Skijanje, Maturski Rad

SKIJANJE Maturski rad iz predmeta sport

Učenik:

Mentor

Sarajevo, Januar 2014. godine

1

SADRŢAJ

1.Uvod .................................................................................................................................................................3 2. Historijat ..........................................................................................................................................................4 3. Skijanje kao sport ............................................................................................................................................5 3.2. Nordijske skijaške discipline .....................................................................................................................7 4. Skijaška oprema...............................................................................................................................................9 4.1. Vrste skija .................................................................................................................................................9 5. Skijaški tereni................................................................................................................................................ 10 6. Svjetski poznati skijaši i skijašice .................................................................................................................. 11 7. XIV. Zimske olimpijske igre - Sarajevo 1984. ................................................................................................ 14 8. Zaključak ....................................................................................................................................................... 15 9. Literatura ...................................................................................................................................................... 16 Komentar mentora ........................................................................................................................................... 17

2

1.Uvod

Skijanje je način kretanja zasnijeţenim površinama uporabom skija koje su skijaškim vezovima pričvršćene za noge skijaša. Iako je skijanje prvenstveno nastalo kao način transporta odnosno kretanja po snijegu, kroz 20. stoljeće je preraslo u popularni način rekreacije i sport. Cilj ovog rada je da na što detaljniji, i precizniji način obradi sve značajne karakteristike ovog sporta, te da na taj način dosegne najširi mogući obim pojmova i materije koji su bitni za ovu zimsku disciplinu.

slika 1. profesionalni skijaš

3

2. Historijat Iako niko sa sigurnošću ne moţe reći tko je i gdje izumio takav način kretanja kroz snijeg, neke činjenice o povijesti skijanja su ipak bitne... Počeci skijanja seţu u daleku prošlost. Kako bi adaptirali i preţivjeli na mjestima gdje je vječni snijeg i led, stari Kinezi su morali primjenjivati razne metode kako bi bili dovoljno pokretljivi. Za njih je brzina i pokretljivost bila od velikog značaja, tako da su od kore drveta izraĎivali cipele koje bi obloţili ţivotinjskom koţom kako bi istovremeno dobili tvrdoću i toplinu. TakoĎe su izraĎivali i posebne ravne drvene plohe na kojima bi mogli stajati bez straha od propadanja u snijeg. Takve metode su se upotrebljavale i u drugim djelovima svijeta tako da se misli da je skijanje «roĎeno» na više mjesta u pribliţno jednako vrijeme. O tim mjestima roĎenja skijanja postoje mnoge teorije. Od one Nijemca Luthera da se skijanje pojavilo u Mongoliji pa se kasnije proširilo u Sjevernu Ameriku, Aziju i konačno srednju Evropu, sve do one koja kaţe da je Skandinavija kolijevka skijanja. Naime, najveće otkriće na tom području otkriveno je u špilji «Rodoy» na sjeveru Norveške gdje je pronaĎena urezana slika u stijeni koja prikazuje lovca na skijama (nalaz je star oko 7000g.). Prema staroj Norveškoj legendi, korijeni seţu još dalje u prošlost. Oko 8000 g.p.n.e. dogodila se invazija na zemlje Skandinavije od strane ljudi koji su se pojavili na «skijama». Inače riječ «SKI» dolazi od Norveške rijeći skid što bi značilo obloţen sa koţom... Taj naziv je upotrebljen iz razloga što im je desna skija bila kraća od lijeve i bila je presvučena ţivotinjskom koţom te je radi većeg otpora bila pogodna za odgurivanje, dok je lijeva skija bila duţa, bez koţne obloge i sluţila je isključivo za klizanje po snijeOcem modernog skijanja smatra se Norveţanin Sondre Norheim. On je u 19. stoljeću konstruirao skijaški vez koji je omogućio upravljanje skijom, i to tehnikom koja se danas naziva telemark. Kasnija usavršavanja skijaškog veza i skijaške cipele odnosno pancerice dovela su do daljnjeg usavršavanja skijanja i pojavu tzv. alpskih skijaških disciplina. Ranih godina 20. stoljeća Austrijanac Hannes Schneider prezentirao je tehniku upravljanja skijom rotacijom gornjeg dijela tijela koja se po imenom Arlberg tehnika (nazvana prema kraju iz kojeg je potjecao) vrlo brzo raširila kao popularna rekreacija i sport. Danas je skijanje vrlo rijetko način transporta, već je uglavnom popularan vid rekreacije. Većina skijaša danas su rekreativci koji na ureĎenim skijaškim stazama korištenjem ţičara kako bi se popeli na vrhove planina provode slobodne trenutke uţivajući u spuštanju niz snjeţne padine. Skijanje je toliko raširen način zimskog odmora da pojedine drţave veći dio turističke ponude zasnivaju upravo na rekreativnom skijanju. Najbolji primjer takve drţave je Austrija, koja posjeduje preko stotinu ureĎenih skijališta. Ostale drţave koje imaju brojna ureĎena skijališta su Francuska, Italija, Švicarska, SAD, Novi Zeland, itd. U Nordijskim zemljama rašireno je i skijaško trčanje kao popularan vid rekreacije, iako se staze ua skijaško trčanje mogu naći i u svakom alpskom skijalištu.

4

3. Skijanje kao sport Skijanje je standardni olimpijski sport na zimskim Olimpijskim igrama. Skijaške discipline dijelimo na alpske i nordijske. Iako postoje i varijante štafetnih utrka u nordijskom skijanju, skijanje je uglavnom pojedinačni sport. Često se u skijaške sportove ubraja i snowboard, koji je od 1998. godine takoĎer uključen u obitelj olimpijskih sportova. Oprema za taj sport se bitno razlikuje od skijaške opreme po tome što se ne koriste dvije skije već jedan board odnosno daska za skijanje na kojoj border stoji u sličnom poloţaju kao u daskanju na valovima. 3.1. Alpske skijaške discipline Alpske natjecateljske skijaške discipline su: slalom, veleslalom, spust, super-veleslalom, alpska kombinacija i paralelna natjecanja. Nesluţbeno bi ih mogli kategorizirati na tehničke (slalom i veleslalom) i brzinske (spust i super-veleslalom) discipline 

Slalom se odnosi na takvo sportsko takmičenje u kojem takmičari u ţelji da najbrţe proĎu zadanu stazu, prolaze označeni put izmeĎu oznaka poznatijim pod nazivom vrata. Ako ne proĎu zadanu stazu na propisan način, tada bivaju diskvalificirani, odnosno njihovom vremenu prolaska staze, pribraja se dodatno vrijeme kao kazna. Slalom zajedno sa veleslalomom spada u tehničke discipline alpskog skijanja, za razliku od brzih disciplina u koje spadaju super-veleslalom i spust. Riječ je o najsporijoj ali tehnički vrlo zahtjevnoj disciplini. Prema trenutno vaţećim pravilima, natjecanja u slalomu se odvijaju u dvije voţnje, od kojih svaka traje otprilike 50-60 sekundi, ovisno o stazi, konfiguraciji terena, vremenskim prilikama i vještini skijaša. Prema vaţećim standardima staza je u slalomu označena vratima. Vrata se sastoje od dva štapa označena zastavicama u boji, naizmjenično crvenom i plavom bojom. Skijaš je ispravno prošao vrata ukoliko su s prave strane zastavice (odnosno izmeĎu dvije zastavice koje formiraju vrata) prošla oba vrha skija te obje noge skijaša. MeĎunarodna skijaška federacija detaljno propisuje sve parametre staze, te je tako u slalomu propisan raspon visinske razlike od starta do cilja (140-220 metara), širina pojedinih vrata (4-6 metara), razmak izmeĎu dvaju susjednih vrata (0,75-15 metara), ukupan broj vrata na stazi (55-75), broj natjecatelja koji se kvalificira za drugu voţnju (30 najbrţih iz prve voţnje) te brojni drugi detalji



Veleslalom je druga tehnička disciplina alpskog skijanja, takmičari prolaze kroz označeni put izmeĎu oznaka koje nazivamo vrata, koja su za razliku od slaloma postavljena u nešto širem meĎusobnom razmaku. Prema trenutno vaţećim pravilima, natjecanja u veleslalomu se odvijaju u dvije voţnje, od kojih svaka traje otprilike 60-80 sekundi, ovisno o stazi, konfiguraciji terena, vremenskim prilikama i vještini skijaša. Kao i u slalomu, staza je u veleslalomu označena vratima, tj. štapovima označenim zastavicama u dvije boje, naizmjenično plava i crvena. MeĎutim, ovdje su jedna vrata formirana od 4 štapa, po dva lijevo odnosno desno izmeĎu kojih je razapeta zastavica. Propisane parameter veleslaloma 5

označila je MeĎunarodna skijaška federacija, te je tako u veleslalomu propisan raspon visinske razlike od starta do cilja (250-450 metara), širina pojedinih vrata (4-8 metara), razmak izmeĎu dvaju susjednih vrata (ne manji od 10 metara), broj natjecatelja koji se kvalificira za drugu voţnju (30 najbrţih iz prve voţnje) te brojni drugi detalji. 

Spust je najbrţa disciplina u alpskom skijanju. Uz super-veleslalom spada u tzv. brze discipline, za razliku od tehničkih disciplina u koje spadaju slalom i veleslalom. Izvodi se na posebno strmim i dugačkim stazama, s relativno malim brojem vrata i zavoja te dugim ravnim dijelovima. Osnovna karakteristika ove discipline je velika brzina kojom skijaš prolazi stazom, te se stoga smatra i najopasnijom jer padovi pri tim brzinama mogu biti kobni. Danas na takmičenjima spusta nije rijetkost da skijaš znatno premaši brzinu od 130 kilometara na sat!



Super-veleslalom ili Super-G ((engl.) skraćenica od "Super Giant Slalom"), što bi mogli opisati kao "poseban veleslalom".Super-veleslalom je alpska skijaška disciplina koja je posebna na taj način da je brţa od veleslaloma i spada u brze skijaške discipline, poput još brţeg spustaRazmaci od vrata do vrata, a izmeĎu kojih moraju prolaziti skijaši su veći nego u veleslalomu, te su i brzine koje se postiţu veće. Staza je dulja nego u veleslalomu, i broji manje vrata. U ovoj su disciplini skijaši, slično kao u spustu, u zatvorenijem, aerodinamičnijem skijaškom stavu ("pogrbljeni"), tj. u poloţaju "ţabe" ili "jajeta".

Slika 2. veleslalom

Slika 3. slalom

6

3.2. Nordijske skijaške discipline Nordijsko skijanje je vrsta skijanja, kod kojeg je skijaški vez konstruiran tako da su prsti skijaša pričvršćeni za skiju, a peta skijaša je slobodna. Ime je dobilo po zemljama u kojima je povijesno nastalo a i danas je najraširenije upravo u nordijskim zemljama - Finskoj, Norveškoj, Švedskoj. Nordijsko skijanje je popularan vid rekreacije ali i natjecateljski sport koji je standardan na Zimskim olimpijskim igrama. Osnova tehnike u nordijskom je karakteristika veza koji omogućava odizanje pete skijaša od same skije, što omogućava zamah i potiskivanje skije. Poznata je i tehnika telemark, koja se najviše koristi u skijaškim skokovima. Postoje dvije osnovne discipline natjecanja u nordijskom skijanju: skijaško trčanje te skijaški skokovi. Osim toga, skijaško trčanje je sastavni dio dva kombinirana sporta: nordijske kombinacije, koja povezuje skijaško trčanje i skijaške skokove, te biatlona, koji povezuje skijaško trčanje i streljaštvo. 

Skijaško trčanje je popularna disciplina nordijskog skijanja. Radi o tehnici skijanja koja se koristi uglavnom na ravnijim površinama prekrivenim snijegom. Najraširenije je u zemljama u kojima je povijesno nastalo, tj. u nordijskim zemljama - Finskoj, Norveškoj, Švedskoj. Nordijsko skijanje je popularan vid rekreacije ali i natjecateljski sport koji je standardan na Zimskim olimpijskim igrama. Natjecanja u skijaškom trčanju obuhvaćaju cijeli raspon duljina staza od tzv. sprint utrka od nekoliko kilometara pa do maratona od nekoliko desetaka kilometara. Poznata su tri stila skijaškog trčanja: klasični stil, slobodni stil i telemark. Kod klasičnog stila najuobičajeniji je dijagonalni korak, kod kojeg se zamah rukama i nogama izvodi naizmjence, uz odgurivanje s po jednim štapom. Postoji i korak kod kojeg se koristi istovremeno odgurivanja s dva štapa, uz zamah samo jedne noge ili bez noţnog zamaha. Za uspon se koristi tzv. riblja kost, kod kojeg iza skijaša ostaju tragovi po čijem je obliku korak dobio ime. Slobodni stil za razliku od klasičnog dozvoljava bočno odgurivanje skijama koje više ne moraju biti paralelne. Varijante tog koraka podjećaju na korak odgurivanja kojeg koriste brzi klizači ili roleri, iako naravno uključuje i odgurivanje štapovima.



Skijaški skokovi su vrsta nordijskog skijanja u kojem se skijaš spušta niz posebno konstruiranu rampu (skakaonicu) te nakon odraza pokušava 'preletjeti' što veću udaljenost. Skakaonica je prekrivena snijegom te su natjecanja moguća samo u zimskim uvjetima. Ipak, danas postoje i varijante izvedbe skakaonice s umjetnom podlogom te se natjecanja mogu odrţavati cijele godine, a jedna varijanta tog sporta se izvodi i na vodi. Cilj natjecanja u skijaškim skokovima je preskočiti što veću udaljenost. MeĎutim, ocjenjuje se i stil skakača, te je za pobjedu osim dugačkog skoka potrebno prikazati i dobru tehniku leta te siguran doskok. Ukupni bodovi se izračunavaju po ostvarenoj duljini skoka te zbroju srednje 3 ocjene 5 sudaca (najveća i najmanja ocjena se brišu), od kojih svaki moţe za stil dodijeliti maksimalno 20 bodova. Bodovi za duljinu skoka se dodjeljuju prema odnosu duljine skoka i poloţaja kalkulacijske (kritične) točke pojedine skakaonice. Za skok točno na kalkulacijsku točku/udaljenost skakač dobije 60 bodova, za svaki metar manje/više dodaje se ili oduzima 1,8 bodova po metru. Iako se tehnika skoka s razvojem ovog sporta dosta mijenjala kroz 7

povijest, tehnika doskoka je uglavnom ona prema telemark tehnici. Prevladavajuća tehnika poloţaja tijela tijekom leta je tzv. V-tehnika, prilikom koje skakač drţi skije u 'V' poloţaju, s repovima skija skupljenim a vrhovima odvojenim Natjecanja u skijaškim skokovima se izvode uglavnom na tri vrste skakaonica, koje se razlikuju po veličini:  90-metarska skakaonica - kalkulacijska točka je na 90 metara, a skakači postiţu daljine do 110 metara u optimalnim uvjetima  120-metarska skakaonica - kalkulacijska točka je na udaljenosti od 115 do 145 metara, ovisno o skakaonici  Skijaška letaonica - to su skakaonice s kalkulacijskom točkom preko 180 metara, takvih je samo 5 na svijetu (Vikersund, Oberstdorf, Kulm, Harahov i Planica) i na njima se mogu postići duljine skoka čak do 240 metara.

Slika 4. skijaški skokovi

Slika 5. skijaško trčanje

8

4. Skijaška oprema

Ovisno o disciplini, za skijanje je potrebna slijedeća oprema:  skije opremljene skijaškim vezovima  skijaški štap  pancerice ili skijaške cipele Postoji još i cijeli niz specijalizirane skijaške opreme, kao što su skijaško odijelo, kaciga, naočale, rukavice. Ta dodatna oprema se vrlo razlikuje ovisno o skijaškoj diciplini, vremenskim uvjetima a u novije vrijeme i o modnim trendovima, pogotovo kod rekreativaca. 4.1. Vrste skija Najpoznatije su skije za alpske skijaške discipline. Te se skije kreću u rasponima duljina od 1 do 2 metra, ovisno o disciplini, uzrastu skijaša, visini skijaša i sl. Širine skije se kreću izmeĎi 7-10 centimetara, a uobičajeno je da su vrhovi i repovi nešto širi od struka skije. Skije su debljine oko 1-2 centimetra. Materijal izrade je tradiocionalno bio drvo, ali se razvojem tehnologije danas primjenjuju različiti čvršći materijali kao što su karbon, kevlar te razni drugi kompozitni materijali. Rubnici skija s donje su radi boljeg prijanjanja uz podlogu u zavojima najčešće od tvrdog metala, a sama podloga je prekrivena materijalom na bazi voska radi manjeg trenja sa snijeţnom površinom. S gornje strane skije nalaze se skijaški vezovi kojima se pročvršćuje noga skijaša za skiju. Skijaš koristi posebnu obuću koja se naziva pancerice, a koja ima s obje strane odgovarajuću izbočinu na koju se vez učvrsti. Na alpskim skijama skijaševo stopalo je cijelom duljinom čvrsto priljubljeno uz skiju. U skijaškom trčanju koriste se skije koje su bitno uţe i dulje od alpskih skija. Razlika je i u skijaškom vezu, koji u slučaju ovih skija ne pričvršćuje nogu skijaša cijelim stopalom čvrsto za skiju, već je omogućeno podizanje pete dok su prsti stalno u dodiru s skijom. Skijaši koji se bave skijaškim skokovima koriste vrlo duge (redovno preko dva i pol metra) i nešto šire skije, a vez na njima takoĎer omogućava podizanje pete.

Slika 6. skije 9

5. Skijaški tereni

Ovisno o disciplini, skijati se moţe gotovo na svakoj površini prekrivenoj snijegom: na ravnijima se prakticira skijaško trčanje, na strmijim neka od alpskih disciplina. Kao što i ime govori, najpoznatije skijaške staze za alpske discipline nalaze se u Alpama, iako se velik broj kvalitetnih alpskih skijališta nalazi u Sjevernoj i Juţnoj Americi, Novom Zelandu, Aziji. Uobičajeno je da se skijaške staze klasificiraju prema strmini i duţini, da bi se olakšalo rekreativnim skijašima odabir staze koji odgovara njihovom skijaškom znanju i stilu skijanja. U Europi se najčešće koristi sustav boja, pa je npr. crna boja oznaka najzahtjevnije strme staze koja je najčešće rezervirana samo za natjecanja i vrhunske skijaše. Crvena je staza nešto blaţa, ali još uvijek zahtjevna. Početnici će birati izmeĎu staza označenih kao plave (male strmine) odnosno bijele staze. Bijele su staze gotovo potpuno poloţene te dakle osiguravaju sigurno skijanje čak i potpunim početnicima. Postoji i tzv. slobodno skijanje po neureĎenim stazama, meĎutim ono je rezervirano isključivo za vrhunske skijaše koji odlično poznaju skijaške tehnike i imaju odgovarajuću opremu. Ne treba posebno napominjati da je slobodno skijanje povezano s stalnom opasnošću od snjeţnih lavina, odrona snijega ili terena, padovima na oštre stijene ili provalije, te nije rijetkost da slobodni skijaši koji precijene svoje znanje ili podcijene pojedinu strminu stradaju, pa čak i smrtno. Skijaško trčanje zahtijeva poloţenije staze, te je dakle opasnosti od padova ili snjeţnih lavina svedena na minimum. Ovaj vid skijanja je posebno pogodan za rekreativce slabije fizičke snage, starije skijaše i sve one koji ţele tempo skijanja prilagoditi sebi a ne primjerice strmini alpske staze. Ipak, skijaško trčanje moţe za ambicioznije biti i vrlo efikasan način postizanje odlične fizičke spreme, jer je poznato da su po općim karakteristikama pripremljenosti (fizička kondicija) skijaši trkači uz atletičare na dugim prugama i bicikliste jedni od najspremnijih sportaša uopće. Najviše ureĎenih staza za skijaško trčanje se moţe pronaći u Nordijskim zemljama, iako je moguće trčati na skijama i na neureĎenim stazama. Za skijaške letove koriste se posebno pripremljene skijaške skakaonice, koje se ovisno o veličini nazivaju i skijaškim letaonicama. Ove su skakaonice jasno rezervirane isključivo za profesionalce koji se bave tim sportom, jer na nekim skakaonicama skijaši skakači ostvaruju skokove (odnosno letove!) duljine od preko 200 metara

10

6. Svjetski poznati skijaši i skijašice Velik je broj poznatih skijaša koji su kroz povijest dominirali alpskim natjecanjima, ovaj dio će se baviti najpoznatijim predstavnicima ove sportske discipline kroz historiju. Ingemar Stenmark Ingemar Stenmark (Joesjö, Švedska, 18. oţujka 1956.), jedan je od najpoznatijih i najuspješnijih alpskih skijaša u povijesti. Proglašen je i ponajboljim švedskim sportašem prošlog stoljeća za koga su ŠveĎani glasali. Prema Švedskom sportskom savezu (šved. Svenska Idrottsakademin), druga je osoba svih vremena po vaţnosti za švedski sport, poslije Björn Borga. Pobijedio je na više utrka Svjetskog kupa nego li bilo koji drugi skijaš ili skijašica, ukupno 86 puta (prvi slijedeći je Hermann Maier sa 54 pobjede). Ukupan broj utrka je bio bitno manji kroz sezonu, što dakle jasno pokazuje superiornost kojom je Stenmark vladao svjetskim skijanjem. Vrijedna spomena je i utrka veleslaloma u Jasni 1979. kad je pobijedio razlikom od 4,06 sekunda ispred drugoplasiranog. Utrke spusta nije vozio osim za kombinaciju. Sudjelovao je na tri olimpijade. Zanimljiva je i činjenica da je bio prvi susjed obitelji koja će kasnije dati jedno veliko ime u alpskom skijanju, Stigu Strandu. Osim sjajnih športskih dosega Stenmark je bio posebno cijenjen zbog mirnog karaktera i nekonfliktnog dţentlmentskog drţanja naizgled u suprotnosti s očitim pobjedničkim mentalitetom. U skijanju je pak ostavio dubok trag i utjecaj na generacije alpskih skijaša i trenera, jer je njegovo demonstriranje t.zv. prijestupne skijaške tehnike dovedeno gotovo do savršenstva. Hermann Maier Hermann Maier bivši je austrijski alpski skijaš, dvostruki olimpijski pobjednik. Maier je jedan od najuspješnijih alpskih skijaša svih vremena. U karijeri je osvojio četiri olimpijske medalje (dva zlata), tri naslova svjetskog prvaka, a ukupni pobjednik Svjetskog kupa bio je u četiri navrata: 1998., 2000., 2001. i 2004. godine. Ima 54 pobjede u utrkama Svjetskog kupa, što ga po broju pobjeda na tablici svih vremena stavlja na drugo mjestoNajuspješniji je bio u disciplinama superveleslaloma i veleslaloma, a pobjede je još ostvarivao u spustu te ima jednu pobjedu i u kombinaciji. Marc Girardelli Marc Girardelli (18. srpnja 1963, Lustenau, Austrija) je bivši austrijski i luksemburški alpski skijaš. Prvo je počeo skijati za austrijsku reprezentaciju, ali je zbog neslaganja s trenerom prešao pod zastavu Luksemburga. Svoju veliku karijeru počeo je prvim postoljem u Wengenu 1981. godine. Svoju prvu pobjedu ostvario je u švedskom Gällivareu u utrci slaloma 1983. godine. Ubrzo nakon toga pretrpio je prvu veću ozljedu, stradali su ligamenti lijevog koljena, pa je na novu pobjedu morao čekati godinu dana. U sezoni 1983./1984. nanizao je 5 slalomskih pobjeda i u ukupnom 11

poretku za veliki kristalni globus zauzeo treće mjesto. U sljedećoj sezonio slavio je u 11 utrka, te osvojio male kristalne globuse u slalomu i veleslalomu. U sezoni 1988./1989. uspio je ostvariti pobjede u svim disciplinama Svjetskog kupa. Te je godine po treći put osvojio veliki kristalni globus. 1990. godine je doţivio tešku nesreću, pa je propustio cijelu sljedeću sezonu. Vratio se 1991. godine starim navikama pobjeĎivanja i četvrti put ponio naslov pobjednika Svjetskog kupa. Ponovio je to još jednom 1993. godine što ga čini rekorderom u povijesti Svjetskog kupa. Nitko osim njega nije uspio 5 puta osvojiti veliki kristalni globus. Osim tih uspjeha ima i dva srebra sa Olimpijskih igara u Albertvilleu 1992. u veleslalomu i Super G-u. Na svjetskim prvenstvima osvojio je 11 medalja (4 zlata, 4 srebra i 3 bronce). Benjamin Raich Benjamin Raich (Leins, 28. veljače 1978.) je austrijski alpski skijaš. Jedan je od najboljih alpskih skijaša u povijesti. Čak je pet puta bio drugi u ukupnom poretku, a "izgubio" je osam globusa za manje od 50 bodova. U poretku zbroja bodova u svjetskom skijaškom kupu on je drugi sa 12060 bodova, a prvi je Kjetil Andre Aamodt sa 13252 boda. U zbroju medalja sa Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava vodi Kjetil Andre Aamodt, a Benjamin Raich je na trećem mjestu sa 13 medalja. U Bormiou 2005. godine na Svjetskom prevenstvu osvojio je medalje u svim disciplinama. Janica Kostelić Janica Kostelić (Zagreb, 5. siječnja 1982.), bivša hrvatska alpska skijašica. S četirima olimpijskim zlatnim medaljama i dvjema srebrnim, Janica Kostelić je najuspješnija alpska skijašica u historiji Zimskih olimpijskih igara. Osvojila je Svjetski kup 2001., 2003. i 2006. godine. Dana 15. siječnja 2006. Kostelić je postala tek treća skijašica u povijesti Svjetskog skijaškog kupa (nakon ŠveĎanke Pernille Wiberg i Austrijanke Petre Kronberger) koja je pobjeĎivala u utrkama u Svjetskom kupu u svih pet skijaških disciplina. Dana 5. veljače 2006. Janica je postala druga skijašica (nakon Petre Kronberger) koja je pobijedila u svih pet disciplina u jednoj sezoni. Skupila je i rekordan broj bodova u jednoj sezoni, 1970. Ivica Kostelić Ivica Kostelić (Zagreb, 23. studenog 1979.) hrvatski je alpski skijaš. Iako je na početku karijere smatran isključivo specijalistom za slalom, s godinama razvio se u jednog od najsvestranijih, a danas najsvestranijeg skijaša današnjice. U sezoni 2010./2011. proslavio je dosad najveći uspjeh svoje karijere, osvajanje velikog kristalnog globusa. Ivica je stariji brat najbolje hrvatske športašice svih vremena i jedne od najboljih skijašica svih vremena, Janice Kostelić.

12

Pernilla Wiberg Pernilla Wiberg je bivša švedska alpska skijašica. Vlasnica je dva olimpijska zlata i jednog olimpijskog srebra. Ima još i šest medalja sa svjetskih prvenstava, od kojih četiri naslova prvakinje. Ima 23 pobjede u Svjetskom kupu, četiri mala kristalna globusa i jedan veliki kristalni globus. Izabrana je za člana MeĎunarodnog olimpijskog odbora 2002. godine. Petra Kronberger Petra Kronberger je bivša austrijska alpska skijašica, dvostruka olimpijska prvakinja iz Albertvilla. Debitirala je u Svjetskom kupu 26. studenog 1987. godine. 1990., 1991. i 1992. proglašavana je za Austrijsku sportašicu godine. Petra ima ukupno 16 pojedinačnih pobjeda u Svjetskom kupu u svih pet disciplina (spustu 6, veleslalomu 3, slalom 3, Super-G 2 i 2 u kombinaciji). Osim toga bila je 7 puta druga i 12 puta treća. Maze Tina Tina Maze slovenska je alpska skijašica. Ima 22 pobjede u Svjetskom skijaškom kupu, a najveći vrhunac karijere dosegla je na Oilmpijskim igrama u Vancouveru 2010., kada je osvojila dva srebrna odličja - u superveleslalomu i veleslalomu. To je i najveći uspjeh slovenskog zimskog sporta na zimskim olimpijskim igrama u povijesti, jer do tada su uspjeli osvojiti svega pet bronzanih odličja. Osim tih odličja, ima i srebro sa Svjetskog prvenstva 2009. u veleslalomu. Osvojila je veliki globus u sezoni 2012./13. i sa 2414 bodova postavila novi rekord u ukupnom broju bodova koji je do tada drţao Hermann Maier s osvojenih 2000 bodova. Lindsey Vonn Lindsey Vonn, djevojački Kildow je američka alpska skijašica. Aktualna je osvajačica velikog kristalnog globusa i malog kristalnog globusa u spustu. Debitirala je 18. decembra 2000. u Park Cityju. Prvu pobjedu u svjetskom skijaškom kupu ostvarila je 3. januara 2004. u kanadskom Lake Louiseu u utrci spusta. Spust je njena najjača disciplina. Od ostvarenih 52 pobjeda u svjetskom kupu (do 10. marta 2012.), njih 26 ostvarila je u toj disciplini. Ostvarila je pobjede u svim disciplinama pa je sada tek peta skijašica koja je uspjela pobjediti u svih pet disciplina.

13

7. XIV. Zimske olimpijske igre - Sarajevo 1984. XIV zimske olimpijske igre su odrţane 1984. godine u Sarajevu. Ostali gradovi kandidati su bili Sapporo (Japan) i Falun/Göteborg (Švedska). Sarajevo je organizaciju zimske olimpijade dobilo u konkurenciji s japanskim Sapporom i zajedničkom kandidaturom švedskih gradova Falun i Göteborg. MOK se pri tome djelomično vodio političkim razlozima - kao nesvrstana zemlja, tadašnja Jugoslavija je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote - no glavni je motiv ipak bila ţelja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva meĎu ljudima - odrţe u gradu koji je dotada obično bio vezivan za izbijanje prvog svjetskog rata. Za vlasti Jugoslavije sarajevska Olimpijada je bila sjajna prilika da drţavu svijetu predstave u najboljem mogućem svjetlu, i u tom nastojanju ih nije omela ni velika ekonomska kriza koja je SFRJ bila pogodila početkom 1980-ih. U Igre su utrošena velika sredstva, te sagraĎen veliki broj impozantnih graĎevina i ostale infrastrukture. U tome su vlasti imale podršku Sarajlija, a već prije samog odrţavanja su Igre dovele do povećanja interesa za zimske sportove, dotada gotovo nepoznate u tom dijelu Jugoslavije. Igre su meĎu učesnicima, a i meĎu gledateljima ostale u vrlo dobrom sjećanju. Domaćinima je posebno bilo drago što je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu - prvu medalju koju će Jugoslavija dobiti na zimskim olimpijadama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka. Na ZOI sudjelovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, dok je ukupno 1274 sportaša sudjelovalo u 39 natjecanja. Igre je uţivo gledalo 640 tisuća ljudi, a bilo je gotovo osam tisuća akreditiranih novinara, fotoreportera i drugog pomoćnog osoblja iz 41 zemlje. Zabiljeţeno je prisustvo 67 radio i TV kompanija koje su emitirale 514 sati TV programa, kojeg je pak pogledalo oko dvije i po milijarde ljudi širom svijeta.

Slika 7. Jure Franko, osvajač srebrne medalje u veleslalomu za Jugoslaviju

14

8. Zaključak

Skijanje, u početku tek jedan praktičan način kretanja kroz zasnijeţene površine, kroz historiju se razvilo u sport koji je našao svoje mjesto meĎu najpopularnijim sportskim disciplinama. Odlično razraĎen takmićčarski sistem, pristupačne staze za skijanje, svjez, zdrav planinski vazduh. Sve su to faktori koji su utjecali da ovaj sport dosegne popularnost najpoznatijeg zimskog sporta. Svjetski poznata skijališta u Austriji, Njemačkoj, SAD-u, Italiji i mnogim drugim zemljama, postaju jedna od najpoznatijih turističkih destinacija. Skijanje nudi mnogo toga, na dobar način utječe na čovjekovo zdravlje, poboljšava kardiovaskularni sistem, utječe povoljno na muskulaturu i na taj način pored zabave koje pruţa skijanje ono na dobar način utječe na zdravlje.

15

9. Literatura

Web stranice:   

www.wikipedia.com www.skijanje.hr www.fis-ski.com

Knjige:  

Edin Mujanović, Amra Noţinović Mujanović, Alem Šabović, Alpsko skijanje, Tuzla, OFF SET Štamparija Tuzla, 2012. Grupa autora, članova Hrvatskog zbora učitelja skijanja, Skijanje, Zagreb, Znanje d.d. – Zagreb, 2009.

16

Komentar mentora_________________________________________________________________ __________________________________________________________________________ ________________________________________________________________________________ ________________________________________________________________________________ ________________________________________________________________________________ ________________________________________________________________________________ ________________________________________________________________________________

17