Toma Akvinski
prihvatio i u kršdanskufilozofiju kršdanskufilozofiju i teologiju integrirao aristotelovsku spoznajnu teoriju i nauk o bitku.
boredi se protiv augustinskoga naučavanja i materijalističkih materijalističkih tenencija kršdanskih averoista. U nastojanju da razlikuje vjeru od znanja, teologiju od filozofije, filozofije , smatrao je da su filozofske istine racionalne istine uma, a teološke »istine objave« »nadrazumske«, ali ne i »proturazumske«.
Filozofija je ipak potpuno u službi teologije (lat. ancilla theologiae), jer su njezine spoznaje niže o teoloških upravo onoliko koliko je ograničeni ljuski um niži o »božanske premurosti«. Božja se opstojnost po Tomi Akvinskom može okazati prije svega a posteriori, tj. iz svijeta kao Božjega jela. Mora postojati prvo pokretalo ili prvi uzrok, j er lanac uzroka i posljeica ne može imati neograničen broj članova. Svijet nije vječno postojao, nego je njegov postanak ni iz čega prouzrokovao Bog svojom svemodi u oređenome trenutku, s kojim je otpočelo postojati i samo nematerijalnosti, jer vrijeme. Po Tomi Akvinskom bes mrtnost uše slijei iz njezine nematerijalnosti, čisti se oblik ne može uništiti ni sam iz sebe ni raspaom materijalnoga supstrata Etički nauk Tome Akvinskoga pokušaj je spajanja Platonovih ieja i nekih aristotelovskih postavki s temeljnim kršdanskim krjepostima kao što su vjera, ufanje i ljubav. Krajnji je čovjekov cilj blaženstvo. Ono se sastoji u posjeu najvišega obra, a to je izravno promatranje Boga. Zbog toga se savršenstvo i vječno blaženstvo mogu postidi samo u rugom, zagrobnom životu
Aurelije Augustin
Augustina je posebno zaokupljen pitanjima o Bogu, kojega otkriva kao savršeno bide, prvotnu istinu i vječnu ljubav, te pitanjima o Čovjeku, ko kojega stuira osobito narav, duhovnost i slobodu. Svoju filozofsku misao temelji na trima osnovnim
načelima: nutarnjosti, sudjelovanju i nepromjenljivosti .
Nutarnjost (interiornost) otkrio je čitajudi novoplatonovce. Polazište je Čovjek u čijoj se nutrini, u njegovoj uši, otkriva o tkriva prisutnost istine: »U unutarnjem čovjeku prebiva istina«. Ta se istina ostiže samo umom koji je, polazedi o poataka osjetila, sposoban spoznati istinu.
Sujelovanje (participacija) srž je Augustinove filozofije i tim načelom izriče a je svako obro ili obro po naravi ili po sujelovanju. U prvom je slučaju riječ o apsolutnom dobru, a u rugom o ograničenome: »Svako je obro ili Bog ili o Boga proizlazi«. Nepromjenljivost (imutabilnost) znači a promjenljiva
bida nisu istinska: »Istinski i autentični bitak samo je nepromjenljivi bitak«. To načelo pomaže razlikovanju bida po biti i bida po sudjelovanju, odnosno Stvoritelja i stvorenja.
Na tri filozofska pitanja (bida, spoznaje i ljubavi) Augustin aje tri rješenja. Probleme bida rješava božanskim stvaranjem ni iz čega, a s tim povezuje i problem zla, koje za August ina nije bide nego manjak (privacija) obra, pa zato zlo i ne može opstojati nego u obru, ali ne u savršenom Dobru. O stvaranju ovisi i početak vremena. Iluminacija (rasvijetljenost, rasvjetljivanje) je Augustinov odgovor na problem
spoznaje. Kao što je Bog uzrok bida, tako je i svjetlo spoznaje. Ljuska se čežnja za ljubavlju ostvaruje u blaženstvu kojemu je izvor u Bogu.
Abelard
Abélard se bavio i etikom, pitanjima autonomnosti i heteronomnosti morala, kriterija moralnosti koji pripisuje ne samo
vanjskoj normi nego i savjesti, akle čovjekovu subjektivitetu i njegovu slobonomu, voljno racionalnom olučivanju. Njegovo je učenje naišlo na otpor Crkve, pa je koncil u Soissonsu (1121) olučio da se spali njegovo djelo O božanskom jedinstvu i trojstvu , zbog
heterooksnih shvadanja Trojstva.
Skolastika
srednjovjekovno razdoblje u razvoju filozofske i znanstvene misli
koja se u obliku teološko -filozofskog nauka poučavala u službenim kršdanskim školama europskog Zapada od IX. do XV. st. U skolastici su se sjeinili antički logicizam i kršdanski nauk, a u njezina najistaknutijega predstavnika, Tome Akvinskoga, to se
sjeinjenje ostvarilo o te mjere a se može govoriti o kršdanskomaristotelizmu ili aristoteliziranom kršdanstvu. Prema tomu nazoru, svijet je an i oređen (vječit i postojan svemir sa sreišnjim položajem čovjeka u njem), a filozofija nije slobona
akcija uha, nego užnost razlaganja i objašnjavanja u okviru i po okriljem crkv. dogmi: ratio ancilla fidei
Toma Akvinski. Tu je filozofija bi la posve poređena teologiji, koja je sacra doctrina (sveti nauk).
Psihologija o uši Duša je forma za aristotela
Promjena
Akcidentalna promjena(acrt-a)-supstancijska promjena(nije ista
stvar,grđa se promijenila) Duša je supstancijska forma Stvari sastavljene o građe i forma SPOSOBNOST DUŠE
-vegetativna/hranidbena
-osjetilna/jelimo sa životinjama
Misaona/razumska
-unutarnja osjetilna
Voljno djelovanje-proces praktičkog rasuđivanja
Aurelije augustin Ispovijesti 12 knjiga i 11 knjiga-iskustvo vremena
Što je raio bog prije nego što je stvorio nebo i zemlju,bog bezvremen,bog nije raio ništa Što je vrijeme.ne znamo što mjerimo,u kojem trenutku Vrijeme izvana stavlja u nas,nama u ušu Vrijeme korelira s –pamdenjem ,opažanjem i očekivanjem-> subjektivistička teorija
vremena
Vrijeme je rastezanje uše -subjektivna kategorija-oživljaj ,objektivna kategorijagrađa(valja) Univerzalna uša Mi smo samo jedan vremenski dio Teorija prirodnog zakona
Moral univerzalno važedi Prironeinklinacije8težnja) Život,prokreacija,ruštvenost,težnja za znanjem Prirodni zakon,ljudski zakon-vječnio zakon –dolazi od boga Namjere
Teorija vostrukog učinka-smijemo ubiti osobu jer je naša namjera spasiti svoj život— a nije loš učinak cilj
