CD 1. 3.Igor Stravinski: „Posvedenje proljeda“- uvod (1931.) -balet nastao po narudžbi Sergeja Djagiljeva( koreograf) -utjecaj ruskog folklora( kao i svi ruski baleti) melodija: uvodnu temu donosi fagot na granici registra, obiluje disonancama, parafrazama iz ruske nacionalne glazbe i kradim motivima orijentalijeg prizvuka; fraza nije razorena; iako disonantna, ona postoji , povremeno je čak neoromantistički duga i provlači se kroz nekoliko taktova slog: polifon ( „melodija zvukovnih boja“- susredemo disharmoniju pojedinih mel. linija nekih instrumenata), ima i homofonije te sola ( klarinet- uvod) dinamika: počinje mp,p razvija se do mf,f ; nema toliko naglih cress. i decr. kao kod npr. Schonberga tempo i način izviođenja: počinje p , razvija se do f ugođaj: mističan, svečan, prikladan ritualima koje opisuje ritam: sinkope, puno ligatura, mijenja se , nipošto jednolik tonalitet: proširuju se granice- obilje disonanci, gubi se osjedaj za tonalitet ; nije određen predznacima, tkzv. „prošireni tonalitet“ vrsta: balet oblik: trodjelni a -b-a izvođači: nobično velik orkestar ( pikolo, 3 flaute, a, 4 oboe, engleskog roga, klarineta u D ili Es, 3 klarineta u A ili B, bas klarineta, 4fagota, 2 kontrafagota, 8 rogova (7.-8. i na tenor Wagnerovim tubama), a, 4 trube, bas trube, 3 trombona, 2 bas tube, timpani, bas bubanj, trokut, tamburin, tam-tam, güiro, krotali, činele, gudala)
-ističe puhade, a gudeče koristi con legno( kao udaraljke) mjera: horizontalna polimetrija (2/4- ¾) praizveden 1913., Pariz, skandal ( bu-hu) - inače ga svrstavamo u ruski nacionalni stil, ali ima i ekspr. elemenata ( to vrijedi za čitav balet, znači i za primjere 4.,5.)
4. Igor Stravinski: „Posvedenje proljeda“-Predskazanje proljeda „Plesovi mladida i djevojaka“ melodija: citira motive ruskog folklora, ali ih disonantno obrađuje, često je ponavljanje jednog te istog motiva ruskog plesa u bas- dionici koji se neprestano javlja bez daljnje obrade; također se povremeno javlja ostinato i u glavnoj mel liniji i onda se bitonalitetno sukobljava s basovskom dionicom slog: izmjena polifon ( dominantan)- homofon ( u tragovima, zapravo) dinamika: uglavnom f, iako se i ona mijenja tempo i način izviođenja: vrlo brz, ritam plesa ugođaj: djelo je dramatično, tu i tamo djeluje kaotično, divlje, primitivno ritam: primjena ostinata u bas- dionici, ritam teme je promnjenjiviji tonalitet: predznaci ukazuju na c mol, no zapravo toliko obiluje disonancama i neprestanim ponavljanjem 2 vrlo harmonijski udaljena akorda u stacc. , da ga ne možemo sa sigurno klasificirati, možemo samo spomenuti da ima obilježja bitonalitetnog djela vrsta: balet oblik: ? izvođači:
nobično velik orkestar ( pikolo, 3 flaute, a, 4 oboe, engleskog roga, klarineta u D ili Es, 3 klarineta u A ili B, bas klarineta, 4fagota, 2 kontrafagota, 8 rogova (7.-8. i na tenor Wagnerovim tubama), a, 4 trube, bas trube, 3 trombona, 2 bas tube, timpani, bas bubanj, trokut, tamburin, tam-tam, güiro, krotali, činele, gudala)
-ističe puhade, a gudeče koristi con legno( kao udaraljke) mjera:2/4 5. Igor Stravinski: „Posvedenje proljeda“- 3. dio: „Obred otmice“ melodija: započinje sa žestikim udarcima bubnja i timpanija, javljaju se kadence istog motiva koji prva donosi truba a potom izvode različiti elementi, s alteracijama, vrtoglavo brzo zbog čega se stvaran dojam kaosa; ostinato ( hommage ruskom folkloru) slog: polifonija ( udaraljke+ truba, gudači međusobno...), vrlo malo homofonije ( početno iznošenje teme u trubi+ timpani kao svojevrstan kontrapunkt, ali u principu zanemarivo) dinamika: f, s obiljem sff tempo i način izviođenja: izrazito brz, , pri završetku divlja s accelerandom ugođaj: dramatičan, napet, dinamičan ritam: često se ponavlja isti ritamski uzorak ( zapravo hrpetina šesnaestinki) tonalitet: disonance, opet nije definiran predznacima, zbog obilja alteracija osjedaj za isti se gubi tkzv. „prošireni tonalitet“ vrsta: balet oblik: ne znam. no! ne znam! izvođači: nobično velik orkestar ( pikolo, 3 flaute, a, 4 oboe, engleskog roga, klarineta u D ili Es, 3 klarineta u A ili B, bas klarineta, 4fagota, 2 kontrafagota, 8 rogova (7.-8. i na tenor Wagnerovim tubama), a, 4 trube, bas trube,
mjera: horizontalna polimetrija ( 3/8- 5/8)
6.Igor Stravinski: „Petruška“-1. slika: „Karnevalski sajam, ruski ples“ (1911.) -nacionalni stil( folklor)+ neoromantizam+ suvremeni glazbeni stilovi melodija: glavna mel. linija je pjevna i pamtljiva( folklorni prizvuk), iako je ima i disonantno variane , mogude je pratiti njen tijek i po tome je dijelo srodno neoromantizmu (1. tema= ork.+klavir+ksilofon) slog: polifon dinamika: mf-f-p; ima sveg i postupnosti i naglih prijelaza tempo i način izviođenja: živahan tempo, ima naglih promjena , osobito pri završetku ulomka ugođaj: razigran, šaljiv, ironičan, groteskni ritam: akcentiran, punktiran u gl. mel. liniji raznolikiji no u bas dionici ( funkc. kontrapunkt.) gdje je jednoličan; česte su poliritmije tonalitet: prošireni s naznakama bitonaliteta ( disonantni akordi) vrsta: uvretira u balet oblik: rondo s dvije teme: ABABA Prvu temu izvodi ork. uz klavir i ksilofon,B= narodna tema za vrijeme proslave ljetnog solsticija izvođači: filharm. orkestar i klavir; važna uloga puhača uz gudače; individualizirani su: flauta= čarobnjak truba= balerina limeni puhači= Petruška +Arapin
mjera: -vertikalna polimetrija ( 7/8, ¾) -horiz. pol. ( 7/8 i 5/5; ¾ i 2/4) -stil: antiromantičan- sažet, jasan ( želi prikazati radnju samu, a ne emocije koje ona u njemu pobuđuje; distancija od glavnog lika koji inače može nositi neko od sljededih imena Harlequin, KasPerl, Pierrot, Petruška) -balet ima 4 slike: „Karnevalski sajam“ „Petruškina soba“ „Arapinova soba“ „Veliki karneval“ - Petruška je zaljubljen u balerinu, ali ga ona ne doživljava zbog njegove ružnode i nespretnosti 7.Igor Stravinski: Petruška( II.dio) „Petruškina soba“ melodija: osnovnu mel. liniju nam donose klarineti i kasnije ju preuzima klavir te potom cijeli orkestar, disonantna je i skokovita, instrum. tipa, dijelovi se kadencirano, transponirano ponavljaju slog: polifon dinamika: mf, f , mijenja se tempo i način izviođenja: promjenjiv, s dosta agogike, osobito što se tiče klavira ugođaj: ne, zna, ko Hesseovo magično kazalište, no! napišite satiričan, šaljiv, pomalo psihodeličan ritam: naglašen,raznolik, pun kufer passagea, sinkopa , ligatura i stacc. dijelova tonalitet: bi/ politonalitet ( igra dvaju klarineta i 2 klavirskih dionica) vrsta: slika iz baleta oblik: Ne znam oblike, nikad ih nisam slušala i nesposobna sam ih sama obrzediti bez partiture koju tu i tam nebrem nadi! izvođači: filharm. orkestar i klavir; važna uloga puhača uz gudače; individualizirani su: flauta= čarobnjak truba= balerina limeni puhači= Petruška mjera:2/4 8.Igor Stravinski: Ebony concerto (1945.) 1. st. Allegro moderato melodija: donose ju fanfare, preuzimlju klarineti, motivi se kadencirano ponavljaju ,skokovita je , ali i pamtljiva , ima nekih elemenata jazza i na momente djeluje kao improvizacija slog: polifon( bomba dijalozi klavir-klarinet)+ solo klarinet +homofon ( klarinet-glavna riječ) dinamika: forte tempo i način izviođenja: Allegro moderato ugođaj: svečan, modan! ritam: raznolik, ima poliritmije (jazz utjecaj) tonalitet: prošireni tonalitet vrsta: 1. stavak koncerta oblik: ne znam! izvođači: klarinet+ jazz orkestar mjera: aha, 100%
inače ima 3 stavka: 1. Allegro moderato 2. Andante 3. Moderato. Con moto
9. A. Schönberg: „Erwartung“ , op. 17. (ulomak), 1909. melodija: izrazito kompleksna, disonantna i skokovita, stravična za izvođenje slog: neka vrst homofonske interakcije ( iako glas više govori no što pjeva) dinamika: nagle promjene u funkciji postizanja vede dramatičnosti tempo i način izvođenja: ugođaj: napetosti, nervoze, straha, anksioznosti ritam: promjenjiv tonalitet: slobodni atonalitet vrsta: monodrama oblik: ? izvođači: sopran+ filh. orkestar mjera:izrazito promjenjiva ( 9 promjena unutar svega 30 taktova) -ekspres.
10. A. Schönberg: „Pierot Luniare“, op.21. (1912.), III. dio „Das Mondfleck“ melodija: ogromni skokovi, disonance, govorno pjevanje slog: homofonija( glas predstavlja glavnu mel. liniju, a instr. renesansni kontrapunkt) klarinet+ picollo; violona+ čelo kanon; polif. dinamika: pp,p,mp, mf, ali sa snažnim cress., donosi napetost tempo i način izviođenja: Sehr rasche ( kratke osminke) ugođaj: lagan ironičan, satirični, „ slobodni atonalitet ne mora uvijek izazvati samo najmračnija emocionalna stanja“ ( Ma je, vraga, ubit se hodu, to sranje 45 min traje , imam osjedaj da sam na LSDu i da mi glasovi poručuju da skočim s prozora.) ritam: kratki ritamski uzorci (osminke) dojam rascjepkanosti zajedno s disonon. melodijom tonalitet: slobodni atonalitet vrsta: solopjesma oblik: rondo s pripjevom , svaki stavak počinje kanonskom imitacijom a potom princip zrcalne simetrije ( od pol .10. takta) izvođači: glas+komorni sastav ( 5 instrumenata; picollo, klariner, violina, čelo, govorni pjev, klavir) mjera: 3/4 - uglazbljena na stihove Alberta Girauda; ciklus sadrži 3 djeli od kojih svaki ima 7 solopjesama Rađen u tehnici „Dvostukog račjeg kanona“: Glas koji počinje kanon je proposta, ovaj koji ga imitira risposta: parovi: a) I. proposta( klarinet), I. risposto ( picollo, u kvinti)
b) violina+ čelo u oktavi -ekspres.
11. A. Schönberg: „Serija za valcer“ -čisti dodekafonski niz, zvuči ko vokaliza, dinamika, tempo ,ritam, sve isto, mijenja se samo melodija
12. Arnold Schönberg: „Pet klavirskih komada“, op. 23.; br. 5., Valcer (1923.) ( uz Berga i Weberna pripadnik ( i učitelj) „ Druge bečke škole“) Prvi koji je primjenio atonalitet i dodekafoniju. Prije neoromantizam,tj. kasni romantizam, potom 2 ekspresionističke faze : 1) SLOB. ATON.( od 1909.) Erwartung, op.17. ( monodrama za soprana i orkestar) Poirot lunaire, op.21. (1912.) govorni glas+ komorni sastav 2) org. aton. ( dodekaf.) (1923.-->) Suita za klavir, op. 25. ( 1923.) ( istodobo trad. i rev., prvo potpuno dodekafonsko djelo, a istodobno zbirka tradic. baroknih plesnih formi ( odraz neoklas. 20.-ih) Varijacije za orkestar, op. 31. (28.) melodija: apsolutno disonantna, svih 12 tonova koji ju čine podjednako su zastupnjeni i važni; ponavlja se s ponavljanjem 12- tonskog niza ; s passageima. slog: melodija ne predstavlja harm. funkciju ili bilo kakvu vrstu interakcije; iako postoje dijelovi u kojima se jasno uočava gl. mel. linija. i kontrapunkt te nekoliko polifonih taktova, ali u biti, neodrediv. dinamika: počinje piano, no izrazito je promj. , ogroman broj cress. i sf. tempo i način izviođenja: promjjenjiv ugođaj: ? ritam: promjenjiv tonalitet: organiziran atonal. ( dodek.), s enharmonijom ; u ostale 4 koristio slob. aton. vrsta: valcer oblik: ? izvođači: klavir mjera: 3/8 značaj: prvo djelo u kojem je primjenjena 12- tonska tehnika.
* Druga značajna djela su mu: „Ciklus Pierot Mjesečar- ciklus solopjesama i monodrama „Iščekivanje“)
13. Anton Webern: „Simfonija br.1.-op. 21., II. stavak“
melodija: Tema ( jednostavna- dodekafonski niz ), njenih 7 varijacija i koda.
Tema: Sehr ruhig, 11 taktova ( kao i sve sljedede varijacije). Donosi ju klarinet u tehnici račjeg obrata ( retrogradna inverzija) dodekafonskog niza prvog stavka( koji naravno, predstavlja osnovnu dokdek. formu), dok istodobno harfa i rogovi izlažu inverziju. 1. varijacija „Lebhafter“ ( življe): dvostruki kanon; četvrogl. gudači 2.varijacija „Sehr lebhaft“ : klarinet, bas klarinet, rog, pridružuju im se gudači s nekoliko pizzicato tonova 3.varijacija „Wieder mässiger“ ( ponovno umjerenije)- izvodi cijeli orkestar melodije zvukovnih boja. (nastaje kao posljedica individualnog nastupa pojedinog instrumenta ili manjih grupica koji donose po svega nekoliko tonova) 4. Ausserst ruhig ( krajnje mirno) najpolaganija varijacija gustog kontrapunkta 5. Sehr lebhaft ( vrlo živo) gudači i harfa u ostinatu koji se razvija u cress. 6.Marschmessig ( kao marš): klarinet, bas klarinet kanon, rog= slobodni kontrapunkt 7. Etwas breiter( nešto šire) cijeli orkestar donosi dvostruki kanon u obratu Koda- ponovno donosi temu „melodijom zvukovnih boja“ svih instrumenata. slog: homofon ( kontrapunkt promjenjiv, jednostava tema), iako se u 6. varijaciji javlja kanon ( polif.), dinamika: mijenja se, inicijalno p-mp, s iznenadnim cress. koji unose napetost i neravnotežu tempo i način izviođenja: promjenjiv ( vidi varijacije) ugođaj: ubij me ( ma ne, šalim se , zapravo ne, ali) mističan, iznenađujud ritam: promjenjiv tonalitet: dodekafonija vrsta: simfonija ( II. stavak) oblik: tema s varijacijama (7) izvođači: reducirani sastav orkestra: -klarinet, bas-klarinet, 2 roga, harfa, violine, viole, čela mjera: 2/4 razdoblje: ekspresionizam ( ili , barem kaj se glazbe tiče „God help us all! „) posebnost: Prva simfonija napisana u 12- tonskoj tehnici; čitava traje 10 min ( II. stavak traje 3 minute- „pravi glazbeni aforizam“) i to odražava Webernov sažet, jezgrovit stil izražavanja. ( Njegova najkrada skladba traje svega 13 sec.). Melodija, fraza i izraz zapravo ne postoje- susredemo pojedinačne tonove usporedive s „točkama u prostoru“ princip punktualizma Prvi stavak ima oznaku Rhuig schreitend. Skladana 1928. Poslje drugog svjetskog rata postao uzor mlađim mađ. skladateljima koji su slijedili njegov glazbeni izraz.
16. Alban Berg „Wozzek“ ,op.7., 3. čin ,5. scena ( 1925., Berlin) melodija: varirana, alterirana dječja pjesmica je osnovna tema, prekidaju ju dječji glasovi i onomatopejski „ku-ku“, interpunkcijska je melodija inicijalno jednostavna,svedena na akorde, ali kasnije glasove zamjenjuju složeniji instrum. mel. uzorci slog: uglavnom polifon ( isprpliču se dječju glasovi i instr. motivi) dinamika: mf- mp-p( zvuk koji posve iščežava u pp) tempo i način izvođenja: počinje brzo, slijedi ritt., blagi acc. te završni dio s primjenom agogike ugođaj: ironičan, groteskni ( dječju pjesmicu prekida vijest o smrti njegove majke na koju on ne reagira), apokaliptičan
ritam: raznolik tonalitet: hrpetina alteracija i disonanci, no mogu se još uvijek uočiti naznake tonalitet, nije apsolutno atonalan vrsta: invencija na osminski ritam oblik: invencija na osminski ritam izvođači: dječji pjevački zbor, simf. orkestar mjera: 12/8 - 3 čina s po 5 slika međusobno povezanih međustavkom, tj. interludijem, koji ,osim funkcije poveznice ima i funkciju komentatora događaja -ekspresionizam -opera je nastala po dramskom fragmentu Georga Büchnera Woyzeck toji tematizira socijalnu nepravdu: mali ljudi ulovljeni u životku klopku neimaštine, bjede i društvene podčinjenosti kao bespomodne žrtve koje ne mogu izbjedi kobnu sudbinu likovi: Wozzek Franz- vojnik, bariton Marija- njegova nevjenčana žena, sopran Andress- frendač, tenor Kapetan-tenor Liječnik-bas Margareta, Marijina susjeda- alt Tamburmajor, tenor Marijin sin- govorni glas/ pjevanje Wozzek je zaljubljen u Mariju koja ga vara s Tamburmajorom, liječnik na njemu obavlja eksperimente kako bi ovaj dodatno zaradio, Kapetan ismijava njegov život. Wozzek , vođen ljubomorom ubija Mariju, baca nož u jezero i sam se utapa tražedi ga. 17. D. Pejačevid: „Život cvijeda“, op.19.- „Ruža“ (1905.) -8 stavaka: Visibaba, Ljubica, Đurđica, Potočnica,Ruža, Crveni karanfil, Ljiljan, Krizantema ( odraz emocija) melodija: pjevna, široka, dugih fraza slog: polifon ( poliakordi , ispreplitanje donje i gronje dionice)+homofoni dijelovi s jednostavnijom akordskom podlogom dinamika: izrazito promjenjiva od ppp-ff, bez naglih prijelaza tempo i način izviođenja: Moderato con moto, ali promjenjiv tijekom skaldbe ugođaj: ekstazičan! ritam: nije naglašen, ostavlja dojam improvizacije tonalitet: E dur, ali prošireni, bogat alteracijama i kromatikom vrsta: glasovirska minijatura oblik: a-b-a izvođači: klavir mjera:6/8 elementi neoromantizma:pjevna i široka melodija, proširen tonalitet, bogata alteracijama,kromatikom i modulacijama, hommage Wagneru
impres: ona ne opisuje cvijede samo, ved emocije koje ono u njoj stvara, harmonija ( petero/šest. zvuci), passagei, figuracije
20.Josip Štocler Slavenski:“ Voda zvira“(1916.) - nacionalni stil s elementima suvremene glazbe; dr. Vinko Žganec, hrv. muzikolog i sakupljač narodnih pjesama; izvorno njene su karakteristike: 6/8 metrika, miksolidijski modus, monofona, jednodijelna, u obradi Slavenskog melodija: fragmentiran originalan napjev; donosi ga neprestano prelazedi iz I. u II. dionicu slog: polifon dinamika: važna uloga, donosi nova osvljetljenja,mijenja se iz takta u takt tempo i način izviođenja: Rubatto appasionato ugođaj: melankoličan ritam: ne suviše kompleksan, klasičan ritam narodne pjesme, prati tekst riječi tonalitet: zadržao miksolidijsku ljestvicu obogadena alteracijama i akordima vrsta: narodna pjesma ( obrađena) oblik: dvodijelni izvođači: a capella mješoviti zbor mjera:horizontalna polimetrična, metrički akcent se toliko mijenja da on , kao i kod Stravinskog, postaje neprepoznatljiv(9/4,2+7/4, 7/4, 4+5/4)
CD 2. 1.Sergej Prokofjev: „Klasična simfonija u D duru ,op. 25. ,stavak 1., Allegro (19.) melodija: -temu donose gudači,a potom preuzimaju puhači; prva je tema pamtljiva, jasne akordne strukture u formi velike rečenice, -druga je duhovita i skokovita , u A duru ( odmak od klasicističkog načela :1. dramatična; 2. lirska) slog: homofonija, ima i polifonih dijelova kad se ispreplidu gudačke ili puhačke dionice dinamika: promjenjiva , velik broj cress. i decress. tempo i način izviođenja: Allegro ugođaj: veseo, živahan ritam: nije naglašen, obiluje osminkama što ga čini pomalo motoričnim tonalitet: prošireni D-dur vrsta: sontni stavak oblik: sonatni : eks.:1 tema, most, II. codetta sastavljenja od motiva 1. teme +prov.( fragmenti 1. teme). +rep.( ponovljena ekspozicija, ali ne doslovno; izvođači: Haydnov orkestar; temu donose gudači,a potom preuzimaju puhači mjera: 2/2
klasicizam: forma,bitemtizam,melodija barokno: vrsta, nekompleksan ritam inovacije: harmonijska rješenja, disonance
2.Sergej Prokofjev: „Klasična simfonija u D duru ,op. 25.,stavak 3., Gavotte, Non tropo Allegro melodija: pjevna, lako pamtljiva , ikao sadrži i disonance , glavna se tema nekoliko puta ponavlja; B dio je najslobodnije oblikovan i melodijski najskokovitji, najviše kromatike slog: homofonija( a dio) i polifonija( b dio) dinamika: promjenjiva, ali uglavnom bez izraženo naglih skokova, f-mf dominira tempo i način izviođenja: Non tropo allegro ugođaj: plesni ritam: nekompleksan, nenaglašen tonalitet: D dur,ali uz brojne al. vrsta: sontni stavak, Gavotte oblik: složena trodjela pjesma ( A dio= Gavotte 1, B dio= Gavotte 2,A=ponovljena Gavotte 1 ali u drukčijem tempu i drugoj dinamici po čemu se razlikuje od barokne Gavotte) izvođači: Haydnov orkestar ( odatle naziv „klasična“) mjera: 4/4 barokno: ritam, vrsta ( klasičari bi uzeli Menuet, Beethoven Scherzo), polifonija u središnjem dijelu klasicističko: jasna i pregledna forma, homofon slog u a dijelu, Haydnov orkestar nov glazbeni govor: disonance, nedoslovno ponovljena A tema u 3. dijelu
3.Boris Papandopulo: „Simfonetta za gudače“ -3. st. Perpetuum mobile (1938.), op. 79. -neoklas./ neobar. 1. st.= Intrada 2. st. Elegija - unatoč neklasičnom nazivu stavaka , karakteri su im podudarni: 1. dramatski 2. elegični, smireni 3. razigrani melodija: vrlo skokovita, s obiljem disonanci,trilera i alteracija no unatoč tome, mogude je pratiti njen tijek slog: uglavnom polifon ( u obraditeme ili b dijelu),homofon tek u tragovima kad se tek iznosi tema i sl. dinamika: promjenjiva tempo i način izviođenja: Izrazito brz ugođaj: optimističan, vedar,lepršav ritam: u djelovima izrazito motoričan i jednolik , glavna tema je nešto raznolikijeg ritma tonalitet: prošireni dur ( ne znam koji, nemojte me ubit, ali nebrem nadi paritituru jer hrvatski skladatelji nisu tolko popularni da bi ih radili ugledni svjetski glazbenici, a naši ljudi su ubitačno lijeni i naravno da nema šanse da bilo ko skenira partituru i stavi ju na net!)
vrsta: simfonetta oblik: ? trodjelni ( A dio se ponavlja izmjenjeno) izvođači: komorni orkestar mjera:2/4 ili 4/4
9.Paul Hindemit: „Rag-time“ ( izlomljeni takt; inače označava stil kalvirske glazbe u jazzu), Wohltemperiert (1921.) melodija: uzeta iz Bachove „Fuge u c-molu“( marikirana metrikom i kreštavim zvukom limenih puhača), čitavo vrijeme sinkopirana ( toliko da se u gornjoj dionici uopde ne osjeda metar) slog: polifon dinamika: promjenjiva, iako je f dominantna tempo i način izviođenja: umjeren, mijenja se ugođaj: agresivan, napet, kaotičan ritam: u desnoj sinkopiran, u lijevoj motoričan tonalitet: službeno c mol, ali proširen, s alteracijama i modulacijom vrsta: fugatto ( koristi samo glavnu temu iz ekspozicije Bachove fuge) u drugom dijlu slijedi nova glazbena građa mirnijeg ugođaja i tiše dinamike, a u tredem se dijelu ponovno ponavlja fugatto , završava codom vrlo kaotično oblik: trodjelan, s uvodom i codom, jednostavačan izvođači: veliki orkestar mjera:4/4
barokno: u II. dijelu nova gl. građa( barok bi ostavio istu temu), motoričnost, polifon slog, djelomična građa fugatta klasicističko: pregledna forma, trodijelni oblik a-b-a suvremen glazbeni govor: promjenjivost ritma i disonance, motivi, slobodni tonalitet
11.Carl Orff:“ Carmina Burana“- 1. dio „O fortuna“ (1937.) (1.- o fortuna.2.-krčma,3.-ljubav) melodija: jednostavna melodija koja se lako prati, zborski su ulomsi čak deklamacija govora slog: homofon( govorni ulomci muškog zbora + orkestar ili udaraljke koje predstavljaju kontrapunkt) polifon uglavnom u instrumentalnim dijelovima ili kada sudjeluje čitav zbor, teatralan , kolosalan polifonski završetak dinamika: p-fff( izrazito razvijena) tempo i način izviođenja: ugođaj: izrazito dramatičan i mističan, glazba djeluje iznimno snažno ritam: čvrst, stalan-ostinato tonalitet: pentatonika vrsta: kantata oblik: čitavog dijela trodjeli, konkretno „O fortune“, ne znam, mogude također trodjelan izvođači: solosopran, kontratenor, bariton mješoviti i dječji zbor uz pratnju orkestra u kojem dominiraju udaraljke mjera:3/1
-prvi dio trilogije Trionfi: Carmina burana( pjesme iz Beurena), Catulli carmina, Trionfo di Afrodite -traje 1 sat i sadrži 25 brojeva
12.Carl Orff:“ Carmina Burana“- 2. dio( U krčmi), Olim lacus colueram( Nekod jezerom plivah) melodija: nije suviše skokovita, lako ju je pratiti slog: uglavnom homofon+ polifon u dijelovima dinamika: promjenjiva tempo i način izviođenja: mijenja se: od izrazito laganog početka( svaka strofa) , preko acc. u miser i ponovnog ritt. ,na taj se način mijenja čitavu skladbu ( s svakim javljanjem refrena „Miser“) ugođaj: humorističan, parodičan: tugaljiv kontratenor+ razogran refreen „Miser“ ritam: jednostavan tonalitet: pentatonika/ stari oblici vrsta: dio kantate oblik: strofna pjesma s refrenom? izvođači: kontratenor, zbor, orkestar mjera:4/4?
