UVOD
Smisao e-Governmenta nalazi se u proširivanju i otvaranju novih mogućnosti građanima. E-Government postavlja ljude u centar, otvara im mogućnosti za pristup informacijama, uporabu
javnih usluga i utjecanje na političke odluke. Dani lutanja od šaltera do šaltera, raznih ureda i institucija su prošlost. U srcu ove promjene se nalazi Internet – oslonac – oslonac nadolazećeg doba informacija Sve donedavno, vlade su se u potpunosti oslanjale na sistem čuvanja zapisa koji se oslanjao na papiru. Sve interakcije su se obavljale ličnim kontaktom, telefonom ili poštom. Tokom posljednje dvije decenije, vlade s u puno ulagale u računare i srodnu tehnologiju kako bi modernizirale vođenje dokumentacije i komunikaciju. Danas,e-Government iz temelja mijenja status quo. E-Government neće funkcionirati na jednoj osnovnoj tehnologiji. Ljudi na izbor imaju platforme i uređaje kojima će moći komunicirati komun icirati s javnim tijelima. Kako se usluge e- Governmenta budu sve više širile i postajale pristupačnije, one će omogućiti
premošćivanje digitalnog jaza time što će pružiti opipljive, široko potrebne usluge i potaknuti korištenje Interneta kod ljudi koji inače ne bi bili zainteresirani za taj način komunikacije. Dodatno, kako vlade budu ulazile u novu tehnološku eru, pojavit će se brojne prilike za tijesnu suradnju s privatnim sektorom u izgradnji infrastrukture za buduće potrebe Tehnološki izazovi e-Governmenta manifestiraju se na tri strane. Javne administracije se često kritiziraju tvrdnjom da je komuniciranje s njima previše kompleksno – konkretno, ostvarivanje jednostavnih administrativnih transakcija često zahtijeva kontakte s više referenata. Vladini portali mogu zamijeniti višestruka mjesta kontakata jednim sučeljem i jednim mjestom pristupa.
Drugi problem s kojim se vladini službenici susreću je pitanje kako upotrijebiti informacijsku tehnologiju za izgradnju i podršku zajednica na lokalnoj razini. Tehnologija vladi može pomoći u spajanju građana, škola, kulturnih udruženja, kompanija i administracija u digitalne zajednice.
Treći ključni problem za administracije je kako povezati različite postojeće zastarjele kompjutorsk e sisteme i resurse u jednu mrežu. Vladama treba tehnologija koja će poslužiti kao oslonac postojećim različitim mrežama, programima i bazama podataka, koji će im omogućiti da komuniciraju brzo i kvalitetno
1
1.Elektronska uprava ( eGovernment )
Elektronska uprava ( eGovernment )-upotreba informaciono komunikacijskih tehnologija, a narocito upotreba interneta kao instrumenata za postizanje bolje uprave.Za cilj ima da omogu ći lak šu , jeftiniju,transparentniju interakciju izme đu vlade i građana ( G2C ), vlade i kompanija ( G2B ), samih vladinih agencija ( G2G ).Elektronska uprava se mo že posmatrati od “ on line pristupa servisima “ do alata za izgradnju i obnovu demokratije .Što se ti če pogleda na elektronsku upravu ona prije svega zavisi od interesa onoga koji je opisuje .Što se tiče biznismena za njega je to elektronska registracija preduze ća , javne nabavke on line , ure đen ili elektronski vođen katastar.Kad je rije č o građanima njima su najzanimljivija provjera i pla ćanje poreza online , izborni sistem u kome nema kra đe , zatim rezultati upisa u škole i na fakultete na Internetu itd. Kad je riječ o novinarstvu , novinari su zainteresovani za neograničen , brz i besplatan pristup javnim informacija informacijama. ma.
Što se tiče definicija vezani za elektronsku upravu , one su različite različite u zavisnosti od autora koji su je pisali.
Što se tiče poslovne perspektive , elektronsku upravu možemo definisati kao upravu koja prepoznaje mogućnosti i uticaj informacionih i komunikacionih tehnologija za upravljanje u uslovima digitalne ekonomije i koja ih maksimalno koristi da poboljša interne procese u cilju pružanja visokokvalitetnih usluga i uspostavljanja usluga i uspostavljanja menadžmenta orijentisanog prema korisnicima. Sa p erspektive korisnika , elektronsku upravu možemo definisati kao primjena alata i tehnika e-
Poslovanja na poslovanje javne uprave kako bi se poboljšao kvalitet usluga i smanjili troškovi za građane i poslovne organizacije: Efektivan i efikasan metod za spr ovođenje poslovnih transakcija,
Mogućnost da se poboljša efektivnost i efikasnost funkcionisanja javne uprave, Mnogo veća transparentnost funkcionisanja javne uprave prema građanima , Korištenje informacione i komunikacione tehnologije da bi se građanima omogućio jednostavan pristup do poboljšanih korisniku orjentisanih servisa i to u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. E- poslovanje poslovanje iz perspektive tehnologije možemo definisati kao upotrebu informacione
tehnologije ( WAN , Internet , mobilno računarstvo ) od strane javne uprave , koje imaju moć da promjene odnose sa građanima , kompanijama i drugim granama javne uprave ( ministarstvima , agencijama ).Što se tiče ovih tehnologija one mogu poslužiti u nizu različitih oblasti : Bolja isporuka vladinih usluga građanima ,
Poboljšana interakcija sa kompanijama i industrijom Ovlaštenje građana kroz pristup informacijama , Efikasnije upravljanje vladom.
2
Kad je riječ o rezultatima koji se odnose na korist javne uprave tu imamo: smanjenje korupcije i mita , povećana jasnost i javnost , veće olakšice- pogodnosti , porast prihoda i smanjenje troškova. Elektronska uprava, kao moderan način obavljanja poslova organa uprave, upotrebom informacionih i komunikacionih tehnologija, jedan je od ciljeva reforme državne uprave .Ovaj način obavljanja poslova u upravi, razvijen je i funkcioniše u mnogim državama, olakšava pružanje usluga, podiže efikasnost u radu i smanjuje troškove. Pored njegovih mnogobrojnih prednosti, on sa sobom donosi i izvjesne rizike, koji se od nose na moguće zloupotrebe komjutera kao osnovnog sredstva rada elektronske uprave. Poučeni iskustvima drugih država, i informisani o opasnostima koje uvođenje e-uprave donosi, građani i zaposleni u upravi, mogu se adekvatno pripremiti za rješavanje potencijalnih problema i efikasnije koristiti prednosti e- uprave.
1.1.Prednosti uvoĎenja E-Uprave E-Uprava omogućava realizaciju bolje i efikasnije javne uprave. Poboljšava razvoj i
implementaciju strategija razvoja i pomaže javnom sektoru da se suoči sa složenim zahtjevima za pružanje boljih usluga uz minimalnu upotrebu resursa. Prednost uvođenja E-Uprave je, na prvom mjestu, zadovoljstvo korisnika brzinom usluge. Pored ovog elementa, kao izuzetno značajni javljaju se i uređenost dokumentacije, pristup informacijama, preglednost poslovanja, smanjenje troškova, pružanje usluga 24 sata dnevno sedam dana u nedjelji , 365 dana u godini, povezanost sa poslovnim partnerima i na kraju ušteda vremena.
S druge strane, uspješno uvođenje E-Uprave ima i svoje prepreke. Nizak nivo digitalne pismenosti, problemi sa obukom, nedostatak zakonskih propisa i adekvatna primjena postojećih, nedostatak finansijskih sredstava, nezainteresovanost rukovodećeg kadra, predrasude i otpor novinama, nedovoljna umreženost, slaba infrastruktura i problemi sigurnosti sistema najveće su prepreke koje stoje na putu uvođenja E-Uprave. Adekvatna promocija, jasno definisana vizija, kontinuirano obrazovanje, jaka motivacija, resursi i plan akcije neophodni uslovi za uspjeh razvoja E-Uprave. Moraju se stvoriti uslovi za brži odziv na zahtjeve korisnika, jer trenutno preovladava mišljenje
da je uprava spora, neefikasna i skupa. Značajnu ulogu stanja lokalne uprave u Bosni i Hercegovini imaju i tradicija, kultura, istorija odnosa politike i uprave i spoljnji uticaji. Pored
ovih faktora tu su i proces tranzicije, stanje i nivo razvojenosti privatnog sektora i odnos društva i uprave. Razvoj E-Uprave u Bosni i Hercegovini je u početnoj fazi. U toku su izgradnja informacionih
sistema na državnom nivou (CIPS, IS državne granične službe, IS policijskih izvještaja, poreskog sistema itd.), web sajtovi BiH, entiteta, opština i snimak stanja u javnoj administraciji BiH.
1.2.Značaj, uloga i ciljevi uvoĎenja E-Uprave Moderna i efikasna javna uprava potrebna je prevashodno njenim građanima i privredi, ali je i veoma bitna podrška ekonomskom prosperitetu svake zemlje. Neophodno je stalno poboljšavati rad i uvoditi nove modele i tehnike u javnu upravu (državnu i lokalnu) kako bi se i ovi prostori uključili u zajednicu razvijenih, i kako bi održali korak sa stalnim promjenama koje nas okružuju. 3
Nove tehnologije omogućavaju sve veću povezanost i međusobnu saradnju kako na nivou lokalne uprave, tako i na nivou svih zemalja svijeta, pa smo u mogućnosti da uvedemo usvojene standarde u funkcionisanju javne uprave, da ih unapređujemo kako bi usluge uprave bile kvalitetnije, brže, jeftinije, potpunije i jednostavnije. E-Uprava se može promatrati od „on-line pristupa servisima” do „alata za izgradnju i obnovu demokratije”. Pogled na eUpravu prije svega zavisi od interesa onoga koji je opisuje. Poslovnom čovjeku to je brza elektronska registracija preduzeća, uređen, elektronski vođen katastar, ili javne nabavke on-line . E- uprava će obezbjediti da se : Poboljša kvalitet, raspoloživost i brzinu rada, Poveća efikasnost razmjene informacija na vertikalnom i horizontalnom nivou, između korisnika i davaoca usluga, lokalne uprave i entiteta, i to u oba smjera,
Poboljša demokratski dijalog s građanima i osigura njihovo uključivanje u demokratske procese,
Poboljša transparentnost, Osiguraju materijalni i drugi uslovi za zadovoljavanje opštih i pojedinačnih interesa građana, Stvore uslovi za skladan društveno-ekonomski i prostorni razvoj kako opština, tako i entiteta u cjelini,
Stvore uslove za zdravu životnu sredinu, Obezbjedi zaštita zakonitosti i sigurnosti građana i imovine kroz nadzor i brzu kompjutersku kontrolu, Obezbjedi brz dolazak do potrebnih informacija, Koriste standardi, te da se na taj način približimo razvijenom svijetu
Uvođenjem E-Uprave doći će do promjene : Načina rukovođenja, Načina razgovora i komunikacije, Načina donošenja odluka, Načina pristupa servisima, Načina poslovnih transakcija, Načina obrazovanja, 4
Načina prihvata povratnih informacija, Načina organizovanja i dostavljanja informacija. 2.E-Government projekat
E-Uprava je tehnologija bazirana na web-u koju javna uprava koristi kao komunikacioni kanal
ponuđen posjetiocima, građanima, poslovnim partnerima, lokalnim upravama, vladinim i nevladinim organizacijama i institucijama, kao i svim zaposlenim za brže i jednostavnije komuniciranje i obavljanje neophodnih poslova. 2.1. Uloga E-Uprave
E-Uprava približava administraciju građanima i poslovnim subjektima putem korištenja
Interneta. eUprava može i treba da da odlučujući doprinos ubrzanju procesa tranzicije ka ekonomiji baziranoj na znanju, kroz stimulisanje pristupa i korištenja on -line elektronskih servisa. 2.2. Cilj projekta
Promocija inicijativa za uvođenje E-Uprave u regionu sjeverozapadne BiH koja bi trebalo da dovede do povećanja efikasnosti javne uprave, povećanja odgovornosti javne uprave i veće spremnosti javne uprave da odgovori potrebama građana 2.3. Spektar ciljeva
Podizanje svijesti građana o značaju uvođenja E-Uprave Identifikovanje ključnih prepreka pristupa lokalnim, entitetskim i državnim organima vlasti i provođenje aktivnosti za prevazilaženje tih prepreka Ukazivanje na potrebu za saradnjom i povezivanjem organa javne uprave elektronskim putem
Iniciranje reformi postojeće javne uprave radi njene modernizacije i povećanja efikasnosti njenog rada
Iniciranje istraživačkog rada za izradu radnog okvira koji bi omogućio lakši pristup uslugama i informacijama koje pružaju organi javne uprave 2.4. Aktivnosti
Formiranje odjeljenja za savjetovanje o pitanjima E-Uprave
5
“One to One” savjetovanje - savjetovanje putem direktnog kontakta, online savjetovanje i posjete drugim mjestima u cilju pružanja pomoći i podrške Pokretanje portala E-Uprave
Pružanje i distribucija informacija (projekti vezani za E-Upravu, najbolje prakse Uprave, najnovije vijesti, stručnjaci E-Uprave, obuke vezane za E-Upravu, itd.)
E-
Reklamna kampanja : leci
brošure panoi i posteri Seminari i radionice - postepeno upoznavanje sa principima E-Uprave 2.5. Rezultati
Izrada studije o E- Spremnosti za uvođenje E-Uprave
Probuđena javna svijest o značaju uvođenja E-Uprave Veća upotreba postojećih resursa i servisa E -Uprave, kao i uvođenje novih Uspostavljanje savjetovališta za inicijative E -Uprave Uspostavljanje dva pilot servisa koji povećavaju učešće građana u procesu odlučivanja
3.Modeli implementacije servisa E-Uprave
E-Uprava ne predstavlja samo sajt vlade na Internetu. Razni nazivi za inicijative vlade često uključuju termine kao što su elektronska vlada i elektronska demokratija (E-Vlada, eDemokratija).E-Uprava se odnosi na procese i strukture koje obuhvataju sve forme elektronske
interakcije građana (birača) sa izabranim vlastima, bilo lokalnim, bilo državnim. eUprava kao takva zapravo predstavlja formu elektronskog poslovanja vlade i odnosi se na isporuku
elektronskih servisa prema različitim ciljnim grupama u javnosti, te na poslovnu saradnju i transakcije koje vlada obavlja sa razl ičitim organizacionalnim entitetima, kao što su druge vladine službe, agencije ili partneri. U konceptu E-Uprave mogu se izdvojiti tri najvažnije ciljne grupe: vlada, odnosno, sama uprava, građani i poslovni sektor. Najčešće se interakcija između ovih grupa navodi u engleskim skraćenicama (G2C, G2B, G2G), kojih ćemo se i mi držati zbog njihove ustaljenosti u stručnoj literaturi, ali i u upotrebi:
G2C, koja označava odnos između vlade (eng.Government) i građana (eng. Citizen) 6
G2B, koja označava odnos između vlade (eng. Government) i poslovnog sektora (eng.Business)
G2G, koja označava odnos između vlade (eng.Government) i drugih struktura vlade (eng.Government)
Veze između ovih grupa podrazumijevaju dvostranu interakciju, tako da obuhvataju i komunikaciju građani – vlada (C2G) i poslovni sektor - vlada (B2G).
3.1. G2G (Government - to - Government)
S mnogo aspekata realizacija G2G odnosa predstavlja ključni faktor eUprave. G2G uključuje dijeljenje podataka elektronskim putem između zaposlenih u vladi na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou. 3.2. G2B ( Government - to - Business )
Inicijative vlada prema poslovnom sektoru privlače najviše pažnje, prvenstveno zbog želje i pritiska poslovnog sektora za poboljšanjem brzine obavljanja usluga i mogućeg smanjenja troškova. Ovo uključuje i javne prodaje i javne nabavke od strane vlada prema poslovnom sektoru.
U kasnijim fazama eUprave vlade se ovoj grupi približ avaju implementacijom aplikacija za elektronsko obavljanje usluga koje im se, inače, pružaju neelektronskim putem. 3.3. G2C Government - to - Citizen Treći sektor eGovernment-a je odnos
sa građanima. G2C inicijative se poduzimaju da bi se omogućila interakcija građana i vlade, što neki stručnjaci smatraju osnovnim ciljem eUprave. Ove inicijative podrazumijevaju omogućavanje transakcija kao što su podnošenje zahtjeva, obnove dozvola, plaćanje poreza, a obavljaju se jednostavnije u kraćem vremenskom roku. S drugog aspekta, G2C inicijative se odražavaju na samu vladu tako što utiču na promjenu poslovnih procesa u organizaciji. Mnogi smatraju da bi jedan od osnovih ciljeva G2C inicijativa trebao biti kreiranje takozvanih “one-stop shops” - jedinstvenih mjest a sa kojih građani mogu obavljati razne usluge, naročito one
koje zahtijevaju saradnju nekoliko agencija, a za koje im neće biti potrebno da kontaktiraju svaku agenciju pojedinačno. Potencijalni rast G2C inicijativa se odnosi na povećanu interakciju građana među njima samima i na povećano učešće građana u vlasti. 3.4. B2G (Business - to - Government )
Komunikacioni podsistem za komunikaciju poslovnih partnera sa javnom upravom zasnovan na konceptu Interneta i Extraneta.Komunikacija javne uprave sa posebnim partnerima – povezivanje
i udruživanje državnih institucija i kompanija sa ciljem razmjene potrebnih informacija ( Internet , Komunikacija kompanija sa Vladom). 7
3.5. C2G (Citizen - to - Government )
Komunikacioni podsistem za komunikaciju građana sa javnom upravom zasnovan na konceptu Interneta.U svojoj naprednoj varijanti modeli C2G i G2C prelaze u koncept G-CRM ( javna
uprava orjentisana prema građanima ).
4.Faze razvoja E-Uprave
Proces sazrijevanja inicijativa elektronske uprave se odvija kroz četiri faze. Većina vlada počinje sa pružanjem elektronskih informacija, namijenjenih različitim ciljnim grupama. Vremenom pritisak javnosti i želja za povećanjem interne efikasnosti zahtijevaju distribuciju kompleksnijih usluga.
Ovaj proces se odvija u fazama u kojima različite usluge postaju postepeno dostupne. Izbor usluga koje vlada odluči da ponudi elektronskim putem zavisi od dva faktora: jedan je potražnja javnosti za određenim uslugama, a drugi je smanjenje internih troškova. Razvoj elektronske uprave i nivoi usluga, odnosno, načini interkacije između ciljnih grupa se predstavljaju u sljedeće četiri faze: 1. Prisustvo – predstavljanje informacije na Internetu. 2. Interakcija – učešće ciljnih grupa u različitim procesima i dostupnost određenih usluga. 3. Transakcija – dvosmjerna razmjena informacija i obavljanje različitih usluga. 4. Transformacija – potpuna integracija procesa i transformacionalna promjena.
U prvoj fazi E-Uprava označava prisustvo vlade na Internetu koja obezbjeđuje javnosti, u prvom
redu građanima i poslovnom sektoru (G2C i G2B), relevantne informacije. Ovaj format Internet prezentacija vlade je sličan pamfletu ili brošuri. Vrijednost koju javnost ima od ovoga je javna dostupnost: procesi su objašnjeni i transparentniji su, što doprinosi demokratizaciji, ali i efikasnijem obavljanju usluga. U odnosu G2G različite javne institucije mogu kroz elektronski medij drugim institucijama distribuirati svoje statičke infromacije . U drugoj fazi interakcija između vlade i javnosti (G2C i G2B) se stimuliše kroz različite aplikacije. Ljudi mogu postavljati pitanja putem e- maila, pretraživati baze podataka, učitavati i snimati obrasce i dokumente, što im značajno štedi vrijeme u odnosu na obavljanje ovih
aktivnosti tradicionalnim putem. Sve informacije su dostupne 24 sata dnevno, dok bi se na šalteru mogle dobiti samo tokom radnog vremena. Ova faza za interakciju G2G označava upotrebu lokalnih mreža, te razmjenu podataka putem e-maila ili Intranet aplikacija. 8
U trećoj fazi povećava se kompleksnost tehnologije; ona pretpostavlja da se sve
transakcije mogu obaviti bez napuštanja kancelarije. U ovoj fazi vlade dostupnima čine usluge kao što su poreske prijave, produženje dozvola, predavanje različitih zahtjeva ili elektronsko glasanje. Treća faza je tehnološki najzahtjevnija, a podrazumijeva i ostvarivanje zakonskih i drugih preduslova da bi se mogla implementirati. S obzirom na stepen na kojem se vrši interakcija javnosti sa vladom potrebno je implement irati elektronski potpis, te preduzeti sve mjere zaštite privatnosti i osigurati zaštitu podataka, ali i obezbijediti zakonski okvir za legalan transfer ovih usluga. S poslovnog aspekta, vlade u ovoj fazi počinju sa elektronskim aplikacijama za javne nabavke i druge konkurse.
četvrte faze dolazi kada se integrišu svi informacioni sistemi i javnost (G2C, G2B) može dobiti sve usluge na jednom virtuelnom šalteru. U ovoj fazi smanjenje troškova, povećanje efikasnosti, i zadovoljstvo korisnika dostižu najviši nivo. Jedinstveno polazište za sve usluge je ultimativni cilj svih inicijativa eUprave. Najveći faktor rizika u dostizanju ovog cilja je na strani same vlade jer podrazumijeva drastičnu promjenu kulture, procesa i odgovornosti u okviru vladine institucije. Ovaj cilj je nemoguće ostvariti bez promjene rada i navika javnih službenika, kao i bez uvođenja novih modela saradnje među njima. Do
5.Preduslovi za E-Upravu
Kad je riječ o preduslovima za Elektronsku upravu (E-Government) spomenuću neke od njih : Elektronski registar građana Elektronski registar privrednih subjekata
Posrednički softver za istovremeni pristup raznorodnim bazama podataka (middleware) Riječnik podataka informacionog sistema Sistem za administrativno poslovanje Elektronski katastar nepokretnosti Elektronski registar prostornih jedinica
Elektronski sistem za pružanje socijalne zaštite Elektronski sistem za pružanje invalidsko – boračke zaštite Elektronski sistem za brigu o djeci i porodici
Statistički informacioni sistem Elektronski registar matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih 9
Elektronski birački spisak Informacioni sistem pravosudnih organa
Elektronski sistem državnog trezora Centralni registar certifikacionih tjela za izdavanje elektronskih potpisa Centralni sistem za kadrovsko poslovanje
Opštinski sistemi poslovanje (razliciti sistemi u većem broju opština) Elektronski registar nevladinih organizacija
Zajednicka mrežna infrastruktura federalnih organa Sistem zaštite zajednicke mreže federalnih organa Internet pristup za državne organe Razvoj jedinstvenog izgleda i sistema navigacije internet prezentacija državnih organa
6.Elektronizacija
državne administracije
Projektni zadatak realizacije elektronizacije rada državne uprave, iako obiman i kompleksan, jasno je definisan. On se sastoji iz šest osnovnih nivoa, prikazanih na slici 1.
informacioni podsistemi državnih organa, odnosno ona rješenja koja mogu samostalno da funkcionišu u okviru jednog ministarstva ili drugog državnog organa. Ovi Na nivou 1 se nalaze
podsistemi se mogu do izvjesne mjere razvijati nezavisno, odnosno uporedo sa razvojem osnova
zajedničkog informacionog sistema, pod uslovom da su prihvaćeni standardi i zakonski okvir. Nivo 2 se sastoji od pružanja informacija specifičnih za svaki podsistem ili postupak koji se obavljaju na nivou 1. Ovdje se prije svega radi o Internet prezentacijama pojedinih organa i
organizacija kojima bi se klijenti informisali o njihovom radu i različitim upravnim procedurama. Nivo 3 uvodi dvosmjernu komunikaciju između državne administracije i klijenta. Klijent je
sada u mogućnosti ne samo da dobije informaciju od državnog organa ili organizacije, već i da im pruži informaciju.Ovom interaktivnošću u mnogome se smanjuje potreba za odlaskom na šalter. Razni podnesci, molbe i zahtjevi mogu se posl ati elektronskim putem, a na isti način se može dobiti i odgovor ili rešenje. Nivo 4 predstavlja konačno ostvarenje prelaznog rješenja.Na ovom nivou klijent je sposoban da samostalno obavi upravni postupak sa određenim organom ili organizacijom bez intervencije 10
državnog službenika.Prelazak sa nivoa 3 na nivo 4 gotovo da je jednako kompleksan skup i dugotrajan kao cjelokupan prethodni razvoj od nivoa nula do nivoa 3. Nivo 5, jedinstveni
šalter, detaljno će biti opisan kao konačni cilj i završni stepen u razvoju EUprave. Važno je naglasiti da u tehnološkom pogledu gotovo da nema razlike između nivoa 4 i nivoa 5, odnosno da je postizanjem nivoa 4 praktično već postignut nivo 5. Da li će se i kada nivo 5 ostvariti zavisi prije svega od zakonske i organizacion e reforme državne administracije.
Slika 1.Nivoi elektronizacije rada administracije
11
6.1.Jedinstveni šalter
U modelu poslovanja državne administracije koji se zasniva na «jedinstvenom šalteru», šalter (fizički šalter u objektu, telefonski pozivni centar, samostojeći elektronski kiosk, Internet) ne pripada određenom organu ili organizaciji, čak ni određenoj vertikalnoj nadležnosti, već se na jednom mjestu obavljaju svi poslovi koje klijenti mogu da imaju sa bilo kojim organom ili organizacijom unuta r državne administracije.
Slika 2. Model
«jedinstvenog šaltera»
Ovo zahtjeva suštinske promjene u organizaciji rada državnih organa i organizacija. Ministarstva bi praktično ostala mala, izuzetno operativna tjela koja bi se bavila politikom, strategijom, vizijom i regulativom. Horizontalno bi se povezivali u radne grupe i druga adhok 12
tjela koja bi bila osnivana da rješe problem ili pronađu rješenje koje zadire u više od jedne nadležnosti. Za dugoročnije projekte bi se osnivale međuresorne agencije.Administrativno procesovanje, javne nabavke, kadrovska služba, opšti pravni i računovodstveni poslovi i sve drugi opšti poslovi, bi se obavljali centralno u jednoj zajedničkoj stručnoj službi, i to u glavnom automatski. Usluge prema klijentima bi takođe vršila zajednička «Služba za usluge» koja bi imala svoje
servisne centre, pozivne centre, samostojeće elektronske kioske i Internet prezentaciju. Svi ovi različiti kanali komunikacije trebalo bi da klijentima omoguće da bilo koji posao sa državnom administracijom obave preko bilo kojeg od kanala za komunikaciju, u bilo koje vrijeme, sa bilo kojeg mjesta u svjetu.
Ovakav način organizacije rada, a koji elektronizacija ne samo omogućava već i ima za cilj, kreira nove, interesantne oblike saradnje pri vatnog i javnog sektora sa jedne i državne administracije sa druge strane.
U mnogim zemljama koje su uvele system «jedinstvenog šaltera», poslove državne uprave ne obavljaju u potpunosti državni činovnici.U Kanadi i Sloveniji, Pošta je preuzela mnoge poslove državne uprave. Pošta obično ima razvijenu informatičku infrastrukturu, odličnu distribuciju objekata i dobro obučene radnike koji već obavljaju slične poslove. Istraživanja su također pokazala da u većini zemalja stanovništvo ima izuzetno povjerenje u Poštu, a što je i kod nas slučaj. U Indiji, preko 8000 privatnika je ovlašteno i obučeno da u svojim bakalnicama obavljaju određene upravne poslove. Ovo je slučaj u jako malim, a udaljenim mjestima gde se državnoj administraciji ne isplati da drži svoje ispostave i radnike. Građani imaju izbor da odu do oblasnog centra i besplatno obave posao u organu državne administracije, ili da uz malu naknadu obave posao kod privatnika u susjedstvu. 7.E-uprava u svetu
"Svi koji kod kuće imaju računar, neka istupe iz reda!" Ovakva naredba mogla bi se uskoro čuti u javnim ustanovama u Velikoj Britaniji gdje se ovih dana uveliko raspravlja o dometima
elektronske uprave. Opšti zaključak je da taj projekat, gromoglasno promovisan posljednjih godina, zahtjeva ozbiljnu reviziju.
Za sada je jasno da prvi cilj neće biti postignut, a to je da se svi javni servisi ponude na internetu do 2005. Međutim, budući da je dovoljno servisa već pristupačno, sada se radi na tome da se korisnici računara motivišu ili primoraju da ih koriste. To bi, vjeruju, rasteretilo državne službenike koji rade sa strankama, smanjilo gužve na šalterima, uz podizanje brzine i kvaliteta usluge.
Građani koji bi svoje poslove sa državom mogli da obavljaju od kuće ili sa radnog mjesta, traže da im se, umjesto prisile, ponude beneficije. Ako već žele nešto da uštede za administraciju komunicirajući sa svog računara, red je da se ta korist nekako podijeli između države i njenog kooperativnog građanina. 13
Neki umjereniji glasovi govore da treba podići kvalitet i efikasnost sistema elektronske uprave pa će mu se korisnici sami okrenuti, nema potrebe da ih bilo ko na to primorava. Najveća dilema je na koga elektronska uprava treba da se fokusira. Na jednoj strani su oni koji misle da su to kompjuterski pisme ni mladi profesionalci. Druga škola mišljenja kaže da se treba okrenuti starijima, u siromašnijim krajevima, sa slabim znanjem korištenja računara, ali koji obilato koriste javne servise. Njih bi trebalo kompjuterski opismeniti što bi, smatra se, znatno do prinijelo povećanju efikasnosti administracije. Postojanje jedinstvenog sistema u osnovi je elektronske uprave. Pravilo je da se sistem razvije u
pozadini (taj proces obično traje nekoliko godina). Najprije ga koriste državni službenici, a u konačnoj fazi, kada je sasvim spreman i završen, otvara se prema građanima. Ideja je da građanin komunicira direktno sa bazom odakle "vuče" sve neophodne informacije, uvjerenja, prijavljuje porez i slično, bez kontakta sa službenicima. Štedi se skupocjeno radno vrijeme zaposlenih u upravi koji se potom koncentrišu na stranke koje elektronsku upravu ne koriste. Ili se posvećuju drugim poslovima budući da je rad sa građanima samo mali segment elektronske uprave. Princip koji se trenutno primjenjuje kod nas svodi se na kom unikaciju sa službenicima
elektronskom poštom. Neka dokumenta moguće je dobiti i da se ne pojavite lično, ali je službenik (i pečat i potpis) obavezno uključen. Time se malo smanjuje gužva na šalteru, i to je sve. Ostalo je jednako sporo, možda čak i malo skuplje jer je računar dodat u postojeći lanac komunikacije (često i pošta koja dostavlja dokumenta), a da iz procesa ništa nije isključeno, automatizovano ili ubrzano. 7.1. Lokalna E-vlada je zakon
Lokalna vlast u Velikoj Britaniji uštedjeti će oko 320 milijuna funti prihvaćajući National Projects E- vlada. Prema različitim analizama osim smanjenja troškova, lokalna vlast će povećati ukupni prihod za 60 milijuna funti godišnje. National Projects je z amišljen kao projekt od skupštine za skupštinu, a pomoću njega će lokalna vijeća usvojiti već dokazane radne modele kojima će ispunjavati sve potrebe vlasti. Cilj Nathional Projectsa je da lokalne vlasti steknu znanje nad E- servisima kojima će moći upravljati, a trebao bi uključivati i digitalnu televiziju pomoću koje bi se prenosile informacije, provodile ankete i različita glasanja te da se razvije model aplikacija koji bi vijećnicima dopustio da većinu svoje službe obavljaju preko Interneta tj. preko web stranica. Moramo priznati da ova ideja u teoriji izvrsno zvuči, a ako se u takvom obliku prenese i u stvarnost to bi bilo genijalno.
7.2. Zakoni koji su donešeni u zemljama Evropske Unije
Prije svega spomeću Zakone koji su donešeni u Austriji , a odnose se na E-Upravu ( slika 3.) Osim Austrije tu su još i Zakoni donešeni za Italiju , a koji se također odnose na E-upravu ( slika 4., 5 i 6. )
14
Slika 3.Zakon o E-upravi Austrije
Slika 4. Zakon o E-upravi Italije
15
Slika 5.Nova prava po Zakonu o E -upravi Italije
Slika 6.Alati za ostvarivanje prava po Zakonu o E-upravi Italije
16
8. Z A K LJ U Č A K
Uprkos svim problemima koji mogu da se pojave pri uvođenju koncepta elektronske uprave, kao novog metoda rada organa uprave, nesporno je da su koristi koje taj metod donosi neuporedivo
veće od problema koji mogu da iskrsnu. Pred pojavom početnih teškoća ne treba zaboraviti da je osnovni cilj uvođenja i funkcionisanja Euprave moderna, pouzdana, efikasna i ekonomična uprava, čiji se rad zasniva na načelu vladavine prava i na dosljednom poštovanju ljudskih prava. Pod modernom, efikasnom i ekonomičnom upravom podrazumijevamo upravu koja na najefikasniji mogući način obavlja poslove javnih službi, vrši javne usluge i stara se o zadovoljavanju potreba građana. Zbog toga elektronizaciju rada državne administracije treba shvatiti k ao dio cjelokupne reforme uprave, a ne kao tehničkotehnološki poduhvat. Elektronizacija rada uprave je jedan od "alata" koji se koristi u procesu unapređenja efikasnosti javnog sektora i smanjenju troškova rada uprave. Upotrebom tog "alata" na pravilan n ačin, ostvaruju se samo pozitivni efekti, dok rizici od zloupotrebe postaju samo teorijska mogućnost.
17
9.LITERATURA :
[1]
Bojl B., Electronic Government for New Zealand: Managing the Transition, www.egovernment.govt.nz/docs
[2]
Kavran D., Javna uprava, Savet za državnu upravu Vlade Republike Srbije,Udruženje za javnu upravu Srbije, Program za razvoj Ujedinjenih nacija, Beograd,2002.
[3]
WWW.Svet Kompjutera.rs
[4]
WWW.Vreme.rs
[5] Branislav Anđelić , E-uprava – poduhvat uspostavljanja elektronske državne administracije , Beograd , 2002.godine [6] Dr.Dragan Prlja , Elektronska uprava ,Seminar obuke za vještake informatičke struke , Beograd , 2006. [7] Joseph E. Stiglitz , Peter R. Orszag , Jonathan M. Orszag , The role of Government in a digital age, Commissioned by the computer & Communications industry association, 2000. [8] Branislav Anđelić,Centar za razvoj Interneta,Seminar za novinare,Beograd, 2004. [9] Milica Turnić i Jasmina Murić , E-Uprava , Beograd , 2006.
18
SADRŽAJ U V O D …………………………....................................................................... Elektronska uprava ( eGovernment ) …………………………………………... 1. 1.Prednosti uvođenja E-uprave ……………………………………………… 1. 2.Značaj,uloga i ciljevi uvođenja E-uprave …………………………………. 1.3.Studija o E-Spremnosti …………………………………………………….. E-Government projekat ………………………………………………………... 2.1.Uloga E-uprave …………………………………………………………….. 2.2.Cilj projekta ………………………………………………………………... 2.3.Spektar ciljeva ……………………………………………………………... 2.4.Aktivnosti ………………………………………………………………….. 2.5.Rezultati ……………………………………………………………………. Modeli implementacije servisa E- uprave …………………………………….... 3.1.G2G ………………………………………………………………………... 3.2.G2B ……………………………………………………………………........ 3.3.G2C ………………………………………………………………………… 3.4.B2G ………………………………………………………………………....
4.
1 2 3 3 3 5 5 5 5 5 6 6 7 7 7 7 3.5.C2G ............................................... ................................................................. 8 Faze razvoja E-uprave .............................................. ........................................... 8
5.
Preduslovi za E- upravu…………………………………………………………
6.
Elektronizacija državne administracije ............................................................... 10 6.1.Jednistveni šalter…………………………………………………………… 12
7.
E-uprava u svetu………………………………………………………………... 7.1.Lokalna E- vlada je zakon…………………………………………………... 7.2.Zakoni koji su odnešeni u zemljama evropske unije………………………..
8.
Zaključak……………………………………………………………………….. 17
9.
Literatura………………………………………………………………………..
1.
2.
3.
19
9
13
18
20