1. Urbani razvoj u Bosni i Hercegovini Naselja Bosne i Hercegovine međusobno se bitno razlikuju, kako prema svojoj veličini, tako i prema izgledu, prostornoj i funkcionalnoj strukturi i drugim obilježjima. Te razlike su rezultat djelovanja mnogih činilaca, među kojima su najznačajniji: prirodni uslovi, historijsko-kulturni razvoj razvoj i društve društvenono-eko ekonom nomsk ski.i. Gradsk Gradskaa naselj naseljaa su specifi specifičan čan i razvije razvijeniji niji oblik ljudske ljudske naseljenosti. Nastala su na višem stepenu ljudskog društva. Njihov nastanak vezan je za pojavu zanatstva i i trgovine. Pojam grada najčešće se svodi na veće naselje u kome glavnina stanovnika živi i bavi se nepoljoprivrednim djelatnostima: zanatstvom, trgovinom, industrijom i dr. Vrlo je zanimljiv zanimljiv i specifičan specifičan razvoj razvoj bosanskoh bosanskoherce ercegova govačkih čkih gradskih gradskih naselja. naselja. Gledano Gledano historijsko-geografski, evidentno je nekoliko faza u nastanku i razvoju gradskih naselja u Bosni i Hercegovini. Od formiranja srednjovjekovne bosanske države pa do sredine XIV. stoljeća mreža gradova u Bosni i Hercegovini bila je sasvim rijetka. Činila su je malobrojna i malena gradska naselja. Nakon toga perioda, tokom druge polovine XIV i prve polovine XV stoljeća, započinje faza izrazito urbanog razvoja u Bosni i Hercegovini, nastankom i razvitkom više malih gradskih naselj naselja. a. Taj razvoj razvoj je uzrok uzrokova ovann nag naglim lim razvitk razvitkom om robno-n robno-nov ovčan čanee privre privrede de (ekspl (eksploat oataci acija ja rudnih bogatstava: srebra, olova, željeza i djelimično i zlata i bakra; zanatstvo, trgovina i dr.) Riječ je, uglavnom, o većem broju manjih gradskih naselja koja su nastala uz rudnike ili u blizini njih. Dinamičan razvoj rudarstva potakao je razvoj izvozne trgovine i nastanak većeg broja broja manjih manjih gradskih gradskih naselja naselja koja koja nastaju nastaju duž prirodn prirodnih ih saobra saobraćaj ćajnica nica ka jadran jadransko skom m primorju. Najveća od njih prerastaju u saobraćajno-trgovačka čvorišta regionalnog značaja. U temeljito izmijenjenim okolnostima političko-ekonomske i kulturno-civilizacijske strukture, tokom turskog razdoblja dolazi do veoma ubrzanog osnivanja mnogih novih i sveobuhvatnog morfološkog morfološkog,, prostornog prostornog i funkcionaln funkcionalnog og mijenjanja mijenjanja zatečenih zatečenih urbanih urbanih naselja. naselja. Dolaskom Turaka započinje faza vrlo dinamičnog procesa urbanizacije Bosne i Hercegovine – islamsko-ori islamsko-orijentaln jentalnaa urbanizacija urbanizacija.. Inte Intenz nziv ivna na urba urbaniz nizac acija ija,, nasta nastala la kao kao posl poslje jedic dicaa kompl komplek eksnog snog djelov djelovanja anja brojnih brojnih faktora faktora (razvoj (razvoj privred privrednih, nih, uprav upravno-p no-poli olitičk tičkih, ih, kultur kulturnono prosvjetnih i drugih djelatnosti), uzrokovala je razvoj multifunkcionalnih gradova koje tadašnja Evrop Evropaa nije nije pozn poznav aval ala. a. Na Nara ravn vno, o, to je bilo bilo u skla skladu du sa čvrs čvrsto tom m orga organiz nizac acijo ijom m turs tursko kogg feud feudal alno nogg siste sistema ma i istak istaknu nutim tim geog geogra rafsk fskim im polo položa žaje jem m i stra strate tešk škim im znač značaj ajem em Bo Bosn snee i Herc He rceg egov ovine ine u terit teritor orija ijaln lnom om sklo sklopu pu Osma Osmans nsko kogg cars carstv tva. a. Trag Tragov ovii turs tursko kogg razd razdob oblja lja urba urbani niza zaci cije je vidl vidlji jivi vi su i dana danas, s, kako kako u morf morfol olog ogij iji, i, tako tako i u pro prostor storno nojj stru strukt ktur urii bosan bosansko skoher herce cegov govačk ačkih ih gradov gradova: a: čaršija čaršija sa zanats zanatskim kim i trgova trgovačkim čkim četvrti četvrtima ma i javnim javnim inst institu ituci cijam jama, a, stam stambe bene ne zone zone - maha mahale le sa orije orijenta ntalni lnim m tipom tipom kuća kuća,, džam džamija ijama ma i dr. dr. Kao rezultat vrlo dinamične urbanizacije, za vrijeme turske vladavine na prostoru Bosne i Herce He rcegov govine ine nastal nastalaa je urbana urbana mreža mreža sa većim većim brojem brojem manjih manjih gradsk gradskih ih naselj naseljaa lokaln lokalnih ih ekonomskih i upravnih središta, te nekoliko regionalnih središta srednje veličine i Sarajevom kao upravnim, ekonomskim, kulturno-prosvjetnim i vjerskim središtima. Upravo u to doba mnogi gradovi u Bosni i Hercegovini nastaju i doživljavaju uspon. To se posebno odnosi na Sarajevo, Mostar, Banja Luku, Tuzlu, Jajce, Zenicu, Travnik, Foču, Zvornik, Trebinje, Višegrad i druge bosanskohercegovačke gradove, a tragovi ove epohe su vidljivi i danas. Kriza Turskog carstava počevši od XVII st. dovodi do usporenog razvitka i stagnacije gradova, mada oni i dalje rastu zbog znatnijeg priliva stanovnika sa sela. Za njih se podižu i nova urbana naselja (Bosanski Petrovac, Prijedor, Kulen-Vakuf, Trebinje i dr.). 1 Period do kraja turske vladavine (1878.) obilježen je stagnacijom i nazadovanjem gradske privrede, a time i gradskih naselja. Urbanizacija u doba Turske ostavila je na tlu Bosne i 1Zubčević O., Nurković S., Spahić M., 1998: Geografija za II razred Učiteljske škole, Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke i sporta, Sarajevo;
Hercegovine mrežu većeg broja urbanih naselja (kasaba od 1 000 do 2 000 stanovnika), lokalnih, ekonomskih i upravnih središta i nekoliko regionalnih središta srednje veličine ( oko 10 000 stanovnika) sa Sarajevom kao ekonomskim, upravnim i vjersko-kulturnim središtem Bosne i Hercegovine. Stanovništvo tih gradića i gradova činilo je jedva nešto više od 10% ukupne populacije. Slika 1: Sarajevo u turskom periodu urbanog razvoja
Izvor: www.sarajevo.ba
Uključivanje Bosne i Hercegovine krajem XIX. st. u sklop Austro-Ugarske monarhije predstavlja značajnu fazu u razvoju urbanih centara i urbanizacije u cjelini. Dolaskom Austro-Ugarske, ali i nešto ranije , počeo se u Bosni i Hercegovini izgrađivati željeznički i cestovni saobraćaj čime su stvoreni uslovi za podizanje novih urbanih središta, proširenje i modernizacija starih. Pojavom industrijalizacije, koja je počela za vrijeme turske uprave, proces urbanizacije je ubrzan i dobija nove vidove. Novi mali rudarsko-industrijski centri urbanog tipa: Breza, Ugljevik, Kreka, Kakanj, Zavidovići, Drvar, Teslić, Lukavac i dr.) te manji urbani centri sa željezničko-cestovnim pravcima: Ostrožac, Jablanica, Čapljina, zatim Kalinovik, Bosansko Grahovo, Han Pijesak, Trnovo, Lištica i dr. Postepeno mnoga gradska naselja i urbani centri poprimaju evropska obilježja pri čemu se ne gubi muslimansko-orijentalni karakter starih naselja. Time su u gradovima Bosne i Hercegovine nastale dvojne urbane strukture, što im daje specifičnost u izgledu, prostornoj i funkcionalnoj strukturi. U tom smislu poseban primjer su: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Tuzla i drugi bosanskohercegovački gradovi. I dalje u Bosni i Hercegovini preovladavaju manji gradovi u kojima ne živi više od 20 % od ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. Mnoga seoska naselja prerastaju u gradska i prigradska sa mješovitim tipom naselja: urbano- ruralnim. Slika 2: Sarajevo u austrougarskom periodu urbanog razvoja
Izvor: www.sarajevo.ba U međuratnom periodu nastavljaju se iste tendencije, ali znatno usporenijim tempom. Socijalističkim društvenim preobražajem i široko sprovedenom intenzivnom industrijalizacijom i izgradnjom modernih željezničkih i cestovnih saobraćajnica dolazi do naglog jačanja procesa urbanizacije , što je imalo za posljedicu osnivanje novih Banovići, Vitkovići, Pucarevo (prije Novi Travnik) i dr. i sve izrazitiju polifunkcionalnost ostalih gradova. Mnogi gradovi su udvostručili i utrostručili broj stanovnika, šireći se na okolne seoske prostore. Uz stare četvrti, najviše na sasvim novim lokacijama, izgrađene nove planski građene četvrti na principima ''zoniranja''. Za ovaj intenzivan proces urbanizacije naročito je značajno prerastanje mnogih seoskih sredina u gradska naselja, prvenstveno uz saobraćajnice u industrijskim rejonima.2 U periodu nakon Drugog svjetskog rata vrlo snažna industrijalizacija i dinamičan razvoj tercijarnih djelatnosti uslovili su vrlo intenzivnu urbanizaciju u Bosni i Hercegovini. Posljedice toga su osnivanje novih urbanih centara ( Novi Travnik, Ilijaš, Banovići i dr.) i prostorno širenje i demografski rast starih gradova. Uz stare gradske četvrti na novim lokacijama podižu se nove planski građene gradske četvrti poput Dobrinje u Sarajevu i Malte u Tuzli. Specifičan urbani razvoj Bosne i Hercegovine predstavlja dio njenog sveukupnog društvenoekonomskog razvoja. Snažni procesi industrijalizacije i urbanizacije ogledaju se i u nastanku i koncentraciji specifičnih, prema tipu teško definisanih, naselja oko željezničkih stanica i duž cestovnih saobraćajnica, osobito u rudarskim i industrijskim područjima u Bosni i Hercegovini. Npr. duž saobraćajnica dolinom Bosne, Lašve i Spreče i dr. 3
2. Savremeni urbani razvoj u Bosni i Hercegovini 2 Enciklopedija Jugoslavije 2, 1982, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb; 3 Zubčević O., Nurković S., Spahić M., 1998: Geografija za II razred Učiteljske škole, Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke i sporta, Sarajevo;
Urbanizacija u Bosni i Hercegovini je starog porijekla. Međutim, urbanizacija u savremenom smislu intenzivno se razvija u Bosni i Hercegovini tek poslije Drugog svjetskog rata. Ona se kvalitativno i kvantitativno razlikuje od ranijih tipova urbanizacije. Naglo širenje gradova ili urbanizaciju dotada agrarnih područja izazvali su: ○ ○ ○ ○
urbana industrijalizacija i elektrifikacija; depopulacija ruralnih/seoskih predjela i naselja; širenje saobraćajne mreže i razvijanje moderne proizvodnje.
Tako je u Bosni i Hercegovini 75 % stanovništva deagrarizirano. Ipak, samo 33 % stanovnika živi u gradovima, odnosno 42 % nepoljoprivrednog stanovništva živi u selu. Veći bosanskohercegovački centri su: Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Tuzla, Bihać, Zenica. Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjedište Sarajevskog kantona, koje prema procjenama ima 429,672 stanovnika.Također postoji mnogo gradova u kojima je stepen industrijalizacije visok, a to su: Goražde, Čajniče, Visoko, Ilijaš, Vareš, Zenica, Vitez, Novi Travnik, Živinice, Gračanica, Odžak, Bosanski Brod, Banovići, Zavidovići, Lukavac, Maglaj, Gornji i Donji Vakuf i dr. Od gradova sa razvijenim uslužnim djelatnostima možemo izdvojiti: Trebinje, Ljubuški, Mostar, Široki Brijeg, Brčko, Vlasenica, Gradačac, Kladanj, Olovo, Jajce, Tuzla, Sarajevo, Banja Luka , Foča, Doboj, i još mnogo drugih gradova širom Bosne i Hercegovine. Prema demografskim pokazateljima iz 1991. godine u Bosni i Hercegovini je živjelo 1,7 miliona stanovnika, odnosno 37% od ukupnog broja stanovnika u urbanim zonama, sa prosječnim rastom urbane populacije 2,8% godišnje. Također, procjenjuje se da 45% stanovništva živi u gradskim zonama (na osnovu procjene iz 2004. godine), sa prosječnim godišnjim prirastom urbanog stanovništva u posljednjih 15 godina od 0,3%. Administrativni status grada, vezan je ne samo za određeni broj stanovnika, nego i za nivo urbanog razvoja, kao i ekonomsku i kulturnu bazu općina. Iako je u poređenju sa prijeratnim, procenat urbanog stanovništva viši, uočava se značajan pad godišnjeg prirasta urbane populacije. Gradovi se sve više doživljavaju kao motori nacionalnih i regionalnih ekonomija, a oni posjeduju veliki kapacitet za promovisanje razvoja zajednice, socijalno povezivanje urbane kulture i identiteta. Današnju civilizaciju karakteriše urbano društvo, a na svjetskom nivou oko 50% populacije živi u gradovima u Europi 80%, a u Bosni i Hercegovini oko 70%. 4
Karta 1: Područja koncentracije stanovništva i saobraćajna infrastruktura Bosne i Hercegovine, 1991. godine,
4 www.weebly.com/Bosna i Hrcegovina
Izvor: prema SPUFBIH 1997. godine
3. Problemi u urbanom razvoju Bosne i Hercegovine
3.1 Izrazita demografska koncentracija i polarizacija u Bosni i Hercegovini Istraživanjima je utvrđen izrazit regionalni disparitet u novijem demografskom razvoju koji se ogleda u nervnomjernom razmještaju stanovništva Bosne i Hercegovine, snažnim procesima urbanizacije i izrazitoj depopulaciji sela, te u prostorno diferenciranim procesima koncentracije i polarizacije demografskog razvoja Bosne i Hercegovine. Procese demografskog rasta gradova i demogradskog pražnjenja sela, potaknuti procesom primarne urbanizacije, uvjetovao je prostorno polariziran demografski razvoj Bosne i Hercegovine. Žarište tako polariziranog demografskog razvoja Bosne i Hercegovine je sarajevska urbana aglomeracija, odnosno šira sarajevska socijalno-ekonomska regija, u kojoj se pod uticajem Sarajeva odvija dinamičan proces koncentracije stanovništva. Pored Sarajeva, vodeća središta demografske polarizacije, još su i makroregionalni centri Banja Luka, Tuzla i Mostar. Na nižoj regionalnoj razini žarišta polarizacijskog demografskog razvoja je veći broj regionalnih centara kao što su: Bihać, Doboj, Bijeljina, Zenica, Travnik i Livno. Proces demografskog pustošenja sela je posljedica industrijalizacije, deagrarizacije, urbanizacije i proces sveopćeg društveno-privrednog zaostajanja bosanskohercegovačkih sela i agrarnih područja, kao i procesa demografske koncentracije i polarizacije koji su uvjetovali pretakanje stanovništva iz ruralnih i agrarnih perifernih i semi-perifernih regija Bosne i Hercegovine, sa jednostavnom privrednom strukturom i slabom funkcionalnom diferencijacijom, u regije izrazite populacijske koncentracije i gradove sa izrazitom funkcionalnom diverzifikacijom.
3.2 Polarizacija u urbanom razvoju Bosne i Hercegovine Polarizacija u urbanom razvoju Bosne i Hercegovine se ogleda u vrlo dinamičnom monocentralizmu metropole, odnosno rastu dominacije Sarajeva i makroregionalnih centara Banja Luke, Tuzle i Mostara, što je intenzivirano posljedicama rata, tokom kojeg se najveći broj izbjeglih i raseljenih iz ratom zahvaćenih područja naselio u njima, a sada se iz objektivnih razloga ne mogu ili sporo vraćaju. To je sa svoje strane pojačalo proces polarizacije urbanog razvoja spomenutih gradova, i dodatno provincijaliziralo ostali dio Bosne i Hercegovine i stimuliralo daljnje preseljavanje stanovništva i koncentraciju kao što je to slučaj npr. kod Trebinja, Foče i Goražda. Ti su gradovi prije 1992. godine imali značenje regionalnih centara, koje su u savremeno doba, dejtonskim političko-teritorijalnim ustrojem izgubili.
3.3 Dezintegracija naseobinskog sistema Bosne i Hercegovine Dezintegracija naseobinskog sistema Bosne i Hercegovine nakon 1995. godine posljedica je uspostave dejtonskog političko-teritorijalnog ustroja. Dezintegracija naseobinskog sistema Bosne i Hercegovine ogleda se u: ○ dezintegraciji urbanog sistema Bosne i Hercegovine; ○ dezintegraciji krupnih urbanih sistema; i ○ dezintegraciji oko 7% cjelokupnog broja bosanskohercegovačkih naselja (304) i dr. Karta 2 : Dezintegracija naseobinske strukture Bosne i Hercegovine, duž MLR-a
Izvor: Nurković, Mirić, 2005a, 34
Posljedice dezintegracije naseobinskog sistema Bosne i Hercegovine su brojne i složene i manifestiraju se gotovo na sve komponente društveno-ekonomskog razvoja. Dezintegracija urbanog sistema Bosne i Hercegovine koja se manifestira kroz dezintegraciju urbane mreže i funkcionalnih veza i odnosa između naselja, koje su uspostavljene tokom dugog vremena. Dejtonskim političko-teritorijalnim ustrojem (međuentitenskom linijom razgraničenja) dezintegrirana je osnovna kičma urbanog ''T'' sistema Bosne i Hercegovine transferzalno (Bosanski Šamac, Doboj, Zenica, Sarajevo, Mostar, Čapljina) i longitudinalno (Bihać, Prijedor, Banja Luka, Doboj, Tuzla, Zvornik). Isto tako, međuentitenskom linijom su dezintegrirani krupni urbani sistemi, kao što je Sarajevo, Doboj i dr., kao naseobinski sistem u cjelini, što pokazuje dezintegracija 304 bosanskohercegovačka naselja. Prostorno je taj proces najizraženiji u prostoru rijeka Usora i Spreča, zatim u prostoru Sarajeva, Goražda i Jajca. Karta 3. Karta Bosne i Hercegovine sa linijom koja predstavlja gradove u obliku slova „T “
Izvor:www.bih-x.com
Karta 4: Dezintegracija urbanog sistema Bosne i Hercegovine duž MLR-a
Izvor: prema SPUFBIH 1997. godine
3.4 Problem ruralizacije gradova Bosne i Hercegovine
Proces svojevrsne ruralizacije gradova Bosne i Hercegovine koji se odvija u savremeno doba u neposrednoj je vezi s izrazitijom koncentracijom stanovništva. Naime, usljed ruralnog ratnog i poratnog egzodusa, velike nezaposlenosti (stopa nezaposlenosti 2002. godine iznosila je 46%), siromaštva (BDP po stanovniku 2002. godine u Bosni i Hercegovini iznosio je 1 310 USA $) niskom razinom pismenosti i kvalificiranosti itd., onog stanovništva koje je posljednjih 15-ak godina naseljavalo gradove i prigradska područja.prenaglo naseljenje i često stihijske građene, periferije bosanskohercegovačkih gradova često poprimaju poluseoski način života, koji rijetko dopire do središta gradova. Sasvim je sigurno da je proces urbanizacije, tj. prodiranja gradskog načina života u okolice bosanskohercegovačkih gradova snažniji i relevantniji proces, ali ne treba izgubiti iz vida probleme koji proizilaze iz prenagle urbanizacije često kvantitetnije nego kvalitetnije. Radi se o vrlo složenim sociološkim i socijalno-geografskim procesima brže transformacije života, koji ponekad uvjetuju i niz psihosocijalnih problema.
3.5 Problem socijalno-geografske diferencijacije urbanog sistema Bosne i Hercegovine U posljednje vrijeme (od 1992. godine) u bosanskohercegovačkim gradovima odvija se vrlo intenzivan proces socijalno-geografske diferencijacije, koji se, kao vrlo složen proces ogleda u: ○ ○ ○ ○ ○ ○
socijalnoj topografiji i socijalnoj segregaciji koja se odvija unutar urbanih sistema; tercijalizaciji, odnosno izrazitoj funkcionalnoj preobrazbi; preobrazbi socioekonomskog položaja stanovništva bosanskohercegovačkih gradova; suburbanizaciji, koja se manifestira kroz preseljavanje iz središnjih dijelova u okolicu; reurbanizaciji; i citizaciji.5
ZAKLJUČAK Naselja Bosne i Hercegovine međusobno se bitno razlikuju, kako prema svojoj veličini, tako i prema izgledu, prostornoj i funkcionalnoj strukturi i drugim obilježjima. Te razlike su rezultat 5 Nurković S., 2006, Savremeni socijalno-geografski problemi regiolnog razvoja Bosne i Hercegovine;
djelovanja mnogih činilaca, među kojima su najznačajniji: prirodni uslovi, historijsko-kulturni razvoj i društveno-ekonomski. Tokom druge polovine XIV i prve polovine XV stoljeća, započinje faza izrazito urbanog razvoja u Bosni i Hercegovini, nastankom i razvitkom više malih gradskih naselja. Međutim, urbanizacija u savremenom smislu intenzivno se razvija u Bosni i Hercegovini tek poslije Drugog svjetskog rata. Urbana industrijalizacija i elektrifikacija, depopulacija ruralnih/seoskih predjela i naselja, širenje saobraćajne mreže i razvijanje moderne proizvodnje, izazvali su naglo širenje gradova ili urbanizaciju dotada agrarnih područja. Dezintegracija naseobinskog sistema Bosne i Hercegovine nakon 1995. godine posljedica je uspostave dejtonskog političko-teritorijalnog ustroja. Dezintegracija naseobinskog sistema Bosne i Hercegovine ogleda se u: dezintegraciji urbanog sistema Bosne i Hercegovine, dezintegraciji krupnih urbanih sistema idezintegraciji oko 7% cjelokupnog broja bosanskohercegovačkih naselja. Posljedice dezintegracije naseobinskog sistema Bosne i Hercegovine su brojne i složene i manifestiraju se gotovo na sve komponente društveno-ekonomskog razvoja Gradovi se sve više doživljavaju kao motori nacionalnih i regionalnih ekonomija, a oni posjeduju veliki kapacitet za promovisanje razvoja zajednice, socijalno povezivanje urbane kulture i identiteta.
LITERATURA I IZVORI
1. Enciklopedija Jugoslavije 2, 1982, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb; 2. Nurković S., 2006, Savremeni socijalno-geografski problemi regiolnog razvoja Bosne i Hercegovine; 3. Vresk M., 1990., Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb; 4. Zubčević O., Nurković S., Spahić M., 1998: Geografija za II razred Učiteljske škole, Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke i sporta, Sarajevo; 5. www.weebly.com; 6. www.sarajevo.ba;