JIDDU KRISHNAMURTI
PITANJA I ODGOVORI U Brockwood Parku u Engleskoj, na početku skupa na kojemu su mu postavljana pitanja, a on davao odgovore, Krishnamurti je rekao: »Pitati znači tragati za nečim. Sada ćemo zajedno potražiti, pronaći i otkriti pravi odgovor. Ovo nije Delfijsko proročište! Zajedno ćemo pronaći smisao i značenje pitanja, a isto tako i potražiti odgovor. Ovdje nitko nikome nije autoritet. Ja slučajno sjedim na povišenome mjestu zato da bi me svatko lakše mogao vidjeti, ali ta malena razlika u visini nipošto ne označava neki moj autoritet.«
1. VLASTITO 'SEBE'
NAŠE
Pitanje: Je li čovjeku ikada moguće da bude slobodan od djelatnosti koja je usredotočena na njega samoga? Postoji li, pored slike usredotočene na njega samoga, i
njegovo zbiljsko 'sebe'?
Što mislimo kada kažemo »vlastito 'sebe'«? Zapitate li koga što čini njegovo vlastito 'sebe', reći će vam: »Sva moja osjetila, osjećaji, mašta, romantični prohtjevi, sve ono što posjedujem, muž, žena, moje osobine, nastojanja, postignuća, ambicije, težnje, nesre ća, radost« - sve će to za njega sačinjavati vlastito 'sebe'. Možete vi ovome dodavati i druge riječi, ali bit svega jest središte u kojemu se nalazi naše 'ja' sa svojim pobudama: »Prisiljen sam da odem u Indiju kako bih pronašao istinu«, i tako redom. Od toga središta polazi svaki naš postupak; sve naše težnje, naše ambicije, naše prepirke, naša neslaganja, naša mišljenja, sudovi, iskustva, sve je smješteno u tome središtu. To se središte ne sastoji samo od svjesnoga 'sebe', koje djeluje prema van, nego i od dublje, unutarnje svijesti, koja nije lako uočljiva i očevidna, no sve su to samo različite razine svijesti. Pitalac sada pita je li nama moguće da se oslobodimo toga središta? Zašto ga se čovjek uopće želi osloboditi? Zar zato što je to središte uzrokom podijeljenosti? Naime, naše je 'ja' aktivni element koji cijelo vrijeme djeluje; to je jedno te isto 'ja' pod različitim imenima, različite boje kože, zaposleno na različitim poslovima, s različitim položajem u strukturi društvene hijerarhije - vi ste gospodin Taj-i-taj, a netko drugi je sluga - to je sve jedno te isto 'ja' koje samo sebe dijeli na sve ove različite kategorije - u društvenome, ekonomskome i religioznome smislu.
Što mislimo kada kažemo »vlastito 'sebe'«? Zapitate li koga što čini njegovo vlastito 'sebe', reći će vam: »Sva moja osjetila, osjećaji, mašta, romantični prohtjevi, sve ono što posjedujem, muž, žena, moje osobine, nastojanja, postignuća, ambicije, težnje, nesre ća, radost« - sve će to za njega sačinjavati vlastito 'sebe'. Možete vi ovome dodavati i druge riječi, ali bit svega jest središte u kojemu se nalazi naše 'ja' sa svojim pobudama: »Prisiljen sam da odem u Indiju kako bih pronašao istinu«, i tako redom. Od toga središta polazi svaki naš postupak; sve naše težnje, naše ambicije, naše prepirke, naša neslaganja, naša mišljenja, sudovi, iskustva, sve je smješteno u tome središtu. To se središte ne sastoji samo od svjesnoga 'sebe', koje djeluje prema van, nego i od dublje, unutarnje svijesti, koja nije lako uočljiva i očevidna, no sve su to samo različite razine svijesti. Pitalac sada pita je li nama moguće da se oslobodimo toga središta? Zašto ga se čovjek uopće želi osloboditi? Zar zato što je to središte uzrokom podijeljenosti? Naime, naše je 'ja' aktivni element koji cijelo vrijeme djeluje; to je jedno te isto 'ja' pod različitim imenima, različite boje kože, zaposleno na različitim poslovima, s različitim položajem u strukturi društvene hijerarhije - vi ste gospodin Taj-i-taj, a netko drugi je sluga - to je sve jedno te isto 'ja' koje samo sebe dijeli na sve ove različite kategorije - u društvenome, ekonomskome i religioznome smislu.
Tamo gdje postoji ovakva podjela, mora postojati i sukob - hinduisti kao opreka muslimanima, Židovima, Arapima, Amerikancima, Englezima, Francuzima. U fizičkome je smislu taj sukob očevidan, pa i dovodi do strahovitih ratova, velike agonije, brutalnosti i nasilja. Naše se vlastito 'sebe' poistovjećuje s nekim idealom - plemenitim ili nečasnim - i bori se za taj ideal. No, to je još uvijek 'zabluda ega'. Ljudi odlaze u Indiju u pokušaju da ondje nađu duhovnost; odijevaju se u raznoraznu šarenu odjeću, ali zapravo samo stavljaju na sebe drugu odoru, drugo odijelo; u biti, svatko je od njih po jedno 'ja' koje djeluje, cijelo se vrijeme napreže, trsi, trudi, poriče, a duboko je vezano uz vlastita iskustva, ideje, mišljenja i čežnje. A čovjek, što dulje živi, sve više opaža da u tome središtu, u tome 'ja', leži bit cijele nevolje. A isto tako opaža i da u njemu leži bit svakoga užitka, straha i tuge. I pita se: »Kako da se riješim toga središta i budem zbiljski slobodan?« Posve
apsolutno,
a
ne
relativno
je jednostavno biti relativno slobodan; malo nesebičnosti, malo brige za društveni boljitak, za tuđe tegobe, ali je središte stalno tu u nama i grubo nas i brutalno izjeda. Je li se moguće apsolutno osloboditi toga središta? Ponajprije valja primijetiti da što je veći naš napor da ga se oslobodimo, samo središte, naše vlastito 'sebe', zbog toga napora sve više jača. Kod onih koji se upuštaju u kojekakva razmatranja, pokušavajući da sebi nešto nametnu, 'ja' koje se s tim naporom poistovjećuje od njega biva zarobljeno, pa čovjek kaže: »Uspio sam», ali središte još uvijek predstavlja njegovo 'ja'.
