Filozofija Platon i Aristotel

Usporedba rješavanja temeljnih filozofskih pitanja kod Platona i Aristotela (ontološko razdoblje)

Filozofska pitanja

Bitak

Kretanje

Način rješavanja filozofskih pitanja Platon Aristotel

Ideje su vječne i nepromjenjive biti svega. ne su izvor i uzrok svega! praslike! paradigme paradigme stvari. stvari. "akvo shva#anje proizlazi iz podvojenosti podvojenosti zbilje na istinsku zbilju ideja i vidljivi materijalni materijalni svijet pojava! koje su tek sjene ideja. Ali i iz tra$enja op#eg i prevladavanja prevladavanja relativizma relativizma pa je Platon op#im op#im pojmovima pojmovima pridao vrijednost vrijednost izvornih izvornih opstojnosti te su pojmovi ideje! a ideje su bitak.(%&onj bitak.(%&onj je konj! po ideji ideji konja') &od Platona nema kretanja! nego samo postoji meteksis sudjelovanje ideje u pojavi.

Razlike

blik je ono bitno! bit po kojoj nešto Platon ne rješava ontološka pitanja jest to što jest! svrha! svrha! značenje. promatranjem promatranjem svijeta kao što to radi Aristotel razlikuje tvar i oblik. "var je Aristotel. +a Aristotela nema druge pasivna mogu#nost! mogu#nost! potenija! potenija! a stvar zbilje (realnosti) pored ove koja je je oblikovana oblikovana tvar (hilemorfizam (hilemorfizam). ). jedinstvo op#eg op#eg i pojedinačnog! pojedinačnog! &ao što je oblak oblak po formi neprihvatljiva mu je dvojnost oblaka! tako je i čovjek čovjek po svjetova . "vrdi da op#e ne mo$e formi čovjeka! a to je duša! koja je biti izvan pojedinačnog pojedinačnoga. a. &onjstvo trovrsna (vegetativna! animalna i nije izvan konja. &onjstvo je u razumska). Prema Aristotelu  su konju. "ime kritizira Platonov uzroka svega* tvar (%ausa idealizam. ,lavna razlika je ta što materialis')! oblik (%ausa formalis')! formalis')! Platon vidi ideje kao bitak svega a kretanje (%ausa effiiens') i svrha Aristotel oblik kao bit svega! (%ausa finialis'). ni su predmet predmet materije. +a Platon su najsavršenije %prve filozofije' tj. metafizike ideje! a Aristotel prihva#a postojanje (početak ontologije) nepokretnog pokretača (-oga). Polazi od svog osnovnog shva#anja /azlika je u tome da je kretanje za bitka pa kretanje kretanje definira definira kao čin Aristotela prelazak materije u formu prelaska materije materije u formu. formu. /azvija a kod Platona se to kretanje ni ne hijerarhiju oblika jer je odnos izme0u vidi jer za njega postoji samo tvari i oblika relativan. &amen kao sudjelovanje sudjelovanje ideje u pojavi. U tvar ima mogu#nost za oblik stupa! a ovome Aristotel najviše kritizira stup za oblik stupovlja! pa za hram! a Platona jer tvrdi da mora postojati hram za trg i tako beskonačno. +ato nešto izme0u ideje i pojave. vidi svijet kao vječno kretanje! usavršavanje oblika! tok sve ve#eg pro$imanja pro$imanja tvari oblikom. oblikom.

Sličnosti

+bilju shva#aju dvojako* Platon razvija svoju filozofiju oko ideja i pojava! a Aristotel oko tvari i oblika. bojia prihva#aju nekakvo savršenstvo koje sve pokre#e. 1ema sličnosti osim da je za obojiu kretanje vezano uz bitak.

Ivan 2uri# .b


Spoznaja

3hva#anje o spoznaji započinje kao i predsokratii pa govori o dvije vrste spoznaje. Prva je noesis! umna spoznaja! koja je upravljena bitku. I nju dijeli na episteme (čisto znanje o idejama) i predočavanje( matematske ostvaraje jer je to najbli$e fino#i same ideje). 4ruga je doksa! mnijenje! koja je upravljena bivanju! doga0anju! osjetilnom svijetu. A nju dijeli na vjerovanje (da se u nekoj pojavi zrali ideja) i naga0anje ( sjene pojava). 3poznaja za njega nije postupno sazrijevanje nego on u svoju filozofiju uvodi teoriju sje#anja. 4uša boravi u arstvu ideja te kad se rodi vidljivi svijet podsje#a dušu na ideje. Prema tome! spoznaja je sje#anje (anamneza). 5ilozofija mo$e ubrzati to sje#anje.

Aristotel smatra da filozofija treba krenuti od prve supstanije! koja se sastoji od materije i oblika. "ako i spoznaja počinje od onoga što je nama prvo dano! pojedinačne tvari koju perepijom dohva#amo (zor). 6išljenje se postupno induktivno uzdi$e do spoznaje op#eg. A to je druga supstanija! rodovi i pojmovi prve supstanije (Aristotel ih je definirao kao kategorije). "o je za njega znanost. Umije#e je kad spoznaja polazi od onoga što je op#e i dolazi do onog što je pojedinačno. Aristotelovo mišljenje je da to mogu samo oni koji su nešto istra$ili! koji nešto znaju te da se tako deduktivnim putem dolazi do istine. n je uveo klasičnu teoriju istine prema kojoj je istina podudaranje pojam i stvari. "akva spoznaja je za njega filozofija.

Platon kre#e od podjele spoznaje na bojia svoje osjetilnu i razumsku! dok kod teorije temelje Aristotela takve izričite podjele na vlastitom nema. 3hva#anje spoznaje im je shva#anju potpuno različito. 4ok se Platon bitka. 6oglo bi oslanja na teoriju sje#anja! Aristotel se re#i da im je polazi od istra$ivanja i znanja te slično što jedna spoznaju svodi na induktivno i vrsta spoznaje deduktivno razmišljanje koje nas kre#e od vodi znanosti i istini. osjetila. &od Platona doksi odgovaraju pojave vidljivog svijeta a Aristotelova indukija kre#e od perepije onoga što nam je dano.

Ivan 2uri# .b


Ivan 2uri# .b


Politika (Država)

Politika mora počivati na moralu. 4r$ava je nastala iz potrebe ljudi za suradnjom u podjeli rada. 7ilj je dr$ave sre#a svih gra0ana! ostvarenje pravednosti. Prema sposobnostima dijeli gra0ane u tri stale$a* proizvoditelji (zemljoradnii! zanatlije koji proizvode za sve članove zajednie)! vojnii (čuvari koji brane dr$avu) i vladari ( upravljaju dr$avom). /azlikuje tri dijela duše* po$udni! voljni i umni. 8jeruje da kod pojedinih ljudi dominira jedan dio duše zato ih dijeli na tri stale$a. Proizvoditelji kao po$udni dio dr$ave skloni su u svojoj te$nji za ugodom! a vrline su im razboritost! umjerenost! skromnost. 6ana čuvara je te$nja za vlaš#u! a vrlina im je hrabrost. 8rlina vladara je mudrost! a mane nemaju. +a njega je pravednost da svatko radi svoj posao! odnosno onaj za koji je

Politika je djelovanje u interesu zajednie. 7ilj je ostvariti neko op#e Platon gleda nerealno na dr$avu. dobro. +ajednia je prije pojedina. 8idi da nijedna postoje#a dr$ava 9ovjek je društveno i političko bi#e te nije ni blizu njegovog shva#anja! ali svoju bit mo$e ostvariti tek u svejedno vjeruje da se mo$e stvoriti političkoj zajednii ili dr$avi! a ako idealna dr$ava (utopija) . Aristotel je nije u zajednii onda je ili zvijer ili realan u skladu s povijesnom -og. 6ogu#a je valjana vladavina! stvarnoš#u! pa dijeli vladavine na kojoj je ilj op#e dobro! neovisno o valjane i nevaljane. Platon gra0ane tome tko vlada (kraljevstvo! dijeli na stale$e prema aristokraija! republika) i nevaljana sposobnostima! a Aristotel govori vladavina! kojoj je ilj korist samo jednako o svakom čovjeku! da onih na vlasti (tiranija! oligarhija! svatko mo$e ostvariti neko op#e demokraija). dobro.

bojia vide kao glavnu funkiju dr$ave odgoj gra0ana 1a prvo mjesto stavljaju zajedniu! društvo u dr$avi. vdje se nazire totalitarizam u kojem se pojedina! pa čak i čitav stale$! gubi pred zajedniom dr$ave.

Ivan 2uri# .b


sposoban. Ako svaki stale$ ostvaruje svoju vrlinu! dr$ava je u jelini i svaki stale$ i svaki pojedini gra0anin pravedan. +astupa vladavinu aristokraije i smatra da #e vladari ustrajati u filozofiji. "o je idealna dr$ava.

!jetnost

Platon malo ijeni umjetnost Umjetnost je oponašanje ali ne puko dok ljepotu izjednačava s oponašanje nego stvaralačko. idejom dobra i istine. Umjetnii su stvaratelji. Umjetnost se Umjetnosti u idealnoj dr$avi bavi onim što je op#e. Aristotel smatra dodjeljuje skromnu! da je umjetnost bli$a filozofiji nego drugorazrednu! odgojnu historiografija! koja se bavi ulogu. 3veo ju je na puko pojedinačnim. Umjetnost je svrhovita. sredstvo. 1egira ju govore#i na je odmor! osvje$enje! odgojno da je umjetnost mimesis sredstvo i očiš#enje! katarza! osloba0a (oponašanje! podra$avanje nas. Umjetnost nas oplemenjuje. prirodom! obmana) a umjetnii su opsjenari! iluzionisti. +a njega je umjetnost tre#a od istine* prve su ideje! druge su pojave! koje su sjene ideja! a tre#a je umjetnost! koja je sjena sjene.

Platon gleda negativno na umjetnost! a Aristotel pozitivno. +a Platona je ona bezvrijedna! sjena sjene dok Aristotel misli potpuno suprotno. n vidi umjetnost kao nešto uistinu potrebno čovjeku! kao stvaralačku dimenziju čovjeka koja ga vodi oslobo0enju od emoija! katarzi.

bojia priznaju da umjetnost jeste imitaija i daju joj odgojnu ulogu.

Ivan 2uri# .b


"tika

Platon dijeli ljude na stale$e po njihovim sposobnostima. 4aje im odre0ene vrline i mane temeljene na dijelu duše za koji vjeruje da prevladava kod pojedinog stale$a.

Aristotel misli da svatko mo$e posti#i Platon vidi stale$e kao pravedno Platon dijeli neko dobro (pravedan! ponosit)! neku ure0enje u društvu! a Aristotel ljude po sre#u. stvarenjem svoje umne smatra da svaki odre0en sposobnostima prirode čovjek #e biti sretan. 6isli da pojedinačan čovjek mo$e uvijek a Aristotel vrline nisu jedinstvene i zato ih dijeli ostvariti kakvo realno dobro! nešto opravdava na etičke i dijanoetičke. :tičke se čime #e ostvariti napredak u razvoju ropstvo! posti$u tako da razum odgoji volju po vlastitih mogu#nosti. Platonova osobito načelu zlatne sredine a dijanoetičke su dr$ava je pravedna ako svaki stale$ barbarima! po razumske vrline koje su dio onog izvršava svoje du$nosti. Aristotel ro0enju. Platon najvišeg bla$enstva koje obuzima drugačije gleda na pravednost idealizira mudraa kada se teorijskom govore#i o njoj kao jednakosti! ali filozofe spoznajom pribli$i prvim izvorima i samo me0u jednakima. govore#i da su uzroima svega te sudjeluje u bez mane i bo$anskom mišljenju. Aristotel ih idealizira jer smatra da filozofi sudjeluju u bo$anskom mišljenju.

Ivan 2uri# .b

Filozofija Platon i Aristotel

Recommend Documents