Bibliotek Bibliotek
�s
kji ga 21
Nakladnik Nld BREZA Z nai/Udnik Bž Dumv Receenti Hmi Bug Hmi Žlk Pvi Graf pripma Nld BREZA Nld Likov opma M Jn Jn
CP p dupn u unnm kgu Ncinln vuilišn knic u Zbu pd brm 8 SBN 8---- nd in Cri
Immanue Kant RELGJA UNUAR GRANCA UOGA UMA S emačkga pee
Kiri Ki ri Miad M iadnv nv
NKL BREZ Zageb tavj 202
Nlo orni
mmanul K Die Religion nnerhlb r Gen r blojen u; K gmm Schfn ggbn vn d KOnigch Puchn Aadmi d Wncha Bnd V Blin 1914
2012 Nada BREZA pvd n hk
�=
Pijev ovoga dela obavjen je p Gthe-Istiu redva Mna vjkh sv
Pregled sadržaj a Predgovor prvo zdanju . Predgovor drugo zdanju 5 Sadj 9
O posojanju zlog princpa uz dobri: li o radkanom zu u ljudskoj prirod .. l O skonskoj predspozicji dobro u ljudskoj prrodi 9 l O nagnuću zlu u ljudskoj prrod Čovjek je po prrod zao 5 O skonu zla u ljudskoj prrod 4 Općenta napoena O ponovno uspostavjanju skonske pre dspozcije dobro 46
O borb dobrog prncpa sa zlim za vladavinu nad čovjeko 5 P odsječakO polaganju prava dobrog prncipa na vadavnu nad čovjeko a Personcrana ideja dobrog principa b Objekva realnost e deje Teškoće koje govore protv realnost te deje njihovo rješavanje
60 60 6 65
Drug odsječak O polaganju prava zog principa na vladavinu nad čovjeko eđusobnoj borbi dvaju prncpa 6 Općena napomena
Pobjeda
dobrog prncpa nad zlim uemejenje kraljevs va Božjeg na ze j i 9 P odomakFlozofska predodžba pobjede dobrog prncpa uz ute meljenje kraljevstva Božjeg na zej 9 lO etčko prirodno stanju 9 Čovjek reba napust etčko prrodno stanje kako b postao člano etčke jednce 9 5
PREDGOVR
III. Pojam etičke zajednice poam e Božeg naroda pod etičkim konima . . . ... . . . 94 IV Idea Božjeg naroda ne može se (u ljudsko izvedbi) provesti drukči e nego u obliku crkve .. . . . . . 96 V Ustav svake crkve uviek polazi od neke historiske obav ljene) vere, koa se može nazvati crkvenom verom a ona se nabolje može utemeliti na nekom svetom pismu 98 V Crkvena vera za svojeg navišeg tumača ima čistu reli gijsku vjeru . .. . . .. . . .. l 04 V II Postupni prielaz crkvene vere u iskjučivu vast čiste reigijske vjere približavanje e kalevstva Božeg . . l 09 Drugi odlomak. Historiska predodžba postupnog utemeena vadavine dobrog principa na zemji . . . .. . . . .. 1 7 Općenita napomena .. . . 29
Četvrti odjeljak. O pravoj i lažno službi pod vadavinom dobrog principa i i o reigii i popovštini 4 1 Prvi dioO Božjoj sužbi u religiji uopće 43 odsečak. Kršćanska reigia kao prirodna religija 46 2 odsečakKršćanska reigia kao učena reigia . .. . . 5 1 Drugi dio. O lažno Božo sužbi u statutao reigii . . .. § O općenitom subjektivnom rlogu reigijske tlapne .. § 2 Religsko tlapni supr otstaveni moralni princip reigije . § 3 O popovštini kao vlasti u laoj službi dobrom principu § 4 O niti vodilji sav jesti u pitanjima vere . . . . .. . . Općenita napomena . .
56 56 58 1 63 1 72 1 76
Pedgovo pvom izdanu Za moral koko e temele a om veka kao sobodog ba o b a koe rav zato smo sebe sv m mom vee za bezvete zakoe e treba dea ekg drgg ba zva ega da b sozao sv dost ek drg ta sm samg koa da b e se rdrvao Barem e egva vlastta krva ak kd ega sto tva otreba em se tada ak m drgm e moe mo er oo to e rozlaz z ega samoga egve sobde e moe admestt maak egve mralst. Prema tome sam moral kako bektv, t se te htea tako sbektvo to se te mgost) ot e treba relga ego e o zahval stom raktkm m, dvola samme seb. Jer bd da egv zako kao vrhv vet svh svrha k e sam bezveta) bvez kom formm ete zakomerst maksma koe se rema ma mora rhvatt za mral e otre ba b kakav materal dredbe razlg sbde samvle Oni o i m ie a puo foani odeben azog uopć (onitoti u pojmu dunoti nije ovo tim p piznaju da e on n mo naći u j u ba vi pma ebi umeeno na vatitu ugou aa mđuim poaju amo dva oddbna azoga, jean oji j aconaan naim vatio avnvo i jed oji j empiiji uđe b aentvo Ao ada pod pvim n azumijt već moano avenvo oe mo biti o jdno jdino naim voju oja bzuvjtno po oava zaonu) u oem b učaju pak objnavai u ugu onda bt moai miiti na čovjovo piodno avšntvo uoio ono mo povćavati i ojih avšentava mo biti mnogo ao vjtna u umjnoima i znanoim uu teena petnot i ) No to e obo uvi amo uvjno to t amo pod uvjtom da upoteba og avšentva ni u potujčju moanim zaonom o jdini bezuvjetno zapoviea) pema tom potavi za vh ono ne mo biti pinp pomova o dunoti Upavo to v za vhu oja j umjna na bntvo dugi u Je adnja e pe nego umj na bntvo dugih moa po oj eb pen pma moanom onu D pomianj bantva dugih amo j uveo unot i ne moe uiti ao vhovni pinp moanh mama
Pdgovr pm izdanju
dak nikakva svrha, bilo da bi s spoznalo što j džnost, bilo da bi s potaknlo da s ona izvrši, ngo moral kada s radi o džnosti i t kako mož i trba apstrahirati od svih svrha Tako na primjr, da bi s znao trebam i na sd istinito svjdočiti ii trbam i (i i i mo g i) biti poštn kada s od mn traži da vratim nšto što mi j bio povjrno opć nij potrbno pitati o svrsi koj bih možda nam io postići svoj im odgovorom jr svjdno j kakva j ona; štoviš, onaj koji kada s od njga s pravom traži priznanj smatra nužnim još tražiti i nk svrh vć j samim tim ndostojan. No iako moral radi njga samoga nij potrbna nikakva prdodžba svrh koja bi morala prthoditi odrđnj voj, ipak bi za cijo mogo biti da s on nalazi nkom nžnom odnos s takvom svrhom naim n kao s razogom ngo kao s nžnim posljdicama maksim koj s skad s nj ima prihvaćaj Jr bz ikakva svrš nog odnosa u čovjk n mož doći ni do kakvog određ ivaja volj bdći da ono n mož bit i bz ikakva učinka a prdodžba tog čin ka mora s moći prihvatiti kao nka svrha naim iako n kao odrd bni razlog samovoj i kao svrha koja prthodi namjri onda ipak kao posjdica odrđivanja samovolj zakonom (nis in consqn tiam vnins) bz koj samovoja koja si z namljnu radnj n primišja nikakav, ni objktivan ni sbjktivan prdmt (koji ima i i bi trbaa imati), i koja j, doduš pćna ka k o ali n č m u djlovati n mož zadovojiti sama sb Tako za moral, dodš da bi s djlovalo ispravno n ij potrbna svrha ngo j dovoljan zakon koj i sadrži foalni vjt potrb sobod opć. Ali iz morala ipak proizlazi jdna svrha, jr m nipošto n mož biti svjdno kakav ć biti odgovor na pitanj što zatim iz tog našg djovanja proizlazi a s obzirom na što bismo mi i prtpostavimo li da to nij posv našoj moći, mogi smjriti svoj činjnj i propštanj kako bismo s tim bar bili sglasj. Tako j to dodš, samo idja o nkom objktu koji sbi sjdinjn zajdno sadrži forman vjt svih svrha koj trbamo imati (džnost) t jdno i sv ono s tim suglasno vjtovano svih onih svrha koj imamo (blažnstvo koj j primjrno onom pridržavanj tih svrha) što znači idj nkog najvišg dobra svijt radi č mogćnosti moramo prtpostaviti nko viš, moralno, najsvtij i svmogć bić koj jdino mož 8
Pedg pm zdau
seb sedavat ba egva elemeta al ta dea raktk rmatra) ak e raza er a e a m a rrd treb da z sve sve ee rtae zet e mam ek kra svrh ka se me ravdat mm t b ae bl rereka mralm dlva. N vde e avae t da ta dea rzlaz z mrala a e egva sva da e t svrha e stvarae ve retstavla mrala aela. Prema tme, za mral e me bt sveed stvara s am eke krae svrhe svh stvar sglaavae s km dde e veava br egvh d st al svarma ak dae seb stete kem se sve svrhe sedava) l e; er se sam a ta a me dat bektv raktka realst s svrsshdst z slbde sa svrsshd rrde bez ke e e mem Zamslm ekga tk te mral zak msl a t a tek da t me zbe) kakav b svet, arav vđe raktkm mm stvr kada b t bl egv m, t tak da ta svet ka egva laa stav samga sebe da ga , kad b sam mga brat, e b zabra sam rav kak t zahteva a mrala dea aveg dbra eg b takđer ht da ta svet e st er mral za k he da se ave krz as mge dbr zbe, remda t de za samga sebe vd asst da b mga sb zgbt mg d blaestva er e mge da e b b sklad sa zahevm te dee, k m stavla za vet Prema tme b ta sd sasvm erstra, ka da ga e d etk drg ak mga ed rzavat ka sv, seat se rđe mm, me vek dkaze seb mra stvre treb da z sve dst mla ek kra svrh ka hv seh. Mral, dakle, ezbe vd k relg me se rre de mralg zakdava zva veka k ma m vl Ao i potoj Bog dae potoi neo najviše dobro vijet treba ao vjera dogma poaiti amo i moaa onda je on inetiči tav a pior oji iao e pretpotavja o pratčom poged pa adia poj dnot što ga adi moa (i oji ne pretpotavja niav materj amovoe nego amo njein oani aon i i njega e dae ne moe atiči rvi No ao je mo gć taav t av a prior Sgje pom ideom moranog aonodavca ih jdi dentino je doše moranim pomom dnoti opće te bi too tav
9
Pgvor pm
N budui da e zavied kava e vati! iak i mraa, a idravae te zaved ka i vih duti me e ukuiti u egiu, aav ka e veea dređem mu regi e riii da ama bude ime te kti, a a e e me dkazivati zu am za zak eke ediae tave u davi uz eu gedu vake dge eg am editveim tva em za ve zaed. eg ki reuđue kigama me imati za dau da e be i am dbrbt dua i i dbbit zat; a i uda am ka duhvik a drugi ed i ka ueak U adet e tga dgg ka aa ave tave k d imem veuiita) ve zati veree a egu i uvae d tete, da graiava reuzetti ga rvg uvetm da egva ezura ita e uit a u zat a ak u ba bbiki tezi, da e tm drugm ka veuim au g akuteta kem e ae da tu tegiu arava at uga adeđeg eza e bia imau iti ag u gedu ve zadae dbrbt dua) a t e te druge dbbiti zat) teg ka seai benstvo i dostonos No m nezbežna oganiena oveka i pakike moći negova uma a možda i svih dgih svetskih bća ppada to da se u vim deovanma ogeda za spehom ko i iz nih poizi kako bi u nemu n�ao neo o b m mogo sžti kao svha, a takođe mogo dokazati istoću namee koa e u iedb nex eevo dode ono posedne ai u pedodžb i namei nex na ono po da o svsi maa mu nu naagao i puki m ovek taži neo to može v oe i de kon se ko m ieva samo po ov ane pemda to ne pae o poteb za vou toga poue do pihvaća moane kane svhe uma među svoe odedbene azoge o zna da e stav uini voom kanom svhom najv iše u svje moguće dobo sneki stav a pioi koi se uvodi amim moanim zkonom i kojim se pakiki m pak poue peko potonega o e moguće zao o e zakon odnos s ovekov m piodnim svosvom da uz sva deovana osim ona moa pomati i neku svhu koe ga svostvo in pedme tom iskustva e e kao i teoski e pitom sintetiki stavov a pioi) mogć samo to da uopće sadž pinip a poi spoznae odedbenih oga neke sobodne smovoje skstv koiko ono koem su vdv uini moanosi nezinim svham pom moa kao kazanosi u svieu pskbje objekivnu pemda so paktiku eanos No o se sada nasože pidžavae moanih zaona teba pomiat kao zok postizana navieg doba kao svhe onda se, budući da judske moći nis dovone da b se baženstvo svijetu poizve kao podudao s dosonoć da se bde senm mo peposavi neko svemoguće moano biće kao vd sveta pod om se skb o dogaa moa nezbežno vodi do egie
Pdgovor pom izdanju
sveučl učeak moa vt o osebu kcu Odstu l se tog avla aosletku se uo dolaz oamo gde smo ve b l a me u Ga l l e evo doba) ame da se bblk teolog da b ozo zastvečk oos l sebe otedo tuda o ko zaost odvaue uadat čak u astoomu l duge zaost a me daleku geoloku ovest te da kao o aod ko u samma seb e ale dovolo blo sosobost blo ozblost da se obae od ozb l aada sve oko sebe usto uzma s za avo da odlu čue o svm okuama ludskog azuma No bblsko se teolog a ou zaost suotstavla f lozoska teologa koa e dobo oveeo edom dugom akultetu Ostae l samo uuta gaca ukog uma slu l se za otvdu obaee svo stavova oveu ezcma kgaa sv aoda čak Bbl om al samo za sebe e uose te stavove u b blsku teologu e ele omet eze ave auke to e ovltca duovka oa moa mat otuu slobodu t se dokle see eza zaost I emda se teologu omataom samo kao duovk) utvd l se dae ova dosta eao svoe gace zadao u b blsku teologu e moe ode avo a cezuu ak se čm se u to osuma čm se dakle ostavla tae e l to u ekom f lozoovu ssu l ekom egovom drugom avom zlagau do sta očeo vova cezua moe ovet samo bblskom teolo gu kao č la u s vo ega ak u l teta e se o be za dug tees zaedce ame aedak zaost ostavle e a svoe mesto edako valao kao oa l u takvom slučau avo a vu cezuu ma ta akultet a e flozosk e e samo o ov late za odeđee auke, a ova se sa svoma otvoeo slobodo oaa tako da se samo oa moe bavt govoom da e okeo egovo sklučvo avo A dvoba u ogledu aada lako se moe zbe bez obza a uamo blavae t dvau celokuh auka bgu oko elaea gaca od stae flozoske teologe samo ako se azmsl o tom e da do tete e dolaz stoga to f lozo eto e uz ma od bblske teolo ge kako b to uotebo za svoe amee e ova e b ekala da sama sad mogo toga to o e edčko s aucma ukog uma a osm toga odosta ovesoga ezkoslovoga to b blo 12
Predgoor pom n
predme nihove enzure), čak i preposavi li se da o o od ne posuđue uporeblava u nekom značenu pimerenom pukom umu a ovo moda nedopadnom, nego samo ukoliko u nu neo unosi i ime e eli usmerii na druge svrhe nego o no dopua nezino ređene. ako se, na prime, ne moe ei da učiel piodnog prava koi za svo ozofsk pavni nauk podosa klasičnih izraza formula preuzima iz kodeksa imskog pavnog nauka, u a nauk zad ie kada se nima, kako e česo sluča, slu i u smislu koi ne očno ona u koem bi se on rebali shvai po menu umača og nauka, samo ako ne rai da ih ako uporeblava i sami pravnii ili čak sudovi . Jer kada on na o ne b bo ovlaen ada bi se mo glo obrano, i bibliskog eologa ii saarnog pavnka okvii da bezbro pua zadiru u vlasn ivo lozoe e oba bdui da se ne mogu liii uma i gde se adi o nanosi lozoe iz ne vlo če so morau posuđivai, premda samo na svou kors No kada prv u panima religie ne bi, gde god e o mogue ho mai ba nia s umom, bilo bi lako predvide koa bi sana bila na gubiku; e eligia koa bez razmilana obavi ra umu na dugi ok nee izdrai a sukob Čak se usuđuem predloii kako b moda bilo kosno da se nakon svreka akadeske nasave bbl ske eologie za po puno osposoblavane kandidaa uviek pdoda posebno zakučno pedavane o čisom filozofskom religisko nauku (koi se slui svime, ukučuui i Bibliu) po neko nii vodil i kao o e reimo ova kniga (ili i neka druga ise vrse, ako posoi). Jer znanos eđusobnim odvaaem samo dobivau uoliko o po svaka za sebe vori elinu a ek se ih se im pokuava sagledai u edinsu ada se bibliski eolog moe slagai s lozofom, ili misii da ga mora pobiai, samo ako ga čue Jer samo ako moe bii unapried oboruan proiv svih ekoa o bi mu ih ova mogao pričinii. No aii e ekoe, ča ih dovodii na zao glas kao bezbone, o e biedno sredso koe se ne moe odrai. Ako se pak znanosi pomieau i ako bibliski eolog samo ponekad baa povrne poglede onda se rad o nedosaku emeliosi pri koem na krau niko doisa ne zna kako soi s religiskm naukom u elini Od sledeih e čeiriu rprava, u koima sada elim ukai na odnos religie spram ludske prirode dielom sposobne za dobro, a
Pgovo pom
delom zlo e prikazai odnos dobrog i zlog prinpa kao dvau pinipa koi posoe sebe ueu, deuu na oveka, pa ve ba obavena u Belinishe Monasshri ravna 1 792 ali zbog uske povezanos maeie ne mogla bi izosavlena iz ovog spisa koi u ima koe se sada pridruuu sadri nezin popuni izvod
Predgovor drugo zdanu Osim iskarskih pogreaa i nekoliko ispavlenih izraza ovom izdan nia ni e promieneno. Novi doda savleni s ispod eksa i označeni kriiem O naslov ovog dela er ilo e smnčena pogled namere koa se iza nega skriva) o prmei di da oava ipak moe ar ohvaai i čis msk relgi ali ne orano ova ono hisorsko pe p rmarai kao i r sfer verovana koa see klče drg kao (ne kao dve sfere koe se nale edna izvan drge nego kao konenrčni krgovi) a nar koe drge se lozof mora dra kao čiel čisoga ma (iz pkh prinpa a prori) dakle priom mora apsrahirai od sveg isksva S og saalia sada mog podze drgi poka naime da pođem od ilo čega o se smara oavom e apsrahirai od eigie či soga ma (koliko ona vori sisem ko i poso za see) oav kao hisoriski sisem sao fragmenarno spoređem s moralnim pomovima i vi dim ne vodi li a sisem narag k isom čisom m skom sisem religie koi dode nie samosalan eoriskom smisl (koem se mora dodai i ehničkoprakični momen meode počavana kao naka o nekom m e ) a i zao es moralno prakčkom i dosa e za prav reigi koa se kao poam ma a prori (ko i preosae naon o se izosavi sve empirisko) spo savla samo om poged Ako e o očno onda e se moi rei da m i Pismo nis sao spo iv nego da se i s ako da e ona ko sliedi edno od nih (pod vodsvom moralnih pomova) nno oi i do dgoga Kada ne i ilo ako imali ismo ili dv e religie edno osoi o e esmiseno li edn e l g i i edan k l koem i se slča di da kl n ie (pop religie) svrha po samom sei nego ima vriednos samo kao sredsvo o dvoe česo 5
Pdgoor dgo = dnj
moralo aedno mukai kako b se nakrako oeai a oom se odmah popu ula i ode odaali edno od drugoga da bi na orinu ispluao ono čisomoralno (umska rel gia). U pom sam redgooru rimieo dae o sedinene ili nego okua adaa koa s unim raom rilii ozoskom israau religie a ne adirane u skluia raa bbskog eologa Nakon oga sam u rdnu naao naedenu u morau okonog M ihael sa (Pri dio sr. ) ko e bo rlo ičan obama odru ima roedenu kro čiao negoo delo a da i kule u ome nie naao nia o bi reudiralo negoa praa. U oom drugom danu nisam se mogao onako kako bh o elo osrnui na sudoe o oom sisu mnogih aslunih somenuh i nespomenuih er on (kao i se kn ige daeka u nae kraee rlo kasno siu o m i e osebno ao o se ie Annoaiones quaedam heologiae e. glasoiog dr. Sorra bngena koi ga e ispiao s uobičaenom orinom soega uma a uedno i marlio praedno o sam dodue naumio uraii ali se ne usudim obeai bog nedaa koe saros nosi, onarie u pogledu raspralana o apsraknim ideama. Jedno mlene naime ono u Gre i swalder N K ri Nahrihen br 29 mogu komenirai po ednako krakom posuku kao o e nego auor osupio s moim delom Jer ono po negou sudu nie nia drugo nego odgoor na iane koe sam osaio sam sebi "kako su mogui omoi ouči sisema rke ne dogmaike prema čisom (eoriskom i rakikom) umu a se pokua dakle uoe ne ie onih koi nego (Kano) sisem ne ponau i ne rumiu ni o nasoe za koe se on dakle moe smarai neposoeim Na o odgoaram da b se raum io bian sadra ooga spisa oreban e samo obini moral be u puana u kriiku prakičkoga uma a o mane eoriskoga i kada se na primer, rina, kao sprenos u d e loan m a u skladu s dunou (prema nihoo legalnosi) naia irus haenomenon a kao o soana nasroenos akh deoana i dunosi (radi nihoe moralnosi) ius noumenon, onda se i rai uporeblaau samo kolski a sama e sar sadrana u pose oularnom oučaanu a deu ii propoiedi premda drugim rieima Kada bi se im drugim bar mogle podičii i one ane o boansko rirodi koe se 1
Pdgr drgm idan
ubraau u relgsk nauk koe se kao da su sasvm ouarne uklučuu u kaekzme, a kasne se ek morau revara u morane omove el se da buu svakom rum lve Kngsberg 2 sečna 794
7
Sadržaj Pi odjjak O posoau log piipa u dobi . o adikalom u u ludsko piod. Dgi odjjak O bobi dobog pipa sa im a ladau ad čoekom i odjjak O pobedi dobog pipa ad lim i uemeleu kalesa oeg a emli. Čti odjjak O pao i lao slubi pod ladaom dobog piipa ili o eligi i popoii
9
fzfs s
Prvi odjeja O postojaj zlog picipa z dobi: ili o adikalom zlu u dsko piodi a sa svieom loe soi, a e ubalia sara koliko i povies ak i kao o sarie pesniko miee, ovie edako e sara koliko i nasarii među pesmovorima, sveenika religia. a sve nih podednako svie poine od dobroga od lanog doba od ivoa ra ili od nekog o sreniega, aednii s nebeskim biima Ali za nih a srea uskoro nesae pop sna i sada sve bre propadamo u lo (moralno, s koim iko viek ide rk pod rk ao da sada (o sada e pak saro kol iko i povies) ivimo posledne doba sdni dan i sma svi ea ve su nam pred vraima, i ekim se dielovima ndie sveki sda i roriel Rren (koega se ove i Š va ) ue kao bog ko i e ve doao na v las nakon o e odravael sviea Vinu o prie vie solea osavio svo slb, ko e preeo svoriela sviea B rahme, er m e doadila. Novie e, ali daleko mane rasprosraneno suprono herosko shvaane koe e nalo mesa valda samo međ looma a nae vrieme prie svega međ pedagoima da se svie nepresano (iako edva primeno) kree upravo u obrnom smer, naime od loega prema bolem, ili bar da u ludsko prirodi posoi predispoiia a o. Ali o shvaane sigo nisu dobili i isksva kada se radi o mora l n o dobrom i li lom (ne o iviliiran) er proiv nih i svie uverlivo govori povies svih vremena, nego e veroano rie samo o dobrodno preposavi moralisa od Seneke do Rosseaa Aetes paentm peo avs tlit Nos neqioes mox datos Pogenem vtosoem. Hae
3
P djak
kako b potak na entuzjastčn uzgoj zametaka dobra koj u nama možda postoje samo kada b se moglo računat s nekom prrodnom osnovom toga u čovjeku. Osm toga buduć da se mora pretpostavt daje čovjek po prrod (tj. kakav se občno rađa) tjelesno zdrav nema razloga da se ne pretpostav da je jednako tako po prrod duševno zdrav dobar Dakle sama nam je prroda od pomoć u razvoju te moralne predspozcje za dobro u nama. Sanabbus aegrotamus mals nosque n rectum gentos natura s sanar velmus adjuvat kaže Seneka. No buduć da b lako moglo bt da smo se prevar u obama navodnm skustvma ptanje je nje l bar moguće nešto u sredn, name da b čovjek po svojem rodu mogao bt n doba n zao l bar jedno drugo djelom dobar a djeom zao? Al nekog se čovjeka ne nazva zlm zato što počnja radnje koje su ze (protuzakonte) nego zato što su one takve da se z njh može zaključt da su u njemu zle maksme Iskustvom se međutm doduše mogu prmjett pro uzakonte radnje a također to (bar kod samoga sebe) da su svjesno protuzonte al ne mogu se opažat maksme čak n u samome seb dakle sud da je počntelj zao čovjek ne može se sa sguošću temeljt na skustvu Prema tome da b se nekoga navalo zlm moralo b se moć z nekolko svjesnh zlh radnj čak z jedne je dne a pror zaključt da m je u osnov neka za maksma a z nje da u subjektu općento postoj osnova svh posebnh moralnozlh maksma koja je sama opet maksma. No kako netko ne b odmah prgovoro zbog zraza prroda jer je on ako znač (kao občno) ono što je suprotno od utemeljenja radnj z slobode u zravnoj suprotnost s predkatma moralno dobro l zlo valja prmjett da se ovdje pod čovjekovom prrodom razumje samo subjektvna osnova upotrebe njegove slobode uopće (pod objektvnm moralnm zakonma) koja prethod svakom čnu što pada u osjetla gdje god da se sada ta osnova nalaz. No ta su bjektvna osnova uvjek znova sama mora bt nek actus slobode (jer nače se upotreba zloupotreba čovjekov samovolje u pogledu moralnog zakona čovjeku ne b mogla uračunavat te se dobro zlo u njemu ne b mogl zvat moralnma) Prema tome, osnova zla ne može bt n u jednom objektu koj sklonošću od ređuj e samovolju, 4
postoju lo prnp ob
ni u jednm nagnu neg am nekm pravilu kje amvlja amj ei tvara za uptreu vje lde tj. u nekj maimi. Za nju e ada n e mra mi dalje pitati št je ujektivna nva njezina prihvaanja čvjeku umjet prihvaanja uprtne mak ime er ak ama ta nva napjetku ne i više ila makima neg puki prirdni nagn nda i e uptrea lde mgla pve janiti dređenšu prirdnim uzrcima a t jj prturječi Dakle kada kažem čvjek je p prirdi dar ii p prirdi je za tada t znači am da n adrži neku (nama nedkučivu) prvu nvu prihvaanja drih ili prihvaanja zlih (prtzaknitih) makima; i t penit ka čvjek dakle tak da tim prihvaanjem ujedn iažava karakter vjega rda. Prema tme il kjem em d tih kaaktera (razlikvanja čvjeka d drugih mguih umnih ia) rei n mu je pri rđe n i pritm em ia uvijek imati na umu da krivnju za taj karakter (kada je n za) ili zaluge (kada je dar) ne ni prirda neg da je njegv tvrac am čvjek. N kak prva nva prihvaanja naših makima kja ama pa uvijek mra iti u ldnj avlji ne mže iti činjenica kja i mgla iti dana u ikutvu za dr ili zl u čvjeku (ka ujektivn prvu nvu prihvaanja ve ili ne makime u pgledu mralng zakna) kaže se daje prirđen sam u tm miu da e plae u temej di prije vake u ikutvu dane uptree de (u najrnijj mladti ve d renja) i tak e predčava da je u čvjeku itdn rđenjem a ne daje uprav rđenje njegv uzrk
To d e p bekvn onov phv monh mkm nedokv već e nped može vide od o e o pihvće obodno negov e onov o m n pime pihvio nek z ne die dob mkm) ne može žii n koem podnom poc nego vek ope neko mkmi, dć d i on cieo mo imi vo onov izv mkime ne eb e ne može nvod nikkv odedbeni zog obodne movoe peni mo ve de ng bekon nz bekvnih odedbenh og pi em ne me mo dopei do pe onove
5
Pi eak
Napomena Su vu g tavlnh htza u tmlu unktvan tav: čv k ( ) l mal n ba l m a l n za N vatk m tat l ta unkca tčna n b l ntk m ga tvt a čvk n nn tga vga a ntk g a un b nam u nčmu ba a u ugm za Č čn a kutv tvđu tu nu zmđu vu kant. N za maln nauk ćnt vl btn a klk g m guć n zna nkakv maln lvčnt bl u anama (aaha) bl u lukm kaaktma u lučau takv vm lnt vm makmama t a zgub na đnt čvtć. On k u kln tm tgm načnu mšlna bčn (luć nazvm k b tba zaavat ik al zaav hva lan) zv gtm a a tga nhv ant m nazvat latt unacm a . On u akl l lattunac nutalnt a mgu nat nfnttma l kalc a mgu nazvat nkttma Ogv na zamn tan gtčkm načnu lučva na zanva na mb ka vana za mal: lba am
Ako e dobo= a onda e negova kontradiktoa suprotnost nedobro. Ono e pak ii posedia pukog nedostatka neke osnove doba O ii pozitvne osnove negove potivnost a u tom drugom suau nedobo se moe zvat pozitivnim zom (U pogedu utka i boi posto neto akvo sedne tako dae utak=a bo = a a stane u koem nema niednoga od nih e ravnodunost=0) Kada sad morani akon u nama ne bi bio potia samovo morano dobro suge samovoe zonom) bio bi = nedobro= O i ono bi bio samo posedia nepostoa moranog potaa= a X O No u na postoi pota =a pema tome nedostatak podudana sovoe s nm = O moguć e samo kao posedia neke reaiter suprotstavene odredbe samovoe t neke nezine protu ten e = a t samo na osnovi neke ze sovoe te dake zmu ze dobre ntoenost unutaeg pnpa maksima) pema koo se mora prosuđivati moranost radne nema n ega sedneg Moano ndiferentno deovane (adiaphoon moae) bio b deove koe proizi so iz pirodnih kon koe de ne n u kakvu odnosu s moranim zakonom kao zakonom sobode stoga to ono nie fatum i u pogedu nega ne postoe n zapoved n zabrana a ni doputene akonsko ovćene) i nisu nun
2
pstjanj l pncp
vle pve e a p me š e nkakvm pcaem ne me re a nek elvane m uklk e čvek a pca phva u vu makmu (učn vm pćenm pavlm pema kemu e kan pnaša) am ak nek pca ma k , me pa aen aplum pnanšću amvle (lm) U uu uma am e mraln akn am a ee pca a na k ga učn vm makmm m a l n e dar. Ak pak akn pak ne ređue neču amvlu rm na nek el vane ke e dn na akn • na na negvu amvlu mra Poso S h i l l u svoo masalo apiao aspavi (Tha l a 3 3 o) o l upkosi osoa s vu u moalu pivaa a ači pkivana ovz msl a a kaaiza kazasko sa uha o kako s mi sla žmo u avaim pipima i u ovom n mou pisai a složos, aa smo s samo oo umli Rao pizam a po m u u osi upavo a a soa n mou pipisai l upkos o saži zuvu pislu s čm upkos u izavom pouču Vličasvos zakoa (slčno oom na Snau) liva sahopošovan ( plos, ka oa a i až koa pozva na psnos) ko pođu pošova pođnoa pma oom o mu povi a u ovom pa slučau ui a o u nama sim os a uzviš oa a v asi o, šo as ushu viš o sva lipoa No via čvso umla asoos a s očo spuava svou uos u svoim posl a i o oč i l sk a o viš o iča šo u sviu mou posi pioa ii umnos a pvna slika čovčasv posavlo u om o lku opuša č i pa aa ko p kaa č o ispuavau užnos skuu pošov ži s a pklano ualos No la li s a lupk posl o i vlia iila sviom kaa i posvua oila pisup oa moalno usmi um uvo u iu i osinos (pum sa uo Tk pošo svaao mai, Hkul posa Musas va Muz oavivš posao p koim su a ss usuku T pail i V U i posa ali u povo V Dio čim s pož umšai u posao ođva užosi o pžai poia Pia i s p kva s sk a saa aoi mp am v n a l ha l v a ili oažvo povia pouč aa ško a a o poo oovo To o opsko položna ha kaa ma z nk skiv m spam zaon a vo s s kom s pžava svo užnosi n uoa u novu p zan u ) z npavoos kpos noosi č i u k o kos koa s n so apnu poačko šnika (ko vlo vozačo i očno s oos samo a un povo šo s oišlo o pavia pam) o u čvso aki a s uuu posupa o a koa asplamsana oim om sv moa ovs o oo položna uha z koa ika suo a s ono oo za v o l lo pihvalo u svou maksimu
27
ptnu l prnp br
je jj ada d (emda e nva u čnu lbde A l t da d čvem a jega aem daje d dba ne umjem jednca Ge tada b e mgl ettavt daje jed d dba, a dg a neg nam je duten da umjem cjel d me e dat am a e u ddatnm antm tavanju ae da u j nam daju av da nem č vjeu a đen uem jedan d th dvaju aatea tav da nema lga da e ne čvje tga ume da n dale, va d
l. O ionoj pedipoziii za dobo jdoj piodi u edcu bm na vhu mem ladn det na t ae a elemente dedbe čvjea l Pedcju a čvjevu vt nj u tanu a vga;
2) Za njegvu čvje č nt a vga ujedn um nga 3 Za njegvu b n t a umnga te ujedn u ač unj v ga b a
Ta s pdispozicia n mož pomaai kao sadža v u pomu onoa podno no nužno kao posna oud šo nko i ima um uop n sld da ono ima i sposonos zuvno odđiva samovolu pukom pdodžom kvalkac svoi msima op zonodavsvo da piko s samo a n koiko sž n uvd nawnm svskom u moi i p uvk ii poni sanovi pocai ko pou od pdm novi sklonosi da i oddlo svou samovolu a o i p ono moo pimnivai naumnia šlan kako šo s i nav zoa poica ko sdsava sin m odn sv n slui maa i so mounos na kao šo on koi moalno naposo zapovida s i sam oznanu kao poica o navš Kada u nama n i io dan a zon mi a kao va n smo mol zmuda nikakvm umom ii a uuvii sovoli a pak a akon dno o n ini svsnima novisnos na samovo o odđivu svim dm icaima (naš sood) m udno i uunivosi svi dlovana
2
P oj
1 Predispzicija za n životinjsko u vjeku me se svesti pd pćeniti naziv zike i puk mehanike jubavi prema sebi tj. takve za kj nije nephdan um a je ljubav prema sebi trjaka prv za dranje samga sebe; drug za razmnavanje svje vrse splnm nagnm i za dranje nga št se prizvdi mije šanjem s njim treće za zajednišv s drugim ljudima, tj. nagn za društv Na njih se mgu nakalemii svakjaki prci (n kj i ne niu sami d sebe iz ne predispzicije ka krijena. Oni se mgu zvati prcma sirvsi prirde, u svjem se najvećem dstupa nju d prirdne svrhe zvu ivt nj s k i m prc i m a: prci pr dr lj i vs t i s l adstra šća i d i v lje g beza knj a (u dnsu spram drugih ljudi 2 Predispzje za čovjčot mgu se svesti na pći naziv dduše zike ai ipak u s pred bene ljubavi prema sebi (za š je nephdan um naime da se samme seb ka srenm li nesret nm sudi sam u uspredbi s drugima Od te jubavi prema sebi ptjee sklnst da s e pri sk rb lj uje neka v r ij edns t u m n ij e nj u d r u g i h , i t pn sam vrijedns je dn ak s i da se nikme ne dpušta nadmć nad sbm, pvena sa stalnm brigm da bi drugi mgli me teiti a iz kje izvire uprav nepravedna udnja da se sekne ta nadmć nad drugima u se naime na j u bm ru i s upar n i št v, mgu nakalemiti najveći prci tajn ih i vrenih neprijaeljstava spram svih kje prmatram ka srance, a kji zaprav ipak ne niu sam d sebe iz prirde ka svjega krijena neg su s bzirm na zabrinut nasjanje drugih da steknu nama mraenu nadmć nad nama sknsi da radi sigurns sam priskrbim tu nadmć nad drugima kak bism mgli sprijeiti da je ni seknu jer je prrda ideju takvg nadmetanja (kje p sebi ne iskljuuje uzajamnu ljubav uptrijebila sam ka picaj za kuuru. Sga se prci kji se kaleme na sknst mgu nvai i prcima k u u r e a u najvećem se stupnju svje zćudnsi (gdje su sam ideja ne kg maksimuma za, kje nadmašuje vjens npr u zavis u nezah va ln st i zl uradst itd nazivaju đav l s ki m prc i m a . 3 . Predspzicija za oobot prije j vsj pštvnja za mrani zakn k a za se be d saan p ti caj sa m vlj e . Prij emljivs pukg pštvanja za mrani zakn u nama bila bi mralni sjećaj 30
postojj lo pp =
oj za ebe jo ne predtavlja vrhu prrodne predpozcje nego amo uolo je potcaj amovolje A buduć da to potaje mogućm amo tme to ga lobodna amovolja prhvaća u voju mamu tavoj je amovoj vojtven doba arater, oj je ao uopće va arater lobodne amovolje, neto to e može amo teć, al za čju mogućnot pa mora bt dana nea predpozcja u naoj prrod na oju e ne može naalemt naproto nta zlo. Samo deju moralnog zaona, od nje neodvojvm potovanjem ne može e nazvat predpozcj o m za o obnot, već ona jet ama oobnot (pove nteletua lno promatrana deja čovječnot) No čn e da je ubjetvna onova toga da m to potovanje prhvaćamo u voje mame ao potcaj neto dodatno uz oobnot, zato zalužuje nazv predpozcje oja joj je na pomoć Razmotrmo l tr navedene predpozcje prema uvjetma nj hove mogućnot, nalazmo da prva orjen nema um druga dodue ma pratč um, al oj luž amo drugm potcajma, a treća pa jedna za ebe amoga pratč, tj. bezuvjetno zaono davn um: ve te predpozcje u čovjeu nu amo (negatvno) dobre (ne proturječe moralnom zaonu) nego u prdpozcje a dobro (promču prdržavanje dobra) One u one jer prpadaju mogućnot ljude prrode. Čovje dodue prve dvje može rabt protvno vr al njednu od njh ne može zbrat. Pod predpozcjama neog bća razumjemo ao atavne djeove oj u potrebn za to bće tao forme u ojma u on povezan da b bl tavo bće One u one ao nužno prpadaju mogućnot tavog bća, a lučajne ao b to bće bo po eb moguće bez njh. Jo valja uočt da ovdje nje rječ n o avm drugm predpozcjama om onh oje e neporedno odoe na moć žudnje upotrebu amovolje.
Il O nagnć z j doj piodi Pod nagnućem (propeno) razumjem ubjetvnu onovu moguć not nee lonot (habtualne žudnje concupcenta), uolo je 31
P oel
na za vjenst pe slajna On se razlkje d predspzcje tme t dde mže bt prrđen al se pak ne smje ka takv predavat neg takđer (ak je dbr) ka stee n l (ak je zl) ka net t je vjek sam navka na sebe A l vdje je rje sam nagn nme dsta tj. mraln zlm kje se b d da je mge sam ka dredba slbdne samvlje njj se ka dbrj l zlj mže sdt sam na snv njeznh maksma mra sastjat sbjektvnj snv mgnst dstpanja mak sma d mralng zakna te e se ak se mže pretpstavt da t nagne pent prpada vjek (dakle karakter njegva rda) nazvat prrd nm nagnem vjeka zl Jš se mže ddat da se spsbnst l nespsbnst samvje da mran zakn prhvat svj maksm kja prz z prrdng nagna zve dbr l zl srce Mg se mslt tr njegva razlta stpnja. P r v t je slabst ljdskg srca prdržavanj svjenh maksma pe l krhkst jdske prrde; drg nagne mjeanj nemralnh ptcaja s mralnma (ak kada se t dgađa dbrj namjer pd maksmama dbra) tj. pmenst tree nagnće prhvaanj zlh masma tj. zldnst ljdske prrde jdskga srca. Prv krhkst (fragtas) j dske prrde zražava se tžbac jedng apstla: htjet m de al ne nt dbr tj prhvaam dbr (zakn) maksm svje samvlje al n kje je bjektvn dej (n thes) neprevadv ptcaj sbjektvn je (n hypthes) ka da se treba prdržavat maksme slabje ( spredb sa skln). Drg pmenst (mprtas mprbtas) ljdskg srca sa stj se tme da je maksma p bjekt (namjeravanm prdržava Nanu zapravo samo prispoziia a s žui za nkim užitkom koi kaa a sukt oživio proizvoi skloost tom Tako svi siovi lui imau au opiatima r im prma moi o ih uop i n pozau opiost t al žu svaima ko o ovo ra samo om ati a kuau kao i s u nima poizvla žuna kou potom otovo mou ukloniti zmđu nanua i sklonosti koa prtposavla pozav prmta žu ali o i nstikt koi osana potra a s čini il uživa to o čmu s o posu (kao umtički nao ko životia ii spoli aon) Na poo non skonosti postoi o stupa moi žu strt ( akt r o pipaa osau uo nuo) to skloost koa iskluču vast a samim soom
2
postojj lo prp db
nju zakona) doduše dobra a možda dovojno snažna za provedbu al nje čsto moralna, tj. nje, kako b trebalo bt u sebe prhvatla samo zakon kao d ostatan potcaj nego su joj većm djelom (mož da uvjek) osm njega poebn dg potcaj kako b nj ma odredla samovolju za ono što zahtjeva dužnost. Drugm rječma da se radnje koje su u skladu s dužnošću ne čne samo z dužnost Treće zloćudnost (vtostas pravtas) l ako je tako draže s k vare n o st (coupto) ljudskoga srca nagnuće je samovolje mak smama koje potcaj z moralnog zakona podređuju drugm (ne mo ralnm) potcaj ma Ona se može zvat zopačenošću (perverstas) ljudskog srca jer zokeće moraln poredak u pogledu potcaj neke slobodne samovolje te se, premda s tme daje mogu bt spoj ve zakonsk dobre (legalne) radnje, načn mšljenja tme u svojem korjenu (što se tče moralne nastrojenost) kvar zato se čovjeka nazva zlm Može se prmjett da nagnuće zlu ovdje prkazujemo na prmjeru čovjeka pa najboljega (po djelovanju) što mora bt ako se treba dokazat općentost nagnuća zlu među lj udma l što ovdje znač sto daje ono prepleteno s ljudskom prrodom No zmeđu čovjeka dobrh postupaka (bene moratus) moralno dobrog čovjeka (moralter bonus) ne postoj razka u pogledu podu daraa nj hovh radnj sa zakonom (l je bar ne smje bt) osm što one kod jednoga od nj h nemaju uvjek a možda nkada zakon kao jedn vrhovn potcaj, a kod drugoga uvjek Za prvoga se može reć: on se drž zakona prema slovu (tj što se tče djelovanja koje zakon zapovjeda), a za drugoga on ga se drž prema duhu (duh moralnog zakona sastoj se u tome daje on sam za sebe dostatan kao potcaj) Ono što se ne događa z te vjere to je grjeh (prema načnu mšenja). Jer ako su neophodn drug potcaj osm samog zakona da b se samovolj a odred la za zakonomj e rna djelovanja (na prmjer čatohleplje uopće lj ubav prema seb pa čak nstnkt dobra srca kao što je suosjećanje), onda je samo slučajno što se on podudaaju sa zakonom jer jednako b tako mogl potcat na nje govo kršenje. Prema tome maks ma po dobrot koje se jed noj mora jenj vat moralna vrjednost čtave osobe pak je protukonta čovjek je uz sama dobra djelovanja pak zao. 3
P ojlj
Jš j nš nphdn jasnii da i s drdi pjam g na gnuća Sva j nagnuć ili zič j pripada samvlj čvja a a prir pri rdng i ića ća,, i l i j mraln mraln j j pripadn j njgv jgvjj samvl samvljj i a mr mraln alng g ića U p pm m smis smislu lu nma nagnuća mralnm zlu jr n mra mra izvir izvirai ai iz sl s ld d a zič nagnuć j j s m mllj i na sjlnim privima) il kavj upri sld il za dr ili za zl j prurjčj. Dal nk nagnuć zlu mž ii sam svjsv mran mći samvj N mraln j uračunjv) zl n ij n iš išaa sim si m nga š j naš vl vlaasii č i n . Nas Nasupr upr m, pd pjmm nagnuća razumij s sujivan drdni razlg samvlj kj p rh d i sva m č i n u da dal l sam jš nij nij čin jr u pjm pjm u pug nagnuća zl z l u il i l i sad sadan an pru prurrjč jčjj ada s izr izraz az č i n n i mga shvai u dvama razčim značnjima kja s ipak m gu sjdinii s pjmm sd O činu s pak upć mž gvrii kak misći na nu upru sld kjm s vrhvna maksima u skl s klad aduu sa za zan nm m ililii privna mu) m u) prhva pr hvaća ća u samvl samvljj u a a i na nu ada s sam samaa dj djlv lvan anja ja prma svj svjjj mari marijj i j j u p pg gdu du jkaa samvlj) prvd u sladu s m masimm. Nagnuć zuu j pak čn u pm z p m znač značnj njuu pcca pccaum um riginari ri ginarium um) ) a uj uj dn j rma na snva svak svakgg pr pruz uzni nig č č na u drugm sm s m i s u kj i i frma zaknu prurjč prma mariji i naziva s prk (pccaum drip rva rvn r vnja ja saj prmda s druga iz pica picajj a j i n i su vavum) i prva sadržani u samm zaknu) čs i zjgn. Ona prva j nligii lan čn kji s mž spznai sam umm z ikavih vrmnsih uvja a druga j snziilna mpirijska dana u vrmnu facum phanmnn) Prva s sad si u usprdi s drugm zv pu kim nagnućm i prrđnm jr s n mž iskrijnii za š i vrhvna maksima mrala ii masima dra a u m s nagnuću prpsav prp savlja lja da j na sam s amaa zla) zla) a si za za š š m m zaš zaš j isvaril l up upra rav v vrh vrhvnu vnu maksmu maksm u iak iak j naš vla v la u nama zl isvari sii čin n mžm navsi niakav daljnji uzr jdna a ni i l jm snvnm sv svjsvu jsvu k kjj pripada p ripada n aš aš j prird prirdii . U m sada rčnm naći ć s razlg š sm na samm pču vg dssjčka ri izvra mralng zla ražili sam u nm š prma d zakn za knim imaa sl sl d d acir aci ra vrh vrhvni vni ra raz zgg prihvaćanja prihvaćanja i l i pridr pridržavan žavanja ja naših maksima a n sjilns a rcpivns). 4
sanu g g prn prnpa pa u= u = h
III
Čovvj e j e po pio Čo piodi di zao Vtiis nmo sin nasciu Hoci
Stav ov ovje je je z a o prema prema gore gore re reen enom om ne može znaiti znait i n išta drugo nego on je sv svjestan jestan moralnog zaona a ipa je prih prihvati vatioo da po povremeno odst odstupa upa od njeg jega a Daje Da je zao zao po p r i ro d i znai: to za njega njega važi ada ga se promatra u njegovu rodu ne u tom smislu da bi se o toj valiteti moglo zaljuivati iz njegova rodnog pojma pojma ovjea uope nego se prema onome što znamo iz isustva o nje mu ne može suditi druije ili to se može ao subjetivno nužno pretpos pret postavi taviti ti u svaom sva om i na n aj bol oljem jem ovje ovjeu u Budui da se sada smo to nagnue mora smatr smatrat atii moralno zlim zl im dale da le ne prirodnom pr predis edis-pozicijom nego neim što se ovjeu može uraunati dale mora se sasto sastojat jatii u prot protuza uzaon onit itim im masimama samovol samovolje je a one on e se zbog s l obode za z a sebe moraj moraj u promatrat promatratii ao sl s l ua uajn jne e što se se opet ne može pomiri pom iriti ti s ope openito nitošu šu tog zla ao subjetivna subjetivna vrho vrhovna vna osnova svih sv ih masima nije prepetena sa smom ovjenošu ma na oji nain t o bi lo i u nj oj taorei taorei u or orije ijennjena to emo emo nagnue mo m o i nazvati prirodnim nagnuem zlu a ao ipa uvije mora biti samosrivljeno onda i smo radialnim prirođenim ali oje si stoga nismo ništa manje sami navuli zlom u ljudsoj prirodi Formanog doazivanja da tavo isvaren nagnue mora bi ti uorijenjeno u ovjeu možemo se pa poštedjeti s obzirom na mnoštvo napadnih primjera oje nam isustvo priazuje i n o vima ljudi Želimo li primjere iz onog stanja u ojem su se nei lozo ponajviše nadali pronai prirodn dobroudnost ljudse prirod prir ode e naime iz ta tao ozv zvan anog og p r i ro d n o g st anj a onda onda je dovol dovoljno jno slu sl uaajeve ni n iim im iz izvane vane oru orutno tnosti sti u prizorima uboj uboj st stav avaa na of o fo i Novom Zelandu Samoi te u pustim prostranstvima sjeverozapadne Amerie što ih navodi apetan Hearne ojima nema ra ja a od ojih a nito nema ni najmanje oristi usporediti s tom Kao što npsani a imu Iniaca atasa i Psih aa nma n ava uo i a osim oino ui uian ana a Ratnia h ha ao ost st i ivl vla a n n ihova navša vlna Ona i u moalno uđnom stanu pm vna i ao a
5
Pri oelak
hipoezom te ćemo imati i više poroka sirovosti nego je potrebno da odbacimo to uvjerenje. Ako smo pak više skloni vjerovati da se ljudska priroda može bolje spoznai u moralno uređenom stanju (u kojem se njezine predispozicije mogu boje razviti), onda ćemo morati sas sasluš lušaati dugu me mel lkoličn količnuu litani litanijj u optužbi protiv protiv čov čovječ ječnosti: nosti: o potajnoj prijetvoosti, čak i u najbližem prijateljstvu, tao da se držanje povjerenja u granicama pri uzajamnom povjeravanju čak i među najboljim prijateljima smatra općom maksimom pametnog ophođe oph ođenja nja,, o nagnuću na gnuću da se mrzi mrzi onoga ko nas na s j e nečim obvezao, na što dobročinitelj uvijek mora biti spreman o tome kao srdačna dobrohotnost dobroho tnost ipa dopušta da d a se napomene kako k ako j e "u " u nesreći ne sreći naših najboljih prijatelja sadržano nešto što nam nije posve nerago i o mnogim drugim porocima koji su još skriveni pod prividom vrline a da ne govorimo o onim poro porocim cimaa koji koji se uopće uop će i ne n e prikriva prikrivajj u , jer dovolj dov oljna na nam je po potr rdda zao č o vj e k op će vr vrss t e , i bit bit će nam to to dosta poroka kulture i civilizacije (najgorih o svih) da odvratimo pogled pogl ed od ponaša ponaša j a lj ui kako na sebe ne n e bismo na navu vuk kii jeda jeda drugi porok naime čovjeko porok čovjekomr mršto što No N o ako time time još nismo zadovolj zadovolj ni, s o bodno možemo razmotriti samo vanjsko stanje između naroda, koje je na čud č udnovat novat način sa sast stav avjeno od o d obaj obaj u , gdj e se s e civiliziran civiliziranii narodi jedni spram drugih na nale le u odnosu sirovog prir prirodn odnog og stanja (stanja (stanja stalnog rata) i čvrsto čvrsto su si utuvili u glavu da to stan stanjj e nikad ne n e napu na pu ste, i posta postatt ćemo ćemo svje svjesn snii nače velikih društa društava, va, zvanih d rž ržaa v e ; osobito pošovj pošovjee n a ko koje pol polee p pav avo o ona onajj stale staležž čijaj e ona je jedin dinaa lga i o ne ne bezz ikvih be ikv ih ums u mskih kih azloga Je Je to da da čovj čovjek ek može može imati ima ti i usvajai usvajai za svhu sv hu nešo šo cijeni više i od svojega živoa (č) pi čem se odiče svakog koristoljbja, ip dokuje stovit zvšenost u njegovoj pedispoziciji. Ali u lagodnosti s kojom bjedn b jednici ici sla slave ve svoja svoja velk ve lkaa djel djelaa (a (aranja bes bespoš pošted tednog nog klanja i s l . ) može mož e se vidjeti da se zapavo ipak ponose samo svojom nadmoi i pstošenjima koja su u stju počniti bez ikakve druge svrhe ' t Ako se povijest dave pomaa pomaa samo samo kao fenomen fenomen nama na najv jveć ećim im dijelom skrivenih njih pedispozicija čovječansva može se uočii neka vsa mehaničkog slijeda piodi, prema svha koje nisu svrhe naod nego svhe piode. Sve dok uza sebe ima neku drgu koju se može nadati poiti svaka džava eži povea se tao što je podvgne sebi dake postati nivezalnom monarhijom us posaviti ustroj u kojem bi moala gasnuti svaa sloboda a s njom (što s njezine posjedice) vrin ks i znost. Samo šo se a nem u kojoj zaoni pospno 36
potoju log prnp z
ja uprav prturječe me št javn gvre a da h se ne pa ad e rču ja jš jeda lzf je usp us ladt s mra lm a pa št je pr t predlžt blja ja b se mgla p mrt s ljudsm prrdm, ta da se flzfs hljazam j se ada staju vječg mra utemeljeg a međuardnm savezu a svjetj republc baš a telš j čea na dvršeje mralg pbljšaja čtavg ljudsg rda psvuda smjavaju a fatraje. Osva tg zla e mže se pa tražt a se bč avd čvjevj sj et l nst prrdm agućma ja z je zvru er e sam da a nemaju zravan dns spram zla već štvše daju prlu me št mže dazat snagu mrale astrjest vrln eg se m ča ne smjem smatrat dgvarma za jh v pstjaje št e mžem, jer sm s njma stvren nsm nj hv tvrc al zat svaa jesm dgv agnuće zlu je se, buduć da se tče mralst subjeta dale smješte je u jemu a bću je slbd djeluje a samsrvlje mra mć su bjetu uračuavat bez bzra a dubu urjejest tg aguća u samvlj zbg je se mra reć daje n u čvjeu p prrd. Osva tg zla tađer se e mže 2) smjestt u eu svare st mralzadavg uma a da n mže u seb zbrsat ugled samg zaa zajeat bvezu ja je njme daa jer t naprst je mguće Mslt sebe a bće je slbd djeluje a pa je ebveza tavm bću prmjerem am mralnm bl b a zamšljat e uzr j stvara uče bez avh za a er dredba p prrdnm zama tpada zbg slbde št je prturječ Prema tme sjetl nst sad premal da b se mgla avest ea sva ga mral zlg u čvjeu jer na čvjea č nečm pu žvtjsm duzmajuć ptcaje j b svo sna poto potaa sv ssn napokon sama o aspaa z nm asol s na mnoo malh žava o msto a tž spostav savz žava (p slobono žnh naoa sam znova počn st so a n b opstl a psan at (ta po lskoa oa) ko ako n tao znano zao ao o potpno samovaa l sa mđ naoma om l ožat spo vm žavama pak kako ao an o stah, v zlh svaa no o ih
P oj
mog poizlii iz slobod nki koći zlobni m koi oslo bđ od molnog zkon (nposo zl vol nspo om sdži pvi im bi s poivln smom zkon zdizlo poi ( bz ikkvog s poi smovo n mož oddii i im s od sbk npvilo đvolsko bić. Nidno od og dvog n mož s pk piminii n ovk. No iko s, dod poson og ngnć zl dsko piodi mož dokzi pimim iz isksv o poivln ldsk smo vol zkon i nm dokzi ipk ni n govo o pvom kk og poivln i ngovo osnovi, ngo s kk, bdći d s i odnos slobodn smovol (dkl smovol koo pom ni mpiiski spm molnog zkon ko poi (g pom kođ posv inlkln mo pioi spozni iz pom zl koliko o mogć pm zkonim slobod (obvznosi i nivosi. U nsvk vim pom. Čovk (k i ngoi n odi s m koim msimm, koći pobnn molnog zkon (okći poslnos Šovi, on m s zbog ngov moln pdispozii nodolivo nmć i kd nikkv dgi poi n bi dlovo poiv og on bi g i pi hvćo svo vhovn msim ko dosn oddbni zlog s movol bio bi molno dob. No on ipk zbog svo kođ ndžn piodn pdispozii vzn i z poi osilnosi i nih pihvć svo mksim (pm sbkivnom pinip lbvi pm sbi No kd bi poi pihvćo svo mksim ko sm z sb dosn odđivn smovol, n obzići s n molni zkon (koi ipk im sbi bio bi molno zo Bdći d pk nomlno d smovol pihvć obo i bdći d bi i svko od nih z sb kd bi bilo dino nlzio dosnim z z odđivn vol, on bi kd bi zlik mksim ovisil smo o zlii poi (mi mksim nim d li poi po od zkon ili od osilnog poiv bio isodobno molno dob i zo, o pon (pm vod. Dkl zlik li ovk dob ili zo ni zlii poi ko pihvć svo mksim (n o nzino mii ngo mo bii podđivn (nzino fo mi ko i od ih dv poi z n v d g og Č ovk pm om, (i nboli o smo im o, pihvćći ih
pju l prnp u ob
svo mksim izokr morni pordk poi morlni zkon, dod priv z po lbvi prm sbi li bdi d pos svstn kko dno n mo poso pokr drgog ngo s d no mor podrdii drgom ko svom vrovnom v posvl po bvi prm sbi i ngov ngn z v pridrvn morlnog zkon dok bi s zprvo ov drgi ko vrov n i v zdovoln pog rbo privi op mksim smovol ko din po. Pri om izokrn poi ngovo mksimi ko proivno morlnom pork dlovn ipk lko mog ispsi ko zkono m ko d proizlz iz prvi nl ko m dinsvo mksim op ko svosvno morlnom kon porbv smo z o d bi poi ngn pod nivom nsv nio dinsvo mksim ko im in n mo pripdi n primr d ns iskr nos privi li s z no, pođ ozni kko d svoim l im svmo korni i n zplmo s nihov pror bd d d mpiriski krkr dobr inligibilni i dl zo. Ako sd l dsko prirodi poso i nko ngn om ond ovk prirodno ngn z i smo o ngn morlno zlo, r s n kr ipk mor rii nko slobodno smovoli, d kl mo s rnvi. o zo rdiklno r kvri osnov svi mksim dno s, ko prirodno ngn n mo izrisi dskim sngm r o bi s moglo posii smo dobrim mksi mm, o s, prposv l s vrovn sbkivn osnov svi mksim ko iskvrn n mo dogodii No svdno mor ii mog ndv ldi o ngn r s ono nlzi ovk ko i ko slobodno dl. Zodnos ldsk prirod ni dk ni zlob shv li s ri srogom znn nim ko nsronos (sbkivni prin ip mksim d s zlo ko zlo privi svo mksim ko poi r nsonos đvolsk ngo s, nproiv mo nzvi izopno sr ko s sd zbog posldi zov i zlim sr m Ono mo poso zdno s nkom opnio dobrom voom proizl z krkosi dsk prirod ko ni dovono k d s prdrv nl o i svoil povzn s pomno d s po i (k n dlovn dobro nmri mđsobno n rl 39
P oj
ju po mjri morala t da s stoga naposljtu u najoljm sluaju pazi samo na njihovu uslađnost sa zaonom, a n izvođnj od njga tj . na to da j on jdini poticaj ao otuda n proizi uvij aš odmah no protuzaonito djovanj i no nagnuć tom tj po ro ipa s vć sam taj nain m išjnja, da s vć njgova odsut nost tumai ao primjrnost nastrojnosti zaonu dunosti ao vr i n a ) jr s ovdj n uzima u ozir potica u masi mi ngo samo prdrvanj zaona prma sovu mo azvti radialnom izopa nošću u ljudsom srcu. Ta prirođna rivna ratus) oa s tao naziva jr s mo opziti tao rano, im s u ovu pon izraavati upotra sloo d a ipa j moraa proizać iz slood zato s mo uraunavati, u svoim s pvm dvama stupnvima rhosti i pomućnosti) prosuđuj ao numišljjna cupa) a u trćm ao umšjajna dous) i aratrizira j stanovita paost ljudsog srca dolus maus) da s samozavarava o svom vastitm dorim il zlim nastojnostma t da s, samo ao djovana nmau za posldicu zlo što i po svojim masimam ao mogla, n uzujav zog svoj nastrojno sti vć štoviš, smatr da s oprvdao prd zaonom. Otuda mia savjst toih po svom išjnju svjsnih) jud ada su usrd djovanj od oh s nj pitalo z zon i on ar nj io prvo mjstu so srćo zjgl z posjdc t a umišjaju da su st zasug t što s n osjćaju rvima z tav prjstup j uoavaju od drugih n ispitujuć j to moda ilo samo zahvaljujući srć n prma nainu mšjnj oj i od s zacijo og otrit samo ad i htji i ogi poiniti ist poro ada ih nmogućnost tmpramnt odgoj oolnosti vrmna prostora oj vod u sušj što s sv naa n o uraunat) n dral na sigurnom odmau Ta nsrnost da s zavarava samoga s, oja sprava da s u nama ustal prava moralna nastrojnost i izvanjsi s proširuj u prijtvornost i prijvaru drugih što, ao s n nvati zloom, zasuuj ar naziv ndostojnosti i li u radialnom zlu ljuds priod oj tim što rmti moralnu rasudnu snagu u pogdu onoga za što i noga tralo drati t ura unavanj ini iznua i izvana posv nizvjsnim) prdstavlja trulu 40
pstju l prnp br
mlju našga oa oja sv o j n isamo spava a azvoj zama oa šo i s ina zaijlo ogoilo. Jan j zasupni u nglsom palamnu u au aspav iznio vnju "Svao ima ijnu za oju s poaj. Ao j o isinio šo svao mo uvii za s), ao uopć n posoj i vl ina za o ju s n mo ponaći ni supanj isušnja oji ij mogao sšii, ao j, il o a n na svoju sanu ovu oa i li zao uh, vano samo o o najviš nui i na plaća ona valja općnio za o vja viji ono šo a aposol "n, nma azli svi s zajno povaiš, n io a i ni oo po uhu zaona) nijnoga nma
IV O ion za jdoj piodi Ison pi) js poijlo nog uina o njgova pog uzoa, j onog uzoa oj i sam n ij op uina nog ugog uzoa is vs Mo s govoii ili o i s on u u u m u i li o s on u u vm n u . pvom znanju azmaa s samo poso anj uina a u ugom njgovo ogaanj al uina ao zgoa u onosu na njgov uzo u vmnu. Kaa s pa uina ovo u onos s nim uzoom oji j s njim povzan pma zaonima sloo ao šo j o sluaj s moalno zim ona s oa samovolj za njgovo poizvonj n misli ao povzana s njgovim onim azlogom u vmnu ngo samo u umsoj poi i n mo s izvoii • avi dok t osuđuu psud uma kao moalno suca ni sadž u ovom no u pthodnom odsku a ova sadži samo novu potvdu iskustvom no o nikad n mož otkiti koin zla u vhovno masimi slobodn sool u odnosu na zon, koi koin kao in tl i i bi l n i in ptodi svm skustvu Otuda t z dnstva vovn msm uz dinstvo zaona na ko s ona odnosi akođ s mož uvidti zašto isto intlktualno posudb ovka u osnovi moa biti nalo kl uiva na sdn izmđu doba i zla dok s mpiska posudba z sn z b l no na zbsko inna popuštna moa tmlti na nalu da postoi nšto sdn izmđu tih dviu kanosti s dn stan nka na tvnost ndifn p svako uoblina a s d na pozitivnost mšavn da s dlom st dob a dilom o No to duo samo posudba moalnosti ovka u poavi u kanm sudu podđno pvom
41
postoju lo prnp b
ega egoo e deloae ipak lobodo i ie određeo iedim od ih uzrok dakle uiek e moe i mora pouđiai kao ikoka uporeba egoe amoole Trebao gae propuii ma u kakim da e remekim okoloima i odoima bio er i iz edog uzroka u ieu o e moe preai bii bie koe lobodo delue S praom e doduše kae: čoeku e uračuaau i poledie koe proizlaze iz egoih ekadaših lobodih ali prouzakoiih radi o ime e eli rei amo o da ie porebo odgoarai a a izgoor i urđiai eu li e poledie lobode ili e er e e u deloau za koe e prizae da e lobodo a koe e bilo iho uzrok da doaa razlog uračuaae o ma koliko dae eko do ekog lobodog deloaa koe eporedo predoi bio zao (e do aike kao druge prirode) egoa duo ie amo bila da bude bol i ego m u eoš i ada duo da e poprai dakle o o mora moi e e ako o e čii edako ako uračui u reuku deoaa i podrgu uračuaau kao i da e obdare pirodom predipozi iom za dobro (koa e e moe odoii od lobode) preupio u zlo iz aa eioi Prema ome e moemo piai o ikou og čia u remeu ego amo o iko u u umu kako bimo u kladu im odredi li ague ubekiu opeiu oou prihaaa ekog kršea u ašu makimu ako e oo dao e oba ili o kršee ako e o mogue S ime e pak poe podudara ači a koi e o prikazue u Pimu i prema koemu e iko zla opiue kao ego počeak u udkom rodu er o e u predočaa u priči u koo e oo šo e po prirodi ai mora milii kao po (e obazirui e a ue re mea) poal ue i kao po u remeu Po emu zlo e počie od ekog agua zlu koe bi bilo u ooi er ego počeak iače e bi proizlazio iz lobode ego iz grieha (pod čime e haa kršee moralog zakoa kao boake zapoiedi) a oekoo e ae prie akog agua zlu zoe aem e i o i Morali e zako kako kod čoeka i mora bii kao bia koe i e čio ego e izloeo ikušeima agua prehodio kao zabraa (Po 2 1 6 1 7). meo da ada izao li edi a zako kao doai poia (koi e edii bezueo doba u šo e i dale e uma) čoek e ipak ogledao i za drugim poiaima (3 6 koi mogu bii dobri amo 4
P oe
ueno (naime uoio se ime ne rši zaon) e si e za masimu eo razumi e li se da deoane sesno proizlazi iz slobode da zaon dunosi ne sluša iz dunosi nego u nabolem slučau s obzirom na dge namere Soga e počeo doii u srogos zapoiedi oa islučue uea bio oeg drugog poiaa e mozgao ao sesi poslušnos spram ne na puo uenu poslušnos spram neog sred s (pod prinipom ubai prema sebi) zbog čega e naposleu u masimu deoana bila prihaena preaga oseilnih poria nad poiaima iz zaona i ao se zgriešil (3 . Muao nomine de e fabula naaur a si mi saodneno uprao ao posupamo dale u Adamu si sagriešismo e i dale griešimo o e asno iz rečenog samo šo se od n preposala e prirođen nagnue ršenu a u prom čoeu se ao u remenu pra preposala neinos dale od nega se o ršene zoe i sočn i grie h a ne predočaa se ao od nas da proizlazi iz e prirođene zloudnosi naše prirode Ai o nagnue ne znači niša drugo nego da bismo elimo li obasnii zlo u pogledu negoa počea u re m en u pri saom umišlanom ršenu morali sliedii uzroe u neom prošlom remenu našeg ioa se do onoga u oem oš nie raziena upoeba uma dale do nagnua (ao prirodne podloge) zlu oe se o zoe prirođenim izorom zla šo od poga čoea oega se zamiša e s popunim sposobnosa da uporeblaa so um nie ni nuno ni mogue er bi inače moralo bii da e ča i ona pod loga (zlo nagnue) bila sečena i zao se nego grieh priazue ao nasao neposredno iz neinosi Ali za moralni znača oi nam se reba uračunaai ne smiemo rii ison u remenu ma olio da e o neizbeno elimo li obasn ii nego slučani bia (i zao ga e eroano i Pismo u sadu s om našom slabošu priazalo na a način)
Si sk poštoaja spam moralnog zakona licmji su ako mu s n pznaj a u maksmi kao sb osat pocaj prt na sim rugim obnm ozma sooj a nagnuć tom j unutaja pijoost t. nagnuć a s u umanju moralnog kona samom sbi la na njgou štu 3 5) zbog ga Bbja u kšćskom ju toca za (koj s nal nama samima) o poka na lljcm i tao karatrizira ojka u oglu onoga što in glanom osnoom zla u njmu
pstja" g pp br
o umski isko og poremeaja aše samovole u pogedu ačia kako oa podređee poiae prihvaa a aviše mjeso u svoe maksime og agua zlu osae am edokučiv jer o se mora uračuavai ama samima dakle a bi vrhova osova svih maksima ope zahievala prihvaae eke zle maksme. Oo zlo moglo e proii samo iz ooga moralo zlog (e iz pukih graia aše prirode) a ipak je iskoska predispoziia (kou akođer e mogao i iskvii iko drugi ego sam čovek, ako se a korupia uračuava emu) predispoziia za dobro dakle e posoi za as pomiv eme iz koega e moralo zlo po moglo dospei u as u epomlivos zaedo s pobliom odredbom zloudosi ašega roda Pismo u priči izraava ako šo prie svega preposav a zlo doduše u počeku sviea ali e u čoveku ego u edom duhu čia e odredba iskoski uzvišeia čime se dakle p rv i počeak sveg zla uope prikazue kao za as epomliv er odake kod og duha zo?) a čovek kao pao u zlo samo zaved eoš u dakle e iz em e a iskvare (čak ii šo se iče egove prve predispoziije za dobro) ego kao još sposoba popravii se suproo ego zavodički du h j. bie koemu se kao oakoa okolos e moe prizai iskušee pui i ako se čoveku koi u iskvareo sre oš uviek ima dobru volu osavl a ada povraka u dobro od koega e odsupio.
Oo ovdje eeo e me e hvtii ko tumeje Pm koje je izv gc ovti pukog um Mogue je pvjt o iu kko izvući mou koit iz htoijkog zgj d e pitom e oduuje e i to mio koj je miio uto ii g m o uitvmo mo ko e tj mo ebe bez ikvih hitojkh dok tit ptom ujedo jedi pem kojemu z ekog mjet u pu, koje bi ie pedtvjo o epodo povećje e htoijke poje moemo izvući eto to popvj Ne mo e bez pote poti o htoijkom pku eeg to umije i e ovj i oj e pdooi tome d e poe bojm ovjekom o e oo to tome moe pdojeti poje i z htoijkog dok mo vt z jeg tojk j bez uujeg i vog vjog o p tog pipd dijo k jm vtko moe potupti pem vojem vtitom heju
45
P jak
Općenia napomena O ponovnom poavjanj ione pedipozij e z a dobo Šo čoek u moralom mu e l rea poa me o am ee mora l e morao uč edo dugo mora učak e goe loode amoole er ače mu e e moglo uračuaa dakle e mogao mora o doa ao ada e kae da e ore doar ada o e moe a e ego da e ore a doro da e koka pred po a u oeku dora; o čoek me o e am doar ego ek poo u ou makmu prha poae koe a predpoa adr l h e pha (o mora am prepueo egou loodom oru) poe o da poae doar ao Prepoamo l da e a poaae dorm l o m eophodo udeloae ečega aprodog oo e moe aoa amo u ma au pepreka poa popora a oek pre oga mora ee uč doom da pm o udeloae prha u pomo (o e malo) uku u ou makmu poo poeae age me edm poae mogue da mu e uračuaa doro da ga e poae kao doog čoeka ako e pak mogue da po prod ao oek amoga ee uč dom o adlaz e ae pomoe er kako l dro moglo ro d dorm plodoma o kako e prema ra e daom prau edo kok (po predpo) doro do pak poe oe plodoe propadae doroga u lo (ma l e a umu da oo re loode) e poml e od pooog daa la u doro ako e e moe opor moguo ooga drugog er e ora a oa pad pak u ao du emaeo odekue apoed da reamo poa o ud dakle moamo o mo makar oo o moemo č lo ee edoao m me amo upeal po a preml a eku a edokuču u popo akako Po pspozj obo o to još nj osta j kaa b to bo taa akako n b mogo o om poma; samo ako j u so maksm phato potcaj moan zakon ko j pon njga ojka s z obrm okom (ro naprosto obm om
4
psju lg prp u b
priom se mora preposaii da e preosao eki zameak dobra u sojo puo čisoi da a se i e molo izbrisai ii iskarii a koi siuo e moe bii ljuba prema sebi koja e prihai li se kao priip sih aših msima uprao izor se zla. Rii k mgu pprimii dak ps rlii smisa s dug au pu urnu iz nanih rlga. Ka i luba upć luba prma sb m s pdilii na luba dbrh n s l uba d padi blia cmplacnia b mrau š s rumi sam p bi) bi umn. Pu prirdn prhai u su maksmu r k n b hi da mu u sakm rnuku bud dbr N na umna uklk s dilm u pgldu srh izabr sam n š sp s naćm i naranim dbrbii a dilm za saki d ih sanih dila bansa naprikladnia srdsa u um ima sam ulgu da slui prirdn sklns a maksima ka s sga prihaća i i u kam dnsu s mralnšću. N uzm l s na ka bzuni princip saml nda izr nsagldi su prns mralu Umna s l uba dp ad n s i sa m m sb i m pak rumi ili a da sm sbi dpadni u im ć nadnim makimama k zadlnu prirdn sklns uklk s a srha psi n ihim pridraanm i ada na is š luba dbrhnsi spram sga sb ppu samdpadnsi rgca kmu s psrć ng rginsk spkulaci i zbg masima k prm sld radu s sm dbrm uidu. N maksima luba prma sb bzun d pa dn s sm sb ka n isi dbiku l gubiku ka psldicama dlaa bila b unuarni princip nkg zadsa k nam mguć sam pd um pdrđia naših masma mram zaknu. Nik k ni randuš spram mralnsi n m s sbi dpadai š n m izbći grk nzadls samim sbm ak ssan akh maksma k s n p dudau s mralnim zaknm u nmu T b s mgl naza umnm lubalu prma sbi samm ka spraa sa miš drugih uzrka zadlsa iz psldica sga dla pd imnm blsa k bi s im priskrbi l s pcaima sl. N budući da znaaa bzun pšan zn zaš bism s uprbm zra umna nprbn aal n rumian prncipa i rl s u krug kada mralna luba prma sbi mguća sa pd im um r sb s m li sam na mral nain uklk s psdu sis s masim da s pšan za zan ini naišim piam s saml? n prrdi blans ka bća ka is sinm prdmma n p i n za m bzun udim Upra is p aš prird s n š n prirn up l i ak na ka bića bdnih umm sld n izdalka ni ni p ni zun prdm našh maksm ng ds n s da s bu d srn m . pdudar sh nih maksima s mralnim zaknm Da n sada bkin u pd k m la n prird din m bi u suglasu sa zkndanim umm u m s si s mraln prpsian a u nasrnsi da s i n li druki sm pd m um sasi s mraln nan mšlna
47
Pri
jelk
Prema ome pooo upoalae ikoke predipozie za doro u ama ie eae ekog zgu le o g poiaa za doro er a poia koi e aoi u pošoau za morali zako ikad imo i mogli izguii a kada i o i i lo mogue iše ga ikada e imo pooo ekli. Oo e dakle amo upoalae egoe č i oe kao rhoe ooe ih aših makima ako koeg e morali zako u amoou e moe prihaai amo u poezao i drugim poaima ili čak podređe ima (klooima) kao ueima ego u oo čiao čioi kao za ee doaa poi a odrede amoole Oo ikoki doro e eo makima u pridraau oe duoi dakle ihoo pridraae amo iz duoi čme e čoek koi čiou prihaa u o u makimu iako o oš e i am e er između makime i čia oš e elika udaleo) ipak a puu priliaaa eoi u ekoačom apredoau Č ri umišla u pridraau oe duoi koi e poao ešiom zoe e i r i a prema legaloi kao oem e m pirikom karakeru (iru phaeomeo) Oa dakle ima urau makimu zako o m er i h deloaa ma odakle da po eču poa koi u amooli za o porei Zao e rl a u om milu eče poupo i ozačaa dugu aiku (u pridraau koa) koom e čoek poupim reformiraem oega poašaa i učršiaem oih makima od agua proku prešao u uproo ague Za o ada ie porea aš prome a ra ego amo promea poašaa. Čoek alazi da e krepoa kada oea da u mu makime da e dri oe duoi čre iako e iz rhoog rloga ih makima aime iz duoi ego e eumerei pr. oraa a umereo radi zdrala lalia a iiu radi čai epraed a građaku čeio rad i mira ili zarade id. Si prema haleom priipu leta o da eko e poae amo zakoki ego moralo doar čoek (Bogu dopada) . krepoa po ieliglom karakeru (iru oumeo) aka da mu kada ešo prepoza kao duo e rea drugih poiaa oim e predode ame duoi o e e moe poii poupom reormom e dok podloga makima oae ečia ego e mora dogodii reo l u o m u arooi u čoeku (prielazom a makmu eze eoi) i o moe poai oim čoekom amo ekom 4
psu lg prnp b
rom pononog rođenja kao nekim noim aranjem (I 3 5; up Po 1 2) i promjenom ra. o ako je čojek u onoi oj ih makima ikaren kako je mo gue da iz laiih naga proede u reoluiju am od ebe poa ne dobrim čojekom? er duno ipak zahijea da o bude a ona od na ne zahijea niša oim onoga šo nam je ogue To e ne oe pomirii drukčije nego ime da u išljenju ora bii nuna reolui ja a poupna reforma u ojeilnoi (koja onoj poaja prepreke) e da one oga čojeku moraju bii ogue To znači: kada on rhonu onou oj ih makima po koj ima je bio zao čojek obrai jednom jedinom nepromjenjiom odlukom (i ie e preori u no og čojeka) on je uo iko po prinipu i načnu š j enja za dobro prijemlji ubjek ali amo u koninuiranom djeloanju razoju dobar čojek j moe e nadai da e uz aku čiou prinipa koji i je uzeo rhonu makimu oje aoolje i njegou črou nalazi na dobro (premda ukom) puu alnog napredoanj a od lošega k boljemu Za onoga ko ima uid u ineligibilnu onou ra (ih makima amoolje) za kojega je dakle a bekonačno na predoanja jedinto dakle Boga o je io šo i doia bii doba (njemu dopadan) čojek e e uol iko a projena oe proarai kao reoluija o za ud ljudi koji ebe i jačinu ojih makia mogu projenjiai amo prema premoi koju one reenom zado biju nad ojeilnošu a e promjena moe marai amo anim eenjem boljemu dakle poupnim refoiranje nagnua zlu kao izopačenog načina mišljenja Ouda l ijedi da moralno obroanje čojeka mora počinjai ne od popraljanja u ponašanju nego od preobrazbe načina mišljenja i uemeljenja kakera iako e obično poupa drukčije i bori e proi pojedinačnih poroka a njiho e zajednčki korijen oalja neaknuim Č ak i najograničeniji čojek ojea e im ee po šoanje za djeloje koje je u kladu dunošu šo mu iše u milima oduzima druge poiaje koji bi mogi ujeai na makimu djeloanja kroz ljuba prema ebi i čak u i djea u anju pronai i najmanji rag miješanja kriih poiaja jer ako djeloanje kod njih u renuku gubi u moralnu rijedno. Ta predipoziij a za dobro neuporedio e kuliira ie šo e naodi am primjer dobrih ju 4
pstju lg prnp u b
oeai ao og piaa e čak i epoml ivo e predipoziie, koa oka boako porieklo mora delovai a dušu e do odu šel ea ačai e za e koe o moe alagai amo pošoae neznu duno Č eše buđee og oeaa uzšeoi voe moae odedbe moe e oobio prepoučii kao redo pobuđaa morah aroeno er delue prao proi prirođeog agua izopačiau poa u makimama aše amoole kako bi e u bezuveom pošoau za zako kao aišem ue vih makima koe eba pihvaii oo čioi pooo poavio ikoki morai poredak međ poiaima e ime predipoziia dobro u čoekov ru o zar e om pooom poavla vaiom agom pra o e uproaa a o prirođeo ikvareoi ldi za e dobro? o e zaia očo šo e iče pomove rzie ašeg i da mo guo og poovog poavaa kao i ega ooga šo e kao zgoda remeu (promea) i oiko prema rirodim zakoima reba predočaai kao uo a egova proo pod moralim za koima iodobo ipak kao mogua kroz lobod ali o e prore či i amo mogoi og pooog poavaa er o morali zako zapovieda da ada rebamo bii boli di oda eizbeo iedi da o moramo i mo i Sav o pri rođeom z moralo e dogmaii pove eporebiv er ezii popii adre prao ie doi e i edako oau a ai bio da u ama pooi priro tom a s o spo sa sloboom a što mutm tko pomša go: kako p m zam, po kom sovol a kao go mau svo ob log u ptoom vmu (ko s om što saž vš u ašo mo) mož postoat o sa sloboom po koo lova kao gova supotost u tutku ogađa moa bt u mo subkta to o što s ž shvatt a kaa s svatt Povzv poma sobo s om Boga kao žog ba stva tško s soboa sto u sučaost lovaa (a uop to lozma) t u tzmu (a Bogu moa bt ako mogu čt obo l zlo žl s gova ova zvat sloboma) go u apsouto spotaost koo opost pt samo u sučau ptzma g ob log ova u ptoom v mu akl oolo m ođu tako što saa ova vš u moo mo go u ka po akl ta tškoa otpaa buu a s u Bogu mož zslt vmsk sl
P oj
đeo age krše ili e U moralo ake i i pak a a kaze iše ali ipak e iše ego: moralom obrazoa ečee morale predipozii e za dobro e moemo počei od eke za a prirode eioi ego moramo polii od prepoake zlodoi amo oe prihaa eziih makima proiih ikoko moralo predipoziii e kako e age ome eizbriio račai epreaom borbom im agem. Bdi da o ada odi amo apedoa od lošega pema boem koe ide bekoačo iedi da e preobrazba aoeoi zlog čoeka aroeo doboga reba idei promei rhoe ae ooe prihaaa ih egoih makima klad moraim zakoom koliko e a oa ooa (oo re) ada i ama epromeia o do erea o čoek ada e moe ii prirodim ačiom i eporedom i eš i dokazom iz ioa kaka e doad odio er e dbia a (bekia pa ooa egoih makima) em amom edo kčia ali o mora moi adai e da e a p koi amo odi i a koi ga pe ooi popralea aoeo dopei pomo la iih aga er reba poai doba čoek a kao moralo doba moe e prođiai amo pema oom šo m e moe ačai kao ego laii či. Proi og zahea za adom a popraa amoga ebe m koeme po prirodi mrko moralo apreza di pod izgoorom piode emoi raze pomee eligike idee (čem pipada i pripiiae amom Bog priipa blaea kao rhoog ea egoih zapoiedi). Ali e e reigie mog podielii a reigi adm ea a za aklo o (pkoga kla) i m o ra . religi ođe a dobrog ioa Prema po čoek ebi ili laka da ga Bog moe čiii ečo reim a da em za o ie o da poae boli čoek (opšaem egoih krii) ili pak ako m e o e čii mogim da ga Bog akako moe č i i i bol i m čoekom a da o za o e mora čiii iša dgo ego da za o mol i šo zaprao e bi bilo iša er pred biem koe e idi o e zači iša iše ego ele i a kada bi e o moglo poii pkom elom aki bi čoek bio dobar. Po moralo e religi i (koa e međ im aima koih e ikada bilo amo kršaka) ačelo pak o da ako mora čiii koliko god moe da bi poao boli čoek 2
pstjnju lg prnp u b
i da se samo ako ie zakopao prirođeu u (k 9 216) ako e uporiebio iskosku predispoziiu dobro kako bi posao boli čoek moe adai da će mu se oo šo ie u egoim moćia adopuii uz pomoć odozgo Također ie aproso uo ii da čoek za u čemu se a pomoć sasoi i moda e čak i eizbeo da bi kada se edom obai ači kako se o događa različii udi u eko dugo doba o ome sarali različie pomoe i o popuo iskreo o i ada ai ačelo ie bio i zao ie ii sakoe uo zai šo Bog čii ili e učiio za egoo blaeso ali sakako e uo da za šo mu e saom č i i kako bi bio dosoa e popore Oa j općnita napomna ra od tiriju od kojih j o jdna pridodana sakom odjljku oog spsa i koj bi mogl nositi nalo o uincima milosti 2 udima 3) tajnama 4) srdstima milosti On su takorći arrga rligi unut granica istoga uma njma nij mjsto unut th gica ali u njih udaju Um s u sijsti soj nmoći da udoolji sojoj moralno potrbi rot do r komjih dja koj bi mog nadopuniti taj mjak n risajajući si ih ipa kao oširn posjd On n nj mogućnost ili zbiljnost nihoih prdmta so što ih mđutim n mo prhatiti u maksim sojga mišjnja i djloanja On a una na to da ć ao u ndokuiom olu natrirodnoga ima i nšto iš no što on mo rumjti a što bi bilo nophodno nadopunu moraln nmoći to ić na ku njgooj dobroj olji i ao on to n sozna s jrom koja bi s moga nati rlktirajućom o mogućnosti toga natprirodnoga) zato što joj s dogmatska, koja sb najšta kao znanj ini niskrnom li ruztnom jr ukljanj tškoća u odnosu na ono što j samo s ptiki) utđno so j spordna zadaća pargon) kada s t tškoć tiu tanscndntnih pitanja Što s t oših posljdica o t dj koj su i molno tscndntn limo usti u lgju unc su toga pma portku gor nadnih tiriju kla oni tobonjg unu tarnjg iskusa unci miosti) antaziranj, 2 on naodnog anjskog skusta uda) praznoj rj 3) oni tobo rosijtljnog razuma u ogldu natrirod noga tajn) iluminatizam tlapnja o incijaciji 4) oni oduhaćnih pokušaja da s utj na ono natprrodno srdsta milosti) taumaturg ja s zablud uma koji tumara prko sojih gric i to u naodno moralnoj Bogu doadnoj) namjri Š to s posbno t o općnit napomn uz pi odjljak o raspra prizij u n aka m os t j st n mo s prhatt u msim uma ako s on di sojih gca kao ni uopć šta natprirodno jr uprao kod njga prstaj saka upoba uma njh nij moguć unit t o js ki spoznatjima da su unci milost a n unutj rrod) to što s naša upotrba pojma uzroka i unka n mo proširti dalj od prdmt iskusta dakl dalj od prirod a prtposaka da b s ta dja mogla praktiki upotrjbti pos proturji sama
bi ub bi ppvl pvl m š (u nvj mji) db mi m uči d bim š pgli čiv uči mi č upv up im d db (m) ć b š č g či g dgg bić dl d m j uč mžm ć č i j m puči m bi Pm m mžm g dpui š pmljv li g mžm pihvi u vu mimu iju pču upbu
5
fzfs s
Drug odjeljak O borb dobrog prcpa sa zlm za vladav ad čovjekom Da janj an dbi vj nij dvjn a u ii da nan ja aa dba ji i u naš du ng a i bi iv uza za ji naa djuj u u n u, đu ai aiia vntvn izi ici vj zin vrina, ja u g ain zna ava ab i int da avja ng nijaja. j gdu nv v i n a jajan niv i n u našii š ga vaav zubjava a u nvj dba ij vjij v) ijava zaij vai ab vć j a d ga da na u j va nu u i i adušn nain i šjnja u au i igj) ji uć na vjnja ni u aga b i a na ć ana, vjuj v vjv nag i ini ga ndjn a ći N i ai uvi ia n u a vjga avg nija j jga n ba i u dn, ndiinai na n j nivn vn azuju vajj vij ng j j njaj ać nvidj iv iva i a ua i ga j anj On u ud uavjai budaa ja a nzn duša d j ni avaaju uj da j zivaju v z b udga ca), ja ajn ava na jn na ia ja v dušu· • ozo zi so oni moan prnp iz osoansa usk p so kao noios o moć skonos) so nauk nsu n mog sniat na nkom om i pmniim konpu Moan su zon pa p nposrno z na a nan nog zaonoanog kro nih naproso pong uma o okno o p a subkno u gu pota
oj
Prirodne sklonosi p rom rne po sm im se b i su dobre nisu neprihlie i elei ih iskorienii ne bi bilo smo uzludno nego i šeno i priekoo šoiše one se moru smo pripiomli kko se ne bi sme unišile među sobom nego se doodie do sugls u edno elin zno blensto A um koi o posie zo e se pme Smo ono morlnoprotuzkonio po smome e sebi zlo, nproso neprihlio i mor se iskorienii smo um koi ome uči, pogooo ko o i prer u delo zsluue d se zoe mudrošću, u usporedbi s koom se porok doduše, moe nzi i b ud lso šću li smo ko se um u sebi oseć dool no kim kko bi o (i se podre n o) prez ir o ne smo ko neko presršeno biće m rz i o i proi og se oboruo. Prem ome ko e so i k zmišl o čoekou morlnu borbu smo ko sukob s negoim sebi neinim) sklonosim ukoliko se one moru preldi ko prepreke prdrnu negoe dunosi ond e, budući d ne preposl nikk posebn poziin sebi zo) prinip uzrok kršen mogo idei so u pro p u š n u d se proi ih preprek bori ko e pk smo o propušne proino dunosi (kršene), nie puk pogrešk prirode i nego se uzrok ne moe ope ( d se ne obšn kruno) rii u sklo nosim nego smo u onome šo određue smoolu ko slobodnu ako s oku prpsuj nsarna olja a zakon bz rmšljja prhaća u soj masm s bo pos ono nano Al u goj j prposa ba saa pogrka r ma koo m no usmj soju pozoos na soj mono sanj or ćmo a u š nj u pu nka rs ngra ngo a moro po o oga a zlo koj j ć uzlo soj mjso a šo n b bo moglo a ga nsmo pral u soju maksmu sjramo z njgoa posja šo zna a j po snsko obro o oj mo un o a p o zla ko n rba ra u sklonosma ngo u zopano masm akl u samo sobo Slonos samo oaaju probu suprosaljn obr maksm a ono osa zlo sasoj s u om a s m slonosm kaa pou na kršn n l suprosa zaprao j a nronos pra npra Sklonos su samo pron nal uopć bla ona obra l zla uolko sa plmn prnp moranos kors ao baj spl nraj sklonos uopć ujaja naa na subjk. No ukolko s ra o snm nama m ora n og obra koja pak nsu masm, u subjku s mo ra prposa n rug pron s kojm s rna mora uha u koa a bz ko b borb s rln b ouš n ko ka ona rn oa sjan p oro al pa sj a an a b a r aa b s moću nh ouš so mogla sša pobun al s s pobunjnk nkaa n b mogao poraz skon
8
brb brg prnp s lm
samool u (u uuaro po osoi makim koe e lu sa sklo osima) oda e lako shaii kako se moglo dogodii da lozo, koima ie dobrodošlo obšee iz ekog rzog šo ečo o e obaie amom a ipak e ezaobilaza mogli pogriešii šo e iče praog epriael a dobra koim u milii da se bore. e smie as dakle čudii kad eda apool og e i d i og epriaela šo kari ačela, a koi e prepoze amo po soim učiima a as, prikue kao ešo iz i o kao zlog d uha: "er ie am se borii proi kri i mes (prirodih skloosi) ego proi Vroišaa, proi Vlai proi zih duhoa. zgled da il e formulaie i e proširiae še spozae dale od oseiog siea ego samo zori prikz poma oog z edokučiog za prak ičku u pore b u ; er uoalom z o e drugo z a i eedo smešamo li oo šo zaodi mo u ame ili i iza as er u om as drugom lučau kri e pogđa ša me ego u prom er se od ega e bismo dli zaei kd s im poao e bismo bili sporazumi Č io emo oo rzmarae podielii a da odsečk Ps j ubiajna prpstaka lz mrala da s psj mralng za u jku m ak bjni nam s jdn stan z mći sjtilnih ptca a s dg z nmć pcaa uma pšana za zakn) j. z slabs. N tada bi s n mraln dbr u mran pdspzicj) d njga mra mć š lakš bnt j pjmi jdnga d nh upć s n mgu ms ti bz pma dgga. Sad pak naprst n mguć basnii spsbnst uma da pukm dm nkg zakna adaa sim suptnim ptcajima pa s dak n m pmii ni kak pticaj sjnst mgu ladati umm kj zapida s im ugdm r kada b a sjt pstupa u skadu s prpsm na ada b s rk da s s dja prma prrdnm prtku nkm n b n pal na pa da pa uzrku tga ·· a kšćask mral karaktrstin da n zamšlja rlku zmđu mrang dbra malng za ka rlku nba d z m ng ka rlku nba d pakla ka pddb pmda slikia ka taka numjsna pak stga p sjm smslu ni niša m zfski tna Nam na lu tm da s spr da s dbr i z cast sjta i cst t zamišljau ka da mđusbn grani pl s stupj stupanj š maj sjtl) prapaju jdn u drug ng s n prku k mđusbn dn nzmm jm. Č taa azitst u rst nala p k ma s m bt pikm u dnm li drugm d h ctaa a ujdn i pasns ka pa s utaranjm da pstji na bliska sdnst sbina k kaicraju zadn l drug daju pra na ta prikaz kji j uz s jzi št j u nmu sadr ujdn i rl uzišn
Dg j
Pvi odječa O poaganj pava dobog pinipa na vadavin nad čovj eom a) Pero i fi iraa idea dobrog pri i pa Jedio šo eki ie moe učiii predmeom boako odluke i rhom araa e čoečo (umo eko bie uope) eziu elokupom moralom aršeu čega e kao rhoog ue blaeo eporeda poledia u o aišeg bia Samo e a Bogu dopada čoek "u emu od ečoi egoa dea poaz egoa bia o uoliko ie eka orea ar ego ego urođei i rieč (oo eka bude) po koo u e druge ari i bez koe e pooi iša ačieo (er radi ega e e ačieo radi umog bia u ieu kako e oo moe mii prema oo morao odredbi) O e oda ae U emu e Bog lubio i e i amo u emu i prihaaem egoih aroeo moemo e adai "poai deom Boom id Uzdii e do og ideala moralog aršea do pralike morale aroeoi u čiao ezio epomueoi o e ada ope ludka duo za kou am age moe dai i ama a idea kou um aa pred a da bimo o eili o baš o šo mi imo ezii or ego e oa zauzela meo u čoeku a da mi e ha amo kako e ludka priroda za u mogla bii makar priem lia moe e bole rei da e oa pralika eba puila k ama da e prihaila čoečo (er ie mogue zamil ii kako po prirodi zao čoek a ebe odbaue zlo i uzdie e do ideala eoi oim ako šo a ideal prihaa čoečo (koa za ebe ie zla) i k o iazi) akle o e ediee ama moe marai a em u i e a Sia Boeg predočaamo li oog boaki aro eog čoeka kao praku za oako kako o premda am e i kao aka eouđe rpei ikake pae e pae u krao meri preuzima a ebe kako bi radio a oome šo e abole za ie asupro ome čoek koi ikad ie bez krie makar prihaio iu aroeo ipak moe marai da e pae koe ga ma koim 0
brb brg prp lm
puem zadešaau sam skii, dakle ma se smaai edsim sediea se asesi s ekm akm idem, pemda mu a sui ka paslika dea Bu dpade čečsi (dake ek mal sašesa ak kak e mue kd sesk bia ke isi pebama i sklsima) e mem pak mislii dukčie e pd idem ek čeka ki bi bi spema e sam sam izšaai se ludske dusi e ued aučaaem i pimem k sebe šiii db u aeem muem pseu e i pemda iskušaa aeim mamima adi a š e able za sie, pa čak i za ee epiaele, a sebe peuzei se pae se d asamie smi e ček si e me sii pam supu i ačii eke sae ka š e saa male asesi sim ak dae zamišla kak se bi s pepekama i uz aee mue edae ipak ih peladaa pak ič ei u S i a Be (ukik se pedčaa dae pihai udsku pidu) ček se pak me adai da e psai Bu dpadim (a ime i baeim), a ki e sesa ake male asesi da me eai i a sebi emei i peee da bi u sličim iskušeima i paama (kaki su bili kame kuše e idee) sa epklebi pie pasii č ečsi i siča eu pimeu e a sliedei, aka i sam aka ček ia pa smaai se pedmem ki ie edsa bask siđaa b) Obekia eal s e idee a idea u sebi pse uklučue su eals u pakičkm pledu, e a e u ašem mal kdam umu Mi e bam bii u skladu s m e sa mam i mi ada bi se p mala dkiai mus da se bude čekm u skadu s m pasikm, ka š e eizbe u kad e ieč pidim pmi ma (da am se e bi ddil da se baim pazim pmima), ada bism mai imai i dšku pi pzaau malm zaku da e bezuea a ipak dsaa dedbei az aše samle Je kak bi bi mue da puka idea kesi upe me
Drug j
bii ači poia za amoolu od ih uope amiliih poiaa koi proieču i korii o ii e moe uidei umom ii pokriepii prmerima i ikua er šo e iče proga ako beueo a poieda a u ei drugim moe e rei da e, premda ikad ie bilo čoeka koi bi om akou ikaiao eueu polušo obekia uo da e bude akim ipak emaeo i a amu ebe očia ie dakle poreba ikaka ikuei primer kako bimo i a uor ueli ideu ekog Bogu moralo dopadog čoeka kao aka uor oa am e e daa u umu o oa ko da bi za ekoga priao da e aka oom ideom uglaa primer koi ala liedii kao oeru ahea i ešo iše od ooga šo di, iše od poe beprekoog, čak koiko e o god mogue i au og ioa remo u o i čuda koa bi e morala dogodii po emu il a ega a ime uedo ikaue i oe morao eer išo aime edoaak ere u riu kou e moe amieii ikaka era (koa e amo hiorika) zaoaa a dokaiau čudima er amo era u prakičku alao oe idee koa e daa u ašem umu (koa akođer edio moda moe porđiai čuda kao aka koa bi poeala od dobrog pripa al od ih e moe rpii ou pordu) ima moralu riedo Baš zao mora bii mogue i eko ikuo u koem e dae pri mer akog čoeka (ukoliko e od ekog iakog ikua uope mogu očekiai i ahieai dokai uuae morale aroeoi) er obirom a ako aki čoek po ebi moe pruai primer a u ideu čia praika uiek oae amo u umu er o ieda primer u izakom ikuu ie adekaa budui da e razokria uurašo aroeoi ego omoguaa amo aklučiae o o i o e a rogom ieošu (šoiše uuare čoekoo ikuo amoga ebe e dopuša mu da prore dubie oega ra ako da moe aopromaraem doi do poe igure poae o ooi makima koe e opredelue i o ihoo epomueoi i čroi) ada bi ada aka doia boki aroe čoek u ekom čau akorei išao eba a emlu aučaaem ačiom ioa i paama daui primer Bogu dopadog čoeka koliko e god o moe zahieai od iakog ikuta (dok e p ra i ka akog 2
bb bg pncp
primera ikad e reba raii igde drgde ego ašem m kada bi pomo ega oga reoliom proizeo eagledi mo ralo dobro ie ada e bimo imali razloga prepoalai da e a čoek zače drkčie ego prirodo er i o e oea obezim prai aka primer iako e ime e b aproo iekal da o moe bii i aprirodo ore Jer prakičkom mil emamo ikake korii prepoaimo li o drgo er e pralika a koo emelim poa, ipak iek mora ra amma ama (ako prirodim ldima i ama e amima e doolo epomlio o šo oa pooi ldko dši da am ie porebo da oim ezia aprirodog poriekla prepoalamo i dae hpoaziraa ekom poebom čoek aproi prema em e čii da bi zdizae ekog akog ea izad e krhko ldke prrode pre blo a me prakičko prmei ezie idee a aše kae arašae er premda e prroda oog Bog dopadog čoeka oliko kao ldka zamišlala kao da o ima prao ie porebe dakle i ie pae baš ie prirode klooi dakle i baš aka ikšea za prep kao i mi ali ipak kao adldka koliko b m priep čiila emogim epromeia čioa ole koa e reimo izborea ego prirođea a odmak od prrodog čoeka ime bi pak poaao ako bekoačo elikim da m e oa boaki čoek iše e bi mogao poaii kao primer O b ada rekao dae m am e ol i a me e e amo od ebe lama ako ikšee za zlo dae mi arše a iveo da ako krakog zemalkog ioa (zahal o eo odmah doi do pope eče lae kraeva ebekog i ada e do abedie mi bii e amo prema a ebe prezei e pae ma koliko eške ego o čiii i eelem, bd da e mi pred očima bii a la a i blizak ihod odše, aš b dš miao dae a boaki čo ek od ečoi bio zbilkom poed e zišeoi i blaea (da ih ie zalio ek akim paama da h e lišio radi amih edooika čak radi oih epriaela da bi h paio od ečog proklea morala poaki a dilee l ba i zahalo pram ega pri čem bi idea poašaa po ekom ako aršeom moralom prail za a dodše edo mala i redo propia koega
Dg a
se treba prdrvat a on sam ne b nam se mogao prkazvat kao prmjer oj bsmo m oponaša dake nt kao do mognost dosežnost neog tako čstog vsokog moranog dobra o svejedno b pravo taj st božans nastrojen a zapravo posve jds čtej o seb mogao stnto govort da je njem prkan eovjen dea dobra ( načavanj načn žvota. er tada b on govoro samo o nastrojenost koj sam seb postavja za
Dao ad s o očnost udso uma oa s od na pa n mož odot da s u adna n oso n možmo mst nau tnu moanu dnost ao s u osou nzno očo udno n pdočao na uds načn pmda s tm upao n ž dt da to po s 9) J da smo sa nadosna sosa u n potna na ao sa žm ma Tao d ozofs psn čou ao samo zna sada nanu u u s po oa s moa o pda š msto na moano st a no sm stonma na o su o stost so pod sun od sao mou ođna na sapuu St sa so m ndosama o od asa đa šn o Ha) Ta pdodž namo u Psmu ad n ono ž doča stup Bož ua za uds od tao što mu ppsu našu žu ou mož pos so o u ao učno stnma ča ndoston Usnu Bo to uo s d) ao m umom n možmo sa ao no sdostano moo žtoat nšto od onoa što ppada nou ažnsu š s no posda. To smatzam anao ad oašnna oa s n možmo od No noo pa u smatam o n odd ad pošna naš spoznas ntop omof am o u monom podu u ) ma o štn posd Od žm so oš usput napomnu da s p uspnu od ostnoa znadosnom saao mož smaza oašnaa poam anaoom s nčm osnm) a npošo po anao za uč at da s ono šo ppada pomu moa ppsat posdnmu ao št no poam) o pos dnostano oa što o poa sao anao uča o z oa šo nam uman no poma n uo na sma noa potpa pmom) zodo ao posdu da ona nužo mo ppada samom pdmtu ao no pdat N mou nam ao što uzo n o o oanso sto na uop soto sa n mou sat duč no pma anao s umšnom u odnosu na noo do sa) nam to da tom uou ppsum um to s uo st uo) moa mat um ppsan ma nmu n so ut moa saa no sam mounost da s ud uoom. A zmđu odnosa n sm pma nznu pomu odnosa s sm poma pma so s nma na anao no s ad o oomnom sou c o) o od upao u anopomo što sam dd o do
4
bb bg pnp m
prailo oega deloa a kou budui da e oe uii di om kao primer za druge a e aoga ebe zaki prikazue amo oim auaaem i deloaem Tko e i od a doka zai grieh? o beprieko primer uela a oo šo auaa ako e o ioako ai a duo ala urauaai ao egoo aišo aroeoi ako e pooe dokaz uproo i li e u ideau oeoi aka e pak aroeo a paaa preuzeim rad dobra iea za e ude a reea u eoima puoalaa pred aišo praedoš ako oek ou praedo ii o l io šo reba i Dakako oa e uiek oai praedošu koa ie aša ukoiko bi e oa orala odrai u aiu ioa koi e popuo i bepriekoo kladu om aroeošu o ipak rad e druge ora bii ogue eko priaae pe ako e a druga ediaa aoeošu pralike premda oš pooe elike eškoe da bi e o priaae halo a o ima emo ada goorii
e eškoe koe goore proi real oi e idee i ihoo rešaae Pra eškoa koa aodi a ue u oario e idee Bogu dopade oeoi u ama rmilimo li o eoi zakoodaa i makaoi aše laie praedoi l edea e Zako kae "bu die dakle aršei kao šo e arše Oa aš ebekier o e deal Sia Boeg koi ame poale za uzor o udaleo dobra koe u ebi rebamo proizei od zla od koega polazio bekoaa e i uoliko oo šo e ie ia primereoi aia ioa eoi zakoa ie doeo i u koem remeu o oeko e morali zaa o ipak reba podudarai Oa dake ora bii poae a u aroeoi u opeio epomueo akii podudaraa poašaa oim iz ega e kao iz klie reba rii e dobro a koa poai od edoga eog priipa koi e oek prihaio u ou rhou makimu a promea aa mora bii i mogua er oa e duo eškoa e ada aoi u piau kako aroeo moe ai kao i kad e i ako doba (e uope ego u akom reuku) maka o rešee e eškoe poia a oe
D ek
da delovane kao kontinuirano napredovane od mankavo dora k oemu u ekonačno po našo poceni a i mo u pomovima odnoa uroka i učinaka neieno oraničen i na vemenke uvete uviek otae akavim tako a mi ono doro u poav i t . po č in u u ei vako doa moamo matati nedotatnim a neki veti a kon ali napredovane to dora u ekonačno prema primerenoti tom konu o natroenoti i koe e to napredovane ivodi a koa e inaoetilna oemo militi takv m da i o nemu neki ponavalac rca u voem čitom intelektualnom oru udio kao o ovršeno celini takoer i po činu (načinu ivota i tako čovek e oira na vou talnu mankavot ipak moe očekivati a će iti općenito Bou dopadan u koem mu tenutku moe i avršiti ivot Drua teškoća koa e pokaue promatramo li čoveka koi tei do u poedu amo to morano dora u odnou na oanko l ae n tv o tiče e m ora l no l ae n v a pod čime e ovde ne raumie oiurane trano poeda adovoltva voim fiičkim tanem (ooađane od ala i uivane ve većih uoda) kao fi čkim aentvom neo e ono raumie poleći od ilnoti i u tra n o ti natroenoti koa ve dae napredue u dou (nikada ne otpada od nea) er i talno 'traiti kraevvo Boe amo kada i e i ma lo čv rto uve rene o neprome n ivo ti takv e natroenoti načilo koliko i nati da e već nalai u poedu to kralevtva udući da i e tako natroen čovek već am od ee udao da će mu e "ve otalo (što e tiče ićko laentva) dodati Onoa koa to rine olo i e uputiti na odovor "am duh uvedok e našim duhom itd t. ona tko ima tako nepomućenu natroenot kako e trai već će am od ee oetiti da nikad ne · Ne me e pevdje da e tme ne že eć da najest eba su tme da se u om besoačm zu ompeza majavt uađe adj dužoću dae zbjso z napov pepavja e d najet u eb dta ujučue čoveov Bu dpada moan zača) ne o da nasjeost oa zaupa msto toatea o n pbva oj e tava u besoačn s adomea mja e nedvojv d ba ba u vmnu uopće da nada nje posve ppuo ono š poae. A to e tče mpenzacje peupa d ojh daz u om apedovau a o ćemo e vu p �ešvaju tee teše
r J ncp
mo ao io ai da o avoli l o s avim ooim o ćaima izadosiog oia zgodo r igd i la aii go u oom o podava doro mil o amom i Ta ii da i i uuo oaivai a ao uzda go da aoi oii za morlos sa ra om i ro adii oo oga aa o u rii o ao s pogro azumiu mogu avi a ari faaia ali svg uda a u vou dom rivaću asroos o da i ilo av uaoi da u o aava. A oo s a o ai i z r daaa u u laog ili oaivog faairaa usođivam soga doadag aia ivoa s vlaiim amama r o oi od ua rivaćaa al dor adal a dovl o duga ioa oaao iov uia a ou a vo ai ioa o i uvi ardovao olmu u o alai povoda da amo asluću lio pola vo aroos ia mo i azumo adai da u vo ivou i apusii a u udući da ai ai samo ao i dar prii uvi o oćaau agu a ldć go da ć i uvi o rari ići dal oi da ć ao mu ao ovoga prdsoi i dugi ivo o vim aaama u dugi ooloa asavi im i dal o uao isom riiu s i da rilavai ilu avrva rmda doom r rma oom o od doad oaio mo marai vou asoo i mla polaom Nasupro om oa oi a i usos o ar a doro u o iad i oao ooa oi uvi dao o u zl ili a u a im ivou moao uoii ao v du pada i la u go ao i adiu mo aumo adai da i osao oli ada i od ivio o du ii ada i mu i rdsoao i udući ivo uz av i ao moao sara da isvaros uoila u goo aoosi Oo o sada ogld u agldivu ali u i u udućo a dugo a u dao ao agl diu idu oo a lud ma oo o oi mogu udii u lau i ou os o u dovolo a rdod da i dom diu sluil za mi i uvrć u doru drugom a uđ i avi oa mu sudi da i zlu ai olio o o moguć da da i slui ao oiai a da i uo oa 7
Dru ak
lj k okvn vjno do ovjkov dn dok ko pok koj oonj ponj vdnj o np n voj vd P o do npo n nojno koj o nv do do koj n Mu h n t h t n b m vu n pn mu nh nt m vrt { t m nvt djm njm r v: h n u u bt n vn n A nv n v m j b n { v j vjuju u š j m M v m uvnm) r nd nm d u m b tvd n vjr um n du nd urt nm m pvt nd u ppu bvn n nn nn vt r buu u trnum n n u t v uhvn d j t vt uth mr mtr utnm njud m njvjvt nm vjn tv n tj nšt u dn mđu t pun dšn {v nv v up n njv) n mu m dvt nu u v dn t bvt mu n bnu unt u nm r d vš nm vmn 1� t br v uu rtv umu n pvjd u j r pa vvn nv v u uu n m dd vš dšnj T nbjn d m nuv vjnt budu ud u du vd vnm vm umt v upuu d v ddn m n v n pm buum tm budum nu m juu o pn vv j šn d ndv jhv n d vvnm nj mt t mn un tn d n A m mu nš vnm ndmj m u vj dvn š pj v) v m vt vn vn tn ndtt m t vn (u nm n n mu vdt n um uvd n tumn m v vt v uprd run n vrv prt m n u ž v m m hjvm j mu ptvj nb pvdn jm dvjt um jm d tm pv ud u th uv nt n d v n mu p t ubn hd v tn d tv nj n upn pm) A p p bn mu nJgo um vj ut n r bh uv rš bš 1no t dn t 5 v nmu vu um npupjv mu m vm tn d bm mu ur m t d u n m m pu nvm vtm rm Am, mu v vn ud Ovm ddm š n nmn bn u v j db š db vš du mnv n m uv m pd dbm vtm umj d n ptj tn dbm vm N p mu n pnt v t m u m un db nn v j pm •
68
O bb bg pnp lm
ld) koj so sjsn prozod prd sao posrdno po jnj soj srjnos rsoć na ljea nd (prkl) kd n na pork zj zbrnos o njeznoj sjnos zjsnos pold nj z ojk nj n oć n j, kolko oo dj olno kosn (o skko alja o) o pojnj n oo j n nkoj nposrdnoj sjs o n pojnjos n nsojnos j nj no d no sd a to a raj žvota ve ma vrmea? Ta s rea pje mož przat ad se rad o bl až estv al to samo odos a stalte s oea o prmatra svo žvot e s jova pčeta eo raa ada leda prlost ada, ad osjeća da e a som, ate je je pržv e stavljaj a obom mče spmee e tove, vdr oja žta sree t sad čje č vm jer ode l bo ao prad osetlost) oj sadržae vremesom estaj aedo s jm t tvoe j sa sada postojećm žtom žvota eo h ao as otsje Prmje l se, metm, ta st stav a sđe o moralm vrjedostma dotad veo žvota oa čovj mže bt vrl rv a ta sd pa a je žvot avro a posv doba ač Jer mralo bjtv rp a trj st p oem s ma sdt o jov žvot je (bd d e et zadsjlo av da b se jeovo postojaje mol mt a dlj v u dsječe vreme so a asolt jdstvo n bd da o trjet možemo aljč vat so djeovaa a jez poava) vol t prjee žvot e ma br sam ao vemeso jedstv tj ao ea ela tada s prvo vo djela žvota prje prava) edao a a ra odobravaja sljdjm te mo t ao prt savodobt to ooa sve je dobro t o e dobro s v r Naoo s om j aom o trajost a eom drom svjet s povea jeda dr ao e stovjet ame "da se sv jes mora ovdj oostt da rač a raj žvota moa bt potpo aljče da se to mož adat da ć odj možda jo adadt oo t je ovdje osto No taj se a jdao ao pretod e može obzajvat ao doma eo je o samo ačelo ojm s ratč m prosj pravlo potreb svj pojmva o adosjetom tao to s ostavla re tom sms da e a ta o jeov objtvom stoj U m s ame je am to da samo ača a oj smo vod svo žvot možmo ačvat jesmo B doad smo t s a , bd da ta ač žvota avrava vm žvotom lčje ač čj lt d odč o tome možemo l smtrat da smo s ravdal e Oćeo b moo čm stajao boj s ldsom mdroć ada bsmo msto da mo ostttv re soaje adsetl objeata oje m vd m, svoe sdve očava a rla t v r e o s 7dovoavaj moom atčom potrebom th bjeata a tobožje a o oom o čm s aavo ta e a đalo etemelem ao o vm mvm moma oja aosjet pa aose tt moraost
Drugi odelak
najboljem slučaju o toj nepromjenj ivosti možemo samo zaklj učivati iz njezinih posljedica u načinu života, no koj i zaključak budući da se izvukao samo iz opažaj a kao pojava dobre i zle nastrojenosti, prije svega nikad ne omogućava da se spozna njezina j a č i n a , a pogoto vo ne ako netko misli da je poboljšao svoju nastrojenost s uočen s biskim krajem živoa, jer tada posve izostaju oni empirski doki njezine nepatvorenosti jer više nema života na kojem bi se m ogla zasnovati presuda o našoj moralnoj vrijednosti, a beznadnost (za koju međutim, čovjekova priroda uz svu sumornost izgleda s one strane granica ovog života, već sama vodi brigu da se ne pretvori u divlju zdvojnost) je neizbježna posljedica umne prosudbe njegova moralnog stanja Treća i kako se či ni, najveća teškoća zbog koje se čini da svaki čovjek čak i pošto je krenuo putem dobra nakon prosuđivanja njegova čitavog života pred božanskom prave d no š ću ipak zasu žuje da bude osuđen, sljedeća je Ma kako da je došo do njegova prihvaćanja dobre nastrojenosti te čak i ma koliko ustrajno da on u njoj nastavlja s nekim njoj primjerenm načinom života, o n j e i pak poče o od zl a, i tu krivnju on nikada ne može izbrisati On ne može smatrati daje time što nakon promjene svojega srca više ne n akuplja nove krivnje otplatio stare Jednako tako, u otada dobrom načinu vođenja svojega života on ne može stvaati višak u odnosu na ono što je svaki put po sebi dužan činiti, jer njegova je dužnost u svako doba činiti sve dobro što je u njegovoj moći No tu iskonsku krivu, ili krivnj u koja općenito prethodi svakom dobru koje on može učiniti, a koja je tkođer i ono, i ništa više, što smo razumjeli pod radikalnim zlom (usp. prvi odjeljak), ne može izbrisati niti netko drugi, što uviđamo po pravu našega uma jer ona nije tr an s m i s i bi l na obveza koja se, recimo kao neki novčani dug (kod kojega je vjerovniku svejedno plati l i m u sam dužnik i l i za njega netko drugi), može prenijeti na nekoga drugog, nego je kraj nje osobn a , naime krivnja grijeha, koju može snositi samo onaj koji zavređuje kaznu, a ne netko nevin, ma koliko je vel ikodušno želio za njega preuzeti Budući da sada ono moralno zlo (kršenje moralnog zakona, kao božanske zapovij ed i , nazvano gr ije h ), ne samo zbog besko na čn os ti najvišeg zakonodavca, čij i je autoritet time povrijeđen (o 70
brb brg prncp m
kojem erazmjeom odosu čojeka spram ajišeg bia iša e zamo) ego kao eko zlo u asrojeosi i maksimama uope (kao ope ia ač ela spram pojediačih kršeja) sa sobom osi beskoačos poreda koa dakle kije (koja je drukčija pred ekim ljudskim sudom koji uzima u obzir samo pojediača zloči, dakle samo či i asojeos koja se odosi a jega a e opeiu asrojeos) saki bi čojek ebao očekiai beskoač u kazu i izgo iz aljesa Bojeg. Rješeje e eškoe počia a sljedeemu presuda ekog poza aoa sra mora se mislii kao presuda koja je izedea iz opeie asrojeosi opueika a e iz jeziih pojaa koje odsupaju od zakoa ili djeloaja koja su u skladu s jim. o odje se sada u čojeku preposalja eka dobra asrojeos koja ima prelas ad raije moim zlim priipom i sada je paje moe li se morala posjedia proga kaza (drugim riječma učiak Boje ozloo ljeosi subjekom) proegui i a jegoo saje u popraljeoj asrojeosi u kojoj je o e predme boaskog siđaja. ako odje piaje ij e bi li i prije promjee saa dosuđea mu ka bila u suglasju s boaskom praedošu (u šo iko e sumja) oa se (u oom israiaju) reba misl ii kao izršea ako jegoa popraka Ali e moe se preposaii ii da je oa poslije po p raka kada čojek e djeluje u oom iou i moralo je drugi čojek prmjerea oj jegooj ooj kal e (Bogu dopadog čo jeka) iako se mora udooljii ajišoj praedosi pred kojom eko ko je zasluio kazu ikad e moe osai ekaje Budui da oa dakle ije u skadu s boaskom mudrošu i prij e i pos l ij e promjee saa a ipak j e ua morala bi se mislii kao primjerea joj proedea samom saju mjejaja saa. Prema ome mo ramo idjei moe l se mislii kako su u jemu e po pojmu eke morale promjee saa sadra oa za koja oi dobroasro jei čojek moe smarai da ih je sam (u drugom odosu) skriio i shaii ih kao kaze kojima se zadooljaa boaska praedos.
e da se sva za u sveu ćei ebau smaai kama č ee iesu e me se shvai ii ka smilea za ebe edee i ka izum za ebe svećečke ee kula Ue a e eve ubičaea da b bia ak ume iiea e e vea vl blika ludskm umu k e skl
71
brb brg prp lm
zu) one pae koe no čoek me šo e on umrl ar u ou mora alno peuzma na ebe na predaku oečana pr kuu kao ednom zauek prerplena m Ode e ada ona šak u odnou na zaluno del ko e gore nedoaao zauga koa nam e uačunaa z m o Jer na o da nam e ono šo e kod na u zemalkom ou (moda u m budum remenma m eoma) uek amo u pukom poa an u (name da e bude Bogu dopadnm čoekom) odmah uraunaa kao da mo e ode u negou punom poedu m ednoao nemamo onoe polaga prao (po emprko amopoznai) name ukolko am ebe znamo (ou naroeno ne proenuemo neporedno ego N njči mon nojenot kod čovjek ko vjetko bi ne poiodi ni vie od ontinuio otjnj ubjek koj je po vojem čnjenju koje e dođ u ojetinom vjetu) Bou dopdan Po kiteti budui d e ko idojetn mo u temej it i , miiti) on dodue teb i oe biti vet u kdu ntojenoću oje pike; o tupnju ko e oituje u djeoju on uvijek otje mnjkvom i bekončno udjenom od pe Be obi n to t natoje not budui d di onovu ontinuio npetk u ndopunjju te mjkot ko inteekuno jednto cjeine tu mjeto čin u eovu dove nom obiku No d je ije moe i onj oji ne uuje nikve oude', ii je ne mije uivti, mtti d e ovdo ip i ptnje koje devju n putu k ve eem dobu i dje učunvti ko knu dke time ipovijedti kjivot te to Bou odbojnu ntojenot? D i mo u kviteti čojek koje kontnu ino odbcuje od ebe Ono to bi mu u toj kvitet (kvitei to ovjek) pido ko kn to u ve tnje i iot uopće) to on u kviteti novo čovjek ihvć n ebe dono o di dob pem tome utoiko mu e i ko tkvom ne učunvju ko ke neo tj i kuje mo d on v i ptnje to devju koje bi i ti čojek moo učunvti ko ke i koje i i on ukoo je on tj ti ko umi doit učun ko tkve u kiteti novo pemno pihvć ko ovode kunji i jebi voje ntojenoti dobo če je k i ono knjvje učink ujedno i uok dke i ono e odikuje onm dovojtvom i monim bentvom koje e toji u vijeti o njeovu n pedovnju u dobu koje je iti čin ko nputanje upot tome t it u toj ntojenoti ne bi o mo t ko kne neo bi e ko tv mo i oj eć ti je u on čk i mtju i e pukim im ipk ino uotvjen onome to i čovjek u tkoj nojenoti ko fičko bentvo potvj oj jedini cij eo moemo o bit p je m j i v i to je ve to tome mi moemo pi donijeti odu neko ndeđeno d dodijei neko dobo to onj podeeni nem nt duo om mone) pijem jivoti ove e m i ot
7
Drug j
po onom šo činimo) ako da bi iel naa oš prie raio od Ui ek e dakle radi amo o predi iz mi lo premda e (bdći noano na zadoolen koe e za na amo ide popralene naroenoi i za koe zna amo Bog) poe klad ečnom praednošć kada na e radi onoga dobrog eri olobađa e odgoooi Moe e amo oš piai ima li a dedkia idee opradana čoeka ko i e dodše operećen krinom a i e ipak prešao na Bog dopadn naroeno kak prakičk poreb i koa b o moga bii e moe e predidei kako bi e ona mogla pozii no poriebii za religi i način ioa er onom iraian emel e e da ona na koega e ono odno eć doia e zahieano dobro naroenoi koe e kori (razo i promiane) praa rha e prakičke porebe moranh pomoa er šo e iče mirena dše za onoga ko e ean ake naroenoi ona e eć a obom noi (kao mrene i nad ne kao izeno) Ona e dakle oliko amo odgoor na peklano piane preko koega e međim oga ne moe i ške prieći er inače b e m moglo prigoorii da naproo nie an nad odrešene čoeka od negoe krine poezai boankom praednošć šo e prigoor koi bi m mogao mnogome našeii preneno moralnom poged I amo negaina kori koa e oda moe izći za religi moral za akog čoeka rlo e dalekoena er iz dedkie o koo goorimo moemo idei da e za čoeka operećenog krinom odrešene pred nebekom praednošć m oe milii amo pod prepoakom popne promene ra dakle a ipašana bila pokorne i l ečane re a zaziana i lalena (čak i ono nameničkog ideala Sina Boeg) ne mog nadomeii izoanak e promene l ako e ona dana mao poeća nezin alano pred im dom er a ideal mora bi prihaćen našo nasroenoi kako bi aio meo čina ešo e drgo adrano pian šo čoek od načina kako odi io moe očekiai na nego kra i li čega e reba boai Ode on prie ega mora bar donekle poznaa o karaker e mora dakle makar eroao da e negoa naroeno popraila edno zimai obzir i ar (ikaren) od koe e pošao moći prepoznai šo e i koliko od 74
o oo pnp m
pre odbaio i kou k al ieu (da li epomueu ili o pomueu) i koi upa ima aoda oa aroeo kako bi preladao pr u i piečio pooi pad u u dake mora e e raii kro ieli io Prema ome budui da eporedom ieu e moe ei ikaka igura i određe po o oo bi ko aroeoi e go o o moe amo aklučiai i ačia kako doia odi io o i a preudu budueg ua (probuđee aei u ebi amom uedo empirikom amopoaom kou o pridruue) ee mo i amilii da bude doiea i u koem druom au oim ako da mu e edom pred oči doede ego i e l i io a e amo eki ego dio moda oa poledi i za ega o apoolii ada bi o due iio ime bi o pak am od ebe poeao iglede u aaku ioa (u i e poaaui graie) Ode mu ada e moe pie poaa aroeo zaupai či ego, obrao, i čia koi mu e predočaa reba akučii o oo aroeoi I kako e po mieu čiaea a miao koa čoeku (koi e mie bii ba agori) priia u eae mogo ooga o bi iače odao akomileo aemario, ueai a ego ud o laio buduo udbii a ooi egoa doadaeg ačia ioa pa i ako bi mu e reklo amo da ima rloga eroai kako e edom aai pred uem? Ako e pia ua koi e u čoeku amom, oda o ebi rogo udi, er ie mogue pokupii o aii um, o ako mu e predai drugog ua, kako e o emu čulo da aučaau drugi oda e čoek poi egoe rogoi ioii mogo prigoora koi počiau a ludko krhkoi i opeio e gledai kako da ga pobie oim ako e mii egou kau preduhirii pokaičkim raple ima koa e proilae i iike aroeoi da e poprai ili ga mekai molbama i prekliaima ii i ormulama i aklia em a eru i ako ga e ohrabri u o adi (prema urečii: e e dobro o e dobro ri), poom e e o bro obaii kako mu e bi eporebo promako preie ioih ugoda i kako bi prie b ikoga kraa oeg ioa ipak a biu aorio raču u ou kori Oni i na au iva zvu duhvnia bičn mile da će im n dniet m re n e e t e tiče zčih patni e pate plednu be pa i am pirdn trah d mrti Ue tu mirene me dnieti ama mrt time t ga privede
75
Dg a
Dgi odječa O poaganj pava zog pinipa na vadavin nad čovj eom i međobnoj bobi dvaj pinipa Seo pimo (u ršanom dielu) izlae a ieligibili morali odo u obliu priče, gde da prinipa u čoe uproaea ao nebo i paao a pria ao oobe iza ega ne odmeraau amo uzaamno oe moi ego e aođer eda dio ao čoeo uiel drgi ao čoeo zagoori) ele aore pred e naišim uem prano izborii za oe zahee. Čoe e proo bio poale za laia ih zemalih dobara (Po 1 28) ali ao da ih e rebao poedoai amo ao zaupni (dominium uie) pod oim orielem i gopodarom ao rhonim laniom (domiu direu). I odob e poala i edno zlo bie (ie pozao ao e ono poalo ao zlo da izne eri gopodaa, iao e a amom počeu blo dobro) oe o im padom gubi e lanišo oe e eroao poedoalo na nebu i ada eli doi do drugoga na zemli ao mu pa ao biu iše re ao duhu zemal i i eleni predmei ne mogu pruai uia on poušaa poii ladainu ad dušama ao šo prarodiele ih ludi odmee od nihoa rhonog gopodara i čii ih oiima o ebi da bi mu im upelo ao e ameui za rhoog la nia ih zemalih dobara dale ladara ooga iea. Priom bi e pa moglo maai neanim zašo e Bog proi og izda ie nije poluio oom ilom e radie u začeu uišio raleo a) eo oed moaih, aime iovoa avei. Ovde bi e ave ebaa ie emiii ii ioš ii ao e bi oia iii oš ešo dobo ii iečii oedice oe bi oavio eo o eaiai ema oe aodi e bo oiviom oim oi ima v oov oiv ebe do i oš im a . do i oš iv) da e oivi e eda c ao mi id Kada e meo oa aoei a oim a ave im e ive em om i oima oi oa a ivo ove oivo ao amei a o e moe maai oebom va odša avei a a ivoa. iee Chaevoix ivešava da a e oe oega je odavao aei m ošo m e iičao ve o šo e i dh doio a oče dobo voee e ao e o o ošavo oeii aboe Boe aove eodobavaem iao: ai o Bo e bie đava? a oe iae Chaevoi ao ieo i ae a bi ie moao ai odovo.
o oo ppa a lm
koe e oa kaio ooai? Ali korola i a aiše mudroi ad umim biima ima poupa prema priipu ihoe lobode i dobro i zlo koe e ih ai oi ebau moi pripiai amima ebi Ode e dakle uprko dobrom priipu upoaleo kral eo zla koem u poali podloi i ludi koi (prirodim puem) po eču od Adama i o laiim priakom er e šareilo dobara ooa iea oduklo ihoe polede od poora ikareoi za koi u bili ačuai oduše dobri e priip ačuao zahaluui oem polaau praa a ladaiu ad čoekom upoaiši obl ik lai ko i e bio propia amo u poledu ao iklučio šoaa eoa imea (u idoko eokrai i) o budui da u duše podaika u emu oaale uođee amo za poiae dobara ooa iea e e ima dakle u oom iou ie i molo ladai drukčie eo pomou arada i kazi i zao iu i bile poobe za drue zakoe oim oih koi u dielom alaali opereuue e remoie i običae a dielom u doduše bili morali ali amo aki da e pooala eka priila izaa dakle bili u ao rađaki pri čemu e uuaa raa morale aoeoi uope ie uzimala u obzir a uaoa ie bio uroaala kraeo ame eo e luila ao ome da uiek čua eae a eizbriio prao pro laika U iom e om arodu pk u dob kd e u puo meri oeao a zla hierarhiko uroa i o kako zbo o uroa ako moda i zahaluui auima o lobodi rčkih eoih mudraa koi u arizali ropku ie a poupo u ueali a a arod i aeim a dielom aerali a rzmišlae ako da e bio zreo za reoluiu odedom poaila ooba čia e mudro oš čiša od mudroi doadaših lozofa bila kao da e puila eba e koa e i amu ebe šo e ialo eziih auka i primera aiešala doduše kao prao čoeka ali ipak kao polaika ako poriekla da e a ea i e odoio uoor šo ae oaak l udko roda kroz Da muć da sba bud slbda pr r auća zu a ra dvs ma, ida uma i s aorći prda mlm isiu basi ali s a mž i a am soa prird zć i muć b sl ad bau div a a s ii i da as dvdi u prvlu bliss a dssv luds rda živia pći smaram im a s mram sam i oa pddžba siu pravi u b svsi dv salž i am s dal ii
o oo pnp zm
poiao uana u edno uđino ladaini (oa ima ilu) o a o raleo u oem mo imau prinipi (bili oni ada dobri li zli) nie raleo prirode nego lobode raleo u oem e arima moe rapolagai amo uolio e lada dušama, u oemu, dale, nio ni e rob (uan) oim onoga oi o eli i do o eli bii uprao e a m (naiši upan pae neog čoea) bila priaz dobrog prinipa, naime čoečnoi u nezinu moralnom aršenu ao primer aome da ga liedi egoa predodba rebala e i mogla imai naei uea na duše ludi za negoo reme šoiše ona ga moe imai ao rieme poazuu u naupad lio upronoi lobodu dee neba i uano onh oi u amo inoi zemle o dobri prinip nie amo u neo određeno doba išao neba među lude nego e o neidlio događa od počeaa ludog roda (šo mora priznai ao o uočaa ou eo e uedno nepomlio nezne poezanoi čoeoom oei lnom prirodom u moralno predipoziii) i u nem po prau ima oe pro ediše Prema ome, budui da e poaio u ednom zbilom čoeu ao primeru za e druge " oma dođe i negoi ga ne primiše a onima oi ga primiše podade mo da poanu dea prvači pooo o i o amoojvo er dode dopeno je na neo e odvaii opano gia vaiog ivoa i i prerei mr od nee e re ao e o ne moe ijeć a da e ne inevjei nea prijea dno a ne i rapoaga oom i vojm voom ao redvom ma oj vrh ako ii ročn i voje mi A ne d e nii o ome da on ako mnja aor rmenaa i Woenea) voj ivo nije iiao moranom nego amo poiičom ai nedopenom naaom recimo ao vrgno veenič va i a vjeovnom vrhovnom vać oga ee poavio na njeino mjeo jer prov oga govori njegov oiv pćen aooima na pojednjoj večeri ada e već gio nad da će oai na vo da o čne njem pomen o i io poniavajće i dio mrovoj poiv vojega ročnia e i dake proječ o amome ei ada i o reao ii jeanje na ne nepje vjeovn nakan o ipa e o jeje mo go odnoii i na nepjeh čejeve vro doe čo morane naane naime da jo vojega ivoa iove javn evocij reigij vrgavajem ceremonijane vjere oja je poivaa vak moan nrojeno i geda njeinih većenia o je moda ia vha njegovih panova da opi oje po emji rare apooe a oj nam daao jo i ada moe ii ao o nje pjea ai oja nije a ojećena već e poie njegove mi prevoia preora eigje oja e ia ni ai mnogo panje
7
Dg j
Boj on koj jej njeoo e njeo prjeo olnoj dej) on o sloode z se koj se jednko ko on ele odeć se ono šo n še orl dr spn zeljsk oo e eđ nj "os se Nrod rn koj renje oko do djel s pod soj ldn dok one koj je dre orlno snjso preps njooj Pre oe oln sod o spor n sn jnk e pre do njeoe s) zpro nje poj ed nd zl prnpo jer njeo o krljeso dje je njolje slj re još nsp no epo kojoj će n šeno neo so slnje njeoe sle d one koj s ko do l podlon zdr pro nj oe olje e šo se ko oše or jedn dr orln ld n er pod neko ojek o ) kojoj o nć zš z soj orlnos ko ele nps sr Ine se zl pnp dlje n ldo oo sje koje on koj sljede dor prn p jek orj spren n zke pnje onj porede lj pre se šo se odje predo ko proon od srne zlo prnp jer on soje kljes nrde so z one koj je kjnj nje zeljsko losnje ko je dje ko s e e jerojno z soje rjee jedne poplrne predode osloode l se soje sno e njo d n sso) prkk ljne oezjće z s sje s een jer s dooljno lske sko ojek d preko nj szno soj dnos Tj se sso ssoj oe d z ljde nproso ne sps os njdlje prćnj pr orln nel soj nsrojenos: d se o prćnje ne sproslj od o eso okljoj osjelnos neo odre đenoj soskrljenoj zopenos l kko se zloćdnos ne još jel on fsse) Soonn ks koj je zlo došlo sje) šo je skrenos koj posoj s ljd n se ne oe sld os dejo orlno dor oj njeooj soć s sješć d on dos ppd nšoj skonskoj predspo zj d se so o reno od ske poćene prjese e se prć doko n� nsojenos kko se njezn p spn jeje n dš jerlo kko joj sr�ne sle zl nš ne o r pklen neće je ndld) kko d ne so 0
dg pp zm
moda edosaak o pouzdaa praz oero dopuaai ispa ša ima koa e preposaau ikaku promeu saa ili faa ziraui oboim (samo pasiim) uuaim proseleem e ako uiek osaai daeko od dobra uemeleo a samodeaosi e rebamo siai i a kako druo začaki osim dobro a čia ođena ioa spu rečeo asoae popu ooa da se u Pismu poi oa smisao koi e u skladu s a sei i m šo um uči e so da se moe smaai dopušeim eo se šoiše mora smarai duošu i priom se moemo seii ooa šo e mu dri učiel soim aposol ima oorio o ekome ko e išao soim posebim puem a krau ipak uo dolazei do iso ila: "e braie a ko i e proi as za as e
Općenita napomena Želi i se ueme ii eku moralu reliiu (koa se e reba raii u saima i opseaiama eo u asroeos sra za pridraae sih čoekoih duosi kao boaskih zapoiedi) oda sa čuda koa priča poezue s eziim uođeem apoko morau učiii suišom samu eru u čuda er edopušea se razia moralo eeiša odae ako se propisima duosi kako su iskoski upisai u čoekoo se umom e eli prizai dosaa auorie ako k ome isu oeei i čudima: ako e ide zea i čudesa e eruee No uobičaeom e čoekou aču mišlea ipa p mereo da se kada eka relii a puko kula opseaia dođe do soea kaa i umeso e eba se uesi reliia koa ima emele u duhu i isii (moo asoeosi) usposalae e drue premda o o i ie porebo u priči poprai i akorei ukrasi čudima kako bi se oasio sršeak oe pe koa bez čuda e bi bila imaa ikaka auoriea šoiše siuo i o da bi se sledbeii pe pridobii ou reouiu da bi se oa umačla kao sada ispuei sari i predloak ooa šo e u prošo bilo kraa srha proidosi i u akim okonosima nema korisi od osporaana oih pripoiesi ii umačena zao šo e isiska reiia sada u i adal e se moe i čemu može priati da o nj dni so.
81
Dg a
sama odravai mskim rloima, a koi s se svoe vrieme moli vii samo vim pomaalim osim kada bi se elo presavi i da s pko verovane i ovone neml ivoa edan od naina ili ak edini da se dopadne Bo što s stavovi ko i se mora svom snaom osporavati Moe dale, bii da e osoba iela edine i sve svetove valane reliie ana da e neova poava na emli kao i neov odlaak s ne da s neov ativni ivo i patne sa ma da a da e i sama pria, ko bi rebala overiti pripovies o svim tim dima, neko do (natprirodna obava) svem tome moemo ostaviti nek vrednost, pa a oš i štovai lšt oa e poslila ome da se avnosti proširi nak oea overa piva na dokment ko i e neibrisiv sada svake dše i koem ne teba da samo ako što se tie potrebe ti historiski iveštaa ne imo relii stav da e nane verovane i ispoviedae i iveštaa sebe nešto ime moemo postati Bo dopadni. Šo se pak ie da opće, doađa se da rmni ldi ne ele praktiki verovati ni a da se te vere ipak ne namerava od reći što nai da dodše, što se tie eorie , ver da o postoi, ali o ne ima obir svoem de lovan . Zao s m dre vlade viek dodše prisale na o, šoviše akonski s klivale svoe avne rel ii ske nake da s se u dav n i n i doađala d ali nis dopštale nova da Jer stara da polao s već posala tako Ča oni rlii učili oi član vo vr olanau na auott vat (oodo ovd dno nom drž t maim Stoa i m . Pn n i nr bra nći voa priat opodina Lavata zbo nov tvdn da oš uvi mouć vovan u čuda pravom povarao ndoldnot to što oni U on o u om pitanu mil na u a l iči iičio zuzo ao povđuu da ih pri oo damna tolća u šćao zadni doita bio ada vš n žl polaava čudovo a da iz Pima n mou doi da u i ada u oni to v nali Ur naađai da ada vš niu nophodn nači pruztno pripiivati viš pozna no šo b čov mio i a do on u mu oai dužni Prma om bi a o maima uma da ada n piau na čuda i n dopušau h a n obiv uvid da h nma No n vrd i ta maima oa šo tič na vm na brin da n našti rađo zadni i rahova da bi do lčn št molo doći u zdnci oa lozo i uopć umno azmiša Oni oi doduš n prau na v i a čuda (ona oa pivač pozoot al vliodušno dopušau maa pod imnom izv an rdni h napu aa a drua ao obično umvan zahvau mo man uoša na napiodno uoa n ml na o da pritom
82
or r or oro o prp prp a O o
određea i ogra određea ogra ičea od od rae rae lai da za zaed edi i i i i mogl moglaa iz izaazia zi aii b b a šo šo e iče iče oih o ih čdoora čdooraa a moral moralii akako bii zabrii kaka bi čiak mogla imai a ai mir i poalei poredak pored ak o pia pi a lil i e šo šo aa rm rme eii pod ri rieč eč č d a oda e (bd (b d ii da am a m je zaprao zaprao alo alo amo do oga oga da zamo š šoo oa z a a jj . rakičk po por reb eb ašeg ašegaa ma oa mog opia op iaii ka kaoo doga do gađa đa i ie ie za č ie zr zrok okee e e z zamo za z a ko e d e l o a a i i e mo moemo emo ih za zaii T e ada mo moe mili mil iii ililii a e e i i č k a iiii a d e m o k a čda a o oaa dr drg gaa pod podiie elii lii a ađe đeo oka ka (a (agga aod odemo emo ka i đ a o l k a (kakode ka (kakodemo moka ka čda o od ko ko ih obzir do dola laze ze amo oa drga er dobri ađeli (e zam zašo da malo ii imalo i malo po poo oda da d a e o j ima goo goori ri Šo e iče iče e i i č k i h č čda da mi do dod dše še o zakoima delo deloaaa ihoa zroka (kao emogeg id. i priom moralog bia mo emoo orii em orii eki po poam am ali amo opei kol iko ga ga mil mi lim imoo kao kao oriela iea i praiela po porek prirode ka i po moralom porek pore k e err zakoe prirod prirodog og po pore rek kaa moemo mo emo poz pozaa aaii epo epored red o i za ebe a im e e m im imaa moe moe l lii ii za o o po porreb eb. . Al Ali pre pr epo po ai aim m o l i da Bog poeka poekadd i poebim ča čaje jei ima ma dopša dopša da priroda odpi od ih oih zakoa, oda emamo i ajblaeg poma i ikada e i e moemo adai da emo doi do ekog poma o zko po koem Bog zaim popa kada priređe aka događa (oim ( oim o p e i og ogaa m o r a o g da da e e e e š šo o o či č iii bi biii dobro dobro o čim č imee e iša iša e kaz kaze pogled dog poebog poebog lča l ča a Od Ode e ada m m po poaaj e kao ka o paral paralizira izira er ga e ime im e za za a all a ego deloa prema pozaim zakoima, a ikakim ga e oim e počaa ii i i e o moe adai adai da e ikada bii o ome poč po če e eđ ima pak demoka čda amae poia porebom ašega ma. er pogled eiičkih o bi ipak a oj poreb mogao imaii ba ima barr o ošš ek eg egai ai začak začak, , aim aimee da, ako e za zam m iš išlla da e ešo eporedoj pojai čda zapoijedio Bog a o ipak ij v uč učak ak i jov jovaa viča vič a o o o oma ma sv svjtsko jtsko tk tjtj . a i kak kakoo do to u č k a d o a z da i pod podo o ili atp atpi iod odo o i da s za za Boa Boa mo mo msliti ms liti supotost laoa tkoa A t too s ti ti taj o s t i u luaj luaj atpod atpodih ih utj tjca caa takvo tak vo j j amjo ski s kiva vaj j v vost ost doa doađđaj a t vst o o p pm m ij j..
3
Drgi Dr gi odjel jelak ak
iravno proturječi moralnosti moralnos ti onda to uz sav privid ipak ne može biti bi ti bož božansk ansko o čudo npr npr ako bi se ocu ocu zapovije zapovijed d lo da ubi ub ije svojega, svojega, koliko on on zna, posve nedužnog sina), ali kada se pretpostavlja de mons mo nsko ko čudo, čud o, tada otp otpada ada i ta znača značajka, jka, i ako bi b i se naprotiv, za takva čuda tjelo a upotrebu uma uzeti ona suprotna su protna pozitivna nai naime me da da ziva va za neko ne ko dobro do bro dj dj e lova lovanj njee se takvo takvo čud čudo o ak ako o nj nj im imee dolazi do po p o zi kao dužnost, dužn ost, nije dogodi dogod i lo po nekom nekom koje već po sebi prepoznajemo prepoznaje mo kao zlom zlo m duu du u onda onda bi se tako takođe đerr moglo mog lo grije griješi šiti ti jer on se kako se kaže kaže,, anđe đeo o sv svje jetl tla. a. često pretvara da je an Prema tome u djelovanju djelov anju se nipošto ne ože računati na čuda n iti i se se ikako može uzimati u obzir pri pri upotrebi svojega svojega uma (a ona je nužna u svim životnim s životnim sll uča učajev jevima ima). ). Sudac (ma (ma kol ko l ik iko o on u crkvi crkvi mogao vjerovati u čuda) saslušava s aslušava prijestupnika kad mu govori o đavolskim iskušenjima koja je navodno pretpio kao da u on nšta ne govori iako bi, kada kada bi taj sučaj proatrao kao oguć ipak tome da b i nek nekii priprost obi običa čann u v ijek vri v rijed jedii l o ponešto ponešto ra razm is islit litii i o tome jegaa čovje čov jekk mogao pasti u ka kand ndže že kakvog okorj okorj e og zločinca zl očinca a l i on njeg ne može dovesti pred sud, ne može i suočit jednom riječju : on iz duovni k dakle toga ne može doći ni do čega suvislog Umni će se duovnik dobro čuvati da glave gl ave oni oni ko k oj i su povjereni povjereni nj egovu dušebrižn dušebr ižništvu ištvu ne puni puni pričicama z Pak/enskog Proteja i da im ne raspiruje divlju maštu. A što što se tiče čuda do dobre bre vr vrst ste e nj nj ih lj udi u svoj svoj i m postupc postupci iaa upotrebljava upotrebl javajj u sa sa o kao fr fraze Tako Tako liječn liječnii k kaže: ka že: a k o se ne dogod čudo ovom bole bolesniku sniku nema pomoći tj tj . siguo će umrije umrijeti. ti. Me Međ đu takve postupke post upke sada pripada i prir prirodo odozn znans anstvenikovo tvenikovo traženje uzro ka događaja u njiovim prirodnim zako zak onima kažem: u prir prirod odnim nim m, zako za koni nima ma ti ti događ događaaja, ko koje on, on , dakle, može potkrije potkrijepi piti ti i skust skustvo vom, zakoni konima ma dje djelu lu premda se mora odreći odr eći spozn spoznaaje onoga ono ga što po tim za seb i ili toga što bi oni mogl bit za nas u odnosu na j e po samom sebi smsao Jednako je tako moralno popravljanje nekk i drugi mogući smsao ne m ožda još uvijek u tome zadaća koja je čovjeku dana, i makar sada možda bilo nebeski utjecaja ili se smatralo sm atralo da su on nužni objašnjenje mogućnosti takvog popravljanja on nije u stanju niti siguo i razlikovati od prirodni niti njh te tako i nebo neb o spustiti k sebi. Budući da on on da dakl kle, e, s nj nj im imaa neposr neposredn edno o ne ože ože ni št šta a on u to s l uča učajj u ne 84
g nc z
p e t p o t ta a lj a · da da neo neo ako ako lš lšaa propi propie e a a potpa potpa ta tako ko ka kaoo da pomjena taa popraljanje oe ao o njeo latito napo A da e na onoi neko dara olo doita rto teo ijki jeoat da ak da i ih netko oao a niti i tako e mješati neea to pedaeko izli iz ranica a da io e de zadaa na takoj eilenoj ideji jeu u čuda e pihaća u s sje je makime bi b i teijskg teijskg bi bi Št zač da jeu patčk pa tčkg g uma) pitm e spa spajući jući ihu mg mguć ućst st iiii zbijst biča bičajea jea je taka taka h h k kj i jem jemaa hie ma g ij ijss k a umi umijeća jeća i ih bem žee aesti da u j ih peit pe it jeu jeuju ju da se pzaju pzaju a t da isiač isia č pp de de pia piajj u sje sje e z a j e . J e e kažu i a ipak ipak ije ije pa uz kk sie eže eže magesk mag eskee sie si e sčga s čga A i j j ihe e e mi ipa ipakk dj dj pši pši spa spaje m uz deea gaičeja a ujete ujete d d kji kjima ma se ek ek uči uči jedi jed i dga dgaa aju ju i t je dj d j, , kak za sig siguu uu umu uptebu uptebu tih sia i za b b ašj ašjeje eje j j ih ih ih ih pja p ja seu seudum dum quid u a t tag ag za up upt teb ebuu ih za zak ka a da bi se pd j j ma uedi uediaa skust skus t iak e e simpite i u a p ije d da bi se uid uidjei i sami uz uz sa s a kje kje djeuju p m zai zaima ma.. Tak psa psaje je pjm jm i i i uut uutjj i fe feme me jud judkg kg uma zašt se akzaa čuda pide tj. dj eee iak eumi pja p jae e iiii sjsa stai kja kja ečekia e čekia astupa astupa u i dtupaj dtupaj u d dtad pzatih pidih pi dih z ž žj phać phaćaj u i h a b uj u dušu se dk dk se ipak smat smata aju ju pid dim im dk je a ajaa ekg istis istiskg kg čud apti apti p aa aa a . Je pa taa taaj u izgede za z a st stjj e eje je e he u m aime aime bude a d u u tkiaje tkiaje ih ih pi pid d ih ka a dga p iziaju zabiutst da će se izgubt i pjeeje u e za kj kj e se eć e ć petpsaja petpsaja da su pza pza . A ak ak um st bez iskuse iskus eih ih k u m začam sijetu ije am ie d kake kisti pa čak i za mau uptebu u je jemu, mu, pidje dužsti je je iše iše se e za e dgaa dgaajj u i se č č i s ma m ai im m ptia pti aj m maa i e zaju zajući ći puem čuda p pm mje jee e kd k kjj h i e mže ka ka eba eba ih ppisati sm sm sebi ii i ekm d dug ugm m edkučim uzku Oi čja je mć sueja dje ugea da da mise mis e kak e e mgu bez čuda ms m se e da se sab s ab k kja ja tuda pzi um u m mže mže ubaž ub ažtt a a da se pesta pesta kak se a d dga gaa ajj u sam sam j j e k Že eee eć da j e t sad sadža ža eć u pjm pjmuu čuda Ue kada b b ta dga dgaaj b ubiča ubičaje je e e bi se pgaa za čud) d daa se a aj aj h sm da da se bje bjekt kt pta p tajj e tme t t ešt jest pi u sub s ubje jek ki i j h aim a imee št zači j k kj jm m š š a ača) ča) eetu ee tua a mže pisati te pet piai kik ijek, da i jedm u s gdi i duše da a sada še e Odje ema ičega š bsm mi mgi dedt iz pzaja bjeka Ue je p em i im m piaju za as peeka daa) eg sam iz užih maksima uptebe ašega uma da se a dpuste sakde ma skiea pd ikm pi pidi dihh d dg gaaja) i i k ada a u tm dug dugm m suča sučaju da se e pažu pažu u te te mej me i m m umskm ums km b bjje jjej ma i i mje mjei ima ma eg dje djej j a buduć buduć da da p upće u pće ije sp spj s umm e pe pest staaje ta dug eg pihat p ihatti ti dgu
8
mksimu e o elo uvek oste smo mksim osđiv, e teoisk tvd Nitko e mo bit toliko peteo uvee svoe vde d b odlo eko d vđ kko e, oo većeg divle vedo odve vst u biom ivotiskom crstvu gde svo ovo ee svog ole oet eo eo kue svo oigil s svim uim svšestvom mehzm i (ko blom cstvu) k s svom ie tko eom leotom bo d ie to oe sle ogske ioe u lošim eseskm mkm vemeskm vetm u tom gledu egovu seme e mogu išt de kem to odve k sl ed o odm zom i e bi l to štoviše svk ut ip bo oeb eki eosed tec stvoitel -Al to su skustv; s to dle e št dgo ego odi uici dkie se o tome e teb sudt e to t skomost um egovim htevim dile th gc euztost e i eskomos zhtevim emd o koi gov d ešće smt d time dok poi esebi i mšle
fzfs s
Treć odj elj a Pobjea obog pincipa na im i emejenje kajevsva Bojeg na em j i Bora koj vatko oralno dore natrojenot ovo tjel ora pod vodtvo dorog prnpa zdrat protv napada zloga ne oe , a kolko e trdo, prkrt već kort od oloađanja od nje gove v ladav n e . o da potane loodan da e olood podlonot zakon grjeha da vo za pravd najveć je dotak koj oe zort No on pak dalje otaje zloen njegov napada kako orano voj lood koja je tano pod prjetnjo on nadalje ora vjek otat prpravn za or. No to e pogeljno tanj ovjek pak nal vojo vlatto krvnjo, dakle ovezan je koko god oe are napret voje nage kako e zvkao z njega Al ptanje je kako? Ako potra zroke okolnot koj ga dovode t opanot njoj ga dre onda e lako oe vjert da on ne potje z njegove vatte rove prrode kolko on potoj a za ee nego od ljd koja je odno vez Ono što e dota oe nazvat trata koje njegovoj konk doroj predpozj dovode do vekh ra zaranja, nje e ne d zog podraaj njegove prrode. Njegove potree dota alene, a tanje njegove dše pr njhov prkrljvanj jereno rno. On je roašan l e akv atra) ao koko e rne da ga drg jd ogl atrat takv toga prezrat. avt vlatohlepje pohlepa te povezane neprjateljke konot navaljj na njegov po e kron prrod e nađe eđ lj da nje potreno ak n pretpotavt da on već ogrezl zlo kao takv predtavjaj zavodljve prjere već je dota to što potoje što ga okrj što ljd, kak zajano kvarl voje oralne predpozje eđono e nl 9
T oj
zlia Kada e ada e i ogla proaći redva da e vor avez koe e doia vrha preavae og zla pro icae dora o vek dršvo koe opae i viek e šir edi edii cle održaa oraloi koe e zdrže agaa proavlal zl ada i oo oveka a koliko da e poediac a io da i e oloodio egove vlai ipa eprekido držalo opao poovog pada pod vla Prea oe kol iko vidio vladava dorog pricipa koliko ldi og a o ecai e ože e poić drkie ego poavlae širee dršva koe e zao vao a zakoa vrlie i ia zadać ihova proicaa dršva za koe ii zadaćo i džošć cieloga l dkog roda da e za ega odli Jer ao e ako ože adai poedi dorog pricipa ad zli Oi zakoa koe o propie vako poedic o ralo zakoodavog a povrh oga e iaka zaava vrlie koa ozaava eciše vih koi vole doro da e pod o okpla i ako opće ek prevag a zlo koe h eoo apada Savez ldi pod pki zakoia vrlie prea propi e idee ože e zvai ei k i dršvo i kol iko i zakoi avi ei kograđa k i dršvo (za razlik od prav ograđ a k og ) ili eiko zaed ico Oa oga ože pooai red eke poliike zaedice e e ak i aoai od vih eziih dielova (ldi e opće e i i ogli ovarii kada o eel e i ila poliika zaedica) No oa ia poea i ei vove pricip zdrživaa (vrli) e oga i fo ro koi e io razlik od fore i roa poliike zaedice Ali izeđ ih ipak pooi aovia aalogia proara li e kao dvie zaedice opće oziro a ko e pa ože zvai eiko držav o kralev vo vr lie (dorog pricipa) ia idea ldko ia vo pove doro eele oekiv realo (kao džo zdrživaa akv držav) preda e ekivo za dor vol ldi kada e i oglo adai da i e oi odlili ložo delovai za vrh
0
Pobjeda dbog principa na zlim
Prv odl oma F i lo zofska predodžba pob ede dobrog pn cp a uz utem elj enj e kralj evsva Bož e g na zemlj
l. O
etičkom piodnom stanju
Pavnogađansko (političko) stanje odnos je ljudi među sobom ukol iko se oni kao zajednica nale pod ja v n i m pav n im za ko nima (koj su u cjelini zakoni pisile). Etičkogađansko stanje je stanje ljud zduženih pod takvim zakonima lišenima pisile, tj. pukim zakon im a vl in e. Kao što se pvome sada supotstavja pavno (no zato ne uvjek i pavno utemeljeno), tj . j u i d čk o p i od no stanje , od ovoga se dugog azlikuje etičko piodno stanje U obama svatko daje zakon samome sebi i nema ničega vanjskog čemu bi se on, jedno sa svi ma dugma, osjećao podvgnuti m U obama je svatko svoj vlastiti sudac i ne postoji javni autoitet koji bi pema zakonima pavomoćno odeđivao što je u danim sučajevima svačija dužnost i binuo se za opću povedbu tih dužnosti U već postojećoj poltičkoj zajednci svi se politički gađani kao takv i ipak nalaze u et čkom p i od nom sta nj u i imaju pavo u njemu i ostat, je kada bi politička zajednica psljavala svoje ga đane da stupe u etičku zajednicu blo bi to potuječje (in adjecto), je etička zajednica već u svojem pojmu uključuje šenost pisile Svaka poltčka zajednca može željeti da u njoj postoj i vladavna nad dušama po zakonima vline je ondje kamo ne dosežu njezina sedstva pisle, je ljudsk sudac ne može vidjeti u unutrašnjost du gih ljud, keposne bi nastojenosti imale poteban učinak. Al jao onom zakonodavcu koji b htio pisilom stvoit ustoj usmjeen na etičke svhe! Je time ne bi samo postizao upavo supotno od etičkog ustoja nego bi potkopavao i ugožavao i svoj pol itčk Pema tome, gađanin političke zajednice ostaje što se tče zakonodavnih ovlasti te zajednice, potpuno slobodan u tome hoće li s dugim ga 91
Tr a
đania povr toa tpiti i etik zajedni ii radije želi otati u prirodno tj te vrte koliko etika zajednia ipak ora po vati na j av n i zakonia i adržavati troj koj i e na nj ia teeji oni koj i e dobrovoljno povezj kako bi tpi li to tanje dodše ne oraj doptiti da i pol itika zajednia zapovij eda kako će voj zajedni izntra rediti ali vakako oraj pritati na oranienja naie na vjet da njoj nea niea što protlovi džnoti njezinih lanova ka o d ržav lj ana preda ako je pi avez onakav kakav treba biti onda e za dr zajedni ionako ne trea brinti otalo bdći da e džnoti vrline ti itav ljdko roda poja etike jednie vijek e odnoi na idea neke jeline vih ljdi i toe e rikje od poja pol itike Stoa e noštvo ljdi zdženi to najero još ne ože zvati ao etiko zajednio neo ao poebni dštvo koje teži potizanj jed nodš ja a vi ljdia (štoviše a vi konani ni ićia) kako i potavi o apon etik jelin koje je vako djeloino drtvo ao predodžba ili e jer vako e opet o ože odno na dre te vte predoavati kao da e naazi etiko prirodno tanj a vi njeovi anaa (kako je i razliiti politiki drvaa koje ni povee javni eđnarodni pravo) Č ovje k trea naptiti et i ko pr irodno tanje kako b i potao lano etike zaje dn ie Kao što je jridiko prirodno tanje tanje rata vakoa protiv vakoa tako je i etiko prirodno nje tanje neprekidni napada na do bri prinip koji leži vako ovjek od trane zla koje e nalazi nje a itodobno i vako dro koji jedni dia (kako o ore pri ijetili) zajano kvare voje oralne predipoziije te e zbo nepotojaa prinipa koji bi ih zdrživao ak i prko do roj volji vako pojedina zo voji nelaanja kao da orđa zla, daljavaj od zajednike vrhe dora i eđobno dovode opanot da opet padn ke vladavini zla Kao što je pak nadalje tanje neke bezakonke vanjke (brtane) loode i neovinoti od zakona priie tanje nepravde i rata vakoa protiv vakoa iz 92
Pj rg rnc n lm
kojea ovjek treba ići kako bi šao politikorađansko stanje tako je etiko prirodno stanje javno zajano skobjavanje princip vrine i stanje ntaje orano nereda iz kojea se prirodni ovjek treba diti da i prije izađe Ovdje se sada radi o dnosti posebne vrste ne ljdi prea jdima neo jdsko roda prea saoe sebi. Svaka je, naie vrsa mni bića objekivno ideji a određena za nek zajednik svr naie proicanje najvišea dobra kao zajedniko No bdći da se najviše oralno dobro ne postie sao teenjem pojedine osobe prea vlastit oralno savršenstv neo zatijeva zdrivanje osoba jedn cjelin s pravo to svro, siste dobro nastrojeni l di koje se i iji se jedinstvo ono jedino oe ostvariti a ideja takve cjeline kao opće repbike po zakonima vrine posve je raiita od svi oralni zakona koji se ti onoa za što znao daje našoj moći) naie ona je ideja da se djeje na postinj cjeline za koj ne oeo znati je li kao takva također našoj moći ta je dnost po svojoj vrsti i princip rliita od svi dri Već se naprijed moe prestaviti da će za dunost iti potrebno pretpostaviti jedn dr idej naie idej više moralno bića koje se brine opće zdivanje za sebe nedoani snaa pojedinaca ajedniko djeovanje Ali ponajprije orao kreni po nii vodij i one morane poebe opće da biso vidjei kao će nas odvesti
· na poga u ob bso oj nii saus homnum nauais s um omni um n omns js o o j baa gii s saus b i ako s i n s s m a mu juima koji n soj po anjskim janim zakonima u so oba oisa aaju npr ija jski onosi ipak j njihoo sanj saus urius) j onos u kojm su i pum kojga sposobni praa (njiho sjanj ii orj) sanj u kojm sako i sam b sua o onom o j njgoo pao sp ugih a o po nma osgja o gih n ga on aj gma osim sao soju u su o j sanj aa u kojm sao sano moa bi ppa po saog Dga ngoa rna unum ss sau naui siji iz p j o sj sana j poa paa sih gh puznou a s sui u sojm om suaju a s gma n aju nika osiguanja ono o im prpaa osm soj go ooj
T dj
Poa et i ke aed n ice poa e Božjg naoda pod etik i akonia Ako e ei potaviti etika aednica onda e vi poedinci o ra podvrnti edno avno akonodavtv a vi akoni koi i pove ora e atrati apoviedia edno aedniko aonodavca Kada i pak aednica koa e teele treala iti ri d ika onda i o nošvo koe e dre ce in ora lo iti akonodavac tavni kona) er konodavtvo polai od principa o ran i avane v a i e l o ode n a v ete po ko i a ona oe potoati aedno a oodo vakoa dro po neko opće akon de dakle opća voa potavla akonit vank priil No ei li e da aednica de etika onda e akonodavni ne ie aati a narod kao takav er takvo aednici vi akoni apravo pove ereni na pro icane oranoti delovana koa e nešto ntarne) dakle ne oe taati pod avni ldki akonia er protnoe ti koni što i predtavlalo ridik aednic ereni ao na vidiv leal not deovana a ne na nta) oranot o koo e ovde edino rie Prea toe a etik e aednic kao avno konodavan ora oći naveti netko dri neo narod No ipak e ne oe iiti da etiki akoni i kon k i roilae ao i voe to nadređenoa kao tatti koi recio ne i ili oveći da pre toa nie ila idana neova apoved) er tada oni ne i ili etiki akoni a n ia kladna dnot ne i ila oodna vrlina neo pravna dnot na ko e oe iti priilen Kao vrovn i akonodavac etike aednice oe e prea toe vaćati ao netko poled koa e ve i t in ke d no i dakle i etke· edno o j prinip v vano prava. Č im nto prpoznaj ao unot pa maar to bia i unot nnua pu kom amovojom no juo zakonoava ipa uno i boanka zapovi a ona ua. tatutn rađi zakoni n mou c. ou zvati boankim povijima ai ao u pravno utmjn ona irv anj h zakona ujno bona povi. nia Boa trba uat vi no ju znai amo a ju n mij i n trba uati aa zapovijaju nto po bi zo (nporno
4
Pbj g nc n =m
oraj predoavati i kao jegove apovijedi koji toga ora biti i poavala r kako bi proirao i ajdblj tri vaijih atro jeoti te kako to ora biti vaoj jedii doptati da vaoe pripade ooliko koliko jegova djela vrijede. A to je poja Boga kao oralog vladara vijeta Prea toe etika ajedia oe e iliti ao kao arod pod boaki apovijedia tj. kao Boj i arod i to po ako i a vrl i e. Zaijeo b i e ogao iliti i eki Boji arod po tattar i ako i a aie po akoia pri pridravaj kojih ije talo do oraloti ego ao do legaloti djeovaja to bi bila jridika ajedia kojoj bi Bog dode ogao biti akoodava (dakle je i troj teokraija) a ljdi bi kao veeii koji eporedo od jega priaj jegove apovij edi vodili aritokratk v l ad . Ali takav troj, ije potojaje i oblik jelii poivaj a hitorij ki oovaa, ije oaj koji predtavlja ada itog oralo akoodavog a a ovdje a e radi ao o rjeej te adae. Taj eo troj raatrati hitorijko odlok kao taov po politikograđaki oia iji je akoodava iako Bog, ipak vajki, dok e ovdje bavio ao troje ij e je akoodavtvo ao taje repbliko pod akoia vrlie tj. Boji aro do "koji revje oko dobrih djela. Takvo e Boje arod oe prottaviti ideja krda log priipa kao avea oih koji pripadaj je a ireje la a ko e je talo da prijei ataak oog avea iako i ovdje priip koji groava krepoe atrojeoti također lei aa aia i ao e likovito prikje kao vajka o.
tiv a z) Oba aa e e tč a za eb e ea ttava ei bž ttai za i e ata eai taa e a a e ta ata eti e teči žti ai ča i a ita e baa zav i e t e a vi eih ačai ia e bi tat veiti a bi e zb ea eia ea ače teća t.
9
Tre oje
V deja Bojeg naroda ne oe e ( ljdkoj izvedi proveti drkij e nego o l ik crkve zvišena i nikad doena ideja etike zajednice ovjekovi rkaa potaje nogo anja naie potaje tanovo koja najoje laj ito oe prikati ao njezin olik dok redva da e potavi takva cjelina vjetia ojetilne ljdke prirode vrlo ograniena A kako oekivati da e iz tako kvrgavog drveta iteše nešto doita ravno? Prea toe varanje oralnog Bojeg naroda djelo je ija e proveda ne oe oekivati od ljdi nego ao od aoga Boga No toga ovjek ipak n ij e dopšteno da otaje paivan poged e zadaće i ve otava providnoti kao da e vatko oe aviti ao voji privatni oraln i polovia a cjelin pola dkoga roda (po njegovoj oranoj odredi prepštati nekoj višoj droti. Naprotiv on ora potpati tako kao da je ve njegovi rkaa i ao pod ti vjeto ij e e nadati da će viša drot oogćiti dovršenje njegova dorootnog trda. Prea toe elja vi doro natrojenih jet "di volja tvoja na ze lj i ali što oni oraj podzeti kako i e to njia dogodilo? Etika zajednica pod oanki oralni konodavvo jet rk va koja e koliko n ij e predet ogćeg iktva zove nev i d lj iv o crkvo (što je pka ideja o avez v i etitih ljdi pod oanko neporedno ali oralno vjetko vlado koja li kao prasika vaoj koj varaj ljdi V i d lj iv a je ziljki avez ljdi cjelin koja e poddara ti idealo. koliko va ko drštvo koje je pod javni zakonia pretpotavja podređivanje vojih lanova ( odno onih koji e ti zakonia pokoravaj pra onih koj i paze na njihovo pridavanje toliko je nošvo koje je jedinjeno on cjelin (crkv op ći n a pod voji nadređenia (koji e nivaj itelj ia ii i ptiria dše koji ao pravljaj polovia nevidjivog pogavara i to e odno vi zajedno nazivaj lenica crkve kao što politikoj zajednici vidljivi poglavar aoga ee ponekad naziva najviši l eniko drave preda ne priznaje nijednog ovjeka iznad ee
Pob obog p :
a oino ak ni cieli naod). Iinka idlia cka e ona koa pikje oalno) kaeo Bože na zeli koliko ga oek ože oaii Zaei dakle i oileža iinke cke edeći l Nezina o pćenio dakle nezino oano ed i no za šo oa iai pedipozici ei naie da e iako e podielena na lana išlena i needinena pogled ine e ipak podigna na aki naelia koa e nžno oa odii opće zdžianj jedn edin ck dakle ez akola na eke) 2 Nezin z naa kaliea . ne po ćeno zdžiane ni pod koi dgi oi oal n i poicaia Oićeno od glpoi paznoea i ldila fanazie) 3 . Odno pod pincipo loode kako nai odno nezini lanoa eđ oo ako i anki cke pea poliiko oći oa ep l i c i dakle nii iea i a nii i l in a o koe e neka a deokacie pe poeni nadanća koa eć pea ioia akoga od ni og ii dkia od nadanća dgi) 4. Nezin odal ie ne poen io po nezin a ai z ogad edaa koe e iena klad eeno i okolnoia a i e ao nezine ad in i ac ie za o ona eđi iga naela akođe oa adaai eć a pioi ao ei idei oe e). Dakle pod ikonki zakonia koji edno kao neki zakoniko ano popiani a ne aoolni iolia koi zao šo i nedoae aeninoi lani izloženi po ej i pojenjii) Pea oe eika zaednica poaana kao cka . kao pka p eda n ica Božje dae zapao nea o koi i po oi naelia io lian poiikoe Uo o džai nie ni ona i k i pod neki papo ili paiao) ni a i ok a k i pod ikpia i peaia) ni deokaki pod ekaški ilinaia). Ona i e oš naoje oga poedii a zaednico do aćina oiel) pod zaedniki peda neidlii oalni oce koiko njeo ei in ko i poznae njego ol i edno je kno od a i nezini lanoia zapa negoo eo ako šo nji polie poznaje negoo olo a oni oga nje šj oca i ao eđono laze dooolan opći i aan aez c 97
T j
v
U sa sake rke ek pol az od neke h sorske (oba le ne ) e re ko a se moe naza rkenom erom a ona se na b ole m oe em el na nekom seom p sm Č sa re l s k a era dodše e edna koa moe emel op ć rk er e pko mska era ko se sako moe er dok hsorska era, koa se zasna samo na nen ama, ne moe prošr so ea remensk prosoo dale neo šo se moe prosd erodosonos h zešaa No posebna e sabos dske prrode kra šo se na s er nkada ne moe rana kol ko ona o zasle, name olko da se neka rka emel samo na no de, sesne soe nemoćnos znadoseno spoznaana makar oda poas o er (koa nma općeno mora b erl a pak ne lao er da e srna renos da se od moralno dobar o se šo Bo od ld ra da b bl dopadn podan neo kralesv On so obez ne mo msl drke neo kao obez za nek s l b ko mora pra Bo, de ne salo do ne moralne rednos radn neo do oa da se one Bo pre kao b se, ma kolko da s one same po seb moral no ndferenne, Bo sdeo barem pasnom posšnošć Nma nkako neće a da, spnaa soe dnos prema dma (samma seb drma prao me zršaa boanske zaoed dakle da s sem soem en ropšan kolko se ono odnos na moralnos, sa no Bo o s b da naproso ne moće ble sl Bo na nek dr nan er mo deloa ma eaa samo na seska bća, a ne na Boa. Bdć da sak elk ospodar se ma posebn poreb da a neo podan š s lae skazć m so podlonos, bez ea on ne moe oeka onolko posšnos soe zaoed kol ko me nno da b nma moao lada, a osm oa oek e, ma kolko ako ma bo pak ek neposredno drao kada m se skae as dnos se kolko e ona edno boanska zapoed proma ra kao proođene neke Boe, a ne l dske zad aće, ako prozl poam boosl ne meso poma so moralne rele 9
Pob obrog prcp
K e a religia ati te da Bga za e nae dn ti atra zakndace kega e ni te kd dredbe religie bzir na nae n kladn naane an e znati kak Bg e l i da ga e te i la. N banka zakndana l a aieda ili te ebi k tattarn h ii te i t ra l n i h zak na U gld ih dgih atk e iz aga ebe i latiti znaati B l ka e ni neg rel igii er a bant zara tee a iz i et ti zaknia i trebe a da rttai nek ka e grati tn inak k i e g iet i ddara e raln kran rh. Pa banke e ka e dređena ki itralni zaknia dta na ne a da ili a ed ng Bga neg i a ed n relgi ka e it ral na. N rihati li nege tatutae zakne i religi eti ridraane tih zakna nda znaane tih zakna nie ge te naeg latitg kg a neg a ba ka bi bil dae ak ednc dana tanti il an da bi e renila eđ ldia tradici ili bila hi t ri ka a ne i ta ka era N ak ada i rihati tattae banke za kne k i e ne g a i eb reznati ka bez neg taki a ka balena bnka la iak it ran zakndat ki e Ba la rtn zaiana nae rce nie a nezabiazan et ake itink reiie e neg e i n t aa itinka religia dita redtaa i za t tatta zakndat e adaati a redt ricana i irena Ak e, dakle na itane kak Bg žei da ga e te treba d griti ealan akg eka ratrang a ka ek nda nea ne t da bi zakndat nege le trebal biti k ra n er tattarn zakndat ke rettala ba e e atrati a lani i zakn dat ke ne drl d akg ka niti t e dakle ne e e atrati da beze eka e. Dakle: ne aki ki gri Gdine gdine! neg na ki ri l B dake itinki ga t t n ahtiea ne ni k i e kaa ideti tak da ga lae ili nega lanika ka bie bankg riekla) baleni ia ke ne že iati aki
Trć oj
vek nego on ko vode dobar žvo pogled ega vako zna negov vol Al ako e ne ponašao ao kao ld nego kao građan božanko drav na zel arao e obvezna pod eno rkve delova a otvarene povezano oga dvoga onda e n da e na pane kako Bog žel b šovan neko rkv (kao Božo općn) ne ože odgovor pk o već da e za o porebno neko aarno zakonodavvo koe e naa naveša obavo da kle neka horka vera koa e prono o relgko ver ože zva rkveno vero Jer kod prve e važno ao koa e aera šovana Boga nae prdržavane vh džno kao ne govh zapoved koe e događa oralno naroeno a rkv kao avez nogo ld pod akv naroenoa nek oraln zaedn reba neka av n a obveza neka rkvena foa koa po va na ktven vea a po eb e lana ranolka dake bez Božh e aah zakona ne ože prepozna kao džno No određvane e fore oga e ne e odah ara polo božankog zakonodava šovše a raloga da e prepoav da e božanka vola da a zvedeo k de akve zaedne ld preda ožda bezpešno pokšaval vše fo rkve pak ne reba prea ež o vr ako e nžno nov pokša a šo vše zbegavać pogreške prošlh er a e zadaća koa e za nh edno džno pove prepšena n a aa Nea dakle razloga da e za onvane for blo koe rkve zakon ara pravo božank aa a šovše drko e kada h e za akve zdae kako b e pošedelo rda da e dale rad na popravlan fore rkve l e ak rad o zrpran većeg gle da kako b e pe rkvenh pravlnka pozvać e na božank aore nošv naeno ara Pro b eđ pak blo nadeno naproo neka da nan kako e neka rkva ređena ne b ožda ogao akođer b neka poebna božanka redba ako e ona kolko ožeo vde naveće gla oralno relgo a oe prdola nena da e baš ne ože vde kako b e ona odedno ogla poav bez dobro prprelenog napreka avno relgk poova U dvobeno pak e zadaće reba l rkv onova Bog l a ld dokae e ada
obj obrog prcip m
nane ljd oo l noj re l j cl d da ona po va na aovoljn propa, nane vjer aae ožanke zakone, prepoavko da e najolje nan vođenja voa (koj pe ovjek po prop o oralne relje vjek oe po p još ora prdr neko oanko zakonodavvo koje nj e poznalj vo o, neo je poena ojava šo neporedno kljje šovanje najvše a (ne pe prdavanja njeov zapovjed šo na propje ve o oa pak ljd nkada nee aa po e nn zdvanje jedn crkv pozanje laanja poled foe koj joj ea da pa n j avna naojanja procanje oralnoa relj neo voje Bo kako on o zov le ao veanoa, povjedanje vjere ojavljene zakone prdvanje propa koj prpadaj for crkve akar je ona aa redvo preda ve e opeancje zapravo oralno ndferenne radnje, al e aš o šo e oavljaj ao rad nje aaj nje dopadnja Prea oe, crkvena vjera pr pre ljd za ek zajednc po prrod prehod oj relgjoj vjer, raov (rađevne poveene javno ogolžj po ojal prje neo rk v e (jea okpjanja za poavanje d anje voa oraln narojenoa veen c poveen vodelj krok oaj a prje neo dovn c ej oralne relgj e a eo o dalje je po ran vrjedno oje prdaje šroko nošvo Prea oe, ako e ad ne oe projen njen ca da e n je aaa crkvena vjera prdodala oj reljkoj vjer, kao vekel redtvo javno zdržvanja ljd za procanje e de onda e akođer ora przna da e njezna ana ovoreno ope jednakoorazno šrenje e ak pošovanje za ojav koja e njoj prepoavlja eško oe dovoljno zaja rad c jo , neo je za o poreno Po koje o ope kao ojava ora predeo najvee pošovanja za vreenke kanje narašaje, jer o je ljda poeno da l voj ooln džno Svea knja jee najvee pošovanje ak eđ ona najvše aš eđ nja koj je ne aj l z nje ar n anj vor Po moalu rao orao
10
Tr o
neki vili poja o reigiji a ve argeniane nia ne poaže proiv vie prede koja kava ve prigovoe: ako e zap iao Soga e i njezina jea koa izlaž nek ok vjere zov naproo izrek e Određeni ai nekog akvog pia pravo zahvajjći ao o voje pol akoreći povećene ooe a povije dokazje da e nijedna vjera zanovana na knjizi nij e ogla niii ni najveći poenjia državnih revocija dok e ona koja e ee ljila na radiciji i ari javni opevancijaa propadala zaedno rapado džave Srean je la kada ldia rke dopije akva knjiga koja z voje ae kao vjerke zakone jedno adrži i popni najići oralni religiki nak koi e i zakonia (kao vehikelia vojega vođenja) ože dovei najveći klad a koje laj, kako radi vrhe koja e ie ože doegni ako i zog ekoće da e po prirodni zakonia hvai polazie akvog provjeljenja ljdkog roda koji e kroz n dogodio a knjiga ože polagai pravo na gled lian ojavi
Sao jo nekoiko napoena vezanih z aj poja ojavjene vee. Pooji ao edna (iinka) e l i ija ali og poojai azne vre vj ere Može e dodai da e crkvaa koe e zog razi ioi vra voje vjee ogoe eđ oo azlik ipak ože naći jedn e i iink re igij Zao je prikladnij e reći (kao o doia i je eće) ovaj je ovjek ove ili one (židovke haedanke, krćanke kaolike leanke) vjere nego da je on ove ili oe religie Taj e drgi izaz e i ak reao ni porejavai oraćania iroj plici ( kaekizia i propoviedia) er e za n previe en i nerazliv zog ega ovii ezici i neaj ije iog zaenja Oia ovek pod ie vijek razie voj crkven vjer koja je daa pred ojeila a ne religij koja je krivena ini i kojo predne · T je zr ve t e že l je pželjn t nt mžem prevjet nt p zknm kutv pruzrt vjm ntjnjm le z t želm l nve ne rl ne mžem nvet nen m brve prvnt
102
Pob obog prp z
oralne narojenoi Većini e ljd kaje revelika a kaže li e da iovijedaj o il on religij jer oni ne naj ni a jedn ne rae je a aarna je crkvena vjera ve o od o rjei raj I aovani religijki orovi koji ako eo oreali vije rkali ga klj , nikada ni li nia drgo nego reirke o crkvenoj vjeri, a onaj ko je io olaen aravo e nije žio og oga o i ga e reavalo da e oredijeli a voj religij er o ne ože nikakva vanjka ia) nego o o e nije doalo da e javno drži voje crkvene vjere Ako a neka crkva kako e ono događa a ee roglaa va jedino oćo (reda e aniva na nekoj oenoj ojavljenoj vjeri koja e kao iorijka nikada ne ože aijevai od vakoga) onda će ona onoga ko oće ne rinaje njen (oen) crkven vje vai nevjeniko i ri ga i veg rca a onoga ko od nje oda ao dijelo ( onoe o nje ino) krivovjerce are ga ijegavai kao aranog Naokon ako on dode r ada ioj crkvi, ali ak od nje oda onoe o je a vjer no (naie onoe o e ini in) onda e enveno ako r voje krivovjerje naiva ereiko i ara će e da kao n ovnik alžje jo već kan od vanjkog nerijaelja e će crkva ireći ioćenje (kakav Riljani irical onoe koj i e rianka enaa reao Rikon) i ii ga vi ogovia akla Saoroglaena kljiva ravovjerno ieja i ogavara neke ckve ianj crkvene vjere ove e orodokja i ogla i e odij elii na deok (raln) i era ln orodokij Ako e ckva koja voj crkven vjer rogaava oćenio ovejćo naove kao l iko a ona koja odija akve reenije drgi (iako i i aa rado iicala kada i ogla) naove roeanko crkvo onda će oo roara naići na nogo ani rjera
Mongo nazva Tbt (pma Gog Aphabm btanm pag l l ) TangtHadza . zmom stnovnka ka da b t stanovnk azkova od sb kao nomada ko v šatoma pstn odak postko m Hadza a z nga tza htka s on ppada tbtansko v (am) koa s poddaa s manhstvom a moda od nga potč t s š Eopom p svom povaama. Soga s s pčno dgo nv hat mancha pot bavaa kao stoznačna.
03
Tr od
protestantsk katol ika i nasprot toe jo ie neslani prijera trdi katoliki protestanata pri e s pri prijer ljdi iji se nain ijenja proirje preda to nije nain iljenja njioe crke) a di s od nji rlo razliiti soji or an e n i nano nipoto soj korist V
Crke na j era za soje naj e t aa a st rel ij sk j er Prij etili so da se iako crka ostaje ez najažnije znaajke soje istine naie praa da pretendira na openitost ako se teelji na nekoj ojaljenoj jeri koja se kao istorij ska iako je nadaleko rasprostranjena Piso koje za nj jai i najda lj i naratajia) ne ože saopaati na openito jerlji nan pak zo prirod ne potree si ljdi da z naje ske ojoe i razloe ijek zatijeaj neto osjetino opljo nek ksten potrd i sl no to se doista ora ziati ozir želi li se nek jer est na oenit nain) ora koristti neka storijska crkena jera koja se prail e i zatjee No da i se sada s tako epirijsko jero koja na je kako se ini slajno paa rke poezaa osnoa neke orane jere a ta jera sra li sao oagalo) potreno je neko taenje ojae koja na je dosjela rke tj. njezno otno taenje ssl koj je sgasj s oeniti praktk pralia iste ske rel je er teorijska nas strana crkene jere ne ože orano zaniat ako ne djelje sjer isnjenja si ljdski džnosti kao ožanski zapoijed to je ono itno kod sake relije) To se taenje oled teksta ojae) naa saa esto ože nt nategnti a esto to doista i jest no ak se ako je kako oge da se ita tekst ora daat prednost red neki doslo ni koje li ne sadž a nta za oralnost ak djelje srono oralni potcajia Također se ože djeti daje tako ilo i · t Kk bism t ki n rmeru uzet ćem Psm 59 16 dje se zi mitv z sveu kj see d srvini rzmer Miceis Mr 2ter i sr 22) dbrv tu mtvu i ddje: Psmi su isrirni k se
04
Pbj br prcip m
jek sa svi stari i noviji vrstaa vjere djeloice zapisani sveti knjigaa i da s ni doronajrni itlji naroda radili na njiovo taenj sve dok njiov itni sadržaj ne i post pno skladili s općeniti stavcia oraln vjere iozo orala kod Grka a zati i R i lj an a jednako s tako postpal i sa svoji asnoslovni nako o ogovia Oni s i najgrlji politeiza znali naposljetk ipa protaiti kao pk siolik predodž svojstava jednoga jedinog ožanskog ića a razni poroni postpcia ili i divlji ali ipak lijepi sanjarijaa svoji pjesnika dati istiki sisao koji j narodn vjer koj ne i ilo ni ptno giti jer i otda ogao proizaći za držav jo opasniji ateiza) priližavao nko svi ljdia rljivo jedino valjano oralno nak Kasnij židovstvo pa a i krćanstvo sastoj i s od takvi dijelo vrlo nategnti taenja ali oa s nedvojeno dori i za sve ljde nžni svraa Madanci vrlo doro znaj (kako pokaje Rland) dati dovni sisao opis svojega raja posvećnog svakoj vrsti osjetilnosti a to isto in i Indijci taenj svoj i Veda ar za prosvjećeniji dio svojega naroda Mogćnost da se to ini a da se prito nikad znatno ne ki doslovni sisao narodne vjere potjee otda to je dgo prije narodne vjere ljdsko skrivena ležaa predispozicija za oraln religij ga s s dode pi sirovi izrazi pretvorili oiaj ogoslžja u jma mol ovetu oda to e moe b t potvo pavu m e tebamo m at v et j mo al od B b l j e Ovdje u e adat a poljedjoj jav ptam moa l e moal tumačt po Bblj l apotv Bb lja po moalu a ada emamo meto u Novom avjetu jubte epatele mol te a oe ko va pogoe td. e to kao e oo koje e take pao moe pomt om pethodm, pokuat u l pagodt ga vojm moal m ačelma koja eovo potoje da e ovdje ecmo e umju tle ego pod jhovm mbolom a mogo opj evdljv epjatelj me le kloot a jh moamo eljet pove tjebt l ako to e upeva adje u petpotavt da e to mjeto uope e teba hvatt u moalom mlu ego pema odou u kojem e Ždov ae pema Bogu kao vojem poltčkom vladau kao jedo dugo mjeto u Bbl j , gdje toj: Moja je odmd ja uje vatt vel Gopod a koje e občo tumač kao moala opomea da e e poduma ooba oveta pmda je vjeojatje da amo ačuje ao koj v u vakoj dav da e dovota ta ped poglavovm udom gdje e e mje povlava tuteljevoj ovetou bvot ada mu udac doput da t ma kolko teku kau
0
T j
e s s im cilem ak daai i pooda a one naodne oae ali s ie i sai poloili knienos neo od karakera soega inadoseilnog poieka premda nenaerno. akođer se aka maena ne og okriii ni a neiskenos preposai li se da ne ele rdii da e smisao koi daemo siolia narodne ere ii i seim kigama popnosi ako i naeraan eć se o osala neieenim i peposala se samo mogćnos da se nioe aore ao rami e Je ak i iane i sei spisa ili raspiiane o nio sadr ima a kran naer sarane oi ldi a ono isorisko o oe nialo ne dopinosi po sei e neano i o ne se oe mislii kako se god oće (Vera pri e "ra po sei sao a see pomarana kao ispoied ona ne sadri nia a ni ne odi niem o i a nas ialo nek oaln riednos) ako se dakle, Pismo saća kao oanska oaa nego će roni kriei kao akoga ipak ii: "se Piso ogodo ko isno e a poaane eraane, popralane id, a dći da o posledne naie oekoo oralno popralane predsaa pra sr se mske reigie sadraa će i roni pincip seg maena Pisma a e religia "d Boi koi pće s isi n On e pak ona koi nas poaaći nas naelia edno poie na deoane e se ono o i Piso o oglo sadraai od isoiske ee popnosi poee s prailia i poicia ise oalne ee koa edina sako crkeno eri predsaa ono šo e ome apao religia Sako sraiane i aene Pisa mora polaii od principa da se ne rai a d i "io eni ne se oe naći koliko ono sedoi o om princip. o se a Pisma sada pridre i edan drgi, ali kao podređen naie pisonanac. Ugled Pisa kao nadosonieg i sada naprosećenie diel siea edinog insrena dri ana si ldi edn crk predsal a crken er koa se kao naodna era ne sie anearii er narod se ne ini da edan na k ko i se eme i na pkom oe posai neproenio nor mo e on ai oansk oa dakle i isorisk oer gleda naka dedkcio negoa poriekla Kako se pak, ldsko ieće i dros ne og popei na neo da i sai doli do erodanice o poslan poga iela, nego se mora adoolii naakaa 0
Pobj obrog prp =m
o koima e oim o adra oš moe zakčii iz ačia kako e a era el čoekoim izešaima koi e mora raii pao dreim remeima i a ada mm eziima kako i e proi eila ihoa hiorika eodooo ako će ii eophodo pimozao kako i e odaao gled ke zaoae a eom Pim e rel igie er oa da i ila opća iek moa ii zaoaa a pkom m) makar oo rđialo amo o da pori eklo rke ei a adri iša zog čega i ilo emoguće pre poaii da e oa eporeda oaka oaa šo i ilo doolo da e d priečei oi koi mle da o dei alaze poe pokrep oe morale ere i zao e ado pihaća o iz og iog razloga pimozao ie poreo amo za dokaziae ego i z a m ačee eoga Pima Je kako i eko ek ko ga moe čiai amo preodima mogao eći izeo o ego mil? Zao mač koi e i pozaala ooogezika ipak mora imai široko hioriko zae i kriički dh kako i mogao iz aa moala i miea (arode ee) ooga doa zći reda koima e rkeo zaedii moe oorii p azmieaa Pema ome mka eligia i pimozao doia pozai mači depoziari ee poele Moe e oči da ih ao porei ihoih uida i okrića om pol eoa raa a poo e moe i pečaai i oeziai ih ekim ekim do gmama er iače i laii ršili priil ad k le im a da prihae ihoo miee koe laii pak ima amo a ooi počaaa oih Ako e draa amo porie o da e poeae čeaka i po oo moraloi pozaih ldi koi prala rkom elii i čio aei oa poeraa rig čiila e e šo o e do i ola Ali da i ih draa podčaala ili e aila ihoim prepirkama (koe amo ako e e ode popoedaia opće e zemiraa rkeu ao) o e preerao očekiai i ao koa i o raila od zakoodaa pokaziala i o ekomo er e o ipod egoe čai o za l mača ala e i reći preede, koem i porei i m i zae ego amo ari oeća da i po ao iiki miao Pima e edo i egoo oako porieklo ao e moe e oporaai da će oa ko liedi ego ak
T oa
n i što ono popisje dodše otkit da je ono od Boa te da onoa tko a ita ii suša njeovo laanje njov boanskost vjeiti ak i poiv a doba djelovanja i estitost nan ivota koji oa osjetit je taj poiv n ije ništa do neo inak oalno kona što ovjeka ispnjava najdblji poštovanje t ato as je i ed boanske povijedi No kao što ni i kakva osjaja ne oe poiai sponaja akon i toa da s oni oalni tako s još i anje neko osjeaja oe akiti i tvditi da je dana sia naajka neposedno boansko tjcaja je a taj inak oe bit više od jedno oka a ovo j slaj njeov ok pka oalnost akona (i naka) sponata o te je ak i s aj pke onosti to poijekla dnost da se pida to do taeje ao se ne ele šio ooiti vata sv fantaianj t s ak ndvonani oalni osjeaj obešastii sodnoš s bilo koji d fantastni aj osjeaj kada je petodno ponat akon i koja i po koje on poilai svatko ia sao a seb i ne oe a atjevati od d dakle niti a polašavati kano kšnj nepatvoenosti neke objave je on nie ne i neo sao sadi nan na koj se sbjekt aca poled svoje od i i node na e se ne oe asnovat baš nikakva sponaja. Pea toe ne postoj i n ikakva noa ckven vjee osi Pisa niti d njeov ta osi ske eliije i pisonanstva (koje se tie njeove istoijske sane), od koj je sao onaj pvi atentian i valjan a tav svij et a ovaj di sao doktinaan kako bi se ckvena vjea a neki stanovit naod nko stanovito vjee petvoia odeđen siste koji seb postojano odava. Što se pak toa doa tie ne oe se ibjei da istojska vjea naposljetk postane pko vjeo pisonance i njiov vid što ovjekovoj piodi naavno, ne sli osobto na ast al se ipak opet spavlja javno sobodo išljenja adi a j ta sloboda ti opavdanij a je njaci sao valjji to što svoja ta nja ila svajoj povjei a istodobno i sai ostaj vijek otvoni i pijejivi a bolje vide o anati s povjenje ajdnic njiove odlke.
8
Pobjd dobrog priip d =lm
V Po pni prije laz crkene jer ik lj i la ie rel iij ke jere prib liaanje je kraljea Boje Obi jeje je iinke crke njezina opće n io a znaajka e općenioi je pak njezina nno i oćno da e ona odredi ao na jedan jedini nain S dre rane, hiorijka jera (koja je za noana na objai, kao ik) ia ao paikla aljano, naie za one do kojih je doprla pria na kojoj ona poia e kao i a ikena poznaja ebi ne adr ije da prede koji e jerje ora bii ako i nikako drkije neo ao da on ako je dakle ona jedno adri ije o ojoj lajnoi Soa ona, dode, oe doajai za crken jer (kakvih oe bii ie), ali ao ia reliijka jera, koja e poe eej na , oe e poznai kao nna prea oe kao jedina koja odlikje iink crk Preda, dakle neka hiorijka jera ( klad nezbje no oranienoć jdkoa a) kao odija acira i reliij no a ijeć da je ao hiorijka e da kao rkvena jera, a o bo noi princip koninirano pribliaanja ioj reliijkoj jeri kako bi e na kraj ola olobodii e odilje, aka e crka ijek oe zai iinko; kako e eđi o hiorijki jerki nacia nikad ne oe izbjeći prijepor, oe e nai ao prijeporn o ; ali izledo da e napojek preori neprojenji i e zdrjć, pobjedonon Vjera ako pojedinca, koja a obo noi oraln prij ej io (doojno) da e bde jeno blaeni, nazia e blaoorno jero Ona dake, akođer oe bii ao jedna jedina, i z rliio crkene jere ipak e oe zaeći akoj kojoj je pojedinac prakiki i zazia od no pra ojea cija, ie reliijke jere Napro oe jera boolne reliije je d orna i jera narad (de erce nari a erii) i ne oe e arai blaooo jer nij e orana er ka jera ora bii obodna i zanoana ao na nepoćeni na rojenoia rca (de inena) Pi ili da oe poai Bo dopadni radnja (kni) koje (iako napoe) za ebe ipak ne aj nikake oralne rijednoi, dake ao iznđene raho 0
Tri oj
ili nado i ože ih vši zao ovjek eo da Bog kao nžn o pepoavlj a oalno dob naojeno Blgovoa vje dži dv vje negove nade blaenvo edan pogled onoga šo on a ne ože ini naie da e ne gov poupi koj e dogodili pvno l ped neki bo žanki ue) n dogodili, a dgi pogled onoga šo on a ože i eba inii naie živei n nov nain klad a vojo dužnošu Pa vjea vjea je zadovoljšin paane za voj kiv n, kpenje poiene Bogo), a d e vje da e ože poai Bog dopdni ko da e bde žvo vodi n doba na in Ta oba vea pedavl a ao edn ve nžno ppada zajedno A li nžno og povezivana ne ože e vide dke nego ako da e pepoavi da e edan od h vje ože izvei iz dgoga, dakle ili ako da vjea odješene od kivnje koja na naa lež dovodi do oga da e vodi dob živo ii ako d inka i djelna naojeno vijek dobo vođenog živoa poizvod ve ono odešenje po zakon zok koi oalno del Ovdje e ada pokaze dnovaa annoa ovekova a a ai obo je ješenje ili ako ono ne blo oge ae po ienje jedino ože odedii oa l e neka hoi ka ckvena vjea povh ie eligjke vjee, viek kao ban dio pdživai blagovono il kao pka vodl napoljek a kol iko deko bila a bdno, ože pjei elgi ve. l Pepoavo li da e dogodia neka zadovolšina za oveko ve giehe ondaje dodše lako hva ao e vaki gešn ado p jeno n ebe i kad bi e adilo ao o v eovanj šo opi lke zn da b on želo d e ona dogodla za neg) ne bi o oe ni enka azišlao. No ope e ne ože hva kao bi an ovek, koj zna daje vojo kvnjo alžio kazn ogao za ilii da je poebno o vjeov ve o neko za nega pinijeoj zadovoljšin kako kaž pavnic lie e pihvaa da bi voj kivn aao zbino i o o ak z koena d e neizoavna poljedi og veovana phvaana ponđenog doboina bii i bde dob nin žvoa oko koega e doad nije ni najanje dio Nko abo ne ože eb poizvei vje kolko da ljbv pea eb eo pk želj z nek do
Pobb obrog pr Po pr p m m
bro ezi s i se ništa ne podzia niti se ože podzeti pretaraa nad tar n ad kao da će nje njezin zin pre predet det naaljen na aljen pko p ko ežnjo ežnjo doći sa od sebe seb e To To se ne o ože že za za iš išjat jatii og ogći ći ika ikako ko drkije drkije osi os i tako da oje ojekk sa sa t jer jer proa proaaa kao kao da je nj oe nadah nt s nebesa te tako kao nešto o e iše ije nžno polagati rane soje Ako to ne ože ili je još preiskren da sebi h i n i tako pozd pozdaanje kao ka o pko sredsto sredsto dodora dodoraa anja nja onda ond a za se poštoanjj e za tak poštoan tak prekoje prekoje zadoo zadoolljš jštitin n za s soj soj želj želj d a j e eka e ka taka i nj e ot otor orena ena neće oć oć izb izbjeć jećii d a je pro proat atra ra kao sao jetoan naie tie da ora prethoditi njego koliko je to njegooj oći poprajen nain žiota da bi iao i najanje raz ra zoga oga za nad nad da će iati i ati koristi od ta tak kee iše iše zaslge Pre Prea a toe ako historijska spoznaja te zaslge pripada crkenoj jeri a popraljen nain žiota kao jet istoj oralnoj jeri onda će ta drga j j era ora orati ti prethod pret hod it i proj proj 2 . N o ako j e ojek ojek po prirod prirodii isk iskar aren en kak kakoo ond ondaa ož ožee jejeroati da će iz sebe a koliko da se potrdi oći storiti noog Bog dopa dopado dogg ojeka ojeka b bd dć ć da se sjesta sjestann gri grije jeha ha koje je dosad skri sk riio io još nalaz nalazii pod l lašć ašć zog principa prin cipa i sebi ne nala nalazi zi dosta dostatne tne oći da bdće postpa bolje? Ako prad koj je sa pobdio proti sebe ne ože satrati poireno tđo zadooljštino a saoga sebe takoreći to jero noorođeni i tek tako poinjati s noi naino žiota ko kojj i bi tada bi bioo posljed posljedic icaa s nj nj i e zdrženog zdrženog dobrog principa na e da onda zasnia soj nad da će posta ti Bog Bo g dopadn dopadni i ojeko? ojeko? Da Dakl klee s s i as asto tojj anj ia za za dobr dobraa djela ora prethoditi jera nek slg koja nije njegoa i kojo j e po iren s Bogo a to je pro protr trje jejj s pret prethod hodno no reenic eenico o Taj se prijepor ne ože razriješiti ido kazaln određenost sobode ojekoa bića tj zroka zbog kojih netko postaje dobar ili zao dakle ne teorijski jer to pitanje nadilazi se spekatine sposobnosti našeg a Ali za praktik potreb gdje se naie ne pita pi ta što j e zi z iki ki po e ećć što što je oralno po p o potreb naše sobodne saoolje odakle naie trebao poeti da li od jere ono što je Bog inio radi nas ili od onoga što i trebao initi da biss o post bi postaa l i toga toga (a od ega ega se to sa sato toja jalo lo dostoj dostoj n i ne neaa ss nje odlk oo drgo Il
Tri
Jer p r vaćan vaćan e po p o veta veta a a postaan postaan e l laaen en na naee ve verre naesnčk adovolšvn naole e slča nn sao a teorsk poa dć da otpštene greha drkče ne eo s v at t Naspr Nas proot toe toe n nnost nost drg drgog og rncpa rnc pa prak prakttčk čkaa e to čsto oralna srno se ne oeo nadat da s sa r svo asl svo asl adovolšt adovolštne ne od str strane ane nekoa nekoa drog tako tako osta a sd s don on laens laenstv tv os ak se kva kvallc cra ra svo svo napora napora prdravan svake čovekove dnost koe pak ora t rezltat naše vlastto trda a ne oet nek tđ tea kod kega so asvn as vn Jer Je r dć dae a posledn posledna a aoved aoved ez ezv vetna etna nn n n e da čovek na n no kao ak ak s podn p odnee sv sv v v er nae da č čne ne od porav p oravll an an a vot v otaa kao kao vrovno vr ovno vet vetaa o odd ko ko e ed dn n e e t laotvoe vere Crkvena vera vera kao storska s ka s pravo poč počn ne e od onoa pg pg no kako ona sad sad sao ve ve ke kell za za č s re re l s sk k v v er ( k k o le prava sv svr ra) a) početak ora t t ono što e n n o kao rakt rak tčko čko vet vet nae aksa č n en enaa a aksa n nan an a ll teor teorske ver eree sa sa o čvršćvat dovrša dovršavat vat rv. Prto se oš oe prett da se o vo prncp vera (na (n ae e vera vera na naes esnčk nčk zadovol zadovol štn štn) ) čv čve ek k rač račnaval navalaa dnst a vera doro načna vota kao lod vše tecaa l os ostt Po dro dro e pak prnc ra rano no Jer po ne ne e d o a arr n ač n v ota kao vr vroovn vet los lostt e ezzv ve etn tnaa d n o st a vša a ado dovo vollšt štna na pk pkoo p tan tan e l o st . P Pvo voe e se pr prvara (često opravdano) ooslno raznovere koe e pak stan knn v nač k načnn vot vota spo spo t s rel elg go o a dr drg gee nat na t ra l st č k n e v e r n š t v o koe koe s nače nače o oda da o orn rn načn vota vota po pove ve ze z e ravnodšnost l čak op opor or sp spra ra sve oave oave.. o n nač ačl l preseć čvor (praktčko akso) esto rarešt a (te rs r sk k)) št štoo e pt p tan an a rel el e svaka svakako ko dopšteno Da se adovolo ova osledn zatev oe pak oslt sledeće . Ž va vera praslk Bo doadno čovečanstva (Sna Boeg) odnos os se na ed edn n oran oran sk de kolk po sao s e odn na ona ne sl sao kao krter neo kao ota te e dakle sveeedno počneo sv počneo l od od ne ne ka kao ra o n a l n e ver vere e l od prncpa doro načna doro nač na vot vota. a. Naspr Nas proot toe v v er eraa t s prasl praslk k p o 1 12
Pob obro prp =lm
j a v i (na oo ooov ovjek) jek) kao e p i rij s ka (h (his iso ori rijs jska ka)) vjer vjeraa e e s soo šoo i prin š prin ip doro načina ivoa ivoa (ko (kojj i ora i pos posve ve ra ra onalan onalan)) i ililoo i i nešo sasvi dro kada i se hel heloo poei poei od ak akve ve v v er ere e i iz nje nje izvodi i zvodiii do doa arr nai nainn ivoa Uo U oiko iko i dake na nave vede dea a dva dva savka i i l a pror prorjj e ejj No po poja jav v o ooo oovek vekaa ojek ojek l lago agovo vor r e vjere vjere zapravo ni n ie e on onoo a nj nj e e šo šo pada pada os ose eii a l o se se oe spoznai isksvo neo praslika šo lei nae i ko sav s avllj ao eel e eljj er er se se kako kako se oe vd v djei a eov eov pri prijer jer nalazi da je on sklad s jo) i akva e vjera iso šo i prip Bo dopadno dopadno naina ivoa ivoa Da Dak kee ovd ovdje je is i s posrjed jed dv dvaa po sei ra razl zlii iiaa prinip prin ipa a pa da i re reaa o poe poe od jedoa i droga droga i krei kre i spron s pronii po p ov va a eo sao eda e e s saa prakika prakika deja od koj koj e polazi pol azio o jedno jedno ko kolik likoo pras pras k pr prka ka je je kao da se se nala z i Bo i polazi od nje a dri p kao da se nali aa o oa oaaa sla s laje jevi via a ko ko i ko je prik prike e kao kre krerrij aš ašea ea aa ivoa i aninoij aninoij a je je dakle sao prv idna idna jer se jed e is pr prak ak-ik idej sao shvaćen razliii odnosa zo porešno raz raz iijeva jevanja nja sa sara dvaa dvaa razlii razliii i pri prii ipi pia a No ka kada da se hjj e l o pov h poviijesn je sn vjer z z ljnos jnos neke akve pojave pojave ko kojj a se jed jedo o zii l a sv z sviije je sar s arai ai vjeo vjeo jed jede e ago agovore vore vere vere oda o ipak il ilaa dva posve posve ra razl i iia ia prinipa eda eda epiri epi rijs jski ki dr ra i onalan) i naspio naspi o i pra pravi vi spor spor aksia o o oee or oraa li se poć poćii od jednoa ili droa koji eđi nkakav ne i oao rješii Sav da d a se s e ora vj erov erovai ai da je jedno pos poso oao ao ov ovje jekk (o e e na na n i š šaa ne ovri) ko koj i je svojo svojo sve sveošć ošć i zasl zaslaa aa prio zado za dovol voljš jšii kako za see ( poled svo svoje je dosi) ako a sve dre (i njihove edosake poled njhove dos) kako i se nadalo da i sa s dori aino ivoa ali sao zahvaljći oj vjeri oeo posai laeni kaje ešo sasv drkije od sava da se svi snaaa ora eii sveoj nasrojeosi Bo dopadno naina ivoa da i se olo vjerova da će jeova ljav prea ovj ovj ečansv ( koj koj as v vje jera rava va već ) ) ko koll i ko ono svi sv i svoji oia ei njeovoj volji poled skree asrojeosi nado na doda daii ono šo in in ed edos osa aje je a a a ko koj a o o o Al oo prvo nije saj svako (i eko ek) Povjes dokazje da je Koa otoe tave oo mora emel na hokm dokma
113
T oj
ol rel e ldo ta prjepor da jerk prnp er e relje nle pštnj, što da ještale Al n orln pedpo ko oek n e popštla onnt oe tjee U e reena eđt ećen žall še od orlt, ne ećen lano tržeć od lt da nešto pod) na neane ogolža koe e lo edeno da porlo nrod neo od drže otklonlo nereće oralt p n popadne oral koe elkoj e prpl on redtv otpšten re pooć ko ećen akoe nl oć d e lo por ožnto poled ntež porok I dot ko e eć na rpolnj nerpn fond otplat ponen jea, l rea koj će e tek pont ko e ože ao poegnt koj će e e nje oda poegnt e ora n e atee et) kako e oloodlo krnje dok e odlka a dor nan žota ože odgodt dok e ne ršt onaj p ran, ond n e lko alt kko taka je ola t drke poljede Al kd e a ta era predoaal ko d tko poen ng tak tk (l k) tea da e ako e, kolko no ora atrt pko toko, držne ne njo poean oećaja pk tnj teela poprat ta oek neg tort noog oek), ad e a ta era oral atrt dodjeleno ndanto neporedno nea torjko jero pod no) gde e td e, ak oeko oraln n, napoletk ode na nek eetn Bož odlk "le e ko oće a otvrdne koga oće, što e at l e po lo alto oale ljdkoga T e verja mže va umaii: i e mž izvješu ri z vaj paje brm a aj zlim ba cmparaive) jer e e ii a e pred ip zicja za u riu mže ai ve u rđeju a pead u me mu bii preude i uajt žva e it iša e mže a tađer i rei bi jea m pa O me ale u mram prepui me ve vi š e vje iava ta a e aže a je jeva dlua ljudima izreea ve prie jihva ra, a da e vame ca uu ju e jedm ia Gledaje u aprij ed u pretu pava vca vijea mii l i e am prim arppa i uje je i u vaje uaprije . N u zajetilm preu vari p zaima lbe dje vrijeme tpaa, je am e vevidee za j e ai je e mže bjai zaš jeda ptupa va a drui p uprtm aeim te idb pa pmrii i a bm vlje
1 14
Pbj br pp m
Prea toe nžna je poljedica ike a itodobno i oralne predipoicije naa od koji je oa drga podloga a jedno i ta e rel igije da e religija napokon potpno olobađa od i epirijki odredbeni raloga od i potaki koje poiaj na poijeti i koje pooć neke crkene jere proioo držj lj de proicanj dobra te da tako ita ka religia napoljetk lada nad ia da Bog bde e e jure pod kojia e ebrij po raijao oeka oraj e odbaciti ako on ada ilai na jetlo dana. odilja ete predaje neini prijecia tatutia i opeancijaa koja je ojedobno dobro lžila potaje e išnija a napoljetk ptaa kada ojek dođe do ladenake dobi. Se dok on ljdki rod biae neae rađiaše kao neja e te je pralia koja bia naložea be negoa djeloanja acijelo nao poeiati enot toe nek ooj koa lži crki a kad potade reo ojek odbaci ono nejako. Netaje ponižaajća ralika ieđ laik i klerik i itnke lobode proilai jednakot ali be anarhije er atko dode lša neta ttai akon koji i a propje ali ga odobno ora atrat i oljo ladara jea koa je obaljena o i koja na eidlji nain poee e pod ajedniko ać držai koj je idlj ia crka prethodno anjkao predtaljala i prpreila. Se to ne ože e oekiati od neke anjke reolcije koja djelje brno i nailno te elikoj jeri oii o retni okolnotia, a kojoj e ono e e jedno pogriješilo pri tanoljenj noog troja na žalot adržaa toljećia jer e ie ne ože iijeniti bar ne drkij e nego noo ijek opano reolcijo U princip ite ke religije kao božanke ako ne epirijke objae koja e alno događa i ljda ora bi dana ooa a onaj prije la noi poredak tari koji e kao proiod relog proiljanja prood potpno reforo koliko treba bii ojekoo djelo jer što e tie reolcija koe og kratiti to napredoanje one otaj prepštene proidnoti i ne og e prooditi planki a da ne groe lobod Ali raogo e ože reći da je došlo k naa kraleo Božje ao e opće a negdje i jano korijenio ao i princip potupnog prijela crkene jere općenit k religi i tako 11
Trei je
nek boansk) etik drav na zemlji iako je njezino zbiljsko spostavljanje još beskonano daleko pred nama. Jer bdi da taj princip sadi osnov kontiniro pribl iavanja tom savršenstv njem kao zaetk koji se razvija te potom opet i sam oplođje lei nevidivo) cjelina koja jednom teba sjati i vladati svijetom. A ono istin ito i dobro za što osnova lei prirodnoj predispoziciji sva ko ovjeka kako što se tie v ida tako i srca pošto je jednom išlo javnost posvda e se proširiti zavaljji prirodnom anitet kojem se nali s moralnom predispozicijom mni bia ope Prepreke sa stane politiki rađanski zroka na koje bi njeovo širenje i tamo molo naii prije sle tome da sjedinjenost dša za dobro koje im pošto s a jednom vidjele više ne izlazi iz misli) postane još dblja
rvo s v otći o sžb i sobvći s s om mož sčvti i orisi v d o s ip o tp boosž dosti sra sav t po pv m mor rii t s to ričiost sttt vst vr spostvi mđsob sošivos ovi sd osov č distv ms rii om smis čii mor tmčiti sv o statt i opsi sv do s vmom zvći sv vćm šir siso prosvtitstv što oios o proii i mo sobod svčii prist form poižavć srdstv prisi bd mo miiti om vom oom primrom dostostv mo rii im fmom sobod v. Pomi distv rv v s sobodom vrsim pitim probm čim šv id obivo dist ms rii stao ra bo moro its oi immo i mo d d bi s to pom moo posići o vidivo vi mmo i obir ds pirod. Rdi s o idi m o m i moć prizi i vom o oi bi o bio prm o ip o ptiči tivi prip im obtv rost o bi dov smis t svr distv čist ms ii. S om d sti o i s poitčom idom držvo pv oio s oo do dovodi odos s im općm mđrodim prvom o bi mo moć. U om m pod isstvo odič sv d. Id d dsi rod (možd mo sđ ć d sv pod dv o po om ž tom d si podvr sv dr i spostvi iv moi, im s d pos sovi vči, sm sb aspd m drv To sva v osi drim poos pr d posta općom o čim s spos i posti prvst iđ vido i prp v i v ičit st. t Po i so s doađ pi o s di post moo boi štto tp držv sprčv s ao om dopšto vidti provid osti pr sv dvm aim zoim im ričitošć i i rčitošć rii
Pob obog prcp m
o je dakle ojeko ok neopaio ali npkidno djeloanj dobo dobo pinipa da si ljdsko od kao ajednii po akonia line spostai last i kaljsto koj ć pobijditi lo i pod sojo ladaino sijet jaiti jni
Drugi odomak H i soij ska pedodžba posupnog uemej enj a vadavine dobog p ncpa na zemj i Od eliij e na lj i ( naj nanj t iji n oe s titi niealna istoija dskoa oda, j ona kao teljena na istoj oalnoj jei nije jano stanje ć satko o biti sjestan sojea napedoanja njoj sao sa a sb Zato s općenit istoijski pika oe oekiati sao o knoj jei tako to se ona s obio na soj aliit pojenji fo spođje s jedino nepojenjio isto liijsko jo Od ono t ntka kada kena ja jano pina soj oisnost o oaniaa jći jetia iste eliijsk je o nnosti slasnosti s njo opća ka poinje s aijati etik da Boj i po sto odeđeno pinip isto a se lj de i sa eena napdoati k njin doenj Moe se pedidjeti da ta poijest neće biti nia do doli pipoijest o salnoj bobi iđ booslne i oalne eliijske jee eđ kojia je ojek ijek sklon daati pdnost poj kao poijesnoj ji dok ona da nkada nij odstala od soje petenij na pensto koj joj pipada kao jei koja d ini boljo i na kaj će se a nja sio iboiti No ta poijest oe biti jedinsena sao ako s oaniaa jedi no na onaj dio ljdskoa oda kod koja s pdispoiija a jedinsto opće ke sada ć pibliila soje aoj tie to s ko poijest ba eć jano postailo pitanj o ii ske i poijsne jee a odlka o to pianj postala najećo oalno adaćo je stattana poijest liiti naoda ija jea nije ni kak 17
Tr o
eđono odno inae ne oogava edinvo crkve. Kao o e edinvo pak ne oe ranai o o e edno e io narod edno poavila neka nova vera koa e znano razlikovala od doad vladae, iako e a a oo noila povod e za naanak nove er ako e lied razliiih vra vere rea arai odikaciaa edne e ie crkve onda e ora radii o edinv principa, i ada e zapravo avio povie e crkve Prea oe o il ada oeo raravai ao o o viei one crkve koa e od voega prvog poeka a oo noila zaeak i princ i pe za oekivno edinvo iinke i ope religike vere, koo e opno pril iava T e ada prvo pokaze da idovka vera nie ni kakvo ino vezi o crkveno vero i eo ovie razarai ni kakv edinv o oovi a preda o e neporedno prehodila i dala zikog povoda za eeene e crkve kranke) Po voe e prvono ređen idovka v era kp pko a aih zaona na koe e eelio edan dravni ro, er a koi da o e oralni dodaci ilo ve ada ilo kanie, pridoda l i oni naproo ne pripada idovv kao akvo Ono pravo i nie religia nego ao avez velikog roa di koi , di da vi riadali poeno pleen forirai zaednic pod pko oliiki zakonia dakle ne crkv ovie o e i rea la ii ao veovna drava, kako i pleen ako i drav recio, niio ple nerenih okolnoi o viek preoala ne ino pripadna) poliika vera da e e dolako Meie) edno valda ponovno poavii Č inenica da e a dravni ro za onov iao eokraci vidlivo ariokraci veenika ili vođa koi e hvalili paa ri eni neporedno od Boga) dakle da e e ie Boga koi e ovde ipak ao veovni vadar i ne olae prava izna avei ni na n ne ini a ro religiki. ano e kako e oe dokazai da on o nie ni reao ii Prvo ve zapoviedi akve da ih e oe drai i poiiki ro i naeai ih kao priine zakone er e i ao vankih delovana i preda dee zapo viedi kao eike ve vriede pred o i neovino o oe e li avno dane o zakonodavv one ope ni dane a zahevo za ora l n nar oeno nihov pridravan o e zai 8
Pobj obog prcp m
kršćavo poavilo ežiše ego e aroo odoile ao a vajko pridržavaje. To poaje jao i oda šo e drgo ve poljedice ipjavaja ili kršeja ih zapov ed vaka agrada ili kaza oraiavaj ao a oe koe e og vakoe dodjelii ovo vije a i oe ak ii e o eiki pojovia jer i jeda i drga pogađaj i poovo koje ije ialo ikakva prakikog djela i djelia ili edjelia šo poliko ro dodše ože ii paeo da i e poigla olšo ali e eiko oj ikako e i oglo opravda Kako e pak ez vjere dći živo e ože zailii ikakva religja židovvo kao akvo zeo vojoj ioći e adrži ikv religijk vjer. To još olje povrđje ljedeća prijed a. Naie, eško da e ože jai o da Ž idovi kao i drgi ak i ajirovj i arodi ali ek ver dći živo, dakle da iali voje eo voj pakao jer a e vjera aa od ee aeće vakoe zog opće orae predipozcie ovjekovoj prirodi Prea oe igro je da zakoodavac og aroda akar e išlja kao a Bog ajero ije ho i ajaje zei ozir dći živo šo pokje daje ho eeljii ao poliik, a e eik zajedic a polikoj i ak poiaje agrada i kazi koje e og oai vidljive ovo žvo pod o prepoavko ilo avi edoedo i ereo Preda e ad e ože jai o da i Ž idovi zai vaki za aoga ee igro vorili religijk vjer, koja e poješala lacia ji hove aare vjere oa ipak ikad ije predavljala aavi dio židovkog zakoodavva. Treće pove je pogrešo preoavljai da je židovvo predavalo epoh pripad aj opće crk ve ili vojedo ak a opć crkv ego je oo aproiv iz voje zajedice ikljivalo iav ljdk rod kao arod koji je Jehova poeo izarao ee koji e eprijaejk odoio prea vi drgi arodia e e zao i vako eprael k odoio prea je Prio aj arod e i realo ooio hval i zog ijeice šo i je za općeg vladara vijea poavo jedog jediveog Boga koji e e ože prikazai ikakvo liko. Jer vjerk ak većie drgih aroda išao je o jer i izlagao e ji polieiza ao zog šovaja aoviih o vladar određeh oćih ižih ogova er Bog koji želi ao pridržavaje akvih zapovijed za 19
Tri
to ne zatiea nikak popralen oraln natroenot zaprao i nie ono oralno iće ii na e poa nžan za relii Ona i o prie ila dana la eroana noa taka oćna neidlia ića kada i i neki narod recio zaiao kao da e ona neoino o razliitoti n ioi podra ipak a poddara toe da oea iđna dotoe ao onoa tko e itai rce odan rlini neo kad e era poećena ao edno edino ić koe e eđti lano delo eaniki klt. Dakle opć poiet crke koliko ona trea predtalati ite ne ožeo poeti drkie neo od poetaka krćanta koe e, kao potpno naptane idota iz koea e pro izao zanoano na ai noo princip doelo do poeane reocie er ki nacia rd koi laž itel i krćanta ili a laali na ao poetk da iz toa doa atae edn poezan nit odil tako to žele da e no er ata ao natako tare koa e e nezine doađae adrala predlocia i ie neo no po kaze da e nia prito talo ili i e io talo ao do naoli redtaa da ito oraln relii ed eto ednoa taro klta na koi e narod io i preie naiknt a da e prito izrano ne koe neoi predradaa Već kanie kidane teleno oznaaana koe e lžilo toe da e ona narod ci elot razli od dri pće na to dae noa era koa nie ila ezana tattia tare toie n ie opće ila ezana ikaki tattia treala adržaati relii alan za iet a ne za neki poedinaan naod Prea toe iz židota e ali ne ie tarodreno nepoi eano orientirano ao na latiti politiki tro (koi e ako đer eć io pril ino zdran neo iz židota koe e oralni nacia koi ne potpno eć potaai ani ilo poi e ano rel iiko ero tan koe e do to inae neka na roda eć io doprlo noo tđe (rke droti koa e eroatno pridoniela i neoo proećen pooia r ine te a z težak teret neoe tattarne ere pripreila za reolcie kad e oć ećenta anila neoi podraane pod ron lat edno naroda koi e io ranodan pra ake tđe narodne e re iz tako e ada židota iznenada iako ne ez pripree z dilo krćanto. Uitel eanđea ee e naietao kao polanika 120
Ped drg nc nd l
nea e sodono kao dosojan vo poslanja proašavao dvor n vjer ( dane ooslja spovjed oaje po se nšavno a naprov oraln vjer koja jedna ljde n savršen a "kao šo je vršen Oa njov neesk dokje svoj nepaorenos dor nano voa jedno aovoo a non šo je na ko pajaa sve do neskrvljene e jedno slne s• svojo osoo dao prjer skad s prasko jedno Bo dopadno ovjeansva prkje se da se vraća neesa koj je došao jer je seno osavo svoj posj ednj volj (kao opor šo se e snae sjećanja na njeov sl nak prjer pak je oao reć da je "on (dea Bo dopadno ovjeansva s vaa sve dane sve do svršeka svjea o se nak koj kada o sao
Kj zvv jegv jv pri j je zt i pćet g lžt prijer pttvu) Pri tjij pri j e il m pre i jegvih puzi jeg uruć i uzššć ji bi hte i e pue ume ieje zili pet jeg rug žit i l u jeište bl žetv tj. u jei vi brim) e mže e uprijebii religiju uut gri pg jj e e uj i hitj tjt Ne ž zt št pripije e pri jer t je i preth) eć tg št, lv h će pretptvljje pj ji je še, rl primjere vjeu jetil m prevju li je prti u jegj jeri u buućt ime pj terijlti vh vjetih bić mterijlizm vjeve bti phlši) j je guć p uvjet b tg tije t i teriji priutti e vijet pće zši) ji p tm priipu e mže biti ji eg prt r prt e je um ileij hiptez piritu iz uih vjetih bić u jj tijel že tti zelji, it b ip bue živ itb vje p hu u jj ejetij iteti) mže pjeti jeišt bleih e bue premješte i je jet u be prt ji žuje zemlju ji i zvem i eb), e zbg tg št ije mgće zumjet št bi bi terij j mli eg prje veg zg lujt jj e še ptjje mti ize e pretpti pi ržju hrpe mterije ej frmi umjet um ptjt je te uptije mli utemejeu jezj rr P tm pljejm pretptv pretptv prtl izm) u p e mže iti liti itere u te vjet b ue e tije je e m l priše ip bt pv jegv ietitet) uvije r tjt ite ti j pretvj vu rgi i ju m u žit zpr i ije vel, iti mže htiti št će t petm zemljm je e tji u eb tj g jel vijet gje vjerjt ruge merije pretjj jet ptjj j živh bć
121
Tr j
do povijesne vjere zog porijekla i ožda nadzealjskog ranga njegove osoe, zaijelo reao povrd da ali koje, dći da pripada sao oralnoj vjeri koja popravlja dš, nis poreni akvi dokazi njegove isiniosi, sveoj knjizi pridržj i da i ajne, ije je oznanjivanje i so do, e se soga zaijeva povijesna vjera, a ona se nii ože dokenirai nii se njezino znaenje i sisao og osigrai drkije nego enošć Ali svakoj je vjeri koja se kao pov ijesna vjera eelji na knjigaa za osigranje neopodna ena p l i ka kojoj se ona akoreći ože konrolirai preko pisaa kao svreenika on događaja, za koje se ne snja da s poseno dogovor s pr pronosielj ia i ija se povezanos s našo današnjo lieraro neprekidno održala Naspro oe, isoj skoj vjeri ne rea a kvo dokeniranje, nego ona dokaje sa see U vrijee one revolij e je, pak, narod koj i je vladao Ž idovia i io se raširio i sao njiov sjediš ( risko narod već posojaa ena plika, koja na je kroz neprekin nz pisaa savala povijes događanja poliiko sroj og vreena, a z o aj narod, iako ga aš nije zaniala religijska vjera njegovih nerski podanika, ipak nij e io prejerano skepian s oziro na da koja s se eđ njia navodno javno događaa no kao svreenii Rijani ipak nis spoenli niša ni o i dia ni o revolj i koj s zazvali narod koji i je io podvrgn ( pogled religije preda se ona odvijala javno ek s kasnije, poslj e vše od jednog ljdskog vijeka, poeli israživai kakva je o ila vjerska projena koja i je doad osala nepoznaa (a odvijala se kao javni pokre, no ne i povijes njezni prvi poeaka da i je poražil svoj i vlasii analia Zao je povijes kršćansva od og poeka pa do doa kada je ono posalo svoja vlasia ena plka rak i osaje na, dakle nepoznao kakav je nak njegov nak iao na oralnos njegovi relgijsk sedenika, jes li pi kršćan zaisa ilo oralno olj i ili pak ljdi oinog kova No okad je so kršćansvo posalo eno pliko, i li okad je ar šlo opć en pik, njegova povijes, šo se ie doroinsava, koja se od oral ne rel igije s pravo og oekivai, nipošo ne ože poslžii kao preporka Pogleda li se kako s isine fanazije psinjakog 122
Pj g pcp m
i redovniko ivoa e zdizanje veoi eenva velik roj ljdi inile ekorini za vije kako ie povezana navodna da eki okovia laila naod pod lijepi praznovjerje kako e hijerarhij o koja e naeala loodni ljdia dizao rani la pravovjerj a iz a aozvanih jedinh pozvanih aa Pia i zo vjerkih nijenja kojia e naproo ne oe poići opće jednolaje ako e za aa ne pozove ii ) dijelio krćanki vije na oorene proivnike kako e na iok dje e aa drava na ijean nain avila vjerk aia većenika i popovi no jeo da ih di k ranicaa alea oinih ielja iz kojea oni alno kloni prelazii a vladara) kako je kae a drava napoljek orala pai leno vanjki nepr jaeljia koj i na kraj dokraji li i njezin vladajć vjer kako je na zapad dje je vjera podila voje vlaio prijeolje neovino o vjeovnoj v lai aozvani Boji najenik zdrao i olaio ra đanki poredak zajedno a znanoia koje a odrava) kako oa krćanka vijea napali arari kao da ike i voinje koje rleći od olei privlae prodrive kkce da dovre poao kako je o droe onaj dhovni olavar arono palico prje eće izopćenja vladao nad kraljevia kao nad djeco i dovodio ih red hkao h na daleke raove koji će deekovai jedan dri dio vijea kriarki raovi) na eđone ore poicao pone podanika proiv vlai i kolon rnj prea drzia edno e io opće akozvano krćanva ko ilil drke ka k korijeni o nera koje jo ada ao olik inerei prjee da nalno izije kriven nae edne depoke crkvene vjere i jo vijek e rin da ne zanjka linih poava onda i a povije krćanva koja ne ni ola drkje ipai koliko e podizala na povijenoj vjeri) ohva l e pop like jedni oedo zacijelo ola opravda pok an reliio poi adere alor ! kada iz poeaka krćanva ne i ipak vijek do voljno jano vjelcala njeova prava prva naera koja nje la nia dro neo vođenje ie relijke vere o kojoj ne oe ii koljenih nijenja a av onaj kao koji je narizao ljdki rod i jo a racjepljje pojee ao oda o e zahvaljjći jedno loe nanć ljdke prirode ono o je na oek realo lii 12
Ti j
ođenj doa naie toe da se naija naiknta na star po ijesn je pooć soj i lastiti predrasda pridobij e a no kasnije pretorio teelj opće sjetske reliije Pita li se sad koje je doba ijele dosad ponate poijesti rke najbolje onda be okl ij eanja kae: to j e oo sadanje i to tako da se etk istinske reliij ske jere kako s a sada krćansto pooili dode so neki ai ipak jano sao treba dopstiti da se nesetano se ie rija kako bi se od toa oekialo kontin irano pribliaanje onoj rki koja aijek drje se ljde i pred stalja idlji predodb (se) neidljo Boje kraljesta na elji U koji staria to po sojoj prirodi trebaj biti oralne i koristiti di odbaje teret jere koja je stalno iloena saoolj i ta si je eljaa naea dijela sijeta eđ istinski rel iijski toatelj ia općenito (preda ne posda ja no) kao pro priatio prijereno naelo skronost ijanjaanj o se to se oe obja da je bdći da neko spis ij i je praktiki sadraj sa boanski n tko ne oe osporiti da je oće da se (naie poled onoa to je nje istorij sko) aista satra boansko objao kao da se poeianje jd jedn reiij ne oe prikladno postić be neke sete knjie na njoj asnoane rkene jere niti se be nji oe odrat te kako je s obiro na dananja ojekoa saćanja teko aisiti da bi netko oekiao no obja koja bi se ela pte noi da najpaetnije i najjednostanije da se knj a koja postoj dalje potrebljaa a osno rkene podke i da se njeina rijednost ne kji beskorisn li obijesni napadia no da se prto niko e jeroanje nj niti ne naeće kao neopodno a baensto Dro je naelo da se seta pria koja ia a ij sao pooći rkenoj jeri bdći da a sa sebe naprosto ne oe i ne treba iati tjeaja na priaćanje oralni aksa neo je sao dana rkenoj jeri a ii prik njioa prao objekta (rline koja te setosti) sako trentk ora naaat objanjaat po sojoj oralnoj srsi a prito i brino (er prje sea prprost ojek stalno ia nanće prijeći na pasin· jer) opetoano tlj iai da · ean e uoa o nanua u pnipu un a poeše nee eie u oo en ooen i poua ou z ne izuao niu oi o mem
124
Pojd dorog prp m
s snsk rlj n r r nnj l spovjdnj ono šo Bo n l j no nš posjnj bln no ono šo oro n kko so o posl vrjdn, šo nkd n o nšo do no ono šo so sb nk ndvoj n vjn vrj dnos dkl šo ns jdno o n Bo dopdn, nnos s svk ovjk jdno o vjr kkvo psonnsv nos vldr sd j n sprv d n posn jvn No pk s no osjljj noo o podj n vls odovoos kko nrvnrl jk onsk provdnos svdj s nk hsorjsk rkvn n koj n svojoj srn njolj slj j nk vjrojnos koj rj vrd nj dovl svjsnos podnk skšnj nđnj l skrćvnj nkh rđnskh povls n koj n svko prvo šo n rno l š koj ib d tj pi t ism pmijei svjim ljivjem i d sve t e ide mj eg mjih dgjej ili jv pstvljeih itelj št je i jed d g š se eij jv pmje elije e dbv l em td, d pidli jš jed (dblji) lg, im d se bg eivjessti j svt seb sjeć me j je vje (međ hsijsim) pv d je m psvd ist e li ptim tme dt pi. Kd e vt smt d e vš pisil svjest d eme bjje s jv isivje eligijsg mjej tvdeći d ig e spev d tj m i sl št žei, td se bi jei šli t d e t i ije slbd j bi pžl je se i e mže spijeiti N št e mže vhv svjetv mć, t mže dhv ime bii mišjee, dist g i spijeii p i etti t pisil ime b d se i misli dije d g št ppsje i mćiim ji vldj d jm. e bg vjev gć dvj bgsžj vjei jj ljdi smi d sebe e s d s, više eg mlj vjei (slžej Bg pidžvjem svjh džsti pće) sl pdvt jveć vs eg jedi j dđje sve dge ed stte vm je pvvjej pstm dše vije d svem std ij ti sth d jmjeg dstpj d eih dgmi je pivj pvijest p i svg svj t d se ljd e de dpstiti d im se i milim pjv v dvjb mete m dgme je je već t is št slšje g dh. Isi je d se b se sbdl te pisile teb sm htjeti dje eg d e psle emjsg vld pged jvg spvijedj), i pv se m htjej v pisp je t pv psi svjesti ddše i e š e vd emeje sp smg seb p je š sptvje vse slbde vjee je pedvjem mlg vd svjes svjj
125
Tr j
e pi oo saj sea slooda eško da drai oe osirai dore ađane a ko i od oni koj i se nde za spreaanje ako sloodno roja oanski predispozicija za najeće sjesko do ro ili a ak preda kada i se posajeoao sa sojo saješć io ii odooran za se zlo koje oe proizaći iz aki nasini zaaa, a ie i napredoanje dor koje je najera sjeone asi, oda oo ii zado zasajeno šoiše okreni se nadoanje akar o napredoanje nijedna ljdska oć i napor ne o pose prekini Krajeso neesko naposljek se, šo se ie odsa proid nosi ni ooj prii ne predoaa sao priiaanj koje je neka reena dodše zapelo, ali nikad nije pose presao neo i soje nadoask Moće je sada aii kao siolik pre dod koja sli sao za oiljaanje nade e hrarosi i ene o kraljes kada se oj pripoijesi pridodaje i proroanso (kao siilinski kniiaa o doršenj e elike projene sijea slici idj io kraljesa Boje na zelj i (pod lašć njeoa ponono sišlo predsanika i najesnika i laens koje će se odje na zeji iai nakon šo se izdoje i izopće nonici koji još jedno pokšaj prii opor, z popno isrejenje nji i njioa ođe ( apokalipsi, e ako pripoij es zaršaa kraj e s ijea Uielj eanđelja soji je aposolia kraljeso Boe pokaao sao sa sjajne, oralne srane koja zdie dš naie srane do sojnosi da se de rađanino oanske drae, i pio i šo i je inii ne sao kako i onao sai dospjeli neo i kako i se oe zdrili s dri isoišljenicia i ako je oće sa cijeli ljdski odo Šo se pak ie aensa koje predsaja dr sran neizjeni ljdski elja, prorekao i je da soje zealjsko io na njea ne o ranai Šoiše pripreao i je da d spreni na najeći jad i re no ipak je dodao (er od ojeka se se dok posoji ne oe oekiai popno odricanje od jelesne sane laensa): radje se i kliie eika je paća aša obod i oe jedie može proii itio potove džot poto mor etajti od ebe do ov vaj prečv vao obodo apredovje etičoj jedi ve oja pedavja bit rve e jez orm pove podvr ava potčim redba
12
Pb brg prcp m
a eesma Navede dodatak povjest crkv kojem se avod jeza dća posljedja sda j sada apoko prkazje kao slavodot tj ako sv prevlada prepreka kao okrje laestvom već a zemlj Leje dor od zl koje za vrje e apredovanja crkve k jezo savrstv tetlo toj svrs er je pravo stoa o eopodo jovo eđsoo mjeaje djlo da prvma slo za reje vrle a djlo da dre j ov prjerom odvlalo od zla) ako dovreo staovljja oaske drave prkaje se kao jeova posljdja posjedca kojoj se prdodaje posljedj dokaz jz vrstoće promatra kao oć jeza pojeda ad svm vajsk eprjatelj ma koj se također proatra kao ekoj drav (drava paklska), me tada zavrava sav zmaljsk vot jer "kao posljdj eprjatelj (dor ljd) t će oeskrjepljea smrt oaa djlova, jedom a spas, drom a propast poje esmost rastvara se sama ora crkv amjesk a zemlj stpa st rard s oa koj s k je zdt kao rađa a tako Bo jest sve sve Ta predoda prpovj edaja kasj povjs koja saa jo je povjest ljp je dea morale vjer pred s ka za epoe svjeta prozroe vođejem stske opće rlj sv do dovreja t poe koj e moemo sal edat kao eprjsko dovrej o kojem sao oemo stremt stalo apredovaj prla vaj ajve a zemlj oćem dor ( e aravo, m ea sto eo se sve odvj a prrodo a orala a) tj a to se prprmat Pojava atkrsta ljaza avjetaj lsko kraj svjeta pred mom mo dovat svoj doro smol ko za je a to posljdje zamljeo kao (popt kraja vota o lz se sv l se n s n j lz s ge mćg sksv sm sve vjes čvječn e ns se čk kle ć e če mže mje će vjes vje kjj je, k kenj je , ebn nek sve knjg ljm be n l l v me sečv jensv ćens kve, sm nes eć čs jelm svje je vjeljv elgsk ve kjem smsl m sg ć s b mljv sl mnjem čse mske elgje z e š kj je s�je jee jš ehn t Ne nese e mž ć k vehkel jek b ks ž, eg že es čme se msl s nj čsć čs mlne vje
127
Tri j
ili daeko) doađaj koji se e oe predvidjeti vrlo doro izraava ost da se vijek de a to sprei, a zapravo da se (ako se to siol pripiše iteektali sisao) svako doa doista shvaao kao pozvae rađae jede oaske (etičke) drave Kd e doi krljevstvo Boje? Kaljevstvo Boje e dolazi prijeli vo Nee se rei evo a ii eo a N ai e kraljv stv o j e Boje i zeđ vas ! (Lka 1 2 1 22) Ovdj s sd n gvi jvsvu m nm sbnm svzu msijnsm ng m lnm sznljivm uim umm On v gnum divinum iium ml j vući svj d iz vijsi i u s dili n msj ns jvsv s m ili n vm svzu Sd j znimljiv d su s švji g Ž idvi vi i ši ijlim svijm džli s d idni n dug vj njihv vj bičn sl s vm nd u ji su bil i ši Mngim s čini dj j fnmn čudnv d smju d nij bi mguć idnim um ng d s m izvndn gniii s nm sbnm bžsm nmjm Ali nd ji im isnu ligiju sv njig n d s n s u jdnu vju s ndm ji u Rimsg sv d čg mln uđng svij nm isnu liiu ng s bičj niv ij ili sij s ć zlitsi Z s ni Ž idvi nn bbilnsg sužnjsv d su s in, njihv njig i u sl jvnim šivm viš n iv zbg slnsi d č uđim bgvim gv budući d im lsdins u u jj sigu iml ujj i n nji mgl mći d im dju sismsi bli T su si sljdbnii Zsin ligij, sčuvli svu ju sv d dn bz bzi n šs, j su njivi ds ui imli Avsu Ns m indusi ji su d imnm Cign ndl šni j u bili dn nd ij jim j č bnjn d čiju njiv s< njig, nisu izbjgli mijšj s uđm vm N n š Ž idvi z sm sb i nisu sigli, j učinil šćns i nj muhmdns ligij, vnsvn n v j n svjju židvsu vj i sv njig j jj idju md ih v dg glv ivvnim Ž idvi su d šćn, i su njih i uvij iznv mgli nći svj s umn bi im, d bi im u slibm viš u usi vjšin u čitnju i sg i žj d ih sduju, sl sm usmn d su ih nć imli Z s Ž idv i n ž nći ivn smnuih zmj izuu li s mbjni n Mlbj bli i mž n zjdni u Kini d jih su ni i mgli bii u slnm gvinsm ddiu dugim idniim svj vj u Abiji i n b sumnji d su s šiili i u h: bg zmj li su zbg nds i sdnsi svj vj s sm vj j su ndj zi dusili d im njihv dn sv u zbv N n m nju židvsg nd zjdn s ligijm u šim nsim nij uun mjii smin ju j bj s mis d im id u čun dn u džnju nd jm id i svj vj j uss n si mđu n
12
Pobj obog pp m
Općenia napoena U svim vrstama vjr kj s dns na rlgij israživanj ć p dini njiva ntajg načaja nijžn nailaii na nk a n , j. na nš sv, š ddš svaki pjdinac na ali š ipak nij javn p na, j n mž s pćni sapćava. a nš sv n mra ii mralni prdm dak prdm ma i s s mra mći dstan spnai a prakčk pr, ai ka nš aj n n i a rijsk, jr ada i mral ii i svakm sapćiv sga i mći pstai van s i javn pna. Vr nš š isdn ram prmarai ka sv ajn mž s pak smarai ili žansk nadahnm ili čsm ms k m vj r m Ak nma krajnj nžd da prpsavm n p ćm si a maksim da s držm vga drgg Osća nis spnaj dakl n načavaj nk ajn a dć da ana nkm dns s mm ali ipak s n mž pćni sapćavai svak ć j (ak na psji) mći praii sam svjm vlasi m m Nij mgć a priri i jkvn vrdii psj l akv ajn ili n Prma m mra ćm npsrdn raži nrašnsi nm sjkivnm naš mraln prdispc kak ism vrdili mg li s n nać nama. N m sv an nćm mći rj ii nama ndkčiv snv nga mrang š s ddš mž javn sapćii ali čga nam rk ni dan ng sam n š nam j dan a spna a s ipak n mž javn sapćii Tak slda sina ka s čvjk nanj i drdivsi njgv samvlj vjnim mralnim aknm nj ajna jr s nina spnaa mž svakm sapćii n nama ndkčva snva sin js ajna jr nam n ij dana a spnaj Ali aš i sa e ste emieš vii k sebe brstive rvist k t r čuv buuće emlsk klevstv rugi iš g eg urvuće ruševie rree rve k se uirl lećem ebeskm krevstvu ke žv seb rvist, ielm bi sčuvl sće str rrčstv Mesii k će ć i tg n, ielm bi tm ru iml rimer rvee ke bg g š e u iistir itičkm, e mlm mu Mesie
9
Pob obro prcp m
vdu njgv vlj (npr ka nprmjnj ivg, svnajućg svmgućg itd ića) i tg dnsa ništa na njmu n mžm spnati U skladu s tm ptrm paktičkg uma j pak pćnita istinska rligijska vjra vjra u Bga l ) ka svmgućg stvritlja na i mj, tj mraln ka svtg akndavca 2) njga državatlja judskga rda, ka njgva drstivg vadara i mralng državatlja 3) u njga, upravitlja njgvih vlastih svtih akna, . ka pravdng suca Ta vjra aprav n sadrži nikakvu tajnu jr sam irava mraln dnšnj Bga prma ljudskm rdu, a i nudi s svm lj udskm umu sama d s t s at na nju nailai u rligiji vćin mraln urnih narda' Ona j u pjmu narda ka ajdnic u kjj s uvijk mra m isliti nka takva trjaka vrhvna vast (pvir), sam št s ta ajdnica vdj prdčava ka tička t s at ta trjaka kval itta mralng pglavara ljudskga rda mž misliti sjdinj nm u jdnm t istm iću dk i u juridičkgraanskj državi nužn mrala iti raspdij jna mu trij raličitih sujkata. U tm hatlškm prrant tk dac (p na k n št prpada kal dbg pncpa ka pd u ladan dt h n prk ka Bg n naa se ak n ka Sn Č lda da m nana da u m b pr a m ant n h ganna krhkt št bagt ka pak n k padnt Nup tm udac ludma amšn m bžan kak braća naš at p tm d na prnatm aknu n tt urant (t h mž mt tak da d u klad a tgš akna m am naprt n n klk laktnga mž prpa na ran na krhkt ng mam prd ma am prkrša d prd dužnt ku m u clt krl t ak nmam n da prptaam blagt udak prd ka nam r " N mž nat n kaka drg rlg t tlk tarh nda laga d m tga da na adrža pm ldkm um kada a dan nkm ndm prma alg nardm tm Rlga rar ma mala tr bžk b: Od Mt hrma hndka Brahmu Yšnua Š (m m rkm št na pa tu bu n amša am ka trca a uklk n kana ng malng la a k ka kažnaa a drga am ka nga tk ud kažnaa U gpatk ptal tah Kn f N t d k h kl k mž dgntnu u tam štaa nadn h mna tg nda na p rba prdtala duh rakan d matr ka rt l a ta dug pncp dbtt ka daa ad
1
T
N udui da je a vjera kja je čvjekv mrani dns prema najvišem iu a vju reigije upe čisia d šeni anrp mrama i priagdia pravj mrans narda Bjeg u jedn (kršanskm) vjerskm nauku ia pi pu psavjena i sam u nje mu javn a svije njein se nanjivanje aije me navai javm nga š je a jude njivm vasim krivnjm dad i ajna U m se nauku naime prvi pu kae: najvišeg akndava ka akvg ne rea misii ka m i s ivg dake p p us j iv g (indugen) a judske sasi ni ka despskg kji apv jeda sam prema svjem negraničenm pravu a njegve akne ne ka samvjne neg ka akne kji se dnse na čvjekvu sves Drug njegva se dra ne smije vidjei u euvjenj drnsi spram njegvi svrenja neg u me da n p geda njiv mrani načaj čime mu se ni mgu dpada i i ek pm dpunjava njivu nemguns da sami udvje m uvjeu. Tree njegva pravedns ne me se amišjai ka d rsiva i pp us j iva (š sadi prurječje) a jš manje ka da se prvd u akndavčevj kvaiei svesi (pred kjm nijedan čvjek nije pravedan) neg sam ka graničavanje dsivsi uvjem sa ganja udi sa sveim aknm ukk i ni ka čvj ečj a dj ea mgi dgvrii njegvim ajevima Ukrak Bg ei da mu se sui u rjakj speičn raičij mranj kva iei a kju imenvanje raičie (ne čke neg mrane) sns jedng e isg ića nije š ira a kji čanak vjere ujedn iraava i ijeu čisu mranu reigiju a kju e g raikvanja psj i pasns da se u skadu s čvjekvm nagnuem da ansv amišja ka nekg judskg pgavara (er u njegvu preku a rjaka kvaiea ičn nije međusn dvjena neg se čes miješa ii rka) ir d u anrpmrsičku udvu vjeru te mdro o n ogv t rvednot Gotk e eg šov Odn o veg), negov ey tođer Freyr dobrot) Tor bog ko d ( knv) Č n e d e k Ž dov oednem rdob voeg ekog ro oen tm de Je otb fe bog tog što e Kt nv S nom Bo m ne ged d m on vek krvn bog nk d Bog m n nego o bog tog šo e tvrdo d e on Sn Bo
2
Pobj obrog pricip m
No ako s upravo a vjra (u ožansko rojdnsvo) n proma rala samo kao prdodža nk prakčk dj ngo kao vjra koja ra prdočava ono šo Bog js po samom s onda ona la ajna koja nadla sv judsk pojmov dakl koja s n mož ojav čovjkovoj sposonos svaćanja j u om pogldu možmo akvom onač. Vja u u ajnu kao prornj orjsk sponaj o ožanskoj prrod la samo spovjdanj nkog ljudma sasvm nraumljvog makar ms ll da ga raumju anropomorsčkog smola rkvn vjr o n n najmanj prdonoslo moralnom popravljanju. Samo ono šo s mož posv raumj uvdj u prakčkom pogldu, al u orjskom (a odrdu prrod ojka po s) nadla sv naš pojmov js ajna u jdnom pogldu) a pak s mož (u nkom drugom) ojav Ono o mu govormo j drug vrs mož s podj na r aj koj su nam ojavjn našm vlasm umom l ajna pova (ljud kao graana da usposav čku drvu). Čovjkovo opć u vj n o podvrgavanj oanskom akonodav svu n možmo msl drukčj ngo ukolko s sodono vdmo kao jgova svornja, a kao o s Boga o smara vorcm sv prrodn akona samo ao o j on svorj prrodn svar. No nam umu naproso nj pojmljv kako mogu svorna ća koja sloodno uporljavaju svoj moć jr m po prnpu ka ualnos ću koj s svaća kao provdno n možmo prdava nkakav drug unuj rlog njgov djlovanja osm onoga koj j u njga položo uok koj gaj provo kojm (dak nkm vanjskm urokom) ada lo odrno svako njgovo djlovanj, dakl so o ć n lo sloodno. Prma om ožansko svo akonodavsvo dakl koj s odnos samo na sloodna ća po uvdu našga uma nj spoj vo s pojmom svaranja, ngo s ona moraju promara kao vć posojća sloodna ća koja s n oduju svojom ovsnošću o prrod na osnov svojga svaranja ngo samo moralnom prnudom mogućom po akonma slood j. povom da udu graan u ožanskoj držav. ako j pov a u svru mo ralno sasvm jasan al a spkulaj u j mogućnos on koj su ako pov nprončna ajna. 133
Trći odek
2 Tajna adovojin Č ovjk kakvoga namo iskvan j i nipoo nij sam od s u skladu s onim svim akonom o ipak ao ga j Boja dooa oi piva la u ivo j povala da po soji na posan način (da ud član nskog kajvsva) onda Bog moa ima i nko sdsvo da i punn svoj vlasi svosi nadoknadi ndosaak njgov a o pon valjanosi. Ali o j poivno sponanosi (koja s u sv moano doo ili lo koj čo vjk nosi sa soom ipak pposavlja) po kojoj nko akvo doo n mo pojai od nkoga dugog ngo od njga samog ako s njmu a moi uačunai Pma om koliko uvia um niko ga dugi n mo asupai pkomjnoću svoj doi posupaka i svojim aslugama il i ako s o pposavi onda mo i samo u moalnom smslu nuno o ppo sav j ako s o om aija glava o osaj ndokučiva ajna 3. Tajna i a anj a . Pmda s pina kao mogua ona adovoljina pum asupnika njino j moanovjničko pposav ljanj pa odda voj a doo koja vć pposavlja Bogu do padnu nasojnos u čovjku koju on muim nakon piodnog kvanja u si n mo poivs sam od s l činjnica da u njmu a djlovai nka nska m i los koja u popou jdnom čovjku n odoava a dugom n uskaćuj po aslui djla ngo uvjnom odlukom da s jdan dio nag oda ai a lansvo a dugi a vjčno poklsvo op n pua nikakav pojam o nkoj oanskoj pavdnosi ngo i s u najojm slučaju moala povi s nkom mudou čij j pavio a nas naposo ajna. O im nam pak ajnama ukolko s on iču moan ivon po vijsi svakog čovjka naim kako s dogaa da u sviju uop posoj i no moalno doo li lo (ako j ono dugo u svmu i u svako doa) kako i oga dugog ipak ivi ono pvo i u nkom s čovjku usposavlja ili ao ako s o dogaa kod nki dugi od oga ipak osaju isključni Bog ni nia ojavo i na nam i n mo ojav j o ionako n ismo aumjli.' B io o kao Občn se ne re d tg d se d čenk rege čeke d ver tne r nm t št h m ne mžem mt št ne mem vdet mgćnst nhv redmet edn tk ne de rv d h dbem rhvtt k rem n ssbnst rgnskh mter d se rnžv št tker ntk ne shvć ·t
1 34
Pobj obrog prcp lm
kada smo ono što s na čovjku dogaa jli ojasnit i učinii s poj m lj iv i m njgov slood o čmu j Bog doduš moral nm akonom u nama ojavio svoju volju ali urok og koji s na mlji dogaa il n dogaa nko sloodno djlovanj osavio u onom mau u kojm a čovjkova istražvanja mora osajai sv šo s kao povjst ipak takor moa pojm ii i slood po akon uoka učina No o ojktvnom nam j pravilu našg ponašanja dostano ojavljno sv što nam ta (umom i Psmom i aj ojava ujdno svakom aumljva a moaln aon poiva čovjka na doar način života da ni isvm pošovanjm taj akon koji lži u njmu u si nalai oanj poudanja u taj do du i nad da mu mo udovoljii ma šo s ivalo napokon da s stalno mora provjravati drži to dugo očkvanj u jdnstvu sa strogom apovijdi akona kao nkoga tko j povan da s opravda prd sucm o tom nas isto dono poučavaju i tamo nos um src i savjs skrono j ahi jvat da nam ud dokučivo viš od toga a ako s o i dogodio čovjk to n i smio svatiti kao opu lj udsk por. o doduš ona vl ka tajna koja u jdnoj ormui ouvaa sv navdn svakom čovjku mož postai pojmljiva njgovim umom kao praktčk nužna rligjska idja ipak s mož ri da s kako postala moalnom osnovom lgj prij svga nk javn prv put ojavla kada s javno naučavala i posala simolom sasvim n t se ip ne mže dbiti prihvtit premd e t ns tjn i tjn će i stti ipk vr dbr rmijem t se tm rm ei reći i imm empirski pm m predme s svjeć d me nem prrjej Sd se sk tn b se eb vervi s prvm mže tržii d e rmie t se pd nm misi se ne psže t d se rmi pjedne rijei kjim se n nne m se pride nei smis neg k d ne sstvjene edn p mr dpti nei sms d se ne dgđ d se pritm sjećje sve mjene Ne mže se isit d nm Bg t spnj sm k t dst žeim de ndhnćem, er n nm pće ne mže bit jer prrd n�eg rm t ne spsbn ' Zbg eg mi prtikm pged (d je rije dnsti vr dbr r mem e sbd i se ie njene nsti (tkreć njeine prirde ne mžem be pre ni pmsiti d bism je htjei rmjet.
13
T oj
nv rligijsk p C m n ijaln frm u l ičn sad svj vlasii jik namijnjn sam nima kji pripadaju nkj psnj udrui (u ili ajdnii) misičan i n svakm raumlj iv kjim i s primjrn (i pšvanja) al i služii sam a p nk svčan radnj (ka rim kada s nkga prima u člansv nkg idvjng drušva) N najviši ljudima nikad ppun dsžan ilj mralng savršnsva knačni svrnja js ljuav akna U skladu s m idjm u rligiji i prinip vjr i "Bg j ljuav; u njmu s mž švai nga kji ljui (lj uavlju mral ng sv i anja a lj ud uk ik su ni u skladu s njgvim svim aknm) Oa aim, u njmu, uklik s n prikauj u svjj svdržavajuj idji d njga samg svrnj i ljuljnj praslii čvjčnsi njgva S i n a napkn i, uklik svianj gra ničava uvjm da s udi pdudaaju s uvjm n ljuavi svia ja im dkauj ka ljuav umljnu na mudrsi Svga D u a· ali aprav n i p ri iva i u ak mngsrukj snsi · uh k keg se lubv Bg k bgvrg (prv guć lubv ku m uvćm užue s srhm pre Bgm k kvem, j. uvjev s uvem e uh k se mže sl k pl bu, ue e sm "upućue u svu su (pržve užs prv su lum (pre hvm sveću er suđee se mže shv vk l k suđee su esku sluge l kv evs. Pmr k l ubv (u svem su Bg su lum uklk m se pvrh hve kve mže prps ek lug u e jegv presu s l es O k sve v e km se mže uču ek slug. Osl le prh ruku Nupr me, presu su p prves (su k se s mže k v p mem veg Duh če se m km se e mže pps kkv lug: kr v l e v . su l slbđee U pvm sluču suđee č ve užh elužh k se sv eču eu gru (blesv N ve p slugm e ume ek pes u mrls u su (u pgleu čeg m se e mže ppsv vk pžv užs pvh g sm už eg u uspreb s rugm lum se če hve mle es. Dss uvek m sm egv čee (eesj me čee me pemlvs kvu bru Pem me k su u prv kvle k rb� presuđue u bru meu v u sb (l sr ke se eču gu (blžesv k su u ugj kve (prv su s pesuu e e s sb pe em suem (svjeću ke s pvek meu uže gvk Ak se s prepsv su sv ju ue p kvm geh l ekm h
13
Pobj obrog prncp n m
r t i nnač ival raličitst ića a n j vijk sam jdan jdini prdmt) n svakak imn d njga samg nadasv štvang ljljng prdmta s kj im žli a jdn ima i džnst iti mral n sjdinjn Ustalm trijsk ispvijdanj vr žansk prird tj trjakj kvalitti pripada samj klasičnj fli rkvn vjr kak i s na rikvala d drgi vrsta vjr ivdni i istrij ski ivra a s kjm j flm mal ljdi stanj pv ati jasan i drđn pjam (kji n i i ilžn pgršnim tumačnjima) t čij j rajašnjavanj viš stvar mđsng dnsa čitlja ka lfski i čni tmača svt knjig) kak i s slžili njin smisl kjm nij sv namijnjn svačijj spsnsti svaćanja a niti ptri vga vrmna n pka dslvna vjra prij kvari ng št i ppravljala istinsk rligijsk ntrjnst
pk e že ppt nek g nd e dn pvjek z lj b v njegv neptjje z b b pvlčl ped dbvnj čeg b pk nezbježn pljed bl đj ć p ed e čvjek td dpjev ped z pvednt). P je šljenj n tj e nčn g pt nzgled eđbn ptječn k jedne tne Sn će dć dt žve ve, dge Bg nje pl Sn n vjet d d vjet neg d e vjet p p nje Iv 3 1 7 gt e n gdje e ke: tk Sn ne vjeje već j e đen 3 1 8 ne d te ng dh kje e kže pkt će vjet št je gjeh št l pvednt št d. Bjljv pedntn tkvh lkvj plj pkg z kj e n vdje zpv pvde lk b e gl tt neptebn np ptlnšć t b bl kd b težl tvj bžnke pde. N bdć d ljd vj egjk ptnj tln kln z n št kvl tje e bžkj dbt k n g zbjeć njegv pvednt d b t v d jednj je te tj b ptječje lkj e vdjet d čk pkčk pgled njhv pjv te j bt v klebljv nekld b p je dkle njhv pvljnje tčn dvnje d velke ptčke vžnt.
13
zfs s
Četvrti odj elj ak O pravoj i ažoj sužbi po vaavio obrog pricipa, ii o reigiji i popovšii Vć s radi pčk vladavi drg pricipa i aku da dai k ama kraljvsv Bžj kada pčij psajai avia sam i načla njgva usava, jr sviju rama vć j da čga su s snv kj jdi mg prrčii pćni krijni iak j ppui ravj jgv pjav u sjilm sviju j n sagldiv dalk Vidjli s da j drživaj u ičku ajdicu dužns ps vrs (cim sui gris) i da s, prmda svak slua svj privau dužs i ga svakak mž aključivai s l učaj m sglasj svih a k ajdičk dr a da ga i ij ž ps rgaiirai, ali da s m suglasju svih ipak mž adai ak s jihv mus druživaj uprav a u svrhu i uspsavljaj aj d ic pd mralnim akima, ka druž i a jač sil da i s duprl apadima lg pricipa (kjm i ljudi iač sami d s ili salm iskuju služii ka a) psavi ka psa adaća. Takr sm vidjli da s akv ajdic, ka kg kraljvsva Bžjg ljudi mgu pduhvaii sam kr rl i gij i da napslj ku kak i a ila java ( j phd a ajdicu) kravsv mgu prikai u sjilj fi k crkv, čij j sivanj dakl a ljudima, ka djl kj j jima prpuš i d jih s mž hijvai. N čii s da sivanj crkv ka ajdic p rligijskim akima iiskuj viš mdrsi (kak u pgdu uvida ak i dr asrjsi) g š s d ljudi mž čkivai pgv udući da s čii kak s mraln dr kj s namjrava psići akvim rgaiiranjm radi a kd njih vć mra p rpsav lj a i . disa j smisln kada s k da i lj di rali asnva i k 141
Čer eak
kaljvsv Bžj (ka š s njima sigun mž ći da mgu sv s viiii ka ka jv jvsv sv nkg lj udsk udskgg mnaa) m naa) j j sam B Bgg ma ma ii va svjga kaljvsva. N udući da n nam š Bg np sdn čini da i u ilji pikaa idju svjga kaljvstva, a kj u si nalaim ddu da udm njgvi gaani i pdanii ali a a nam nam š š mi m i mam m am čin č inii ii kak ism i sm psal psalii val va ljani jan i da da u dm nj gv gvii č č an vi vi ć nas id id ja i l da ju j u ljudskm d du pudi i uč učin ini i j a v n m um i i spis, viva vivaii na na snivan snivanj j n nk kv či č ij i j u vm v m dugm suča s učajj u snivač va va nj nj ina usa us avv a s am Bg B g a lj ud udii pak, ka ka čanv č anvii i sld sl dni ni gaani g k kal alj jvs vstv tva a u sv sv i m slučajv slučajvima ima v vi i ga gann i a ij gd gdj ni mu nj nj ima kji, u sk ska adu du s ganiai ganiaijj m upa upav vja jajj u javn javnim im ps psv vim imaa kv kv p pd savljaju njinu adminisaiju ka sužnii kv a svi dugi udu ud ugu gu pdv pdvg gnu nuu u njinim njinim knima knima p pć i n u . B udu udući ći da čisa č isa umska umsk a l l ig igiija ka javna ig igiijsk jskaa vj vjaa dpu dpu ša sam puku idju nk kv (naim nk nvidjiv), a sam vidljiva kja s mlji na sauima, a ganiaiju ljudi i a nj u j spsna sl služa uža pd pd vlad v ladav avinm inm d pinipa pin ipa u p pj s nć mći smaai kvnm služm i a igija nma aknski s l užnika ka ka č i n v n i k a n nk k ič ičk k ajdni svaki njin njin član član pim p imaa svj apvi apvij jdi di npsdn d naj naj v išg akndava N ka ka k ipak u pgldu pgl du svi sv i svj svj i dužnsi dužnsi (k (kj u j j l i n i isdn m a sma smaai ai i ža žansk nskim im a ap pvv ijdim jd ima) a) u svakm nu nuku ku s sj im im u Bž Bžj jjj suž suži i č i sa u m sk skaa l i g ij a ima ima ć a svj sl s l už n i k (a da ipak nisu č i n v n i i ) sv sv d d mis mis ć ć jj ud ud, , sam sam š š s s ni u l ik nć mći u mć i v va aii služ s lužni niim imaa nk kv kv (naim (na im nk vid j iv k kjj j j vdj vdj j jdin dinj i ijč) jč).. Mu Muiim, m, kak svaka kva kva pdignua na sauaim aknima mž ii isinska sam uki k u si sadži pinip da s saln piižava čisj umskj vji (ka nj kja kada j pakička u svakj vji apav pdsavlja ligiju) i da s s vmnm mž lišii kvn vj (p nm š j u nj jjj isi isijsk) jsk) u im ćm akni aknima ma i kd služni sl užnik k na (ulus) s) kv ukik njima umljn kv mći vidji sužu (ulu n i svj nauk i ppis p pis uvi uv ijk j k usmjava usmjavajj u pm pmaa n n j p psl slj jdn dnjj j svsi avnj ligijskj vji). Nasup m, sužnii kv kji s na upć n aiu, šviš maksimu maksi mu npkidng npkidn g pi p ililižžv va a 14
p pooj /o} sl sl po l lo om m o orog rog pc pcp
ja oj svs osđj a pveos sojsko saao dje l kvee vjee polašavaj jedo laovoo o e se s pavo okv a la sl kv l (ooe šo se koz j pkje pk je)) eko ekojj ajed jed pod v vaadavo do do o o ppa Po Podd lao so (ls sps) aje se vjeavaje ekoa da sl sl akv a kv ad adja ja a koje a ap pav avoo po po š šava avajj jeov a aje je A o se ajed doađa ako šo se oo šo a o vjedos sedsva da se adovo dovoj j vo vollj ekoa eko a adeđ adeđeo eo zdaje zdaje a oo šo ass a je je e e p o s ed o do dopa pada da po pos sav avljljaa a o jeso a ee se os o s je jeje saa ajea ajea
Pi dio Pi di o - O Bož Božjj oj sužbi sužb i u rei j i uope uop e R e l jjaa je (s ( sjek jekvo vo leda ledao) o) spoz spozaaja svh s vh ašh do dos s ka kaoo oask apovjed Oa kojoj po oa a daje ešo o
m se de den ni iiijm j m ib ibjev jev d ds s pešni pešnihh tmčen t mčenjj jm jm elije eli je p p će P v njj njj se se št se se iče te tei ijske jske s sje je i spvijedi ne tjev ni k kv v etičn nnje (čk n pstjnj B je bi nedst nše vd indsjetne pedmee već spvjedje ml bti pjev ne se s pet pets sv vj j nek p spe spek kj v vh hvn vnm m k k sv sv p p bb e m č n pepstvljj je (h pepstvl (hipte ipte pled pedmet pedmet pem kje kjem m nš ml m ln n p p vj ed edni ni m pć pćj e ne n e dje djel lvv nj e, petpstvlj petpst vlj se pktičk vj e k kj t tj nj e en njj kjnjj nmjei bećv spjeh dle slbdn seičn vje kjj teb s d ej B d k kjj e nei neib bježn ježn m m dsp dspjeti jeti svk mln bjn i njje jje k db ne mi miš šjjć jjć s s d d j jjj se tejskm spj spjm m m m vjesk n že si bjektvn ens Z n š se d svk čvjek mže ijevi k džnst m k m bii sbjekt sbjektvn vn dvj već već m n i m m sp sp j jee (d je mće d ps ps jj i B D ,, m m se den den jm jm neke e ei iiije pće sečv pešn pedd pe ddžb žb d je n kpn kpns s ps p s e b n i h džn džns s ke ke se se nepsed nepsedn n dnse dnse n n B e se se ime sv d (čem s ljdi in in vl sk s kn nii sim ečk ečkđ đ-skih džnsi (jd pem ljdm ne pihvtm i dvničke džnsti te n kj njim mžd čk pkšv ndkndt nedstnst s bm n pe pćenj e e j j ne stj stjee psebne psebne ds dstiti pem B je B d ns nšt nšt U pćen ne mže pmt mi ne mžem djev n nje nii nje Ak bi se kvm džnšć hjel pst džn sthpšvnje pem njem, bvljl b se d n nije nek sebn dnj eje ne eijsk njenst kj pi
14
Ćtt oa
n ka pov nka pov j ed da o pravao kao voj voj džo je je oj oj a ljljee n a rel j a ( ( l rel ja ja kojo kojojj e eaa ojava ojava a apr apro o o oe e o oa kojoj po moram na da je nešo džo kako o oao pa p a kao Bo Božžj apov apovje jedd j e p r r o d a e l j a Oa Oajj ko o o lašava amo prodn rel jj moalno ž žo o j džošć džošć ož ože e nva nva rac r ac o n a l o ( panj panj aa vjere) Ak Ako je jeee l lj jo o ve aprro aprrodne dne oža ožake ke ojave ojave onda e e o ove ve a a l a ak akoo je dodše do dopša pša al a l vd v d da e je je oo poavaje poavaje prv prvaća aćajj e ka kao ljke j ke e ajeva kao a a rel rel j nž n žo o oda e oa oaoo a aa a aconalo; mara ak vjer j nžo a o ć rel rel j j ond ondaa e e o oao ao na nav va a e a ra o o pajj pa aa vjere Racoal e o e voje le već a od ee oa drža ar an anca ca ljlj d dko ko v vd da a S So oaa on n kad eće eće op a aaa a odrca l o a odrca ajj oćo oć o ojave ojave oće lo žo ž o o oja jave ve kao ožak o žako o edv edvaa a vođe vođeje je ke ke e l je je,, jer o oe ko ne ože nša vrd o Prea oe poo aje ože e odno odno ao a ja jae e e ee e je je o acoal aa e e-naaa l a pan na panjj aa vj vj e eee l l a oo oo šo jeda l dr prv prvaaća ćajj kao žno do doa ano no a a jed jedn n n nk k rel rel j l ao kao kao la l ajo jo a nj oj Ne ralkje l e relj pea e pvo kon je noj joj oćo (dje e alkje rod ojavlje e l j j)) e eoo a ao o prea prea jeo jeo a aaj j ko kojj je p o o o m a v a j k o a op ća ćavaj vaj e od oda el el j jee o o dv dvje je ve v nš dužnošću ukđn rdnj uoć Prmd kž d trb vćm okorvt Bou no ljudm, to n nč nšt dugo no kd ttut ovd u odu ko lud mou bt konodv u dou u ukob dužotm ko buvtno rouj um o držvnju l kršnu koh ud mož bt bt o Bo ond uto utott tt h h mo ovuć ovuć rd tm dgm dg m A l kd b od onm u čmu Bogu mor okovt vš ngo čovku htjlo umt tut vj tut vjd d ko nk kv d d Bož Bož td b b to nčlo lko moglo čuv vn nm m bon bonm m okčm o kčm rtvornh rtvornh i vl vltohlnh tohlnh oov oov n utott čto ču đn đnk k vt v t Jr ono što j doušt nk otv nm ndđn douštno no đk ov ovj jd d u r n o duž dužno not t j nšto što o b doduš douštno vlt l n n ontl ontl v voo o ko ko božn božnku ku objvu, objvu, dot dot ovjđno ovjđno od Bog, to b b n n v vćm ćm d dj jo om m k kjj nj nuo
1
pro b p pp
ili prirod u kou e (kd e edom d ko moe uerii oim liim umom ili uče religi u kou e druge moe uerii mo učeošu (u koo i kro kou ih e mor odii To e rlikoe rlo o er mo i iko eke religie e moe e klučii iš o eio podoboi ili epodoboi d bude opeludk religi li e o kko moe i ei č od oo e i ope opi ili e; po oo predl pk bi krker oe religie ko reb obeii kog čoek Prem ome ek religi moe bii prirod ipk i ob l e ko e k d bi ludi do e b i l i m o g l i i rebl i doi i mi pukom uporebom oeg um iko do e e bi dopeli ko ro ili e o e bi rširil oliko koliko e porebo dkle ei e ob u oio rieme i oiom meu mogl bii mudr i l udki rod rlo kori iko e kd e ime uede religiedom d i o e obe od ko m i oim liim umom moe uerii u u eiu iiu U om e luču religi o bekio prirod premd e ubekio oble bog čeg o doi prie i pi i er kie bi e ielo moglo i im borii d e ikd dogodil ek k prirod ob d priom religi e igubi i me bilo od oe ruml ioi bilo ieoi bilo ge koom delue duše o drukčie oi religiom ko e bog oeg uureg č moe mtri mo obleom d o e bi bil ču u e ko poe iguro rdiii ili u eim kigm ko dokumeim el bi li emle i morl bi e dogđi ili ek reme rieme pol prirod ob ili ek ko bi u urii kog čoek eprekido rl be koe e bi bilo mogue širee i proošee eke ke ere o br edim dielom k p i obe religi ipk mor dri i eke pri i pe prirode er ob e pomu eke re l i g ie moe pridodi mo umom er m om ko iede od eke obeoi pod olom ekog morlog kood čii e umki pom kle čk emo i eku obleu religiu ede re moi rmri i prouči oš ko prirodu druge pk ko učeu religi u e rlikoi šo o ili koliko pripd od edog ili drugog ior 4
t odk
Ali ako žl imo govorii o nkoj ojavljnoj rligiji (ili za koj am prposavlja da j ojavljna) onda nam o n ij mogć a da za nj n zmmo nikakav primjr iz povijsi jr ismo ipak morali izmišljai slučajv kao primjr da i na s razmjlo, a mogć nos i slučajva inač i nam s mogla osporavai. A n možmo činii niša olj ngo posrdovanj ojašnjavanju naš idj ojavljn rligij opć zi ilo koj knjig koja adrži akv slčajv, najolj nk koja j najž prplna m oralnim nacima, dakl nacima liskima m j zaim kao jdn od mnogi knji ga koj govor o rl igij i i vrlini z prpoavk vjr nk ojav porijii kao primjr za po si kori popak ražnja onoga šo nam u njoj mož ii čisa dal opća mka rligija, priom n m ijšajći posao onima koj ima j povjrno mačnj i knj ig kao kpnosi poziivni naka o ojavi n oći napada njiovo umačnj, koj s mlj i na čnoi Šoviš, o j om mačnj od korisi jr ono ima jdan ii cilj kao i lozo naim da s moralno doro razlozima svojga vlaiog ma dovd onamo kamo i on i ami kan dopji nkim drugim pm a knj iga ovdj pa mož ii Novi zavj kao izvor kršćanskog vjrskog naka klad s našom namjrom, sada ćmo dvama odsjčcima po prikazai kršćank rl igij kao prirodn a poom kao čn po nj zin adržaj i principima koji njoj nalaz. Prvi odsjčak prvoga dijla ršćanska rl i gija ka o prirodna rl ig ija Prirodna rligij a kao moral ( odnos n a lood jka) povzana pojmom onoga šo njzinoj krajnjoj vri mož prikrii činak (pojmom Boga kao moralnog vorca vija) i z rajanj čovjka koj j klad s čiavom om vrom (mno) čii j prakički mki pojam koji, z ozira na njgov krajn plodnos, ipak prposavlja amo oliko malo orijsk posonosi ma da sva koga mož prakički dosano vjrii prirodn rligij i arm nj zin činak od svakoga očkivai kao džno. njoj j sadržan vliki zajv isink crkv, naim kvalikacija za općnios, kol iko pod im razmij valjano za svakoga (nivrias vl omnido 14
pro o sub po om obog pp
disiuiva) j. pća jdndušns. ak i s u m smislu pši ila i dala ka svjska ligia n dakak dduš pn slunj (minisium) sam nvidliv ckv ai n i invnici ( cials), j . uiji, ali n pdsnici j s umskm ligijm svakg pjdinca jš n psj i ckva ka pći sav (mniud cllciva) nii j u j idji sadana ka namja N kak s akva jdnduš ns šk m davai sama d s dakl ak n psan vidlji vm ckvm i u svjj s pćnisi pnsii ng mguć sam ak s pidui nka kkivna pćnis . sav vnika u nku (vidljivu) ckvu p pincipima nk is umsk ligij a n n piai i jdndušnsi sam d s nii i ga ak i s usp savi njgvi sldni sldnici (kak sm pij pkaali) dvli u nk psjan sanj ka a dn ic u vika ( ni dan d i psvićni a svja ligiska uvjna n a uduivan s dugima u akvj ligiji) jš uvijk ć ak s pidnim pukim umm spnaj ivim knima n piddau i nki sauai ppisi n ujdn paćni akndavnim ugldm (auim) ndsaai n š pdsavlja psnu duns ljudi sdsv a njivu najvi šu svu naim niv psjan sjdinnj u nku pću vidljivu ckvu a ugd snivaa akv ckv ppsava nku innicu a n sam pam isga uma Ppsavim li sad uilja a kjga nka pia (ili a pć mišlj nj kj s n m i mla spii) k da j pvi avn i ak u ina nkj mskj vadauć ckvn vi ka nij imala maln sv (i udv gsluj m psluii ka pim svak dug uglavnm sam sauan v, kakv su u da il uiajn u sviju) ili isu iavm sviju svaljivu (pidnu) i jldanu ligiu ij nauk ka nama dsupn sga mm sami pvjii uvdim li da n u pćniu umsku ligiu psavi ka vvni npdan uv svak ligijsk vj sada dda nk sau ki sad m i psvanci š au sluii ka sdsva a uspsavlan ckv ka s a mlii na im pincipima nda s ia na sluans i pivns njgvi ppisa ckv ki imaju u svu n m spavai naiv isinsk pć ckv a njmu samm ugld nga k l ud pva da s u nj du n ći pšiivai vu pćujući 47
tt oa
novim popisima i li poglašavajui on adnj koj j p poduzo posno svima i za sam s ovzujuima kao lmn ligij Poslij ovog s opisa n mo pogij šii u osoi oja s doduš n mo šovai ao osnivač on svi saua lišn ligij pisan u sa svi ljudi njzin iskon nij poizvoljan) ali o mo kao osnivač p isinsk v Za ovju og njgova dosojansva ao oanskog poslanja navs mo nk od njgovi naua ao ndvojn dokumn ligij uop ma kao sajalo s pičom ( dosan log pivaanj li v u samoj idji) a koji dakao n moi ii nikakvi dugi osim čisi umski naui j samo oni doazuju sami s i na njima dakl pnsvno moa počivai ovja dugi On pvo vdi da čovja n mo učinii Bogu dopadnim pid avanj vajsi gađanski ili sauai kvni dunosi ngo samo čisa moalna nasojnos sa (M 5 048) da s gij u mislima pd Bogom ojnjuj jdnao ao i čin (5 8) da j opnio svos ilj kojm ao ii (5 48) da j na pimj mzii u su jdnao kao uii (5 ) da s npavda nanija li njmu mo nadoknadii samo zadovoljšinom njmu samom a n ogoslunim adnjama (5 4) a šo s ič isknosi da gađan sko sdsvo kojim s ona iznuđuj pisga kj i smo pošovanj isin (5 3437) da s piodno a zlo nagnu ljudskoga sa a posv poknui slai osjaj osv piji u pljivos (5 39 40) a mnja pma npijalj ima u doočinstvo (5 44) Tako j Nejn je š uč regje u jnu brnu n red pnude kd dj k ped gnkm udm kj e emej n pukm prnjeju ne jen mju k benčjnm. Je d e dje nčešće rčun n uecj pnjerj me e prepn p me š e m kk će ng kg e ne jeuje d će reć nu u ečm ku čjj n duk pru jud nme njejem š u jeu pj) n pnu nek rmu kj ne dr m ku nš dg neg pre n ebe bk kn kje bg ke nk ne me bjeć k d n dučuje me će pg čune pred m njšm udm ne N nedenm mjeu e preknj nj pkuje k be m en peuen d e kreć črbnm rječm p u en n š nje u nj mć. N dbr e d dje mudr učej kj ke š rječ nek bude d d! ne, ne! š je še d g d Zg je pred čm m u pjedu kju bm pče pege: nme d njm prdd eć n g d čn dpušenm bčnu
14
O pravoj i lnoj slui pod vladavnom
dbog pincpa
on kaže naumio posve udovoljavai židovsom akonu 5 1 7) pri čemu međuim njegov umač očio ne smije ii psmonasvo nego čisa umska relgija jer shvaćen po slovu on i dopušao upravo suprotno od svega oga Priom on govoreći o uskim vraima i jesnom putu pak upozorava i na pogrešna umačenja akona oja s ljudi dopuštaju kako bi aobšli svoju pravu moralnu dužnos e se a to obšeii spunjavanjem crkvene dužnosi 7 1 3 ) Od ih čisih nastrojenosi on ipak rai da se dokažu i dj e l i m a 5, 6) e nasupro ome uskraćuje nadu onima koji nedosaa djela kane lukavo nadomjestii zivanjem i slavljenjem najvišeg akonodavca u osoi njegova posanika e dodvoravjem seć naklonos 5 2 1 ). On želi da se ta djela kao prmjer koji treba slijedii vrše i javno 5 6) i o vedroga duha ne kao sluganske iznuđene radnje (6 6) i da se ako religija od nekog malena počeka u ojem se akve nasrojenosi saopćavaju i šire kao sjeme u dobrom polju ili kvasac dora unuajom snagom postupno razvija u jedno raljevsvo Božje 3 3 33) Napokon on saima sve dužnosi l ) u jednom o pćem pravi lu (koje obuhvaća kako unutarnji ako i vanjski morani odnos ljudi) naime: vrši svoju dužnos ni i kojeg drugog poicaja osim njeine neposredne vrijednosti j. jubi Boga (akonodavca svih dužnosi) znad svega 2)jednom po sebn om pravilu naime koje se iče vanjskog odnosa spram drugih ljudi kao opće dužnosi jubi svakoga kao samoga sebe j promiči njihovu dobroi i neposredne dobroho nosti koja nije izvedena i koristoljubivih poicaja i e apovijedi nisu samo akoni vrline nego propisi sveosi kojoj reamo težii a u pogedu koje se puko eženje ove v r i na Onima dakle koji o moralno dobro msle posve pasivno očekivai rekršenih ruku kao neeski dar koji se spušta odogo odriče svaku nadu. Onome o prirodnu predispoiciju a doro koja leži u udskoj prirodi kao povjerena mu mina) osavlja neuporijejenom lijeno se udajui da će mu valjda neki viši moralni ujecaj nadopunii moralni načaj Uska vrata i tijes p koji vodi životu jest put dobrog načina život a Siroka vrata i širok pt kojim mnogi du, jest crkva. Ne radi se o tome da b se judi gubli bog nje njezinih pravila nego ato Sto se dlaak u nj i spoviedje njeinh stata li savljenje njenih obaa shvaćaju kao način na koj Bog zapvo že i da m se suži •
149
tt oa
i savršnstvo koj mu ndostaj on prijti tim da mu stoga čak ni ono doro, što j možda učinio i moraln prdispoicij og tog propusta n iti prinato (25 29) Što s pak tič onog a ljud vrlo prirodnog očkivanja sudin u kojoj j lanstvo u sladu s čovjovim moralnim ponašanm pogotovo s oirom na tolika žvovanja na koja s radi njga moralo pristati on oava (5 1 2) nagradu u jdnom udum svijtu ali u skladu s raličitošu nastrojnosti kod tog ponašanja onima koj i su svoju dužnost vršili rad i n agrad (ili i radi osloaanja od n skivljn kan) na drugi način ngo olj m lj udima, koji su j oavljali samo radi nj sam Onoga ojim vlada koristoljulj og ovoga svijta prikauj s ako ga on n odričui ga s samo istan ča umom i protgn prko uski granica sadašnjosti kao noga tko sam vara tog svojga gospodara i od njga ivlači žrtv a volju duž nosti. Jr kada amisli da jdnom, možda uskoro, m orati napustiti svijt i da od onoga što j ovdj posjdovao ništa n mož ponijti u drugi svijt acijlo s odlučuj da sa svojga računa otpiš ono što i on ili njgov gospodar, koristoljulj ovdj aonito mogao potraživati od potriti ljudi t si umjsto toga takoi priskri donak čij plaanj dospijva u jdnom drugom svij tu č im do duš postupa viš pamtno ngo m ora lno s oirom na poticaj a takva doročinitljska djlovanja, ali ipak u skladu s moralnim akonom arm po slovu t s mož nadati da mu i to u udunost n ostati nplano Uspordi li s s tim ono što s ka o doro činstvu potritima koj pokr sama dužnost (Mt 25, 3540), gdj svjtski sudac on koji su nvoljnicima pomagali i n pomišljajui na to da j to vrijdno nagrad, aš ato što su to činili oira na nagradu proglašava pravm iaranicima a svoj kraljvstvo, M o buućnos n zno n no rugo n rbamo n sraa osm onoga o u skau s umom pozo s moralnm pocma nhoom srhom Tu prpaa ra a nma obr ran koa onom ko čn nć u buućm su on obr posc akl a oka ma kolko s lom smarao na krau oa o pak n sm ora bar o n obr ran koa u ngoo moć a prom ma rloga naa s a ć ona u mr u koo u no ga su obu nam o uk r o onh nanh nana opu ana grha ko b, uopć n pronoć smnu krn rbal naoms nposoć obr ran
150
O poj i lnoj slbi pod vladavnom dobo pincipa
onda se dobro vidi da učiej evanđelja, govoeći o nagadi u budu ćem svijeu, ime u nagradu nije hio učini poicajem za djelovanja nego samo (kao predodžbu dovrenja božanse dobroe i mudrosi u vođenju ljudskoga roda koja uzdiže duu) objekom najčićeg o vanja i najvećeg moralnog sviđanja za um oji posuđuje čovjekovu odredbu u jelini. Tu je sada popuna re igija koja se može zložii ao da bude shvaljiva i uvjerljiva za sve ljude na osnovi njihova vlasiog uma koja je osim oga zoo prikazana na jednom pimjeru njegovoj mogućnosi i ča nužnosi da za nas bude praslia oju slijedimo (koliko su ljudi o u sanju), a da nii isinios ih naua nii ug led i dosojanstvo učielja nisu rebali nikakve duge ovjere (za oju bi se zahijevali učenos ili čuda, oj i ne dopiru do svaoga) Ako se u mogu naći pozivaja na sarije (Mojsijevo) zaonodavsvo i ranije oblike, kao da mu oni ebaju služii za povdu onda oni nisu u radi isine samih miljeni nauka nego samo ad vođenja među lude koj i se posve i s lijepo drže saroga, a o među ljudma čije su glave napunjene satuaim vjerskim dogmama i posale su goovo nepri jem lj iv ima umsku religiju uvije mora bii mnogo eže nego kada bi se oni rebal i pribl ižii umu neukih ali i neiskvarenih ljudi Soga se niko ne bi rebao nii čudii ome o mu se obli izlaganja koj i je bio pri lagođen adanj im predrasudama čini zagonenim za dananje vrijeme i porebno ga je brižno umačii iao iz njega posvuda pro sijava religijski nauk a ujedno se na o česo i izričio upućuje oji mora bii svakome razumjiv i uvjerljiv i bez uvjea učenosi. Drugi odsje ča Krćanska e igija ao učena eligija Uoliko nea religija kao nužne iznosi dogme oje se n e mogu spo znai umom ao avim, a ipak se želi u neivovorenom obliu (po binom sadraju) saopćavai svim ljudima u sva buduća vremena reba se (ne želi li se preposavii čudo koninuirane objave) smarai sveim dobrom povjerenim pod pasu učenjacima Jer premda je ona n a poč e ku praćena čudima i djelima mogla posvuda naići na prihvaćanje i u onim svoj im dijelovima oje ne povrđuje um ipak 151
Ćtvrt dj
ć i samm ivjšaju im čudima ajdn s naucima kjima j n pran ka pvrda s l ij d m vr m n a psai npdn pisan dkumniran i nprmjnjiv pučavanj kasniji narašaja Privaćanj načla nk rligij prij svga nači vjru (ds sacra) šćansku ćm vjru dakl mrai prmarai s jdn sran ka čisu u m sku vj ru a s drug ka j av lj n u vj ru (ds sauaria) Pa s sada mž prmarai ka vjra kju svak sldn privaća (ds licia) a druga ka apvijna vjra (ds impraa) U n l š lži u ljudskm src i kjga nik nij lišn u nmgućns da smaram da sm s svjim načinm živa ikad pravdali prd Bgm a ipak nužns nk akv prd njim valjan pravdnsi, u skrisns nadmjšanja ndsan čsisi crkvnim psrvancijama i krkim udvrnim gslužjm nasupr m, u nm invnu vans da s psan nvim čvjkm svak s mž uvjrii svjim umm i u rligiju spada da s u vjrava. u nm š id dalj d ga kršćanski s nauk udući da ni j pdignu na samim umskim pjmvima ng na činjnicama viš n v sam kršćanskm rligijm ng kršćanskm vjrm kja j plžna u mlj nkj crkvi Prma m služa crkvi kja j psvćna akvj vjri ima dvij sran s jdn sran j služa kja jj s mra vršii p isrijskj vjri a s drg slža kju na aijva p prakičkj i mralnj umskj vjri ijdna s d nji u kršćanskj crkvi n mž dvjii d drug ka da psji sam a s druga n mž d prv jr j kršćanska vjra rigijsk vjra a prva n mž d drug jr j čna vjra ršćanska vjra ka učna vjra slanja s na pvijs i uklik jj j (jkivn) u mlj čns nij p si s l dna vjra ivdna i uvida dsan rij sk ralg ds l icia) ada i ila čisa umska vjra mrala i s smarai sldnm vjrm iak mralni akni na kjima s na mlji ka vjra u nkg žanskg akndavca uvjn apvijdaj i ak j i prikaana u pm dsjčku. Šviš na i sam kad s vjrvanj n i psavljal ka dužns jš i ka pvijsna vjra mgla ii rijski sldna vjra, kada i svak i učn ak ra vii svakga pa i nukga nda na nij sam apvijna vjra ng 52
O pravoj /no} slub pod vlavinom dobog princpa
i vjra koja s slijpo pokorava zapovijdi j. n isražjći j i o doisa ožanska zapovijd (ds si lis) No kršćanskom nak o ojavi nipošo s n mož poči od zvjn vjr ojavljn (m za s skrivn) savk na šo i zaim čna spoznaja s lijdila možda samo kao zašia od n prijalja koj i grožava čvrsoć vjr jr inač kršćanska vjra n i ila samo ds impraa ngo čak si lis. Ona s dal svakom rnk mora počavai ar kao ds isoric licia j. čnos j njoj kao ojavljnom vjrskom nak morala prod ii a n pridolazii i maln roj pismoznanaca (klrika) kojima nikako n i ndosajao ni čnosi o svjovnim pianjima vkao i za soom dg povork nki ( laika) koji sami n poznaj Pismo (i mđ koj pripadaj i svjovni građanski vadari) Ako s o pak žli izjći kršćanskom s vjrskom nak opći ljdski m nkoj prirodnoj rligiji mora priznavai i šovai kao vrovni zapovjdni princip a nak o ojavi na kojm s mlji nka crkva i kojm raj čnjaci kao mači i čvari volji i njgovai kao pko ali krajnj vrijdno srdstvo da i s onom pom osigrali svaćanj čak i kod nki pronošnj i posojanos To j prava s l ža crkv pod vladavinom dorog principa dok j ona gdj vjra ojav doiva prdnos prd rligijom lažna s l ž a kojom s posv izokrć moralni pordak i zvjno s (odma kao svra) povijda ono šo j k srdsvo Vjra savk koj s nki n mog osvjdočii ni mom ni Pismom (koliko s P ismo k ra doki) posavljala i s za apsol džnos (ds impraa) i ako jdno s drgim s im povzan im opsan cijama zdigla rang vjr koja i kao dvorno ogosžj činila lažnim i z moralni odrdni razloga za djlovanja Crkva zasnovana na om princip zapravo nma slžnik (minisri) kao crkva prv vrs ngo zapovjdn visok činovn ik (ocia ls) koji ako s i n pojavljj (kao nkoj prosanskoj crkvi) sjaj ijrarij kao dovni činovnici oprmjni vanjskom moći proiv oga rijčima čak i prosvjdj zapravo ipak žl da i s smara malorojnim pozvan im mačima svoga spisa nakon šo s čis msk rligij lišili časi koja joj pripada da vijk d njv najviši mač odrdili da s pismoznanstvo porljava samo 1 53
dj
krist rkvn vjr. Na taj način ni prtvara s l ž rkv (inistrum) v ad anj njnim članvima (imprim) prda s kak i prikri l tu drskst služ skrmnj m prvm titul. Al t vadanj kj i um il lak rkvu skp stji nai nužd a vm čnšu Jr slijpa a prirdu, na na s natvarj čita vu antiku staj pd njm akpana Pt kjim s stvari ravijaj kad su jdnm ta pčl sljd j P s način na kj s ristv nak vd nard a kjga s s njgvi prvi prnstlj pamtn držali ima ka di sa rligij kji važi a sva vrmna i sv nard tak da i tral vjrvati kak i sva ki k ršan in ra i ti Ž idv kj dša M s j a iak s čnjnia da kršanin aprav nj van ni kavim aknm ždvstva (ka stattarnim) aš n sla s tim da i svjj vjri mra privaati ij svt knjig tg narda ka žansk sv ljd danu jav Na sam s pčtk javaju mng tšk vi s atntičnš t knj g (kja ni idalka nj dkaana tm št s njina mjsta štviš j la njina svta pvijst kršanskm knjgaa ptrjava u prlg tj njnj svrsi) Prj pčtka kršanstva pa čak ni kad j n v natn naprdva židvstv jš nj il ušl č n p l k . jš nj i pnat čnim svrmniia drugi nardia njiva pvijst takri jš nij ila kntlirana i tak j niva M e n e ss o hn se ro spreno sui tom sbom strnom uobčenih krć skih preobi kko bi potpuno obio ski hte nekom sinu Ire promi eni reigiu er ke on buući e iosk er k i po prinnu krćn on kt n koem poč krćnsto ko gorni to bi bio ko o nekog triti srui preme kko b se ntio n kt Ai negoo pro miene priično sno ii n ieo On ei reći ibcite i si osto i soe reigie (u historiskom erskom nuku nek uiek ostne ko strn p ćemo mi moći rmisiti o em prieogu pro ois ne bi preost nikk regi osim čisto morne netknute sttutim) N tere obcinem rm nskih opserc ne poste nimo k ko n se umeso nih ne rugi rm, nime erskog ispoiean see poesi koi onog tko e sest mnogo tee prtiće sput rečeno sete će kige tog no cieo osti uek sčune i cienene, prem ne potrebe reigie nego nanost er poiest nienog n ro nie ni oneke eroostono trn to eko u rene epohe u koim se moe prtti s nm pont seton poiest ko o o početk siet te nien o ne spun eiku pranu ko poiest neibeno ost
1 54
proj oj slb po om obog pcp
sva knj ga dšla d hsrjsk vjrdsjns g svj sars N ak prnam nj dvljn pnava j prjvdma ak j prns kasnjm narašajma ng s a sgrns na njj snvan crkvn vjr ahjva da svm dćm vrmnma svm nardma d čnjaka kj vladaj hrjskm jkm (klk j mgć kad s rad jk na kjm s rasplaž sam jdnm knjgm), ada nj sam panj hsrjsk na ns pć, ng lansv ljd vs m psj l n kj s dvljn včn m jk da svju sgral snsk rlgj Kšćaska rlgja ddš ma slčn sdn lk š j ak s s sam njn sv gd dgdl javn prd čma jdnga čng nada njna pvjs pak asnla vš d jdng ljd skg žva prj ng š j šla njgv čn plk dakl njhva ančns saj lšna pvrd d sran svrmnka. N na ma vlk prdns prd ždvsvm m š s prkaj ka prašla sa prvg čja ka n saaa ng mralna rlgja s, na aj načn spajć najž dns s mm, mgla s najvćm sgšć sama d s prns mm hsrjsk čns svm vrmnma nardma Al snvač prvh pćna pak s smaral daj nphdn s m prpls pvjs ždvsva š j adašnj suac, al mžda sam a nj l pamn j ak dspjl d nas ka d sv savšn pvjs. N sn vač c rkv prl s pdčn srdsv vlčanja m n člak vjr pršrl s ga l radcjm l mačnj ma š s d kncla sjcala snag akna l s m pvrd daval čnjac, pr čm s š s č čns, l njna anpd najg svjla na kj s mž pva svak lak, jš n mž saglda kl k prmjn vjr sga jš prdsj, a š s n mž jć sv dk rl gj n m nama ng van nas
155
trt oak
Dgi dio O ažnoj Božjoj žbi aanoj igiji stinska jdina rligij a n sadri ništa sim akna tj takv praktč ki principa čj uvjtn nunsti mm pstat svjsni dak kj prinajm ka javljn čistim umm (n mpirijsk) Sam a ptr nk crkv kja s m javljati u ranim jdnak drim faa mgu pstjati statuti tj. prpsi kj s smatraju nskima a našu su čistu mralnu prsudu privljni i slučajni. Smatrati sada tu statutau vjru (kjaj u najljm slučaju grančna na dan nard i n m sadravati pću svjtsku rlgju) itnm a sluu Bju upć t j udiati u vrvni uvjt dpadnsti čvjka Bgu j r ig ij ska tlapnj a a pridravanj njini prpisa lana slua tj tnj štvanj Bga kjim s djuj uprav prtivn pravj slui kju atijva n sam. §l O pćn itm s ujkt ivnm ralgu rl ig ij sk tlapnj npmram kj i u trijskj prdd Bgu njgvu ću ljudima jdva da j mguć jć a ustalm dvjn j (sa ak n utč na pjmv dunsti) ln krajnj j pasan u pgldu našga praktičkg dnsa prma njgvj vlj i i a samu Tlapna nem Wahn e kada se popada iluii da e puka redodba neke si ednaoriedna sari Tako e kod nekog krog bogaaa apna krosi kada on predodbu da bi se ednom kada bi hio mogao posluii soim blagom smara doonim nadomeskom a o o se nima nikad ne slui. Tlapna časi idi u halenu o d sre drugih koe e apao samo anska predodba nihoa pooa (koe u sebi moda ni ne gae) riednos kou bi se rebalo pridaai so om poou; u pripada i poma iulama i odlikoima er ona su so ski priki neke odlike u odnosu na druge ak ludiu (nem. a) ouda poeče nai er ono neku puku predodbu (mae) običaa prihaćai kao prisunos se sari i ednao e ako rednoai. ada e p sies o ome da se posedue sredso za neku srhu (prie nego se nme posluilo) negoo posedoane samo u predodbi, pa e soga adoolaane rim kao da ono moe riedii popu poseda srhe, prakička lapna o koo e ode edino rieč.
5
pro i o sbi po om obog picp
našu malns j u si mi svaam Bga kjga smaam da ga najlakš mžm pidii a svj ins i mislim da s mžm sldii npkidni napni nasjanja da ujčm na našu najdulju malnu nasjns Načl kj čvjk ičn pivaća za aj dns js da svim š čin im sam a da ism s žanstvu svidjli sam ak nij aš u iavnm suku s m alnšću maa jj i niša n pidnsil) Bgu dkaujm svju spmns da mu služim ka pki i aš sga dpadni pdanici dakl da mu i služim in pnia) Žvvja nisu jdini način na kji s vjuj da s vši a služa Bgu čs su m mal služii i svkvin čak i javn ig ka kd Gka i Rimljana kj ak služ lapnj i da g nji žanstv psaj nakln ij im nkm na du i li i pjdincima. Ali žvvanja su s pk ispsništva dčašća i sl.) uvijk smaala snnijima djlvijima u sjcanju naklnsi na i pušanju gija j služ jačm načavanju n ganičg pmda n malng) pdvgavanja njgvj vlj i. Š skisn ij a ila ava apljnja š manj imala svu čvjkva pćg malng ppavka s čini da su svija j aš a š su u sviju psv skisna a ipa iiskuju ud čini s da im j jdina sva svjdčii dansi Bgu. ak s Bgu kaž s im činm ni u kjm smisu nij pslužil n u njmu ipak vidi du vlju sc kj j dduš psla da i s pidžaval njgvi malni apvijdi ali svjm pim psvjdčnm spmnšću nadkauj aj ndsaak. Tu j sada vidlj iv nagnuć jdnm p supku kji a s nma maln vijdnsi sim mžda sam ka sdstv da s sjilna mć pdčavanja udign u panju inlk ualni idja sv ili da s pisn ak i mžda djlvala piv Zuči ouše problemaično al nipošto ni nphao reći a si sak čoek sara Boga šoše a s ga s mora sor po moranom pomoima (uz one praeće beskonačno eike osobne koe pripaau mogućnosi a se u si eu prke neki nima prmeren preme kako b u nemu šoao onoga ko e sorio ne ga er n a ko g ae nan neko rug obo opisao neko biće kao Bog mak mu se (o e o moguće i smo poaio on u preobu ipak pr e sega mora poeza sa som ieaom kako bi suio o ome sme ga smarai bosom i kao o ga šoai z puke obae akle ako o se prehono u emel kao kamen kušne ne pooi a po u soo čisoći ne moe bi reigie i sako šoe Boga bo b oaria.
5
tvt
nji m psupku pak u svjm svaaju pridajm vrijds sam svr ili š j is ugaju duš a primanj Bgu dani nasrjnsi (vanm gjans) pridajm vrijds i nasrjnsi j aj psupak sga puka rligijska apnja kja mž primai svakjak lik d kji u jdnm mž iglda i sličij mralnj nasrjnsi ng drugm n lapnja kja svm im liima nij sam nnamjrna varka ng čak maksima da s srdsu pridaj nka vrijdns p si mjs svrsi dk j sa sajališa svr a lapnja u svim im liima jdnak smisla nprivalj iva ka skrivna sklns varaju §2 R li gijs kj apnj i suprsav lj ni m ra lni p ri n ip rl ig ij Prv u sljdu rčnu privaii ka nač kj nij pr dkaivai sv s im drg na či na ž iv a š č vj k m i si da m ž uč in i i da i psa Bgu dpadan i čna j r l i g ijs ka l apja i l ažna s luž a B žj a ažm š čvjk m isi da mž učinii jr im s n nijč da i inad svga š m i mžm učinii mgl ii jš nčga u ajama najviš mudrsi š mž činii sam Bg da as učini jm dpadnim ljudma Ali ak i rkva mžda prglašavala nku akv aju javljnm
Za on koi posua g im ralikoa osilnoga i nlkualnoga nsu pos na m s a su okrili prour u krici čisoga uma o napomnm a s, kaa rič o osilnim srsma a s pomič ono nlkualno čis moraln nonosi il o prprci kou osilno prsaa inlkualnom a ujca au ako nnakorsnih prncipa nika n smi mislii kao iraan Naim kao oslna bića mi momo loai samo n a po a am a i n lk ual no g pr in c pa orianu nih lsnih snaga sl o bo n om sa mo o lo m ko s aaa u loma poi akona ili u prilog nmu, ako a s urok i učnak au kao osa nakorsni. No o s ič onoga naoslnog (subknog pncpa moalnosi u nam skrinog u npomliom sosu slobo npr čs rigsk nronosi o no n uiamo osm nina akona (no o ako ć oolno na o bi s icalo onosa uroka i učinka u čoku . mogućnos rani kao goa u osilnom siju n momo o basnii i čokoa moranog načaa kao nčga o bi im s moglo pripisa ba o o su o sobon ran a obnn sih goa moa počiai na rloima uim i osil noga sia.
1
poj žoj sužb po om ob pcp
nda i mišljnj daj vj v anj u u javu a nam j pip vijda sva piča i njin ispvijdanj (i u si ili naglas) p si nš čim s činim dpadnima gu ipa il pasna ligijsa lapnja J j vjvanj a unuaj ispvijdanj svj čvs uvjnsi u li mji aisa čin inun sam da i isn čvj pij pisa na i ji dugi uvj ng aj, j u svim dugim udvim gslužjima čini i sa nš u najgm slučaju suvišn a vdj nš š pujči savjsi dlaiajući n š u isinu čga nij uvjn. Pma m ispvijdanj a j n s uvjava ak i ga n sm a s (a pivaćanj ng pnung mu da) mgl učini gu dpadnim nš j a š n m isli da mž činii i pv dg načina živa u pidžavanj mani akna š s aju pvdii u sviju naim a š s svjm služm iavn aća gu Um nas, pv, n savlja psv nad u pgdu ndsaa vlasi pavdnsi (ja važi pd gm) On až da s naj u nasjnsi pav dansi svjj dužnsi čini li j u njg vj mći da i (a u salnm piližavanju ppunj pimjnsi anu) udvlj nm na š j vn smij nadai da ć najvi ša muds na ni nač in (ji mž učinii nasjns g sal ng piližavanja npmjnjivm) dpunii n š nij u njgvj mći a da si ipak n pisvaja pav da duj aj način i n vdi da na u čmu s n sasji i aj način mžda mž ii a ajnvi da i nam ga g mga javii u najljm slučaju u nj siml ič j pddži u jj j nama aumljiv sam n š j paič d ijsi upć n sm mgli svaii ni pjmvn pvai aav j aj dns ga pma čvju p si pa ni ada i nam n avu ajnu i i ii Ppsavim i sada da na cva vdi da pudan na na ji način g ljudsm du nadpunjava aj malni manja da isdn sv lj ud ji n naju a sdsv pavdavanja j umu nij pna na pidan način ga sga i n uimaju a ligijs načl i n ispvijdaju, suuj na vjčn psv: j nda nvji? Onaj ji s uda, n najući a s dvij a čmu s nada, ili naj ji svaa žli nai aj način čvjva isupljnja d la, a inač dusaj d sva nad u isupljnj? Tm dugm apav i nij aš l i sal d 19
Ćtrt o
aja t taj r vć ga jgov um uči da mu j aj o ču u čmu o išta mož promijiti skoriso) go o to žli ati samo kako i si (makar i samo u si) i vj r privaćaja ispovijdaja i slavljja svga tog ojavljoga mogao apravit ogoslužj koj i mu moglo priskriti akloost a prij ikakv jgov upotr vlastti saga a doa ači života dakl posv splato proivsti doar ači života valjda atprirodim put ili ako i s možda postupalo suproto jmu ar kompirati jgovo kršj. Drugo ako s čovjk i ajmaj udalj od goj aksim laža Božja služa (praovjrj) viš a a gra ic jr s o sta t maksim sv j (što iravo proturjči moralu) proivoljo. Od žvi a rijčima koj ga ajmaj stoj do žrtvovaja prirodi doara koja i s iač mogla olj upotrijiti u korist ljudi štoviš do žvovaja svoj vlastit oso tako što s oa igui a svijt (kao pustijak fakr li rdovik) o priosi Bogu sv samo svoju morau astrojost i kada kaž da i mu priio i svoj src tada pod tim misi a astrojost kog jmu dopadog ačia života go žlju od srca da s t žv umu u raču umjsto t astrojosti (atio gratia alas mu lta agdo iil ags Fd ar) N a p o k o kada s jdom pršlo a maksimu k avodo Bogu a samu s dopad služ koja ga u uždi i pomiruj ali ij čisto morala tada u ačiu kako mu s takorći maič ki suži ma it rlik koja i jdoj od ji davala prdost prd drugom Sv su o po svojoj vrijdosti (ii oj rčo vrijdosti) jdak i puko j prmagaj smatrati s og fi ij g odstupaja od jdiog itlktualog pricipa pravog štovaja Boga iraijim od oi koj i su krivi og avodo gru ljg pada u osjtilost d li tko po propisima a mol itvu u c rkvu ili a odočašć u svtišta u Lorttu ili Palstii iosi li svoj mo litv formu l skoj istac i usama ii mol itvim m liom kao itaac (koj i vjruj da t žj jdako tako mogu doći do svojga cilja i putm vjra samo ako su apisa a primjr a astavicama ili ctrifugalim putm ako s rukom vrt tvor u kutiji) ma o kojm s surogatu moral Božj služ radilo to j svdo i jdak j vrijdosti Ovdj ij stalo do ral ik 10
pro o ub po om bog prp
u vanjskj i ng sam d privaćanja ili _ napušanja jdng jdng prnpa da s Bgu psaj dpadnim ili sam mralnm nasrjnšću uklk s na prikuj žvm u djlvanjma ka svjj pjav ili krkim igrarija i spsličarći N n psji li mžda nka vglava lapnj a vr in kja i s diala inad grania čvjkvi mgućnsi i s ajdn s uličkm rligskm lapnjm aijl mgla uvrsii pću klasu sampsj na? N vrlnska nasrjns avi s nčim i ljs k m , š j sam a s Bgu dpadn u skadu j s najvćim svjskim drm Dduš m s mž pridruži lapnja nadmnsi da nk s smara adkvanim idji svj sv dužnsi ai j sam slučajn. N vidji u njj najvću vrijdns nij apnja ka rim na u rkvnim vjžama u gjansi ng čs dprins najvćm svjskm dru. Osim ga čaj j (ar rkvni) da s n š čvjk mž psići pmću prinipa vrln naiva prirdm a n š služi sam nadpunjavanju manjkavsi njgvi mralni mći i š s udući da j njiva dsans a nas dužns mž sam žlji il nadai s m ili a mlii milšću a da s j ajdn smaraju djlanm urima nasrjns dsan Bgu dpa dan način živa iak s musn n sam ralikuju ng i kak suprsavlj aju jdna drugj Uvjrnj da s učni mi ls mgu ralikva d učnaka prird (vrlin) ili da s ni u si mgu čak i privs j anai ranj jr m ni mžm u skusvu il na čmu prpnai nki adsjilni prdm a jš manj mai ujaja na njga kak ism ga spusili k si iak s u duši u am dgaaju pma u smjru mralnga kj sami si n mžm jasni i a kj j naš nnanj prisiljn pnai vja puš gdj ć čujš mu šum a n •
Psiholoka e poaa a se seben neke konese ko koe se moa eoati u neo mane sautog osećau ime toreći oplemenenima i kao prosećenma prema su toga o toiko rli a aprao ne bi smeli (to oisa čne na sou subću u rkeno tapn s preiom geat s toboih isna soe čstoće Tome e uok to to se time ma koliko malo to bilo ipak osećau neto biima čisto morano regii iako ale ostau piem lii a tlapnu tu relgiu ele naopunit krotkim opserana pri čemu um samo mane pasan
11
Č o
naš dakl dlai itd. Tvrditi da s si paža nsk tjcaj vrsta j ldila kjm acijl mž iti i mtd jr s n t žnj ntaj jav ipak vijk mraj prikljčivati na mran dakl na msk idj) ali ipak vijk staj sampsjnm na štt rigij Mi n mžm rći ništa viš sim da vjrjm da mž iti činaka milsti a mžda i da i mra iti a nadpn nsavr šnstva naši nastjanja k vrlin a inač nism nikak stanj drditi njiv načajk a pgtv n pdti išta da ism i privli Tapnja da s radnjama rligijskg klta mž pstići nšt p gld pravdanja prd Bgm rligijsk j p ranvj rj a tlapnja da s t mž pstići nastjanj ima da s tž pći s Bgm rli gijsk j fantairanj . Pranvjaj tlapnja kada s ži pstati Bg dpadnim radnjama kj mž činiti svatk a da n mra iti dar čvjk npr. ispvijdanjm stattai dgmi pridržavanjm crkvni psancija i stg itd) Naiva ga s pak prnvjim jr ira pka prirdna srdstva n mralna) kja n mg mati na prst nikakva činka na n št nij prirda tj na mraln dr). antastičnm s pak tlapnja naiva kada čak ni mišljn srdstv ka inadsjtiln nij čvjkvim mćima i nvisn tm št j inadsjtilna svra kjj s njim tži ndsžna jr taj sjćaj npsrdn pristnsti najvišg ića i njgv ralikvanj d sva kga drgg čak i mralng sjćaja i i prijm ljivst a jdan r a kj i čvjkvj prirdi nma sjtia. Pranvjrnaj tlap nja t št sadrži p si a nk sjkt valjan i jdn mgć srdstv da s sprtstav arm prpkama nk Bg dpadn nastrjnst ipa tik iska m i sam slčajn nprivatlj iva stga št n št mž iti sam srdstv prtvara npsrdn Bg dpadan prdmt nasprt tm fantastična rligijska tlapnja mrana j smrt ma kjga pa ni n mž iti rl igij kja s ka i sva mralnst pć mra tmlj iti na načl ima. Prma tm načl crkvn vjr kj sprčava ii ijgava svak rligjsk tlapnj jst t da na stattarn stavk kji s asad n mž lišiti si jdn ipak mra sadržavati i princip kj i vdi rligiji drg načina živta ka pravm cij da i s jdnm mgl i ti stavaka 1
prao lažno služb pod vladavnom dobog pncpa
§3
O popovštini kao vasti u ažnoj sužbi dobom pincipu Štovanje moćni nevidj ivi bića koje se od bespomoćnog čovjeka iznuđuje piodnim staom zasnovanim na njegovoj svijesi o vastioj nemoći, nije odm počeo s nekom eigijom nego od sugan skog bogosužja ( ii sužbe idoima koje je kada je dobio sanoviu javnu zakonitu fomu, postao amskom s užbom e, samo pošo se s tim zakonima postupno povezao moano obazovanje judi c k v e n o m s u ž b o m kojima je objema u emeju neka povijesna vjea sve dok se napokon nije poč e o svaćai da je a sužba samo povizoa te u njoj vidjeti simboički pikaz i sedsvo pomicanja čise e igijske vjee. Može se misii da između unguzijskog šamana i euopski peaa koji vadaju ckvom i džavom ii (žeimo i umjeso o gavaa i vođa uzei samo pedodžbe sjedbenika pojedini vjea između posve osjetinog M ansa, koji sebi ujuo nakako poaže na gavu šapu medvjeđeg kna uz kaku moivu Nemoj me ubii!", i subimianog puitan ca i independena u Connecicuu posoji doduše, goema azika u manii, a i ne i u p i nc i p u je šo se iče pincipa i jedni i dugi pipadaju isoj vsi naime vs i oni koji svoje bogosužje smješaju u nešto šo po sebi ne pedstavja bojeg čovjeka (u vjeu u sauae stavke ii obavjanje poizvojni opsevancija Od nj i se azikuju jedino oni koji ga e samo u nastojenosti dobog načina života naime ime što peaze na posve dugi pincip daeko viši od pvoga, naime kojim ispovijedaju (nevidjivu ckvu koja u sebi obuvaća sve dobomiseće jude i po svoje m b iom značaju jedina može bii isinski opća Taj nv koj i oačava so ugled duhovnog oca (nan). dobiva ačenje prijekoa tek kroz dodatni pojam duhovnog despotima koji se moe naći u svim crkvenm foama, ma koiko se neahtjevno i popularno one naviještale. Zato nipošto ne želim da se pomisi ko u sučelavju sekti elim omalovaiti jednu u odnosu na drugu, s njeinim običajima i propsima Oe sve luuju jednako poštovanje, ukoliko su njihove foe pokušaji jadni smnika da s pedoče kaljevstvo Božje na zemlji no jednaki prjekor ako formu pika te idee (u vidljivo crkv) smataju samom var ·t
63
r o
smjriti svj krist nvidjiv mć kja pravja sdinama jdi namjra j svi ai raikj s p svjim mišjnjima kak t pstići Ak t mć smatraj ramnim ićm t jj, dak pripisj vj d kj čkj svj sdin, nda mg tžiti sam tm da iar pravi način kak i tm ić, ka njgvj vji pdvrgnta ića, svjim činjnjm i prpštanjm mgi pstati dpadni. Ak j amišjaj ka mran ić, ak ć s svjim vastitim mm vjriti da vjt stjanj njgva sviđanja mra iti njiv m ran dar način živta, a prij svga čista nastrjnst ka njgv sjktivni prinip. N najviš ić mžda ipak mž tjti da m s sži i na nki način pvr tga, a kji mi n mžm spnati pkim mm, naim da m s sži radnjama na kjima samima s mi n vidim ništa mran, ai kj ipak samvjn pdi mam i ka da i j n apvijdi , i i sam da ism m psvjdčii svj pdžnst, a kjim ama pstpima, kada prdstavjaj jin sistmatski rđni radnji, ni, dak, pć vid nk s ž Bžj. Ak s pak t dvj tra pvati, nda ć s mrati prtpstaviti ii da j svak d nji npsrdn način da s dpadn Bg ii da j jdn d tga sam srdstv drgm ka pravj sži Bžjj. Da m s mran gsžj (im irm) npsrdn dpada t j sam p si jasn. Ai n s n i mg prinati ka vrvni vjt sv čvjkv dpadnsti (št ži vć pjm mransti) kada i s kristjiv gsžj (im mrnarim) mg smatrati a s sam dpadnim Bg, jr tada nitk n i na kjj i s sži nkm danm sčaj tra dati prdnst kak i s mg dnijti sd tm št nam j džnst ii kak i s n mđsn nadpnjava rma tm, a radnj kj p si nmaj mran vrijdnst mra s prtpstaviti da s m dpadn sam kik sž ka srdstv a prmianj nga št j djvanj npsrdn dr (a m ranst), tj. radi mran sž Bžj. Č vjk, pak, kjm radnj št sam a s n sadrž ništa Bg dpadn (mran) ipak traj ka srdstv da pstan Bg npsrdn dpadan t tim pstign ispnjnj svji žja va ćn j tapnji psjdvanja nkg mijća da sasvim prirdnim srdstvima privdi natprirdan činak, a ti s pkšaji nava 4
pro lo slb po lom obg pcp
ju čanj aštvm , kju ćm ij č mi mutim amij niti inač pnatm ijčju ftišiacija (udući da čanjaštv a sm pvači i pam ajdništva sa lim pincipm dk s a t pkuša ipak m amisliti i da s pduimaju i naumivanja u inač dj malnj namji) N natpidni učinak nkg čvjka i i na kji u njgvm mislima mguć sam tim da n t utjč na Bga i slui s njm ka sdstvm a pstianj nkg učinka u svijtu a kji ngv snag, pa čak ni njgv uvid, maka i .i Bgu .dpadan a s nisu dstatni, a t j ptuslvn vć u svm pmu. N ak s čvjk, sim št čni n št ga npsdn čin pd mtm Bjg sviana (djlatnm nastjnću dg načina i vta) pmću nkih fmalnsti nasti učinit d stn i m tga da mu s njgv ndstatak ći nadpuni natpdn ptp t u tj nami msli da s psvan c iaa k ddu nau npsdnu vijdnst ali ipak suž ka sdstv a pmc n man nastjnst mž učinit sa pim v i m a dsa nj jkta svjh dih anh a, nda n ddu, ačuna s nčm natpdn da u nadpuni ngv ndvln pdn mći, a ipak n ka s nčim t ljudsk d (utca na ansku vlju) ng ka s nčim pimjn ču s n ž nadati, ai št n m pivsti. Al u adnj kj p si kik mi vidim, n sad ništa maln, Bgu dpadn, p nj gvu mšlj nju ipak tau služiti ka sdstv štviš ka uvjt da m čkivati ispunjnj svjih lja npsdn d Bga, nda nim ma daj vladaa tlapna da n t natpidn pda a t nma ni ičkih mći n maln pimvsti pak m pstići pdnim adnama, n k p si upć nsu pvan s alnšću (a čij pvnj n ptna nikakva Bgu dpadna nastjnst, dak kj nagi čvjk m pvditi dnak ka i najlji), fmulama pivanj ispvijdanjm kistuiv v , ckvnim psvancjama i sl, t da si tak mž čanač ki piskiti ptpu anstva, imu ičnih ičkih sdstava i uka kji maln dluj ni p kjm aknu kji um m ami sliti nma nikakv v a p kjj i s mal smatati da j taj uk mguć ičkim sdstvima natjati da pivdi nk učink. 5
o
k dakl ka a igiju nužn pij svga taži pidžavanj statutai akna kj ima j ptna java i t n sam ka sdstv a malnu nastjnst ng i ka jktivan uvjt da s Bgu tim npsdn pstan dpadnim t tj pvjsnj vj pduj tžnju a dim načinm živta (umjst da s pva ka nšt št mž ti Bgu sam uvjt n dpadn ma avnati p dugj št mu s jdin napst dpada) taj ptvaa služu Bžju u puku ft i š a c ij u t vš lažnu služu kja pništava sav tud k istin sk lgij Tlik j kada s žli pvat dvj dga važan dsl j d kjim s pvuju A u tm s likvanju sastj i istinsk psvjtitljstv tk tim služa Bžja pstaj sldnm dakl malnm služm. N ak s d tga dstup čvjku ć s umjst sld djc Bžj namtnut jaam jdng akna (statu tng) kj j stga št s ka uvjtna pnuda da s vjuj u nšt št s mž s istijski spnavat u št s at n mž svakga uvjiti a savjsn ljud jš mng tž jaam· ng št t ikada mž iti sva masa ktki namtnut psvancija kd kj j dvljn da s avljaju kak i s l u skladu s unjm ckvn ajdnic a da ntk n ma u s il naglas spvjdati svju vju da tu ajdncu smata ustanvm kju j stv B g j na taj s način apav ptćuj savjst Ppvština j dakl, ustj ckv uklik u njj vlada fti ška služa št s uvjk mž nać ndj gdj snvu i t t ckv n pdstavljaju pncipi mala ng statutan apvijdi pavila vj i psvancj Pstj, dduš ckvn fm u kjima j "stu, rm mo sdk rm mo lko gd s duost, ko skom mo promtrt ko lo mu od g smog gom lsttm umom to to o, dk utoko soolo phć o tk su rst so mor ko ko osk pod, ko smo utml tl čst crk mogo rć "pod mo su tk r č smo to d o su t go r stko s od s u uost d h s prd dk tm mu s t mć, dok su props ko m s lu dspotskm podm, mkr l doro su lo m umom od koh m momo dt kost tkorć dos tč kom s podrgmo so prso o s su pk d ko su po om morlm kom promtru l s u čstoć sog or upro o ko čoku t pdu umsto koh o kd to lo moguć rdo pruo tgo krotk tlč
66
pro o bi po om oo prcp
fišiacija ak ranvrsna i manička a gv a s čini kak piskuj svu mralns akl i rligiju a auima njin mj s i ak j vrl liska pgansvu ali vj gj vrijns ili nvri jns pčiva na načaju vrvng vujućg principa uprav s n rai nkm viš ili manj. Ak aj princip nalaž pk pčinjavanj nkm sauu ka uv gslužj a n sln švanj kj s na prvm mjsu ra iskaivai mralnm a knu na j ma klk s mal psrvancija nalagal sga š s n prglašavaju uvjn nužnima rijč iškj vjri pmću kj s vlaa mnšvm i pum pksi crkvi n rligiji) ima mu s njgva mralna sla. Njgv usrj ijrarija) mž ii mnarijski ili iskraski ili mkraski s ič sam rganiacij; njgva knsiucija pak p svim im licima uvijk js i saj spska. Gj s saui vjr urajaju u knsiucinalni akn u vlaa klr kji misli a s mž psv rći uma a napsljku čak i pismnansva jr ka jini auriirani čuvar i umač vlj nviljivg aknavca ima auri a isključiv upravlja vjrskim prpisima akl s m si lm n mž uvjra vai ng sam apvijai . uući a su saa sim g klra svi rugi laici n iuimajući pglavara pliičk ajnic) crkva napsljku vlaa ržavm i n silm vć ujcajm na uš u s pivajući i na kris kju i ava navn mgla pvlačii i uvjng pkravanja na š j uvna isciplina naviknula čak i m i š ljnj nara a pri čmu navikavanj na licmjrj npaic pkpava pšnj i ans panika navi i a i graansk užnsi avaju sam rai privia ka i svi pgršn svaćni principi vi uprav suprnsi nga š s namjraval. * * *
N sv j nijžna psljica na pri pgl aln amjn mjsa princip jin lagv rligijsk vjr sga š j il važn kjmu s vaju ra prinai prv mjs ka vrvnm uvju kjmu j rugi princip prn). Mguć j i u sklau s umm prpsavii a a prsvjćnj svjm isinskm spu nisu pvani sam "muri p ijlu učnjaci ili pamn glav jr 7
trt o
čitav ljudski rod tra iti sposoa za tu vjru ngo lud svijta čak i nuki i spoajno najograičnij i moraju moći očkivati tu po uku i unuj uvjrnj. Doduš čini s da j povijsna vjra upravo takva pogotovo kada su pojmovi koji su potrni za ono o čmu izvjštava posv antropološki i vrlo prilagodljivi osjti lnom razumijvanju. Jr što j lakš ngo shvatiti i drugima prnijti nku takvu osjtilno izražnu i jdnostavnu pripovijst ili o tajnama ponavljati rijči s kojima uopć nij potrno povzivati ikakav smisao kako samo lako ta vjra prij svga ako oćava i vliku doit naili na opć prihvaćanj i kako duoko sžu korijni vjr u istinitost takv pripovijsti koja s uz to tmlji na dokumntu kojmu j u davnini priznata autntičnost t j stoga takva vjra dakako primjrna i najoičnim ljudskim sposonostima No prmda ni oznanjivan tav zgod ni vjra u pravia ponašanja koja s na tom zasnivaju siguo nisu ili namijnjni upravo ili pnstvno učnjacima ili svjtskim mudracima oni ipak nisu iz toga ni isključni t s tu sada mož naći toliko prolmatičnoga dijlom u pogldu istinitosti t zgod dijlom što s tič smisla u kojm s tra shvatiti njzino izaganj da i prihvaćanj takv vjr podvrgnut tolikim (i iskrno mišljnim) prijporima za vrhovni uvjt opć i jdin lagotvo vjr ilo posv smislno No zato postoji jdna praktička spoznaja koja j iako počiva samo na umu i n zahtijva povijsni nauk ipak toliko liska svom pa i najpriprostijm mđu ljudima kao da mu j doslovno upisana u src kon koji tra samo spomnuti kako i s odmah postigla suglasnost sa svakim o njgovu ugldu i koji u svačijoj svijsti sa soom nosi zuvnu ovznost naim zakon moralnosti t jo i vi od toga ta spoznaja ili vć sama za s vodi vjri u Boga ili ar samo odrđu njgov pojam kao pojam moralnog zakonodavca dakl vodi rligijskoj vjri koja nij samo svakom pojmljiva ngo j i u najvćoj mjri časna štoviš ona tamo vodi tako prirodno da ć s žli li s pokuati pokazati daju j svai čovjk posv u stanju izložiti a da ničmu od toga nij io poučn. Prma tom nij samo pamtno počti od nj i pustiti da nakon nj slijdi s njom usklađna povijsna vjra ngo j i dužnos postaviti j kao vrhovni uvjt pod kojim s jdinim možmo nadati da ćmo postići sudioništvo u spasu ma što da nam oćava 1
O po loj slb po lom obog prcp
nka pvijsna vjra, i t tak da pvijsnu vjru mžm, ili smi jm, prinavati ka pćvujuću sam u nm tumačnju kj jj daj čista rligijska vjra r na sadrži pćvaljani nauk, dk j mralni vjik ipak tvrn i a pvijsnu vjru uklik sjća da j na d kristi a življavanj njgv čst rlgijsk nastrj nsti, a kja vjra sam na taj način ima čistu mraln vrijdnst jr j sldna i nij inuna nikakvim prijtnjama (u kjm slučaju nikad n mž iti iskrna N iak j sada Bžja služa u crkvi pnstvn usmjrna pr ma njgvu čist mralnm štvanju p aknima kji su prpisani čvjčanstvu upć, ipak s jš mž pitati tra li u njj sadržaj rligijskg ilaganja tvriti uvijk sam nauk pžnsti , ili i či sti nauk v r l i n i , svaki an Prvi niv nauk p žnsti mžda najlj iražava načnj rijči rligi u jktivnm smislu (kak s danas rumij Pžnst sadrži dvij drd mraln nastrjnsti u dnsu spram Bga; strah d Bga j ta nastrjnst u pridržavanju njgvih apvijdi i dužn (pdaničk dužnsti tj. i pštvanja spram akna a ljuav a Bga i vlastitg sldng ira i i svianja na (i djčj dužnsti Prma tm, j sadrž jš inad mralnsti, pjam nkg inadsjtilng ića darng sinama nphdnima prvdu nga najvišg dra kjmu mralnst tži, ali kj nadili naš mći. Ak pkušam rumj ti viš d mralng dnsa idj tg ića spram nas, uvijk sm u pasnsti da pjam njgv prird mislim antrpmrstički t stga čst uprav na šttu naših mralnih načla dakl gva s idja n mž a samu s držati u spkulativnm umu ng čak i svj prijkl, n jš i viš svju snagu psv tmlji na dnsu spram naš drd dužnsti kja pčiva na samj si Š t j pak prirdnij u prvm pdučavanju mladih a čak i u ilaganju s prpvjdanic ilagati nauk vrlin prij nauka pžnsti ili ratn (mžda čak tak da s nauk vrlini i n spmn? Oni su čit nužn musn pvani. A t nij mguć drukčij ng tak da s udući da nisu jdan t isti, jdan mra misliti i ila gati ka svrha a drugi sam ka srdstv Nauk vrlini pstji pak p sam si (č i pjma Bga, a nauk pžnsti sadrži 19
o
pojam o pedmeu koj i amišlamo u odnosu spam svoje moanosi kao uok koj i nadopunjava našu nemo s oiom na kajnju moalnu svu Nauk o poožnosi ne može dakle a see pedsavljai kajnju svu moalni ežnji nego samo sužii kao sedsvo jačanja onoga šo po sei čini oljeg čovjeka keposne nasoenosi ako šo joj (kao ežnj i dou čak i sveosi) oeava i osiguava očekivanje kajnje sve a koju ona nema moi Nasupo ome pojam vline ue je i čovjekove duše. On ga ve u cijelosi ima u sei pemda nevijena i aj se pojam ne smije popu pojma eligije ivlačii složenim aključcima. U njegovoj čisoi u uđenju svijesi o moi koju inače sami od see ne ismo ni suii da svladavamo najvee pepeke u samima sei u dosojansvu čovječnosi koju čovjek moa šovai u svojoj vlasioj osoi i njeinoj odedi i čijem doseaju eži nešo je šo oliko udiže dušu vodi pema samom ožansvu koje je dosojno oožavanja samo og svoje sveosi i kao akonodavac a vlinu da se čovjek čak i kada je još po sve daleko od oga da om pojmu pida snagu da uječe na njegove maksime ipak ado ime avi je se ve om idejom osjea i sam u nekom supnju oplemenjen im dok je pojam nekog vladaa svijea koji nam dužnos posavlja kao apovijed još u velikoj daljini i kada i počeo od njega ime i si unišio aos (od koje se akođe sasoji i vline) i doveo se u opasnos da svoju poožnos peoi u dodvoičko slugansko počinjavanje apovijedima jedne desposke si le a se pak aos da se soji na vlasiim nogama jača i naukom o pomienju koj i slijedi je u njemu se ono šo se ne može pomijenii osavlja a soom i on nam sada ovaa pu pema novom načinu živoa umjeso da pana ežnja a šo i ilo da se od og nauka počelo da se ono šo se dogodi lo učini nedogođenim (ispašanje) sa og njegova pisvajanja pedodža naše popune nemoi a doo i ojaan pada u lo čovjeku odume aos i dovede ga
Rči rst r rčitih naroa zacio m rmnom au i karaktr koi ih ski oiku u građanskm onosma a koi im s posi prpisu kao nko sosto nihoa tmpramna u cini To u a i am u som prom obiku kaa s naro rba razikoati o sih rugh sim mogućim iom i mučnim opsanciama, i izbgaati sako mian s nima na sb naukao prigoor čo ko m rt a M u ham ans to s riku po po no s u, r ono po
170
pro oj b po om obog picp
u mal pasiv sj u kjmu sj i pduima iša vlik i d sv čkuj d svja pižljkivaja - U m š s ič mal asjsi sv vsi vhvm pjmu kjm s pduju svj dužsi Ak j švaj Ba pv dakl s jmu pduj vlia da j aj pdm idl j. misli s ka i kj s mžm adai da m mu s dpasi dim m alim pajm u sviju žavajm i ddvavajm a liija j ada pak idlaija. Pžs dakl ij sua vli da i s ml i j ji dvšj da i s a mla kuii adm u kača uspjh svih aših dih svha
so r n nalazi čma ngo pobama i počinaan mnogih noa si ngo molin običai klč habros. inska a a som slbnicima kak m alonosi iz roga pao spoih prho nma. Dakako ni sar nang značaa kćansk r ngo načina na koi s ona lima prikaz kaa o s zbog onih ko i s nom ima naopli namr ai polći o lsk isknos i zaaći na sakom rlinom so rligiski prncp sma so krokos po čim s rmi načlo pinosi po gl pobonosi za ko s očk a ć oć nk i sil mo pi pigoo sič onom r oni s nika n za s sb ć s salno bol io oglaa za nkom naprironom poporom čak misl a om soprzir ko i ponznos ima srso koim mog sći naklonos a ski izr og saa pi ili pobon� oa sgansk t Ta čnoaa poaa ponona soom rom nog nkog ako r mnog noa mo pocai i o mlana a mlil rlg ni si obnoio po Bog insa i ngo iznaosiln prro o bi ako kaa b m s a zlga s praom mogla pripisai načilo oplmnn ngoa naoa oslobađanm o kana slikama i hi mnogoboa. Šo s ič onog ćg rlgskog saa koi ima osno lo rmno ponznos spča namnosi proni so moaln rinosi opominanm na sos zakona n rba os o przira soga sb ngo naproi o olčnosi a s skla s om plmniom prispozciom nama s i pbliao pmrnos s om soć, mso a rln, koa s zaprao soi habrosi za , kao no o ć imnom bi smn namnos pomo pogso i naspo om slaimo noa a s nakonos sč pzći Pobon ao bigoi oo spria s naka a s mso Bog opanh rani spna sih lskih nosi nposnom općn s Bogom izrazima sraho pooana prakca koos koa s prsa aa mora braai orn s l b ops opram sao o pnor o prioa faničn lapn obonih iznaosilnh nskih osćaa
71
Cei odjeak
§4 O ni ti vodi lj i savjesti u p itanj im a vje re Ovdje nije pitanje kao viti savjet er njoj ne treba vstvo, do vojno je da se savjest ia) nego kako ona ma može sužiti ao nit vodija u najtežim moranim odukama. Savj est je s v ij est koj a je d užno st za sebe sa m u No ako je moguće misiti akvu svijest budući da se čini ko je svijest svih naših predodžbi nužna samo u ogičkom pogedu dake samo uvjetno ojašnjavamo i svoju prodžu stoga ne može ezu vjeto iti užnost? Morano je načeo ojemu ne trea doaz a se ne trea po duhvaćati ničega što bi mogo iti nepravno (quod duit ne feceris! P i n ij e Prema tome sv ije s t da je neka radnja oj u že i m poduzeti pravna bezuvjetna j e dužnost J e i nea ranja uopće pravna ii nepravna o ome sui razum a ne savjest A nije ni naprosto nužno sve moguće ranje znati jesu i pravne ii ne pravne No o onoj oju ja žeim poduzeti moram ne samo suiti i imati mnijenje nego i iti siguran a nije nepravna i taj je zahtjev postu at savjesti ojemu je suprotstavjen proa i i za m tj načeo da je puko mnijenje a i nea radnja vjerojatno moga biti pravna već ostatno a se ta ranja poduzme - Savjest i moga den irati i ovako: ona je m ora na m oć suđe nj a oj a s u i sa moj se i amo što bi za tu eniciju io još i te ao potreno prethono objasniti pojmove oje sadrži Savjest ne sui ranjama kao a su one sučajevi koji stoje pod zakonom jer to čini um uoio je su bjetivno praktiči (otuda casus conscientiae i azuistika ao vrsta ijaektike savjesti nego ovje um sui samom sei o tome je i se i doia s punim oprezom prihvatio one prosude radnji esu i pravne ii nepravne te čovjeka ostavja za svjedoa prot i v ii za samoga see toga je i se to dogoi o ii nije Zisimo na primjer neog suca oji se strogo drži isjučivo sti svoje statutarne vjere ao treba sve o mučeniša te oji trea suiti takozvanom heretiku optuženom zog nevjerništa (inače o brom građaninu pa sad postavjam pinje može i se ako ga osudi na sm reći daje presudio u sadu sa svojom (premda buđenom 172
pro o po om oog prp
aješć ili a e prije reba okriii naproo a nedoaak a j ei bio da je bio bldi ii jeno ponio nešo neprano? Jer oe se be kanja reći da ako laj nikad ne oe bii pose siran d oda ne ini nešo neprano. Vjerojano je dodše rso jeroao da neka naprirodno objaljena bo nska oja (oda po ieci copellie inrare) dopša ako ne i saa kao dno da ikorijeni naodno nejeišo ajedno nejeicia No je i doia oliko jeren aka objajeni nak e i aj njeo iao kada e rai da bo oa i bije ojeka? Srno je da je neprano e neij o bo njeoe reliijke jere oi ako je (da prinao krajnj i laj) dkije naloila neka boanka olja koja je nje poala ponaa na anredan nain No poiao da je Bo kad iraio rašn oj poia na poi jesni dokenia i nipošo nje apodikno jena. obja ipak pripiali ek ljdi i oni je ae pa ako e neko i ini da j je dobio od aoa Boa (kao apoijed koj je dobo Abraa da asio sna koje kao oc) ipak je bar oće da se radi o abdi. A ada bi se on na o oao odaii ao opanos da poini nešo krajnje neprano ako da popa be ajei. ako pak oj i a o poijeno pojano jero, naie ijek preoaje oćno daje rije o abldi dakle nije ajeno dai je se oćno da je ono šo ona rai ii dopša oda neprano dle da bi e ola prekršii neka po ebi ijena ojekoa dno Nadalje, i ako je neka radnja koj nalae aka poian (li koji e aki sara) objaljen akon po eb dopšena pianje je da i doni polaar ii ielji po oje naodno jerenj ij naoii narod da o ipoijeda kao lanak jee (po cijen bika sojea aa)? Bdći da prilo o jerenj ne oore nikaki dri doki oi iorijki a d o naroda pak (ako on i najanje ipia aoa ebe) ijek preoaje apona oć no abde koja se oda pokrala o jerenj ili njeo kasno aenj donik bi prii aao narod da nešo ara bar sebi jednako iinii kao šo jerje Boa j. aoreći da pred ice Boji ipoijeda ono šo kao ako ipak ijeno ne na na prijer da prinaje određianje neko dana periodino 173
Cr j
avno pomiane pobonosi kao elemen eligie ko i e popisao neposedno Bog ili da kao neo u o načvre veue ispovieda anu kou čak i ne azumie. Negov bi duhovni poglava piom i sam posupao poivno savesi kada bi neo u o sam nikad ne moe bii popuno uveen nameao veru dugima pa bi o bilo pikladno da pomisli o čini e snosi odgovonos za svu zloupo ebu iz akve udvoe vee. Pema ome, u onome u o se verue moda moe bii isine, a isodobno neiskrenosi u ve (ili samo u nezinu ispovi edanu u sebi), a ae neiskenos po sebi za osudu ako se kako smo gore primi eili ludi koi su se imalo okuali u slobodi m ilena nakon o su bili od obovskim aom vere (na primer poesan) odmah oseau goovo im vie oplemeneno o im e mane poebno veovai (u neo poziivno i o e popisalo sveensvo) ipak e kod onih koi o nisu mogli ili heli poduzei av pokua upravo obrano, e nhovo e načelo upuno e radie veovai previe nego pemalo Je, misle oni, kad se čini vie od onoga o smo duni, o baem ne ei a moda ipak moe i pomoi Na o se lapni, koa neiskenos u ispoviedanu vee prevaa u naelo (na o se im lake odluii o o religia kompenzia svaku pogeku dakle i pogeku neiskenosi) emel i akozvana si guosna maksima u pianima vee (agumenum a uo) ako e ono o ispoviedam o Bogu isinio onda sam pogodio; ako nie isinio, a nie nii po sebi nedopueno onda sam u o samo suvino veo
Piznaem a se ne mogu soii s onim o gooe acieo i nei pametni ui a nei nao (o ei aonima ueii sobou nie o sobou a meoi neog tena o nisu zei a sobou e a ui uopće o nisu zei esu sobou No po to petpostaci soboa nia neće nasupii e za nu se ne moe saz e i o se pie oga nie bio u nu staveno (moa se bti soon m ao b se mogo u sobo ssishono suiti soim snagama) Naavno pi će poua bi sio a obino i poveni s egobniim opniim anem nego o se o staao po zapoviema a i po sb ugih no za um se nia ne saiea ie nego a st it m pouaima (a moa se bti soboan a se on puzmu Nem nita potv toga a oni oi imau t u som pseni oo nosima emena o aeo o aeo ogaau obacivane ih iu ooa Ai pogasii naeom a a one oi su im enom pognui soboa uopće nie te a m se uie s paom moe ouzeti o e ian u suveena paa samog boanstva oe e oea svoio sobou. aao ae e vaat avom omaćnstvom i vom ao uspe nametnut tavo naeo Ai e pavenie
74
pravo lnoj slb po vlavnm bg prncpa
va, š dduš nij i nužn ali sam im navuka na s mžda sam kakav prigvr, kji ipak nij lčin. Opasns i niskrnsi u pgldu nga š navdi, pvrda savjsi da i prd samim Bgm idaj ka ivjsn nš a š j svjsan da s n mž vrdii s uvjnim pudanjm, sv licjru nij važn. Prava sigusna maksima, jdina u skladu s rigijm, uprav j raa: n š mi ka srdsv ii ka uvj lažnsva nij pna mjim vlaiim umm ng sam javm š mgu ispvijdai sam u liku pvijsn vjr a inač n prurjči čisim mra nim načlima u dduš n mgu vjrvai ka u ivjsn nii mgu vrdii, ai jdnak ak n mgu nii dii ka izvjsn nisini. N ipak, n dnsći nku dluku m, računam na da ć mi sv n š vdi spasnju, a š j u m mžda sadr žan ići u prig uklik s n učinim ga ndsjnim rcim manjkm mraln nasrjnsi u drm načinu živa U j j maksimi sadržana isinska mralna sigus naim prd savjšću (a viš s d čvjka n mž ražii) a, nasupr m, najvća j pasns i nsigus pvana s navdn pamnm akikm lukavg ailažnja nugdni psljdica kj i a mn mgl priaći i nispvijdanja jr sjdći na jma slicama mga i s iju i pasi ada bi s vrac nkg sima, kada i s učij nk crkv, šviš kad i s svaki čvjk uklik samm si ra prinai klik j uvjrn u savk ka žansk jav pia: usuujš li s disa u prisunsi pnavalja judski srca p cijnu dricanja d svga š i j vrijdn i sv vrdii da su i savci isinii?, nda i mra imai vrl lš mišljnj judskj prirdi (arm n aš psv nspsnj a dr kada n i pdvidi da i prim ada i najdvažniji vjručilj. A ak j ak, kak s nda · t si ona koi e oiko dr da kae ona o ne erue u oa ii on poiesni nauk kao iednu isinu po e e morao bi aoe moći reći i: ako ono o ode goorim nie isin nea a budem proe ada bi posoao neo ko bi mogao ireći neo ako srno saoao bih mu da posua perisu po soicu o hadii: ako e neko ednom bio u Meki (kao hodočnik odsei iz uće u koo on s obom i i ako e bio dapu osei i uice u oo e i on a ako e bio ipu napusi gad ii i emu u oo on bora
17
trt o
mo pomiii sa savjšu kada s ipak usaj na akvoj ijavi o vji koja n dopuša nikakvi oaničnja s čak i sama dskos akvi vdnji idaj a dunos i slunj Bou a da s im posv ai čovjkovu soodu, koja j posv nopodna a sv šo j moalno (kao pivaanj nk l iij), da s n osavja mjsa ni a do bu volju koja ka Vjujm ! Pomoi mojoj nvji!•
Općenta napomena Ono šo čovjk p akonima slood mo učin ii a samoa s, u uspodi s onim šo muj mou samo pu napiodn pomoi mo s navai piod om , a liku od m os i N adi s o om da ismo pod pim iaom aumjli nki jlsni načaj, aliči slood, no samo o om da a u sposonos sponajmo a akon (vl in ) , dak, um a o, kao analoo n piod ima ni vodilju koju mo vidji i svaii, dok nam o da li i kakva m i l os ili koliko nj ii u nama na djlu osaj posv skivnim i um o om, kao kod napiodnoa uop (kamo pipada moalnos, kao svos), nma nikakv sponaj o akonima po kojima s o mo ivai · O is kr en os i ! i Asreo, koa si s a zemle uekla na nebo kako a ebe (emel savesi ale sve unue religie) oane ope spusimo k nama? Mogu priznai, ma koliko o bio alosno, a se u lusko priroi ne moe naći ovorenos sra a se ke čiava isina koa se zna) Ai skrenos se a se sve o se kae kae isinolubivo) mora moć zahievai o svaog čoveka i kaa ča n za o ne b bo preispozie u nao priro če bi se negovane samo posav alo l uski bi ro u svoim vliim očma morao bii preme naubeg prezira Al i o raeno svosvo ue izloeno e mnogim iskuenima i soi osa porvovnosi e soga zahieva i moralnu snagu, vrlinu koa se mora seći), na kou se mora pii i negova e vie nego na bilo kou gu er e suprono nagnuće, ao mu se opusi a pusi koriene naee isriebii sporeimo li saa s ime na način ogoa prvensveno u pogeu relgie li boe rečeno, veronauka, ge se već pouzanos pamćena u ogovaru na piana koa se iču relgie ne uzimaući u obzir pouzos spoviei koa se nka ne izlae spiu), smara osanom a bi neko bio vernk pa on ono o sveo zupa ča ni ne rumie vie nećemo ima rloga ču e neosaku skrenosi koi proizvoi se iemere spram sih se
7
praj lažnj lu p laanm g pncpa
Pjam nčm š s naprirdn prikljčj našj mranj prmda manjkavj spsnsi čak i našj n ppn čišć nj ar saj nrjnsi da dvljim svim svjim džnsima ranscndnan j i pka idja čij nas ralns n mž vjrii ni kakv isksv. N čak i ak s a idja shvai sam prakičkm pgld na j vrl smjla i šk spjiva s mm jr n š s nama ra račnavai ka mraln dr pnašanj n i s smj l dgaai pd im jcajm ng sam najljm mgćm prm naših vlasiih snaga. N n mž s dkai nii da nij mgć (da s j sprdn dvija, jr sama slda iak svjm pjm n sadrži niša naprirdn p svjj mgćnsi a nas saj jdnak npjmlj ivm ka i n naprirdn kj i s jl prihvaii ka nadmjsak njin samdjlan, ali manjkav drd. Ali dći da š s ič sld pnajm ar akn (m raln) p kjima s na ra drivai, a š s ič naprirdn ppr n mžm spnai niša ni m pjč li mralna snaga kj si pam disa da ni kjim j slčajvima i pd kjim vjima mžm čkivai, idj sim a pćni pr psavk da ć mils psići n š prirda nama nij sanj sam ak s klik j mgć slžim svjim vlasiim snagama, nik nćm mći prijii nii s irm na pianj kak jš (sim san žnj a drim načinm živa dlaim d ga da na na nas č nii kak ism mgli drdii kjim j slčaj vima ram čkivai Ta idja psv j prjrana, i sim ga j ljkvi čvai džni dmak d nj ka svinj kak n ism apći da i sami čin im čda i i da ih si pažam i sami psal i nspsni svak pr ma ili i apali rms da pasivn dkličarći čkjm da nam n š ism rali ažii sami ma si d dan dg. Srdsva s pak svi mrci kjima čvjk v lada kak i pmć njih svari nk namjr i m njima ka i s psal dsjnim nsk ppr n psji nijdn drg (nii mž p sjai) sim iljng nasjanja da s svj mralni načaj pprav lja klik j gd mgć i im s čini prijm ljivim a psianj primjrnsi a žansk svianj kj nij njgvj mći jr 1
Čr
sama ta žanska ptpra št j čvjk čkj aprav ima a sv sam njgv mralnst. Da ga pak pmn čvjk n tažiti ndj ng radij nkim sjtilnim dima (kji s dakak njgvj mi ali kji takđ a s n mg pivsti ljg čvjka a na natpirdan način ipak traj t pstii) t s acijl v a priri mgl čkivati i tak aista i jst Pjam takvang sdstva m i lsti iak j si ( sklad s prav rčnim) p trjčan vdj ipak slži ka sdstv sampsjn kja j kl ik aširna tlik i šttna a istinsk rligij stinska (mralna) Bžja slža kj maj avljati vjrnici ka pdanici kji pripadaj njgv kaljvstv ai ništa manj i (pd aknima sld) ka njgvi gađani ddš j ka i sam t kralj vstv nvidlj iva tj s lža src ( d i istini) i mž s sastjati sam nastrjnsti pridžavanj svi istinski džnsti ka žanski apvijdi a n adnjama kj s dns iskljčiv na Bga N n nvidlj iv kd čvjka ipak mra iti rprntira n nčim vidljivim (sjtilnim) dapač št j jš viš t ga vidljiv a vlj nga praktičkga ma pratiti i činiti ga taki (p sta nvitj analgij i) im prmda j n intlktaln i t j srd stv kjga s ddš n mž ipak jdn i t kak ilžn pasnsti pgršng tmačnja jr s iak j n sam sdstv da si prdčim svj džnst Bžjj slži g tlapnj kja nas ima lak dgađa da ga s dži samm s l žm Bžj m t s najčš tak i naiva Sama s ta navdna Bžja slža svd i s na svj d i pa v načnj naim na nastjnst kja s psvj kraljvstv Bžjm nama i ivan nas mm mž pdij iti na čtiri džnsti kji s tra pidžavati a kjima s s dgvaraj pridžil rmalnsti kj s tim džnstima nis nžnj vi jr n im slž ka sma t s tak d davnina smatra da s dra sjtil na srdstva a pđivanj i državanj naš psti a istinsk slž Bžj Sv s n tmlj na namji da pmič maln dr l Da ga s čvst tmlji na ma sam i m a i vijk in va dši di nastjnst a njga (privatna mlitva). 2) Njgv vanj sk š i nj javnim kpljanjm na aknm a t psvn dan kak i s ndj nanjivali rligijski naci i žlj (t st 17
O proj lnoj slb po vlnom obog pncp
ga i akv nasrojnosi) i svima s saopćavali (dlanj u crkvu) 3) Njgovo prnošnj kasnijim narašajima prihvaćanjm nvih članova u ajdnicu vjr kao dužnos da ih s oj vjri i pouči (u kršćanskj rligiji kršnj). 4) Održavanj aj d n ic uvijk inova javnim rmalnosima kj osiguravaju rajns sjdinjnja ih članva u ičko ijlo i o po principu jdnaksi njihvih prava mu soom i udjla u svim plodovima moralng dora (pričs) Svako j avljnj rligijskim pianjima ak s n shvaća samo morano a ipak kao srdsv kj p si čini Bgu dopadnim dakl prko njga advljava sv naš žlj iška vjra koja ži uvjrii da ć nš čim s nii po prirdi nii p moralnim aknima uma n mž niša psići ipak psići ono žljn vć samim im šo s čvrs vjruj da ć ak djlvai s aim s im vjrovanjm povuju nk rmalnosi. ak i ondj gdj s pril uvjrnj da j ovdj važn samo mralno dr koj mž proilaii samo i činjnja osjilni čovjk ipak jš raži nki pu kojim s mož prošuljai kako i ijga aj gni uvj naim vjruj da ć Bog, ak s on sam ud drža rm prihva ka sam čin šo i s ada dakak mralo navai njgvm prkmjrnm milošću kada s ipak n i radil prij milsi koja s sanja s ijnim pudanjm ii čak i o m da s hini i samo poudanj. ak si j čovjk u svim javnim olicima vjr imislio drn oičaj ka srdsva m i losi, prmda s na n dns u svima kao u kršćanskj, na prakičk umsk pojmov i njima primjrn nasrjnsi (kao šo j na primjr u muhamdanskj vjri s p vlikih apovijdi pranjm mlivm, posm davanjm m ildara, hodčašćm u Mku od čga i samo davanj mildara aslužil da s ium kad i s dogaal i isinsk krposn i ujdno rligij sk nasrojnosi čovjkovu dužns s ak acijlo doisa moglo smarai srdsvom milosi no ovdj naproiv n aslužuj da s ium jr po j s vjri milodari vrlo lako mgu poklopii s ucjnom kako i s d drugih inudil on š s u si siromašnih kao žrva pruža Bogu) ogu naim, posojai ri vrs vjrsk l apnj mgućg pr koračnja granica našga uma u pgldu naprirdnoga (kj p akonima uma nij ni prdm njgv rijsk ni prakičk up 79
ev
tr) Prv vjra da s iskustvm spaj š a š sami ikak mžm prpsavii da s dgađa p jkivim kima iskustva (vj ra u čuda) r ug, lapja da čmu sami svjim umm mžm stvrii pjam ipak mram privaii mđu svj umsk pjmv ka pd vlj u ašg mrala (vjra aj ) Trć, lapja da s uprm puki prirdi srdsava mž privsi učiak kji j a as aja aim ujaj Bga a ašu mrals (vjra u srdsva m i lsi). O pim sm dvjma iskruiraim vrsama vjr gvrili u pćiim apmama u aša prda dva djljka vga spisa. Prsaj am jš dakl, da gvrim srdsvima milsi (kja su jš ričia d u č iaka m i l si apridi mrali uja kd kji s mi pašam sam pasiv a čij j avd iskusv faasiča lapja kja pripada sam sjćaju) l . Mliva mišlja ka uuarj frmal gslužj i sga ka srdstv milsi prvjra j lapja (fišiaija) jr j sam i ražavaj ž lj jdm iću kjmu ra ira žavaj uuaj asrjsi ga k ži čim s dakl iša psiž i vrši s dakl ijda d dužsi kj su am ada ka Bžj apvijdi prma m služi s disa Bgu Žlja d sra da s u svm ašm čijju i prpušaju ud dpadim Bgu j asjs kja prai sva aša djlvaj da s a vrš ka da s dgađaju u služi Bžjj js d u m l i v kj i s u ama mž i ra dgađai prsaka Ai adjui u idju (il i sam u ama samima) u ijči i frmul u ajljm slučaju U onoj elj kao duhu moltve ovjek nastoj djelovat samo n a samoga sebe a jaanje sjh nastrjenost pomću deje Bga) a u ovoj buduć da se zaaa jma, dakle anjsk, na Boga U pvm smsu molta me bt sasvm skena ako s jek ne umšlja da moe tvrdt kako je posve jesno da Bg upće posoj a u drugj fom ka oslovljavanju pretpsavlja da je aj najvš pedmet osobn psut l b (ak u seb pona kao da je ujeren u njegovu psutnos, msleć da mu to ak kad ne b blo tako, ba ne moe šet štše da mu me rsb naklonost dakle u oj drugoj mlt p slu) ne me se naaz tak saršena skens kao u prvj sam jeznu duhu Svatk moe nać povdu stnost e psljednje prmjedbe amsl l krokg dobrnamjeog no nae u pogledu akvh prošćenh relgjskh pojmova ogenog jeka kojega neko drug prekda eću eć u molv nag, nego samo u
10
pr lžn slub pd lnm brg prnp
moe mat samo vjednos sedstva da b vjek ova ovjea ona nojenost nama no ne odnos se neposedno spam Boje svđanja te b stoa ne moe n b svačja dnos, je sedstvo se moe popsa samo onome kome odeđene svhe teba, al to sedstvo (da se ovo seb zapavo sa sobom sam m , no navod no tm umj vje s Boom) nje n zdaleka svakome poebno ve se, napotv moa ustajat čšenj zdzanj moane na ktnama ko nnaj da moli Nij potbno da kažm kako ami od b kjmo da ta zbog toga zbniti ili m biti ngodno, k da j ij o tan kojga moa amiti No zto? Kada nkog zatkn da naga azgovaa am a obom odm javlja mnja da j pomalo ld a jdnako o njm diti i n pov nopavdo i ako ga dok j am zatkn nkoj aktivnoti ili knja ko mog amo ako j imao pd oima nkoga oim b to pak ptpotavljnom pmj nij la Uitj vanđla j pak d molitv odino izio jdno oli koja molitv t tim i am b (kao lovo ini itodobno vinima U noj n mož nai nita oim namj da živi na dob nain, koi povan a vij o naoj kkoti, adži taln žlj da bd dotojnim lanom Božjm kljvtv dakl zapavo n molb a nto to bi nam Bog po vojoj mdoti zalo mogao i katiti ngo žlj koj ako j ozbiljna (djatna a poizvodi voj pdmt (da bd Bog dopadnim Čak i žja dtvom odžanja na gzitni kom za jdan dan kada ona n odnoi iiito na njzino taj ngo j inak pko životinjki ojan potb vi ai ipovidanj onoga to žli pioda na ngo to bi pdtavlala pobn pomin molb za ono to ž i ovk a što bi bila molba za kom za dgi d, koja ovd pov jno ikl Moitva t vt koja do gađa moalnoj ntojnoti o oživljno idjom Boga j kao moani d molitv ama poizvodi voj pdmt mož događati amo vi, a to znai mataji da ajna nzina ii vo t a takv vt nama n mož biti niga dgog oim moalnoti J mak moilo i amo a k za dananji d, nitko n mož matati da m j zajna ii vot da j Božom mdo nžno povo da m molb i ipniti i možda njom vi klad ptiti ga da dan m nma ka Tak bmilna a dno i pztna tap na kada tanom namtjivo mojna pokava Boga navti da odpi od plana vo mdoti (adi tntan koiti za n Pma tom ni za jdn moitv koa ima pdmt dkii moalnog n možmo ino matati da j liiva tj za tako nto n možmo moliti vji tvi ak i ako j pdmt moaan ai bi ip bio mog amo napiodnim tam (ili ga bam mi amo tim ptm okmo n i n žlimo oko toga potditi kao na pimj pomjna tav pota dgim ovkom k zov ponovnim njm ipak toliko nivno o i Bog vooj mdoti nai pimjnim da n (amokivjn manak nadopni na natpiod nain da pij imamo oga
11
r j
rojo kako amo aj dh mo ama doojo ožo kako aoko mogo oa jgoo oo (arm o č ah ah oa r o aro kao o j zrao mjro rma koj odrđoj r, a čak mora dj (koj jko romara, zo ogoojazo Tako ro maraj dok mdro ožakog orja a ajmajm a rma jgo čo kom ako h jd dod ć odjk mog ozaa a o oj rjm roro oekivati supoto ovek dae ak it a to e moe mo iti u vei Otuda se moe oiti ko i mogo staati s udotvoom veom (koa i uviek uedo a poveaa s uutom moitvom Budući da Bog oveku e moe dati siu atpiodog deovaa e e to potueo a udući da ovek sa svoe stae po pomovima koe si stva o doim svhama mogućim u svietu e moe odediti kako o tome sudi oska mudost te dake, e moe pomoću ee kou e u sei sam poveo upoteavati oasku moć a svoe amee udotvoi se da ame takav ie i posedovae od ste oveka oviso o emu samom da mate vee koko e o goo' itd, shvaće po sovu e može sit. Pema tome tava e ve o posvuda tea eto at puka idea o admoćo vaosti ovekova moaog aaa kada i ga o posedovao u itavu egovu Bogu dopadom savestvu (o koe o ikad dosee ad sv im dugim poketaima koe Bog moe imati u svoo avio mudosti dake og da se moemo poudati ko , kada ismo pos v e i ii edom postai oo to teo t i o smo u staom piižavu mog t poda moaa pokoavati im ža koe tada pak same kad e e emude. Što se pa t igade koa se ameava postići odažeem u ckvu tu ava motva dodue ie sedstvo most ai e pak etika sveaost io de m itoiaem hime vei ii i osovavae m Boga koe se oao upućue ko usta duhovka u me ciee općie a u sei ouhvaća sva moaa ptaa udi i e samo d udući da ih pikue kao ava ptaa gde se ea svakoga poedoga tea misiti kao dea a svih s edom te istom svhom ostvaeem kaevstva Boeg može udiguti guće do moaog oduevea (dok pivate moitve udući da se oavau e te uvee dee og avikavaa sve ve gue uea a duu, ego k tome kod e ve umskih aoga ego kod pve govo u piog tome da se moaa ž koa pedsava duh mote, aodee u oao osovavae a da se ptom e misi a pedoavae aveg ća i a vasttu poseu sagu te etoke gue kao sedstva miost Je ovde se adi o poseo ame, ame da se vskom sveoću ka pedoava du vae s v i h u d u ediko e i kaevstvom Bom tim ae pokee moa potca svaog poedi to e moguće a spe a ego tao da se osov ava pogava tog kaevsva kao dae poseo psut a ovom mestu
1 2
O prv ln u p vlvnm bg prncp
najviše ivljenje ima takv snag a ovoi š ne samo ono raspoloenje kojem se ona gbi takorei poništavaji čovjeka njegovim vastitim očima a koje se zove ob oavanjem nego je ta kođer pogle njezine vlastite moralne orebe tom promatra nj sarana snaga koja tako zie š a nasprot tome riječi pa i o s to riječi kraljevskog molitea Davia oji nije baš mnogo znao o svim tim čima), moraj iščezavati popt praznog zvka jer osjeaj koj i se javlja iz takvog zrenja oje rke neizreiv je. Kako osim toga lji zbog svojeg raspoloenja spram religije sve ono što se zapravo onosi samo na njiovo vlastito moralno popravljanje rao pretvaraj voištvo gje se iskazivanja poniznosti i veličanja obično tim manje morano oivjavaj što s više riječi izrena nno je naprotiv ča i ko najraniji olitvi jee koji ma još treba sovo, brino inzistirati na tome a ovor čak ni sebi izgovoren štoviše čak ni pokšaj i a se ša goi za svaanje što zornije ieje oga) ovje nema vrijenost po sebi nego se rai samo o oivlj avanj nastrojenosti za način ivota opaan og pri čem je taj govor samo srestvo koje sli mašti jer inače postoji opasnost a svi oni poboni iskazi straopoštovanja ove sao o injenog štovanja Boga mjesto praktičke oje sbe koja se ne sastoji samim osjeajima 2 O l aenj e rkv mišljeno kao svečano vanjs ko bo go s l j e ope nekoj rkvi, nije samo s obziro na to aje osjetil ni prik zajeništva vjeika za svakog poj eina valevrijeno srestvo njegove ovne izgranje nego i nost koj oni kao raž e to u prjeeno načenje aje e ne že navet njen rugo o a e po t ruje rana pojea bogbjano na ubjekt Ona e pak ne toj u ganuću koje ež ve u pju bogobojanot) ako je većna obože bogobjah koj e to ovu pb ž nj a a) v uprav u toe Pea toe rječ granja ora načt pje u bgoboano na čovjekovo bjko popavjanje A ono ne ože uet nkako rukčje nego teatk potupje to a e čvta načea po br u jen pojova pou uboko u re na nja e požu ntrojent u kau rčo vnošću užnot koje e na njh ne a e štte gravaju knt koje b h oge ugro tako e oreć gra nov čovjek ka h ra Bo žj Jan je a to je ože poako napevat a bar oa bt vjvo a e nešto tvor o No ovao ju a ebe e a u e ušajuć čtajuć pjevajuć
13
tvt oa
ađani boanse dave o eba zamislii ovde na zemli neposedno ima e i n peposavimo li da a va ne sadi foanosi oe vode idolai i o mo opeeivai saves na pime anana Bo osobi neove besonane doboe pod imenom neo ovea e e neovo oseilo piazivane poivno zapoviedi ma: "ne pavi sebi lia ni oblia id Kada bi se oo pa helo po sebi poebavai ao sedsvo m i los i ao da se ime neposedno sli Bo i dae Bo sa slavlenem e sveanosi (po oseilne pedodbe openiosi eliie) povezao posebne m i losi o bi bila lapna oa se dode svaao podda s nainom m iš ena dobo ađan i n a p ol i io za e d n i i i s onim šo se izvana pisoi ali ne samo da nimalo e pidonosi neovo valiei ao ađan ina a ev sv B o e eo e apoiv ivovoi e si ome da se lo moalni sada neove nasoenosi zavaavaim domom saie od oi dih pa i neovih vlasiih 3 Jednoana sveana iniiaia ve zedni p vo pimane za lana ve ( anso zaedii enem) mnooznaa e sveanos oa nale veli obvez ili oome o se iniia ao e san sam ispoviedai svo ve ili svedoima oi na sebe pezima bi za eov odo o vei i za svh ima neo sveo (obazovane ovea za ađanina boanso davi) no po samo sebi nie svea ada ii adna dih oa bi zoovala sveos ili pieml ivos z boas milos om sbe dale nie sedsvo m i losi maa e po o vi ivala peean led da odednom moe opai sve iehe ime e lapa avno iznosila na videlo i svo blisos s ed im oovo i više neo poansim paznoveem 4 Ćeso ponavl ana sveanos obnove a an a i pen oe a e v ene zae dn i e po zaonima edaos i (p i es) oa se po pime emeliea e ve (a edo i em spome) moe odviai foalnom adom zaedio blaovaa z isim solom sadi neo velio o sebi poie za samolbiv i jako i zgra d l a da nje ba nša agađen o šoviše da e ome nje ni pionu o valjda zao šo e nadaju da će o molno zdanje popu zidina ebe niknui amo ebe oz gbu eaja i eujvi žea
14
O pro lžo l po lo obog pcp
nsnošlj iv način mišljnja ljd, pnstvno rlgijskim pitanjma, dj svjtskograđansk mora ln zajd n i i dobro j srdstvo da s opini oivi nastrojnost bratsk ljbavi koja s pod tom idjom zamišja. No dičiti s daj Bog sa slavljnjm t svčanosti navodno povzao posbn mlosti prihvaat mđ člank vjr tvrdnj da j svčanost koja j pak samo rkvna radnja osm toga i srdstvo m i losti, to j rligijska tlapnja koja s pravo sprotstavlj a dh rl igij Prma tom, popovštna bi opnito bila zrprana vladavina dhovnog sloja nad dšama tim što b on o samom sbi stvarao privid daj iskljčivo posjd srdstava milosti * * *
Sv takv iskonstriran samoopsjn pitanjima rligij imaj jdan zajdnčk tmj. Občno s čovjk od sv boanskih moralnh svojstava, svtosti, milosti i pravdnost nposrdno obraa onoj drgoj kako bi tim zaobišao vjt, kojga s plaši da dovolj zahtjva pog. gobno j biti dobar sl b n ik (t s vijk čj kako s govor samo odnostma zato b on radij bio favorit, kako bi m s mnogo toga progldalo kroz prst ili b s, ako bi s prgrbo ogrijšo o dnost, sv opt ispravilo posrdovanjm nkoga osobto povlaštnog, a on bi sam vijk ostajao vjtrogo nja kakav j i bo Da bi s pak mrio stvaraj si prvid da j ta njgova namjra izvdiva, on svoj pojam o čovjk (zajdno s njgovm pogrškama kao i obično prnosi na boanstvo t kao što i kod najbojih poglavara našga roda zakonodavna strogost, dobročinitljska miost i točna pravdnost n djlj (kako b trbalo biti svaka posbno i sb smjr moralnog činka podan kovih radnji, ngo s način mšljnja ljdskog poglavara foranj njgovih odlka m ij šaj , dakl mo s nastojat dovoljit samo jdnom od th svojstava, krhkoj mdrosti ljdsk volj, kako b s osigrala popstlj vost drgih dvaj, tako s on nada da to posti kod Boga, obrat s samo njgovoj m i lost (Zato j za rligj i bilo vano mđsobno odvajanj svojstava na koja s misl, l bolj ri odnos Boga spram čovjka idj trojstvn osobnost, ana 15
o
loo tome teb militi i o vov o bi potlo pepozt livo vo poebo.) S tim e ilem o bvi vim omlotim oe moe militi ime teb ziti olio te boe zpo viedi d ih e e bi moo pidvti o bi eove pive ele mole politi i ompezi pe o vie "Gopode! Gopode! mo d m e bi bilo o povoditi vol ebeo O i to i iz veo te potebe eih edtv z oivlve itii ptiih toeoti izvodi pom mih edtv m iloti po ebi te i m ve d oi to e pol v bitim dielom eliie ( obi ove i veom elii) p vedobotivo bi pept d od e pvi bole ove to to e tdi oo ototi (o e pivo tove boo zo) meto v ie (piee vltiti z pidve doti o te) edio t d povez pvo oe pedtvlti ide o e zmie pod ie poboot ( iti el i i to e ot). Kd tlp to toboe ebeo milei b do tzi d ebi oe poebe ie miloti ( do to d i do pipie d toboe poto opi oo) od e e polet zvi i odboot pm vlie i o pote pedmetom eov pezi to d ie i do d e voti oi le to elii o vie to mlo pidooi popv ldi i to te vetlo (pod podom) ti pomilovi e vietli vi oz dob del i to (o bi e po oome to oi vode zielo molo titi) poebo ped dim piodo poteim l dim oi elii bez ooli pihv ebe z pomie epoe toeoti o e delto pov le dobom i ivot e o doet z Ip e m itel evđel vodio te doze vo iv o me e po oem vto moe pepozvti de o po ihovim plodovim i mo ebe No o e ie oilo d ti po voem mile ivedo povltei poedii (izbii) potp it bole od piodo poteo ove oe e moe imti povee vodevom ivot pol i evoli tovie oi bi elii ledo teo oli izdti poedb i to e do d pvi pt ie o od pomilov vlii eo obto od vlie pomilov 8