Sigmund Freud
Prikazi psihoanalize
Izvornik Darstellungen der Psychoanalyse , Frankfurt a. Main: Ficher Verlag (Bücher des Wissens, Bd. 6016), 1969. (preveli: Irena Mr !i" i Borislav Mikuli")
Napomena: Ovaj dokument sadr#i radnu verziju prijevoda dvaju Freudovih “Prikaza psihoanalize” a namijenjen je upotrebi u kolegiju “Filozofija i psihoanaliza (Freud i Lacan)” (Odsjek za filozofiju, nastavnik: nastavnik: B. Mikuli ", akad. god. 2007/08. zim. sem.). Brojevi u uglatim zagradama u tekstu prijevoda ozna $avaju stranice njema$kog izdanja teksta; uglate zagrade s njema $kim rije$ima u tekstu dodatak su prire %iva$a prijevoda.
Freudova psihoanaliti $ka metoda (“Freuds psychoanalytische Methode”, 1904.) [Prijevod: Irena Mr !i"; redakcija: Borislav Mikuli "] [7] “Osebujna metoda psihoterapije koju vr !i Freud i koju naziva psihoanalizom, proiza !la je iz takozvanog katarzi $kog postupka o kojem je svojedobno izvje!tavao zajedno s J[osephom]. Breuerom, u “Studijama o histeriji” [“Studien über Hysterie”] iz 1895. Katarzi $ka terapija bila je Breuerov izum koji je time prvi, otprilike jedno desetlje "e ranije, izlije $io jednu histeri$nu bolesnicu i pri tome stekao uvid u patogenezu njezinih simptoma. Potom je Freud, slijede "i osobni Breuerov poticaj, preuzeo taj postupak i isku!ao ga na ve"em broju bolesnika. Katarzi$ki postupak je zahtijevao da pacijent bude pod hipnozom i oslanjao se na pro!irenje svijesti koje nastupa u hipnozi. Cilj postupka bio je uklanjanje simptoma bolesti, a to se postizalo tako da je pacijent bio vra"en u psihi$ko stanje u kojem je odre %eni simptom po prvi put nastupio. Zatim su se kod hipnotiziranog bolesnika javljala sje "anja, misli i porivi koji su do tada izostajali u njegovoj svijesti, i nakon !to bi on sna#nim afektivnim izrazima opisao lije $niku te svoje du !evne procese, simptom je bio prevladan a njegov povratak sprije $en. Takvo iskustvo, koje se moralo ponavljati redovito, dvojica su autora objasnila u svome zajedni$kom radu u tom smjeru da odre %eni simptom stoji umjesto potisnutih i neosvje!tenih psihi$kih procesa, dakle da prestavlja neku preobrazbu (“konverzija”) tih procesa. Terapijsku djelotvornost svog postupka oni obja !njavaju kao ispu!tanje [Abfuhr] do tada “uklije !tenog” afekta koji je prianjao za potisnute du !evne radnje (“abreakcija” [“Abreagiren”]). No, ta jednostavna shema [8] terapeutskog zahvata postajala je gotovo svakom prilikom sve slo #enijom time !to se pokazivalo da u nastajanju simptoma nije sudjelovao samo jedan pojedina $ni (“traumatski”) do #ivljaj ve" naj$e!"e cijeli, te !ko sagledivi niz takvih do#ivljaja. Glavna zna$ajka katarzi$ke metode, koja je dovodi u suprotnost sa svim drugim metodama psihoterapije, le #i dakle u tome da se njezina terapeutska djelotvornost prenosi na neku sugestivnu zabranu lije $nika. Naprotiv, njome se o $ekuje da "e simptomi nestati sâmi od sebe onda kada zahvat, koji se poziva na odre%ene pretpostavke o psihi $kom mehanizmu, uspije dovesti du !evne procese u druga $iji tôk od onoga koji je zavr !io u stvaranju simptoma. Preinake koje je Freud poduzeo na Breuerovoj katarzi $koj metodi bile su najprije tehni $ke prirode; no, one su dovele do novih rezultata i u daljnjem slijedu nu #no su navodile na druga $ije shva"anje terapeutskog rada koje, dodu !e, nije proturje $ilo prethodnom shva "anju. Naime, ako je ve " katarzi$ka metoda bila odustala od sugestije, Freud je u $inio korak dalje odustav !i od hipnoze. Svoje pacijente on sada
2
lije$i tako da se oni, bez drugih utjecajâ, udobno naslone na po $ivaljci dok on sâm, izvan njihova pogleda, sjedi na stolici iza njih. Ne zahtijeva od njih niti da zatvore o $i a izbjegava svaki dodir kao i svaku drugu proceduru koja bi mogla podsje "ati na hipnozu. Takav sastanak se odvija dakle kao razgovor izme %u dviju jednako budnih osoba od kojih je jedna po!te%ena od naprezanja mi !i"a i svakog odvra"aju"eg osjetilnog dojma koji bi je mogli ometati u koncentraciji na vlastitu du !evnu djelatnost. Budu"i da stanje hipnoze, kao !to je poznato, ovisi o samovolji pacijenata usprkos svòj spretnosti lije $nika i da velik broj neuroti$nih osoba nije mogu"e dovesti u hipnozu nijednim postupkom, [9] tim odustajanjem od hipnoze zajam$ena je primjenjivost postupka na neograni$eni broj bolesnika. S druge pak strane, time je otpalo ono pro!irenje svijesti koje je do tada isporu$ivalo lije$niku upravo onaj psihi$ki materijal od sje "anjâ i predstavâ koji je omogu "avao pretvaranje simptoma i osloba%anje afekata. Ako za taj izostanak nije bilo mogu "e stvoriti nikakvu zamjenu, onda nije moglo biti nikakvog govora o bilo kakvom teraupetskom djelovanju psihoanalize. Takvu potpuno zadovoljavaju"u zamjenu Freud je prona !ao u pomislima [Einfälle] pacijenata, !to zna$i, u nehoti$nim mislima koje se naj$e!"e do#ivljavaju kao smetnja pa se, otud, u uobi $ajenim prilikama odstranjuju, i koje obi $no naru!avaju povezanost nekog namjeravanog izlaganja. Da bi se domogao tih pomisli, on od svojih pacijenata tra #i da se u svojim saop"enjima pona!aju tako opu !teno “kao !to ina$e $inimo u razgovoru u kojem jedna tema vu $e deset drugih”. Prije no !to zatra#i od njih da detaljno opi !u povijest svoje bolesti, uvjerava ih da ka #u sve !to im pri tome prolazi kroz glavu, $ak i kad misle da je to mo #da neva#no, da nije povezano ili da je besmisleno. Osobito nagla !eno se od njih zahtijeva da iz svoga izlaganja ne isklju $e nijednu misao ili pomisao zbog toga !to im je njihovo izno!enje posramljuju"e ili neugodno. U naporima da sakupi taj materijal na ina$e zapostavljenim pomislima, Freud je do !ao do zapa#anja koja su u potpunosti odredila njegovo shva "anje. Ve" u pri$anju povijesti bolesti kod bolesnika se pokazuju praznine u sje "anju, bilo da su tu doista zaboravljeni stvarni doga %aji ili su pobrkani vremenski odnosi ili su pak pokidane kauzalne veze, tako da nastaju neobja!njivi u$inci. Bez amnezije bilo koje vrste ne postoji nikakva povijest neuroti $ne bolesti. Ukoliko se pripovjeda$a prisili da popuni praznine u pam "enju pove"anim naporom koncentracije, zapa #a se [10] da on svim sredstvima kritike potiskuje nadolaze"e pomisli o tome sve dok na koncu ne osjeti izravnu nelagodu kad se zaista uspostavi sje"anje. Iz toga iskustva Freud zaklju $uje da su amnezije rezultat jednog procesa koji naziva “ potiskivanjem” [“Verdrängung”] a kao njegov motiv prepoznaje osje "aje nelagode. Psihi $ke sile koje su izazvale to potiskivanje on naslu"uje u otporu [Widerstand ] koji se protivi oporavljanju. Moment otpora postao je jednim od temelja njegove teorije. Pòmisli koje se ina$e odstranjuju pod raznim izlikama (kao !to su one nabrojane u prethodnoj formulaciji), Freud promatra kao izdanke potisnutih psihi $kih
3
tvorbi (mislî i uzbu %enjâ), kao njihova izobli$enja uslijed otpora koji postoji prema njihovoj reprodukciji. &to je ve"i otpor, to je izra #enije izobli$enje. Njihova vrijednost za terapeutsku tehniku le #i upravo u tome odnosu nenamjernih pomisli prema potisnutom psihi $kom materijalu. Ako posjedujemo postupak koji omogu"ava da od pòmislî dospijemo do potisnutog, od izobli $enjâ do onog izobli$enog, onda i bez hipnoze mo #emo ono prethodno nesvijesno u du!evnom #ivotu u$initi dostupnim svijesti. Freud je zatim uobli $io umije !e tuma" enja [Deutungskunst ] kojemu pripada taj u $inak da takore"i iz ruda$e nenamjernih pomisli prika #e sadr#inu sazdanu od potisnutih misli. Predmet takvog rada tuma $enja nisu samo pomisli bolesnika ve " i njegovi snovi, koji otvaraju najizravniji pristup spoznaji nesvjesnog, njegove nehoti $ne radnje (simptomske radnje) kao i zabune u svakodnevnim u$incima (krivi izrazi [Versprechen], krive radnje [Vergreifen] i sl.). Pojedinosti ove tehnike tuma $enja i prevo%enja Freud jo! nije objavio. Prema njegovim naznakama, to je niz empirijski dobivenih pravilâ kako se iz pòmislî mo #e konstruirati nesvjesni materijal, uputâ o tome kako treba [11] razumjeti ako pomisli pacijanta zaka #u, te iskustavâ o najva#nijim tipi$nim otporima koji se uspostavljaju tijekom takve terapije. Opse #nu Freudovu knjigu “Tuma" enje snova” [“Traumdeutung”] iz 1900. treba smatrati prethodnicom uvoda u njegovu tehniku. Iz tih naznaka o tehnici psihoanaliti $ke metode moglo bi se zaklju$iti da je njezin izumitelj sam sebi prouzro $io nepotreban trud i postupio krivo kad je odustao od nekompliciranog postupka hipnoze. Me%utim, s jedne strane, kad se jednom nau $i tehnika psihoanalize, ona se puno lak!e izvodi nego !to se to $ini iz opisa, i s druge strane, to je jedini put koji vodi do cilja, i zato je taj te #i put jo! i najkra"i. Hipnozi se mora prigovoriti da je prikrila otpor i tako lije $niku preprije$ila uvid u igru psihi$kih sila. Ali ona ne uklanja otpor nego ga samo izbjegava i stoga pru#a nepotpune informacije i samo kratkotrajan uspjeh. Zadatak koji psihoanaliti$ka metoda nastoji rije!iti mo#e se izraziti u razli$itim formulama koje su dodu !e u svojoj biti ekvivalentne. Mo #e se re"i ovako: zadatak lije $enja jest uklanjanje amnezijâ; kad se popune praznine u sje"anju i razjasne svi zagonetni u $inci psihi$kog #ivota, onemogu"eno je daljnje postojanje, pa $ak i novo stvaranje patnje. Uvjet se mo#e formulirati i druga $ije: moraju se opozvati sva potiskivanja; psihi$ko stanje tada je jednako onome u kojemu su sve amnezije popunjene. Jo ! dalje ide druga formulacija: ovdje se radi o tome da se nesvjesno u $ini dostupnim svijesti, !to se odvija kroz prevladavanje otporâ. No, pritom se ne smije zaboraviti da takvo idealno stanje ne postoji ni kod normalnog $ovjeka i da samo rijetko uspijevamo dovesti lije $enje i pribli #no tako daleko. Kao !to zdravlje i bolest nisu prinicipijelno razlu $eni, nego ih razdvaja samo granica sumacije [12] koja se odre %uje prakti$no, tako se ni za cilj lije$enja nikad ne uzima ni !ta drugo nego prakti $no ozdravljenje bolesnika, uspostava njegove sposobnosti djelovanja i u #ivanja. Kod nepotpuneg izlje$enja ili nesavr!enog uspjeha posti#e se prije svega znatno 4
pobolj!anje op"eg psihi$kog stanja, dok simptomi, dodu !e sa smanjenim zna$enjem za bolesnika, i dalje mogu postojati a da ga ne obilje #avaju kao bolesnika. Terapeutski postupak ostaje, uz neznatne modifikacije, isti za sve simptome raznih vrsta histerije i tako %er za sve oblike prisilnih neuroza. Ipak, o neograni $enoj primjeni postupka ne mo #e biti rije$i. Priroda psihoanaliti$ke metode stvara indikacije i protupojave kako iz perspektive osobâ koje treba lije $iti tako i s obzirom na stanje bolesti. Najprikladniji su za psihoanalizu kroni $ni slu$ajevi psihoneuroze s ne toliko burnim i opasnim simptomima, dakle prije svega sve vrste prisilne neuroze, prisilnih misli i prisilnih radnji, slu $ajevi histerije u kojima fobije i abulije igraju glavnu ulogu, ali, nadalje, i svi somatski izrazi histerije ukoliko brzo uklanjanje simptoma ne postane glavni zadatak lije $nika, kao kod anoreksije. Kod akutnih slu$ajeva histerije mora se pri $ekati da nastupi mirniji stadij; u svim slu $ajevima u kojima dominira #iv$ana iscrpljenost izbjegavat "e se postupak koji i sâm zahtijeva naprezanje, koji donosi spor napredak i koji ne mo #e uzeti u obzir du #e trajanje simptoma. Osobi koju najprije treba lije $iti psihonalizom postavljaju se vi!estruki zahtijevi. Kao prvo mora biti sposobna za normalno psihi $ko stanje; za vrijeme smu !enosti ili melankoli $ne depresije ni u slu $aju histerije ne mo#e se ni!ta posti"i. Nadalje, smije se zahtijevati odre %ena mjera prirodne inteligencije i eti $kog razvoja; kod bezvrijednih osoba lije$nik [13] ubrzo gubi interes koji ga $ini sposobnim za zadubljenje u du!evni #ivot bolesnika. Izra#ene karakterne deformacije, zna $ajke prave degenerativne konstitucije pokazuju se u lije $enju kao izvor te!ko prevladivih otpora. Utoliko konstitucija op "enito postavlja granicu izlje$ivosti putem psihoterapije. I dobna granica oko petog decenija tvori nepovoljne uvjete za psihonalizu. Tada se vi !e ne mo#e ovladati masom psihi$kog materijala, vrijeme potrebno za oporavak postaje predugo i po$inje opadati sposobnost da se psihi $ki procesi poni!te. Usprkos svim tim ograni $enjima, prema Freudovim tvrdnjama, broj osoba podobnih za psihoanalizu iznimno je velik a znatno je i pro !irenje na!eg terapeutskog umije "a tim postupkom. Za djelotvorno lije $enje Freud zahtijeva duga$ke vremenske raspone, pola godine do tri godine, ali izvje!tava o tome da je uslijed razli $itih, lako naslutivih okolnosti bio u prilici primijeniti svoju terapiju samo na te !kim slu$ajevima, na osobama s vi!egodi!njim trajanjem bolesti i potpunom nesposobno !"u djelovanja, koje su, obmanute svim drugim terapijama, potra #ile takore"i svoje kona$no uto$i!te u njegovu novom i toliko sumnji$enom postupku. U slu$ajevima lak!ih oboljenja vrijeme lije $enja moglo bi se jako skratiti i posti"i izniman dobitak u prevenciji za budu "nost.”
5
Jedna te!ko"a psihoanalize (Eine Schwierigkeit der Psychoanalyse, 1917.) [Prijevod: Borislav Mikuli "] [130] 'elim odmah na po $etku re"i da ne mislim na neku intelektualnu te!ko"u, na ne!to !to psihoanalizu $ini nedostupnom za razumijevanje primaoca (slu!aoca ili $itaoca) nego na jednu afektivnu te !ko"u: na ne!to $ime psihoanaliza otu%uje od sebe osje"aje primaoca tako da on postaje manje sklon tome da joj pokloni interes i vjeru. No, kao !to se primje"uje, obje te!ko"e izlaze na isto. Onaj tko nije u stanju smo "i dovoljno simpatije za neku stvar, ne"e je tako%er lako ni razumjeti. Iz obzira prema $itaocu, kojega si zami !ljam kao jo! uvijek posve nepristranog, moram zahvatiti malo !ire. U psihoanalizi se iz velikog broja pojedina$nih promatranja i dojmova kona $no oblikovalo ne!to poput teorije koja je poznata pod imenom teorija libida. Psihoanaliza se, kao !to je poznato, bavi razja!njavanjem i uklanjanjem takozvanih nervoznih smetnji. Za taj problem trebalo je prona "i to$ku napada i odlu $eno je da se ona tra#i u nagonskom #ivotu du!e. Dakle, pretpostavke o ljudskom nagonskom #ivotu postale su podlogom na !eg shva"anja nervoze. Psihologija, koja se nau$ava na na!im !kolama, daje nam jako malo zadovoljavaju"ih odgovora kad je pitamo za probleme du !evnog #ivota. No njezine obavijesti nisu ni na jednom drugom podru $ ju oskudnije nego upravo na podru $ ju nagonâ. Prepu!teno je dakle nama kako "emo si u tome stvoriti prvu orijentaciju. Popularno shva "anje razdvaja glad i ljubav kao predstavnike nagonâ koji te#e odr#avanju pojedina$nog bi"a i onih koji te #e njegovu razmno #avanju. [131] Prihva "aju"i ovo posve blisko razlu$ivanje, mi u psihoanalizi tako%er razlikujemo nagone za samoodr#anjem ili Ja-nagone od seksualnih nagona, a snagu s kojom seksualni nagon nastupa u du!evnom #ivotu nazivamo libido — seksualni prohtjev — kao ne !to analogno gladi, volji za mo "i i sli$nom kod Ja-nagonâ. Na temelju te pretpostavke posti #emo potom prvo zna $ajno otkri"e. Saznajemo, naime, da za razumijevanje neurotskih oboljenja daleko ve "e zna$enje pripada seksualnim nagonima, da su neuroze takore "i specifi$na oboljenja seksualne funkcije; da o koli $ini libida i o mogu "nosti da se on zadovolji i ispusti kroz zadovoljenje ovisi ho "e li neki $ovjek uop"e oboljeti od neuroze; da je oblik oboljenja odre %en na$inom na koji je netko pre !ao razvojni put seksualne funkcije ili, kako mi ka #emo, put fiksiranjâ koja je njegov libido iskusio tokom svoga razvoja; i da u odre%enoj, ne posve jednostavnoj tehnici utjecanja na psihu posjedujemo sredstvo da neke skupine neuroza ujedno razjasnimo i da ih dovedemo do povla $enja. Na!e terapeutsko nastojanje ima najbolji uspjeh kod odre %ene klase neuroza koje proizlaze iz konflikta izme%u Ja-nagonâ i seksualnih nagonâ. Kod $ovjeka se, naime, de !ava da se zahtjevi seksualnih nagonâ, koji daleko
6
prema!uju pojedina$no bi"e, pojave njegovome Ja kao opasnost, koji ugro#avaju njegovo samoodr#anje ili njegovo samopo !tovanje. Tada se Ja po$inje braniti, otkazuje seksualnim nagonima #eljeno zadovoljenje, prisiljava ih na one zaobilazne puteve zamjenskog zadovoljenja koji se obznanjuju kao nervozni simptomi. Tada psihoanaliti$ka terapija uspijeva u tome da proces potiskivanja podvrgne reviziji i da dovede konflikt do boljeg ishoda koji se sla#e sa zdravljem. Nerazumno protivljenje predbacuje nam onda to na !e uva#avanje seksualnog nagona kao jednostrano: ‘ (ovjek ima i druge interese osim seksualnih!’ [132] Ni u jednom trenutku nismo to zaboravili ili porekli! Na !a jednostranost je poput jednostranosti kemi $ara koji sve strukture svodi na snagu kemijske atrakcije. Ali on zbog toga ne pori $e i te#insku silu, on samo prepu !ta njezino vrednovanje fizi $aru. Za vrijeme terapeutskog rada moramo se pobrinuti za raspodjelu libida kod bolesnika, istra #ujemo za koje objektne predod#be je libido vezan i osloba%amo ga da bismo ga stavili na raspolaganje njegovome Ja. U tome smo do!li dotle da stvorimo jako $udnovatu sliku o po$etnoj podjeli, o prapodjeli libida kod $ovjeka. Morali smo naime po "i od toga da je na po$etku individualnog razvoja $ovjeka sav libido (sva erotska te #nja, sva sposobnost ljubavi) vezan za vlastitu osobu, da — kako mi to ka #emo — zaposijeda vlastito Ja. Tek kasnije se doga %a, s osloncem na zadovoljavanje velikih #ivotnih potreba, da libido pretje $e s Ja na izvanjske objekte, i tek time mi dolazimo u mogu "nost da prepoznamo libidinalne nagone kao takve i da ih razlikujemo od Ja-nagona. Od tih objekata libido se mo #e ponovo odvojiti i povu "i u Ja. Stanje u kojem Ja zadr #ava libido kod sebe nazivamo narcizmom, u sje"anje na gr$ku pripovijest o mladi "u Narcisu koji se zaljubio u svoju vlastitu zrcalnu sliku. Pojedincu dakle pripisujemo napredak od narcizma prema objektnoj ljubavi. Me%utim, ne vjerujemo da ikada sav libido na !eg Ja posve prelazi na objekte. Odre%eni iznos libida uvijek zaostaje kod Ja, izvjesna mjera narcizma nastavlja i dalje postojati unato $ visoko razvijenoj objektnoj ljubavi. Ja je veliki rezervoar iz kojega istje $e libido namijenjen objektima i kojemu ponovo pritje $e natrag od objekata. Objektni libido je najprije bio Ja-libido i ponovo se mo #e preokrenuti u Ja-libido. Za potpuno zdravlje osobe bitno je da njezin libido ne izgubi potpunu pokretljivost. Za zorni prikaz toga odnosa, [133] pomislimo na neku protoplazmatsku #ivotinjicu $ija #itka supstancija oda !ilje pseudopodije (la #ne no#ice), nastavke u koje se prote#e tjelesna supstancija, koji se me %utim u svakom trenutku mogu ponovo uvu"i tako da se opet uspostavlja oblik protoplazmatske grudice. Ono !to sam ovakvim naznakama poku !ao opisati jest libidinalna teorija neurozâ na kojoj se temelje sva na !a shva"anja tih bolesnih stanja kao i na! terapeutski postupak protiv njih. Razumije se po sebi da pretpostavke libidinalne teorije zastupamo i za normalno pona !anje. Govorimo o narcizmu malog djeteta a sna #nome narcizmu primitivnog $ovjeka pripisujemo to da vjeruje u svemo " svojih misli i da zbog toga tehnikom magije ho"e ujecati na odvijanje doga %aja u vanjskom svijetu. 7
Nakon ovoga uvoda #elio bih izlo#iti da je op"i narcizam, samoljublje $ovje$anstva, pretrpjelo do sada tri te !ke povrede od znanstvenog istra#ivanja. a) U po$ecima svojih istra#ivanja $ovjek je najprije vjerovao da se njegovo obitavali!te, Zemlja, nalazi nepokretna u sredi !tu svemira, dok se Sunce, Mjesec i planete kre "u po kru#nim putanjama oko Zemlje. Pri tome je naivno slijedio utisak svojih osjetilnih zamjedbi, jer ne osje "a kretanje Zemlje a kamo god mo #e slobodno gledati oko sebe, vidi sebe u sredi !tu kruga !to ga zatvara vanjski svijet. No sredi !nji polo#aj Zemlje bio mu je jamstvo za njezinu vladaju"u ulogu u svemiru a $inila se i dobro uskla%ena s njegovom skolno !"u da se osje "a kao gospodar ovoga svijeta. Uni!tenje ove narcisti $ke iluzije vezuje se za nas uz ime i djelo Nikole Kopernika iz 16. stolje "a. No davno prije njega pitagorejci su sumnjali u privilegirani polo #aj Zemlje, a Aristarh sa Samosa je u tre "em stolje"u prije Krista [134] izrekao da je Zemlja puno manja od Sunca i da se giba oko toga nebeskog tijela. Dakle, i veliko Kopernikovo otkri "e ostvareno je ve" prije njega. Kad je pak nai !lo na op"e priznanje, ljudsko u povredu. samoljublje je ve" bilo pretrpjelo svoju prvu, kozmolo #k b) Tokom svoga kulturnog razvoja $ovjek se nametnuo kao gospodar nad svojim srodni$kim, #ivotinjskim stvorenjima. Me %utim, nezadovoljan tom prevla!"u, po$eo je unositi provaliju izme %u njihove i svoje biti. Njima je odrekao um a sebi pridao besmrtnu du !u, pozvao se na visoko bo #ansko porijeklo koje je dopustilo kidanje veze zajedni !tva sa #ivotinjskim svijetom. (udnovato je da je ta oholost jo ! strana malome djetetu kao i primitivnom $ovjeku i pra$ovjeku. Ono je rezultat kasnijeg, slo #enijeg razvoja. Primitivnom $ovjeku na stupnju totemizma nije bilo odbojno da za svoje pleme na%e porijeklo u nekom #ivotinjskom pretku. Mit, koji sadr#i odraz toga starog na $ina mi!ljenja, dopu!ta da bogovi primaju #ivotinjsko obli$ je, a umjetnost prvih vremena stvara bogove sa #ivotinjskim glavama. Dijete ne osje"a nikakvu razliku izme%u svoje bîti i bîti #ivotinje; bez $u%enja ono pu !ta da #ivotinje u bajkama govore i misle; ono premije !ta neki afekt straha, koji se ti $e ljudskog oca, na psa ili konja a da time nema namjeru poniziti oca. Tek kad odraste, valjda se ve " toliko otu%ilo od #ivotinje da mo #e psovati $ovjeka imenom #ivotinje. Svi znamo da je istra#ivanje Charlesa Darwina, njegovih suradnika i prethodnika, prije ne !to vi!e od pola stolje"a dokon$alo tu oholost $ovjeka. (ovjek nije ni!ta drugo i ni !ta bolje od #ivotinjâ, sâm je potekao iz #ivotinjskog reda, s nekim vrstama u bli #em srodstvu, s nekima u daljem. Njegove kasnije ste$evine nisu bile u stanju izbrisati svjedo $anstva istovrijednosti koja su dana u njegovoj tjelesnoj gra %i [135] i u njegovim du!evnim zasadama. No, to je druga, biolo #k a povreda ljudskog narcizma. c) Najbolnije poga %a svakako tre"a povreda koja je psiholo !ke naravi. (ovjek se, premda je vani poni #en, osje"a suvereno u svojoj du !i. Negdje u sr#i svoga Ja stvorio si je neki nadzorni organ koji nadgleda 8
sla#u li se njegova vlastita uzbu%enja i djelovanja s njegovim zahtjevima. Ako se ne sla#u, neumoljivo ih se ustavlja i povla $i. Njegova unutra !nja zamjedba, svijest, obavje !tava njegovo Ja o svim zna $ajnim zbivanjima u du!evnom pogonu, i volja, kojom upravljaju te obavijesti, provodi ono !to Ja naredi, preina $uje ono !to bi #eljelo da se izvr !i samostalno. Jer, ta du!a nije ni!ta jednostavno, naprotiv, ona je hijerarhija nadre %enih i podre%enih instancî, vrtlog impulsâ koji nezavisno jedan od drugoga navaljuju prema izvr!enju, sukladno mno!tvenosti nagonâ i odnosâ prema vanjskom svijetu, me%u kojima su mnogi suprotni jedan drugome i me%usobno nesno!ljivi. Za funkciju je potrebno da najvi !a instanca dobiva obavijesti o svemu !to se sprema i da njezina volja mo #e prodrijeti svugdje kako bi vr!ila svoj utjecaj. Ja se osje"a sigurnim kako u potpunost i pouzdanost obavijesti tako i u prohodnost svojih naredbi. Kod nekih bolesti, a svakako upravo kod neuroza koje mi prou$avamo, stvari stoje druga $ije. Ja se osje"a nelagodno, udara o granice svoje mo"i u svojoj vlastitoj ku "i, u du !i. Iznenada se pojavljuju misli za koje se ne zna odakle dolaze; ne mo #e se u$initi ni!ta da se one rastjeraju. Ti strani gosti $ine se $ak mo"nijima od onih koje Ja dr #i pot$injenima; oni se opiru svim ina $e isku!anim sredstvima mo"i volje, ostaju neometeni logi$kim opovrgavanjima, ne doti $u ih protuiskazi zbilje. Ili pak dolaze impulsi, koji kao da su impulsi nekog tu %ina, tako da [136] ih Ja pori $e ali ih se mora bojati i poduzeti mjere predostro #nosti prema njima. Ja ka #e sebi, to je bolest, strana invazija; ono poo !trava budnost, ali ne mo #e razumjeti za!to se osje"a uko$enim na tako $udnovat na$in. Psihijatrija dodu !e u takvim slu $ajevima osporava da su se u du!evni #ivot uvukli strani duhovi, ali ona ina $e samo govori slije #u"i ramenima: degeneracija, hereditarna dispozicija, konstitucionalna manja vrijednost! Psihoanaliza se pak poduhva "a toga da razjasni te nelagodne slu$ajeve bolesti, ona provodi bri #na i dugotrajna istra #ivanja, stvara si pomo"ne pojmove i znanstvene konstrukcije te kona $no mo#e re"i tome Ja: “Nije te spopalo ni !ta strano; jedan dio tvoga vlastitog du !evnog #ivota oteo se tvome znanju i vlasti tvoje volje. Zato si i tako slab u odbrani; bori ! se jednim dijelom svoje snage protiv drugog dijela, ne mo #e! sabrati svu svoju snagu kao !to mo#e! protiv vanjskog neprijatelja. A taj dio tvojih du!evnih snaga koji je tako stupio u suprotnost prema tebi i postao neovisan o tebi nije $ak ni najgori ili najneva #niji. A krivica, moram to re"i, le#i na tebi samome! Precijenio si svoju snagu ako si vjerovao da sa svojim seksualnim nagonima mo#e! raditi !to ho"e! i da nisi morao imati ni najmanjeg obzira prema njihovim namjerama. U tome su se oni pobunili i krenuli svojim tamnim putevima da bi se oteli potiskivanju, stvorili su si svoje prâvo na na $in koji tebi vi!e ne mo#e biti pràv. Kako su to ostvarili i kojim putevima su se kretali, to nisi saznao; do tvoga znanja dopro je samo ishod toga rada, simptom, koji osje "a! kao patnju. Ne prepoznaje! ga kao potomka svojih vlastitih odba $enih nagona i ne zna ! da je on njihovo zamjensko zadovoljenje. Ali $itav je proces mogu " samo zbog ove jedne okolnosti, naime te da si u zabludi jo ! u jednom drugoj va#noj to$ki. Pouzdaje! se u to da [137] saznaje! sve !to se de!ava u tvojoj 9
du#i, ako je samo dovoljno va #no, jer to ti onda javlja tvoja svijest. Ako pak nisi dobio obavijest o ne $emu u svojoj du!i, uzima! pouzdano da ono u njoj nije ni sadr#ano. (ak ide! toliko daleko da “du !evno” smatra! identi$nim sa “svjesnim”, tj. s onim tebi poznatim, usprkos najo $iglednijih dokaza da se u tvome du!evnom #ivotu stalno mora zbivati puno vi !e toga nego !to tvojoj svijesti mo#e postati poznato. Daj se pou $iti u toj jednoj stvari! Ono du!evno u tebi ne poklapa se s onim !to je tebi svjesno; to da li se u tvojoj du!i ne!to zbiva ne!to je drugo od toga da li ti to saznaje !. Obi$no je, priznajem, izvje!tajna slu#ba prema tvojoj svijesti dovoljna za tvoje potrebe. Smije! se uljuljkivati u iluziji da saznaje ! sve ono va #nije. Ali u nekim slu$ajevima, npr. u slu $aju nekog takvog nagonskog konflikta, ona zakazuje i tvoja volja ne se #e dalje od tvoga znanja. Me %utim, u svim slu$ajevima, obavijesti tvoje svijesti nepotpune su i $esto nepouzdane; tako%er, $esto se de!ava da obavijest o doga%ajima dobije! tek kad su oni ve" zavr!eni i ti ne mo #e! vi!e ni!ta promijeniti na njima. Tko mo #e, $ak i kad nisi bolestan, ocijeniti, !to se sve mi $e u tvojoj du !i, o $emu ne saznaje! ni!ta ili o $emu biva! krivo obavije!ten. Pona!a! se kao apsolutni vladar koji se daje zadovoljiti informacijama svojih najvi !ih dvorskih slu#bi a ne silazi do naroda da $uje njegov glas. Kreni u sebe, u svoje dubine, i tek upoznaj sebe, i tad "e! razumjeti za!to mora! oboljeti, a mo#da "e! izbje"i oboljenje.” Tako je psihoanaliza htjela podu$iti Ja. Ali ona dva razja !njenja — naime da se nagonski #ivot seksualnosti u nama ne mo #e potpuno obuzdati i da su du !evna zbivanja po sebi nesvjesna te da postaju dostupna i podlo #na na!em Ja samo kroz nepotpunu i nepouzdanu zamjedbu — istovjetna su s tvrdnjom da Ja nije gospodar u svojoj vlastitoj ku !i . Zajedno oni predstavljaju tre "u povredu samoljublja koju [138] bih #elio nazvati psiholo #k om. Otud nije nikakvo $udo da Ja ne poklanja svoju naklonost psihoanalizi i tvrdokorno joj uskra "uje vjeru. Samo posve mali broj ljudi mo #da je uspio sebi razjasniti koliko "e dalekose#an korak za znanost i #ivot zna$iti pretpostavka o nesvjesnim du!evnim procesima. Ali dodajmo tome #urno da nije psihoanaliza prva u$inila taj korak. Kao prethodnike valja navesti glasovite filozofe, prije svega velikog mislioca Schopenhauera $ija se nesvjesna “volja” mora izjedna$iti s du !evnim nagonima psihoanalize. Isti mislilac, uostalom, koji je rije$ima nezaboravne upe$atljivosti podsjetio ljude na jo ! uvijek potcijenjeno zna$enje njihove seksualne te #nje. Psihoanaliza ima samo tu jednu prednost !to one dvije re $enice, tako mu $ne na!em narcizmu, o psihi$kom zna$enju seksualnosti i o nesvjesnosti du !evnog #ivota, ne tvrdi apstraktno nego ih dokazuje na gra %i koja se ti $e osobno svakog pojedinca i sili ga da zauzme stav prema tim problemima. Ali upravo zato ona privla$i na sebe odbojnost i otpore koji jo ! plaho zaobilaze veliko ime filozofa.
10
