IVO
PERIC
DALMATINSKI SABOR r86l- tetz.(1918.) god.
ZADAl'
r97t
I
I I
II
i
CENTRUM SLAVORUM
SCIENTIARUM ACADEMIAE IADERAE MERIDIONALIUM
ARTIUM ET CONSTITUTUM
0
CENTAR JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTIU ZADRU
Posebna izda,nja i
Urednici GRGA NOVAK i VJEKOSLAV
MASTROVIC
JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
DALMATINSKISABOR
MLAS€(
ftzon+JS
0 CENTAR JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI U ZADRU
Posebna izdanja
Uredni,ci GRGA NOVAK i VJEKOSLAV
JUGOSLAVENSKA
AKADEMIJA
MASTROVIC
ZNANOSTI I UMJETNOSTI
IVO PERIC
DALMATINSKISABOR 1861.-1912.(1918.)GOD.
ZADAR 1978
/8T.hbL
4q4u3
Tehntdlct sptemo t ttsok Novinsko poduzede .Narodni list - Zada4 1978
Uz otsu goilinu oe?.otuesu iltsiie oblietnice: jeilnn op6eg zrw.denja i z.a nas oil neizmierne oohnosti, - 35. goiliilnii.ca Odluke o sieilinXeniu Istre, Zadra, Rijeke i otolca s Hroatskom u sociialistidkoi Jug oslauiji (1143.-797 8.), i ilnga - 25. godt'9nii,ca osrvu'tla i raila ouog Instituta oilnosno Centra Jugoslauenske alcadennie znanosti i umjetnosti, u Zadru (1954.-1978.). Nelca weularyna zrwnstDenn i tzilaoadlca dielat' nost ooe ustanwe bude doyrinos i oiluhenie blogoilatima Eto ih je osl,obodenje na\e iadranske obale, pa tako i Zadra, iloniielo,
IVO PERIC
DALMATINSKI SABOR
Uuod Zad.atak je ovog rada da prikaZe organizaciju, djelov-anje i znadenje Dalmatinskoglabora. Taj sabor je nastao i poggg djelovati 1861. godine. Njegovo Lanie zasjedanje odrZano je 1912. godine' Iako 6t"da nije riiSe sazivan, on le ipak postojao do sloma HabsburSke
najdeSce izraz i odnosa politidkih stranaka prema tim problemima. Povijest Dalmatinskog sabora u razdoblju njegqva djelovanja sadrZi u velikoj mjeri povijest izolirane i potladene Dalmacije u to
manje-viSe i Dalmatinski sabor, jer je djelatnost koja se u njemu odvijala nezaobilazna bilo da se razmatraju pojedina vaZnija zbivanja, bilo da se sagledava udio pojedinih aktivnijih lidnosti u tim zbivanjima.
tuilinskoj poiitici. Ovi;-redom nastoji se dati upravo takav prikaz organizacije' djelovanja i znadenjaDalmatinskog sabora. I. OSNIVANJE POKRAJINSKOG SABORA DALMATINSKOG, NJEGOVE KOMPETENCIJE I ORGANIZACIJA RADA 7. Kako le osnotso'npoloaiinski sabor u Dalmaci'ii
B
TaEo je zapodeoperiod druge austrijske uprave na na5oj istodno. jadranskoj obali. Austrija je - drZeii otada uivom drzavnom okviru velike teritorije u ukupnoj povrsini od 666.000detvornih kilometara "postala prva sila u Evropi iza Rusije..l Organiziranje austrijske
Glavni grad Kraljevine Dalmacije bio je Zadar, u kojem se nalazila zemaijska vlada (Landesgubernium) - najvi5i organ pokrajinske dinovnidke uprave, na delu s gubernatorom (upraviteljem).4 Podrudne organe vlasti dinila su detiri okrugas i, u njihovu okviru, kotarevi, a u sklopu kotareva - opiine. Zadarsko okruZje obuhvaialo je deset kotareva: Zada\ Rab, Pag, Skradin, Kistanje, Obrovac, Benkovac, DrniS, Knin, i Sibenik. Splitsko okruZje obuhvaialo je dvanaest kotareva: Split, Vrgorac, Vis, Metkovii, Vrlika, Omi5, Makarska, Hvar, Supetar, Trogir, Imotski i Sinj. Dubrovadko okruZje obuhvaialo je pet kotareva: Dubrovnik, Ston, Orebii, Cavtat i KorI I
, I
: t
1 t
L
1 Lj. (udmil) H. (auptmann), Povijest Ar.rstrije - Hrvatska enciklopedija. Sv. I, Zagreb 194L,773 2 Sljepan Antoljak, Kako je nastala austrijska pokrajina kraljevina Dalmacija. Casopis za hrvatsku poviest, br. 3, Zagreb 1943,238. a Isto, 239. 4 Od 1850. taj najvi5i organ pokrajinske uprave zove se Namjesni5tvo (Staathalterei, Luogotenenza) na delu s namjesnikom. Kao i do tada, tako i od tada namjesnik je bio vojno lice, te je stajao na belu ne samo civilne uprave ve6 je i:stodobno bio i zapovjednik austrijskih vojnih .snaga u Dalmaciji. Tek od 1902. odvojene su te dvije funkcije. Namjesnik je otada bio gradansko lice i bavio se ,samo poslovima civilne uprave u pokrajini. s Okruzi su ukinuti 1868. Umjesto njih (i dotadaSnjih kotareva) osnovano je na podrudju Dalmacije 12 kotareva: Zadar, Benkovac, Sibenik, Knin, Sinj, Split, Makarska, Imotski, Hvar, I(ordula, Dubrovnik i Kotor. Na delu svakog kotara stajao je kotarski poglavar.
dula. Kotorsko okruZje obuhvaialo je detiri kotara: Kotor, Budva, Risan i Herceg Novi.o Sudsku vlasi obavljala su_24 kotarska i 4 okruZna suda, Ie prizivno sudi5te w Zadru, koje je bilo -vrhovni sud za Dalmaciju...7
iiti jedinstvo njihova otPora.
6 Grga Novak, Pro5lost Dalmacije, II, Zagreb 1944' 3-L6-'-z Vje-t
10
Zagreb
r.i 4 I u
i
!".?ljg nisu- dale potpuno obuzdati. Jedan od krupnih dokaza za Io je i ilirski pokret u banskoj Hrvatskoj, koji je imao brojne pristase i u Dalmaciji.
ii r
t-
lr )li
ls ia l-
F l-
)g m ta
ia a-
[u [m em. je fu od )m ih -'tza izlilUt
ve _ri ro Zora lt Z. d. rz Z. d. tB Z. d.
dalmatinska (dalje: Z. d.) br. 13, Zadar 1848, 1. br. 16 (1848), 63. br. 17 (r8a8.), 1. b r . 1 8 ( 1 8 4 8) , 7 1 .
11
11 Z. d. br. 19 (1848.),75-76. 15 crga Novak, po'i/6t'L sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (1797-1814')' 1940. Zagreb 269, -*- JAZU, knj. Rad t6-Spiiiaoiie p.jt.ov1ctr, Sulle attuali condizioni interne della Dalmazia e L0, Zar'a 1848' 1' su *oJo'-"o' i"i *igrio.art'e. r.a Dalmazia costituzionale' nro. rz La Dalmazia costituzionale, nro. 10, Zata 1q4q, 3' provinciale. La Datrilazia costituzionale, nro' re Antonio Oro.",'eit"*Uiea t848,2. Zara L5, 10 Agostino Antonio Grubissicih, Ancora sull'assamblea provinciale' La Dalmazia costituzionale, nro. 19' Zara 1848, 1-3' ---Rad JAZU, br. 274, Zagreb 1948' . E"i" Novak, O:jf-""i:"'""-iiskrseu. L28 i. 129. zr La Dalmazia costituzionale, nro' 14 i nro' 20, Zara 1848'
t2
;
l n t.
z a
ii
lz ,a rk II-
u,
.r. l.
Kao "krunovina.. austrijskog carstva, Dalmacija je u srpnju 1848. izabrala svoje poslanike za sudjelovanje u radu drZarmog parlamenta u Bedu. Taj je parlament imao zadatak da donese ustav. Uslijed nove revolucije u Bedu (u listopadu 1848),parlament se preselio u KromeriZ i tamo nastavio svoj rad. Odekivalo se da ie ustav, koji je trebao donijeti kromeriZki parlament, -rije5iti protivnost izmedu centralizma, federalizma historijskih zemalja i autonomije nehistorijskih naroda...z2Kad ie poslije abdikacije cara Ferdinanda V stupio 2. prosinca 1848. na carsko prijestolje Franjo Josip I, tog istog dana imenovan je ban Jeladii za gubernatora Rijeke i Dalmacije. U tadaSnjim revolucionarnim prilikama bio je to samo taktidki potez carskog dvora, koji je, iskazivanjem tog povjerenja, odavao Jeladiiu priznanje za njegovu odanost interesima Monarhije. Inade, u tom potezu nije bila sadrZana i namjera dvora da omoguii objedinjavanje hrvatskih zema1ja. Dalmatinski poslanik u drZavnom parlamentu u KromeriZu, Fridrik Paitoni, uporno se zalagao da Dalmacija dobije svoj pokrajinski sabor. On i jo5 Sestoricadalmatinskih poslanika poslali su svoju molbu ministarskom savjetu, traLe(i preuredenje uprave u Dalmaciji i to: da se uz vojnog gubernatora postavi i gubernator za gratlanske poslove, da Zadar bude sjedi5te najvi5ih vojnih ureda, da Split bude sjedi5te najviSih civilnih organa pokrajinske uprave, da Sibenik postane okruZni centar, a da Dubrovnik bude sijelo najvi5e sudske vlasti u provinciji.2s Splitska je opiina podrZala to traZenje. A i u Stampi je bilo istupa koji su se zalagali za Split kao najpodesniji upravni centar Daimacije.2aU Dalmaciji je, metlutim, ostalo sve kako je bilo prije 1848.godine. "Kromeri5ki* ustav, koji bi sigurno doveo do nekih promjena i u ovcj pokrajini, nije donesen, jer je car 7. oZujka 1849, prije izgiasavanja tog ustava. raspustio parlament. Ustav koji je car tada oktroirao nije stupio na snagu ni do njegova sistiranja krajem 1851. A potom je slijedio ponovni apsolutizam, nazvan Bachov - po prezimenu austrijskog ministra unutraSnjih poslova. S apsolutizmom se nije viSe moglo trajnije vladati. Nezadovoljstvo potladenih naroda u austrijskoj carevini, vojni porazi koje je ta carevina 1859. doZivjela na talijanskom frontu (u ratu s Kraljevinom Sardinijom i Francuskom), razne slabosti uprave i narodito financijske te5koie s drZavnim dugom od preko 2 miljarde forinti, prisilili su cara da Sto skorije napusti apsolutizam i uspostavi ustavnost. U rujnu 1860.sastalo se Pro5ireno carevinsko vijeie u Bedu, u kojem su se naSli ne izabrani vei imenovani predstavnici svih zemalja carevine. U toku rada vije6a raspravljalo se o raznim pitanjima, pa prema tome i o pitanjima koja su bila pokrenuta jo5 1848. Predstarmik Hrvatske Ambroz Vranicani-Dobrinovid, govoreii na sjednici 25. rujna 1860,
La l8'
22 Lj. Hauptmann, n. d.,774. zs Stjepan Antoljak, Pokret za decentralizaciju dalmatinske pokrajinske uprave god. 1848/9. easopis za hrvatsku poviest, br. 3, Zagre-b L943, 277. 24 Z. d. br. 1 (1849),3.
13
T
26' istakao je Zelju da se Dalmacija iedini s Hrvatskom' Sutradan' je' govorio je i predstavnik D-almacije, Frano .Rorelli, koji ;j;;, Dalmacije s Hrvatskom i Slavoniosvr6u6f se na pit.rrj! sjedinjenja - -ne.25 Takav stav odgovarao je i polismatrao da Dalmacija i dalje treba
Borelli misli - upozoravao je Strr matinske inteligencije koja ie Zeljel je Strossmayer' oa"o:"trort Daimaciie), onda je- on u- pravu' FtogS inteligencije dalmatinske bdnarodehost preteZnu kritiSki, ciljaju6i na su ba3 zato koji gradova, dalmatinskih odnarodenost pt"t"Zttu i da bi se ukazivao "u -Zivlju slavenlkom.., Sto su odnarodeni i protivni za interese marilo slabo protivnosti, te zbog i u Dalmatinskom ."6orr, -t u"oJ" slavenskoga.'tu N"n"i"nf istupi u Pro5irenom. carevinskom ,, g"e' imJti su poprilidan odjbk i u Dalmaciji i u banskoj "i,"5; Hrvatskoj. Misao o sjedinjenju Potakla je
anje zemaljskih sabora i drZavnog ;laii svoje predstavnike u onolikom odredeno. DrZavno vijeie (Parla-
vih prijaSnjih ustavnih odredbi' z njihova zemaljskog reda.27Sto se - nLizvlesno kaliav Ee biti njezin poloZaj' Po carevu (kraljevu) nalogu Zagrebu, koja je - Pod PrgqlJ€ zapodelaradom 26. studenog 1860. 55 preteZno Politidkih i drugih -t K
74
I t
) ) I
P t. It c
n h u )S
u ro e. IA
i tI-
o-
z8 Hodimir Sirotkovi6, Izborni red za Sabor od 1861. godine i provodenje izbora. Rad JA_ZU, knj. 34?, Zagreb L967,2L2_. ze Ferdo Culinovi6, Sabor Hrvatske od 1861. Rad JAZV, knj. 34?, Zagreb 1967,98. 30 Pozor br. 1, Zagreb, 2. sijednja 1861, 1. sr Mirko Valenti6, D-vije predstavke generala Franje Filipovi6a o prilikama u Dalmaciji (1866.).Ca.sopis za suvremenu povijest, br. 1, Zagreb 19?-6,90.
15
sz H. Sirotkovil, n' d'' 222' i Boki Kotors3 stijepo ou"al rti*ilh;Jptup-otoato gibanje u Dubrovniku Razdio histou Zadru' 1860/1861. eodfi;.H;e;;i-rii";"tsrtoilar'llteta skoi t6L1972, Zadar rije. . .(4), gEIsto, 161. ssNaredbepokrajinskihvlastihzaDalmaciju'kom'III'Zadar1861'15-zo.; Co Lr. rs ireot.i - Dodatak k br' 13 GD'
16
rt I :l
e
u
'a tu
t3-
(e ii. IA
ala Lla
rinbe od :oia:ni oj:no rva armu lorrto-
priloZene akte - zakon o Carevinskom vijeiu, te zemaljske i izborne redove za zemaljske sabore - nije prethodno razmatrao ni izglasao nikakav predstarmidki organ; svi su ti akti bili oktrojirani. Svemo6 cara i velika upravna ovla5tenja drZavne vlade u Bedu ostali su i dalje nadredena snaga i iznad uspostavljenih parlamentarnih ustanova. Duh i praksa centralistidkog apsolutizma nastavljali su Zivot i otada u ustavnoj austrijskoj carevini. Veljadkim patentom - prema odredbi u njegovu III. dijelu36 stvoren je i Daimatinski sabor (Dieta provinciala Dalmata). Tom patentu bio je priloZen, izmedu ostalih, i -Red zemaljski i red izborni za sabor zemaljski kraljevine Dalmacije-.3? S obzirom na teZnje u Dalmaciji da se ona sjedini s banskom Hrvatskom, kao i s obzirom na to da se nije mogla zanijekati pripadnost Dalmacije Hrvatskoj, u veljadkom patentu je bilo naglaSeno da priloZeni Zemaljski red za Dalmaciju ne moZe stupiti na snagu dok se ne donese konadna odluka o drZavnopravnom odnosu izmedu kraljevine Dalmacije i kraljevine Hrvatske i Slavonije.ssPriloZeni Izborni red za Dalmaciju stupio je na snagu kako bi se, na temelju njegovih propisa, mogli odrZati saborski izbori. Na prvom zasjedanju Dalmatinskog sabora zastupnici su trebali izabrati svoje odaslanike koji 6e podi u Zagreb i u Hrvatskom saboru - sa zastupnicima tog sabora - raspravljati o pitanju sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom. To je vidljivo i iz careva pisma od 21. veljade 1861.upu6enogbanu Josipu Sokdeviiu.3oIstinska namjera careva nije bila da dode do sjedinjenja. On i njegovi ministri smatrali su da je bolje da se Dalmatinski sabor izjasni protiv odaSiljanja svojih odaslanika u Hrvatski sabor, a time i protiv sjedinjenja, nego da se iz Beda otvoreno i jasno kaZe da se to sjedinjenje - sa stajali5ta drZavne politike - ne Zeli. Propisujuii Izborni red za Dalmaciju, Schmerling je - kako iemo to u daljem izlaganju vidjeti - napravio takve izborne kombinacije, polazeii od tadaSnjih prilika i politidkih raspoloZenjau Dalmaciji, da je osigurao upravo takav sastav Da1matinskog sabora koji ie biti protiv sjedinjenja. 2. lzbor saborskih zastupni,ka i izbor zastupnikd, u Careui.nsko uijete iz saborskog sastaua Dalmatinski sabor - prema odredbi dl. 3. Zemaljskog reda imao je 43 zastupnika. Medu njima 2 su bil virilisti, zadarski nadbiskup i pravosla'rni episkop, a ostali su - njih 41 - bili birani od birada.{0 Zastupnidki mandat trajao je 6 godina. Nakon isteka tog s0 Prevodi ilirskih zakonah. . . , kom" VI 37 Isto, 26-43, 38 Isto, 20. 3s GD br. 21 (1861.),3. ro Prevodi... (36), isto, 26.
9. III
1861, 20.
t7
u Dalmaciji imaju pravo izbora i izberivosti, jer se taj reZim, u svojoj politici, oslanjao na ovdaSnje autonoma5ki orijentirano dinovni5tvo i kao na politidku snagu. Postojaia je i kurija trgouadko-obrtniikih kornora, u kojoj su se birala ukupno 3 zastupnika. Trgovadko-obrtnidke komore zadarskog i splitskog okruZja birale su po jednog, a trgovadko-obrtnidka komora za dubrovadko i kotorsko okruZje - jednog zastupnika.a5I u ovoj kuriji, kao i u prethodne dvije, glasanje se vrSilo neposredno. eetvrta kurija bila je kuri,ja uanjskih (tj. seoskih) optina. Tu je kuriju sadinjavalo 12 izbornih kotareva, koji su ukupno birali 20 zastupnika. Evo o tome i pobliZih podataka: Izborni kotar vanjskih opiina:
:
I
i t
) i
t
d
o t-
g t-
)u ti m l-
ua t3.
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. B. 9. 10. 11. 12.
Zadar-Rab-Pag Sibenik-skradin Benkovac-Obrovac-Kistanje Drni5-Knin-Vrlika Split-Trogir-Omi5 Brad-Hvar-Vis Sinj Imotski Vrgorac-Makarska-Metkovid Dubrovnik-Cavtat Koriula-Ston-Orebii-Pelje5ac Kotor-Risan-Budva-Herceg
Broj zastupnika, koje bira:
I
2
Novi
U kuriji vanjskih opiina biranje zastupnikA se vr5ilo posredno - preko biranih birada. Na svakih 500 stanovnika biran je jedan izbornik (birani birad). Ako je npr. u nekom mjestu bilo manje od 500, a vi5e od 250 stanovnika, takoder se birao jedan izbornik. I pri izboru biranih birada najsiromaSniji ljudi nisu mogli glasati, a time nisu mogli biti ni birani za izbornlke. Pravo glasanja utvrdivalo se na osnovi iznosa izravnog poreza. NajniZi poreski iznos koji je dopu5tao kori5tenje tog prava bio je 1 fiorin godiSnje. Samo prve dvije treiine poreskih obveznika, dakle oni koji su plaiali najvi5e i vede poreske iznose, imali su izborno pravo. To pravo u ovoj kuriji imali su jo5 dinovnici, sveienici svih vjera, jarrni uditelji i profesori, pomorski pisari, pomorski kapetani, oficiri stalne vojske i sve osobe s doktoratom. Nakon zbora biranih birada, ovi su se sastajali u zakazani dan u birali5nom mjestu radi izbora zastupnika.aB Za naprijed naveaaPrevodi.. . (36),isto, 33 i d., dI. 2., 3., 12.i 25. 45 Isto, 34., dl. 5. 46Isto, 34.,dl. 6., 7., 8., 13.i 14.
19
dene izborne kotareve biraliSna mjesta su bila u zadtu, sibeniku, gL;Lo""", Drni5u, Splitu, Supetrui Sinju, Imotskom, Vrgorcu' Dubrormiku, Korduli i u Kotoru.
4TLuigiMaschek,Reportorio-geografico-statisticodeiluoghiabitatinel da"ti rlriciari elaborato, Zara 1888, str. XXV. Regno di Dalmazia ;id-;;;;-ai Petrovi6, Nacionalno pitanje u Dalmaciji 48 c. Novak, iz+.; ila; "."[^[ol, eii.;.farostav Sidak, Mirjana_Gross, Igor Karau XIX stoijecu, Su"":i"f-'iS68,
;i-i;;;;
s;pit;'P;;ii&
ae Prevodi... (36), isto' 36.
20
t*lttt'oe
narodae' raoo-rsr+' zasteb1e68'55'
izvidajni postupak.soIstovremeno, bilo je tada (1869) posebnom zakonskom uredbom odredeno kad saborski zastupnik - po sili zakona - prestaje biti zastupnikom.sl U toj je uredbi utvrdeno da zastupnik koji u vrijeme svog zastupnidkog mandata podini krividno djelo zbog kojeg se gubi izborno pravo gubi i pravo da bude zastupnik. Nove preinake u Izbornom redu izvr5ene su 1875.godine.52Prema ovim preinakama svaki grad u kuriji gradova bio je birali5te. To se odnosilo na Hvar i Starigrad, koji su birali jednog zastupnika, a bira-
) t I I
;
t-
e li
le id
ta
ni ,{c
ni ili to ra oIe.
be je no nel ff. ciji ra55.
dl. 35, koji je odredivao izborne komisije. Prema formulaciji tog dlana iz 1861. god.bilo je odredeno da izborima za izbor saborskih zastupnika rukovode izborne komisije. Tu su komisiju, u kuriji veleporeznika, sadinjavala 4 veleporeznika i 3 dlana koje imenuje okruZni poglavar. U kuriji gradova tu su komisiju sadinjavali opiinski nadelnik, 2 dlana opiinskog vijeia i 4 dlana koje odredi izborni komesar. U kuriji vanjskih opdina tu su komisiju sadinjavala 4 dlana koje su birali sami biradi i 3 dlana koje je odredio izborni komesar. Nova formulacija tog dlana iz 7875. odredivala je da u svakom izborniStvu postoji vladin povjerenik i izborno povjereni5tvo. Izborno povjereni5tvo u izborniStvu veleporeznika sadinjavala su otada 4 dlana koje biraju biradi i 3 dlana koje imenuje vladin povjerenik. Izborno povjereni5tvo u izborni5tvu gradova sadinjavali su u svakom gradu opiinski nadelnik ili njegov zamjenik, 2 dlana op6inskog vijeia i 4 dlana koje imenuje izborni povjerenik. Izborno povjereni5tvo u izborni5tvu vanjskih opdina sadinjavala su 4 dlana koje biraju biradi izmedu sebe i 3 dlana koje imenuje izborni povjerenik. Preinaden je bio i dl. 50, koji je - prema formulaciji iz 1861. - odredivao da izborni materijal potpisuju izborna komisija i izborni komesar, i taj materijal Salju namjesniku. Prema novoj formulaciji iz 1875. odredeno je da se nakon dovr5enja izbora sastavi zapisnik, koji potpisuju izborni povjerenik i zapisnidar. Taj zapisnik s popisom birada i popisom glasova (i punomoii) preuzima izborni povjerenik, koji sve to zajedno Salje namjesniku. Godine 1904. izvrSena je zadnja preinaka u Izbornom redu.53 Tada je preinaden dI. 6, koji je odredivao izborne kotareve u kuriji vanjskih opiina. Po toj preinaci iz 7904. izborne kotareve u kuriji vanjskih opiina sadinjavali su sudski kotarevi i to: 1. Zadar, Biograd, s0 Pokrajinski list zakonah i naredbah za Dalmaciju (dalje: Pok. 1. z' i nar.). Kom. II, zakon br. 3 - 23. I 1869,24. 5r Pokr. 1. z. i nar. Kom. II - zakon br. 4 (23. I 1869.),25. rz Pokr. 1. z. i nar. Kom. 15, zakon br. 40 - 24. IX 1875, 76-77. 53 Pokr. 1. z. i nar. Kom VI. zakon br. 7 - 13. III 1904, 16.
2l
Rab i Pag - 2.Sibenik, Tijesno i Skradin. - 3. Benkovac, Obrovac i Kistanje - 4. Drni5, Knin i Vrlika - 5. Split, Trogir i OmiS - 6. Hvar, Starigrad, Vis i Brad - 7. Sinj - 8. Imotski - 9. Vrgorac, Makarska i Metkovi6 - 10. Dubrovnik i Cavtat - 11. Kordu1a, Ston i Orebii - 72. Kotor, Herceg-Novi, Perast i Budva. Za saborskog zastupnika mogao je biti izabran svaki austrijski drZavljanin koji je imao 30 godina Livota i izborno pravo u dotidnoj kuriji u kojoj je kandidiran. To izborno pravo moglo se imati u jednom izbornom kotaru i to u pravilu - osobno. Veleporeznici su, izuzetno, mogli glasati i preko svojih opunomoienika pod uvjetom da ti opunomoienici inade imaju izborno pravo. Ako je birad svojim radom i boravkom bio vezan za vi5e opiina, mogao je glasati samo u jednoj opiini i to u onoj u kojoj je imao stalno prebivali5te. Svako izborno mjesto moralo je imati spisak birada. Svaki birad dobivao je izbornu iskaznicu, u kojoj su bili navedeni ovi podaci: biradevo prezime i ime, redni broj u spisku birada, te mjesto, dan i sat glasanja. Te iskaznice davale su biradima pravo pristupa na birali5te. Ako bi izborna komisija posumnjala u identitet birada, mogla je - prema El. 42.Izbornog reda - donijeti odluku da mu se ne dopusti glasanje. Protiv te odluke nije bilo prava Zalbe.5aPristupajudi glasanju, birad je navodio ime osobe za koju daje svoj gias. Ako su se u dotidnom izborni5tvu birala dva ili viSe zastupnika - biradi su navodili toliko imena koliko treba biti izabrano zastupnika. Izbori su se vrSili u dane koji su bili za to odredeni u javnom oglasu i to ovim redoslijedom: prvo u kuriji vanjskih opiina, zatim u kuriji gradova, potom u kuriji lrgovadko-obrtnidkih komora i najzad u kuriji veleporeznika. Izbori su, u pravilu, trajali jedan dan. Iznimno, dogovorom izmedu izborne komisije (izbornog povjereni5tva) i izbornog komesara (izbornog povjerenika), mogli su se produZiti i na drugi, idudi dan. Izbori su, prema dI. 3?, obavljani i bili valjani bez obzira na to koliko je birada doSlona biraliSte.55Zastupnidki kandidat koji je dobio najvi5e glasova izabran je za zastupnika. U sludaju kad dva zastupnidka kandidata dobiju jednak broj glasova, odludivao je Zdrijeb. Ako bi bilo vi5e kandidata za jedno zastupnidko mjesto, a ni jedan od njih ne dobije veiinu glasova, u tom se sludaju izmedu onih koji su imali najviSe glasova vr5io ponovni (-ljg$nji*) izbor. 54 Autonoma5i su redovito vriili zloupotrebe tog dlana, te su mnogim narodnjacima onemogudavali glasanje. Na to je namjerno radunao i tvorac tog Izbornog reda, kad je za svako izborno mjesto predvidio vladina izbornog komesara (poslije: izbornog povjerenika) i dao mu pravo da imenuje dio tlanova izborne komisije (poslije: izborhog povjereni5tva). Taj imenovani dio komisije sadinjavali su obiino dinovnrici, i oni su najvije stavljali u sumnju identitet pojedinih biraia, rs I taj su dlan autonoma5i podosta zloupotrebljavali, utjedu6i raznim smicalicama na biraEe narodnjadke orijentacije da ne dodu na birali5te, a ponegdje su - da to postignu - vriiii i razna nasilja prerrra tim biradima.
22
il
0
e t:
ii ,e )\ ia
Izbornog reda nije bio odobren. Godine 1887. u Dalmatinskom saboru je takoder raspravljano o
ta
ta ie le 3e
aotet lm to-
;e Hitropisna izvjesca VIII zasjedanja dalmatinskog pokrajinskog sabora (dalje: Izuj. DS), Zadar 1868, 419. sz lzvj. DS, Zadar 1871,381-387. re Izvj. DA (1887.),Zadar 1888,314-316.
23
- da u kotorskom veleporeznidkom izborni5tvu 125 veleporeznika bira jednog, a u dubrovadkom B? veleporeznika bira dva zastupnika.
trebao izraditi prijedlog novog Izbornog reda. Ali, vlada u Bedu nije bila sklona aa oaouri ni ovai prijedlog novog Izbornog reda, te tako on nije ni tada bio donesen.
da su te preinake nuZne.
ss Izvj. DS, XXXXI, Zadar 190?, 1194. oo Izvj. DS, XLIV (1912.),15.
24
i I I I t t
^ 0 0
I o
:i i ri l-
ie h
stranaka u Dalmaciji.Gl Prvi sastanak tog metlustranadkog odbora odrZan je ve6 17. veljade 1912. Do kraja 1912. odrZana su lo5 dva sastanka: 28. svibnia i 7. ruina. Potrebno je to istaknuti da bi se vidjelo kako je taj odbor nastojao izvr5iti povjereni zadatak. Metlutim, kako vlada u Bedu - zbog antiaustrijskih raspoloZenja i medu dalmatinskim zastupnicima, pojadanim narodito od izbijanja prvog balkanskog rata i intenziviranim daljim zbivanjima na Balkanu - nije htjela viSe sazivati Dalmatinski sabor, imalo je to odrazai na rad tog medustranadkog odbora za izradu novog Izbornog reda, koji se sastao tek podetkom 1914. god. U utvrdivanju nadela novog Izbornog reda odbor se opredijelio i dalje za kurijalni izborni sistem i predvidao tri izborne kurije: kuriju veleporeznika, kuriju srednjeg poreza i pudku kuriju. Clanovi odbora nisu bili jedinstveni u pogledu utvrtlivanja poreske granice izmedu kurije srednjeg poreza i pudke kurije; nisu bili jedinstveni ni u pogledu davanja prava glasa Zenama u kuriji veleporeznika i u kuriji srednjeg poreza; isto tako nisu bili jedinstveni u pogledu utvrdivanja broja zastupnidkih mandata. Na zadnjem sastanku odbora, 29. sijeinja 1914,bilo je zakljudeno da se s dotada5njim radom odbora upoznaju stranadki klubovi i da se izjasne "o spornim pitanjima i odaberu ovlaStenike za daljnje pregovore<<.02 Do podetka prvog svjetskog rata klubovi to nisu udinili, a za vrijeme rata nisu se mogli ni sastajati, kao Sto se nije sastajao ni Dalmatinski sabor. Prema tome, Izborni red iz 1861. god. ostao je na snazi za cijelo vrijeme postojanja Dalmatinskog sabora uz nebitne dopune i preinake, izvr5ene 1869, 1875. i 1904. god., na koje smo ukazali. Dalmacija je imala svoje zastupnike i u drZavnom parlamentu (Careuinskom uijedu). Prema Osnovnom zakonu o zastupstvu carevine, Carevinsko vijeie se sastojalo od Gospodskog i Zastupnidkog doma. Clanovi Gospodskog doma bili su svi punoljetni prindevi ii careve kuie, zatim plemiii s velikim dobrima kojima je car dodijelio nasljedno pravo vijednika i potom svi nadbiskupi i biskupi s kneZevskim naslovom. Car je mogao imenovati za doLivotne dlanove Gospodskog doma i pojedine lidnosti. zasluZne za drLavu, za crkvu, za znanost ili za umjetnost. Zastupnidki dom imao je 343 birana zastupnika. Broj zastupnika iz pojedinih dijelova carevine izgledao je ovako: kraljevina Ugarska - 85, kraljevina CeSka 54, kraljevina lombardijsko-mletadka - 20, kraljevina Daimacija - 5, kraljevina Hrvatska i Slavonija - 9, kraljevina Galicija i Vladimirija s vojvodinama Osvieiinskom i Zatorskom, te s velikom vojvodinom Krakovskom - 38, arhivojvodina Austrija pod AniZom - 18, Austrija nad AniZom - 10, vojvodina Salzburg - 3, vojvodina Stajerska 13, vojvodina Koru5ka - 5, vojvodina Kranjska - 6, vojvodina er Historijski arhiv Zadar (dalje: H'AZd), Spisi Dalmatinskog sabora i Zemaljskog odbora dalmatinskog, Fasc. 26. 6z Isto.
25
6u, kao i zastuPnici u zemaljskim munitet' O tome je bio donesen e istaknuto da zastuPnici u Care-
danja. Carevinsko vijeie i zemaljski ne tro5kove i dnevnice. Prema zak nike u Carevinskom vijeiu, svaki za vrijeme zasjedanja po Jq.fiorit 1 fiorin za svaku milju udaljenosl Beda i natrag.s5 ZastuPnici u Da skom zakljudku od 22. ttavnia 1 prijevozne tro5kove od mjesta svt i dnevnice u iznosu od Po 5 fiori: lmatinskom
saboru postali zastup-
dnevnice ne Pladaju daije dvojici Zadru i da se tako u5tedena sum er Prevodi.' . (36),isto, 22-23, dl' 2-6' 64Prevodi ifirsti'zatonift" ' Xo*' XXII - 23' X 1861'96'65 Prevodi ifirsftiit ztf"natr' " Kom' XIV - 28' VI 1861'70'
26
I 3
( K
;l
e ti
ri )t-
)ie )o lo rza ao ke ,aKU
I da na se te tu rih
udiona...06Sabor je tada donio zakljudak da dnerrnice saborskih zastupnika iznose u budude 4 f. Dnerrnice u tom smanjenom iznosu ostale su nepromijenjene sve do 1907. god. Od 1g08. god. one su povi5ene na 6 f., odnosno na 12 kruna.67 Radi jasnode napominjemo da je 1 fiorint vrijedio 2 krune. Poslije austro-ugarske nagodbe (186?) donesen je zakon kojim su izvrSene preinake u Osnovnom zakonu o zastupstvu carevine iz 1861. Zastupnidki dom Carevinskog vijeia - prema dl. 6. tog zakona iz1867. - imao je otada 203 dlana.68Broj zastupnika koje je Dalmatinski sabor odaSiljao u Carevinsko vijeie i dalje je ostao isti - 5. O zajednidkim poslovima Austrije i Ugarske (bili su to: politidki i trgovinski odnosi s drugim zemljama, vojska i financije za pokriie tih zajednidkih potreba) odludivale su delegacije Carevinskog vijeia i Ugarskog sabora, o demu je bio donesen poseban zakon.60 Delegaciju Carevinskog vijeia sadinjavalo je - prema tom zakonu - 60 dianova i to: 20 iz Gospodskog i 40 iz Poslanidkog doma. Medu dlanovima delegacije biranim u Zastupnidkom domu bio je, na osnovi odredbe tog zakona, i jedan dlan iz Dalmacije. Izbor zastupnikA za Carevinsko vijeie vr5io se iz zastupnidkog sastava u zemaljskim saborima do 1873. god. Otada se taj izbor vr5io putem izravnih izbora. Prema zakonu od 2. travnja 1873. god., kojim su uvedeni ti izravni izbori, broj zastupnika u Zastupnidkom domu Carevinskog vijeia povedan je od 203 na 353. U vezi s tim poveianjem povedan je i broi zastupnika koje je birala Dalmacija - od 5 na 9. U dl. 7. navedenog zakona odredeno je da se od 9 zastupnika iz Dalmacije 1 bira u kuriji veleporeznika, 2 u kuriji gradova i trgovadko-obrtnidkih komora i 6 u kuriji vanjskih opiina.?o Prema lzbornom redu, koji je takoder bio donesen 2. travnja 1873. god., izbor zastupnika u kuriji veleporeznika, kao i u kuriji gradova i trgovadko-obrtnidkih komora vrSio se neposrednim glasanjem birada, a u kuriji vanjskih opiina (kao i za Sabor) vrSio se posredno - preko biranih birada. Na svakih 500 stanovnika birao se 1 birani birad. Iako se, dakle, od 1873. god. zastupnici u Carevinskom vijeiu ne biraju iz zastupnidkog sastava Dalmatinskog sabora, ne6e biti suvi5no da ukratko predodimo kako se dalje izravno vr5io taj izbor u Dalmaciji.7l U kuriji veleporeznika, koja je birala jednog zastupnika, bila su detiri birali5ta i to: u Zadru (za sudske kotareve Zadar, Rab, Pag, Benkovac, Obrovac, Kistanje, Knin, Drni5, Sibenik i Skradin), u Splitu (za sudske kotareve Split, Trogir, Omi5, Brad, Sinj, Vrlika, Imotski, Makarska, Metkovi6, Vrgorac, Hvar, Starigrad i Vis), u a oI z v j . D S , X ( 1 8 7 0 )?, 8 . t z I z v j . D S . . . ( 5 9 ) ,1 1 9 1 . 68Prevodi iiirskih zakonah... I{om I - 25.I 1868,2. oeIsto, 15-17. 70DerZavno-zakonski list za kraljevine i zemlje, zastupaneu vie6u carevinskom - Ko,rn.XV - 12. IV 18?3.162. 71 Isto, 767-782.
27
Najzad, zakonom od 26' sijer izborno Pravo za izbot iednako "Po t tome zakonu GosPodski dom
Pag i Biograd; 2. Benkovac, Kis Tii6sno i Skradin; 4. Drni5, Trogit "Split; 7' Imotski i OmiS; 8' Hv 6. Carevin'skom zz List drZavnih zakona za kraljevi'ne i zemlje zastupane u 529' 1896' IX 25. LXVI Kom' vije6u. 73 Isto, 540-541. T4LiStdrZavnihza']
28
ska, Vrgorac, Metkovii, Pelje5ac i opdina Ston; 10. Dubrovnik, Kordula, Cavtat, Ston i opdina Orebi6, i 11. Kotor, Perast, Budva i Herceg Novi.75Prvi izbori po tome novom zakonu i izbornom redu odrZani su u svibnju 1907. Taj zakon i izborni red nisu se vi5e mijenjali do sloma Habsbur5ke Monarhije.
, , , 't
I
n n ,: le ra ro IO
tlCt
v.?8 VO
:o)l
iu. .50 :og nu ici, lzob, fk, ka; :ar(om
3. Nadleinosti Sabora U carskoj diplomi od 20. listopada 1860. bilo je istaknuto da ie se nadleZnosti zemaljskih sabora odrediti ili u duhu prija5njih zemaljskih ustava (u zemljama koje pripadaju ugarskoj kruni) ili propisima zemaljskog reda, koji ie se donijeti (za ostale zemlie).76Zematjski red za Dalmaciju donesen je u prilogu carskog patenta od 26.veljade 1861.Izjava u tom patentu kojom se saopiilo da Zemaljski red za Dalmaciju ne moZe stupiti na snagu dok se ne donese konadna odluka o drZavnopravnom odnosu izmedu kraljevine Dalmacije i kraljevine Hrvatske i Slavonije bila je samo izgovor s obzirom na manifestirane teZnje da se Dalmacija sjedini s banskom Hrvatskom. Te teZnje nisu bile podudne reZimu. Sama dinjenica da je tai Zemaljski red donesen i objavljen jasno je svjedodila o stavu vladajuieg reZima prema daljem poloZaju Dalmacije. Autonoma5ka zastupnidka veiina u Dalmatinskom saboru, stvorena pogodujuiim Izbornim redom i punim angaZiranjem reZimskih organa pri saborskim izborima, odludila je na saborskoj sjednici 18. travnja 1861. da se ne poSalju saborski izaslanici u Hrvatski sabor u Zagreb radi pregovora o ujedinjenju. Ona se izjasnila za autonomiju Dalmacije.77Nastavljajudi svoje djelovanje, Dalmatinski sabor - kao najvi5i predstavnidki organ pokrajinske (-zemaljskeo) autonomije - djelovao je u skladu s odredbama naprijed navedenog Zemaljskog reda. Prema (I. 7. Zemaljskog reda, Dalmatinski sabor je zastupao Dalmaciju u pokrajinskim (>>zemaljskim.)poslovima.?8On je, iz svog zastupnidkog sastava, slao 5 zastupnika u Carevinsko vijeie (dI. 16). Mogao je donositi zakone, va1e6e za Dalmaciju, koji se odnose na Skolstvo, zdravstvo, socijalnu skrb i razne gospodarske interese. Ti zakoni postajali su pravovaljani tek kad ih sankcionira car (d1. 17). Sabor je mogao donositi odluke u vezi s unapredivanjem poljodjelstva, zatim o javnim gradevinama koje se dine pokrajinskim tro5kom, potom o dobrotvornim zavodima kojih se sredstva formiraju iz pokrajinskih prihoda, o pokrajinskim porezima za svrhe pokrajine, te o uredovnim i izvanrednim prihodima i rashodima za pokrajinske namjene. zs Isto, 83. zo Prevodi.. . (27), 85. 77 La voce dalmatica nro. ?, Zara 1861, 1. z8 Prevodi... (36), 26.
29
4. Organizactia rada a) Zgrad'a u kojoi se od'uiiao rad Sabora
sabornica
glavnim Kao giavni grad -mletadke* Dalmacije, Zadar.l"-:jt"o i za (1797-1805) gr"ao;- tE pokra-iine i za prve austrijske uprave 7s Isto, 28' fI. 18. 80 Isto' 30, dl. 22. 81 Isto' 33' dI.40.
30
Ante, koja se nalazila -u ulici istog imena...83Ta je crkva joS 1802. godine,za francuske uprave, bila zatvorena, te otada -presla u drZavnu svojinu i sluZila za razne profane svrhe...8au tom je zgradi sabor ostaodo kraja svog djelovanja.
I
i ) I
s I
,i z u r, (. )e io i-
m za
Radovi na uredenju sabornice nastavljeni su i poslije prvog zasjedanja Dalmatinskog sabora.87Ali, ti radovi nisu nikad bili tako uradeni da bi zastupnici mogli biti potpuno zadovoljni. U Saboru su izna5ani i prijedlozi da se gradi nova sabornica.ssMedutim, ti prijedlozi - uslijed preSnijih potreba - nisu bili izglasavani. Na nepodobno stanje u sabornici Zalio se 10. oZujka 1899. i zastupnik Vladimir Trojanovii. On je upozoravao da su grede ispod galerija vjerojatno gnjile, da u galerijskom podu iznad njega i ostalih zastupnika koji 8z Prevodi. .. (21), 27. 8s GD br. 29 (1961.),2. 84 Ivan Grgi6, Biv5a sabornica. Zadarska rev$a, br. 4-b 85 Isto. 407. so Isto, 40?. 8z Isto, 407. ee Izvj. DS, XXXIV (1899.),455.
(1961.), 40?.
31
od siede oko njega -ima velikih pukotina i da bi se nesreia mogla. puta vr5eni vi5e su otada i t"d", i'"r" a"-e"rl-Eogoditi*.se Kao i do
ae Isto, 455. so Izvj. DS, XVIII (1881.),25.7' - , . - e' X' ? Arhtv Cingrija (dalje: HAD' AC) er Historijski b"ltij""ik. "Jnii Di 28;2 likvid.aciie (1861-1942). Zora Bre6evi6, Zemarjski sabor rstre do njeg_ov_eRijeka 1974' 474' sv.. P-azinu, i ,ini:*i 4fX' Vjesnik historijskihl"iti"" ss Narodni list (dalje: NL), br. 94, Zadar 1912, 1' e4 I. Grgi6, n. d. (84)' 409'
32
Pavlinoviia, jednog od narodnjadkih korifeja medu prvim saborskim zastupnicima - nalazi se novoizgradena stambena zgrada i na njekoja podsjeia da je tu nekada bila saborzinuiidu spomen-ploda,05 nica Dalmatinskog sabora. b) Saziuanje i traianje saborskog zasiedanja Sazivanje Dalmatinskog sabora - na osnovi EI. B. Zemaljskog redaza Dalmaciju - vr5io je car, i to, u pravilu, jedamput godiSnje.o8 Prvo zasjedanje tog sabora bilo je sazvano carskim patentom od 26. veljade 1861. - za 6. travnja 1861.07god. Kratki tekst odiuke o sazivu saborskog zasjedanja objavljivan je u sluZbenom glasilu carevine. Posljednje zasjedanje Dalmatinskog sabora bilo je sazvano po carevu nalogu za 24. sijednja 1912. godine. U tom razdoblju od 1861. do 1912. god. Dalmatinski je sabor imao 44 zasjedanja. U nekim godinama Sabor je zasjedao dva puta, kao npr. 1864.(2. III - 6. IV; 26. IX - 22. X) i 1910.(17.I - 3. II; 3. X - 29. X). Kad vladajuiem reZimu nije odgovaralo da saziva
o o
rt ji u c-
rih ih 'oke ra. od. :ad 'ila
K.? 942).
ipo do dvije bilo je viSe,kao npr.: izmedu 24.M861. i 12. I 1863' izmetlu 10. IX 1881.ri 25. VI 1883,izmeelu 7. XI 1890.i 4. III 1892' te izmedu 21. XI 1905.i 11. IX 1907.godine. Trajanje saborskih zasjedanja biio je razlidito, ovisno o dnevnom redu i o stavu vlade iz Beda. Najdulje zasjedanje odrZano je 1863.giod. (12. I - 29. IID. Tada je, dakako, odrZan i najveii broj sjednica, ukupno 33, od kojih su se 7 odvijale dvokratno (prije i poslije podne). Neka dulja zasjedanja zapodinjala su u staroj, da bi - nakon boZiinih i novogodi5njih praznika - bila nastavljena u novoj godini. Tako je npr. zasjedanjekoje je podelo 23. XI 1865.zavrSilo 14. II 1866. god. Ponekad su, u toku saborskog zasjedanja, sjednice odrZavane svakog radnog dana, ali bilo je ponekad i razmakA izmettu pojedinih sjednica od jednog do tri dana. Na saborskim zasjedanjima koja su sazivana nakon duijeg vremena od prethodnog zasjedanja pojedini zastupnici su postavijali upit vladi za5to zasjedanje nije bilo prije, uredovno sazvano. Takav upit npr. na saborskoj sjednici 2. travnja 1892. god. postavili su 05 Ta spomen-ploda postavljena je i otkrivena (uz prigodnu rijet dr Vjekoslava Ma5trovida) 1962. god. u vrijeme odrZavanja simpozija posve6enog 100-godi5njici narodnog preporoda u Dalmacij'i. eo Prevodi. ,. (27),27. e z P r e v o d i . . . ( 3 6 ) ,4 5 .
33
zastupnici Biankini, Feri6, Ljubi6, Pa5trovii i Buzolii, traZe6i od vlade odgovor zaSto 1891. god. nije bilo saborskog zasjedanja.osU takvim sludajevima vlada nije nikada dala decidiran odgovor. Zastupnicima su, medutim, uvijek bili jasni politidki motivi zbog kojih vlada nije Zeljela saborsko zasjedanje kad ga nije sazivala. Ponekad su zastupnici, mjesto takvih upita, otvoreno kritizirali stavove vlade, kao Sto je to npr. udinio i zastupnik Radiiee na saborskoj sjednici od 11. rujna 1907,polazeii od dinjenice da Sabor nije bio sazvan za gotovo dvije prethodne godine. Veiina saborskih zasjedanja trajala je do iscrpljenja njihova dnevnog reda. AIi, bilo je i zasjedanja koja su - odlukom vlade iz Beda - bila prekinuta. Vlada je to obidno dinila da onemoguii raspravu i dono5enje zakljudaka o nedemu Sto joj nije bilo po volji, ili da rasturi zastupnike kad su ovi sloZnije istupali protiv vladine politike, ili kad su se politidka raspoloZenja, suprotna interesima Austrije, prenagla5enomanifestirala u saborskom radu. Tako je npr. 1?. veljade 1894. god., po nalogu ministra unutra5njih poslova, zasjedanje Dalmatinskog sabora bilo prekinuto.lo0 Saborsko zasjedanje - po nalogu ministra-predsjednika - bilo je odgodeno 19. prosinca 1ggg.totNa isti je nadin - po *previ5njem nalogu.. - odgodeno sagod. Car ie - u duhu dI. 10. borsko.zasjedanjei 24. veljade 1912.102 mogao ,'u svako doba. raspustiti Sabor i narediti Zemaljskog reda >>noveizbore...103 Udinio je on to prvi put svojim patentom od 6. travnja 1864. god.toaTada je raspustio Dalmatinski sabor i izdao nalog za izbor novih saborskih zastupnika. Bilo je i saborskih zasjedanja koja su imala tek po jednu sjednicu. Tako je npr. 18?6. god. odrZana samo jedna sjednica (13. III), jer su narodnjadki zastupnici, koji su sadinjavali saborsku veiinu, napustili sabornicu, traLe(i smjenjivanje saborskog predsjednika S. M. Ljubi5e.105Slidno se desilo i 1904, kad je takoder odrZana samo jedna sjednica (6. X), jer su zastupnici svih politidkih stranaka u balmatinskom saboru napustili sabornicu, tta1eti smjenjivanje tadaSnjeg namjesnika E. Handela.lo0fnade, najkraie saborsko zasjed_anje, s uredovnim podetkom i zavr5etkom, odrZano je 1888. Trajalo je usve 13 dana (5. - 18. VII) i za to vrijeme imalo 5 sjednica' es Izvj. DS, XXVII (1892.),808. ss Tzvj. DS. . . (59), ?40. 1ooIzvj. DS, XXIX (1894.),562. 1or lzvj. DS, XXXVI (1901.),385. ro2 Izvj. DS. . . (60), 352. 1oBprevodi. .. (27),27. roa prsvedi ilirskih zakonah... Kom. V - 15. M864, 35. 105NL bt. 22 (L876.),2. 106lve Peri6, Slom namjesnika Handela u svijetlu politike novog kursa u Dalmaciji. GodiSnjak Dru5tva istoriiara Bosne i Hercegovine, god. XVII' Sarajevo 1969,390.
34
c) Predsjednzci,Sabora Dalmatinski sabor imao je, kao Sto su imali i svi ostali zemaljski sabori, svog predsjednika i zamjenika predsjednika. Predsjednika i zamjenika predsjednika nisu birali zastupnici, ve6 ih je - na temelju tl. 4. Zemaljskog reda - imenovao car.107 Razumije se, kad je jedino caru pripadalo to pravo imenovanja, da se on pri tome rukovodio glavnim kriterijem da to budu osobe njegova ,,izuzetnog povjererrja...108 Na saborskoj sjednici od 7. listopada 1871. god. iznesen je prijedlog zastupnika Miha Klaiia o preinaci dl. 4. Zemaljskog reda. Po tom prijedlogu pravo izbora saborskog predsjednika i njegova zamjenika trebalo bi biti preneseno na zastupnike.loeTada5nji predsjednik Sabora, Stefan LjubiSa, podrZavajuii Klaiiev prijedlog, naglasio je da Carevinsko vijeie ima >>pravobiranja svog predsjednika.., pa bi bilo logidno da to pravo ima i Dalmatinski sabor. On je uz to i ukazivao fls fs -jedan izabrani predsjednik imati svakad bolji upliv i viSu mora.Inu silu nad veiinom Sabora, nego jedan koji mu se nametne...110 To, kao ni nastojanja poslije toga, nisu dovela do promjene El. 4. Zemaljskog reda. Prema tome, za cijelo vrijeme postojanja Dalmatinskog sabora car je imenovao saborskog predsjednika i zamjenika predsjednika. Saborski predsjednik i zamjenik predsjednika imenovani su na vrijeme od 6 godina, koliko je inade i trajao njihov zastupnidki mandat.1l1 Ako bi Sabor bio raspuSten prije isteka Sestogodi5njegrazdoblja, za koje su zastupnici izabrani, u tom sludaju, poslije novih saborskih izbota, car je imenovao predsjednika i zamjenika predsjednika Sabora iz novog zastupnidkog sastava. DuZnost je predsjednika Sabora bila da otvara saborsko zasjedanje, da predsjeda saborskim siednicama i da zatvara saborsko zasjedanje kad se iscrpi dnevni red ili po -previ5njem na1ogu...112 Ako je predsjednik bio sprijeden da prisustvuje zasjedanju, njegovu duZnost vr5io je zamjenik predsjednika (potpredsjednik). Prvi predsjednik Dalmatinskog sabora bio je Spiro Petrovi6.113 Na tu duZnost bio je imenovan tri puta: 1861, 1864.i 1867.Njegovi zamjenici bili su: Ante Bajamonti (1861-1864), Vicko Vuletii (1864-1867), Niko Puci6 (1867-1869) i Luigi Serragli (1869-1870). Drugi predsjednik Dalmatinskog sabora - u razdoblju od 1870. do 1876. r0z p1'sysfli. .. (27), 27. 108I. Grgie, Klaiieva pisma Rafi Arneriju.
Zadarska revija, br. 4-5
(1961.),
299.
roo l2vj. DS, X. . . (66),201. rro Jsto, 201. 111prevodi... (22), dl. 6. 112Isto, dl. 10. 113Spiro Petrovii (1804-18?0), odvjetnik u Zadru, autonoma5, zastupnik u Dalmatinskom saboru 1861. do 1870.
35
prava u zajednidku Hrvatsku
36
stranku, pripadao Hrvatskoj
stranci'
duZnost tri puta: 1900, 1901. i 1908, obavljajuii je punih 19 godina (1900-1918). Njegovi zamjenici bili su: Radoslav Kvekii (1900), Josip KuIiSii (1901)i Vladimir Simii (1902-1918). Vr5enje duZnosti predsjednika Sabora nije bilo lako u uvjetima reZimskog sputavanja saborskog djelovanja i stranadke podvojenosti medu zastupnicima. Saborski predsjednik bio je ne samo osoba careva povjerenja vei ujedno i zastupnik kojem su dali svoje povjerenje i biradi, i pripadnik jedne od politidkih stranaka u pokrajini. Svaki je predsjednik nastojao svojim drZanjem opravdati povjerenje i cara, i birada i svoje stranke, ali i pridobiti naklonost Sabora u cjelini. Predsjednik Dorde Vojnovii, kad je bio ponovno, drugi put, imenovart za saborskog predsjednika (1883), izjavio je zastupnicima da 6e, vr5eii tu duZnost, poStivati njihovu slobodu rijedi u sabornici.lle Kad je 1885. za vrijeme saborske debate o pokrajinskom proradunu zastupnik Bjelanovii >>osvemu govorio, a samo ne o proradunu.., predsjednik Vojnovii je, osvriuii se na Bjelanoviiev govor, kazao: pustio sam da govori o svademu, "kao po5tovatelj slobode rijedi, premda sam, vr5eii predsjednidku duZnost imao pravo oduzeti mu rijed-.120Ponekad su predsjednici (ili njihovi zamjenici kad bi predsjedali pojedinim sjednicama), upozoravajuii pojedine zastupnike na blaZi kritidki ton prema vladi ili protivnidkoj stranci, dolazili s ovima i u o5tre verbalne sukobe. Tako se, npr., 1895.god. u sabornici odvijao ovakav dijalog izmedu saborskog predsjednika i zastupnika Biankinija: -Predsjednilc (zvoni): Molim, pozivljem vas na red! Bianktnz: Pozivajte joS bolje, nek duje narod! Predsjednilc: Stujte slobodu i dostojanstvo Sabora! Bi.anki.ni.:Stuite vi slobodu, a ne budite vladin komesar. Vi ste vladin komesar, a ne predsjednik Sabora!..12r Govoreii o sebi kao predsjedniku Dalmatinskog sabora, Gajo F. Bulat je kazao da ie se on smatrati "samo predstavnikom zakona i reda.. i da ie se uvijek drlati svog politidkog mi5ljenja -kao narodni zastupnik.., 2,el,etiistodobno da u saborskom radu otpodne >>novo doba: doba umjerenosti i sklada*.r2zZa Bulata, kao saborskog pred-
1le lzvj. r2o Izvj. r2r l7vj. r22 lzv:. r23 Izvj.
DS, DS, DS, DS, DS,
XIX (1883.),3. xXI (1885.),197. XXX (1895.),?5. XXXI (1896.),229. XXXVI (1900.),285.
kojoj potom nije bilo kvoruma. Ivdevii je inade, koliko je mogao, bio veoma tolerantan dovjek. Bilo je to vidljivo u mnogim saborskim situacijama. Na jednoj saborskoj sjednici 1909. - kad je zastupnik Lujo Bakotid u svom antiaustrijskom raspoloZenju kazao: -kao Sto je na5 narod bio sretan i radostan kad se je sa drZavnih zgrada skidao mletadki lav, tako ie biti jo5 sretniji i radosniji kad se bude sa drZavnih zgrada skidao omraZeni crni orao.. - predsjednik Ivdevii je, prema sjedanju jednog tadaSnjeg saborskog stenografa, "sasvim tihim glasom.., da su ga mogli duti samo stenografi, opomenuo Bakotiia: -Mo1im govornika da ne vrijeda lojalna duvstva ostalih dlanova Sabora... Bakotii je dalje, ne obaziru6i se na tu opomenu, r'nastavio SVoj €lovor.<.126 Ivdevid ga vi5e nije prekidao. Saborski predsjednik, preuzimajuii tu duZnost, davao je svedano obeianje namjesniku: da ie Caru biti vjeran i poslu5an, da ie se drZati zakona i zduSno izvr5avati svoje duZnosti.l2? SadrZaj tog svedanog obeianja bio je isti kao i za zastupnike. Predsjednik Sabora bio je ujedno, po svom poloZaju, i predsjednik saborskog izvr5nog organa - Zemaljskog odbora. Kao predsjednik Zemaljskog odbora primao je stalnu plaiu i morao je, zbog raznih izvr5nih poslova, biti nastanjen u Zadru, glavnom gradu pokrajine, u kojem su imali svoie sjedi5te i Dalmatinski sabor i Zemaljski odbor. d) Namjesnici
I
I II I
I i
i ula.dini poujerenici
Pored zastupnikA, u radu Sabora su imali pravo sudjelovati namjesnik i vladini povjerenici.l2s I namjesnik i vladini povjerenici mogli su uzeti rijed u svako doba. Oni su imali i podasna sjediSta, tzt lsfs, l$). rzs lsfe, l$$. 126V. Ma5ie, Dalmatinski sabor. Uspomene biv3eg saborskog stenografa. Zadarska revija, br. 1 (1966.),65. r27 lzvj. DS. . . (123),283. rzs P1syedi.. . (27), dt. 36.
3B
s desne strane predsjednika Sabora, na podijumu ispred zastupnidkih klupa. Namjesnik je redovito, ukoliko nije bio sprijeden nekim drugim neodgodivim sluZbenim poslom u Zadru ili izvan Zadra, sudjelovao na svedanoj sjednici Sabora, kojom je zapodinjalo saborsko zasjedanje. Ako je to bilo prvo zasjedanje novog saborskog saziva, on je obidno saopiavao zastupnicima carevu odluku o imenovanju predsjednika i zamjenika predsjednika Sabora. Ili, ako je to bilo prvo saborsko zasjedanje, kojem namjesnik prisustvuje po5to je postavIjen na tu duZnost, on je obidno uzimao rijed da se predstavi zastupnicima i da izrazi svoje razumijevanje za razrre probleme Dalmacije, u dijem rje5avanju sudjeluje i Sabor. Namjesnik je ponekad prisustvovao i ostalirn radnim sjednicama Sabora. On se nikada nije upu. Stao da daje obja5njenja vladine politike. Njegova je zadada bila da tu politiku sprovodi, da je izvr5ava. U tom smislu namjesnici su i tumadili svoju ulogu. Namjesnik Filipovid je, npr., okarakterizirao sebe "kao prvog dinovnika pokrajine*.l2o Namjesnik Handel je kazao saborskim zastupnicima da je on >samo informativni i eksekutivni organ vlade.. i da stoga od njega ne treba odekivati -kakvog politidkog programa<<,jer da jedino vlada "moZe da odredi politidki smjer...130Vlada je davala naloge namjesniku da neposredno i posredno (preko povjerenikA) prati zastupnidke istupe i zahtjeve u Saboru. Ako bi ti istupi i zahtjevi bili odviSe suprotstavljeni, namjesnik je bivao i ovla5ten da moZe, pozivajuii se na vladin nalog, odgoditi ili zatvoriti saborsko zasjedanje. Austrijski namjesnici u Daimaciji, sve do podetka 20. st., bili su vojna lica, generali. Kao takvi stajali su ne samo na delu NamjesniStva - najvi5eg organa civilne uprave, vei su bili i zapovjednici vojnih snaga u ovoj pokrajini. Namjesnici, generali, namjesnikovali su u Dalmaciji u vrijeme postojanja Dalmatinskog sabora ovim redom: Lazar Mamula (do 1865), Franjo Filipovid (1865-1867), Ivan Wagner (1867-1869),13rGavrilo Rodi6 (1870-1881), Stjepan Jovanovii (1881-1BBb), Ljudevit Cornaro (1886), Dragutin BlaZekovi6 (1886-1890) i EmiI David (1890-1902). JoS 7. travnja 1864, prigodom osnutka Liberalnog saveza, pripadnici tog saveza (narodnjaci i liberalni autonoma5i) istakli su Zelju "da se vojnidka vlast odieli od 12eM. Valenti6, n. d., 95. 130Jzvj. DS, XXXVII (1902.),267. 1s1U vrijeme od odlaska namjesnika Wagnera i dolaska namjesnika Rodi6a, kad je Dalmacija ostala bez namjesnika (od prosinca 1869. do kolovoza 1870.),upravljanje poslovima Namjesni5tva bilo je povjereno Josipu Flucku, penzioniranom Sefu jednog odjela u Ministarstvu unutra5njih poslova u Bedu. Fluck je, po nalogu vladaju6ih vrhova u Bedu, pokazao naklonost prerna narodnjacima, te su ga ovi, kad je odlaskom Lapenne ostalo upraZnjeno mjesto zastupnika u Carevinskom vije6u, nosili i izabrali u naknadnim izborima 1B?5. kao svog kandidata.
39
i Marij Attems. de11i13a Kao izvrSni organi vlade namjesnici su u Dalmaciji p_rovodili, dakle, vladine nalole, vladinu politiku. Njihovi postupci odraZavali su stavove vlade ii Beda. Saborski zastupnici, dolazeii u sukobe s
od ostalih svojih prethodnika na toj duZnosti. saborskim sjednicama prisustvovali su, kako smo vei istakli, i vladini povjerenici, koje namjesnik odredi. Bili su to prvenstveno namlesnistv"eni dinovniti u rangu namjesnistvenog -pot_pr_edsjedrrika kao, poimenidno, npr. Karlo Roszner,lssAlfons Pavi(,137Josip Tonuz \,rinfte Kisid, Listajuii stare godiSnjake.. . Jubilarni broj Narodnog lista (1862-1912.),Zadar 1912,99.
skog rata u Dubrovniku, gdje je i umro 1925. 135Hrvoje Morovi6, Pisma dra Pera cingrije dru Anti Trumbicu. Izdanje Historijskog arhiva u Splitu, sv. 7., Split 1969' 259. 130Relazioni della I.a sessione Dieta provinciale Dalmata aperta 8, e chiusa 24 aprile 186L, Zara 1861, 21. ttz lvvj. DS, XXXV (1900.),245.
40
e) Oujera i,zbora i, zakl.etua zastupnikd,
t
138Izvj. DS, XXXXII (1909.),Bb5. 13eIzvj. DS, XXVI (1890.),30?. rno lsf6, ){9. t4r Izvj. DS, II (1863.), 249. r42 Izvj. DS, XII (1872.), 3. 143Prevodi. . . (36), 43, El. b0-b2.
kao npr.: da ili da su bili da je izborna da su vrseni
su glasali i neki biradi kojih nije bilo u izbornom spisku uvrsteni u izborni spisak a da na to nisu imali pravo; komisija onemoguiavala izborno pravo nekim biradima; falsifikati i st. Bilo je u tim Zalbama istinitih navoda,
mogao biti ponovno izabran za zastupnika. f) Izbor saborskt'h odbora i saborskih tajnt'ka Da bi prouditi i i;eSavanje, bora. Neki
se pojedina pitanja iz nadleZnosti Sabora mogla unaprijed prijedlozima za njihov,o preaoeiti saboru s konkretnim -Sabor je iz svog zastupnidkog sastava birao nekoliko odsu odbori bili stalno birani, podetkom svakog saborskog
taaIsto,27. r45Izvj. DS, XXXV (1900.),250. uo l7vj. DS. . . (138),861. ttz lvvj. DS, XXXXIII (1910.), 464. M8 Izvj. DS, XXxIx i XL (1904.i 1905.),93?. 14eV. bilj. 143,isto, 26, dl. 6. tso lsf6, fl. l.
zasjedanja, kao npr. moibenidki odbor, financijski odbor i odbor za praienje rada Zernaljskog odbora,l51a ostali su odbori birani prema privremenoj potrebi. Takvi privremeni odbori bili su npr.: odbor za realne uiione, odbor za zakonsku osnovu o Skolskom nadzoru, odbor za preinaku zemaljskog ustava, odbor za praienje vladinih prijedloga i odbor za pogranidne parnice,rsz zatim odbor za pitanje uvodenja hrvatskog jezika u javne urede153i dr. U tim odborima bilo je od najmanje 3 do najviSe 7 zastupnika. Pojedini su zastupnici ponekad istodobno bili u dva, pa dak i u tri odbora. Neki su zastupnici stalno - iz zasjedanja u zasjedanje birani u isti odbor (kao npr. Pero eingrija, koji je uvijek bio biran u financijski odbor). Odbor je na svojoj prvoj konstituirajuioj sjednici birao svog predsjednika, izvjestitelja i zapisnidara, i o tome obavje5tavao predsjednika Sabora.
Svaki zastupnik - izabran u saborski odbor ili za saborskog tajnika - bio je duZan prihvatiti izbor i zduSno obavljati povjereni posao u duhu svog zastupnidkog svedanog obeianja. g) Saborski poslounik Ye( za prvo zasjedanje Dalmatinskog sabora bio je pripremljen i saborski poslovnik. Taj je poslovnik zatim vi3e puta djelomidno mijenjan i nadopunjavan. Predodit iemo ovdje najbitnije odredbe tog poslovnikalsaprema njegovoj redakciji iz 1885. godine. Duinost prisustuouanja saborskim sjednicatna. Zaslupnici su bili duZni prisustvovati saborskim sjednicama. Dopust do B dana mogao je dati predsjednik Sabora, a viSe od B dana - Sabor. Ako zastupnik, bez dopusta, ne bi do5ao na zasjedanje ili bi napustio zasjedanje, predsjednik mu ie upuiivao poziv da dode ili da opravda svoje odsustvo. Prauo prisustuouanja odborski,m sjednica.ma. Saborski odbori imali su pravo da na svoje sjednice pozivaju pojedine zastupnike za koje su smatrali da su dobri poznavaoci predmeta o kojem se raspravlja. Predsjednik Sabora i prisjednici Zemaljskog odbora mogli su prisustvovati svakoj sjednici, ali bez prava glasa. Isto su tako i rsr l2vj. r52 lzvj. 753Izvj. 154Izvj.
DS, DS, DS, DS,
VI (1866.),35. VIII (1868.),419. XX (1884.),146. XXI (1885.),u dijelu: Prilozi, 194-208.
namjesnik i vladini povjerenici mogli prisustvovati svakoj odborskoj sjednici osim za vrijeme kad se u odboru o nedemu glasalo. Uloga predsjednika Sabora. Predsjednik Sabora (ili njegov zamjenik kad predsjedava saborskoj sjednici) predlaZe dnevni red, daje i oduzima rijed zastupnicima, postavlja pitanja, daje na glasanje zakljudke, vodi brigu o radu tajnikA i stenografA. Rukovodeii sjednicama on nije mogao sudjelovati u saborskoj raspravi. Ako je predsjednik Zelio sudjelovati u toj raspravi, morao je svoje rukovodeie mjesto ustupili svom zamjeniku i govorili iz zastupnidke klupe. U tom sludaju nije mogao ponovno zauzeti svoje predsjednidko mjesto dok se o dotidnom predmetu ne bi izvr5ilo glasanje. Predsjednik je imao pravo predlagati izbor u razne saborske odbore i glasati za predloZene, ali to nije morao. Bio je obavezan sudjelovati jedino u izboru prisjednika Zemaljskog odbora i njihovih zamjenika. Dnevni red je morao biti saopien zastupnicima makar 24 sata prije zasjedanja. Predsjednik je zakazivao dan i sat iduie saborske sjednice. Ako bi na to bio uloZen prigovor, odluku je donosio Sabor. Postaul"janje uprt6.. Zastupnici su imali pravo postavljati upite namjesniku ili njegovu zamjeniku. Ti upiti morali su biti predani predsjednku Sabora prije sjednice i to pismeno i u duplikatu, potpisani od najmanje 4 zastupnika. Ti su upiti potom proditani na sjednici i predani upitanome. Odgovor se mogao dati odmah ili odgoditi. Rasprava se nije mogla voditi ni o upitu ni o odgovoru. (To onemogu6avanje rasprave, pogotovo u odnosu na odgovor, bio je jedan od tipidnih tladiteljskih poteza vlade iz Beda, koja je inzistirala da takva odredba mora biti u saborskom poslovniku). Zastupnik nije mogao postaviti upit zastupniku. Zakonski pri.jedlozi..Zastupnici, Zemaljski odbor i pokrajinska vlada mogli su podnositi zakonske prijedloge iz zakonodavne nadIeZnosti Sabora. Ako podneseni zakonski prijedlog ,- odlukom Sabora - nije ustupljen posebnom saborskom odboru, smatralo se da je taj prijedlog odbaden. Vladin zakonski prijedlog nije mogao biti odbadenu prvom ditanju. Taj prijedlog se morao dati saborskom odboru na pretres. Drugo ditanje zakonskog prijedloga slijedilo je nakon izvjeStaja saborskog odbora. Rasprava u drugom ditanju dijelila se na op6u i posebnu (Opda rasprava odnosila se na razloge donoSenja dotidnog zakonskog prijedloga, a posebna rasprava na pojedine dijelove i dlanove tog zakonskog prijedloga.). Ako Sabor ne bi pre5ao s opie na posebnu raspravu, smatralo se da je taj zakonski prijedlog odbaden.U tredem ditanju zakonskog prijedloga nije se smjela voditi rasprava ni praviti izmjene i dopune. Mogle su se samo ispraviti pismene, tiskarske i jezidne gre5ke u tekstu. Sabor je, u iznimnim iludajevima, mogao neki zakonski prijedlog proglasiti pre5nim i sva tri ditanja obaviti u istoj sjednici. TraEenje i, dobiuanie riieiz. Zastupnik nije mogao govoriti u sabornici ako nije traLio i dobio rijed. Dobiv$i rijed, govorio je stojedi, 44
sa svog mjesta. Samo mu je Sabor mogao dopustiti da govori sjedeii. Nitko - prema poslovniku - nije smio prekidati govornika. AIi, desto se de5avalo da su pojedini zastupnici upadali u rijed govorniku, pri demu je, da sprijedi te upadice, morao intervenirati i predsjednik Sabora. Predsjednik Sabora je imao pravo, ako se govornik udalji od predmeta rasprave, da ga pozove "na stvar.., odnosno ako upotrebljava nedolidne ili preo5tre izraze, da ga pozove "na red...155 Svaki je zastupnik mogao zahtijevati od predsjednika da pozove govornika govornik ne bi poslusao predsjednikovo "na Stvar.. i "na red... Ako upozorenje, predsjednik mu je mogao oduzeti rijed. U tome sludaju govornik je mogao zatra1iti od Sabora da mu dopusti nastavak govora. Sabor je, u povodu takva traZenja, odludivao samo glasanjem, bez rasprave. Zastupnici nisu mogli ditati svoje izlaganje, opaske i sI. Morali su govoriti usmeno. O istom predmetu rasprave nitko nije mogao govoriti vi5e od dva puta. Ali, zastupnici su imali pravo u svako doba -pitati riied za stvarni ispravak, za lidni din i za poziv na poslovnik...168 Naiin bi.ranja. Pri biranju saborskih odbora nije bilo kandidiranja a zatim glasanja za predloZene kandidate. Glasalo se na ceduljicama pismeno. Na ceduljici je svaki zastupnik, prema svom nahodenju ili po nalogu kluba svoje stranke, upisivao toliko imena koliko ih se biralo. Ako su, npr., dvojica tako upisanih dobila isti broj glasova, a jedan je morao otpasti, vrSio se izmedu te dvojice ponovni izbor. Svaki prisutni zastupnik bio je duZan glasati. Donoienje odluka. Sabor je mogao temelju Zemaljskog redal6?i u duhu ovog svog poslormika - donositi odluke ako je prisutna natpolovidna ve6ina zastupnikA. Da bi odluka bila valjana, morala je biti izglasana natpolovidnom vedinom prisutnih. Ako je broj glasova za i protiv bio jednak, predmet se odbacivao. Za promjene Zemaljskog reda bile su potrebne tri detvrtine zastupnikA i da od tog broja glasuju "2a.. barem dvije treiine. Glasanje se, u nadelu, vr5ilo usmeno. Zastupnici su mogli glasati i ustajuii. Jedino kad je vr5en izbor saborskih odbora glasanje se obavljalo putem ceduljica, pismeno. Podnesci. Da bi se o raznim podnescima (molbe, Za\be,prigovori i sl.) upuienim Saboru raspravljalo, morali su biti predani jednom od zastupnika, koji ih je dalje urudivao saborskom predsjedniku ili 155Svaki je saborski predsjednik koristio to pravo. Ali, zastupnici su se najde56e, u svojim govonima, udaljavali od predmeta rasprave. Ta udaljavanja obidno su prelazila na teren medustranadke politidke polemike, u kojoj su ponekad izgovarane i wlo oStre rijedi. O5tre kritiEke rijedi upudivane su desto i vladi u Bedu zbog njezina nepovoljna odnosa prema Dalmaciji. 156Ta je mogu6nost jo5 vile pogodovala politidko-polemidkom karakteru zastupnidkih rasprava u Dalmatinskom saboru. 152p1svsfli. .. (36), 32, dl. 37. i 38.
molbenidkom saborskom odboru. Anonimna pisma nisu uzimana u obzir. Takva pisma - dostavljena Saboru - saborski je predsjednik uniStavao. h) StuEbeni jezik u Saboru Talijanski, kao sluZbeni jezik u Dalmaciji, nametnut i za druge austrijske uprave, bio je - s obzirom na veiinu ovda5njeg slavenskog (hrvatskog i srpskog) stanovniStva - sredstvo tudinske tladiteljske politike. Stavljajuii se na ielo otpora toj politici dalmatinski su narodnjaci zahtijevali da hrvatski ili srpski jezik postane sluZbenim jezikom u cjelokupnom javnom Livotu ove pokrajine. Razumljivo je stoga Sto su i narodnjadki zastupnici u Dalmatinskom saboru vei na prvoj saborskoj sjednici pokrenuli pitanje prava upotrebe hrvatskog jezika i u ovom parlamentarnom tijelu. Suprotno prijedlogu saborskog potpredsjednika Ante Bajamontija, autonoma5a, da -jezik u Saboru bude samo talijanski*, jer -da taj jezik svi zastupnici poznaju.., Mihovil Pavlinovii, narodnjak, predloZio je .da ako tko Zeli moZe svoje govore driali na hrvatskom jeziku* i da se izvjeStaji o radu Sabora objavljuju i na talijanskom i na hrvatskom "kao prilog zemaljskim listovima*.158 Pavlinoviiev prijedlog bio je prihvaden. Ali, vei na iduioj saborskoj sjednici neki su autonomaSi htjeli oboriti taj zakljudak. Bajamonti se i ovaj put zalagao samo za talijanski kao jedini govorni jezik u Saboru. Pavlinovii je, obrazlaZudi ponovno svoi stav, branio pravo upotrebe i hrvatskog jezika'l5o Videii napetost koja je nastala u sabornici i smatrajuii da se zastupnicima ne moZe oduzeti pravo da govore i hrvatskim jezikom ako to ZeIe,saborski je predsjednik Spiro Petrovii, inade autonoma5,izjavio: .ludost bi bila zanijekati da od dinarskih planina do najdaljih jadranskih otoka ova zemlja i ovaj narod nije slovinski..'160Petroviieve rijedi imale su smirujuii utjecaj i Sabor je donio zakljudak da zastupnici mogu govoriti i hrvatski s tim Sto su obavezni da na kraju svog govora to isto, u saZetu obliku, ponove i na talijanskom.rsl Time je u stvari talijanski jezik bio potvrden "kao uredovni jezik zemaljskog zastupstva<<.162 U toku prvog saborskog zasjedanja zastupnik Mihovil Pavlinovii je "prvi i jedini govorio na hrvatskom jeziku*.1o3Ostalim narodnjadkirn zastupnicima to nije bilo lako, jer su - Skolovani u Skolama rsa Vjskqslsv MaStrovii, Uvodenje hrvatskog jezika u Dalmatinski sabor. Zbornik Dalmacija 1870, Zadar 1972, 165. 150Isto. 166. r00 Jqsip Stipanov, Razvitak jezidnog pitanja 1861-1911, Jubilarni broj Narodnog lista (1862-1912.), Zadar 1912, 42. r0r \/. lly'[s!f1'evi6,n. d. (158), 166. roz Qsje F. Bulat, Jezidno pitanje u kraljevini Dalmaciji. Bilje5ke i isprave. Split 1900,5. ree V. |\[sSfr'evi6, n. d. (158), 166.
164_KostoVojnovi9 - Valtazaru BogiSidu, Zagreb lb. XI 1824, BogiSideva -.. _. biblioteka u Cavtatu. Korespondencija: V-XI. 165Vjekoslav Ma5trovid, Jadertina croatica, II, Zagreb 1954, 81. 166Vinko Kisi6, n. d., 92. 187V. Ma5trovi6, n. d. (lb8), 16?. r o ef s t o , 1 Z 5 . 160Izvj. DS, XIX (1S89.),B1B.
47
rujuia
nezadovoljstva.
z) Jaunost
170Isto, 314. 171Isto, 317. 1?2J. Stipanov, n. d., 42. 1?3Prevodi... (36), 61. 33. tzt l7vj. DS, II (1863.),249.
saborskog
rada
Prvo saborsko-zasjedanje(1861) opsirno su predodili tadasnji listovi "La voce dalmatica.. i narodito ,iGlasnik dalmatinski*. Iduia
lzvJesca<<.
r75 Izvj. DS, VII (1862.),69. 176V. MaSi6, n. d., 68. 177Relazioni... (196). r78.rzvje56a Stenogr.aiidka rr saborovanja pokrajinskoga sabora dalmatin. skoga otvorenog 12. sijednja, a zatvorenog z"s. ozu;r
49
Potpuna histor!|a Dalmatinskog sabora sadrZana je u tima izvje5tajnim knjigama o njegovu radu. U njima je dobrim dijelom sadrZana i povijest Dalmacije u razdoblju djelovanja Dalmatinskog sabora. 5. Zernnljskt odbor -
uprauni i, izuri;nL organ Sabora
U Zemaljskom redu, uz odredbe o Dalmatinskom saboru, nalaze se i odredbe o Zemaljskom odboru. Prema tim odredbama Zemaljski odbor je upravni i izvrSujuii organ Sabora.170Zemaljski odbor (Giunta provinciale Dalmata) ima 4 dlana (prisjednika) i 4 njihova zamjenika. Predsjednik Dalmatinskog sabora ujedno je i predsjednik Zemaljskog odbora. Predsjednik Zemaljskog odbora imenuje jednog od prisjednlka za svoga zamjenika. Izbor prisjednika ( i njihovih zamjenika) vr5io se ovako: jednog prisjednika (i njegova zamjenika) birali su zastupnici veleporeznika, jednog prisjednika i njegova zamjenika birali su zastupnici gradova i trgovadko-obrtnidkih komora, jednog prisjednika i njegova zamjenika birali su zastupnici vanjskih (seoskih) opiina, a jednog, detvrtog, prisjednika i njegova zamjenika birali su svi zastupnici zajedno. Ako prisjednik umre ili ako je uslijed kakva drugog razloga dulje vrijeme sprijeden da vr5i tu svoju duZnost, zamjenjuje ga njegov zamjenik. Predsjednik Zemaljskog odbora (predsjednik Sabora) i prisjednici Zemaljskog odbora bili su duZni prebivati u Zadru. Oni su za svoj rad primali plaiu, koju im je - iz sredstava pokrajine odredivao Sabor. Mandat dlanova Zemaljskog odbora trajao je koliko i mandat Sabora koji ih je izabrao. Nakon isteka mandata Sabora Zemaljski odbor je nastavljao vrSiti svoju duZnost dok novi Sabor ne izabere novi Zemaljski odbor. Zemaljski odbor je obavljao poslove koji se odnose na upravljanje pokrajinskom (-zemaljskom..) imovinom, pokrajinskim zakladama i zavodima, nadgledao je rad svojih sluZbenika i o svemu tome
rzo P1'svodi. . . (36), dl. 11-15. t8o l5fe, 61.26-31.
kacijom izbora tih _zastupnika. On je obavljao i druge poslove po napucima Sabora. Svoja prava i duZnosti prema opiinama i pokrijinskim porezima vrsio je u skladu s opiinskim i poieznim zakonima.
Predsjednik Sabora (ujedno i predsjednik Zemaljskog odbora) primao je plaiu u iznosu od 3.500 f. godi5nje. Prisjednici su imali plaiu po 2.400 f.. godiSnje.l8aTe su plade - zakljudkom Sabora poveiane 1902.god. Otada je predsjednik primao 9.000,a prisjednici po 6.000 kruna godi5nje.185 Buduii da je 1 f. vrijedio 2 k., znadi da je godiBnja plaia predsjednika bila poveiana za 1.000, a godi5nje plaie prisjednikA za po 600 f. Do 1902.god. Zemaljski odbor imao je 4 prisjednika i 4 njihova zamjenika. Te je godine Sabor izmijenio dI. 12. i 13. Zemaljskog reda, pa je, na temelju te izmjene, vei 1903.god. izabran i peti prisjednik, 18r Isto. rez lzvj. 183Izvj. t8t lyyj. 185Jzvj.
tl. 41_42. DS, XII (18?4.),59. DS, XXXIX (1905.),str. I. DS, XXIV (1888.), 192. DS. XXXVII (1902.),908.
kao i njegov zamjenik.l86 Prema tome, Zemaljski odbor je imao od tog vremena 5 prisjednika i 5 njihovih zamjenika.
i javnoj sigurnosti, o zdravstvenoj siuZbi, o Skolstvu, o prihodima i rashodima pokrajinskih zaklada, o vodama, o putevima i o Sumarstvu. Na svakom saborskom zasjedanju podna5an je i izvje5taj posebnog saborskog odbora o pregledu rada Zemaljskog odbora. Iz-tih je izvjeStaja vidljivo da je Zemaljski odbor uvijek poduzetno vrSio svoju duZnost. ViSe puta bilo je u tim izvje5tajima i pohvala inicijativama i zalaganju Zemaljskog odbora. Posljednje zasjedanje Dalmatinskog sabora odrZano je od 24. sijednja do 24. veljade 1912.god. Ali, Zemaljski odbor je i dalje nastavio radom. On je i svoje godiSnje izvje5taje, pa i mnoge dopise, naslovljavao Dalmatinskom saboru,187iako ovaj nije vi5e sazivan. Zemaljski odbor je djelovao i za vrijeme prvog svjetskog rata. Nakon sloma Austro-Ugarske, koji je posvuda i u Dalmaciji radosno dodekan, utjecajniji pripadnici Narodne organizacije, nastanjeni u Zadru, smatrali su da bi, zbog potreba daljeg funkcioniranja vlasti, trebalo zadrLati Zemaljski odbor, Namjesni5tvo i neke druge pokrajinske ustanove. Oni su, po5to je posljednji austrijski namjesnik Marij Attems napustio Zadar, izabrali za namjesnika Stevu MeUidiia, a za njegova zamjenika Josipa Cortellazzu.l88Ovaj izbor potvrdila je potom i dalmatinska Privremena vlada u Splitu, koju je, po nalogu Narodnog vijeia SHS iz Zagreba, imenovala Uprava Narodne organizacije za Dalmaciju.lse Djelovanje Zemaljskog odbora i tog novog Namjesni5tva u Zadru bilo je veoma oteZano zbog talijanske okupacije Zadra i nekih drugih dijelova Dalmacije. pli.qjednik Zemaljskog odbora Milorad Medini pisao je iz Zadra 22. studenog 1918. god. Peru eingriji da on ne vidi vi5e bpravdanja za postojanje ni Zemaljskog Zemaliskoq odbora ni zemaljskog zemaliskop Gospodarskog Gosoodarskos vijeia "u novoj drZavnoj organizaciji..,, t€ te je odekivao da ie ljudi koji su tada stajali "na delu tih ustanova. biti pozvani da provedu olikvidaciju njihovu-.le0 Ipak, Zemaljski je odbor ostao u Zidru ne samo do Rapallskog ugovora, nego i vi5e mjeseci poslije tog ugovora, r 8 o l 2 y j . D S . . . ( 1 8 3 ) ,s t r . I . r87 IJ.AZ'd, Spisi Zemaljskog odbora (186b-1918.), fasc. l. 188Zapisi Dr Josipa Smodlake, Zagreb 1972, 58, Cortellazzo : 180NL br. 3 (1918.),t. reo HAD, AC-e. X. 10. B. 19.
Jablanovi6.
dok nije bio nasilno uklonjen. U lipnju 1921. god. izvr5ena je ru5ifqlk-a provala u prostorije Zemaljskog odbora. Podgovorena ruiia razbijala je ne samo namjeStaj, nego tom prilikom uni5tila i neka
II. STRANACKA PRIPADNOST SABORSK/H ZASTUPNIKA I ODRAZ NJIHOVIH MEDUSTRANACKIH ODNOSA U RADU SABORA 7. Poli.ti,ike stranke u Dalrnaciji i njihoua zastupljenost u Dalmatinskom saboru
stranka.
stranke, ne toliko ispodetka, koliko poslije, nakon postignuia njezinih znadajnijih politidkih pobjeda, izbijale su i razne suprotnosti, zasnovane na razlikama odnosa prema politidkoj taktici stranke (izmedu pristaSa oportunizma i radikalizma), kao i na razlikama ideolo5ke prirode (izmedu liberala i klerikalaca, te izmedu prista5a nacionalnog unitarizma i nacionalizma). Pojedini istaknutiji narodnjaci ponekad 1el Sime PeriEi6, Prilog poznavanju talijanske okupacije Dalmacije od 1918. _ do 1923.god. Radovi Instituta JAZrJ uZadru, sv.20, Zada; tgz},22 i28.
53
su, povremeno, i napu5tali redove stranke (7872, 1883). U Narodnoj stranci dolazilo je i do secesija(1873, 1879. i 1892),nakon kojih su bile osnovane i zasebne,nove politidke stranke. Narodna stranka je 1889. god. u svom tada nadopunjenom nazivu naglasila svoje hrvatsko obiljeZje, nazvav5i se Narodna hrvatska stranka, ali je i tada, kao i prije (do 1879), kad su u njezinim redovima bili, zajedno s Hrvatima, i Srbi - nagla5avala svoje programatsko stajali5te da su Hrvati i Srbi -jedan narod.. i da oni u Dalmaciji -uZivaju ista prava u svakom pogledu.. Sto se tide vjere, Narodna hrvatska stranka je i dalje isticala da neie mije5ati "vjeru sa narodnosti...1e2Tih svojih nadela ona se stalno i pridrZavala. Medu narodnjadkim prvacima najvi5e su se istakli Miho Klaii, Mihovil Pavlinovid, Natko Nodilo, Lovro Monti, Ivan Vrankovid, Gajo F. Bulat i Pero eingrija. Glavna glasila Narodne (hrvatske) stranke bila su zadarski -II Nazionale.. *Narodni iist* i potom splitsko oJedinstvo... AutonomaEka stranka zalagala se za autonomiju Dalmacije (tj. protiv sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom) i za oduvanje sluZbene upotrebe talijanskog jezika u javnim ustanovama ove pokrajine. Takvo njezino programatsko usmjerenje odgovaralo je austrijskoj politici. Uslijed toga su autonoma5i i uZivali podrSku austrijskih organa vlasti. U redovima Autonoma5ke stranke nalazilo se mnogo reZimskih dinovnika, koji su svojom politidkom aktivno5du zastupali ne samo politiku vlade iz Beda vei su tom aktivno5iu udvr5iivali i svoj poloZaj. Braneii npr. talijanski jezik, koji su jedino dobro poznavali i njim uredovali, oni su time Stitili i svoju sluZbenidku sigurnost. U ujedinjenoj Hrvatskoj, u kojoj bi hrvatski jezik bio i sluZbeni jezik, oni su vidjeli opasnost i za gubitak svog zaposlenja. Pored dinovnika, koji su u podetku bili glavna snaga Autonoma5ke stranke, bilo je metlu pristaSamate stranke i mnogo pripadnika drugih profesija, kao i raznih posjednika. Svi su oni - uz malobrojne strance, preteZno talijanskog porijekla - uglavnom pripadali krugovima odnarodenog hrvatskog i srpskog gradanstva. Prema popisu stanovniStva iz 1880. god. - u Dalmaciji se sluZilo hrvatskim kao govornim jezikom 440.279, a talijanskim 27.305 stanovnika.le8 Na kraju stolje6a (1900) bilo je u Dalmaciji "samo 15.273talijanskih Zitelja...lea Autonoma5tvo mnogih prista5a AutonomaSke stranke iz redova domaieg - hrvatskog i srpskog - stanovni5tva, nadahnjivano je raznim pojedinadnim i grupnim interesima, privilegijama i nedemokratskim shvaianjima. Oni su pod svaku cijenu htjeli zadrZati svoj gospoduju6i poloZaj. Smatrali su sebe viSe vrijednima i za5titnicima talijanske kulture i talijanskog jezika. Mnogi od njih, medutim, 1e2v. Kisi6, n. d., 107. res finfte Foreti6, O etniEkom sastavu stanovniStva u XIX st. s posebnim osvrtom na stanovniStvo talijanske narodnosti. Zbornik Dalmacija 1870., Zadar 1972,72. t0a Isto, 24.
54
L
nisu bili ni odgajanici ni poznavaoci te kulture, kao ni dobri poznavaoci talijanskog knjiZevnog jezika. Autonoma5i su prezirali hrvatske i srpske narodne mase, mrzili hrvatski ili srpski jezik, potcjenjivali hrvatsku i srpsku kulturu i obidaje. Stalno slabljeni, autonomaSi su sve vi5e poistovjeiivali svoje autonoma5tvo s osjedajem svoga talijana5tva, da bi najzad njihova Autonoma5ka stranka postala u stvari talijanska stranka - predsta'rnik malobrojnih Tatijana i onih naSih naroda koji su se, privrZeni talijanskom jeziku, htjeli osjeiati Talijanima. Medu autonomaSkim prvacima u Dalmaciji najvi5e su se istakli Spiro Petrovid, Luigi Lapenna, Ante Bajamonti, Lujo Serragli, Nikola Trigari i Vjekoslav Ziliotto. Glavno glasilo AutonomaSke stranke bio je *II Dalmata*, koji je izlazio u Zadru. Narodno-srednjaika stranka, nazvana jo5 i Zemljadka stranka (po svom glasilu oZem1jak.., koji je izlazio u Zadru) nastala je 1873. god., poslije odcjepljenja .bedke p€torice.. od Narodne stranke. "Bedku petoricu* dinili su zastupnici u Carevinskom vije6u Stefan LjubiSa, Ivan Danilo, Dorde Vojnovi6, Frane Fontana i Josip Antonietti. Njihovoj stranci pristupila su jo5 trojica saborskih zastupnika iz redova Narodne stranke (Ivan De5kovii, Jerotej Kovadevii i Gerasim Petranovid) i neki drugi dotadaSnji narodnjaci izvan zastupnidkih redova.les Prista5e te stranke, ne odriduii se teZnje k sjedinjenju Dalmacije s banskom Hrvatskom, ali videii te5koie koje su se suprotstavljale izvedivosti te teZnje u uvjetima dualistidke drZavne organizacije, smatrali su da - dok se to sjedinjenje ostvari - treba udiniti Sto vi5e u rie5avanju jezidnih, prosvjetnih i gospodarskih problema u Dalmaciji, u Sto tjeSnjoj suradnji s vladom, bez dije naklonosti to ne bi bilo moguie. Djelujuii tako, Narodno-srednjadka stranka je suradivala i s pokrajinskom vladom u Zadru i sa srediSnjom vladom u Bedu. Kao takva, ona ie u velikoj mjeri i bila vladina stranka.l06Ta se stranka nije odrZala dugo: postojala je tek neSto vi5e od tri godine. Srpska stranka je nastala 1879. god., kad su se Srbi izdvojili iz Narodne stranke. Tom izdvajanju prethodile su vjerske suprotnosti, koje je stvarao katolidki i pravoslavni klerikalizam u porastu, zatim nastale nacionalne hrvatsko-srpske suprotnosti, manifestirane ve6 za trajanja zemljaStva(1873-1876),tnta osobito poslije poni5tenja Ljubi5ina zastupnidkog saborskog mandata (187?),1e8 i najzad - nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine - razliditost stavova o pripadnosti tih susjednih teritorija.ls0 Proces hrvatskog i srpskog
+
1e5R. Petrovi6, n. d., 409. 1e6Isto, 410. rs7 Isto,4L2. 108Kosta Milutinovid, Politidki ldk Stefana Mitrova LjubiSe. Boka, br. 6-7, Herceg-Novi 1975, 64. lss V. Ifisie, n. d., 106.; Grga Novak, Podvojene narodne snage u Dalmaciji. Radovi Instituta JAZU, sv. X, Zadar 1963, 14.
55
- iako ne sluZbeno - bili su glasila te vadka "Crvena Hrvatska.. stranke. cista stranka pra^a nastala je 1898. god. kad se Ivo prodan sa 1vojiry prista5ama,.koji su slijedili primjer frankovaca, odijelio od S-tLank9 prava. Zadarska ,,Hrvatska kruna* bila je glasito dalmatinskih .distih* prava5a.
56
- Hrvati i srbi su -jedan narod po krvi i po jeziku, nerazdruzivo spojeni zemljiStem na kojem obitavaju.., i bna ie nastojati d.a se medu njima "uklone i onemoguie raimirice<< i >11vliieZi iieZi iiubav*.roo liubav*.200
2ooNL br. 35 (1905.),1. 2 0 1Z a p i s i . . . ( 1 8 8 ) ,4 4 . 202Mirjana Gross, povijest prava5ke ideologije, Zagreb 1g?8, 3b4. 208Isto, Bg1.
57
t
Sibenska, Drinkoviieva pravaSka grupa, koja je otada nastavila samostalnim djelovanjem. Glarma glasila tih prava5kih grupacija u Dalmaciji bile su zadarska oHrvatska kruna.., dubrovadka ,,Prava Crvena Hrvatska.. i Sibenska -Hrvatska rijed*. Sve te poiitidke stranke, o kojima je naprijed bilo govora i koje su imale svoje zastupnike i u Dalmatinskom saboru, bile su gradanske stranke. One su kao takve u svojoj potitidkoj aktivnosti zastupale uglavnom poglede, interese i teZnje pojedinih slojeva i grupacija graclana. Iz tlh slojeva i grupacija potjecali su i saborski zastupnici. Od 256 zastupnika, koliko ih je - poimenidno - bilo u sveukupno - 76 su bili razni posjednici, 69 - odvjetnici, 10 saborskih sazivaz0a 25 - dinovnici raznih dinovnidkih sluZbi, 20 - profesori, 19 - sveienci, 17 - bilieZnici, 13 - lijednici, B - suci, 4 - uditelji, 4 novinari, i 1 - knjiZevnik. Navest iemo ih ovdje tim redom.
Luka, Vukovii Pero i Zuro Marko. Odujetnici: Arneri Jerko, Arneri Roko, Bakotii Ignacij, Bakotii Lujo, Baljak Du5an, Bersa Antun, Botteri Ivan, Buii Ivan, Bujas Sime, Bulat F. Gajo, Bulat Gajo, Cindro Augustin, Colombis Ante, Cingrija Melko, Cingrija Pero, Dordii Marin, Filippi BoZo, Fontana Ivan Krstitelj, Giglianovii Jakov, Giglianovii Roberto, Giovanizio Dordo, Giunio Dinko, Grgii Eduard, Ivdevii Vicko, Karaman Sredko, Katnii Nikola, KIai6 Pero, KneZevii Stjepan, Kru5evii Andrija, Kveki6 Radoslav, Lubin lvan, Macchiedo Ante, Macchiedo Ivan Krstitelj, Majstrovi6 fvan, Manger Ivan, Marovii Ivan, Masovdii Augustin, 204[5fs zastupnike, koji se javljaju iskazujemo, dakako, sarno jedanput.
58
u dva, tri ili vi5e saborskih saziva,
Matij-evid vlaho, Mihaljevii vicko, Mitrovii Aleksandar, Monti Lopastrovii Josip, pavlovid vro,. -M_oretti Luiggi, Nutrizio vjekoslav, Ludii Lovre, Petrovii_ Spiro, pini Lujo, podii Baldo, iuci6 Rafo, r!.urrr4rr_du-rp, Radman Josip, rr,cr(lltluu. Radmilli Ivan Ivan AI'sLIIetJ, Krstiteli.-brkolan, Krstitelj, Rendi6 lvllocevlc tf,gnorc Mioievi6 ljuJe, Duie RosRendii Miodevii Duje, signoli Simun, RuZevii Petar, Salvi Smerchinii St lepan,
BiljeZnici: Arneri R Rafo, Botteri Ivan Antun, Galvani Ante, Gaxa Nikola, Ividevii Stjepan, Kamber Petar, Katii Ernest, Ljubi5a Stefan,
Matii Lovre, Messa Josip, Pezzi Josip, Ponte Valerij, Pugliesi Antun, Vidovii Nikola, Vojnovii Dorde, Vrankovii Ivan i Vuiatovii-Sarov Andrija. Lijeinici: Bajamonti Ante, Bioni Vittorio, Drinkovii Mate, Kovadevii Krsto, Macchiedo Jerko, Mi5etii Roko, Mladinov Josip, Rubricius Ivan, Spalatin Ante, Stambuk Ivan, Tomii-Michieli Valerij, Trojanovii Vladimir i Verona Adam. Suci; Fontana Frane, Frari Gajetan, IveIIio Ante, Kapovii Mihovil, Lalii Nikola, Lukovi6 Vicko, Milii Vinko i Natali Jerko. Uiitelji: Matulina Petar, Radimiri Mato, Skurii Niko i Vukotii Duro. Nouznari: Biankini Juraj, Bjelanovii Sava, Matkovii Enrik i Prodan Ivo. KnjiZeunik: Tresii Pavidii Ante. Medu navedenim posjednicima bilo je plemiia i drugih bogatih ze_mljovlasnika, zatim brodovlasnika, kuievlasnika i trgovaca. I medu odvjetnicima, dinovnicima, biljeZnicima, profesorima, lilednicima i sucima bilo je posjednika. Neki od njih imali su veie-prihode od
59
posjedovnih dobara nego od svoje profesije. Pojedini zastupnici, iskazani tu po profesiji, nisu se zapravo ni bavili profesijom, jer im je potpuna okrenutost vlastitim posjedovnim dobrima bila mnogo vaZnija i unosnija.
u Carevinskom vijeiu. Zaztralo se dak i od bogatih seoskih zemljoposjednika. Desilo se samo jednom da je za saborskog zastupnika bio izabran bogati seljak. Bio je to Nikola Vidii iz sela Ludane u sinjskom izbornom kotaru, izabran u naknadnim izborima 1868. god. u kuriji vanjskih opiina. Iako je Vidi6 pripadao Narodnoj stranki, jedan od prvaka te stranke, Stefan Ljubi5a, pi5uii 11. svibnja 1868.god. Mihovilu Pavlinoviiu i spominjuii mu Vidiiev izbor, izrazio je u tom pismu svoje odito negodovanje:,,Zao mi je da je u Sinju izpao seljak. To je bolest prenjiva-.2oo _ Poslije nekoliko decenija, 1909. godine, kad su zastupnici Hrvatske strante pokrenuli u Dalmatinskom saboru raspravu- o promjeni njegova Izbornog reda i o potrebi uvodenja op6eg1 ieanatog iz6ornog prava i u saborskim izborima, razvila se debata i o tome tko bi
srcem i svom duSom..,jer ljubi svoj narod, ali da smatra, prije nego se dadu "uZd€ u ruke nenaobraZenoj masi.., da toj masi treba -jo5 dati u punoj mjeri i lud prosvjete*. 11sk. je do pune prosvijeienosti narodnih masa bio dug put, ispadalo je - prema tome - da te mase ne mogu ni koristiti izbornu jednakopravnost u punom smislu. Narodne kako proizlazi iz shvaianja tog prvaka Hrvatske stranke i njegovih stranadkih drugova u Saboru, jer je on govorio i u ime niih - mogle bi ravnopravno birati, tj. glasati, ali ne i davati zastupnike iz svojih redova. 205Dinko Foreti6, O ekonomskim prilikama u Dalmacijri u drugoj polovici XrX stoljeca do prvog svjetskog rata. Hrvatski narodni preporod u Dilmaciji i Istri, Zagreb 1969, 14. 206Ante PalavrSi6 - Benedikta Zeli6, Korespondencija Mihovila pavlinovi6a, Split 1962, 84.
60
Ravnopravnost i jednakost nisu istoznadnice - obrazlagao je A. Tresii Pavidii. On je bio za ravnopravnost, ali ne i za jednakost. Istidu6i da se ljudi ne radaju jednaki po svojim sposobnostimaupozoravao je: *fts4 priroda ne daje jednakost, kako da je mi dademo-. U skladu s tom reakcionarnom usmjerenoSiu on je obrazlagao da -valja birati najbolje*, misleii pri tom na najuglednije i najobrazovanije ljude, jer Sabor treba "da misli i radi za ogromnu veiinu... ObrazlaLuti takvo stajaliSte, koje, u klasnom smislu, izral.ava pogiede i interese burZoazije, Tresid Pavidii nije mogao a da, s obzirom na vrijeme, ne istakne i zahtjeve narodnih masa, te je kazao: -Bilo bi potrebno uzeti u obzir i razne slojeve pudanstva da svaki moZe u Saboru braniti svoje inter€S€...207 Zastupnik Ante Dulibii, jedan od prvaka Stranke prava, polemizirajuii sa stavovima Ante Tresiia Pavidiia, ukazivao je da i "jedan seljak i prosti radnik moZe dostojno zastupati interese naroda i svog staleZa u saboru.<.Ako bi, npr., u Saboru bili samo ijudi koji razumiju financije i zakone, to ne bi bilo dobro, jer tko moZe tvrditi -da se ti ljudi razumiju u zanatlijske i teZadke stvari...208Dulibiievo suprotstavljanje stavovima Tresii Pavidiia bilo je ne toliko izraz njegove stvarne Zelje da se u Saboru na osnovi novog izbornog reda - nadu predstavnici svih dru5tvenih slojeva, koliko nova prilika da se produbljuje polemidki medustranadki duel izmedu zastupnikA Stranke prava i zastupnikA Hrvatske stranke, koji je tokom tog saborskog zasjedanja bio prisutan gotovo u svim debatama. Neki saborski zastupnici bili su viSe puta birani za saborske zastupnike, a pojedini medu njima bili su u isto vrijeme i zastupnici u Carevinskom vijeiu i to ne samo u razdoblju kad su se zastupnici u Carevinskom vijeiu birali iz saborskog sastava nego i poslije, kad su bili birani izravnim izborima. Upornost pojedinih zastupnika (posjednikA i odvjetnikA) da budu ponovno birani za zastupnike ukazuje i na njihove osobne interese. S dobivanjem zastupnidkog mandata, Sto je bilo i dast, njihovo ime bivalo je poznatije. Taj ugled, ako je rijed o odvjetnicima, imao je odraza i na poveianje broja njihovih klijenata. Klijenti su smatrali da ti odvjetnici preko svojih stranadkih istomi5ljenika imaju vi5e utjecaja u organima opiinske uprave, kao i u kotarskom i okruZnom sudu, 5to nije bilo bez osnova. Ti su odvjetnici, boraveii u Zadru za vrijeme saborskog zasjedanja, obavljali i tamo razne poslove u interesu svojih klijenata, jer su u tom sredi5tu, glavnom gradu pokrajine, bili ne samo pokrajinski organi uprave, nego i najvi5i pokrajinski organi sudstva: Pokrajinski sud i Prizivno sudiSte.z0s Utjecaj tih odvjetnika - neposredno, ako su bili zastupnici u Carevinskom vijeiu, ili posredno preko njihovih 207lzvj. DS... (138),1126. zoeIsto, 1129. 20eVjekoslav MaStrovi6, n. d. (7), 75.
kolega i stranadkih suboraca, koji su bili zastupnici u Carevinskom vijeiu - protezao se i do Beda, u kojem su, za cislajtanijske zemlje, postojali najviSi drZavni organi sudstva: Kasacioni sud i Vrhovni
Iovii i Vladimir Simii u Obrovcu. stranadka pripadnost zastupnika u Dalmatinskom saboru za svih 10 mandatnih razdoblja izgledala je ovako: Mandatno razdoblje 1861-1864. 1864-1867. 1867-1870. 1870-1876. 1876-1883. rBBS-1889. 1889-1895. 1895-1901. 1901-1908. 1908-(1918)*
Politidke stranke'211 CSP
t2* 9{. 15* 26* 30* 267 26* 236 18*
HS
29 32 26 t5 lt 6 6 6
B I o 6 n
39*2 6(B)*
22(19)*
/1 \*
zro l5fq. f{. 211NS : Naroilna stranka (1861-1889.). pod tim nazivom podrazumijeva se i Narodna hrvatska stranka (1899-190b.). AS : Autononiaska stranka. SS : Srpska stranka. SP : Stranka prava. esp : eista stranka prava. HS : Hrvatska stranka. HPNS : Hrvatika pudka napredna stranka.
62
Brojevi oznadeni zvjezdicama u tom iskazu traZe objasnjenje . koje je ovdje potrebno i dati.
u drugom mandatnom ^razdoblju(1864-1862) broj narodnjadkih zastupnika poveian_je od 9 na 1i izborom Mihovila" pavlinoviia i Lovra Montija u naknadnim izborima. t1""em m.andltnom_razdoblju (186?_1B?0)broj narodnjadkih _^^,.y _zgs-tupnikapoveian je od 15 na 17'izborom Ivana DeSkoviii6a i Nikole Vidiia u naknadnim izborima.
63
U zadnjem, desetom mandatnom razdoblju (1908-1918) stavili smo godinu 1918.u zagrade i pridodali zvjezdicu. Udinili smo to zbog toga da ukaZemo kako je ta godina, u kojoj je do5lo do sloma HabsburSke Monarhije, ujedno i krajnja godina postojanja Dalmatinskog sabora. Kako je mandat jednog saborskog sastava trajao Sest godina, novi saborski izbori u tom mandatnom razdoblju trebali su biti odrZani 1914. god., ali uslijed predratnih prilika i podetka rata ti izbori nisu odrZani. Sabor se od podetka 1912. god. vi5e nije sastajao. Ali, on je kao parlamentarna institucija postojao do sloma Monarhije 1918. god. Prema tome, ta godina - uslijed navedenih okolnosti oznadava i zadnju godinu tog njegova posljednjeg mandatnog razdoblja. U tom zadnjem mandatnom razdoblju - na Sto upozoravaju ostale zvjezdice - broj zastupnika Hrvatske stranke smanjen je od 22 na 19. Broj zastupnika Stranke prava poveian je za 2, jer je Ante Dulibii ved 1908.god. pristupio pravaSima,a to je 1911.god. udinio i Mate Klarii (izabran u naknadnim izborima umjesto Nikole Ribidiia). Godine 1911, umjesto Vicka Mihaljevida, pripadnika Hrvatske stranke, izabran je za saborskog zastupnika Josip Smodlaka, predsjednik Hrvatske pudke napredne stranke. Stranadku pripadnost zastupnika u Dalmatinskom saboru po izbornim kurijama predoduju iduii pokazatelji: Mandatno razdoblje 1861-1864. 1864-r 867. 186?-18?0. 18?0-1876. 18?6-1883. 1883-1889. 1BB9-1895. 1895-1901. 1901-1908. 1908-(1918)
Mandatno razdoblje 1861-1864. 1864-1867. 1867-18?0. 1870-1876. 1876-1883. 1883-1889. 1889-1895. 1895-1901. 1901-1908. 1908-(1918)
Kurija veleporeznika NS AS SS SP HS 37r7 1083784635 7335 532-53 541-611541-61154 4 |
1-4L35
Kurija trg.-obrt. komora NS AS SS HS
I I 1
-
AS
1
3 1 2 2 1-t46-
2 ,
1073 7-652 2-668-
Kurija gradova SS SP HS HPNS
-
(z',)I6,
(1)
Kurija vanj. (seos.)opiina NS AS SS SP HS CSP 812 11 I !2917319 1L46-
a
2
NS
I dvojica zastupnika-virilista u Dalmatinskom saboru opredjeljivala su se za politiku pojedinih politidkih stranaka ili su stajala izvan politidkih stranaka, djelujuii u skladu s politikom reZima. O tome govore niZe navedeni podaci: Mandatno razdoblje
NS
Djelovanje u okviru politike: AS SS Izvan stranaka
11
1861-1864. 1864-1867. 1867-1870. 18?0-18?6. 1B?6-1883. 1883-1889. 1889-1895. 1895-1901. 1901-1908. 1908-(1918)
2222(1) 11 (1)
(1) (1)
1 11 11 11
Saborski predsjednici i zamjenici predsjednika (potpredsjednici) imali su - kao zastupnici - i svoju stranadku pripadnost. Njihovu stranadku pripadnost priopduje ovaj iskaz:212 Mandatno razdoblje 1861-1864. 1864-1867. 186?-1870. 1870-1876. 1876-1883. 1883-1889. 1889-1895. 1895-1901. 1901-1908. 1908-(1918)
Predsjednik
Potpredsjednik
A A A N (NSS) N (SS)
A A N (A) A (NSS) A A N SS SS SS
ss
SS N N (HS) HS
Potrebno je predoditi i stranadki sastav Zemaljskog odbora. Taj stranadki sastav izgledao je kako slijedi:zr8 Mandatno razdoblje 1861-1864. 1864-1867. 1867-1870. 1870-1876. 1876-1883. 1BB3-1889. 1889-1895. 1895-1901. 1901-1908. 1908-(1918)
AS
NS
z t 3 3 3 3 (2)
1 I 4 4(3) 3 + 3 (3)
SS
HS
SP
P
P
44 43 33
1 I
11 111 1 11
1
(2)
(1)
44 44
272A : autonoma5, N : narodnjak, NSS : pripadnik Narodno-srednjadke stranke, SS : pripadnik Srpske stranke, HS : pnipadnik Hrvatske stranke. 213P : prisjednik, Z : zamjenik prisjednika.
65
Najzad, nuZno je da vidimo i stranadku pripadnost zastupnika u carevinskom vijeiu, biranih iz saborskog sasta.ia.vidijivo je to iz ovog prikaza: Mandatno razdoblje 1861-1864. 1864-1867. 1867-1870. 1870-1873.
1 1 1 5
4 4 4
svom djelovanju uglavnom ovisili o volji reZimskih organa vlasti, 2 1 4c D b r . 2 1 ( 1 8 6 1 . ) , 2i 3 . 215Benedikta Zeli6-Budan, Ekonomska osnova politiEkog programa Narodne stranke u Dalmaciji. Zbornik Dalmacija L970.,-Zad.at,46.^ 216Ivan Grgi6, slika s terena u vnijeme prvih sabor.skih izbora. Zadarska revija. br. 1 (1960),37. 217La voce dalmatica, nro. T, Zara 1861, 89.
66
stupnicima u Saboru nade Sto vi5e autonoma5a. Ta aktivnost reZimske birokracije narodito je dosla d,o izrai,aja u izborni5tvima kurije vanjskih (seoskih) opiina,- u kojima su vrseni raznorazni pritisci na birade i podinjene mnogobrojne d.ruge nepra, vilnosti. u jednom napisu, koji je prikazivao autonomaski teror u
i -bili bi ga ubili da ga prijatelj jedan od divljih policija sve to gleda i rekao bi odobrava...21e
napadadah neote, a
rodnjaka. T-ako npr. braiu Nika i Dura vragolov optuZba je teretila kao "veleizdajnike i rusitelje javnog mira.., i don Antuna Ramadana "za u_v_rieduNj. Ve1idanstva...22rKad su bili uhapSeni Duro Vragolov, don Marin Gavranii i Antun Beiir i utamniEeni u dubrovalkom
u Skole i crkvu.. i da ie -izgubiti svoje srpsko ime.., Hrvate su ubjedivali -da ie sjedinjenjem izgubiti povlastice, morat ie i6i u vojsku, 218Ivan Grgie, O pravu udruZivanja i o pravu zbora i dogovora.Zadarska revija, br. 5 (1960), 368. zrs Pozor, br. 74, Zagreb 1861,1. 220S. Obad, n. d., 164.
Zadar L912.37. 222Grga Novak, Veleizdajniiki proces u Dubrovniku godine 1961-1862. ,dnali Historijskog instituta JAZ\J u Dubrovniku, sv. III, Dubrovnik 19b4, 90.
67
zatirn i pretur Novak u Imotski*.2zaAutonoma5i su - uslijed nedemokratske izborne geometrije, podr5ke reZimskih organa i angaZiranja reZimske birokracije - uSIi u Sabor kao veiina.
gim posjednicima (kuievlasnicima, brodovlasnicima, trgovcima), kao i preteZno medu inteligencijom. Bilo je stalno i pojedinaca, osobito u Dubrovniku, koji su se baviii i knjiZevnim radom na narodnom jeziku. Ilirski pokret i 1848. godina imali su poprilidan odrZaj u Dubrovniku. I utjecaj talijanskog risorgimenta bio je znatan. Slobodarske i integracione ideje risorgimenta dopirale su s talijanskog tla preko tamo5nje politidke Stampe, politidkih bro5ura i raznih rodoljubivih knjiZevnih djela, a i preko naSih studenata koji su studirali u Padovi. Od Dubrovdana tamo su, izmedu ostalih, studirali istaknuti narodnjaci Miho KIai6, Rafo Pucii i Pero Cingrija. Narodito je Pero 223S. Obad, n. d., 166. 224L Gt4ie, n. d. (216), 38.
6B
eingrija u vi5e navrata isticao da ga je talijanski risorgimento naudio kako se treba boriti za pravo, slobode i jedinstvo svog naroda.226 Ujedinjavanje Talijana i stvaranje Italije bio je za naSe svjesnije Ijude poticajni primjer da misle na ujedinjenje Hrvata i Srba pod Austrijom, kako bi ovi bili jadi u svom otporu protiv tudinskog tladenja. Ziviela je u nekima od njih vei tada misao i o potrebi oslobodenja i ujedinjenja svih juZnoslavenskih naroda. Dubrovnik je bio centar ne samo svoga okruZja, nego u izvjesnom smislu i gravitacioni centar za kotorsko okruZje. Sve do podetka sedmog decenija pro5loga stoljeia bila je, npr., u ta dva okruZja samo jedna gimnazija - dubrovadka, koju su pohadali udenici i iz dubrovadkog i iz kotorskog okruZja. Poslovna, rodbinska i prijateljska povezanost izmedu mnogih pomoraca, trgovaca i intelektualaca dubrovadkog i kotorskog okruZja bila je poprilidno osjetna. Preko te povezanosti izgradivali su se i zajednidki politidki stavovi. Medu prista5ama teZnje za sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom isticali su se u velikom broju i pomorci. Pomorstvo je bilo veoma vaZna, a ponegdje i najvaZnija privredna grana i u dubrovadkom i u kotorskom okruZju, pa je u tim okruZjima i bilo vi5e brodovlasnika i mnogo pomoraca. ZaIaLu(i se za sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom pomorci su smatrali da ie to sjedinjenje stvoriti i -jednu jedinstvenu ekonomsku cjelinu, u kojoj bi jadranske luke bile prirodan put u svijet...227Sjedinjenje bi okrijepilo narodnu svijest i udvrstilo prirodne pozicije narodnog jezika. Narodnjacima je bila potpuno jasna sva Stetnost nametnutog talijanskog jezika u javnom Zivotu Dalmacije. Taj jezik je, vr5eii narodito odnarotlujuii udinak u gradovima, produbljivao jaz izmedu tih gradova i njihove seoske okoline, izmedu gradskog i seoskog stanovniStva, izmedu obrazovanih i bogatih s jedne i neukih i siroma5nih s druge strane. Talijanski jezik je nadalje produbljivao jaz ne samo izmedu Dalmacije i banske Hrvatske, nego i izmedu Dalmacije i ostalih susjednih zemalja u njezinu kopnenom zaledu - Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Trgovadke veze izmedu dubrovadkog okruZja i Hercegovine, kao i trgovadke veze izmedu kotorskog okruZja i Hercegovine i Crne Gore bile su dosta Zive. Domaii trgovci u dubrovadkom i kotorskom okruZju, od kojih su mnogi bili doseljenici ili sinovi doseljenika iz Hercegovine, bili su takoder medu zapaZenijim prista5ama Narodne stranke. Potrebno je jo5 istaii - kad se razmatra izborni uspjeh narodnjaka u dubrovadkom i kotorskom okruZju - da je u ovim okruZjima bio slabiji utjecaj reZimske birokracije, jer ona, iako autonomaSki orijentirana kao i drugdje u Dalmaciji, nije u ovim okruZjima mogla ostvariti znadajniji utjecaj. 226Pero eingrija, Du,brovnik i talijanska kultura. easopis >Narod<, br. 6, Split1888,1i2. 227R. Petrovi6, n. d., 154.
69
i
i
Uspjeh narodnjaka u saborskim izborima 1861. godine u juZnoj Dalmaciji bio je zaista velik. Od ukupno 11 zastupnika biranih u dubrovadkom i kotorskom okruZju izabrano je B narodnjaka i samo 3 autonomaSa.Od 4 zastupnidka mjesta u kuriji vanjskih opdina sva 4 su pripala narodnjacima. Od 3 zastupnidka mjesta u kuriji veleporeznika - takoder su sva 3 pripala narodnjacima. Autonoma5i su pobijedili jedino u kuriji gradova s 2 : 1 i u kuriji trgovadkih komora, u kojoj se birao 1 zastupnik. Na podrudju splitskog okruZja, u kojem se biralo 15 zastupnika, narodnjaci su osvojili samo 1 zastupnidko mjesto i to pobjedom u jednom izborniStvu kurije vanjskih opiina: Makarska - Vrgorac - Metkovi6. Na podrudju zadarskog okruZja, u kojem se takoder biralo 15 zastupnika, narodnjaci su osvojili 3 zastupnidka mjesta i to pobjedom u dva izborni5tva kurije vanjskih opiina: Benkovac - Obrovac - Kistanje (1) i Drni5 - Knin - Vrlika (2 : 1). Dok je brojdani odnos izabranih zastupnika - narodnjaka i autonama5a - u dubrovadkom i kotorskom okruZju bio B :3, u splitskom i zadarskom okruZju je bio 4:26. Sigurno je da narodna svijest u spiitskom i zadarskom okruZju nije bila toliko neprobudena koliko bi se moglo zakljuditi iztog pokazatelja. Od 16 zastupnidkih mjesta u kuriji vanjskih op6ina (u ta oba okruZja) narodnjaci su izborili 4 zastupnidka mandata, tj' jednu detvrtinu ili 25 posto. Da su izbori u toj kuriji bili slobodni da je, dakle, i narodnjacima bila dopu5tena nesmetana predizborna kampanja, da reZimski organi i reZimska birokracija nisu utjecali na tok izbora zastra5ivanjem i zavaravanjem birada, kao i pravljenjem raznih falsifikata - rezultati bi sigurno bili za narodnjake mnogo povoljniji. U kuriji gradova, u koja se u ta dva okruZja biralo 5 zastupnika, pritisci reZimskih organa i reZimske birokracije bili su takotler veoma snaZni. Narodnjaci su uspjeli pobijediti samo u jednom izborni5tvu (u gradu Makarskoj), ali im je poslije autonomaSka saborska veiina pri ovjeri zastupnidkih mandata - na osnovi narudenih prituZbi i koriStenja mogudnosti majorizacije - poni5tila taj mandat. Naknadnim izborima u Makarskoj autonomaSisu osigurali izbor svom kandidatu. Autonoma5ima je joS pomogia i nedemokratska izborna geometrija. Oni su uza se imali odnarodene i preteZno bogate ljude, a ti su ljudi, uZivaju6i i izborne privilegije, birali u splitskom i zadar' skom okruZju u kurijama veleporeznika i trgovadko-obrtnidkih komora ukupno 10 svojih zastupnika. Kao Sto se i odekivalo - svih 10 bili su prista5e Autonoma5ke stranke. Pobjeda autonoma5a- bila je pobjeda vladine politike. Toj pobjedi prethodio je, dakle, odgovarajuii oktrojirani izborni red, a uodi i u toku samih izbora osiguravali su je teror i krivotvoriteljska aktivnost reZimskih organa i reZimske birokracije. 70
L
Dalmatinski sabor - prvi parlament u historiji pokrajine Dalmacijez28- bio je sazvan carskim patentom od 26. veljade 7861. za 6. travnja 1861.god. U Zadru, glavnom gradu -kra1jevine.. Dalmacije i sjedi5tu Sabora, Namjesni5tvo se pobrinuio da grad toga dana ima svedan izgled. Prozori najprometnijih gradskih ulica bili su ureSeni U 9 sati ujutro okupljeni su saborski "svakovrstnim 5arenicama...22e zastupnici na delu s predsjednikom Spirom Petroviiem oti5li >>napozdrav Njegovoj preuzvi5enosti..,namjesniku Lazatu Mamuli.230Predstavni5tvo jedne pokrajine (>zemlje<.u sastavu carstva) ide, dak1e,da se pokloni carskom namjesniku! Namjesnik je iznad tog pokrajinskog predstavni5tva, on nije odgovoran tom predstavni5tvu, njega su postavili sredi5nja vlada i car i samo njima bio je odgovoran. Da bi se bolje shvatilo to doba, valja imati na umu da je ono bilo veoma blisko dobu ukinute strahovlade Bachova apsolutizma, doba u kojem je reZimska birokracija i nadalje bila svemoina kao glavni oslonac i izvr5ilac vladine centralistidke politike. Poslije te posjete zastupnici su u 10 sati po5li na misu i to zastupnici katolidke vjere u katedralu Sv. Sto5ije, u kojoj je drZao misu zadarski nadbiskup, ujedno i zastupnik-virilista u Saboru, a zastupnici pravoslavne vjere u parohijalnu crkvu Sv. Ilije, u kojoj je drZao misu episkop pravoslavne dalmatinsko-istarske eparhije, takoder zastupnik-virilista u Saboru.28lNakon mise slijedila je inauguralna saborska sjednica, koja je imala svedani, a ne radni karakter.232Poslije podne, u 3 sata, zapodeoje zajednidki rudak, koji je, u dast zastupnikA, dao namjesnik Mamula. Za vrijeme rudka svirala je zadarska vojna glazba. Uveder je priredena svedana rasvjeta grada. Na op6inskoj zgradi bio je postavljen daimatinski grb i veliki natpis: *Zivio Dalmatinski sobor...Vojna glazba je, svirajuii, pro5la glavnijim gradskim ulicama, a zatim nastavila sviranje ispred opiinske biblioteke >'p21syi3..,u kojoj su se naSli na okupu, pored namjesnika i zastupnikd, i razni drugi ugledni uzvanici.z38Po5to je tog dana bila subota, zasjedanje je nastavljeno prvom radnom sjednicom u ponedjeljak, 8. IV 1861. god. O podetku saborskog zasjedanja pisale su sve onda5nje novine. "La voce dalmatica.., Iist autonoma5ke orijentacije, donijela je istaknutim slovima u cijelom prvom stupcu na prvoj stranici svedano intonirani napis, u kojem se istide 6. travnja 1861.godine kao radostan i velidanstven dan, jer se tog dana sastade Dalmatinski sabor. Napis 228Grga Novak, Prvi dalmatinski sabor i dogadaji s nj'im u vezi. Radovi Instituta JAZU t Zadru, sv. III, Zagreb 195?, 5. 22ecD br. 29 (1861.),2. 2s0 ISto, 2. 231I pri svim kasnijim sazivima sa,borskog zasjedanja misa je prethodila podetku saborskog rada. Misu su uvijek drZali u tim crkvama virilisti - katolidki nadbiskup i pravoslavni episkop. 232S takvom svedanom ,sjednicom zapodinjala su sva ostala saborska zasjedanja (1863-1912.). 233]/. bilj. 229, isto,2.
77
zavrSava rijedima: *Zivjela Dalmacija!<284U' toku toga prvog saborskog zasjedanja izrazile.su se mnoge suprotnosti izmeitu autonoma5kih i narodnjadkih zastupnika. Polemike su bile narodito Zestoke kad je narodnjadki zastupnik Mihovil Pavlinovi6 predloZio da se u Saboru moZe govoriti i hrvatsln.236Za srediSnju vladu u Bedu bilo je najva?nije da se Dalmatinski sabor izjasni protiv oda5iljanja delegata u Zagreb za pregovore s predstavnicima Hrvatskog sabora o sjedinjenju Dalmacije s banskom Hrvatskom. Do tog izjaSnjenja osnovi prijedloga autonoma5kog zastupnika Galvanija - do5lo je na detvrtoj saborskoj sjednici, 18. travnja 1861.god. Za Galvanijev prijedlog glasali su svi autonomaSki zastupnici. Narodnjadki zastupnici uzdrLali su se od glasanja. Oni su, prethodno, uloZili i pismeni protest.236 Protestirali su zbog toga Sto je u dnerrnom redu te sjednice pitanje odaSiljanja delegata u Zagreb naznadeno kao prijedlog pokrajinske vlade. Smatrali su da to pitanje nije stvar prijedloga pokrajinske vlade nego carev nalog, koji treba izvr5iti. Zakljudak autonoma5ke veiine u Dalmatinskom saboru da se ne odaSilju delegati u Zagreb na pregovore o sjedinjenju radosno su dodekali svi protivnici sjedinjenja u Dalmaciji. U Zadru je 18. travnja 1861. uvede, u znak slavljenja tog saborskog zakljudka, organizirana svedana rasvjeta. Prozori su bili ure5eni sagovima, a u kazali5tu je prireden prigodni program. U pozadini kazali5ne pozornice, uz dalmatinsku zastavu, bili su istaknuti i grbovi Zadra, Splita, Dubrormika i Kotora28?- gradova u kojima su se nalazila sjedi5ta okruZne uprave. AutonomaSka "La voce dalmatica.. preko cijele prve stranice donijela je istaknutim slovima napis,238 u kojem se isticalo da je 18. IV 1861. god. znamenit dan, dostojan uspomene, jer je tog dana Dalmatinski sabor proglasio dalmatinsku autonomiju. Narodnjacima je bilo jasno da 6e autonoma5ka veiina u Saboru nesmetano donositi odluke koje joj budu odgovarale. Isto tako da ie ta veiina, kad god bude htjela, Iako odbacivati narodnjadke prijedloge. Kad je na saborskoj sjednici 23. trarrnja 1861. god. narodnjadki zastupnik Dorelii predloZio da Sabor zatraZi oslobodenje uhap5enih birada iz opiine Cavtat (prijedlog je podrZao i Dorttiiev stranadki suborac Miho Klaii), taj su prijedlog autonoma5ki zastupnici odbacili.2soIako je u carskom patentu od 26. veljade 1861.god. bilo redeno da zemaljski red za Dalmaciju "ne moZe jo5 za sada sasvim stupiti u Zivot.. dok se ne izrekne konadna i valjana odluka o drZavnopravnom odnosu -kraljevine* Dalmacije prema -kraljevini* Hrvatskoj i Slavoniji, autonoma5i su - znajudi stvarne stavove vlade u tom pogledu 234ls yegg dalmatica, orro. 14, Zara 1861, 1. 235Relazioni. .'. (136), 3. 2s6cD br. 32 (1861.),1. zsz Q. \J6vsk, n. d. (228), 8. 238La voce dalmatica, nro. 16 (1861.), 1. 23eGD br. 34 (1861.),1.
72
- ve6 time Sto su svojim zakljudkom u Dalmatinskom saboru onemoguiili oda5iljanje pregovaradke delegacije u Zagreb, smatrali da se zemaljski red moZe u potpunosti primijeniti, pa su na saborskoj sjednici 22. travnja 1861.god. izabrali i Zemaljski odbor. Na kraju zadnje sjednice prvog saborskog zasjedanja, 24. travnja 1861,kad je to zasjedanje bilo odgodeno >>naneodredeno vrijeme.., saborski potpredsjednik Ante Bajamonti je uskliknuo:,,Zivlla autonomija dalmatinska!..2a0 U tom uskliku bilo je za autonomaSesadrZano znadenje prvog saborskog zasjedanja. Sabor se, voljom autonoma5ke zastupnidkJveiine, izjasnio za autonomiju Dalmacije. Naivno vjerujudi da ie se u Bedu moii ne5to udiniti protiv zakljudka ve6ine u neodaSiljanju delegata u Zagreb za pregovore o sjedinjenju, narodnjadki zastupnici su - odmah po zavr5etku saborskog zasjedanja - krenuli u Bed. Nekoliko dana poslije njih krenuli su u Bed i autonomaSki zastupnici. Boravak u Bedu uvjerio je narodnjadke zastupnike da je vladina politika na strani autonoma5a.Viada je 13. Iipnja 1861.god. odobrila izbor Zemaljskog odbora u Dalmaciji. Time je odito smatrala da je Zemaljski red za Dalmaciju u cjelini primjenjiv i da je pitanje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom "odloZeno i, makar provizorno, ipak rijeSenoo.2alIstaknuti narodnjak Vinko Mili6, na osnovi praienja postupaka reZimskih ljudi, upozoravao je - spominjuii pretora Andriju Agazzija, okruZnog poglavara Pava ReSetara, namjesniStvenog potpredsjednika i vladina povjerenika u Saboru Karla Rosznera i drZavnog ministra Antona Schmerlinga - da su svi oni "kao jedno tielo.., da "zakon povieda jednoo a >izvr5uje se drugo po tajnih naputcih*.242Sto se tide autonoma5ke saborske veiine, bilo je posve jasno da ona "ne6e dobra narodu svomu<<.Narodnjadka saborska manjina, svjesna da joj snaga nije u brojnosti nego u akcionom jedinstvu, djelovala je, kako je izvje5tavao Cvietan Seodi6,2a3 kao jedno klupko - .kriepko i po5teno.., vazda >>spravnona ljubav i na mad... S godinom 1861. intenzivno se nastavljala u Dalmaciji te5ka i neravnopravna politidka borba. Za(.eci te borbe, programatski i akciono manifestirani jo5 1848. godine, i potom oZivljeni potkraj 1860, dobili su u 1861. godini svoj najpotpuniji izraz na stranicama novinstva, preko politidkih bro5ura, preko medusobna povezivanja politidkih istomiSijenika i utjecaja na stvaranje novih suboraca, u izbornoj aktivnosti za vrijeme saborskih izbora, u sjednicama prvog zasjedanja Dalmatinskog sabora, kao i preko raznolikih oblika politidke djelatnosti poslije saborskog zasjedanja u pravcu daljeg poli240fsfs. l. zar c. Novak, n. d. (228), 14. zr2 $i1t16 Mili6, Predlog Galvania i zemalJski red za Dalmaciju. Pozor, br. 100, Zagreb 1861,1. 2es Qyisfqn SeoEi6, StraZnji pregled sabora dalmatinskoga. Pozor, br. 11?, Za4reb 1861, 2.
73
tidkog osvje5tavanja, okupljanja i usmjeravanja. ',Godina 1861.., prema pisanju Mihovila Paviinoviia, "rastrglla je pokrov na5e usnule Dalmacije, kojim su je pet viekova zaSivali...2aa Kad su se narodnjadki zastupnici iz raznlh krajeva Dalmacije prvi put naSli zajedno za vrijeme saborskog zasjedanja u Zadru, oni su vei tom prilikom -izmjenili poglede o zajednidkoj politici i taktici* i to ne samo u Saboru nego i inade. Ti njihovi dogovori - kao >podetak objedinjavanja dotle nepovezanih lokalnih akcija..za5- bili su veoma znadajni. Oni su smatrali da je Narodnoj stranci za dalje potrebe politidke borbe neophodan zaseban politidki list. U "La voce dalmatica.., u kojoj su suratlivali i narodnjaci, prevladali su autonomaSi. U -Glasniku dalmatinskom.., koji je bio polusluZbeni list pokrajinske vlade, nisu se mogli objavljivati veii i raznolikiji politidki dlanci. Uz to, odnarodeno gradanstvo nije ni pratilo taj list, koji je izlazio na hrvatskom jeziku. Zagrebadki "Prozor.., koji je pratio i dalmatinske prilike, malo se ditao u Dalmaciji. Dogovor o pokretanju narodnjadkog glasila u Dalmaciji prerastao je vei u drugoj polovici 1861. godine u konkretna nastojanja za njegovo ostvarenje. AngaZiranjem splitskih narodnjaka pronaden je i odgovarajuii urednik tog glasila u osobi mladog profesora Natka Nodila, koji je iz Splita preSao u Zadar, gdje se 1. oZujka 1862. godine pojavio prvi broj lista -Il Nazionale... Otada je -najveda odgovornost za odrZanje narodnog glasila pala na zadarsku grupu i ujedno je jezgra Livota narodne stranke prenesena u Zadar i u Zadru ostaIa...sao List -lI Nazionale.. izlazio je ispodetka na talijanskom jeziku da bi Sto uspje5nije wSio svoju propagandno-politidku misiju medu gradanstvom, koje je, uslijed odnaroclivanja u Skolama, kao i uopde uslijed nametnute supremacije talijanskog jezika - taj jezik vi5e voljelo i bolje poznavalo. Pa i veiina prvaka Narodne stranke, stjedudi svoje obrazovanje od osnovne Skole do sveudili5ta na talijanskom jeziku, bolje je poznavala talijanski nego svoj materinski, hrvatski jezik. Iako su u -Il Nazionalu.. suradivali i Klai6, i K. Vojnovii,2aTi Monti,2a8i Danilo, i Pavlinovi6 i jo5 neki drugi prvaci Narodne stranke, Nodilovo pero bilo je najaktivnije. On se "svojim 244M.(ihovil) P.(avlinovi6), Godina 1861. u naSoj domovini. Prilog k NL br. 3, Zadar 1862, 1. 245Ivan Grgi6, Oko postanka >Nazionala< - >Narodnog lista<. Zadarska revija, br. 4 (1960.),278. znoJsto, 229. 247Kosto Vojnovi6, tada odvjetnik u Splitu i tajnik splitske Trgovabko-obrtnidke komore, vatreni narodnjak, napisao je i objavio 1861. bro5uru >Un voto per l'unione<, koja spada medu prve i najpoznatije programatske spise dalmatinskog narodnog preporoda. 248ls\/1s Monti, tada odvjetnik u Kninu, istakao se perom i dotada kao suradnik Morpurgova godi5njaka >Annuario dalmatico< i kao autor bro3ure >Considerazioni sull'annesione del Regno di Dalmazia a quelli di Croazia e Slavonia<, Spalato 1861.
74
pisanjem nameie divljenju i priznanju.. i ',samih narodnih protivnika*.zre Listom -I1 Nazionale* Narodna je stranka sve uspje5nije povezivala svoje prista5e Sirom Dalmacije. U svima njezinim akcijama najviSe se i prvenstveno isticalo to njezino borbeno glasilo. je pratio rad i Dalmatinskog sabora, i uvijek opSirno "I1 Nazionale* izvjeStavao o tome radu, obrazlaLuci i podrZavajuii nastojanja narodnjadkih zastupnika. Kako osnivanje politidkih organizacija nije bilo dopu5teno, a mogla su se osnivati dru5tva za unapredivanje znanosti, kulture i prosvjete, Narodna stranka je u stvaranju takvih dru5tava vidjela svoje vaZne suradnike. Jer, znanost, kultura i prosvjeta znadajni su dimbenici i u nacionalnom osvjeStavanju stanovniStva. Dana 27. srpnja 1862. god. bila je otvorena Matica dalmatinska u Zadru.zso fs godine bile su otvorene i prve dvije narodnjadke ditaonice i to: 4. svibnja - Slavjanska ditaonica u Dobroti,25l i 30. rujna - Slavjanska narodna ditaonica u Splitu.z5z Iduie 1863. godine bile su otvorene joS dvije nove ditaonice i to: 14. veljade - Narodna ditaonica u Zadru,z's (obnovljena) i 15. prosi Narodna ditaonica u Dubrovniku.z5a Te i ostale narodnjadke ditaonice, koje su se zatim osnivale, bile su ne samo kulturno-prosvjetne ustanove, nego i mjesto za politidko okupljanje i dogovaranje. Za razliku od talijana5kih ditaonica, u koje su imali pristupa samo bogatiji i ugledniji gradani, narodnjadke ditaonice bile su ustanove otvorena tipa, za sve dru5tvene staleZe. -Findelj se mije5ao sa Se5irom, a kamparan gospodskim haljetkom...255 U tim ditaonicama sastajali su se ponekad i saborski zastupnici s lokalnim prvacima svoje stranke i sa svojim biradima. Tu su vrSeni dogovori i o kandidiranju saborskih zastupnika i uopie o politidkoj aktivnosti uodi i za vrijeme novih saborskih izbora. -II Nazionale- i ni"tov dodatak na hrvatskom jeziku - -Prilog k Narodnom listu* - ukazivali su biradima, pored ostalog, i na to kako ie najbolje izvrSiti svoje biradke duZnosti. U jednom takvom napisu isticalo se da se svi mu5karci u izborniStvima kurije vanjskih 24eJub. ;br. NL (1862-1912),Zadar 1912,7. 250Petar Karli6, Matica dalmatinska,Zadar 1913,51. 251Milo5 Milo5evi6,Slavjanska ditaonicau Dobroti i preporodnakulturno-politidka strujanja. Zadarskarevija, br. I (1963.), 7. 252Du5an Mangjer, Slavjanska narodna ditaonica (Jedna pedesetgodiBnjica). Sloboda,br. 79, Split 1912,1. zseJulijs Grabovac,Narodne ditaonicei njihova uloga u narodnom preporodu u Dalmaciji (1860-1870.). Zadarska revija, br. 5 (1963.),369.V. i G. Novak, Dva prllogs upoznavanju borbe Dalmacije za sjedinjenje s Hrvatskom krajem XIX. i pod. XX. st. Radovi centra JAZU u Zadru, sv. 22-23, Zadar 1976,25. eitaonica u Zadru obnovljena je 1862,a prostorije otvorene 1863.g. 254lvo Peri6, DruStveno-politidka i kulturna djelatnost Narodne Stionice u Dubrovniku (1863-1887.). >Dubrovnikn,br. 2 (1964.), 50. 255X., NaSi stari u borbi za narodneideale.Iz Sinja, Jub. br. NL (1862- 1 9 1 2 . ) ,Z a d a r 1 9 1 28, 3 .
se dogoopiina koji *imaju pravo na biranjeo treba da sastanu "da savjetobiradi Birani najspoiobniji*. vbre tko Li Uio ia izbirada da se ne i -po5tel d9".t9\ biti mora napisu tome u dalje se valo nego ili.imena, radi vlasti prrst" rr"r"Lborito zavesti za lirrrl ili ovim, pojedini I je koristno*'25o narodu 5to ia ,rrra" poglavito razabrati i obra6ali su se svojim biradima ito ie se boriti u Saboru ako budu
rflu sebi'<. Borbazaostvarivanjetihpotreba-utada5njim-teskimuvjemukotrpna' Sve Sto su pokretali narodnjadki tima - bila je od re""o*" ,astupnici doiekivano ie od airtonomaSke saborske veiine i sumbili narodnjaci su Mnogi ornal"ovaZavanjem. Zimskih organa s udinjen-e :nti. Za mnoge nePravde :ao. O tome je u Saboru 1863' god' Marin Dorttii' On je nPr' iznio da i Konavala neduZno tamnovali, a upravitelj Casilari) nisu zbog tog pade, Casilari je i dalje ovlastime 'veiu dast Promaknuti*. Zakl 'na upozoravao -da birokracija nama rodnjadki saborski zastupnici. Tt saboiski zastuPnik Juraj Puli6 Pt
256Prilog k NL br. 1 (1862.)' 1' 25?Kosta Vojnovi6, Mojim izbiraocem! Prilog k NL br' 19 (1863')' 2' 258l7Yj. DS, II (1863.)' 88'
76
politidkog djelovanja - li5eni SU profesorske sluZbe u Zadarskoj gimnaziji istaknuti narodnjaci i narodnjadki saborski zastupnici Miho Klai6 i Ivan Danilo.
KuIiSi6 i Krsto Jerkovii) ili sveienici (kao npr. Mihovil Pavlinovii) bilo je teZe naSkoditi. Centralistidka potitika ScFmerlingove vlade, kao i neobuzdana
l iz koje je, za vrijeme polemike Nodilo-Tommaseo(1862.)izbaden -Il
su svoje poznate, poslije mnogo puta citirane govore, u kojima su, i jedan i drugi, s mnogo taktidnosti nastojaii da se udvrsti zapodeto zblilavanje.28o KIai6 je istakao ,,Zovirno se mi kako hoiemo, ali nikad neiemo prestati biti ono Sto jesmo: jedan sam narod, jedna sama obitelj. Zvali se mi autonoma5i, aneksionisti, narodnjaci ili kako hoiete - svi smo Dalmatinci i potom Slaveni. Borba koja nas razdvaja, nije borba plemenska, nije prosvjetna, nije narodna, ved jedino jezidna. Mi ne samo nismo neprijatelji jezika i kulture talijanske, nego pade priznajemo da njoj dugujemo ono Sto znamo. BaS zato jer odgojeni talijanskom uljudbom mi ne smijemo zatajiti svoje porieklo i postati neprijatelji svoga naroda. Talijanska je civilizacija u prvom redu narodna, i Dalmacija, pomaZuii ponarodenje, pokazat te se dostojnom plemenite odgojiteljice. Malena je na5a domovina, ali po svome poloZaju, po svojim tradicijama, po elementima prosvjete, ona je pozvana da vrSi veliki upliv na prosvjetni napredak bliZnjih slavenskih naroda, na5e braie. Na nama je da je uputimo k ljep5oj buduinosti.. Na to je Bajamonti u svom govoru kazao: -Bore6i se protiv sjedinjenja s Hrvatskom mi nismo vojevali ni proti jeziku ni proti narodnosti naSoj. NaSe je djelovanje odgovaralo programu: Slaveni 25eMiho K1ai6 - Mihovilu Pavlinovi6u, Zadar 13. I 1864.B. Zeli6. n. d.. 28. 260V. Kisif, n. d., 98 i 99.
A. PalavrSi6 i
i sutra, Hrvati nikada! Za nas je jedno pitanje aneksije, a drugo narodnosti. Na terenu prvoga neiemo se mo6i sporazumiti nikada, barem ne dok Iztodno pitanje ne dobije veieg zamaha; na terenu drugog moramo se i hoiemo sporazumiti. U ostalom, rie5enje pitania o iieainjenju sigurno ne ovisi o nama. Bude li odgovaralo vrhovnim inieresimJdrZive da od nas stvori Hrvate, mi 6emo morati biti; bude ti koristilo da nas ostave kakovi smo: Slaveno-Dalmatinci, mi 6emo takovi ostati. . . Mi danas moramo nastojati, da spojimo sve
program aneksionista i na5 je program... - -U toku tadaSnjeg zasjedanja iztay'.eno je i negodovanje zbog otpuStanja iz profesorike sluZbe dvojice saborskih zastupnika, Klaiia i Danila.- prisutni vladin povjerenik Kar]o Roszner upozorio je da se
ski izbori. Zastupnici su 7. trarmja 1864. god. obavije5teni o raspustu Sabora. Togi dana, izvan sabornice, sastali su se narodnjadki zastupnici i liberalni dio autonoma5kih zastupnika da se dogovore o svom
z0r [sfe. $$. zez prsvsdl ilirskih
78
zakonah. . . Kom.
V -
15' IV
1864' 35.
263V. Kisie, n. d., 99. 264rsto.99.: Josio Beros, Liberalni savez. Zadarska revija, br.4-5 (1961.), 362 d 363. zosV. Kisif, n. d., 99. 266Mihovio Pavlinovii, Moji izbiradi! primorci, Vrgoriani, Neretvani! Pril. uz NL br. BB (1864.),1.
79
ili da pod pritiskom reZimske birokracije_ ne gl-q1aju za kandidate koji su oznadavani kao protivnici drZave i bunitelji'
zozPfil. uz NL br. 43 (1864.), 1. .Zupnici zoe114.1i5ev1; P.(avlinovi6), i novi izbori. PriI' uz NL br' 57 (t864.), 2. ' ios Giovanni Danilo, AlIo spettabile popolo della marina, del continente e dei distretti di Trair, Siralato ed Almissa, ed ai suoi onorevoli elettori. 11 Nazionale, nro. 61, Zara 1864, l.
80
Kninske, DrniSke i Vrlidke krajine,27o koji podinje pitanjima: >Kakva su na5a nadela? Kamo 6emo mi? Sta traZimo, Sta hoiemo? Na ta su pitanja u istom proglasu dati i odgovori: -Mi mislimo da bez po5tene i pametne slobode narodu nema niSta, a bez narodnosti nema naroda. Mi mislimo da najbolje narodni ljudi i sinovi, koji s narodom, u narodu i uz narod 1ivu, a o nidijoj kesi ili volji nevise, mogu i slobodu i narodnost uzduvati i udvrstiti*. Potpisnici tog proglasa, u ime svojih istomi5ljenika, traZe da se njihova "Slovinska narodnost.. prizna i u svemu izjednadi s pravima ostalih naroda u Austrijskoj carevini, "da se Sto je moguie prie uvede narodni jezik u sudove i u Skole*, da se poveia broj osnovnih Skola i da u Dalmaciji .bolja uprava upravlja... Oni traZe: "da slobodno< biraju "slobodne ljude.. Biradima su predlagali izbor Pane Sabliia i Krste Kuli5i6a, koji su i u prethodnim saborskim izborima bili izabrani u tom izborni5tvu. Proglas je zavr5io rijedima: -Ako narod oslanja na nas svoje povjerenje, nek ide za nami... Odbor Liberalne unije u Splitu, uodi saborskih izbora, izdao je proglas biradima splitskog okruZja.27lU tom je proglasu preporudeno biradima da glasaju za zastupnidke kandidate koji 6e se tokom iduieg saborskog zasjedanja zauzeti za ove potrebe: 1. da se unesu preinake u Zemaljski red, koje bi omoguiavale da Sabor moLe ozakoniti upotrebu narodnog jezika, da se unesu preinake u Izborni red, na osnovi kojih bi se omoguiilo neposredno biranje u svim kurijama i da se broj izborni5tva u njima pravidnije rasporedi, te da se smanji broj zastupnika iz redova dinovnika u drZavnoj sluZbi (taj broj ne bi smio titi vedi od jedne petine ukupnog broja zastupnika), 2. da se donese zakon koji ie se odreclivati kako ie se postepeno uvesti narodni jezik u Skole i sudove i koji bi bio odmah primjenjiv, 3. da se poveia broj osnormih 5ko1a,da se u njima drZi nastava na narodnom jeziku i da se za njih poveia drZavna dotacija, 4. da se Sto prije otvori uditeljska Skola za izobrazbu osnovnoSkolskihuditeIja, 5. da se pravednije odrede nameti za bolnice, 6. da se predloZe zakoni o zaStiti poljodjelskih imanja i o iskorjenjivanju hajdudije, 7. da zakon o opdinama dobije carsku potvrdu i da odmah stupi na snagu, B. da se stvore zavodi javne veresije koji bi potakli Stednju i "promet mrtvih glavnica u korist poljodjelstva i trgovine<. i da se otvori put stranom novcu, 9. da se popravi postojeii hipotekarni sustav, 10. da se povoljnije regulira vojna sluZba. Pojedini zastupnidki kandidati kontaktirali su sa svojim biradima i preko Stampe. Kosto Vojnovid je pisao svojim biradima u kotorskom okruZju da im se obraia -kao vojnik, koji ZeIi da ga ostave na svome mjestu da ispuni svoju duZnost<<.lsko je za prethodnog saborskog saziva bio zastupnik kratko vrijeme, nastojao je zzoll lrfa2ienale,nro.62 (1864.),1.; Pril. uz NL br. 63 (1864.),1. zzr ll \|szisnale, nro. 64 (1864.) 1 - >Elettori del circolo di Spalato!<
da svojim zalaganjem izvr5i obe6anje dato biradima. Ako ga biradi i ovaj put izaberu,zzzzaloiit ie se: 1. da se dovr5i primorski put koji povezuje dubrovadko i kotorsko okruZje, 2. da se u Kotoru sagradi opia bolnica, 3. da se u Kotoru osnuje realna gimnazija, 4. da ie u Herceg-Novom unaprijedi udili5te ,,za brodarstvo i jezike.., 5. da se uvede ravnopravnost vjerskih obreda katolidke i pravoslavne crkve, 6. da pokrajina i drZava potpomognu razvoj pomorstva kako bi se podmladio taj *sfa6 cvijet bogatstva i uljudnosti.. Lujo Moretti se obratio svojim biradima u izborni5tvu vanjskih opiina Trogir-Split-Omi5, govoredi im da stupa pred njih da im iskaZe "ono malo.. Sto on moZe uraditi i za Sto 6e se boriti.273Nastojat ie da ustavna prava omoguie narodni razvitak, da se potide i omoguiava prosvjetni i materijalni napredak puka, da se postepeno uvede narodni jezik u Skolstvo i sudstvo i da se pospije5i dono5enje konadnog pravilnika o odnosima zemljoposjednika i teZaka, koji bi uvaZavao -poStenje i pravicu.. pri rje5avanju tog pitanja. Iako je mlad i s kratkim iskustvom u jarmom radu, obraia se biradima jer zna da im je stalo da dadu svoje povjerenje samo dovjeku (kakav je i on), -ftsji ne zavisi od nikoga, nego sam o sebi i o svojim osvjedodenjima... Njega ni5ta ne bi moglo zavesti da misli i djeluje protiv interesa svojih birada, jer smatra da su ti interesi istodobno i "korist cieloga naroda*. U svom proglasu biradima u kuriji veleporeznika dubrovadkog okruZja Miho KIai6 je govorio i o svom dotada5njem zastupnidkom djelovanju u Saboru. -Nadahnut mojom savje5iu i va5om kori56u, radio sam da odgovorim mudnom dinu; a jesam li ba5 odgovorio evo me da vas upitam prikazuju6 se va5em odgovoru na bliskim izborima*.274Smatra da se borio "u raspu5tenom Saboru<
82
i
t_
nidkih kandidata pristaSa Liberainog saveza.z?' ReZimski organi i autonomaSka birokracija su i prije izbora pravili raznorazne pritiske kako bi se onemoguiio izbor reZimskoj politici nepodudnih zastupnidkih kandidata, a u toku samih izbora ti su pritisci prerasli u najbrutalnije nasilje. Ne samo okruZni poglavari, pretori i komesari, nego i osobno namjesnik Mamula bili su najaktivnije angaZirani u izbornim tokovima. Bila je angaZirana i policija i Landarmerija, a ponegdje i vojska. U Kninu, npr., gdje je glasanje bilo omoguieno tek jednoj petini birada i gdje su zbog toga nastali neredi, izbori su obavljeni >'uz asistenciju vojske...276O mnogim kandidatima Liberalnog saveza proturani su glasovi da su to neprijatelji drZave i cara, veleizdajnici, pa prema tome tko glasa za te kandidate izlate se velikoj opasnosti, jer podrZava veleizdajnidko neprijateljstvo.zTTReZimski organi i reZimska birokracija nastupili su u tim izborima kao politidka, vladina stranka. Ta je stranka posvuda isticala svoje kandidate: okruZne poglavare, pretore, tazrue savjetnike iz dinovnidkih sluZbi i druge reZimu povjerljive i odane Ijude. Rezultat tih izbora vidljiv je iz prethodnih statistidkih iskaza. Liberalni savez izborio je samo 13 zastupnidkih mandata (od kojih su 9 pripali narodnjacima, a 4 liberalnim autonoma5ima)."t Ali, i taj broj >'narodnjaka i slobodnjaka* bio je znadajan u borbi za narodna prava, koja je u Saboru i nadalje trebalo 'zastupati, promicati i braniti... Zastupnik Ante Rossi, izabran u kuriji vanjskih opiina, u opiini Imotski, zahvaljivao je svojim biradima na izboru,2Teistidu6i da ie braniti "naSu slovinsku narodnost.., >'rro5slovinski jezik- i >>svusnagu uloZiti* da se taj jezik -u udionam odmah, a u sudu Sto prije uvede... Nastojat ie da se >'umale danjci i dinovnici.., da se donesu zakoni o poljskim Stetama, o pogodbama izmedu vlasnika i korisnika zemlje, kao i o tome da se skrati vojna sluZba. U tima saborskim izborima (1864.),s obzirom na navedene pritiske reZimskih organa, ni jedan narodnjak nije izabran ni u kuriji veleporeznka, ni u kuriji gradova, ni u kuriji trgovadkih komora. Pritisci su bili osobito Zestoki u izborni5tvima u kojima su za prethodnih saborskih izbora (1861.) bili izabrani narodnjaci. Tako su, npr., u dubrovadkom kraju reZimski organi narodito nastojali da ovaj put (1864.)u izborni5tvu veleporeznika i u izborni5tvu vanjskih budu izabrani autonoma5ki opdina za opiine Dubrovnik-Cavtat zastupnidki kandidati. U tome su uspjeli. A kako su ponovno bili izabrani autonoma5ki zastupnidki kandidati i u izborni3tvu gradova zzs ll lr[gzi6nale (1864.), nro. 64, 65, 66, 67, 68, 69. 276V. Kisi6, n. d., 99. 277Liberalni savez trajao je sve do potkraj 1866. Njegovo postepeno gaSenje zapoEelo je ve6 u 1865. god. Od kraja 1866. svi su autonoma5i - i vladinovci i liberali - bili sloZni u okviru jedinstvene Autonoma5ke stranke. 278V. Kisi6, n. d., 99. 270Pril. uz NL br. 69 (1864.), 1.
B3
da se vi5e ne nazovem Dubrovdaninom*.28o U nekim sredinama poslije saborskih izbora nastavljeni su progoni narodnjakA zbog njihove aktivnosti u tim izborima. Na udaru
naroda. Kako je taj reZim bio protunarodno orijentiran, i oni su djelovali protiv narodnih interesa.
narodnjaka u ljenih organa sluZbi. Karlo bio je odmah
Dalmaciji bili su veoma dobro gledani od pretpostavdrZa',rne vlasti, te su, za te zasluge, i unapredivani u Roszner, potpredsjednik dalmatinskog Namjesnistva, nakon saborskih izbora 1864. god. premje3ten na vi5u
280Miho Klai6 301.
Rafi Arneriju,
set V. Kisi6, n. d., 99. 282Pnil. uz NL br. 91 (1864.),1.
Zadar 3. IX 1864. -
I. Grgi6, n. d. (108),
duZnost u Bed, a reZimu odani Lu_igiLapenna postavtjen je za novog potpredsjednika u dalmatinskom Namjeini5tvu-. je , .L.apenna bio i saborski zastupnik, izabran u izbornistvt) zadarskih veleporeznika. Medu saborskim zastupnicima, nametnutim re reZimskih dinovnika, kao Sto su esni5tva, Luigi Mery, savjetnik u porezni podnadzornik, zatim okrurane Zanchi i Jerko Alesani. Da nski pouzdanici iz prizivnoq sud^a: la, i Jerko Vusio, savjetnik u tome I i reZimski orijentiranog visokog .864. god. i oba virilista u Saboru
je otada nomasima pristupio i "pl5:"? HX193i?a, T#lr"ffj1l'Ji#: -vodom njak. Lapenna je smatran politi8kim ne samo autonomaske
birokracije u Dalmaciji, negroi politidkim vodom svih autonomaskih zastupnika-vladinovaca u Dalmatinskom saboru. . unutra5njopolitidki problemi visenacionalne Austrijske carevine sve su vi5e bujali i izjskivali svoja rjesenja. Nova .,rt"a" n a d e l u s m i n i s t r o m - p r e d s j e d n i k o m - R i L h a r d b m B e l c r e d i jltsos.y em ublaZujuii centralizam- prethodne, Schmerli"go"" ;I"d;; i ftazeli izraze iz postojeie drZavne krize - nastojara j" >program nacionalnog "".t"p"ii Dalmatinski narodnjaci otetivati su od -sporazuma...28s nove vlade da ie se ona zaloziti za_prosirivanje i postivanje gradanskih- sloboda,2sa istiduii - sa stajalista prilika - d" e" o"r-""iji 'nove ta wlada imati najjadu opoziciju u biroliraciji.z8' " politika vlade vidjela se_prv_enstygro.u. pona5anju novog dalmatinskog namjes_ nika Franje- Filipoviia, koji-je - zi razriku"od r"og pt"tiodnika na tom poloZaju, L. Mamule - pokazivao viSe ."rrrriijur.unja za na_ rodnjadke zahtjeve- zbog toga je Filipovii doZivljavao ,r" samo otpore autonomaske birokracije n_egoi_tuZbe,koje su autonomasi upuiivali u Bed protiv njegs.zsl U Dalmatinit
rll Dalmata<, kojem je prvi broj izaSio 10. oZujka 1866. Zadru.. u 287Pril. uz NL br. ?6 (186b.).1. 288Miho Klai6 - Josipu Jurju Strossmayeru, Dubrovnik 28. vrlr 1866. Tlpi11l" Macan, Iz korespondencije Miha Xlai6a. ilistortlski ,tornit, g. xxr_ -XXII, Zagreb 1968-69. 4b9.
B5
-
-/l
pratio politidko stanje u Dalmaciji i potpomagao dalmatinske narodnjake, isticao je koliko bi bilo vaLno -kad bi narodna stranka kod novih izborah predobila-. Nestalo bi time - nagla5avao je on28e"trista zalah, koja nas tiSte*. Vladajuii vrhovi Habsbur5ke Monarhije morali su korigirati svoje stavove prema zahtjevima slavenske (hrvatske i srpske) veiine u Dalmaciji. Na to su ih siliia ne samo opravdana nezadovoljstva i politidke akcije dalmatinskih Hrvata i Srba, nego joS vi5e i ostale okolnosti. Nakon rata s Pruskom i Italijom (1866.) Austrija je iskljudena iz Njemadkog saveza i otada je vidjela jadanje svoje moii jedino udvr5iivanjem i Sirenjem na Balkanu. PoSto su i imperijalistiike teZnje ujedinjene Italije bile usmjerene prema istodnojadranskoj obali, Austrija je u Italiji gledala svog opasnog protivnika, a u talijanskom i talijana5kom elementu u krajevima duZ istoinojadranske obale - mogu6i oslonac talijanske ekspanzionistidke poIitike. Zbog toga je u Bedu bilo odludeno da se u Ddmaciji postepeno daje prednost hrvatskom jeziku. U tom svijetlu valja promatrati i odluku da se istaknuti narodnjak Miho Klaii ponovno uzme u drZavnu sluZbu i postavi (u studenom 1866.) za pokrajinskog Skolskog nadzornika osnovnih 5kola.2e0 Medutim, reZimski vrhovi nisu Zeljeli da se ostvari sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. Idudi u susret austro-ugarskoj nagodbi, oni su raspustili gotovo sve zemaljske sabore,"t da bi ovi iz svog novog sastava poslije izbora odaslali zastupnike u novo Carevinsko vijeie, koje bi odobrilo tu nagodbu i donijelo odgovarajuie drZarrnopravne akte. Uodi nagodbe do5lo je i do odstupa ministra-predsjednika Belcredija i do postavljanja novog ministra-predsjednika Friedricha Beusta, koji je imao zadatak da poslije nagodbe udvrsti austrijski centralizam. U vrijeme izmedu Schmerlinga i Beusta pripravljala se, dakle, odluka o novom ustrojstvu vlasti u Monarhiji. To novo ustrojstvo, uzimajudi za osnovu >pravo Jadega*, nije dovelo "do pentarhije i historijskih naroda,2o2vei do dijarhije trenutno najjadih, Nijemaca i Madara-.203Dalmacija je - na osnovi zamisli austro-ugarske nagodbe - trebala ostati u austrijskom dijelu Monrhije, a banska Hrvatska u ugarskom dijelu Monarhije, Sto znadi da s uspostavljanjem dualizma do sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom nije moglo do6i. I zato su - prema nalozima iz BeEa, usmjerenim prihvaianju i podrZavanju nagodbenjadke politike - novi saborski izbori u Dalmaciji trebali zavr5iti pobjedom 2aeJqf. br. NL (1862-1912.),Zadar 1912,88. zeoM. Klai6 - J. J. Strossmayeru, Zadar 24. XI 1866. 461.
T. Macan, n. d.,
201Uiinjeno je to carskim patentom od 2. sijednja 1867. Nisu bili raspu5teni jedino Ugarski, Hrvatski i Tr5danski sabor - Pril. uz NL br. 3 (1867.),2. zsz Qdne5i se na austrijske Nijemce, eehe, Foljake, Maclare i Hrvate. 2esLj. Hauptmann, n. d., ?75.
autonoma5a. U predizbornim proglasima izbornih odbora Autono-
saborskog zastupnika u izborni5tvu kotorskih veleporeznika. On je kazao da se kandidirao i iz prkosa, jer je .s visokog rrijesta.. iz Zadra "bilo naredeno: svakog drugog ali ne Vojnoviia...2e5Narodnjaci su, ulazeii u izbornu borbu i znajuii koliko je reZimska angaZiranost usmjerena protiv zagovaratelja sjedinjenja, viSe isticali potrebu otpora tudin5tini, a manje svoje zalaganje za sjedinjenje. Na sjedinjenje kao izvanredno vaZno i veliko pitanje oni su podsjeiali istiduii da rje5enje tog pitanja ne ovisi o njihovoj volji i da -neie biti ljudske moii, koja bi mu se oprla.. kad dotle vrijeme da se sjedinjenje izvr5i. Taj din treba pripravljati i on - nadaii ss sg - plssstati nede*.zeo Narodnjaci su u toku izbora (1S67.) nastojali ponovno osvojiti zastupnidke mandate u onim izborniStvima u kojima su ih za prethodnih izbora (1864.) izgubili i da postignu 5to veie izborne uspiehe u kuriji vanjskih opiina, u kojoj su za to imali i najvi5e izgleda. U izborniStvima veleporeznika u Dubrovniku i Kotoru narodnjaci su uspjeli izboriti sva tri zastupnidka mandata. U Dubrovniku su uspjeli sa vlastelinom Nikom Puciiem i Jurjem Puli6em, a u Kotoru s Konstantinom Vojnoviiem. Juraj Pulii nije mogao biti kandidiran
iinu. Po5to su zastupnici kurije vanjskih opiina birali jednog prisjednika u Zemaljskom odboru, ta je narodnjadka veiina izabrala iz svojih redova za prisjednika Ivana Vrankovida. Vrankovi6 je tako postao prvi prisjednik-narodnjak u tom izvr5nom organu Da1matinskog sabora. Za vrijeme ovjere zastupnidkih mandata narodnjaci su smatrali da se zastupnidki mandat Luigi Lapenne ne moZe ovjeriti, jer Lapenna, izabran u kuriji gradova u izborni5tvu Hvar-starigrad, zonP1il. zes lzvj. 2e6Pril. 207Jub.
uz NL br. 10 (1867.),1. DS, VII (186?.),47. uz NL br. 4 (186?.),1. br. NL, Zadar 1912,14.
87
da bi uspjeh narodnjaka bio mnogo ve6i. Kao saborska vedina autonoma5i su se i dalje pona5ali u Saboru
narhije (Translajtaniji). Narodnjaci su smatrali da je austro-ugarska nagodba oteZala
2e8V. bilj. 295, isto, 53. zse P1il. uz NL br. 19 (186?.), 1. aoo]\['ihqvil Pavlinov;i6, Ai miei amici politici della dieta, alle comuni nazionali, alle Eitaonice, agli amici e patriotti. Il Nazionale, nro. 36 (186?.), 1.
88
temeljnog drZavnog zakona od 21. prosinca 1867. god' - bila u sastavu austrijskih zemalja, zastupanih u Carevinskom vije6u, & Po odredbama hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) smatrana je dijelom
u Zadru. I reZimski organi, radedi na udvr5ienju dualizma i videii u narodnjacima protivnike dualistidke politike, pravili su tokom 1868. i 1869. god. razne pritiske prema Narodnoj stranci. U tome se osobito isticao namjesnik Ivan Wagner, po dijem je prijedlogu voda Narodne stranke Miho Klaii, pokrajinski Skolski nadzornik, premjeSten u Kopar, AIi, Klaii nije prihvatio taj premjeStaj, nego se odrekao sluZbe. U pismu koje je 12. srpnja 1869.uputio namjesniku Wagneru Klai6 je naveo da je, obavljajuii duZnost pokrajinskog Skolskog nadzornika, ,,lelio, sluZeii drZavi, koristan biti svojoj zemlji* i da premje5taj nije -ni zai.elio ni zapitao... Premje5tajem se htjelo nagla5avao je on - .otpraviti me u tudu zemlju da me ne bude u mojoj. i time -o5inuti moje politidko miSljenje*. Taj je premjeStaj bio i kazna zbog toga Sto je Klaii .ostao vjeran svomu iztodaju, svomu narodu<<.304 S obzirom na reZimske pritiske kao i s obzirom na pona5anje autonomaSke ve6ine u Dalmatinskom saboru, narodnjak Niko Puci6 je 1869. dao ostavku na duZnost saborskog potpredsjednika, koja je u Bedu bila uvaZena. Udinio je to, dakle, iz nezadovoljstva prema reZimskoj politici, jer nije Zelio da ga smatraju dovjekom careva povjerenja. Razodaran nemogu6nostima da se i5ta korisnije uradi u Dalmatinskom saboru za narodnosne interese, Puciiu je bilo Zao Sto je uopde dopustio da ga biraju za zastupnika, te je u jednom pismu pisao svom prijatelju BogiSiiu: ,,U zao das se ja upertih u ove hajduke i vrag odnio Miha Klaiia, dum Lovru,305Rafa306i ostale prijatelje koji me ugnaSe medu ove Zivine koji, buduii Zivine, ne
I
30r pglde eulinovi6, DrZavnopravna historija jugoslavenskih zemalja. Zagreb 1961,216 i 21?. 302Pavlinovi6 je izabran za saborskog zastupnika u naknadnim izborima 1868.god. 303lzvj. DS, VIII (1868.),169 i 1?0. ror $. l(isi[, n. d., 102. aor Qdlesi se na don Lovra l(ukuljicu, pripadnika Narodne stranke u dubrovadkoj sredini. 300Qflns5i se na njegova rodaka Rafa Puci6a, istaknutog narodnjaka' kasnije prvog nadelnika ponaroctene dubrovadke op6ine.
89
mogu se usporediti sa zastupnicima izobraZene Europe*.so7poslije uvaZenja Puciieve ostavke, za novog saborskog potpredsjednika bio je imenovan autonoma5 Luigi Serragli.
ogordena pred tom aktivno5iu narodnjadke saborske manjine. Buduii da je u to vrijeme bilo uvedeno izvanredno stanje u Boki Kotorskoj zbog ustanka u Krivo5ijama, ta je saborska vedina - traLe(i na sjednici od 19. listopada 1869. god. odgodu saborskog zasjedanja - nastojala prikazati narodnjadke zastupnike kao podstrekade nezadovoljstva u pokrajini i kao bunitelje.
ljanskim razborom, ni sa domoljubljem*. I zato, tray'eli odmah odgodu tog saborskog zasjedanja ,,dok ne prestanu iznimne okolnosti jednoga diela ove pokrajine.., odludili su, kako bi kao saborska veiina navodno odbacila sa sebe odgovornost, da napuste sabornicu, .307fye Peri6, Valtazar Bogi5i6 i njegove veze sa istaknutim narodnjacima u vrijeme narodnog preporoda. >Dubrovnik<, br. B-4 (1962.),68. 308SadrZaj tog dlana glasi: >Sva su narodna plemena u drZavi ravno-
90
a/,-_
I
>'uvjereni da time vr5e djelo domoljublja, odanosti i vjernosti njihovom vladaru...300 I zaista, dim je taj podnesak autonoma5kih zastupnika bio proditan, oni su - uz poklike: ,,Zivio Car !* - iza5li iz sabornice. Dana 28. listopada 1869. god. saborsko zasjedanje bilo je odgodeno. Taj pritisak, uperen protiv narodnjakA, svjedodi koliko se saborska autonoma5ka veiina bojala saborske narodnjadke manjine. Dok je ve6ina imala podr5ku u vladi, manjina je imala podriku u narodu. Vlada se i vladina politika mogu mijenjati, ali narod ostaje sa svojim potrebama i teZnjama. Odekujuii da 6e reZimski organi (vojska i potom sudovi) najokrutnije obradunati s ustanicima u Krivo5ijama i time za dulje vrijeme zastraSiti nezadovoljne narodne mase i u ostaloj Dalmaciji, autonoma5ka saborska veiina je smatrala da 6e, napu5tajuii Sabor u ime domoljublja i vjernosti caru, izazvati i najZe5ie reZimske pritiske prema narodnoj stranci i nanijeti joj udarce koji ie je za dugo politidki pasivizirati. Navikli na raznorazne autonomaSke sradunate poteze i nepokolebljivi u svojim politidkim nastojanjima, narodnjaci su udvr56ivali svoje redove i podrZavali svoje saborske zastupnike. U narodnjadkom se glasilu l51lssl6; -NaS se narodni poioZaj danaSnji zove borba, pa iemo se mi i na dalje boriti kad imamo vriedne vode, narodne zastupnike...sro Suprotno odekivanju i Zeljama AutonomaSke stranke, reZimski su vrhovi u Bedu zauzeli drukdiji stav: oni u odludili da se ustanak u Krivo5ijama obustavi mirnim pregovaranjem i da se ublaZe dotada5nji pritisci prema narodnjacima. Odludili su se na to iz vlle razIoga. Ustanidki kraj zauzima takav te5ko prolazni brdski teren da bi gu5enje ustanka vojnom silom bilo vrlo teSko i trajalo bi dulje vrijeme. Ustanici su se mogli prebaciti i u susjednu Hercegovinu pod turskom vla5iu, kao i u susjednu Crnu Goru i s tih podrudja poduzimati borbene akcije. Prijelaz austro-ugarskih jedinica na ta podrud,ja izazivao bi Sire medudrZavne probleme i konflikte, Sto Austro-Ugarskoj uop6e nije odgovaralo. ProduZavanje ustanka djelovalo bi poticajno i na da1je, jo5 jade manifestacije nezadovoljstva potladenih naroda u Monarhiji, a bilo bi i pokazatelj inozemnoj javnosti unutra5nji Zivot Monaro nepovoljnom stanju koje karakterizira hije. UblaZavati stavove prema narodnjacima znadilo je dopu5tati ono dopu5taju. U prosincu 1869. kao gradanima Sto im i zakoni god. povuden je namjesnik Wagner, a vodenje namjesni5tvenih podvorskom savjetniku Josipu Flucku. slova povjereno umirovljenom Zapovjedni5tvo nad austro-ugarskom vojskom u Dalmaciji preuzeo je general Gavrilo Rodii, koji je odmah - po nalogu iz Beda - i stupio u pregovore s ustanicima, oslanjajudi se u mnogodemu i na sugestije Stefana Ljubi5e i Dorda Vojnovi6a, narodnjadkih zastupNovi-Risan-Budva. nika vanjskih opiina Kotor-Herceg 3ooIzvj. DS, IX (1869.), 96. 310NL
br. ?9 (1869.). l.
91
Fluckovo
upravljanje
poslovima
Namjesni5tva
bilo
je privre-
fiorina...811
gim zemljama i pokrajinama austrijskog dijela Monarhije, koji su, iako medusobno organizaciono nepovezani, ipak dinili manje-viSe istovrsan i snaZan opozicioni front. Dana 22. svibnja 1870. bili su, osim de5koga, raspu5teni svi zemaljski sabori u Cislajtaniji. Novi saborski izbori u Dalmaciji, ras-pisani 3. lipnja 7870, zikazani su za dane 4. srpnja u k-uriji vanjskih opiina, 7. sipnja u kuriji gradova i u kuriji trgovadkih komora, i 9. 311Ivan Grgi€, Birokracija i autonomaika stranka. Zadarcka revija, br. 6 (1960.),442-445.
92
i
srpnja Dr^.'Ja u n'u'rJl kuriji vereporeznrka.orz veleporeznika.sl2 odmah Odmah
::*ilf5:gtry:1:
poslije
raspisa izbora
na_
j", pozivaro biradeda buiu s]" .r"zli;i, Lr"tori"i i i latini,
l:?,"?iti"^1,_g1:. zvaii pokr5iani i riSiani, f."f." *"- a"rrgo se nazi_ crtvi, ;"J""rir';; ;;;;t;#'ffi fl::tt::.^.d^t:.St
j: nanamdase"tatovip"r."zl'"";;i;lJ;ilaioj,
li:,::-P11",?r=:ig? glavari i sve5tenici!..srs voda Narodne stranke Miho Klaii posjetio je voditelja namjesnidkih posiova Josipa Frucka da se inter"esira"t"wo j" stajalidte sredi5nje.i pokrajinske vrade prema srobodi ruuorGir"iiuor". Fluck mu je odgovorio ,,da se u smislu odrede_nihi strogih vi"ai"*r uputstava.organi pokrajinske vrade moraiu drZati r, niptro"iioj neutrarnosti i starati se samo za odri,avanje ieda i postivarijf 2sli6ni1rr11...rt, rnteresantno je spomenu_tida ie xtaie tad; istic;;'po-t."u,, buduie oportunistidke narodnjadke politike. pisuii Arnerijuj svom stranadkom suborcu, on je naglasavio: Vam tko u"al lo"otio o nasem "Ako oucrucemprogramu, recite da se sada ne radi o anekslli i da narodna stranka misli pomagati vladu, jer zahtjevima. Vrijeme je da se i mi naivnosti, pomalo udimo da bud, vrijeme, u odnosu na sjedinjenje, Monti. On je smatrao da nirodniz potidu -pitanje od sjedinjenja*, d da ga i ne kriju, i jo5 manje da ga ne vrijedaju. Monti se inade dvoumio da ri da se kandidira ili da se ne kandidira.za zastupnika na predstojeeim sanorrt i.r, irLo"ima Razmisljao je ovako: "rmamo li mi dosta s.rag" za opirati se odludno Becu? Je li pravi zeman t9B odpora i te borbe? u maro rieei, moZlmo ri nadati se uzpiehu, pobiedi? Ne5to mi sve razbor Sapie,.i" e" piir"je sjedi_ njenja biti bez nas i mimo nas a moZe biti s^;;;i-p""ti rieseno, a prije nepovoljno, nego povoljno za nas...slo "",
vatska misao... U tom spisu on j6, povezujuii hrvatsko narodno i hrvatsko drZavno pravo, smatrao da-ovo drugo treba posluZiti kao srecrstvoda se postigne teritorijalna cjetokupnost hrvatskog naroda 312Dinko Foreti6, rzbori za sabor Dalmacije 18?0. Zbornik Dalmacija r8?0., Zadar 7972., l2B. 313NL br. 46 (18?0),2. 314M. Klaie - R. Arneriju, Zadat Z. VI 1B?0._ I. Grgii, n. d. (108), 802. 315Isto, 302. s16Lovro Monti - Mihovilu pavlinovi6u, Knin 23. vr 18?0.- A. paravrsic i B. Zelt6 n. d., 141.
i drZavna samostalnostHrvatske.srTPisudi taj politidki program Pavliprihvati novi6 -nije namjeravao predloZiti Narodnoj stranci. g" ql u istomi5ljenika krug je za uLi g" sastavio svoj program, tt"go kao -o.i-""iii^i prinj na staviti trebali su koli ilrvatskoj b"anovinsk"oj mjedbe, prihvatiti ga i zatim djelbvati u smislu njegovih ideja'-napreoriientacije dalmatinske Narodne stranke i IL Nazip,i* "'"ii:u onalarr.srg Medu prvacima dalmatinske Narodne stranke bilo je pojedinaca koji se nisu u svemu slagali s Pavlinovidem. To neslaganje s Pavli,rol,ri6"* narodito je bilo-nagla5eno i zbog njego_vih klerikalnih stavova, izray'.enihu-podr5ci Syllabusu pape Pija IX u.otporu prema sekuiari"aciji Skolsiog nadz6ra, u zaslupanju papine infalibilnosti i je u nekim drugim p""n15" konfesionalnim-usmjeieniima..Buduii da je opasprijetiia prista5e, pavlinovie svoje imao i Xaroanoj stranci i nost da dode do rascjePa. Korespondirajuii s Pavlinoviiem i u vezi s Pavlinoviievim proje gramom "Hrvatska misao.., istaknuti narodnjak Antonietti mu posve gt tvome -program.u'-91 [i."o' ,,Govorio sam s Buzoliiem o bd.obr"rr"-.t1eNarodnjak Stjepan Buzolii, tada upravitelj..Mu5ke prep""""aii" u Arbanasima krl;^ 7.adra, inade sveienik, Zeleii da se kangod.' didira za saborskog zastupnika u saborskim izborima 1870' na tome "da u saboru nasemu dim govoriti, koji ie, do Potrebe, sdruie u vjerskom i obudnom Pitanju szo5 o[,ri1'em na razlidita mnijenja jedinstvo sve i stranci, njezino je vi5e dolazilo u Pitanje. Lovro Monti se, pi5uii Pavlinoviiu, nadao da ie se ota nesporazumljenja ukloniti i iaj razdor preboljeti', te da 6e,narodnj-aci' koji onarod i narodne pra-istaknuo novih saborskih"izbota budu zastupali ,'do jo5 nije do5lo ""f.oir ;";.; djelovati sfoZ"o, Monti je pri tome jo5 posve snaZ.na5i_ neprijatelji vrieme Ld ciepanla ^da stranke.. iirr iu da- nuZda -nebi doSlo*' nihaa iascjep za ni,, i zafuelio *.i" postala...s2r-Pavlinovic j9 inade, kao veliki rotrit"tij"*" ;;r.fp;-;;"Ui i zato aJiiril ,11*o da bi cijeiranje Narodne stranke bilo vrlo Stetno je__Zelio-svim srcem dode.Iako ne iascjepa do d"a t"l;;il;;nastojao stranka, p-obijedi izborima saUorst
94
I
dilo da.de-on u predizbornoj i izbornoj politidkoj aktivnosti -io ostati po strani (kako znamo,. bio je veoma aklivan). ziaeilo-;e aa medu narodnjadkim prvacima postoje nesraganja,koja pavliilrrie .rii" zutio prikrivati. --- . sredisnji izborni odbor Narodne stranke sadinjavali su Miho Klaii, Ivan Vrankoyi6,-.-Iy9tl Danilo, Josip Lantr"u, l,o"ro Monti, Ante Supuk, Krsto -KuLli5ii, Lujo Moretti, Jakov Cega,.erko Kam_ Olte.Tripalo, Lovro lMatii, Rafo Arneri i E;;de Vojnovid. 'r'ai odbor je H:t:ll:l i preko novinasz2i u obriku posebnog dvojezidnog plakata323izdao 10. lipnja 1870. god. izborni proglas" bira8ima. u tom proglasu je redeno da saborskiizbori koji dola"ze,r-ouri.ona postoje6e drZavne okolnosti, imaju -neobidnl vriednost*. Usprtos Uro;_ nim nedostacima Izbornog reda, potpisani Zere ,,da novi sabor bude istinito zastupao zemlju... U tu svrhu biradi treba da se sastaju, dor bi udovoljili -pravim potrebam i je da biradi osnivaju mjesne iz_ i nadgledati izborno djelovanje, .Ijenika i zajamditi da izbori budu rike valja birati ljude koji su do_ jima je -duboko u duSi zasadeno rdu neustra5ivo braniti narodno ia ni na prietnje*. Na izbore treba
seposavjetuje ,,o,o'* ffiltf#5ir""*"ftrJji3.1 s narodima ii:i3 hoie da izbori budu
slobodni i da se narodne zerSemogu oditovati posve iskreno i otvorito*. Zbog toga su i vladini ljudi aiZni >pona_ Sati se ne-pristrano: -:3T9 .i. -naagteaati da se uiarZ: red i ispuni zakon... Ako tko od tih ljudi budJ suprotno djelovao, dinit ie nesto Sto je nezakonito i svaku takvu nez Sredi5njem izbornom odboru. Met radima, -gdje trieba izborne borbe ke istaknuto je da biradi promisle ie -budu6nost zemlje* u njihovim I neki mjesni izborni odbori izdavari su svoje proglase. u izborsptllkog_ izbornog odbora savlefovllo" se biradima: "gT..ptgg_lasu-Toliko klobuk, koliko kapa imadu se je bratimstvo oslobodiie doniovinu na5u od razkol-njihov obogate. Vami su i tr hrvatski jezik, interesi i pravice vi "zivio.. ne samo za cara i kralja F Pril. br. 4? (18?0.), 1.
11?_{L, 323 HAD, Arhiv
Arneri.
Kut. XXIX
_
b.
narod, hrvatski jezik i hrvatsko pravo.82aI pojedini zastupnidki kandidati, kao npr. Ivan Danilo, obraiali su se proglasom svojim biradima. AutonomaSi su takoder i preko Stampe i preko javnih oglasa komunicirali s biradima. I oni su imali svoje mjesne izborne odbore'
saveznika.
324NL, Pril. br. 50 (18?0.),1. 325Il Dal,mata, nro. 52 (1870.),3. 320Jl Dalmata, nro. 54 (1870.), 1. szz ll falmsta, ,nro. 53 (1870.), 1. az8f. fq1gfi6, n. d. (312), 128. sze$. (isif, n. d., 103. 33015f6, lQf,.
331Jzvj. DS, X (1820.),11. 332Isto, 26. 33r Isto, 11 i 29. rra lsfs, lg. 335D, Foreti6, n. d. (812), 184. 336II Dalmata, nro. b6 (18?0),1. 337NL br. 5? (18?0.),1.
97
pobjeda -bila bi podpuna< da joj se nije opirao -Smerlingov izborni red...338Ta pobjeda >'znadila je emancipaciju od potalijandene birokracije.., kojoj je >'oduzetamoguinost da i dalje zastupa Dalmaciju i da govori u njeno ime...330S tom pobjedom narodnjaci su dobili moguinost da se kao saborska veiina lakSe bore i izbore za nacionalno-politidko i ostale Zivotne interese dalmatinskih Hrvata i Srba. Pobjeda Narodne stranke u Dalmaciji imala je odjek kod svih potladenih naroda Austro-Ugarske. S posebnim odu5evijenjem ona je komentirana u banskoj Hrvatskoj. Tu se isticalo da je ta pobjeda -najradostniji dogatlaj u narodnom nastojanju od poslje godine 1848...s40 Pri ovjeri zastupnidkih mandata u toku saborskog zasjedanja krajem kolovoza i podetkom rujna 1870. god. narodnjaci su morali voditi raduna da imaju svoje ljude u Zemaljskom odboru, koji je kao izvr5ni organ Sabora - imao veliku vaZnost. S obzirom na to da su prije ovjerovljenja zastupnidkih mandata autonoma5i imali vedinu u kuriji veleporeznika (7:3) i u kuriji gradova i trgovadkih komora (6:5), oni su, prema tome, imali mogu6nost da izaberu 2 prisjednika Zemaljskog odbora iz svojih redova. Da to sprijedi, narodnjadka saborska veiina je poniStila neke autonoma5ke zastupnidke mandate u tim kurijama. Takvim postupkom narodnjaci su postignutoj pobjedi u saborskim izborima 1870. oduzeli -ne5to njene distoie.., da bi joj dali "veiu politidku teZinu, Sto je svakako bilo korisnije*.84l IJ novom, tada izabranom Zemaljskom odboru - i prisjednici i zamjenici prisjednika bili su pripadnici Narodne stranke. U ostalim saborskim odborima (molbenidkom, financijskom i za pregled rada Zemaljskog odbora) nalazio se i po jedan autonomaS. Autonoma5ka saborska veiina, ostvarena u izborima 1861, 1864. i 1867.godine, trajala je dakle 10 godina (1861-1870.). U tom razdoblju neka su izborni5tva samo u kuriji vanjskih opdina uspijevala stalno birati narodnjadke zastupnidke kandidate (kao npr. izborniStvo vanjskih opdina Benkovac-Obrovac-Kistanje, izborni5tvo vanjskih opdina Vrgorac-Makarska-Metkovii i izborni5tvo vanjskih opiina Kordula-Ston-Pelje5ac). Neka su izborniStva u kuriji vanjskih opdina u tome razdoblju uspijevala da od dva zastupnidka mandata jedan stalno pripadne narodnjadkom zastupnidkom kandidatu (kao npr. u izborni5tvu vanjskih opiina Kotor-Risan-Herceg Novi-Budva), odnosno da od tri zastupnidka mandata makar dva pripadnu narodnjadkim zastupnidkim kandidatima (kao npr. u izborniStvu vanjskih opiina Knin-Drni5-Vrlika). Neka su izbor338NL br. 58 (1870.),1. s8oJesip BeroS, Narodna pobjeda na saborskim izborima 1870. retnica u Zivotu Dalmacije. Zadarska revija, br. 5 (1970.),468. aro lafs[1it1, br. 157, Sisak 1870. (M., Dalmatinski sabor), 1. rnr f. pe1sfi,6, n. d. (312), 143 i 144.
98
prek-
ni5tva kurije vanjskih opiina od tri izborna saziva Dalmatinskog sabora (1861, 1864. i 1867.)u dva izborna saziva zastupali narodnjac-i (kao npg. izborni5tvo vanjskih opiina Imotski i izborni5tvo vanjskih opiina Dubrovnik-Cavtat). U kuriji veleporeznika narodnjaci su od tri saborska saziva (1861,1864.i 1867.)zastupali dva puta dva izborniStva (Dubrovnik i Kotor), a u kuriji gradova u tom istom razdoblju tek jedanput i to samo jedno izborni5tvo (Kotor-Herceg Novi-Perast). AutonomaSi su u sva tri saborska saziva (1861, 1864. i 1867.)imali zastupnidke mandate u dva izborni5tva kurije veleporeznika (Zadar i Splii), u ? izborni5tva kurije gradova (Zadar, Sibenik, Split, Makarska, Dubrovnik, Kordula i Hvar-Starigrad), u 3 izborni5tva kurije trgovadkih komora (Zadar, Split i Dubrovnik-Kotor) i u jednom izbbrni5tvu kurije vanjskih opiina (Zadar-Pag-Rab). U dva izborni5tva kurije vanjskih opiina (Sinj i Sibenik-skradin) imali su u tom razdoblju gotovo sve zastupnidke mandate.
brovnik-Cavtat), izboriv5i 3 zastupnidka mandata. DobivSi izbornu bitku u saborskim izborima 1B?0. godine narodnjaci su od dotada5nje saborske manjine postali saborska viina. Oni su dinili udruZeni politidki front dalmatinskih Hrvata i Srba. Tom frontu jedino je i prirodno pripadalo da bude politidki rep'ezentant Dalmacije. Narodnjaci su u veleporeznidkim izborni5tvims robijedili ne samo u Kotoru i Dubrovniku, nego i u Sp1itu. Od tri zastupnidka mandata u splitskom veleporeznidkom izborni5tvu dva su prip_alanarodnjacima. Od 8 izborni5tva u kuriji gradova - u 4 su (Sibenik, Makarska, Dubrovnik i Kotor-Herceg Novi-Prast) po99
bijedili narodnjaci, a od 3 izborni5tva u kuriji vanjskih op6ina s 20 zastupnidkih mandata - narodnjaci su pobijedili u 10 izborni5tava (Zadar-Pag-Rab, Sibenik-Skradin, Benkovac-Obrovac-Kistanje, Drni5-Knin-Vrlika, Split-Trogir-Omi5, Sinj, Imotski, Vrgorac-Makarska-Metkovii, Kordula-Ston-PeljeSac i Kotor-Risan-Herceg Novi-Budva), izboriv5i 17 zastupnidkih mandata. Za deset godina nacionalno-politidke borbe u Datmaciji (1861-1870.) narodnjaci su mnogo pridonijeli nacionalno-politidkom osvje5tavanju dalmatinskih Hrvata i Srba. Sigurno je da je i narodna svijest dalmatinskih Hrvata i Srba, razvijana i razvijena dotadaSnjim njihovim narodnim preporodom, bitno pomogla njihovoj pobjedi u saborskim izborima 1870.godine. Ali, sigurno je i to da je toj pobjedi mnogo doprinijela i promjena vladine politike. Vlada je stala na stajali5te da izbori budu slobodni, bez uplitanja organa vlasti. A po5tivanje izborne zakonitosti - samo to - i5lo je potpuno u prilog narodnjacima. Da je po5tivana izborna zakonitost od podetka postojanja Dalmatinskog sabora, narodnjaci bi u njemu sigurno bili veiina i prije. AutonomaSka saborska ve6ina postajala je to iskljudivo na osnovi kr5enja izbornog prava birada i raznih drugih zloupotreba. Nosioci i za5titnici protuzakonskog izbornog djelovanja bili su reZimski organi sa svojim birokratskim aparatom. Takvi njihovi postupci izralavali su stavove vlade, dakie - reZimsku politiku. Narodnjaci su dobro znali da bi se moglo desiti - ako vlada zauzme tiaditeljska stajali5ta kakva su zauzimana 1861, 1864. i 1867. godine - da u novim saborskim izborima opet postanu manjina. Sabor je mogao biti raspu5ten i prije isteka Sestogodi5njegizbornog razdoblja. Dovoljan je bio za to i najmanji povod. AIi, ni povod nije bio nuZan. Prema tome, da bi ostali u Saboru kao veiina i da bi se s tom pogodeo5iu uspjeSnije borili za narodnosne i druge interese pokrajine, narodnjaci su - uslijed toga - bili primorani napustiti svoje opoziciono drZanje i suradivati s v1adom.3a2 Novi poioZaj i uloga Narodne stranke stavljali su je pred drukdiia isku5enja. Iako ie se ona i dalje sukobljavati s autonoma5ima i trl5iti svoje snage u toj borbi, njezina glavna paZnja bit ie okrenuta natojanjima oko ponarodenja Skolstva, sudstva i uprave, oko unaprdivanja prosvjetne i zdravstvene sluZbe, kao i unapredivanja privsfln6g Zivota u pokrajini. Uspjesi njezinih nastojanja na tim podudjima djelatnosti ovisili su u velikoj mjeri o spremnosti vlade da prdrZi ta nastojanja. Jedinstvo narodnjadkih redova, koje je do 3a Oportunistidku politidku taktiku Narodne stranke najavio je njezin voda lViho KIai6 jo5 prije saborskih izbora 18?0. w. o tome navod, vezarL za bilje3kubr. ZLE). Za takvu taktiku bili su u preteZnom broju i ostali narodnjadki Pvaci. Mectu pobornicima oportunistidke stranadke politike narodito se isticao Ibn Vrankovid. On je smatrao >da veliku politiku mogu voditi samo veliki i i{l'an Vrankovi6<, Jub. br. NL, Zadat 1972, L5).
1870. god. bilo dvrsie, polelo je od 18?0. god. bivati sve tabavije. u stranci su se otada izrazitije javljala razlidita shvaianja i railiditi stavovi--Medu najvidnijim suprotnostima, koje s,, se naJ'prije oditovale, bile su suprotnosti izmedu liberala i klerikalaca.
343Miho KIai6 305.
Rafi Arneriju,
Zadar 26. VI 1B?0. I. Grgi6, n. d. (108),
344A. Palavr5i6 i B. Zeli(, n. d.. 1?3. 15 Kqsto vojnovic - Mihovilu pavrinovi6u, sprit 22. xlr 1870. A. palavrSi6 i B. Zeltt, n. d.. 1?3. 346Miho rflai6 - Mihovitu pavlinovi6u, zad,at 29. vIIr 1g?r. A. paravrsiC i B. Zeli,t' n. d., 181.
101
Suprotnosti u Narodnoj stranci izbijale su i u pitanju suradnje s vladom. Dok su jedni bili za vi5e ili manje uvjetnu oportunistidku politiku stranke, drugi su bili (dodu5e, u manjini) za opoziciono djeIovanje i iznudivanje vladinih rjeSenja za brle i svestranije zadovoljavanje raznih potreba pokrajine. Kako stranka ni poslije 1870. godine nije imala pravog organizacionog ustrojstva (funkciju njezina rukovodeieg organa vr5io je i dalje saborski klub, inade nije imala svoj stalni glavni odbor, ni svoje stalne podrudne odbore, niti je odrZavala svoje skupStine), nije u njoj bilo ni potrebnih dogovora, pa su desto i time bili uvjetovani razliditi, ponekad i medusobno suprotni stavovi, narodito u pogledu politidke taktike. Bilo je sludajeva i krSenja dogovorenih stavova, Sto svjedodi i o labilnoj stranadkoj disciplini. Najpoznatiji je primjer za to: giasanje dalmatinskih narodnjadkih zastupnika u Carevinskom vijeiu (1873.) za zakon o daljem izravnom izboru zastupnika u tom vijeiu. Kad su se ti zastupnici (-bedka petorica<.)- nakon kritike, koju su im uputili ostali dlanovi saborskog kluba Narodne stranke - izdvojili i osnovali zasebnu stranku, vlada je s rado5du dodekala tu secesiju, jer je znala da ie ta secesija imati za posljedicu slabljenje dalmatinskih narodnjaka. PodrZavajuii novonastalu Narodno-srednjadku stranku, iiji je voda, Stefan LjubiSa, bio predsjednik Dalmatinskog sabora, vlada je potpomagala slabljenje Narodne stranke, koja je, okupljajuii dalmatinske Hrvate i Srbe, bila ne samo jedinstven zastupnik njihovih nacionalno-politidkih teZnji, nego i koncentracija njihovih nacionalno-politidkih otpora. Vlada je nastojala da medu novim dalmatinskim zastupnicima u Carevinskom vijeiu bude Sto manje narodnjaka. Jer, Narodna stranka je imala veiinu svojih zastupnika u Dalmatinskom saboru i vladi je ved i to bio velik teret s obzirom na pritiske koji su dolazili iz tog pokrajinskog predstavnidkog tijela u vidu raznih prijedloga i zahtjeva. Ako bi Narodna stranka iz svojih redova, u preteZnom ili punom broju, imala i zastupnike u Carevinskom vijeiu (broj tih zastupnika iz Dalmacije od 1873.god. poveian je od 5 na 9!), njezini pritisci, prema vladinoj pretpostavci, biii bi ne samo bitno poveiani nego i bitno efikasniji. Zato je vlada, oslanjajuii se na Autonoma5ku i Narodno-srednjadku stranku, a pogotovo na svoje upravne organe u Dalmaciji, poduzela sve mogude mjere da u izravnim izborima za Carevinsko vijeie (1873.)bude izabrano Sto manje narodnjaka. U toku predizborne aktivnosti Klaii je zapaL,aokako -bedka petorica.< - tvorci Narodno-srednjadke stranke "osvajaju sve vi5e terena, jer ih vlada pomaZe..i vode pregovore -da stupe u savez s jednim dijelom autonoma5a*. Videii taj njihov razmah i suradnju s vladom protiv Narodne stranke, Klaii je smatrao Stetnim Sto mnogi narodnjaci nisu prema njima zauzeli -dovoljno strog stav.. i Sto se primoralo je oStro napadao, "Il Nazionsls-, koji ih "da za5uti... Radunalo se da neie otiii toliko daleko u svom protunarodnjadkom 102
videii sve Sire -rezultate narodnjadke borbe za ponarodivanje Skola.i optina i shvaiajuii da je taj proces nezaustaviv,'neki se autongaasj od 1874. godine podinju nazivati ralijanima. odito, oni su se -Zeljeli od jedne prvenstveno *dinovnidke stranke* otada afirmirati
a s of s f i . - r j t g q e , Z a d a r 1 2 .X 1 8 2 3I.. G r g i 6 ,n . d . ( 1 0 8 ) , 8 1 1 . 351Jzvj. DS, XII (18?3),5.
103
"kao posebna narodnost...352Tim nastojanjem htjeli su, u prilog oduvanja talijanskog jezika u javnom Zivotu Dalmacije, steii pravo na kori5tenje dI. 19. Temeljnog zakona o pravima drZavljana, a s druge strane htjeli su "da time zapriete viadi politikom, koja bi joj mogla biti nepoiudna uz obale Jadranskog mora*.353Jer, kao Talijani, mogli su za sebe izazvati zainteresiranost i susjedne Italije, koja je - s obzirom na njezine aspiracije prema istodnojadranskoj obali - upravo priZeljkivala takav razlog. Kad su se autonomaSki zastupnici za vrijeme saborskog zasjedanja u drugoj polovici rujna i u prvoj polovici listopada 1874. godine ponovno na5li u Saboru, podnijeli su prijedlog da se raspusti Sabor i raspi5u novi saborski izbori.ssaNarodnjadka veiina je, dakako, odbacila taj prijedlog. Odnosi izmedu narodnjaka i zemljakovi6a bili su i dalje veoma zategnuti. Narodnjacima je narodito smetao Ljubi5a, jer je on, kao prijatelj namjesnika Rodiia, kao predsjednik Dalmatinskog sabora i zastupnik u Carevinskom vijeiu, imao poprilidan utjecaj u Bedu. Da onemoguii njegovo djelovanje, upereno protiv Narodne stranke, narodnjaci su ga desto napadali preko "Narodnog lista*. KIai6 je i u Carevinskom vijeiu u Bedu, napav5i 7. prosinca 1875. god. konzorcij za izgradnju Zeljeznidke pruge u Dalmaciji, napao u stvari i LjubiSu kao dlana tog konzorcija. Taj je konzorcij, dobiv5i koncesiju za gradnju te pruge, prodao tu koncesiju gradevinskoj tvrti Knauer i Gross u Bedu za 230.114 forinti. Od te sume Ljubi5i su, prema Klaiievim rijedima, pripale 34.642 forinte.356Klaii je podetkom 1876. objavio i dlanak u -Narodnom listu*, prigovarajudi zastupnicima Bajamontiju i Ljubi5i da su se, kao konzorti, prodav5i dobivenu koncesiju lidno okoristili.ssoZnaEILoje to da su misliii sarno na osobni interes, Sto nije u skladu s ulogom narodnog zastupnika. Uzimaju6i to javno okrivljenje Stefana Ljubi5e za povod energidnog obraduna s njim, narodnjadki su zastupnici na prvoj saborskoj sjednici 13. oZujka 1876. saopiili da neie vr5iti svoju zastupnidku duZnost u Saboru dok je Ljubi5a saborski predsjednik. Jer, on je, kako su naveli u svojoj izjavi, dobiv5i na lak nadin, bez rada, sumu novca, povrijedio time i dostojanstvo zastupnika, buduii da je taj dobitak i ostvario zahvaljujuii svom zastupnidkom utjecaju. Izjavu je, u ime narodnjadkih zastupnika, ditao Lovro Monti. Bila je to dramatidna sjednica. Kad je Monti podeo ditati izjavu, Ljubi5a je, predsjedavaju6i sjednici, upozorio Montija da nema pravo ulaziti u lidne stvari. Na to mu je Monti odgovorio da takvu izjavu zahtijeva dostojanstvo Sabora i nastavio ditanjem. Ljubi5a je kazao da ne moZe 352V. Kisi6, n. d., 106. s5s lsf6, l$$. zrt l2vj. DS, XIII (1874.), 154. 355l(e5fs Milutinovi6, n. d. (198), 61. 356pe1'efl njih dvojice, Elanov,i tog konzorcija Enriko Polak i Ilija Radeta.
104
bili
su jo5 Nikola
Trigari,
dopustiti ditanje te izjave i da ie Montiju oduzeti rijed. Monti se nici su Zeljeli da se njegova izjava svoju odluku da zatvara sjednicu, a, krenuo iz sabornice prema vani. ruieni Montiju: -Naprij-ed, Monti!.. )oli nedostojni!*,,Vanka nedostoj, kraja, a potom su se zastupniii rdbora izjavili su potom da neie ,jubi5a predsjednik.rbsIduiih d.ana zivajuii drugu saborsku sjednicu,
tXtXIt: u zadru, dolaz'a suu sabor",""',:'lT1',1?i"5ltll3# i:
zasjedanje nije moglo nastaviti, to je zasjedinje po nalogu iz Beda 20. oZujka 1876. god. zatvoreno.3se PodrZavajuii stav naro_dnjadkihzastupnika i mnoge narodnjad. su izjavile da neie suradivati r" z"*"ilrkim?borom dok 5: ltfl": LJubrsa bude vrsio duZnost saborskog i odborsliog predsjednika.so. Narodnjaci su jo5 prije te akcij zemljakoviie i njihovu stranku. "l pri naknadnim izborima za Carevi Lapenne i Kellera trebalo izabratj su podrZali kandidaturu zemliakor prethodnog dogovora s njim da ie stane izlaziti. Istakli su tada i kanr ditelja namjesnidkih poslova, kako u Bedu, koja bi se tamo - u int stavljala autonoma5kim intrigama.rol 1 j" prestankom izraz,enjatog iista prestara je ?B: lipnja 1876. god.362 postojati i Narodno-srednjadka stranka. ugledni piipia"ii te stranke Ivan Danilo otada se n9*5"o iz politidlog zii"i'".d;-^Net
i,l?o'3YiL'J?f#:i3,$Ji,i"i,1li_ 357NL br. 22 (t876\, 2. 358fsf6, !. 350NL br. 24 (1826), 2. prilike u Dalmacijl g. 1g66-6?. Radovi rnstituta -. --luo Grga Novak, eoli_t_i_rke JAZU u Zadru, sv. VI-VII, ZaOar fSO6. 6i. 361V. Kisi6, n. d., 106. 362V. Ma5trovid, n. d. (165), 44. aor Jsf. br. NL, Zadar Lglz:. g.
105
njene nezakonitosti u toku izbora, ovjeroviteljni odbor za izborniStva kurije vanjskih opiina na saborskoj sjednici 30. sijednja 1877. predloZio je Saboru da ne ovjeri izbor Ljubi5e i TomanoviCa. Opiruii se tom prijedlogu LjubiSa je napadao narodnjake, koji su ga jo5 prethodne godine odbacili kao saborskog predsjednika. Da skrene paZnju sa razlogA zbog kojih su ga narodnjaci odbaciii kao saborskog predsjednika i zbog kojih predlaZu da mu se ne ovjeri zastupnidki mandat, on je te njihove stavove Zelio prikazati kao izraze nacionalne i vjerske netrpeljivosti, te je rekao: "Ja znam da vi mene ne trpite, jer sam Srbin po narodnosti i pravoslavan vjerom...36a Suprotstavljajuii se takvom usmjerenju Ljubi5ine obrane Miho Klaii je upozorio kako Ljubi5a, prikazujuii se .kao nekakav mudenik<<, ho6e u stvari -da neslogu posije* izmedu Hrvata i Srba u Dalmaciji. Zafta1io je od Ljubi5e da navede makar jedan din ili makar jednu rijed iz djelatnosti Narodne stranke koji bi bili uvredljivi -za pravoslavlje ili za srpstvo*. Zalaiudi se za hrvatsko-srpsku slogu KIai6 je naglasio da Hrvate i Srbe *deka jedna te ista bududnost*. Onaj tko ih -hoie da ciepa.. taj ih Zeli -tudinstvu u robove da stavi...365 Ljubi5in zastupnidki mandat nije bio ovjeren,386i on je prestao biti saborski zastupnik. Dalji dogadaji (narodito austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. god.) sve su viSe diferencirali politidke poglede i stavove dalmatinskih Hrvata i Srba, koji su djelovali u okviru zajednidke Narodne stranke. Pri izborima za Carevinsko vijede 1879. god. srpski biradi iz Bukovice nisu glasali za Miha Klaiia, kandidata Narodne stranke, nego za Gustava Ivaniia, kandidata Autonoma5ke stranke. Bio je to vei podetak rascjepa. KIai6 je smatrao da je to Zastupnik Lazar Toneslaganje za njega "osveta Ljubi5ina p8da...302 manovii, diji je mandat u Saboru podetkom 1877. godine, suprotno navedenom prijedlogu ovjeroviteljskog odbora, bio potvrden,888nije uSao u narodnjadki saborski klub. Njemu su otada, kako je saopiio u svojim uspomenama, "dolazili narodni poslanici Srbi.. i tako se ,,zaEeldSrpska stranka u Saboru...30e Podetkom 1880. godine, 2. sijednja, podeo je u Zadru izlaziti -Srpski list*,370koji ie djelovati kao organ Srpske stranke. Kad se u lipnju 1880. sastao Dalmatinski sabor, od dijeg je prethodnog zasjedanja bilo proteklo viSe od tri godine, u narodnjadkom saborskom klubu ostali su samo zastupnici hrvatske nacionalnosti, a zastupnici srpske nacionalnosti osnovali su zaseban saborski klub svoje stranke. Nastojanje pojedinih na364I(. Milutinovid, n. d. (198), 64. 3osl2vj. DS, XVI (1877.),77 i 78. 366lsf6, f$. sozM. Klai6 - J. J. Strossmayeru. Zadar 3 IX 1879.T. Macan, n. d., 476. 368V. bilj. 365, isto, isto, 79. 36eKqsfs Milutinovi6, O politidkom liku Lazara Tomanovi6a. Istorijski zapisi, br. 3-4, Titograd 1976, 502 i 503. 3zo\f. l\[sif1ovi6, n. d. (165), 47.
106
rodnjaka da se ponovno stvori zajednidki saborski klub nije uspjelo, jer su zastupnici pripadnici Srpske stranke izjavili ,,da oni ne mogu pristati na sjedinjenje Dalmacije Hrvatskoj...371Otada su, dakle, iri politidke stranke imale svoje zastupnike u Dalmatinskom saboru: Narodna, Autonoma5ka i Srpska. Nacionalni sastav saborskih zastupnika Narodne stranke izgledao je ovako: u izbornom razdoblju od 1861.do 1864.god. bilo je 8 Hrvata i 4 Srbina, u izbornom razdoblju od 1862. do 1820. god. bilo je 12 Hrvata i 5 Srba, u izbornom razdoblju od 1B?0.do tSZe. god. biio je 21 Hrvat i 5 Srba i u izbornom razdoblju od 1876. (do 1883.)bilo je 24Hrvata i 5 Srba.372 Nakon rascjepau Narodnoj stranci na nacionalnoj osnovi, a videii da do ponovne sloge neie lako ni brzo doii, zastupnik Lovro Monti se 1881.god. odrekao svog zastupnidkog mandata u Dalmatinskom saboru, a 1882. i svog zastupnidkog mandata u Carevinskom vijeiu.373U Saboru je vladala sve napetija medustranadka atmosfera. Da bi bili jadi prema narodnjadkoj veiini, pripadnici saborskih klubova Srpske stranke i Autonoma5ke stranke ponekad su se i potpomagali. Bilo je to vidljivo ve6 tokom saborskog zasjedanja 1881. god., kad je npr. zastupnik Jovan Nakiienovi6, zalaLu(i se za ovjeru zastupnidkog mandata autonoma5a Ante Radmana, izabranog u izborni5tvu trgovadko-obrtnidke komore u Splitu, i govore6i "u ime srpskog kluba.., kazao, ako se taj mandat ne ovjeri, da ie pripadnici tog kluba *iza(i iz sabornice...87a Radmanov izbor, medutim, nije mogao biti ovjeren, jer je bio - prema mi5ljenju saborske veiine - nezakonit. Saborski izbori 1883. bili su prvi izbori u kojima je, osim Narodne i AutonomaSke stranke, istupila sa svojim kandidatima i Srpska stranka. Iduii u susret tim izborima narodnjak Gajo Bulat je pisao da svu narodnjadku politidku aktivnost treba vezati osamo za izbore,,. Ne bi se smjelo desiti - naglaSavaoje on - da nehajnost dovede Narodnu stranku >na pogibelj* i da u novom saborskom
klonost, a gdje uztreba (osobito u gradovima) i krepko ju podupirati*. Ukazujuii na znadenje narodnjadke veiine u Saboru, Klai6 je isticao: 371Grga Novak. Podvojene narodne snage u Dalmaciji Radovi Instituta JAZU u Zadnl sv. X, Zadar 1963,23 i 24. 372R. Petrovid, n. d., 290. 373lsyle Monti, Za5to sam istupio iz Sabora i iz Carevinskog vije6a? Bed, 1882, 24. 374lzv:. DS, XVIII (1881.),7 7 . 375Gajo Bulat - Mihovilu Pavlinovidu, Split 16. III 1883. A. Palavr5i6 i B. Zelit, n. d., 389.
stvar...376Sredi5nja "Sabor i odbor u svojim rukama, to nije mala vlada u Bedu na delu s Edvardom Taafeom - kako je vidljivo i iz tih instrukcija, datih namjesniku Jovanoviiu - stala je na stranu Narodne stranke. Tu tada5nju sklonost Taaffeove vlade prema narodnjacima, kao i njezine dotadaSnje ustupke zahtjevima narodnjakd, plaiala je Narodna stranka podr5kom koju su zastupnici ove stranke u Carevinskom vije6u ukazivali toj vladi. Neki prvaci Narodne stranke, smatrajuii da politika "mrvica.. koju vodi Taaffeova vlada prema Dalmaciji nije dovoljan uzvraiaj za podrSku koja se ukazuje toj vladi, biii su veoma nezadovoljni. TraZiIi su dvrSie i odludnije stavove Narodne stranke prema Taaffeovoj vladi u interesu Dalmacije. Njihovo nezadovoljstvo izraZeno je i na sastanku saborskog kluba Narodne stranke, odrZanom 29. oZujka 1883.god. u Spiitu. Oni su okrivljavali Taaffeovu vladu i za postupke namjesnika Jovanovi6a, koji je dovodio u Dalmaciju njemadke dinovnike, nametao njemadki jezik, penzionirao domade dinovnike na vi5im dinovnidkim poloZajima (kao npr. Josipa Antoniettija i Frana Danila), uveo strogu cenzuru i deste zapljene -Narodnog lista.. i ostale Stampe. Za sve je to morao znati ministar-predsjednik Taaffe,
Ludii Pavlovii. Izbori su zavr5ili pobjedom Narodne stranke. Ona je u Saboru imala vi5e zastupnika nego AutonomaSka i Srpska stranka zajedno. U tim saborskim izborima (1883.) autonoma5i nisu osvojili nijedan zastupnidki mandat u kuriji vanjskih opiina. Njihov neuspjeh u toj kuriji, tada doZivljen prvi put, ponavljat ie se poslije u svima saborskim izborima. Za saborskog predsjednika bio je ponovno izabran Dorde Vojnovii. Kako je on, kao prista5a Srpske stranke, pripadao zastupnidkoj manjini, narodnjadka zastupnidka veiina je protestirala, jer je do tada predsjednik uvijek imenovan iz redova saborske rzo ffi. t{laif - M. Pavlinovidu, Zadar 15. V 1883. A. Palavr3i6 i B. Zeli6, n. d.. 393. szz $. ffi5i(, n. d., 10?. sz8 HAD, Ac _ c. x. T. E. f/6.
108
t-i
oslanjajuii se ta suradnju s Autonomaskom strankom srpska stranka je-vidno-jadala. Svoje jadanje ona je udvrsiivala i poticanjem Syenja pokreta Srba-katotika. U Dubrovniku, npr., gdje je taj pokret dosao do najjadeg izral,aja, srpska je stranka u saEoiskim i2borima
Narodna stranka je bila zadovoljna uspjehom postignutim u saborskim izborima 1889. god. Taj uspjeh je b1o ravan onom iz 1BBB. god. AutonomaSka stranka izborila je dotad najmanji broj zastupnidkih mandata - svega 6, i s tim brojem bit ie Lastupana u Darmitinskom saboru do kraja njegova postojanja. Njezino glav.ro i jedino sigurno upori5te bio je i ostao Zadar, u kojem je, glasovima dlanova tamosnje trgovadko-obrtnidke komore, u tim izborima 1889. izabran za saborskog zastupnika i njezin dugogodi5nji poiitidki korifej Ante Bajamonti, Spliianin,_koji inade vi5e nigdje drugdje u Dalmaciji nije mogao radunati na izborni uspjeh. Narodna stranka je, u5av5i u Sibor, i 1889. god. sa 26 izborenih zastupnidkih mandata imala medu tim svojim zastupnicima 14 novih liudi koii su tada prvi put postali zastupnici.sszOna se od kolovoza 1889, pod utjecajem svog radikalnog krila, koje je, izmedu ostalog, ukazivalo i na potrebu isticanja njezini 37eV. Kisi6, n. d., 107. iitike vladaju6ihvrhova Habsburike monarhije.Tom poiitikom stalno se nastojalo izazivati suprotnosti medu poiladenim p-odanicimi,kako bi se ovi, medu'sobno,Sto vi5e gloZili, u tim gloi,njama troiili svoje snage i slabiii svoj otpor prema vladaju6em reZimu. ssr $1ps[i glas, br. 20, Zadar 1890,2 i 3; Il Dalmata, nro.42 (1890.),1. 382NL
br. 54 (1889), 1.
nacionalnog, hrvatskog identiteta, prozvala Narodna hrvatska stranka. To radikalno krilo, nezadovoljno i daljom oportunistidkom i unitaristidkom politikom Narodne hrvatske stranke, izvr5ilo je 1892. secesiju. Sest saborskih zastupnika (Biankini, Perii, Ljubi6, Buzolii, Pa5trovii i Sarii) izdvojili su se tada iz saborskog kluba te stranke i osnovali svoj zasebni Hrvatski k1ub, koji je u svojoj politidkoj orijentaciji pokazivao bliskost stavovima prava5a. U to vrijeme u politidkom Zivotu Dalmacije ve6 su osjetno djelovale prava5ke grupe u Zadru (u kojoj se isticao Ivo Prodan), u Spiitu (u kojoj se isticao Ante Trumbi6) i u Dubrovniku (u kojoj se isticao Frano Supilo). Te su se grupe oko Biankinija, Prodana i Supila fuzionirale 1894. god. u zajednidku dalmatinsku Stranku prava, koja se iduie godine (1895.) pojavila sa svojim kandidatima u saborskim izborima.
1895, objavio i svoj izborni proglas, u kojem je, obraiajudi se Hrvatima, naglaSavao da ime, jezik, pravo, dast, ponos i buduinost hrvatskog naroda zovu na djelovanje. U proglasu je konstatirano da su dalmatinski Hrvati podijeljeni ,,u dva tabora.. i da je za to kriva Narodna hrvatska stranka, za koju je tu potom redeno da je mlohava, da ju je ,'slaba njezina vjera u hrvatsku ideju* odvela "na stramputicu politidkog oportunizma.. i da ona vi$s -nije voljna ni kadra priveiti u djelo ideju sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskorn<,. Zbog nastala Stranka toga je - obrazlagano je dalje u tom progla prava i navedeno da je ovu stranku -nuZda stvorila.., a ne -obiest ili lelja za razdorom... Ona 6e uznastojati da se u narodu 13$i1l -osjeiaj hrvatskog narodnog jedinstva.. i .odgoji podmladak* koji 6e bdjeti na braniku narodnih prava.38aPoSto je u Stranci prava bilo nekoliko pojedinaca, koji su pripadali sveienidkom staleZu, a istaknutijih za saborske zastupnike, postojala je i Zeljeli su da se kandidiraju medu prava5ima bojazan da ne ispadne kao da ta stranka Zeii poslati u Sabor samo popove. O tome govori i jedno pismo Frana Supila. Supilo je vidio da je Trumbiieva kandidatura ozlovoijila don Antuna Liepopilija, jer se i Liepopili Zelio kandidirati. Navodeii da je Liepopili -uden i destit.., Supilo je istodobno naveo i oteZavajuiu okolnost, jer bi Liepopili - uz ostale prava5ke kandidate: Ljubiia, Biankinija, Peri6a i Prodana - -bio peti pop-, te je upozoravao da se razmisli 383p1sn6 Supilo - Rafu Arneriju, Dubrovnik 8. III 1895.Arn'ivski vjesnik, br. VI, Zagreb 1963,49. 384NL br. 64 (1895.), 1. 110
-da li je korisno i dobro da budu sve popovi...385 Odito, Supilo je smatrao da to ne bi bilo dobro ni korisno.
Saborao.Podsjedajuii na secesijeiz 1B?g.i 1892.god. potpisnici proglasa su isticali da narodnjaci nisu krivi za te secesije.
pogledu materijainih interesa.., smatrajudi -vaZnom todkom* Dalmacije >'svoki grad, svaku varoS, svako ssl.e..i i.eleci -napredak i blagostanje.
osvojiti ni jedan.387Svi zastupnidki mandati u Dubrovniku i dubrovadkom kraju pripali su narodnjacima.
potpisani od detvorice zastupnika. Ali, iako malobrojni, njihova prisutnost u Saboru bila je vrlo osjetna. Biankini je drZao duge govore, u kojima je oStro napadao vladinu politiku prema DalmaCiii-i ukazivao na mnogobrojne probleme iz gospodarskog,Skolskog i kulturnog Zivota, koje neodloZnotreba rje5avati. Velikom oStrinom napadao je i oportunizam Narodne hrvatske stranke. U tom je smislu i saborska aktivnost Ante Trumbiia bila veoma izrazita. Novi saborski izbori 1901. god. pokazali su velik uspjeh prava5a, koji su ovaj put izborili trostruko viSe zastupnidkih mandata. Od 4 politidke stranke koje su imale svoje zastupnike u Saboru u prethodnom izbornom razdoblju (1895-1901.) prava5i su bili zastupljeni s najmanjim brojem zastupnika. U ovim saborskim izborima 1901. god., u kojima je pet politidkih stranaka imalo svoje zastupnike u Saboru, oni su po broju zastupnika zauzeli drugo mjesto. Saborsku veiinu je i dalje imala Narodna hrvatska stranka. Dok je ta stranka i 1889.i 1895.imala vi5e zastupnika nego sve ostale stranke zajedno, ovaj su put (1901.) ostale stranke zajedno imale veii broj. Naglo smanjenje broja saborskih zastupnika Narodne hrvatske stranke (1901.)bilo je posljedica postojanja i pojave na izbornom popri5tu joS dviju hrvatskih stranaka - Stranke prava i eiste stranke prava. U posljednjim saborskim izborima 1908.za zastupnidkemandate borile su se detiri politidke stranke. Najveda i najutjecajnija stranka, Hrvatska stranka (nastala 1905. fuzijom Narodne hrvatske stranke i Stranke prava), izborila je zastupnidku vedinu. U naknadnim izborima 1910. uspjela je i Hrvatska pudka napredna stranka izboriti jedan zastupnidki mandat. otada su ponovno pet politidkih stranaka imale svoje zastupnike u Dalmatinskom saboru i to: tri hrvatske stranke (Hrvatska stranka, Stranka prava i Hrvatska pudka napredna stranka), jedna srpska (Srpska stranka) i jedna talijana5ka slranka (Autonoma5ka stranka).
rsz g1psftl glas, pr. 35 (1895.),3 i br. 36 (189b.).Z.
T12
Politidka se diferencijacija vrSila i unutar samih politidkih stranaka. Autonoma5ka stranka nije doZivljavala grupne secesije (izuzev ono privremeno odvajanje liberalnih autonomaSa 1864-1866.) ali je stalno doZivljavala pojedinadno napuStanje svojih redova i to je osipanje, uz ostale razloge, doprinosilo njezinu slabljenju. Narodna stranka je doZivjela dvije secesije:jednu, 1873,kojom je bila stvorena kratkotrajna Narodno-srednjadka stranka, i druga, 1879, kojom je nastala Srpska stranka. Te su je secesije poprilidno potresle i oslabile, iako je i poslije tih secesija ostala najjada politidka stranka u Dalmaciji. Kad su u Narodnoj stranci (poslije 1879.) ostali samo Hrvati i kad se ona 1889. nazvala Narodna hrvatska stranka, i medu njezinim jednonacionalnim pristaSama, Hrvatima, odvijalo se politidko diferenciranje, koje je dovelo do secesije1892.i dalje do stvaranja Stranke prava 1894. godine. I u Stranci prava doSlo je 1898. god. do secesije,kad je stvorena Cista stranka prava. Kad su se 1905. god. dvije hrvatske stranke (Narodna hrvatska stranka i Stranka prava) ujedinile u Hrvatsku stranku, izvan te stranadke grupacije ostale su jo5 dvije hrvatske stranke: Cista stranka prava (poslije nazvana: Stranka prava) i novostvorena Demokratska stranka (poslije nazvana: Hrvatska pudka napredna stranka). Politidke diferencijacije medu dalmatinskim Hrvatima bile su slidne politidkim diferencijacijama medu Hrvatima u banskoj Hrvatskoj. I medu Srbima u Dalmaciji bilo je politidkog diferenciranja (narodito krajem 19. st.), ali ipak nije doSlo do njihova stranadkog podvajanja. Srpska stranka je ostala jedinstvena. Metlustranadki sukobi u Saboru ispunjavali su ponekad ditave saborske sjednice. NajZe5di politidki sukobi u Saboru odvijali su se izmedu narodnjaka i autonomaSa, zatim izmedu pristaSa Stranke prava i Srpske stranke, i najzad izmedu prista5a hrvatskih stranaka, narodnjakd i pravaSA, i potom - pravaSA s jedne i pristaSa Hrvatske pudke napredne stranke s druge strane. Neki su saborski zastupnici bili kratko vrijeme zastupnici, kraie od jednog izbornog razdoblja (kao npr. Ivan Buii, Lovro Macura, Marko Skelin, Josip Banovid Damianovii, Stjepan Ividevii, Josip Durovii, Ante Nisiteo, Nikola Vidi6, Vjekoslav Nutrizio, Ilija Radeta, Ivan Rubricius, Brnja Caboga, Luka Vukovii). JoS vi5e je uodljivo da je metlu saborskim zastupnicima bio i znatan broj onih koji su uzastopno ili s prekidima bili vi5e puta birani. Tako je, npr. Pero Cingrija bio zastupnik u Saboru neprekidno od 1870.do 1918.godine, dakle punih 48 godina! Vicko Ivdevid je bio saborski zastupnik 42 godine, Josip Kuli5ii - 38 godina, - Juraj Biankini - 37 godina, Miho Klaii, fvan Vrankovii i Vladimir Simi6 - po 35 godina, Ante Bajamonti - 30 godina, Josip Zaffron - 29 godina, Dorde Vojnovi6, Nikola Trigari, Ante Supuk i Erkolan Salvi - po 28 godina, Gajo F. Bulat - 25 godina. 113
Za razllku od medustranadkih odnosa u Saboru, koji su preteZno bili veoma zao5treni, meduljudski odnosi izmedu zastupnikA u njihovim kontaktima izvan sabornice, pogotovo otkad su narodnjaci postali saborska veiina, bili su vrlo sno5ljivi. Na to je sa zadovoljstvom ukazao i saborski predsjednik Dorde Vojnovii, koji je na saborskoj sjednici 16. sijednja 1B?7. god. rekao: "Nakon 16 godina ustavnog iivota mi smo i u ovom obziru totiko ve6 napredovali da politidki nazori ne poremeiuju lidne odno5aje...388 2. Stauoui. prenxa pitanju siedinienia Dalmacije s banskom Hruatskom Pitanje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom zaoStravalo je odnose u Dalmatinskom saboru ne samo izmedu zastupnik6 Narodne i Autonoma5ke stranke nego poslije i izmedu Narodne (hrvatske) stranke i Srpske stranke, kao i najposlije izmedu hrvatskih stranaka: Narodne hrvatske stranke i Stranke prava. Od prvog saborskog zasjedanja 1861.god. - u duhu careve izjave - odekivalo se da ie zastupnici odaslati svoje delegate u Zagteb na
U znak protesta protiv postupaka saborske veiine, koja je, zalaLudi se za autonomiju Dalmacije, zastupala u tom pogledu
koje je odaSiljao Sabor kao zastupnike Dalmacije u Carevinskom vije6u iutonomaSi su izborili 4 iz svojih redova, dopustiv5i da 1 bude i iz redova narodnjadke manjine. Najprije je, medu ovima, bio pred388lzvj. DS, XVI (18??.),1. 38eL D. Jankovi6, Dalmatinski 3socD br. 32 (1861.),3. 3e1GD br. 33 (1861.),1.
774
sabor. Pozor, br. 68, Zagreb 1861, 2.
IoZen zastupnik Tripkovii, ali on nije pristao. Zatim je bio predloZen zastupnik Jerkovi6, ali ni on nije htio pristati. Potom je predloZen zastupnk Ljubi5a, koji na toj sjednici nije bio prisutan, i on je izabran.3ezU nekim zemaljskim saborima pruZen je otpor oda5iljanju zastupnika u Carevinsko vijeie. Tako npr. u Istarskom saboru u Poredu, kad je trebalo birati te zastupnike, ostalo je u sabornici od 33 zastupnika - samo 9 zastupnika, jer ostali -nisu htieli glasovati...3eg Hrvatski sabor u Zagrebu je jednoglasno donio odluku da ne bira zastupnike u Carevinskom vije6u, izrai,avajuii time ne samo svoj stav da ne podupire "centralistidki politidki kurs bedkih drZavnih vrhova.. nego i svoj stav da banska Hrvatska nema "drugih drZavnopravnih veza s Austrijom osim personalne uDije...3oaU ee5kom saboru u Pragu je bilo zakljudeno "da se poSalje jedna deputacija u Bed, koja 6e Nj. Velidanstvo pozvati u Prag na okrunjenje...3e5lr14cionalno-politidki otpori Ceha bili su otada u mnogim priiikama nadahnjujuii primjer ostalim potladenim narodima u Austrijskoj carevini. TeZnja da se ostvari sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom biia je istodobno izraLena i zagovarana i u Dalmaciji i u banskoj Hrvatskoj. O tom pitanju se mnogo raspravljalo i u Hrvatskom saboru. Ono se, podev od 29. travnja 1861.god., kad je u tom Saboru prvi put pokrenuto, pa do 12. studenog 1861, kad je taj Sabor bio raspu5ten, desto nalazilo "u sredi5tu saborskih rasprava...3s6 Istaknuti narodnjak Niko Pucii, Dubrovdanin, bio je u KriZevcima izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru.307 I time se htjela iskazati teLnja za sjedinjenjem Dalmacije s banskom Hrvatskom. Niko Puci6 je u KriZevcima bio proglaSeni podasnim gradaninom tofa grada.308 U Hrvatskom saboru je bio zastupnik i Luka Boti6, Spli6anin. Za razliku od Puciia, koji je inade Zivio u Dubrovniku, Botii je u to vrijeme Zivio u Dakovu i za zastupnika je izabran od birada kotara Dakovo.seoU travnju i svibnju 1861. god. Hrvatski je sabor kooptirao Sestoricu dalmatinskih narodnjaka i to najprije Meda Puciia i Stjepana Ivideviia, zatim Vinka Miliia i potom Miha Klaiia, Mihovila Pavlinoviia i Luku Tripkoviia, dav5i im pravo informativnog glasa i podasno mjesto u sabornici.4oo Borave6i u Zagrebu ti su dalmatinski narodnjaci kontaktirali s mnogim lidnostima iz politidkog Zivota Banovine. Neki su od njih ree lsf6, !. 393Tcfn 9 3e4F. eulinovid, n. d. (29), 151. res Isto, 2. 3eGVaso Bogdanov, Borba za sjedinjenje Dalmacije u Hrvatskome saboru iz godine 1861.Zadar,ska revija, br. r1--5 (1961.),2?8. 3e7V. bilj. 390, isto, 2. 3eBlI. Sirotkovii, n. d., 242. seolsfe, !4p. 4ooF. eulinovii, n. d. (29), l0?.
i za to vrijeme objavljivali svoje napise u "Pozoru*. Inade - osim Pavlinovi6a, koji je jedanput uzeo rijed - nisu sudjelovali u saborskim debatama. Zastupnik Niko Puci6 ostao je zastupnikom u Hrvatskom saboru do podetka kolovoza 1861. god., kad se odrekao zastupnidkog mandata, jer je vidio da do sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom nede ni lako ni brzo doii. Pitanje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom pokretano je i u Carevinskom vijeiu u Bedu. O tome je u sjednici od 11. rujna 1861. god. govorio narodnjadki zastupnik Stefan Ljubi5a. On je pobijao navode autonoma5kog zastupnika Luigija Lapenne, koji je isticao da je od onda, kad je car potvrdio izbor dalmatinskog Zemaljskog odbora, potvrctena i dalmatinska autonomija, i da vedina stanovnika Dalmacije ne ZeIi sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. Ljubi5a je obrazlagao da "veiina dalmatinskog puka* Zeli ujedinjenje, da stajali5te zastupnidke vedine u Dalmatinskom saboru prema pitanju sjedinjenja ne predstavlja volju narodne ve6ine, jer ta zastupnidka veiina i ne predstavlja -veiinu naroda... Ona je "proiztekla iz fino proradunana zakona izbornoga... A da je to tako, pokazao je primjerom. On, Ljubi5a, kao zastupnik u Dalmatinskom saboru, zastupa kraj sa 60.000 stanovnika, a zastupnik Alberti, izabran u trgovadko-obrtnidkoj komori u Splitu, zastupa tu komoru *koja broji 6 dlanovah... Zalaiuti se za ostvarenje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom, Ljubi5a je dokazivao vladajuiim vrhovima" da bi unija Dalmacije s Hrvatskom i za cjelokupnu monarkiju od velike koristi bila*. Tom unijom i5lo bi se >>naruku Slavenima, najkonzervatirmijemu Zivlju carevine.., i time doprinijelo obuzdavanju Madara, jer -bilo bi daleko probitadnije slavensku stranku naprotiv madarskoj kriepiti.. Uz to, ujedinjena Hrvatska odbila bi -talijanske simpatije. za istodnojadranske obale.aolSuprotstavljajuii se LjubiSinim navodima i braneii autonomiju Dalmacije, Lapenna je tvrdio da zastupnidka veiina u Dalmatinskom saboru zastupa Zelje veiine Dalmatinaca.ao2Takve tvrdnje proturali su autonoma5i i preko novinaao3.Oni su se, da bi opravdali svoje stavove, obidno sluZili neistinama, pogotovo kad su govorili u ime narodne veiine. Narodnjaci su, zagovarajudi pitanje sjedinjenja, imali u vidu i gospodarske i nacionalno-politidke interese dalmatinskih Hrvata i Srba koji bi sjedinjenjem bili sigurnije i brZe ostvarivani u njihovoj Siroj narodnoj zajednici. Autonoma5i su, zagovarajuii autonomiju, a s njom i nametnuti talijanski jezik, udvrSiivali otudenje Dalmacije od njezina slavenskog zaleda i pro5irivali procese odnarodivanja na njezinu tlu. Te dvije teZnje bile su, dakle, potpuno suprotne. Polemizirajuii s autonoma5kim zastupnikom Antom Bajamontijem, narodnjadki zastupnik u Dalmatinskom saboru Mihovil Pavlinovid je jasno 101GD br. ?7 (1861), 2. 402GD br. 83 (1861),3. 403ls y6gs dalmatica, nro. 35 (1861.), 1.
oznadio te autonomaSko-narodnjadke suprotnosti, kazavSi da Bajamonti kao autonoma5 (sa svojim talijanaSkim stremljenjima) -g1eda preko mora<<,dok su narodnjaci usmjerili svoje poglede i teZnje ,'preko brda...a0a Dajudi na znanje da drZavnopravni status Dalmacije ne smatraju rije5enim i zalai,uti se za njezino sjedinjenje s banskom Hrvatskom narodnjadki saborski zastupnici 1867. nisu htjeli glasati za oda5iljanje zastupnika u Carevinsko vijeie. Oni su za vrijeme toga glasanja napustili sabornicu,ao5 iskazujuii i time svoje nezadovoljstvo, jer su znali da ie predstojeia austro-ugarska nagodba rije5iti samo zahtjeve Madara. Iako je austro-ugarska nagodba potvrdila razdvojenost Da1macije i banske Hrvatske, jer je po toj nagodbi Dalmacija pripala austrijskoj, a banska Hrvatska ugarskoj polovini Monarhije, narodnjaci su smatrali da treba nastaviti borbu za sjedinjenje i voditi je sve dotle dok ono ne bude ostvareno. Kad su narodnjaci 1870. god. postigli veiinu u Dalmatinskom saboru, oni su - odazivajuii se carevu pozivu da poSaiju zastupnike u Carevinsko vijede i udovoljiv3i tom pozivu - uputili caru i posebnu adresu. Tu adresu sastavio je odbor od 5 dlanova, koji su sadinjavali: Frane Fontana, predsjednik, Miho Klai6, izvjestitetj, zatim Ivan Danilo, Rafo Pucii i Kosto Vojnovii,aos izabrani na saborskoj sjednici 2. rujna 1870. Ve6 sutradan, 3. rujna 1870,odbor je podnio adresu i saborska veiina ju je prihvatila. Prije prihvaianja te adrese izvjestitelj odbora petorice Miho Klai6 dao je obrazlolenje, u kojem je rezimirao diskusije vodene u tom odboru i iznio stavove tog odbora.4o?On je kazao da je odbor, voden Zeljom da istakne potrebu sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom, po5ao od pitanja -ima li kraljevina Dalmatinska jedno vlastito javno pravo<
DS, VI (1866.),202. DS, VII (1867.),65 i 66. DS, X (1870.),59. 62-64.
117
cara Franje Josipa I - Franjo I i Ferdinand V - naredili su da se sjedinjenju tih odvojenih dijelova Hrvatske -pripravi put-. Caru Franju Josipu I preostalo je da sjedini ta "odieljena uda stare Kraljevine... Za Dalmaciju je to -Zivotno pitanje- i ona se neophodno treba vratiti -k svojoj drZavnoj zajednici... Odekujuii da ie car dopustiti sjedinjenje, dalmatinski Ce zastupnici -poduprieti Vladu.. u njezinim stavovima prema politidkim zapletajima u Evropi i odaslati ie iz svoga saborskogsastava zastupnike u Carevinsko vijeie.a0sAutonomaSi su preko svog stranadkog organa napadali oda5iljanje adrese i narodnjadku veiinu u Saboru.aoe Polazedi od toga da je autonomija Dalmacije stvarnost, oni su smatrali da se ta stvarnost ne bi ni mogla ni smiela mijenjati. Narodnjaci su i u toku saborskogzasjedanja1871.god. potakli da se ponovno uputi caru adresa o sjedinjenju Dalmacije s banskom Hrvatskom. U tu svrhu bio je na saborskoj sjednici od 18. rujna 18?1. god. izabran odbor zaizradu adrese.U odbor su pored petorice narodnjaka (Klaii, Danilo, Pavlinovii, Antonietti i R. Pucii) bila izabrana i dva autonomaSa(Bajamonti i Filippi).alo Ti su autonomaSiu51i u taj odbor kako bi se i u toku njegova rada mogli suprotstavljati nastojanju da se traZi sjedinjenje. Bududi da su u odboru bili u manjini, nisu mogli utjecati na stavove odborske vedine. Predsjednik tog odbora bio je Miho Klaii, koji je na saborskoj sjednici od 14. listopada 1871.god. i proditao adresu, kad je ona bila i prihvaiena. U toj se adresi traLilo od cara da -izvoli pozvati zakonite zastuonike Hrvatske i Slavonije.. da sa -zakonitim zastupnicima Dalmacijie sloZno dogovore i ugovore nadin i uvjete.. kako bi se obnovila stara "drZavna zajednica...al1
nam sunce granjiva.., zove je i >,uz ostalu braiu koja Zivu od Crnog do Jadranskog mora... Ukazujudi na bliZe zadatke politidke borbe, on je nagla5avao da Dalmacija, Sa1juii svoje zastupnike u Carevinsko ao8Isto, 6b_62. aoell Pslrnsfa,nro. 72 (1870.), 1. +to l2yj. DS, XI (1871.),24. 411Isto, 406.
118
moZe i drukdije i uspje5nije voditi.
pitanja. Prijetila je opasnost, s obzirom na rast katolidkog i pravoslavnog klerikalizma. kao i na sve veii rast posebnih manifestacija nacionalne hrvatske i srpske svijesti, da medu njezinim pristaSama i medunacionalnih (katolidko-pravoslavnih) dode do meduvjerskih (hrvatsko-srpskih) trzavica, a s tim i do njezina daljeg slabljenja. Na
arz lsfe, 4[S$. 413Isto, 408 i 409. nrl lsfs, alQ$. 415V. Kisif, n. d., 105.
119
J&
se -Trojedna kraljevina oZivotvori- ujedinjenjem ,,Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom*. KIub priznaje potpunu ,,ravnopravnost Hrvata i Srba u Dalmaciji i to u pogledu vjerskome, narodnome, politidkome i knjiZevnome-. Njihova je narodnssl -jedina narodnoit DaImacije... KIub ie nastojati da se njihova slavenska (hrvatska i srpska) narodnost "sve to bolje Siri i razvija-. Nadahnut ,,slavenskim narod-
spreman<
Vlada je, u tom meduvremenu ne sazivajudi Datmatinski sabor, izbjegavala pritiske koji bi dolazili iztoga Sabora i u odnosu na pitanje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom i u odnosu na pitaEr0Isto, 106. arz Isto, l06. 418M. Klai6 n. d., 270.
M. Pavlinoviiu,
Zadar 1?. IX 1B?8.A. palavr5id i B. ZeIi{
41eM. Klaie -
J. J. Strossmayeru, Bed 25. IV f883. T. Macan, n. d., 479.
721
I
nom redu ne nade tada prijedlog adrese o sjedinjenju.azo Idude godine (18B9.),uodi tada5njeg saborskog zasjedanja, namjesnik je dobio ovlaStenje da moZe zatvoriti Sabor ako se u njemu uvaZi prijedlog za raspravu o ujedinjenju Dalmacije s banskom Hrvatskom. Takva ovla5tenja stizala su i iduiih godina "za svako zasjedanje Sabora...a2l Pritisci iz Beda bili su, dakle, stalno prisutni. U programu narodnjadkog saborskog kluba, donesenom za vrijeme saborskog zasjedanja 1889. (otada se taj klub zove Narodni hrvatski klub, a stranka Narodna hrvatska stranka), isticano je da taj klub -stoji nepomidno na stoZernom temelju drZavnoga prava hrvatskoga i cjelokupnosti Hrvatsftg.., te da ie, prema tome, teZiti "da se Dalmaciia Sto skorije sjedini sa Hrvatskom i da se hrvatskoj drZavi povrate sve stare njezine desti-. Klub ie biti duZan i pripravan da "u svaki sgodni das.. zatraLi od kralja - >>natemelju narodnih i pisanih prava<< - ostvarenje sjedinjenja. Hrvati i Srbi su, kako je navedeno i u tom programu, "jedan narod.. i izvan tog naroda "ne priznaje se da ima drugoga u Dalmaciji... I Hrvati i Srbi, pod za5titom hrvatskog drZavnog prava, -uZivaju ista prava u svakom pogledu*. Sto se vjere tide, nju ne treba ni mije5ati ni spajati -sa narodnosti*. Ali, Narodni hrvatski klub -braniti ie staroslovenStinu u crkvenoj sluZbi kao stedevinu naroda i uslov prosvjete..a22 S obranom glagoljice narodnjaci su se suprotstavljali reZimu, koji je bio protiv njezine dalje upotrebe. saborsko zasjedanje 1889. Iako je -Narodni list.., prikazujuii god., isticao da je nova (narodnjadka) saborska veiina "sloZna kao jedan dovjek..,a23u toj veiini ipak nije bilo sloge. Nekoliko zastupnika oko Biankinija, koji su se zalagali za radikalnije stavove u politidkom djelovanju, istupili su 1892. god. iz narodnjadkog saborskog kluba i osnovali zasebno svoj saborski Hrvatski klub. elanovi tog kluba Biankini, Ljubii, Buzoli{ Pa5trovii, Perii i Sari6 - dosljedno prvoj todci svog klubskog programa: -SdruZenje Dalmacije s Hrvatskom na temelju hrvatskog drZavnog pr&vo..424- zahtijevali su da Sabor raspravlia o sjedinjen'iu i da se zaloZi za sjedinjenje. Na saborskoj sjednici 12. sijednja 1894. god. Hrvatski je klub podnio na razmatranje prijedlog adrese.4zsU toi su se adresi ponavljali navodi iz prija5njih saborskih adresa: da su carevi predi, Franjo I i Ferdinand V, obeiali sjedinienje Dalmacije s banskom Hrvatskom, da ie car Franjo Josip I - zamoljen od banske konferencij e iz Zagreba 26. XI 1860. da li bi -po starodrevnim pravima, priznatim patentima od 7. travnja 1850.* dopustio sjedinjenje Da]macije s banskom Hrvatskom - odgovorio 5. XII 1860. god. banu Sokdevi6u da je spreman 420J. Sidak, M. Gross,I. Karaman i D. Sepi6,n. d., 166. azr [5fe, l$$. 422V. Kisi6, n. d., 10?. uzr f5fs, !Qf. 4 2 4I s t o , 1 0 8 . a 2 5I z v j . D S , X X I X (1894.), 9.
122
l
4 2 6I s t o , 1 0 . 4e7Isto, 26 i 27.
o mnogim vei nanica ,,ne bi se moglo mirno i razborito razpravljati vje5tenim vaZnim predmetim... On je stoga, kao saborski predsjednik, koristeii svoje pravo iz dI. 35. Zemaljskog reda, odludio -odgoditi raspravu o adresi do onog vremena, kad bude rije5eno sve ono, Sto je takbder vaZno i korisno za na5u pokrajinu...n28 elanovi Hrvatskog kluba, nezadovoljni tim obrazloZenjem, demonstrativno su napustili tu sjednicu. Prijedlog adrese podnesen na 1. sjednici tog saborskog zasjedanja u5ao je u dnevni red tek na 18. saborskoj sjednici 16. veljade 1894. god. Bilo je to - u duhu saborske procedure - prvo ditanje tog prijedloga. Odmah nakon Ljubiieva ditanja i obrazloL.enja prijedloga adrese uzeo je rijed autonoma5ki zastupnik Zmiri(,, koji se suprotstavio traZenju sjedinjenja i predloLio da se proditani prijedlog adrese odbaci. Narodnjadki zastupnik Miho Klaii, uvaZavajuii navode i smisao predloZene adrese, zaloLio se da se ona preda Odboru sedmorice, koji ie je pripremiti i podnijeti Saboru vei sutradan, na iduioj saborskoj sjednici. Zastupnik Srpske stranke Bjelanovii, pobijajuii KIaiievo zalaganje, predlagao je da se predloZena adresa ne daje tom odboru, nego da se odbije. Za Klaiiev prijedlog glasala je veiina (dlanovi kluba Narodne hrvatske stranke i dlanovi Hrvatskog kluba). Za Bjelanoviiev prijedlog glasala je manjina (dlanovi klubova Srpske i Autonoma5ke stranke).420Iduieg dana, 17. veljade 1894. god., predzadnja todka dnevnog reda tadaSnje saborske sjednice bila je posveiena drugom ditanju prijedloga adrese o sjedinjenju,aso ali do te todke dnevnog reda nije se stiglo. Vladin povjerenik Dragutin Marija Truxa proditao je dopis namjesnika Davida, kojim je saopieno da se, po nalogu Ministra unutra5njih poslova, odmah zatvori to saborsko zasjedanje,a3lSto je potom i udinjeno. Rasprava o adresi i njezino izglasavanje nisu, dakle, bili dopuSteni. AIi, ipak, u toku tog saborskog zasjedanja (1894.) bilo je - i izvan rasprave o adresi - govora o sjedinjenju. U tima usputnim debatama o sjedinjenju vodile su se i politidke polemike izmedu dlanova saborskog kluba Srpske stranke, saborskog kluba Narodne hrvatske stranke i Hrvatskog kluba. Na protivljenje prista5a Srpske stranke sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom utjecalo je narodito i djelovanje pravaSa, koji su negirali postojanje Srba. Vidljivo je to i iz izjave zastupnika Dura Vukotiia, koji je kazao da su Srbi protiv sjedinjenja i da ie glasati protiv predloZene adrese o sjedinjenju, jer ne Zele -podi pod sjekiru Stardeviievu..as2 Slidno je izjavio i zastupnik Du5an Baljak, 42815f6, 42eIsto, 430Isto, rsr Isto, 432 Isto,
62. i 63. b00 i 501. 523. 562. 204.
koji je istakao da su Srbi, po5to se negira njihovo postojanje i u ime hrvatskog drZavnog prava, primorani biti protivni -takvom drZavnom pfavu...a33
Govoreii o teZnjama za sjedinjenje na hrvatskom i juZnoslavenskom prostoru Juraj Biankini je obrazlagao da je uvjeren "da ie se za2 do 3 vieka sdruZiti i svi Slaveni na jugu: Hrvati, Srbi, Crnogorci, Bugari, Slovenci.., te da ie .podignuti veliku slavensku drZavu na Balkanu.., toliku -od prilike.. kao Sto je Njemadka. Ali do tog vremena nuZno je da se ti narodi razviju "u samostalne neodvisne skupine.. i da se priprave za tu ozajednicu buduinosti... Prema tome, ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom ostaje bliLi zadatak, na dijem ostvarenju treba neposredno raditi. Sto se tide politidke struje koja naziva kraljevinu Srbiju Pijemontom i njoj namjenjuje ujediniteljsku akciju na Balkanu, Biankini je, zaieljev5i kraljevini Srbiji >>svakodobro.., istakao: "Kamo sreie da bi Srbija bila Piemont!.. - i nadodaoda ona, s obzirom na tadaSnje stanje u njoj, ne moZe preuzeti "tu veliku zada6u...nsrUkljudujuii se u debatu i nastojeii pridobiti zastupnike Srpske stranke za politidku suradnju, Miho Klaii je zamjerio zastupnicima te stranke zbog njihova koaliranja s autonoma5ima i ukazivao na Stetnostkoju to koaliranje nanosi.as5 I Pero eingrija je isticao da su mnogi interesi, medu kojima i sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom, zajednidka potreba i Hrvata i Srba. Sire sjedinjenje na BaIkanu (u procesu kojega ie se naii zajedno i svi Srbi) ne6e se posti6i bez prethodnog etapnog sjedinjavanja. Prema tome - upozoravao je on - ne6e se moii doii -do blaZenstva Du5anova carstva bez da se prode kroz vrata Zvonimirova kraljevstv3...438 U toku saborskog zasjedanja 1894. god. i Miho Klaii je nastojao da prijedlog adrese o sjedinjenju obavezno ude u saborski dnevni red.437Zatvaranje toga saborskog zasjedanja zbog uno5enja u dnevni red prijedloga te adrese djelovalo je na Klaiia i on je smatrao za u buduie da je bolje da Sabor do kraja obavi svoje poslove nego da se prekida njegov rad. Idu6e saborsko zasjedanje zapodelo je u sijednju 1895. god. Vei na 1. saborskoj sjednici, 14. sijednja 1895. god., dlanovi saborskog kluba Stranke prava Biankini, Sarii, Pa5trovii, Peri6, Ljubii i MiSetii podnijeli su prijedlog adrese, zahtijevajuii da se taj prijedtog proglasi preSnim i da se odmah prijede na njegovo prvo ditanje.aseU sabornici se stvarala zaoStrenaatmosfera. S obzirom da je prethodno saborsko zasjedanje (1894.) bilo prekinuto naredbom, a na ovo saborsko zasjedanje (1895.)namjesnik nije doSao,Ljubii je postavio pitanje: zaSto namjesnik nije prisutan, za5to se >'on krije, 433Isto, 258. a3a15f6, 223_227. a35Jsto. 297. rg0 Isto, 802. 437Isto, 309. a38lzvj. DS, XXX
(1895.),13 i 16.
zalto iz sabornice bjeii*, a bilo bi potrebno da zastupnicima okaze u brk zasto vlada neie sdruZenje*. Kukavna je f2 "vlada, koja ne smi ni
lse lsfs, lf. aro l5fe, 20 i 21.
726
I
ijanju adrese, pronosili su se za tih Larodnjadka) veiina,,odrekla glavne a s Hrvatskom<<. Kad je ta saborska
ITi5?3 iJJ:ji:?:*gT."j "t?iHTT;-3 "::ff;
(1895.)-do_pysti ponovng rgspravljanje o adresi,"desit ee s? _ upozo_ ravao je Klaii - to isto sto i 1B?2.i 1894.god; da ie sabor biti zatvoren. saborska veiina, zbog posla koji Sab6r ima obaviti, ne Zeli da se prekine njegov rad i zato neze dopuititi raspravu o adresi. Ne moZe se tvrditi - naglasavaoje Klaii - da Narodna hrvatska stranka time odustaje od svoga programa. ona je 1889. god. istakla ,r'-"rro- pro-ffaLiri gramu da ie sj6dinjenie, ali u tadasnjoj "u svaki zgodan das.. situaciji da -nije zgodan das*. 4pe se pogildaiu odnosi-u Wfonarhiii - ypozoravao je lako ie se doii do zakljudka da s pitanjem sjedinjenja nije moguie ni oza pedalj dalje poii*."Rje5enje iog pitanja onije. stvar poig?a pera<<.ono iadire u pbstbieie -drzavnoprivne odnoSaje Monarhije*, k9j"_ bi trebalo -pr&nierriti*, a da bi si to izvelo, u tome bi morali -sudjelovati svi drZ-avnifaktori*. prema tome, inzistiranje.da se podnese adresa o sjedinjenju u situaciji kad realno ni najmanje.ne-postoje izgledi za ostvarenje sjedinjenja .nije nego de_ monstracija,-kgjl pitanju sjedinjenja ne koriiti nego-skodi-. ste"tnobi bilo da se odaSiljanjem adrese ,,narodu predstavljaju stvari, koje se ne mogu postiii... Klaii se zaloLio da se u Saboru-iizvan Sa6ora rje_ -1al.a pitanja-, koja su za narod.u postojeioj situaciji -od vise 5av3j,| Korrstr..,te je - podsjeJivsi na rijedi Massima D'Aieglia iz doba talijanskog risorgimenta -Facciamo gti Itatiani, e I'Italia"si fard da sd. i koristeii poudni smisao tih rijedi, primjenjiv u preinaci i na prilike i neprilike u razjedinjenoj i potalijandenoj Hrvaiskoj - savjetovao; .odgojimo sviestne Hrvate, i Hrvaiska 6e postati svoja...aag Ne slaZuii se sa stavom narodnjake, koji su odbili raspravu o pri-saborski jedlogu adrese kako omoguiili rad u korist rjesavanja .bi drugih pitanja, Biankini je isticao da zatvaranje Sabora - zbog aarese - ne bi ni za zastupnike ni za narod bila -velika nesre6a..,ali d" i" biti mnogo ,,veia nesreia.. ako narod -izgubi vjeru u ljude tojima je 'zastupnika saborskog 93".o"39 svoje povjerenje... Govoreii u ime klLrlca_strankeprava on je, izjavio da su ti zastupnici j- zbog odbijanji prijedloga adrese - odo_dnadu5e ogordeni* i da -ostaju pr"ilidnorav_ nodusni prema svakom drugom pitanju u saboru... "leri ma je s dnevnog reda -skinuto glavno pitanje drZavnoga hrvatskoga prava<<, ^saboru,sve drugo za njih "postaje nuzgredno... Ipak, oni ie ostati-u jer je nekoliko dlanova narodl.iadkog saborskog kruba, za vrijeme tadainjeg saborskog zasjedanja, predlozilo dise u Sabo-ru podoese i ii"gr"r" a-d^resa,ari se i ovaj _put od toga odustalo. umjesto s adresori krub se pr"d;t";; javnosti s preinakama u svom programu. Borba za sjedinjenle --ti[; ,, toF"]rii"ro programu - pokrenut 6e se >u svaki zgodni das<,-dakle kaa goJbude izgtedi za njezin uspjeh. 443V. bilj. 438, isto, g0 i 31.
Kako su u toku daljeg saZeIe "da sviestno vr5e svoju duZnost...aaa borskog rada i Biankini i ostali dlanovi kluba Stranke prava pravili razne upadice, upotrebljavali o5tre izraze i izazivali buku u sabornici, Pero Cingrija im je kazao: -Vi ste vikadi! Vi terorizirate, vi zavaravate puk!.. Istupajuii tako, eingrija je bio ozlojeden, jer su prava5i, djelujuii protiv narodnjakA, spoditavali ovima da ne rade za narodne interese. U Dubrovniku su se - prema Cingrijinu saopienju - proturali glasovi da su narodnjaci -izdali i prodali Hrvatsku*. Suprotstavljajuii se takvu djelovanju prava5A, eingrija ih je upozoravao: -Ru5iti je lahko, ali je trudno i veoma mudno graditi...a{5 Polemika izmetlu pripadnika saborskog kluba Sranke prava i pripadnika saborskog kluba Narodne hrvatske stranke odvijala se narodito tokom rasprave o proradunu pokrajinske zemaljske zaklade za 1895. god. U toku te rasprave manje se polemiziralo o zadovoljavanju pojedinih potreba i o financijskim rashodima, a viSe o raznim politidkim pitanjima, medu kojima i o pitanju sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom. Pobijajuii navode Jurja Biankinija, koji je kazao da su narodnjaci zakopali adresu -pod stol vladinih povjerenika* i da su se, glasajudi protiv izno5enja adrese, iznevjerili svojoj proSlosti, Miho Klai6 je potanko iznio Sto su sve narodnjaci radili i uradili otkad su se naSli u Saboru kao veiina. Iznio je i historijat oda5iljanja saborskih adresa, kao i historijat razlogA koji su utjecali da se takve adrese ne oda5ilju. Narodnjaci su - prema Klaiievu miSljenjuaao- pokazali, kad je god to bilo u stvarnom interesu Dalmacije, da se nisu -nikad obazirali kako se na vladinoj strani misli.. o njihovim akcijama, i dokazali su da znaju -zemaljskim poslovima upravljati... Narodnjacima je bilo prete5ko kad je Saborom gospodarila autonomaSkaveiina, a nije im bilo lako ni poslije 1870. god., kad su dobili glavnu rijed u Saboru, jer je autonoma5kazastupnidka manjina, ometajudi rad Sabora, napuStala sabornicu kad god je u njoj bilo manje od 22 narodnjaka (tj. manje od kvalificirane veiine). Uz to, u redovima te manjine - s priznanjem je isticao Klai6 - bilo je ljudi su se narodito isticali Lapenna "velika uma i energije<<,medu kojima
Tada5nje vrijeme - smatrao je Klai6 - nije pogodno za traLenie sjedinjenja. Jer, Habsbur5ka Monarhija je .drZava jako delikatnog aaal5ls, 34 i 39. a.r5lsf6, 75 i 107. aa6lsfs, 383-387.
L28
li
II
ustroja... Sve drZavnopravne promjene u toj monarhiji' koje su se izvr5ile u tom vijeku, desile su se uslijed -vanjskog potresa*. Bili su to ratovi sa stranim silama i austrijski vojni porazi na rati5tima. NuZni su, dakle, bili novi takvi potresi, koji bi - prema Klaiievu miSljenjuuz - doveli do daljih drZavnopravnih promjena u Monarhiji' Za adresu >>moradoii sgodni das- i za *taj das" se treba pripremati' Klai6 je, polazeii od dinjenice da je uz prava5e gotovo sva omladina i ukazujuii na neiskustvo omladine, isticao da je -mladost neuzstrpljiva i vru6a... Ona misli ako narodnjaci nisu postigli sve ono Sto su htjeli da je to posljedica njihove slabosti i nerada i da za to -nisu krive okolnosti i protivni ljudi-. I mladost treba razumjeti, ali obrazlagao je Klai6aa8 treba razumjeti i iskusne narodnjake. Da joS vi5e naglasi potrebu tog razumijevanja, citirao je rijedi Svedskog kralja Oskara, koji je kazao da je mladii s 20 godina koji nije radikalan - kukavica, a dovjek s vi5e od 40 godina koji nije umjeren da je - luda. KIai6 je Zelio da omladina -goji svoje ideale.. i -neka ih Siri*, ali je isto tako Zelio da se zreli ljudi, sudjelujuii u politidkom Zivotu, zalaZu za >>onoSto je razborito i Sto je mogude... Podsjeiajuii na rijedi jednog francuskog politidara, koji je definirao politiku kao des possibilit6s* (umjetnost moguiih stvari), Klaii je ukazivao "l'art da u politici -hotedi nemoguie, ne vodi se politika, nego goni vjetar... Sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom bilo je zatad nemoguie i on je, opravdavaju6i narodnjadko uskraiivanje podr5ke pravaSkom prijediogu adrese, isticao da je korisnije omogu6iti rad Sabora, jer su i taj rad zahtijevali razni interesi pokrajine. Klaii je bio uvjeren, kad bi prava5i bili u Saboru saborska ve6ina, a s tim postali odgovorni i za >>upravu zemlje* (tj. pokrajine), da bi se prema adresi u tada5njim prilikama odnosili isto kao i narodnjaci. Zaielio je da Sto prije dotle povoljno vrijeme kad ie se adresa moii poslati i sjedinjenje ostvariti. U tome momentu ne6e se pitati samo -jedna stranka.. nego "ciela zemlja*. Dalmacija, kao cjelina, pitat ie se da "postavi uvjete, koji ie osigurati njezinu buduinost... PodrZavajuii Klai6evo izlaganje, koje je bilo obrana stavova Narodne hrvatske stranke, Pero eingrija je takoder sudjelovao u toj obrani. Na saborskoj sjednici 9. veljade 1895. god. on je obrazlagao
jednog dovjeka- (tj. Stardevi(,a). Za stardevidanstvo je rekao da je ono osekta, a ne stranka prava<<.PravaSi su, prepu5taju6i vodstvo Stranke prava Josipu Franku, dopustili tom dovjeku ,'da preustroji stranku" nlz Isto, 3gg. n,ta lsf6,
S$$.
i to "na taj nadin.. da ta stranka ,,za vladu bude sposobna*. eingrija je ukazivao da su prava5i, istiduii u Dalmatinskom saboru prijedlog adrese, imali u stvari drugi cilj - da im ona posluZi kao sredstvo u borbi protiv narodnjaka,aa0jer su unaprijed mogli znati da ie narodnjaci ovaj put - na osnovi iskustva iz prethodne godine - glasati protiv takva prijedloga. Iako su pravaSi poslije 1895. god. imali u Saboru samo tri svoja zastupnika, njihova aktivnost je stalno dolazila do najveieg izrai,aja Oni su u svojim saborskim govorima desto napadali stavove Narodne hrvatske stranke, kojoj su narodito prigovarali da se odviSe pokorno odnosi prema vladi i da nema smjelosti da se otvoreno i energidno zalay'.eza sjedinjenje Dalmacije s Banovinom. U toku saborskog zasjedanja 1898.god. Pero eingrija je nastojao da se ublaZe odnosi izmedu narodnjaka i prava5a i da, gdje je god moguie, dode do njihove suradnje. Djelujuii u tom pravcu, on je tada rekao za prava5ke zastupnike da su -Iijevo krilo- Narodne stranke,as0koji se, dakle, bore za iste ciljeve kao i narodnjaci samo na svoj nadin. S obzirom na to da se 1898. god navrSavala 5O-godi5njicacareva vladanja, u Saboru je bilo zakljudeno da se tom prilikom uputi caru adresa u kojoj bi se prvenstveno istakla "duvstva lojalnosti*. Za sastavljanje adrese bio je izabran poseban saborski odbor od 7 dlanova. Tekst adrese proditan je zastupnicima na sjednici 26. sijednja 1898. god. U adresi se najviSe govorilo o privrednim problemima Dalmacije, ali je - u blagoj formi - istaknuta i molba da se konadno odludi o drZavnopravnom odnosu Dalmacije prema Hrvatskoj i SJ.avoniji.a5l U toku diskusije o prijedlogu te adrese zastupnici Srpske i Autonoma5ke stranke izjasnili su se protiv traZenja sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom. Zastupnik Radoslav Kvekii zalagao se da u adresi budu izraZena samo duvstva lojalnosti i odanosti, kao i destitanje, a da se izostavi >'SVakidrugi predmet...452 Zastupnik Duro Vukoti6 kritizirao je Narodnu hrvatsku stranku zbog isticanja pitanja sjedinjenja u predloZenoj adresi, podsjetiv5i da se prista5e Srpske stranke protive tom sjedinjenju, jer ne Zele "u stardeviianski tabor.. niti ZeIe da se nadu podvrgnuti "madarskom kopitu...a53Zastupnik Nikola Trigari, govoredi u ime autonoma5a,podrZao je Kvekiiev prijedlog, nagla5avajuii da se u adresi istaknu sarno izrazi lojalnosti i odanosti, a izostave iz nje zahtjevi politidke i ekonomske naravi.{54 Zastupnici Stranke prava, unaprijed odekujuii blagi ton narodnjadkog prijedloga adrese, pripremili su svoju adresu, ali je nisu mogli sami predloZiti Saboru, jer su bila samo trojica (Biankini, 44eIsto, 396. asol7t1j. DS, XXXIII nsr fsfe, gg!. rsz Isto, 684. 453Isto, 704. 4 5 4I s t o , 7 8 5 .
130
(1898.),708.
Trumbii
i Perii).
antidrZavni
Po saborskom poslovniku
prijedlozi
su uvaZavani
elementi.
Prijedlog zastupnika Srpske i Autonoma5ke stranke da se Saboru podnesena adresa vrati odboru koji ju je izradio na preinaku u smislu ni prijedlog njihovih primjedbi nije prihva6ena.aso Nije prihvaien adrese koju su bili zasebno podnijeli zastupnici Stranke ptava. Za dalju raspravu ostao je tekst adrese, koju su izradili i predloZili narodnjaci, odnosno njihova vedina u odboru sedmorice. Taj prijedlog je - nakon rasprave, vodene na saborskim sjednicama 16. i 17. veljade 1898. god. - bio prihvaien veiinom glasova.457 Na idudim saborskim zasjedanjima, znajuii da narodnjaci - kao saborska veiina - neie pristati na oda5iljanje nove adrese, prava5i su nastojali da se teZnja za ostvarenje sjedinjenja iskazuje makar u formi saborskog zakljudka. Na saborskoj sjednici 7. travnja 1900. god. Biankini je predloZio takav zakljudak, kojim se isticalo: da Dalmatinski sabor iztaZava -Zivu Zelju- da Dalmacija -bude reinkorporirana Hrvatskoj.. i da se -pospjeSi ujedinjenje hrvatskoga naroda u jednu drZavnu samostalnu ikupinu*.458 Prijedtog tog zaktjudka nije, medutim, bio stavljen ni na raspravu ni na izglasavanje. Saborska aktivnost i utjecaj prava5a u Saboru narodito su porasli
a55Isto, 695. a56Isto, ?04. nsz lsfe, $l!. g8 [2vj. DS, XXXVI
(1901.)' 446.
131
pravnih pitanja...a50PredioZio je da se izabere odbor koji ie izraditi tu adresu. Zastupnik Srpske stranke Duro Vukotii izjavio je da ie zastupnici te stranke glasati za adresni odbor, pridrZavajuii sebi pravo da u toku rasprave o prijedlogu adrese iznose svoje primjedbe i dopune, a u toku njezina izglasavanja da glasaju protiv nje u cjelini ili samo protiv pojedinih njezinih dijelova.a60 U odbor su izabrani Cingrija, Milii, Bordii, Trumbii, Smodlaka, KneZevii i Salvi, dakle 3 predstavnika Narodne hrvatske stranke, 2 predstavnika Stranke prava i po 1 predstavnik Srpske i Autonoma5ke stranke. U toku tog saborskog zasjedanja, i prije nego Sto je adresa bila podnesena na razmatranje, bilo je mnogo govora - u okviru raznih todaka dnevnog reda - i o sjedinjenju. Biankini je na sjednici 10. srpnja 1902. god. kazao da Dalmaciji, dok je odcijepljena i osamljena, >>nema prave sreie, pravog zadovoljstva, ni pravog napretka... Samo ujedinjena s Banovinom ona moZe imati ,,svoju budu6nost ekonomidnu i politidku... Biankini se jo5 nadao da ie na5i ljudi moii urediti svoju kuiu -postati dimbenikom mira i "bez nepozvanih tutora.. i napretka na jugu Monarhije*, te je isticao da se varaju "i u Bedu i u Pe5ti ako misle.. da ie na5e ljude -milom ili silom.. od te '>spasonosne misli odvratiti...a61 Za razliku od Biankinija, koji je smatrao da bi se hrvatsko pitanje u Habsbur5koj Monarhiji moglo urediti stvaranjem treie drZavne jedinice, Vinko Milii je - polazeii od tada5njih prilika i odnosa u Monarhiji - isticao da je stvaranje te treie drZavne tvorbe nemoguie. Ukazivao je da bi Dalmaciji, kad bi ona bila sjedinjena s Hrvatskom i Slavonijom, i u ekonomskom pogledu bilo bolje u ugarskom nego u austrijskom dijelu Monarhije.a02 Josip Smodlaka je nagla5avao da su i Dalmacija i banska Hrvatska pod vlaSiu tudina. ZaIagao se za .drugi sustav.. u Monarhiji. U to "narodnosno doba- Monarhija bi opravdala svoj opstanak jedino time -da male narode srednje Evrope pod jednom dinastijom drZi na okupu za njihovu medusobnu pomoi i obranu, a ne za prevlast bilo kojega medu njima...ao8 Rasprava o adresi koju je izradio odbor sedmorice vodena je na sjednici 25. srpnja 1902. god. U toj adresi, uz isticanje najkrupnijih privrednih problema, istaknuto je i pitanje sjedinjenja. Navedeno je da hrvatski narod, svjestan "svoje pro5losti i Zeljan bolje bududnosti.., teZi da bude ujedinjen pod vlaSdu Habsburgovaca kako bi se, ujedinjen, "rnsgao slobodno razvijati i ojadati..aoa Prava5ki zastupnici nisu bili zadovoljni tom adresom, te su posebno predloZili svoju adresu. Njihova adresa sadrZavala je samo pitanje sjedinjenja. U njoj je iznesen zahtjev da se - pod Zezlom vladara habsbur5ke dinastije argIzv:. DS, XXXVII a6oIsto ,b09. l0r l5fe, 462 Isto. 463Isto, aor Isto.
t32
t; L
ggJ.
856. 875. 1079.
(1902.),509.
>>svezemlje, u kojima Zivi hrvatski narod, sloZe u jednu samostaLru skupinu... Kako taj prijedlog prava5ke adrese nije prihvaien (za nju su glasali samo pravaSki zastupnici),465 rasprava se dalje vodila o prijedlogu adrese odbora sedmorice. Trumbii je, u ime prava5a, izjavio da 6e prava5i glasati za ovaj prijedlog. Glasanje je vrSeno po dijelovima. Neki dijelovi, i to oni koji su govorili o privrednim problemima, prihvaieni su jednoglasno. Za dio koji je govorio o sjednjenju glasali su narodnjaci i prava5i, dakle - dvotre6inska veiina. Tako je predloZena adresa u cijelosti bila prihvaiena.a66 Nakon Zadarske rezolucije (1905.),kojom je napokon uspostavljena hrvatsko-srpska politidka sloga, i pripadnici Srpske stranke bili su za sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. Godine 1909, kao Sto je to udinjeno i 1902,na carsku povelju kojom je bilo sazvanosaborsko zasjedanje odgovoreno je saborskom adresom. Odbor za izradu te adrese sadinjavali su zastupnici Biankini, Milii, Trumbi6, Cingrija, Prodan, Baljak i Salvi,a67dakle - detvorica pripadnika Hrvatske stranke i po jedan pripadnik Stranke prava, Srpske stranke i Autonoma5ke stranke. U toj adresi, prihvadenoj 15. listopada 1909. god., istaknuta je potreba sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom, kao i zahtjev da se stanovniStvo Bosne i Hercegovine - u dogovoru sa stanovniStvom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije - -odludi o svojoj buduinosti.., te da s€ "bez njegova saslu5anja i pristajanja, kroz zakonita njegova predstavni5tva, nikakva promjena u drZavnopravnom odno5aju izvr5iti neie...468 Za tu adresu glasali su zastupnici i Hrvatske i Srpske stranke. Svoje protivljenje - kao i obidno - izrazili su zastupnici Autonoma5ke stranke, a zastupnici Stranke prava podnijeli su zasebnosvoju adresu,aoe koja nije prihvaiena. Pitanje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom u dualistidkom sistemu Monarhije bilo je vrlo sloZenopitanje. To se pitanje nije moglo rije5iti bez naru5avanja ravnoteZe izmedu Cislajtanije, u kojoj su gospodarili austrijski Nijemci, i Translajtanije, u kojoj su gospodariii Madari. Adrese koje su oda5iljane iz Dalmatinskog sabora nisu mogle doprinijeti rje5avanju tog pitanja. One su samo ukazivale na potrebu i Zeliu da se to pitanje rije5i. Za dvije i po godine uodi prvog svjetskog rata i za vi5e od detiri ratne godine Dalmatinski sabor nije sazvan na zasjedanje. Podetkom rata neki su saborski zastupnici bili uhap5eni od reZimske policije i odvedeni u internaciju (npr. Mate Drinkovii, Josip Smodlaka, Ante Tresi6 Pavidi6), neki su emigrirali (npr. Ante Trumbii), a veiina ostalih, Ziveii u raznim mjestima Dalmacije i nalazeii se pod policijskom prismotrom, bili su medusobno nepovezani. Kretanje je bilo ograniaosIsto, 1082. 466Jsto, 1093. 467Izvj. DS, XXXXII 468Isto, 1543. 46etrsto, lbbl.
(1910.),965.
i
deno, a pisma cenzurirana. Kad se 1917. sastalo Carevinsko vijeie, u dijem su radu sudjelovali i dalmatinski zastupnici, a metlu njima i neki koji su prethodno bili u zatvorima i internacji kao reZimu nepouzdani i potitidki opasni ljudi (npr. Melko Cingrija, Josip Smodlaka i Ante Tresii Pavidii), odekivalo se da ie u tom vijeiu biti govora i o drZavnopravnim pitanjima, za dija su rje5enja bili zainteresirani potIadeni narodi. Deklaracija Jugoslavenskog kluba u tom vijeiu od 30. svibnja 1917. (poznata poslije po nazivu Majska deklaracija) zahtijevala je >'na temelju narodnoga nadela i hrvatskoga drZavnoga prava<< ujedinjenje "svih zemalja u Monarhiji, u kojima Zive Slovenci, Hrvati i Srbi, u jedno samostalno,od svakog gospodstvatudih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano drZavno tijelo, pod Zezlom Habsbur5ko-lorenske dinasti j e*. Ta je deklaracija imala velik odjek i u Dalmaciji. Inicijativom Jurja Biankinija, pripadnika Hrvatske stranke, Iva Prodana, pripadnika Stranke prava, i Du5ana Baljaka, pripadnika Srpske stranke, sazvan je u Zadru sastanak svih saborskih zastupnika, kao i dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vije6u.a70Sastanak je odrZan 13. i 14. travnja 1918. god. u prisustvu l?-orice zastupnika (Baljak, Bulat, Du1ibii, Franii, Giunio, Ivdevii, KunjaSid, Machiedo, Matulina, Medini, Mikadii, Perii, Prodan, Simii, Srzentii, Tresid-Pavidi6 i Vuko-
npr., izjavio da se ima u vidu njegov glas podr5keisto kao da je -tamo osobno prisutan...a?1 U rezoluciji koja je prihvaiena na tom sastanku istaknuto je da se prisutni zastupnici jednoduSno solidariziraju -sa djelovanjem Jugoslavenskog kluba u Bedu u pogledu ujedinjenja Slovenaca, Hrvata i Srba u jedno samostalno drZavno tielo.., te da ie njegova nastojanja Ju"za ostvarenje tog cilja svim silama podupirati-.472Za razliku od goslavenskogkluba. koji je Majskom deklaracijom iz prethodne godine isticao to ujedinjenje -pod Lezlorn Habsbur5ko-Iorenske dinastije*, dalmatinski zastupnici u svojoj rezoluciji, donesenoj na tome njihovu sastanku u Zadru, nisu spomenuli tu dinastiju, misleii, odito, na ujedinjenje izvan okvira Monarhije. Takvo ujedinjenje, ujedno i oslobodenje od tudinske vlasti, bilo je Zelja ve6ine hrvatskih i srpskih zastupnika u Dalmatinskom saboru vei mnogo, mnogo prije, ali se ta Zelja nije smjela dovoljno otvoreno i jasno izraziti, jer bi, tako izrai.ena, bila smatrana veleizdajni5tvom. 4?oHAD. Ae _ e. X. 10. Bi4. 421HAD' Ae - e. X. 10. B 5. 472NL br. 24 (1918.).1.
734
Nl
L
3. Ostqla pitanja koja su razduajala ili, zdruEiual"a saborske zastupnike Zapodev5i svoje djelovanje s dvije suparnidke stranke, autonoma5kom i narodnjadkom, Dalmatinski sabor je vei od podetka svog djelovanja bio popri5te suprotnih politidkih stavova tih stranaka. AIi je ponekad, u nekim pitanjima, dolazilo i do jedinstvenih stavova u Saboru. Pitanje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom, kako smo i naprijed istakli, bilo je pitanje koje je trajno razdvajalo autonoma5e i narodnjake. AutonomaSki stav, izral.en rijedima zastupnika Galvanija na prvom saborskom zasjedanju: -Nitko medu nama nije Talijan, nitko Slavjan, nego svi smo Dalmatinci..,a?3 nije mogao biti prihvatljiv za narodnjake. Dok su autonomaSi takvim svojim stavom htjeli konzervirati stanje nacionalne letargije u Dalmaciji, produZuju6i pro5lost, narodnjaci su, bore6i se za nacionalno osvje5tenje i nacionalno ujedinjenje, radili za buduinost. Nastanjena stoljeiima slavenskom (hrvatskom i srpskom) veiinom, ta je veiina u Dalmaciji imala pravo na svoj nacionalni razvoj i svoje nacionalne teZnje u smjeru uklapanja u Siru nacionalnu zajednicu. AutonomaSi su se, tumadeii i stavove vladaju6eg tladiteljskog reZima, zalagali protiv tog prava. Kako su se narodnjaci borili za to pravo, oprednosti su bile nepremostive. U redovima autonomaSa bilo je i ljudi liberalnih nazora, kojima je smetala kruta svemoi Mamule, Rosznera i Lapenne. Izmedu pripadnikA te autonomaSke liberalne frakcije i narodnjakA dolazilo je postepeno do pribliZavanja. Njihova suradnja u Saboru bila je, npr., vidljiva kad se i jedni i drugi (1863.) zalaZu da se obustavi sudski postupak protiv zastupnika Vincenza Duplandi6a. koji je bio optuZen kao urednik lista La uoce dalmati,ca, i1i kad su u odbor za razmatranje zakona o opdinama izabrani pored 9 autonoma5a i 4 narodnjaka.aTaNjihova suradnja se narodito ispoljila u dogovoru 7. travnja 1864. god., kad su, stvoriv5i Liberalni savez, istakli zajednidke stavove da ie se zauzimati oko "ponarodenja i razvijanja narodnog nadela.., da ie se zauzeli za ponovni izbor zastupnikA -koji su bili u opoziciji u netom raspu5tenom Saboru.. i da ie zajednidki - -dok Suti pokrajinski sobor.. uzdrZavati -Il Nazionale... A1i, pitanje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom i dalje ih je dijelilo. U tom je pitanju i jedna i druga strana Liberalnog saveza pridrZavala -sebi potpuno slobodu..;a75drugim rijedima: svaka je strana i dalje ostajala na svojoj temeijnoj politidkoj poziciji. U vrijeme autonoma5ke supremacije u Saboru (1861-18?0.) narodnjaci su obidno glasali protiv oda5iljanja zastupnika u Carevinsko vije6e, iskazujuii i time svoj opozicioni stav prema reZimu. Crnr su 473 G. Novak, n. d. (228), 7. azeJ. lsr'e!, n. d. (264), 353. nzs Isto, 362.
obidno glasali i protiv prijedlogd za izbor saborskih odbora, suprotstavljajuii se time politici autonoma5a,koji su se nametali i kao veiina u svima tim odborima. Razliditost autonoma5kih i narodnjadkih zastupnidkih stavova oditovala se i u saborskim raspravama o nastavnom jeziku u Skolama i uredovnom jeziku u administraciji i sudstvu. AutonomaSi su nastojali da se Sto Sire i Sto dublje zadrLi talijanski jezik, a narodnjaci su se zalagali da taj jezik Sto prije i Sto viSe ustupi mjesto hrvatskom jeziku. Pri raspravi o raznim privrednim problemima i izglasavanju odluka o rjeSavanju tih problema desto su i autonoma5ki i narodnjadki zastupnici glasali sloZno. I unutar suprotstavljenih stranaka - Autonoma5ke i Narodne je pitanja koja su izazivala razlidite stavove. Unutar Autonoma5ke bilo stranke postojalo je liberalno krilo, koje se (1863-1866') pribliZilo
Narodnjadki stavovi prema raznim pitanjima ponekad su bili izrazito razliditi. I u Narodnoj stranci postojalo je liberalno krilo koje elementima te stranke. se stalno opiralo konzervativno-klerikalnim Od 1B?0.god., kad su narodnjaci u Saboru postali vedina, nisu uvijek imali ni jedinstvene poglede na pitanja taktike i stranadke discipline. To je u stranci dovodilo do snaZnih potresa. Nastojanje da se odrZi politidko jedinstvo Hrvata i Srba na nadelu nacionalnog unitarizma nije imalo trajan uspjeh; u stranci je 1879.god. doSlodo secesijei na nacionalnoj osnovi. Novonastala Srpska stranka i5la je dalje svojim zasebnim smjerom. Njezino autonoma5tvo i odupiranje narodnja6koj premodi povezivalo ju je s Autonoma5kom strankom, a borba za istovjetne narodnosne interese (jezidne, prosvjetne i dr.) povezivala ju je s Narodnom (hrvatskom) strankom. Kad su se u Saboru donosile odluke o privredrrim pitanjima, zastupnici svih triju stranaka (Narodne, Srpske i AutonomaSke) najde5ie su bili jedinstveni, osobito pri traZenju financijske pomodi od sredi5nje vlade. Ali su ponekad i u odlu136
divanju o privrednim pitanjima dolazili u sukobe, narodito u vezi sa zadovoljavanjem pojedinih regionalnih interesa. _ - ReZlm je Zelio da u Saboru bude sto vise mecrustranadkihsukoba. Polemidke -raspraveizmedu stranadkih zastupnika bile su obidno prekomjerno duge i zestoke. one su desto odvodiie zastupnike na spoiedne i nevaZnestvari. zaraLu1i se za sloZnije Saboru,-Miho-dadjelovanlet "-jedna vil Pavlinovii je 1BBB.god. ukazivao ruka.. (reiimska, austrijska) "na uzici drZi* i Hrvate i srbe i autonomasei da ie se ona s njima "igrati kako joj bude milo... r zbog toga je preporudivao svim zastupnicima da djeluju kao slobodni i raluoiititjuai, da i dalje na,'na svoj nadin traLiti sreiu narods.., oli da ie toj sreii naivise s_toje"Obraia,iuii doprinijeti "ako uz nezavisnost- dodu i ,,do sloge*.a26 se zastupnicima srpske stranke, pavlinovi6 im je kaZao: oBudimo braia, sve nam je zajednidkol.ntt pavlinovid je u toku tog saborskog zasje-Narodne dg":.3 (1883.) u ime saborskog kluba strinke predloZio da .jezik hrvatski iliti srbski* postane sluZbeni jezik Daimatinskog sabol? Zemaljskog odbora. Za tai prijedlog grasali su svi prisutn-i hri v-atski i srpski zastupnici. Jedino iu zastupnlci Autonomaske stranke glasali protiv,a?8Sto se moglo i odekivati. odupiruii se Sirenju hrvatskog kao sluZbenogjezika autonomaski -N"arodne zastupnici su doiazili u sukobe i sa zastupnicima i sa zastup_ po nicima Srps\e stranke. saborskom ,atll.rdku iz 1B83.god., zastup_ nici. su i dalje mogli govo_riti o podnositi" prijedloge na"ialijanskorn jeziku. To se upravo odnosilo na autonomaske (ialijairaske) zasiupnike, .ili talijanskim jezikom. Za vrijeme rtonoma5ki zastupnik Mihovil Ka_ r uvodenje hrvatskog jezika u sujanski, nego - hrvatski. Kazao je zv. autonoma5koj strangi.., upotri_ er je -sin ove slavenske zeml.ie...a?e Kapoi u nekim drugim saborskim r"*pr"rr"rn" govorio hrvatski, ali ostali autonomasi niJu ni tako ni tolito, nego y"ii95 samo talijanski. Dva govorna jezika u Saboru, hrvatski'i tal=ijanski, bili su svojevrsno svjedodanstvo i o razliditosti politidkih stremljenja pripadnika hrvatskog ili srpskog i pripadnika talijanskog govornog jezika. itanja, ponajde5devezana za Skollmetom spora izmedu hrvatskih i ednici 1. srpnja 1884.god. zastup! iznio je prijedlog da se popravi
narodu Datmaciji-. j" d" .i,r'1ed?tH'#i;J"%[1?lT"t?Y:i] Smatrao 478Izvi. DS, XIX (1883.),38. rzz fsfs, tf. lz8 Jsto, 31?. azs Izvj. DS, XX (1884.),49.
t
skim i -jezuitskim duhom.., da je u njima prisutan -politidki duh hrvatstva.. i da imaju malo tekstova tiskanih dirilicom. PredioZio je - za rrovo izdanje tih ditanki - ',614bi se dalo mjesta iirilici onoliko bar koliko ]atinici...a80 Prema Pavlinovidevu mi5ljenju, u tim ditankama nije bilo ni previ5e hrvatstva ni premalo iirilice. Ako se ne5to vi5e spominjala hrvatska pro5lost i ako ima vi5e tekstova latinicom, Sto je u Daimaciji detiri petine to je zato - obja5njavao je Hrvata, a tek jedna petina Srba.a8l Da prekine tu polemiku, KIai6 je predloZio da se dade nalog Pokrajinskom Skolskom vije6u, kao za to nadleZnom organu, da se pri preradi i novom izdanju ditanki za osnovne Skole uzme u obzir sve Sto sluZi -najboljemu odgoju mladeZi u moralnom i narodnom pogledu...a8'zTaj prijedlog je i prihvaien.
rodnjadka veiina glasala za Klaiiev stav. Ako se odludivalo o ponarodenju neke Skole, zastupnici i Narodne i Srpske stranke glasali su za ponarodenje. Ponekad, medutim, i u tim sludajevima, valjda iz taktidkih razloga prema Autonoma5koj stranci, poneki bi zastupnik Srpske stranke glasao protiv, zajedno s autonomaSima. BiIo je to uodljivo i na saborskoj sjednici 14. prosinca 1885. god. pri donoSenju odluke o ukidanju odsjeka s talijanskim nastavnim jezikom u osnovnoj Skoli u Trogiru. Za ukidanje tog odsjeka biii su i narodnjaci i svi prisutni zastupnici Srpske stranke osim Save Bjelanoviia, koji je, kao i autonoma5i, glasao protiv.asa Kad je zastupnik Ante Bajamonti u naknadnim izborima 30. studenog 1886. god. bio ponovno izabran za saborskog zastupnika u izbornittvu zadarske Trgovadko-obrtnidke komore (umjesto Ante Radmana, koji se odrekao zastupni5tva),a85on je, ne uvaZavajuii promjene koje su nastale i u Saboru i izvan Sabora, nastupao kao nekada: naa80l5fs, aer [5f6, a8z [sfs, asr lsfe, 484 Izvj. a85 Izvj.
138
83 i 84. $$. $J. lll. DS, xXI DS, XXII
(1885.), 239. (1886.), 282.
padao je narodnjake i njihove teZnje za ponarodenje Skoistva, op6ina i sudstva, posebno je napadao narodnjadku splitsku opiinsku upravu, zalagao se za talijanski jezik kao toboZnjeg nosioca i za5titnika talijanske kulture. Stalno je govorio samo talijanski. Predsjednik Vojnovi6, aludirajuii na Bajamontijevu izjavu o potiskivanju talijanskog jezika, naglasio je da je u Saboru svakako -siobodno govoriti bilo talijanski bilo srbski ili hrvatski, kako mu je milo... Da se ta sloboda po5tiva, naveo je Vojnovii kao dokaz Bajamontijev govor, izreden talijanskim jezikom, ,,bez ikakva prigovora sa strane visokog Sabora...486Napadajuii Bajamontijev govor. u kojem je, udaljujudi se od dnevnog reda govorio o svademu, Cingrija je istakao da on Stuje *slobodu riedi* i da bi Zelio -da bude u svakoj prigodi ta sloboda Stovana<<,ali da sloboda govora ipak ne smije otiii -do takve skrajnostio da se u konkretnoj raspravi -moZe govoriti o kojem mu drago pitanj u...487 Sa Bajamontijem je polemizirao i zastupnik Luko Zore, koji nije osporavao Bajamontiju pravo da govori talijanski i da se zalaZ.e za talijanski jezik, ali je ukazivao i na Bajamontijevu duZnost, po5to Zivi *u na5oj zemlji.., da naudi i jezik*. Kad je Zore pri tome nagla"na5 sio:.Ovo je naSa zemlja.., Bajamonti je dobacio: "No per Dio! d terra nostra...a88Na to je Zorc uzvratio talijanski: "Nostra...a80 Bajamonti je replicirao: Kad je on to izgovorio, u sabornici su "Terra corrrurr€.<.4e0 se prolomili glasovi: "NaSa, naSa!..4e1Razliditi stavovi medu zastupnicima dovodili su i do takvih dramatidnih situacija. Prekidanje govornika, upadice i glasovi podrZavanja ili negodovanja bili su desta pojava u sabornci. I Miho Klaii, voda Narodne stranke, nekoliko je puta uzimao rijed, napadajuii stavove Bajamontija i ostalih autonoma5kih zastupnika. On je kazao da Bajamonti za 25 godina .'ustavnog Zivota* i "politidkih borba u Dalmaciji* nije -niSta naudio, niti je Sto zaboravioo. Stalno se vraia na ono Sto se od njega moglo duti u istoj sabornici i 1861. god. Bajamontijev >'nadin shvaianja- - ukazivao je Klaii potpuno je -preZivio.. i "nespada u ovo doba realizma... Bajamonti ide toliko daleko od stvarnosti da u svojim govorima spominje dak 80.000 Talijana u Dalmaciji, kako bi toboZe dokazao opravdanost zadrZavanja talijanskog jezika u javnorn Zivotu. Klaii je isticao da je posljednja statistika pokazala da u Dalmaciji ima 26.000 Talijana, dudeii se gdje ih je i toliko ',nakupila... Jezik te manjine ne moZe ostati sluZbeni jezik u Dalmaciji. U ovoj pokrajini - naglaSavao je Klaii - >>narodni jezik- mora potpuno zavladati i -u udioni i u java e oI s t o , 2 9 g . 487Istr, 320.
488Ne bogami, zemlja je na5a. 48eNaSa. nso Zajedniika zemlja. 4 0 1V . b i l j . 4 8 5 , i s t o , 3 3 6 .
noj upravi., i izraz,avati pravo -obilieZje* pokrajine. uzalud ie talijina5i davati otpore ponarodivanju javnih ustanova, jer nemoguie je -rieku koja tede Sakami zaustaviti".a92
u polemici s Bajamontijem sudjelovali su jos i Gajo Bulat i Vicko Ivdevii. Polemika je tada vodena i s prvakom srpske stranke savom Bjelanoviiem koji je opravdavao suradnju pristasa te stranke s pristasama Autonomaske stranke. Bjelanovii je podsjetio da su se i
sIoge...ao8 4e2Isto, aeaIsto, ael tsfs, asdIsto, ne6[5[e, 407Isto, rse Isto,
140
t iI
L
338 i 339. 346. alQl. 391. 4[$f. 439. 4?9.
je podsjetio da je i Jugoslavenskaakademija znanosti i . Buli6 umjetnosti zainteresirana za arheolbske nalaze iz Knina i da 6e dati tiskati slike i opise tih rtalaza, zaito ie utrositi do 1.000 f. s obzirom n-ato da su. dakle, za navedena arheoloska istraZivanja zainteresirana obrada preko Velebita.., bita bi duZnost _ naglasio je Bulii _ da Dalmacija za ta istralivanja bude zainteresirani,,toli vi5e*.5or .. . Zastupnik Bjelanovii je podrzao stav zastupnika Bakotiia da se odbije molba'kninskog starin-arskog drustva, naiodeii, sto se arheoiggii" tide, da bi za hrvatsku poviieJt bilo korisnije istraZivati u Ninu. Na to mu je Bulii odgovorio da ia neka razjasnlenja hrvatske prosaso Jsto, 464 5ooJzvj. DS, XXIII 501Isto, 333.
(r8B?.),382.
Iosti vezane za Nin -
treba istraZivati
i u Kninu
i u kninskoj
oko-
nidkog odbora. Narodna stranka, kao najveia politidka stranka u Dalmaciji, imala je znadajnu podr5ku Sirom pokrajine i u redovima uditeljstva. Zbog toga su prista5e ostalih stranaka (Srpske i Autonoma5ke) desto napadali politidku aktivnost narodnjadkog uditeljstva, kao i odgajaliSte tih ueitetia - Mu5ku preparandiju u Arbanasima ktaj Zadra. Zastupnik Bjelanovii se narodito isticao u toj kritici. On je, npr., na saborskoj sjednici 12. prosinca 1BB?. god. ukazivao da se -uditelji mnogo bave sa politikom* i .da politika u Skolama ubija 5ko1e.'.505
-vr5ili
svoje izborno pravo...507
soz f5fe, JJ{. 503 Isto, 335. sol Isto, 386. sos [sls, Jf$. 506V. bilj. 484, isto, 156. 5 0 7I s t o , 1 6 9 . 508V. bilj. 500, isto, 379.
742
Potladenost i obespravrjenost Hrvata i srba u Dalmaciji bila je vidljiva i u tome sto se studentima iz Dalmacij" t;i;itudirali u {.1e5eu-u-nisu priznavari tamo poloZeni ispili na"poJ"iiei" Justrijskog dijela Monarhije, niti su im abaletlivane drZavne stipendije. Htjero 5 0 eI s t o , 4 1 1 . sro lsfs, gQ4t. str Isto, 507. 512Izvi. DS, XXIV
(1888), 268.
143
rrg l2vj. DS, XXVI sra f,sfs, {Q$. 515Isto, 389. 516Isto, 533.
t44
(1890.),399.
Sl 1 Zastupttici Narodtte s t r a t t l i e u I ) a l n t u t t t ' t s l i o m . s ab o r u n a k o n i z b : t t t t c p o b j e d e 1 8 7 0 l d u c i < l d o z g l op r e m a d a l j e ( i s l i j e r a n a d e s t t o ) t u s L tp r e c l s t a t l j e n i : - A Tripalo ir'| KLai( R l:ucic E Taccotti 14 Par.lirror.i<1 I Dttttilo - L lVonli - K liuliSi
PREDSJEDIVICI DALMATINSKOG
SABORA
SI. 3. SteJan LjubLia
SI. 2. Spiro Petrouit
SI
4. Dorde Vojnod(
Sl. 5. Miho
Sl. 6. Gajo F. Bulat
Kloic
SL. 7. Vicko luieui1
IS?,4.KT{UTI.iI ZASTUPN ICI U D A L M A ' I ' I N S K O M S A B O R T /
SL 8 I\Iihot'LI Pat-I:noti(
Si. 10. Pero CtnElriie
SI. 9 Ante
Sl
Bajamonti
I l. Soro B jelanoutc
SI
l2
J ure i Biunl;ini
zEMALfSKt SABOR DALMAT|NSKI t86t -
tgt8
ZARISTE NARODNE MISLI |MAO fE SVOftJ SABORNTCU ) NA OVOME MIESTU o .5TC(,ODtsNftcl N A R O D N O Gp p t : p o p O D A D A L M A C I f E A D A N I Z A D PA 1 9 6 2 .
1 3 . u s r e d i s t u Z a d r c r , g d i e j e b i k L s r t b o t ' t t i c c tc. l a n r L sj e t t . t o z c l a n j e .so lonr sponten-pLo(ctnt
v
V
tsBZ,0PNSNA JE$0 xvfi.ZASJEDANJA
Dalmatinskoga Sahora Zemaljskoga 1880. 0ddnera 8 lipnjado20 srPqia
.
33 Eee e={g*+t-
U ZADBU
Brrotislom dNerodnogaLirlrn t880.
saborskog SL. 14. Nasl'ouna stranica tiskanog izuieitaia o sad'rlaiu rada 17' zasiedania, odtEanog 1880' god'
I
1
f
janskom i na hrvatskom ili srpskom jeziku. Brane6i opstanak i talijanskog jezika, Bjelanovid je tu obranu protkao i politidkim razlogom, navodeii da ne prijeti opasnost od sukoba izmedu romanskog i slavenskog elementa nego "izmedu Slavjana i Niemaca...51? PoSto Bjelanoviiev prijedlog nije prihvaien, Bjelanovid je, zajedno s ostalim zastupnicima Srpske stranke, glasao za prijedlog zastupnikd Narodne hrvatske stranke.518Prihvadanjem tog prijedloga zadan je novi udarac ne samo zadarskom nego i ostalim dalmatinskim talijanaSima, jer im je time jasno stavljeno na znanje da se hrvatska i srpska nacionalno-politidka akcija intenzivno usmjerila i prema Zadru, totrr posljednjem jakom talijanaSkom uporiStu u Dalmaciji. Saborske debate o ditankama za osnovne Skole, u toku kojih je dolazilo i do veoma oStrih hrvatsko-srpskih medustranadkih sukoba, pokazale su najzad. da je nacionalna Skolska politika vladaju6eg reZima podjednako bila uperena i protiv Hrvata i protiv Srba. Stoga su zastupnici Srpske stranke i veiina zastupnika Narodne hrvatske stranke na sjednici 28. oZujka 1892. god. sloZno izglasali zahtjev da se pregledaju osnovno5kolske ditanke i da u njihovu novom izdanju "uz ime narod-a i jezika hrvatskoga ne bude pritajeno ime naroda i jezika srpskoga...5le Protiv tog zakljudka glasali su, uz autonoma5ke zastupnike, i Sestorica zastupnika Narodne hrvatske stranke (Biankini, Buzolii, Ljubii, Pa5trovii, Peri6 i Sarii), koji su se potom izdvojili iz saborskog kluba te stranke i osnovali zaseban svoj Hrvatski k]ub. Kad je 1895. god. u Saboru bilo pokrenuto i pitanje ponarodenja pomorskih Skola u Dalmaciji (dubrovadke i kotorske), nastale su medu zastupnicima duge polemike. Zastupnici Autonoma5ke stranke Trigari, Vidovii i Zmiri| boredi se protiv uvodenja hrvatskog jezika u te Skole, dokazivali su ulogu talijanskog jezika u pomorstvu i postojanje strudne pomorske literature na talijanskom jeziku. Miho Klai6, voda Narodne hrvatske stranke, dokazivao je opravdanost ponarodivanja i pomorskih Skola. Sava Bjelanovii, voda Srpske stranke, predlagao je da se nastava u tim Skolama odrZava dvojezidno: za neke predmete na talijanskom, a za neke predmete na hrvatskom ili srpskom jeziku. Juraj Biankini, pripadnik Stranke prava, zalagao se da se u prijedlogu o ponarodenju pomorskih Skola istakne samo: hrvatski jezik. Bjelanovii je traLio da se uz to: hrvatski, nadoda: i1i srpski. Klaii i Cingrija su podrZali Bjelanoviiev zahtjev i nastojali da se u prijedlogu navede potpuni naziv jezika; hrvatski ili srpski. Kako je Biankini i dalje inzistirao da se u prijedlogu istakne samo: hrvatski jezik, ponudeno je kompromisno izral.ajno rje5enje u novoj formulaciji: da Sabor predlaZe Vladi Nj. V. ,'da naukovni jezik u nautidkim Skolama bude naS iezik, naime iezik kojim se sluZi Visoki 517Isto, 548. s 1 BI s t o , b b b . 51e lzvj. DS, XXVII
(1892.), 667.
145
Sabor...520To "na5 jezik- bilo je zaista pomirljivo, i za taj prijediog glasali su svi zastupnici Narodne hrvatske stranke, Srpske stranke i Stranke prava. Narodnjadki zastupnici, a narodito Klaii i Vrankovid, uvijek su nastojali, kad god je to bilo mogude, izbjeii ili ublaZiti medustranadke trzavice u Saboru. Njihova politidka taktidnost, proi,eta strpljenjem, umjerenoSiu i razborito5iu, pribavljala im je po5tovanje i stranadkih protivnika. Bilo je to vidljivo i nakon njihove smrti. Klaii je sahranjen troSkom pokrajine. Njegovoj udovici, Mariji Klaii (rod. Basso), Sabor je dodijelio doZivotnu dotaciju od 1.200 f. godi5nje i to podev od 1. siiednja 1896. god. a tu odluku glasali su zastupnici svih stranaka - jednoglasno.521Takva jednostavnost postignuta je i pri dono5enju saborske odluke da se Ivan Vrankovid sahrani tro5kom pokrajine (1900.). Za to se zaloZio ne samo njegov stranadki sudrug Cingrija nego i Kuli5id - u ime Srpske stranke, Salvi - u ime Autonoma5ke stranke, i Trumbi6 - u ime Stranke prava. Ku1i5i6 je istakao da i srpski zastupnici oplakuju Vrankovi6evu smrt, jer je Vrankovii poStivao Srbe i -Zelio bratsku slogu izmedu Srba i Hrvata...522 IJza sve opreke koje su dijelile stranadki podvojene Hrvate i Srbe, njihovi saborski zastupnici kad god su se borili za istovjetne narodne interese dolazili su u situaciju da se zbliZe i djeluju sloZno. Suradnja zastupnikA hrvatskih stranaka (Narodna hrvatska stranka i Stranka prava) sa zastupnicima AutonomaSke stranke bila je manje moguia i zato su njihovi politidki odnosi bili vi5e zao5treni. Svaki zahtjevima Hrprijedlog koji je i5ao u prilog nacionalno-politidkim vata i Srba izazvao je protivljenje pripadnika saborskog kluba AutonomaSke stranke. Ponekad su se autonoma5ki zastupnici, nemoini kao saborska manjina - da ostvare Sto Zele, kolektivno odricali svojih zastupnidkih mandata u znak protesta. Tako su, npr., na saborskoj sjednici 10. veljade 1897. god. oni predlagali da u pokrajinskom Skolskom proradunu za Skol. 1897/98. god. budu osigurana financijska sredstva za osnovnu Skolu u Splitu s talijanskim nastavnim jezikom. Po5to je njihov prijedlog glasanjem bio odbijen, oni su demonstrativno napustili sabornicu, da bi vei idu6i dan - 11. veljade - podnijeli i zajednidko pismeno odreknu6e od zastupni5tva u Saboru.523U naknadnim izborima, koji su krajem te godine bili odrZani, ti isti autonoma5ki zastupnici (Trigari, Salvi, Ghiglianovich, Lubin, Smerchinich i Ziliotto) ponovno su izabrani. Zastupnici Narodne hrvatske stranke, pogotovo od 1897. god., sve su vi5e nastojali da sloZno politidko djelovanje Hrvata i Srba postane onakvo kao Sto je nekad bilo, u podetku njihova narodnog preporoda. Cingrija je, u duhu narodnjadkih stavova, isticao da su 52oLzvj. DS, XXX (1895.),465. 52r Izvj. DS, XXXI (1896.),503. 522Izvj. DS, XXXVI (1900.),321. s23lvvj. DS, XXXII (1897.), 490 i 492.
146
Hrvati i Srbi jedan narod s dva imena, ali da taj narod -na Zalost nije jedna stranka...52aZastupnik Mrku$ii je nagla$avao da je ponosan Sto ie Hrvat i da se didi Sto ima ,,zEnajbiiZeg brata Srbina*. Jer, uka-
a Kosto -
Hrvat. Polazeii od tih primjera, kao i od potrebe da se
buduinosti.,.526zalaLuii se za akciono-politidko jedinstvo hrvatskih
tidari i polemidari, suprotstavljajuii svoje stavove stavovima zastupnika ostalih stranaka, oteZavali medustranadko zbliZavanje i suradnju, u tome novom razdoblju (od 1901.) taj trostruko veii broj prava5kih zastupnika, nastavljajuii i dalje svoj izrazito opozicioni itav prema reZimu, ublaZavao je svoje odnose s ostalim stranadkim zastupnicima i nastojao da medu njima nastane atmosfera mira, povjerenja i suradnje, nadahnuta stvarnom okrenuto5iu tada5njim i buduiim interesima Dalmacije. saborskoj sjednici 19. srpnja 1902. god. zastupnik Josip Smodlaka, pripadnik stranke prava, ukazivao je na nekorisnost-medustranadkih trvenja u saboru i u ime hrvatskih zastupnika pruZio opomirnicu ruku.. i zastupnicima Srpske i zastupnicima Autonoma5ke 524Isto, rzr lsfe, 528Izvj. 527Isto.
520. gQQ. DS, XXXIII 442.
(1898.),439.
stranke.528Istakao je da ie Hrvati udovoljiti svim "pravednim Zeljama.. Srba i Talijana u Dalmaciji -u koliko se ne kose sa pravo shva6enim interesima ovoga zajednidkoga zavidaja... Govoreii to, Smodlaka je naglasio da ne govori sa stranadkog stajali5ta nego >>sa stanovi5ta obiega interesa, interesa Dalmacije- i "naroda, koji u njoj prebiva*. Obradaju6i se prvo zastupnicima Srpske stranke, zapitao je Sto je to Sto ih dijeli od hrvatskih zastupnika i Sto ih nuka na protivno djelovanje. Razlika u vjeri - naglasio je on - ne moZe biti razlog, jer u vjeru -nitko ne dira..; 5to se jezika tide, jezik je i Hrvatima i Srbima -jedan te isti*, a Sto se tide 6irilice - ona je jednako i hrvatsko i srpsko pismo. Stojeii na stanovi5tu da su dalmatinski Hrvati i $pfi -jedan narod.. s dva imena, Smodlaka je isticao da je i hrvatska i srpska "borba za ime.. izraz,,razttih politidkih tendencija-. Zalagao se za priznavanje ravnopravne5li -jednog i drugog imena.. i za sloZno politidko djelovanje kako bi se postiglo "ostvarenje hrvatske misli* (tj. ujedinjenje i osamostaljenje Hrvatske u sklopu Habsbur5ke Monarhije). Obradajuii se zastupnicima AutonomaSke (TaIijanske) stranke, Smodlaka im je savjetovao da napuste stajali5te -mrZnje i prezira... Talijanstvo u Dalmaciji nema svog pravog oslonca u narodnim masama. U cijeloj pokrajini - ukazivao je on - nema npr. ni jednog .talijanskog seljaka*. Uvjeren da je tom ponudom mira i suradnje izrazio Zelje i stavove i Stranke prava i Narodne hrvatske stranke, koje su u Saboru imale zastupnidku veiinu, Smodlaka je kazao:"Kao jadi udinismo prvi korak. Neka nema pobjedenih medu nama!.. PodrZavajuii Smodlakina nastojanja, Pero eingrija, voda Narodne hrvatske stranke, konstatirao je da su Smodlakine rijedi svi slu5ali s "velikom napeto5iu- i da ni jedan drugi saborski zastupnik koji Zeli dobro Dalmaciji kao cjelini, ne bi mogao -trijeznije i drugadije govoriti... Cingrija je za sebe kazao da je, suradujuii s pravaSima, "zagovarao evoluciju- koja se u Dalmaciji -na politidkom polju dogada... On je smatrao da Smodlakine -pomirbene poruke.. neie odmah imati uspjeha. MoZda bi se - obja5njavao je Cingrija - dalmatinski Hrvati, Srbi i Talijani -mogli meilusobno lasno sporazumjeti, ali ima spolja5nih upliva, koji toga ne6e, koji razdor podupiru-. I taj ie razdor, pogotovo izmedu Hrvata i Srba, trajati - ukazivao je on52e- sve dotle dok oni konadno ne uvide da svojom medusobnom politidkom borbom dine "uslugu tuclincu, koji upotrebljava tu bratoubojnu borbu na svoju korist-. Navedena politidka akcija u Dalmatinskom saboru, pokrenuta teZnjom da se postigne suradnidko zbliZenje mealu dalmatinskim politidkim strankama, nastavljena je i za saborskog zasjedanja 1903. godine. Na saborskoj sjednici 7. studenog 1903. zastupnik Ante Trumbii, voda Stranke prava, isticao je da je u daljem politidkom djelo528lzvj. DS, XXXVII (1902.),865-885.
5 2 eJ s t o , 9 0 6 .
vanju neophodno potrebno vi5e sloZnog rada. Uvidanje te potrebe dovelo je vei do tada da se -prilidno razdistila stranadka mag1uStina... Postalo je jasno da su mnoge stranadke razmirice .izgubile stvarnu vrijednost- i da viSe nema smisla tro5iti dragocjene snage u tim nekorisnim razmiricama. Iako su Hrvati svojom brojnoSiu u Dalmaciji *odludujuii faktor*, i njima je, naglaSavao je Trumbii, u interesu da se smire "domaie razmirice, koje nemaju prave vriednosti, koje ne proizlaze iz pravih narodnih potreba*. Jer, sve ono ,,Sto spada u pro5Iost a nema aktuelne vriednosti.. treba poJ.oZiti s -osjedajem poStovanja u narodni muzej... Te uspomeng *proSlih borba.. ne bi smjele biti zapreks -daljnjem napretku... Ako se krene novim, boljim putem, bit ie to -djslo politidke zrelosti... Trumbii je naveo da je pokrajinska vlada htjela nametnuti Dalmaciji i njemadki kao sluZbeni jezik, ali da se cijela Dalmacija jedinstveno oduprla tom germanizatorskom htijenju*.53o Dakle, jedinstvo je moguie i potrebno. Potrebno je, upozoravao je on, >>dasve svoje sile uloZimo proti invaziji nijemstva... Jer, "velika Germanija* L,eIi da i na Balkanu ',ostvari svoje pohlepne teZnje*. NuZno je stoga da se "svi narodi, koji su ugroZeni.. od *.{lps do Marice* udruZe i -sjedinjenim silama.. odupru .zajednidkoj pogibelji*. Opasnost prijeti i Italiji i Madarskoj. Suradnja Hrvata i Talijana protiv imperijalistidkog nijemstva moguia je, prema Trumbiievim rijedima, jer Hrvati ne misle -osvajati Italiju* niti bi Talijani mogli -zahtijevati ove naSe obale... More, koje je medu njima, "istodobno dijeli i sjedinjuje*. Sto se tide Madara, Trumbii je odobravao njihovu borbu za slobodu, ali im je zamjeravao Sto -gnjave druge, koji su za das slabiji od njih-. Ukazujudi na moguinost suradnje i s Maelarima, on je isticao da se nada da ie oni uvidjeti -da je bolje biti ljubljen drug, nego mrZen gospodar... U tom smislu - u borbu protiv zajednidkog neprijatelja - madarski narod moZe radunati na hrvatski narod, koji je spreman da se "rame uz rame s njime bori i vojuje-.541 Trumbi6ev govor nai5ao je na veliku podr5ku u Saboru. Zastupnik Kovadevi6, pripadnik Srpske stranke, Zeledi hrvatsko-srpsku politidku slogu, osudivao je -prokleti duh divide et impera.. i ukazivao koliko medusobna borba izmedu Hrvata i Srba slabi njihovu snagu i ojadava njihova zajednidkog neprijatelja.532 Zastupnik Majstorovii, pripadnik Ciste stranke prava, okrivljavao je vladaju6i reZim, koji je stalno nastojao da cijepa narodne redove u Dalmaciji i da ih -time 530Kad je namjesnik Handel, uodi saborskogzasjedanja 1903,dostavio svoje >jeziine punktacijejezidnepunktacije< ne mogu prihvatiti. Takav stav zauzeli su i saborski klubovi Srpske i Autonomaike stranke. 53rlzvj. DS, XXXVIII (1903.), 648-658. 532Isto, 663.
t49
koje je slabi*. Majstorovi6 je sa zadovoljstvom pozdravle -primirje u ovoi kuii (tj. u sabornici - L P.) nastalo.. i istakao da to primirje pripadnik postaje "zalogom buduiih pobjeda*.533 Zastupnik Milii, Narodne hrvatske stranke, koji se i do tada zalagao za hrvatsko-srpsku slogu, smatrao je da se samo slogom moZe stiii do Zeljenih ciljeva. Trumbii je, prema Milidevoj ocjeni,5sagovorio o Italiji sa -velikim zanosom i velikim sentimentalizmom... Italija zasluZuje zahvalnost, jer je njezino novinstvo - kao i novinstvo Francuske, Njemadke i nekih drugih zemalja Evrope - dalo podr5ku narodnom pokretu u banskoj Hrvatskoj. AIi, Sto se tide -drugovanja politidkog- izmedu Italije i Hrvata, naglaSavao je Milii, tog drugovanja -ne moZe biti-, jer su talijanske i hrvatske teZnje ,,sasvim razlidite... Dok se u Italiji gaje aspiracije prema istodnojadranskoj obali, s njom ne moZe biti "nikokova prijateljstva iskrenogao. Mili6 je upozorio, kad ne bi bilo .posebnog saveza izmedu Austrije i Rusije*, da bi -Italija bila vei na kojoj todki primorja Arbana5kog.. govorom, zastupnik Smodlaka je isOdu5evljen Trumbiievim taknuo da se tada5nje zalaganje za medustranadki mir i politidko jedinstvo (1903.) odvija u mnogo povoljnijim uvjetima nego prethodne godine. Kad je on, Smodlaka, inicirao to zalaganje u prethodnoj, 1902. godini, jedva se >'usudivao da traZi skrovite pute k srcu... cinio ;e to u vrijeme jos -prepunom uspomena na rane, koje su sinovi ove zemlje uzajamno jedni drugima zadavali na radost treiemu... NuZno je, naglaSavao je Smod1aka,535zaboraviti te -uzajamne nepravde.. i zblilrti se medusobno -koliko je moguie.. pred zajednidkim neprijateljem, kgjem treba pruZiti -sloZan odpor*. On je -radi vi5ih narodnih ciljeva- bio za ',mir s narodom talijanskim* i nije se sloZio s Miliievim mi5ljenjem da je suradnja s Italijom nemoguia. Talijanskom elementu u Dalmaciji treba -ponuditi pomirnicu ruku.. i reii mu, upozoravao je Smodlaka, da Zivi "sretno i slobodno u ovoj kuii(tj. u Dalmaciji). Polazeii od dinjenice da se zna -dija je Dalmacija i kamo spada.., Smodlaka je savjetovao svim dalmatinskim Hrvatima, Srbima i Talijanima da se sporazume za sloi.an rad, rukovodeni principima: jedinstvo -u patnjama, jedinstvo u obrani, jedinstvo i samo u sjedinjenju s istovjetnost u konadnim ciljevima... falmaciju banskom Hrvatskom "deka ljep5a buduinost*. Dalmatinski Talijani, ukazivao je Smodlaka, ne bi se trebali bojati za oduvanje svoga jezika. U ujedinjenoj Hrvatskoj talijanski jezik -nede izdeznuti... Taj ie jezik ostati .dragocjenom svezom<
150
i drugdje, gdje Hrvati i Srbi Zive zajedno, moii otada iakSe usPgstaviti, jer je--udesom slobodne Srbije* podeo upravljati novi kralj, Petar Kara6ordevi6, koji se uvijek pokazivao -iskrenim prijateljem sloge i sporazuma s Hrvatima... politidku slogu Zastupnik Bordi6, smatraju6i hrvatsko-srpsku narodito vaZnom i zala?u(i se za njezino ostvarenje, ukazivao je na
.na temelju
ravnopravnosti
Srba i Hrvata...588
Sa stajaliSta daljeg nastojanja da se politidke stranke u Dalmaciji zbli?,e dobro je bila do5la i afera u dijem se sredi5tu na5ao namjesnik Handel. On je u jednoj prigodi sredinom srpnja 1904. god. uvrijedio sve Dalmatince kad je kazao da im se ne moZe vjerovati, da nemaju ,,po5tene rijedi...53g Iskoristiv5i tu uvredu kao zgodan povod za politidki obradun s Handelom, neke dalmatinske novine (narodito -Jedinstvo.. i -Narodni list..), a i rijedki "Novi list.., pokrenule su akciju Ernest ministar-predsjednik, protesta protiv Handela. Austrijski Kdrber, bio je prisiljen da naredi istragu kako bi se utvrdila istina: je li namjesnik Handel zaista uvrijedio Dalmatince ili nije. Novinstvo je svojim napisom stalno poticalo napetost i ogordenje. Kako je u s : 1 0l s f s , f ) S . 537 Isto, 727. 538 lsfe, 767-768. 53eVinko Kisi6, Na obranu po5tenja. Namjesnidka 1904, 6.
afera u Dalmaciji,
Zadar
151
za_zajednilki sastanak odmah su prihvatili Duro Vukotii, predsjednik saborskog kluba Srpske stranke, i Vjekoslav Ziliotto, predsjednik saborskog kluba AutonomaSke (talijanske) stranke.
i to jedino na nadin da se Erazma Handela ukloni s poloZaja dalmatinskog namjesnika. Nadalje, dogovoreno je, po5to namjenik ima pravo prisustvovati saborskim sjednicama i sudjeiovati u saborskom radu, da zastupnici neie obavljati svoje zastupnidke duZnosti u DaImatinskom saboru sve dotle dok Handel bude na duZnosti dalmatinsk-ognamjesnika. Izjavu u tom smislu, u ime svih saborskih zastup!ika, trebalo je da sutradan, 6. Iistopada 1904. god., prodita pero Cingrija i to odmah poslije svedanog otvaranja Sabora. Cingrija je u toku tog sastanka, u suradnji s jo5 nekim zastupnicima, i stilizirao tu izjavu na talijanskom i hrvatskom jeziku, koju su potpisali svi prisutni. Na kraju sastanka prihvaden je i tekst obaveze,saz u duhu koje su svi potpisnici te izjave, ako zbog nje bude raspu5ten Dalmatinski sabor, trebali sloZno poraditi i upotrebiti sav svoj utjecaj da ponovno budu kandidirani isti zastupnici i da za njih glasaju svi biradi bez obzira na stranadku pripadnost. Idu6eg dana, 6. listopada 1904. god., oko sabornice se okupilo mno5tvo znatiZeljnih graitana, koji su s nestrpljenjem odekivali ka5a0lye Perie, Trumbi6eva pisma Peru eingriji. Arhivski vjesnik br. XVII-XVIII, Zagreb 1974-1975, 269. 541Hrvoje Morovi6, n. d., 234. 542Ostav5tina Ante Trumbiia (Naudna biblioteka - Split). Fasc. M. 441.
752
uL
kav ie stav zauzeli zastupnici prema namjesniku Handelu. Dosli su "da tu, dakako i Zandari, ie{ prefpostavljali ie biti i javnih nereda. !u Kad je namjesnik Handel usao u Sabornicu, nitko se bd zastupnika ra - nije digao sa svojih sledi5ta, ;protno od namjesnika, okrenuli su Vicko Ivdevii, otvorio je saborsko eme i potom se osvrnuo na Zivot i tovodu njegove smrti. Zavr5ivSi taj spomen-osvrt, Ivdevii je -htio dati rijed namjesniku Handelu. uto je Pero cingrija, pitajuii moZe li fovoriti,"podeo ditati zajednidku _ne izjavu saborskih zastupnika u sabornici je nastalo veoma dramatidno stanje. Evo kako je taj :nografskom zapisniku: -Dr pero Csjednide! Po nalogu tridesetosmo(Predsjednik: Ne moZete govoriti! gospodin namjesnik!) Glasovi: I proti pravilima. - Biankini: Neka
silentium j ednik(zvon ! - preds i),'p:r6$;;*"f;1"i"J: I"#l"il',:
skom predsjedniku sto se radi Zamora ne .Lrumije). - Dr cingrija nastavlja:_Podpisani zastupnici na Saboru dalmatinskomu uvjJreni su da je N. P. c. k. Namiesnik barun Erazmo Handel u poznatoj prigodi dne 14. jula 1904. tesko uvrijedio dast ove zemlje. otzirom ni to potpisnici izjavljuju da neie sudjelovati saborskom radu sve dotle dok barun Erazmo Handel bude obnasati dast c. k. namjesnika kraIjevine Dalmacije-.'aa Zatim je Cingrija proditao istovjetan tekst iz_ jave i na talijanskom jeziku. Nakon tog ditanja izjave zastupnici su podeli izraziti iz sabornice. u sabornici je vladala velika buka, koju su sadinjavali povici odobravanja sloZnim zastupnicima, aplauzi i povici: ,,Van Handel!- predsjed_nik lvdevid je uzaludno pokusavao da saopii nalog koji mu je urudio namjesnik Handel i u kojem je stajalo -aa je Sibor,"obzirom na-proditanu izjavu, po previ5njoj naredbi zatvoren-.ia5 Zatvaranjem Sabora Dalmacija nije mnogo izgubila. Ali, tom zastupnidkom ai
153
je Pero eingrija, za potpredsjednika Ante Trumbii, a za tajnika Ante je Dulibii. ZalaLuti se za politiku -novog kursa.., Hrvatska'stranka prema vladajuiem reZimu imala izrazito opozicioni stav. Prava5i su i prije, od postanka njihovih grupa i potom stranke, stalno djelovali kao opoziciona snaga. Narodnjaci su tek otkad je Cingrija preuzeo njihovo vodstvo sve vi5e napu5tali oportunistidku taktiku i prelazili postepeno u opoziciju (i to pogotovo suradnjom s prava5ima). Saborski zastupnici opozicione Hrvatske stranke, koristeii dragocjenu pomo6 Frana Supila, urednika rijedkog "Novog lista.., imali su glavnu ulogu u organiziranju i osmi5ljavanju zajednidkog sastanka s opozicionim hrvatskim saborskim zastupnicima iz Banovine, koji je odrZan 2. i S.listopada 1905. god. u Rijeci i na kojem su bili doneseni veoma vaLni zaklju(.ci za dalje politidko djelovanje, poznati po kasnije dobivenom nazivu: Rijedka rezolucija. Polazeii od toga da Rijedka rezolucija -nije deklaracija prava, nego inicijativa za politidku akciju..,548petorica dlanova njezina izvr5nog odbora (medu kojima su bili datmatinski saborski zastupnici: P. Cinnajaktivniji i najutjecajniji grija, A. Trumbii i V. Milii) stupili su u Zagrebu u pregovorne kontakte i s vodama Srpske samostalne stranke, Bogdanom Medakovidem i Svetozarom Pribiieviiem. Medakovii i Pribi6evii, dajuii podr5ku Rijedkoj rezoluciji, izjavili su tom prilikom da pogledi izneseni u Rijedkoj rezoluciji odgovaraju pogledima njihove stranke i da 6e se >>u skladu s akcijom zakljudaka* pokrenuti hrvatskih zastupnika* i u smislu -rijedkih oparalelna akcija i sa srbske strane.. kako bi se "harmonidnim radom Srba i Hrvata- mogao uspostaviti -put slozi srbskog i hrvatskog naroda...5a7 Srpski politidari iz Dalmacije i banske Hrvatske sastali su se 16. i 17. listopada 1905. god. u Zadru. donijev5i odluku. poznatu po kasnije dobivenom nazivu Zadarska rezolucija, u kojoj su izrazili podrSku borbi madarskog naroda i prihvatili smjernice Rijedke rezolucije, posebno istiduii da ie se zaloliti za ostvarenje -zahtjeva braie Hrvata za reinkorporacijom Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji*, s tim da Hrvati sa svoje strane priznaju >>ravnopravnost srpskog naroda s smjernicama hrvatskim*.548 Hrvatska i srpska politika, zahvaljujuii Rijedke i Zadarske rezolucije, na51e su se otada na novim, usporednim putevima i bile su okrenute zajednidkim ciljevima. Politidka hrvatsko-srpska sloga, uspostavljena tim rezolucijama, nalagala je i Hrvatima i Srbima da tu slogu budno duvaju, udvrSiuju i razvijaju. Zbogtoga su se 14. studenog 1905. god. uZadru, zavrijeme saborskog zasjedanja, sastali saborski klubovi Hrvatske i Srpske stranke. Oni su - prema rijedima Pere Cingrije, koji je o tom sastanku na saborskoj sjednici 18. studenog 1905. god. informirao sve 5r0Anfs Trumbi6, Suton Austro-Ugarske i Rijedka rezolucija, Zagreb 1 9 3 68, 9 . 547Novi list, br. 277,Rijeka 1905,2. s+s[. J1's6fi6, n. d., 93. 154
L
zastupnike postigli -podpuni sporazumak glede onih politidko-narodnih pitanja* koja dotada ,,izmedu Hrvata i Srba nisu bila odredena ili su u javnom 1ivotu bila povodom nesporazumievanju i prepiranju*. eingrija je proditao i zajednidku izjavu tih klubova, u kojoj se isticalo da ti klubovi -sfejs na stanovi5tu da su Hrvati i Srbi jedan narod, da su jedni prema drugima ravnopravni- i da narodito u tom trenutku, kad se u Evropi i posebno u Habsbur5koj Monarhiji .pojavljuju na vidiku znameniti sudbonosni dogadaji koji zasiecaju ravno i u njihove Zivotne narodne interese, treba okupljati snagu i narodne redove, eda ih dogadaji ne zateknu nepripravne... IJ svom daljem djelovanju -Hrvati i Srbi u Dalmaciji radit 6e rame uz rame kao jednokrvna braia u narodno-politidkim pitanjimai nastojati -sloZnim silama da se Sto prije oZivotvori sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom kao glavni preduvjet obezbjedenja bolje i zajednidke narodne buduinosti*. eingrija je potom na toj istoj saborskoj sjednici proditao i zakljudke. koje su takoder utvrdili i potpisali dlanovi klubova Hrvatske i Srpske stranke, i nagiasio da ih Dalmatinski sabor primi, kako bi onadela bratske sloge i ravnopravnosti izmedu Hrvata i Srba u Dalmaciji.. imala trajnu primjenu ne samo kod tog "narodnog predstavni5tva nego takoder i u podrudju vladine djelatnosti, kao i zemaljskoga odbora*. Ti su zakljudci pozivali vladu da se pobrine da -sve drZavne vlasti i svi drZavni uredi- uvijek nazivaju narodni jezik Hrvata i Srba - ohrvatski ili srpski.., d& u svim -javnim Skolama u Dalmaciji imenu hrvatskomu i imenu srbskomu bude odredeno dostojno mjesto, da u Skolskim tekstovima bude uzeta u obzir hrvatska i srbska povijest, tako da udenici uzmognu nauditi poglavite dogadaje iz jedne i druge povijesti i da se pismo latinsko i pismo iirilsko budu toliko i tako uditi da udenici postanu vje5ti jednom i drugom pismu u ditanju i pisanju*. Zemaljski odbor trebao se postaviti da rjeSenja -svih podnesaka budu izdana onim pismom, latinskim ili iirilskim, kojim su podnesci napisani... Postignuti hrvatsko-srpski sporazum predvidao je i to da se na op6inskim zgradama istide -ne samo zastavu veiine nego i zastavu manjine vije6a ako ista iznosi barem tre6inu ukupnog broja vije6frika...5aoKad je Cingrija dovr5io ditanje teksta izjivel zatirn teksta zakljudaka, u sabornici je nastalo burno odobravanje. Bio je to velik dogadaj, jer su umjesto nesloge, koja je Dalmaciji mnogo Skodila, udareni dalji temelji slozi, koja je Dalmaciju trebala ojadati. Zelja i potreba da i dalmatinski taiijanaSi podupiru politiku zacrtanu Rijedkom i Zadarskom rezolucijom poticala je i hrvatske i srpske zastupnike u Dalmatinskom saboru na taktidniji odnos prema talijanaSkim zastupnicima. To je bilo veoma primjetno i u saborskim govorima Pera eingrije, Jurja Biankinija, Ante Trumbi6a, Dura Vu54eV. bilj. 544,isto, 1345,
kotiia i dr. Kad je, npr., talijana5ki zastupnik Erkolan Salvi zatraZio od Dalmatinskog sabora da podrZi i uputi zahtjev da nadleZni drZavni organi u Bedu priznaju potpunu ekviparaciju visoko5kolskih diploma stedenih u Italiji, Pero eingrija, predsjednik saborskog kluba Hrvatske stranke, zauzeo se da se Salvijev prijedlog prihvati i bio je jednoglasno prihvaien. eingrija je tom prigodom kazao da bi hrvatskim i srpskim zastupnicima .u obidnim okolnostima.. moglo biti svejedno da Ii -talijanska mladost ove pokrajine pohada njemadka ili talijanska sveudiIi5ta*. Ali, u tada5njim prilikama, kad bi se pitalo dalmatinske zastupnike da li da dalmatinska omladina (ne samo talijanska, nego i hrvatska i srpska) ide "na sveudili5te vjednoga Rima ili na kakvo bedko sveudili5te., sigurno je, kazao je on, da se ne bi na5ao ni jedan .koji bi podigao svoj glas za Bed, a ne za Rim... Cingrija je naveo i neke tada5nje najnovije dogadaje, koji su se zbili "na bedkom sveuiiliStu, gdje su, uz druge, i talijanski udenici bili brutalno napadani od njemadkoga nasilja*. Zbog toga je on naglasio da podrZavanje Salvijeva prijedloga treba shvatiti i -kao prosvjed proti toj sili...550 U toku tog saborskog zasjedanja (koje je trajalo od 16. iistopada do 21. studenog 1905.) i talijana5ki su zastupnici, imajuii u vidu poiitidke stavove iznesene u Rijedkoj i Zadarskoj rezoluciji, izdali svoje saopienje, u kojem su *stavili u izgled napu5tanje svoga protivljenja sjedinjenju Dalmacije sa Hrvatskom.. ako se Talijanima u Daimaciji '>priznadu prava narodne manjine...551 To saopienje bilo je veoma znadajno, jer je pokazivalo da je mogu6a politidka suradnja na dvr5ioj i trajnijoj osnovi i s talijanaSima. U daljem radu Sabora medustranadke nesuglasice narodito su izbijale izmedu hrvatskih zastupnika (pripadnika Hrvatske stranke i Stranke prava). Prava5i su zamjeravali pripadnicima Hrvatske stranke Sto ZeIe politidku suradnju i s talijana5ima, smatrajuii da ta suradnja nije ostvarljiva. Kad je pri svedanom otvaranju saborskog zasjedanja 16. rujna 1909. god. namjesnik Nardelli poslije svog govora na hrvatskom jeziku ponovio taj isti govor na talijanskom jeziku, pravaSki zastupnici su protestno reagirali. Zastupnik Stranke predbacio je zastupniku Hrvatske stranke prava Mate Drinkovii Jurju Biankiniju: *Zalto ne videte sada? To je sramota!.. Na to mu je Biankini odgovorio: ,,Ja ne6u na va5u komandu vikati, ve6 kad budem htio, kad mi to patriotska duZnost bude naiagala...552Odito, zastupnici Hrvatske stranke, ne protive6i se namjesnikovu govoru na talijanskom jeziku, nastojali su da ne izazivaju zastupnike Autonoma5ke (Talijanske) stranke. I tim svojim stavom dokazivali su da im je bilo stalo do suradnje s talijana5kim zastupnicima. 550Isto, 1338. 551A. Tlumbi6, n. d., 95. 552Izvj. DS, XXXXII (r909.), 855.
Suradnja saborskih zastupnika Hrvatske i Srpske stranke odvijala se veoma uspje5no. Oditovalo se to i u njihovu zajednidkom suosjeia,nju s uhap5enim Srbima u banskoj Hrvatskoj, koji su optuZeni za veleizdaju. Taj veleizdajnidki proces, zasnovan nakon austro-
izdajnidkom procesu u Zagrebu. Protestirajuii protiv te zapljene oni su u toj interpelaciji upozoravali i na okrutne postupke istraZnih organa prema uhap5enima. IstraZitelji su po5to-poto, falsificirajuii zapisnike saslu5anjA i uvaZavaju6i izjave pla6enih svjedoka, htjeli dokazati veleizdajni5tvo uhap5enih. U optuZnici se kao dokazi navode .slike, barjaci, iiiimi, duture, daSe i kape.., a nema ,,ni topova, ni pu5aka, ni praha ni olova, ni dinamita.., a ,,ni novaca<<. Bez ovih drugih dokaza, isticalo se u interpelaciji, ne mogu se ,,ni zamiSljati a kamo li podizati revolucije-. Podnosioci te interpelacije upozoravali su i na namjere da se tim veleizdajnidkim procesom potaknu netrpeljivost i *bratoubiladki rat izmedu Hrvata i Srba...55aTo upozorenje bilo ie i apel Hrvatima i Srbima da se ne daju zavesti i da joS dvr56e izgraduju svoju slogu. Grupa hrvatskih i srpskih zastupnika podnijela je na saborskoj sjednici 2. listopada 1909. i upit pokrajinskoj vladi da Ii joj je poznato pristrano izvje5tavanje -Smotre dalmatinske<< o zagrebadkom sudskom procesu. U tome je upitu istaknuto da pristrano pisanje tog lista o navedenom procesu -vrijetla osjeiaje hrvatskog i srpskog naroda u Dalmaciji*.tuu Svi saborski zastupnici Hrvatske i Srpske stranke potpisali su i podnijeli na saborsku raspravu i prijedlog zakljudka kojim Dalmatinski sabor -s ogordenjem prosvjeduje proti progonstvima Srba u Hrvatskoj i SlavoniJi,..sm 7^ taj prijedlog glasali su i talijana5ki zastupnici.5s? Zastupnik Juraj Biankini, o5tro osudiv5i reZimske pritiske, izralene i u veleizdajnidkom procesu u Zagrebu, zamjerio je zastupnicima Stranke prava Sto se i oni nisu prikljudili toj saborskoj akciji.658 Na podetku saborske sjednice 5. listopada 1909. god. zastupnik Ante Trumbid je izvijestio da je iz Zagreba stigla brzojavna vijest da je tamo5nji sudski proces zavr5en izricanjem presuda. Kazao je da su Adam i Valerijan Pribiievid 553J. Sidak, M. Gross,I. Karaman i D. Sepi6,n. d., 245. 554V. bilj. 552,isto, 973. 5 5 5I s t o , 1 0 4 ? . 556 Jsto, gg2. 557 Isto, 1090. sss Isto, 1027.
te5ke tamnice" i osudeni na po 12 godina, a -ostali od 5 do B godina prekine i tog dana presuda. predloZio da se u inat< piotesta protiv tih priodmah Zastupnici u sj6dnica.55t ne odrZi zapo(eta -su Ivdevii "utorrt da ne dekajudi ii pri;earog hvatili Trumbicev -predsjednik prijedlog, napustili sabornicu' dade na giasinie taj-Sibor.r i"t*tf"" i izvan Sabora bili su predmeMedustranadki odnosi ,-,
I i stranadke'' Osvr6u6i se na Priike i Zadarske rezolucije nisu Po-
Trumbii, kao ni rva ni narodna<<.560 :, nije inade osPoravao Pravo- sveer je bavljenje Politikom, kako je nagla5avao, "slobodno svakome $radaninu"' Braneii svedenstvo i vjeru don Ivo Prodan, pripadnik Stranke
Ja nisam naPadao katolidku crkvt Klerikaiizam je i u Dalmaci, Ijivo je stoga Sto su mu se suProt ni"i tiao potitieari. Pero Cingrija pada 1910. god. ukazivao kako i t |ta"" 5"an#n politidkom strankom.., 55eIsto, 1091. seol7vj. DS, XXXXIII 581Isto, 953. soz lsfe, $$41.
158
slijedeii
(1910.),959-965'
primjere
takva orga-
niziranja u Bedu, Zagrebu i.sarajevu. utjecaji_sveienstva u ponasanju stranke prava b'i su i odvise viatjivi." eiG;iil"j; zbog toga prigovarao pravasima. istiduii da su se zdiuhiri -;;;;'p";;vom.. kako bi imali >onu snagu* koju inade nemaju -kao ,traiit'a*. Jer, sve6en_ stvo raspolaZe starim sredstvima utjecaja (kao Sto .rr, .rpr., vjera i 'raspolaZu*. propovjedaonica), kojima potlfiet" .t.*t r" ;,dr_u_ge suprotstavljajuii se navodu M"ate^Drinkovi6a, r".1"p"ita "" Stranke koji,je, napadajuii Hrvatsku stranku, rekao ai- pripaanici te Ll-1Y:l stranke stalno ruse oenq sto pravasi ho6e da j; Sraae**i-6,1Grrl" okarakterizirao Drinkoviia kao -velikog strandara.., koji bi se, da bi prodro sa svojim -stranadkim nadelimaf i s vragom' iiiZio-.*a Kako ratsko drZavno pravo, pa su u ime rcegovinu u sklop hrvatskih zemam njihovim stavovima. On je na_ vo -vrijedi samo toliko* koliko se utarnje diplomatske borbe sa pos_ 'e vrijednosti nema, _ier vjeditih na neki nadin, kad se radi o hrvat_
llog plava Bosanci imadu pravo d.e laZu...s0s,Sve te polemike iu pokaz zastupnika Hrvatske stranke i Stranke prava nisu popu5tali.
rezakonja i korupcije, te podr5kom drZi u svojim rukama ,,sve auto_ u nema oslona... Zahtijevao je u .'n€ke opiine* i odrZe ,,novi izbori I ,,novi ljudi*, iznikli _iz slobodne
563 Isto. 96g. 564 Isto 1034-1036. s65 Isto, 9ZB.
DS, xl-rv (1e12.), 14_28. 199 507Ir"j. Jsto, 30. i 84. soe15f6. a[9.
159
Medu nekoliko znadajnih pitanja o kojima je to saborsko zasjedanje trebalo donijeti odluke, nalazilo se i pitanje povedanja uditeljskih p1a6a. Slabo plaieni uditelji, organizirani u svoja kotarska uditeljska druStva, a ova u Savez dalmatinskih uditeljskih druStava, izvr5ili su jak pritisak da im se povedaju plaie. U Zadtu se za vrijeme tog saborskog zasjedanja nalazio i permanentni uditeljski odbor, koji je iTdavao bilten -Uditelisko pitanje pred Dalmatinskim saborom<<.Prava5ki zastupnici su uvidjeli, ako nastave opstrukcijom i ako zbog toga pitanje uditeljskih pla6a ne bude raspravljeno u Saboru' da ie #i ufitetii ustati protiv Stranke prava. Ocjenjujuii da bi protuprava5ka akcija uditeljA nanijela ozbiljne udarce Stranci prava' jer su uditelji Sirom Dalmacije imali znadajan i politidki utjecaj, pogotovo tada kad je njihov pokret bio dvrsto organiziran, pravaSki zastupnici su odludili da odustanu od opstrukcije. U toku saborskesjednice 7. veljade 1912.god. doSloje do suradnje izmedu zastupnikA Hrvatske strane i Stranke prava. Tog dana trebao se sastati Hrvatski sabor u Zagrebu, ali do njegova zasjedanja nije doSlo,jer je naknadnom odlukom od 27. sijednja 1912. god. na prijedlog bana Slavka Cuvaja - bio raspuSten.Na prijedlog Jurja Biankinija, predsjednika saborskog kluba Hrvatske stranke, dlanovi tog kluba i tlanovi saborskog kluba Stranke prava, u znak protesta protiv raspuStanja Hrvatskog sabora, prekinuli su tu sjednicu i napustili sabornicu.560 Predstavnici Hrvatske stranke (Biankini, Medini, Radii i Tommaseo) i predstavnici Stranke prava (Drinkovii i Dulibii) sastali su se tog istog dana 7. veljade 1912. i dogovorili se da je u interesu Dalmacije i -u interesu stvari u Banovini.. da Dalmatinski sabor -bude na okupu i da radi...570Sabor je nastavio radom sve do 24. veljade 1912. god., kad je po -previ5njem nalogu.., kako je stajalo u dopisu namjesnika Attemsa,571bilo odgocleno njegovo zasjedanje. Saborski zastupnici Srpske stranke i hrvatskih stranaka (Hrvatske stranke, Stranke prava i Hrvatske pudke napredne stranke) na5li su se jo5 samo jedanput u svojim zastupnidkim klupama u Zadru, 24. studenog 1912. godine. Ovaj put s njima su u sabornici bili i mnogi drugi njihovi stranadki sudrugovi, zatim opiinski nadelnici i opiinski prisjednici - ukupno oko 500 prisutnih.572Saziv toga velikog politidkog skupa uslijedio je u povodu raspu5tanja op6inskih vije6a u Sibeniku i u Splitu, koja su bila raspu5tena zato Sto su dala oduSka svojim politidkim osjeiajima, oduSevljavajudi se ratnim pobjedama srpske i crnogorske vojske u I balkanskom ratu. Na tom skupu govorili su stranadki prvaci, saborski zastupnici: Pero eingrija, Ante Tiumbi6, DuSan Baljak, Mate Drinkovi6 i Josip Smodlaka. BiIa je to i velika manifestacija politidkog jedinstva dalmatinskih Hrvata 56e lsfq, $J. 570 Isto, 180. 571Isto, 352. szz $ls[efls, br. 99, Split
160
1912, 1.
i srba. u toku zbora medu poklicima najvise su se duli poklici upravo toj slozi.s?sMisao na zajednldku buduinost i rad za tu budu6nost sve dvr5ie su povezivali.
kim Zeljama Hrvata i Srba. 4. Antiaustriiska rasPoloienia Kao visenacionalna drlava Austrijska carevina je temeljila svoju
i slabijih slavenskih naroda. u Dalmaciji, koja je pripala austrijskom dijelu Monarhije, izoliranoj i od Istre i od banske Hrvatske, izloi.enoi nametnutoj talijanizaciji (kako bi se zakodio nacionalni razvoj slavenske, hrvatskb i srpske ve6ine), privredno zaostaloj i prepustenoj vlastitim nevoljama, vladalo je veliko nezadovoljstvo. To nezadovoljstvo bilo je, razumije se, proZeto i antiaustrijskim raspoloZenjima. 573NL br. 94 (1912.), 2. 5?4Novo doba, br. 24, Split
1918, 1.
161
vraiao >>mrvicama*. Zbog toga su hrvatski i srpski zastupnici u DaImatinskom saboru (i u Carevinskom vijeiu) bili preteZno nezadovoljni. U njihovim nezadovoljstvima bila su sadrZana i antiaustrijska raspoloZe4ja. Nisu bili zadovoljni - pogotovo od 1870. i dalje - ni autonomaSki (talijanaSki) zastupnici u Dalmatinskom saboru (i u Carevinskom vijeiu). Oni su potiskivanje talijanskog jezika iz sluZbene upotrebe u Dalmaciji smatrali Stetom i nepravdom. Broj njihovih zastupnika u Saboru bivao je sve manji dok se najzad nije ustalio na 6 (tj. na jednu sedminu od ukupnog broja). U Carevinskom vijeiu poslije 1897. nisu vi5e imali ni jednog zastupnika iz svojih redova. Iako je vladajuii reLim, kad mu je to bilo potrebno, nalazio oslonac u autonoma5ima i oni su rado prihvaiali ulogu tog oslonca, njima se - s obzirom da je reZim uvijek vodio raduna prvenstveno o svojim interesima - ipak dinilo da im se za tu podr5ku reZimu adekvatno ne uzvraia. O5trina antiaustrijskih raspololenja, rzrai,enih u Saboru, postepeno je rasla uporedo sa sve veiim razodaranjima zastupnika svih stranaka, kao i uporedo sa sve ve6im krizama koje su potresale Austrijsku carevinu. Poiitidka nezadovoljstva i kritidki odnosi prema austrijskoj upravi tztalavani su i u stranadkom novinstvu. ReZimska cenzura je stoga vr5ila deste zapljene pojedinih novinskih dlanaka,'?' kao i za575Uredni5tvo lokalnog lista >Gu5terica",koji je izlazio u Du'brovniku, nikada nije znalo da li 6e uvodni ilanak u tom listu pro6i bez zapljene iti 6e biti zaplijenjen.Zato je ono smislilo ne5to Sto je bilo istodobnoi duhovito i protut62
brane pojedinih novinskih brojeva. Na te zapljene i zabrane rea-giralo se i bd sttane saborskih zastupnika, te je Sabor - na prijedlog
stajaliSta te kritike svemod odludivanja u Becu izazivala je protestne izjave mnogih
jade na vise skade<.- oI zdrav kantar u krivoj ruci pravo ne mjeri<. ,Gusterica< br. 17,21 22, Dubrovnik 1883. 576Izvi. DS, XX (1884.),289.
a ako tako nastavi i dalje, da ie mu oduzeti rijed. Na to mu je Bakotii uzvratio: "Primam na znanje, ali moje mnienje uzdrZirr',,.577 U Saboru su zastupnici, zahvaljujuii za5titi svoga zastupnidkog imuniteta, mogli siobodnije izrai.avati svoja zapaZanja i mi5ljenja. Inade su ostali gradani u pokrajini, izloZeni nadzoru policije, Zandara i policijsko-Zandarskih konfidenata, morali pokorno Sutjeti i trpjeti. ReZim je vi5e vodio raduna o tom nadzoru nego o narodnoj prosvjeti i kulturi. Sredinom devetog decenija 19. st. bilo je u Dalmaciji, npr., samo Zandara mnogo vi5e nego uditelja. Krajem Sk. 1884/85. god. u dalmatinskim osnovnim Skolama radila su 432 uditelja i uditeljice.sTs U 1886.god. na podrudju pokrajine bilo je 634 Zandara.Jedan Zandar doLazioje na 760 stanormika. U Boki Kotorskoj, gdje je bilo 26 i.andarskih postaja sa 160 Zandara, jedan Zandar dolazio je na 210 stanovnika.sTeZastupnik Bjelanovii je na saborskoj sjednici 12. prosinca 1885. kritizirao tladiteljsko pona5anje Zandara u Boki. Guslarska tradicija u tom kraju bila je veoma razvijena. Uz gusle se najvi5e pjevalo o borbi za slobodu, o junacima, o narodu koji prkosi tiranima. Bjelanovii je iznio da Zandari tamo "izmedu ostalog. razbijaju i gusle. On se pitao demu tolike Zandarske postaje i kasarne u Boki i naveo da bi samo "deseti dio* novca utro5en za izgradnju vojnih utvrda u tom kraju bio dovoljan "da se Boka usreii.., da se njezina "mornarica podigne*. Kritizirao je prisustvo Zandarskog duha i u Saboru. Po5to su se u sabornici uvijek nalazili i vladini povjerenici, on je smatrao da su time i saborski zastupnici -stavljeni pod Zandarsku kontrolu*.580U toku tog saborskog zasjedanja (1885.),Bjelanovii je joS i o5trije izricao svoja antireZimska raspoloZenja, ukazujuii: "Mi nemamo tudinca nego jednoga, to je Niemac. Mi nemamo gospodara nego jednoga, to je Niemac<<.Suprotstavljajuii se njemadkoj ekspanziji, koja je konkretizirana i okupacijom Bosne i Hercegovine, Bjelanovi6 je isticao da oAustria radi za niemstvo* i da je svojim teZnjama "zadjela klin u iztodne narode...58l Antiaustrijska raspoloZenjanarodito su se izrazila i pri saborskoj raspravi o zatajivanju hrvatskog i srpskog imena u osno'rno5kolskim ditankama. Dijelovi tekstova u kojima se spominjalo hrvatsko ili srpsko ime preinadivani su kako bi se to ime izbjeglo. Tako je, npr., u pjesmi L. Varjadiia "Domorodni seljanin.. stih -Sinak roda hrvatskoga. zamijenjen stihom -Cedo roda junadkoga-. IIi u Jovanoviievoj pjesmi ""Ded i unuk.. stih -Pevao mu srpsku slavu i srpske junake.. zamijenjen je stihom -Pjevao mu na5u slavu i na5e junake*. Zatajivanje hrvatskog i srpskog imena bilo je izraz anacionalne odgojno-obrazovne austrijske Skolske politike. Zakljudujuii da se pri 5 7 7L l s t o , 2 3 . sze l7yj. DS, XXII (1886.),str. X. 2?eIsto, str. XVI. 580Izvj. DS, XXI (1885.),197. 581Isto, 232.
r64
ponovnom izdanju tih ditanka po5tuju originalni tekstovi i da se ne vr5i zatajivanje hrvatskog i srpskog imena, saborski zastupnici su se suprotstavljaii toj politici. Osvriudi se na ditanku II razreda osnovne Skole u kojoj je pisalo da je Dalmacija dio >,velike i silne na5e domovine austrijsko-ugarske carevine, kojoj je Bed glavni grad.., zastupnik Biankini se na saborskoj sjednici 30. Iistopada 1890. suprotstavIjao tom navodu o domovini, istiduii: -Ali Austrija, ni Ugarska domovina naSa nije, nego Hrvatska...582 Biankini je na prethodnoj saborskoj sjednici, 29. Iistopada 1890, jo5 otvorenije izrazio svoje antiaustrijsko raspoloZenje. Polaze6i od dinjenice da Dalmacija, izolirana od banske Hrvatske, i ,>osamljena, trpi ljutu sudbinu kukarme pastorke.. i da je "primorana da Zive od svojih suza i tude nemil6sf,i<., on je isticao da Nijemci na dalmatinske Hrvate i Srbe -poprijeko gledaju*, ne daju im da uZivaju svoja narodna prava, ne mare za njihovo blagostanje i -preko prstA deset puta prevriu svaki novdii, koji se ima uloZiti u napredak zemlje* (tj. pokrajine Dalmacije), a to i zbog toga Sto znaju da dalmatinske Hrvate i Srbe -uz njih nikakva sila ne moZe privezati-. Biankini je kritizirao i Madarsku, jer se i ona suprotstavljala ujedinjenju Dalmacije s banskom Hrvatskom, boje6i se ujedinjene Hrvatske.583 Predsjednik Vojnovii je prekinuo Biankinija, upozoravajuii ga da drZavno-pravno pitanje nije u dnevnom redu i da se drZi dnevnog reda. Po5to je Biankini nastavio govoriti, napadajudi austro-ugarsku politiku, predsjednik Vojnovii ga je ponovno prekinuo i upozorio da se drZi dnevnog reda, inade da ie mu oduzeti rijed. Biankini se nije htio pokoriti predsjednikovu upozorenju. Na to se Vojnovii obratio Saboru s pitanjem da Ii Sabor dopu5ta da Biankini nastavi govoriti.ssa U tom stavu saborske veiine da Biankini nastavi govoriti izrai,ena je i podr5ka kritici koju je Biankini upu6ivao vladajuiem reZimu. ProtureZimska atmosfera u Dalmatinskom saboru narodito se ispoljila za vrijeme zasjedanja 1902. godine. Tom zasjedanju prisustvovao je i prvi civilni namjesnik Erazmo Handel. Handelov govor, odrZan pri svedanom otvaranju tog saborskog zasjedanja 23. Iipnja 1902. god. bio je desto prekidan upadicama zastupnikA. Kad je Handel u tom govoru rekao da od njega ne treba odekivati -kakvog politidkog programa<<, Biankini je dobacio: -A za5to ne? Za5to ste do5li u Dalmaciju?* Handel je nastavio, izjavljuju6i da je namjesnik >>samoinformativni i eksekutivni organ vlade.., jer jedino "ona moZe da odredi politidki smjer.., i da 6e on prvenstveno djelovati "na polju ekonomskog razvitka... Na to je Majstrovii rekao: je Handel konstatirao da su u Dalmaciji i -planine "Mrvice!.. Kad ogoljele-, Biankini je kazao: "To su monumenti austrijske upravelo Na Handelovu konstataciju da bujice -nasiplju pitoma polja*, koja 582lzvj. DS, XXVI (1890.), 433.
583Isto, 401. 584 15[6, 401-402.
su pretvorena >>ubaruStine.. i >'rnore narod groznicom ljutom*, Majstrovii je reagirao: "To su plodovi stogodi5nje austrijske uproV€!<. Kad je Handel. spomenuo vinogradarstvo i istakao da vinogradarski proizvodi "slabo -naplaiuju muku.., Ribidii je doviknu6; "Klsy2ela!.. - a Marovif.: -Zrtvovaste nas premudrim va5im interesima!* Kad je Handel naveo da je u Dalmaciji obrt -slabo razvijen.. i da tu modernom obrtu "nema skoro ni traga*, Biankini je upitao: *Gdje su obrtne Skole?* Kad je Handel istakao da je dalmatinska trgovina skudena i da je "u divnim lukama.. dalmatinske obale >>svepusto i mrtvo.., Arneri je rekao: "Ima pulji5kih brodova!.. Kad je Handel, imajuii u vidu nerazvijenost dalmatinskog pomorstva, izjavio da su zbog toga Dalmatinci prinudeni -da iStu zarade pod tudom zastavom u dalmatinskim krajevima.., Smodlaka je ironidno kazao: .Hvala Austriji!* Kad je Handel kazao zastupnicima da trebaju zapostaviti "stare zadjevice i politidke razmirice.., te raditi "da se postigne bolja buduinost*, Biankini je reagirao; -Dajte nam prije na5e pravice!Uto su se duli i povici: -TraZimo hrvatsko drZavno pravo!.. Kad je Handel ukazivao da se drZavne financije "nalaze u tjeskobi-, Biankini je primijetio: "A ima milijunA za topove!* Na Handelovo upozorenje da se ne treba zavaravati i -nadati kakvom lahkom i brzom uspjehu, niti kakvoj zlatnoj ki5i s visoka.., duli su se glasovi iz sabornic€: >,To vjerujemo! Znarno, da nas neiete pomo6i!- A Majstrovii je i posebno kazao: ,,Hva1a na iskrenosti!.
sjedinjenje s Hrvatskom!* Kad je Handel istakao da je Dalmacija upuiena na sve -Zivlje i srdadnije gospodarstvene, duSevne i druStvene odno5aje s drugim pokrajinama je austrijskim-, Biankini upitao -A gdje nam'ie Hrvatska? Sto nam je btiZe od nje?* Smodlaka je nadodao i ,>Zar nam je bliZi Voralberg? Mi iemo s Hrvatskom, a ne s Austrijom-. Grgii je kazao namjesniku: "Eto vama Austrija!* Kad je Handel napomenuo da 6e se dalmatinske -Zelje i potrebe- lak5e ostvarivati kad one preko tih odnosa budu bolje shvaiene ,,kod zastupnika drugih pokrajina i srediStu drZavnome.., planuli su glasovi: "Neiemo milostinje! Narodni ideali se ne prodaju!..585 Takav susret namjesnika Handela i saborskih zastupnika nisu odekivali ni on ni sredi5nja vlada u Bedu. Ta je vlada, udovoljavajuii i saborskim zahtjevima, koji su prije bili izrai.avani, razdvojila civilnu i vojnu upravu u Dalmaciji, odludiv5i da namjesnik otada bude civilno 585Jzvj. DS, XXXVII
(1902.),267-269.
Iice i da se bavi samo civilnim poslovima. Htjela je ona time u prvom redu umiriti dalmatinske nezadovoljnike. A1i time se nisu mogli umiriti saborski zastupnici, jer su razlozi njihova nezadovoljstva bili mnogo dublji. Promjenom u NamjesniStvu nije se mijenjala austrijska politika prema Dalmaciji. Prema tome, bez promjene austrijske politike, zastupnicima je bilo svejedno da Ii je namjesnik u uniformi generala ili u gradanskom odijeiu. Kad su zastupnici zahtijevali da namjesnik bude gradansko lice, nastojali su da se, s ispunjenjem tog zahtjeva, mijenja i sveukupna dotada5nja nepovoljna politika bedkih vladajuiih vrhova prema ovoj pokrajini. Biankini je na saborskoj sjednici 11. srpnja 1902. god., obrazlaZu6i potrebu ujedinjenja i osamostaljenja hrvatskog naroda, isticao da za hrvatski narod nema "pravice ni u Austriji ni u Ugarskoj-.586 Josip Smodlaka je na saborskoj sjednici 19. srpnja 1902. o5tro napadao tladiteljsku politiku reZima, navodedi da u dualistidkoj austro-ugarskoj drZavi, kad se radi o tladenju hrvatskog naroda, ,,obje vlade daju jedna drugoj ruku... Hrvatski je narod razdijeljen da bi se njim lak5e vladalo. A koliko je on potladen i u jednoj i u drugoj polovici Monarhije dokaz je, nagla5avao je Smodlaka, Sto i *amo i tamo tudin s njime gospodari...587 Ponudiv5i politidku suradnju i Srpskoj i AutonomaSkoj (Talijanskoj) stranci, Smodlaka se zalagao za koncentraciju svih politidkih snaga u borbi protiv reZimskih okova. Nastojanje da se postigne takva koncentracija posebno je dominiralo za saborskog zasjedanja 1903. godine, u toku kojega je iznesena i koncepcija politike >novoga kursa... Svojim zalaganjem za jedinstven otpor svih potladenih i imperijalistidkim nijemstvom ugroZenih naroda na Balkanu, kao i zalaganjem za politidku suradnju s Madarima i Talijanima, "novi kurs.. je bio direktno suprotstavljen politici vladajudih vrhova u Bedu i imao u cjelini antiaustrijsko obiljeZje. U toku tog saborskog zasjedanja izredene su mnoge rijedi nepo5tedne kritike austrijskog vladaladkog sustava. Zastupnik Trumbii je 7. studenog 1903. isticao da je u austrijskoj upravi Dalmacijom, iako je postavljen civiini namjesnik, je i prije bilo*. Austri"sve ostalo kako ja ne Zeli napredak Dalmacije i ne dopu5ta da se Dalmacija prometom i trgovinom Zivlje poveZe sa svojim zaledem. O tome govori i nerije5eno Zeljeznidko pitanje, koje kako je isticao Trumbi6 svoju Zalosnu historiju-. Austrija ne dopuSta ni trgovinsku "ima povezanost sa Crnom Gorom, koja je u privrednom pogledu zalede Boke. Otkad se Austrijskoj carevini, ukazivao je Trumbii u tom govoru, >>prohtjelo da svojom politikom izkljudi Crnu Goru iz svoje trgovadke sfere, Boka Kotorska propada sve to viSe... PrekinuvSi trgovinski promet sa Crnom Gorom, Austrija je Bokeljima -presjekla Zilu kucavicu*. Zbog toga se Bokelji jo5 vi5e iseljavaju ,,u daleki rso [sfe, ggg. 587Isto, 866 i 875
767
sviet... Istodobno, tom svojom politikom Austrija je gurnula Crnu Goru "u trgovadki zagrljaj* Italije, Odito, takva politika Austrijske carevine -nije zdrava i ne moZe biti nikako opravdana dok uni5tava vlastiti narod... Trumbii je pri tom nagla5avao: da drLava *u kojoj drZavni interesi nisu istovjetni sa interesima naroda.. nema budu6nosti. Habsbur5ka Monarhija, stvorena da bude -stjeci5tem i zakloni5tem malenih naroda usred Evrope pod moinim Zezlom velike dinastije, iznevjerila se je svojim prvim zadatcima.., u njoj se >>samo robuje*. I dok je Austrija mog).a,podsjetio je Trumbii na poznate dinjenice, "gnjavila je sama narods.., a kad to vi5e nije sama mogla "stvorila je dualizam.., misleii -da je dualizam zadnje rje5enje velikog problema*. Imaju6i u vidu tada5nja zbivanja u Madarskoj, on je upozoravao .da se dualizam, kao svako umjetno djelo, traljavo i nevaljano, ru5i pod vlastitim bremenom*. Vidljivo je -da dualizam sam ru5i dualizaln... IJ Habsbur5koj Monarhiji nema pravde za Hrvate, ali - isticao je Trumbid - hrvatski narod -bio je prije Monarhije, pa ie Zivjeti i poslije nje!* Kad je Trumbi6 izgovorio te rijedi, SmodIaka je dodao: "I van nje i izvan nje!- Trumbii je dalje ukazivao da su dogatlaji u banskoj Hrvatskoj skrenuli paZnju cijele evropske javnosti na nepravde koje ti5te hrvatski narod. Ali, i taj narod je pokazao da -ima joS osjeiaja i smisla za Livot i da on, dok je Ziv, neie dati da ga tuda nepravda potladi i uni5ti-. Kad su narodni zastupnici iz Dalmacije, potaknuti dogaelajima u banskoj Hrvatskoj, krenuli u Bed da razgovaraju sa carem, car ih nije htio primiti, jer mu je takav stav sugerirao ministar-predsjednik Kijrber. Na te Trumbiieve rijedi Smodlaka je dobacio: -Pljunite na Koerbera i nemojte se ljutiti!- Zavr5avaju6i svoj govor Trumbii je, parafrazirajuii rijedi Milana SamardZiia, ustanidkog vojvode u Krivo5ijskom ustanku, izgovorene kad je predavao oruZje generalu Rodiiu, istakao: .BoZe daj Austriji sve ono, Sto ona nama Hrvatima ZeIi!*588 Zastupnik Ivan Majstrovii, podrZavajudi Trumbiiev govor, a imaju6i u vidu da je Austrijska carevina, drZeii Dalmaciju u svom sklopu, stalno kodila ekonomski razvitak Dalmacije i vrSila politidko obespravljivanje dalmatinskih Hrvata i Srba, definirao je taj tladiteljski odnos ovako: -Lozinka austrijske uprave u Dalmaciji bila je od vajkada: ekonomsko upropa5iivanje u svrhu politidkog podjarmijivanja*.seePero Cingrija, stari politidar i s najduljim zastupnidkim staZom medu tadaSnjim saborskim zastupnicima, iskazujuii svoja antiaustrijska raspoloZenja i kritizirajudi postoje6e stanje u Habsbur5koj Monarhiji, naglasio je da je u toj monarhiji, u kojoj .dva naroda gospodare svim drugim narodima<<- "sve trulo...6s0Takva 588Izvj. DS, XXXVIII 5 8 eI s t o , 6 6 7 . 5s0Jsto, 72?.
168
(1903.),648-658.
politidka raspoloZenja i stavovi, izraLeni u Saboru, Sirili su se i izvan Sabora, jer je o saborskoj aktivnosti op5irno izvje5tavala i stranadka Stampa. Kad su saborski zastupnici 1904. godine sloZno napustili sabornicu, izjavljujuii da neie vr5iti svoju zastupnidku duZnost dok se ne smijeni namjesnik Handel, bio je to snaZanpolitidki pritisak, u kojem se isto tako snaZno ogledavalo i antiaustrijsko raspoloZenje.I Rijedka rezolucija, u dijem su donoSenju sudjelovali saborski zastupnici iz Dalmacije, bila je, pored ostalog, i iztaz narodito snaZnog antiaustrijskog raspoloZenja. Govoreii o toj rezoluciji, Pero Cingrija - jedan od njezinih glavnih tvoraca - isticao je da je ona udarila politidki pravac, prema kojem bi se, u tada5njoj krizi dualizma, -imali vladati Hrvati*. Potpisnici Rezolucije smatrali su, prema Cingrijinim rijedima, da su tom rezolucijom zauzeli -najdasniji i najbolji.. stav u svom politidkom Zivotu. On je informirao saborske zastupnike da je Rijedka rezolucija -kod Ugarske koalicije nai5la na najbolje susretaje- | obja5njavao: "Sto hoie prava liberalna stranka u Ugarskoj? Hoie da joj domovina bude sJ.obodna,jedna i velika. Sto mi hoiemo ovdje? Da Hrvatska bude jedna i slobodna...Cingrija je iznio da politidari u Pe5ti priznaju da su do tada -bili na krivom putu.< kad su -podupirali njem5tinu.. u Austrijskoj carevini, koja nije niSta drugo >nego njemadka predstraZa koja ima da prodire prema istoku...5el Zastupnik Ante Tresii Pavidii, jedan od potpisnika Rijedke rezolucije, isticao je da 6e Austrijsku carevinu, tu -trulu zgradu.., razoriti i -socijalna ideja-. Jer, u toj carevini, uz velike nacionalno-politidke probleme. postoje i veoma oStre klasne suprotnosti, koje traZe promjene. Ako -socijalna ideja- ne ubrza procesekoji ie dovesti do tih potresa i promjena, dodi ie neStodrugo - naglaSavaoje Tresii Pavidii - Sto "ru5i trule imperijalistidke drZave, dodi ie sukob s vanjskim silama.., koje ie tom nezdravom stanju u Habsbur5koj Monarhiji -kraj udiniti*. Potiduii oslobodiladke nade, on je uvjeravao: je glavno odrZati se do onoga dasa kad se taj proces bude "Nama sbivao... Jer, Hrvati i Srbi su Zivjeli -prije Austrije*, pa ie Zivjeti i -poslije Austrije-. Kad je Tresii Pavidii izgovorio te rijedi, u sabornici su se duli glasovi odobravanja:,,Tako je!..502 I u toj podrSci oditovana su izrazita antiaustrijska raspoloZenja. Osvriu6i se na nedemokratski sistem vladavine u Habsbur5koj Monarhiji, Tresii Pavidii je oStro kritizirao taj sistem.sgsZastupnidka kuia Carevinskog vijeia mogla je, npr., donositi zakone, ali su te zakone mogli odbaciti i car i dlanovi Gospodske kuie istog Carevinskog vijeia, koji nisu bili birani nego imenovani. Vlada je takoder imala veliku vlast. U Austrijskoj carevini se znalo, ako je vlada zauzela neki stav, da "tako mora biti i tako 6e biti-. Na osnovi svega lsL Izv:. DS, XXXIX 5 e 2I s t o , 1 4 0 5 . 5 e 3J s t o , 1 3 1 1 .
i XL (1904.i 1905.),1346-13b1.
169
4
-/
toga Tresii Pavidii je zakljudivao da je vladajuii sistem u toj carevini - sistem tiranije i to tiranijski sistem >>negoje bila tiranija u Rimu i cezarizarn.. Zaostalost Dalmacije bila je vidljiva u svakom pogledu. Stanovni5tvo nekih predjela ove pokrajine nije imalo ni zdrave pitke vode. DrZavna vlast se malo brinula da se to stanje popravi. Zbog toga je zastupnik Ivo Prodan na saborskoj sjednici 18. rujna 1907. upozoravao da Austrijska carevina "u sto godina svoje uprave.. Dalmacijom nije -po cijeloj Dalmaciji potro5ila za tra5enje Zivih voda i uredenje bunara.. ni toliko koliko samo za jedan -kraljev rodendan potro5i za prah i topove...sea Razumljivo je da su zbog te nebrige stalno rasla i antiaustrijska raspoloZenja u narodu. Zastupnik Biankini je ukazivao na narodno nezadovoljstvo i zbog te5kog stanja u austro-ugarskoj vojsci, u kojoj mnogi mladiii i iz Dalmacije -izgube svoje zdravlje radi prenapeta rada i slabe hrane... On je stoga na saborskoj sjednici 5. Iistopada 1907. god. zahtijevao da se upozori ratno ministarstvo na potrebu poboij5anja ishrane vojnika i da ti mladi ljudi vi5e -ne gladuju...6e6 Proces protiv uhap5enih Srba u banskoj Hrvatskoj (1909.) jo5 vi5e je potaknuo antireZimska raspoloZenja saborskih zastupnika u Dalmaciji. Zastupnik Tresid Pavidii na saborskoj sjednici 2. Iistopada 1909. god. upozoravao kako austro-ugarski reZim Zeli tim procesom opravdati aneksiju Bosne i Hercegovine i dokazati Evropi na "da se jugu monarhije ne5to stra5no snuje... Aneksija je - naglaSavao je on - djelo austro-ugarskog imperijalizma. Imperijaiizam je unio nemir u Evropu, on je "uzrok oruZanom miru.. i mnogim drugim >>nesreiama koje ti5te narode Evrope i ostalog svijeta*. Imperijalizam je -prosto lupe5tvo.<. Ako >'privatan dovjek- napadne nekoga i oduzme mu -Livot i imetak.., taj ie do6i -na vjeSala*. Ako jadi narodi - objaSnjavao je Tresi6 Pavidii - porobe druge, nejade narode, ti se porobljivadi, na Zalost, proglaSavaju "slavnima i velikima*. Smatraju6i Hrvate i Srbe jednim narodom i pozivajudi ih na sloZan otpor protiv austro-ugarskih porobljivada, on je uvjeravao da su Hrvati i Srbi modi -utopiti bilo ma "prevelik narod.. i da se taj narod ne6e dati ni u kojem moru, bilo njemadkom ili madarskom...506 I ostali saborski zastupnici, osudujudi austro-ugarski teror i austro-ugarski imperijalizam, jasno su i neustra5ivo pokazivali svoje antireZimske stavove. ReZimski organi nisu mogli prisiliti saborske zastupnike da ne iznaSaju takve svoje stavove. Ali zato su dinili sve da narodu onemoguie demonstriranje isto takvih stavova. I o tome je bilo govora u Saboru. U Dubrovniku je npr. 5. listopada 1909. god., u povodu izricanja presude optuZenim Srbima u banskoj Hrvatskoj, odrZana mirna demonstracija sa ciljem da se dade odu5ka "opravdanom ogordenju 504Izvj. DS, XXXXI (1907.), 779. ssr Isto, 1147. 5e6lzvj. DS, XXXXII (1909.), 1065. 170
protiv te presude... Demonstranti su, Hrvati i Srbi zajedno, predvodeni svojim politidkim prvacima, iSli kroz grad -mirno i dostojanstveno bez ikakva poklika*. Pred povorkom je no5en kriZ sa simbolidnim natpisom: "Pravda... Svi ulidni fenjeri, zaviti u crno, bili su upaljeni. Sve trgovadke radnje i kafane bile su zatvorene. Najednom su se pojavili policijski komesari sa detom Zandara, zaustavili povorku i oduzeli kriZ. To je demonstrante uznemirilo, te su, kad su se vratili, ispred Orlandova stupa, odakle su bili i krenuli, podeli klicati: ,,Zivjeli mudenici! Dolje tirinilal Zlvieti -veleizdajnici..!* Na to su policijski komesari i Zandari navalili na demonstrante i -da nijesu priskodili mirniji elementi moglo je do6i do svega..5s7 Zastupnici su reagirali na takav postupak policijskih komesara i Zandara, traZe6i od pokrajinske vlade objaSnjenje zbog dega su se ti komesari i Zandari upleli u navedeni dogadaj -bez ikakve potrebe-. Izrazima antireZimskog raspoloZenja bili su proZeti govori veiine saborskih zastupnika. Zastupnik Lujo Bakotii je, npr., 1909. god. kazao u sabornici: "Kao Sto je na5 narod bio sretan i radostan kad se je sa drZavnih zgrada skidao mletadki lav, tako ie biti jo5 sretniji i radosniji kad se bude sa drZavnih zgrada skidao omraZeni dvoglavi crni orao... Predsjednik Sabora, Ivdevi6, upozorio je Bakotiia, tek radi reda, prema sjeianju jednog tada5njeg stenografa -sasvim tihim glasom.. da su ga jedva duli i sami stenografi - da se ne izraZava tako. Kakvo je bilo antiaustrijsko raspoloZenje u Saboru, najbolje je posvjedodio i taj stenograf, koji je kazao - da su se zastupnici mogli progoniti, da se u tom sludaju mogio -strpati u zatvor cijeli Sabor*.508 Iskustvo potiadenih u Austro-Ugarskoj bilo je zaista gorko. To je na saborskoj sjednici 29. sijednja 1910. god. izrazio i zastupnik Ivo Prodan, rekav5ii -ZIo iz Beda, gore iz Pe5te; zlo iz PeSte, gore iz Beda!..sse Kad su se 24. studenog 1912. god. u povodu reZimskog raspu5tanja splitske i Sibenske opiine na5li u sabornici u Zadru ne samo saborski zastupnici nego i ostali predstavnici politidkog Zivota dalmatinskih Hrvata i Srba, izraLeno je i tom prilikom snaZno antiaustrijsko raspoloZenje. Hrvati i Srbi bili su jedinstveni i u tom raspoloZenju.-Predsjedatelj tog velikog politidkog zbora, saborski zastupnik Pero Cingrija, kazao je da mu je taj susret s politidkim istomiSljenicima -jedan od najugodnijih dasova njegova Livotau, jer je u njima vidio -pred sobom cijelu Dalmaciju sjedinjenu*. Kritizirajuii viadin postupak i odu5evljavajuii se jedinstvom tog hrvatskog i srpskog otpora, on je naglasio: -Sto mi nismo mogli posti6i kroz toliko godina, eto je vlada udinila kroz 24 sata: sve nas okupiLa!.. Zastupnik Ante Trumbi6, govore6i u tom zboru, apelirao je i na Hrvate i na Srbe da duvaju i udvr56uju svoje jedinstvo pred zajednidkim neprijateijem i u borbi protiv zaiednidkog nepriiatelia. On je savjetovao: -Iskustvo 5 s 7I s t o , 1 2 9 6 .
rge V. MaSi6, n. d., 6b. 5eeV. bilj. 596, isto, II
(1910.), 256.
171
il
nas udi da se mi moramo uzdati jedino i izkljudivo u nasu narodnu snagu<<.Zastupnik Josip smodlaka je takoder isticao da je s_naga Hrv"ata i Srba -u slozi*. Misieii na ratne uspjehe srpske vojske u tadaSnjem I balkanskom ratu, on je kazao -ako je osv_ecgloKosovo.., U tim rijedida se i od Hrvata odekuje ,,da osvete Petrov Gvozd...000
prvaci -
saborski zastuPnici.
III. NEPOVOLJNO STANJE I RAZVOJNE POTREBE U DALMACIJI - GLAVNI POKRETAC SABORSKIH RASPRAVA I STAVOVA
prisutnost u saborskom radu. 800NL br. 94 (1912.),l. 601Novo doba br. 145, Split 1918, 1.
r72
l. Jeziino pitanje u Ekolstuu, a.drninistraciji,i sudstuu
I
u Dalmaciji.
ustanova u Dalmaciji ostalo je zadatkom politidke borbe, koja se vodila stalno i uporno sve dok to pitanje nije konadno bilo rijeSeno. Borba za prava hrvatskog jezika bila je u Dalmaciji u preporodno vrijeme "osnovni oblik nacionalnog otpora...602 Za vrijeme gotovo svakog saborskog zasjedanja ta se borba pokretala i nastavljala. 602J. Sidak, M. Gross,I. Karaman i D. Sepi6,n. d., 165.- VaZnosti toko_ vi borbe.u Dalmaciji za narodni jezik bili su dosad predmetom mnogih radova, medu kojima spominjemoove: Gajo F. Bulat, Jezidnopitanje u Kraljevini DaI-
173
kom
snagom.
su jasno Statistike dene, pa i falsificirane
(iako su i one bile desto neodrepokazivale je reZimu) da je u Dalmaciji trebalo kad to
ooal\(gfu Talijanima nije, npr., bilo ni jednog poljoprivrednika, koji je Zivio i radio na selu.
174
vrlo malo stanovnika kojima je n pored tih pokazatelja reZim je tv. stepeno popu5tanje u prilog hrvat tat politidke akcije dalmatinskih I a nikako izraz razurnijevanja sa I kad je paviinovii zahtijevao da se _ Vei prvo saborskg u Saboru moZe govo-riti_zryje$anje, i -itirsti-, Sto je_najzad :l-plr"A suprot_ stavljanja autonomaskih zastupnika i verike p.otestnJ tuke u sabornici - bito i usvojeno, pokizaro se da ie bbrba za hrvatski jezik biti-veoma naporna. Jezik Hrvata i srba, to:i su Juaa i^neki narod(npr. Pavtinovii i Ljubi5afos nazivali i.tirski jezik ll::,11^.1?tl1pii"t, (14 rrngua rllirica). maro se nazivao njegovim pravim imenom. Autonomasi su ga nazivali : slauensko-d.armd.tinski- jezik (ra ringua slavo-dalmata). udinili su oni to iz dva razroga: prvo, da pravi naziv jezika (hrvatski.ili srpski) ne podsje6a na Hrriatsku, jer sri njihovi potitidki protivnici - narodnjaci htjeri sjedinjenje Dalmacije s" banskom Hrvatskom,.i.drugo, d,a pokaZu.kakb ta; slavenst
anski, 0,70lo_ njemaiki, a 93, Solo_ danstva u Dalmaciji, Zadar 1i}g5, 55.).
607Pri1. k NL. 5 (1962.), 1. 608 lzvj. DS, II (1863.), B.
':i"". K:;lAi";, ",1" i";;:;;:; "'::3 ":""fi
r75
hrvatski jezik. Godine 1864.stigao je iz Beda pristanak da se u Dalmaciii osnuje uditeljska Skola na hrvatskom jeziku,610koja je poslije (1866.) bila i otvorena u Arbanasima kraj Zadra. Op6inska vije6a, koja su podela djelovati nakon prvih opiinskih izbora (1865.i 1866'),dobila su pravo dl otvaraju nove osnovne Skole i da odluduju i o nastavnom jeziku u tim Skolama. Poveianju broja osnovnih Skola i njihovu ponarodivanju u Dalmaciji mnogo je doprinio i Miho Klaii, koji je od kraja 1866. bio postavljen za pokrajinskog Skolskog nadzornika. O stanju u osnovnom Skolstvu izvjeStavan je i Dalmatinski sabor. U izvje5taju za sk. 1867/68.god. stoji da je od 217 osnovnih skola u 126 bio nastavni jezik hrvats[i, u 26 - talijanski, a u 65 - mjeSovit (talijanski i hrvatski). Borba za jezilni paritet u srednjim Skolama, zatim i u Dalmatinskom saboru tokom 1866,1867.i 1868' god. nije dala Zeljene ooolsfs, [$. oro pinftg Foreti6, Zivot i rad Zavoda za narodne u,ditelje u zadarskom predgradu Arbanasi. Ubiteljska Skola Zadar 1866-1956, Zadar 1956, 12.
t76
rezultate. Godine 1869, pod pritiskom narodnjadkih akcija, bilo je dopu5teno postepeno ponarodivanje dviju gimnazija: dubrovadke i kotorske. Uporedo s borbom za narodni jezik narodnjaci su se borili i za slobodnu upotrebu iirilice u Skolama. Kad je pokrajinska vlada zabranila upotrebu iirilice u dalmatinskim gimnazijama, narodnjadki su zastupnici na saborskoj sjednici 11. listopada 1869. zahtijevali da se ta zabrana opozove.6l1 Na saborskoj sjednici 18. listopada 1869. zastupnik Pavlinovii je podnio ,'snop molbenicah* s mnoStvom potpisa, skupljenih Sirom Dalmacije, kojima je traZeno da se oZivotvori dl. 19. Temeljnog zakona o pravima drZavljana.Gl2 IJ saborskoj adresi, koju je 3. rujna 1870. god. izglasala narodnjadka zastupnidka veiina, pored ostalih zahtjeva istaknut je i zahtjev da se -uvede narodni jezik u udiliSte, u sudnicu i u javne urede...613 Dana 1. oZujka 1871. stupilo je na snagu odobrenje Ministarstva unutraSnjih poslova od 20. veljade 1869. da se stranke i opiine u Dalmaciji mogu obraiati upravnim vlastima i sudovima i1i na talijanskom ili na hrvatskom jeziku. Upravni organi i sudovi bili su duZni da i odgovore jezikom na kojem im se obratila dotidna stranka ili opiina. Ta jezidna ravnopravnost vrijedila je samo za -izvanjsku sluZbu..,ola dakie: u kontaktima sa strankama i opiinama. Inade su se upravni organi i sudovi u svom unutarnjem uiedovanju i u medusobnom dopisivanju sIuZiIi samo talijanskim jezikom. Prema tome, borba za ponaroclenje tih ureda ostajala je i dalje neodgodivi zadatak. Na saborskoj sjednici 9. listopada 1874. god. narodnjadki zastupnici su zakljudili da se uputi zahtjev Ministarstvu za bogo5tovlje jezik postane naukovnim jezikom<< u i nastavu da "srbsko-hrvatski niZim realnim gimnazijama u Sibeniku i Korduli i u Splitskoj gimnaziji.8l5 Te niZe realne gimnazije bile su uskoro ukinute, a umjesto njih osnovane su gradanske Skole s hrvatskim nastavnim jezikom, i to u Sibeniku 1875. i u Korduli 1877. god. Borba za ponarodenje srednjih Skola u Splitu (viSa realka i gimnazija) zavr5ena je uspjeSno 1880. godine. U povodu tada donesene odluke u Bedu da se u tim Skolama postepeno uvede hrvatski kao nastavni jezik, zastupnik Miho Klaii je pisao Franji Radkom da su te -filologidne pobjede.. ujedno i politidke pobjede.616 One su to zaista i bile. Jer, jezidno pitanje u Dalmaciji imalo je u prvom redu nacionalno-politidko znadenje. Saborski zakljudak od 21. srpnja 1883, kojim je hrvatski jezik postao sluZbenim jezikom Sabora i Zemaljskog odbora, imao je veliko znadenje. Jer, Sabor i Zemaljski odbor bili su najvi5a autonomna
XII
611 Jzvj. DS, IX (1869.), 14. 0rz f5fs, g!. 613Jub. br. NL, Zadar 1912, 90. arl J. $,fipanov, n. d., 42. 615Izvj. DS, XIII (1874.), l?8. 616 Arhiv JAZU u Zagrebu. OstavStina A br. 296/8.
F.
Raikog.
I(orespondencija
-
tijela pokrajine. Uvodenje hrvatskog jezika u ta tijela poZurivalo je ostvarenje Zelje i potrebe da se taj jezik uvede i u sve upravne urede, sudove i Skole u pokrajini. Ponarodenje uprave, sudstva i srednjeg obrazovanja nije bilo u nadleZnosti Sabora nego u nadleZnosti srediSnje vlade u Bedu. Saboru je - Sto se tide ponarodenja tih ustajedino preostajalo da se molbama obraia toj vladi, Sto je on i udinio vi5e puta. Od vlade se u tim molbama zahtijevalo da se u organima uprave i u sudovima u Dalmaciji ureduje hrvatskim jez,ikom i u njihovoj unutarnjoj sluZbi. AIi, vlada se uporno protivila tim zahtjevima. Kad je Juraj Ferri, sudac opdinskog suda u Vrgorcu, svojevoljno nastojao uredovati hrvatskim jezikom i u unutarnjoj sluZbi Prizivni sud iz Zadra mu je naredio da u unutra5njoj sluZbi ureduje samo talijanskim jezikom. Kako se Ferri nije pokorio toj naredbi, Prizivni sud ga je 1899. podvrgao disciplinskoj odgovornosti i kaznio premje5tajem. Tu disciplinsku mjeru, u povodu Ferrijeve i,albe, potvrdio je i Vrhovni sud u Bedu. Protestirajudi protiv nepravednog postupka, Ferri nije prihvatio premjeStaj i odrekao se sluZbe.61? Borba za hrvatski jezik iziskivala je, dakle, i takve Zttve. Nastojanja da se ponarodi Skolstvo donosila su, uza sve otpore, velike uspjehe. U Sk. 1884/85. god. od 329 osnovnih Skola na podrudju Dalmacije jo5 je samo u 3 osnovne Skole (jednoj u Zadru i dvjema u Splitu) nastavni jezik bio talijanski.0ls Najzad, talijanski jezik ostao je nastavnim jezikom samo u jednoj osnovnoj Skoli (u Zadru). Za razliku od osnovnih Skola, u kojima je ponarodivanje teklo lak5e, ponarodivanje srednjih Skola zahtijevalo je mnogo veie napore. Na saborskoj sjednici 29. listopada 1890. zastupnik Miho KIai6 je u ime svih zastupnika Narodne hrvatske stranke podnio prijedlog da se traZi od vlade da se i u srednjim Skolama Zadta umjesto tali-
dvojezidno -
na hrvatskom
i talijanskom.
617V. Ma5trovi6, Zavr5na faza uvodenja narodnog jezika u dalmatinsko sudstvo i sludaj dra Jurja Ferrija. Radovi Instituta JAZU u Zadru, X, 1963, 't4-76. 618Izvj. DS, XXII (1886.),str. VII. 6ts lzvj. DS, XXVI (1890.),389. o2ol2vj. DS, XXIX (1895.),455.
178
2. Organizacija zdraustuene slu1be Austrijska drZavna.uprava nije vodila potrebnu brigu o iivotnim interesima stanovniStva u Dalmaciji. Zapustenost i"siromastvo ove pokrajine odraZavali su se u svim oblastima njezinih drustvenih potreba, pa prema tome i na podrudju zdravstvene za5tite. _ Briga o zdravstvenoj zastiti stanovnistva spadala je u autonomne poslove pokrajina. U Dalmatinskom saborrr, od 1865,odnosno 1866. qod. i u opiinskom vijeiu, razmatrani su i "zdravstveni piobremi te donasane i odgovarajuie odluke, koje su proizlazile iz nadleZnosti predstavnidkih tijela. tih predstavnidkih tih tijela. Sabor sabor je vodio brigu brigu o pokraj pokrajinskim bolni5e vodio cama i donosio odluke o zdravstvenoj
za5titi stinovni i i t v a ,
koic
srr
621Pokraiinski list zakona i naredaba za kraljevinu Dalmaciju br. VrII, Zadar 1909,21.
cijepljenje protiv ospica. Prema tom prijedlogu lijedniku je pripadala dnevnica u iznosu od 3, a vidaru u iznosu od 2 fiorina. Za ostale putne troSkove bila im je predvidena naknada po 20 soldina za svaku milju puta na kopnu, odnosno po 35 soldina za svaku milju putovanja na moru.623U pokrajinskom predradunu za 1863. Sabor je bio predvidio kao pomoi za cijepljenje protiv ospica iznos od 3.750 f. Predradunski rashodi za pokrajinske bolnice u toj godini iznosili su 69.832f. i to: za bolnicu u Zadru - 28.232,za bolnicu u Sibeniku 8.334, za bolnicu u Splitu - 20.448 i za bolnicu u Dubrovniku 12.819 f.624
Prema pokrajinskom Zakonu o utemeljenju i upravljanju opdim javnim bolnicama iz 1866. godine, opde javne bolnice su ostajale i dalje u nadleZnosti Sabora. Osnivanje nove pokrajinske bolnice moglo se vr5iti samo na temelju posebnog pokrajinskog zakona. Tro5kovi pokrajinskih bolnica podmirivani su iz zasebne pokrajinske zaklade - predujmno, ili bez povrata kad su nenaplativi. Svaka opiina plaiala je troSkove izdrLavanja i lijedenja bolesnika sa svoga podrudja. Imena darovatelja, koji su poklonili bolnici vi5e od 1.000 f., trebala su biti urezana u spomen-plodu na vidnom mjestu u dotidnoj bolnici.025Takvih darovatelja bilo je i prije i poslije dono5enja tog zakona, o demu je izvje5tavan i Dalmatinski sabor. Tako npr. joS 1. svibnja 1855. Nike Faccenda-Lichtemberg oporudila je svoja dobra na Sipanu dubrovadkoj bolnici. Na saborskoj sjednici 25. kolovoza 1881. bilo je, u vezi s tom oporukom, zakljudeno da se ta dobra prodaju, a dobiveni novac uloZi -u drZavne obveznice na korist bolnice Dubrovadke...826 Ta je bolnica 1886. dobila dva nova darovatelja: Jele Bo2ovi6 ostavila je toj bolnici jednu svoju kuiu, a Jele Obad (udova Miha Pitarevi6a), koja je umrla u Padovi, ostavila je toj bolnici detvrtinu svog imanja.8z7 Svoje darovatelje imale su i bolnice u Zadru, Sibeniku i u Splitu. Da bi smanjile tro5kove lijedenja i izdrZavanja bolesnika, uprave bolnica su se snalazile svojom poduzetnoSiu kako su najbolje znale i mogle. U svakoj bolnici postojala je apoteka. Nastojalo se da se u svakoj toj apoteci samostalno proizvede Sto vi5e lijekova kako se ti lijekovi ne bi nabavljali iz izvanjskih apoteka. Svaka bolnica imala ie i svoje vrtove, u kojima se uzgajalo povrie. Vlastita proizvodnja povria smanjivala je tro5kove za ishranu bolesnika. Sibenska bolnica je 1884. god. nabavila i pet krava. Ta je bolnica - u svom izvjeStaju, podnesenom Zemaljskom odboru ukazivala da je nabavkom tih krava postigla znatne u5tede. Dok su izvanjski dobavljadi prodavali mlijeko 15 i 20 novdiia po litri, iitra mlijeka dobivena od tih vlastitih 62xIzvj. DS, II (1863),83. ozalsfs, gg. 625List zakonah i naredbah za Dalmacijru.Kom. V 82('Izvj. DS, XVIII (1881.),23 i 24. 627Lzvj. DS, XXII (1786.),,str. XXXVIII. 180
LI
29. XII 1866,36-41.
krava ko5tala je Sibensku bolnicu 7 novdiia.628 Uz Sibensku opiu bolnicu nalazila se od lipnja 1883. i bolnica za duSevne bolesti (i]i. kako su je tada nazivali: ludnica). Bolnidki prostori bili su skudeni, a oprema u njima zastarjela, dotrajala i nedovoljna. Zbog toga je u Saboru vi5e puta pokretano pitanje izgradnje novih bolnica, kao i pitanje nabavke suvremenije
bolnidke opreme. Zalaganjem Zemaljskog odbora raspisan je bio u tu svrhu i pokrajinski zajam. Tim i drugim financijskim sredstvima pokrajine izgradenesu nove bolnice u Sibeniku (1883.),Zadru (1BB?.) i Dubrovniku (1BBB.).U Saboru se raspravljalo i o zdravstvenom stanju stanovniStva. Narodito se mnogo govorilo o zarazrtirn bolestima, koje je te5ko bilo sprijediti. U nekim krajevima Dalmacije harala je malarija. Da bi se sprijedila malarija, trebalo je isu5iti modvare. Zastupnik Miho KIai6 je na saborskoj sjednici 1. srpnja 1884.isticao da ima sela u kojima se ne moZe sresti -dovjeka tu rodena.. koji je "prema5io 50 godina-. Stanovnici tih maiarijom ugroZenih sela vei
prema velikim potrebama. AIi, siroma5ni pokrajinski budZet nije dopuStaoviSe.
6 2 BI z v j . D S , X X ( 1 8 8 4 . ) , 1 6 0::o f5f6, ff,. 630 Izvj. DS, XXIII (1BB?.),str. XII. 031_Postojala je organizirana i veterinarska tada u Dalmaciji g veterinara.
sluZba. u
toj
s1uZbi bilo
je
181
jedna
primalja
na 2.101 stanovnika,
a 1 vidar
na 10b.48b stanovnika.
primalja; u ve6im opdinama bila su i po 2 tijednika ,i vi5e primalja). Neki op6inski lijeEnici vrSili su lijebniiku sluzbu u dvije susjedne,op6ine.-Irieki su, rade6i inaie privatno, bili u ugovoru s op6inom samo za spredavanje zaraznih bolesti. 633Izvj. DS, XXXI (1896.), str. XCIII-CXVII. 634V. bilj. 626, isto, 101. 635Izvj. DS. XXXIII (lB9B.),bgl. 0s015f6, ggl. 637Isto, 5BB.
t&z
jinskim bolnicama i to: u Dubrovniku57, u Splitu - 10, uZadru - B, i u Sibeniku - 4. Zemaljski odbor je zatraLio i od bokeljskih opiina da se izjasne o mjestu i potrebi izgradnje bolnice na tom podrudju. Sve su te opiine smatrale da je izgradnja bolnice potrebna osim opiine Budva, koja je istakla da je njoj svejedno da li ie svoje bolesnike slati u Dubrovnik ili u Dobrotu, a uz to da ona jo5 Lma pristup za svoje bolesnike i u vojnoj bolnici, i to uz niZu cijenu. eetiri bokeljske op6ine su izjavile da bi Zeljele da se bolnica izgradi u Dobroti, tri da se izgradi u da se izgradi u Lastvi, i dvije Tivtu.638Do zakljudka gdje ie se ta bolnica graditi i kad ie se podeti graditi nije do5lo, jer Zemaljski odbor nije mogao izna(.i moguinost financiranja te izgradnje. O izgradnji bolnice u Boki bilo je govora i na saborskoj sjednici 2. travnja 1900. Zastupnik Pero eingrija, govoreii kao izvjestitelj saborskog Financijskog odbora, kazao je da je za tu izgradnju osigurano 80.000 kruna i da se taj novac, u obveznicama, nalazi poloZen u Veresijskom zavodu, ali da to nisu dovoljna sredstva da bi se ta gradnja mogla zapodeti i da su potrebni dalji napori da se do potrebnih sredstava dode.o3eOpiina Kotor se 1902. obratila i caru, moleii ga javne bolnice u Kotoru...6a0 "da se namaknu sredstva za izgradnju Prikupljanje financijskih sredstava za gradnju te bolnice uporno je nastavljeno. Krajem 1906. u zakladi za gradnju te bolnice bilo je 136.600 kruna u obveznicama i 2.990 kruna u gotovu novcu.0al Vrijednost krune bila je manja od fiorina. Jedan fiorin vrijedio je dvije krune. U Dalmatinskom saboru podosta je raspravljano i o Splitskoj bolnici. Tu su bolnicu najvi5e mudili prostorni problemi. JoS 1872. izvr5eni su u njoj vedi gradevinski radovi, kojima je bila osuvremenjena i pro5irena. Tada5nje njezino pro5irenje nije, medutim, moglo trajnije zadovoljiti potrebe. Stoga su u toku saborskih zasjedania 1895, 1899. i 1902. isticani zahtjevi da se i u Splitu izgradi nova bolnidka zgrada. Sabor je 1903. priznao opravdanost izgradnje te zgrade, a 1905. zauzeo i stav da se ta izgradnia ostvari.6a2Financijska sredslva za tu izgradnju bilo je te5ko osigurati. Zastupnik Trumbi6 je 1907. obnovio zahtjev da se napokon pride izgradnji nove bolnidke zgrade u Splitu. On je tom prilikom i kritizirao stanje u dalmatinskim bolnicama uopde, istidu6i da ni u jednoj od njih nema operacione sale "prema znanstvenim zahtjevima.., niti je lijednidka sluZba podijeljena >>poraznim specijalnim strukama...643Iako su i splitska ors [2vj. DS, XXXIV (1899.),254-256. 63eJzvj. DS, XXXV (1900.), 333. tao t7yj. DS, XXXVIII (1903.),str. XCI. 64rlzvj. DS, XXXXI (1907.), 536. 642lzvj. XXXIX i XL (1904.i 1905.),1342. 643V. bilj. 641,isto, 1043.
i kotorska op6ina, prema saoienju saborskog predsjednika Vicka Ivd_eviia iz 1909. god., bile osigurale -prikladno zemlji5te za gradnju -izgraddotidnih bolnica...,6aado sloma Habsbur5ke Monarhije (1918.) nja tih bolnica nije biia ni zapodeta.
3.475 u Zadru). Od toga je tokom godine bilo izlijedeno i otpu5teno 7.911, umrlo je 373, a zadrlano na daljem lijedenju b00 bolesnika. Cijena lijedenja i izdri,avanja bolesnika nije bila jednaka u tim bol-
Dubrovniku, 1,90 kruna u Splitu, 1,75 kruna u Sibeniku,2,27 u Zadru i 1,57 kruna u Sibenskoj Bolnici za duSevne bolesti.
644lzvj. DS, XXXXII (1909.), B5?. 645 Izvj. DS, XLIV (1912.), str. CIX. 640V. bilj. 628, isto, 123.
I Oli
kruna
3. lzgradnja
prornetnica
Potreba prometne povezanosti izmedu pojedinih mjesta i krajeva u Dalmaciji kao i potreba prometne povezanosti izmedu Dalmacije i njezina kopnenog zaleda stalno su poticale da se te potrebe zadovolje. Dok je izgradnja kolskih puteva bila stvar opiina i pokrajine, izgradnja Zeljeznidkih pruga bila je stvar drZave. Od podetka djelovanja Dalmatinskog sabora to je predstavnidko tijelo, pored ostalog, nastojalo da Dalmacija ima bolje prometne veze kako izmedu svojih pokrajinskih mjesta i krajeva kao i sa svojim zaledem. O razvijenosti prometnica ovisio je i ostali privredni napredak pokrajine, narodito u pogledu razvoja trgovine. U pokrajinskom predradunu za 1863. god. bila je predvidena pomoi za popravak pokrajinskih puteva u iznosu od 9.000 fiorina.$a? Gotovo svake godine ta je pomoi dodjeljivana u veiem ili manjem iznosu. Pojedine opiine obraiale su se Zemaljskom odboru, traZe1 financijsku pomoi za izgradnju puteva. I pojedini zastupnici (i grupe zastupnika) desto su u Saboru izna5ali prijedloge i zahtjeve da se osiguraju i dodijele financijska sredstva za izgradnju cesta izmedu pojedinih mjesta i krajeva. Siroma5na budZetska sredstva nisu dopuStala Saboru da dodjeljuje pomol za izgradnju i popravak puteva u veiim iznosima. Zbog toga je ta pomoi u usporedbi sa stvarnim potrebama ponajde5ie bila veoma malena i dodijeljena prvenstveno kao izraz saborskog razumijevanja prema stvaraladkim radnim inicijativama \ izraz saborske podrSke tim inicijativama na terenu pokrajine. Tako, npr.. u 1870. godini pomoi za izgradnju i popravak puteva iz sredstava pokrajine iznosila je samo 4.578 f.. i to'. za put Hvar-starigrad 500 f., za put Omi5-Zadvarje 200 f., za put offialaska.. kod Trogira 500 f., za put od Kambelovca prema Dalmatinskoj zagori 200 f., za put Zadar-Biograd 100 f. i za put Cavtat-Mrcine 3.078 fiorina.6a8U saborskoj adresi 1870. god. isticana je potreba izgradnje puteva koji bi povezivali Dalmaciju s njezinim zaledem (banskom Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom), kao i potreba izgradnje Zeljeznidke pruge -koja bi spojila Kraljevinu Dalmaciju sa Zeljeznidkom mreZom evropejskom...s4e Pritisci iz Dalmacije da se pride izgradnji i.eljeznidke pruge u Dalmaciji doveli su napokon do odluke Carevinskog vije6a (izrai,ene posebnim zakonom 1873.) da se gradi ta pruga na relaciji Split-Sibenik-siverii (1BBB.).Uskotradna Zeljeznidka pruga Sarajevo-Mostar-Gabeia produzena je i prema Metkoviiu (1885.). Ta je pruga, prvenstveno zbog austro-ugarskih strateSkih razloga, 647lzvj. DS, II $4elzvj. DS, X oae Isfe, gT.
(1863.), 85. (1870.), str. IX.
185
produzena od Gabele do Uskoplja i od Uskoplja dalje u dva kraka: prema Zelenici i prema Dubrovniku (1901.). Godine 1903. predana je prometu i uskotradna Zeljeznidka pruga Split-Sinj. Nastojanja saborskih zastupnika, a jednako tako i nastojanja dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijedu, da se dalmatinska produZi ,r.trkom dolinom kroz Bosnu Leljeznica Split-Silenik-Knin i spoji kod Novoga s austro-ugarskom Zeljeznidkom mreZom, nisu poludila uspjeh sve do sloma Monarhije. Ta su nastojanja u Saboru bila predmet mnogih pojedinadnih zastupnidkih govora, mnogih grupnih zastupnidkih upita, upuienih pokrajinskoj i sredi5njoj vladi, kao i predmetom nekoliko saborskih zahtjeva, za koje su se jednoglasno izjasnili svi saborski zastupnici bez obzira na stranadko-politidke razlike koje su ih u drugim pitanjima podvajale. O potrebi i pre5nosti spoja dalmatinske Zeljeznice s austro-ugarskom Zeljeznidkom mreZom govorili su. npr., na saborskoj sjednici 5. rujna 1881. zastupnik Miho KIai6,650na saborskoj sjednici 1. srpnja 1884. zastupnik Bakotii,651 na saborskoj sjednici 22. veljade 1899. zastupnik Gajo Bu1at,652i dr. Sabor je i 1884. dao nalog Zemaljskom odboru da se taj odbor i dalje zauzima oko realizacije spoja dalmatinske Zeljeznice s austro-ugarskom Zeljeznidkom mreZom.058 Zemaljski odbor je upozoravao i molio nadleZne faktore da pomognu ostvarenje te potrebe. On je i 1899. zamolio namjesnika da. se zauzme oko pospje5enja izgradnje pruge Knin-Karlovac, ni koju bi se nadovezao i planirani ogranak pruge Oiestovo-Zadar, a isto tako da bi se i uskotradna pruga u izgradnji na relaciji Split-ArZano Sto prije spojila s bosanskom Zeljeznidkom mreZom.osaZemaljski odbor je 1901. molio namjesnika da se zauzrr.e za izgradnju Zeljeznidke pruge Knin-Bosanski Novi, dokazujuii da bi ta pruga -najdirektnije i najkraie spojila Dalmaciju sa sredi5tem drZave.. i da bi, pored ostalih koristi, oZivjela i -saobraiaj stranaca...655Kako je vrijeme prolazilo, a Zeljeznidke pruge koje bi povezivale Dalmaciju s njezinim neposrednim zaleilem, i dalje s ostalim zemljama Monarhije, nisu se gradile (ni ona Sirokotradna od Knina prema Bosanskom Novom ili od Knina prema Karlovcu, ni ona uskotradna od Dugopolja prema ArZanu i od ArZana prema Bugojnu), Dalmatinski je sabor na svojoj sjednici 29. sijednja 1910. o5tro izrazio svoje negodovanje prema vladi, koja je zanemarila pitanje izgradnje tih pruga, i dao nalog Zemaljskom odboru da se, sa svrhom postizanja konadnog rjeSenja tog pitanja. obrati iscrpnom peticijom svim zastupnicima i u zastupnidkoj i gospodskoj kuii Carevinskog vijeda, svim dlanovima sredi5nje vlade i svim dlanovima drZavnog Zeljeznidkog vijeia. 650Izvj. DS, XVIII (1881.), 101. 65rlzvj. DS, XX (1884), 78. eszl7vj. DS, XXXIV (1899.), 241. 655V. bilj. 651,isto, 314. 654V. bilj. 652,isto, str. XXVI. osrl2vj. DS, XXXVII (1902.), str. XXIII-XXIV. 186
r Istu peticiju - prema tom nalogu - Zemaljski odbor je trebao poslati i svim opiinama i trgovadko-obrtnidkim komorama u Dalmaciji s pozivom da tu peticiju usvoje i po5alju sredi5njoj vladi preko Namjesni5tva u Zadru.656 Izgradnji navedenih Zeljeznidkih pruga narodito se protivila ugarska vlada, koja nije biia odvi5e zainteresirana za spoj translajtanijskog dijela Monarhije s dalmatinskim Iukama. Ugarska je imala blizi i zato pogodniji izlaz na more preko Rijeke, pa je i favorizirala razvoj rijedke Luke. To Sto je za Ugarsku bila Rijeka, to je za Austriju bio Trst. Austrija je favorizirala tr56ansku luku. Pored tog razloga, koji je onemoguiavao Zeljeznidki spoj Dalmacije s austro-ugarskom Zeljeznidkom mreZom, postojao je i politidki razlog: izoliranost Dalmacije odgovarala je i Austriji i Ugarskoj. UmnaZanje cestovnih prometnica u Dalmaciji bila je i nadalje briga opdina i Dalmatinskog sabora, odnosno njegova izvrSnog organa - Zemaljskog odbora. Na saborskoj sjednici 25. studenog 1872. raspravljalo se i o prijedlogu pokrajinskog zakona o putevima. Prema tom zakonu postojale su tri vrste puteva: seoski, opiinski i predjelni putevi. O izgradnji i odrZavanju seoskih puteva vodila su brigu dotidna sela. Ti su putevi trebali biti tako gradeni da se zapreZna kola mogu >>ponjima voziti.. ili -po kojima moZe se projahati*. Op6inski putevi su morali biti -Siroki 12 bedkih stopa.. i uvijek osposobljeni da njima mogu prolaziti zapreLna kola. O izgradnji i odrZavanju tih puteva vodile su brigu dotidne opiine s tim Sto su u tu svrhu mogle traliti i pomoi od Zemaljskog odbora. Predjeini putevi trebalo je da budu -Siroki najmanje 15 i najviSe 18 bedkih stopa... O izgradnji i odrZavanju predjelnih puteva vodio je brigu Zemaljski odbor.657Taj zakon je bio i prihva6en te se u duhu njegovih odredaba otada i postupalo. Sabor je 1884. dao nalog Zemaljskom odboru da se zauzme za gradnju puteva (prvenstveno kroz Poljica) i za gradnju mostova (prvenstveno preko Rijeke Dubrovadke).6ut U 1886. god. Zemaljski odbor je dao pomoi za gradnju opiinskih puteva u iznosu od 3.650 f. Najveii radovi za izgradnju tih puteva u toj godini vr5eni su u opiini Skradin. Najvedi popravci opdinskih puteva u 1886. izvr5eni su na cestama Karin-Benkovac-Pako5tane.650 Najveii radovi u izgradnji op6inskih puteva u 1887. izvr5eni su na izgradnji ceste Vodice-Bribirske Mostine. Zemaljski odbor je izvijestio Sabor da ni u toj godini nije uspio osigurati potrebna financijska sredstva za izgradnju mostova preko Rijeke Dubrovadke i preko Cetine kraj OmiSa. Naveo je da je neophodno Sto prije izgraditi i ceste Makarska-Zadvarje, 656Izvj. DS, XXXXI (II, 1910.),250 i 251. 657Izvj. DS, XI (1872.),101-103. 6 5 8V . b i l j . 6 5 1 , i s t o , 3 1 5 . 65e Izvj. DS, XXII (1886.), str. III
i IV.
187
Herceg Novi-Verige i Topolje-Kijevo.600 Od 1893. do 1900. god. utro5eno je 2,400.000 kruna za izgradnju puteva Risan-Ledenica, Lepetane-Markov Rt, Omi5-Zadvatje, Sestanovac-Lovred, zatim za put oko Dubrovnika i za most kraj Omi5a. Prema mi5ljenju namjesnika Davida, trebalo je jo5 utro5iti oko 3,600.000kruna da bi se u Dalmaciji postigla izgradnja "potpune mreZe drZavnih puteva...6c1 DuZina predjelnih puteva u Dalmaciji iznosila je u 1910. godini 280 kilometara.662 IJza sve napore, koje su dinila sela, opiine i Zemaljski odbor cestovna mreZa u Dalmaciji nije zadovoljavala. OdrZavanje postojeiih puteva zadavalo je veliku brigu, a jo5 vedu potrebu za izgradnjom novih i boljih puteva. O tome se desto govorilo i na sjednicama DaImatinskog sabora. 4. Agrarnz problemi i. odnosi ViSe od 800/o dalmatinskog stanovni5tva i pod austrijskom vla5iu Zivjelo je od bavljenja poljoprivredom. Razumije se stoga Sto se i Dalmatinski sabor, kao predstavnidko tijelo jedne tako izrazit'o agrarne pokrajine, morao veoma mnogo baviti i postojeiim agrarnim problemima i odnosima. Ti su problemi bili dosta brojni. Modvarni predjeli, npr., bili su ne samo mrtvi kapitali nego i rasadi5ta zaraznih bolesti. Da bi se oZivjeli ti kapitali i uni5tila ta kliconosna rasadi5ta, trebalo je priii isuSivanju modvarnih terena i reguliranju rijednih tokova. I poljoprivredno prosvjeiivanje nametalo se kao nuZnost. Bolja proizvodnja vina, ulja, meda i mlijednih preraclevina, uzgoj novih biljnih kultura i zaStita bilja od biljnih bolesti zahtijevali su vi5e strudnog znanja. Zaltita Suma i po5umljavanje takoder su se nametali kao potreba. Postojanje neobradenih a obradivih opiinskih zemlji5ta i zahtjevi da se ta zemlji5ta podijele i obrade udinili su i to pitanje predmetom saborskog razmatranja i odludivanja. Kori5tenje opiinskih paSnjaka i Suma takoder je bilo pitanje za rje5avanje. Potreba proizvoda (narodito vina i ulja) na za5tite doma6ih poljoprivrednih austro-ugarskim trZi5tima pred konkurencijom isto takvih inostranih poljoprivrednih proizvoda traZila je i od Sabora odgovarajuie stavove. Prirodne nepogode (poplava, grad, su5a), koje su u ponekom kraju ostavljale te5ke posljedice, takoder su iziskivale odgovaraju6e stavove Sabora kojima bi se uznastojalo ublaZiti te posljedice. ZaduZivanje mnogobrojnih seljaka kod raznih zajmodavaca uz visoke kamate (zbog isplate poreza, zbog tro5kova lijedenja, zbog nabavke raznih potrep5tina za 1ivot i rad) dovodilo ih je u veoma teZak poIoZaj. Sabor nije mogao ostati ravnodu5an ni prema tom pitanju. 660Izvj. DS, XXIII (1887.), str. XI oorl7vj. DS, XXXV (1900.), 248. 662V. bilj. 656, isto, str. CXIV. 188
Narodito te5ki problemi bili su vezani za odnose izmedu onih koji su zemlju posjedovali i onih koji su zemlju obradivali. Velik broj dalnalazio se u kmetskom ili kolonatskom matinskih poljoprivrednika odnosu prema vlasnicima zemlje. Odmah treba istadi, Sto se tide agrarnih problema, da je Sabor mnogo nastojao da doprinese njihovu rje5avanju. Moguinosti Sabora u rje5avanju nekih problema, kojih je rjeSavanje izazivalo veia financijska sredstva, bile su medutim ogranidene, jer su financijska sredstva pokrajine kojima je Sabor mogao raspolagati bila nedovoljna za pokri6e svih vaZnih potreba. Sto se tide odnosA izmedu vlasnika zemlje (veleposjednika) i onih koji su tu zemlju obradivali (kmetovi i koloni), u to pitanje Sabor je nerado ulazio, a pogotovo nije Zelio donositi odluke koje bi mijenjale te odnose ili poticale na mijenjanje tih odnosa. ViSe je razloga koji obja5njavaju takav saborski stav. U prvom redu valja imati na umu da su saborski zastupnici po svojoj socijalnoj pripadnosti bili u stvari predstavnici gradanstva i veleposjednika. Dalmatinsko gradanstvo, viSe vezano za dinovnidke sluZbe, slobodne profesije, pomorstvo i trgovadke poslove nego za proizvodne oblike (na podrudju organiziranja industrije ili rudarstva), nije bilo u veioj mjeri zainteresirano za radnu snagu sa sela, pa ga se nije vidnije ni ticalo to Sto su mnogi seljaci bili vezani za zemliu i zemlji5ne vlasnike. S druge pak strane narodnjadko gradanstvo nije Zeljelo da pokreie pitanje ukidanja kmetstva i polukmetstva da se time ne za(osobito plemiiima, koji su se uglavnom mjeri veleposjednicima nalazili u redovima Narodne stranke). Plemiii su, dakako, Stiteii ostatke feudalizma, Stitjeli svoje klasne interese. Ni crkva nije bila za to da se dira u postojeie zemlji5no-vlasnidke odnose, jer bi mijenjanje tih odnosa u korist onih koji zemlju obraduju dovelo i do njezina zemljiSnog razvlaS6enja. Zbog takvih stavova selja5tvo je, osobito ono u kmetskom i kolonatskom poloZaju, bilo veoma nezadovoljno. Autonoma5i su tim nezadovoljstvom vi5e puta pokuSavali za vrijeme saborskih izbora i to narodito u dubrovadmanipulirati kom kraju. Problemom isuSenja modvarnih predjela bavile su se mnoge saborske rasprave i zakljudci. U toku II saborskog zasjedanja (1863.) je obrazlagao potrebu isu5enja velikih modzastupnik Pavlinovii varnih ravnica uz donji tok Neretve. Iznio je da bi te ravnice mogle postati Zitnica Dalmacije i hraniti oko 100.000 stanovnika. Zbog nezdravih prilika i nemo6i da se modvare pretvore u plodna zemiji5ta tamo je, uz Neretvu, malo i Zitelja prema broju koliko bi ih inade trebalo i moglo biti. Tu je, "na kuZnoj zemlji- - nagla5avao je Pavlinovih - -huda postojbina* tek .nekoliko hiljadah siroma5nih i boleZljivih stanovnikah*. Isu5enje tamoSnjih bara - zakljudio je on003 - bilo bi na diku Saboru, a od koristi za cijelu Dalmaciju. 663Izvj. DS, II (1863.), 102.
189
t
I zastupnik Klaii se zalagao da Zemaljski odbor posreduje kod pokrajinske vlade da ona dodijeli potrebna financijska sredstva i za isu5enje Konavoskog polja.66a U toku saborskog zasjedanja 1866. obrazlagana je i potreba isu5enja Kninskog polja. Tada je bilo zakljudeno da 6e se pokrajinskim sredstvima osnovati i uzdrlavati jedna zadruga, koja bi se bavila oslobadanjem tog polja od poplava rijeke Krke. Ta je zadruga potom bila osnovana, ali zbog pomanjkanja potrebnih novdanih sredstava rezultati njezina djelovanja malo su se vidjeli. Zbog toga je poslije osam godina zastupnik Monti iz Knina na saborskoj sjednici 26. rujna 1,874. kazao: "Tuga me hvata kada pogledam Sto se je kroz ovo osam godina udinilo, i kada pomisiim da mi Dalmatinci nismo kadri kroz osam godina izvesti ono, 5to bi drugi sretniji narodi mogli kroz osam mjeseci izvesti...665 Na saborskoj sjednici 16. srpnja 1880. zastupnik Kuli5ii je predIagao Saboru da donese zakljudak kojim bi zamolio sredi5nju vladu da dodijeli financijska sredstva za reguliranje rijeke Cetine kako bi se time onemogu6ile poplave Sinjskog polja.666U toku saborskog zasjedanja 1884. zastupnik Klai6 je isticao nuZnost da se angaZiraju sve moguinosti kako bi se Sto viSe uradilo na isu5enju modvarnih krajeva pokrajine kotiko zbog dobivanja plodnih zemlji5ta, toliko i radi zaStite zdravlja ijudi.667 Zemaljski odbor je 1886. izvje5tavao Sabor da se nalazi u pripremi zakon o reguliranju rijeke Krke, zatim da se razmatraju pitanja uredenja Bokanjadkog blata, Vranskog jezera i rijeke eiko]e.688 Pomoi od vlade, koja se molila i odekivala, obidno je izostajala. Zastupnik Biankini je 1892. kritizirao vladu, koja je - u vezi s tim molbama za pomo( znala samo >,oda5iljat komisije i mrditi hartiju...68e Dotad najve6a sredstva koja su se mogla smoii za isu5enje modvarnih predjela i reguliranje rijeka bila su uloZena u reguliranje donjeg toka Neretve. Prema izvje5taju Zemaljskog odbora za 1899. god., u toj godini su vr5eni radovi na uredenju Krke, MahnitaSa, Cikole, Proslapa, Vedrine, Zrmanje, Velikog potoka, Zvironjaka, DrenovStice, Grdevice, Baniieve i Rudiieve drage, MakoBe, Kru5evice, Mradaja, Konavoskog polja, Buljarice i Solinskog b1ata.070U to vrijeme, a i kasnije, bila je napokon sve osjetnija i pomoi vlade. DrZavna pomoi za uredenje modvarnih predjela, reguliranje tekuiih voda i dobivanje pitke vode iznosila je, npr., 1907. god. vi5e od 1,000.000 kruna.671Bila su to znadajna sredstva, ali i potrebe su bile velike. 0o+lsf6, 6 6 5l z v j . 666 Izvj. 667lzvj. 668Jzvj. 66e lzvj. E 7 ol z v j . 67r Izvj.
!{J. DS, DS, DS. DS, DS, DS, DS,
X I I I ( 1 8 7 4 . ) ,1 1 1 . (1880), 305. XVII XX (1884 ), 73. (1886.), str. V. XXII (1890.), 713. XXVI (1899.), str. CI-CLII. XXXIV (1907.), 1002. XXXXI
672lzvj. DS, XXI (1885.),128. 073V. bilj, 668, isto, str. XXI. 674V. bilj. 670, i,sto, 257.
676V. bilj. 669, isto, str. XXVI.
191
49,000.000 strukova,677a u 1905. godini 75,000.000 strukova duhana.s?8 Broj opiina i sela, na dijem podrudju se mogao saditi duhan, bio je svake godine poveiavan, a isto tako bio je poveiavan i broj sadnica duhana. Zemaljski odbor je redovito izvje5tavao Sabor i o za5titi Suma i o po5umljavanju. Nedopu5tena sjeda Sume spredavala se i kaZnjavala. U 1898. bilo je 3.147 nepronadenih krivaca (drvosjeda), sa 552 krivca izvr5ena je nagodba, 7.674 krivca kaZnjena ukorom, 7.054 krivca kaZnjena su globom, a 1.547 krivaca kaZnjeno je zatvorom. U toj godini po5umljeno je 2.582 ha s ukupnim troSkom od 18.330 f. Ta financijska sredstva dali su pokrajinska vlada (74.167 f.), Zemaljski odbor (233 f.) i opiine (3.930 f.).67ePoSumljavanje u Dalmaciji, u kojoj su postojale velike kr5ne goleti, imalo je veliko znadenje. Pitanje poloZaja kmetova i kolona postavljalo se u Saboru vei i za autonomaSke saborske veiine, ali se uvijek izbjegavalo da se o tome vode dulje rasprave ili da se donose odredeni stavovi. I pojedini zastupnidki kandidati, obraiajudi se svojim biradima uodi saborskih izbora 1864, 1867. i 1870. god. isticali su nuZnost rje5avanja i problema, koji su ti5tili kmetove i kolone. Medutim, ti isti zastupnidki kandidati nisu se poslije kao zastupnici u Saboru zauzimali za rje5avanje tih problema. U Konavlima, npr., gdje je problem kmetstva bio veoma izraL,en, tamo5nji su birani biradi u saborskim izborima i 1861. i 1867. glasali za narodnjadke kandidate. Sigurno je da su odekivali da ie se njihovi izabranici zalagati i za njihove interese gospodari tih u svakom pogledu. Kako su dubrovadki plemiii bili narodnjaci, autonoma5i su bunili te kmetova u Konavlima kmetove protiv njihovih gospodara. Kmetovi su uskraiivali dade, zbog dega je dolazilo i do brojnih parnica.88o Uodi i za vrijeme saborskih na konavoske kmetove, izbora 1870. god. autonoma5i su, djelujuii ometali izbor narodnjadkog zastupnidkog kandidata u izborni5tvu jer su isticali -pitanje kmetvanjskih opiina Dubrovnik-Cavtat, stva...681Kad su narodnjaci postali saborska veiina (od 1870. i dalje), s njihovom politidkom prevla5iu nije se ni5ta promijenilo ni mijenjalo u klasnom poloZaju kmetova i kolona. 'ie naNa saborskoj sjednici 24. lipnja 1884. zastupnik Bakotii je obraznije, kako stojao da se kmetovima omoguii otkup daia. On lagao, bio za to .da se ikomu njegova vlasnost uzme.<, ali je smatrao da kmetovima i kolonima treba dati priliku da mogu otkupiti svoje 'i77lzvj. DS, XXXVII (1902.), str. III. 67eV. bilj. 671,isto, str. II. 67sIzvj. DS, XXXV (1900.), str. IX. 680ViSe o tome: Antonio Degl'Ivellio, Saggio d'uno studio storico-cr,itico sulla colonia e sul contadinaggionel territorio di Ragusa, Ragusa 1B?3.i Stijepo Obad, Pol{tika Narodne i Autonoma5ke stranke prema agrarnom pitanju u Dalmaeiji (1860-1870).Zbornik Dalmacija 1870.,Zadar 7972. 681Miho Klaii - Rafu Arneriju, Zadar 26. VI 1870.I. Grgi6, n. d. (108), 304. 192
-godi5nje da6e... Suprotno tom nastojanju, zastupnik Bulat je up9da bi pokr^etanje tog pitanja moglo oporem_etiti odno5aje ,6r^u^i medu teZacim i gospodarim..,682te je predloZio da se u saboru o tome dalje ne raspravlja, Sto je Sabor i uvaZio. Bakoti6 nije Zelio, zalaLuci se za otkup kmetskih dada, da se je, stvore nemiri iimedu kmetova i zemljovlasnika. On je i istakao da
prema popisu iz 1902. god. u Dalmaciji je bilo 4.018 kmetova i 31.b02 zakupci koji su imali i vlastitu zemlju (teZaci), zatim 47.BBl posjednik viastite zemlje i 54 korisnika zemlje koji nisu bili ni zatupci ni vlasnici zemlje, nego su tu zemlju koristili -po nekoj drugoj osnovi...685
S obzirom na to da je zastupnik Mihaljevid isticao da su odnosi odnoSaji.., a zastupnik izmedu teZaka i gospodara -privatno-pravni Drinkovid da su to l,odno5a3i takoder socijalne prirode", zastupnik Medini je traZio da se prije svega utvrdi,'sto.su to teZadki odnosaji*.68? 682V. bilj. 667,isto, 55. osa l5fs, $$. oaa lsfe, $Q. oss ! !'e1sfit, n. d. (205), 15. 686f2vi. DS, XXXXII (II, 1910.), 115. 6 8 7I s t o , 1 1 5 .
193
Zastupnik MiIi6 je dokazivao da je teZadko pitanje ,,eminentno privatn_o-pravno pitanje,_ jer involvira vlasnost jedne i druge strante... Tvrdio je da taj problem .nije socijalne naravi*, jer da ii -vlasnost nije socijalno pitanje*. Po Miliievu misljenju posloje6i teZadki problem jedino treba rjesavati otkupom. Mlna da se ,,skoro ;e nrtlo polovica D_almacije_.odkupila od gospodara bez potrebe ikakvog zakona...688Nezadovoljan Miliievim ou;asnlenjem, Medini je ukaZivao da zavisni seljak nije, pitao od gospodara -zemlju u najam*, nego da su se njihovi .odno5aji razvili povijesno*. pitanje tih odnosa" nije -privatna stvar.. ni kmeta ni vlasnika zemlje, nego ie to, naglasavio je_ Medini, -jedno socijalno pitanje., kao sto je i-.ridnidko pitanje-. ukazujudi na teZak Zivot kmetova i kolona on ;e isticao 6"-eni ,,od drZave.. i -od drustva imadu prava traziti da s-e njihovo stanje po--u pravi.., i da ie duZnost i drZave i pokrajine da im pritekne pomoi...680 . _Zastupnik Drink.ovii je,_nadopunjuju6i svoje prethodno izlaganje i polemizirajuii s Miliiem, kazao da-;e teZadk"o iitanle u Dahiaciii oeminentno socijalne naravi.., Sto i -pbvijest dokizule-. to Sto su se Tlogi te?aci vei otk_upili dokaz je dJ su -gospodarr tiiekom vremena bili prisiljeni pred silom tezaka malo po -i1o'popustaii... liako otkup
",111i',i Ta :lI: ; *: T:lJ";#?l
Kovrc le u vezl s ttm naglasio da je upravo i cilj njegova prijedloga da se sprijedi ta samovolja_zemljovtasnit a i da sL k"m"etu ioton"u; liii omogrrii -kadgod hoie, i kad ima sredstava za to na raspoloZenju, d.a odkupi_zemljuo. Jer, kad bi kmet (ili kolon) postao go.poa", ,"*lje, radio bi.bolje, IakSe i uspje5nije*. ZalaLuei r" iluS^"njeteZad_ kog pitanja u duhu svog prijbdlogi, Drinkovid je "" ,rportr"rrro: ,,Ovo koga akomi ne ispunimo ispunit ie" drugi (u Saboru _ l" _"?h.tju.y I. P-) koji dotlu poslije nas; ako ga mi ne ispunimo"milom, kako ja predlaZem, ispunit ie ga drugi siiom...6g0 Sanio u Splitu bilo je u to vrijeme gotovo 700 parnica izmedu Leiaka i vlasniki zemlje. Sabor nije usvojio Drinkoviiev prijedlog. AIi, preko pitanja pogao olako ni prijeii. Zbog toga je gospodarstvenom odboru.oelOdbor troudi i da o zauzetim stavovima
'2!i,*)^ ';il"lll; i: i#"#ff fi atka sigurno"ilj: ne bi izostao.
Mnogobrojne Zivotne teskoie seoskog stanovnistva (prenapudenost u nekim selima, siromastvo, izloZenost bolestima, nelmoguinost dolaska do novca za razrte egzistencijske potrebe, klasna potlidenost 088f5fe, llB. 6 8 eI s t o , 1 2 2 . 6s0 Jsto! 126. 0er l5fs. l!1.
i politidka obespravljenost) dinile su ga veoma nezadovoljnim. Kad su se podele otvarati Sire moguinosti za pronalaZenje rada i zarade u dalekim prekooceanskim zemljama mnogi su mladi poljoprivrednici iz Dalmacije krenuli u te zemlje. To iseljavanje narodito su poticale te5ke posljedice ovinske klauzule.. krajem 19. i podetkom 20. st. O tim posljedicama i iseljavanju mnogo su i s ogordnjem raspravijali i saborski zastupnici. U njihovoj kritici vladajuieg austrijskog reZima bio je i to snaZan argument. 5. Razuojne teEkote obrta i trgouine Praienjem stanja i podsticanjem razvoja obrta i trgovine u Dalmaciji bavile su se i trgovadko-obrtnidke komore: jedna sa sjediStem u Zadru - za zadarsko okruZje, jedna sa sjedi5tem u Splitu - za splitsko okruZje i jedna sa sjedi5tem u Dubrovniku - za dubrovadko i kotorsko okruZje. Te su komore imale i po jednog svog zastupnika u Dalmatinskom saboru. Stanje i razvoj obrta i trgovine najuZe su bili povezani s opdim prilikama u Dalmaciji. Zaostala, izolirana i potladena Dalmacija nije imala dovoljno razvijene ni te djelatnosti. Njihovu razvoju suprot-
zaledem (s banskom Hrvatskom, Bosnom, Hercegovinom i Crnom Gorom). Dalmatinska Sirokotradna Zeljeznidka pruga na relaciji Split (Sibenik)-Knin do sloma Monarhije nije se nastavila dalje od Knina. je Bila to torzo-leljeznica ili, kako ju je zastupnik KIai6 u Saboru nazivao, -krnj-Zeljeznica...602 Ona je, predana prometu, koji na toj relaciji nije mogao biti rentabilan, imala svake godine deficit u iznosu od oko 80.000 fiorina.6s3 Trgovina s inozemstvom bila je uvjetovana i drZavnim ugovorima izmedu Habsbur5ke Monarhije i drugih zemalja. Neki su takvi trgovinski ugovori bili nepovoljni za Dalmaciju. Dalmatinsko je pomorstvo takoder imalo svoje razvojne probleme, pogotovo u razdoblju i5dezavanja jedrenjakA duge plovidbe i uvodenja parobroda.oeaO stanju i razvojnim te5kodama obrta i trgovine u ovoj pokrajini izvjeStavan je redovito i Dalmatinski sabor, koji je o tim pitanjima desto i raspravljao. 6s2Izvj. DS, XX (1884.),82. 6s3D. Foreti6, n. d. (205),28. 6e'1Sime Peridi6, Dalmatinski sabor prema pomorstvu -1912.). Pomorski zbornik, knj. 8., Zadar 1970, ?39.
pokrajine
(1862-
195
.. - Nerazvijenost privrednih dje djelstva) najbolje ilustrira pokaz"al u zanatstvu, industriji i rudarstv prihoda iz tog zaposlenja)- 4,81 trgovini, saobraiaju i bankarstvu sveukupno 8,580/ostanovnistva. Nasuprot ioj marobrojnosti, koja je b.ira izraz privredne nerazvijenosti, u balm""i;i ;" fito'-.,ogo re,io,skih dinovnika i vojnih lici. einovnici, voini ii"" i p.ipadnici sloP"-{*lh zanimanja (sa- clanovima njihovih" obiteljif iadinjavari su B,7ro/ostanovni5tva.'e5Dakle, njih je bilo vise nego .tupiilua ,r"vedenih. je nastojao da se u Dalmaciii unaprijede obrt i industrija, , _ !3bor trate(i u tu svrhu.poqyi_i od_vlade,'Sto ie vial;ivo i u saborskoj adresi iz 7870. godine.Ge'Zemaljski odbor l" a""Lo i stipendije zi izobrazbu obrtnidkog podmlatka. Tako npr. ies+. poslao je z mtbaiea iz r(ostarrja zagvozda u Bed da se pri famosnjem tehnoloskom mu-i zeju_"ude drvodjelstvu...0eT Godine fBgZ. upuien je jedan mladid iz Kordule u obrtnidku Skolu u Trst. Jedan mladii lz "Go1ubi6abio je poslan u Bed da izudi ptetenje kosara pri tehnoloskommuzeju u Bedu. Tti jg mladii, posto se izuden vratio u Dalmacij", oJrl"o pretarski tedai (1887.)u svom se^lu,koji je pohadalo rz mraaiia. Zemaijski odboy mu je 1BBB.dao_financrlsku^pomo6za organrzacrlu-istotakvog tedaja.i u sinju.'tt y s3.!or je isor. tasptu,rliano o ustanovljenji ruda.rskogtedaja u Drnisu,'gni tgo:. o uita.rovljenju kamenaiskog tecaja u selcima na Bradu.?''Zemaljski odbor je poticao pokrajinsk5 Skolsko vijeie da se zauzr'rreda postojeie grlainske Skole wojim usmjerenjima_sto bolje doprinose olposobrjavanju obrtnid;tryd.nim kog i trgovadkog podmlatka i da se pri tim s[olama osnivaju sta]ni ili povremeni strudni tedajevi. Krajem 1g. st. podelesu se u Dalmaciji osnivati i zasebne obrtnidke, podetkom 20. st. i zasebne trgovadke _a skole. Iz Sabora su stalno dolazrli poticaji za otvaranj" i*, stot". ri poticaji pilr. su usmjereni i prema opiinama i prema viadi. od opiina su se zahtijevala konkretna zalaganja,a od vlade - sudjelov"rri" , financiraniu. od vlade da pomogne zajamdena plodonosna da se novosagradeni Ministarstvo trgovine 12. srpnja 1880. Sabor 6e5V. bilj. 693, isto, 14. 6eoIzvj. DS, X (18?0.),6?. aezlyyj. DS, XXII (1886.),str. XIX. 6e8Izvj. DS, XXIV (1BBB.), str. III.
bot. lll Ir"j. DS, xxxvr (1e00.), ,_il DS, xxxvrrr (1e03.), s21.
?or !Z"j V. bilj. 695, isto, 62. 702Izvj. DS, XII (18?3.),str. XXIIL
196
rl
se ponovno zaloZio za olak5ice u interesu dalmatinskog brodarstva, traLe(i od vlade da se smanje poreske obaveze Dubrovadkog i Pelje5kog pomorskog dru5tva, da se ne naplaiuje -dohodarina i obrtarina za sedam godina parobrodim sagradenim na doma6im Skarim, a za pet godina parobrodim sagradenim u inozemstvu.. i da se oslobode plaianja -dohodarine i obrtarine za pet godina novi brodovi na jedro sagradeni na doma6im Skarim-.7o3 VaZnost pomorstva u privrednom Zivotu pokrajine poticala je Sabor da o problematici te grane privrede desto raspravlja i zauzima odgovarajude stavove. Potrebno je istaii da se u Saboru dosta raspravljalo i o ribarstvu i o trgovini ribom. Grupa saborskih zastupnika na saborskoj sjednici 12. prosinca 1866. traZila je od vlade da eozotima i ostalim talijanskim ribarima zabrani ribarenje uzduL dalmatinske obale, jer oni svojim dubinskim mreZama dupaju travu kojom se riba hrani, a i -rasplodivanje ribe upropaSiuju*. Svoje pravo ribarenja uz dalmatinsku obalu ti su strani ribari temeljili na austrijsko-sardinijskom trgovinskom ugovoru od 18. X 1861, kojem je dl. 8. potvrden i u mirovnom ugovoru izmedu Austrijske carevine i Kraljevine Italije od 4. X 1866. god.?0aO problemima koji su se javljali u ribarskoj djelatnosti raspravljao je i Zemaljski odbor. On je 1873. izmedu ostalog rje5avao i Zalbu vlasnikA Sabaka koji su se Zalili na lo5 nadin ribarenja vojga i migavica u vodama ispred Stona, Trpnja i Dubrovnika.T0s Pravo ribarenja talijanskih ribara uz dalmatinsku obalu narodito je ozlojedivalo dalmatinske ribare. To nezadovoljstvo poticalo je i saborske zastupnike da reagiraju protiv povlastica koie su dodjeljivane tim strancima. I u izvje5taju saborskog Gospodarskog odbora, podnesenom na saborskoj sjednici 12. srpnja 1880. god., bilo je nagla5eno da je i novi trgovinski ugovor izmedu Italije i Austro-Ugarske od 27. XII 1878. mimoiSao interese Dalmacije. Odbor je predloZio da se zahtijeva od vlade da naredi strogu kontrolu kako Cozoti ne bi ribarili uz samu obalu nego -na milju daleko od kraja*, i da vlada zabrani ribarenje ko6ama u priobalju, a isto tako da zabrani i lovljenje ribljeg mlada.706 Uodi obnove trgovinskog ugovora izmedu Austro-Ugarske i Italije (1887.) Ministarstvo trgovine iz Beda obratilo se i dalmatinskim trgovadko-obrtnidkim komorama da iznesu svoja stajali5ta. Svoja stajaliSta iznio je i Zemaljski odbor.?o?On je smatrao da je konjunkturni period u izvozu dalmatinskih vina u Francusku pri kraju708 i da 6e potom dalmatinskim vinima preostati uglavnom austro-ugarsko trZi5te. 703Izvj. DS, XVII (1880.), 239. 704Izvj. DS, VI (1866.), 143. 705V. bilj 702, isto, str. XXI. 706 V. bilj. 703, isto, 245. 707 Izvj. DS, XXIII (1887.), str. II i III. 208lin6pef,1a Francuska filoksere, koja je bila je pogodena pojavom uniStavala njezine vinograde. Smanjivanje proizvodnje vina u toj zemlji stvorilo je u njoj trZi5ta i za strana vina. Od 1874. do 1885. god. izvozllo se iz
797
S obzirom na to da je vinogradarstvo u Itatiji doZivjelo nagao razvoj i da se u njoj tada proizvodilo vi5e od 30,000.000hl vina, Zemaljski odbor je tom prilikom upozoravao da treba saduvati austro-ugarska vinska trLllta za doma(a vina i onemoguiiti konkurenciju talijanskih vina, te je u tu svrhu predlagao da se povisi carirra za uvozna vina, a isto tako i za uvozrto uije. Predlagao je da se snizi
trZnicama, -budu podvrZeni obrtarini-, kao Sto su plaianju obrtarine bili podvrgnuti i dalmatinski ribari. Politidki obziri i Austro-Ugarske i Njemadke prema Italiji kao svom (iako nepouzdanom) savezniku navodili su ih na popustljivost i pri sklapanju trgovinskih ugovora s njom. Bilo je to vidljivo i tada
ribara nego narodito i interese dalmatinskih poljoprivrednika. U taj ugovor bila je, izmedu ostalog, unesena i klauzula o vinu, kojom se predvidala moguinost primjene posebne povlastice za uvoz talijanskih vina na austro-ugarska trZiSta uz nisku carinu od 3 f. i 20 novd. po hektolitru. O ,nepovoljnostima tog trgovinskog ugovora za Dalmaciju raspravljalo se i u Dalmatinskom saboru.Na saborskoj sjednici 10. oZujk1 ]892, Gajo Bulat podnio je prijedlog, koji su,-pored njega, potpisali jos 13 zastupnika, da se izabere odbor od z lica sa zadatkom da
Dalmacije u Francusku izmedu 600.000 i ?00.000 hI vina godisnje (Stanko oLanit, Poljoprivreda. Dalmacija. Spomen-knjiga izdana o kongresu udruZenja jugoslavenskih inZenjera i arhitekata god. 192J, Split 1923, i28). 7oslzvj. DS, XXVII (1892.), 446.
198
klauzula o vinu, te je upozorio: "To ie biti smrtni udarac za naB prvi proizvod, od koga Zive preko polovica cielog dalmatinskog pudanstva...710 U odbor sedmorice izabrani su na toj sjednici: Gaio BuIat, Ivan Vrankovi6, Petar Tartaglia, Ivan Machiedo, Josip Kuli5i6, Nikola Trigari i Mate Sari6.7'1 Sve politidke stranke imale su, dakle, svoje predstavnike u tom odboru. Odbor je potom odrZao viSe radnih sastanaka i na saborskoj sjednici 1. travnja 1892. podnio je svoj prijedlog zakljudaka. Odmah u uvodnom dijelu tih zakljudaka istaknuto je da Trgovinski i brodarski ugovor izmedu Austro-Ugarske i Italije, sklopljen 6. prosinca 1891, "prouzrokuje Dalmaciji velike Stete-. U odnosu prema carini za uino odbor je predlagao. 1. da se promijeni klauzula u trgovinskom ugovoru >>na nadin da bude uvedena stalna konvencionalna carina za uvoz vina iz Italije u Austro-Ugarsku Monarhiju i obratno u takvoj mjeri da bude Stiiena austro-ugarska produkcija vinA od ubitadne utakmice..; 2. ako talijanska vlada ne pristane ,,za stalnu zamjenitu carinu.., neka barem 6 mjeseci prije najavi kad ie se podeti sluZiti klauzulom; 3. da se srediSnja o.1u62 -pri tumadenju trgovadkog ugovora drZi onoga smisla koji Sto manje moZe Skoditi unutarnjoj produkciji*; 4. da ta vlada nastoji kod Njemadke -da bude olakoien uvoz dalmatinskih vina, kao vina za rezanje, uz carinu od 10 mspsks..; 5. da u daljim pregovorima, osobito s francuskom vladom, ,,budu potraZene polak5ice za izvoz austro-ugarskih vina*; 6. da se poduzmu >>svepreventivne mjere.. da se sprijedi -sye2 inozemnih vina, kao da bi bila ovozemska, u naSu carevinu, ili izvoz inozemnih vina pod imenom austro-ugarskih vina u inozemstvo... te da se bedka vlada, u vezi s tim, dogovori s ugarskom vladom o nadzoru u lukama; ?. da vlada -uloZi sva moguia sredstva.. da -bude poboljsana priprava i nadin uzdrL,avanja vina u Dalmaciji i da Sto prije u tu svrhu zavede jednu enolgidnu postaju i sistematizira prilidan broj putujuiih uditelja vinarstva..; B. da vlada -uloZi svoj upliv- da -bude olakoieno u Dalmaciji ustanovljenje poduze(a za pobolj5ice i izvoz dalmatinskih vina-; 9. da se austro-ugarska vojska, mornarica i Zeljeznidko ugostiteljstvo sluZe "ovozemnim vinom..i 10. da parobrodarska druStva, subvencionirana od drZave, dadu osim redovnih i izvanredne parobrode za izvoz vina, mdsta i groZda iz dalmatinskih luka ,,kroz mjesece listopad, studeni, prosinac, sijedanj i veljadu svake godine*; 11. nuZno je -da se omoguii izravan izvoz dalmatinskih vina.., te da se pospije5i spoj Dalmacije sa Zeljeznidkom mreZom Bosne i'Austro-Ugarske; 12. da se snizi vozarina daimatinskog vina Zeljeznicom *5to ie vi5e mogu6e*; 13. da za rakiju, proizvedenu iz dropa i vina, trudt-t citrzvcrljene>sve moguie poiak5ics.<; 14. da se dozvoli sadnja duhana svim opiinama -koje bi to pitale...ttt Ovo pcsljednje bilc je zro Isto, 447.
711Isto, 455. 712 Isto, 7Bt i 782.
199
I
vaZno da bi inade siroma5no dalmatinsko poljoprivredno imalo i druge mogude izvore prihoda.
stanovniStvo
U tom prijedlogu zakljudaka u odnosu na ribarstuo odbor je predlagao: da bedka vlada odredi da se strogo vr5e sve postojeie odredbe o za5titi domaieg ribarstva; da ta vlada snizi cijenu soli za soljenje ribe, te da se izmijeni zakon od 7. VI 1868. i da tom izmjenom vlada bude ovla5tena da moZe sniziti cijenu soli za ribare do -skrajnje moguie mjere*; da "svi daimatinski ribari budu opro5teni od obrtarine.. i da u novom zakonu o uredenju tog poreza "ne budu podvrZeni porezu vlasnici tratA i vojgA, a ako bi ipak bili podvrgnuti da im obude dozvoljena koja polak5ica*; da se, prigodom sklapanja trgovinskog ugovora s kraljevinom Grdkom, smanji carina na polovicu od postoje6e >>zauvoz ovozemske posoljene ribe.. u tu zemlju. U odnosu na pomorstuo, odbor je predlagao: da bedka vlada podupre "pretvaranje malog brodarstva na jedro u ono na paru<sva nova parobrodarska poduzeia za obalno brodarenje*, kako je i do tada podupirala "slidna poduzeia*; da se oslobode "od svakog poreza domade trabakule* ili da pla6aju najniZi porez; da se vlada zaloLi da budu sniZene ludke i konzularne odredbine; da vlada uvede -grailevne nagrade za nove parobrode, bez obzira da Ii su -sagradeni u drZavi ili vani...713 Svi su ti prijedlozi izrastali iz Lelje da se za5tite domaii interesi. Ali, Zelje potladenih podanika Austro-Ugarske bile su jedno, a poiitika vladajuiih vrhova Austro-Ugarske najdeSie - drugo. To je izrazio i zastupnik Juraj Biankini, koji je kazao da ie glasati za prijedlog zakijudaka Odbora sedmorice, ali da nije uvjeren da ie se tim zakljudcima i5ta postiii, jer: -Vlada koja nije imala nikakva obzira, pak nas je pri sklapanju ugovora Zrtvovala u naSim najbitnijim interesima mudno je da se gane na ove naSe proSnje...71a Sabor je u cijeIosti izglasao navedene prijedloge Odbora sedmorice kao svoje zakIjudke?15i oni su bili upuieni vladi u Bed. Time su zastupnici izvr5ili svoju duZnost iako su - poznavajuii politiku bedke vlade - manje-viSe svi bili uvjereni da ti zakljudci neie poluditi znadajniji uspjeh. U kolovozu 1892. -vinska klauzula.. se podela primjenjivati. Talijani su vei do kraja te godine uvezli 47B.4IE hl vina u Austro-Ugarsku.710 Uvoz talijanskih vina i njihova snazna konkurencija na austro-ugarskom trZi5tu pogadali su u Dalmaciji -sve drustvene slojeve, od trgovaca do kolona...zl7 Dalmatinskom vinu ne samo Sto je naglo padala cijena, nego se ono i sve teZe moglo prodati. 71eJsto,792.
714Isto, 802. 715Jsto, 805. 716Fortunato Karaman, La clausola dei vini, Spalato 1908, 10. 717J. Sidak, M. Gross, I. Karaman i D. Sepi6, n. d., 160.
200
7
7\e |zvj. DS, XXIX (1894.),388 i 34b. zts Izvj. DS, XXXIV (1899 ?63. ),
kruna.720Bila je to zaista golema suma, koja najrjeditije svjedodi i o velidini pretrpljene Stete. Obrt, industrija i trgovina u Dalmaciji pokazivali su - u godinama uodi prvog svjetskog rata - brie razvojne korake. Bio je to u prvom redu rezultat pojadane poduzetnosti dalmatinskih privrednika, ali i drZavna potpora tim nastojanjima bila je osjetnija nego ikada prije. ReZim je, odito, htio politidki pridobiti nezadovoljnu i antiaustrijski raspoloZenu Dalmaciju. U tome nije uspio, jer je razoreZimom jednako daravaju6e iskustvo i nezadovoljstvo vladajuiim Zivjelo u obrtnidkim radionicama, industrijskim pogonima i trgovadkim krugovima kao i u zastupnidkim klupama zadarske sabornice. 6. Financi,jske brige Unapredivanje Skolstva, zdravstva i privrednih djelatnosti, zatim izdrLavanje uprave, kao i zadovoljavanje ostalih potreba i obaveza zahtijevali su i u Dalmaciji velika financijska sredstva. BudZetska sredstva op6ina, pokrajine i drZave formirala su se iz raznih poreskih izvora. Zakonom je bilo utvrdeno koji porezi ili postoci dotidnih poreza pripadaju opiini, koji pripadaju pokrajini i koji pripadaju drL,avi. Postojala su, prema tome, tri poreza: opiinski, pokrajinski i drZavni. Opiine su svojim sredstvima pokrivale troSkove opiinskih upravnih sluZbi, opiinske zdravstvene sluZbe, izgradnje opiinskih puteva i drugih objekata od opiinskog znadenja, a sudjelovale su i u financiranju osnovnog Skolstva i u tro5kovima lijedenja bolesnikA sa svog podrudja u pokrajinskim bolnicama. Pokrajinska sredstva, kojima su upravljali Sabor i Zemaliski odbor, pokrivala su troSkove rada Sabora i Zemaljskog odbora, zatirn tro5kove za osnovne i gradanske Skole, za stipendije daka uditeljskih Skola, potom tro5kove za pokrajinske bolnice i izgradnju predjelnih puteva, tro5kove za razne vidove socijalne pomoii, te za unapredivanje obrta, trgovine i poljodjelstva. Dri,ava je financirala organe svoje uprave (Namjesni5tvo, okruZne kapetanate i kotarska poglavarstva), zatim sudove, policijsku i i,andarmerijsku sluZbu, izdrZavanje vojske i druge vojne potrebe, izgradnju drZavnih puteva, i,eljeznica, luka i svjetionika, potom srednje Skole, a dodjeljivala je i stipendije studentima i sudjelovala u sufinanciranju osnovnog Skolstva. Nastojanja da se zadovolje i najosnovnije mnogobrojne potrebe nailazila su desto na te5ko savl.adive prepreke, jer novaca nije bilo dovoljno. Opiine su se obra(ale za financijsku pomo6 Saboru i Zemaljskom odboru, a Sabor i Zemaljski odbor su se obradali za finan:ijsku pornoi Carevinskom vijecu, te pokrajinskoj i sredi5njoj vladi. Mnoge molbe, nade i odekivanja ostajali su bez rezultata. Zemaljski odbor je vrSio nadzor i nad opdinskim prihodima i rashodima i o tome izvjeStavao Sabor. U 1892. godini prihodi svih 720 NL
202
br. 50 (1908.). 1.
opdina u Dalmaciji iznosili su, npr., 1,546.423 f., a rashodi I,415.779 fiorina.7z1 U 1899. god. prihodi tih opiina iznosili su 1,733.981 f., a rashodi 7,655.344 f. Prihodi nekih opdina (osobito onih manjih i siroma5nijih) bili su vrlo maleni. Najveie prihode, ali i rashode, imale su razvijenije opiine: Sp1it, Zadar, Dubrovnik, Sibenik i Kotor. Prihodi tih opiina u 1899. godini izgledali su ovako: u spiitskoj opdini 277.114 f., u zadarskoj opdini - 141.186 f., u dubrovadkoj opiini 129.047 f., u Sibenskoj opiini 98.438 f. i u kotorskoj opiini 48.381 f. Rashodi su bili: u splitskoj opiini - 212.923 f., u zadarskoj op6ini 135.219 f., u dubrovadkoj op6ini 125.702, u Sibenskoj opdini - 100.303 f. i u kotorskoj opiini - 48.046 fiorina.1zz Pokrajinski prihodi i rashodi pokazivali su lagan porast iz godine u godinu. U godini 1863, npr., pokrajinski predradun iznosio je 211.448 fiorina,723a u 1864. godini 249.632 fiorina.T2aTaj je predradun za 1874. godinu iznosio 335.215 fiorina.?25 Veii investicioni zahvati nisu bili moguii iz uredovnih godiSnjih financijskih sredstava. Zbog
moZe podiii 225.000 f. zajma. Prema prijedlogu Zemaljskog odbora, sredstva tog zajma trebala su biti rasporedena ovako: za gradnju dubrovadke bolnice - 65.000 i za gradnju Sibenske bolnice - b5.000 fiorina.7z7Ta sredstva bila su tek dio sredstava koja su bila potrebna da se te bolnice izgrade i opreme. Tako je, npr., ukupan troSak za Sibensku opiu bolnicu (i njoi pridruZenu bolnicu za du5evne bolesti) iznosio 336.367 f., od dega 283.362 za gradnju i 53.005 f. za opremu.?28 Navedeni za)am za izgradnju bolnica trebao je biti otplaien za 25 godina. Neke poduhvate, narodito u izgradnji puteva, financirali su dogovorno i pokrajina i zainteresirane op6ine. Izgradnja puta Prapatnica-Zitnii, koji je dovr5en 1BBB. god., koStali je Lz.A+l f. U tom tro5ku sudjelovala je, npr., poprajina sa 6.028 f., a opiine Trogir i Drni5 zajedno sa 6.619 fiorina.T2e Ukupni pokrajinski rashodi u 1886. godini iznosili su 385.683 f. U toj godini pokrajina je imala ove izdatke: za upravu - 27.085 f., za cijepljenje protiv boginja 1.066 f., za zaprate - 824 f., za kaznio721lzvj. DS, XXXI (1896,),str. LXXVI. ?22lzvi, DS. XXXVII (1902). str XLVII-LX.
? 2 3I z v j tz+ Isto, 725Iz{). 726Izvj. 727 lzvj. 728 l,5fs, 72s lzvj.
DS, II il863.) 85. 212. DS, XIV (18?5.), 31. (1881.), 88. DS, XVIII (1886 ), str. LXIII. DS, XXII str. LXVII. DS, XX (1884.), 54.
203
nidare - 434 f., za ukonadenja Zandara i vojske - 27.148 f ., za priprege - 5.069 f., za puteve - 1I.527 f., za uredenje bunara - 2.200 f., za bolnice - 168.036 f., za unapredivanje obrta - BBg f., za Skolstvo - 115.876 f., za otplatu pokrajinskog duga 24.576 f, i za razne druge obaveze - 948 fiorina.73o Prihodi Zemaljske zaklade, koja je u stvari bila uredovni godi5nji budZet pokrajine, iznosili su u 1890. g. 54t.723 f. tom glavnom zeSabor i Zemaljski odbor pored upravljanja maljskom zakladom upravljali su i ostalim pokrajinskim zakladama, kojih su se sredstva mogla tro5iti za odredene namjene, utvrdene pravilnicima tih zaklada. Redi iemo ne5to pobliZe o tim zakladama: Zaklada za gluhonijeme naslala je jo5 1842. god., kad su se po crkvama u pojedine svetadne dane podeli sakupljati milodari za osnutak zavoda u pokrajini za gluhonijeme ili za potpomaganje gluhonijemih koji bi biti u nekom zavodu izvan pokrajine. Ta je zaklada 1871. povjerena upravi Zemaljskog odbora. Imala je tada 4.100 f. u obveznicama i 97 f. u gotovu novcu. Zaklada za iznemogle uojnike dalrna.tinske podela je djelovati 1858. god. Iz te zaklade dijeljena je pomoi bivSim vojnicima, koji su izgubili zdravlje u vojsci i koji su kod kuie Zivjeli u siroma5tvu. Pomo6 je iznosila 48 f. (iznimno 60 f.) godiSnje. Udovice tih biv5ih vojnika mogle su primiti pomod u iznosu od 24 do 30 f. Zakladom je podeo upravljati Zemaljski odbor 1868. god. Tada je ona posjedovala 1.185 f. Krajem 1891. zaklada je imala 66.500 f. u obveznicama i ?53 f. u gotovu novcu. Iz te zaklade dijeljeno je godiSnje preko 2.000f. pomo6i. Zaklada ,,MaTn1tloj,, nazvana po namjesniku Mamuli, osnovana je 1865. god uz proslavu 50-godi5njice Mamuline sluZbe. Op6ine i pokrajine doprina5ale su toj zakladi. Iz sredstava zaklade dodjeljivana je godiSnje jedna stipendija za udenje poljodjelstva u iznosu od 300 f. Zaklada je podela djelovati 1871. god. Krajem 1891. imala je 7.400 f. u obveznicama i 184 f. u gotovini. Zaklada za mirouine pokrajinskth tinounika, ustanovljena 1872. god., imala je krajem 1891. god. 21.500 f. u obveznicama i 226 f.. u gotovini. Zakladq za pomot obiteljima uojnikd, zad.ela 1878. i konadno udvr5iena 1884. god., imala je zadatak da novdano pomogne siroma5nim porodicama vojnika koji su poginuli u ratu ili koji su bili ranjeni ili oboljeli u ratu. Krajem 1891. ta je zaklada imala 24.000 f. u obveznicama i 378 f. u gotovini. Zaklada za pomot uatrogasnim druituima, osnovana 1884. god., imala je krajem 1891. god. 3.000 f. u obveznicama i 39 f. u gotovini. 730Izvj.
204
DS, XXIV
(1888.), 86.
Franja Josipa f, osnovana u povodu 40_godi5njice careva __r ,Zaklqda vladanJa,_rmala je zadatak da dodjeljuje stipendiju-jednom iri dvojici udenika za udenje -vi5eg obrta-. Kralem fASi. gba. u zakladi je bilo 15.000 f. u obveznicamJ i 301 f. u qotovini.
. Zemaljska oskuditna zaklaila, iz koje je davan zajam pojedinim imala je krajem 1891. god. 16-6.200f. u obveznicama i gpiillT", i3.083 f. u gotovini. Zemaljska poljodjelska zaklad.a, osnovana 184g. sa svrhom not1891. goA. P9T_agatja poljodjelskih druStava, imala je krajem 106.500 f. u obveznicama, b0 f. u vjerovnini i sog r. L gotovu novcu. "poljodjelstva. rz te zaklade davane su pripomoii za unapredivanje Mirouinska uiiteljska zaklad.a, iz koje su podmirivane uciteljske m i r o v i n e , i m a l a j e u 1 g 9 0 . g o a . S O . S : Sf . l z a a t i t < a . Zemaljska uiionska zakrad.a, iz koje su podmirivani troskovi za osnovne i gradanske^5k^ole,^ te stipendije daka uditerjskih skora, imala je u 1890. godini 27g.7BB fiorina 126si.l
Predradun Pokrajinske zaklade dalmatinske za rg0b. god. iznosio je.1,719.780 kruna (t1. €59.890 f.). planirani izdaci u tol g?dini izgledali su ovako rr2.2\g k. - za troskove uprave, 10.b00 k."- ,a cilepijenje protiv boginja, 4.b00 k. - za zaprate, 1.600 k. za kaznioni,_?l
DS, XXVrI (189.?.), str CXIX_CXXV.
7 l 2 !.": lzv:. DS, XXX ( 1 S S S . ) ,8 2 . ? 3 3V . b i l j . 2 3 1 , i s t o , 3 1 2 .
205
- za dare, 8?.665k. - za ukonadenje Zandara i vojske, 12'000 k' bunara' - za puteve, ?.000 k. za uredenje pript"g", ^eOg.OeY46.000 k. t. - za unapredivanje obrta, 2.500k. bolnice, S.fiOO k. "u knjiZevnosti, umjetnosti i znanosti, 779'737 k' - za - za ^OS.aOe pripomoi razrre k. - za otplatu pokrajinskog dug-a,6-.09^0-\'-'^ Skole, blaReiff-eisenovih rada za unapredivanje iroskorr", i 2.600 k. za dalmatinske zaklade Pokrajinske rashodi gajni.taa Pred.radunski TO1O.goa. iznosili su 2,3g3.106kruna.735Ti su rashodi biti u poras-tu i u ldir6lm godinama. Uporedo s tim rastom pokrajinske budZetske potro5nje ruili su i porezi i drugi nameti, iz kojih su formirana pokrajinska budZetska sredstva. Opiine su, pored upravljanja sredstvima svog uredovnog godiS.nleg budZeta, koiem su priftoai pritjecati iz op6inskih poteza i drugih oici"inskih namet-a, upraili"Ie i-opiinskim zakladama. Godine 1909' piu.rru izvje5taju ,pne"tr*n Saboiu, djelovale su_u Dalmaciji takve koje su u novcu' veresiji, obveznicama i nepo+Z opeinsk" ""i.Iade, kretnim dobrima imale-vrijednost od 712.795 kruna.?3BU opiinama su djelovali i nagodbeni (posrednidki)uredi. Godine 1910.od 86 dalmatinskih opiini te je uiede imala 51 opdina. Oni su ' toj godini ouaviti 2.521 nagodbu, a nagodbeni iznosi, zajedno, dinili su "r."p"o sumu od 627.302krune.737 Medu Stedno-kreditnim institucijama koje su djelovale u DaImaci5i postojala je i jedna hipotekarna ustanova: bio je to zemljtEno-,uer isl.iskt.iou od.KrLlieuine Dalmacij e, osnovan inici j ativom Sabora uodi ptrrog svjetskog rata (1913.)taj je hipotekarni r-eez.goaine.?s8 zavod"imao zaloLniceu vrijednosti od 19,142'100kruna' Financijske brige dalmatinskih opiina i Dalmatinskog sabora bile su zaisia velike-. Ta su autonomna tijela imala brojne obaveze i odgovornost za razvoj kako privrednih, tako i jos vise izvanprivrednih djelatnosti. DrLava, koja je porezima i drugim nametima izvladila ii Dalmacije mnogo viSe novca nego dalmatinske opiine i pokrajinski organi zajedno, nije vradala Dalmaciji ni pribliZno onoiiko kotiko selo realno traLllo i odekivalo od nje.730Zbog toga su i opiinski vijeinici i saborski zastupnici bili veoma nezadovoljni. Nezidovoljni iu bili i poreski obveznici, jer je poresko izcjedivanje prevrSivalo svaku mjeru. zst l7vj. DS, XXXXI (1907'),216. zts l7vj. DS, XXXXIII (1910.),23. zsol2vj. DS, XLIV (1912.),str' LXXXII. z3z l5fe, str. LXXXVII' 738Izvj. DS, XXVI (1890.),191. 73gZastupnik Biankini je, npr., na saborskoj sjednici 30. oZujka 1892. iznio da 6e od noviane sume i
206
207
Dalmatinski sabor je, prema odredbama Zemaljskog reda, imao 43 zastupnika i to: dvojicu virilista (zadarskognadbiskupa i pravoslavnog episkopa) i 41 biranog zastupnika, kojima je zastupnidki mandat trijao Sest godina. Izbori su se, prema Izbornom redu, vrsili u 4 kurije: u kuriji veJ.eporeznika,u kuriji trgovadko-obrtnidkih komora i u kuriji vanjskih (tj. seoskih) opiina.
208
kotorskog 1 zastupnika. Zadarsko i splitsko okruZje, u kojima su autonoma5i bili preteZno prisutni i medu veleporeznicima, birala su u toj kuriji ukupno 7 zastupnika, a dubrovadko i kotorsko okruZje, u kojima su narodnjaci imali prevagu i medu veleporeznicima, birala su u toj kuriji samo 3 zastupnika. Dok je, npr., u splitskom okruZju jedan zastupnik dolazio na 36 veleporeznika, u kotorskom okruZju je jedan zastupnik dolazio na 74 veleporeznika. Smanjeni poreski cenzus za status veleporeznika u kotorskom okruZju trebalo je prvenstveno da posluZi kao zgodno opravdanje za taj nesrazmjer. Dalmatinska okruZja nisu birala podjednak broj zastupnika ni u komora. Zadarsko okruZje imalo je svoju kuriji trgovadko-obrtnidkih trgovadko-obrtnidku komoru, koja je birala jednog zastupnika. Spiitkomoru, sko okruZje imalo je takoder svoju trgovadko-obrtnidku koja je birala jednog zastupnika. Medutim, dubrovadko i kotorsko okruZje, koja su imala zajednidku trgovadko-obrtnidku komoru, imala su pravo i na biranje samo jednog zajednidkog zastupnika u toj kuriji. Upadljiv je nesrazmjer u broju zastupnika kad se, npr., uporedi i broj stanovnika u gradovima s brojem stanovnika u vanjskim op6inama. U gradovima koji su birali B zastupnika Zivjelo je 1861. god. tek 100/o od ukupnog broja stanovnika u Dalmaciji, a u vanjskim opiinama, koje su birale 20 zastupnika, Zivjelo je u to vrijerne oko 900/o Zitelja te pokrajine. Izborni red je, odito, preferirao ne samo najbogatije slojeve stanovni5tva (putem kurije veleporeznika i kurije trgovadko-obrtnidkih komora) nego i gradane (putem kurije gradova). Smatralo se da je medu njima najviSe odnarodenih ili u toku odnarodivanja i da ie se oni i preko svojih zastupnika u Dalmatinskom saboru najpouzdanije izjasniti za autonomiju Dalmacije, Sto je reZimu bilo narodito vaZno. Glasanje za zastupnidke kandidate u kurijama veleporeznika, trgovadko-obrtnidkih komora i gradova vr5eno je neposredno. Dok su u kuriji veleporeznika imali pravo glasa svi veleporeznici, a u kuriji trgovadko-obrtnidkih komora svi upisani dlanovi tih komora, u kuriji gradova nisu imali pravo glasa svi gradani. Gradani su, prema velidini plaianja izravnog poreza bili podijeljeni u tri grupe. Samo prve dvije tredine tih poreskih obveznika mogli su glasati. U kuriji vanjskih opiina izbor zastupnikA vr5io se posredno. Na svakih 500 stanovnika birao se jedan birani birad. Ti su birani biradi potom birali zastupnike. Pravo glasanja za birane birade imali su poreski obveznici, mu5karci, s navr5ene 24 godine Livola, i to ne svi nego medu njima samo prve dvije treiine, koji su plaiali najvi5e i veie poreske iznose. NajniZi iznos izravnog poreza koji je dopu5tao glasadko pravo bio je jedan fiorin godi5nje. Kako je vidljivo, taj Izborni red za pokrajinski sabor dalmatinski uz njegovo izrazito nedemokratsko obiljei'ie i uz tendenciozno
209
sradunatu usmjerenost njegovih odredbi - imao je i jasno izraZen klasni karakter. Siroma5niji gradani koji nisu pladali izrarmi porez ili koji su pladali najniZe iznose tog poreza nisu mogli ni birati ni biti birani. U kuriji gradova i u kuriji vanjskih opiina, neovisno o sudjelovanju u plaianju poreza, imali su jo5 izborno pravo dinovnici, pomorski pisari i kapetani, sve6enici, uditelji i profesori u javnoj sluZbi, oficiri stalne vojske i sve osobe s doktoratom. Taj i takav izborni red, uz nebitne dopune i preinake, izvr5ene tokom vremena' ostao je na snazi sve do sloma Habsbur5ke Monarhije. Sabor je mogao donositi zakone o organizaciji i unapredivanju osnovnog Skolstva, zdravstva, socijalne skrbi i gospodarskih djelatnosti u Dalmaciji. Ti su pokrajinski zakoni mogli stupiti na snagu tek nakon careve sankcije. Mnogi zakoni izglasani u Dalmatinskom saboru nisu mogli postati primjenjivi, jer ih car nije odobrio. Sabor je donoSioi-odluke koje su imale izvr5nu snagu, a odnosile su se na unapreilivanje osnovnog Skolstva; zdravstva, socijalne skrbi i gospodarskih djelitnosti. Mogao je odrediti i pokrajinski prirez do 100/ood iznosa izravnih poreza. Upravljao je pokrajinskim prihodima i rashodima, kao i cjelokupnom pokrajinskom imovinom. Imao .je pravo predlagati sredi$njoj vladi dono5enje odluka i uredbi koje su bile od intereSa za Dalmaciju. Od 1861. do 1873. godine birao je iz svog sastava i petoricu zastupriika u Carevinskom vijeiu. Radom Sabora rukovodio je saborski predsjednik, a u njegovoj odsutnosti saborski potpredsjednik. Predsjednika i potpredsjednika Sabora nisu bir6li zastupnici riego ih je"nakon svakih saborskih izbora iz novoizabranog zastupnidkog sastava imenovao car za idude izborno razdoblje i to kao ljude svoga povjerenja. Predsjednik Sabora je po svom poloZaju bio i predsjednik Zemaljskog odbora - saborskog izvrSnog organa. Clanove Zemaljskog odbora (prisjednike) i njihove zamjenike birao je Sabor iz zastupnidkih redova. Predsjednik i prisjednici Zemaljskog odbora bili su pokrajinski siuZbenici i za svoj rad primali su p1a6u, koju im je odredivao Sabor. Saziv saborskog zasjedanja vr5io se carevim nalogom na prijedlog sredi5nje vlade. Car je na prijedlog te vlade mogao obustaviti i odgoditi zapoddto saborsko zasjedanje; a isto tako i raspustiti Sabor prije isteka Sestogodi5njegmandata na koji su zastupnici bili birani. Iako je Zemaljski red odretlivao da se u pravilu svake godine sazove Dalmatinski sabor, de5avalo se, kad to nije bilo u interesu reZima, da Sabor nije sazivan i viSe od tri godine. ViSe puta bio je - po >>previSnjem nalogu.. - odgadan rad Sabora, jer reZim nije htio da se raspravlja o pitanjima koja su mu bila odvi5e napodudna, a tri puta Sabor je bio i raspu5ten. Saborski izbori odrZani su ukupno 10 puta (1961, 1864, 1867, 1870, 1876, 1883, 1889, 1895, 1901, i 1908.).Od prvog zasjedanja 1861. do posljednjeg zasjedanja 1912. god. Sabor je imao ukupno 44 zasjedanja. Svakom'zasjedanju prisustvovali su po jedan ili dvojica povjerenika pokrajinske vlade, a veoma desto 210
prisustvovao je i namjesnik. DuZnost namjesnika u Dalmaciji do 1902. god. obavljali su vojna lica, generali, koji su istodobno bili i zapovjednici vojske u toj pokrajini. Od 1902. duZnost namjesnika vr5e gradanska lica. Za tu promjenu zalagali su se uporno i saborski zastupnici. Iako poslije 1912.god. Sabor nije sazivan, on nije bio ni raspuSten, ni ukinut, te je s pravnog glediSta postojao do sloma Monarhije (1918.).Njegov Zemaljski odbor djelovao je u cijelom tom razdoblju, pa dak neko vrijeme i poslije sloma Monarhije. Premda se u Saboru od njegova podetka moglo govoriti i hrvatskim jezikom, sluZbeni jezik Sabora do 1883. god. bio je ipak talijanski. Od 1883. nastalo je obrnuto stanje: zastupnici su mogli govoriti i talijanskim jezikom, ali sluZbeni jezik Sabora bio je otada hrvatski. Javnost eaborskog rada bila je zasnovana na naj5iroj osnovi. Saborske sjednice bile su javne i to ne samo za novinare nego i za ostale zainteresirane graitane, koji su desto ispunjali saborske galerije. Stranadke novine su op5irno izvje5tavale o saborskom radu, a nakon svakog saborskog zasjedanja u zasebnoj, voluminoznoj knjizi tiskani su i stenografski zapisnici sa saborskih sjednica, kao i ostali izvje5taji koje su zastupnici razmatrali. Medustranadki politidki odnosi, koji su vladali u Dalmaciji, imali su narodito snaZan odraz i u radu Daimatinskog sabora. ReZim je isprva po5to-poto nastojao da saborsku zastupnidku vedinu sadinjavaju autonomaSi. Pored Izbornog reda, koji je bio plod reZimskog nastojanja i koji je pogodovao tom reZimskom nastojanju, mnogo je tome doprinosila i reZimska birokracija. Ona je zastra5ivala narodnjadke birade raznim prijetnjama, koristila razne smicalice da bi poniStila biradko pravo mnogih narodnjaka i najzad pravila falsifikate izbornih rezultata. Autonoma5ka zastupnidka veiina je na saborskoj sjednici 18. travnia 1861.odludila - kako je to reZim i Zelio i odekivao - da ne po5alje saborske odaslanike u Zagreb radi pregovora o sjedinjenju Dalmacije s banskom Hrvatskom. Pritisci koje je reZim putem svoje birokracije izvrSio za prvih saborskih izbora 1861. god., da bi osigurao autonomaSku zastupnidku veiinu u Saboru, ponovljeni su i pri iduiim saborskim izborima 1864. i 1867. Odupirudi se tim pritiscima narodnjaci su jo5 energidnije nastavljali borbu, kojom su doprinosili daljem nacionalnom i politidkom osvje5tavanju naroda. Ciljevi njihove borbe - sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom i ponarodenje svih javnih ureda u Dalmaciji - djelovali su sve privladnije. Narodna stranka je stalno umnaZala svoje redove i bivala sve jada. ReZimu je postalo jasno da mora mijenjati taktiku. NuZnost promjene te taktike u Dalmaciji nametala se pogotovo nakon Austro-ugarske nagodbe, kojom je Dalmacija ostala u sklopu cislajtanijskih zemalja, dakle u uZoj drZavnoj zajednici s Austrijom. Ni dalje podupiranje talijana5kog elementa, u kojem je i ujedinjena Italija mogla traLiti oslonac za svoje aspiracije prema 211
istodnojadranskoj oba]i,_nije bilo u interesu austrijskog reLima. stoga ie .tai _reZiq dopustio da se novi saborski izbori u Dalmaciji lgfu. god. odrZe slobodno, bez pritisaka organa vlasti. A to je bilo dbvoljno da narodnjaci pobijede. I oni su pobljedili. AutonomaSka prevlast u Saboru trajala je, dakle, 10 godina (1861-1870). Od 1870. tu prevlast ima Narodna stranka i potom njezine stranadke nasljednice (od l88g. god. - Narodna hrvatska stranka, i od 1905. god.- Hrvatska stranka). postije izbornog neuspjeha Autonoma5ke stranke 1820. autonoma5tvo je u Dalmiciji kao. politidka snaga - naglo slabilo. To slabljenJe vidljivo ie i u broju izborenih saborskih mandata: 18?0. god. - lb, 1g?6. g;d. 11, 1883.god.- 7, i 1889.god.- 6. Od 1889.god. broj autonoma5kih zastuplidkih mandata u Saboru ustalio se na 6. Secesije koje su potresle Narodnu stranku radale su nove stranadke orga-nizaciie (krlatkotrajnu Narodno-srednjadku stranku, zatim srpsku Jtranu i-stranku pr-ava).Te su nove stranke imale i svoje zastupnike u Dalmatinskom saboru. Narodna i Autonomaska stranka imale su trajno suprotne stavove prema pitanju sjedinjenja Dalmacije s bansliom Hivatskom i prema .pi!1nju ponarodenja javnih ustanova u Dalmaciji. Narodna (hrvatska) i srpska stranka imate su suprotno stajaliste p""*" pitanju sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom, ari su se iedinstveno borile za po-narodenjejavnih ustanova u Dalmaciji. poslij"e Zadarske rezolucije 1905. god. i_srpska stranka se zalagala za sleaihienje Dalmacije s banskom Hrvatskom. Razlike koji su dijelile- N-arodnu hrvatsku stranku i -stranku- prava proizlazile su iz razliditih usmierenja rjihove politidke taktike (narodnjaci su djelovali oportunistidki, pravasi opoziciono) kao i iz razrilitosti njihovih ideolotkih stavova (narodnjaci su bili pristase nacionarnog unitarizma, a pravasi pristase nacionalizma). Razlike izmedu kasniji Hrvatske'strinke i stranke prava proizlazile su ne samo iz tih ideoloskih razlika (nacionalni unitarizam i nacionalizam) nego i iz razlititih odnosa prema klerikaL?T"..Hrvatska pudka napredna stranka zalagala se za pitanje sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom, za nacionalni unitarizam i protiv klerikalizma jednako kao i Hrvatska stranka. Ali, za razliku od Hrvatske stranke,- koja je zastupala klasne interese burZoazije i zemlji5nog veleposjeda, Hrvatska pueka napredna stranka ie naitojala zastititi klasne interese seoskog i gradikog puka. Kakb su sve te gradanske stranke imale i svoje zastupnike-u Dalmatinskom saboru, oni su stavove svojih stranaka obrazlagali, branili i razvijali i u_tom predstavnidkom tijelu. IJza sve politidke razlike, koje su dijelile saborske-zastupnike tih stranaka, bni su, kad su bili u pitanju gospodarski interesi pokrajine, nastupali i jedinstveno. Po-svojoj socijalnoj pripadnosti saborski zastupnici su uglavnom .. potjecali iz raznih.grupacija posjednidkog gractanstva i grldanske inteligencije. od ukupno 2b6 saborskih iaJtupnika z-6 su bili
razni posjednici (koji su posjedovali zemlju, kude, brodove i du6ane), zatirn 69 odvjetnici, 25 dinovnici raznih dinovnidkih sluZbi, 20 - profesori, 19 - sve6enici, 17 - biljeZnici, 13 - lijednici, B suci, 4 - uditelji, 4 - novinari, i 1 - knjiZevnik. Siroma5niji slojevi seoskog i gradskog puka nisu imali ni aktivnog ni pasivnog biradkog prava. Za cijelo vrijeme postojanja Dalmatinskog sabora samo jedan seljak (i to bogatiji seljak, koji je naprijed iskazan u broju medu posjednicima) bio je krade vrijeme saborski zastupnik. Stiteei i zemlji5no vlasni5tvo saborski zastupnici nisu htjeli dirati u postojeie agrarne odnose u Dalmaciji. Oni su probleme kmetstva i kolonata pitanje i smatrali da kmetovi i koloni tretirali kao privatnopravno mogu postati vlasnici zemlje samo na temelju otkupa po slobodnoj nagodbi s dotada5njim gospodarima te zemlje. Taj njihov anakronistidki stav bio je odraz politidkog suradni5tva izmedu ostataka feudalnih elemenata i nerazvijene burZoazije u specifidnim dalmatinskim prilikama pod tudinskom vlaSiu. Zaostalost Dalmacije i njezine razvojne potrebe na podrudju Skolstva, kulture, zdravstva, prometnica, poljodjelstva, brodarstva, obrta, industrije i trgovine bile su stalan pokretad saborskih rasprava stavova. Pomoi koja je zahtijevana od i zauzimanja odgovarajuiih drZve obidno nije pristizala ili je ukazivana u minimalnu opsegu. Driava je dak, kad su joj to diktirali politidki razlozi, radila i protiv gospodarskih interesa svojih podanika u Dalmaciji. Najizrazitiji primjer za to bio je njezin trgovinski i brodarski ugovor s Italijom iz 1891. god., na osnovi kojeg se primjenjivala i zloglasna "vinska klauzula.., koja je, za vi5e od 12 godina primjene, nanijela ogromne Stete Dalmaciji. Boredi se protiv takve politike saborski zastupnici su uporno politidki ratovali s vladajuiim reZimom. Velike politidke bitke vodene su u Saboru i protiv nacionalnog i politidkog obespravljivanja. Hrvatski i srpski zastupnici nisu uspjeli izmijeniti drZavnopravni poloZaj Daimacije, ali su svojom borbom postigli da se ponarodivanje Skolstva, sudstva i uprave pobjedonosno ostvarilo. Ta je borba bila i te5ka i duga. Tladiteljska politika tudinskog reZima nametala je potrebu stalnog nacionalno-politidkog otpora zahtjeva i u Dalmatinskom i stalnog isticanja nacionalno-politidkih saboru. Zbog toga je Sabor redovito i ponajprije bio nacionalno-politidka tribina potladenih dalmatinskih Hrvata i Srba. Saborska aktivnost hrvatskih i srpskih zastupnika, o kojoj je podosta informiralo i hrvatsko i srpsko stranadko novinstvo, znatno je doprinosila izgradnji i razvoju hrvatske i srpske nacionalne svijesti. Najistaknutiji stranadki prvaci bili su i zastupnici svojih stranaka u Dalmatinskom saboru. Starije poiitidke stranke u Dalmaciji (kao npr. Narodna, Autonoma5ka i Srpska stranka) i nisu dugo imale svog glavnog stranadkog vodstva izvan saborskog kluba svoje stranke. Saborski klubovi tih stranaka bili su, dakle, i glavni rukovodeii organi svojih stranaka. Medustranadke borbe dolazile su do punog
213
^?.7?j,r. ne samo..preko stranadkog novinstva nego i neposredno: u polltrcKrm polemikama u saboru. u tim saborskim polemikama, uz r- je poticala, bilo je desto i isprazrlodnog tro5enja vremena i snaga. takli kao narodito wsni govornici r., Miho Klaii, Mihovil pavlinovii, ip Smodlaka i Ante Tresii pavidii; Bjelanovi6, Duro Vukotid i Du5an
jamonti i Nikora rrisari)-r
zastupnici u Saboru i nilostriie ,r"p"a*i poiitiku vladajuieg -reZima. Kroz tu ostrinu njihovih ril"eti iziriiala su istodobno i njihova snaZna antiaustrijska raspoloZenja. Zasluge pojedinih- saborskih zastupnika ostale su trajno utkane u povijest razdoblja u kojemu su djelovali. Imena tih zastupnika nose i neke ulice u naSim gradovima.
214
DODAT-NI
A _
PODACI:
SVIH SABORSKIH SAZIVA, NAVEDENI PO KURIJAMA ZASTUPNICI U KOJIMA SU IZABRANI I IZBORNISTVIMA
I. Mandatno razdoblie: 1861-1864. Predsjednirk: dr Spiro Petrovi6, advokat, posjednik' eotpr6dsjednik: di Ante Bajamonti, lijednik, posjednik, nadelnik g4ada Splita, lastupnici po pravu: Josip Godeassi, nadbiskup u Zadr-u (od 1863. god' umjesto C-oaeassijaf petar Dujam Maupas, nadbiskup u 7.adru) i dr Stefan KneZevi6, pravoslavni vladika za Dalmaciju, Istru i Albaniju; Zastupnici u kuriji veleporeznika: a) iz okruZia Zadar - 'dr Vittorio Bioni, lijednik, dr Kuzma rpl' Begna' nadelnik grada Zadra, posjednik, Vice Duplandie, posjednik, dr Ante Zmirit, (od 1863. god. umjesto Zmiri6a: Ivan Salghetti-Drioli)' financ. piokurator b) iz okruZja Split - dr Leonando Du'dan, posjednik, dr Dordjo Giovanizio, odvjetnik, dr Luigi Lapenna, savjetnik Prizivnog suda, c) iz okruZja Dubrovnik - dr Miho l{lai6, profesor, dr Marin Dordji6, a'dvokat, d) iz orkruZja Kotor - Josip Durovi6, posjednik (od 1863. 'god. urnjesto Durovi6a : Ko.nstantin Vojnovi6, odvjetnik) ; Zastr.r,pniciu kuriji gradova: Zadar - Frane pl. Borelli, veleposjednik, Sibenik - dr Ante Galvani, biljeZnik, Split - dr Ante Bajamonti, Makarska - dr Jakov Vukovi6, advokat, Dubrovnirk - dr Ivan Radmili, advokat, posjednik, I{ordula - dr Ivan Smrkini6, advokat, posjednik, op6inski nateLnik, Hvar i Starigrad - Jerolim Macchiedo, posjed,nik, Kotor, Perast i Herceg-Novi - dr Bernard, Verona, advokat, posjednik (od 1863. god. umjesto Verone: Josip Banovi6-Damianovi6), Zastupnici u kuriji trgovadko-obrtnidkih komora: Zadar - dr Spi,ro Petrovi6, Split - dr Vice Alberti, posjednik, direktor financ. sluZbe u Dalmaciji, Dubrovnik i Kotor - Lujo Serragli, posjednik, Zastupnici u kuriji vanjskih (seoskilt) op6ina: Zadar, Pag i Rab - dr BoZo Filippi, advokat, i dr Jakov Ghiglianovii, advokat, Sibenik i Skradi,n - dr Sime Bujas, advokat, i Ivan Marasovi6, posjednik, nabelnik opiine Skradin, Petar Radulovid, posjednik, nadelnik Benkovac, Obrovac i Kistanje op6ine Obrovac, Drni5, Knin i Vrlika - Pa,ne Sabii6, posjednik, Kristofor Kuli3i6, posjednik, i dr Melkior Difniko, posjednik, naEelnik opdine Drni3, Split, Trogir i OmiS - dr Ante Radman, prof. u m., posjednik, i Ante pl. Fanfogna, posjednik i naEelnik op6i'ne Trogir, Hvar, Vis i Brad - dr Ivan Batista Macchiedo, advokat, op6. naEelnik, u Hvaru, i Jerolim Vusio, posjednik, savjetnik Prizivnog suda, Sinj - Josip De5kovid, pretor u Sinju i Ante Buljan, naEelnik opeine Sinj,
215
II. Mandatno razd.obLje: 1864-1862. Predsjednik: d,r Spiro petrovi6, ' Potpredsjednik: Vinko Vuleti6, posjednik, nadelnik opCine Dubrov,nik, Zastupnici po ,pravu: Petar Dujam Maupas i dr Steian I(neZevi6, Zastupnici u kuriji veleporeznika: a) iz okruija Zad,ar dr Ante Str:mi6 (od 1g66. umjesto Strmi6a: dr Ja-kov Giljanovi6 odvjetnik), dr Luigi Lapenna, dvorski savjetnik u Na,rnjesgist_vq (og 1866. umjesto Lapenrne: aieozd Filippi, odvjetnik), a,r vittor si"oni, Iijednik, Valerij pl. Ponte, biljeZnik, posjednik, b) iz q[Ir1zil S_plit - dr Frane Lanza, prof., posjednik, nadetnik Sp{ita x. simtut pl. Michelli-vitturi, posjed'nik, petar bojmi,- p&jeanit<, naEelnik'op6. Vis, c) iz okruZja Dubrovnik - dr Ivan Krstitelj Radmilli, odvjetnik, posjednik, Irlikola Lali6, predsjednik prizivnog suda, d) iz okruZja Kotor - Stjepan Dojmi, okruZni poglavar, Zastupnici u kuriji gr:adova:
Zastu,pnici u loriji trgovadko-obrtniikih Zadar -.dr Spiro petrovi6, Split - Antun Radman. Dubrovnik i l(otor - Luigi Serragli, Zastupnici u kuriji
216
F_
vanjskih opdina:
komor:a:
Imobski - Antun Rossi, posjednik, Vrgorac, Makarska i Metkovie _ dr Mihovil Klai6, posjednik, Dubrovnik i Cavtat - Orsat Bonda, porsjednik, Kordula,-ston, orebii i perjesac - or^xoirstantin vojnovi., odvjetnik, Kotor, Herceg-Novi, Risan i Budva - I{onstantin "rovanovic, pravosl. parok, i Ferdo Sbuteea, posjednik 1od ta6o. umjesto Sbutege: stefan Ljubisa, op6inski tajnik). IIL Mandatno razdobl.je: 1867-1820. Predsjednik: dr Spiro petrovid, Potpredsjednik:
Nikola pl. puci6 (od 1g69. umjesto Irujo Serragli), Zastupnici po pravu: petar Dujam Maupas i dr Stefan Zastupnici u kuriji veleporeznika: a) iz okruZja Zadar .- dr Kuzma Begna, posjednik, nadelnik ope. Zadar, dr vittorio Bioni, Iijednik, Ivan pr. raniogna, major u m., dr Ante RoIIi, posjednirk, b) iz okruZiia solit - dr Augustin cindro, odvjetnik, posjednik, dr Sime R.ossignoli, odvjetnik-, posjedni\ -al"."ni, dvorski savjetnik u Namjes-Dojmija:St:"p""t-ol:*i, niStvu (od 1869. umjeslo i..to savjetnik u Namjesnistvu), c).iz okruZja Dubrovnik Nikola pl. pucii, dr Juraj puli6, direktor . gimnazije u Trentu, d) iz okruZja Kotor - dr Kostantin Vojnovi6, odvjetnik u Splitu, Zastupnici u kuriji gradova:
Kotor, Perast i Herceg-Novi
-
Andrija
Nikolie, porezni podnadzornik,
Zastup,nici u kuriji trgovadko-obrtnidkih komora: Zadar - dr Jakov GiIjanovi6, odvjetnik, - dr Juraj Giovanizio, odvjetnik, lptit Dubrovnik i Kotor - Luigi Serragli, posjedni,k, Z,astupnici u kuriji vanjskih opdina: Zadar, Pag i Rab - dr Luigi Lapenna, dvorski savjetnik vrhovnog pra_ vosuda u Bedu, sibenik i skradin - Josip piperata, pretor, i Ivan salghetti, posjednik (do 1869.), petar R,adulovii, posjednik, nadelnik -. Benkovac, obrovac i Kistanje op6ine Obrovac, Drni5, Knin i Vrlika - dr Lovro Monti, odvjetnik, nadelnik op6. Knin, KovaEevi6, arhimandrit, i Kristofor Kuli5ii, posjednik, naielnik opi. J:T9.t": VrIika. __. Split, Trogir i Omi5 - dr Ante Radman, prof., posjednik, i Sime Michieli Vitturi, posjednik (od 1868. umjesto Vitturija: Ivan De5kovi6, posjednik), Hvar, Vis i Brad - Ivan Vrankovi6, biljeZnik, i Vice Didoli6, posjednik, Sinj - dr Josip Radman, odvjetnik u Splitu, i Josip Deikovid, pretor u Trogiru (od 1868. umjesto De5kovida: Nikota Vidi6. posjednik),
217
I
knotski - Ante Rossi, posjednik i naEelnik op6. Imotski, Vrgorac, Maka,rska i Metkovi6 - 1867: prazno, od 1868: Mihovil Pavlinovi6, Zupnik u Podgori, Dubrovnik i Cavtat - dr Miho Klai6, Skolski nadzornik, posjednik, I(ordula, Ston, Orebid i Peljeiac - Marin pJ.. Dordi6, odvjetnik (umjesto Dorclida iste 1867. god. izabran Natko Nodilo, prof. u Zadru), Stefan Ljubi5a, op6. tajnik, i dr I(otor, Herceg-Novi, Risan i Budva Dorile Vojnovi6, odvjetnik.
IV. Mand,atno razdobLje: 1870-187 6. Predsjednik: Stefan Ljubi3a, Potpredsjednik: 1870. - prazno, od 1871. Mate Gligo, savjetnik Prizivnog suda, od 18?3. Dordje Vojnovi6, Zastupnici po pravu: Petar Dujam Maupas i Stefan KneZevi6, Zastupnici u kuriji veleporeznika: a) iz okrui,ja Zadar - Valerij Ponte, biljeZnik, - 1870. prazno, od 1871. Vicko Alesani, porezni povjerenik, - 18?0.prazno, od 1871. dr BoZo Filippi, od 18?4. umjesto Filippija: Frane Milkovi6, sudski savjetnik, - 1870. prazno, od 1871. dr Vjekoslav Mery, umirovljenik savjetnik u Namjesni5tvu, b) iz okruZja Split - dr Frane Lanza, prof., posjednik (od 1874. umjesto Lanze: Simun Rossignoli, odvjetnik), Josip Mladineo, posjednik (od 1875. umjesto Mladinea: Andrija l(ru5evi6, odvjetnik), dr Edvard Tacco,ni, odvjetnik (od 1875. umjesto Tacconija: dr Vjekoslav Nutrizio, odvjetnik), c) iz OkruZja Dubrovnik - dr Rafo pl. Puci6, odvjetnik, posjednik, na18?0. prazno, od 1871. dr Ivan Rubricius, lijetnik Eelnik op6. Dubrovnik, (od 1873. umjesto Rubriciusa: Ante pl. Ivelio, sudski pristav), d) iz okruZja Kotor - Dordje pl. Vojnovi6, biljeZnik, posjednik, nadelnik op6. Herceg-Novi, Zastupnici u kuriji gradova: Zadar - 1870.prazno, od 1871.dr Kuzma Begna (od 1874.umjesto Begne: Nikola Trigari, posjednik, naielnik op6. Zadar), Sibenik - Frane Fontana, bivSi predsjednik Prizivnog suda u Zadtu, Split - 18?0. prazno, od 1B?1. dr Ante Bajamonti, nadelnik op6. Sp]it' Makar'ska - 18?0. prazno, od 1B?1. Stjepan Iviievi6, biljeZnik (od 1872' umjesto Ividevi6a: dr l(onstantin Vojnovi6), Dubrovnik - Petar Budmani, profesor, I(ordula - 1870. prazno, od 1871. Josip Piperata, sudski savjetnik' Hvar i Starigrad 1B?0. prazno, od 1871. dr Ivan Botteri, odvjetnik' Kotor, Perast i Herceg-Novi - Vioko Lukovi6, kotarski sudac, komora: Zastupnici u kuriji trgovadko-obrtnitkih Zadar - dr Antun pl. Bersa, odvjetnik (od 1875. umjesto Berse: dr Krsto Kovadevi6, lijednik), Split 1B?0. i 18?1. prazno, od 1872. 'dr Andrija Kru5evid (od 1874. umjesto Kru5evi6a: dr Josip Radman), Dubrovnik i Kotor - dr Petar eingrija, odvjetnik, Zastupnici u kuriji vanjskih optina: Zadar, Pag i Rab - dr Josip Antonietti, pristav financ. odvjetni3tva, i dr Josip - Pa5trovii, odvjetnik, Sibenik i Skradin - Josip Raimondi, Zupnik, i Antun Supuk, posjednik,
218
V. Mandatno razdoblje: 1876-1885. Predsjednik: Dordje Vojnovi6, Potpredsjednik:
Nikola Trigari,
Zastupnici po pravu: Petar Dujam Maupas i Stefan KneZevi6, Zastupnici u kuriji
veleporeznika:
. c)- i;7 okruiia Dubrovnik - Ante pl. Ivellio, kotarski sudac, Ivan Vran_ kovi6, biljeZnik, d) iz okruZja Kotor - Dordje pI. Vojnovid, Zastupnici u kuriji
gradova:
Zadar - Petar Abeli6, posjednik, Split - prazno, Dubrovnik i Kotor - dr pero eingrija, odvjetnik, Zastupnici u kuriji vanjskih opfina: Z,aday, Pag i Rab - dr Josip Antonietti, dvorski savjetnik, i dr Gustav _ Ivani6, ljekarski perovoila u NamjesniStvu, Sibenik i Skradin - Josip Raimondi, kanonik, i Josip Mrkica, kanonik, Benkovac, Oibrovac i Kistanje - Vladimir Simi6, nadelnik op6. Obrovac, __ DrniS, Knin i Vrlika - Andrija Vujatovid Sarov, biljeZnik, nadelnik op6. Knin, dr Lovro Monti, odvjetnik (od 1981. umjesto wrohtijd: dr Lovro pavlovi6 Ludi6, _odvjetnik) i ra,nasije Ristovi6, posjednik (od 1880. umjesto Ristovi6a: Josip Kuli5i6, posjednik, nadelnik op6. Vrlika),
219
lnlit, Trogir i Ol-i - dr Gajetan Bulat, odvjetnik, i Jerrko pl. Cambj, posjednik, nadelnik op6. Mu6, Hvar, Vis i Brad- _dr Vicko Didoli6, posjednik, i Nikola Dubokovi6, posjednik, nadelnik op6. Jelsa, d,r Augustin M_asovdi6,odvjetnik, i Stjepan Tripalo, posjednik (od _^_, Sinj 1881.-umjesto stj. Tripala: p_etar Tripalo, posjednili i 'nadetnit ob6. sin:1, Imotski - Mihovi,I Pavlinovid, ZupniE, dr Lovro Mati6, biljeZnik (od i8g1. _ vrgorac, Makarska i Metkovid umjesto Matida: Juraj Biankini), Dubrovnik i Cavtat dr Miho Klai6. Kordula, Ston i Orebi6 - petar Badii, parok, Kotqr' Herceg-Novi i Risan - dr Lazarr Tomanovi6, odvjetnik (od 1ggl. umjesto Tomanovi6a: rlija RaEeta, posjednik), - do 1880.piazno, od 18ti0.Jovan Nakiienovi6, posjednik. V I. Mandntno razdoblje : 1883-1889. Predsjednik: Dordje Vojnovi6, Potpredsjednik:
Mihovil
Kapovi6,
po-pravu: Petar Dujam Maupas, nadbiskup zadarski, prvo. - ._Zast-ugnici_ stolnik dalmatinski, i Stefan Knezevid, pravosiavni episkop dalrmatinsko-istarske dijeceze, Zastupnici u kuriji veleporeznika: iz okruZja Zadar Mihovil Kapovi6, predsjednik okruZnog suda u _ -. a) Sditu, .Josip Messa, biljeZnik, Vladi,mif Simidl posjednik, Leopold Str,mi6, posjednik, b) i,z okruzja split - d,r Sredko Karaman, odvjetnik, dr Ivan Iftstitelj Macchiedo, odvj.etnik, dr Valerij Tomi6 Micheli, lijednik, Frano pl. Gondola, posjednik, LuLko Zore, - c) iz okruZja Dubrovnik profesqy, d) iz okruZja Kotor - Dordje Vojnovi6, biljeZnik, Zastupnici u kuriji gradova: Zadar - Nikota pl. Trigari, nadelnik op6. Zadar, Sibenik - Ante Supuk, bosjednik, Split - dr Duje Rendid Mio6evi6, odvjetnik, Makarska Stjepan Ludi6 Pavlovi€, biskup (od 1884. umjesto LuEi€a: KaZimir Ljubi6, sve6enik), Dubrovnik - dr Pero Cingrija, odvjetnirk, KorEula - d,r Ivan Smrkinid, odvjetnik (od 1884. urnjesto Smrkinida: dr Vicko Zaffron, odvjetnik), Hvar i Starigrad - Nikola pl. Gjaxa, biljeZnik, naielnik op6. Vis, Kotor, Perast i Herceg-Novi - dr Josip pezzi, biljeZnik, Zastupnici u kuriji trgovadko-obrtniEkih komora: Zadar - dr Gustav lvani6, ljekarski perovotla u Namjesni5tvu (od 1BBb. umjesto Ivani6a: dr A,nte Radman, um. prof., a od 19g6. umjesto Rad,mana: dr Ante Bajamonti, posjednik), Split Vid Morpurgo, posjednik (od 188?. r.lmjesto Morpurga: Lovro BorEi6, prof.), Dubrovnik i Kotor - Lujo Serragli, posjednik (od 188b. umjesto Serraglija: Jerko pl. Natali, u,mir. sudac), Zastupnici u kuriji vanjskih op6ina: Zadar, Pag i Rab - dr Josip Pa5trovid, odvjetnik, i Pavao Zanchi,Zupnik,
224
Sibenik i skradin Mrkica, dekan, i Ivan vrankovid, biljeZnik, Benkovac, obrovac i _J_gsip Kista,nje - Sava Bjelanovid, urednik ,srpsiNarodnog - -lista< (od 1887. umjesto Biankinija: don Frano euli6, profesorl,Dubrovnik i Cavtat dr Miho Klai6, umii. ikol. nadzornik, _Kordula, Ston i Orebid - dr Jerko Arrneri. od.vietnik. Herceg-Novi, Risan i Budva Spiro bojkovid, posjednik, op6. - _K.gtor, nadelnik, i Duro vukotii, uditeli, op6. tajnik (od l88b. umjesto vutoilea: Nikola Stefanovi6, posjednik). V II. Manilatno razdoblje: I889-1895. Predsjecinik: Dordje Vojnovii, Potpredsjednik: dr Gajetan Bulat. ZT;tupnici po prav,u: Petar Dujam _ Grgur Rajdevii), i Nikodim MilaS,
Maupas (od 1891. umjesto Maupasa:
Zastupnici u kuriji veleporeznika: - a) iz okruZja Zadar - Lovro Benevenia, prof. (do 1g94.), dr Baldo podi6, odvje-bnik, Nikola Vidovi6, biljeZnik, dr Ante Zmfti6, odvjetniX, b) iz okruZja Split dr pero Cingrija, odvjetnik-, dr Ivan Krstitelj Macchiedo, gdvjetnik, Petar pl. Tartaglia, posjednik, - dr Marin pI. Dordji6, odvjetnik, Luko Zore, - c) iz okruZja Dubrovnik profesor, d) iz okruZja Kotor - Duro Vojnovi6, biljeZnik, Zastupnici u kuriji gradova: Zadat - Nikola Trigari, posjednik, ,nadelnik op6. Zadar. Sibenik - Ante Supuk, posjednik,. Split - Lovro BorEi6, profesor, Makarska - KaZimir Ljubi6, svedenik, Dubrovnik - Frano pl. Gondola, posjednik, Kordula - dr Josip Zaffron, odvjetnik, Hvar i Starigrad - dr Ante Spalatin, Iijednik, nadelnik op6. Starigrad (od kraja 1892.umjesto Spalatina: dr Ante Machiedo, odvjetnik), Kotor, Perast i Herceg-Novi - Tomo Brajkovit, prof., Zastupnici u kuriji trgovadko-obrtnidkih komora: Zadar - dr Ante Bajamonti, posjednik (od 1891. umjesto Bajamontija: dr Erkolan Salvi, odvjetnik), Split - dr Sre6ko l(araman, odvjetnik, Dubrovnik i Kotor - dr Ante Pugliesi, biljeZnik, Zastupnici u kuriji vanjskih op6ina: Zadar, Pag i Rab - Juraj Biankini, urednik >Narodnog lista<, i dr Josip PaStrovid, odvjetnik, Sibenik i Skradin - dr Ivan Knstitelj Fontana, odvjetnik, i Ivan Vrankovi6, biljeZnik, Benkovac, Obrovac i Kistanje - Vladimir Simi6, posjednik,
227
Drni5, Knin i Vrlika dr Ignacij Bakoti6, odvjetnik (od kraja 1892. umjesto Bakoti6a: dr Duian Baljak, odvjetnik), Sava Bjelanovi6, urednik >Srpskog glasa<, i Josip Kuli5i6, posjednik, nadelnik opc. Vrlika, Split, Trogir i OmG - dr Gajetan Bulat, odvjetnik, i dr Vicko Ivdevi6, odvjetnik, Hvar, Vis i BraE - Stjepan Buzoli6, prof. (od 1894. umjesto Buzolida: dr Roko Mi5eti6, lijednik), i Nikola Dubokovid, posjednik i nadelnik op6. Jelsa, Sinj - BoZo Korlaet, prof., i Marko Zuro, posjednik, Imotski - Virgil Peri6, prof., Vrgorac, Makarska i Metkovi6 - Mate Sari6, posjednik, Dubrovnik i Cavtat - dr Miho Illai6, u,m. pok. 5kol. nadzornik, Kordula, Ston i Orebi6 - Stjepan Bjelovudi6, posjednik, naEelnik op6. Janjina, Kotor, Herceg-Novi, Risan i Budva - Spiro Gojkovi6, posjednik, i Duro Vukoti6, um. utitelj.' VIII.
Mandatrw
razdoblje : 1895-790 1.
Predsjednik: dr Gajo F. Bulat (od 1900. umjesto Bulata: dr Vicko IvEevi6), Potpredsjednik: Zastupnici MiIaS, episkop,
dr Radoslav Kveki6,
po pravu:
Grgur
Rajdevii,
nadbiskup
(do 1899.), i Nikodim
Zastupnici u kuriji veleporeznika: a) iz okruZja Zadar - dr Robert Ghiglianovich, odvjetnik, dr Ivan Lubin, odvjetnik, dr Stjepan Smerchinich, odvjetnik, dr Vjekoslav Ziliotto, odvjetnik, b) iz okruZja Split - Lovro Bordid, prof., dr lvan Krstitelj Machiedo, odvjetnik, dr Valerij Tomi6 Micheli, lije[nik (od 1900. umjesto Tomi6a Miche,lija: Ante Nisiteo, prof.), c) iz okruZja Dubrovnik - Vinko Mili6, predsjednik okruZnog suda, Luko Zore, profesor, d) iz okruZja Kotor - dr Radoslav Kveki6, odvjetnik, Zastupnici u kuriji gradova: Zadar - Nikola Trigari, posjednik, nadelnik op6. Zadar, Sirbenik - Ante Supuk, posjednik, naCelnik op6. Sibenik, Split - dr Ivan Manger, odvjetnik, nalelnik op6. Split, Makarska - Antun Vukovi6, dvorski savjetnik u mirovini, Dubrovnik - Vlaho De Giulli, posjednik (od 1898. umjesto De Giullija: dr Vlaho Matijevii, odvjetnik, a od 1900. umjesto Matijevi6a: Er,nest Kati6, biljeZnik), I(ordula - d,r Josip Zaffton, odvjetnik, Hvar i Starigrad - Ivan Vrankovi6, biljeZnik (od 1900. umjesto Vrankovi6a: dr Petar RuZevi6, odvjetnik), I{.otor - Pavo Kamenarovi6, posjednik, Zastupnici u kuriji trgovadko-obrtnitkih komora: Zadar - dr Erkolan Salvi, odvjetnik, Split - Vid Morpurgo, posjednik, Dubrovnik - dr Pero Cingrija, odvjetnik, Zastupnici u kuriji vanjskih op6ina: Zadar, Pag i Rab - Hubert Borelli, posjednik, nadelnik op6. Biograd, i Ante Trumbi6, odvjetnik (od kraja 1896.), Sibenik i Skradin - dr Nikola l{atni6, odvjetnik, i dr Antun Pogliesi, biljeZnik (od 1901. umjesto Pugliesija: Lovro Macura, posjednik),
Spli-t, Trogir i OmiS dr Gajetan Bulat, odvjetnik (od 1900. umjesto _ Bulata: dr Petar Ka,rnber, biljeZnik) i dr Vic.lNarodnog lista<, Kotor, Herceg-Novi, Risan i Budva - dr Vladimir Trojanovi6, fijednik, i Duro Vukoti6, um. uditelj. IX. Mandatno raziloblje: 1901-1908. Predsjednik: dr Vicko Ivdevi6, Potpredsjednik: Josip Kuli5id (od 1909. umjesto r(ulisi6a: Vladimir
simi6),
. . Zastupnici po pravu: Mate Dujam Dvornik, nadbiskup, i Nikodim M,ilaS, eprsKop, Zastupnici u kuriji
veleporeznika:
d) iz okruZja Kotor -
dr Adam Verona, lijednik,
Zastupnici u kuriji gradova: Zadar - dr Vjekoslav Ziliotto, odvjetnik, Sibenik - Ante Supuk, posjednik- (od 1904. umjesto Supuka: dr Ante Dulibi6, sudski tajnik), Split - Vinko MiIi6, um. predsjednik okruZnog suda, Makarska - Nikola Ribidi6, sve6enik, Dubrovnik - dr Pero Klai6, odvjetnik, Kordula - dr Josip Zaffton, odvjetnik, - dr Petar Ru-Zevi6, odvjetni,k (od. 1904. umjesto RuZe, Hvar i Starigrad viia: dr Ante Tresid Pavidi6, knjiZevnik), Kotor, Perast i Herceg-Novi - Mato Radimiri, uEitelj, Zastupnici u kuriji trgovadko-obrtnidkih komora: Zadar - dr Erkolan Salvi, odvjetnik, Sptit - Lovro Bordi6, profesor, Dubrovnik - Brnja Caboga, posjednik (od 190b. umjesto Caboge: Antun Ucovi6, posjednik), Zastupnici u kuriji vanjskih opeina: Zadar, Pag i Rab - Josip Bakota, posjednik, i Ivo prodan, sve6enik,
223
Sibenik i Skradin - dr Nikola Katni6, odvjetnik, i dr Josip Smodlaka, odvjetnik (od 1904. umjesto smodlake: vinlio Matas, posjednik, naielnik op6. Skradin), Benk-ovac, Obrovac i Kistanje - Vladimir Simi6, posjednik, _.-.. DnniS, Knin i Vrlika - dr l{rsto Kovadevi6, lijednik, posjednik, Josip Kuli5i6, posjednik, i dr Ante pugliesi, biljeZnik, _ Split, Trogir i OmiS - dr Vicko Ivdevi6, odvjetnik, i dr Ante Trumbi6, odvjetnik, Ilvar, Vis i Brad - Juraj Cari6 i Ante Radi6, posjednik, naEelnik op6. _ Bol. Sinj - BoZo Korlaet, prof. u m., i dr Ivan Marovi6, odvjetnik, Imotski - Vir,gil Peri6, prof. i kanonik, Vrgorac, Makarska i Metkovi6 - dr Ivan Majstorovid, odvjetnik, Dubrovnik i Cavtat - d,r pero Cingrija, odvjelnik, Kordula, Ston i Orebi6 - Juraj Biankini, urednik',,Narodnog listau, Kotor, Herceg-Novi, Risan i Budva dr Stjepan KneZevi6, odvjetnik (od f903. umjesto KneZevita: dr Radoslav Kveki€, odvietnik;, i Duio Vukoti6, um. u6itelj. X. Mand,atno razdoblje: Predsjednik:
1908-lgIB.
dr Vid
Potpredsjednik: Vladimir: . . Zastupnici episkop,
po pravu:
dr
Simi6, Vicko
pulisi6,
nadbiskup,
i
Nikodim
Milas,
Zastupnici u kuriji veleporeznika: dr Rqberto Ghiglianovich, odvjetnik, dr BoZo . a)- iz okruZja Zadar Krekich, savjetni,k u p9k. fin. odvj., dr stjepln smerchinioli, odvjetnik, dr Lujo Pini, odvjetnik (od 1910.), iz-okruija Split dr Jerko Maihiedo, lijeEni,k, Vinko Mili6, um. pred. - P) sjednik' okruinog suda -(od 1910. umjesto Mili6a: dr G'ajo Bulat, odvjetnii;, dr Jerko Tomma,rieo, um. dvor. savjetnik, c) iz okruZja Dubrovnik - dr Stijepo K'neZevi6, odvjetnik, Ivo F. Lupis, trgovac, d) iz okruZja Kotor - Tomo Brajkovid, um. prof., Zastupnici u kuriji gradova: Zadar - dr Vjekoslav Ziliotto, odvjetnik, nadelnik op6. Zadar, Sibenik - dr Ante Dulibi6, sudski-tajnik, Split - dr Vicko Mihaljevid, odvjetnik, nadelnik op6. Split (od 1911. umjesto Mihaljevi6a: dr Josip Smodlaka, odvjetnik), Makarska - Nikola Ribidi6, sve6enik (od 1911. umjesto RibiEi6a: Mate IQari6, posjednik), Duibrovnik - dr Pero Cingrija, odvjetnik, naEelnik op6. Dubrovnik, KorEula - dr Josip Zaffron, odvjetni,k (od 1911. umjesto Zaffrona: dr Dinko Giunio, odvjetnik), Hvar i Starigrad - Juraj Biankini, urednik >Narodnog lista<, Kotor, Perast i Herceg-Novi - Mato Radimiri, um. uCitelj, nadelnik op6. Kotor, Zastupnici u kuriji trgovadko-obrtnidkih komora: Zadar - dr Erkolan Salvi, odvjetnik, Split - Lovro Bordi6, um. prof.-(od 1911. umjesto BorEi6a: Dujam Mikadi6, tajnik splitske op6ine), Dubrovnik i l(otor - dr Milorad Medini, um. prof.,
224
Zastupnici u kuriji vanjskih opCina: Zadar, Pag i Rab - Petar Matulina, uditelj, i Ivo Prodan, urednik oHrvatske krune<, dr Mate Drinkovii, Iijednik, i dr Nikola Katnii, Sibenik i Skradin odvjetnik, Benkovac, Obrovac i l(istanje - Vladimir Simi6, posjednik, Drni5, Knin i Vrlika - dr Lujo Bakotic, odvjetnik, dr Du5an Baljak, odvjetnik, i Josip Ku1i5i6, posjednik, naielnik op6. Vrlika, Split, Trogir i OmiJ - dr Vicko lvtevii, odvjetnik, i r l r A n f o ' F r r r m h i i e odvjetnik, Hvar, Vis i Brai - Ante Radi6, posjednik, i dr Ante Tresi6 Paviiit, knjiZevnik, Sinj - dr Ivan Marovii, odvjetnik i Petar Simuni6, posjednik, Imotski - dr Josip Mladinov, lijednik, Vrgorac, Makarska i 1\{etkovi6 - Antun Vukovit, dvor savjetnik u m. (od 1911.umjesto Vukoviia: Ante Frani6, po5tanski oficijal), Dubrovnik i Cavtat - Pero Vukovii, posjednik (od 1910. umjesto Vukovi6a: Niko Skurii, uditelj), Kordula - Joakim Kunja5i6, posjednik, naielnik opt. Blato, Kotor, Herceg-Novi, Risan i Budva - dr Aleksandar Mitrovii, odvjetnik, i Stjepan Srzentid, posjednik, naielnik op6. Budva.
B -
PRISJEDNICI ZEMALJSKOG ZAMJENICI
ODBORA I NJIHOVI
l. Mandatno razdoblje: 1861-1864. Prisjednici: dr BoZo Filippi, Seragli,
dr Ante Radman, Jerolim Vusio i Lujo
Zamjenici: dr Jakov Ghiglianovi6, dr Ante Galvani, Josip Deikovi6 i clr Vittorio Bioni. 2. Mandatno razdobl,je: 1864-1867. Prisjednici: Valerij Ponte, dr Viktor Bioni, Andrija Nikolic i dr Simun Rossignoli (od 1866. umjesto Rossignolija: dr Ante Radman), Zamjenici: dr Antun Strmii, Ferdo Sbutega (od 1866. umjesto Sbutege: dr Miho KIai6), dr Frane Lanza i dr Melkior Difnico (od 1866.umjesto Difnica: Josip Piperata). 3. Mandatno razdoblje: 1867-1870. Prisjednici: Andrija Nikoli6, dr Vittorio Bioni, Ivan Vrankovii i dr Ante Radman, Zamjenici: Luigi Serragli, Valerio Ponte, Stefan LjubiSa i Josip Piperata. 4. Mandatno razdoblje: 1870-1876. Prisjednici: dr Josip Antonietti (od 1872.umjesto Antoniettija: dr Edvard Tacconi, od 18?5. umjesto Tacconija: Ante Ivelio), dr Antun Bersa (od 1872. umjesto Berse: Josip KaZimir Ljubii), dr Miho Klai6 i Ivan Vrankovi6,
225
Zamjenici: Josip KaZimir Ljubid (od 1872. umjesto Ljubi6a: Josip Raimondi), dr Pero Cingrija (od 18?4. umjesto Cingrije: Ivan Danilo), dr Josip Pa5trovi6 i dr Edvard Tacconi (od 1872. umjesto Tacconija: dr Rafo Arneri). 5. Mand.atno razd,oblj e: 1876-1883. Prisjednici: dr Gustav fvani6, Ante Ivellio (od 1880. umjesto Ivellija: Josip KaZimir Ljubi6), dr Miho IQai6 i fvan Vrankovi6, Zamjenici: Josip KaZimir Ljubid (od 188f. umjesto Ljubida: Josip Messa), Josip Raimondi, dr Vicko Ivievi6 i Manfred Borelli. 6. Mandatno razdoblje: 1883-1889. Prisjednici: Ivan Vrankovi6,
dr Miho Klai6, Vladimir
Zamjenici: Biankini.
dr
Josip
Simi6, dr Valerij
PaStrovid, Josip Kuli5i6,
Tomo
Tomi6 Micheli Didoli6
i
i
Juraj
7. Mand,atno razdoblje: 1889-1895. Prisjednici: dr Vicko lvdevi6, dr Miho Klai6, Vladimir kovi6,
Simi6 i Ivan Vran-
Zamjenici: Lovro Bordi6, Stjepan Buzoli6, Tomo Brajkovi6 i Ivan Krstitelj Fontana. 8. Mandotno razdoblje: 1895-1901. Prisjednici: dr Vicko IvEevi6 (od 1900. umjesto Ivievi6a: dr petar Kamber, BoZo Korlaet, Vladimir Simi6 i Ivan Vrankovi6 (od 1900. umjesto Vrankovida: dr Nikola Katni6), Zamjenici: Hubert Borelli, Lovro Bordi6, dr Du5an Baljak (od 1900.umjesto Baljaka: dr Pero Klai6) i dr Nikola Katni6 (od 1900. umjesto Katni6a: Josip KuliSi6). 9. Mandatno razd,obl.je: 1901-1908. Prisjednici: dr Nikola Katni6, Vladimir Simic, dr Josip Smodlaka (od 1905..umjesto smodlake: dr Ante Dulibii), dr rvan Stambuk 6d 1908. umjesto stambuka: Ante Radi6), i Petar RuZevii (od 1905. umjesto iluZevi6a: Nikola Ribi[i6, a od 1907. umjesto Ribiii6a: dr pero Klaii), Zamjenici: dr Pero Klai6 (od 190?. prazno), Josip KuliSi6, dr petar RuZevi6 (od 1903. umjesto RuZevida: dr Melko Cingrija), Ante Radi6 (od 1908. umjesto Radi6a: dr Roko Arneri) i dr Ivan Mdrovi6 (od 1903.). L0. Mandatno razdoblje: 1908-(1918). Prisjednici: dr Nikola Katni6, dr Jerko Machiedo, Ante Radi6, dr Jerko Tommaseo i Madimir Simi6, . Zamjenici: Lovro Bordi6 (do 1911.),Juraj Biankini, Tomo Brajkovi6, Mato Radimiri i Josip Kuli5i6.
226
C _
ZASTUPNICI U CAREVINSKOM VIJECU, BIRANI IZ SABORSKOG SASTAVA
l. Mandatno razdoblje: 1861-1864. Dr Luigi Lapenna, dr Vice Alberti, Ivan Batisti Macchiedo.
Stefan Ljubi5a, dr Sime Bujas i dr
2. Mandatno razdoblje: 1864--1867. Dr Luigi Lapenna, dr I(uzman Begna, Jerotej Kovadevid, Jerko Alesani i Orsat Bonda. 3. Mandatno razdoblje: 1867-1870. Stefan Ljubi5a, Stefan KneZevi6, dr Ante Bajamonti, dr Luigi Lapenna i Sime Micheli Vitturi (od 1868.umjesto Vitturia: dr Josip Radman). 4. Mandatno razdoblje: 1870-1873. Dr Josip Antonietti, Ivan Danilo, Stefan LjubiSa, Dorde Vojnovi6 i Pero Budmani (od 1872.umjesto Budmanija: Frane Fontana).
D -
PREGLED UKUPNOG TRAJANJA ZASTUPNISTVA POJEDINIH SABORSKIH ZASTUPNIKA S NAZNAKOM NJIHOVE STRANAEKE PRIPADNOSTI
Prezime i ime zastupnika, od kada je do kada bio zastupnik i kojoj je stranci pripadao (NS : Nar. str., AS : Aut. str., NSS : Narodno-srednjaika str., SS : Srp. str., SP : Str. pr., IS - Izvan stranka, NHS : Nar. hrv. str., Hrv. pui. HK : Hrv. klub, eSP : Cista str. pr., HS : Hrv. str., HPNS nap. str.): Abelid Petar, 1876-1883, AS Alberti Vice, 1861-1864, AS Alesani Jerko, 1864-1866, 1869-18?0, AS Alesani Vicko, 18?1-18?6, AS Antonietti Josip, 1870-1883, NS, NSS, NS Arneri Jerko, 1883-1889, NS Arneri Rafo, 1870-1876, NS Arneri Roko, 1901-1908, SP, HS Badi6 Petar, 1876-1883, NS Bajamonti Ante, 1861-1883, 1886-1891, AS Bakota Josip, 1901-1908, SP, HS Bakoti6 Ignacij, 1883-1892, SS Bakoti6 Lujo, 1908-(1918), SS Baljak Du5an, 1892-1900, 1908-(1918), SS Banovi6 Damianovi6 Josip. 1863-1864. NS
Begna Kuzman, 1861-1870, 1871-1873, 1878-1880, AS Benevenia Lovro, 1889-1894, AS Bersa Antun, 1870-18?5, NS Biankini Juraj, 1881-1887, 1889-(1918), NS, NHS, HK, SP, HS Bioni Vittorio, 1861-1870, AS Bjelanovi6 Sava, 1883-189?, SS Bjelovuiid Stjepan, 1889-1895, NHS Bonda Orsat, 1864-1867, AS Bordid Lovro, 1887-1911, NS, NHS, HS BoreIIi Frane, 1861-1864, NS Borelli Manfred, 1876-1883, NS Borelli Hubert, 1895-1901, NHS Botteri Ivan, 1871-1876, AS Botteri Ivan Ante (Zakarijin), 1876-1883, AS Brajkovi6 Tomo, 1889-1895, 1908-(1918), NHS, HS
227
Budmani Petar, 1870-1876, NS Bui6 Ivan, 1901, NHS Bujas Sime, 1861-1864, AS Bulat F. Gajo, 18?6-1900, NS NHS Bulat Gajo, 1910-(1918), HS Buli6 Frane, 1887-1889, NS Buljan Ante, 1861-1864, AS Buzoli6 Stjepan, 1889-f 894,NHS, HK Caboga Brnja, 1901-1904, NHS Cambij Jerko, 18?6-1884, NS Cari6 Juraj, 1901-1908, NHS, HS Cindro Augustin, 1867-18?0, AS Colombis Ante, 18g5-1901, NHS eingrija Melko, 1903-1908, NHS, HS eingrija Pero, 18?0-(1918),NS, NHS, HS Danilo Ivan, 1864-186?, 1B?d-18?6, NS, NSS De Giulli Vlaho, 1895-1898, NHS DeSkovi6 lvan, 1868-1876, NS, NSS De5kovi6 Josip, 1861-1864, 1866-1868, AS Didoli6 Tomo, 1B83-188b, NS Didolid Vice, 1865-18?0, 1B?6-t8Bb. NS Difnico (Difniko, Difni6) Melkior. 1861-1866, AS Dojmi Petar, 1864-186?, AS Dojmi Stjepan, 1864-1869, AS Drinkovii Mate, 1908-(19f8), Sp Dubokovid Nikola, 18?6-1895, NS, NHS Dudan Leonardo, 1861-1864, AS Dulibii Ante, 1904-(1918), NHS, HS, SP DuplanEid Vice, 1861-1864, AS Dvornik Mate Dujma, 1901-190?, IS Dordji6 (Giorgi) Marin, 1861-1864, 186?, 1889-1895, NS, NHS Durovii Josip, 1861-1863, NS Fanfogna Ante, 1861-1864, AS Fanfogna lvan, 1864-1870, AS Filippi BoZo, 1861-1864, 1866-186?, 1871-1873, AS Fontana Frane, 1870-1876, NS, NSS Fontana Ivan Krstitelj, f 889-1895, NHS tr'rani6 Ante, 1908-(1913), HS Frari Gajetan, 1876-1883, AS Frari Luigi, 1867-1870, AS Galvani Ante, 1861-1864, AS Galvani Miroslav Antun. 1864-186?. AS Ghiglianovii Jakov, 1861-1864, 1866-1870, AS Ghiglianovich Roberto, 189b-(1918), AS
228
E-.-
_
,
Giova4izio Dordo, 1861-1864, 1867-1870, AS Giunio Dinko, 1911-(1918), HS Gjaxa Nikola, 1883-1889, NS Gligo Mate, 1871-18?6, AS Godeassi Josip, 1861-1863, AS Gojkovii Spiro, 1883-1895, SS Gondola Frano, 1883-1895, NS, SS Grgi6 Eduard, 1901-1908, NHS. HS Ivani6 Gustav, 1876-l88b, AS Ivdevi6 Vicko, 1B?6-1883, 1884-(1918), NS, NHS, HS Ivellio (Ivelit) Ante, 18?3-1883, NS Iviievi6 Stjepan, 1871-18?2, NS Jerkovi6 Kristofor, 1861-1864, NS Jovanovi6 Konstantin, 1864-186?, NS Kamber Petar, 1900-1901, NHS Kamenarovi6 Pavo, l8gb-1901, SS I{apovii Mihovil, 1883-fBB9, AS Karaman Sre6ko, IBBB-lggb, NS. NHS Katii Aleksandar, 189?-1898, SS Kati6 Ernest, 1900-1901, NHS Katnid Nikola, (1895-(1918), NHS, HS Klaii Miho, 1861-1896, NS. NHS Klai6 Pero, 1897-1908, NHS. HS Klarid Mate, 1911-(1918), Sp KneZevi6 Stefan, 1861-1889, NS, AS, 55
KneZevi6 Stjepan, 1901-1908, t90B-(1918), SS Korlaet BoZo, 1889-1908, NHS, HS, IS Kovaievii Jerotej, 1864-18?6, NS. NSS Kovadevif Krsto, 1875-18?6, 1901-(1918). NS, SS Krekid (Krekich) BoZo, 1901-1908. Kru5evii Andrija, 18?2-18?3, l8?b-1876, AS KuliSi6 Josip, 1880-189b, 1901-(1918), SS KuliSii Kristofor (Krsto), 1861-1864, 1867-1874, NS Kunja5i6 Joakim, 1908-(1918), HS I(veki6 Radoslav, 1895-1901, 1908-1908, SS Lali6 Nikola, 1864-tB6?, AS Lanza Frane, 1864-186?, LBTO-1874. AS Lapenna Luigi, 1861-1866, 186?-1870, 1872-18?3. AS Lubin Ivan, 1895-1901, AS Ludi6 Pavlovii Stjepan, 1BBB-1884, IS Lukovi6 Vicko, 1870-18?6, NS
-t
Lupis Ivo, 1908-(1918), HS Ljubid Josip KaZimir, 1870-1883, 1884-1895, NS, NHS, HK, SP LjubiSa Stefan, 1861-1864, 1866--T877, NS, NSS Macchiedo Ante, 1892-1895, NHS Macchiedo Ivan Batista. 1861-186?, 1876-1901, AS, NS, NHS Macchiedo Jerko, 1908-(1918),HS Macchiedo Jerolim, 1861-1864, AS Macura Lovro, 1901, NHS Majstorovi6 Ivan, 1901-1908, eSP Manger Ivan, 1895-1908, NHS, IIS Marasovic Ivan, 1861-1864, AS Marovid Ivan, 1901-(1918), NHS, HS Masovdi6 Augustin, 1876-1889, NS Matas Vinko, 1904-1908, NHS, HS Mati6 Lovro, 1876-1881, NS Matijevii Vlaho, lBgB-1900, SS Matkovi6 Enrik, 1867-1870, AS Matulina Petar, 1908-(1918), SP Maupas Petar Dujam, 1863-1891, AS Medini Milorad, 1908-(1918), IIS Mery Luigi (Vjekosiav), 1864-1867, 18?1-1876, AS Messa Josip, 1880-1889, AS Micheli Vitturi Simun, 1864-1868, AS Mihaljevi6 Vicko, 1908-1911, HS M i k a d i 6 D u j a m , 1 9 1 1 - ( 1 9 1 8 ) ,H S Milai Nikodim, 1889-(1918), SS Mili6 Vinko, 1895-1910, NHS. HS Milkovid Frane, f874-1876, AS MiroSevid Nikola, 1861-1864, AS Mi5eti6 Rol
Pellegrini Danieli Cesar, 1876-1B83, AS Peri6 Virgil, 1889-1908, NHS, HK, SP Petranovit Gerasim, 1871-1876, NS, NSS Petranovii Marko, 1BB3-1889,lBgB-
-1900, ss
Petri6 Ante, 1895-1901, NHS Petrovid Spiro, 1861-1870, AS Pezzi Josip, 1883-1889, AS Pini Lujo, 1903-1908, 1910-(1918). AS Piperata Josip, 1864-1870, 1871-1873, AS Podii Baldo, 1889-1895, AS Ponte Valerij, 1864-1867, 1870-18?6, AS Prodan Ivo, 1901-(19r8), eSP, SP Puci6 Nikola (Veliki), 1867-1870, NS Pucic Rafo, 1870-1883, NS Pugliesi Antun, lBB9-1900, 1901-1908, SS Puli6 Juraj, 1861-1864, 1867-18?0, NS Puli5i6 Vicko, 1908-(1918), IS Radeta Ilija, 1881-1883, SS Radii Ante, 1901-1918, NIIS, HS Radimir Mato, 1901-(1918), NHS, HS Radman Ante, 1861-1864, 186?-1870, 1a85-1886, AS Radman Josip, 1867-18?0, 1874-1876, AS RadrniIIi Ivan Krstitelj, 1861-1867, AS Radulovit Petar, 1861-18?0, NS Raimondi Josip, 1864-1867, 1870-1883, NS Rajdevit Grgur, 1891-1899, IS Rendid Miodevic Duje, r876-1889, NS Ribiii6 Nikola, 1901-1911, NHS, i1:t
Ristovif Atanasije, 1B?4-1880, NS SS Rolli Ante. 1867-18?0. AS Rossi Antun, 1864-18?0, NS Rossignoli Simun, 1864-1870, 18?418?6,AS Rubricius Ivan, 1871-1873, NS RuZevie Petar, 1900-1904, SP Sabli6 Pane, 1861-1864, NS Salghetti Drioli Ivan, 1B63-1864, 1867-1870, AS Salvi Erkolan, 1891-(1918), AS Sbutega Ferdo, 1864-1866, NS
229
Serragli Lujo, 1861-1870, 1883-1885, AS Simi6 Vladimir, 18?6-(1918), NS, SS Skelin Marko, 1901, NHS Skurii Niko, 1910-(1918), SP Smerchinich Stjepan, 1895-(1918), AS Smodlaka Josip, 1901-1904, 1911-(1918), SP, HPNS Smrkinid lvan, 1861-1864, 1876-1884, AJS Spalatin Ante, 1889-1892, NHS Srzentid Stjepan, 1908-(1918), SS Stefanovid Nikola, 1885-1889, SS Strmid Antun, 1864-1866, AS Strmii Leopold, 1883-1889, AS Sari6 Mate, 1889-1895, NHS, HK, SP Simuni6 Petar, 1908-(1918), SP Stambuk lvan, 1901-1908, NHS, HS Supuk Ante, 1870-1904, NS, NHS Tacconi Edvard, 1871-1875, NS Tartaglia Petar, 1889-1895, NHS Tomanovid Lazar, 1876-1881, NS, SS Tomi6 Micheli Valerij, 1B83-1889, 1895-1899, NS, NHS Tommaseo Jerko, 1908-(1918), HS Tresi6 Pavidid Ante, 1904-1918, SP, HS Trigari Nikola, 1874-1903, AS Tripalo Antun, 1870-1876, NS Tripalo Petar, 1881-1889, NS Tripalo Stjepan, 18?6-1881, NS Tripkovi6 Luka, 1861-1864, NS TrojanoviC Vladimir, 1895-1901, SS
230
Trumbii Ante, 1896-(19i8), SP, HS Ucovid Antun, 1905-1908, HS Verona Adam, 1901-1908, NHS, HS Verona Bernard, 1861-1863, NS Vidi6 Nikola, 1868-1870, NS Vidovi6 Nikola, 1889-1895, AS Vojnovid Dordje, 1867-189b, NS NSS, SS Vojnovi6 Konstantin, 1863-18?0, 1872-1883, 1901-1903, NS, NHS Vrankovi6 Ivan, 1864-1900, NS, NHS Vujatovi6 Sarov Andrija, 18?6-1883, NS, SS Vujinovi6 Ljubomir, 1881-1883, SS Vukoti6 Duro, IBBS-18B5, 1889-1908, SS Vukovii Antun, 1895-1901, 1908_1911, NHS, HS Vukovii Jakov, 1861-18?0, AS Vukovi6 Luka, 1887-1889, NS Vukovi6 Pero, 1908-1910, HS Vuletid Vinko (Vice), 1864-1870, 1871-1876, A,S Vusio Jerolim (Jerko), 1861-1865, AS Zaffron lvan, 1864-18?0, AS Zaffron Josip, 1889-1911, NHS, HS Zaffron Vicko, 1884-1889, NS Zanc}ri Frane, 1864-1867, AS Zanc}ri Pavao, 1883-1889, NS Ziliotto Vjekoslav, 1895-(1918), AS Zore Luko, 1883-1901, NS, NHS Zmirit Ante, 186l-1863, AS Zmirlc Ante (odvj.), 1889-1895, AS Zuro Marko, 1889-1901, NHS
THE DALMATIAN
PARLIAMENT
S umrn ar A
Even after the Wiennese Congress (1815), when the Croatian provinces of Dalmatia, Istria, governer's Croatia (banska Hrvatska) and the Croato - Slavonian Military Province (Vojna krajina) found themselves within one large state the Austrian Empire, those provinces became even more mutually isolated administrativelywise. After the October Diploma of 1860 - which announced the faII of the absolutism and the creation of the constitutional order in the Austrian Empire, the decision was to create the provincial parliaments within single provinces in addition to the State Parliament (Empire Parliament). Accordingly, it was decided to create the provincial parliaments within Dalmatia (the Dalmatian Parliament) with the headquarters in Zadar. The Dalmatian Parliament had 43 representatives of the following composite structure: 2 virilists (the catholic archbishop and the ortodox bishop) and 41 selected representatives, whose mandate lasted six years. The selection of the representatives was held according to the group system as foilows: 10 representatives in the group of large taxpayers, B in the group of cities, 3 in the group of artizan-trade chambers, and 20 in the group of the outside (village) communities. In the groups of the large taxpayers, cities, and trade-artizan chambers, the votes were cast directly. In the group of the outside communities (villages) the votes were cast indirectly: that is, on every 500 people, one selected candidate was appointed and those selected candidates then carried out further selection of representatives. Apparently, these selection rules were notoriously undemocratic in nature having deliberately skewed structure. These rules - with nonessential changes and additio were enforced until the end of the Habsburgs monarchy. During the first parliament election 1861, the Regime exerted great pressures on its bureaucrats in order to enable victory for the supporters of the autonomy. The representatives of the autonomy supported the autonomous Dalmatia (i. e. that DaLmatia continues to remain in an isolation). With the support of the Regime, the supporters of the autonomy in the Parliament comprised the majority in the Parliament for the fuII 10 vears - until 1870.
23L
By resisting the pressures of the supporters of autonomy and of the different bodies of the Regime, the nationals continued the
its tactics. The new circumstances were forcing the Regime to do so. After the Austro-Hungarian negotiation contract. Dalmatia remained in the strict unity with Austria administrativelywise. Further support of the autonomy element (mainly Italian) in Dalmatia was not
(the Italian element) became steadily weaker. The Dalmatian Parliament had a restricted juridical authority. The developing needs of Daimatia in the fields of education, culture, health, transport, agriculture, maritime industry, crafts, industry and trade were matters which stirred up constantly the parliament debates and matters on which the stands were taken accordingly. Big political fights were carried out in the Parliament for national and political rights. The history of Dalmatian Parliament is in a considerable amount also the history of the oppressed and isolated Dalmatia in the period from 1861 to 1918.
qsJ 232
SADP'ZAJ Uvod I -
DALMATINSKOG, SABORA POKRAJINSKOG OSNIVANJE NJEGOVE KOMPETENCIJE I ORGANIZACIJA RADA
l. Kako je osnovan pokrajinski sabor u Dalmaciji 2. lzbor saborskih zastupnika i izbor zastupnika u Carevinsko vijeie iz saborskog sastava 3 NadleZnosti Sabora 4. Organizacija rada a) Zgrada, u kojoj se odvijao rad Sabora - sabornica b) Sazivanje i trajanje saborskog zasjedanja c) Predsjednici Sabora d) Namjesnici i vladini povjerenici e) Ovjera izbora i zakletva zastupnikA f) Izbor saborskih odbora i saborskih tajnika 8) Saborski Poslovnik h) SluZbeni jezik u Saboru i) Javnost saborskog rada 5. Zemaljski odbor - izvr3ni organ Sabora II. -
o
TI
29 30 33 2E
38 4l 43 46 48 50
I P.RIPADNOST SABORSKIH ZASTUPNIKA STRANAEKA ODNOSA U RADU ODP"AZ NJIHOVIH MEDUSTRANAEKIH SABORA
Politidke stranke u Dalmaciji i njihova zastupljenost u Dalmatinskom saboru prema pitanju sjedinjenja Dalmacije s banskom z . Stavovi Hrvatskom 3. Ostala pitanja koja su razdvajala ili zdruZivala sabcrske zastupnike A Antiaustrijska raspoloZenja 1
III
-
53 tt4 lJ)
161
NEPOVOLJNO STANJE I RAZVOJNE POTREBE U DALMACIJI - GLAVNI POKRETAE SABO,RSKIH RASPRAVA I STAVOVA
1 . Jezidno pitanje u Skolstvu, administraciji 2 . Organizacija zdravstvene sluZbe Izgradnja prometnica Agrarni problemi i odnosi 5 . Razvojne te5koie obrta i trgovine 6 . Financijske brige J. A
Zakljudak
i sudstvu
173 179 185 188 195 202 207
DODATNI PODACI
qtrmmarv
231
233
