Hrvatsko-muslimanski politicki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994.

Sveuĉilište u Splitu Filozofski fakultet

Diplomski rad

Hrvatsko-muslimanski politički i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Pozadina, motivi i tijek sukoba bosanskohercegovačkih Muslimana s Hrvatima

Student: Jure Kulišić Split, 2011.

Odsjek za povijest Studijska grupa: Povijest/Filozofija Predmet: Hrvatska povijest nakon 1945.

Diplomski rad

Hrvatsko-muslimanski politički i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Pozadina, motivi i tijek sukoba bosanskohercegovačkih Muslimana s Hrvatima

Mentor: dr. sc. Aleksandar Jakir

Student: Jure Kulišić

Split, veljaĉa 2011.

Sadržaj 1. Uvod ....................................................................................................................................... 1 2. Geneza sukoba........................................................................................................................ 2 2.1. Posljedice dolaska islama u Bosnu i Hercegovinu .......................................................... 2 2.2. Konfliktnost islama.......................................................................................................... 4 3. Odnosi bosanskohercegovaĉkih muslimana i Hrvata kroz 20. st. .......................................... 7 3.1. Hrvati islamske vjeroispovijesti ...................................................................................... 8 3.2. Socijalistiĉka Jugoslavija i muslimanska nacija .............................................................. 9 3.3. Islamski preporod i Bosna i Hercegovina...................................................................... 12 4. Raspad Jugoslavije i kriza u Bosni i Hercegovini ................................................................ 16 4.1. Dolazak višestranaĉja i posljedice prvih izbora u BiH .................................................. 16 4.2. Pripreme za poĉetak agresije JNA na BiH .................................................................... 18 4.3. Odnos BiH prema ratu u Hrvatskoj ............................................................................... 19 4.4. Politiĉka dezintegracija BiH i daljne produbljivanje krize ............................................ 22 4.5. Referendum o neovisnosti i meĊunarodno priznanje BiH ............................................. 24 5. Organizacija obrane Bosne i Hercegovine .......................................................................... 27 5.1. Osnivanje i ustroj Hrvatskog vijeća obrane ................................................................... 28 5.2. Osnivanje i ustroj Armije Bosne i Hercegovine ............................................................ 30 5.3 Uloga Republike Hrvatske u obrani Bosne i Hercegovine ............................................ 33 5.4. Vojna i logistiĉka pomoć Hrvatske Bosni i Hercegovini 1991. – 1993. ....................... 35 6. Pogoršanje hrvatsko-muslimanskih odnosa ......................................................................... 41 6.1. Neuspjeh meĊunarodne zajednice u pronalasku rješenja za ureĊenje BiH ................... 41 6.2. Prvi incidenti kroz 1992. godinu i problem muslimanskih izbjeglica ........................... 44 6.3. Pokušaj obnove hrvatsko-muslimanskog savezništva krajem 1992. ............................. 49 6.4. Uloga islama u generiranju hrvatsko-muslimanskog sukoba ........................................ 52 6.5. Pripreme muslimanskog vodstva za napad na HVO ..................................................... 56 7. Eskalacija sukoba - poĉetak „rata unutar rata“ u BiH .......................................................... 61 7.1. Vance-Owenov plan i sijeĉanjska agresija ABiH-a na HVO ........................................ 62 7.2. Politiĉke i vojne prilike uoĉi i tijekom travanjske ofenzive ABiH-a............................. 66 7.3. Napad Armije BiH na HVO u Jablanici i Konjicu ........................................................ 71 7.4. Politiĉke prilike u dolini Neretve ususret napada Armije BiH ...................................... 73 7.5. Napad Armije BiH na Mostar ........................................................................................ 77 7.6. Operacija Neretva 93 ..................................................................................................... 82

7.7. Lipanjska agresija i vojna situacija u srednjoj Bosni do kraja 1993. ............................ 86 8. Vanjski ĉimbenici u hrvatsko-muslimanskom ratu .............................................................. 94 8.1. Uloga meĊunarodnih ĉimbenika u hrvatsko-muslimanskom ratu ................................. 95 8.2. Dţihad u Bosni i Hercegovini – uloga mudţahedina .................................................. 100 9. Završetak hrvatsko-muslimanskog rata .............................................................................. 107 10. Zakljuĉak .......................................................................................................................... 109 11. Zusammenfassung ............................................................................................................ 113 12. Popis kratica ..................................................................................................................... 114 13. Izvori i literatura ............................................................................................................... 118

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Uvod

1. Uvod Temeljni cilj ovog diplomskog rada jest objasniti uzroke i motive koji su utjecali na dinamiku hrvatsko-muslimanskih politiĉkih i vojnih odnosa u Bosni i Hercegovini, od prvih demokratskih izbora, pa sve do potpisivanja Washingtonskog sporazuma 1994. godine. Unatoĉ tome, jasno je da su hrvatsko-muslimanske relacije u tom periodu primarno obiljeţene vojnim sukobom koji se odvijao najvećim dijelom kroz 1993. godinu. Zbog same kompleksnosti problematike, koja velikim dijelom proizlazi iz burne prošlosti Bosne i Hercegovine, potrebno je takoĊer dati jednu kraću analizu povijesnih zbivanja koja su tu zemlju najviše odredila, od dolaska islama u 15. stoljeću, pa sve do razdoblja socijalistiĉke Jugoslavije. To je i razlog zašto je u ovom radu ukljuĉen jedan manji uvodni dio u kojemu su ti ĉimbenici razmatrani, jer ukoliko ih se ne bi uzelo u obzir, ne bi se uopće mogla dobiti kompletna slika o dogaĊajima od 1991. – 1994. godine, a neka bi se zbivanja moţda i potpuno pogrešno shvatila. Moţda će se zbog toga ovaj rad ĉiniti ponešto opseţnijim, meĊutim, problematika to sama po sebi nameće. Naime, nemoguće je kvalitetno analizirati hrvatskomuslimanski rat, a da se u obzir nisu uzeli najvaţniji povijesni, kulturološki, sociopsihologijski, religijski, politiĉki i drugi aspekti. Glavni dio rada je podijeljen na 8 poglavlja, od kojih većina sadrţi i nekoliko potpoglavlja. Potpoglavlja su uglavnom poredana kronološki, a iznimke su napravljene samo onda kada bi to sam predmet zahtijevao. U ţarištu prvog poglavlja, koje nosi naslov Geneza sukoba, jest razdoblje koje je najviše utjecalo na povijest Bosne i Hercegovine, a to je osmanlijsko razdoblje. U drugom poglavlju su razmatrani hrvatsko-muslimanski odnosi kroz 20. stoljeće, pri ĉemu je posebna paţnja posvećena problemu identiteta bosanskohercegovaĉkih muslimana, kao i razni povijesni pristupi istome problemu. U trećem poglavlju pristupa se neposrednije zadanoj tematici, te se rasĉlanjuju hrvatski, muslimanski i srpski koncepti rješavanja bosanskohercegovaĉke krize, koja je nastupila s raspadom Jugoslavije. Pri tome se poseban naglasak stavlja na prve hrvatsko-muslimanske politiĉke trzavice, kao i na reakcije muslimanske politiĉke elite povodom srpske agresije na Hrvatsku i prva ratna razaranja u Bosni i Hercegovini. Ovo poglavlje je od posebnog znaĉaja jer takoĊer obraĊuje i pitanje referenduma o neovisnosti, meĊunarodno priznanje BiH, kao i zasluge hrvatske zajednice u tim zbivanjima. Kada je rijeĉ o hrvatsko-muslimanskim odnosima tijekom ratnih devedesetih godina, nezaobilazna tema svakako je i uloga Republike Hrvatske u tom razdoblju. Naţalost, danas se

1


ĉesto manipulira s tom problematikom u dnevno-politiĉke svrhe, izdvajaju se neki pojedini, ĉesto i laţni sluĉajevi koji se zatim preuveliĉavaju, što za sobom ima posljedicu stvaranja sasvim laţne slike o pravoj naravi hrvatske politike u BiH. Još je više poraţavajuće kada se na takve konstrukcije nailazi u monografijama ili znanstvenim ĉlancima nekih hrvatskih povjesniĉara, a da stvar bude još apsurdnija, takve se teze iznose bez iti jednog valjanog dokaza. Upravo zbog toga, u ovom se radu nastojalo koristiti što veći broj izvornih dokumenata, koje su danas dostupne javnosti, a više tisuća ratnih dokumenata objavio je general Slobodan Praljak na svojim internetskim stranicama. Budući da je tolika koliĉina dokumenata javno dostupna, a radi se o dokumentima i sa hrvatske i sa muslimanske strane, lako je dobiti izravan uvid u tadašnja zbivanja. Na osnovi toga, u ĉetvrtom poglavlju ovoga rada, koji nosi naslov Organizacija obrane Bosne i Hercegovine, nastojalo se saţeto opisati osnivanje Hrvatskog vijeća obrane, Armije Bosne i Hercegovine, kao i ulogu Hrvatske u tome. Dokumenti RH-a, kao i RBiH-a, u spomenutom su poglavlju bili od posebne koristi, a potvrdili su već od prije poznatu tezu da Bosna i Hercegovina ne bi bila obranjena bez poţrtvovnog angaţmana Republike Hrvatske. Valja napomenuti da su svi dokumenti citirani u originalu, tako da neki dijelovi ovoga rada nisu napisani na hrvatskome, već na jeziku s kojim su se sluţili u institucijama RBiH-a. Još jedna napomena koja se tiće dokumenata: ako se eksplicitno ne navodi izvor za pojedini dokument, a u većini sluĉajeva se navodi, onda autor posjeduje presliku ili prijepis citiranog dokumenta. TakoĊer je i u ovom radu dotaknuto pitanje o sudjelovanju Hrvatske vojske tijekom hrvatsko-muslimanskog rata, za što gotovo i ne postoje nikakvi dokumenti, ali se na temelju objavljenih monografija, memoara i znanstvenih ĉlanaka moţe dobiti jasnija slika o tome. Velika paţnja je takoĊer usmjerena na djelovanje meĊunarodnih ĉimbenika, koje je obraĊeno kroz većinu poglavlja, a neka potpoglavljala su i u potpunosti posvećena toj problematici. Pri analiziranju djelovanja meĊunarodnih ĉimbenika najviše se oslanjalo na niz znanstvenih ĉlanaka i objavljenih memoara, te je rad potkrijepljen s velikim brojem izjava sudionika tadašnjih zbivanja, na temelju kojih se moţe steći izravan uvid u narav djelovanja meĊunarodnih organizacija u BiH. U petom i šestom poglavlju obraĊene su politiĉke i vojne pozicije Hrvata i Muslimana prije i tijekom razdoblja otvorenog rata, opisani su prvi incidenti, kao i pripreme koje je muslimansko vojno i politiĉko vodstvo poduzelo ususret izbijanja rata. Opis hrvatsko-muslimanskog rata u srednjoj Bosni najvećim dijelom temelji se na monografiji ameriĉkog vojnog povjesniĉara Charlesa Shradera, koji je svoje istraţivanje bazirao na svjedoĉenjima i drugim dokaznim materijalima, ukljuĉujući brojne dokumente, korištene na

2


haaškim suĊenjima Tihomiru Blaškiću, Dariju Kordiću i Mariju Ĉerkezu. Što se tiĉe sukoba u Mostaru i Hercegovini, a posebno operacije Neretve 93, rad je prvenstveno temeljen na dokumentima ABiH-a i HVO-a, kao i na memoarima Sefera Halilovića, te novinskim ĉlancima bošnjaĉkog novinara Šefka Hodţića. I ovdje se mora napomenuti da dijelovi knjiga i ĉlanaka bošnjaĉkih autora koji su citirani u ovome radu, nisu prevedeni na hrvatski jezik, te su zadrţani u svom originalnom obliku. Što se tiĉe poĉinjenih ratnih zloĉina, nisu podrobnije analizirane okolnosti koje su i dovele do njih. Prvo iz razloga jer to ne spada u cilj ovog rada, a drugo jer su o tome već napisane opširne monografije, a u pogledu hrvatskih ţrtava, na prvome mjestu valja istaknuti djelo Ivice Mlivonĉića Zloĉin s peĉatom, u kojemu je detaljno obraĊeno stradanje Hrvata od mudţahedina i pripadnika ABiH-a. Istom se problematikom bavi i djelo skupine autora iz Centra za istraţivanje i dokumentaciju u Mostaru Dossier. Zloĉini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BiH 1992. – 1994. Unatoĉ tome, nastojalo se spomenuti svaki veći zloĉin na koje bi se naišlo kroz istraţivanje, u većini sluĉajeva bi se takoĊer naveo i broj ţrtava, a rijetko kada bi se ulazilo u neke pojedine detalje, osim ako se to smatralo prijeko potrebnim. Uloga mudţahedina je takoĊer vaţna u kontekstu problematike ovoga rada, ipak, veća pozornost stavljena je na samu vezu izmeĊu njih i vlasti RBiH-a, a posebno na ulogu islama u potenciranju hrvatsko-muslimanskog rata. Zadnje je uistinu slabo obraĊena tema, a u ovom radu pokušano je ukazati na neke konfliktne karakteristike islama, koje su u konaĉnici i pridonijeli izbijanju rata. Na samom kraju ovih uvodnih napomena, valja još upozoriti da je kroz ovaj rad namjerno korišten termin Musliman, a ne Bošnjak, razlog tome leţi u ĉinjenici da se ovaj drugi pojam poĉeo tek snaţnije afirmirati od 1994. godine, a budući da se ovaj rad većim dijelom bavi razdobljem u kojemu se koristio termin Musliman, isti je zadrţan iz razloga autentiĉnosti.

3

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Geneza sukoba

2. Geneza sukoba Za bolje razumijevanje hrvatsko-muslimanskog politiĉkog i vojnog sukoba od 1992. do 1994. godine, prijeko ga je potrebno staviti u jedan širi povijesni kontekst. Pri tome valja pomno uvaţiti sve sociokulturološke faktore koji su utjecali na formiranje kolektivne svijesti hrvatskog, muslimanskog i srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao i na njihovo meĊusobno percipiranje kroz povijest. Iako se moderne nacije formiraju tek u 18. i 19. stoljeću, ĉimbenici koji su ih fundamentalno odredili seţu puno dublje u povijest. Bez dvojbe se moţe tvrditi da je dogaĊaj koji je najviše utjecao, ne samo na povijest Bosne i Hercegovine, već i cijele jugoistoĉne Europe, dolazak islama, koji su sa sobom donijeli osmanlijski osvajaĉi, a koji je snaţno bio inkorporiran u politiĉko-društveni poredak koji su uspostavili. Taj dogaĊaj je izmeĊu ostaloga od Bosne i Hercegovine postupno stvorio zemlju na razdjelnici, ona je s vremenom postala zemlja izmeĊu katoliĉanstva i pravoslavlja, kršćanstva i islama, Zapada i Istoka, ukratko, ona je postala zemljom na razdjelnici civilizacija. U tom smislu nuţno je prihvatiti da je upravo religija jedna od najvaţnijih, ako ne i ona kljuĉna, komponenta koja obiljeţava neku civilizaciju, a i kroz povijest su se uglavnom sve velike civilizacije identificirale sa svojom dominantnom religijom1. Iz tog razloga je i dolazak islama u Bosnu i Hercegovinu toliko znaĉajan u stvaranju identiteta i povijesti svih triju naroda u Bosni i Hercegovini, konkretnije razdoblje osmanlijske vladavine od 1463. do 1878. godine.

2.1. Posljedice dolaska islama u Bosnu i Hercegovinu Politiĉki dogaĊaj koji je obiljeţio poĉetak osmanlijske vladavine je smaknuće posljedneg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića od sultana Mehmeda II. Osvajaĉa. Prije osmanlijskih sultana srednjovjekovnom Bosnom su vladali hrvatski, dukljanski i hrvatskougarski vladari. Što se tiĉe konfesionalne pripadnosti stanovništva predosmanlijske Bosne, snaţno su bili zastupljeni katolici, pravoslavaca je bilo po istoĉnim dijelovima Bosne, a raširena je bila i kršćanska hereza bosanskih krstjana. Glavni kulturni utjecaji dolazili su sa Zapada posredstvom Hrvata, i Istoka, to jest Bizanta posredstvom Srba. Dolaskom Osmanlija religijska slika u Bosni drastiĉno se mijenja, prva posljedica je potpuni nestanak bosanskih

1

Huntington, Samuel. Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori: Zagreb, 1997., str. 61.

2


krstjana, oko ĉije se sudbine i danas vode rasprave2. No najvjerojatnije je da su, kao i mnogi kršćani pod osmanlijskom vlašću, izbjegli iz zemlje ili prešli na islam. I ovdje dolazimo do procesa koji je najvaţniji za stvaranje identiteta u Bosni i Hercegovini, a to je islamizacija, koja je s jaĉim ili slabijim intenzitetom trajala cijelo osmanlijsko razdoblje3. Iako je dosta rašireno tumaĉenje o dvije vrste islamizacije – prisilnoj i takozvanoj dragovoljnoj, islamizacija je po svojoj naravi jedinstvena, te ne poznaje takvu podjelu. U prvom redu se mora naglasiti ĉinjenica da je u Osmanlijskom carstvu na snazi bio šerijatski pravni sustav koji proizlazi iz Kur'ana i ostalih zapisa (Hadis) svetih za muslimane. Prema šerijatskom pravu nemuslimani, u ovom sluĉaju kršćani u Bosni, imaju status ljudi drugoga reda, te redovno imaju obvezu plaćanja poreza na glavu, takozvana dţizja ili haraĉ. Uz to im je uskraćeno pravo sudjelovanja u javnom politiĉkom i društvenom ţivotu, a valja napomenuti i neravnopravni poloţaj u sudskim sporovima, u kojima svjedoĉanstvo muslimana vrijedi više od svjedoĉanstva nemuslimana. I naravno, ne smije se zaboraviti i najteţi danak koji su nemuslimani morali plaćati osmanlijskim vlastima – danak u krvi (devširma), to jest prisilno oduzimanje muške djece koje bi vlasti odgajale za janjiĉare ili carske sluţbenike. Poznati su sluĉajevi kada bi roditelji, ne ţeleći dati svoje dijete osmanlijskim vlastima, namjerno sakatili svoje dijete tako da izbjegne devširmu. Takav sustav vladanja, koji je trajao gotovo 400 godina, duboko se ukorijenio u kolektivnu svijest kršćana Bosne i Hercegovine, a tu ĉinjenicu valja uvaţiti pri analiziranju meĊureligijskih i meĊunacionalnih relacija u Bosni i Hercegovini. S druge pak strane, kao što je i prije već spomenuto, danas je prihvaćeno i postojanje dobrovoljne islamizacije, to jest dobrovoljni prelazak s kršćanstva na islam zbog dobivanja povlastica kao što su veća sigurnost, neplaćanje dţizje, zadrţavanje imovine i ostalo4. No uzmemo li u obzir alternativu koju su kršćani imali u sluĉaju odbijanja dobrovoljnog prelaska na islam, sam pojam se ĉini besmislenim, jer u protivnom su imali izbor progona, plaćanja dţizje ili smrti. TakoĊer i u sociopsihologijskom smislu i tzv. neprisiljena ili dragovoljna islamizacija moţe se smatrati u manjem ili većem stupnju prisilnom5. I to upravo zbog gore navedenih razloga, a najviše zbog nedostatka garancije sigurnosti – jedne od temeljnih ljudskih potreba.

2

Iliĉić, Gordana. „Hrvati u BiH 1991. - 1995: Nacionalni sukobi i uloga MeĊunarodne zajednice u mirovnim procesima“ u: National security and the future 3 (9), 2008., str. 78. 3 Šakić, Vlado. Rat u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995.: Socijalno-psihologijska ekspertiza, Zagreb, oţujak 2009., str. 67. 4 Noel, Malcolm. Povijest Bosne, Erasmus: Zagreb, 1995., str. 86. – 88. 5 Šakić, str. 67

3


MeĊutim, na ovom mjestu valja ukazati i na razlike u tretmanu osmanlijske vlasti prema pravoslavcima i katolicama. Razlika ne proizlazi iz nikakvih teoloških razloga, već iz politiĉkih. Dok se katoliĉki poglavar nalazio u Rimu, te s ostalim zapadnim zemljama bio u savezu protiv Osmanlija, a pozivao je i na ratove protiv Turaka, pravoslavci su svog poglavara imali u okviru Osmanlijskog Carstva, budući da su i Srbija i nekadašnji Bizant bili u sastavu te drţave. Posljedica toga je bio nešto povoljniji poloţaj istoĉnih kršćana. O tome svjedoĉi i pojava prelaska katolika na pravoslavlje, dok obrnuti procesi nisu poznati 6, uostalome, Osmanlije su Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) povjerili vrhovništvo nad kršćanima unutar Bosne, tako da su i od katolika mogli ubirati poreze7. Razliĉiti tretmani po konfesionalnoj pripadnosti doveli su i do nekih demografskih promjena, jer su se u doba osmanlija intenzivirala seljenja Srba, Vlaha i drugog pravoslavnog stanovništva u Bosnu i Hercegovinu. S druge pak strane, broj katolika je opadao, a jedini dozvoljeni predstavnici Katoliĉke crkve u Bosni i Hercegovini su bili franjevci, organizirani u provinciji Bosna srebrena. U okviru franjevaĉkog reda Hrvati su saĉuvali i razvijali svoj identitet u Bosni i Hercegovini, kao što su to Srbi zahvaljujući SPC-u. Iz ovoga je zapravo vidljivo koliko je religijski identitet bitan u njegovanju nacionalnog, kulturnog, pa i civilizacijskog identiteta. Zbog toga su osmanlijske vlasti i toliko sustavno provodile islamizaciju, dajući kršćanima minimalna prava propisana šerijatom, status poznat i kao dhimi8, a sve s ciljem krajnjeg nestanka kršćanstva i potpune islamizacije Bosne i Hercegovine.

2.2. Konfliktnost islama Agresivnost osmanlijske vladavine i progoni kršćana u Bosni i Hercegovini oĉitovali su se u više navrata, a ovdje će se navesti samo nekoliko primjera: odmah nakon dolaska Osmanlija u 15. stoljeću potpuno je uništena travniĉka ţupa, vjernici protjerani a crkva i samostan nedaleko Travnika srušeni9; u prvoj polovici 16. stoljeća, u doba velikih progona kršćana sa strane Gazi Husrev Bega, iz Bosne se iselio veliki broj katolika a uništen je i veliki broj samostana i crkava, kao na primjer franjevaĉki samostani u Visokom, Kraljevoj Sutjesci, 6

Isto, str. 70. Mlivonĉić, Ivica. Al Qaida se kalila u Bosni i Hercegovini, Naša ognjišta: Split – Mostar, 2007., str. 23 8 Prethodno je već opisan poloţaj nemuslimanskih skupina pod šerijatskim pravom, na ovom mjestu se iznosi i arapski naziv za njih. MeĊutim kao dhimiji se smatraju samo ţidovi i kršćani, dok politeistima i ateistima po šerijatu nema mjesta u zajednici, iznimka su neka kasnija tumaĉenja šerijatskog prava u kojima se toleriraju i politeisti (Hinduisti), no sa znatno manjim pravima nego Ţidovi i kršćani. 9 Mlivonĉić, Ivica. Zloĉin s peĉatom: Genocid i ratni zloĉini muslimansko-bošnjaĉkih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994., Centar za prikupljanje dokumentacije i obradu podataka o Domovinskom ratu Zagreb, Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ – podruţnica Split: Mostar – Split – Zagreb, 1998., str. 51. 7

4


Fojnici, Kreševu i Konjicu10, veliki broj franjevaca je ubijen ili protjeran11; 1745. fojniĉki su muslimani brutalno ubili mjesnog franjevca12, a procjenjuje se da je tijekom cjelokupne osmanlijske vladavine pogubljeno oko 100 franjevaca13. Ne treba se duboko zagrebati u povijest da bi se zakljuĉilo kako su odnosi muslimana prema drugim narodima i kulturama ĉesto bili destruktivni, povijest Bosne je u tome samo jedan mali djelić, jer su se sliĉne stvari dogaĊale i u drugim zemljama u kojima su nemuslimani bili pod vlašću muslimana, ili su neposredno graniĉili s njima. Takav razvoj dogaĊaja se moţe pratiti od 7. stoljeća pa sve do današnjih dana14. Samuel P. Huntington u tome vidi zapravo jedno pravilo, te u svojemu djelu Sukob civilizacija tvrdi da je islam u svojoj povijesti pokazao da mu je nasilje u naravi, te da je sam po sebi u najmanju ruku konfliktan. Huntington smatra da se u tom aspektu islam nije promijenio ni do današnjih dana, da bi to potkrijepio iznosi slijedeće podatke na temelju kojih tvrdi da islam ima „krvave granice“: 1. Muslimani su sudjelovali u 26 od 50 etnopolitiĉka sukoba 1993. – 1994., koje je temeljno analizirao Ted Robert Gurr. Od toga broja 20 je sukoba izbilo izmeĊu skupina koje pripadaju razliĉitim civilizacijama, od ĉega 15 izmeĊu muslimana i nemuslimana. Ukratko, meĊucivilizacijskih sukoba u koje su bili umiješani muslimani bilo je triput više nego sukoba izmeĊu svih nemuslimanskih civilizacija. (...) Sukobi u koje su umiješani muslimani takoĊer se obiĉno odlikuju velikim brojem ţrtava. Od šest ratova, u kojima je prema Gurrovoj procjeni poginulo najmanje 200.000 ljudi, tri su voĊena (Sudan, Bosna, Istoĉni Timor) izmeĊu muslimana i nemuslimana, dva (Somalija, Irak-Kurdi) izmeĊu muslimana, a u samo jedan (Angola) bili su umiješani nemuslimani. 2. New York Times je utvrdio 48 lokacija na kojima se 1993. zbilo oko 59 etniĉkih sukoba. Na pola tih lokacija muslimani su se sukobili s drugim muslimanima ili s nemuslimanima. (...) 3. U još jednoj analizi, Ruth Leger Sevard utvrdila je 29 ratova (rat definira kao sukob s više od 1000 poginulih tijekom jedne godine) koji su bili tijekom 1992. 10

Mlivonĉić, 2007., str. 24 Mlivonĉić, 1998., str. 113. 12 Mlivonĉić, 2007., str. 25. 13 Dossier. Zloĉini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BiH 1992. – 1994., Centar za istraţivanje i dokumentaciju: Mostar, 1999., str. 5. 14 Huntington, str. 263. Autor izmeĊu ostaloga navodi slijedeće: Od 28 sukoba duţ razdjelnice izmeĊu muslimana i nemuslimana tijekom devedesetih godina, 19 se odnosilo na sukobe izmeĊu muslimana i kršćana. Jednanaest je sukoba bilo s pravoslavnim kršćanima, a sedam sa sljedbenicima zapadnog kršćanstva u Africi i u Jugoistoĉnoj Aziji. Samo se jedan od tih silovitih ili potencijalno silovitih sukoba – sukob izmeĊu Hrvata i Bošnjaka – zbio neposredno duţ razdjelnice izmeĊu Zapada i islama. 11

5


godine. Devet od dvanaest meĊucivilizacijskih sukoba odnosilo se na sukobe izmeĊu muslimana i nemuslimana, a muslimani su i ovaj put vodili više ratova nego narodi svih drugih civilizacija.15 Navedeni podaci svakako se ne mogu ignorirati ili omalovaţavati. No na ovome mjestu valja postaviti pitanje u kolikoj je mjeri religija odigrala svoju ulogu u hrvatskomuslimanskom ratu od 1993. – 1994. godine. Zapravo, u kolikoj mjeri je islamski fundamentalizam doprinuo izbijanju sukoba? O tome će u jednom od kasnijih poglavlja biti rijeĉ. MeĊutim, odmah valja naglasiti, da bi bilo površno ovaj dogaĊaj svesti na ĉisto vjerski rat, ne uzimajući u obzir specifiĉne društveno-politiĉke okolnosti koje su i dovele do njega, a posebno razdoblje socijalistiĉke Jugoslavije. Religije su kroz više stoljeća ostavile svoj neizbrisivi trag u narodima Bosne i Hercegovine, no usponi nacionalizma u 19. stoljeću, kao i doba ideologija u 20. stoljeću, nisu zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu. Tako da je nuţno analizirati i te ĉimbenike ukoliko se ţeli dobiti jasnija slika o tim dogaĊajima s kraja 20. stoljeća.

15

Isto, str. 315. – 316.

6

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Odnosi bosanskohercegovaĉkih muslimana i Hrvata kroz 20. st.

3. Odnosi bosanskohercegovačkih muslimana i Hrvata kroz 20. st. Slabljenjem sveukupne moći Osmanlijskog Carstva, te nizom poraza koje je pretrpjelo, u pitanje su se doveli i zapadni posjedi Carstva. Tako je 1878. godine na Berlinskom kongresu odluĉeno da Bosna i Hercegovina ulazi u sastav Austro-Ugarske, te je iste godine austro-ugarska vojska okupirala tu zemlju. To je bilo prvi put u povijesti da su se bosanskohercegovaĉki muslimani našli pod vlašću stranog, kršćanskog gospodara. To je bio i poĉetak raskida bosanskohercegovaĉkih muslimana s ostatkom islamskog svijeta i kulture, što će uvelike utjecati na stvaranje svojevrsnog otuĊenja od islama kod muslimana u Bosni i Hercegovini. Muslimani su teško prihvaćali novu vlast, iako ona nije favorizirala niti jednog od triju naroda16, muslimani su joj pruţali otpor17. Nova vlast uvodi naĉelo graĊanske jednakosti, a islam gubi svoju ulogu u društvenom i politiĉkom ţivotu. Takve promjene su s oduševljenjem doĉekali kršćani Bosne i Hercegovine, jer je s time prekinuta stoljetna diskriminacija. Dolazi i do demografske revitalizacije katolika, ĉiji je udio narastao s 18,08% 1879. na 22,87% 1910. godine, udio pravoslavaca se nije znatno promijenio (oko 43%), a broj muslimana je opadao, uglavnom zbog iseljavanja (s 38,73% na 32,25%)18. MeĊutim, politika Beĉa prema Bosni i Hercegovini je u konaĉnici razoĉarala Hrvate, koji su se nadali eventualnom prikljuĉenju Bosne i Hercegovine Trojednoj kraljevini. S druge strane, Srbi su smatrali da se Bosna prije ili kasnije mora prikljuĉiti Kraljevini Srbiji. Imajući teţnje Srba i Hrvata na umu, Beĉ je nastojao Bosnu uĉiniti što samostalnijom od hrvatskog i srpskog utjecaja koji su stalno jaĉali. Dolaskom ministra financija Benjamina Kallaya (1882.-1903.) ta se zamisao poĉela realizirati. On je naime kreator zamisli o samo jednoj naciji u Bosni i Hercegovini – Bošnjacima19

20

. Prema toj ideji u Bosni ţivi samo jedan narod, bez obzira na

vjeroispovijest, sa posebnim imenom, te posebnim jezikom i pismom. MeĊutim, ideja je prihvaćena samo od jednog dijela muslimanskog stanovništva, dok su se Hrvati i Srbi nastojali što tješnije povezivati sa svojim matiĉnim zemljama. Tako je ta ideja o jednoj jedinstvenoj bošnjaĉkoj naciji propala poĉetkom 20. stoljeća, no ponovno će aktualnom postati krajem 20. i poĉetkom 21. stoljeća. Ovaj put poticaj zato nije došao izvana, već sa strane bosanskohercegovaĉkih Muslimana.

16

Šakić, str. 68. Iliĉić, str. 80. 18 Mlivonĉić, 2007., str. 26 19 Iliĉić, str. 81 20 Šakić, str. 68. 17

7


3.1. Hrvati islamske vjeroispovijesti Kao što je već prije spomenuto, ni muslimani nisu bili skloni konceptu bošnjaĉke nacije, naprotiv, poĉetkom 20. stoljeća sve je više raširena teza o Srbima islamske vjeroispovijesti, i to ne samo kao fraza velikosrpskih krugova, već se i odreĊeni broj muslimana tako poĉeo deklarirati, a neki muslimani postaju i ĉlanovima teroristiĉke organizacije Mlada Bosna21, na koju je znatan utjecaj imala velikosrpska organizacija Crna ruka. Razliĉita opredjeljenja muslimana za nacionalnu pripadnost svjedoĉi zapravo o dubokom problemu identiteta, dok su se s jedne strane Hrvati i Srbi uspijeli homogenizirati i konstituirati u moderne politiĉke nacije, kod muslimana je to izostalo. Zbog toga moţemo i naići na primjere u kojima se muslimani opredjeljuju kao pripadnici hrvatske ili srpske nacije. Zbliţavanje Hrvata i muslimana poĉelo je u doba Kraljevine Jugoslavije, kada su i jedna i druga skupina bile izloţene srpskoj hegemoniji. IzmeĊu ostaloga, već su u 19. stoljeću neki politiĉari, a ponajprije dr. Ante Starĉević, njegovali sliku o muslimanima kao pripadnicama hrvatskog naroda, smatrajući da vjeroispovijest ne moţe biti temelj na kojemu se gradi nacionalni identitet, što je kasnije znatno utjecalo i na Ustaški pokret, a manifestiralo se u politici Nezavisne drţave Hrvatske (NDH). Tako je Mile Budak 1934. godine u jednoj od svojih knjiga napisao da su bosanski muslimani rasno najĉišći, najmanje natrunjeni Hrvati22. TakoĊer valja napomenuti jedan detalj koji dodatno potvrĊuje tolerantnost Hrvata prema islamu; Hrvatski drţavni sabor je već 1916. godine donio zakon s kojim islam priznaje ravnopravnim s postojećim vjeroispovijestima23, što je u ono doba doista odskakalo od ostalih zapadnih zemalja. Dobar indikator koji pokazuje zbliţavanje Hrvata i muslimana u Kraljevini Jugoslaviji jest ĉinjenica da su se gotovo svi ĉlanovi Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) izjašnjavali kao Hrvati islamske vjeroispovijesti24. S druge pak strane, u doba Kraljevine Jugoslavije, toĉnije 1939. godine, poĉinje i povijest suvremenog islamskog fundamentalizma u Bosni i Hercegovini. Iako su veze bosanskohercegovaĉkih muslimana s islamskim svijetom bile izrazito oslabile, tada se poĉinju okupljati ljudi koji su kasnije (1941. godine) osnovali organizaciju pod nazivom Mladi muslimani25. Ta je organizacija bila pod jakim utjecajem muslimana školovanih na kairskom sveuĉilištu Al Ahzar, a ĉvrste veze su odrţavali i s teroristiĉkom organizacijom Muslimanska

21

Mlivonĉić, 2007., str. 28. Matković, Hrvoje. Povijest Nezavisne drţave Hrvatske, Naklada Paviĉić: Zagreb, 2002., str. 132. 23 Mlivonĉić, 2007., str. 244. 24 Šakić, str. 74. 25 Mlivonĉić, 2007., str.30. 22

8


braća (Ikwhan el Muslemin)26. Cilj te organizacije jest uspostava teokratske drţave i borba protiv sekularizacije društva, a vaţno je napomenuti da je upravo ta organizacija (Mladi muslimani) jedna od najzasluţnijih za stvaranje Stranke demokratske akcije (SDA) 1990. godine, o ĉemu svjedoĉi i prvi predsjednik te stranke Alija Izetbegović u svojoj knjizi Mladi muslimani27. Kada se Kraljevina Jugoslavija raspala pred napadom njemaĉke vojske 1941. godine, na njenim ruševinama se izgradio novi politiĉki poredak, ĉiji je dio i NDH u ĉiji je sastav ušla cjelokupna Bosna i Hercegovina. Zanimljivo je da su i Mladi muslimani pozdravili uspostavu NDH28, a mnogi su muslimani sluţili u oruţanim snagama Nezavisne drţave Hrvatske (OS NDH). Nova ustaška vlast je na muslimane gledala kao na Hrvate islamske vjeroispovijesti, a da su muslimani prihvaćali takav status najbolje svjedoĉi njihova brojna zastupljenost u OS NDH, kao i ĉinjenica da je jedna od najelitnijih ustaških postrojbi, Crna legija, u velikom dijelu bila sastavljena od muslimana. TakoĊer su na podruĉju NDH osnovane dvije divizije Waffen-SS-a, od kojih je poznatija, 13. Waffen-SS divizija Handţar, koja je brojala nekih 20.000 pripadnika, kao duhovnog voĊu imala jeruzalemskog muftiju El Husseinija. Heinrich Himmler, koji je inaĉe bio antireligijski nastrojena osoba, je spomenutoj diviziji dopuštao slobodu prakticiranja vjerskih obiĉaja, smatrajući da je islam vrlo praktiĉna i atraktivna religija za vojnike29. Muslimani su takoĊer obnašali visoke drţavne sluţbe u NDH, kao na primjer dr. Dţaferbeg Kulenović, koji je bio potpredsjednik i ministar u vladi. Vlastima NDH je svakako bilo u interesu njegovati dobre odnose s muslimanima, što se oĉitovalo ne samo kroz prije navedeno, već i u svim aspektima javnog ţivota u NDH, a u Zagrebu je Muzej likovnih umjetnosti Ivana Meštrovića pretvoren u dţamiju30. 3.2. Socijalistička Jugoslavija i muslimanska nacija Slomom NDH i dolaskom komunista na vlast 1945. godine, nastale su promjene koje su temeljito promijenile društvenu sliku u novoj drţavi, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Tu su godinu obiljeţila velika stradanja ljudi koji su sa strane komunista bili proglašeni kao narodni neprijatelji. U tu kategoriju je spadao doista široki spektar ljudi, no nije se radilo samo o pripadnicima protivniĉkih vojnih formacija, već i o velikom broju civila koji su sa strane

26

Isto Isto, str. 31. – 32. 28 Isto, str. 32. 29 Williamson, Gordon. Die SS: Hitlers Instrument der Macht, Neuer Kaiser Verlag: Klagenfurt, 2002., str. 129. 30 Matković, str. 134. 27

9


komunista bili smatrani neprijateljskim elementima. Stradanja nisu zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu, u kojoj se i danas nalazi niz masovnih grobnica iz razdoblja neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Kako je veliki broj muslimana sluţio u OS NDH, i oni su bili pod udarom komunista, mnogi od njih su stradali nakon predaje OS NDH kod Bleiburga i na Kriţnom putu. Veliki broj Hrvata, kao i muslimana, je ipak izbjegao iz zemlje, te provodeći neko vrijeme po logorima u Austriji i Italiji, konaĉno našlo spas u zapadnim ili prekomorskim zemljama. S druge pak strane, nisu ni svi muslimani bili lojalni NDH, tako su na primjer muslimani iz srednje Bosne uglavnom sluţili za vrijeme rata u partizanskoj gerili31, za razliku od svojih hrvatskih susjeda. A kako su u poslijeratnoj srednjobosanskoj lokalnoj vlasti, na raĉun ratnih zasluga, uglavnom muslimani obnašali duţnosti, meĊu Hrvatima se govorilo da je ponovno došao “turski vakat”32. Sliĉno je bilo i u Prozoru, gdje je 1944. godine osnovana jedna od rijetkih partizanskih brigada s preteţno muslimanskim sastavom33. U politiĉko-administrativnom smislu, Bosna i Hercegovina je u novoj Jugoslaviji postala jedna od šest republika. Ona je već prema rezoluciji Zemaljskog antifašistiĉkog vijeća narodnog osloboĊenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) iz 1943. godine odreĊena kao “ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska – nego i srpska, i muslimanska i hrvatska“ s punom ravnopravnošću i jednakosti svih “Srba, muslimana i Hrvata”34. Bosna i Hercegovina je bila neka vrsta Jugoslavije u malome, njezin opstanak je ujedno bio i jamstvo opstanka samog jugoslavenskog koncepta. Jer ukoliko Bosna i Hercegovina, kao ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska – nego i srpska, i muslimanska i hrvatska, ne bi mogla preţivjeti, to bi ujedno znaĉilo i propast Jugoslavije koja je jednako toliko multietniĉka i multikonfesionalna. MeĊutim, komunistiĉka vlast u Jugoslaviji je itekako bila svjesna te ĉinjenice, zbog toga se njen drţavni aparat i toliko odluĉno borio protiv svake vrste nacionalizma, znajući da je to jedan od najjaĉih dezintegrirajućih faktora uopće. Probleme višenacionalnih drţava jezgrovito je saţeo dr. Vlado Šakić u svojoj ekspertizi o ratu u Bosni i Hercegovini: Višenacionalne drţave su one u kojima razliĉite grupe ljudi, koje se smatraju odvojenim nacijama i koje u stvari mogu uspostaviti zasebne nezavisne drţave, 31

Mlivonĉić, 2007., str. 33. Lucić, Ljubo. Ţitelji bosanske vjetrometine – Hrvati i Muslimani, Svijetlo rijeĉi, 1993., str. 5. prema Mlivonĉić, 2007., str. 33. 33 Marijan, Davor. „Sukob HVO-a i ABiH u Prozoru, u listopadu 1992.“ u: Ĉasopis za suvremenu povijest, god. 38., br. 2, 2006., str. 380. 34 Rezolucija Zemaljskog antifašistiĉkog vijeća narodnog osloboĊenja Bosne i Hercegovine od 26. i 27. 11. 1943., prijepis u: Trnka, Kasim. Konstitutivnost naroda, Vijeće Kongresa bošnjaĉkih intelektualaca: Sarajevo, 2000., str. 145., prema: Marijan, Davor. „Vještaĉki nalaz: o ratnim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1991.-1995.)“ u: Ĉasopis za suvremenu povijest, god. 36., br. 2., 2004., str. 211. 32

10


ţive zajedno u jednoj zemlji. Te grupe ne doţivljavaju drţavu kao svoju primarnu identitetsku grupu, nego su primarno vezani uz vlastitu naciju (primjerice Rusi i Ukrajinci u bivšem Sovjetskom Savezu). U tim sluĉajevima niti jedna nacija ne kontrolira u potpunosti vlastitu sudbinu i niti jedna nacija nema svoju nezavisnu drţavu. Samim time višenacionalne drţave sadrţe trajne dezintegrirajuće snage, te se s razine takvih drţava moraju ulagati stalni napori kako bi se sprjeĉilo buktanje i eksplozija takvih snaga. Dinamika nacionalizma u takvim drţavama vjerojatno će biti usmjerena teţnji prema nezavisnosti, budući da je za izraţeni nacionalizam karakteristiĉna ţelja za jedinstvom i nezavisnošću (vidljivo na primjerima Sjeverna Irska, Jugoslavija, Kosovo, Rusije, Turska i Kurdi, Cipar).35 Jednopartijska i totalitarna vlast u Socijalistiĉkoj federativnoj republici Jugoslaviji (SFRJ), kao glavni destabilizirajući faktor nije samo vidjela nacionalizam, već i religiju. Iako je Jugoslavija formalno priznavala slobodu vjeroispovijesti, kao i jednakopravnost svih vjerskih zajednica, ta su naĉela u velikom broju sluĉajeva bila kršena36. O tome najbolje svjedoĉi obraĉun s Katoliĉkom crkvom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; progoni i ubojstva svećenstva37, montirani sudski proces protiv zagrebaĉkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kao i pokušaj odvajanja Katoliĉke crkve u Hrvatskoj od Vatikana. Što se tiĉe islamske vjerske zajednice, ona je stavljena pod puni nadzor drţavnih vlasti, te je njeno djelovanje znatno suţeno38. TakoĊer je došlo do likvidacije istaknutih pripadnika islamske zajednice, kao na primjer Ismeta Muftića, zagrebaĉkog muftije, kojega su partizani ubili 1945. godine. A obraĉun s radikalnijim islamistiĉkim organizacijama, kao što su prethodno spomenuti Mladi muslimani, dogodio se 1946., kada je uhićeno desetak ĉlanova, a meĊu njima i Alija Izetbegović, koji su zatim na vojnom sudu osuĊeni na višegodišnje kazne zatvora39. No to nije znaĉilo defintivni prekid rada takvih organizacija u SFRJ. Kada govorimo o odnosu SFRJ prema religiji, valja imati na umu i sustavnu ateizaciju društva sa strane vlasti, u kojemu se na religiju gledalo kao na nešto nazadno i nepoţeljno, nešto što bi kroz povijest, kao posljedica progresa, u konaĉnici trebalo nestati. Iako je broj vjernika doista i opao za vrijeme komunizma, a crkve i dţamije bile praznije, vjera je i dalje ostala utjecajan i snaţan ĉimbenik u društvu. Religiju je SFRJ nastojala nadomjestiti sa 35

Šakić, str. 33. – 34. Mlivonĉić, 2007., str. 35 37 Samo u hercegovaĉkoj franjevaĉkoj provinciji ubijeno je 66 franjevaca. Dossier. (...), str. 6. 38 Mlivonĉić, 2007., str. 35. 39 Isto, str. 34. 36

11


stvaranjem kulta liĉnosti komunistiĉkog voĊe Josipa Broza, masovnim proslavama i paradama s kojima bi se slavili svi dogaĊaji vaţni za nastanak socijalistiĉke Jugoslavije i sliĉno. S druge strane, religijski blagdani su bili namjerno ignorirani i omalovaţavani. Kult liĉnosti, masovne proslave drţavnih blagdana, vojne parade, narodni heroji, komunistiĉki simboli – sve su to elementi koji svjedoĉe o tome kako su vlasti nastojale nadomjestiti stare tradicije i vrijednosti, koje su kod svakog naroda bile razliĉite, s novim, koje bi svima bile zajedniĉke, što je najbolje saţeto u paroli Bratstvo i jedinstvo. Realno gledajući, zatiranje nacionalizma i religijskog identiteta, kao i uvoĊenje jugoslavenstva kao nacionalne kategorije, nije uspjelo homogenizirati stanovništvo SFRJ. Razlozi toga su višestruki, a ponajprije ga valja pronaći u ĉinjenici da ta drţava nije bila percipirana kao zajedniĉka od velikog broja njenog stanovništva. Tome je pridonijela i ĉinjenica nepostojanja ravnopravnosti, o ĉemu svjedoĉi nadproporcionalna zastupljenost Srba u partiji, administraciji, pravosuĊu, policiji i vojsci40. Iako su Srbi bili najbrojniji narod u SFRJ, demografski su u tom razdoblju najbolje napredovali muslimani, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u ostalim dijelovima tadašnje Jugoslavije, a posebno na Kosovu 41. Jedan dogaĊaj koji je posebno vaţan za muslimane, toĉnije za stvaranje nacionalnog identiteta kod njih, jest priznavanje statusa muslimana kao nacije 1971. godine42, a potvrĊeno je Ustavom iz 1974. godine43. To je zapravo prvi put u povijesti da se vjeroispovijest izjednaĉila s narodnošću, a od tada se, kada se govori o muslimanima Bosne i Hercegovine, njihovo ime piše s velikim „M“, jer je u tom kontekstu rijeĉ o narodu.

3.3. Islamski preporod i Bosna i Hercegovina I dok su u Bosni i Hercegovini muslimani dobili status naroda, a s time riješena dilema o muslimanima kao Srbima ili Hrvatima islamske vjeroispovijesti, u ostatku islamskog svijeta odvijaju se sasvim drukĉiji procesi. Naime, poĉetkom sedamdesetih godina islamski svijet je zahvaćen snaţnim vjerskim preporodom, koji je svoje ishodište imao u sveuĉilištima muslimanskih zemalja, a predvoĊen je bio studentima i intelektualcima44. Dolazi do osnivanja niza islamistiĉkih organizacija, ĉiji su ĉlanovi većinom iz srednjeg gradskog staleţa, mlaĊi i dobro obrazovani45. Upravo su takve organizacije i pokreti snaţno utjecali na radikalizaciju 40

Iliĉić, str. 84. Huntington, str. 320. – 321. 42 Iliĉić, str. 84. 43 Mlivonĉić, 2007., str. 35 44 Huntington, str. 144. – 145. 45 Isto, str. 146. 41

12


društava muslimanskih drţava, djelujući preko dţamija, dobrotvornih organizacija, zaklada, vjerskih škola i ostalih institucija. Suoĉeni s rastom islamizma u društvu, naĉelno sekularne vlasti u muslimanskim zemljama su se nastojale prilagoditi, a mnoge od njih su reafirmirale islamsku narav svojih drţava46, što se oĉitovalo u islamizaciji zakonododavstva kao na primjer u Pakistanu ili Indoneziji. Ponovno buĊenje islama sa sobom nosi i odbojnost, ako ne i prijezir prema Zapadu i njegovim vrijednostima. Razlozi koji su doveli do ponovnog buĊenja islama i uspona muslimanskih zemalja višestruki su, a ponajprije su ukorijenjeni u demografskom rastu, dekolonizaciji, modernizaciji i naftnom bogatstvu muslimanskih zemalja. Ipak, na ovom mjestu valja postaviti pitanje koliki je odjek islamski preporod imao u Bosni i Hercegovini? S obzirom na to da se Bosna i Hercegovina nalazila u sklopu jedne komunistiĉke i totalitarne drţave, u kojoj uostalome nije postojala muslimanska većina, a njene veze s ostatkom islamskog svijeta su bile oslabile, islamski preporod je izostao. No to ne znaĉi da u tadašnjoj SFRJ nije bilo djelovanja islamskih fundamentalista. SFRJ kao zemlja zaĉetnica pokreta nesvrstanih, uvijek je njegovala dobre odnose sa zemljama islamskog svijeta. U nju su dolazili i studenti iz tih zemalja, koji su sa sobom donijeli i ideje islamskog preporoda, posebno u razdoblju nakon iranske islamske revolucije 1979. godine, kada je došlo do povećanja iranskih drţavljana u SFRJ, ĉiji je broj 1989. godine iznosio 160647. Nadalje, u sedamdesetim godinama Muslimanska braća intenziviraju svoje veze s Mladim muslimanima u Jugoslaviji, a nakon što je 1981. u Egiptu ubijen predsjednik El Sadat, mnogi ĉlanovi Muslimanske braće bjeţe u Jugoslaviju, prijavljujući se kao studenti48, a njihov se broj u SFRJ tada procjenjuje na preko 35049. Jedan od glavnih posrednika izmeĊu Muslimanske braće i Mladih muslimana je Fatih El Hassanein, bliski prijatelj Alije Izetbegovića, koji je 1987. u Beĉu osnovao Third world relief agency (TWRA)50, „humanitarna“ organizacija pod ĉijim će pokroviteljstvom kasnije mudţahedini biti prebacivani u Bosnu i Hercegovinu. Alija Izetbegović 1970. godine dovršava svoju Islamsku deklaraciju, tekst koji će kasnije u Republici Bosne i Hercegovine (RBiH) biti tiskan u preko 200.000 primjeraka51, a koji je po svojoj prirodi ideološko-politiĉki zapis koji zagovara uspostava islamske drţave. Sam podnaslov glasi: Jedan program islamizacije muslimana i 46

Isto, str. 148. Mlivonĉić, 2007., str. 36. Uostalome, iranska je obavještajna sluţba, kao i Revolucionarna garda imala svoju ulogu u ratu u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. godine. 48 Luĉić, Ivo. „Bosna i Hercegovina i terorizam“ u: Gaudeamus: znanstveno-struĉni ĉasopis za društvena pitanja, br. 5. – 6/2000., str. 54. – 55. 49 Mlivonĉić, 2007., str. 37. 50 Isto, str. 36 51 Praljak, Slobodan. Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski (bošnjaĉki) odnosi 1991. – 1995., Oktavijan d.o.o., Nikola Babić Praljak: Zagreb, 2009., str. 4. 47

13


muslimanskih naroda. Iako neki povjesniĉari osporavaju njezinu prirodu kao ideološkopolitiĉkog programa52, Deklaracija obiluje s mnogim dijelovima koji dokazuju suprotno. Tako Izetbegović na poĉetku Deklaracije poruĉuje: (...)Mi objavljujemo prijateljima i neprijateljima da su muslimani odluĉili sudbinu islamskog svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet urediti po svojoj zamisli53. Pri tome ne treba dvojiti je li Izetbegović Bosnu i Hercegovinu smatrao dijelom islamskog svijeta, kasnije je to u više navrata potvrdio, rijeĉju i djelom. Svoj prijezir prema sekularnim muslimanskim drţavama iskazao je i slijedećom reĉenicom: Turska kao islamska zemlja vladala je svijetom. Turska kao europski plagijat predstavlja trećerazrednu zemlju, kakvih još ima stotina na svijetu54. Kao i: Nema, dakle, laiĉkog principa, a drţava treba da bude izraz i da podrţava moralne koncepte religije55. Zbog toga i ne ĉudi što Izetbegović u svojim posjetima Turskoj nije niti jedan put posjetio grob Mustafe Kemala Paše Ataturka, oca moderne turske drţave. Da Izetbegović islam shvaća kao temelj prema kojemu bi se trebala izgraditi drţava, kao i to da je islam neodvojiv od politike, iznosi u sljedećim reĉenicama: Najkraća definicija islamskog poretka, definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i drţave, dobrovoljnosti i prisile. Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko društvo i islamsku vlast. (...) Islamsko društvo bez islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno; islamska vlast bez islamskog društva je ili utopija ili nasilje. Musliman ne postoji kao jedinka. Ako hoće da ţivi i opstane kao musliman, on mora stvarati sredinu, zajednicu, poredak. On mora izmijenjiti svijet ili će sam biti izmijenjen. Povijest ne poznaje niti jedan istinski islamski pokret koji nije istovremeno bio i politiĉki pokret. To je stoga što je islam vjera, ali je istovremeno i jedna filozofija, jedan moral, jedan poredak stvari, jedan stil, jedna atmosfera – jednom rijeĉi, jedan integralni naĉin ţivota.56

52

Ivanković, Ţeljko – Melĉić, Dunja. „Der bosniakisch-kroatsiche Krieg im Kriege“ u: Der Jugoslawien-Krieg: Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen, VS Verlag für Sozialwissenschaften, 2007., str. 419. Tako na primjer dr. Ivo Banac smatra da se Islamsku deklaraciju treba shvatiti kao zapis koji nastoji pomiriti islamske vjerske tradicije s napredkom. 53 Izetbegović, Alija. Islamska deklaracija, str. 4. (Dostupno na sahwa.info/downloads/knjige/Porodicna%20Biblioteka/Islamskadeklaracija.pdf [15:44h, 19. kolovoz 2010.]) 54 Isto, str. 5. 55 Isto, str. 22. 56 Isto, str. 19.

14


Priloţeno je samo dio onoga što Izetbegović iznosi u svojoj Deklaraciji, no bez dvojbe se moţe tvrditi da tekst pokušava ne samo pomiriti islamske vjerske tradicije s napredkom, već je jasan putokaz kako napredak treba podrediti islamu, te kako se muslimani jedino mogu emancipirati u islamskoj teokratskoj drţavi. Moţda bi i ovaj tekst bio drugorazredne vaţnosti da ga nije napisao kasniji voĊa bosanskohercegovaĉkih Muslimana, i u tom kontekstu ga valja drţati na umu. Bjelodano je da su u njemu utkana razmišljanja koja su kasnije dala snaţan peĉat muslimanskoj politici tijekom rata u Bosni i Hercegovini, a ĉinjenica što je tada tiskan u preko 200.000 primjeraka samo dodatno to potvrĊuje.

15

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Raspad Jugoslavije i kriza u Bosni i Hercegovini

4. Raspad Jugoslavije i kriza u Bosni i Hercegovini DogaĊaj koji je oznaĉio poĉetak kraja SFRJ jest smrt njenog doţivotnog predsjednika Josipa Broza, nakon kojega je kolektivno predsjedništvo preuzelo vlast. Zapravo će se moć, koja je velikim dijelom bila koncentrirana u rukama jednog ĉovjeka, kanalizirati kroz tri institucije: Savez komunista Jugoslavije (SKJ), konkretnije kroz njen Centralni komitet (CK), obavještajne sluţbe i Jugoslavensku narodnu armiju (JNA). Drţavu su nakon Titove smrti potresle mnoge politiĉke i gospodarske krize, kao što je kriza na Kosovu ili općenita loša gospodarska situacija koja se osjetila u tom desetljeću, a aktualnim su ponovno postala neriješena nacionalna pitanja. Svi ti ĉimbenici su doveli do ubrzanja dezintegracijskih sila u Jugoslaviji, od kojih je najjaĉi bio porast srpskog nacionalizma, te dolazak Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji. On je nagovještaj rata dao još krajem lipnja 1989. godine, na 600. obljetnicu Kosovske bitke, kada je, na Gazimestanu, naglasio mogućnost ratnih pohoda na susjedne narode. A sva nemoć Saveza komunista iskazala se na 14. kongresu SKJ u sijeĉnju 1990., koji je bio svojevrsni rekvijem za Jugoslaviju. U takvim okolnostima, uvjetovane i padom komunizma u zemljama istoĉne Europe, tadašnje komunistiĉke vlasti u SFRJ donose odluku o raspisivanju prvih slobodnih i demokratskih izbora. 4.1. Dolazak višestranačja i posljedice prvih izbora u BiH Od svih Saveza komunista (SK) u SFRJ, SK Bosne i Hercegovine (SKBiH) se najupornije borio protiv uvoĊenja višestranaĉja i demokratskih izbora57. Ipak, na kraju ih je opće stanje u drţavi prisililo da raspišu izbore, koji su bili i najavljeni za 18. studenoga 1990. godine. Rezultat izbora je jasno potvrdio opredjeljenje stanovništva BiH za nacionalne stranke, komunisti su izgubili, a pobijedila je koalicija nacionalnih stranaka, sastavljena od SDA, Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine (SDS BiH) i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), koji su sveukupno dobili 77,5% glasova58, to jest 84% mandata u Skupštini Socijalistiĉke republike Bosne i Hercegovine (SRBiH) 59. Da se glasovalo po nacionalnom kriteriju potvrĊuje i podjela zastupniĉkih mjesta u Skupštini SRBiH: SDA je dobio 35,83%, SDS BiH 30,00% i HDZ BiH 18,35%60

61

. MeĊutim, ta

57

Luĉić, Ivica. „Bosna i Hercegovina od prvih izbora do meĊunarodnog priznanja“, u: Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 1., 1. – 308., 2008., str. 108. – 109. 58 Iliĉić, str. 88. 59 Luĉić, str. 111. 60 Herceg, N. - Tomić, Z. Izbori u BiH, Sveuĉilište u Mostaru/Centar za studije novinarstva: Mostar 1998.,

16


antikomunistiĉka koalicija nije bila dugog vijeka, a prva zasjedanja u Skupštini su dala naslutiti nadolazeće dogaĊaje. Prijepori su se vodili oko identiteta, jezika i pisma u Bosni i Hercegovini, srpski zastupnici su traţili tiskane materijale na ćirilici, Hrvati na hrvatskom jeziku, a Muslimani na latinici s poštovanjem bosanskohercegovaĉke specifiĉnosti62. Najveći prijepori su ipak nastali u vezi budućeg ureĊenja Jugoslavije, dok je SDS BiH slijedio politiku Srbije, te se zalagao za unitarnu i centralistiĉku drţavu, HDZ BiH se tome oštro protivio, te se zalagao za konfederaciju. S druge strane, SDA se dvoumio izmeĊu tih opcija, iako je naĉelno bio za konfederaciju, u nekim trenucima je iskazao i spremnost prihvaćanja koncepta unitarne Jugoslavije63. Nedvojbeno je da se tadašnja muslimanska politiĉka elita zalagala za opstanak bilo kakve Jugoslavije, što potvrĊuje i Sulejman Tihić64 jednom svojom kasnijom izjavom: HDZ je ţelio izlazak iz Jugoslavije što je moguće prije, a mi to nismo ţeljeli65. Motivi takvog djelovanja se daju naslutiti i iz sljedeće izjave Ejupa Ganića66, jugoslavenskog ĉlana Predsjedništva SRBiH-a: Muslimanima najviše odgovara Jugoslavija. Muslimani su po cijeloj Jugoslaviji. U Srbiji ima Muslimana, u Sandţaku, ima ih u Zagrebu. U Zagrebu Muslimani imaju grandiozan islamski centar. Ipak, Muslimani po mom mišljenju nisu bliţi zapadnoj opciji.67

Naklonost Muslimana Jugoslaviji proizlazi iz toga jer je ona svojim postojanjem osigurala i postojanje same Bosne i Hercegovine, što je ona Muslimane priznala kao naciju, kao i zamisao da bi ona ubuduće mogla posluţiti kao temelj okupljanja svih muslimana, od Bosne i Hercegovine, preko Sandţaka, pa sve do Kosova. Politiĉka kriza u Skupštini SRBiH se produbila kada je klub zastupnika SDA u veljaĉi 1991. predlagao usvajanje Deklaracije o drţavnoj suverenosti i nedjeljivosti Republike Bosne i Hercegovine68, prema kojoj bi BiH prema: Mrduljaš, Saša. „Hrvatska politika unutar BiH u kontekstu deklarativnoga i realnoga prostornog opsega Hrvatske Zajednice/Republike Herceg-Bosne (1991.–1994.), Društvena istraţivanja, Vol. 18., 2009., br. 4. – 5., str. 826. 61 Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u BiH je ţivjelo 43,67 % Muslimana, 31,37 % Srba i 17,32 % Hrvata 62 “Ćirilica i hrvatski prevod“, OsloboĊenje, 21. 12. 1990., prema Luĉić, str. 112. 63 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 826. 64 Sulejman Tihić, bosanskohercegovaĉki politiĉar, jedan od osnivaća SDA, Izetbegovićev nasljednik na mjestu predsjednika stranke 65 „Mi smo htjeli Jugoslaviju a Hrvati nisu“, Slobodna Bosna, broj 337., 1. svibnja 2003., str. 20., prema Luĉić str. 113. 66 Kasnije se izjašnjava kao Musliman 67 Ganić, Ejup. Bosanska otrovna jabuka, Sarajevo: Bosanska knjiga, 1995., str. 349., prema Luĉić, str. 113. 68 TuĊman, Miroslav – Bilić, Ivan. Planovi, sporazumi, izjave o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine 1991. - 1995. Zagreb, 2005., str. 2. – 3.

17


trebala biti ureĊena kao graĊanska, a zapravo kao unitarno-centralistiĉka drţava s muslimanskom dominacijom, s obzirom na tendenciju porasta muslimanskog postotnog udjela u stanovništvu BiH. Srpski zastupnici su ţestoko napadali tu deklaraciju69, a jedan od zastupnika Srpskog pokreta obnove (SPO) je poruĉio da mogu pristati na federalnu BiH, ali da je to maksimum, te je dodao: Ako vam to ne odgovara srpski narod će ţivjeti u jedinstvenoj srpskoj drţavi, ĉije su granice na istoku svetinje, a na zapadu jame koje su postale svetinje70. Bilo je dosta oštrih izjava sa srpske strane, hrvatska strana, to jest HDZ BiH, se tom prigodom nije ĉesto ukljuĉivao u raspravu, iako je podrţao Deklaraciju, pozivao je i na kompromisno riješenje71. Sjednice Skupštine SRBiH doveli su na vidjelo nepremostive razlike u hrvatskim, muslimanskim i srpskim konceptima o budućnosti BiH, pokušaj pronalaska riješenja za ureĊenje BiH iskazao se kontraproduktivnim te rezultirao stvaranjem još nepovoljnije politiĉke klime, koju je dodatno pogoršala srpska pobunu i agresija JNA na Republiku Hrvatsku (RH), koje su svojevrsno najavili i rat u Bosni i Hercegovini. 4.2. Pripreme za početak agresije JNA na BiH Sve iluzije o opstanku Jugoslavije su pale u vodu kada je JNA krenula u otvorenu agresiju na RH u ljeto 1991., podrţavajući srpske pobunjenike u Hrvatskoj, s ciljem osvajanja što većeg teritorija na liniji Karlobag-Karlovac-Virovitica. Da se JNA već duţe spremala za vojno djelovanje protiv Hrvatske, a kasnije i Bosne i Hercegovine, moţe se naslutiti već iz osamdesetih godina, kada se ta komunistiĉka vojska postupno pretvorila u instrument velikosrpstva. Do fundamentalnih promjena je došlo u ĉasniĉkom kadru JNA, srpski udio konstantno je rastao, da bi nakon Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) 1986. godine prešao 70%72. Još indikativniji je bio preustroj oruţanih snaga Socijalistiĉke federativne republike Jugoslavije (OS SFRJ), dakle JNA i Teritorijalne obrane (TO) 1987. godine. Tada je Savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO), ukinuo ustroj prema kojemu je svaka republika imala po jednu armiju, umjesto toga, uvedene su tri vojne oblasti i vojnopomorska oblast (VPO), od kojih je zbroj prve i treće vojne oblasti, te velikog dijela

69

Kasnije su se i srpski ĉlanovi Predsjedništva SRBiH, Biljana Plavšić i Nikola Koljević, ţalili generalu Kadijeviću na tu deklaraciju, jer se s njom, kako su oni naveli, „srpski narod stavlja u inferioran poloţaj“, Luĉić, str. 132. 70 Luĉić, str. 116, radi se o zastupniku SPO-a Radoslavu Spremu. 71 Isto, str. 117. 72 Domazet Lošo, Davor. Hrvatska i veliko ratište:MeĊunarodne igre na prostoru zvanom bivša Jugoslavija, Udruga sv. Jurja: Zagreb, 2002., str. 43.

18


VPO-a, odgovarao granicama Velike Srbije73. Jaĉanje Miloševićeve struje u JNA dodatno je potvrdila smjena Branka Mamule, te postavljanje Veljka Kadijevaća za saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ74. Nadalje, vojni vrh JNA je imao dva „obrambena“ plana prema kojemu je mogao ustrojiti operativni razmještaj snaga. Prvi plan, S-1, je predviĊao „agresiju“ na Jugoslaviju s istoka, a drugi S-2, sa zapada75. Od 1985. godine plan S-1 se odbacuje, a priprema se iskljuĉivo „obrambeno“ djelovanje od „agresije“ sa zapada76. JNA je svoje „obrambeno“ djelovanje intenzivno uvjeţbavala na vojnim vjeţbama Romanija, koje su provedene jednom godišnje od 1986. do 1990. godine77. U navedenome, to jest u preustroju JNA i u spomenutim vjeţbama lako se mogu prepoznati stvarne pripreme za poĉetak rata u RH i BiH. IzmeĊu ostaloga, taktiĉki manevri provedeni na tim vojnim vjeţbama su se uveliko koristili u agresiji na RH i BiH78. Zato je više nego jasno zašto je JNA 1991. godine rasporedila svoje korpuse u istoĉnoj Hercegovini, zašto su snage 10. mtbr. iz Mostara stacionirane na Kupresu (...) i, na kraju, zašto se organizirala GZ i KŠRV „Romanija 91“. Jasno je da se radilo o planskim aktivnostima najvišeg vojnog i srpskog rukovodstva na ĉelu s Miloševićem. Ovi pokazatelji govore da je Bosna i Hercegovina, ustvari, okupirana na miran naĉin prije izvršene brutalne agresije poĉetkom aprila 1992. godine.79

4.3. Odnos BiH prema ratu u Hrvatskoj Iako se za godinu poĉetka rata u Bosni i Hercegovini uzima 1992. godina, ona je već 1991. godine duboko uvuĉena u ratna zbivanja jer se s njenog teritorija vode ofenzivna djelovanja JNA prema teritoriju RH, ne samo to, i TO BiH, koja je formalno podreĊena vladi u Sarajevo, sudjeluju u agresiji na RH80.

73

Isto, str. 50. Šakić, str. 83. 75 Domazet Lošo, 2002., str. 53. 76 Isto 77 Isto, str. 56. 78 Isto, str. 63. – 78. 79 Dreković, Ramiz. U obruĉu: Krajišnici i Hercegovci u borbi na dva fronta, Dom štampe: Zenica, 2004., str. 33. 80 Marijan, 2004., str. 215. dr. sc. Davor Marijan dalje navodi: (...) Najmanje dvije brigade s podruĉja Bosanske krajine, 2. pješaĉka (ili partizanska) iz Banja Luke i 5. partizanska “Kozarska” iz Prijedora, ratovale su na podruĉju zapadne Slavonije u sastavu Banjaluĉkog korpusa. Za taj angaţman pripadnici Teritorijalne obrane BiH primali su plaću iz proraĉuna druge drţave, susjedne Bosne i Hercegovine. Nije li onda dosljedno tvrditi da je BiH izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku? 74

19


Njeno podruĉje (Bosne i Hercegovine81), je odreĊeno za tri operacijska pravca (Banja Luka – Gradiška – Virovitica, Bihać – Karlovac – Zagreb, Mostar – Split), a za jedan je bila zaleĊe (Knin – Zadar). Teţište djelovanja JNA je zamislila na podruĉju zapadne Bosne i Hercegovine. Ostala podruĉja, osim dijelova s izrazitom hrvatskom većinom (zapadna Hercegovina) korištena su za prometno i logistiĉko osiguranje agresije na Republiku Hrvatsku.82 Dok traje agresija na RH s teritorija BiH, muslimansko vodstvo u BiH se drţi kao da ih se to ne tiće. Ono i dalje smatra da je JNA njihova vojska, te da u Bosni i Hercegovini neće biti rata. Zanimljive su i neke reakcije duţnosnika SDA u to vrijeme, tako na primjer dr. Maid Hadţiomeragić, jedan od osnivaĉa SDA, referirajući se na hrvatsku i slovensku politiku, u veljaĉi 1992. izjavljuje: Takvo prezirno izjašnjenje – nećemo da ţivimo sa Jugoslavijom – zvuĉi veoma podcjenjivaĉki i sa nipodaštavanjem, osim što je i nezahvalnost, prema dosadašnjim narodima. I slovenaĉka i hrvatska privreda su se dobro nazaraĊivali od tih naroda. Narodi Jugoslavije nisu nikada napadali vojniĉki niti su osvojili Sloveniju ili Hrvatsku (pa njihovo okretanje uperene sablje B. Jelaĉića sada prema nama, samo je plod šovinizma i bezumlja). Srećom se naĊoše Kninjani, pa im podgrijaše stolicu te se deĉki ohladiše od te bezumne zamisli, a onda pomalo i Slovenci splahnuše.83 S ovom izjavom je spomenuti duţnosnik SDA dao svoj blagoslov za agresiju na „nezahvalnu“ i „šovinistiĉku“ Hrvatsku. Još poraţavujuće izjave muslimanskog vodstva su uslijedile nakon što je JNA usmjerila svoje vojno djelovanje prema ciljevima u BiH. Prvo mjesto koje je stradalo u BiH84 sa strane JNA je hrvatsko selo Ravno u Hercegovini, koje je uništeno, kao i još šest drugih sela u istoj općini, u sklopu napada JNA na Dubrovnik u rujnu i listopadu 1991. godine85. 6. listopada 1991. godine Alija Izetbegović se obratio javnosti preko 81

Navod autora Marijan, 2004., str. 214. 83 Isto, str. 217. 84 Prvo napadnuto mjesto u BiH je hrvatsko selo Uništa, na granici s RH, koje su 10. svibnja 1991. napali milicajci SAO Krajine. Reakcija vlade u Sarajevu prigodom tog dogaĊaja je izostala, iako je rijeĉ o teritoriju nad kojim ona naĉelno ima suverenitet. Praljak, Slobodan. Agresija Bosne i Hercegovine na Republiku Hrvatsku, Zagreb: 2007., str. 11. (Dostupno na www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/PUBLIKACIJE O RATU/Agresija BiH na RH/Agresija BiH na RH.pdf [16:10h, 21. sijeĉanj 2011.]) 85 Luĉić, str. 128. 82

20


TV Sarajeva, smatrajući napad JNA na hrvatska sela u BiH izoliranim primjerima srpskog i hrvatskog ekstremizma86, dao je sljedeću izjavu: Stavit ću im svima na znanje da Bosna i Hercegovina ne ţeli da bude uĉesnik u ovom bezumnom ĉinu. Na osnovu navedenog i onih zakljuĉaka koje znate, odluka Predsjedništva o mobilizaciji, vaše je pravo i duţnost, graĊana BiH, da se ne odazivate na mobilizaciju, ni na poziv da uĉestvujete u graĊanskom ratu. Niste duţni, zapamtite, ništa vas ne obavezuje na to, da diţete ruke jedni na druge, da pucate jedni na druge (...). Zapamtite, ovo nije naš rat. Neka ga vode oni koji ţele da ga vode. Mi ne ţelimo taj rat. Pomozite nam, dakle, zajedno sa nama uĉinite sve da saĉuvamo mirnu Bosnu.87 Ovako drţanje muslimanskog vodstva, bosanskohercegovaĉkim Hrvatima je jasno dalo do znanja da ne mogu raĉunati na potporu Sarajeva u obrani svojih domova. Izjavom: Ovo nije naš rat, Izetbegović se ujedno svrstao na stranu JNA, jer nije osudio napad te vojske na graĊane drţave kojoj je on formalno na ĉelu. Da stvar bude još gora, on istu tu JNA, nakon napada na hrvatska sela u Hercegovini, na sjednici Skupštine SRBiH 14. listopada 1991., naziva stabilizirajućim faktorom, te naivno tvrdi da je za rat potrebno dvoje88. A da apsurd bude još veći, na istoj toj sjednici Skupštine, prije tih Izetbegovićevih izjava, Radovan Karadţić je otvoreno prijetio nestankom muslimanskog naroda u BiH89. Sutradan, 15. listopada, odrţan je sastanak republiĉkog i vojnog vodstva SRBiH, na kojemu je Izetbegović još jedan put potvrdio da je iskljuĉivo voĊa Muslimana u BiH, a da ga se Hrvati ne tiĉu. To je potvrdio kada je rekao da mi sa armijom nismo imali niti ţelimo da imamo problema. Nadam se da ih nećemo imati90. Upravo su Muslimani takvu naivnu politiku skupo platiti jer jednostavno nisu bili, ili nisu htjeli biti, svjesni onoga što se spremalo ne samo protiv Hrvata, nego i protiv njih samih. Mnogim Muslimanima je promakla srpska prijetnja prema njihovom opstanku, ignorirajući antimuslimanske izjave srpskih intelektualaca, kao i omalovaţavanje porasta srpskog nacionalizma, Muslimani su i dalje bili uvjereni da rata neće biti91. S takvim naĉinom razmišljanja, muslimansko vodstvo će potpuno nespremno doĉekati otvorenu

86

Domazet Lošo, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1995.: Strateški pregled, Udruga Hrvatski identitet i prosperitet: Zagreb, 2010., str. 209. 87 Luĉić, str. 128. 88 Isto, str. 131. 89 Isto. 90 Isto, str. 132. 91 Ivanković – Melĉić, str. 421.

21


agresiju JNA na BiH, a najveći teret obrane BiH u poĉetnoj dionici rata su podnijeli bosanskohercegovaĉki Hrvati, kao i Republika Hrvatska, kojoj je obrana teritorija Bosne i Hercegovine od iznimnog strateškog interesa.

4.4. Politička dezintegracija BiH i daljne produbljivanje krize Referendumu o nezavisnosti i meĊunarodnom priznanju BiH prethodili su mnogi dogaĊaji koji su politiĉki destabilizirali BiH. Tako Srbi krajem listopada 1991. godine osnivaju Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 92, ĉemu je prethodilo osnivanje srpske autonomne oblasti u Bosni i Hercegovini, dogaĊaji koji su nalikovali onima u Hrvatskoj ususret poĉetka srpske pobune i otvorene agresije. Dovršetak politiĉkog osamostavljivanja bosanskohercegovaĉkih Srba dogodio se 21. prosinca 1991. kada je donesena Odluka o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a koja je usvojena u sijeĉnju 1992. godine93. Istodobno su se bosanskohercegovaĉki Srbi mogli pouzdati u JNA, koja je već nagomilala veliko ljudstvo i ogromnu koliĉinu materijalno-tehniĉkih sredstava (MTS) u BiH. A već su i prije nekoliko puta prijetili s ostvarivanjem vlastitog drţavnog projekta ukoliko doĊe do osamostaljenja BiH, pa ĉak i ako bi se to trebalo ostvariti nasiljem94. S druge strane, bosanskohercegovaĉki Hrvati su 18. studenog 1991. proglasili Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu (HZHB), a prije toga, 12. studenog 1991. proglašena je Hrvatska zajednica Bosanska Posavina (HZBP), kao prva samoupravna hrvatska zajednica u Bosni i Hercegovini95. Nakon toga je u 1992. godini uslijedilo osnivanje i ostalih hrvatskih samoupravnih zajednica: Hrvatska zajednica Usora (HZU), Hrvatska zajednica Srednja Bosna (HZSB), Hrvatska zajednica Soli (HZS) i Hrvatska zajednica Vrhbosna (HZV). U odluci o proglašenju HZHB je naglašeno da će ona poštovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine dok postoji drţavna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju96. HZHB je, kao i ostale Hrvatske zajednice, u prvom redu bila platforma na kojoj su bosanskohercegovaĉki Hrvati organizirali obranu od agresije JNA na BiH. Budući da je muslimansko vodstvo već u više navrata pokazalo da ga se Hrvati ne tiĉu, te se ĉak i pokušalo nagoditi sa JNA i Srbima bez sudjelovanja hrvatskih predstavnika, o 92

Marijan, 2004., str. 220. Isto 94 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 827. 95 Mrduljaš, Saša. „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih/bošnjaĉkih odnosa tijekom 1992. godine“, u: Društvena istraţivanja, vol.17., br.4 - 5 (96. – 97.), listopad, 2008., str. 848. 96 „Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna“ od 18. 11. 1991., (proĉišćeni tekst) Narodni list HZ Herceg-Bosna, rujan 1992., 2.-3., prema: Marijan, 2004., str. 220. 93

22


ĉemu najbolje svjedoĉi srpsko-muslimanski Historijski sporazum97, bosanskohercegovaĉkim Hrvatima se nametnulo samoorganiziranje kao jedino moguće rješenje jer nisu mogli raĉunati na zaštitu sluţbenih vlasti, što se i pokazalo na primjerima sela Uništa i Ravno u 1991. godini. Na pitanje: Zašto Herceg-Bosna u ovom trenutku? Predsjednik HZHB Mate Boban je odgovorio: Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, ţeljeznicom, eterom njenim – kruţi zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je uĉiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da dâ do znanja da to ne ţeli 98. A prethodno je, već u travnju 1991. godine, Boban potvrdio da Hrvati nemaju seperatistiĉkih teţnja, da je BiH suverena drţava, te da nikakve „regionalizacije“ zapadne Hercegovine neće biti99. Iako je vladala podijeljenost u gledištima hrvatskog i muslimanskog vodstva u vezi s unutarnjim ureĊenjem BiH, obje dvije strane su se zalagale za neovisnost. Doduše, Muslimani to otvoreno pokazuju tek nešto kasnije, kada se oĉitovala meĊunarodna podrška jaĉanju republiĉkih subjektiviteta, koja je imala presudan utjecaj na prestanak konceptualnoga prilagoĊavanja SDA srpskim politiĉkim ciljevima te na njezino otvoreno zalaganje za drţavnu samobitnost BiH100. Spomenuto jaĉanje interesa meĊunarodnih ĉimbenika u rješavanju bosanskohercegovaĉke krize znatno je utjecalo na daljni razvoj politiĉkih prilika u BiH, a u znatnoj mjeri je imalo i utjecaja na produbljivanje same krize. MeĊunarodna zajednica se aktivno ukljuĉila u pronalaţenje rješenja za BiH od veljaĉe 1992., no podrobnije će o tome biti rijeĉ u jednom od kasnijih poglavlja, u kojemu će se teţište staviti na ponuĊene planove i prijedloge oko ureĊenja BiH. Nadalje, kada govorimo o daljnoj politiĉkoj dezintegraciji BiH valja spomenuti dva dogaĊaja koja su prethodila referendumu o neovisnosti BiH: donošenje Memoranduma i Platforme o poloţaju BiH i budućem ustrojstvu jugoslavenske zajednice. Memorandum (Pismo o namjerama) Skupština SRBiH usvojila je 11. listopada 1991. godine, a njeni najvaţniji zakljuĉci su bili neprihvaćanje nikakvog opstanka u nekoj krnjoj Jugoslaviji101, kao i nepriznavanje odluka koje donosi nepotpuno Predsjedništvo SFRJ102.

97

Srpsko-muslimanski „Historijski sporazum“: Muhamed Filipović – Radovan Karadţić ( 2. kolovoza 1991), OsloboĊenje, 2.8.1991, prijepis u: TuĊman – Bilić, str. 10. – 11. 98 “Bosna više nije ponosna, Hrvati će to ostati“, Slobodna Bosna, 28. 11. 1991., 5., prema Luĉić str. 135. 99 “Klasiĉni politiĉki scenarij s najteţim posljedicama“, Muslimanski glas, 26. travnja 1991., str. 9., prema Luĉić, str. 122. 100 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 827. 101 S obzirom na nacionalni sastav njenog stanovništva, Bosna i Hercegovina neće prihvatiti nikakvo ustavno rješenje buduće jugoslavenske zajednice u kojoj ne bi istovremeno bile i Srbija i Hrvatska. U budućoj integraciji - ma kakva ona bila Bosna i Hercegovina treba biti sa Srbijom i Hrvatskom povezana na isti naĉin. Skupština BiH: Memorandum Skupštine Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 11. 10. 1991.), HINA, Baza EVA, Vijest HNA0121, 16. listopada 1991/1714., prijepis u: TuĊman – Bilić, str. 15. 102 (...) njeni predstavnici (Bosne i Hercegovine) neće prisustvovati sjednicama Skupštine i Predsjedništva SFRJ ako istima ne prisustvuju predstavnici svih republika i pokrajina. Eventualne odluke tih tijela u

23


Budući da je raspad dotadašnje Jugoslavije bio praktiĉki gotov ĉin (imajući u vidu osamostaljenje Slovenije i Hrvatske), Memorandum je samo potvrdio još jedan dodatni korak prema osamostaljenju BiH. Iako Memorandum otvoreno ne zagovara tako nešto, on se protivi opstanku u krnjoj Jugoslaviji, koja je u meĊuvremenu postala jedina moguća inaĉica bilo kakvog jugoslavenskog rješenja. Ĉetiri dana kasnije, 15. listopada 1991., dolazi do daljneg podizanja tenzija nakon što su zastupnici SDS-a BiH demonstrativno napustili Skupštinu. Razlog k tome je bilo usvajanje Platforme o poloţaju BiH i budućem ustrojstvu jugoslavenske zajednice, sa strane SDA i HDZ-a BiH. Platforma je zagovarala isto što i Memorandum glede odnosa BiH prema SFRJ, uz ostalo naglašavala je i graĊanski karakter Bosne i Hercegovine, njenu nedjeljivost kao i ravnopravnost svih triju naroda. Zanimljivo je i da se u Memorandumu tvrdilo da će u eventualnom sukobu republika Hrvatske i Srbije, Republika Bosna i Hercegovina uvijek, u skladu s meĊunarodnim normama biti neutralna103. Ironiĉno je samo da je spomenuti eventualni sukob Hrvatske i Srbije dugo vremena bio već realnost, a kako se muslimansko vodstvo postavilo prema ratu u Hrvatskoj razmatrano je u prethodnom potpoglavlju. Uostalom, istog dana je odrţan prije spomenuti sastanak republiĉkog i vojnog vodstva SRBiH na kojemu je Izetbegović dao svoju potporu JNA, tako da se ne moţe govoriti o nekakvoj neutralnosti muslimanskog vodstva, sve do onda kada su i sami Muslimani postali ţrtvama velikosrpske politike. 4.5. Referendum o neovisnosti i međunarodno priznanje BiH Da bi Bosna i Hercegovina postala neovisnom drţavom, meĊunarodna zajednica je priznanje istog uvjetovala odrţavanjem referenduma na kojemu bi se većina graĊana BiH izjasnila za drţavnu neovisnost. Iako podijeljeni oko pitanja unutarnjeg ureĊenja BiH, SDA i HDZ BiH su u ovom sluĉaju nastupali zajedno, te se zalagali za potpunu neovisnost BiH. Što se tiĉe HDZ-a BiH, on krajem 1991. i poĉetkom 1992. godine prolazi kroz razdoblje unutarstranaĉkog sukoba u vodstvu stranke. Dotadašnji predsjednik HDZ-a BiH Stjepan Kljujić je već duţe vremena bio izloţen kritikama zbog prepopustljive politike prema Izetbegoviću i SDA-u, što je u nekoliko navrata i naštetilo hrvatskim nacionalnim interesima. To se najviše oslikavalo kroz pitanje ureĊenja BiH, naime, Kljujić je nedovoljno zastupao koncept kantonalnog ureĊenja, ĉesto braneći i Izetbegovićevu unitaristiĉku politiku104. S nekompletnom sastavu ne obvezuju Bosnu i Hercegovinu. Isto. Skupština BiH: Platforma o poloţaju Bosne i Hercegovine i budućem ustrojstvu jugoslavenske zajednice (Sarajevo, 15. listopada 1991.), Vjesnik, 16. listopada 1991., prijepis u: TuĊman - Bilić, str. 17. – 18. 104 Luĉić, str. 135. 103

24


druge strane je stajao Mate Boban, koji se zalagao za decentraliziranu i federaliziranu BiH, te za afirmaciju već postojećih Hrvatskih zajednica105. Zbog gubitka povjerenja velikog dijela HDZ-a BiH, a kasnije i Zagreba, Kljujić je podnio ostavku na sjednici Središnjeg odbora HDZ-a BiH na Širokom Brijegu 2. veljaĉe 1992., kojom je predsjedao Stjepan Mesić106. Odlaskom Kljujića HDZ BiH je prebrodio svoja unutarstranaĉka kolebanja, te se poĉeo odluĉnije protiviti politici Izetbegovića i vrha SDA. To se prvi put jaĉe oĉitovalo u vezi referenduma o neovisnosti BiH. Naime, Skupština SRBiH je u sijeĉnju 1992. donijela odluku o raspisivanju referenduma o neovisnosti, koju su podrţali i SDA i HDZ BiH. SDS-a BiH u svemu tome nije bilo, jer su Srbi u meĊuvremenu donijeli odluku o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koja je u konaĉnici bila provedena 9. sijeĉnja 1992. Odrţavanje referenduma je najavljeno za 29. veljaĉe i 1. oţujka 1992. godine107. MeĊutim HDZ BiH je imao primjedbu na referendumsko pitanje, te je postavio zahtijev za nacionalnim kantonima, iako to pitanje nije razmatrano u Skupštini SRBiH, bilo je prihvaćeno sa strane meĊunarodne zajednice, te je kasnije ponuĊeno i u raznim planovima i prijedlozima iste108. Prijedlog HDZ-a BiH za referendumsko pitanje je bio sljedeći: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, drţavnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim podruĉjima (kantonima)?109 No bez obzira na odbijanje promjene referendumskog pitanja sa strane muslimanskog vrha, HDZ BiH je, kao i sluţbeni Zagreb110, i dalje u potpunosti podrţavao neovisnost BiH te pozivao Hrvate da izaĊu na referundum, te da glasuju za neovisnost. Da je i predsjednik RH, dr. Franjo TuĊman, podrţavao neovisnost BiH moglo se vidjeti iz njegovog govora povodom Dana drţavnosti 30. svibnja 1993. godine, na kojemu je rekao slijedeće: Hrvatsko drţavno vodstvo, i ja osobno, preporuĉili smo bosanskohercegovaĉkim Hrvatima da se na referendumu izjasne za Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu drţavu111. Pri tome valja imati na umu da je TuĊman imao dosta poteškoća da svlada struju unutar HDZ-a koja se protivila opstojnosti BiH i savezu s Muslimanima112. Srbi su, kao što je bilo i oĉekivano, bojkotirali referendum, tako da je na

105

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 830. Merlić, Dubravko. Slikom na sliku, Dual: Zagreb, 1994., str. 11.-18., prema Luĉić, str. 136. 107 Marijan, 2004., str. 220. 108 Luĉić, str. 136. 109 Referendumsko pitanje Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (9. veljaĉe 1992.), prijepis u: Ĉekić, Smail. Agresija na Bosnu i genocid nad Bošnjacima 1991-1993., Sarajevo: Ljiljan, 1994., str. 312, prema: TuĊman – Bilić, str. 64. 110 Ivanković – Melĉić, str. 422. 111 Sanĉević, Zdravko. Pogled u Bosnu, Naprijed: Zagreb, 1998., str. 104. 112 Tomac, Zdravko. Predsjednik: Protiv krivotvorina i zaborava, Slovo M: Zagreb, 2004., str. 234. 106

25


glasovanje izašlo 64% biraĉkog tijela, od kojih se 99% odluĉilo za neovisnost113. Na temelju ishoda referenduma Europska zajednica (EZ) je 6. travnja 1992. priznala SRBiH

kao

neovisnu i suverenu drţavu (ubrzo nakon toga Predsjedništvo je preimenovalo SRBiH u RBiH)114. Iz priloţenoga je zapravo vidljivo koliko je veliki doprinos bosanskohercegovaĉkih Hrvata za put BiH prema neovisnosti, jer da su na primjer bojkotirali referendum, kao što su to uĉinili Srbi, referendum bi propao, te ne bi došlo do meĊunarodnog priznanja SRBiH. Te ĉinjenice je itekako bio svjestan i Alija Izetbegović, što se moţe vidjeti iz sljedeće izjave koju je dao nakon povratka s pregovora u Lisabonu: Mislim da smo ovim sada gore, ovim uslovnim pristankom, mislim da smo hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sada da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije itd. jer je to dio ove saglasnosti.115 Kada se referendum iskazao uspješnim, te BiH stekla neovisnost, SDA-u nije stalo previše do toga da bosanskohercegovaĉki Hrvati dobiju nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije što je i bio dio saglasnosti iz Lisabona. Odbacivši Lisabonski sporazum, muslimanska politika je dodatno zakomplicirala već ionako zaoštrene hrvatsko-muslimanske odnose. Bez obzira na ove okolnosti, valja imati na umu, da je RH, samo jedan dan nakon što je Savjet ministara EZ-a priznao SRBiH, priznala Bosnu i Hercegovinu, zajedno s Austrijom i SAD-om116. Uostalome, RH je prva drţava koja je imala svojeg veleposlanika u Bosni i Hercegovini117

118

. Pri tome valja naglasiti da je pomoć RH

Bosni i Hercegovini daleko nadilazila samo onu diplomatsku razinu, o ĉemu će još podrobnije biti rijeĉ u sljedećem poglavlju.

113

Ivanković – Melĉić, str. 421. Marijan, 2004., str. 220. 115 Transkript govora Alije Izetbegovića na zatvorenoj proširenoj sjednici Glavnog odbora SDA, odrţanoj 25. veljaĉe 1992. godine u Domu milicije u Sarajevu, prema: Luĉić, str. 137. 116 „SAD priznale BiH“ i „Priznanje iz Beĉa i Zagreba“, OsloboĊenje, 8. travnja 1992., prema: Luĉić, str. 139. 117 Ivanković – Melĉić, str. 422. 118 Iliĉić, str. 97. 114

26

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Organizacija obrane Bosne i Hercegovine

5. Organizacija obrane Bosne i Hercegovine Iako je BiH stekla neovisnost, te dobila meĊunarodno priznanje u travnju 1992. godine, najteţa vremena su je tek ĉekala – otvorena agresija Jugoslavenske narodne armije, koja je već poĉela uzeti maha, kao na primjer na Kupresu gdje su se vodile ţestoke bitke izmeĊu hrvatskih snaga i JNA. Nakon prve dionice rata u Hrvatskoj, JNA se neposredno pripremala za vojno djelovanje u Bosni i Hercegovini, shvativši da je teritoriji koji su do tada osvojili u RH, njihov non plus ultra. Vodstvo JNA se tada okreće planu okupacije što većeg dijela BiH. U strateškom pogledu za ostvarivanje plana okupacije cjelokupne BiH te velikog dijela RH, najvaţnije podruĉje je teritorij od Kupresa do Livna, jer ono predstvalja strategijsku vršnu toĉku na ratištu Hrvatske i Bosne i Hercegovine119, koje se u kontekstu srpskih ciljeva, ali i u odnosu na obranu teritorija RH, trebaju sagledati kao jedna cjelina. Za ostvarenje svojih ciljeva, JNA je od 1991., pa do oţujka 1992. godine, postupno prebacivala svoje snage iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Zadnja postrojba JNA koja je napustila Hrvatsku je 9. Korpus, koji je razmješten u zapadnu Bosnu120. Paralelno s time, u Bosni i Hercegovini su se kroz 1991. godinu potajno poĉele naoruţavati buduće sukobljene strane. Najveću prednost u naoruţanju su imali bosanski Srbi, koji su se mogli oslanjati na JNA, koja je poĉetkom 1992. godine u BiH raspolagala s 83.000 vojnika, 460 – 500 tenkova, 400 – 420 oklopnih vozila i 950 – 1000 topova121. S druge pak strane, hrvatska i muslimanska strana su u pogledu MTS-a bili u znatno inferiornom poloţaju naspram srpskoj strani, te su se mogli uzdati samo u vlastitu snalaţljivost, kao i u pomoć Republike Hrvatske. Valja takoĊer imati na umu da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (VS UN), 24. rujna. 1991. godine, izglasalo Rezoluciju kojom se uveo embargo na uvoz oruţja u bivšu Jugoslaviju, za tu Rezoluciju se posebno zalagao tadašnji ministar vanjskih poslova SFRJ Budimir Lonĉar122. Uz njega se takoĊer zdušno zalagala i britanska diplomacija, što nedvojbeno svjedoĉi o favoriziranju agresora naspram napadnutih strana. Još jedan dodatni problem je predstavljalo oduzimanje oruţja Teritorijalnoj obrani, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Naime, na temelju zapovijedi SSNO-a i Predsjedništva SRBiH od 19. listopada 1990. godine, cjelokupno oruţje TO-a SRBiH je 119

Domazet Lošo, 2002., str. 81. Isto, str. 85. 121 Isto, str. 88. 122 „Kako je UN uveo embargo na uvoz oruţja RH?“, (http://www.ddrrh.com/site/?option=com_content&task=view&id=4571&Itemid=108 [12:45h, 5. listopada 2010.]) 120

27


povuĉeno u skladišta JNA123, što je znatno oteţalo obrambene mogućnosti Hrvata i Muslimana na poĉetku rata. MeĊutim, vojna materijalno-tehniĉka superiornost nije apsolutni jamac pobjede u oruţanom sukobu, što je povijest u više navrata pokazala, a kako su se obrambeno organizirali hrvatski i muslimanski narod, i koja je uloga RH u tome, u ţarištu je u slijedeća ĉetiri potpoglavlja. 5.1. Osnivanje i ustroj Hrvatskog vijeća obrane Hrvatsko vijeće obrane (HVO) osnovano je 8. travnja 1992.124, a njegovo vojno krilo sluţbeno je postojalo od 15. svibnja 1992. godine osnivanjem Odjela za obranu u HVO-u125. Potrebu za osnivanjem vlastitih obrambenih snaga Hrvati u Bosni i Hercegovini su prepoznali već kroz 1991. godinu, kada je JNA zapoĉela svoju agresiju na Hrvatsku, a posebno nakon napada JNA na hrvatska sela u Hercegovini, u listopadu 1991. godine. Prve postrojbe HVO-a imaju svoje ishodište u seoskim straţama, koje su ukljuĉivale i Muslimane pa i Srbe126, iz kojih su zatim vojno sposobnije osobe prešli u profesionalnije postrojbe HVO-a. Po svojemu ustroju, postrojbe HVO-a su slijedile obrazac TO-a127, a glavna im je karakteristika bila ustrojenost po općinama, te nepokretljivost s naglaskom na defenzivno djelovanje128. U usporedbi s JNA, HVO je bio znatno inferiorniji u pogledu MTS-a, tako da bi svaka usporedba oklopa ili zrakoplovstva bila besmislena, jer HVO u tom pogledu uopće nije mogao parirati agresorskoj vojsci. Pokretnih i profesionalnih postrojbi je u poĉetku bilo samo u ograniĉenom broju, a tek je krajem 1993. i poĉetkom 1994. godine došlo do veće reorganizacije HVO-a, kao i do stvaranja profesionalnih gardijskih brigada, kao što su 1. gardijska brigada „Ante Bruno Bušić“, 2. gardijska brigada, 3. gardijska brigada „Jastrebovi“ i 4. gardijska brigada „Sinovi Posavine“. Administrativno, HVO je svoje postrojbe rasporedio kroz ĉetiri operativne zone (OZ) – OZ Sjevero-zapadna Hercegovina (OZSZH), sa sjedištem u Tomislavgradu, OZ Jugo-istoĉna Hercegovina (OZJIH), sa sjedištem u Mostaru, OZ Srednja Bosna (OZSB), sa sjedištem u Vitezu, te OZ Posavina (OZP), sa sjedištem u Orašju. Glavni stoţer (GS) HVO-a se nalazio u Grudama, kao i glavna logistiĉka baza i zapovjedništva129. Tako ustrojen, HVO je krajem 1992. godine raspolagao s oko 45.000 vojnika, dok je u 123

Luĉić, str. 118. Marijan, 2004., str. 224. 125 Shrader, Charles. Muslimansko-hrvatski graĊanski rat u srednjoj Bosni. Vojna povijest 1992. – 1994., Golden marketing: Zagreb, 2004., str. 55. 126 Isto, str. 60. 127 Isto, str. 55. 128 Marijan, 2004., str. 226. 129 Shrader, str. 55. 124

28


profesionalnim postrojbama imao svega 855 ljudi130. MeĊutim, uz nedostatak profesionalnih postrojbi, HVO su muĉile i druge poteškoće, a kao glavni problem valja istaknuti nepokretljivost brigada HVO-a, koje su mogle izvoditi samo ograniĉene lokalne ofenzivne akcije131. Uz to je HVO-u, kao novoosnovanoj vojsci, nedostajala uvjeţbanost, iskustvo, odgovorajuća logistiĉka potpora, kao i nedostatak uĉinkovita zapovjedništva, kontrole i komunikacije132. Kao primjer nedostatka uĉinkovitog zapovjedništva i nadzora valja istaknuti Postrojbe za posebnu namjenu (PPN), kao i Vojnu policiju (VP) HVO-a. Lokalne postrojbe VP-a ĉesto se nisu odazvale naredbama njima formalno nadreĊenim mjesnim zapovjednicima HVO-a, što je ĉesto izazivalo poteškoće u usklaĊivanju obrambenog djelovanja133. Još jedan dodatni problem HVO-u su predstavljale Hrvatske obrambene snage (HOS), prema ĉijim je postrojbama HVO imao razliĉite odnose od mjesta do mjesta. Tako je na primjer u Mostaru HOS bio skloniji suradnji s Armijom Bosne i Hercegovine (ABiH), nego s HVO-om, dok je u Novom Travniku HOS praktiĉki smatran dijelom HVO-a134. Do pogoršanja u odnosima HVO-a i HOS-a dolazi nakon ubojstva zapovjednika HOS-a Blaţa Kraljevića na kontrolnoj toĉki VP HVO-a. MeĊutim, ubrzo nakon toga HOS je rasformiran, te su njegovi pripadnici postali dijelom HVO-a ili ABiH-a, podijelivši se po nacionalnom kriteriju. Uz navedene poteškoće, postrojbe HVO-a su ĉesto bile nepopunjene u pogledu ljudstva, iako su ustrojene prema predlošku brigada JNA tipa „R“, koji je predviĊao sastav od 2841 ĉasnika i vojnika135, takva razina popunjenosti nikada nije bila dostignuta. Tako su postrojbe OZJIH s 95% bile najviše popunjene, a postrojbe OZP sa 40% najmanje. Ostale dvije operativne zone, OZSB i OZSZH, u svojim postrojbama su imale popunjenost od oko 60%136. Kao ilustrativan primjer problema nepopunjenosti brigada HVO-a, moţe posluţiti brigada HVO-a Jure Francetić, koja je u veljaĉi 1994. brojala svega 57 pripadnika137, ĉineći tako najmanju „brigadu“ HVO-a. Bez obzira na nepopunjenost, valja naglasiti da je HVO, usprkos tome odigrao kljuĉnu ulogu u obrani Bosne i Hercegovine, što je sa strane vojnih publicista ABiH namjerno ignorirano138, koji teţište svojih radova stavljaju samo na obranu

130

GS HVO, br. 01-240 od 04. veljaĉe 1993., Vladi HZ Herceg-Bosne, Izvješće za period od 14. travnja 1992. do 31. 12. 1992., prema: Marijan, 2004., str. 226. 131 Shrader, str. 61. 132 Isto, str. 49. 133 Isto, str. 79. – 80. 134 Marijan, 2004., str. 231. 135 Shrader, str. 62. 136 Marijan, 2004., str. 226. 137 Zapovjednik viteškog vojnog okruga isturenom zapovjednom mjestu GS HVO-a u Posušju, 4. veljaĉe 1994., prema: Shrader, str. 63. 138 Marijan, 2004., str. 225.

29


Sarajeva. Spomenuti pisci zanemaruju obrambene uspjehe HVO-a kod Livna, Šujice, doline Vrbasa, srednje Bosne, doline Neretve i Mostara, kao i napore u borbama za Kupres: U tom kontekstu znaĉaj hrvatskih uspjeha veće je strateške teţine od Armijinih iz jednostavnog razloga. Na njih se vezala Hrvatska, koja je za oba ugroţena naroda bila logistiĉka baza i oslonac. Borbena djelovanja Hrvatske vojske, odnosno Zbora narodne garde u zahvatu sjeverne i jugoistoĉne granice Bosne i Hercegovine uz meĊusobni oslonac s HVO-om, znaĉila su i izravnu potporu TO BiH, kasnije ABiH u dubini, jer su borbenim djelovanjima vezala dio snaga bosanskih Srba i omogućila logistiĉka i humanitarna prometovanja.139

5.2. Osnivanje i ustroj Armije Bosne i Hercegovine Stvaranje obrambenih snaga kod Muslimana proteklo je s mnogo više poteškoća nego kod Hrvata. Kao glavni razlog lošoj organiziranosti valja isticati iluziju u koju su vjerovali mnogi Muslimani, a ta je, da rata neće biti, kao što je rekao i sam predsjednik SDA Alija Izetbegović. Uz to, muslimansko vodstvo je još dugo vremena vjerovalo da će se uspjeti nagoditi sa Srbima, odnosno s JNA, što samo po sebi moţda i nije sporno, koliko i zakazanje u razvijanju efikasnih obrambenih kapaciteta. Iz tog razloga obrambene pripreme kod Muslimana i kasne za pripremama bosanskohercegovaĉkih Hrvata. MeĊutim, to ne znaĉi da obrambenih priprema nije bilo, no one su bile u puno manjem opsegu nego što je to bilo na hrvatskoj strani. U takvim okolnostima mnogi su Muslimani, zbog kratkovidnosti vlastitog politiĉkog vodstva, pristupili postrojbama HOS-a ili HVO-a. Tako su Muslimani na podruĉjima Livna, Tomislavgrada, Prozora, Ĉapljine, Mostara i Stoca gotovo u cijelosti pristupili HVO-u, jer se on jedino i djelotovorno mogao suprotstaviti agresoru 140. Ĉak se u nekim većinskim muslimanskim općinama, kao na primjer u Maglaju141, obrana prepustila HVO-u. Što se tiĉe organiziranja prvih muslimanskih vojnih postrojbi, a u ovom kontekstu je rijeĉ o paravojnim jedinicima, najvjerojatnije je Halid Ĉengić, jedan od najutjecajnijih ljudi u SDA, a kasnije i u ABiH, osnovao prvu paravojnu jedinicu u BiH142. On o tome i kasnije govori: Mi smo u Ustikolini formirali tu jedinicu 2. avgusta 1990. godine - Nas 18 se zaklelo na Kur’an da ćemo se boriti za svoju vjeru, za svoj narod, za svoju drţavu i da nećemo jedan

139

Isto, str. 225. Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 836. 141 Isto 142 Luĉić, str. 118. 140

30


drugog izdati.143 MeĊutim, vaţnije od ovog dogaĊaja iz kolovoza 1990. godine, bilo je osnivanje Patriotske lige (PL), vojnog krila SDA, u dţamiji na Soukbunaru u Sarajevu, u oţujku 1991. godine144. Upravo su takve postrojbe stranaĉkih i paravojnih skupina ĉinili okosnicu muslimanskih obrambenih snaga, iz kojih je kasnije proizašla i ABiH. Postrojbe PL-a su se velikim dijelom sluţile već ustrojenim organizacijskim strukturama TO-a145, i u tom pogledu je PL, a kasnije i ABiH, bila sliĉna HVO-u, te je zbog toga naišla i na iste poteškoće u svojem organiziranju. To se odnosi na nedostatak uvjeţbanosti, iskustva, logistiĉke potpore, kao i na nedostatke u sustavu zapovijedanja i nadzora. Uz to je ABiH-u veliki problem predstavljalo koordinaranje vojnog djelovanja s paravojnim skupinama kao što su Muslimanske oruţane snage (MOS), Zelene beretke, dijelovi PL-a, a posebno razne mudţahedinske i islamistiĉke skupine. Jedini aspekt koji Armiji nije predstavljao problem kao HVO-u, jest ljudstvo, s kojim je uvelike raspolagala. Tako se već 7. i 8. veljaĉe 1992. na vojnom savjetovanju PL-a, u Mehurićima nadomak Travnika, tvrdilo da se raspolaţe s 60.000 – 70.000 naoruţanih pripadnika146. Iz navedenog je, izmeĊu ostalog, vidljivo i da je ABiH proizašla iz jedne stranaĉke vojske, što i nije toliko sporno, koliko i ideologija koju je promicala PL, a o kojoj će još u jedom od kasnijih poglavlja biti rijeĉ. Istog dana kada je osnovan HVO, 8. travnja 1992. godine, Predsjedništvo RBiH-a proglasilo je TO svojom oruţanom silom147, na tu odluku vodstvo bosanskohercegovaĉkih Hrvata oštro je reagiralo, smatrajući da je ta odluka Predsjedništva RBiH-a u tom trenutku bila politiĉki nepromišljena. Navodeći dalje: Predsjedništvo od poĉetka napada na hrvatski narod je šutjelo o zloĉinima nad Hrvatima. Ono ni sada nedovoljno glasno govori o tragediji hrvatskih naselja i ljudi od Ravnog, Neuma, Kupresa do Mostara. Zbog toga Hrvatska zajednica Herceg-Bosna ne prihvaća iskompromitiranu TO kao svoju vojnu strukturu.148 MeĊutim, TO nije zadugo ostala sluţbenom oruţanom silom RBiH-a, štoviše, strukture TO-a su postale dijelom Armije BiH, ĉije su prve postrojbe i osnovane 27. svibnja 1992. godine, a ukljuĉivale su 13 pješaĉkih brigada, 12 samostalnih vodova, jednu bojnu VP-

143

Hodţić, Šefko., Bosanski ratnici, Sarajevo, 1998., str. 248., prema: Luĉić, str. 118. Luĉić, str. 121. – 122. 145 Shrader, str. 65. 146 Marijan, 2004., str. 223. 147 Shrader, str. 66. 148 SVA MORH: HVO, Glavni stoţer, Br. Z-01-11 od 10. 4. 1992., Svim općinskim stoţerima HVO, Zapovijed, prema: Marijan, 2004., str. 224. 144

31


a, jednu inţenjersku bojnu, te satniju za zaštitu Predsjedništva149. S daljnim povećanjem, te priljevom izbjeglica s podruĉja koja su osvojili Srbi, ABiH je do kolovoza 1992., prema rijeĉima naĉelnika GS ABiH-a, brojala 168.500 pripadnika, a kroz 1993. godinu ĉak 261.500150. Vodstvo ABiH-a je toliki broj vojnika organiziralo kroz sustav 5 korpusnih zona, koje su i osnovane 18. kolovoza 1992. godine151. No zbog daljneg reorganiziranja vojske, ABiH je u 1994. godini imala sveukupno 7 korpusa: 1. Korpus sa sjedištem u Sarajevu; 2. Korpus sa sjedištem u Tuzli; 3. Korpus sa sjedištem u Zenici; 4. Korpus sa sjedištem u Mostaru/Jablanici; 5. Korpus sa sjedištem u Bihaću; 6. Korpus sa sjedištem u Konjicu; te 7. Korpus sa sjedištem u Travniku. TakoĊer je vaţno napomenuti da su vlasti HZHB-a dopuštale stvaranje snaga ABiH-a na prostorima koje je HVO drţao pod kontrolom, dakle i na većinskim hrvatskim podruĉjima, kao na primjer u Prozoru, Mostaru i Stocu152. Na poĉetku je ABiH u svojim postrojbama ukljuĉivala i Muslimane i Hrvate, no ubrzo su hrvatski pripadnici napustili ABiH ili su bili izbaĉeni. Razlozi su bili višestruki: politiĉki; zbog neslaganja hrvatskog i muslimanskog politiĉkog vodstva, te vjersko-ideološki; napredovanje u Armiji je bilo osigurano iskljuĉivo muslimanima153. IzmeĊu ostalog, takva politika se mogla već naslutiti iz odluke Predsjedništva RBiH od 27. svibnja 1992., kada je imenovano 44 zapovjednika TO-a, meĊu kojima nema niti jednog Hrvata154. Kao naĉelno legalnoj i legitimnoj oruţanoj sili RBiH, muslimanskom vodstvu je malo stalo do toga da u postrojbe ABiH-a ukljuĉi što veći broj nemuslimana, što će kasnije potvrditi i ukljuĉivanjem mudţahedinskih jedinica u Armiju, stvaranjem 7. muslimanske brigade ABiH-a, kao i sve većim isticanjem svoje islamske naravi. S druge pak strane, HVO je u tom pogledu bio mnogo fleksibilniji, te je u odnosu na multietniĉnost svojih postrojbi uĉinio mnogo više nego ABiH, posebno u jugoistoĉnoj Hercegovini i bosanskoj Posavini. To potvrĊuje i dokument Odjela obrane HVO-a iz lipnja 1993. godine, dakle iz razdoblja otvorenog rata ABiH-a i HVO-a, prema kojemu se navodi da je u svim postrojbama HVO-a sveukupni udio muslimana 16,19%155. Generalno gledajući, HVO je u svojim vojnim postrojbama ukljuĉivao puno više 149

Shrader, str. 66 Halilović, Sefer. Lukava strategija, Maršal d.o.o.: Sarajevo, 1997., str. 123. – 124. 151 Shrader, str. 68. – 69. 152 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 836. - 837. 153 Ivica Zeko, obavještajni ĉasnik u OZSB-u HVO-a, svjedoĉenje na suĊenju Tihomiru Blaškiću, 21. rujna 1998., prema: Shrader, str. 66. 154 Praljak, 2007., str. 17. – 19. Zapravo kada se dokument Predsjedništva RBiH podrobnije pogleda, moţe se uoĉiti da je postavljen ipak jedan Hrvat, islamske vjeroispovijesti, Mate Šarlija, za jednog od zapovjednika. Ipak, to i dalje svjedoĉi da nije postavljen niti jedan katolik. 155 HZHB, HVO, Odjel obrane, br. 02-3/1-44/93, od 9. lipnja 1993., Predmet: Pregled nacionalne strukture pripadnika HVO, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 43. – 44. 150

32


Muslimana, nego ABiH Hrvata. O tome eklatantno svjedoĉi dopis Zapovjedništva 42. brdske brigade ABiH iz travnja 1993., upućen 1. brigadi HVO-a u Mostaru, u kojem se takoĊer tvrdi sljedeće: Napominjem, a Vi to dobro znate da se jedan veliki broj vojnika iz redova Muslimana nalazi u Vašim postrojbama, a oni su Muslimani i pripadaju ovome narodu, pa ne bi bilo dobro da se naruši odreĊena organizacija i formacija Vaših postrojbi.156

5.3 Uloga Republike Hrvatske u obrani Bosne i Hercegovine Već je prije bilo spomenuto kako se vodstvo RH-a postavilo prema neovisnosti Bosne i Hercegovine, te kako se sam predsjednik TuĊman zalagao da bosanskohercegovaĉki Hrvati glasuju za neovisnost BiH. Usprkos tome, vodstvu RH-a, konkretnije predsjedniku TuĊmanu, se ĉesto uzima kao greška podjela Bosne i Hercegovine koju je on navodno dogovarao sa Slobodanom Miloševićem. Dapaĉe, ide se ĉak i dalje te se Republika Hrvatska proglašava agresorom u Bosni i Hercegovini. Iako vrlo mali broj stvari govori tome u prilog, ta teza je danas gotovo prihvaćena kao povijesna ĉinjenica, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u utjecajnim politiĉkim i medijskim krugovima u Republici Hrvatskoj. Ĉak se i u nekim znanstvenim radovima spomenuto uzima kao polazna toĉka u istraţivanju hrvatskomuslimanskog rata157. Sam predsjednik TuĊman nije vjerovao u odrţivost Bosne i Hercegovine, te ju je smatrao kolonijalnom tvorbom158. MeĊutim, sasvim je legalno imati svoj stav, a TuĊmanu je, kao povjesniĉaru, bila poznata prošlost prostora Bosne i Hercegovine, na temelju koje je i iznio svoj zakljuĉak. Ipak, na temelju promišljanja Franje TuĊmana se ne mogu donijeti sudovi koji bi implicirali postojanje podjele ili agresije na BiH. Zbog toga se njegovi kritiĉari ĉesto pozivaju na sastanke njega i Miloševića u KaraĊorĊevu i Tikvešu. MeĊutim, dokaza za dogovoreni rat i podjelu ne postoje, a i zdrav razum nameće sljedeće pitanje: Ako su se dogovorili, zašto je došlo uopće do agresije na Hrvatsku? Dogovor bi upravo to iskljuĉio, te podrazumijevao skupno djelovanje Hrvatske i Srbije protiv Bosne i Hercegovine. Uostalom, Hrvatska tada, u oţujku 1991. godine159, Miloševiću uopće ne bi 156

Komanda 42. brdske brigade („Bregava“), Br. 01-1024/93 od 18. travnja 1993., Zapovjedništvu brigade HVO „Knez Domagoj“, prema: Marijan, 2004., str. 234. 157 Vidi na primjer: Ivanković – Melĉić, str. 415. U spomenutom ĉlanku se iznosi tvrdnja prema kojoj je glavni krivac za hrvatsko-muslimanski rat predsjednik RH dr. Franjo TuĊman. 158 Luĉić, str. 124. 159 TuĊman i Milošević su se sastali u KaraĊorĊevu 25. oţujka 1991. Mijatović, AnĊelko. Pregled politiĉkog i drţavniĉkog rada dr. Franje TuĊmana 1989 - 1999., Zaklada hrvatskoga drţavnog zavjeta: Zagreb, 2000., str.

33


mogla predstavljati ravnopravnog partnera za razgovor o pothvatu takvih razmjera, zbog toga je bilo kakva mogućnost dogovora iskljuĉena. A kao najvaţnije se mora napomenuti da je tadašnji plan srpskog vrha bio okupacija cijele BiH, kao i dvije trećine Hrvatske 160, što navodni dogovor o podjeli BiH izmeĊu Hrvatske i Srbije ĉini apsurdnim. Nasuprot tome, ĉinjenice govore nešto sasvim drukĉije o odnosu Hrvatske prema BiH, tako su i visoki meĊunarodni diplomati koji su vodili pregovore u rješavanju bosanskohercegovaĉke krize, kao na primjer Jose Cutilheiro161 i lord Peter Carrington, morali priznati da je u odnosu na suradnju s meĊunarodnom zajednicom, hrvatska strana najkonstruktivnija, te da prihvaća sve ponuĊene planove meĊunarodne zajednice za BiH162. Što se tiĉe teze o Republici Hrvatskoj kao agresoru na susjednu BiH, ona se poĉela artikulirati u meĊunarodnim krugovima nakon što je prvu optuţbu na raĉun Hrvatske iznio Blagoje Adţić163, tadašnji jugoslavenski sekretar za narodnu obranu. Zanimljivo je da su optuţbe upućene nakon što su hrvatske snage porazile JNA u Livanjskom polju i na Stolovima u dolini Neretve, sprjeĉivši tako plan JNA da preko daljnih napadnih operacija izbije do srednje Dalmacije kao i na Jadransko more u podruĉju Neum - Ploĉe164. To je ujedno i razdoblje kada operativna snaga JNA dostiţe svoj vrhunac, nakon kojega je u stalnoj silaznoj putanji. Bjelodano je da je obrana Bosne i Hercegovine od iznimne strateške vaţnosti i za obranu Republike Hrvatske, vrh RH-a je toga bio itekako svjestan, te se zalagao za savezništvo izmeĊu Muslimana i Hrvata. Takvi su se napori hrvatskog vodstva prepoznali i u muslimanskim krugovima, tako se u sarajevskom OsloboĊenju od 24. srpnja 1992. moglo proĉitati kako su Hrvati jedini realni saveznici Muslimanima i kljuĉno je pitanje je li Izetbegović spreman dogovoriti vojni savez s drţavom koja mu jamĉi povijesne granice165. MeĊutim, Izetbegović se radije pokušavao nagoditi sa Srbima, a kada je to propalo, svoju nadu je usmjerio prema meĊunarodnim ĉimbenicima, koji su se zatim iskazali nedjelotvornim, da bi tek na kraju zatraţio suradnju s RH-a, što se potvrdilo sklapanjem Sporazuma o prijateljstvu i suradnji izmeĊu RBiH i RH, 21. srpnja 1992. godine. U sporazumu se istiĉe ozbiljna zabrinutost zbog agresije JNA, te srpskih i crnogorskih paravojnih snaga na podruĉja RH-a i RBiH-a. Poziva se na poštivanje rezolucija VS UN-a, te 36., prema: Luĉić, str. 121. Tomac, 2004., str. 223. 161 Jose Cutilheiro, portugalski diplomat, tadašnji predsjedatelj Europske zajednice. 162 Slobodna Dalmacija, 25. travnja 1992., str. 6.; 15. kolovoza 1992., zadnja str., prema: Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrv.-mus. odnosa (...)“, str. 851. 163 Domazet Lošo, 2002., str. 91. 164 Isto, str. 90. 165 „Hrvati jedini realni saveznici Muslimanima“, OsloboĊenje, 24. srpnja 1992., prema: Domazet Lošo, 2002, str. 92. 160

34


se zajedniĉki donose odluke, kao na primjer da će se ustavnopolitiĉko ureĊenje zemlje temeljit na konstitutivnim jedinicama, pri osnivanju kojih će se voditi raĉuna o nacionalnim, povijesnim, kulturnim, gospodarskim, prometnim i drugim elementima166. Dakle, budućnost BiH se zamišljala kao drţava sastavljena od konstitutivnih, nacionalnih jedinica. Nadalje se u sporazumu izraţava zahvalnost Republici Hrvatskoj na prihvatu i zbrinjavanju izbjeglica iz Republike Bosne i Hercegovine iznad njenih mogućnosti167. Doista, RH je imala velikih zasluga u zbrinjavanju muslimanskih izbjeglica, kao što je vidljivo i iz gore spomenutog sporazuma. Brojĉano gledajući, krajem 1992. godine, Republika Hrvatska je primila 402.768 izbjeglica i 260.705 prognanika iz susjedne Bosne i Hercegovine168. Šefko Omerbašić169 procjenjuje da se RH tijekom cijelog rata zbrinula za više od 300.000 muslimanskih izbjeglica170. Da je RH imala ikakvih namjera izvršiti agresiju na BiH, njenom vodstvu ne bi nikada palo na pamet da primi i da se zbrine za toliki broj izbjeglica i prognanika iz te drţave. Uostalome, mnogi muslimanski ĉlanovi vlade RBiH smjestile su svoje obitelji u Zagreb, ukljuĉujući i Izetbegovića, kako bi ih sklonili od ratnih opasnosti u Sarajevu171. Nadalje, Sporazum o prijateljstvu i suradnji je vaţan i zbog ĉinjenice jer se oruţani dio HVO-a priznao kao sastavni dio jedinstvenih oruţanih snaga Republike Bosne i Hercegovine172, dakle i muslimanski vrh je HVO naĉelno prihvaćao kao legitimnu i legalnu vojsku u Bosni i Hercegovini. Zakljuĉno se u sporazumu poziva meĊunarodnu zajednicu, a posebno Organizaciju Ujedinjenih naroda, Europsku zajednicu i Sjedinjene Ameriĉke Drţave, da poduzmu stvarne i djelotvorne mjere za energiĉno zaustavljanje agresije na njihove drţave (...)173. 5.4. Vojna i logistička pomoć Hrvatske Bosni i Hercegovini 1991. – 1993. Ĉinjenica koja najviše govori u prkos teoriji o agresiji RH na BiH se odnosi na obilnu vojnu i logistiĉku pomoć koju je RH, kao i HZHB, pruţila RBiH-u i njenoj Armiji. U ovom potpoglavlju teţište će se staviti na period od 1991. do 1993. godine, ukljuĉujući dakle i jedno 166

Republika Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska: Sporazum o prijateljstvu i suradnji (Zagreb, 21. 7. 1992.), Novi Vjesnik, 22. 7. 1992., prema: TuĊman – Bilić, str. 122. – 124. 167 Isto 168 Praljak, Slobodan. Pomoć Republike Hrvatske Muslimansko – Bošnjaĉkom narodu i Armiji Bosne i Hercegovine tijekom 1991. – 1995. godine, Oktavijan d.o.o., Nikola Babić Praljak: Zagreb, 2007., str. 5. 169 Šefko Omerbašić, zagrebaĉki muftija i predsjednik Mešihata islamske zajednice. 170 Šefko Omerbašić, transkript razgovora iz listopada 2005., MORH, dio transkripta objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 358. 171 Shrader, str. 103. 172 Republika Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska: Sporazum o prijateljstvu i suradnji (Zagreb, 21. 7. 1992.), Novi Vjesnik, 22. 7. 1992., prema: TuĊman – Bilić, str. 122. – 124. 173 Isto

35


razdoblje hrvatsko-muslimanskog ratnog sukoba u BiH. Još prije nego što je poĉeo rat u Bosni i Hercegovini, RH se iskazala spremnom pomoći u obuci specijalaca MUP-a SRBiH, o ĉemu svjedoĉi dokument SDA174 od 8. srpnja 1991. godine. Cjelokupni dokument sadrţi imena 463 muslimanskih kandidata koji su poslani u RH, te zatim prošli adekvatnu obuku. No tu pomoć Hrvatske MUP-u SRBiH-a nije prestala, zakljuĉno je u dokumentu dodana bilješka koja glasi: (...) nastavak na ovaj spisak dobit će te za 7 dana. Rasim Muharemović. SDA – Sarajevo175. Iz toga se moţe zakljuĉiti da je i veći broj kandidata MUP-a SRBiH-a poslan u Hrvatsku nego što se navodi u konkretnom dokumentu. TakoĊer, valja imati na umu da je u srpnju 1991. godine Hrvatska bila već u ratu, što u svakom pogledu svjedoĉi o iskrenoj dobronamjerenosti RH prema Bosni i Hercegovini. Pomoć u stvaranju obrambenih kapaciteta nastavljena je intenzivno kroz 1992. godinu. Naime, odmah nakon izbijanja rata u BiH, u travnju 1992., Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) odobrilo je da se sa podruĉja OZ Rijeka ustroji skupina od 1200 vojnika, preteţno Muslimana, koji su bili upućeni u BiH176. MORH je takoĊer tih dana dozvolio da se hrvatskoj muslimanskoj stranci za potrebe obrane agresiji izloţenog puĉanstva izda odreĊena koliĉina obrambenih sredstava i strjeljiva u skladu s (...) mogućnostima Hrvatske vojske177. Obuĉavanje, opremanje i upućivanje muslimanskih vojnika u BiH nastavljeno je i dalje kroz 1992. godinu, o ĉemu svjedoĉi dokument Ministarstva obrane RBiH178 od 2. lipnja 1992. u kojemu ministar obrane RBiH (MORBiH) moli tadašnjeg zamjenika naĉelnika GS-a Hrvatske Vojske (HV): (...) za pomoć oko prihvata istih (muslimanskih dobrovoljaca u RH179) u kasarnu „Borongaj“ u Zagrebu (radi se o 300 ljudi iz Rijeke, 300 ljudi iz Ljubljane i oko 5500 ljudi iz Njemaĉke). Ti ljudi bi trebali u kasarni „Borongaj“ da se okupe, obuku i spreme do subote (...) za pokret ka Bosni i Hercegovini. (...) U nemogućnosti da iz Sarajeva prebacimo ljude u Zagreb, molimo Vas da, ukoliko ste u mogućnosti, pomenutu jedinicu popunite sa 10 ĉasnika (...).180 174

SDA – Sarajevo, br. 1258/91 od 8. srpnja 1991., Spisak kandidata za obuku sepcijalaca u MUP-u Republike Hrvatske, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 243. – 245. 175 Isto 176 SVA MORH: Glavni inspektor obrane, kl. 822, ur. br. 512-20-92-01 od 7. travnja 1992., Ministarstvu obrane, prema: Marijan, 2004., str. 227. 177 SVA MORH: Ministarstvo obrane, ur. br. 512-01-92-181 od 10. travnja 1992., Naĉelniku GS HV, prema: Marijan, 2004., str. 227. 178 MORBiH, ministar Jerko Doko, (bez broja) od 2. lipnja 1992., Generalu Petru Stipetiću, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 99. 179 Navod autora 180 MORBiH, ministar Jerko Doko, (bez broja) od 2. lipnja 1992., Generalu Petru Stipetiću, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 99.

36


Nadalje, HV je, na molbu vojnog atašea BiH u Hrvatskoj, angaţirao svog generala bojnika Matu Šarliju – Daidţu, da pomaţe u prikupljanju ljudstva koje se upućivalo u BiH181, a za potrebe toga u Zagrebu je osnovana logistiĉka baza, kao i stoţer za potporu u Rijeci182. MeĊutim, RH je ABiH-u takoĊer pomagala pri mnogo sloţenijim stvarima, kao što je na primjer obuka vojnih pilota i tehniĉara. 9. kolovoza 1992. godine Predsjedništvo RBiH-a je MORH-u uputilo molbu u kojoj se traţilo da se odobri borovak i obuka u Republici Hrvatskoj za sljedeća lica (Dokument sadrţi 22 imena183), a za potrebe zraĉnih snaga Bosne i Hercegovine (...)184. Da je RH prihvatila obvezu obuĉavanja pilota i tehniĉara za OS RBiH potvrĊuje i nareĊenje iz Štaba vrhovne komande (ŠVK) OS RBiH od 27. prosinca 1992. godine, u kojemu se navodi da se na temelju ostvarenih dogovora sa Zapovjedništvom RZ i PZO Republike Hrvatske na obuku i izvršavanje zadataka u Republiku Hrvatsku iz RV i PVO OS Republike BiH upućuju (...) sljedeći piloti i tehniĉari (...)185. Sveukupno dokument navodi 14 osoba koji su zatim poslani na obuku u RH. Pomoć pri prikupljanju i opremanju ljudstva, kao i obuka specijalaca, pilota i tehniĉara samo su dio cjelokupnog angaţmana RH-a oko pomoći pri ustroju obrambenih snaga Bosne i Hercegovine. Zapravo je cjelokupna pomoć i jedino mogla dolaziti preko teritorija RH-a, jer je Bosna i Hercegovina bila u potpunoj blokadi, zbog ratnog stanja s Jugoslavijom, kao i zbog blokade zraĉnog prometa, izglasane rezolucijom UN-a186. Unatoĉ tome, po tvrdnjama Izetbegovića je do sredine 1993. u RBiH stiglo 30.000 pušaka i strojnica, 20 milijuna metaka, 37.000 mina i 46.000 protuoklopnih projektila187. MeĊutim, Izetbegović nije eksplicitno naveo od koga i preko ĉijeg teritorija se dolazilo do oruţja, ipak, odgovor se nameće sam od sebe, uz to postoje brojni dokumenti koji potvrĊuju podrijetlo dolaska oruţja. Tako Tehniĉkoprometna uprava MORH-a, 16. prosinca 1992. godine, izdaje nalog za izdavanje materijalnih sredstava za potrebe oruţanih snaga BiH (...)188 u kojemu navodi broj od 2.250.000 metaka (7,62x39), te 1.900 mina (120 mm) namijenjeni OS RBiH-u. Jedan daljni dokument, iste uprave, potvrĊuje da je od toga odobreno izdavanje 1.169.000 metaka (7,62x39), kao i 2.016 181

SVA MORH: R BiH, Ured Republike Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, br. 572/92 od 12. listopada. 1992., Ovlašćenje, prema: Marijan, 2004., str. 228. 182 Marijan, 2004., str. 228. 183 Navod autora 184 Predsjedništvo RBiH, Sarajevo 9. kolovoza 1992., Ministarstvu narodne odbrane RH, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 140. 185 RBiH, Štab Vrhovne komande OS, Uprava RV i PVO, br. 516/92 od 27. prosinca 1992., Obuka pilota i tehniĉara u Republici Hrvatskoj, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 141. 186 Marijan, 2004., str. 228. 187 Isto 188 MORH, Tehniĉko-prometna uprava, kl. 003-05/92-01/252, ur. br. 512-07-06/92-01/252, Nalog, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske, str. 15.

37


mina (120 mm)189. Dokument se zakljuĉuje s napomenom: Sredstva će dana 16. 12. 1992. godine preuzeti gospoda Emir Bešlagić, Tarik Šabić, ili Šeta Šujab (...)190. Oruţje koje je slala RH uglavnom je išlo dalje prema HZHB, odakle je dalje upućena ABiH-u, ili je direktnim zraĉnim putem dostavljena iz RH u RBiH, i ne samo to, već se za transport angaţiralo Hrvatsko ratno zrakoplovtsvo (HRZ)191. Koliko veliki znaĉaj je dostava MTS-a zraĉnim putem imala za snage ABiH-a potvrĊuje i Rasim Dreković, general ABiH-a i zapovjednik 5. bihaćkog korpusa: Zraĉni most, uspostavljen od Ćoralića do Zagreba, imao je izuzetan znaĉaj za Okrug Bihać i voĊenje borbi192. Da je i HZHB dozvoljavala transporte oruţja ABiH-u svjedoĉi dokument GS HVO-a od 26. lipnja 1992. godine193, u kojemu se daje zeleno svijetlo za daljni prolaz vozilima koji dostavljaju opremu i naoruţanju ABiH-u u Pazariću194. HVO je ĉak i kroz 1993. godinu, ABiH-u osiguravao nesmetan prolaz MTS-a, o ĉemu svjedoĉi dozvola koju je Sektor logistike GS-a HVO-a izdao za transport oruţja i strjeljiva195 ABiH-u na relaciji Grude - Srebrenica 7. travnja 1993. godine196, dakle u vremenu nakon sijeĉanjskog napada ABiH-a na HVO u srednjoj Bosni, i neposredno prije glavne travanjske ofenzive na podruĉje Viteza. Naravno, ovdje valja imati na umu da je i RH, kao i HZHB, imala koristi od pomaganja ABiH-u, prvenstveno iz razloga slabljenja zajedniĉkog neprijatelja, kao i zbog ĉinjenice da je oko 25% oruţja i streljiva namijenjeno za potrebe ABiH-a pripadalo HV-u ili HVO-u. IzmeĊu ostaloga, to potvrĊuje i dokument ŠVK-a OS RBiH od 22. oţujka 1993. godine197, u kojemu piše sljedeće: Šaljem prijedlog za istovar TMS (isto što i MTS198) koja bi sutra (moţda) krenula iz Zagreba. Ukupan broj TMS199 umanjen je za 25% koja bi trebala da izuzme Hrvatska ili u 189

MORH, Tehniĉko-prometna uprava, kl. 803-05/92-01/939, ur. br. 512-07-92-678, Izvod iz rasporeda MS za posebne namjene, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 16. 190 Isto 191 U razdoblju od 15. do 31. prosinca 1992. godine sa a. Pleso i a. Pula izvršavane su zadaće – prijevoz oruţja, uniformi i sanitetskog materijala na a. Ĉoralići kod Cazina (...). MORH, Zapovjedništvo HRZ i PZO, Mješovita transportna eskadrila – Pleso, 4. sijeĉnja 1993., Prijevoz tereta na a. Ĉoralići – izvješće, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 152. – 153. 192 Dreković, str. 148. – 149. 193 GS HVO, br. 26-06/92 od 26. lipnja 1992., Dozvola za transport opreme i naoruţanja, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 58. 194 Isto, Od strane ovog Zapovjedništva dozvoljen je transport opreme za Pazarić. Ista se prevozi u jednom šleperu, jedan minibus i sanitetsko vozilo. Odgovoran za transport pukovnik Porobić Mustafa. Sve policijske postrojbe duţne su propustiti ovaj transport. (...) 195 Radi se o 963.800 pušćanih zrna (7,62x39), 6.500 zrna (12,7 mm), 1.048 raketa RPG-7, 305 pušaka AK-47, 25 lansera RPG-7, 7 raketa „Maljutka“ i 500 komada PRM-1. Nabrojena MTS su prevozena u tri kamiona. 196 GS HVO, Sektor logistike, br. 06-01-1411/93 od 7. travnja 1993., Dozvola za nesmetan prolaz, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 33. 197 ŠVK OS RBiH – Sarajevo, 22. oţujka 1993., n/r naĉelnika ŠVK OS RBiH Sefera Halilovića, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 37. 198 Navod autora 199 Radi se o većoj koliĉini strjeljiva: 750.000 pušćanih zrna (7,62x39), 7.500 naboja za lansere RPG-7, kao i niz

38


Grudama (...). Bez obzira što su i HV i HVO uzimali svoju proviziju od uvozenog oruţja za ABiH, što je ujedno i bio dio dogovora, neutemeljeno bi bilo umanjiti zasluge HV-a i HVO-a u obrani BiH-a, ili ĉak tvrditi da je Hrvatska spremala agresiju na svoju susjednu drţavu. Jer ako se samo sagleda ogromna koliĉina MTS-a koja je dolazila iskljuĉivo preko teritorija RHa, postavlja se pitanje po kojoj bi logici drţava koja vrši ili se sprema izvršiti agresiju na drugu, u tolikom opsegu opskrbljivala svog protivnika? I ovdje nije samo rijeĉ o RH-a, već i o HZHB-u, koja je takoĊer uĉinila puno toga u naoruţavanju i opremanju ABiH-a. IzmeĊu ostaloga, logistiĉki centri ABiH-a u Hrvatskoj su nesmetano funkcionirali ĉak i za vrijeme trajanja hrvatsko-muslimanskog sukoba, o ĉemu svjedoĉi dokument ambasade RBiH-a u RH, od 16. srpnja 1993. godine200, u kojemu imenuje ĉlanove Vojno-ekonomskog predstavništva, kao i ĉlanove Logistiĉkog odjela ŠVK OS RBiH u Zagrebu. Štoviše, na samom vrhuncu hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. godine, Hrvatska ABiH-u dostavlja pribliţno 2000 granata za topove od 152 mm201, naivno smatrajući kako će biti upotrebljene protiv zajedniĉkog neprijatelja. Osim pomoći u obuci, opremanju i naoruţavanju ABiH-a sa strane RH, takoĊer se ne smije zaboraviti i opseţna briga i skrb ranjenih pripadnika ABiH-a, kao i muslimanskih civila, koje je zbrinjavala Hrvatska u periodu od 1992. – 1995. Njihov broj se procjenjuje na 10.632202, a smješteni su bili po bolnicama u Splitu, Zagrebu, Karlovcu i Slavonskom Brodu. Najveći teret je podnijela Kliniĉka bolnica (KB) Split, što je vidljivo iz odgovora koji je ravnatelj bolnice uputio Vladi RH 17. lipnja 1998. godine203, na upit o broju muslimanskih vojnika i civila lijeĉenih 1992. i 1993. godine. Na poĉetku odgovora ravnatelj istiĉe: (...) u našoj medicinskoj dokumentaciji ne postoji rubrika nacionalnost, pa smo se opredjelili za one bolesnike i ranjenike koji su došli iz podruĉja BiH(...) s karakteristiĉnim (muslimanskim) imenima. Ravnajući se prema tom kriteriju u zakljuĉku svog odgovora ravnatelj donosi da je vidljivo da je tijekom 1992. i 1993. godine u KB „Firule“ u Splitu primljeno, hospitalizirano, te nakon provedenog lijeĉenja otpušteno na kućnu njegu ukupno 3.991 osoba muslimanske narodnosti (...)204. Napore KB-a Split prepoznala je i ABiH, koja joj je u prosincu 1992.

drugih protuoklopnih mina, sredstava i strjeljiva. Ambasada RBiH u RH, ur. br. 54/0716-93-2585 (?) od 16. srpnja 1993., dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 158. – 159. 201 Shrader, str. 102. (Fusnota 14.) 202 Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 325. 203 Kliniĉka bolnica Split, Ured Ravnatelja, kl. 052-01/98-01/08, ur. br. 2181-147-98-01-01-1 od 17. lipnja 1998., dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 336. 204 Isto 200

39


dodijelila i prvu zahvalnicu205 za dodijeljenu pomoć u lijekovima i sanitetskom materijalu koju je KB Split isporuĉila ABiH-u za lijeĉenje ranjenih graĊana i pripadnika Armije RBiH. Iz spomenutog je ne samo vidljivo da su hrvatske bolnice primale i lijeĉile ranjene pripadnike ABiH-a, već su pomagale u dodijeljivanju lijekova i medicinskog pribora istoj. Takav primjer nije samo slijedila RH, već i HZHB, konkretnije njen Odjel obrane, koji je u lipnju 1993. godine206, dakle već nakon poĉetka rata u Mostaru, Armiji dostavio lijekove i sanitetski materijal, i to upravo iz Ratne bolnice HVO-a u Mostaru. Imajući u vidu sve ove ĉinjenice, od obuke, opremanja i upućivanja vojnika, pilota i tehniĉara, preko dostavljanja raznih MTS-a, pa sve do primanja i lijeĉenja ranjenika, kao i dostave lijekova i medicinske opreme, uzimajući sve ovo u obzir ne moţe se ni u kojem sluĉaju govoriti o agresiji Hrvatske na BiH, naprotiv, već o tome da bi bez Hrvatske obrana BiH bila nemoguća. Ujedno to potvrĊuje i Šefko Omerbašić u jednome svome razgovoru za MORH iz listopada 2005. godine, u kojemu je rekao sljedeće: (...) I to je oruţje, to je ta pomoć kojom se iz Hrvatske spasilo Bosnu, ono što se dalo spasit. Ipak je tamo bila ogromna sila srpska, neizmjerno oruţje, to se teško moglo. Zaboravio sam ovo reći, vlakovi koji su zaplijenjeni u Hrvatskoj, dosta dio tog oruţja je otišao za Bosnu, otišlo je Patriotskoj lizi, odnosno TO koja je još bila u fazi pripreme. I to je išlo uz znanje drţavnog vrha jer pozivani su ljudi da se maksimalno naoruţavaju, organiziraju. Isto takoĊer pomogla je ono transakcija financijska dinara ovih iz Hrvatske koji su išli u Bosnu. Nije samo da su išli Hrvatima u ruke nego su išli Muslimanima. Naravno da je tu bilo dosta i malverzacija, odnosno lopovluka ali je većina otišla ipak u korist, odnosno u nabavku oruţja i onoga svega. (...)207

205

OS RBiH, Stacionar Ţivinice, Zahvalnica Kliniĉki bolniĉki centar „Firule“ Split, prosinac 1992., preslika zahvalnice u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 343. 206 HZHB, Odjel obrane, Sektor za zdravstvo, br. 02-5/2-65/93 od 8. lipnja 1993., Pošiljka lijekova i sanitetskog materijala za Armiju BiH, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 322. – 323. 207 Šefko Omerbašić, transkript razgovora iz listopada 2005., MORH, dio transkripta objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 358.

40

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Pogoršanje hrvatsko-muslimanskih odnosa

6. Pogoršanje hrvatsko-muslimanskih odnosa Iako se na prvi pogled moţda ĉini da je savezništvo izmeĊu bosanskohercegovaĉkih Hrvata i Muslimana trebalo biti najprirodnija i najlogiĉnija stvar, posebno u kontekstu borbe protiv zajedniĉkog neprijatelja – JNA, a kasnije Vojske Republike Srpske (VRS), postojali su ĉimbenici koji se nisu mogli prebroditi, a koji su kasnije i doveli do izbijanja rata izmeĊu Muslimana i Hrvata. I dok su 1991. godinu u BiH obiljeţili politiĉki sukobi i trzavice, koji se u konaĉnici nisu uspjeli riješiti dijalogom, 1992. godina je obiljeţena ratom – zapravo pokušajem da se ista politiĉka pitanja riješe vojnom silom. Prvi su to pokušali Srbi, iza kojih je stajala JNA, i koji su zatim uspjeli pod svoj nadzor staviti oko 70% teritorija BiH. Na neokupiranom prostoru Hrvati su drţali oko 16%, a Muslimani oko 21% teritorija BiH208. Unatoĉ tome što je od izbijanja rata u BiH, i hrvatskoj i muslimanskoj strani bio prioritet obrana što većeg dijela teritorija BiH od agresije JNA, a kasnije i VRS-a, neriješena politiĉka pitanja izmeĊu tih dviju strana, a naroĉito pitanje ustroja BiH, kao decentralizirane ili unitarne drţave, nisu pali u zaborav. Koliko su samo sve tri strane bile udaljene jedne od druge oko pitanja ustroja BiH najotvorenije su pokazali i prvi pregovori voĊeni pod okriljem meĊunarodne zajednice. MeĊutim, niti pokušaji meĊunarodne zajednice nisu uspjeli pridonijeti riješavanju tih sporova, a na koji naĉin, i s kakvim motivima su djelovali meĊunarodni ĉimbenici razmatrat će se u sljedećem potpoglavlju. 6.1. Neuspjeh međunarodne zajednice u pronalasku rješenja za uređenje BiH Nije nikakva tajna da je meĊunarodnoj zajednici bilo u interesu oĉuvanje Jugoslavije, što se najbolje moţe ilustrirati izjavom jednog od najvaţnijih diplomata u mirovnim pregovorima za BiH, lorda Davida Owena, koji je rekao da se slom Jugoslavije dogodio preuranjeno i naglo209. No kada je propala svaka mogućnost njenog opstanka, i kada su se poĉele afirmirati republike kao nezavisni i suvereni subjekti, ista nije ništa djelotvorno uĉinila u zaustavljanju rata u RH, a kasnije i u BiH. Naprotiv, pomagala je agresoru na naĉin da je VS UN-a proglasilo embargo na uvoz oruţja u podruĉja bivše Jugoslavije, ostavivši tako Hrvate i Muslimane na nemilost agresoru. Takvo nedjelotvorno, zapravo poraţavajuće djelovanje meĊunarodne zajednice, konkretnije nekih njenih utjecajnijih ĉlanova kao na primjer Velike

208 209

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 837. Iliĉić, str. 100

41


Britanije, Francuske, Rusije, kao i SAD-a, moţe se pripisati ĉinjenici da su bili skloniji srpskoj strani, što je vidljivo iz niza ĉinjenica: Tako su ljudi iz Bushova State Departmenta James Baker, Brend Scowcfort, Lawrence Eagleburger i Warren Zimmermann wilsonovo naĉelo prava na samoodreĊenje naroda sasvim bagatelizirali. Neki od njih su ĉak kao diplomati imali i posebne poslovne interese (automobil Yugo, bankarska sudjelovanja itd.) s jugokomunistiĉkim diktatorskim reţimom. S druge pak strane britanski konzervativci, lord Peter Carrington, John Major, Malcolm Rifkind i lord David Owen koji nije konzervativac (ali koji pripada po svojim nazorima toj grupi), sudeći prema njihovom djelovanju i odnosima prema SRJ, bili su pristalice toga da velikosrbi ostanu kao ţandari na Balkanu (...). Ako gore spomenutima pribrojimo velikosrbofile, jugoslavenofile, poput Francoisa Mitterranda, Boutros Boutros Ghalija, Carla Bildta i Thorvalda Stoltenberga itd., onda je lakše shvatiti zbog ĉega je dio „meĊunarodne zajednice“ bio bezuspješan u svojim pokušajima oko „zaustavljanja“ velikosrpske agresije i rata u BiH. 210 Uz navedeno, prevladavali su mnogi stereotipi o narodima na podruĉju bivše Jugoslavije. Takvi stereotipi su proizlazili na primjer iz nedvojbene povijesne naklonosti Engleza prema Srbima, još od doba prije Kraljevine Jugoslavije. S druge pak strane, vladala je mrţnja i prijezir prema Hrvatima, kao „ustašama“ koji su se udruţili u savez s Trećim Reichom za vrijeme Drugog svjetskog rata211. Zbog toga i ne ĉudi što je tada ĉesto bio kritiziran i njemaĉki ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher, zbog svojeg „pretjeranog“ zaštitniĉkog odnosa prema Hrvatskoj, iako njegovo zalaganje za Hrvatsku ni u kojem sluĉaju ne proizlazi iz nekakvih povijesnih naklonosti Njemaĉke prema Hrvatskoj. Tome je ujedno doprinjelo i djelovanje srpskog diplomatskog lobija, koje je bilo najsnaţnije od svih ostalih na podruĉjima bivše Jugoslavije. Zanimljivo je ipak da „fašistoidnost“ nikada nije bila pripisana Muslimanima, iako su oni bili popriliĉno dobro zastupljeni u OS NDH, a još više u jedinicima Waffen-SS-a, već iskljuĉivo samo Hrvatima. U tom pogledu je vladao svojevrsni povijesni zaborav, a ironiĉno je da su bosanskohercegovaĉki Muslimani, ukluĉujući i naĉelnika ŠVK OS RBiH Sefera Halilovića, Hrvate znali pogrdno nazivati

210 211

Sanĉević, str. 131. Shrader, str. 21.

42


„ustašama“212. Istodobno su sebe nastojali svjetskoj javnosti prikazivati kao ţrtve i u Drugom svjetskom ratu, kao i u tadašnjem ratu, što samo po sebi nije sporno, jer Muslimani su upravo i iskusili jednu od najvećih tragedija nakon Drugog svjetskog rata213. Sporno je u biti njihovo svojatanje sebe samih kao jedinim i apsolutnim ţrtvama u tim zbivanjima, ignorirajući stradanja Hrvata od Ravnog pa nadalje. U odnosu na to, i meĊunarodna zajednica je zauzimala sliĉan stav, a posebno naklonjeni Muslimanima su postali i SAD, i to zbog Zaljevskog rata, to jest zbog potrebe da se stalno udovoljava islamskim zemljama214. IzmeĊu ostaloga, veliki dio svjetske javnosti se senzibilizirao prema ratnim zbivanjima u BiH, i to prvenstveno zbog brutalnog karaktera srpske agresije. To je bio razlog što je i veliki dio meĊunarodne zajednice kasnije davao prednost muslimanskoj ideji unitarne BiH, jer bi ona navodno oĉuvala „multikulturalnost“ BiH.

Ipak, ta senzibilizacija prema Muslimanima

nastupala je tek nešto kasnije, ĉinjenica ostaje da je meĊunarodna zajednica Srbima ostavila dovoljno vremena da krizu u BiH „riješi“ na svoj naĉin. Spomenute stereotipe i naklonosti valja pridrţati na umu kada se analiziraju potezi meĊunarodnih

ĉimbenika

u

ratu

u

BiH.

Prvi

ozbiljniji

pokušaj

u

rješavanju

bosanskohercegovaĉke krize uĉinjen je u veljaĉi 1992. godine, kada su u Sarajevo doputovali lord Carrington i Jose Cutilheiro. To se izaslanstvo sastalo s predstavnicima SDA (Izetbegović, Mahmutĉehajić i Kadić), SDS BiH (Karadţić, Koljević i Krajišnik) i HDZ BiH (Boban, Stanić i Lasić). MeĊutim, nikakvog pomaka nije bilo: Srbi su ustrajali na podjeli BiH na tri drţave, Muslimani su bili za unitarnu BiH, a Hrvati su se zalagali za federaliziranu BiH. Nakon toga su 7. i 8 oţujka 1992. godine, slijedili pregovori u Bruxellesu, na kojima su se sve tri strane sloţile oko ustroja BiH kao drţave sastavljene od nekoliko konstitutivnih jedinica. MeĊutim, kako se nije definirao toĉan broj jedinica, srpska strana je odbila taj plan215. Nastavak pregovora je odrţan od 16. do 18. oţujka u Sarajevu, tada je bio ponuĊen Cutilheirov plan s pripadajućim zemljovidom, prema kojemu se BiH trebala sastaviti od tri konstitutivne jedinice. Naĉelno su plan prihvaćale sve tri strane, no ne i ponuĊeni zemljovid, koji je napravljen popriliĉno amaterski ravnajući se samo prema kriteriju relativne i apsolutne 212

Halilović, str. 8. TakoĊer je i Izetbegović bio sklon takvom etiketiranju: Postoji jedan fenomen koji zasluţuje da bude prouĉen: i u ovom i u prošlom ratu na sceni su bili ĉetnici i ustaše. Nije vaţno kako su se zvali, ali bili su to. Ali ĉetnici i ustaše na kraju ovog vijeka bili su u svakom pogledu gori od onih iz Drugog svjetskog rata. Izetbegović, Alija. Sjećanja. TKD Šahinpašić: Sarajevo, 2001., str. 457., prema: TuĊman – Bilić, (Uvodni dio), str. 42. 213 Već u travnju 1992. godine srpske paravojne snage izvršile su velike masakre muslimanskog stanovništva kao na primjer u Bjeljini, Foĉi, Prijedoru i drugim mjestima. Bilandţić, Dušan. Hrvatska moderna povijest, Golden marketing: Zagreb, 1999., str. 805. 214 Shrader, str. 21. 215 Iliĉić, str. 103.

43


većine odreĊenog naroda u pojedinim općinama216

217

. Zbog toga je i propao, a nastavak

pregovora je ponovno odrţan u Bruxellesu, kada su se usuglasile sve tri strane oko BiH kao drţave zasnovane na tri konstitutivne jedinice, ĉije bi granice poštivale ne samo etniĉke kriterije, već i zemljopisne i gospodarske. MeĊutim, tada se već moglo osjetiti da će muslimanska strana odustati u potpunosti od plana, ohrabrena uspješnim ishodom referenduma, oĉekivala je uskoro i meĊunarodno priznanje, a s time i jaĉanje pozicije sluţbenog Sarajeva218. Nakon meĊunarodnog priznanja, u Sarajevu je 10. travnja odrţan nastavak pregovaraĉkih sastanaka. Muslimani su tada iskazali da nemaju nikakvog interesa da se ustroj BiH temelji na konstitutivnim jedinicima. Nasuprot njima, Srbi su procjenili da vrijeme radi protiv njih, te da pregovorima neće ostvariti svoje megalomanske ciljeve. Nikakvog pomaka nije bilo, a u kakvom su ozraĉju tada protekli razgovori svjedoĉi i tadašnji hrvatski ĉlan Predsjedništva SRBiH Franjo Boras: Pri kraju razgovora s hrvatskom delegacijom obratio mi se lord Carrington sljedećim rijeĉima: ’Gospodine Boras, ukoliko se ne dogovorite, mi ćemo vas pustiti da se meĊusobno poubijate, pa ćemo vam mi nametnuti svoja rješenja219. Doista, Carrington je s ovom izjavom ne samo najavio krvavi rat u BiH, već potvrdio i nepisano pravilo meĊunarodne zajednice, prema kojemu će se priznavati rezultati vojnih podhvata, a u konaĉnici i rezultati etniĉkih ĉišćenja, do kojih je kasnije i došlo. Shvativši uzaludnost pregovora, Srbi su tada krenuli u realizaciju svojih teritorijalnih ţelja pomoću nasilja. TakoĊer dolazi do zahlaĊenja u politiĉkim vodstvima Hrvata i Muslimana. Ipak, njih je tada još ĉvrsto vezao interes obrane od zajedniĉkog neprijatelja, tako da su politiĉka razilaţenja oko ustroja BiH privremeno postala drugorazredna tema, no ne i zadugo, a uz to su još neki dodatni faktori, o kojima će biti rijeĉ u sljedećem potpoglavlju, dodatno pogoršali hrvatsko-muslimanske odnose.

6.2. Prvi incidenti kroz 1992. godinu i problem muslimanskih izbjeglica Bez obzira što se HZHB smatrala dijelom RBiH, a Hrvati više puta iskazali i volju odustajanja od nje - ukoliko bi sve tri strane prihvatile planove meĊunarodne zajednice, muslimanska strana se s time nije zadovoljila. Ona je na HZHB uvijek gledala kao na

216

Isto Prema tom planu Srbi bi dobili 43,8%, Muslimani 43,7%, a Hrvati 12,5% teritorija BiH. Ĉak bi 59% Hrvata ţivjelo izvan svoje federalne jedinice. Tomac, 2004., str. 240. 218 Mrduljaš, Saša. „Hrvatski etniĉki prostori u BiH i regulacija politiĉko-pravnoga statusa bosanskohercegovaĉkih Hrvata 1990. – 1995.“, Društvena istraţivanja, Vol. 13, 2004, br. 3, str. 514. 219 Boras, Franjo. Kako je umirala Socijalistiĉka Republika Bosna i Hercegovina, Slobodan Praljak: Mostar, 2002., str. 96. 217

44


prepreku pri realizaciji svojeg konaĉnog cilja – unitarne BiH. Napetosti izmeĊu Hrvata i Muslimana su bile najveće u podruĉjima u kojima niti jedna strana nije imala većinu, upravo je u takvim sredinama i došlo do prvih lokalnih sukoba, budući da su se obje dvije strane u njima borile za politiĉku prevlast. A kako se i jedna i druga strana nisu uspjele dogovoriti oko politiĉke i vojne vlasti, to je u konaĉnici rezultiralo dvovlašćem u takvim podruĉjima. O problemu dvovlašća svjedoĉi i dokument muslimanskih vlasti u Novom Travniku: Fundamentalni problem Novog Travnika je dvije vlasti, HVO i naša, ko biva, regularna. Dolazi do kolizija i sukoba. I dalje će se to dešavati. Predsjedniku vlade ne daju bez iskaznice ući u Općinu. Bolje je podijeliti se. Opet ćemo se tući. Bilo je raznih ponuda, da Muslimani i Hrvati formiraju svoju vladu. Mi smo pokušavali da paritetno damo iz svake nacije po isti broj ljudi u vladi.220 Odnose u takvim miješanim sredinama dodatno su pogoršale muslimanske izbjeglice, koji su prebjegli s podruĉja koja su bila okupirana sa strane VRS-a. Smjestivši se u takva podruĉja, kao na primjer u srednju Bosnu, znatno su izmjenili etniĉku sliku u korist Muslimana, potencirajući dodatno hrvatsko-muslimanske prijepore. Izbjeglice koje su došli u ta podruĉja su bili velikim dijelom vojno sposobni muškarci (ţene i djeca su uglavnom upućivani dalje u Hrvatsku) iz ruralnih krajeva zapadne i istoĉne Bosne221. Donoseći tako jedan sasvim drukĉiji mentalitet sa sobom, ĉija je glavna odlika etniĉka netrpeljivost i nepoznavanje suţivota s Hrvatima. Zbog toga i ne ĉudi da je upravo u takvim mjestima i došlo do naglog porasta manjih incidenata izmeĊu dviju strana, izmjenivši u potpunosti dotadašnje meĊuetniĉke odnose. Te situacije (prvi sukobi222) su se naroĉito umnoţavale nakon protjerivanja stotine tisuća Bošnjaka-Muslimana i Hrvata sa podruĉja koja su Srbi okupirali, kada je na relativno skuĉenom prostoru koji su Hrvati i Bošnjaci-Muslimani zajedno ili odvojeno kontrolirali nastala nekontrolirana prenapuĉenost. Naime, sukladno teorijskom okviru, krizna situacija u kojoj postoje nedostatni i ograniĉeni resursi te kada su vremena teška, ĉlanovi ugroţene skupine osjećaju još jaĉu prijetnju prema vanjskim skupinama te su skloniji negativnom stavu i nasilju prema njima. A prenapuĉenost stvorena srpskim protjerivanjem velikog 220

Općinski stoţer - Novi Travnik, br. 362/92 od 26. studenog 1992., Izvješće zapovjednika Općinskog stoţera Novi Travnik sa sastanka sa Armijom BiH Novi Travnik, prema: Marijan, 2004., str. 232. 221 Marijan, 2004., str. 235. 222 Navod autora

45


broja ljudi i njihovo gomilanje na skuĉenom prostoru izazvalo je takvu kriznu situaciju koja je utjecala na sukobe meĊu razliĉitim podskupinama Bošnjaka – Muslimana i Hrvata neovisno o bilo kojem drugom ĉimbeniku.223 Koliko veliki problem su predstavljale muslimanske izbjeglice moţe se vidjeti iz jednog izvješća HVO-a Uskoplja (Gornji Vakuf) iz sredine lipnja 1992. godine: Na našem podruĉju ima oko 12.000 izbjeglica iz Donjeg Vakufa (a sve muslimanske narodnosti) sa velikim brojem vojnih obveznika, pa ukoliko se još naoruţaju, onda ne da prijeti opasnost samo našoj općini, nego i susjednim (Bugojno, Novi Travnik, Travnik), a naš je zakljuĉak da smo im mi prvi neprijatelji pa tek onda ĉetnici.224 S daljnim teritorijalnim gubicima je došlo do drastiĉnog povećanja broja muslimanskih izbjeglica na podruĉju srednje Bosne. Tako se krajem 1992. godine, nakon pada Jajca u listopadu, na podruĉjima Travnika, Bugojna, Zenice i lašvanske doline nalazilo oko 70.000 muslimanskih izbjeglica225. Muslimanskom vodstvu je ovo predstavljalo ogroman problem jer je toliko veliki broj ljudi trebalo razmjestiti na ono malo teritorija što je vlada u Sarajevu drţala pod nadzorom. Upravo se zbog problema muslimanskih izbjeglica stvaraju i prve zamisli o mogućnostima vojnog napada na Hrvate, što potvrĊuje i Sefer Halilović, referirajući se na jedan sastanak SDA, u ljeto 1992., nakon kojega je, prema njegovim rijeĉima, Rifat Bilajac226 ljutito rekao: „Sve sam saznao u sjedištu SDA. Bilo je prisutno oko 10-12 ĉlanova Izvršnog komiteta. Kad sam predloţio da se rješenje za smještaj izbjeglica naĊe u Kiseljaku, Busovaĉi, Vitezu i Varešu, Behmen mi je ljubazno rekao da to neće ići, jer je to hrvatski teritorij.“ Halilović nastavlja: Ostali su šutjeli. Poĉela je svaĊa i razišli smo se. Dobro, ako je to hrvatski teritorij, što da radimo?227 Da je muslimanski vrh razmatrao mogućnost napada na hrvatska podruĉja u srednjoj Bosni još i prije kraja 1992. godine, mišljenje je i ameriĉkog vojnog povjesniĉara Charlesa Shradera228.

223

Šakić, str. 88. HZHB, Općinski stoţer HVO Gornji Vakuf, br. 1-5/4-2/92 od 22. lipnja 1992. Predsjedniku HZ H-B, Izvješće o zbivanjima na podruĉju naše općine za dan 20., 21. lipnja 1992. g., prema Marijan, 2004., str. 235. 225 Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 5. 226 Rifat Bilajac, jedan od najutjecajnijih ĉlanova SDA, organizator PL-a, general u Armiji BiH. 227 Halilović, str. 78. 228 Shrader, str. 119. 224

46


U takvim okolnostima izbijanje oruţanih sukoba izmeĊu te dvije strane bilo je samo pitanje vremena. Jedan od prvih incidenata se dogodio u Busovaĉi229, već u svibnju 1992. godine, kada je HVO preuzeo vlast u gradu, te zatraţio predaju cjelokupnog oruţja TO-a, u kojoj su Muslimani bili većina230. Razlog tome je bilo nepridrţavanje dogovora o ravnopravnoj podjeli zapljenjenog oruţja od JNA izmeĊu HVO-a i TO-a, budući da su Muslimani, pod vodstvom Dţemala Merdana, pokušali sebi sve prisvojiti231. U lipnju je došlo i do oruţanog okršaja u selima Katići i Predjeli. Iako se radi o preteţno srpskim selima, tamošnje je stanovništvo iskazalo lojalnost HVO-u, te mu predalo oruţje232

233

. MeĊutim, 13.

lipnja pripadnici ABiH-a upadaju u ta sela, te pljaĉkaju i pale nekoliko srpskih kuća. HVO je na to reagirao slanjem svoje VP na zadatak izviĊanja situacije i zaštite sela. Pri tome je došlo i do razmjene vatre u kojoj je poginuo jedan pripadnik VP HVO-a, te tri pripadnika ABiH-a234. Krajem srpnja ABiH je krenula u osvajanje većinskih hrvatskih naselja u Sarajevu, kao što su Stup, Otes, Doglode, Azići i Bare235. Cilj tih napada je bila potpuna eliminacija HVO-a s tih podruĉja, što je i postignuto u rujnu 1992. godine. Posljedice za tamošnju hrvatsku zajednicu su bile katastrofalne, a hrvatske vlasti su optuţile samog naĉelnika ŠVK OS RBiH za ove napade236. Ovdje se uistinu radilo o većem pothvatu, tako da se s pravom moglo sumnjati u to da je planiran na strategijskoj razini. Ovaj napad je ujedno ohrabrio ABiH i politiĉko vodstvo Muslimana, jer su meĊunarodni krugovi ovaj napad ignorirali, poslavši tako poruku da bi se sliĉne ili još veće akcije ABiH-a protiv HVO-a mogle tolerirati. Zatim je sredinom listopada 1992. godine došlo do tri incidenta koja su dovela do prvih ozbiljnijih vojnih sukoba u srednjoj Bosni. Prvi se dogodio u Novom Travniku 18. listopada, kada je došlo do sukoba izmeĊu pripadnika HVO-a i ABiH-a na benzinskoj crpki nedaleko stoţera HVO-a237. Sukob je izbio jer su Hrvati odbili dati gorivo pripadnicima TO-a, nakon toga je izbila svaĊa, koja je prerasla u fiziĉki sukob, u kojemu je jedan Musliman ubijen238. Navodno je tom prigodom

229

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Busovaĉi je ţivjelo 18.879 stanovnika, od toga je bilo 48,16% Hrvata i 44,76% Muslimana. 230 Shrader, str. 111. 231 Općinski stoţer HZHB Busovaĉa, br. 62/92, Busovaĉa 0120, 10. svibnja 1992, Zapovijed, KC Z100, prema: Shrader, str. 111. 232 Mlivonĉić, 1998. str. 97. 233 Marijan, 2004., str. 236. 234 Mlivonĉić, 1998., str. 97. 235 Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih odnosa (...)“, str. 859. 236 HZHB, HVO, Odjel Obrane, br. 03-34/92 od 3. rujna 1992. Zapovjedniku Armije BiH; HVO, Odjel obrane, Br. 03-50/92 od 11. rujna 1992., Glavnom stoţeru Oruţanih snaga BiH, Prosvjed, prema: Marijan, 2004., str. 237. 237 Shrader, str. 112. 238 Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 11. rujna 1998., prema: Shrader, str. 112.

47


lokalni zapovjednik ABiH-a izjavio „Benzinska ili rat“239. Ubrzo nakon toga, sukob se proširio gradom, te su se vodile borbe izmeĊu HVO-a i ABiH-a. Ovaj lokalni okršaj se najvjerojatnije ne bi proširio da 20. listopada nije ubijen Ivica Stojak, zapovjednik Travniĉke brigade HVO-a. Stojaka su ubili mudţahedini, pripadnici 7. muslimanske brigade, na kontrolnoj toĉki ABiH-a pokraj medrese u Travniku240

241

. Prilikom toga teško je ranjen i

naĉelnik HVO-a, Zvonko Gašo. Treći incident se dogodio odmah istog dana, a odnosi se na postavljanje blokade nedaleko Ahmića, na glavnoj cesti kroz Lašvansku dolinu, sa strane muslimanske TO. Prilikom toga Muslimani su zabranili prolaz svim snagama HVO-a, meĊutim, blokada je uklonjena nakon dva dana, nakon što je u okršaju s HVO-om poginuo jedan pripadnik TO-a, a nekoliko njih ranjeno242. U dolinu rijeke Lašve zadnji su okršaji okonĉani 21. listopada, kada je u Vitezu, posredstvom UNPROFOR-a, dogovoren prekid vatre, a do tada je u sukobima bilo pedesetak ranjenih243. I dok je u srednjoj Bosni dogovoren prekid vatre, u Uskoplju i Prozoru244 situacija se pogoršavala. O tome svjedoĉi dopis koji je dobio GS HVO-a, 21. listopada, a u kojemu piše da je u Gornjem Vakufu i Prozoru stanje napeto i svakog momenta moţe doći do sukoba. (...) u svezi sa novonastalom situacijom u dijelu operativne zone poduzete su sve mjere sigurnosti da bi se sprijeĉili sukobi snaga HVO i OS BiH a posebno u G. Vakufu i Prozoru245. Iako je hrvatska strana pokušavala sve kako bi smirila situaciju, te u više navrata inzistirala na pregovorima246, Muslimani nisu iskazali previše interesa za time. Nedugo nakon toga, 23. listopada, ubijen je jedan pripadnik HVOa247, što je bio neposredni povod izbijanju oruţanog sukoba u Prozoru. Okršaji su trajali dva dana, a rezultirale su potpunim porazom jedinica ABiH-a248. Zanimljivo je takoĊer da za ovaj neuspjeh Muslimani optuţuju HV, koji je navodno sudjelovao u napadima na Prozor sa svojom 113. splitskom i 114. šibenskom brigadom249. MeĊutim, niti jedan vojni dokument ne

239

HVO, Komisija za praćenje stanja na podruĉju općine Novi Travnik, br. 1215/92 od 06. studenog 1992., Izvješće o radu Komisije, prema: Marijan, 2004., str. 237. 240 Shrader, str. 113. 241 Mlivonĉić, 1998., str. 52. 242 Shrader, str. 113. 243 Isto, str. 114. 244 Prema popisu stanovništva iz 1991. u općini Rama-Prozor ţivjelo je 19.760 ljudi, od toga 62,03% Hrvata, 36,56% Muslimana i 1,16% ostalih. 245 Brigada „Kralj Tomislav“ za OZ SZH, br. 47/92 od 21.listopada 1992., HZHB GS HVO, Redovno izvješće, prema: Marijan, 2004., str. 238. 246 Marijan, 2006., str. 390. – 391. 247 HDA, ZDRBiH: HVO, Općina Rama – Prozor, Br. 168/92 od 23. 10. 1992., Izvješće sa stanjem u 24,00 sati., prema: Marijan, 2006., str. 392. 248 Marijan, 2004., str. 238. 249 Ĉekić, Smail. Agresija na Bosnu i genocid nad Bošnjacima 1991-1993., NIPP Ljiljan: Sarajevo, 1994., prema: Marijan, 2004., str. 238.

48


potvrĊuje prisustvo spomenutih jedinica u prozorskom sukobu, tako da je rijeĉ o ĉistoj dezinformaciji, koja bi trebala potvrditi navodnu agresiju Republike Hrvatske na BiH. 6.3. Pokušaj obnove hrvatsko-muslimanskog savezništva krajem 1992. Glavna karakteristika svih ovih okršaja jest ĉinjenica da nisu inicirani sa strane drţavnog ili vojnog vrha, niti jedne strane, o ĉemu svjedoĉi i sam opseg i trajanje borbi. Jedina iznimka jest postavljanje blokade kod Ahmića za koju se pouzdano zna da je postavljena po nareĊenju stoţera 3. korpusa ABiH-a250, a opravdano posumnjati bi se moglo i u napad na hrvatska naselja u Sarajevu. Svi navedeni dogaĊaji popraćeni su nizom drugih manjih incidenata, a situaciju su uz sve navedene ĉimbenike dodatno pogoršali mudţahedini, ĉija se prisutnost sve više osjećala. Iako je situacija na terenu nagovještavala samo najgore u hrvatsko-muslimanskim relacijama, na razini politiĉkih vodstava nastojalo se, bar sluţbeno, zaustaviti daljne širenje sukoba, te pridonjeti daljnem unaprijeĊivanju savezništva u borbi protiv Srba. Potaknut dogaĊajima u listopadu, predsjednik Predsjedništva RBiH, Alija Izetbegović, uputio je pismo predsjedniku RH, Franji TuĊmanu, 27. listopada 1992., u kojemu izmeĊu ostalog navodi: Jedinice HVO planirano su izazvale sukobe u Novom Travniku, Vitezu i Prozoru. U sukobima je bilo ţrtava i razaranja. Zatvoreni su svi putovi kroz zapadnu Hercegovinu, ĉak i za humanitarnu pomoć. (...) Istina je isto tako da su tenkovi pucali na Prozor i ušli u taj grad a to nisu bili tenkovi vojske BiH. Naša vojna oprema, presudna za otpor ĉetniĉkoj najezdi u BiH, zaustavljena je u Zagrebu i Grudama. Posljedice su oĉigledne. (...) HVO je prešao granicu legitimne obrane od ĉetnika i pristupio sistematskom rasturanju legalne civilne vlasti i uspostavljanju paradrţavnih institucija. (...) Tko bi meĊu razloţnim ljudima u našoj i svjetskoj javnosti mogao povjerovati u priĉe da smo mi, dok vodimo teške borbe protiv ĉetnika, otvorili i front protiv HVO? Ne liĉi li ovo prije na onu ĉetniĉku priĉu o tome da mi sami sebe bombardiramo u Sarajevu?251 Naravno, Izetbegović svoje tvrdnje nije potkrijepio nikakvim ĉinjenicama, jer ne postoje nikakve indicije da je HVO izazvao sukobe u Novom Travniku, Vitezu i Prozoru, a

250 251

Shrader, str. 113. Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović: Pismo predsjedniku RH dr. Franji TuĊmanu (Sarajevo, 27. listopada 1992.), Vjesnik, 30. listopada 1992., prijepis u: TuĊman – Bilić, str. 162. – 163.

49


kamoli da je to bio dio nekog većeg plana. Njegovi navodi o potpunoj blokadi dostave oruţja i humanitarne pomoći iz Hrvatske i zapadne Hercegovine su u najmanju ruku nekorektni, ako ne i zlonamjerni. Demantira ga dokument Zapovjedništva vlastite vojske, od 26. listopada 1992. godine, sastavljen dan prije objave njegovog pisma predsjedniku RH, u kojemu zapovjednik Arif Pašalić252 traţi dozvolu MDD-a Merhamet u Sarajevu, za preuzimanje sveukupno 400 tona goriva koja se nalaze u skladištima INA-e u Splitu253. A spomenuti valja i izvješće GS HVO-a, od 6. studenog, dakle nešto više od tjedan dana nakon objave pisma, u kojemu se potvrĊuje isporuka oruţja i strjeljiva ABiH-u254. Budući da je RH, kao i HZHB, i dalje nastavljala s dostavom oruţja i ostalih potrepština ABiH-u, to ne ide u prilog Izetbegovićevoj tezi o sistematskom rasturanju legalne civilne vlasti, jer ta vlast bez hrvatske podrške i pomoći uopće ne bi mogla funkcionirati. Ono što je Izetbegoviću, kao i muslimanskom vrhu, uistinu smetalo jest postojanje hrvatskih samoupravnih jedinica, posebno HZHB-a, koju on naziva paradrţavom. Nadalje, na Izetbegovićevo pitanje, tko bi mogao povjerovati u priĉe o napadima ABiH-a na HVO, neoboriv odgovor daju hrvatska naselja u Sarajevu - Stup, Otes, Doglode, Azići i Bare, u kojima se upravo to i dogodilo. MeĊutim, ako se paţljivije pogleda Izetbegovićevo pismo, on nigdje nije demantirao te napade, već je samo postavio pitanje: Tko bi to u domaćoj i svjetskoj javnosti mogao povjerovati? Što je zapravo dobro postavljeno pitanje, s obzirom na sve veću naklonost meĊunarodne javnosti prema vladi u Sarajevu i Armiji BiH. Svoj odgovor na Izetbegovićevo pismo, TuĊman je uputio 30. listopada 1992., u kojemu takoĊer navodi sljedeće: Uvjeravam Vas s punom odgovornošću da Republika Hrvatska, pa i ja osobno, dosljedno radimo na ostvarenju naĉela oko kojih smo se sporazumjeli, a da smetnje o kojima govorite dolaze zapravo s vaše strane.(...) Hrvatska, iako i sama ratom uţasno pogoĊena, u mnogim krajevima razrušena i teško osiromašena, podnijela je i podnosi u materijalnom smislu za Bosnu i Hercegovinu veći teret, rekao bih, i od nje same. Sjetite se samo da i danas zbrinjavamo više od pet stotina tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. (...) Ja sam voĊe tog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, a i Vas i Vaše suradnike, koji vodite muslimanski 252

Arif Pašalić, zapovjednik 4. Korpusa ABiH-a RBiH, Vrhovna komanda OS, Sarajevo, 26. listopada 1992., odgovor na dopis: br. 02/773-279 od 5. listopada 1992., Predmet: 200 tona dizel goriva D2, 200 tona motornog benzina MB98, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 262. 254 HZHB, GS HVO, br. 06-2503/92 od 6. studenog 1992., Izvješće – Prijem i raspored MS – naoruţanje i streljivo, dokument objavljen u: Praljak, Pomoć Republike Hrvatske (…), str. 13. – 14. 253

50


narod, neprestano poticao, pa to i sada ĉinim, da se sporazumijete i poveţete na temeljima pune ravnopravnosti, danas radi obrane, a sutra radi izgradnje suverene drţave Bosne i Hercegovine tako ureĊene da s njom budu zadovoljni i Hrvati i Muslimani i Srbi. (...) TakoĊer Vas molim da pri tome ne dozvolite pribjegavanje nikakovim, lako uoĉljivim trikovima, niti prebacivanju krivnje na hrvatska sredstva javnog priopćavanja, a osobito da zaustavite one dijelove muslimanskih snaga koje su oruţjem krenule na Hrvate. Treba li posebno podsjetiti da, osim zbrinjavanja polmilijunskog mnoštva izbjeglica, sva pomoć u Bosnu i Hercegovinu dolazi preko ili iz Hrvatske. Hrvati iz Bosne i Hercegovine nas neprestano pozivaju da uĉinimo sve da ta pomoć ne bude usmjerena protiv njih.255 Iako je iz priloţenoga vidljivo da je Izetbegović imao svoju predodţbu o dogaĊajima u listopadu 1992., on i TuĊman su se sastali 1. studenog, te zajedniĉki osudili sve oruţane sukobe i pozivali na prestanak istih256. Ovaj zajedniĉki sastanak se iskazao produktivnim, bar privremeno, jer je doista i došlo do prekida vatre izmeĊu HVO-a i ABiH-a. TakoĊer dolazi do intenziviranja pregovora izmeĊu hrvatske i muslimanske strane u BiH, a kao plod toga obje dvije strane su se okvirno dogovorile o osnivanju zajedniĉkog stoţera ABiH-a i HVO-a, kao i o zajedniĉkim zapovjedništvima na lokalnoj razini257, s ciljem sprjeĉavanja daljnih sukoba, kao i usklaĊivanja u obrambenom djelovanju protiv VRS-a. Ideja o zajedniĉkom stoţeru HVO-a i ABiH-a (tada TO) već je sredinom travnja predlagao HVO, ali je Izetbegović to odbio, iako je hrvatska strana na tome i dalje inzistirala258. Unatoĉ tome što su poduzeti neki koraci u zbliţavanju hrvatske i muslimanske strane, u prvom redu pokušaj osnivanja zajedniĉkog stoţera ABiH-a i HVO-a, to nije moglo jamĉiti potpunu nekonfliktnost u hrvatsko-muslimanskim odnosima. U prvom redu zbog toga što su i sami pregovori i zbliţavanje obaju strana u studenome 1992. godine, više bili uvjetovani meĊunarodnim ĉimbenicima (predstavljanje novog plana za BiH)259, negoli voljom muslimanske strane za izgradnjom iskrenog savezništva s Hrvatima.

255

Predsjednik RH dr. Franjo TuĊman: Pismo predsjedniku Predsjedništva R BiH Aliji Izetbegoviću (Zagreb, 30. listopada 1992.), HINA, Baza EVA, vijest HNAA300161-1, 30. listopada 1992., prijepis u: TuĊman – Bilić, str. 170. – 171. 256 Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrv.-mus. odnosa (...)“, str. 860. 257 Isto 258 Shrader, str. 109. 259 Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrv.-mus. odnosa (...)“, str. 860.

51


6.4. Uloga islama u generiranju hrvatsko-muslimanskog sukoba Već se na poĉetku ovog rada jednom postavilo pitanje: U kolikoj mjeri je religija utjecala na izbijanje hrvatsko-muslimanskog sukoba? Kao i, je li se za rat u BiH moţe tvrditi da je bio vjerski? Na poĉetku je i reĉeno da bi takav jednostran pristup bio nekompletan, jer je nemoguće zbivanja na podruĉju bivše Jugoslavije sagledati izvan konteksta tadašnjih politiĉkih prilika. A u tom smislu se moţe sigurno tvrditi da je hrvatsko-muslimanski rat velikim dijelom posredna posljedica srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (Hrvatsko-muslimanski rat kao nusproizvod srpske agresije260), jer je to dogaĊaj koji je direktno pokrenuo niz daljnih politiĉkih i vojnih zbivanja. MeĊutim, to ne znaĉi da se pitanje uloge religije smije zanemariti, koliko god osjetljivo to podruĉje i bilo. Valja razmatrati koliko stoji iza izjave Davida Owena da je rat u BiH bio djelomiĉno vjerski rat, što je, kako je on napredovao, postajalo sve izraţenije (...), kao i to da je nacionalizam snaţna sila, a povezan s religijom moţe postati još i jaĉi261. Na ovome mjestu, kada se govori o hrvatskomuslimanskim relacijama, nameće se pitanje kako i na koji naĉin je islam, koji se vratio na velika vrata u BiH, utjecao na izbijanje rata izmeĊu Hrvata i Muslimana? Da je islam imao snaţan utjecaj na muslimanske vlasti proizlazi iz neosporne ĉinjenice da su u osnivanju SDA veliku ulogu imali Mladi muslimani, koji su njegovali ĉvrste veze s Muslimanskom braćom. IzmeĊu ostaloga, valja ukazati na to da je PL, kao oruţani dio SDA, osnovana u dţamiji na Soukbunaru u Sarajevu262. Spomenuto je svakako diskvalificiralo tu stranku da se etablira kao istinska graĊanska stranka u BiH, kakvom se u svijetu voljela predstavljati. Jednako je bilo i u ABiH-u, tako nam kao primjer moţe posluţiti 5. korpus, ĉiji su popisi vojnih postrojbi upravo izraĊeni u dţamijama, a mnogi imami su bili ĉlanovi zapovjedništava prvih postrojbi263. Ekvivalent prethodno navedenome, na hrvatskoj strani, bio bi primjer oruţanog dijela HVO-a osnovanog u crkvi ili da je HDZ BiH osnovan posredstvom neke (nepostojeće) katoliĉke teroristiĉke organizacije. Lako je objasniti snaţan prodor koji je islam imao u institucije RBiH, Izetbegović je sam u svojoj Islamskoj deklaraciji potvrdio da islam ne poznaje odvojenost religije od društva i drţave, kao i to da je konaĉni cilj stapanje toga u jedno. Na ovome mjestu netko bi moţda primjetio da je to najvjerojatnije slobodna interpretacija islama sa strane Izetbegovića ili drugih islamskih ekstremista. MeĊutim, ĉinjenica jest da i svi vaţni islamski autoriteti, i sunitski i šiitski, potvrĊuju da islam nije samo spiritualan, već i politiĉki. 260

Ivanković – Melĉić, str. 415. Owen, David. Balkanska odiseja, Hrvatska sveuĉilišna naklada: Zagreb, 1998., str. 37., 74., 75. 262 Luĉić, str. 121. – 122. 263 Mlivonĉić, 2007. str. 102. 261

52


Uostalom, kako i na koji naĉin musliman treba djelovati u konkretnim društvenim i politiĉkim okolnostima pomno je razraĊeno u Kur'anu, kao i u Hadisima, pomoću kojih se Kur'an i tumaĉi. Tako se u Kur'anu na preko sto mjesta implicitno ili eksplicitno navodi kako je duţnost svakog muslimana voditi dţihad (a u dţihad spada i voĊenje rata u ime vjere) protiv nevjernika264. Kako je sa slomom komunizma došlo do ponovne afirmacije nacionalizma u svim narodima na podruĉju bivše Jugoslavije, tako je i kod bosanskohercegovaĉkih Muslimana došlo do reislamizacije, jer je upravo islam središnja komponenta oko koje su oni izgradili svoj nacionalni identitet. Da je islam dobivao na sve većem znaĉenju i na lokalnim razinama svjedoĉi i postrojavanje Muslimanskih snaga, 21. kolovoza 1992. godine u Travniku265. Naime, na postrojavanju su bili prisutni kljuĉni muslimanski vjerski i politiĉki autoriteti travniĉkog podruĉja, a samo postrojavanje je predvodio iskusni mudţahedin i bin Ladenov suradnik, prvi emir mudţahedina u BiH266, Abu Abdel Aziz „Barbaros“267. U ovom sluĉaju su muslimanski lideri u Travniku prisustovali manifestaciji koju je predvodila osoba ĉiji se svjetonazor najjasnije moţe isĉitati iz njegove vlastite izjave, koju je dao jednom drugom prilikom: Allah će pomoći odreĊenim ljudima da kontroliraju svijet i ova kontrola će doći u skladu sa odreĊenim kur'anskim ajetima i mi znamo da je Allah rekao da budemo spremni protiv neprijatelja na svaki naĉin. TakoĊer, Allah je najavio da će nam dati kontrolu nad svijetom, to je Allahovo obećanje onima koji idu u dţihad, da će otići u Raj. VoĊenje dţihada je jedna od najznaĉajnijih karakteristika vjernika. Ĉak je i Poslanik uĉestvovao u 27 bitaka a mi sada kaţemo da smo vjernici. Recite mi braćo, koliko puta ste uĉestvovali u dţihadu, ili makar pomislili da idete u dţihad? Demokracija nije naš naĉin da ostvarimo kontrolu nad svijetom. Treba da slijedimo Allahov put i slušamo njegove rijeĉi. Spremite se protiv neprijatelja Allaha sa svom snagom.268 U ovom sluĉaju bi bilo naivno tvrditi, da prethodno spomenuta i sliĉne manifestacije, nisu utjecale na izbijanje hrvatsko-muslimanskog rata. Konkretno, u spomenutom 264

Spencer, Robert. The politically incorrect guide to Islam (and the crusades), Regnery publishing: Washington, 2005., str. 19. 265 Hećimović, Esad. Garibi. Mudţahedini u BiH 1992. – 1999. Fondacija Sina: Zenica, 2006., str. 31. 266 Kohlmann, Evan. Al-Qa'idin dţihad u Europi: afganistansko-bosanska mreţa. Naklada Ljevak: Zagreb, 2005., str. 35. 267 Hećimović, str. 31. 268 Govor odrţan u prosincu 1993., na konferenciji Islamske skupštine Sjeverne Amerike u Chicagu, prema: Hećimović, str. 31.

53


postrojavanju islamistiĉkih snaga u Travniku u kolovozu 1992. moţe se prepoznati jedan od motivirajućih faktora za kasniji oruţani sukob s travniĉkim Hrvatima269. Takva se mrţnja posebno intenzivira za vrijeme kršćanskih vjerskih blagdana, što je i danas pravilo u islamskom svijetu, a iznimka u tome nije bila ni BiH za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba. Pri tome nam opet moţe posluţiti Travnik kao primjer, iz kojega je mjesna brigada HVO-a, u svibnju 1993. godine, izvijestila o sljedećem: Pred veliki kršćanski blagdan USKRS HVO postavlja nacionalne zastave Hrvata BiH na gradske ulice, a uz zastave BiH (ljiljane). Prije Uskrsa trajao je veliki islamski blagdan Ramazan, koji završava Bajramom. Cijeli mjesec gradom su se vijorile islamske vjerske zastave i nad ulicama i nad objektima svjetovnog karaktera – dakle izvan bogomolja gdje im je mjesto. Nitko ih od Hrvata NIJE NITI TAKNUO! No, 13 hrvatskih nacionalnih zastava je spaljeno neposredno nakon postavljanja. (...) Bila je to i ostaje trajna uvreda i poniţenje kao HVO tako i hrvatskom puĉanstvu. (...) Nakon paljenja zastava poĉinju trajni napadi (...), na objekte VP, na specijalne postrojbe HVO, a takoĊer i Zapovjedništvo Brigade (...). Istodobno se umnoţavaju maltretiranja pripadnika HVO i civila Hrvata. neposredno iza Uskrsa uhićena su u sred Grada i pretuĉena ĉetiri ĉlana Zapovjedništva Brigade.270 I sam islamski nauk promiĉe netrpeljivost prema pripadnicima drugih religija, a u konaĉnici i nuţnost oruţane borbe protiv nevjernika, bilo katolika, pravoslavaca ili ateista. Nuţnost toga proizlazi iz niza kur'anskih sura, a najjasnije o tome svjedoĉi sura 4:76 u kojoj se oni koji odbijaju prihvatiti Muhameda kao proroka, nazivaju prijateljima Sotone, protiv kojih se treba oruţano boriti271. Ta borba nije iskljuĉivo samo vojnog karaktera, valja samo ukazati na ĉinjenicu da muslimanske dobrotvorne organizacije, i dan danas, humanitarnu pomoć namjerno uskrajuću nemuslimanima. Tako je Merhamet u ratu u BiH pomoć iskljuĉivo davao muslimanima, dok je to Caritas ĉinio bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost272. Indikativna je i podjela svijeta u islamskoj teologiji, prema kojoj se onaj dio svijeta u kojoj je 269

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u gradu Travniku je ţivjelo 38,7% Muslimana, 31,7% Hrvata i 11,2 Srba. MeĊutim, valja imati na umu da je u kolovozu 1992. godine etniĉka struktura znatno išla u korist Muslimana zbog obilnog priljeva izbjeglica. 270 HZHB, Travniĉka brigada, br. 01-360/93, od 10. svibnja 1993., Pro Memoria: Stanje okolnosti i odnosi HVO i ABiH te muslimanskog i hrvatskog naroda u zoni odgovornosti Brigade HVO Travniĉka, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 820. – 826. 271 Spencer, 2005., str. 20. 272 Dossier. (...), str. 76.

54


na snazi islamski poredak naziva Dar-al-islam (kuća islama – kuća podloţnosti), a ostali dio, koji nije podvrgnut tom poretku, Dar-al-harb (kuća rata). Na istome svjetonazorskom pragu bio je i Alija Izetbegović, što se moţe jasno išĉitati iz njegove Islamske deklaracije: Prvi i najvaţniji takav zakljuĉak svakako je zakljuĉak o nespojivosti islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije izmeĊu „islamske vjere“ i neislamskih društvenih i politiĉkih institucija273. Da su takve svjetonazore prihvaćali i visoko pozicionirani ljudi iz Armije BiH, kao i iz islamske zajednice BiH, dokazuje i da su ljudi poput generala Mehmeda Alagića274, generala Sakiba

Mahmuljina275

i

muftije

Nusreta

efendije

Avidbegovića

prisustovali

na

mudţahedinskim okupljanjima, što potvrĊuju i video zapisi276. Koliko je ABiH postala islamizirana svjedoĉi i ĉinjenica da je u nakladi zapovjedništva 3. Korpusa ABiH-a objavljena knjiga Mehzebi u islamu, što je osudio i Sefer Halilović, smatrajući da vjerske knjige treba izdavati reis, a ne Armija277. Da su muslimanske vojne i vjerske strukture rat u Bosni i Hercegovini percipirali kao vjerski sukob, vidi se iz priruĉnika pod nazivom Upute muslimanskom borcu, ĉiji su autori zeniĉki muftija Halil Mehtić i prof. Hasan Makić, a koji je besplatno podijeljen svim pripadnicima ABiH-a, kao obavezni priruĉnik278. Tako se u predgovoru priruĉnika istiĉe da je rat u BiH dio dobro smišljenog i dugo prisutnog plana o uništenju islama i muslimana na ovim balkanskim prostorima, a vojnik ABiH-a nije samo branitelj Bosne i Hercegovine, već i stameni bedem islama279. Drugi dio priruĉnika je u potpunosti posvećen muslimanskom borcu kao islamskom vjerniku, te sadrţi niz uputa o svakodnevnom ţivotu, molitvama i raznim obredima280. MeĊutim, nije sve ostalo samo pri tiskanju islamistiĉkih pamfleta, tako se po nareĊenju ŠVK OS RBiH, od 13. kolovoza 1993. godine, osniva odred El Mudţahedin281, ĉije je geslo bilo Naš put je dţihad. Pripadnici te jedinice su gotovo u cijelosti bili islamski fundamentalisti i teroristi iz islamskog svijeta, a odgovorni su za niz okrutnih zloĉina nad hrvatskim i srpskim vojnicima i civilima. S ovim

273

Izetbegović, Alija. Islamska deklaracija, str. 22. Mehmed Alagić, kasnije zapovjednik 3. Korpusa ABiH-a 275 Sakib Mahmuljin, zamjenik šefa kabineta ŠVK OS RBiH, naĉelnik Štaba 3. Korpusa ABiH-a do travnja 1994., nakon rata zamjenik ministra obrane Federacije BiH. 276 Hećimović, str. 32. 277 Hadţić, Hasan. „Ĉista, vjerna i podobna“, Dani, 10. studenog 1997., str. 24., prema: Mlivonĉić, 2007., str.104. 278 Mlivonĉić, 2007., str. 104. 279 Isto 280 Isto, str. 105. 281 RBiH, ŠVK OS, Sarajevo, br. 14/75-86, od 13. kolovoza 1993. godine, Predmet: formiranje odreda „El Mudţahedin“ u zoni odgovornosti 3. korpusa, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatskomuslimanski odnosi (…), str. 690. – 691. 274

55


ĉinom vrh OS RBiH se bjelodano stavio u sluţbu dţihada protiv nemuslimana u vlastitoj drţavi, te se s pravom moţe dvojiti u legitimitet oruţane sile koja je toliko duboko ideologizirana. Kako je islamizam bila ideologija koja se snaţno ukorijenila u drţavnom i vojnom vrhu, ne ĉudi što se gotovo u svim segmentima javnog ţivota propagirao takav svjetonazor. Tako se u medijima promicao muslimanski nacionalizam, u školama se širio islamistiĉki vjerski nauk, a u udţbenicima se moglo ĉitati o „blagodatima“ osmanlijske vladavine282. Prodor islama u sve institucije RBiH-a jedan je od glavnih razloga izbijanja rata izmeĊu Hrvata i Muslimana. Iz jednostavnog razloga jer islamski nauk promiĉe ideju globalne dominacije, kojoj se svi ostali narodi i kulture trebaju pokoriti283, a hrvatska zajednica u BiH je samo jedna od njih pri ostvarenju toga cilja. U tom smislu su Muslimani Bosne i Hercegovine, bar jedan dobar dio njih, ukljuĉujući visoke politiĉke, vojne i vjerske284 autoritete, u više navrata pokazali da rat u BiH percipiraju kao vjerski, to jest kao nastavak jednog puno starijeg sukoba – sukoba izmeĊu islama i kršćanstva.

6.5. Pripreme muslimanskog vodstva za napad na HVO Već je u vremenu dok su trajali prvi lokalni sukobi izmeĊu Muslimana i Hrvata, meĊunarodna zajednica pokazala da favorizira muslimansku stranu, što se iskazalo u ignoriranju napada ABiH-a na hrvatska naselja u Sarajevu. Ne samo to, već je u takvim okolnostima meĊunarodna zajednica vršila diplomatski pritisak na hrvatsku, umjesto na muslimansku stranu285. Takvo drţanje meĊunarodnih ĉimbenika muslimanskom vojnom i politiĉkom vodstvu jasno je dalo do znanja da moţe slobodno zauzeti agresivniju poziciju naspram HVO-u, te da vojnom silom pokušava nametnuti ono što nije uspjelo pregovorima. Razilaţenje hrvatske i muslimanske strane, koje je zapoĉelo zbog neslaganja oko unutarnjeg ureĊenja BiH, u meĊuvremenu je postala realna mogućnost izbijanja ratnog sukoba većeg intenziteta. DogaĊaj koji se moţe smatrati prekretnicom je pad Jajca, 29. listopada 1992., koji su prethodno branile snage HVO-a i ABiH-a kroz gotovo pet mjeseci. Posljedice pada Jajca su bile katastrofalne, gotovo je cjelokupno hrvatsko i muslimansko stanovništvo moralo napustiti taj grad. I dok su se hrvatske izbjeglice uputile prema Hercegovini, ili Hrvatskoj,

282

Huntington, str. 331. Spencer, 2005., str. 22. 284 Tako je reis-ul-ulema Mustafa Cerić taj sukob nazvao novim kriţarskim ratom protiv islama. Mlivonĉić, 1998., str. 169. 285 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 842. 283

56


muslimanske izbjeglice, njih oko 20.000 je otišlo prema Travniku 286. ABiH-u, a posebno njenom 3. korpusu, je ovo ujedno bila i dobra prilika za daljnu popunu postrojbi, kao i osnivanje novih, pokretnih postrojbi, stvarajući tako priliku za izvoĊenje većih ofenzivnih operacija287, koje bi optimalno mogle biti usmjerene protiv HVO-a. Da je ABiH imala priliku i motive za pokretanjem rata protiv bosanskohercegovaĉkih Hrvata, govore sljedeće ĉinjenice: 1. Međunarodna naklonost. Svjetska javnost je rat u Bosni i Hercegovini u prvom redu evaluirala kroz srpsko-muslimanske relacije, što je dovelo do toga da su i jedna i druga strana imali svoje zaštitnike u meĊunarodnim krugovima, treća, hrvatska strana, je u tom pogledu bila u slabijoj poziciji jer joj je nedostajao utjecajan meĊunarodni pokrovitelj. Muslimanski vrh je bio svjestan toga, te je znao da vojna akcija protiv bosanskohercegovaĉkih Hrvata neće izazivati nikakvu osudu meĊunarodne zajednice. 2. Potreba osiguranja životnog prostora za muslimanske izbjeglice. Budući da je teritorij što je pod nadzorom drţala ABiH bio preplavljen muslimanskim izbjeglicama, pojavila se potreba za riješavanjem toga problema. Pokušaj da vojnom akcijom povrati dijelove teritorija izgubljenog u borbama protiv VRS-a nije dolazilo u obzir, jer je srpska strana imala kroz 1993. godinu najpovoljnije stanje i najbolji operativni poloţaj snaga u BiH288, to se potvrdilo i sa time da je kroz 1993. godinu VRS otela ABiH-u dodatnih 3% teritorija BiH289. S druge strane, ABiH je imala puno povoljniji odnos snaga prema HVO-u, posebno u srednjoj Bosni, gdje su izbjeglice i velikim dijelom bile smještene. Upravo je tu muslimansko vodstvo moglo raĉunati na brze uspjehe, u kojima bi stvorilo dodatnog ţivotnog prostora na raĉun Hrvata. Koliko je vaţan bio ĉimbenik muslimanskih izbjeglica u izbijanju rata potvrdio je i Franjo Nakić, tadašnji naĉelnik stoţera OZSB, kasnije na svjedoĉenju pred MeĊunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu: Lokalni Hrvati i Muslimani nikada ne bi ušli u sukob da nije bilo priljeva tih izbjeglica koji su za sebe traţili prostor, nakon što su svoj izgubili u zapadnoj i istoĉnoj Bosni290. 3. Vojno-brojčana superiornost i operativni razmještaj snaga. Temeljni preduvjet u voĊenju napadnih operacija u modernom ratovanju jest osiguranje povoljne brojĉane nadmoći na strani napadaĉa. Optimalni omjer snaga u tom sluĉaju treba biti 3:1, ili ĉak

286

Shrader, str. 26. Isto 288 Domazet Lošo, 2002., str. 152. 289 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 841. 290 Franjo Nakić, svjedoĉenje na suĊenju Kordiću i Ĉerkezu, 13. travnja 2000., prema: Shrader, str. 27. 287

57


5:1291, naravno, uz pretpostavku da napadaĉ raspolaţe s pokretnim snagama za brza vojna djelovanja. Kada se usporeĊuje ljudstvo HVO-a i ABiH-a uoĉi izbijanja rata, jasno se moţe zakljuĉiti da HVO nije imao nikakvu priliku za napad na muslimanska podruĉja, s druge strane, ABiH je imala i priliku i motive za to. I dok se prema raznim procjenama promatraĉke misije EZ-a (ECMM), UN-a i drugih meĊunarodnih institucija, broj vojnika HVO-a procjenjivao na oko 30.000 do maksimalno 50.000292, ABiH je prema podacima svog naĉelnika GS-a u sijeĉnju 1993. godine raspolagala s 261.500 vojnika293. Takva brojĉana nadmoć je Armiji odmah u poĉetku davala mogućnost da prema hrvatskim snagama osigurava povoljan omjer vojnika, kao i da gubitke protiv HVO-a nadoknadi snagama iz priĉuve. HVO na to nije mogao raĉunati jer je stalno angaţirao cjelokupno ljudstvo294. A u srednjoj Bosni, koja je bila glavno poprište hrvatsko-muslimanskog rata, HVO je poĉetkom 1993. godine, u OZSB raspolagao s 8.000 do 8.200 vojnika295, dok je 3. Korpus ABiH-a, u istom razdoblju, ne zbrajajući priĉuvne snage, angaţirao 26.182 ĉasnika i vojnika296. Dakle, iz navedenog je vidljivo da je ABiH u usporedbi s HVO-om imala optimalni omjer snaga od 3:1, a s time i uvjete izvoĊenja ofenzivnih akcija protiv HVO-a. IzmeĊu ostaloga, ABiH je već krajem 1992. godine promijenila svoj operativni razmještaj snaga u srednjoj Bosni, tako da su u sijeĉnju 1993. godine, 325., 333., 339., kao i dijelovi 7. muslimanske motorizirane brigade bili rasporeĊeni prema poloţajima HVO-a297, spremne na ofenzivno djelovanje. 4. Potreba za osiguranjem vojnoindustrijskih postrojenja i komunikacijskih pravaca. SFRJ je veliki dio svojih vojnoindustrijskih postrojenja smjestila u podruĉje srednje Bosne, što je to podruĉje ĉinilo izuzetno vaţnim u ratnim vremenima devedesetih godina, a posebno zbog embarga na uvoz oruţja. Iako je većina tih postrojenja kroz 1991. i 1992. godinu pala u ruke Muslimana, najvaţnija tvornica, Slobodan Princip Seljo (SPS) u Vitezu, bila je u rukama Hrvata. Vaţnost tvornice SPS proizlazi iz toga jer je ona proizvodila vojni eksploziv, i s time bila jedina takve 291

Radinović, Radovan. „Odmazdom do pobjede“, Duga, 22. listopada 1993., Beograd, prema: Domazet Lošo, 2002., str. 100. (Fusnota br. 89.) 292 Shrader, str. 50. – 51. 293 Halilović, str. 123. – 124. 294 Shrader, str. 52. 295 Zeko,svjedoĉenje na suĊenje Blaškiću, 21. rujna 1998., prema: Shrader, str. 51. 296 GS 3. Korpusa ABiH-a, br. 02/3-67, Zenica, 11. srpnja 1993., Predmet: Podatci o mob., razvoju, dostava, prema: Shrader, str. 51. 297 Vojna karta ABiH-a Obostrani raspored snaga u zoni 3. korpusa, kraj decembra 1992. – januar 1993. god., KC D189/1, prema: Shrader, str. 119. (Fusnota br. 1.)

58


vrste na podruĉju cijele BiH298. Bez nje sva postrojenja za izradu topovskih i minobacaĉkih granata, koje je drţala ABiH, praktiĉki su bila beskorisna. Zbog toga i ne ĉudi što je tvornica SPS bila i jedan od glavnih ciljeva napada ABiH-a. Navedeno se takoĊer moţe išĉitati iz izjave Sefera Halilovića, iz kolovoza 1993. godine: Da bi zaokruţili vojnu industriju, nama je potrebno riješiti dva problema: hitno zauzeti tvornicu eksploziva u Vitezu i planirati i izvršiti operaciju zauzimanja Ţunovice, (...). To su dva strategijska objekta, koja uz odbranu Mostara i hidroelektrana na Neretvi kao trećeg, za nas predstavljaju tri zadatka ĉijim rješenjem stvaramo sve potrebne pretpostavke za daljne uspješno voĊenje rata (...).299

Nadalje, kao i u svakom ratnom sukobu, funkcioniranje logistike jedna je od najvaţnijih potreba svake strane, a da bi se to osiguralo prijeko je potrebno nadzirati komunikacijske pravce, koji i omogućuju dolazak MTS-a, humanitarne pomoći i ostalih potrepština. Zbog krševite topografije srednje Bosne, kao i zbog isprepletenosti Hrvata i Muslimana, komunikacijski pravci su za jednu i drugu stranu bili isprekidani na više mjesta, što je dovela do poteškoća u osiguranju logistike za jednu i drugu stranu. Ovladanjem glavnim komunikacijskim pravcima, kao i osvajanjem tvornice SPS, muslimansko vodstvo bi znatno poboljšalo svoju vojnu, ali i politiĉku situaciju. U tom smislu za obje dvije strane najvaţniji je bio pravac koji prolazi dolinom rijeke Lašve, od Travnika preko Viteza, Kaonika, Busovaĉe i Kiseljaka do Sarajeva, ĉineći tako jedini zapadno-istoĉni pravac kroz srednju Bosnu300. 5. Mogućnost jačanja političke pozicije u pregovorima. Kako je meĊunarodna diplomacija u pregovorima o ustroju BiH u obzir uzimala i rezultate vojnih pothvata, pa i etniĉkog ĉišćenja, muslimansko vodstvo je raĉunalo da će, osvajujući hrvatski teritorij, znaĉajno oslabiti mogućnost postojanja bilo kakve buduće hrvatske federalne jedinice, te uĉvrstiti ideju o BiH kao unitarnoj drţavi. TakoĊer se otvorila mogućnost da prostori, u kojima su Hrvati bili većina, akcijama ABiH-a, u konaĉnici postanu muslimanski, što bi naknadno legitimizirala i meĊunarodna zajednica.

298

Shrader, str. 45. Halilović, str. 239. 300 Shrader, str. 46. 299

59


Iako sve do danas na vidjelo nije izašao nikakav vojni ili politiĉki dokument vodstva RBiH-a, koji bi potvrdio pripremu za ofenzivu protiv HVO-a, s pravom se moţe zakljuĉiti, s obzirom na prethodno navedene ĉimbenike, da je takav plan postojao, te da je razraĊen u samom vrhu OS RBiH-a. MeĊutim, iako su tadašnje prilike i dogaĊaji, a posebno rasporeĊivanje brigada ABiH-a u srednjoj Bosni prema poloţajima HVO-a, upućivale na ubrzi napad Muslimana na Hrvate, vodstvo HVO-a nije raĉunalo da bi do takvog napada moglo doći301. O razlozima takve pogrešne procjene bi se moglo nagaĊati, a moguće je da dijelom leţi i u samoj zamisli da bi izbijanje rata s Muslimanima imalo strahovite posljedice za bosanskohercegovaĉke Hrvate, pa se o tome nije ni htjelo pomisliti. Takvo naivno razmišljanje dodatno potvrĊuje ĉinjenica da stoţer OZSB svoje obavještajno djelovanje nije usmjeravao protiv ABiH-a sve do sijeĉnja 1993. godine302. Kako god bilo, izgleda da se procjena HVO-a Uskoplja iz lipnja 1992. godine – da smo im mi prvi neprijatelji pa tek onda ĉetnici303 – iskazala istinitom.

301

Isto, str. 115. (Fusnota br. 17.) Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Kordiću i Ĉerkezu, 21. rujna 1998., prema: Shrader, str. 120. 303 HZHB, Općinski stoţer HVO Gornji Vakuf, br. 1-5/4-2/92 od 22. lipnja 1992. Predsjedniku HZHB, Izvješće o zbivanjima na podruĉju naše općine za dan 20., 21. lipnja 1992., prema: Marijan, 2004., str. 235. 302

60

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Eskalacija sukoba – poĉetak „rata unutar rata” u BiH

7. Eskalacija sukoba - početak „rata unutar rata“ u BiH Ratni sukob izmeĊu bosanskohercegovaĉkih Hrvata i Muslimana od 1993. do 1994. godine svakako spada u jednu od najosjetljivijih i najkontroverznijih tema vezano za ratne dogaĊaje na podruĉju bivše Jugoslavije devetesetih godina. I danas postoje razliĉita, zapravo dijametralno suprotna gledišta. U suvremenoj bošnjaĉkoj historiografiji je prihvaćena teza o dvostrukoj agresiji na BiH, to jest teza prema kojoj je prvo Srbija, a kasnije i Hrvatska izvršila agresiju na nju. U takvom tumaĉenju se ĉesto i spominje „dogovoreni rat“, sklopljen izmeĊu TuĊmana i Miloševića, a kao manifestacija takve politike se navodi sporazum BobanKaradţić od 6. svibnja 1992. godine, kao i „prodaja“ bosanske Posavine304. O mogućnostima dogovora podjele BiH izmeĊu politiĉkih vodstava Hrvatske i Srbije već je prije bilo rijeĉ, a što se tiĉe sporazuma Boban-Karadţić, radilo se o pokušaju definiranja razgraniĉenja buduće hrvatske i srpske konstitutivne jedinice305. Budući da je rijeĉ o legalnim predstavnicima dvaju konstitutivnih naroda, rijeĉ je o legitimnom, ali neuspjelom pokušaju rješavanja hrvatskosrpskog spora u BiH, u kojemu nije bilo rijeĉi o muslimanskom teritoriju306. Dapaĉe, u samom sporazumu se istiĉu nesuglasnosti oko mostarskog podruĉja, kao i Posavine, što zapravo svjedoĉi o suprotstavljenim gledištima hrvatske i srpske strane. TakoĊer, ne smije se zanemariti da su se hrvatska i srpska delegacija tada našle u vremenu u kojima se još intenzivno pregovaralo, a na ĉemu je inzistirala i meĊunarodna zajednica. Uostalome, borbe HVO-a i VRS-a su se i dalje nastavile, a obje dvije strane tek su nakon pada Jajca, krajem listopada 1992. godine, došle u pat poziciju307. U svjetlu tih ĉinjenica, teorija „dogovora“ pada u vodu, što ipak ne sprjeĉava i dio hrvatske historiografije308, a posebno neke utjecajne medijske i politiĉke krugove, da promiĉu takvo tumaĉenje povijesnih dogaĊaja. Nasuprot tome, valja teţiti manje politikantskom i više znanstvenom pristupu pri rasvijetljavanju uzroka i povoda hrvatsko-muslimanskog rata. U takvom pristupu nemoguće je zanemariti obilnu diplomatsku, vojnu, logistiĉku, humanitarnu i ostalu materijalnu pomoć s 304

O razlozima pada bosanske Posavine i danas se raspravlja, za neke je to posljedica loše organizirane obrane i nadmoći srpskih snaga (vidi na primjer: Domazet Lošo, 2010.), a za druge izravna posljedica sporazuma Boban-Karadţić, to jest namjerni propust hrvatskog politiĉkog vodstva (vidi na primjer: Tomac, 2004.). 305 Predstavnici hrvatske i srpske nacionalne zajednice u BiH: Sporazum Boban - Karadţić (Graz, 6. svibnja 1992.), prijepis u: Tomac, Zdravko. Tko je ubio Bosnu?, Birotisak: Zagreb, 1994., str. 36. - 37. 306 Stvarno stanje na terenu, kao i daljni razvoj vojnih i politiĉkih prilika u BiH, potvrĊuju da ni u kojem sluĉaju nije bilo rijeĉi o nekakvoj podjeli BiH. MeĊutim, sasvim je drugo pitanje koliko je ovaj sporazum bio prikladan, i u kolikoj mjeri je naštetio hrvatskoj reputaciji u domaćoj i meĊunarodnoj javnosti. 307 Marijan, str. 226. 308 Vidi na primjer: Bilandţić, str. 798. – 808., i Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest, Novi Liber: Zagreb, 2003., str. 409. – 414.

61


kojom je Zagreb pomagao Sarajevu, te mu sa time omogućio i opstanak. TakoĊer se u samom analiziranju rata izmeĊu Hrvata i Muslimana u BiH, ne moţe nijekati da HVO nije imao apsolutno nikakvih prilika, niti motiva, za pokretanjem vojne kampanje protiv ABiH-a, dok je s druge strane, Armija BiH imala i jedno i drugo, te je u skladu s time pripremala i svoje postrojbe za probni napad u sijeĉnju 1993. godine. 7.1. Vance-Owenov plan i siječanjska agresija ABiH-a na HVO Objavljivanje Vance-Owenog plana, a posebno zapovijed ministra obrane BiH Boţe Rajića od 16. sijeĉnja, ĉesto se pogrešno uzimaju kao uzroci izbijanja hrvatsko-muslimanskog rata, to jest napada ABiH-a na podruĉja srednje Bosne – Kaćune, Busovaĉu, Kiseljak, Fojnicu i Kreševo – koji je zapoĉeo 19. sijeĉnja. 1993. godine309. Razlog tome je jednostavan, nije postojala nikakva mogućnost da je ABiH, potaknuta Vance-Owenim planom, uspjela izraditi strategiju, a zatim i pripreme, za ofenzivu na srednju Bosnu, u roku manjeg od dva tjedna. Za izradu i pripremu ofenzive tolikog opsega potrebno bi bilo najmanje dva mjeseca 310, što zapravo upućuje na to da je izradu takvog plana najkasnije zapoĉela nakon pada Jajca, krajem listopada 1992., a u tom smislu posebno indikativan je preraspored brigada ABiH-a prema poloţajima HVO-a u prosincu 1992. godine. MeĊutim, iako je neupitno da je muslimanska ofenziva pripremana neovisno o Vance-Owenom planu, sam mirovni plan je uveo pomutnju na hrvatsku i muslimansku stranu. Tako je plan predviĊao BiH kao decentraliziranu, ali unitarnu drţavu311

312

, koja bi bila sastavljena od deset provincija. Iako se u nacrtu dogovora

eksplicitno istiĉe da nijedna od pokrajina neće moći imati ime koje se specifiĉno poistovjećuje s jednom od glavnih etniĉkih grupa313, te pokrajine su upravo bile doţivljavane kao nacionalne. Tako je hrvatska strana, provincije Odţak (provincija br. 3), Mostar (br. 10) i Travnik (br. 8), u kojima su 1991. godine Hrvati imali većinu, doţivljavala kao svoje. Te provincije su ĉinile oko 26% teritorija BiH, a hrvatska strana je to smatrala jednom od svojih najvećih diplomatskih pobjeda314. MeĊutim, Vance-Owenov plan je predviĊao suţenu autonomiju provincijama, a meĊunarodni diplomati travniĉku provinciju nisu doţivljavali kao hrvatsku, nego kao muslimansku. O tome svjedoĉi i lord Owen: Vance i ja vjerovali smo da

309

Shrader, str. 122. Isto, str. 117. 311 Owen, str. 98. 312 Vance-Owenov mirovni plan: Nacrt dogovora o Bosni i Hercegovini (Ţeneva, 02/05. sijeĉnja 1993.), Slobodna Dalmacija, 15. - 18. sijeĉnja 1993., prijepis u: TuĊman – Bilić, str. 198. – 202. 313 Isto 314 Tomac, 2004., str. 242. 310

62


na bilo kojim budućim izborima Hrvati neće imati zajamĉenu većinu u travniĉkoj pokrajini, no nije nam bilo u interesu previše na to upozoravati315. Procjena Owena je valjana, s obzirom na priljev izbjeglica, travniĉka provincija je uistinu postala većinskom muslimanskom. S druge strane, iako je plan išao u prilog muslimanskom konceptu ureĊenja drţave, vrh RBiH-a ga je odbio, smatrajući da je rijeĉ o podjeli zemlje u kojoj je hrvatska strana dobila teritorij koji zapravo pripada Muslimanima. Što se tiĉe srpske strane, ona je plan odbila, jer bi dobila „samo“ oko 42% teritorija BiH316 (s time da ga je prvo prihvatila, pa naknadno odbila). Vance-Owenov plan, koji su odbile de facto i srpska i muslimanska strana (a formalno su ga sve tri strane potpisale), hrvatskoj je strani optimalno odgovarao, te je ona pokušavala plan primjeniti na svoju ruku. Kao najpoznatiji primjer toga se moţe navesti zapovijed ministra obrane RBiH Rajića, od 16. sijeĉnja 1993. godine. Naime, dvije najvaţnije toĉke te zapovijedi glase: 1. Sve postrojbe HVO koje se trenutno nalaze u prostorima provincija broj 1., 5. i 9., koje su Ţenevskim dogovorom proglašene muslimanskim provincijama, potĉinjavaju se Glavnom stoţeru Armije BiH. 2. Sve postrojbe Armije BiH, koje se trenutno nalaze na prostorima provincija broj 3., 8. i 10., koje su Ţenevskim dogovorima proglašene hrvatskima, podĉinjavaju se Glavnom stoţeru HVO-a. (...)317 Vodstvo bosanskohercegovaĉkih Hrvata se doista nadalo da je s Vance-Owenim planom rat praktiĉki završen, zbog toga je i GS HVO-a od svih zapovjednika OZ-a traţio isporuku zapisnika o minskim poljima i procjenu potrebnog ljudstva za kontrolu dostignutih linija318. Paralelno s nastojanjima HVO-a za primjenom Vance-Owenog plana i završetkom rata, ABiH podiţe borbenu spremnost, o ĉemu svjedoĉi i zapovijed Zapovjedništva 4. Korpusa od 6. sijeĉnja 1993. godine, u kojoj se takoĊer napominje da gdje god je to moguće treba ofanzivno djelovati jer svaki vojniĉki uspjeh je velik doprinos vojniĉkoj i politiĉkoj pobjedi nad agresorom319. Zbog toga je bilo i za oĉekivati da muslimansko vodstvo na zapovijed ministra Rajića nije reagiralo blagonaklono, što se potvrdilo ĉetiri dana nakon 315

Owen, str. 120. Tomac, 2004., str. 241. – 242. 317 Ministarstvo obrane RBiH: Zapovijed ministra obrane BiH Boţe Rajića (Sarajevo, 16. sijeĉnja 1993.), Glas Slavonije, 18. sijeĉnja 1993., prijepis u: TuĊman – Bilić, str. 204. – 205. 318 HZHB, GS HVO, br.: 01-10/93 od 8. sijeĉnja 1993., Zapovjednicima OZ, Zapovjed; Glavni stoţer HVO, br. 01-57/93 od 13. sijeĉnja 1993., OZ JI/H, Zahtjev, prema: Marijan, 2004., str. 222. 319 RBiH, Zapovjedništvo 4. korpusa, br. 02-107/93 od 6. sijeĉnja 1993., Komandama - Zapovjedništvima svih jedinica, Preduzimanje mjera pune borbene gotovosti, Upozorenje, prema: Marijan, 2004., str. 222. 316

63


objave sporne zapovijedi, kada je Predsjedništvo RBiH objavilo odluku s kojom se ona proglašava nevaţećom320. S time se dalo do znanja da od praktiĉne provedbe Vance-Owenog plana neće biti ništa, te da se Armija neće povući s podruĉja u kojima ima vojnu i demografsku superiornost. Naprotiv, ABiH je upravo tada krenula u prvi korak realizacije svojeg plana ĉišćenja srednje Bosne, neovisno o Vance-Owenom planu, kao i o odluci ministra obrane. Za ovladanje srednjobosanskog podruĉja od iznimne je vaţnosti Uskoplje, ili kako se isto naziva, Gornji Vakuf. Zbog toga je taj grad u sijeĉanskoj ofenzivi ABiH-a bio i prvi na udaru, a stanje ususret napada je bilo izrazito nepovoljno, što se moţe i išĉitati iz jednog izvješća mjesne brigade HVO-a Ante Starĉević, u kojemu se nakon jednog manjeg incidenta napominje, da sada vlada neki ĉudan mir (...)321. Taj ĉudan mir je prekinut 13. sijeĉnja kada su 305. i 317. brdsko-planinska brigada 3. Korpusa ABiH-a napale snage HVO-a u Uskoplju, s ciljem presijecanja ceste prema Novom Travniku, kako bi se „zatvorila“ srednja Bosna322. Napadu je 10. sijeĉnja prethodilo i protjerivanje oko stotinjak Hrvata iz muslimanskog dijela grada323, kako su se borbe nastavile, ABiH je uspjela osvojiti okolne uzvisine, dok su se u samom gradu vodile ţestoke borbe ABiH-a i HVO-a. MeĊutim, HVO je uspio odbaciti napad, te je kasnije istog dana, posredstvom UNPROFOR-a, isposlovao prekid borbi324. Iako je dogovoren prekid vatre, nastavljalo se s meĊusobnom razmjenom topniĉkih udara, te su komunikacije i dalje bile blokirane325

326

. O daljnim agresivnim namjerama ABiH-a

neskriveno svjedoĉi dopis tadašnjeg zapovjednika 3. Korpusa, Envera Hadţihasanovića, komandi 307. brigade, u kojemu piše: Dobro ste uradili što ste HVO dali ultimatum. Vodite raĉuna velike snage ostavite u Bugojnu i zbog ĉetnika i zbog HVO. Izdvoji prema mogućnostima što više snaga

320

Predsjedništvo RBiH: Odluka Predsjedništva BiH o zapovijedi ministra obrane Boţe Rajića od 16.1.1993. (Sarajevo, 19. sijeĉnja 1993.), Dokument, br.: 1402/93, 19. sijeĉnja 1993., preslika dokumenta u: TuĊman – Bilić, str. 206. 321 HZHB, Brigada „Ante Starĉević“, Gornji Vakuf, Obavještajni organ, Izvješće za 4. sijeĉnja 1993., dostaviti Operativnoj zoni sjeverozapadna Hercegovina, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatskomuslimanski odnosi (…), str. 97. 322 Shrader, str. 121. 323 Isto 324 Isto, str. 122. 325 HZBH, HVO, Brigada „Ante Starĉević“, Gornji Vakuf, od 14. sijeĉnja 1993., Operativno izvješće, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 108. 326 RBiH, Komanda 3. Korpusa, br. 02/32-109, Zenica, od 17. sijeĉnja 1993., Rješavanje sukoba u Gornjem Vakufu, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 110. – 111.

64


i krenite prema G. Vakufu. Ako naiĊete na otpor HVO krenite u otvoreni sukob. O preduzimanju mjera izvijestite odmah (...).327 Ipak, pokušaj ABiH-a u zauzimanju Uskoplja nije uspio, a s time i zatvaranje srednje Bosne. Prvotni razlog neuspjeha je odluĉan otpor koji je pruţao HVO. MeĊutim, nastavak Armijine ofenzive dogodio se 19. sijeĉnja kada su snage ABiH-a poĉele zauzimati podruĉje izmeĊu Kaćuna i Busovaĉe, paralelno s time osvojena su i hrvatska sela Lašva i Dusina, te je uspostavljena crta od Lašve preko Dusine do Kaćuna328. Tada je i poĉinjen prvi veći zloĉin u hrvatsko-muslimanskom ratu, naime, u selu Dusini pripadnici ABiH-a su strjeljali devetero Hrvata i jednog Srbina329

330

. TakoĊer, 25. i 26. sijeĉnja, snage ABiH-a su osvojile sela

Nezirovići, Oselište, Gusti Grab331 i Donje Polje, iz kojih je zatim protjerano hrvatsko stanovništvo332. Uspostavom crte na relaciji Merdani – Lašva – Dusina, ABiH je 25. sijeĉnja krenula u napad na Busovaĉu, koju su prethodno gaĊali topniĉkom i raketnom paljbom333. Grad su branili pripadnici brigade HVO-a Nikola Šubić Zrinski, koji su zatim i uspjeli odbaciti napade Armije. Istovremeno s napadom na Busovaĉu, ABiH je krenula u napad na HVO u trokutu Kiseljak – Fojnica – Kreševo, a primarni cilj je bio osvajanje vaţnog fojniĉkog raskriţja334. Iako je napad iznenadio hrvatske branitelje, HVO je uspio konsolidirati obranu, te 27. sijeĉnja krenuti u protunapad, tako da je nakon nekoliko dana borbi bio i dogovoren prekid vatre335. Unatoĉ tome što ABiH nije uspjela ostvariti glavni cilj u svojoj sijeĉanjskoj agresiji, osvojila je i uništila niz hrvatskih sela, a u borbama je HVO imao 44 poginula, kao i 82 ranjena vojnika336. Nadalje, muslimanskom vojnom vodstvu ovo je ujedno bila prilika testiranja obrambene spremnosti HVO-a, te je u skladu sa steĉenim iskustvom pripremalo svoje postrojbe za nadolazeću travanjsku ofenzivu. S druge strane, OZSB HVO-a je ojaĉala svoje obrambene poloţaje prema ABiH-u, te poĉela s obavještajnim djelovanjem protiv Muslimana337. MeĊunarodna zajednica, kao što je bilo za oĉekivati, ovaj napad nije osudila,

327

RBiH, Komanda 3. Korpusa, br. 02/33-170, Zenica, od 18. sijeĉnja 1993., Komandi 307. brigade, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 118. 328 Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 11. rujna 2000., prema Shrader, str. 123 329 Mlivonĉić, 1998., str. 77. - 78. 330 Patković, Šerif. Svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 10. lipnja 1999., prema: Shrader, str. 123. 331 29. sijeĉnja pripadnici ABiH-a su u Gustom Grabu ubili petero hrvatskih civila, te dva masakrirali. Slobodna Dalmacija, 9. prosinca 1993., prema: Mlivonĉić, 1998., str. 78. 332 Nakić, Franjo. Svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 13. travnja 2000., prema: Shrader, str. 123. 333 Shrader, str. 124. 334 Isto, str. 125. 335 Isto 336 1 Chesire MILINFOSUM, br. 90, 29. sijeĉnja 1993., KC Z417.1, prema: Shrader, str. 126. 337 Shrader, str. 126.

65


jedino je predsjednik RH dr. Franjo TuĊman, 27. sijeĉnja uputio pismo predsjedniku Predsjedništva Aliji Izetbegoviću u kojemu osuĊuje agresiju na srednjobosanske Hrvate338. Budući da sliĉni apeli vodstva RH-a nisu imali odjeka u muslimanskome vrhu, teško je bilo za oĉekivati da će RBiH odustati od svojih namjera osvajanja srednje Bosne. A da je postojao plan izazivanja širih sukoba s Hrvatima, bjelodano svjedoĉi jedan dopis Envera Hadţihasanovića, upućen ABiH-u u Bugojnu i Komandi 307. brigade, u kojemu on navodi: Za sukobe u svim gradovima HZ Herceg Bosne je preuranjeno, mada je i ta opcija predviĊena (...)339. 7.2. Političke i vojne prilike uoči i tijekom travanjske ofenzive ABiH-a Sijeĉanjskom agresijom na srednju Bosnu, zapovjedništvu OZSB postalo je jasno koliko su ugroţene hrvatske pozicije, te da se valja što je moguće bolje pripremiti za nadolazeće muslimanske napade. Prekid sukoba, potpisan 27. sijeĉnja 1993. godine u Ţenevi340, izmeĊu Mate Bobana i Alije Izetbegovića, stoga nije imao nikakvu teţinu, jer u prvom redu nije bio poštivan, te nije mogao garantirati odustajanje od muslimanskih namjera. Zbog toga je Tihomir Blaškić, zapovjednik OZSB, kroz veljaĉu zapoĉeo s nizom priprema kojima bi poboljšao defenzivnu spremnost HVO-a, te pripreme su ukljuĉivale pojaĉavanje sigurnosnih mjera, reorganizaciju logistiĉkog sustava, uvoĊenje dodatne obuke, pripremu obrambenih utvrda, raspodjelu humanitarne pomoći hrvatskome stanovništvu, kao i niz drugih priprema341. TakoĊer i na razini politiĉkog vodstva, hrvatska je strana bila svjesna svoje vojne inferiornosti naspram snagama ABiH-a u srednjoj Bosni. Zbog toga je hrvatsko vodstvo u BiH ublaţilo svoje politiĉke stavove, što se odmah oĉitovalo u oţujku 1993. godine, kada je sporne provincije Vance-Owenog plana bilo spremno prihvatiti kao zajedniĉke, a ne kao 338

Predsjednik RH dr. Franjo. TuĊman: Pismo predsjedniku Predsjedništva RBiH Aliji Izetbegoviću (Zagreb, 27. sijeĉnja 1993.), Vjesnik, 28. sijeĉnja 1993., prijepis pisma u: TuĊman – Bilić, str. 208. Predsjednik TuĊman je izmeĊu ostalog napisao: Nemili dogaĊaji koji se zbivaju ovih dana, u kojima muslimanski ekstremisti u središnjoj Bosni organizirano, zloĉinaĉki i brutalno napadaju hrvatska naselja, pucajući na civile i branitelje, prisiljavaju me da Vam se obratim. Sinoć je, kao što Vi zasigurno dobro znadete, trideset i pet vojnika HVO poginulo braneći svoja sela u okolici Busovaĉe pred naletom muslimanskih postrojbi. Ovi su uz to zapalili više hrvatskih sela. Taj je dogaĊaj duboko potresao vodstvo hrvatskog naroda u BiH, koji su se obratili za pomoć Hrvatskoj, kao i svekolikoj svjetskoj javnosti. Stoga, duboko zabrinut, apeliram na Vas da zaustavite tu brutalnu agresiju, jer ona moţe do krajnjih granica pogoršati odnose izmeĊu Muslimana i Hrvata u BiH, koje je u dobrom dijelu Vaše drţave proteklih mjeseci povezivala borba protiv zajedniĉkog agresora (...). 339 RBiH, Komanda 3. Korpusa, br. 02/33-181, Zenica, od 20. sijeĉnja 1993., Angaţovanje snaga prema G. Vakufu – odgovor, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 131. 340 MKBJ: Zajedniĉka izjava predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića i predsjednika HZHB Mate Bobana (Ţeneva, 27. sijeĉnja 1993.), Vjesnik, 28. sijeĉnja 1993., prijepis dokumenta u: TuĊman – Bilić, str. 209. 341 Shrader, str. 129.

66


nacionalne jedinice342. Naravno, prilagoĊavanje politiĉkih stavova prema muslimanskom konceptu nije jamĉilo nikakvu sigurnost, budući da su se incidenti i dalje nizali, a s muslimanske strane je došlo i do ozbiljnijih kršenja primirja. Tako je razdoblje uoĉi travanjske ofenzive ABiH-a obiljeţeno s nizom većih i manjih incidenata, koji su nagovijestili daljnu eskalaciju sukoba. U tom periodu su se dogodila razna uhićenja343 i ubojstva344 pripadnika HVO-a i hrvatskih civila345 sa strane ABiH-a i paravojnih muslimanskih snaga. Samo je 23. oţujka na podruĉju općine Konjic, na razliĉitm mjestima, ubijeno osam pripadnika HVO-a, kao i troje hrvatskih civila346

347

. Sredinom oţujka dolazi i do

najozbiljnijeg kršenja primirja, naime, tada su snage Prve operativne grupe 4. Korpusa ABiHa krenule u napad prema Fojnici, sa ciljem zauzimanja nekoliko sela u dolini Neretvice kako bi se spojile snage 3. i 4. Korpusa348. Napadom ipak nije postignut glavni cilj, jer su snage HVO-a uspjele zaustaviti ABiH nadomak Fojnice. Valja napomenuti da takvih agresivnih akcija HVO-a u tom periodu nije bilo, te da je s hrvatske strane poštivano primirje. Iznimka su jedino nekoliko manjih incidenata, prvenstveno djelovanje kriminalnih bandi, ukljuĉujući i nekolicinu pripadnika VP HVO-a349. MeĊutim, sve je to bilo neusporedivo s djelovanjem mudţahedina i vojnika ABiH-a. Koliko je vaţno bilo djelovanje ekstremistiĉkih i mudţahedinskih skupina u obavljanju „prljavih“ poslova pri ostvarivanju muslimanskih ciljeva, moţe se prepoznati u nekoliko primjera uoĉi poĉetka travanjskog udara ABiH-a. Poĉetak travnja 1993. godine generalno je obiljeţen nizom incidenata i ubojstvima u hrvatsko-muslimanskim podruĉjima. Ipak, nekim dogaĊajima je teško pripisati ĉistu sluĉajnost, kao na primjer otmica trojice ĉasnika brigade Stjepan Tomašević u Novom Travniku, koja se dogodila 13. travnja. Iza 342

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 840. HZHB, HVO, stoţer brigade „Stjepan Tomašević“ (Ivan Budimir, administrativni pomoćnik za SIS), Vitez, 12. veljaĉe 1993., predmet: Izvješće o uhićenju vojnika HVO, B D219, prema: Shrader, str. 130. – 131. Radi se o otmici i ispitivanju sedmerice vojnika HVO-a sa strane MOS-a i ABiH-a. Vojnici su kasnije pušteni na slobodu. 344 HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZ Srednja Bosna, br. 08-4-441/93, od 23. travnja 1993., Predmet: Incidenti ABiH naspram HVO prije sukoba, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 655. – 660. Tako 16. oţujka 1993. godine mudţahedini ubijaju dvojicu hrvatskih vojnika na kontrolnoj toĉki HVO-a. 28. oţujka pripadnici 7. muslimanske brigade ubijaju dvojicu vojnih policajaca HVO-a. Cjelokupni dokument sadrţi popis niza incidenata: maltretirane, premlaćivanje, otmice, ubojstva i razne druge napade koji su poĉinili pripadnici ABiH-a i paravojnih muslimanskih postrojbi u periodu do 16. travnja. 345 Na primjer: 23. oţujka 1993. u selu Vrci, općina Konjic, ubijeno je ĉetvero hrvatskih civila, Mlivonĉić, 1998., str. 20. 346 Dossier. (...), str. 86. 347 Ubijeni i nestali Hrvati Bosne i Hercegovine 1991. – 1995. Istraţivaĉko dokumentacioni centar Sarajevo, FMC Svjetlo rijeĉi d.o.o., 2008. 348 Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, 11. rujna 1998., prema: Shrader, str. 132. 349 Shrader, str. 130. 343

67


otmice su stajala ĉetvorica mudţahedina, povezani sa 7. muslimanskom brigadom, a pomagalo im je dvadesetak lokalnih Muslimana350. Drugi primjer je brutalna otmica Ţivka Totića, zapovjednika zeniĉke brigade HVO-a Jure Francetić, 15. travnja 1993. godine. Prilikom otmice mudţahedini su ubili ĉetvoricu vojnika iz Totićeve pratnje kao i jednog sluĉajnog prolaznika351. Sliĉnu, zapravo još goru sudbinu je izbjegao zapovjednik PPN-a Vitezovi, kojeg su 13. travnja u selu Krušĉica pokušali ubiti pripadnici ABiH-a352

353

.

MeĊutim, takve sreće nije bio zapovjednik lokalne jedinice HOS-a (u sklopu HVO-a) u Kaknju, Ivo Vuletić, kojeg su 17. oţujka likvidirali pripadnici ABiH354. Za oĉekivati je bilo da je zapovjedništvo 3. Korpusa demantiralo svaku umiješanost u spomenute dogaĊaje, no zanimljivo je da su ove akcije uslijedile neposredno prije napada ABiH-a na Vitez, podruĉje Zenice, Busovaĉe, Kiseljaka i drugih mjesta. S obzirom da se iza navedenih otmica i ubojstava moţe prepoznati namjera obezglavljivanja lokalnih postrojbi HVO-a, s pravom se moţe sumnjati u upletenost muslimanskog vojnog vodstva u ovim sluĉajevima. Prvi korak u travanjskoj agresiji ABiH-a na hrvatska podruĉja srednje Bosne uĉinjen je 15. travnja, napadom na poloţaje HVO-a na planini Kuber sjeverno od Busovaĉe355, ujedno je ovaj napad najavio i poĉetak borbi oko Viteza. No za razliku od sijeĉanjskog napada, ovaj put je HVO poduzeo odgovarajuće obrambene pripreme, tako da sam napad nije iznenadio zapovjedništvo OZSB, za što je zasluţno i efikasno obavještajno djelovanje. Tako je HVO, 16. travnja, spremno doĉekao otvoreni napad muslimanskih postrojbi na Vitez i Busovaĉu356. U Vitezu su brojĉano slabije snage HVO-a - Viteška brigada, PPN Vitezovi i Tvrtko II, kao i dio 4. bojne VP-a, uspjele odbaciti ţestoke i uzastopne napade Armije BiH357. Da bi olakšale svoju poziciju i poremetile daljne napredovanje muslimanskih snaga, snage HVO-a u Vitezu su istog dana izvele operacije zauzimanja Donje Veĉeriske, Gaćica i Ahmića358. Takvi protunapadi su iznenadile postrojbe ABiH-a, koje su zatim i poraţene u tim mjestima. Ove

350

Isto, str. 139. – 140. Hećimović, str. 13. 352 Mlivonĉić, 1998., str. 87. 353 HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZ Srednja Bosna, br. 08-4-441/93, od 23. travnja 1993., Predmet: Incidenti ABiH naspram HVO prije sukoba, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 655. – 660. 354 Isto 355 Shrader, str. 142. 356 Mlivonĉić, 1998., str. 87. 357 Shrader, str. 142. – 146. 358 U Ahmićima se tog dana dogodio jedan od najvećih zloĉina u hrvatsko-muslimanskome ratu, ubijeno je najmanje 109 muslimanskih civila. 351

68


legitimne i uspješne vojne akcije je jedino zasjenio zloĉin koji se dogodio nad Muslimanima u Ahmićima, a istog dana se i u Trusini dogodio zloĉin nad Hrvatima359. Osvajanjem spomenutih poloţaja HVO je uspio sprijeĉiti naum ABiH-a u osvajanju tvornice SPS, glavnog stoţera OZSB u Vitezu, kao i presjecanje ceste Travnik – Busovaĉa360. Zaustavljeno je napredovanje muslimanskih snaga iz Krušćice i Vranjske, a jedini veći problem predstavljalo je snaţno muslimansko uporište u Starom Vitezu, iz kojeg su i nakon dogovorenog prekida vatre 18. travnja, izvoĊeni napadi361. Za razliku od Viteza, obrana Busovaĉe je predstavljala puno veći izazov hrvatskim braniteljima, muslimanska vojska je angaţirala više od 5000 vojnika (301. mehanizirana brigada, 7. muslimanska brigada, dijelove 302., 303., 305., 309. i 333. brigade, kao i razne jedinice TO-a, MOS-a i MUP-a)362, a s druge strane je stajala samo brigada HVO-a Nikola Šubić Zrinski, sastavljena od tri bojne. Unatoĉ brojĉanoj inferiornosti, te nepovoljnom operativnom okruţju, snage HVO-a su pruţale odluĉan otpor, te na nekoliko mjesta izvršile i protunapade, slamajući tako muslimansku ofenzivu. HVO je imao znatne gubitke, a krvave borbe su trajale sve do 27. travnja kada je dogovoren prekid vatre363. Iako je ABiH uspjela osvojiti dijelove teritorija od HVO-a, glavni cilj nije postignut – Busovaĉa i vaţno kaoniĉko raskriţje su i dalje bili pod nadzorom hrvatskih snaga. Osim Viteza i Busovaĉe, snage 3. Korpusa ABiH-a napale su i podruĉja Kiseljaka i Zenice. U Kiseljaku snage HVO-a su bile u izriĉito nepovoljnom poloţaju, jer su se nalazile u potpunom okruţenju muslimanskih snaga, a posebna opasnost je proizlazila od muslimanskih snaga stacioniranih na sjeveroistoku, u podruĉju Svinjareva i Gomionice364. Upravo su se najţešće borbe vodile u spomenutom podruĉju, a 18. travnja vojnici kiseljaĉke brigade Ban Josip Jelaĉić su krenuli u protunapad, s ciljem zauzimanja podruĉja na relaciji Svinjarevo – Gomionica. U toj akciji vojnici brigade Ban Josip Jelaĉić uspjeli su osvojiti sela Jehovac, Gromiljak, Mlava i Paleţ365. MeĊutim, ţestoke borbe u tom podruĉju nisu prestajale do 21. travnja, a HVO je uspio osvojiti nekoliko sela, sprijeĉivši tako naum muslimanskih snaga u daljnem cijepanju kiseljaĉke enklave. I dok su se snage HVO-a OZSB u Vitezu, Busovaĉi i Kiseljaku uspjele oduprijeti muslimanskoj agresiji, to nije uspjelo HVO-u u podruĉju Zenice366. Budući da su 359

Istog dana kada se dogodio zloĉin u Ahmićima, u selu Trusini, u konjiĉkoj općini, ubijeno je 23 Hrvata. Shrader, str. 146. 361 Isto, str. 158. 362 Zeko, svjedoĉenje na suĊenju Blaškiću, rujan 1998., prema: Shrader, str. 163. 363 Shrader, str. 174. 364 Isto, str. 175. – 177. 365 Isto, str. 178. – 179. 366 Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Zenica je ţivjelo 145.517 stanovnika, od toga je bilo 360

69


muslimanski ekstremisti, povezani s 3. Korpusom, uspjeli oteti zapovjednika brigade HVO-a Jure Francetić, tamošnje snage su bile obezglavljene, a što je najgore, tamošnji HVO nije uopće bio spreman za uskori napad ABiH-a. Tako pukovnik Robert Stewart367 navodi da je otmica Totića bila veliki šok za HVO, i da se zapovjednik one druge (Vinko Barešić, zapovjednik Druge zeniĉke brigade) duboko zabrinuo368. Sveopći napad na Hrvate u zeniĉkom kraju zapoĉeo je 18. travnja, a snage HVO-a su uskoro doţivjele potpuni poraz, samo u prvom danu napada protjerano je više od 6000 Hrvata369. Tom prilikom zapovjednik britanske bojne UNPROFOR-a zabiljeţio je sljedeće: Preko noći stanje se pogoršalo; Zenicom se razbuktalo nasilje i Muslimani su navalili na Hrvate što ţive u Zenici i oko nje; mnogo je Hrvata izbjeglo u podruĉje što ga Hrvati drţe u Ĉajdrašu; Muslimani etniĉki oĉistili osamsto civila iz Podbreţja zapadno od Zenice; muslimanski vojnici odnose se neprijateljski i pljaĉkaju; HVO napadnut, a sve je zgrade HVO-a i HOS-a u Zenici zaposjela ABiH; Boban i Izetbegović dogovorili prekid vatre.370 Nakon prestanka borbi gotovo je cjelokupno podruĉje zeniĉke općine bilo pod nadzorom ABiH-a, a naselja u kojima su ţivjeli Hrvati etniĉki oĉišćena371 372, zapovjedništvo OZSB je 23. travnja izvijestilo o 113 ubijenih Hrvata na podruĉju Zenice373. S vojnog gledišta, muslimanske snage su u Zenici postigle svoj najveći uspjeh u travanjskoj ofenzivi, uništene su dvije brigade HVO-a, a hrvatska zajednica je protjerana. MeĊutim, u ostalim mjestima u nadleţnosti OZSB, Armija nije postigla svoj glavni cilj. Glavni razlog muslimanskog neuspjeha leţi u aktivnoj obrani374, dakle, u neoĉekivanim i preventivnim pothvatima s kojima su snage HVO-a poremetile ili u potpunosti zaustavile muslimanske ofenzive, za što kao sjajan primjer mogu posluţiti obrane Viteza, Kiseljaka i Busovaĉe.

Muslimana 55,22%, Hrvata 15,46%, Srba 15,41% i ostalih (ukljuĉujući Jugoslavene) 13,89%. Robert A. Steward, zapovjednik britanske bojne UNPROFOR-a u Lašvanskoj dolini. 368 Shrader, str. 182. (Fusnota br. 61.) 369 Dossier. (...), str. 180. 370 Stewartov dnevnik, nedjelja, 19. travnja 1993., dio 3,39, prema: Shrader, str. 183. 371 Dossier. (...), str. 180. 372 Shrader, str. 184. 373 HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZ Srednja Bosna, br. 08-4-441/93, od 23. travnja 1993., Predmet: Incidenti ABiH naspram HVO prije sukoba, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 655. – 660. 374 Za više detalja o vojnom konceptu aktivne obrane pogledaj Shrader, str. 117. – 118. 367

70


7.3. Napad Armije BiH na HVO u Jablanici i Konjicu Osim 3. Korpusa, i 4. Korpus se aktivno ukljuĉio u agresiju na bosanskohercegovaĉke Hrvate, meĊutim, on je svoje djelovanje prvenstveno usmjerio na podruĉje svoje nadleţnosti. Tako su u travanjskoj ofenzivi, osim mjesta u nadleţnosti OZSB, napadnute bile i pozicije HVO-a u OZJIH – Konjic i Jablanica. Napadu na ova mjesta prethodio je jedan vaţan politiĉki dogaĊaj; smjena muslimanskog vodstva u općinama Konjic, Jablanica i Prozor, te postavljanje muslimanskog ekstremista dr. Safeta Ćibe na mjesto predsjednika ratnog Predsjedništva tih triju općina375. Razlog ovog politiĉkog poteza leţi u ĉinjenici da je dotadašnje muslimansko vodstvo u tom podruĉju njegovalo relativno dobre odnose s hrvatskim vlastima, što je bila opstrukcija u realizaciji plana vodstva OS RBiH-a. Već u sijeĉnju je naĉelnik ŠVK OS RBiH izrazio svoje nezadovoljstvo s hrvatsko-muslimanskim politiĉkim odnosima u tom kraju, što se moţe prepoznati u jednoj naredbi poslanoj zapovjedniku 4. Korpusa, Arifu Pašaliću: Prema našim saznanjima na prostoru Jablanice, Konjica, Pazarića, Tarĉina, a vjerovatno i drugih mjesta u zoni odgovornosti 4. K. jedan manji dio kadrova iz Armije R BiH, MUP-a i vlasti u potpunosti se stavio u sluţbu ostvarenja velikohrvatske politike kroz potpuno sprovodjenje zadataka koje dobijaju od rukovodilaca HZ „HZ-HB“, što direktno utiĉe na razbijanje našeg fronta borbe za cjelovitu i demokratsku R BiH, a posredno i neposredno zbunjuje jedan dio naših pripadnika i dovodi ih u zabunu. (...).376 U nastavku naredbe takoĊer je specificirano o kojim se to „nepodobnim“ ljudima u MUP-u, ABiH-u i lokalnoj samoupravi radi. U oţujku dolazi i do smjene lokalnog muslimanskog vodstva i postavljanje dr. Ćibe na ĉelo triju općina377. Nakon toga dr. Ćibo se preko radija obratio sljedećim rijeĉima: U Bosni ţivi samo jedan narod, to su Bosanci islamske, pravoslavne i katoliĉke vjere378. Uz to što je javno Hrvatima osporio nacionalni identitet, u njegovim općinama dolazi do namjernog stvaranja sukoba s Hrvatima, a prije je već bilo spomenuto da je samo u općini Konjic, 23. oţujka 1993., ubijeno osmero pripadnika HVO-a. Zanimljivo je da je tri dana prije, 20. oţujka, u Jablanici, došlo do vaţnog sastanka 375

Mlivonĉić, 1998., str. 19. RBiH, ŠVK OS RBiH, br. 111-1, od 28. sijeĉnja 1993., Komandantu 4. Korpusa, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 53. 377 Postavljen je odlukom Predsjedništva RBiH, s potpisom Izetbegovića. Mlivonĉić, 1998., str. 13. 378 Isto 376

71


lokalnog vodstva ABiH-a379 i MUP-a380 na kojemu je detaljno bilo razraĊeno buduće djelovanje prema agresoru - Hrvatskom vijeću obrane, prema kojemu se trebaju ojaĉati odbrambene linije381. Tako je s odbrambenih linija ABiH-a, u sklopu travanjske ofenzive, 16. travnja došlo i do napada na poloţaje HVO-a u Jablanici i Konjicu. U Jablanici382 su snage HVO-a uglavnom bile smještene sjeverno od Jablaniĉkog jezera, te okruţene ABiH-om, koja je napadala sa svojom 44. i 45. brigadom383. Paralelno s time ABiH i MUP RBiH su sustavno poĉeli uhićivati Hrvate, te ih smjestili u logore384. Borbe su se intenzivirale 19. travnja kada su ubijena dva pripadnika HVO-a, a nakon toga snage HVO-a su ušle u Soviće i Doljane te spalili sve muslimanske kuće i dvije dţamije, muslimanski civili su prebjegli na teritorij pod nadzorom ABiH-a385. Napadi Armije na hrvatska podruĉja u Jablanici nastavljali su se kroz travanj i svibanj 1993. godine, a rezultirali su nestankom hrvatskih zajednica u selima Donja Jablanica, Krakovo, Ţuglići i Šabanĉići386. U Konjicu387 napadi ABiH-a su poĉeli 15. travnja, a glavni pritisak prema HVO-u u Konjicu (brigada Herceg Stjepan) je vršen iz smjera Bradine i Jablanice388. HVO je bio u znatno nepovoljnijem poloţaju u konjiĉkoj općini, što se vidi i iz dokumenata ABiH-a: Interesantno je da HVO Konjic putem veze vapi za pomoć i obećana im je iz Kreševa i Kiseljaka. Na tim pravcima postavljene su zasjede (...)389. Da je ovaj napad planiran na operativnoj razini vidi se iz nareĊenja zapovjednika 4. Korpusa, Arifa Pašalića, od 17. travnja 1993., upućen svim jedinicama 4. Korpusa. Naime, u nareĊenju piše: Jedinice koje su u borbenom dodiru sa snagama HVO i HV nastaviti (?) b/d390, te u tom cilju poduzimati sve potrebne mjere. (...) Poĉetne uspjehe maksimalno 379

Radi se o 7. brigadi Suad Alić, brigadi Neretvica, brigadi Neretva, izaslanstvu VP 4. Korpusa i Općinskom štabu ABiH-a Jablanica. Dakle, svi vojni zapovjednici jablaniĉkog i konjiĉkog kraja. 380 Radi se o zapovjednicima Stanicama javne bezbjednosti Hadţići, Jablanica i Konjic. 381 RBiH, ABiH i MUP RBiH, br. 16-8/08-62/93, od 20. oţujka 1993., Predmet: Procjena novonastale vojnobezbjednosne situacije na podruĉju opština Hadţići, Jablanica i Konjic, a u odnosu spram Hrvatskog vijeća odbrane, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 54. – 57. 382 Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Jablanica je ţivjelo oko12.600 stanovnika od toga je bilo 71,69% Muslimana i 18,05% Hrvata. 383 Vojna karta pod imenom: „Općina Konjic – Stanje od 13.04.1993. do 25.04.1993.“, Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 46. 384 Dossier. (...), str. 66. 385 Mlivonĉić, 1998., str. 14. 386 Isto 387 Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Konjic je ţivjelo oko 44.000 osoba, od toga Muslimana 54,27% i Hrvata 26,23%. 388 HZHB, HVO Konjic, Brigada „Herceg Stjepan“, od 15. travnja 1993., dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 63. 389 RBiH, ABiH, Komanda OG „Igman“, od 16. travnja 1993., Borbeni izvještaj, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 64. 390 b/d = borbeno djelovanje

72


eksploatisati: Izvršite posjedanje dominantnih objekata (ako iste niste posjeli) sa kojih moţete kontrolisate veće prostore i šire rejone. (...) U svemu ostalom pridrţavati se ranije dobijenih nareĊenja i uputstava.391 U napadima ABiH-a na Konjic snage HVO-a su izgubile niz sela i poloţaja, tako je tijekom borbi do 23. travnja Armija ušla u 15 sela u dolini Neretvice, iz kojih je zatim protjerano hrvatsko stanovništvo392, a u nekima ubijani i civili kao u Trusini. Borbe u Konjicu prestajale su 25. travnja, kada je u Zagrebu potpisan prekid vatre izmeĊu Bobana i Izetbegovića, meĊutim to kao i uvijek nije moglo jamĉiti prestanak daljnjih muslimanskih napada na hrvatske vojnike i civile. Da su napadi na Konjic i Jablanicu, kao i oni u dolini Lašve, bili dio jednog većeg plana, otvoreno svjedoĉi jedan borbeni izvještaj ABiH-a upućen Zapovjedništvu 4. Korpusa, u kojemu se tvrdi sljedeće: Nastojaćemo što prije završiti posao u Konjicu a zatim sa svim brigadama krenuti u protivudar u dva pravca: 1. Konjic – Jablanica – Mostar. 2. Konjic – Prozor – Rama (...)393. Iz priloţenog je vidljivo da su navedene operacije bile pripremna djelovanja za napad Armije BiH na podruĉje Mostara. Zbog toga i ne iznenaĊuje da je u svibnju, neposredno prije napada na Mostar i velike lipanjske ofenzive, Sefer Halilović u Zenici ispred svojih vojnika izjavio da treba stvarati teren za konaĉan obraĉun s Hrvatima394. 7.4. Političke prilike u dolini Neretve ususret napada Armije BiH Kroz 1992. godinu u Mostaru395 nisu postojale veće trzavice izmeĊu HVO-a i ABiH-a, što je prvenstveno proizlazilo iz bolje organiziranosti i vojne superiornosti HVO-a, zbog toga je i Gradska uprava Mostara 29. travnja 1992. godine obranu povjerila HVO-u, a ne ABiH-u, odnosno TO-u396

397

. Unatoĉ tome, hrvatske vlasti su poticale i zdušno pomagale u

ustrojavanju ABiH-a u Mostaru, što se posebno moţe vidjeti na primjeru 1. Mostarske brigade ABiH-a. Već se u tim poĉecima moţe vidjeti da HVO-u nije bilo u interesu izbijanje rata s 391

RBiH, ABiH, Komanda 4. Korpusa, br. 01-3191/93, od 17. travnja 1993., NareĊenje, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 65. 392 GS HVO, VOS, br. 03-370/93, od 23. travnja 1993., Informacija – Prilog o Konjicu, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 73. - 74. 393 RBiH, ABiH, IKM 4. Korpusa ABiH, s. Bradina 17. travnja 1993., Borbeni izvještaj, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 66. – 67. 394 Domazet Lošo, 2010., str. 266. 395 U općini Mostar je prema popisu stanovništva iz 1991. ţivjelo 126.628 stanovnika, od toga Muslimana 34,63%, Hrvata 33,98%, Srba 18,83% i ostalih 12,54%. 396 Priopćenje SDA za Hercegovinu povodom pregovora u Grazu (...), prema: Hadţiosmanović, Ismet. Bošnjaĉko-hrvatski politiĉki obraĉun, Ismet Hadţiosmanović: Mostar, 2004., str. 62. 397 Mlivonĉić, 2007., str. 134.

73


Muslimanima, jer se u tom sluĉaju pomoć ABiH-u, ukljuĉivanje velikog broja Muslimana u vlastite postrojbe, kao i toleriranja jedinica kao što su PL i Zelene beretke398, ĉine kao nelogiĉni i autodestruktivni potezi. Kroz 1992. godinu prvotna je zadaća HVO-a u Mostaru bila otklanjanje srpske opasnosti. Ţestoki napad JNA poĉeo je u svibnju 1992. godine, a u njemu je okupirana lijeva obala Neretve, te je protjerano oko 40.000 Hrvata i Muslimana399. Budući da su snage HVO-a i HV-a sprijeĉile proboj JNA dolinom Neretve prema Jadranskome moru, otvorila se mogućnost ofenzivnih akcija, tako su HVO, HV i HOS 11. lipnja 1992. godine izveli operaciju Ĉagalj, odnosno Lipanjske Zore, s kojom je razbijen srpski obruĉ oko Mostara, osloboĊen Stolac, a srpske snage potisnute na Podveleţje400. To je još period u kojemu je suradnja HVO-a i ABiH-a na zadovoljavajući razini. Do promjena u hrvatsko-muslimanskim relacijama dolazi s postupnim jaĉanjem ABiH-a, pojavom islamskog fundamentalizma, te otvaranjem mogućnosti da Muslimani vojnim akcijama nameću vlast nad podruĉjima koja smatraju svojima. Zapovjedništvo 4. Korpusa je već u sijeĉnju 1993. godine izdavalo naredbe s kojima se zapovijeda otimanje objekata koje su u vlasništvu HVO-a u Mostaru401, što u najmanju ruku svjedoĉi o namjernom izazivanju konflikata sa strane ABiH-a. U oţujku 1993. godine muslimanska vlada je donijela jednu politiĉku odluku koja je znatno narušila hrvatskomuslimanske odnose, te pripremila teren za izbijanje rata. Naime, 3. oţujka Vlada RBiH je izdala upitno nareĊenje 4. Korpusu o hitnoj provedbi radnji radi stavljanja u funkciju okruga Mostar i Livno (...)402. Vlasti HZHB-a su s pravom ovu naredbu doţivjele kao pokušaj destabiliziranja hrvatske vlasti, te širenje muslimanskog politiĉkog utjecaja na hrvatska podruĉja. Nezadovoljstvo hrvatskih vlasti se moţe išĉitati iz zapisnika s 30. sjednice HVO HZHB-a, od 13. oţujka, iz kojeg se izmeĊu ostalog moţe proĉitati sljedeće: (...) Sama ĉinjenica da se za sprovedbu odluke o okruzima zaduţuju Zapovjedništvo tzv. 4. korpusa Armije BiH i Centar sluţbi bezbjednosti MUP BiH u Mostaru, te da instrukciju za sprovedbu odluke potpisuje zamjenik ministra obrane u Vladi BiH g. Munib Bisić, a ne ministar obrane g. Boţo Rajić ili Vlade u naslovu, upućuje na nelegitimnost i opravdava sumnju nije li u pitanju još jedan

398

Ivanković – Melĉić, str. 425. Hadţiosmanović, str. 62. 400 Domazet Lošo, 2010., str. 231. 401 RBiH, ABiH, Zapovjedništvo 4. Korpusa, br. 04-587/93, od 25. sijeĉnja 1993., Naredba, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 530. 402 RBiH, Vlada, (bez broja), 3. oţujka 1993., Sarajevo, Zapovjedništvu 4. Korpusa, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 479. 399

74


pokušaj uspostavljanja teritorijalne podjele BiH sa stanovišta interesa koje, barem deklarativno, ne zastupa muslimanska strana u mirovnim pregovorima, a kojeg uopće ne prihvata ni hrvatsko izaslanstvo, niti podrţavaju g. Vens i g. Oven. (...) U odluci o instaliranju tzv. okruga Mostar i Livno, oĉevidno se ignorira postojanje HVO HZ H-B. (...) Na kraju je zakljuĉeno da ne postoji ustavni osnov za pomenutu odluku, te da će naredne aktivnosti HVO HZ H-B biti utemeljene na konceptu i praktiĉnim rješenjima Vens – Ovenova plana a što se uopće ne prepoznaje u odlukama i inicijativima centralne republiĉke vlasti. Zbog svega iznesenog, HVO HZ H-B o naknadi utemeljenja tzv. okruga od strane Vlade R BiH, će svaki pokušaj sprovedbe pomenute odluke smatrati nelegalnim, protiv ĉega će poduzeti najenergiĉnije mjere.403 Osim preko pokušaja stvaranja vlastitih administrativno-politiĉkih jedinica u hrvatskim podruĉjima, muslimanska spremnost o ulasku u politiĉke i vojne konflikte s Hrvatima u dolini Neretve dokumentirana je i u jednom pismu Regionalnog odbora SDA za Hercegovinu (potpisani su Arif Pašalić, Safet Oruĉević i Zijad Demirović), upućenom Aliji Izetbegoviću, 20. veljaĉe 1993. godine: (...) Proteklih dana smo izuzetno angaţirani na snimanju prilika, politiĉkih i vojnih, u dolini Neretve, kako ste i sami od nas traţili. (...) Naš je osnovni cilj da stvorimo što koherentniju, sloţniju i jedinstveniju politiĉku i vojnu cjelinu, legalnih organa vlasti i muslimanskih organizacija, odnosno Armije BiH. Za nas nema nikakve dileme da je dolina Neretve, u kojoj se nalaze opštine sa apsolutnom ili relativnom muslimanskom većinom, od strateške vaţnosti i kao takva kljuĉ za otvaranje sudbine i perspektiva ne samo Muslimana u Hercegovini već i u cijeloj BiH (...). U skladu sa time, gledamo na vaţnost aktivnosti koje poduzimamo i našu odgovornost da se u tim opštinama, kroz krv, znoj i suze, napokon stvori jedinstven politiĉki i nacionalni front Muslimana, koji će disati kao jedno tijelo i duša, a kome će obrambena moć oliĉena u 4. korpusu Armije BiH biti faktor sigurnosti i ĉvrstine politiĉke pozicije. (...) Projekt jaĉanja politiĉkog i vojnog fronta Muslimana u dolini Neretve nailazi na izvanredno dobar prijem u svim gore pomenutim opštinama. Ĉelni ljudi tih opština raduju se 403

Zapisnik sa 30. sjednice HVO HZ H-B, odrţane dana 13. oţujka 1993. godine s poĉetkom u 10,00 sati, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 480. – 482.

75


što se napokon stvara jedinstvena i djelatna politiĉka cjelina u regiji, kao dio i potpora ukupne politike koju Vi vodite na nivou Republike. Takvo je raspoloţenje i u stranci i u vojsci, pa treba oĉekivati da se politiĉko-vojna situacija za kratko vrijeme u dolini „uveţe“, kako Bog zapovijeda. (...) Za projekt „Dolina Neretve“ imamo dobro razumijevanje i podršku ĉelnih ljudi i muslimanskih institucija sa sjedištem u Mostaru. U stalnim smo, svakodnevnim kontaktima i dogovorima sa muftijom i drugim vjerskim ĉelnicima, ljudima iz kulturnih, humanitarnih i drugih asocijacija. (...) Sa takvim stanjem stvari u našem politiĉko-nacionalnom-vojnom frontu mislimo da Muslimani u dolini Neretve, Hercegovini, predloţenoj provinciji Mostar, kako hoćete, imaju dobru poziciju u pregovorima sa Hrvatima. Naš je okvir Povelja Muslimana Hercegovine i potpisani ţenevski principi i ne bojimo se hrvatske većine, kao takve. (...) Hrvatska zajednica Herceg-Bosne nije prihvatljiva, jer je to samo drugi naziv za šifru B-39 (Banovina 1939.). (...) Mi ćemo ih i dalje pritiskati da razgovaraju samo za provinciju Mostar, jer im time remetimo projekat cjeline koju ţele da ostvare, u smislu udruţivanja svih provincija u „drţavu u drţavi“. (...) Mislim da Vas ne treba uvjeravati da HZ HB ne dolazi u obzir i za sve nas, ako bi Hrvati bili definitvno iskljuĉivi i uporni u tome, da bi smo se i mi odluĉili za stvaranje paralelnih organa vlasti, pa kom opanci kom obojci. Ali prije toga, treba iskoristiti sve politiĉke moguĉnosti, demokratske pritiske, pragmatska uslovljavanja i druge mirne metode, a što se sukoba tiĉe i njih treba odlagati do krajnjih podnošljivih granica. U dolini ne smije pasti ni jedna glava, ne treba nam krvava, već zelena (muslimanska404) dolina (...).405 Gore citirani dokument SDA nije potrebno detaljnije komentirati jer otvoreno svjedoĉi o postojanju muslimanskog plana rušenja hrvatskih vlasti, o postojanju projekta Dolina Neretva, to jest plana širenja muslimanskih vlasti na raĉun Hrvata politiĉkim, a potencijalno i vojnim putem, a ĉiji je krajnji cilj stvaranje zelene doline. Konkretizacija takvog plana poĉela je u travnju 1993. godine, paralelno s agresijom ABiH-a na srednju Bosnu. 4. Korpus se tada ukljuĉio u ofenzivu na Hrvate u Konjicu i Jablanici, za koju se ustanovilo da je bila samo prvi korak u ovladanju dolinom Neretve i Mostara. I dok su trajale borbe u tim dvjema općinama, 404 405

Navod autora SDA BiH, Regionalni odbor za Hercegovinu, 20. veljaĉe 1993., Mostar, gospodinu Aliji Izetbegoviću, predsjedniku Predsjedništva Republike BiH, preslika dokumenta u: Mlivonĉić, 2007., str 426. – 428.

76


zapovjednik 4. Korpusa je 19. travnja 1993. godine izdao naredbu o podizanju borbene spremnosti i izvršavanje priprema zbog pouzdanih saznanja da će postrojbe HVO potpomognute postrojbama HV izvršiti napad na grad Mostar (...)406. Naravno, ne treba sumnjati u to da je podizanje borbene spremnosti bio samo nagovještaj skorog napada, ne HVO-a, već ABiH-a na podruĉje Mostara. Uzimajući u obzir cjelokupni razvoj dotadašnjih vojnih i politiĉkih prilika, odgovorno se moţe tvrditi da je strateški cilj muslimanskog vodstva bio ne samo ovladanje srednjom Bosnom, već i proširivanje te vlasti na Mostar i dolinu Neretve, a u konaĉnici i prodor do Jadranskog mora, o ĉemu najbolje svjedoĉi operacija Neretva 93407, o kojoj će još biti rijeĉ.

7.5. Napad Armije BiH na Mostar Općenito se polazi od toga da je do rata izmeĊu Hrvata i Muslimana u Mostaru došlo 9. svibnja 1993. godine, kada su se diljem grada rasplamsale ţestoke borbe. Mišljenja o odgovornosti za izbijanje rata su, kao i uvijek, podjeljenja. Tako se ĉesto navodi da je HVO niĉim izazvan zapoĉeo s napadom na istoĉni dio grada, kako bi realizirao ideju o Mostaru kao glavnom gradu hrvatskog dijela BiH408. Ipak, takvo tumaĉenje dogaĊaja je pomalo površno, naime, iz dokumenata ABiH-a iz travnja 1993. godine jasno je vidljivo da se muslimanska strana detaljno pripremala za nadolazeći rat u Mostaru, izdavajući naredbe o pripremanju ofenzivnih akcija protiv HVO-a, a prije je već bilo spomenuto da je za to postojao i jedan širi politiĉki okvir (Projekt Dolina Neretva). Tako se 19. travnja, na temelju zapovijedi 4. Korpusa, uz niz akcija na desnoj obali Neretve, izdala i zapovijed za napad na prostorije MUP-a HZ HB i policijske stanice Mostar (...)409. U istoj zapovijedi se nareĊuje i osvajanje linije Ĉekrk – magistrala – Šemovac – Bulevar – ul. Dr. S Mujića – banka (nova) – kafić „Vaha“ - garnizona ambulanta – stara bolnica - mljekara – Centar II. Nastavlja se s napomenom: U pozadini dostignute linije izvršiti blokiranje snaga HVO i njihovo neutralisanje. (...) U daljnim dejstvima izvršiti napad sa krila pravcima: Šemovac-PodhumBalinovac i Centar II - Rudnik410. MeĊu daljne ciljeve koje se navode spadali su i vojarna Sjeverni logor, pontonski most na Musali, Stari most, prostorije Elektro-Hercegovine, kao i

406

RBiH, ABiH, Prva Mostarska brigada, 41. Motorizana brigada, br. 470, od 19. travnja 1993., Zapovjest za odbranu, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 543. – 546. 407 Ivanković – Melĉić, str. 428. 408 Goldstein, str. 412. 409 RBiH, ABiH, Prva Mostarska brigada, 41. Motorizana brigada, br. 470, od 19. travnja 1993., Zapovjest za odbranu, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 543. – 546. 410 Isto

77


niz drugih objekata. Indikativan je takoĊer izvještaj 4. Korpusa ABiH-a, od 2. svibnja 1993. godine, upućen ŠVK OS RBiH-a, u kojemu se izvještava da je izvršeno uvezivanje sa našim ljudima u HVO-u411. Doista, jedinice HVO-a u Mostaru su ukljuĉivale i veliki broj Muslimana, a vodstvo ABiH-a je u tome prepoznalo prednost koju je valjalo iskoristiti u nadolazećem napadu. Tako je tijekom travnja 1993. godine došlo do pobune Muslimana u 4. i 5. bojni HVO-a, koji su zatim napustili obrambenu crtu prema Srbima, zarobili hrvatske vojnike, te prešli u snage 4. Korpusa ABiH-a412. Osim dokumenata ABiH-a, potkrijepu pravoj prirodi rata u Mostaru dao je i novinar Šefko Hodţić, ovlašten od ABiH-a da izvještava s ratišta: Sefer mi je još u toku priprema za ofanzivu (Neretva 93413) priĉao kako je u martu '93. godine „da ne zna Pašalić“, Mithatu Hujduri Hujki, uz saglasnost predsjednika Izetbegovića, dao 300.000 DM da „kupi oruţje od ustaša“. Hujka je, kaţe tim novcem od HVO kupovao oruţje (...). I veli tim oruţjem je spašen Mostar.414 Na ovome se mjestu opet postavlja pitanje zašto bi vojska koja sprema agresiju na drugu, istu tu vojsku opskrbljivala oruţjem? I to u tolikoj mjeri da je istim oruţjem spašen Mostar. Jer da je hrvatska strana imala namjeru osvajanja Mostara, kao što to na primjer tvrdi dr. sc. Ivo Goldstein, zasigurno ne bi naoruţavala svog budućeg protivnika u tolikom opsegu. U svjetlu ovih izjava, zapovijedi i dogaĊaja teorija o agresiji HVO-a na istoĉni dio Mostara se ĉini krajnje dubioznom, jer je evidentno da je upravo 4. Korpus naredio izvršavanje priprema, kao i izvoĊenje napada na HVO u Mostaru. Samo postojanje takvih zapovjedi sugerira da reakcije na iste, nisu mogle biti ništa drugo negoli akcije defenzivnog karaktera. Osim toga, HVO je sve do samog izbijanja rata podrţavao etabliranje ABiH-a u Mostaru, te je znatno doprinjeo u naoruţavanju Muslimana. Navedeno daje jasan odgovor na pitanje tko je agresor, a tko ţrtva u ovim zbivanjima. Tako su 9. svibnja 1993. godine postrojbe ABiH-a krenule sa ţestokim pješaĉkim napadima preko Bulevara, ulazeći u lokalitet Liske ulice, dok su najveći napadi vršeni na relaciji Musala – novi pontonski most – bivša ulica Korzo415. HVO je uzvratio vatrom, te 411

RBiH, ABiH, Komanda 4. Korpusa, br. 06-3573/93, od 2. svibnja 1993., Izvještaj o stanju i dogaĊanjima u 42. b. br., dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 561. 412 Dossier. (...), str. 103. 413 Navod autora 414 Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (15)“, OsloboĊenje, 3. veljaĉe 1999. 415 Hadţiosmanović, str. 197.

78


gaĊao ciljeve po Šemovcu i Bulevaru, a zatim i Zapovjedništvo 4. Korpusa. Uskoro su se po ĉitavome gradu rasplamsale borbe, te je došlo do ţestokih okršaja i razmjene topniĉkih i minobacaĉkih udara. HVO je velikim dijelom odbacio napade, te kasnije krenuo u protuudar u kojemu je osvojio zgradu Zapovjedništva 4. Korpusa, obranio vojarnu Sjeverni logor, te ovladao komunikacijama Balinovac – Podhum - Zahum416. Nakon dva dana borbe uspostavljeno je hrvatsko-muslimansko razgraniĉenje na relaciji: Ĉekrk – Donja mahala – Bulevar – Hotel Ero, desno, prema ruševinama Carinskog mosta, lijevom obalom Neretve, silos, sjeverni logor na desnoj obali Neretve i dio puta M17 prema sjeveru Mostara do Hidroelektrane Mostar, prema Vojnu i Bijelom Polju417. HVO-u su i dalje problem predstavljale jedinice ABiH-a smještene u zapadnom dijelu grada, koje su kontinuirano vršile pritisak na HVO. Uz to, i VRS je nastavljao s topniĉkom paljbom po Mostaru, a 16. svibnja 1993. godine zapovjednik HVO-a Miljenko Lasić je izvjestio da što se tiće grada Mostara tuku i Srbi i muslimani. Mi se moramo braniti418. Bitke su bile visokog intenziteta, a prilikom njih uništen je veliki broj kuća i drugih objekata. O stanju u gradu, kao i u ostatku OZ-a govori i jedan izvještaj Vojno obavještajne sluţbe (VOS) HVO-a, od 17. svibnja 1993. godine: Postrojbe A BiH na najbrutalniji naĉin u rajonu općine Konjic dovršavaju zapoĉeti posao. Mirovne snage UN, EZ i predstavnici Crvenog kriţa nisu uspjeli ući u ove prostore, pa o sudbini Hrvata ne moţemo reći ništa pozitivno i pouzdano. U rajonu Mostara se nastavljaju ţestoke borbe vrlo jakog intenziteta u kojima ima mnoštvo poginulih i ranjenih na obe strane. Postrojbe HVO imaju inicijativu u oslobaĊanju dijelova grada na desnoj obali Neretve. Najznaĉajniji dogaĊaj danas je ogromna eksplozija velikog magacina i streljiva MTS A BiH u prostorijama banke. Cijenimo da će muslimanske snage po svaku cijenu inicirati nastavak sukoba jer su brojĉano nadmoćniji, a najvaţniji im je cilj da promatraĉi EZ, UN i svjetski mediji prikaţu postrojbe HVO kao agresore i podstrekaĉe sukoba i poĉinioce klasiĉnog etniĉkog ĉišćenja u gradu Mostaru.419 Borbe su se nastavile kroz svibanj i lipanj, a hrvatski branitelji su uspjeli sprijeĉiti cilj ABiH-a u ovladanju cjelokupnim Mostarom, te su se uspjeli uĉvrstiti u zapadnom dijelu 416

Isto, str. 198. Isto 418 HVO, br. 03-0420, od 16. svibnja 1993., Izvješće GS-u u 08.00 sati, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 563. 419 VOS GS HVO, br. 260/93, od 17. svibnja 1993., Dnevno obavještajno izvješće 417

79


grada, kao i u nekim dijelovima istoĉnog. ABiH je nastavljala sa svojim napadima, a najţešće borbe su voĊene na kriţanju Gupĉeve ulice i Bulevara u rajonu Franjevaĉkog samostana420. MeĊutim, HVO je uspio odbiti te uzastopne pješaĉke napade, te napadaĉima nanijeti i odreĊene gubitke. A meĊu poginulim napadaĉima, VOS HVO je takoĊer izvještavao o tijelu poginulog crnca421, što upućuje na sudjelovanje mudţahedina u napadu na Mostar. Pouzdano se zna da su strani muslimanski borci takoĊer sudjelovali u napadu, te da su se zadrţali u Mostaru do sredine kolovoza 1993. godine422. Da je ţilava hrvatska obrana iznenadila muslimansko vodstvo, moţe se prepoznati iz zahvalnica koje je ABiH već unaprijed bila tiskala za „osloboditelje“ Mostara423, a koje su u jednoj akciji dospijeli u ruke HVO-a, danas su preslike istih dostupne javnosti. Iz ovoga je nedvojbeno vidljivo da je muslimansko vojno vodstvo precijenilo svoje mogućnosti, raĉunajući da će u vrlo kratkom roku „osloboditi“ cjelokupni Mostar. DogaĊaj koji je definitivno utjecao na promjenu odnosa HVO-a prema Muslimanima dogodio se 30. lipnja 1993. godine, kada je došlo do izdaje muslimanskih vojnika u 2. brigadi HVO-a, koji su zatim preuzeli vojarnu Sjeverni logor424. TakoĊer dolazi do pada niza prigradskih naselja na lijevoj obali Neretve, zarobljen je i veliki broj hrvatskih vojnika i civila, koji su zatim smješteni u logore. O tom dogaĊaju izvjestio je i GS HVO-a: Jutros u 03,00 sati muslimanske snage napale su vojarnu Sjeverni logor i postrojbe HVO u Bijelom Polju. Muslimanske snage u Bijelom Polju do sada su bile skupa sa HVO i u ranijim sukobima u Mostaru nisu uĉestvovale. U 03,00 sati muslimani iz Bijelog polja izvršili su napadaj na vojnike HVO na odmoru i vojnike na crtama prema Srbima. Napadaj je izvršen i na civile Hrvate. Odnos snaga na prostoru Bijelog polja je 60:40 u korist Muslimana, a odnos stanovništa je 80:20 u korist Muslimana. U tijeku dana Muslimani su "ovladali" prostorom sjeverno od Mostara do brane Salakovac, dok HVO drţi pozicije u sjevernom dijelu Bijelog Polja (Ţeljuši, Dom ĉasnih sestara). Snage HVO u vojarni, oko 90 ljudi, zbog okruţenja (vojarna je na lijevoj obali) morali smo izvući. Toĉnih podataka o poginulim vojnicima i civilima još uvijek nemamo. Snage HVO uspostavile su obranu na desnoj obali od s. Raštani do s. Vrdi, a na lijevoj strani Neretve u rajonu Bijele i Ravni.425 420

VOS GS HVO, br. 282/93, od 9. lipnja 1993., Dnevno obavještajno izvješće VOS GS HVO, br. 283/93, od 10. lipnja 1993., Dnevno obavještajno izvješće 422 Kohlmann, str. 129. 423 Domazet Lošo, 2010., str. 266. 424 Marijan, 2004., str. 234. 425 HZHB, GS HVO, br. 02-2/1-01-1245193, od 30. lipnja 1993., Izvješće 421

80


Potaknuto ovim dogaĊajem, vodstvo HVO-a je zapoĉelo s demobilizacijom muslimanskih pripadnika HVO-a, ne samo u Mostaru, nego i na drugim mjestima426. Zapravo, pravo je ĉudo što je sve do tada HVO tolerirao tako veliki broj nepouzdanih vojnika u svojim redovima, s obzirom da je muslimanska agresija tada već trajala preko šest mjeseci. Uz to, HVO je poĉeo i s uhićivanjem muslimanskih vojnika i civila u zapadnom dijelu grada, te ih je smjestio u logore. Istog tog 30. lipnja, povodom pada vojarne Sjeverni logor i drugih poloţaja HVO-a, ali i zbog pogibije muslimanskog zapovjednika Mithada Hujdure, Arif Pašalić se obratio putem radija, sljedećim rijeĉima: (...) Gubitak komandanta slavne 41. motorizovane brigade Mithada Hujdura Hujke za nas je nenadoknadiv gubitak, ali Mostar je danas bogatiji za stotine i hiljade Hujka, koji će se boriti protiv ustaških ratnih zloĉinaca, protiv ustaša koji su se okotili po meni poslije 1944. - 45. godine ponovo u našoj domovini. Ovaj grad, ovaj narod, ova Armija nikada neće zaboraviti našeg proslavljenog, legendarnog komandanta, šehida427 Hujku. Ali, neće zaboraviti ni vama, ustaše ĉija ga je granata muĉki pogodila. (...) Narode, graĊani Mostara shvatite da je ovo sudnji dan kada morate poĉeti borbu. Pozivam svakog graĊanina koji moţe da nosi pušku, koji moţe da nosi kamen, da ubija ustaške zlotvore, jer ovdje nema ţivota sa ustašama, sem ţivota Muslimana, poštenih Hrvata i lojalnih Srba.428

Iako nisu uspjeli ovladati Mostarom, muslimanske snage su i kroz srpanj i kolovoz 1993. godine nastavljale sa svojim napadima, a zapovjednik 4. Korpusa je u tu svrhu zatraţio i djelovanje snaga 6. Korpusa kako bi se ABiH-u olakšala situacija429. Ne samo to, poloţaji jedinica ABiH-a u zoni odgovornosti 4. Korpusa, a posebno u Mostaru, su bili u toliko nepovoljnoj situaciji da je zatraţena, i u konaĉnici dobivena, i pomoć od VRS-a, u obliku municije, oruţja, ostale opreme, kao i koordiniranog topniĉkog djelovanja po poloţajima HVO-a. Ujedno ovo potvrĊuje i kasniji zapovjednik 4. Korpusa, Rasim Dreković, koji navedeno iznosi u vlastitoj knjizi430. MeĊutim, niti pomoć VRS-a nije mogla Armiji osigurati vojnu prevagu naprama snagama HVO-a u Mostaru, muslimanski plan nije uspio, a rezultirao 426

Isto; U svim postrojbama poduzete su mjere da se iz HVO odstrane Muslimani. Izvršena je demobilizacija u općinama Široki Brijeg, Ĉitluk, Ljubuški i Grude. 427 Šehid = islamski muĉenik 428 Govor Arifa Pašalića, Ratni radio BiH, 30. lipnja 1993. u 11.00h, tekst govora objavljen u: Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 564. – 575. 429 RBiH, ŠVK OS RBIH, br., 02/819-2, od 2. srpnja 1993., Komandi 6. K. i Komandi 4. K. na znanje, dokument objavljen u: Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 569. 430 Vidi: Dreković, Ramiz. U obruĉu: Krajišnici i Hercegovci u borbi na dva fronta, Zenica: Dom štampe, 2004.

81


je blokadom istoĉnog Mostara i izlaganju minobacaĉkim napadima HVO-a. U takvim okolnostima vojni vrh RBiH je zapoĉeo s izradom plana ofenzive koja je trebala „osloboditi“ Mostar, te otvoriti put dolinom Neretve oprema Jadranskome moru. Navedena operacija poznata je i pod imenom Neretva 93.

7.6. Operacija Neretva 93 Za realizaciju operacije Neretva 93 kljuĉno je bilo savjetovanje vojnog vrha RBiH-a, odrţanog 21. i 22. kolovoza 1993. godine u Zenici, osim što su HZHB i HVO proglašeni glavnim neprijateljima Muslimana431, nareĊeno je i zauzimanje sela Vrdi (koje je bilo kljuĉno u hrvatskoj obrani Mostara), deblokada Donje i Gornje Dreţnice, deblokada puta Jablanica – Mostar, kao i „rješavanje“ Prozora432

433

. Ukratko, muslimanski vojni vrh je zakljuĉio da je

došlo vrijeme za izvoĊenje veće ofenzive koja bi obuhvaćala podruĉje od Bugojna do Mostara434, a u koju bi bile ukljuĉene snage 3., 4. i 6. Korpusa. Krajem kolovoza ŠVK OS RBiH je dijelovima snaga spomenutih korpusa uputio pripremne naredbe za nadolazeću ofenzivu, u kojima su isticani ciljevi i pravci djelovanja, kao na primjer u naredbi ŠVK OS RBiH-a, upućenom Zapovjedništvu 6. Korpusa, 26. kolovoza 1993. godine: Vaše upućene snage braniocima Mostara, u sadejstvu sa snagama 4. Korpusa, što prije angaţovati u napadu na postrojbe HVO na pravcu: s. Vrdi – s. Domazet razbiti neprijateljske snage na tom pravcu i što prije izbiti na liniju: s. Planinica – s. Podine. U daljim dejstvima angaţovati se u napadu na sjeverno predgraĊe Mostara i s. Raštani.435 U samim pripremama za Neretvu 93 dovuĉena su i pojaĉanja iz okruţenog Sarajeva (1. Korpus), kako bi se ostvarila dodatna nadmoć naprama HVO-u436. Iako Sefer Halilović navodi 12. rujna kao poĉetak operacije437, manji napadi ABiH-a zabiljeţeni su već 6. rujna, posebno na poloţaje HVO-a u Vrdi. Detaljno dokumentirane pripreme, kao i samo izvoĊenje operacije svjedoĉe o tome koliko je muslimanska strana bila iskrena u svojim namjerama kada 431

Domazet Lošo, 2010., str. 269. Halilović, str. 113. 433 Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (2)“, OsloboĊenje, 17. sijeĉnja 1999. 434 Halilović, str. 114. 435 RBIH, ŠVK OS RBiH, br. 02/1029-1, od 26. kolovoza 1993. godine, Komandi 6. Korpusa n/r Komandantu, dokument objavljen u: Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 574. 436 Halilović, str. 114. 437 Šefko Hodţić, novinar kojemu je ABiH dozvolila pratiti pripreme i tijek Neretve 93 navodi 13. rujna kao poĉetak operacije. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (9)“, OsloboĊenje, 27. sijeĉnja 1999. 432

82


je potpisala ne samo jedno, nego niz bezuvjetnih prekida vatre, od koje je posljednje bilo ono od 1. rujna 1993., sklopljen posredstvom UNPROFOR-a u MeĊugorju438. U istome periodu, u mostarskoj općini snage ABiH-a su poĉinile zloĉin u Grabovici, koja je već nekoliko mjeseci bila pod okupacijom ABiH-a. U samom mjestu nije bilo snaga HVO-a, kada su u noći izmeĊu 8. i 9. rujna439, pripadnici ABiH-a ušli u selo pobivši 32 hrvatskih civila. Kako se ovaj pokolj dogodio neposredno prije operacije, a još jedan i tijekom nje, postavlja se pitanje do kojih razina seţe odgovornost za ova zlodjela, kao i, zašto Halilović stalno ima potrebu naglašavati da je Neretva 93 planirana u samom vrhu OS RBiH i da nije rijeĉ o njegovoj „privatnoj operaciji“? Halilović takoĊer implicira da odgovornost za pokolj u Uzdolu440 nosi sam zapovjednik GS ABiH-a, Rasim Delić441. Sam tijek operacije Neretva 93 Halilović je relativno šturo opisao sljedećim rijeĉima: Dvanaesti septembar. Poĉetak operacije: na glavnom napadu sve jedinice kreću na svim pravcima (...). Trinaestog septembra, nakon preduzetnih mjera, sve jedinice kreću na zadatak. Prozorski bataljun ulazi u selo Uzdol iz koga oko 11 sati biva potisnut zbog jakog protivnapada snaga HVO. Tek nakon nekoliko dana, saznali smo da je Samostalni prozorski bataljon u selu Uzdol poĉinio neke nedozvoljene radnje. (...) Ukupni rezultati operacije su impresivni. Po izvještaju UNPROFOR-a, bh. Armija je napredovala i oslobodila 450 kvadratnih km.442 Novinar Šefko Hodţić, koji je pratio pripreme i tijek Neretve 93, opisuje to detaljnije: - Do sada nije bilo veće operacije od poĉetka rata – kaţe Sefer. – I ovo je, ustvari, naša prva ofanziva. Jer ujutro će planuti front od Bugojna do Mostara. Raĉunali smo da će u sutrašnjoj ofanzivi uĉestvovati moţda i pet hiljada boraca. Na Vilica guvno napadaju borci Operativne grupe Zapad iz Bugojna. Na Crni vrh idu borci Neretvice, Gornjeg Vakufa i ĉeta Foĉaka, pa Prozoraci negdje izmeĊu Vilica guvna i Makljena. A na juţnom dijelu fronte idu neke jedinice Šestog korpusa

438

MKBJ: Dogovor HVO-a i muslimanskih predstavnika (MeĊugorje, 1. rujna 1993.), Veĉernji list, 2. rujna 1993., prijepis dokumenta u: TuĊman – Bilić, str. 295. 439 Mlivonĉić, 1998., str. 29. 440 U selu Uzdol, 14. rujna 1993., pripadnici ABiH-a su ubili 29 hrvatskih civila i 12 pripadnika HVO-a. 441 Halilović, str. 119. Naime, Halilović tvrdi da je Delić odgovornost za pokolj u Uzdolu nepravedno pripisao njemu, na što Halilović iznosi podatak da je upravo Delić onaj koji je unaprijedio i amnestirao zapovjednika Envera Buzu, koji je zapovjedao i snagama u Uzdolu. Kako god bilo, evidentno je da odgovornost za ovaj ĉin seţe do samog vrha ABiH-a. 442 Halilović, str. 118.

83


ojaĉane borcima iz Sarajeva i kompletan Ĉetvrti korpus (...)443. U bici na Crnom vrhu naši borci su naišli na minsko polje. Bilo je mrtvih i ranjenih. Pred tim minskim poljem borci su zastali. Druga neprijatna vijest: HVO napada tenkovima s boka, koji je nezaštićen jer Prozorani nisu krenuli i zatvorili taj pravac. HVO tuĉe iz tenkova ne samo naše na Crnom vrhu, nego tuku i Voljevac. (...) Pred ponoć Sefer je završio sastanak s Buzom i komandirima ĉeta i vodova. Izašao je meĊu borce i kratko im se obratio: - Zbog vas, zato što niste krenuli jutros u akciju, ĉitava operacija moţe da propadne – rekao je on. – Ustaše su krenule u kontraofenzivu na borce Neretvice i Gornjeg Vakufa, (...)444. Muslimanska ofenziva je u svojoj prvoj dionici doţivjela potpuni fijasko – odbaĉeni su napadi na Crnom vrhu, neke postrojbe se nisu odazvale na pokret, a jedini „uspjeh“ ABiH-a je bio pokolj u Uzdolu, ali i iz tog mjesta su se morali povući nakon protunapada HVO-a. Napad na mostarskom bojištu je kasnio, te je on zapoĉeo tek kasno uveĉer 14. rujna445. Tako da su se borbe vodile tijekom noći, te nastavljale i kroz sljedeći dan, a muslimanske snage su uz nešto ljudskih gubitaka uspjele deblokirati Dreţnicu, te odbaciti snage HVO-a s tog podruĉja446. Do 16. rujna ABiH je uspjela osvojiti i nova podruĉja u općini Rama-Prozor, a u Hudutskome su strjeljana ĉetvorica pripadnika HVO-a, kao i dvojica civila hrvatske nacionalnosti447. Motiv za ovaj ĉin najvjerojatnije su pretrpljeni gubici ABiH-a prilikom zauzimanja Hudutskog448. Iako Halilović u svojoj knjizi biljeţi da je operacija poluĉila impresivne rezultate, njen glavni cilj nije postignut – deblokada, odnosno zauzimanje Mostara. Snage ABiH-a nisu uspjele poraziti snage HVO-a u Vrdi449 i na Humu, što je praktiĉki onemogućilo daljne voĊenje operacije, uz to je Armija na spomenutim poloţajima pretrpjela velike gubitke, ukljuĉujući i jednog zapovjednika brigade, što je rezultiralo meĊusobnim optuţivanjem unutar

443

Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (10)“, OsloboĊenje, 28. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (11)“, OsloboĊenje, 29. sijeĉnja 1999. 445 Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (13)“, OsloboĊenje, 1. veljaĉe 1999. 446 Isto 447 Dossier (...), str. 124. Sveukupno je HVO tog dana u Hudutskome zabiljeţio 24 ubijena vojnika. 448 Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (14)“, OsloboĊenje, 2. veljaĉe 1999. Uveĉe – strašna vijest u Jablanici: u smiraj bitke iznad Jablaniĉkog jezera poginuli su najhrabriji jablaniĉki ratnik Senad Seno Dţiho i ĉetiri njegova saborca. Poginuli su u Hudutskom kad je već bitka bila gotova završena i nekoliko bojovnika se zabarikadiralo u tri, ĉetiri kuće (...). 449 Koliki veliki vojni znaĉaj su imala Vrda vidi se takoĊer iz naredbe Sefera Halilovića upućenom zapovjedništvu 1. Korpusa, 23. rujna 1993., u kojoj izmeĊu ostaloga stoji: Borbena dejstva naših snaga na širem prostoru s. Vrdi prema Mostaru su, u ovom trenutku spašavanje Mostara od ustaškog divljanja, najznaĉajnija na BiH ratištu (...). RBiH, ŠVK OS RBiH, br. 02/1109-1, od 23. rujna 1993., Komandi 1. Korpusa, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 604. 444

84


zapovjednih struktura ABiH-a450. Još jedna odlika ove operacije jest da je u njoj ubijen veći broj hrvatskih civila451, što se takoĊer ponekad navodi kao jedan od razloga prekida borbenih djelovanja, ipak, izglednije je da je razlog prekida bila nemogućnost probijanja obrambenih crta HVO-a. Neki autori452 takoĊer navode da je konaĉni cilj te operacije bio, ukoliko bi došlo do pada Mostara, i izbijanje na Jadransko more kod Neuma. Što je zapravo vrlo vjerojatno jer je sluţbeni Sarajevo polagao pravo vlasti nad cjelokupnim teritorijem HZHB-a, a upravo bi uspješno izvedena Neretva 93 omogućila stvaranje operativne osnovice za takav pothvat. IzmeĊu ostaloga, ovo potkrepljuje i Hodţić: Sefere, ĉuo sam više varijanti o obimu ofanzive – rekao sam mu. – Ĉak da se ide i do Neuma. Šta je istina u tome? – Ovo je do sada naša najveća operacija – kaţe Sefer. – Ako uspije, potpuno će izmijeniti stratešku situaciju u našoj zemlji. I predsjednik Izetbegović će u pregovorima prvi put imati jake adute.453 MeĊutim, najteţe optuţbe na muslimansku stranu su one da je postojao i plan osvajanja teritorija Republike Hrvatske – Ploĉe. Ova optuţba se temelji na izjavi Sefera Halilovića koju je dao na jednome skupu 1993. godine, a u kojoj je dobacio da se ide i u osvajanje Ploĉa454. Iako se spomenuto ĉesto demantira sa tvrdnjom da se radilo o jednom gafu ili nespretnoj izjavi, postojanje ambicija muslimanskog vojnog vodstva prema Ploĉama potvrdio je sam Halilović na sjednici Predjedništva RBiH, Vlade RBiH i parlamentarnih stranaka, odrţanoj 10. oţujka 1993. godine, na kojoj je iznio sljedeće: U cilju otklanjanja uoĉenih slabosti i kvalitetnim poboljšanjem ukupne odbrane i sposobnosti oruţanih snaga BiH u cjelini, mi (ŠVK OS RBiH455) predlaţemo: (...) Obezbijediti da luka Ploĉe i put Ploĉe – Mostar – Sarajevo – Zenica, bude u neprekidnoj funkciji za potrebe drţave BiH. Ako je nuţno, za ovo angaţovati meĊunarodne snage, a po potrebi i našim snagama taj prostor osigurati.456

450

Hodţić, „Svjedok operacije Neretva '93 (15)“ Uz prethodno navedena stratišta mora se spomenuti i dogaĊaj od 20. rujna 1993. godine, kada su pripadnici ABiH-a u mostarskome predjelu Rodoĉ ubili šestoricu hrvatskih civila, te oteli ĉetvoricu koja se još uvijek vode kao nestala. Dossier (...), str. 105., vidi i: Mlivonĉić, 1998., str. 30. 452 Vidi na primjer: Ivanković – Melĉić, str. 425.; Mrduljaš, „Hrvatski etniĉki prostori u BiH (...)“, str. 518. 453 Hodţić, „Svjedok operacije Neretva '93 (10)“. 454 Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (5)“, OsloboĊenje, 22. sijeĉnja 1999. 455 Navod autora 456 Izvod iz magnetofonske snimke sjednice Predsjedništva RBiH i parlamentarnih stranaka, odrţane 10. oţujka 1993., prema: Halilović, str. 150. – 151. 451

85


Ipak, kako je Neretva 93 objektivno gledajući bila neuspjeh, izbijanje na Jadransko more je i dalje samo ostalo neostvarena ţelja muslimanskog vojnog vodstva, kojemu je sama deblokada Mostara zadavala velike poteškoće. Uz to, malo je vjerojatno da bi se RBiH upustila u oruţani sukob s RH-a zbog Ploĉa, iako je meĊunarodna zajednica ABiH-u tolerirala napad na bosanskohercegovaĉke Hrvate, isto više ne bi mogla uĉiniti ukoliko bi Muslimani posezali za teritorijem izvan BiH. S druge pak strane, intenziviranje napada na HVO u Mostaru potaklo je vodstvo RH-a da prestane s dostavom oruţja ABiH-u, izuzevši snage 5. Korpusa457, koje nisu bile ukljuĉene u agresiju na bosanskohercegovaĉke Hrvate. Neretva 93 je zapravo bila zadnji ozbiljniji pokušaj Muslimana u zavladanju Mostara, sama operacija je prema muslimanskim navodima sluţbeno prekinuta 4. listopada 1993. godine458, no napadi ABiH-a na mostarskom podruĉju su se i dalje nastavile kroz listopad, posebno prema poloţajima HVO-a u Vrdima459. MeĊutim, i ti napadi su bili odbaĉeni, a HVO je sprijeĉio naum muslimanskog vodstva u zavladanju Mostarom i dolinom Neretve do Jadrana. Stanje na tom dijelu ratišta nije se znatnije promijenilo sve do Washingtonskog sporazuma.

7.7. Lipanjska agresija i vojna situacija u srednjoj Bosni do kraja 1993. Dok je HVO uspio saĉuvati većinu hrvatskih etniĉkih prostora u Mostaru i dolini rijeke Neretve, u srednjoj Bosni hrvatska je zajednica doţivjela jednu od svojih najvećih tragedija. Nakon što je ABiH u svojoj travanjskoj agresiji uspio Zenicu oĉistiti od Hrvata, na red su trebala doći i ostala hrvatska podruĉja koja su se nalazila u nadleţnosti 3. Korpusa. Već je u svibnju u Zenici Halilović najavio da treba stvarati teren za konaĉan obraĉun s Hrvatima, što je praktiĉki znaĉilo pregrupiranje snaga, te pripremu za nastavak agresije, s krajnim ciljem uništenja hrvatskih enklava u srednjoj Bosni. Blaškićeva procjena za nadolazeći muslimanski napad je bila da će se neprijatelj fokusirati na blokadu i uništenje Busovaĉe, kao i na zauzimanje Kiseljaka, Viteza i Kreševa. TakoĊer je u jednom svojemu izvješću iskazao zabrinutost zbog razmještaja niza muslimanskih brigada prema poloţajima

457

Domazet Lošo, 2010., str. 270. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (21)“, OsloboĊenje, 10. veljaĉe 1999. 459 Komanda 4. Korpusa, br. 03-39, od 5. listopada 1993., Komandantu OG SJEVER-1, NareĊenje, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 609. U zapovjedi se navodi: ODMAH formirati jedinicu ojaĉanog voda 40 vojnika i istu uputiti u širi rejon Raške gore na pravce koji vode prema Vrdima i Đubranima i Ĉordinoj kuli sa zadatkom izvoĊenja ofanzivnih dejstava u sadejstvu sa snagama OG SJEVER – 2 koje djeluju sa pravca sjevera, a u cilju nanošenja gubitaka ustaškim snagama koje se nalaze u rejonima Đubrani-Ĉordina kula-Vrda u ţ/s i MTS u pozadini neprijatelja (...). Vidi i: ABiH, br. 01-153/93-42, od 22. listopada 1993., Borbeno nareĊenje br. 4., Isto, str. 612. 458

86


HVO-a460. MeĊutim, napad koji je iznenadio HVO u lipnju 1993., je bio onaj koji je bio usmjeren prema Travniku, u kojemu do tada nije bilo većih napada ABiH-a. Muslimanske snage su se u tom podruĉju gomilale već od sijeĉnja 1993., te se nisu sve do tada angaţirale u nekom većem napadu na poloţaje HVO-a. Sveukupno je Armija u travniĉkom podruĉju raspolagala s minimalno 10.000 vojnika461. Tolikom broju muslimanskih vojnika travniĉki HVO je mogao suprotstaviti svega oko 2.500 – 3.000 ljudi, razmještenih u pet bojni, u sklopu dviju brigada (Travniĉka brigada i brigada Frankopan). Uz to, mnogi vojnici HVO-a su drţali poloţaje prema VRS-u462, što je predstavljalo dodatni hendikep u sluĉaju muslimanskog napada. Iako je hrvatska strana posredstvom UNPROFOR-a pokušavala sve uĉiniti kako ne bi došlo do ponovnog napada ABiH-a u srednjoj Bosni, Muslimani su bili odluĉni u završavanju zapoĉetog „posla“, a zapovjednik 3. Korpusa, Enver Hadţihasanović, je odmah u startu odbijao sudjelovati u pregovorima s hrvatskom stranom. Britanski pripadnici UNPROFOR-a su prilikom toga zakljuĉili da ABiH više nije spremna obuzdavati se i namjerava poduzeti vojnu inicijativu u dolini Lašve463, kao i da je Korpus, sudeći po drţanju svoga zapovjednika, ĉini se, spreman za daljnje vojno djelovanje pošto je oĉito odbacio koncepciju pregovora464. Iz dokumenata ABiH-a se moţe doznati da je naredba za napad na HVO Travnika izdana najkasnije 5. lipnja 1993. godine, a u jednom od takvih dokumenata, koji nosi naziv Zapovijest za napad, navodi se procjena da je cilj HVO-a upornom odbranom sprijeĉiti prodor muslimanskih snaga, što se vidi po uţurbanoj izgradnji fortifikacijskih objekata465. Do konaĉnog udara ABiH-a na Travnik je došlo 6. lipnja 1993. godine, a brojĉano inferiorniji hrvatski branitelji nisu imali nikakvog izgleda oduprijeti se muslimanskoj ofenzivi, te su bili potisnuti prema teritoriju koji je drţala VRS. Napad na podruĉje općine Travnik je trajao do 10. lipnja, a ABiH je uspjela zavladati podruĉjem cjelokupne općine, te je etniĉki oĉistila 32 hrvatska sela, meĊu kojima su i Brajkovići, Grahovĉići, Bukovica,

460

HVO, Stoţer OZSB, br. 01-5-160/93, Vitez 7. svibnja 1993., u 12.30h, predmet Posebno izvješće o stanju u OZSB, KC Z891, prema: Shrader, str. 197. – 198. 461 312. brdsko planinska brigada, 17. krajiška brdsko-planinska brigada, 27. krajiška brdsko-planinska brigada, Treća bojna 7. muslimanske brigade, 1. bojna 308. brdsko-planinske brigade, dijelovi 325. brdsko-planinske, 314. motorizirane brigade i 37. krajiške brigade, kao i odred El Mudţahedin (oko 400 boraca) i razne druge jedinice MUP-a i paravojnih formacija, su sudjelovale u napadu ABiH-a na Travnik. Shrader, str. 199. – 200.; ABiH, Komanda „TG“, Amir Kubura, br. 720/93, od 5. lipnja 1993, Zapovijest za napad, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 665. – 666. 462 Bojnik Franjo Ljubas, zapovjednik bojne HVO-a u travniĉkom podruĉju, svjedoĉenje u sluĉaju Kordić – Ĉerkez, 16. svibnja 2000., prema: Shrader, str. 201. 463 COMBRITFOR MILINFOSUM, br. 222., od 6. lipnja 1993., odlomak 2B(1), KC D317/1, prema: Shrader, str. 202. 464 1PWO MILINFOSUM, br. 038., od 6. lipnja 1993., KC D164/1, prema: Shrader, str. 202. 465 ABiH, Komanda „TG“, Amir Kubura, br. 720/93, od 5. lipnja 1993, Zapovijest za napad

87


Radojĉići, Maljine, Bikoši, Podovi, Ovnak, Ĉukle i Guĉa Gora466 467. Sveukupno je protjerano oko 19.500 Hrvata s podruĉja Travnika468, uz to je poĉinjen veći broj zloĉina ukljuĉujući muĉenja, sakaćenja, obredna ubijanja, silovanja i ubojstva469. Izvori UN-a navode kako je do 10. lipnja ubijeno 500 Hrvata, te spaljeno 38 sela470. 9. lipnja zapoĉeo je i napad na Novi Travnik, a Armija je do 15. lipnja uspjela zauzeti niz hrvatskih sela sjeveroistoĉno od tog grada471. I u Novom Travniku hrvatski vojnici i civili su velikim dijelom bili prisiljeni izbjeći na srpski teritorij472, odakle su kasnije prebacivani na hrvatski teritoriji u podruĉju Kiseljaka473. U općini Novi Travnik HVO je izgubio niz sela i poloţaja, protjeran je veliki broj hrvatskih civila, a u hrvatskim rukama je ostao samo manji dio općine, prvenstveno u juţnom dijelu. U lipnju su se intenzivirali takoĊer napadi na Vitez i Busovaĉu, a u koliko oĉajnome poloţaju se nalazila hrvatska zajednica najbolje oslikava vanredno izvješće OZSB od 9. lipnja 1993. godine: Snage MOS-a nastavljaju sa sveopćim napadom i to od 3.00h posebno na Novom Travniku, Busovaĉi, Vitezu i granatiranje se vrši po svim hrvatskim prostorima – sve gori i pakao je pravi. (...) U tijeku noći na suţenom hrvatskom prostoru preostale tri (3) općine stiglo je novih 5.000 prognanika iz sela Ĉukle, Brajkovići i Grahovĉića a ova sela više ne postoje kao ni crkva u s. Brajkovići i kapela u s. Ĉukle, sve spaljeno. (...) Svakog sata poveĉava se broj poginulih, ranjenih i nestalih i sigurno da je nastupio sudnji dan za Hrvate Srednje Bosne. Borimo se zajedno sa napaĉenim i preostalim Hrvatima protiv desetostrukog nadmoĉnijeg agresora (napada nas 15 muslimanskih brigada-manevarskih a brani se naoruţan narod).474

466

Mlivonĉić, 1998., str. 51. – 67. Shrader, str. 203. 468 Dossier (...), str. 137. 469 U zaselku Bikoši-Maljine, 8. lipnja 1993., pripadnici ABiH-a ubili su 29 hrvatskih civila. Istog dana u Ĉuklama ubijeno je devet, u Brajkovićima ĉetiri, u Krpeljićima sedam, a u Ovnaku 27 hrvatskih civila. Mlivonĉić, 1998., str. 51. – 67.; Dossier (...), str. 136. 470 COMBRITFOR MILINFOSUM br. 227, 11. lipnja 1993., odlomak 2c (2), KC D317/1, prema: Shrader, str. 204. 471 Shrader, str. 207. 472 HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZSB, Vitez, br. 21-7-270/1/93, od 26. srpnja 1993., Pro Memoria, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 686. – 688. 473 Shrader, str. 207. 474 HZHB, HVO, OZSB, IZM Nova Bila, br. 01-6-257/93, od 9. lipnja 1993., Vanredno izvješće o trenutnom stanju u OZSB HVO, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 668. 467

88


Muslimanska ofenziva tu nije stala, a 14. lipnja snage ABiH-a su uspjele u potpunosti uništiti HVO u općini Kakanj, konkretnije, brigadu Kotromanić, koja je nakon toga raspuštena. TakoĊer dolazi do protjerivanja 12.000 – 15.000 Hrvata475

476

, uništen je veliki

broj hrvatskih sela, te je opljaĉkano i devastirano niz hrvatskih kuća i katoliĉkih vjerskih objekata. Većina hrvatskih civila je izbjegla prema Varešu, a na putu mnogi su stradali zbog paljbe iz pješaĉkog i topniĉkog oruţja ABiH-a477. Lipanjska agresija je bila sveopća i zahvatila je gotovo sve hrvatske enklave u srednjoj Bosni, Armija BiH je sa ţestokim pješaĉkim napadima nastojala dalje cijepati hrvatski teritoriji, a u podruĉjima koja je osvojila – Travnik i Kakanj, uslijedilo je temeljito etniĉko ĉišćenje, popraćeno s mudţahedinskim zvjerstvima. Ĉak se u jednom borbenom izvještaju zapovjednik Mehmed Alagić referirao na zloĉine poĉinjene u lipnju 1993. godine: U opštini Travnik imamo najviše problema u reonu: G. Dolac, Vakuf, Guvna. Ovdje se pale kuće i pljaĉka imovina. Indicije da se sa ovim prljavim poslovima upravlja iz odredjenih mjesnih krugova. Egzekutori su organizovani u trojke (Muslimani iz pozadine planski se radi).478 Naravno, ovo je samo najblaţa inaĉica opisa onoga što se tih dana dogaĊalo u Travniku, te ne ĉudi da je zapovjednik Alagić odgovornost za takva zlodjela prebacio na „odreĊene mjesne krugove“. Ipak, on u prvom redu spominje samo paljenje kuća i pljaĉku imovine, etniĉko ĉišćenje sela, protjerivanja i ubojstva Hrvata, izgleda, nisu predstavljali problem vrijedan spomena. MeĊutim, stradanja nisu zaobišla ni mjesta koja su se uspjela oduprijeti muslimanskim napadima, a za isticati valja samo dogaĊaj od 10. lipnja, kada je u neselektivnom granatiranju Viteza jedna granata ABiH-a usmrtila osmero hrvatske djece na košarkaškom igralištu479

480

. Borbe za Vitez, kao i za Busovaĉu, vodile su se do kraja

hrvatsko-muslimanskog rata, a u njima je stradalo mnogo pripadnika HVO-a kao i hrvatskih civila. Ova dva grada su posebno bili pod udarom ABiH-a, a uzastopni pješaĉki napadi, kao i konstantna snajperska, topniĉka i minobacaĉka paljba su postali pravilo. Poseban problem HVO-u u Vitezu je predstavljalo muslimansko uporište u Starome Vitezu, oko kojega su se 475

HZHB, HVO, OZSB, IZM Nova Bila, od 14. lipnja 1993., Vanredno izvješće o stanju u OZSB, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 670. 476 Mlivonĉić, 1998., str. 133. 477 HZHB, Glavni sanitetski stoţer, Odjel za informiranje i istraţivanje, br. 02-5/2-77/93, od 30. lipnja 1993., Kronologija hrvatsko-muslimanskih sukoba 478 RBiH, ABiH, Travnik, od 11. lipnja 1993., Vanredni borbeni izvještaj, Komandi 3. Korpusa 479 Mlivonĉić, 1998., str. 89. i 257. 480 Dossier (...), str. 161.

89


borbe vodile do samog završetka rata. Tvornica SPS je i dalje bila jedna od glavnih ciljeva ABiH-a, te je poduzeto nekoliko pokušaja osvajanja tog objekta, od kojih valja spomenuti napad od 22. prosinca 1993. godine, na relaciji Preoĉica – Sivirino – Pirići, kada je osvojeno Kriţanĉevo selo481, te masakrirano 66 Hrvata482

483

. Ipak HVO je uloţio znatne napore kako

bi oĉuvao viteško podruĉje, a s time i hrvatsko stanovništvo. Unatoĉ znatnim vojnim gubicima i sveopćoj iscrpljenosti, hrvatska zajednica je uspjela opstati u podruĉju Vitez – Busovaĉa. Krajem lipnja razbuktale su se i borbe u podruĉju na relaciji Maglaj - Ţepĉe484, a 111. ţepaĉka brigada HVO-a, pouĉena zbivanjima u ostalim dijelovima srednje Bosne, spremno je doĉekala agresiju snaga 3. Korpusa. O snagama koje je ABiH angaţirala u tom podruĉju moţe se doznati iz jednog izvještaja britanskog UNPROFOR-a, koji navodi da su 28. lipnja 1993. u tom podruĉju dijelovale 301., 303., 314., 309., 318., 319. i 201. brigada ABiH-a485. Znakovito je da su sudjelovale i brigade koje u tom podruĉju nisu bile domicilne, kao na primjer 301., 303. i 314. koje su iz Zenice, ili 309. brigada koja je iz Kaknja, što izravno upućuje na agresivne namjere koje je muslimansko vojno rukovodstvo imalo. Napad ABiH-a na Ţepĉe uslijedio je 24. lipnja 1993. godine, a u njemu je sudjelovalo oko 12.500 vojnika ABiH-a486. Paralelno su napadnuti i poloţaji HVO-a u Zavidovićima i Novom Šeheru. U Ţepĉu je došlo do ţestoke šestodnevne bitke, a borbe su se vodile u samom gradu. Uništena je, ili teţe oštećena, gotovo svaka druga kuća u gradu487, a ABiH je u potpunosti opkolila i blokirala grad. O poĉetku bitke izvještava i Ivo Lozanĉić, zapovjednik 111. brigade HVO-a: Jutros rano muslimanske snage su napale naše snage na poloţajima iznad Ţepĉa iz pravca Ţeljeznog polja i pravca Zenice u pokretu imaju velike snage iz Zenice. Mi smo prihvatili borbu i prve napade smo odbili. Ujedno velike borbe se vode za sam grad Ţepĉe gdje naše snage imaju inicijativu. Blokirali smo pravce Zavidovići, Maglaj, Tešanj. Imamo dosta ranjenih i mrtvih. Neprijatelju su naneseni veći gubitci (...). Nema panike i moral postrojbi je dobar (...). Izvijestite

481

Shrader, str. 231. Dossier (...), str. 163. 483 HRHB, Sluţba za razmjenu zarobljenih i drugih osoba HRHB, br. 01-IP-125/94, od 17. veljaĉe 1994., Spisak osoba koje su nastradale 22.12.1993. godine prilikom muslimanske ofanzive na Kriţanĉevo selo, razmjenjene 1.02.1994. 484 HZHB, HVO, Zapovjedništvo OZSB, Vitez, br. 21-7-270/1/93, od 26. srpnja 1993., Pro Memoria 485 COMBRITFOR MILINFOSUM br. 244, odlomak 2B Komentar, KC D317/1, prema: Shrader, str. 219. 486 Shrader, str. 220. 487 Isto, str. 220. 482

90


svu javnost o našem teškom poloţaju o totalnoj blokadi. Nas napada 318., 319., dijelovi 301. i 303. brigade te 7. muslimanska.488 MeĊutim, 111. ţepaĉka brigada je odbila sve muslimanske napade, te u konaĉnici krenula u protunapad koji je završio 30. lipnja, a rezultirao je predajom 305. i 319. brigade ABiH-a489. Po svemu sudeći, razlog muslimanskog neuspjeha je leţao u boljem naoruţanju i boljoj organiziranosti HVO-a. Iz više izvora se moţe saznati da je i VRS svoju podršku pruţao Hrvatima, a prema nekim navodima HVO-u je ĉak „posuĊivao“ i tenkove490

491

.U

ovom sluĉaju se dogaĊalo isto ono što i u Mostaru, no umjesto Muslimanima, VRS je svoju pomoć pruţao Hrvatima. Zahvaljujući tome, kao i odluĉnoj obrani HVO-a, hrvatske enklave u tom podruĉju opstale su sve do završetka hrvatsko-muslimanskog rata, što ipak nije bio sluĉaj u ostalim dijelovima srednje Bosne. Uz pad Travnika i Kaknja, hrvatsku zajednicu teško je pogodio i pad Bugojna 492, 26. srpnja 1993., a prije toga, 10. srpnja pala je i Fojnica, iz koje su Hrvati etniĉki oĉišćeni493. Muslimanske su snage u napad na Bugojno krenule 19. srpnja494, a posljednje borbe u toj općini završene su 28. srpnja, rezultirajući s pogibijom od oko 90 pripadnika HVO-a495. I u Bugojnu snage HVO-a su zatraţile vojnu pomoć od VRS-a496, no izgleda da je nisu dobili. Na kraju su Srbi ipak pristali na prihvat hrvatskih civila, o tome, kao i o potpunom rasulu HVO-a u Bugojno, svjedoĉi izvještaj Ivice Luĉića, zapovjednika brigade Eugen Kvaternik: Danas već osmi dan traju neprestane borbe sa MOS-om. Sve naše pozicije u gradu su pale. (...) Civile pripremamo za evakuaciju na Srpsku teritoriju. Naše snage su u rasulu. Moral loš. Vojska ne ţeli da se bori na preostalom dijelu teritorije, već razmišlja kako pobjeći iz rovova. Vlada panika (...).497

488

HZHB, HVO, 111. XP Brigada, Ţepĉe, br. 02/3-53/93, od 24. lipnja 1993., HVO – GS Grude, n/r generala M. Petkovića 489 Shrader, str. 222. 490 Isto 491 HVO, 111. XP Brigada, Ţepĉe, br. 02/4-206/93, od 1. srpnja 1993., Izvješće o stanju u zoni odgovornosti 111. xp brigade. U izvješću se navodi: Tijekom dana srpska strana je preko naše zone ubacila tenkove te priprema odluĉan boj za osvajanje Zavidovića, a Maglaj i Tešanj su u potpunom okruţenju i neće dugo izdrţati blokadu. 492 Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Bugojno je ţivjelo 46.889 stanovnika, od toga je bilo Muslimana 42,00%, Hrvata 34,18% i Srba 18,49%. 493 Shrader, str. 215. Od 6.600 Hrvata u Fojnici, nakon okupacije ABiH-a preostalo ih je svega 150. 494 HZHB, Brigada „Eugen Kvaternik“, br. 14-122-41/93, od 19. srpnja 1993., IZM Prozor, n/r Pu. M. Filipoviću 495 Mlivonĉić, 1998., str. 40. 496 HZHB, Brigada „Eugen Kvaternik“, br. 14-122-99/93, od 25. srpnja 1993., Glavni stoţer - Mostar 497 HVO, Zapovjednik Ivica Luĉić, br. 01-1976., Bugojno, od 26. srpnja 1993., Izvješće sa stanjem u 23.00h,

91


Iako je većina hrvatskih civila, njih oko 13.000498, napustilo Bugojno, u gradu je ipak ostalo oko 3.000 Hrvata499. Velika većina njih je nakon toga zarobljena od strane ABiH-a te bila podvrgnuta maltretiranju i drugim vrstama zlostavljanja. Nakon okupacije grada ubijeno je više desetaka hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a, te je silovan veći broj ţena500 501. U takvoj situaciji je došlo do napuštanja Bugojna sa strane hrvatskog stanovništva, koje je sredinom 1994. godine, brojalo svega oko 1.110 ljudi502. Posljednje veće mjesto koje je palo u ruke muslimanskih snaga tijekom hrvatsko-muslimanskog rata jest Vareš503. Napad na taj grad je poĉeo krajem listopada 1993. godine, a muslimanska strana je ovaj napad opravdala zloĉinom koji se dogodio nad Muslimanima u Stupnom Dolu, kada je ubijeno 37 muslimanskih civila. Vareš je branila brigada HVO-a Bobovac, sastavljena od oko 1.650 vojnika504. ABiH je s druge strane raspolagala s višestruko većim snagama, bolje opremljene i do fanatizma islamom sluĊene505, kako je to opisao mjesni zapovjednik HVO-a. Hrvatske snage nisu imale izgleda, te su se nakon vojnog poraza povukle u selo Daštansko, a civili prema teritoriju pod nadzorom Srba506. Zatim su, 4. studenog, muslimanske snage uspostavile punu kontrolu nad gradom, a nakon toga Varešom se razbuktalo nasilje nad preostalim Hrvatima, u ĉemu su se posebno isticali pripadnici 7. muslimanske brigade507. Velika muslimanska ofenziva koja je zapoĉela u lipnju 1993. godine, te potrajala s manjim ili većim intenzitetom do kraja godine, poluĉila je znaĉajnim teritorijalnim i ljudskim gubicima HVO-a. Hrvati su izgubili Travnik, Novi Travnik, Bugojno, Kakanj, Fojnicu i Vareš, što je rezultiralo egzodusom od oko 120.000 Hrvata iz srednje Bosne, što je ĉinilo oko 16% sveukupnog broja bosanskohercegovaĉkih Hrvata508. Unatoĉ tome, HVO je uspio do kraja obraniti hrvatske enklave u Vitezu, Busovaĉi, Kiseljaku i Kreševu, iako su one gotovo godinu dana bile u potpunom okruţenje muslimanskih snaga. Obranjena je i hrvatska enklava u Ţepĉu, a muslimanske snage su tu doţivjele veliki poraz. Ipak, sagledano na dulji vremenski period, moţe se zakljuĉiti da hrvatske srednjobosanske enklave ne bi mogle podnijeti još

498

Mlivonĉić, 1998., str. 41. Dossier. (...), str. 26. 500 Mlivonĉić, 1998., str. 41. – 49. 501 Dossier. (...), str. 26. – 27. 502 Isto, str. 26. 503 Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Vareš ţivjelo je 22.203 stanovnika, od toga je bilo 40,60% Hrvata, 30,23% Muslimana i 16,41% Srba. 504 Mlivonĉić, 1998., str. 143. 505 HRHB, HVO, Brigada HVO „Bobovac“ Vareš, IZM Daštansko – Vareš, 6. studenog 1993., Predsjedniku HR H-B Mr. Mati Bobanu 506 Isto 507 Shrader, str. 237. 508 Mrduljaš, „Hrvatski etniĉki prostori u BiH (...)“, str. 520. 499

92


nekoliko mjeseci daljnih borbi protiv ABiH-a, barem ne bez izravnog vojnog angaţmana Republike Hrvatske. Objektivno gledajući, radi se o vojnom, politiĉkom i ljudskom ĉudu što se jedna tako mala zajednica uspjela mjesecima oduprijeti agresiji višestruko brojnijeg neprijatelja. Uzme li se još u obzir da je muslimanska strana imala svu podršku meĊunarodne zajednice za napad na svog nekadašnjeg saveznika, a Hrvati dobivali samo ograniĉenu pomoć od Republike Hrvatske, za oĉekivati je bio potpuni trijumf muslimanskih snaga, do kojega ipak, zahvaljujući poţrtvovnim naporima HVO-a i hrvatske zajednice, nije došlo.

93

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Vanjski ĉimbenici u hrvatsko-muslimanskom ratu

8. Vanjski čimbenici u hrvatsko-muslimanskom ratu Jedna od glavnih karakteristika suvremenih politiĉkih i vojnih sukoba jest njihova nemogućnost zadrţavanja striktno lokalnog karaktera. Kao nikada do tada neki lokalni dogaĊaji nisu mogli prouzroĉiti toliko široko zanimanje izvan nacionalnog, regionalnog ili ĉak kontinentalnog okvira. Ne samo to, već i nikada do tada neka zbivanja na lokalnoj razini nisu toliko ovisila o faktorima koji daleko nadilaze dotiĉni okvir. Prostori bivše Jugoslavije, a s time i BiH, su uvijek bili u ţarištu interesnih sfera moćnijih i većih europskih, ali i azijskih drţava, a povijest naroda na njenim podruĉjima je gotovo u cijelosti bila determinirana zbivanjima izvan njihovog nacionalnog ili drţavnog opsega. Tako i niz vaţnih zbivanja tijekom ratnih devedesetih godina, imaju svoje ishodište u odlukama koje su donesene u institucijama i krugovima koja su se nalazila izvan neposrednog djelokruga napadnute i agresorke strane. Kao eklatantan primjer toga jest embargo na uvoz oruţja, koje je VS UN-a proglasilo 1991. godine, a koje je uveliko utjecalo na politiĉko-vojna zbivanja na podruĉjima bivše Jugoslavije. MeĊutim, to je bio samo jedan u nizu od primjera nepravednog djelovanja meĊunarodnih ĉimbenika u ratu na podruĉju bivše Jugoslavije. Već je prije bilo spomenuto da su hrvatski interesi bili izrazito slabo artikulirani na meĊunarodnoj politiĉkoj sceni, posebno u prvoj dionici rata. O predrasudama o Hrvatima, kao i o naklonosti prema Srbima, već je bilo rijeĉ u jednome od prethodnih poglavlja, meĊutim, do koliko morbidnih razmjera su ti stereotipi utjecali na djelovanje politiĉkih vodstava zapadnih zemalja, najbolje oslikava izjava tadašnjeg francuskog predsjednika Francoisa Mitteranda, koju je dao na upit jednog njemaĉkog novinara o Vukovaru, 11. studenog 1991. godine: Ono što ja znam jest da je povijest Hrvatske i Srbije takvim dramama obiljeţena već odavno. Posebno tijekom zadnjeg svjetskog rata, kada je u hrvatskim logorima ubijen veliki broj Srba. Kao što Vi znate, Hrvatska je ta koja je pripadala nacistiĉkom bloku, a ne Srbija. Od kada je Tito mrtav, moralo je doći do obnove latentnog sukoba izmeĊu Srba i Hrvata.509

509

Zeitler, Klaus Peter. Deutschlands Rolle bei der völkerrechtlichen Anerkennung der Republik Kroatien, Tectum Verlag: Marburg, 2000., str. 94.

94


8.1. Uloga međunarodnih čimbenika u hrvatsko-muslimanskom ratu Kako su Hrvati percipirani kao nacistiĉki kolaboratori510 u znaĉajnom dijelu meĊunarodne diplomacije, a posebno u britanskim i francuskim krugovima, to se automatski odrazilo i na njezinu politiku prema Bosni i Hercegovini, gdje se svaka afirmacija hrvatske politike doţivljala kao nekakav pokušaj razbijanja te drţave. Tako su krajem 1992. godine, kada je došlo do prvih većih hrvatsko-muslimanskih incidenata, Republika Hrvatska, kao i bosanskohercegovaĉki Hrvati, odmah optuţeni za agresiju, kao i za „podjelu“ Bosne i Hercegovine. A sve to kako bi se krivnja za poĉetak rata prebacila sa Srba i meĊunarodne zajednice, na Hrvate i Republiku Hrvatsku. O tome je francuski filozof Alain Finkelkraut, 15. listopada 1992. godine, napisao sljedeće: Prije godinu dana Hrvate su optuţivali za rušenje jugoslavenske drţave. U vrijeme opsade Vukovara okrivljavalo ih se za izlaganje toga grada i njegova naroda opasnosti, jer su se odluĉili boriti bez izgleda na pobjedu. Danas im se prebacuje da se potajice dogovaraju sa Srbima u Bosni i Hercegovini i da vode istu ekspanzionistiĉku politiku. Najprije su bili seperatisti, zatim ekstremisti, a evo sad su i kolonijalisti. Francuski mediji mnogo prostora posvećuju napetostima izmeĊu Hrvata i Muslimana, a povlaĉi se ideja kako su se Srbi i Hrvati dogovorili da će srušiti Jugoslaviju, podijeliti Bosnu i sagraditi dva mala carstva koja će se zvati „velika Hrvatska“ i „velika Srbija“. Odluka da se smrti prepusti tek roĊena Republika Bosna i Hercegovina ne moţe se pripisati Hrvatskoj nego Zapadu, koji je, što je jedinstven sluĉaj u povijesti meĊunarodnih odnosa, blagoslovio prvo pravo na postojanje toj drţavi i istodobno joj se odrekao, embargom na oruţje, mogućnost da brani svoje ugroţeno postojanje. Novinari i politiĉari koji osuĊuju hrvatske teţnje, oslobaĊaju Zapad od krivnje.511 Nije bilo nikakvo iznenaĊenje da je i uz svu kooperativnost i volju za rješavanjem bosanskohercegovaĉke krize mirnim putem, hrvatska strana i dalje bila doţivljavana kao jednako, ako ne i gorom od srpske strane. Kada se meĊunarodna javnost u konaĉnici senzibilizirala prema ratnim stradanjima u Bosni i Hercegovini, to se nije dogodilo potaknuto stradanjima Hrvata od Ravnog pa nadalje, nego zbog stradanja Muslimana, što potvrĊuje 510

Za primjer valja uzeti i britanske parlamentarce Juliana Amnery i Bernarda Braina, koji su rekli da se prema Srbima ne moţe biti ravnodušan, te da se mora zapamtiti da su Hrvati u nacistiĉkim uniformama masakrirali velik broj Srba. Domazet Lošo, 2010., str. 220. 511 Finkielkraut, Alain. Le Monde, 15. listopada 1992., prema: Domazet Lošo, 2002., str. 154. (Fusnota br. 159.)

95


postojanje dvostrukih mjerila, prema kojima su neke ţrtve vrjednije od drugih, što se posebno vidjelo za vrijeme trajanja hrvatsko-muslimanskog rata. MeĊunarodne organizacije koje su djelovale na prostoru BiH, kao na primjer UN ili ECMM, tako su u pravilu, osim u nekim rijetkim sluĉajevima, izviještavale izrazito pristrano o hrvatsko-muslimanskom ratu, neskriveno preferirajući muslimansku stranu. Na promuslimansko drţanje su se ĉesto znali ţaliti i zapovjednici HVO-a, optuţujući UNPROFOR da Armiji dostavlja oruţje, te da svoja vozila koristi za potrebe muslimanskih snaga512. Ujedno se ovo potvrdilo i s muslimanske strane, naime, i Mehmed Alagić je u svojim memoarima priznao da im je UN dostavljao oruţje u borbi protiv HVO-a513. ECMM je u svojim izvještajima bio posebno pristran, te je gotovo uvijek amnestirao Muslimane svake odgovornosti, a s druge strane ţestoko okrivljavao HVO za svaki incident514. Ne smije se zaboraviti da su i svjetske informativne agencije uglavnom preuzimale izvještaje tih organizacija, ili pak vlade u Sarajevu, što je znatno doprinjelo u stvaranju negativne reputacije HVO-a i HZHB-a. Iako su nadleţne sluţbe HVO-a nastojale maksimalno suraĊivati s meĊunarodnim organizacijama, ponuĊena kooperativnost je ĉesto bila uzalud, jer su pripadnici navedenih organizacija i dalje djelovali u skladu s politikom svojih vlada. Relacije izmeĊu HVO-a i UNPROFOR-a dobro je oslikao Jozo Leutar515, u jednome izvješću od 10. svibnja 1993. godine: Inozemna sredstva informiranja ĉesto zanemaruju sloţenost odnosa, uzroke i posljedice, pa vrlo površno, ĉesto nebulozno i pristrano izvješćuju svjetsku javnost o sukobima Hrvata i Muslimana. Znamo da se na osnovi ovoga uglavnom formira javno svjetsko mjenje. No, na to objektivno ne moţemo utjecati. No – bar se NE BI SMJELO DOGODITI DA UZ PRATNJU UNPROFORA INOZEMNE EKIPE VELIKIH TV KUĆA IDU SKORO ISKLJUĈIVO U MUSLIMANSKA PODRUĈJA NASTRADALA U SUKOBIMA, A HRVATSKE ŢRTVE TRETIRAJU OVLAŠ I USPUTNO. NEK UNPROFOR OMOGUĆI CJELOVIT UVID AKO JE VEĆ POSREDNIK MEDIJSKIH POSLOVIMA. (...) Ili, ne bi se nikako smjelo dogoditi da uvaţeni zapovjednik (Lt. c. STEWARD) jedne odliĉne postrojbe (Cheshirska

512

Shrader, str. 94. – 95. Alagić, Mehmet. Ratna sjećanja, str. 28., prema: Shrader, 231. Kroz veze u UN-u uspjeli smo ubaciti neka sredstva (oruţje) u Stari Vitez, tako da se mogu braniti. 514 Shrader, str. 265. 515 Jozo Leutar, zapovjednik Travniĉke brigade HVO-a, nakon rata zamjenik ministra unutarnjih poslova FBiH, ubijen u atentatu 1999. godine. 513

96


regimenta) izravno u kameru ĉuvene svjetske TV kuće vikne: „BLUDY HVO“516. Ovakovo nešto nitko nikad za dvogodišnju srpsku zloĉinaĉku agresiju na Hrvatsku i BiH nije izjavio. Pogotovo ne u kameru. Ovaj uzvik „BLUDY HVO“ za tren je obišao zemaljsku kuglu i sjeo u uho milijunima širom Europe i Amerike i, logiĉno, autoritetom uglednog britanskog ĉasnika prouzroĉio neprocjenjive štete ne samo HVO-u već i cijelom hrvatskom narodu. U svijetu se tako stvara dojam, a u muslimanskom puĉanstvu ĉvrsto uvjerenje da je: - HVO, bez izuzetka, provocirao, prikriveno ili otvoreno napadao muslimanske vojne postrojbe i prostor nad njihovom kontrolom; - HVO, bez izuzetka vršio kriminalne i zloĉinaĉke radnje – od pljaĉke, ubojstava, rušenja, paljenja, do masakra i genocida nad muslimanskim narodom. A TO JEDNOSTAVNO NIJE I NE MOŢE BITI TOĈNO!!! U brigadi HVO „Travniĉka“ moţemo razumjeti emotivni naboj štovanog zapovjednika Stewarta, nakon onoga što je vidio u Ahmićima (Vitez). U brigadi „Travniĉka“, a sigurni smo u HVO u cjelini, nitko neće opravdati zloĉine na hrvatskoj strani no, ne moţemo prihvatiti da jedan ĉasnik takvog ugleda izrekne takvu psovku i bespogovornu osudu HVO u cjelini i hrvatskog naroda, a da niti jednom rjeĉju ne osudi: masakre, paleţ, i etniĉko ĉišćenje Zenice i hrvatskih sela oko Zenice (a bilo je to prije Ahmića); sudbinu preteţnog dijela dviju zeniĉkih brigada HVO, podmuklo obezglavljenih (teroristiĉki akt nad zapovjednikom Totićem) pa iznenadno i tko zna gdje pogubljenih ili, u najboljem sluĉaju, zatoĉenih (a dogaĊalo se prije Ahmića); masakre i paleţ u drugim dijelovima Viteza (a dešavali prije ili istodobno s Ahmićima); masakre i etniĉko ĉišćenje u hrvatskim selima Travniĉke općine, npr. Miletići od strane mudţahedina (a dešavalo se uporedo ili prije Ahmića) itd. itd. (...)517 Naklonost Muslimanima, koja se oĉitovala kritiziranjem svakih obrambenih akcija HVO-a, preuveliĉavanem nekih zloĉina na hrvatskoj strani (Ahmići i Stupni Do), te ignoriranjem svih zlodjela i etniĉkih ĉišćenja sa strane ABiH-a, takoĊer je bila vidljiva i kod visokih diplomatskih predstavnika zaduţenih za rješavanje bosanskohercegovaĉke krize. To

516 517

Ispravno se na engleskome piše: „Bloody HVO“ (hrv. „Krvavi HVO“). HZHB, Travniĉka brigada, br. 01-360/93, od 10. svibnja 1993., Pro memoria: Stanje, okolnosti i odnosi HVO i ABiH te muslimanskog i hrvatskog naroda u zoni odgovornosti brigade HVO Travniĉka, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 820. – 826.

97


je i otvoreno priznao David Owen: Kad je rijeĉ o MKBJ-u518, vjerujem da će povijesne ĉinjenice pokazati da smo bili najdosljedniji zaštitnici interesa bosanskih Muslimana519. Tako je i bilo, pogotovo onda ako interese bosanskih Muslimana sagledamo kroz teţnje vlade u Sarajevu, prema kojoj se meĊunarodna javnost uvijek odnosila apologetski, što je istoj davalo „zeleno svijetlo“ da krene u agresiju na svog dotadašnjeg saveznika. Referirajući se na dogaĊaje u srednjoj Bosni, Izetbegović je i sam rekao: Centralna Bosna nije dogovorena ... Armija ima potpuno odrešene ruke dole u centralnoj Bosni (...)520. „Odriješene ruke“ potvrĊuju ništa drugo negoli blagoslov meĊunarodne zajednice za napad na srednjobosanske Hrvate, tako da i ona nosi veliku odgovornost za muslimansku agresiju, koju je svojim islamofilskim djelovanjem dodatno poticala. Još jedan daljni poraţavajući potez koji potvrĊuje protuhrvatsku politiĉku agendu meĊunarodne zajednice, jest uporno odbijanje da se hrvatske enklave u srednjoj Bosni proglase zaštićenim zonama, dok je isto bilo uĉinjeno s muslimanskim enklavama u istoĉnoj Bosni521. S time je takoĊer poslana poruka da Muslimani mogu i dalje ustrajati u svojem planu ĉišćenja srednje Bosne od Hrvata. Kada

je

donesen

Owen-Stoltenbergov plan u srpnju 1993. godine, koji je predviĊao BiH kao uniju triju republika522, hrvatska je strana pristala na plan prema kojem bi joj pripalo samo oko 17% teritorija BiH523, odriĉući se tako Posavine i srednje Bosne. Muslimani nisu bili zadovoljni s predviĊenih 30% teritorija, te su odbile plan524, nastavljajući tako rat protiv Hrvata. Da im je to bilo omogućeno i sa strane najutjecajnijih ljudi iz meĊunarodne diplomacije potvrĊuje i Muhamed Filipović525. Naime, on je bio u muslimanskoj delegaciji koja se sastala s David Owenom, 26. srpnja 1993. godine, o tom sastanku biljeţi sljedeće: Rekao nam je da zna da mi ne moţemo biti zadovoljni s onim što su dobili Srbi, u teritorijalnom smislu, ali da se stvar moţe ispraviti na taj naĉin da se muslimanska strana namiri na raĉun Hrvata. Ako mi pristanemo na ono što

518

MKBJ = MeĊunarodna konferencija za bivšu Jugoslaviju Owen, str. 436. 520 Domazet Lošo, 2010., str. 270. 521 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 844. 522 Potaknuto s ovim, i u skladu s novim planom meĊunarodne zajednice, hrvatsko politiĉko vodstvo u BiH je HZHB proglasilo Hrvatskom Republikom Herceg-Bosna (HRHB), 523 Tomac, str. 243 524 Owen-Stoltenbergov plan: Predsjednik predsjedništva BiH Alija Izetbegović povlaĉi svoje "da" (Ţeneva, 31. srpnja 1993.), HINA, Baza EVA, Vijest HNA7310147:1, 31. srpnja 1993., prijepis sporazuma u: TuĊman – Bilić, str. 285. 525 Muhamed Filipović, muslimanski akademik i filozof, jedan od osnivaĉa SDA. 519

98


trebaju dobiti Srbi, tada će oni okrenuti leĊa Hrvatima i mi se moţemo namiriti na njihov raĉun.526

Ovakve izjave, muslimansko su vodstvo dodatno ohrabrivale u nastavljanju svoje agresivne politike za postizanje unitarne BiH, te rušenja svake ideje o bilo kakvoj hrvatskoj jedinici unutar nje. U takvom nesklonom politiĉkom ozraĉju bosanskohercegovaĉki Hrvati jedinu su djelotvornu pomoć dobivali od Republike Hrvatske, ali i ta pomoć je bila izuzetno limitirana zbog stalnog pritiska meĊunarodne diplomacije. Govoreći o pomoći Republike Hrvatske HVO-u i HZHB-u, jedan kraći osvrt zasluţuje i sudjelovanje HV-a tijekom hrvatsko-muslimanskog rata, kojeg kritiĉari hrvatske politike devedesetih godina u pravilu uzimaju kao nekakav krunski dokaz hrvatske agresije na BiH. Odmah na poĉetku valja isticati da je angaţman HV-a postojao, te da je on bio striktno obrambene naravi, spašavajući ono što se moglo spasiti. MeĊutim, radi stjecanja transparentnije slike o naravi djelovanja HV-a, njegov ratni put u BiH valja sagledati od samog poĉetka. Hrvatska vojska je već od proljeća 1992. godine bila ukljuĉena u borbena djelovanja protiv JNA na tlu BiH, braneći tako RH, ali i RBiH. Tijekom tog razdoblja, nije bilo nikakve kritike na prisutnost HV-a u BiH, naprotiv, u lipnju 1992. godine Izetbegović je izjavio da postoji prisustvo izvjesnih hrvatskih snaga (HV-a527 ) u Hercegovini oko Stolca, ali one gone zajedniĉkog agresora528. TakoĊer je Izetbegović priznao da je od TuĊmana u listopadu 1992. godine traţio slanje HV-a u Bosansku Posavinu529. Naravno, nikome tada na muslimanskoj strani prisutnost HV-a nije smetala, jer su bili svjesni ĉinjenice da bi bez hrvatskog vojnog angaţmana i sam opstanak RBiH bio ugroţen. Samo pozivanje HV-a u BiH sa strane ĉelnog ĉovjeka RBiH legitimiziralo je nazoĉnost hrvatskih snaga, a uzme li se još u obzir da neke oslobodilaĉke akcije, kao na primjer razbijanje srpskog obruĉa oko Mostara, uopće ne bi bile moguće bez potpore HV-a, legitimnost HV-a dobiva na još većoj teţini. Do prijeloma u odnosu vlasti RBiH prema angaţmanu HV-a dolazi s poĉetkom muslimanske agresije na HVO, što je i logiĉki, jer kada je ABiH dovoljno ojaĉala, više nije bilo potrebe za suradnjom s HVO-om, a s time je i HV postao preprekom. Zatim su HVO, a pogotovo HV, proglašeni 526

Filipović, Muhamed. Bio sam Alijin diplomata (I.), Bihać: Delta, 2000., str. 301., prema: Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 845. 527 Navod autora 528 Slobodna Dalmacija, 17. lipnja 1992., str. 5., prema: Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih odnosa (...)“, str. 852. 529 Izetbegović, Alija. Sjećanja. Sarajevo: TKD Šahinpašić, 2001., str. 130., prema: Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih odnosa (...)“, str. 852. Pri tome je još zanimljivije da se ABiH gotovo uopće nije angaţirala u obrani Posavine.

99


agresorima, što je zapravo inverzija istine, jer se iskazalo da je upravo Armija BiH ta koja je krenula u agresiju. U tom smislu, pomalo je i licemjerno prvo pozivati HV u borbu protiv srpskog agresora, a zatim, kada su se snage HV-a ukljuĉile u obranu Hrvata od muslimanske agresije, istu proglašavati agresorskom. Da je uloga HV-a u hrvatsko-muslimanskom ratu bila ĉisto defenzivnog karaktera, vidi se iz samog opsega misije OS RH-a; broj vojnika HV-a nikada nije prešao brojku od 1800 ljudi530

531

, a i taj mali broj vojnika je bio rasporeĊen na fronti od Bugojna do Mostara.

Iz navedenog proizlazi da je angaţman OS RH bio u mnogo ĉemu ograniĉen, te da su postrojbe HV-a korištene kako bi se zakrpila prevelika crta obrane koju je HVO morao drţati naprama muslimanskom agresoru. Uz to, vojnici HV-a su uglavnom djelovali u OZSZH i OZJIH, ali ne i u OZSB532 533, gdje je vojna pomoć zapravo bila najpotrebnija. Valjanu ocjenu o prisustvu HV-a u BiH, iznio je i ameriĉki veleposlanik u RH, Peter Galbraith: Hrvatska je vojska bila u Bosni jer su bosanski Hrvati gubili u muslimansko-hrvatskom ratu. I u biti radilo se o obrambenom djelovanju jer su se bojali da će u sluĉaju povlaĉenja HV-a, ABiH vojno pobijediti i da će izgubiti velike dijelove teritorija534. Takvog pogleda na angaţman HV-a ipak nije dijelila većina stranih diplomata i drţavnih duţnosnika, zbog toga je i ovaj minimalni angaţman HV-a bio ţestoko osuĊen sa strane meĊunarodne zajednice, a postojala je i realna mogućnost da se nad RH-om uvedu sankcije. MeĊutim, imajući u vidu da je muslimanski vrh odluĉio znatne dijelove BiH etniĉki oĉistiti od Hrvata, u ĉemu je dijelom i uspio, Republika Hrvatska je imala moralnu i povijesnu obvezu da se ukljuĉi u obranu bosanskohercegovaĉkih Hrvata, zahvaljujući ĉemu su sprijeĉena još i veća stradanja. 8.2. Džihad u Bosni i Hercegovini – uloga mudžahedina Kada se govori o djelovanju vanjskih ĉimbenika u ratu u BiH, posebno mjesto zauzimaju dobrovoljci iz islamskog svijeta – mudţahedini. Zašto i kako su dospjeli u BiH, te koliko duboko seţe njihova korelacija s vlastima RBiH, pitanja su koja zasluţuju posebnu pozornost. Sama meĊunarodna zajednica, a tako i Sjedinjene drţave, nisu se previše zabrinule zbog dolaska tih ljudi u BiH, jer je o njima vladala romantiĉarska predodţba kao praviĉnim

530

Marijan, 2004., str. 241. Najzastupljenije postrojbe HV-a u hrvatsko-muslimanskome ratu su bile: dijelovi Specijalne postrojbe MORH-a Zrinski, jedna bojna 5. gardijske brigade, kao i manje postrojbe (do jaĉine dviju satnija) 1., 2. i 7. gardijske brigade. 532 Marijan, 2004., str. 241. 533 Shrader, str. 241. 534 Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 843. 531

100


borcima koji su ustali protiv okupacije Sovjetskog saveza. TakoĊer je zanimljivo da je i Lord Owen našao opravdavajuće rijeĉi za dolazak dţihadista u BiH, naime, pred Skupštinom Vijeća Europe, 3. listopada 1992. godine, izjavio je sljedeće: Muslimani cijelog svijeta neće nikada oprostiti Europi ako Europljani nastave podnositi povrede ljudskih prava stanovnika Bosne i Hercegovine (...). Nastavi li se to, mogle bi se osloboditi snage koje jednog dana više nećemo biti u stanju obuzdati535. Drugim rijeĉima, dotiĉni je u glavnom razlogu dolaska mudţahedinskih snaga identificirao krivnju Europe za stradanja Muslimana u BiH, a potom je odmah zakljuĉio da te snage više nećemo biti u stanju obuzdati. Što naravno, nije bilo toĉno, no zbog apologetskog odnosa Zapada prema muslimanskim zemljama, bilo kakav angaţman u sprjeĉavanju dolaska i organiziranja mudţahedina odmah je u startu defetistiĉki odbaĉen. Na taj naĉin, mudţahedinima su vrata bila širom otvorena, a da tragedija bude još veća, isti su dolazili preko teritorija RH-a, tako da i njene institucije u tom pogledu nose odreĊenu odgovornost. Što se tiĉe broja mudţahedina u BiH tijekom rata, procjene se kreću od 2.000 do 6.000 ljudi536, s time da je posljedni zapovjednik odreda El Mudţahedin, Abu Al Maali, procjenio da je u BiH bilo 5.000 do 6.000 pravih mudţahedina537. Zanimljivo je da većina stranih islamistiĉkih boraca nije imalo pojma gdje se uopće nalazi BiH, te koliko muslimana u njoj ţivi. Nismo mogli shvatiti gdje je Bosna: je li u Americi ili na juţnoj polutki ili u Aziji? (...) Kad smo saznali da je to dio Jugoslavije (...), i dalje nismo imali pojma koliko je tamo muslimana niti kako i kada je tamo dospio islam538. Tako je o Bosni govorio prvi mudţahedinski emir u BiH, Abu Abdel Aziz, meĊutim, kako onda objasniti toliko veliki angaţman islamistiĉkih boraca u jednoj zemlji o kojoj praktiĉki nisu ništa znali? Traţiti objašnjenje u nekakvim humanitarnim pobudama, kao što se moţe ĉuti i danas u bošnjaĉkoj javnosti, zvuĉi pomalo neozbiljno, s obzirom na silno zlo koje je uĉinjeno s njihove strane. Iako je stradanje Muslimana bilo svakako jedan od motivirajućih razloga dolaska tih ljudi u BiH, to objašnjava samo jedan dio cjelokupne slike. Pravi razlozi dolaska su zapravo dvije temeljne zadaće: prva je dţihad a druga je dawa, što znaĉi poduĉavanje pravog islama539. Spomenuto se odnosi specifiĉno na BiH, no i provoĊenje tih dviju temeljnih zadaća treba sagledati u jednom širem kontekstu, posebno zato jer su zasnovane na islamu, ĉiji nauk i doktrina zagovaraju svjetsku dominaciju540. Izravan uvid u svjetonazorska naĉela 535

Mrduljaš, „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih odnosa (...)“, str. 856. Mlivonĉić, 2007., str. 127. 537 Isto 538 Kohlmann, str. 35. 539 Spomenuto je iznio emir Abdel Aziz u jednom interviewu za zapadne medije. Hećimović, str. 43. 540 Spencer, 2005., str. 114. – 115. 536

101


mudţahedina pruţa nam tekst Povelje islamske borbe, pronaĊen u Islamskom kulturnom institutu u Milanu, koji je velikom broju dţihadista bila zadnja postaja prije odlaska u BiH: Mi kao muslimani dobili smo zadatak da ostvarimo vladavinu Boţjeg zakona na zemlji i da ne dopustimo nijednoj skupini na zemlji da vlada bez Boţjeg zakona. Borimo se protiv svakoga tko to odbije i tko ne ţeli slušati [Boga]... Nametnuta nam je borba da uklonima otpadniĉke vladare iz zemlje islama, da se borimo protiv onih koji podupiru njih i njihove zakone, da uvedemo kalifat, da osvetimo Palestinu, Španjolsku, Balkan i islamske republike u Rusiji, te da oslobodimo zatoĉene muslimane. Naši su neprijatelji kršćani, Ţidovi, otpadnici, oni koji oboţavaju kravu i vatru, naši svjetovni vladari koji brišu zakone islama i licemjeri... Dţihad je došao širiti Boţju vjeru i uništiti sve vladare koji ne poštuju Boga... Borba protiv nevjernika sluţi tome da se slavi Boţja objava.541

U tom kontekstu BiH je samo jedna od postaja za daljni prodor islama prema drugim dijelovima Europe. Tako je i Abdel Aziz potvrdio da im je opći plan u Bosni stvoriti osnovu za djelovanja u Europi protiv pravog neprijatelja Al-Qa'ide, Sjedinjenih Drţava542. Zbog toga je Bin Laden odredio da organiziranje dţihada u BiH predvode najiskusniji zapovjednici iz afganistanskog rata, a jedan od njih je svakako Anwar Shabaan543, duhovni voĊa mudţahedina u BiH, koji je bio zaduţen za financiranje, obuku i prebacivanje islamistiĉkih boraca u BiH. Djelovanjem mudţahedina je koordinirao iz Milana, a prvu skupinu u BiH uputio je već u ljeto 1992. godine544. Samo financiranje i prebacivanje mudţahedina u BiH uĉinjeno je posredstvom raznih muslimanskih humanitarnih organizacija, koje su i osnovane u tu svrhu. Novac je stigao iz cijelog islamskog svijeta, posebno iz Saudijske Arabije, Egipta i Jemena545, a zatim proslijeĊen na raĉune raznih „humanitarnih“ organizacija, kao što su na primjer TWRA ili BIF. Valja isticati da se istim sredstvima nisu financirali samo mudţahedini, nego i OS RBiH općenito546. Kako financijska ovisnost sa sobom donosi i neke druge obveze, ne ĉudi da je teritorij pod vlašću RBiH postao pravim leglom mudţahedina, što je bilo podrţavano i s najvećih razina vlasti RBiH. Nije nikakva tajna da je Izetbegović 541

Dokument koji je talijanska policija pronašla u Islamskom kulturnom institutu u Milanu. Kohlmann, str. 30. Kohlmann, str. 36. 543 Anwar Shabaan, jedan od voĊa egipatske teroristiĉke organizacije Al-Gama'a al-Islamiyya, veteran afganistanskog rata, ravnatelj Islamskog centra u Milanu, ubijen na kontrolnoj toĉki HVO-a u Ţepĉu u prosincu 1995. 544 Kohlmann, str. 40. 545 Isto, str. 44. 546 Halilović, str. 97. 542

102


pozivao na dolazak stranih mudţahedina u BiH547. A razlog za to je dvostruk: prvo se odnosi na jaĉanje sveukupne obrambene moći OS RBiH, a drugo na uĉvršćivanje islamizma na lokalnim razinama, budući da je jedna od glavnih zadaća mudţahedina bila i poduĉavanje pravog islama. Navedeno je i u skladu s glavnim ciljem Izetbegovićeve Islamske deklaracije, u kojoj se eksplicitno na samom poĉetku istiĉe: Naš cilj: Islamizacija muslimana548. Upravo su mudţahedini postali i jednim od glavnih instrumenata za postizanje tog cilja, boreći se u dţihadu i poduĉavajući svoju vjeru u BiH. Unutar sloţene problematike hrvatsko-muslimanskih relacija, odgovorno se moţe tvrditi da je islamski fundamentalizam temeljni socio-kulturološki faktor koji je utjecao na stvaranje ozraĉja u kojemu je izbijanje otvorenog sukoba s Hrvatima bilo samo pitanje vremena. A kada je došlo otvorenog sukoba, te ekstremistiĉke snage, koje u meĊuvremenu nisu bile samo oliĉene u obliku stranog muslimanskog borca, već i u obliku bosanskog mudţahedina549, pokazale su svu svoju brutalnost prema Hrvatima. Budući da su dvije glavne baze mudţahedina bile u srednjoj Bosni; jedna u Zenici, a druga u Mehurićima nadomak Travnika550, mudţahedini su svoje djelovanje u prvom redu usmjeravali u borbi protiv HVO-a i hrvatske zajednice. Mnogim mudţahedinima je na putu za srednju Bosnu Mostar, to jest Hercegovina, bila jedna od postaja u kojoj bi se kraće zadrţali, a manji dio je tu i ostao, sudjelujući kasnije i u napadu ABiH-a na Mostar. MeĊutim, i prije negoli je došlo do rata u dolini Neretve, ekstremistiĉki ĉimbenici su već pripremali teren za rat s Hrvatima, tako su se u Stocu, u kolovozu 1992. godine, mogli pronaći letci u kojima se pozivalo na dţihad i borbu protiv „latina“, dakle Hrvata: Djeco Alahova A.S. vama je upućen ovaj vapaj. Naša babovina Bosna i Hercegovina je od pogana napadnuta i porobljena. Ĉetnici nas kolju, a Latini nam ĉine hilinu551, zemlju našu grabe i otimaju. Ne zaboravite braćo poruke Peigambera, arefatska uputstva i naĉela svetog rata Dţihada Rabbit će zaţivjeti,

547

Shrader, str. 68. i 78. Uostalome, Izetbegović je bio poĉasni zapovjednik odreda El Mudţahedin, a sudjelovao je bar na jednome postrojovanju te jedinice, što potvrĊuju i video zapisi. 548 Izetbegović, Alija. Islamska deklaracija, str. 3. 549 Uzmimo za primjer 7. muslimansku motorizanu brigadu 3. Korpusa ABiH-a. Ova postrojba je primala samo muslimane u svoje redove, te je u potpunosti bila zasnovana na islamskim principima. Po uzoru na ovu postrojbu i 2. Korpus je kasnije osnovao 9. Muslimansku brigadu. Vidi: ABiH, 3. Korpus Zenica, 7. Muslimanska brigada, Kodeks ponašanja 7. Muslimanske brigade, dokument objavljen u: Praljak, Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski odnosi (…), str. 703.; ABiH, Generalštab Armije, br. 4/43-58-1, od 6. kolovoza 1995., Organizacijsko-formacijske promjene u z/o 2. Korpusa, dokument objavljen u: Isto, str. 705. – 706. 550 Kohlmann, str. 43. 551 Hilina = prijevara

103


a kazna će stići pogane Allah Đ. neka im vatru Ċehenetsku552 podari. (...) Naša arapska braća će nam pomoći: Iran je obećao i majka Turska, brat Haris Silajdţić553 je to uredio. (...) Istina Allah Đ. je rekao da se poganinu ne vjeruje i da se s njim ne mješa, ali oni nama sluţe. Pjevat će se opet: Ĉuvaj Stoca, pazi Poĉitelja ni Mostar ne ostavljaj sama. Vratit će se begovi u Vitinu, bit će naša nahija i bekija (...).554 MeĊutim, djelovanje stranih i domaćih mudţahedina je u prvom redu bilo usmjereno na podruĉje srednje Bosne, a suradnja tih ekstremista sa strukturama 3. Korpusa ABiH-a se u više navrata iskazala djelotvornom, posebno u obavljanju otmica i ubojstava zapovjednika HVO-a. Uz navedeno, islamistiĉki borci su takoĊer imali izvjesnu ulogu u planu etniĉkog ĉišćenja hrvatskih podruĉja, gdje su se posebno isticali po svojemu brutalnome teroru nad hrvatskim civilima i vojnicima. Ĉesta pojava u mudţahedinskom pristupu prema svojim ţrtvama je bilo obredno ubijanje, što je prakticirao i muslimanski prorok Muhamed u 7. stoljeću555, te je zbog toga predstavljalo ĉin koji valja oponašati. Takvo nasilje nad sobom su doţivjeli Hrvati iz travniĉkog sela Maljine, 8. lipnja 1993. godine, kada su snage ABiH-a, u ĉijim su redovima bili mudţahedini, napale to mjesto, te poĉinili straviĉne zloĉine556. Kada je konaĉno 10. srpnja 1996. godine, pod zaštitom IFOR-a, ekipa za ekshumaciju UN-a mogla pristupiti tom mjestu, u jednoj od masovnih grobnica s hrvatskim ţrtvama pronaĊeno je devet tijela, od kojih je sedam bilo bez glave557, a procjenjuje se da su mudţahedini u tom mjestu pogubili i do 40 hrvatskih civila i vojnika558. Osim obrednih ubijanja, mudţahedini su takoĊer sudjelovali u ekscesivnom uništavanju hrvatskih kuća i katoliĉkih vjerskih objekata, a samo dva primjera su uništavanje niza hrvatskih sela u istoĉnom dijelu travniĉke općine, kao i devastiranje katoliĉke crkve i samostana u Guĉoj Gori559. 552

Đehenetska = paklena Haris Silajdţić, muslimanski politiĉar, ministar vanjskih poslova RBiH 1990. – 1993., predsjednik Vlade RBiH 1993. - 1995. godine. 554 Letak s naslovom „Muslimanska braćo“, oblijepljen 8. kolovoza po Stocu, preslika letka u: Mlivonĉić, 2007., str. 434. 555 „London islamist dr. Hani Al-Sibaai justifies slaughters in Iraq:The Prophet Muhammad used to slaughter as well“ Middle East Media Research Institute (MEMRI) Clip No. 576, 2. veljaĉe 2005., prema: Spencer, Robert. The thruth about Muhammed: Founder of the world's most intolerant religion, Regnery Publishing: Washington, 2006. 556 Mlivonĉić, 1998., str. 177. Jedan svjedok je u vezi toga izjavio: Oni su morali sjesti u krug i gledati kako se ĉovjeku sabljom sijeĉe glava. Nakon toga se odrubljena glava stavlja na tacnu i daje drugoj ţrtvi, koja će tek doći na red, da ljubi tu glavu i tako u krug. 557 Isto, str. 55. 558 Hećimović, str. 15. 559 Isto, str. 17. 553

104


Da su ova zlodjela bila i u skladu s planom 3. Korpusa o etniĉkom ĉišćenju srednje Bosne, upućuje i bivši mudţahedin Mustafa Kemal Suleiman, koji je rekao da je cilj bio zastrašiti HVO i narod na tom podruĉju, te da je naredba glasila: ubij, uništi, spali560. Na pitanje o odgovornosti za te zloĉine on je izjavio da to najbolje zna general Sakib Mahmuljin561, dakle naĉelnik Štaba 3. Korpusa ABiH. Na kraju valja još spomenuti da su dţihadisti takoĊer izveli i teroristiĉke akcije nad Hrvatima izvan teritorija Bosne i Hercegovine, a jedan od najtragiĉnijih dogaĊaja se zbio 14. prosinca 1993. godine, kada su u Alţiru muslimanski ekstremisti, pripadnici teroristiĉke organizacije GIA, zaklali dvanaestoricu hrvatskih radnika Hidroelektre. Indikativno je da se ovaj zloĉin dogodio samo nekoliko dana nakon što je Ejup Ganić, tadašnji ĉlan Predjedništva RBiH, posjetio tu zemlju. Prema većem broju izvora, prilikom svojeg posjeta odrţao je i ratno-huškaĉke govore protiv Hrvata562. Navedeno samo svjedoĉi o tome koliko je islamizam uhvatio korijen u tadašnjoj RBiH, te da je muslimansko politiĉko i vojno vodstvo podrţavalo i poticalo dolazak mudţahedina u BiH, što je samo po sebi vrlo inkriminirajuće. Upravo se iz toga vidi da je iza floskule o „graĊanskoj“ Bosni i Hercegovini, koju su muslimanski politiĉki duţnosnici toliko zdušno promicali, stajao zapravo plan stvaranja de facto islamske drţave. Pri tome je posebno zabrinjavajuće da je veliki broj mudţahedina nakon rata stekao bosanskohercegovaĉko drţavljanstvo, a mnogi se i danas nalaze u BiH. Tako se širenje islamskog fundamentalizma oĉitovalo i u poslijeratnom razdoblju, a val islamistiĉkog nasilja posebno je zahvatio Hrvate srednje Bosne. Samo je u 1997. godini, u Travniku ubijeno petero hrvatskih povratnika, a u 1998. godini ubijena su dva hrvatska policajca travniĉke policijske uprave563. U Sarajevu su se samo u 1997. godini dogodila ĉetiri bombaška napada na katoliĉke sakralne objekte, a iste je godine u Mostaru došlo do teroristiĉkog napada autobombom. Federalne vlasti, kao i Visoki predstavnik, optuţili su „hrvatsku mafiju“ za ovaj teroristiĉki ĉin, iako se kasnije ispostavilo da je to bilo djelo islamistiĉkih terorista. Federalnim vlastima nije previše stalo do toga da se pronaĊu pravi poĉinitelji, a isto se odnosi i na ubojstvo hrvatskog doministra Jozu Leutara 1999. godine. Na kraju se mora spomenuti i jedan od najbrutalnijih zloĉina uperen protiv hrvatske zajednice – masakr nad hrvatskom katoliĉkom obitelji AnĊelić, u Kostajnici 560

Veĉernji list, 30. studenog 2001., str. 18., prema: Mlivonĉić, str. 275. Isto 562 „Preţivjeli Marko: Prerezali su mi vrat jer nisam znao molitvu iz Kur’ana“, Jutarnji list, 20. svibnja 2010. (http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=782770 [17:06h, 21. sijeĉanj 2010.] 563 „Travnik: Poginuo hrvatski policajac“ (http://www.hrt.hr/arhiv/98/07/31/h8_hrv.html [12:43h, 24. sijeĉanj 2011.]) 561

105


pokraj Konjica, na Badnjak 2002. godine, kada je jedan bošnjaĉki mudţahedin hladnokrvno ubio oca AnĊelka, i njegove dvije kćeri Maru i Zoricu. Ovo su samo nekolicina primjera poslijeratnog nasilja kojeg je pretrpjela hrvatska zajednica, navedeno najbolje svjedoĉe o tome da islamski ekstremisti i dalje pokušavaju dovršiti ono što su zapoĉeli tijekom rata, a odreĊenu odgovornost za to nose i institucije FBiH-a, koje su u više navrata propustile stati u zaštitu hrvatske zajednice, što je kod iste percipirano kao poruka da joj nema mjesta u FBiH.

106

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Završetak hrvatsko-muslimanskog rata

9. Završetak hrvatsko-muslimanskog rata S poĉetkom 1994. godine, borbe izmeĊu HVO i ABiH-a nisu prestajale, a Muslimani su definitivno bili u prednosti, do tada su u ratu bili oteli oko 4% teritorija BiH koje je drţao HVO564. Preostale hrvatske enklave u srednjoj Bosni su bile i dalje izloţene napadima ABiHa, a u njima su se i dalje vršili zloĉini nad Hrvatima565. S druge strane, u Hercegovini je situacija bila stabilna za HVO, za što je zasluge imala i direktna potpora HV-a566. MeĊutim, muslimanska strana je to iskorištavala kao sredstvo s kojim će u meĊunarodnim pregovorima vršiti pritisak na RH, a istu su igru prihvaćali i u VS UN-u, tako da se Hrvatskoj prijetilo sankcijama ukoliko ne povuĉe svoje postrojbe iz BiH. Pristankom na prekid potpore HVO-u, u veliki rizik bi se dovele hrvatske pozicije u BiH, što je za sobom moglo povući katastrofalne posljedice za cjelokupnu hrvatsku zajednicu u BiH. Rješenje se trebalo naći drugim putem, a pokušaj obnove pregovora, s ciljem konaĉnog i definitvnog prekida rata, postale su glavnom zadaćom hrvatske politike. Kao posrednika u tim pregovorima se nije moglo raĉunati na potporu Velike Britanije ili Francuske, pošto je njima oĉito odgovaralo tadašnje vojnopolitiĉko stanje u BiH, te nisu iskazale iskrenu volju u rješavanju hrvatsko-muslimanskog sukoba567. Alternativu je pruţala njemaĉka, a od poĉetka 1994. godine, i ameriĉka diplomacija568. Pod pokroviteljstvom Njemaĉke, poĉetkom sijeĉnja 1994., TuĊman i Izetbegović su u Bonnu potpisali Ugovorni sporazum o uspostavljanju trajnog i cjelovitog mira izmeĊu hrvatskog i bošnjaĉko-muslimanskog naroda u BiH569. To je bio zapravo prvi korak prema realiziciji prekida vatre i uspostave mira. Slijedilo je daljne pregovoranje, a posredstvom Amerikanaca, predstavnici hrvatskog i muslimanskog naroda su u Washingtonu, 25. veljaĉe 1994., potpisali sporazum o prekidu vatre570. S time su se otvorila vrata za obnovu vojnog savezništva izmeĊu Hrvata i Muslimana, kao i postupnom usklaĊivanju njihovih politiĉkih pozicija. Gledano s muslimanskog stajališta, taj prekid vatre je takoĊer dobro došao. Prvo iz razloga jer je muslimanskom vodstvu pruţao mogućnost vojnog predaha i uĉvršćivanja u okupiranim hrvatskim podruĉjima, a drugo, jer je i ono bili svjesno ĉinjenice da se bez hrvatske potpore 564

Mrduljaš, „Hrvatska politika unutar BiH (...)“, str. 843. Zadnji veći zloĉin u hrvatsko-muslimanskom ratu dogodio se 9. sijeĉnja 1994. godine, kada je u Buhinim Kućama, u općini Vitez, masakrirano 25 hrvatskih civila i vojnika. Dossier. (...), str. 170. - 174 566 Shrader, str. 239. 567 Domazet Lošo, 2002., str. 162. 568 Ivanković – Melĉić, str. 430. 569 Iliĉić, str. 100. 570 Shrader, str. 240. 565

107

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Završetak hrvatsko-muslimanskog rata

neće moći dugoroĉno oduprijeti Srbima, što je posebno vrijedilo za bihaćki kraj i 5. Korpus ABiH-a. Ukratko reĉeno, nakon što su se Muslimani namirili na raĉun Hrvata, ponovno su bili spremni za pregovore, dok hrvatska strana, što zbog meĊunarodnog pritiska, što zbog teške situacije u BiH, nije imala previše izbora. U takvim okolnostima nastavljeni su pregovori, a 1. oţujka 1994. godine, hrvatski (Krešimir Zubak, Mate Granić) i muslimanski (Haris Silajdţić) predstavnici su potpisali Okvirni sporazum o Federaciji u BiH571, koji je predviĊao stvaranje zajedniĉke hrvatsko-muslimanske federacije na podruĉjima Republike Bosne i Hercegovine s većinskim bošnjaĉkim i hrvatskim puĉanstvom572. Ujedno je ovo znaĉilo i ukidanje HRHB-a, no hrvatska je strana i na to bila spremna, a zanimljivost ovoga sporazuma jest dio koji je predviĊao stupanje RH i Federacije BiH (FBiH) u konfederalni savez. MeĊutim, dogovor o konfederaciji, koji je ponovno potvrĊen 18. oţujka, kada su Franjo TuĊman i Alija Izetbegović potpisali Washingtonski sporazum, nikada nije zaţivjeo. Umjesto toga, opstala je FBiH, koja je po svojemu ustroju pruţala mogućnost pretvaranja drţave u kojoj bi Muslimani imali hegemoniju. Unatoĉ toj mogućnosti, hrvatsko politiĉko vodstvo je tada polazilo od toga da će konfederacija zaţivjeti, te da će kroz nju prava Hrvata u BiH biti stvarno garantirana. S potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, hrvatskomuslimanski rat je završio, te su postavljeni temelji za izvoĊenjem skupnih operacija HV-a, HVO-a i ABiH-a protiv VRS-a, koje su u konaĉnici i dovele do Daytonskog sporazuma, a s time i do završetka rata. Kao i poĉetna organizacija obrane BiH, tako i oslobodilaĉke operacije u 1995. godini, ne bi rezultirale uspjehom da nije bilo angaţmana HVO-a i HV-a, a to je ĉinjenica koja je i danas, posebno u bošnjaĉkoj javnosti, namjerno ignorirana.

571

Washingtonski sporazumi: Okvirni sporazum o Federaciji u BiH (Washington, 1. oţujka 1994.), Slobodna Dalmacija, 5. oţujka 1994., prijepis u: TuĊman – Bilić, str. 374. – 381. 572 Isto

108

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Zakljuĉak

10. Zaključak Raspad Jugoslavije ujedno je oznaĉio poĉetak istog procesa u Bosni i Hercegovini. Prvenstveni razlog k tome jest njena višestruka heterogenost, i vjerska i etniĉka. Upravo se to dokazalo na prvim zasjedanjima demokratski izabrane Skupštine BiH, kada su se izmeĊu zastupnika SDA, SDS-a i HDZ-a BiH, vodile prve polemike oko identiteta, jezika i pisma u BiH. U toj poĉetnoj fazi, muslimanska politiĉka elita naivno je vjerovala da u BiH neće biti rata, te se zbog toga i dalje suicidalno vezala uz još postojeći jugoslavenski okvir i JNA. Hrvati su u tom pogledu bili puno racionalniji, pouĉeni sa zbivanjima u Republici Hrvatskoj, svhatili su da se isto sprema za Bosnu i Hercegovinu, te su se poĉeli obrambeno organizirati. Pogotovo nakon što je JNA napala i prva hrvatska mjesta u BiH, Hrvatima je postalo jasno da se rat neće moći izbjeći, a pošto je muslimansko vodstvo potpuno ignoriralo stradanje Hrvata, Hrvati su osnovali Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, na ĉijim su temeljima i organizirali obranu od srpske agresije. Muslimansko vodstvo je u potpunosti zakazalo u razvijanju djelotovornih obrambenih kapaciteta, tako da je najveći teret u prvoj dionici rata podnijela HZHB, a posebno Republika Hrvatska, koja je Hrvatima i Muslimanima bila jedina prava potpora i oslonac. Danas se sa sigurnošću moţe tvrditi da je najveću ulogu u obrani BiH imala Hrvatska, koja je primila i zbrinula više od 300.000 muslimanskih izbjeglica, lijeĉila ranjene muslimanske civile i vojnike, obuĉavala i opremala muslimanske vojnike, te imala najveći doprinos u naoruţavanju i opremanju cijelopkupne Armije BiH. Iz toga je najjasnije vidljivo da su se Hrvati zalagali za izgradnju iskrenog savezništva s Muslimanima, te da nisu radili na razbijanju Bosne i Hercegovine, kako se to ĉesto i zna navoditi. Pogoršanje u hrvatsko-muslimanskim odnosima prvi se put jasnije oĉitovalo nakon meĊunarodnog priznanja BiH, do kojega ne bi ni došlo da se Hrvati nisu oprijedjeljili za neovisnost. MeĊutim, umjesto da je tadašnje muslimansko vodstvo prihvatilo koncept BiH kao federalizirane drţave, ono je odbilo tu mogućnost, te je agresivno nastojalo implementirati koncept BiH kao unitarne i centralistiĉke drţave. Budući da je hrvatsko politiĉko vodstvo iza toga pokušaja pravovremeno uoĉilo plan stvaranje drţave s muslimanskom dominacijom, ono je odbilo prihvaćati takvo drţavno ureĊenje, te nastavilo jaĉati institucije HZHB-a. Jedan od glavnih razloga kasnijeg hrvatsko-muslimanskog rata upravo leţi u ovom sukobu glede unutarnjeg ureĊenja BiH, to jest u upornome promicanju muslimanskog koncepta unitarne drţave. Još jedan znaĉajan ĉimbenik koji je potpomogao

109


izbijanju rata jest islamizam kojeg je promicala SDA, a koji se manifestirao u svim aspektima javnog ţivota, posebno u Armiji BiH. Ta vojska je s vremenom postala prava islamska vojska, u svojim redovima je inkorporirala mudţahedinske postrojbe, osnivala je i cijele brigade ustrojene po islamskim principima, a njegovala je ĉvrste veze i s pripadnicima teroristiĉke organizacije Al Qaida. Koncept unitarne drţave, islamistiĉka ideologija, kao i meĊunarodna nakolonost, tri su temeljna ĉimbenika na ĉijoj bazi je muslimansko vodstvo odreĊivalo svoju daljnu politiku prema hrvatskoj zajednici u BiH. Prva prilika za vojnim djelovanjem protiv svojeg deklarativnog saveznika ukazala se krajem 1992. godine, a svoje je ishodište imalo u mnoštvu muslimanskih izbjeglica koje su preplavile hrvatsko-muslimanska podruĉja srednje Bosne. Muslimanske izbjeglice su za vlasti RBiH predstavljale problem, ali i priliku. Na temelju njih stvarane su nove, pokretne postrojbe, a kasnije su iste korištene kako bi se uništio HVO, protjerala hrvatska zajednica, te stvorilo ţivotnog prostora za Muslimane. Prema svim indicijama i dostupnim dokumentima ABiH, vidljivo je da je takav plan izraĊen na operativnoj i strategijskoj razini, te da za njega odgovornost nosi sam drţavni i vojni vrh tadašnje RBiH. U svjetlu ovoga, posebno je zanimljivo da se i danas u nekim politiĉkim i medijskim krugovima, odgovornost za izbijanje rata pripisuje vojnom i politiĉkom vodstvu HZHB-a, što je krajnije apsurdno, jer je evidentno da HVO nije imao ni motiva, ni priliku, pokretanja ofenzive na višestruko jaĉeg protivnika. No bez obzira na to, poznato je da sto puta ponovljena laţ moţe postati istinom, a ovo je upravo jedan od takvih primjera. Rat koji su Muslimani vodili protiv Hrvata u Bosni i Hercegovini, sigurno je imao veće posljedice nego srpska agresija u 1992. godini. ABiH je uspjela etniĉki oĉistiti velike dijelove hrvatskih etniĉkih prostora u BiH, posebno u srednjoj Bosni, što je rezultiralo egzodusom od preko 150.000 Hrvata iz tih krajeva. O naravi hrvatsko-muslimanskog rata takoĊer svjedoĉi broj poĉinjenih masovnijih zloĉina, a kojih je na muslimanskoj strani bilo mnogo više (Dusine, Trusina, Grabovica, Uzdol, Doljani, Kriţanĉevo selo, Maljine, selo Kiseljak kod Ţepĉa, kao i niz drugih mjesta), što potvrĊuje plan sustavnog istrebljenja Hrvata s tih prostora. Usprkos tome, danas se u javnosti najviše spominju dva mjesta u kojima je došlo do masovnih zloĉina nad Muslimanima – Ahmići i Stupni Do. Bez obzira na to što ova dva zloĉina nisu inicirani s viših razina zapovjedanja HVO-a, o njima se upravo tako govori. A zbog zloĉina u Ahmićima, kao i navodnog etniĉkog ĉišćenja u Lašvanskoj dolini, osuĊen je Dario Kordić, potpredsjednik HZHB-a, na 25 godina zatvora. Presuda koja je izazvala mnoge kontroverze, a meĊu bosanskohercegovaĉkim Hrvatima je doţivljena kao politiĉka osuda.

110


Ujedno je ona posluţila protuhrvatsko nastrojenim krugovima i individulacima kao argument u dokazivanju hrvatske krivnje za poĉetak rata u srednjoj Bosni. Drugi dobar primjer zlonamjernog propagandnog djelovanja vezan je za rat u Mostaru, u ĉijem tumaĉenju je uništenje Starog mosta dugo vremena sluţilo kao nekakav ultimativni dokaz hrvatske agresije i kulturocidnosti. A nakon što su dvije nezavisne ekspertize naknadno dokazale da most nije srušen projektilom iz tenka HVO-a, nego eksplozivom, i to najvjerojatnije s muslimanske strane, mnogima isti taj most više i nije bio toliko zanimljiv. Ĉak i da je Stari most srušen sa strane HVO-a, to i dalje ne bi bilo relevantno, niti bi dokazalo ikakvu krivnju za poĉetak rata, iz jednostavnog razloga jer se iz dostupnih vojnih i politiĉih dokumenata muslimanske strane jasno moţe vidjeti da je upravo 4. Korpus ABiH-a zapoĉeo s ratom u Mostaru. Kada se malo bolje pogleda, lako je uoĉiti da se niz predodţbi o ratu u BiH temelji na mitovima, poluistinama i neistinama. Kroz ovaj rad ukazano je najvjerojatnije na niz ĉinjenica, koje su danas namjerno ignorirane, te se umjesto njih u javnosti plasiraju raznorazne fabrikacije. Jedna od najraširenijih netoĉnosti današnjice jest predodţba o Muslimanima kao jedinim i apsolutnim ţrtvama tijekom rata u BiH. Isto je deklasirano ĉinjenicom da su upravo oni vodili agresorski rat protiv bosanskohercegovaĉkih Hrvata, s ciljem osvajanja teritorija i etniĉkog ĉišćenja. O pravoj prirodi rata u BiH nedvojbeno svjedoĉi neovisno istraţivanje ameriĉke informativne agencije United States Information Agency, prema kojemu je upravo hrvatska zajednica u BiH pretrpjela najveća stradanja. Tako je prema navedenom istraţivanju neposredne fiziĉke posljedice pretrpjelo 42% Hrvata, 15% Muslimana i 13% Srba573, a više od polovice od ukupnog broja Hrvata u BiH protjerano je ili na drugi naĉin bilo prisiljeno napustiti svoje domove574. Naţalost, završetak rata Hrvatima nije donio ravnopravnost i miran suţivot, o tome svjedoĉi stalno iseljavanje, kao i nekorektni odnos vlasti FBiH-a prema njima, što se najbolje oslikava kroz ureĊivaĉku politiku drţavne Federalne TV, kao i kroz ĉinjenicu da bošnjaĉki glasovi odluĉuju o hrvatskom ĉlanu Predsjedništva BiH, što je u svijetu moţda jedinstven sluĉaj. Veliku odgovornost za neravnopravni poloţaj Hrvata nosi i meĊunarodna zajednica, a ukazati valja na ĉinjenicu da je od ukupnog broja smijenjenih bosanskohercegovaćkih duţnosnika, Visoki predstavnik smjenio najviše hrvatskih duţnosnika575. Ista institucija Visokog predstavnika, Mostaru je nametnula posebni statut prema kojemu je grad konfederaliziran, a s time onemogućeno da Hrvati, kao većinski narod, u njemu ostvaruju većinu u gradskoj upravi. Tako da je po tom 573

Iliĉić, str. 113. Dossier. (...), str. 8. 575 Iliĉić, str. 113. 574

111


pitanju Mostar jedinstven sluĉaj u FBiH, jer u ostalim gradovima, u kojima su Bošnjaci većina, ne postoje takvi mehanizmi zaštite manje brojnijeg naroda, tako da su Hrvati u svim ostalim gradovima nadglasani. Nevjerojatno je kako meĊunarodna zajednica posebno skrbi za ravnopravnost Bošnjaka u Mostaru, dok se isto pravo poriĉe Hrvatima u ostalim gradovima FBiH-a. Zbog toga i ne ĉudi što se i danas Bosna i Hercegovina nalazi u dubokoj politiĉkoj krizi, koja bi sigurno bila veća da nije stalnih napora meĊunarodne zajednice. Unatoĉ tim naporima, ne moţe se oĉekivati dugoroĉna stabilnost za tako ustrojenu drţavu (s dva entiteta i tri konstitutivna naroda), a posebno ne za FBiH, koja je postala legalni okvir za neravnopravnost Hrvata576.

576

Isto

112

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Zusammenfassung

11. Zusammenfassung Die kroatisch-moslemischen politischen und militärischen Verhältnisse in Bosnien und Herzegowina 1991. – 1994.: Der Hintergrund, die Motive und der Verlauf des Konflikts zwischen den bosnisch-herzegowinischen Moslems und Kroaten. Im Fokus dieser Diplomarbeit sind die kroatisch-moslemischen (bosniakischen) Verhältnisse, von den ersten demokratischen Wahlen 1991., bis hin zum Washingtoner Abkommen im Jahr 1994. Um ein besseres Verstehen dieser Ereignisse zu sichern, enthält die hier vorliegende Arbeit ein kürzeres Intro, in welchem die wichtigsten soziologischen Prozesse, von der Ankunft des Islams im 15. Jahrhundert, bis hin zum sozialistischen Jugoslawien, analysiert wurden. Erst das Verstehen dieser entscheidenden geschichtlichen Phänomene ermöglicht eine bessere und vollkommendere Interprätation des kroatischmoslemischen Krieges zwischen den Jahren 1993. und 1994. Die selbe Einsicht ermöglicht auch ein besseres Verständnis warum die moslemische politische Elite so naiv auf die vorstehende serbische Agression im Jahr 1992. reagiert hat. Im Zusammenhang mit dem Ausbruch des Krieges in Bosnien und Herzegowina, wurde in dieser Arbeit auch die wichtige Rolle der Republik Kroatien, so wie der Kroatischen Gemeinde Herceg-Bosna, unter die Lupe genommen. Das Fazit ist dass es ohne das entscheidenden Engagement der Kroaten in Bosnien und Herzegowina, sowie der Republik Kroatien, unter der Führung Franjo TuĊmans, erstens, nicht zur internationalen Anerkennung der Republik Bosnien und Herzegowina, und zweitens, nicht zur Bewaffnung und Verteidigung der bosnischen Moslems gekommen währe. Die Verschlechterung in den kroatisch-moslemischen Verhältnissen tratt an, nachdem die bosnischen Moslems militärisch, sowie demographisch (Wegen der moslemischen Flüchtlinge), in der Region von zentral Bosnien, ihre kroatischen Verbündeten um ein mehrfaches übertraffen. Das war auch der Grund warum die moslemische militärische Führung auf die Idee kamm in einer kurzen militärischen Kampagne neuen Lebensraum für die zehntausenden von moslemischen Flüchtlingen zu schaffen. Ein weiterer Faktor der im Ende zur moslemischen Agression auf die bosnisch-herzegowinischen Kroaten führte, ist der politische Konflikt, der auf dem moslemischen Konzeptes eines zentralisierten und unitären Staates basiert. Im Gegensatz zu den Moslems, vertratten die Kroaten die Idee eines dezentralisierten und föderativen Bosnien und Herzegowina. Ausserdem erwähnten, war auch der Aufstieg des radikalen Islamismus, der besonders von der moslemischen Führung unter Alija Izetbegović propagiert wurde, ein weitere Grund für den Ausbruch des Krieges.

113

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Popis kratica

12. Popis kratica A(R)BiH – Armija (Republike) Bosne i Hercegovine bbr. – brdska brigada b/d – borbeno djelovanje BIF – Benevolence international foundation BiH – Bosna i Hercegovina CK – Centralni komitet COMBRITFOR – Combined british forces (eng.), zdruţene britanske snage ECMM – European Community monitor mission (eng.), Promatraĉka misija Europske zajednice EZ – Europska zajednica FBiH – Federacija Bosne i Hercegovine GIA – Groupe Islamique Armé GS – Glavni stoţer GZ – Grupa za zaprijeĉavanje HDZ BiH – Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine HOS – Hrvatske obrambene snage HRHB – Hrvatska republika Herceg-Bosna HRZ – Hrvatsko ratno zrakoplovstvo HV – Hrvatska vojska HVO – Hrvatsko vijeće obrane HZBP – Hrvatska zajednica Bosanska Posavina HZHB – Hrvatska zajednica Herceg-Bosna HZS – Hrvatska zajednica Soli HZSB – Hrvatska zajednica Srednja Bosna HZU – Hrvatska zajednica Usora HZV – Hrvatska zajednica Vrhbosna IFOR – Implementation Force IKM – Istureno komandno mjesto INA – Industrija nafte IZM – Istureno zapovjedno mjesto JMO – Jugoslavenska muslimanska organizacija

114


JNA – Jugoslavenska narodna armija K. – Korpus KB – Kliniĉka bolnica KŠRV – Komandno-štabna vojna vjeţba Lt. c. – Lieutenant Colonel (eng.), pukovnik MDD – Muslimansko dobrotvorno društvo MKBJ – MeĊunarodna konferencija za bivšu Jugoslaviju mob. – mobilizacija MORBiH – Ministarstvo obrane Republike Bosne i Hercegovine MORH – Ministarstvo obrane Republike Hrvatske MOS – Muslimanske oruţane snage mtbr. – motorizirana brigada MTS – Materijalno-tehniĉka sredstva MUP – Ministarstvo unutarnjih poslova n/r – na ruke NDH – Nezavisna drţava Hrvatska OG – Operativna grupa OS NDH – Oruţane snage Nezavisne drţave Hrvatske OS RBiH – Oruţane snage Republike Bosne i Hercegovine OS RH – Oruţane snage Republike Hrvatske OS SFRJ – Oruţane snage Socijalistiĉke federativne republike Jugoslavije OZ – Operativna zona OZJIH – Operativna zona jugo-istoĉna Hercegovina OZP – Operativna zona Posavina OZSB – Operativna zona srednja Bosna OZSZH – Operativna zona sjevero-zapadna Hercegovina PL – Patriotska liga PPN – Postrojba za posebne namjene pu. – pukovnik PVO – Protu-vazdušna odbrana PZO – Protu-zraĉna obrana RBiH – Republika Bosna i Hercegovina RH – Republika Hrvatska

115


RZ – Ratno zrakoplovstvo RV – Ratno vazduhoplovstvo s. – selo SAD – Sjedinjene ameriĉke drţave SANU – Srpska akademija nauka i umetnosti SAO – Srpska autonomna oblast SDA – Stranka demokratske akcije SDS BiH - Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine SFRJ – Socijalistiĉka federativna republika Jugoslavija SK – Savez komunista SKBiH – Savez komunista Bosne i Hercegovine SKJ – Savez komunista Jugoslavije SPC – Srpska pravoslavna Crkva SPO – Srpski pokret obnove SPS – Slobodan Princip Seljo SRBiH – Socijalistiĉka republika Bosne i Hercegovine SRJ – Savezna republika Jugoslavija SS – Schutzstaffel (njem.), zaštitni odred SSNO – Savezni sekretarijat za narodnu obranu SVA – Središnji vojni arhiv ŠVK – Štab vrhovne komande TO – Teritorijalna obrana TG – Taktiĉka grupa TWRA – Third world relief agency UN – Ujedinjeni narodi UNPROFOR – United Nations protection forces (eng.), Zaštitne snage Ujedinjenih naroda VP – Vojna policija VOS – Vojno obavještajna sluţba VPO – Vojnopomorska oblast VRS – Vojska Republike Srpske VS UN – Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda z/o – zona odgovornosti ZAVNOBiH – Zemaljsko antifašistiĉko vijeće narodnog osloboĊenja Bosne i Hercegovine

116


ž/s – ţiva sila xp – Xepce (lat.), Ţepĉe

117

Hrvatsko-muslimanski politiĉki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994. Izvori i literatura

13. Izvori i literatura Objavljeni izvori Bilić, Ivan – TuĊman, Miroslav. Planovi, sporazumi, izjave o ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine 1991. – 1995. Zagreb, 2005. Mlivonĉić, Ivica. Al Qaida se kalila u Bosni i Hercegovini: mjesto i uloga mudţahedina u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 2005. godine, Naša ognjišta: Split - Mostar, 2007., str. 370. – 699. Praljak, Slobodan. Agresija Bosne i Hercegovine na Republiku Hrvatsku, Zagreb: 2007. (Dostupno

na

www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/PUBLIKACIJE

O

RATU/Agresija BiH na RH/Agresija BiH na RH.pdf [16:10h, 21. sijeĉanj 2011.]) Praljak, Slobodan. Politiĉki i vojni hrvatsko-muslimanski (bošnjaĉki) odnosi 1991. – 1995., Oktavijan d.o.o., Nikola Babić Praljak: Zagreb, 2009. Praljak, Slobodan. Pomoć Republike Hrvatske Muslimansko – Bošnjaĉkom narodu i Armiji Bosne i Hercegovine tijekom 1991. – 1995. godine, Oktavijan d.o.o., Nikola Babić Praljak: Zagreb, 2007.

Monografije Dossier. Zloĉini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BiH 1992. – 1994., Centar za istraţivanje i dokumentaciju: Mostar, 1999. Ubijeni i nestali Hrvati Bosne i Hercegovine 1991. – 1995. Istraţivaĉko dokumentacioni centar Sarajevo, FMC Svjetlo rijeĉi d.o.o., 2008. Bilandţić, Dušan. Hrvatska moderna povijest, Golden marketing: Zagreb, 1999. Boras, Franjo. Kako je umirala Socijalistiĉka Republika Bosna i Hercegovina, Slobodan Praljak: Mostar, 2002. Domazet Lošo, Davor. Hrvatska i veliko ratište. MeĊunarodne igre na prostoru zvanom bivša Jugoslavija, Udruga sv. Jurja: Zagreb, 2002. Domazet Lošo, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1995.: Strateški pregled, Udruga Hrvatski identitet i prosperitet: Zagreb, 2010. Dreković, Ramiz. U obruĉu: Krajišnici i Hercegovci u borbi na dva fronta, Dom štampe: Zenica, 2004. Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest, Novi Liber: Zagreb, 2003.

118


Hadţiosmanović, Ismet. Bošnjaĉko-hrvatski politiĉki obraĉun, Ismet Hadţiosmanović: Mostar, 2004. Halilović, Sefer. Lukava strategija, Maršal d.o.o.: Sarajevo, 1997. Hećimović, Esad. Garibi – Mudţahedini u BiH 1992. – 1999., Fondacija Sina: Zenica, 2006. Huntington, Samuel. Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori: Zagreb, 1997. Izetbegović, Alija. Islamska deklaracija, (Dostupno na sahwa.info/downloads/knjige/Porodicna%20Biblioteka/Islamskadeklaracija.pdf [15:44h, 19. kolovoz 2010.]) Kohlmann, Evan. Al-Qaidin dţihad u Europi: afganistansko-bosanska mreţa, Naklada Ljevak: Zagreb, 2005. Matković, Hrvoje. Povijest Nezavisne drţave Hrvatske, Naklada Paviĉić: Zagreb, 2002. Mlivonĉić, Ivica. Al Qaida se kalila u Bosni i Hercegovini: mjesto i uloga mudţahedina u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 2005. godine, Naša ognjišta: Split - Mostar, 2007. Mlivonĉić, Ivica. Zloĉin s peĉatom: Genocid i ratni zloĉini muslimansko-bošnjaĉkih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994., Centar za prikupljanje dokumentacije i obradu podataka o

Domovinskom ratu Zagreb, Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ –

podruţnica Split: Mostar – Split – Zagreb, 1998. Noel, Malcolm. Povijest Bosne, Erasmus: Zagreb, 1995. Owen, David. Balkanska odiseja, Hrvatska sveuĉilišna naklada: Zagreb, 1998. Sanĉević, Zdravko. Pogled u Bosnu, Naprijed: Zagreb, 1998. Shrader, Charles. Muslimansko-hrvatski graĊanski rat u srednjoj Bosni. Vojna povijest 1992. – 1994., Golden marketing: Zagreb, 2004. Spencer, Robert. The politically incorrect guide to Islam (and the crusades), Regnery publishing: Washington, 2005. Spencer, Robert. The thruth about Muhammed: Founder of the world's most intolerant religion, Regnery Publishing: Washington, 2006. Tomac, Zdravko. Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava, Slovo M: Zagreb, 2004. Tomac, Zdravko. Tko je ubio Bosnu?, Birotisak: Zagreb, 1994. Williamson, Gordon. Die SS: Hitlers Instrument der Macht, Neuer Kaiser Verlag: Klagenfurt, 2002. Zeitler, Klaus Peter. Deutschlands Rolle bei der völkerrechtlichen Anerkennung der Republik Kroatien, Tectum Verlag: Marburg, 2000.

119


Znanstveni članci i radovi Iliĉić, Gordana. „Hrvati u BiH 1991. - 1995: Nacionalni sukobi i uloga MeĊunarodne zajednice u mirovnim procesima“ u: National security and the future 3 (9), 2008. Ivanković, Ţeljko – Melĉić, Dunja. „Der bosniakisch-kroatsiche Krieg im Kriege“ u: Der Jugoslawien-Krieg: Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen, VS Verlag für Sozialwissenschaften, 2007. Luĉić, Ivica. „Bosna i Hercegovina od prvih izbora do meĊunarodnog priznanja“, u: Ĉasopis za suvremenu povijest, br. 1., 1. – 308., 2008. Luĉić, Ivo. „Bosna i Hercegovina i terorizam“ u: Gaudeamus: znanstveno-struĉni ĉasopis za društvena pitanja, br. 5. – 6, 2000. Marijan, Davor. „Sukob HVO-a i ABiH u Prozoru, u listopadu 1992.“ u: Ĉasopis za suvremenu povijest, god. 38., br. 2, 2006. Marijan, Davor. „Vještaĉki nalaz: o ratnim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1991. 1995.)“ u: Ĉasopis za suvremenu povijest, god. 36., br. 2., 2004. Mrduljaš, Saša. „Veliĉina etniĉkih prostora u Bosni i Hercegovini (1991.) i njihova podjela po Daytonskome mirovnom ugovoru (1995.)“, u: Politiĉka misao, Vol. 45, 2008., br. 3. 4. Mrduljaš, Saša. „Hrvatski etniĉki prostori u BiH i regulacija politiĉko-pravnoga statusa bosanskohercegovaĉkih Hrvata 1990. – 1995.“, u: Društvena istraţivanja, Vol. 13, 2004, br. 3. Mrduljaš, Saša. „Hrvatska politika unutar BiH u kontekstu deklarativnoga i realnoga prostornog opsega Hrvatske Zajednice/Republike Herceg-Bosne (1991.–1994.), Društvena istraţivanja, Vol. 18., 2009., br. 4. – 5. Mrduljaš, Saša. „Politiĉka dimenzija hrvatsko-muslimanskih/bošnjaĉkih odnosa tijekom 1992. godine“, u: Društvena istraţivanja, vol.17., 2008., br.4 - 5 (96. – 97.) Šakić, Vlado. Rat u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995.: Socijalno-psihologijska ekspertiza, Zagreb, oţujak 2009. Novinski i internetski članci „Kako

je

UN

uveo

embargo

na

uvoz

oruţja

RH?“,

(http://www.ddrrh.com/site/?option=com_content&task=view&id=4571&Itemid=108 [12:45h, 5. listopada 2010.])

120


„Preţivjeli Marko: Prerezali su mi vrat jer nisam znao molitvu iz Kur’ana“, Jutarnji list, 20. svibnja

2010.

(http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=782770

[17:06h, 21. sijeĉanj 2010.] „Travnik: Poginuo hrvatski policajac“ (http://www.hrt.hr/arhiv/98/07/31/h8_hrv.html [12:43h, 24. sijeĉanj 2011.]) Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (2)“, OsloboĊenje, 17. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (5)“, OsloboĊenje, 22. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (9)“, OsloboĊenje, 27. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (10)“, OsloboĊenje, 28. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (11)“, OsloboĊenje, 29. sijeĉnja 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (13)“, OsloboĊenje, 1. veljaĉe 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (14)“, OsloboĊenje, 2. veljaĉe 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (15)“, OsloboĊenje, 3. veljaĉe 1999. Hodţić, Šefko. „Svjedok operacije Neretva '93 (21)“, OsloboĊenje, 10. veljaĉe 1999.

121

Hrvatsko-muslimanski politicki i vojni odnosi u Bosni i Hercegovini 1991. – 1994.

Recommend Documents