Fra Velimir Blažević ŽUPA IVANJSKA, U BOSANSKOJ KRAJINI, OD POČETKA 18. DO PRED KRAJ 20. STOLJEĆA Uvod Sjeverozapadno, nedaleko od Banje Luke, nalazi se starodrevna katolička župa Ivanjska. Postojala je još u srednjem vijeku, i pripadala je zagrebačkoj biskupiji, 1 a ime je dobila po redovnicima Ivanovcima koji su na njezinu prostoru imali svoj samostan. 2 Vrijeme kada je ta župa uspostavljena nije poznato, jer o tome nema sačuvanih nikakvih pisanih podataka, a prestala je postojati vjerojatno s dolaskom Osmanlija, No, na nekadašnjem njezinu teritoriju kasnije je uspostavljena župa Dragočaj, 3 sa sjedištem u selu Orlovac. 4 Zbog neprestanog uznemiravanja, pljački i nepodnošljivog nasilja od strane Osmanlija, krajem 17. st., točnije g. 1683., sjedište župe je iz Dragočaja preneseno na sigurnije mjesto, desetak kilometara dalje, pod planinu Bobiju, u selo Ružiće, 5 gdje se nalazi i danas, i od tada se župa ponovno vodi pod nazivom Ivanjska. O nanovo uspostavljenoj župi Ivanjska nešto više se zna prvenstveno iz službenih izvještaja koje su sastavljali i u Rim, Kongregaciji za širenje vjere (Propagandi) slali: bosanski biskup fra Nikola Ogramić-Olovčić (1675.), apostolski vikari u Bosni: fra Mato Delivić (1737.), fra Pavao Dragićević (1744.), fra Marijan Bogdanović (1768.), provincijal Bosne Srebrene, fra Bono Benić (1768.), te ap. vikari fra Marko Dobretić (1777. i 1780.) i fra Augustin Miletić (1813.). Uz to, neki podatci, između ostaloga i o tome tko je i kada u njoj vršio dušobrižničke službe župnikâ i kapelanâ, mogu se naći u župnim matičnim knjigama koje postoje od 1729. godine. 6 Teritorij koji je župa nekoć zauzimala Koje je područje župa Ivanjska obuhvaćala u predosmansko doba, ne zna se. A nakon što je ponovno uspostavljena pod tim nazivom, okruživale su je, i graničila je sa župama Majdan i Vodičevo (Volar) na jugozapadnoj strani, s Banjom Lukom, i s Lišnjom 7, na istočnoj, a s rijekom Savom, na sjevernoj. Već to pokazuje da je u tom drugom periodu svoga postojanja teritorijem bila veoma prostrana, a to se vidi i po popisima sela koja se nabrajaju u više pisanih izvora.
Usp. K. Draganović, „Katolička crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas“, u: Croatia sacra, Arhiv za crkvenu povijest Hrvata, 1938, br. 8, str.189. 2 A. Benković, Katoličke župe Bosne i Hercegovine i njihove filijale od XII. vijeka do danas, Đakovo, 1966., str.62; N. Bilogrivić, Katolička crkva na području današnje banjalučke biskupije do invazije Turaka, Sarajevo, 1998., str.187; J. Šalić, Hod u vjeri. Banja Luka i okolica, Banja Luka, 1991., str. 36-37. 3 Spominje se u izvještaju provincijala fra Marijana Pavlovića, upućenom Kongregaciji za širenje vjere g. 1623., vidi: Acta Ordinis Fratrum Minorum, 1900., str. 81; B. Pandžić, „Relatio de Provintia Bosnae Argentinae O. F. M. An. 1623 S. Congregationi de Propaganda Fide exhibita“, u: I. Vitezić-B. Pandžić-A. Matanić (prir.), Mandićev Zbornik, Rim, 1965., I-II, str. 220. 4 Vidi: B. Gavranović, „Povijest franjevačkog samostana Petrićevac i franjevačkih župa u Bosanskoj Krajini“, u: Dobri Pastir, 9/1959., str. 186-187. 5 Vidi: B. Gavranović, n. čl., str. 171. Fra Jurica Šalić navodi da je to bilo 1720., ali ne iznosi na temelju čega tako zaključuje. Vidi: Sjeverozapadno od Banja Luke, Banja Luka, 1999., str. 17. 6 Stare matične knjige župe Ivanjska čuvaju se u arhivu franjevačkog samostana na Petrićevcu, Banja Luka. 7 Župa Lišnja kasnije je nestala, a selo Lišnja je ušlo u sastav župe Kotor (Kotor Varoš). 1
Prema popisu ap. vikara fra Mate Delivića, iz njegova izvještaja g. 1737., župu Ivanjsku su sačinjavala sela: Ivanjska, Šimići, Jurjevica, Bukovica, Junuzovci, Trn, Dragočaj, Ojdanići, Zalužani, Motike, Tusmahala, 8 Mattosmahala (Matoševci), Stranjani, Čivčije i Prnjavor (Mali). 9 Delivić u tom izvještaju o župi Ivanjskoj piše: „Iako velika po broju bilo sela kao i kuća, nije ništa manje lagana za služenje, budući da su sela povezana i kraj sastavljen od malih brežuljaka, i jer nema ni tolikih snjegova niti velikih rijeka što bi moglo priječiti brzu pomoć župnika u kojem god bi selu bilo potrebno. Ne postoji u cijelom Bosanskom kraljevstvu tako povoljan položaj i prepun katoličkih kuća kao Ivanjska“. 10 A evo i kako je Ivanjsku više od stotinu godina kasnije opisao 1843. fra Ivan Franjo Jukić: „Predjelje ovo (od 150 kršć. a 50 hrišć. kuća) jedno je od najznamenitijih. Kuće po brijegu od svaklen voćnjacima opkoljene, osobito šljivom kao gorom. Više ispod kuća vinogradi. Po srijedi teče nekoliko potoka. Pri brijegu vidi se podor Ivangrad, a unaokolo krda krmadije“. 11 Povjesničar i zemljopisac Vjekoslav Klaić za Ivanjsku 1878. piše da je „liepo predielje kršćansko od 200 kuća (150 katol., 50 pravoslava) nasadjeno svakojakim voćem i ponešto vinovom lozom. Na jednom brdu urešenom visokimi hrastovi, stoji liepa kuća katoličkoga župnika (prije residencija fratarska) i drvena kapela, a na drugom brdu stoje još zidine porušenoga Ivangrada“. 12 U popisu ap. vikara fra Pave Dragićevića iz godine 1743. navodi se da su župu Ivanjsku sačinjavala sela: Šimići, Klečine, Ružići, Dragnić, Miloševci, Rajkovica, Mamenice, Ojdanići, Dikoevci, Stranjani, Matoševci, Čivčije, Motike, Trn, Bukovica, Kuljani, Zalužani i Šargovac; 13 a u popisa ap. vikara fra Marijana Bogdanovića godine 1768. nabrajaju se sela: Mamenice, Abrići, Ružići, Šimići, Klečine, Miloševci, Dolina, Lagumčije, Barlovci, Kuljani, Trn, Zalužani, Vujnovići, Novakovići, Šargovac, Petrovići, Motike, Brezsolice, Matoševci, Ojdanići i Orlovac 14 . Iz popisa načinjenog 1813., u vrijeme ap. vikara fra Augustina Miletića, 15 vidi se da su župu Ivanjsku tada sačinjavala sela: Ružići, Balaginci, Barlovci, Bresolice, Dikoevci, Dolina, Gradiška, Jablan, Klečine, Kuljani, Mamenice, Mačkovac, Matoševci, Mičije, Ojdanića brdo, Pranići, Šargovac, Šimići, Trn, Valentići, Vujnovići, 8 J. Šalić, Diljem zavičaja, Banja Luka, 2000., str. 123-124, iznosi mišljenje da bi Tusmahala mogla biti negdje u Gornjem Dragočaju, na Ojdanića brdu. U matičnoj knjizi krštenih župe Ivanjska, g. 1729.-1751., naišao sam na krštenja nekoliko djece, čiji su se roditelji prezivali Čivčija, Čipčija, Čivčić, za koje je navedeno da su iz Čivčija, a kod jednoga da je iz Bresolica, što je jedno vrijeme bio drugi naziv za Čivčije, dok kod krštenja druge djece istih roditelja piše da su iz Tusma/ha/le. Tako je u ubilježbi krštenja Franje, sina Marka Či/v/čije i žene Anđelie, 1. 1. 1748., navedeno da su iz Či/v/čia, a kod krštenja njihova sina Mijata, 17. 11. 1749., da su iz Tizmale; kod krštenja Ivane, kćeri Jure Čivčie i žene mu Mande, 21. 9. 1748., piše da su iz Čivčija, a kod krštenja sina Jure, 21. 4. 1750., da su iz Tusma/ha/le; te kod krštenja Martina, sina Antuna Čipčie i žene Lucije, 27. 2. 1748., stoji da su iz Bresolica, a u ubilježbi krštenja njihovih kćeri blizanki Klare i Jele, 26. 4. 1750., da su iz Tusmale. Budući da se u Delivićevu popisu uz Tusmahalu navodi i selo Čivčije, kao zaključak se nameće da je u tom popisu Tusmahala bio naziv za jedan dio sela Čivčije, u kojem su bili nastanjeni stanovnici prezimenom Čipčije, Čivčije, Čivčići. 9 Izvještaj fra Mate Delivića, g. 1737., u: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, Mostar, 1927., str. 51. 10 J. Jelenić, n. d., str. 49. 11 Vidi: I. Kecmanović, Ivan franjo Jukić, Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Sarajevo, 1953., str. 89. 12 V. Klaić, Bosna: podatci o zemljopisu i povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1878., str. 180. 13 Popis: „Descriptio Vicariatus apostolici Bosnae et Hercegovinae a Vicario apostrolico Fr. Paulo Dragićević, O. F. M. anno 1743 exarata“, u: D. Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1758 exaratis, Chicago-Roma, 1962., str. 41-47. 14 Popis: „Descriptio locorum Vicariatus Bosnae Othomanae [A. D.] 1768“, u: D. Mandić, n. d., str. 176-182. 15 Objavio: D. Kamber, „Stanje župa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreničko-otomanskoj prema popisu izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXVIII/1931., br. 12, str. 369-376; XXXIX/1932., br. 1, str. 22-28; XXXIX/1932., br. 2, str. 57-59; XXXIX/1932., br. 3, str. 83-88; XXXIX/1932., br. 4, str. 111-121.
Zalužani i Žabari. 16 Vjerojatno nepažnjom, izostavljeno je selo Miloševci (Miloševići!), ili je bilo obuhvaćeno nazivom nekog drugog od navedenih sela. Šesnaest godina kasnije, godine 1829., župa se sastojala od ovih sela: Ivanjska, Šimići, Mičije, Gradiška, Mačkovac, Dolina, Kozara, Nabrđani, Dikoevci, Komarice, Bresolice, Matoševci, Ojdanići, Orlovac, Stranjani, Derviši, Novakovići, Vujnovići, Zalužani, Kuljani, Trn, Jaruga, Jablan, Bukovica, Barlovci, Ramići i Šargovac. 17 A godine 1858. sačinjavala su je sela i zaseoci: Ružići, Abrići, Barlovci, Bobija, Brđani, Bukovica, Cerici, Čemernica, Čivčije/Bresolice, Derviši, Dikoevci, Dvorani, Gagrice, Gradina, Gube, Jablan, Jajčevići, Jaruga, Kozarac, Kuljani, Mamenice, Matoševci, Mičije, Miloševići, Nabrđani, Novakovići, Ojdanići, Orlovac, Rajkovci, Ramići, Stranjani, Šargovac, Šimići, Taraševac, Trn, Užari, Valentići, Vujnovići, Vukovići, Zalužani i Žabari. 18
Karta prikazuje prostor župe Ivanjska u prvoj polovici 18. st.
S vremenom je u nekima od tih sela nestajalo katolika, pa ih, nakon prvog spominjanja u nekom od izvještaja, u narednim popisima više nema (npr. Jurjevica, Junuzovci, Prnjavor Mali), a pojavljivala su se druga, ali ne zbog širenja župe, nego zato što su se, možda, katolici u međuvremenu počeli naseljavati na određeni teritorij na kojem ih ranije nije bilo, a svakako 16
Isto, XXXIX/1932., br. 1, str.23-24. U popisu nema sela Motike, jer je tada to selo pripadalo župi Banja Luka. List ispisan rukom: Status Animarum Parochiae Ivanskensis Anno 1829, nalazi se u arhivu franjevačkog samostana Petrićevac. 18 „Status animarum fidelium Parochiae Ivanjska, exhibitus Illustr. ac Rendis. Dno. Dno Mariano Šunjić, Epp Panad. et Vic. Aplico Bosnensi, die 25. Aprilis 1858.“, nalazi se u Matici krizmanih župe Ivanjska, g. 18361882., str. 88-89. Nema u popisu mjesta: Gradiška, Dolina i Mačkovac, jer je u međuvremenu uspostavljena mjesna kapelanija Gradiška, i nju su sačinjavala ta mjesta. 17
ponajviše zbog toga što su se dijelovi nekih ranijih sela odvajali ili osamostaljivali te dobivali svoje nazive, nekad i prema prezimenima žitelja koji su ih nastanjivali, što se najbolje vidi iz popisa godine 1858. Župa Ivanjska je u drugoj polovici 19. st. svedena na znatno manju površinu nego što je bila u prethodnim vremenima, jer su se neki njezini dijelovi odcjepljivali i od njih uspostavljane nove župe, i to: Bosanska Gradiška (1872.), Windthorst/Nova Topola (1884.), Maglajani/Bosanski Aleksandrovac (1883.), Mahovljani (1887.), 19 a sela: Motike, Čivčije, Šargovac, Novakovići, Vujnovići i Derviši su ušla najprije u sastav novoosnovane samostalne kapelanije Rakovac, odijeljene od župe Banja Luka (1860.). 20 Kad je ta kapelanija uzdignuta u župu Petrićevac (1876.), tada su od župe Ivanjska odcijepljena i njoj pridodana sela Barlovci, Bukovica, Dikevci, Jablan, Kuljani, Ojdanići, Orlovac, Ramići, Stranjani, Matoševci, Trn-Jaruga i Zalužani. 21 Tri godine kasnije ta su sela odvojena od Petrićevca i od njih je uspostavljena župa Barlovci (1879.). Nakon tih teritorijalnih promjena, pred kraj 19. st., godine 1880. župu Ivanjsku su sačinjavala ova sela i zaseoci: Ružići, Mamenice, Gagrice, Dvorani, Taraševac, Josipovići, Majdandžića brijeg, Žabari, Brđani, Miloševići, Rajkovci, Vukovići, Gube, Abrići, Bobija, Jajčevići, Mišin Han, Valentići, Vučića gaj, Radinjača, Čemernica, Cerici, Gradina, Lipovac, Kozara, Šimići stari, Šimići novi, Užari, Mičije i Kozarac. 22 Ta sela je sačinjavaju i danas, izuzev Šimića starih i novih, Užara i Mičija, od kojih je uspostavljena najprije samostalna kapelanija (1921.), a potom župa Šimići (1930.), te sela Kozarca, koje je pripojeno župi Prijedor, osnovanoj odvajanjem od župe Volar (1891.). Katoličko stanovništvo na području župe Zahvaljujući u prvom redu apostolskim vikarima u Bosni, znamo koliko je u određenim vremenima bilo katolika u pojedinim selima župe Ivanjska. Dok je još postojala župa pod nazivom Dragočaj, prije nego što je 1683. njezino sjedište iz Dragočaja preneseno u Ivanjsku, ona je, prema izvještaju biskupa fra Nikole Olovčića, imala 1.200 katolika. 23 S prenošenjem sjedišta došlo je, kako smo vidjeli, i do preimenovanja župe Dragočaj u župu Ivanjska. O broju katoličkih kuća i katolika u župi Ivanjskoj i u pojedinim njezinim selima prve podatke nalazimo u izvještaju fra Mate Delivića. Prema tom izvještaju, iz godine 1737., stanje je bilo sljedeće: u selu Ivanjska bilo je 100 katoličkih kuća, a duša 747; u Šimićima 15 katoličkih kuća, 180 duša; u Jurjevici 12 katoličkih kuća, duša 130; u Bukovici 18 katoličkih kuća, duša 270; u Junuzovcima, pravoslavnom selu, 4 katoličke kuće, a duša 30; u Trnu 5 katoličkih kuća, 40 duša; u Dragočaju 80 katoličkih kuća, 540 duša; u Ojdanićima 20 katoličkih kuća, duša 280; u Zalužanima 40 katoličkih kuća, duša 535; u Motikama katoličkih kuća 36, a duša 435; u Tusmahali 10 katoličkih kuća, duša 150; u Mattosmahali 8 katoličkih kuća, duša 97; u Stranjanima 15 katoličkih kuća, 145 duša; u Bresolici katoličkih Vidi: F. Marić – A. Orlovac (prir.), Banjolučka biskupija u riječi i slici od 1881. do 2006., Hrvatska, 2006., str. 93, 257, 264, 279 i 285. 20 Vidi: Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum Observantium pro Anno 1864., Budae, 1864., str. 46. 21 Vidi: Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum Observantium pro anno M.DCCC.LXXVII, Mostarini, 1877., str. 120. 22 Popis: „Status animarum parochiae de Ivanjska, quae venit sub titulo ad s. Michaelem Archangelum, exhibitus Illmo ac Revmo Dno Dno Fratri Paschali Vuicić Eppo Antiphellensi et Vicario Apostolico Bosnensi occasione s. Visitatitionis Pastoralis habitae die 29. Augusti 1880“, u: Matica krizmanih, g. 1836.-1882., str. 130; M. Karamatić (prir.), Franjevačka provincija Bosna Srebrena (Šematizam), Sarajevo, 1991., str. 152-153. 23 Vidi: J. Jelenić, Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca, Starine JAZU, Zagreb, 1918., XXXVI, str. 136. 19
kuća 15, duša 160; i u Prnjavoru /Malom/ 5 katoličkih kuća, a duša 62. Ukupno su u svim navedenim selima bile 383 katoličke kuće, a katolika 3.801. Popisi Pavla Dragićevića, iz godine 1743., i fra Marijana Bogdanovića, iz godine 1768., govore ne samo o broju domaćinstava i katolika ukupno, te zasebno odraslih i djece, nego se navode i sva domaćinstva s prezimenima stanovnika u selima župe Ivanjska tih godina. 24 Ovdje donosim koliko je, prema tim popisima, bilo u pojedinim selima domaćinstava, koliko u njima odraslih (onih koji su dorasli za pričešćivanje), a koliko djece (tj. onih koji se još ne pričešćuju), te broj katolika ukupno. Popis g. 1743. Naziv mjesta
Domaćinstva
Odrasli
1. Šimići 2. Klečine 3. Ružići 4. Dragnić 5. Duljilo 6. Rajkovica 7. Mamenice 8. Ojdanići 9. Dikoevci 10. Stranjani 11. Matoševci 12. Čivčije 13. Motike 14. Trn 15. Bukovica 16. Kuljani 17. Zalužani 18. Šargovac
20 29 5 30 29 6 21 13 15 12 9 8 27 12 30 7 14 18
102 134 27 141 114 24 96 96 82 64 50 56 93 50 219 36 78 104
Domaćinstva
Odrasli
34 43 10 31 43 25 21 5 24 10 25
167 279 73 208 190 133 151 69 163 117 202
Djeca 37 67 17 84 62 13 49 73 49 22 38 21 86 34 143 22 32 50
Ukupno katolika 139 201 44 225 176 37 145 169 131 86 88 77 179 84 362 58 110 154
Popis g. 1768. Naziv mjesta 1. Šimići 2. Klečine 3. Ružići 4. Habrići 25 5. Miloševci 6. Doline 7. Mamenice 8. Ojdanići 9. Matoševci 26 10. Brezolice 27 11. Orlovac
Djeca 83 122 25 66 76 44 57 23 78 54 81
Ukupno katolika 250 401 98 274 266 177 2087 92 241 171 283
Objavio D. Mandić, n. d., str. 41-45 i 176-182. Preuzeo: A Ivić, Katoličko stanovništvo župa Banja Luka i Ivanjska do 1818. godine, Banja Luka, 2016., str.270-276. i 279-287. 25 Ranije: Dragnić. 26 Obuhvaća i selo Stranjane. 27 Ranije: Čivčije. 24
12. Motike 13. Trn 14. Lagumčije 28 15. Barlovci 16. Kuljani 17. Zalužani 18. Šargovac 19. Petrovići 20. Vujnovići 21. Novakovići
30 17 22 9 11 12 15 11 6 5
187 96 240 154 107 131 87 62 40 37
84 42 93 71 32 56 32 35 12 14
271 138 233 225 139 187 119 97 52 51
Godine 1743. u 18 sela župe Ivanjska bilo je ukupno 305 kuća ili domaćinstava, i u njima 2.741 katolik, od toga odraslih 1.598, a djece 871. Godine pak 1768. u 21 selu, u 432 kuće ili domaćinstva, katolika je ukupno bilo 4.045, odraslih 2.861, a djece 1184. Prema popisu fra Augustina Miletića iz g. 1813., 29 stanje u župi bilo je sljedeće: 30 Naziv mjesta 1. Ružići 2. Balaginci 3. Barlovci 4. Bresolice 5. Dikoevci 6. Dolina 7. Gradiška 8. Jablan 9. Klečine 10. Kuljani 11. Mamenice 12. Mačkovac 13. Matoševci 31 14. Mičije 15. Ojdanića brdo 16. Pranići 17. Šargovac 18. Šimići 19. Trn 20. Valentići 21. Vujnovići 22. Žabari 23.Zalužani Ukupno
28
Broj kuća 25 17 26 17 22 21 9 9 49 13 46 5 19 10 19 4 17 48 14 30 16 39 15 480
Broj odraslih 93 133 178 92 128 86 25 46 214 104 142 28 172 37 121 25 93 198 111 138 76 162 92 2.494
Broj Djece 56 73 119 78 81 59 31 42 127 81 87 24 114 44 78 11 60 161 56 101 48 88 70 1.691
Ranije: Bukovica. Cjelovit izvještaj s popisom: D. Kamber, „Stanje župa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreničkootomanskoj prema popisu izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXVIII/1931., br. 12, str. 371-376; XXXIX/1932., br. 1, str. 22-28; br. 2, str. 57-59; br. 3, str. 83-88; br. 4, str. 111-121. 30 Isto, Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932., br. 1, str. 23-24. 31 Vjerojatno je bilo uključeno i selo Stranjani, jer se ono navodilo u popisu g. 1743., a i u kasnijim, g. 1829. i 1858. 29
Poznati su podatci o broju katolika i katoličkih obitelji u pojedinim selima i za godine 1829., 1858., 1877., odnosno u cijeloj župi za godine 1887., 1895., 1906., 1935., 1963., 1974., 1991. i 1999. Ovakvo je bilo stanje 1829. godine: Naziv mjesta 1. Ivanjska 2. Šimići 3. Mičije 4. Gradiška 5. Mačkovac 6. Dolina 7. Kozara 8. Nabrđani 9. Dik/o/evci 10. Komarice 11. Bresolice 12. Matoševci 13. Ojdanići 14.Orlovac 15. Stranjani 16. Derviši 17. Novakovići 18. Vujnovići 19. Zalužani 20. Kuljani 21. Trn 22. Jaruga 23. Jablan 24. Bukovica 25. Barlovci 26. Ramići 27. Šargovac
Broj Broj obitelji odraslih 167 578 43 205 17 89 30 115 8 43 23 110 10 44 6 23 10 30 5 23 19 66 11 66 6 30 6 43 4 25 3 9 4 19 9 34 11 47 13 68 10 56 3 24 8 44 20 141 18 130 6 33 19 91
Broj djece 419 153 58 57 29 67 31 18 36 22 57 45 23 30 22 12 10 22 39 44 34 8 21 81 66 26 73
Ukupno katolika 997 358 147 172 72 177 75 41 66 45 123 111 53 73 47 21 29 56 86 112 90 32 65 222 196 59 164
Evo i kako je izgledalo stanje godine 1858: Naziv mjesta 1. Ružići 2. Abrići 3. Barlovci 4. Brđani 5. Bobija 6. Bukovica 7. Cerici 8. Čemernica 9. Čivčije 10. Derviši 11. Dikevci 12. Dvorani 13. Gagrice
Broj obitelji 14 3 18 10 5 26 7 3 15 4. 10 15 17
Broj brač. Parova 17 4 49 13 8 54 12 3 32 8 20 32 39
Broj odraslih 48 11 179 25 22 189 49 13 73 33 48 86 101
Broj djece 25 4 64 17 8 79 23 12 54 13 27 40 45
Ukupno katolika 73 15 242 42 30 268 72 25 127 46 72 126 146
14. Gradina 15. Gube 16. Jablan 17. Jajčevići 18. Jaruga 19. Kozarac 20. Kuljani 21. Mamenice 22. Matoševci 23. Mičije 24. Miloševići 25. Nabrđani 26. Novakovići 27. Ojdanići 28. Orlovac 29. Rajkovci 30. Ramići 31. Stranjani 32. Šargovac 33. Šimići 34. Taraševac 35. Trn 36. Užari 37. Valentići 38. Vujnovići 39. Vukovići 40. Zalužani 41. Žabari
4 5 5 6 7 2 12 17 9 19 12 3 3 7 7 2 6 13 21 62 7 8 4 10 12 2 11 9
8 3 11 6 12 1 20 21 15 33 16 6 3 13 18 5 11 21 56 101 6 14 8 11 15 3 23 24
33 16 47 27 30 8 75 68 58 120 52 10 17 44 50 12 31 67 164 313 42 63 22 44 60 9 89 37
10 4 18 12 11 4 33 35 31 61 27 4 8 16 32 7 21 29 70 190 35 31 17 23 20 8 29 22
43 20 65 39 41 12 108 98 89 181 79 14 25 60 82 19 52 96 234 503 77 94 39 67 80 17 118 59
Godine 1829. župa Ivanjska je brojila ukupno 3.689 duša, od toga odraslih - onih koji su se mogli pričešćivati bilo je 2.186, a nedoraslih za pričešćivanje 1.503. 32 A godine 1858. katolika je bilo 3.699, samo deset više nego 1829, odraslih pričesnika 2.480, a djece koja se nisu mogla pričešćivati 1.219. 33 Upadna je razlika u broju katolika u godinama 1768., i 1829. Dok ih je 1768. bilo 4.045, šezdeset godina kasnije, godine 1829., bilo ih je 3.689, što znači manje za 356. Taj se manjak može protumačiti velikim pomorom stanovništva u epidemijama kuge u godinama 1764./1765., 1783./1784., 1795./1796. i 1814.-1818. U maticama umrlih je evidentirano da je od kuge godine 1764./1765. u župi umrlo 56 osoba; godine 1783/1784. umrlo ih je 158; godine 1795./1796. umrla je 251 osoba; a u godinama od 1814. do 1818. umrlo ih je čak 1.400. Broj umrlih od kuge je i veći, jer sasvim sigurno nisu u maticama umrlih svi ni popisani. 34
Samostanski arhiv, Petrićevac, list ispisan rukom: Status Animarum Parochiae Ivanskensis, conscriptus et occasione VII. Visitationis Canonicae exhibitus Illmo Dno Vicario Apostolico Anno 1829. 33 Samostanski arhiv, Petrićevac, „Status animarum fidelium Parochiae Ivanjska, exhibitus Illustr. ac Rendis. Dno, Dno Mariano Šunjić Eppo Panad. et Vic. Aplico Bosnensi, die 25. Aprilis 1858.“, zapisano u: Matica krizmanih župe Ivanjska, god. 1836-1882, str. 88-89. 34 Više o epidemijama kuge u župi Ivanjska može se pročitati: J. Šalić, Sjeverozapadno od Banje Luke, Banja Luka, 1999., str. 142-147. 32
Godine 1877., nakon odvajanja jednog dijela teritorija župe Ivanjska i pripajanja novoosnovanoj župi Petrićevac, stanje je bilo sljedeće: 35 Naziv mjesta 1. Mamenice i Ružići 2. Rajkovci 3. Miloševići 4. Žabari 5. Majdandžića brijeg 6. Taraševac 7. Dvorani 8. Gagrice 9. Abrići i Gube 10. Valentići 11. Cerici i Gradina 12. Šimići stari 13. Šimići novi 14. Užari 15. Mičije 16. Kozarac Ukupno
Broj kat. obitelji
Broj brač. Parova
Ukupno Katolika
36 4 15 9 8 13 20 12 10 12 19 50 25 7 20 9 269
46 6 14 11 8 22 28 20 14 14 23 68 35 10 35 12 366
240 28 82 53 57 96 160 96 72 76 130 307 218 48 188 53 1.904
Godine 1887. župa je brojila 2.510 katolika; 36 1895. ih je bilo 2.485; 37 godine 1906. bilo je 3.678 katolika; 38 1935.bilo ih je 3.869; 39 godine 1963. župa je brojila 4.336 vjernika; 40 godine 1991. bilo ih je 3.524; 41 dok ih je 1999., nakon što su 1995. srpske vlasti Republike Srpske protjerale hrvatsko i katoličko stanovništvo iz njihovih domova, ostalo svega 104. 42 U nekima od sela župe Ivanjska bilo je uz katolike i nešto inovjeraca, pravoslavnih kršćana i muslimana. Tako se u izvješću fra Mate Delivića iz 1737. navodi da su u više mjesta katoličke kuće izmiješane s turskim (muslimanskim) i raskolničkim (pravoslavnim), 43 a za selo Junuzovce on kaže da se katolici nalaze među raskolnicima, kojih je ondje mnogo. 44 Unutar granica župe Ivanjska bilo je i sela naseljenih isključivo pravoslavnim življem, u pravcu Kozarca i Prijedora, a ta se sela u navedenim popisima apostolskih vikarâ u Bosni ne spominju. 35
Vidi: Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum Observantium pro Anno M.DCCC.LXXVII., Mostarini, 1877., str. 122. 36 Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Minorum S. P. Francisci, Regularis observantiae, concionatus anno Domini 1887., Sarajevii, !887., str. 63. 37 Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Minorum S. P. Francisci, Regularis observantiae, concionatus anno Domini 1895., Sarajevii, 1895., str. 100. 38 Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum S. P. Francisci dispositus Anno MCMVI, Sarajevii, 1906., str. 59. 39 Conspectus historicus, tophographicus et statisticus provinciae Ordinis Fratrum Minorum Bosnae Argentinae Anno 1935., Beograd, 1936., str. 115. 40 Schematismus provinciae Ordinis Fratrum Minorum Bosnae Argentinae (in Jugoslavia) Anno 1963., Romae, 1963., str. 62 41 Franjevačka provincija Bosna Srebrena (Šematizam), Sarajevo, 1991., str. 152. 42 F. Marić - A. Orlovac, Banjolučka biskupija …, str. 112. 43 Vidi: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 49. 44 Isto, str. 51.
Prema popisu fra Augustina Miletića, godine 1813. muslimana je bilo u Gradišci, a pravoslavnih u Balagincima, Barlovcima, Bresolici, Gradišci, Jablanu, Mačkovcu, Mičijama, Vujnovićima, Žabarima i Zalužanima. 45 Miletić ne navodi da pravoslavnih (šizmatika) ima u selima Drakulić i Motike, koja su tada pripadala banjolučkoj župi, a nije ih, po njemu, bilo ni u Ružićima, Dikevcima, Dolini, Klečinama, Kuljanima, Mamenicama, Matoševcima, Stranjanima, Ojdanićima, Pranićima, Šargovcu i Valentićima. 46 Iz statističkog prikaza stanja župe Ivanjska godine 1829. vidi se da je tada velika većina selâ bila čisto katolička, a također je u tom prikazu navedeno da muslimana ima u Gradišci i samo jedan (!) u Ramićima, te da pravoslavaca ima u selima Mičije, Gradiška, Mačkovac, Dolina, Kozara i Ramići. Kozarac se ne nalazi na tom popisu, što bi moglo ukazivati da u njemu tada nije bilo katolika, nego samo muslimani. Prema navodima u Šematizmima provincije Bosne Srebrene za 1856. i 1864. godinu, unutar granica župe Ivanjska muslimana je bilo u Kozarcu, a pravoslavnih „skoro nitko“ (fere nulli), 47 dok se u Šematizmu za godinu 1887. navodi da na području župe pravoslavnih ima 1.350, a muslimana 215. 48 Šematizam Banjalučke biskupije za g. 1892. navodi da su u župi Ivanjskoj pravoslavni (raskolnici) veoma brojni, a da je muhamedanaca veoma malo; 49 godine 1935. u župi Ivanjskoj su bila 773 pravoslavna vjernika, a u Gradini jedan musliman. 50 Poslije Drugog svjetskog rata broj pravoslavaca se na području župe povećava, ali o tome nema preciznih podataka. Zna se samo da je, prema popisima stanovništva, godine 1981. u Ivanjskoj, uz 3.394 Hrvata (katolika) bilo 1.180 Srba (pravoslavaca) i 3 Muslimana, a 1991. da je Hrvata (katolika) bilo 3.306, a Srba (pravoslavaca) 1095. i Muslimana 6. 51 Kako je naprijed već istaknuto, nakon protjerivanja Hrvata i katolika 1995. u župi su ostala samo 104 katolika. Dušobrižništvo i vjerski život katolika Franjevcima je, kad su još u 14. st. preuzeli dušobrižništvo u Bosni, dana vlast da podižu crkve, vrše dušobrižništvo, osnivaju župe i obnašaju župničku službu, 52 što su oni i činili. Izvan svake sumnje je da su franjevci tada ili preuzeli župu Ivanjsku, ako je ona postojala, ili Vidi: D. Kamber, „Stanje župa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreničko-otomanskoj prema popisu izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932., br. 1, str.23-24.
45
46
Vidi: D. Kamber, n. čl., u: Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932., 1, str. 23.
47
Vidi: Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum MInorum S. P. Francisci, regularis Observantiae ad Annum Christi MDCCCLVI, Budae, 1855., str. 47; Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Fratrum Minorum Observantium pro Anno 1864, Budae, 1864., str.72. Kad se u Šematizmu iz 1856. i 1864. kaže da nema pravoslavnih skoro nikoga, vjerojatno se pri tome mislilo da ih nema u katoličkim selima. 48 Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae-Argentinae Ordinis Minorum S. P. Francisci, regularis Observantiae, concionnatus Anno Domini 1887., Sarajevii, 1887, str. 63. Brojka od 1.350 pravoslavnih vjernika na području župe godine 1887. u odnosu na „gotovo nitko“ godine 1856. i 1864. može se shvatiti jedino tako da su 1887. u popis bila uključena i pravoslavna sela, ili su podaci za 1856. i 1864. bili netočni. 49 Vidi: Schematismus cleri dioecesis banjalucensis in Bosna pro anno Domini 1892., Banja Luka, str17. 50
51
F. Marić-A. Orlovac, Banjolučka biskupija …, str. 114.
Vidi: Stanovništvo Bosne i Hercegovine. Narodnosni sastav po naseljima, Zagreb, 1995., str. 48-49. Vidi: Rupčić B., Entstehung der Franziskanerpfereien in Bosnien und der Herzegowina und ihre Entwicklung bis zum Jahre 1878, Breslau, 1937., str. 42-54; Čapkun P., ; De organisatione curae pastoralis franciscanorum apu Croatorum gentem, Sibenici, 1940., str. 36-70. 52
su župu osnovali, ukoliko je u to vrijeme nije bilo, i u njoj obnašali župničku i druge dušobrižničke službe. O tome, međutim, nemamo ništa zapisano za predtursko vrijeme. Ne zna se tko su bili župnici u Ivanjskoj u prvim desetljećima od njezina drugog uspostavljanja za otomanske vlasti u Bosni, naime u periodu od 1683. pa do 1729. Nešto više podataka imamo za kasnije razdoblje, sačuvanih u izvještajima Kongregaciji Propagande, koji su naprijed već više puta spominjani. Tako fra Mato Delivić 1737. piše da su u župi Ivanjska „neprestano dvojica otaca fojničke obitelji, koji neumorno rade u vinogradu Gospodnjem, a naročito o. Ivan Kmetović, koji uzorno djeluje kroz vrijeme od 11 godina“. 53 Da potkrijepi istinitost toga, nastavlja kako u župi nije našao nikoga koji ne bi bio poučen u kršćanskom nauku. 54 Govoreći o tome kako su u više sela katolici izmiješani s muslimanima i pravoslavnima, naglašava također da su katolici veoma stalni u vjeri, i da nitko ni od najstarijih nije znao reći da je od tako brojnog katoličkog naroda neka duša izgubljena, prihvaćajući ili Muhamedov zakon, ili okaljavši se u istočnom raskolu. 55 A fra Pavao Dragićević u svom izvještaju Propagandi 1744. piše da župom upravlja p. o. Petar Martinović od Lašve, iz samostanske obitelji Duha Svetoga u Fojnici, koji svijetli narodu kako dobrim primjerom tako i marnošću kojom spremno priskače u potrebi Kristovim ovcama koje su mu povjerene, a pomaže mu kapelan o. Ivan od Lašve. 56 Od 1757., kada je u Ivanjskoj uspostavljena franjevačka rezidencija provincije Bosne Srebrene, tu se moralo stalno nalaziti po više svećenika franjevaca, zauzetih u dušobrižništvu. Fra Bono Benić, provincijal Bosne Srebrene, 1768. izvješćuje da u župi uvijek borave 2 ili 3 oca misionara, a trenutno i jedan svjetovni svećenik, imenom don Anto Pezanović, za kojeg kaže da više stvara nered nego što je na korist misiji i ocima misionarima, pa ga je apostolski vikar /fra Marijan Bogdanović/ ozbiljno opomenuo da se više ne miješa u poslove misije. 57 Fra Marko Dobretć u izvještajima 1777. i 1780. navodi da u župi Ivanjska služe tri svećenika franjevca i jedan svjetovni svećenik. 58 I fra Augustin Miletić u izvještaju 1813. navodi da u župi služe tri svećenika franjevca, 59 a iz župne matice umrlih doznajemo da su 1816. u Ivanjskoj služila 4 svećenika, i to fra Ilija Pavličević, župnik, i pomoćnici: fra Josip Ivić, fra Dominik Grgić i fra Mato Šekimić. 60 Sigurne i potpunije podatke o imenima i prezimenima župnika i o vremenu njihove župničke službe imamo od 1729., otkad postoje sačuvane župne matične knjige. 61 Na temelju tih knjiga sastavljen je popis kojega donosim, a onih koji su u njemu označeni zvjezdicom (*) nema u matičnim knjigama, nego ih spominju u svojim pisanim radovima neki autori koji su pravili i objavili takve popise. 62 Popis župnika J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 49. Isto, str. 49-50. 55 Isto, str. 49 56 Isto, str. 86. 57 Vidi: Isto, str. 170. 58 Vidi: Isto, str. 212 i 265. 59 Vidi izvještaj - D. Kamber, „Stanje župa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreničko-otomanskoj prema popisu izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932, 1, str. 23. 60 Matica umrlih, g.1809.-1857., g. 1816., f. 19v 61 Župna matica krštenih za period od 1729. do 1751. nalazi se u arhivu franjevačkog samostana u Fojnici, a druge matične knjige: krštenih od 1762., vjenčanih od 1782. i umrlih od 1761. pa do pred kraj 19. st. danas se čuvaju u arhivu franjevačkog samostana Petrićevac, a sve novije u župnom uredu u Ivanjskoj. 62 Vidi: J. Šalić, Hod u vjeri …str. 219. A. Atlija, „Franjevci nekad i danas na župama u Bosanskoj Krajini“, Nova et vetera, XIX/1979., 2, str. 229. 53 54
Ime i prezime Fra Pavao Dragićević 63 Fra Ivan Kmetović * Fra Petar Martinović NN * Fra Mato Abrić * Fra Anto Dobretić, 64 1. put * Fra Petar Šišić * Fra Mato /Anto/ 65 Sedić Fra Anto Dobretić, 2. put Fra Anto Lepan Fra Vinko Vicić Fra Marko Šimić Fra Stipo Trogrančić, 1. put Fra Josip Ivić, 1. put Fra Stipo Trogrančić, 2. put Fra Anto Vučević Fra Nikola Golub Fra Marko Šekimić Fra Josip Ivić, 2. put Fra Petar Kozić Fra Josip Ivić, 3. put Fra Ilija Pavličević Fra Grgo Knežević Fra Lovro Tucić Fra Ivo Vidošević Fra Mijo Zubić Fra Anto Lerota Fra Stipo Sladojević Fra Marko Jeličić Fra Franjo Sitnić Fra Stjepan Cvitković Fra Franjo Vučević Fra Augustin Vicić Fra Petar Pinotić Fra Anto Vladić Fra Filip Ćenan Fra Pavao Vuičić Fra Stipo Radman, 1. put Fra Lovro Tadić Fra Andrija Jurićević Fra Jozo Tucić Fra Stjepan Martić Fra Franjo Ćurić Fra Stipo Radman, 2. put Fra Jakov Blažević Fra Stipo Orlovac Fra Lovro Lacić
Porijeklo Fojnica Fojnica Lašva Ivanjska
Gomionica Skopje Fojnica Jajce Fojnica Duvno Fojnica Fojnica Šargovac Fojnica Duvno Gomionica Duvno Jajce Šimići Livno Fojnica Livno Jajce Rama Fojnica Dolac Fojnica Fojnica Ivanjska Rama Livno Dalmacija Šargovac Ivanjska/Valentići Skopje Šimići Skopje Bihać Šargovac Šimići Bukovica Jajce
Vrijeme službe 1729.-1734. 1734.-1741. 1741.-1746. 1746.-1751. 1751.-1755. 1757.-1759. 1759.-1760. 1760.-1761. 1761.-1964. 1764.-1769. 1769.-1774. 1774.-1786. 1786.-1804. 1804.-1805 1805.-1807. 1807. 1807.-1808. 1808.-1809. 1809.-1812. 1812.-1813. 1813.-1815. 1815.-1816. 1816.-1818. 1818.-1822. 1822.-1827. 1827.-1828. 1828.-1832. 1832.-1833. 1833.-1835. 1835.-1836. 1836.-1837. 1837.-1848. 1848.-1851. 1851.-1854. 1854.-1857. 1857.-1858. 1858.-1859. 1859.-1860. 1860.-1862. 1862.-1864. 1864. 1864.-1865. 1865.-1872. 1872.-1878. 1878.-1879. 1879.-1882 1882.-1883.
Utvrđeno na temelju Matice krštenih, g. 1729.-1751., vidi g. 1729., f. 1r, 27. srpnja. A. Atlija i J. Šalić kao prezime navode Lovretić, vidi bilj. 62. 65 B. Benić, Ljetopis sutješkog samostana, Sarajevo-Zagreb, 2003., str. 239, navodi da mu je ime Anto 63 64
Fra Marko Marić Fra Vid Miljanović Fra Marko Androšević Fra Ambroža Radmanović, 1.put Fra Serafin Jurić Fra Anto Mačinković Fra Ambroža Radmanović, 2. put Fra Ivo Marković Fra Franjo Valentić, 1. put Fra Alfonz Kudrić, 1. put Fra Augustin Čengić Fra Blaž Čengić Fra Franjo Valentić, 2. put Fra Anđeo Bašić Fra Alfonz Kudrić, 2. put Fra Anzelmo Alaupović Fra Anto Šeremet Fra Mijo Matić Fra Marijan Jakovljević Fra Viktor Šakić Fra Ognjen Idžotić Fra Dragomir Prpić Fra Vitomir Zekić Fra Bosiljko Gubić Fra Anto Hrvat Fra Anto Vidaković Fra Vlado Ljevar Fra Vlado Tomić Fra Juro Miletić Fra Emanuel Jurić Fra Miroslav Vrgoč Fra Anto Nedić Fra Tomo Buljan Fra Tomislav Jurić Fra Miroslav Mandić
Sasina Barlovci Banja Luka Šargovac Žegar/Bihać Bukovica Šargovac Dolac Ivanjska Bos. Gradiška Ratkovica/Briševo Ratkovica/Briševo Ivanjska Banja Luka Bos. Gradiška Busovača Bihać Plehan Priječani/Petrićevac Ramići/Barlovci Jajce Krivi Put/Senj Vareš Ramići/Barlovci Stara Rijeka Stara Rijeka Sasina Stara Rijeka Banbrdo Podhum/Žitače Livno Tolisa Ljubunčić Vedro Polje/Bihać Kotor Varoš
1883.-1887. 1887.-1890. 1890.-1893. 1893.-1894. 1894.-1897. 1897. 1897.-1898. 1898.-1900. 1900.-1907. 1907.-1908. 1908.-1911. 1911.-1914. 1914.-1916. 1916.-1921. 1921.-1928. 1928.-1930. 1930.-1933. 1933.-1934. 1934.-1936. 1936.-1937. 1937.-1938. 1938.-1940. 1940.-1943. 1943.-1945. 1945.-1955. 1955.-1963. 1963.-1973. 1973.-1974. 1974.-1976. 1976.-1979. 1979.-1980. 1980.-1982. 1982.-1988. 1988.-1997. 1997-2000.
Popis kapelana ili župnih pomoćnika Naprijed se moglo vidjeti kako je župa Ivanjska bila kroz dugi vremenski period teritorijem veoma velika. Stoga su u njoj u to vrijeme redovito uz župnika bila po dvojica, a češće i trojica kapelana ili župničkih pomoćnika. Na osnovu matičnih knjiga moguće je sastaviti i njihov popis. Ovdje ga donosim, s naznakom mjesta porijekla i godinom, u zagradi, kada im je služba počinjala: Fra Ivan Kmetović, od Fojnice (1729.) Fra Petar Martinović, Lašva (1736.) Fra Mijo Pauković, od Duvna (1736.) Fra Ivan Ivanković, od Lašve (1741.) Fra Matija Sedić, Gomionica (1747.) Fra Matija Abrić, Ivanjska (1747.) Fra Petar Martinović, 2. put (1747.) Fra Nikola Anić, Banjaluka (1762.) Fra Stjepan Ćosić, Majdan (1762.) Fra Petar Raičević, od Livna (1762.) Fra Grga Ilijić, od Vareša (1764.)
Fra Vinko Vicić, Fojnica (1764.) Fra Anto Lepan, Skopje (1764.) Fra Stipan Gutić, od Travnika (1767.) Fra Andrija Glavadanović (1768.) Fra Jozo Valentić, Ivanjska (1769) Fra Pavo Baltić (1769) Fra Ambroža Vučković, Svilaj (1769.) Fra Andrija Čavlina (1770.) Fra Brne Tokić, Rakitno (1770.) Fra Marko Šimić, Jajce (1771.) Fra Mato Ivekić, Vakuf (1771.) Fra Stipan Gutić, 2. put (1772.) Fra Stipan Čivo (1773.) Fra Stipan Trogrančić, Fojnica (1773.) Fra Nikola Anić, 2. put (1774.) Fra Jerko Tomić, Bihać (1775.) Fra Frano Ćurić, Bihać (1775.) Fra Petar Ćosić, Volar (1775.) Fra Marko Benković, Šargovac (1777.) Fra Petar Škuljević (1777.) Fra Šimun Ribičić, Kreševo (1778.) Fra Marko Miletić, Fojnica (1778.) Fra Ambrozije Barišić, Ivanjska (1779.) Fra Jozo Valentić, 2. put (1779.) Fra Ivan Dobretić (1780.) Fra Jakov Bumbar, Barlovci (1780.) Fra Ivan Brnić (1782.) Fra Jerko Tomić, 2. put, (1783.) Fra And. Glavadanović, 2. put (1783.) Fra Marijan Bumbar, Barlovci (1784.) Fra Mijo Krajinović, Fojnica (1764.) Fra Mato Krističević, Fojnica (1784.) Fra Josip Barić, iz Bihaća (1786.) Fra Ilija Glavočević, Fojnica (1786.) Fra Petar Ćosić, 2. put (1787.) Fra Ivan Dobretić, 2. put (1787.) Fra Dominik Grgić, iz Rame (1793.) Fra Petar Kozić, Gomionca (1793.) Fra Petar Škuljević, 2. put (1794.) Fra Ivan Jaranović, iz Jajca (1794.) Fra Anto Vučević, Fojnica (1795.) Fra Ivan Perišić, iz Bihaća (1796.) Fra Stjepan Soldić, Banjaluka (1798.) Fra Stjepan Margitić, od Jajca (1799.) Fra Mijo Krainović, 2. put (1800.) Fra Ivan Kulierović, Fojnica (1801.) Fra Anđeo Franić, iz Kotora (1802.) Fra Ljudevit Filipović, Jajca (1802.) Fra Filip Gabrić, od Travnika (1804.) Fra Franjo Šimkić, od Fojnice (1806.) Fra Anto Vučević. 2. put (1806.) Fra Jakov Bumbar, 2. put (1807.) Fra Marko Pavličević (1807.) Fra Toma Stipeljević, Kotor (1808.) Fra Petar Kozić, 2. put (1809.) Fra Pavao Alaupović, Travnik (1810.) Fra Stjepan Krističević (1810.) Fra Andrija Anušić, Barlovci (1810.) Fra Ivan Perišić, 2. put (1811.) Fra Franjo Lauš, Vučjak (1812.)
Fra Jakov Demir, Varcar (1814.) Fra Dominik Grgić, 2. put, (1814.) Fra Josip Ivić, od Duvno (1815.) Fra Ivan Vučević, od Fojnice (1816.) Fra Pavao Alaupović, 2. put (1817.) Fra Franjo Lauš, 2. put (1818.) Fra Franjo Ostojić, Fojnica (1819.) Fra Nikola Glavočević (1819.) Fra Jakov Demir, 2. put (1819.) Fra Franjo Lauš. 3. put (1820.) Fra Vinko Alaupović, Fojnica (1821.) Fra Ivan Vidošević, od Livna (1822.) Fra Mihael Zubić, od Fojnice (1822.) Fra Pavao Alaupović, 3. put (1823.) Fra Mato Antunović, Fojnica (1823.) Fra Pavao Putljičević (1823.) Fra Ivan Vučević, 2. put (1824.) Fra Pavao Vukadin, od Duvna (1824.) Fra Lovro Karaula, od Livna (1825,) Fra Marko Jeličić, iz Rame (1826.) Fra Franjo Lauš, 4. put (1827.) Fra Vinko Alaupović, 2. put (1828.) Fra Stjepan Cvitković, iz Doca (1829.) Fra Anđeo Glavočevič, Skopje (1831.) Fra Anto Alaupović, Fojnica (1832.) Fra Ivan Vučević, 3. put (1832.) Fra Pavao Alaupović, 4. put (1833.) Fra Dominik Glavadanović (1834.) Fra Mihael Zloković, od Jajca (1834.) Fra Mihael Jurišić, od Jajca (1835.) Fra Marko Palinić, iz Skopja (1835.) Fra Grgur Lozić, od Kupresa (1835.) Fra Lovro Lučić, iz Jajca (1836.) Fra Anto Tuzlančić, iz Doca (1837.) Fra Jakov Demir, 3. put (1838.) Fra Augustin Dembić, Fojnica (1840.) Fra Mato Antunović (1840.) Fra Ivan Vidošević, 2. put (1844.) Fra Anto Ostojić, iz Fojnice (1845.) Fra Anđeo Glavočević (1846.) Fra Lovro Tadić, Ivanjska (1846.) Fra Marko Baković, od Livna (1847.) Fra Augustin Tometinović, Jajce (1848.) Fra Domin. Glavadanović, 2. put (1848.) Fra Filip Kunić, Suho Polje (1848.) Fra Stipo Radman, Šargovac (1849.) Fra Andrija Tvrdković (1850.) Fra Franjo Zubić, od Travnika (1851.) Fra Lovro Tadić, 2. put (1851.) Fra Ilija Bagarić, od Duvna (1852.) Fra Augustin Tometinović, 2.put (1853) Fra Nikola Franjić, od Livna (1854.) Fra Mihael Gujić, iz Fojnice (1854.) Fra Marko Palinić, 2. put (1854.) Fra Franjo Livančić, Jajce (1854.) Fra Marko Baković, 2. put (1855.) Fra Josip Tucić, iz Šimića (1855.) Fra Franjo Vučević, Fojnica (1856.) Fra Juro Sladojević, od Jajca (1856.) Fra Franjo Grabovac, od Livna (1858.)
Fra Lovro Tadić, 3. put (1858.) Fra Anto Jeličić, iz Rame (1859.) Fra Petar Ćorković st., Mičije (1859.) Fra Marko Tuzlančić, iz Doca (1860.) Fra Marijan Grgić, iz Sasine (1862.) Fra Ilija Katavić, iz Skopja (1863.) Fra Stjepan Martić, iz Skopja (1864.) Fra Anđeo Ćurić, iz Korita (1864.) Fra Josip Vukadin, od Duvna (1865.) Fra Marko Mariić, iz Sasine (1867.) Fra Pavao Filipović, iz Jajca (1868.) Fra Nikola Franić, od Livna (1868.) Fra Augustin Pehara, iz Jajca (1869.) Fra Franjo Grabovac, 2. put (1869.) Fra Ilija Katavić, 2. put (1870.) Fra Anto Bojčetić, od Jajca (1870.) Fra Lovro Tadić, 4. put (1871.) Fra Ambroža Radman, Šargovac (1871) Fra Anđeo Ćurić, 2. put (1872.) Fra Lovro Lacić, ml., iz Jajca (1872.) Fra Marko Palinić, 3. put (1872.) Fra Stipo Radman, 2. put (1872.) Fra Jakov Blažević, Šimići (1872.) Fra Anto Knežević, iz Varcara (1873.) Fra Ilija Klarić, iz Ovčareva (1874.) Fra Anto Mačinković, Bukovica (1876) Fra Lovro Tadić, 5. put (1879.) Fra Jozo Radman, Šargovac (1882.) Fra Bono Kalamut, od Fojnice (1883.) Fra Franjo Duljilović, Bos.Gradiška (1885) Fra Marko Androšević, Banjaluka (1885.) Fra Petar Betunac, Banjaluka (1889.) Fra Stjepan Gubić, Bok (1892.) Fra Anto Mačinković, Bukovica (1896.) Fra Nikola Begčević (1898.) Don Petar Anđelić, Bos. Gradiška (1899.) Fra Nikola Franješ, Rostovo (1901.) Don Nikola Kaić, Livno (1908.) Fra Jozo Peulić, Bos. Gradiška (1909.) Fra Vid Miljanović, Barlovci (1914.) Don Stjepan Pavlović, B. Dubica (1919.) Fra Luka Pisarić/Tešić, Žabari (1919.) Fra Pavao Ilovača, Ivanjska (1920.) Fra Frano Valentić, Ivanjska (1921.) Fra Jozo Vukadin, Putičevo (1922.) Fra Serafin Jurić, Kralje (1923.) Fra Jaroslav Jaranović, Jajce (1926.) Fra Fra Živko Konjević, Žegar (1927.) Fra Vjenceslav Vlahović, Dolac (1928.) Fra Emanuel Batarilo, Novi Šeher (1962.) Fra Gabrijel Tomić, Trusina (1964.) Fra Željko Jurišić, Brestovsko (1964.) Fra Stanko Mijić, Grebnice (1967.) Fra Branko Obučić, Vareš (1967.) Fra Tomo Buljan, Kablići (1968.) Fra Franjo Vrgoč, Mahovljani (1971.) Fra Franjo Lauš, Ćosanlije (1972.) Fra Petar Anđelović, Dubrave (1973.) Fra Ćiro Lovrić, Odžak/Lištani (1976.) Fra Anto Vidaković, St. Rijeka (1976.)
Fra Mato Saraf, Podmilačje (1980.) Fra Pero Baotić, Tolisa (1981.) Fra Juro Papić, Lištani (1982.) Fra Kazimir Dolić, Žirović (1987.) Fra Ivo Jakovljević, Ivanjska (1988.) Fra Berislav Kasalo, Livno (1988.) Fra Ilija Krezo, Priluka (1989.) Fra Krešimir Vukadin, Bugojno (1991.)
Ne postoje prikazi i svjedočanstva koja bi govorila izravno o tome kako su franjevci živjeli i pastoralno djelovali u župi Ivanjska, ali ne manjka pisanih izvora u kojima se govori općenito o životu i djelovanju franjevaca u Bosni. 66 Tako provincijal fra Marijan Pavlović u svom izvještaju godine 1623. piše da „braća podnose veoma velike napore obilazeći od sela do sela, tražeći noću i danju ima li nešto malaksalo, slabo, kolebljivo, da to osnaže i ozdrave“. 67 A fra Ivan iz Vietrija, generalni komisar za bosansku provinciju, godine 1708. prikazuje stanje u Bosni te ističe kako je život franjevaca u samostanima, kao i onih koji služe kao dušobrižnici po selima, u svakom pogledu veoma težak. Napominje kako je Bosna brdovita i šumovita, i tek što prestane spuštanje jednog brda, započinje uspon drugoga; sela su udaljena jedno od drugoga i dušobrižnici prevale 20 i 30 milja dnevno; hrane se hladnim jelom, tako rekavši u hodu, žureći se da pomognu svima; spavaju po siromašnim kršćanskim kućama od slame i na goloj zemlji. 68 Svoj prikaz završava riječima: „Žao mi je što zbog kratkoće vremena ne mogu iznijeti sve. Kažem samo svećeničkom istinom, da je bosanska zemlja natopljena više znojem i krvlju redovnika nego vodom“. 69 Što je rečeno o životu i djelovanju franjevaca u dušobrižništvu u Bosni općenito, može se posve utemeljeno pretpostaviti da vrijedi i za župu Ivanjsku. Nema podrobnijih izvještaja i prikaza ni o vjerskom životu katolika u Bosni i Hercegovini. Nešto, ipak, i o tome znamo iz izvještaja fra Bone Benića Kongregaciji Propagande g. 1768. On, naime, piše da u sve 32 misije (župe) kršćanski puk javno dolazi na odgovarajuća mjesta da sluša misu, čuje propovijed i vjersku pouku, pristupi sakramentima i da imadne što je potrebno za duhovno zdravlje. 70 Ističe kako je narod, gledano općenito, uistinu dobar, čestit, pobožan, i dobro poučen u kršćanskom nauku. Međutim, napominje on, ako se gleda na osobe pojedinačno, nađe se zla, gotovo neizlječivog, i to najviše u svezi sa zarukama i ženidbenim stvarima. Događaju se tako, uz pogodovanje otomanskih vlasti i gospodara, mnogi pogubni i zli slučajevi otmica i sklapanja pred kadijom ženidbi kojima na putu stoji zapreka otmice ili koja druga ženidbena smetnja. Opirući se tim neredima, nastavlja Benić, da bi sakrament ženidbe i njegovo sklapanje bili valjani, i u skladu s Tridentskim saborom, pastiri duša trpe bezbrojna turska zlostavljanja, tako zatvore, batinanja, stavljanje u klade, lance, novčane globe. 71 Na različite povrede crkvenih odredba u pogledu ženidbe ukazao je prije toga i ap. vikar fra Pavao Dragićević u izvještaju Propagandi 1744. godine. 72
Vidi: M. Batinić, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest vjekova njihova boravka, I-III, Zagreb, 1881.-1887., passim, osobito: I, str. 46-76 i 97-126; II, str. 90-139; III, str. 3-34; J. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, I-II, Sarajevo, 1912.-1915., passim, osobito I, str. 59-70; II, str. 91-110; A. Barun, Svjedoci i učitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo-Zagreb, 2003., passim. 67 Vidi: B. Pandžić, n. čl., str. 226. 68 Vidi: M. Batinić, „Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti“, u: Starine JAZU, Zagreb, 1885., XVII, str. 92. 69 Vidi: M. Batinić, Isto, str. 94. 70 Vidi: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 172. 71 Vidi: Isto, str. 175-176. 72 Vidi: Isto, str. 109-112. 66
Slučajeva otmice djevojaka i drugih zlodjela bilo je i u župi Ivanjska. Fra Marijan Bogdanović u izvještaju Propagandi 1768. navodi da je 13. listopada te godine javno opomenuo i ukorio dvojicu javnih grešnika, pijanca i psovača. 73 A fra Marko Dobretić u izvještaju 1777. piše da je 24. kolovoza 1776. odriješio dvojicu ljudi, jednoga zbog otmice, a drugoga zbog javno počinjenog ubojstva. 74 Također u izvještaju 1780. navodi da je 4. kolovoza 1779. odriješio od izopćenja jednoga koji je, radi ženidbe, počinio otmicu. 75 U matičnim knjigama vjenčanih župe Ivanjska za godine 1782.-1805., 1809.-1841., i 1841.-1883. navedeno je niz slučajeva sklapanja ženidbi katolika pred muslimanskim sucem kadijom, koji najčešće zbog otmice, a također druge neke ženidbene smetnje, osobito krvnog srodstva i tazbine u trećem miješano s četvrtim koljenom pobočne loze, nisu pripuštani na crkveno sklapanje ženidbe. Mnogi od tih slučajeva su ipak rješavani tako što su se prekršitelji crkvenih propisa pokajali te, u želji da svoj brak urede pred Crkvom, zatražili i dobili od apostolskih vikara, fra Grge Ilića-Varešanina, fra Augustina Miletića, fra Rafe Barišića, i od generalnog vikara fra Ante Kneževića, potrebno odrješenje od izopćenja u koje su upali zbog ženidbe pred kadijom, i oprost od postojeće ženidbene smetnje otmice ili koje druge, ako je postojala. 76 Što je naprijed, iz izvještaja fra Bone Benića, navedeno općenito za katolički narod u Bosni: da je „dobar, čestit, pobožan i dobro poučen u vjeri“, vrijedilo je sigurno i za katolike župe Ivanjska. Kako potvrđuju matične knjige umrlih, bilo je u njoj ljudi i žena koje su se isticale svojim kršćanskim životom. Neke ću spomenuti, parafrazirajući što je o njima zabilježeno kroz nekoliko desetljeća u drugoj polovici 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća. - Na 1. kolovoza 1769. s ovoga svijeta prešla je na bolji Mande Benković. Nije zapisano gdje je živjela, ali je vjerojatno bila iz Petrovića/Šargovca, jer prezimena Benković nije bilo u drugim selima župe Ivanjska. Navodi se da je bila u Trećem redu sv. Franje i da je umrla s uresom djevičanstva u dobi od 24 godine; da je čitavoga svog života živjela kršćanski i bila potpuno ogledalo svemu puku župe, i da je sve do izdahnuća zazivala ime Isusovo i Bl. Dj. Marije. Pokopana je na Crkvinama blizu velikog oltara, u habitu fratarskom, kako joj je priličilo. Na kraju ubilježbe, na latinskom jeziku stoji: Omnis qui pie vivit in Domino moritur (Svatko tko pobožno živi, u Gospodinu umire). 77 - Dana 20. prosinca 1778. pošao je s ovoga svijeta dobri starac Petar Batković iz Matoševaca, u dobi od 98 godina. Bio je veliki dobročinitelj svim misnicima svekolikom crkvenom milostinjom i u svako doba. Svetim sakramentima umirućih opremio ga je fra Marko iz Fojnice; pokopan je na Crkvinama. 78 - Dana 1. studenoga 1783. s ovoga je svijeta najpobožnije otišla Lucija Abrić, iz Abrića. Već kao mlada je stupila u Treći red sv. Franje, i u njemu sveto i najčišće živjela; kroz više godina 73
Izvještaj na latinskom jeziku nalazi se u: Arhiv Propagande, Rim, Scritture originali, vol. 824, f. 334r-386r. Prijevod na hrvatskom jeziku : Izvještaj o pohodu bosanskog vikarijata 1768. objavljen uz Bogdanovićev Ljetopis kreševskog samostana (1765-1817), Sarajevo, Veselin Masleša, 1984., str. 221-296. Predmet o kojem je riječ, str. 368r. Vidi: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 213. Isto, str. 264. 76 Vidi: Matica vjenčanih, g. 1782.-1805., g. 1805., f. 97v-98r, br. 192, f. 98r, br. 193 i 194, f. 98v; Matica vjenčanih, g. 1809.-1841., g. 1810., f. 4v, br. 49, g. 1815., f. 23r, br. 190, g. 1818., f. 41r, br. 506, f. 41v-41r, br. 510, f. 42rv, br. 511, g. 1819, f. 53rv, br. 44, f. 59r, br. 79, g. 1820, f. 60rv, br. 89 i 90, g. 1821, f. 66v, br. 135, g. 1823., f. 74v, br. 29, g. 1824., f. 81v, g. 1825., f. 86v-87r, br. 114, g. 1829., f. 109r, br. 2, f. 109v, f. 111v, g. 1830., f. 114r, br. 49, g. 1831., f. 120v-121r, br. 106, g. 1835., f. 140r, f. 140v, g. 1847., f. 24rv, br. 227; Matica vjenčanih, g. 1841.-1843., g. 1847., f. 30v. 77 Matica umrlih g. 1765.-1779., g. 1769., f. 17r, br. 89. 78 Isto, g. 1778., f. 53r, br. 291. 74 75
je najvjernije služila svećenicima u župnoj kući, i u istoj je kući, pogođena bolešću i potpuno predana Božjoj volji, te okrijepljena presvetim sakramentima, preminula u dobi od oko 57 godina, zazivajući presveto Ime Isusovo i Marijino. Sahranjena je u serafskom habitu u zajedničkom groblju Valentići, a sahranio ju je fra Andriji Glavadanović, župnikov pomoćnik. 79 - U selu Šargovcu je 6. kolovoza 1790. preminula u Gospodinu, u dobi od skoro 80 godina, okrijepljena svim sakramentima Crkve, Anđa, žena pok. Nikole Goluba; uvijek je živjela skrušeno i pobožno, a na svijet je rodila više djece i jednog svećenika, imenom Nikolu; sahranio ju je fra Petar Ćosić, iz Volara, u starom groblju u Motikama. 80 - Dana 30. lipnja 1814. u zaseoku Pezića brijeg umro je u dobi od skoro 100 godina, okrijepljen svetim sakramentima, Mato Pezić, izuzetni dobročinitelj ne samo svećenika franjevaca na župi, nego svih ljudi, kako katolika i pravoslavaca tako i Turaka; nebrojene je u svojoj kući nasitio kruhom i dao im da prenoće, također konje prolaznika nahranio sijenom i zobom, te je njegova kuća, jednom riječju, bila prihvatilište putnika; milostinja koju je davao svećenicima nadmašivala je sve kuće u župi. Sahranjen je na groblju Damjanovac. 81 - Dana 20. listopada 1842. najpobožnije u Gospodinu otišao je iz ovog života Ivan Valentić, iz sela Valentića, proviđen sakramentima umirućih i apostolskim blagoslovom; neumorno je obavljao službu prakaratura i najpredanije služio Bogu i njegovim svetim službenicima kroz mnogo godina; shrvan starošću i bolešću, prešao je s ovoga svijeta na drugi, da primi od Boga nagradu života vječnoga; njegovo tijelo je predano majci zemlji iz koje je načinjeno te počiva u kršćanskom groblju Valentići. 82 Duhovna zvanja, redovnička i svećenička, rodom ili porijeklom iz župe Ivanjska Samoprijegoran dušobrižnički rad i primjeren svećenički život rađaju dobrim plodovima. Jedan od njih su i duhovna zvanja. Tako je iz župe Ivanjska tijekom njezina postojanja potekao veći broj duhovnih zvanja, redovničkih i svećeničkih. Ovdje ću navesti one koji su rođeni u župi Ivanjskoj kroz vrijeme njezine najveće rasprostranjenosti, dakle negdje do 1875. godine, i one koji su u njoj rođeni nakon što je svedena na današnji teritorij. Radi se uglavnom o pripadnicima franjevačkog reda, nekoliko svjetovnih svećenika, i više časnih sestara, Klanjateljica Krvi Kristove. Za svakoga ili svaku od njih navodim osnovne podatke do kojih je bilo moguće doći: uz ime, redovničko i krsno, i prezime, mjesto i vrijeme rođenja, ime oca i majke, dan stupanja u novicijat i polaganja redovničkih zavjeta, odnosno svećeničkog ređenja, te važnije službe, kao i vrijeme i mjesto smrti. a) Franjevci 1. Fra Luka, iz Ivanjske: nije poznato njegovo prezime ni krsno ime, kao ni dan i mjesto rođenja, ni imena roditelja; u novicijat je stupio 8. prosinca 1719., zavjete je položio 8. prosinca 1720., 83 što bi moglo značiti da je rođen negdje oko 1705. godine; nema vijesti o tome da li je bio zaređen za svećenika. 79
Matica umrlih g. 1779.-1809., g. 1783., f. 26v, br. 147. Isto, g. 1790., f. 63v, br. 684. 81 Matica umrlih g. 1809.-1857., g. 1814., f. 16v, br. 234. 82 Isto, g. 1842., f. 118r, br. 222. 83 Ms. Liber induitionis clericorum pro conventu Fojnicensi …, nalazi se u arhivu u franjevačkom samostanu u Fojnici. Tiskom objavljeno u: R. Jolić, Novicijat hercegovačkih franjevaca, Mostar, 2009., str. 69-106, a ovo str. 72. 80
2. Fra Matije, iz Ivanjske: nije mu poznato prezime ni krsno ime, kao ni dan i mjesto rođenja, ni imena roditelja; stupio je u novicijat 10. svibnja 1725., a zavjete položio 10. svibnja 1726., iz čega proizlazi da je mogao biti rođen oko 1710. godine; da li je zaređen za svećenika, ne zna se. 3. Fra Šimun, iz Ivanjske: nije poznato njegovo prezime ni krsno ime, kao ni dan i mjesto rođenja, ni imena roditelja; stupio je u novicijat 10. svibnja 1725., a zavjete položio 10. svibnja 1726., što bi značilo da je rođen oko 1710. godine; ne zna se da li je zaređen za svećenika, i kada. 4. Fra Stipan Matijević, iz Ivanjske: ne zna mu se za prezime i krsno ime, kao ni za dan i mjesto rođenja, ni imena roditelja; stupio je u novicijat u kolovozu 1727., 84 što znači da je mogao biti rođen između 1710. i 1715. godine; nema podatka da je novicijat završio i položio zavjete. 5. Fra Lovro Ojdanić: nema o njemu pouzdanih podataka, ali je vjerojatno rođen početkom 18. st. u selu Ojdanići, a krsno ime mu je bilo Matija. Zna se da je 1746. dospio u turski zatvor, vjerojatno kao gvardijan fojničkog samostana, a posljednja mu je bila služba župnika u Bihaću, gdje je 28. travnja 1764. i umro. 85 6. Fra Mato Abrić, krsno ime Nikola: rodom je iz sela Abrića, ali se ne zna datum rođenja ni tko su mu bili roditelj; kako je u novicijat stupio 4. svibnja 1735., 86 i vjerojatno zavjete položio po završetku novicijata, godinu dana kasnije, može se zaključiti da je rođen oko 1720. godine; u župi Ivanjskoj je vršio službu župnika od 1751. do 1755., gdje je 27. travnja 1755. i umro. 87 7. Fra Nikola Pezanović, krsno ime Martin: rođen je vjerojatno oko 1720. u selu Klečine, a nije poznato tko su mu bili roditelja; u novicijat je stupio 29. rujna 1735., a zavjete položio 30. rujna 1736.; 88 bio je brat laik, a umro je 18. ožujka 1779. u Fojnici. 8. Fra Franjo Blažević, krsno ime Lovro: rođen je u selu Kuljani, vjerojatno oko 1734./35.; u novicijat je stupio 2. rujna 1749., a zavjete položio 2. rujna 1750. 89 Nije poznato kad je zaređen za svećenika, a bio je 1761. župnik u župi Stari Majdan, 90 potom u župi Vodičevo, odakle je prešao u župu Dobretiće, gdje je ubrzo i umro, 27. kolovoza 1763. 91 9. Fra Mato Idžanović, krsno ime Izak: rođen je oko 1740., vjerojatno u Taraševcu, a imena roditelja nisu poznata; u novicijat je stupio 8. svibnja 1755., a zavjete položio 9. svibnja 1756. 92; studij bogoslovije je završio i zaređen za svećenika u Italiji. Kad se vratio u Bosnu djelovao je u dušobrižništvu na više župa, a službu župnika je vršio i u Ivanjskoj i Banjoj Luci; umro je 16. siječnja 1766., 93 i pokopan na groblju Lauš. 94 84
R. Jolić, n. d., str. 73. J. Šalić, Franjevci sjeverozapadne Bosne, Bihać, 2002., str. 86-87. 86 R. Jolić, n. d., str. 74. 87 Vidi: J. Šalić, n. d., str. 11; T. Perković, Diplomatički zbornik bosaničkih isprava iz arhiva franjevačkog samostana u Fojnici, Livno-Fojnica, 2017., str. 45. 88 R. Jolić, n. d., str. 74. 89 R. Jolić, n. d., str. 75 i 76. 90 J. Šalić, n. d., str. 25; Matica vjenčanih župe Stari Majdan, gg. 1749.-1797., passim. 91 J. Šalić, n. d., str. 25. 92 R. Jolić, n. d., str. 77. 93 O njemu imamo na latinskom jeziku zapisano: „Vere evadit cursu temporis vir optimus, religiosus, atque asperam ducens vitam, ac austeritate vitae potius, quam dolore consumptus sancto fine quievit in domo parochiali prope Bagna Lucam, Petrichevacz, ubi tunc parochi munere fungebatur“ – a to u prijevodu glasi:. 85
10. Fra Jozo Valentić, krsno ime Antun: rođen je u selu Valentići, negdje oko 1740., a imena roditelja nisu poznata; u novicijat je stupio 21. prosinca 1757., a zavjete položio 21. prosinca 1758. 95 ; filozofsko-teološki studij je mogao završiti negdje u Italiji, gdje je vjerojatno i zaređen za svećenika. Služio je kao župnik u Bihaću, Banjoj Luci i Starom Majdanu; neko vrijeme je bio tajnik apostolskog vikara u Bosni, biskupa fra Marka Dobretića, a kao župnik u Bihaću, po drugi put, Turcima je bio nepoćudan, te je stradao mučeničkom smrću 1788. godine. 96 11. Fra Luka Duljilović, krsno ime Frano: rođen je oko 1740., a imena oca i majke nisu poznata; u novicijat je stupio 21. prosinca 1757., a zavjete položio 21. prosinca 1758.; 97 nema podatka o tome da li je ređen za svećenika. 12. Fra Nikola Golub, krsno ime Pavao: rodom je iz sela Šargovac, rođen negdje sredinom 18. st., od roditelja Nikole i Anđe; u novicijat je stupio 22. veljače 1764., a zavjete položio 22. veljače 1765.; 98 ne zna se kad je zaređen za svećenika, a godine 1786. nalazio se na službi kapelana u Ivanjskoj, gdje je kasnije bio i župnik; obavljao je i službu gvardijana u samostanima Fojnici i Kraljevoj Sutjesci, te definitora provincije Bosne Srebrene; umro je 10. siječnja 1811. u Gučoj Gori, kod Travnika. 99 13. Fra Marko Benković, krsno ime Mile: potječe iz porodice Benkovića, rođen vjerojatno u selu Šargovcu sredinom 18. st., a imena roditelja nisu poznata; 100 u novicijat je stupio 22. veljače 1765., a zavjete je položio 22. veljače 1766.; 101 zaređen je za svećenika, ali se ne zna kada, a 1777.-1779. je bio župni pomoćnik u Ivanjskoj. 102 14, Fra Jakov Bumbarević, krsno ime Antun: rođen je oko sredine 18. st., vjerojatno u selu Bukovici, a nisu poznata imena njegovih roditelja; u novicijat je stupio 5. veljače 1768., a redovničke zavjete položio 5. veljače 1769.; 103 nema podatka o tome da li je ređen za svećenika, i kada, a ni kada je umro. 15. Fra Mato Pisarić, krsno ime Pavao: rodom je mogao biti iz sela Miloševića, i rođen negdje oko 1750., a ne zna se tko su mu bili roditelji; u novicijat je stupio 28. kolovoza 1768., a zavjete položio 28. kolovoza 1769.; 104 ne zna se kad je zaređen za svećenika, i gdje služio, a umro je u Fojnici 26. travnja 1792. 105 16. Fra Ambrozije Barišić, krsno ime Marko: po svoj prilici potječe iz sela Abrića; rođen je oko 1755., ali se ne znaju imena roditelja; stupio je u novicijat 28. kolovoza 1769., 106 a Postao je tijekom vremena uistinu veoma dobar čovjek, redovnik koji je provodio strog život, te istrošen više strogošću života nego bolom, sveto je usnuo u župnoj kući nedaleko od Banje Luke, na Petrićevcu, gdje je tada vršio službu župnika. Vidi: R. Jolić, n. d., str. 77. 94 J. Šalić, n. d., str. 39. 95 R. Jolić, n. d., str. 77 96 Vidi: J. Šalić, n. d., str. 112-115. 97 R. Jolić, n. d., str. 77 98 R. Jolić, n. d., str. 78. 99 J. Šalić, n. d., str. 35-36. 100 J. Šalić, n. d., str. 19. 101 R. Jolić, n.d, str. 76-77. 102 Matica krštenih župe Ivanjska, gg. 1767.-1779., passim. 103 R. Jolić, n. d., str. 79. 104 R. Jolić, n. d., str. 79. 105 J. Šalić, n. d., str. 92. 106 R. Jolić, n.d, str. 79.
zavjete položio vjerojatno godinu dana kasnije; ne zna se kad je zaređen za svećenika, a koncem 18. st. je u rodnoj župi vršio službu kapelana ili župnikova pomoćnika; umro je u Travniku 16. siječnja 1800. godine. 107 17. Fra Marijan Bumbar, krsno ime Grgo: rođen je u selu Bukovici, po svoj prilici oko 1755., a nije poznato tko su mu bili roditelji; u novicijat je stupio 8. studenoga 1773., a zavjete položio 8. studenoga 1774.; 108 zaređen je za svećenika i obnašao je službu kapelana u Ivanjskoj, a župnika u Gučoj Gori, i tu je, izgleda, 1805. i umro. 109 18. Fra Andrija Jajčević, krsno ime Ivan: rodio se oko 1760., vjerojatno u selu Abrići, a ne zna se tko su mu bili roditelji; u novicijat je stupio 18. prosinca 1774., a zavjete položio 18. prosinca 1775.; 110 zaređen je za svećenika, a zna se da je bio župnik u Vodičevu; umro je 10. studenoga 1787. u Fojnici. 111 19. Fra Mijo Pezić, krsno ime Paškal: rođen je u selu Klečine ili Miloševići 13. siječnja 1774. od oca Nikole i majke Franke r. Molitić; 112 u novicijat je stupio 29. rujna 1791., a zavjete položio 29. rujna 1792.; 113 bogoslovlje je studirao vjerojatno u Italiji, a umro je u Ankoni 1. veljače 1807. 114 20. Fra Andrija Anušić, krsno ime Ilija: rođen je u selu Barlovci 11. svibnja 1782. od oca Lovre i majke Marije r. Glavaš; 115 u novicijat je ušao 14. srpnja 1799., zavjete položio 14. srpnja 1800.; 116 zaređen je za svećenika, ali se ne zna kada, i bio je kapelan u župi Ivanjska (u dva navrata), i župnik u Volaru (Šurkovac), a služio je i u Rakitnom (Hercegovina), gdje je, zaražen kugom, umro 4. kolovoza 1815. 117 21. Fra Petar Pinotić, krsno ime Petar: rodio se 5. veljače 1785. u selu Mamenice od oca Mile i majke Ivke r. Turkešević; 118 stupio je u novicijat 14. siječnja 1804. a zavjete položio 14. siječnja 1805.; 119 zaređen je za svećenika, i zna se da je više godina djelovao kao misionar u Albaniji, gdje je obnašao i službu provincijala; 120 nakon što se 1844. vratio u Bosnu, bio je župnik u Docu, kod Travnika, a potom u Ivanjskoj; odatle je otišao u samostan u Fojnicu, gdje je 1. lipnja 1863. i umro. 121
J. Šalić, n. d., str. 17. R. Jolić, n. d., str. 80. 109 J. Šalić, n. d., str. 29. 110 R. Jolić, n. d., str. 81. 111 J. Šalić, n. d., str. 52. 107 108
112
113 114 115
116 117 118
Matica krštenih, gg. 1767.-1779., g. 1774., br. 70. R. Jolić, n. d., str. 85. J. Šalić, n. d., str. 91. Matica krštenih, gg. 1779.-1805., g. 1782., br. 528. R. Jolić, n. d., str. 87. J. Šalić, n. d., str. 12-13. Matica krštenih, gg. 1779.-1805., g. 1785., br. 475.
R. Jolić, n. d., str. 89. Schematismus provinciae Bosnae Argentinae Fratrum Minorum Observantium … recusus pro Anno MDCCCLII/III. Budae, 1852., str. 24. 121 Vidi: M. Karaula, Franjevci Bosne Srebrene u Albaniji, Tomislavgrad, 2012, str.77-78.; J. Šalić, n. d., str. 91-92. 119 120
22. Fra Ivan Blažević: potječe iz sela Šimića, ali se ne zna kad je rođen, i tko su mu bili roditelji, kao ni kad je stupio u franjevački red i zaređen za svećenika; bio je župnik u župi Vodičevo, gdje je 1763. naslijedio fra Franju Blaževića. 122 23. Fra Lovro Tucić, stariji: rođen je u selu Šimići negdje sredinom 18. st., ali se ne zna tko su mu bili roditelji, koje krsno ime, ni kada je stupio u franjevački red i bio zaređen za svećenika; umro je 1. listopada 1794. u Travniku, što bi moglo značiti da je tu u nekoj župi vršio dušobrižničku službu.123 24. Fra Lovro Tucić/Tuco, krsno ime Tadija: rodio se 26. ožujka 1785. u selu Šimići od roditelja Josipa i Marije r. Vidović; 124 u franjevački novicijat je ušao 24. srpnja 1805., a po završetku novicijata, 24. srpnja 1806. položio zavjete; za svećenika je zaređen 13. listopada 1811.; od službi koje je obavljao, zna se da je bio gvardijan u Fojnici, definitor provincije Bosne Srebrene, župnik u Travniku i u Orašju (Ovčarevu), a pod starije dane u Ivanjskoj; umro je u rezidenciji u Ivanjskoj 26. siječnja 1869., a sahranjen na starom groblju u Šimićima. 125 25. Fra Petar Sušilović: rođen je u selu Ružići, ali se ne zna kada, koje mu je bilo krsno ime i tko su mu bili roditelji, te kada je stupio u franjevački red i kada je zaređen za svećenika; iz matične knjige krštenih župe Ivanjska zna se samo da je koncem 18. st. bio kapelan u Ivanjskoj. 126 26. Fra Ambrozije Jakovljević/Mušan, krsno ime Ivan: rođen je 8. listopada 1788. od roditelja Mile i majke Janje r. Italović u selu Miloševićima; 127 u novicijat je stupio 24. srpnja 1805., zavjete položio 24. srpnja 1806.; 128 umro je u Travniku veoma mlad 8. rujna 1811. 129 27. Fra Ivan Golubović, krsno ime Ilija: rođen je 16. siječnja 1791. u Šargovcu od oca Luke i majke Marije r. Benković; 130 ušao je u novicijat 16. siječnja 1807., a zavjete položio 16. siječnja 1808.; 131 drugi podatci o njemu nisu poznati. 28. Fra Lovro Tadić, krsno ime Ilija: rođen je 31. listopada 1806. u selu Jajčevići (Abrići), od oca Mate i majke Anđe r. Valentić; 132 u novicijat je stupio 17. lipnja 1824. a zavjete položio 18. lipnja 1825.; 133 zaređen je za svećenika 21. travnja 1835. i bio duhovni pomoćnik ili kapelan u Rami, Sasini i Kupresu, te dušobrižnik u lokalnim kapelanijama u Zenici i Staroj Rijeci; pred kraj života boravio je u rezidenciji na Petrićevcu, a posljednje dane života proveo u Ivanjskoj, gdje je i umro 13. ožujka 1881. te sahranjen na Fratarskom groblju u Mamenicama. 134
122 123 124
125 126 127
J. Šalić, n. d., str. 26. J. Šalić, n. d., str. 106. Matica krštenih, gg. 1779.-1805., g. 1785., br. 483. Vidi: J. Šalić, n. d., str. 106-108. J. Šalić, n. d., str. 98. Matica krštenih, gg. 1779.-1805., g. 1788., br. 552.
R. Jolić, n. d., str. 90. 129 J. Šalić, n. d., str. 52. 128
130
131 132
Matica krštenih, gg. 1779.-1805., g. 1791., br. 996. R. Jolić, n. d., str. 90. Matica krštenih, gg. 1805.-1828., g. 1806., br. 227.
R. Jolić, n. d., str. 96 i 97. 134 J. Šalić, n. d., str. 101-102. 133
29. Fra Petar Ćorković, stariji, krsno ime Nikola: rodio se 4. ožujka 1810. u selu Mičije od roditelja Tadije i Marte r. Jurić; 135 u novicijat franjevačkog reda je stupio 3. travnja 1827., a prve zavjete položio 7. travnja 1828.; 136 zaređen je za svećenika 19. svibnja 1834. i većinu svećeničkog života proveo kao kapelan ili župni pomoćnik, a služio je u Rami, Duvnu, Ljubunčiću, Vidošima i Livnu, te kratko vrijeme 1858./1859. bio župnik u Šurkovcu; umro je u samostanu Gorica/Livno 5. travnja 1869. 137 30. Fra Lovro Ćorković, krsno ime Ivan: rođen je u selu Mičije 8. travnja 1810. od oca Mate i majke Jele r. Starčević; 138 ušao je u novicijat 30. travnja 1828., a zavjete položio 30. travnja 1829. 139 Drugih podataka nema. 31. Fra Franjo Jukić, krsno ime Ivan: rođen je u Banjoj Luci 8. srpnja 1818., ali je porijeklom iz župe Ivanjska, iz sela Šimići, odakle su se njegov otac Jozo i majka Klara r. Ivakić doselili u Banju Luku; u novicijat u Fojnici je stupio 2. studenoga 1833., a zavjete položio 2. studenoga 1834.; 140 filozofiju je studirao u Zagrebu, studij teologije započeo 1837. u Veszprému, u Mađarskoj, a nastavio u Dubrovniku; za svećenika je zaređen 1842. i potom kao kapelan djelovao u Fojnici (u dva navrata), Kr. Sutjesci, Ivanjskoj, Docu i Varcaru; bavio se spisateljstvom i prosvjetnim radom te radio na osnivanju pučkih škola u Fojnici, Docu i Varcaru, i u njima bio učitelj; angažirao se i na političkom planu, zbog čega je došao u sukob s Omer-pašom Latasom i 1852. bio protjeran u Carigrad; u pritvoru je poveo oko mjesec dana, a kad je oslobođen, nije mu bilo dopušteno da se vrati u Bosnu, nego je kao prognanik boravio u Rimu, Dubrovniku, Ankoni i Zagrebu; umro je u Beču 20. svibnja 1857., gdje je i pokopan na Marxerfriedhofu. 141 32. Fra Stipo Radman, krsno ime Petar: rođen je u selu Šargovcu 15. veljače 1824., a kako su mu se zvali roditelji nije bilo moguće utvrditi, jer ga nema upisanog u matičnoj knjizi krštenih; u novicijat je stupio 4. studenoga 1839., svečane zavjete položio 4. studenoga 1840., 142 a zaređen za svećenika 18. prosinca 1848.; osim kapelanske službe, obnašao je službu župnika u Ivanjskoj (dva puta), Staroj Rijeci, Banjoj Luci; zaslužan je za kupovinu zemljišta na Petrićevcu (Dudiću) i za podizanje zgrade u koju je preseljena rezidencija iz Ivanjske; posljednje dane života proveo je u Barlovcima kod svoga rođaka, tadašnjeg župnika fra Joze Radmana, gdje je 7. prosinca 1887. umro, te je po vlastitoj želji sahranjen na groblju Crkvene. 143 33. Fra Josip Tucić, krsno ime Marko: rodio se u Šimićima 19. veljače 1828. od roditelja Ante i Marije r. Mariić; 144 stupio je u novicijat 23. listopada 1844, 145 a redovničke zavjete je mogao položiti godinu dana kasnije; nema podatka o tome kad je zaređen za svećenika, a kao kapelan je djelovao u Fojnici, i potom vodio lokalne kapelanije u Bos. Gradišci i u Rakovcu,
135
136 137 138
Matica krštenih, gg. 1805.-1828., g. 1810., br. 317. R. Jolić, n. d., str. 98. J. Šalić. n. d., str. 34-35. Matica krštenih, gg. 1805.-1828., g. 1810., br. 332.
R. Jolić, n. d., str. 99. R. Jolić, n. d., str. 102 i 103. 141 Vidi: J. Šalić, n. d. 64-69; M. K/aramatić/, u: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine, 2. sv., Mostar, 2015., str.696-697. 142 R. Jolić, n. d., str.105 i 106. 143 Vidi: J. Šalić, n. d., str.94-95. 139 140
144
145
Matica krštenih, gg. 1805.-1828., g. 1828., br. 482. R. Jolić, n. d., str. 106.
kod Banje Luke, te bio župnik u Ivanjskoj i predsjednik rezidencije, i tu ga je 6. kolovoza 1864. zatekla smrt. 146 34. Fra Augustin Užarević, krsno ime Petar: rodio se u selu Užari 25. prosinca 1834. od oca Jure i majke Jele r. Barišić; 147 stupio je u franjevački novicijat 26. travnja 1851., a zavjete položio 30. lipnja 1852.; nije poznato kad je zaređen za svećenika, a početkom 1861. se nalazi na službi u lokalnoj kapelaniji u Brestovskom; obolio je od tuberkuloze te umro 20. ožujka 1861. 148 35. Fra Stipo Orlovac, krsno ime Ilija: rodio se u selu Bukovici 12. rujna 1836. od oca Marijana i majke Anđe r. Eleg; 149 u novicijat je ušao 9. ožujka 1850., a jednostavne zavjete položio godinu dana kasnije; studirao je filozofiju i bogosloviju u Đakovu, zatim u Pešti; za svećenika zaređen 2. kolovoza 1859., nakon čega je poslan u Carigrad i u rezidenciji sv. Jurja ostao 5 godina; neko vrijeme je bio u samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici/Livno, gdje je predavao bogoslovima filozofiju i podučavao ih u crkvenoj glazbi i pjevanju, a nakon toga vršio službu sekretara provincije Bosne Srebrene; kasnije je bio župnik u Bos. Gradišci (u dva navrata), i u Šurkovcu; obnašao je i službu prvog predsjednika novouspostavljene rezidencije na Petrićevcu, odakle je otišao za župnika u Ivanjsku, gdje je 26. ožujka 1882. i preminuo, te je sahranjen na Fratarskom groblju u Mamenicama. 150 36. Fra Jakov Blažević, krsno ime Josip: rodio se 15. lipnja 1837. u Šimićima od oca Lovre i majke Janje r. Smilčić; 151 u franjevački novicijat je ušao 9. ožujka 1853., i nakon položenih zavjeta 9. ožujka 1854. odlazi na studij bogoslovije u Đakovo; za svećenika je zaređen 22. siječnja 1860., kao kapelan služio je u Fojnici, a župničku službu je obnašao u župama Volar, Bos. Gradiška, Stratinska, Ivanjska, Barlovci i Bos. Novi; bio je predsjednik franjevačke rezidencije na Petrićevcu 1882.-1883. te uložio mnogo truda u podizanju rezidencije na stupanj samostana; umro je kao župnik u Bos. Novom 8. rujna 1895. 152 37. Fra Lovro Tucić, mlađi, krsno ime Luka: rodio se u selu Šimići 3. travnja 1845. od oca Tome i majke Mande r. Užar; 153 u novicijat je ušao 16. siječnja 1861. a redovničke zavjete položio 16. srpnja 1862.; za svećenika je zaređen 1868. i postavljen za kapelana u Ivanjskoj, ali je tu ubrzo, godine 1869. i umro. 154 38. Fra Antun Mačinković, krsno ime Marijan: rođen je 14. siječnja 1849. u selu Bukovici od oca Blaža i majke Ruže r. Blažević; 155 ušao je u novicijat 23. listopada 1868., a zavjete položio 24. lipnja 1875.; za svećenika je zaređen 25. ožujka 1876., nakon čega je postavljen za kapelana u Ivanjskoj, a potom na Petrićevcu, te za župnika u Kotor Varošu, i na toj službi je 26. prosinca 1887. umro. 156
146 147
148 149
150 151
152 153
154 155
156
J. Šalić, n. d., str. 105. Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1834., f. 51v, br. 1012. J. Šalić, n. d., str. 108-109. Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1836., f. 68v, br. 51. Vidi: J. Šalić, n. d., str. 87-89. Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1837., f. 76r, br. 227. Vidi: J. Šalić, n. d., str. 26-27. Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1845., f. 130r, br. 950. J. Šalić, n. d., str. 105-106. Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1849., f. 156r, br. 1697. J. Šalić, n. d., str.
39. Fra Vid Miljanović, krsno ime Petar: rodio se u selu Barlovcima 28. studenoga 1854. od roditelja Vida i Anđe r. Anušić; 157 stupio je u novicijat 8. lipnja 1870., jednostavne zavjete položio po završenom novicijatu godinu dana kasnije, a svečane zavjete položio 11. rujna 1877.; filozofiju i bogosloviju je počeo studirati u Đakovu, nastavio i završio u Pečuhu, u Mađarskoj; za svećenika je zaređen 1. siječnja 1878., daljnji studij produžio na sveučilištu u Zagrebu, a doktorirao u Beču; kao kapelan služio je na Petrićevcu, a kao župnik u više navrata i najduže u župi Barlovci; vršio je i službu predsjednika rezidencije na Petrićevcu, a kada je rezidencija uzdignuta na rang samostana bio je i prvi gvardijan u njemu; zadnje godine života je proveo na Petrićevcu, gdje je i umro 27. studenoga 1937. te pokopan na samostanskom groblju. 158 40. Fra Jozo Radman, krsno ime Marko: rodio se 29. kolovoza 1858. u selu Šargovcu od roditelja Josipa i Marije r. Vukadinović; 159 u novicijat je ušao 12. studenoga 1873., zavjete jednostavne položio godinu dana kasnije, a svečane 1. travnja 1880.; za svećenika je zaređen 16. siječnja 1881., nakon čega je neko vrijeme bio kapelan, a potom župnik u župama Barlovci, Bihać, Šurkovac (dva puta) i Bos. Gradiška; umro je u Šurkovcu 4. siječnja 1897. 160 41. Fra Franjo Valentić/Kuzman ,krsno ime Ivan: rođen je 16. prosinca 1871. u Valentićima od oca Franje i majke Marije r. Josipović; stupio je u novicijat 21. kolovoza 1886., jednostavne zavjete položio godinu dana kasnije, a svečane 8. prosinca 1890.; filozofskoteološki studij je pohađao u Rimu i za svećenika zaređen 29. lipnja 1893.; studij je nastavio, a kad ga je završio, imenovan je generalnim lektorom filozofije i teologije u franjevačkom redu te predavao nekoliko godina u više bogoslovnih zavoda u Italiji; po povratku u Bosnu vršio je službu župnika u Ivanjskoj (u dva navrata), Bos. Gradišci, Sasini i Šimićima, te gvardijana na Petrićevcu; umro je 2. svibnja 1924. u Banjoj Luci, a sahranjen na samostanskom groblju na Petrićevcu. 161 42. Fra Petar Ćorković, mlađi, krsno ime Anto: rođen je 22. travnja 1877. u selu Motike, koje je u to vrijeme pripadalo samostalnoj kapelaniji Rakovac, nešto kasnije župi Petrićevac, kamo su mu roditelji doselili iz Mičija; u franjevački novicijat je stupio u kolovozu 1896., jednostavne redovničke zavjete položio 12. kolovoza 1897., a svečane 16. rujna 1900. godine; zaređen je za svećenika 20. srpnja 1902. i nakon toga kratko vrijeme vršio službu kapelana na Petrićevcu, a od 1905. do 1909. predavao u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom latinski jezik, prirodopis i fiziku; bio je potom predsjednik rezidencije na Bistriku u Sarajevu, župnik u Bihaću (u dva navrata), gvardijan na Petrićevcu (u dva navrata), provincijal Bosne Srebrene od 1925. do 1928., i po drugi put gvardijan na Petrićevcu od 1928. do 1936.; na službi gvardijana na Petrićevcu zadesila ga je smrt 9. svibnja 1936., te je bio sahranjen u samostanskoj crkvi koja je za njegova gvardijanstva sagrađena, a njegovi posmrtni ostaci su nakon zemljotresa i rušenja crkve 1969. preneseni na Fratarsko groblje i položeni u grobljansku kapelu, gdje i danas počivaju. 162 43. Fra Nikola Krakić, krsno ime Anto: rođen u Mamenicama 13. lipnja 1877. od oca Nikole i majke Ane r. Dizdar; u novicijat je stupio 22. kolovoza 1893., jednostavne zavjete položio 22. kolovoza 1894., ali je napustio novicijat i nije ostao u franjevačkom redu. 157
158 159
Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1854., f. 212v, br. 205. Vidi: J. Šalić, n. d., str. 83-86. Matica krštenih, gg. 1828.-1859., g. 1858., f. 238v, br. 238.
J. Šalić, n. d., str. 93. Vidi: J. Šalić, n. d., str.109-110. 162 Vidi: J. Šalić, n. d., str. 29-34. 160 161
44. Fra Pavao Ilovača, krsno ime Mile: rođen je 4. ožujka 1893. u Taraševcu od oca Franje i Majke Mare r. Jakovljević; nema evidencije o tome kad je stupio u novicijat i kad je položio jednostavne i svečane zavjete, a za svećenika je zaređen 1916.; vršio je službu kapelana u Jajcu, a župnik je bio u Vitezu 1924.-1925.; poslije te službe više se ne spominje kao član provincije Bosne Srebrene, što bi moglo značiti da je napustio franjevački red. 163 45. Fra Boris Ilovača, krsno ime Mile: rođen je u selu Žabarima 20. rujna 1893. od roditelja Mate i Lucije r. Valentić; u franjevački novicijat je stupio 15. srpnja 1911., jednostavne zavjete položio 16. srpnja 1912., svečane 14. srpnja 1915., a za svećenika je zaređen 16. srpnja 1916.; nakon što je kroz neko vrijeme predavao hrvatski jezik u Franjevačkoj gimnaziji u Visokom, odlazi za tajnika mostarskom biskupu fra Alojziju Mišiću, i na toj službi ostaje više godina, do Mišićeve smrti 1942., te je potom, u dva navrata, bio župnik u Bihaću, a od 1955. do 1961. bio je provincijal Bosne Srebrene; umro je 18. kolovoza 1971. na Petrićevcu i sahranjen na samostanskom groblju. 164 46. Fra Luka Tešić/Pisarić, krsno ime Ivo: rođen je u selu Žabarima 29. listopada 1893. od oca Mate i majke Marije r. Radman; nakon završene osnovne škole u Ivanjskoj, klasičnu gimnaziju je pohađao u Franjevačkom sjemeništu u Visokom, u novicijat stupio 15. srpnja 1911., te jednostavne zavjete položio 16. srpnja 1912., a svečane 18. srpnja 1915.; za svećenika je zaređen 16. srpnja 1916.; kapelansku službu je vršio u Jajcu, Ivanjskoj, Gučoj Gori, Kraljevoj Sutjesci, Petrićevcu i Bihaću, a službu župnika u Šimićima, Šurkovcu, Kiseljaku, Novom Šeheru i Sasini; u Šimićima i Sasini sagradio je župne crkve, a bavio se i pisanjem te svoje kraće radove objavljivao u Glasniku sv. Ante i u Kalendaru sv. Ante; partizani su ga pogubili u Prijedoru 24. prosinca 1944. 165 47. Fra Franjo Pejkić, krsno ime Mile: rođen je 26. kolovoza 1906. u Ivanjskoj od roditelja Ive i Anastazije r. Sušilović; u novicijat za brata laika je stupio 17. siječnja 1927., položio jednostavne zavjete 18. siječnja 1928., a svečane 18. siječnja 1933.; služio je u samostanima u Gučoj Gori (dva puta), Beogradu (dva puta), Jajcu, Livnu, na Bistriku/Sarajeva (dva puta) i Kovačićima, te na Petrićevcu; preživio je neozlijeđen rušenje crkve na Petrićevcu u kojoj se zatekao u vrijeme zemljotresa 1769.; umro je 11. prosinca 1972. u Gučoj Gori, gdje je na mjesnom groblju i pokopan. 166 48. Fra Velimir Ilovača, krsno ime Mile: rodio se 28. rujna 1907. u Žabarima od oca Joze i majke Ruže r. Duilo; u novicijat je stupio 1927., jednostavne zavjete položio 30. lipnja 1928., a svečane 30. lipnja 1931.; za svećenika je zaređen 1. studenoga 1933.; osim teologije završio je i studij povijesti; vršio je službu kapelana na Petrićevcu, zatim tajnika provincije Bosne Srebrene, profesora u Franjevačkom sjemeništu u Visokom i kustosa Etnografskog muzeja u Banjoj Luci; po završetku 2. svjetskog rata proveo je 7 godina u zatvorima u St. Gradišci, Zenici i Sr. Mitrovici; nakon izlaska iz zatvora, godine 1955., nije se vratio u Provinciju nego je zatraživši i dobivši najprije eksklaustraciju a potom i sekularizaciju te služio na više župa u zagrebačkoj nadbiskupiji; umro je 3. lipnja 1976. u Sisku, a pokopan je, po vlastitoj želji. na samostanskom groblju na Petrićevcu. 167 49. Fra Dominik Idžan, krsno ime Marko: rodio se 25. veljače 1911. u selu Taraševcu od roditelja Ante i Jele r. Josipović; u novicijat za brata laika je stupio 1933., a privremene J. Šalić, n. d., str. 43. Vidi: J. Šalić, n. d. 40-42. 165 J. Šalić, n. d., str. 103-104. 166 J. Šalić, n. d., str. 89-91. 167 Vidi: J. Šalić, n. d., str.43-46. 163 164
zavjeta položio 30. lipnja 1934.; služio je u samostanu na Plehanu, a obolio je od tuberkuloze i umro u samostanu na Petrićevcu 14. listopada 1936. godine. 168 50. Fra Franjo Majdandžić: rođen je 26. ožujka 1942. u selu Kozari od oca Marka i majke Franjke r. Grgić; u novicijat za brata laika ulazi 14. srpnja 1965. i jednostavne zavjete polaže 15. srpnja 1966., a svečane 1. kolovoza 1969.; kao časni brat služio je najprije u samostanu sv. Ante na Bistriku/Sarajevo, zatim u samostanu sv. Pavla na Nedžarićima/Sarajevo, a potom, zbog ratnih prilika u BiH, s profesorima i bogoslovima odlazi iz Sarajeva i boravi u samostanu hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Samoboru; po završetku rata vraća se u Nedžariće i sudjeluje u obnovi i pripremi zgrade za povratak u nju i za nastavak s radom Franjevačke bogoslovije; umro je nakon kratke i teške bolesti u Sarajevu, u bolnici Koševo 18. srpnja 1996., te sahranjen na groblju sv. Josipa u Sarajevu. 169 51. Fra Ivo Jakovljević: rodio se u selu Miloševićima 19. rujna 1944. od oca Ivana i majke Ane r. Radman; u novicijat je stupio 14. srpnja 1965., jednostavne zavjete položio 15. srpnja 1966., a svečane 6. svibnja 1973.; zaređen je za svećenika 26. srpnja 1973. 170 i bio kapelan u župi Tolisa i u nekoliko drugih župa, te župnik u Barlovcima. 52. Fra Drago Turkeš, krsno ime Drago: rodio se 10. listopada 1954. u Vukovićima od oca Vlade i majke Mare r. Dedić; u novicijat je ušao 15. srpnja 1973., jednostavne zavjete položio u srpnju 1974., ali nije ustrajao u redovničkom zvanju, nego ga je napustio tijekom filozofskoteološkog studija u Sarajevu. b) Dijecezanski svećenici 1. Vlč. Anto Pezanović - Pezić: rođen je vjerojatno u selu Klečinama negdje oko 1720.; moguće da je pouku stjecao u Zadru, a za svećenika glagoljaša „na naslov Misije“ zaređen je 1744.; uglavnom je živio i djelovao, bez stalnog dušobrižničkog zaduženja, u rodnoj župi Ivanjskoj, pomažući mjesnim župnicima franjevcima; ne zna se kada je umro, i gdje, ali svakako ne prije 1780. godine. 171 2. Vlč. Anto Dujlović: rođen je u selu Ružićima 26. lipnja 1914., od oca Lovre i majke Ane r. Sušilović; osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a ujesen 1927. odlazi u Nadbiskupijsko sjemenište u Travnik, gdje je 1936. maturirao, a potom u Nadbiskupijskoj bogosloviji u Sarajevu studirao bogoslovne nauke; za svećenika je zaređen 30. travnja 1939. a već iduće godine je imenovan župnikom za poljske doseljenike u župi Gumjeri, i na toj službi je proveo svega tri godine; život je završio mučeničkom smrću, ubijen od četnika u noći sa subote na nedjelju 10./11. srpnja 1943.; pokopan je na gumjerskom groblju, ali mu se za grob ne zna.172 U tijeku je u Poljskoj neformalni postupak za njegovu beatifikaciju. 3. Vlč. Davor Klečina: rodio se 5. travnja 1977. u Banjoj Luci, kamo su mu roditelji Luka i Veronika r. Pezić doselili iz sela Gagrica u župi Ivanjska; nakon završene osnovne škole u Banjoj Luci, gimnaziju pohađa u zadarskom sjemeništu „Zmajević“, a teologiju studira u Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu; za svećenika je zaređen 27. lipnja 2003., nakon J. Šalić, n. d., str. 38. Vidi: J. Šalić, n. d., str. 80-82. 170 Šematizam franjevačke provincije Bosne Srebrene, Sarajevo, 1974., str.74. 168 169
Opširnije o njemu vidi: R. Perić, Svećenici glagoljaši na području BiH. Trista godina djelovanja (1551.1851.), Mostar, 2016., str. 338-347. 172 Vidi: A. Orlovac, Leksikon pokojnih svećenika banjolučke biskupije, Banja Luka, 2011., str. 76-79. Od istog Autora postoji i knjiga: Vjeran do smrti. Život i mučeništvo banjolučkog svećenika Ante Dujlovića, Banja Luka, 2004. 171
čega neko vrijeme studira kanonsko pravo u Italiji, u Veneciji na Institutu kanonskog prava San Pio X i na Fakultetu kanonskog prava Papinskog lateranskog sveučilišta u Rimu; po povratku u biskupiju vršio je službu vicekancelara u Biskupskom ordinarijatu, duhovnika i vjeroučitelja u Nadbiskupskom sjemeništu „Petar Barbarić“ u Travniku, te župnika u župi Pohoda Bl. Dj. Marije u Banjoj Luci, a trenutno je župnik u Drvaru. 173 c) Redovnice – Klanjateljice Krvi Kristove 1. S. Ljiljana Pranjić, krsno ime Anka: rođena je u selu Gagrice 1. travnja 1927. od oca Jose i majke Ruže r. Pezić; u novicijat je stupila 1944., a privremene zavjete položila 15. kolovoza 1946.; po isteku privremenih zavjeta 1950. napustila je Družbu. 2. S. Vitomira Agatić, krsno ime Manda: rođena je u selu Agatići 11. listopada 1943. od oca Joze i majke Veronike r. Blažan; stupila je u novicijat 1962., privremene zavjete položila 15. kolovoza 1963., a doživotne 15. kolovoza 1968.; godine 1977. je dobila oprost od doživotnih zavjeta i napustila Družbu. 3. S. Kristina Jajčević, krsno ime Jela: rođena je 21. siječnja 1950. u selu Kozari od roditelja Franje i Mare r. Agatić; prve zavjete je položila 15. kolovoza 1966., a doživotne 15. kolovoza 1974. 4. S. Josipa Bjelkanović, krsno ime Jozefina: rođena je 19. ožujka 1951. u selu Gagrice od oca Mate i majke Ane r. Klečina; prve zavjete je položila 15. kolovoza 1972., doživotne 15. kolovoza 1977. 5. S. Štefica Kezić, krsno ime Janja: rođena je 26. prosinca 1951. u selu Valentići od oca Ive i majke Ane r. Dujlović; prve zavjete je položila 15. kolovoza 1970., a doživotne 15. kolovoza 1975. 6. S. Justina Abramović, krsno ime Gordana: rođena je 6. svibnja 1955. u Cericima od roditelja Mile i Ruže r. Dedić; stupila je u novicijat 1973., privremene zavjete položila 19. siječnja 1975; po isteku tih zavjeta napustila je Družbu. 7. S. Melanija Jajčević, krsno ime Štefica: rođena je 12. studenoga 1956. u Kozari od oca Franje i majke Marije r. Agatić; privremene zavjete je položila 17. kolovoza 1975., a doživotne 15. kolovoza 1980. 8. S. Ana Kezić, krsno ime Ana: rođena 22. lipnja 1958. u selu Ružići od oca Mile i majke Kaje r. Valentić; u novicijat je stupila 6. kolovoza 1975., privremene zavjete položila 9. lipnja 1977., a doživotne 15. kolovoza 1982.; dobila je oprost od zavjeta i Družbu napustila 1987. godine. 9. S. Davida Dizdar, krsno ime Ruža: rođena je 7. listopada 1961. u selu Kozari od roditelja Mile i majke Ane r. Dizdar; prve zavjete je položila 1. srpnja 1981., a doživotne 15. kolovoza 1986. 174 Crkve, kapele, i groblja Dušobrižničko djelovanje u župi Ivanjska bilo je veoma naporno, ne samo zbog njezina ogromnog prostora, nego i zbog toga što dugo vremena u njoj nije bilo crkve kao središnjeg Vidi: F. Marić-A. Orlovac, Banjolučka biskupija …, str. 613. Podatci za sve navede sestre preuzeti su iz registra: Popis sestara Klanjateljica Krvi Kristove hrvatske provincije Banja Luka – Zagreb od 1879., koja se nalazi u kući Provincijalne uprave u Zagrebu.
173 174
mjesta okupljanja vjernika na bogoslužje i kršćansku pouku, nego su se sve do okončanja otomanske vlasti u Bosni svete mise slavile uglavnom pod otvorenim nebom (sub divo): u grobljima, šumama, sjenicima, ili u kolibama i u katoličkim kućama. Biskup fra Marijan Maravić piše 1655. da je u Bosni malo crkava u župama, te da se mise obično govore u grobljima i katoličkim kućama. 175 Više od stotinu godina kasnije, provincijal fra Bono Benić u izvještaju Propagandi 1768. piše da se, gdje nema crkava, mise svetkovinama drže na odgovarajućim grobljima, a ako se ne mogu govoriti na groblju, da se govore pod drvećem i na mjestima udaljenim od glavnog puta, da se ne bi desilo kakvo obeščašćenje božanskih stvari. 176 Biskup fra Nikola Olovčić u svom izvještaju 1672. piše da u Banjoj Luci nije našao crkve, a da je nema ni u Motikama, nego da se mise slave po grobljima, šumama, kućama itd.; nije je našao ni u Dragočaju, nego neko drvo u novom groblju (radi se o Crkvinama). 177 A ap. vikar fra Mato Delivić u svom izvještaju godine 1737. navodi da je u doba kršćanskih vladara u župi Ivanjskoj bilo izgrađenih crkava, a da se u vrijeme kad piše svoj izvještaj jedva naziru njihovi tragovi. Navodi da je nekoć postojala crkva sv. Kuzme i Damjana, a u to vrijeme da mjesto služi za sahranu kršćana (groblje Damjanovac), i često se na njemu slave svete mise pod nadstrešnicom; da se u sredini župe nalazi jedno brdo, s kojega se vide sva sela župe, na kojemu je ranije bila crkva sv. Vida Mučenika (brdo i groblje Crkvine), i na njemu se svake svetkovine slavi jedna sveta misa; u Motikama da je postojala crkva Svih svetih, a sada služi za sahranu vjernika, i na mjestu se često slavi sveta misa. 178 Delivić također piše da u selu Ivanjska (zapravo Ružići) župnik u šumi ima skrovitu kućicu, s drvenom malom kapelicom i unutra oltarić sa slikom Gospe Lauretanske, u kojoj se običnim danima slavi sveta misa. 179 I fra Pavao Dragićević navodi 1744. da župnik u Ivanjskoj ima kuću i da se unutar iste ograde nalazi također mala drvena kapelica, ukrašena slikom Bl. Dj. Marije na kartonu, u kojoj se običnim danima slave svete mise, a ako je potrebno, zbog tjesnoće kapelice, na svetkovine misa se slavi pod nadstrešnicom spomenute kuće. 180 Crkvu na groblju Crkvine ili Crkvene, posvećenu sv. Vidu, spominje u izvještajima 1777. i 1780. i fra Marko Dobretić. 181 Prema izvještaju fra Augustina Miletića iz godine 1813., u Bosni su, osim samostanskih crkava u Fojnici, Kreševu i Kr. Sutjesci, postojale samo crkva sv. Mihovila u Varešu, i sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju. On u pojedinim župama navodi broj prijenosnih oltara, a to bi moglo značiti i nekih mjesta s brvnarama i nadstrešnicama pokrivenim slamom ili šindrom, gdje su se redovito ili periodično vjernici okupljali i slavila sveta misa. Ne računajući Damjanovac, Crkvine i Motike, tih je oltara u župi Ivanjskoj bilo u selu Ružići 2, u Barlovcima 1, Dolini 1, u Mamenicama 1, na Ojdanića brdu 1, i u Valentićima 1. 182 U vrijeme kad je 1757. u Ivanjskoj podignuta franjevačka rezidencija, kao što smo naprijed vidjeli, uz nju je postojala mala drvena kapela. Župna crkva od cigle podignuta je 175
Vidi u: E. Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1732., Zagabriae, 1892., str. 479. 176 Vidi: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 172. 177 U izvještaju ap. vikara fra Marka Dobretića 1777. se za Crkvene kaže da je prastaro groblje (perantiquum coemeterium) – vidi: J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 211, dok se u izvještaju biskupa fra Nikole Olovčića g. 1675. govori o novom groblju (in loco moderni coemeterii) – vidi: J. Jelenić, „Spomenici kulturnoga rada bosanskih franjevaca“, u: Starine JAZU, XXXVI/1918., str. 136. Iz tih navoda se zaključuje da groblje Crkvine ili Crkvene postoji barem od sredine 17. st. 178 J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 49. 179 Isto, str. 50. 180 Vidi: Isto, str. 86. 181 Isto, str. 212 i 264. 182 Vidi: Vidi izvještaj - D. Kamber, „Stanje župa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreničko-otomanskoj prema popisu izvršenom 1813.“, u: Franjevački Vjesnik, XXXIX/1932, 1, str. 23-24.
nešto niže od mjesta na kojem se nalazila spomenuta kapela istom godine 1884., za vrijeme župnika fra Marka Marića. Ta crkva je posvećena Uznesenju Bl. Dj. Marije, 183 pa je od tada to i patron župe, umjesto ranijeg patrona sv. Vida, mučenika, a kasnije sv. Mihovila Arkanđela.
Karta župe Ivanjska – u sadašnjim granicama Župna crkva je 1905., za vrijeme župnika fra Franje Valentića, nadograđena u prednjem dijelu s obje strane, po nacrtu trapista brata Eberharda iz opatije „Marija Zvijezda“, tako da je u tlocrtu dobila oblik križa, a župnik fra Alfonz Kudrić je 1924. dao dograditi zvonik. U
183
Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentinae Ordinis Minorum S. P. Francisci, Regularis observantiae, concionatus anno Domini 1887., Sarajevii, !887., str. 62.
zemljotresu 1969. crkva je teško oštećena, a njezina sanacija izvršena 1972.-1973., u vrijeme župnika fra Vlade Ljevara, kojom prilikom je zvonik podignut za jednu etažu više. Uz župnu crkvu je župnik fra Serafin Jurić podigao 1895. i novu župnu kuću, a nadogradio ju je 1939. župnik fra Drago Prpić. Oštećena je u zemljotresu 1969., a obnovio ju je 1970. fra Vlado Ljevar. Ta župska kuća je bila dosta velika, ali nefunkcionalna i veoma trošna, pa je 1999. srušena i podignuta nova, za vrijeme župnika fra Miroslava Mandića. Osim župne crkve, u župi još uvijek postoje i sljedeće kapele, i to: sv. Nikole Tavelića na groblju na Crvenoj zemlji, sv. Roka na groblju na Visokoj glavici, Rođenja Bl. Dj. Marije na groblju u Valentićima, Kristova Uzašašća na groblju Vučića gaj, Pohoda Bl. Dj. Marije u selu Josipovići, sv. Ane na groblju Damjanovac, sv. Luke na groblju Gig, sv. Mihovila Arkanđela na Ravnicama, sv. Duje u Dujskom potoku, i na groblju sv. Marka u Mamenicama. Većina tih kapelica je godine 1995., ili kasnije, bila oštećena i devastirana, tako: na Visokoj glavici, Gigu, Crvenoj zemlji, Vučića gaju, u Josipovićima i na Ravnici. 184 One su uglavnom u vrijeme župnika fra Miroslava Kljajića obnovljene, a na Damjanovcu umjesto stare izgrađena je nova. Postojala je ranije i kapela od drveta u selu Vukovići, posvećena sv. Iliji proroku, ali kako je bila trun u oku ondašnjim komunističkim vlastima, 50-ih godina prošlog st. je napuštena i s vremenom posve propala. 185 Na svim tim grobljima i mjestima uobičajeno se barem jednom godišnje slavila sveta misa, a osobito su dobro bile posjećivane mise na Damjanovcu (sv. Ana), Gigu (sv. Luka), i Visokoj glavici (sv. Rok), ne samo od župljana Ivanjske, nego i iz župe barlovačke i šimićke. Kako smo gore vidjeli, fra Mato Delivić u svom izvještaju Propagandi 1737. spominje groblja na Damjanovcu i u Motikama. Fra Pavao Dragičević 1744. navodi da ima šest mjesta ili grobalja na kojima se sahranjuju tjelesa vjernika, i redovito svetkovinama slave mise. On posebno ističe groblje na brijegu Damjanovac, tako prozvanom očito zbog nekadašnje crkve sv. Damjana, i u Dragočaju, donjem dijelu župe, dva mjesta na kojima su se sahranjivala tjelesa vjernika, jedno u Motikama, a drugo na brdu Crkvinama, u selu Orlovcu. Navodi kako se na groblju u Motikama na svetkovinu sv. Marka Evanđeliste obavljao blagoslov polja i usjeva i slavila misa, a na Crkvinama da su se redovito svake nedjelje i na svetkovine kroz godinu vjernici skupljali na slušanje svete mise, a naročito se iz okolnih obližnjih župa narod slijevao 15. lipnja, zbog pobožnosti sv. Vidu Mučeniku. Tu je u davnini, po predaji, postojala crkva posvećena sv. Vidu, i slavi se takvom pobožnošću kao da je svetkovina zapovjedna. 186 Fra Pavao Dragićević osim Damjanovca, u gornjem dijelu župe, i Motika i Crkvina u donjem dijelu župe ili u Dragočaju, drugih izričito po imenu ne navodi. Međutim, iz župnih matica umrlih vidi se da su u 18. i 19. st. u gornjem dijelu župe postojala također: Valentića groblje, groblje u Šimićima ili šimićko, i novo groblje u Šimićima, groblje u Miloševićima ili Miloševićko, Duljilovića groblje ili groblje Duljilov potok, groblje Mamenice - zvano i Fratarsko ili misničko. U donjem dijelu župe, osim Crkvina, postojalo je Bukovičko groblje, zvano Suvaje (sv. Martina), i novo groblje u Bukovici (zapravo u Barlovcima), zvano Bida/Bijeda, Trnsko groblje ili groblje u Šušnjarima (Šušnjarsko) i groblje sv. Ive Krstitelja (Bešlenica), preko Vrbasa, i groblje Gajić u Kulajnima. U perifernim dijelovima župe postojala su groblja na Gradini, u Dolini ili Dolinsko groblje, groblja u Mičijama, Priječanima, Delibašinu selu, te također groblje u Junuzovcima, i Glogovi - Gradiška. Navode se u maticama umrlih još Pavlovića groblje, Matijevića groblje, Rajkovačko groblje, groblje u Bristovični (Gradiška), Nabrđanima, groblje u Docu, ali nije jasno jesu li to možda nazivi za
184 185
186
Vidi: J. Šalić, Sjeverozapadno od Banja Luke, str. 90-92. Isti, n. d., str. 90. J. Jelenić, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, str. 86.
neko od već spomenutih, ili su druga groblja, i gdje su se ona nalazila. 187 Daleko najviše pokojnika je sahranjivano u groblju Crkvine/Crkvene, na Damjanovcu, u Motikama, i Suvajama. Na nekima od tih grobalja sahranjeno je i više franjevaca. Tako u groblju Crkvine: fra Petar Ćosić, alias Begović, umro 25. ožujka 1795., i fra Stipo Radman, umro 7. prosinca 1887.; u Šimićima, na starom groblju: fra Josip Tucić, umro 6. kolovoza 1864., i fra Lovro Tucić, umro 26. siječnja 1869. A najviše ih je sahranjeno u Mamenicama: fra Stjepan Trogrančić, umro 4. siječnja 1807.; fra Lovro Popović, klerik, umro 2. listopada 1855.; fra Marko Baković, umro 6. siječnja 1856.; fra Sebastijan Franković, ap. vikar u Bosni, umro 30. listopada 1864. (kasnije posmrtni ostaci preneseni u župnu crkvu); fra Marijan Grgić, umro 27. travnja 1865.; fra Mato Miličević, klerik, umro 9. listopada 1867.; fra Franjo Tomić, klerik, umro 22. svibnja 1869.; fra Lovro Tadić, umro 13. ožujka 1881.; i fra Stipo Orlovac, umro 26. ožujka 1882. Osim u navedenim grobljima, mnogo mrtvih je pokopavano izvan groblja. U većini slučajeva se radilo o umrlima od bolesti kuge 1764./1765., 1783./1784., 1795./1796., i najviše 1814.-1818., kada je sahranu trebalo obaviti što prije, radi sprečavanja širenja zaraze. Za njih u matici umrlih piše da su pokopani u šumi, trnju, bašči, na njivi, kod drugih zaraženih kugom. Neki su pokapani i na mjestu gdje su nesretnim slučajem poginuli ili gdje ih je netko ubio, a u više slučajeva su izvan ograde groblja ukopavani i oni kojima je uskraćivana sahrana u groblju zbog toga što su provodili javan grešan život i više godina nisu obavili uskrsne ispovijedi i pričesti, a nisu im prije smrti podijeljeni sakramenti umirućih: ispovijed, pričest i posljednje pomazanje. Umjesto zaključka Župa Ivanjska je nekoć bila teritorijem možda najveća, a sigurno jedna od najvećih u Bosni, i prostirala se u teritorijalnom diskontinuitetu na više od 1.500 kvadratnih kilometara sjeverozapadno od Banje Luke, na dijelovima današnjih općina Banja Luka, Prijedor, Laktaši i Bos. Gradiška. S vremenom su se od nje odvajali pojedini dijelovi i osnivane nove župe, najviše u porječju Vrbasa i Save. Na kraju 19. st. Ivanjska je zauzimala prostor koji pokriva i danas, samo bez onoga dijela koji je kasnije ušao u sastav nove župe Šimići. A kako se postupno smanjivao teritorij župe Ivanjska, tako se smanjivao i broj vjernika katolika u njoj. Ipak, od početka 20. st. broj se počeo povećavati. Godine 1901. bilo ih je oko 2.800; njihov broj je godine 1935. porastao na 3.287, a godine 1991. bilo ih je oko 3.500. Nažalost, na kraju nedavnog rata u Bosni i Hercegovini iz entiteta Republike Srpske protjerani su gotovo u potpunosti svi Hrvati katolici, pa i iz župe Ivanjska, tako da ih je godine 1999. bilo još svega 104, 188 , a u godini 2015. njihov broj je iznosio 137. Nekad čisto katolička sela sada su nastanjena skoro isključivo srpskim i pravoslavnim stanovništvom, porijeklom pretežito iz Glamoča, Grahova i Kupresa, koje je krajem rata izbjeglo iz tih krajeva. Svakako da postoji velika neizvjesnost u pogledu budućnosti župe Ivanjska. Ona sada, kao i većina drugih u banjolučkom dijelu entiteta Republike Srpske, uz velike poteškoće tek preživljava. Ako dođe do njezina gašenja i nestanka, a što bi se, prije ili kasnije, moglo dogoditi, ovaj prikaz neka ostane barem kao podsjetnik na neka prošla vremena.
187 188
Sva nabrojena groblja se navode u maticama umrlih župe Ivanjska u vremenu od 1760. do 1809. godine. Vidi: F. Marić – A. Orlovac, Banjolučka biskupija …., str. 112-113.
Objavljeno u: Bosna franciscana, god. XXV/2017., 46, 301-344.
