brianova je žena umrla od raka prije pet godina. Ah, onda dobro. Odlino. To sve objašnjava. Njegova je žena umrla od raka. Pa onda dobro, Briane, samo spavaj s mojom majkom i pr kaj po našim osobnim stvarima. Ako je tvoja žena umrla, dobro, to je sve što me zanima. Samo naprijed, osje aj se kao kod ku e. Posluži se, gospodine Nepristojni Udov e. —Jako mi je žao — rekla sam. Odložio je papire i rekao: — Hvala. Meni nije bilo žao, ali je njegovo »hvala« bilo iskreno. Zbog toga sam imala osje aj krivnje, a zbog tog osje aja krivnje bila sam uzrujana, jer sam smatrala da se ni zbog ega, apsolutno ni bog ega moram osjeati krivom. A iskreno reeno, trenutano imam i dovoljno svojih problema i ne moram se osje ati loše još i zbog ne ijeg tueg života, pokojne žene, ili bilo ega drugoga. Nabrzinu sam pokupila svoj no ni uradak i natrpala ga u zlatni fascikl. - E pa, drago mi je da smo se upoznali, Briane... - i prije nego što su on i mama uspjeli otvoriti usta, ja sam nestala kroz vrata. Odvezla sam se od ku e i nastojala ustrajati u svojoj ljutnji. Mama i taj neki Brian u kui su me trebali dovoljno uzrujati, razdražiti ili izazivati da mi zaokupe misli dok ne do em kui. Ali nisu. »Umrla od raka...« Te tri rijei uvukle su mi se u glavu, nakratko mi zapele u grlu i sada su mi parale srce kao ružni, razaraju i gremlini. Stala sam pokraj male trgovine i neutješno po ela plakati. Uspjela sam ugušiti suze, ali ovaj put nije bilo olakšanja kao inae nakon jakog plakanja. Samo sam osjetila snažan, užasan gr , kao da mi se okamenjena životinja nastanila u trbuhu. To se napokon strah po eo zlobno poigravati sa mnom.
59
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
SEDAMNAEST Eileen etiri godine nakon što smo se vjenali, rodila se naša k i Grace i prestao me tui. Sigurnost i mir pronašla sam u svakodnevnim navikama, brizi o ku anstvu i poslu. Budui da sam imala malo dijete, rad u trgovini i kafiu više nije bio mogu tako da sam prihvatila raditi kao istaica na mjestima na koja sam mogla povesti Grace. Pomo nica mjesnog župnika bila je vrlo draga te mi je dala da kuham i pe em za sveenike koji ondje žive i koji dolaze u posjet. Župna kua bila je samo nekoliko ku a udaljena od moje i za nekoliko tjedana Bridie i ja smo se sprijateljile. Bridie je bila u srednjim godinama, a kako nije imala djece, bila je potpuno luda za Grace te ju je esto zvala da preno i kod nje, tako da sam povremeno mogla raditi i none smjene za O'Gradyjeve. Bila sam toliko zauzeta da nisam imala vremena razmišljati o problemima u braku. Priznanje da je dobar pisac, koje je John dobio od kritike, nije se unovilo tako da sam nas i dalje ja uzdržavala. Kad nisam radila, bila sam s Grace i to vrijeme koje sam provodila sa svojim prekrasnim, savršenim djetetom, bila sam jako sretna. U prvih nekoliko mjeseci Graceina života promatrala sam njezine prsti e, njezine pune usne i osjetila sam bol za Michaelom. No svaki put kad bi se to dogodilo, potisnula sam tu misao i podsjetila se koliko sam sretna što mi je Bog dao drugu priliku. Bila sam uzrujana zbog toga što se John nije više posvetio o instvu. Buna beba nije bila pogodna za njegov posao, a kada se po etna zaslijepljenost smanjila, provodio je sve više i više vremena izvan kue. Rekao je da mu je potrebna podrška i utjeha njegovih kreativnih kolega umjetnika — intelektualaca, izdava a i pjevaa, ljudi koji su razumjeli težinu njegovog posla na nain na koji je ja nisam mogla razumjeti. Njegov agent, kojeg ja nikada nisam upoznala, dao mu je prostor u svojem uredu u blizini Ulice Carnaby. To nije bilo tako daleko podzemnom, ali sigurna sam da je bilo milijunima kilometara udaljeno od njegovoga irskog života u predgra u sa mnom i Grace. Pronašla sam na in kako ga ohrabrivati da ide a da ne izgleda kao da ga tjeram. Nisam ispitivala o njegovom »drugom životu« niti kako je provodio dane i noi daleko od nas, a on nije ništa govorio. Nisam bila naivna i pretpostavljala sam da se moj suprug vjerojatno drogira i izlazi s drugim ženama, ali moj se katoli ki moral prilagodio tim okolnostima. Dok god smo moje dijete i ja bili sigurni i u miru živjeli s našim svakodnevnim navikama, bila sam zadovoljna. I kada bi došao ku i, John se inio zahvalnim za udobnost i sigurnost koje smo mu pružale. Ja nisam ništa tražila od njega i bila sam sretna što me veinu vremena ostavljao samu. Nije mi bilo teško istiti kuu, prati i glaati odjeu, brinuti se za njegovo dijete i kuhati mu dok god smo bili u pristojnim odnosima. Više nisam žudjela za strasti i intimnosti u braku, samo sam željela miran život. Otkrila sam da je život puno jednostavniji nakon što sam Johnu postala neprivla na i odbojna, kao vjerna irska mama koja nudi odmor, istu odjeu i domau hranu kada on do e kui neuredan i gladan nakon nekoliko dana kurvanja po gradu. Znala sam da se, bez obzira na svoje seksualne pohode i bez obzira na svu nemoralnost koju je proživljavao u gradu, osjeao boljom osobom zato što je imao mene. Moja prisutnost, injenica da ima »suprugu« davala mu je ugled, trunku pristojnosti koja mu je pomogla vjerovati daje bolji ovjek nego što je uistinu bio. To se sve promijenilo jedne no i kada je došao ku i i izjavio da je »zaljubljen«. Persephone, ili »Percy« Jones bila je prekrasna glumica, k i nekog engleskog aristokrata. John se zaljubio u nju i ona u njega, Jedini problem bio je taj što je Percy željela da se vjenaju, a John jeznao da nikada ne u pristati na razvod. Ne zato što ga volim, nego zbog svoje vjere. Kupio je bocu crnog vina i cvije e te je prvo pozvonio da provjeri radim li. Sre om, 60
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Grace je bila kod Bridie u župnoj kui i bili smo sami. im je ušao kroz vrata, vidjela sam da se nešto promijenilo. Bio je trijezan i izgledao je odlu no, ak zrelo, kakvog ga još nisam vidjela. Dao mi je cvije e, poljubio me i rekao da mora sa mnom razgovarati o ne emu. U posljednje vrijeme, rekao je, jedan izniman doga aj probudio je u njemu istan anije osjeaje. Dogodilo se nešto prekrasno, nešto zbog ega je poeo druk ije gledati na svijet oko sebe i nadao se da u ga poštivati i podržavati na njegovom novom putu. Zvu alo je kao da je pronašao Boga i u tim prvim reenicama osjetila sam traak nade, kao da e ga neka udesna duhovna prosvijetljenost natjerati da se ispri a što je bio loš i neodgovoran muž. Zatim se sve po elo raspadati. Po eo je objašnjavati da su njegovi osje aji prema Percy izvan njegove volje, zatim mi ju je pokušao opisati kako bih ga shvatila. Oni su bili na istoj valnoj duljini, izmeu njih je postojala kemija, iskre. Percy je bila žena koja mu je intelektualno i seksualno bila ravna. Opisao ju je kao visoku i prekrasnu, zatim je shvatio da izgledam povrijeeno pa je po eo birati rijei. Zažmirio je i uzbu eno izblebetao da ona dolazi iz vrlo bogate obitelji, baš kao i on, a zatim je ponovo po eo zamuckivati i zastajkivati te je na kraju rekao da to ustvari ništa nije bitno i da e se samo usredoto iti i rei ono što mu je na srcu. — Volim tu ženu, a ne možeš birati u koga eš se zaljubiti — rekao je. — To se samo dogodi. Prava ljubav je poput pritiska, poput bolesti. Nisam si mogao pomo i. Kada se zaljubiš — rekao je — moraš se vjen ati. To je to što osjeam prema Percy i nadam se da razumiješ. Bila sam toliko zaprepaštena da nisam ništa rekla. To ga je potaknulo da nastavi malo odlunije pa je objasnio kako je poštivao moju vjeru dopuštaju i da ga se nagovori na brak prije nego što je uope bio spreman na to i kako bih sada ja trebala poštivati njegova uvjerenja i pristati na razvod kako bi se on slobodno mogao oženiti s ljubavi svog života. Shva ao je kako me sigurno boli što to slušam, ali, dovršio je, ljubav zna biti okrutna. Kao da mu je laknulo kada je završio, kao da je tr ao utrku i još samo mora dobiti medalju. Onda sam ja rekla što je meni na srcu. - Možeš otii ako želiš, ali ne u pristati na razvod. Zatim sam ustala i otišla do sudopera. Gnjev ga je tako obuzeo, kao da ga je pogodila munja i bacila ga preko prostorije; vrsto me zgrabio za kosu i udario mi glavom u sudoper. Nakratko smo oboje vidjeli odraz njegovog lica na prozoru — bilo je izobli eno, gnjevno, neprepoznatljivo u usporedbi s licem uglednog pisca kakvim se smatrao. Vidjela sam da ga vlastito nasilje još više ljuti, injenica da sam mu to mogla u initi, da sam još uvijek u njemu mogla probuditi takve strastvene osjeaje dok je pripadao drugoj. Da sam još uvijek imala tu mo da njegovu ljubav pretvorim u mržnju — jer za njega, mo je uvijek bila bit naše veze. Nisam oekivala da e me napasti. Da jesam, ne bih rekla to što sam rekla, bolje bih to izvela. Bila sam povrijeena i ljuta zbog njegove izjave i zato sam bila blesava i priuštila si luksuz da odgovorim. Tijekom šoka koji sam doživjela u trenutku kada me zgrabio, shvatila sam da se John sve te godine od Graeina ro enja nije pritajio zato što se promijenio ili smirio ili zato što je postao otac, nego zato što mu je pozornost bila usmjerena na nešto drugo. Osjeala sam snagu u njegovoj ruci dok mi je zabacio glavu unatrag i zatim je udario u hladni metalni sudoper. Dok sam se opirala pokušavaju i pomaknuti glavu u drugu stranu, ula sam kako mi pod pritiskom njegove ruke puca korijen kose. Bacio me dolje, i dok mi je rame udaralo u pod, pala sam u onaj poznati položaj predaje, bio je to trenutak u kojem nisam mogla biti manja jer sam se sklup ala u jednu to kicu kako bih umanjila ja inu udarca, zgr ila se oko svojega straha i poniženja kako ne bih shvatila što se zapravo doga a. Sutra e to izgledati kao da sam se poskliznula i udarila glavom u oštar rub stola, što u rei svakome tko bude pitao. Zatim se dogodilo nešto što je promijenilo sve. Vidjela sam Johnovu nogu kako se 61
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
podiže da bi me udarila u trbuh i baš u tom trenutku ula sam kako na vratima udara poklopac otvora za pisma i Grace kako, kao i uvijek, kroz njega vi e: »Mama, mama!« Grace i Bridie upravo su ulazile. Znala sam da se ne smijem predati, nisam mogla dopustiti da me dijete vidi u ovakvom stanju. Ispružila sam ruke prema muževom gležnju, zgrabila ga i povukla ga prema sebi najjae što sam mogla. Pao je na le a, a kad mu je lubanja udarila u pod, uo se glasan tresak. Nekako sam ustala i dovoljno sam se smirila dok sam došla do vrata. Rekla sam Grace da ode gore jer je tata imao nezgodu u kuhinji. Bridie je odmah shvatila što se dogodilo, no ja nisam ništa rekla. Mirno sam maknula kosu s lica, ne shva ajui da na elu imam duboku posjeklinu. Bridie je nazvala hitnu pomo . Objema nam je laknulo kada se John osvijestio i to baš u trenutku kada je stigla hitna. Iako, iskreno reeno, laknulo nam je zato što se nije osvijestio prije. Medicinski tehni ar je pretpostavio da ima slomljeno rebro pa su ga odvezli u bolnicu da ga detaljno pregledaju. U svakom sluaju, imao je potres mozga i gotovo je sigurno da je doživio snažan šok, rekli su. Složila sam se s dijagnozom. John je itekako bio u šoku: nikada prije nitko ga nije fiziki nadjaao. Dok su ga stavljali u vozilo, zurio je u mene praznim pogledom punim nevjerice. Meutim znala sam da bol ne e dugo trajati i da e se vratiti. Bridie je ustrajala na tome da Grace i ja preno imo u župnoj kui s njom i veleasnim Priceom. Frank Price bio je relativno nov u župi, i bio je mlad (za župnika, u svakom slu aju, nije imao više od etrdeset godina), a imao je izniman osje aj za socijalnu pravdu. Nedavno se javio za misionarski rad u Africi, ali su ga umjesto toga unaprijedili u župnika i iz njegovog doma u Škotskoj poslali u ovo mirno predgrae Londona, gdje se u ku i s etiri spavae sobe o njemu poput majke brinula irska pomo nica. Bridie je znala da e veleasni Price odmah shvatiti o emu se radi, a tako je i bilo. Tako er je znala da e ga njegov misionarski žar natjerati da se uplete u to, i u tome je tako er bila u pravu. Sve sam mu ispriala, ali samo zato što je pitao i samo zato što nisam mogla lagati sveeniku. Frank mi je zabranio da se vratim ku i te je poslao Bridie da uzme torbu s mojim i Graceinim stvarima. Ostat u s njima dok se sve ne riješi, rekao je, a ja nisam imala izbora nego prihvatiti. Bridie je nazvala bolnicu da provjeri kako se John oporavlja, pa kada se John dva dana nakon toga vratio kui, sav u zavojima i modricama i nabrušen za tu njavu, u kuhinji je naišao na visoku i opasnu mušku figuru sve enika kako stoji u svojoj sve enikoj halji. Isprva mu je to bilo zabavno, a ne uznemiruju e, ali za manje od sat vremena je otišao, shvativši što e mu se dogoditi ako se vrati. Vele asni Price mu je rekao da je spreman predati zahtjev za poništenje braka, imao je razne veze i pobrinut e se da zahtjev što brže pro e, iako — upozorio ga je — sam proces može trajati godinama. O ovome se nije moglo dalje pregovarati, a veleasni mu je to ponudio pod jednim jedinim uvjetom: da iz ku e ode još istoga dana i da obea da se nikada ne e vratiti. Sveenik je kimnuo glavom u smjeru kov ega koji mu je sam spakirao. Vele asni Price je rekao da e mu, budui da je odgojen u siromašnim predgraima Glasgowa, biti drago divlje ga pretui bude li se ikada vratio. Tako e ga pretui, sveenik ga je uvjeravao, da e John uskoro moliti za onaj dan kada ga je slabašna ženica srušila na pod i slomila mu dva rebra. Grace i ja te smo se veeri vratile kui, iako je Frank zahtijevao da Bridie spava s nama sljedeih tjedan dana. Nakon dva mjeseca Bridie se morala vratiti u Irsku da njeguje bolesnu majku, a meni je ponuen posao pomo nice veleasnog Pricea. Ponovo sam ula za Johna nakon pet godina kada mi je netko poslao isje ak iz Irish Timesa gdje je pisalo da su pisac John Blake i njegova nevjen ana supruga, glumica Persephone Jones, poginuli u prometnoj nesre i u St. Tropezu. Obdukcija je pokazala da su za vrijeme nesree oboje bili pod jakim utjecajem droga.
62
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
OSAMNAEST Eileen Nisam mogla dobiti bolji posao od posla pomonice veleasnog Pricea. Bio je udaljen manje od pet minuta pješke od moje ku e, a poslodavac je bio vrlo susretljiv — dopuštao je da odvedeni Grace u školu i odem po nju tijekom radnog vremena. Frank Price dolazio je iz velike, radni ke, škotske obitelji i govorio je teškim glazgovskim naglaskom za koji mi je trebalo nekoliko tjedana da ga razumijem. Bio je visok i jak te imao veliko etvrtasto lice koje je više nalikovalo na lice kakvog lu kog radnika nego sveenika. Od prvoga je dana tražio da ga zovem Frank, a kada bih ja to zaboravila i oslovila ga s veleasni, on bi mi svaki put namignuo. Frank je bio izrazito društveno osviješten te je imao moderne poglede na život i religiju. Papa Ivan XXIII. otvorio je Drugi vatikanski koncil dok je Frank bio u sjemeništu i on je bio pripadnik nove generacije modernih, liberalnih sve enika. Oni su vjerovali da su principi o kojima su biskupi i kardinali iz cijeloga svijeta raspravljali na »Vatikanu II.« ustvari naviještali pravi pokret prema promjeni Katoli ke crkve. Kod Franka i njegovih suvremenika prevladavao je duh liberalnog optimizma, oni su vjerovali da su razvod braka, kontracepcija i sveeniki brak neizbježni i da e ustvari do toga vrlo brzo do i. Mnogi od njih nikada se ne bi zaredili da su mislili da se to nee dogoditi. U sljedeim desetljeima mnogi su napustili Crkvu i oženili se. Frank je svoju strast usmjerio na ispravljanje socijalne nepravde i omoguavanje da Božja rije bude dostupna svima, osobito slabijima. Kada su mu odbili zahtjev za misionarskim radom, brižno se posvetio ljudima u nevolji, koji su živjeli u blizini njegovoga grada. U njegovoj prvoj župi Fife stariji se župnik žalio da ne može iza i na kraj s mlaim kolegom budu i da iz parka u župnu kuu dovodi pijance kako bi ih nahranio. Biskup je napravio pametan potez i iskoristio Frankov nadobudan duh premjestivši ga u problematinu župu u glazgovskoj ulici Gorbals, gdje je Frank otvorio prihvatilište za mlade koji imaju problema s drogom i alkoholom. Me utim zbog svoje ozbiljnosti, liberalnih stavova i dobrog izgleda, Frank je postao poznat mjesnim politi arima i medijima. A budu i da Frank svoje stavove nije mogao prilagoditi onima na vlasti, biskupi su ga nakon nekog vremena premjestili u predgrae sjeverozapadnog Londona. U nekoliko godina koliko je bio naš župnik, osnovao je klub mladih i jednu od najveih župnih zgrada pretvorio u dnevni centar gdje se raznim programima zajednice pomagalo samohranim majkama i nezaposlenim mladim ljudima. Mlade su ga obitelji voljele zbog toga što je bio poduzetan i što je jednostavno držao mise, ali neki stariji bili su uvrijeeni zbog njegovog nekonvencionalnog ponašanja i zbog odbijanja da nosi ovratnik. — Eileen, ne zanimaju me te napuhane gluposti. Isus je nosio obi nu odjeu svojega doba i to mi je dovoljno. — esto je opisivao Isusa kao najve eg junaka radnike klase, pa sam pretpostavljala da se i on smatrao takvim. Zbog toga se sramio što živi u ku i s etiri spavae sobe namijenjene samo njemu i što ima pomo nicu koja mu kuha i isti. Jedini razlog zašto je dopustio Bridie da me proglasi svojom nasljednicom, bio je zato što sam bila socijalni slu aj: žena koju je muž tukao, samohrana majka, nezaposlena. Naravno, to mi je postalo jasno tek nakon što sam došla tamo i shvatila da sam prihvatila posao da se brinem za muškarca koji je i više nego u stanju brinuti se sam za sebe, a još ima i volje za to. Prvih tjedana vodili smo bitku. Ja bih ujutro došla u besprijekorno ure enu kuu — namješten krevet, oprano posu e, izglancane cipele — i ne bih imala što raditi. Otimali smo se za ajnik borei se tko e skuhati aj; isprijeio mi se na putu do metle, iako sam znala da ionako na podu nema nijedne mrvice koju bih mogla pomesti. 63
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Nazvala sam Bridie: i ona je imala isti problem, rekla mi je, ali ga je ubrzo dovela u red. — Moraš biti vrsta, Eileen. Meni je dopustio da mu šefujem. Ali pazi, to je bilo zato što sam ga podsje ala na majku, no ti si mlaa, Eileen. To je nešto drugo. »To je nešto drugo.« Žene poput Bridie i moje majke skrivale su prijete a znaenja u obinim reenicama. Znalasam da je pri tome nešto mislila, ali bojala sam se pitati što. Meutim imala sam neki predosje aj kada sam jednog jutra posjela vele asnog Franka da popije kavu i ponudila mu doma u pogau te odluno rekla: — Veleasni — Frank. Nema smisla da budem ovdje ako mi ne date da stvarno nešto radim. Zastao je i pogledao dolje, u noge. Kao da je o ne emu razmišljao. Taj se trenutak inio beskonanim i osjetila sam da bih trebala nešto re i samo da ga prekinem. Zatim je ponovo podigao glavu, pogledao me ravno u o i i rekao: — Ima nešto što bih volio da napraviš. Samo ne znam ho eš li htjeti. Bilo je posve oito da traži da spavam s njim. Bilo mi je jasno kao da je to rekao naglas. Sigurno sam pocrvenjela jer se bezobrazno nasmijao od uha do uha i drsko rekao: — Hoeš pokušati? — No dobro, o emu se radi? Dobro sam znala o emu se radi, ali htjela sam ga prisliti da to kaže. Baš sam razmišljala što u rei u svoj svojoj srditosti i bijesu, kada je otišao iz prostorije i vratio se nosei dvije vreice pune papira. — Trebalo bi razvrstati ove papire programa za mlade, a ja nikako ne stignem. Od toga dana moj je posao bio zavesti ga. Osjetila sam kako me gleda i razmišlja. A dok je on razmišljao, ja sam za njega izvodila puno toga. Osvijestila sam svoje svakodnevne pokrete tako da je svaki pokret nudio mogunost da se nešto dogodi. Stajala sam pokraj sudopera nagnutih le a i pomicala ramena naprijed-natrag dok sam prala posude; kosu sam podigla tako da bi ga moj vrat dozvao i ujedno izazvao nježne osje aje; lagano sam njihala bokovima dok sam hodala; u kuhinjske elemente ruku sam pružala centimetar dalje nego što je bilo potrebno kako bih istaknula liniju bedara. Nikada se nisam okrenula da ga pozdravim kada je ušao u sobu, nego sam nastavila s poslom, maštaju i, nadajui se, i potajno znaju i da ga svaki moj pokret izlu uje. Nakon što bih ga ve i dio dana zanemarivala, obratila bih mu se nježnim glasom i smješkala bih mu se dok sam mu nosila aj ili jelo, navodei ga da prizna svoje osjeaje. Jedne nedjelje poslijepodne, nakon mise, a prije ru ka, napokon se slomio u kuhinji, u neobuzdanom vrtlogu o aja. Ja sam ga od kuhinjskog stola vodila gore u župnu spava u sobu. Ja sam svjesno preuzela ulogu zlo este zavodnice kako bih ublažila njegov sve eniki osjeaj krivnje, ja sam upravljala njegovim muškim osje ajima kada se kajao što je iskoristio moju ranjivost. Ja sam mu prvih mjeseci brisala suze kada je sumnjao u svoju vjeru i ja sam ga uvjerila da ne ostavi svoj poziv zbog žene. Ja sam postavila temeljna pravila desetogodišnje veze s vele asnim Priceom, veze u kojoj sam se prvi put osje ala istinski voljenom i poštovanom. Nisam se željela ponovo vjenati: s Johnom sam bila vjenana do kraja života i premda ga nisam voljela i premda sam bila sretna što nismo zajedno, on je ipak bio otac mojeg djeteta i uvijek e mi, u mislima, biti muž. Grace mi je bila glavna briga i nisam htjela da život mojeg djeteta ometa ili narušava neki muškarac. Da budem iskrena, na svijetu nije postojao taj muškarac, ukljuujui i veleasnog Pricea, kojemu sam vjerovala dovoljno da bih ga potpuno uvela u život svoje k eri. Moje dijete bilo je jako blizu opasnosti pokraj nasilnog oca i ne bih se upustila u vezu s nekim muškarcem ako nisam potpuno sigurna. A istini za volju, nisam mislila da u ikada biti potpuno sigurna u nekog muškarca. Shvatila sam da je za 64
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
mene bolje imati tajnu vezu s nekim. Na taj na in mogla sam biti sigurna da Grace i ja ne emo biti povrijeene. Bila sam sretna što sam kuhala i istila za njega, samo što sam ovaj put bila pla ena za to. Odluila sam da nikada više ne u biti robinja nekoga muškarca. U sljedeih sam deset godina nau ila da u ljubavi apsolutne kategorije ne važe.
65
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DEVETNAEST Grace Budui da sam bila izvan sebe, uspjela sam dobiti ostatak ljetnog semestra slobodno. Unato tome, mamu nisam vidjela gotovo tjedan dana. Jednostavno nisam imala želudac za to. Zvala sam ju svaki dan samo kako bih se uvjerila da je još živa, ali zbog itave te situacije s njezinim novim dekom Brianom i moje neobjašnjive ludosti oko sre ivanja tog fascikla, bilo mi je muka. Nekoliko poslijepodneva išla sam u kino i pokušavala nešto raditi kako ne bih imala vremena misliti o tome. Kada sam pak mislila o tome, bila sam ili u stanju zako enosti ili zbunjenosti. Zakoenost je bila gora od zbunjenosti jer je to bio isti, pravi strah. Nije to bilo ništa složeno, samo sam shvatila da e majka umrijeti. Zbunjenost je bila malo bolja od zako enosti, iako je bilo usko povezano. Dolazila je iz onog dijela mene koji je bio odlu an ne odustati od majke: borac, optimist. Zar bi trebala umrijeti samo zato što ima rak? Ljudi nisu umirali od raka. Još nije bilo razloga da se prestanemo nadati. Biospijom je utvr en etvrti stadij, ali magnetska rezonancija još nije bila konana i nee se znati koliko se rak raširio sve dok ju ne operiraju. Pacijentice s rakom jajnika imale su 35 posto šanse preživjeti, a i rast stanica je sporiji što si stariji. Na internetu je bilo bezbroj pria žena koje su preživjele. Bezbroj. I mama bi vrlo lako mogla biti jedna od tih žena. Još se nije znalo ni kako e se lijeiti, ustvari cijela ta pria oko terminalnog stadija kada bih malo bolje razmislila - uve-liavanje je koje je mama pokupila od grozne Shirley. Mami je trebala pozitivna energija bližnjih, a moj je zadatak bio da joj to omogu im. Još ništa nije bilo sigurno, a to je svakako bilo dobro? Ili nije. Naravno, moglo je biti još puno gore nego što su mislili pa joj je možda ostalo nekoliko tjedana života. Tada bi nastupio paralizirajui strah, a ja bih se morala prisiljavati na najobi nije radnje poput tuširanja i odijevanja, kao da sam tr ala maraton, sve dok dnevne aktivnosti i dogovori ne bi prevladali i pomogli mi da privremeno zaboravim. Šesti sam dan nekoliko puta nazvala mamu i nije se javljala. Kako se do ru ka nije javila, uspjela sam se izvu i iz stanja prestrašenosti, ušla u auto i odvezla se k njoj. Ušla sam i dozivala ju. Nije se javila. Otišla sam ravno u kuhinju, gdje sam našla poruku na kojoj je pisalo: »Otišla sam u poštu i nakon toga u možda pokupiti neke sitnice u gradu. Vra am se oko etiri.« Poruka nije bila naslovljena meni, a budu i da nije sadržavala nikakve strašne, potresne, o ajne injenice, odluila sam prekopati njezine kuhinjske ladice. Ustvari, dijelom sam tražila cigaretu. Mama je obi no imala zalihu jednogodišnjih mentol cigareta skrivenih u stražnjem dijelu ladice, iza selotejpa i baterija i zgužvanih boži nih praskalica. Nisam pušila preko deset godina, i iako nisam ni izbliza donijela odluku da u poeti pušiti, ovo se inilo kao dobar trenutak da si priuštim malo neodgovornog ponašanja. Ladica se zaglavila tako da sam gurnula ruku unutra i povukla hrpu papirnatih salveta koje su zapele odostraga. Dok sam vadila ruku, uhvatila sam etvrtastu kutiju koja je nalikovala na kutiju cigareta, ali ipak je to bilo nešto drugo. Bila je to jeftina crna kutijica za darove, onakva u kojoj obi no stoji nakit. inilo se kao da joj nije bilo mjesto u kuhinji, takve kutijice za nakit držala je u toaletnom stoliu u spavaoj sobi. Znatiželjna, otvorila sam ju, o ekujui da u u njoj nai jeftini broš — dar kolege s posla, koji nikada nije nosila. Ali u porubljenoj kraljev-sko-plavoj svili nespretno se smjestila siušna bolnika narukvica. Nesvjesno sam zavapila. Majka uva ovaj siušni kartonski kruži otkako sam se rodila. Stavila sam blijedo-žuti prsten na palac i vidjela kako je mali. Palac mi je bio gotovo iste veliine kao i zglob kada sam se rodila. Zaokupilo me udo vlastitog postojanja, ovdje je dokaz vremena u kojem sam živjela, a kojeg se nisam 66
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
sjeala. Vrijeme prije nego što sam postala svjesna — kada sam bila potpuno ranjiva, ovisna. Vrijeme kada jedva da sam bila razdvojena od maj ine maternice, gotovo još uvijek fiziki dio nje i emocionalno posve privržena njoj. Odjednom sam se htjela tamo vratiti. Strah i zbunjenost od proteklih nekoliko dana spojili su se, a ja sam bila samo dijete koje nije htjelo da ga majka napusti. Samo sam mogla plakati. Nakon nekog vremena pošla sam tražiti maramicu. Nisam ju mogla na i pa sam otišla gore u kupaonicu i izvršila napad na rolu wc-papira. Dok sam se vra ala dolje, ula sam da se u majinoj sobi nešto mie. Nesigurno sam prislonila glavu na vrata i rekla: — Ima li koga? — molei se da nije provalnik, ili, još gore: Brian u ga ama. Soba je bila mra na, zastori su bili navu eni, a na krevetu je bila kvrga mamine veliine i oblika. Pokriva je navukla preko glave. — Mama? Što radiš? Nisam znala da si tu... — Odjebi. Ajoj! Bilo je prigušeno, ali jasno. Maj ino grubo psovanje bilo je dovoljno da me nasmrt preplaši. Na trenutak sam zastala i pitala se što da radim. Da odem? Jedan dio mene htio je izjuriti iz sobe, iz kue, iz ove zlokobne situacije. Ali umjesto toga, prišla sam joj, sjela na drugu stranu kreveta i ekala. Nakon nekog vremena, glava joj je provirila ispod pokriva a. Bila mi je okrenuta leima, a kosa joj je bila zamršena. Zrak u sobi bio je ustajao i bilo je zagušljivo — bio je to onaj intimni miris spavanja koji je toliko odbojan kod nepoznatih, a tako prihvatljiv i utješan kod onih koje volite. — Grace, molim te, idi. Dobro sam. Sii u za minutu. Nisam se pomaknula. Jednostavno nisam mogla. Nešto me tjeralo da ostanem, neki predosje aj da ako sada odem, bolje mi je da zauvijek nestanem. — Molim te, Grace. Ne želim da me gledaš ovakvu. ekala sam u tišini i osjetila kako uzdiše, bila je preumorna da bi se prepirala. Rekla je: - Nazvali su iz bolnice. — Mama, to su odline vijesti! — Ustvari, odline bi vijesti bile: — Hej, pogriješili smo! Nemate rak! — no, što se može. — Kada žele da doeš? — Danas popodne ali... Osjeala sam kako me preplavljuje strah. — Ali ne želim ii, Grace. — Zatim je majka zaplakala. Ramena su joj se podizala, a glas joj je bio slabašan i preplašen dok je govorila: — Bojim se, ne želim da me režu. Oduvijek sam mrzila gledati majku dok pla e. Ona je bila moja majka; ona nije smjela plakati. Njezina dužnost bila je utješiti i zaštititi me, a ne slomiti se. Mama je trebala biti dovoljno jaka i za mene, a ne obrnuto. A mama je znala jako puno plakati. Za vrijeme filmova, za vrijeme javnih pogreba: kada je umrla princeza Diana, mama je bila o ajna od tuge iako ju lijepa princeza uop e nije zanimala dok je bila živa. Dok sam se ja uvijek suzdržavala u pokazivanju osje aja, majka ih je voljela izražavati. Nije daje bila o ajna i jadna, nego se jednostavno lako mogla rasplakati. Dok je mama jako plakala, ja sam bila ogor ena; nešto u meni je jadikovalo: — A što je sa mnom? Istog trena po ela sam se osje ati snažnijom, zatim sam vidjela narukvicu koja mi je još uvijek bila omotana oko palca. Shvatila sam o itu istinu i iznenadila sam se, iako je bila tako blistavo jasna. Ova me žena rodila i brinula se za mene otpo- etka. Sada se njezin život bliži kraju i vrijeme je da se ja ponem brinuti za nju. Prislonila sam narukvicu na usta i nježno ju stavila u džep. Tim sam se inom oprostila od djeteta u sebi te sam ispružila ruku i pogladila majku po kosi. — Nemoj se bojati, mama. Ja sam ovdje. Bit u uz tebe cijelo vrijeme.
67
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Mama je bila na operaciji etiri sata. Ja sam bila zauzeta preina ivanjem svojega života kako bih se sljede i dan mogla useliti mami. Napisala sam razne popise i obavila neke telefonske razgovore; otišla sam u trgovinu po asopise i grickalice; u kafi u sam popila aj i pojela lisnato tijesto s hrenovkom. Upoznala sam se s tlocrtom bolnice, bio je to grad u malom s gumenim podovima, zelenim zidovima i ogromnim zahodima prilago enima za invalide; namještaj i smrad stvarali su zastrašuju e raspoloženje. Nikada nisam shva ala zašto su se u bolnikim serijama na televiziji bolnice uljepšavale. Mama je bila sama u sobi. Nisam znala kako se to raspore uje, ali pretpostavljala sam da je tako zato što je soba bila slobodna. Bilo mi je drago Što smo imale mira. No prije provele smo zajedno gledajui kako slike trepere na malom televizoru na visokoj zidnoj polici ispod stropa. Ni jedna ni druga nismo se baš usredoto ile na gledanje, ali smo se pretvarale kao da gledamo. To je bio najprisniji trenutak koji sam ikada imala s majkom dok smo u tišini sjedile u toj nepoznatoj sobi, obje previše uplašene da bismo nešto rekle. Kada su ju dovezli na kolicima nakon operacije, još uvijek nije bila pri svijesti, a kirurg je bio uz nju. Znala sam da ima neke vijesti, ali nisam bila spremna za njih. Nisam o ekivala da u na neki poseban nain primiti novosti koje mi je trebao priopiti, ali sada kada je to bilo neizbježno, željela sam nekoliko dana odgode, željela sam nositi kostim, da se to dogodi u njegovom uredu i da mama bude pri svijesti, i — naravno, željela sam da vijest ulijeva nadu. — Nažalost, imam jako loše vijesti. Sve samo ne to; bilo gdje samo ne ovdje; bilo kada, samo ne sada. — Možemo li o tome neki drugi put, ovaj... — trebam li rei doktore ili gospodine? Zaboravila sam kako osloviti kirurga. — Gospodin Cartwright. O da, da, hvala. - Možemo li o tome neki drugi put, gospodine Cartwright? Samo bih htjela da majka... — Nažalost, ne možemo. Imam još jednu operaciju, a ve sam u zaostatku. Jao. Jako mi je žao što vam je mamin maligni tumor poremetio važan raspored. Molim vas primite najiskreniju ispriku u njezino ime. — Želite li možda sjesti? Nisam željela sjesti, pogotovo ne zato što me to pitao ovaj umišljeni kreten, ali sam svejedno sjela. Gospodin Cartwright imao je bezli an izraz lica bezosje ajnog autokrata. Pretpostavljala sam da je izvrstan u odstranjivanju malignih tumora, ali da je jako loš s ljudima. Bila bih zadovoljna s ovim prvim, ako bi to zna ilo da je odstranio cijeli mamin tumor i potpuno ju izlijeio. — Neu govoriti medicinskim rjenikom, budui da puno ljudi ne zna Što to zna i... Ali ako ovo prvo nedostaje, ne bi mu škodilo malo šarma. — Pa u biti izravan. Rak vaše majke proširio se na jetra. Metastazirao je, uznapredovao i ne može se operirati. Prognoziramo joj još dva ili najviše tri mjeseca. Odstranio sam postoje i tumor tako da bi joj trebalo biti malo lakše... Od šoka sam u umivaonik ispovra ala aj i lisnato s hrenovkom. — Jao, jeste dobro? — rekao je beznadno. Samo sam htjela da prestane govoriti. Ako mi mora rei još nešto, neka uljepša. — Molim vas, samo me ostavite na miru. — Rekla sam tiho ali uvjerljivo. — Javit u u ured da zakažemo sastanak s vama i vašom majkom.
68
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Znai povraanje i suze osiguravaju sastanak, u protivnom bi vam samo podvalili loše vijesti kao drogu u pie i nadali se da ete ih podnijeti. Odlino — dobro je znati da imate sustav kako priopiti traumatine novosti. Zanimljivo kako sam na internetu pro itala da se to dogaa drugim ljudima, a bila sam potpuno nespremna na to. Valjda je to zbog one stare izreke »Meni se to ne može dogoditi.« itelji i kirurzi — bez obzira na to koliko pametni bili — nikako da nau e neke stvari.
69
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET Eileen Pobrinula sam se da Grace vele asnog Pricea nikada ne doživi kao nešto više od ljubaznog sveenika i mojeg poslodavca. Ali tijekom deset godina naše nezakonite veze, Frank i ja razvili smo lijep odnos koji je bio ja i i predaniji od mojega braka. Frank je bio realistina, topla i otvorena osoba. Mogla sam mu se povjeriti kao bliskom prijatelju. Nisam htjela stupiti u brak, a on se nije htio odre i sveenikog poziva i ta nam je iskrenost pomogla da se sve poteško e i sva bol naše po etne strasti pretvore u divno prijateljstvo. Stvorila sam mu dom sa svim pogodnostima koje su uklju ivale i seks i žensko društvo. Zauzvrat, on je bio pažljiv i zahvalan; nije mi postavljao nikakve uvjete i dopustio mi je da se brinem za njegov dom, njegovo srce i njegov libido. Naša veza odvijala se za vrijeme seksualne revolucije sedamdesetih, tako da nam je obojima bilo lako umiriti savjest. Franka je Drugi vatikanski koncil podsjetio da je Crkva na rubu prijeko potrebnog otvaranja i promjena, a mene je Cosmopolitan uvjerio da mi je moralna i društvena dužnost doživljavati orgazme. Jednoga poslijepodneva, nakon što smo sedam godina bili zajedno, a Grace je prolazila kroz iscrpljujui, zamorni pubertet, pokušala sam prekinuti našu vezu. Baš smo bili vodili ljubav, što se doga alo sve rjee i rjee. Frank je u središtu grada strašno naporno radio na projektu za odbjegle tinejdžere, a uz to je obavljao i pastoralne dužnosti. Sve je više vremena provodio radei, a ja sam se po ela osjeati kao da me uzima zdravo za gotovo. Plaeni sati za pomo nicu produžili su se i na pripremanje kasnih obroka pojedenih na brzinu. Moje brižno lickanje njegove ku e niti se primjeivalo niti se cijenilo. Kao da je veza bila istrošena i jako sam ju željela prekinuti prije nego isto postane bezvrijedna i dotrajala. Frank je oblaio gae, a ja sam gledala u tamnu liniju dlaka na njegovim križima i pomalo osjeala tugu za onim danima kada me pogled na tu liniju natjerao da ga dovui em natrag u krevet. — Frank, mislim da bismo se trebali prestati viati. Njegovi su se pokreti usporili te sam vidjela da je zaprepašten, iako se nije okrenuo prema meni. — To je nemogue — rekao je. — Trebam te. — Aha — istinski sam se iznenadila — dobro, mogu ostati kao pomo nica. Samo mislim da je vrijeme... — Ne — rekao je i dalje okrenut leima — ho u rei kao ženu. Trebam te kao ženu. Osjeala sam gr eve u trbuhu. Bila je to izjava ozbiljne ljubavi, takve ljubavi koje se nisam mogla odrei. Frank Price bio je dobar ovjek koji je obavljao Božji posao i koji me trebao. Meutim, plašila me spoznaja da i ja njega trebam. Unato svojem protivljenju, svojim gramcama, svojoj odlu nosti da se to ne dogodi, ipak sam postala ovisna o njemu i emocionalno i financijski i duhovno. I tako sam ostala još tri godine. Obvezavši se na ostanak, promijenila sam uvjete naše veze, koja je sada postala ravnopravnija. ja sam sudjelovala u vo enju njegovih projekata, u pomaganju kod voenja administracije i raznih prijedloga. Toliko smo se bili navikli jedno na drugo i toliko uživali u prirodnosti i lako i našeg prijateljstva da snio bili nemarni u prikrivanju svoje veze. Nismo ju Fiziki pokazivali niti smo bili nao igled zaljubljeni, nego nam je bilo teško skriti koliko smo bliski. Postupno smo se po eli ponašati kao stari bra ni par: dovršavali smo reenice jedno drugome, razgovarali smo nepromišljeno, s takvom drskom bliskošu da se to s vremenom primijetilo. Petnaest godina nakon što se prijavio za prekomorsku misiju, iz biskupovog ureda su pisali Franku da ga sa zadovoljstvom obavještavaju da mu je zahtjev prihva en. Slali su ga na 70
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
misionarski rad u planinsko podru je Gvatemale, iako nije znao španjolski i nije bio upoznat s politikim i društvenim nemirima u toj maloj državi u Srednjoj Americi. Obavijestili su ga da je njegovom misionarskom radu u sjeverozapadnom Londonu došao kraj, ali da e rad i dalje financirati Crkva, no svakodnevno vo enje preuzet e laici. Bilo je o ito da ga je prijavio neki pobožni župljanin. Njegova zamjena, vele asni Dickson, dolazio je iz cijenjene župe u južnom Londonu i uvjet njegovog preseljenja bio je da dovede svoju pomo nicu. Bi li veleasni Price mogao dati otkaz svojoj pomo nici — župa e joj osigurati jednomjese nu otpremninu. To me razbjesnilo: iako smo se Frank i ja trudili da u deset godina nikada cijelu no ne provedemo pod istim krovom, taj novi sve enik tražio je da njegova pomo nica živi s njim. Oito je bio bolji politiar od mojega iskrenog Franka. Frank je pocrvenio od bijesa. Bilo je o ito da se radi o zavisti i netrpeljivosti iz ljubomore. Zatucani konzervativni župljani urotili su se protiv njega jer je htio u initi nešto za bespomonu mladež u tom podru ju; govorili su sramotne prie njegovim nadreenima, a ustvari su ga mrzili zato što nije nosio ovratnik izvan crkve. Psovao je, rekao je da e napustiti sveenstvo, da Katolika crkva nije vrijedna toga i da se premišlja da se preobrati na anglikansku vjeru. No oboje smo znali da se to nee dogoditi. U dubini duše znali smo da je gotovo. Frank nee napustiti sve enstvo niti sam ja htjela da on to u ini. Ustvari se nikada nismo oprostili, barem ne kako bi trebalo. Dali su nam mjesec dana vremena, a tih mjesec dana proveli smo spremaju i, pakirajui, pripremajui se za novi život. Zbog neslužbenosti naše veze bilo nam je lako poricati koliko smo vezani jedno uz drugo te smo se oboje za rastanak pripremali sa sve ve om hladnoom. Prestali smo voditi ljubav te smo preuzeli uloge župnika i odane pomo nice. Dan prije nego što je otišao u Srednju Ameriku, svratila sam kako bih još jednom pregledala je li ku a spremna za novog sve enika. Sve Frankove stvari stajale su u dva velika kofera u hodniku. Odjednom sam zaprepašteno shvatila da to nije bila ku a mojega ljubavnika. Nisam prala njegovo posude, nisam gla ala njegov stolnjak, nisam brisala prašinu s njegovog namještaja niti sam ležala u njegovom krevetu. Sve to pripadalo je Crkvi. ak i on. Osobito on. Posudila sam ga na deset godina i sada je bilo vrijeme da ga vratim. Osje ala sam se glupo što sam toliki dio života poklonila muškarcu iji je život stao u dva kofera. Na odlasku mi je Frank dao ek na pet tisua funti, nasljedstvo koje nije trošio. Rekao je da je nepravedno da tako izgubim posao i htio je prona i nain kako da mi osobno zahvali na svemu što sam u inila za njega. Bio je to udan trenutak — hladan i služben. On je izvršavao svoju »moralnu dužnost«, a ja sam bila pomalo ljuta zato što je odlazio i što sam potrošila toliko vremena volei ga. Novac mi se inio neprimjerenim, ali vjerujui u njegove duboke osjeaje prema meni, uzela sam ga. Sat vremena poslije, kada sam završila s poslom, ostavila sam klju eve na ormariu u hodniku i zagrlili smo se. Ni ja ni on nismo izgovorili nikakve strastvene rije i, ni ja ni on nismo pokazali žaljenje ili gvibitak koji smo oboje osjeali. Nije imalo puno smisla izražavati bilo što jer se time ništa ne bi promijenilo. Naš rastanak oduvijek je bio neizbježan i sami smo si bih krivi što nam je bilo teško. — Ne znam kako u bez tebe — rekao je. Nasmiješila sam se i nisam ništa odgovorila. U srcu sam ve znala da e si u Gvatemali nai neku mladu ženu koja e me drage volje zamijeniti.
71
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET I JEDAN Eileen M jesec dana nakon sto je Frank otišao, po eo se pojavljivati strah. Novcem koji mi je ostavio, riješila sam hipoteku, ali jednomjese na otpremnina nije dugo trajala jer sam njome morala platiti raune i uzdržavati tinejdžericu. Graceine potrebe postajale su sve ve e kako je odrastala; to je ljeto željela i i na ekskurziju u Francusku, voljela je modernu odje u i trebao joj je džeparac za izlaske s prijateljima na zabave ili u diskoklubove. Mnogo Graceinih prijatelja radilo je subotom u obližnjem trgovakom centru i ona me molila da joj dopustim istiti stolove u jednom kafi u gdje joj je radila prijateljica. No ja sam se naljutila na nju kada je rekla da bi malo dodatnog novca pomoglo. — Neu poslati svoje dijete da negdje radi — odrješito sam rekla, a zatim sam ju umirila: — Bez brige, Grace, imamo puno novaca. Bilo je to najviše pitanje ponosa. U mojoj su generaciji siromašna djeca odlazila od kue s etrnaest godina kako bi izu ila zanat ili obraivala zemlju jer im roditelji nisu mogli priuštiti školovanje. Vršnjaci moje k eri dolazili su iz srednjeg sloja i radili su kako bi si mogli kupiti cigarete i odjeu. Vidjela sam da se Grace iznenadila kada joj to nisam dopustila; uvijek je bila razumna i ja sam joj dopuštala sve što me tražila. Ali opet, bila je dovoljno pametna da shvati kako e ovu bitku izgubiti. Kada se malo osvrnem, bila sam jako osjetljiva na to što sam samohrana majka. Misli sam si zaokupila svakodnevnom brigom o odgajanju poslušne i dobre k eri, tako da nisam mogla razmišljati o onoj ironiji da sam dala sina kako ga ne bih morala odgajati sama. Govorila sam si da sam Grace lišila oca i da juzbog toga ne u lišiti svih povlastica djetinjstva. Ustrajala sam u tome da mi k i završi fakultet i izgradi karijeru, da postigne sve ono što ja nisam postigla. Željela sam da Grace postane uspješna i samostalna i da njezin uspjeh bude njezin izbor. Imala sam sre e što sam skupila dovoljno snage da se izvu em; željela sam da ona postigne u životu više nego ja: da putuje, da vidi svijet, da pošteno proživi život. U etrdesetima i bez ikakvih formalnih kvalifikacija, uplašila sam se da više ne u moi dobiti nikakav posao. Što sam više zamišljala budu nost bez posla, to sam se više bojala. Odgovorila bih se od prijavljivanja za neki posao koji me zanimao jer nisam bila dovoljno kvalificirana. Nisam željela raditi nikakav ponižavajui posao poput no ne istaice (vjerovala sam da sam jedino za to sposobna) jer kakvu bih onda poruku slala Grace? U nekoliko mjeseci nakon Frankovog odlaska postala sam potištena i o ajna, iako sam se strašno trudila da to skrijem od Grace. — Kako ide traženje posla, mama? — Grace bi me pitala veselo nakon što se vratila iz škole. Poželjela sam plakati, ponekad vrištati od bijesa, ali sve sam držala u sebi. — Ah, još ništa, draga. Obavljam sve one posli e za koje do sada nisam imala vremena. Sljedei bih dan provela u besprijekorno istoj kuhinji, s posloženim ladicama, sjede i za stolom i gledajui u oglase za posao u mjesnim novinama, užasnuta pri pomisli na budunost. Ponekad bih sjedila satima i zurila kroz prozor pitaju i se kako prona i snage da ostanem stajati na nogama, da mi se život ne sruši na glavu i, što je još važnije, da se ne sruši na moju k er. Jednog dana, dok sam sjeckala povr e za veeru, Grace je došla iz škole i po ela blebetati o svojim dnevnim novostima. ja sam se po ela brinuti da je možda naslutila da nešto ne valja, budu i da me neprestano pokušavala razveseliti. Tinejdžeri bi trebali biti mrzovoljni i teški; samo sam tražila nešto zbog ega bih se brinula. 72
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
— Uglavnom, Sandra — znaš onu moju prijateljicu koja radi u CafeThirdu u Bailey Newtonu? — Grace, ve sam ti rekla da ne želim da ti... — Ne, ne, ne, mama - slušaj! - Odložila sam nož i pretvarala se da slušam. Grace je ve bila malo viša od mene. Imala je milo, otvoreno lice, blago osuto pjegicama. S vremena na vrijeme iznenadila bih se kada bih shvatila da je moja k i gotovo ve žena. — Uglavnom, Sandrina šefica je bila ta jako grozna ženska, gospoda Daly, koja je uvijek kasnila i stvarno je bila glupa i uvijek je bez razloga vikala na njih. Uglavnom, u nedjelju je dobila otkaz. Vratila sam se sjeckanju povr a. — Grace, stvarno nemam vremena za te tvoje gluposti. — Ne, mama. O Bože, zar ne shva aš? Ho u re i, mislim da bi se trebala prijaviti za taj posao. Znam da nije nešto, ali barem bi se izvukla iz ku e i mogla bi se pokrpati s tim dok se ne pojavi bolja prilika. Osjetila sam u sebi provalu bijesa. Grace je imala tu groznu naviku da se odnosi zaštitniki prema meni i da mi da je savjete kao da je odrasla žena, kao da smo jednake. Tu neugodnu osobinu imala je još od djetinjstva. Kod malog djeteta to izgleda napredno i slatko, ali sada kada je odrastala, to mi je išlo na živce, osobito zbog toga što mije bilo sve teže proturjeiti joj. — Grace, ne mogu se prijaviti za taj posao, nisam kvalificirana. — Kako to misliš? Grace je izgledala krajnje zbunjeno pa sam rekla: — Upravitelj. Oni žele upravitelja. Ja nikada ni ime nisam upravljala u životu. — Upravljala si veleasnim Frankom i ustvari si vodila onaj projekt za njega. — Grace, hajde, pusti to, dobro? Ali nije. Samo je nastavila. — Isuse, mama, pa ne moraš voditi nogometni klub ili neke novine. To je samo kafi . — Grace, nisam kvalificirana, i to je to. — A koje to kvalifikacije trebaš, mama? »Upraviteljica kafia«? Gdje se to u i, ha? Nema kvalifikacija za vo enje kafia, mama. Samo se pojaviš tamo, odradiš intervju i ako im se svidiš, dobiješ posao. Ako ti ne bude išlo, dobiješ otkaz kao gospo a Daly i to je to. Nisam se htjela svaati; unato Graceinom dosaivanju, bila sam slaba i plakalo mi se, nisam bila uzrujana. — Mama, samo sam htjela pomo i, to je sve. Budui da sam u k erinom glasu osjetila zabrinutost i razo aranje, rekla sam: — U redu, svratit u tamo ujutro, uzeti obrazac za prijavu ili što ve . — Odlino — rekla je Grace, a lice joj se odjednom oraspoložilo. — To je u subotu i i u s tobom. Toliko sam bila uplašena da nisam mogla spavati cijelu no . Otkad sam s devetnaest godina otišla iz Aer Lingusa, nisam imala ono što bih nazvala poštenim, odgovornim poslom, lako sam uvijek radila i iako sam znala da sam dobra radnica, uvijek sam imala osje aj da sam posao dobila prije zbog dobrote svojih poslodavaca nego zbog nekog osobitog dara. O'Gradyjevi su me zaposlili iz dobrote, a deset godina rada za Franka uistinu je izbrisalo crtu izmeu privatnog i poslovnog. Nisam imala nimalo samopouzdanja. Bez obzira na to prijavila se za ovaj posao ili ne, znala sam da u ubrzo morati nai neki posao. Ali nisam bila spremna zakoraiti u stvarni svijet. Nisam bila pripremljena. Do sedam sati te subote ujutro ve sam se otuširala i oprala kosu, a kada je Grace sišla u deset, ja sam se još uvijek uzrujavala oko toga što da obu em. Pokušala sam se nekako izgovoriti da ne idem, no Grace je itav dogaaj nekako ublažila i rekla da idemo do trgovakog centra nešto kupiti i samo svratiti na informacije i raspitati se. Ali nagovorila me 73
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
da za svaki slu aj obuem elegantno crno odijelo s hla ama i lijepu zelenu bluzu. im
smo prošle kroz ulazna vrata trgova kog centra, Grace me odvukla do Bailey Newtona, velike robne kue. Hou rei, doslovno me vukla za ruke dok se nisam prestala opirati da ne izgledam kao dijete koje se sili. Kada smo došli do informacija, izvukla je omotnicu iz mojega džepa i gurnula mi je u torbicu. — Što je to? — pitala sam. — Tvoj životopis — Grace je rekla. — Tvoje kvalifikacije. Natipkala sam ih sino . Žena je ve pitala: - Mogu li vam pomo i? - prije nego što sam se uspjela naljutiti ili uzrujati zbog k erinih drskih postupaka. Prije nego što sam postala svjesna što se doga a, sjedila sam nasuprot direktorici Odjela za ljudske potencijale u malom uredu na šestom katu robne ku e iz koje si gotovo ništa nisam mogla priuštiti. I sama sam se za udila kako sam proletjela kroz intervju. Bila sam upravo ono što traže, rekla je ta žena. Zrela, odgovorna žena koja može upravljati mladim osobljem. Nisam imala izravnog iskustva u cateringu, no smatrala je da to ne e biti nikakav problem. Bit u na probnom roku tri mjeseca, tako da obje možemo vidjeti kako u se sna i. Plaa je bila viša nego što sam ikada zara ivala i htjeli su da po nem ve sutradan. Grace je bila oduševljena kada sam joj rekla. — Vidjet emo kako u se snai — bilo je sve što sam rekla. Nisam htjela da misli da je pobijedila, ali sam znala da ona zna da sam oduševljena. Ono što Grace nije znala bilo je da mi je drugi put u životu dala hrabrosti da nešto promijenim. Prvi je put bio trenutak kada sam joj oca srušila na pod. Kasnije te veeri proitala sam životopis koji mi je napisala i zaplakala. Bio je strašno detaljan i prekrasno natipkan. Sigurno ga je pisala satima. »Zemaljska domaica za Aer Lingus: odgovornost rezerviranja me unarodnih letova za razne tvrtke ... upraviteljica ugostiteljskih objekata... voditeljica sve enikog ureda (tu sam se nasmijala): odgovornosti koje uklju uju voenje administracije za projekt za mlade u organizaciji crkvene zajednice.« Nijedna druga k i ne bi to uinila, i sjeam se da sam se zabrinula zato što prerano na sebe preuzima veliku odgovornost, da je to zato što nije imala oca, da je preuzela ulogu majke. No najviše me dirnulo to što je imala tako visoko mišljenje o meni, što sam u njezinim ima postala bolja i nadogradenija ina ica same sebe.
74
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET I DVA Grace Kada se mama osvijestila nakon operacije, nije pitala jesam li razgovarala s kirurgom, a ja nisam spominjala njegovu prognozu. Toliko se bojala da se ne e oporaviti od op e anestezije da je, ako ništa drugo, bila oduševljena što je uop e živa. Ustvari, tih prvih nekoliko dana mama je bila u najboljoj formi u kojoj sam ju ikada vidjela. im su joj se otvorile oi, ošamueno se izjasnila da »umire od gladi«. Kada je o istila tanjur s pozamašnim bolnikim objedom (puding i te stvari; nikada nije bila izbirljiva što se hrane ti e), još je više živnula i bila je oduševljena kada je saznala da e dobiti i tablete protiv bolova. ak mi je rekla: —Jao, Grace, obožavam ovo, svi me stalno služe, kao da sam u nekom luksuznom hotelu. ak ne moram ni ustati iz kreveta! — Sestre su letjele oko nje, o ito su bile oduševljene što imaju tako zahvalnu i veselu pacijenticu, osobito zbog toga što su joj upravo s jajnika odstranili dvadeset i pet centimetara veliki sarkom i što joj je rak rastao svake minute. Mama je bila pravi primjer drugim ženama na malom odjelu kamo su ju preselili. Meni je to bilo udno i strašno deprimirajue. Cvijee je bilo i više nego prekrasno, izjavila je — sigurno me koštalo itavo bogatstvo; ona nije nikada, u cijelom životu kušala nešto tako divno kao što je sendvi sa šunkom iz kantine; vjerojatno je potpuno nemogue da joj sestra donese dodatan jastuk za lea? Mogue je? Jao, pa to je ostvarenje njezinog sna! Pretpostavila sam da je mamino dobro raspoloženje odgovor na anesteziju i tablete protiv bolova. Ali i nakon što su se dvadeset etiri sata produžila u etrdeset osam, njezino raspoloženje nije se spuštalo. Bilo je grozno što mama umireod raka, ali ako to misli napraviti u stilu Julie Andrews u Moje pjesme, moji snovi, to e biti potpuno nepodnošljivo. Njezin fiziki oporavak odvijao se iznimno dobro, a ja sam bila još potištenija kada sam si predo ila kakvu je bol morala trpjeti prije, dok je teglila taj golem tumor. Možda je to bilo i najviše zastrašujue od svega: spoznaja da majku tako slabo poznajem. Sigurno ju nikada ne bih opisala kao stoika, osobu koja se uop e ne žali. Oito sam bila u krivu, a ona je bila vrsta, dobro raspoložena, hrabra, divna žena. Sestre koje su zvrndale oko njezinog kreveta zbijajui šale, stalno su me na to podsje ale. — Vaša je majka tako divna žena! — stalno su mi govorile. — Imate sre e što imate takvu majku. A ja sam im htjela pljunuti u njihova vesela lica: Da, ali zamislite, ne e biti ovdje još dugo pa vi lijepo odjebite. Nosite se sa svojim udnim i veselim stavom »nije li smrt normalna«! Ali nisam to uinila. Bilo je to pregrubo, ak i za mene. Mama me nije pitala za prognozu, a ja joj nisam htjela samoinicijativno to priop iti. Samo sam sjedila ondje i pokušavala se smijati. U sebi sam bila prestrašena, skamenjena, zako ena, napeta, kao da su svi moji osje aji bili uhvaeni u balon u mojim plu ima, koji se širi i koji bi se svake minute mogao rasprsnuti. Uz veliki trud mogla sam se umiriti pa bi se balon ispustio, a panika popustila. No znala sam što e se dogoditi. U odre enom trenutku u puknuti, a ja to nisam radila, barem ne u javnosti, ne u stvarnom svijetu. Pucanje bi se dogodilo godinama nakon odre enog dogaaja i tijekom terapije. Moj je problem sada bio što u meni ništa nije bilo dovoljno duboko ili skriveno da u to mogu pohraniti injenicu da mama umire. Morala sam se suo iti s tim. A smatrala sam da bi pomoglo kada bi se i ona s time suo ila, umjesto što izbjegava taj problem i pravi se daje neobino sretna. Pravila sam se da sam zaposlena. Ponovo. Samoj sam sebi išla na živce. »Praviti se zaposlenim« nešto je što ljudi rade kako bi si odvukli pozornost od toga da su jadni. Nesretni samci prave se da su zaposleni djecom i golfom i te ajevima kuhanja, pa ne primje uju koliko 75
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
mrze jedni druge. Ljudi ostaju na poslu koji mrze jer se prave prezaposlenima da bi otišli. Biti zaposlen zna i da nekoga njegov život ispunjava. Praviti se zaposlenim suprotno je od toga: to znai da od neega bježite. Kada bi bilo toliko jednostavno suo iti se s majinim stanjem koliko bojati ga se, možda ne bih bila tako stroga prema sebi. Ali nije bilo jednostavno. Dodatni, vanjski nered koji je kucao na vrata našeg odnosa ustvari je uzrokovao bol, probleme koje sam dotaknula na terapiji tijekom niza godina, ali s kojima se nikada nisam uspješno suo ila, bijes zbog toga što nisam imala oca; nesigurnost zašto nikada potpuno nisam vjerovala u njezinu ljubav prema meni: nisam se mogla odvojiti od nje toliko da me njezine mane ne izlude, a opet nikada nisam osjeala da smo dovoljno bliske. injenica da sam prijateljima mogla re i da ih volim, a s vlastitom majkom nisam postigla tako otvoren, privržen odnos, o ajna istina da sam u ranim etrdesetima i da još žudim za njezinom ljubavi. Nije mi dala svu ljubav koja mi je bila potrebna, a uskoro e biti prekasno. Kako grozno, kako zastrašuju e — da sam došla do te toke u životu, a još uvijek sam se optere ivala istim pitanjima i nesigurnostima kao kada sam bila tinejdžerica. Kako sam samo bešutna i neurotina kada razmišljam o svojoj emocionalnoj dobrobiti, a majka mi umire od raka. I tako sam se pravila zaposlenom. etvrti dan nakon operacije rekli su da je spremna i i kui. Toga dana imali smo zakazani sastanak s kirurgom. Odjenula sam kostim, a mamu sam obukla u trenirku boje fuksije, koju je tražila da joj donesem. Bila je grozna i bila sam sigurna da e i kirurgu biti takva, no rekla sam joj da izgleda prekrasno. Bila je oduševljena što mi se svi a i ponudila se da mi kupi istu takvu. Rekla sam da bi to bilo odli no, a u sebi sam padala u još dublji o aj i u mislima sam si pravila popis s uzrocima tog o aja: Ne želim trenirku boje fuksije. Majka i ja toliko smo silno duhovno otu ene da ona misli da bih ja obukla trenirku boje fuksije. Majka e upravo saznati da e uskoro umrijeti. Ja u biti ondje i pui u. Ne mogu prestati praviti popise, kao ni majka. Sadržaj ovog popisa nije poredan po važnosti. Baš kao ni mamin popis sa Shirleyinom bluzom i rakom. Gospodin Cartwright bio je utjelovljenje šarma, uživio se u rukovanje i ljubazno pozdravljanje. To je bilo olakšanje, ali ujedno je bilo i neugodno zbog mojega prošlog iskustva s njim. Toliko sam se trudila da ne puknem da mi je, ustvari, sve išlo na živce. Nekim udom uspjela sam shvatiti da je istina ono što su govorili u itelji joge: da su netrpeljive, srdite osobe ustvari ljudi koji proživljavaju veliku bol. lako me, naravno, strašno živciralo i to što i ja sada spadam u tu kategoriju ljudi. — Vjerujem da je vaša k i ve razgovarala s vama o tome. — Ne, zapravo, nije — rekla je mama odlu nim tonom koji još nisam ula. — Uistinu mislim da je vaš posao re i mi koliko u još dugo živjeti i jako sam ljuta što ste to prvo njoj rekli. Njezina šutnja govori puno. Bio je krajnje iznenaen. Gospodin Cartwright o ito je okarakterizirao majku kao poslušnu osobu koja e rei: — Da, Vaša Visosti, gospodine kirurže. — A, iskreno re eno, do tog trenutka i ja sam ju smatrala takvom. Me utim, jedva je otvorio usta da se obrani kada se marna obrušila na njega. — Moja k i je izvan sebe prošlih nekoliko dana jer ne zna što da mi kaže — podigla je ruku da ga umiri — pa prije nego mi kažete što god mi imate re i, molim vas da se ispriate Grace za bol koju ste joj nanijeli bezobzirno prebacuju i odgovornost na nju. Bila sam zaprepraštena. Kao i gospodin Cartwright. — Ovaj, žao mi je — oklijevao je. 76
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
— U redu je — odmah sam odgovorila, prije nego što je završio. — E sada — rekla je mama obraajui mu se kao da je desetogodišnjak, zbog ega je kirurg naoigled ustuknuo — možete mi re i što god mi imate rei. Izborom rijei, majka je kirurga potpuno izbacila iz takta. Pred njim se nalazila žena nevjerojatno pragmatina i bezosje ajna prema svom stanju, ali ipak nije upotrijebila rije »prognoza« niti je jednostavno pitala »Koliko mi je još ostalo?«. Sav teret prebacila je na njega rekavši »što god mi imate re i«. Mogao joj je rei gdje je kupio novu kuhinju ili koja mu je titula ili što je toga jutra dorukovao. Ili joj je mogao rei da e ubrzo umrijeti. Gotovo da nisam mogla vjerovati, ali mislila sam da majka namjerno još više otežava ionako ve težak položaj. To je bilo nešto strašno; u svakom slu aju poela se ponašati ravnodušno grubo. Ako je ovaj tip u po etku bio netaktian, mama ga je dovela do ruba. — Pa, vidite, ovaj, ta stvar... Rak! Tumor! — Ovaj, sarkom je... Odlino — sarkom. Upotrijebi rije ije znaenje možda ne zna. — odstranjen, ali ovaj, radi se... Nisam to više mogla podnijeti. — Mama, rak se proširio na jetra. Ustvari, to je dobra vijest. Toliko je uznapredovao da ga ne mogu odstraniti i misle da ti je ostalo... Nisam to mogla izgovoriti. — Još tri do etiri mjeseca. Hvala, gospodine Cartwright. Ne bih baš rekla da je to dobro odradio, ali je barem završio što je trebao. — Onkolog e vas primiti odmah i ve je pripremio program kemoterapije kako bi poboljšao kvalitetu života u vremenu koje vam je ostalo. — Dobro — rekla je mama i na trenutak sjedila zure i pred sebe ni u što posebno prije nego što je dodirnula torbu i rekla: Hvala što ste tako... iskreni... doktore Carmichael. — Nije ju ispravio. Pokušala je ustati, ali se muila. Kako sam se pomaknula da ju pridržim za ruku, shvatila sam da mi je lice mokro i da sam plakala. No ta spoznaja nije zaustavila suze. Uop e nisam mogla zaustaviti tu vodu koja je curila iz mene. Za vrijeme sastanka s onkologom stalno sam plakala potiho i što je mogu e nezamjetnije (iako mi baš nije uspjelo). Bio je tovrlo ljubazan muškarac, a sastanak je bio kratak. Terapija koju je preporu io nee produžiti mamin život niti e izlijeiti rak, ali e zaustaviti neke neugodne simptome kako bi kvaliteta njezinog života bila zadovoljavaju a. Nee biti opadanja kose ni drugih nuspojava i mo i e terapiju uzimati kod ku e u obliku tableta. Nakon manje od pola sata hodale smo po velikom, zagušljivom, hladnom bolni kom parkiralištu. Mala žena u kriavoj trenirci, koja je bila malo pogrbljena i nesigurna na nogama, i njezina nezgrapna, pla ljiva odrasla k i. Tako smo se vrsto držale za ruke da nije bilo jasno tko komu pomaže. Kada smo došle u njezinu ku u, skuhale smo aj i sjele za kuhinjski stol jedna nasuprot drugoj. — Kako se osjeaš, mama? Prije sam ju to stalno ispitivala, a ona bi me uvijek pogledala kao da ne razumije pitanje. im sam to izgovorila, shvatila sam da sam emocionalno i fizi ki previše iscrpljena da bih se mogla nositi s odgovorom, kakav god da je. Tako je ona, naravno, prvi put u životu odluila odgovoriti. Napeto je gledala kroz prozor utonuvši u misli dok sam ja žmirila i razmišljala kako jedino želim otpuzati gore i spavati neka dva tjedna. — Znaš, Grace — rekla je kao da je o tome razmišljala cijeli život — mislim da sam se oduvijek malo bojala, obino smiješnih stvari kao na primjer da nisam obukla dobar kostim na vjenanje ili da sam zaboravila iznijeti sme e. 77
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
U sebi sam se slamala. Oduvijek sam željela imati iskreni, otvoreni razgovor s majkom i sada, kada je napokon trebalo do i do toga, samo sam se željela sklup ati poput make i zaspati. — A sada, kada bih se trebala bojati, udno je to: stvarno se uop e ne bojim. Nije li to neobino? — Ne, mama. Nije. Ustvari je bilo neobino. Uistinu neobino i zastrašujue i udno, ali mene tog trena nije bilo briga. — Iscrpljena si, ljubavi, strašno si potresena. Trebala bi po i u krevet. Kao da u tim okolnostima nije bilo u redu da ona mene tješi. Ali istovremeno kao da je i bilo u redu. — Hvala, mama. Kada sam ju poljubila, uhvatila sam tra ak mirne i spokojne tuge u njezinim o ima. Zatim sam teškom mukom otišla gore, otkop ala grudnjak i odjevena se uvukla u svoj stari krevet, gdje sam spavala osamnaest sati.
78
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET I TRI Eileen U trgovakom centru FreshWater sve mi se svi alo: mramorni podovi, moderni stakleni lift, pomine stube, bogate žene s besprijekornim frizurama i napadnom odjeom, ak i bijeli balkoni koji su obrasli paprati i bršljanom. Radila sam ondje ve godinu dana kada sam saznala da je zelenilo ustvari umjetno, ali to je nekako samo pridonijelo aroliji toga prostora — varljivost stvari koje su se doimale pravima, kao što su »prirodni« plavi pramenovi i »dizajnerska« odjea. Stopila sam se sa svijetom profinjenog rada u maloprodaji i otkrila da sam roena za to. Od prvog dana upravljanja Cafe Thirdom na treem katu Bailey Newtona u mene je bila ubrizgana udesna koliina samopouzdanja. Prvoga dana samo sam ušetala tamo i pomislila: Ovo sam ja. U i nit u nešto od ovoga mjesta. Nisam bila profinjena, nisam imala nekog iskustva s objedovanjem vani, ali sam odlu ila prihvatiti se posla. Znala sam da se nalazim na životnoj prekretnici i osjetila sam da ako uspijem ubrizgati sjaj i uzbu enje u ovaj dosadni, obian kafi, vjerojatno u isto uspjeti ubrizgati i u sebe. U dva tjedna uspjela sam nagovoriti voditelja odjela da mi dopusti uvesti male promjene: jednokratne papirnate ubruse za pladnjeve, nove kute za blagajnice i djevojke koje iste stolove. Poharala sam jadne kuhinje i otkrila da mi je nagon za istoom jai od želje da me svi vole. Nije bilo razgovora kada se radilo o mrvicama u kutu, a nakon kratke pobune, uspostavila sam takvu higijensku tiraniju da sam odmah pridobila sanitarnog inspektora. Vidjela sam da Cafe Third ima mogunosti: FreshWaterom kružile su bogate žene koje su tu trošile itavo bogatstvo i sigurno bi dodatno platile za kapu ino i napojnicu. Uvela sam topli obrok i strana jela: lazanje, kokot u vinu —jela koja su prvorazredna, izvrsna. »Krumpirie« sam promijenila u »pommes frites«. Uza sve smo posluživali kremastu salatu od kupusa, a ubrzo nakon toga uveli smo i samoposluživanje salatom. NOVI POSAO! NOVA TI! bio je naslov u lanku o promjeni izgleda u asopisu Woman's Own i inilo mi se da je to jedna od Božjih poruka koje sam dobivala kao dijete. Nisam imala novu garderobu ni novu frizuru kao gospode u lanku, ali kada sam zakora ila u Cafe Third, prošlost sam ostavila iza sebe te sam u etrdesetima krenula u novi život. S vremenom sam obnovila garderobu i napravila novu frizuru (iako nikada nisam bila posve zadovoljna ni s jednim ni drugim), ali najvea mi se promjena dogodila u društvenom životu. Gotovo itavo vrijeme otkako sam odrasla, bila sam oprezna s ljudima: tijekom braka s Johnom štitila sam ponos, a nakon toga tajne s Frankom. Moj krug prijatelja uvijek je bio mali i uglavnom usredoto en oko crkve. Bailey Newton dao mi je novu životnu snagu. U multikulturalnom ozra ju brzoga potrošakog života postala sam druk ija osoba. Otkrila sam samopouzdanje i polet, što sam zaboravila da imam. Oživjela sam Eileen iz dana Aer Lingusa, koja je poslovnim ljudima rezervirala karte za Ameriku i koja je nosila kostime i visoke potpetice i imala prekrasan osmijeh za koji su mnogi rekli da me obasjava iznutra - prije nego što su prevladali brak i majinstvo, prije jada i patnji. Kao da su se ponovo vratila dobra stara vremena, a ono što je nedvojbeno bilo najbolje, jest da sam ponovo pronašla smisao za sklapanje prijateljstava. Geoff je bio negdje mojih godina, možda nekoliko godina stariji, ali bilo mi je teško zakljuiti koliko, budui da je bojio kosu. Bio je šef odjela pozamanterije i tkanine: — Puceta i kope, draga, to sam ja! — i bio je pravi smijeh. — Ti si prava, jesi, jesi! — uvijek mi je to govorio i: — Morat u paziti na tebe! — Izmijenili bismo nekoliko bezobraznih primjedbi, on je uvijek oijukao sa mnom i znao mi je re i jako proste stvari, a da me ne uvrijedi. Voljela sam se šaliti s Geoffom, zbog toga sam se osje ala pametno i duhovito i nikada se ni s jednim 79
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
muškarcem nisamtako osje ala, ak ni s Frankom. Geoff je bio homoseksualac, ali to mi je rekao tek kada sam mu ja neprestano pokušavala namjestiti Julianu iz odjela za posteljinu. Dušo, ne volim to širiti, to nije u mojem stilu. Znaš, ljudi naše generacije ne pri aju puno o tome, zar ne, draga? — Smatrala sam da ne pripadam Geoffovoj generaciji, bio je jako staromodan, ali sam bila polaskana što mi se povjerio i u sebi sam bila oduševljena jer sam poznavala homoseksualca. Sangeeta mi je postala jedna od najboljih prijateljica ikad. Bila je vrlo skromna, prava dama. Uvijek je nosila sari i imala bindi. Nekim kolegama je njezin suzdržan i služben govor bio odbojan (još uz tradicionalnu odje u, ljudi su bili vrlo suzdržani), ali Sangeeta je zra ila nekom toplinom koja me razveseljavala. Kada je saznala da nikada nisam kušala indijsku kuhinju, sljede i dan mi je donijela pladanj s doma im miomirisnim i zainjenim poslasticama. Vidjela sam da joj je trebalo nekoliko sati da mi napravi taj poklon te sam to doživjela kao in kulturne i osobne velikodušnosti. Podsjetilo me na odrastanje u Irskoj, gdje smo strance pozivali u ku u i istog trena im davali aj i domae kolae. Sangeeta je bila udana i imala je troje djece, a dok je ona bila na poslu, za djecu se brinula njezina svekrva koja je živjela s njima. Muž joj je bio lije nik: — Obrazovani muškarac, ne smeta mu što volim raditi. Rijetko smo se viale izvan radnog vremena, ali smo pod pauzom uglavnom uvijek bile zajedno, obavljale smo razne stvari, raspravljale o poslu, kušale hranu u konkurentskim kafiima i trgovinama hranom u centru. Nismo iscrpno razgovarale o svom životu, obje smo bile previše suzdržane, pa vjerujem da smo se i zbog toga zbližile. Uglavnom, izvan posla sam imala malo svakodnevnih problema. Grace je bila uzorna mlada žena koja je puno u ila i zaslužila mjesto na studiju engleskog jezika. Još je živjela kod ku e i nikada zbog nje nisam imala problema. Sangeeta se nikada nije žalila na muža i obitelj, za razliku od drugih žena koje su neprestano kukale, osobito zbog muževa. Imala sam osje aj da je Sangeeta dovoljno pametna da zna da se žaljenjem samo produžuje nesre a. Ako ste kod ku e nesretnii onda se na poslu žalite zbog toga, tada postajete nesretni i na poslu. U moje vrijeme govorilo se »Šuti i trpi«, i što sam više slušala druge kako kukaju o lijenim tinejdžerima, bu nim susjedima i svekrvama, ustvari o životima u kojima po mojem mišljenju nije baš bilo mnogo neda a, to mi se ta izreka inila boljom. Osim Geoffa i Sangeete, postojala je još nekolicina ljudi kod kojih sam u bilo koje vrijeme mogla svratiti na razgovor. Florrie iz odjela za prtljagu bila je razvedena žena iz Limericka koja je sav novac trošila na odje u i šminku, a svaki slobodni trenutak provodila plešui u irskim klubovima u sjeverozapadnom dijelu Londona. Strašno se voljela zabavljati i ja sam s njom provela puno subotnjih veeri u nacionalnoj plesnoj dvorani, gdje sam upoznala njezinu ekipu »cura« koje su bile mojih godina, razvedene i u potrazi za muškarcima. To nije bilo moje okruženje, no s vremena na vrijeme Florrie me namamila tamo te sam se iznenadila kako u etrdesetima još mogu imati pokoju neoekivanu romansu — dovoljno da me podsjeti da sam još privlana, no nedovoljno da bih zapo ela vezu. Nekoliko se muškaraca zaljubilo u mene, ali me oni nisu zanimali. Svidio mi se osje aj da sam poželjna, no nisam imala volje uzvratiti. Više nisam vjerovala da vrijedi truda. Nakon šest godina, otišla sam iz kafi a jer su me unaprijedili na mjesto više voditeljice korisnikih usluga na razini itave trgovine. To je bio službeni naziv za ono što je u ku i bilo poznato kao »Odjel za žalbe«. Taj se položaj smatrao jednim od najtežih u cijeloj tvrtki, što se odrazilo i na plai, kao i na mojem položaju u trgovini. Nosila sam tamnoplavi kostim s naramenicama i visoke salon ke u kojima sam odlu no koraala po svakom odjelu. Bailey Newton postao je moje carstvo; upoznala sam i zavoljela svaki njegov centimetar. Lijepe lutke u izlogu, odjevene u svjetlucave ve ernje haljine, dizajnerski koferi, police i police sjajne obue za žene, vitrine sa svjetlucavim nakitom: znala sam gdje se nalazi svaka stvar, od zamjetljivih kožnih naslonja a krem boje nasred odjela za uredski namještaj do skromne 80
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
termos-boce skrivene negdje u kutu odjela ku anskih ureaja. Sve sam ih voljela, no imala sam i omiljena mjesta. Svakog jutra malo bih skrenulas puta dok sam dolazila s isto nog parkirališta kako bih mogla ui u trgovinu parfemima. Opojni bogati miris parfema Poison, Chloe, Jazz i Chanel 19 davali su mi snagu na po etku radnog dana. A nekim danima ta mi je snaga bila jako potrebna. Ono što je bilo odlino u mojem poslu bilo je to što sam osam sati, koliko sam bila ondje, bila puna samopouzdanja. Morala sam biti. Grace je uvijek prigovarala da sam zbunjena i neodluna, što je dobrim dijelom i bio slu aj. Ali na poslu si nisam mogla priuštiti ništa drugo osim da budem u vrhunskoj formi. Bailey Newton imao je bogatu klijentelu srednje klase, a inilo se da što više imaju, to se više žale. Moja bogata klijentela žalila se na sve — od pukotine na šalici koju su kupili tjedan prije, do ošte enja zbog iznošenosti na izmama koje su kupili godinu dana prije. Rijetko se doga alo da se u danu licem u lice ne susretnem s najmanje jednim žaliteljem, a neki su bili vrlo naporni. Na primjer, žena koja je sjedila na dje jem odjelu i nije se htjela pomaknuti dok joj se potpuno novim modelom ne zamijene tri godine stara neispravna dje ja kolica. Muškarac koji je povraao po Wilmi na informacijama kada nisam prihvatila njegovu priu o otrovanju hranom. Bilo je ljudi koji su samo pokušavali tražiti naknadu, a ja sam znala da ju nemaju pravo tražiti. Zatim su bili oni koji su se pojavljivali svako malo — ljudi koji su mislili da u posustati ako budu dolazili esto, a ja sam slušala i ponavljala svoje izjave bez uzrujavanja. Onima koji su vikali — nasrtljivim, nasilnim tipovima obraala sam se smirenim, tihim glasom dok se s vremenom sami nisu osramotili zbog buke koju su stvarali. Zatim su tu bili serijski žalitelji: usamljeni ljudi koje je zanimalo zašto su prostirke za kupaonicu premještene, ili zašto nema ljubi astih kišobrana, ili zašto prodajemo sliku ženske s golom guzicom koju prolaznici mogu vidjeti u cijelosti, ili pak zašto ovaj tjedan nema mandarina u košari s vo em u Cafe Thirdu, a prošli tjedan ih je bilo. Ljudi su se žalili zbog nepristojnog osoblja ili zbog boje saga, vra ali su proizvode bez rauna, vjenane darove na petu godišnjicu braka, cipele s pokidanim vezicama, bluze koje se smiju istiti samo u kemijskoj istionici, a oito je da su se smanjile pranjem u perilici za rublje, ošte ene veste kojese smiju prati samo na ruke. Vrlo rijetko bih skromnom kupcu zamijenila otrcani pokriva s greškom ili bih razveselila neko dijete zamijenivši pokidanu Barbiku zahvalnoj mami, ali ve inom sam branila osoblje i ugled Bailey Newtona od pohlepnih ruku nekolicine gramzivih, srditih prevrtljivaca koji bi lagali u lice i koji bi vjerojatno prodali i vlastitu majku za naknadu u dvostrukoj vrijednosti od onoga što su potrošili. Moje najjae oružje bili su lijep kostim i smiren ali odlu an osmijeh. Razvila sam sposobnost slušanja i gotovo neprimjetnu bahatost, što je moglo nadvladati i najneugodnije žalitelje i natjerati ih da dobro promisle prije nego što me po nu gnjaviti. Šef mi je jedanput rekao da mi je najja e oružje na poslu sposobnost da se svidim drugima. U svim tim godinama provedenima u Bailey Newtonu nijedna žalba nije bila uložena protiv mene. Tada sam mislila da je divno što sam svima simpati na i što se nitko ne žali na mene.
81
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET I ETIRI Grace U prvih nekoliko dana nakon što se mama vratila iz bolnice, bilo je za ujue malo posla. Mama nije mogla ležati u krevetu da ju ja poslužujem (iako nije imala nikakvih problema pustiti sestre u bolnici da to rade). Drugi dan od povratka ponovo se po ela muvati po kui: kuhala si je grozne instant-juhe, prskala je zahod otrovnim osvježiva em zraka i neprestano se dizala sa sofe kako bi promijenila televizijski program budu i da još nije nauila kako koristiti daljinski upravlja. — Ozbiljno, Grace, tratiš vrijeme ovdje. Ja se sasvim dobro snalazim. — Što je ustvari bila jedva prikrivena poruka za: Molim te, idi i pusti me da uživam u svojim udnim kuanskim navikama, a da me tvoje kritiko oko ne promatra cijelo vrijeme. Barem sam sada mogla vidjeti koliko sam jako kriti ki nastrojena — trebala sam do i u fazu odbrojavanja posljednjih dana ne ijeg života kako bih to shvatila. Uglavnom, to me nije spreavalo da me majine kune blagodati ne naživciraju; samo je pridonijelo dodatnom osjeaju krivnje. Zatim je tu bila i odre ena koliina tragedije koju je mama sigurno osjetila. Sigurno nije zabavno gledati kako se poznato ozbiljno lice tvojeg cijeteta iznenada rastuži kada shvati da ne bi trebalo biti zlo esto prema tebi jer eš ipak uskoro umrijeti. Tako sam se na nekoliko dana vratila ku i, ali to mi se nije inilo u redu. Našla sam se s nekim prijateljima, ali nisam mogla govoriti o tome što se doga a s mamom, a opet se nisam mogla ni dovoljno usredoto iti na njihove novosti. Bila sam pla ljiva i osjetljiva i samo sam htjela biti s mamom u njezinoj ku i. I nastavila sam svraati: za doruak s vreicom njezinog omiljenogpeciva koje sam kupila u pekarnici; zatim bih otišla u kupovinu pa bih uzela nešto za ruak; zatim bih nešto našla i za ve eru, a kada bismo ve erale, našlo bi se nešto na televiziji što sam htjela gledati. Kada je i to završilo, ve bi bilo jako kasno pa bih ostala i prespavati. Osjeaj krivnje zbog toga što sam znala da ona ne želi da budem tu potaknuo me da podržim njezine najgore navike. Bez pogovora sam joj neprestano pravila smrdljivu instant-juhu; trovala sam zrak sprejem od lavande; donijela sam joj zapaljivu najlonsku ku nu haljinu i dopustila joj da bude u njoj dok grije nožne prste na elektri nu pe kako bi uštedjela na centralnom grijanju. Sada kada je majka umirala od raka, blaženo sam se pretvorila u tolerantnu sveticu koja je shvatila da sve te njezine mane koje su mi išle na živce uop e nisu važne. Nakon godina prigovaranja da je strašno opasno jesti te preslane juhe kao i sjediti ispred elektrine pei, moj iznenadni preokret za mamu je, sasvim jasno, zna io da pokušavam provesti neku vrstu eutanazije nad njom. Ili sam možda stvarno za promjenu ja njoj išla na živce. — Grace. Nema potrebe da stalno dolaziš. — U redu je, mama. Stvarno. Želim biti ovdje. Želim ti pomoi. — Znam, draga, i uistinu to cijenim, ali sigurno imaš svojih obveza. — Mama, stvarno ništa nije toliko važno koliko to da sam uz tebe. — A posao? — To je sreeno, mama. Ne brini se. — Zar nemaš prijatelje s kojima se trebaš nai? A što je s onim — kako mu je ime? — Ne, mama. Ja trenutano moram biti ovdje. To je ustvari bila istina. To je ono što je meni bilo potrebno, a ne majci. Uhvatila sam ju za ruku i pogledala u o i, a dok sam to radila, osjetila sam da izgledam kao kakva zanesena mu enica. To joj je nekako dalo snage da prestane uljepšavati. — Grace, radi se o tome da trebam malo biti sama. 82
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Znala sam to. I imala je pravo. Ali svejedno sam se osje ala kao da sam dobila udarac u trbuh. — Bit u dobro, Grace. Nazvali su me iz bolnice i sutra e mi poslati nekoga. — Dodirnula mi je ruku i nasmiješila se nježno, majinski. — Zašto ne odeš nekamo na nekoliko dana? I tebi treba odmor. — Žao mi je mama, ja te optereujem. Ali... Ušutjela sam, na brzinu ju poljubila i u glavi završila re enicu dok sam se vra ala u stan: Ali bojim se da eš prebrzo umrijeti. Prije nego što uspijemo napraviti sve ono što do sada nismo. Prije nego što ti podarim unu e; prije nego što posjetiš Sangeetu u Indiji ili se provozaš Parizom u sportskom autu kao u onoj pjesmi Marianne Faithfull koju toliko voliš; prije nego što se uvjerim da si uistinu ponosna na mene; prije nego što staneš u onu haljinu broj 40 što te voditelj programa Weightwatchers nagovorio da kupiš prije pet godina; prije nego što mi budeš dovoljno vjerovala da mi pri aš o mojem ocu; prije nego što te odvedem u Firencu što sam uvijek govorila; prije nego što spoznam smiješnu stranu preobrazbe u tebe; prije nego što se obojiš u plavo što si uvijek prijetila da eš napraviti; prije nego što nau im sve što moram nau iti od tebe; prije nego što budem spremna. I znala sam, sa sigurnoš u, ono što sam i prije znala: da nikada ne u biti spremna. Da e uvijek biti nešto što emo morati napraviti ili što emo morati izrei. Za promjenu, prihvatila sam maj in savjet i na nekoliko dana otišla u toplice u Bath, u jedan hotel koji mi je preporuila prijateljica. Nakon svih »iscjeliteljskih vikenda« i »duhovnih uto išta« na kojima sam bila, ovo je bio doživljaj koji me prosvijetlio više nego išta prije. Besciljno sam lutala tim prekrasnim, drevnim gradom. Izgubila sam se u ulicama kamenitih plo nika, slala sam razglednice prijateljima koje nisam vidjela neko vrijeme, podvrgnula se tretmanu lica i pedikuri, išla u saune i na bazene i jednostavno se opustila. Ponovo sam se upoznala s Grace. Ne s k eri ili s iteljicom, ni s prijateljicom, bivšom ženom ili ljubavnicom — nego sama sa sobom. Ponovo sam do srži upoznala samu sebe kao snažnu, brižnu ženu koja e pomoi i sebi i mamiizdržati sljedeih nekoliko tjedana, mjeseci, ili koliko god bude potrebno da se preseli iz ovoga svijeta na onaj. Prisjetila sam se da sam vjerovala u vlastito vi enje Boga i da sam se molila toj višoj sili da pronaem snagu da se ponovo ne izgubim. Tražila sam odgovore, a oni su došli, kao i uvijek, onda kad bih odvojila vrijeme potrebno za meditaciju i za duševni mir. Napisala sam popis onoga što bih mogla u initi za mamu prije nego što umre. Popis je bio kratak i izvediv. Bilo je sasvim obino napisati mali, skromni raspored za vrijeme koje emo još provesti skupa. U pisanju tog popisa bilo je i ne eg ljekovitog. Nakon pomnog promišljanja, puno ispravljanja i nekoliko ajnika biljnog aja koje mi je posluga donijela u sobu, napisala sam za kona no itanje: Otii u Pariz, unajmiti sportski auto. Dugi vikend u Firenci. Praznici u Irskoj. Bath — arobne toplice. Poslati Sangeeti kartu da do e ovamo. Ve sam uspjela u ne emu s prošlog popisa, a to je posti i onaj topli osjeaj jer sam shvatila da mi ne smeta to što pišem popis i što postajem kao mama. Ustvari, bio je to dobar osjeaj. Nakon što sam se vratila, nazvala sam mamu i zvu ala je odlino. Nisam ju previše ispitivala — rekla je da se brinu za nju, zbog ega sam se malo zamislila, ali sam ipak odluila ništa ne pitati. Rekla sam da u u subotu do i na ruak, što e biti pet punih dana otkako smo se posljednji put vidjele — veliki »razmak« kada netko umire. Prije nego što sam skrenula u maminu ulicu, prošetala sam se do mjesnog parka. Sjela sam na klupu koja se nalazila na vrhu velikog brda i s nje gledala u prostrano zelenilo koje se pružalo ispred mene sve do teniskog igrališta i ljulja ki. U ovaj park dolazila sam cijeli život i 83
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
uvijek mi je bio isti. No vjerovala sam da se mnogo toga promijenilo: grmlje je sigurno iskopano, teniska igrališta obnovljena, stabla srušena i zamijenjena, a cvjetne gredice premještene, a da ja to nisam primijetila. Jedino što sam vidjela kada bih došla ovamo bila je prostrana površina brežuljkaste livade. Dok sam bila dijete, inilo mi se da se proteže kilometrima, sve do blagodati igrališta s ljulja kama na drugom kraju. Doslovno bih se otkotrljala nizbrdo dok bi mama kaskala za mnom boje i se da mi odjea ne poprimi zelene mrlje od trave. Na putu ku i brdo se uvijek inilo manje strmo, nego kad sam se kotrljala niz njega, a pogled na kombi sa sladoledom na ulazu u park bio bi mi esto jedini poticaj da se ponovo popnem uzbrdo. Taj sam park poznavala kao naš mali vrt. Tu sam proživjela tako veliki dio djetinjstva i puberteta. Izgrebala sam koljena prerano ska i s vrtuljka, pokušala sam dotaknuti nebo nožnim prstima dok sam se ljuljala, tukla se i vukla za kosu s nasilnim djeacima — i pobijedila. Moj prvi nespretni poljubac dogodio se iza grmlja kod teniskog igrališta, a cigarete sam pušila u vlažnim, tajanstveno raskošnim ženskim zahodima. Kada sam odrasla, prvo bih skrenula ovamo kada sam k majci išla tražiti utjehu. Kada je Jack otišao u Australiju, kada sam odluila promijeniti posao, prvo bih došla ovdje prije nego što sam Eileen obznanila vijesti. Pitala sam se je li to dar koji mi je majka dala tako što je cijeli moj život ostala na istom mjestu? Nikada se nije preselila odavde, iz naše ku e, možda kako bih se ja uvijek mogla vratiti na isto mjesto? Ili je t o bila samo stvar slu aja ili lijenosti pa je ve inu života ostala u ovom neuglednom predgra u? »Veinu života« — svakodnevna fraza koja mi je postala mentalni okida , podsjetnik da se mamin život bliži kraju. Iza toga bila je itava zaliha pitanja koja nikada nisam postavila: Je li ikada razmišljala o tome da se vrati u Irsku? Koliko je dugo radila u Aer Lingusu? Kako je upoznala mojega oca? Samo su izlazila iz mene i raspršivala se u raznim smjerovima. Toliko mnogo pitanja, a tako malo vremena. Toliko toga neizre enog, neproživlje-nog, neistraženog. Iznenada sam osjetila da je opasno da sjedim sama i razmišljam. Morala sam biti s mamom, kako bih što više vremena provela s njom. Brzo sam hodala prema ku i osjeajui se nevjerojatno ushi eno. Glava mi se razbistrila. Sljedeih nekoliko mjeseci pripada majci. Zajedno emo raditi razne stvari, stvarati uspomene. »Putuj«, mama mi je uvijek govorila dok sam bila mlada. »Idividjeti svijet! Obidi sva mjesta koja ja nikada nisam imala priliku posjetiti.« Svaki put kada bih došla s praznika, mama bi sjela i podrobno prou avala moje slike i upijala svaku pojedinost. Nekoliko je puta s kolegama s posla išla u Španjolsku u turisti kom aranžmanu, ali uvijek se mrštila kad sam predložila da putuje još dalje. Uvijek sam mislila da to želi, ali da smatra da je prekasno. Možda se samo bojala nepoznatog. A ja imam priliku pomo i u njezinim pustolovinama. Znala sam da to sada želim uiniti: pobrinuti se da majka iskusi što više toga u vremenu koje joj je preostalo. im sam otvorila ulazna vrata, ula sam da nije sama. Glasovi su dolazili iz kuhinje, a vrata su bila zatvorena. Otvorila sam ih i ugledala slikoviti prizor koji je bio i udan, i zapanjuju i. Majka se nagnula nad sudoper — znala sam da je to ona jer je nosila groznu zelenu kunu haljinu — nad kojim ju je kao silom držao mršavi mladi kojeg još nisam vidjela. Za stolom je sjedio još jedan naro ito zgodan mladi približno istih godina i listao asopis. —Jao! — nesvjesno sam uzviknula dok sam im se približavala. — Grace! — netko je uzviknuo iza mene, zbog ega sam skoro isko ila iz kože. Bio je to Brian. — Blurp — ula se moja majka dok joj je mladi držao glavu u sudoperu. — Izdrži još malo, Eileen, draga. Još samo da isperemo regenerator i gotovi smo! Tata, brzo dodaj runik! Brian me pristojno odgurnuo te je sinu dodao ru nik koji je on onda nježno zamotao oko majine glave, a zatim je oprezno uspravio iz njezinog neudobnog pognutog položaja i 84
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
držei za ruku odveo do stola, gdje se onaj drugi frajer ustao i ustupio joj svoje mjesto. — Grace, kako si? - pitao je Brian. Ostala sam bez rije i. Prouavala sam njegovo lice ne bih li na njemu vidjela trunicu — ne znam ega — možda srama? Objašnjenja? Samo mi se nevino i široko nasmiješio. — Dobro — rekla sam i nisam mogla odoljeti a da znaajnim tonom ne upitam: — Dakle, što se ovdje doga a? Mama je, o igledno blistajui od sve te pažnje koju su joj posvetili muškarci, po ela priati sto na sat. — Zamisli koga mi je hospicij dodijelio da se brine o meni? Briana! Nevjerojatno, zar ne? A ovo su njegovi sinovi: Daniel — mahala je iznad glave prema mršavom liku — on je frizer, a ovo je David — nagnula se i uhvatila zgodnog mladi a za ruku — njegov brat koji studira glazbu i znaš što, Grace? Pripremamo modnu reviju kako bismo prikupili novac za hospicij i ja u biti model. Joj, da, i ofarbala sam se u plavo! Kako izgledam? Tako sam uzbu ena, još se nisam vidjela! — Odlino je, Eileen — rekao je Brian prije nego što sam dobila priliku izrei mišljenje o majinim žutim pramenovima u obliku zamršenih smotuljaka. — Da stavim vodu? Grace, aj ili kava? Ovo je drugi put da mi se to dogodilo otkako sam saznala da mama ima rak: otišla sam malo razbistriti glavu nakon ega sam se vratila misle i da sam sve smislila, a onda bih ustvari otkrila: Da je moj trud uzaludan. Da je majka u polugolom izdanju. Da se Brian udoma io. Definicija ludosti koju sam zagovarala jest kada netko neprestano radi jednu te istu stvar, a o ekuje druk iji rezultat. U tom sluaju majka i njezin prijatelj doslovno su me izluivali. Jedino sam mogla, kako bih vratila malo samokontrole, sve to okon ati druk ije nego prošli put. Iako sam najradije htjela pobjei iz kue vrištei. No ipak to nisam u inila. — Kavu, molim te, Briane — rekla sam dok je otvarao Nescafe — obi nu kavu. — Aha — rekao je — ne znam gdje stoji. — Ne znaš? - uzvratila sam. Onaj kojeg je mama zvala Daniel uklju io je sušilo za kosu pa sam morala zamoliti Briana da ponovi ono što je rekao nakon toga. Da barem nisam ništa pitala. — Rekao sam da mi je žao ako sam prešao granicu, Grace. — Pokazao mi je da iz kuhinje izaem u hodnik. — Kada je Angela umrla, de ki su još bili mladi i stvarno smo bili izgubljeni. estosmo odlazili prijateljima i odsjedali kod njih, a k nama je stalno netko dolazio i odlazio. Nekako smo se navikli da se svugdje osje amo kao kod ku e i ponekad zaboravimo na lijepo ponašanje. Žao mi je ako sam prešao granicu. Znala sam da sam trebala biti ljubazna i na gostoljubivi skromni irski na in kakav je imala mama ustrajati da mu nema zašto biti žao. Ali nisam mogla zanemariti svoje potrebe, one su bile tako velike, tako neispunjene. — Pa, hvala što si iskren, Briane, ali sigurna sam da možeš razumjeti da majka i ja prolazimo kroz vrlo teško razdoblje i da nam ustvari treba malo privatnosti. — Naravno — rekao je, i prije nego što sam uspjela bilo što dodati, ve je bio u kuhinji gdje je otvorio hladnjak i pobjedonosno pronašao »obinu kavu«. Mama je i dalje sjedila za stolom s de kima. Zgodnog Davida pitala je ima li curu, a on se zavodljivo nasmijao. Osjetila sam probadanje od neobuzdane ljubomore dok sam bolno predosjeala da on misli da je pronašao novu majku. Mama je uvijek bila opuštena s neznancima, uvijek je bila gostoljubiva prema drugim 85
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
ljudima koji su se u njezinom društvu osjeali ugodno. Vidjela sam kako voza i taksija nakon dugog puta izlaze iz auta kako bi ju zagrlili. Bila je divna i ljudi su se uz nju osje ali sigurno zbog njezine nevinosti i zrelosti, ali su se istovremeno zaštitni ki odnosili prema njoj. Bila je to dobitna kombinacija koja je tijekom godina išla u moju korist jer se zbog maminog ispunjenoga društvenog života i širokog kruga prijatelja nikada nisam osje ala ovisnom o njoj kao što sam vidjela kod drugih jedinaca, osobito onih koji su odrasli s jednim roditeljem. Vidjela sam da su de ki jednako o arani kao i njihov otac i znala sam da je bilo suvišno od Briana tražiti privatnost. Mama je o ito pokušavala zaboraviti svoju bolest, a ja sam, vrlo sebino, mislila da želi zaboraviti mene. Dopustila sam Brianu da mi napravi kavu i odvede u vrt dok mama završava frizuru. — Spavaš li s mojom majkom? Bio je zapanjen, zatim je prasnuo u smijeh, nasmijao se od uha do uha i rekao: - Zar se to tebe tie? Osjeala sam da posljednja trun ica ono malo kontrole što sam imala nad svojim životom u prošlih nekoliko tjedana nepovratno nestaje. Lice mi se naboralo dok je bespomono prianjalo za taj preostali komadi ponosa koji sam imala. Vidio je to i odmah ljubazno odgovorio. - Ne. Ne spavam s tvojom majkom. — Dobro — rekla sam, skupljajui municiju i brzo ju punei prije nego što se predomisli — ona je jako bolesna i mislim da bi bilo neprimjereno da se ona... sada previše veže za nekoga. — Aha, u redu — rekao je te se i dalje smijao. Zatim je dodao: — Pa ne spavam. — I nastavio se smijati, zatim je popio gutljaj kave i neprestano me gledao preko šalice. Uznemirilo me kada sam primijetila da ima prodorne, sjajne o i kao jedan vrtlar s televizije u kojeg sam bila zaljubljena. A onda se dogodilo nešto što me još više uznemirilo: shvatila sam da o ijuka sa mnom! Kako odvratno! Kako neprimjereno, a opet, kako neobino uzbudljivo. Uputila sam mu odbojan pogled, ali to ga nije obeshrabrilo, što me dodatno uzrujalo, ali, moram priznati, i laskalo mi je. — Ta-ta-ra-ta-ta! Frizer se poklonio i predstavio nam »novu Eileen«. Moram priznati, nije nikada imala bolju frizuru s plavim pramenovima koje joj je on napravio. — Mama, izgledaš odlino. Trebala si to napraviti još odavno. Ustuknula sam zbog pogrešnog koraka, ali mama nije ni primijetila. Bila je previše zauzeta oblijetanjem oko tri muškarca, titranjem i o ijukanjem, zahvaljivanjem i pozivanjem da ostanu na roštilju. — Grace e svratiti do Tesca po neko meso i salatu, zar ne, draga? Bit e to dugako popodne.
86
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET I PET Eileen Grace je otišla od kue s dvadeset tri godine. Obje smo znale da je došlo vrijeme da ode, ali zbog toga nam nije bilo lakše kada je odlazila. Veina njezinih prijatelja otišla je na studij u druge gradove, no Grace je odlu ila studirati i obaviti praksu u Londonu tako da je bilo logi no da ostane kod ku e. Mogue je da je odabrala i fakultet na koji je putovala svaki dan zato da opet može ostati kod ku e. Ni ja ni Grace nismo bile posve sigurne što je od tog dvoje posrijedi, nego smo živjele sretno, neovisne jedna o drugoj, kao da je izabrala prvu mogu nost. To ljeto kada je Grace položila državnu maturu, ukinula sam sva ograni enja pa je moja osamnaestogodišnja k i mogla dolaziti i odlaziti kad je htjela. Neki drugi tinejdžer možda bi zlorabio tu slobodu, ali Grace me uvijek to no obavještavala gdje se nalazi i s kirn je. Tu osobinu smatrala sam svojom zaslugom budu i da sam ja uvijek ostavljala poruke na kojima je tono pisalo gdje sam. Nakon što je studirala nekoliko tjedana, Grace se zaposlila kao konobarica u vinskom baru, gdje je radila vikendom i nave er te se doslovno po ela sama uzdržavati. Preuredila si je sobu, sama si je kupovala hranu, a prijatelji koje je dovodila uvijek su bili pristojni i ljubazni. Kako je Grace postajala starija, njezina me marljivost i zrelost esto uznemiravala. Dok su se moji kolege žalili na divlje potomke, ja sam se pitala koji je neobi ni nagon inio moju k er tako razumnom. Jako sam se trudila kako bih k eri osigurala bezbrižno djetinjstvo, ali umjesto da budem sretna zbog toga, osjeala sam se krivom što Grace ima tako istanan osjeaj odgovornosti. Nedugo nakon što je poela studirati, jednog sam dana došla ku i s posla i zaprepastila se kada sam vidjela da nam je Grace kupila novi televizor. Imala je samo devetnaest godina i smatrala sam da nije u redu da kupuje takvo što. U dnevnoj sobi nepoznati je mladi instalirao veliki, novi televizor i video. — Mama, ovo je Dave. — Grace je izletjela iz kuhinje s dvije šalice aja. — Zajedno smo na faksu, a on radi honorarno za Vision TV pa sam dobila veliki popust na ovo! Vidjela sam da je uzbu ena zbog kupnje i vjerojatno zbog Davea. No bila sam ljuta, ne zbog Daveova upada, nego zbog k erine poduzetnosti. — Grace, mi ve imamo televizor. — Ali mislila sam da nam treba novi. — Onaj koji imamo sasvim je dobar — rekla sam nasmiješivši se Daveu kako ne bi mislio da sam zlo esta. — A ustvari, u Bailey Newtonu ve sam naruila video. — To je bila laž, ali kvragu, pa ne u valjda živjeti prema k erinim pravilima, koliko god oni bili dobronamjerni. Grace je bila zbunjena i povrije ena zbog mojeg odbijanja, što je onda i mene povrijedilo, ali nismo više raspravljale o tome. Grace je premjestila televizor i video u gostinjsku sobu, gdje je stavila i jedan ležaj. Obje smo zaboravile sva u, a preureena gostinska soba postala je Graceina soba za opuštanje gdje se družila s de kima i uživala u slobodnom studentskom životu. Gracein život kod ku e pokušala sam u initi što udobnijim i lagodnijim kako bi što duže ostala sa mnom. Bila sam sebi na, no nisam željela da ode jer bi to zna ilo da u ostati sama. Nisam imala muža na kojeg se mogu osloniti; imala sam samo nju. Zbog toga nisam razmišljala koliko sam žrtvovala vlastiti život samo da nju zadržim. Tek nakon što je kona no otišla, sjetno sam se osvrnula na etrdesete i poželjela da sam se više zabavljala: da sam proživjela više divljih noi opijena strašu, da sam u Španjolskoj ostala tjedan dana duže i pušila travu s prekrasnim mladim konobarom koji je radio u hotelskom baru. Ali dok je Grace bila tu, uvijek sam mislila da moram živjeti prema pravilima majinstva: uzornost, 87
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
odgovornost, postojanost. Kada je Grace dobila prvi posao kao u iteljica u osnovnoj školi u južnom dijelu Londona, unajmila je stan u blizini škole i kona no otišla od kue. Bila sam strašno žalosna. — Zašto plaati stanarinu vlasniku kada ovdje možeš biti besplatno? Bila je zabrinuta što e me ostaviti samu. Znala sam to, no više me uzrujala njezina briga nego usamljenost. Dan kada je Grace napokon otišla, bio je otkri e samo po sebi. Grace i Dave spakirali su stvari u njegov kombi i otišli u etiri. Poljubila me i nježno rekla: - Mama, hoeš li biti dobro? Naježila sam se i rekla: — Naravno. Ne budi smiješna — idi! Otišla sam gore i legla na uski krevet na kojem je moja k i spavala cijeli život; na madracu nije bilo niega, no osjetio se njezin miris pa sam zaplakala. U šest sati ulo se zvono. Nisam namjeravala si i sve dok nisam ula kako Geoff vie kroz otvor za pisma. — Kuc, kuc, ja saaaaaam! Malo sam se uplašila. Geoff mi je bio jedan od najbližih prijatelja, no do sada je u ku i bio sam jedanput kada je svratio na kavu nakon što me dovezao iz vrtnog centra. Obi no sam ja išla k njemu. Geoff i njegov partner Barry bili su izvrsni doma ini i godinama sam uživala u njihovom gostoprimstvu — kod njih sam jela i pila i smijala se do kasno u no . — Je li otišla? — uzbueno je rekao nakon što sam se ustala i otvorila vrata. —Je li tko otišao? — Cura, tvoja k i, Grace! — Ah, da, otišla je danas popod... — Odlino — rekao je vade i dvije boce pjenušca iz kaputa te se pokraj mene progurao u hodnik — onda neka zabava po ne! Ubrzo nakon njega stigla je Sangeeta sa svojim suprugom lije nikom, koji je iz prtljažnika pristojno vadio pladnjeve s hranom, a zatim su stigli Florrie, Sharon, Barry i desetak mojih omiljenih kolega iz Bailey Newtona. Svi moji prijatelji ušli su i zaposjeli ku u stavljajui boce u poluprazan hladnjak, a kaputena Gracein nepotrebni krevet, slažu i kasete pokraj kasetofona u kuhinji, koji je moja k i zaboravila odnijeti. Do deset sati, kua mi je brujala od smijeha i glazbe. — Sada eš biti usamljena — rekla je Sangeeta stiši mi ruku. — Ne mogu vjerovati da ovo radite — odgovorila sam — to je tako veliko iznenaenje. — Evo što je iznenaenje, draga moja - Geoff je ve bio pripit — to što si dopustila da tvoja dosadna k i prošlih deset godina drži konce u rukama, a trebala si se zabavljati! — Geoffrey! Ali Sangeeta ga je ukorila, ne ja. Uz pomo prijatelja, konano sam mogla pustiti Grace na miru, sigurna da mogu uživati u svojemu životu. To su trebale biti moje godine slobode. Oslobo ena osobnih odgovornosti, po ela sam se posve ivati samoj sebi. Pod utjecajem prijateljstava, stvorila sam vlastiti ukus: voljela sam ruž Lipfinity od Max Factora, chardonnay, indijsku hranu, pasmine, muškarce sa staromodnim manirama, a nisam voljela vodootpornu maskaru, pizzu, rasisti ke stavove, cipele s platformom i bivše muževe. S pomo u tih pojedinosti - malih i velikih, poela sam oblikovati identitet žene koju ne samo da su voljeli drugi nego koja je voljela samu sebe: identitet žene u srednjim godinama koja je bila pristupa na, liberalna i ljubazna, još uvijek u dobrom stanju i koja se — ako ve nije bila besprijekornog izgleda — barem naoigled trudila da dobro izgleda. Ponekad sam bila tužna što mi je samopouzdanje nestalo s godinama, umjesto da sam o vrsnula. Neprestano sam od prijatelja tražila komplimente: — Frizura ti je uistinu prekrasna, Eileen. — Ta ti torba uistinu pristaje uz cipele. — Nemaš 88
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
previše jastua, dnevna soba ti je savršena, imaš odli an ukus! Uvijek sam tražila Graceino odobravanje, no k i bi mi uvijek govorila da moram imati više samopouzdanja, kao da možeš u i u trgovini i kupiti ga. Dobrim dijelom smatrala sam da je bolje biti takva kakva sam ja bila i imati mrvicu skromnosti. Nisam podnosila one samozadovoljne žene sa savršenom frizurom i besprijekorno ure enom tratinom koje su se uvijek hvalile vrlo uspješnom djecom, prekrasnim muževima i vikendicama u Španjolskoj. Drugi su me voljeli zbog nesavršenosti, a ja sam voljela što me vole. Nekoliko sam godina bila lanica Kluba prvih žena iz Bailey Newtona. To je bila ekipa »cura« — sve rastavljene ili razvedene, a svaki mjesec davale bismo po pet funti kako bismo jedne mjeseno sve spiskale na vino i gotovu hranu koju smo jedni drugima donosile kui. Ponekad je znalo biti razuzdano, osobito ako je Sharon iz odjela s arapama bila prisutna — ona je jako voljela tra ati, ili Florrie, koja nas je neprestano nagovarala da idemo van plesati, u emu je ponekad uspijevala, a ponekad ne. Me utim uglavnom smo sjedile i smijale se. Ponekad bismo došle s novim pri ama o novoj obitelji bivšega muža ili o postupku razvoda braka koji je još uvijek bio u tijeku. esto smo razgovarale o novim de kima ili traale o škakljivim detaljima s posla, ali ustvari nam je to bio ispušni ventil gdje smo si mogle otvoriti dušu i malo popiti bez straha da emo se osramotiti u javnosti. Kada je Grace otišla, ja sam prvi put po ela organizirati ta druženja u mojoj ku i. Kako bih zadivila goste, pristupila sam svojemu domu s posve novim zanimanjem. Uljepšala sam ga neobinim jastucima, prekrivaima i mirisnim svijeama. Otkrila sam da sam ro ena za domaicu i uistinu sam uživala u posluživanju pladnjeva sa sirom i finim kola ima, koji su ubrzo postali legendarni. Primjedbe poput: — Eileen, ne znam što si u inila s ovim sendviem od šunke, prefin je! - ili: - Ovi ubrusi su prekrasni, gdje si ih nabavila? — neopisivo su me ispunjavale. Možda je to bilo zato što su prve godine mojega braka — kada sam mogla prireivati razne veere i zabave — bile toliko napete da mi se briga oko sitnica kao što su uskla ivanje ubrusa i stolnjaka, inila kao kakav luksuz. Te ve eri kada sam ja bila domaica kluba bile su najbolje — svi su se složili. A u vlastitom domu u kojem su me okruživale prijateljice kojima sam mogla vjerovati, otkrila sam vrijednost otvorenog razgovora. Prvi put kada sam razgovarala o nasilju u braku s Johnom, shvatila samda ni jedna velika tajna nije vrijedna daju se drži u sebi. Druge su žene uglas viknule: — Gad! — što me ohrabrilo da napokon priznam desetogodišnju vezu s vele asnim Frankom — tu priu su upijale. Ispriavši dogaaje iz svojega života i vidjevši kakvo su zanimanje oni pobudili kod mojih vršnjakinja, shvatila sam da moj dotadašnji život i nije tako dosadan ili jadan kakvim sam ga smatrala. Bio je dobar osje aj otkrivati važnost svoje prošlosti pri ajui, osloboditi tužne uspomene smijehom. Meutim onaj najvažniji dogaaj iz moje prošlosti ostao je neizre en: još uvijek nisam mogla govoriti o tome da sam dala Michaela. Zatim se Melissa s odjela za vjen ane darove razvela i pridružila Klubu prvih žena te me suo ila s prošlošu.
89
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET I ŠEST Grace Nikada se nisam osje ala toliko usamljeno koliko u tih nekoliko tjedana nakon što je mama otkrila da umire. Okruživala se sa sve ve om pratnjom starih prijatelja i novih obožavatelja. Kao da je nazvala svakoga koga je poznavala i rekla: — Hej, imam odli ne vijesti — bolujem od raka i prireujem zabavu! E da, povedite još nekog sa sobom! Gotovo je svaku ve er izlazila, išla je u irske klubove u Kilburn sa starim prijateljicama s posla, Sharon i Florrie. Geoff i Barry su iz novog doma u Bathu došli na tjedan dana odmora i doslovno preuredili ku u, što je bilo bolno za o i (a po mom mišljenju i bezosjeajno): presadili su biljke koje su stajale na terasi, a majka vjerojatno ne e ni doživjeti njihovo cvjetanje sljedee godine. Kada je Geoff bio na odlasku, pozvala sam ga na stranu i upitala za Sangeetinu adresu i broj telefona u Indiji, kako bih ju mogla nazvati i re i što je s mamom. — Tako mi je drago da smo uspjeli — rekao je suznih o iju — trebalo nam je da što je bolje provedemo vrijeme s Eileen, to se ve dugo nije dogodilo. — Pravi si sretnik — htjela sam rei —jer ja je u prošlih mjesec dana gotovo nisam ni vidjela. Još sam i mogla razumjeti što se mama vida sa starim prijateljima i mene više-manje uzima zdravo za gotovo, ali bila sam vrlo povrije ena jer je s Brianom i njegovim sinovima trošila vrijeme na pripremu modne revije za hospicij. Uzrujavalo me to što se toliko trudila vrstiti novo prijateljstvo i što se toliko predala tom projektu da je zanemarila odnos sa mnom. Ja sam uzela slobodne dane, uredila život tako da budem s njom, dok ona u svojem životu uope nije imala mjesta za mene. Jedino sam se mogla vu i za njom kao kakav privjesak ili joj povremeno davati podršku za lude aktivnosti. Postala sam taksist i vozila ju na razne društvene doga aje i natrag, kuhala sam aj i kupovala kekse za njezine mnogobrojne posjetitelje koji su stalno dolazili; bila sam joj modni savjetnik dok se žalila zbog novog izgleda koji je bio Danielova zasluga. Brinula sam se da popije lijek; gnjavila sam ju zato što pije i puši (dvije loše navike kojih se prihvatila s posebnim zadovoljstvom); kuhala sam joj zdravu hranu koju ona nije htjela jesti; pokušala sam ju nagovoriti da pije vitamine i da rano ide u krevet. Postala sam roditelj buntovne tinejdžerice koja je mislila da je pametnija od mene. Bile bismo zamijenile uloge da ja nisam bila tako savršena, dosadna tinejdžerica. Uvijek sam se bojala da ona posjeduje odre enu energiju, a sada je nadolaze a smrt mami dala snage da ta energija do e do izražaja. Više nego jedanput morala sam ustati iz kreveta i si i da zamolim nju i njezine prijatelje da se malo stišaju. Bilo mi je drago što se zabavlja, ali sam istovremeno bila i potištena zbog toga. Moj smisao za humor otišao je na odmor i nije mi rekao kada e se vratiti. A da se doda sol na ranu, pozvao je i moju samosvijest koja je tako er otišla ne obavijestivši me. I onda kada sam pokušala meditirati, umjesto da uronim u svoj bitak i pronaem ono što tražim, nisam pronašla ništa, nego sam odlu ila da mi treba šalica aja i pola kutije okoladnih keksa. Iako mi je ustvari trebalo pola litre viskija i puno seksa s potpunim strancem. Da je majka posljednje dane svojega života na zemlji odlu ila provesti duboko promišljajui, možda bih uspjela dobiti malo jednoga i drugoga, no jedna od nas morala je biti razumna. Uglavnom, da je pošla misaonim, dostojanstvenim putem, nedvojbeno bih se usredoto ila na samu sebe i na taj bih na in mogla pomoi i njoj i sebi. Budui da nije bilo tako, ja sam se osjeala strašno nepripremljeno i nezadovoljno jer sam se samo vukla kao 90
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
privjesak u pozadini njezinih ludih društvenih zabava; kao kakva tajnica koju iskorištava strašno zahtjevan šef. Ustvari, inilo mi se da mama više nije marila što mislim o njoj. Prvi put sam osjetila da ona ima mo u našem odnosu, kao i autoritet nadamnom te sam izgubila tlo pod nogama. Možda ga i ne bih izgubila da je to tlo bilo vrše i sigurnije. Bila je luda, pretjerivala je, a ja sam osjetila strah u njezinom upornom nastojanju da stalno bude u pokretu. Ali inila se sigurnom u svoje odluke, za razliku od mene. Nisam znala trebam li ostati gdje jesam i tr ati za njom samo da provedem s njom što više vremena, ili da na vikend odem na neku radionicu gdje u izraziti svoju tugu. Jako me mu ila nesigurnost jer sam, naravno, voljela biti u pravu. Spoznaja o nadolaze oj smrti kao da je njoj nešto davala, a meni oduzimala. etiri dana prije modne revije mama je odlu ila prirediti kod kue roštilj za »odbor«. — Koliko je to kobasica, mama? — rekla sam pokušavaju i šalom ublažiti zajedljivost. Zažmirila je i u sebi po ela nabrajati neka imena. Trebalo joj je puno vremena pa sam izgubila strpljenje. — Hajde, mama... — Raunam. Oko pet kobasica po glavi, osim vegetarijanaca, zna i oko dvjesto... — Isuse, mama... Prkosno je podigla obrve i nasmiješila se. — Koliko e ljudi doi na taj prokleti odbor? — Samo nas etvero — (»nas« se odnosilo na njezinog Briana i njegove sinove) — ali mi smo htjeli — (»mi«) — pozvati i neke žene koje e sudjelovati na reviji. — Tu sam se ve nakostriješila. — I njihove muževe, a spomenula sam to i curama... Uhvatila sam se za glavu. — Hajde, Grace, bit e zabavno! Mama je to željela, ali ja to jednostavno nisam mogla podnijeti. Mislila sam da želim da majka posljednje mjesece života provede rade i što želi. Ali zapravo sam htjela da ih provede sa mnom, izvodei ludorije poput vožnje Parizom u sportskom autu, a ne kupuju i pakete smrznutih kobasica i krumpir-salate ili brinui se oko kockastih ubrusa. Da nikada nisam prošla kroz pripremu »ku ne zabave«, mislila bih da je ovo dirljiva zamisao, prilika da se oprosti od svojih prijatelja, neka vrsta pogreba zaživota. Ali ipak sam poznavala mamu malo bolje. Ona je gotovo svake godine prire ivala veliku zabavu. Pozvala bi sve ljude koje poznaje i neke koje ne poznaje, a zatim bi tjednima prije zabave doživjela živ ani slom zbog opsjednutosti traženjem kuharica ne bi li pronašla kakvu ideju, a onda bi se nakon nekog vremena ipak odlu ila za najdraži stari izbor, a to su »kreativni pladnjevi sireva«, neobi ne kombinacije hrane na koktel štapiima, velike koliine salate od krumpira i tjestenine pune ugljikohidrata, koje bi tjednima nakon zabave stajale u hladnjaku. S konopca za vješanje rublja visjeli bi papirnati ukrasi koji bi se svake godine zapalili jednom od tisu a mirisnih svijea koje je mama upalila satima prije nego što bi došli gosti, tako da je ku a imala miris bordela kada su napokon stigli. U sedam — sat vremena prije nego što su gosti bili pozvani — mama bi bila uplakana i izjavljivala da nitko nije došao i da je ve er upropaštena. Kada su ljudi ipak poeli dolaziti, zabrinuto bi ih odvela u kuhinju i natjerala da jedu dok ih ona gleda ekujui pohvalu. Tjedan dana nakon toga ležala bi u krevetu oporavljaju i se od stresa i govorila »nikad više«. Do sljedee godine. A kako ovaj put više nee biti sljedee godine, rekla sam: -Mama, zašto ove godine ja ne bih priredila zabavu za tebe? — I umjesto njezinog uobi ajenog odgovora: — Ne, Grace, ne bih htjela da prolaziš kroz takve nevolje — što bi ustvari zna ilo: — Makni se s tim tvojim otmjenim bruschcttama sa sušenim rajicama i ostavi me s mojim pladnjem sireva — uzviknula je: — To bi bilo divno! Hvala ti, Grace! - što sam shvatila kao: - Popis uzvanika 91
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
ve je izmaknuo kontroli, preuzela sam previše toga i sada je to tvoje. — Okrutno mišljenje, ali nisu ga pobile ni priprema zabave ni sama zabava. »Modeli« koje je mama spominjala bili su dobrovoljci koji su se ili lije ili od raka ili su bili u remisiji. Nekoliko njih bilo je na posebnom programu prehrane pa su me nazvali da me obavijeste o tome. U sljede ih nekoliko dana neprestano su me zvali na mobitel. — Ovdje Larry Fink — samo da vam kažem da Marjorie ne jede crveno meso. Ni piletinu. Ni ribu. — Znai da je vegetarijanka. — Nije, jede tofu. — Tofu nije meso. To je biljka. — Stvarno? Narukvica koju nosim za sreu pala je u pesto koji sam miješala jednom rukom. — ujte, zapisala sam, a sad moram i i. Bila sam do grla u pripremi zabave, slavljenja maj inog života — naruivala sam specijalne irske sireve i prave (nesezonske) djeteline za moj »kreativni pladanj sireva«; primala isporuku izvanrednih francuskih vina; sjeckala paprike za vegetarijanski kebab i nabadala ih na štapi e; išla amo-tamo, u Tesco i natrag po dodatan mascarpone za desert, po još hamburgera, odreske od quanta, lepinju od nepšeninog brašna, a mobitel bi za to vrijeme neprestano zvonio zbog nekoga udnog zahtjeva. Gloria ne podnosi laktozu, ali obožava pitu od sira. Ostalo joj je još samo nekoliko mjeseci, mogu li napraviti posebni desert sa sojom? Christine smije jesti samo sirovu hranu, a voe ne jede! Mogu li za nju pripremiti pladanj s povr em? Sushi joj je najdraže jelo, ako nije problem. Bila sam toliko sluena u preuzimanju uloge svoje majke dok sam uskla ivala ukrase plutajuih svijea u obliku lopo a i salveta s uzorkom ljiljana, da sam jedva primjetila koliko je neobino da me svi ti ljudi zovu, sve dok mama nije ušetala u kuhinju, stavila telefon u stalak i sažalno mi se nasmiješila kao da govori: — A joj — što je znailo da e rei nešto užasno. — Zvao je Larry Fink. Kaže da si bila jako bezobrazna prema njemu. Nije me mislio nazvati, ali kaže da se osje ao dužnim. — Bezobrazna? Što je rekao? Sto sam ja rekla? — Ipak nisam htjela uzrujati ovjeka ija žena boluje od raka. — Kaže da ga je najviše uzrujalo kako si se ophodila s njim. — O Bože, mama. Žao mi je. — Da, dobro, rekao je da se ne ponašaš profesionalno. — »Profesionalno«? Sve je izašlo iz nje. Mama je razgovarala s Marjorie, Larryjevom ženom, koja je bila vrlo bogata i pravila se da sve zna i ona je rekla: — Zašto ne uzmeš ugostitelja, Eileen? Mislim, nemožeš novac ponijeti sa sobom u... - O ito je to rekla svisoka pa joj je mama odgovorila da je ve zaposlila prekrasnog ugostitelja koji se specijalizirao za kuhanje zdrave organske hrane za teške bolesnike. — ŠTO si rekla? — A kada me nazvala da pita za broj ugostitelja, morala sam joj ga dati. Naravno, ona je zatim ispriala to svima — mislim da me htjela razotkriti. Gotovo da sam ostala bez rije i. - Zašto mi nisi rekla? Zar se nisi zabrinula da u ja nešto rei? — Ah, draga, nisam. Ustvari, ja i ne poznajem sve te ljude. Baš me briga što misle! Roštilja nje je prošlo kao i ostale mamine zabave. Bilo je plesa, pijan evanja i ispražnjenih pladnjeva sira — gosti su se odlino zabavljali, a domaica je bila mrtva umorna, s glavom u rukama i govorila: — Nikad više. — Osim što sam ovaj put ja bila doma ica, a ne 92
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
mama, i što nije bilo sljede eg puta zbog kojeg se trebam brinuti. Mama je uistinu uživala, ali ja sam imala osje aj da je vrijeme utrošeno uzalud. Voljela bih da se održala neka sve anost, neko priznanje maminom životu. Jedan osje ajan trenutak u kojem bi se povezali njezini stari i novi prijatelji. Geoff je trebao re i nekoliko rijei, ali se brzo napio, a ja sam na kraju bila toliko zaposlena pretvaranjem da sam mamina izvanredna kuharica zdrave hrane da nisam uspjela dobiti priliku. Modna se revija održavala u bezli nom modernom konferencijskom hotelu pokraj bolnice. Tamo sam se odvezla zajedno sa Sangeetom koju sam pokupila u zra noj luci manje od sat vremena prije revije jer joj je kasnio let. Bila sam u tolikoj žurbi da cijelim putem s jadnom ženom gotovo nisam progovorila ni rije . Sangeeta je bila jedina mamina prijateljica s kojom se nisam osje ala obveznom avrljati. Isijavala je mirnoom zbog koje sam osje ala da smo bliske, iako ju nisam dobro poznavala. Soba za primanje nalazila se u podrumu; nije bilo prozora, na podu su bili grozni sagovi, te nekoliko stotina plavih uredskih stolica poslaganih u redove oko improvizirane modne piste. Lijevo od piste bilo je mjesto za DJ-a gdje se David, Brianov sin, muvao s nekolicinom dvadesetogodišnjaka koji su bili zadivljuju e modno osviješteni. Ljubazno mi je mahnuo, ali ja sam mu se samo nabranu nasmiješila. Nisam sa Sangeetom htjela zapo eti priu o Brianu i njegovim sinovima. No, nisam se morala brinuti jer je Brian iz zakulisja izašao na pistu nekoliko sekundi nakon što smo sjele i odmah krenuo ravno prema nama. Zagrlio me, što je bilo posve neprimjereno i što je u inio samo zbog Sangeete koju je zatim ljubazno pozdravio uobiajenom izjavom: »Toliko toga sam uo o tebi«. Ulizica. — Možemo li posjetiti mamu iza pozornice? — pitala sam dok sam ustajala. — Bolje ne — rekao je — mislim da bi JOJ bilo draže da dobijete potpuni dojam njezinog nastupa na pozornici jer ako ju sada vidite, to e pokvariti iznenaenje. — Kakvo »iznenaenje«? Isfenirana kosa, malo ruža i haljina? Zar stvarno misli da vlastitu majku nikada nisam vidjela sre enu? Pod hitno ovog tipa moram nau iti redu. Ovo nije ni mjesto ni vrijeme, ali njegovo otimanje moje majke mora prestati i to ubrzo. Prostorija se brzo napunila te smo dobili program koji je ustvari bio samo natipkani popis odjee, i iz kojih je trgovina: sve su to bili mjesni butici i jedan veliki trgova ki lanac. Sve je bilo otrcano i imala sam osje aj da e se to pretvoriti u potpuni neuspjeh. To bi mogao biti najmuniji, najsramotniji trenutak mojeg i njezinog života i ako se to sve uprska, ako su taj Brian i njegovi sinovi od moje mame napravili budalu, itekako e mi platiti. Nakon nekog vremena svjetla su bila sve slabija i slabija te su se odjednom upalili reflektori i zasvirala je glazba — nastao je onaj isti amaterizam i prostor se s privremenim pomagalima pretvorio u pristojnu dvoranu. David i njegovi prijatelji — inilo se — znali su što rade, kao i Brian koji se na pozornici pojavio u smokingu, svima je zahvalio, a zatim osvježavajue kratko dirljivo govorio o hospiciju te je usput spomenuo svoju ženu bez pretjerane sentimentalnosti, a zatim je izrekao kratki hvalospjev za »zvijezdu revije, iznimnu ženu bez ije pomoi i poticaja ova veer ne bi bila mogu a — Eileen Blake«. Bila sam oduševljena zbog nje. Mama je zaslužila takvo priznanje i takav pljesak. Svjetla su se odjednom ugasila, uo se prodorni ritam bubnjeva od kojeg mi se stolac zatresao, a zatim je Tina Turner glasno zapjevala Simply the Best. Stražnji dio pozornice osvijetlio je reflektor, a kroz umjetnu maglu izašla je žena srednjih godina u duga koj crvenoj veernjoj haljini i odgovarajuoj jakni. Želudac mi se gr io od uzrujanosti kada sam shvatila daje to mama i da malo posr e. Bojala se da e pasti u visokim potpeticama; bila je previše živana. Pomagala je u organiziranju modnih revija u Bailey Newtonu, ali uvijek je bila iza pozornice. Uvijek je bila društveno aktivna, no nikada nije imala dovoljno samopouzdanja za takvo što. Prvi put otkako se sve ovo doga a, shvatila sam daje ova no za mamu jako važna. Ovo joj je bilo bitno i nisam željela da doživi neuspjeh. Sangeeta se primaknula, uhvatila me 93
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
za ruku i uzbu eno ju stisnula. Pokušala sam joj uzvratiti smiješak, ali sam se jako bojala za mamu. Duboko sam udahnula i poželjela da se pomakne. Kada sam izdahnula, ona je po ela koraati pozornicom s rukom na boku — njihala je bokove pretjerano se šepire i. Raspoloženje se u prostoriji podiglo kada je došla do kraja modne piste i poslala publici pusu s dvije ruke u stilu Marilyn Monroe. Stajala je ondje cijelu vje nost, smiješe i se i blistaju i dok je upijala njihovo divljenje, a zatim se okrenula na potpeticama i odšetala natrag. Bila sam zapanjena, ne zbog njezinog samopouzdanja niti zbog toliko ljudi u publici koji su joj dali podršku niti zbog njezinog blistavog i glamuroznog izgleda pod Davidovim osvjetljenjem. Bila sam zapanjena zbog toga koliko je dobro izgledala, kako je bila nepokolebljiva i puna energije. Nakon nje izašlo je još desetak žena, uglavnom maminih godina, i jedna ili dvije mlae sa šašavim šeširima i šalovima koji su im prikrivali gubitak kose uzrokovan kemoterapijom. Svima im je bio zajedni ki taj prkosni pogled koji govori da su još žive; natpis na majici JOŠ NISAM MRTVA! nosila je jedna mlada elava pankerica - nije bila starija od dvadeset godina — dok je vukla mamu do kraja modne piste da malo otpleše na Come On, Eileen. Nije da sam prvi put vidjela majku kakva uistinu jest, ali napokon sam si priznala tko je ona. Mamin identitet uvijek je bio vezan uz druge ljude, za mjesto u zajednici, u župi, na poslu; ne u smislu položaja, nego u tome koliko je mogla dati drugima, i koliko je ljubavi i poštovanja dobila zauzvrat. To se saželo u no i modne revije. Maštala sam o sportskim autima, o udesnim toplicama i tretmanima, o tome da mama vidi svijet. Ali najbolje godine svojega života mama je proživjela kao dio zajednice. A tako je željela i umrijeti.
94
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET I SEDAM Eileen Te veeri nije nas bilo mnogo: samo ja, Florrie koja je bila luda za provodima, Sharon iz odjela za arape i Melissa, lijepa mulatkinja iz odjela za vjen ane darove. Melissa se baš bila razvela i svi smo ju voljeli. Dolazila je na nekoliko veeri Prvih žena prije nego što joj se brak konano raspao. Tema te ve eri bila je francuski bistro — pripremila sam crvene svije e zataknute u prazne boce od vina, zatim dvije litre crnog vina, novu kasetu Edith Piaf i veliki pladanj francuskih sireva. Cak sam natjerala Grace da negdje iskopa pepeljaru sa slikom Eiffelovog tornja koju je donijela iz Pariza. Nisam posve poludjela, ali sam svejedno prostrla kockasti stolnjak i — Barem jedanput — gun ala je Grace kada je donijela pepeljaru — djeluje pristojno. Nekoliko ljudi nazvalo je da otkaže, ali nisam strahovala, bilo je najvažnije da se pobrinem da se tri goše koje dolaze dobro provedu. U svakom slu aju, manja okupljanja bila su intimnija, a to je ponekad nedostajalo u ve im grupama. U veoj grupi uvijek bi se našla neka istunka koja bi nastojala usmjeriti razgovor prema sigurnim temama kao što je povoljni vrtni namještaj te ne bismo došli do onoga štoj e Florrie zvala »prljavo i so no« — do vruih detalja privatnog života. Tajne su ustvari pokretale Klub prvih žena. Imala sam osje aj da e ta veer biti stvarno dobra i takva je i bila prva tri sata, sve dok Melissa, kao iz vedra neba nije rekla: —Ja sam posvojena. Florrie i Sharon ve su strusile litru vina i oduševljavale se njegovim jeftinim okusom. — Bernard iz odjela za kuanske aparate je posvojen... — Stvarno? Zar nije iz East Grinsteada? — I pronašla sam svoju biološku majku, ali ne znam želim li ju upoznati — nastavila je Melissa. Osjetila sam kako mi se tijelo ko i. Nije da nikada nisam upoznala nekoga tko je posvojen, na primjer Bernarda iz odjela za ku anske aparate, ali ona je bila iz kruga mojih intimnih prijatelja, a ovaj razgovor odvijao se u mojem domu. Florrie i Sharon nije zanimao razgovor ako se nije radilo o njihovoj najdražoj temi — muškarcima. — On je iz East Grinsteada — ali kakve to ima veze s tim što je posvojen? — Jednom mi je rekao daje ro en ondje. Ljudi se obino sele nakon posvajanja, zar ne? — Mislim da Bernard ponekad malo kreativno pristupa istini... — Pristupa on kreativno i još neemu... — Kako ti to znaš? — Uzciah! — Nisi valjda?! Melissa je bila više ljuta nego uznemirena njihovim omalovažavanjem. Nadala sam se da e to biti to, ali zatim se okrenula prema meni i rekla: — Eileen — što ti misliš da bih trebala uiniti? inila sam ono što uvijek inim kada me netko uzruja ili uvrijedi ne im što je rekao: nasmiješila sam se i promijenila temu: — Želite li malo prepe enca uz taj brie? — zatim sam naglo ustala od stola i po ela kopati po kutiji za kruh. No Melissa je bila previše pijana da bi primjetila tu osjetljivu pojedinost da je uzrujala domaicu — te je nastavila. — Problem je kod toga što nitko ne razumije kako je to kada si posvojen. Osim ostalih koji su posvojeni. Mislim, sve se vrti oko identiteta, shva aš? Kimnula sam i pokušala ne slušati. Bilo mi je zlo. Kao da me netko udario. — Mislim, moji posvojitelji su crnci, pa sam odgajana kao crnkinja. To zna i nešto, zar ne? Crnkinja odgajana u južnom Londonu — to je moj identitet, zar ne? Dobro, ro ena 95
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
sam kao mulatkinja, ali moji su roditelji s Kariba, a ja sam odgajana u Brixtonu, kosa mi je u pletenicama i moji me roditelji tjeraju da puno u im u školi tako da budu ponosni na mene i da budem ponos svojoj kulturi, svojoj rasi. I onda, otkrijem da mi je majka bjelkinja. Bijela Irkinja. Baš kao ti, Eileen! Nije li to udno? Sada mi je bilo jako slabo. I meni se malo vrtjelo i bila sam zbunjena. Zar me ta djevojka optužuje da sam joj majka? Ne, ne. Ja sam rodila sina. Melissa je mulatkinja. Ona nije moje dijete. Ona to ne govori. — Želiš li koju krišku, Melissa...? — Dakle, otac mi je crnac, ali to ustvari nije isto, zar ne? Mislim, nikada prije nisam razmišljala o tome. Ali otkako sam navršila trideset, ne mogu prestati misliti o tome. Eto, tako su ti osjeaji snažni kada si posvojen, razumiješ? — Znaš, mislim da u uzeti malo. Florrie? Sharon? Želite li prepe enac uz brie? Melissa je rukama prekrila lice te ih je zbog uzrujanosti vukla dolje po svojim lijepim crtama lica boje kave. — Neugodno ti je, Eileen. Oprosti... — Ne, ne, Melissa — stvarno, ja... — Ne, Eileen. Žao mi je — malo sam popila, mislim, i kvarim raspoloženje. Prestat u priati o tome, možeš li mi pozvati taksi? Kada je taksi došao nakon dvadeset minuta, dvije starije žene prve su se ugurale cerekajui se, mašui torbicama. Melissa je zastala i rekla: — Ne da mi se i i plesati s tim dvjema luakinjama, ali mislim daje bolje da odem... Osjeala sam se loše. Znala sam da želi ostati i povjeriti mi se. Iz mene je više progovorilo nesvjesno nego volja: — Ostani na kavi, ne e ni primijetiti da te nema. Nekoliko minuta smo razgovarale o drugima, izmjenjivale glupe tra eve, a onda je Melissa rekla: - Žao mi je što sam maloprije toliko priala o posvajanju. Ali radi se o tome... — Ja sam dala dijete na posvajanje kada sam imala devetnaest godina. Jednostavno je izašlo iz mene. Melissa je izgledala zapanjeno, ali nije me bilo briga. Kada sam izgovorila prvu re enicu, kada sam presko ila najvišu i najtežu prepreku, moja strašna tajna samo je potekla iz mene. Rije i na koje se nisam usudila ni pomisliti jer su bile strašne, bile su blaže kada sam ih izgovorila. Olakšanje otkrivanja ponukalo me da ispraznim sve iz sebe: govorila sam o zaboravljenim detaljima poroda, o njegovom prekrasnom mirisu, o iskrenim, nevinim suzama kada sam ga davala, o nepravdi što su se vremena promijenila — pa i prije nego što mi je sin navršio tri godine, shvatila sam da sam ga mogla zadržati. Zaplakala sam kada me pri a navela na sadašnje godine, na godine kada sam ve trebala zaboraviti, ali kada sam odjednom vidjela kako bi mi bilo kada je prijateljev sin diplomirao, kada je mladi susjed pomagao staroj majci da ude u auto. — Želim ti pokazati nešto — rekla sam. Otišla sam u kuhinju potražiti kutijicu za nakit u kojoj se nalazila njegova bolni ka narukvica te sam pretraživala stražnju stranu pisa eg stola gdje se nalazio primjerak njegovoga rodnog lista. Nisam ga godinama gledala, otkako se Grace rodila, ali znala sam da je ondje. Dala sam ga Melissi. — To je nešto za ime najviše žalim, Melissa, ali nauila sam živjeti s tim. Izgovorivši te rijei, shvatila sam da uop e nisam nau ila živjeti s Michaelovun posvajanjeni. Nauila sam ga zaboraviti, a sada sam shvatila da to nije isto. — Govorim ti sve to zato što želim da znaš kako je možda bilo tvojoj majci. Bila su to druk ija vremena. Melissine o i bile su pune suza, ali se nasmiješila, ustala iz stolice i prijateljski me zagrlila. Mislim da smo obje znale da joj nisam pri ala o Michaelu zato da bih njoj pomogla, nego da skinem taj teret sa srca. Te no i nisam spavala. 96
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Nešto me proganjalo; ljubav prema Michaelu bila je skrivena u dubini mojeg srca svih tih godina, a priznanje ju je izvuklo na površinu i širom otvorilo vrata žalosti i stidu. Opsjednutost od koje sam se gotovo cijeli život skrivala, sada me gledala u o i. Gdje je on sada? Kako izgleda? Tko su njegovi »roditelji«? Kako ga zovu? Ugasila sam svjetlo i legla spavati, ali u glavi su mi se stalno vrtjela pitanja, stvarale slike tog djeteta, djeaka, muškarca bez lica. Moja ljubav prema Michaelu rasla je zajedno s njim, samo što nisam znala ni gdje je, ni kako izgleda, niti je li živ ili mrtav. Sljedeeg jutra nisam mogla ii na posao pa sam javila da sam bolesna. Sjedila sam i gledala televiziju, mijenjala programe pitaju i se je li tko od voditelja, vrtlara, ili glumaca iz sapunica moj sin. Do kraja dana znala sam da moram prona i nain kako da ponovno sakrijem svoje osje aje prije nego što poludim. Sangeeta je navratila nakon posla da vidi jesam li dobro i da mi prenese traeve dana. — O Bože, Eileen, izgledaš grozno. Koliko god sam prije bila sposobna skriti svoje osje aje, sada je to bilo nemogu e. Osjeala sam se povrijeeno i ranjivo te sam briznula u pla im sam vidjela svoju dobru prijateljicu. IspriaJa sam Sangeerj sve, poput djeteta kada nešto hitno mora priznati. Indijka me bez rijei držala za ruku cijelo vrijeme te ju je vrsto stiskala kako bi mi dala do znanja da me ne osuuje. Sangeeta je znala što zna i žrtvovati se. — Što da radim, Sangeeta? Poludjet u. — Možda bi ga trebala potražiti? — rekla je. — Ne. To sam izgovorila takvom brzinom i s takvom sigurnoš u da sam samu sebe zapanjila. U toj jednoj rijei, u tom trenutku koji je trajao manje od sekundu, ja sam bila potpuno sigurna: ne u to da sam postupila ispravno kada sam ga davala, niti u to da sam mogla vratiti njegovu ljubav u tu praznu šupljinu u srcu, nego jednostavno u to da nikako ne mogu promijeniti prošlost. On je itav život bio s drugom obitelji - u dobru ili zlu. To što ja nisam bila dio njegovog života, križ je koji ja moram nositi, a ne on. U sljedeih nekoliko tjedana saznala sam od Melisse da je pronašla majku stupivši u kontakt s Katolikim društvom, organizacijom pomo u koje sam dogovorila Michaelovo posvajanje. Stupila sam u vezu s njihovim uredom i dala svoje ime da ga zabilježe, što je znailo da u rado suraivati ako me Michael odlu i potražiti. Melissa je upoznala biološku majku i ispri ala mi sve o susretu. — Nije bila to što sam o ekivala, Eileen. Bila je hladna, uop e nije pokazivala majinske osjeaje. Nije bila kao moja mama, niti kao ti. Mislim da se više ne emo nalaziti. — Jako mi je žao — rekla sam. — Ne mora ti biti žao. — Melissa je bila potpuno staložena. — Da budem iskrena, mislim daje najbolje što sam izvukla iz ovoga prijateljstvo s tobom. Složila sam se. Iskustvo s Melissom, iako je bilo bolno, izvuklo je moju tajnu na vidjelo. Više se niega nisam morala sramiti, više nije bilo tabua, napokon sam bila slobodna da budem ono što jesam u krugu prijatelja i kolega. Više se nisam morala štititi od svoje prošlosti, iako sam još uvijek osjeala da moram štititi osobu koja mi je najbliža — Grace. Što se tie rane, gubitka, tuge zbog toga što sam dala sina, to je bilo nešto s ime u morati nauiti živjeti, ovaj put kako treba. Zato što sam sada znala da više nikada ne u pokušati zaboraviti Michaela. On je bio više od bolni ke narukvice i rodnog lista u skrivenoj kutiji. Bio je moj sin, iako nije bio sa mnom, ali svejedno je bio moj sin. Poznavala sam ga i voljela, a tih nekoliko kratkih tjedana i on je mene poznavao i volio, ne onoliko koliko bih htjela, ali i to je bilo nešto. A ponekad moraš prihvatiti onoliko koliko ti Bog da i biti zahvalan na tome.
97
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET I OSAM Grace U tjednima nakon modne revije po ela sam primjeivati da se mamino stanje pogoršava. Mislim da mi je do tada puno toga skrivala. Izgubila je tek i bila je sve slabija, iako je bilo dana kada bi ustala iz kreveta, oprala se, obukla i sišla poput uda. »Danas se osjeam odlino!« izjavila bi, a zatim bismo se uputile u vrtni centar na kavu, gdje bismo se muvale oko biljaka. Zatim bi se iznenada okrenula prema meni i rekla: »Umorna sam Grace, hajdemo kui«, a glas joj je odavao tia je hitno. Naravno, istog trena kada smo se vratile ku i, ona se uputila prema svojoj sobi. Prvi put kada sam ju vidjela da je zastala na pola stubišta da se odmori jer joj je bilo naporno, i sama sam u strahu hvatala zrak prije nego što sam ju uhvatila za ruku i nježno odvela do kreveta. Tri je dana govorila da se samo želi odmarati u krevetu, a ja sam joj donosila hranu. Ponašala se kao i prema medicinskim sestrama u bolnici, nazivaju i to iskustvo »luksuznim izležavanjem«, oduševljeno trljaju i ruke i govorei: »Ovo izgleda jako ukusno — pravi si aneo!« Vrativši se po tanjur, vidjela bih da je hranu odgurnula i gotovo ju nije ni kušala. Kada sam prigovorila, ona mi se nasmiješila i zamišljeno gledala u daljinu. — Više ne volim lososa — rekla bi. — Možda da mi napraviš malo piletine? Zatim smo se neko vrijeme igrale kako je piletina bila previše za injena ili nedovoljno slana, ili su krumpiri bili prekuhani, a povr e sirovo. Tr ala sam gore-dolje pokušavaju i ugoditi ukusu žene za koju sam znala da bi pojela vlastitu ruku da je jako gladna te smo se obje pretvarale da je problem u mojem kuhanju, a ne u tome da je proradio rak. Jednog dana, na pola stubišta... dok sam nosila srednje pe eno jaje na oko, na blago poprženom pecivu od integralnog brašna, bez maslaca, zaboljelo me jako i oštro usred prsa. Udahnula sam, ušla u sobu, na toaletni stoli odložila obrok koji nije htjela i sjela na njezin krevet. — Mama — rekla sam — boli li te što? — Jao, Grace, mrzim kad po neš s tim »Hajdemo sjesti i razgovarati«. Ne, ne boli me, da me boli, rekla bih ti. A sad molim te, mogu li dobiti nešto pristojno za jelo... Boljelo ju je. Vidjela sam to na njezinom licu tako jasno kao da galami da želi pumpicu s morfijem. — Zvat u doktora. — Zašto? — Boli te, mama, vidim to. — Grace, rekla sam ti da me ništa ne boli. — E pa lažeš. — Ne priaj gluposti, zašto bih lagala? — Ne znam. Zbog istog razloga zbog kojeg si me tjerala da ti pravim jaje na oko, a znam da mrziš jaja. Da me naživciraš? Da me zaštitiš? Kvragu, kako bih... Poela se trzati. Nos joj se naborao, o i zatvorile, a usta otvorila kao da e svaki as zavikati. Takav izraz lica još nikada nisam vidjela na majci; vidjela sam tugu i strah, ak i neobuzdani bijes, ali nikada pravi fizi ki bol. Bilo je jednako zastrašuju e kao da sam to sama osjetila. Zbog nje sam se osje ala jako mlado i jako maleno i jako svjesno, a nisam ni mlada ni malena pa sam se morala initi jaom nego što sam uistinu bila. Ugrizla sam se za usnu, umirila glas i rekla: — Koliko dugo to traje? Gledala me, a ja sam shvatila da mi prou ava lice ne bi li se nekako izvukla prije nego što mi odlui to rei. — Nekoliko dana. 98
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
— Gdje te boli? — Zašto sam ju to pitala? Kakve to veze ima? Zar sam mislila da sam joj ja doktor? Pokušavala sam zvu ati kao da sam u sve upu ena. Kao da sam znala što treba initi. — Mama, hoeš mi dopustiti da nazovem doktora? Dat e ti nešto... — Želim ostati kod kue. To sam i ja mogla re i: nisam željela ii na ekskurziju u Francusku, nisam željela napustiti dom i otii na fakultet. Odrasla sam i udala se, rastala se, zadužila i mislila da sam krenula dalje. Sada sam opet bila ovdje, kod ku e, s majkom. Osjetila sam da i ja želim ostati kod kue. Ali ne u ovoj ku i u kojoj sam tr ala gore-dolje pokušavajui nagovoriti mamu na umoru da jede. Htjela sam ostati u ku i svojega djetinjstva, koja je bila puna poznatih boja i mirisa, mjesto na kojemu sam se osje ala sigurno, ugodno, kao da se ništa nikada ne e promijeniti. Lijenik je bio ljubazan. Salio se s mamom te joj je dao flastere fentanyla i morfija, koji bi polako, tijekom dana, u njezin organizam trebali puštati lijek protiv bolova. — Sada nema pušenja, Eileen! — rekao je, ali ona nije odgovorila. U filmovima, ljudi na umoru uvijek su odvažni i hrabri, šale se s doktorima i tješe svoje voljene koji su duboko pogoeni tugom. Mama se slabašno nasmiješila doktoru, a zatim se okrenula prema zidu dok je on odlazio. Bilo mi je slabo. Nije htjela da vidim užas i o aj na njezinom licu, a ni ja to nisam htjela vidjeti. — Nazvat u za dva dana da vidim kako joj je - rekao mi je dok je odlazio. —Javite mi ako cio tada bude nekih promjena. Nije morao naglas rei: — Poinje — pripremite se. Ne mogu rei ništa ohrabrujue niti posebno o fizi kim znakovima majine smrti. Ono što je bilo nezamislivo, postalo je svakodnevno; saznala sam cia sam ljubaznija, ja a osoba nego što sam mislila, ali to saznanje nije me utješilo. Upoznala sam mamino tijelo: nabore na njezinoj koži, novu krhkost njezinih kostiju, nježnu osjetljivost njezinih prstiju dok sam joj ruke i nokte mazala uljem, u želji da ljubi aste vene ožive pod njezinom prozirnom kožom. Kupala sam ju i ostala sam zate ena: ne njezinom golotinjom, nego injenicom što mi je njezino tijelo cijeli život bilo skriveno. Nisam ju morala nagovarati, a meni nije bilo neugodno; služenje njoj uvijek je bio tihi bezuvjetan iskaz ljubavi. Opustila bi se kada bih ju dodirnula, a ja sam u tome vidjela olakšanje, ali i odgovornost. Najgore od svega bilo je gledati ju kako pada u depresiju. Više nije željela daju itko posjeuje; ja sam se ula s njezinim prijateljima, ali ih nisam poticala da dolaze. Znala sam da mama ne bi željela da je vide u lošem stanju, a oni su poštivali moje želje i nisu dolazili. Jedina osoba koja je dolazila svaki dan, koja se nije dala obeshrabriti, bio je Brian. Iznena uje to što sam bila zahvalna zbog njegove nametljivosti. Uvijek je donosio namirnice, korisne stvari koje smo trebale, a ponekad je brižno donosio i doma e lazanje, mirisne svijee i slino. Ponekad je sjedio kod ku e dok sam ja odjurila u trgovinu ili izašla na sat-dva. Brian je znao što treba uiniti i što treba rei. Ljudi su bili ljubazni dok je mama umirala; me utim možda zato što je sam prošao kroz to, Brian je shvatio da od njega nikad ne u tražiti pomo pa se nije ustruavao pomoi ak i kada ga nitko to nije tražio. Ipak, nikada nije prešao granicu privatnog i pristojnog, a ponekad uope nije ni otišao gore vidjeti mamu, nego je sjedio dolje sa mnom. Sprijateljili smo se. Trebao mi je netko nov s kime bih mogla razgovarati; otu ila sam se od starih prijatelja jer sam ih predobro poznavala i previše o ekivala od njih. Kada mi ne bi ublažili bol ili odvukli pozornost, bila sam ljuta na njih. Od Briana nisam ništa o ekivala i nisam se emocionalno trošila. Mogla sam si priuštiti tia budem zlobna, ili ljuta, ili uzrujana. A budui da sam osjeala da mogu biti takva pred njim, rijetko sam to stvarno i bila. Moje prvobitno neprijateljsko raspoloženje prema njemu i ljutnja na njega nestali su. Ti dani prošli su u bunilu pogoršanja maminog zdravlja i sve ve ih potreba. Pravo udo bilo je da sam imala ikakve sposobnosti njegovanja, ali napokon sam morala priznati da i ja imam granice. Nakon gotovo šest tjedana osjetila sam da je došao as. Znala sam imena i 99
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
djelovanje prevelikog broja lijekova: Fentanyl, Codalax, Oxycontin, Temazepam. Osim dnevne doze kemoterapije, davala sam joj nešto za ublaživanje bolova, laksative i tablete za spavanje. Stalno sam morala zvati doktora zbog pove anja doze morfija. Sve vrijeme u tih posljednjih nekoliko dana znala sam da trpi velike bolove koji su pogoršavali brže nego što sam mogla izdržati. Mama je htjela umrijeti kod kue. Nije htjela ii u hospicij, ali uinila je to zbog mene. Usprotivila sam se tome, ali obje smo znale da ja više ne mogu izdržati. — Da barem imaš brata ili sestru s kojima bi mogla ovo podijeliti — rekla je dok su je u kolicima vozili u vozilo hitne pomo i. No doktor joj je upravo bio dao veliku dozu morfija pa ustvari nije znala što govori. Slijedila sam ih u svom autu. Kada sam stigla, mamu su baš »smještali«, a zgodušna žena punašnog lica na recepciji rekla mi je da se raskomotim i malo razgledam prostor. - Gore je prostorija za obitelj, Grace. Uzmite si aj ili kavu. - Bila je to omanja, moderna zgrada sa svijetlim, prozranim sobama. Posvuda je bilo cvije e, a opojan miris ljiljana i ruža dolazio je sa svakog prozora. U obiteljskoj sobi nalazila se potpuno nova tamnoplava trodijelna garnitura, ormari s videokasetama i DVD-ima te velikim televizorom, zatim mala ajna kuhinja s puno keksa i kola a koje su donijeli velikodušni posjetitelji. Ve ina je virila iz velike košare s natpisom »Poslužite se«, napisano krasopisom nekog u itelja. Bio je tu i kutak za igranje s igra kama i dje jim knjigama, koji je u meni izazvao osjeaj krivnje što e neko jadno dijete izgubiti roditelja ili baku ili djeda, ili pak -ne daj bože — brata ili sestru. Užasno je to što sam se uzrujala pri pomisli da e posljednji dani moje majke biti nemirni od vriske djece. Uz široke erkere nalazio se niz sobnih biljaka koje su bujale u toplom, sun anom okruženju — utjelovljenje života nakon smrti. Trebala sam osje ati sreu i olakšanje zato što mi se majka nalazi na tako lijepom mjestu, ali nisam to osje ala. Otišla sam u kantinu gdje sam progutala lisnato tijesto s hrenovkom i šalicu aja. Iznenadila sam se što sam gladna. Zatim sam se vratila u sobu za obitelj i bacila se na košaru »Poslužite se«, spre avajui samu sebe da ne krenem bezglavo tražiti majku, nego da ekam dok netko ne do e po mene. Nakon što sam pregledala nekoliko primjeraka asopisa Hello!, ušla je medicinska sestra u tridesetima i rekla: — Grace? Odjednom me obuzela ljutnja. Što je ovo? Zar su me prevezli na Prijateljski i ljubazni planet gdje svi znaju kako se zoveš? — Da — rekla sam, ustajui. A to ju je ponukalo da mi da znak da ponovo sjednem. — Majka vam je jako deprimirana — rekla je. Hej! Nešto novo! Umire od raka! Nije li to malo depresivno stanje, ha? — Stvarno? — bilo je najbolje što sam mogla re i. Ali je li to bilo iskreno? Ne, zajedljivo. — Sada spava, Grace. — Ne mora me stalno zvati imenom — to me jako živcira. — Željela bih razgovarati s vama o tome da obje pro ete savjetovanje. Vrlo nam je važno da naši pacijenti odu u miru. — Njezine sitne o i treptale su brzo ispod teških zavjesa zgrudane maškare. — I meni je to vrlo važno — znakovito sam pogledala u plo icu s njezinim imenom — Tamara. Ali sigurna sam da e mama biti dobro nakon nekoliko sati odmora. Ona je vrlo vedra i vesela osoba. Vedra i vesela, kao da se radi o kakvom kuhinjskom pomagalu. Ali ne e meni neka sestra govoriti o vlastitoj majci. Ustala sam iprebacila torbu preko ramena. — Želite li ju vidjeti prije nego što odete? NARAVNO DA JU ŽELIM VIDJETI. KVRAGU, ONA MI JE MAJKA! — Odvedite me, Tamara. Mama je ležala na le ima, usta su joj bila otvorena, a o i zatvorene. U ruku je primala infuziju. U ovakvom okruženju, iznenada mi je izgledala stvarno bolesno i strašno krhko. Iako 100
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
sam ju vidjela prije manje od dva sata, sigurno ju je kona no porazila bolnica. Nipošto nisam smjela dopustiti da do e ovamo. Iako je ovdje lijepo, trebala sam ju ostaviti kod ku e. Mora da sam zaplakala, jer mi je Tamara dotaknula ruku i rekla: — Grace, jeste li dobro? Nesvjesno sam se opirala lijekom za bilo kakvu nadolaze u bol: trenutanim nijekanjem, trenutanim pokapanjem. — Vra ani se za nekoliko sati — rekla sam odrješito i otišla. Na putu prema maminoj ku i otišla sam u trgovaki centar kupiti joj spavaice. Bilo je udno vratiti se u stvaran svijet gdje se živjelo i gdje je sve bilo obi no. Kao da dvadeset etiri sata nisam ni disala; kao da je dio mene stao od šoka zbog maminog stanja. Hospicij je mjesto gdje ljudi odlaze umrijeti i mjesto gdje ih njihovi voljeni dolaze gledati kako umiru. Izbivanje iz toga mjesta bilo je, samo po sebi, odmor. Kad sam došla u maminu ku u, ušla u kuhinju i otvorila hladnjak, sje anja se me bacila u sitniavo, neurotino, neodluno stanje nižerazredne panike, što sam znala vi ati kod majke. Trebam li ruati ovdje ili da se vratini u svoj stan? Nisam bila ondje nekoliko dana i vjerojatno bih trebala kupiti neke stvari. Zapravo, u mojem hladnjaku vjerojatno se ve kvari hrana i trebala bih ga o istiti. Ipak mi je to pravi dom. Možda bih trebala odnijeti svoje stvari iz mamine kue i preseliti ih natrag k sebi? A onda opet, imam tu previše stvari, moj auto ima samo dva sjedala, a ja imam stvari za najmanje dva auta sa svim tim svojim knjigama i cipelama. Zašto sam ponijela sve to sme e sa sobom? A onda opet, što ako ju puste ku i? Sestre su rekle da bi se to moglo dogoditi; rekle su da e pratiti kako mama napreduje i da bi ju mogle pustiti ako joj se stanje poboljša. A ako se ona vrati ku i, a ja se iselim, onda u se opet morati useljavati, a to e biti nona mora - da ponovo sve to moram pakirati. A onda sam se sjetila da no na mora nije preseljenje stvari, nego injenica da mama umire. I umjesto da sam s njom u hospiciju, ja stojim kraj njezinog hladnjaka i provjeravam rok trajanja jogurta i brinem se kako u strpati sve te cipele u prtljažnik svojega MG-a. Nisam mogla izbaciti iz glave sestrine rijei da je mama deprimirana; to je plutalo na površini moje svijesti kao mrtvo tijelo u bari. Bilo mi je mu no, pojurila sam u zahod i povra ala, ali nakon toga se nisam osjeala bolje. Uzrujanost se po ela poveavati, ispunjati me, pa sam po ela koraati — ulaziti i izlaziti iz soba, o ajno pokušavajui pronai nešto što e mi zaokupiti misli. Ušla sam u blagovaonicu i dlanovima lupila po rubovima pisa eg stola s pominim rebrastim poklopcem. Bila je to kopija »antiknog« primjerka, ponos i radost moje majke, najskuplja stvar koju je ikada kupila; svaki put kada bi ga pogledala, rekla bi da se zbog njega osjea »otmjeno i važno«. Priredila je malu zabavu da proslavi njegov dolazak ku i, a Geoff je vodio »službeno otvaranje« te je prerezao vrpcu iz Bailey Newtona, koju su omotali oko stola, a zatim je pola boce pjenušca iskapio u deset minuta. itava strka oko toga tada mi je bila strašno neukusna, ali sada mi je bilo nevjerojatno dirljivo daje toliko velika mamina sre a bila vezana uz neživi predmet koji e ju nadživjeti i uistinu postati antikni. Dok sam kuckala noktima po letvicama od mahagonija, iznenada mi je palo na pamet da bi mama ovdje mogla imati skrivene cigarete. Baš mi je to trebalo. Opet u poeti pušiti. Bit e to savršeni protuotrov maminom raku, potpuno neprikladan in traženja pozornosti koji vodi samouništenju. Kao da sam doživjela mali deja vu, ali ono što je uslijedilo, nisam nikada vidjela. Nekoliko tjedana nakon što je došao u ku u, stol je postao skladište za razno sme e koje nije stalo u pretrpane kuhinjske ladice. Poklopac je stalno bio spušten, osim kada bi ga mama podigla koji centimetar da gurne one stvari koje joj nisu trebale, a koje je svejedno htjela zadržati, kao mali šivai pribor, plaene raune, letke s natpisom »Rasprodaja«, neposlane razglednice. Izvana je uvijek bio izglancan i savršen, a ispod poklopca — nered. Jednom u nekoliko godina mamu bi obuzeo nemir, da bi onda nekoliko tjedana odugovla ila prije nego što bi se odvažila i bacila na »veliko spremanje«. Za nekoliko dana opet bi sve bilo razbacano i natrpano i poklopac bi se spustio. Polako sam ga otvorila da nered iz stola ne bi popadao na pod. 101
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Nisam se morala truditi, jer je stol bio pospremljen i sjajan kao na dan kada je stigao. U sredini je stajala izrezbarena drvena kutija koju nikada nisam vidjela, a na njoj pismo oslovljeno na mene. Otvorila sam ga iako mi je bilo muka od samog pogleda na nj. Draga Grace, priložila sam ti podatke svojeg odvjetnika, svi moji poslovi su riješeni. U kutiji se nalazi nekoliko stvari koje sam ti godinama uvala. Voli te mama
Bila je to najkraa poruka koju mi je ikada ostavila. Izravna, jasna, bez popisa. Vjerojatno nije znala što da mi napiše. Kutija je bila ove a. Dio mene nije htio pogledati unutra, no dio mene osje ao se obveznim to uiniti. Brzo sam prekopala po stvarima, znaju i da ovo nije vrijeme za oživljavanje uspomena; još je prerano. Unutra je bila stara školska zada nica s esejem iz engleskog, dnevnik s mojeg putovanja u Francusku, narukvica koju sam joj izradila od drvenih kuglica. Tada sam uo ila crnu kutijicu u kojoj je bila moja bolni ka narukvica. Sigurno ju je pronašla u kuhinji gdje sam ju ostavila. No kada sam ju podigla, vidjela sam da kutijica nije crna, nego tamnoplava — i manja nego što je bila. Bila je to druga kutijica. Otvorila sam ju i izvadila narukvicu. Prošlo je nekoliko sekundi dok nisam shvatila da to nije ista narukvica koju sam našla u kuhinji. Pomno sam ju pogledala: pisalo je »Beba Blake« i moj datum ro enja. Pojurila sam u kuhinju i brzo otvorila ladicu gdje sam ostavila pravu kutijicu. Srce mi je isko ilo kada sam vidjela da je još ondje gdje sam ju ostavila. Nisam razmišljala ni trenutka, ve sam ju otvorila i pro itala ime i datum na narukvici. »Beba Gardner, 2.7.1961.«. Majino djevoja ko prezime, šest godina prije mojeg ro enja. Isprva mi ništa nije bilo jasno. Beba Blake, beba Gardner. Maj ino prezime nakon udaje, majino djevojako prezime. Dvije bebe i dva razli ita datuma. Zna i li to da imam brata ili sestru? Zar to znai to? Lice mi je gorjelo kada mi je krv jurnula u glavu. Bila sam zapanjena i tresla sam se. O ito je odgovor bio potvrdan, ali nisam mogla vjerovati. Pošla sam do laptopa koji je »spavao« na kuhinjskom stolu. Zastala sam, duboko udahnula i na Googleu ukucala »posvojena bra a i sestre«. Bez razmišljanja, prsti su mi prebirali po tipkovnici i prijavili se na prvu stranicu koja se pojavila. Ostavila sam svoje podatke i maj ino djevojako prezime. Poslala sam upit, zatim zurila u zaslon kao da ekam odgovor. I baš kada sam se korila što sam toliko blesava i o ajna, oglasio se pretinac pristigle pošte. Deset minuta nakon što sam otvorila maj inu kutiju, imala sam brata. Zvao se Michael Phillips. Imao je etrdeset i šest godina, bio je oženjen i otac dvoje maloljetne djece.
102
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
DVADESET I DEVET Eileen Ostala bih na poslu još najmanje pet godina, ali poslali su me u mirovinu kada sam imala šezdeset. Geoff je rekao da je to protuzakonito, ali ja sam znala da nije. Velike kom panije poput te, znaju što rade. Svemu je kriva Sandra Jones. Došla je u odjel korisni kih usluga tri godine prije i život mi pretvorila u pakao. Bila je mlada i lijepa, tek u dvadesetima, a u po etku je bila vrlo simpatina. — Divno se prezentira, o da, PR je ovdje u punom zamahu, draga — rekao je Geoff Nije mu se svi ala od samoga po etka. Ukupno je bilo šest voditelja korisnikih usluga, etvero je radilo honorarno, a ja i još jedna osoba stalno. U svako doba troje nas je dežuralo. Iako smo svi bili više-manje jednaki, podrazumijevalo se da kao najstariji lan ekipe i kao osoba koja ondje najduže radija budem »šef«. U tituli mi je stajalo »viša«, bila sam bolje pla ena od ostalih te sam predstavljala svoj odjel na tjednim sastancima uprave. Šef mi je esto govorio da bi me odavno bili unaprijedili da nisam toliko dobra u poslovanju s kupcima. — Eileen, treba nam tvoja aktivna uloga, ti si nezamjenjiva na katu — rekao bi mi. Bila sam dobra šefica, nikada nisam bila bezobrazna, nametljiva — bila sam odlu na; znala sam što radim. Godine i iskustvo dali su mi nedvojbeni autoritet u kojemu sam, priznajem, uživala. Voljela sam upu ivati mlade osoblje u posao i voljela sam kada su se meni obra ali zbog problema. Ve ina njih nije mogla izdržati pritisak pa su promijenili posao nakon nekoliko godina, ali ja sam uživala u izazovu koji mi je pružalo novo osoblje — u njihovom dolasku, upu ivanju i pokazivanju posla. To me održavalo mladom, živom i prkosnom. Sandra Jones to je prekinula. Ona je bila druga stalno zaposlena i na poetku se inilo da je jako ushiena što radi u najdražoj trgovini i uzbu ena zbog sve te moderne odjee i parfema. — Kako se odupireš tom iskušenju, Eileen? — Navikneš se — rekla sam — nove stvari ubrzo postanu nezanimljive. — Nadam se — rekla je — ili u ubrzo bankrotirati. Znala sam da je to znak da zapo nemo razgovor o plaama. Znala sam izbjegavati takve razgovore koji su bili nepotrebni i neprimjereni. Mladi su bili op injeni zaradom, a rijetko su se usredoto ili na obavljanje posla zbog samog posla. Kao da su svi željeli raditi nešto drugo, nešto suludo — kao da su htjeli biti modeli, glumci ili pjeva i. Biti »voditelj korisnikih usluga«, ve im nije bilo dovoljno dobro, što me boljelo, a ujedno i zbunjivalo. Sandra je bila druk ija. Kao da je uistinu uživala u tom poslu, ime me pridobila. Sandra je studirala menadžment maloprodaje, no to sam saznala tek nakon što je ve nekoliko mjeseci radila kod nas. Jedna mi je kolegica to spomenula, a ja sam smatrala da je baš lijepo što se Sandra time nije hvalila. Meutim ispostavilo se da je Sandra svoje visoke kvalifikacije držala za sebe zato što je imala druge namjere. Jednoga dana, nas tri, Sandra, ja i još jedna voditeljica, Alison, zajedno smo bile na pauzi za kavu. — Eileen, tebi se ubrzo bliži umirovljenje, zar ne? — Alison je pitala. — Sljedei mjesec navršit u šezdeset — rekla sam —jedva ekam. Nisam tako mislila, bilo je jako vrue i bila sam mrzovoljna. Ustvari, uop e nisam razmišljala o odlasku u mirovinu. Znala sam da mogu raditi do šezdeset pete — možda bi mi dopustili da radim honorarno i nakon toga. Osje ala sam se mladom. Nisam mogla zamisliti da sam umirovljenica. Više nisam razmišljala o tome, sve do sastanka s upravom sljede i tjedan kada sam ušla u sobu i vidjela da Sandra sjedi za okruglim stolom. Gospodin Bertram, predsjednik uprave, sjedio je pokraj nje i imala sam dojam da su se šalili kada sam ja ulazila. Prije nego što sam uop e sjela, gospodin Bertram je rekao: — Eileen, imam uzbudljive vijesti. Sandra je nova direktorica odjela korisni kih usluga. 103
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Nakon toga je govorio o svemu i sva emu: o restrukturiranju odjela, o tome kako se vremena mijenjaju, sve one gluposti o kompjutorima o kojima mi je pri ao ve nekoliko mjeseci. Uglavnom, svodilo se na to da im više nisam bila potrebna. —Još uvijek te trebamo, Eileen, ondje na katu. — Da, Eileen, tvoje iskustvo je neprocjenjivo — rekla je dvoli na koza. Izdržala sam tri mjeseca. Sandra me potjerala u prijevremenu mirovinu kako bi me zamijenila s kolegicom s fakulteta. Nisam se mogla prilagoditi na novi kompjutorski sustav, a nisam ni pokušala. Bila su to najgora tri mjeseca mojega života. Prvi put u skoro dvadeset godina užasavala sam se i i na posao. Osnovali su pozivni centar i svaka žalba morala je pro i kroz te sive strojeve, što me užasavalo. Voljela sam svoj posao jer sam znala što radim i svi su me poštovali. Sada se sve mijenjalo, a ja nisam htjela nau iti kako upravljati tim novim stvarima. Htjela sam nastaviti raditi onako kako sam ja znala, htjela sam raditi ono u emu sam bila dobra. Bila sam toliko uzrujana zbog svega toga da sam bila bezobrazna prema nekim kupcima nakon ega se jedan od njih žalio na mene putem »e-maila«. Sandra me odmah maknula s kata tako da sam svaki dan, po cijeli dan, bila s njom u ra unalnom centru. Nakon tjedan dana dala sam otkaz. Gospodin Bertram rekao je daje strašno razo aran i da e mi u znak poštovanja zbog rada kojim sam tijekom godina pridonijela Bailey Newtonu, dati mirovinski paket, ukljuujui i jednokratnu isplatu od 10 000 funta te punu mirovinu. Geoff je rekao da je to sigurno znak krivnje. — Eileen, draga, trebala bi ih tužiti. Takvo otpuštanje je nepošteno. Geoff je još bio ondje, muvao se po odjelu za pozamanteriju do svojih sedamdesetih. No, kako je i sam rekao: — Ljudi ne tuže odjel s pucetima, draga, tuže odjel za žalbe. — I on se složio s tim da su se vremena promijenila. — Mi smo dinosauri, Eileen, iz drugog doba kada je lijepo ponašanje bilo bitno. Sada svi samo žele pokazati svoj prljavi veš na televiziji. Geoff je uvijek mlade krivio za sve, ali ja se nisam slagala s njim. Voljela sam mlade, smatrala sam »Spice Girl« generaciju odli nom, kako se pokazuju u oskudnoj odje i, nepristojni i bezobrazni; inili su se tako puni samopouzdanja i žao mi je što ja nisam bila takva kada sam bila mlada. Voljela sam slušati novu pop-glazbu i itati o najnovijoj modi. Smatrala sam da izgledam moderno, a ljudi su esto govorili da izgledam više kao da sam Graceina sestra nego majka. Nisam bila samo mlada u duši, nego tijelom i duhom. Samo nisam voljela kompjutore, i bilo je nepošteno da mi se sve u životu mora promijeniti samo zbog toga. Trebalo mi je dosta vremena da prihvatim umirovljenje. U Bailey Newronu htjeli su mi pripremiti veliku zabavu, ali ja je nisam prihvatila. Imala sam osje aj daje to još jedan od naina kako prikriti tu grozotu koju su uinili; gospodin Bertram me pokušao nagovoriti, ali ja sam šutjela na sastanku. Nisam mu rekla što mislim o njemu, nego sam samo šutjela i vidjela da je bio povrijeen. Nije me bilo briga, jer sam i ja bila povrije ena. Sangeeta se vratila u Indiju godinu prije, a jedina osoba koja je preostala iz starih dana bio je Geoff. Poslije mi je bilo žao što im nisam dopustila da me isprate na primjeren na in, jer su mi trebale godine da shvatim da sam stvarno otišla. Kao kada netko umre pa ne odeš na pogreb, dio tebe vjeruje daje ta osoba još živa. Prvih nekoliko tjedana osjeala sam se kao da sam na godišnjem. - Uživam u odmoru - sjeam se da sam rekla Sangeeti kada me nazvala iz Indije, nakon što je ula novosti — sre ujem razne poslie, idem u kupovinu, stvarno se odli no provodim! Ali nakon nekog vremena shvatila sam da nisam na »odmoru«. To je bio moj novi život: obavljanje raznih posli a i lutanje po trgovinama. Nisam bila Eileen Blake, viša voditeljica odjela korisnikih usluga u Robnoj ku i Bailey Newton, nego sam ponovo bila samo obina, stara Eileen Blake. Nisam imala nikakve planove, hobije, nikakve druge ambicije osim tog posla koji sam obožavala. Osim toga, nikada u životu nisam mirno sjedila 104
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
najednom mjestu i nisam znala kako to initi. Na poetku, dok sam se zaokupljala slaganjem fotografija i išenjem kuhinjskih elemenata, prisjetila sam se onih dana nakon što je Frank otišao. Ovaj put energija mi nije dolazila od straha da e mi se život raspasti, nego od odluke da dokažem da nije sve gotovo zato što sam prestala raditi. Me utim kada sam složila fotografije i oistila elemente, shvatila sam da nemam što raditi. Moj život bio je potpuno ispunjen s Grace, zatim poslom. I prijatelji su bili bitni, ali oni su vodili svoj život. Mirovina se inila poput nekog istilišta; besmislena praznina zbog dosade i samo e pružala se preda mnom. Bila sam pred potpunim propadanjem. U borbi da ispunim dane moja se rutina vrtjela oko televizijskog programa. U ku i sam imala dva televizora i prije ih nikada nisam puno gledala, ali tih prvih mjeseci to mi je postala ovisnost. Ujutro bih si dolje napravila aj, a zatim bih se vratila gore u krevet i gledala jutarnji program. Oko deset bih se otuširala i obukla, zatim bih pojela pahuljice gledaju i emisiju o vrtlarstvu. Ponekad bih sjedila pred televizorom do ru ka, a u trgovinu po namirnice otišla tek poslijepodne. Ponekad bih otišla u trgovinu ujutro, a poslijepodne bih ispunila emisijama o kupovanju, ure ivanju, kuhanju, ljubavnim aferama, odgajanju problemati ne djece; o drugim ljudima kako rade razne stvari. Izgubila sam volju da bilo što sama radim. Kao da to nije imalo smisla. Nekim danima uope ne bih izlazila iz kue. Svaki sam dan zvala Grace, kao i uvijek, ali ju nisam htjela zamarati svojom samo om. Ne bi bilo pošteno vršiti pritisak na nju, imala je svoje prijatelje, svoj posao i društveni život. Budu i da je bila jedinica, oduvijek sam jako pazila da se Grace nikada ne brine za mene. Da ju uzrujam? Da. Naživciram? Gotovo svakodnevno. Ali nikada joj nisam htjela re i nešto zbog ega bi se ona zabrinula. Bila sam ponosna na to. Kao da mi se život preko no i promijenio — iz života uspješne, poznate žene u život bezvrijedne osobe. Nekoliko tjedana nakon što sam otišla u mirovinu Geoffovom partneru Barryju ponudili su novi posao u Bathu, tako da su njih dvojica unajmila stan u Londonu i preselila se. Sangeeta je živjela u Indiji, pa iako smo si redovito pisale i redovito se ule, nije bilo isto kao kada smo se viale svaki dan. S ostalima, Florrie, Sharon, Melissom izgubila sam vezu i to na onaj bezobziran na in kako to ljudi ine u velikim gradovima. Lako je sprijateljiti se, ali nije lako održati prijateljstvo dugo vremena. Odgodiš nekoliko dogovora jer si umoran, jer ti je daleko putovati u toj prometnoj gužvi, i odjednom shvatiš da bliskog prijatelja nisi vidio više od godinu dana. U gradiu u kojem sam odrasla, s istim ljudima godinama se viaš svakog dana. Majka je do smrti bila prijateljica s djevojkama s kojima je išla u školu. Uživala sam u anonimnosti i slobodi u velikom gradu, ali sada sam se pitala uživam li u tome dovoljno da opravdam svoju samo u u starim danima. Nedostajalo mi je viati ljude svaki dan, susretati stare prijatelje i upoznavati nove. Toliko sam malo radila preko dana da mi je no u bilo teško zaspati, sve dok neoekivano nisam pronašla utjehu u boci martinija. Ne znam što me te no i natjeralo da si ga natoim u ašu — samo sam u vitrini s pi ima pronašla bocu koja je ostala od jednog okupljanja Kluba prvih žena. Od alkohola je iš eznula ona živanost, ona isprazna tuga koju sam osjeala od umirovljenja, i on mi je pomogao da lako utonem u duboki san. Nakon toga pijenje nou postalo mi je navika — bio je to tajni užitak koji sam si priuštila svake no i dok me Grace nije po ela njegovati pred kraj života. Veselila sam se pokojoj aši martinija prije spavanja i u tome sam vidjela prednost sama kog života. Mogla sam raditi što sam htjela, nije bilo nikoga da me osuuje ili prigovara. esto bih si veeru odnijela gore na poslužavniku ve oko osam sati, a zatim bih popila nekoliko ašica i ve bih utonula u san. Ponekad bih se ujutro probudila u istom položaju, a stvari s poslužavnika bile bi razbacane na krevetu oko mene, dok bi televizor još bio uklju en. Meutim veinom bih se probudila malo kasnije i iskljuila televizor, a prljavo posude odnijela dolje, iako se obi no sutradan toga ne bih sjeala. 105
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Moje pijenje alkohola nije utjecalo ni na koga, a meni je samo pomagalo da zaspim. Nikada u tome nisam vidjela nešto loše, osim kada mi se trbuh po eo nadimati. Mislila sam da to vjerojatno ima veze s piem i s time što kasno jedem. Na kraju sam se udebljala i mislila sam da je to zbog mojih novih loših navika pa sam otišla u dvoranu Curves gdje sam upoznala Shirley.
106
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
TRIDESET Grace Slika na zaslonu kompjutora bila je muška ina ica mene. Mislila sam da sli im majci, ali sada sam shvatila da to uop e nije tako. Široko elo, bradu i gustu crnu kosu dijelila sam s tim strancem. Obamrla od šoka, zurila sam u tu sliku nekoliko minuta. Nakon nekoliko sekundi ili pak sat vremena, pogledala sam u njegov profil. Dva odlomka bila su kratka i neformalna. Nije bilo nikakvih izljeva patnji posvojenog djeteta; njegova posvojiteljica umrla je godinu prije i prvi put u životu zanimali su ga biološki roditelji toliko da je htio stupiti u vezu s njima. — Ne želim nikome smetati, samo bih želio više saznati o okolnostima ro enja. Ondje je bila i e-mail adresa. Puna straha i znatiželje, upisala sam: - Mislim da sam tvoja sestra. - Bez razmišljanja pritisnula sam »Pošalji«. Ustvari, sve to radila sam bez razmišljanja. Znala sam da ako budem razmišljala o tome što radim, bit e mi previše, a ve sam bila izmorena time što se doga alo s mamom. Koji je sljede i korak? Skoro sam pala sa stolice kada mi je ni pet sekundi poslije u pretincu pristigle pošle zasvijetlilo: — Zaboga! Pošalji mi ime majke i ostale podatke. — Provjerila sam na tvojoj stranici. Isti su — odgovorila sam. — Možeš li mi napisati svoje ime? Broj telefona? — Prvo ti meni pošalji. — Nalaze se na web-stranici. Suze su mi tekle niz obraze. Nalazim se usred nevjerojatno osobne komunikacije s muškarcem iji me iskren i izravan ton e-maila ve poinje lagano živcirati, što sam ina e primijetila u komunikaciji drugih ljudi s njihovom braom i sestrama. Osjeala sam da mi je to brat, iako ga nikada nisam vidjela, iako on nije znao ni kako se zovem. Nisam ga mogla nazvati. Bojala sam se boje njegova glasa. Natipkala sam: - Gdje si? — Na poslu. — Mislim, gdje? U Londonu? —NW6. O, Bože. Bio je udaljen manje od pola sata. Nevjerojatno. — Želiš li da se naemo? — polako sam natipkala, još uvijek nesigurna da to želim, ali sam svejedno osje ala veliku potrebu da to u inim. Malo vremena, mamina nadolazea smrt? — Stanica Hendon, pola šest? — Odlino. Još dva sata. Strašno sam se bojala tog susreta, a opet jedan dio mene želio je u i u taksi i pojuriti prema njegovom radnom mjestu. — Kako izgledaš? — pitao je. Nasmiješila sam se, sretna što imam prednost. — Kao ti — natipkala sam. Susret s bratom bio je nešto kudikamo najnevjerojatnije i najljepše što mi se do tada dogodilo u životu. Toliko sam drhtala kada sam izlazila iz ku e da nisam mogla voziti te sam se morala vratiti unutra i nazvati taksi. — Upoznat u svojega brata — rekla sam taksistu samo da ujem kako to zvui. Samo da ujem kako neobino zvu e rijei »moj brat« kada ih prvi put izgovorim naglas. Taksist je bio ravnodušan, a mene je oduševilo što je doga aj koji je meni tako izniman, nekom neznancu posve obian. Michael se volio grliti, bio je velik — visok i širok, poput mede. Izgledali smo gotovo identino, a oduševljenje i iznena enje koje nam se moglo vidjeti na licima odvelo nas je u 107
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
zagrljaj. Sve nakon tog prvog zagrljaja bilo je nagrada. Osje ala sam kao da ga poznajem i kao da on mene poznaje i taj je osje aj bio neopisiv. Oboje smo odgajani kao jedinci, tako daje i njemu i meni bratska povezanost koju smo osjetili bila jedinstvena. - Ovo je udno - rekao je - ne znam ništa o tebi, a ti si zasigurno moja sestra. Taj zasigurno rekao je takvim sveanim glasom osobe koja je poha ala privatnu školu, što mi je smetalo na prekrasan, sestrinski nain. - Da, zasigurno jesam - rekla sam. Nasmijao se, a ja sam shvatila da sam znala da e se nasmijati. Bilo je udesno, nestvarno to što sam imala predosje aj o tome što e on uiniti. Tri sata smo razgovarali. Imao je prekrasno djetinjstvo u sjeverozapadnom dijelu Londona, a iako je njegov posvojitelj umro kada je Michael bio u kasnim tinejdžerskim godinama, s majkom je bio jako blizak. Sve do smrti, godinu prije, živjela je s njim, njegovom ženom Katy i dvoje djece: Molly koja je imala šest godina i Paddy koji je imao etiri. - Katy ima samo jednoga brata, a on živi u Australiji tako da su nam redovi prili no oslabljeni. Oženio se dosta kasno (»da budem iskren, bio sam mamin sin«), ali to nije zastrašilo Katy. Bila je medicinska sestra (rastavljena, »totalni kreten, ali to je druga pri a«), nekoliko godina mlaa od njega, a upoznao ju je preko jedne žene s posla koja mu je stalno namještala nekoga. On je radio u osiguranju kao procjenitelj štete. Oduvijek je znao da je posvojen i da ga je biološka majka nazvala »Michael«. Njegovim posvojiteljima svidjelo se ime i nisu ga htjeli mijenjati. Majka mu je dala to no mjesto roenja i mamino ime prije smrti, kao i potankosti o Katolikom društvu gdje je bilo kada mogao zatražiti svoj dosje. On se usprotivio, ustrajajui u tome da je ona njegova »prava« majka, no ona je rekla da svejedno želi da ima te podatke. Nikada do kraja nije istražio svoj dosje tako da nije znao tko mu je otac. Prijavljivanje na stranicu dogodilo se na poslu jednog dana nekako nesvjesno. Uop e nisam mislio da e biti nešto od toga. — Bio je zapanjen kada je dobio odgovor, ali sada, kada sam se ja pojavila, bio je oduševljen. Sve do samog kraja nije spominjao našu majku. — Sliim li joj? - pitao je. Nije nalikovao na nju, izgledao je kao malo starija, muška slika mene. Kroz glavu mi je proletjela pomisao da sigurno imamo istog oca, ali nisam to mogla nigdje smjestiti. Rekla sam mu da je u hospiciju i da je jako bolesna. Namrštio se, postao je ozbiljan, a ja sam htjela da opet bude veseo i nasmijan. On je bio prva osoba koja me, otkako je sve ovo poelo, istinski razveselila i natjerala da zaboravili]. — Je li ti ikada rekla za mene? — Ne — rekla sam. Nije mi se inilo da ga je to povrijedilo ili uzrujalo, ali sam ja bila razo arana zbog njega. Rekla sam mu kako sam našla narukvicu, ali dok sam pri ala, osjetila sam da me prolazi jeza shvativši da se sa svim tim još moram suo iti. To što mi nije rekla... trebam li joj rei da znam? Ima li to uope smisla sada kada je na... — Što misliš, bi li me htjela vidjeti? Ajme! Mogla sam se izmotavati i pokušati to uljepšati, ali na kraju sam samo otvorila usta i rekla mu istinu: — Nemam pojma, Michael. Nakon što sam saznala za tebe, shvatila sam da ne poznam majku tako dobro kao što sam mislila. Nisam htjela ii kui, a iako ništa nisam spominjala, Michael me pozvao k sebi na veeru. — Zar ti žena ne bi poludjela da se odjednom kod ku e pojaviš sa sestrom? — Ma, šališ se! Bila bi oduševljena. Kao i djeca: imala bi tetu koju mogu gnjaviti za slatkiše! Zvualo je idilino. Katyje o igledno bila isto tako osje ajna, nesputana i otvorena kao i moj brat. »Moj brat« — bilo je to udno, a ipak sam htjela poi s njim njegovoj ku i. Htjela sam poslati po svoje stvari i zakora iti u novi život gdje je sve bilo svježe i živo, kao da se 108
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
okolnosti pod kojima smo tamo dospjeli mogu izbrisati. Nisam poznavala ovog ovjeka, nikada nisam upoznala njegovu ženu i djecu, ali nestao je svaki osje aj pristojnosti, opreza, uobiajene neodlunosti zdrava razuma. Možda je to bio sljede i korak nakon oduševljenja — želja za skakanjem. Da staneš na rub litice i sko iš, a da i ne znaš niti mariš ho e li te netko uhvatiti. - Ne bih danas, Michael. Moram se vratiti mami u hospicij. Nazvat u te sutra ako se slažeš? Možda bismo onda mogli razgovarati o tome što emo s mamom. Bilo mi je lakše kada sam ula da govorim razumno, iako se nisam tako osje ala. Kada sam se vratila maminoj ku i, sve se po elo rušiti. To je bilo previše. Kako je mogla uvati tu tajnu cijeli moj život? Zašto je dala Michaela? Ako smo uistinu imali istog oca, ona je bila udana za njega, a opet, Michael se rodio nekoliko godina prije mene. Strašno, sebino, nisam mogla prestati misliti: sve te godine provedene na terapijama, sav taj potrošen novac, a znala sam samo pola pri e o svojem životu! A usporedno s tim, cijelo sam vrijeme mislila kako sada za to nemam vremena i kako bih trebala biti s mamom u hospiciju. Bila sam zbunjena i o ajna i nisam znala što bi bilo najbolje u initi. Trebam li dovesti Michaela da vidi mamu, ili bi to bilo grozno u initi u ovom trenutku? Cijeli mi je život skrivala da se rodio, vjerojatno je i sebi to skrivala. Imala je svoje razloge za to. Jesam li htjela to sve iznijeti na vidjelo i time ju zbuniti i povrijediti? Ili je ovo pravi trenutak da joj pomognem da raski-ne s prošlošu? Nisam sama mogla pronai odgovor pa sam nazvala Briana. Nije on bio nikakav nepogrešivi autoritet niti sam posebno cijenila njegovo mišljenje, ali je bio osoba za koju sam znala da e odmah shvatiti moju civojbu, a opet nije prošao toliko toga s mojom obitelji da od toga napravi dramu. Za to nije bilo vremena, a koliko god da sam voljela ispitivati pojedinosti, ova situacija bila je toliko zbrkana da sam jednostavno trebala nekoga da umjesto mene odgovori na pitanje.
109
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
TRIDESET I JEDAN Eileen Da nisam po ela piti po no i, nikada se ne bih u lanila u Curves. A da se nisam lanila
u Curves, nikada ne bih upoznala Shirley. A da nisam upoznala Shirley, ne bih onoga dana otišla u bolnicu. A da onoga dana nisam otišla u bolnicu, saznala bih za rak još kasnije nego što sam saznala, a tada bi bilo prekasno jer ne bih stigla napraviti sve ono što sam još željela prije smrti. Ponekad ono što ti se ini loše — na primjer ispijanje pola boce martinija prije spavanja, može ispasti dobro. Ovisi o tome kako gledate na život — to sam nau ila neposredno prije nego što sam otkrila da imam rak. Pozvala sam Shirley na ve eru, a budui da sam ju prvi put ugostila »službeno«, htjela sam da bude posebno. Odlu ila sam pripremiti obini odrezak i salatu — inilo mi se da Shirley ne jede puno — ali svejedno sam pretjerala u išenju i ureivanju kue. Osjeala sam se dobro što me to ponovo ispunjava, kao da mi je u lanjenje u dvoranu i upoznavanje te nove prijateljice pomoglo prebroditi krizu i vratiti dio starog naina života. Budui da se razvedrilo, mislila sam da bismo prvo mogle popiti nešto u vrtu pa sam vlažnom krpom obrisala stolice na terasi. Vrt je bio mali i nije bio ništa posebno: komad tratine okružen grmljem i cvjetnim gredicama koje su tijekom godina pristojno izrasle. Po ljetu kada su biljke bile u punom cvatu, vrt je bio prili no lijep, ali više zbog sretnih okolnosti nego namjerno. Nedaleko od moje ku e bio je vrtni centar s prekrasnim kafiem gdje me Grace ponekad znala odvesti. Povremeno bih uzela neku udnu biljku, zabila ju u slobodno mjesto u zemlji, naješe prije nego što je uvenula. Zatim su tu bile i brojne plave i zelene keramike posude — ve ina ih je bila prazna, a u nekima je rastao napola uvenuli korov obrastao mahovinom. Oduvijek mi se inilo da u vrtlarstvu ima jako puno posla: košenje tog komada tratine bio je zadatak koji ne bih obavljala sve dok trava ne naraste do koljena, a zatim bih zvala nekog majstora da do e i to mi pokosi. Dok sam brisala stolice, nešto slikovito upalo mi je u oko. Bila je to velika, prekrasna ruža s baršunastim svijetloružiastim laticama. Od sredine prema van bile su obojene bogatom, ljubiasto-crvenom bojom. Nikada do tada nisam primijetila da nešto sli no raste u mojemu vrtu i istog mi je trena palo na pamet da bi to bio divan aranžman za moj stol te veeri. Brzo poput munje, odrezala sam ju oštrim škarama i gurnula u usku vazu koju sam onda stavila na sredinu kuhinjskog stola. Shirley je došla i obje smo se poprili no napile. Nije ništa rekla za hranu i samo je promrmljala da joj se svia duhovska ruža kada sam joj skrenula pozornost na nju i rekla da sam ju našla u vrtu. Oko jedan sat stavila sam ju u taksi, ali kada sam legla u krevet, nisam mogla spavati. Znala sam da sam previše popila pa sam legla i povremeno zadrijemala sve do etiri kada sam odustala i spustila se u kuhinju da si skuham aj. Kuhinja je od jutra bila napola osvijetljena, a na prigušenom svjetlu ruža je djelovala poput neke prikaze. Uvenula je, a veina latica pala je na stol. Primijetila sam da u vazu uop e nisam natoila vodu i iz nekog razloga to me jako rastužilo pa sam se rasplakala. Kakva glupost — plakati zbog uvenule ruže, iako sam znala da sigurno mora biti još nešto. Nakon nekoliko minuta skuhala sam si aj i dok sam to ila mlijeko, osjetila sam da me nešto vu e prema vrtu, vjerojatno zbog toga što u to vrijeme obino nisam budna i zbog nepoznatog zvuka nesmetanog pti jeg pjeva u gradu. Iznijela sam jastuk i u inila nešto što sam u svojih šezdeset godina do tada jako rijetko inila: sjela i gledala vrt. Tijekom svih godina koliko sam živjela u toj ku i, nikada se nisam trudila oko vrta niti sam se brinula ili razmišljala o njemu, tako da nisam pridavala puno važnosti njegovom znaaju ni ljepoti. A ipak, pod jutarnjim svjetlom, izgledao mi je nevjerojatno lijep. 110
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
U jednom uglu nalazila se živica s tamnocrvenim cvjetovima, a s druge strane bili su mali cvjetovi na granicama jorgovana. Preko niskog zida plava biljka koja je nalikovala na korov spuštala se u tratinu, a iza te biljke uza zid puzao je bršljan s ruži astim cvjetovima. Bila sam iznenaena koliko je bujan i slikovit moj vrt. Taj prekrasni vrt izrastao je iz mojih užurbanih kupnji i sadnji koje su ustvari bile rezultat osje aja krivnje jer sam ih zaboravila prije zasaditi. U njega nikada nije bilo uloženo više od mojih kreativnih ostataka, a održavanje djeliima moje brige. A opet, tog jutra izgledao je sjajno i shvatila sam da ga nisam ja stvorila, nego Bog. Jedan jedini put se zbog toga nisam osje ala krivom, nego zahvalnom. Tog trena vratila mi se vjera za koju nisam znala da sam ju izgubila. Sada je bila ja a, jer sam znala da je na neki na in, kao i vrt, cijelo vrijeme postojala, rasla, mijenjala se i bujala, ak i kada toga nisam bila svjesna, ak i kada to nisam osje ala. Tako er sam pomislila: ako Bog može u initi da od neeg tako malog može izrasti nešto tako dobro, što bismo mogli dobiti da se malo više potrudimo? Utr ala sam u ku u i brzo pretraživala police za knjige dok nisam pronašla Enciklopediju poznatih vrtnih biljaka koju mi je Geoff poklonio za ro endan prije mnogo godina i koju nikada nisam otvorila. Polako sam hodala po vrtu i izgovarala gotovo nepoznate nazive biljaka: huddleia, clematis, campanula, lavatera, escallonia. Dok sam provjeravala nazive biljaka, po elo je lagano kišiti — »lagana« kiša kako smo ju zvali u Irskoj. Vratila sam se u ku u, ali dok sam prolazila pokraj stolice da uzmem jastu, nešto mi je upalo u o i. Svijetloružiaste latice duhovske ruže virile su iz pupoljka, na istoj biljci koju sam dan prije odsjekla. Mogla bih se zakleti da sam vidjela kako se pomiu, rastu prema svjetlu, a to me podsjetilo na udo koje sam jedanput vidjela. Prvog dana kada sam sa Shirley bila u bolnici i kada mi je lije nik prišao i rekao: — Gospoo Blake, pronašli smo izraslinu, trebali biste do i na dodatne pretrage — osje ala sam se kao da živim u dva razli ita svijeta. Jedan je bio svijet preokrenut naglava ke, mjesto u kojem sam se iz savršeno zdrave šezdesetineštogodišnjakinje pretvorila u nekoga tko ima rak u terminalnom stadiju. U tom sam svijetu bila potresena, užasnuta, potištena, uplašena. Pokušala sam biti hrabra jer u tom sam svijetu živjela s Grace i sa svojim prijateljima. Ali tu je bilo i to drugo podru je, taj tajni svijet mojega srca koji je veliki dio mog života bio skriven, esto ak i od mene. U tom sam svijetu živjela s rakom koji je dugo vremena rastao u mojem tijelu i on je bio poput mojega vrta: nisam znala da postoji dok me lije nici nisu upozorili, a tada se inilo kao da sam cijelo vrijeme znala da je ondje. Nisam baš bila sretna zbog toga niti sam to prihva ala, ali inilo se neizbježnim. Kao daje umirao netko koga sam jako voljela, ali znala sam da je to Božja volja. Veliko iznenaenje nije bilo to što sam imala rak, nego što sam znala imati tako nevjerojatno proturjene osjeaje u vezi s njim. Mogla sam biti potpuno potresena i prestrašena, a u nekom drugom dijelu sebe potpuno mirna, zabrinutija za to kako e se prijatelji i k i nositi s tim. No zatim sam iz prve ruke saznala da ništa ne može izoštriti osjetila i osjeaje kao smrt. U tih posljednjih nekoliko mjeseci shvatila sam da sam iznimna, proturjena, snažna i divna žena. Nešto sam saznala preko drugih ljudi, a nešto putem životnih injenica za koje nikada prije nisam imala dovoljno volje ih hrabrosti razmotriti ih. Možda je sramotno što mi je tek proces umiranja ciao samopouzdanje i vjeru u sebe, a to me dotada zaobilazilo, ali možda sam mogla i umrijeti dvadeset godina poslije žive i kao što sam živjela veinu života i vjerujui da sam »obina« žena, no nisam sigurna da bih se s Bogom mijenjala za to. Moji prijatelji i obitelj bi se mijenjali, ali ja? Uza sve to, svejedno mi je trebalo nekoliko tjedana da mi se novosti slegnu. Najteže e biti re i Grace, a iskreno re eno, uope joj to nisam htjela re i. Možda je to dijelom bilo se bino. Ako ne kažem to Grace, ako naglas ne izreknem rije i »imam rak« pred osobom koja mi je najbliža, moi u zaustaviti rak da ne postane stvaran. Shirley je znala, ali to je bilo nešto drugo. Njezina teatralnost bila bi uvredljiva da me nije zabavljala i odvla ila mi 111
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
pozornost. (Shirley me podsjeala na djetinjstvo u Irskoj i na trenutke kada sam se udila starijim ženama kako oplakuju na karminama i pogrebima, kako neutješno pla u i jauu i krše ruke od oaja sve dok ne do e jelo i pie, kada bi navalile na aj i sendvie kao da se ništa nije dogodilo. Profesionalne narika e; Shirley je bila profesionalni histerik.) Upravljala sam svojim osjeajima, privikavala se na rak, ali znala sam da e se to promijeniti kada kažem Grace. Kada Grace to uzme u svoj svijet, ja više ne u imati pravo glasa, ne u imati nadzor nad tim. »To«, rak, moja nadolaze a smrt, izmaknut e mojem nadzoru, ili, što je još gore, postat e jedan od »projekata« moje k eri. Grace je imala tako snažan karakter, a ja sam se bojala da e mi ona oteti to novonastalo stanje, da e prihvatiti odgovornost za nj. Odgaala sam da joj kažem najduže što sam mogla, ali ionako je saznala, što me jako uzrujalo, osobito zato što sam ja bila kriva. Našla je popis koji sam napisala za sebe dok je njuškala po kuhinji, što je imala obi aj raditi. Nakon što je našla tu poruku, i dalje joj nisam htjela rei — bojala sam se da ju ne povrijedim. Više sam se bojala kako e moja smrt utjecati na nju nego samog umiranja. Oduvijek sam vjerovala da to što volim Grace više nego sebe znai da sam dobra majka, ali zapitala sam se jesam li u pravu. Možda bih joj bila bolji primjer da sam bila odlunija i da sam imala više samopouzdanja i možda bi bilo bolje da sam se manje brinula da joj ne narušim život i kažem istinu o njezinom ocu i o Michaelu. Ali mi majke uvijek griješimo. Unato tome što sam tvrdoglavo odbijala razgovarati s njom o raku, Grace je navaljivala i navaljivala. Nije odustajala, bila je uporna i odlu na da me natjera postupiti ispravno. Kao što je uinila puno puta prije: kada je gotovo uhvatila oca kako me tu e, kada me natjerala da se prijavim za posao u Bailey Newtonu — moja autoritativna, tvrdoglava, udesna, pretjerano osjeajna k i uvukla me u vlastiti život dok sam se ja opirala svim silama. Natjeravši me da se izravno suoim sa svojim stanjem, donijela sam odluke o tome kako trebam provesti posljednje mjesece života. Željela sam svojoj smrti dati zna enje, ostaviti nešto iza sebe. Željela sam dovesti stvari u red. Zbog njezine upornosti, shvatila sam da me u vezi s umiranjem ustvari najviše mui sama Grace. Sto e se s njom dogoditi kada mene više ne bude? Nije toliko jaka koliko se inilo i oslanjala se na mene puno više nego što bi bilo koja od nas bila spremna priznati. Gotovo smo svaki dan razgovarale, a iako je uvijek bila sposobna i voljela je šefovati, baš te crte osobnosti pokazivale su mi da je ranjiva. Nitko drugi to nije vidio. Kad bi se pobunila, kada bi povremeno došla ku i po novac ili utjehu, manje bih se brinula. Plašila me njezina ne pogrešivost, njezino prividno oslanjanje na samu sebe. Kada bi Grace bila u nevolji, nikome to ne bi rekla i nitko se ne bi usudio pitati. Nitko ju nije mogao izvu i iz toga i nitko se nije mogao brinuti za nju. Nikada to nije ni tražila, ak ni od mene, ali je uvijek znala da u biti uz nju kada me bude trebala. Uvijek je znala da ima nekoga kome se može obratiti za pomo , nekoga tko ju voli dovoljno da izdrži bilo kakve neda e, da ju izvu e iz bilo kakve oluje. Kada me više ne bude bilo, nitko se ne e moi brinuti za moju Grace kao ja. Tako da mi je najvažnije bilo da se pobrinem da Gracin život bude što lakši kada mene više ne bude bilo.
112
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
TRIDESET I DVA Grace Ne mogu ti rei što da radiš s Michaelom, Grace. Moraš odlu iti sama. Brian nije bio drzak kao inae. Jedini put kada sam se morala osloniti na mišljenje najsamouvjerenije osobe koju sam poznavala, on je bio mlak. — Želiš li da doem? — Ne, ne, nema... ...vremena. Nije bilo vremena. ak ni da završim reenicu. Nakon susreta s Michaelom, vratila sam se ku i, uzela auto i otišla ravno u hospicij. Mama je u manje od dvadeset etiri sata završila u tu im rukama. Ili je hospicij bio grozan — što nije bio slu aj — ili se ona održavala živom prošlih nekoliko dana samo zbog mene. Nije joj još puno ostalo, dežurna sestra mi je tako rekla. Sada je cijelo vrijeme spavala pa sam neko vrijeme sjedila pokraj nje, a zatim sam lutala po prostorijama te male, intimne bolnice i izbjegavala ostale tužne ljude, iza sebe ostavljala netaknute šalice aja i napola pojedene okoladne kekse i mislila: »Da nazovem Michaela ili ne?« Kada sam nakon nekog vremena napokon otvorila mobitel i nazvala Briana, cijela pria tako je brzo provalila iz mene da sam bila ljuta na sebe što sam to odga ala pola dana. Njegov suzdržani odgovor bio mi je veliko razo aranje. A bilo je tu još nešto. — Kako si znao njegovo ime? — pitala sam. — ije ime? — Michaelovo. Rekao si »Michael«. Ime mojega brata. — Stvarno? Mislim da nisam. Jesam li spomenula njegovo ime kada sam Brianu pri ala to? Ne, sigurno nisam. Zar je ovdje bila rije o nekoj ludoj telepatiji? Sada kada mije mama na umoru, ime mojega brata protezalo se kroz granice svemira i usaivalo se u misli drugih ljudi, kao da je cijelo vrijeme bilo ondje? Nije. Dakle, što sada? Kada se radilo o majci, imala sam sklonost predvi anja nezamislivoga. — Zar sam rekao Michael? Stvarno? Tako se zove? — Brianove rije i bile su zbrkane, a glas mu je bio tih. Užasno je lagao, stvarno o ajno. Osjetila sam da se jako trudi, što je znailo da me predosje aj ne vara. — Briane, jesi li znao za njega? Je li ti mama rekla za Michaela? Nastupila je t išina kojoj sam pripisala »da«, no svejedno, kada je smušeno priznao: — Da, Eileen mi je rekla za tvojega brata — bila sam zaprepaštena. Pogodilo me kao da me netko zviznuo posred lica — velika, strašna izdaja, laž koja je trajala cijeli moj život. A onda se odjednom pojavio odgovor. Kra i nego što sam o ekivala, jednostavniji, jasan i siguran, moje ukazanje. Zapanjuju a spoznaja da to ustvari više uop e nije bilo bitno. Mogla sam biti povrijeena što mi mama nije rekla za Michaela, a i nisam morala. Mogla sam biti ljuta zbog Briana, na Briana, ali to nee ništa promijeniti. Ništa nije bilo bitno. Što je znailo to što mi ona nije rekla za njega itav život? Zašto je bila sposobna re i to Brianu i tko zna kome još, a meni ne? Zar me previše voljela pa mi zato nije mogla rei? Zar se bojala što u ja rei, ili ona ili se pak bojala da u ga pokušati prona i? Što god da je to zna ilo, nije bilo bitno. Stajala sam na rubu bezdana i imala dvije mogunosti — sko iti ili se okrenuti, odvažiti se ili odustati, da ili ne. Skakanje je uvijek zna ilo da. A u mojoj naravi nije postojalo ne. Tako sam nazvala Michaela na mobitel i dogovorila se da se na emo pred ulaznim vratima hospicija za sat vremena. 113
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Zatim sam otišla do mamine postelje i pokušala joj re i što sam uinila. Rekla sam joj sve ostalo: sve ono što se o ekuje da kažete, ali sve je bilo istinito. Rekla sam joj da ju volim, da je bila divna majka, da sam joj zahvalna što je toliko puta bila uz mene, da sam ponosna što takvu snažnu, samostalnu i prekrasnu ženu mogu nazvati majkom. Prisjetila sam se lijepih trenutaka koje smo proživjele, smijeha, i rekla joj da mi ne smeta što sam odrastala bez oca, da mije ona bila i majka i otac - i bila sam iznena ena što sam to uistinu i mislila. Ali unato tome što je sve to poteklo iz mene, nisam joj mogla re i za Michaela. ak ni u ovim posljednjim minutama, ak ni sada kada je jedino istina bila važna, još uvijek joj nisam mogla re i. Shvatila sam kako joj je bilo. Neke stvari su preteške da bi se izrekle, zar nas je nedostatak hrabrosti sprije io da kažemo istinu? Sigurno je bolje re i svaku tajnu? Ili je, pak, govorenje tajni iskljuivo pravo osoba koje ih uvaju? Sve što sam željela u tom trenutku bilo je da mi majka umre u miru. Nije mi trebalo da mama zna da sam pronašla Michaela i nisam se mogla pretvarati da znam što je njoj potrebno, je li ispravno ili pogrešno da ga dovedem daju vidi. Jedina je istina koju sam znala bila je mama vjerojatno požalila što je dala svojega sina, da joj je nedostajao — pomisao na bol koju je proživljavala dok ga je raala kao usamljena, preplašena, mlada katolkinja, bila mi je prestraš-na i nisam mogla razmišljati o tome, ta stvarnost bila je previše bolna da bih o njoj promišljala i jedino sam mogla izai na kraj sa svojim osje ajima u vezi s tim. I budu i da sam to znala, shvatila sam zašto je toliko godina uvala tu tajnu od mene: da me zaštiti. Nije joj bilo potrebno da znam za njega. Ali ako je uvanje tajni slabost, pomislila sam, to je obi na slabost. Kao kad nekoga voliš previše da bi ga pustio, kao okrutnost tjelesne bolesti i nepodnošljivost boli. Moja majka bila je dovoljno hrabra da u ranim šezdesetima prošeta po modnoj pisti dok umire od raka. Nije mi imala hrabrosti rei da imam brata. A jesam li ja bila uistinu hrabra ili je sve što sam inila bio samo in nepromišljene smionosti? Da sam se ikada potrudila nešto promotriti kako treba, zar bih »sko ila« tako esto kao što jesam? O, Bože! Nisam to mogla u initi. Nisam sada mogla opteretiti majku time. Isuse! Pa što sam ja mislila? Moram otii dolje i odmah nazvati Michaela. Moram ga zaustaviti. Nježno sam stavila maminu ruku uz tijelo i otišla dolje na recepciju najbrže i najmirnije što sam mogla. Kada sam došla tamo, Brian je sjedio u naslonja u udubljen u ženski asopis. Prišla sam mu i stala ispred njega. — Bok — rekao je — svejedno sam došao. Briznula sam u pla, u onaj ružan, glupi, djetinjasti pla. Kao kada ružnoj djevojci prvi put kažu da je lijepa. Skoro sam se raspala u njegovim rukama, a on me baš htio uhvatiti kada sam ula da Michael pita za mene na recepciji. Pogledala sam Briana i u njegovim o ima vidjela svoje prestrašeno lice. — Ne znam što da radim — rekla sam. — Dobro je... - rekao je trljajui mi ruke kao otac koji tješi k er. Zatim mi je dlanovima obrisao o i i rekao: — Želiš li da ga odvedeni k Eileen? im sam vidjela Michaelovo zabrinuto, ozbiljno lice, odmah sam znala da to treba initi. — Da — teškom mukom sam prošaptala. Slijedili su me stubama, a Brian je odveo Michaela da vidi mamu. Nešto su govorili, ula sam mumljanje i visoki ton što su vjerojatno bile mamine posljednje rijei. Ne znam što se izme u njih dogaalo dok su bili iza tog zastora, ali udesno je bilo da me nije ni zanimalo. Nije mi to bilo važno — ni tada ni sada. Bilo je to njihovo vrijeme i ja sam ih mogla pustiti na miru. Nakon nekoliko minuta Brian je provirio iza zastora i pozvao me. Mama je ležala zatvorenih o iju dok joj je mlohava ruka bila sklup ana u Michaelovom dlanu. Sjela sam s druge strane i objema rukama uhvatila joj drugu ruku. Nisam mogla biti mirna i tiha kao 114
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
muškarci; prsti su nam se isprepletali, stiskala sam ih, milovala, prinijela ustima, ljubila ih, htjela udahnuti pokret u njih, pokušavala ih vratiti u život. Brian je držao stražu na kraju kreveta. Tiho nas je napustila, bila je s nama, a onda odjednom više nije bila s nama. Sjedili smo ondje kao neobino trojstvo, u njezinoj neposrednoj blizini: Brian, strog i ozbiljan, Michael u udnoj nevjerici, a ja raspadajui se u suzama. Duša mi je izašla i po ela lutati po sobi u potrazi za njezinom dušom, a ono što je od mene ostalo, nestalo je u vrtlogu gubitka.
115
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
TRIDESET I TRI Eileen Moja posljednja lista: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
Ofarbati se u plavo Završiti vrt Sangeeta Sangeeta — poslati poslati joj joj kartu za London? Napraviti Napraviti zalihe otmjenih mirisnih svijea Odvjetnik! Odvjetnik! Dizajnerska toaletna to aletna torbica i kozmetika kozmet ika za bolnicu Kuhinjske Kuhinjske ladice - napokon ih složiti! Nai muža za G Zabava Zabava — ekipa Prvih žena! Zvati Geoffa da do e preurediti dnevnu sobu
Istina je da u životu dobijemo onoliko koliko možemo izdržati. Uvijek sam imala dovoljno svega: dovoljno snage kada sam ju trebala; dovoljno ljubavi kada sam znala gdje da ju tražim; dovoljno vjere da vjerujem da e sve ispasti dobro — a tako je i bilo. To sam znala na kraju, zato što sam se osvrnula na svoj život. Me utim vei dio života gledala g ledala sam naprijed i uvijek sam htjela više: više slobode, više zadovoljstva, da vodim zna ajniji, bolji, otmjeniji život. Ali nikada nisam imala potrebnog samopouzdanja, samopouzdanja, poduzetnog duha da postignem više od onoga što je bilo dovoljno. dovo ljno. Zato sam prenijela svoje snove na k er. Željela sam da ima više od života. U posljednjim mjesecima svojega života shvatila sam da sam uspjela na objema stranama i da sam se držala sve dok uistinu nisam vidjela da sam uspjela, i u svojem životu i s Grace. Sve se doga a s razlogom; vjerovala sam u to tada t ada i vjerujem i sada. Na neki na in mi je umiranje bilo nešto najuspješnije najuspješnije što sam ikada u inila. Tijekom modne revije izgledala sam bolje nego ikad jer mi je ograni eno vrijeme koje mi je preostalo dalo samopouzdanja da napravim i kažem ono što prije nisam mogla. Preuredila sam ku u i vrt, osjeala sam se voljenijom i življom nego ikada prije. No najvažnije što mi je umiranje umira nje dalo, jest spoznaja što sam uinila sa svojim životom. Nikada nisam smatrala da sam puno postigla u životu, barem ne u usporedbi s tim koliko sam mogla da sam... recimo, da sam ispunila važne stavke na popisu koje sam se uvijek bojala napisati: da se upišem na fakultet, da ohrabrim Franka da se oženi, mnome, da napišem knjigu, putujem, pronaem sina. Popisi su uvijek bili izvedivi, mogu i. Nikada nisam postavljala velike velike ciljeve od straha da ne ne uspijem. Tek kada sam saznala da umirem, svjesno sam odlu ila živjeti punim plu ima. Shvatila sam da sam kao i ve ina ljudi do tada samo tratila vrijeme; sada sam iznenada bila puna eneregije e neregije da se uistinu pokrenem! Imala sam nešto ušte evine i odlu ila sam potrošiti posljednji peni na stvari koje nikada prije nisam radila. Da spiskam sve na dizajnersku odjeu? Da odem kupovati u New York? Sjela sam da napišem jako ambiciozan popis, da zapišem sve one ludosti koje sam htjela u initi u životu i da vidim koliko e mi toga uspjeti. Ali onda, kada sam po ela pisati, dogodilo mi se nešto jako udno. Shvatila sam da je ono što želim sada u initi samo inaica onoga što sam do tada radila: zabavljati se, kupovati kozmetiku i svijee, posjeivati prijatelje ili ekati da oni do u posjetiti mene. I shvatila sam da je sve što želim od života ustvari ono što sam s am imala do tada, samo samo u ve oj mjeri. Jedino što sam trebala u initi bilo je izvui punu vrijednost iz onoga što sam imala. A ono prekrasno, 116
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan Kerrigan
nevjerojatno što sam otkrila bilo je da su kroz prizmu nadolaze nadolaze e smrti boje u mojem vrtu življe, da su ljudi u mojoj kuhinji topliji, i ostalo mi je vremena da to mogu cijeniti. Kakva sre a, mislila sam tada svakog dana, da Bog nije izabrao da me pregazi autobus. Ali svejedno sam bila vrlo oprezna dok dok sam prelazila prelazila cestu — nikad nikad se ne zna. zna. U tim tim po posl sljjedn dnji jim m mjes mjeseecim cima nekak kako sam uspjel pjelaa ostv ostvaariti riti sve sve što mi je bilo ilo na popisu. popisu. Brian — on mi je jednostavno jednostavno pao u krilo. Doslovno. Doslovno. Shirley i ja izašle smo u irski klub, a Brian je bio u plesnoj dvorani s nekim prijateljem Ircem. Kako ima dvije lijeve noge, spotaknuo se na rub saga te mu je pivo odletjelo na mene. Shirley je bila mrtva pijana te se objesila na njega - to je bilo odvratno i zbog toga sam se ustvari udaljila od nje. Odmah sam vidjela kako je Brian dobar muškarac i pomislila si: Grace! Shirley je pozvala dva muškarca na zabavu kod mene, a zatim su ona i njegov prijatelj otišli, a Brian i ja smo po eli razgovarati o raku, njegovoj ženi i dobrovoljnom radu u bolnici. Na kraju je proveo no na mojoj sofi. Nisam sigurna zašto, ali sada mislim da me smatrao simpati nom i da je želio da budemo budemo prijatelji. Možda Mo žda je u meni vidio stariju star iju sliku svoje žene. Nakon što je sljede eg jutra upoznao Grace, ništa nisam htjela prepustiti slu aju. Nazvala sam odjel za izvanbolni ko li jeenje i prijavila se na popis za kunu njegu. Ostavila sam njegovo ime i molila se. Nakon toga nismo ga se mogle riješiti. r iješiti. Znala sam da Grace, bez obzira na to koliko je voljela prigovarati, nije blesava i da e s vremenom pasti na njega. Ako je Brian bio dar s neba, neba, stari prijatelji koji su mi pomagali, bili su i više od toga. Kada sam nazvala Geoffa i rekla mu novosti, nije se uzrujao, nego je samo rekao: — Javi mi ako ti nekako mogu pomo i. Nakon mjesec dana nazvala sam ga i rekla da radim na jednom projektu i da mi je potrebna njegova njegova pomo. — Želim da se se Grace useli u moju moju ku u nakon što umrem, ali neke stvari se još trebaju srediti. — Ne zaslužuje zaslužuje to — osim toga, mislio sam da eš ostaviti kuu meni i Barryju? — Hoeš doi? — Naravno. Došao je i ostao dva tjedna. Za to vrijeme preuredio mi je dnevnu sobu kako nisam mogla ni sanjati, sve je bilo u sme im i bež tonovima i stvarno je izgledalo vrhunski. Nikada sama to ne bih mogla napraviti. Zatim se odlu io prihvatiti vrta te smo se uputili u vrtni centar gdje smo šakom i kapom trošili na posude i na biljke. Oboje smo strašno uživali: — Ti si ustvari jedna jako kreativna ženica — Geoff je rekao, a zvu alo je kao pravi kompliment. Grace je u ta dva tjedna bila toliko živ ana da sam ju tu i tamo t amo htjela pljusnuti i re i: — To je sve za tebe, sebi na kozo! - ali nisam. Ubrzo e saznati, kada odvjetnik pro ita moj zahtjev da ona živi u kui nakon što umrem. Uglavnom, to mi je i više nego nadoknadila pripremom najbolje zabave života. Sve je bilo savršeno: hrana, osvjetljenje o svjetljenje,, glazba - ništa te no i nije moglo biti bolje nego što je bilo. Kao da mi to nije bila posljednja zabava, nego prva. To mi je bila jedina zabava u životu na kojoj sam bila potpuno pot puno opuštena opuštena i prva u kojoj sam istinski uživala. Nije bilo opraštanja o praštanja.. Kao da je to bila moja prilika da se prvi put primjereno pozdravim sa svim tim prijateljima — starim i novim. Karika koja je tada nedostajala bila je Sangeeta. Razgovarala sam s njom cijelo vrijeme, ali nisam imala hrabrosti pitati ju hoe li me doi posjetiti. Znala sam da je zauzeta sa svojom obitelji, i majka joj je bila bolesna pa sam mislila da nije u redu tražiti ju da prije e pola svijeta kako bi me došla vidjeti. To što ju je Grace dovela na modnu reviju bio mi je jedan od najiznimnijih doga aja u životu, kao da mi se ostvario san; nijedna ni druga nikada nee znati koliko mi je to zna ilo. Kroz sva ta doga anja shvatila sam koliko sam postigla u svojih šezdeset i nešto godina. Stvorila sam, pronašla i držala se svih tih predivnih ljudi, sve te ljubavi. To je to što sam postigla u životu - i to je bilo puno. Previše da bi stalo u nekoliko 117
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
kratkih mjeseci. A onda, kada mi je postalo jako loše, sve se opet promijenilo. Saznanje da eš umrijeti jedno je, ali sam tijek umiranja nešto je zastrašujue. Bila sam utuena. Uplašena. Vjera mi je bila poljuljana i zamrzila sam Boga — po ela sam se pitati postoji li On uop e ili e me samo povu i hladna crna rupa. Smrt se kretala iz glave u srce. Spoznaja da u umrijeti prerasla je u gledanje i osje anje umiranja. Ono što sam doživljala kao strašnu pustolovinu, potonulo je. Raskoš i uzbu enje, stav da se živi od danas do sutra pokrenuli su Titanic, odnosno rak u terminalnom stadiju, koji je sada udario o ledenu santu te sam prošlih nekoliko tjedana drhtala na hladnoj splavi znaju i svoju sudbinu. Nisam mogla prestati misliti na Michaela. Proganjao me u snovima dok sam bila omamljena lijekovima. Kada sam bila pri svijesti, bila sam rastrgana, nisam znala trebam li rei Grace za njega; bojala sam se da sam joj sve priznala u nekom stanju iskrenosti koje je potaknuo morfij. Tijelo mi se po elo stezati i izvijati, poniženje zbog boli i sramota što sam ovisna o lijekovima možda bi potpuno preuzeli vlast nada mnom i potpuno me slomili da nije bilo Grace. Uza sve osjeaje straha, ljutnje i potištenosti, bili su tu i trenuci topline i bliskosti s njom. Kada bi mi nježno podigla tijelo i okrenula ga na jednu stranu kreveta dok mijenja posteljinu, kada bi mi sigurno i nježno prinosila hranu ustima, ja bih osje ala daje vrijeme za kraj. Osjeala bih da sam rodila i odgojila ovu prekrasnu ženu koja je od djetinjstva pokazivala svoju ljepotu, hrabrost i smisao za šalu, ali koja je sada otkrila da u sebi ima i puno više od toga. Više nije bila samo moje dijete, vjerojatno sam ju prvi put bila prisiljena doživjeti kao pravu ženu. Kroz njezino njegovanje osjetila sam kako me Bog tjera da potpuno shvatim za što je ona sve sposobna i kako je ona jaka i posebna osoba. Ponekad sam mislila da me tako mui jer ju moram napustiti, a ponekad me to umirivalo jer sam znala da se može brinuti za sebe kada me više ne bude. Nekoliko dana nakon modne revije odlu ila sam srediti svoje poslove pa sam se prihvatila konanog išenja uredskog stola. Htjela sam kutiju ispuniti nekim stvarima, kao spomenar za Grace. To je bila bedasta sentimentalna zamisao budu i da je ku a ionako bila puna njezinih stvari, ali našla sam ukrasnu kutijicu koju mi je Sangeeta jednom donijela s putovanja iz Indije i pomislila da je odlina za ovu prigodu. Dok sam kopala po stvarima, pronašla sam rjenik i bez nekog posebnog razloga potražila rije grace. Zapisala sam si što znai. Mislila sam da bi to bila lijepa gesta prikladna za Graceinu kutiju: elegancija pokreta pristojnost i dobrohotnost slobodna i nezara ena milost Božja talent ili blagoslov što ga Bog pruža bi ima Tijekom života postala mi je sve to, a pred kraj mi se inilo da se nešto udesno proteže još u moje djetinjstvo i u onaj trenutak kada sam prvi put vidjela ime poznate glumice. Moja k i postala je moja udesna milost, Bogom dana i ljudska; Grace mije omogu ila da izdržim život, a Grace mi je i s vremenom omoguila da odem. Brian mi je doveo Michaela nekoliko trenutaka prije nego što sam umrla, ali znala sam da mi ga je Grace pronašla. Njegov osmijeh, toplina njegove ruke na mojoj bilo je moje posljednje udo. Znala sam tko je i izgovorila sam njegovo ime. »Michael.« To je bilo sve. Jednom je na pogrebu sve enik rekao da si kada umreš kao drvo u zimi. Sve nestane, poput otpalog liša: stvari, praznici u inozemstvu, strastvene romanse, izgubljeni poslovi, nevažne svae i ljubomore. Ostanu samo ogoljele grane: bit života, koja e živjeti godinama, ukorijenjena, jaka, straža koja e uvati ono što si ostavio za sobom.
118
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Napustila sam ovaj svijet raširenih ruku — mrtve gran ice mojih prstiju uahurene u rukama moje djece. Nije važno kako je došlo do toga jer dok sam ih držala tako skupa, znala sam da ih više nikada ne u morati pustiti.
119
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
EPILOG To jutro kada je bio mamin pogreb, pronašla sam bo icu Chanela No. 5 u staroj crnoj torbici koju je jedanput posudila od mene. Procurila je i ostavila mrlju na umjetnom satenu. Miris mi je bio tako poznat, tako zasitno stvaran, bio je to miris moje majke koji je koristila za posebnu prigodu i na trenutak sam povjerovala da je ondje, ali nije bila. To je najgora vrsta boli: kada možeš osjetiti nešto, a znaš da nije stvarno. Vjerojatno sam zato ponovo krenula u crkvu nakon njezine smrti: morala sam vjerovati u nešto jer mi je srce bilo ispunjeno njome, a razum je morao na i smisla u tome, morao je nai nešto stvarno u mojim nabujalim osjeajima. Tako sam se okrenula maminom katolikom Bogu. Muškarac s bijelom bradom smjestio ju je u raj i ondje su bili an eli i Djevica Marija i sve te besmislice u koje je vjerovala. Pronalazila sam utjehu u tome i znala sam da bi joj bilo drago — i zato nikada nišani išla u crkvu dok je bila živa. To je bilo još jedno malo udo koje sam otkrila: moj odnos s njom nastavlja se iako više nije fizi ki prisutna. Pronalazim stvari koje me podsjeaju na nju, priam s njom i ujem kako ona pria sa mnom. Njezine stvari me okružuju: mama je dio moje nove obitelji baš kao i ja. Znam da ista krv ne jam i istog trena i privrženost, ali Michaelu i meni je jam ila. Možda smo se istog trena osje ali bliskima zbog gubitka roditelja i uzajamne potrebe za proširenjem obitelji. Ili nas je možda grijala mamina irska krv koja je tekla u nama i u kojoj smo nosili njezinu žudnju za drugim ljudima. Sastajemo se jedanput ili dva puta tjedno i nedjeljom ruamo zajedno. Katy mi je poput sestre, a djeca me zovu teta. Curica nalikuje na mene. A tu je i Brian. To je ljubav koja je polako rasla iz prijateljskih korijena. Ne slažemo se oko svega što nije važno, na primjer oko politike ili vjere, ali slažemo se oko svega što je važno, na primjer gdje moraju stajati lopatica za sme e i etka, ili o djevojkama njegovih sinova. On mi je podrška, on nas je preselio u maminu ku u, on me držao kada sam se slomila nakon što je umrla. Puno puta sam ga htjela odgurnuti, ali nije dopustio. Znao je da me svojom ljubavi može u initi boljom osobom, i jest. Nau ila sam da je dobrota osobe koja te voli jako podcijenjena vrlina i namjeravam biti s Branom dok god mu ne vratim tu nesebi nu dobrotu koju mi je pokazao. Mislila sam da sam znala tko sam prije nego što je mama umrla, ali zapravo nisam znala. Terapija te ne ui tko si, život te u i. A jedine pouke koje sam stvarno nau ila, nauila sam kroz teške trenutke. Smatraš da se poznaješ, ali tek kada si pritisnut uza zid, spoznaješ od ega si ustvari stvoren. Mamina smrt bila je nešto najteže što mi se ikada dogodilo, ali ona me nau ila da sam snažna i suosje ajna. Bila sam ista osoba kao i prije, ali zbog njezine smrti iskusila sam dubinu svoje ovjenosti. Živjela bih sretno i bez tog saznanja da je mama ostala uz mene. Ali nije, a ja sam to nau ila i zahvalna sam zbog toga. Nau ila sam još ponešto. Da možeš voljeli nekoga i da te ta osoba istovremeno može živcirati. 1. Da ništa nikada nije apsolutno — ak ni maj ina ljubav — ali to ne zna i da je 2. ona zbog toga manja. I dalje je velika. Da život nikada ne nestaje. Živi u srcima i životima onih koje si dirnuo. 3. Da nije važno pronai istinu — bitno je ono što te eka u svakom trenutku. 4. Zadrži to, uživaj u tome jer ubrzo te nestati. Da u životu ne postoji smisao — zna enje se ne krije ni u emu. 5.
120
http://www.balkandownload.org
GIGA
Kate Kerrigan
Nije bitno što je mama dala Michaela; nije bitno što sam ga našla; samo je bitno naše prijateljstvo. Promijenila sam se. Sada, kada sam odgovorna za druge ljude, manje sam sebi na. Gubim sebe u njihovim životima, zaboravljam tko sam, što želim i trebam. Usredoto ena sam na njih i to mi je dovoljno. Živim manje u mislima, a više u stvarnosti. Godinama smo bile samo mama i ja, a sada živim u zajednici proširene obitelji. ini se udnim, ali opet, ona mi je stvorila takav život. Jutros sam se prvi put prihvatila vrta. Mama je mrtva, ali njezin vrt i dalje buja — raste neobuzdano kao dijete koje nije pod nadzorom. Tratina je bila kvadrat visoke trave, a u sredini je bio red plavih nezaboravaka. Uzela sam lopaticu, izvadila ih iz zemlje i stavila u malu posudicu da ih mogu držati na prozoru. Moj život i na in na koji ga živim njezina je ostavština.
SVRŠETAK
http://www.balkandownload.org/
121
http://www.balkandownload.org
