Drvo znanja

BROJ 97

BROJ 97 GODINA X

T E S L A DRVO ZNANJA – ENCIKLOPEDIJSKI ČASOPIS ZA MLADE

N I K O L A

RUJAN 2006

RUJAN 2006 CIJENA 33 KN

omot COPY.qxp

25.8.2006

12:26

Page 2

prve tri a.qxp

28.8.2006

15:14

Page 3

Vijesti 97 copy.qxp

25.8.2006

15:39

Page 4

ZMIJE “ZASLUŽNE” ZA VID KAKAV IMAMO DANAS

EU GRADI VELIKI TELESKOP NA ANDAMA

Prema najnovijim istraživanjima znanstvenika s Kalifornijskog sveučilišta, čini se da je nastojanje da što bolje uoče zmije utjecalo na razvoj osjetila vida kod naših predaka primata.

Europska organizacija za astronomska istraživanja na južnoj hemisferi (ESO) najavljuje gradnju Iznimno velikog teleskopa (Extremly Large Telescope, ELT) na teritoriju Čilea u Andama. ESO okuplja astronome iz 11 europskih država, ima sjedište u Garchingu u blizini Münchena, ali se većina istraživanja obavlja u opservatoriju Paranal. Opservatorij je smješten na lokaciji Cerro Paranal na Andama na nadmorskoj visini od 2500 metara u području pustinje Atacama. ESO u Paranalu, u kojem idealni uvjeti za promatranje neba vladaju čak 330 noći u godini, već ima impozantan teleskop VLT (Very Large Telescope), zapravo sistem od četiri velika optička teleskopa. VLT se posebno iskazao 2004. godine kada je pomoću njega otkriven planet 2M1207b. Izgradnja samog ELT-a trajala bi deset godina, a stajala bi između 500 milijuna i milijardu eura. Imat će ogledalo promjera 42 metra, što će astronomima omogućiti pretraživanje barem 100 zvjezdanih sustava. Uz pomoć ELT-a znanstvenici će prvenstveno tragati za ekstrasolarnim planetima na kojima se mogao razviti život. Osim toga, znanstvenici se nadaju da bi promatranjem svemira pomoću ovako moćnog teleskopa mogli doći do zaključaka koji će izmijeniti ljudsku predodžbu i razumijevanje svemira.

U svojevrsnoj evolucijskoj utrci, primati su poboljšavali svoj vid kako bi lakše uočavali opasnost i izbjegavali sve opasnije zmije. Naime, znanstvenici su zaključili da je do prvih značajnijih promjena u ustroju sustava vida kod primata došlo u isto vrijeme kad su se pojavile prve velike zmije – konstriktori, prije otprilike 90 milijuna godina. Različiti sisavci imali su različite mehanizme obrane – neki su razvili odličan sluh, drugi su pak razvili brzinu, treći promijenili životne navike i postali isključivo noćne životinje ili nastanili visoke grane stabala. No primati su razvili posebnu sposobnost – sposobnost trodimenzionalnog vida u boji! Naime, s pojavom velikih konstriktora (zmija poput udava, pitona i anakondi) oči primata, koje su dotad bile položene sa strane, pomaknule su se naprijed, omogućavajući bolji vid i osjećaj dimenzije prostora. Prije 60 milijuna godina, kad su se razvile prve prave zmije otrovnice, uslijedila je nova revolucija vida primata – mogućnost boljeg fokusiranja te razvijanje osjeta za boje. Neurološka istraživanja pokazuju da je fiziološki odgovor tijela primata na opasnost – u ovom slučaju poboljšanje vida – izravno vezan uz takozvani “modul straha”, skupinu struktura u mozgu sisavaca koja utječe na brzinu, strah, mogućnost učenja i još neke oblike ponašanja.

ALGA-UBOJICA NA MEDITERANU Na ligurijskoj rivijeri, u susjednoj Italiji, zavladala je prava panika. Naime, zbog kupanja u moru, dosad je u bolnicu otpravljeno 11 turista koji su postali žrtvama otrovne morske alge Ostreopsis ovata. Hospitalizirani kupači imali su sljedeće simptome trovanja: visoka temperatura, grčevi u želucu, mučnina i otežano disanje. No bojazan Talijana je tim veća što su se prošlog ljeta zarazili i turisti koji se nisu kupali, nego su samo udisali zrak u blizini alge-ubojice. Ta tropska jednostanična alga oku je jedva vidljiva. Iz tropskih je mora posljednjih godina stigla u Sredozemlje zbog sve većeg zatopljenja mora. Razmnožava se samo i jedino u morima koja su zagađena i jako topla, što je, nažalost, slučaj Italije i okolice Genove. Stručnjaci se slažu da, još uvijek relativno čistom, Jadranu ne prijeti nikakva opasnost od nezgodne pridošlice. Naime, iako je istina da Ostreopsis ovata nastanjuje i naš dio Jadrana, nema nikakvih pokazatelja da bi se mogla razmnožiti i naštetiti čovjeku.

PLUTON IZGUBIO STATUS PLANETA Iako je najudaljeniji od Zemlje, Pluton se našao na “udaru” astronoma i izgubio je status planeta. Oko 3000 astronoma i drugih znanstvenika iz cijelog svijeta okupilo se u Pragu te odlučilo kako Pluton, otkriven 1930. godine, ne odgovara definiciji planeta. U pokušaju određivanja što je to zapravo planet, Međunarodna udruga astronoma (IAU) oduzela je status planeta Plutonu. Takva odluka izazvat će pravi šok u znanstvenoj zajednici, unijeti zbrku u udžbenike i prisiliti učitelje i profesore na potpuno nov način predavanja o temeljima Sunčeva sustava. Prije nekoliko desetljeća među znanstvenicima se razvila debata o statusu Plutona, nakon što je utvrđeno da je njegova masa četiri stotine puta manja od Zemljine mase. Diskusija se intenzivirala kada su astronomi s Kalifornijskog instituta za tehnologiju 2003. godine otkrili UB 313. Nazvan Xena prema istoimenom liku iz popularne televizijske serije, UB 313 je jedan od desetak svemirskih tijela koja su veća od Plutona. Pred stručnjacima su bile dvije mogućnosti. Prva je bila da se odredi nova klasa planeta, koja uključuje veća tijela poput Xene i Plutona, a ipak manja od osam najvećih planeta. Druga je bila da Pluton više ne bude planet ili da se lista proširi s brojnim dosad otkrivenim svemirskim tijelima manje ili slične veličine. Nažalost, prevladala je opcija “ukidanja” Plutonova statusa planeta.

4

rujan 2006.

Vijesti 97 copy.qxp

25.8.2006

15:39

Page 5

JAPAN PLANIRA GRAD NA MJESECU

“VELIKA JEZERA” NA TITANU

Utrka u osvajanju Mjesečeve površine u punom je jeku. Naime, SAD već priprema let na Mjesec do 2015. godine, Europska unija izradila je projekt za 2020. godinu, a sa svojim ambicioznim projektima ne zaostaju ni Kina i Indija. Sada se u utrku uključio i Japan, koji na Zemljinom satelitu do 2030. želi izgraditi naselje. Japanska svemirska agencija (Jaxa) planira 2020. godine uputiti astronaute na Mjesec kako bi ondje izgradili naselje koje će u funkciji biti 2030. godine. Prema tom planu, predstavljenom na međunarodnoj konferenciji u Tokiju, Japan će početi projekt lansiranjem satelita u Mjesečevu orbitu 2007. godine. U prvoj etapi u svemir će se lansirati brod bez posade radi prikupljanja uzoraka. U idućoj etapi, godine 2020., astronauti bi se trebali iskrcati na Mjesec i početi gradnju postaje te je završiti za deset godina.

Pouzdani Cassinijev radarski sustav je u nedavno dovršenom mjerenju pružio vrlo jake dokaze o jezerima tekućeg metana na površini Titana. Tamna područja, koja iz svemira podsjećaju na zemaljska jezera, razbacana su na većim visinama diljem šireg područja oko sjevernog pola Saturnova mjeseca. Na slikama koje je poslala letjelica vide se tamne mrlje, od kojih vode kanali. Kanali su takvog oblika da znanstvenici tvrde da su oblikovani tekućinom. Neke od mrlja i kanala koji ih povezuju su potpuno crni, što znači da zapravo ne vraćaju natrag nikakav radarski signal. Na nekim se mjestima oko tamnih mrlja vide obale, što ukazuje na naslage, koje su mogle nastati hlapljenjem tekućine. Za razliku od tekuće vode, obilje metana u Titanovoj atmosferi je, isto kao i etan, zbog uvjeta koji tamo vladaju, stalno u tekućem stanju. Znanstvenici tamna područja objašnjavaju kao jezera tekućeg metana ili etana, što Titan, uz Zemlju, čini jedinim tijelom u Sunčevom sustavu koje ima jezera.

LED JURI U ZAGRLJAJ MORU Posljednjih 50 godina grenlandska se ledena masa polako spuštala prema oceanu – no posljednji pokazatelji kažu da je sad nezaustavljivo pojurila! Na Grenlandu se nalazi oko 10% svjetskog leda. Ako se čitav otopi, globalna će se razina mora podići za 6,5 metra. Samo to je dovoljno da potopi sve obalne gradove na svijetu i milijarde ostavi bez domova. Kad se glečeri počnu otapati, voda pronalazi svoj put sve do dna leda. Tamo dodatno “podmazuje” glečer, koji zato ubrzava svoje spuštanje niz padinu. Čini se da se led otapa i hita prema moru sve brže i brže, što je stanje koje će, osim na obalne populacije, dramatično utjecati i na globalnu klimu. Kako bi provjerili stanje leda, istraživači sa Sveučilišta Texas mjerili su njegovu masu koristeći podatke s NASA-inog satelita Gravity Recovery and Climate Experiment (GRACE). Sateliti-blizanci GRACE dijele polarnu orbitu od 2002. godine, čitavo vrijeme bilježeći gravitacijske varijacije, iz čega se može izračunati veličina i ponašanje velikih ledenih masa. Kad su istraživači usporedili mjesečne vrijednosti za Grenland između travnja 2002. i studenog 2005. godine, otkrili su da se brzina otapanja leda utrostručila u odnosu na brzinu koju su znanstvenici proračunali prema podacima s drugih satelita u razdoblju od 1997. do 2003.

drvo znanja 97

5

tesla zadnji copy tomo.qxp

28.8.2006

14:51

Page 6

TEMA BROJA

ZNANSTVENIK 21. STOLJEĆA

Nikola Tesla

6

rujan 2006.

Nikola Tesla rođen je u ponoć s 9. na 10. srpnja 1856. godine u ličkom selu Smiljanu. Bio je četvrto od petero djece. Njegova majka Đuka bila je žena nadarena za mnoge stvari. Tesla je sve svoje karakteristike inovatora i izumitelja smatrao naslijeđenima od majke. Otac se zvao Milutin, i bio je pravoslavni svećenik s darom za pisanje i poeziju.


28.8.2006

14:51

Page 7

Nikola Tesla u četrdesetim godinama života

drvo znanja 97

7


28.8.2006

14:52

Page 8

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • ikola Tesla pokazivao je izumiteljski talent još od malih nogu. S pet godina izgradio je malo vodeno kolo koje je bilo potpuno drugačije od onih koje je viđao u okolini – glatko i bez konvencionalnih lopatica, ali se ipak ravnomjerno okretalo na vodi. Kasnije se toga prisjetio kada je konstruirao turbinu bez lopatica. Nisu svi izumi bili toliko uspješni – pokušaj spuštanja s krova sjenika pomoću starog kišobrana završio je tako što se onesvijestio tresnuvši o zemlju. Uspjehom se nije mogao proglasiti niti motor koji je pokretalo šesnaest kukaca. Naprava je imala propeler, spojen na vreteno i kolotur koji su pokretali kukci. Preciznije, lamatanje krila zalijepljenih kukaca pokretalo je propelere. Tesla je pokušavao rastaviti i nanovo sastaviti djedove satove. O svojim uspjesima sam je rekao: “U prvom sam uvijek bio uspješan, međutim, često nisam uspijevao u ovom drugom.” Tragični pečat na Teslino sretno djetinjstvo udarila je smrt njegova sedam godina starijeg brata Dane, nadarenog prvorođenog djeteta Teslinih i miljenika roditelja. Dane je u dvanaestoj godini, 1861., nastradao u nesreći kojoj okolnosti nisu u potpunosti poznate. Od njega se puno očekivalo, pa su mnogi Teslini budući uspjesi ostali u sjeni očekivanja koja su roditelji polagali u nastradalog najstarijeg sina. Tesla je i kasnije u životu imao noćne more vezane uz bratovu smrt. Prema vlastitim riječima, kako bi utješio roditelje zbog gubitka brata, od malih se nogu podvrgnuo čeličnoj disciplini po pitanju učenja, velikodušnosti prema drugima i nastojanja da bude bolji od drugih.

N

Školski dani Teslino obrazovanje počelo je još kod kuće, u Smiljanu. Kad mu je bilo šest godina obitelj se preselila u obližnji Gospić, pa je tamo krenuo u školu. Bio je odličan učenik, a rani znakovi njegova genija već

Tesline sestre Angelina, Marica i Milka

8

rujan 2006.

Teslin otac Milutin


28.8.2006

14:52

Page 9

su bili vidljivi. Izvrsno je svladavao jezike (učio je engleski, francuski, njemački i talijanski te slavenske jezike), a briljirao je u matematici. Mogao je u glavi izvoditi složene izračune, zbog čega su njegovi učitelji misli da ih vara. Upravo tijekom tog razdoblja mladi je Tesla vidio sliku Nijagarinih vodopada, viziju koja će mu odrediti život. U njegovoj mašti pojavio se veliki vodeni kotač koji se okretao pokretan moćnim slapom Nijagare, a ujaku je rekao da će jednoga dana otići u Ameriku i tamo zaista ukrotiti tu energiju. No usprkos kreativnosti koju je već tada pokazivao, Tesla o sebi nije razmišljao kao o izumitelju sve dok nije postao mladić. Kad je s deset godina krenuo u novoizgrađenu gospićku gimnaziju, s dobro opremljenim kabinetima za praktičnu nastavu, oduševio se pokusima koje su im nastavnici pokazivali. Najveći interes pokazivao je za matematiku i tehničku znanost te je shvatio da želi postati inženjer. No to je bilo u suprotnosti s očevim željama koji ga je vidio kao svećenika. Kad je sa sedamnaest godina dobio koleru, Tesla – koji je imao i diplomatskih vještina – lukavo je od oca iznudio važno odobrenje: Tesla stariji obećao je sinu da, ako preživi, ima njegovo dopuštenje za upis na slavnu austrijsku Visoku politehničku školu u Grazu kako bi postao inženjer. Ovaj je Teslin san postao stvarnost 1875. godine.

Nikola Tesla u studentskim danima

Studij u Grazu Na Visokoj politehničkoj školi njegovi glavni predmeti bili su fizika, matematika i mehanika, a učio je od tri sata ujutro sve do jedanaest navečer, jer je želio položiti dvije godine studija u jednoj. Nažalost, nakon prve godine bajka je završila: Vojna krajina – čiji je stipendist bio – ukinuta je, a njegov otac nije imao dovoljno novca da mu plaća školovanje. Stoga je Tesla morao odustati od studija prije kraja druge godine. No upravo se na toj godini počeo zabavljati razmišljanjem o alternativnim pristupima električnim strojevima, koji su tada radili na istosmjernu struju. Upravo za vrijeme boravka u Grazu počele su mu se javljati ideje o izmjeničnoj struji. Profesor Jakob Pöschl, Nijemac, bio je Teslin učitelj teorijske i eksperimentalne fizike. Jednog je dana profesor Pöschl razredu pokazao novi električni stroj,

Rođen u Smiljanu, Nikola Tesla prvo je obrazovanje stekao u okviru doma. Teslina rodna kuća nalazi se pored smiljanske crkve, u kojoj je njegov otac bio svećenik (desno). Gimnaziju je Tesla pohađao u Gospiću (dolje), a zatim u Karlovcu.

OBITELJ TESLA Kada se govori o Nikoli Tesli, uvijek se kao polazna stanica uzima selo Smiljan. No prilično je nepoznata činjenica da njegova obitelj nije porijeklom iz Smiljana. U podacima o obiteljima koje su prije više stotina godina živjele na području Like nigdje nije pronađeno prezime Tesla. Bio je to samo nadimak jednog od Teslinih predaka, koji se zapravo prezivao Draganić. On je navodno imao istaknute prednje zube, slične tesli - alatu za obradu drva, prema kojemu je ta grana obitelji Draganić najprije dobila nadimak, a kasnije i prezime Tesla. Pretpostavlja se da su u Liku došli u 17. stoljeću iz sela Ledenicâ pokraj Novog Vinodolskog.

drvo znanja 97

9


28.8.2006

14:52

Page 10

TEMA BROJA

• Nikola Tesla •

U vrijeme Teslina rođenja Hrvatska je bila u sastavu Austro-ugarske monarhije. Teslino rodno mjesto Smiljan smješteno je u Lici u blizini Gospića.

upravo stigao iz Pariza: zvao se Grammeov stroj, a mogao se koristiti i kao generator i kao motor na istosmjernu struju. Tesla je kasnije naveo da je pri dolasku stroja bio neobično uzbuđen. No kada je stroj uključen, njegove su četkice žestoko iskrile, pa je Tesla svom učitelju predložio da bi se stroj mogao poboljšati uklanjanjem komutatora i prijelazom na izmjeničnu struju. Doduše, nije imao ideju kako bi se to moglo učiniti, no instinkt mu je govorio da je odgovor već pohranjen negdje u njegovoj glavi. Profesor nije bio tako siguran: “Gospodin Tesla možda će učiniti velike stvari, ali ovo mu nikada neće uspjeti. To bi bilo kao da neku stalnu vučnu silu, primjerice silu gravitacije, pretvori u kružnu. To bi bio perpetuum mobile, uređaj koji se neprestano pokreće, a to je neizvediva zamisao.” Pa ipak, Teslina potreba za dovršavanjem stvari nije mu dopustila da napusti tu ideju: “Za mene je to bio sveti zavjet, pitanje života i smrti. Znao sam da bih propao da mi to nije pošlo za rukom.”

Prvi izumi

Tesla je u Budimpešti boravio tijekom 1881. i 1882. godine (gore). Šetajući jednim od budimpeštanskih parkova konačno je proniknuo u tajnu rotacijskog magnetnog polja. Model s metalnim jajetom zorno prikazuje djelovanje rotacijskog magnetnog polja (dolje).

10

rujan 2006.

Godine 1879. Tesli umire otac. Nekako u isto vrijeme ponestalo mu je i novca. Nakon neuspješnih pokušaja da ga posudi, počeo je kockati, što mu baš nije išlo od ruke. No postao je vrhunski igrač bilijara. Zbog kartanja i neurednog života morao je napustiti grad, a njegova majka je prikupila novac kako bi mogao otići u Prag. Ne zna se točno što je sve Tesla u Pragu radio, no poznato je da je 1880. godine bio upisan kao izvanredni student na Filozofskom fakultetu Karlo-Ferdinandova sveučilišta. Novu stranicu života okreće kad je podružnica tvrtke Edison otvorila u Budimpešti novu telefonsku centralu. Zahvaljujući znanju i poznanstvima, zapošljava se 1881. godine u Središnjem telegrafskom uredu mađarske vlade. Ipak, Tesla je ubrzo shvatio da to nije posao koji bi želio raditi cijeli život jer ne može u potpunosti iskazati svu svoju kreativnost. Zbog toga je postajao sve tjeskobniji, što je eskaliralo do živčanog sloma krajem iste godine. Tesla se ipak uspio primiriti i oporaviti, čemu su zasigurno pridonijele i duge šetnje s prijateljem i kolegom Antalom Szigetyjem. Upravo za vrijeme jedne takve šetnje došao mu je odgovor na problem nezadovoljavajućeg rješenja uređaja pokretanih istosmjernom strujom. Prema vlastitim riječima, cijelo to vrijeme tim se problemom nije bavio da bi postigao uspjeh, već je to za njega bilo nalik nekom svetom zav-


28.8.2006

14:52

Page 11

jetu. O trenutku dolaska odgovora, koji će omogućiti kvantni skok svjetskoj tehnologiji, zapisao je: “Jedno popodne, koje je zauvijek prisutno u mom sjećanju, uživao sam u šetnji s prijateljem u gradskom parku i recitirao pjesmu. U to sam vrijeme znao cijele knjige, od riječi do riječi. Jedna od njih bio je Goetheov Faust. Sunce je upravo zalazilo i sjetilo me jednog slavnog odlomka. Kako sam izgovorio te inspirirajuće riječi, ideja je sijevnula kao bljesak munje i u trenutku sam otkrio istinu. Štapom sam

Nikola Tesla po dolasku u SAD, 1884. godine

Z

ahvaljujući znanju i poznanstvima, Tesla se 1881. godine zapošljava u Budimpešti u Središnjem telegrafskom uredu mađarske vlade. Ipak, Tesla je ubrzo shvatio da to nije posao koji bi želio raditi cijeli život jer ne može u potpunosti iskazati svu svoju kreativnost. u pijesku nacrtao dijagram, koji sam šest godina kasnije pokazao u predstavljanju pred Američkim institutom elektroinženjera.” Bio je to izum indukcijskog motora, tehnološkog proboja koji će ubrzo promijeniti svijet. Radilo se o potpuno novom sustavu, a ne tek novom motoru, jer je Tesla otkrio načelo rotacijskog magnetskog polja dobivenog pomoću dviju ili više izmjeničnih struja koje su bile u raskoraku jedna s drugom. Tako se stvarao magnetni vrtlog koji je uklonio potrebu za komutatorom i četkicama. Tesla je pobio tvrdnje svog profesora Jakoba Pöschla. Zahvaljujući svojim uspjesima, Tesla je dobio preporuku za novo radno mjesto i nov izazov. U jesen 1882. godine odlazi u Edisonovu telefonsku podružnicu u Parizu. Novi poslodavci su ga poslali u Njemačku da ustanovi što se može učiniti s planom elektrane koja je trebala rasvjetljavati željezničku postaju, jer ju je kupac – njemačka vlada – odbio preuzeti zato što je tijekom svečanosti otvorenja došlo do kratkog spoja i eksplozije, i to pred carem Vilimom I. U francuskoj podružnici Tesli su obećali posebnu nagradu, ako usavrši generator i umiri Nijemce. Tesla je dobro govorio njemački, što je svakako pridonijelo premošćenju posve ljudskog nepovjerenja: sprijateljio se s mnogim utjecajnim osobama u gradskoj vlasti. Naravno, ispravio je problem u električnim spojevima, a gradonačelnik mu je čak omogućio da pred nekoliko bogatih potencijalnih investitora predstavi svoj

Teslin prvi patent pod brojem 334823 prijavljen je patentnom uredu u SAD-u 26. siječnja 1886. godine. Radi se o poboljšanju komutatora istosmjernog generatora struje.

drvo znanja 97

11


28.8.2006

14:52

Page 12

TEMA BROJA


Thomas Alva Edison

Slapovi Niagare

novi motor. No oni nisu uvidjeli njegove prednosti. Za utjehu, nakon dobro obavljena posla, Tesla se vratio u Pariz po obećanu nagradu. Međutim, ona je izostala jer su ga nadređeni šetali od vrata do vrata prebacujući odgovornost. Ljutit zbog prijevare, Tesla je dao otkaz. No Charles Batchelor, upravitelj elektrane i dugogodišnji Edisonov prijatelj, koji je uočio sposobnosti mladog inženjera, predložio mu je da otputuje u Ameriku. I Tesli je bilo jasno da se, ako želi realizirati svoju zamisao, mora sresti s najvećim električnim inženjerom na svijetu –Thomasom Alvom Edisonom.

Tesla stiže u SAD Godine 1884. dvadesetosmogodišnji Tesla stigao je u Imigracijski ured Castle Garden na Manhattanu u New Yorku. Nitko nije niti očekivao da emigrant iz Europe sa sobom nosi bogatstvo, no Teslina imovina tog trenutka razočarala bi i pesimistične: u džepovima kaputa imao je četiri centa, nekoliko matematičkih proračuna, skice o letećem stroju i pismo preporuke Charlesa Batchelora za Thomasa Alvu Edisona, neospornog kralja električne struje. Nikola Tesla bio je po dolasku u New York šokiran onime što je otkrio: “Ono što sam ostavio bilo je predivno umjetničko i fascinantno na svaki način; ono što vidim ovdje mašinizirano je, grubo i neprivlačno. Amerika je stoljeće iza Europe po civilizaciji.” No Amerika je ujedno bila Kad je Tesla došao u New York, Edison je već opskrbljivao pojedine dijelove grada istosmjernom strujom. Zbog potrebe za velikim brojem debelih žica, u zraku i pod zemljom je vladao pravi kaos. I sam Tesla je jedno vrijeme bio prisiljen raditi fizičke poslove na iskopavanju kanala za Edisonove električne kablove.

12

rujan 2006.


28.8.2006

14:52

Page 13

Tesla je stigao u New York 1884. godine. Grad je bio veliko gradilište i industrijska revolucija je bila u punom zamahu.

zemlja iz koje je stizao sav značajan tehnološki napredak. Prvi grad u kojem je uvedena struja, a bilo je to kasnih 1870-ih, bio je New York. Upravo je Edisonova žarulja stvorila ogromnu potražnju za strujom. Njegova električna centrala na istosmjernu struju na Pearl Streetu, na

E

dison je malo znao o izmjeničnoj struji, ali nije ga niti zanimalo da sazna više. Ukratko rečeno, izmjenična struja Edisonu je imala prizvuk konkurencije.

George Westinghouse, Jr.

Dva najznačajnija čovjeka u životu Nikole Tesle svakako su Thomas Alva Edison (11. veljače 1847. – 18. listopad 1931) i George Westinghouse, Jr. (6. listopad 1846. – 12. ožujak 1914). Westinghouse je bio Teslin blizak prijatelj, dok je Edison bio njegov najveći rival. Edisonu se danas pripisuje niz izuma (prijavio je čak 1097 patenata), no neki od njih bili su plagijati. Prema nekim izvorima, Tesla i Edison bili su zajedno nominirani za Nobelovu nagradu, no Tesla je navodno odbio nominaciju.

Dok je radio za Edisona, Tesla je većinu vremena provodio popravljajući i poboljšavajući Edisonove strojeve. Kako Edison nije bio zainteresiran za istosmjernu struju, Tesline ideje ostajale su samo crteži na papiru.

donjem Manhattanu, ubrzo je držala monopol. Bogati Njujorčani željni novotarija požurili su ožičiti vlatite domove, a bogati je bankar John Pierpont Morgan sve više investirao u Edisonovu tvrtku. U isto vrijeme i oduševljen i užasnut što će upoznati svog idola, Tesla je Edisonu predao Batchelorovo pismo preporuke. Tamo je pisalo: Moj dragi Edisone, znam dva velika čovjeka. Jedan od njih si ti. Drugi je ovaj mladi čovjek. Tesla je dobro pretpostavljao da je Edisonu vrijeme dragocjeno, pa je brzo započeo s opisivanjem inženjerskih poslova koje je radio te svojih planova za motor na izmjeničnu struju. Edison je malo znao o izmjeničnoj struji, ali nije ga niti zanimalo da sazna više. Ukratko rečeno, izmjenična struja Edisonu je imala prizvuk konkurencije. No, osim takvih neprihvatljivih

drvo znanja 97

13


28.8.2006

14:53

Page 14

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • ideja, bilo je nešto u tom mladiću, pa ga je Edison smjesta angažirao da napravi poboljšanja na njegovoj elektrani na istosmjernu struju. Tesla je tvrdio da mu je Edison obećao 50 000 dolara ako uspije. Bilo je nekih sličnosti između Tesle i Edisona. Dijelili su osobine genija i nijednom od njih nije trebalo puno sna. Edison je mogao raditi danima, tek povremeno prilegnuvši na sofi. Teslini radni sati u Edison Machine Worksu protezali su se od pola jedanaest dopodne do pet ujutro sljedećeg dana. Tome se može vjerovati jer je čak i pod stare dane Tesla spavao samo dva do tri sata na noć. No tu je sličnost prestajala. Tesla se oslanjao na trenutke inspiracije, shvativši izum u svom umu do preciznih detalja prije nego što bi ušao u fazu konstrukcije. Edison je bio čovjek pokušaja i promašaja, koji je proces izumljivanja opisivao kao 5% inspiracije i 95% znojenja. Edison je bio samouk. Tesla je imao formalno europsko obrazovanje. Nije trebalo dugo čekati na njihov sukob. Nekoliko mjeseci nakon što ga je Edison zaposlio, Tesla je objavio da je njegov posao uspješno završen. Međutim, kad je Tesla tražio obećanu novčanu nagradu, Edison je bio zapanjen. Objasnio je da je ponuda od 50 000 dolara bila izrečena u šali. Još je dodao: “Kad postaneš punokrvni Amerikanac, cijenit ćeš američku šalu.” Šokiran i zgrožen, Tesla je smjesta dao otkaz.

Opet izigran

Tesla je 13. srpnja 1891. postao državljanin SAD-a (gore).

Jedan od najvažnijih Teslinih patenata, indukcijski motor, pod brojem 381968 od 1. svibnja 1888.

Većina elektromotora koji su danas u uporabi počiva na ovom patentu.

Za Teslu je tada nastupio period preživljavanja u kojem je, da bi se prehranio, radio različite fizičke poslove. Ironično, ali jedan od poslova bilo je i kopanje kanala za električne vodove kojima je trebala teći Edisonova istosmjerna struja. No u životu je potrebno ponekad imati i malo sreće. Uskoro su neki investitori došli do Tesle i pitali ga može li razviti i poboljšati metodu lučne rasvjete. Iako to nije bila prilika kakvoj se nadao, ta je grupa bila spremna osnovati i investirati novac u tvrtku Tesla Electric Light Company. Raskorak između njih bio

N

ekoliko mjeseci nakon što ga je Edison zaposlio, Tesla je objavio da je njegov posao uspješno završen. Međutim, kad je Tesla tražio obećanu novčanu nagradu, Edison je bio zapanjen. Objasnio je da je ponuda od 50 000 dolara bila izrečena u šali. je popriličan –Tesla je imao na umu kako svijetu predstaviti otkriće izmjenične struje, dok su investitori imali na umu tek tržište lučnih svjetiljki. Ponosni novi vlasnik tvrtke bacio se na posao i izumio jedinstvenu lučnu svjetiljku predivnog dizajna i efikasnosti, jednostavniju, pouzdaniju, sigurniju i jeftiniju od postojećih. Patentirao je svoj sustav te su njegove svjetiljke ubrzo počele rasvjetljavati prve ulice. Nažalost, sav zarađeni novac završio je kod investitora, a sve što je Tesla dobio bila je hrpa bezvrijednih potvrda o dionicama. Dionice su imale neznatnu vrijednost jer se radilo o tek osnovanoj tvrtki, a vladala je gospodarska kriza. Tesla je opet izigran.

14

rujan 2006.


28.8.2006

14:53

Page 15

Trofazni alternator od 200 kW

Ubrzo će se njegova sreća promijeniti. A. K. Brown iz tvrtke Western Union pristao je investirati u Teslinu ideju motora na izmjeničnu struju. U malom laboratoriju nedaleko od Edisonova ureda, Tesla je brzo razvio sve komponente sustava za stvaranje i slanje izmjenične struje koji se i danas koristi svuda na svijetu. “Motori koje tamo gradim”, rekao je Tesla, “u potpunosti su takvi kakve sam zamislio. Nisam napravio nikakve pokušaje da poboljšam dizajn, nego sam samo reproducirao slike kako su se pojavljivale u mojoj mašti i postupak je uvijek bio takav kakav sam očekivao.” Bitka da ga se dovede do komercijalnog stupnja tek je počela.

Rat struja Godine 1887. Tesla je uz pomoć A. K. Browna osnovao tvrtku Tesla Electric Company, čiji su se laboratorij i radionice smjestili svega nekoliko blokova od Edisonove tvrtke. Kako je sve imao u glavi, već nakon nekoliko mjeseci počeo je podnositi patentne prijave za višefazni sustav izmjenične struje. U Americi je postojao još jedan čovjek koji se jako zanimao za izmjeničnu struju. Bio je to George Westinghouse, izumitelj zračne željezničke kočnice, koji je u gradu Buffalu pustio u pogon prvi komercijalni sustav izmjenične struje u Americi. U to se vrijeme u cijeloj zemlji koristilo bar dvadesetak različitih kombinacija strujnih krugova i opreme. No, usprkos Westinghouseovu entuzijazmu za izmjeničnu struju, nešto je nedostajalo. Još nije postojao zadovoljavajući motor na izmjeničnu struju.

Četiri od deset Teslinih 200 kW generatora na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893.

Indukcijski motor Indukcijski motor radi na principu rotirajućeg magnetskog polja. To se polje stvara u prostoru između simetrično smještenih namota kroz koje prolaze pojedine faze trofaznog sustava struja. Zbog pomaka u fazi pojedinih struja u svakoj pojedinoj zavojnici, magnetsko polje koje one stvaraju stalno mijenja svoj smjer. Takav je motor poznat i pod nazivom Teslin asinkroni motor. Njegove su prednosti velike, jer može podnijeti velika opterećenja, nije mu potreban sustav četkica i kolektora kao ni posebni izvori za napajanje i pokretanje rotora. Izum toga motora (1883.) omogućio je da se izmjenična struja djelotvorno iskorištava.

drvo znanja 97

15


28.8.2006

14:53

Page 16

TEMA BROJA


Indukcijski motor

Svjetska izložba u Chicagu 1893. godine označila je konačnu pobjedu izmjenične nad istosmjernom strujom. Cijela izložba bila je pokretana i osvijetljena Teslinim izmjeničnim sustavom.

16

rujan 2006.

Tesla je Uredu za patente radi ispitivanja dostavio nacrte dvaju takvih motora, a u studenom i prosincu 1887. prijavio je sedam američkih patenata na polju višefaznih motora na izmjeničnu struju i prijenosa energije. Oni su obuhvatili cjelovite sustave generatora, transformatora, žica za slanje struje, rasvjete i dr. Ideje su bile toliko originalne da ustvari nisu imale prave konkurencije, te su postale najvrjedniji patenti od izuma telefona. Do 1891. godine Tesla je predao čak četrdeset prijava za patente, i sve su odobrene. Kao i prve prijave, i ostale su bile toliko originalne i temeljite da niti u jednom slučaju nije došlo ni do kakvog odugovlačenja. Na katedri za elektrotehniku sveučilišta Cornell Teslin je sustav dobio prvu stručnu podršku. Profesor William Anthony rekao je da to nije samo novi motor već i začetak posve nove tehnologije čija je srž jednostavnost indukcijskog motora, koji skoro da nema potrošnih dijelova koji bi izazivali kvarove i zastoje u radu. Zahvaljujući toj preporuci, Tesla je 1888. pozvan da na Sveučilištu Columbija održi predavanje za članove Američkog instituta elektrotehničara. Njegovi patenti bili su karika koja je nedostajala Westinghouseu, poduzetnom i pustolovnom industrijalcu iz Pittsburgha, koji je bio prava antiteza tadašnjem modelu profitera. Za razliku od svojih kolega poslovnjaka, on pre-


28.8.2006

14:53

Page 17

sudnim za posao nije smatrao kupovinu političara ili obmanjivanje javnosti. Kao i Tesla, sanjao je o iskorištavanju veličanstvene snage Nijagare te o distribuciji struje visokog napona preko golemih američkih prostranstava. Westinghouse i Tesla odmah su se razumjeli. Westinghouse je došao u Teslin laboratorij i dao mu odličnu ponudu. Kupio je patente za 60 000 dolara, u što je bilo uključeno 5000 dolara u gotovini i 150 dionica korporacije Westinghouse. Također je pristao platiti tantijeme od dva i pol dolara za svaku konjsku snagu

D

o 1891. godine Tesla je predao čak četrdeset prijava za patente, i sve su odobrene. Kao i prve prijave, i ostale su bile toliko originalne i temeljite da niti u jednom slučaju nije došlo ni do kakvog odugovlačenja. proizvedene licencirane električne energije. Budući da je Tesla bio znanstveni genij, te se suočavao sa stalnim izazovom prikupljanja sredstava za velike, ali i skupe planove koje mu je osiguravala njegova imaginacija, Westinghouseova gotovina bila mu je dobrodošla. Naravno, s daljnjim izumima na umu, brzo je potrošio pola novostečenog bogatstva na novi laboratorij. No najvažnije od svega je bilo da su 1888. godine Tesla i Westinghouse udruženim snagama krenuli u borbu za elektrifikaciju Amerike sa samo jednim ciljem – dovesti izmjeničnu struju u čitavu Ameriku. Rat struja je započeo.

Izvorne skice indukcijskog motora

Iz svih oružja S probojima koje su stvorili Teslini izumi nastao je pravi industrijski rat. Radilo se o budućnosti cjelokupnog industrijskog razvoja SAD-a, ovisno o tome hoće li tehnologija na kojem će se on temeljiti biti Westinghouseova izmjenična struja ili Edisona istosmjerna struja. Dok je Edison uspio elektrificirati bogatije dijelove grada izgradivši niz lokalnih generatorskih stanica pokretanih ugljenom i parom, njegova tvrdoglavost nije mu dopustila niti da pomisli da bi moglo postojati jeftinije i učinkovitije rješenje. Uz potporu Johna Pierponta Morgana, jednog od najbogatijih i najbezobzirnijih biznismena tog vremena, čvrsto se vezao za istosmjernu struju i nije mu bilo povratka. Za njega je to bila borba do smrti – premda je, na kraju, zla kob zadesila i nedužne žrtve. Naime, u ratu struja Edison je zaista postao zlokobna figura koja se nije libila niti

drvo znanja 97

17


28.8.2006

14:53

Page 18

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • Prijatelj novina Od svih metoda komuniciranja s javnosti, Tesla je najčešće birao izravan – preko novina ili priopćenjima na dan proslave rođendana. Taj put u znanosti nije baš uobičajen niti dobrodošao, pa su ga mnogi njegovi kolege zbog toga smatrali senzacionalistom, ali on nije uzvraćao na njihove komentare, smatrajući da djeluje prosvjetiteljski i popularizira znanost. No postojao je i još jedan razlog zašto se činilo da Tesla želi senzacionalizirati svoje ideje, teorije i projekte. On je bio samostalni poduzetnik bez vlastitog financijskog zaleđa, pa je neprestano tragao za novčanom potporom bogataša i drugih investitora. Stoga je pribjegavao raznim metodama da bi ih privukao. Prikazivanja u njegovu laboratoriju zapraVećina sačuvanih Teslinih osobnih stvari izložena vo su trebala izmamiti novac od ljudi koji j e u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu mu nisu mogli ukrasti neku od ideja.

Modeli Teslinih motora izloženi u Muzeju Nikole Tesle.

usmrćivanja: pse i mačke pokupljene s ulica (pa čak i stare konje) javno je ubijao izmjeničnom strujom kako bi pokazao da je po život opasna. U svom propagandnom ratu nije birao sredstva. Čak je uvjerio njujorški zatvor Auburn da za pogubljenje osuđenog ubojice Williama Kemmlera upotrijebi izmjeničnu struju. Bilo je to prvo smaknuće na električnoj stolici u svijetu. Edison je smislio i naziv za takvo ubijanje ljudi i životinja: westinghousiranje. Izmjenična struja je toliko opasna, likovao je, da je dobra samo za ubijanje. Tko bi htio takvo čudovište u svom domu? A kako nesreća prouzrokovanih izmjeničnom strujom nije mogao naći, jednostavno ih je sam proizveo. Nije se radilo samo o novcu, već i o povrijeđenoj taštini. Westinghouse je bio prisiljen na odgovor, pa je uporno javnosti nastojao rastumačiti prednosti izmjenične struje. Imao je i podršku nekoliko uglednih profesora, pa se val naklonosti polako počeo kretati u njegovu smjeru. Usprkos Edisonovoj propagandi, Westinghouse i Tesla su na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. godine, uz pomoć kombinacije smisla za publicitet i tehničke superiornosti, iz rata struja izašli kao pobjednici. Važno je napomenuti da je u jeku rata struja, 13. srpnja 1891. godine, Tesla dobio američko državljanstvo.

Pobjeda izmjenične struje Korporacija Westinghouse dobila je poziv da osvijetli Svjetsku izložbu u Chicagu, prvi potpuno električni sajam u povijesti. Sajam je također nazvan i Kolumbova izložba – zbog proslave 400. obljetnice Kolumbovog otkrića Amerike. U natjecanju s novoosnovanom tvrtkom General Electric (koja je preuzela tvrtku Edison),

18

rujan 2006.


28.8.2006

14:54

Page 19

Tesla i prijatelji Tesla je imao veoma malo bliskih prijatelja. Među njima su bili pisci Robert Underwood Johnson, Mark Twain i Francis Marion Crawford. U financijskim pitanjima bio je prilično nespretan i ekscentričan. I među znanstvenicima i u javnosti pratila ga je reputacija samotnjaka i ekscentrika. Iako mu je bio potreban novac, 1912. godine odbio je primiti Nobelovu nagradu iz fizike jer je tvrdio da njegov suprimatelj Thomas Edison nije pravi znanstvenik. Zadnje godine svog života proveo je hraneći golubove i živio je uglavnom od godišnjeg honorara iz svoje domovine.

Westinghouse je dao ponudu upola manju od milijun dolara, koliko je tražio General Electric. Velik dio predviđenih troškova General Electrica bio je vezan uz količinu bakrene žice potrebne za korištenje istosmjerne struje. Westinghouseova pobjednička ponuda sadržavala je puno učinkovitiji i jeftiniji sustav, onaj s izmjeničnom strujom. Kolumbova izložba otvorena je 1. svibnja 1893. Te je večeri predsjednik Grover Cleveland pritisnuo gumb i stotine tisuća žarulja osvijetlilo je neoklasicistične zgrade Sajma. Taj “Grad svjetla” bio je rad Tesle, Westinghousea i dvanaest novih generatora izmjenične struje od nekoliko tisuća konjskih snaga smještenih u Dvorani strojeva. U Velikoj dvorani

Dvofazni generator

U

sprkos Edisonovoj propagandi, Westinghouse i Tesla su na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. godine, uz pomoć kombinacije smisla za publicitet i tehničke superiornosti, iz rata struja izašli kao pobjednici. elektriciteta ponosno je prikazan Teslin višefazni sustav proizvodnje i prijenosa izmjenične struje. Za dvadeset i sedam milijuna ljudi koji su posjetili Sajam bilo je dramatično jasno da je energija budućnosti izmjenična struja. Od tog trenutka više od 80% svih električnih naprava naručenih u SAD-u bili su za izmjeničnu struju. Iste je godine Westinghouse potpisao ugovor za proizvodnju generatorske opreme za hidrocentralu na slapovima Nijagare, a Tesla je trebao voditi izvedbu. Kao kompromis, General Electric trebao se pobrinuti za prenošenje energije i za distribucijske vodove od Nijagare do šezdeset i pet kilometara udaljenog Buffala – najbližeg velikog grada. Čak se i General Electricova ponuda sada temeljila na tehnologiji izmjenične struje. Za Teslu je to bila dvostruka pobjeda: ne samo da je izmjenična struja prihvaćena zbog svoje tehničke superiornosti nego je i dobio neobičnu potvrdu moći svoga uma. Sjetio se vizije iz djetinjstva u Gospiću, u kojoj je još tada vidio golemo kolo i vodu Nijagare koja ga pokreće.

Indukcijski motor

Kroteći Nijagaru Projekt na slapovima Nijagare bio je čin čistog tehnološkog optimizma. Amerikanci su htjeli natjerati slapove na pošten rad još otkad je na njima

drvo znanja 97

19


28.8.2006

14:54

Page 20

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • 1725. godine izgrađen prvi mlin. No sustav iskorištavanja te besplatne energije nikada nije bio adekvatno osmišljen. S druge strane, još od djetinjstva Tesla je sanjao o tome da iskoristi energiju toga velikoga prirodnog čuda. Kasne 1893. godine njegov se san pretvorio u stvarnost kad je tvrtka Westinghouse dobila ugovor za izgradnju prvih dvaju generatora na Nijagari. Taj je ugovor bio rezultat neuspjelog natjecanja koje je vodila međunarodna Komisija za slapove Nijagare. Komisija, kojoj je zadatak bio isplanirati projekt, tražila je ponude stručnjaka sa svih strana svijeta, ali ih je sve odbila. Sheme su bile šarolike: od sustava koji je uključivao korištenje tlaka zraka do sustava za koji su bili potrebni užad, opruge i koloturi. Bilo je i prijedloga da se prenosi istosmjerna struja. Jedan od njih je podržao Edison. Na čelu komisije bio je lord Kelvin, poznati britanski fizičar koji se, jednako kao i Edison, protivio izmjeničnoj struji – sve dok nije došao na Svjetsku izložbu u Chicagu. Kelvin je postao uvjereni pobornik izmjenične struje, pa je njegova komisija zatražila od tvrtke Westinghouse da upotrijebi izmjeničnu struju za iskorištavanje energije na slapovima Nijagare. Razdoblje izgradnje bilo je traumatično za inženjere, mehaničare i radnike, no najveći je teret pao na ulagače. Među podupirateljima projekta bili su neki od najbogatijih Amerikanaca i Europljana, uključujući Johna Pierponta Morgana, Johna Jacoba Astora, lorda Rothschilda i W. K. Vanderbilta. Nakon petogodišnje neizvjesnosti i financijske krize, projekt se bližio kraju. Tesla niti u jednom trenutku nije po-

Unutrašnjost električne centrale na slapovima Niagare

Istosmjerna struja Istosmjerna struja nema frekvencije. Budući da se ne događaju nikakve periode niti promjene možemo reći da je tok istosmjerne struje konstantan. Istosmjernu struju možemo dobiti iz baterija ili pomoću ispravljača koji pretvara izmjeničnu struju u istosmjernu. Istosmjernoj struji nije moguće povećavati ili smanjivati napon pomoću transformatora.

Izmjenična struja Izmjenična električna struja dobila je takvo ime zato što periodički mijenja iznos i smjer. Broj perioda ili oscilacija u sekundi, frekvencija, mjeri se u hercima (Hz). Električna struja ima frekvenciju od jednog herca ako se u jednoj sekundi realizira jedna perioda. U kućanstvu s naponom od prosječnih 220 volti izmjenična električna struja ima frekvenciju od 50 Hz. Veliki industrijski potrošaći koriste trofaznu struju. U kućanstvima se većinom koristi jednofazna struja. U uređajima koji koriste napon manji od 220 V, napon se smanjuje pomoću transformatora.

sumnjao u ishod. Međutim, ulagači nisu bili nimalo sigurni da će sustav funkcionirati. Strojevi su glatko funkcionirali u Teslinoj trodimenzionalnoj mašti, ali u stvarnosti su još bili nepotvrđeni i skupi.

Svjetsko čudo radi No zabrinutost je bila neopravdana. Kad je stisnut prekidač, prvi val struje dospio je u Buffalo. Bilo je to u ponoć 16. studenog 1896. U novinama “Niagara Falls Gazette” toga je dana pisalo: “Pritisak na prekidač u velikoj električnoj centrali na Nijagari pokrenuo je strujni krug koji je natjerao rijeku Nijagaru da teče uzbrdo”. Prvu tisuću konjskih snaga struje koja je zapljusnula Buffalo tražila je cestovna željeznica, no lokalna je strujna kompanija već dobila narudžbe od stanovnika za još pet tisuća. Za nekoliko godina, broj generatora na slapovima Nijagare popeo se na planiranih deset, a električni su vodovi strujom napajali New York. Broadway je prštao od svjetla, cestovna i pod-

20

rujan 2006.


28.8.2006

14:54

Page 21

Natpisna pločica na jednom od generatora električne centrale na Nijagari.

zemna željeznica tutnjale su, čak su i Edisonovi sustavi prešli na izmjeničnu struju. O iskorištavanju slapova Nijagare počelo se govoriti kao o jednom od svjetskih čuda. Westinghouse je izgradio još sedam generatorskih jedinica, koje su ubrzo povećale proizvodnju struje na 50 tisuća konjskih snaga. General Electric izgradio je drugu električnu centralu na izmjeničnu struju i još jedanaest generatora. Izmjenična struja postala je puno više od efikasne

Unutrašnjost laboratorija na Long Islandu

W

estinghouse je nakon prvog uspjeha na Nijagari izgradio još sedam generatorskih jedinica, koje su ubrzo povećale proizvodnju struje na 50 tisuća konjskih snaga. rasvjete. Isporučena je i jednom od najznačajnijih kupaca, poduzeću Pittsburgh Reduction, iz kojeg je kasnije nastala ogromna tvrka Aluminium Company of America (ALCOA). Naime, metalurška industrija, tada još u povojima, čekala je upravo visoke napone, a njih je mogla osigurati samo izmjenična struja. Posljedično – i baš kako je Tesla i predvidio – prerada alumija omogućila je razvitak zrakoplovne industrije. Teslin višefazni sustav i prvo korištenje slapova Nijagare postavili su temelje energetskom sustavu koji danas koristi cijeli svijet i koji je dao zamah cijelom nizu industrija.

Velikodušna gesta No došlo je i do komplikacija. Svaki rat ima svoju cijenu, a tvrtke Westinghouse i General Electric bile su moralno i financijski iscrpljene ratom struja. Godine sudskog sporenja, preuzimanje Edisonove i drugih tvrtki od strane General Electrica te financijsko kolebanje Westinghousea doprinijeli su preuzimanju tvrtke Westingouse. Bilo je to vrijeme moćnih kapitalista-pojedinaca, koji su se nazivali robber barons, tj. barunima pljačkašima. Jedan od najvećih među njima upravo se spremao na potez. John Pierpont Morgan je, nadajući se da će čitavu hidroelektriku dovesti pod svoj nadzor, nastavio manipulirati burzom s namjerom da izgladni Westinghouse i otkupi Tesline patente. Djelomično zahvaljujući Tesli, to se nije dogodilo. Do 1897. godine Teslini su tantijemi od izmjenične struje već narasli na dvanaest milijuna dolara i ubrzo bi dosegli milijarde. Tesla bi bio Bill Gates svoga vremena. Međutim, to mu nije bilo nastavlja se na str. 24. drvo znanja 97

21


28.8.2006

14:55

Page 22

TEMA BROJA


Izgled Teslina broda na daljinsko upravljanje sa skinutim poklopcem. Osim radija i upravljanja na daljinu, ovaj uređaj sadrži i sklopove koji se mogu svrstati u rane primjere robotike. Tesla je načinio nekoliko sličnih modela brodova od kojih je jedan mogao i zaroniti ispod površine vode.

22

rujan 2006.


28.8.2006

14:55

Page 23

ROĐENJE ROBOTIKE Nikola Tesla za radnim stolom u

Teslin američki patent br. 613809 opisuje prvu napravu laboratoriju u New Yorku za bežično daljinsko upravljanje na svijetu. Ta je naprava, ili teleautomaton, reagirala na radiosignale, a strujom ju je opskrbljivala baterija. Tesla svoju metodu nije ograničio na brodove, nego je proširio potencijal svog izuma na vozila svake vrste i mehanizme namijenjene za bilo koju svrhu. Zamislio je jednog ili više rukovatelja strojem kako istovremeno upravljaju s pedeset ili stotinu brodova ili strojeva pomoću različito podešenih radioodašiljača i prijemnika. Kad je jedan novinar New York Timesa napisao da bi Tesla mogao brod uroniti u more, a brod bi mogao nositi dinamit kao ratno oružje, izumitelj je pobjesnio. Brzo je ispravio novinara: “To nije bežični torpedo, to je prvi izdanak robota, mehaničkih ljudi koji će obavljati mučan posao za ljudsku rasu.” Teslina je naprava doslovce rođenje robotike, iako mu se rijetko daje priznanje za to postignuće. Tesla je bio stručnjak za mehaniku i elektrotehniku i te su se vještine prelijepo stopile u njegov čamac kontroliran na daljinu. Na nesreću, taj je izum bio toliko ispred njegova vremena da oni koji su ga promatrali nisu mogli zamisliti njegovu praktičnu primjenu. Kao i mnogo puta poslije, Tesla nije smatrao potrebnim da odvojeno prijavi radio, a zatim prvo ostvarenje u automatizaciji. Niti dvadeset godina kasnije Tesla nije prestao razmišljati o robotici. Godine 1919. pisao je kako je svoje prve robote smatrao prethodnicom razvoja teleautomatike. Danas nam zaista izgleda sasvim logično ono što je tada zapisao: “Sljedeće logično poboljšanje je njihova primjena u automatskim mehanizmima, koji bi funkcionirali na velikim udaljenostima od kontrolnog centra. Primjerice, mogao bi se lansirati zrakoplov, koji bi se po utvrđenom smjeru poslao na zadatak i izvršio predviđene operacije stotinama kilometara daleko od baze.” Teslin avion budućnosti, o kome će još i više razmišljati koje desetljeće kasnije, bio bi bez propelera i bez ikakvog drugog vanjskog mehanizma, a pokretao bi se mehanički ili pomoću energije koju bi primao bežičnim putem. Nastranu sa zrakoplovima, Nikola Tesla je 1898. predlagao i proizvodnju automatskog automobila, u vrijeme dok automobili nisu bili puno više od kurioziteta. Puno prerano, kao što je i sam bio svjestan: “Vozilo bi moglo izvršavati niz uobičajenih operacija, a i neke nove, ali u vrijeme kada sam se za to zalagao smatrali su me luđakom i od svega toga nije bilo ništa.” U svojoj je autobiografiji zapisao da je na daljinski upravljanim uređajima aktivno počeo raditi još 1893. godine te u iduće dvije-tri godine izgradio nekoliko mehanizama kojima je upravljao s udaljenosti i pokazivao ih posjetiteljima svoga laboratorija, ali je požar u laboratoriju prekinuo rad. Kad se njegov izum prvi put pojavio 1898. (osnovni patent došao je u studenom), glavni ispitivač je došao u New York kako bi vidio plovilo na svoje oči, jer mu se ono što je Tesla prijavio činilo nemogućim. A kad je preko jednog službenika u Washingtonu ponudio izum državi, službenik je prasnuo u smijeh. Usprkos svom početnom usmjerenju na daljinsko upravljanje, Tesla je ono što bismo danas nazvali robotom – a u to vrijeme još nije imalo to ime – shvaćao u vrlo suvremenom smislu, jer bit robotike leži u određenoj autonomiji robota. Naravno, Tesla je i robote prije svega vidio u miroljubivoj službi čovječanstva: “Čitavo područje pokušao sam najšire sagledati, ne ograničavajući se samo na daljinsko upravljanje već i na razvoj takve vrste robota koji bi samostalno operirali oslanjajući se na vlastitu inteligenciju. Tome sam posvetio mnogo vremena i sada vjerujem da nije daleko dan kada ću moći prikazati strojeve koji će se, prepušteni sami sebi, ponašati kao da posjeduju vlastitu moć razumijevanja. Bez obzira na praktične mogućnosti takvog dostignuća, njime bi se označio početak nove epohe u mehanici.” drvo znanja 97

23


28.8.2006

14:55

Page 24

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • suđeno. Westinghousea su pritisnuli poslovni neprijatelji, a tvrtka General Electric pokrenula je prljavu kampanju koja je snizila cijenu dionica Westinghouseove tvrtke te joj gotovo onemogućila samostalni nastavak poslovanja. Westinghouse je pozvao Teslu moleći ga da izmjene početni ugovor koji mu je davao kraljevske povlastice. Velikodušno, Tesla je poderao ugovor. Bio je, na kraju krajeva, zahvalan jedinom čovjeku koji je vjerovao u njegov izum. Također je

G

odine 1873. je James Clerk Maxwell u Engleskoj matematički dokazao da je svjetlost elektromagnetsko zračenje. bio uvjeren da su još veća otkrića tek trebala doći. Tesla se odrekao svih svojih tantijema – prošlih, sadašnjih i budućih – kako bi tvrtka mogla samostalno preživjeti, vjerujući da Westinghouse još uvijek može ispuniti njegov san o izmjeničnoj struji za sve ljude. To se i dogodilo. Tvrtka Westinghouse bila je spašena i spremna za buduSnimka vlastite šake (gore), koju je Tesla napravio 1896. godine pomoću X-zraka

će trijumfe. Tesla je, iako dijeleći slavu, zauvijek ostao u financijskim teškoćama. Odrekavši se svojih prava, pristao je sve svoje patente prodati za samo 216 tisuća dolara. To možda i jest bila velika svota, ali ne i dovoljna da financira njegova buduća istraživanja još radikalnijih energetskih tehnologija koje su mu se već motale po glavi. Otada nadalje, od Teslina genija profitirat će drugi. Nakon uspjeha na Nijagari, Tesla se vratio svom omiljenom poslu – eksperimentiranju. U svom laboratoriju na Grand Streetu u New Yorku zaokupio se istraživanjima elektriciteta visoke frekvencije. Određeni broj znanstvenih proboja već je bacio svjetlo na fenomen visokih frekvencija. Godine 1873. je James Clerk Maxwell u Engleskoj matematički dokazao da je svjetlost elektromagnetsko zračenje. Znači, svjetlost je bila elektricitet koji je vibrirao na krajnje visokim frekvencijama. Godine 1888. Heinrich Hertz u Njemačkoj eksperimentalno je potvrdio da električna iskra širi elektromagnetske valove u prostor. Ova otkrića identificirala su radiovalove i potaknula silne spekulacije o novim mogućnostima elektriciteta. Tesla je počeo tragati za napravom koja ga je mogla odvesti na taj neistraženi teritorij. Znao je da bi više frekvencije nudile puno tehničkih

24

rujan 2006.


28.8.2006

14:56

Page 25

Snimka noge u cipeli iz 1896. godine, napravljena pomoću X-zraka

prednosti: svjetiljke bi mogle jače sjati, energija bi se mogla efikasnije prenositi, a sve skupa bi bilo manje opasno jer energija takvih frekvencija kroz ljudsko tijelo prolazi bezopasno. Prvi mu je cilj bio približiti se frekvenciji Sunčeve svjetlosti i stvoriti

T

esla je jednom, komentirajući Marconijev uspjeh kojim su njemu oduzeti slava, bogatstvo i priznanja, izjavio kako se Marconi koristi s ravno sedamnaest njegovih patenata. svjetiljke revolucionarne jačine i konfiguracije. Vjerovao je da bi to eliminiralo Edisonove žarne svjetiljke, koje su iskorištavale samo pet posto dostupne energije. Tesla je počeo svoja istraživanja visokih frekvencija gradeći rotacijske generatore izmjenične struje koji su se mogli vrtjeti većim brzinama; ali kako se približavao brzinama od 20 000 perioda u sekundi, strojevi bi se razletjeli, ostavljajući ga

RÖNTGENOVO PISMO TESLI

Neobično ste me iznenadili lijepim fotografijama čudesnih pražnjenja, te Vam mnogo zahvaljujem na tome. Da mi je samo znati kako Vi radite takve stvari!

S izrazom dubokog poštovanja ostajem

W. C. Röntgen

drvo znanja 97

25


28.8.2006

14:56

Page 26

TEMA BROJA


Memorandum Tesla Company, Inc.

Sve je počelo kad je Tesla otkrio da sa svojim novim zavojnicama daleko od cilja. Odgovor je došao s veličanstvenom napravom danas može slati i primati moćne radiosignale kad su one bile podešene da poznatom kao Teslina zavojnica. Patentiran 1891., ovaj izum koristio je rezoniraju na istoj frekvenciji. Kad je zavojnica podešena na signal odreobičnu izmjeničnu struju od 60 perioda u sekundi i proizvodio struju đene frekvencije, ona doslovno uvećava dolaznu električnu energiju izuzetno visokih frekvencija – do stotina tisuća perioda po sekundi. Uz kroz rezonantno djelovanje. Do početka 1895. Tesla je bio spreman povisoke frekvencije, ta je zavojnica također mogla stvarati i izuzetno slati signal na udaljenost od 80 kilometara, do West Pointa (država New visok napon. S visokim frekvencijama, Tesla je razvio prvu neonsku i York). Ali iste godine došlo je do katastrofe. U zgradi gdje je bio smješfluoroscentnu rasvjetu, te prve rendgenske fotografije. Ali ova su otkriten Teslin laboratorij buknuo je požar koji je ća izblijedjela u usporedbi s otkrićem iz studeuništio sav njegov rad. nog 1890., kad je bežično upalio vakuumsku ciarconi je 1909. podijelio Požar se nije mogao zbiti u gore vrijeme. U jev – šaljući energiju kroz zrak. Bio je to početak Nobelovu nagradu za Engleskoj, mladi talijanski izumitelj Guglielmo Tesline životne opsesije – bežičnog prijenosa fiziku s Karlom F. Braunom iz Marconi marljivo je radio na gradnji naprave za energije. Njemačke za njihovo “odvojeno bežično telegrafiranje. Mladi Marconi dobio je Tesla – izumitelj radija prvi patent za bežičnu telegrafiju u Engleskoj ali istovremeno razvijanje 1896. Njegova naprava imala je sustav sa saU proljeće 1893. u St. Louisu je prvi put javno bežične telegrafije”. mo dva električna kruga, pa su neki komentiprikazano komuniciranje radiovezom. Međurali kako svojim izumom ne može prenijeti tim, taj izum službeno će biti pripisan Talijanu signal niti “preko ribnjaka”. Kasnije je Marconi napravio demonstracije Marconiju 1895. godine. Prava se senzacija zbila 12. prosinca 1901. kad na duge udaljenosti, koristeći Teslin oscilator za prenošenje signala preje Marconi odaslao slovo S preko Atlantika, od Cornwalla do Newfounko Engleskog kanala. dlanda, a svjetski tisak bio je preplavljen trijumfalnim tekstovima. U biti, Kad je 12. prosinca 1901. Marconi prvi put odaslao i primio signale Marconi je iskoristio Teslin osnovni radiopatent iz 1897, koji mu je odobpreko Atlantskog oceana, Otis Pond, inženjer koji je radio za Teslu, rekao ren 20. 3. 1900. godine. Tesla je jednom, komentirajući Marconijev uspjeh mu je: “Čini mi se kao da vas je Marconi pretekao.” Tesla je odgovorio: kojim su njemu oduzeti slava, bogatstvo i priznanja, izjavio kako se Mar“Marconi je dobar momak. Neka nastavi. Koristi se sa sedamnaest mojih coni koristi s ravno sedamnaest njegovih patenata.

M

26

rujan 2006.


28.8.2006

14:56

Page 27

Električni vlak Godine 1898. Tesla je priopćio još jedan zanimljiv koncept – električni vlak. No za njega je to ostao jedan od onih izuma koji je uspio teoretski riješiti i više nije nalazio razloga poklanjati mu svoje vrijeme, kojeg je ionako imao premalo. Objavio je kako bi električni vlak na odgovarajućim tračnicama postizao brzine od preko 300 km/h. Da je bio u pravu svjedoče francuski i japanski vlakovi kojima je to uspjelo tek prije nekoliko desetljeća.

Teledirigirani brod kojeg je Tesla predstavio u Chicagu 1899. godine

Guglielmo Marconi

patenata.” Ali Teslino mirno samopouzdanje uništeno je 1904. kad je američki patentni ured iznenada i iznenađujuće promijenio svoje prethodne odluke te dao Marconiju patent za izum radija. Razlozi takvog postupka nikad nisu u potpunosti objašnjeni, ali moćno financijsko zaleđe Marconija u SAD-u nameće moguće objašnjenje. Marconi je 1909. podijelio Nobelovu nagradu za fiziku s Carlom F. Braunom iz Njemačke za njihovo “odvojeno ali istovremeno razvijanje bežične telegrafije”. Tu je prijevaru Vrhovni sud SAD-a razriješio 21. lipnja 1943. presudom da je Nikola Tesla svojim patentima vezanim za radio preduhitrio Marconija. No ispravci teško ulaze u enciklopedije, tako da na mnogim mjestima još uvijek piše kako je izumitelj radija Marconi. Tesla je svoj patent prijavio 1897., a odobren mu je u ožujku 1900., a Marconijeva prijava za patent predana je tek u studenom 1900. Tesla je u to vrijeme bio zaokupljen drugim problemima, ali kad je Marconi dobio Nobelovu nagradu bio je bijesan. Godine 1915. tužio je tvrtku Marconi za prekršaj, ali nije imao financijskih

Talijanski inženjer Guglielmo Marconi rođen je 25. travnja 1874. u Bologni. Već u mladosti pokazuje zanimanje za radiotelegrafiju i bežično slanje podataka. Godine 1895. uspio je poslati signal bežičnim putem na udaljenosti od 2,2 kilometra. Sljedeće godine odlazi u Englesku gdje patentira sustav bežične telegrafije. U srpnju 1897. godine demonstrira svoj patent poslavši telegrafski signal iz Londona preko Bristolskog kanala. Godine 1899. šalje i signal iz Engleske u Francusku, preko kanala La Manche. U prosincu 1901. godine uspijeva poslati signal preko Atlantskog oceana, iz engleskog Poldhua do mjesta St. John na Newfoundlandu. Za svoj je rad primio brojna priznanja, počasne doktorate na najprestižnijim sveučilištima, a 1909. godine podijelio je s profesorom Karlom Braunom Nobelovu nagradu za fiziku. Guglielmo Marconi umro je 20. srpnja 1937. godine u Rimu.

nastavlja se na str. 30. drvo znanja 97

27


28.8.2006

15:04

Page 28

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • Tesla – genijalni ekscentrik Ispred njega je na stolu uvijek bilo postavljeno točno osamnaest ubrusa. Osamnaest je broj djeljiv s tri, a upravo su mu takvi bili najdraži – mada niti on sam nije mogao objasniti zašto. Bila je to samo jedna od manija koje su ga pratile čitavoga života ne čineći mu život ugodnijim. Kod ove je bila riječ o strahu od bacila. Nakon što bi sjeo za stol, odsutno bi ubrusima do visokog sjaja doveo već otprije besprijekorno sjajne srebrne vilice i noževe te kristalno posuđe. Kad bi ih sve potrošio, pred njim se nalazilo pravo malo brdo ubrusa. Čin jela nije bio ništa jednostavniji. Prije nego bi koji zalogaj prinio ustima, Tesla bi prvo izračunavao njegovu zapreminu, inače u jelu nije mogao pronaći zadovoljstvo. Uistinu, malo je koji izumitelj ili znanstvenik u povijesti bolje odgovarao stereotipu

Nikola Tesla kad mu je bilo 77 godina

28

rujan 2006.

ekscentričnog genijalca od Nikole Tesle. Atmosfera neobičnosti i čarolije okruživala je i njegov cjelokupan rad. Bilo je to nešto na što se njegovi znanstveni suvremenici nikako nisu mogli naviknuti. I kad bi Nikola Tesla proveo u djelo desetak najneobičnijih zamisli, kojima su se isprva smijali, te potom iznio pet novih – opet bi se našao pred zidom nerazumijevanja. Ali ne uvijek. Posjetitelji njegovih laboratorija kući su odlazili s drugačijim dojmovima. Jedan suvremenik sa strahopoštovanjem je zapisao kako svatko tko stupi u laboratorij Nikole Tesle – golemu, dobro osvijetljenu prostoriju prepunu čudnovatih naprava – mora zadrhtati. Posjetitelju bi prišao visok i vitak mladić te pucketanjem prstima stvorio pravu užarenu crvenu loptu koju bi smireno držao u rukama. No ona mu ne bi opekla prste. Potom bi je pustio da mu padne na


28.8.2006

15:04

Page 29

odijelo, na kosu, pa na posjetiteljevo odijelo i konačno bi je spustio u drvenu kutiju. Zapanjeni bi promatrač trljajući oči ustanovio da lopta nigdje nije ostavila niti najmanjeg traga. Nitko nije mogao objasniti kako je Tesla postizao taj efekt koji je stalno izvodio, a nitko ga ne zna objasniti niti danas. Tu predstavi nije bio kraj. Nakon nestanka vatrene kugle, izumiteljčarobnjak bi ugasio svjetlo. Potom je, u mrklom mraku, najavio malo danjeg svjetla. Odjednom, cijeli laboratorij preplavila bi čudna svjetlost kojoj se nije moglo otkriti izvora. Tesla je bio pravi šoumen. Ponekad bi to glavom platio i pokoji nevini stvor – životinjica koju bi stavio na postolje kroz koje bi pustio tisuću volti i usmrto je. Potom bi se i sam popeo na isto postolje držeći jednu ruku u džepu. Kroz njega je prolazila sve jača struja, sve dok pokazivač nije pokazivao dva milijuna volti. Teslin lik bio je ocrtan svijetlećom aureolom koju je stvarala struja. Iz njegova tijela plamsale je na tisuće plamenih jezičaca. No Tesla bi, odmahnuvši rukom, rekao kako su to sve samo igrarije, bez velike vrijednost za znanost. Hipersenzitivac Teslin um, sposoban za ekstravagantno i detaljizirano vizualno zamišljanje, činio ga je genijem, ali i vrlo kompleksnom osobom. Patio je od neobičnih preosjetljivosti i simptoma koji bi danas imali dijagnozu opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Sva sreća da u to vrijeme Teslu nitko nije pokušao liječiti! Posjedovao je nevjerojatno fotografsko pamćenje, a tvrdio je da posjeduje nadljudski, skoro natprirodan sluh te da čuje razgovore vođene na udaljenosti od više stotina metara i – u nekoliko slučajeva – da čuje grmljavinu udaljenu i do osamsto kilometara. Za vrijeme živčanog sloma u tinejdžerskoj dobi Tesla je postao preosjetljiv na zvukove, atmosferski tlak i Sunčevu svjetlost, zbog čega gotovo da nije mogao izlaziti iz svoga doma. Činilo se da neposredno u svojem tijelu osjeća utjecaj prirodnih pojava. Njegova kompulzivna strana dovodila je do dugih razdoblja u kojima je osjećao potrebu brojiti fizičke akcije koje je izvodio – korake, zalogaje hrane, pa čak i udisaje: ponašao se kao samonadzirući stroj, pokretni laboratorij koji je njegova psiha odlučila istraživati. Kasnije, kada je naučio vlastitom voljom nadvladati te prisilne radnje, ta je neobična zapažanja znao dobro iskoristiti. Bljeskovi svjetlosti Tesla je viđao čudne bljeskove, pogotovo u trenucima uzbuđenosti. Opisao je to kao “čudnovatu boljku zbog pojavljivanja slika, često popraćenih snažnim bljeskovima svjetlosti, koji bi mi zamaglili pogled na stvarne predmete i utjecali na moje misli i djelovanje. Bile su to slike stvari i prizora koje sam uistinu vidio, a ne onih koje sam izmišljao. Kad bi mi netko nešto rekao, slika predmeta o kojemu bi govorio pojavila bi mi se pred očima toliko živo da sam ponekad bio nesposoban razlučiti je li ono što vidim opipljivo, ili nije. To je u meni izazivalo osjećaj velike neugode i strepnje. Nijedan od studenata psihologije ili fiziologije s kojima sam o tome razgovarao nije na zadovoljavajući način znao objasniti ove pojave…” Kad je bio stariji, bljeskovi svjetlosti su postali rjeđi, ali nikad nisu potpuno nestali. Tesla je bio i vrlo praktičan čovjek koji je u svemu tražio primjenjivost, pa i u vlastitim vizijama. Pokušao ih je i objasniti, a zaključak ga je naveo na smjelu izjavu: “Ako je moje objašnjenje točno, trebalo bi biti moguće na zaslonu projicirati prikaz bilo kojeg predmeta što ga čovjek može zamisliti te ga tako učiniti vidljivim. Takav napredak značio bi pravu revoluciju u svim ljudskim odnosima. Uvjeren sam da se to čudo može postići i da će biti postignuto u nadolazećim vremenima. Mogu samo spomenuti da sam se ozbiljno posvetio rješavanju ovog problema.” Teslino nevjerojatno pamćenje školovanje je činilo lakim. Mogao je tek krajičkom oka pogledati neki nacrt i upamtio bi broj stranice s određenom napravom ili točne odnose i mjere velikog broja uzoraka

na toj stranici. Takvo fotografsko pamćenje obično blijedi već u adolescentskoj dobi, ali u njegovu se slučaju zadržalo tijekom većeg dijela života. Zadatke je rješavao u isto vrijeme dok je učitelj pisao na ploči. Kad bi postavljanje zadatka završilo, Tesla je istog trenutka znao rješenje.

Bijela golubica koju je Tesla njegovao u svojoj hotelskoj sobi

Izoštrena osjetila Već smo spomenuli još jednu neobičnu Teslinu osobinu – nevjerojatno izoštren sluh. A mogli bismo to proširiti i na osjetilnost u širem smislu riječi. U djetinjstvu je više puta spasio susjede od požara jer ga je probudio zvuk pucketanja udaljenih vatrenih jezičaca. Kad mu je bilo četrdeset godina, u Coloradu Springsu je tvrdio da čuje grmljavinu s udaljenosti od 880 kilometara, dok je njegovim pomoćnicima granica čujnosti bila 240 km. U nekim fazama života mogao je čuti kuckanje ručnog sata tri sobe dalje od njegove, lagano slijetanje muhe na stol izazvalo bi pravu tutnjavu u njegovu uhu, a prolazak kočija na udaljenosti od nekoliko kilometara potresao bi mu čitavo tijelo. Osjećao je da se Zemlja trese pod njegovim nogama pa je pod krevet morao namještati gumene podmetače. Zapisao je kako je “zaglušujuća buka izbliza i izdaleka često bila izazvana zvukom izgovorenih riječi”. Ponekad je morao “prikupiti svu snagu volje da prođe ispod nekog mosta ili druge građevine jer bi na tjemenu osjećao ogroman pritisak”. Postoje i primjeri Tesline neobično snažne intuicije, koja je ponekad graničila s proročkim darom. Slavan je slučaj kad je uspješno nagovorio prijatelja da ne putuje jednim vlakom da ne bi nastradao. Taj je vlak zaista doživio nesreću. Nekako je spontano znao kad mu je majka bila na samrti. U svoj je predosjećaj bio dovoljno siguran da iz Amerike krene na dug put do Smiljana. Kući je stigao na dan kad je njegova majka izdahnula. Laboratorij u glavi Tesla je, osim izvanrednim intuitivnim darom za nove tehnološke ideje, bio blagoslovljen i ekstremnim oblikom mentalne praktičnosti, pomoću koje je mogao uštedjeti mnoge sate rada na konstruiranju. Umjesto da izrađuje stvarne, fizičke uređaje, obično bi ih skicirao i konstruirao u radionici svoje kreativne imaginacije. U toj bi ih virtualnoj ispitnoj stanici pokrenuo, kasnije se vratio da vidi što se dogodilo, što se pohabalo ili slomilo, što je radilo ispravno a što ne. Ustanovivši koji su problemi, u mašti bi napravio poboljšanja i uređaje učinio djelotvornijima. Kada bi bio potpuno zadovoljan svojom mentalnom kreacijom, tada bi, i samo tada, pretočio svoju ideju u fizičku stvarnost. To je bio dar iznad svih darova koji mu je omogućio da bude tako plodan izumitelj. No smatrao je da njegova metoda izvođenja izuma u mašti ima jednu veliku manu: učinila ga je siromašnim. Naime, potencijalno isplative izume često bi gurnuo ustranu kad bi s njima završio (u glavi) te bi se posvetio drugima. Shvativši kako neki izum funkcionira, jednostavno bi izgubio za njega svaki interes i krenuo u potragu za novim izazovima. drvo znanja 97

29

tesla zadnji tomo.qxp

28.8.2006

15:51

Page 30

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • radiovalove, neki su mislili da Tesla upravlja čamcem svojim umom. On je zapravo mehanizmu slao signale koristeći se malom kutijom s kontrolnim ručicama sa strane.

Izgled prvobitne Tesline zavojnice

Podvodni torpedni čamac

mogućnosti parničiti se protiv velike tvrtke. Tek 1943. – nekoliko mjeseci nakon Tesline smrti – američki Vrhovni sud podupro je i potvrdio Teslin patent broj 645576 za radio. Sud je to učinio iz poprilično sebičnih razloga. Naime, tvrtka Marconi tužila je vladu SAD-a za upotrebu njenih patenata u Prvom svjetskom ratu. Sud je jednostavno izbjegao problem ponovno uspostavivši prvenstvo Teslinih patenata nad Marconijevim.

Pionir robotike Tesla je želio na neobičan način demonstrirati potencijal svoga sustava za bežični prijenos. Godine 1898., na Prvoj izložbi elektronike u njujorškom Madison Square Gardenu, koju je posjetilo oko 15 000 posjetitelja, Tesla je demonstrirao prvi daljinski upravljani čamac. Bila je to preteča modernih daljinski upravljanih vo-

30

rujan 2006.

zila, automatske industrije i robotike. Pod brojem 613809 Tesla je patentirao osnovni princip za čamac-robot. Svi su od Tesle očekivali iznenađenja, no malo ih je bilo pripremljeno na prizor malog neobičnog čamca željeznog trupa na jezercu u zatvorenoj prostoriji (napravljenom posebno za izložbu). Čamac je bio opremljen, kako se Tesla izrazio, “posuđenim umom”. “Kad je prvi put prikazan… taj je izum izazvao senzaciju kakvu nijedan moj drugi izum nikada nije izazvao”, napisao je Tesla. Kao što je često bivalo s njegovim izumima, mnogi prisutni nisu znali kako reagirati, da li da se smiju ili pobjegnu. No Tesla je mudro smislio način kako opustiti publiku. Ohrabrivao je promatrače da postavljaju pitanja o čamcu. Naprimjer, kao odgovor na pitanje “Koji je treći korijen od 64?”, svjetla na brodu bljesnula su četiri puta. U vremenu kad je samo šačica ljudi znala za

Tesline prve dvije naprave (od kojih je prikazao samo jednu) bili su brodovi, a jedan od njih moglo se daljinskim upravljačem uroniti u vodu. Tesla je za komunikaciju s brodom koristio vlastite šifrirane impulse pomoću Hertzovih valova. Unosio bi naredbe posjetitelja, a prijemnik na plovilu automatski bi ih dekodirao da bi došlo do izvršenja traženih radnji. No tom prigodom nisu razotkrivene sve mogućnosti, između ostalog i zato jer se Tesla nadao da će mornarica ozbiljno razmotriti mogućnost uporabe njegova izuma u ratu. U tu je svrhu, pomoću usklađenih uređaja koji bi odgovarali jedino na kombinaciju od nekoliko radiovalova posve različitih frekvencija, razvio sustav za sprečavanje ometanja. Druga nepokazana osobina bila je preklopna antena koja se mogla potpuno uvući u bakreni oklop plovila. Tako bi antena postala nezamjetna, a plovilom bi se moglo upravljati i ako bi bilo potpuno uronjeno u more. Njegovi su patenti uključivali i ono što posjetitelji Madison Square Gardena nisu vidjeli – specifikacije torpednog čamca bez posade, s motorom s akumulatorom za pokretanje propelera, a bili su opisani i manji motori i akumulatori pomoću kojih se reguliralo upravljačkim mehanizmom te akumulatori za signalna svjetla, kao i uređaj za dizanje ili spuštanje gaza plovila. Na plovilu je bio određen prostor za šest torpeda od četiri metra, smještenih u dva reda. Kad bi jedan bio ispaljen, drugi bi skliznuo u njegovo ležište. Mornarici je rekao da bi takvo plovilo mogao izgraditi za 50 000 dolara. Objašnjavao je kako bi nekoliko daljinski upravljanih plovila moglo

U

vremenu kad je samo šačica ljudi znala za radiovalove, neki su mislili da Tesla upravlja čamcem svojim umom. uništiti cijelu neprijateljsku flotu. No bio je tek osvit 20. stoljeća i takve su zamisli bile nekoliko desetljeća ispred vremena. Bar ih je takvima ocijenila američka mornarica.

Ukradeni patenti Tesla je predao svoj temeljni patent za radio 1897., a odobren je 1900. godine. Marconi je


28.8.2006

15:53

Page 31

prvu patentnu prijavu u Americi ispunio 10. studenog 1900., ali je odbijena. Marconijeve preinačene prijave tijekom sljedeće tri godine opetovano su odbijane zbog prvenstva Tesle i drugih izumitelja. Patentni ured je 1903. objasnio da se takvi prijedlozi odbijaju zbog Teslinih patenata pod brojevima 645576 i 649621, a u tumačenju je spomenut i proziran Marconijev odgovor da se ne zna koristiti Teslinim oscilatorom. Ali nijedan patent nije potpuno siguran, kako što pokazuje Teslin primjer. Godine 1900. je vrijednost tvrtke Marconi Wireless Telegraph Ltd. počela rasti na burzi, prije svega zahvaljujući vezama Marconijeve obitelji s engleskom aristokracijom. Britanske dionice Marconija uzletjele su s 3 na 22 dolara, a lijepi i mladi talijanski aristokrat stekao je međunarodno priznanje. I Edison i Andrew Carnegie uložili su u tvrtku Marconi, a Edison je postao glavni savjetnik i inženjer američkog Marconija. U Buffalu 1897., prilikom otvaranja elektrane na Nijagarinim slapovima, Tesla je rekao kako se nada da će uskoro moći ostvariti i svoj najveći san: “prijenos energije od stanice do stanice bežičnim putem.” Industrijalci i financijeri nisu s takvim zamislima bili potpuno sretni. Daroviti je pronalazač zapravo govorio da će učiniti zastarjelim sustav koji je tek počeo funkcionirati i donositi prvi značajniji profit. Uskoro su i novine širom svijeta objavile da je Tesla izumio uređaj kojim se energija i poruke mogu prenositi kroz Zemlju na udaljenost od pedeset kilometara, te da je takav prijenos moguć i zračnim putem. Vjerovao je da za primjenu takvog uređaja nema granica, poruka se mogla poslati do Marsa istom lakoćom kao i do Chicaga. Baveći se provodljivošću zraka, Tesla je došao do još jednog otkrića, primijetivši da pražnjenje elektromotorne sile od nekoliko milijuna volti izaziva promjene u strukturi atmosferskog

ZANIMLJIVOSTI O TESLI – Tesla je još za života postao predmetom izrugivanja i ismijavanja zbog svojih egzotičnih zamisli. Bilo je prilika kada je tome i sam pridonio – primjerice, kada se godine 1902. složio s lordom Kelvinom da Mars pokušava uspostaviti kontakt s Amerikom. (Sada se vjeruje da je možda bio prvi čovjek koji je izmjerio – ne shvativši uzrok – pulsiranje udaljenih zvijezda.). Kelvin i Tesla složili su se i u jednom drugom, još proročkijem pitanju: da se neobnovljivi svjetski izvori – kao što su ugljen i nafta – trebaju očuvati te da se trebaju razvijati energija vjetra i solarna energija. Činilo se da Tesline znanstvene stvaralačke vještine ne poznaju granica; pa ipak, mnoge koji su ga vidjeli kako radi uplašio je njegov radikalni pristup prirodnim silama. Na javnim demonstracijama često bi se obavio iskrama i praskavim munjama visokonaponske električne struje a da se nikada nije ozlijedio. Volio je zapanjivati javnost, pa stoga ne čudi da su ga često zvali “onaj stari luđak”.

Jedan od Teslinih brodova na daljinsko upravljanje konstruiran 1898. godine

Pod brojem 649621 od 15. svibnja 1900. zaveden je patent koji prikazuje osnove radio-prijenosa temeljene na usklađenim rezonantnim krugovima. Tesla je prve demonstracije radio-prijenosa prikazao još 1893. godine, a prvu patentnu prijavu podnio je 1897.

– Tesla je imao averziju prema naušnicama, posebno bisernim, no privlačio ga je nakit od dragog kamenja. Miris kamfora stvarao mu je nelagodu. Kad bi komadić papira pao u posudu s tekućinom, u ustima je osjećao poseban, neugodan okus. Brojao je korake u hodu, izračunavao zapreminu juhe u žlici, brojao komade hrane, govorio da nikad ne bi dodirnuo kosu drugih ljudi “osim, možda, pred uperenim revolverom”.

drvo znanja 97

31


28.8.2006

15:04

Page 32

TEMA BROJA


Laboratorij u Colorado Springsu, 1899. godina

dušika tako da se on spaja s kisikom i drugim elementima. “Promjene su toliko neobične i dinamične”, govorio je, “da sam često strahovao te se može dogoditi da se atmosfera odjednom zapali, što bi zaista bilo užasno.” Razmišljao je i o praktičnoj primjeni tih otkrića, tumačeći kako bi se uz pomoć električne rezonancije i precizne sinkronizacije električnog kola, dušik mogao izdvojiti iz zraka te da bi se iz njega

moglo proizvoditi bogato dušično gnojivo. A također i svjetlost “difuzna kao što je Sunčeva” i uz daleko manje troškove, sa žaruljama koje nikad ne bi pregorijevale. U svakom slučaju, u Colorado Springsu 1899. Tesla je namjeravao ostvariti dva cilja: napraviti bežični sustav savršeniji od Marconijevog i naći način za slanje ogromnih količina energije u sve krajeve svijeta.

Otkrića u Colorado Springsu Pražnjenje zavojnice Teslina transformatora, Colorado Springs 1899.

32

rujan 2006.

Do kraja 1890-ih Tesla je došao do zaključka da bi trebalo biti moguće prenositi električnu energiju bez žica na velikim visinama. Tamo je zrak rjeđi i stoga provodljiviji. Njegov prijatelj i odvjetnik za patente Leonard E. Curtis ponudio se da mu pronađe pogodno zemljište te mu je osigurao i energiju, jer je imao dionice u tvrtki El Paso Power Company u Colorado Springsu. Podrška je došla i od pukovnika Johna Jacoba Astora, koji je donirao 30 000 dolara. S tim novcem izumitelj se uputio u Colorado Springs. U svibnju 1899. krenuo je u obilazak terena. Na mjestu koje je bilo nekoliko kilometara u preriji, pokraj Pikes Peaka, počeo je graditi novu eksperimentalnu postaju. Sa sobom je poveo nekoliko asistenata koje nije u cjelosti upoznao


28.8.2006

17:54

Page 33

sa svojim planovima. Novinare je počastio senzacionalističkom izjavom u svom stilu, da planira poslati radiosignal iz Pikes Peaka u Pariz, ali nije im rekao nikakve detalje. Na ogradi oko gradilišta bilo je istaknuto upozorenje: “Ne prilazi – vrlo opasno”. Kad je stanica završena, pojavila se tabla sa stihom iz Danteova Pakla: “Neka izgube svaku nadu oni koji ulaze”. To je vrlo brzo potaknulo glasine da bi Teslini novi uređaji mogli jednim bljeskom ubiti stotinu ljudi. Usred električne raskoši Colorada, Tesla je mjerio i ubrzo otkrio da je Zemlja “doslovno živa od električnih vibracija”. Počeo je razmišljati o tome da grom koji udari u tlo šalje moćne valove koji putuju s jednog kraja Zemlje na

N

ovine širom svijeta objavile su da je Tesla izumio uređaj kojim se energija može prenositi kroz Zemlju na udaljenost od pedeset kilometara. drugi. Ako je Zemlja doista veliki vodič, razmišljao je Tesla, ona bi mogla prenositi neograničene količine struje do bilo kojeg mjesta na Zemlji, i to praktički bez gubitaka. No da bi testirao tu teoriju, morao je postati prvi čovjek koji će stvoriti električne efekte razmjera munje.

Tesla na vratima laboratorija u Colorado Springsu

Munje u preriji Laboratorij u preriji bio je zaista tehnološko čudo. Imao je pomični krov kako bi se spriječilo da ga zahvati plamen. Iz otvorenog dijela krova izdizao se drveni toranj visok 24 metra. Na njemu se nalazio metalni jarbol visok 37 metara, s bakrenom kuglom na vrhu. Unutar čudne drvene strukture, tehničari su počeli montirati ogromnu Teslinu zavojnicu, posebno dizajniranu za slanje moćnih električnih impulsa u zemlju. Uoči prvog eksperimenta, svaki djelić opreme brižno je provjeren. Tada je Tesla upozorio svog tehničara Czitoa da prekidač uključi samo na sekundu. Sekundarna zavojnica počela je iskriti, a jezovita plava kruna oblikovala se u zraku oko nje. Zadovoljan takvim rezultatom, Tesla je naredio Czitu da pritiska prekidač sve dok mu ne kaže da prekine. Veliki lukovi plavog elektriciteta počeli su se uspinjati i spuštati niz središnju zavojnicu. Strijele munja koje je proizveo čovjek, duže od 30 metara, počele su izbijati iz metalnog tornja na vrhu postaje. Prema vlastitim riječima, Tesla je želio munje velikog napona, preko 12 milijuna volti i jakosti struje preko 1000 ampera. Slao je elektricitet

Nikola Tesla u laboratoriju u New Yorku ispred visokofrekvencijskog generatora s knjigom Ruđera Boškovića Teorija prirodne filozofije

drvo znanja 97

33


28.8.2006

15:05

Page 34

TEMA BROJA


Tesla drži plinsku cijev čija je unutrašnjost obložena fosforom i koja svijetli bez izravnog kontakta sa žicom

kroz zemlju, uspijevao dobiti povratne efekte i munje su rasle, prema njegovim zapisima, čak i do preko 40 metara... No eksperiment je spalio generator u električnoj tvrtki u El Pasu i cijeli je grad ostao bez struje. Kad je nestalo struje, Tesla je u bijesu nazvao elektranu pitajući što se zbiva i zašto mu ne daju struju, a oni su mu javili da nažalost više nema struje jer su skoro svi generatori izgorjeli. Sad je bio red na upravitelju da bude bijesan. Zahtijevao je da Tesla plati i popravi štetu.

Čarobnjak munje Kad su moćni uređaji konačno postavljeni i kad je Tesla započeo s pokusima, promatraču se možda moglo činiti da promatra utvrdu nekog čarobnjaka. U zračnom prostoru oko postaje borili su se munje i gromovi, a za vrijeme noćnog rada čitavo je područje od dvadesetak kilometara unaokolo bilo bolje osvijetljeno nego usred dana. Tesla je smatrao da u Colorado Springsu može proizvesti struju od sto milijuna volti. Devet mjeseci Tesla je izvodio eksperimente u Colorado Springsu. Iako je vodio dnevnik u koji je zabilježio puno detalja, rezultati njegovih eksperimenata nisu potpuno jasni. Jedno pitanje nikad nije dobilo konačni odgovor: Je li Tesla u Pikes Peaku uspio bežično prenijeti energiju? Navodno je uspio upaliti 200 žarulja koje nisu bile povezane žicama, na udaljenosti od 40 kilometara, a koje su svaka pojedinačno oko sebe osvjetljavale krug od 41 metra. Drugi pristup kojem je Tesla težio bio je slanje signala ultraniskih frekvencija kroz prostor između površine Zemlje i ionosfere. Tesla je iz-

Kuglaste munje Tesla je pisao i da je u nekoliko navrata uspio stvoriti kuglaste munje, lopte usijanih plinova koje su trajale još desetak sekundi nakon što je on isključio kalem s naponom od 12 milijuna volti. Teorijskim postavkama ovog eksperimenta posvetio je osam stranica dnevnika iz Colorado Springsa, ali poslije njegove smrti taj dio njegova rada potpuno je zaboravljen i nikad nije provjeravan.

34

rujan 2006.


28.8.2006

15:05

Page 35

računao da je rezonantna frekvencija tog područja atmosfere oko 8 herca. Tek je 1950-ih ova ideja uzeta zaozbiljno i istraživači su bili iznenađeni kad su otkrili da je rezonantna frekvencija tog prostora zaista oko 8 herca. Treći pristup za bežično slanje energije bio je slanje

Eksperimentalna stanica za bežični prijenos u Colorado Springsu

P

rema vlastitim riječima, Tesla je želio munje visokog napona, preko 12 milijuna volti i jakosti struje preko 1000 ampera. električne energije u podučje 80 kilometara iznad Zemlje, znano kao ionosfera. Tesla je spekulirao da bi to područje atmosfere moglo biti vrlo provodljivo. I opet su se njegova nagađanja pokazala točnima. Ono što je trebao, bila su tehnička sredstva za slanje električne energije na tako veliku visinu. Gledano iz današnje perspektive, devet mjeseci koje je Tesla proveo u Colorado Springsu, od svibnja 1889. godine do veljače 1900., moglo bi se nazvati njegovim najproduktivnijim razdobljem. Jer, kao što je i sam rekao, deset godina koje su prethodile toj kratkotrajnoj selidbi u eksperimentalnu stanicu u preriji blizu Pikes Peaka, bile su samo vježba za posao koji ga je tamo čekao. Radio je pokuse sa Zemljom, Zemljinim elektricitetom i načinom slanja elektriciteta kroz Zemlju, a sve to zaključivši da je Zemlja ustvari jedan veliki kondenzator, odnosno da se može ponašati kao veliki kondenzator. Atmosfera, to jest sloj zraka između ionosfere i površine Zemlje, predstavljala bi izolator. Kad postoji kondenzator i zavojnica, smatrao je Tesla, i ako se može napraviti dovoljno dobra rezonancija između te zavojnice i kondenzatora, bežični prijenos energije trebao je biti posve moguć. To je ono što je Tesla istraživao u preriji Colorado Springsa, ali je tamo došao i do još jednog otkrića. U Colorado Springsu Tesla je otkrio i stojne valove. To znači da je otkrio da Zemlja ima svoju vlastitu frekvenciju titranja. Sve donedavno ta teorija širenja valova nije ozbiljno razmatrana. No 1950-ih brojni znanstevnici koji su radili na uvođenju vrlo niskih (1-3000 Hz) i ekstremno visokih (3-30 kHz) elektromagnetski valova, potvrdili su Tesline principe koji su se odnosili na prijenos niskofrekventnih valova. Tesla je vjerovao u već spomenuto – da “gornji slojevi atmosfere sadrže vrlo stabilnu liniju provodljivosti” te je dosta precizno utvrdio da Zemlja rezonira na 6, 18 i 30 Hz. Namjeravao je napraviti uređaje kako bi utvrdio točnu rezonanciju,

Eksperimentalna stanica u vrijeme gradnje


35


28.8.2006

15:05

Page 36

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • “Slobodna” energija - dio 1. “Zauzdao sam kozmičke zrake i postigao da pokreću pokret ni uređaj.” Nikola Tesla, The Brooklyn Eagle, 10. srpnja 1931. “Neće proći mnogo naraštaja i naše će strojeve pokretati energija koja će se moći dobiti na svakoj točki u svemiru. Je li ta energija statička ili kinetička? Ako je statička, naše su nade uzaludne; no ako je kinetička – a mi pouzdano znamo da jest – tada je tek pitanje vremena kada će ljudima poći za rukom da svoje strojeve priključe izravno na sam pogonski kotač prirode.” Nikola Tesla, “Eksperimenti s izmjeničnim strujama visokog napona i visoke frekvencije”, 1904. U posljednjih tridesetak godina fizičari su postali svjesni da se u svakom kubičnom centimetru prostora, na razini beskrajne subatomske sitnosti, nalazi dovoljno energije da proključaju svi oceani na Zemlji. Drugim riječima, radi se o potencijalno beskonačnom izvoru energije – koji, međutim, još uvijek nitko nije uspio iskoristiti, tj. konstruirati upotrebljiv uređaj. Danas se u svijetu udomaćilo takve pothvate stavljati pod engleski izraz free energy, koji ujedno znači i slobodna i besplatna energija. Pionir free energyja, s jasnom zamisli o svim beneficijama koje bi svijet od toga imao, bio je Nikola Tesla. To je podatak koji sam svjedoči o tome da Tesla nije bio samo stoljeće ispred svog vremena, nego da ga možda još nekoliko desetljeća niti mi nećemo stići.

36

rujan 2006.

Godine 1891. i 1892. Tesla je održao četiri slavna predavanja u Americi i Europi, nakon kojih je postao najslavniji svjetski znanstvenik. Već je na nekima od tih predavanja počeo iznositi svoje zamisli o bežičnom prijenosu energije i – što je još važnije – o načinu crpljenja besplatne energije koja nas okružuje. Teslin bežični prijenos energije bio je, u biti, distribucijska tehnologija. I dalje se, da bi dobio goleme količine energije koju je trebao, oslanjao na konvencionalne načine proizvodnje energije, primjerice na turbine na ugljen i paru. Međutim, još se mnogo godina prije oduševio idejom o novim, neotkrivenim izvorima energije. Ostala je upamćena njegova poruka: “Neće proći mnogo naraštaja i naše će strojeve pokretati energija koja će se moći dobiti na svakoj točki u svemiru. Je li ta energija statička ili kinetička? Ako je statička, naše su nade uzaludne; no ako je kinetička – a mi pouzdano znamo da jest – tada je tek pitanje vremena kada će ljudima poći za rukom da svoje strojeve priključe izravno na sam pogonski kotač prirode.” “Zapisi iz Colorado Springsa” otkrivaju kako je Tesla tumačio i shvaćao svoja zapažanja. Smatrao je da je svojim divovskim oscilatorom uspio staviti Zemlju u stanje električne rezonancije, ubrizgavajući u nju struju elektrona (u ono doba – struju elektriciteta) frekvencije od 150 tisuća titraja u sekundi. Rezultirajuća pulsiranja imala su valove koji se šire prema van izvan okvira Zemljine kugle: najprije u


28.8.2006

15:05

Page 37

krugovima koji se sve više povećavaju, a potom opet smanjuju, ali neprestano uz porast intenziteta, da bi se onda skupili u jednoj točki koja se nalazi točno nasuprot Colorado Springsu – to jest, nešto zapadnije od francuskih otoka Amsterda i St. Paul u Indijskom oceanu. Prema dobivenim rezultatima, tamo se oblikovao veliki električni “južni pol” sa stojnim valom koji je rastao i opadao u skladu s odašiljanjem s njegova “sjevernog pola”, od uređaja u Colorado Springsu. Svaki put kad bi se val povukao, bio bi zapravo pojačan i odaslan nazad svom antipodu snažniji nego prije. Stojne valove Tesla je otkrio 3. srpnja 1899., zapazivši velike lukove munja koji su se u gotovo pravilnim razmacima pojavljivali u oluji koja se kretala preko ravnice. S unaprijed pripremljenim instrumentom za bilježenje elektriciteta primijetio je da su signali za električne aktivnosti postajali sve slabiji i slabiji što se oluja više udaljavala, dok nisu posve nestali. No ubrzo su se opet pojavili, postajali sve snažniji, da bi se, nakon dostignuća maksimuma, postupno opet počeli smanjivati, sve do ponovnog nastanka. Cijeli se proces ponavljao više puta, a nastavio se odvijati nesmanjenom jačinom i kad je oluja već odmakla kojih 300 kilometara. Uskoro je Tesla bio siguran da promatra ono što je nazvao stojnim valovima. Njihova važnost je u tome što ukazuju da se planet, usprkos svojoj golemosti, ponaša kao divovski vodič. Upravo to je u Teslinoj mašti imalo nemjerljiv značaj za prijenos energije pomoću njegova sustava. Da je Zemlja sposobna za postizanje savršene rezonancije, dobiveni rezultati bi možda bili katastrofalni. Kako ona to nije, Tesla je vjerovao da je rezultat svega mogućnost iskorištavanja energije na bilo kojoj točki na Zemlji, koja bi se onda tamo crpila jednostavnim uređajem, koji bi sadržavao elemente ugađanja radiosignala, uzemljenje i metalnu šipku visine kuće. Kućanstvu bi bilo potrebno samo to da bi se opskrbilo električnom strujom dobivenom iz valova što bi se gibali naprijed-nazad između sjevernog i južnog električnog pola. U svibnju 1900. godine Tesla je za mjesečnik The Century Illustrated Magazine napisao članak koji je smatrao najvažnijim od svih svojih članaka – Problem povećanja ljudske energije. Članak je po svojim idejama bio radikalan, čak senzacionalan, i u vrijeme svog objavljivanja izazvao je velike kontroverze kako među znanstvenicima tako i u široj javnosti. Govorio je o mogućnosti korištenja energije bez potrošnje materijala. Između mnogih ideja za proizvodnju energije u budućnosti, Tesla je izložio i tezu o mogućnosti uspostave gravitacijskog štita – uređaja koji bi se koristio za pokretanje strojeva bez korištenja drugih sredstava. Čak i danas takva ideja oduševljava i privlači – baš kao i njegova druga tvrdnja da je sve što trebamo za slobodnu energiju magnet s jednim polom, ili pak sposobnost blokiranja magnetizma. Ta tvrdnja dovela je do mnogo pokusa s motorom s trajnim magnetom – motorom koji pokreće isključivo njegov vlastiti magnetizam. U 1920-ima je Werner Heisenberg, jedan od otaca kvantne mehanike i začetnik načela neodređenosti, izložio ideju da ćemo, usprkos konvencionalnoj teoriji koja kaže da magneti ne mogu obavljati fizički rad, kao izvor energije zaista koristiti magnete.

Nikola Tesla u 38. godini

drvo znanja 97

37


28.8.2006

15:05

Page 38

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • ali eksperimentalni dokazi za njegove tvrdnje dobiveni su tek 1960. godine. Tada je ustanovljeno da je u svojim procjenama bio vrlo blizu: Zemlja rezonira na 8, 14 i 30 Hz.

Rezonancija Oko 1890. Tesla je otkrio načelo rezonancije. Objašnjavao ga je primjerima čaše i njihaljke. Čaša prsne pri višim tonovima violine zbog toga što vibracije violine dostignu frekvenciju vibracija čaše. Zamislimo osobu tešku stotinu kilograma kako sjedi na ljuljački. Ipak, tu istu ljuljačku može zanjihati i dijete – ako odgurivanje uskladi s ritmom njihanja i svaki put kad je ljuljačka u najvišoj točki malo pogurne. Potrebno je samo dodavanje malo po malo snage u pravo vrijeme. Jednoga dana 1898., testirajući sićušan elektromehanički oscilator, Tesla ga je pričvrstio na željezni stup koji se protezao do tla u podrumu. Kako se brzina osciliranja povećavala,

R

adio je pokuse sa Zemljom, Zemljinim elektricitetom i načinom slanja elektriciteta kroz Zemlju, a sve to zaključivši da je Zemlja ustvari jedan veliki kondenzator, odnosno da se može ponašati kao veliki kondenzator.

Električni showman Poznata Teslina fotografija prikazuje ga kako sjedi na stolici u laboratoriju koji je 1899. godine izgradio u Colorado Springsu. Iz goleme električne zavojnice u središtu sobe oko njega sijevaju i izvijaju se bijele iskre – neke duge preko šest metara i debele kao čovjekova ruka. S milijunima volti električnog naboja koji prividno okružuju njegov lik, on se čini potpuno opuštenim, “kao kod kuće” – i kako bi to dokazao, mirno čita knjigu. To je slika koja izvrsno prikazuje čovjeka koji se okružen strašnom snagom električne struje osjećao bolje no možda itko drugi – prije i poslije njega. Ta fotografija je, ustvari, rezultat upotrebe dvostruke ekspozicije, vrste fotografskog trika; svejedno demonstrira ključni dio Tesline osobnosti – njegovu ljubav prema showu.

Fotografije misli Možda najmaštovitiji Teslin izum je uređaj za fotografiranje misli. Godine 1933., sa 77 godina, objavio je: “Namjeravam snimiti misli. U istraživanjima 1893. utvrdio sam da se predmet preoblikovan u misao refleksno javlja na mrežnici, što bi se lako moglo vidjeti odgovarajućim aparatom. Tako sam došao na ideju o televiziji. Umjetna mrežnica bi prenijela sliku vidljivog objekta, optički živac i druga mrežnica bi sliku reproducirali. Obje mrežnice bi bile slične šahovskom polju, optički živac bi bio uzemljen.” Tako je Tesla opisao uređaj u intervjuu objavljenom 10. rujna 1933., ali nikad nije objavio detalje.

38

rujan 2006.

postizala bi rezonancije s raznim predmetima. Prvo bi se počeo tresti neki komad opreme ili namještaja, a potom bi ga, kako je Tesla povećavao frekvenciju, u plesu zamijenio neki drugi. Tesla nije bio svjestan da vibracije putuju kroz stup, da uvećavaju svoju snagu te da se kroz tlo Manhattana prenose u svim smjerovima. Zgrade u okolici počele su se ljuljati, prozori zvečati, a gomila građana bezglavo je istrčala van. Kad je primijetio da se zidovi tresu, Tesla je čekićem zdrobio oscilator. Izjavio je da bi takvim uređajem mogao za nekoliko minuta srušiti Brooklynski most. Ono što ne može silna snaga, lako je izvedivo nizom slabašnih kuckanja. Jednom je oscilator veličine budilice pričvrstio na kostur deseterokatnice u gradnji na Wall Streetu. Stroj je započeo kuckanje i ubrzo se cijela konstrukcija tresla, a radnici panično spuštali. Potom je skinuo oscilator i odšetao dalje. Da je nastavio, za deset minuta zgrada bi se srušila. Na isti način, tvrdio je Tesla, mogao


28.8.2006

15:06

Page 39

bih raspoloviti Zemlju. Znao je da se oscilacija Zemlje odvija u razmacima od 1 sat i 49 minuta. Toliko treba Zemlji da se skupi i raširi jer i ona, kao i sve ostalo, neprestano vibrira. Kad bi u trenutku početka stezanja aktivirao tonu dinamita koja bi ubrzala njeno stezanje, pa za 1h i 49 minuta još jednu i tako neprestano Zemlja bi se konačno rascijepila. Smatrao je da bi mu za to trebali mjeseci, a najviše godina ili dvije, ali već bi za nekoliko tjedana Zemljina kora toliko vibrirala da bi se uzdizala i spuštala stotinama metara. Kasnije je ublažio tvrdnju. Načelo ne bi zakazalo, izjavio je, ali bi bilo nemoguće postići savršenu mehaničku rezonanciju. Iza Teslinih senzacionalističkih priča za širu publiku uvijek je stajalo neko otkriće. U to je vrijeme pokušavao postaviti novu znanstvenu disciplinu koja bi se zvala telegeodinamika. Naime, uočio je da se određeni tipovi vibracije mogu koristiti za otkrivanje udaljenih objekata, podmornica ili brodova. Također, nadao se da bi pomoću mehaničkih vibracija i poznate konstante Zemlje možda mogao otkriti način za pronalaženje naslaga rude ili nafte. Imao je teoriju da bi se serijom žiroskopa postavljenih u trusnim područjima, koji bi emitirali slabe vibracije, kontinentalne ploče mogle osloboditi pritiska prije nego što dođe do ozbiljnog potresa. Danas se neki seizmolozi bave takvim razmišljanjima. Tesla je opisao (a kasnije za to pokušao zainteresirati tvrtku Westinghouse) telegeodinamički stroj kojim bi do dubine od deset kilometara mogao slati mehaničke valove “mnogo manje amplitude od trusnih valova”. Kako ovako proizvedeni valovi nisu gubili snagu s prevaljenom udaljenošću, njima su se mogle slati

Z

grade u okolici počele su se ljuljati, prozori zvečati, a gomila građana bezglavo je istrčala van. Kad je primijetio da se zidovi tresu, Tesla je čekićem zdrobio oscilator.

Izvorna skica mehaničkog oscilatora nacrtana na memorandumu hotela The Hoffman House

Eksperimenti sa zavojnicama podešenima tako da interferiraju na određenim frekvencijama, Colorado Springs 1899.

poruke širom svijeta, a za prijem je bio dovoljan jedan džepni aparat. Prednost tih valova bila bi u tome što im ne bi smetali meteorološki uvjeti.

Ukleti toranj U Colorado Springsu Tesla je proizveo umjetne munje napona od nekoliko milijuna volti te je bio uvjeren da radiosignale može odašiljati na udaljenosti od nekoliko stotina, pa čak i tisuća kilometara po cijelom planetu. Još je 1890-ih

drvo znanja 97

39


28.8.2006

15:06

Page 40

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • patentirao mnoge vidove radioprijenosa. Ali nakon povratka iz Colorado Springsa trebao je veliko ulaganje kako bi napravio svoj svjetski radioodašiljač. Dok su se mnogi od Teslinih snova ispunili, njegove su najambicioznije vizije za vrijeme njegova života ostale neostvarene. Premda je kao inženjer i izumitelj stekao velik ugled, uvijek je bilo onih – poput profesora iz njegove mladosti – koji su smatrali da od njegovih zamisli ne može biti ništa. Bilo je i drugih, koji su se natjecali s Teslom na komercijalnom i tehnološkom planu – primjerice Edison – i koji su u svrhu promicanja vlastitih interesa bili spremni ismijavati ga i blatiti mu ugled. A bili su tu i financijeri, bankari,

T

esla se nadao da bi pomoću mehaničkih vibracija i poznate konstante Zemlje možda mogao otkriti način za pronalaženje naslaga rude ili nafte. koji su ga, već prema svojim simpatijama i antipatijama, i hranili i izgladnjivali. Teslino osobno bogatstvo nikad nije bilo dovoljno za financiranje vlastitih projekata, a kada su projekti koštali više od očekivanog, što se neizbježno i događalo, prepuštao bi se milosti i nemilosti niza investitora i dobročinitelja. Teslina novčana sredstva su tijekom njegova života oscilirala od izdašnih iznosa gotovine – koji bi se brzo uložili u novu aparaturu i izume – do kao planina velikih dugova. Upravo je tako završila priča o Teslinom tornju. Napisao je jedan članak za novine, u kojem je opisao svakojake zamisli s kojima s vratio iz Colorado Springsa. Članak je privukao pažnju jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu, Johna Pierponta Morgana. Tesla je bio čest gost u Morganovu domu, pa mu je ubrzo predložio ideju koja je nalikovala znanstvenoj fantastici: svjetski sustav bežičnih komunikacija kojim bi se slale telefonske poruke preko oceana; odašiljale bi se vijesti, glazba, izvještaji s burze, privatne nastavlja se na str. 44.

Pražnjenje električnog oscilatora pri naponu od 12 milijuna volti

Teslina zavojnica – funkcionalni model izložen u Muzeju Nikole Tesle

Signal iz svemira Jedne noći u svom laboratoriju u Colorado Springsu Tesla je primijetio signal koji se ponavljao, a njegov ga je odašiljač hvatao. Bilo je to vrlo čudno. Razmišljao je i, eliminiravši sve mogućnosti, zaključio da prima signale iz svemira. Tesla je bio osporavan kad je objavio svoje otkriće, ali je moguće da je on prvi čovjek koji je detektirao radiovalove iz svemira.

40

rujan 2006.


28.8.2006

15:06

Page 41

Toranj na imanju Wardencliffe, Long Island.

drvo znanja 97

41


28.8.2006

17:54

Page 42

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • “Slobodna” energija - dio 2. Jedan od Teslinih brojnih patenata (patent br. 685957, podnesen 21. ožujka 1901. i odobren 5. studenog 1901. godine) bio je Uređaj za korištenje izračene energije – naprave za hvatanje Sunčevih kozmičkih zraka i njihovog pretvaranja u električnu struju. Koncepcija uređaja bila je relativno jednostavna i uključivala je postavljanje izolirane

42

rujan 2006.

metalne ploče što više u zrak. Druga metalna ploča utisnuta je u tlo. Obje su ploče žicama spojene na kondenzator: “Sunce, kao i svi drugi izvori izračene energije, izbacuje sitne, pozitivno nabijene čestice materije koje, udarajući na ploču, neprestano prenose električni naboj. Budući da je suprotni pol kondenzatora spojen na tlo, koje se može smatrati


28.8.2006

15:06

Page 43

golemim spremnikom negativnog naboja, u kondenzator neprestano pritječe slaba struja, i s obzirom na to da su čestice vrlo visokog električnog potencijala, to punjenje kondenzatora može se, kako sam imao prilike neposredno opaziti, nastaviti gotovo beskonačno, čak do točke pucanja dielektrika.” Ova jednostavna konstrukcija za hvatanje velikog električnog naboja, i potencijalno električne struje, mogla je sasvim lako biti početna točka za T. Henryja Moraya, jednog od pionira slobodne energije iz 1920-ih i 1930-ih, kao i za one koji su slijedili njegov rad na tome da se izračena energija pretvori u električnu struju. Još jedan uređaj za proizvodnju energije bez goriva koji je Tesla spomenuo u svom članku Problem povećanja ljudske energije u mjesečniku Century Illustrated je mehanički oscilator, javnosti prvi put predstavljen na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. godine. Tesla je u članku opisao kako se iz okolnog medija mogu iscrpsti velike količine topline upotrebom visokobrzinskog oscilatora, motora pokretanog parom koji proizvodi visokofrekventne struje. Tesla je mehanički oscilator zamislio kao dio tehnologije za hvatanje razlika u energiji – neku vrstu energetske crpke – no na kraju je, kako se čini, bio poražen ne samo složenošću drugih potrebnih komponenti, nego i isplativošću projekta. Tesli je jedan od početnih poticaja za rad na energetskim crpkama dao lord Kelvin izjavom kako nije moguće napraviti uređaj koji bi mogao crpiti toplinu iz okolnog medija i dobivenu energiju koristiti za pokretanje samog sebe. U jednom od svojih brojnih misaonih pokusa Tesla si je predočio vrlo visok niz metalnih šipki koji se proteže od Zemlje do međuplanetarnog prostora. Budući da je Zemlja toplija od svemira, toplina bi se – zajedno s električnom strujom – provodila uz šipke. Da se dobije električna struja, bio bi potreban samo vrlo dug električni kabel koji bi oba kraja šipke spojio na električno trošilo kao što je baterija ili motor. Motor bi morao raditi neprekidno, smatrao je Tesla, sve dok se Zemlja ne ohladi do temperature vanjskog svemira – a to se, ovisno o veličini takvog uređaja, najvjerojatnije ne bi nikada dogodilo. Tesla je u dva navrata objavio naznake da je uspio “zauzdati” kozmičku energiju, no kako je to postigao nikad se nije saznalo. No Tesla je posebno iskazivao brigu za rješavanje energetskog problema koji je vidio pred sobom. Budući da je bio uvelike odgovoran za širenje upotrebe električne struje, osjećao je i strastvenu potrebu da očuva

rezerve ugljena za buduće generacije. U studenom 1933. godine novinari filadelfijskog Public Ledgera upitali su ga hoće li njegove tehnologije koje ne troše gorivo uzdrmati tadašnji ekonomski sustav. Tesla je odgovorio: “On je već ozbiljno uzdrman.” Dodao je i da je vrijeme kao nikada prije dozrelo za razvoj novih izvora. Nažalost, kada je jednom Tesla doveo do električne revolucije, svijet nije bio spreman za još jedan, čak i radikalniji razvoj električne energije.

drvo znanja 97

43


28.8.2006

15:07

Page 44

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • poruke, a bile bi moguće i sigurne vojne komunikacije te bi se čak u svaki kraj svijeta mogle slati i slike. “Kad se bežični sustav u potpunosti razvije, Zemlja će biti pretvorena u veliki mozak, sposobna na odgovor u svakom od svojih dijelova”, rekao je Tesla Morganu. John Pierpont Morgan bio je i Edisonov financijer tijekom ranih dana razvoja istosmjerne struje. Imao je običaj kupiti pedeset i jedan

T

eslina novčana sredstva su tijekom njegova života oscilirala od izdašnih iznosa gotovine do kao planina velikih dugova. posto svega u što se uključivao. Kada mu je Tesla pristupio s planovima svjetskog sustava odašiljanja vijesti, industrijski magnat Morgan rado je za sto i pedeset tisuća dolara otkupio pedeset i jedan posto udjela u Teslinim patentima vezanima za radio. No za gradnju tornja i elektrane trebalo je blizu milijun dolara. Ipak, Tesla je uzeo što je bilo ponuđeno i smjesta se bacio na posao. No, da bi proveo sve pokuse, prvo je trebao izgraditi svjetsku radiopostaju. Na vlastito je zadovoljstvo već dokazao da može odašiljati i primati signale na udaljenosti od preko tisuću kilometara, i sada je ta mogućnost transatlantske i transpacifičke komunikacije poslužila kao dobar mamac za financijera Morgana.

Gradnja tornja

Nikola Tesla bio je čest i rado viđen gost na brojnim okupljanjima fizičara i inženjera, redovito u društvu uglednih članova američkog društva. Nikola Tesla na svečanoj večeri u čast izbora Henryja Clewsa za predsjednika Američke civilne alijanse, 21. veljače 1910 (gore). Svečana večera radioinženjera, održana 24. travnja 1905. u restoranu Luchow. Tesla stoji šesti po redu s lijeve strane (sredina). Svečana večera povodom stogodišnjice Dickensa u restoranu Delmonico; Tesla sjedi za stolom broj 23 (dolje).

44

rujan 2006.

Čim je imao novac u rukama, Tesla je kupio zemljište od dvjesto hektara na Long Islandu i nadjenuo mu ime Wardenclyffe. Novac je ubrzo bio potrošen na izgradnju odašiljačkog tornja, koji je bio visok šezdeset metara, a na vrhu je imao divovsku čeličnu kupolu u obliku gljive, tešku pedeset i pet tona. Ona je sadržavala Teslinu najvažniju komponentu – pojačalo-odašiljač. Toranj je imao i svoj podzemni dio nalik oknu ili zdencu i dubok oko 40 metara. Šesnaest željeznih cijevi provedeno je još 100 metara u dubinu tako da kroz njih mogu prolaziti struje. “U sustavu koji sam izumio”, objasnio je Tesla, “neophodno je da stroj bude čvrsto smješten u tlo, inače ga ne bi mogao zatresti. Mora biti čvrsto spojen, tako da cijela Zemlja može zadrhtati.” U dvije godine, koliko je Tesli trebalo da izgradi odašiljač, razvila su se dva velika problema. Sa sve većim troškovima i dugim zastojima, bio je u očajnom financijskom stanju. Drugi problem bio je Marconi, koji je 12. prosinca 1901. poslao prvi bežični signal iz Cornwalla u Engle-


28.8.2006

15:07

Page 45

skoj do Newfoundlanda u SAD-u. Morgan, kao i mnogi drugi, nisu znali da je Marconi koristio Tesline radijske patente, koji će se naći u središtu velikih prijepora, prije no što 1943. godine sud konačno ustanovi Teslino prvenstvo. Isto tako, Morganu nije bila draga činjenicu da je Marconiju to pošlo za rukom s mnogo manje opreme i troškova nego Tesli, a također nije znao – ali uskoro će saznati – za Tesline skrivene planove za prijenos energije. Tesla je već bio podnio patent povezan s bežičnim prijenosom energije (patent br. 787412, “Način prijenosa električne energije kroz prirodno sredstvo”) i kasnije će podnijeti važniji, patent br. 1 119732, “Uređaj za prijenos električne energije”, zasnovan na eksperimentima provedenim u Wardenclyffeu. U njegovoj sveobuhvatnoj viziji svaka osoba na Zemlji posjedovala bi prijemnik, sličan radioprijemniku, koji bi mogla ugoditi da prima neograničene i nemjerene količine energije. Suma od 150 000 dolara bila je dovoljna da Tesla otkupi veliko zemljište i naruči strojeve za električnu centralu od 300 kilovata, ali nije mogla podmiriti troškove za veliku antenu i drugi pribor potreban za rad stanice. Od prodaje

T

oranj je imao i svoj podzemni dio nalik oknu ili zdencu i dubok oko 40 metara. patenata Tesla je prikupio daljnja sredstva te tijekom 1901. izgradio stanicu s posebnom antenom visokom 57 metara, koja je na vrhu imala polukuglu od žica promjera 20 metara.

Kraj sna Za vrijeme podizanja radiostanice Tesla je najveći dio vremena bio zaposlen montažom strojeva, pa se stoga premalo bavio drugim poslovima i opet zapao u financijske poteškoće. Zbog toga se morao obraćati raznim poslovnim prijateljima za financijsku pomoć. Kada je 3. srpnja 1903. godine podnio konačnu molbu za dodatnim novčanim sredstvima, Tesla se prepustio Morganovoj milosti, vrlini koje industrijski magnat nije imao u izobilju. U iskazu ljutnje, sljedeće je noći nebo oko tornja Wardenclyffea bilo obasjano Teslinim golemim umjetnim munjama i gromovima, napajanima pojačalom-odašiljačem. No to će biti posljednja predstava takve vrste. Niti Morgan niti Westinghouse, niti itko od drugih velikih financijera, nisu bili voljni pokrenuti novu električnu revoluciju kada su još uvijek ubirali plodove

John Pierpont Morgan John Pierpont Morgan rođen je 17. travnja 1837. godine u Hartfordu, u američkoj državi Connecticut. Školovao se na najprestižnijim europskim i svjetskim školama i sveučilištima, a nakon toga se zaposlio kao računovođa u tvrtki Duncan, Sherman & Co. u New Yorku. Nakon Građanskog rata počinje raditi zajedno s ocem i iz godine u godinu povećava svoje udjele u mnogim respektabilnim tvrtkama. Godine 1895. utemeljio je vlastitu tvrtku J. P. Morgan & Co., koja se nametnula kao najmoćnija financijska institucija na svijetu. Vrijeme nakon Građanskog rata bilo je povoljno za kupnju brojnih oslabljenih tvrtki i nekretnina. Morgan je to vrlo dobro iskoristio kupivši mnoge tvrtke koje su se bavile izgradnjom željeznice i željezničkim prijevozom, pa je do početka 20. stoljeća postao istinskim vladarom željezničkog prometa u SAD-u. Do 1902. godine John Pierpont Morgan postao je najmoćniji američki financijer. Morganovo bogatstvo bilo je vrlo teško brojčano odrediti. Velik dio novca davao je i u dobrotvorne svrhe, poglavito Crkvi, bolnicama i školama. Osim toga, bio je i strastveni ljubitelj umjetnosti. Kad je, 1913. godine, umro, iza njega je ostala velika zbirka slika i drugih umjetničkih predmeta. Ta se ostavština danas čuva u muzeju Metropolitan.

Komutator Klasični istosmjerni motor sastoji se od rotirajuće armature u obliku elektromagneta s dva pola, i od statora koji čine dva permanentna magneta. Krajevi namota armature spojeni su na rotacijski prekidač, komutator, koji prilikom svakog okretaja rotora dvaput mijenja smjer toka struje kroz armaturni namot stvarajući tako magnetsku silu koja zakreće rotor. Protjecanjem istosmjerne struje kroz vodič koji se nalazi u magnetskom polju stvara se, prema pravilu lijeve ruke, sila koja zbog svog hvatišta, koje se nalazi izvan osi rotacije rotora, stvara zakretni moment koji zakreće rotor. Električna veza između rotora i izvora istosmjerne struje ostvaruje se tako da se izvor istosmjerne struje spoji na grafitne četkice koje kližu po komutatoru. Prilikom prelaska četkice s jedne na drugu lamelu komutatora postoji trenutak kada se izvor nalazi u kratkom spoju, uslijed čega dolazi do iskrenja četkica. Iskrenje četkica dovodi do polaganog uništavanja grafitnih četkica, ali i do oksidacije i trošenja komutatora. To je glavni nedostatak ove vrste motora. Iskrenje se pojačava ukoliko se povećavaju brzina okretanja motora, napon, opterećenje odnosno struja kao posljedica povećanja napona ili opterećenja. Iskrenje, osim uništavanja komutatora i četkica, za posljedicu ima i stvaranje čujnog i električnog šuma. Brzina okretanja istosmjernog motora ovisi o kombinaciji napona i struje koji teku kroz armaturu, te o opterećenju. Brzina motora proporcionalna je naponu, dok je moment proporcionalan struji. Upravo zbog ovih svojstava istosmjerni se motor vrlo često koristi u elektromotornim pogonima koji zahtijevaju upravljanje brzinom. (Zahvaljujući razvoju energetske elektronike pojednostavilo se upravljanje brzinom i ostalih vrsta elektromotora.) Brzina motora može se mijenjati promjenom otpora armature, koje se izvodi dodavanjem vanjskog promjenjivog otpora spojenog u seriju s izvorom, ili korištenjem promjenjivog naponskog izvora.

Teslin 200 kW rotacijski pretvarač


45


28.8.2006

15:07

Page 46

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • TESLINI NEPRIZNATI IZUMI - dio 1. Ciklotron: Na predavanjima po Europi i Americi 1891./1892. godine prikazivao je pokuse i tumačio kako ih shvaća. Jezik znanosti tada je još bio u povojima, pa je Tesla imao svoje nazive za različite pojave, koje će puno godina kasnije postati dio fizike. Vatreno svjetlosno pražnjenje elekctriciteta u vakuumiziranim cijevima (koji je na svojim predavanjima nazivao kreševom) zapravo je bila zraka elektrona i ioniziranih plinskih molekula. Bila je to preteča stroja koji će puno godina kasnije dobiti naziv ciklotron. Ernest Orlando Lawrence sa Sveučilišta Berkeley u Californiji dobio je 1939. Nobelovu nagradu za ciklotron, uređaj za razbijanje atoma. Nekoliko desetljeća prije, Teslina žarulja s ugljenom krunicom bila je autentični prethodnik tog uređaja. Usto, prilikom prvih pokušaja gradnje uređaja za razbijanje atoma 1929, da bi se došlo do velikog napona, korištena je Teslina zavojnica od 5 milijuna volti. Bez tog uređaja strojevi za razbijanje atoma ne bi nikad proradili kako treba. X-zrake: Tesla nije imao izraze niti za elektronski mikroskop, kozmičke zrake, vakuumiziranu elektronsku radiocijev ili X-zračenje. Kad je opisivao zamagljene fotografske ploče iz svog laboratorija te vidljiva i nevidljiva svjetla, niti sam Röntgen još nije znao što su to X-zrake niti kako bi se mogle iskoristiti. Röntgen je svoje otkriće X-zraka objavio u prosincu 1895. Tesla mu je odmah poslao svoje slike neobičnih sjenki, a otkrivač X-zraka mu je otpisao: “Slike su vrlo zanimljive. Kad biste samo bili tako ljubazni i otkrili mi način na koji ste do njih došli.” Tesla je izumio i vatru koja,

Tesla prikazuje dio kabla s hidrocentrale na Niagari

46

rujan 2006.

kako je rekao, izgara bez trošenja materijala, pa se smatra da je time možda ušao i u područje fizike plazme. Kozmičke zrake: Na osnovu svojih modela vrlo blještavih žarulja objašnjavao je svoje ideje o kozmičkim zrakama. Smatrao je kako je Sunce blještavo tijelo koje u sebi nosi visok električni naboj i odašilje čitave mlazove čestica, od kojih je svaka nabijena energijom zbog svoje brzine. Kako nisu zatvorene u staklenom omotaču, Sunčeve se zrake slobodno šire svemirom i neprestano bombardiraju Zemlju. Jedna od manifestacija takvog bombardiranja, rekao je Tesla, jest i Aurora borealis ili polarna svjetlost. Objavio je da je otkrio takve kozmičke zrake i izmjerio njihovu energiju. Na ovakve smjele tvrdnje, fizičari i inženjeri koji su činili njegovu publiku sumnjičavo su vrtjeli glavom, jer – gdje mu je dokaz? Danas je poznato da termonuklearne reakcije na Suncu uzrokuju emisije X-zraka, ultraljubičastih, vidljivih te infracrvenih zraka, kao i radiovalova i solarnih čestica, i to u količini od 64 milijuna vata po četvornom metru površine Sunca. Zna se da polarnu svjetlost uzrokuju solarne emisije čestica kad se sudaraju s atomima iz viših slojeva atmosfere. Pet godina nakon tog istog Teslinog predavanja, francuski fizičar Henry Becquerel otkrio je tajanstvene zrake koje emitira uranij. Marie i Pierre Curie potvrdili su njegov rad proučavanjem kemijskog elementa radija, kod kojeg je dolazilo do spontanog raspadanja atoma uranija. Tesla je točno predvidio da se bombardiranjem kozmičkim zrakama,


28.8.2006

15:07

Page 47

Snimka lubanje X-zrakama iz 1896. godine

tj. subatomskim česticama nabijenim energijom, može učini radioaktivnima druge elemente, kao što su dokazali Irene Curie i Frederic Joliot 1934. godine. Trebalo je proći trideset godina da bi dr. Robert A. Millikan ponovno otkrio Tesline kozmičke zrake. Vjerovao je da se radi o fotonima, a ne o zasićenim česticama. Četrdesetih godina 20. stoljeća vodila se prava znanstvena bitka između njega i Arthura H. Comptona, koji je bio uvjeren, a to se kasnije pokazalo točnim, da se kozmičke zrake sastoje od čestica tvari s golemim brzinama kretanja. Upravo onakvih kakvima ih je opisao Tesla. Kozmičke zrake bile su u središtu nekih Teslinih kasnijih ideja o proizvodnji električne energije. U njegovo je vrijeme, međutim, bilo malo onih koji su mogli prihvatiti njegovu ideju da Sunce izbacuje mlazove sićušnih, visokoenergetskih brzih čestica. Premda nisu sačuvani zapisi o njegovim metodama, sačuvane su njegove tvrdnje da je njihov napon izmjerio u visini od stotinu milijuna volti. Trideset godina nakon što je objavio svoje kontroverzne teorije, dvojica fizičara dobitnika Nobelove nagrade, dr. Robert A. Millikan i Arthur H. Compton, priznali su svoju zaduženost Teslinom radu, iako su se žestoko protivili njegovim zaključcima o prirodi tih zraka – smatrajući da su to zapravo fotonske (svjetlosne) zrake, a ne nabijene čestice, kako je smatrao Tesla. Millikan je, ipak, uspio izmjeriti njihov napon do šezdeset i četiri milijuna volti, što je blizu Teslinim

rezultatima. Sada znamo da kozmičke zrake, kojih je mnogo i različitih su vrsta, nastaju stvaranjem, raspadanjem i sudaranjem velikog broja različitih vrsta čestica – nekih sa Sunca, a nekih s drugih, udaljenijih zvijezda, novâ i supernovâ. Teslina prvotna koncepcija bila je bliža istini nego je itko od njegovih suvremenika slutio. Elektronski mikroskop: Teslina neobična žaruljica s ugljenom krunicom, kojom je zaslijepio gledateljstvo 20. svibnja 1891. na Sveučilištu Columbija, bila je pravi elektronski mikroskop. Proizvodila je naelektrizirane čestice koje su u ravnim linijama izbijale iz malenog aktivnog otvora na krunici, uvijek pod visokim nabojem. Na sfernoj površini žarulje te su čestice u fosforescentnim prikazima odražavale uzorke mikroskopski sićušnog područja iz kojeg su potekle. Zasluge za otkriće elektronskog mikroskopa 1939. godine pripisuju se Vladimiru R. Zworykinu, no u Teslinu opisu učinaka sa žaruljom s ugljenom krunicom, kad bi koristio visoko vakuumizirane cijevi, skoro ništa ne bi trebalo izmijeniti da bi se opisao elektronski mikroskop koji postiže uvećanja do milijun puta. Svi spomenuti znanstvenici – Frederic Joliot, Irene Curie, Henry Becquerel, Robert A. Millikan, Arthur H. Compton i Erneset Lawrence postali su dobitnicima Nobelove nagrade, a za otkrivanje kozmičke radijacije njome je nagrađen Victor F. Hess 1936. godine.

drvo znanja 97

47


28.8.2006

15:08

Page 48

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • TESLINI NEPRIZNATI IZUMI - dio 2. Računala: Izumitelji suvremene računalne tehnologije iz druge polovice 20. stoljeća uvijek bi se iznova iznenadili kad bi, podnoseći zahtjeve za patente, naišli na već odavno zavedeni Teslin osnovni patent iz ožujka 1903. pod nazivom “Metoda rada i uređaj za daljinsko upravljanje mehanizama s udaljenosti”. Naime, računalni sustavi sadrže tisuće elemenata zvanih AND i OR koji donose logičke odluke. Sve operacije računala postižu se putem sustava koji koristi te elemente, a osnove načela logičkog elementa AND sadrže Teslini patenti iz 1903., što Teslu čini i pionirom robotike. Okomito uzlijetanje: Tesla je podnio patente za zrakoplov s okomitim uzlijetanjem, koji je nazvao letećim štednjakom. U današnjoj tehničkoj literaturi ovakve letjelice s okomitim uzlijetanjem i slijetanjem nazivaju se VTOL-letjelicama. Patente je Tesla podnio 1921. i 1927, a odobreni su mu 1928. Tada je već imao 72 godine, pa nije niti pokušao napraviti prototip. Zamislio je sićušnu letjelicu za koju je smatrao da bi se mogla prodavati za manje od tisuću dolara. Uzdizala bi se s mjesta okomito pomoću propelera nalik onima kod helikoptera. Pilot bi dodirom upravio nagnutu letjelicu naprijed, a propeler bi se pomaknuo na prednju stranu. Pilotovo sjedalo bi se zakrenulo tako da ostane u uspravnom položaju, dok bi se krila pomicala u vodoravan položaj. Teslin sustav okomitog uzlijetanja i slijetanja zaboravljen je skoro čitavo desetljeće nakon njegove smrti. Polovicom pedesetih godina 20. stoljeća Convair i Lockheed počeli su rad na konstrukciji letjelica koje su se vjerno oslanjale na Teslin nacrte. Zrakoplovi s okomitim uzlijetanjem Harrier (američko-britanski) i Jak-36 (ruski) našle su svoje mjesto u ratnom zrakoplovstvu.

48

rujan 2006.

Radar: Tesla je zamisao o radaru iznio u lipnju 1900. u novinama Century, a 1917. je u listu Electrical Experimenter opisao glavne osobine suvremenog radara, koji će biti proizveden u osvit Drugog svjetskog rata. Teslina zamisao nadahnula je konstruktore drugih zemalja, a izum radara službeno se pripisuje engleskom znanstveniku Robertu A. Watsonu-Wattu, i to tek 1935. godine! U sedamdsetpetoj godini života, u mjesečniku Everyday Science&Mechanics, objavljeni su Teslini detaljni crteži zamisli o geotermalnom parnom postrojenju kojim bi se iskorištavala beskrajna količina topline iz dubina Zemlje i o dobivanju struje iz morske vode. Tek tijekom 80-ih godina 20. stoljeća vlada SAD-a odobrila je program istraživanja naslovljen “Postrojenja za pretvorbu toplinske energije oceana”. Prigodom svog osamdesetog rođendana Tesla je objašnjavao kako se ne slaže s pretpostavkama koje su se javljale o elektronima. Za razliku od većine znanstvenika, tvrdio je da elektron prilikom napuštanja elektroda visokog napona ili u visoko vakuumiziranim uvjetima, ima naboj veći od uobičajenog. I četiri desetljeća kasnije, zbunjujuće rezultate prilikom izračunavanja subatomskih i većih čestica nitko nije imao hrabrosti objasniti postojanjem električnog naboja koji nije jednak naboju samog elektrona. Tek su 1977. trojica američkih fizičara ustvrdila da su to uspjeli dokazati. U igru su ušle subatomske čestice nazvane slobodnim kvarkovima. Iako Tesla nije razlikovao subatomske čestice niti je raspolagao naprednom istraživačkom tehnologijom, očito je da je imao ono što je jedan znanstvenik nazvao kozmičkom intuicijom.


28.8.2006

16:17

Page 49

Memorandum Tesla Company, Inc., slika prikazuje Teslinu prvu turbinu od 10 000 konjskih snaga.

drvo znanja 97

49


28.8.2006

15:08

Page 50

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • Tesla i vedska filozofija Neki Teslini biografi drže da je veliki znanstvenik u nekom trenu svog života usvojio principe jednog od najstarijih filozofskih sustava koji se bavi prirodom svijeta i njegovih sila, a to su drevni indijski spisi vede. Vede su zbirka zapisa koji sadržavaju himne, molitve, mitove, povijesne događaje, disertacije o znanosti i prirodi stvarnosti, a potječu od prije 5000 godina. U vedama je opisana priroda materije, antimaterija, te građa atomske strukture, a jezik veda poznat je kao sanskrt. Njegovo porijeklo nije u potpunosti poznato. Zapadnjački učenjaci predlažu teoriju da je donesen na Himalaju, a onda južno u Indiju, i to migracijama kulture Arijevaca koje su se kretale prema jugu. No Paramahansa Yogananda i drugi povjesničari nisu skloni toj teoriji, te tvrde da u Indiji nema nikakvih dokaza koji bi je potvrdili. Teslini opisi prirodnih fenomena donekle su slični drevnoj terminologiji sanskrta. Od 1891. godine Nikola Tesla je opisivao svemir kao kinetički sustav ispunjen energijom koja se može iskoristiti u bilo kojoj svojoj točki. Čini se da su tijekom sljedećih godina na njegove koncepte utjecala učenja Swamija Vivekanande, prvog u dugom nizu istočnjačkih jogija koji su zapadni svijet upoznavali s vedskom filozofijom i religijom. Prema nekim izvorima, nakon upoznavanja sa Swamijem Vivekanandom i izučavanja istočnjačkog pogleda na mehanizme koji pokreću materijalni svijet, Tesla je mjestimično počeo koristiti riječi akaša, prana te pojam svjetlosnog etera kako bi opisao izvor, postojanje te građu materije. Prema vedskoj znanosti, prana znači energija (uobičajeno ju je prevoditi kao životnu silu), a akaša je materija (uobičajeno ju je prevoditi kao eter). U sanskrtu postoje riječi koje opisuju koncepte potpuno strane zapadnjačkom umu. Pojedine riječi za prijevod na jezike europskih naroda zahtijevaju cijeli paragraf teksta. Neki Teslini biografi kažu da je Tesla u kontakt s vedskom terminologijom došao družeći se sa Swamijem Vivekanandom. Swami Vivekananda rođen je u Kalkuti 1863. godine. Godine 1893. započeo je obilazak Zapada nazočivši konferenciji religija održanoj u Chicagu. Tijekom tri godine u kojima je putovao Sjedinjenim Američkim Državama i Europom, Vivekananda se susreo s mnogim poznatim znanstvenicima tog doba, uključujući lorda Kelvina i Nikolu Teslu. Tesla je Swamija Vivekanandu upoznao na zabavi koju je organizirala Sarah Bernhardt, tada poznata glumica. Čini se da je ovaj susret potaknuo zanimanje Nikole Tesle za istočnjačku znanost.

Swami Vivekananda (Shami Bibekanondo), rodio se pod imenom Narendranath Dutta (Nôrendronath Dotto) 12. siječnja 1863. godine. Bio je jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih duhovnih vođa vedske filozofije. Njegov učitelj bio je Ramakrishna Paramahamsa, a sam Swami utemeljio je principe Ramakrishninog računa, te osnovao Ramakrishna misiju. Mnogi ga smatraju ikonom vedske filozofije, a posebno se hvale njegova hrabrost, pozitivan odnos prema mladeži te široki pogledi na svijet. Za života je održao brojna predavanja o principima i vrijednostima vedske filozofije. Umro je 4. srpnja 1902. godine.

50

rujan 2006.

prve revolucije u kojoj je Tesla odigrao svoju ulogu. Kad je Tesla 1905. morao odustati od svog plana, novine su njegov pothvat nazvale budalaštinom od milijun dolara. Ponižen i poražen, Tesla je doživio potpun živčani slom. “To nije san,” protestirao je, “to je jednostavna vještina znanstvenog električnog inženjerstva, samo skupa... slijepi, sumnjičavi svijete plašljivog srca.” Veliku električnu centralu demontirale su tvrtke koje su isporučile strojeve, jer Tesla nije mogao ispuniti ugovore niti platiti posljednje rate

M

organ, kao ni mnogi drugi, nisu znali da je Marconi koristio Tesline radijske patente, koji će se naći u središtu velikih prijepora, prije no što 1943. godine sud konačno ustanovi Teslino prvenstvo. u iznosu od više desetaka tisuća dolara. Novi vlasnici (skrivao je njihova imena) digli su toranj u zrak, navodno zato jer je mogao poslužiti neprijateljskim špijunima kao uočljiv vojni orjentir. Tesla je to saznao iz novina. Osim bežičnog slanja energije, među Teslinim projektima nalazili su se i uređaji za raspršivanje magle, prijenos energije bez vodiča, model za stvaranje zavjese naelektriziranih čestica za vladanje meteorološkim uvjetima... Za njega su svi ti projekti predstavljali primjenu jednog jedinog novog principa pojačavajućeg predajnika (TMT – Tesla Magnifying Transmitter), koji je tako nazvao jer višestruko povečava ulazni napon. Godine koje su uslijedile bile su ispunjene bijegom od nagomilanih dugova. Poneki otkupljeni patent nije mogao zatvoriti financijsku konstrukciju nakon neslavnog završetka tornja u Wardenclyffu.

Posljednje godine Nakon što je 1909. Marconi dobio Nobelovu nagradu za izum radija, Edison i Tesla spominjali su se kao potencijalni laureati koji su trebali podijeliti nagradu 1915. godine. Navodno je Tesla jodbio dijeliti nagradu sa svojim najvećim rivalom. Iste godine, Tesla je pokrenuo tužbu protiv Marconija, što je dodatno iscrpilo njegova ionako ograničena financijska sredstva. Godine 1916. Tesla je konačno objavio bankrot. Nakon poražavajućih rezultata u Wardenclyffu, Tesla je izgradio manju stanicu na Long Islandu, Telefunken Wireless Station. I ovaj je laboratorij uništen, godinu dana kasnije, jer je američka vojska smatrala da bi ga mogli koristiti njemački špijuni.


28.8.2006

15:08

Page 51

Nakon bankrota, Tesla se okrenuo istraživanjima zraka smrti, oružja za koje je tvrdio da može razoriti svijet. Nastanio se u hotelu Waldorf-Astoria, i počeo pokazivati znakove opsesivno-kompulzivnog poremećaja – postao je opsjednut brojem tri, pa je po triput hodao oko bloka zgrada prije no što bi ušao u hotel, tražio je tri složena ubrusa pri serviranju svakog obroka itd. No u to se vrijeme nije o opsesivno-kompulzivnim poremećajima znalo ništa, niti je postojao način liječenja, pa su ga ljudi jednostavno proglasili mentalno poremećenim. Poremećaj se pripisivao živčanom slomu koji je Tesla doživio suočen s propašću svoje slave i znanstvenog istraživanja. U kolovozu 1917. Tesla je postavio osnovne principe radara, a navodno je pregovarao i s vladom Ujedinjenog Kraljevstva oko uspostave sustava obrane zasnovanog na zrakama smrti. Na Teslin 75. rođendan, 1931. godine, njegova je slika objavljena na naslovnici časopisa “Time”, uz napomenu koliko je doprinio razvoju

Nikola Tesla u svom laboratoriju u New Yorku

Tesla u razgovoru s novinarima

O

sim bežičnog slanja energije, među Teslinim projektima nalazili su se i uređaji za raspršivanje magle, prijenos energije bez vodiča, model za stvaranje zavjese naelektriziranih čestica za vladanje meteorološkim uvjetima... električne energije. Posljednji patent Tesla je dobio 1928. godine. U osamdesetprvoj godini života Tesla je dovršio dinamičku teoriju gravitacije. Nažalost, ona nikad nije objavljena. Nikola Tesla umro je u hotelu New Yorker u siječnju 1943. godine, u dobi od 86 godina. Kad je umro, bio je osiromašen i iza sebe je ostavio pozamašne dugove. Kasnije iste godine sud je priznao Teslin patent 645576 i tako priznao da je on odista izumio radio.

Teslini nestali dokumenti Jedna od kontroverznijih tema vezanih uz Nikolu Teslu jest pitanje što se dogodilo s mnogim njegovim tehničkim i znanstvenim dokumentima nakon njegove smrti. U posljednjim danima života, u jeku Drugog svjetskog rata, Tesla je tvrdio da je usavršio zrake smrti. Prirodno je da su FBI i druge agencije vlade Sjedinjenih Država bile zainteresirane za bilo kakve znanstvene ideje vezane za oružje. Neki

Teslin generator izmjenične struje


51


28.8.2006

16:35

Page 52

Neke osnove elektriciteta Poznato je da se atomi sastoje od negativno nabijenih čestica – elektrona, pozitivno nabijenih čestica – protona i neutralnih čestica – neutrona. Ako se iz nekog atoma na neki način izbaci elektron, nastaje negativno nabijeni elektron i pozitivno nabijeni ostatak atoma. Moguće je i da neki atom primi jedan elektron više, pri čemu postaje negativno nabijen. Negativno ili pozitivno nabijeni atomi zovu se ioni. Pozitivno i negativno nabijene čestice

Trošilo Sklopka

Strujni krug

Izvor

Sjeverni pol

zavojnica

Rotirajuća

Smjer električne struje

Prema trošilima

52

rujan 2006.

Magnet

nosioci su električnih naboja. U metalima nosioci naboja su elektroni, a u ostalim vodičima to mogu biti i protoni ili ioni. Električna struja predstavlja kretanje naboja. U električnom krugu negativni naboji (elektroni) kreću se od negativnog pola ka pozitivnom, a pozitivni naboji u obrnutom smjeru. Kada pozitivni pol nekog električnog izvora spojimo vodičem na negativni pol, stvara se strujni krug i naboji počnu teći kroz vodiče. U krug možemo ugraditi i potrošač – recimo žarulju i prekidač koji će otvarati i zatvarati krug. Kad je strujni krug otvoren, struja ne teče i žarulja ne gori. Kad pak Pogled u unutrašnjost zatvorimo strujni generatora krug, upalit će se i žarulja. Na ovom Turbina principu u osnovi rade svi strujni krugovi u Smjer okretanja domaćinstvu. turbine Broj naboja koji teče kroz strujni krug naziva se jakost električne struje ili jednostavnije samo struja. Struju mjerimo amperima (A). Magnet

TEMA BROJA


Jedan amper definiran je kao količina od 6.250.000.000.000.000.000 naboja (6,25 x 1018) koji prođu nekom točkom strujnog kruga u jednoj sekundi. Kako nitko ne želi pamtiti tako veliki broj, on se jednostavno naziva “coulomb”, (C) po znanstveniku Charlesu A. Coulombu koji je pomogao u otkrivanju električne struje. Da bi kroz strujni krug potekla struja, u njemu mora postojati izvor. Na izvoru moramo imati dva kraja s različitom količinom pozitivnih ili negativnih naboja. Razlika u količini naboja između različitih krajeva izvora naziva se napon. Napon mjerimo voltima, po Alessandru Volti koji je napravio prvu bateriju. Jedan volt definira se kao električni napon potreban da 1 coulomb naboja napravi točno određenu količinu rada – što se pak označava kao jedan joule (J). I joule je dobio ime po znanstveniku, Jamesu Prescottu Jouleu. Svaki strujni krug pruža otpor protoku struje. Ovu pojavu nazivamo električni otpor. Otpor strujnog kruga najčešće je sadržan u trošilu, ali i svi ostali elementi strujnog kruga imaju neki otpor. Otpor se mjeri jedinicom ohm (Ω) po njemačkom znanstveniku iz 18. stoljeća, Georgu Ohmu. Strujni krug ima otpor 1 Ω, ako pri naponu izvora od 1 V kroz krug teče struja jakosti 1 A. Snaga koju izvor električne energije može predati trošilu jednaka je umnošku struje kroz trošilo i napona na trošilu. Napon, jakost struje i otpor važni su za strujni krug. Ako su napon ili jakost preveliki, strujni krug se može uništiti. Ako je pak otpor prevelik, elektroni se neće moći kretati, a ako je premali poteći će ih previše, i tako opet uništiti strujni krug. Ove tri veličine povezane su zakonom koji se zove Ohmov zakon, i jedan je od temeljnih zakona koji opisuju elektricitet. Istosmjerna struja (engl. direct current, DC), poput one koju daju baterije, zapravo predstavlja trajni tijek elektrona u jednom smjeru duž žice odnosno vodiča. Izmjenična struja (engl. alternating current, AC) pak teče najprije u jednom a potom u drugom smjeru, mijenjajući tok u određenom ritmu odnosno frekvenciji – obično 50 ili 60 puta u sekundi, što se označava kao frekvencija od 50 odnosno 60 herca (Hz). Električna struja koja dolazi u domaćinstva u Republici Hrvatskoj ima frekvenciju od 50 Hz, baš kao ona u Velikoj Britaniji ili Australiji. U Sjedinjenim Američkim Državama struja koja se isporučuje u gradsku mrežu ima frekvenciju od 60 Hz. Najznačajnija prednost izmjenične struje nad istosmjernom je što se napon struje – izražen u voltima – može povećavati i smanjivati uz pomoć transformatora. Kako je snaga jednaka umnošku struje i napona, tako povećanjem napona istu snagu postižemo znatno manjom strujom, što nam omogućava tanje žice i manje gubitke pri prijenosu energije. Napon izmjenične struje druga je njezina važna karakteristika. U većini zemalja, električna struja koja se isporučuje u gradsku mrežu ima napon između 220 i 240 volti (V). U SAD-u i Kanadi napon gradske mreže dvostruko je manji i iznosi 110 V. U domaćinstvima i industriji ne koristi se isti oblik električne struje – domaćinstva uglavnom koriste jednofaznu, dok se u industrijskim postrojenjima koristi trofazna struja. Generatori u elektranama “proizvode” trofaznu struju.

Kako rade generatori?

Sjeverni pol

Električni generator pretvara mehaničku energiju u električnu. Turbina, koju pokreće, recimo, snaga vode, osovinom je povezana na generator. Ovaj generator sastoji se od rotora (dijela koji se vrti) i statora (dijela koji stoji i nalazi se oko rotora). Na rotoru i statoru nalaze se velike zavojnice koje čine elektromagnete Gibanjem rotora u magnetnom polju koje stvara stator generira struju u rotoru. Ovaj sustav funkcionira na principu elektromagnetske indukcije, koju je 1831. godine otkrio Michael Faraday, britanski znanstvenik. Faraday je otkrio sljedeće: ako se električni vodič poput bakrene žice pomiče kroz magnetsko polje, u njemu se javlja – inducira – električna struja. Sve elektrane imaju turbine i generatore. Neke turbine pokreće vjetar, neke voda, a neke para.


28.8.2006

15:09

Page 53

Transformatori i prijenos električne energije Transformator je uređaj koji mijenja napon izmjenične električne struje. Radi na principu elektromagnetne indukcije. Sastoji se od dvije zavojnice – primarne i sekundarne, omotane oko željezne jezgre. Ovisno o broju namotaja zavojnica, transformator povisuje ili snižava napon. Ako je broj namotaja na primarnoj (ulaznoj) zavojnici manji, a na sekundarnoj (izlaznoj) veći, transformator će povećavati napon i obrnuto. Kako je snaga električne struje jednaka umnošku struje i napona, za jednaku ulaznu snagu, na izlazu transformatora, zbog mnogo višeg napona, dobijemo mnogo manju struju. Nakon što se struja proizvede u elektrani, ona nekako mora stići do potrošača. Kako se veliki generatori okreću, proizvode struju napona oko 25.000 volti. Struja prvo stiže u transformator u elektrani koji podiže napon na 400 000 volti. Ponekad je ovaj napon i viši, ovisno o udaljenosti na koju se struja šalje. Neki transformatori dižu napon struje na 765 000 volti. Kad

električna struja putuje na velike udaljenosti, bolje je da ima što je moguće veći napon – time se smanjuje potrebna jakost struje, pa se smanjuju i gubici u prijenosu, pošto gubici ovise o jakosti struje u vodovima. Struja vrlo visokog napona ali male jakosti transportira se dalekovodima do gradova. Struja visokog napona nije pogodna za uporabu u domaćinstvima zbog velike opasnosti od strujnog udara i potrebe za jakim izolacijama električnih uređaja. Zato se u domaćinstvima koristi puno manji napon. Prije korištenja u domaćinstvima ili tvornicama, struji visokog napona mora se nizom transformatora napon smanjiti, pri čemu se povećava jakost struje. Tako da u domaćinstva dolazi struja relativno visoke jakosti i relativno malog napona (220 V).

Sustav proizvodnje i distribucije izmjenične struje Edisonovi generatori istosmjerne struje koji su postojali prije zapravo su također proizvodili izmjeničnu struju, samo što se ona komutatorom na samom rotoru generatora pretvarala u istosmjernu. Ovaj komutator imao je iste nedostatke kao i komutator na istosmjernim motorima. Ovakva istosmjerna struja se uz velike gubitke zbog malog napona i velikog otpora vodiča dovodila do potrošača, npr. istosmjernog motora koji je istosmjernu struju putem komutatora opet pretvarao u izmjeničnu za potrebe napajanja elektromagneta na rotoru motora. U ovakvom sustavu gubici na komutatorima pojavljivali su se dva puta, a iznad svega su distribuciju ograničavali veliki gubici u samim vodičima (žicama) pošto je napon istosmjerne struje morao biti malen kako bi bio jednak naponu krajnjih potrošača. Istosmjerna struja stoga se mogla distribuirati samo na udaljenostima od nekoliko kilometara, i to po vrlo debelim žicama, uz velike

gubitke. Tesla je uočio ove nedostatke i riješio sva tri problema: generatori su proizvodili izmjeničnu struju i nisu morali imati komutatore. S obzirom na to da se izmjenična struja može transformirati uz minimalne gubitke, takvoj struji se pomoću transformatora podizao napon na preko 100.000 volti, pri čemu se za istu isporučenu snagu tisućama puta smanjila potrebna jakost struje u odnosu na struju niskog napona. Ovo je tisuću puta smanjilo otpor u vodičima, a time i gubitke. Pri tome je omogućeno korištenje puno tanjih vodiča. Prije isporuke struje krajnjim potrošačima, u neposrednoj blizini potrošača, napon se transformatorom smanjivao kako bi se prilagodio potrebama trošila. Trošila, npr. indukcijski električni motori, koristili su tako dobivenu struju bez komutatora. Na ovaj način gubici su višestruko smanjeni i omogućen je transport električne energije diljem kontinenta, što je ranije bilo nezamislivo.

drvo znanja 97

53


28.8.2006

15:09

Page 54

TEMA BROJA


Tehnički muzej u Zagrebu Osnovan po uzoru na postojeće velike znanstveno-tehničke muzeje u svijetu, zagrebački Tehnički muzej je općega tipa, odnosno, složeni je muzej znanosti i tehnike za razliku od specijaliziranih tehničkih muzeja koji obrađuju samo pojedino tehničko područje.Zamisao o osnivanju te vrste muzeja u nas potječe još s kraja 19. stoljeća, pa je jedno vrijeme u Zagrebu i postojao Trgovačko-obrtnički muzej. Prava povijest Tehničkoga muzeja započinje 1954. godine kada je donesena odluka o njegovu osnivanju, a 1959. Muzeju je dodijeljena današnja lokacija na Savskoj cesti 18. Objekti dodijeljeni Muzeju građeni 1948. godine za potrebe Zagrebačkog velesajma, bili su od drvenog materijala i privremene namjene. Nakon preseljenja Velesajma na novu lokaciju ti su objekti služili za različite društveno-sportske aktivnosti, nakon čega su dodijeljeni Muzeju koji se u njima i danas nalazi.Idejni začetnik osnivanja Tehničkog muzeja bio je prof. dr. Božo Težak, kasnije dugogodišnji predsjednik Savjeta Muzeja, a realizator i prvi ravnatelj bio je Predrag Grdenić. Likovni postav izveo je arh. Emil Vičić. Prvi odjeli Tehničkog muzeja (Transformacija energije, Prometna sredstva i Rudarstvo) otvoreni su za javnost 1963. godine, a nakon toga otvorena je zbirka Nafta (1964.), planetarij (1965.), demonstracijski kabinet Nikola Tesla (1976.), odjel Osnove poljodjelstva (1981.), odjel Vatrogastvo (1992.), apisarij (1994.), te muzeorama Zemljomjerstvo-katastar (1994.). Demonstracijski kabinet Nikole Tesle, u kojem su izložene vjerne kopije Teslinih najznačajnijih strojeva i naprava, izuzetno je kvalitetno mjesto za demonstraciju njegovih pokusa, a osobito je zanimljivo da većinu tih pokusa izvode sami posjetitelji. To je najveći demonstracijski kabinet Teslinih izuma koji su korišteni i za potrebe snimanja televizijskih serija i filmova. Uskoro se otvaraju vrata obnovljene postave demonstracijskog kabineta, a kako će sve to izgledati – saznajte u jednom od narednih brojeva Drva znanja.

su se bojali da će Teslini dokumenti pasti u ruke sila Osovine ili Sovjeta. Jutro nakon izumiteljeve smrti njegov nećak Sava Kosanović dojurio je u sobu svog ujaka u hotelu New Yorker. Kosanović je bio poduzetni jugoslavenski dužnosnik koji je imao veze s Komunističkom partijom Jugoslavije. Kad je stigao, Teslino tijelo su već bili odnijeli, a Kosanović je posumnjao da je netko već prekopao po stvarima njegova ujaka. Nedostajali su tehnički dokumenti te crna bilježnica za koju je Kosanović znao – bilježnica od nekoliko stotina stranica. P. E. Foxworth, pomoćni direktor FBI-jeva ureda u New Yorku, pozvan je da obavi istragu. Prema Foxworthu, Vlada je bila krajnje zainteresirana za to da se sačuvaju Teslini dokumenti. Dva dana nakon Tesline smrti predstavnici Ureda za vlasništvo stranih državljana (Office of Alien Property) ušli su u njegovu sobu u hotelu New Yorker i zaplijenili sve stvari. Dr. John G. Trump, elektroinženjer Odbora za unapređivanje nacionalne obrane (National Defense Research Committee) Ureda za znanstvena istraživanja i razvoj (Office of Scientific Research and Development), pozvan je da analizira Tesline dokumente u posjedu Ureda za vlasništvo stranih državljana. Nakon trodnevne istrage dr. Trump je zaključio: “Tesline su misli i napori tijekom najmanje 15 zadnjih godina bili primarno spekulativnog, filozofskog te donekle korisnog karaktera, a često su se ticali proizvodnje i bežičnog prijenosa struje; no nisu proizveli nova, pouzdana, praktično primjenjiva načela ili metode kojima bi se postigli rezultati.” Kad se netom nakon završetka Drugog svjetskog rata ponovno javio interes za oružje na zrake, kopije Teslinih dokumenata o oružju na zrake čestica poslane su u zrakoplovnu bazu Patterson u Daytonu, Ohio. Nakon nekih neuspjelih projekata, zauvijek su nestali – nitko ne zna gdje niti kako. Tako su postali izvor mnogih teorija zavjere o moćnim tajnim oružjima, od kojih je najslavniji projekt HAARP na Aljasci. I danas neki znanstvenici i istraživači bezuspješno traže nestale Tesline dokumente.

Zrake smrti Jedan od najzanimljivijih Teslinih izuma su takozvane zrake smrti. O njima se malo zna, a Tesla ih zapravo nikad nije niti demonstrirao. Tesla je od svog oca naslijedio duboku odbojnost prema ratu. Stoga je, u raznim trenucima nadahnuća, cijeloga života predlagao tehnološke načine kojima bi se zaustavili ratovi. Činilo mu se da bi se rat mogao pretvoriti u običan spektakl strojeva.

S

redinom 1915. godine, Tesla je pokrenuo tužbu protiv Marconija, što je dodatno iscrpilo njegova ionako ograničena financijska sredstva. Godine 1916. Tesla je konačno objavio bankrot. Usprkos spektakularnim ratnim strojevima, svjedoci smo da ratovi danas nisu ništa manje okrutni od onih u prošlosti. Štoviše, ime Nikole Tesle često se i danas veže uz tajanstvena oružja kojima navodno raspolažu velike sile. A sve je počelo 1931. godine, kad je Tesla novinarima na konferenciji za tisak objavio da

54

rujan 2006.


28.8.2006

15:09

Page 55

Teslin spomenik u Zagrebu

Ove godine obilježava se 150. godišnjica rođenja Nikole Tesle. Tim povodom, u Smiljanu je održana svečanost na kojoj su prikazane rekonstrukcije nekih Teslinih izuma, te je postavljen njegov spomenik na ulazu u obnovljenu rodnu kuću (desno dolje).

je na rubu otkrića posve novog izvora energije. Zamoljen da objasni prirodu te energije, odgovorio je: “Ta je ideja u meni prvo izazvala strašan šok. Zasada mogu reći samo da će ta energija doći iz posve novog i nenadanog izvora.” Nastavilo se par godina poslije, kad su ratni oblaci već zastrli Europu. Jedanaestog srpnja 1934. godine na naslovnoj stranici New York Timesa osvanuo je naslov: “Tesla je u 78. godini otkrio nove zrake smrti”. Teslin izum trebao je kroz zrak odašiljati zrake koncentriranih čestica toliko velike energije da će moći srušiti 10 000 neprijateljskih aviona na udaljenosti od oko 400 km. Tesla je izjavio da će zrake smrti onemogućiti rat opskrbljujući svaku zemlju nevidljivim Kineskim zidom. Ideja je odmah izazvala prilično zanimanje, ali i kontroverze, a Tesla se smjesta uputio J. P. Morganu kako bi ovaj financirao izgradnju prototipa njegova otkrića. No Morgan se nije dao uvjeriti. Tesla se nije obeshrabrio te se čak pokušao pogoditi sa samim premijerom Velike Britanije, Nevilleom Chamberlainom. No doznavši da ga je Hitler u Münchenu nasamario, Chamberlain je podnio ostavku, a zanimanje za Teslino proturatno oružje je nestalo.

Ponude zraka smrti Godine 1937. već je bilo očito da će u Europi uskoro izbiti rat. Frustriran u svojim pokušajima da potakne zanimanje za svoje zrake mira i njihovo financiranje, Tesla je poslao do detalja razrađenu tehničku studiju, koja je sadržavala i dijagrame, brojnim zemljama (budućim)

drvo znanja 97

55


28.8.2006

17:55

Page 56

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • saveznicama, uključujući SAD, Kanadu, Englesku, Francusku, Sovjetski Savez i Jugoslaviju. Pod naslovom Nova umjetnost odašiljanja koncentrirane neraspršive energije kroz prirodne medije, studija je obuhvaćala prvi tehnički opis onoga što je danas poznato pod imenom oružje na zrake nabijenih čestica. Od svih zemalja koje su primile Teslin prijedlog, najveće je zanimanje pokazao Sovjetski Savez. Tesla je 1937. godine predstavio plan korporaciji Amtorg Trading, navodnoj sovjetskoj vojnoj fronti u New Yorku. Dvije godine poslije, jedna je faza plana testirana u SSSR-u, a Tesla je primio ček od 25 000 dolara.

Memorijalna pošta Nikole Tesle u Smiljanu.

T

esla je izjavio da će zrake smrti onemogućiti rat opskrbljujući svaku zemlju nevidljivim Kineskim zidom. Tesla se nadao da će njegovo otkriće biti korišteno isključivo u obrambene svrhe i tako postati proturatni stroj. Njegov je sustav zahtijevao niz električnih centrala duž obale zemlje, koje bi skenirale nebo

Tesla na poštanskim markama Lik Nikole Tesle krasio je poštanske marke mnogih svjetskih zemalja. U Hrvatskoj je u nekoliko navrata izdana poštanska marka s njegovim likom, a posljednja u povodu 150. godišnjice njegova rođenja. Marka je prepoznatljiva i prikazuje Teslu s knjigom Ruđera Boškovića u svojem laboratoriju u New Yorku (gore lijevo).

tražeći neprijateljske avione. Kako je zraku trebalo usmjeriti ravno, učinkovita bi bila sve do udaljenosti od 320 km, dakle do početka zakrivljenosti Zemlje. Tesla je razmišljao i o miroljubivim primjenama svojih zraka, a jedna od njih bila je bežični prijenos struje na velike udaljenosti. Na tragu takvih radikalnih ideja bila je i njegova zamisao o zagrijavanju dijelova gornjeg sloja atmosfere kako bi se nebo osvijetlilo noću – neka vrsta Aurore borealis napravljene ljudskom rukom. Pitanje je li Teslina ideja ikada bila ozbiljno shvaćena još je uvijek stvar nagađanja. Većina današnjih stručnjaka njegovu ideju smatra neizvedivom. Ipak, njegove zrake smrti sablasno sliče oružju na zrake nabijenih čestica koje su i Sjedinjene Države i Sovjetski Savez razvili tijekom

I

danas neki znanstvenici i istraživači bezuspješno traže nestale Tesline dokumente. hladnog rata. Usprkos tomu, Teslin san o tehnološkom sredstvu za zaustavljanje rata danas se čini jednako neostvarivim kao što je bio i onda kad je Tesla došao na tu ideju 1930-ih godina.

56

rujan 2006.


28.8.2006

15:10

Page 57

Poslijeratna istraživanja Obnovljena pravoslavna crkva u Smiljanu gdje je služio Teslin otac

Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, naraslo je zanimanje za čestična oružja. Teslini dokumenti o čestičnom oružju poslani su u zrakoplovnu bazu Patterson u Ohiju. Operacija nazvana Projekt Nick, pod zapovjedništvom L. C. Craigiea, bila je izdašno financirana. Cilj projekta bio je testiranje izvedivosti Tesli-

T

esla se nadao da će njegovo otkriće biti korišteno isključivo u obrambene svrhe i tako postati proturatni stroj. Njegov je sustav zahtijevao niz električnih centrala duž obale zemlje, koje bi skenirale nebo tražeći neprijateljske avione. nog koncepta. Detalji eksperimenata nisu nikada objavljeni, a projekt je obustavljen. Ali, dogodilo se nešto čudno: Teslini dokumenti su nestali i nitko ne zna što se s njima dogodilo. Godine 1952. preostali Teslini papiri i stvari predani su Savi Kosanoviću i vraćeni u Beograd, gdje je u izumiteljevu čast otvoren muzej. Dugi niz godina za vrijeme Titove komunističke Jugoslavije, zapadnim je znanstvenicima bio otežan pristup Teslinom arhivu u Jugoslaviji, a kada su i ishodili dozvolu, na uvid su dobivali samo odabrane papire. Drugačije je bilo sa sovjetskim znanstvenicima čije su brojne delegacije 1950-ih dolazile u Jugoslaviju. Jesu li sovjetski istraživači proučavali Teslinu ostavštinu u Beogradu ili ne, i u kojoj mjeri, danas nije potpuno jasno, ali zabrinutost zbog te mogućnosti nastala je 1960. kad je sovjetski premijer Hruščov objavio Vrhovnom sovjetu da je “novo i fantastično oružje u završnoj fazi”. Rad na čestičnom oružju nastavio se i u SAD-u. Godine 1958. Agencija za istraživanje naprednih projekata obrane (Defense Advanced Research Projects Agency – DARPA) pokrenula je tajni projekt kodnog imena Klackalica u laboratoriju Lawrence Livermore, kako bi razvila oružje na bazi zrake nabijenih čestica. Nakon deset godina istraživanja i utrošenih 27 milijuna dolara, projekt je napušten “zbog predviđenih visokih troškova vezanih uz primjenu, kao i zbog ogromnih tehničkih problema vezanih uz širenje zrake kroz atmosferu na velike udaljenosti”. No znanstvenici iz tog projekta nisu znali za Tesline dokumente. Kasnih

Eksperimentalna stanica u Memorijalnom centru u Smiljanu, napravljena po uzoru na onu iz Colorado Springsa (manja slika)


57


28.8.2006

15:10

Page 58

TEMA BROJA

• Nikola Tesla • Višefazna izmjenična struja Urna s posmrtnim pepelom čuva se u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu

U sustavu istosmjerne ili jednofazne izmjenične struje za napajanje trošila potrebne su dvije žice. Za sustav istosmjerne struje to su plus i minus, a za sustav izmjenične struje nula i faza. S obzirom na to da je prijenos energije potreban samo od izvora do trošila, jedna od žica koja služi samo za “povrat” naboja na izvor očito ne prenosi korisnu energiju. Tesla je stoga konstruirao sustav triju faza, koje imaju vremenski pomaknute cikluse, tako da dok je jedna faza na svojem vrhuncu, zbroj drugih dviju je na minimumu. Na ovaj način, druge dvije žice istovremeno služe i kao “povrat” za prvu fazu. Isti proces se kružno ponavlja za sve tri faze. Pri spoju trošila koja jednako opterećuju sve tri faze (npr. Teslin trofazni motor spojen u “trokut”) žica za nulu nije niti potrebna. Na ovaj način po ukupno tri žice (znači samo jedna više nego jednofazni sustav) moguće je isporučiti tri puta više energije potrošačima.

Radio

Maska (odljev lica) uzeta nakon Tesline smrti

Koristeći svoj transformator za proizvodnju visokofrekventnih struja visokog napona, Tesla je otkrio da se između dviju zavojnica podešenih na istu frekvenciju dešava prijenos energije i da se u drugoj zavojnici (prijemniku) primljena energija višestruko povećava zahvaljujući rezonanciji. Ova pojava u osnovi je način rada radiouređaja. Oko prvenstva na patent radija kasnije se godinama vodila sudska bitka, da bi naposljetku 1943. godine konačno bio priznat Tesli.

Najveći neostvareni Teslin izum Najveću energiju Tesla je uložio u sustav bežičnog prijenosa energije. Prema originalnoj Teslinoj ideji, u visoke slojeve Zemljine atmosfere, gdje je zrak vrlo rijedak, moguće je emitirati elektromagnetski val visoke energije, koji bi, ako se pogodi točna rezonantna frekvencija, mogao tvoriti samoobnavljajući stojni val koji bi bez gubitaka bilo moguće održavati. Iz ovog stojnog vala na bilo kojoj točki Zemljine površine, pomoću jednostavne antene bilo bi moguće dobiti električnu energiju. Zbog nedostatka financijskih sredstava, ovaj svoj projekt Tesla nije nikada dovršio. Usprkos nekim pokušajima, do danas nisu skupljena sredstva da se u praksi iskuša Teslina zamisao o bežičnom prijenosu energije.

Indukcijski motor Motori koji su prije postojali imali su elektromagnete (zavojnice) i na rotoru i na statoru. Elektromagneti na statoru jednostavno su se istosmjernom strujom napajali žicama, dok je na rotor bilo teško dovesti struju jer se on stalno vrti. Osim toga, za rotor je bila potrebna izmjenična struja, kako bi se mijenjao polaritet magneta na njemu i tako omogućila vrtnja, s obzirom na to da je polaritet elektromagneta na statoru bio stalan. Stoga je na osovini rotora trebalo ugraditi posebne klizne kontakte ili prstene (tzv. četkice i komutator) koji bi omogućavali dovođenje struje na rotor i mijenjanje polariteta napona. Pri ovakvom načinu napajanja elektromagneta na rotoru, dolazilo je do velikih gubitaka zbog otpora i iskrenja. Osim toga, četkice su se brzo trošile i komutator često kvario. Tesla je izbjegao potrebu za okretanjem polariteta napona za rotor samom činjenicom da su njegovi motori napajani izmjeničnom strujom, a zahvaljujući elektromagnetnoj indukciji, struja za napajanje rotora inducirala se u samom rotoru koji je bio u promjenjivom magnetnom polju statora. Struja za rotor zapravo se na njega dovodi bežično. Indukcijski motori su trajni, pouzdani, tihi i efikasni te je ovo danas najčešće korišteni model motora a koristi se u većini kućanskih uređaja, vlakovima, tvornicama, i velikim industrijskim postrojenjima.

58

rujan 2006.


28.8.2006

15:10

Page 59

Teslin transformator Teslin transformator ili Teslina zavojnica (Tesla coil) je uređaj za stvaranje struje visoke frekvencije i visokog napona. Uređaj radi na taj način da se između primarne zavojnice i kondenzatora stvori oscilatorski krug koji rezultira oscilacijama visoke frekvencije u primarnom krugu. Ove oscilacije transformiraju se u sekundarnom krugu i proizvode visoki napon. Sekundarna zavojnica je posebno dimenzionirana, tako da je valna duljina dobivenih oscilacija točno višekratnik visine sekundarne zavojnice. Na ovaj način se u sekundarnoj zavojnici stvara stojni val čiji maksimum je točno na vrhu zavojnice. U sljedećim ciklusima oscilatora ovaj proces se ponavlja i svaki put se dobiveni napon u

sekundarnoj zavojnici zbraja s naponom iz prethodnog ciklusa. Tako se u sekundarnoj zavojnici dobiva mnogo veći napon nego što bi se dobio u običnom transformatoru samo na temelju broja namotaja u sekundarnoj zavojnici. Tesla je uspijevao dobiti napone od više desetaka milijuna volti i frekvencije od više stotina kiloherca. Svoj modificirani transformator koristio je i kao predajnik u svojim prvim eksperimentima s radiom. Svi rani radiouređaji (uključujući i Marconijeve) koristili su Teslin transformator kao predajnik. Teslin transformator u različitim oblicima danas se koristi u televizorima, monitorima, akceleratorima čestica i u ostalim primjenama gdje su potrebni vrlo visoki naponi.

Tesla u svojim osamdesetim godinama

drvo znanja 97

59


28.8.2006

TEMA BROJA


60

rujan 2006.

15:11

Page 60


28.8.2006

15:11

Page 61

Život Nikole Tesle 1856. – rođen 9-10. srpnja 1856-62. – živi u Smiljanu u Lici, tada Austro-Ugarska 1861. – umire njegov najstariji brat Dane 1862. – obitelj seli u Gospić 1862-66. – pohađa školu u Gospiću 1866-70. – pohađa gimnaziju u Gospiću 1873. – završava gimnaziju u Karlovcu 1874. – obolijeva od kolere 1875. – odlazi na visoku školu (Technischen Hochschule) u Grazu, Austrija 1875-78. – pohađa višu školu "Joanneum" (danas Tehnički univerzitet) u Grazu 1878. – ispisuje se prije kraja treće godine studija 1878-79. – prvi posao kao pomoćni inženjer u Mariboru u Sloveniji 1879. – umire otac Milutin 1880. – sluša predavanja na Sveučilištu Karl-Ferdinand u Pragu 1881. – dolazi u Budimpeštu i radi u Austrijskom telegrafskom uredu 1881. – doživljava živčani slom 1881. – crta u pijesku viziju izmjenične struje 1882. – zapošljava se u pariškom uredu tvrtke Continental Edison Co. 1884. – dolazi u Ameriku 1884. – zapošljava ga Thomas Edison 1885. – napušta Edisona nakon što mu ovaj nije isplatio obećanu naknadu 1885. – osniva Electric Light & Manufacturing Co. 1886-87. – kopa kanale za 2 USD na dan 1887. – Peck and Brown osinvaju Tesla Electric Co. 1887. 30. travnja – Tesla prijavljuje prvi patent 1887-88. – izum indukcijskog motora 1888, 7 srpnja – prodaje patent Westinghouseu 1889. – otvara laboratorij u Grand Streetu u New Yorku 1891. – izumljuje Teslinu zavojnicu 1891. – prvi Westinghouse-Tesla motor instaliran u rudniku u Coloradu 1892. – umire majka Đuka 1893. – izmjenična struja napaja Svjetsku izložbu u Chicagu 1895, 13 ožujka – izgara njegov laboratorij na Broadwayu 1896. – prenosi energiju od slapova Nijagare do Buffala; prva elektrana za izmjeničnu struju 1899. – bežičnim prijenosom pali žarulje s Pike's Peaka 1899-1900. – otkriva stacionarne valove u Colorado Springsu 1901. – gradi toranj na imanju Wardencliffe na Long Islandu

1901, 12 prosinca – Marconi odašilje signal preko Atlantika 1905. – Tesla otvara ured u ulici Broadway 165 1906. – izrađuje brzinomjere za Waltham Watch Co. 1909. – G. Marconi, C. Maxwell i H. Hertz dijele Nobelovu nagradu za izum radija 1915, 6 listopad – New York Times objaljuje da su Edison i Tesla zajedno nominirani za Nobela 1915. – Upravitelj hotela Waldorf-Astoria George Boldt traži povrat duga od 19 000 USD 1915. – predaje ugovor za Wardenclyff Boldtu 1915. – objavljuje bankrot 1917, 16 svibnja – dobiva Edisonovu medalju 1917, 4 srpnja – mornarica uništava njegov toranj u Wardencliffu 1918. – započinje projekt turbina u Chicagu s W.W. Wilhelmom 1924, 25 svibnja – Hotel St. Regis tuži Teslu za dug od 3299 USD 1931, 20 srpnja – Time objavljuje njegovu sliku na naslovnici povodom 75. rođendana 1931, 18 listopad – umire Edison 1934, 11 srpnja – objavljuje izum Zraka smrti 1937. – dobiva počasni doktorat na visokoj školi u Grazu 1939. – ruska tvrtka plaća Tesli 25 000 USD 1943, 5 siječnja – posljednji put prima sobaricu u sobu i traži da ga se više ne uznemirava 1943, 7 siječnja – umire u hotelu New Yorker u sobi 3327; imao je 86 godina 1943, 8 siječnja – sobarica pronalazi tijelo 1943, 8 siječnja – FBI uzima cijeli arhiv Teslinih dokumenata (80 kovčega) 1943, 8 siječnja – Teslin nećak Sava Kosanović nalazi praznu Teslinu sobu 1943. – kremiran na groblju Ferncliff, Ardsley, New York 1943, 21 lipanj. – Vrhovni sud SAD-a mijenja odluku i dodjeljuje patent izuma radija Tesli, a ne Marconiju 1955. – otvara se Muzej Nikole Tesle u Beogradu, tada Jugoslavija 1956. – povodom 100-te obljetnice rođenja podiže se spomen-kuća u Smiljanu 1958. – Teslin pepeo poslan u Beograd 1960. – proglašena SI jedinica za magnetsku indukciju – Tesla 2006. – povodom 150-e obljetnice rođenja Republika Hrvatska i Republika Srbija proglašavaju Godinu Nikole Tesle; memorijalna proslava u Smiljanu, konferencija u Beogradu

drvo znanja 97

61


28.8.2006

15:11

Page 62

TEMA BROJA


O muzeju Nikole Tesle u Beogradu Muzej Nikole Tesle utemeljen je 5. prosinca 1952. godine. Muzejska građa stigla je u Beograd prema odluci američkih sudskih vlasti, jer je za jedinog Teslinog nasljednika proglašen njegov nećak Sava Kosanović. Po Teslinoj želji, Sava Kosanović je dokumentaciju i osobne predmete prenio u Beograd 1949. godine. Muzej je jedinstvena institucija znanosti i kulture, jedini koji čuva izvornu i osobnu zaostavštinu Nikole Tesle. Posjeduje izuzetno vrijedne kolekcije:

1970-ih postojao je strah da su Sovjeti napravili tehnološki proboj. Neki američki analitičari obrane zaključili su da se veliko postrojenje za oružje na zrake gradi na južnoj ruskoj granici. Američki odgovor na to tehnološko iznenađenje bila je Inicijativa strateške obrane koju je 1983. najavio predsjednik Ronald Reagan. Program razvoja oružja koje bi zrakama u zraku presretalo i onesposobljavalo sovjetske projektile postao je poznat pod imenom Rat zvijezda. Danas, nakon više desetljeća istraživanja i milijardi uloženih dolara, taj se program smatra promašajem, te još uvijek nema prave obrane protiv napada nuklearnim projektilima. Ako je Tesla zaista znao kako uspješno projektirati uređaje za stvaranje smrtonosnih zraka energije koje će prolaziti kroz atmosferu, moguće je da je tu tajnu ponio sa sobom u grob. :-)

– preko 160 000 originalnih dokumenata, – preko 2000 knjiga i časopisa, preko 1200 povijesno-tehničkih eksponata, – preko 1500 fotografija i staklenih fotoploča izvornih tehničkih predmeta, instrumenata i uređaja, – preko 1000 planova i crteža. Kao institucija u kojoj se nalazi najveća svjetska zbirka dokumenata o Teslinom životu i radu, Muzej Nikole Tesle ima značajnu ulogu u pružanju informacija istraživačima u području povijesti znanosti, izumiteljstva, patentnih prava i o projektima nastalim iz pokreta za očuvanje životne sredine i istraživanja takozvanih čistih izvora energije. Posebna uloga Muzeja je u organiziranju, poticanju i promoviranju istraživanja u povijesti znanosti, kako bi se jasnije sagledao Teslin doprinos razvoju znanosti i tehnologije krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

62

rujan 2006.

Kao što postoji gustoća električnog toka, tako postoji i gustoća magnetskog toka. Neki magnetski tok može prolaziti kroz veću ili manju površinu, tj. magnetske silnice mogu biti rjeđe ili gušće. Gustoću magnetskog toka zovemo magnetskom indukcijom. Za izuzetno velik doprinos u znanosti, SI jedinica za magnetsku indukciju nazvana je 1960. godine po Nikoli Tesli. Fizikalna formula za magnetsku indukciju glasila je:

Wb T= —– . m2 Pošto je Weber (Wb) složena jedinica, pravilnije je formulu za magnetsku indukciju pisati pomoću jednostavnih fizikalnih jedinica, pa ona glasi:

N kg T= —– ili T= —– . Am As2


28.8.2006

15:11

Page 63

Šetnja muzejem

Zgrada Muzeja u Krunskoj ulici 51

Eksponati su izloženi u nekoliko povezanih prostorija. Šetnjom i posjetom tim prostorijama prolazimo Teslinim životom i upoznajemo neke od najvažnijih izuma. Velikom fotografijom Tesle iz vremena studija u Grazu (Austrija) započinje priča o ovom izuzetnom pronalazaču. Ispod fotografije nalaze se i tri osobne isprave: krsni list, svjedodžba o položenoj maturi u gimnaziji u Karlovcu i putovnica s kojim je 1884. godine otputovao u New York. Odabrani su i predmeti iz Tesline zaostavštine, koji najrealnije prikazuju njegovu izuzetnu osobnost, način života i odnose s drugima. U vitrinama su izloženi: šešir, štap, putna torba, sitnice iz svakodnevnog života – pozivnice, ulaznice za kazališne predstave i članske karte staleških udruženja. Kao najdražu uspomenu na rodni kraj, Tesla je cijelog života čuvao posebno vezenu narodnu torbu, kakve se nose u Lici, ručni rad njegove majke Đuke. U vitrinama se nalazi niz odabranih dokumenata i fotografija iz bogate Tesline prepiske s najprisnijim prijateljima, znanstvenicima i umjetnicima. U posebnoj vitrini predstavljene su sačuvane fotografije Tesline najbliže rodbine: oca Milutina, sestara Marice, Angeline i Milke, ujaka Nikole i pradjeda Tome. U posljednjoj vitrini nalaze se dokumenti o njegovoj smrti i sahrani u New Yorku. U sljedećoj prostoriji izloženi su instrumenti za mjerenje jačine struja, napona i otpora, kao i pribor za tehničko crtanje i alat korišten u njegovu laboratoriju. U trećoj prostoriji Muzeja postavljena je urna s Teslinim pepelom, u pozlaćenoj kugli, na kamenom postolju. Teslini posmrtni ostaci kremirani su u New Yorku, a 1957. godine preneseni su u Beograd. Dio izložbe posvećen Teslinom stvaralaštvu počinje njegovom divnom “Bajkom o elektricitetu”, u kojoj on, s poetskim nadahnućem, prikazuje kako je ljudski um postupno prodirao u tajne elektriciteta. Grupa Teslinih patenata iz oblasti proizvodnje, prenošenja i korištenja višefaznih izmjeničnih struja iz perioda 1887-1890. godine, predstavlja kamen-temeljac epohe elektroenergetske današnjice. U ovim patentima zaštićena su otkrića indukcijskog i sinkronog motora, generatora i transformatora višefaznih struja, načini vezivanja strujnih krugova i niz drugih pronalazaka iz te oblasti. Teslini patenti bili su osnova konstrukcije prvih velikih generatora za višefazne struje, o čemu svjedoči i ploča s jednog od generatora hidrocentrale na Nijagari (1899), postavljena uz model hidroenergetskog sustava. Datum puštanja u rad prvih strojeva u ovoj hidrocentrali stvarni je početak elektrifikacije svijeta. Mali model hidroenergetskog sustava s trofaznim izmjeničnim strujama prikazuje sve bitne elemente Teslina izuma. Priča o Teslinim izumima nastavlja se turbinom bez lopatica (1913) i

Urna s posmrtnim ostacima Nikole Tesle

pumpom. Na ovim pronalascima Tesla je radio više od 20 godina, pokušavajući ih usavršiti i primijeniti u praksi, a tek krajem 20. stoljeća porastao je interes u svijetu znanosti. Teslini izumi u oblasti struje visoke frekvencije i visokih napona najatraktivniji su eksponati u muzeju. Naime, on je prvi uspio svojim oscilatorima proizvesti struje visoke frekvencije i napona od više milijuna volti. To je omogućilo razvoj novih oblasti tehnike. Danas se ovakvi oscilatori i struje visoke frekvencije primjenjuju u radiotehnici, industriji i u procesu oslobađanja nuklearne energije. Pored velikog oscilatora nalazi se i jedan manji oscilator, s kakvima je Tesla eksperimentirao izazivajući svjetlosne efekte pri pražnjenjima u cijevima s razrijeđenim plinom. Najznačajnije eksperimente sa strujama visokog napona i visoke frekvencije vršio je Tesla u oblasti bežičnih prijenosa. Teslina istraživanja i dostignuća u oblasti bežičnog upravljanja prikazana su rekonstruiranim radnim modelom brodića, kojim je u New Yorku 1898. godine prikazao mogućnost upravljanja bežičnim putem mehaničkim napravama uopće. Teslina posmrtna maska, posljednji je eksponat, a pored nje su istaknute riječi američkog izumitelja Armstronga: “Svijet će još dugo morati čekati na um ravan Teslinom, po stvaralačkim mogućnostima i po bogatstvu mašte.”

Pogled u unutrašnjost Teslinog broda na daljinsko upravljanje

drvo znanja 97

63

BILJKE I ŽIVOTINJE

baobab copy.qxp

25.8.2006

18:41

Page 64

KROŠNJA ILI KORIJEN?

Baobab

od Adansonia obuhvaća osam vrsta baobaba. Jedna nastanjuje Afriku, šest Madagaskar i jedna Australiju. Čini se da je zemlja podrijetla baobaba Madagaskar, odakle su sjemenke oceanskim strujama donesene do Afrike i Australije. Od osam vrsta u porodici Adansonia, afrički je baobab daleko najpoznatiji.

R

Afrički baobab Afrički baobab (Adansonia digitata) široko je rasprostranjen u savanama i suhim područjima Afrike, no nema ga istočno od obala jezera Čad do granice sa Sudanom. Postoje dvije teorije koje objašnjavaju zašto baobaba nema u ovim područjima, a obje uključuju plavljenje zavale Čad u pleistocenu, što je uzrokovalo promjene u sastavu tla. Pješčani sediment zavale Čad sprječavao je ukorjenjivanje baobaba, i doveo do ograničavanja rasprostranjenosti vrste. Povijesni podaci o afričkom baobabu relativno su rijetki. Čini se da stari Egipćani nisu poznavali ovo drvo. Prvi pisani dokumenti o identifikaciji ploda baobaba datiraju iz 1068. godine, kad je arapski putopisac al-Bakri napisao Knjigu o cestama i kraljevstvima. O ovom drvetu počinje se pisati u 14. i 15. stoljeću, a spominju ga i portugalski pomorci. Prvi znanstveni opis biljke dao je Prospero Alpino 1592. godine u svojoj knjizi De plantis aegypti (O egipatskim biljkama). Godine 1714. James Sherard donio je sjemenke baobaba u Englesku, gdje su stabla uspijevala sve do velike studeni 1740. godine. Vjeruje se i da je veliki botaničar Linne zasadio stablo baobaba u Uppsali. Godine 1759. Linne je objavio i službeni naziv biljke – Adansonia digitata – u čast francuskog botaničara Michela Adansona koji je prvi dao cjelovit botanički opis stabla, listova i plodova baobaba. Suvremeni botaničari pronašli su i varijetete baobaba u Africi, no današnje je poznavanje genealogije i razlikâ vrsta baobaba još uvijek relativno slabo.

64

rujan 2006.

baobab copy.qxp

25.8.2006

18:41

Page 65

Baobabi pripadaju porodici Bombacaceae. Naziv potječe iz arapskog jezika, u kojemu se biljka naziva bu bibab, što znači mnogozrna voćka. Ime roda kojemu pripadaju baobabi – Adansonia – izvedeno je iz imena francuskog botaničara M. Adansona (1727–1806) koji je veći dio svog znanstvenog života proveo istražujući ovo neobično stablo. Stablo baobaba prekriveno je slojem kore koja je sivo-smeđe boje i može biti debela od 50 do 100 mm. Listovi su veličine dlana i podijeljeni na 5-7 listića. Budući da su bjelogorični, listovi padaju tijekom zime i ponovno se pojavljuju tijekom kasnog proljeća ili ranog ljeta. Plod je velika jajolika kapsula, prekrivena smeđe-žutim dlakama. Sastoji se od tvrde, drvenaste vanjske kore (kapsule) koja štiti suhu, praškastu tvar u unutrašnjosti, u kojoj su pak tvrde, crne sjemenke. Kapsula koja okružuje sjemenku ne otvara se sama, pa se rasijavanje sjemenki većinom odvija uz pomoć životinja ili ljudi. Praškasta bijela tvar veoma je bogata askorbinskom kiselinom (vitamin C). Mnoga domorodačka plemena koriste ovaj prah za pripremu osvježavajućeg napitka koji okusom podsjeća na limunadu. Ovaj se napitak koristi u liječenju groznice i sličnih bolesti. Baobabi su možda najstariji oblik života na afričkom kontinentu – neki pokusi pokazali su da danas aktivno žive stabla starija od 3000 godina. Baobabi postaju “spolno zreli”, tj. puštaju prve cvjetove, nakon 20 godina života. Sredinom ljeta, u sumrak, otvaraju se veliki bijeli cvjetovi, čiji snažan miris privlači šišmiše i brojne kukce. Veliki šišmiši traže slatki nektar i pritom skupljaju i prenose pelud dok se kreću od cvijeta do cvijeta. Cvjetovi žive kratko, i suše se nekoliko sati nakon oprašivanja. Sjemenke ostaju zaštićene u dlakavoj kapsuli. Kad plod padne na tlo, njime se hrane majmuni, antilope i slonovi, koji pak svojim izmetom dalje šire sjemenke baobaba. U krošnjama baobaba živi velik broj različitih vrsta životinja. Galagi, vjeverice, glodavci, gušteri, zmije, žabe, pauci i čitav niz kukaca mogu sav svoj život provesti na jednom jedinom stablu. Šupljine u deblu pružaju idealno mjesto za gniježđenje različitih vrsta ptica – u manjima žive zebe i papige, a veće obično nastanjuju sove. Na vanjskim granama baobaba gnijezda grade orlovi i rode.

drvo znanja 97

65

BILJKE I ŽIVOTINJE

baobab copy.qxp

25.8.2006

18:41

Page 66

• Baobab •

Stablo baobaba prekriveno je slojem kore koja je sivosmeđe boje i može biti debela do 10 cm.

Listovi baobaba opadaju tijekom zime i ponovno se pojavljuju tijekom kasnog proljeća ili ranog ljeta.

U krošnjama baobaba živi velik broj različitih vrsta životinja.

JESTE LI ZNALI? Velika stabla baobaba sa šupljim deblom farmeri u Australiji stoljećima su koristili za izradu kuća, zatvora, krčmi, spremišta, pa čak i autobusnih čekaonica. Veliko stablo u pokrajini Transwaal (južna Afrika) pretvoreno je u mljekaru, a stablo u današnjoj Južnoafričkoj Republici pretvoreno je u bar, koji su koristili geodeti i rudari za vrijeme zlatne groznice u 19. stoljeću. U Australiji se blizu grada Derbyja nalazilo stablo baobaba oblikovano kao divovska zdjela, a u njoj je sagrađen zatvor za 12 zatvorenika.

Legende o baobabu Baobab ima veoma važnu ulogu u životima ljudi iz afričke savane. Stabla baobaba u mnogim su afričkim selima mjesto sastanaka, oko njih se raspravlja o zajedničkim stvarima, pričaju novosti ili zanimljive priče i dogodovštine. Senegal je čak odabrao baobab za svoj nacionalni simbol. Baobab okružuju mnoge legende i praznovjerja. U nekim se krajevima baobab štuje kao simbol plodnosti. Vjeruje se da se u svakom cvijetu nalazi duša i da će svaka osoba koja ih ubere nastradati od lava. Također se vjeruje da će voda u kojoj su namakani listovi poslužiti za zaštitu od krokodila, dok će konzumiranje ili sisanje listova privući krokodile. U nekim krajevima postoji običaj da se tek rođeni sinovi kupaju u vodi u kojoj je namakana kora baobaba jer se vjeruje će od toga kad odrastu postati jaki i hrabri ratnici. Baobab mnoga afrička plemena smatraju zaštitnikom kućanstva, pa neobično da prilikom seobe iz jednog u drugi kraj zemlje sele i sjemenke baobaba da ih posade kraj novog doma. Veći dio godine drvo je bez lišća i izgleda kao dana mjestu krošnje raste korijenje. Kako bi se objasnio ovaj neobičan izgled, nastale su mnoge legende. Tako jedna arapska legenda kaže: “Baobab je bio među prvim stablima koja su se pojavila na Zemlji. Nakon njega je stigla vitka, graciozna palma. Kad je baobab vidio stablo palme, zaplakao je da i on želi biti viši. Kad se pojavilo prekrasno plameno stablo sa svojim crvenim cvjetovima, baobab je bio ljubomoran na cvjetove. Kad je baobab vidio veličanstvenu smokvu, molio je da dobije plodove. Bogovi su se naljutili na stablo i izvukli ga iz zemlje te ga posadili naopačke da bi ušutjelo.”

66

rujan 2006.

Uporaba i kulturni aspekti Baobab je veoma cijenjeno stablo, te je obavijen velom mistike, legendi i praznovjerja gdjegod raste u Africi. To drvo pruža hranu, vodu, zaklon i lijek od bolesti. Kao što mnoge životinje skladište energiju u tjelesnim masnoćama kao rezervu za duge hladne zime tako i baobab ima mehanizam kojim skuplja kišnicu i neke hranjive tvari kako bi preživio sušna razdoblja. Kišnica se skuplja u šupljinama velikih grana i debla, a putnici i lokalni stanovnici često koriste ovaj dragocjeni izvor vode. Zabilježeno je i nekoliko slučajeva u kojima su plemena namjerno izdubila unutrašnjost stabla da bi je koristila kao spremnik za kišnicu. Rezervoari u većim stablima mogu skladištiti čak 9000 litara vode. Kod takvih se stabala najčešće napravi rupa u kori kojom se omogući da putnici ili domoroci lakše dođu do vode u vrijeme suša. Neko vrijeme pustinja Kalahari bila

A

frikanci skupljaju i jedu i gusjenice koje se hrane listovima baobaba jer predstavljaju važan izvor proteina. je prepuna ovakvih baobaba. Domorodačko stanovništvo toliko je cijenilo ova stabla da se svako njihovo oštećivanje kažnjavalo smrću. Pošto je pustinjsko afričko tlo siromašno hranom i drugim sirovinama pripadnici raznih plemena koriste svaki dio baobaba za proizvodnju hrane, odjeće i drugih predmeta. Vlaknasta kora se najčešće koristi za izradu prostirača, ribarskih mreža, vreća te odjeće. Užad izrađena od vlakana baobaba poznata je po snazi i izdržljivosti, tako da čak postoji i izreka u Bengalu: “Sigurno kao slon vezan baobabovim užetom”. Iako ljudi i slonovi često oštećuju koru baobaba, ona usprkos tome mogu normalno živjeti. Kora baobaba se brzo nakon nastanka oštećenja obnovi, pa se zaštiti unutrašnjost debla od isušivanja. Mnogi izvori spominju nevjerojatnu vitalnost ovog stabla, spominjući kako drvo čak i nakon što je posječeno jednostavno ponovno izraste iz korijena i nastavi rasti. Isto je viđeno i kod drveća srušenog u olujama. Usprkos ovoj začudnoj vitalnosti, ovo se stablo kada umre obično uruši u hrpu vlažne, fibrozne pulpe. Afričke pčele medarice (Apis mellifera) često se naseljavaju u šupljine u baobabu. Na mnogim stablima mogu se

baobab copy.qxp

25.8.2006

18:41

Page 67

vidjeti “ljestve” od klinova kojima se služe sezonski sakupljači meda da bi došli do košnica. Listovi su bogati vitaminom C, šećerima, kalijevim tartaratom i kalcijem. Ako su svježi, kuhaju se kao povrće, a često se suše i drobe za kasniju uporabu. Izdanak mladog stabla može se jesti kao šparoga. Afrikanci skupljaju i jedu i gusjenice koje se hrane listovima baobaba jer predstavljaju važan izvor proteina. Sjemenke se najčešće fermentiraju i koriste kao začin, te se mogu pržiti za izravno korištenje ili gnječiti da bi se dobilo ulje. Stablo je također dobar izvor boja i goriva. Plodovi koji rastu na baobabu bogati su vitaminom C i vinskom kiselinom, pa se od njih može pripremiti veoma ukusan napitak. Ako se ti plodovi preprže i usitne, mogu poslužiti za pripremu napitka veoma sličnog kavi. Plodovi se također koriste u lokalnoj medicini u liječenju groznica, skorbuta i želučanih poremećaja.

Ostale vrste baobaba Adansonia gibbosa (gregorii) ili Australijski baobab je nizak – rijetko nadmaši 10 metara visine, i obično ima više debala i nepravilnu krošnju. Kora mu je siva i glatka. Raste isključivo u sjeverozapadnim područjima Australije. Adansonia grandidieri je jedna od šest vrsta endemičnih na Madagaskaru, i možda najpoznatiji malagaški baobab. Raste na zapadu Madagaskara, u područjima Morombe i Morondava. Naraste do 25 metara visine, a promjer stabla dosegne i do 3 metra. Kora mu je crvenkasto-siva i glatka, a cvjetovi bijeli. Adansonia madagascariensis ili Madagaskarski baobab raste u šumama provincije Mahajanga. Naraste 5 do čak 20 metara uvis, a karakterističnog je kruškastog i cilindričnog oblika stabla. Adansonia rubrostipa (fony) najmanja je vrsta baobaba koji rastu na Madagaskaru. Najčešće dosegne visinu od 4 do 5 metara. Adansonia perrieri vjerojatno je najugroženija vrsta – danas je poznato svega desetak divljih populacija. Rasprostranjenost mu je ograničena na sjever Madagaskara u blizini Antsiranana. Naraste i do 30 metara uvis. Adansonia suarezensis dijeli područje rasprostranjenosti s A. perrieri, i također se smatra ugroženom vrstom baobaba. Najrasprostranjenija vrsta na Madagaskaru je Adansonia za. Posebno je raširena na jugu i zapadu otoka. Baobab se danas općenito ne smatra ugroženom biljkom, ali znanstvenici bilježe njegovo postupno nestajanje iz afričkih ravnica, na kojima ga uništavaju – slonovi. :-)

REKORDNE VELIČINE BAOBABA • Sagole Baobab je najveće zabilježeno drvo u J. Africi, promjera debla 10,47 m, visine 22 m i promjera krošnje 38,2 m. • Glencoe Baoab kraj Hoedspruita je vjerojatno drugo najveće i ima nekoliko debala. Promjera je 15,9 m, visine 17 m i promjera krošnje 37,5 m. Na kori ima urezane datume između 1893. i 1896. godine. • U Platland Baobabu, kraj Duiwelskloofa, danas se nalazi pub. Promjer debla iznosi mu 10,64, visina 19 m te promjer krošnje 30,2 m.

Sistematika red – Malvales vrste

•

porodica – Bombacaceae

•

rod – Adansonia L.

Adansonia digitata L., A. gibbosa (gregorii), A. grandidieri, A. madagascariensis, A. rubrostipa (fony), A. perrieri, A. suarezensis, A. za

ZNANOST I TEHNOLOGIJA

mlijecna staza copy.qxp

25.8.2006

18:58

Page 68

NAŠA GALAKSIJA

Mliječna staza ime je naše galaktike, sastavljene od najmanje 100 milijardi zvijezda. Spiralnog je oblika, sa središnjim diskom gusto napučenim zvijezdama. Iz njega pramenasto izlaze spiralni krakovi u kojima su zvijezde puno rjeđe raspoređene. U jednom od vanjskih pramenova nalazi se i Zemlja. Ona se sa Suncem i ostalim planetima okreće oko središta Galaktike. Jedan okret traje oko 250 milijuna godina.

68

rujan 2006.


25.8.2006

18:59

Page 69

Mlijeèna staza ad bismo našu galaktiku mogli vidjeti izvana, uočili bismo da je, gledano sa strane, njezin disk spljošten, tako da se gotovo sve zvijezde u njoj kreću u približno istoj ravnini. Promjer joj je oko 100 000 godina svjetlosti, a debljina diska u najvećem središnjem dijelu oko 10 000 godina svjetlosti. Sunce se nalazi gotovo na periferiji, udaljeno nekih 26 000 godina svjetlosti od središta Galaktike. Mliječnu stazu na noćnom nebu najbolje možemo zapaziti ljeti, kad je vidimo kao blijedu, magličastu traku koja od jednog do drugog horizonta prolazi visoko, gotovo iznad naših glava. Tada gledamo disk naše galaktike u smjeru središta, pa se u nju stapa svjetlost milijuna pojedinačnih zvijezda. Ako za promatranje upotrijebimo optičko pomagalo, vidjet ćemo nebrojeno mnoštvo zvijezda. Koliko god velika, Mliječna staza je samo jedna od stotine milijardi drugih galaktika u svemiru, od kojih svaka sadrži na desetke i stotine milijardi zvijezda. Rasprostiru se u svim smjerovima kroz nezamislivo velik prostor svemira.

K

Vrijeme ide – znanje raste! Još u 5. stoljeću pr. Kr. znameniti je grčki mislilac Demokrit naslutio da Mliječna staza predstavlja mnoštvo “zbijenih” zvijezda čija se svjetlost stapa i stvara sliku difuznog objekta. Demokritovo predviđanje potvrdio je tek početkom 17. stoljeća Galileo Galilei, koji je Mliječnu stazu prvi promatrao teleskopom. Međutim, prava tajna koju je skrivala Mliječna staza razotkrivena je kada je veliki engleski astronom William Herschel, zajedno sa svojom sestrom Carolinom, 1784. godine započeo sustavno ispitivanje raspodjele zvijezda na noćnom nebu. Prebrojavao je ukupan broj zvijezda koje je mogao vidjeti u vidnom polju svog teleskopa, pretraživši tako oko 700 raznih područja nebeske sfere. Ustanovio je da se broj zvijezda povećava kako se približavamo ravnini Mliječne staze. Kako je broj opažanih zvijezda bio podjednak u svim smjerovima ravnine Mliječne staze, Herschel zaključuje da se Sunce nalazi u središnjem dijelu ogromne diskolike skupine zvijezda naše galaktike, kojoj je promjer 8000 svjetlosnih godina, a debljina 1500 svjetlosnih godina. Herschelove procjene

veličine našeg zvjezdanog grada i položaja Sunca u njemu bile su netočne. Udaljenost zvijezda počela se precizno mjeriti tek nakon Herschelove smrti i danas znamo da je Mliječna staza deset puta većih dimenzija. Središte naše galaktike nalazi se daleko u smjeru zviježđa Strijelca, a velik broj zvijezda u tom području prekriven je gustim oblacima međuzvjezdanog plina i prašine.

Plodno 20. stoljeće Spoznaji stvarnog ustrojstva Mliječne staze najviše su doprinijele nove metode mjerenja udaljenosti astronomskih objekata. Jedna od njih temelji se na svojstvu jednog tipa promjenjivih zvijezda zvanih cefeide, koja se očituje u tome da im stvarni sjaj ovisi o duljini perioda u kojem se on mijenja. Ovu zakonitost ustanovila je Henrietta Swan Leavitt 1912. godine, promatrajući cefeide smještene u Malom Magellanovom oblaku. Ona je pretpostavila da se sve zvijezde nalaze na približno jednakoj udaljenosti od Zemlje (pripadaju istom skupu zvijezda), pa im je prema tome odnos prividnog sjaja ujedno i pokazatelj omjera stvarnog sjaja. Uspoređujući period promjene sjaja opažanih cefeida s njihovim prividnim sjajem, došla je do zaključka da između ovih veličina postoji očita uzajamna zavisnost: što je zvijezda većeg sjaja, to je period njezine promjene dulji. Time se ova zakonitost mogla upotrebljavati za mjerenje udaljenosti dalekih svemirskih objekata. Postupak je jednostavan: za određenu cefeidu opažanjem se odredi period promjene sjaja, na temelju čega se proračuna stvarni sjaj. Usporedbom stvarnog i opaženog prividnog sjaja iste zvijezde, lako se proračuna njena udaljenost. Jedini problem, koji se pojavio u početku primjene ove metode, bio je skriven u činjenici da postoji nekoliko tipova promjenjivih zvijezda, koji se uzajamno razlikuju u korelacijama njihova stvarnog sjaja i perioda. Do ovog je zaključka Henrietta Swan Leavitt došla nešto kasnije, zajedno s Harlowom Shapleyjem. Ovaj potonji utemeljio je novu metodu mjerenja udaljenosti u astronomiji. Ona se zasnivala na procjeni stvarnog sjaja kuglastih jata i ovisnosti njihova prividnog sjaja o udaljenosti. Koristeći se tom metodom, Shapley

drvo znanja 97

69



25.8.2006

20:09

Page 70

• Mliječna staza •

Zvijezde bliže galaktičkom središtu rotiraju većom brzinom nego one udaljenije.

Naime, još 1718. godine Edmund Halley utvrđuje da se sve zvijezde vjerojatno gibaju. Do tog je zaključka došao uspoređujući izmjerene kutne udaljenosti između Siriusa i Arktura, s položajima istih zvijezda koje je mnogo ranije zabilježio Ptolemej. S razvitkom spektralne analize i poboljšanjem preciznosti astronomskih instrumenata mogle su se određivati tzv. radijalne i transverzalne komponente gibanja zvijezda. Radijalna komponenta je projekcija stvarne brzine zvijezde u smjeru doglednice (linija promatranja) i određuje se Dopplerovim efektom. Transverzalna komponenta određena je pomakom zvijezde na nebeskom svodu u određenom vremenu. Poznavajući obje komponente, moguće je odrediti stvarni smjer i brzinu gibanja zvijezde u odnosu na Sunce. Gibanje zvijezda uglavnom je posljedica vrtnje naše galaktike. Vrtnja Mliječne staze nalikuje gibanju planeta Sunčeva sustava. Naime, ona

U

čitavom svom postojanju, koje se procjenjuje na oko 5 milijardi godina, Sunce je svega dvadesetak puta obišlo oko središta Mliječne staze.

Pogled na našu galaktiku sa strane ukazuje da je njezin disk spljošten, tako da se gotovo sve zvijezde u njoj kreću u približno istoj ravnini.

ne rotira sasvim kao kruto tijelo (kao npr. gramofonska ploča), već zvijezde bliže galaktičkom središtu rotiraju većom brzinom nego one koje su na većim udaljenostima. Brzina gibanja Sunca oko galaktičkog središta dostiže gotovo milijun kilometara na sat! No to i nije neka velika brzina imamo li u vidu put koji Sunce treba prijeći da jednom obiđe oko središta Galaktike (pripadno vrijeme poznato je pod nazivom kozmička godina). Naime, u čitavom svom postojanju, koje se procjenjuje na oko 5 milijardi godina, naša zvijezda je svega dvadesetak puta obišla oko središta Mliječne staze. Suvremenim tehnikama opažanja ustanovljena je i spiralna struktura Mliječne staze.

Otkrića novih galaktika je 1920. godine iznio potpuno novu sliku naše galaktike. Premjeravajući udaljenosti kuglastih jata i uspoređujući ih s njihovim položajima na nebeskom svodu, Shapley je ustanovio da su ovi objekti sferno-simetrično raspodijeljeni s obzirom na područje koje se nalazi u smjeru zviježđa Strijelca. Tako je zaključio da su kuglasta jata smještena u okolnom sfernom sustavu galaktike (tzv. halo) i da je Sunce na relativno velikoj udaljenosti od središta našeg zvjezdanog grada.

Zvijezde se gibaju! Spoznaje do kojih je došao Shapley pokazale su se ispravnima i u grubim crtama njegova slika naše galaktike održala se do današnjih dana. U međuvremenu, proučavanjem gibanja zvijezda u ovisnosti o njihovom “galaktičkom” položaju detaljnije je proučena rotacija naše galaktike.

70

rujan 2006.

Neposredno nakon što je Shapley izložio novi model o stvarnom izgledu Mliječne staze uslijedilo je značajno astronomsko otkriće da je svemirski prostor ispunjen mnogobrojnim drugim galaktikama. Još u 18. stoljeću Thomas Wright i Immanuel Kant tvrdili su da je Mliječna staza ogromna skupina zvijezda, u kojoj se nalazi Sunce, a da su mnogobrojni slabo sjajni objekti (maglice) zapravo slični nezavisni skupovi zvijezda – druge galaktike. Njihov filozofski stav dokazan je tek kad su shvaćene stvarne dimenzije naše galaktike i nakon što su izgra-


25.8.2006

19:00

Page 71

đeni dovoljno veliki i kvalitetni teleskopi pomoću kojih su se i u “maglicama” mogle razlučivati zvijezde. Dvadesetih godina prošlog stoljeća Edwin Powell Hubble sa zvjezdarnice Mount Wilson mjerio je udaljenosti velikog broja maglica, uključujući i poznatu Andromedinu M31, koja se može uočiti i golim okom. Mjerenja, u kojima se pretežito koristio opisanom metodom promjenjivih zvijezda, pokazala su da se Andromedina maglica nalazi na udaljenosti reda veličine milijun svjetlosnih godina, a da su mnoge druge maglice i na većim udaljenostima. Tako je prvi put pouzdano utvrđeno da su mnoge maglice nezavisni sustavi zvijezda poput Mliječne staze. Do istog zaključka, ali drukčijim putem, došao je 1914. godine američki astronom Vesto Melvin Slipher s Lowelova opservatorija. On je utvrdio da spektri mnogih maglica pokazuju velike pomake prema crvenom. Tumačenjem porijekla pomaka Dopplerovim efektom zaključeno je da se ovi objekti udaljavaju od nas brzinama od više tisuća kilometara u sekundi, pa je bilo logično pretpostaviti da se oni nalaze izvan naše galaktike. Uspoređujući udaljenosti galaktika s pomakom prema crvenome njihovih spektara, Hubble dolazi do značajnog otkrića: brzina udaljavanja galaktika proporcionalna je njihovoj udaljenosti. Ovu zakonitost, (Hubbleov zakon), provjerili su Hubble i astronom Milton L. Humason fotografirajući spektre i mjereći udaljenosti velikog broja galaktika. Za dobivanje dovoljno kvalitetnog spektra ovih objekata slabog sjaja bile su u to vrijeme potrebne izuzetno duge ekspozicije, koje su ponekad trajale i desetak noći uzastopce! Opažanja su također pokazala da, bez obzira na to u kojem se smjeru na nebeskom svodu nalazi galaktika, njena je brzina udaljavanja uvijek na jednak način povezana s njenom udaljenošću, te da su galaktike, s obzirom na njihovu udaljenost i položaj na nebeskom svodu, približno ravnomjerno raspoređene. Ispravnije bi bilo reći da se ova svojstva gibanja, nazvanog širenje svemira, odnose na jata galaktika. Naime, mnoge su galaktike svojim gravitacijskim poljima udružene u jata, a u jednom takvom jatu nalazi se i Mliječna staza. Jata galaktika imaju svoju “unutarnju” dinamiku; galaktike unutar jata nisu statične, ali – gledajući uopćeno – sva jata kao cjeline sudjeluju u širenju svemira.

Mliječnu stazu na noćnom nebu najbolje možemo zapaziti ljeti, kad je vidimo kao blijedu, magličastu traku.

Promjer naše galaktike je oko 100 000 godina svjetlosti.

Galaktike i njihova podjela Mliječna staza samo je jedna od mnogobrojnih galaktika u svemiru. Dvadesetih godina ovog stoljeća započela su sustavna istraživanja galaktika. Veliki teleskopi omogućili su opažanja

Spoznaji stvarnog ustrojstva Mliječne staze najviše su doprinijele nove metode mjerenja udaljenosti astronomskih objekata.

drvo znanja 97

71



25.8.2006

19:00

Page 72

• Mliječna staza • unutarnje strukture nama bližih galaktika. Godine 1926. Hubble je predložio prvu klasifikaciju galaktika. Hubbleova klasifikacija obuhvaća osnovne morfološke tipove galaktika: eliptične, spiralne i nepravilne galaktike. Eliptične galaktike ne pokazuju spiralnu strukturu. Kao što i sam naziv kaže, ove su galaktike eliptične, jajolike. Podijeljene su u podtipove E0, E1, E2, pa do E7, i to u ovisnosti o spljoštenosti njihova izgleda. Najviše ih je patuljastih (mase od oko 106 mase Sunca). Velike (divovske i naddivovske) eliptične galaktike imaju masu i do 1013 mase Sunca. Eliptične galaktike uglavnom ne sadrže međuzvjezdani plin i prašinu. Sačinjene su od starih zvijezda (poput onih u kuglastim jatima), pa općenito imaju slab lumi-

Sunce se nalazi gotovo na periferiji Galaktike, udaljeno nekih 26 000 godina svjetlosti od središta.

nozitet. S obzirom na način pružanja spiralnih krakova iz središnjeg dijela galaktike, spiralne se galaktike dijele u dva tipa: obične i prečkaste. Označavaju se simbolima S, odnosno SB. Svaki od tipova spiralnih galaktika (S i SB) dijeli se (s obzirom na uvijenost krakova i relativnu veličinu središnjeg dijela galaktike) u tri podtipa, koji se označavaju dodatnim simbolima a, b ili c. Mase spiralnih galaktika obično su u rasponu od 109 do 1011 Sunčeve mase. Mliječna staza pripada prečkastim spiralnim galaktikama. Treću skupinu galaktika u Hubbleovoj klasifikaciji čine nepravilne galaktike. One nemaju pravu jezgru ili spiralne krakove. Istodobno, nisu niti simetričnog oblika. Poznati primjeri su Veliki i Mali Magellanov oblak. Od ukupnog broja opažanih galaktika većinu čine spiralne (preko 70%),

O

d ukupnog broja opažanih galaktika većinu čine spiralne (preko 70%), oko 20% su eliptične, dok je svega oko 3% nepravilnih. oko 20% su eliptične, dok je svega oko 3% nepravilnih galaktika. Međutim, to je samo posljedica činjenice da spiralne galaktike imaju veliki luminozitet. Stvarna zastupljenost je potpuno drukčija. Tako npr. u volumenu svemira ima oko 34% spiralnih galaktika, 13% eliptičnih, dok je najviše (preko 50%) nepravilnih. Galaktike nisu nasumce raspoređene po svemirskom prostoru. Većina ih je udružena u skupove koje nazivamo galaktičkim jatima. Tako i Mliječna staza pripada Lokalnom galaktičkom jatu koje sačinjava tridesetak (većinom eliptičnih) galaktika. Najmasivniji članovi Lokalnog jata su spiralne galaktike Mliječna staza i Andromedina galaktika M31. Nalaze se na gotovo suprotnim krajevima Lokalnog jata i svojim gravitacijskim poljem dominiraju njegovom unutarnjom dinamikom. Možemo kazati da nama bliske nepravilne galaktike, Veliki i Mali Magellanov oblak, kruže oko Mliječne staze. Između Mliječne staze i Magellanovih oblaka opažaju se struje vodikova plina. Tu je i nekoliko patuljastih eliptičnih galaktika, koje su “zarobljene” gravitacijskim poljem Mliječne staze. Spiralne galaktike M31 i M33, članice Lokalnog jata, zbog blizine Mliječnoj stazi pogodne su za istraživanje spiralnog ustrojstva galaktika. Galaktička jata udružena su u skupove koje nazivamo galaktičkim superjatima. :-) Godina svjetlosti je udaljenost koju svjetlost brzinom od približno 300 tisuća km/s prijeđe u godini dana, a iznosi približno 9 460 000 000 000 km. Nama najbliža prava galaktika je Andromeda, oko 2,5 milijuna godina svjetlosti od nas, jedina koja se može vidjeti golim okom. Za usporedbu, najudaljenija galaktika, snimljena najvećim teleskopima, otprilike je 13 milijardi godina svjetlosti daleko od nas. Ako zamislimo da je Mliječna staza veličine 3 cm, najbliža galaktika je tada udaljena gotovo 1 metar, nakupina galaktika u Djevici udaljena je 10 metara, a najudaljeniji kvazari preko kilometra.

Vrtnja Mliječne staze nalikuje gibanju planeta Sunčeva sustava.

72

rujan 2006.

Da bismo dočarali koliko je uistinu veliko svemirsko prostranstvo, evo sljedeće usporedbe: predstavimo li Sunce zrncem prašine veličine 1 mm, Zemljina orbita bit će na udaljenosti 10 cm, a Plu tonova na 4 m. Najbliža susjedna zvijezda udaljena je tada 30 km, a središte Galaktike otprilike 2 milijuna kilometara!


25.8.2006

19:00

Page 73

BILJKE I ŽIVOTINJE

lisice copy.qxp

25.8.2006

19:09

Page 74

LUKAV KAO... Europljani su je radi lova u 17. st. doveli na područje Sjeverne Amerike, a u 19. st. vrsta je stigla i u Australiju. Riđocrvena boja lisičjeg krzna dobro je poznata svima. No lisica je tek svojim ponašanjem stekla (negativnu) slavu među ljudima.

rvena lisica (Vulpes vulpes L.) vjerojatno je najpoznatiji i najrašireniji predstavnik lisica u našima krajevima. Smatra se najraširenijom zvijeri na svijetu, jer se javlja na području velikom gotovo 70 milijuna km2. Crvena lisica je mala do srednje velika zvijer, veća od ostalih vrsta lisica. Ima velike uspravne i šiljaste uši te tanku, duguljastu i zašiljenu njušku, s bijelom linijom na gornjoj usni. Oči odrasle životinje su žute, a zjenica im je vertikalna, baš kao i u mačaka (kod ostalih vrsta zvijeri je okrugla!), a jednako dobro i vide. Nos je tamnosmeđ ili crn. Tijelo je duguljasto i vitko s dugim tankim nogama te malim šapama. Mužjaci su u pravilu oko 20% veći od ženki i mogu težiti do 14 kg. Dužina tijela takve životinje iznosi do 90 cm, i to bez repa. Sam rep predstavlja oko 70% ukupne dužine tijela i može biti do 55 cm dug. Dugačak rep važan je za ravnotežu životinje. Tijelo lisice prekriveno je karakterističnim kratkim gustim crvenkastosmeđim krznom, no boja može biti i riđastocrvena ili žućkastosiva. Stražnji dijelovi ušiju i donji dijelovi nogu su

C

C

rvena lisica je mala do srednje velika zvijer, veća od ostalih vrsta lisica. Ima velike uspravne i šiljaste uši te tanku, duguljastu i zašiljenu njušku, s bijelom linijom na gornjoj usni. crni, dok vrat, prsa i vršak repa mogu biti kremaste ili bijele boje. Smatra se da krzno ima veliku ulogu u termoregulaciji tijela. Ujesen ono postaje gušće i tako grije životinju u hladnim zimskim mjesecima. U proljeće se linjaju, pa preko ljeta imaju kraće i rjeđe krzno. Nema sezonske razlike u boji krzna. Krzno je oduvijek bilo toliko popularno da je do 1900. godine

74

rujan 2006.

lisice copy.qxp

25.8.2006

19:08

Page 75

Lisice uzgoj lisica u SAD-u bio vrlo važna industrijska grana. Danas je broj uzgojenih lisica nešto manji, ali nadmašuje broj svih drugih životinja koje se uzgajaju, osim možda kune. Osim crvene lisice, postoje i druge varijacije koje se bojom prilično razlikuju. Tako naprimjer postoji lisica križanka, čije je krzno sivosmeđe, a ime je dobila po karakterističnoj crnoj pruzi na leđima, te sivo ili crno obojane srebrne lisice. Ove su lisice relativno rijetke, u nekim područjima predstavljaju otprilike 10-25% jedinki. Albino jedinke, koje imaju crvene oči, izuzetno su rijetke.

Lisica je rasprostranjena po čitavoj sjevernoj hemisferi, od arktičkog kruga do sjeverne Afrike, Srednje Amerike i azijskih stepa. Nema je na Islandu, arktičkim otocima, u nekim dijelovima Sibira te u ekstremno pustinjskim područjima.

Stanište Lisica je jako prilagodljiva životinja i nema strogo određene zahtjeve u odnosu na životni prostor. Naseljava vrlo različite tipove staništa. Možemo je naći u tundri, pustinji i šumi, pa čak i na planinama iznad granice drveća. Najčešće ipak živi u poljoprivrednim područjima i šumama. Količina plijena odlučujuća je za izbor staništa. Zanimljivo je da se lisica vrlo dobro prilagodila i ljudima, pa je već uobičajena u stambenim naseljima, pa čak i u velikim gradovima poput Pariza ili Londona. Ovdje ipak dolazi u manja prigradska naselja, a izbjegava industrijska područja. Lisice žive pojedinačno i ne stvaraju čopor. Dnevno prelaze površine veće od 10 km2 u potrazi za hranom. One su teritorijalne životinje, a teritorij koji zauzimaju ovisi o području u kojem se nalaze. Tako u gradovima teritorij može iznositi svega 0,4 km2, dok je na područjima gdje je plijena manje teritorij veći od 50 km2. Teritoriji se vrlo rijetko preklapaju, i u pravilu ga lisica vrlo agresivno brani. Gustoća naseljenosti nekog područja lisicama zavisi od više elemenata, npr. od raznolikosti područja, količine mogućeg plijena kao i mogućnosti gradnje jama.

Prehrana Ovaj predator je životinja sumraka. Danju se odmara u svojoj jami, a predvečer odlazi u lov

drvo znanja 97

75

BILJKE I ŽIVOTINJE

lisice copy.qxp

25.8.2006

19:08

Page 76

• Lisice • i ostaje aktivna cijelu noć. U pravilu lovi sama, a na područjima gdje je plijena mnogo nekoliko jedinki može loviti istovremeno. Kao predatori mogu uloviti plijen težine oko 3,5 kg, a ta količina hrane dovoljna im je za tjedan dana. Lisica ima dobro razvijen vid, sluh i njuh. Koristi različite strategije lova za različite vrste plijena. Male sisavce lovi tako da nepokretno stoji, a onda iznenada skoči na plijen i pritisne ga prednjim šapama. Taj skok može biti duži od 4 m! Svoju žrtvu ubija brzim ugrizom, jer bi joj u protivnom, kako nema pandže, ulov lako mogao pobjeći. Ponekad jednostavno odmara kraj jame plijena, čekajući da životinja izađe van. Mlade, ali i odrasle lisice vrlo često se igraju živim plijenom. Plijen lisice su pretežno glodavci,

L

isica ima dobro razvijen vid, sluh i njuh. Koristi različite strategije lova za različite vrste plijena. ali i druge vrste malih životinja. Pored miševa, česta lovina su joj jaja iz gnijezda ptica koje se gnijezde na tlu, patke, kokoši, zečevi, kukci, ribe. Rijetko ulovi mladunče srne, a još rjeđe praščiće divljih svinja, dok će nekog gmaza ili vodozemca pojesti samo u krajnjoj nuždi. Poznato je da u blizini seoskih imanja lisice znaju upasti i u kokošinjac i ukrasti kokoš – svoju omiljenu poslasticu. Osim mesom, lisica se hrani zrelim bobicama i voćem. U urbanim područjima lisica se također dobro snašla. Osim što reguliraju populacije štakora, lisice koje žive u gradskim parkovima znaju kopati i po kantama za otpad, a vrlo često pojedu i životinje stradale u prometu.

Razmnožavanje

Crvene lisice međusobno komuniciraju glasanjem, mirisom, pa čak i izrazima lica. Komunikacija mirisom odvija se obilježavanjem teritorija mokraćom, fecesom ili sekretom analnih žlijezda. Znanstvenici su opisali čak 28 različitih kategorija glasanja koji se koriste u komunikaciji na velike udaljenosti. Zabilježeno je i to da jedinke imaju različite glasove.

76

rujan 2006.

Iako su tijekom najvećeg dijela godine samotnjaci, u vrijeme razmnožavanja lisice najčešće žive u parovima. U umjerenim područjima do parenja dolazi od prosinca do veljače (u Australiji se ono odvija od lipnja do listopada). U tom razdoblju više mužjaka “osvaja” ženku, a ona se s više njih pari. Tada se čak mogu formirati i grupe od 2 do 5 jedinki. U svakoj grupi nalazi se samo jedan mužjak, koji ostaje uz ženku i pomaže joj u podizanju mladunaca. Nakon parenja slijedi gestacijski period, koji traje 55 dana, te se u ožujku ili svibnju rađaju mladi. Okot u prosjeku broji tri do pet mladunaca, a vrlo rijetko samo jedno ili čak i do trinaest lisičića. Mladi se rađaju slijepi i potpuno bespomoćni. Teže od 80 do 160 g, a prekriveni su vunastom dlakom sivosmeđe boje. Oči prvi put otvaraju u dobi od 12 do 15 dana. Sišu

lisice copy.qxp

25.8.2006

19:08

Page 77

Predatori Crvena lisica ima malo prirodnih neprijatelja. Ona je izuzetno lagana i agilna životinja, vrlo izdržljiva. Može trčati i po nekoliko kilometara ukoliko je netko slijedi i doseći brzinu od 48 km/h, preskočiti ogradu do 2 m visine, a i vrlo dobar je plivač. Poznato je da se ponekad može popeti na drveće. Usprkos tome, ptica kao što je suri orao može ubiti i mlade i odrasle jedinke. Lisice su redoviti plijen risa, a love ih i vukovi. Velik broj lisica stradava i od virusa bjesnoće. Osim prirodnih neprijatelja, prijetnja lisicama su i degradacija, fragmentacija i gubitak staništa. U blizini prometnica mnogo ih stradava pod kotačima automobila. Lov na lisice, osim što je stari sport, javlja se i zbog sprečavanja širenja virusa bjesnoće, zbog krzna ili zaštite domaće peradi. Usprkos tome, lisice se širom svijeta smatraju štetočinama i nisu zaštićene.

četiri do šest tjedana, a u dobi od mjesec dana prvi put izlaze iz jazbine. Do tog su trenutka već promijenili dlaku i dobili tipičnu crvenu boju odrasle lisice. Mužjaci pomažu u podizanju podmlatka tako da ženki donose plijen na ulaz jazbine. Ako se dogodi da ženka strada, mužjak nastavlja s podizanjem mladunaca. Tijekom ljeta mladi uče loviti sami i provode sve manje i manje vremena u jami. Nakon četiri mjeseca, mladunci su potpuno samostalni. Spolnu zrelost dosežu s deset mjeseci, a majku napuštaju u dobi od oko godinu dana. U divljini lisice mogu doživjeti do 9 godina starosti, no najčešće žive manje od tri godine.

Arktička lisica Bliski srodnik crvene lisice je arktička lisica (Alopex lagopus). Ovo je jedina vrsta lisice koja

Lisice žive pojedinačno i ne stvaraju čopore.

Crvena lisica

Lisice žive u jamama, koje rijetko iskopaju same. Najčešće se nasele u stare jame drugih životinja: jazavaca, zečeva, svizaca ili drugih lisica. Na svom teritoriju imaju više jama, koje im služe za odmor, skrivanje u slučaju opasnosti i za podizanje podmlatka. Prostor im je vrlo važan, pogotovo kada odgajaju mladunčad, pa su ove jame obično veće, a imaju i po nekoliko ulaza kako bi se osigurala mogućnost sigurnog bijega u slučaju opasnosti. Glavni je ulaz u jamu oko 40 cm visok, a tuneli mogu biti do 22,5 m dugi. Takve jame koristi više generacija lisica.

drvo znanja 97

77

BILJKE I ŽIVOTINJE

lisice copy.qxp

25.8.2006

19:09

Page 78

• Lisice •

Arktička lisica

Arktička lisica razmnožava se od ožujka do travnja. Mladi se rađaju u kasno proljeće, a napuštaju jamu u kasno ljeto. Obitelj se obično sastoji od mužjaka, ženke i njihovih potomaka, i smatra se da stvara doživotne parove. Prosječno živi 3-4 godine, a može doživjeti i do 10 godina starosti. Ova vrsta nastanjuje različita staništa, no prvenstveno dolazi u područjima gdje je mnogo hrane. Arktička je lisica predator, ali se hrani i strvinom. Jede voluharice, morske beskralješnjake, lešine morskih sisavaca koje su vrlo važne u područjima gdje nema glodavaca. Vrlo važna hrana su joj i ptičja jaja, pa uvelike utječe na rasprostranjenost arktičkih ptica. Arktičke lisice često prate polarne medvjede i jedu ostatke njihovih žrtava. U blizini ljudskih naselja često kopaju po smeću. U izuzetno nepovoljnim uvjetima kod njih često dolazi do kanibalizma. Između arktičke i crvene lisice postoji velika kompeticija, jer se hrane istom hranom. Ukoliko se nađu na istom teritoriju, često dolazi do borbe i tada crvena lisica, koja je veća i jača, lako može ubiti arktičku. Osim crvene lisice, prirodni predatori arktičke vrste su orao, jastreb, snježna sova, polarni medvjed, vuk… Na područjima gdje žive i ljudi, ona je često žrtva lova, kako radi obrane domaće peradi tako i zbog krzna.

78

rujan 2006.

živi na području Arktika. Arktička lisica cirkumpolarno je rasprostranjena: nastanjuje Arktik te sjeverna područja Sjeverne Amerike i Euroazije. Ovo je mala životinja (oko 3-5 kg) kraćih udova i kratke njuške te zaobljenih ušiju. Rep joj je busenast i zauzima 1/3 ukupne dužine tijela. Za opstanak u tako hladnom području vrlo je važno njezino krzno. Ono je vrlo gusto, zimi dva puta duže nego ljeti, a čak 70% krzna čini debela i gusta poddlaka. Zanimljivo je da je ova lisica jedini pas kod kojeg dolazi do sezonske promjene boje krzna. Životinja je zimi potpuno bijela, dok po ljeti ima smeđe-plavkastu boju. Uz mnoge druge morfološke prilagodbe, krzno joj omogućuje da podnese hladnoću od -40 °C. Arktička lisica aktivna je tijekom čitave godine i ne hibernira. Opstanak u tako nepovoljnim uvjetima omogućuju joj i sužavanje arteriola u koži, smanjena fizička aktivnost i metabolizam, čime gubi manje energije. Ipak, u vrijeme jakih arktičkih oluja, lisica često potraži zaštitu u jamama ili barem rupama u snijegu. Jame koristi u vrijeme razmnožavanja i tijekom zime. U proljeće i rano ljeto smrznutost tla joj onemogućuje kopanje, pa se skriva u nekim prirodnim skloništima. Inače izgrađuje velike kompleksne jame, veće od 50 m2, koje imaju i do 100 ulaza, a mogu se koristiti u više generacija. :-)

lisice copy.qxp

25.8.2006

19:09

Page 79

ČOVJEK I UMJETNOST

leonardo copy.qxp

25.8.2006

20:07

Page 80

ČOVJEK ISPRED SVOG VREMENA Genij je rođen u malom mjestu Vinci, blizu Firence (Italija), 15. travnja 1452. kao izvanbračno dijete dobrostojećeg bilježnika Piera i skromne domaćice Caterine. Bio je jedan od najproduktivnijih umjetnika svoga vremena, genij koji je obilježio razvoj umjetnosti, znanosti i tehnologije.

eonardo je već u prvim godinama života pokazivao osobitu radoznalost za okolni svijet. Pošto je otac stalno bio na putu, a majka se udala za drugog čovjeka i odselila, Leonardo je bio ostavljen djedu, s kojim je provodio najviše vremena. Djed ga je upoznao s učenim obiteljskim spisima kao i s dugom slikarskom tradicijom. Takvo poučno okružje te usađena ljubav prema životinjama, prirodi i njenim zakonima, snažno će obilježiti Leonardov život. Kada je imao pet godina poslan je u Firencu k ocu, s kojim nije bio u najbliskijim odnosima. Usprkos tome, bogati otac mu pruža najbolje moguće obrazovanje koje je tadašnji intelektualni i umjetnički centar Italije mogao ponuditi. Ubrzano je napredovao na intelektualnom i socijalnom planu. Bio je naočit, komunikativan i izrazito zainteresiran za umjetnost i znanost, ali i tehnologiju. U sedamnaestoj godini Leonardo postaje pomoćnik tadašnjega vodećeg slikara i kipara, Andree del Verrocchija. Osim tradicionalnih umjetničkih vještina, Verrocchio je često dobivao narudžbe za izradu pokućstva, muzičkih instrumenata, navigacijskih kompasa, brončanih crkvenih zvona, a sve su te raznolike djelatnosti obogatile znanje i proširile interese mladog Leonarda. Sve što bi talentirani mladić vidio, zapisivao bi crtežima. Još kao umjetnikov asistent postaje članom Firentinske slikarske gilde (prestižno udruženje umjetnika). Njegov najpoznatiji rad iz toga vremena je dječak i pozadinski krajolik na slici Kristovo krštenje, A. Verrocchija. Elementi koje je naslikao Leonardo gotovo da pripadaju drugom svijetu. Puteno i toplo dječačko lice, djeluje životnije od Verrocchiove prozaične kreacije, a krajolik, pun pokreta, svjetlosti i sjena nije bio puka dekoracija, već jednakovrijedan doprinos emocionalnom bogatstvu slike. Iako je Leonardo sudjelovao samo kao asistent, predaja kaže da je vidjevši rad svog učenika Verrocchio u očaju odlučio napustiti slikanje. To vjerojatno nije isti-

L

80

rujan 2006.

leonardo copy.qxp

25.8.2006

18:35

Page 81

Leonardo da Vinci na, no priča se savršeno slaže s našim divljenjem veličanstvenosti talenta mladog Leonarda. Godine 1478. Leonardo postaje samostalni umjetnik. Njegova prva narudžba bila je oltarska slika za kapelu palače Vecchio, firentinsku Gradsku vijećnicu. Ta slika nikad nije dovršena. Nakon nje uslijedio je niz radova od kojih su najpoznatiji: portret Ginevre de’ Benci, Sv. Jeronim, Navještenje te Benois Madonna. Slika Poklonstvo kraljeva, bila je narudžba Lorenza de Medicija koje je trebala služiti kao crkveni oltar. Danas kultna slika, kao i mnoge druge, nikada nije dovršena. Nakon toga, Leonardo prvi put napušta Firencu u potrazi za boljim životnim uvjetima i uspjehom.

Milano Godine 1481. Leonardo piše pismo Milanskom vojvodi Ludovicu Sforzi, u kojem navodi svoje vještine, (izrada vojnih brodova, topova, katapulta, oklopljenih vozila, mostova, a na

SFUMATO Način slikanja koji je dobio ime po talijanskoj riječi fumo, što znači dim. Kao što i samo ime govori, vještim izbjegavanjem oštrih obrisa i graničnih linija, postiže se efekt prozirnog vela koji prekriva, tj. zamagljuje čitavu kompoziciju. Da Vinci je prvi afirmirao tu tehniku, a posebno je vidljiva na njegovu remek-djelu Bogorodica u špilji (National Gallery, London). Magličasti veo nježno prekriva glavne likove u prednjem planu, a potok iznad kojeg lebdi para blago prodire iza maglovitih stijena i protječe pokraj špilje u kojoj su smješteni likovi. Postoji li bolji način prikazivanja nježnosti i putenosti ovog nadzemaljskog prizora!?

POSLJEDNJA VEČERA Tri godine rada trebale su mu da naslika, kako mnogi smatraju, “najingeniozniju sliku u povijesti umjetnosti”. Dakle, godinu dana manje od Mona Lise , a mnogo puta veću (4,6 x 8,8 m). Likovi su grupirani u skupinama po tri, dok je sam Isus u centru kompozicije.

drvo znanja 97

81

ČOVJEK I UMJETNOST

leonardo copy.qxp

25.8.2006

18:35

Page 82

• Leonardo da Vinci •

Bogorodica u špilji

Bogorodica

Madonna Litta

Leonardova svestranost premašuju naše razumijevanje. On kao da je mogao sve. O njegovim sposobnosti sažeto govori pismo koje je poslao milanskom vojvodi Sforzi želeći se zaposliti na njegovu dvoru: Mogu konstruirati mostove, lagane, snažne i prenosive, po kojima se može progoniti i poraziti neprijatelj, kao i one čvrste koji se mogu nositi s neprijateljskom vatrom i napadima te biti lako premješteni s jednog mjesta na drugo. Također mogu spaliti i uništiti mostove neprijateljske. U slučaju da zbog povišenja ili nepovoljnog terena mjesto ne može biti bombardirano, jamčim vam da mogu srušiti svaku tvrđavu ukoliko njeni temelji nisu kameni. Također mogu napraviti top koji je lagan i prenosiv i izbacuje sitno kamenje slično tuči, pritom stvarajući oblake dima koji u neprijateljskim redovima nanose teške gubitke te stvaraju osjećaj konfuzije. Mogu bez ijednog zvuka konstruirati prolaze i hodnike ispod neprijateljskih terena rovova, pa čak i vode. Umijem načiniti oklopno naoružano vozilo koje ima mogućnost proboja najjačih neprijateljskih linija. Ako prilike dopuste, mogu načiniti razarače, topove, i katapulte dekorativnih i uporabnih svojstava, drukčije od onih koji su trenutno u potrebi.

82

rujan 2006.

kraju pisma gotovo neprimjetno navodi da zna izrađivati i mramorne i brončane skulpture te slikati). Sadržaj pisma bilo je vrlo lukavo osmišljen, jer je Sforza bio poznat prvenstveno po svojoj vojnoj angažiranosti i strogosti, ali i po bogatim zabavama i velikim ulaganjima u umjetnost i kulturu općenito. Nedugo po dolasku uposlen je portretiranjem Sforzine ljubavnice Cecilije Gallerani, a rezultat toga danas je svima znana Dama s lasicom. 1483. god. potpisuje ugovor za izradu slavne slike Madona u špilji namijenjene oltaru u milanskoj crkvi. Zbog prepirke s naručiteljem, slika je isporučena tek nekoliko godina kasnije. Za to vrijeme Leonardo slika novu verziju slike identične kompozicije. Budući da su bile izrađene rukom istog umjetnika slike su na prvi pogled gotovo identične, no potpuno su drukčijeg ugođaja. Za razliku od topline i nježnosti prve, druga verzija najavljuje početak visoke renesanse koju karakterizira savršenstvo tehničke vještine, svečani ugođaj i klasična otmjenost. Prva verzija slike danas se čuva u Louvreu, dok se druga čuva u Nacionalnoj galeriji u Londonu. Očaran njegovim izvanrednim sposobnostima, vojvoda ga 1482. godine proglašava glavnim čovjekom za umjetnost, organizaciju kulturnih zbivanja i razvoj vojne tehnologije. Mnogi dokazi iz tog vremena govore nam da je Leonardo na vojvodinom dvoru čak i poučavao studente te se pretpostavlja da je upravo njima namijenio svoj slavni “Traktat o slikarstvu”. Postoje također određeni zapisi u kojima se Leonardo spominje kao suradnik slavnog matematičara toga vremena, Luce Paciolia, koji je napisao slavno djelo Divina Proportione (Zlatni rez, 1509). Sedamnaest godina provedenih

na dvoru Ludovica Sforze bilo je zasigurno Leonardovo najproduktivnije životno doba. Sva razmišljanja, vizije, ideje i teorijske razrade Leonardo je bilježio u svojim spisima. Poznato je da je bio ljevak te da je pisao zdesna nalijevo, pa se njegovi spisi mogu čitati samo uz pomoć ogledala. Upravo ta ostavština upotpunjuje dojam o tom izvanrednom čovjeku, jer je završenih djela za života imao zaista malo. Ogromna energija stvaranja, vizionarstvo, kao i nerazumijevanje suvremenika nisu mu dopuštali da dugo radi na jednom projektu, već je skakao s projekta na projekt, ostavljajući prethodni nedovršenim. Leonardo je bio zaposlen unaprjeđujući vojnu tehnologiju i izrađujući makete letećih stro-

leonardo copy.qxp

25.8.2006

18:35

Page 83

jeva, oklopnih vozila i mnogobrojnih drugih ratnih pomagala. Koliko su ti izumi genijalni govori i činjenica da ih i danas smatramo modernima (tenk). Bila je to savršena prilika za istraživanje područja mehanike, ali ujedno i prilika da opravda svoj boravak na vojvodinom dvoru, tj. da si osigura sredstva za rad na nekim kasnijim istraživanja koja neće iznjedriti tako razorne naprave. Od 1495. do 1497. Leonardo radi na svom monumentalnom remek-djelu: Posljednjoj večeri. Ona je bila planirana kao mural u samostanu Santa Maria delle Grazie u Milanu. Leonardo je htio poboljšati tadašnju tehniku freske (zidnog slikarstava) zamjenjujući uljnu mješavinu i glinenu podlogu za boje koje se miješaju s vodom na žbuci. Nažalost, tehnika se

MONA LISA Slika Mona Lisa toliko je popularna da smo svi njeno ime čuli ili izgovorili barem nekoliko puta u životu. Naravno, prva stvar koju vežemo uz Mona Lisu je osmijeh, koji je i renesansni biograf Giorgio Vasari nekoliko godina nakon Leonardove smrti opisao kao “više božanski nego ljudski osmjeh”. Mnogo je teorija o tome zašto se ona smije, a nemogućnost pronalaženja odgovora ključ je njene mistične privlačnosti. Mona Lisu krasi usavršeni sfumato koji su njegovi suvremenici smatrali nevjerojatnim. Svi oblici na slici su tako tanki, paučinasti, da nam se čini kako slika isijava, tj. svijetli iznutra. Zanimljivo je da je ovu relativno malu sliku (77 x 53,5 cm) Leonardo slikao četiri godine.

U

sprkos stoljetnim pokušajima restauracije, danas možemo tek djelomice vidjeti veličinu najambicioznijeg Leonardova djela. Zadnja restauracija trajala je znatno duže nego Leonardovo slikanje Posljednje večere. nije pokazala uspješnom: slojevi boje su se počeli ljuštiti nedugo nakon završetka freske. Usprkos stoljetnim pokušajima restauracije, danas možemo tek djelomice vidjeti veličinu najambicioznijeg Leonardova djela. Zadnja restauracija trajala je znatno duže nego Leonardovo slikanje Posljednje večere. Za vrijeme boravka u Milanu Leonardo je radio na mnogim projektima: nacrtima za kazališta, mostove, cijeli “savršeni” grad, mnoge arhitektonske objekte, od kojih se posebice ističe model kupole milanske katedrale. Upravo tih godina počinje se aktivno baviti unutrašnjom formom prirode koja ga je toliko inspirirala. Naime, 1487. godine Leonardo počinje istraživati životinjsku, a potom i ljudsku anatomiju, crta brojne presjeke, studije zglobova mišića, organa, a njegovo najpoznatije djelo iz tog područja zasigurno je crtež djeteta u majčinoj utrobi, savršeno točno izveden. Dakako, ne treba napominjati da su ultrazvuk, rendgen i slični aparati izumljeni tek četiristo godina poslije. Svoju očaranost anatomijom te prirodnim oblicima Leonardo je izrazio i u kiparstvu. Prvi prijedlog, koji je naveo već u pismu Sforzi, bila je izrada brončanog konja u čast F. Sforze, vojvodina oca. To je trebao biti njegov najveći kip, vrhunac njegovih studija i dugogodišnjeg promatranja tih plemenitih životinja. Nažalost, kip je

drvo znanja 97

83

ČOVJEK I UMJETNOST

leonardo copy.qxp

25.8.2006

20:07

Page 84

• Leonardo da Vinci • Anatomija Leonardo je nabavljao dijelove leševa iz bolnice Santa Maria Nuova (1501–1508) i proučavao na njima anatomiju. Smatrao je nužnim da slikar poznaje unutarnju strukturu ljudskog tijela radi što realističnijeg prikazivanja. Sam je vršio seciranje leševa, što je u to doba bilo, blago rečeno, nekonvencionalno, a zbog toga je stekao reputaciju “polumagičnog karaktera ezoteričnih učenja” (Field, 2003). Naravno, proučavanje strukture ljudskog tijela nije ga zanimalo samo kao slikara već i kao naučnika. Leonardo je planirao napisati i knjigu o anatomiji. O njegovoj savršenoj percepciji i inovativnom istraživanju najbolje govori sljedeća priča. “Leonardo je razgovarao s čovjekom kratko prije njegove smrti. Čovjek mu je rekao da ima sto godina, da ne osjeća fizičku bol, samo veliku slabost. Umro je mirno, u svome krevetu, nekoliko sati poslije. Leonardo je bio odlučan otkriti razlog tako slatke smrti. Pronašao je da je čovjek osjećao slabost zbog disfunkcije suženih i uvelih arterija koje su hranile srce zbog otvrdnuća zida žile. Danas bi to nazvali otvrdnuće arterija ili arterioskleroza.”Između ostalog, radio je anatomske presjeke fetusa u maternici, snošaja, mnogih organa, mišića; ukratko, svega što se nalazi unutar i na površini tijela.

izveden samo u terakoti i nikada nije doživio svoje brončano izdanje. Naime, 1499. godine francuske trupe napadaju Milano, a vojvoda Sforza biva prisiljen iskoristiti broncu namijenjenu konjaničkom kipu za izradu borbenih topova. No ti topovi nisu pomogli Sforzi: već iste godine, zajedno s obitelji, biva protjeran iz Milana, a veličanstveni Leonardov terakotni model konja služi kao meta neprijatelju. Godine 1499. da Vinci bježi iz Milana.

Povratak u Firencu Godine 1502. Leonarda je unajmio Cesare Borgia, vojvoda od Romagne, sin i general pape Aleksandra VI. Kao glavni arhitekt i inženjer, Leo-

nardo nadgleda radove na tvrđavi na papinskom zemljištu u središnjoj Italiji. 1503. godine postaje članom komisije koja je odlučivala o lokaciji na koju bi se postavila Michelangelova monumentalna mramorna skulptura Davida. Firenca je tih godina centar u kojem djeluju najslavniji umjetnici visoke renesanse. Sasvim je razumljivo da je tolika koncentracija genijalnih umova i tako jaka konkurencija na relativno malom teritoriju morala uroditi sukobom. Poznata je priča o sukobu (danas bi to bilo nazvano medijskim prepucavanjem) između Leonarda i Michelangela Buonarottija. Krajem iste godine (1503.) Leonardo počinje s izradom skica i nacrtnih planova za dekoraciju velike dvorane u Gradskoj vijećnici. Za temu djela

Leonardove ideje danas se mogu vidjeti u Muzeju znanosti i tehnologije u New Yorku.

84

rujan 2006.

Tehnologija Leonardo je pokušavao stvoriti nove mašine za novo doba. Koliko su te ideje znale biti revolucionarne govori i činjenica da su mu se ostali genijalni inženjeri tog doba smijali zbog njegove naivnosti. Bio je opsjednut snagom vode. Proučavao je sva stanja vode: tekuće, plinovito i kruto. Osmislio je mnoge mlinove, parne topove, industrijske strojeve pokretane tekućicama, te je htio uvesti sustav kanala u Milanu. Radio je i na podvodnom ronjenju, preciznije, dizajnirao je funkcionalan uređaj za disanje pod vodom! Osim toga, osmislio je kako potopiti neprijateljske brodove bez njihova opažanja (podvodno), te je skicirao nepotopivi brod s duplim koritom. Jedna od njegovi opsesija još iz vremena djetinjstva bile su ptice. Leonardo bi znao kupiti ptice u kavezima te ih pustiti kako bi promatrao njihov let u slobodu. Let je pojava koja je beskrajno inspirirala i interesirala Leonarda. U starijoj dobi, ono što je o letu naučio promatrajući ptice Leonardo je primijenio u svojim mehaničkim napravama. Tako su nastale različite studije za letjelicu s krilima, helikopter, čak i padobran. Bio je zaokupljen i mjerenjem vremena, pa je skicirao sat cijelo stoljeće prije Galilea.

leonardo copy.qxp

25.8.2006

18:36

Page 85

odabrao je bitku kod Anghiarija, koja je podsjećala na firentinsku pobjedu nad Pisom. Završio je skicu na kartonu u prirodnoj veličini 1505. godine, ali ona nikada nije prenesena na zid. Čak ni skica na kartonu nije sačuvana, već djelo poznajemo iz mnogih kopija, od kojih je najslavnija ona Petera P. Rubensa. Tijekom drugog firentinskog razdoblja, Leonardo

T

ijekom drugog firentinskog razdoblja, Leonardo je naslikao nekoliko portreta, no samo je jedan preživio do današnjih dana – La Gioconda je naslikao nekoliko portreta, no samo je jedan portret preživio do današnjih dana. To je La Gioconda, portret žene bogatog firentinskog trgovca, poznatiji pod nazivom Mona Lisa. Zasigurno jedna od najslavnijih slika ikada naslikanih, bila je najdraže autorovo djelo. Naime, gdje god bi putovao La Giocondu je nosio sa sobom.

Posljednje godine Godine 1506. Leonardo ponovno odlazi u Milano na poziv francuskog guvernera Charlesa D’ Amboisea. Sljedeće godine imenovan je dvorskim slikarom kralja Luja XII., koji je imao rezidenciju u Milanu. Sljedećih šest godina Leonardo je živio na relaciji Milano – Firenca. U Milanu je nastavio raditi na inženjerskim projektima te na konjaničkoj figuri Gian Giacoma Trivuzia, zapovjednika francuskih snaga u gradu. Iako rad nikada nije dovršen, njegov razvoj i razradu možemo pratiti kroz niz skica i studija. Od 1514. do 1516. Leonardo je živio u Rimu pod pokroviteljstvom pape Lea X. Bio je smješten u palači Belvedere u Vatikanu i čini se da je bio zaokupljen prvenstveno znanstvenim eksperimentima. Godine 1516. otputovao je u Francusku, u službi kralja Francisa I. Iako je preživio moždani udar i desna ruka mu je dijelom bila oduzeta, Leonardo i dalje uspijeva slikati. Svoje posljednje godine proveo je u Chateau de Cloux, pored Amboisea, gdje je i umro 1519. godine. Leonardov doprinos civilizaciji je neizmjerljiv. No, probajmo odgovoriti na pitanje što bi sve postigao da je bio rođen nekoliko stoljeća kasnije, u doba u kojem se znanost slavila. Sigmund Freud izjavio je da je “Leonardo bio čovjek koji se probudio prerano u tami, dok su ostali još bili u snu”. Sasvim sigurno da je njegova genijalnost bila sputana vremenom i prostorom, ali u tom aspektu sudbinu je dijelio s ostalim genijima za koje njihov životni kontekst nije imao razumijevanja. :-)

Leonardo da Vinci bio je silno zaokupljen idejom o izradi stroja za letenje.

Leonardo se na vrlo suvremen način štitio od danas toliko prisutne industrijske špijunaže. Naime, u skice je hotimice ubacivao logičke, inženjerijske greške, što je osiguravalo njegove ideje ukoliko padnu u ruke drugih inženjera koji bi ih pripisali sebi ili koristili u pogrešne svrhe. Zanimljiv je podatak da su znanstvenici prije nekoliko godina pokušali rekonstruirati, tj. oživotvoriti Leonardov nacrt tenka. Isprva im nije uspjelo! Leonardo je u nacrtu namjerno “ubacio” pogrešan smjer rotacije zupčanika. Kad su znanstvenici to otkrili i ispravili pogrešku, naprava je radila savršeno. Leonardo je bio mirotvorac u srcu, iako je bio prisiljen raditi ratne strojeve kako bi zadržao Sforzinu naklonost. U jednom od svojih spisa, pod naslovom “O pčelama” Leonardo piše: “... mnogima će biti otete njihove utvrde i hrana i od nerazumnih ljudi bit će okrutno poplavljene i utopljene. O Božja pravdo, zašto se ne trgneš da vidiš kako se zlostavljaju tvoja stvorenja.”

Izvorni Leonardovi zapisi i skice

drvo znanja 97

85

minerali i rude copy.qxp

25.8.2006

18:27

Page 86

PLANET ZEMLJA

SASTOJCI ZEMLJINE KORE Mineralogija je znanost koja proučava minerale, njihova fizička svojstva, oblik, kemijski sastav i način postanka. Mineral je sastavni dio Zemljine kamene kore, homogene građe, određenog kemijskog sastava, koji se može izraziti kemijskom formulom.

ude su prirodni agregati minerala (spojevi u kojima se javljaju u prirodi) iz kojih se može rentabilno dobiti jedan metal ili više njih. Osim minerala, ruda sadrži i druge sastojke, koji nemaju tehničke vrijednosti i koji se općenito nazivaju jalovinom. Koncentriranje ruda važan je industrijski proces, prvi korak u dobivanju metala. Ruda se koncentrira odstranjivanjem jalovine pomoću gravitacije, sedimentacijom ili procesima flotacije, prije nego počne ekstrakcija metala iz rude. Prema unutrašnjoj građi minerali se dijele na pravilne i nepravilne odnosno na kristalizirane i amorfne. Kristalizirani minerali imaju pravilnu unutrašnju građu, koja je za svaku mineralnu tvar važna i karakteristična. Točno određeni raspored atoma ili iona tog minerala u prostoru naziva se pravilna unutrašnja građa. O tom rasporedu ovise i svojstva minerala.

R

Pravilni i nepravilni minerali Kristalizirani minerali su homogena tijela. Nakon otkrića rendgenskih zraka utvrđeno je da je materija u kristalima raspoređena po principu trodimenzionalnih rešetki. Na dodirnim točkama rešetki nalaze se atomi ili ioni pojedinih elemenata. Udaljenost između pojedinih atoma je vrlo mala. Teoretski je moguće izvesti 14 različitih tipova trodimenzionalnih rešetki. Opća formula ovih rešetki određena je trima osima koje zatvaraju tri kuta. Veličina ovih osi i kutova određuje sustav prostorne rešetke. Kemijskim istraživanjima je utvrđeno da minerali najčešće ne pokazuju idealnu kemijsku formulu, iako su potpuno homogeni, čisti i bez ikakvih mineralnih dodataka. Ova pojava, koja je među mineralima više pravilo nego izuzetak, objašnjava se zamjenom određenih iona u strukturnoj rešetki minerala. Zamjena iona u strukturnoj rešetki nekim drugim ionom može biti djelomična ili potpuna. Osnovni uvjet za ovakvu zamjenu je ekvivalentni prostor. Relativno lako se

86

rujan 2006.


25.8.2006

18:27

Page 87

Minerali i rude zamjenjuju ioni podjednakog promjera, bez obzira na kemijsku srodnost. Tako se npr. ioni magnezija, mangana, željeza, kobalta i cinka lako zamjenjuju. Iako kemijski vrlo slični, elementi kalij i natrij zamjenjuju se ograničeno, jer im se promjer atoma jako razlikuje. Amorfni minerali ne javljaju se u pravilnim oblicima. Mogu nastati na više načina. Jedan od načina je nastanak staklastih amorfnih stijena iz viskoznih magmi naglim hlađenjem, pri čemu ne dolazi do kristalizacije većeg stupnja. Amorfni minerali nisu stabilni. Oni već u normalnim uvjetima, koji vladaju na površini Zemlje, nakon duljeg vremena prelaze u kristalizirano stanje. Pri povišenoj temperaturi i tlaku ovaj proces teče relativno brzo. Zbog toga se u metamorfnim stijenama ne mogu naći amorfni minerali, a ni u dubinskim eruptivnim stijenama, koje su se kristalizirale pod visokim tlakom i u dužem vremenskom periodu.

Ametist

Fizička i kemijska svojstva Fizička svojstva minerala odraz su njihove unutrašnje građe. Među fizička svojstva ubrajamo: kalavost, tvrdoću, elastičnost, specifičnu težinu, termička svojstva te optička svojstva (boju, sjaj, fluorescenciju i fosforescenciju). Kalavost je važno svojstvo minerala. Minerali s velikom razlikom u koheziji u različitim smjerovima dobro se kalaju. Minerali kod kojih je ta razlika mala, slabo se kalaju. Tvrdoća je čvrstoća minerala, koja se očituje u otporu minerala prema grebanju šiljkom tvrdog predmeta. Ako nekim mineralom možemo grepsti po površini drugog, prvi mineral je tvrđi, a drugi mekši. Tvrdoća pojedinih minerala određuje se prema Mohsovoj ljestvici tvrdoće. Sastavio ju je njemački mineralog Friedrich Mohs (1773.–1839.); karakterizira je otpornost na grebanje tvrđim mineralom. Talk je najmekši mineral i ima redni broj 1, dok je najtvrđi mineral dijamant, koji prema Mohsovoj ljestvici ima redni broj 10. Tvrdoća često služi za raspoznavanje

Različiti kristali koriste se i u terapeutske svrhe.

drvo znanja 97

87


25.8.2006

18:28

Page 88

PLANET ZEMLJA

• Minerali i rude • ˇeljezni pirit Z

minerala. Tako npr. gips možemo grepsti noktom, kalcit čelikom ili staklom, a staklo i čelik možemo grepsti kremenom. Specifična težina je konstantna veličina za svaki mineral. Jednaka je omjeru mase i volumena. Prema termičkim svojstvima minerale dijelimo na dijatermne i atermne. Dijatermni minerali propuštaju toplinske zrake. Neki minerali su dobri vodiči topline, poput srebra ili bakra. Širenje topline u mineralima ovisi o njihovu kristalografskom sastavu. Pojačanim zagrijavanjem svaki mineral se može taliti. Temperatura pri kojoj se taj proces odvija naziva se točka taljenja. Amorfni minerali nemaju točku taljenja, nego postupno prelaze u talinu. U optička svojstva minerala ubrajamo boju, sjaj, fluorescenciju i fosforescenciju. Ako mineral apsorbira podjednako sve valne duljine bijelog svjetla, u prolaznom svjetlu bit će bezbojan. Ako mineral apsorbira jedan dio svjetla, a drugi propušta, pokazivat će u prolaznom svjetlu boje propuštenog dijela spektra (rubin apsorbira sve boje bijelog svjetla, a reflektira samo crvenu). Sjaj minerala ovisi o količini reflektiranih zraka i o veličini indeksa loma. Minerali koji jako reflektiraju svjetlo i imaju velik indeks loma, pokazuju izrazit dijamantni sjaj. Ako neki mineral pretvara titraje svjetla manje valne duljine u titraje veće valne duljine, dolazi do pojave koja se naziva fluorescencija. Ako mineral svijetli i nakon što je pobuda prestala, kažemo da je došlo do fosforescencije (kao kad dijamant osvijetlimo Sunčevim zrakama, pa ga unesemo u tamnu prostoriju – svijetlit će još neko vrijeme)

Različiti minerali Minerali su prirodne tvari nastale različitim geološkim procesima. Po sastavu mogu biti čisti elementi, jednostavne soli ili vrlo složeni spojevi poput silikata. Da bi neka tvar bila klasificirana kao “pravi” mineral, mora biti čvrsta i imati kristaličnu strukturu. Mora biti anorganskog sastava, javljati se u prirodi i mora biti homogena. Kemijski sastav pojedinog minerala može se znatno razlikovati. Tako se, recimo, feldšpar može sastojati pretežno od albita (NaAlSi3O8) koji je bogat natrijem ili pretežno od anorita (CaAl2Si2O8) koji je pak bogat kalcijem, a postoje još četiri poznata sastava. Mineralima slične tvari koje ne zadovoljavaju uvjete “priznavanja” nazivaju se mineraloidi. Industrijskim mineralima nazivaju se oni minerali koji imaju gospodarsku vrijednost.

MOHSOVA LJESTVICA Mohs je svoju ljestvicu temeljio na deset lako dostupnih minerala. TVRDOĆA 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

88

rujan 2006.

MINERAL talk (Mg3Si4O10(OH)2) gips (CaSO4•2H2O) kalcit (CaCO3) fluorit (CaF2) apatit (Ca5(PO4)3(OH-,Cl-,F-)) ortoklas (KAlSi3O8) kvarc (SiO2) topaz (Al2SiO4(OH-,F-)2) korund (Al2O3) dijamant (C)


25.8.2006

18:28

Page 89

Ametist

Kemijski sastav i struktura određuju pojedini mineral. Dva ili više minerala mogu imati isti kemijski sastav, ali različitu strukturu (ovi minerali nazivaju se polimorfnim mineralima). Tako, naprimjer, pirit i markasit imaju isti kemijski sastav – FeS2, ali njihova se atomska struktura razlikuje. Isto tako, neki minerali imaju različit kemijski sastav, ali istu strukturu – halit (sastavljen od natrija i klora), galenit (sastavljen od

V

iše od pola poznatih minerala toliko su rijetki da su pronađeni samo na jednom mjestu i u količinama manjim od 100 grama. olova i sumpora) i periklas (sastavljen od magnezija i kisika) imaju istu kristaličnu strukturu. Kristalična struktura određuje svojstva minerala. Iako dijamant i grafit imaju potpuno isti sastav – oba su zapravo čisti ugljik – grafit je mekan, a dijamant najčvršći poznati mineral. Ovo je posljedica strukture grafita, čiji atomi su “složeni” u listove koji lako mogu “klizati” jedan po drugome, dok su atomi u dijamantu složeni u čvrstu rešetku. Danas je poznato oko 4000 minerala. Razlika između minerala i stijena leži upravo u kemijskom sastavu. Stijene mogu biti sastavljene pretežno ili isključivo od minerala, a mogu sadržavati i organske tvari. Vapnenac je sedimentna stijena sastavljena gotovo u potpunosti od minerala kalcita. Neki minerali, poput kvarca ili feldšpara, široko su rasprostranjeni, a nekih ima na svega nekoliko mjesta na Zemlji. Više od pola poznatih minerala toliko su rijetki da su pronađeni samo na jednom mjestu i u količinama manjim od 100 grama.

Minerali i ljudsko zdravlje Minerali su među najvažnijim sastojcima ljudskog organizma. Za pravilnu ishranu važno je barem 18 minerala. Minerale ne proizvode životinje niti biljke, te ih stoga nazivamo anorganskim elementima. Minerali u prehrani podrazumijevaju sve oblike metala (izuzev fosfora i halogenih elemenata) koje u organizam unosimo. Ti oblici mogu biti soli, ioni ili kompleksni spojevi. Minerale u ljudskom tijelu dijelimo na makroelemente, mikroelemente i elemente u tragovima. U makroelemente spadaju natrij (Na), kalij (K), kalcij (Ca), magnezij (Mg) i fosfor (P). U mikroelemente spadaju željezo (Fe), jod (I), bakar (Cu), cink (Zn), fluor (F) i selen (Se). Elementi u tragovima su mangan (Mn), vanadij (V), molibden (Mo) i kobalt (Co). Natrij je jedan od najvažnijih minerala u ljudskom organizmu. Predstavlja najčešći pozitivno nabijeni ion u izvanstaničnoj tekućini. Sudjeluje u formiranju tzv. osmolarnosti izvanstanične tekućine, u provođenju živčanih impulsa i u mišićnoj kontrakciji. Sve namirnice sadržavaju natrij, ali čovjek ga prima ponajviše iz kuhinjske soli. Nedostatak natrija isključivo zbog nedovoljne količine unosa hranom uglavnom nije moguć, ali može nastati zbog nekih bolesti i poremećaja. Prekomjeran unos natrija može bitno poremetiti zdravlje čovjeka – dugotrajno prekomjerno soljenje hrane pridonijet će povećanju krvnog tlaka i može trajno oštetiti bubrege. Kalij je najzastupljeniji stanični pozitivno nabijeni ion, dok ga izvan stanice ima jako malo u odnosu na natrij. Kalijevi ioni sudjeluju u nizu fizioloških funkcija u organizmu – primjerice, u prijenosu živčanih impulsa, mišićnim kontrakcijama, kontroli krvnog tlaka, otpuštanju hormona, razvoju embrija, diobi stanica, regulaciji

Dijamant

Bakarna ruda

Kalcit i fluorit

drvo znanja 97

89


25.8.2006

18:29

Page 90

PLANET ZEMLJA

• Minerali i rude • kiselobazne ravnoteže i dr. Povećani unos kalija može biti uzrokom povećanja razine kalija u krvi, tzv. hiperkalijemije, koja uzrokuje poremećaj rada srca i mozga, a ako se ne liječi odgovarajućom terapijom može dovesti i do smrti. Kalcij je poslije natrija i kalija najzastupljeniji mineral u organizmu. Ukupna količina kalcija u prosječnom organizmu iznosi oko jednog kilograma. Najveći dio pripada kalciju koji se nalazi u kostima, gdje se nalazi u obliku dvaju kristala – kalcijeva karbonata i apatita (kalcijev fosfat). Ti kristali nalaze se u međustaničnom matriksu i odgovorni su za čvrstoću kostiju. Kalcij sudjeluje i u mehanizmu grčenja i pokretanja mišića, zatim za propusnost stanične membrane, pospješuje zgrušavanje krvi, a sudjeluje i u određenim funkcijama živčanog sustava. Uloga magnezija i magnezijevih iona u organizmu je višestruka. On je jedan od najzastupljenijih iona u stanicama, nalazi se i u kostima, sudjeluje

Pirit

M

inerale u ljudskom tijelu dijelimo na makroelemente, mikroelemente i elemente u tragovima.

Silikat

NAJPOZNATIJI MINERALI Silikati: Najveća skupina minerala svakako su silikati – većina stijena na Zemlji građena je pretežito od silikata. Po kemijskom sastavu ovi su minerali sastavljeni od silicija i kisika, uz primjese aluminija, magnezija, željeza i kalcija. Neki poznati minerali iz ove skupine su feldšpari, kvarc, olivini, pirokseni i tinjac. Karbonati: Karbonatni minerali su oni minerali koji sadrže anion (CO3)2-. To su kalcit, aragonit (oba su zapravo kalcijevi karbonati), dolomit (mješavina magnezijeva i kalcijeva karbonata) i siderit (željezo(III)-karbonat). Karbonati se najčešće talože u morima kao ostaci ljuštura morskih organizama. Nalaze se i u evaporitnim stijenama i krševitim predjelima, u kojima otapanje karbonatnih stijena stvara špilje, stalaktite i stalagmite. Sulfati: Svi sulfatni minerali sadrže anion SO42-. Obično nastaju u evaporitnim uvjetima u kojima slana voda postupno isparava stvarajući sulfate i halide. Sulfati se javljaju i na hidrotermalnim izvorima. Poznati minerali ove skupine su anhidrit (kalcijev sulfat), celestit (stroncijev sulfat), barit (barijev sulfat) i gips (hidratizirani kalcijev sulfat). Halidi: Halidi su skupina minerala koji tvore prirodne soli i uključuju fluorit (kalcijev fluorid) i halit (natrijev klorid). Halidi se, poput sulfata, najčešće nalaze u područjima velike evaporacije. Ova skupina minerala obuhvaća i fluoridne, kloridne i jodidne minerale. Oksidi: Oksidi su gospodarski jedna od najznačajnijih skupina minerala jer uglavnom tvore rude iz kojih se dobivaju metali. Poznati oksidi su hematit i magnetit (oba su željezo(III)-oksidi, različitih struktura) te kromit (kromov oksid). Nastaju kao produkti oksidacije drugih minerala, a javljaju se i u stijenama vulkanskog podrijetla. Elementarni minerali: Ova skupina obuhvaća metale poput zlata, srebra i bakra te polumetale i nemetale, poput antimona, bizmuta i sumpora. Ovdje se ubrajaju i prirodne legure, poput elektruma koji je prirodna legura zlata i srebra.

90

rujan 2006.

u enzimskim biokemijskim reakcijama, u normalnom radu mišića, u izgradnji kostiju; važan je za održavanje normalnog krvnog tlaka i za funkcije središnjeg živčanog sustava. Cink je vrlo značajan mineral za naše tijelo. To je esencijalni mineral koji nalazimo u gotovo svakoj stanici našeg tijela. Smatra se da je količina cinka u tijelu odrasle osobe oko 2 g. Najveću količinu cinka u tijelu nalazimo u retini i muškim reproduktivnim organima. U znatnoj mjeri ima ga u kostima i mišićima. Smatra se da cink djeluje kao potpora imunološkom sustavu. Važan je za sintezu DNK, potreban je za zacjeljivanje rana te očuvanje osjetila okusa i mirisa. Pravilnom prehranom dnevno ga se unosi između 8 i 14 g. Željezo je jedan od najrasprostranjenijih metala u prirodi. Ukupna količina željeza u tijelu zdravog, odraslog čovjeka iznosi 4,5 grama. Najveća količina željeza, koja nastaje raspadanjem crvenih krvnih zrnaca, ponovno ulazi u proces sinteze hemoglobina. Ipak, dnevno se iz organizma izlučuje 0,5-1 mg željeza, i to ljuštenjem epitela crijeva i kože, a manjim dijelom urinom, znojenjem i putem žuči. Željezo je neophodno za izgradnju crvenih krvnih zrnaca odnosno hemoglobina, sastojka koji je u organizmu odgovoran za prijenos kisika, te za stvaranje mioglobina, važnog pigmenta mišića koji mišićima omogućuje pohranjivanje energije. Željezo je također sastavni dio za život važnih enzima koji osiguravaju procese staničnog disanja. :-)


25.8.2006

18:29

Page 91

anoreksija copy.qxp

25.8.2006

18:12

Page 92

LJUDSKO TIJELO

POREMEĆAJI PREHRANE

92

rujan 2006.

anoreksija copy.qxp

25.8.2006

18:12

Page 93

Anoreksija i bulimija Mnogi zdravstveni poremećaji odražavaju se na izbor hrane, jedenje i težinu, no termin “poremećaji prehrane” u svakodnevnom govoru označavaju anoreksiju i bulimiju. Svi su poremećaji prehrane dijelom psihijatrijske prirode. Na štetne postupke vezane uz prehranu pojedinca navode tjeskoba ili depresija, povezane s nezadovoljstvom vlastitim izgledom ili sobom u cjelini. Pogled na vlastito tijelo izaziva neugodne osjećaje, koje pojedinac nastoji ublažiti određenim zahvatima u prehrani ili promjenom tjelesne težine.

A

noreksija i bulimija su hranidbeni poremećaji koji primarno pogađaju adolescentice i mlade zrele žene. Primarni simptom obaju poremećaja je opsjednutost težinom. Znanost ih smješta pod širi pojam “emotivnih poremećaja” jer u većini slučajeva nisu posljedica stvarne potrebe za gubljenjem težine,

nego prije reakcija na probleme s okolinom – u školi, obitelji, ljubavi... Iako mnogi anoreksiju i bulimiju smatraju bolestima moderne civilizacije i blagostanja, anoreksično i bulimično ponašanje zabilježeni su još u doba grčke i rimske vladavine kod bogatijih slojeva društva. Zasad nije utvrđen jedan isključivi uzrok anoreksije ili bulimije, no istraživanja su upozorila na neke biološke i psihološke čimbenike. Postoje naznake da se poremećaji rađaju u hipotalamusu, dijelu mozga koji detektira opasnosti po organizam te regulira stresnu reakciju organizma. Moguće je da kod anoreksije i drugih poremećaja prehrane hipotalamus pogrešno detektira građu tijela i težinu kao opasnost te potiče lučenje stresnih hormona, koji izazivaju tjeskobu. U tom slučaju, osoba se od tjeskobe “liječi” gladovanjem i mršavljenjem. U aktivaciji anoreksije i bulimije sudjeluju i životne okolnosti, uključujući odnose u obitelji i okolini te kulturne utjecaje. Jedan od stresova koji mogu potaknuti nastanak anoreksije ili bulimije može biti obiteljski ili društveni pritisak. Potonji se najčešće provodi kroz medije ili oglašavanje, u kojima se kao jedini prihvatljiv izgled promiče vitkost.

Anoreksija Anorexia nervosa, što na grčkom znači gubitak apetita, ozbiljan je poremećaj hranjenja, karakteriziran namjernim izgladnjivanjem. Bolest je prvi put opisao liječnik Richard Morton još 1689. godine kao samovoljno gladovanje žene koja je ravnodušno odbijala liječenje. Godine 1873. bolest su medicinski dokumentirali, gotovo istodobno, jedan engleski i jedan francuski liječnik. Poremećaj počinje najčešće u tinejdžerskim godinama kao želja za savršenim tjelesnim izgledom ili kao reakcija na neuspjeh, primjerice odbijanje u ljubavi, prekid ljubavne veze, ismijavanje u društvu ili primjedbu bliske osobe da bi bilo dobro smršaviti. Osoba se tada baca na dijetu i slijedi strože režime prehrane od svojih vršnjakinja. Kad su ostali već prekinuli dijetu, anoreksična osoba, poticana tjeskobom, nastavlja dalje. Ljudi joj govore da je mršava i ona u tome uživa, no intimno i dalje smatra da bi trebala izgubiti još kilograma. Nastup bolesti je podmukao i gotovo neprimjetan. Osoba koja je dotada bila društvena odjednom se počinje povlačiti iz društva i postaje zaokupljena dijetama za mršavljenje. Sve se više zanima za kalorijsku vrijednost hrane, te izbjegava sve što

drvo znanja 97

93

anoreksija copy.qxp

25.8.2006

18:13

Page 94

LJUDSKO TIJELO

• Anoreksija i bulimija • po njezinu mišljenju deblja. Jelovnik se postupno svodi na sve manji broj namirnica, koje su pripremljene bez dodataka koji sadrže kalorije, a glad ublažava tako što pije velike količine vode. Unos hrane postupno se svodi na najmanju moguću mjeru, čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine, sve dok jelo posve ne ukinu. Uz dijetu, djevojke obično počinju vježbati kako bi izgubile što više tjelesnih masti. Važno je naglasiti da najveći dio oboljelih prije pojave simptoma nema znatno povećanu tjelesnu masu. Katkad djevojka postigne željenu vitkost, ali ne promijeni loše mišljenje o sebi i postaje trajno nezadovoljna. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina totalno suprotna. Samopouzdanje tih osoba potpuno je narušeno, te su kod njih primijećeni simptomi teške depresije. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku svoje bolesti počne patiti i od bulimije. Osim do mršavljenja, anoreksija vodi i do drugih posljedica. Organizam postaje manje otporan na zaraze i želučane tegobe te osjetljiviji na hladnoću. U takvu stanju javlja se niz simpto-

vrlo važna, ako pacijent živi s obitelji, a bihevioris-

ma poput suhe kože, lomljivih noktiju, tanke i rijet-

tička terapija može pomoći da promijeni štetne na-

ke kose, zatvora, anemije, oticanja zglobova i osteo-

vike. Osim toga, trebalo bi postaviti cilj u obliku

penije (smanjivanja koštanog tkiva).

točno određenog raspona težine, a važni su i pre-

Liječenje

Medicinske i psihološke komplikacije Komplikacije kod bulimije obično je moguće izbjeći uz pomoć multidisciplinarnog tretmana, koji sadrži slične komponente kao i tretman protiv anoreksije. Može ga provoditi liječnik, psihijatar, ili u nekim slučajevima klinički psiholog. Primarni cilj tretmana jest zadovoljavanje tjelesnih i psiholoških potreba pacijenta. Konačni je cilj da osoba razvije toleranciju prema svom tjelesnom izgledu i ostalim osobinama te da uzmogne voditi zdrav i uravnotežen osjećajni život. S prikladnim tretmanom, većina se osoba prilično dobro oporavi ili se potpuno riješi poremećaja.

94

rujan 2006.

hrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne koli-

Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođe-

čine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje

nje pravilne prehrane trebali bi biti dijelom svakog

apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.

programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije

Anoreksija je jedna od rijetkih bolesti u kojoj bo-

razlikovat će se ovisno o stadiju u kojem se prepoz-

lesna osoba kao da uopće nije zainteresirana za svo-

na i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitali-

je liječenje: liječnike doživljava kao neprijatelje koji

zacija je obično nužna ako je pacijent izgubio više

je žele udebljati. Ishod liječenja uvelike ovisi o spo-

od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U osnovi

sobnosti bolesne osobe da se aktivno uključi u psi-

liječenja prvenstveno se provodi individualna psiho-

hoterapiju i surađuje u liječenju. Ako su te sposob-

terapija, kako bi se otkrili emocionalni problemi i

nosti izražene, ishod liječenja je povoljan. Nažalost,

teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nala-

u velikom broju slučajeva bolest postaje kronična.

ze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija također je

Anoreksična osoba ostaje opsjednuta idejom da se

anoreksija copy.qxp

25.8.2006

18:13

Page 95

ne smije udebljati i čitav život podređuje tom cilju.

10 000 kcal. u jednom obroku), koju zatim izbacuje

Često je nesposobna za rad ne samo zbog svog

iz tijela putem namjerno izazvanog povraćanja, po-

slabog fizičkog stanja već i zbog trajne zaokuplje-

nekad stalnom upotrebom laksativa (sredstava za

nosti borbom protiv gladi.

čišćenje crijeva) i diuretika (sredstva koje potiče izlu-

Bulimija

čivanje urina) ili opsesivnim vježbanjem. Kod prejedanja uzima uvijek visokokaloričnu hranu, koje

Bulimija (punim nazivom bulimia nervosa, znači “bi-

se inače najviše boji, hranu s puno ugljikohidrata

kovska glad” i dolazi od grčkih riječi bous, bik i limos,

(šećera i brašna) i masnoća. S vremenom postaje

glad) također je poremećaj u prehrani. Za osobe ko-

“ovisna” o toj hrani kao što je alkoholičar ovisan o

je pate od bulimije, hrana je ugodna i autodestruk-

alkoholu i gubi svaku samokontrolu kad jednom

tivna droga. Bulimija nervoza je bolest koja se naj-

počne jesti.

češće javlja u djevojaka u kasnijoj adolescenciji ili

Neki oboljeli provode cijele dane u prejedanju i

u mlađoj odrasloj dobi, a rijetko se javlja u muška-

povraćanju, dok drugi koji su više bulimoreksični

raca. Od sto mladih djevojaka, njih tri do pet bori se

mogu tretirati bilo kakav obrok kao prejedanje i po-

s ovim poremećajem. Bulimija je poremećaj vezan

kušavaju se toga riješiti. Brzo uzimanje velike koli-

uz hranjenje koji je, kao i anoreksija nervoza, psi-

čine hrane odmah stvara neugodu, naročito u želu-

hološkog podrijetla, a može imati strašne tjelesne

cu i abdomenu. Kad je prejedanje gotovo, osobom

posljedice. Bulimija je prvi put opisana u medicinskoj literaturi 1979. godine. Praksa prejedanja i povraćanja, odnosno čišćenja laksativima, bila je poznata već u starom Egiptu, Grčkoj, Rimu i Arabiji. Liječnici su nekada povraćanje i čišćenje smatrali potrebnim radi očuvanja zdravlja. U literaturi se još uvijek rasprav-

N

eki oboljeli provode cijele dane u prejedanju i povraćanju, dok drugi mogu tretirati bilo kakav obrok kao prejedanje.

lja jesu li ove pojave i česta gošćenja bogatih Rim-

ovlada osjećaj panike i krivnje te se ona dodatno fi-

ljana, te nakon toga čišćenja, zapravo neke varijan-

zički loše osjeća. Priča se da su neki ljudi prejedajući

te danas poznate bulimije nervoze ili ne. U kasnijim

se pojeli tako mnogo da su im neki dijelovi probav-

stoljećima kroz literaturu se spominju osobe koje

nog sustava, želudac ili ždrijelo, jednostavno pukli,

su prema povijesnim izvorima imale simptome na-

uzrokujući smrt. Neke oboljele osobe idu do tih kraj-

lik bulimiji s ciljem namjernog mršavljenja. Iako je

nosti, ali ostaju toliko očajne da niti tada ne potraže

kao alarmantna pojava masovnih razmjera zabilje-

pomoć. Najčešće se hrana izbacuje namjernim povra-

žena još u osamdesetima, bulimija se našla pod lu-

ćanjem (stavljanjem prstiju u grlo). Ta akcija može biti

pom javnosti tek sredinom devedesetih godina proš-

vrlo stresna za oboljelog i njegovo tijelo. Glavni uzrok

log stoljeća, kad je pokojna princeza Diana otvoreno

bulimije želja je za mršavljenjem, potaknuta sramom

progovorila o svojoj borbi s tom bolešću.

zbog vlastitog tijela i težnjom za nedostižnim savrše-

Dok anoreksična osoba odbija hranu ili jede izra-

nim izgledom. Međutim, značajnu ulogu igraju i

zito malo, bulimična osoba ima tipične napadaje

drugi psihološki faktori. Depresija, usamljenost,

prežderavanja, kada u kratkom vremenskom peri-

izoliranost, poteškoće u izražavanju osjećaja, nisko

odu pojede ogromnu količinu hrane (od 3000 do

samopouzdanje. Ono što povezuje anoreksičare i

Posljedice bulimije • Russelov znak – sitne ogrebotine na šakama nastale zbog čestog dodira sa zubima • dentalna erozija – djelomičan ili potpun gubitak zubnog tkiva, nastao djelovanjem želučane kiseline koja u usnu šupljinu dolazi prilikom povraćanja • povećanje žlijezda slinovnica – zbog čestog gutanja hrane • točkasto krvarenje na licu i napukle krvne žilice na oku, nastale zbog povećanja krvnog tlaka u prsnom košu izazvanog povraćanjem • oštećenje jednjaka i želuca • mlohavost crijeva • loš rad gušterače • aritmija srca

Statistika • Bulimija najviše pogađa djevojke iz srednje ili više srednje klase. • Bulimija se javlja obično između desete i dvadesete godine života. • Oko 10% bulimičara su muškarci (od čega su najviše u opasnosti muškarci koji se intenzivno bave sportom, ili drugim aktivnostima koje iziskuju skladnu figuru). Otprilike trećina bulimičara ima problema sa zlouporabom droge ili alkohola. • Znanstvenici još nisu uspjeli precizno odrediti biološke čimbenike, ali je u nekim slučajevima zabilježen poremećaj u ravnoteži kemikalija u mozgu koje kontroliraju glad, apetit i probavu.

• izostanak menstruacije

drvo znanja 97

95

anoreksija copy.qxp

25.8.2006

18:13

Page 96

LJUDSKO TIJELO

• Anoreksija i bulimija • Istraživanje koje je uključivalo 130 anoreksičnih žena u dobi od 20 godina rezultiralo je spoznajom da se kod 92% slučajeva pojavio zabrinjavajući gubitak koštanog tkiva (osteopenija), posebno u području kralježnice i zdjelice. Njih 38% razvile su toliko velika oštećenja da se mogu klasificirati među oboljele od osteoporoze. U anoreksiji također dolazi do oštećenja važnih dijelova mozga i žlijezda s unutarnjim lučenjem, tako da te osobe često imaju smanjenu razinu spolnih hormona. U djevojaka izostaje menstruacija, a spolni razvoj može biti odgođen ili potpuno zaustavljen. Čak je i tjelesna temperatura snižena, kao i arterijski tlak. Velika opasnost za život prijeti i zbog niske razine kalija u organizmu, što može izazvati zastoj rada srca. Na psihičkom planu javlja se već spomenuta depresija (ako nije već postojala uoči nastupa anoreksije) i negacija problema. Unatoč očiglednoj mršavosti, osoba se doživljava debelom i smatra da ne čini ništa nenormalno time što si uskraćuje hranu. Kod djevojaka koje su oboljele od anoreksije često se vidi da su majke veoma zaokupljene razmišljanjima o vitkosti i tjelesnoj težini, pa u početku podržavaju kćerkinu dijetu iako je ona najčešće nepotrebna. U obiteljima nastaje panika tek kada mršavost dostigne zabrinjavajuće razmjere. Vrlo lako se opaža da su anoreksične osobe nesigurne osobe koje se osjećaju nedovoljno voljene te imaju jako nisko samopoštovanje. U početku adolescencije ostaju zbunjene promjenama na svom tijelu koje sazrijeva, stide se tijela i kao da žele usporiti svoj razvoj i odrastanje. Pojava anoreksije petnaest je puta češća kod djevojaka nego kod mladića, te obično započinje u razdoblju adolescencije ili rane odrasle dobi, ali se vrlo rijetko javlja kod žena koje su prešle dvadeset i petu. Zahvaća u prosjeku 1 na 200 adolescenata u dobi od 16 do 18 godina. Opaženo je da su riziku posebno izložene osobe koje se bave baletom, atletikom ili manekenstvom, jer je u tim grupama izrazita mršavost veoma bitna za uspjeh i razvitak buduće karijere.

bulimičare je osjećaj nedostatka kontrole nad vlas-

ju od drugih stoga je njihovoj okolini teško spaziti

titim životima, što nadoknađuju okretanjem svom

prve simptome poremećaja. Međutim, ukoliko pro-

tijelu kao jedinoj stvari za koju su oni i samo oni

đu nezapaženo, oni mogu početi rapidno gubiti te-

odgovorni, i u čemu ih nitko drugi ne može kontro-

žinu, a paralelno s tim pojavljuje se mogućnost broj-

lirati. Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od

nih zdravstvenih poremećaja: kronična iscrpljenost,

bulimije ovisi o tome koliko se često prejeda i čisti.

nizak krvni tlak, dehidracija, nedostatak vitamina,

Takva osoba može povraćati povremeno (jednom

opadanje razine elektrolita, atrofija mišića, erozija

mjesečno) ili jako često (više puta na dan). Tjelesne

zubi, neredovita menstruacija kod djevojaka, ošte-

posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače, upalu jednjaka, povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed povraćanja želučanih kiselina. Čestim povraćanjem također se troše voda i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poreme-

G

lavni uzrok bulimije želja je za mršavljenjem, potaknuta odbojnošću prema vlastitom tijelu.

ćeni ritam srca, grčenje mišića, pa čak i oduzetost. U težim slučajevima, neki od ovih tjelesnih proble-

ćenje jetre, srčana aritmija, grčevi, proljev, nesanica,

ma mogu dovesti do smrti. Još jedna opasnost je

neplodnost… listi užasa naprosto nema kraja. Zlo-

samoubilačka depresija i teško psihičko stanje.

rabljenje laksativa može prouzročiti dugotrajne prob-

Bulimičari su obično osobe prosječne težine, ili

leme s kontrolom mjehura. Bulimičari se često mo-

malo iznad prosjeka, i svoje probleme oprezno kri-

gu prepoznati po suhoj koži, žutim očima, lošem zadahu, hladnim rukama i stopalima, trulim zubima, te prorjeđivanju ili čak gubitku kose.

Sličnosti i razlike Iako su anoreksija i bulimija dva različita poremećaja hranjenja, ipak imaju neke sličnosti. Oba poremećaja uključuju opsjednutost težinom i tjelesnim izgledom. Osobe koje od njih obolijevaju imaju sljedeće karakteristike: perfekcionizam, visoku motivaciju za postignućem, često su akademski vrlo uspješne i imaju veliku potrebu da udovolje drugim ljudima. U tretmanu ovih poremećaja hranjenja preporučuje se sljedeće: hospitalizacija s ciljem tjelesnog oporavka; individualna, grupna i obiteljska psihoterapija i primjena lijekova – najčešće antidepresiva. Oba su poremećaja jednako teška i oba mogu uzrokovati smrt. To im je vjerojatno najveća sličnost. Važno je shvatiti da adolescenti koji pate

anoreksija copy.qxp

25.8.2006

18:14

Page 97

Dijagnoza i liječenje Znaci koji mogu upućivati na bulimični poremećaj uključuju brzo dizanje od stola nakon jela i odlazak iz prostorije za objedovanje. Osoba najčešće izaziva povraćanje gurajući dva prsta niz grlo, a taj postupak obično ostavlja kroničan plik (Russelov znak) na prstima tik ispod zgloba, gdje prsti taru o gornje zube. Ponavljajuće povraćanje dovodi i do oticanja žlijezda slinovnica, što se očituje kao meka nabreknuća ispod ušiju ili tik ispod podbratka. Traje li poremećaj nekoliko godina, nabreknuća postaju tvrda i trajna. Iako skrivanje i nijekanje bolesti kompliciraju dijagnozu bulimije, postoji nekoliko temeljnih kriterija za utvrđivanje bolesti: • Česte epizode prekomjernog uzimanja hrane. Pacijent svaka dva sata jede više nego što bi bilo dovoljno. • Odsutnost kontrole prilikom takve epizode ili nesposobnost odolijevanja potrebi za hranom. • Kompenzacijski mehanizam usmjeren na izbjegavanje debljanja – namjerno povraćanje, uporaba sred stava za čišćenje ili pretjerivanje u tjelovježbi. • Pretjerivanje u jelu i kompenzacijske mjere moraju se događati barem dva puta tjedno tijekom tri mjeseca.

Bulimija se može javiti samostalno ili zajedno s anoreksijom. U tom zajedničkom uzorku – koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju – djevojka neko vrijeme ne želi jesti, pripremajući se za prejedanje; moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za potiskivanje apetita. Unatoč preklapanju, ova dva poremećaja povezuju se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni potiskivanju svojih poriva, dok oboljeli od bulimije, s druge strane, obično udovoljavaju svojim žudnjama.

od anoreksije ili bulimije ne moraju izgledati vidno

nalno vjeruju da su debeli, bez obzira na to ko-

pothranjeni. Tjelesna je težina samo fizički

liko zaista mršavi bili. Imaju osjećaj unutarnje praz-

pokazatelj poremećaja, dok u biti adolescent pati

nine, nesigurnosti i bespomoćnosti, te nedosta-

od dubljeg emocionalnog konflikta koji treba

tak samopouzdanja i povjerenja u sebe. Često

riješiti. Opsjednutost hranom samo je simptom

misle da će ih drugi smatrati glupima. Dobivaju

dubljeg problema, kao što je nisko samopoštovan-

samopouzdanje tako što gube na težini, ali pa-

je, depresija, loša slika o sebi i mržnja usmjerena

te od osjećaja bezvrijednosti i krivnje ako im to

na sebe.

ne uspijeva. Misle da ne zaslužuju biti sretni.

Slijedi nekoliko psiholoških karakteristika ado-

• Depresija – promjene raspoloženja, osjećaj bespo-

lescenata koji pate od poremećaja hranjenja:

moćnosti, anksioznost (tjeskoba), izolacija i usam-

• Perfekcionizam – mnogi adolescenti koji pate od

ljenost česti su osjećaji onih koji pate od poreme-

poremećaja hranjenja perfekcionisti su i imaju

ćaja hranjenja. Bulimičari doživljavaju gubitak

visoku motivaciju za postignućem. Obično najpa-

kontrole koji dovodi do depresije, dok anoreksiča-

metnije i najpopularnije djevojke imaju potrebu

ri doživljavaju depresiju ako dobivaju na težini.

biti i najmršavije, a ta ih želja gura prema neod-

Često su i jedni i drugi vrlo iritabilni, povučeni i

govarajućim navikama i stavovima o hrani. Te per-

ponašaju se indiferentno prema ostalim člano-

A

dolescenti koji pate od anoreksije ili bulimije ne moraju izgledati vidno pothranjeni!

fekcionističke navike često budu dodatno podrža-

vima obitelji. Također se često osjećaju bezvrijed-

vane izvana ako adolescent dobiva komplimente

no, omalovažavaju se i žale se da su “predebeli”

od okoline na račun izgleda i tjelesne težine. Oni

ili da “nisu dovoljno dobri”.

pokušavaju postići savršenstvo u svim aspektima

• Opsjednutost – ovi adolescenti imaju veliku opsjed-

svog života. Silno žele ugoditi drugima i u tom

nutost hranom, kalorijama, masnoćom i tjeles-

procesu izgube svoje “pravo ja”. Kada im se čini

nom težinom. Težina postaje najvažniji atribut ko-

da nisu uspjeli postići savršenstvo, često nerealno

jim sebe definiraju.

krive sebe za taj neuspjeh i pokušavaju se kazniti.

• Krivnja – adolescenti s poremećajima hranjenja

Kazna obično slijedi u obliku izgladnjivanja kod

često imaju osjećaj krivnje koji dolazi otud što

anoreksičara, ili pročišćavanja kod bulimičara. Ti

misle da nisu ostvarili očekivanja drugih ljudi. Oni

načini kažnjavanja predstavljaju ozbiljnu prijetnju

teže savršenom tijelu i osjećaju kontrole, ali u tom

njihovu zdravlju, uključujući dehidraciju, hormo-

procesu počinju osjećati krivnju zbog svojih na-

nalnu neravnotežu, gubitak važnih minerala u tije-

vika hranjenja. Laganje postaje od izuzetne važ-

lu, oštećenja vitalnih organa, a ponekad i smrt.

nosti. Laganje o tome koliko su hrane pojeli ili

• Nisko samopoštovanje – osjećaji neadekvatnosti

da nisu ništa jeli postaje svakodnevna stvar, kao i

česti su kod adolescenata koji pate od poreme-

upotreba laksativa, diuretika, te pročišćavanje,

ćaja hranjenja. Oni imaju lošu sliku o sebi i iracio-

pretjerano vježbanje i izgladnjivanje. :-)

drvo znanja 97

97

Labos copy.qxp

25.8.2006

15:33

Page 98

TLAK ZRAKA ovom ćete pokusu vidjeti kako se jedan fizikalni sustav ponaša u uvjetima promjene temperature, tlaka i obujma. Pokus je vrlo jednostavno izvesti, a sav potreban pribor vjerojatno imate kod kuće.

U

Potreban pribor • plitka staklena posuda ili kadica • voštana svijeća, upaljač ili šibice te staklena čaša

Izvođenje pokusa • zapaljenu voštanu svijeću pomoću voska pričvrstimo za dno plitke staklene posude • u posudu zatim do polovine ulijemo vodu • čašom okrenutom naopako poklopimo zapaljenu svijeću

Objašnjenje Ako ste pravilno slijedili upute za pripremu i izvođenje pokusa, voštana svijeća se nakon što ste je poklopili čašom trebala ugasiti, a razina vode u čaši podići. Zašto se svijeća ugasila i zašto se podignula razina vode u čaši? Zraku pod čašom, dok voštana svijeća gori, poveća se temperatura i tlak. Kada se svijeća ugasi, zrak u čaši se hladi i smanji mu se tlak. Budući da je atmosferski tlak veći od tlaka zraka u čaši, razina vode se podiže dok se ne uspostavi ravnoteža atmosferskog tlaka i tlaka zraka u čaši. Često se (pogrešno) tumači da se razina vode u čaši podiže zato što voda nadomješta prostor potrošenoga kisika. No to nije točno jer gorenjem nastaje jednaka količina plinova i para (ugljičnoga dioksida i vodene pare) koji nadomještaju izgorjeli kisik.

VODIČI I IZOLATORI vo jednog pokusa koji potiče maštu i kreativnost. Vrlo ga je jednostavno izvesti. U strujni krug spojimo žaruljicu i bateriju te vidimo kako žaruljica svijetli. Zatim u krug jedan po jedan spajamo različite predmete. Kada žaruljica svijetli, a kad ne svijetli? Razvrstajte predmete u dvije skupine s obzirom na njihov utjecaj na svijetljenje žaruljice u ovom pokusu. Imaju li predmeti iste skupine neko zajedničko svojstvo? Saznajte što su vodiči, a što izolatori! Opišite koje ste sve predmete upotrijebili u ovom pokusu i radove, zajedno sa svojim podacima, pošaljite na našu adresu: Drvo znanja p. p. 84 10 000 Zagreb

E

Najkreativniji rad nagradit ćemo vrijednim darom iznenađenja!

98

rujan 2006.

Labos copy.qxp

25.8.2006

15:33

Page 99

Drvo znanja DVD Dragi čitatelji,

V

jerojatno ste već primjetili da je uz ovaj broj Drva znanja priložen DVD umjesto dosadašnjeg CD-a. Za obilje sadržaja koje Vam ovaj put poklanjamo CD je jednostavno postao pretijesan. Na DVD-u možete naći kratke filmove o lisicama, paucima i Mliječnoj stazi, pregledati naš katalog knjiga, zabaviti se uz kratke šaljive filmove te provjeriti svoje znanje kroz pitanja u kvizu. Pogledajte i koji filmovi uskoro stižu u naše kino-dvorane, a tu je i zvučni zapis teksta na engleskom jeziku iz ovog broja Drva znanja. Tekst čita izvorni engleski govornik, tako da možete naučiti pravilan izgovor eventualno nepoznatih riječi. Tu je i standardni paket korisničkih programa koji će vam olakšati rad na računalu. Svakako kliknite na ikonicu o Nikoli Tesli, gdje ćete moći pregledati sve njegove patente, kao i dokumente oslobođene tajnosti koje je američki FBI prikupio o Teslinu radu.

U ovom broju poklanjamo vam i dva cijela filma: prvi film je zapravo emisija Hrvatske televizije o Nikoli Tesli iz serijala Na rubu znanosti. Urednik i voditelj te emisije je Krešimir Mišak, koji je ujedno i autor teksta o Tesli u ovom broju Drva znanja. Drugi je izvrstan dokumentarni film Nikola Tesla – gospodar munja, koji iscrpno prikazuje i opisuje životni put čovjeka čiji je rad utkan u gotovo sve uređaje koji nas okružuju i kojima se svakodnevno služimo.

Sučelje koje se pokreće nakon umetanja DVD-a u računalo

Posebna pogodnost ovog DVD-a je ta što filmove, osim u DivX formatu na računalu, kao dosad, možete pogledati i na običnom kućnom DVD uređaju. Na ovaj način nećete ostati prikraćeni ako nemate računalo ili u računalu DVD uređaj. Nadamo se da će vam se ova novost s DVD-om svidjeti, da ćete uživati u njegovu bogatom sadržaju te naučiti nešto više o Nikoli Tesli, čovjeku koji je svojim radom zadužio cijelo čovječanstvo.

Nakon umetanja DVD-a u kućni DVD uređaj, pojavit će se izbornik s odabirom filmova.

drvo znanja 97

99

SVJETSKA POVIJEST

babilon copy.qxp

25.8.2006

20:38

Page 100

POVIJEST MEZOPOTAMIJE

Babilon i Asirija ivilizacija Mezopotamije postojala je gotovo dvadeset i šest stoljeća – od početaka oko 2900. godine pr. Kr. do vremena Aleksandra Velikog 330. godine pr. Kr. Tijekom ovog razdoblja mijenjale su se vlasti, običaji, ustroj i ekonomija zemlje, pa je gotovo nemoguće dati opći prikaz svakodnevnog života. Zlatnim razdobljem Mezopotamije, i ujedno “najtipičnijim” s povijesnog

C

100

rujan 2006.

gledišta, smatraju se dva stoljeća između 700. i 530. godine pr. Kr. U zapadnoj Aziji tada se zbivaju važni događaji. Asirija dostiže vrhunac svoje moći, te se proteže na cijeli Bliski istok, privremeno čak i na Egipat. Njezina podanica Babilonija, u savezu s Medijcima koji su došli s Iranske visoravni, zbacuje jaram, razara Ninivu (612. godine pr. Kr.) i za Babilon počinje vrijeme procvata.

Uz zlatno doba Babilona vezano je ime Nabukodonosora, s kojim to razdoblje i prestaje. Nakon Nabukodonosora, Perzijanci napadaju Babilon; Azija mijenja gospodara i dinastija Ahemenida dva stoljeća upravlja sudbinama na Istoku. Iz tog razdoblja postoje originalni dokumenti iz Ašura i Babilona, glinene pločice koje su preživjele stoljeća i iz kojih možemo bolje upoznati događaje iz obiteljskog

babilon copy.qxp

25.8.2006

20:39

Page 101

Umjetnost, reljefi, arhitektura, opeka, jedinstven sustav mjera – sve je to samo dio brojnih izuma koji su nam pomogli shvatiti i upoznati kulturu i civilizaciju starih Babilonaca. Sve to i još mnogo toga ostavila nam je upravo ova drevna civilizacija. života pod Sargonidima od Ašura. Sačuvani su i Kraljevski anali koji nas upoznaju s politikom, opisi obreda i himne koje nas upoznaju s religijama, građanski ugovori, pisma koja su visoki činovnici razmjenjivali s dvorom i pisma pojedinih osoba te službena ninivska knjižnica koju je sakupio kralj Asurbanipal (VII. stoljeće pr. Kr.) i koja svjedoči o znanosti toga vremena.

Zemlja Asirija na sjeveru i Babilonija na jugu tvore Mezopotamiju (Međurječje), zemlju između Eufrata i Tigrisa, rijeka koje su ovo područje činile plodnim. Obje rijeke izviru u Armenskom visočju; probijaju si put kroz planine, a kad okopni snijeg i vode nabujaju sruče se u ravnicu pustošeći sve pred sobom. Mezopotamci su pronašli lijeka toj stalnoj opasnosti reguliravši obje rijeke mrežom kanala. Istovremeno su služili za natapanje zemlje i kao plovni putovi. Sjever i jug Mezopotamije znatno se razlikuju – na sjeveru se nalaze visoke planine, a na jugu je tlo potpuno ravno. Klima je na sjeveru vruća, ali ublažena planinama, dok na jugu sunce nemilosrdno prži. Ipak, ni na jugu nije sam pustinjski pijesak, upravo zbog dviju velikih rijeka koje tlu daju život i čine plodnu ravnicu. Na krajnjem jugu se nalaze samo močvare pune visokih trski. Južna Mezopotamija je domovina žitarica. Središte i jug Asirije bogati su naftom i bitumenom. Asirsko se carstvo nakon osvajanja i neprekidnih ratova u VII. i VI. stoljeću pr. Kr. prostire s jedne strane do današnjeg jugozapadnog Irana, s druge strane do Sredozemnog mora, a s vremenom će zauzeti i Egipat.

Dva stoljeća zbivanja Tijekom drugog tisućljeća pr. Kr. Babilonija i Asirija bore se međusobno za prevlast. Početkom prvog tisućljeća Asirija postiže prednost i zadržava je u daljnjim razdobljima. Umro je asirski kralj Sargon II. (722-705. pr. Kr.). On ostavlja 17 km sjeveroistočno od Ninive veliki dvorac. Asirsko

drvo znanja 97

101

SVJETSKA POVIJEST

babilon copy.qxp

25.8.2006

17:47

Page 102

• Babilon i Asirija • carstvo uskoro će narasti do svoje pune veličine, a njegov tadašnji kralj Senaherib (705-681. pr. Kr.) brine se o njegovu širenju. No prije toga mora ugušiti ustanke koji se na drevnom Istoku redovito javljaju prigodom dolaska novog kralja na vlast. Senaherib uspostavlja red i nameće vladara Babiloniji, koja se digla pod vodstvom Merodaka-Baladana, prije svrgnutog vladara. Senaherib ga progoni sa svojom flotom do Perzijskog zaljeva, kamo se sklonio. Elam (jugozapad današnjeg Irana) pomaže pobunjeniku, pa borba završava neriješeno. Senaherib odgađa osvetu jer mora zadržati Arape na jugozapadu carstva i vratiti se u Palestinu, koja se opet buni. Napokon se vraća Babiloniji, pljačka je 689. pr. Kr. i postavlja svog sina za guvernera. Pobuna izbija i u samoj Asiriji, a Senaherib biva ubijen. Nasljeđuje ga Esarhadon (680-669. pr. Kr.), koji svoje napore usmjerava prema Egiptu. Esarhadon se postavlja za gospodara Babilonije. No pobunjena Fenicija je strogo kažnjena, zarobljeni kralj Sidona smaknut, a grad do temelja srušen. Opasnost dolazi s istoka, od Medijaca nastanjenih na sjeverozapadu Perzije i od Skita, nomada indoeuropskog porijekla, koji se preko

Lilutu – babilonsko božanstvo smrti

U

staroj su Mezopotamiji postojale tri kategorije ljudi: slobodnjak, rob i međusloj kojega je vrijednost manja od slobodnjaka i veća od roba.

Stanovništvo i jezik Na području Mezopotamije prvi stanovnici bili su Sumerani, zatim proto-hetiti u Maloj Aziji, Huriti na sjeveroistoku Asirije i narodi nastanjeni duž Zagrosa, od Kavkaza do Elama. Babilonci i Asirci, koji pripadaju semitskim narodima, izmiješani su u to vrijeme u jednu skupinu, Akađane. Kad u Mezopotamiji počinje povijesno razdoblje, Semiti i Sumerani već su odavno izmiješani. Semite nalazimo u velikom broju utaborene na zapadu gornje Sirije, odakle provaljuju u srednju i južnu Mezopotamiju, tada zemlju Sumerana. Kasnije dolazi do novih napada nomadskih plemena semitskog porijekla, Aramejaca, koji su se malo-pomalo infiltrirali u Mezopotamiju i stopili s njezinim stanovništvom. Semiti su prihvatili elemente mezopotamske civilizacije, ali su ih prilagodili svojem duhu. Akađani zadržavaju poštovanje drevne civilizacije, ali unose i neke promjene pod utjecajem sumerskih uzora. Jezici koji su se govorili u Mezopotamiji, asirski na sjeveru i babilonski na jugu, s vremenom su se izmiješali i “stvorili” jedinstveni jezik – akadski. Ostaci babilonskih zidina u današnjem Iraku

102

rujan 2006.

Armenije pokušavaju uvući u Asiriju. Usred svih tih briga kralj nalazi vremena da planira gradnju novog dvora u Ninivi. Esarhadon umire u pokušaju da savlada Egipat. Nasljeđuje ga mlađi sin Asurbanipal (668-626. pr. Kr.), dok starijem pada u dio babilonski prijesto. Asurbanipal najprije uspostavlja asirski utjecaj u Egiptu. Asirska vojska ide iz Memfisa u Tebu i pljačka je. Stariji Asurbanipalov brat, onaj kojemu je trebalo pripasti asirsko prijestolje, diže ustanak protiv Asurbanipala. Asirija ponovo kreće na Babilon, a prilikom zauzimanja grada brat izdajnik pogiba u požaru u svojoj palači. Biva osvojena i Suza, glavni grad Elama, koji postaje asirska provincija. Asirsko je carstvo tada na svom vrhuncu. Pod Asurbanipalovim će nasljednicima samo propadati. Kjaksar, medijski kralj, stupa u savez s babilonskim guvernerom Nabopolasarom, te oni kreću na Ninivu i zauzimaju je 612. godine. Posljednji ninivski kralj skuplja vojsku u gornjoj Siriji, ali carstvo je već podijeljeno. Čitav

babilon copy.qxp

25.8.2006

17:47

Page 103

Babilonci su često oslikavali zidove životinjskim motivima.

sjever od Medije do Male Azije pripast će medijskom carstvu, a Babilonija, Asirija i priobalni pojas bit će sjedinjeni pod Nabopolasarovom krunom u novo babilonsko kraljevstvo. Nabopolasar mu je nekoliko godina prvi kralj. Iza njega dolazi Nabukodonosor (605-563. pr. Kr.), kome je dugogodišnje kraljevanje omogućilo da uljepša Babilon koji je opljačkao Asurbanipal, te da ga ukrasi spomenicima opisanima u zapisima i pripovijestima grčkih povjesničara. Babilonska monarhija zbližava stare asirske protivnike. Nabukodonosor poduzima vojnu protiv Palestine, zauzima Jeruzalem 597. i 587. godine pr. Kr. Drugi put ga ne štedi, vrši pokolj stanovništva, a velikaše i zanatlije seli u Babiloniju. To je početak “velikog babilonskog sužanjstva” okončanog tek u vrijeme Perzijanaca. Nakon duge opsade, pada grad Tir, a Nabukodonosor se priprema da s obale, kao prirodne baze, napadne Egipat (568. pr. Kr.).

Društveni slojevi U staroj su Mezopotamiji postojale tri kategorije ljudi: slobodnjak, rob i međusloj kojega je vrijednost manja od slobodnjaka i veća od roba, ali je on ostavio tako malo traga da možemo smatrati da je ta društvena stepenica bila sasvim nevažna već u Hamurabijevo doba. Riječ je o muškinu, što na arapskom

znači siromašan. To je čovjek male vrijednosti, ali ne i bez ikakve vrijednosti kao rob. Slobodan čovjek stoji na vrhu društvene ljestvice. On nikome ne pripada, potpada pod za-

kone, ali kad postavlja zakone ili trpi štetu ima veća prava od roba. Obitelj se zasniva brakom, teoretski monogamnim, ali mužu se dopušta da uzima djevojku iz redova ropkinja. Do vjenčanja djevojka ostaje pod skrbništvom oca, koji njome raspolaže te je može udati po svojem nahođenju. Djevojka se može naći u službi kod tuđih ljudi kao zalog za očevo dugovanje, no i u tom slučaju udat će se za onoga koga odredi otac ili braća ako oca nema, a tek ako nema niti njih, vjerovnik može njome slobodno raspolagati. Braku prethode zaruke, koje se obavljaju tako da budući suprug izlije malo miomirisa djevojci na glavu i donese poklone i namirnice. Od tog trenutka ona sasvim pripada novoj obitelji, pa će se u slučaju zaručnikove smrti udati za njegova brata ili rođaka, ako nema brata. Ukoliko nitko ne odgovara tim uvjetima, što je u istočnjačkim obiteljima prava rijetkost, vraća se pod pokroviteljstvo svog oca. On vraća poklone, osim potrošnih dobara. Samo vjenčanje sastoji se od predaje žene mužu. Kad je zaručnik slobodnjak, on prebacuje oko žene veo i izjavljuje pred svjedocima:

Pismo i sve oko njega jedan je od najzanimljivijih aspekata aktivnosti Mezopotamaca, naroda koji je ostavio najveći broj pisanih dokumenata. Zato što je njihovo pismo složeno i mnogo teže od zapadnoeuropskih, privilegij je malog broja ljudi, posebno onih kojima je zadatak da sačuvaju i prenesu znanja, klase pisara koja se zapravo oslanja na svećenstvo. Prije otprilike 130 godina odgonetnuto je asirsko pismo, no 20 ili 30 godina nakon toga, posumnjalo se da je to pismo možda samo najviši stupanj razvoja nekog sasvim drugog pisma, sličnog egipatskom ili kineskom, koje je također prikazivalo predmete koje je označavalo. Dugo vremena, bar tisuću godina, mezopotamska civilizacija nije poznavala pismo. Bilo je to obeidsko ili ubaidsko razdoblje (nazvano tako prema istoimenom nalazištu u Iraku, gdje su nađeni ostaci najstarije mezopotamske kulture) koje je, po svemu sudeći, završeno oko 3400 godina pr. Kr. No iako prvog pisma još nije bilo, sve je već bilo spremno za pismo u ideografskim prikazima. U grobnicama u Suzi, iz istog razdoblja, nađeno je svečano pogrebno posuđe ukrašeno crnim slikarijama na žuto-zlenkastoj podlozi. Osnovne teme uzete su iz životinjskog svijeta, a umjetnik im je prikazujući ih dao geometrijske oblike koji su bili najbliži njihovu prirodnom obliku. Na jednom frizu ptice plivačice bit će naslikane bez nogu, izdužena vrata, tako da će se pretvoriti u slijed muzičkih nota, a potom će umjetnik, odbacivši tijela, ostaviti samo slijed okomitih crta (vratovi) s kukicama (kljunovi) na vrhu. Stanjene divokoze postaju dva spojena trokuta, uz koje su još dva dodatka koji označavaju glavu i rep, ali se rogovi pružaju nadaleko i pri tišću glavu velikim krugom. U tom se krugu često nalazi još jedan manji krug ili kvadrat, i u njemu ornament šahovskih polja ili niz valovitih crta ili prolistala grana.

drvo znanja 97

103

SVJETSKA POVIJEST

babilon copy.qxp

25.8.2006

17:47

Page 104

• Babilon i Asirija •

Keramikom ukrašen prozor

“Ona je moja žena”. Korištenje vela razrađeno je u asirskom zakonu. Po tom je zakonu veo znak raspoznavanja žene slobodnjaka, pa kad netko vidi služavku ili kurtizanu da nosi veo dužan ju je prijaviti. Veo najvjerojatnije nije bio neprestano spušten preko lica. Zapravo, na mnogim novohetitskim spomenicima vidimo žene s velom što pokriva kosu i spušta se s obje strane lica. Ako želi pokriti lice, može ga samo skupiti (mnoge ga žene na Istoku pridržavaju zubima), a ako stoji preklopljen navrh glave, može ga se malo spustiti. Što se tiče zajedničkog života, postoje dvije mogućnosti: žena ostaje u očevoj kući ili ide s mužem u njegov dom. U prvom slučaju muž joj plaća za uzdržavanje kuće (ova se plaća zove

R

obom se u Mezopotamiji moglo roditi ili postati. Roditi se kao rob značilo je da je i otac bio rob. dumaki); u slučaju muževljeve smrti, kuća ostaje ženi jedino ako iza njega nije ostavio ni sinova ni braće. Ako se mladi supružnici nastane u muževoj kući, žena donosi širku, miraz često popraćen dotom, a sve to uz još primljene darove zajamčeno nasljeđuju njezini sinovi, te muževa braća ne mogu s tim računati. Ali žena ne mora biti sama u domu, muž može uzeti esirtu ili konkubinu, a ta nosi veo samo onda kada prati izvan kuće zakonitu ženu. To se pravo, što ga Babiloncima daje već Hamurabijev zakon, zadržalo sve do prve polovice 1. tisućljeća. No muž ne može imati dvije supruge. Taj Kip iz 5. stoljeća pr. Kr.

Astronomija je za Mezopotamce više sredstvo nego cilj, jer im služi da se snađu u astrologiji i omogućuje da naprave kalendar. Asirci su od Babilonaca preuzeli kalendar. U tom lunarno-solarnom kalendaru ima 12 mjeseci od po trideset dana. Polazeći od početka godine, mjeseci se zovu: nisan (ožujak-travanj), aiar (travanj-svibanj), sivan (svibanj-lipanj), tamuz (lipanj-srpanj), ab (srpanj-kolovoz), elul (kolovoz-rujan), tešrit (rujan-listopad), arašamana (listopad-studeni), kislimu (studeni-prosinac), tebet (prosinac-siječanj), šebat (siječanj-veljača), adar (veljača-ožujak). Kako je tih dvanaest mjeseci trajalo ukupno 360 dana, od vremena do vremena ubacuje se međumjesec na kraju prvog ili drugog polugodišta, a naziva se imenom prethodnog mjeseca, pa će biti ponovni elul ili ponovni adar. Međutim, taj se kalendar pokazao tijekom uporabe daleko od savršenog. Nevrijeme je moglo prekriti zvijezde, a objava novog mjeseca davala se upravo na temelju promatranja zvijezda, pa je nastup novog mjeseca mogao biti prebačen za dan-dva kasnije. Kralj je određivao kada će početi mjesec, pa u službenom dopisivanju mnogo mjesta zauzimaju izvještaji dvorskih astronoma, napravljeni u obliku pisama u kojima kralju priopćavaju rezultate svojih promatranja. Nebo je bilo podijeljeno na velike pokrajine, kao i zemlja na kraljevstva. Sastojalo se od središnjeg dijela, zatim je na dijagonali osi sjever-jug bio Anuov put, iznad njega Enlilov put, a ispod njih Ein put. Na ove putove Asirci i Babilonci smjestili su sve zvijezde koje su mogli vidjeti. Trideset i tri su zviježđa na Enlilovu putu, među njima: Kasiopeja, Perzej, Kočijaš, Rak, Lav, Sjeverna kruna, Veliki Medvjed, Zmaj, Mali Medvjed, Zmija, Lira, Vega, Gušterica, Andromeda i planet Jupiter. Na Anuovu putu bila su dvadest i tri zviježđa, i među njima: Ovan, Ribe, Plejade, Aldebaran, Sirius, Veliki Pas, Hidra, Gavran, Djevica, Vaga, Orao.

104

rujan 2006.

babilon copy.qxp

25.8.2006

17:48

Page 105

Obnovljene zidine i ulice Babilona

Zidine velikog arapskog grada Hatre

je naslov pripao prvoj ženi kad ju je ovjenčao velom; druga će ostati u pomalo podređenom položaju u odnosu na prvu; uzeta iz redova robinja. Zadržat će i njihove obveze: morat će poštovati prvu ženu, donositi joj sjedalicu u hram i pomagati joj kod oblačenja. Otac ima pravo slobodno raspolagati djecom. U nekim se dokumentima čak spominje kao “gospodar, vlasnik” djeteta, u čemu više uopće ne razumijemo isto što nama predstavlja otac. Otac raspolaže kćerkom kod udaje, a prava majki se ne spominju. Robom se moglo roditi ili postati. Roditi se kao rob značilo je da je i otac bio rob. Postati rob moglo se u nekoliko prilika. Prva prilika bio je rat. Jedan od ciljeva neprestanih ratnih pohoda asirskih vladara bilo je pribavljanje radne snage za gradnje koje su poduzimali. Zarobljenici su radili na gradnjama, na radovima

Jedan od oslikanih ulaza u Babilon

oko održavanja kanala, u hramovima, a jedan dio bio bi prodan na tržnici. Rob je imovina kao i svaka druga, on nema ličnosti. U spisima se uvijek spominje “glava roba”, a kad ga se imenuje, ne navodi se i ime oca. Kad je ranjen, odštetu dobiva njegov gospodar, a ne on. Budući da za svojeg gospodara predstavlja neku vrijednost, isključuje se da bi ga ovaj namjerno ubio. Žigoše ga kao stoku iz stada. Hamurabijev zakonik je predvidio slučaj da netko odsiječe i isiječe robu žig. Vjerojatno je riječ o ožiljku od opekotine nastale žigosanjem. Kazna za taj čin je stroga, krivcu će se odsjeći ruke. Ako je to učinio iz neznanja, na nečiji nagovor, poticatelj će biti osuđen na smrt. Osim toga, rob je nosio o vratu obješenu uzicu s pločicom na kojoj je pisalo njegovo ime i ime njegova gospodara, poput kakve legitimacije. Muzej Louvre posjeduje nekoliko takvih dokumenata. A odbjegli rob? Za njim je u potjeru išao ne samo njegov gospodar nego i vlasti. Hamurabijev zakonik posvećuje čak šest članaka odbjeglom robu, što govori o učestalosti te pojave. Strogo se kažnjavalo pomaganje robu u bijegu i njegovo skrivanje, pa bi u aktima o prodaji prodavač jamčio da se ne radi o odbjeglom robu, te bi se obvezao da će platiti odštetu ukoliko se ipak otkrije da se radi o tome. Isto tako, ako je rob predan kao jamac za neki dug, dužnik bi se obvezao da će platiti odštetu novom vlasniku u slučaju da “zalog” pobjegne. :-)

Monumentalni kip koji prikazuje lava Ititu

Babilonski “viseći” vrtovi jedno su od sedam svjetsih čuda Antike. No ono što je od tih vrtova nađeno u iskopinama ne zaslužuje takvo divljenje. Viseći vrtovi, najvjerojatnije terasasto posađeni, nalazili su se na brdašcu u neposrednoj blizini palače uz koju je vodila Ophodna cesta i nedaleko od Ištarina dvora. Na tom su mjestu nađeni ostaci zdenaca koji nam omogućuju pretpostavku da je postojao kružni lanac dovoljno dug da dovede vodu do vrha terasa. Takav položaj na brdu omogućavao je da se drveće koje je bilo iznad bedema moglo vidjeti izdaleka, pa je to pridonijelo glasu kakav je o njima kolao. Kralj Asurbanipal izgradio je u svojoj palači u Ninivi biblioteku koja nosi njegovo ime. Pretpostavlja se da ideja o sakupljanju svih glinenih pločica na kojima su zapisana sva znanja nije bila njegova. Bila je to ideja i drugih kraljeva prije njega, posebno Sargona II, osnivača dinastije, no Asurbanipal je ideju proveo u djelo i njegova je biblioteka bila veća od svih dotad poznatih. Prenijeta u London, danas je ponos Britanskog muzeja.

drvo znanja 97

105

emglezi 97.qxp

25.8.2006

14:58

Page 106

Leonardo da Vinci Leonardo da Vinci, 1452–1519, Italian painter, sculptor, architect, musician, engineer, and scientist, was born near Vinci, a hill village in Tuscany, and died in France, of natural causes. The versatility and creative power of Leonardo mark him as a supreme example of Renaissance genius. Leonardo was the illegitimate son of a Florentine notary and a peasant woman. Presumably he passed his childhood with his father’s family in Vinci, where he developed an enduring interest in nature. Early sources describe his beauty, charm of manner, and display of artistic talent. In 1466 Leonardo moved to Florence, where he entered the workshop of Verrocchio and came into contact with such artists as Botticelli, Ghirlandaio, and Lorenzo di Credi. Early in his apprenticeship he painted an angel, and perhaps portions of the landscape, in Verrocchio’s Baptism of Christ (Uffizi). In 1472 he was registered in the painters’ guild. The culmination of Leonardo’s art during his first period in Florence is the magnificent unfinished Adoration of the Magi (Uffizi) commissioned in 1481 by the monks of San Donato a Scopeto. In this work is revealed the integration of dramatic movement and chiaroscuro that characterizes the master’s mature style. Leonardo went to Milan in1482 and remained at the court of Ludovico Sforza for 16 years. In this time he composed the greater part of his Trattato della pittura and the extensive notebooks that demonstrate the marvellous versatility and penetration of his genius. As court artist he also organized elaborate festivals. Severe plagues in 1484 and 1485 drew his attention to problems of town planning, an interest which was revived during his last years in France. Many drawings of plans and elevations for domed churches reflect a concern with architectural problems that must have been stimulated by contact with Bramante during these years. He worked c.1488 on a model for the tambour and dome of the cathedral at Milan. In 1490 he was employed with Francesco di Giorgio as consulting engineer on the restoration of the cathedral at Pavia, and later, on the cathedral at Piacenza. In 1483, Leonardo, with his pupil Ambrogio de Predis, was commissioned to execute the famous Madonna of the Rocks. Two versions of the painting exist—one in the Louvre (1483–c.1486), another in the National Gallery, London (1483–1508). Leonardo’s fresco of the Last Supper (Milan) was begun c.1495 and completed by 1498. This work is now badly damaged. Leonardo’s own experiments with the fresco medium account in part for its disintegration, which was already noticed by 1517. While at Ludovico’s court Leonardo also worked on a monument to the duke’s father, Francesco Sforza. The work was never cast, and the model,

admired by his contemporaries, perished during the French invasion of 1499. In 1511 he undertook a similar work with the commission of a monument for Gian Giacomo Trivulzio. This work was also never completed and known only through drawings related to the project. By 1503 he was back in Florence, where he was commissioned to execute the fresco of the battle of Anghiari. This work, like its companion piece assigned to Michelangelo, was never completed, and the cartoons were subsequently destroyed. The work exerted enormous influence on later artists, however, and some impression of the original may be had from anonymous copies in the Uffizi and Casa Horne (Florence), from an engraving of 1558 of Lorenzo Zacchia, and from a drawing by Rubens (Louvre). From about this time dates the celebrated Mona Lisa (Louvre), the portrait of the wife of a Florentine merchant. In 1513 Leonardo went to Rome, attracted by the patronage of the newly elected Medici pope, Leo X, and his brother Giuliano. Here he found the field dominated by Michelangelo and Raphael. The aging master was assigned to various architectural and engineering projects at the Vatican and received commissions for several paintings. It was perhaps in this period that he executed the enigmatic painting of the young St. John the Baptist (Louvre). Giuliano de’ Medici left Rome in 1515 and died at Fiesole in the following year. It is conjectured that Leonardo left with him, attached to his household, and that soon afterward he accepted an invitation of Francis I of France to settle at the castle of Cloux, near Amboise. Here, the old master was left entirely free to pursue his own researches until his death. Although there is no certain record of his last years, he seems to have been active with festival decoration and to have been interested in a canal project. Notes and drawings ascribed to this late period show his continued interest in natural philosophy and experimental science.

Exercise what you have learnt! Put the werb in the brackets into the right tense! 1. Leonardo da Vinci __________ in France. (to die) 2. Leonardo _________ to Florence, where he ___________ an apprentice. (to live, to be) 3. Mona Lisa ________ one of the most famous paintings in the world. (to be) 4. The Last Supper ________ now badly damaged. (to be) 5. Michelangelo and Leonardo __________ good friends (to be).

Complete the sentences! 1. Leonardo went to Milan in1482 and remained at the court of Ludovico Sforza __________. 2. In 1490 he was employed with Francesco di Giorgio as consulting engineer on the _____________________________________ and later on the cathedral at Piacenza. 3. From about this time dates the celebrated Mona Lisa (Louvre), the portrait _______________________________________. Key: died; lived, was; is; is; were not

106

rujan 2006.

emglezi 97.qxp

25.8.2006

15:00

Page 107

Narrated Narrated by by Anthony Anthony J. J. Dawe, Dawe, Zagreb Zagreb

The Milky Way Galaxy The Milky Way is the galaxy which is the home of our Solar System together with at least 200 billion other stars (more recent estimates have given numbers around 400 billion) and their planets, and thousands of clusters and nebulae. All the objects in the Milky Way Galaxy orbit their common center of mass, called the Galactic Center. As a galaxy, the Milky Way is actually a giant, as its mass is probably between 750 billion and one trillion solar masses, and its diameter is about 100,000 light years. Radio astronomical investigations of the distribution of hydrogen clouds have revealed that the Milky Way is a spiral galaxy of Hubble type Sb or Sc. Therefore, our galaxy has both a pronounced disk component exhibiting a spiral structure, and a prominent nuclear region which is part of a notable bulge/halo component. The Milky Way Galaxy belongs to the Local Group, a smaller group of 3 large and over 30 small galaxies, and is the second largest (after the Andromeda Galaxy M31) but perhaps the most massive member of this group. M31, at about 2.9 million light years, is the nearest large galaxy, but a number of faint galaxies are much closer: Many of the dwarf Local Group members are satellites or companions of the Milky Way. The two closest neighbours have only recently been discovered: The nearest of all, discovered in 2003, is an already almost disrupted dwarf galaxy, the Canis Major Dwarf, the nucleus of which is about 25,000 lightyears away from us and about 45,000 light-years from the Galactic Center. Second comes SagDEG at about 88,000 light years from us and some 50,000 light years from the Galactic Center. These two dwarfs are currently in close encounters with our Galaxy and in sections of their orbits situated well within the volume occupied by our Milky Way. They are followed in distance by the more conspicuous Large and Small Magellanic Cloud, at 179,000 and 210,000 light years, respectively. The spiral arms of our Milky Way contain interstellar matter, diffuse nebulae, and young stars and open star clusters emerging from this matter. On the other hand, the bulge component consists of old stars and contains the globular star clusters; our galaxy has probably about 200 globulars, of which we know about 150. These globular clusters are strongly concentrated toward the Galactic Center: From their apparent distribution in the sky, Harlow Shapley has concluded that this center of the Milky Way lies at a considerable distance (which he overestimated by factors) in the direction of Sagittarius and not rather close to us, as had been thought previously. Our solar system is thus situated within the outer regions of this galaxy, well within the disk and only about 20 light years “above” the equatorial symmetry plane, but about 28,000 light years from the Galactic Center. Therefore, the Milky Way shows up as luminous band spanning all around the sky along this

Exercise what you have learnt! Put the werb in the brackets into the right tense! 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Milky Way __________ a galaxy far away from our own. (to be) There ____________ 200 to 400 billion stars in the Milky way. (to be) The center of the Milky Way ________ the Galactic Center. (to call) The Milky Way ______________ small, and its diameter _______ very large. (to be, to be) The Milky Way _________ the second largest in our Local group. (to be) Our two closest neighbors ______________ recently. (to discover) The spiral arms of our Milky Way ___________ interstellar matter, diffuse nebulae, and young stars and open star clusters. (to contain) Our galaxy __________ a long time ago. (to create)

Complete the sentences! 1. All the objects in the Milky Way Galaxy orbit _____________________. 2. Radio astronomial investigations of the _____________________ of hydrogen clouds have ______________________ a spiral galaxy. 3. Many of the dwarf Local Group members are ___________________ of the Milky Way. 4. The center of the Milky Way lies ________________ distance in the direction of ____________________ and ____________________, as had been thought previously. 5. Our solar system is situated ________________________ of this galaxy Key: is; are; is called; is not, is; is; have been discovered; contain; was created

symmetry plane, which is also called the “Galactic Equator”. Its center lies in the direction of the constellation Sagittarius, but very close to the border of both neighbour constellations Scorpius and Ophiuchus. The distance of 28,000 light years has recently (1997) been confirmed by the data of ESA’s astrometric satellite Hipparcos. The solar system is situated within a smaller spiral arm, called the Local or Orion Arm, which is merely a connection between the inner and outer next more massive arms, the Sagittarius Arm and the Perseus Arm. Similar to other galaxies, there occur supernovae in the Milky Way at irregular intervals of time. If they are not too heavily obscured by interstellar matter, they can be, and have been seen as spectacular events from Earth. Unfortunately, none has yet appeared since the invention of the telescope (the last well observed supernova was studied by Johannes Kepler in 1604). Our Sun, together with the whole Solar System, is orbiting the Galactic Center at the distance given, on a nearly circular orbit. We are moving at about 250 km/sec, and need about 220 million years to complete one orbit (so the Solar System has orbited the Galactic Center about 20 to 21 times since its formation about 4.6 billion years ago). In addition to the overall Galactic Rotation, the solar system is moving between the neighbouring stars (peculiar motion) at a velocity of about 20 km/s, to a direction called “Solar Apex,” at the approximate position RA=18:01, Dec=+26 (2000.0); this motion was discovered by William Herschel in 1783.

DICTIONARY – WORDS AND PHRASES! VERSATILITY – svestranost INTERSTELLAR MATTER – međuzvjezdana tvar APPRENTICESHIP – učenje, naukovanje DUKE – vojvoda, knez CONJECTURE – pretpostavka

HOUSEHOLD – domaćinstvo, kućanstvo DWARF – patuljak CONSPICUOUS – istaknut, upadljiv LIGHT YEAR – svjetlosna godina ENDURING – trajan

BILJKE I ŽIVOTINJE

pauci.qxp

25.8.2006

17:18

Page 108

KORISNI ILI OPASNI? Pauci (Araneae) su mali beskralješnjaci, koji zajedno sa štipavcima, grinjama i lažištipavcima spadaju u koljeno člankonožaca (Arthropoda), potkoljeno klještara (Chelicerata) i razred paučnjaka (Arachnida).

rije 450 milijuna godina, u devonu pauci su izašli iz mora na kopno i tako postali prve kopnene životinje koje su koristile atmosferski kisik za disanje. Brojem vrsta čine najveći dio paučnjaka. Danas je poznato 37 766 vrsta pauka, raspoređenih u 109 porodica. Nalazimo ih u gotovo svim kopnenim ekosustavima, gdje imaju važnu ulogu kao predatorski organizmi. Tijelo pauka podijeljeno je na prednji dio (prosomu) i stražnji dio (opistosomu), koji su međusobno odijeljeni duboko urezanom sponicom. Sprijeda imaju 6–8 očiju različitih veličina, no neke špiljske vrste mogu biti slijepe. Uz četiri para nogu, imaju i jedan par kliješta. Kliješta (helicere) pauka nemaju oblik pravih kliješta, već su građena od malog šiljastog vršnog članka koji izgleda kao pandžica, a vezan je za mnogo veći donji članak. Na vrhu šiljka izlazi otrov iz velikih parnih otrovnih žlijezda. Njime pauci svladavaju plijen ili se brane od svojih neprijatelja.

P

D

anas je poznato 37 766 vrsta pauka, raspoređenih u 109 porodica. Nalazimo ih u gotovo svim kopnenim ekosustavima. Iza kliješta na prednjem tijelu je gornja usna sa žlijezdom slinovnicom. Čeljusne noge su obično kraće, građene od 6 članaka, te imaju oblik nogu za hodanje. Kod mužjaka su izmijenjene, jer na vrhu posljednjeg članka imaju poseban šuplji privjesak kao pomoćni organ za parenje pomoću kojeg prenose sjeme u ženku. Zbog toga njihovi vrhovi izgledaju zadebljalo, poput boksačkih rukavica. Noge za hodanje su dugačke i različito izmijenjene, ovisno o načinu života pauka. One su vrlo složen organ – na vrhovima nogu nalazi se par češljasto nazubljenih pandžica, te malena slabije nazubljena predpandžica. Tu su još i nazubljene četine različitog oblika, i spljoštene dlačice koje čine kistove.

108

rujan 2006.

pauci.qxp

25.8.2006

17:18

Page 109

Pauci Stražnji dio tijela pauka najčešće je neobična oblika i povećan je dugim nastavcima i bodljama. Odmah na početku stražnjeg dijela tijela nalazi se neparni spolni otvor, s čije strane su pukotinasti odušci prednjeg para lepezastih uzdušnica. Crijevni otvor pauka nalazi se na kraju stražnjeg dijela tijela. Ispred njega je sustav za predenje, sastavljen od 4 do 6 predljivih bradavica. Na tijelu i nogama pauka postoje mnoge raznovrsne opipne dlačice. Njima osjećaju najnježnije gibanje zraka i niti u mreži. S donje strane prednjeg dijela tijela i po nogama imaju liraste organe kojima osjećaju mirise. Neki pauci imaju organe za proizvodnju zvuka na različitim dijelovima tijela, npr. na kliještima, bedrima, između prednjeg i stražnjeg tijela itd. Oni su građeni na isti način, a zvuk proizvode tako da preko nabrane plohe prevlače dugi nazubljeni dio. Od toga ploha titra. Zvuk velikog pauka ptičara dovoljno je glasan da ga može čuti i čovjek. Svojom su bojom pauci većinom prilagođeni okolišu u kojem borave. Tako kamuflirani manje su uočljivi svojim predatorima. Pauci u našim krajevima većinom su smeđe ili zeleno obojani, dok su u tropskim područjima najčešće živih i šarenih boja kako bi se što bolje uklopili među cvijeće u kojem vrebaju svoj plijen.

Razmnožavanje Pauci se razmnožavaju jajašcima koje ženka najčešće nosi sa sobom u posebno opredenim čahurama. Prije parenja kod pauka dolazi do dosta složenog rituala udvaranja. Budući da su spolni otvori na vrhu stražnjeg dijela tijela, obično parenje je nemoguće. Kad je mužjak spreman za parenje, ispusti na posebno predivo kapljicu sjemena iz svog spolnog otvora, te ga usiše u šupljinu privjeska na vrhu čeljusnih nogu, a zatim ga odatle pomoću tanke niti unese u spolni otvor ženke. Iz oplođenih jajašaca izlaze mladi, koji su jednaki odraslima. Mogu se razlikovati jedino po boji. Oni se zadrže nekoliko dana u zapretku,

drvo znanja 97

109

BILJKE I ŽIVOTINJE

pauci.qxp

25.8.2006

17:19

Page 110

• Pauci •

Vrtni pauk (Araneus diadematus )

u kojem se jednom ili dva puta presvuku, a zatim iz njega izađu. Prije ponovnog presvlačenja ne mogu još presti svoje niti, ni loviti hranu, pa žive od žumanjka iz jajeta. Stoga su posve mladi pauci obično zajedno, a tek se kasnije raziđu i žive samostalno. Postoji nekoliko vrsta pauka koji žive zajedno u velikim kolonijama, pa čak i pokazuju socijalno ponašanje. Kolonije mogu sadržavati i do nekoliko stotina jedinki, pa im mreža može biti velika i do 2 m2. Pauci većinom žive samo godinu dana, no poznato je da tarantule mogu doživjeti i do 20 godina starosti. Za to se vrijeme ženke presvlače 5-10, a mužjaci 2-5 puta. Zanimljivo je da je i kod nekih vrsta pauka zabilježen kanibalizam. Naime, kako su mužjaci pauka često manji i slabiji od ženki, one ih nakon parenja obično pojedu.

Rasprostranjenost Pauci su široko rasprostranjene i česte životinje. Velik broj vrsta provodi skitnički život, neprestano obilazeći teritorij, a drugi imaju stalno boravište. Prilagođeni su različitim staništima. Žive na livadama, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a neke vrste dijele stambeni prostor s čovjekom. Njihova rasprostranjenost ipak najviše ovisi o toplini i vlazi, pa se većinom zadržavaju u toplijim krajevima. Vrsta Erigone arctica plete gnijezdo ispod vode u slanim močvarama. Zanimljiva je i vrsta Argyroneta aquatica (srebrosjajni vodenpauk) koji nastanjuje kopnene vode. Mrežu isplete između vodenih biljaka. Hrani se ličinkama kukaca i vodenbaburama, a diše atmosferski kisik. Kao vrlo specifična skupina organizama, pauci su oduvijek bili prisutni u kulturi čovjeka. Za njih se vežu mnoga vjerovanja: ponekad su demonski, ponekad altruistički. U mnogim dijelovima Srednje i Južne Amerike vjeruje se da će konju, ukoliko se pauk pomokri na njega, otpasti kopito. I danas u ovim krajevima djeca imaju zadatak skupljati i ubijati pauke koje pronađu u blizini konja. Kod nas je poznato vjerovanje da usmrćivanje pauka donosi nesreću. Arahnofobija je znanstveni naziv za strah od pauka. To je najčešći primjer fobije od životinja i javlja se kod relativno velikog broja ljudi. Kod različitih ljudi javlja se različitim intenzitetom, pa se neki pojedinci čak boje prvi ući u sobu kako ne bi naletjeli na pauka. Oni koji se ne boje teško razumiju ovaj strah. Arahnofobija se javlja bez nekog očitog razloga, iako je moguće da je kod pojedinaca postojala trauma u djetinjstvu. Liječi se terapijom, koja može strah ili potpuno izliječiti, ili ga barem smanjiti. Pauci se razmnožavaju jajašcima koje ženka najčešće nosi sa sobom u posebno opredenim čahurama.

110

rujan 2006.

Paukova mreža Posebna karakteristika pauka je da pletu mreže. Na stražnjem dijelu tijela pauka postoje predljive žlijezde iz kojih izlazi predivo za izgradnju različitih mreža. Predljive žlijezde mogu biti različitih oblika: grozdaste, mjehuraste, cjevaste, kruškaste te različitih veličina. Broj žlijezda je različit, no u pravilu ih je više kod pauka koji pletu veće mreže. Žlijezde funkcioniraju tako da njihove stanice luče predljivu tvar u šupljinu žlijezde. Odatle se ona preko finih predljivih cjevčica odvodi u 6 predljivih bradavica. Veličina i oblik predljivih bradavica su različiti, a svaka odgovara jednoj žlijezdi. Kod nekih vrsta pauka ispred ili između prednjih predljivih bradavica postoji posebno sitasto polje, omeđeno tankim dlačicama, nazvano predljivo polje ili cribelum, na kojem također izlaze predljive žlijezde. Ti pauci imaju na zadnjem paru nogu stopalni češljić kojim raspoređuju niti paučine. Paukova mreža nastaje tako da iz svake predljive cjevčice izlazi predljiva tvar, koja se na zraku skrutne u izvanredno tanku nit (najtanje su debele 0,0004 mm) od koje pauk plete mrežu. Usprkos tome što su toliko tanke, niti su vrlo čvrste i otporne. Oblici mreža pauka vrlo su različiti. Mogu biti položene okomito, vodoravno ili pod kutem. Pauci koji žive u grmlju ili drveću predu velike mreže za lov kukaca. Najjednostavnije takve mreže nepravilna su oblika, s nitima razapetim na sve strane. Najsloženiju i najpravilniju mrežu isprede

pauci.qxp

25.8.2006

17:19

Page 111

Svi su pauci grabežljivci, a najčešći plijen su im kukci.

pauk krstaš (araneidae). Njegova se mreža sastoji od zrakasto razapetih niti koje se sastaju u središtu, te od niza koncentričnih krugova. Neki pauci koji obitavaju ispod zemlje oblože svoje stanište nitima paučine, pa čak na ulazu ispredu pokretan poklopčić kojim kao vratima zatvaraju ulaz. Naprimjer, pripadnici porodice Ctenizidae koji žive u zemlji rade koso položene cjevaste nastambe koje iznutra oblože paučinom, a na ulaz stave vratašca. Ona se zatvaraju kada u nastambu uđe plijen. Čak i vrsta Tegenaria derhami, kućni pauk, koja prede mreže u kutovima prostorija, u stražnjem kutu mreže ima cjevastu nastambu

N

a stražnjem dijelu tijela pauka postoje predljive žlijezde iz kojih izlazi predivo za izgradnju različitih mreža.

Vrtni pauk (Araneus diadematus )

te u njoj skrivena čeka plijen. Iako kod većine pauka mreža služi upravo lovu, oni je koriste i u drugim životnim situacijama. Nitima paučine služe se i pri kretanju. Pauci koji se nađu u opasnosti lako se mogu na nevidljivoj niti spustiti na tlo pa ponovno podignuti kad opasnost prođe. Ispuštanjem slobodne niti mnogi mogu lebdjeti u zraku, gdje ih nose zračne struje. Tako se lako prebacuju s biljke na biljku. Mladi, lagani pauci na taj način mogu lebdjeti stotinama kilometara. Paukove mreže odavno je počeo iskorištavati i čovjek. Prvenstveno su se te niti koristile za izradu odjeće, pogotovo u Indiji i Kini, gdje su je nosili samo najbogatiji. Čak i danas za dobivanje svile stanovnici Madagaskara koriste vrstu Nephila madagascariensis. Ove velike pauke stavljaju u kaveze, pa iz predljivih bradavica izvlače svileni konac i namataju ga na vreteno. U enciklopediji iz doba drevnog Rima stoji kako je paukova mreža odlična za zatvaranje rana. U Meksiku mrežu pauka Mallos gregalis prenose u kuću, gdje im služi kao muholovka. Zanimljivo je da i neke ptice (npr. kolibrići) koriste paukovu mrežu za izgradnju svojeg gnijezda.

Prehrana Svi su pauci grabežljivci. Njihov najčešći plijen su kukci. Većina paukova jede sve kukce koje ulove. Ipak postoje i specijalizirane vrste koje se hrane samo određenom hranom. Neki se hrane samo trčkovima, neki mravima, a neki jedu isključivo druge pauke! U ždrijelu pauci imaju

Crna udovica

drvo znanja 97

111

BILJKE I ŽIVOTINJE

pauci.qxp

25.8.2006

17:20

Page 112

• Pauci •

Tarantula

Paucima se hrane ptice, gmazovi, mnoge vrste šišmiša i različiti drugi sisavci. Jedna vrsta američke ose posebno je okrutna. Ona pauka ubode, paralizira i odvuče u svoje leglo. Ovdje osa polegne jedno jaje u živog, ali paraliziranog pauka. Kad se larva izlegne, polako se hrani još živim paukom.

Svi pauci, osim onih iz porodice Uloboridae, imaju otrovne žlijezde i mogu injicirati otrov u plijen. Jednim ubodom u žrtvu unose od 0,3– 0,5 g otrova. Iako su kliješta većine vrsta toliko slaba da ne mogu probiti kožu čovjeka, postoji otprilike 40 vrsta koje mogu i kod čovjeka izazvati trovanje. Takvo trovanje nazivamo araneizam, a ovisno o vrstama razlikujemo latrodektizam (uzrokuje vrsta Latrodectus mactans), tarantizam (uzrokuje vrsta Lycosa tarentula) itd. U Europi su otrovni pauci mnogo rjeđi nego u Južnoj Americi ili Australiji, a jedna od najotrovnijih vrsta je Latrodectus mactans (crna udovica), prisutna u Istri i Dalmaciji. Trovanje izaziva samo ženka, koja je duga 1,5 cm, kuglasta crna tijela s karakterističnim žarko crvenim pjegama. Svojim pjegama životinja upozorava potencijalne predatore da je otrovna. Otrov latrodektusa djeluje izravno na mozak. Ujed životinje je često neprimjetan, a i ostali lokalni znakovi su manje značajni. Prvi simptom je obično bol u području regionalnih limfnih čvorova, koja se širi po čitavom tijelu. Uskoro bolesnik pada u teško stanje s jakim grčevima, nemirom, nesanicom, otežanim disanjem te izraženim strahom od smrti. Nakon 24 sata bolovi prestaju, no bolesnik osjeća jako žarenje stopala. Latrodektizam je u Hrvatskoj uglavnom vezan za seoska područja, a najčešći je za vrijeme žetve. Oporavak od bolesti je obično dug, ali je smrtnost manja od 1%.

112

rujan 2006.

poseban organ za okus kojim probiru ulovljenu hranu, pa neke kukce neugodna mirisa, poput stjenica, odbacuju. U Južnoj Americi postoje vrste koje love samo male čegrtuše. Neke suptropske vrste love i ribe, te žabe i njihove punoglavce. Jedan mali broj pauka dovoljno je velik da može uloviti i male ptice! Poznata je vrsta Avicularia avicularia, pauk ptičar, koji živi na drveću. Tu isprede kratke cijevi, u njima se skriva i čeka plijen. Do hrane pauci dolaze na različite načine. Većina ih pravi mreže kojima love kukce, no npr. skitnički pauci napadaju plijen u trku ili skoku. Čeljusti pauka nisu dovoljno jake da bi mogli gristi plijen, već u njega ispuštaju probavne sokove iz svog crijeva. Od toga se rastvori unutrašnjost kukca pa tako nastalu kašu usišu kroz usta pomoću posebno građenog želuca za sisanje. Na taj način napune postrane slijepe vrećice koje sežu sve do nogu, gdje se izvrši daljnja probava. Od kukca preostane samo hitinska mješina. :-)

pauci.qxp

25.8.2006

17:20

Page 113

Crna udovica

Tarantula mladunac

Osim crne udovice, u našim su krajevima opasni ubodi malminjata (Latrodectus tredecimguttatus) te vrsta Tarentula apuliae i Steatoda paykulliana. Kroz povijest su se javljali razni, često vrlo bizarni načini liječenja. U 18. stoljeću u Dalmaciji je oboljeloga moralo devet dana njihati devet imenjaka. Na Novom Zelandu je pak vladalo vjerovanje da se bolesnik neće oporaviti sve dok se ne ulovi pauk krivac.

Tarantula kao kućni ljubimac

drvo znanja 97

113

Vijesti 97 copy.qxp

25.8.2006

15:40

Page 114

ZNANSTVENICI OBRNULI PROCES EVOLUCIJE

KINEZI PRONAŠLI CJEPIVO PROTIV HIV-a? Tijekom međunarodne konferencije o AIDS-u u Torontu, kineski su stručnjaci uzdrmali svjetsku javnost objavom kako su na pragu otkrića lijeka za jednu od najvećih pošasti našeg doba. Naime, prvi testovi cjepiva pokazuju da je ono učinkovito u zaštiti od HIV-a. Testove su provodili znanstvenici Državnog ureda za hranu i lijekove, a prema njihovu izvješću nitko od testiranih ljudi nakon 180 dana nije pokazao negativne simptome, dok se kod nekih već nakon 15 dana od primanja cjepiva javio imunitet na zarazu od HIV-a. Testiranja nad skupinom od 49 zdravih muškaraca i žena započela su u ožujku prošle godine u Kini. Dobrovoljci su najprije primili cjepivo, da bi potom bili zaraženi fragmentima HIV-1. Velika većina testiranih nakon primanja doze razvila je imunitet prema HIV-u, a govoto nitko nije pokazivao znakove nuspojava. Ministarstvo znanosti i tehnologije tvrdi kako će u drugoj fazi istraživanja morati provesti testove nad još 800 dobrovoljaca, uključujući i pripadnike rizičnih skupina. U Kini je, prema najnovijim podacima, oko 650 tisuća ljudi zaraženo HIV-om.

OTKRIVENA VELIKA BIZANTSKA LUKA Drevna luka koja je otkrivena tijekom iskapanja velikog podzemnog željezničkog tunela u okolici Yenikapia najveće je arheološko nalazište u povijesti Istanbula. Arheolozi luku nazivaju Teodozijevom lukom, po rimskom caru koji je umro 395. godine. Kopajući tunel Marmaray, radnici su pronašli i arheološke ostatke u četvrti Uskusdar na azijskoj strani i u četvrtima Sirkezi i Veznedar na europskoj strani Istanbula, a golemi građevinski strojevi na svjetlo dana neprestano iznose drevne predmete s morskog dna oko Bospora. Dosad je 17 arheologa, tri arhitekta i oko 350 radnika na nalazištu otkrilo ostatke crkve i ulaz u grad, a posebno su uzbuđeni bili kad su otkrili osam potopljenih brodova. Stručnjaci se nadaju da će otkriti kako se odvijao gospodarski život nekadašnjeg Konstantinopola, glavnoga grada Bizanta i Otomanskog carstva. Gradski dužnosnici planiraju na nalazištu podići muzej i uklopiti ga u projekt buduće željeznice koja bi trebala olakšati promet u zagušenim ulicama 15-milijunskoga grada.

114

rujan 2006.

Američki znanstvenici tvrde da su uspjeli vratiti miša nekih 500 milijuna godina unazad okrenuvši proces evolucije. Naime, genetskom manipulacijom DNK miša stručnjaci sa Sveučilišta Utah uspjeli su rekonstruirati gen koji je bio prisutan u primitivnom obliku te životinje u dalekoj prošlosti. Drevni je gen kasnije, tijekom evolucije mutirao i razdvojio se stvorivši par gena koji ima ključnu ulogu u razvoju mozga suvremenih sisavaca. U ovoj studiji stručnjaci su istraživali tzv. Hox gene. Životinje su prije 500 milijuna godina imale 13 razvojnih Hox gena. Svaki od njih se kasnije podijelio na četiri gena te su nastala 52. Nakon toga neki od njih su mutirali i nestali, te današnji sisavci imaju 39 Hox gena. Stručnjaci iz Utaha modificirali su dva od tih gena – Hoxa1, koji upravlja razvojem mozga embrija, i Hoxb1, koji ima ključnu ulogu u razvoju živčanih stanica zaduženih za facijalne mišiće životinja. Prije 530 milijuna godina funkcije ova dva gena obavljao je samo jedan gen, Hox1. Kombiniranjem kritičnih dijelova svakog od njih uspjeli su rekonstruirati gen sličan izvornom Hox1. Miševi s rekonstruiranim genom zadržali su sve normalne funkcije, iako su neke od njih bile usporene (što znači da bi njihovo preživljavanje u prirodi bilo nešto slabije). Ovo je istraživanje značajno jer bi, prema mišljenju znanstvenika, moglo rasvijetliti tajnu funkcioniranja evolucije na molekularnoj razini i omogućiti razvoj novih genskih terapija za liječenje teških bolesti. Tako bi se npr. neki gen mogao ubaciti u mutirani gen koji uzrokuje bolest i vratiti normalno funkcioniranje organizma.

Vijesti 97 copy.qxp

25.8.2006

15:38

Page 115

OTKRIVEN NOVI TAJNOVITI TIP NEBESKIH TIJELA Znanstvenici su u zviježđu Zmijonosca (Ophiuchus) teleskopom Europske svemirskog opservatorija (ESO) u Čileu otkrili nebeska tijela koja brišu granice između planeta i zvijezda. U posljednjih nekoliko godina otkriveno je više desetaka takvih tijela. Međutim, sada je prvi put otkriven par tzv. planima koji kruže jedan oko drugoga. Ovaj novootkriveni par nazvan je Oph 1622. Svako od tih tijela ima masu manju od 1% mase našeg Sunca. Pripadaju klasi objekata nalik na planete koji putuju kroz svemir, a nisu vezani ni uz jednu zvijezdu. Čini se da su nastali sabijanjem oblaka plina, poput zvijezda, međutim, ostali su previše hladni da bi postali zvijezdama. Iako im je masa slična masi golemih planeta otkrivenih u drugim planetarnim sustavima (veći ima masu oko 14 puta veću od Jupitera, a manji oko 7 puta veću) ne mogu se smatrati ni planetima, jer vjerojatno nisu nastali na isti način. Prema izvješću predstavljenom u časopisu Science, samo njihovo postojanje dovodi u pitanje dosadašnje teorije o nastajanju planeta i zvijezda. Daljnja istraživanja trebala bi dati odgovore na pitanja o nastanku slobodnih planeta koji lutaju svemirom.

ULTRAZVUK ŠTETAN ZA MOZAK? Američki znanstvenici, pod vodstvom poznatog hrvatskog neurologa Paška Rakića objavili su rezultate istraživanja prema kojima ultrazvuk šteti razvoju mozga nerođenih miševa, te upozoravaju da bi na sličan način mogao djelovati i na djecu. Ultrazvuk je važan za praćenje razvoja djeteta u maternici i pravovremeno otkrivanje defekata, no mnogi roditelji vole saznati i spol djeteta prije rođenja. Međutim, nekoliko istraživanja već je ranije pokazalo kako ultrazvuk može utjecati na razvoj mozga ili tjelesnu težinu. Prema nekim studijama djeca duže izložena ultrazvuku u maternici nakon rođenja češće postaju ljevaci, imaju manju težinu prilikom rođenja, te kasnije razvijaju sposobnost govora. Tim stručnjaka sa Sveučilišta Yale tvrdi da duže skeniranje mozga miševa interferira s procesom poznatim kao neuronska migracija u kojem se neuroni premještaju s jednog mjesta na drugo. Uočili su da manji, ali ipak značajan broj neurona u mozgu embrija miša ne migrira na odgovarajuća mjesta u cerebralnom korteksu (kori mozga) nakon dužeg i učestalog izlaganja ultrazvuku. Pravilna migracija neurona tijekom razvoja ključna je za normalan razvoj cerebralnog korteksa i njegovo funkcioniranje. Nakon višestrukih i produženih snimanja ultrazvukom, kod promatranih miševa, neki od neurona premjestili su se na kriva odredišta. No, budući da ljudski fetusi imaju mnogo veći i gušći mozak, razmjeri takvog djelovanja snimanja na ljude ne mogu se jednostavno izvesti iz ovog istraživanja.

vespa copy.qxp

25.8.2006

16:00

Page 116

SVIJET DANAS

KRONOLOGIJA LEGENDE

Vespa vrtka Piaggio osnovana je 1884. godine u Genovi. Osnovao ju je tada dvadesetjednogodišnji mladić po imenu Rinaldo Piaggio, a primarna djelatnost tvrtke je bila uređenje luksuznih brodova, potom i proizvodnja željezničkih vagona, kočija, kamiona, tramvaja... Ubrzo nakon što se tvrtka afirmirala na tržištu počeo je Prvi svjetski rat, što uzrokuje promjene u proizvodnji. Proširen je proizvodni program. Piaggio počinje proizvoditi avione i hidroavione. Usporedo s proširenjem palete proizvoda otvaraju se novi proizvodni pogoni. Pokrenuti su 1917. godine u Pisi, a 1921. u Pontederi, odakle će Vespa i započeti svoj povijesni put. Tijekom Drugog svjetskog rata tvrtka je sudjelovala u proizvodnji za ratne potrebe, pa su proizvodni pogoni bili strateški vojni ciljevi, koje su saveznički avioni 1943. godine u potpunosti razorili. Da bi nakon rata mogao obnoviti pogone i započeti proizvodnju, Piaggio je zatražio pomoć saveznika. Obnovio je pogone i odlučio okušati se u autoindustriji.

T

Rođenje legende Sama ideja je bila osmisliti i proizvesti vozilo jednostavno za vožnju i održavanje koje će istovremeno biti pristupačno velikom broju ljudi, i moći će udobno i sigurno do odredišta prevesti dvoje putnika. Kada se Drugi svjetski rat bližio kraju, Enrico i Armando Piaggio konstruirali su prototip malenog motornog skutera, poznat pod nazivom MP 5. Prototip je, također zbog neobičnog oblika, bio poznat po nadimku Paperino, što u prijevodu znači Pajo Patak. No taj prototip nije zadovoljavao kriterije Enrica Piaggia koji je, da bi u potpunosti zadovoljio kriterije, na projektu angažirao Corradina D’Ascania. Corradino D’Ascanio, poznati inženjer aeronautike, imao je zadatak redizajnirati Paperina kako bi od neuglednog prototipa nastao lijep motocikl. Tadašnji motocikli bili su daleko od onoga što

116

rujan 2006.

se danas smatra motociklom: bili su neugledni, nezgrapni, neudobni, nepraktični. Da bi ostvarili svoj projekt, Enrico, Armando i Corradino morali su napraviti nešto što dotada nije postojalo. Zahvaljujući golemom iskustvu u aeronautici, Corradino D’Ascanio je u relativno kratkom roku pronašao rješenja kojima je otklonio sve negativnosti tadašnjih motocikala i samim time ostvario preduvjete onome što će uslijediti. Prva vespa konstruirana je na način koji je bio potpuno suprotan tadašnjoj koncepciji izrade motocikala – imala je male kotače koje je bilo lako zamijeniti, samonosivu karoseriju koja je štitila vozača od prljanja i motor koji je postavljen straga. Umjesto vilice, projektiran je nosivi krak kotača nalik na podvozje aviona. Mjenjač je postavljen tako da se sada nalazi na upravljaču, a

vespa copy.qxp

25.8.2006

16:01

Page 117

Ovaj motocikl predstavlja nešto više od prijevoznog sredstva. Smatra se društvenim simbolom, dijelom povijesti modernog čovječanstva, simbolom slobode i bunta... Nazivaju ga legendom, a to svakako i jest! ergonomija sjedenja bila je na visokoj razini. Sva ta tehnološka rješenja omogućavala su vozaču ugodnu vožnju i lako upravljanje kako na dužim putovanjima, tako i u probijanjima kroz gradske gužve. Prva vespa proizvedena je u pogonu u Pontederi u travnju 1946. godine. Ime je odabrao sam Enrico Piaggio, i to tako što je, kad je prvi put ugledao prototip MP 6 koji mu je predstavio D’Arcanio, uzviknuo: “Izgleda kao osa!”. Naime, vespa na talijanskom znači osa. Također u travnju te godine je prijavljena patentnom uredu za izume, a nedugo nakon toga je i predstavljena publici. Talijani su prvu vespu imali prilike vidjeti na naslovnici časopisa “Motor” i na naslovnoj stranici časopisa “La Moto”, također u travnju 1946. godine. Službena

Vespa 125 Primavera iz 1968. godine model je s najdužim vijekom proizvodnje.

G

otovo nevjerojatno zvuči podatak da je tijekom 60-godišnjeg razdoblja proizvodnje prodano 17 milijuna primjeraka vespe. prezentacija priređena je u Rimu, u mondenom golf-klubu, uz prisustvo generala američke vojske Stonea, kao predstavnika savezničke vojne uprave na tom području. Vespa je ubrzo nakon predstavljanja javnosti postala popularno prijevozno sredstvo mladih, ali i malo starijih.

Vespa je oduvijek predstavljala nešto više od običnog motocikla.

Čudo ili propali pokušaj Kada je vespa predstavljena široj javnosti, komentari na taj revolucionarni proizvod bili su različiti. Mišljenja su bila podijeljena – bilo je onih koji su smatrali da je to promašena ideja koja neće polučiti nikakav rezultat, no većina je vespu vidjela kao ostvarenje sjajne ideje. Nedugo nakon predstavljanja vespa je počela bilježiti uspjehe, a oduševljenje je raslo iz dana u dan. I oni koji su u početku bili skeptici ubrzo su promijenili mišljenje uvidjevši da se uistinu radi o izvanrednom tehničkom dostignuću.

drvo znanja 97

117

vespa copy.qxp

25.8.2006

20:24

Page 118

SVIJET DANAS

• Vespa • Vespa kao uzor Od trenutka kada je vespa predstavljena javnosti, zbog izrazito velikog uspjeha koji je polučila, ne iznenađuje činjenica da su se odmah pojavile brojne domišljate verzije ovog popularnog motocikla. Neke od tih verzija predstavio je sam tvorac, tvrtka Piaggio, a neke su kreirali pojedinci entuzijasti. Zgodno je spomenuti neke od tih primjeraka, npr. Vespu Sidecar koju čini motocikl vespa s prikolicom. Nadalje, tu je Vespa Alpha, čiju izradu je naručila producentska kuća Alpha-Wallis za svog filmskog junaka, agenta Dicka Smarta. Taj primjerak vespe mogao se kretati cestom, zrakom, nad vodom i pod vodom. Francuska vojska koristila je neke od specijalnih modela koji su bili prilagođene vojnim svrhama, primjerice za prijevoz oružja ili za padobranske desante. Usluge ovog modela koristila je i talijanska vojska.

Proizvodnja je bila u stalnom porastu, a pratila ju je izrazito velika potražnja. U prvoj godini prodaje Piaggio je tržištu ponudio oko 2500 primjeraka tog modela, a već sljedeće godine broj ponuđenih modela se i više nego učetverostručio. Do 1948. godine proizvodnja je dosegnula brojku od 20 000 proizvedenih jedinica. U razdoblju koje slijedi došlo je i do proizvodnje vespe od strane njemačkog licencnog partnera po imenu Hoffman-Werke, tako da brojke novih primjeraka vrtoglavo rastu – primjerice, 1950. godine proizvedeno ih je 60 000. Diljem svijeta otvaraju se mnogi licencni pogoni: u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Indiji, Brazilu, SAD-u… Vespa se uskoro počela proizvoditi u trinaest zemalja svijeta. Bilo je i pokušaja kopiranja tog megapopularnog Piaggiova modela, a prvi su je pokušali kopirati Rusi. Naime, 1957. godine u Kirovu je započela proizvodnja viatke, vjerne kopije vespe. Iako su vespu kopirali mnogi, sama inovativnost i prepoznatljivost talijanskog branda osigurala je Piaggiu dugo razdoblje uspjeha. Naime, 1953. godine s proizvodnih traka sišla je 500 000-ta vespa, a već 1956. godine bilo ih je milijun. U sljedećem razdoblju brojke prodanih motocikala vrtoglavo su rasle, pa je 1960. godine premašen broj od 2 milijuna, a deset godina poslije broj prodanih vespi premašio je broj od 4 milijuna. Trend se i dalje nastavio tako da se 1988. godine bilježi preko 10 milijuna prodanih primjeraka. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je tijekom 60-godišnjeg razdoblja njezine proizvodnje prodano ukupno 17 milijuna primjeraka, što nam daje za pravo da o vespi govorimo kao o

B

ilo je i pokušaja kopiranja vespe, a prvi su to pokušali Rusi. Godine 1957. u Kirovu je započela proizvodnja viatke, vjerne kopije Piaggiova modela. jedinstvenom fenomenu u svijetu motocikala. Enrico Piaggio imao je veoma dobru ideju kako vespu ponuditi inozemstvu, koja se u konačnici pokazala ispravnom. Sama ideja bila je, osim ponude samog proizvoda, i ponuda čitave organizirane servisne mreže, i to ne samo u Europi već i diljem svijeta. Tako je 1953. godine bilo više od 10 000 servisnih punktova, uključujući područje američkog i azijskog kontinenta. Nadalje, stalno je intrigirao javnost svojim proizvodom nastojeći zadržati pažnju medija, a samim time i ostalih, poduzimajući mnoge akcije kako bi vespa ostala popularna. Između ostalog, osnivao je vespa-klubove koji su okupljali poklonike tog motocikla. Bilo je preko 50 000 članova vespa-klubova.

Kurioziteti vezani uz vespu Vespa nije motocikl koji je služio samo za svakodnevnu uporabu, nego se pojavljuje i u svijetu sportskog motociklizma. Naime, uz vespu se veže i bogata sportska i avanturistička karijera.

118

rujan 2006.

Prva vespa proizvedena je u pogonu u Pontederi u travnju 1946. godine.

Modeli koji su obilježili povijest Tijekom šest desetljeća dugog razdoblja proizvodnje dizajn vespe ostao je uvelike dosljedan prvom modelu, što i više nego dovoljno govori o originalnosti koju je ovaj motocikl donio svojim pojavljivanjem na tržištu. Ovaj je podatak fascinantan, ako uzmemo u obzir da je tijekom toga razdoblja predstavljeno 140 različitih modela, verzija i varijanti. Kada govorimo o modelima koji su obilježili povijest ne smijemo zaobići četiri modela tog poznatog motocikla. Prva među njima je svakako Vespa 98 iz 1946. godine, koja je ujedno i prva proizvedena vespa. Prodana je u preko 18 000 primjeraka. Nadalje, moramo spomenuti Vespu 150 GS, predstavljenu 1955. godine, koju su stručnjaci nazvali “najpopularnijim, najčešće kopiranim i najdulje pamćenim modelom”. Tu je i Vespa 150 GL iz 1962. godine koja je proglašena “jednom od najljepših ikad projektiranih vespi”, te Vespa 125 Primavera iz 1968. godine, model s najdužim vijekom proizvodnje. Vespa je danas izrazito moderan motocikl koji prati sva tehnička dostignuća modernog vremena, te predstavlja isto ono što je vespa predstavljala kroz povijest – motocikl koji ima dušu!

vespa copy.qxp

25.8.2006

20:25

Page 119

Pedesetih godina prošlog stoljeća vespa je bila sudionikom brojnih motociklističkih utrka na kojima je često bilježila uspjehe. Možda i najveći sportski uspjeh polučila je 1951. godine na natjecanju u Vareseu, u utrci Međunarodnih šest dana, gdje je osvojila 9 zlatnih odličja. Te iste godine vožen je prvi put i jedan od mnogobrojnih relija na kojima se natjecala i vespa. Veoma velik uspjeh vespa je postigla 1980. godine na čuvenoj utrci Pariz-Dakar, kada je na izrazito teškom reliju uspjela stići do cilja. Uz vespu se vežu i mnoge druge zanimljivosti. Francuz Georges Monneret je 1952. godine izradio tzv. “amfibija vespu” kojom je uspješno preplovio kanal La Manche. Talijan Giancarlo Tironi stigao je sretno vespom do Arktičkog kruga. Argentinac Carlos Velez vespom je prešao Ande vozeći od Buenos Airesa do Santiago de Chilea. Roberto Patrignani vespom je iz Milana stigao u Tokio, Soren Nielsen vozio ju je do Greenlanda, James P. Owen vespom se uputio iz SAD-a te stigao do Ognjene zemlje. Santiago Guillen i Antonio Veciana vozili su se od Madrida do Atene, a Geoff Dean je vespom obišao svijet. Pierre Delliere, pukovnik francuske avijacije, za 51 dan vespom je stigao iz Pariza do Sajgona. Veoma je zanimljiva i avantura Giussepea Morandija koji je vespom prevalio put dug 6000 kilometara, s tim da je većinu toga puta vozio kroz pustinju, i to modelom koji je kupio davne 1948. godine. Možda i najveće ime u kontekstu kurioziteta vezanih za ovaj motocikl jest Giorgio Bettinelli, pisac, novinar i avanturist. Bettinelli se 1992. godine uputio vespom iz Rima i stigao u Sajgon u ožujku 1993. U sljedeće dvije godine vozio se od Aljaske do Ognjene zemlje. Nedugo nakon tog pothvata otpravio se na put od Melbourna do Cape Towna. Godine 1997. prevalio je uspješno put od Čilea do Tasmanije. U svojoj pustolovini posjetio je mnoge države od Sjeverne i Južne Amerike preko Europe do Afrike, Azije i Oceanije. Možda nevjerojatno zvuči podatak da je Bettinelli svojom vespom prevalio put dug 254 000 kilometara. :-)

Danas se vespa prodaje u 114 zemalja diljem svijeta.

chile copy.qxp

25.8.2006

16:08

Page 120

ZEMLJOPIS

ZEMLJA BOGOVA

Èile

Bog je stvarao zemlju i stvorio brojna svjetska čuda. Kada je završio shvatio je da mu je preostalo pomalo od rijeka i dolina, oceana i jezera, ledenjaka i pustinja, planina i šuma. Da takve ljepote ne bi ostale neiskorištene, Bog ih je skupio i smjestio u najudaljeniji kut svijeta te tako stvorio Čile.

P

rije dolaska Španjolaca u 16. stoljeću, sjevernim dijelom Čilea vladali su Inke, dok su centralni i južni dio nastanjivali Araucanian Indijanci. Inke su osvojili

ova područja krajem 15. stoljeća, ali su naišli na žestok otpor domaćeg stanovništva. Pogotovo plemena Mapuche, koje je živjelo u središnjoj dolini. Iako je vladavina Inka na tom području trajala relativno kratko, svega četrdesetak godina, ostavila je značajan trag. Razvili su sustav navodnjavanja, gradili su ceste (iako nisu poznavali kotač), razvijali urbana središta, arhitekturu, obrađivali su metal, bavili se tkanjem i lončarstvom. U svojim su osvajanjima uzimali djecu iz osvojenih sela, odgajali ih u duhu Inka i kao odrasle osobe vraćali ih u sela iz kojih potječu. Na taj su se način brzo širili njihova kultura, način života, a time i vladavina. Ipak, žestok otpor plemena Mapuche zaustavio je njihov prodor prema jugu. Španjolska osvajanja okončala su vladavinu Inka 1532. godine. Araucanian Idijanci, koji su bili lovci i zemljoradnici, činili su najveću skupinu Indijanaca u Čileu. Njihova gotovo mitološka sposobnost da štite svoju zemlju došla je do izražaja i tijekom španjolskih osvajanja 30-ih godina 16. stoljeća. Španjolci su, predvođeni Diegom de Almagrom, u Čile zapravo došli u potrazi za drugim Peruom odnosno za zlatom. Kada su shvatili da u novoj zemlji nema zlata, vratili su se razočarani u Peru. Kolonizacija se, međutim, pod vodstvom Pedra de Valdivie, nakon par godina ipak nastavila. Valdivia je 12. veljače 1541. osnovao i glavni grada Čilea, Santiago, a kasnije i gradove La Serenu, Concepción i Valdiviju. Južna područja Čilea nije osvojio sve do 1550. Tada je Čile koloniziran pod vodstvom guvernera Don Garcíje Hurtada de Mendoze. Araucanian Indijanci pružali su otpor Španjolcima sve do kraja 19. stoljeća. Krajem 1553. predvođeni Mapucha poglavicom Lautarom, bivšim Valdivijinim slugom, zauzeli su i osvojili utvrdu Tucapel. U toj pobuni Valdivia je uhićen i ubijen. Iako su Španjolci ubili Lautara, pobuna je nastavljena sve do 1558. godine. Ovo razdoblje predstavlja najslavnije razdoblje otpora Araucanian Indijanaca španjolskim osvajačima, a Lautaro i danas uživa duboko poštovanje kod čileanskih domoljuba. Stoljeća

120

rujan 2006.

chile copy.qxp

25.8.2006

20:18

Page 121

Čile se proteže na preko 4300 km jugozapadnog dijela južnoameričkog kontinenta, dok u svojoj širini nikada ne prelazi 240 km. Cijelom duljinom omeđen je gotovo nepremostivim planinskim masivom Anda s jedne strane i Pacifikom s druge. Na sjeveru se iz planinskog lanca Anda izdižu najviši vulkani svijeta, u čijem podnožju jezera puna plamenaca okružuju Atacamu – najsušu pustinju na svijetu. Na jugu se brojni ledenjaci spuštaju u nacionalne parkove s tisućljetnim šumama i čarobnim jezerima. Najjužnija točka Čilea je rt Horn, okružen gotovo naprekidno olujnim morem i prohodan samo kroz maglovitu tišinu Magellanova prolaza. Čileu pripadaju i pacifička otočja: Juan Fernandez otočje na 670 km od čileanske obale i Uskršnji otok 3700 km od obale. Ovi otoci proglašeni su nacionalnim parkovima. europskih osvajanja i bolesti koje su osvajači donosili sa sobom ipak su, nažalost, prepolovili populaciju Araucanian Indijanaca. Pod španjolskom vladavinom sjeverni i centralni Čile bio je dio peruanske uprave. Kako je Čile bio zapravo neatraktivna kolonija zbog izolacije od Perua na sjeveru i nedostatka dragocjenog metala (bakar je otkriven kasnije), došljaci su Čile prihvatili prvenstveno kao poljoprivrednu koloniju koja se temeljila na prinudnom radu. Španjolski imperij smatrao je održavanje vlasti i vojske u Čileu zapravo golemim troškom. Iako se zemlja za španjolske vladavine ekonomski razvijala, Čileanci su bili opterećeni porezima, ali i ograničenjima u trgovini i proizvodnji. Društvo je također trpjelo rasnu i klasnu podijeljenost. Peninsulares

Š

panjolska osvajanja okončala su vladavinu Inka 1532. godine. Araucanian Indijanci, koji su bili lovci i zemljoradnici, činili su najveću skupinu Indijanaca u Čileu. (španjolski došljaci) i criollos (djeca španjolskih imigranata rođena u Čileu) dominirali su gornjom klasom društva. Slijedila je rastuća populacija mestizosa (europske i indijanske krvi) iza koje su bili domicilni Indijanci i nešto afričkih robova. Španjolcima je bilo dopušteno podjarmljivati, pa čak i iskorijeniti domicilno stanovništvo, te je čak i Katolička crkva, koja je bila glavni instrument kontrole društva, imala važnu ulogu u zaštiti stanovništva od španjolskih zvjerstava. Nezavisnost Čilea prvi put je proglašena 1810. godine. U to je vrijeme centralnim Čileom upravljala grupica criollosa, većinom veleposjednika. Međutim, razdoblje nestabilnosti i stalnih borbi rezultiralo je ponovnom uspostavom španjolske vlasti 1814. godine. Združenom borbom čileanskih i argentinskih snaga pod vodstvom Josea de San Martina i Bernarda O’Higginsa španjolska je vojska poražena i 1818. godine ponovno je uspostavljena čileanska neovisnost. Bernardo O’Higgins bio je prvi predsjednik Čilea. Od 1879. do 1884. trajao je

drvo znanja 97

121

chile copy.qxp

25.8.2006

16:09

Page 122

ZEMLJOPIS

• Čile •

San Pedro de Atacama

Pacifički rat između Čilea na jednoj strane i Perua i Bolivije na drugoj. Čile je ustvari tražio razlog da pod svoju upravu stavi sjeverni dio zemlje, izuzetno bogat mineralima, gdje je imao svoje kompanije. Rat se zapravo vodio na moru između Čilea i Perua, koji su svaki imali po dva borbena broda. Kada je Čile Peruu jedan brod potopio i zarobio drugi, proglasio je pobjedu. Međutim, Peru se nije htio predati, pa se počelo ratovati i na kopnu. Pritom je osvojen i glavni grad Perua, Lima. Ishod rata bio je izuzetno povoljan za Čile – pripao mu je velik dio teritorija na sjeveru, vrlo bogat mineralima. Godine 1970. u Čileu su na vlast došli socijalisti, a za predsjednika je izabran Salvador Allende Gossensa. To je bio prvi marksist izabran za predsjednika na slobodnim izborima u Latinskoj Americi. U nastojanju da Čile pretvori u socijalističku državu, Allende je nacionalizirao svu industriju i mnoge privatne kompanije, uveo poljoprivredne reforme i čvrsto se povezao s komunističkim zemljama. Međutim, ogroman trošak nacionalizacije, narastao javni sektor, rastuća inflacija te pad cijena bakra na svjetskom tržištu doveo je ovu vladu u ozbiljne financijske probleme. Društvo je osiromašilo, a zemlju su parali-

Interijer autohtonog restorana

zirali brojni štrajkovi i demonstracije podržane od preostale elite i SAD-a. Kako ne bi došlo do potpunog sloma, na scenu je “privremeno” stupila vojska. Nakon trogodišnje vladavine Allende je svrgnut i ubijen. Na vlast je došao diktatorski vojni režim generala Augusta Pinocheta Ugartea. Pinochet je ubrzo ukinuo političke stranke te reducirao ljudska i civilna prava u zemlji. Iako je zemlja ekonomski ojačala zahvaljujući stranim kreditima i porastu cijene bakra, rasla je nezaposlenost i radničko nezadovoljstvo. Pinochet je vladao sve do slobodnih predsjedničkih izbora 1989. godine, ali je sve do 1998. godine ostao na čelu vojske. Razgovori o ovim vremenima i danas u Čileu dovode do žučnih rasprava. Prošle godine u Čileu je na mjesto predsjednice države izabrana žena – Michelle Bachelet.

Santiago Glavni grad Čilea razvio se u jednu od impresivnijih metropola Južne Amerike. Danas ima skoro 5 milijuna stanovnika: u njemu živi trećina čileanskog stanovništva. Grad se proteže dolinom Maipo, a u svom širenju već dodiruje okolne farme i vinograde. Južno od Santiaga nalaze se prelijepi, bogati vinogradi i područje s jednom od najcjenjenijih proizvodnji vina u svijetu. Otprilike sat vožnje od Santiaga nalaze se prekrasne plaže na Pacifičkom oceanu, dok se 60-ak km istočno nalaze glavni skijaški centri Južne Amerike. Već pogledom iz aviona ustanovite da tom gradu nema kraja. Dijeli ga rijeka Mapocho, sličnija potoku koji osim smeđe boje (za koju tvrde da je oduvijek takva te da to i samo ime govori) ima i vrlo neugodan miris. Južno od rijeke Mapocho nalazi se centar grada u kojem se odvija poslovni i dnevni život. Visoki neboderi, široke avenije, moderan metro svjedoče o vremenu ekonomske stabilnosti kovanom za vrijeme Pinochetove vladavine. Ipak, visoka nezaposlenost, neefikasan sustav socijalne skrbi, velike društvene razlike koji je taj sustav ostavio govore o drugoj strani naslijeđa te vladavine. Obnovljene kolonijalne fasade centru grada daju europski štih. Europljani su ostavili traga i na mjestima kao što je gradski park Forestal, koji je dizajnirao U Valparaisu, na brdu Florida, visoko iznad gradske vreve nalazi se jedna od tri kuće Pabla Nerude (prva, La Chascona, nalazi se u Santiagu, a druga na otoku Isla Negra). S ovog mjesta može se uživati u šarenilu gradske arhitekture i pogledu koji se pruža na ocean. Neruda je bio zadivljen ljepotom i snagom mora, što se može vidjeti u mnogim njegovim radovima. U moru je ipak uživao s kopna i divio mu se iz sigurnosti svog doma koji je dao izgraditi u obliku broda, te je i iznutra uređen kao brod. Kuću je međutim podijelio na dva dijela, te je jednu polovicu dao svojoj prijateljici koja je izrađivala umjetnine od vitraj stakla, a u drugoj je boravio sa svojom trećom ženom, čileanskom pjevačicom Matildom Urrutiom; od milja ju je nazivao la Chascona (raščupanka). Na svakom katu kuće nalaze se tako samo jedna ili dvije prostorije, a na najvišem katu nalazi se spavaća soba s velikim prozorima prema moru, tako da je ležeći u krevetu mogao vidjeti samo plavetnilo oceana koji se u daljini spaja s nebom. Pablo Neruda (1904-1973) dobio je 1971. godine Nobelovu nagradu za književnost. Međutim, književnost nikada nije sasvim uspjela prevladati ulogu politike u njegovu životu. Kao veleposlanik služio je u više zemalja, a u Španjolskoj je imao važnu ulogu u umjetničkom životu Madrida. Nakon povratka u Čile, godine 1945., izabran je za senatora i pristupio je Komunističkoj partiji. Osim intenzivnog umjetničkog i političkog života, imao je i intezivan ljubavni život. Bez obzira na sve, Neruda kao malo tko u Čileu u ljudima pobuđuje nacionalni ponos i osjećaj pripadnosti čileanskom narodu, ali predstavlja legendu i ponos ljudi u čitavoj Južnoj Americi.

122

rujan 2006.

chile copy.qxp

25.8.2006

16:09

Page 123

Alpake i ljame u nacionalnom parku Lauca

francuski dizajner po uzoru na pariške parkove, a u Parizu je izrađen i 35 m visoki kip Djevice Marije te postavljen 1908. godine na najvišoj točki brda San Cristobal u parku Metropolitano. Nekadašnja tržnica Mercado Central britanski je dizajn, a iz Engleske su dopremljeni metalni dijelovi za njenu gradnju polovinom 19. stoljeća. Danas je ova tržnica pretvorena u mjesto na kojem možete dobiti tipična čileanska riblja jela, i to po vrlo povoljnim cijenama. U jednom dijelu se još uvijek nalazi ribarnica izuzetno bogate ponude. Čile je zemlja u kojoj se jede najbolja i vrlo jeftina riba. U centru grada nalazi se glavni trg, Plaza de Arme, na kojem je impresivna gradska katedrala od smeđeg kamena s ukrašenim zvonicima. Ovo je zapravo peta

P

inochet je vladao sve do predsjedničkih izbora 1989. godine. Prošle godine u Čileu je na mjesto predsjednice države izabrana žena - Michelle Bachelet.

El Tatio gejziri El Tatio gejziri nalaze se sjeverno od San Pedra de Atacame. Najveća aktivnost gejzira vidi se u zoru prije izlaska sunca kada je najveća razlika između vanjske temperature, koja može biti i do -20 °C, i vode koja ključa već pri 85 °C zbog nadmorske visine (4337 metara). Kad počne izlaziti sunce pejzaž poprima veličanstven izgled u kojem možete i bolje uživati jer vas počnu grijati prve zrake sunca. Iz utrobe žućkasto-zelene doline izlazi proključala voda i stvara stupove vodene pare visoke i do 10 metara, tvoreći neobične geološke oblike. Dolina je okružena dvama vulkanima (Tatio i Linzor). Na sredini doline nalaze se ostaci ogromne metalne konstrukcije i cijevi, pokušaja iz 60-ih godina da se iskoriste geotermalni izvori. Na južnom kraju doline nalazi se termalni bazen bogat sumporom u kojem se može kupati i uživati u toplini dok je vani temperatura malo iznad nule.

crkva na tom mjestu. Prvu su srušili Mapocho Indijanci samo par mjeseci nakon što je sagrađena, dok su ostale uništene u potresima 1552, 1647 i 1730. godine. Ovu katedralu sagradio je 1745. godine talijanski arhitekt Joaquín Toesca y Ricci (koji je sagradio i palaču La Moneda) u baroknom i klasicističnom stilu, dok su zvonici završeni krajem 19. stoljeća. Centar grada i Plaza de Arme izuzetno su živi, pogotovo vikendom kada ljudi preplave trg. To je mjesto sastanaka i druženja, a ljudi često okupljeni u krug gledaju ulične performanse ili pojedince koji pričaju viceve i zabavljaju publiku. Pozorno ih slušaju, smiju se i plješću. Čileanci su jako muzikalni, što se može primijetiti i na ulici. Tako nije čudno vidjeti ljude da zaplešu ili se bar gibaju u ritmu muzike koja do njih dopire iz obližnjih trgovina, ali i iz zvučnika obješenih na granama stabala na trgu ili šetalištu. Studentski život osjeti se u dijelu grada zvanom Barrio Brasil. Tu su brojni fakulteti, instituti, dobri kafići i restorani. Noćni život odvija se u kvartu Barrio Bellavista gdje se, uz brojna kazališta uglavnom avangardne produkcije, nalaze brojni klubovi, pubovi, diskoteke te slikoviti restorani.

Valparaiso Drugi grad po veličini i glavna luka Čilea. Grad se razvio u razdoblju ˝zlatne groznice˝ polovinom 19. stoljeća jer je bio glavna luka brodovima koji su plovili od Europe preko rta Horna do zapadne obale Sjedinjenih Država. Čak je i nakon otvaranja Panamskog kanala luka zadržala svoju aktivnost. Kombinacija starog i novog, bogatog i siromašnog, može se naći gotovo svugdje u ovom gradu. Valparaiso je nastajao spontanim naseljavanjem stanovništva po obroncima brežuljaka, a kuće intenzivnih boja razasute po brdima koje kao da prkose gravitaciji pridonijele su njegovu šarenom izgledu. Grad je smješten na 45 brežuljaka. Na njih se penje stepenicama ili starim uspinjačama kojih ima po cijelom gradu i zaštitni su znak grada. Ove uspinjače, napravljene između 1893. i 1915. godine, preživjele su brojne

Uskršnji otok Uskršnji otok je najizoliraniji naseljeni otok na svijetu, usto i najtajanstveniji. Nalazi se na otprilike pola puta između Čilea i Tahitija. Ovaj otok u obliku trokuta građen je uglavnom od vulkanskog stijenja, a obala je dosta nepristupačna, puna vulkanskih pećina i ostataka lave. Pješčane plaže nalaze se samo na sjevernoj strani otoka. Kako se nalazi u Pacifičkom oceanu 3700 km zapadno od obale Čilea, 4000 km jugoistočno od Tahitija, 6900 km južno od Havaja i 6000 km sjeverno od Antarktika, njegovi stanovnici ga nazivaju i “pupkom svijeta”. Arheološki nalazi ukazuju na to da su otok otkrili Polinežani oko 400. godine. Godine 1722. nizozemski istraživač Jacob Roggeveen na dan uskršnje nedjelje ugledao je otok i iskrcao se na njega te mu nadjenuo ime Uskršnji otok. Na otoku je zatekao ljude tamne kože, crvene kože i jako svijetle kože crvene kose. Polinezijsko ime otoka je Rapa Nui, koje je dobio jer su ga Tahićani opisali kao otok isti kao tahićanski “Rapa” samo veći “Nui”. Stanovnici su polinezijskog porijekla, no neki antropolozi tvrde da su otok prvi naselili starosjedioci Južne Amerike, pa se već godinama nije postiglo suglasje o njihovu porijeklu. Populacija otoka s nerazvijenom kulturom i bez ikakve veze s vanjskim svijetom bila je vrlo laka meta trgovaca robljem u 19. stoljeću.

drvo znanja 97

123

chile copy.qxp

25.8.2006

16:09

Page 124

ZEMLJOPIS

• Čile • La Moneda – Predsjednička palača je jedna od najimpresivnijih građevina u Santiagu. Kako joj i samo ime govori, u njoj se u prošlosti izrađivao novac. Danas je to predsjednički ured; jednim dijelom palača je otvorena za javnost. Ispred palače se u 10 sati ujutro odvija slikovita ceremonija izmjene straže. Garda koja se nalazi unutar palače i ˝čuva˝ predsjednika države (danas predsjednicu) sastavljena je od žena koje izgledaju kao da su dovedene s nekog izbora ljepote. U ovoj je palači ubijen socijalistički predsjednik Allende prilikom bombardiranja u zračnom napadu 1973. godine, kada je na vlast došao general Pinochet. Crkva svetog Franje (Iglesia de San Francisco) najstarija je građevina u Santiagu. U ulici Almeda nalazi se već 400 godina i uspješno je preživjela brojne potrese koji su zadesili grad. U crkvi se, ispred kipa svetog Franje, uvijek nalazi puno poruka, molbi s fotografijama sv. Franji za ozdravljenje – zamislite! – kućnih ljubimaca stanovnika Santiaga. U nedostatku mjesta za lijepljenje slika i molbi za ozdravljenje, poruke se pišu i kemijskim olovkama izravno na zidu.

poplave i potrese, te i danas prevoze ljude na vrhove Valparaisa. Godine 1996.

prihvatilo kršćanstvo. Usto, da bi izbjegli gnjev španjolskih osvajača, svoje su

uvrštene su na listu ugroženijih spomenika svjetske baštine.

bogove i svoju religiju samo naizgled zamijenili kršćanstvom. Tako su svoju Majku Zemlju koja je rodila boga Sunca zamijenili Majkom Božjom koja je ro-

San Pedro de Atacama

dila Isusa. Svoje bogove zamijenili su kršćanskim svecima, pa je svako selo umjes-

Prije petnaestak godina ovo selo na 2448 metara nadmorske visine bilo je go-

to svog boga nastavilo štovati nekog sveca. Procesije koje su dotada imali, u

tovo nepoznato. Gotovo prometno izolirano, bez radija, televizije, s dva privat-

kojima su štovali pojedine bogove, nastavili su izvoditi noseći kršćanske svece.

na telefona, a čak je i električna energija bila ograničena na par sati rada gene-

Procesije i danas imaju veliku važnost u životu ovdašnjeg stanovništva jer pred-

ratora dnevno. Danas, s oko 1500 stanovnika, ovo čarobno mjestašce pretvorilo

stavljaju mjesto međusobnog sastajanja i druženja.

se u jednu od glavnih turističkih atrakcija. Iako do San Pedra vodi asfaltirani autoput, ulice sela ostale su neasfaltirane kao prije, za što su se izborili nje-

Uskršnji otok – Rapa Nui

govi stanovnici. Mjesto je puno turista iz svih dijelova svijeta, a ulicama, osim

Uskršnji otok poznat je po velikim kamenim figurama uz obalu. Nazivaju se

konja, prolaze najrazličitije vrste vozila podižući ogromnu prašinu koja se pro-

moai. Moai su kipovi isklesani iz sabijenog vulkanskog pepela. Svi su isklesani

laznicima uvlači u nos, kosu i pore na koži. Suhoći kose, koja izgleda kao sla-

iz jednog komada. Iako se identificiraju kao “glave”, moai su zapravo figure

ma, i zategnutosti kože dodatno doprinosi relativna vlažnost od oko 10-15%

glave i dijela torza. Oko petina kipova na glavi ima cilindar “pukau” od crvenog

zimi i svega 3-8% eljeti. U mjestu su otvoreni prekrasni mali hoteli koji, iako su

kamena. Ova “frizura”, kako je nazivaju, isklesana je u kamenolomu Puna Pau,

napravljeni u skladu s duhom mjesta, pružaju pun komfor hotela s tri, četiri i

dok je većina (95%) dosad poznatih moaia isklesana od komprimiranog vulkan-

više zvjezdica (gosti su samo u kupaonici upozoreni da se ipak nalaze u pus-

skog pepela u kamenolomu Rano Raraku, gdje je i danas ostalo još 394 moaia.

tinji te se moli štedljiva potrošnja vode).

Nedavna istraživanje potvrdila su postojanje još moaia ispod zemlje. Gotovo svi

U centru mjesta dominira oko 400 godina stara Crkva San Pedro (sv. Petra)

završeni moai premješteni su iz Rano Rarakua i podignuti na ceremonijalna

koju su napravili španjolski osvajači, koji su nastanili selo i u njemu se pripre-

postolja. Do sredine 1800-ih svi moai izvan Rano Rarakua srušeni su u sukobi-

mali za daljnja osvajanja prema jugu. Stanovništvo ovog kraja je relativno brzo

ma plemena. Tek su se u novije vrijeme (od 1950-ih) moai nanovo počeli po-

Pustinja Atacama Pustinja Atacama nalazi se na sjeveru Čilea uz sam Pacifički ocean. Pustinja se velikim dijelom uzdiže prema Andama, tako da je na velikoj nadmorskoj visini. Za razliku od poznatih pustinja kao što su Sahara u Africi ili Mojave u Californiji, Atacama je zapravo hladna pustinja s temperaturama između 0 i 30 °C. Nedostatak padalina čini ovaj prostor pustinjom koja predstavlja najsuše mjesto na svijetu. Padaline se mjere u milimetrima po desetljeću, a neki dijelovi pustinje nisu ih zabilježili stoljećima. Oluje izazvane toplim strujama s Pacifika znaju dovesti nevrijeme, ali čak i tada sve završi vrtlogom prašine, a stanovništvo danima ne izlazi iz svojih kuća. Pustinja Atacama predstavlja ogroman izvor nitrata i bakra. U blizini rudarskog grada Calame nalazi se ogroman amfiteatar najvećeg otvorenog rudnika bakra na svijetu – rudnika Chuquicamata. Ova kamena pustinja izuzetno je zanimljiva znanstvenicima NASA-e jer je gotovo bez života. Iako su znakovi života (bakterije) nađeni na Antarktiku i Arktiku te u drugim pustinjama svijeta, u mnogim dijelovima Atacame znanstvenici nisu pronašli žive stanice. Ova pustinja je zapravo dio Zemlje najsličniji Marsu i zbog toga je povoljna za istraživanje tog planeta. Tu su ispitivana vozila poslana na Mars, a u tijeku je gradnja ogromnih antena koje bi trebale hvatati eventualne poruke iz svemira.

124

rujan 2006.

chile copy.qxp

25.8.2006

16:10

Page 125

dizati na postolja. Izrada i obred postavljanja moaia još uvijek se istražuju. Najprihvaćenija teorija je da su statue izradili Polinežani u čast polinezijskih bogova i obožavanih predaka kao što su poglavice i druge važne osobe u povijesti otoka. Neki smatraju da su možda predstavljali preminulog pretka ili utjelovljenje snage živih gospodara. Moai su nastali pretežno u 14. i 15. stoljeću, a neki su podignuti i puno prije, još u 10. stoljeću. Vjeruje se da je njihova funkcija bila da čuvaju sela ili groblja. Također je vjerojatno da su predstavljali statusni simbol nekog sela ili plemena. Većina moaia okrenuta je kopnu da čuvaju sela. Samo neki su okrenuti moru. Među njima je i sedam moaia za koje priča kaže da Trgovina ribom u Valparaisu

M

oai su kipovi isklesani iz sabijenog vulkanskog pepela. Svi su isklesani iz jednog komada. predstavljaju sedam mladih istraživača koje je polinezijski kralj Hotu Matu’a poslao na more u potrazi za novom domovinom za svoj narod. Međutim, ni za ovu priču, kao ni za mnogo toga na ovom otoku, nema sigurne potvrde. Osim zahtjevne izrade, moaie je trebalo prenijeti do njihove krajnje lokacije i podići. Ne zna se kao su preneseni, ali nema sumnje da je to zahtijevalo izuzetan fizički napor. Iako je vulkanski kamen od kojeg su isklesani mekan i lakši od većine ostalog stijenja, čak i najmanji moai teži nekoliko tona. Visina im se kreće od 3 do 9 metara. Stotine moaia postavljeno je kilometrima daleko od kamenoloma u kojima su izrađeni, pa je pitanje kako su ih ljudi prenijeli i postavili na tim udaljenostima, a da ih pritom ne oštete. Čak i danas, sa svim pomagalima, to ne bi bilo nimalo lako. :-)

Reserva Nacional Los Flamencos Ovaj rezervat čini nekoliko različitih zaštićenih područja oko San Pedra de Atacame. Među njima je Mjesečeva dolina (Valle de la Luna) koja je to ime dobila jer izgledom podsjeća na površinu Mjeseca. Dolina je nastala hlađenjem i skrućivanjem lave i Zemljine kore, te podsjeća na Mjesečev krater. Jedan od najljepših zalazaka sunca na svijetu vidi se s vrha stjenovitog brda do kojeg se dođe preko pješčanog spruda visokog preko 100 metara. Uz Mjesečevu dolinu je Mrtva Dolina (Valle de la Muerte), čije su ogromne pješčane dine i rudnici soli bez ikakvih znakova života. Svega 40-ak kilometara udaljena od San Pedra nalazi se Slana dolina Atacame (Salar de Atacama), duga gotovo 150, a široka 50 km. Krajolik opet podsjeća na drugi planet. Dokle pogled dopire beskrajna su polja bijele soli, koja se kako im prilazite pretvaraju u oštre valove krute soli. Voda slanih jezera brže isparava nego što se nadoknađuje kišama (godišnji prosjek 2-3 cm) ili podzemnim vodama, te jezera postaju sve zasićenija mineralnim solima, posebno litijem. U vodi, međutim, ima dovoljno algi i mikoorganizama. U njima uživaju ružičasti plamenci, glave stalno uronjene u vodu iz koje filtriraju hranu. Odavde se pruža pogled na aktivni vulkan Lascar koji sa zalaskom sunca, kao i cijeli krajolik, poprima ružičast sjaj.

drvo znanja 97

125

Izlog 97.qxp

25.8.2006

15:25

Page 126

IZLOG KNJIGA kataloški broj 7409

kataloški broj 7410

Lektira na dlanu za osnovne škole 1

Lektira na dlanu za osnovne škole 2

repetitorij književnosti za niže razrede osnovne škole

repetitorij književnosti za više razrede osnovne škole

95,00 kn

Dragocjena pomoć učenicima, nastavnicima i roditeljima, Lektira na dlanu za niže razrede osnovne škole sadrži obradu 45 književnih djela, koja učenici čitaju na nastavi ili samostalno kod kuće. Svaki analitički tekst pregledno je podijeljen na poglavlja, koja obuhvaćaju sve što je potrebno za razumijevanje djela. Tekstovi su prilagođeni uzrastu učenika, koje postupno uvode u sve tajne čitanja, objašnjavajući osnovne književne pojmove i postupke. Autorice, nastavnice s dugogodišnjim iskustvom, većinu su tih zadataka i igara uspješno iskušale u praksi sa svojim učenicima. Knjiga je u potpunosti usklađena s novim popisom lektirnih naslova Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

U svesku za više razrede osnovne škole obrađena su 54 književna djela s popisa školske lektire, na zanimljiv i pristupačan način. Učenici će tu pronaći sve što im je potrebno da bi se lakše snašli u čitanju, ali i da bi čitanje zavoljeli! Svaki je analitički tekst podijeljen na nekoliko poglavlja: o piscu, fabula, tema, mjesto i vrijeme radnje, glavni i sporedni likovi, književna vrsta, kompozicija, jezik i stil, interpretacija. Tako će mladi čitatelji lakše prepoznati osnovne sastavnice književnog djela.

USKORO 95,00 kn

Lektira za osnovnu školu Autor Matoš Gjalski Šimunović Mažuranić Krleža Shakespeare Budak Kolar

Naslov Kataloški br. Puna cijena Cijena u Izlogu OKO LOBORA (8. razred) 8602 98,00 kn 78,00 kn POD STARIM KROVOVIMA (8. razred) 8604 98,00 kn 78,00 kn ALKAR (8. razred) 8606 98,00 kn 78,00 kn SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA (8. razred) 8607 98,00 kn 78,00 kn BITKA KOD BISTRICE LESNE (8. razred)8608 98,00 kn 78,00 kn ROMEO I GIULIETTA (8. razred) 8609 98,00 kn 78,00 kn OPANCI DIDA VIDURINE (8. razred) 8610 98,00 kn 78,00 kn BREZA (8. razred) 8601 98,00 kn 78,00 kn

Lektira za srednju školu

Lektira za I. razred Autor Homer Eshil Sofoklo Euripid Dante Petrarca Boccaccio Šenoa

Naslov Kataloški br. Puna cijena ILIJADA / ODISEJA 93101 65,00 kn OKOVANI PROMETEJ 93102 55,00 kn KRALJ EDIP / ANTIGONA 93103 55,00 kn ELEKTRA / IFIGENIJA... 93104 55,00 kn PAKAO (tvrdi uvez) 931050 80,00 kn IZ KANCONIJERA 93106 55,00 kn DEKAMERON 93107 45,00 kn ZLATAROVO ZLATO/POVJESTICE 93111 65,00 kn

Lektira za II. razred Cijena u Izlogu 60,00 kn 50,00 kn 50,00 kn 50,00 kn 75,00 kn 50,00 kn 40,00 kn 60,00 kn

Autor Marulić Lucić Držić Gundulić Shakespeare Molie`re Goldoni Držić Hektorović Zoranić Gundulić Shakespeare Shakespeare Racine

Naslov Kataloški br. Puna cijena JUDITA 6101 55,00 kn ROBINJA 6102 45,00 kn DUNDO MAROJE 6103 55,00 kn OSMAN 6105 45,00 kn HAMLET 6107 55,00 kn ŠKRTAC 6109 45,00 kn GOSTIONIČARKA MIRANDOLINA 6110 45,00 kn SKUP 8539 45,00 kn RIBANJE I RIBARSKO... 8544 45,00 kn PLANINE 8545 45,00 kn SUZE SINA RAZMET., DUBRAVKA 93201 55,00 kn SAN IVANJSKE NOĆI 93108 55,00 kn MACBETH 93109 55,00 kn FEDRA 93110 45,00 kn

Cijena u Izlogu 50,00 kn 40,00 kn 50,00 kn 40,00 kn 50,00 kn 40,00 kn 40,00 kn 40,00 kn 40,00 kn 40,00 kn 50,00 kn 50,00 kn 50,00 kn 40,00 kn

Lektira za III. razred Autor Naslov Kataloški br. Puna cijena Mažuranić SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA 8018 45,00 kn Balzac ČIČA GORIOT 8020 65,00 kn Dostojevski ZLOČIN I KAZNA 8021 75,00 kn Novak POSLJEDNJI STIPANČIĆI 8023 55,00 kn Ibsen NORA (KUĆA LUTAKA) 8024 45,00 kn Baudelaire CVJETOVI ZLA/SPLEEN PARIZA 8026 45,00 kn HRVATSKI PRIPOVJEDAČI u doba realizma 8030 55,00 kn Schiller RAZBOJNICI 8543 55,00 kn Goethe PATNJE MLADOGA WERTHERA 93202 55,00 kn Kovačić U REGISTRATURI 93204 65,00 kn Čehov TRI SESTRE 93206 55,00 kn Begović PUSTOLOV PRED VRATIMA/ AMERIKANSKA JAHTA U SPLIT. LUCI 93205 65,00 kn Šenoa PRIJAN LOVRO 93203 45,00 kn

126

rujan 2006.

Cijena u Izlogu 40,00 kn 60,00 kn 70,00 kn 50,00 kn 40,00 kn 40,00 kn 50,00 kn 50,00 kn 50,00 kn 60,00 kn 50,00 kn 60,00 kn 40,00 kn

Lektira za IV. razred Autor Orwell Proust Kafka Krleža Šoljan Camus Brešan Pirandello

Naslov Kataloški br. Puna cijena Cijena u Izlogu ŽIVOTINJSKA FARMA 7601 88,00 kn 70,00 kn COMBRAY 8532 55,00 kn 50,00 kn PREOBRAZBA 8533 45,00 kn 40,00 kn GOSPODA GLEMBAJEVI 8535 45,00 kn 40,00 kn IZABRANE NOVELE 8546 45,00 kn 40,00 kn KUGA 93113 65,00 kn 60,00 kn PREDSTAVA HAMLETA U SELU... 93114 55,00 kn 50,00 kn ŠEST LICA TRAŽI AUTORA 93207 55,00 kn 50,00 kn

Izlog 97.qxp

25.8.2006

15:42

Page 127

Hrvoje Gračanin

Kratka povijest Hrvatske za mlade “Povijest nije samo naša prošlost, nanizani događaji iz davno prohujalih vremena, već mnogo više od toga. Ona je djetinjstvo ljudskoga roda, nešto što nosimo u sebi kao neodvojiv dio vlastitoga bića i što nas čini takvima kakvi jesmo. (...) Drugim riječima, pravilno shvaćanje sadašnjosti i utemeljen pogled u budućnost nisu mogući bez spoznaje prošlosti.” Ove knjige namijenjene su mladima. Autor Hrvoje Gračanin, asistent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na jednostavan i zanimljiv način učenicima je približio činjenice iz hrvatske povijesti od vremena Ilira do danas. Kratka povijest Hrvatske za mlade svojevrstan je vremeplov kroz više ili manje burna razdoblja naše povijesti. Kroz zanimljivo i uzbudljivo štivo predstavljeni su velikani hrvatske prošlosti. Knjige obiluju i nepovijesnim podacima, koji se ne mogu pronaći u svakoj enciklopediji, a dodatno upotpunjuju sliku o nekoj osobi ili događaju.


115 kn 80 kn

Sadrže brojne ilustracije i prikaze, pojmovnik, popis svjetovnih i crkvenih vladara i dostojanstvenika, kronološku tablicu, prilog u kojem je prikazan novac kojim su se služili stanovnici ovih prostora itd.

USKORO

Prvi svezak knjige opisuje prilike na hrvatskom povijesnom prostoru od starog vijeka do kraja 18. stoljeća. Drugi svezak prati daljnja zbivanja, od kraja 18. stoljeća do danas. Posebno je važno istaknuti izvrsno obrađeno razdoblje Domovinskog rata, kao i najnovija društveno-politička zbivanja, do izdvajanje Crne Gore iz jugoslavenske države. Knjige se uklapaju u novi nastavni plan i program po HNOS-u, jer stimuliraju učenje s razumijevanjem, potiče interes učenika za povijest i pomažu pri izradi referata i prezentacija. kataloški broj 9210

115 kn drvo znanja 97

127

Izlog 97.qxp

25.8.2006

15:42

Page 128



Telepatija i telekineza + DVD

119 kn 96 kn

Prikazanje opsjednutih

129 kn 103 kn

Krešimir Mišak

António Lobo Antunes

Pomicanje predmeta mislima, komuniciranje mislima na daljinu, savijanje metala, levitacija, filipinski iscjelitelji i još mnogo vrlo intrigantnih podnaslova nudimo vam u ovoj knjizi. Upoznajte ljude koji snagom svojih misli, nekom čudnom energijom, izvode teško shvatljive stvari. S druge strane, upoznajte znanstvenike koji su cijelu karijeru posvetili proučavanju i objašnjavanju tih fenomena. Knjiga obiluje stvarnim imenima ljudi, datumima, eksperimentima i njihovim materijalnim dokazima.

“Pitam se gdje sam, kako se zovem, zašto sam se ovdje usidrio, i tek pri trećoj cigareti počinjem polako shvaćati tko si, prihvaćati da živim u Lisabonu, visok sam metar šezdeset pet, vjerojatno imam neke isprave u onome tamo sakou, polako razaznajem tvoju kosu na jastučnici, mršavo tijelo, grčeve pri kašlju od cigareta. Uvijek ima nekih pet ili šest grlica na krovu, to su jedini mogući anđeli u gradu u kojemu reklamne ploče, poput zavoja, skrivaju rane raspadanja kojemu nema lijeka. Lisabon izgleda kao prosjak na suncu, s buhama od vrabaca što slobodno čeprkaju po rijetkim granama stabala...”

Ovo je uistinu jedna od onih knjiga koje se čitaju u jednom dahu...

132 str. • meki uvez • 184×230 mm

230 str. • meki uvez • 140×230 mm



U Patagoniji Bruce Chatwin

130 kn 104 kn

Priča o Lucy Gault

130 kn 104 kn

William Trevor

Svojevrsna povijest Južne Amerike u minijaturama – a Južna Amerika nekako sublimira povijest Europe na jedan bistar i prije svega autentičan način – knjiga U Patagoniji nije samo briljantan putopis, već je i moderni kamen temeljac te vrste pisma. Chatwin, koji prelazi golema prostranstva isključivo pješačeći, izvlači korijene ljudskog postanka i u prirodi nalazi potvrdu da je svaki čovjek putnik po instinktu, iako to potiskuje zbog ekonomskih ili političkih stega. Nevjerojatna je konciznost kojom autor fragmentarno oživljava i mapira suvremene, povijesne i pridodane prolaznike tom zemljom čudesnih disproporcija, koja se prostire i preko Argentine i preko Čilea. U gradu Punta Arenasu jedna se ulica zove Croacia i mnoge naše obitelji imaju tamo nekog svog dalekog rođaka, tako da knjiga baca novo svjetlo i na naša migriranja.

Godina je 1921, Irska je zahvaćena građanskim ratom. Kapetan Everard Gault, bogati zemljoposjednik, sprema se s obitelji u egzil. Njihova devetogodišnja kći Lucy ne želi ići s njima, i bježi od kuće. Kako im se kći ne vraća, roditelji povjeruju da se utopila i odlaze bez nje. Jedan sluga, međutim, pronalazi djevojčicu u šumi i odgaja je kao svoju kćer.

meki uvez • 184×230 mm

280 str. • meki uvez • 140×230 mm

USKORO


Ovaj roman bio je 2002. u najužem izboru za Man Booker Prize, a redom je dobio odlične kritike. Kao i u većini svojih radova, Trevor se predstavlja kao šarmantan, discipliniran pisac, izuzetno suptilne, emotivne inteligencije. Spajajući te dvije odlike, Trevor dobiva neodoljivu prozu koja mu osigurava sam vrh svjetske literarne produkcije.


Prvo sivo, pa bijelo, pa plavo

120 kn 96 kn

Volim sutra

99 kn

79 kn

Margriet de Moor

Fa¨za l Gue `ne

Roman Prvo sivo, pa bijelo, pa plavo objavljen je 1991., a do 2000. doživio je 26 izdanja. Glavna lik Magda jednog dana nestaje. Napustila je muža, vilu na moru i udoban život. Isto se tako iznenada, nakon nekoliko godina, vratila kući, bez riječi objašnjenja. Muža, koji ju je zatekao kod kuće kad se vratio s posla, samo je zapitala: “Misliš li da možemo večerati vani, iako ima toliko osa?” Muž očekuje objašnjenje, ali ništa je ne pita. Ona nastavlja raniji život, kao da se ništa nije dogodilo. Na koncu muž ne može izdržati njezinu šutnju i ubija je. Priča se odvija iz četiri perspektive, s gledišta četiriju osoba, kao Rašomon. Međutim, te perspektive ne proturječe jedna drugoj, one se dopunjuju. Roman opisuje putovanje u dva suprotna smjera, polagano putovanje unatrag, na postaje prethodnog života, te puno brže putovanje u obrnutom smjeru, u smrt.

Volim sutra je poluautobiografski roman-dnevnik, isječak iz života Dorije, žive, duhovite, britke i pomalo drske petnaestogodišnjakinje koja polagano uči pozitivno gledati na svijet. Riječ je ujedno o atipičnoj kronici pariškog predgrađa Livry-Gargan, u čuvenom 93. okrugu, poznatom po visokoj stopi nasilja i brojnoj populaciji imigranata. Autorica na vrlo inteligentan način uspijeva izbjeći zamku pretjeranog pesimizma i fatalizma. Dorija živi sama s majkom otkad ih je njezin otac jednoga jutra napustio, otišavši u Maroko da pronađe mlađu i plodniju ženu. Ogorčena i sita svega, razočarana u sve osim u ljubav svoje majke, Dorija iznosi probleme čitave jedne shizoidne generacije mladih Francuza koji žive između tradicijske kulture zemlje njihovih roditelja i suvremene francuske kulture. Volim sutra je prije svega jedan glas, glas djevojčice iz kvarta, neposredan i iskren roman pun humora i mladenačke svježine, pisan svakodnevnim i slikovitim jezikom.



USKORO

128

rujan 2006.

USKORO

Izlog 97.qxp

25.8.2006

15:44

Page 129


80 kn

130 kn 104 kn


64 kn

Hitna služba

Krumpirova rodbina

Igor Mandić

Davor Slamnig

Nijedna dosad objavljena knjiga Igora Mandića nije ostavila ravnodušnim ni stručnu, niti najširu javnost. Širok krug interesa, zabadanje u vruće teme, imenovanje pojava njihovim pravim imenom, pisanje bez ostatka jasnim, istančanim, duhovitim stilom – samo su neke od Mandićevih odlika, koje krase i njegovu najnoviju knjigu Hitna služba. Riječ je o izboru kolumni koje je Mandić objavljivao u “Vjesniku” od 1999. do 2005., to jest o “razjasnidbi mnogih nejasnoća na hrvatskim bespućima prošlog i ovog tisućljeća”, kako glasi podnaslov knjige. Naslovi pojedinih poglavlja nedvosmisleno upućuju na to koje društvene bolesti Mandić ovom prilikom razobličuje i dijagnosticira.

Kada je roman Davora Slamniga Topli zrak dobio Nagradu “Jutarnjeg lista” za najbolje prozno djelo 2002. godine, 30-godišnjaci i stariji nisu bili iznenađeni: na Slamnigovim pričama iz 1980-ih gradili smo svoj književni ukus. Po mnogima nenadmašan majstor kratke priče u suvremenih Hrvata, Slamnig nas je obradovao novom zbirkom pripovijesti. Provjerite Kak smo svi postali Dalmatinci, pronađite Smisao, doznajte što u slobodno vrijeme rade Teletabisi, otkrijte da Muškarac misli, žena zna te da krumpir ima brojnu i zanimljivu rodbinu!

280 str. • meki uvez • 140×230 mm 110 str. • meki uvez • 140×230 mm


120 kn 96 kn

de Botton

Diktator i visaljka Daniel Pennac Pennac jedan je od najplodnijih i najčitanijih francuskih pisaca. Svjetsku slavu osigurao mu je “belvilski kvintet”, pet romana o obitelji Malausse`ne. U zaigranome labirintu Diktatora i visaljke pripovijeda priču o zakulisnim strujanjima nadahnuća i nizu elemenata čiji ga je stjecaj doveo do stvaranja ovog romana o romanu, prošaranog memoarskim odlomcima i pogonjenog uspomenom na predenje priča u slatkoj dokonosti mreže za ljuljanje “u kojoj je bio najplodniji i najneproduktivniji romanopisac na svijetu.” Prilika je da upoznamo drukčijega Pennaca. 180 str. • meki uvez • 140×230 mm

Tunel Ernesto Sábato Sábatov roman Tunel, uvod je u romanesknu trilogiju koja mu je osigurala svjetsku slavu (romane O herojima i grobovima i Anđeo uništenja). Tunel prati ispovijed protagonista, slikara Juana Pabla Castela, koji se predstavlja kao čovjek koji je ubio ženu imenom María. Pripovijest se otvara kada autor na svojoj izložbi opazi djevojku koja se jedina zadržava na detalju jedne njegove slike kojemu on pridaje silnu važnost. Plah i introvertiran pripovjedač daje se u opsesivnu, malne detektivsku potragu za djevojkom, napokon je nalazi i među njima nastaje neobična veza, ispunjena neshvaćanjem i ljubomorom. Ta veza ujedno znači slikarevo stupanje u mračan, nepoznat prostor, u “tunel” na čijem koncu se događa klimaks priče. 7611 kat. br. • 120 str. • m. uvez • 80,00 kn • 64,00 kn 76110 kat. br. • 120 str. • t. uvez • 100,00 kn • 80 ,00 kn

Mi djeca s kolodvora Zoo

Naslov Umijeće putovanja Statusna tjeskoba

Kataloški broj 9122 9124

Puna cijena 130,00 kn 145,00 kn

80 kn


Venecija je riba.

64 kn

Vodič

Tiziano Scarpa Venecija je vjerojatno najčešće opjevavan grad svjetske književnosti, koji je pružio nadahnuće stotinama pjesnika, pripovjedača i putopisaca. Pa ipak, Scarpa je uspio iznenaditi, napisavši začudno djelo, istodobno pomno dokumentirano i posve osobno. Vodeći nas kalama i kanalima svoje Venecije, Scarpa se ne pridržava uobičajenih popisa mletačkih itinerera i znamenitosti te ni na trenutak ne upada u neke od brojnih stereotipa što su se oblikovali tijekom stoljeća književne fascinacije tim jedinstvenim gradom. U devet poglavlja o gradu svjedoči devet dijelova tijela, ali i duše: stopala, noge, srce, ruke, lice, uši, usta, nos, oči. Čitatelj će tako iskusiti osjetilne i osjećajne peripetije koje se mogu proživjeti samo u Veneciji. 110 str. • meki uvez • 140×230 mm

Christiane F.


Ispovijest izliječene heroinske ovisnice Christiane F. i nakon više od 20 godina plijeni iskrenim i bolnim svjedočanstvom o paklu droge. Ništa nije prešućeno, ništa nije uljepšano, jer neke su stvari jednostavno toliko grozne da ih se ne može uljepšati. A stvari koje su se dogodile Christiani stvarno su gadne, jer ovisnost o heroinu natjerala ju je i na kriminal i prostituciju, razorila joj je tijelo i dušu.

Glineni kolos

8109 kat. br. • 244 str. • m. uvez • 115,00 kn • 98,00 kn 81090 kat. br. • 244 str. • t. uvez • 145,00 kn • 119 ,00 kn

Cijena u Izlogu knjiga 104,00 kn 116,00 kn

120 kn 84 kn

Philippe Fusaro Glineni kolos je fikcionalna biografija talijanskog boksača Prima Carnere. Pisan u onom varljivom prostoru između istine i mita, roman u brzim, kratkim poglavljima prati Carneru od Londona i Pariza, gdje je taj dvometraš pileće pameti težak 120 kilograma nastupao kao cirkuska atrakcija, do njegovih posljednjih dana u Kaliforniji i rodnog mjesta u Italiji gdje 1967. umire. Miješajući različite stilove, uključujući poeziju i novinarske pejzaže, Fusaro je napisao inteligentan i uzbudljiv roman koji je oduševio francuske kritičare i čitatelje. 136 str. • meki uvez • 140×230 mm

drvo znanja 97

129

Izlog 97.qxp

25.8.2006

15:44

Page 130

Što je HNOS?

NOVO

HNOS

Naslov Matematika Petica 5, udžbenik i zbirka zadataka iz matematike za 5. razred (HNOS) I. svezak Petica 5, udžbenik i zbirka zadataka iz matematike za 5. razred (HNOS) II. svezak Metodička Petica 5, metodički priručnik za učitelje (HNOS) Petica 6, udžbenik i zbirka zadataka iz matematike za 6. razred I. svezak Petica 6, udžbenik i zbirka zadataka iz matematike za 6. razred II. svezak Metodička Petica 6, metodički priručnik za učitelje

NOVO

NOVO

Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) cjeloviti je pristup obrazovnom procesu. Uključuje ciljeve odgoja i obrazovanja, odgojno-obrazovne sadržaje, prijedloge metoda poučavanja, očekivane ishode učenja i poučavanja te nastavno okružje. Izrada HNOS-a započela je rasterećenjem nastavnog gradiva od nepotrebnih sadržaja. Tako se stvorio prostor i više vremena za učenikov samostalan i stvaralački rad, za ponavljanje i vježbanje gradiva te primjereno vrednovanje postignuća. To zahtijeva i nova nastavna sredstva, pa je HNOS postao osnova za izradu novih udžbenika. Eskperimentalna primjena HNOS-a započela je u šk. god. 2005./06. u 49 osnovnih škola. U šk. god. 2006./07. nastava po HNOS-u izvodit će se u svim prvim i petim razredima osnovne škole. Do 2010. godine sva će se nastava u osnovnim školama prilagoditi zahtjevima i ciljevima HNOS-a, a isto vrijedi i za školske udžbenike. Svi SysPrintovi udžbenici i priručnici odobreni su za primjenu u nastavi rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. U kompletu s tiskanim izdanjem udžbenika je CD na kojem se nalazi dodatno i izborno gradivo za poučavanje, učenje i vrednovanje postignuća učenika.

HNOS

Informatika Informatika za 5. razred udžbenik (HNOS) Informatika za 5. razred vježbenica (HNOS) Informatika za 5. razred metodički priručnik za učitelje (HNOS) Informatika za 6. razred udžbenik Informatika za 6. razred metodički priručnik za učitelje Informatika za 7. razred udžbenik Informatika za 7. razred metodički priručnik za učitelje Informatika za 8. razred udžbenik Informatika za 8. razred metodički priručnik za učitelje Informatika i računalstvo, udžbenik iz informatike i računalstva za srednje škole i gimnazije Tehnička kultura Tehnička kultura 5, udžbenik za 5. razred (HNOS) Tehnička kultura 5, vježbenica s radnim materijalom za 5. razred (HNOS)

Kataloški broj

Cijena

7905024 7905025 7905026 7906020 7906021 7906022

55,00 kn 55,00 kn 180,00 kn 58,00 kn 58,00 kn 180,00 kn

7905012 7905013 7905014 7906010 7906011 7907010 7907011 7908010 7908011

60,00 kn 25,00 kn 125,00 kn 70,00 kn 125,00 kn 70,00 kn 125,00 kn 70,00 kn 125,00 kn

7909010

98,00 kn

7905030 7905031

45,00 kn 44,00 kn


330 kn

NOVO

Terrapin Logo + CD

HNOS 98 kn

25 kn 60 kn

Ines Kniewald Hrvatska inačica programskog jezika Terrapin Logo s priručnikom na hrvatskom jeziku.

NOVO

125 kn 70 kn

70 kn

125 kn 130

rujan 2006.

70 kn

125 kn

125 kn

Terrapin Logo, jedan od najprimjerenijih programskih jezika za učenje programiranja, sada je u potpunosti preveden na hrvatski jezik. Nasljednik legendarnog PC Loga, ima novo vizualno sučelje u potpunosti prilagođeno Windows operacijskom sustavu, a dodane su i brojne nove naredbe i mogućnosti koje olakšavaju programiranje. Na način razumljiv kako početnicima tako i iskusnim programerima u priručniku su kroz brojne vježbe i praktične primjere temeljito obrađene komponente programiranja, kao i posebne mogućnosti ove vizualne inačice Loga. Na CD-u uz priručnik nalazi se puna neograničena hrvatska inačica Terrapin Loga te stari PC Logo s kompletnim priručnikom u digitalnom obliku. 150 str. • meki uvez • 140×230 mm

www.drvo-znanja.com

NOVA BOJA

• Brojevi od 2 do 60 (kat. broj 7202–7260) po cijeni od samo 9,90 kn po primjerku* • Izaberi sam bilo kojih 10 brojeva Drva znanja (do br. 60 + korice) po cijeni od 130 kn + poštarina • Brojevi od 61 do 96 (kat. broj 7261–7296) 20 kn + poštarina • Najnoviji broj Drva znanja po cijeni od 33 kn + poštarina • Rasprodani brojevi 1, 8, 9, 10, 11, 13, 14, 15, 16, 17, 36, 55 • Originalne korice Drva znanja 50 kn + poštarina (kat. broj 892) • Originalni CD-etui Drva znanja 50 kn + poštarina (kat. broj 34580) * troškove poštarine snosi naručitelj

Pretplata na 10 brojeva Drva znanja 330 Kn • kat. broj 7200 (poštarina uključena u cijenu) Akcija do 15. 10. 2006. pretplati se na Drvo znanja i izaberi jedan od poklona: originalni CD-etui ili originalne korice! Pretplatnici na tri mjesečne rate koji prvu ratu uplate do 15. 10. 2006. izabrani poklon dobit će nakon uplaćenog punog iznosa pretplate.

• Brojevi od 2 do 41 (kat. broj 7802–7841) po cijeni od samo 14 kn po primjerku* • Najnoviji broj Entera po cijeni od 24 kn + poštarina • Originalne korice Entera 51 kn + poštarina (kat. broj 898) • Originalni CD-etui Entera 51 kn + poštarina (kat. broj 19290) • Kućne pretplate isključivo na: www.enter.bug.hr

Za pretplatu na 10 brojeva Entera obratite se nastavniku informatike. Požurite, jer pretplatom do 15. 10. 2006. ostvarujete pravo na poklon: originalni CD-etui ili korice Entera.

* troškove poštarine snosi naručitelj

Narudžbe možete obaviti: • NARUDŽBENICOM – iz Drva znanja • TELEFONOM – 01/ 6558 740, od 8 do 16 h • TELEFAKSOM – 01/ 6558 741, od 0 do 24 h • e-mailom: [email protected]

• Nakladnik: SYSPRINT d.o.o. XIV. trokut 8a, p.p. 84, 10020 Zagreb tel. 01 / 6558 740, fax 01 / 6558 741 • Za izdavača: dipl. ing. Robert Šipek • Uredila: mr. sc. Snježana Knezović • Lektorirala: Branka Savić • Grafičko oblikovanje: Tomislav Stanojević

Cijene navedene u Izlogu knjiga vrijede za fizičke osobe do izlaska sljedećeg broja.

omot COPY.qxp

26.8.2006

16:34

Page 1

Drvo znanja

Recommend Documents