razlaganja da bi svoj maksimum dosegla negdje oko f 8. Daljim smanjivanjem relativnog otvora, moć razlaganja se opet smanjuje. Ova metoda testiranja oštrine je vrlo jednostavna ali zato dosta nepouzdana. Crno�bijeli predložak koji služi kao test objekt, vrlo vr lo je vis vi s okog ok og kon ko n tras tr asta ta (oko (o ko 1000:1), 1000 :1), d o k je kon ko n tras tr astt sub su b jeka je kata ta koji se svakodnevno nalaze pred objektivom naše kamere u pros jeku je ku dale da leko ko n iži. iž i. M e đ u t im, im , kako ka ko je moć mo ć razl ra zlag agan anja ja p r o p o r c ion io n a l n a kontrastu, ovakav bi test bio mjerodavan samo za subjekte krajnje viso vi soko kog g kon ko n tras tr asta ta,, na p rim ri m jer je r u a s t r o n o m iji. ij i. Za svak sv akod odne nevn vnee subsu b jekt je ktee ovakav ova kav test te st može mo že (ali (al i ne mora) mo ra) biti bi ti mjer mj erod odav avan an,, jer je r viso vi soka ka moć razlaganja nije uvijek u skladu s općim dojmom oštrine fotografske slike koja, kako smo već ranije naglasili, više ovisi o psihološko�fiziološkim faktorima nego o moći razlaganja. Postoje još neki načini objektivnog ocjenjivanja oštrine fotografske slike. To je u prvom redu mjerenje akutance (mikrodensi� tometarsko mjerenje slike oštrice noža), koja bolje korelira s općim dojmom oštrine, jer daje podatke o rubnoj oštrini oštrini objekata, a taj je podatak važniji za opći dojam oštrine nego moć razlaganja. Nadalje, tu su i suvremeni elektronički načini mjerenja, poznati pod nazivom »OTF» (Optical transfer function) i »MTF« (Modula� tion transfer function). To su dosta pouzdane metode, ali uključuju veliki i skupi tehnički aparat, pa je stoga ipak jedina metoda koja za snimatelja dolazi u obzir (računajući unaprijed s njenim ograničenjima) � mjerenje moći razlaganja. Sve što je rečeno o sumi onoga što čini opći dojam oštrine, ne služi samo zato da bi oštrina slike bila veća i sadržaj jasniji, nego da bismo oštrinu stavili pod kontrolu i njome upravljali u smislu održavanja stila i kontinuiteta filmske slike. Oštrina nije i ne smije biti samo puko sredstvo percepcije slike, već je ona, u mnogo višem stupnju, i jedno od izražajnih sredstava snimatelja.
Plitki i duboki fokus Kao što smo ranije ustanovili, subjektivni dojam neoštrine ili oštrine u mnogome ovisi o dubini fokusa. Što je dubina fokusa, odnosno zona kroz koju se proteže oštrina slike dublja, slika će izgledati oštrijom. I obratno: što je zona oštrine manja, što je fokus plići, oštrina će se gubiti i slika će djelovati manje realistično, izgledat će maštovitija i poetičnija. Sam pojam dubine fokusa identičan je pojmu dubinske oštrine, koji je, kao što ćemo u slijedećem poglavlju vidjeti, funkcija žarišne duljine i relativnog otvora. Težnja za što većom dubinskom oštrinom, težnja koja je karakteristična za cijelu jednu epohu filmske fotografije, nastala je iz uvij uv ijek ek p ris ri s u tne tn e želje že lje za po podr draž ažav avan anje jem m kara ka rakt ktee rist ri stik ikaa našeg naš eg 108
