Goran Filipi -Istrorumunjske etimologije.VII.Bacvarska terminologija

FOLIA ONOMASTICA CROATICA 16 (2007) UDK811.135.1 (497.5 Istra)

Izvorni znanstveni članak Rukopis primljen 10. XII. 2006. Prihvaćen za tisak 16. IV. 2007.

GORAN FILIPI Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Odjel za humanisti čke znanosti I. M. Ronjgova 1, HR-52100 Pula

ISTRORUMUNJSKE ETIMOLOGIJE VII: BAČVARSKA TERMINOLOGIJA TERMINOLO GIJA U članku se raspravlja o 40 pojmova (oko 250 razli čitih oblika) iz bačvarke terminologije u ir. idiomima koje smo prikupili na terenu uglavnom tijekom anketiranja za IrLA, ali dobrim dijelom i kasnijim naknadnim provjerama. Uz prikupljene se termine dosljedno navode i sli čni ili isti oblici iz ir. leksičkih repertoara koje imamo na raspolaganju. Uz svaki se naziv daje i etimologija do koje se dolazi usporedbom oblika u okolnim govorima, čakavskim i istromletačkim. Ako je rije č domaća, daju se i paralele u ostala tri rumunjska dijalekta. Obrađeno je i više riječi koje ne spadaju u ovu terminologiju, a do kojih se došlo tijekom etimologiziranja o pojedinim terminima.

0. Za istrorumunjske1 oblike koje smo sami zabilje ili slu imo se grafijom koju smo sastavili za IrLA. Rije č je o prilagođenoj hrvatskoj latinici kojoj su dodani grafemi koji izra avaju istrorumunjske posebne glasove: å – stra nje muklo a ɛ – jako otvoreno e ə – poluglas, čuje se izme đu v i r u hrvatskoj riječi vrt – odgovara rumunj-skome ă c – jako umekšano č ś – umekšano š ź – umekšano ʒ – početni glas u tal. zelo ǧ – glas između hrvatskoga d i đ ɣ – velarni zvu čni frikativ, kao u španjolskom lago ĺ – hrvatsko lj hrvatsko nj ń – hrvatsko 

1

Više o ir. v. u uvodnome uvodnome dijelu IrE1 ili u IrLA, a skraćenu verziju sada i u IE.

73

Filipi_2.indd 73

7.1.2008 16:13:24

Goran Filipi: Istrorumunjske etimologije VII. bačvarska terminologija FOC 16 (2007), 73–101

Naglasak u višeslo nim ir. rije čima bilje imo podcrtavanjem naglašenoga vokala, osim å koje je uvijek naglašeno. Ir. imenice navode se u jednini bez člana, čemu slijede nastavci za odre đeni član (-u ili -a), za mno inu (-ø, -e, -č , ...), za mno inu s određenim članom (-i, .); glagoli se navode u in-ele, -irle, .. .) i na kraju odrednica roda ( m., ., sr. ili bg .); finitivu, a uz njih se navodi i prvo lice jednine prezenta; kod pridjeva se daju najprije jedninski oblici za m., . i eventualno sr. rod, a zatim iza to čke i zareza još i mno inski oblici. Čakavske oblike koje smo sami zabilje ili pišemo istom grafijom, a naglasak bilje imo kako je to uobičajeno u hrvatskoj dijalektološkoj literaturi, dok sve oblike iz literature l iterature vjerno prenosimo prema izvorniku (osim srpske ćirilice, koju transkribiramo). U radu smo koristili sljede će kratice: acc. – akuzativ ar. – arumunjski arap. – arapski bilj. – bilješka bg. – srednji rod rumunjskoga tipa (dvorod) bng – bez naznake godine bug. – bugarski coll. – zbirna imenica čak. – čakavski češ. – češki čl. – član engl. – engleski fran. – frana čki gen. – genitiv germ. – germanski gl. – glagol got. – gotski grč. – grčki dr. – dačkorumunjski fran. – frana čki furl. – furlanski urlans ki hrv. – hrvatski hrvatsk i im. – imenica

imlet. – istromletački ir. – istrorumunjski istr. – istriotski izv. izv. – izvedenica jd. – jednina ju . s. – ju na sela (Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Jesenovik, Letaj, Brdo, Škabi Škabi ći, Trkovci, Zankovci, Miheli, Kostrčan) kas. – kasno knji . – knji evni l. – lice lang. – langobardski lat. – latinski m. – muški rod mak. – makedonski mlet. – mletački mn. – mno ina mr. – meglenorumunjski n. – srednji rod hrvatskoga tipa neodr. – neodređeni njem. – njemački odr. – odre đeni perz. – perzijski perzijsk i pl. – plural

74

Filipi_2.indd 74

7.1.2008 16:13:38


plt. – pluralia tantum povr. – povratni prid. – pridjev prijedl. – prijedlog prslav. prslav. – praslavenski reg. – regionalno rum. – rumunjski rus. – ruski sln. – slovenski slovensk i srp. – srpski srvnjem. – srednjevisokonjema čki

st. – staro stsl. – staroslavenski stvnjem. – starovisokonjema čki šp. – španjolski tal. – talijanski tršć. – tršćanski tur. – turski usp. – usporedi v. – vidi vlat. – vulgarnolatinski . – enski rod

1. Bačve i druge drvene posude 1.1. Bačva U Šušnjevici smo zapisali b cv ε ε, -a, -i, -ile ., u Novoj Vasi b əč əč v ε, -a, -i, -ile v ε ., u svim ostalim mjestima b əč va, -a, -i, -ile ., a u Novoj Vasi, Letaju, Trkovəč va, cima i Mihelima još i b əč əč va, va, -a, -e, -ele . va (DIr 190), Kova čec Puşcariu donosi băţvę (SIr 304), Sârbu i Fr ăţilă bač va čv ę, -a, -i, -ile za ju . s., bấ č čva, a, -i, -ile za ejane i bâţvę, -a, -i, -ile za Šušnjebấ č v vicu (IrHR 36). Posuđenice iz čakavskih govora: npr. bȁč va va u Brgudu, Čepiću (IrLA 1251) cva u Labinu (RLG 16), bȁč va va i bâč va va u Salima i Orbanićima (ČDO 414), ba cva (RGS 25) < pslav. *bъč i i, gen. *bъčь ve ve (HER 120). 1.1.1. Bačvar U ejanama pinter, -u, -ø, -i m. əcvar, -i m., u Šušnjevici b ə c var, -u, -ø, -i m. -i m., u ostalim ju . s. b əč var, -u, -ø, -i m. -i m. əč var, var daju samo Popovici i Radu Oblike koji odgovaraju terminima tipa bəč var vár (DRI 92), báč báč var var i sl. (MALGI 115). Riječ je o čakavskim posuđeniFlora: băč vár var u Brgudu i Čepiću (IrLA 1252), u Svetvinčentu i Čabrunićicama: npr. bȁč var bač vãr vãr u Li njanu (ibidem), izvedenice na -ar od bȁč va va (v. ma (ILA 1252), bač (v. 1.1.). 1.1. ). Oblike koji bi odgovarali ejanskome pinter nalazimo u R. Flore, píntar, píntaru ; píntar, píntar, píntari píntar i  (MALGI 115). Termin je germanizam: »kakor sbh. p ȉ nt ā ȉ nt ār,r , pìnter (...) prevzeto iz bav. srvn. pinter « (ESSJ III/37). U istarskim čakavskim govorima termin nije poznat, a u Hrvatskoj je u uporabi »u Zagrebu i okolini i u Virovitici« (ARJ IX/855, s. v. pȉntâr), pa bismo trebali pretpostaviti posre75

Filipi_2.indd 75

7.1.2008 16:13:38


dovanje nekoga slovenskog govora, no problem je što nemamo potvrda za slovenske dijalekte u blizini ejana.2

1.2. Velika, najveća bačva za vino U ejanama måra b əč əč va əcv ε, u Novoj Vasi maj va , u Šušnjevici maj måre b ə c v ε måre b əč v ε va , u Jesenoviku, Brdu, Škabi ćima, Trkovciəč v ε, u Letaju č a måre b əč əč va ma, Mihelima i Kostr čanu måre b əč əč va va , u Zankovcima kastelåna, -a, -e, -ele . Prva su četiri naziva hibridne sintagme: måra, måre ‘velika’3 (maj måre ‘najveća’ – komparativ sastavljen od doma ćih elemenata u značenju ‘veća’ – maj rem, DER 50914), č a ‘više’ < lat. magis, REW 5228; måre ‘velik, -a’ < mā s,s, m ă rem, [č a pokaz. prid. i zam. 5 . r. (u Šušnjevici smo zapisali ca , u mare ‘ona velika’ [č ejanama č å å, u ostalim mjestima č a a) koji bilje e svi istrorumunjski repertoari kojima se slu imo, a uz ovaj odjeljak navodimo samo Kova čeca: č éla, ča), ), éla, č å ( č a éľ ale ( č å ela. Uz druč é ľ i, i, č ale čåle) le) (IrHR 61). S natuknice upu ćuje na oblike ţela i ač ela. gi oblik daje cjelovitu i iscrpnu informaciju informaciju o svim oblicima pridjeva (zamjeniéla, ač å (ač á, á, ač a), a), ač é é ľ åle [ č é la, č å ( č a ce) pa je prenosimo u cijelosti: ‘ ač éla, ľ, ač åle čéla, ča), ), č eľ , č åle čale)] le)] ( ); č ấ čéla), čå), ), č eľ , č ale č åle, ấ la ấ le) åle ( č a la ( č é la), č a ( č å ale ( č åle, č ấ le) (J); ţấ la la ( ţéla) ţa ľi, i, ţale ( ţåle, ţấ le) ( ţå), ţé ľ le) (S) pokaz. zamj. (pokaz. pridj.) – onaj, ona, ono ( često sa slu bom odr. člana, odnosno radi izra avanja roda i broja ili pak radi poimeničenja pridjeva, bez pravoga pokaznog zna čenja (IrHR 21). Dr. acel, acela (DEX 6, DER 43); ar. aţel, mr. ţela (DER 43) < lat. *ecce-illu (DEX 6)]. Za osnovicu sintagme v. 1.1. U Kova čeca nalazimo o måre bấ č čv ę de åp ę ‘velika bava, u Čepiću vȅla ấčvę). Usp. u Brgudu vȅlika bȁč va čva vode’ (IrHR 36, s. v. bấčv bȁč va va (IrLA 1272). Oblik kastelåna posuđen je iz nekog istarskog mlet. govora, zasigurno posredstvom čakavskoga – u čak. repertoarima kojima se slu imo u Čabrunićima i Svetvinčentu nalazimo kaštelâda (ILA 1272) i u Labinu s drugim do četkom. Od mlet. repertoara koji su nam na raspolaganju samo Rosamani ima castelana ‘vaʃ o carrario, botte (con un’apertura rettangolare per trasporto d’acqua e per trasporto dell’uva dalla campagna)’ (VG 188 – za Labin, Pore č, Kopar i Piran). U imlet. u Puli kašte’lada, u istr. u Rovinju kasta’lada, u Balama, Vodnjanu i Gali ani kaś te’lada te’lada, u Fa ani kašte’lana (ILA 1272). Paun S. Durli ć u Rudnoj je Glavi (mjesto u ju noj Srbiji s prete ito rumunjskim iteljima) zapisao pintarj (IrLA 1552), no to s ir. nema veze, nego je preuzeto iz nt ā srpskog: p ȉ ȉ nt ār,r , pìnter (RSKJ 4/425). 2

3

Prvi oblik s odr. članom. Etimologija je problematična: »El cambio de sentido ha sido explica-do por Tiktin, por medio de un cruce, poco probable, probable, con magnus (...)« (DER 5091) 5 U našem slučaju pridjeva. 4

76

Filipi_2.indd 76

7.1.2008 16:13:39


Riječ je o metaforičnim izvedenicama od lat. cast ĕ ĕllum llum ‘dvorac’, REW 6 1745 .

1.3. Badanj (kaca) U ejanama vele kåca, -a, -e, -ele , u Šušnjevici måre b ə əcv ε, u Novoj Vasi c v ε måre b əč vε va . əč v ε , u drugim mjestima måre b əč əč va ejanci su svoj naziv peuzeli i prilagodili vlastitome sustavu iz govora Brguda, kȁ ca ca (IrLA 1290), a tamo je, s obzirom na distribuciju termina (v. ARJ ca ‘visoka valjkasta IV/710 i SKOK II/12, s. v. káda), dospio iz knji jezika: kȁ ca drvena posuda otvorena s gornje strane, nejednake širine dna i vrha, koja slui za kiseljenje zelja, soljenje mesa, dr anje koma i sl.’ (RHJ 422), umanjenica od kada < prslav. *kad’ ь (SES ь (SES 207, s. v. kȁd). Ostali su nazivi hibridne sintagme u značenju ‘velika bačva’ (za etimologiju v. 1.1. i 1.2.).

1.4. Bačvica (karatel) U ejanama i Jesenoviku smo zapisali b əč əč vica, vica, -a, -e, -ele ., u Letaju mika əč va εle, b əč va , u Šušnjevici karatel, -u, karat ε l e, -le bg. -le bg., u Brdu karatel, -u, -e, -ele bg. -ele bg., u Škabićima karatele, -ele, karat ε l e, -ele ., u Novoj Vasi, Trkovcima i Zankovεle, cima karateli ć ć, -u, -ø, -i m. čic -i m., u Mihelima i Kostr čanu karatel č i c , -u, -ø, -i m. -i m., u Mihelima još i mika b əč vica . əč vica vica je čakavizam: npr. u Brgudu bȁč vica vica (IrLA 1273), u SvetvinOblik bəč vica čentu i Li njanu bȁč vitsa vitsa (ILA 1273), umanjenice na -ica od bač va va (v. 1.1.). Od ir. repertoara kojima se slu imo umanjenicu donosi samo Pu şcariu, băţvi ţę ţę (SIr 304). Termin mika bəč va va hibridna je sintagma, u zna čenju ‘mala bačva’. Prvi je elemenat, mik ‘mali’, domaći: u Šušnjevici smo zabilje ili mik, mik ε ε ; mic, mic i mike , prid., u Novoj Vasi mik, mik ε ε ; mi č č , mi č č , prid., u ostalim mjestima mik, č, mi č č, prid. (IrLA 319); Byhan je zabilje io mik, míkę, mits, míke (IrG mika ; mi č 276), Puşcariu mic, mikę (SIr 315), Popovici mic, -ę (DRI 125), Maiorescu mic, mică , mn. mici, mice (VIr 134), Cantemir mic, -che (TIr 171), Sârbu i Fr ăţilă mic, -a (DIr 228), Kova čec mic, míkę, mi č za č za ju na sela, mic, míkę, mi ţ za Šušnjevicu i mic (mícu ), míca, mi č za č za ejane (IrHR 116) < lat. *miccus, DER 5252 > dr., va v. 1.1. mr. mic, -ă (DEX ă (DEX 628, DMr 189), ar. n’ic, n’ícă (DDAr ă (DDAr 796). Za bəč va Oblici tipa karatel čakavizmi su mlet. podrijetla: npr. u Valturi karat ȅja (ILA 1273), u Pi ćnu karatèl (PI 46), u Labinu karat e l ‘bačvica od 60 – 70 litae l 

6

Za značenje usp. jedno od značenja tal. castello »negli antichi acquedotti romani, grande vasca, coperta, di distribuzione dell’acqua, provvista di uno sfioratore per mantenere costante il livello« (DELI-cd).

77

Filipi_2.indd 77

7.1.2008 16:13:39


ra’, karat e l i ć ‘bačvica sadr ine između 30 i 50 litara’ (RLG 88, 89), u Trogiru eli karàtîl (RTCG 109) na Unijama karatiêl (UKS 134), u Čepiću karat ȅl (IrLA 1273) i karat ȅlic ali za barilo (IrLA 1274): mlet. caratèlo ‘botticella’ (BOE 436), caratel, -elo (VG 171), caratel (GDDT 130), kara’tel (ILA 1273 – za Pulu) 7, umanjenice od caro < lat. carrum (< galski), REW 1721 > tal. caratello ‘botticella per vini pregiati e liquori’ (...) ‘propr. dim. di carro, perché era una botticella che si trasportava su carri’ (DELI-cd). Za malu bačvu u Byhana nalazimo butói, -oie, navedeno za ejane prema VIr 111 (IrG 263). Ostali nemaju. 8 Domaća riječ: dr. butói (DEX 121), izvedenica na -oi od búte ‘bačva’ (DEX 121) < lat. bŭttis, REW 1427, buttis, LEI VIII/401. 9 

1.5. Omanja ba čva (barilo) U ejanama ka u putrih, -u, -ø, -i m. ək, , -u, bucki, -ø m. -i m., u Šušnjevici buc ə k -ø m., u svim drugim ju . s. buc ə k, k, -u, buc ki, -ø m -ø m. Byhan ima pútrih (IrG 324), Maiorescu putrichiu, putrichi (VIr 143), Popovici putriku, mn. -ќ , -i (DRI 142), Kova čec pútrih, -u (IrHR 162 – za ejane) – osim Kovačeca svi daju značenje ‘bačva, bačvica’, dok Kova čec navodi ‘drvena posuda s ru čicom (uhom) sa strane’ 10. S obzirom na distribuciju oblika, prema čakavskim i inim repertoarima s kojima raspola emo, oblici tipa putrih u čakavskim su govorima prisutni samo na istarskom poluotoku: p ȕtrih ‘ručna posudica’ u Vodicama Vodicama (ID 207), u Buzetu i Sovinjskom polju ‘ru čna posudica u obliku bačvice’ (SKOK III/89). Isti oblik postoji i u slovenskim dijalektima [u Štajerskoj pûtrih (SKOK III/89, ESSJ III/140, MtP-cd) < srvnjem. puterich (SKOK III-89, ESSJ III/140)]. Premda je rije č zabilje ena samo u ejanama, pitanje je je li u čakavske govore ušla iz slovenskih istarskih govora jer za njih ne nalazimo nikakvih potvrda. Za oblike tipa bucək ne nalazimo potvrda u ir. repertoarima kojima se sluimo. Termin je preuzet iz čakavskoga: npr. u Vodicama bû č čak k (ID 160), u a ostalim čakavskim rječnicima ne nalazimo oblika. Rije č je srodna sa sln. bù č č ‘bačva’ (Okolica Nove Gorice – osobne ankete), bu č ‘ba č ‘bačva’ (SKOK I/177, s. v. 11 bȍca), bú č ča ‘okrogla posoda za vino’ (SES 52) . Uz potonje M. je Snoj uobli čio 





7

Usp. istr. kara’tel (ILA 1273 – za Bale, Vodnjan, Vodnjan, Gali anu, Fa anu i Šišan) i karat’jel (ibidem – za Rovinj). 8 Telefonskim provjerama pri pisanju ovoga rada u ejanama nismo potvrdili oblik pa mo emo sa sigurnošću ustvrditi da se riječ više ne upotrebljava. 9 Za ostala dva dijalekta nalazimo samo neizvedene oblike: ar. búte (DDAr 232), bute (DER 1235) buti (DAr 160, s. v. bute), mr. búti (DMr 51), buti (DER 1235). 10 Telefonskim smo provjerama i sami potvrdili i ovo značenje. 11 Oblici tipa bu č č a postoje i u hrvatskim govorima: u Dubrovniku bȕč a ‘stakleni okrugao sud za piće’, u Dalmaciji ‘mjedeni sud, kao pola bukare’ (SKOK I/177, s. v. bȍca).

78

Filipi_2.indd 78

7.1.2008 16:13:40


sljedeće etimologijsko tumačenje: »beseda je gotovo prevzeta iz nekega rom. refleksa vlat. buttia, klas. lat buttis ‘sod’ (...)« (ibidem) 12.

1.6. Brenta (za nošenje gro đ a) U Šušnjevici brent ε ε, -a, -e, -ele ., u drugim ju . s. brenta, -a, -e, -ele ., u ejanama brentå č a ča, , -a, -e, -ele . U ejanama smo zapisali i termin brenta, -a, -e, -ele ., ali samo u zna čenju ‘drvena posuda za nošenje isklju čivo vode’, dok smo u Zankovcima zabilje ili i oblik uharica, -a, -e, -ele . u značenju ‘brenta s ručicom (ušicom) sa strane’. Oblici tipa brenta (brentač a je uvećanica na -ač a) posuđeni su iz čakavskih govora, i to, s obzirom na distribuciju termina, iz istarskih čakavskih idioma13 gdje su mletacizmi: npr. brênta u Brgudu, Čepiću (IrLA 1289), Svetvin čentu i Valturi, br ẽ ẽnta nta u Li njanu (ILA 1289), Belom (BBT 51), Novom Vinodolskom nta u Labinu (RLG 28) < mlet. brenta (RČGNV 26), brènta u Pićnu (PI 14), br e e nta 14 15 (VG 115) < lat. *brenta, REW 1285. Byhan navodi brént ę (IrG 199), Puşcariu brent ę (SIr 365), Maiorescu brent ă (VIr ă (VIr 111), Popovici brent  (DRI 94), Cantemir brént e e (TIr 159), Sârbu i Fr ăţilă br enta (DIr 193), Kova čec za ju na sela brént ę, -a (IrHR 41). Termin uharica također je posuđen iz čakavskih idioma: npr. u Čabruniharica (RLG 241), u Pi ćnu ùharica (PI ćima ȕxaritsa (ILA 1289), u Labinu u harica 122). Ir. repertoari kojima se slu imo ne donose sli čnih oblika. Termin je metaforičan, izvedenica od uho < prslav. *uxo (SES 696).

1.7. Omanja kada U ejanama vele k ə əb ə ć, -u, -ø, -i b əlu l u de vir , u Zankovcima i Mihelima mašteli ć m., u Kostr čanu maštelic , -u, -ø, -i m. -i m., u Li njanu m ə šteli ć -i m., u Jeseə šteli ć, -u, -ø, -i m. noviku i Trkovcima k ə əbli li č č, -u, -ø, -i m. əbli li č č, -u, -ure, -urle bg. b -i m., u Brdu k ə b -urle bg., u Škabićima k ə bli ć -urle m., u Šušnjevici k ə b -i m., u Novoj Vasi ə bli ć, -u, -ure, -urle m. əblic, lic, -u, -ø, -i m. ću ku urek ĺ ĺi i . kabli ć Na ovom ćemo mjestu obraditi samo dvije sintagme, a za ostale oblike, o blike, redom umanjenice na -i ć, v. 1.8. 

12

Za etimol. v. i SKOK I/177, s. v. bȍca). Radu Flora navodi brente (SPuIr 74) što tumači kao posuđenicu iz slovenskoga s čime se ne mo emo slo iti. 14 Naziv postoji i u svim istriotskim is triotskim govorima: b’renta (ILA 1289). 15 »Vc. sett. (...) di prob. orig. preromana (...)« (DELI-cd). Prema Skoku »brenta je predrimska alpinska riječ, posuđena na čakavskom, slov. i hrv-kajk. teritoriju u novije doba iz furl.« (SKOK I/207) – dr imo da je u sjevernočakavskim idiomima ekonomičnije pretpostaviti mletačko podrijetlo termina. 13

79

Filipi_2.indd 79

7.1.2008 16:13:40


ejanska sintagma kəbəlu de vir doslovce znači ‘kada od vina’, dakle ‘kada za vino’. Sintagma je hibridna, prvi je dio posu đen (v. (v. 1.8.), dok su drugi i treći elemenat doma ći: de ‘od’ (u svim smo mjestima zabilje ili de ) – dr. de (DEX 262; DER 2797), ar., mr. di (DER 2797) < lat. de, REW 2488; vir ‘vino’ (isto i u IrG 381, SIr 329, VIr 156, DRI 164, TIr 186, DIr 298, IrHR 214) 16 – dr., mr. vin (DEX 1162, DMr 327), ar. in (DER 9266) < lat. vī num num, REW 9356. Novovaška sintagma, kabli ću ku urekĺ i i, doslovce znači ‘kada s ušima’, dakle ‘kada s ušicama’. Također hibridna sintagma gdje je prvi elemenat posuđen (v. 1.8.), a druga su dva doma ća: ku ‘s, sa’ (u svim smo mjestima zapisali ku ; u literaturi nalazimo cu – SIr 307, VIr 119, DRI 102, TIr 163, DIr 201, IrHR 56; ku – IrG 256), doma ća riječ: dr., ar., mr. cu (DEX 245; DDAr 315, DAr 317; e, - ľ e (IrG DMr 82) < lat. cum, REW 2385; urekĺ i i, mn. od urekĺε ‘uho’ ĺε ‘uho’17 [ur  k ľ e, 376), urechie (VIt 155), orechie, mn. orechi, orechile (VIr 137), urecĺ , -a, -ile (DRI e, -ľ (TIr e, urekľ /urek /urek (DIr 293), ur  e, -a, urécľ i, i, -ile (IrHR 162), urécľ e, ľ (TIr 184), ur ęcľ e,  cľ e, 208 – za ejane)] – dr. uréche (DEX 1139), ar. ureácľ e (DDAr 1089), mr. ureácľă (DMr 318) < lat. aur ĭ ĭ cula cula, REW 793.

1.8. Čabar U ejanama smo zabilje eli čə b bə ər, r , -u, čə bri, bri, -ø m. -ø m., u Šušnjevici, Jesenoviku, Brdu, Škabi Škabićima i Trkovcima k ə əb Vasi, Letaju, Miheəbli, li, -ø m. b ə əl, l , -u, k ə b -ø m., u Novoj Vasi, əšt ē , m ə əštelu, əštel, lima i Kostrčanu maštel, -u, -ø, -i m. -i m., u Zankovcima m ə š t ē š telu, m ə š tel, -i m -i m. Za č əbər odgovarajući oblik nalazimo samo u Cantemira: ceabắ r,r, -ure ‘vjer (DEX 18118) – za ostale dro’ (TIr 161). Termin Termin bi mogao biti doma ći: dr. ciubắ r rum. dijalekte ne nalazimo potvrda. Bilo kako bilo, oblik je svakako naslonjen abãr na čakavske likove rasprostranjene i u Istri i u Dalmaciji: npr. u Brgudu č abãr (IrLA 1292), u Orbani ćima isto (ČDO 426), u Pi ćnu č abòr abòr ‘sud za lu enje ruàbar (RS 85) < blja’ (PI 19), u Labinu cabor (RLG 33), u Smokvici na Kor čuli č àbar prslav. * čь čь bь r ъ (SES 67). r ъ (SES Za kəbəl nalazimo cabắ l,l, -ure ‘vjedro’ (TIr 159) i că băl (DIr 194). Čakavizam: npr. u Čepiću kabôl (IrLA 1292), u Pi ćnu kabòl (PI 45), na Bra ču kabôl (ČL 389) < prslav. *kъ bь l l ъ (HER ъ (HER 308)19. Za istarske primjere v. v. i 1.11. 16

Mi smo u ejanama zapisali vir, -u, -ure, -urle m., u svim ju . s. s . vir, -u, -ure, -urle bg. (IrLA 1244). 17 U ejanama smo zabilje ili urek ĺ e, -a, -i, -ile ., u Šušnjevici i Novoj Vasi urek ĺε ĺ e, ĺε , -a, -i, ĺe, Trkovcima ima i Kostrčanu urek ĺ ĺe, -ile ., u Šušnjevici mno ina još i urek ĺ e , -ele , u Jesenoviku, Brdu, Trkovc e , ĺe, ĺe, ĺa, ,-a, -i, -ile ., u Letaju, Zankovcima i Mihelima urek ĺ e , -a, urek ĺ e , -ele . i u Škabičima urek ĺ a a, -i, -ile . 18 < bug. č eb ebă r r . 19 »Praslavenska je riječ posuđena iz germanskog *kubil (...) Germanska je pak riječ posuđenica iz lat. cupellus, cupellum ‘vrč’, a to je umanjenica od riječi cūpa, cuppa ‘kaca, bačva, bure’, koja je posuđena iz semitskog.« (HER 309).

80

Filipi_2.indd 80

7.1.2008 16:13:40


I oblici tipa maštel posuđeni su iz čakavskih govora. U Byhana nalazimo maŝtél ‘kabao’ ‘kabao’ (IrG 273), u Popovicia maştel (DRI 123). Čakavski je lik proširen diljem Istre i Dalmacije: npr. u Čepiću maštel ȉć ȉć (IrLA 1291), u Labinu mašt e la e la (RLG 121), u Orbani ćima mašt i ẽ l l (ČDO 488) u Pi ćnu maštèl (PI 62), u Kukljici maštê , maštêl (RGK 155), u Brusju na Hvaru maštîl (ČL 533) < mlet. mastèlo, mastèla ‘conca per il bucato; tinozza; misura per il vino’ (BOE 404), mastelo (VG 605) < gr č. ὁ μαστ óς ‘coppa ς ‘coppa (a forma di 'mammella', ch'è il significato significato ori20 ginario della parola’ (IGV 136) . Za istarske primjere v. v. i 1.11. Oblik mastél postoji i u dr. (DAR 183), pa bi ir. termin mogao biti i doma ći. Oblik mastél postoji i u dr. (DAR 183), pa bi ir. termin mogao biti i doma ći.

1.9. Vjedro U Šušnjevici i Novoj Vasi lodric ε ε, -a, -e, -ele ., u svim ostalim anketiranim mjestrima lodrica, -a, -e, -ele . Od ir. repertoara kojima se slu imo samo u Kova čeca nalazimo lodrí ţa ‘drvena posuda s ru čkama (ušima) sa strane’ 21 (IrHR 106 – za ejane). Čakavica (IrLA 1293) – u čakavskim repertoarizam: npr. u Brgudu i Čepiću lodr ȉ ȉ ca ma kojima raspola emo ne nalzimo oblika. Riječ je rasprostranjena po Sloveniji: lodríca ‘vrsta soda, brenta, meh, posoda za vino’ (ESSJ II/147 – za Kras i Belu Krajinu) i od XVI. st. po sjeverozapadnim hrvatskim krajevima (v. (v. ARJ VI/134 i SKOK II/313). Etimon nalazimo u lat. ŭter ‘mijeh’, REW 9102 > mlet. ludro (BOE 376, VG 553, GDDT 337) – sa stapanjem odr. člana. Čakavski su oblici umanjenice na -ica.22

1.10. Vjedro s jednom ru čicom U ejanama ka u sic , -u, -ure, -urle m. -urle m. i kabålnik, -u, kabålni č e , -ele m. -ele m., u če, Šušnjevici sic, -u, -ure, -urle bg. ć, -u, -ø, -i m. -urle bg. i sic, -u, -ø, -i m. -i m., u Novoj Vasi si ć -i m., u Brdu i Škabićima si ć ć, -u, -ure, -urle bg. -urle bg., u ostalim ju . s. sic , -u, -ø, -i m. -i m., u Zankovcima još i burica, -a, -e, -ele . Oblici tipa si ć posuđeni su iz čakavskoga kamo su dospjeli iz nekog mleta čkoga govora (u ir. repertoarima kojima se slu imo ne nalazimo sličnih oblika): npr. u Čepiću sȉ c (IrLA 1294), u Svetvin čentu i Čabrunićima sȉć, ȉć, u Valturi sȉ t t j , u Li njanu sȉč (ILA ȉč (ILA 1294), u Senju i Bra ču sȉć (SR 132; ČL 1102) < mlet. secio (VG 994, GDDT 608), sećo (VDP 156) < lat. sĭ t t ŭla, REW 7962. 





20

»La voce (...) è di antica area veneto-emiliana, per cui una provenienza greca è pienamente giustificata.« (ibidem). 21 Dakle isto što i putrih (v. 1.5.) kako Kovačec navodi na citiranome mjestu. Telefonskim elefonskim provjerama uz pisanje ovoga rada i sami smo potvrdili i ovo značenje oblika kojim se bavimo, također samo u ejanama. 22 Za detaljniju etimologiju v. u ESSJ II/147 i SKOK II/313.

81

Filipi_2.indd 81

7.1.2008 16:13:41


Za kabålnik ne nalazimo sli čnih oblika u ir. repertoarima kojima se slu imo. Riječ je o izvedenici od imenica tipa kəbəl koja je mogla nastati i unutar ir., a mogla je i kao takva biti posu đena iz nekog čak. govora. Dalje v. 1.8. Termin burica posuđen je iz čakavskih govora – Byhan ima burítsę, -tse ‘vjedro za mu u’ (IrG 202)23, Popovici buri ţ, -e ‘drvena posuda’ (DRI 95), Cantemir búri ţe , -e ‘solnica’ (TIr 159): npr. bȕrica u Vodicama i Orbani ćima ‘okrugla drvena posuda u kojoj se nosi hrana te acima u polje’, (ID 161; ČDO 425) u Rukavcu ‘drvena duguljasta ili okrugla posuda u kojoj se dr i grah i drugo’ (RČGR 41), u Belom ‘mjera za zapreminu’ (BBT 55), u Labinu Labinu burica ‘ čabrić na jedno uho. Slu i kao mjera’ (RLG 31). Rije č postoji i u slovenskim govorima: búrica ‘ čebriček za mleko’ (ESSJ I/54). Etimologija nije najjasnija: ishodište bi moglo biti »neka posebna, severnobalkanska in furlanska predromanska oblika (...)« (ESSJ I/54, s. v. búrica ‘ čebriček za mleko’)24.

1.11. Kabao (maštel) U ejanama, Trkovcima, Mihelima i Kostr čanu k ə bə b ə b ə l,l, -u, k ə əbli, li, -ø m., u Novoj Vasi k ə əb ə ə b ə lu, əbli, li, -ø m. b ə, k ə bə lu, k ə b -ø m., u Šušnjevici mastel, -u, -ø, -i m. -i m. i mastel, εle, əštel, -u, mast ε l e, mastele bg. mastele bg., u Jesenoviku maštel, -u, -ø, -i m., u Letaju m ə š tel, -u, -ø, -i m. -i m., u Brdu m ə š tel, -u, m ə š tele, m ə š tele bg., u Škabićima maštel, -u, mašt ε l e, əštel, əštele, əštele bg. εle, č e, maštele bg. maštele bg. i lu ń ak, -u, lu ń a č e, -ele bg -ele bg . Termin lu ń ak zapravo je kotao u kojem se iskuhava rublje (u Škabi ćima smo na to pitanje dobili drugi odgovor): u Jesenoviku, Letaju, Brdu, Trkovcima, Mihelima i Kostr čanu zapisali smo lu ń ak, -u, -ø, -i m. -i m., u Zankovcima i Letaju lu ń ak, -u, lu ń a č -i m. č, -i m. Od autora ir. repertoara kojima se slu imo samo Popovici ima lu ń ac, -u (DRI 122), a donosi i glagol lu iti, -it, -esc(u) (DRI 122) 25 – i mi smo u svim mjestima zapisali lu i, -es , a u Šušnjevici još i lu i, -e ś k . Čakavizam: npr. u Bruś k sju na Hvaru lu ń õk (ČL 514), u Buzetu i Sovinjskom polju l ȕ ȕ nj ā ā k (SKOK II/326, s. v. lug1), u Trpnju l ȕ ȕ njak (ibidem), u Istri lû njak ‘sud u kojem se lu i’ (ibidem); u Dra čevici na Bra ču l ūȉ ūȉ t (ČL 514), u Pi ćnu lu ìt ‘okuhavati rublje uz dodatak pepela’ (PI 60). I čak. imenice i glagoli potje ču od čak lûg i sl. (diljem istočne jadranske obale): npr. u Vodicama lûg ‘pepeo’ (ID 189), u Pi ćnu luh ‘zapepeljena voda’ (PI 60), u Orbani ćima l ũh ‘pepeo’ (ČDO 483) < stvnjem. louge (SES 312). Za ostalo v. 1. 8. 23 24 25

Naglasak vjerojatno pogrešno zabilje en, trebao bi biti na u. Za etimol. v. i SKOK I/112, s. v. barîl i, puno opse nije u JEti I/42, s. v. bàrilo. Pogrešno zapisano, treba lu i .

82

Filipi_2.indd 82

7.1.2008 16:13:41


U Brgudu kabâl , u Čepiću vȅli kabôl (IrLA 1295). U Čepiću i mašt ȅl, ali za ‘badanj’ (IrLA 1290).

1.12. Metlica za čišćenje posuda U Novoj Vasi mik ε ε meturic ε ε, u Šušnjevici metlic ε ε, -a, -e, -ele ., u svim ostalim mjestima metlica, -a, -e, -ele . Prvi elemenat novovaške sintagme, mikε (v. 1.4.), domaći je, a drugi, meturic ε , hibridna je izvedenica na hrvatski ( čakavski) dočetak -ica od metur ε ε: za metlu smo u Šušnjevici zapisali metur ε ε, -a, -e, -ele ., u Brdu i Škabićima metura, -a, metur, -i ., ostalim ju . selima metura, -a, -e, -ele .26 Byhan navodi ă, mn. metumétur ę, -re (IrG 275), Pu şcariu métur ę (SIr 314), Maiorescu metur ă re (VIr 134), Popovici metur , -a, mn. –e (DRI 125), Cantemir métur e e i métul e e27 (TIr 171), Kova čec za ju na sela métur ę, -a (IrHR 116). Doma ća riječ: ar., mr., dr. métur ă (DDAr ă (DDAr 679, DMr 188, DRI 125, 12 5, s. v. v. metur metur), dr. mă tur ă (DEX 611), tur ă (DEX mr. m(i)etur ă (DER ă (DER 5166): »Origen oscuro. En su base debe estar el lat. matta ‘estera’28 (...)« (DER 5166). Oblici tipa metlica preuzeti su iz čakavskih govora, umanjenice od metla (v. bilj. 26).

1. 13. Potporanj na kojemu le i bačva U ejanama smo zapisali pregreda, -a, -e, -ele ., u Šušnjevici kantir, -u, -e, źe, ź, -ile . i ś talå źe, -ele bg., -ele bg., ś talå talå ź e , -a, ś talå talå ź talå ź e , -ele, -e, -ele ., u ostalim ju . s. kantir, -u, -ø, -i m -i m. Ir. repertoari kojima se slu imo ne donose ni jedan sli čan oblik ni za jedan navedeni naziv. Oblik kantir posuđen je iz čakavskoga: npr. u Čepiću kantîri mn. (IrLA 1270), na Bra ču kant ĩ ĩ r ẽr r (RČGR 107), u Rivnju r (ČL 401), u Rukavcu kā nt nt ẽ kantîr (RRG 125), sve u našem zna čenju, a u Rivnju ‘drveni četvrtasti komad grede, a slu i za stavljanje ispod ba čve ili istegnuta broda’. Ovo potonje značenje prvotno je 29. U čak. je riječ dospjela iz mletačkoga: cantièr (BOE 130) < lat. cantheriu(m) ‘cavallo castrato’, poi ‘travicello’ (DELI-cd, s. v. cantiere).30 I oblici tipa ś talå talåź e posuđeni su iz čakavskoga < stala a (diljem Istre i Dal26

U ejanama samo metla, -a, -e, -ele . (Sârbu i Frăţilă imaju samo metla – DIr 228, dok ostali ir. repertoari kojima se slu imo nemaju toga oblika), posuđenica iz čakavskih govora: npr. mȅtla u Brgudu, Čepiću (IrLA 1431), Valturi i Li njanu (ILA 1431) < prslav. l a (SES 338). prslav. *met ъ ъla 27 Potonji je oblik nastao kri anjem s čak. metla. 28 Lat. matta, REW 5424. 29 Za pomorsko značenje i distribuciju termina v. BB 248, s. v. škvér). 30 Semantičke je promjene objasnio Angelico Prati: »In origine i cantieri erano i cavaletti di sostegno delle navi in costruzione o riparazione.« (VEI 217).

83

Filipi_2.indd 83

7.1.2008 16:13:41


macije) ‘polica’ – za specijalizirano zna čenje ‘potporanj’ ne nalazimo potvrda. h rv.. stalá a (RSR 1261), stelá a ‘niz polica u nekoliko katoČak. je oblik učen, hrv va, npr. u knji nicama – za knjige, u skladištima, u radionicama – za smještanje mašinskih dijelova, instrumenata i sl.’ < franc. stellage (RSR 1264). Za pregreda v. 1.14.

1.14. Grede ispod ba čve U ejanama pregreda, -a, -e, -ele .31, u Šušnjevici i Novoj Vasi gred ε ε, -a, -e, -ele ., u ostalim ju . s. greda, -a, -e, -ele . Oblici tipa greda posuđeni su iz čakavskih govora: npr. u Brgudu i Čepiću grêde mn. (IrLA 1271), u Orbani ćima gr i ed ȁ ( ȁ (ČDO 450), u Senju gr ēd ȁ (SR ȁ (SR 36) 32 < prslav prsl av.. *gr ęda (SES 157, s. v. gréda1). Byhan navodi gréd ę i gred ę za ejane (IrG 225), Pu şcariu gred ę (SIr 311), Popovici gred , -a, pl. -e, -le (DRI 113), Cande temir gr é é d e (TIr 167), Kova čec za Šušnjevicu gréd ę, -a, -e (IrHR 86). ejanskoga oblika ne nalazimo u ir. repertoarima kojima se slu imo, a sličnih oblika nema ni u čakavskim rječnicima kojima raspola emo. Dr imo da je nastao prema oblicima tipa pregrada jer je rije č o gredama koje le e poprečno u odnosu na glavne grede na kojima stoje ve će bačve.

2. Dijelovi ba čve 2.1. Dno bačve U Šušnjevici smo zapisali fundu de b ə c v ε v ε əcv ε, u Novoj Vasi fundu de b əč əč v ε, u svim ostalim mjestima fundu de b əč əč va va . Zabilje eni su nazivi hibridne sintagme (prva su dva elementa doma ća) u doslovnom značenju ‘dno od ba čve’ Prvi je dio sintagmi, fund ‘dno’ domaći elemenat, prisutan i u drugim rum. dijalektima (dr., mr. fund – DEX 404, DMr 131, ar. fúndu – DDAr 478): u ejanama fund, -u, -ø, -i m. -i m. i fund, -u, -ure, -urle m:, u Novoj Vasi i Letaju fund, -u, -ø, -i m. -i m., u Jesenoviku fund, -u, -ø, -i m. i fund, -u, -ure, -urle bg., u ostalim ju . s. samo fund, -u, -ure, -urle bg -urle bg . Byhan navodi fund, -dure (IrG 221), Popovici fund, -ure (DRI 111), Cantemir fun(d), -ure (TIr 166), Kova čec fund, -u za Šušnjevicu, Brdo i ejane (IrHR 81) < lat. f ŭndus, -ŏ ris ris , REW 3585.2. Za de v. 1.7., za bəč va va 1.1. 31

Odgovor smo dobili samo od jednoga ispitanika koji gotovo redovito umjesto [ γ] realizira [g]. 32 Iste su etimologije dr. i mr. grind ă i ă i ar. grend ă (DER ă (DER 3882), pa bismo našu riječ mogli tumačiti i kao domaću (*grend ε ε) koja je pod utjecajem čakavskoga izgubila n.

84

Filipi_2.indd 84

7.1.2008 16:13:42


2.2. Trbuh (trup) bačve U ejanama vele folele de b əč Novo j Vasi Vasi əč va ərbuhu əcv ε, u Novoj va , u Šušnjevici t ə r buhu de b ə c v ε t ə vε r buhu de b əč va . ərbuhu rbuhu de b əč əč v ε , u drugim ju . s. t ə ərbuhu əč va Sve su navedene sintagme hibridne i doslovce zna če ‘trbuh od bačve’33 – u ejanama se za trbuh, uz t ərbuh, ka e i fole, -ele, fo ĺ ĺ, -i m. -i m.34: Byhan je zabiljeio fole ‘trbuh; mijeh’ (IrG 216), Puşcariu fole ‘mijeh za vino’ (SIr 310), Popovici fole, -le, pl. foĺ ¨, ¨, -i ‘mijeh’ (DRI 110), Sârbu i Fr ăţilă f ole ‘trbuh’ (DIr 213), Kovačec za ejane fóle, -le ‘trbuh’ (IrHR 80). Doma ća riječ: dr., ar. foále (DEX 388, DDAr 466), mr. foáli (DMr 128) – svi oblici u zna čenju ‘mijeh; trbuh’35 < lat. f ŏ l lis ‘mijeh’, REW 3422.1. ŏllis Prvi je dio ostalih sintagmi t ə -ele bg. (Šušnjevica), t ə r buh, ərbuh, rbuh, -u, t ə ərbuse, rbuse, -ele bg. ərbuh, ərbuše, ərbuh, rbuh, -u, t ə ərbuše, u, t ə r buše, -ele bg. -ele bg. (ost. ju . s.) – u ejanama t ə r buše, -ele m. -ele m. Byhan ima ărbúh, trbúh, -u (IrG 362), Pu şcariu trbúh (SIr 328), Cantemir t ă r búh, -ure (TIr 183), r buh (DIr 287), Kova čec za Šušnjevicu i Brdo târbúh, Sârbu i Frăţilă târbuh, t ă ărb -u (IrHR 195). Posu đenice iz čakavskih govora: npr. u Čepiću t ərbȕh (IrLA b 1259), u Senju trbȕh (SR 153) < prslav. *ter ь ьbux ux ъ (SES ъ (SES 680, s. v. trébuh). va 1.1. Za de v. 1.7., za bəč va

2.3. Polukru ni dio bačve Samo smo u Zankovcima, od samo jednoga ispitanika, dobili odgovor na ovo pitanje: pode de b əč əč ve ve . Prvi elemenat slo enice, pode, hibridan je, sastavljen od po36 [po (sva mjesta), pode (sva mjesta); po, po de (IrG 310; DIR 137; TIr 175), pode (SIr 320), po (DIr 251), pode (DIr 252), po (IrHR 148 – za ju . s. i ejane), póde (IrHr 149 – za va v. 1.1. ejane) < prslav. *pol ъ ъ, (SES 465, s. v. pol1)] i de (v. 1.7.). Za bəč va

2.4. Obruč oko bačve U Šušnjevici obruc de b ə c v ε v ε əcv ε, u Novoj Vasi obru č č de b əč əč v ε, u svim ostalim mjestima obru č č de b əč əč va va . Hibridne sintagme nastale prema čakavskome modelu – u Brgudu obrû č č od bȁč ve ve, u Čepiću obr ȕč ȍ ve (IrLA 1254) – gdje su prvi ȕč ȍkoli bȁč ve prvi i treći elemenat posuđeni, a drugi je doma ći. 33

ve (IrLA 1259). Usp. u Brgudu t ərbûh bȁč ve 34 Oblik znači i ‘mijeh’ – u ostalim ir. idiomima slični oblici označuju isključivo mijeh. 35 Što se značenja ‘trbuh’ tiče, ono je metaforično, dakle sekundarno: usp. čak. u Dalman ciji miš ȉ ȉna a ‘veliki trbuh’. 36 Rumunjski knji evni jezik također poznaje zastarjelicu slavenskoga podrijetla pol (DEX 816; DAR 297), no ir. oblik o kojem raspravljamo vjerojatno nije s tim u svezi.

85

Filipi_2.indd 85

7.1.2008 16:13:42


U ejanama smo zapisali obru č č, -u, -ø, -i m. č, -u, -obru č če, -i m. i obru č e , -ele m. -ele m., u Šušnjevici obruc, -u, -ø, -i m. -i m. i obruc, -u, -obruce, -ele bg., u Novoj Vasi, Brdu, Trkovcima Trkovcima i Zankovcima obru č č, -u, -, -i m. č, -u, -obru č č e, -i m. i obru č e, -ele bg. -ele bg., u Jesenoviku, Letaju i Mihelima samo obru č -i m., u Škabićima samo obru č č, -u, -, -i m. č, č prošireče, -u, -obru č e , -ele bg -ele bg . Posuđenice iz čakavskih govora. Oblici tipa obru č prošireni su diljem istočne jadranske obale: npr. u Senju ȍbru č (SR č (SR 92), u Orbani ćima ȍbru č i č i obrû č (ID č (ID 195) < prslav. *obr ǫčь (SES ǫčь (SES 396, s. v. obrôč obrôč).

2.5. Duga U ejanama du γ γa, a, -a, du , -ile i du γ γa, a, -a, -e, -ele ., u Šušnjevici i Novoj Vasi dug ε ε, -a, -e, -ele ., u ostalim ju . s. duga, -a, -e, -ele . Byhan je zapisao dúg ę (IrG 210), Popovici dug , -ge (DRI 108), Kova čec dúga, -ele za Brdo i dú γ γa, a, du , -ile i -e, -ele za ejane (IrHR 72). U ostalim rum. dijalektima postoje oblici s o umjesto u – dr., ar. doág ă (DEX ă (DEX 312, DDAr 410), 37 mr. doag ă (DER ă (DER 2988) < lat. d ọga, REW 2714.2 – pa nije jasno je li i u ir. postojao neki stariji oblik tipa *dog ε ε, koji se pod utjecajem čakavskih termina oblikovao u današnje oblike: npr. u Brgudu i Čepiću dûga (IrLA 1255), u Pićnu dùga (PI 28), u Senju d ȕga (SR 25) < prslav. *d ǫga ‘lok, nekaj ukrivljenega (...) mavrica’ (SES 96, s. v. v. dóga1)38.

3. Čepovi i otvori na ba čvi 3.1. Vranj (čep i rupa za nj) U ejanama za vranj vele č ep, ep, -u, -ure, -urle m., u Šušnjevici i Škabi ćima kalkun, -u, -e, -ele bg. -ele bg., u svim ostalim ju . s. kalkun, u, -ø, -i m. -i m. Oblici tipa č ep ep po svoj su prilici doma ći [dr. cep (DEX 162); ar. č ep ep (DDAr ppus, REW 1935 39] 352), cepu (DAr 226, s. v. cep); mr. tš ǫmp (DMr 99) < lat. cĭ ppus svakako poduprti čak. oblicima tipa čȅp (diljem istočne jadranske obale) < prslav. * č č ep ъ (SES 69). Puşcariu navodi ţep (SIr 328), Maiorescu cep, ep ъ (SES cep, cepuri cepur i (DIr 115), Popovici ćep, -u , pl. -ur (DRI 105), Cantemir cep, -ure (TIr 161), Kova čec č ep, ep, -u, č épure, épure, -urle za ejane i ţep, -u, ţépure, -urle za Šušnjevicu (IrHR 61). 37

U Rudnoj Glavi dauag ə (IrLA ə (IrLA 1255). »It. doga ‘doga pri sodu’ je verjetno le slučajno podobno tej slovan. besedi (BE [= ESSJ – op. autora] I, 106 [isto i SKOK I/453 – op. autora]), čeprav vpliva te besede na sloven. pomen (dakle ni na čakavski – op. autora) ni mogoče izključiti.« (SES 96, s. v. dóga). 39 Meyer-Lübke (tj. Puşcariu) ne dovodi u pitanje latinsko podrijetlo termina (zna čenje lat. etimona ‘kolac, grani čnik’ moglo bi se i opravdati), no osobno smo više za Mikloši čevo tumačenje [zbog razlike u zna čenjima nastavlja ča latinskoga (‘ čvor; klada’) odnosno slavenskoga etimona (‘ čep’)] koje prenosimo prema Cioranescuu: »Probab. resultado del encuentro del lat. cippus con bg. ep .« .« (DER 1654), a do rije či je svakako moglo do ći i izravno iz slavenskoga kako je mislio Popovič ep ci: »vbulg. (= praslavenski, praslavenski, op. a.) чепъ« (DRI 105, . v. ćep) – i u tom bi slučaju u ir. riječ bila domaća. I na koncu: u knji . rum. oblici tipa cep znače ‘ čep; čvor (drveni)’, a u ar. i mr. samo ‘ čep’. 38

86

Filipi_2.indd 86

7.1.2008 16:13:43


Oblici tipa kalkun posuđeni su iz nekog čakavskoga govora: npr. u Orbakalku n (RLG 85)40, u Pićnu kalkùn (PI nićima kalkũn (ČDO 461), u Labinu kalku 46) – oblik je ograni čen na Istru (prema našim spoznajama, a i na temelju čak. repertoara kojima se slu imo, ju nije nije u uporabi). Dr imo da je riječ o predmletačkom elementu u čakavskim govorima Istre 41: mo emo pretpostaviti istrolatinski *kalkonu . Naš termin odogovara starotalijanskom calcóne zabilje enom u XIV. st. za koji Battisti i Alessio vele: »v. d’area sett., cfr. lat. medioev. calconus (a. 1379, a Gemona).« (DEI I/676). 42 Byhan ima kalkún (IrG 237), f(v)ă (DRI Popovici calcun, -u, pl. -n, -urle, ~ de băč f(v) ă (DRI 96), Kova čec za Šušnjevicu calcún, -u (IrHR 45). 3.1.1. Čep na vranju U ejanama smo zapisali tapun, -u, -e, -ele m., u Šušnjevici cep, -u, -ure, -urle bg. -urle bg., u Brdu, Škabi ćima i Trkovcima č ep, ep, -u, -ure, -urle bg. -urle bg., u Novoj Vasi, Jesenoviku, Letaju, Mihelima i Kostr čanu č ep, ep, -u, -ø, -i m., u Zankovcima grab ĺ e nåk, -u, grab ĺ enå č -i m. ĺenåk, ĺ enå č , -i m Oblika tipa tapun ne nalazimo u ir. repertoarima kojima se slu imo. Riječ je o mletacizmu koji je u ir. ušao iz nekog čak. govora: npr. u Brgudu tapûn (IrLA 1261), kao u Svetvin čentu i Valturi (ILA 1301), u Senju tap ũn (SR 150) < mlet. tapone, uvećanica na -one od tapo (BOE 735) < fran. tappo, REW 8565.2. enåk nije najjasniji: mo da izveden od grabi , -es gl. Zankovački termin grabĺ enåk -es gl. ‘grabiti, skupljati’ (zabilje eno u svim ju . s., osim u Šušnjevici gdje se ka e graprsl av.. *graś k gl. bi, -e ś k gl., a u ejanama smo zapisali γ rabi, rabi, -es gl. -es gl.) < čak. grabiti < prslav biti (SES 153) jer ga treba izvaditi da bi se grabilo grabilo vino? ep v. 3.1. Za č ep 3.1.2. Omotati tkaninom (o vranju) U ejanama zamotej, zamotes (č epu əmot ot ε ε j,j, zemote ś ś k gl. epu ), u Šušnjevici z ə m k gl. (kalərpa εj,j , zemotes gl. (kalkunu ku kunu ku k ə r pa ), u Novoj Vasi i Jesenoviku zemot ε k ə rpa ), u Letaju zemot ε ə rpa ε j,j, zemotes gl. (kalkunu ku roba ), u Brdu, Škabi ćima i Trkovcima zemot ε εj,j , zemotes gl. zemotes gl. (ku roba kalkunu ), u Zankovcima i Kostr čanu omot ε omotes gl. (kalkunu ku k ə rpa ), u Mihelima omot ε omotes gl. (ku k ə rpa εj,j , omotes gl. ə rpa ε j,j, omotes gl. ə rpa kalkunu ). 40

Isti oblik, calcun navodi i Rosamani za okolicu Labina, tj. Hrvate na Labinštini (VG 145). O problematici tumačenja predmletačkih romanizama u istarskim govorima koji se često (ali ne uvijek!) podudaraju s furlanskima (u našem su slu sl učaju furlanski oblici s č - a ne k-!: cialcón, cjalcón – DFVC 85, s. v. tappo del cocchiume) pisali smo više puta, nedavno u IE 343, s. v. istriotski. Ukratko, dr imo da takve riječi valja izvoditi iz romanskih jezičnih slojeva koji su vremenski barem na istoj razini s dalmatskim. 42 Usp. i: »Cfr. la forma colcon diff diffusa un tempo in tutta l’Italia settentrion. s ettentrion. (...) di cui è un riflesso anche il friul. cialcon e il croato kalkun dei bilingui di Albona (ovo potonje prema Rosamaniju – op. a.) (GDDT 162, s. v. cocon2). 41

87

Filipi_2.indd 87

7.1.2008 16:13:43


Svi su zabilje eni nazivi hibridne sintagme u doslovnom zna čenju ‘zamotati/omotati čep’, odnosno ‘zamotati/omotati čep krpom/tkaninom’ 43. Glagoli tipa zemot ε εj j i omot ε εj j posuđeni su iz čakavskoga: čak. omotat(i), zamotat(i) (diljem istočne jadranske obale), tvoreni prefiksacijom glagola motat(i) (diljem Istre i Dalmacije) < prslav. *motati (SES 356). Samo u Kova čeca nalazimo omot   za ejane (IrHR 137). Oblici tipa kərpa posuđeni su iz čakavskoga: čak. krpa (diljem Istre i Dalrpa (SES 279). Mi smo u Šušnjevici i Novoj Vasi zapisali macije) < prslav. *kъ rpa ərp ε, -a, -e, -ele ., u drugim mjestima k ə ərpa, rk ə r p ε r pa, -a, -e, -ele . Popovici ima că rpa, -i ţa (DRI 98), Cantemir că rp rp e rpa, -e za ejane e, -a (TIr 161), Kova čec cấ rpa, (IrHR 48). I oblici tipa roba također su poseđeni iz nekog čakavskog govora44: čak. r ȍba ‘odjeća; tkanina; roba za trgovinu’ (diljem Istre i Dalmacije) < mlet roba (BOE 579) < germ. rauba, REW 7090. Mi smo u Šušnjevici i Novoj Vasi zabilje ili rob ε ε, -a, -e, -ele ., u ostalim mjestima roba, -a, -e, -ele . u značenjima kao i u čakavskome. Puşcariu donosi robę (SIr 323), Maiorescu robă (VIr ă (VIr 144), Popovici rob, -a (DRI 145), Cantemir robe robe , -a (TIr 178), Sârbu i Fr ăţilă r oba, -e (DIr 268), Kova čec za Šušnjevicu i Brdo róbę, -a i ejane róba (IrHR 167) – svi samo u zna čenju ‘odjeća’, dok Kovačec navodi uz odjeću i značenja ‘rublje’ i ‘roba (za trgovinu)’ Za ku v. 1.7., za kalkunu i č epu epu 3.1. USP. 3.1.3. Stupa, kudjelja Za stupu u ejanama vele stupa, -a, -e, -ele . i ku č čina, i na, -a, -e, -ele ., u Šušnjevici stup ε ε, -a, -e, -ele ., u Novoj Vasi štup ε ε, -a, -e, -ele ., u ostalim ju . s. štupa, -a, -e, -ele .

Ir. repertoari kojima se slu imo nemaju ni oblike tipa stupa ni oblike tipa čina ku č i na. Oblici tipa stupa čakavizmi su mlet. podrijetla: npr. št ȕpa u Brgudu, Čepiću (IrLA 1263), u Svetvin čentu, Čabrunićima, Valturi i Li njanu (ILA 1263), st ȕpa u Senju (SR 138), Betini i Kor čuli (BB 226) < mlet. stopa (BOE 706) < lat. st ŭpa, REW 8332. i na učena je podrijetla: hrv. kù č ina (RHJ 515) – »augmentaTermin ku č čina č ina tiv na -ina od kuk (...) Sufiks je dodan zbog uklanjanja homonimije sa kuk (...) Sveslav. i praslav. ( *kl ъ ъ kъ ) termin je iz kulture konoplje« (SKOK II/220, s. v. kùč kùčine). U ir. je mogao u ći ili izravno iz hrvatskoga, ili iz nekog čakavskog govora. 43

Usp. U Brgudu omȍtati čȅp , u Čepiću zamot ȁ ȁ t t čȅp (IrLA 1262).

44

Rum. robă francuzizam ă francuzizam je. (DEX 930).

88

Filipi_2.indd 88

7.1.2008 16:13:43


3.2. Čep na dnu bačve U ejanama ka u č ep, ep, -u, -ure, -urle m. -urle m., u Šušnjevici cep, cep, -u, -ure, -urle bg -urle bg .,., u Brgudu, Škabićima i Trkovcima č ep, ep, -u, -ure, -urle bg., u ostalim ju . s. č ep, ep, -u, -ø, -i m -i m. V. 3.1.

3.3. Pipa na bačvi (samo cjevčica) U ejanama smo dobili odgovor kanelica, -a, -e, -ele ., u Šušnjevici i Novoj Vasi kanel ε ε, -a, -e, -ele ., u ostalim ju . s. kanela, -a, -e, -ele ., a u Škabićima još i kanelica, -a, -e, -ele . Byhan navodi kanél ę, -le (IrG 238), Popovici canél , pl. –e (DRI 96). Čakavizam mlet. podrijetla: npr. kanêla u Brgudu, kanȅla u Čepiću (IrLA 1266), Svetvinčentu, Li njanu (ILA 1267) i Senju (SR 51) < mlet. canèla (BOE 127) < lat. cannĕ lla lla, REW 1602b. Oblici tipa kanelica umanjenice su na -ica koje su mogle nastati i unutar ir. govora.

3.4. Pipa na bačvi (naprava s dijelom za zatvaranje mlaza) U Šušnjevici spin ε ε, -a, -e, -ele ., u Novoj Vasi špin ε ε, -a, -e, -ele ., u svim ostalim mjestima špina, -a, -e, -ele . Cantemir ima spíne spíne , -e (TIr 180), ostali nemaju. Čakavizam mlet. podrijetla: na u Brgudu, špîna u Čepiću (IrLA 1267), Svetvin čentu, Čabrunićima, npr. šp ȉ ȉ na Valturi, Li njanu (ILA 1267), Senju (SR 146) i Salima (RGS 363) < mlet. spina (BOE 691) < lat. sp ī īna a, ‘trn’45 REW 8150. n

3.5. Čepić na pipi U ejanama č ep, ep, -u, -ure, -urle m., u Šušnjevici cepic, -u, -ø, -i m. -i m., u Letaju č epi epi ć -i m., u Trkovcima, Zankovcima, Mihelima i Kostrčanu č epic epic , ć, -u, -ø, -i m. -u, -ø, -i m. -i m., u Novoj Vasi mik č ep ep , u Jesenoviku č epu epu de špina , u Brdu i Škabir te ĺ ćima v ə ərte ĺka, ka, -a, -e, -ele . U Brgudu čȅp , u Čepiću čȅp na kan ȅli (IrLA 1268) Za de v. 1.7., za č ep ep 46 3.1., za špina 3.4. Preostaje nam objasniti oblik zabilje en u Brdu i Škabićima, vərteĺ rteĺ ka ka. Posuđenica iz nekoga čakavskog idioma (u čak. repertoarima kojima se slu imo ne nalazimo potvrde). Riječ je o izvedenici od čak. vərt ȉ ȉt(i)/v t (i)/vərt ȅt(i) (diljem istočne jadranske obale) < prslav. *vь *vь rt rt ĕ t i (SES 731). Istrorumunji su posudili i čak. glagol: ĕti , -tésk (IrG 386), vă rti vrt  rti se (TIr 185), vârti se (DIr 296): mi smo u Šušnjevici zaərt εj śk gl. gl. i v ə ə rti, ś k gl. ərt εj ə rti, pisali v pisali v ə r t ε j , -e ś k rti, -e ś k gl., u ostalim mjestima v ə r t ε j , -es gl. -es gl. i v ə rti, -es gl. -es gl. 

45 46

Metaforički prijenos značenja ‘trn’ → ‘slavina’ nije problematičan. Cepic i č epi epi ć umanjenice su na –i ć koje su mogle nastati i unutar ir.

89

Filipi_2.indd 89

7.1.2008 16:13:44


3.6. Otvor na dnu bačve U ejanama smo zabilje zabilje ili rasklisa, -a, -e, -ele ., u Zankovcima d ə ər r de ńåk, -u, d ə r de ńå č e, -i m. -i m., u Šušnjevici sku ĺ ə r č e, ĺe, e, -a, sku ĺ ĺ, -ele . i sku ĺε ĺε , -a, -e, -ele ., u Novoj Vasi šku ĺε ĺε , -a, -e, -ele . u svim ostalim ju . s. šku ĺ ĺa, a, -a, -e, -ele .47 ejanski termin rasklisa nominalizirani je pridjev ( rasklis, rasklisa ; rasklis, ε; resklis , resklis i resklise u Šušnjevirasklis i rasklise u ejanama; resklis, resklis ε ci i Novoj Vasi; resklis, reskl isa ; resklis, resklis i resklise u ostalim mjestima – u značenju ‘otvoren’) koji potje če od glagola rask ĺ ĺ ide ĺid ĺide, ide , rask ĺ i d ( ejane), resk ĺ i de, íde (IrG 326) i reskľ íde, íde, -kľ ís, ís, resk ĺ id u drugim mjestima. Byhan navodi raskľ íde ĺ id -kľ íd íd (IrG 327), Pu şcariu glagol rescľ ide ide i pridjev rescľ ís, ís, -ę (SIr 323), Maiorescu reschid, a reschide, reschis (VIr 144), Popovici rescĺ ide, ide, -cĺ is, is, -cĺ id(u) id(u) DRI 144), íde (TIr 178), Sârbu i Fr ăţilă rescľ ide Cantemir rescľ íde ide, rascľ ide ide (DIr 267) i Kovačec za ejane rascľ íde íde i za Šušnjevicu rescľ íde íde (IrHR 164). Doma ća riječ: dr. deschíde (DEX 284), ar., mr. di şcl’id (DDAr 402, DMr 111) < lat. d ĭ scl ūd ĕ ĭ scl ĕre re, DER 48 2878 , od glagola cludere, DELI-cd, s. v. chiudere. Oblik d ər deńåk ne nalazimo u ir. repertoarima kojima se slu sl u imo, a nemaju ga ni čakavski rječnici. Riječ je o čakavizmu koji ne znamo protuma čiti: u Čepiću dru deńȁ k (IrLA 1264). Oblici tipa šku ĺ ĺ a ‘rupa’ [u literaturi nalazimo: scu ľ ľe (SIr 324), šku ľ ľe, e, -ľ e (IrG 342), scule (VIr 147), şcu ĺ ĺ  (DRI 154), şcú ľ ľe e , -ľ (TIr ľ (TIr 182), şcu ľ ľa, a, -e; şcu ľ ľ i iţ a, -e (DIr 284), scú ľ ľe, e, -a za Šušnjevicu, şcú ľ ľe , -a za ju na sela i ejane, mn. za ejane do şcu ľ ľ, do şcu ľ ľe ; şcú ľ ľi i ţa za ejane (IrHR 189)] posu đeni su iz čakavskoga. Oblici tipa šku ĺ ĺa, , škuja prošireni su i u hrvatskim i u slovenskim istarskim govorima: a npr. škȕĺ a u Čepiću (IrLA 433), Čabrunićima i Li njanu (ILA 433), u Vodicama škȕļ a (ID 217); u Brgudu škȕĺ a za kan ȅlu (IrLA 1264); u Kortama, Maliji, Baredu, Šaredu, Izoli škúja. Etimologija nije jasna (v. (v. ESSJ IV/78, škúlja). S obzirom na distribuciju hrvatskih oblika Istrorumunji su ove rije či vjerojatno posudili tek nakon dolaska na Krk i u Istru.

4. Osobine ba čava i radnje s njima 4.1. Oplaknuti (o ba čvi) U ejanama i Šušnjevici zapisali smo spelå, spelu gl.49, u Šušnjevici još i splahni, splahne ś k gl., u Jesenoviku, Zankovcima i Kostr čanu pop ĺ a ś k ĺahni, hni, poĺ ahnes gl. ĺahni, ahni, pop ĺ ĺ ahnez gl. εj,j , re entes p ĺ ahnes gl., u Mihelima pop ĺ ahnez gl., u Novoj Vasi re ent ε ĺahni, ahni, sp ĺ ĺ ahnes gl gl., a u preostala četiri ju . s. sp ĺ ahnes gl . 47

e, -a, -e, -ele ., ali samo u značenju ‘rupa općenito’. I u ejanama smo zabilje zabilje ili šku ĺ ĺ e, Ir. oblik pretpostavlja lat. *rescludere. 49 Isti je oblik u uporabi i u drugim selima, no nismo ga dobili pri ispitivanju terminologije bačvarstva, nego samo općenito ‘prati, oprati, isprati, oplaknuti’. 48

90

Filipi_2.indd 90

7.1.2008 16:13:44


Prvi je navedeni naziv, spelå, domaći, ostali su preuzeti iz čakavskoga. Byhan ima spel  i sp l  (IrG 347), Pu şcariu spelå (SIr 325), Popovici spelå, -åt, spelu (DRI 150), Cantemir spel á á (TIr 180), S ărbu i Frăţilă spel å (DIr 278), l á Kovačec spelå (IrHR 179). Rije č postoji i u drugim rum. dijalektima: dr. sp ă ălá (DEX 1006), ar., mr. spel (DDAr 966; DMr 271) < lat. *exp ĕ ĕrlav rlavā re re, REW 3044. Za čakavizme ne nalazimo potvrda u ir. repertoarima koji su nam na raspolaganju. Nazivi tipa poplahni i splahni preuzeti su iz čakavskoga: čak. poplahnȉ t(i) t(i) h i sl. (diljem ito čne jadranske obale), u Brgudu opl ȁ ȁhnuti nuti , u Čepiću poplâhnut (IrLA 1281), u Valturi pop ĺȁ ĺȁ xnit ĺ âxnuti xnit , u Li njanu pop ĺ âxnuti (ILA 1281), u Labinu –plaknīti) s različitim splahnu splahnu t t (RLG 205) < prslav. *polxnǫti (SES 449, s. v. –plaknī prefiksima. t (RLG Glagol re ent ε εj j čakavizam je mlet. podrijetla: npr. u Labinu re ent a at 190), u Pićnu re enàt (PI 97), u Orbani ćima i Senju re ent ȁ ȁt t (ČDO 538, SR t i (RGS 309) < mlet. resentar (BOE 568) < lat. r ĕ nt ā r e, 127), u Salima re ent ȁ ȁti ĕc ĕ nt āre REW 7110. 4.1.1. Uvarak od dunja i breskvina liš ća (koristi se za ispiranje ba čava) U Šušnjevici bromb ε ε, -a, -e, -ele ., u Novoj Vasi brombul ε ε, -a, -e, -ele ., u Jesenoviku brombula, -a, -e, -ele ., u ostalim ju . s. brombu ĺ ĺ, -u, -ø, -i m. -i m. Na ovom ćemo mjestu obraditi i glagol brombε j j , brombu ĺε ĺε j j – v. 4.1.2. U ir. repertoarima kojima se slu imo nema sličnih oblika ni za imenicu ni za glagol. Riječ je o čakavizmima mletačkog podrijetla: npr. u Orbani ćima br u õmba ‘hot liquid used to prepare staves for a barrel’ i brombȁ t t ‘make a barrel ready for use by cooking br u õmba in it’ ( ČDO 423), u Rukavcu brõnbul ‘vruća voda sa vrijeskom, liš ćem vinove loze, smokve i breskve za dezinfekciju dezinfekciju ba čava prije berbe’ i br ōnbul ȁ ȁt t (RČGR 39), na Bra ču brômbul i brûmbul ‘heise Lauge Auspülen von fässern’; brombul ȁ ȁt t i brumbul ȁ ȁt t ‘auswaschen, auspülen, durch Spülen säubern’ (ČL 79, 81), u Čepiću (IrLA 1250), Čabrunićima i Valturi (ILA 1250) brômba, u Svetvin čentu brônva i brônba (ILA 1250). Ovi termini nedvojbeno potječu od mletačkih oblika identična ili slična značenja: npr. u značenju identičnom našemu Rosamani ima brombo ‘pampanata (infuso di mele cotogne e foglie di pèsco che bollente, si versa nei va ʃ i vinari (...)’ (VG 119 – za Kopar i Piran) i bròmbolo ‘pampanata50’ (VG 120); nalazimo još bròmbolo ‘stufa ‘stufa che si fa alle botti per purgarle’ (BOE 102); ‘pampanata, stufa (risciaquata della botte con acqua e vino bollente)’ (GDDT 95)51. Za glagole nalazi50 51

Ovdje ne objašnjava sastojke uvarka (pampanata), no vjerojatno misli na isto. U našem značenju termin je poznat i u istriotskim govorima: u Šišanu b’rombo i

91

Filipi_2.indd 91

7.1.2008 16:13:45


mo brombolar ‘ammolire la botte secca colla stufa’ (BOE 102), ostali nemaju u ovom specijaliziranom zna čenju, no o tom u dalnjem tekstu. Mo emo zaključiti da imenice potje ču od glagola tipa brombolar koje već citirani rječnici daju u značenjima ‘kruliti; klokotati, ključati (o vodi) i sl.’ pa bi podrijetlo glagola bilo zvukopisno (Doria pretpostavlja onomatopejsku osnovu bromb-, GDDT 95, s. v. bròmbolo). Potonja se značenja zrcale i u čak. oblicima: npr. u Salit i ‘kipiti, vreti’ (RGS 44), ‘jako kuhati, kipjeti’ (RGP 51), u gradu ma brumbulj ȁ ȁti Pagu brunbul ȁ ȁ t t ‘stvarati tutnjeće mjehuriće; kruljati, burljati (crijeva)’ (CGP t i ‘kuhati, vreti’ (RGI 30). 131), na I u brnbulj ȁ ȁti I navedene mlet. imenice tipa brombolo u spomenutim se rje čnicima daju i u značenjima ‘mjehur, mjehur sapunice; mrmljanje, klokotanje i sl.’, a sve se to odra ava i u čakavskim dijalektima, samo što su se u njima oblici izvedeni od imenica tipa brombolo pomiješali s imenicama tipa brombola, kao uostalom i u mlet. što se vidi iz zna čenja oblika koji slijede u uglatim zagradama [ bròmbola ‘bollicella; sorta di susina di sapore aspro ed acerbo’ (BOE 101), ‘bolla di sapone, bollicina; prugnola (...) frutto del Prunus spinosa’ (VG 119); ‘bolla di sapone, bollicina’ (GDDT 94)]: npr. u Salima brûmbulj ‘naglo vrenje, mjehuri ći’ (RGS 44), u Povljanama na Pagu brûmbolj ‘mjehurić, vrenje’ (RGP 51), u gradu Pagu brûnbul ‘tutnjeći odnosno šume ći mjehurić koji se stvara pri vrenju, ključanje vode ili kaše, burljanje, kruljenje crijeva’ (CGP 131), na I u brnbúlj ‘mjehurić zraka u moru ili kuhanju’ (RGI 30), u Labinu br o ombulji mbulji ‘crni plodovi gloga’ (RLG 29), u Pi ćnu bròmbulje ‘sitni divlji plodovi npr. crnog trna’ (PI 16).52 I na kraju, valja naglasiti da oblici koji imaju botani čko značenje53 nisu zvukopisni. Battisti i Alessio za tal. brómba, brómbola ‘crni trn’ (potvrđeno početkom XII. st.) tuma če kao mediteranski relikt, a brómbolo ‘mladica vinove loze’ kao ostatak iz ligurskoga predindoeuropskog supstrata (DEI I/608). 4.1.2. Oplaknuti (isprati) uvarkom od dunja i breskvina liš ća (o bačvi) U Šušnjevici smo zapisali bromb ε k gl., u Jesenoviku brombu ĺε ε j,j, brombe ś ś k ĺε j,j, ĺ ves gl. brombu ĺ ves gl. V. 4.1.1. b’rombolo, u Vodnjanu b’rombo, u Balama ź b’romba b’romba

(ILA 1250). U Selcima na Braču i za imenicu i za glagol gl agol oblikovala su se značenja kojih u mlet. dijalektima nema: brûmbul ‘mete , strka, galama; mrdanje čime, tresenje’; brumbul ȁ ȁt t ‘praviti mete , galamiti, bučati; mrdati čime, tresti’ – pod istom natuknicom nalazimo i sintagmu brumbul ȁ ȁ t t barîl ‘tresti bačvom koja je ispunjena tekućinom u svrhu pranja’ što bi odgovaralo i našem znabrumbulȁt). čenju (RSG 50, s. v. brumbulȁ 53 Postoje i u furlanskome: bromb, bromp, bròmbule ‘šljiva’ (FSS 78, PIRONA 76). 52

92

Filipi_2.indd 92

7.1.2008 16:13:45


4.2. Rasušiti se (o bačvi) U ejanama rasuši se, me rasušes povr. gl., u Šušnjevici r ə əspli əsples s pli se, me r ə s ples povr. gl., u Novoj Vasi rešuši se, me rešušes povr. gl., u Mihelima r ə əsuši suši se, me ə sušes povr. r ə sušes povr. gl., u ostalim ju . s. resuši se, me resušes povr. resušes povr. gl.. U ir. repertoarima kojima se slu imo ne nalazimo sličnih oblika. Šušnjevski termin r əspli se posuđen je iz nekog čak. govora. U čakavskim rječnicima koje imamo nalazimo samo glagole sli čna značenja (koja bi odgovarala rasušenoj bačvi): npr. u Povljanama na Pagu raspl ā āt t ȉ ȉ ti ti ‘rascijepiti i zatim raširiti (ribu, meso i dr.)’ (RGP 311), u Kolanu na Pagu raspl t ȉ ȉ t t ‘rasjeći na dvije polovice’ (RKGP 419), na Bra ču raspl ōt ȉ ȉ t t ‘spalten; zweiteilen’ (ČL 1019), u Brusju na Hvaru tako đer raspl ōt ȉ ȉ t t ‘rascijepiti; razlučiti’ (RBrG 638), u Visu raspl ōtìt ‘raspolutiti, raspoloviti, posje ći po sredini na dvije dvij e polovice’ polovice ’ (LVJ (LVJ 455). U osnovi je ovih rije či prslav. *polt ь ь, izvedenica od *pol ъ ‘pola, ъ ‘pola, polovica’ (SES 450, s. v. plât) što u hrvatskim govorima nije dalo osnovne rije či. Skok za rasplatiti ‘rasjeći, razrezati’ (rije č navodi prema Stuliću) pretpostavlja prslav. prslav. *polto > hrv. plat- (SKOK II/678, s. v. plàtica). S obzirom na distribuciju glagola Istrorumunji su ga donijeli s Dinare. Mo emo pretpostaviti prvotni oblik *r əspliti koji se sa eo.54 va se rasûši , I glagoli tipa rasuši se čakavskog su podrijetla: npr. u Brgudu bȁč va u Čepiću bȁč va va se rasûšila (IrLA 1275), u Svetvin čentu bȁč va va se rasûši , u Čava se ras ũši , u Li njanu bȁč va va se rasuš ȉ l a (ILA 1275) < izvedenibrunićima bȁč va ȉla ce od prslav. *sux ъ (SES ъ (SES 618). 4.2.1. Rasušen (o ba čvi) U ejanama smo zapisali rasušit, -a, -o ; rasušic i rasušit , rasušite , rasušit i rasušic prid. sušic prid., u Šušnjevici resusit, resusit ε resusic prid., u ε , resusito ; resusic, resusite, resusic prid. Novoj Vasi rešušit, rešušit ε ε, rešušito ; rešušic, rešušite, rešušic prid. rešušic prid., u ostalim ju . s. resušit, resušita, resušito ; resušic, resušite, resušic prid. resušic prid. Navedene pridjeve ne nalazimo u ir. repertoarima koje imamo na raspolaganju. Čakavizmi: npr. rasȕšena u Brgudu (IrLA 1276), rasûšena u Čepiću (IrLA 1276) i Svetvin čentu (ILA 1276), rasũšena u Čabrunićima i Li njanu (ILA 1276). V. 4.2.

54

Za sa imanje usp. čak. rasplaćȕša (ČL 1018 – za Komi u), rasplaćùša (LVJ (LVJ 454), 4 54), ‘raspolovljena riba; rasporak’ (u manje-više istim zna čenjima oblik donose i ve ćina drugih autora navedenih rječnika), a sami smo u Komi i na Visu zapisali i raspli ćȕ ćȕša u izrazu sard ȅle na raspli ćȕ ćȕšu ‘prepolovljene srdele s izvađenim kostima za pohanje’.

93

Filipi_2.indd 93

7.1.2008 16:13:45


4.3. Puštati (o bačvi) U ejanama kurå, kuru , u Šušnjevici kap ĺε ĺε j,j, kap ĺ ĺe ś k e ś k, u Jesenoviku i Zankovcima kap ĺε es , u Novoj Vasi spuš ćε e s , u preostalim ju . s. pušc ε j, j, ĺε j,j, kap ĺ ĺ es ćε j,j, spuš ć ćes pušc es . I Kovačec je u ejanama zabilje io curå ‘promakati, propuštati, curjeti’ (IrHR 59), ostali nemaju. Doma ća riječ: dr. curá (DAR 88)55, ar., mr. cur (DDAr 334, DMr 88) < lat. cŭrr ĕ ĕre re, REW 2415. Ostali su nazivi preuzeti iz čakavskoga. Za (s)puš ćε ćε j j u našem zna čenju ne nalazimo paralela u ir. repertoarima kojima se slu imo: jedino je Kova čec za ju . s. zapisao spustí (IrHR 181), ali u značenju ‘ispustiti (iz ruke)’. U Brgudu bȁč va va p ũšca, u Čepiću bȁč va va pûšca (IrLA va pûšta, u Valtur va p ũšt j a, u Li1280), u Svetvin čentu i Čabrunićima bȁč va Valturii bȁč va njanu bȁč va ъ ‘zapuva pûš ća (ILA 1280) < prslav. *pustiti – izvedenica od *pust ъ ‘zapušten’ (SES 516, s. v. pûst2). Za kap ĺε ĺε j j (značenje je toga glagola zapravo ‘kapati’) nalazimo: kap ĺ ĺ  , - ĺ  t, -ĺ  t(i) i ľí í (SIr 365), caplí (TIr 160), cap ľ ľí í (IrHR 46) < čak. kap ĺȁ ĺȁ t(i)  (IrG 238), cap ľ sl., od kȁ p ĺ a i sl. (diljem (dil jem Istre i Dalmacije) < prslav. prslav. *kap ľ ľ a (SES 217). pĺ 







4.4. Nepropustan (o bačvi) U ejanama i Šušnjevici nismo kao odgovor na pitanje dobili pridjev – u ejanama b əč va nu kura , u Šušnjevici b ə c va cire bire . U Novoj smo Vasi pak əč va əcva zapisali štå ń, -ε , -o ; štå ń, štå ńe, štå ńi prid. čit, čic i prid., u Mihelima zemo č i t, -a, -o ; zamo č i c i zemo č it, zemo č i te, zemo č ic i zemo č i t prid., a u svim ostalim ju . s. štå ń, -a, -o ; č it, čite, č ic čit prid. štå ń i štå ńi, štå ńe, štå ń i štå ńi prid. i prid. Pridjeva tipa štåń ne nalazimo u ir. repertoarima kojima se slu imo. Byhan ima samo glagol ŝtań ‘učiniti nepropusnim’ (IrG 351) – mi smo u Šušnjevici zabilje ili sta ńε k es gl. Riječ je o čakańε j,j, sta ńe ś śk gl. gl., u ostalim ju . s. šta ńε ńε j,j, šta ńes gl. vizmima mlet. podrijetla: npr. u Čepiću bȁč va va je stâńa (IrLA 1278), u Labinu stanj a t (RLG 207) < mlet. stagno, stagnar (BOE 699, GDDT 677). U osnovi je at i glagola i pridjeva lat. imenica stagnum ‘kositar’56, REW 8217a. it preuzeti su iz čakavskoga. Pref Pridjevi tipa zemoč it P refiks iks za- u ju . s. redovito postaje ze-, č en en ili sl. u značenju ‘zamočen, ze-, pa bi polazni čak. oblik bio zamô č umočen’ (diljem istočne jadranske obale), no ir. zna čenje je zapravo ‘namo čen’ (bačvu valja namočiti da postane nepropusna), što se u čakavskom izra ava en i sl. (diljem isto čne jadranske obasufiksom na-, dakle oblicima tipa namô č č en le). Ir. repertoari kojima se slu imo ne donose pridjeva. Samo Kovačec ima gla55

Dačkorumunjske istozvučnice curá ‘liječiti’ i curá ‘kruniti (o kukuruzu)’ nisu ista postanja kao i naš glagol. Prvi je germanizam (kurieren ), a drugi potječe od lat. curare (DEX 251). 56 Kositar slu i kako bi se što učinilo vodonepropusnim.

94

Filipi_2.indd 94

7.1.2008 16:13:46


gole zemoč í í ‘zamočiti’ (IrHR 224 – za ju . s.) i zmoč í í ‘smočiti, namočiti’ (IrHR 226 – za ju . s. i ejane). Etimon navedenih čakavskih riječi nalazimo u prslav. močīti ti). *moč iti iti (SES 349, s. v. močī va nu kura (= bačva U ejanama i Šušnjevici odgovorili su nam opisno: bəč va ne pušta), odnosno bəcva cire bire (= bačva dobro dr i). va v. 1.1., za kurå 4.3. Za bəč va Za prilog bire ‘dobro’ nalazimo: bíre (IrG 194, DRI 93, TIr 159, IrHR 38), zabiljebire (SIr 304, VIr 110, DIr 191). I mi smo u svim anketiranim mjestima zabiljeili bire pril. bire pril. Domaća riječ: dr. bíne (DEX 98), ar. ҁíne (DDAr 514), ghini (DAr 129, s. v. bine), mr. bíni (DMr 39) < lat. bĕ ne ne, REW 1028. Za glagol cire nalazimo: tsíre, -rút, -tsir (IrG 368), ţir   (SIr 328), ţiré (IrHR 204), ţiniu, ţir, a ţirè, ţirut (VIr 152), ţir é é (TIr 184), ţire, -ut, ţiru (DRI 161), ţire (DIr 291); mi smo u svim mjestima zabilje ili cire, ciru gl . Domaća riječ: dr. ţíne (DEX 1126), ar. ţân (DDAr 1074), mr. tsǫn (DMr 310) < lat. t ĕ ĕ nĕ re re, REW 8646. Za negaciju nu koju smo zabilje ili u svim anketiranim mjestima (u ir. rabi se samo uz glagol57) u literaturi nalazimo: nu (IrG 289, SIr 317, VIr 136, DRI 129), nú (IrHR 129) ‘negacija uz glagol’. Doma ća riječ: dr., ar., mr. nu (DEX 701, DDAr 787, DMr 208) < lat. non, REW 5951.

4.5. Nabrekao (o bačvi) U ejanama napuhnit, -a, -o ; napuhnic, napuhnite, napuhnic prid., u Šušnjevici nebumb ε ε jt, εjc, jc, nebumb ε εjte, εjc prid. jt, -ε , -o ; nebumb ε j te, nebumb ε j c prid., u Novoj Vasi nemo č i t, -a, -o ; nemo č i c, nemo č ite, nemo č i c prid., u ostalim ju . s. nebumb ε j t, -a, čit, čic, č ite, čic prid. εjt, εjc, jc, nebumb ε εjte, εjc prid. -o ; nebumb ε j te, nebumb ε j c prid. Autori ir. repertoara kojima se slu imo ne donose sli čnih pridjeva. ejanski termin napuhnit potječe od glagola napuhni, napuhnes ( ejane)58 i odgovara čakavskim pridjevima tipa napûhńen i sl., koji opet potje ču od glagola napûhnit(i) i sl. < izvedenica s pomo ću prefiksa na- od prslav. *pyxati (SES 442, s. v. píhati). 57

Za običnu smo negaciju u svim selima zabilje ili ne . U literaturi nalazimo ne (IrG 286, SIr 316, VIr 135, DRI 128, TIr 172, DIr 236), né (IrHR 125). Posuđenica iz čakavskoga: čak. ne < prslav. *ne (SES 376). Za potvrdnu smo pak česticu u ejanama zapisali jå , a u ju . s. ja . U ir. repertoarima kojima se slu imo nalazimo: a (SIr 312, DRI 115), ia (VIr 127, TIr 168), iå (DIr 217), å (IrHR 94 – za ejane), a (IrHR, loc. cit. – za sva mjesta). Čakavizam: npr. u Pićnu, Labinu ȁ (ČDO 456) – germanizam, kao i sln. ja < srvnjem. ja (SES ja (PI 43, RLG 79), u Orbanićima j ȁ ( 193), koji se ne prostire ju nije od Rijeke (za Rijeku smo j ȁ osobno ȁ osobno potvrdili), pa nije mogu će isključiti preuzimanje iz slovenskih govora. Drukčijeg su postanja dr. ia (DEX 468), ar. ĭ a (DDAr 569), mr. a (DMr 152) ‘evo, eto’ – za etimol. v. DER 4221. 58 U ju . smo s. zapisali nepuhni , nepuhne ś k gl. (Šušnjevica), nepuhni, nepuhnes gl. nepuhnes gl. (ostali). ś k gl.

95

Filipi_2.indd 95

7.1.2008 16:13:46


Oblici tipa nebumbε jt εj,j , nebumbes (ju . s.) čak. jt potječu od glagola nebumb ε podrijetla: npr. u Pićnu nabumbàt ‘nabubriti, naduti’ (PI 68), u Crikvenici nabūnbȁ t t ‘natopiti vodom’ (CB 67), u Dra čevici na Bra ču i Brusju na Hvaru nabumb ȁ t t (ČL 584) < mlet. imbombar (VG 474) s promjenom prefiksa im- > na-. Za čak. pridjev imamo samo jednu potvrdu, i to za enski rod: u Svetvinčentu nabomb ȁ la la bȁč va va (ILA 1277). Uz imbumbir ‘inzuppare, imbimbire, intridere’ Doria predla e sljedeće etimologijsko rješenje: »Da una voce imitativa e bambinesca bombo ‘il bere’ (...)« (GDDT 293). Za nemoč it it v. 4.4.

4.6. Utor ( lijeb na dnu bačve u koji se pola u elementi dna) U ejanama vele utor, -u, -e, -ele m. -ele m., u Šušnjevici i Letaju utor, -u, -ø, -i m. -i m., u Šušnjevici i utor, -u, -e, -ele bg. -ele bg., u Novoj Vasi otor ε ε, -a, -e, -ele ., u Zankovcima otora, -a, -e, -ele ., u ostalim ju . s. utora, -a, -e, -ele . Ir. repertoari kojima se slu imo nemaju sličnih oblika. Posuđenice iz čakavskoga: npr. ȕtor u Brgudu (IrLA 1256) i Svetvin čentu (ILA 1256), ut ȍra u Čepiću (IrLA 1256), ut ȍr u Čabrunićima i Li njanu (ILA 1256), ùtor u Pićnu (PI 124) ‘ lijeb’, ȕtara (prvo a mjesto o u polo aju iza akcenta) ‘dio dug ā (du icā) na bačvi koji strši preko dna’ (ID 222), ūt u õr ‘rim, groove (on a barrel, where the bottom is to be placed’ u Orbani ćima (ČDO 578), ūt r u Dračevici na Braprsl av.. *utor ъ ъ, * ǫtor ъ (SES ъ (SES 701). ču (ČL 1302)59 < prslav 4.6.1. Utoriti U Letaju se ka e zedni, zednes gl., zednes gl., u ejanama utori, utores gl. utores gl., u Šušnjevici śk gl. gl., u Novoj Vasi otori, otores gl. otori, otore ś k otores gl., u Brdu, Trkovcima i Škabi ćima utori, utorvez gl. utorvez gl., u Škabićima i utoru , u Mihelima i Kostr čanu priotori, priotores gl. res gl., u Zankovcima preotori, preotores gl. preotores gl. – u Šušnjevici još i preotori, preotore ś k gl. u značenju ‘ponovo utoriti’. ś k gl. Ne nalazimo odgovaraju ćih oblika u ir. repertoarima kojima se slu imo. Glagoli tipa utori čakavskog su podrijetla: npr. u Brgudu i Li njanu ut ȍriti vu) (PI 124), izvedenice od utor (v. (IrLA 1257, ILA 1257), u Pi ćnu utòriti (bač vu) (v. 4.6.). Oblici preotori i priotori tvorenice su s pomo ću prefiksa pri-, pre-. I letajski termin zedni preuzet je iz nekog čakavskoga govora: npr. u Čepiću zadnȕt (IrLA 1257), tvorenica s pomo ću prefiksa za- (> ir. ze-) < prslav. ĕti ti (SES 87, s. v. d ti ti). *d ĕ

59

v Iz primjera se vidi da je riječ i o našem značenju: »Izd ũb mãlo d ȕbji ût r da dnȍ ol bã č čve e stoj ĩ ĩ šôldo i da ne protaponõje vȉ nȍ.«

96

Filipi_2.indd 96

7.1.2008 16:13:47


4.6.2. Drveni čekić za bačve U ejanama smo dobili odgovor må ĺ ĺ, -u, -ø, -i m., u Šušnjevici b ə ətic, t ic, -u, -ure, -urle bg. -urle bg., u Novoj Vasi b ə -i m. i b ə -urle bg. i sintagmu ət, t, -u, -ø, -i m. ət, t, -u, -ure, -urle bg. ətu tu za obru č č ele ət, ət, b ə ele , u Zankovcima, Brdu i Škabi ćima b ə t , -u, -ø, -i m. i b ə t , -u, -ure, -urle bg. -urle bg., u Brdu i Škabi ćima i sintagmu b ə t u de l ε m c, ətu εmna na , u Letaju bubo ĺə ĺə c, ĺə c, ĺci, ci, -ø m. əc, c, -u, -ø, -i m. -u, -ø, -i m. -i m. i bubo ĺə c, -u, bubo ĺ -ø m., u tri preostala ju . s. poboj ə -i m. i poboj ə -ø m., u Jesenoviku nabijå č -i m. (slu i samo za naəc, c, -u, pobojci, -ø m. č, -u, -ø, -i m. bijanje obruča) i pobijå č č, -u, -ø, -i m. -i m. (upotrebljava se za tu ći). Termini tipa bət(ic) čakavskog su podrijetla. Byhan ima bt i btít ŝ (IrG ticiu (VIr 109), Popovici bă t, t, -u, -urle 198), Puşcariu bă t t (SIr 304), Maiorescu bă ticiu (DRI 92) < npr. u Senju i Komi i bȁ t t (SR 5, ČL 38), u Pi ćnu bat (PI 11), u Brgudu bat ȉ ȉc , u Čepiću bat ȉć ȉć (IrLA 1253) < prslav. *bat ъ (SES ъ (SES 26). U Novoj smo e le [bətu + za (u svim smo anketiranim Vasi zapisali sintagmu bətu za obru č čele mjestima zabilje ili za ; u literaturi nalazimo za (IrG 387, DRI 166, TIr 186, e le (v. 2.4.)], a u DIr 299, IrHR 218) < čak. za < prslav. *za (SES 735) + obru č čele Brdu i Škabićima hibridnu sintagmu bətu de l ε εmna na60 [bətu + de (v. (v. 1.7.) 1.7. ) + l ε εmna na m m (u Šušnjevici i Novoj Vasi Vasi zapisali smo l ε m εmn n ε ε, -a, -e, -ele , u svim ostalim mjestima l ε ă (VIr εmna, na, -a, -e, -ele .); Puşcariu ima l ęmnę (SIr 313), Maiorescu lemnă (VIr m mne , -e (TIr 169), Kova čec za ejane l  m m m 131), Cantemir l é é mne mna na i l  mn nę, -a, l  mne, ne, -le za ju . s. (IrHR 103) – doma ća riječ: dr., mr. lemn (DEX 567, DMr 169), ar. lémnu (DDAr 625) < lat. l ĭ gnum, REW 5034)]. ĭ gnum Preostale termine ne nalazimo u ir. repertoarima kojima se slu imo. Oblik måĺ mogao ĺ mogao bi biti domaći (rum. maiu – SKOK II/364, II/3 64, s. v. mâlj), svakako naslonjen na čak. oblike mletačkog podrijetla tipa mâĺ , mȁĺ (Dalmacija) prema kojima se tijekom vremena prilagodio u današnji oblik (i to u Dalmatinskoj zagori jer u Istri i na Krku termin, barem koliko je nama poznato, nije u uporabi): npr. u Dubrovniku mȁ lj lj ‘te ak gvozdeni čekić ali i drveni bat’ lj ‘gvozdeni čekić’ (RBK 205), u Bo a(RDG 216), u Boki kotorskoj tako đer mȁ lj vi mâlj (SKOK, loc. cit.61) < mlet. magio ‘strumento di legno in forma forma di martello, che s’adopera da’Bottai per comprimere i cerchi delle botti’ (BOE 382) < lat. malleus, REW 5268 62. Za ir. bubol əc ne nalazimo odgovaraju ćih čakavskih oblika, tj. izvedenica od gl. bubat(i), bubnut(i) i sl. ‘(jako) udarati’ (diljem isto čne jadranske obale): u Brusju na Hvaru bȕbnut (ČL 83), u Senju bȕbnut i bȕbnit (SR 11), u Rukavcu būbȁ t t (RČGR 40). U osnovi je ovih glagola prslav. *bǫbь nъ (SES ъ (SES 38, s. v. 

60

= u Valturi d veni bȁ t t (ILA 1253). Skok dr i da je riječ o posuđenici iz balkanskog latiniteta »zbog toga što se u hrv.-srp. govori više na istoku nego na zapadu (...)« (SKOK, loc. cit.). 62 < istr. u Rovinju, Balama i Šišanu ´majo (ILA 1253). 

61

97

Filipi_2.indd 97

7.1.2008 16:13:47


bộben), od ie. onomatopejskog korijena bǫb (SKOK I/223, s. v. bûbanj). Glagol su posudili i Istrorumunji: u Šušnjevici bubni, -e ś k gl., u ostalim mjestima ś k gl. bubni, -es gl. -es gl. – Sârbu i Fr ăţilă imaju bubni (DIr 191, s. v. bât).

Ni za ir. čakavizme tipa nabijåč , pobijåč , poboj əc ne nalazimo čakavskih ekvivalenata, izvedenica od gl. nabijat(i), pobijat(i) i sl. kojima je u osnovi prslav. *biti ‘udarati, tući’ (SES 34).

5. Zaključak U terminologiji bačvarstva prevladavaju posu đenice iz čakavskih govora, od kojih je dobar dio (istro)mletačkog podrijetla. Domaćih je izraza malo, no za neke (npr. č ep ep ) ne mo emo sa sigurnoš ću tvrditi da su domaći jer u potpunosti odgovaraju čak. oblicima (dr imo da su njima samo poduprti). U ejanama ima nešto i mogu ćih posuđenica iz slovenskih govora koje opet ne mo emo sa sigurnoš ću definirati takvima (npr. pinter ).). I na koncu, jedan smo oblik (kalkun) odredili kao čakavizam predmletačkog podrijetla.

Bibliografija Bibliografija s kraticama nik hrvatsko hr vatskoga ga ili srpskog sr pskoga a jezika , I–XXIII, JAZU (danas HAZU) ZaARJ = Rječ nik greb, 1880–1976. BB = GORAN FILIPI, Betinska brodogradnja. Etimologijski rje č nik čkog og nazivnik pu č k lja, Šibenik, 1997. Bej ske Tramuntane, Tramuntane, Mali Lošinj – Beli – Rijeka, BBT = NIKOLA VELČIĆ, Besedar Bejske 2003. BOE = GIUSEPPE BOERIO, Dizionario del dialetto veneziano, veneziano, Martello Editore, Milano, 1971. (pretisak mleta čkoga izdanja iz 1856.) besedar, Crikvenica, 2003. CB = ĐURĐICA IVANČIĆ-DUSPER, Crikveniški besedar, CGP = NIKOLA KUSTIĆ, Cakavski govor grada Paga s rje č nikom nikom, Zagreb, 2002. akavian Dialect of Orbani ći near minj in ČDO = JANNEKE KALSBEEK, The Č akavian Istria, Editions Rodopi B. V., Amsterdam-Atlanta, 1998. ČL = MATE HRASTE & PETAR ŠIMUNOVIĆ, Č akavisch-deutches akavisch-deutches Lexicon, knj. I, Böhlau Verlag, Köln-Wien, 1979. DAr = MATILDA CARAGIU MARIOŢEANU, Dicţionar aromân, I (A–D), Editura Enciclopedică, Bukurešt, 1997. DAR = GH. BULGĂR & GH. CONSTANTINESCU-DOBRIDOR, Dicţionar de arhaisme şi regionalisme, Editura Saeculum, Bukurešt, 2000. DDAr = TACHE PAPAHAGI, Dicţionarul dialectului aromîn, Editura Academiei Republicii Populare Romîne, Bukurešt, 1963.

98

Filipi_2.indd 98

7.1.2008 16:13:47


DEI = CARLO BATTISTI & GIOVANNI ALESSIO, Dizionario etimologico italiano, Firenca, 1975. DELI-cd = MANLIO CORTELAZZO & PAOLO ZOLLI, Dizionario Etimologico della Lingua Italiana, Bologna, 1999. (izdanje na CD-u) DER = ALEJANDRO CIORANESCU, Diccionario etimologico rumano, Tenerife, Madrid, 1966. DEX = Dicţionarul explicativ al limbii române, Univers Enciclopedic, Bukurešt, 1998. DFVC = P IER CARLO BEGOTTI & ANDREA COMINA & PIERA RIZZOLATTI (uredili), Dizionario italiano-friulano di vita contadina , Pordenone, 2005. DIr = RICHARD SÂRBU & VASILE FRAŢILĂ, Dialectul istroromân, Editura Amarcord, Temišvar, 1998. DMr = THEODOR CAPIDAN, Meglenoromâni III, Dic ţionar meglenoromân, Bukurešt, bng. DRI = JOSIF POPOVICI- Dialectele romîne, IX: Dialectele romîne din Istria, partea a 2A (texte şi glosar), Halle A. D. S., Editura autorului, 1909. ESSJ = FRANCE BEZLAJ, Etimološki slovar slovenskega jezika (I–IV), Ljubljana, 1977., 1982., 1995., 2005. GDDT = MARIO DORIA, Grande dizionario del dialetto triestino tr iestino,, Trst 1984. Hr vatski etimološki etimološki rje č nik, nik, Zagreb, 1993. HER = ALEMKO GLUHAK, Hrvatski ID = JOSIP RIBARIĆ, O istarskim dijalektima, Pazin, 2002. IE = Istarska enciklopedija , Zagreb, 2005. IGV = MANLIO CORTELAZZO, Influsso greco a Venezia , Bologna, 1970. ki atlas, ILA = GORAN FILIPI & B ARBARA BURŠIĆ GIUDICI, Istriotski lingvisti č č ki Znanstvena udruga Mediteran, Pula, 1998. IrE I. = G ORAN FILIPI, Istrorumunjske etimologije I.: “slezena”, FOC, 11, Zagreb, 2003. IrG = ARTHUR BYHAN, Istrorumänisches Glossar, Glossar, u Iahresbericht des Instituts für rumänische Sprache, IV, Leipyig, 1899., str. 174–396. IrHR = AUGUST KOVAČEC, Istrorumunjsko-hrvatski Istrorumunjsko-hr vatski rje č nik nik s gramatikom g ramatikom i tekstovima, Znanstvena udruga Mediteran, Pula, 1998. ki atlas / Atlasul Lingvistic IstroIrLA = GORAN FILIPI, Istrorumunjski lingvisti č č ki român / Atlante Linguistico Istrorumeno , Pula, 2002. Jadranske etimologije: jadranske dopune Skokovu etimoJEti = VOJMIR VINJA, Jadranske logijskom rje č niku niku , I–III, Zagreb, 1998.–2004. LEI = MAX PFISTER, Lessico etimologico italiano , I–VIII, 1984.–2004. LVJ = ANDRO ROKI FORTUNATO, Libar viškiga jazika, samonaklada, Toronto, 1977. MtP-cd = MAKS PLETERŠNIK, Slovesnko-nemški slovar (1894–1895) – transliterirana izdaja, izdanje na CD-u, LJubljana, 2006. 99

Filipi_2.indd 99

7.1.2008 16:13:48


PI = ŠIME RU IĆ SUDČEV, Pi ćan i pi ćònski idiomi, C. A. S. H., Pula, 1999. RBK = VESNA LIPOVAC RADULOVIĆ, Romanizmi u Crnoj Gori: jugoisto č ni ni dio Boke Kotorske , Cetinje – Podgorica (tada Titograd), 1981. nik bruškoga govora, HDZ, knjiga RBrG = JURE DULČIĆ, P ERE DULČIĆ, Rječ nik 7, svezak 2, Zagreb, 1985. RČGNV = JOSIP M. SOKOLIĆ – KOZARIĆ, GOJKO M. SOKOLIĆ – KOZARIĆ, Rječ nik nik č akavskog akavskog govora Novog Vinodolskog, Rijeka – Novi Vinodolski, 2003. RČGR = FRANJO MOHOROVI ČIĆ – MARIČIN, Rječ nik nik č akavskog akavskog govora Rukavca i bli e okolice, Rijeka – Opatija – Matulji, 2001. nik dubrova č kog kog goRDG = MIHAILO BOJANIĆ & RASTISLAVA TRIBUNAC, Rječ nik vora, SDZ XLIX, Beograd, 2002. REW = W. W. MEYER-LÜBKE, Romanisches Romanisches etymologisches etymologisches Wörterbuch , Heidelberg, 1972. nik iškoga govora , Zadar, 2005. RGI = ARKO MARTINOVI Ć, Rječ nik nik govora mjesta Kukljice, RGK = TOMISLAV MARIČIĆ KUKLJIČANIN, Rječ nik Matica hrvatska, Zadar, 2000. RGP = Rječ nik nik govora mjesta Povljane , Zadar, 2004. nik govora mjesta Sali, Zadar, 1993. RGS = ANKICA PIASEVOLI, Rječ nik RHJ = Rječ nik nik hrvatsko hr vatskoga ga jezika, Zagreb, 2000. nik kolanjskoga govora ili Ri č nik nik mista Kolana na RKGP = IVO OŠTARIĆ, Rječ nik otoku Pagu, Zadar, 2005. RLG = MARIJAN MILEVOJ, Gonan po nase (rje č nik nik labinskog govora), samonaklada, Pula, 1992. nik rivanjskog govora, Zadar, 2002. RRG = L ADISLAV RADULIĆ, Rječ nik RS = BO O BANIČEVIĆ, Rječ nik čuli, li, upni nik starinskih rije č i u Smokvici na Kor č u ured rnovo, Korčula, 2000. n nik dijalekta Selca na otoRSG = SINIŠA VUKOVIĆ, Ri č čnik ik selaškega govora (rje č nik ku Brač u), u), Laus, Split, 2001. RSKJ = Re čnik srpskohrvatskoga knji evnog jezika, 1–6, Novi Sad, 1967.– 1976. nik stranih rije č i i, Zagreb, 1989. RSR = B RATOLJUB KLAIĆ, Rječ nik nik trogirskog cakavskog RTCG = DUŠKO GEIĆ & MIRKO SLADE ŠILOVIĆ, Rječ nik govora, Muzej grada Trogira, Trogir, 1994. SES = MARKO SNOJ, Slovenski etimološki slovar, Ljubljana, 1997. SIr = SEXTIL PUŞCARIU, Studii istroromâne, III, Cvltvra Na ţională, Bukurešt, 1929. SKOK = PETAR SKOK, Etimologijski rje č nik nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I– IV, Zagreb, 1971–1974. 100

Filipi_2.indd 100

7.1.2008 16:13:48


SPuIr = RADU FLORA, Slovenač ke čke e posu đ đenice ke leksi č k e nice u istrorumunskom, u Linguistica XII, Ljubljana, 1972., str. 67–94. nik, Zagreb – Senj, 2002. SR = MILAN MOGUŠ, Senjski rje č nik, istroromî ne, Editura Academiei Republicii PoTIr = TRAIAN CANTEMIR, Texte istroromîne, pulare Romîne, Bukurešt, 1959. UKS = MARGITA NIKOLIĆ, Unije. Ku elj vaf sarcu , Mali Lošenj, 2000. VDP = VERA GLAVINIĆ, Vocabolario del dialetto istroveneto di Pola, Pula, 2000. VEI = ANGELICO PRATI, Vocabolario etimologico italiano , Torino, 1951. VG = ENRICO ROSAMANI, Vocabolario giuliano , Trst, 1999. Istr ia e vocabolario istriano-romeno, Trst, VIr = IOAN MAIORESCU, Itinerario in Istria 1996.

Etimologie istrorumene VII: Terminologia del bottaio Riassunto: Nel presente lavoro viene elaborata la terminologia istrorumena che riguarda la terminologia del bottaio. I vocaboli vocaboli sono stati raccolti durante le interviste per l’IrLA con le verifice successive. Per 40 concetti abbiamo segnato più o meno 250 forme diverse. Accanto alle forme forme raccolte si riportano anche quelle segnate nei repertori istrorumeni a noi disponibili. Ogni espressione viene paragonata alle forme simili nelle parlate ciacave o venete vicine. Le voci appartenenti al corpus rumeno, si paragonano con le forme degli altri tre dialetti rumeni (dacorumeno, arumeno e meglenorumeno). Nella terminologia del bottaio prevalgono le forme prestate dagli idiomi ciacavi che sono a loro l oro volta prestate da qualche qualch e idioma veneto. Le forme nostrane e quelle d’origine slovena sono pochissime (spesso con l’etimologia prossima da discutere). Solo una forma forma istrorumena di provenienza ciacava è stata definita come prestito preveneto nel ciacavo ( kalkun). Ključ ne rije č i: dijalektologija, etimologija, istrorumunjski, čakavski, bačvarska terminologija, Istra Key Ke y word wo rds:s: dialectology, dialectology, etymology, etymology, Istro-Romanian, Čakavian, cooper’s terminology, Istria

101

Filipi_2.indd 101

7.1.2008 16:13:48

102

Filipi_2.indd 102

7.1.2008 16:13:48

Goran Filipi -Istrorumunjske etimologije.VII.Bacvarska terminologija

Recommend Documents