Sead Fethagi}
NOVELE I DRAME
BO[NJA^KA KNJI@EVNOST U 100 KNJIGA
Urednik edicije EMINA MEMIJA
Urednik D@AFER OBRADOVI]
Priredio ENVER KAZAZ
Recenzent EMINA MEMIJA
Likovno oblikovanje MEHMED ZAIMOVI] Redakcioni odbor: IRFAN HOROZOVI], MUNIB MAGLAJLI], EMINA MEMIJA, JASMINA MUSABEGOVI], FEHIM NAMETAK, D@AFER OBRADOVI] ISBN 9958-820-29-3
SVIJET U SVEPREZENTU
Kada se pa`ljivije ispituje mjesto i zna~aj proze Seada Fetahagi}a u bosanskohercegova~koj i bo{nja~koj knji`evnosti, u prvi plan izbija ~injenica da je ovaj pisac svojom zbirkom pri~a ^etvrtak poslije petka, objavljenom 1960. godine, na~inio prekretnu situaciju u ovim knji`evnostima. Ta se ~injenica po~esto zaboravlja u gotovo svim sistematizacijama bosanskohercegova~ke pripovijetke, kao {to se na drugoj strani zaboravlja i ~injenica da Fetahagi} nije samo zna~ajan pripovjeda~ ve} i dramati~ar i romansijer. Njegovi romani Drugo kraljevstvo smrti (1989.) i Poljubi pa ostavi (1998.) u zna~ajnoj mjeri inoviraju bosanskohercegova~ku romanesknu situaciju. Prvi roman napisan 1963. godine, a – nimalo slu~ajno – objavljen tek ~etvrt vijeka kasnije, jest eksperimentalni tekst koji u na{u knji`evnost uvodi metatekstualnu dimenziju, slamaju}i uveliko poetiku modernisti~kog estetskog utopizma na tragu onoga {to }e se koncem vijeka pojaviti kao postmoderni poeti~ki model. Roman ~itavih ~etvrt vijeka nije pro{ao uredni~ku i recenzentsku instancu, koja kao da je ~uvala realisti~ki knji`evni koncept, knji`evnost jasno postavljene fabularne organizacije i mimeti~kog odnosa prema stvarnosti. Ironi~an i autoironi~an, ovaj roman jest razlomljena, fragmentarna, asocijativno-aluzivna pri~a o nesporazumu kao trajnom stanju ~ovjekove egzistencije, nesporazumu kao logosu na kojem se odr`ava ~ovjekov svijet, a njegovi junaci sa ruba dru{tva promatraju projektivno dru{tveno ideolo{ko sredi{te, kulturni patrocentri~ni sistem, nastoje}i ne samo da ga ospore nego i razore. Apsurd u koji su poto5
pljeni junaci romana proizlazi ne samo iz nesporazuma koji prije~i svaki oblik komunikacije ve} i iz jezika koji se ne mo`e, zbog sudara razli~itih vrijednosnih sistema polo`enih u njega, do kraja ostvariti. Otud je jezik sam od sebe entropi~an, sredstvo zabune i izvor nesporazuma a ne sredstvo komunikacije, pa se na koncu apsurd `ivljenja jedna~i s apsurdom stvaranja, bez mogu}nosti nadila`enja apsurda u ideji estetskog utopizma, kako je to bio slu~aj u glavnom toku bosanskohercegova~ke i knji`evnosti ukupne ju`noslavenske interliterarne scene obilje`ene egzistencijalisti~kim poeti~kim modelom. I Drugo kraljevstvo smrti i Poljubi pa ostavi romani su bliski onom poeti~kom modelu {to ga Aleksandar Flaker naziva prozom u trapericama, unutar koje se pojavljuje sleng kao temeljni jezik grupe, odnosno dru{tvo kao polijezi~na scena na kojoj razli~ite dru{tvene grupe govore razli~itim jezicima, te se u kona~nici namjesto homogenog, ideolo{ki postuliranog dru{tva pojavljuje ideja heterogenog, policentri~nog dru{tva, ili ideja dru{tvenog kaosa koji presudno odre|uje ljudsku egzistenciju u ravni njenog apsurda. Ako je prvi roman obilje`en posunovra}enjem teksta u sebe, idejom knji`evne knji`evnosti, koja }e bitno odrediti postmodernisti~ki poeti~ki model – uz napomenu da Fetahagi}ev metatekst ne posjeduje postmodernisti~ku teoretizaciju i obaranje modernisti~kih metapri~a – drugi roman obilje`en je stavom marginalne grupe i tzv. brutalnim subjektom iskaza, gdje se autsajdersko-slengovski stav doima i kao politi~ka gesta kojom se provocira ideolo{ko sredi{te dru{tva. Prvi roman pri~u bazira na drami mu{ko-`enskih odnosa, uz potpuno razaranje patrijarhalnog kulturnog koda, ali i drami spola, tijela i ljudske seksualnosti, uz dominaciju tjelesnih nad kulturnim i ideolo{kim ozna~iteljima, 6
s egzistencijalisti~kim stavom da je egzistencija prije svake esencije. Drugi roman, pak, opisuje mehanizme birokratskog dru{tvenog ustroja i njemu sukladno djelovanje mo}i koja mrvi individuu, pretvaraju}i njen horizont o~ekivanja, nadanja, `elja i akcija u autsajdersku, gubitni~ku poziciju. U kona~nici, mo`e se re}i da ovo Fetahagi}evo djelo ima elemente politi~kog romana, koji totalitarnu ideologiju i njoj odgovaraju}e dru{tvene mehanizme slika kao ljudsko gubili{te. Fakat da Fetahagi} svoje romane objavljuje oko ~etvrt vijeka nakon {to su napisani pokazuje da su oni hereti~ni u odnosu na glavne romaneskne tokove unutar bosanskohercegova~kog modernisti~kog romana i da ulaze u knji`evnost tek onda kada je postmoderni pluralizam kao temeljno na~elo knji`evne prakse odnio pobjedu nad recenzentskim umom koji je u modernizmu profilirao netolerantni knji`evni ukus. Na`alost, pisac nije uz prva izdanja romana dao nikakvu informaciju o poku{ajima objavljivanja ovih djela i izdava~kim ku}ama koje su odbile da ih objave, kako bi se na osnovu takvih podataka mogla izvesti podrobnija analiza procedura kojima je uredni~ki i recenzentski um usmjeravao knji`evnu praksu. No, Fetahagi} pripovjeda~ nije bacio u sjenu romansijera samo zbog ovakve situacije s objavljivanjem njegovih romana. Zapravo, autor ^etvrtka poslije petka, prekretne knjige pri~a u bosanskohercegova~koj modernisti~koj knji`evnosti, ostao je u knji`evnoj kritici zabilje`en prije svega kao pripovjeda~ koji je u ovda{nju knji`evnost uveo apsurdisti~ki poeti~ki model. Ta knjiga, objavljena 1960. godine u biblioteci Nada sarajevske izdava~ke ku}e Svjetlost, biblioteci, kako u njenom podnaslovu stoji, novih doma}ih pisaca, nije, me|utim, prekretna samo po uvo7
|enju idejnog sistema egzistencijalizma u bosanskohercegova~ku knji`evnost. Nacrt eventualnog knji`evnohistorijskog kataloga pokazao bio da je ona objavljena pola desetlje}a prije Selimovi}evog Dervi{a i smrti i Dizdarevog Kamenog spava~a, a to su knjige koje tradicionalna knji`evna historija smatra – ba{ zbog njihove egzistencijalisti~ke poeti~ke potke – prekretnim doga|ajima bosanskohercegova~ke i bo{nja~ke knji`evnosti. ^etvrtak poslije petka jest prekretna knjiga i po apsurdisti~koj ideji, i po eksperimentu, i po istra`iva~kom obuhvatu u samoj formi pri~e. Razgradiv{i fabularnu osnovu pri~e, pretvaraju}i naraciju u dijalog zasnovan na dramskom na~elu sukoba, vizualiziraju}i i hromatiziraju}i narativni iskaz, te u kona~nici pretvaraju}i pri~u u osobenu vrstu beketovske drame-proze, Fetahagi} je potpuno i nepomirljivo razorio tradicionalni iskaz pripovjeda~ke Bosne i njoj odgovaraju}e modele realisti~ke, poetske i poetsko-realisti~ko-psiholo{ke pri~e, a ne samo modele socrealisti~ke i intimisti~ke proze dominantne u bosanskohercegova~koj i bo{nja~koj knji`evnosti poslije Drugog svjetskog rata. Apsurdisti~ki idejni zasnov pri~e pra}en je, dakle, na tehnologijskom planu djela potpuno novim narativnim strategijama, novim, naravno, unutar doma}eg knji`evnog konteksta. Dramatizacija, tj. pretvaranje naracije u dramski dijalog, potom profiliranje narativnog hronotopa u osobenu beketovsku dramsku scenu, odnosno neku vrstu vanvremenog simboli~kog i unutarnjeg vremeno-prostora, posvjedo~uju ~injenicu da je Fetahagi} poduzeo korjenitu transformaciju prethodnog narativnog modela. Otud se mo`e govoriti o strategiji inovativnosti kao temeljnom na~elu izgradnje prozne strukture u ovoj zbirci pri~a. 8
^etvrtak poslije petka zbirka je pri~a u kojoj se tematizira nesporazum, i to nesporazum ne samo kao stanje odnosa me|u ljudima, ve} on izrasta do neke vrste logosa koji odre|uje samu bit ~ovjekovog postojanja. Junaci ove knjige `ive u stalnom nesporazumu sa sobom i drugima, uhva}eni u paradoks svojih `elja, nada, osje}anja, misli, kao i paradoks odnosa s drugima. Pri~e u prvom dijelu knjige koncentriraju se na grupu mladih ljudi, gdje u prvi plan izbija nemogu}nost uspostavljanja ljubavnih odnosa, da bi se iza tog plana otkrio apsurdan odnos svakog ~lana grupe prema samome sebi. Uhva}eni u zamku slu~aja, koji odre|uje apsurdan tok njihov `ivota, Fetahagi}evi junaci ne mogu uma}i saznanju da je svaki njihov trenutak unaprijed proma{en. Oni `ive unutar ireverzibilnog, ~ak raspadnutog osje}anja vremena, vremena u kojem se ni{ta ne razvija, koje je izgubilo logiku napredovanja, gdje ju~e dolazi iza danas i iza sutra, pa je ~etvrtak poslije petka temeljno odre|enje njihove apsurdne egzistencije. Vrijeme bez doga|aja i kauzaliteta me|u doga|ajima, jasno je, jeste i vrijeme bez ikakvog perspektivnog sadr`aja. U takvom metaforiziranju i prikazivanju stanja ljudske egzistencije u vremenu, Fetahagi} korjenito mijenja filozofiju vremena unutar bosanskohercegova~ke knji`evnosti. Nakon prustovske ideje subjektivnog vremena i ideje ireverzibilnog vremena na horizontu evropskog egzistencijalizma, s njegovim temeljnim stavom da je egzistencija prije esencije i da egzistencija neprestance propada u neko nepojamno Niza{ta, raspala se novovjekovna optimisti~na predstava o objektivnom vremenu i s njim uskla|enom idejom napredovanja i razvoja ~ovjekovog svijeta. Tom nepojamnom Niza{ta evropski egzistencijalizam suprotstavio je ideju stvaranja kao izlazno rje{enje ~ovjekovog no{enja sa apsurdom, odnosno Kamijevu ideju pri9
hvatanja apsurda uprkos kojemu se neprestance radi. Kami u Mitu o Sizifu, knjizi koja je neka vrsta filozofskog obja{njenja njegove literature, prikazuje Sizifa koji je svjestan apsurda, koji ga mora prihvatiti kako bi uop}e mogao djelovati. Tako se prihva}anje apsurda ukazuje ne samo kao mirenje s njim nego i njegovo nadvladavanje. Ideja stvaranja kao suprotnost apsurdu u evropskom egzistencijalizmu polu~ila je ideologiju estetskog utopizma, tj. uvjerenje da umjetni~ko djelo kao nadvremena i transvremena tvorevina nadvladava i sam apsurd smrti. Ponajbolje izra`ena u Selimovi}evom Dervi{u i smrti, Andri}evoj Prokletoj avliji, Dizdarevom ciklusu “Bbbb” iz Kamenog spava~a ili sonetima Skendera Kulenovi}a kakvi su npr. “Rusa pjesma”, “Ste}ak” i oba “Tarih”, ideologija estetskog utopizma presudno je odredila bosanskohercegova~ku modernisti~ku knji`evnost. Kod Fetahagi}a takve ideologije nema, nema ~ak ni mogu}nosti njenog uspostavljanja, budu}i da se u sumorno banalnoj svakodnevici njegovi likovi koprcaju u banalnostima trenuta~nog, prezentnog stanja egzistencije. Oni su potopljeni banalnim, kratkotrajnim, trenuta~nim osje}anjima, koja su pritom neostvariva jer je jezik ispra`njen od svakog smisla. Zato je ^etvrtak poslije petka knjiga koja je optimizmu estetskog utopizma suprotstavila humoran, veristi~ki, ironi~an, crnohumoran, tragikomi~an, groteskan i desentimentaliziran snimak stvarnosti. Unutar takve stvarnosti Fetahagi}evi junaci smisao doku~uju samo trenutno, prije svega u ~e`nji za emocijom i ~ulnim u`icima, da bi se takva trenutnost, prezentnost njihovih `ivota ukazala na drugom kraku kao njihova osuda. Naime, ti junaci su i bukvalno osu|eni na trenutnost, budu}i da ne posjeduju nikakvu ideju futura niti projekciju perfekta, a `ivot u samo sada i ovdje, `ivot u grotesknom 10
prezentu, potpuno ih atomizira. Opet smo, naravno, u jeziku kao sistemu zahva}enom entropijom, koji postaje izvor kamijevski shva}enog nesporazuma sa sobom i drugima. Trajanje i dotrajavanje junaka u prezentu kojeg pisac uop}e ne locira, ne odre|uje ni njegovo mjesto, ni kulturni niti povijesni kontekst, upu}uje na zaklju~ak da Fetahagi} u svojim prozama razvija isklju~ivo simboli~ki hronotop. Otud se mo`e re}i da Fetahagi}eve proze realiziraju neku vrstu sveprezenta, a njegovi junaci `ive bez ikakve pro{losti ili ideje budu}nosti. Zato njegov svijet apsurda jeste – da parafraziram naslov teksta Ivana Lovrenovi}a o prozi Alije Isakovi}a – svijet stalnog prezenta. U takvom profiliranju hronotopa pisac nastoji realizirati univerzalizam zna~enjskih slojeva pri~e, s krajnjom idejom da je apsurd prije i iznad svakog vremena i prostora. I Fetahagi}, kao i cijeli evropski egzistencijalizam, prihvata ni~eansku ideju svijeta bez Boga, a u okviru takvog stava on je polemi~an spram optimizma {to ga dru{tvenoj sceni name}e ideologija, kao i novovjekovnog perspektivizma i s njim uskla|enog scijentizma. A to zna~i da je Fetahagi}eva proza, kao i ju`noslavenski egzistencijalizam u cjelini, polemi~ki direktno suprotstavljena optimizmu ideolo{kog centra mo}i i da, promatrana unutar povijesnog i kulturnog konteksta u kojem nastaje, ona dobija disidentsku ulogu. Egzistencijalizam je, dakle, razarao metapri~e ju`noslavenske socijalisti~ke ideologije i kulture, bez mogu}nosti da toj ideologiji suprotstavi neku alternativnu ideolo{ko-politi~ku matricu, kao {to je u kulturnom kanonu socrealisti~koj kulturi suprotstavio onu egzistencijalisti~ku. Zbog nemo}i da vladaju}oj ideologiji kontrira s nekom alternativnom politi~kom ideologijom, egzistencijalizam se okrenuo borbi ~iji je smisao i krajnji cilj bio poku{aj da 11
emancipira knji`evnost i ukupnu umjetnost od svakog oblika dru{tvene funkcionalizacije. Zato jedan od njegovih temeljnih poeti~kih stavova jest onaj prema kojemu knji`evnost i umjetnost moraju biti autonomne u odnosu na dru{tvenu stvarnost i centre mo}i koji diktiraju sistem njene reprezentacije u umjetnosti. Paradoksalno, ali upravo ta ideja autonomije dobija ulogu metapri~e ju`noslavenskog egzistencijalizma, kao {to na drugoj strani njegovom metapri~om postaje i modernisti~ki esencijalizam, tj. uvjerenje da su esencije transvremene, nadvremene i apovijesne. To je jo{ jedan paradoks ju`noslavenskog egzistencijalizama, koji je tjelesnim ozna~iteljima dokazivao kjerkegorovsku ideju da je egzistencija prije esencije, a iskustvo prije ideologije. U takvom kontekstu promatrana, knjiga pri~a Go ~ovjek na kre~njaku (1969.) dobija dodatnu vrijednost. Naime, Fetahagi}, osporavaju}i ideologiju estetskog utopizma i poetiku modernisti~kog esencijalizma, dosljedno ostaje unutar apsurdisti~kog pogleda ne samo na ljudsku egzistenciju ve} i na njen kreativni potencijal. Zato je njegov ciklus pri~a o Maku neka vrsta beketovske naracije o ~ovjekovoj atomi~nosti, koja potpuno negira svaku ideju dru{tvenosti, budu}i da se Mak ne mo`e spoznati niti u bilo kojem obliku historije, tj. vlastite pro{losti, niti se mo`e odrediti kroz drugog i prema drugom. Mak je svojevrstan atom pritisnut apsurdom i spolja i iznutra, sveden na (sve)prezentnost banalnog i svakodnevnog, osu|en na nesporazum sa sobom i drugima kao trajno stanje svoje apsurdne egzistencije. On je, zapravo, pao u kamijevsko svejedno kao temeljno odre|enje apsurda. Zato on jeste go ~ovjek na kre~njaku, gdje njegova golost podrazumijeva nemogu}nost pripadanja bilo kojem projektu, kulturnom, sociolo{kom, eti~kom, ideolo{kom, religijskom itd., te u 12
skladu s tim ni bilo kojem obliku kolektivnog identiteta, a kre~njak podrazumijeva drugo ime zemlje, tla koje nema ni svoju povijest niti bilo koji oblik civilizacijske ure|enosti, kre~njak je neka vrsta metonimijske pustinje koju nastanjuje taj Fetahagi}ev go ~ovjek. Ako je ^etvrtak poslije petka knjiga koja je izvor apsurda nalazila u ispreturanom, raspadnutom, ireverzibilnom vremenu i nesporazumu kao (sve)prezentnom odre|enju ~ovjeka, onda je Go ~ovjek na kre~njaku knjiga koja korijenje apsurda pronalazi u toposu bivanja, u svijetu koji je pustinja i u vremenu koje je obilje`eno kategorijom svejednosti, tj. besmislenog ponavljanja stalno istih sadr`aja. Nekoliko vanrednih apsurdisti~kih pri~a iz ove knjige, kakve su npr. “@ute brade”, “Lona, ~asna `ena”, “Avet na odmoru”, “O~ekivanje ~uda” itd. predstavljaju i vrhunce bosanskohercegova~ke proze. U “@utim bradama” razvijena je humorna i ironijska parabola o ispraznosti svakog oblika kolektivnog identiteta, te o apsurdnom sukobu me|u razli~itim kolektivnim identitetima. Taj sukob je neminovan, jer skriveni rad ideologije u profiliranju kolektivnih identiteta tra`i potpunu negaciju svake razlike kao mjesta spoznaje i sopstva i drugosti, pa razlika, namjesto toposa dijaloga i samospoznaje, postaje toposom sukoba i nasilja identiteta nad alteritetom. U takvom semanti~kom kontekstu promatrana, pri~a “@ute brade” ne vidi samo apsurd u radu ideologije i ideolo{kog centra mo}i nego i u besmislu `elje za pripadanjem ne~emu izvan ~ovjeka samog. Otud se u ovoj pri~i kolektivni identitet pokazuje kao negacija pojedinca, a njegova totalitarnost djelovanja produ`etak je totalitarnog rada ideologije. U “O~ekivanju ~uda” Fetahagi} pokazuje ~ovjeka modernisti~ko-materijalisti~ke kulture kao pust i prazan iden13
titet; postvareni, materijalizirani ~ovjek izgubio je metafizi~ki i transcendentalni plan egzistencije, pa ~udo za njega jeste samo zbir banalnih senzacija, kakvi su odlazak na more, igra karata na pla`i s prijateljima i prepri~avanje starih filmova. Potopljen u apsurd materijalnog, ~ovjek gubi svaki oblik duhovnosti, te se ova apsurdisti~ka pri~a mo`e ~itati i u klju~u kulturolo{ke naracije, tj. one naracije koja propituje besmisao materijalisti~ke kulture sa stajali{ta telosa prema kojemu je ta kultura usmjerena. “Lona, ~asna `ena”, pak, jeste ironijska igra s ispra`njenim moralnim obrascem unutar kojeg se ljubavna prevara ne mo`e prihvatiti kao istina samo zbog ~injenice {to je izgovorena i priznata. Opet smo u izvrsnoj pi{~evoj ironijskoj igri, koja propituje paradoksalnost ustroja modernog kulturnog i s njim uskla|enog moralnog obrasca. Naime, Lona je ~asna zbog priznanja prevare, a njen ~in postaje neva`an, nebitan za moralno prosu|ivanje i kvalificiranje. Moderni moral i kultura vide se kao apsurdni stoga {to se zasnivaju na manifestaciji govora, jezika, a ne ~ina, te se na koncu njihova modernost pretvara u prazni malogra|anski moralni kli{e. “Avet na odmoru” je pri~a koja korijen apsurda nalazi upravo u malogra|anskoj kulturnoj normi. I u vezi s ovom pri~om, sli~no prethodno analiziranim, mo`e se govoriti o tome da je Fetahagi} u bitnoj mjeri apsurdisti~ki model pri~e pribli`io kulturolo{kom, pokazuju}i kako kultura moderne zarad pada transcendencije i metafizike u njoj u materijalisti~ku kulturnu ideologiju sama sobom generira apsurd ~ovjekove egzistencije i njegove dru{tvene dimenzije. Go ~ovjek na kre~njaku, stoga, jest knjiga koja je u znatnoj mjeri pro{irila poeti~ke okvire apsurdisti~ke proze u kontekstu bosanskohercegova~ke knji`evnosti. Ako je 14
taj prozni model ^etvrtak poslije petka utemeljio u na{oj knji`evnosti, i ako je ova knjiga svojim inovacijskim strategijama postala prekretnom bosanskohercegova~kom modernisti~kom proznom zbirkom, onda je Go ~ovjek na kre~njaku zbirka koja je pokazala kako se ovaj prozni model plodotvorno otvorio za kombiniranje sa drugim poeti~kim obrascima modernizma. Ove dvije knjige pri~a dokazuju da Fetahagi} nije samo zasniva~ apsurdisti~kog proznog modela u bosanskohercegova~koj knji`evnosti, nego je, uz Vitomira Luki}a i Aliju Isakovi}a, i jedan od najva`nijih egzistencijalisti~kih pisaca u ovoj literaturi. Za razliku od proze kojom dominiraju tamna osje}anja, Fetahagi}eve drame su humorne igre. Humorna podloga kombinirana je sa tragi~nom temom, pa se unutar tragikomi~nog ambijenta, prije svega u dramama Kako je po~elo i Va`an ~ovjek, ovaj prozaist potvrdio i kao vrijedan dramati~ar. Kako je po~elo jeste tragikomi~na igra u kojoj se demaskiraju ideolo{ke nacionalisti~ke projekcije kao lom u individualnom identitetu, a drama paraboli~ki pokazuje rad ideologije na pripremi stravi~nog, krvavog bosanskog rata. Opet je na udaru Fetahagi}evog kriti~kog pogleda malogra|anski kulturni kod, njegova povr{nost, njegova odanost sitnosopstveni~kom djelovanju, njegova te`nja da obmane i iskoristi druge, da bi se drama zavr{ila komi~nim ubistvom i potpunim trijumfom isprazne kolektivne ideologije. Drama Va`an ~ovjek je apsurdisti~ka komedija o strahu od smrti jednog karijeriste, koji malogra|anski u`iva u svojoj mo}i. Svoju najva`niji temu apsurda Fetahagi} je ovdje ugradio u crnohumornu komediju s nizom duhovitih obrata, te se mo`e re}i da je Fetahagi} dramati~ar, sli~no kao Fetahagi} prozaik, u bosanskoher15
cegova~koj drami otvorio, tretiranjem teme apsurda na crnohumoran na~in, nov dramski model. Upravo je spoj inovacijskog momenta u formi, kakvo je npr. uvo|enje novih narativnih dramskih strategija, te dramtiziranje naracije i okretanje apsurdisti~ke tragi~nosti u crnohumornu igru, s novim tematskim prostorima, ono {to Fetahagi}a ~ini jednim od najbitnijih bosanskohercegova~kih modernisti~kih pisaca. Enver KAZAZ
16
PRI^E
^ETVRTAK POSLIJE PETKA (VARIJACIJE I PRI^ANJA)
TRIO ZA VIOLINU, KLAVIR I KONTRABAS
Riba (Alegro moderato)
Stadoh i rekoh: “Donio sam ti.” Rekla mi: “Izvini” i ruke ra{irila, zijevnula. Jo{ re~e: “Eto, kao da se nisam naspavala.” Sjeo sam na stolicu i skinuo gumene ~izme, a ina~e je bilo dosadno. Mislio sam {ta bih rekao, pa opet ponovih: “Zar ti nije drago {to sam ti donio?” “Drago mi je”, Mina je kazala. “A jesi li njega gdje vidio?” Sunce je kroz prozor u{lo, posve obi~no, kao uvijek. I znao sam: u tome nema ni~ega, to je svakodnevno. Ali najedanput, bez ikakvog vanjskog podsticaja, po~eo sam da mislim o sebi. Nisam ja lo{, ali se pla{im da priznam istinu. U stvari, bojim se da ne}e biti od koristi {to god u~inim. “Jesi li?” Prenuh se: “Ne. Vjerovatno jo{ spava.” “Izvini”. A onda: “Sje}a{ li se {ta smo sino} razgovarali?” “O ~emu?”, upitao sam je. “O ~emu smo sino} razgovarali?” “Da”, ja sam rekao. “O ~emu?” 21
I tek me je tada pogledala. Kazala: “Pa o... Zaboravila sam. Kako mogu da znam o ~emu smo govorili?” “Ne znam.” Ona re~e: “Za{to pita{?” “Mislio sam da se sje}a{.” “Naravno”, Mina je rekla. “On je govorio o automobilima.” Umjesto uzdaha rekao sam: “Da.” Jo{ je kazala: “Pri~ali smo i o filmovima.” “On je ne{to govorio o nekom filmu.” “Da”, ona }e, “on je govorio o jednom filmu.” “I ni~eg vi{e?” “O, bo`e, {to gnjavi{”, rekla mi je. “[ta znam!” Digao sam se i po{ao prema vratima. Mina nije ni{ta u~inila. Na vratima sam zastao. Zar ja, ja koji sam zoru do~ekao do koljena u rijeci, zabacuju}i neprekidno bezuspje{no trsku, zar ja? I to sve zbog jedne njene slu~ajne `elje. Sino} je to rekla, a ja sam odmah jutros potr~ao da joj udovoljim. Mu~io sam se love}i, ali ni{ta nisam uhvatio. Ni gliste, ni mu{ice, ni punoglavci, ni{ta nije pomagalo. Nekada sam radosno u dubokim ~izmama i sa vitkim {tapom gazio rijeku, ali jutros je to bila patnja. Htio sam i morao sam da imam taj ulov. I mislim da gdje po~inje potreba, u`ivanje prestaje. Sada sam joj ipak donio ono {to je sino} `eljela, a ona se ni~ega ne sje}a. Pa zar ja? Na vratima sam imao takve misli. Rekao je: “Dobro jutro”, i bio u majici. Ponavljam da ni{ta nije bilo izvanredno. Uvidio sam ~ak i to koliko se ponavljam. Ne samo u govoru, ne samo u kretnjama. A i sve situacije bile su jednostavne, ~ak i vi{e. Samo sam ja htio da to bude 22
jedan dan, dan nad danima. Ozna~en. Zapam}en. Druga~iji. “[ta si odlu~ila?”, rekao je. “Na {ta misli{?”, upita. Ja sam bio nepomaknut. Re}i bolje: slu~ajan. “Ne znam”, rekla je. “Smisli}u.” I kada vidje, pa pogleda s interesovanjem, re~e: “Odakle ovo?” Kazao sam: “Mini sam donio.” “Meni”, re~e ona. “Da”, klimnuh glavom. “Sino} si rekla da bi `eljela danas da je jede{, da je jako voli{.” “Meni”, ponovi, a on re~e: “Samo zbog toga?”, a ona: “Ne sje}am se”, a on: “Ne razumijem.” Ja samo: “Tako je”, potvrdih. I to je sve. Samo poslije, za doru~kom, Mina je rekla: “Znate li, a za ru~ak }emo imati gusku!” Guska (Presto)
“Da dokraj~im s njom”, rekao je. “Mino”, viknuo sam ne misle}i na to ime.“Mino.” Okrenula se. “Ho}e{ li mo}i da gleda{ kako on to ~ini?”, pitao sam. On je o{trio no`. Pogledao nas je. “To nije stra{no.” “Znam”, rekao sam. “Ali `ene to slabo podnose.” “Mislim da je Mina jaka”, rekao je. Bilo je glupo, ali ja sam dodao: 23
“U stomaku joj mo`da da bude zlo. Mino, ti si jutros doru~kovala kao obi~no?” “Da. Jo{ i kafu.” “Lo{e bi bilo”, rekao sam, “da ti bude zlo.” On je ve} bio potpuno spreman. Mislim da sam onda rekao: “Mino, svi|a{ mi se.” A Mina je odgovorila: “Poslije, poslije }emo o tome govoriti.” I kada smo se okrenuli, ve} je bilo gotovo. On je imao jednu mrlju krvi na obrazu. “Brzo si to uradio”, kazao sam. “Potpuno stru~no.” “Da”, Mina je rekla. “Mislila sam da je taj prizor stra{niji.” No` mu je bio sasvim krvav. “Debela je”, rekao je. “Ima}emo masnu supu.” Onda sam po~eo da mislim. Mislio sam o Mini. Dugo sam mislio o Mini. A Mina je gledala sav taj prizor. Gledala je i njegove sna`en ruke. “Mislila sam da je to stra{no”, kazala je. “Divno si to izveo”, rekla mu je. “Kakva vje{tina!” Osje}am, unutra sam izgledao razjaren kao jarac. Jarac (Skerco)
Mirisalo je sijeno i bilo mi ~udno nekako drago. Polje {iroko, duga~ko, a negdje tamo daleko brdo po{umljeno. Jeste sunce na smiraju, pa svje` odnekud vjetar duvao i mrsio nam kose. 24
Mina sa `utim cvjeti}em u ustima rekla: “Pogledajte.” Pogledali smo. “Ljubak je.” Nas je pogledala: “Zar ne?” “Ne volim te `ivotinje”, on je rekao. “Za{to?” ona, “zar ih se pla{i{?” Odgovorio: “[ta ti pada napamet!” “Ali pogledaj”, re~e mu, “rogovi su divni.” Sad sam ja Minu upitao: “Zar ti se svi|aju rogovi?” “Majko moja”, odgovorila mi. Ja rekao: “Stvarno su mu neobi~ni rogovi. Ali ne izgleda da je jako star. Ve} nas primijetio...” “Ta {ta toliko zurite u njega. Hajdemo.” “Stvarno mnogo `eli{ da ga pomiluje{?”, velim joj. Ona njemu: “Hajde, dovedi ga. Valjda se ne boji{!” On njoj: “Za{to bih se bojao, ali, ka`em ti, ne volim te `ivotinje.” “Oti}i }u ja”, rekao sam i po{ao. “Ipak se ~uvaj”, rekao je i ostao. Hrabrio sam se: “Ma nije vuk”, rekoh. Pribli`avao sam mu se i, nebesa!, pla{io se. Polako sam kora~ao i mislio da treba da budem oprezan, ali nisam znao kako, da moram da budem vje{t, ali sam u to sumnjao. I ve} sam na tri koraka bio od njega, a on me neprestano gledao i drugo ni{ta. Tad ispru`ih ruku, jer htio sam da ga dotaknem, da ga uhvatim za rogove, da ga odvedem Mini, htio sam, ali on sko~i. U tren miga bio sam na zemlji, u stomaku me zaboljelo. Kad da reknem; oh!, grunuo me u le|a. Digoh se i vidim ga sprema se, glavu je savio. Onda potr~ah, a on za mnom, [to sam tr~ao – da se pri~a! Ko da me stigne? Ali se zamorio i stadoh, njega nigdje. 25
Kad sam se vratio: “Ba{ smo se slatko smijali”, re~e on. Mina: “Bilo je tako smije{no.” A ja sam bio s pocijepanim hla~ama i prljav pored toga. “Veselo”, rekla Mina veselo. “Bilo je veselo.” On: “Tr~ao si, a on za tobom. Stra{no smo se smijali. Nikada nisam vidio da neko tako brzo tr~i kao ti. I jo{ s tim krivim nogama.” “Zar sam bio jako smije{an?”, upitao sam. “Jo{ pita{”, re~e on. “Bio si smije{an”, ona je rekla. “Tako smo se raspolo`ili!” Kazao sam: “Zahvaljuju}i meni.” “Zahvaljuju}i tebi”, rekla. Jo{ se smijali oboje, a meni da puknem. “Drago mi je”, kazao sam, “da ste se mogli ne~emu da smijete.” Mina: “Pa da.” Osvrtao sam se oko sebe. On re~e. “Nema ga.” Upitah: “Gdje je?” On }e: “Oti{ao”, ali se jo{ smje{kao. A Mina rekla: “[teta. Tako bih htjela jo{ da se smijem.” “Ni{ta”, on je rekao. “Zamisli kakvo bi tek veselje bilo da smo nai{li na kakvog razjarenog bika.” Bik (Ada|o maestozo)
Mukanje je prelazilo s kraja na kraj sela. Stajao sam oslonjen o kameni zid ku}e i gledao na drugom 26
kraju polja, preko rijeke, svijetla onih tamo ku}eraka i zijevao u okrnjen mjesec vi{e sebe. Pitao sam se za{to smo nas troje do{li ovamo daleko od grada, ovdje gdje vazduh miri{e po sijenu, po uzoranoj zemlji. [ta smo tra`ili? Je li ovo odmor, je li bezbri`an izlet? Za mene nije, jer Minu sam stalno pored sebe osje}ao prisutnu, a da nije bila ni jednog bezazlenog trenutka moja. ^elo mi se zato nabiralo i studen hvatala. I opet se ~ulo prodorno rikanje. Strugala je nogama idu}i i doti~u}i se mene rekla: “[ta radi{ ovdje?” “Ni{ta”, ka`em. “Bez veze stoji{?” “Aha.” “Gleda{ mjesec i slu{a{ ono rikanje?” “Da.” Stajala je tako blizu mene da sam po vratu osjetio dah. Nisam je gledao. “[ta je toj kravi?”, ka`e ona. “Kojoj?”, pitam. “Pa toj {to se dere.” “Nije to krava”, ka`em. “Nije”, Mina je rekla, “odakle zna{?” “On je rekao.” Ja: “Rekao je da to nije krava. Maloprije je tu stajao i to rekao.” “^udno”, re~e ona. Bio sam miran. Ona mi je jo{ uvijek bila blizu, nadomak daha. Rekao sam: “On je govorio da je vidio i da ima veliku glavu i velike o~i i jak vrat. Rekao je da je najja~i ovdje u selu. Daleko najja~i. I jo{ je rekao da nikada jedna krava ne mo`e tako prodorno da ri~e. Rekao je da ima sna`na prsa i noge isto tako.” 27
“O kome to govori{?”, Mina upita. Pa okrenuo sam se, ona me gledala u o~i i kao da je ne{to o~ekivala. “Htio sam ne{to da ti ka`em.” Ona: “Je li to da ti se svi|am?” “Ne”, rekao sam. “S njim sam bio prije jednog sata. Gledao sam ga i najednom mi se neobi~no svidio. Lijep je, veoma lijep, tako visok i sna`an. A jo{ i dobar.” Mina re~e: “O kome govori{?” “^uje{”, ka`em joj, “sad vi{e ne znam da li mi se svi|a{.” A da nisam ni{ta drugo rekao, a ona me gledala i ~ekala ne{to, jeste istina. Prije nego {to u~inih, kazao sam: “Sada mi se mnogo manje svi|a{. Smije{no, ali me podsje}a{ na ribu.”
28
DAMA TREF
“Zar zaista”, rekao je. “Zaista”, kazao sam. Bila je mokra i tresla se od hladno}e. Kapljice vode caklile su se na licu i po ramenima. Prije nego {to je do{la do nas, rekoh: “Misli{ li da la`em?” Smijao se, pa me je boljelo. A kad je rekao: “Nikada ne bih to mislio”, jo{ vi{e. I stala je pored nas i kazala: “Hladno”, a ja nisam mogao da se okrenem. Sjedili smo i vidio sam kako se on smije{i i rukom ~e{ka po vratu. Na svom ramenu osjetio sam njenu sjenu, a bilo mi je neugodno da se okrenem. Re~e ona: “[ta mi se smije{!” i ~u~nu pored njega. Ne gledaju}i je: “Ne smijem se tebi”, rekao je. Pa brzo zatim: “Uop{te se ne smijem.” [kripao je pijesak tamo gdje je ona sjedala. “Draga moja”, on je rekao, “ne{to sam vrlo va`no saznao.” A kad sam vidio da se vi{e ne smije, bilo mi je ~udno. Gledao sam zemlju, pa nju. I rekao sam: “Nisam znao da ne zna{. Mislio sam”, gledao sam pijesak, pa njena ramena, “mislio sam da zna{”, a govorio sam njemu. Ona je ~e{ljala kosu: “[ta?”, re~e. 29
Njemu sam kazao: “Zar prije nisi znao?” ^ekala je da joj odgovorim, a ja sam gledao me|u svoja stopala, pa gore prema brdu, ali {ta sam tamo vidio nikada ne}u znati. Progovori on: “Ono {to prije nikada nisi spominjala.” Naslu}ivala je, jer je mr{tila ~elo. Sjedili smo i oni su bili blizu jedno drugom. Uhvatio je njenu ruku i: “Ono {to mi nikada nisi rekla”, on rekao, i onda kao uzgred poljubio negdje pored lakta. Bilo nas je troje, ne ra~unaju}i ostale. @elio sam da odem, ali nisam mogao. Jer: {ta da ka`em? “Pa ho}ete li mi ve} re}i?” malo ljuta. “[ta ja to nisam rekla, {ta sam to slagala?” “Odoh da se okupam”, nisam to razumio. On je rekao: “Odoh da se okupam”, a ja tada nisam razumio, niti jo{ uvijek shvatam. Kad je ustao, pa: “Neka ti on ka`e”, njoj rekao, “malo }u da plivam”, ja nisam ni{ta u~inio, {utio sam. Zaista, i {ta bih drugo? Bosom nogom igrao sam se u pijesku. Rekla: “Skini patike.” “Ah, ne”, odgovorio je, “idem s njima u vodu”. I oti{ao. Da ka`em {ta je poslije bilo izgleda}e kao la`. A evo: Ona: “O ~emu se to u stvari radi?” o~ekivao sam da me pita. Ali nije rekla. Zbog toga nisam `alio; sjedio sam, {utio i prstima {arao po pijesku. Isto kao i ona. Mislio sam: Vi{e nema nikakvog smisla. Ono {to sam do skoro, do danas, dosad, pri`eljkivao, ona `elja da budemo jo{ jedanput zajedno bez ikog tre}eg, samo na par ~asaka, tu je. I kada je ve} tako, jer moram da 30
mislim da to vi{e nema smisla. Moram, jer se `eljom i htijenjem ne ru{i ni{ta, a ja samo to imam. Nije govorila, gledala ne{to i ne vidjela to, a meni bila lijepa. Rekoh: “Mino”, i jo{ jednom: “Mino”, i vi{e nisam. To zar da o~ima ka`em kad mi je govor usahnuo? A sve je to tako bilo. Sjedili smo, ja, s pogledom u jedno drvo, to {to sam tada jedino imao, i Mina, dr`ala ruku na bradi, a izgledala zami{ljena, a ~inila se tmurna, a tu`na. Mo`e i vjetar da duva ili kakva sirena da zavija, mi bismo ostali isti bez ijednog suvi{nog treptaja oka. Dva nesjedinljiva kraja: ja kraj jedan, ona drugi. I tada sam htio da se sjetim, da mislim na bilo {ta, ali ni sje}anja nisam imao. Samo mi jedan portret treptao tamo gdje nisam mogao da ga doku~im, portret na kojem je nedostajao jedan pokret ki~icom, jedan kremast ton na licu. “Evo ga!”, rekla je Mina. I{ao je pored ostalih ljudi, du` cijelog kupali{ta, i vidio sam ga kako je velik. “Ne bih mogla tako dugo ostati u vodi. A ti?” “Ne”, rekoh. “Ni ja.” Rekla mi je kad je on ve} stao na moje {are u pijesku: “Pa ti nikako nisi i{ao u vodu?” “Nisam.” Gledala je njega: “On se nikako nije kupao”, s ~u|enjem se osmjehnula, pa onda mene pitala: “Boji{ li se mo`da vode?” “Ne bojim se”, rekao sam. “^uje{”, opet je njega gledala, “on se uop{te nije kupao.” 31
Uistinu, kakav sam trebao da budem? Nikada to nisam saznao, ali toga dana promijeniti se nisam mogao. On se saginjao, {irio ruke, napinjao mi{ice i tr~ao oko nas. Rekao je: “Dani ve} po~inju da bivaju hladni, ljeto je na izmaku”. I najednom kao da se sjetio: “Ima{ li jo{ koju jabuku?”, upitao je nju. Dala mu je, on je zagrizao, a polovina mu ostala u ruci. “Ho}e{ i ti jednu?” “Ne”, rekao sam. “Ne voli{ jabuke?”, pitala me. Rekoh: “Ne.” On me upita: “Jabuke ne voli{?” “Ne volim jabuke.” Zagledali su se, osmjehnuli, a on opet upita: “Voli{ li kru{ke?” “Ne”, vrtio sam glavom. “Ni {ljive?” “Ni {ljive”, kazao sam. “Ni smokve, ne volim nikakvo vo}e.” Ponovo su se gledali i smijali. Smijali su se dugo, jako dugo i s grohotom. A da su mi ne{to mogli da ~itaju misli, jo{ vi{e bi se za~udili. Mislio sam na onaj davno ra|eni portret. Mada su se jo{ uvijek smijali, rekao sam: “Htio bih, Mino, da zavr{im onaj portret.” Ona odmah njemu, koji se smijao s punim ustima: “Zna{ li da je on slikar?” “Slikar”, re~e. “Ti si slikar?”, upita me. “Da”, klimnuo sam glavom. “Slikao je mene”, dodala je. 32
“O”, izgleda{e zainteresovan, “htio bih to da vidim.” I sada kad se god sjetim Mine vidim je kako se ceri, kako se luda~ki smije, kako govori: “Ne bi mogao da me prepozna{. Nejednake o~i, velike u{i, vrat kao dr`ak od metle. Nikako me ni bi mogao da prepozna{.” Kako da se pretvaram u kamen? Kome bih mogao onaj drhtaj glasa da ponudim kad sam rekao: “Nemoj tako da govori{. Slika je dobra.” Ona }e: “Nisam rekla da nije”, jo{ uvijek smiju}i se. “Samo me ~udi za{to si mi lice obojio zeleno!” On je rekao: “Zeleno”, i skoro doslovno se krivio od smijeha. I upitao me u predahu svog hohotanja: “Obojio si joj lice u zeleno?” Klimao sam glavom jer i govor mi je izgledao tu|. Moja bol je nosila ime svih izgovorenih rije~i. I onda, toga dana, najednom uozbiljiv{i se on re~e: “A ja mu nisam vjerovao kada mi je maloprije govorio.” “[ta?” re~e ona. “^udno, kako mu nisam vjerovao!” “[ta?” ponovi ona. Nije joj odgovorio i zato sam mu zahvalan. Ina~e, ne sje}am se koliko je od tada proteklo vremena. Uzgred da ka`em da sam ve} mrtav, sahranjen. A kad bi neko prokopao moju humku, na{ao bi u vo{tanom platnu zamotan Minin portret. Da ka`em jo{ i to: da je krsta~a napravljena od okvira slike i da nosi moje ime. 33
PROPALI IZLET
Nisi razumio za{to je bio okrenut le|ima. I{ao si prema njemu, noge ti udarale o kamenje, a glava se ljuljala. Kada si stao, morao da opsuje{, tako si bi umoran. I onda, samo ti je {umilo u glavi, pa rekao si: “Vi{e nisam sposoban. ^itav dan idemo, a dokle smo do{li!” Ne okre}u}i se Petar je rekao: “Bogamu.” A ti: “Ove stijene su proklete. Imam osje}aj da ovako izgleda utroba vulkana: pakao {to god dotakne{.” “Je li ti opet sunce krivo?” Rekao si: “Sunce?” i otrao znoj s ~ela. “Za{to ka`e{ sunce?” “Zato {to nisi sposoban.” Znao si da je ipak podne blizu i znao koliko jo{ ima do mraka. A ne prvi put, kada si podigao glavu i vidio ga golog i pocrnjelog, da si osjetio ga|enje. Ne biraju}i mjesto spustio si se na zemlju i u njegov zatiljak buljio od mr`nje i `mirkao od vrelog sunca. Trebalo je, i rekao si: “Ti si, Petre, gad.” “Znam”, kazao je, “znam ko ti je to rekao.” Ali sada }u o sebi da mislim, uvla~ilo ti se u glavu. Moram da budem na~isto. Moram da ne{to u~inim. I kad si skoro po~eo, on je rekao: “Za{to si po{ao?” 34
“Rekla mi je da do|em.” Dan je dug, jer bilo je ljeto, a vi ste sjedili na onoj strani planine s koje se ne vidi more. Petar se tad okrenuo i vidjelo se kad je stisnuo zube. Re~e: “La`e{” i opet stisnu zube. “Ne, la`em”, ti rekao. Sko~io je do tebe i uhvatio te za d`emper: “Poku{ao si ne{to, a ona ti rekla da se gubi{?” “Ne”, rekao si. “Zna{”, kazao je, “dobio bi po nosu da je to istina.” “Nije istina.” “Nego?” “[ta nego?”, pitao si. “Nego {to si u~inio?” Trebalo je, bilo je potrebno, ili re}i: morao si, jer sasvim je jednostavno. Ali ni{ta nisi rekao, mislio samo na svoj osu{en jezik i more. Na more ve} zaboravljeno. On te prodrmao jo{ uvijek dr`e}i za d`emper: “[ta si u~inio?” i rekao, a ti se osmjehivao. Zato jer govorio si sebi: da pravimo igru, da se igramo. Vikao: “Govori”, i nos ti je u lice stavljao. Za{to da ne glumim, mislio si, za{to da ne pravim koje{ta? Kad i ovako gubim, ni{ta od svega ne}e biti. Od po~etka, ja – kao tre}i, nadao sam se da }e se ne{to desiti. A sada vidim da su to samo znoj i umor. Ni{ta stvarnoga, ~itav moj plan bio je glupost. I mislio si: ona jo{ ni{ta ne opa`a, a Petar nije budala. “Nemoj da govorim”, ~uo te. “Ni{ta nije bilo.” Pogodio si cilj. Petar se razbjesnio i rekao ako ne ka`e{ da }e{ vidjeti dvanaest bogova. Ti si rekao: “Dobro, ali to su sve sitnice.” “Neka su”, odgovorio je. “Kada sam vas dostigao”, po~eo si, “tebe nije bilo. Ona je le`ala u hladovini iza one stijene, i valjda 35
je jo{ uvijek tamo, a jedan od onih ranaca stavila je pod glavu. Rekoh joj da se nisam nadao ovakvoj vru}ini, a nisam je pitao za tebe misle}i da si negdje sasvim blizu. Kajem se {to sam po{ao. Rekao sam: Nisam trebao da se u ovo upu{tam. I”, pogledao si Petra, “i tako smo razgovarali.” Re~e: “Ali pri~aj sve.” “Eto, to je”, ra{irio si ruke. “Ali sve”, on `mirkao o~ima. “Nisi sve rekao.” “Dakle”, govorio si, “rekao sam joj da je ovo glupost ravna samo tebi. Pentrati se po ovim stijenama, preko ove goleti, da bi se spustili drugom stranom do mora, ja to nazivam ludo{}u. Tako sam joj govorio dok sam stajao na ovoj vra`ijoj vru}ini bez imalo ikakvog hlada. Rekoh: Ti, upitah je, zar tebi nije vru}e? Odgovorila mi da...” Najednom Petar re~e: “Ali ono glavno, ono glavno nisi rekao!” Uspjelo je kad si: “Koje glavno?” pitao. Ustao je i pokazao se ljudeskara: “To nije sve!”, a glas zvonio kao da nije njegov. [ta si ra~unao bilo je lukavo: Ako ne ka`em istinu, bi}e bar zabavno; jer dugo }e trajati ovo uspinjanje i sila`enje, pa ako ga ne skratim zabavom, pogotovo sam onda utu~en. Nema ni{ta od same moje prisutnosti, s njom se ni{ta ne posti`e. Ako ona, ona na koju mislim kad i ne mislim, ako me ~ak skoro i ne primje}uje, ho}e li mi {ta jo{ drugo po}i za rukom? Tu se vi{e nema {ta da tra`i. I pa za{to onda da s Petrom ne pravim komediju, zar da `alim tog tikvana! I kad smo sad tu, zaklju~io si, zar da se ne poigram malo! “[ta jo{?”, viknuo je i onda si rekao: “Pa tako”, u stvari lagao, “rekla mi je da ako mi je zaista vru}e mogu u hlad do nje da do|em.” 36
“I?” “I pri{ao sam. Upitah je: Gdje je Petar, a ona re~e: Oti{ao je. I kad sam sjedao jo{ rekoh: Gdje je Petar, ho}emo li krenuti, dosta smo se odmarali? Pogledala me ~udno i re~e da je nije briga za tebe.” “Je li rekla da smo se sva|ali?” “Da, rekla je poslije. Prvo je govorila kako voli da se vere po planinama, ali radije sama nego da joj drugi kvare raspolo`enje.” Po~eo si tako, a nisi ni mislio {ta }e sve da ispadne. Verglao si sve {to ti palo na pamet: “Stalno mi je ponavljala da se jo{ ne}e{ vratiti, da nisi nigdje blizu, govorila to i sve vi{e mi se primicala. Kad sam shvatio, znao sam {ta treba da ~inim.” Skoro da si za`mirio od svoje la`i. O~ekivao si prasak, a Petar re~e: “Znao sam.” I tukao si ga dalje svojom pri~om: “[ta bih drugo i u~inio”, jer mogao si. “Mislim da razumije{, Petre, i ne bi trebalo da me zbog toga mrzi{.” Re~e: “Ah”, i poslije: “[ta mogu!” Pogledao si gore prema vrhu grebena, a to je bilo pogre{no. Sve ono zatim svodilo se na taj pogled. I povod i ne, bio je to. “Pa to je normalno”, rekao si. “Kakav bih tek bio da sam je odbio?” Klimao je Petar glavom. Kuhalo je ne{to, vrilo je. Pogledao te: “Razumijem. Ti si zbog toga i po{ao s nama. Sve mi je jasno, zato ti i ne zamjeram.” Opet ti je sada brdo privla~ilo pogled, a misao lutala po kamenju. Kako je to, mislio si, ~udno. Sve izgleda, ovaj ~itav nagib, ova planina, kao mrtav kolos. 37
A ustvari to je napet luk. Potrebno je, misli ti tekle dalje, slu~ajno gurnuti stijenu, a ona se kotrlja sve dolje do podno`ja. Ili je dovoljno sasvim malo pomjeriti ravnote`u i kamen se obara. ^udno. I jo{ ti jedna misao sijevnula, ali trenutno. “Kada smo po{li”, govorio je Petar, “nije mi bilo drago {to si i ti s nama. Ali sada vidim da to nije va`no. Bolje je i sad, {to ranije, da uvidim ono {to bih jednom svakako saznao. Ona se”, nije te gledao, “sada pokazala u svojoj pravoj boji. Uvijek sam u to sumnjao i nikada nisam bio siguran.” Lijepo, prijatelju, tako si sebe zvao, lijepo! Mijesio si i mijesio i dobro si zamijesio! A {ta }e{ sada? Nastavljamo igru, odgovorio si sebi. O~ekivalo se pa si morao da ka`e{: “[ta }e{, takve su `ene.” Zatim se digao, uhvatio se rukom za jedan kamen i kad si osjetio da je to mogu}e – u~inio si. Sve ono prije, i pogled prema grebenu, i razmi{ljanje o napetom luku, i poslije jedna trenutna misao, bio je samo nagovje{taj. Sada ~in u~injen. Kamen oboren na Petra. Sje}a{ se: prvo si se prepao od sebe, pa od njegovog lica, pa od ne~eg {to }e tek da do|e. I tr~ao si i znao si: treba do nje do}i, treba po rancima roviti i na}i jod i zavoj. I u tom kratkom vremenu tr~anja mislio si o svome djelu i misli te drmale iz temelja: Nemam opravdanja, u~inio sam ne{to o ~emu sam dugo sanjao, ne{to na {to sam se spremao cijelo ovog na{eg izleta: da Petru napakostim ne biraju}i sredstva. A sada bih mogao sebi da ~upam kosu. Jer za{to sam, ako ne zbog svog neuspjeha, i mr`nju stekao. Save taj dekor: i sunce i zemlju, nekad si opa`ao, sada vi{e ne. Tr~ao. Bio kivan na sebe. 38
I kad si duboko di{u}i stao na kre~njak, koji si do maloprije proklinjao, zemlja ti se u o~ima okretala. “[ta se desilo?”, re~e ona. “Ni{ta”, kazao si. Zatim dokopao se torbaka i rovio, vidjelo se: `urno. Ona je rekla: “[ta tra`i{?” pa usta u osmijeh napravila. Napipao {to si tra`io i rekao. “Ni{ta” i podigao prema njoj glavu. Nije bilo nikakvog svjedoka da potvrdi, a ona rekla: “Mogla bih tog Petra da ubijem!” Gledao si je, nasmije{ila ti se, i ti si, nevjerovatno je, bio osvojen, na juri{ zauzet. Nisi znao kako. “A mene?” pitao si. “Ah!” i o~i joj se caklile. “Zar mene ne bi?” “Nikada”, cvrkutala. Na zavoje si i flaster zaboravio, a Petra smetnuo s uma. Uhvatio si je za ramena, onako kako si pri`eljkivao. Ipak, mislio si, ja ovo ne shvatam. @ene ne mogu da razumijem. Uostalom, za{to bih se i mu~io, glavno je, izlet mi nije propao. Svoj je imala razlog, pa po~ela je: “Ti si...” “[ta?”, ti re~e. [aputala je: “Ne znam... Mnogo...” “I nebo i zemlja?” “I nebo i zemlja i svih dvanaest bogova...” U naru~ju si je dr`ao i topio se od miline. I radosti. I radosti. “Jesi li umoran?”, pitala je. Rekao si: “A mo`da mu i nije ni{ta. Malo se ogrebao.” Tako. 39
JO[ JEDNA JEDINA RIJEKA
Petar iza|e. “Ja bih pucala”, re~e Ema. “Ja bih ga ubila.” “Ali ona to nije u~inila”, re~e Nina. “Ona je pametna. Mina je jako pametna.” “Ja bih pucala”, opet je rekla Ema. “Ne bih mogla da gledam takvog `utokljunca kako se mota oko mene. Sa onakvom odvratnom pljucom! Pa, bogamu, za{to mu nisi rekla da se tornja! Ti si, Mina potpuno luda!” A Nina je rekla: “Takvu pitu gledati pred o~ima nimalo nije zabavno.” Tad re~e i Marta: “^udno.” Mina pogleda u svojoj ruci revolver i pomisli: odakle mi? Ko mi ga je dao? I najednom joj se misli razbistri{e. Sada je znala, sada je tako dobro shva}ala, da je ova ~itava scena napravljena, da su i Ema i Nina i Marta sve unaprijed sra~unale, one su i Petra domamile, ali na koji na~in?, pomisli Mina ovo je sve sigurno njihovo maslo. Ali za{to?, pitala se ona. Ve~e je bilo jedno od onih zimskih, kad je no} duga. Svjetlo je bilo prigu{eno, pa u toj skoro polutami njihova tjelesa su gubila oblik. @eravica cigarete koju je Nina pu{ila polako se rascvjetavala u njenim ustima. A Marta pri|e klaviru i svoje mr{ave blijede ruke polo`i na dirke. Svirala je umorno i tiho, tiho. Ja moram o svemu ovome opet da mislim, govorila je Mina sebi dok je jo{ uvijek stajala na sredini sobe, 40
a zvuci klavira udarali je kao ~eki}i po sljepoo~nicama. Petar, re~e sebi, Petar. Da li sam ga ikad voljela? “Ema”, kazala je Nina, “ima li jo{ u toj boci?” “Ne dam.” “Pa sutra }u ti donijeti punu.” Ka`e Ema: “I tome da vjerujem? Neki dan su ovdje ostale dvije pune, a na{la sam samo koji gutljaj. Misli{ da sam to zaboravila?” “Ah, nisam bila sama. Bio je tu i Petar.” “Petar?”, upita Ema. Od vrele pe}i vazduh bija{e topao. Lijeno je govorila Nina: “Do{ao je i pitao gdje je Mina. [ta se mene ti~e Mina, rekla sam mu. Mene se to sve ni{ta ne ti~e. A Petar me je tako gledao, onim svojim `u}kastim o~ima, da mi ga je skoro bilo `ao. Sveti o~e, kako su ti mu{karci jadni! I onda sam uzela tu jednu bocu i nasula, razumljivo dvije ~a{e, a Petar je samo stajao i govorio o Mini i pitao me o Mini, a ja sam mu pru`ila ~a{u. Ali on nije htio. Rekao mi je da nikad nije pio. Koliko sam samo muke imala dok sam mu je stavila u ruke! A poslije, poslije je ve} i{lo lak{e. Na kraju je sam tra`io, ali mu onda ja nisam dala. Pio je onako kako piju ljudi prvi put: ludo i glupo. I stalno je pri~ao pri~e o Mini. Samo Mina, Mina. A eto, ipak mi to ve~e nije bilo dosadno, bili smo dobro veseli.” Mislila je Mina: Za{to je to Nina u~inila? Sje}am se, tada je meni do{ao pijan, tada je meni buncao gadosti, tada sam ga prvi put otjerala. Izvijao se glas Martin, malo promukao a umoran: “Jo{ jedna jedina rijeka zatvara mi put...” “I tako su nestale dvije boce?”, re~e Ema. Nina ramenima slegnu. 41
Ema: “Zar je Petrovo pijanstvo vrijedilo dvije boce?” Pa Nina: “Vrijedilo je. Prvi put se napiti, to je vrijedan datum. Ja tako ne{to ne mogu proslaviti.” I re~e tako|e Nina: “Zna{ li ti uop{te {ta zna~i u~initi ne{to prvi put?” Bilo je ovako: sjedile su sve tri: Ema i Nina pored pe}i i razgovarale, a Marta za klavirom; samo je Mina stajala kod prozora oslonjena na zid. Ema je rekla: “Znam. Prva `ena koju je Petar imao bila sam ja.” Klavir prestade. Klavir je opet svirao. “Da”, ponovi ona, “prije mene nijednu.” “Ali kako si mogla s njim?”, kazala je Nina. “Na{la sam ga dolje kod mosta, ~ekao je Minu, ali ona nije do{la. Zvala sam ga da do|e kod mene – uzalud. Nikako nije htio. Tek kad sam mu rekla da je mo`da Mina kod mene, on je po{ao.” ^etiri djevojke, jedne snijegom mirisave no}i, u jednoj sobi {to je imala namje{taj crno politiran, ~etiri ni mnogo sli~ne ni mnogo razli~ite djevojke, bile su tu sastavljene slu~ajem ili opakim povodom: jednom misli i jednim ~ovjekom ne za svaku jednako va`nim. Nijedna nije govorila, ni Marta svirala, ni Marta pjevala, kad sat izmjeri: sedam. Onda: “Nema{ pojma”, re~e Ema, “taj se pona{ao kao klinac. Nije znao {ta treba da radi i nije htio i nije znao. U~ila sam ga tome kao {to se djeca u~e da budu pristojna. Kona~no on je mu{karac, ono uro|eno je ipak pobijedilo. Ka`em: Petar je jedan obi~an dripac, ali one ve~eri bila sam veoma zadovoljna njime, a mo`da ba{ zato {to je bio nevje{t, nimalo zalu|en za mnom.” Tiho pa tiho. 42
Nina re~e: “Kako si mogla s njim?” “Sada se stvarno i ~udim, ali onda mi s Petrom zaista nije bilo ni najmanje lo{e.” A onda, poslije Eme, kada je meni do{ao, razmi{ljala je Mina a gledala u tavanicu, onda je Petar bio tako veseo, onda je i viceve pri~ao, onda je htio da me poljubi, ali ja sam ga po drugi put odbila. I uvijek ~ulo se: “Jo{ jedna jedina rijeka zatvara mi put...” To se Marta sjetno ogla{avala. Njena je pjesma ulazila u u{i, boljela u tijelima, ili samo treperila, mada ni jedna nije bila toga svjesna. Pripaljuju}i novu cigaretu Nina je kazala: “Da li ga u stvari ona voli?” Ema: “[ta znam.” I okrenu se Mini: “Mino,” pa re~e: “Je li, reci joj!” Misli su joj skoro zadavale bol: [ta da odgovorim? Da li ja sama znam? Ka`em sebi da mi on nije potreban, ali zar ja to moram sebi re}i da bi bila istina? Izgleda da ja sama sebe ubje|ujem. Samo, {ta sam imala od njega da bih ga voljela? Ne mo`e se zbog ni~ega neko smatrati prijateljem. Kad bih znala da li ga volim, kad bih... I ne re~e slova. “Pusti je”, rekla je Nina. “Vidi{ da joj se s nama ne razgovara. Uvijek nas je potcjenjivala. Mrzim je. A eto, mi kakve jesmo, ipak smo imale Petra, ipak smo, bar to bilo jednom, s njim do`ivjele ~asove kojih }emo se sje}ati. Svejedno, taj ku~kin sin nikada nije htio s nama, ali mi smo ga bar jednom uhvatile. Bio je bar jedanput na{, potpuno. A ona. Zar misli{, Ema, da joj je sasvim svejedno?” “Nije. Jer ina~e ga revolverom ne bi tjerala.” 43
“Pa da. Bilo je to smije{no.” “Ne zaboravi da si joj ga ti, Nina, dala. Da si ti pravila tu komediju na ra~un njih oboje.” “A ti si u njoj u`ivala. Posmatrala sam te kako si se smje{kala dok joj je u ruci drhtala prazna pucaljka.” “Jesam”, smje{kaju}i se opet Ema, “ali zamisli da se vi{e nikad ne vrati.” U uho joj sjede rije~. Mina se zamisli i pro{aputa: nikada. Te joj, kao bakarna `ica, ne{to prostruja tijelom. “Mrcina je to, vrati}e se on”, re~e Nina. “Jasno. Mina to zna, pa ga zato i tjera.” Ovo {to sad djevojke o Petru, o Mini, to je besjeda {to se brzo ne zaboravlja. Jer kad re~e najedanput Marta: “Ovog se puta Petar ne}e vratiti”, kao veliko zvono poslije udara, uti{a se i disanje, nestade pokreta. Napokon, Marta po~e opet da tankim svojim prstima prebire po klaviru. I zavrti jo{ jednom glavom i re~e: “Nikada.” “Odakle ti ta ideja?”, dobaci Nina. Ema: “Zar ti, Marta, vjeruje{ da se Petar Mini vi{e nikad ne}e vratiti?” Nina: “Ti si to samo onako rekla, zar nije?” Ema: “Rekla si samo da ne{to ka`e{, ti naravno ne mo`e{ sigurno da tvrdi{, ti to samo ka`e{, onako?” A Mina da se uhvati za glavu! Da, zar ne vidim kako je to glupo: svi okolo razgovaraju o meni, o njemu, govore glasno, prepiru se, jo{ samo da se klade, a to nisu stvari za javne diskusije, to je na{a, moja i njegova, samo na{a stvar. I ako ja ne `elim da ga vidim, to jedino on i ja osje}amo, to jedino za nas ne{to zna~i. Oh, kako me mu~i sve to, i ove pri~e! 44
Ne prestaju}i da miluje po dirkama, Marta upita: “Vidite li kako imam lijep bro{?” “Ve} sam ga vidjela”, re~e Nina. A Ema: “Do|avola s bro{em! Pitala sam te da li se ono maloprije mislila ozbiljno.” “Ovaj bro{ mi je dao Petar”, i po~e: “Ju~e sam ga srela. Bio je natmuren, vi{e nego ikad. Mina ima danas ro|endan, rekao mi je, a ja sam gledala kako mu o~i, i usta, kako mu ~itavo lice od toga postaje tu`nije, od te male, jadne pomisli na Minin ro|endan. Pokazao je bro{ koji joj je uzeo za poklon. A da li }e ga ona primiti?, upitah ga. Stajao je zbunjen i nije znao {ta da mi odgovori. Rekoh mu opet: Ne}e ti to ona primiti. Klimnuo je glavom i rekao kako je ve} bio s njom, i eto, ona taj dar nije htjela da uzme. Razmi{ljala sam i nikako nisam mogla da smislim zbog ~ega to. Ona je imala sigurno razlog.” Kao da joj je sve svejedno, Marta je pri~ala i jednu te istu melodiju svirala. “Ona ima razlog”, re~e opet. Zbog ~ega sam mu odbila ju~e onaj ro|endanski dar?, pitala se Mina. Nisam htjela da me i{ta ve`e s njim, ali kako sam mogla da budem tako bezobzirna! Ili je mo`da on bezobziran {to je toliko uporan! Oh, kad bih samo znala {ta `elim! “Rekla sam mu da je glupan. Rekla sam mu da Mina `eli da od njega napravi idiota, da u tome u`iva. A poslije smo jo{ dugo {etali. I razgovarali. Mislim da sam grije{ila o njemu. Svi smo mi o njemu imali pogre{no mi{ljenje.” “Ta dovoljno ga znamo”, najednom }e Ema. “Zar nisi vidjela kako se upla{io pucaljke! Znala sam kolika je kukavica.” Nina se protegnu na stolici. 45
“Tra`ila sam da mi da bro{”, nastavila je Marta. “I on mi ga je dao. Meni se ~ini veoma lijep. Mina je pogrije{ila {to ga nije uzela.” Ju~e sam Petra posljednji put vidjela, Mina je tonula u misli. A ve~eras, oni su sve to udesili, oni su doveli Petra ovamo, oni su mi i oru`je stavili u ruku!, i to revolver, sjeti se Mina, i ja sam morala da ga otjeram. Da li zato {to sam se pla{ila ne~eg? Da li ja u stvari ne}u Petra jer se ne~ega pla{im? “Moram da pazim da ne zakasnim. Petar me ~eka”, Marta je rekla. “Sad je bito tu”, rekla je Ema. “Zbog Mine je do{ao.” “To mu je bila posljednja {ansa”, rekla je Marta. A Ema: “To nije mogu}e.” “Pazite”, re~e Marta, “Ema i Nina i ti Mina, ne `elim vi{e da vas vidim da se motate oko Petra. Od sada je on samo moj.” Mini, u ~elo joj udari, u potiljak joj udari pitanje: zar zaista?, zar zaista? I svaka ponovo u sebe uvu~ena, a Martin glas jo{ promukao ~uo se: “I vi{e ni jedna rijeka ne prije~i mi put...” Mina pomisli: ^udni su na{i putevi. I tako izmije{ani. Pa kad se sretnu na nekom raskr{}u, mora da neko potra`i novi. Ili ~uvati svoj mir i sigurnost, pa bio to i puteljak. I kad se Mina otrese tih misli, ona otvori o~i i ugleda zid.
46
KVARTET ZA DUVA^E
Na stolu pokrivenom bijelim stolnjakom, na sredini sobe, stajale su poredane boce, ~a{e, sendvi~i i torta sa ~okoladom. “Gle!”, re~e Sa{a. “Pa ovo je prava gozba!” “Oh!”, uzviknu Pavle, “{to }emo se osladiti! Znao sam da je on veliki laf. Ne bi nas pozvao na bilo {ta. On je u pravom smislu d`entlmen.” Stajali su kod vrata i pomalo za~u|eni gledali na sto. Prva do|e sebi Mina, pogleda okolo po sobi i re~e: “^ekajte, a gdje je on?” i onda koraknu naprijed, do|e do stola i spazi ga kako le`i u jednom uglu sobe, zaklonjen kau~om da se jedva vidio. “Pogledajte!” re~e, “izgleda da je zaspao.” “Da ga probudimo?”, upita Petar. “Za{to?” re~e Sa{a. “Nije potrebno. Briga njega, zar ne vidite da se napio i ne ~ekaju}i na nas.” Onda se sagnu i po~e da ga {amara, ali ga Pavle uhvati za ruku. “Pa ti si najobi~niji glupan”, re~e. “To uop{te nema smisla; pozvao te na svoju proslavu, a ti umjesto da se pona{a{ kako treba, po~eo si da ga tu~e{. Molim te, kakav je to na~in!” Petar se prisjeti: “Danas je nedjelja”, ali re~e vi{e za sebe. Sa{a: “Nisam ga tukao, samo sam ga malo o{amario, htio sam da ga osvijestim.” 47
“Ali meni ne ide nikako u glavu”, Pavle }e, “kako si to mogao da u~ini{, i to u njegovoj ku}i. Kao da ne znam da si jedva do~ekao priliku da ga malo izmuva{.” “Pustite to”, re~e Mina. “Hajde, sjetite se da ne{to uradimo. Valjda ne mislite da ~itavu no} ovako stojimo?” A stajali su, opu{tenih ramena, bili za~u|eni vi{e nego uzbu|eni i mislili {ta da urade. “Da ga prenesemo na kau~”, re~e Pavle, i oni ga podigo{e i smjesti{e na kau~, a Mina mu pod glavu podmetnu jastuk. Zatim nastavi{e da zure u njega neodlu~ni da se pomaknu s mjesta, da u~ine bilo {ta. I da Mina nije rekla: “Sada ne mo`emo da odemo, da ga ovako ostavimo”, mo`da bi tako stajali ~itavu no}. A Petar je mislio: Mene niko nije pozvao i {ta jo{ ovdje imam da tra`im? Ako Mina mora da ostane, dobro, ali ja mogu da odem; pa danas je nedjelja, za{to da mi tu propadne? I onda re~e: “Stvarno se mnogo napio.” Mina je kazala: “Ako }emo pravo, nije on kriv {to smo mi zakasnili. ^ekao nas je sam, bilo mu je dosadno i napio se.” Pavle je rekao: “Ta~no. Ali kad smo ve} tu, ja bih popio jedan gutljaj. Ho}ete li i vi?” “To nema smisla”, re~e Mina.“ Za{to?” Pavle iskapi ~a{u. “Vino je izvrsno”, re~e. I Sa{a: “Stvarno da probamo, pa i on bi nas sam ponudio. “Hajde”, re~e, “sjedite”, u~iniv{i to prvi. “Ako ne{to nema smisla”, Pavle je kazao, “onda je to {to nismo do{li na vrijeme.” Sa{a: “Zvao me je da do|em u ~etiri, kao da je zaboravio da je danas utakmica. @urio sam, ali nisam mogao da stignem prije.” 48
Pavle se okrenu Mini i Petru: “Bar vi ste mogli da do|ete na vrijeme!” “Mene uop{te nije pozvao”, re~e Petar. “Nema to nikakve veze”, Mina se okrenu Petru. “Mene je pozvao.” Pa onda: “Danas je bilo tako lijepo vrijeme i nas dvoje oti{li smo malo na izlet, ali da smo znali da }e se sve ovako desiti, vratili bismo se ranije.” Tada Sa{a promrmlja: “Da vidim kakvi su ovi sendvi~i.” “Sve je to slu~aj”, Pavle re~e: “Dugo nas je ~ekao, ali ni mi nismo krivi.” Sjedili su za stolom i razgovarali, dok je on na kau~u le`ao i sanjao svoj san. “Ho}e{ da proba{ tortu?”, Petar re~e Mini. “Ipak to ostavi”, re~e Pavle. “Kad ti mo`e{ da pije{ vino, i Mina mo`e ne{to da proba. Nije stavljena na sto da se gleda.” I Petar razreza tortu, jedan komad stavi pred Minu, a drugi uze sebi. “Ba{ je krasna!”, viknu Mina. Petar je mislio: Svejedno mi, i tako i tako bi nedjelja pro{la. Uostalom tu je i Mina, ne bi valjalo da je ostavim. Pa da, sasvim mi je svejedno. “Kad me je pozvao na ovu proslavu”, re~e Sa{a, “nije htio da mi ka`e {ta proslavlja.” “Ni meni”, Mina re~e. A Pavle: “Sigurno je htio da nas iznenadi. Mo`da mu je ro|endan.” Mina zavrti glavom: “Danas nije 20. august.” “Ja mislim”, Sa{a je kazao, “da je htio da proslavi zaruke ili mo`da `enidbu. ^esto je govorio kako bi se rado o`enio.” “Glupost!”, re~e Mina. “S kim?” 49
“Ne vidim ovdje nikakvu nevjestu”, i Petar re~e. “Pa da! Glupost!”, opet }e Mina. “Vi|ao sam ga s nekom plavu{om”, re~e Pavle. “Ah”, Mina ka`e. “Ona ga je odavno ostavila.” Pavle upita: “Zar on nema neku djevojku?” “Mo`da”, odgovori Mina. “Ne znam.” I ~a{u po ~a{u, i zalogaj po zalogaj, uz pri~u vrijeme je polako odmicalo. Ka`e Petar: “Kada sam ga posljednji put vidio bio je veoma, veoma tu`an. Izgledao je stvarno u`asno i rekao mi je da mu je sve dosadilo i da bi se najradije ubio. Bojim se da se nije otrovao pa nas zbog toga i pozvao.” “Nije on takav”, re~e Sa{a. “Ipak, zar vam nije uvijek izgledao pomalo nastran? ^udan je bio. Mo`da vi{e i ne di{e.” “Pogledaj”, re~e mu Mina. Petar ustade i pri|e kau~u, prinese glavu njegovim grudima i oslu{nu ~asak, a zatim podi`e glavu: “Di{e”, re~e. “Ma znao sam”, dobaci Sa{a. “Sje}am se”, ka`e Mina, “jednom nas je tako pozvao Ivan i kada smo se svi skupili, tek tada nam je rekao da je dobio nagradu za pjesmu u nekom listu. Te no}i nam je stvarno bilo lijepo i veselo.” “Ali on nikada nije pisao pjesme”, re~e Sa{a. Petar: “[ta zna{?” “U to sam siguran”, i onda se di`e od stola, ode u ugao sobe i re~e: “Pazi, on je nabavio i gramofon s plo~ama. Zaista je pripremao pravo veselje.” “Oh!”, uzviknu Mina. “Ima li dobrih plo~a?” “Vjerovatno ima. Ve} je stavio u gramofon Poziv na igru.” “Da ~ujemo!”, Mina odu{evljeno. 50
Pavle: “Nemoj. Probudi}emo ga.” “Ako”, re~e Sa{a. “Bar }e nam re}i za{to nas je pozvao.” “Ma napio se mnogo, spava kao zaklan”, re~e Petar. I plo~e po~e da se okre}e, muzika im izmami na licima smije{ak, tako da sad sve ~etvero izgledahu veseli. “Ple{e mi se”, re~e Sa{a. “Ho}emo li, Mino?”, re~e Petar. I dok je s Minom u naru~ju plesao, Petar je mislio: Ova mi je danas nedjelja tako prijatno pro{la i ne smijem nimalo da `alim {to je ovdje zavr{avam. Ba{ naprotiv, rijetko mi je bilo fino kao sad. Vrijeme je ipak prolazilo i kad: “Kasno je, da po|emo”, Sa{a je rekao, svi se slo`i{e. “Ali prvo da ga probudimo”, re~e Petar. “Za{to?”, upita Sa{a. “Red je da mu se javimo i da zna da smo dolazili.” “Vidje}e on po ~a{ama i tanjirima.” Petar: “Stvarno bi bilo bolje da se nije napio.” “I da ga ti, Sa{a, nisi {amarao”, re~e Pavle. “Mo`da”, i napravi kretnju, ma neizvjesnu. “Uostalom, ni{ta mu nije bilo.” “Nisi trebao”, ponovi Pavle. “Da ga ostavimo da ovako i dalje spava”, re~e Mina. “A {ta drugo?” odvrati Petar. “Hajdemo.” Izlaze}i re~e Pavle: “Ba{ me interesuje za{to nas je pozvao?” “I mene”, re~e Mina. “Pa sutra }e nam re}i”, odvrati Sa{a. 51
^ETVRTAK POSLIJE PETKA
I onda nisu imali ni{ta da ka`u. Zapravo dugo ve} nisu imali ni{ta jedan drugom da ka`u, sjedili su vani za jednim stolom, pod {irokim suncobranom, a bilo je podne. I bilo je ljeto, sunce ogromno, grad u`aren. Kroz slamku su pili limunadu i ~inilo im se da kroz tu slamku cuclaju sva bla`enstva ovog svijeta. Tad Petar re~e: “Pogledaj.” On pogleda. Kafanski stolovi bili su pusti, djelovali su sablasno kao da gradom hara kolera: bez najmanjeg zvuka, bez ijednog pokreta. I kelner je negdje nestao. “Vidi{ li?”, upita Petar. “[ta?”, re~e. “Na ulici. Onu djevojku.” “Da”, rekao je. “Podsje}a li te na ne{to?” “Mo`da.” Mislio je na {ta ga podsje}a, ali nije znao. Treba da se sjetim; me|utim nikako nije mogao. Ipak je bio uporan. “Na subotu uve~e”, kazao je. Petar se osmjehnu. “Na subotu uve~e kada nemamo {ta da radimo, a pored nas prolaze djevojke koje bi mogli da volimo.” “Zar se to de{ava subotom uve~e?” 52
“De{ava se i drugim danima, ali subotom uve~e smo toga svjesni. “Ti si pronicljiv”, ka`e Petar. “Zapa`a{ stvari koje ja nikad ne bih primijetio.” A osje}ali su kao da ~itav jedan `ivot sjede za jednim istim kafanskim stolom i gledaju jedan u drugoga i vide sebe: iste pospane o~i, istu ~a{u limunade i glavu praznu od misli. “A na {ta tebe podsje}a?”, upita. “Podsje}a {ta?”, re~e Petar. “Mina.” Petar ga pogleda. “Mina?”, rekao je. “Mina?”, ponovio. “Koja Mina?” Re~e: “Ona djevojka {to je pro{la.” “Ona se zove Mina?” “Ne znam”, rekao je, “ali meni se ~ini da sve djevojke nose ime Mina. Nije li to pomalo ~udno? Zna{, mo`da je to stoga {to sam poznavao jednu koja se tako zvala.” “Ne ~udim se”, odvrati Petar, “jer opet meni se ~ini da su sve one Mire.” “Kako se razlikujemo!”, uzviknu. Onda se na`e nad svoju ~a{u: bila je skoro prazna. Izvadi slamku i iskapi posljednji gutljaj. I sa ovim je gotovo, pomisli. Tu`no je sjediti pored prazne ~a{e. Re~e: “Nisi mi odgovorio.” “Ah, da”, Petar se prisjeti. “Kad sam je ugledao, u~inilo mi se da je to ona djevojka s kojom si i{ao pro{log ljeta. Kako se ono zvala?” “Misli{ li na Minu?” “I njoj je bilo tako ime?” “Da”, on odvrati. “Vidi{, ~udnovato mnogo djevojaka nosi isto ime.” “Zar ova nije li~ina na nju?”, Petar upita. 53
On klimnu glavom. “A za{to ste se posva|ali?” On re~e: “Ko je rekao da smo se posva|ali?” Petar: “Pa niste vi{e zajedno.” “Nismo.” Uznemiri{e se kad ulicom pro|e kamion iza kojeg je ostajao plavi~ast trag i miris benzina. Kao osu|eni sjedili su u uskom krugu hladovine, bez snage i hrabrosti da se pokrenu, da iza|u na golo sunce i smek{ali asfalt. I bilo im je krivo {to nikakav povjetarac, satima i danima, nije nailazio. “Postala ti je dosadna?”, upita Petar. Sa slamke, koju je jo{ uvijek dr`ao u ruci i kojom se igrao prave}i male ~vorove, on podi`e pogled. Odmjeravao je i vagao da li vrijedi Petru i{ta odgovarati. Prvo je {utio, dugo, ~itave sekunde, mo`da i koji minut, dok nije uvidio da je ostati mutav jo{ dosadnije. Treba da se ne{to doga|a, mislio. “Ne”, re~e on, “ja sam bio zaljubljen.” Petar ne re~e ni{ta. “Bio sam zaljubljen”, ponovi. On najedanput postade ushi}en, razdragan, kao da je prona{ao neku dragu izgubljenu uspomenu. Uzviknuo: “Zaljubljen, razumije{!” “Pa kako je to prestalo?”, Petar }e. Zatim se sneveseli. “Duga je to pri~a”, re~e. “Interesuje me.” “Ali ne}e{ je razumjeti.” “Samo ti pri~aj.” Malo se zamisli. “Dobro”, re~e i po~e. “Ne znam u stvari kako se u meni rodila ljubav, ali znam kako je Mina do{la. Bili smo kod Filipa jedno ve~e, mislim da je to bilo u maju, igrali smo karte ~itava dva dana i dvije no}i, Filipovi roditelji 54
su negdje otputovali, i kada smo se na smjenu odmarali, kada bi spavali koji sat sanjali smo stalno u crveno-crnoj boji, pikove i her~eve, da mi se na kraju glava po~ela da muti, pa sam morao ~esto da se umivam hladnom vodom. I kada je do{la Filipova sestra i dovela sa sobom neku svoju drugaricu, ja sam upravo gubio posljednji novac, i umoran i bijesan ustupio sam svoje mjesto nekom drugom, jer bilo nas je {est ili sedam, oti{ao sam u drugu sobu i bacio se na le`aj o~ekuju}i ponovo stari san pun fulova i kenti. Ali ostah budan. Nije me toliko mu~io izgubljeni novac koliko saznanje da se ja stvarno i zapravo ve} uveliko kockam. Treba da zna{ da sam onda bio jezivo zagrizao u taj porok. Onda je u sobu u{la ona, prijateljica Filipove sestre. “Izgubio si?”, upita me. “Gotov sam”, rekoh. Stajala je vi{e moje glave, pored prozora, i osje}ao sam, ne znam po ~emu, kako pogledom luta po krovovima susjednih ku}a. “[ta }e{ sad?”, re~e ona. “Ne znam”, odgovorih. “Osje}am se umoran.” “Treba da se odmori{?” “Da.” “A {ta radi{ kada se odmori{?” “Ponovo se umaram.” “Igra{ karte?” “Ne”, rekao sam. “Ne uvijek. ^ekam.” Upita: “[ta?” “Jo{ nisam siguran.” “Mo`da mene?”, ona se nasmija. Podigoh se na le`aju i pogledah je, ona se ve} bila okrenula od prozora i gledala me, mene umornog i 55
kao pre`vakanog, i opazih kako se bezglasno smije i vidjeh joj zube, neobi~no bijele. Tad se i ja nasmije{ih. Rekoh: “Ho}e{ li da me voli{?” “Mogu da poku{am”, re~e. “A kako se zove{?” Odgovorio sam joj i onda po~eh ozbiljno da mislim kako bi trebalo da imam djevojku. Jer morao sam da prekinem s kockom, da prestanem da se dosa|ujem po kafanama, uvijek u istom dru{tvu, vode}i prazne razgovore. Ona mi re~e: “Zovem se Mina”, a da je ni{ta nisam pitao. “I sam zna{ kako to poslije bude. Ljubav, ljubakanje, bioskopi, {etnje po no}i praznim ulicama. Ali ne znam kao ni kada se to desilo da sam osjetio kako sam zaljubljen. Ne, nije to bila stvar do Mine, ona jeste bila i lijepa i ljupka, me|utim, sada znam, da je to bilo vrijeme, vrijeme u kojem sam morao da budem zaljubljen. Kao {to je vrijeme {to sada ne mogu da budem. To je ne{to {to je unutra, u ~ovjeku, i samo ~eka trenutak.” On za{uti. Sjenke na suncu pu`evski su se pomicale. Reklo bi se da su sunce i vrijeme stali. A dosta je pro{lo dok je Petar progovorio, sjedio je i nepokretno zurio kroz svoje sun~ane nao~ale u ne{to {to ni sam vjerovatno nije vidio, dok nije rekao: “A kako je prestala va{a ljubav?”, dok nije pitao. Nije odgovarao, a Petar je ~ekao. “Kako je prestala?”, ponovi. “Ne}e{ shvatiti”, re~e. “Za{to ne bih shvatio?” Rekao je: “Jer je i meni te{ko razja{njivo.” Petar: “[ta to?” “To”, re~e. “Sve to {to se desilo.” Petar opet: “[ta to?” 56
“Bio je petak”, odvrati, “dobro se sje}am. Cijelo se dru{tvo skupilo kod Luke. Nisam siguran da li mu je bio ro|endan ili smo se tamo na{li prosto da pijan~imo i urlamo. Oti{ao sam sam, bez Mine, jer mi je poru~ila da ne}e mo}i da do|e po{to je ne{to zauzeta kod ku}e. Tamo smo se ga|ali {ampitama, neko je pjevao romanse, sje}am se, uostalom veoma fal{, znam da je jedan par koji je plesao oborio pe}, a ja sam se udvarao nekoj plavu{i koju nikada ranije nisam vidio, ni poslije, ljubio sam je, a ona se idiotski smijala da su me podilazili `marci. Kada smo se razilazili, uzeo sam je ispod ruke i otpratio ku}i. To se desilo u petak, znam. Neko je potr~ao da sve ispri~a Mini, vjerovatno Filipova sestra, pa je ona ljuta i bijesna odmah zatim, idu}eg dana, u ~etvrtak, od pakosti i inata na{la nekog tipa i otputovala s njim na more.” “Misli{ valjda u subotu”, re~e Petar. “Ne. U ~etvrtak. To je ono {to zbunjuje. U subotu je ve} otputovala.” “Mo`da nisi siguran u ra~unanje?” “Ne, kad ti ka`em. U petak smo bili kod Luke, poslije toga, u ~etvrtak, ona je na{la nekog tipa, a ve} u subotu je otputovala. Nisam je uop{te vidio.” “Mo`da se to desilo u ~etvrtak, {est dana poslije tog petka?” “Ne, opet ti ka`em. Tra`io sam je ve} u subotu, a nje nije bilo. Rekli su mi da je otputovala.” Petar se na`e preko stola: “Onda ona nije na{la tog tipa u ~etvrtak nego u subotu.” “Onda u ~etvrtak prije petka.” “Ali za{to?”, on re~e. “Poru~ila mi je po Filipovoj sestri da, ako se ja mogu ljubiti sa kojekakvim plavu{ama, mo`e i ona. Nije mogla da zna unaprijed {ta }e se desiti!” 57
Trenuci koji se ote`u u sate koji se zbijaju u trenutke. Dugo ve} nije bilo nikakve promjene. Samo je on zavukao ruku u d`ep hla~a i napipao klju~. “Sve je to tako komplikovano”, re~e Petar. “Prosto da ~ovjeka zamori.” “Pa ti si tra`io da ti pri~am.” Petar: “Dobro. Kako ti to obja{njava{?” “Mislim da je postojao jedan dan izme|u petka i subote. Bio je jo{ jedan ~etvrtak.” “Ti si lud”, re~e Petar. “To ne mo`e da bude.” “Vrijeme je neuhvatljivo”, re~e. “A {ta misli{ koliko ima kako je ona pro{la?” “Ko ona?” “Pa Mina, ona djevojka {to je pro{la ulicom.” Malo razmi{ljaju}i: “Ima ve} dva sata”, re~e Petar. “Vara{ se. Od tada, od kada je ona po{la i od kada smo mi po~eli da raspredamo o mojoj ljubavi, ja svaki dan na ovom stolu ure`em po jednu recku. Ima ih ve} tri.” “Kako vrijeme brzo leti”, ka`e Petar. “Vidi{, u vrijeme se nikada ne mo`e{ pouzdati.” Onda se odnekud stvori kelner, pokupi njihove prazne ~a{e, pa re~e: “Trideset u hladu.” “Tako sam i mislio”, odvrati Petar. Kad ponovo ostado{e sami, poslije duge i ponovne {utnje, Petar je rekao: “Ona djevojka {to je neki dan pro{la mnogo li~i na Minu?” “Da”, on je klimnuo glavom, “sve vi{e mislim da je to bila ona.” “Ona bi nam najbolje mogla da ka`e”, re~e Petar, “jer izgleda mi da tvoje obja{njenje nije potpuno ta~no.” 58
On ne odgovori. Osje}ao je da mu je ve} neudobno kako sjedi. @uljala ga je stolica. “Da je pitamo?”, Petar re~e. On upita: “Koga?” “Minu. Vjerujem da }e jo{ jednom u podne pro}i ovom ulicom. A koliko je pro{lo od onda?” “Od kada?”, upita. “Od onda od kada smo je vidjeli.” “Ne znam”, odvrati. “Na stolu je urezano pet recki, ali nisam siguran da sam svaki dan urezivao. Prosto sam zaboravljao.” Pomakao se u stolicu i mislio kako bi bilo dobro popiti jo{ jednu limunadu. “Mogli bismo da krenemo”, kazao je Petar. “Mogli bismo”, i on potvrdi. Ali nijedan nije htio ni mogao da ustane prvi.
59
SRETAN SVR[ETAK LJUBAVI
“Ti naprosto slabi{”, rekao mi je Boris. “Ti svakim danom postaje{ sve manji. Svemu je to ona kriva.” “Da”, ka`em, “Svemu je to Mina kriva.” “Morao bi ne{to da u~ini{, jer ako tako nastavi{ dokle }e{ dogurati? Jednostavno }e{ jednoga dana postati toliko sitan da vi{e ne}u mo}i da te prepoznam. Mo`e se i to desiti da }e mi biti neugodno da ti dolazim u posjete, jer te{ko }e mi biti da znam da li si u sobi sa mnom prisutan ili si negdje iza{ao. Zar ti nikada nisi o svemu tome razmi{ljao?” “Razmi{ljam, ali moram ti priznati: sada to vi{e nije kao prije. Sada ne mogu dugo da mislim, brzo se umaram.” “Vidi{, {ta sam ti rekao! Ona }e te prosto progutati!” “Znam”, odgovaram mu. “Toga se i bojim.” Boris me gleda i unosi mi se u lice: “Eto”, ka`e mi, “i glas ti postaje slabiji. Moram da se napre`em da bih te dobro ~uo. A sje}a{ li se kakav si nekada imao bariton, kako si impozantno izgledao sa svojim stasom i hodom? Sje}a{ li se?” Ja se sje}am, naravno, kako sam nekada bez straha prolazio pored ljudi, ravnopravan s njima, moja su ramena doticala njihova, moja glava bila isto tako puna radosnih misli, `elja i tuge. Kod mene je bilo sve isto kao i kod drugih: volio sam `ene, ljubio ih 60
po mra~nim ulicama, razmi{ljao o pro~itanim knjigama, vodio pametne razgovore. Gdje se izgubilo to vrijeme? A sada gledam gore u lica ljudi kako me posmatraju s visine, pod njihovim o~ima postajem sve manji, neznatan, ni{tavan. [etaju}i sa Minom ne mogu vi{e da je uzmem ispod ruke, jer kada podignem ruku moji prsti jedva doti~u do njenog lakta. Zato je ve} mjesecima nisam mogao da poljubim, samo {to se s vremena na vrijeme usudim da spustim poneki poljubac na njenu ruku koja se ovla{ klati pred mojim licem. Pa i neki dan kad sam to poku{ao primijetio sam da njeni prsti ostaju gore sve vi{e nedoku~ivi za mene. O, kako propadam! Najgore od svega je {to sam u posljednje vrijeme sve rje|e s Minom. @elim, `elim svakako da je neprestano gledam, te o~i koje volim, taj osmijeh {to me uzbu|uje, taj hod {to prkosi. [ta bih sve dao da mogu uvijek da gledam u treptaj njenih trepavica, da slu{am njen glas koji miluje! Ali {to god to vi{e `elim, sve se od nje vi{e udaljavam. I dok me Boris sa`aljivo gleda, dok mi govori: “Bojim se da je ve} sve kasno i pitam se ho}e{ li ikada biti onakav kao prije, visok i krupan, dostojanstven i razuman? Zaboravi je, mo`da jo{ nije kasno, postani ~ovjek”, dok slu{am te njegove rije~i, ja se ponovo prisje}am Mine i na{eg prvog susreta. Nisam je odmah zavolio. Upoznah je kao {to se upoznaju `ene: u dru{tvu drugih mu{karaca. Tada sam jo{ bio pametan, znao sam mnoge stvari o kojima drugi nisu mogli ni da sanjaju, poznavao sam umjetnost bolje nego sami umjetnici, bavio se sportom, a moj {arm i elasti~nost duha bila su poznati van kruga mojih poznanika. Tako sam i onoga dana kada sam prvi put vidio Minu bio 61
daleko najljep{i i najblistaviji u ~itavom dru{tvu. Osje}ao sam kako se svijet oko mene okre}e, neprestano sam bio u centru, stalno sam vodio glavnu rije~. I to je trajalo dugo, ~ak i onda kada je Mina uspjela da mi se pribli`i, kada smo ~e{}e bivali zajedno sami. Ali jedne ve~eri, {etaju}i tihim i mirnim ulicama, prema uli~noj svjetiljci ja spazih njen profil i u~ini mi se nevjerovatno lijep da cijelim tijelom uzdrhtah od neke umilne jeze, a govor mi se presije~e. Jedva promucah: “Izgleda{ lijepo.” Ona me pogleda, a njene o~i sijevnu{e. “Svi|am ti se?”, upita me Mina. “Da”, rekoh. “Lijepa si.” I tada osjetih kako vi{e nisam visok. Osjetih kako jednaki kora~amo dok nam se ramena i ruke slu~ajno dodiruju. Ali jo{ sam znao da mislim, jo{ sam mogao da govorim, i dalje sam imao dubok glas. I tada mi se Mina po~e svi|ati. [to sam je vi{e vi|ao, sve vi{e sam pronalazio i otkrivao njenu ljepotu, njenu privla~nost. ^inilo mi se da njene azurno plave o~i postaju jo{ plavlje, da pokret rukom kojim bi me grlila postaje sve dra`i, sve ljep{i. Gledao bih je i nikada mi ne bi bilo dovoljno. Odlazili smo u polje i tamo se voljeli, a kada bih u njenom krilu zadrijemao prepu{ten zadovoljstvu koje mi je izgledalo nenadoknadivo, Mina bi mi, rukom prolaze}i kroz kosu, govorila: “Tako si sladak dok ovako le`i{ da bih po`eljela da bude{ toliko malen da mi sav stane{ u krilo i da te milujem i mazim. Mili moj, reci da li me voli{?” I kad god bih odgovorio: “Volim te”, osjetio bih kako ~itav svijet zajedno sa Minom raste, a ja se smanjujem, ulazim u ne~iju tu|u ko`u, tijesnu, veseo 62
i razdragan – svijet i `ivot izgledali su mi beskrajno {iroki; dok ja sebi sretan, zaboravljam hod pa sitno skaku}em, dok zadovoljan, vi{e ne razmi{ljam pa gubim pamet, dok opu{ten le`im u polju – nestaje mi snage da jedva znam da sam bio jak. I tako su dani prolazili, i tako mi se svijet pri~injao ogroman da sam zadivljen pjevao u kupatilu i u podrumu, tako je Mina postajala velika da bih dugo lutao da joj prona|em po~etak, i tako sam ja licem i tijelom bio sve bli`i zemlji. A sad Boris, zagledan negdje daleko mimo mene, sav sretan, ka`e mi: “Ne vjerujem da ti vi{e ima spasa, oti{ao si suvi{e daleko da bi mogao ponovo da misli{ na sebe i svoj izgled. Pogledaj, tvoje staro odijelo ve} ti je preveliko!” “Oh”, ka`em, “ve} sam ga dva puta kratio, ali ono neprestano raste.” “Ne”, odgovara mi Boris. “Zar ti to ne zna{! Ne: ti se smanjuje{, ti, odijelo ostaje uvijek isto. Zato ga mora{ da krati{. Zato {to se ti smanjuje{!” “Ima{ pravo”, ka`em, “ima{ pravo. Odijelo ne mo`e da raste.” On se hvata za glavu i ja vidim suze u njegovim o~ima. @ao mi je {to ga ~inim tu`nim, ali ne mogu da mu pomognem. “Uvijek smo bili dobri prijatelji”, govori mi, “dragi jedan drugom. I te{ko mi je {to te gubim, {to vi{e ne}u mo}i s tobom da razgovaram. Zar se ne sje}a{ kako smo nekada bili nerazdvojni, zajedno i{li u bioskope i na fudbalske utakmice, kako smo ~esto pri~ali do kasno u no} o svemu, kako smo se voljeli, zar se ne sje}a{?” 63
“To je te{ko. Potrebno mi je mnogo napora da se svega sjetim. Ali vjerujem to {to ka`e{, vjerujem da smo bili veliki prijatelji.” “Zaboga!”, uzvikuje Boris, “zar to ne zna{? Pa ne~ega se ipak sje}a{, nije li tako?” “Umorio sam se”, ka`em. “Dugo smo razgovarali i mislili, brzo se umaram.” “Poku{aj, sjeti se na{eg drugarstva!” I ja se napre`em, ali sve sam zaboravio. Ho}u da mislim na Borisa, a sje}am se Mine kako mi je govorila: “Jednoga dana kada bude{ mnogo bogat, ili slavan, mo`da sretan u obome, da li }e{ me tada poznavati? Mislim, da li }e{ onda pro}i pored mene ne pozdraviv{i me?” Prisje}am se kako smo se dr`ali za ruke, bio je to na{ prvi susret ruku, i ja sam kazao: “Ma ne, nikada ne bih mogao da budem takav. Nikada ne}u pro}i pored tebe a da te ne vidim.” A eto, sino} sam pro{ao pored nje i nisam mogao da je vidim. Stajala je na uglu i ~ekala me, ja dobro znam da je ona strpljiva u ~ekanju, ali nisam mogao da joj pri|em, masa svijeta {to je izlazila iz bioskopa gurala me, skoro gnje~ila nogama, a ja, sitan, malen, dolje u dru{tvu koljena, pazio sam da me ne zgaze, ponestajalo mi je daha, uzalud sam poku{avao da se probijem kroz ljude, rijeka nogu me nosila tamo gdje mi nije bio put; dok me nedaleko na uglu ~ekala Mina. I u toj gu`vi pro{ao sam pored nje, pro{ao sam pored ugla a da je nisam mogao da vidim, jer ljudi mi nisu dali, oni su mi zatvorili vidik; bio sam sâm me|u svijetom, proklet i propao. 64
Pitam se: ho}u li ikada sresti Minu, ho}u li je ikad vi{e na}i? “Zna{ li?”, vi~e mi Boris. “Zna{ li?” “[ta?”, ka`em jedva ~ujno. “Nisi slu{ao {ta sam ti govorio! Opet si mislio na nju.” “Tako je. Opet sam mislio na Minu.” “Zlo je”, Boris vrti glavom. “Nema ti pomo}i, a najgore je {to ni sam mo`da ne zna{ kako }e{ ludo jednom prosto nestati, ne}e te biti, ura{}e{ u zemlju bez traga i glasa.” “Nesta}u”, potvr|ujem. “Jutros sam bio manji od stolice i jedva uspijevam da otvorim vrata, da dohvatim kvaku. A neprestano se smanjujem, mo`da jo{ sutra ne}u mo}i da iza|em, osta}u ovdje u sobi zatvoren bez mo}i i bez snage. I kako onda da ponovo na|em Minu!” Boris se osmjehuje, ali to je bolan osmjeh. “Budi bez brige”, ka`e mi. “Sada nju nije vi{e te{ko na}i. Zahvaljuju}i tebi ona je velika i jo{ uvijek raste, svi je poznaju i dive joj se. Svugdje je mo`e{ sresti, ona je kao neki oblak koji se odasvud vidi, i {iri.” I ja se smijem. “Divno!”, vi~em, ali sam toliko malaksao da sumnjam da me Boris ~uje. Sada sam sretan, jer znam da je mogu kroz prozor da vidim, jer znam da je, gdje god pogledam, ona, velika, ogromna. Mina, draga `ena; pa ako i potpuno nestanem, ako se smanjim do makova zrna, zna}u da je ona blizu mene i iznad mene, kao moja beskrajna sre}a, kao an|eo ~uvar, ona, Mina, ljubav moja, sudbina moja.
65
NEKO ME POSMATRA
Prije, kad god bismo razgovarali o nevjerstvu, ja sam govorila: “Nikad ne bih mogla da budem nevjerna.” I ve~eras kada se toga sje}am, poslije dugih godina, godina provedenih pored jednog ~ovjeka koga sam voljela i koga mo`da jo{ uvijek volim, ve~eras mi se ponovo misli vra}aju onim davnim razgovorima. Pri~ali smo o mnogim stvarima {etaju}i dugo, do kasno u no}, i od svega toga, poslije toliko vremena, dobro se sje}am samo na{eg razgovora o nevjerstvu, kada sam ja rekla: “Dragi, za{to mi ni{ta ne ka`e{? Ne osje}am se najbolje kad ni{ta ne govori{.” “Ti dobro zna{ da sam umoran.” “Da”, rekoh mu, “onda nismo morali da dolazimo ovamo, mogli smo i kod ku}e da {utimo.” “Mogli smo”, rekao je. U hotelu je svirala muzika, ja sam to znala, mada je nisam ~ula. Neko vrijeme sam gledala njega kako o~ima ska~e po naslovima ve~ernjih novina, a onda utonuh u misli. Mislila sam o davnim sretnim danima {to sam ih provela s njim. Kako nam je bilo lijepo, kako smo u`ivali! I sad, ve~eras, koliko god se naprezala da se sjetim, ne uspijeva mi. Znam da sam tada, sjede}i pored njega u onoj hotelskoj sali, razmi{ljaju}i o sretnim danima 66
na{im, kada me je on zaista neobi~no volio, znam samo da sam se najednom trgnula i osjetila neku ~udnu jezu po tijelu. “Ko je to iza mojih le|a?”, rekoh mu. On me pogleda i: “[ta”, re~e. Kazala sam mu: “Ima li ikoga iza mojih le|a?” “[ta ti je?”, re~e. “Nema”, re~e i ponovo nastavi da ~ita. Kao {to me je tada ostavio samu, prepu{tenu sebi, samu da razmi{ljam, samu da kujem planove o njemu i meni, o nama, planove koji se nikada ne}e ostvariti, isto me je tako ~esto u posljednje vrijeme ostavljao da mislim o na{oj sre}i, dok je on u popodnevima spavao umoran ili nave~e s prijateljima igrao {ah. A one ve~eri u hotelu, sje}am se samo da sam prvi put osjetila nemir i na potiljku i na le|ima ne~iji pogled. Sigurna sam u to, zaklela bih se svojom vjerno{}u i svojom ljubavlju. Vra}aju}i se, ja sam htjela da mu ka`em, ali nikako nisam mogla, jer: “Stra{no me iscrpljuje rad”, rekao mi je, i: “te obaveze, ti sastanci, sve me to jako umara”, i: “A odmora nema dok se ne lip{e”, i tu`io se na klonulost, na glavobolju. I zato mu te ve~eri nisam ni{ta rekla, a zbog toga mi niko ne mo`e da prebaci. Onda smo jedne ve~eri oti{li na koncert. On je po{ao zbog mene, iako mrzovoljno, i kad sam mu jo{ rekla: “Molim te stavi novu kravatu”, on me je pogledao i rekao: “Jo{ i to!” Na koncertu sam slu{ala prvi stav simfonije u kojoj su se duva~ki instrumenti jako isticali, i najednom, ponovo, dva-tri reda iza mojih le|a, malo ulijevo, 67
osjetila sam kako je tamo neko, neko ko nije tu do{ao zbog muzike, neko ko isto kao i ja ne prati izvo|enje nego misli na jednu nadu koja je izgubljena. Po svom golom vratu osjetila sam jezu. Da se okrenem, mislila sam. Ali znala sam da to ne smijem da u~inim, jer ne sjedim tu sama. Ja ipak pripadam nekome. I tako sam ~itavo vrijeme mislila na nekoga iza mojih le|a, a znala sam tako dobro da je pored mene ~ovjek koga sam nekada ludo voljela, i mo`da jo{ uvijek volim. I tako je polako u mene ulazio strah da se okre}em. Jo{ dok smo se to ve~e, poslije koncerta, presvla~ili u na{oj sobi, dok smo se spremali da legnemo u krevet, dva tijela tako poznata jedno drugom, i dosadna, rekoh mu. “Jesi li primjetio da me je na koncertu, ve~eras, ~itavo vrijeme neki mu{karac posmatrao?” “Ne”, re~e otkop~avaju}i dugmad svog prsluka. “Sjedio je dva-tri reda iza nas, lijevo.” “Nisam gledao okolo. Silio sam se da slu{am muziku, mada mi to nije sasvim dobro uspijevalo.” “Da si primijetio, {ta bi u~inio? Bi li ne{to rekao?” “Ne shvatam ni{ta”, prvo je rekao, a zatim jo{ dodao: “Ne bih `elio da te niko nikada ne pogleda.” I to je kraj. Vi{e s njim o tome nisam razgovarala. Ali i dalje me je neko pratio. Sada je to bivalo sve te`e i mu~nije za mene. Njemu zaista nisam mogla vi{e o tome da govorim, jer sam se pla{ila da bi me ismijao. Ta~no, ne bi mi vjerovao. I eto, ju~e sam, prije podne, iza{la da kupujem po radnjama, ali sam se vratila praznih ruku. Jo{ sam mogla da idem ulicama i, mada me je neko pratio, trudila sam se da budem posve stalo`ena. I bila sam. Ali kada je trebalo da u|em u neku radnju, ja jednostavno nisam imala hrabrosti. Jer, znala sam, kad 68
bih ponovo izlazila na ulicu, neko bi me ~ekao, i mislim da ne bi bilo mogu}e da nam se pogledi ne susretnu. Njemu sam, kada je do{ao, rekla da me je glava boljela i da nisam izlazila u grad. Tako, ve} sam po~ela da mu la`em, ve} ga obmanjujem. Njega, kojeg sam toliko voljela! A on? On ni{ta ne opa`a, on mi rijetko kad {ta i govori, osim onog najobi~nijeg, skoro poslovnog. Promijenio se da ga te{ko prepoznajem. Sino} je on do kasno radio u svojoj sobi, a ja sam u krevetu razmi{ljala: za{to se bojim da se okrenem? Iako nisam na{la pravi razlog, ipak se bojim. Onda je on do{ao, legao u krevet i odmah zaspao. Ja dugo nisam mogla. I jutros zato nisam izlazila nigdje iz ku}e. I ne vi{e da se bojim, sada me hvata panika koja ru{i ne{to unutra u meni. ^udim se samo da on ni{ta ne primje}uje, ~ak mi je danas rekao: “Lijepo ti stoji ta nova haljina. Izgleda{ zbog toga danas nekako sve~ano.” “Da”, odgovorila sam mu, mada sam ovu haljinu ve} nekoliko puta obla~ila. Zatim sam ga gledala dok je sjedio za stolom udubljen u svoje knjige i papire. Skoro da mi je postalo neshvatljivo da sam ga nekada obo`avala i ludovala za njim. Sada mi je tako sitan i neznatan i gledaju}i ga osje}am se kao da sam na kraju svijeta, negdje daleko od ljudi, daleko od `ivota. Ali moje stanje postaje sve jasnije. Vi{e ne mogu sama koraka da napravim, neko me stalno posmatra, neko je stalno iza mojih le|a. A danas, pred samim ulaznim vratima, kada sam htjela da ih otvorim i kad sam ve} pru`ila ruku da uhvatim za kvaku, neko me je prestigao i vidjela sam jednu veliku sna`nu mu{ku 69
ruku kako mi otvara vrata i pu{ta me da u|em. Jako sam uzdrhtala i jo{ uvijek drhtim i sada dobro znam da idu}i put vi{e ne}u mo}i da izdr`im a da se ne okrenem. Ve~eras, u ovoj no}i koja me ~ini pla{ljivom, sje}am se kako sam nekada davno rekla ~ovjeku koga sam voljela i koga mo`da jo{ uvijek volim: “Nevjerna ne bih mogla nikada da budem.” Svejedno, on je tu ve~eras pored mene, ali ja mislim na nekoga ko me stalno posmatra i znam: sutra }u da se okrenem. Da, sutra moram da se okrenem.
PORAZ
Ne mogu da pla~em! Kako je to grozno, Olga! Ja bih trebala da pla~em, zar ne? ^uje{ li me, Olga? Zaboga, gdje si? Nemoj da se skriva{, ja te vidim. Reci mi je li to grozno, Olga? [TA TO?
Ah, pa ve} ti pola sata govorim! Ka`em: sada }e on da do|e. Moram da stojim pored prozora; a u stvari i ne moram, jer on }e svakako da do|e, zar ne? Ipak ja stojim. Zna{, s prozora mogu da ga vidim jo{ od ugla kad se pojavi. A najgore mi je to, draga moja, {to ne znam kako se pona{am. Ti mi reci kako! OPET ME HVATA MIGRENA.
@ao mi je jako, zaista. @eli{ li mo`da da prestanem s pri~anjem? Samo to od mene ne tra`i, Olga, molim te. Ne mogu da prestanem. Ta zaboga zna{ u kakvoj sam situaciji! Kada jo{ ne bih govorila {ta bi mi ostalo! ^ekanje samo. A zna{ da ~ekanje nije nikada ugodno. Naro~ito ono {to ja o~ekujem. Naro~ito kada znam {ta }e se desiti. ZAR ZNA[?
Znam, O, kako dobro znam! Rekao mi je da je ovo posljednji put {to }emo se vidjeti. I ne samo s njim, Olga, ovo je posljednji put i nas dvije {to smo zajedno. Jer on }e da me ubije. JE LI TI TO ON REKAO? 70
71
Ne ba{ tako. Rekao je, ali ne ba{ tako. ONDA NE]E. ZAR MISLI[ DA JE LAKO UBITI?
Mislim da je stra{no te{ko. Ja nikada ne bih mogla da to u~inim, jer tu je potrebna jaka volja. A {ta znam, Olga, da li je on ima? NE POZNA[ GA DOBRO?
Ne to, ne. Dosta ga poznam, jer i dosta smo zajedno bili. ^esto. Vrlo. Ali ja ga ne poznajem u takvim stvarima. Ne sa svih strana. A zar si ti nekoga poznavala sasvim dobro? NIKADA NA TO NISAM MISLILA.
Ah, da li bih sad trebala da budem tu`na? Vidje}u ga, svejedno {to je posljednji put, i tako mi je drago. Zaboravljam na ono {to }e on da u~ini. Pa bilo to i u`asno, ali sve manje mislim {ta }e sa mnom biti, a sve vi{e da }u ga jo{ jednom vidjeti. NE PRI^AJ O UBISTVU!
[ta, ti u to ne vjeruje{! Zar misli{ da postoji samo na filmu i u romanima! A ~asovni~ar ili ono ubijeno dijete? Kao da novine nikada ne ~ita{! Jedine mogu}e stvari za tebe su bioskop i mjese~na plata, ra~un za vodu i {etnja u predve~erje, a ljubav, Olga, u ljubav ne vjeruje{! Ni da ~ovjek mo`e po svojoj sopstvenoj volji da voli ili ubije. Jeste, da ubije bez obzira na posljedice, da ubije {to je to jedino rje{enje. Ugao zida ili ubistvo! ALI...
Ne, Olga, ne! On je kadar, on je potpuno kadar da to u~ini! I samosvjestan. Kako, zaboga, ne mo`e{ da ga shvati{! Pa ~ovjek je! A to nije ni komplikovano! Sasvim kao u {ahu kad se pojede pion. S razumom i s potpunom odgovorno{}u. 72
ALI VE] JE KASNO.
Znam dobro. Znam {ta ho}e{ da ka`e{. Znaaam! Ali nije to. Nije! Ti misli{ da ja `elim smrt. Da ho}u da izgledam kao `rtva, kao trijumf ljubavi i plemenitosti nad njegovom bezosje}ajnom savje{}u. Nije! JA NISAM NI[TA ODRE\ENO MISLILA.
Jesi. Mo`da ne to, ali si mislila ne{to drugo: kako on nema razloga. To si mislila. IMA LI GA?
Oh, kako mo`e{ da bude{ takva! Neosporno da ga ima. Da. I to kakav razlog. I to kakav. Zar vjeruje{ da bi on ne{to u~inio bez potrebne snage, dovoljnog razloga, koja ga sili na to? Ti bi samo mogla da bude{ takva, da u~ini{ ne{to bez ikakve svrhe. Mogla bi. Samo ti. Ti jedina, Olga. A ZA NEKO UBISTVO POTREBAN JE RAZLOG?
^ak se i smije{! Ja nastojim, Olga, da ti objasnim stvari koliko god mogu. Ja ho}u da vidi{ kako se dvojim, jer znam i njegovo stanje i moje, i tako dobro znam da tu nema kompromisa. Neminovan raskid dolazi. Ali. Ali ja se tvrdoglavo dr`im koliko god i ~ime god mogu. A on? On... Pssst!... On... Evo ga... dolazi... Pssst!... Sve je bilo kako jeste. Miris u~malosti ga obuhvati i jedna mlaka svjetlosti stolne lampe potra`i njegovo lice. Nekoliko sumra~ja bolesno-zaboravljenih povrijedi{e ga svojim neodjekom negdje u mozgu, u kori mo`danoj. I ~u da mu sat izmjeri otu|enost. Sve je bilo kao uvijek. Ipak ne re~e ni{ta. A svjedoka nije nikakvog bilo da vidi njene o~i kad se zacakli{e. Pa }e: 73
“Oh! Stigao si”, poku{avaju}i da bude {to vi{e prirodna. A i bila je. On opet ni{ta. “Dragi, prije nego {to si u{ao mislila sam {to te ve} nema, sigurno se negdje zadr`ao, govorila sam sebi, mo`da je sreo nekog prijatelja, Filipa recimo, dugo nisam vidjela Filipa, {ta je s njim?, mislila sam to, a onda si u{ao, a ja treba da se presvu~em, da obu~em haljinu, onu novu, i kosa mi je neo~e{ljana, nemoj da se ljuti{...” Dugo tako. Rekao je sebi. On: Opet je po~ela. I osjetio je kako se ona igra iglom. Pomalo nagri`en, ~ekao je njen ubod. Rekla je sebi. Ona: Tako se bojim, on opet ni{ta ne ka`e. I nije se pomakla, ni prstom u papu~i, potpuno spremna da zatvori o~i prije udara. Pod je za{kripao kad je koraknuo sa sjenom sve ve}om iza sebe. Re~e: “[ta to ti?” Razvukla je usta i napravila jamice na obrazima, jedino {to zna{ da ~ini{, pomisli on, i “{tali}esad” kucalo joj je pod kosom. Uvijek, ti uvijek tako, mislio je, a govorio: “Kome ti to pri~a{!”, i mislio: Za{to ba{ tebe da upoznam?, a govorio: “Kakva haljina, kakva kosa, ostavi to, nego da mi ozbiljno razgovaramo”, i mislio: Kad bi to znala. “Bo`e”, kako ~udila se, “{ta ti je ve~eras!” “Pod noktom te osje}am”, nije rekao, zacijukao je. “Svakim danom sam bli`e paklu. Svakim korakom vi{e mu~an. Sve vi{e dalek sebi.” Vikao je: “Zbog tebe, uhodo, ti, {to si mi crv u mozgu postala! Pusti 74
me! Pusti! Dosta mi je tvoje ljubavi!” Okrutna misli, ne rodila se! “A ti sve to zna{! Sve. I {uti{!” “[ta ti je ve~eras”, i podrugljiv je bio. Ju~e: “[ta mi je?! Ni{ta, samo sam malo bijesan! Samo malo.” Da ima `ica, zatreperile bi! Sasvim obi~no: “Ali dok ti postoji{ nema mi mira”, rekao je. Mislio: Progoni{ me svojom ljubavlju {to mi je baca{ pred noge zajedno sa ludim davanjem sebe i svega sedmonebeskog. Utu~en sam i bi}u utu~en dokle god mi po mislima kopka{ kao crv. Ja nisam ni sme}e ni heroj, ali ti si nesretna {to mene voli{, pa od jedne nesre}e pravi{ dvije: sebe – nedosti`nu svoje `elje, mene – bez spokoja zarobljenog. Ali jesam sputan i jesam odlu~an! “Zar ne vidi{ dokle smo do{li?”, re~e on. “Ne znam na {ta misli{.” Vidio je sebe raskomadanog na dijelove. Ne zna{, zar zaista ne zna{! Re~e: “Na ovo!” i ugasi stolnu lampu. Jo{ jednom: “Mislim na ovo”, ~udnim glasom ponovi. “Mislim na mrak.” “Ja se stra{no bojim”, rekla je. “Za{to si to u~inio?” Kad je po~eo: “Zar ti ne voli{ mrak”, u govoru mu je bilo ne~eg jezivog. I stalno tako: “Zar ti ne voli{ mrak! A ja sam mislio da voli{. Kako si samo ~arobna u mraku. ^arobna si jer te ~ovjek ne mo`e da vidi. I od toga je sretan. A da bi bio stalno sretan, potrebno je da bude{ stalno u mraku. Potrebno je da bude{ nevidljiva!” Eto, sada }e, mislila je, sada. Ne znam ~ega da mi bude `ao, a trebalo bi. I osje}ala je bol od te`ine svog razuma, i htjela je a nije mogla, i nije znala, da 75
ga dodirom obuzda, jer najedanput bol nije bila na domaku ruke, ona je tamo negdje kod njegovog glasa koji postaje ti{i. To je zato, mislila je, jer on se pribli`avao, on dolazi sve bli`e. Zatvorila je o~i a bilo je isto. ^ula je kako je skoro {aputao: “I zato sam rije{io da napravim kraj.” U o~ima i pred o~ima bilo mu je crno. Ali ima nade, pro{lo mu je kroz glavu, jer u nju vjerujem. Rekla je: “Evo me, ja pristajem. Mo`e{ da u~ini{ {ta ho}e{, mo`e{ da me ubije{.” Nasmijao se, ali daleko negdje kod vrata. I: “Ne sada”, jo{ uvijek smiju}i se, “sutra, sutra }u da do|em.” Odlazio je a ona vrisnula: “Ne!”
DA, IZGLEDA[ BOLESNA. ZAR NIKAD NISI ZNALA DA SE ^OVJEK SAMO NAPUSTI. I @ENA ISTO TAKO. SAMO NAPUSTI.
Ti misli{... Ali za{to...
NI[TA NE RECI, TO JE NAJBOLJE.
NARAVNO DA NIJE ON.
Ali, Olga, zar ti... Olga, da ja mo`da nisam spavala? NE ZNAM. NISAM TE GLEDALA.
Kako... ^ini mi se... Je li... jako kasno? DA.
A rekao je da }e do}i. Ne mogu, ne mogu to da... da... [ta misli{ ti, Olga, o meni? Govori, reci mi istinu, ja ho}u istinu da ~ujem. Reci {ta misli{. Samo istinu. BOJIM SE. BOJIM SE DA SI BOLESNA.
I ja, Olga. Da! Ali on je rekao da }e do}i. NIJE DO[AO.
Ali rekao je.
PLA^I, AKO TI JE LAK[E.
Da pla~em? 76
77
BRAK GOSPODINA NA^ELNIKA
Ima ve} pet dana kako se okolo pri~a da sam lud. Mada ja sasvim dobro znam da je to najobi~nija la`, nikako ne mogu da se sjetim od ~ega je to moglo da potekne. ^itavih ovih pet dana neprestano mislim o tome, ali bezuspje{no. Ponekad opet pomislim da me moja `ena nije prevarila, da mi nije slagala, no to brzo odbacujem, jer tako ne{to se uop{te ne mo`e uzimati u obzir. A pro{log utorka, od tada sve to traje, dok sam sjedao za sto da ru~am, rekoh: “Opet supa! Zna{ da je ne volim!” “Mora{ je pojesti”, re~e moja `ena. “Dobro, ali za{to je mora{ svaki dan da kuha{! Napravi ponekad pauzu, promjene radi.” Re~e moja `ena: “Od supe se raste i deblja. Ne bih htio da bude{ onako malen i mr{av kao onaj Stevica, zar ne?” Stevica je bio zaista malen i sitan. “Ne”, rekoh. Onda sam uzeo ka{iku i po~eo da jedem, ali moja `ena sve pazi, njoj ne mo`e ni{ta da promakne. Re~e mi: “S hljebom! Jedi s hljebom!” Uzimaju}i hljeb procijedio sam kroz zube: “Bogamu, tjera{ me da poludim.” “Pa ve} pri~aju da si lud.” 78
Nisam siguran da li zato {to sam se prepao ili stoga {to supu nikako nisam volio, tek iz usta mi komad hljeba ispade natrag u tanjir. “[ta?”, upitah. “Pri~aju da si lud”, ponovi moja `ena. “Ko ti je to rekao?” “Ne znam”, re~e. Ja vi{e nisam mogao da jedem, ustao sam od stola, i kako je moja `ena sjedila u fotelji, dotr~ah do nje i glavu joj stavih u krilo. “A ti”, rekao sam joj onespokojen, ali nisam plakao, “a ti, vjeruje{ li da sam lud?” “Ma ne, {ta ti pada napamet. Ja tebe puno volim.” To me je malo umirilo, ali od tada neprestano mislim o tome. Eto, moja `ena mi je rekla da me voli i da uop{te ne vjeruje u ono {to se okolo pri~a, ali mi ipak jedna potmula sumnja nije davala mira. Zato sam i po~eo da pazim na sve {to ~inim, kako se pona{am, {ta govorim, ne bih li bar nekako nai{ao na jednu iskru u meni samom koja bi drugima poslu`ila kao znak moje neuravnote`enosti. Ali uzalud. Istina, mo`da se to govori vi{e u {ali, ili mo`da je moja `ena sve to krivo shvatila. Dolazile su mi i druge misli na osnovu kojih sam mogao da zaklju~im da mnogo toga ne treba shvatiti ozbiljno; sje}ao sam se kako su svi govorili, kada je Ivan premlatio svoju mamu zato {to se protivila njegovoj vjeridbi, da je on potpuno {enuo. Me|utim, mene ni{ta vi{e nije moglo stvarno da utje{i. Prve no}i poslije toga, kada mi je ve} bilo vrijeme, po{ao sam na spavanje i moja `ena me dopratila do sobe, do mog kreveta u uglu, i ~ak mi malo pomogla da obu~em pid`amu. Legao sam pomalo sjetan zbog pri~a koje o meni kru`e, no izgleda da je moja `ena ipak na meni ne{to primijetila, jer re~e mi: 79
“Ne osje}a{ se dobro?” “Ne”, rekoh. “Dobro mi je.” “Mo`da ima{ temperaturu”, i stavi ruku na moje ~elo. “Ludice”, rekla je, “tebi nije ni{ta. Ti si zdrav i jak da ti ni{ta ne mo`e nauditi. Hajde, obe}aj da mi nikada ne}e{ biti bolestan i da mi ne}e{ zadavati brige.” Zavrtjeh glavom: “Nikada ne}u, obe}avam.” “Sigurna sam u to”, rekla je. “Ugasi svijetlo, smeta mi”, kazao sam joj, i kada je ona to u~inila, ja zatvorih o~i osje}aju}i se bla`eno u mekom krevetu. “Pri~aj mi ne{to, mnogo volim kada ti pri~a{ jer ti to zna{ veoma lijepo.” “Ah”, odgovori mi, “ve~eras nisam raspolo`ena za pri~anje. Pa ti mo`e{ i bez toga da zaspi{; misli na rijeku kako te~e. Sam zna{ da sam danas mnogo radila, peglala sam rublje, umorna sam i ho}u ranije da legnem.” Nije se ni sagnula da me po obi~aju poljubi u ~elo, nego se odmah uputi u svoju sobu. Da, moja se `ena ponekad jako ljuti, ali otkako smo se vjen~ali, ni jednog trenutka nisam zbog toga po`alio. Ja nju volim. Idu}eg jutra sve je bilo kao obi~no, moja `ena je do{la u sobu i: “Hajde, ustani”, rekla mi, “po`uri da ne zakasni{ u ured.” Ustao sam, obukao se, popio ~aj sa keksom, i kada sam iz ku}e izlazio moja `ena mi re~e: “Pazi prilikom prelaza preko ulice, dobro pogledaj na obje strane ima li saobra}aja.” Ona je toliko pa`ljiva prema meni! Brine se za svaku sitnicu, opominje me da ne pravim ne{to nepromi{ljeno, da ne zaboravim na svoje pona{anje. Naravno, ja nikada nisam ni{ta u~inio {to bi je ozli80
jedilo, sem tu i tamo koje slu~ajnosti, kao ono sa sladoledom. A tada je upravo bila bijesna na mene. Dodu{e, ja znam da sam pogrije{io, imala je potpuno pravo, jer: “Donesi mi pra{ak za pecivo”, jednog popodneva mi je rekla, “ho}u da napravim onaj fini kola~ koji ti voli{”, i dala mi novac, a ja, ni danas ne znam kako, oti{ao sam i po gradu razgledao izloge, posmatrao djecu u parku kako se igraju vojske Kulina-bana, pa kad sam se prili~no umorio i o`ednio, pojeo sam u prvoj slasti~arni sladoled. I tek vrativ{i se ku}i sjetio sam se da je trebalo da kupim pra{ak za pecivo. “Gdje si?”, re~e moja `ena. “Za{to se nisi odmah vratio? Zna{ da ho}u da pravim kola~.” “Zaboravio sam”, rekoh. “Krasno! Pona{a{ se tako neozbiljno da bi mogao da se stidi{! Dobro, jesi li donio pra{ak?” “Izvini”, ka`em, “sasvim sam smetnuo s uma.” Malo je trebalo da prasne, ali se ipak suzdr`ala: “Vidim da moram sve ja da ~inim.” Obla~ila je cipele i: “Daj mi novac”, re~e. “Oh, pojeo sam sladoled.” Moja `ena nije vi{e mogla da izdr`i, nego po~e da me grdi. I sada kad se toga sjetim zacrvenim se i sam se u sebi zastidim. Jasno, onda sam postupio tako neprora~unato, ali istina je da se sli~no {ta veoma, veoma rijetko de{ava. A prvoga jutra poslije onog utorka, u uredu se nije dogodilo ni{ta {to bi imalo dalo povoda da ljudi misle da sam lud, jer sam pazio na svaku i najmanju stvar koja je bila u vezi sa mnom. Tako sam u vrijeme u`ine s najve}om pa`njom jeo svoj komad hljeba s pekmezom {to mi ga je moja `ena spremila, kako ne bi ispalo ne{to nepromi{ljeno. Zato sam i nudio ostale 81
slu`benike bombonima iz kesice koju uvijek dr`im u svojoj ladici, a {to ina~e rijetko ~inim. “O!, hvala, ja znate ne volim slatki{e kao vi”, ili su sa smije{kom uzimali zahvaljuju}i se. Ali svi su se prema meni pona{ali sasvim normalno. Ne, svi ti ljudi ophodili su se prema meni pa`ljivo, uostalom kao {to i doli~i da se odnose prema svom pretpostavljenom. Ponekad bi mi rekli: “Sretna je va{a `ena {to ima tako zlatnog mu`a.” Mislim na to popodne. Bo`e, moj je `ivot obi~an, stvarno normalan, i ne mogu se na~uditi za{to se o meni pri~a koje{ta. Ne mogu da vjerujem, a ipak trudim se da prona|em makar jednu svoju nesmotrenost na koju bi drugi mogli nadograditi ~itavu pri~u o tobo`njoj mojoj poreme}enosti. Eto, to popodne, do{ao sam ku}i i dok smo razgovarali: “Je li bilo ne~eg novog na poslu?”, pitala me moja `ena. “Ne”, rekao sam, jer zaista je tako. “Ba{ ni{ta?” “Ni{ta”, kazao sam, “jedino mi je Marija rekla da si sretna {to ima{ zlatnog mu`a kao {to sam ja.” “To ti je rekla?”, upita ozbiljna. “Jeste.” “Odakle ona zna da li sam ja sretna!” “Ne mo`e da zna”, rekoh. “Naravno da ne zna.” “Ali ona je samo pretpostavljala, ona nije ni{ta tvrdila.” “Bolje bi joj bilo dao tome ne govori”, re~e moja `ena. I ja: “Bolje”, i dok smo tako razgovarali, iz dvori{ta sam ~uo graju djece i loptu koja se odbija o beton i zid. Iskoristio sam priliku kad je moja `ena oti{la u 82
drugu sobu i polako se iskrao iz ku}e. Jer znam da mi ona ne bi dozvolila da si|em u dvori{te, rekla bi mi da to nije mjesto za mene. Kad sam si{ao dolje, dje~aci su se upravo sva|ali i vidjev{i me, pri|e mi mali Bobo. “Nikako se ne mo`emo da slo`imo”, re~e. “Treba nam sudija.” “Nemate sudiju?”, ka`em. “Nemamo”, re~e. “To mora biti neko ozbiljan.” “[teta”, rekoh. “Nije. I tako }emo ih pobijediti.” “Vjerujem.” “Ma kad vam ka`em!” Upitah onda: “Ho}ete li da vam ja sudim?” “Za{to?”, kazao je. “Ako ba{ ho}ete.” Ne znam {to su dje~aci mislili, ali bio sam dobar sudija. Naro~ito sam pazio da budem strog. Sve je bilo dobro, sve je i{lo u najboljem redu, po{tovali su svaki moj znak pi{taljkom koju mi je dao mali Bobo, me|utim kada sam izbacio iz igre malog Pipa, nastala je ponovo sva|a, jer Pip nije htio da izi|e iz igre. “Za{to da iza|em?”, rekao je. “Pa sudija te isklju~io iz igre”, re~e Bobo. Okrenuo se meni: “Za{to da iza|em?”, ponovio je. “Gurao si se”, rekao sam. “Pa {ta ako sam se gurao!” “To nije dozvoljeno.” “[ta vi znate {ta nije dozvoljeno!” “Oh”, ka`em. “Znam.” “Ne}u da iza|em”, ponovi on. “Ne}u da iza|em, ne}u da iza|em”, derao se. Bilo je veoma mu~no. Morao sam da poka`em svoj autoritet, a nisam znao {ta da radim No sre}om 83
moja se `ena pojavi na prozoru, ona se uvijek u pravom momentu pojavi, i zovnu me. “Zar si zaboravio”, re~e. “Mora{ da se presvu~e{.” “Dolazim”, rekao sam i vratio pi{taljku Bobi. “Vi mo`ete nastaviti i bez mene”, kazao sam mu. Peo sam se uz stepenice, a ~uo sam Pipa: “On nam uop{te nije trebao.” Krivo mi je bilo, ali Pip ima razloga da se ljuti na mene. Do~eka me moja `ena: “Ve~eras idemo kod Petrovi}evih. Treba da obu~e{ novo odijelo.” “Da”, rekoh i mislio sam kako moja `ena nikada ni{ta ne zaboravlja. Uvijek vodi ra~una {ta i kako treba da radim, pazi na moje zdravlje, na moje odijelo. Oh, kako je moja `ena krasna! A ona mi re~e: “Zar te nije stid da se igra{ sa djecom! Pogledaj, ~ak si se i zaprljao, a mogao bi i malo vi{e da misli{ o tome {ta }e susjedi re}i. Da li si vidio jo{ nekog da se igra sa tom dje~urlijom!” Pa i kad me kori, ona to ~ini sa mnogo takta, pametno, `eli mi samo dobro. Kod Petrovi}evih nismo bili sami, zatekli smo i druge na{e prijatelje koji i kod nas ponekad navrate. Ali meni je od sviju njih najdra`i gospodin Marko, ja prema njemu osje}am posebnu naklonost. Ne znam ta~no zbog ~ega, me|utim istina je da se s njim od sviju naj~e{}e vi|am, jer on redovno dolazi kod nas, pa nije tako rijetko da pri~amo o nogometu, o automobilima, o putovanju na Mjesec. Sjedili smo za stolom, neko na kau~u, i pri~ali o sva~emu, o mnogom, ali moram priznati da me dosta toga nije interesovalo, zato sam ja najvi{e i {utio. Bili smo poslu`eni slatkom i crnom kafom. Rekla je moja `ena doma}ici: “Znate, moj mu` ne voli crnu kafu.” 84
“Da”, potvrdio sam. “Nikada ne pijem crnu kafu.” “@ao mi je, ali da vas onda poslu`im ne~im drugim?” “O, hvala. Nemojte se mu~iti.” I to je skoro sve {to sam te ve~eri rekao. Samo jo{ jednom kada su kazali: “Sve te ju`noameri~ke zemlje su jako nemirne, nose u sebi klicu prevrata i pobuna.” “Sasvim, to je jedno bure baruta”, dodao je neko drugi. Tad sam ja ubacio: “I Kolumbija? Spada li Kolumbija u ju`noameri~ke zemlje?” “Da”, odgovorili su. “Znao sam”, rekoh. Sjede}i, gledao sam po zidovima slike, veliki luster od mesinga koji je sav blje{tao i presijavao se sa ~etiri sijalice u oklopu od bru{enog stakla. I razmi{ljao sam: Da li su danas dje~aci bili zadovoljni mojim su|enjem? Ne, ne, rijetko je potpuno zadovoljiti obje strane, tu treba prakse, odlu~nosti i autoriteta. A da li sam imao pravo {to sam malog Pipa izbacio iz igre? Mo`da nisam trebao. Mo`da... Re~e moja `ena: “Dragi, vrijeme je da po|emo.” I kad smo mi ustali, i ostali se podigo{e da nas pozdrave, a mi se Petrovi}ima zahvalismo na gostoprimstvu. “Za{to si zaspao?”, ka`e mi na ulici moja `ena, dok smo se vra}ali ku}i. “Nisam zaspao”, rekao sam. Moja `ena: “Vidjela sam dobro da su ti o~i bile zatvorene.” “Da”, ka`em, “ali nisam spavao.” “Svejedno” re~e. “Zato ubudu}e vi{e nikome ne}emo i}i u posjete.” 85
Bilo mi je `ao {to to nije istina, znao sam da }emo prvom prilikom opet negdje oti}i kad nas pozovu, a ja tako mrzim ove ve~ernje sjedeljke. I kao i taj dan tako i svi dani su bili sli~ni, nigdje nisam pravio nikakve ispade, volim svoju `enu, u uredu obavljam posao besprijekorno; i za{to onda to neko pri~a o meni lo{e stvari? Sino} je opet kod nas bio Marko i ~avrljali smo o brodovima, a kasnije o Indijancima. Rekao sam: “Jo{ i danas u Americi ima Indijanaca.” A on: “Da, ali oni su ve} civilizovani.” A ja: “Ne, ima pravih Indijanaca koji nikada nisu vidjeli automobil niti znaju za velike gradove.” A on: “Sumnjam da ima.” A ja: “Ima, ima”, rekao sam. Tad re~e moja `ena: “Dragi, tebi je vrijeme da spava{.” Ustao sam i upitao: “A da li }e gospodin Marko kod nas da no}i?” “Ne”, re~e on, “jo{ malo }u da posjedim, a onda moram i ja svojoj ku}i.” Ostavio sam svoju `enu i gospodina Marka, a ja sam oti{ao u svoju sobu i dugo nisam mogao da zaspim. Tek pred zoru sam zaspao, ali nisam ~uo kad je gospodin Marko oti{ao. Mislim da je stvarno mogao kod nas da no}i. Bez svake je sumnje da ja nisam lud. Ali kada bih znao zbog ~ega se tako o meni govori, pa bilo i slu~ajno, postao bih spokojniji i nastojao da ljude uvjerim u suprotno. A ovako ne znam odakle poti~u ta ogovaranja i ne znam kako da se protiv njih borim.
86
ZAPIS O UMIRANJU
Boris Te{nik je umro. Sve {to je od njega ostalo bilo je sme`urano i pogrbljeno tijelo pedesetogodi{njaka i nekoliko sitnih stvar~ica s kojima je proveo svoj `ivot, `ivot nimalo radostan, nimalo veseo. I kada je ve} krsta~a na njegovom grobu pobodena, ja sam evo do{ao da vidim i da se uvjerim da li je ta smrt stvarno sa sobom odnijela sve, sve: jedan naglo prekinut san, sve: strast za ne~im {to je mislio da je nedoku~ivo. Mo`da sam tu i da `alim. Na{a je mladost davno pro{la. Sje}am se tog doba, sje}am se najvi{e kako sam volio i kako sam `elio da stvorim ne{to veliko, da ljude za~udim i zaprepastim svojim znanjem, svojom snagom; ali sada o Borisu ho}u da govorim. Osje}ao je isto kao i ja, mladost ga je ~inila da je vjerovao da je ludo jak, da su njegove slike pravo otkrovenje i da su jedino platna njegov `ivot. Bile su to godine stravi~ne borbe najvi{e sa samim sobom, ali u onim rijetkim trenucima kada je skrhan i klonuo napornim radom po~injao da sumnja u svoj talenat, u smisao svega svoga: i `ivljenja i umjetnosti, dolazio bih mu u njegovu siroma{nu studentsku sobicu koja je bila i atelje i kuhinja i spava}a soba, dolazio sam i potsticao ga da dalje slika, uvjeravao ga u vrijednost njegovog rada. Jer, vjerovao sam i znao da te slike, ro|ene u ognju njegove du{e tako osjetljive i tako mu~ne, moraju imati ljepotu i 87
~udesnost kakva se rijetko sre}e. I onda je Boris poslije tih razgovora nastavljao da slika, ne s manje poleta i nade da je to {to pravi jedini njegov smisao, ne{to zbog ~ega je samo vrijedno da se `ivi. Strasno se prihvatao posla. Ja sam patnik, govorio mi je, i u njegovom glasu koji je uvijek bio nesiguran i stidljiv nije bilo ni trunke samosa`aljenja, jednostavno je to bila iskrenost. Rijetko mi se povjeravao, ali kada je to ~inio, osje}ao sam prisnost, `ar i toplinu u njegovim rije~ima, koje sam primao kao najdra`e poklone. Odri~em se svega, govorio bi mi, dok drugi u`ivaju, provode se, ja mislim samo na svoja platna, ljubomorno gledam reprodukcije velikih majstora, ~itam knjige o slikarstvu uporno dok me o~i ne zabole, sav sam se predao svojim bojama, svojim kompozicijama koje ponekad tako mrzim i volim istovremeno. Eto, napustio sam studije, roditelji skoro da su me se odrekli. Ali {ta to zna~i? Ali {ta zna~i imati ve~eru, nositi kravatu, biti u dru{tvu nagizdanih `ena i nemirisnih mu{karaca, kad ne bih mogao da slikam? ^ovjek mora imati svoj smisao, nekakav tabu kojem }e te`iti i koji mo`da nikada ne}e doku~iti, ali {to to smeta? Bolje je makar i ne do`ivjeti slavu, u samom sebi osjetiti sebe kao ne{to {to sam samo ja i niko drugi, nego pro}i kroz ovaj svijet, pro`ivjeti `ivot poput bezrepog meteorita ne ostavljaju}i za sobom nikakav trag, samo biti prisutan me|u ljudima. Radi samog sebe `elim da budem velik, velik u sebi za sebe. Volio sam ga neobi~no i od sve moje mladosti najradije se sje}am onih dana i ~asova provedenih s Borisom, kad smo gledali njegove slike i razgovarali o njima, o drugim slikama, o ljudima, o svemu. Ali ~ini mi se da nikada ne}u zaboraviti onaj dan kada 88
sam ga zatekao kako pakuje svoje stvari; po zidovima vi{e nije bilo slika, goli – izgledali su sablasno, bore koje su na~ele njegovo lice sada su se isticale jo{ vi{e, micao se skrhan i smrvljen. Odlazim, rekao mi je Boris, a ja sam od ~u|enja, od neshvatanja stajao ne pitaju}i ni{ta, nijem i nemo}an. Odlazim negdje, kud bilo, u provinciju, napu{tam slikarstvo, opra{tam se i s ovom sobicom gdje sam sahranio toliko dana i godina, i sa svojom zabludom da }u ne{to valjano stvoriti, i s ovim gradom, i s tobom. Nemoj da mi se ~udi{, jer vi{e nisam mlad da bih ne{to novo mogao da po~nem, a mo`da i ne bih imao hrabrosti. Zna{, kona~no sam shvatio da nemam ni snage ni talenta da stvorim vrijedne slike. Ovo {to sam napravio, to su prosje~ni radovi s kojima nikad ne bih mogao da postignem ne{to veliko. U{ao sam u ovu borbu ne tra`e}i kompromisa i ako bih nastavio dalje bio bih stalno svjestan svoje nemo}i. Uostalom, da sam i ostvario svoj san, ne bi li to bila samo ta{tina, jer moje pri~e o samozadovoljstvu la`ne su pred ljudskom istinom o ta{tini. Sada bi mo`da trebalo da se ubijem, ali ja za to nemam snage, kao {to je nikada nisam ni imao, a zar u neku ruku nije i ovo smrt, ovo moje saznanje istine. Nemoj ni{ta da me uvjerava{, dobro sam razmislio. Za~udio me je i njegov govor i njegovi postupci; sve je to bilo tako nenadano. Sje}am se samo da sam mu rekao da je ne{to sli~no i Rembo napravio. Ne, dragi moj, odgovorio mi je, on je imao svakako i razloga, iza Remboa su ostala njegova djela, ali ja, ja odlazim ne ostavljaju}i ni{ta. Tad sam ga molio da mi bar ostavi svoje slike, ali on je odbio. Rekao je: budi razuman, ne `elim da ne{to {to nije veliko ostane iza mene, pa bilo to i kod mog prijatelja. Dugo sam insistirao na tome, ali bio je neumoljiv; 89
preklinjao sam ga zatim da ih bar ne uni{ti. Mo`da, rekao je, mo`da ih ipak ne}u uni{titi, i to je ta{tina. Oti{ao je i nisam ga vi{e nikad vidio, mada mi se ponekad, rijetko i {turo, javljao dopisnicom. Nikada ga nisam zaboravljao, uvijek sam mislio o njemu, o njegovom `ivotu. Nikada Borisa nisam vidio sa `enom, i jedina koja je pokatkad kod njega dolazila, sa kojom bi pro{etao po pijaci, kroz gu`vu i mete` ljudi, seljaka i doma}ica, bila je Marija. Upoznao me je s tom ljupkom i nje`nom djevoj~icom, i tako smo onda uvijek utroje odlazili u kafanu ili bioskop. On se uvijek prilikom tih ne tako ~estih izlazaka pona{ao povu~eno, svugdje se osje}ao kao gost i stranac. Nisu za mene ni kafane ni bioskopi, govorio je, idite vas dvoje. Nekad bismo dugo navaljivali dok ne bi pristao, a ponekad je ostajao tvrdoglav. Onda bismo mi iza{li ostavljaju}i Borisa u njegovoj sobici da slika, da ~ita. Ne znam kako, ali to je bivalo sve ~e{}e, tako da smo Marija i ja, prilikom na{ih susreta sve rje|e mislili na njega, zaokupljeni na{im razgovorima koji su nas sve vi{e zbli`avali. Da li se ljuti{ {to se nas dvoje sastajemo?, pitao sam ga. Za{to?, odgovarao mi je Boris, ja imam svoje slike i to mi je dovoljno. A ja sam s Marijom bio sretan, neobi~no bio sretan, i nikada ne}u biti dovoljno zahvalan {to me je s njom upoznao. Do{ao sam malo prekasno, humka je ve} poravnata, do{ao sam da o Borisu jo{ ~ujem, o prijatelju. A {ta su mi rekli? Ni{ta mi nisu znali da ka`u, jer ono {to sam ~uo u ovom malom gradi}u bilo je malo, oskudno, gotovo ni{ta. Bio je pisar u nekom uredu, `ivio skromno i tiho. Na poslu nagnut nad kataloge i cifre dobio je sr~ani {ok, nenadan, koji ga je bacio u postelju. ^etiri dana je le`ao sa paralisanom lijevom 90
stranom, a petog umro, cijelo vrijeme pri svijesti, gledaju}i kako nestaje. [ta je ostalo od ~ovjeka koji je drugi put umro, koji je polako umirao daleko od svog sna, daleko od `ivota? Prebirao sam po njegovoj sobi: stolni sat, nekolike knjige, posu|e, krevet. Zar je samo to ostalo? Na{ao sam i jedno pismo napisano Mariji. Na{ao sam papir i ostatke jedne ljubavi za koju nisam znao. O, kako sam prema Borisu bio svirep! Ali on je sam sebe ubio: gu{e}i svoju ljubav, odri~u}i se svojih slika. Na tavanu sam na{ao i slike. Preda mnom su platna koja su jednom ~ovjeku zna~ila `ivot, vi{e nego `ivot, a sad zna~e smrt. Gledao sam ih i vidio: bile su stvarno prosje~ne, skoro slabe. Nekada kad sam bio s Borisom u njih sam vjerovao, smatrao ih skoro genijalnim, a sada stoje pred mojim o~ima skoro bez ikakve vrijednosti. I ja stojim skrhan, opu{tenih ramena, i osje}am kako me jedna bora miluje po ~elu. Mnogo sam nekada vjerovao u Borisa, a on je sad mrtav i pod zemljom i nad zemljom. Volio je `enu koja je postala moja. Takva otkrovenja ~ovjeka ubijaju, i kako sada, mada pedesetogodi{njak, da pre`ivim ostatak `ivota? Zar je nemogu}e dosti}i vrh a da ~ovjek sebe ne sru{i, a da prijatelju ne zada bol? Dokle zemljom da se hodi u muci duha tra`e}i nemogu}e? Kada da vjerujem u ono {to je mo`da la`no, po ~emu da znam da moja sre}a ne ~ini drugome patnju? Vrati}u se u svoj grad, u svoj mir, ali odakle da znam da je to moj grad i da je to istinski mir?
91
MODRO MORE
Ve} peti dan je bje`ao. Nije i{ao drumovima, klonio se ljudi, a spavao je u plastovima sijena i kukuruzi{tima. Putovanje bija{e dugo; lutao je po livadama, preko brda, gazio rijeke i mislio na dan kada }e jednom biti spokojan. Lice mu je nao~igled mr{avilo od napornog puta i dugog gladovanja, dok su mu noge kvasale, umor se uvla~io u ote`alu glavu, a strah razjedao misli. Ne bija{e ki{e, samo su ponekad oblaci, nevini vi{e nego zloslutni, plovili nebom. Posljednji put kada je jeo, le`ao je pod drvetom u travi i mogao jo{ da misli: ^ini mi se da sam se sasvim izmijenio, vi{e ne bi mogli da me prepoznaju, ali ipak to nije dovoljno, moram oti}i {to dalje, {to god dalje budem oti{ao sve sam bli`e spasu. A da li }u u stvari ikada oti}i tako daleko da budem miran, da ne mislim vi{e na pro{lost? Ali ima nade dok ima zemlje, brda, dok jo{ mogu da kora~am. I onda, negdje u nekom malom gradu, na}i }u stan, mo`da i `enu, a i prijatelji se uvijek steknu. Volio bih da taj grad bude na moru, volio bih da taj grad bude sun~an. I posao bih na{ao, bilo bi i veselja, ali prvo moram da stignem tako daleko gdje me vi{e niko ne bi prepoznao. Dok jo{ ima vremena, {to prije, {to prije. 92
I nastavljao put, u bradu zarastao, ve} razvaljenih cipela, pocijepanog odijela i gla|u sve ~e{}e mu~en. Kretao se te{ko. Ne, pod jarkim suncem {to je peklo, pod hladnim zvjezdanim nebom, ne, idu}ih se dana vi{e nije mogao sje}ati ni one no}i, gluhe kao {to su sve kobne no}i gluhe, kada je u jednoj mra~noj i pustoj ulici grada nekog nepoznatog ~ovjeka udario motkom po glavi i ispraznio mu sve d`epove. A nije htio da ubije, da plja~ka, mada je ~ovjek ostao prazan i mrtav. Mrtav da le`i, mrtav da gnjevan ~eka osvetu. I kako on, suh i nemo}an, da misli na sijaset stvari o svom kobnom udesu, o udarcu motkom, o modrom moru gdje je, kako, kad pr`i sunce i pr`i stomak, a glava bu~i? Ne, znao je samo da bje`i. Onda on petog dana odlu~i da si|e na drum i utoli glad. Prvo je pre{ao potok, na kojem se osvje`io, pa {umu, gdje je u hladovini malo odrijemao, pa vo}njak {to je mirisao plodovima, pa livadu na kojoj su pasli konji, pa cestu bijelu i pra{njavu. Noge su mu pocupkivale zaboravljaju}i umor, `eljan da vidi bilo kakav krov i okusi dobrog pravog hljeba. Poslije, kada je u jednoj kr~mi jeo, ta slast mu se ~inila od onog svijeta, osje}ao se bla`eno, i zadovoljan sobom takvim kakav jeste, lutalica i bjegunac, zaboravljao je na pro{lost i misli skupljene u `i`u usmjerio prema danima {to }e do}i, ju`nom ljetu, modrom moru. I kada je platio, kr~mar zarastao u salo buljio u njegove ruke, buljio u njegove o~i, i jo{ dva ~ovjeka `mirkala su na njega: brada ih zanimala, odijelo ih interesovalo; i kada je iza{ao, sav vidokrug mu u|e u o~i, a jo{ jedno srce vi{e za radovanje udaralo mu u grudima. Pa ponovo u|e u livadu pored puta i tijelom 93
zaroni u mirisavu travu. O~ni mu kapci zatvori{e prolaz danu. A sve bija{e samo ~e`nja, ~e`nja za pu~inom talasastom, za `enom, o mirisava bijela puti!, ~e`nja za prijateljem kad urli~u psi u no}i. Htio je on iz svog grada da ode, da prona|e drugo mjesto gdje sre}a zorom dolazi, a zadovoljstvo svakim korakom postaje ve}e, dok morski vjetar prolazi kroz ruke, mimo prsiju miluju}i kao {to miluje ljubavnik. Htio, a nije mogao. Jer {ta da mu pokida konce {to ga ve`u za gradske ulice, za ljude poznate, mada tajnovite? ^ekao je, a snage sam nije imao, a nikakvo ~udo nije nailazilo. Hej, daleko modro more! Bilo je ve~e, katranasto, kada je onog dana tumarao gradskim ulicama i u mislima preslikavao ~e`nju za pu~inom i za mirom druk~ijim od mira gradske no}i i gradske {etnje pored rijeke jadno sputane podzidom i nevidom. Mislio i znao je: Nikada ja ne}u ostaviti ovaj grad, po}i prema bla`enom moru, dok sam ovakav kakav jesam. Morao bih da se promijenim, da budem ne{to drugo, ne{to {to bi me nagnalo da moram da odem ka moru, da napustim svoj dom. Ali ja ovakav nemam razloga da to u~inim, da ostavim ovaj grad. Eto, to zna, a sumnji~avo vrtim glavom: nema izlaza, jer se nikada ne}u promijeniti, nikada ne}u biti ni{ta drugo. Mo`da mi jedino ostaje da postanem razbojnik, lopov, ubica, koji }e morati boje}i se da ga ne uhvate da bje`i, raskrstiv{i s jednim `ivotom bez ti{ine, kojem nedostaju morska plima i oseka. Tako je postao ubica, a nije htio da ubije. I tad mu put stajao otvoren, jer svi konci {to ga vezuju bili su pokidani, sve veze rastrgane, osjetio je kako niti pucaju. Slobodan! Slobodan da napusti ognji{te u kojem je godinama duvao vatru u pe}i; i putovanje ga 94
~eka na ~ijem se kraju ponosno more giba, odakle se la|e otiskuju u svijet, daleko, preko pogleda oka. Sada vi{e izbora nema. Po~eo je da bje`i i dugo je strahovao da ga ne uhvate, da ga ne vrate, onda se po~eo umarati, ali je ipak i{ao, kora~ao, uporno, postajao je gladan, bivalo mu vru}e, bivalo zima, mada se neprestano vukao naprijed. A sad kad je zaronio u travu ma{tao je o danima {to dolaze i slike mu se jarkih ju`nih boja smjenjivale u glavi. Po~eo je da sanja. Me|utim san bija{e opak: polako su nestajale slike mora, jedrenjaka, kamenih primorskih ku}a, a pojavljivao se, prvo maglovito pa sve jasnije, onaj mrtvi ~ovjek kako ~eka na prilazu gradu, jo{ uvijek mrtav, mada sa o~ima `ivim, sjajnim, kao u zvijeri {to vreba plijen. Cvokotao je, pa najednom probudiv{i se ugleda jo{ jedno jutro, hladno i mirno. Od sna, od svje`ine jutra, od ~ega li?, tresao se i dalje. Nastavljao je svoj put, sada ve} drumom, s manje straha sretao je ljude i bivao sve spokojniji. Mislio je: Jadno sam izmoren, ne osje}am vi{e noge, moja glava te{ko se priklanja zemlji. I kada ne bih znao koliko sam daleko od grada, mislim da bih crkao. Ali skoro da sam do{ao do cilja, do mjesta gdje }u da zapo~nem drugi `ivot, gdje }u biti novi ~ovjek, mjesta odakle }u ponovo da po~nem i zaboravim sve dosad uludo izgubljeno vrijeme. ^ini mi se kao da me o~ekuje jo{ jedno ro|enje. Jedino me jo{ to goni da idem, da idem, da uporno idem. Sve {to je pro{lo bio je ru`an san. Ljudi su pored njega prolazili, istina ne ba{ tako ~esto, mada on u po~etku ni na koga nije obra}ao pa`nju. Nosio je svoju misao. Ali kako se cesta odu`i, 95
on prvo po~e da posmatra okolinu, pa po{to se ona sporo mijenjala, on svrati pogled i na ljude. Gledao je u njihova lica, ali tamo sumnjivo nije ni{ta nalazio. Po`eli da s nekim porazgovara. Zato stade da pozdravlja klimanjem glave i usput mrmljaju}i nerazumljiv pozdrav. Onda se najednom odlu~i da nekoga oslovi i upita {togod. Vidio je dvojicu {to mu se pribli`avaju i zaustavi se da ih pri~eka i da malo odahne. Kad do|o{e na korak-dva od njega, on re~e: “Koliko ima do mora?” “Mora”, re~e jedan. “Kakvog mora?” “Tamo”, re~e on i pokaza rukom naprijed. “Tamo je brdo.” “Znam, ali iza brda.” “Jo{ jedno, i sve tako redom. U ovom kraju nema mora, samo poneka rijeka i potok.” “Nema?”, upita. Obojica zavrtje{e glavama. “A toliko sam `elio da vidim more”, uzdahnu. “Ah”, re~e onaj drugi, “ni ja ga nikad nisam vidio, pa opet `ivim.” Kada ostade sam, on sjede pored druma. Naprijed nije bilo izlaza, povratak je suvi{e dalek. Osmijeh, ~ini se tu`an, pre|e mu preko lica. Kuda?, nije smio da misli. Pogled mu odluta za pticama {to nisko nadletje{e drve}e. I ovog puta nebo bija{e vedro.
96
GO ^OVJEK NA KRE^NJAKU
GLAVOM KROZ ZID
Te godine po~etak maja bio je veoma nezgodan. Desetak gostiju starog hotela BRISTOL tumaralo je po sobama, hodnicima i salonima u i{~ekivanju da se vrijeme razbistri. Ali se tmurno i ki{ovito nebo spustilo do zemlje. I more, do kojeg se kamen~i} mogao da baci, skrivalo se u sivoj ki{noj skrami. Jedan mlad ~ovjek sjedio je u pletenoj fotelji na terasi, sa ~a{om alkohola u ruci, s pogledom bezbri`no ba~enim u pljusak. Po njegovom dr`anju, na njegovom licu, nije se mogao zapaziti ni nemir ni nestrpljenje. Drugi jedan ~ovjek, nemiran i nestrpljiv koliko i star, sa sijedim zaliscima i la`nim zubalom, po{to je u salonu pro~itao novine i popio crnu kafu, uputi se prema balkonu. “A tu ste se sakrili!”, re~e on. “Tra`im vas po ~itavom hotelu.” “Za{to?”, upita mladi ~ovjek, a da nije vidio njegov osmijeh, njegovu skupocjenu iglu u kravati. “Da odigramo jednu partiju {aha. Postalo je ve} sasvim neizdr`ljivo. Nikada nisam mogao pomisliti da ki{a mo`e ovako dugo nemilosrdno da plju{ti. Potpuno nam je propao ovaj odmor. Dakle, Mak, ho}ete li?” “Jedva znam kako se figure pomi~u”, re~e Mak. “Ali {ta onda ~ovjek da radi? Ono dru{tvo tamo igra karte. Ja mrzim karte. Veoma su bu~ni. ^ak i 99
ovdje se ~uje kako se prepiru. ^ujete li? To se smije Angela, ona gospo|a koja je do{la ovdje da oplakuje i zaboravi svog preminulog psa. Jeste li se ve} upoznali s njom?” “Ne”, re~e Mak. “Nalazite li da je zgodna?” “Mogu}e.” “Danas sam zajedno s njom objedovao. Ne bih mogao da ka`em da nije prijatna, mada pomalo mo`e da nervira svojom razmetljivo{}u. Znate, pri~ala mi je kako je u Parizu bila u nekom restoranu, Chez Diable mislim da se zove, gdje su konobari obu~eni u |avole, a ~itava prostorija aran`irana kao pakao. Mislim da...” “Izvinite”, konobar ga prekide, “da li vam je mo`da potrebno...” “Da”, Mak odmah do~eka, “donesite mi jo{ jedan.” “Ovi konobari su upravo nesnosni”, re~e ~ovjek sa sijedim zaliscima. “Dosadno im je, ne znaju {ta da rade, pa ovo desetak gostiju naprosto maltretiraju: `elite li ne{to, je li vam hladno, izvolite... To ve} prelazi granicu uslu`nosti. Nego, o ~emu sam ono govorio?” “O ki{i”, re~e Mak. “Ne, nisam o ki{i.” ^ovjek je razmi{ljao, o~igledno mu je taj posao bio naporan. “Ah, da”, re~e, “govorio sam o gospo|i Angeli. Za ovo nekoliko dana koliko smo ovdje, ve} sam par puta s njom razgovarao i stekao sam utisak da se ona interesuje za vas. Naravno, veoma diskretno. Tako me je danas za ru~kom pitala za{to je moj kolega neprestano sam. Nisam znao {to da joj odgovorim, pa sam rekao da volite ti{inu. Bo`e, u ovom opustjelom hotelu mrtva~ki je tiho. Da, htio sam da ka`em da ne bi bilo lo{e da se malo zainte100
resujete za gospo|u Angelu. To je u svakom slu~aju bolji spas od dosade nego alkohol.” Mak je sjedio u neprestano istom stavu: prekr{tenih nogu, gledao je more neprestano istim pogledom, odsutnim i tupim, a jedina promjena bile su nove ~a{e u njegovoj ruci, koje je konobar s vremena na vrijeme donosio. “A zar sam rekao da mi je dosadno”, re~e Mak. “Hm”, ~ovjek sa skupocjenom iglom se prome{kolji. “Nego, recite mi, prijatelju, koliko namjeravate jo{ da ostanete? Ja se najozbiljnije spremam da pokupim stvari, dignem sidro i vratim se. Zapravo, ako `elim ki{u, mogu da je imam i kod ku}e, a osim toga o~ekuje me i mnogo posla. Danas sam ~itao meteorolo{ki izvje{taj i oni predvi|aju i dalje ki{ovito. Njima uop{te ne treba vjerovati, ali po svemu izgleda da su ovoga puta u pravu. [teta, ina~e more je divno u maju. Vi ne idete natrag?” “Kuda?”, upita Mak. “Mislim, ostajete jo{ ovdje i pored ovakvog vremena?” “Ostajem”, re~e Mak. “Ja vam se divim, dragi prijatelju”, ~ovjek sa sijedim zaliscima je i dalje govorio. “Meni je ve} ove ki{e preko glave. ^ovjek ne mo`e nosa da proviri. Zamislite, tra`io sam ki{obran, da odem do obale, da vidim more, da mogu da ka`em da sam bio na moru, a u cijelom hotelu niko nije mogao da mi pozajmi ki{obran. I {ta da radim? Da prevr}em ove {vapske ~asopise? ^ak im je i televizor pokvaren! I to vam je nekakav hotel! I tako, da s vama i s gospo|om Angelom ne progovorim par rije~i, osje}ao bih se kao da se nalazim na nekom pustom otoku. Upravo to: moderni Robinzon. Da, da, ja vam se divim kako vi 101
stoi~ki podnosite dosadu. I jo{ po ~itav dan sjedite ovdje na terasi gledaju}i u tu odvratnu ki{u.” “Svejedno je”, ka`e Mak, “padala ki{a ili grijalo sunce.” “Vi se {alite, o~igledno. Sunce ovdje zna~i posebnu radost, naro~ito u ovo proljetno doba. Sje}am se tako, prije tri ili ~etiri godine, u ovom istom hotelu, bio sam u dru{tvu jedne veoma impozantne osobe...” Konobar se ponovo pojavi. “Telefon za vas”, re~e Maku. “Me|ugradski.” Mak se lijeno podi`e, a njegovo lice ostalo je isto: bez ~u|enja, bez ikakvog izraza. Lagano i nekako pomirljivo kretao se kroz trpezariju i preko hodnika do portirske lo`e. Kada slu{alicu prinese uhu, re~e “halo”, a pri tom je buljio u zid, u jedan plakat nekog banjskog lje~ili{ta. “Ti si, Mak?”, ~uo je `enski glas. “Da, ja sam”, re~e. “Zna{...”, a onda duga ti{ina. “[ta si htjela da mi ka`e{?” “Mak...” “Da?” “Mak... Za{to mi okre}e{ le|a?” “Ne razumijem te dobro”, ka`e Mak. “Za{to nisi dozvolio da ti objasnim? Odmah si oti{ao. Nisam ni znala gdje si. Tra`ila sam te. Tvoj brat mi je rekao.” “[ta ti je rekao?” “Da si tamo. Ali ~uj, Mak. Bio si suvi{e dugo daleko. Ja se ne opravdavam, ali bio si suvi{e dugo odsutan.” “Zar mora{ o tome da govori{?”, Mak upita. “Da, Mak. Moram.” “Nije trebalo da me zove{.” 102
“Zar ne}e{ da slu{a{? Zar ne}e{ sa mnom da govori{?” “Da, ali ne o tome”, re~e Mak. “Nema{ pojma kako se osje}am. Ti si bio suvi{e dugo vani, a ja...” “Ne spominji ne{to {to je pro{lo. [to se ne da vi{e ispraviti. Ne mo`emo glavom kroza zid.” “Pla{im se da sam te izgubila. Znam, morala sam o tome ranije da mislim, ali ka`em ti, vi{e nisam mogla da... Ho}e{ li se skoro vratiti?” “Ne znam”, re~e Mak. “Da li se dobro zabavlja{? Tamo mora da je divno vrijeme, ovdje je grozno... Mak, za{to mi ni{ta ne ka`e{?” “Nemam {ta.” “Voli{ li me? To je smije{no, ali mi je jako potrebno da znam.” “Opet po~inje{!” “Bo`e, Mak, osje}am se u`asno bijedno. Kako si mogao da ode{ a da ti ne objasnim, a da mi ne da{ priliku da... Reci, da li mi opra{ta{?” “Rekao sam ti: ne mo`emo glavom kroza zid.” “Dakle, ne}e{ da... da shvati{... Zar je mogu}e da samo zbog toga...” “Draga moja, igram {ah s jednim prijateljem. ^eka me.” “Molim te, reci mi jo{ samo: kada se vrati{, mogu li da te potra`im?” “Razumije se”, re~e Mak. “Dozvoli}e{ da ti objasnim? Nastoja}e{ da shvati{...” “Ali ja i sada shvatam. To je upravo najgore.” “O, koliko sam nesretna!” 103
“Slu{aj, mislim da nemamo vi{e {ta da govorimo. ^ekaju me. Zdravo.” Mak spusti slu{alicu i uputi se natrag. Zastade na vratima od terase, ljuljao se, gledao je jednog ~ovjeka ispred sebe koji se odvratno smje{kao, ~ovjeka kojeg je slu{ao kako danima i danima govori. “[ta vam je?”, upita ga ~ovjek. “Pijan sam”, re~e Mak. “Mnogo ste popili?” “Ne to”, odvrati Mak. “Nije od toga.” “Dok ste telefonirali”, re~e taj ~ovjek sa zaliscima i skupocjenom iglom u kravati, “bio sam s gospo|om Angelom. Pozvala nas je u svoju sobu da nekako utu~emo vrijeme.” “Htio bih da malo pro{etam”, re~e Mak. “I ja, vjerujte, ali ve} sam rekao, u cijelom hotelu nema nijednog ki{obrana. I {ta, mo`emo li glavom kroza zid!” “A za{to ne!”, re~e Mak, okrenu se i polaganim a sigurnim korakom uputi se prema izlazu. Kad je ve} bio pod pljuskom, kad mu kosa i lice postado{e sasvim mokri, on osjeti neku ~udesnu ljubav prema toj ki{i, prema mokroj zemlji. I{ao je bez pravca i smjera, prepu{taju}i se tom milovanju neba, neprestano ponavljaju}i: za{to ne? za{to ne?
104
RUDNICI KRALJA SOLOMONA
Pas, pomisli Mak. [ta li tu, do|avola, nju{ka taj bijeli pas? Jo{ mi je i to trebalo! Sjedio je na tribinama, sam, osvije{}en, doveden iz sna, zbog kojeg evo ~itavo popodne tumara oko ovog starog napu{tenog hipodroma. A dole je, pokriven sumrakom, pokriven zaboravom, nekakav kudravi bijeli pas kopao po zemlji{tu. Nekako ~udno uporan pas. I kad se Mak ipak odlu~i, okrenu i pogledom potra`i kamen, bio je ve} mrak i na tribinama nije bilo ni~eg sem razasutih novinskih listova. Poslije, silazio je niz tribine, a beton pod njegovim nogama je bio hladan. Bio je hladan ovaj u korov zarastao predio, ovaj mrki, sumorni pejza`, u kojem jedan bijeli pas kopa rudnike kralja Solomona. Bila mu je hladna pomisao da je ovdje, tra`e}i sje}anje, pro{lost, na{ao pusto{ i jednog psa. Pribli`avao se. Prvo je vidio da bijeli pas ima dru{tvo, neko tamno klupko `ivog mesa, a onda, kada je do{ao ve} sasvim blizu, kada je stajao iznad njih, stajao kao stub sje}anja, kao spomenik osloboditelju, uspravljen i miran, rekao je: “[ta radite tu?” Djevoj~ica ga je gledala i smijala se: “Hi-hi-hi.” U bijeloj bundici, ve} prljavoj, ve} staroj, valjala se 105
po vla`nom zemlji{tu, neprekidno se smijuckaju}i: “Hi-hi-hi.” “Ustani. Prehladi}e{ se”, re~e Mak. A dje~ak ga nije ni pogledao. Ljut i gnjevan, nekim tupim predmetom kopao je zemlju. Rupa je ve} bila velika. Mo`e se drvo zasaditi, pomisli Mak. “Bio sam na tribinama”, ka`e Mak. “Od tebe sam mislio da je pas. Htio sam da ga ga|am kamenom.” Ona se opet piskavo kikotala: “Hi-hi-hi.” “Dobro, {ta vas dvoje radite ovdje u ovo doba?”, upita Mak. “Hm. Ni{ta”, re~e ona. “Kopamo.” “Kako ti je ime?” “Ljilja.” “Ve} je kasno, Ljiljo, hladno je”, re~e Mak. “Za{to ne idete ku}i?” Kao na divanu le`ala je na prljavoj, hladnoj zemlji. “Ne mo`emo”, re~e. A onda: “Joj, Zorane, baba }e te prebiti!” I tada je ne{to gore na tribinama za{u{talo. Mak podi`e glavu, ali bio je ve} mrak, ni{ta se nije moglo vidjeti, tek slaba svjetlost, mutni oreol nad gradom sjen~io je tminu. “Kao da ima nekoga gore”, re~e Mak. “^udno, ~itavo popodne lutam ovuda i nisam ni na koga nai{ao. A sada se svuda pojavljuju nekakve prilike.” “A tebe }e, Zorane, prebiti baba!”, ka`e djevoj~ica. “Ide{ u {kolu?”, pita je Mak. “Idem. U prvi razred, a Zoran u tre}i.” “Vas dvoje ste brat i sestra?” Djevoj~ica klima glavom, smje{ka se. “[ta ti je to na glavi?”, pita. “[e{ir”, ka`e Mak. “Ni{ta ti ne valja {e{ir.” 106
Ponovo gore na tribinama ne{to za{u{ka i u odlomcima se za~uo pritajen govor pomije{an s ne~im {to je li~ilo i na smijeh i na pla~. “Odakle sada gore ljudi?”, re~e Mak. “[ta rade tamo?” Dje~ak se nije ni pomakao, gledao je rupu koju je kopao i mrzio ~itav svijet. “J... se”, ka`e. A djevoj~ica: “Hi-hi-hi”, smijala se. “Ba{ ti je ru`an {e{ir.” Nije vi{e bilo neba; mrak koji je polako jeo brda, `vakao drve}e, kona~no je progutao i zemlju na kojoj stoji Mak, na kojoj jedna budu}a odaliska le`i u prljavoj bundici. “Davno, dok sam jo{ i{ao u gimnaziju, ovdje je stanovao moj profesor, ~ika Stanko, a zvali smo ga ~ika Kljun”, ka`e Mak. “Tamo gdje su sad nekakve ru{evine, smetlji{te. Jeste li kada ~uli za ~ika Kljuna?” Djevoj~ica se od srca veselo nasmija. “Ba{ je to smije{no”, rekla je. “Taj ~ika Kljun imao je ru`na usta, i zato smo ga tako zvali. A bio je mnogo pametan ~ovjek: on je meni mnogo pametnih stvari rekao. Ne mo`ete vjerovati kako je to bio dobar ~ovjek.” “Zoran je izgubio klju~”, ka`e ona najednom. “Kakav klju~?” “Od ku}e. Zoran je izgubio klju~ i sada ne mo`emo da u|emo. Baba }e ga prebiti.” O~igledno, sve joj je to ~inilo zadovoljstvo. “A gdje stanujete?” “Tamo.” Pokazala je prema tribinama u mrak. U ovaj mrak, u ovaj rudnik mraka gdje se izgubio trag starom profesoru, mudrom starcu koji je sve znao, koji je o svemu imao sud. 107
Tamo. I Mak se sje}a da je popodne, lutaju}i ovim pustim krajem, vidio u podno`ju tribina kartonom i starim plehom ogra|en `ivot nekih, koji su tu spavali i sanjali, a on je tad pomislio: Dobro bi sada bilo odmoriti se malo. Vidio je jedna vrata i jedan prozor. Sje}a se: cijelo popodne je lutao ovuda tra`e}i starog profesora, koji je o svemu znao da pri~a, za koga nije bilo tajni. “Htio bih”, re~e Mak, “da mi ponovi sve {to mi je pri~ao onda dok sam jo{ i{ao u gimnaziju, dok smo ovuda {etali oko njegove ku}ice, po travi, me|u divljim drve}em. A sada ni drve}a nema.” “Posjekli su drve}e, jer }e ovdje da se gradi veliko stovari{te kamiona”, ka`e djevoj~ica. “Bi}e mnogo kamiona. U prolje}e. Je li, Zorane, oni su radnici rekli u prolje}e?” Spremala se ki{a. Ki{a se sprema ve} ~itav dan, ali nije imala dovoljno hrabrosti da se odva`i, oklijevala je, odlagala i odugovla~ila svoj izlazak. Ki{a, pomisli Mak, samo mi je jo{ to trebalo! “I {ta }ete sad?”, re~e Mak. “Po~e}e ki{a.” “Jesi li dobro prebrao d`epove?”, pita djevoj~ica. “Pogledaj u vindjakni.” Dje~ak zavla~i ruke u d`epove i vadi nekakve predmete. “Nema”, ka`e. “A znate li gdje ste izgubili klju~?”, pita Mak. Djevoj~ica se smije: “Ovuda negdje.” Ovuda sam hodao kao dje~ak, mislio je, i nisam ni slutio da }u poslije tolikog vremena ponovo ovuda da hodam, u traganju za tim davnim dobom, za tim ~ovjekom koji me je u~io ovom svijetu, ovom tra`enju. A onda ponovo: “On je serac!” “Ko?” “Zoran, eto ko. U {koli ga svi zovu serac.” Smijala se. 108
Dje~ak sko~i. “[uti!”, viknu. “Hajdemo!” “Ali kako }emo u}i kad si izgubio klju~?” “Ja znam kako!” “Kako?” “Kroz prozor.” Glas mu je bio buntovan. “Hajdemo!” I ne ~ekaju}i da se ona digne, dje~ak se uputi prema tribinama, prema mraku. Bez pozdrava, ostavljaju}i Maka ukopanog u ovu suru no}, djevoj~ica potr~a za bratom, vi~u}i: “Da zna{ da }e te baba prebiti!” Kada je nestala u tmini, kada se izgubio taj nesu|eni bijeli pas, Mak se pokrenu i nogom opipa rupu koju je dje~ak kopao. Suvi{e duboko, pomisli. ^ovjek bi u brzini mogao nogu da slomi! I ve} je do{la ki{a, koja eto najavljuje svoje dugo prisustvo. I magla se spu{tala, pritiskala zemlju, skrivala ljude. Tada on krenu i odlu~i da napusti sve: ovu no}, ovu ki{u, sje}anje na starog profesora, misli na dje~aka koji je izgubio klju~ i djevoj~icu koja se smijala. Pod svodom tribina sklonjen od ki{e, Mak odahnu s jalovom nadom da }e uskoro prestati. “Nemoj!”, re~e krupan `enski glas, i Mak najednom primijeti, nekoliko koraka od sebe, naslonjene uza zid, dvije tamne sjenke. “Bo`e, ba{ si dosadan!” Mu{karac se smijao. “Pusti!”, gotovo viknu. “Da nisi oklijevao, mogli smo ve} biti u gradu! Ova ki{a nikad ne}e prestati!” A Mak podi`e kragnu svog mantila i, izlaze}i iz ovog mraka, iz dubokog rudnika ove tame, `ure}i, ve} mokar od ki{e, prema prvoj ulici, prvom krovu, mislio je: bi}u kao pokisao mi{, jo{: bi}u kao mi{ koji ima tek da pokisne. 109
O^EKIVANJE ^UDA
Bo`e, pitao se Mak, dok je spektakl prolazio pored njega: ~itavi planinski masivi s vrhovima u snijegu i oblacima, mirisne {ume i daleki pa{njaci na kojima ovce bleje, bo`e, rekao je sebi Mak, po koji ovo put o~ekujem da do`ivim ~udo? A ona: “Jesi li ~uo {ta je rekao?”, {ap}e mu na uho. “Onaj ~ovjek tamo.” “Koji ~ovjek?”, pita Mak. “Trebalo bi da se digne{ da bi ga vidio”, ka`e ona. “Sjedi sasvim naprijed. Ali ~ula sam {ta je rekao.” “[ta je rekao?” “Ka`e da je onaj tamo vrh, vidi{”, pokazivala je nekuda prstom, “onaj {to se te{ko nazire, ka`e da je to Durmitor.” “Za{to ne bi bio Durmitor!” Za`mirio je, nije imao volje da gleda ni planinske vrhove ni ljude koji prevr}u novine i `va}u bombone, ni nju, Vesnu, koja pored njega trep}e o~ima i cvrku}e o danima kojima hitaju u susret. Ti dani, odmjereni i odbrojani, u kojima }e njih dvoje, ljubavnici jo{ od [ekspira, jo{ od gra|enja Keopsove piramide, da se ljubavno grle na morskoj obali, da igraju tabli}a pod suncem ju`nim, pod suncem ljetnim. Sve {to je osje}ao bilo je to treskanje, to drmanje autobusa koji je kr~io sebi put kroz ovaj zarobljeni pejza`, pored prirodne 110
trave i prirodnog drve}a, koje je nezavisno od svega raslo i umiralo. Onda jedan `enski glas ka`e: “Mila, vidje}e{ kako je on divan! ^ovjek prosto da ne vjeruje da jo{ ima takvih ljudi.” A drugi glas: “Ti kao da si zaljubljena, Zorice?” “Upozna}e{ ga, vidje}e{ kakav je. Pred polazak na more mojoj mami je poklonio divan {al.” “Jeste li ve} odredili datum vjen~anja?” “Ah, ne, mila. On ka`e da ne mo`emo tek tako. Mislim, ne mo`emo prije nego on dobije stan. Vidi{, on o svemu vodi ra~una. Ka`em ti, sa~eka}e nas pred autobusom i kada ga upozna{, vidje}e{...” “Ka`i mi, vi ve} `ivite kao mu` i `ena? Mislim...” Onda najednom: “Mak”, ka`e Vesna. “Za{to se smije{i{?” Otvorio je o~i i pogledao je. “Onako”, rekao je. “Reci o ~emu si mislio?” “Ni{ta”, ka`e. Rekao je “ni{ta”, a ovo dugo putovanje na ~ijem se kraju nalaze ljeto i more, ovaj ponovni vikend u svoj poznati `ivot na novom mjestu, na novom odmori{tu sa starim umorom, to putovanje – donosi li ne{to? Ne{to – jesu li to pri~e saputnika, ne{to – je li to ona koja mu ka`e: “Misli{ li, Mak, ikada o tome koliko smo glupi?” “Za{to bismo bili glupi?” “Ali ne ti i ja. Ne samo ti ja, nego svi – ljudi i `ene.” A dolazio je kr{, nestajalo je {ume. I kada je pogledao kroz prozor, vidio je kamena brda, siva, prepu{tena ki{i i suncu da ih glo|u i mrve. “Pogledaj preko mog ramena”, govori mu tiho. “Vidi{ li tu `enu {to ~ita novine?” “Ima {al na glavi?” 111
“Da, ima neki odvratan {al. Jednom smo bile zajedno kod frizera; sjedila je pored mene. Rekli su mi da je to `ena nekog knji`evnika. Mak, da si samo ~uo {ta je trabunjala! Neprestano je pominjala svoga mu`a i geografiju: Rovinj, Dubrovnik, Firencu, Pariz... A pogledaj kako samo izgleda!” “Kako izgleda?”, pita Mak. “Pa vidi{! Izgleda odvratno, glupo! Pitam se za{to smo svi tako glupi u tim situacijama. Kada se sa strane posmatra, svi smo glupi, svi se glupo pona{amo – i ljudi i `ene. Eto i taj ~ovjek pored nje.” Mak je preko Vesninog ramena posmatrao `enu, pa onda ~ovjeka. Jedan ru`an vrat, pun bora, koji ~ita novine, jedne tanke br~i}e, njegovane s ponosom, koji gledaju zemlju kako paradira pored autobusa. “Za{to njega pominje{?”, Mak pita. “To je njen ljubavnik. Mogla bih se opkladiti da je to njen ljubavnik! Dr`i se tako kao da je ne poznaje.” A Mak je poznavao sve. Sje}a se, sve: `ene koje ogovaraju i prevr}u o~ima, ljude koji kupuju sre}ke i la`u u telefon o provedenoj no}i. Zato je sve: ljubavni se parovi grle u parkovima, kapijama i djevoja~kim sobama, a onda putuju autobusom u ljeto koje je sumnjivo, putuju u popodnevni odmor pred noge morskim talasima, namjerno, s rado{}u djeteta. Iznajmljuju sobe s bra~nim krevetima koji {kripe i s pogledom na oprano rublje u susjedstvu. Zatim ~ekaju ~udo koje ne dolazi. ^ekaju lude dane i lude no}i dok spavaju na vrelom pijesku, za kafanskim stolovima, u {kripavim krevetima. “Ako nekome bude zlo, neka se javi i dobi}e kesicu”, ka`e {oferov pomo}nik. Stajao je na sredini autobusa i svakome buljio u nos. “Sada dolazi najte`i dio puta. Spu{tamo se serpentinama prema moru. 112
“Jesam li uzbu|en?”, pitao se Mak. Trebalo bi da sam uzbu|en. Nije mogao da osjeti miris, a on je bio oko njih, u tom pejza`u kre~nom i golom, miris juga kojem su hitali i nosili ga u sebi od pro{log ljeta, od onog ljeta koje nije ni do{lo ni pro{lo. Jedno ljeto, ovo ljeto, koje se pamti, kao {to se pamti vo`nja tramvajem: gu`va i nepoznata lica, ljeto na koje se misli kao {to se misli na fudbalsku utakmicu: uzbu|enje a gledaoci psuju. Ispred njega jedan se potiljak mi~e, gestikulira, govori: “Uvijek sam mu govorio da ona nije za njega. Suvi{e se, brate, cifra. A on je ozbiljan momak: Je li tako, Ljubo?” Ljubo je rekao: “Lijepa je.” “Ne ka`em da nije lijepa. Ali {ta ti mo`e{ u~init s ljepotom? Ni{ta. Ni{ta ne mo`e{ u~initi s ljepotom!” “Ali on je zaljubljen.” “Jeste, zaljubljen je. Samo nije smio dozvoliti da se desi to {to se desilo.” “Zar se ne{to desilo?” Mak gleda u potiljak koji je uzbu|en, koji ka`e: “Jeste, desilo se.” “[ta?”, pita Ljubo. “Sva{ta”, ka`e potiljak ispred Maka. “Ha, sva{ta.” Okre}e se, vrti. “Sva{ta se desilo.” Ni{ta se nije desilo, mislio je Mak, a mi putujemo u ljeto, da se kvasimo u moru, da prepri~avamo stare filmove. Sje}a se, neko je rekao: Bi}e divno! Jesam li ja to mo`da rekao, ili sam ~uo na ulici, pro~itao u novinama? Kada je Vesna rekla: “Pogledaj, Mak! Valjda nisi zaspao!”, on je otvorio o~i, ponovo se vratio iz nekog 113
dalekog lutanja i vidio usidrene brodi}e, more kako polako grize obalu. Izlazili su, ne~iji su im se koferi petljali pod nogama. A kada su za trenutak zastali, s prtljagom ispod nogu, pred vidikom kakav se ni u jednoj radnji ne mo`e kupiti, ni pozajmiti od prijatelja – nebo i more, ostrva i palme, kao da je to neko od dokolice bojicama na{arao – Mak, okre}u}i glavu da ne gleda, ka`e: “Poljubi me.” Osmjehnula se: “[ta ti je sad najednom?”, ka`e Vesna. “Poljubi me”, rekao je. Pri|e mu i dok ga je ljubila on zatvori o~i: jo{ nenaviknutom, smetalo mu je vrelo ljetno sunce. “A sada”, Mak re~e, “gdje je ta soba s bra~nim krevetom koji {kripi?” ^ude}i se: “O ~emu govori{?”, ka`e ona. “O sobi koja ima pogled na oprano rublje u susjedstvu.” “[ta ka`e{?”, re~e ona. “O kakvoj sobi govori{? Zar nismo uplatili hotel?” “Ah”, Mak uzdi{e. “Ah”, on ka`e, “sve sam pobrkao!” Onda on misli: Zaboga, kako mi se to desilo, da zaboravim! Hotelska soba s mekanim le`ajem i pogledom na pu~inu! Ah, Mak ka`e sebi, tako se radujem: mo}i }u bar kroz prozor da gledam barke na vodi!
114
GO ^OVJEK NA KRE^NJAKU
Znao je: sada ga evo o~ekuje ova pra{njava bijela cesta, koja vodi kroz kr{, pored tog isplakanog kre~njaka i rijetkog, zakr`ljalog rastinja. Pamtio je: ovo podne bez sun~eve sjene, bez zastoja i odmora, o~ekuje ga ve} ~itavo ljeto. Ali misli su mu sve bile daleko, tu|e, kao {to je tu| i ovaj pusti kameni pejza` koji tajanstveno skriva sve zmije i gu{tere ovog svijeta. Kora~ao je, a na glavi mu je ispod panama {e{ira curio znoj. I{ao je, dugo, ni hlada ni ~ovjeka nigdje, a nije mislio da li je ovo put, da li je pravi dolazak. Onda, iznenada, Mak pomisli: to su neki ~obani. Naprijed, na jednom zavijutku, na kratkom horizontu, pored ceste, vidio je malu grupu ljudi i mislio je: to mo`da i nisu ~obani, jer nema nikakvog stada, jer se na ~uju praporci. Koraci koje je pravio, koraci kojima pje{a~i kroz pustinju Nefud prema Jerusalimu, kroz Veliku slanu pustinju prema Isfahanu, Arabijsku pustinju prema Medini, i kroz razne druge pustinje prema raznim drugim mjestima, ti koraci su mu bili te{ki, u njima je osje}ao umor putnika bez kamile. A nebo je bilo dosadno: samo veliko nemilosrdno sunce. I vidio je: ljudi okupljeni nad nekim ko je le`ao pored ceste. I jedan bicikl pored njih. Kada je bio blizu, toliku blizu da je mogao da ka`e, rekao je: “Je li ovo put za Berzino?” 115
A jedan ~ovjek: “Da. Idite ovom cestom samo pravo.” A jedan drugi ~ovjek re~e: “Da mo`da niste lije~nik?” A onda on, od kojeg se o~ekivalo da ne{to ka`e, da u~ini ne{to vi{e nego da stoji, te`ak i bez sun~eve sjene, jedan go ~ovjek na kre~njaku, po{ao je prema grupi i: “Ne!”, kazao je. “Nisam lije~nik.” Pri{ao je. Sad je ve} bio u prisustvu djevoj~ice koja je le`ala na zemlji me|u kamenjem, djevoj~ica pobjegla u san, u divni san podnevni, i Mak pomisli: mora da se ovako pada s neba, a zatim: “Ne{to se desilo?”, upita. ^ovjek koji je kle~ao nad djevoj~icom, koji joj je namje{tao savijen kaput pod glavu, ka`e: “Pala je s bicikla. Izgleda sun~anica.” “Treba joj dati vje{ta~ko disanje”, re~e neko. I neko drugi: “Ne, treba staviti mokre obloge na ~elo.” Stajali su iznad nje, a to je bilo stajanje vjernika pred crkvom poslije slu`be bo`ije, a bilo je to stajanje ribara nad mrtvom nemani. “Dobro je {to smo nai{li”, re~e jedan. “Udarite joj koji {amar da se osvijesti”, ka`e drugi. Tada Mak pristupi, sa`e se i otkri lice koje ve} godinama ne sanja i vidje male grudi kako di{u pod bluzom. Gledao je, dok je otvarala o~i, dok je pila dan, sunce, ljude oko sebe. “Anice”, glas iza Makovih le|a, “je li ti dobro?” Ona sjede, rukom dotaknu koljeno i na licu pokaza kratak bol. “Koliko je sati?”, upita. “Pola jedan”, ka`e Mak. 116
“Joj, zakasnila sam!” “Anice, je li ti dobro? Mo`e{ li ustati?”, upita neko, neki dalek {apat s ceste, glas iz voza, povik s planete. “Je li autobus pro{ao?”, upita ona. “Pro{ao je”, ka`e Mak “Davno?” Kazali su: “Idi sada ku}i i lezi.” “Davno”, re~e Mak. Ustala je, malo otresla suknju i dalje zbunjena upita: “Gdje mi je bicikl?”, pa, kad ga ugleda, krenu te{ko savijaju}i jedno koljeno. Gledali su za njom, djevoj~ica koja raste, djevojka koja hvata momke za laktove, `ena koja naprasno ra|a djecu, mislili su na svoje sinove i budu}e `ene, mrzili `ivot, dok je ona prilazila biciklu, dok ga je gurala na sredinu ceste. Kre}u}i dovikivali su joj: “Idi ku}i i lezi! ^uvaj se da opet ne padne{!” Gledao je kako odlaze na suprotne strane, podnevni ljudi sa svojim podnevnim poslom, nemo}ni da ne odu, te{ki da idu, i ranjena djevoj~ica pored bicikla s jednim okrvavljenim koljenom, ~ista kao zvijer prije zamke, kao zamka prije smrti. A on, Mak, beduin i pustinjski razbojnik, `iv ~ovjek i mrtva ptica, stajao je na cesti znojav pred svojim korakom, pred hodom po starom karavanskom putu, `edan i nepomi~an pred pustinjskom varkom. Gledao je, a ~etverostrani horizont bio je isti: kamen, skrivene zmije i sumnjivo rastinje. Onda je djevoj~ica zastala, okrenula se i posmatrala ga, decenijama, dok je Mak provodio `ivot u tuzi i bolu za potokom i {umskom stazom. Krenuo je i, kad je bio na pola rastojanja, ona skrenu s ceste, spusti 117
bicikl na zemlju i sjede u kratak hlad jednog biv{eg nara. “Da niste mo`da do{li autobusom?”, upita ga. “Jesam”, re~e Mak. “Da niste mo`da po{li u Berzino, kod Nauma Cveti}a?” “Da”, re~e Mak. “Ah!”, uzviknula je. “Zamalo nisam oti{la da... Tako sam glupa! Za sve je krivo to {to nisam bila pa`ljiva.” Mak se pored nje spusti na zemlju. Ni trave, ni ograde, ni orahovog drveta. [ta li su uradili s kozama? Pomisli. “Rekli su mi da ste javili da danas dolazite, ali nismo znali kada. Do podne imaju tri autobusa, pa popodne dva. Eto, ve} sam dva puta dolazila...” “@ao mi je ’93.”, re~e Mak. “Ali ne, nije mi bilo te{ko. Samo da sam bila pa`ljiva, da nisam... Rekli su da se izvinim {to nisu poslali kola, ali konj je bolestan. A ionako samo do podne imaju tri autobusa.” Gledala je svoje zguljeno koljeno. Mak upita: “Boli li?” “Malo”, ka`e. A zatim se osmjehnula: “Tako sam nepa`ljiva...” “Ti stanuje{ kod Nauma Cveti}a?” “Ne, na{a ku}a je odmah pored njihove. Ali ja sam ~esto kod njih.” Pa onda: “Vi dobro poznajete Adrijanu, njegovu k}erku?” “Poznajem.” “Oh, ba{ sam glupa! Pa ona mi je sama o vama govorila. Ju~e mi je pomagala da pospremim sobu za vas i rekla mi je da imate divno lice.” 118
Iz d`epa je izvadio no`i} i igrao se, a na suncu je sje~ivo postajalo o{trije. Za{to nemam mali komad grabovog drveta? pitao se. “Znate li da su nabavili motorni ~amac?”, re~e. “Nisam ~uo”, re~e Mak. “Jesu. Jednom smo se ~itavo prijepodne Adrijana i ja vozile po jezeru. Kako je bilo divno! Uop{te, kod njih je tako divno, ku}a je uvijek puna. Koliko ih samo svijeta poznaje. Neprestano, ~itavo ljeto dolaze. Tako je veselo i zabavno! A oni su tako gostoljubivi!” Gledala je u daljinu, a onda u Maka: “Zar nisu?”, re~e. “Jesu”, re~e Mak. “Adrijanin otac je komunista”, ka`e ona najednom. “Soba mu je puna knjiga i po ~itavo ljeto samo pi{e, po danu rijetko izlazi. Jednom je rekao mom ocu da bi i on trebalo da bude komunista.” “A {ta je kazao tvoj otac?” “Ne znam. Rekao je da on obra|uje zemlju i da je star.” Stari predmeti koje vidi: brdo u daljini i ~udne bube pod nogama, koji pamte Bibliju i Turke, Marka Pola i Don Kihota, opako }ute, ne di{u u ovaj ljetni dan u podne. Stari predmeti: kamen i kupinov grm s groznom namjerom ~ekaju svoj dan, a Mak, ~ovjek koji zaboravlja da misli, sjedi pored djevoj~ice s krvavim koljenom. A onda ona ka`e: “Adrijana je zaista divna! Preko ljeta, kada je tu sa ocem, ~itavo Berzino o`ivi.” A Mak misli: ovako sam nekada sjedio pored ribnjaka u parku, dok ona nastavlja: “Poklonila mi je jedan divan {orts jer je njoj postao tijesan, ali moj otac ne da da ga obu~em.” 119
“Oh, kako smo se zapri~ali!”, ka`e ustaju}i. “Berzino nije ba{ daleko, a jezero po~inje ve} tu odmah.” Mak ka`e: “Sada vi{e ne mogu da idem.” “Za{to? Nije vam dobro? Da nemate sun~anicu?” “Nije to. Dobro mi je.” Ovaj put, ovaj dolazak koji ~itavo ljeto pamti, najedanput zaboravlja, najedanput ne zna da kora~a. “Sasvim je blizu, ka`em vam.” Rekao je: “Idi i reci da nisam do{ao. Idi i lezi, odmori se.” Zatvorio je o~i i ~ekao, sa upaljenom {ibicom na vratima, nije ni{ta slu{ao, sa uga{enom stonom lampom, legao je pod sunce i ~ekao da ga ovako nagog na kre~njaku posjeti ki{a. Ali ljeto je, ki{e su rijetke i kratke, kao {to je i bolest pored ceste rijetka i kratka.
120
IZNAD SVEGA
Bio je gore, visoko, visoko, iznad krovova, ulica, automobila, iznad svijeta, iznad svega. Stajao je pored prozora, rukom je otklonio zavjesu i gledao dolje i vidio, izme|u gomile ljudi, jednog ~ovjeka prilijepljenog uz ugao ku}e. “Kao mrav”, re~e glasno. “Kao crv.” Dugo je stajao tako, nije se pomicao, nije napravio nikakav pokret ~itavu godinu, posmatrao je odozgo, sa osmog sprata, onog ~ovjeka dolje, onog crva koji isto tako kao i on vje~nost provodi u jednom stavu, u jednom dugom ~ekanju. Izgleda, nije bilo nade da ijedan popusti. I kada se ve} ~inilo da }e tako do~ekati idu}u generaciju koja je dolazila, koja je rasla, njih dvojica kako i{~ekuju, jedan gore, visoko, iznad svega, drugi dolje, nisko, kao crv, kao mrav, `ena je rekla: “Izgleda da sam se ugojila.” U{la je u sobu gore, na osmom spratu, i rukama je prelazila po bokovima, preko haljine koju je tek bila navukla, i kazala je glasom punim o~ajanja: “Izgleda da sam se ugojila.” Onda je podigla pogled i vidjela njega pored zavjese, mrtvog ukipljenog, gledala je u njegov potiljak koji je }utao, potiljak koji nije pravio nikakvu grimasu. I kazala je: “Mak, ti kao da ne ~uje{”, a zatim pribli`iv{i se: “[ta to ima dolje?” 121
“To ne mogu da podnesem”, re~e Mak. Kad do|e do prozora, podi`e se na prste i preko Makovog ramena baci pogled, pogled kao kakav konopac s om~om, nadaju}i se da }e ne{to zaka~iti, nadaju}i se ne~emu {to o~ekuje ~itav dan, ~itav `ivot prolazi u i{~ekivanju jednog dana nekog `ivota, a Mak je rekao: “Ne mogu da ga podnesem. Taj ima snagu i upornost, pred njim se osje}am nemo}an.” “O kome govori{?”, upita ona. “Pogledaj dolje”, re~e. “Vidi{ li?” Pogledala je. “[ta treba da vidim?”, upita. “Nekog ko ~eka dolje preko puta, na uglu. Vidi{ li?” Okrenuo je glavu i osjetio njen dah, zapravo prvo njen nemogu}i parfem, a onda njeno lice, ten, nekada je bio svje`iji, panta rei, i tada je vidio kako joj najednom odska~e obrva, ugao usta podrhtava. “Vidi{”, rekao je. ]utala je, Mak se okrenuo, pri{ao do fotelje i sjeo, zapalio cigaretu. “I {ta sad?”, re~e. Nije dobio odgovor. “Jo{ uvijek stoji dolje oslonjen na zid sa prekr{tenim rukama?”, upita. “Da”, re~e ona. “U stanju je da tako stoji godinama.” Poslije, kada je sjela pored njega, on je ve} bio uni{tio cigaretu i rukama je prevrtao {ibicu. “Ali to se mene ni{ta ne ti~e”, re~e ona. “Ba{ nas briga za njega!” “Visoko smo”, re~e Mak, “a ipak si ga prepoznala.” “A ti? Odakle si znao da je to on?” “On zna da si ti gore?” 122
“Pa vjerovatno, naravno da zna.” “Ne volim kada neko pod mojim prozorom stra`ari. Prije svega, to se mene ti~e!”, viknuo je. “Ne mogu da mu ka`em da ode. [to sam mogla da u~inim, u~inila sam.” “I {ta? Kada iza|em on }e stajati dolje, kada se vratim on }e biti tamo i kako da pro|em pored njega?” “Ali, Mak, nemoj uop{te da ga opa`a{.” “Lako je to re}i”, re~e Mak. “Ali ja sam sada na njegovom mjestu. Jesam li?” “Kako mo`e{ tako ne{to da ka`e{!” “Reci, bila si s njim.” “Nekad je to bilo.” “Bila si dugo s njim”, re~e Mak. “Reci!” “Ali sada sam s tobom.” “I – bilo je divnih dana. Priznaj.” “Ne sje}am se.” Digao se, oti{ao u kuhinju, preturao po pretincima, na{ao fla{u narand`inog soka, nasuo u ~a{u, zatim ga razrijedio hladnom vodom, hladnom, hladnom. Bez oklijevanja je iskapio. S o~iglednim nestrpljenjem gledala ga je kad se vratio. Dva krupna oka puna i{~ekivanja. “Jo{ uvijek je dolje?”, s vrata je upitao. Nijemo se digla i pri{la prozoru. “Da”, kazala je. “Naravno”, re~e Mak, “ni{ta se ne mo`e u~initi.” Skinuo je ko{ulju, obukao gornji dio pid`ame i, kada je po~eo da otkop~ava pantalone, ona je rekla: “Mak, valjda ne misli{ da spava{!” To ga je zaustavilo, otrijeznilo. “Zaista”, re~e, “ne bi trebalo sada spavati.” “Zna{ li koliko je sati?” “Je li rano ili kasno?” 123
“Dogovorili smo se da idemo na konjske trke. Jo{ nije kasno”, pogledala je na sat, “ima vremena. Vidi{, ja sam se ve} obukla, samo mi je ova haljina malo tijesna. Izgleda da sam se ugojila.” “Da”, rekao je Mak. Zakop~ao je pantalone, skinuo dio pid`ame i ponovo navukao ko{ulju. Zatim je uzeo kravatu i ve`u}i na njoj ~vor pri{ao je prozoru. “Ne osvr}i se na njega”, re~e ona. “Budi iznad svega. Zna{ dobro da su to njegove bube. Pusti ga, neka ~eka.” “Stid me je”, Mak re~e. “Tako je hrabar, uporan, ide do kraja.” “To je ludost {to on ~ini. Mak, pa on je zaista lud. Zna da ~ak ne `elim ni da ga vidim, ni da ga se sjetim, zna da sam s tobom.” Pri{ao je prozoru. “Ne bih mogao da budem takav”, rekao je. “Pa da”, rekla je, “ti si iznad svega. Uvijek si takav bio. I {ta ti je sad najednom!” Pri{la mu je i privukla svoju ruku ispod njegove, pa kao ma~ka, meko, meko {aputala: “Ja sam tu, ovdje, gore, s tobom, {ta te se ti~u drugi. S tobom sam, Mak, i vi{e ne bih mogla ni s kim drugim da budem.” Tada Mak re~e: “Sasvim sam gotov.” Govorio je sebi, prozorskom staklu, zavjesi, zidu. “Ne znam da li sam nekada bio lud, ali vi{e ne bih mogao. Zato me taj ~ovjek dolje nervira. Ne mogu da ga podnesem.” Dok je ona unezvijereno stajala na sredini sobe, ogromna kao brod, te{ka kao dorski stub, on se obla~io bez rije~i, brzo, ~ak nije ni zvi`dao, niti je pjevao operske arije, `urio je, i kada je bio gotov, rekao je: “Moram da vidim to ~udovi{te.” 124
I prije nego je i{ta rekla, prije nego {to je ispustila jedno neodre|eno “a”, on je ve} bio na stubi{tu. Dugme za lift pod njegovim prstom, satima je lift zujao a Mak je blejao niz stubi{te, opu{ten, miran. Zatim, zatvoren u kutiju, spu{tao se, u liftu kao u lavljem `drijelu, ne tako visoko, sve ni`e, sve ni`e. Iza{ao je iz zgrade, pre{ao ulicu, pribli`avao se uli~nom uglu preko puta, prilazio uglu ringa gdje ga je o~ekivao partner u ovom me~u, veoma dugo putovanje, ve} je tri puta obi{ao Zemljinu kuglu, s glavom okrenutom nastranu, prema nebu, prema svecu, pogled prostrt tamo negdje nizvodno. I onda, kada je bio samo dva koraka od cilja, okrenuo je glavu, vratni pr{ljenovi su {kripali, pogledao je ~ovjeka s prekr{tenim rukama, taj spomenik kojeg jo{ od renesanse i humanizma posmatra odozgo, visoko, iznad svega. Jo{ prije, jo{ prije. Okrenuo je glavu i po~eo da tr~i, a okolo je igralo sve: i nebo, i zemlja, i onaj stari dud u njegovom djetinjstvu. Zaustavio se na nekom ringi{pilu, a sunce, mjesec i zvijezde, Mali i Veliki medvjed okretali su se oko njega, a ona, D`ems Vat i Koreja prolaze kao na konjskim trkama, dok on govori u vjetar: “Vi{e nisam lud, nisam uporan, nisam hrabar. Hladan sam, hladan, hladan.”
125
BUDI PROBU\EN
“^ujte {ta ka`e!”, govorio je. “Slu{ajte {ta ka`e!” Nije bilo nikog da ~uje: grad je bio tu, s njima, s lijeve i s desne strane kako se god okrene, ali nikog nije bilo da ~uje. Govorio je u vjetar, u suhu jesen sa suhim vjetrom; bili su na Trgu Republike, na Trgu oslobo|enja, bili na rijeci, na mostu i ponovo na rijeci, na `eljezni~koj stanici silazio je u pisoar, bili u bioskopu, bili u kafani kod “Dva ribara”, a on je govorio: “^ujte samo {ta ka`e!” A nikog nije bilo da ~uje. Ona ka`e: “Morala sam tako da u~inim” i gleda u prljav stolnjak, rukama koje se znoje miluje svoju ta{nu u krilu. “Morala si tako da u~ini{?”, pita. “Mak, morala sam”, ka`e. ”Ako jednoga dana ode{, {ta da radim?” ”Ako odem?” Mak se ljuti: “Oh, nebesa!”, ka`e. “Kako tako mo`e{ da govori{!” Taj `ivot, te `ene, te stvari, ovo vrijeme sa suhim vjetrom, ah, to vrijeme {to prolazi a da ne razmi{lja, a da se ne izvinjava, sve je to tako suvi{no! Suvi{no za jedan jesenji dan, za dan i no} sa suhim vjetrom koji ne prestaje. Mak za trenutak odlazi, ustaje od stola i odlazi u ranu mladost, u mladu no} s mladim mjesecom, odlazi u pejza`e pored mora, posje}uje 126
majku u njenoj kuhinji, spava s djevojkom u pozajmljenoj garsonijeri, s drugovima odlazi na izlet u obli`nja brda. Dugo traje taj odlazak, taj pohod u daleko vrijeme, a onda se naglo vra}a, otvara o~i i vra}a se i ka`e: “Ana”, ka`e, “Ana”, zove je, ona blizu, s druge strane kafanskog stola, “zna~i ti odlazi{?” “Nisam to rekla. Nisam rekla da odlazim. Samo, shvati, Mak, ne bi bilo dobro da nemam ne{to za sebe. Da jedanput, jednoga dana, ostanem na ulici.” “Za{to bi ostala na ulici?” “Bo`e”, priziva svevi{nje sile, “otkud mogu da znam. Otkud mogu da znam {ta mo`e jednoga dana da ti se desi? I onda? Onda sam na ulici.” Mak pita: “[ta mo`e da mi se desi?” Rekla je: “Mnoge stvari”, i pogled priklonila rukama. Eto, ~ovjek `ivi svoj vijek, misli sve najbolje i do|e do jedne godine, do jednog dana u kojem `ena, odre|ena `ena u odre|enom danu, ka`e da sumnja u tvoje rije~i, u tvoje postupke, u tvoj `ivot. Prijatelju, dru`e, budi probu|en! “Pri~aj”, re~e Mak. “Pri~aj {ta si u~inila.” “Kupila sam novine i ~itala oglase”, po~inje Ana i prestaje. ^eka da nai|e zemljotres, da se zapali grad. A Mak se prisje}a: oglasi – prodajem motocikl, tra`im mu`a, izgubljen pas. “I onda?”, Mak pita. “Onda sam skupila adrese. Tra`ila. Primili su me kod jedne porodice. Mu` je geometar i mnogo putuje. @ena radi u nekoj politici. Imaju dva sina: Zorana i Gorana.” “Zorana i Gorana”, ponavlja Mak. 127
“Da, Zorana i Gorana. Jedan ide u tre}i, a drugi u peti razred. To su zlatna djeca.” “I {ta tamo radi{?” “Sve”, ka`e Ana. “Spremam sobe. Uzmem usisiva~ i vu~em ga po tepihu. Postavljam sto za ru~ak. Tjeram djecu da u~e i pregledam jesu li im ruke ~iste. Perem rublje.” “Zaboga, pere{ rublje!” “Maramice i ~arape...” Ne{to treba u~initi s ovim svijetom. S ovim dobrim i po{tenim dijelom svijeta koji hoda po tu|im ku}ama i pere tu|e rublje, s ovim ljudima, meka srca i dobrog pona{anja, koji slu{aju tu|e pri~e, koji mogu da slu{aju tu|e povijesti i bolesti. Mak pita: “I sve mi to sada ka`e{?” “Nije trebalo ni sada. Sve su to moji poslovi, sve je to moj `ivot.” “Tvoj `ivot”, ka`e Mak. “Tvoj `ivot i moj `ivot. Zar nismo zajedno?” “Zajedno smo dok smo zajedno. Moram od ne~ega da `ivim.” Mak prolazi rukom kroz kosu. Nema rije~i i zato podi`e ruku i prste zavla~i u kosu. Okre}e pogled na drugu stranu stola: prazna stolica. I kafana se naglo prazni. Grad postaje pust. Onda Mak, ovaj {to je ostao nemu{t, ovaj u praznoj kafani i praznom gradu, po~inje da se sje}a. Ponovo napu{ta svijet, ne gleda od ~ega se `ivi, ustaje od stola i ulazi u svoje sje}anje, skida cipele, razvezuje ma{nu, obla~i pid`amu nao~igled naroda. Ali narod ne vidi, on ne zna da se to Mak svla~i i obla~i za svoj budu}i `ivot, za budu}e dane kojih se sje}a: Ana slu{a radio i plete rukavice, a on, Mak taj budu}i, Mak taj daleki, sjedi u pid`ami i ~ita Mopasana... 128
^uje neki glas. Ana ka`e: “Nije trebalo o tome da govorimo.” “[ta?”, pita i brzo zavezuje ma{nu, navla~i cipele. “Rekla sam: nije trebalo da o tome govorim.” “To je nemogu}e”, re~e Mak. “Odlazi{ u neke ku}e i pere{ rublje.” “Nigdje nisam mogla da na|em kancelarijski posao. Sada je to te{ko”, ka`e Ana. “Uostalom, posao kao i svaki drugi posao.” “Zara|ujem dovoljno za oboje. Reci, zar ti je nekad ne{to nedostajalo?” “[ta ako ti se ne{to desi? [ta ako jednog dana ode{?” “Opet po~inje{”, re~e Mak. “Opet ponavlja{ ~udne pri~e.” Nije o~ekivao ovakve probleme, ovakve ideje, ovako `ivljenje. Do~ekala ga je iza ugla. Misli, ali je utu~en, misli, da pronalazi jedno pitanje, zaboravljeno i zatureno. Pita, poku{ava da sve spasi: “Ana, voli{ li me?” Pitanje koje svijet ponavlja kao pisak brodske sirene, kao {u{tanje svile, kao predenje ma~ke, kao zavijanje psa, kao milovanje kadife, kao kojot u {umi, kao zmija oko nogu, kao svije}a u no}i, kao zora na moru, kao vedro nebo poslije ki{e, kao bujica koja kotrlja kamenje, kao {iroka rijeka, kao suzna bomba, kao otrovni gasovi, kao zemljotres popodne, kao robovi na prisilnom radu, kao pepeo uga{ene cigarete. “Voli{ li me?” Ana ka`e: “Kakve to ima veze?” “Mislio sam na budu}nost, na na{u budu}nost. @ivje}emo zajedno, ra|a}emo djecu, i}i }emo na more.” 129
“Pa onda”, ona re~e. “I onda se mo`e ne{to desiti. Treba da imam svoj posao, svoj `ivot.” “Zara|ujemo dovoljno”, on ka`e. “@ivje}emo zajedno. Zar me ne voli{?” “Da li te volim? Zar je to zanimanje? To nije zanimanje.” Ah, sve je propalo. Jedan ~ovjek ho}e svoj `ivot. Ho}e `ivot u kojem jedna `ena plete rukavice i slu{a radio. Jedna `ena ho}e svoj `ivot. Da pere tu|e rublje i ~uva tu|u djecu. Ili da pi{e brojeve, da kuca na ma{ini tu|a pisma. Svejedno. Ili da, mo`da, prona|e tu|u robu. Svejedno. Tu|u robu za svoj `ivot. “Volim te”, re~e Ana. Ona to ka`e kako to cijeli svijet govori: sa sjajem u oku. Da li Mak mo`e {ta da ka`e? Da li Mak mo`e i{ta da ka`e? Vani je jesen, duva suhi vjetar u suhu jesen. Li{}e je opalo, zima se zaustavila iza prvog brda. Mak okre}e glavu, mi~e usnama, ka`e u suhu jesen, govori u vjetar: “Slu{ajte samo {ta ka`e!”
130
AVET NA ODMORU
Mogao je da vikne, ~uo bi odjek: {uma bi mu se javila, visoka stoljetna stabla bi mu odgovorila. Ah, ne}u ni{ta da govorim, ni{ta da mislim, mislio je, ne `elim da remetim ovu ti{inu i mir. Mogao je da zvi`di, mogao je da recituje pjesme kojih se sje}ao jo{ iz {kole. Mogao je da dr`i govor. Ali Mak, ovaj ~ovjek u {umi, u divljini, samo je kora~ao, nehajno, s rukama u d`epovima, i gledao visoko ~etinarsko drve}e kako vrhovima bode u nebo. “Mak! Mak!”, Tina iznenada viknu. “Mak!” Mak se zaustavi. Bila je dvadesetak koraka iza njega, na {irokoj stazi koja se blago serpentinama spu{tala ka planinskom hotelu. Kada mu pritr~a, sva zadihana, re~e: “Jesi li ga vidio?” “Koga?” “Onog ~ovjeka. Stajao je tamo u {umi, iznad staze i posmatrao me. Od njegovog pogleda uhvatio me strah. Imao je nekakav ~udan pogled.” Mak pogleda u drve}e iznad staze. “Oti{ao je. Stajao je gore, gledao me i, kada su nam se pogledi susreli, okrenuo se i oti{ao.” “Neki {umski radnik”, re~e Mak. “Ili mo`da lugar.” “Ne izgleda tako. Izgleda kao {ofer. Upravo tako: kao {ofer.” 131
“Onda je {ofer”, ka`e Mak. Krenuli su, a dolje kroz drve}e ve} se nazirao crveni krov, vidio se tanak stub dima. Tina zatim upita: “[ta li taj ~ovjek radi u {umi, a?” “Mo`da {eta. [eta kao i mi.” “Ah, ne bih rekla”, re~e ona. “Prije mi se ~ini da luta. Zna{, imao je nekakav ~udan pogled. Mislim da nas je dugo posmatrao.” “Zar smo ~inili ne{to lo{e? Ni{ta nismo ~inili lo{e. Samo smo {etali. Zar je to ne{to lo{e?” Rekla je: “Ima tako ~udno lice”. A Mak je gledao u buket {umskog cvije}a u njenoj ruci, cvije}e koje crkava, koje umire, koje ve} po~inje od mr`nje da pi{ti. Bolje bi joj bilo da je brala jagode, mislio je Mak, ovo cvije}e ionako nema mirisa. U hotelskom holu bilo je tiho, na stepenicama bilo je tiho, i dok je u sobi opru`en na krevetu udisao miris borovine bilo je tiho. Zar nemam prava da me se ni{ta ne ti~e dok ovako le`im? Ba{ ne}u da me se i{ta ti~e, rekao je sebi, ne}u da razmi{ljam. Le`ao je bez ikakve `elje, a mogao je kroz otvoren prozor da gleda nebo s pahuljastim obla~i}ima. Kad je Tina u{la, u ruci mu je dogorijevala cigareta. Stala je kod prozora i on je gledao njena ramena. “Kakvo je to ime: Augustina?”, upitao je. “Ime”, rekla je. “Kao i svako drugo ime.” “Augustina”, on ponovi. “To je glupo ime”, re~e Mak. “Kako je samo to glupo ime!” “[ta znam”, ka`e ona. “To je moje ime.” Tako mi boga, mislio je, a le`ao je na krevetu, opu{ten, umoran, tako mi boga ne bih mogao `ivjeti s nekim ko se zove Augustina. 132
Sjela je na stolicu pored njega i gledala ga. [ta bulji, mislio je, a ona je kazala, kao da se pla{i, kao da tigra miluje: “Mak, {ta }e{ da u~ini{?” “Ni{ta”, rekao je. “Ali, morao bi ne{to da u~ini{. Ne mo`e{ vje~no tako da...” “Sve {to ho}u da u~inim to je da ovako le`im, da {etam, da ne mislim ni na {ta.” Onda je ustala, okrenula mu le|a, okretala naopa~ke novine na stolu. Bila je kao suncokret u sumraku kad razmi{lja. Kazala je: “Svakako, kada se vratimo dolje, trebalo bi da ozbiljno razgovara{ sa svojom `enom. Ona mo`da ve} zna i...” “Nemamo {ta da razgovaramo”, ka`e i ne}e, a sje}a se mora: talasi, narod urli~e od radosti, dok mu jedna `ena ma`e le|a Nivea kremom. Bilo je toplo, djeca su od morske sre}e cmizdrila, buka uokrug, pri~ali su o platama, ~amci za iznajmljivanje, tvist u baru. Do|avola, ljeto je ve} ionako pro{lo, mislio je Mak, govorio je sebi u {umi, u ku}i pod krovom, nadomak borovine, smole i {i{arki, to je bilo davno, ne}u da se sje}am, dok su slike morskih pejza`a, kelnera i jedne `ene, `ene, ah, `ene koja mu govori dr`e}i ruku na njegovom ramenu, prolazile u crno-bijeloj tehnici, uprkos svemu, u inat ovoj planini i strpljivom krevetu pod njima. “[ta si rekla?”, Mak upita. Mora da je ne{to dosadno govorila. Ne{to o tome kako moram da uradim stvari dolje, mislio je. “Izgleda da nas uhodi”, kazala je. Stajala je pored prozora, prekr{tenih ruku na grudima, kao Isus kad je ono pripremao svoje govore pred raspe}e: “Onaj ~ov133
jek”, ka`e, “stoji dolje i gleda u na{e prozore. Mak, mene je strah tog ~ovjeka.” “Za{to? Vjerovatno gleda nebo. Nikada nebo nije bilo tako divno kao danas. Zar nisi to primijetila?” “Ali taj ~ovjek ho}e ne{to. Neprestano nas prati.” Re~e: “^ini ti se” i uzdahnu. Ne}u vi{e ni da govorim, mislio je. Kog |avola sam ina~e do{ao ovamo! Ho}u da se odmorim. I sve~eri se odmarao u dubokoj fotelji, u salonu. @mirio je pod `utom sijalicom, a mogao je da iza|e u prirodu, koja se te ve~eri pona{ala veoma napredno: mjesec i zvijezde, hlorofil i ozon, zec i }uk, potok i pe}ina, sve kao da je o~ekivalo dolazak nekog an|ela. Ili neke aveti, svejedno. A onda ona, Tina, ta `ena koja mijenja fizionomiju od labuda do gotske katedrale, ulazi na prstima, bri`na, zami{ljena. Ka`e: “Morao bi da uradi{ ne{to” i spu{ta ruku na njegovo rame zaspalo u fotelji. “Onaj ~ovjek”, ponavlja kao refren, njen glas postaje svrdlo, pretvara se u kompresor, “onaj ~ovjek je u holu. Luta, rekla sam ti, luta kao kakva avet. Strah me je, a ti ni{ta ne ~ini{.” Zatim je nai{ao kratak period vje~nosti: u fotelji, spu{tenih o~nih kapaka, Mak se sjeti svojih odmora, morskih laguna, planinskih hotela, gradskih muzeja. Zar zaista, pomisli, uvijek pored sebe moram da imam jedan glas koji me budi? Za{to stalno sa sobom vodim te glasove koji mi pored uha kre{te, koji mi ne daju da se odmorim? Ah, ipak, sve }e se to rije{iti jednoga dana kada ostanem gluh. “Mak!”, Tina {apnu, “Vidi!” ^ovjek, zastao u vratima, visok i ko{~at, opu{tenih ramena, blijed i mr{av, stajao je ukopan, neodlu~an, zate~en u zlo~inu. 134
Gledali su se, a izme|u njih zemlja je zijevala. Po{to je jato an|ela pro{lo, Mak polako ustade i pribli`i se ~ovjeku. “Miloje, odakle ti ovdje?”, upitao je tihim glasom. “Pa... dru`e Maksime... vi to dobro znate...” “Izgleda kao da me prati{”, govorio je blago. “Ma kako?... Otkuda?...”, jedva je znao da govori. “Vi ste sami direktoru predlo`ili da me po{alje na odmor, da se oporavim poslije bolesti. Zar ste zaboravili, dru`e Maksime?” “Da... jeste”, sje}ao se. “Ali izgleda kao da me prati{.” “Ma otkud bih ja to!”, ka`e Miloje. “Vi ste direktoru predlo`ili da me ovamo po{alje da se odmorim, ali ja nikada ranije nisam bio u ovakvom hotelu, pa ne znam kako da se odmaram. Ne znam, jer mi je dosadno u ovakvoj ku}erini. I kad sam vas ju~e vidio ovdje, `elja mi je do{la da s nekim malo popri~am. Prezao sam da vas uhvatim samog, ali vi, dru`e Maksime, znate da se odmarate.” Smje{kao se i gledao prema Tini, koja je na sredini sobe kao maneken ljubavi ~ekala posljednju vijest. Vijest o `ivotu ili vijest o smrti. “Ima{ pravo”, re~e Mak ~ovjeku. Okrenuo se, ostavio ga na pragu kao tu|eg gosta. Tini je rekao: “Ima{ pravo” i dotakao joj lakat, pogledao mozaik na zidu: }uk i jo{ neke ptice. “Ima{ pravo, Tina”, pomislio je, “on luta kao avet. Kao svaka prava avet koja nema spokoja.” I vi{e niko ne bi mogao da Maka zadr`i da ne iza|e u no}, da ne luta u tihoj no}i, me|u stoljetnim stablima, u divljini, u carstvu tmine. 135
NAPASNICI
Moko se okrenu prema brdu, rukama napravi trubu oko usta, i viknu: “Eeeej, Popeee! Do|i da vidi{ {ta je u~inio!” “Ni{ta nisam u~inio”, re~e ~ovjek. Na sebi je imao iskrpljene pantalone i sako od nekog pro{log ~ovjeka, iz nekog pro{log doba. Iz zave`ljaja koji je stezao pod mi{kom virio je komad hljeba. “Dobro sam vidio {ta si uradio. Kada Pop do|e, lijepo }e{ mu ispri~ati za{to pravi{ {tetu.” Oko njih bija{e jutro, rano proljetno jutro, jutro u brdu, na drumu, tu na raskr{}u seoskog puta i ceste. To brdo u ti{ini, sa suncem isto~nim i mladom borovom {umom, ~ekalo je lave` psa, zvuk motora. Prvo su ~uli korak po suhim gran~icama, gledali kako se bori}i povijaju, a onda je pred njih iza{ao mladi} nose}i u ruci veliki crveni d`emper. Crven kao vatrogasna kola, crven kao vla`an jezik. “Pope, pogledaj {ta je ovaj ~ova uradio!” A Pop pogleda dolinu, mir i neki daleki dim iz od`aka, pa se vrati nekoliko koraka nazad, stavi d`emper na jedan kamen i na njega sjede.” “Tabla je sama pala”, re~e ~ovjek pravdaju}i se. “Kako mo`e sama da padne? Pope, je li da ne mo`e sama da padne?” “]uti, Moko!”, re~e Pop. “Vidi{ da je ~ovjek izgubljen, vidi{ da mu je do{ao kraj.” 136
Moko po~e: “Ali ja sam vidio...” “Zave`i, rekao sam!” A onda Pop pogleda ~ovjeka, presami}enog i propalog, ispod kojeg nikako zemlja da se otvori. Kazao je blago: “Ti naravno zna{ {ta se dolje u selu desilo? ” “Iz daleka sam”, ka`e ~ovjek. “Jedan drugar me prevario, rekao je da ovdje ima posla. Joj, majko moja, do{ao sam, a on pobjegao”, govorio je, a o~i mu suzile, lice mu se gr~ilo. “Zna~i, tra`i{ posao?”, upita Pop. “\avola posao!”, ka`e Moko. “Obara table na autobuskim stanicama, eto {ta mu je posao!” “Ma nisam ja…za{to bih?… Dva dana gotovo ni{ta nisam jeo.” Pop je neku slamku grickao. “A tako”, ka`e. “Zna~i, nisi ~uo kako je neka skitnica obila zadrugu i nasrnula na jednu `enu?” “[ta? Joj, majko moja, ja sam samo tra`io drugara, a on lopov, pobjegao. A lijepo mi je rekao da i za mene ima posla.” Bilo je jedno kro{njato drvo, vjerovatno divlji kesten. Moko se spusti na zemlju i nasloni na stablo. Rekao je: “A kako }e sada autobus da se zaustavi kad nema table?” Pop izvadi cigarete i upita: “Pu{i{ li?”, i dok je ~ovjek prilazio, rekao je: “To je veoma nezgodno. Cijelo selo pri~a kako je sino} neki stranac, vjerovatno neka skitnica, obio zadrugu. Nezgodno, veoma.” A onda pogleda njegovo lice, to naivno i za~u|eno lice s poluotvorenim ustima. Pitao je: “A gdje si no}as spavao?” Jo{ je u ruci dr`ao cigaretu: “U jednom plastu sijena. Bilo je hladno, ali...” 137
“Da, da, da”, Pop je vrtio glavom. “Veoma nezgodno!” “Ka`i mi, Pope”, Moko je bio zami{ljen, gra{ke znoja pojavi{e mu se na ~elu – toliko je bio zami{ljen, “ka`i mi, kako }e {ofer zaustaviti autobus kad je ovaj napasnik sru{io tablu? Po ~emu se sada zna da je ovo autobuska stanica?” Pop kresnu {ibicu: dok je ~ovjek pripaljivao ruka mu se tresla. “Veoma nezgodno”, ka`e Pop. “Samo mi nije jasno {ta mu je trebalo da nasr}e na `enu?” “Popeee!” Mokov glas je dosa|ivao, gnjavio, mu~io. “Popeee, jesi li siguran da }e autobus zaista…” “Prekini!”, viknu ljutito. “Bolje bi ti bilo da ~ovjeku pomogne{. Vidi{ da je u {kripcu.” “Ali {ta mu mi mo`emo”, re~e Moko. “Ni{ta mu mi ne mo`emo.” Daleko negdje zvrljio je automobilski motor. Sva trojica podigo{e glave. Tri ~ovjeka, tri prilike, tri stvora sjedila su, pu{ila, pri~ala, dok su mnoge razne `ivotinje, medvjedi i divlji veprovi, jurile okolo {umom. Dok se zvuk automobilskog motora pribli`avao. Ozareno: “Autobus!”, viknu Moko i ustade. “Budalo”, ka`e Pop. “Autobus prolazi tek u podne. Nego, bi}e nezgodno ako njega na|u”, pokazao je glavom na ~ovjeka. “Treba da se sklonimo.” “Za{to?”, upita ~ovjek. Ustali su i krenuli prema obronku {ume. “Hajde”, rekli su mu i on za njima po|e. Opru`ili su se pored jednog bora. Pred njima je bila gloginja, a iza nje cesta, bijela, zaspala. “Zna{”, ka`e Pop, “mogu posumnjati u tebe.” “Djece mi moje, nisam ni vidio tu zadrugu”, stavio je ruku na srce, na poderan d`ep. “Zar da kradem?” 138
“Ko ti ka`e? Niko to ne ka`e! Ja sam samo rekao da bi mogli posumnjati. A kako }e{ dokazati da nisi?” “Ne bih to u~inio za sva carstva zemaljska!” Onda je pro{ao auto. Bio je to vojni d`ip. Dobro su vidjeli oficira kako drijema na prednjem sjedi{tu. “Hm”, re~e Pop. “I vojsku su anga`ovali. Bogami, ako te na|u, slabo ti se pi{e!” ^ovjek je ve} postajao unezvijeren. Ka`e: “Ali ni{ta ja nisam u~inio! O~iju mi mojih, ako sam i vidio tu zadrugu!” Pop je govorio, a gledao neki oblak, neku pticu u nebu: “Te{ko je to njima dokazati”, re~e. “Poznaje{ li nekog u selu?” “Bio je tu jedan moj drugar, ali je, izgleda, pobjegao.” “Eto vidi{”, re~e Pop. “Slabo }e{ se provesti.” Zatim je pogledao na drugu stranu: Moko ih je napustio, ostavio ovaj svijet, zaboravio na ovaj gorki pejza`. Spavao je. “Zna{”, nastavio je, “ako te na|u i ako... A... ima{ li para?...” “Imam neku crkavicu.” “Koliko?” “Dvije hiljade. Ostalo mi je za put, da se vratim.” “Ba{ ~udnovato!”, re~e Pop. “A zna{ li, kad je onaj napasnik obio zadrugu, koliko je bilo u kasi? Dvije hiljade!” “Pazar im ne{to bio slab!” “Nije. Ali svejedno, tra`e lopova da ga kazne. I zbog one `enske. Pa ako te na|u, mo`e da se sva{ta desi!” “[ta da se desi?”, upita ~ovjek. A bio je kao osu|enik: s rukama skupljenim u krilu. 139
“Mogu se na tebi kola slomiti. Eto!”, re~e Pop. “Nego, daj ti meni te dvije hiljade, a evo tebi ovaj d`emper, vrijedi trostruko vi{e. Tako }e{ biti miran.” “Ali to mi je sve {to imam! Kako onda da se vratim?” “Rekao sam ti: d`emper vrijedi trostruko vi{e. Lako mo`e{ da ga proda{. Uostalom, zamisli da te na|u s dvije hiljade u d`epu! Onda ti nema spasa! Sve {to ka`e{, ni{ta ti ne bi vjerovali!” ^ovjek je odnekud, iz nekih pregrada, drhtavom rukom izvla~io tanak bu|elar koji je li~io na poderanu cipelu. Dugo je trajalo to tra`enje, to izvla~enje, kao da tra`i dobro poznatu sliku jedine k}eri. Kada je Pop novac stavio u d`ep, tutnuo mu je u ruke d`emper, crven da je zazvonila {uma. Ka`e: “Sad vi{e ne treba da se pla{i{. A za d`emper }e{ lako na}i kupca.” Ponovo je pogledao Moka. Jo{ uvijek je bio daleko i visoko kilometrima. “Zna{ li da gleda{ na sat?”, upita Pop. “Znam”, ka`e ~ovjek. Gledao je d`emper i bio zbunjen, izgubljen. “E, ja }u malo da odrijemam, a ti, kad na mojoj ruci na satu bude podne, probudi me. Jel’ va`i?” ^ovjek je klimnuo glavom. I ostao zagledan u daljine, u one puste brdovite predjele, u ovu {umu u kojoj se danima i mjesecima ~ovjek ne pojavljuje.
moram da izmi{ljam kako da te spasavam, ja moram da mislim od ~ega da `ivimo! Zbog tebe smo morali da se oslobodimo i onakvog d`empera!” “Za{to?”, upita Moko. “Ba{ je bio dobar.” “Zna{ li da ga je `ena vidjela kad smo bje`ali? Ka`em ti, ako i dalje bude{ nasrtao na `ene, jednom }emo zbog njih skiknuti!”
*** Ve} su se ~itav sat drmali u autobusu, ve} su to bili novi ljudi, novi pejza`i. “Idiote”, ka`e Pop. “Prestani da bulji{ u onu `enu! Uvijek mora{ radi `ena sve da pokvari{! A ja stalno 140
141
@ENA NA VIDIKU
“Na{ao sam ne{to i za tebe”, re~e Moko sav ozaren. “Do|i da vidi{.” Bilo je ljetno doba, ono vrijeme dugog dana, {irokog neba i nezasitog sunca. Pop je le`ao u hladu davno pozobane tre{nje, gledao svog druga kao da }e da ga pljune, `mirkavo i prezrivo. Moko ka`e: “Hajde do|i” i stoji iznad njega, golem i pregolem za ovu ba~ku ravnicu, za klasje i budu}e kukuruze. “Gdje si bio?”, upita Pop. “Sigurno si opet jurio neke `enske! Tako bih bio sretan da te neki mu` iznenadi no`em u le|a! Onda bi se barem brinuo samo za sebe!” “Na{ao sam jednu i za tebe!” “Takve koje ti juri{, ja se za njih ne bih ni osvrnuo. Pamet bi ti stala da zna{ kakve sam ja imao `ene. Ali {ta vrijedi, ti to ne mo`e{ ni da zamisli{, kad nema{ pameti.” Moko se onda pribli`i, kleknu, pa sjede pored Popa i re~e {apatom, kao da ovo nekad nije bilo Panonsko more, kao da su u{i posijane umjesto duga~kog polja {e}erne repe: “Siguran sam da je ova po tvom ukusu: struk joj je tanak, bo`e, tanak da je {akom obuhvati{!” “[ta ti je rekla?” 142
“Nije mogla ni{ta da mi ka`e, jer sam bio daleko, a njoj se valjda nije vikalo. Vidio sam je samo iz daljine i odmah sam znao da je kao stvorena za tebe. Nisam ni pomislio da joj pri|em, samo sam je gledao. Sjedi tako kao i ti u hladu, ispod jednog drveta.” Pop se pridi`e, skupi noge ispod sebe. Ka`e: “Do jeseni mo`e ovako, a onda svako na svoju stranu. Ti tr~i za `enama, a ja }u kod nekih svojih prijatelja. Ono {to se sna|em i kako se sna|em bar }e ostati samo meni, a ne da dijelim napola s lijen~inom kao {to si ti.” “Zar ne}e{ bar da je vidi{?”, upita Moko. Rano ljetno popodne, pa nema ptica, pa nema bube. Sve ~etiri strane svijeta iste, zemlja kao nebo: nit se zna gdje je ~ija zvijezda, gdje je koji put. Ima neko rastinje: neki kukuruzi, neki suncokreti. “Odakle sada `ena?”, ka`e Pop najednom. “Sve si to izmislio. Ili si se zavukao u nekakav jarak i sanjao. Vidi{, nema nigdje ni ku~eta da zalaje; odakle sada `ena?” “Tamo”, re~e Moko, “kod pruge, preko puta stanice.” A bila je stanica i `eljezni~ka pruga, posa|eni nasred zemlje, traktori su ih obilazili. Pop pogleda prema crvenom krovu u daljini. Ni piska, ni dima, ni roda da mahne krilima. “Jeste”, ka`e opet Moko, “`ena je da ne mo`e biti `enskija. I ja sam se iznenadio: odakle u podne `ena! Mislio sam i smisli: sigurno ~eka voz.” Pop naslonjen na stablo ka`e: “A ne misli{ od ~ega }emo da `ivimo. Na to nisi mislio.” “Ali, Pope, rekao si da se danas odmaramo. Kazao si mi: Moko, danas }emo da se odmaramo, ovih je dana bilo burno.” 143
“Svejedno”, re~e Pop, “mo`e{ da se odmara{, ali i da misli{ kako sutra da pre`ivimo. To crkavice {to ima{ u d`epu ne zna~i da }e{ je i sutra imati, naro~ito ako ne bude{ razmi{ljao. Treba da se navikne{ da misli{, jer {ta }e{ kada najesen ne budemo vi{e zajedno.” Moko ga je gledao, a njegove glupe i pitome o~i kao da su vidjele sina kako na rastanku ma{e, kao da su s tugom ~ekale da voz za|e iza brda. On se okrenu prema drugoj strani svijeta, ne znaju}i kojoj, i proguta pljuva~ku. Re~e, a bijahu rije~i spore i daleke: “A mislio sam da }e{ da se obraduje{. Ka`em ti: `ena je kao stvorena za tebe.” “Rekao si da tamo pored stanice ~eka voz?”, upita Pop. “Sjedi tamo pored pruge, preko puta stanice. Mislim da ~eka voz.” Tu je bio hlad, tu se jo{ moglo disati. A do crvenog krova, do `eljezni~ke pruge i stanice trebalo je pre}i preko ovih njiva i oranica, preko Karakoruma i Gvadalahare i drugih geografija, ali je bio hlad i Pop, gledaju}i u daljinu, posmatraju}i vidik i na njemu jo{ nevi|enu `enu, opsova. “Zna{, Pope”, re~e Moko, “dosadili su mi i brda i gradovi. Ovdje, na ovoj {irini ~ovjek mo`e slobodno da di{e. A vidio si, i za nas se uvijek na|e ne{to.” Pop re~e: “Opet misli{ na `ene.” “Mislim i na tebe”, re~e Moko. “I za tebe se `ena mo`e da na|e.” Najednom, iznenadiv{i publiku, iznenadiv{i sebe, Pop ustade i re~e: “Hajdemo. Poka`i mi gdje je to mjesto.” I{ao je `urno naprijed, a Moko je tr~karao za njim, kao svezan medvjed, golem a poslu{an. Hodali su, 144
kora~ali po suhoj zemlji; put je, ~inilo se, trajao prestupnu godinu, ali svejedno, crveni stani~ni krov je ostao na vidiku. Ponekad je izgledalo kao da se kamenom mo`e pogoditi dimnjak, ponekad kao da je ono druga dr`ava a paso{ izgubljen. Sunce, to te{ko breme na vratu, pratilo ih je ukorak: oni su uporno i{li, jer ih je tamo na vidiku ~ekala `ena. Napola mrtvi, napola pod suncem istopljeni, stigli su do `eljezni~ke stanice. Oko zgrade nije bilo nikog, jedino je postrani zaboravljen traktor ukazivao da su tu nekad bili ljudi, u neka druga vremena, u biv{e dane. “Gdje?”, upita Pop. “Tamo”, re~e Moko. “Vidi{ ono drvo. Eno je, sjedi.” “Ti ostani tu”, re~e Pop. “I nemoj da se pribli`ava{, nemoj da zaviruje{. Oti|i s one strane zgrade, gledaj ono tamo `ito kako raste.” Bilo je ve} pro{lo dugo vremena otkako Moko na onoj strani gleda zelena polja, broji drve}e, mjeri du`inu Zemljine kugle. Neprestano se odlu~ivao da iza zida proviri dokle je Pop do{ao, a ostajao je nepokretan, ukopan kao kamen temeljac. Ipak nije smio druga i prijatelja da uznemiri u njegovom poslu. A {ta, pitao se Moko ~eprkaju}i prstom po zidu, ako se Pop vrati i ne ka`e ni{ta? Do|e i ne ka`e ni{ta – bojao se da }e tako i biti. U kasni poslijepodnevni sat Pop se vrati i na|e druga opru`enog po zemlji. Drmnu ga nogom, kao kad se prevr}e kamen ispod kojeg guja spava. “Spava{”, re~e Pop. “Ljen~ari{.” Moko sko~i: “Kako je bilo?”, upita. “Nije bilo jednostavno”, re~e Pop. 145
Moko upita: “Nisam te prevario? Zar nije tvoj tip?” “Uglavnom”, ka`e Pop. “Dosta sam se namu~io. Nije lako iza}i sa `enama nakraj.” “Pa da, dugo si ostao”, re~e Moko. “Uspio si?” “Bilo je te{ko. Morao sam mnogo da pri~am, da izmi{ljam o sebi i o `ivotu. Dugo je trebalo dok joj je pa`nja popustila. Imao si pravo, bila je vrijedna truda. Na{ao sam deset komada.” “[ta?”, upita Moko. “Pored toga, imala je u torbi i pr{ute. To mi je ona sama ponudila.” “Pa ti si...”, Moko zamuca, “ti nisi s njom... ti si mislio samo na posao!” “Treba od ne~ega da `ivimo, dragi moj”, re~e Pop. “Treba misliti i za sutra{nji dan.” Tu`an i o~ajan Moko ka`e: “Ali bila je kao stvorena za tebe! Kakav je samo imala struk!” “Hajdemo”, re~e Pop. “Po`urimo. Mo`da da se sjeti.” A Moko uzdahnu: “Bo`e gospode, takvu `enu jo{ ne}u sresti zadugo! A ti si je upropastio!” “Zave`i!”, re~e Pop. “Ima}e{ sutra da jede{. Hajdemo.”
146
PRIJATELJI NA SVE STRANE
S klupe u parku na kojoj su sjedili nije se vidjelo ni brda, ni rijeka. Iznad njih bile su tek olistale grane, pa onda golo nebo. Golo podnevno nebo. “Kog |avola te vu~em za sobom!”, re~e Pop. Jednu nogu dr`ao je presavijenu na klupi, a petom druge kopao je zemlju. “Ti ni za {ta nisi sposoban.” “Kako mo`e{ tako da govori{”, re~e Moko. “Dobro zna{ da mogu sve da radim. Sposoban sam sve da uradim.” “Ni za {ta nisi sposoban”, re~e Pop. “S tobom se ~ovjek ne mo`e upustiti ni u kakve poduhvate. Jedino {to zna{ to je da bulji{ u `enske stra`njice.” Iz d`epa je izvadio cigaretu i pripalio. Prvi dim je povukao duboko, kao davljenik, kao ronilac, kao da su otrovni gasovi netom pro{li. Pri tom je gledao u krov neke daleke ku}e. “Daj i meni jednu”, re~e Moko. “Ho}e{ li mo`da da ti skuham kafu? Bo`e, kada bi ti bio u stanju da bar jednom u svom `ivotu smisli{ neki na~in da do|e{ do cigareta. Uvijek ja moram za tebe da mislim.” “Dobro, ali ne mo`e{ re}i da ni{ta ne radim. Koliko smo puta zajedno svr{avali poslove? Zajedno radimo, zajedno zara|ujemo. Zar nismo prijatelji!” “Prijatelji, {ipak!” Pop ga je gledao s prezirom. “[ta ti zna{ {ta je prijateljstvo!” 147
Odnekud im se {arena dje~ija lopta pribli`avala. Moko sko~i i sna`no je udari nogom. Lopta se odbi o visoko drve}e i napusti park, odskakuta me|u automobile koji su jurili ulicom. “Eto, kakav si!”, re~e Pop. “Potpuno si {a{av! Sada }e djeca, tr~e}i za loptom, da poginu. Pa kako onda da budem prijatelj jednom ubici!” Moko upita: “Ho}e{ li mi dati cigaretu ili ne}e{?” “Vidi{, da}u ti”, i Pop mu pru`i cigaretu. “A mogao bih da ti je ne dam. Ka`i, da li bih mogao da ti ne dam?” “Mogao bi”, ka`e Moko. “A zna{ li za{to sam ti je dao?” Moko se sagnuo i pripaljivao s Popovog opu{ka, iz njegove ruke koja je po~ivala na koljenu. U tom polo`aju izgledao je kao da se klanja, kao da ljubi papu~u Piju Trinaestom. “Pa zato”, ka`e pripaljuju}i, “{to smo prijatelji.” “Po tome koliko smo mi prijatelji”, re~e Pop, “mogao bih da te ostavim da crkne{. Ne bih se osvrnuo na tebe. A dao sam ti cigaretu samo da mi ne kuka{. Ne podnosim kada cmizdri{. Ali o prijateljstvu nemoj da mi govori{, ti o tome pojma nema{.” Bilo je podne, svje`e, okolo je rasla trava, vodoskok na sredini parka cvr~ao, djeca se divno zabavljala bacaju}i uzajamno pijesak u o~i, a bri`ne majke gurale ispred sebe kolica koja su {kripala. Ina~e, bilo je svje`e, tiho i opojno. “Mogao bih”, re~e Pop ne vide}i ni{ta, ne slu{aju}i ni{ta, ne razmi{ljaju}i ni{ta, “tri dana da ti pri~am o prijateljstvu. Kakvih sam samo prijatelja imao!” “I prijateljica?”, upita Moko. “I prijateljica, naravno.” “U ovom gradu?” 148
“U ovom gradu. Ba{ ovdje sam imao nekoliko nerazdvojnih. Nekoliko dubokih i vjernih. Ne vjeruje{?” Moko je za{kiljio na jedno oko. “Vjerujem”, ka`e, “ali...” “Prokleta svinja! Nikada nisi imao prijatelja, pa odmah sumnja{!” “Zaboga, Pope, ne ljuti se. Ja sam samo... mislio sam da... zar ne bi mogao da ih zamoli{?” Pop podi`e i drugu nogu na klupu i prvi put se potpuno okrenu Moku: “[ta ka`e{?”, upita. “Mislim”, oklijevao je, tra`io granu da se uhvati, pticu u letu da ugleda, “mislim”, ka`e “zar ne bi bilo dobro da negdje prespavamo i lijepo ve~eramo?” “Ah”, re~e Pop, “naravno, naravno.” Moko je trljao ruke: “Dakle, da poku{amo.” Pop ka`e: “A ti misli{ da me prijatelji ne bi primili u svoju ku}u?” “Ma, Pope, svakako da bi. Divna bi bila topla ve~era i meka postelja!” “Zna{”, re~e Pop, “svi moji prijatelji su veliki ljudi, ugledni ljudi.” ^e{kao se po vratu, neki mravi su miljeli. “Kada bi me ugledali, obradovali bi se kao djeca. Zar sumnja{?” “Svakako”, re~e Moko. “Hajdemo.” “Ali to su ugledni ljudi”, re~e Pop. “I tvoji prijatelji.” “Dakako, i moji prijatelji.” Pop se obazrije oko sebe, ali nikakvih {pijuna nije bilo: nevino, mlado {iblje. “Zna{”, re~e, “trebalo bi prethodno da se najavim. To je red, zar nije?” “Pa najavi se”, re~e Moko. “Ugledni ljudi imaju telefon.” 149
“Koliko ho}e{ pri~a}u ti o tim starim prijateljima. Kakav je to bio `ivot! A, eto, godine pro|u i ja nemam ~ak ni njihove brojeve telefona.” “Nisi zaboravio njihova imena?” “Hm”, Pop se osmjehivao. “Ti kao da jo{ ima{ imenik.” Pop se okrenuo: na deset koraka stajala je telefonska kabina, izgledala mu je tu|a i hladna, kao da guta nevaljalu djecu, ~inila mu se kao `drijelo aligatora, kao batiskaf u moru. “Hajde”, govorio je Moko. “Oni sigurno imaju divne krevete.” Polako se pribli`avao govornici, laganim kraljevskim korakom pra}en kraljevskom svitom. Ima{ je, put je bio tegoban, trebalo je pre}i brda i doline, moralo se od napora mr{titi ~elo. A cilj je dolazio sve bli`e. Kad je zastao pred vratima, bio je umoran, po ~elu se pojavile kaplje znoja. A onda se naglo okrenuo i rekao: “A zar ti misli{ da mogu ovako da idem kod svojih prijatelja? Praznih ruku. Ti nikada nisi imao prijatelja, ne zna{ to. Kada se ide u posjetu, prijateljima treba ponijeti cvije}e. A imamo li novca?” “Nemamo”, re~e Moko i okrenu se, pogleda park, bija{e prekrasna oaza u pustinji. “Karanfili ili zumbuli, svejedno”, re~e Pop. “Ali bez cvije}a je nemogu}e.” “Ne, ne, ne”, Pop je vrtio glavom. “Nikako! Zar mogu svojim prijateljima da poklanjam ukradeno cvije}e? Ti to ne razumije{, ti nema{ prijatelje!” “Pa {ta onda da radimo?” “Pa da, ja moram da mislim i za sebe i za tebe. Nije ni ~udno {to nema{ prijatelja.” “Da spavamo na stanici?”, upita Moko. 150
“Nisi ni vidio ovaj grad”, re~e Pop, “nisi ni vidio koliko ima trafika i prodavnica novina. Ve~eras }emo tamo na}i neku paru. Za dobru ve~eru i dobar krevet.” “I za cvije}e?”, upita Moko. “I za cvije}e”, re~e Pop.
151
PIJENJE ^AJA
Jednog kasnog popodneva u na{em gradu desilo se ~udo. Sjedili smo na stepenicama pod spomenikom, kao i svake ljetne ve~eri, razgovarali o jednoj gizdavoj plavoj djevojci {to se tog jutra prvi put pojavila na pla`i, zapravo vi{e razmi{ljali kako da joj se pribli`imo, kad Petar, koji nije pripadao na{em dru{tvu ali bi ponekad sjedio zajedno s nama, dotr~a sav nekako ~udno unezvijeren i zadihan. Re~e nam: “Jeste li ~uli?... Gospo|a Natalija je danas popodne napravila ~udo!” Dobro smo poznavali staru gospo|u Nataliju i pribli`no znali {ta zna~i ~udo. Niko se od nas ne pomjeri s mjesta, ni~im ne odavaju}i va`nost Petrovim rije~ima, jer dovoljno smo bili upoznati koliko je ta stara udovica ~udna, kao {to su, uostalom, i sve stare usamljene `ene na izvjestan na~in ~udne, a i tu samu rije~ smo nemilosrdno upotrebljavali da joj vi{e ni pravo zna~enje nismo znali. Onda Petar viknu: “Pravo ~udo! Pravo!” Zapravo, Petar je bio taj koji je ~itav grad uzbunio. On je tog predve~erja optr~avao od jedne grupe ljudi do druge, od onih {to su se skupljali u Ron~evoj kafani, pa do mladih u~itelja {to su u Prosvjetnom klubu igrali bilijara, a mi smo bili me|u posljednjima koji su saznali za tu novost. Svuda su primali s rezervom njegovu pri~u, mada su, slu{aju}i je, zna~ajno vrtjeli 152
glavom. Tako grad posta prvo nepovjerljiv, onda zainteresovan, a zatim stvarno i uzbu|en. Petar nije bio jedini prisutan kada je gospo|a Natalija napravila ~udo. Osim Petra tu su bili gospodin Uro{evi}, jedini zlatar u na{em gradu, i gospodin [venk, stari penzioner s panama {e{irom i {tapom koji je imao izrezbarenu dr{ku. Ali oni nisu bili kao Petar tako glasni i bu~ni {to se ti~e tog velikog doga|aja, oni su na mnogobrojna pitanja samo klimali glavom, {to je, istini za volju, jo{ vi{e zagolicalo gra|ane, ali i uvjeravalo da se ne{to stvarno i desilo. Na{i o~evi se sje}aju kada je gospo|a Natalija do{la u na{ grad. Ona je stigla one godine, upravo onog dana, kada je stigao i prvi voz. Ona je bila ona divna dama s pelerinom koja je preko svog pogleda i osmijeha donijela komadi} Evrope u na{u zabitu varo{. Kora~ala je odva`no i gipko i svi ljudi koji su do{li da vide voz vidjeli su gospo|u Nataliju. Pri~a se da su mnogi vidjeli samo tu divnu damu iz svijeta kako trijumfalno ulazi u grad da iz njega vi{e nikada ne ode, zaboraviv{i da cvije}em okite tu ~udnu ma{inu koja ide tra~nicama. Uostalom, mnogo se toga pri~alo o dra`ima i ~udima gospo|e Natalije, mnogo pri~alo i mnogo zaboravilo. Mu` gospo|e Natalije bio je va`na li~nost. Ali pored toga {to je bio uticajan i odgovoran, bogat i ugledan, on je postao poznat i po svojim jaha}im konjima, po velikom globusu koji je stajao u njegovom radnom kabinetu, a bio je i pretpla}en na novine. Govorio je njema~ki ako je bilo potrebno, ali te potrebe u na{em gradu nije imao. Stoga je najve}i dio svog slobodnog vremena provodio sa svojim konjima. A njegova `ena, da nije `ena tako uglednog ~ovjeka, mogla je da svisne od dosade. Jer ona je tamo 153
negdje, u svijetu iz kojeg je do{la, iz kojeg je, ~inilo se, kao zalutala, kao pala s neba u na{ grad, imala zabavan i raznolik `ivot, imala dostojno dru{tvo. A ovdje, ona je prvih dana svog dobrovoljnog progonstva ostajala sama dok joj je mu` obavljao va`ne dr`avni~ke poslove ili jahao konje, usamljena tumarala po sobama koje su jo{ uvijek vonjale po lizolu i svje`em moleraju, stajala iza prozora i odmaknuv{i zavjesu gledala u jesenje nebo i jesenje prolaznike. I jedne subote grad ~udno postade sve~an. Nije bio oki}en, nije bilo zastava, ali se ta sve~anost, taj veliki doga|aj osje}ao u razgovorima ljudi, u u`urbanom ~etkanju nedjeljnih odijela i peglanju dekoltiranih haljina za izuzetne prilike. Gospo|a Natalija je pozivala na soare. Poziv su dobili svi oni koji su se usudili, koji su imali dovoljno hrabrosti i takta da po{alju buket cvije}a gospo|i Nataliji u znak dobrodo{lice i svi oni koji su se pohvalno izra`avali o konjima njenog mu`a. A takvih izabranika nije bilo ba{ malo. I te ve~eri, tog prvog soarea, prve ~ajanke, prvog krabuljnog plesa, bilo je toliko ljudi i `ena da je petosobni stan bio pomalo tijesan, tijesan naro~ito stoga {to je za toalete bilo potrebno vi{e mjesta. Pi}e su slu`ili konobari iz Oficirskog doma. Svirali su, na`alost, isti muzi~ari koji sviraju na Novu godinu, ali njihova svirka nije bila naro~ito primje}ivana, jer se najvi{e obra}ala pa`nja gospo|i Nataliji i njenom mu`u. Gosti su bili zadovoljni i ushi}eni, op~arani i zaneseni. I na kraju, kada su se po~eli razilaziti ku}ama, veseli od slatkog vina nabavljenog negdje iz inostranstva, ili mo`da samo iz Dubrovnika ili Mostara, veseli od veselog osmijeha gospo|e Natalije, svi gosti su bili pozvani, ako su u mogu}nosti i ako im to ne}e 154
oduzimati od njihovog dragocjenog vremena, dragocjenog provincijskog vremena, da ponovo idu}e subote do|u u ovaj dom. I idu}e subote je bilo isto tako lijepo, i narednih pet subota je bilo {armantno i zabavno. I tako je to bivalo mjesecima i godinama, gospo|a Natalija sa svojim mu`em pravila je zabavne ve~eri i na{em gradu pru`ala rijedak do`ivljaj, centralni doga|aj oko kojeg se sve vrtilo, ljubavi i poslovi, konji i modni noviteti. Tako je na{ grad `ivio od subote do subote. Tako je pro{lo mnogo veselih subota i nekoliko tu`nih, kada je mu` gospo|e Natalije nesretno pao s konja i svoju plemenitu du{u ispustio nakon tri dana. Tih nekoliko tu`nih subota, tu`nih sjedeljki na kojima se oplakivao vrli gra|anin i uzoran mu`, imale su posebnog zna~aja za ~itav dalji `ivot na{eg grada. Te tu`ne subote su bile prelomne ne samo za gospo|u Nataliju, koja od tada izgubi onaj svoj {armantan izgled, ne{to od `alosti ne{to od svojih nanizanih godina, one su bile prelomne i za onaj krug uglednih gra|ana koji je imao ~ast da bude subotnji posjetilac tog proslavljenog doma. Gospo|a Natalija je, svakako, obukla crninu, koju vi{e nikada nije skinula, a na njenom licu se pojavi{e bore, koje su ranije bri`ljivo sakrivane. Ljudi su razgovarali, tugovali za nesretno izgubljenim sugra|aninom, tugovali {to vi{e ne}e biti onako veselih, bu~nih i razdraganih subota, `alili za vinom, svirkom i lijepim `enama koje su tu susretali. Ali ta `alost ne bija{e dugog vijeka; ljudi se brzo priviknu{e na stari `ivot bez igranki kod gospo|e Natalije, zaboravi{e na njenog mu`a i zaboravi{e i samu gospo|u Nataliju. Ali ne svi. Pravi prijatelji priteko{e u pomo}. Jer, svakako, bilo je potrebno tje{iti unesre}enu `enu, pri155
u{titi joj barem malo zaborava na preminulog supru`nika, i nekoliko najodanijih prijatelja preuze{e na sebe tu du`nost. Najrevnosniji je bio gospodin [venk, koji je u toj svojoj privr`enosti i tje{enju udovice oti{ao tako daleko da gospo|i Nataliji ponudi brak. Ve} se govorilo da je to samo pitanje vremena, zapravo dok uspomena na mu`a malo izblijedi, ali gospo|a Natalija velikodu{no otkloni ovu plemenitu ponudu starog penzionera i ustraja do dana dana{njeg. Zlatar je, opet, sa svoje strane predlagao da mu proda izvjesne skupocjene predmete kako je ne bi podsje}ali na mu`a. Ali i tu `rtvu gospodina Uro{evi}a ona odbi. I svi ostali koji su je tih subotnjih popodneva posje}ivali nastojali su da joj na kakav drugi sli~an na~in priteknu u pomo}. I tako se ta tradicija subotnjih sjedeljki i dalje nastavljala. One vi{e nikad ne poprimi{e veseo i rasko{an izgled, {to je sasvim razumljivo, vi{e to nisu bile ve~ernje zabave sa valcerima i prepri~avanjima svjetskih doga|aja, sada su to bili popodnevni sastanci na kojima se tiho razgovaralo i pio ~aj. A to pijenje ~aja je bilo posebna ceremonija. Gospo|a Natalija je smatrala da svoje goste treba obavezno da po~asti, a za neko bogatije go{}enje niti je imalo smisla s obzirom na njenu tugu kao udovice, niti joj je skromna penzija to dozvoljavala. Zato je pijenje ~aja na izvjestan na~in bilo samo simboli~no podsje}anje na pro{lost. ^aja je bilo dovoljno, ali je gostiju tokom vremena bilo sve manje i manje. I zato su onoga dana kada je gospo|a Natalija napravila ~udo, bila svega trojica: gospoda [venk, Uro{evi} i Petar. Razumljivo je {to su se tamo nalazila dva na{a ozbiljna gra|anina, me|utim nije nam bilo jasno iz kojeg je razloga Petar odlazio staroj udovici, 156
kada njenog mu`a nije ni poznavao. Jedni su pretpostavljali da je iz saosje}anja prema ovoj usamljenoj `eni predlagao da se sa svojom porodicom doseli u prostran udovi~in stan, kako bi joj bilo obi~nije. Drugi su izjavljivali da Petar ima stan, istina mali, i da su te njegove posjete drugog karaktera. Niko nije znao sigurno kakvog. Toliko smo znali dok nam Petar one ve~eri nije do{ao i rekao da je gospo|a Natalija napravila ~udo. A onda neko je od nas upitao: “A {ta je to bilo?” “Bili smo nas trojica: [venk, Uro{evi} i ja”, po~e Petar da pri~a, “i razgovarali o pro{losti. Zapravo, gospo|a Natalija je govorila kako se kod nje skupljalo mnogo svijeta i kako je to u ono doba bilo i otmjeno i veselo. Bili smo ve} popili ~aj. [venk je gledao kroz prozor, Uro{evi} neku sliku na zidu, jedino sam ja slu{ao. I najednom se gospo|a Natalija rastu`i. Zatim sam vidio svojim o~ima kako joj glava od tuge pade u krilo. Ona se brzo sna|e i rukama podignu svoju glavu i vrati je natrag na ramena. Ka`em vam da sam to vidio svojim o~ima.” Njegova pri~a je bila stvarno nevjerovatna i mi smo bili pokolebani: da li da vjerujemo da je glava gospo|e Natalije sama pala u krilo? I ne samo mi, ~itav grad je bio pokoleban: mo`e li se to zaista dogoditi? Ljudi postado{e zainteresovani i uznemireni. Na svakom koraku, u svakoj kafani, u svakoj brija~nici raspravljalo se o tom doga|aju. Petar je bio veoma tra`en. On je svakoga uvjeravao da je to vidio svojim o~ima. Neki su jo{ uvijek sumnjali, a neki govorili da se takva ~uda mogu desiti. Idu}e subote ku}a gospo|e Natalije postade opet puna, ~ak nije mogla ni da primi sve one koji su do{li 157
na popodnevno pijenje ~aja. Stara `ena je bila razdragana: ponovo svijet u njenoj ku}i, ponovo ~itav grad u njenom domu, ona nije zaboravljena! A ljudi su pili ~aj i ~ekali da gospo|a Natalija ponovi svoju vje{tinu. ^ekali su i jo{ pet narednih subota. I jo{ uvijek ~ekaju.
PRI^A NEODRE\ENO TU@NA
Gospo|ica Hermina pohita ka rijeci s namjerom da se utopi. Ali te godine rijeka je kao rijetko kada bila presu{ila i njeno korito je vi{e li~ilo na potok nego na opasno mjesto gdje su se nekad neoprezni kupa~i lako mogli da udave. Stigav{i do obale Hermina uvidje da }e njena namjera ostati neispunjena. Onda ona, iako sjetna, ipak zbog toga nerazo~arana, po|e obalom uz rijeku. Zapravo, njena odluka da okon~a svoj `ivot i nije bila tako ~vrsta. I sada, idu}i korak po korak izme|u aleja topola i stidljivog toka rijeke, njoj postade jasno da joj takva smrt, koja joj se maloprije ~inila tako bliskom, u stvari i nije potrebna. U toku svog razmi{ljanja, zaokupljena skoro do`ivljenim razo~arenjem, {to je osje}ajnu Herminu duboko potreslo, ona podi`e pogled i najednom zastade. Na starom truplu pored rijeke neko je sjedio. Taj neko mogao je da bude bilo ko od pet hiljada stanovnika njenog grada, ili bilo ko drugi, jer sumrak je ve} padao i ona nije ni mogla na dvadesetak koraka da po le|ima raspozna tu osobu. Nekoliko trenutaka je mirovala, a onda po|e s namjerom da nastavi svoju {etnju. No ne bi joj su|eno da se te ve~eri vrati ku}i bez novog do`ivljaja, koji je uznemiri u tolikoj mjeri da gotovo zaboravi na svoje dosada{nje neraspolo`enje. Ta osoba na truplu se okrenu i Hermina, opaziv{i njegovo lice uz slabu svjetlost predve~erja, od izne158
159
na|enja i neke slu}ene stravi~nosti {to je podi`e, sva klonu, a onda bezglavo pohita i baci se nepoznatom ~ovjeku u naru~je. Ali i taj zagrljaj, i taj nenadani susret sa samotnim ~ovjekom na obali rijeke, i to je pripadalo onom velikom razlogu zbog kojeg ~as prije umalo sebi nije oduzela `ivot. Ne treba suditi krivo, ne smije se misliti da je duboko osje}ajna Hermina, poslije neodigrane svoje smrti, na{la svog voljenog i dragog, pa mu se bacila na grudi kao jedinom cilju gdje }e je tuga napustiti. Ne, jer Hermina je bila dostojanstvena, kao uostalom i svi njeni sugra|ani, ona ne bi ni po koju cijenu dozvolila da zagrljaj ljubavnika bude utjeha za njene `ivotne patnje. ^ovjek na ~ijim je grudima s pognutom glavom Hermina bri`ljivo maramicom brisala suze, ne samo da nije bio njen ljubavnik nego ga nikada prije nije ni vidjela. Jednostavno joj je izgledao kao princ iz bajke, ne~ijom svemo}nom rukom posa|en na ovo truplo pored rijeke, u ovom ~udesnom gradu, da bi joj postao uto~i{te u njenim najcrnjim trenucima. Hermina je, dodu{e, zaboravila da se bajke ne ostvaruju tako lako i da prin~evi obi~no imaju obje ~itave noge, {to ovom prilikom nije bio slu~aj. Ali nju sada nisu zanimale tu|e noge, bila je sretna {to je na{la nekog dalekog i stranog, a, ~inilo joj se, bliskog i toplog, kome se mogla povjeriti. “Maloprije”, re~e mu ona, “htjela sam da se utopim.” Ve} je bilo prili~no mjese~ine. Jo{ uvijek je dr`ala svoju glavu na njegovim grudima i slu{ala kako rijeka {umi. “Zamalo se nisam utopila”, ponovi ona. “Za{to?”, re~e ~ovjek. 160
Ona tek tada podi`e glavu, odmaknu se malo i s neskrivenim iznena|enjem zagleda se u ~ovjeka. “Ah!”, re~e ona zatim, “kako je moj `ivot stra{an!” Da, Herminin `ivot bio je ~udesan. Nikada niko nigdje nije `ivio takvim `ivotom ni jedan dan, a Hermina ga je podnosila, ~itave godine. Eto, tog dana je brala cvije}e, kupovala: parfem, ~okoladu, ljubi~ast {al, grickala ko{pice, ljubila se s veterinarevim sinom. I kada je poslije tih obavljenih poslova ulazila u ku}u, sjeti se da je zaboravila da kupi lijek bolesnom bratu, koji ve} mjesecima u svojoj sobi broji izmolovane cvjeti}e po zidovima i dosadno pi{ti kroz nos. Bijesna na svoju zaboravnost, na svoje du`nosti, kivna na svog brata {to ve} ne prebroji sve cvjeti}e i ne otpi{ti svoju pjesmu, Hermina u jednom trenu za`eli da mu lijek prestane biti potreban. I kada u|e u njegovu sobu, ona uvidje da se, kao i uvijek, njena `elja ispunila. Umire brat, umire sestra, umire trafikant, umire neka draga klju~aonica. Mnoge smrti se do`ive; ali nije Hermina zbog bratovljevog vje~nog pokoja, zbog brata koji je i zdrav brojao tu|e cvjetove i sa dosadom slu{ao tu|e pi{tanje, tako svesrdno pohitala vje~nom pokoju u susret. Ona se samo i ovom prilikom, po ko zna koji put, uvjerila da se sve njene `elje ostvaruju, pa i one slu~ajne, pa i one nenamjerne. I upravo stoga ona se bila odlu~ila da s takvim svojim `ivotom u~ini kraj. Bio je to patni~ki `ivot. Od onog dana kada je Hermina jo{ u gimnazijskoj klupi za`eljela da njena drugarica, rumenkasta mala Lucija, slomije nogu, i kada se ta ista Lucija poslije tri dana nevino okliznula na plo~niku ispred brija~nice i nimalo nevino slomila nogu u ~lanku, od tada pa 161
sve do bratovljeve smrti, do tog glupog kupovanja lijekova i besmislenog stavljanja obloga na trulo tijelo, nijedna njena `elja nije ostala neostvarena. Kakav je to `ivot, kada je potrebno samo ne{to za`eljeti i ~ekati koji tren, koji ~as, koji dan, i ve} je ta `elja zadovoljena! Mora se priznati da je za takvu patnju potreban ~vrst karakter. A Hermina ga je imala sve do ove ve~eri kada se bila odlu~ila da u plitkom rije~nom koritu okon~a svoje patnje. Nizali su se doga|aji u njenom `ivotu. Slu{ala je pri~e o drugim ljudima koji se pate, ~iji se `ivoti nikako ne bi mogli nazvati sretnim i spokojnim, nego su pretrpani svakodnevnim neugodnostima i neda}ama. Ali ti `ivoti, ipak, ni izdaleka nisu bili tako duboko tragi~ni kao Herminin. Ona je bila osu|ena da izme|u svojih `elja i stvarnosti ne upozna razliku, ali ona je znala da sama sebi predodre|uje i radosti i `alosti, a ipak je bila toliko hrabra, imala je toliko odlu~an karakter da nikada ne padne u o~ajanje. Dok su drugi ljudi imali tu mogu}nost da se nadaju ne~emu, imali tako divnu osobinu da te svoje nade i i{~ekivanja nose dugo u sebi, da od njih i za njih `ive, s njima na kraju i umru, Hermina je svoje `elje mogla i morala jedino da mijenja. Izvjesno vrijeme je vjerovala da je dotakao prst svemogu}eg. Osje}ala se kao lice koje ne pripada ovom svijetu, hodala je ponosno i puna nekog sveta~kog mira, pa je u tom smislu, da bi pomogla ljudima na zemlji, prenosila svojim bli`njim namjere svemogu}eg u vezi s njihovim sudbinama, koriste}i se crnom kafom i bijelim grahom kao medijumom. Ali ta vjera u prst svemogu}eg brzo i{~ili kada joj vlasti ljubazno objasni{e da je takav na~in pomaganja ljudima u stvari odavanje tajni svemogu}e sile, te po{to je to profesio162
nalno obavljala, mo`e se smatrati jednom vrstom {pijuna`e. Me|utim, Hermina je i to `eljela: da joj onemogu}e vr{enje tih sveta~kih poslova, jer se u kafi i grahu toliko nagledala crnih sudbina i zlokobne budu}nosti, da joj je i vlastiti `ivot, u kojem nije bilo neostvarenih `elja, pa tako ni mu~nih, patni~kih dana, postajao i mu~an i te`ak. Jer, ne treba zaboraviti, Hermina je bila veoma osje}ajna djevojka. I kada se desio onaj nemio doga|aj s njenim bratom, kada je mo`e se re}i nesvjesno za`eljela njegovu smrt, kona~no joj je postalo jasno da ona na zemlji nema {ta da tra`i. Ali smrt, koju je nakanila potra`iti u rijeci, prema kojoj je hitala sva tu`na i uplakana, zapravo nije `eljela. To je bio jedan neuobi~ajen nesporazum izme|u njenog htijenja i njene `elje. Ne znaju}i sebi da objasni takav obrt doga|aja, da shvati te svoje unutra{nje nepodudarnosti, Hermina tada po`eli nekoga ko bi joj to objasnio. I na|e ga. A on, sjede}i na starom truplu pored rijeke, saslu{av{i njen jad, njenu tragiku, re~e: “Znam. Sve ti se `elje ispunjavaju.” “Zar ne, kako je to grozno?”, re~e Hermina. “Sve mi se `elje ispunjavaju. Ne mogu ni~emu da se nadam.” “Znam. A ti bi htjela da se nada{?” “Da. Da. Htjela bih da `ivim za ne{to.” “Poku{aj”, re~e ~ovjek. “[ta da poku{am?” “Nadaj se ne~emu.” “Ali ~emu?”, re~e Hermina. “Nade mi se brzo ispunjavaju.” “Za`eli ne{to veliko.” “Ali {ta? Nije vi{e ni{ta ostalo.” 163
“Sada je no}. Za`eli da bude dan.” “To je nemogu}e”, ka`e Hermina. “Pogledaj.” On pokaza svoju nogu. “Pogledaj”, re~e kucaju}i prstom po drvenoj nozi. “Za`eli da dobijem pravu nogu.” Gledala ga je sa ~u|enjem: “Za{to?”, upita. “Za`eli da ode{ na drugi kraj svijeta. Tamo gdje je sada jutro.” “^emu?”, pitala je. “Nadaj se nemogu}em.” “Ali ja to ne mogu”, re~e Hermina. “To je grozno.” “Poku{aj.” “Ne, ne, ne...”, vikala je, i sve se vi{e od ovog neznanog ~ovjeka odmicala, prestravljena kao da je ugledala sablast. A on je govorio: “Poku{aj. @eli nemogu}e.” I poslije, dok je tr~ala kroz pustu no}, izgledalo joj je kao da je izgubila ne{to, kao da joj je neko ukrao mir i spokoj. Razgovor s tim ~ovjekom, kojega ranije nikada nije vidjela, niti }e ga vjerovatno ikada kasnije sresti, bio joj je nerazumljiv i za nju tajanstven. U toj no}i, pustoj i gluhoj, osje}ala se isto tako pusta i gluha; nikakvu `elju nije vi{e mogla da smisli, nikakvu nadu da stvori.
164
LONA, ^ASNA @ENA
Led, led se hvatao po plo~niku, po ulici mrkloj i mrzloj, a Lona, ta ~asna `ena, s mukom je kora~ala u zlo vrijeme, u vrijeme no}i kada sve puca: i srce, i korak, i vodovodne cijevi. @urilo joj se toplom domu i dragim stvarima; ali nema `urbe u mjesecu januaru, kad led izmi~e tlo ispod nogu, u kasnoj no}i kad grad spava. I dok se penjala uz stepenice, otklju~avala vrata, ulazila ve} u sobu, mislila je: Gospode, ~ini mi se da }u umrijeti od stida i od srama. U mra~noj sobi koja je mirisala po mu{kom snu, ona ka`e: “Spava{ li?” Ona {apu}e, prilazi jednom tijelu rasutom po krevetu: “Borise, spava{ li?” Lona, `ena puna vrlina, koja je godine provela pored ~ovjeka koji sada u kasnoj januarskoj no}i spava, koji, ovako odlutao, ne misli na ovu no} punu leda nego se zaboravlja daleko od svoje ku}e, mo`da sam, mo`da u slatkom dru{tvu, dok ona, Lona, stoji iznad njega, u mraku, s krikom zadr`anim na usnama. Ah, ka`e ona sebi, tako sam zla! Onda ona pru`a ruku i nje`no, kao da miluje, kao da priziva pro{lost, doti~e njegovo rame i zove ga 165
imenom, kao kad se tje{i ranjenik, kao kad se moli o~ev blagoslov. “Spava{ li?”, pita ona. “Spavao sam”, ka`e Boris. “Probudila sam te. Zna{ li za{to sam te probudila?” Nema odgovora. Eto: to je taj svijet, ti ljudi, te sobe i stvari u njima: ledne i daleke; ti prijatelji, te ljubavi, ti {apati: {ap}e{ a nema odgovora. “Zna{ li koliko je sati?”, pita ona. “Zna{ li koje je doba no}i?” A on: “Ne znam”, ka`e bunovan. “Tek {to sam zaspao...” “Borise, pro{la je pono}. Davno je pro{la pono}.” “Zna~i da ve} dugo spavam. Rano sam legao, a jo{ mi se spava...” “Ja sam tek sad do{la.” “Dobro... Skini se i lezi...” “Za{to me ne pita{ za{to sam tek sad do{la?” A Boris ne ~uje. Mrkla je no}, tamno je u sobi. Ko ~uje kada se govori u tamnoj no}i, u sobi bez sata i svjetla? Ko ~uje kada se pita dok sni nadolaze, dok zemlja ovako miruje? “Borise”, ka`e mu, “Borise”, zove ga, “pono} je davno bila a ja sam tek sad do{la.” “I {ta onda?”, re~e on budan. Budan? Budan ili jo{ uvijek zatvoren u mrak onaj daleki, onaj sneni? “No}as”, ka`e Lona. Stoji u mraku zagledana u neki drugi mrak, koji nije ni tu ni tamo, ni gore ni dolje, nego je takav mrak, ta tama gusta i te{ka, negdje tako blizu da se udi{e, da se pije i jede kao {to se pije i jede izvorska voda i hljeb. “No}as”, ka`e Lona, “no}as sam te prevarila s jednim ~ovjekom.” “Za{to ne legne{?”, pita Boris. “^uo si {ta sam rekla? Jesi li ~uo?” 166
Rekao je: “^uo sam. Lezi i spavaj.” “Borise, rekla sam da sam te no}as prevarila s jednim ~ovjekom. Razumije{ li: prevarila sam te s jednim ~ovjekom.” “I {ta?”, ka`e Boris. “Budi{ me da mi to ka`e{!” “Ti ne vjeruje{?” “Ne vjerujem”, re~e. “Ali, istina je. Ne znam kako se sve to desilo, ali, eto, desilo se.” Ona sjeda na njegov krevet, po~inje pri~u i osje}a kako joj sa svakom re~enicom po jedan kamen, po jedan grumen, silazi s jezika. “Ti ne zna{ koliko mi je te{ko. Osje}am se kao posljednja `ena. Kao izdajica koja izdaje sebe, jer Borise, u stvari ja izdajem sebe, izdajem sve ono {to sam s tobom godinama stvarala i gradila. Priznaj da je tako.” Govori, a mogla bi da pla~e. “Priznaj”, ka`e, “priznaj da je to sramota {to sam u~inila! Ah”, ona uzdi{e, “tako me grize savjest!” Govori, dok on kao da mrtav le`i, kao da na onom svijetu sanja ovaj svijet. Pa najednom: “Pomozi mi”, ka`e, “pomozi mi da se ne osje}am ovako izgubljena. Reci ili u~ini ne{to.” Sjedi na krevetu Lona, `ena puna vrlina, poklekla i slomljena ove ve~eri, sjedi u sobi kao kad se sjedi no}u u tamnoj {umi, ali ovdje ne miri{e bor. Onda on ka`e: “Lezi i spavaj. Sutra”, ka`e, “sutra }emo pri~ati.” I Lona nema vi{e {ta da govori, a dan je daleko. Januarska no} s ledom na prozoru, s vodom u cijevima koja polako prestaje da struji i da se mi~e, duga~ka je i mra~na. I sada, kako da ona, u toj januarskoj no}i koja traje stolje}ima, sa~eka jutro? Jutro u no}i koje 167
se te{ko, satima ra|a, koje dolazi s poro|ajnim bolovima, a nema ko da urla. Led se nije micao, stajao je uporan, zate~en na svojim starim mjestima. Ni dan, ni sunce {to se skriva, nemaju vi{e snage. “Sigurno si zaboravio”, re~e Lona. Bilo je ve} jutro, on se brijao, elektri~ni aparat je zujao, a ona je stajala iza njega na odstojanju miljama daleko, u sobi ve} izlizanoj od upotrebe. Boris je rekao: “Zaboravio, {ta?” “Kada sam sino} do{la. Do{la sam kasno?” “Ah, da”, re~e Boris. “Ne sje}a{ se?”, Lona pita. “Sje}am se. Do{la si kasno.” “I ni{ta vi{e? Sje}a{ se {ta sam ti rekla?” Aparat je zujao, dok Lona, tiha, na sredini sobe, bez oslonca, bez pogleda koji bi se mogao iskoristiti, misli: sada treba govoriti, treba spasavati {to se jo{ mo`e spasiti. “Rekla sam ti da sam te prevarila s jednim ~ovjekom. Ni sama ne znam kako se sve to desilo. Sino} sam oti{la da kupujem, onda sam srela jednog ~ovjeka, jedva ga i poznajem, a bila sam umorna, mutna nekako. Oti{li smo u kafanu samo na jedan ~as, sje}am se da je mnogo govorio i da smo se smijali; zatim smo oti{li negdje i onda se sve to desilo. Borise, tako me je svega toga sram! Pomozi mi.” “Opet izmi{lja{”, ka`e Boris. “Izmi{ljam. Nikada nisam izmi{ljala, uvijek sam ti govorila istinu.” On je bio gotov, lice je mazao kremom. “I ranije”, rekao je. “I ranije si mi sli~no pri~ala i nije bila istina.” 168
“Bila je uvijek”, ka`e ona. “Kada sam ti god rekla, uvijek mi se tako ne{to desilo. I uvijek sam bila o~ajna.” “Ne mogu da ti vjerujem”, re~e. “Toliko sam puta slu{ao te pri~e, toliko ih provjeravao, ispitivao, istra`ivao i nikada nisam ni{ta otkrio. Stalno izmi{lja{.” “Uvijek je bila istina, Borise, otkad sam te upoznala, za mene vi{e niko nije postojao. Ali ponekad mi se dese, ni sama ne znam kako, te grozne stvari. A ti ne}e{ da mi pomogne{.” Obla~io je kaput, spremao se da iza|e na led, u hladno jutro. “Ne mogu da podnesem kad izmi{lja{”, rekao je. “Kako mogu da `ivim sa `enom koja izmi{lja, kojoj ne mogu da vjerujem? Ne mogu da `ivim s takvom `enom.” Iza{ao je i to je bio njegov posljednji izlazak. A Lona, ta ~asna `ena, ostala je sama, sa suzom duboko u oku, duboko, duboko u sebi.
169
ZAVODNIK NA POSLU
Ime mu je bilo Anastas, ali to nema nikakve veze s tim {to je on bio najve}i zavodnik kojeg smo poznavali moj prijatelj i ja, a da su nekim slu~ajem i drugi otkrili taj tajnoviti `ivot Anastasa, uvjeren sam da bi i oni isto tako sa sigurno{}u utvrdili da je taj svima nama u gradu dobro poznati mladi} najve}i zavodnik kojeg znaju. Anastas nije bio u na{em dru{tvu, mada je po godinama pripadao nama, mada je kao i svi mi ludo volio bioskop i sa velikom znati`eljom pratio sve sportske utakmice. On je `ivio svojim posebnim `ivotom, ali se ne bi moglo re}i da je bio ~udak. Ba{ naprotiv. Iako nije imao svoje dru{tvo, iako nije, recimo, sa dru{tvom Aleksandra zvanog Golemi odlazio svakog sumraka na rijeku da gleda ho}e li Nikola upecati ribu, iako nije sa mladim u~iteljima igrao bilijar, iako nije kao stari [i{eti} svakodnevno {etao cestom do prvih vinograda, i pored toga Anastas nije bio nikako poseban, da ne ka`em nastran. U stvari, on je sa svima bio i svi su ga blagonaklono primali. ^ak bi koji put odlazio s nama i na `eljezni~ku stanicu, da vidimo ho}e li neko doputovati u na{ grad. Njegov `ivot je bio jednostavan i on i sada svima izgleda jednostavan, ali moj prijatelj i ja znamo da se iza te jednostavnosti krije mo} jednog zavodnika. 170
Po~elo je to tako {to mi je jednoga dana do{ao moj prijatelj i rekao: “Stari”, kazao mi je, “imam za tebe jednu novost.” Pomislio sam da se radi o nekoj novoj djevojci, o nekoj novoj ljubavnoj avanturi, ali moj prijatelj mi re~e: “Vidio sam Anastasa sa jednom `enom.” “To nije ni{ta neobi~no”, rekoh. “Zar Anastas ne mo`e da bude u dru{tvu sa nekom `enom?” “Da”, re~e moj prijatelj, “ali vidio sam ga sino}. Vidio sam ga sino} kasno kao ulazi s nekom `enom u svoj stan.” Anastas je `ivio sam. Niko od nas nikada nije vidio ni ~uo da se govori o nekom njegovom ro|aku, o nekom njegovom bli`njem, jer on je stvarno na svijetu bio sam, sam je odlazio u bioskop, sam je stanovao i pripremao sebi jelo, a i onda kada bi bio u dru{tvu on je ostajao sam, postrani, jedan zaseban svijet u koji se te{ko ulazilo. Mislim da u taj svijet nikada niko i nije poku{avao da u|e. On je bio tu, prisutan, i svi mi koji smo rasli u ovome gradu rasli smo zajedno sa Anastasom, mi smo ga shvatili i prihvatali kao jednu oznaku, kao dio samog grada. Stoga je vijest koju je donio moj prijatelj bila pomalo iznena|uju}a. Me|utim, razmi{ljaju}i o tome do{ao sam do jednog logi~nog zaklju~ka: da i Anastas, ma koliko nam to bilo i smije{no i ~udno, mo`e da bude u intimnijem odnosu s nekom `enom. To {to je on bio stidljiv i povu~en, zatvoren u sebe, nenametljiv, to ne mora da zna~i da ga je mimoi{la i ljubav. Jednu ~injenicu svi mi nismo primje}ivali, a moj prijatelj i ja, razmi{ljaju}i i razgovaraju}i o ovom doga|aju, gledaju}i ga idu}ih dana kako prolazi trgom, kako sjedi na mostu ~itaju}i sportsku rubriku novina, 171
najednom otkrismo: Anastas nije bio ru`an. Mi smo ga pomno danima posmatrali i sada smo bili sigurni da Anastas ne samo da nije ru`an, nego je ~ak bio i veoma lijepo razvijen, a imao je i privla~no lice s blagim o~ima. I tako smo mi tu njegovu ljubavnu avanturu, prvu za koju smo znali, tuma~ili na taj na~in {to smo pretpostavili da se nekome sasvim izvjesno mo`e svi|ati njegovo lice i njegovo tijelo. Skoro da sam prestao da mislim na Anastasa, na{av{i da on i taj doga|aj oko njega i nije ne{to izuzetno, zbog ~ega bi vrijedilo dalje razmi{ljati, kad poslije nekih desetak dana moj prijatelj mi saop{ti novu vijest: “Opet!”, re~e mi. U prvi mah nisam znao o ~emu govori. “[ta?”, upitah ga. “Anastas”, re~e. “Opet.” “Vidio si?” “Vidio sam. Pro{li put nije bila plava, a ovog puta je plava.” “Zna~i druga?” “Nije ista”, re~e moj prijatelj. To je bilo dosta. Jer ta novost da je Anastas ponovo bio sa nekom `enom, i to ovoga puta sa drugom `enom, nije bila tako naivna da bi se preko nje moglo olako pro}i. I jo{, zapravo, ne shvativ{i u potpunosti ozbiljnost doga|aja, tek {to je pro{ao jedan dan ili dva, ne mogav{i ta~no u tom kratkom periodu da se kona~no sna|em u svemu tome, da podrobno ra{~lanim situaciju, kad moj prijatelj do|e s novom vije{}u. Dok mi je govorio, dok mi je saop{tavao jo{ jednu novu pojedinost u cijelom slu~aju oko Anastasa, vidio sam kako mu se ruke tresu od uzbu|enja, od naslu}ivanja nekakvog novog ~uda na pomolu. Znam da mu nije bilo lako. 172
Re~e mi: “Prosto ne mogu da vjerujem.” “Je li opet?”, sa zebnjom upitah. “Da! I opet je neka druga!” Sada se vi{e nije imalo kud. Mi smo to zapo~eli, mi smo to morali i zavr{iti. Mogu da ka`em da sam se jo{ na po~etku pla{io da ne}emo uspjeti. Jer pred nama se nalazio problem koji nije bilo lako rije{iti. Istovremeno nam je na pamet padalo desetine pitanja, na koje nismo mogli da na|emo odgovor, i {to je jo{ te`e, {to nam je jo{ vi{e zadavalo brige, nismo znali odakle da po~nemo, gdje da tra`imo. Anastas, taj mladi} koji se najedanput pred nama ukazao u jednom novom svjetlu, svjetlu koje ga je u na{im o~ima uzdiglo, koje ga je u~inilo dostojnog divljenja, taj Anastas je i dalje za nas, i za ~itav grad uostalom, ostao dalek i stran. Jedino {to smo o njemu posigurno znali bilo je to da ne voli ma~ke, imao je nekakvu posebnu strast da ih {uta nogom. I sada smo se pitali: kako mu se pribli`iti? A on je ostao kao {to je uvijek i bio: svijet u koji se te{ko ulazilo, u koji se nije moglo da u|e, jer je Anastas bio nijem. U na{em gradu bilo je jo{ ljudi koji od ro|enja nisu kazali ni jedne rije~i, koji su nijemi prolazili ulicom i nijemi obavljali svoj posao, ali oni su bili nemu{ti, ~inilo nam se, ne samo zato {to su imali tu fizi~ku manu nego i stoga {to nisu ni imali {ta da ka`u. Aba je cijepao drva ~itavom gradu i pomagao prilikom neke sahrane, ili bolje re}i motao se na pogrebu, izgledao je veoma poslovan, mada se nije znalo kakav to on posao obavlja; dok se za Carem neprekidno otezala rulja dje~urlije, koja ga je vukla za skut i pitala gdje mu je carica, a on ih je ga|ao kamenicama na zadovoljstvo svih prisutnih. Oni su gradu bili potre173
bni i nikome nije smetalo {to Aba i Car ne mogu da govore. Sem toga, zaista, {ta bi nam oni i mogli kazati? Me|utim, s Anastasom je bila druga stvar. Svako ko ga je vidio, ko je bio s njim u dru{tvu, govorio bi da je prava {teta {to je taj pristojni, uzorno odjeveni, veoma prijatni mladi} nijem. Neki su tvrdili, iako to nisu mogli potkrijepiti argumentima, da je Anastas i prili~no inteligentan momak. Ipak je istina da je on za svoj posao zlatarskog pomo}nika ~ak pomalo suvi{e bistar, kako je govorio njegov majstor gospodin Uro{evi}, ako ni po ~emu drugom onda bar po tome {to je ve} prvog mjeseca svog zaposlenja nekoj mu{teriji bronzani prsten prodao kao zlatni. A gospodinu Uro{evi}u treba vjerovati. A onoga dana kada je mom prijatelju i meni postalo sasvim jasno da je na pomolu jedan izuzetan i problemati~an odnos, kao {to je bio odnos izme|u Anastasa i tih svih `ena koje su ga no}u kradomice posje}ivale u njegovom pustom stanu, jedno novo ~udo, moj prijatelj mi re~e: “Treba da sistematski radimo. Ali odakle da po~nemo?” Odgovorih mu: “Prije svega, moramo biti takti~ni, ne smijemo dozvoliti da bilo ko posumnja da ne{to znamo, a najmanje Anastas.” Za po~etak smo rije{ili da i dalje posmatramo. A to nije bilo te{ko. Moj prijatelj je sve to zapazio i otkrio zahvaljuju}i jednom svom obi~aju, koji ja nikada nisam mogao da shvatim, obi~aju da uve~e prije lijeganja u krevet popu{i cigaretu na prozoru posmatraju}i pustu ulicu. Uvijek sam se ~udio tom njegovom postupku, ali moj prijatelj mi je to obja{njavao time da se tada prepu{tao svom duhovnom `ivotu, kako je govorio, prepu{tao 174
se u`ivanju u no}noj ti{ini. Ja mislim da je to on ~inio naprosto zato da bi se meni i ~itavom na{em dru{tvu hvalio, kao se on, eto, kao kakav umjetnik prepu{ta osje}anjima, a u stvari sigurno na svom prozoru pu{e}i cigaretu nije mislio ni{ta. Uostalom, on se prema nama pona{ao u tim stvarima kao da mi nemamo pojma kako umjetnici osje}aju. Ta~no je da je on mnogo ~itao mnoge umjetni~ke sastave, ~ak bi nam koji put pri~ao neki od tih sastava, neki naro~ito uzbudljiv i osje}ajan, ali ja pretpostavljam da je on i osje}ao uve~e na prozoru i ~itao one zelene sveske sa umjetni~kim sastavima samo zato da bi nam se hvalio. Stanovao je u starom dijelu grada, u jednoj tro{noj ku}i; njegovi prozori su gledali iz prikrajka na jedan mali trg. A taj mi se trg, kad bih god kro~io na njega, bilo podne ili pono}, pri~injavao kao da ga otkrivam, kao da ga pronalazim zaboravljenog negdje u svojim sje}anjima. Uvijek je bio pust i skoro bi se moglo re}i nepotreban. Na jednoj strani tog trga nalazila se ulica, dok je sa ostale tri strane bio ome|en sivim jednoli~nim starinskim ku}ama. Ja uop{te i ne znam po ~emu smo mi taj mali plac zvali trgom, ako ne zato {to smo pored velikog trga u centru grada, na kojem je bio spomenik, zapravo obelisk sa ra{irenim krilima jednog an|ela, i jedna ~esma koja je nekada bila prava fontana, htjeli da imamo jo{ jedan. A ovdje se ~ak nisu ni djeca igrala, tu je peklo sunce ili vladala pomr~ina slabo naru{avana mjese~inom i jednom `mirkavom sijalicom iz onog ugla prema ulici. Na tom trgu stanovao je Anastas. I tako smo po~eli moj prijatelj i ja da svake ve~eri de`uramo na njegovom prozoru, gledaju}i ispred sebe u pust i mra~an prostor po kojem su se samo ma~ke i psi tiho {unjali. Prve tri no}i se nije ni{ta dogodilo, 175
i tada ve} po~eh da sumnjam nije li se to sve mom prijatelju pri~inilo, nije li to plod njegovog umjetni~kog raspolo`enja. Ali se ~etvrte no}i uvjerih. Negdje pred pono} ugledasmo dvije prilike kako se prikradaju du` zida kamenih ku}a, dvije prilike koje su po svom opreznom i tihom hodu podsje}ale na provalnike koji se spremaju na neku svoju akciju, ali znali smo da su ljudi u na{em gradu po{teni, ovdje nikada nije bilo provalnika, jer je bilo veoma malo razloga zbog kojih bi se na{i gra|ani li{ili svog sna. Sem toga, po tradiciji se kod nas no}u nikada nije radilo. Zato smo bili sigurni, kada smo ugledali dvije prilike slabo osvijetljene u mrkloj no}i, da je to Anastas sa nekom `enom. Ne, nije bilo sumnje. Tokom idu}ih no}i, kada nam se vid privikao na pomr~inu, mogli smo sasvim jasno prepoznati Anastasa, onaj njegov malo povijen stav, njegov kremasti sako modernog kroja. Ali sada smo ve} mogli da prepoznamo i `ene. Mogu da ka`em da je ta na{a upornost, to neprekidno osmatranje predstavljalo izvjestan napor. Sjedili smo na prozoru, tihi, pu{e}i, strpljivo ~ekaju}i, i bilo je dosta no}i u kojima je na{e ~ekanje ostalo uzaludno. Jedanput smo toliko pu{ili da mi se zavrtilo u glavi, skoro da sam povra}ao, pa sam morao da legnem. Drugom prilikom je u{ao otac mog prijatelja i najurio nas na spavanje. Ipak, mi nismo odustajali. A kad smo i `ene po~eli da prepoznajemo, moj prijatelj je od ushi}enja trljao ruke, nadaju}i se velikim otkri}ima. Ja sam, naprotiv, ostao zabrinut. Istina, i moj se prijatelj jednom zabrinuo, kada mu se od jedne Anastasove ljubavnice u~inilo da je `ena njegovog brata. Moj razlog zabrinutosti bio je druga~iji, dublji. Ja sam mislio na rje{enje ove zagonetke i, kada sam 176
poslije s mojim prijateljem zapo~eo o tome razgovor, uvidio sam da ni on ne zna {ta bi trebalo dalje da ~inimo. “Od njega ne mo`emo ni{ta saznati”, rekoh jedne ve~eri mom prijatelju dok smo gledali zvjezdano nebo i slu{ali daleki lave` psa. “Onda od neke od ovih `ena”, re~e moj prijatelj. “Nemogu}e”, odvratih. Te `ene su bile za nas isto takvo iznena|enje kao {to je bilo i saznanje da je Anastas veliki zavodnik, tim prije {to smo ih sve manje ili vi{e poznavali. Taj Anastas je imao stvarno prefinjen ukus, nije se zadovoljavao sva~im. On je ~ak bio probirljiv i u pogledu dru{tvenog ugleda svojih ljubavnica. Sem jedne prodava~ice `enskog rublja i jedne gimnazijalke, `ene koju smo mi s na{eg prozora prepoznavali, bile su uglavnom ugledne gra|anke, udate, o kojima se uvijek govorilo s dostojanstvom i po{tovanjem. Znam da tim uglednim `enama, me|u kojima su se nalazile `ena in`enjera Slovackog, doktora Higla, kapetana Maru{i}a, nikada niko u na{em gradu nije zaboravljao da u svakoj prilici iza|e ususret, pa makar se radilo i o bezna~ajnom davanju robe na kredit, koji je poslije uglavnom ta~no otpla}ivan. I sada je, sasvim jasno, nama bilo nemogu}e prilaziti tim `enama s namjerom da }e nam objasniti svoj odnos s Anastasom. Trebalo je tra`iti drugi put. “Treba da mu postavimo mamac”, ja se najednom sjetih. “Izvrsno”, slo`i se moj prijatelj. Sada je bilo pitanje: koga? Dugo smo raspravljali i razmi{ljali ko bi to mogao da bude. Bili smo slo`ni da ta osoba, svakako `ena, mora biti jako povjerljiva, 177
u izvjesnom smislu jako bliska nama. Onda se moj prijatelj sjeti i re~e mi: “Mogla bi to da bude tvoja Rozalija!” Ja poblijedih. Mucaju}i po~eo sam da negodujem i rekoh: “Ali... ali Roza je moja djevojka!” “Znam”, re~e moj prijatelj, “upravo zato i mislim da bi Rozalija bila najsretnije rje{enje. Mogli bismo biti sigurni da nas nikome ne}e izdati, a zatim ti }e{ biti stalno u kontaktu s njom, pa }emo jasno znati kako se situacija razvija.” Nisam mogao dalje da odbijam. I ve} sam se bio pomirio s odlukom da moja draga Rozalija bude mamac tako pohlepnom zavodniku kao {to je mutavi Anastas, kad se u posljednjem trenutku sjetih svoje sestre. “A moja sestra?”, predlo`ih. I tako sam u zamjenu za djevojku ustupio svoju sestru, ~ime je moj prijatelj bio sasvim zadovoljan. Me|utim, ta epizoda sa mojom sestrom brzo se zavr{i neuspjehom. Moram re}i da to nije bilo zato {to moja sestra nije posjedovala sasvim izvjesnih ljubavnih ~ari, o tim njenim odlikama mnogi su se pohvalno izra`avali, a ja sam bio zadovoljan {to u porodici imamo tako talentovanog ~lana za ljubavne probleme, a niti je to bilo iz razloga {to moja sestra nije dobro i ozbiljno shvatila svoju ulogu. Dapa~e, mislim da je ona i malo preozbiljno shvatila svoj zadatak, jer je bila ~vrsto prilijepila za Anastasa, pa je on morao da je vodi u bioskop, po poslasti~arnicama, da joj ~ak kupuje manje poklone, a ne treba zaboraviti da je moja sestra i strastven pu{a~. Ali taj neuspjeh je do{ao vjerovatno otuda {to je Anastas, kao i svaki drugi ~ovjek, imao svoj poseban ukus, dok mu se 178
moja sestra, zato {to je voljela ma~ke, tako smo pretpostavljali, nije svidjela. Kada smo kona~no bili svjesni da od ovog poku{aja ne}e biti ni{ta, kada Anastas ve} po~e upadljivo da izbjegava moju sestru, mada se i prilikom njihovog kratkotrajnog dru`enja dr`ao veoma indiferentno, po~esmo da tra`imo drugu `enu. Mojoj sestri rekosmo da je njena uloga gotova, da je sada slobodna, {to ona primi te{ko i bolno. Onda mi moj prijatelj re~e: “Po{to nismo uspjeli sa tvojom sestrom, a kako ne vidim nikoga drugog ko bi je zamijenio, izbor ponovo pada na tvoju Rozaliju.” “A, ne”, ja se i ovog puta usprotivih. “Sada je na tebe red. Sada ti treba nekoga da `rtvuje{.” “Koga?”, upita moj prijatelj. Ta~no, on nije imao sestre, on nije imao nikoga pogodnog za na{ plan. I ve} sam opet vidio kako se moja draga Roza upu{ta u avanturu sa Anastasom, kako se `rtvuje zbog mene da bismo rije{ili ovu tajnu, ovo ~udo, i skoro da zaplakah unaprijed `ale}i {to }e mu postati ljubavnica, makar i kratkotrajna, makar i neiskrena, jednom nemu{tom Anastasu, koji se sa mnom ne mo`e mjeriti, ako ni{ta dugo – ja nisam zlatarski pomo}nik, nemam tako izvjesnu i sigurnu budu}nost; i ve} je malo trebalo da postanem sasvim tu`an, kad neko ~udno provi|enje ponovo spasi dragu mi Rozu. Upravo se tih dana u na{em gradu pojavila jedna mlada i privla~na `ena. Porijeklo i razlog njenog dolaska nisu nam bili poznati, o tome se kao uvijek samo naga|alo koje{ta, mada niko nije znao sigurno ni njeno ime. Ujutro bi se prili~no rano pojavila na pijaci, pokupovala bi {to joj treba i nestajala. Moji drugovi 179
je ~ak svi nisu ni vidjeli, pa su se uvijek uve~e, kada bismo razgovarali o toj `eni, odlu~ivali da idu}e jutro ustanu rano i upoznaju tu novu i po pri~anju ostalih divnu `enu. Ali njihov je umor od dnevnih doga|aja bio ipak ve}i od interesovanja za ovu `enu u bijelom, jer se ona u nekoj drugoj boji nije ni pojavljivala, pa su oni slatko nastavljali da spavaju i sanjaju. Mi, koji smo bili toliko sretni da bar jednom ustanemo rano, nismo `alili za izgubljenim snovima, jer je ovog puta java bila ne{to ljep{a. Znali smo da ne}e mo}i dugo tako da ostane, da `ivimo u neizvjesnosti ko je i {ta je ta mlada i privla~na `ena. I zaista, istina se pro~u. Bili smo iznena|eni. Nismo umjeli da ka`emo ni rije~, a samo je Petar, bio je tako samosvjestan i hvalisav {to je upravo on i ovoga puta prvi saznao istinu, superiorno i nadmo}no popratio svoje otkri}e. Osje}ali smo kako nas `eli poniziti. Rekao je: “Pa da, ja sam sve vrijeme tako ne{to i mislio!” I eto, na taj na~in smo i mi saznali da ta `ena, Petar je rekao da se zove Julija, za nas prili~no neobi~no ime, nema nikakvu svoju istoriju o kojoj bi vrijedilo razgovarati, njen je `ivot bio do te mjere jednostavan, bez uzbu|enja, da je ~ak i njena ~esta usamljenost bila uzrok nedostatka bilo kakvih emotivnih uzbu|enja. Sjedila bi ona tako u svojoj sobi i gledala kroz prozor ljude. Me|utim, na kraju krajeva poznato je da ~ovjek sjede}i pored prozora i posmatraju}i ljude, ili svakodnevno na pijaci kupuju}i povr}e za ru~ak, da takvim i sli~nim poslovima ~ovjek ne mo`e da pravi svoju istoriju. Zato smo bili fascinirani da jedna mlada `ena, a ne treba zaboraviti – privla~na `ena, sa sobom ne donosi nikakvu tajnu, nikakvu `ivotnu pri~u dostojnu daljeg prepri~avanja. 180
A odakle ona u na{em gradu, i to nam je Petar saop{tio. Ali ni tu nije bilo ni~eg ~udnovatog! Julija je me|u na{im gra|anima imala sestru, koja je bila poznata po tom {to je svome mu`u, na{em fotografu, koji je na sve~anijim svadbama i pogrebima pravio veoma uspjele snimke za uspomenu i porodi~ne albume, svake godine donosila na svijet po jedno zdravo i napredno dijete, pa bilo ono mu{ko ili `ensko. Tako se vremenom porodica pro{irila, pa su stoga Juliju ovom prilikom pozvali da do|e i pomogne u vo|enju ku}anstva, dok za to vrijeme njena sestra ne obraduje na{ grad jo{ jednom naprednom i slatkom bebom. Taj sve~ani ~in je ve} bio okon~an, svi su bili ushi}eni, prije ostalih babica, zatim susjedstvo, a i sam predsjednik op{tine do{ao je na ~estitanje, a on je, uostalom, bio posebno cijenjen u ovoj porodici, a i zahvalna i ~esta fotografova mu{terija. Kada smo sve to saznali, kada smo po~eli da se razilazimo ku}ama, pri|oh svom prijatelju i rekoh mu: “Mislim”, kazao sam mu, “mislim da bismo sa ovom Julijom mogli da poku{amo. Uostalom, tvoj otac je dobar prijatelj s fotografom, a i ti si ~esto odlazio njegovoj ku}i, u neku ruku ti si njihov stalan gost prilikom blagdana, uvijek te dobro pogoste, stoga bi ti lako mogao do}i u kontakt s tom Julijom i nagovoriti je da nam pomogne.” Moj prijatelj je razmi{ljao, od toga mu je lice dobilo crvenkastu boju. Tako sam uvijek znao kada moj prijatelj naporno razmi{lja, jer je njegovo lice onda poprimalo purpurnu boju kakvu sunce pri zalasku ima. Nakon nekoliko te{kih trenutaka za mog prijatelja, on re~e: “Dobro.” 181
Kako je rekao, tako je bilo i u~injeno. Treba napomenuti da je moj prijatelj bio veoma smion. On je u na{em dru{tvu va`io za jednog od najhrabrijih i najupornijih kada je bilo u pitanju udvaranje nekoj djevojci. Koliko je on tu imao uspjeha, ovdje nije mjesto da se o tome govori. Na taj na~in je, i sada vjerovatno, svojom uporno{}u postigao da je Julija pristala na na{ plan. O tim detaljima prijatelja nisam pitao, bio sam suvi{e zadovoljan ~injenicom da je uspio, a on je {utio, prave}i se da taj njegov uspjeh nije uop{te dolazio u pitanje. Bilo kako bilo, Julija je stupila u akciju i ve} nakon dva dana mi jedne ve~eri primijetismo Anastasa kako se sa nekom `enom u bijelom {eta cestom prema vinogradima. I mi smo sebe ve} vidjeli kako stupamo putem ka kona~nom uspjehu. Tu no} nismo spavali. Na pijaci smo ve} od {est sati ~ekali Juliju. I onda do|e. Re~e nam: “Pa ne mogu sada ni{ta da vam ka`em. Tek sam na po~etku. On neprestano samo {uti i vjerujte mi stra{no mi je s njim dosadno. Ali ipak dajte mi jo{ vremena.” Mi joj dadosmo rok od pet dana. Za to vrijeme nas dvojica ponovo po~esmo da de`uramo na prozoru mog prijatelja, i to ne bez uspjeha. Dvije ve~eri zaredom spazismo kako Julija sa Anastasom ispod ruke ulazi u njegov stan. [esti dan smo jedva do~ekali. Kona~no }emo saznati kakvu to ljubavnu mo} posjeduje mutavi Anastas, kakvim to raspola`e tajnim oru`jem, ~ime to on osvaja `ene!? I kada {esti dan spazismo Juliju, nama srca po~e ja~e da udara. Moj prijatelj jedva prozbori: 182
“Pa, Julijo”, re~e joj, “kakvu to ~udesnu mo} posjeduje Anastas?” A ona nas pogleda, dugo nas je gledala i ne trepnuv{i, a onda joj se pojavi smije{ak na usnama i ~inilo mi se prolaze sati a ona stoji s pogledom uprtim u nas, s osmijehom skamenjenim na usnama. Mi smo jo{ uvijek ~ekali, Julija se tad nasmija, nije to vi{e bio samo smije{ak, bio je to smijeh koji se ~uje. Dugo smo slu{ali taj smijeh i danas, kad se god sjetim Anastasa, ~ujem ga ponovo.
183
@UTE BRADE
Ne znam da li da nazovem sre}nim ili ukletim ovaj grad; da li je bio sre}an {to je mogao kao nijedan grad na svijetu da se pohvali mnogim neobi~nim doga|ajima {to su se u njemu zbivali, ili je bio proklet pa je do`ivljavao te zagonetke koje nije mogao da odgonetne. Svejedno, ipak je to bio grad poseban, koji je, istina, po svojoj arhitekturi, po ku}ama i ulicama nalikovao na ostale, ali se svojim `ivotom izdvajao – da li izdizao ili spu{tao? – od ostalih. Sada vi{e nema ~uda. @ivimo mirnim `ivotom, mo`da daleki jedini od drugih, mi koji smo se dobro poznavali, ~esto mrzili, a i voljeli u nedjeljna jutra i u sve~anim prilikama. Danas se rijetko i vi|amo. Gotovo da smo zaboravili jedini na druge. Ve}ina je zabavljena svojim `ivotom, zabrinuta za svoju pro{lost. Ali ja zato imam dosta vremena da razmi{ljam o onom davnom dobu i ~esto se pitam: a mo`da grad i nije bio poseban, mo`da smo to upravo mi, koji smo znali da otkrijemo ~uda? Mo`da se i u drugim gradovima ne{to sli~no de{ava, a nema ko da to otkrije? Mi smo na trgu pod spomenikom sjedili i ni{ta nam nije moglo da promakne, sve smo znali i sve smo vidjeli. Ali ne samo da su nam bili poznati svi doga|aji koji su se de{avali, nego smo mogli unaprijed da ih osjetimo. Tako je bilo, sje}am se, i sa `utim bradama. 184
Kada smo vidjeli prvu `utu bradu, mi smo osje}ali doga|aj, mada ga jo{ nismo bili svjesni. Bilo je to krajem jeseni. Zlo doba godine. Po~ele su one nam tako dobro poznate ki{e koje ne prestaju do prolje}a. Vi{e nismo mogli da sjedimo pod spomenikom, sada smo stajali ispod nadstre{nice, pred trafikom, gledaju}i kako ki{ne kapi udaraju po plo~niku. Nimalo prijatno mjesto, ali bolje nismo imali. Bili smo ve} toliko navikli na razna ~uda da nam je postajalo ~udnovato ako se ona ne bi de{avala. A te godine ve} ~itavo ljeto i cijelu jesen ni{ta se nije desilo. Kako nam je tek bilo! Mrzovoljni, utu~eni, ostalo nam je jedino da razgovaramo o djevojkama, koje su upravo u to vrijeme, poslije razuzdano pro`ivljenog ljeta, postale anemi~ne; jedna prava epidemija anemi~nosti. Jedna za drugom odlazile su u bolnicu i lije~ile se. Naravno, bolest je bila bezazlena i sve su djevojke kasnije bez posljedica nastavile stari `ivot. Jedino je Ana, jedna veoma sentimentalna djevojka, k}erka slasti~ara Martina, u bolnici upoznala neko novoro|en~e, toliko ga zavoljela da se nije mogla s njim rastati pa ga je donijela svojoj ku}i. Njeni roditelji su je zbog toga korili, ali ona je bila meka srca, nje`ne du{e, i oni su ipak na kraju morali da shvate tu njenu sentimentalnost. Upravo nekako u to vrijeme kada su se djevojke lije~ile od anemije, ugledasmo prvu `utu bradu. Ah, nismo mogli nikako biti svjesni tog predznaka koji je najavljivao novi doga|aj, mada smo, negdje duboko u sebi, predosje}ali da ta `uta brada koju je nosio Stefan Glava{ nije ba{ naivna stvar. O Stefanu Glava{u nismo znali ni{ta i znali smo sve. Ili bolje da ka`em da se o njemu moglo sve znati, jer je to sve bilo veoma jadno. Zapravo, od ~ovjeka 185
koji je prodavao cipele u jednoj radnji i nije se moglo o~ekivati da ima buran `ivot. Ali, eto, upravo on nas je prvi iznenadio svojom `utom bradom. Sje}am se kao da je danas bilo, pro{ao je ulicom, nekako stidljivo i kao pla{e}i se da ga ne primijetimo, da ne postane nova tema na{ih razgovora. Imao je, zaista, taj Stefan dobar njuh. Ne mislim, naravno, da je imao talenta da samo svojim njuhom otkrije dobrog i pravog kupca u cipelarskoj radnji gdje je bio zaposlen, a niti je tu vrlinu koristio u prakti~nim situacijama, jer nije bio ni gurman ni naro~iti ~istunac. Ipak u izuzetnim, suptilnim stvarima kao {to je predosje}anje da }e nas njegova `uta brada `ivotno zainteresovati, ili u pogledu naslu}ivanja rezultata fudbalskih utakmica, ta njegova obdarenost mnogo mu je koristila. Sa izvjesno{}u se danas mo`e re}i da je i ta brada bila rezultat njegovog veoma razvijenog njuha. Svakako, prvo smo pomislili da se radi o podr`avanju mode. Ko zna, pitali smo se, mo`da je Stefan odnekud saznao da su brade dobile na cijeni, postale sastavni dio moderno odjevenog mu{karca? Me|utim, njegova se odje}a ne bi ba{ mogla nazvati modernom, sem ako se ne misli na cvijet koji je nosio u zapu~ku kaputa. S druge strane, i mutavi Aba, koji je sa sjekirom posje}ivao sve na{e drvarnice, i on je nosio bradu. I nikako nam stoga nije bilo jasno da bi mo`da mogla biti na strani ovog nijemog cjepara, koji se jednom ili nijednom brijao mjese~no – prema zaradi – a ne}e se valjda misliti da bi Aba hodao zapu{ten gradom samo radi mode. Tako, u diskusiji, mi se sjetismo svih onih koji su nosili brade, upore|uju}i njihove razloge, koje smo mogli da znamo, sa Stefanovim. Ali ne na|osmo nijedan koji bi bar unekoliko odgovarao Stefanu. Tako 186
je na primjer, stari profesor knji`evnosti Smiljani} imao kratku bijelu bradu, ali smo znali da je ta brada odgovarala njegovom pozivu, donosila mu sasvim izvjestan autoritet. ^ak je ona odr`avala i njegovu pamet, jer profesor Smiljani} je bio veoma uman ~ovjek, sa filozofskim dispozicijama, {to najbolje kazuje da je ~esto bolesnog profesora filozofije uspje{no zamjenjivao na ~asovima. Dodu{e, on je po koji put zamjenjivao i nastavnika gimnastike, ali je svejedno uvijek nosi obradu, koja je bila zaista sastavni dio njegovog karaktera. Dalje, recimo, stari ruski general, emigrant, Vanja Afimju{enko, ili kako se ve} zvao. I on je nosio bradu, rijetku ri|u bradu. Dr`ao je prodavnicu novina, znao da popravlja stare ki{obrane, a djeca ga zvala ludi Vanja, mada nije bio lud nego ne{to nervozniji od drugih. S tim emigrantom, s njegovom bradom bilo nam je jasno: da nije nje, ko bi mu vjerovao, jednom prodava~u novina koji uz to i popravlja ki{obrane, da je on zaista nekada bio general. Ne, bili smo uvjereni, Stefan je imao sasvim drugi, specifi~an razlog. Kada nam ve} dojadi jalovost situacije u kojoj smo se na{li, prvi se od nas odva`i Filip i jednog dana na ulici zaustavi Stefana. “Je li”, upita ga, “za{to si pustio bradu?” “A ti nema{ drugog posla nego da se brine{ o mojoj bradi”, odvrati mu Stefan i uputi se u svoju radnju. I tako je ki{a danima lijevala, a mi smo danima mislili na Stefana. Ali sâm taj slu~aj sa `utim bradama htio je da dugo ne ostanemo na mrtvoj ta~ki. Za nekoliko dana pojavi se i Damjan, jedan neobi~no `ivahan mladi}, gotovo ve} potpun ~ovjek, koji je ipak ostao nesta{an i pored svojih tridesetak godina, 187
{to su na{e djevojke najbolje znale, pojavi se jednog bezazlenog utorka nose}i `utu bradu. S njim je i{ao i Danilo, njegov nerazdvojni drug. Ni na jednom se od njih nije moglo primijetiti da su uzbu|eni. Ali smo zato mi bili. I ponovo se pred nas postavljalo pitanje: kako saznati za{to Stefan i Damjan nose brade? Da li je to slu~aj ili su ova dva opre~na mladi}a, i po karakteru i po svom `ivotu, bili u nekom dosluhu? Vi{e se nismo usu|ivali da to saznamo direktnim pitanjem, pla{e}i se neuspjeha kao {to smo ga do`ivjeli sa Stefanom, nego smo preko Danila nastojali da dobijemo odgovor na pitanje. Jer ne samo kao dr`avni slu`benici, Damjan i Danilo su ~ak radili i u istoj ustanovi, nego i kao dobri prijatelji, mislili smo, Danilo bi morao da zna razlog zbog ~ega je Damjan pustio bradu. Bacali smo kocku i tako odredismo da Karlo ispita ~itav slu~aj. To je o~ito bila gre{ka: Karlo nije bio ni za {ta sposoban, bezvoljan, bez temperamenta, neaktivan u tolikoj mjeri da ~ak nije znao ni gdje mu se nave~e nalazi sestra, djevojka koju smo znali samo iz vi|enja, ali kao vrlo prijatnu. I naravno, Karlo se sa svog zadatka vratio neobavljena posla. Nismo `eljeli da insistiramo. Nekoliko dana smo se pravili naivni, kao da ni{ta ne znamo. I ba{ kada smo se spremali za novi napad, stvar sa `utim bradama se po~e {iriti, dobijati u tempu, poprimati zna~aj ve}ih razmjera. Tre}i se pojavi Danilo. Njegova `uta brada skrenula nam je pa`nju na jedan ~isto tehni~ki detalj. Zapravo, po{to je ve} bilo sasvim jasno da se ne radi ni o kakvom pojedina~nom slu~aju, nego, kako }e se poslije ispostaviti, o pojavi {irih razmjera, da ne ka`em dru{tvenog zna~aja, to no{enje `ute brade kod 188
izvjesnih osoba predstavljalo je pravi problem. Treba znati da svi mu{karci nemaju uslova da nose bradu koja }e im pristajati, koja }e im jo{ vi{e isticati osobine njihove mu{kosti, kao {to je bio slu~aj kod Stefana i Damjana. Ima ih, {to smo na primjeru Danilovom mogli da uo~imo, kod kojih nekoliko dla~ica na bradi mo`e samo dovesti u pitanje njihov estetski ukus. A kako je sve to bilo po nekoj vi{oj sili, za nas natprirodnog porijekla, u samoj su{tini postojanja te pojave no{enja `ute brade, neke je to bacalo u sasvim ozbiljne brige. Ali, kako se pokazalo, oni na tom planu nisu mogli ni{ta da u~ine. Tako smo pored divnih brada, svejedno {to su bile neprirodno ofarbane u `uto, za koje se moglo re}i da su ~inile ukras na{eg grada, bile neka vrsta dekoracije, s druge strane imali i takve koje su predstavljale malo ruglo. Po svemu tome mogli smo zaklju~iti da razlog tog dekorisanja grada na privatnoj bazi le`i u nekoj vi{oj sili, ne~emu ~udovi{nom, sudbonosnom, ~emu se ti izabranici nisu mogli a valjda ni smjeli suprotstaviti. Zato je ovaj ~itav slu~aj za nas bio jo{ tajanstveniji, a samim tim i privla~niji. Daljim posmatranjem otkrili smo da je brada bila razlog prestanka Damjanovog i Danilovog prijateljstva. Vi{e nisu bili zajedno, ~ak su na veoma jasan na~in pokazivali da ne `ele biti, a isto tako nisu propu{tali nijednu priliku da jedan drugog ogovaraju, {to nas je jako iznenadilo, nas koji smo poznavali njihovu raniju veliku uzajamnu ljubav. U po~etku smo rado slu{ali njihove izjave, ali oni su bili vrlo pa`ljivi, tra~ im je bio nekako uop{ten, izbjegavali su da govore o samoj su{tini: o bradi. Tako je, primjera radi, Danilo govorio o Damjanu kao o beskrupuloznom `enskaro{u, ovaj drugi o svom biv{em prijatelju kao o smutljivcu koji pravi malverzacije u dr`avnoj slu`bi. Zaista, 189
nismo mogli dugo da ih slu{amo, jer tada nas nije zanimalo {to je Damjan bio razlog da se razru{e dva-tri vi|ena braka i {to je Danilo svojom poslovnom snala`ljivo{}u umio da sebi osigura vanredne mjese~ne prihode. Imali smo daleko va`nijeg posla. Poslije Danila po~eli su da nas, reklo bi se, namjerno uznemiravaju. Najedanput su mu{karci gotovo masovno po~eli da nose brade. I sve su bile `ute, pa je postalo neprijatno od te boje, koja je pomalo prelazila u ri|u. U prvim trenucima tog novog vala nekoliko dana nismo se mogli da sakupimo, rastr~ali i razbje`ali smo se po ~itavom gradu, osje}ali se kao putnici na nekom brodu na kojem je iznenadno izbila kolera. Ne znam od ~ega, ali nas je spopao strah. Da, bilo je potrebno ne{to vremena da se smirimo, da shvatimo da su ti ljudi koji su pustili i bojili brade na{i poznanici, na{i sugra|ani. I kona~no, kada se jednoga dana ponovo na|osmo pred trafikom, izgledali smo stvarno jadno i bespomo}no. Oko nas se doga|alo ne{to tajanstveno, na{ grad je pre`ivljavao ne{to {to se grani~ilo sa fantazijom, a nas desetak posmatralo je sve to pasivno, stajali smo kao pod nekim zvonom napetosti i ti{ine i pu{ili jednu jedinu cigaretu. Bez ikakve nade, bez i~ega u sebi, gledali smo samo kako dani prolaze. A onda, pomalo, naviknusmo se. Ne, nismo prestali pri`eljkivati da u|emo u ovu veliku tajnu, ali smo sve nove i nove brade {to su se pojavljivale primali s manje iznena|enja. Da bismo ipak nekako bili u toku doga|aja, izmislismo jednu igru koja nas dosta zagrija. Da li je to do{lo slu~ajno ili nije, tada, u po~etku, nismo znali, ali jednoga dana, kada smo razgovarali 190
o ne~emu manje va`nom, Karlo, koji je sve vrijeme u razgovoru bio odsutan, najednom re~e: “Ko smije da se sa mnom opkladi – ko }e se idu}i pojaviti sa `utom bradom?” Ja se opkladih i izgubih opkladu. Tako smo to prihvatili kao igru. Kladili smo se jedan s drugim, tipovali bismo na nekog ~ovjeka, a onda ~ekali ko }e se novi pojaviti s bradom. Mada smo se zabavljali, u su{tini bila je to besmislena igra, jer niko nije bio toliko sretan da pogodi. Uvijek bi nas iznenadio neko na koga smo najmanje sumnjali. Niko nije bio sretan, ka`em, sem Karla. Ali to se ve} ne bi moglo nazvati sre}om. U stvari, Karlo nije rado u~estvovao u ovoj na{oj novoj igri, ali kada je to ~inio, tri ili ~etiri puta svega, u~inio je to stoga {to je bio siguran. Svakog puta je dobio opkladu. Naravno, po{to nam je to bilo sumnjivo, natjerasmo jednom Karla da prizna. Metod kojim smo ga prisilili da prizna nije bio naro~ito ~astan, me|utim, mi tada, {to je sasvim razumljivo, nismo bili u mogu}nosti da biramo sredstvo. Prvo je Filip poku{ao ~isto fizi~ki da uti~e na Karla, ali on je bio, kao {to sam rekao, toliko tvrdoglav i neosjetljiv da se brzo taj metod pokazao neefikasan. Poslije smo ga malo du{evno mu~ili na taj na~in {to smo pri~ali golicave pri~e o `enama a nismo njemu dali da slu{a. Svejedno, on je i dalje ostao tvrdoglav. Na kraju, kao posljednje sredstvo, Tadija mu ponudi tablu ~okolade i on pristade. “Jednoga popodneva”, pri~ao nam je jedu}i ~okoladu, “sjedio sam na klupi u parku. Ne sje}am se {ta sam tamo radio, ali kada je do{ao me|ugradski autobus, prestao sam sa svim i posmatrao sam kako se 191
putnici iskrcavaju. Tada primijetih Aleksandra Golemog kako izlazi iz autobusa nose}i `utu bradu. A znao sam da je nije imao kada je oti{ao. Onda sam nekoliko dana za redom odlazi pred autobus i uvjerio se da te brade ne ni~u u na{em gradu – ljudi ih donose. Poslije mi uglavnom nije bilo te{ko da saznam ko je otputovao i kada se vra}a. Otkri}e je bilo senzacionalno. Ako se zrelo razmisli, Karlo je imao pravo: na{ je grad ~astan grad i nije bilo mogu}e da ta |avolska ideja da se nose brade nikne u njemu. Ta napast je morala da do|e iz drugog grada. Onda se desila nemila epizoda sa Petrom. Do{ao je i rekao nam: “Pogledajte, i ja imam bradu.” Me|utim, mi smo ga odmah prozreli: ta brada nije bila prava, njena boja je bila la`na, na prvi pogled smo to uo~ili. Sem toga, on se hvalio, kao {to se uvijek hvalio, {to nije bilo obi~aj kod drugih, u skladu s pravilima te ~udesne vi{e sile. Tako nas je ova epizoda samo uvjerila u Petrovo nemilosrdno hvalisanje. Eh, sada smo ve} imali ne{to opipljivo, imali polaznu ta~ku s koje smo mogli da krenemo u dalje istra`ivanje. Ali prije nego {to po~nem da pri~am o na{im naporima, o mno{tvu te{ko}a i prepreka koje smo morali prebroditi da bismo tu tajnu, taj teret skinuli s na{ih glava, ne mogu da ne progovorim par rije~i o susjednom gradu, koji je bio kriv za ovu napast {to nas je spopala – uostalom, kriv je i za mnoge druge stvari. Taj susjedni grad – i danas se bojim da ga nazovem pravim imenom, jer mo`da se tamo ljudi nisu izmijenili pa mi mogu iz obi~ne zlobe napakostiti, po~eli da pi{u i pri~aju o ~udima u svome gradu, ali uvje192
ravam vas da oni nikada nisu imali plemenitih osje}anja, pa tako ni mogu}nosti da spoznaju bilo {ta o uzbu|enjima i tajnama `ivotnim – taj grad je kod dr`avnih upravlja~a potpuno nepravedno bio u ve}oj milosti od na{eg. Sada mogu otvoreno kazati da je razlog le`ao u tome {to je `ena ministra finansija bila rodom iz susjednog grada. Ina~e, ako bismo se u bilo ~emu mjerili, na{ grad je imao preimu}stvo u svim duhovnim, kulturnim i istorijskim odlikama. [to se ti~e istorijskih obilje`ja, mi smo imali ~uveni zatvor iz perioda austrijske okupacije, koji je adaptiran za gimnaziju, a to najbolje govori o na{em kulturnom prosperitetu, kako ~ak i od tamnica pravimo nau~ne institucije; dok su se na{i susjedi hvalili jednim nesuvislim spomenikom koji je predstavljao njihovog pretka, heroja i borca protiv turske vlasti, a u stvari je bio najobi~niji razbojnik i vandal. Dok je svaki na{ gra|anin bio pun dostojanstva, gospodske otmjenosti, oni, nikogovi}i, veoma su prosti i prljavi. Koliko su ne~isti najbolje pokazuje to {to su bili prisiljeni da izgrade tri javnu nu`nika, a mi smo imali svega jedan, a i taj jedan se slabo upotrebljavao, jer znali smo kao civilizovani ljudi da je mjesto za te potrebe u na{im domovima. Dalje, kod njih su prevara, kra|a i zlo~in bili gotovo svakodnevna pojava, njihovi sudovi su bili krcati, dok su na{i organi javne bezbjednosti bili skoro doslovno bez posla, dosa|ivali su u svojim kancelarijama i na de`urstvima, pa im je jedina satisfakcija za nerad bilo to {to su postali izvrsni igra~i {aha i domina. Kao ilustracija na{e kulture i na{e humanosti najbolje }e poslu`iti dokaz da je kod nas najbrojnija organizacija bilo dru{tvo prijatelja `ivotinja, a mnogi na{i sugra|ani oti{li su u tom pravcu tako daleko da su postali vegetarijanci. A oni tamo, s druge strane, nisu 193
po{tovali ni svoje bli`nje, a kamoli da paze i vode ra~una o svojim susjedima. Sam grad im je bio veoma ru`an, nisu imali nijedne pristojne crkve, da o d`amijama i ne govorimo. Turiste su odvodili na obli`nje brdo i pokazivali im more, ali je i ta turisti~ka atrakcija bila uslovljena vremenskim prilikama. Kao sresko mjesto imali su daleko ve}i bud`et od nas, sagradili su izme|u ostalih zgrada i veliku bolnicu, koja je uostalom zjapila prazna zbog primitivnosti njihovih bolesnika, i sportski stadion, gdje su se odr`avale fudbalske utakmice i koncerti duva~kog orkestra. Mi smo bili siroma{niji, ali nas je priroda obdarila inteligencijom i smislom za ugodan i lijep `ivot. Razumljivo da se u tom pravcu razvijao i sam grad. Gotovo da nije bilo dana a da se ne odr`i neka javna priredba, kakvo predavanje o {tetnosti abortusa, izlo`ba |a~kih radova i crte`a, ili je pak dramska sekcija pri gimnaziji izvodila [ilerove Razbojnike. A i bioskop je neprekidno radio. K njima tamo nismo rado odlazili, ali smo bili prisiljeni da zbog administrativnih i trgova~kih poslova otputujemo s vremena na vrijeme. A oni su nas uvijek do~ekivali s prezirom i zavi{}u. Jer su nam zavidjeli zbog na{e gospodstvenosti, zbog na{eg dostojanstva, toliko nam zavidjeli da su to ~esto ispoljavali i veoma drasti~no, tako da su na{im fudbalerima na gostovanjima uvijek zvi`dali, a u trgovinama nam podvaljivali daju}i nam najgoru robu, misle}i da mi ne znamo ocijeniti kvalitet. Me|utim, doga|aj sa `utim bradama unekoliko promijeni taj odnos. Pitali smo se {ta je to {to ru{i ugled na{ih gra|ana, {to ih uni`ava, {to ih tjera da ~esto putuju tamo, {to ih nagoni da se vra}aju okru`eni 194
`utim bradama, da donose tu napast u na{ grad? Ako je iko grije{an, to su oni, i neka ta |avolska rabota ostane tamo, daleko od na{ih o~iju, daleko od na{ih srca. Tako smo stajali pod krovom trafike i bili kivni i bili ljuti na sve one ozna~ene i `igosane nekim dalekim i nerazumljivim `igom koji se {epure pored nas i oko nas, a bili smo bijesni i sami na sebe, zbunjeni, uznemireni, {to ne mo`emo da proniknemo u tu tajnu. A znali smo: rje{enja mora biti. A rje{enje nije bilo tu, oko nas, jer bismo ga svakako ve} odavno prona{li; ono se nalazilo u onom tamo gradu. Trebalo je putovati. I onda smo putovali. Jedan po jedan. I jedan po jedan se vra}ali umorni, gladni i `edni, vra}ali se praznog lica, praznog srca, prazne du{e. Zar to nismo bili sretni da u|emo u tajnu, ili nismo nesretni, ili smo suvi{e ~isti, mo`da nedovoljno grije{ni, nismo vje{ti, ili smo naivni? [ta? Ali ipak nismo odustajali. I dalje smo uporno odlazili, mada te{ka srca napu{taju}i svoj grad, tumarali po tu|im ulicama, po stranom svijetu, podnosili uvrede, bagatelisanje. Onog dana kada do|e na mene red da putujem, upravo se s puta bio vratio na{ predsjednik op{tine, nose}i na svom licu onu nama tako dobro poznatu oznaku. I dok sam putovao, priznajem, malo me je bilo strah, pla{io sam se da ovaj zadatak koji stoji preda mnom nisam dovoljno jak da rije{im. Po ne~emu, ulaze}i u tu tajnu, ja sam ulazio u `ivote svih njih, i Stefana Glava{a i predsjednika op{tine, i mnogih drugih, i ko zna jo{ ~iji. A da bi se u{lo u `ivote ljudi, potrebno je dosta snage ili mo`da i malo sre}e. I zato, dok sam se drmao u autobusu, pitao sam se: zaista, da li sam ja taj? Tako pun strepnje, neizvjesnosti, 195
iza|oh iz autobusa, kro~ih na tlo prokletog na{eg susjednog grada. Moji prijatelji su me deset dana nestrpljivo ~ekali, od nestrpljenja se propu{ili i oni koji nisu pu{ili, kao Uro{, a ja se tek jedanaestog dana vratih. Vratih se promijenjena lica: sa `utom bradom. Ali kada sam do{ao, ponovo smiren i umiren, u svom gradu, me|u svojim ljudima, pored poznatih zidova i dragih kestenovih stabala, oti{ao sam ku}i i toga dana se nisam pojavljivao. Tako je bilo i idu}eg dana i jo{ dosta idu}ih dana. Izme|u zidova svog stana, tih zidova na koje su moji roditelji objesili svoju divnu pro{lost, bilo kolorisanu ili ne, pro{lost tako krasno poredanu da se samo jednim pogledom mogla shvatiti njena veli~ina, toliko je taj uramljeni `ivot sa zidova plijenio, toliko je izazivao divljenje da je svima onima koji su nam dolazili u posjete bilo potrebno ne{to vremena da se priberu, da budu sposobni za razgovor, i tu izme|u tih i takvih zidova, ja sam umrtvljen le`ao, zami{ljen sjedio, probu|en hodao. Nisam mogao da iza|em i svojim prijateljima objasnim u ~emu je ~itava stvar, jer se to nije moglo objasniti. Oni su me posje}ivali, dolazili u moj stan, razgledali zidove i porculansko posu|e i molili i preklinjali da im odam tajnu. Ja sam neprekidno {utio i vrtio glavom i najednom bih shvatio koliko sam sada daleko od mojih prijatelja, osjetio bih kako se udaljujem, kao da se izdi`em iznad njih no{en nekakvim ~udesnim krilima. [utio sam, jer nije bilo na~ina da i oni dobiju ta krila. Tako sam izgubio prijatelje. Tako sam, mogu to s ponosom da ka`em, izgubio i sebe, I od tada pa sve do danas, kada evo sjedim i prisje}am se onog grada, onog vremena, svih onih ~udesnih doga|aja, ta tajna 196
sa `utim bradama ostala je tajna, sem za nas koji smo bili nekako posve}eni, mada i mi znaju}i veoma malo. A kako je po~elo, tako se i zavr{ilo. Kada na{e djevojke odbolova{e svoju anemiju, uklju~i{e se u stari tok `ivota, postepeno opade interesovanje i za susjedni grad. Samo smo mi sa bradama ostali povu~eni u sebe, i dalje tajnoviti, ali s vremenom na{a tajna izgubi na cijeni, potisnuta novim i drugim ~udima i doga|ajima. Malo nas je to i vrije|alo, jer na{e brade prestado{e da budu senzacija. Stoga, ljutiti, jedan za drugim skinusmo taj znak koji smo s ponosom nosili, bijesni na sugra|ane {to nisu umjeli da ga shvate. Sada, kada vi{e nema pro{losti, kada vidim budu}nost na svom sada{njem stolu, u krpama i papirima, sada mogu da otkrijem tu tajnu, zapravo onoliko koliko sâm znam. Autobus koji me je odveo u susjedni grad, u tu ~udesnu avanturu, do~ekala je jedna `ena. Kada smo se zaustavili na gradskom trgu, oko autobusa se skupi dosta svijeta, uglavnom besposli~ari, prosjaci i policajci, a bila su tu i tri ili ~etiri uli~na torbara koji su putnicima, mojim sugra|anima i meni, nudili ogledalca, ~e{ljeve, upalja~e, usne harmonike i drugu robu. Me|utim, gledaju}i jo{ kroz prozor autobusa, ja sam vidio i bio siguran da je me|u ~itavom tom gomilom samo jedna osoba zaista ~ekala autobus. Ta `ena, bolje da ka`em djevojka – tako je divno izgledala, stajala je malo postrani, ali se ve} na prvi pogled moglo uo~iti koliko je nestrpljiva u i{~ekivanju nekoga ili ne~ega. Iza|oh iz autobusa, prokr~ih sebi put kroz tu gomilu a da ih nisam ni pogledao ni pozdravio, prezirao sam ih na taj na~in {to sam zvi`dao neki valcer, i najednom se obreh pored nje. Gledala me je nekoliko 197
trenutaka pronicljivo, kao da sam ja u~enik a ona u~iteljica koja mi sprema neko te{ko pitanje iz pravopisa, a onda mi stvarno postavi pitanje: “Nosite li za mene neku poruku?”, upita me. “Poruku?”, rekoh joj, “kakvu poruku?” “Znam”, rekla mi je, “vi nosite za mene poruku. Ina~e, za{to biste dolazili ovamo? U na{em gradu nema ni~ega sem pijanaca, kr~mi, blata, kra|a, `enskih i mu{kih kravata u prodavnicama, `ena na ulici i mu{karaca na poslu, sem siroma{nih crkava i bogatih trgovaca. Niste do{li u na{ grad da ga razgledate ni da trgujete, nemate potrebe da posje}ujete na{e crkve jer ste zdravi, ni da gledate na{e `ene jer ste mladi. Znam, do{li ste da mi predate poruku.” Nikad ranije nisam ~uo tako divan nje`an `enski glas, nikada nisam vidio takvo lice koje me je tjeralo da crvenim, da se stidim {to sam ovako prazan, bez te nekakve poruke, {to ne mogu da joj ispunim o~ekivanje, {to sam ovamo do{ao po du`nosti na{e znati`elje, na{e sudbine, a ne po du`nosti njene `elje i njene nade. Ali ipak morao sam da je razo~aram. “Ne”, rekoh, “vi se varate. Ne nosim nikakvu poruku.” I kada sam oti{ao od nje, mislim da sam ve} bio jako daleko, u nekoj gostionici, na kraju grada, ili mo`da samo korak pored nje, pored te `ene koju godinama ne zaboravljam, ~ini mi se ~ak ~itavog `ivota pamtim, ~uo sam kako ka`e: “Nikada se ne zna {ta ~ovjek nosi sa sobom na put.” Oti{ao sam da razgledam grad, da zagledam ljude, da na|em trag `utim bradama. Ali ovdje nijednu nisam sreo. Hodaju}i ulicama, pored prolaznika koji su me 198
se nekako ~udnovato klonili kao da sam oku`en, razmi{ljao sam o tome kako je ovaj moj posao, ovaj zadatak, besmislen. ^ovjek bi morao da bude gladan pas pa da nanju{i ovu tajnu. Mo`da je stvarno bilo potrebno da sa sobom povedem nekog gladnog psa, psa poput Tadijinog Robija, samo gladnog i `ednog. Onda bih tek mogao uspjeti, ali ovako, tumaraju}i sam ulicama, krstare}i s jednog kraja grada na drugi sve dok me cipele nisu po~ele `uljati – ovako nije bilo nade za uspjeh. Trebalo je imati dobar pasji njuh ili imati malo sre}e. Zato sam se pitao: da li ja imam bar jedno od tog dvoga? Vidio sam grad: ku}e, ulice, crkve, trgovi. Upoznao sam ljude: mrzovoljni, hladni, tu|i, daleki. Cijeli sam dan tumarao i tokom dana sve sam manje mislio na svoj zadatak, sve vi{e sumnjom podrivan da }u ostati bez rezultata, sve vi{e `eljan odmora i spokoja. Ali uvi|ao sam da za nas u ovom tu|em, susjednom gradu nema mira. Jer kada sam god ulazio u gostionicu da odahnem i da se okrijepim, do~ekivao me je preziran pogled konobara, stvarao se neprijatan jaz izme|u doma}ih gostiju i mene. I u svakoj od tih gostionica bacali su preda me neko jelo od gra{ka sa crvenim saftom, kao da sam `ivotinja, bijedan pas, ili kakav ~inovnik u protokolu. Ako sam bio `edan, donosili su mi ~a{u piva, i sve te ~a{e piva po nekom valjda nepisanom zakonu bile su neoprane, na njihovim rubovima bez izuzetka kao kakav pe~at stajao je crveni otisak `enskog ru`a. Ni na ulici nije bilo bolje: smetljari su meli na mene pra{inu, opu{ke cigareta i izgubljenu dugmad, a `ene se redovno okretale za mnom. Bilo je jasno: znali su da sam do{ao iz drugog svijeta. 199
I ono ne{to {krtih rije~i koje sam od njih ~uo u kratkim slu`benim dijalozima nikako nisam mogao da razumijem. Nisam mogao da shvatim ono {to su mi govorili. Govorili su: “Vidi se, vi `ivite tamo, negdje u drugom gradu”, pa kada bih potvrdio, oni su govorili ono {to nikako nisam mogao da razumijem: “Sigurno vas Magdalena ~eka. Ona je tako nesretna kada je sama.” ^esto su mi pominjali tu Magdalenu, tako ~esto da sam tokom dana, tokom mojih popodnevnih istra`ivanja svih sumnjivih mjesta, praznih tavana i zaboravljenih podruma, gdje sam se kao tad kriomice zavla~io tra`e}i porijeklo `utim bradama, po~eo sve ~e{}e i ~e{}e misliti na tu nepoznatu `enu. I tako bih najedanput sam sebe uhvatio kako u nekim bud`acima smetlji{ta ili pored pija~nih tezgi, sav predan detektivskom ispitivanju i istra`ivanju, kako najedanput na tu Magdalenu, na tu `enu koju nisam vidio ni poznavao, mislim kao na nekoga ko je predodre|en da pripada meni, kao na bra~nog druga ili bolje da ka`em kao na nekog imaginarnog druga mog braka. To je dolazilo vjerovatno otuda {to sam onda bio suvi{e mlad, {to sam vjerovao da znam kakva me o~ekuje budu}nost. [to se vi{e bli`io sumrak, sve sam se vi{e osje}ao nesiguran i nespokojan. S jedne strane mu~ila me je misao da sam i ja, kao i svi moji prijatelji prije mene, osu|en na neuspjeh pred tajanstvom `utih brada, a s druge strane bio sam zabrinut jer nikako nisam mogao da na|em preno}i{te. Gdje sam se god obratio, u ono nekoliko javnih pansiona, mizernih i mra~nih, svugdje su me odbijali govore}i mi da je sve zauzeto. Istinu da ka`em, sumnjao sam da u tim preno}i{tima uop{te 200
neko i spava, jer za san je potreban spokoj u du{i, a ovdje se nije mogao na}i, tu, u tim lokalima zadimljenim i prljavim, s namje{tajem koji je upljuvan muhama iz pro{lih ljeta i po kome su se protezala tijela putenih i bludnih `ena i pijanih mu{karaca. Ili mo`da ljudima koji su tu prebivali i no}ivali i nije bila potrebna du{a. U stvari, odbijali su me stoga {to su znali odakle dolazim, i svi su se odreda ~udili {to tra`im preno}i{te, kao da sam tra`io da me upoznaju s njihovim porodicama, kao da sam `elio da u|em u njihov privatni `ivot – toliko im je izgledalo nevjerovatno. Pitali su me: “Zar kod Magdalene nema mjesta?” Kada je ve} bilo suvi{e kasno, a da se povla~im iz ove igre bilo je kasno ve} odavno, no} bija{e tu, sijalice su `mirkale na uli~nim trgovima, odlu~ih se za jedino {to mi preostaje: da na|em tu Magdalenu, kao jedini spas za izmorenog putnika. Tako sam u poznim ~asovima dana napustio ideju da i dalje tragam za onom napasti {to se krijum~arila u na{ grad, obeshrabren i rije{en da se ve} sutradan vratim domu svom, dragom i toplom. Ali prvo je bilo potrebno da ovdje na|em bilo kakav dom, bio sam spreman da ~ak bude i mrzak i hladan, samo da negdje provedem no}. I s tom namjerom potra`ih Magdalenu. Ni to nije bilo jednostavno. Svi oni koje sam pitao za njen stan nisu znali da mi odgovore, ili nisu `eljeli. Pona{ali su se kao da ih vrije|am, kao da pravim {alu na njihov ra~un. Zaista, trebalo je smo}i snage i hrabrosti pa u ovom ku`nom gradu biti stranac, ostati vjeran sebi i svom zavi~aju. Ipak na|oh jednog obogaljenog de~ka, koji mi ni po svojim umnim sposobnostima nije ulijevao povjerenje, da me odvede do 201
ku}e koju sam tra`io. Nisam mogao birati, tako da se prepustih da me vodi ovaj dvostruko {epavi de~ko. I{li smo polako, a on je cijelim putem govorio: “Da, da, Magdalena. Neka joj i ovoga puta bog bude na pomo}i”, i pri tom se stalno krstio zabacuju}i glavu negdje gore prema mjesecu. I kada me dovede do kapije, samu ku}u i ne osmotrih od iscrpljenosti i umora, umjesto pozdrava promrmlja za sebe: “Neka joj bog pomogne”, ponovo pogledav{i nebo i zvijezde. Bauljao sam sâm uz mra~ne drvene stepenice. Pun strepnje pred onim {to me ~eka do|oh do vrata stana i tek {to ispru`ih ruku da u tami napipam zvonce, vrata se otvori{e. Preda mnom je stajala, osvijetljena svjetlom iz hodnika, `ena koja me je tog jutra do~ekala pred autobusom. “Znala sam”, re~e ona. “Morali ste da me na|ete. U|ite.” U{ao sam i ostao tu deset dana. Odmah u po~etku poslu`io sam se jednim malim lukavstvom. Zapravo, prisiljen te{kim uslovima svog boravka u ovom gradu, nisam smio sebi dozvoliti da izgubim i ovaj jedini kutak, to Magdalenino uto~i{te, gdje sam mogao da se odmorim i osje}am kao stvaran ~ovjek, da ne ka`em kao potpun mu{karac. Stoga sam tu Magdalenu, `enu koju te{ko mo`e ko i da sanja, toliko je ona bila van svijeta, van doma{aja ljudskog uma, ostavio u zabludi da joj donosim neku poruku. A i ona, {to me je unekoliko ~udilo, ~ekaju}i valjda da prvi po~nem o tome razgovor, pustila me da u`ivam u bla`enstvima njenog doma. Ne znam da li bi ugodnost tog doma bila tako potpuna da nije bilo Magdalene. Dapa~e, mislim da je ~itav stan bio veoma obi~an, gotovo neugledan. Tu 202
nije bilo ni ma~ke ni psa, a umjesto kanarinaca ~ule su se koko{ke iz susjednog dvori{ta. Ako se jo{ tome doda da su ~itave dvije sobe bile zatrpane odvratnim pra{njavim knjigama, i da je dobar dio tre}e zauzimao glomazni crni klavir, onda se dobija prava slika kako je u stvari u ovom stanu bilo malo mjesta za komotan `ivot. Me|utim, tu je bila Magdalena, njena pojava je ispunjavala sve praznine u ku}i, pa se sticao utisak da je ku}a i prijatna i lijepa. Jedino {to o njoj znam jeste kako je izgledala. Suvi{e zadovoljan tim podatkom nisam se sjetio da zatra`im da mi pri~a svoj `ivot. A mogu}e je da sam se malo pribojavao, jer ako postoji takvo stvorenje kao {to je Magdalena, ~udesno lijepa i nestvarno prijatna, to ne mora zna~iti da je bio isti takav i njen dotada{nji `ivot. Ba{ suprotno, mo`da je bio mukotrpan i te`ak, i tra`e}i od nje da mi ga pri~a morao bih se rastu`iti, a to nikako nije bilo preporu~ljivo, kada sam ve} mogao veseo i zadovoljan da provodim dane i no}i pored `ene koja je svim i sva~im nastojala da mi boravak bude {to prijatniji. ^itavih deset dana nisam nigdje izlazio, pored Magdalene mogao je ~ovjek da zaboravi i ve}e stvari a ne taj misterij sa `utim bradama, mogao ~esto da zaboravi i sebe, a grad me i ina~e nije privla~io, jer sam ga prvog dana dovoljno i preko mjere upoznao. Cijeli svijet je bio unutra, tu, pored mene, i ja sve svoje vrijeme posvetih tome da ga posmatram, da se divim, da u`ivam u njemu. Da, za mene je tada ~itav svijet bila Magdalena. Ipak, desetog dana ona mi re~e: “Vrijeme je da se vrati{. Da odnese{ poruku.” “Da odnesem poruku?”, upitah ja. “Kakvu poruku?” 203
“Vidje}e{ sutra. Autobus polazi u podne.” Mo`da zato {to je to bilo moja posljednja no} s Magdalenom, ostala je to najdra`a no} moga `ivota. ^inilo mi se da tu `enu, niti ikoga drugog uostalom, nikada nisam potpunije upoznao. Tek idu}eg jutra pred polazak primijetih da sam neobrijan. Sve ovo vrijeme, u ovom toplom Magdaleninom okrilju, zanesen njenim prisustvom, zaboravio sam na svoju bradu, koja je rasla. I kada sam pri{ao ogledalu, opazih da je ve} velika i da ima neku ~udnovatu boju, `utu, koja je pomalo prelazila u ri|u. “Morao bih se obrijati”, rekoh Magdaleni. “Ne”, re~e ona. “Treba da odnese{ poruku. A kako druga~ije da se ona vidi i shvati!” I tako sam se vratio sa `utom bradom. Nosio sam je svuda; du`nost i po{tovanje prema jednoj dalekoj i nezaboravnoj `eni nalagali su mi da je pokazujem na svim javnim mjestima, jer nisam znao kome je namijenjena. Da li jednom ~ovjeku ili ~itavom gradu? I ~esto sam se pitao: da li mi koji smo nosili brade, koji smo odlazili u mra~ni prljavi susjedni grad i tu upoznavali najdivnije bi}e svijeta, da li smo bili sudbonosno predodre|eni, ili je to bila samo sretna slu~ajnost, ili su neki, kao Stefan Glava{, koji je prvi donio `utu bradu u na{ grad, zahvaljivali to svom dobrom njuhu, intuiciji? A kakvu smo poruku odnosili, kakvu donosili? [ta je zna~ila? Jesu li je ljudi razumijevali? Ne znam, ali smo naslu}ivali, mi, kuriri tih nerazumljivih poruka, da to u stvari nije bilo te{ko shvatiti. Potrebno je bilo da ljudi misle na te poruke, a ne da se jednostavno ~ude, i tako bi gradu postalo razumljivo i jednostavno. 204
DRAME
VA@AN ^OVJEK
LICA VOJISLAV PERI], {ef SLAVICA, njegova sekretarica ANICA, njegova supruga KATICA, njihova ku}na pomo}nica STUDENT JAVNI RADNIK GENERALNI BLAGAJNIK
SEKRETARICA: Dru`e {efe... Izvinite... Oprostite... [EF: [ta je?... Je li {ofer stigao? Reci mu da odmah
ode u skup{tinu do sekretara i odnese mu ono pismo koje je kod tebe na stolu. SEKRETARICA: Ali, dru`e {efe... [EF: Veoma je hitno. Ako ne stigne do dvanaest, onda je bolje da nema ni njega ni tebe... SEKRETARICA: [ofer je pismo ve} davno odnio. Ali, dru`e {efe, neki mladi}... [EF: Jesu li stigle karte za ve~era{nju premijeru u pozori{tu? Ako budu iznad osmog reda, vrati ih... SEKRETARICA: Stigle su. Tre}i red, sredina. Ali neki mladi}, dru`e {efe, ho}e... [EF: Za onaj sutra{nji poslovni ru~ak pozovi i dvije-tri slu`benice omladinke. Ho}u da poka`em da ja mislim i na mlade, ne treba ih zapostavljati; {to prije da se uklju~e u dru{tveni `ivot, njima je potrebno vi{e prisnijih kontakata s nama starijima... SEKRETARICA: Da, da, u redu, dru`e {efe. Ali jedan mladi} tu, pred vratima... [EF: Obavijesti drugove iz odbora da se ubudu}e ne}e vi{e na sastancima slu`iti sendvi~i, pi}e i slatko. Ostaje samo crna kafa, a cigarete }e svako donositi sa sobom. Ako se uzme za prosjek da se svakih pet sati odr`ava jedan sastanak, lako }e se izra~unati koliko se potro{i u konzumiranju hrane i 211
pi}a. Sastanci moraju da nam budu {to plodniji, konstruktivniji. Kada se `va}e ili pije, ne mo`e se diskutovati. A nama su potrebni ljudi koji se anga`uju, a ne oni koji jedu i piju. SEKRETARICA: Obavijesti}u sve drugove. Me|utim, dru`e {efe, jedan mladi} stoji pred vratima i ho}e da s vama... [EF: Mlade, da, treba {to vi{e podsticati u njihovu radu. Treba im dati poleta, elana. U tom smislu ne bi bilo lo{e sprovesti jednu internu anketu me|u mladim ljudima, i drugaricama tako|e, o stepenu njihovog radnog entuzijazma. Rezultat }e sigurno biti veoma ohrabruju}i. Uostalom, na tome treba nastojati. Pribilje`ite ovo. SEKRETARICA: Da... Nastojati da se sprovede anketa koja }e odraziti elan mladih ljudi... [EF: I drugarica... SEKRETARICA: I drugarica. [EF: Odli~no! SEKRETARICA: Jedan mlad ~ovjek, dru`e {efe, ka`e da ima da vam saop{ti ne{to... [EF: Zamalo da zaboravim. Televiziji i {tampi treba poru~iti, poslati jedan cirkular, da pristajemo da objave reporta`u o uspjesima na{eg kolektiva. Publika je `eljna da vidi na{eg radnog ~ovjeka na djelu, njegova pregnu}a, radni elan i svakodnevnu borbu za bolju sutra{njicu, pa za{to publici uskra}ivati to zadovoljstvo. Televizijske kamere, fotografski aparati i novinske bilje`nice neka slobodno u|u me|u nas, ja }u uvijek odvojiti dio svog dragocjenog vremena da bih odgovorio na pitanja; neka na{a iskustva budu podstrek svim kolektivima diljem na{e domovine... Jeste li to zapisali? 212
SEKRETARICA: Da... podstrek kolektivima diljem
na{e domovine...
[EF: Lijepo re~eno. Iskoristi tu frazu u nekoj prilici.
[teta da propadne.
SEKRETARICA: Svakako... Ali, dru`e {efe, pred vra-
tima stoji jedan mlad ~ovjek. @eli da ga primite.
[EF: [ta ste rekli? Nekoga da primim? Da, da... Jesam
li mu zakazao sastanak? Je li se ranije najavio?
SEKRETARICA: Ne, nije, iznenada je do{ao. Ja sam
mu kazala da je potrebno ranije da se najavi, vi ste veoma zauzet ~ovjek, poslovi ne mogu da ~ekaju... [EF: Odli~no si mu odgovorila, odli~no. SEKRETARICA: Ali on insistira. Ka`e da je veoma va`no. Da se ne mo`e odlagati. [EF: Interesantno. A {ta je to {to se ne mo`e odlo`iti? SEKRETARICA: Nije htio da ka`e. Jedino ponavlja da on mora s vama danas razgovarati. [EF: A ko je on? SEKRETARICA: Neki mladi}. Ne}e da ka`e ko je i {ta ho}e. [EF: Mladi}, mlad ~ovjek, hm... Omladinac? Komunista? Je li ~lan sindikata, ni{ta nije rekao? SEKRETARICA: Ni{ta. Ne}e da ka`e ni gdje je zaposlen. Ako ikako ima posao, u {ta ja sumnjam, onda }e biti da je magacioner u nekom stovari{tu, liftboj u najboljem slu~aju, ili tako ne{to. Tako izgleda. [EF: Magacioner u stovari{tu? Liftboj? Zaboga, kakve ja veze imam s njima i oni sa mnom? Valjda u ovoj ustanovi postoji nekakav red! Zna se ko s kim treba da saobra}a. Za{to tog magacionera ili liftboja nisu uputili onome kome pripada: drugarici sindikalki Darki, ili knjigovo|i Grbi}u, on obi~no s takvim kontaktira? 213
SEKRETARICA: Naravno da sam rekla da je potrebno
da se prethodno obrati drugovima dolje... Ali on je uporan. Ka`e da jedino s vama mo`e da obavi taj posao. [EF: Rekao je posao? Zaboga, pa ti zna{ kakve ja imam delikatne poslove, veoma osjetljive, u kojima je potrebno mnogo znanja, stru~nosti i diplomatije, zar ne? Ali ako ja primim tog molera, ili... [ta si rekla da je on? SEKRETARICA: Taj mladi} nije uop{te rekao {ta je i ko je. Samo sam prema njegovom izgledu pomislila da bi mogao da bude magacioner ili liftboj. [EF: A kakav ima izgled? SEKRETARICA: Tako... obi~an... Ni po ~emu specifi~an. Konfekcijsko odijelo, neo~i{}ene cipele... [EF: Ako ja dozvolim da kroz ovaj kabinet neprestano defiluju takvi kao {to je taj...taj... s prljavim cipelama, molim te, od mog rada ne bi bilo ni{ta. Ne, ne mogu da ga primim. Po{alji ga tamo u ~iju nadle`nost spada. I jednom neka se ve} zna ko su moje stranke! SEKRETARICA: Da, u redu... (Vrata se otvaraju, muzi~ki akcenat, vrata se ponovo otvaraju.) SEKRETARICA: Izvolite, dru`e {efe, ali... Onaj mladi}... On je uporan. Ka`e da nije do{ao radi sebe nego radi vas. [EF: Radi mene? Mo`da je opravljao kod mene televizor, pa je do{ao da mu platim. Anica me danas nije zvala telefonom? SEKRETARICA: Ne, dru`e {efe, va{a se supruga danas nije javljala. [EF: Hm... radi mene... [ta ja imam s takvim svijetom? Ja se nalazim na odgovornom i va`nom mjestu, 214
saobra}am s odgovornim i va`nim ljudima i {to je meni potreban jedan takav... konobar?... Rekla si da je konobar? SEKRETARICA: Nije rekao ko je ni {ta ho}e. [EF: Ni{ta ne ka`e, a ho}e da ga tako jednostavno primim? Jo{ je i veoma uporan! SEKRETARICA: Da, vrlo je uporan. Kazao je jo{, ako ga ne primite, da }e vas on sa~ekati na ulici ispred va{eg automobila, da }e vam do}i ku}i. [EF: Prijeti, zna~i! A, to ne dozvoljavam! Ni u ratu... SEKRETARICA: Ne, ne izgleda da prijeti. Dapa~e, izgleda miran i skroman. [EF: Ti su najgori. Kako mo`e biti miran i skroman, a sigurno ima malu platu, vjerovatno je jo{ i podstanar. On sigurno samo izgleda miran, a ustvari ~eka priliku, mo`da nosi i skriveno oru`je. Znam ja te, ti su oni najgori! Ali ne bih ja bio danas ovo {to jesam kad bih se bojao tih sitnih smrtnika koji po pet godina nose jedno te isto izlizano odijelo. Prolazio sam ja pored njihovih ku}a, pokraj njihovih kr~mi, a da ni trepnuo nisam! Ne boji se ovaj Vojislav Peri} kojekakvih trafikanata... I u ratu sam ja... Dobro! Pusti ga neka u|e. Ali u svakom slu~aju ostani negdje blizu. (Muzi~ki akcenat.) STUDENT: (Boja`ljivo.) Dobar dan! [EF: Dobar dan! Slobodno govori {ta `eli{? STUDENT: Ja sam... ovaj... mene su poslali... [EF: De, de, ne ustru~avaj se. Ja sam poznat kao ~ovjek {irokih pogleda. Mladi}u, samo hrabro, slobodno govori. Ako i sjedim u ovoj fotelji, ne jedem ljude! Ha-ha-ha... STUDENT: Poslali su me... ovaj... da vas na|em... 215
[EF: Evo, na{ao si me. Nije mene te{ko na}i, zna se
moje mjesto, moji zadaci, moji uspjesi, moj budu}i put... A, ~ujem, li~no radi mene si do{ao? STUDENT: Da, da, upravo tako. Li~no radi vas, ukoliko ste vi... Vojislav Peri}. [EF: Hm, pogledaj me i vidje}e{ da je nepotrebno sumnjati. STUDENT: Va{ se otac zvao Jovan? [EF: Da, da, bija{e to mudar seljak, pravi~an. Da se razumijemo, ja se nikada nisam stidio svog selja~kog porijekla. STUDENT: Sada imate pedeset i dvije godine? [EF: Ta~no. Sve ste to mogli neki dan pro~itati u mojoj biografiji u novinama. STUDENT: Imate `enu i sina studenta iz ranijeg braka... [EF: ^ekaj! S kakvim pravom ulazi{ u moj li~ni `ivot. To je moja privatna stvar imam li `enu i djecu i koliko! Nisi se ni predstavio, a iznebuha si po~eo da se upli}e{ u moj privatni `ivot, u moje slobodne ~asove, kojih, ne zaboravi, imam veoma malo. Ko si ti? [ta ho}e{? STUDENT: Ja sam... mene su poslali... To je, ustvari, veoma te{ko objasniti... Ina~e studiram geologiju, ali to nema nikakve veze s ovim... ovaj moj posao... Zapravo, ja nisam njihov stalni slu`benik, to samo ovako honorarno... Znate, da bih nekako iza{ao nakraj... [EF: Stani! [ta trabunja{ kog |avola! Ni{ta te ne razumijem! Ko te je poslao? ^iji si slu`benik? Gnjavi{ me, a ja imam va`nijih poslova, poslova koji imaju op{tenarodne razmjere. Da te nije, mo`da, milicija poslala? 216
STUDENT: A ne, ne. Meni samo na par~etu hartije
ostave poruku, ime i prezime, podatke onoga po kojeg treba da odem. Ne, ne, policija, to jest milicija, s njima nemamo ni{ta... veoma rijetko, veoma rijetko... [EF: Pa {ta ho}e{, govori ve} jednom! Stoti put ti ka`em: nemam ja vremena za bacanje! Govori ili napolje! STUDENT: ^ekajte, dru`e Peri}u, odmah... sad }u vam ja objasniti, mada }ete veoma te{ko mo}i da shvatite... Radi se o tome da vi treba da umrete, a ja sam do{ao da vas odvedem. [EF: Ha-ha-ha. Da umrem? Ha-ha-ha. Da me vodi{? Ha-ha-ha. A gdje ti je kostur i kosa u ruci? Haha-ha! STUDENT: Niko mi u po~etku ne vjeruje. Svi misle da se {alim ili da sam lud. To je ono najte`e u mom honorarnom poslu. Ali, dru`e Peri}u, istina je. Takva vam je sudbina, vi morate napustiti ovaj svijet {to prije, jo{ danas... [EF: Kako se usu|uje{, magar~e jedan! Klipane blesavi! Budaletino! Do{ao si ovamo mene da zavitlava{! A zna{ li ti ko sam ja?! Vojislav Peri} nije bilo ko da mu otrcani balavac dolazi s takvim kretenskim idejama! Kada sam u ratu, gdje se ginulo na svakom koraku, ostao `iv, misli{ da }u sada, kad zauzimam ovakav polo`aj, jednostavno polo`iti oru`je? Blesane! Ne dam se ja tako lako! I ko je do{ao da mi govori o smrti? Jedan {ugavi mladi}! Ako treba da umrem, a ovakvi kao ja ne umiru lako – to da zna{, ima ko }e to meni saop{titi! Mar{! Mar{ u svoj studentski dom, u svoje podstanarsko gnijezdo! Napolje! I da te vi{e nikada nisam vidio! 217
STUDENT: Ali... dru`e Peri}u... kako da nesvr{ena
[EF: Dakle, ne zaboravi: vrata mog kabineta otvorena
(Graja. ^uju se uzvici: napolje, izlazi; uhvati ga za vrat.) SEKRETARICA: Dru`e {efe, je li vam dobro? Da zovnem ljekara? [EF: Ne, dobro mi je. Ni{ta... Srce... Daj mi samo one moje kapljice za srce... Tako... bi}e mi lak{e... SEKRETARICA: Jako sam se upla{ila. [ta je htio taj mladi}? [EF: Bitanga! Misli sa mnom se mo`e postupati kako mu je volja! A ti, da nisi pu{tala takve nikogovi}e u moj kabinet! Zna se ko tu mo`e da do|e. SEKRETARICA: Je li vam lak{e? [EF: Dobro je... Jo{ samo malo. Otvori prozor, treba mi svje`eg vazduha. SEKRETARICA: Onaj sastanak... Ho}ete li mo}i da prisustvujete? [EF: Kakvo je to pitanje! Moram ja biti tamo, ina~e bi cijela stvar propala. Bez mene su nesposobni da bilo {ta u~ine. Vajni stru~njaci! A da su bili u ratu, pitao bih ja njih da li bi ostali `ivi. Uostalom, da nije mene, ko bi im dao osnovne smjernice? Ukoliko mi bude lo{ije, pa ne budem sposoban da zbog zdravstvenih razloga prisustvujem tom sastanku, otka`ite ga. SEKRETARICA: Da, svakako. Gdje bi oni mogli i{ta bez vas. [EF: Ti rapidno napreduje{, brzo shvata{ osnovne stvari. Jo{ samo da shvati{ koga mo`e{ pustiti u moj kabinet. Ovakva tvoja gre{ka kao s onim mladi}em da se vi{e ne ponovi! SEKRETARICA: Budite u to sigurni!
(Muzi~ka zavjesa.) SEKRETARICA: Dru`e {efe... [EF: Dobro si do{la. Ka`i mi, je li sekretarica odgovornog druga Jovanovi}a u toku dana{njeg dana ne{to telefonirala? SEKRETARICA: Ne, danas izuzetno nema nikakvih novosti, sem {to pred vratima... [EF: Onog novinara {to je pisao gluposti, zna{ ve}, pozovi na razgovor. @elim da mu na prijateljski na~in skrenem pa`nju na njegova zastranjivanja. SEKRETARICA: Da... Pred vratima je jedan drug. Tra`i da ga primite... [EF: Jesam li primio, je li do{ao po{tom kakav poziv za sastanak gore u metropoli? Trebalo bi da vidim neke ratne drugove i, uop{te, kakva je situacija s ljudima... SEKRETARICA: Ne, nije ni{ta. Ali jedan je drug iz glavnog grada pred vratima. Evo njegove posjetnice. [EF: Iz metropole? Daj da vidim... (^ita.) “Du{an Proki}, javni radnik”... Nikad za njega nisam ~uo.
posla... [EF: Mar{! Napolje! Izbacite ovu vucibatinu!
218
su samo za one ljude s kojima mogu na ravnoj nozi da razgovaram. Hvala bogu, imam dovoljno zamjenika i sekretara koji su du`ni da obja{njavaju ljudima... publici da tako ka`em, ono {to ja naredim i propi{em. Moje vrijeme je nezamjenjivo i neprocjenjivo. SEKRETARICA: Potpuno shvatam. Vi imate vremena da razgovarate samo sa odre|enim krugom ljudi. Sa sebi ravnim. [EF: Tako je. A sada me ostavi da radim. Treba da se brinem za budu}nost zajedni~ku svima nama u ovom mom kolektivu.
219
To je sigurno jedan od ovih novih... “Telefon 98-547, stan: Bulevar ve~ernjeg zalaska 135”... Hm. Ti novi sve se vi{e guraju. Neka u|e. SEKRETARICA: Izvolite. Drug Peri} }e vas veoma rado primiti. JAVNI RADNIK: Hvala, hvala. [EF: Izvolite, u|ite, u|ite. Vi ste, dakle, taj drug Proki} iz metropole. Za vas sam, vjerujte, ~uo samo najbolje. JAVNI RADNIK: Da, da... Ovdje je kod vas veoma ugodno. Vidim, imate lijep namje{taj... [EF: Ni{ta naro~ito. Orah. Dao sam samo da se malo izrezbari, tek toliko da ne bude monotono. JAVNI RADNIK: Slobodno da sjednem? [EF: O, sto puta oprostite, molim vas... ^udi me da nas niste obavijestili da dolazite. Mi bismo vas do~ekali... JAVNI RADNIK: A, nema potrebe. Osim toga, do{ao sam veoma hitno, kola su jurila preko stotinu na ~as. [EF: Hitno? Zna~i... ovaj... va{a posjeta je veoma va`na... donosite mi neke specijalne poruke? JAVNI RADNIK: Kako se uzme. [EF: Ah, izvinite... Gotovo da zaboravim... (zvono, vrata se otvaraju.) Slavice, donesi za druga vinjak... Vi pijete vinjak, ili mo`da kurvoazje? JAVNI RADNIK: Da, da... Svejedno. Mo`e vinjak. [EF: Dakle, vinjak i tako... ostale stvari... sendvi~e, cigarete, mo`da ho}ete }evap~i}e? JAVNI RADNIK: Ne, ne, nije potrebno. [EF: Samo brzo. SEKRETARICA: U redu. Odmah. [EF: Pa... ina~e, {ta ima novo u metropoli? JAVNI RADNIK: Tako... pone{to... Ova pepeljara je sigurno kristalna? 220
[EF: Da, i luster. Daje bolje svjetlo. (Poslije pauze.)
A, {ta drugovi gore ka`u o mom anga`ovanju? Mislim da su zadovoljni. Na posljednje moje izvje{taje, elaborate i referate, nisu imali nikakvih primjedbi. Koliko znam, drugovi gore cijene moje pregnu}e koje daje podstrek drugima diljem na{e domovine. JAVNI RADNIK: Koji drugovi gore? [EF: Pa, uop{te odgovorni drugovi gore, u metropoli, u skup{tini, u vladi... JAVNI RADNIK: Nemam pojma. Znate, moj posao nema nikakvih dodirnih ta~aka s tim forumima. [EF: Pa zar vi... (Vrata se otvaraju.) SEKRETARICA: Izvolite. JAVNI RADNIK: Hvala. O, zaista odli~no! Ima bibera i soli! Znate, ja volim slano i papreno. Profesionalna deformacija. [EF: A zar niste rekli da mi nosite neku poruku iz metropole? JAVNI RADNIK: Poruku? Da, u izvjesnom smislu... @ivjeli... (Kucanje ~a{a.) [EF: Ja mislim da se ne radi ni o kakvim problemima. Ovdje u nas, barem u mom kolektivu, stvari stoje veoma dobro. Svijest, radni elan, pravilno shva}anje zadataka... JAVNI RADNIK: Problema uvijek ima. [EF: Naravno, naravno, ali ja nastojim... JAVNI RADNIK: Problema uvijek ima. [EF: Naravno, naravno, ali ja nastojim... JAVNI RADNIK: @ivjeli! [EF: Izvinite, ali... moje srce... znate... Ne bih smio... 221
JAVNI RADNIK: Svakako, znam. Va{e srce nije ba{
onako kako bi trebalo da bude. A i druge neke indicije. [EF: Indicije? JAVNI RADNIK: Veoma ste blijedi. [EF: Ah, onako... Ne... Nije to ni{ta. JAVNI RADNIK: Preda mnom ne treba da krijete. Va{e zdravlje je naru{eno. [EF: Moje zdravlje? Ali ja sam sasvim... kao dren. JAVNI RADNIK: Ne ba{ tako, ne ba{ tako. Uostalom, ja sam du`an da vam se izvinim. Shvati}ete na{e probleme s ljudima u unutra{njosti, naro~ito s onim honorarnim. Nevje{ti su, a i traljavo obavljaju poslove. A {ta se mo`e, kad nemamo dovoljno na{eg ljudstva. Ali gre{ka je svakako bila {to smo vam, tako uva`enoj li~nosti, poslali onog mladi}a. [EF: Mene ovdje zaista svi mnogo cijene... A kakav mladi}? JAVNI RADNIK: Mislim da je to bio neki student. Honorarno je kod nas, tako se prehranjuje, zaradi ne{to po u~inku. [EF: Student? Ne sje}am se nikakvog studenta. Mislite na nekog od onih {to raznose mlijeko? JAVNI RADNIK: Zar kod vas nije dolazio jedan student da vam saop{ti da vi trebate napustiti ovaj svijet? [EF: Ah, ta bitanga! Do{ao je ovdje sa mnom da se zavitlava. Mislio je valjda da }e me upla{iti, kao da ja nisam toliko puta u ratu smrti gledao u o~i, ovako kao {to vas gledam. Najurio sam ga napolje s noge na nogu! JAVNI RADNIK: Da, stvarno je bila gre{ka... {to smo njega poslali. Vi ste mnogo toga u svom `ivotu iskusili... 222
[EF: Moje iskustvo je neiscrpno! JAVNI RADNIK: ... i razumijete da }e jednom do}i
~as kada }ete morati da prepustite drugima sve ovo, ovaj kristal, ovaj pisa}i sto, va{u ku}u s balkonom i posebnim ulazom za poslugu, ovaj grad... Va{e srce, va{e zdravlje nije vi{e kao nekada, postali ste, oprostite mi na izrazu, ruinirani. Buran i odgovoran `ivot vas je skrhao. I evo, do{ao je ~as da napustite sve to, jer va{e tijelo dalje ne mo`e izdr`ati. [EF: Vi se {alite! Meni nije ni{ta. Osje}am se tako svje`e i poletno... JAVNI RADNIK: To je varka. Mi bri`ljivo vodimo ra~una o va{em tijelu, a va{ duh i va{e misli, ideje, va{e zasluge i va{ polo`aj nas ne zanimaju. I do{li smo do nepobitnog zaklju~ka da va{e tijelo vi{e ne mo`e da izdr`i. Jo{ koliko danas vi morate ovaj svijet da napustite. Ja sam zbog toga i do{ao kod vas. [EF: Ali, zaboga... to nije... mogu}e... ne mogu da vjerujem... srce... kapljice... vode... (Zvono.) SEKRETARICA: [ta se desilo? Nije vam dobro, dru`e {efe... [EF: Prozor... svje`eg vazduha... moje kapljice... SEKRETARICA: Evo odmah... tako... voda, evo... da vam otkop~am ko{ulju... JAVNI RADNIK: Vi ne pijete vinjak? SEKRETARICA: Molim? Meni ka`ete? JAVNI RADNIK: Ne volim sam da pijem. Ovo je sigurno uvozni. SEKRETARICA: Da, uvozni... Je li vam lak{e, dru`e {efe... [EF: Dobro je... sad mi je bolje... mo`e{ oti}i... JAVNI RADNIK: @ao mi je. Ali treba da se pomirite s tim da su vam ovo posljednji ~asovi. 223
[EF: ^ujte... To je sve tako fantasti~no. Uop{te ne
mogu da vjerujem. Vi ste javni radnik, a bavite se takvim poslom. JAVNI RADNIK: Kako da budem tajni radnik, zar ima ne{to tajno u smrti? [EF: Ali za{to ja? Za{to ste meni do{li, meni koji sam toliko toga dao za ovu zemlju, za ovaj narod? Za godinu-dvije treba da idem na vi{i polo`aj... JAVNI RADNIK: [ta mislite, da mi biramo? Poznato je da smo pred smr}u svi jednaki. [EF: Ja sam se uvijek za jednakost borio, pa ipak, znate, postoje razni nivoi, razni odnosi. Smrt jednog obu}ara ne mo`e biti tako bolna, tako te{ka kao smrt jedne odgovorne li~nosti kao {to sam ja. Vidite, danas imam jedan neodlo`an sastanak, i ako ne budem prisutan, on se ne mo`e odr`ati. A na tom sastanku rje{ava}e se egzistencijalni, `ivotni problemi stotina i stotina ni`ih slu`benika i radnika, selja{tva i po{tene inteligencije. Moj odlazak, moja smrt u ovom trenutku je nemogu}a. JAVNI RADNIK: Smrt ne bira trenutak. [EF: Znam znam. Ali vi morate da shvatite... JAVNI RADNIK: Da shvatim? Zar smrt mo`e da shvati? [EF: Ovaj... Ne, ne, nemogu}e! U ovakvim trenucima, naro~ito danas kada ima toliko problema da se rije{i... Prosto je nemogu}e! JAVNI RADNIK: Jedino {to je izvjesno – to je smrt. [EF: Ali... ^ujte, dru`e javni radni~e, vi grije{ite... JAVNI RADNIK: Smrt je nepogre{iva: ne bira li~nost, ne bira trenutak. [EF: Ali, moje dru{tvene obaveze... JAVNI RADNIK: Smrt je privatna stvar. [EF: Privatna... da... privatna... Ali... Pa vidite, ovdje se nalazim na slu`benoj du`nosti! Ovaj kabinet 224
je mala slu`bena kancelarija. Istina, bilo bi lijepo da me smrt zadesi u fotelji za radnim stolom, pa ipak... vi ste rekli da je to moja privatna stvar. Zar ne bismo mogli ovo pitanje rije{iti u mom petosobnom stanu? Znate, imam odli~ne prepe~enice, i prvoklasnog pr{uta... JAVNI RADNIK: Su{enog na dimu? [EF: Na dimu, na dimu... Dakle, odlo`i}emo ovaj na{ posao za jednu drugu priliku u mom stanu. JAVNI RADNIK: Nije mogu}e. Danas to treba da se svr{i. Ja sam, vidite, napravio duga~ak put da bih mogao da vam takti~ki i pedago{ki obrazlo`im situaciju. Treba da budete primljeni. Ne bi bilo zgodno, s obzirom na va{u funkciju, da vas nekakav konj mune kopitom u glavu. Toliko mo`emo za vas da u~inimo. Uvjerili smo se da je sa studentom bila grdna gre{ka, ali termin ne mo`emo da mijenjamo. Nikako. [EF: Mo`da bismo mogli mjesto. Danas popodne u mom stanu – zar to nije najprili~nije? Pored toga, moja `ena, veoma je mlada i dru`eljubiva, ~ini}e vam ugodno dru{tvo. JAVNI RADNIK: Imate mladu `enu? [EF: To je moja `ena iz posljednjeg mog perioda brzog uspona. Razumijete, sa sadr`ajem mog rada nepobitno su se mijenjale i forme mog privatnog `ivota. Razumljivo, zar ne? JAVNI RADNIK: O, svakako. A `ena vam je mlada? [EF: Nepunih dvadeset i pet. [armantna, veoma. Uostalom, vidje}ete danas popodne. Bi}ete prijatno iznena|eni. Sla`emo se, zar ne? Sada ili popodne, koji sat ne igra ulogu. JAVNI RADNIK: @ena vam nije previ{e gojazna? [EF: Ne, ne. Po posljednjoj modi. Pariski model. 225
JAVNI RADNIK: U redu. Jo{ jednu ~a{icu. @ivjeli. A
ove poga~ice su vam zaista izvanredne. [EF: A tek u mojoj ku}i kako se jede! Kroketi, {pageti, {atobrijan... a la frisko... JAVNI RADNIK: Pristajem. Dakle, popodne u ~etiri. Ja sam ta~an. [EF: Veoma }e mi biti drago da vas mogu ugostiti u mom privatnom domu. Dovi|enja, bilo mi je drago. (Zvono.) Slavice, isprati druga javnog radnika. JAVNI RADNIK: Dovi|enja! Ne zaboravite: popodne u ~etiri. [EF: Svakako. Bi}u vam veoma zahvalan na produ`enju roka. (Muzi~ki akcent.) [EF: (Zvono.) Slavice, hitno mi nabavi jednu avionsku kartu za prvi avion koji odlazi. Najbolje }e biti za Dubrovnik. Sve ostale obavijesti da sam hitno pozvan u glavni grad na va`no savjetovanje. (Muzi~ka zavjesa. Zatim zvono na vratima.)
ANICA: (Vi~e.) Katice, Katice! Jesi li gluha! KATICA: Odmah, molim.^ujem. ANICA: Zavitlava{ se tamo u kuhinji, a neko zvoni!
Probi mi u{i!
KATICA: Evo idem. Sigurno je va{a po{iljka iz salona.
(Vrata se otvaraju.)
JAVNI RADNIK: Dobar dan. Drug Peri} me o~ekuje. KATICA: Mislim da gospodin nije kod ku}e. JAVNI RADNIK: Kako to mislite? KATICA: Izvinite jedan momenat. Sad }u da pitam.
(Koraci.) Gospo|o, gospodina Peri}a tra`e.
ANICA: Odakle on ovdje?! Valjda ga nisam strpala u
d`ep. Ima{ li o~i, vidi{ da ga nema!
226
KATICA: Ali, ~ini mi se... Jedan ~ovjek tra`i gospo-
dina i ~ini mi se da mu je re~eno da ovamo do|e.
ANICA: [ta ima tebi da se ~ini! Reci mu da mog mu`a
nema kod ku}e i neka poljubi vrata! Treba da jo{ ovdje zabavljam njegove pajda{e dok se on na sastancima zavla~i po ~itav bo`iji dan! KATICA: Dobro. (Koraci.) Gospo|a ka`e da gospodin Peri} nije kod ku}e. JAVNI RADNIK: Je li tako gospo|a ka`e, ili ga stvarno nema? KATICA: Stvarno ga nema. JAVNI RADNIK: Mogao sam tako i da mislim! Ispao sam naivan, {to ne bi trebalo da bude odlika, naro~ito stvorenjima mog zanata... A supruga je, dakle, kod ku}e? KATICA: Da... Zapravo ne znam, prethodno bi trebalo da pitam... JAVNI RADNIK: To mogu sam da uradim. KATICA: Ne... nipo{to!... Ne biste smjeli... Ja ne smijem da vas... Gospo|a }e se ljutiti... JAVNI RADNIK: Budite bez brige. Navikao sam da ulazim nenajavljen u stanove. Ljude i `ene sam nalazio u raznovrsnim situacijama. A vama se ni{ta ne}e desiti; mladi ste, zdravi, lijepi, pred vama je budu}nost. KATICA: Ah, crna mi je ovdje budu}nost! JAVNI RADNIK: Ne znam kakva je, ali u va{im je rukama. I nogama. Uostalom, oprostite, ali me vi{e interesuje sada{njost mlade gospo|e. KATICA: Zaboga, ali ja vas nisam pustila! JAVNI RADNIK: Samo vi na miru idite u svoj kutak. (Koraci, pauza.) Zadivljen sam, zaista! ANICA: Ju! Kako se usu|ujete! Molim vas, ko vas je pustio da u|ete?! 227
JAVNI RADNIK: Privu~en sam neodoljivim magne-
tom. ANICA: Vi se {alite? Ali ja se uop{te nisam uredila za posjete! Manikirka se ba{ danas razboljela, a i ova moja frizura je u`asna, zar ne? JAVNI RADNIK: Upravo divno pristaje ovim pli{anim foteljama, a u kompoziciji s ovom tigrovom ko`om na podu – izgleda veli~anstveno! Ni u ma{ti vas nisam bolje zami{ljao. ANICA: (Pateti~no.) Ah, vi ste o meni ma{tali?! JAVNI RADNIK: Sada sam tek svjestan da ste vi `ena o kojoj sam ma{tao! I eto, ovo je stvarnost, kona~no sam vas na{ao! (Drugim tonom.) Mogu li da se maknem s vrata, da u|em? ANICA: Samo izvolite. Ovaj... Oprostite na neredu. JAVNI RADNIK: Nered? Podignu}u ovu va{u ogrlicu s poda i evo, vidite: vi{e nema nereda. ANICA: Hm, veoma ste {armantni! Osje}am kao da u vama struji francuski duh. Ah, Francuzi! Parlez-vous francais? La table est noire! Les roses sont rouges! JAVNI RADNIK: Nous alons enfants de la patrie! ANICA: (Ushi}eno.) Pa da, naravno! Francuski duh! Nikada ne}u zaboraviti Azurnu obalu! Kan, Nica, Monte Karlo, Mont Everest, Montevideo, Montenegro... . JAVNI RADNIK: Bili ste tamo s mu`em? ANICA: Da, prilikom jednog njegovog studijskog putovanja. Moj mu` je i{ao na nekakve sastanke, znate, uvijek se u njegovu ~ast odr`avaju raznovrsni sastanci, a ja sam u`ivala. Stvarno sam se odmorila od ove moje ku}ne pomo}nice, od telefonskih razgovora s prijateljicama, od na{ih ku}228
nih koktela. Punim plu}ima udisala sam francuski vazduh. Ah, da samo znate kakav je to vazduh! JAVNI RADNIK: Mu` vas ~esto vodi sa sobom? ANICA: [ta vi, zaboga, mislite! Ja sam slobodna, emancipovana `ena. Zar vjerujete da ja dozvoljavam da me mu` vodi sa sobom? Ne... Istina, on je nekoliko puta insistirao da ga pratim na nekim njegovim slu`benim putovanjima, da mu se na|em pri ruci na sastancima. Ho}u da ka`em da je on samo nastojao da idem s njim na sastanke, kako bi se u pauzama osvje`io u intimnijem kontaktu sa mnom. Ali ja sam odlu~no rekla (Drugim tonom.) NE! Nisam ja tvoja fuksa da me vucara{... Oh, oprostite! Rekla sam mu: nije to u skladu s mojim renomeom. JAVNI RADNIK: Ipak sastanci dugo traju, a vi ste ovdje sami. ANICA: Sama? Ja imam svog Fifija! Pogledajte ga, zar nije sladak! Fifi, pozdravi gospodina i poljubi ga u ruku. JAVNI RADNIK: Ne, ne... Hvala. Nije potrebno. (Sitan lave` psa: av, av.) ANICA: Vidite, vi mu se svi|ate. JAVNI RADNIK: Veoma mi je milo. Samo... oprostite, ali va{ me je mu` pozvao. ANICA: Moj mu`? Ne osvr}ite se na to. On je veoma zauzet. Nedjeljama ga nisam vidjela. JAVNI RADNIK: Ali trebalo je da jedan posao okon~am s njim. ANICA: Vjerovatno je zaboravio. De{ava mu se to. Ukoliko njegova sekretarica nije pribilje`ila, sumnjam da }e se sam sjetiti. JAVNI RADNIK: Ali veoma je va`no. 229
ANICA: Zar ne znate, moj mu` o neva`nim stvarima
i ne misli. Ponekad ga i `alim: on i ne zna {ta su to sitnice. Samo su krupni problemi, op{tenarodni, sadr`aj njegovog `ivota. JAVNI RADNIK: To mi je poznato. No, i ovo zbog ~ega sam ja do{ao tako|e spada u sadr`aj njegovog `ivota. Na{ sastanak ne bi mogao ni smio da zaboravi. ANICA: Mo`da ga je natjerala nu`da, sprije~ila neka prirodna pojava? Ili vam je mo`da zakazao sastanak na nekom drugom mjestu? JAVNI RADNIK: Nemogu}e. Rekao mi je da ima mladu i {armantnu `enu, {to je veoma ta~no, i da ima dobre prepe~enice i pr{ute su{ene na dimu, u {ta jo{ nisam siguran. ANICA: Ba{ sam luda! Fri`ider nam je pun, a tako|e i na{ mali porodi~ni bar. Udobno se smjestite, sada }u da pozvonim ku}noj pomo}nici. (Zvono.) KATICA: Zvali ste me, gospo|o? ANICA: Donesi nam krokete, omlete, suflete s parmezanom, i melancani, belancani rizoto brodeto a la Luj dvadesetprvi. Prepe~enice tako|e. KATICA: Odmah, gospo|o. JAVNI RADNIK: Zaista, ~udi me da va{ mu` ne na|e malo vi{e vremena za tako divnu `enu koju ima. Ja da sam na njegovom mjestu... ANICA: Te{ko je biti na njegovom mjestu. Koliko je on izvojevao pobjeda, da ne pominjem rat, u kojima je dao punog sebe! Zar bi nam zemlja izgledala ovakva kao {to je danas, da nije njega... i nekolicine njemu sli~nih. Koliko je on samo no}i probdio u svojoj fotelji... za svojim pisa}im stolom! Njegovu odlu~uju}u ulogu u `ivotu svih nas treba shvatiti. 230
JAVNI RADNIK: I vi ste to shvatili? @rtvovali ste se
u neku ruku?
ANICA: Naravno. Kad je potrebno, eto i ja se `rtvujem
za na{u dana{njicu. Nije mi lako bez njega, ali sre}om imam svog Fifija. (Lave`.) Voli vas! JAVNI RADNIK: Volite me? ANICA: Da... ovaj... Fifi vas voli! Gledajte kako je u vas upiljio svoje dra`esne okice! JAVNI RADNIK: Volio bih da me vi tako pogledate. ANICA: (Ljubavno, zavodljivo.) Ah!... Vi ste tako... Va{e ruke... Sigurno kad grlite... (Kucanje, vrata se otvaraju.) KATICA: Izvolite. ANICA: Katice, nikada te pameti ne}u nau~iti! Koliko sam ti puta rekla da ne prislu{kuje{ kod vrata, a ti opet to ~ini{! KATICA: Nisam, majke mi, gospo|o... ANICA: Ne kuni se! Znam te ja dobro! Nego, idi na verandu i uzmi [ekspira pa ~itaj, ne bi li se nau~ila bontonu. Samo ako te zovnem dolazi. KATICA: U redu, gospo|o! ANICA: Znam ih, sve su one iste. Poslu`ite se, gospodine... JAVNI RADNIK: Du{ko... Zovite me jednostavno Du{ko... Hvala. @ivjeli! (Kucanje ~a{a.) ANICA: U zdravlje sviju nas! JAVNI RADNIK: U zdravlje nas prisutnih! Odsutnima ono nije ni potrebno! ANICA: Mislite na mog mu`a? JAVNI RADNIK: I na njega. 231
ANICA: Da, zbilja. U posljednje vrijeme nije ne{to u
redu s njegovim srcem. Ali ne bojim se ja za njega, ima on veoma uticajne prijatelje. JAVNI RADNIK: Ne bi ni trebalo da brinete za svog mu`a, kada on ne brine za vas. Iako ima dosta sjednica, sastanaka, konferencija, simpozijuma, skup{tina, kongresa i drugih oblika napornog rada, ipak je takvu `enu nemogu}e zapostaviti. A vi ste, priznajte mi, zapostavljeni. Shvatam va{e `rtve za dobrobit naroda, pa ipak... ANICA: Da, svjesno se `rtvujem, ali i pored toga sam sama. I ja imam svojih te{kih ~asova. Ponekad mi do|e tako te{ko da bih bila u stanju sebi ne{to da u~inim. Da mi nije Fifija, strmoglavila bih se kroz prozor, kao {to se oni bacaju s Ajfelovog... Kada sam bila u Parizu, dugo smo stajali ispod Ajfelovog tornja, i zamislite, sve vrijeme niko se nije bacio odozgo! Eto, i meni ponekad do|e da se bacim, ali {ta vrijedi kada prozori ove na{e vile nisu tako visoki kao Ajfelov toranj! JAVNI RADNIK: Za{to biste se bacali kroz prozor? ANICA: A, vi to ne razumijete! Ne razumijete moju du{u koja duboko pati! Ne ka`em, potpuno svjesno sam se udala za mu`a koji ima slabo srce i malo ve}i trbuh, svjesno sam u{la u ovaj brak, svejedno {to moj dragi Vojkan ima samo ovu vilu, automobil, konto u inostranoj banci i jo{ neke takve stvari. Ne ka`em, potpuno svjesno, iako me na to niko nije silio. Pa ipak, vidite, dragi moj prijatelju... Mogu da vas zovem dragim? JAVNI RADNIK: I vi{e, i vi{e... ANICA: Pa ipak, mili prijatelju, do|u mi u `ivotu te{ki trenuci. I ti trenuci ponekad traju nedjeljama. Te{ko mi je, jer sam sama, nema ko da me zagrije... 232
Znate, govorim u prenosnom smislu... Nema nikoga s kim bih mogla da podijelim ovo {to nosim u sebi i na sebi... nema tople, nje`ne ruke koja bi se spustila na moju te{ku glavu, na moje vrele grudi... JAVNI RADNIK: Ovako... ANICA: (I dalje pateti~no.) Da... tako... ah!... Mjeseci pro|u a ja ne osjetim toplinu... ovako... I toliko sam puta `eljela da do|e smrt... JAVNI RADNIK: Evo, ja sam do{ao. ANICA: Ta va{a ruka... ah... tako... va{e usne... Du{ko... Vi{e ne}u `aliti ni da umrem... JAVNI RADNIK: I ne treba `aliti. Va{ je `ivot bio tako mu~an i te`ak. ANICA: Ah... Mili moj... osje}am va{e tijelo... ~ini mi se da se gubim, da nestajem... ah?... tako slatko nestajem... nestajem...odlazim... odlazim... (Muzi~ka zavjesa.) SEKRETARICA: (Tiho.) Dru`e {efe... dru`e {efe... [EF: (Zbunjeno, kao iz sna.) [ta?... Da nije ve} sastanak po~eo? Koliko je sati? SEKRETARICA: (Blago.) Ne, dru`e {efe. Danas nema nikakvog sastanka. Svi drugovi su se slo`ili da vas bar danas po{tedimo. Oni su me zamolili da vam prenesem njihovo duboko sau~e{}e zbog tragedije koja vam se desila... [EF: Imate pravo, i ja sam ~ovjek od krvi i mesa. Uzbudio sam se, o`alostio. Anica je zaista bila pravi `ivotni saputnik, ona je sa mnom dijelila sve dobro {to sam imao, a bogami i neke lo{e momente. Ali {ta se mo`e. Mada sam u ratu dosta puta svojim o~ima vidio smrt, ova me je, ne}e{ mi vjerovati, ipak potresla. Kona~no, Anica je bila moja supruga... dobra supruga. 233
SEKRETARICA: (Saosje}ajno.) Kakva je bila, svi mi
dobro znamo! [EF: Ali ne treba klonuti glavom. ^ovjeku se u `ivotu mnogo te`ih stvari de{ava, pa opet `ivi. Tako i meni. Ali {ta se mo`e. Va`no je da smo mi `ivi i zdravi. SEKRETARICA: Va{e srce, dru`e {efe? Kako se sada osje}ate? Mislim... ovaj doga|aj je li uticao... kako ste prebrodili? [EF: Moje srce? Ono je odli~no, nikada bolje. Znate, mogu ti re}i u povjerenju, to {to se pri~a da ja imam slabo srce, da ne}u dugo, to su tendenciozne glasine onih koji bi `eljeli da me s ovog polo`aja maknu. Istina, ponekad srce malo ubrzanije radi, ali nije to ni{ta. I zato ne nasjedaj takvim glasinama! SEKRETARICA: Ali gdje bih ja, dru`e {efe, molim vas... Vi ste zdravi, prosto se divim va{em zdravlju... u tim godinama... [EF: [ta? Zar sam ja star? Misli{ da treba neko mla|i da do|e na moje mjesto? SEKRETARICA: Ali ne... nisam se dobro izrazila... ovaj... vi ste u pravim godinama za stvarala~ki rad... [EF: No, dobro. Ne treba gubiti vrijeme. [to se desilo – desilo. O~ekuje nas veliki posao, te{ki zadaci. Ali kada smo u{li u tako kompleksan poduhvat, ne smijemo pokleknuti, stati na pola puta. SEKRETARICA: Da, da, naravno... [EF: A svjestan sam toga da je na mojim ple}ima najve}i teret. Zato krenimo! Prvo: treba prikupiti statisti~ke podatke u kojima }e se vidjeti da je standard ljudi u na{em kolektivu ve}i za oko, recimo 23%, ako indeks uzmemo 100 u 1938. 234
godini. Naro~ito se to vidno pokazuje kod dana{njih mladih ljudi, onih mla|ih od dvadeset godina. SEKRETARICA: Ali to smo pro{log mjeseca uradili. [EF: Opet. Ni{ta ne smeta. Opet. Potrebno je gotovo svakodnevno imati statisti~ki sre|ene podatke takve vrste, jer je va`no da na papiru vidimo kako ljudi u na{em kolektivu sve bolje i bolje `ive. SEKRETARICA: U redu. [EF: Dalje, sino}nja baletska predstava imala je nekih svakodnevnih elemenata. O takvom dru{tveno lo{em uticaju na omladinu imam svoje mi{ljenje. Pozovite baletski ansambl i zaka`ite jo{ ve~eras u moje ime balerinama jednu seansu, u kojima }u im prakti~no pokazati njihove idejne gre{ke. SEKRETARICA: Dobro. Uradi}u to odmah. [EF: Jo{ ne{to. Po{to }u svoj godi{nji odmor koristiti daleko odavde, da bih u miru odbolovao odlazak mile mi Anice, a to }e biti vjerovatno me|u rimskim ru{evinama, pobrinu}e{ se da mi obezbijedi{ dvije karte... u spava}im kolima... (Ve} u po~etku ove replike ~uje se udaljena sirena, koja postaje sve bli`a i ja~a.) [ta je? [ta se to de{ava? SEKRETARICA: Ne znam. Izgleda dolje, pod prozorima. Da vidim... [EF: Kakva je to sirena? [ta se dolje de{ava? Vidi{ li? SEKRETARICA: Neka kola... ima dosta kola... bolni~ka i... [EF: Bolni~ka? Zar je to neko bolestan? SEKRETARICA: ... i jedna velika crna duga~ka limuzina. Iz nje izlazi neki ~ovjek, ima veliku pratnju, kao da je ministar... [EF: Ministar? SEKRETARICA: Izgleda da dolaze ovamo... 235
[EF: Ali ja na sebi nemam sve~ano odijelo... pored
toga... nisam pripremio nikakav govor... Pa ja sam... ja sam u koroti... SEKRETARICA: Izgleda da stvarno dolaze ovamo... [ta da radimo? Da prona|em brzo jedan od onih va{ih ranijih govora, onaj prilikom otvorenja novog javnog kupatila? [EF: Ne, hvala, nije potrebno, mogu ja i ovako, napamet. I u ratu sam ja dr`ao govore, to je za mene sitnica. SEKRETARICA: (Uzbu|eno.) Evo ih! (Odlu~no kucanje, vrata se otvaraju.) BLAGAJNIK: (Koraci.) Ja sam Mom~ilo Savi}, generalni blagajnik, a ovo su moji ljudi. [EF: Dru`e generalni blagajni~e, drugovi va{i ljudi i svi prisutni, posebna mi je ~ast da vas pozdravim u ovom na{em domu i da vam za`elim uspjeh u va{em... BLAGAJNIK: Nije potrebno, nije potrebno... Molim vas, dru`e Peri}u, da razgovaramo nasamo. Moji ljudi mogu da ostanu. [EF: Kako da ne, veoma rado! Slavice, napusti nas, molim te. SEKRETARICA: Treba li da iznesem poslu`enje: bademe, badel konjak, baden kostim... BLAGAJNIK: Nije potrebno. Hvala. (Vrata se zatvaraju.) Dru`e Peri}u, vama je vjerovatno poznato zbog ~ega smo do{li. [EF: Ah, navikao sam ja da me posje}uju moji drugovi, naro~ito iz metropole, vi{i funkcioneri i tako razni... Ne pro|e dan a da se meni ne obrati bar neko od poznatijih na{ih drugova i drugarica... BLAGAJNIK: Mi smo do{li po jednom ~isto li~nom pitanju u vezi s vama. 236
[EF: Kako da ne. Samo izvolite. Vjerovatno ste do{li
do zaklju~ka da moje sposobnosti prerastaju ovu sredinu ovdje! Potpuno vas shvatam i sla`em se s vama. Dakle, bi}e potrebno da se selim... BLAGAJNIK: Da, svakako. [EF: ... u metropolu. BLAGAJNIK: Molim? [ta ste kazali? [EF: Tek u metropoli, u okvirima saveznog zna~aja, ja }u pokazati kolike su moje mogu}nosti. Znao sam da }e se ovo desiti! BLAGAJNIK: Vi ste u zabludi, dru`e Peri}u! [EF: Molim? BLAGAJNIK: Mogu li da sjednem? [EF: Samo izvolite. Fotelje su kod mene pravljene po mom specijalnom nacrtu. Veoma su udobne i ugodne, zar ne? BLAGAJNIK: Da, zaista ste to fino zamislili. Ali pre|imo na stvar. Na{a institucija, i ja kao njen generalni blagajnik, ponekad u~inimo gre{ku. U va{em slu~aju dva puta smo pogrije{ili. Prvo je kod vas bio student, na{ honorarni saradnik, traljav, netakti~an i nevje{t, kao {to su obi~no honorarni i studenti. Zatim smo poslali na{eg javnog radnika, ali ni on, na`alost, nije bio dovoljno umje{an. Ta~no je da je on obavio posao, ali ne onaj za koji je bio poslan. Vjerovatno ste ~uli, a mo`da vam je i samom li~no poznato, {ta se desilo s va{om `enom. Eto vidite, i smrt ponekad pogrije{i, mada u slu~aju va{e `ene dio krivice snosi i na{ javni radnik, koji ima posebne naklonosti prema osobama ljep{eg pola. Budite uvjereni da }e on zbog te svoje gre{ke biti ka`njen. I tako, po{to je do sada u vezi s va{om selidbom s ovog svijeta i{lo traljavo, a ~emu ste vi li~no mnogo 237
doprinijeli, morao sam ja li~no da do|em i da zavr{im s va{im `ivotom, s cijelom tom komedijom. Je li vam sada jasno? [EF: Mislim... mislim... dru`e generalni blagajni~e... da je to nepravda! BLAGAJNIK: Ne tra`ite od nas da budemo pravedni. Imate li neko pitanje da postavite? Eto, ni to nije pravda, jer se obi~no bez pitanja umire. Prema vama imamo dovoljno re{pekta pa dozvoljavamo da nas pitate. Mada, ustvari, od toga ne}ete imati nikakve koristi, a i apsurdno je nama postavljati pitanja. [EF: Ipak... ipak... za{to ne kad mi se pru`a {ansa. Znate, ja bih `elio da znam... Mogu li da... da otvorim prozor, ovdje je tako zagu{ljivo? BLAGAJNIK: Samo izvolite. Ali vam to ne}e pomo}i! [EF: Zar se ne bojite da ne pobjegnem kroz prozor? BLAGAJNIK: Ne, jer ste vi ovdje suvi{e visoko. [EF: Ako ja odustanem od `elje... od daljih ambicija? Ako sam zadovoljan s ovim ovdje {to ima? BLAGAJNIK: Kakve to ima veze? [EF: Pa dobro, ali za{to ja? Za{to ne moj zamjenik? On ima vi{e godina od mene, a sposoban je gotovo kao i ja? BLAGAJNIK: Ne biramo po nesposobnosti. [EF: A po ~emu birate? BLAGAJNIK: Kako kad. Niko ne mo`e saznati razlog svoje smrti. Tako isto i vi. [EF: Ja prosto ne mogu da vjerujem. BLAGAJNIK: Smije{no! Pa upravo ono {to i jeste nevjerovatno, a neprekidna je stvarnost, jeste smrt. [EF: Ne... ne... ja... ja... ja ne mogu... BLAGAJNIK: Vrijeme je. Treba da po|emo! 238
[EF: Ja?... Ne... ne... Ja ne}u nikuda odavde... s ovog
mjesta, s ove fotelje, ne, nikuda se ne}u maknuti... Ka`em vam: ne!... BLAGAJNIK: Odugovla~enjem ni{ta ne posti`ete. Hajdemo. Krenimo! [EF: (Vi~e.) Nee!... Ne}u... Pustite me... Ja ho}u da `ivim... BLAGAJNIK: Ukoliko ne}ete sami, pored mene su moji ljudi. [EF: (Vi~e) Neee... Niko mene ne mo`e odavde pomaknuti... nigdje ne}u da idem... Ja imam zasluge... Ja sam dobar... Najbolji... Odlikovan sam... Ne!... Jao... Jao... BLAGAJNIK: Momci, prihvatite druga Peri}a! [EF: (Vi~e jo{ ja~e.) Ne! Jao! Srce! Kapljice! U Pomo}! Ne}u! Vazduha! Ne! Ne... ne... ne... SEKRETARICA: (Ulazi.) [ta se to doga|a? Jao, drugu {efu nije dobro! Njegovo srce! Treba mu odmah dati kapljice! BLAGAJNIK: Vi{e nikakve kapljice ne poma`u. SEKRETARICA: Ali hitno treba zvati ljekara! Najpoznatiji specijalisti prijatelji su druga {efa! Telefon! Hitno ih treba zvati! BAGAJNIK: Pa zar ne vidite da vi{e nije potrebno! Momci, skinite kape! SEKRETARICA: [ta? Joj! (Pla~e.) Nije istina! Ali kako! Dru`e {efe, dru`e {efe! A tako je mnogo radio! Tako se borio za na{u sutra{njicu!... BLAGAJNIK: Smirite se, drugarice. Prirodna pojava. SEKRETARICA: Kako da se smirim kad sutra ne}emo mo}i da odr`imo sastanak, a pripremio je tako sna`an govor! BLAGAJNIK: Vi ste njegova sekretarica, ako se ne varam? 239
SEKRETARICA: Da, jesam (Normalnim tonom.) Da
ne}u mo`da dobiti neko bolje, odgovornije mjesto? BLAGAJNIK: Bi}e potrebno da se pobrinete za pokojnika. Znate, sve one stvari koje treba... Govor nad grobom... SEKRETARICA: Za to se drug {ef ve} pobrinuo. Drug Sreti} je obe}ao... BAGAJNIK: I nekrolog u novinama, s fotografijom. SEKRETARICA: I to, i to. Drug {ef je zaista na sve mislio. Ba{ su ju~e napravili njegov novi portret. Kao da je naslu}ivao {ta }e se desiti. BLAGAJNIK: Obavijestite njegove bli`nje. SEKRETARICA: Naro~ito bli`njih nema. Ali zato }emo mi, njegovi saradnici, i cijeli grad, organizovati veliku sve~anu pogrebnu povorku. Bi}e to velika sve~anost kakvu je i zaslu`io... (Muzi~ka zavjesa.)
240
KAKO JE PO^ELO (TRAGI^NA KOMEDIJA)
LICA MINKA PERSIDA, njena prijateljica IKONIJA, njena mama MILO[, njen momak
(Soba. Iz kupatila izlazi Minka. Hoda po sobi bez cilja, a onda sjeda na jednu stolicu i dugo gleda u publiku. Zatim ka`e ne{to kao “c”. I dalje zna~ajno gleda publiku, a onda ustaje i odlazi u kupatilo. Poslije nekog vremena vra}a se raskop~ana. Iz fioka `urno vadi papire, pisma, fotografije i sve to trpa u neku kutiju. Zatim poku{ava da to negdje sakrije. Na kraju gurne pod krevet. Ulazi Persida s torbom u ruci. Minka se pravi kao da nije ni{ta radila, zvi`du}e, ~ita novine. Persida je pa`ljivo posmatra. Minka sjeda, pravi se non{alantna.) MINKA: [ta si kupila? PERSIDA: Vir{le. MINKA: Kao da sam ja gladna. Ti misli{ da sam ja
gladna?
PERSIDA: Nisam na tebe mislila. Uop{te uzev{i, treba
jesti.
MINKA: Ali ja u ovakvoj situaciji nemam apetita. Ne
mogu da jedem.
PERSIDA: Poslije }e{ biti gladna. (Minka naglo ustaje
i odlazi u kupatilo, ali se odmah i brzo vra}a. 245
Uzima sakrivenu kutiju i odnosi je u kupatilo. Persida sadr`aj torbe vadi na sto. Gleda jedan paradajz, a onda ga zafrlja~i prema kanti za otpatke uz nijemu psovku. U tom momentu ulazi Minka.) PERSIDA: Podvalio mi truo paradajz. MINKA: A ba{ sam htjela da te pitam: Jesi li jo{ ne{to kupila osim vir{li i tog trulog paradajza? PERSIDA: Pljeskavice, ho}e{ li da ti ispr`im pljeskavice? MINKA: Pa zna{ da ja u ovakvim situacijama ne mogu da jedem. A jesi li sigurna da su pljeskavice svje`e? PERSIDA: (Miri{e.) Ne smrde. MINKA: Ma ne, ne dolazi u obzir. PERSIDA: Ima{ pravo. Uludo da se baca hrana. MINKA: Kako to misli{? Je li ti to mene zafrkava{? PERSIDA: Samo se sla`em s tobom. Za{to d`abe da jede{, kad od toga nema nikakve koristi. Gdje si to vidjela da se hrane mrtvaci? MINKA: ^ekaj, ~ekaj. Ko je rekao da sam ja mrtva? Evo pogledaj, pipni: Ovo meso `ivi, pulsira. PERSIDA: Dobro sad. A kasnije?... MINKA: Kad kasnije? PERSIDA: Odakle ja znam. MINKA: Zna~i kasnije }e sve ovo da bude tako... Pih!... Mlitavo? Sise }e da se raspadnu? PERSIDA: Mo`da ne}e. [ta zna{ kako }e biti. Mo`da odleti{ u vazduh. MINKA: E, sad pretjeruje{. PERSIDA: Dobro zna{ da je mislim da si ti u svemu ovome pretjerala. Pa kad ho}e{, ja ti samo poma`em. MINKA: Ne poma`e{ ti meni ni{ta, ti me zajebava{. PERSIDA: (Zvi`du}e.) A {to je vani lijepo vrijeme. 246
MINKA: A, kupila si novine! [to ne ka`e{. (Pa`ljivo
prelistava novine.)
PERSIDA: (Pali cigaretu.) A moglo je dobro da nam
krene. Ti jesi sapeta, ali privla~i{ poglede, svejedno ko si i {ta si. Odemo kod onog Petronija, ima ~ovjek ku}u u Srbiji i sve u ku}i. Bilo bi love, a nas dvije bismo... A eto, propade. MINKA: (Ostavlja novine.) Ne pi{e nigdje. PERSIDA: A {ta si ti mislila: da }e biti oglas? Plakati po ulici? MINKA: Persida, ja ho}u s tobom ozbiljno da govorim. PERSIDA: Pa razgovarale smo ve} nekoliko puta ozbiljno. Razmotrile smo ~itavu situaciju veoma pa`ljivo. I svaki put smo na kraju zaklju~ile da tebi ni{ta nije jasno. MINKA: Nema veze {to mi nije jasno, ali ja imam osje}aj da se ti sa mnom sprda{, tebi je sve ovo smije{no. Ni{ta mi ne vjeruje{. PERSIDA: Vjerujem. MINKA: La`e{, samo se pravi{. PERSIDA: Vjerujem, ali je istina da mi je sve skupa malo neo~ekivano. ^udno. MINKA: Pa da nije ~udno ne bih ja od tebe ni tra`ila pomo}. Kako sam do sada sve svoje stvari sama rje{avala, ti mi i nisi bila potrebna. PERSIDA: Je li? MINKA: Pa da. Nisam imbecil, svojim `ivotom mogu sama da rukovodim. Tako radi svaki ~ovjek i svaka `ena. Sami odlu~uju. Recimo, {to ima{ nekog da pita{ ho}e{ li sebi kupiti cipele! Ako ima{ love, ode{ i kupi{ one koje su ti se svidjele u izlogu. Ako nema{ love, ode{ i pozajmi{ je od nekoga, ili mi da otac Mehmedalija. Ili, da ne bih tebe pitala ho}u li furat s Milo{em? 247
PERSIDA: Bolje bi bilo da si me pitala. Takvog napu-
hanka jedino si sama mogla na}i. MINKA: Znam {ta o njemu misli{, zato te ni{ta i ne pitam. A ne pitam te ni za mnoge druge stvari, kao {to i ti mene ne pita{, davno smo postale punoljetne. Ali ovo je ne{to sasvim drugo. PERSIDA: Ma neka zabuna. MINKA: Eto vidi{. Zabuna je zato {to je moja ko`a u pitanju. O~ekivala sam da }e{ se, kao moja najbolja prijateljica, u ovoj za mene sudbonosnoj situaciji, pona{ati mnogo ozbiljnije. Pa da, moj je `ivot u pitanju, nije tvoj, ba{ te briga. PERSIDA: Iskreno da ti ka`em, neobi~no je da pomislim kako }e{ uskoro biti mrtva. Ne mogu u to da vjerujem, pa po{to ne mogu da vjerujem, sve mi je to neozbiljno. MINKA: A ~injenice? PERSIDA: Ma i one su sumnjive. MINKA: Tako dakle! Sumnja{ i u ~injenice! A Milo{ je odmah povjerovao. PERSIDA: Milo{? Odakle on zna? MINKA: Rekla sam mu. Zvala sam ga telefonom i ukratko sam mu sve rekla. Morala sam da mu ka`em. Kona~no, zar on nije moj voljeni?! I Milo{ je odmah sve povjerovao. PERSIDA: Nismo se tako dogovorili. MINKA: Ali ti ni{ta ne ~ini{! Jedino misli{ kako da ispr`i{ pljeskavice! A moje vrijeme proti~e. Sati su mi odbrojani. PERSIDA: I {ta }e ti Milo{ pomo}i? MINKA: Pa ho}e. Ne znam kako, ali ho}e, rekao je da iz istih stopa dolazi iz Beograda, napusti}e nekakve instrukcije na koje je oti{ao. Do}i }e da me ~uva. 248
PERSIDA: Divno. Onda ti ja nisam potrebna. Dosadilo mi je da ti ~uvam strah. Samo, za{to mi nisi rekla da si zvala Milo{a? MINKA: Ti se ne bi slo`ila. Ne voli{ ga i ne bi ti bilo drago da do|e. PERSIDA: (Uzima kofer i po~inje u njega da sla`e stvari.) Mogu da ti ka`em da mi odgovara {to ne}u biti prisutna kada ti bude{ umirala. MINKA: A sad si rekla da ne vjeruje{ da mi prijeti smrt. PERSIDA: Za svaki slu~aj. Mo`da stvarno tebe neko ubije. MINKA: Eto vidi{! PERSIDA: Hej, ova tvoja {minka vi{e ti ne}e biti potrebna. Da uzmem! (Stavlja u kofer.) Zna{ {ta? Poslije toliko vremena koliko stanujemo zajedno, uvjerila sam se da bi bilo korisno da te neko kokne. Toliko si samo`iva, samo misli{ na sebe, na svoj `ivot. MINKA: A za{to se pakuje{? Kuda ide{? Pri~ekaj bar dok ne do|u Milo{ i mama. PERSIDA: Ikonija, tvoja mama? MINKA: Pa {ta? U najte`oj mojoj situaciji, ko treba da bude pored mene nego mama! PERSIDA: I nju si zvala? MINKA: Danas }e doputovati. I Milo{. PERSIDA: Odli~no. Eto ti tvoje mame Ikonije i Milo{a, oni }e sigurno da te sa~uvaju da ne bude{ ubijena. MINKA: Pa i ho}e, u~ini}e sve za mene. A ne kao ti, samo pri~a{ i pr`i{ neka jaja i neke pr`enice. A je li to stvarno odlazi{? PERSIDA: Odlazim. MINKA: A jesi li ne{to ostavila u fri`ideru? PERSIDA: Od sada ima ko da se za tebe brine. 249
MINKA: Stvarno ide{? A gdje ide{? PERSIDA: Kod Petronija, a onda }emo u Srbiju. Ho}e{
li sa mnom?
MINKA: [ta }u u Srbiji! A bi li mogla na Havaje?
(Zvono na vratima.) Ti otvori. Ali prvo provjeri ko je. Nepoznate ne pu{taj unutra. (@urno odlazi u kupatilo i zaklju~ava se.) PERSIDA: (Odlazi do ulaznih vrata. Vra}a se s Ikonijom i Milo{em.) Izvolite, Pona{ajte se kao kod svoje ku}e. IKONIJA: [ta se desilo s Minkom? Reci mi. Brzo. PERSIDA: Ho}ete li da vam odgovorim direktno ili okoli{ano? IKONIJA: ^ekaj. (Baca se u fotelju.) Zna~i, u pitanju je ozbiljna situacija. Nemoj naglo. PERSIDA: Pa, kao {to vam je vjerovatno Minka ve} javila, dobila je dva prijete}a pisma. U njima pi{e da }e da je ubiju. MILO[: Polako. Ko pi{e i s kakvim namjerama? IKONIJA: Jesu li ostvarili nakanu? Je li Minka `iva? PERSIDA: Ona je sada u kupatilu. Vjerovatno na klozetskoj {olji. Dobila je proliv. MILO[: To je razumljiva reakcija. IKONIJA: Ah, sad mi je laknulo. Zna~i: `iva je. MILO[: Dakle, prijetnja jo{ nije ostvarena, ali nakana i dalje postoji. PERSIDA: Ne znam za{to je samo upozoravaju, ako su htjeli, mogli su... MILO[: Polako. Mo`da je to {ala, a mo`da tu ima i nekih pretenzija. IKONIJA: Najva`nije od svega jeste da je Minka jo{ `iva i zdrava. Ostalo }emo lako. MILO[: Ako mi dozvolite, ne bih se s vama ba{ sasvim slo`io. Na prvi pogled izgleda da je najbitnija ~injenica da je Minka jo{ `iva. Samo na prvi 250
pogled. Me|utim, ukoliko se u predstoje}em periodu desi ono najgore, onda ta pomenuta ~injenica nema mnogo zna~aja. Ho}u re}i, ako napada~i u dogledno vrijeme ostvare svoj cilj, onda nije va`no {to je Minka u sada{njem trenutku `iva. MINKA: (Utr~ava i baca se Ikoniji u zagrljaj.) Mama! IKONIJA: Sunce moje! Jo{ te nisu ubili! MINKA: Zamisli, mama, ja da dobijem prijete}e pismo! Pi{e da }e da me ubiju! IKONIJA: Da nisi nekom na`ao u~inila? MINKA: Ma gdje bih ja, mama! Zna{ ti mene! IKONIJA: A da li je to pismo ucenjiva~ko? Da li te ucenjuju? PERSIDA: Ja ne mogu vi{e da slu{am. Odlazim. MINKA: Gdje }e{ sad kad je najzanimljivije? PERSIDA: Idem kod Petronija. Rekao mi je: Moja su vrata za tebe uvijek otvorena. MINKA: [teta. A mogla bi da pomogne{. IKONIJA: Neka ide, svako ima svoj put. Nikada drugome ne stani na put. PERSIDA: Ma taj Petronije nema {ta ne bi u~inio za mene. Eto, rekao je da su mi njegova vrata uvijek otvorena. Ne znam samo je li mu otvoren teku}i ra~un. Pro{li put je bio zatvoren. MINKA: Dobro, pa navrati. PERSIDA: Dok god bude{ `iva, dolazi}u. Hajd zdravo. (Persida odlazi s koferom.) IKONIJA: Ne znam samo za{to ti je i do sada Persida bila potrebna? MINKA: Pa kako bih ja, mama, sama u ovom svijetu?... MILO[: E, sad kad je Persida oti{la, ti nam, Minka, reci kao svojim najbli`im: koga si to nasadila pa ti prijeti? 251
IKONIJA: Da nisi mo`da htela da se izdvoji{? Da nas
tamo izigra{? MINKA: Ja? Kao da me ne poznajete? Ne bih mrava zgazila. IKONIJA: Ne bi trebalo na{e dete tako opanjkavati. Vidi{, Milo{e, da je potpuno naivna. MILO[: Onda su ovdje u pitanju insinuacije. Ako si naivna, a prijete ti smr}u, onda... onda zovi policiju. MINKA: Zvala sam ja i policiju. Sve sam im rekla. IKONIJA: Pa {ta ka`u? MINKA: Ka`u da budem spokojna, oni o svakom gra|aninu vode ra~una. IKONIJA: Onda je u redu. Kad su oni to rekli, onda mo`e{ da bude{ mirna. MILO[: Ma ne bih ja ba{ tako. Ni ta policija nije uvijek pouzdana. A i mrzi ih da rade. IKONIJA: Pa {ta }emo sad? Vidi{ da mi je dete izbezumljeno! MILO[: Prvo sve stvari treba logi~no sagledati. I ~injenice poredati jednu pored druge. MINKA: Sve smo to Persida i ja uradile. Logi~no sagledale i ~injenice poredale. Pa ni{ta. MILO[: Ma drugo ste vi. A posebno Persida. Ima li ona sposobnost dedukcije? IKONIJA: Ona je sposobna samo da se o drugog okoristi. I tebe je samo iskori{tavala. MILO[: Odgovori}e{ mi ta~no i precizno na svako pitanje koje ti budem postavio. Od kvaliteta tvojih odgovora zavisi uspjeh mog istra`ivanja. Je li u redu? MINKA: Jeste. IKONIJA: A, bogati, Milo{e, {ta istra`ujemo? 252
MILO[: Pa kako vam, gospo|o Ikonija, nije jasno! Mi
istra`ujemo... (Zastane, hoda po sobi, tra`i ne{to.) Ima li teka i olovka? MINKA: Nemoj sad. Pamti}emo. MILO[: Treba da skiciram. MINKA: Dobila sam dva prijete}a pisma da }e da me ubiju. E, to istra`ujemo. MILO[: Ah, da! [ta pi{e u pismima? Gdje su? MINKA: Eto ih na stolu. IKONIJA: (Uzima papire sa stola i gleda u njih.) Auuu! MILO[: [ta je? Poznajete li rukopis? IKONIJA: Poznajem. MILO[: ^iji je? IKONIJA: Politika. (Poslije male stanke.) A mo`da i Ekspres politika. MILO[: Jeste li sigurni, gospo|o mama? MINKA: Nije ona jo{ tvoja mama. Kad se nas dvoje vjen~amo, onda }e{ dobiti mamu. MILO[: (Gleda u pisma.) Draga moja budu}a mama, vi ste u krivu. Ova slova su latini~na, a po mojoj ta~noj ocjeni autor pisma je iskoristio slova Njujork Tajmsa. IKONIJA: Zna~i li to da je u pitanju me|unarodna zavjera? MILO[: Veoma vjerovatno. IKONIJA: Minka, sine, {ta si ti to petljala na me|unarodnom planu? MINKA: Ni{ta. Pa ti zna{, mama, da ja nisam i{la ni u Trst. Samo sam ono jednom putovala s |a~kom ekskurzijom u Rumuniju. IKONIJA: A, dobro je da nisi i{la u Tursku. Jo{ su stari Turci bili skloni podmukloj {pijuna`i. Mo`da nema{ dovoljno bezbednosne kulture! MINKA: Ma kad sam ja to davno prelazila granicu! 253
MILO[: Ne mora ~ovjek prelaziti granicu da bi se
upetljao u sumnjive me|unarodne odnose. Mo`da ~ak nekad nije ni svjestan, a ono radi za neku stranu silu. IKONIJA: Kako to? MILO[: Ne bih vam preporu~io da ulazite u detalje. MINKA: Ne znam za{to ste se uhvatili da je ovaj moj slu~aj internacionalni! Kao da mi nemamo doma}ih ubica. IKONIJA: Pa da, pravo ka`e moje dete. Za{to bi radi moje Minke ubica dolazio iz inostranstva, kao da se ne mogu na}i kod nas! MILO[: Dobro. A sad idemo u srce problema. Ako to rije{imo, rije{ili smo cijeli slu~aj. Zna}emo ta~no i precizno ko }e ubiti Minku. IKONIJA: (Ustaje.) Nemoj jo{ po~injati. (Iz svoje torbe vadi kokice, zatim sebi nasipa sok i ugodno se namjesti u fotelji.) Sad mo`e{. Ali polako. MINKA: Ja ne}u da znam ko }e me ubiti. MILO[: Eto ti sad! A to je fundamentalno pitanje. IKONIJA: Mene vi{e interesuje odgovor. MINKA: Ja bih vi{e voljela, moj Milo{e, da me niko ne ubije. MILO[: Ne mo`e{ birati. Nisi ti stvorila ovu situaciju, nego su ti situaciju drugi nametnuli. I ja bih vi{e volio da ne bude{ ubijena, ako ni{ta drugo, ne moram tra`iti drugu `enu, ali mora}emo se uklopiti u premise koje su nam zadate. IKONIJA: Daj, ne drvi! Po~inji! MILO[: [ta? IKONIJA: Kako {ta? MILO[: [ta da po~nem? IKONIJA: Pa ti si rekao da }e{ re{iti slu~aj. Mi samo slu{amo. MILO[: Ah, da! Ali ne mo`emo pasivno. 254
MINKA: Ja bih pasivno. Samo slu{am, kao da se to
mene ne ti~e.
MILO[: E, to je bje`anje od odgovornosti. IKONIJA: Ma zaboga, {to okoli{a{! Po~ni re{avati. MILO[: Ma nisam skicirao... IKONIJA: Ti bi samo ne{to pisao. Ko je od toga video
neke koristi! Nemoj me vi{e dr`ati u neizvesnoti, postavljaj to fundamentalno pitanje. MILO[: Jesi li ti za fundamentaliste?... Ovaj... Jesi li za fundamentalno rje{avanje? MINKA: A? MILO[: Za svako ubistvo treba na}i motiv. I sada, koji je motiv da tebe ubiju? MINKA: Za{to mene pita{? MILO[: Pa koga }u drugog? MINKA: Mo`da mama zna. MILO[: A ti ne zna{? Mo`da ima{ neke pretpostavke? MINKA: Mo`da mama pretpostavlja. MILO[: Da li biste vi mogli naslutiti koji bi motiv imao ubica da va{u k}er smakne? IKONIJA: ^uje{ ti! Kako se usu|uje{ da tako govori{ majci jedne k}eri! Zar misli{ da jedna majka kao {to sam ja mo`e da pomisli i na jedan motiv koji bi nekog ubicu naveo da digne ruku na moju k}er! Jedino otac. Njen otac. MINKA: [to sad pominje{ tatu? IKONIJA: Ti zna{ da ne mogu da smislim tog tvog Mehmedaliju. Nije mu bilo dovoljno jedno ime, nego i Mehmed i Alija! MINKA: On je davno od tebe pobjegao. Nije bilo kod njega unutra{nje dileme ni sukoba: i Mehmed i Alija su se slo`ili da se od tebe rastave i da se ne petljaju u tvoj `ivot. IKONIJA: A {to se petlja u tvoj? 255
MINKA: Samo mi poma`e, kao svojoj k}eri. A petljao
se nije nikad. IKONIJA: Kako nije! Je li ti on dao to odvratno ime – Emina?! MINKA: Po ~emu je odvratno? MILO[: Zar ne bi bilo bolje da ti je dao na{e divno tradicionalno ime... recimo... Milojka?... MINKA: [ta ka`e{? MILO[: Ka`em da po nau~nim saznanjima, kako nas u~i Frojd, postoji objektivna mogu}nost animoziteta prema roditeljima, ho}u re}i prema autoritetu oca. Stoga, kod tog tvog Mehmedalije postoji objektivna opasnost da je on htio da te preduprijedi, pa on prvo tebe... MINKA: Ma {ta pri~a{! Objektivno bi bilo da sam ja pregulila nekog za neku veliku lovu, pa taj ho}e da me smakne. Je li tako? Je li to objektivno? MILO[: Jeste, ali i nije. Gavrilo Princip je ubio Ferdinanda i `enu mu Sofiju jer je imao objektivan motiv, po{to je Ferdinand tla~io na{ srpski narod. MINKA: Je li ga Sofija tla~ila? MILO[: To je uzgred, omaklo mu se. MINKA: Za Ferdinanda je imao objektivan motiv, a za Sofiju subjektivan. To ho}e{ da ka`e{? MILO[: Ma ni{ta ti ne razumije{. IKONIJA: Slab ti je primer. Daj neki razumljiviji. MILO[: Za svako ubistvo postoji motiv. Zna se za{to je ubijen Kenedi, za{to Aleksandar I, a za{to Stjepan Radi}. MINKA: Ko ti je taj? MILO[: To je jedan politi~ar koji je... Nije va`no. Va`no je da otkrijemo motiv zbog kojeg }e{ ti biti ubijena. IKONIJA: Ti tvoji primeri, sve neki kraljevi i politi~ari. MILO[: Pa kad su to najpoznatija ubistva. 256
IKONIJA: Uvek sam ja govorila Minki: Sine, Minka,
nemoj da ide{ u politi~are, a za `ivu glavu ne idi ni u kraljice. Veliko je to breme, a brate i opasno. Eto vidi{ kako ih ubijaju. MINKA: Pa {to sad mene! Eto poslu{ala sam te, nisam izabrala nikakav veliki polo`aj, pa opet ho}e da mi dohakaju. MILO[: To i jeste pravo pitanje. Da si neka velika li~nost, pa da te ubiju, svaki bi ~ovjek to shvatio, bilo bi mu normalno. A ovako... MINKA: Eto vidi{! Da sam ja neka velika li~nost, recimo predsjednik neke politi~ke partije, pa mi prijete da ho}e da me smaknu, to bi bilo normalno. Za{to i postoje ti predsjednici nego da im do|u glave! Ti si mene, mama, naopa~ke u~ila. Da budem skromna, neambiciozna, da se ne d`apam za vlast, pa sad ne znam za{to ho}e da me ubiju! MILO[: Tu`no je to, izgubiti glavu, a ne zna{ koji su ti ideali. MINKA: A nisam, {to se ka`e, po{teno ni pro`ivjela. IKONIJA: U cvetu mladosti. MILO[: Taman da okusi {ta je `ivot, a presije~e je napola! MINKA: Ej, kuku meni! IKONIJA: Ali se ne treba predavati. MILO[: Treba se boriti do posljednje kapi krvi. MINKA: Da iskoristim jo{ ovo {to mi je preostalo `ivota. IKONIJA: Ne bi bilo lo{e. MINKA: A nisam se ni udala. MILO[: Takva ti sudbina. MINKA: Dobro {to se nisam udala, nije to danas neka plja~ka, ali da sam se barem nau`ivala. 257
MILO[: Vidi{ kakvo je ~ovjek bi}e. Svoje u`itke odga-
|a za kasnije, a kad ga ne{to smlati, kao {to }e tebe uskoro, ostane nei`ivljen. Kasno se sjeti. MINKA: Joj, {to dobro govori{! Kao iz mojih usta. MILO[: Prou~avao sam neke situacije... MINKA: Moja je ista takva. No}ima razmi{ljam {ta sam sve propustila IKONIJA: Misli malo i po danu. No} je za san i druge stvari. MINKA: Pa o tim nekim drugim no}nim stvarima sam i razmi{ljala. Evo, na primjer, imam momka, me|utim u situaciji u kojoj se nalazim trebalo bi da momka br`e i vi{e imam. IKONIJA: O ~emu govori{? MILO[: Nije o ~emu nego o kome. O meni. IKONIJA: Ma dobro sam ja pitala: O ~emu govori{? MINKA: Mama, ne}emo se igrati }orabake i to ba{ sad kad mi je kucnuo posljednji ~as. Zna{, bogamu, o ~emu govorim. MILO[: Ja ne znam. MINKA: To }e{ poslije dobro saznati. Je li prirodno da se u ovim svojim posljednjim trenucima ba{ nau`ivam? Ka`i iskreno, je li? Nemoj da se stidi{ zato {to si mi majka. IKONIJA: Ma ima{ pravo. MINKA: Znam ja da ti kao moj roditelj strahuje{ da se nisam ja previ{e dala na u`ivanje. Ne{to mi je ova godina bila su{na. A i ovaj moj momak ne `ivi sa mnom, ti ga tamo u Srbiji vi{e vi|a{ nego ja. IKONIJA: Pravo govori{. MINKA: Pa eto, ja bih sad. IKONIJA: [ta? 258
MINKA: Nemoj opet da se pravi{ mutava. Kada me
ubiju, zna{ koliko }e mi biti `ao {to nisam iskoristila svaku priliku. IKONIJA: Pa gdje ti je sad prilika? MINKA: Kako gdje je? A on! MILO[: [ta ja? IKONIJA: Uh, ja na Milo{a i zaboravila! Ne}e{ valjda s njim? MINKA: On mi je momak. Budu}i moj mu`. Ali ne znam, ta budu}nost ne{to mi je sumnjiva. IKONIJA: I ba{ ho}e{ sad? MINKA: Ne mogu da ~ekam. Zna{ da mi je svaki trenutak dragocjen. IKONIJA: U redu, ja se sla`em. MILO[: Ma o ~emu vi to govorite? MINKA: Pa hajde, ustani. IKONIJA: Ne bih ja, te stvari su mene pro{le. MINKA: Ma jok ti, ja }u s Milo{em. IKONIJA: Pa {ta me onda di`e{? MINKA: Ne}u u tvom prisustvu. Sramota je. IKONIJA: Aha. MILO[: O ~emu vi to govorite? MINKA: Mama ima nekog va`nog posla. Mora da iza|e. MILO[: Gdje }e{? Sad bi ba{ trebalo da otkrijemo ubicu. IKONIJA: Imam ne{to va`no u drugoj sobi. MINKA: Nema ovdje druge sobe. Ovo je garsonijera. Ima{ va`na posla u kupatilu. (Gura je prema kupatilu.) IKONIJA: Minka, ali ne bih se ja kupala. MINKA: Neka, treba. Okupaj se, plakni se, {ta zna{, mo`da i tebi naglo ispadne prilika. (Izgura je u kupatilo.) MILO[: Je li joj to ne{to zlo? 259
MINKA: Ma nije, ima tako nekog va`nog posla. MILO[: A htio sam i u njenom prisustvu su`avati
obru~ oko ubice. MINKA: Nego, dok taj ubica nije do{ao, malo mi je vremena ostalo. Dragi moj, iskoristimo to vrijeme! MILO[: Pa evo ba{ se sad spremam da suzim krug oko ubice. Treba i ti da pomogne{, a ja }u svoj mozak napregnuti. MINKA: Ma nemoj mozak! Ko zna kad }emo opet biti ovako sami i blizu jedno drugog. Mo`da ne}emo nikada vi{e. Zato, Milo{e, poka`i svoju ~vrstinu! (Napada ga i poku{ava da ga otkop~a.) MILO[: Zima mi je. Nemoj da me raskop~ava{. [ta to radi{? MINKA: Da budemo bliski jedno drugom. MILO[: Mo`e i u kaputu. MINKA: Mo`e. Ali bez pantalona. MILO[: [ta to radi{? Mo`e neko nai}i, pa }e pomisliti ono najgore. MINKA: (Naglo ustaje.) Na to nisam mislila. Mama sigurno viri kroz vrata. MILO[: Zatvorena su. MINKA: Ja sam provrtila jednu rupu. Sumnjala sam da mi Persida krade pastu za zube pa sam kontrolisala. Zamisli {ta sam vidjela da radi u kupatilu! MILO[: Joj, ispri~aj mi u detalje! MINKA: Zamisli kuda se ma`e kolonjskom vodom. MILO[: Kuda? MINKA: Ne}u da ti ka`em. MILO[: Da bih prona{ao tvog zlo~inca, ja moram da znam svaki detalj. Sve mi mora{ ispri~ati. 260
MINKA: A ona sigurno viri. (Ide prema vratima ku-
patila.) Njoj je du{a da sve raskopa. (Viri kroz rupu na vratima.) Sumnjala sam ja. MILO[: Svakog, na koga imalo sumnja{, mora{ mi re}i. Napravi}u spisak, pa }emo i}i redom, sistemom redukcije. Taj {to ho}e da te ubije, mora da ga poznaje{. [to bi te ubijao nepoznati, kad ne zna kakva si. MINKA: Znala sam! (Okre}e se Milo{u.) Zna{ {ta radi? MILO[: Ko? MINKA: Mama sjedi na {olji i sva je u transu. ^ita ljubavni roman. MILO[: Dobro, neka ~ita. Nego da mi po|emo od mu{ko-`enskih odnosa. MINKA: Naravno! MILO[: Nave{}e{ mi imena svih onih {to su ti se udvarali, a ti ih odbila. Mo`da zbog toga ho}e da te ubiju. MINKA: Nikog nisam odbila. Nisam luda da obijem one {to mi se udvaraju. To je ba{ fino! MILO[: Mo`da su tra`ili ne{to vi{e. MINKA: Malo je takvih bilo. Uglavnom se udvaraju, pa im onda dosadi, brzo odustaju. MILO[: A da te neko nije silovao? MINKA: Ne dru`im se ja s takvima. MILO[: Ne zna{ ti na{ narod. Voli da siluje, pa to ti je! MINKA: I ti pripada{ tom narodu? MILO[: Ja{ta. MINKA: Pa onda hajde. MILO[: Onaj... [ta sam ono htio... A, da! Radi istrage moram znati svako ime. MINKA: Ma kakva imena! Sad treba da iskoristim svoje posljednje trenutke. Treba da se prepustim u`itku. 261
MILO[: Kako? MINKA: U tome i jeste stvar. [to uvijek gore, dolje,
lijevo, desno, stoje}ki i kle~e}i. U ovim mojim zadnjim u`icima treba smisliti ne{to originalno, da mi ostane u pam}enju za cijeli `ivot. MILO[: Kako to misli{? MINKA: Ne{to izuzetno. Kao ono kad smo pod orahom. MILO[: Kakvim orahom? MINKA: Kad smo ono bili kod moje tetke na selu. Pa ti se popeo da bere{ orahe, a onda poslije odozgo sko~io na mene. MILO[: Nikad ja nisam bio pod orahom kod tvoje tetke. MINKA: Sad nije va`no. Va`no je smisliti ne{to posebno. Recimo... recimo... Ja nisam nikada na ormaru. MILO[: [ta }e{ gore? Kako }e{ se popeti? MINKA: Jeste, te{ko je. A i ne znam gdje bih dr`ala noge. A {ta misli{ da ogledalo stavim gore, ~ula sam da se to radi? MILO[: Stvarno, {to se ne ogleda{? Vidi kakva si. Nije pristojno {to si tako odjevena. MINKA: Pa skinula bih se ja skroz, ali ti ne{to oklijeva{. MILO[: [to da se skidam, kad mi je i ovako hladno? Slabo griju. MINKA: (Prilazi mu.) Ja }u te ugrijati! Ne mora na ormaru, a i nije va`no {to nema oraha. MILO[: Sramota je, mo`e neko nai}i. Ubica, recimo! IKONIJA: (Ulazi.) Joj, jesam se isplakala, ali na kraju se sre}no zavr{ilo. MINKA: A ja nisam ni po~ela. IKONIJA: [ta? MINKA: Ma zna{, sramota me da ti ka`em. 262
IKONIJA: Ih, dug vam uvod. MILO[: Gospo|o Ikonija, ja sam ba{ htio da pre|em
na stvar. Potrebno je proanalizirati svakog onog s kojim je Minka dolazila u kontakt. Mo`da se tu krije mogu}i ubica. MINKA: Pokvari mi sve. Hajde se vrati u kupatilo. IKONIJA: Nikom ja nikad nisam smetala. Slobodno ti, znam ja {ta je `elja. Okrenu}u ja glavu, nije to meni vi{e zanimljivo. MINKA: Ma ne mo`e! Nema govora pred tvojim o~ima! MILO[: [ta fali, neka pomogne i mama. MINKA: Ma nije rije~ o ubici, neka, on }e kasnije. Nego, brate mili, da ispunim svoju `elju. Mama, vrati se u kupatilo, ili idi, kupi {ibicu. IKONIJA: Nemoj staru majku terati! Ja }u evo ovde le}i, umorila sam se od puta. Pokri}u se po glavi. (Legne i pokrije se pokriva~em po glavi.) MINKA: Ali nemoj da viri{! MILO[: Ho}emo li kona~no maknuti od po~etka? MINKA: Pa {ta ja sve vrijeme govorim. (Prilazi mu i po~inje da ga grli.) Hajde, govori mi slatke rije~i. MILO[: Ma ~ekaj. Ne znam {to si me spopala. MINKA: Obgrli me! Stegni me jako. Ho}u da osjetim tvoj temperament! MILO[: Ne{to me svrbi po nozi. MINKA: Evo me, uzmi me! Vje~no sam tvoja! Dok god `ivim!... A, je li, vidi{ li, da ona mo`da ne viri? MILO[: Ni{ta se ne primijeti. MINKA: Ma sumnjiva mi je. (Odmi~e se od Milo{a i prilazi Ikoniji. Zaviruje pod pokriva~.) Odakle ti }evap~i}i? (Potpuno svla~i s Ikonije pokriva~. Otkida komad iz njene ruke i stavlja u usta.) 263
Ohladili se. (S pokriva~em odlazi do Milo{a i njime pokriva njega i sebe.) IKONIJA: (Sjeda i nastavlja da jede.) Neka se mladi zabavljaju. (Odnekud vadi pljosku i pije.) PERSIDA: (Ulazi s koferom u ruci.) Dobar dan. IKONIJA: (Nudi joj pljosku.) Ho}e{ li i ti? PERSIDA: Je li to za pokoj du{e? IKONIJA: Nije jo{. Ona je tu. (Pokazuje na pokriva~.) PERSIDA: Da se nije ohladila? IKONIJA: Ma nije. Zagreva se s Milo{em. PERSIDA: A toliko sam strahovala. Idem ulicom, a sve mislim: Bo`e moj, Bo`e, stvarno, da se ne{to ne desi Minki, a ja nisam prisutna! Istina je da sam oko svega ovoga bila malo nepravedna, sumnjala sam, nisam vjerovala. A opet, {ta kad bude ubijena? Ko zna? Najbolje bi bilo da to uradi manijak. IKONIJA: Sa~uvaj Bo`e, da je ubije manijak! PERSIDA: Ka`em, idem ulicom, a sve mislim: Ako joj iko do|e glave, to }e biti manijak. IKONIJA: [to si se uhvatila manijaka, k’o da s mojom Minkom ne mo`e da ima posla i neko pametan! PERSIDA: Ma ne znate vi koliko manijaka hoda ulicama. Ba{ kad sam odavde krenula, uputila sam se mom Petroniju, pa sve zagledam ljude, da vidim da nije neko sumnjiv. Eto, u o~ima im se vidi da su manijaci. IKONIJA: Koliko ih ima? PERSIDA: Srela sam ih nekoliko. Ali mo`da ti manijaci koje sam srela ne poznaju Minku, pa u ovom slu~aju nisu opasni. Ali ima jedan, njega sam se ba{ sjetila, mo`da je to taj manijak {to prijeti i ho}e da ubije na{u Minku. IKONIJA: Jesi li sigurna? 264
PERSIDA: Sve se vi{e uvjeravam da, ako iko dokusuri
Minku, onda }e taj manijak. A i Minka ga dobro poznaje. MINKA: (Skida pokriva~ i ska~e.) Ma dosta tih tvojih manijaka! Probi mi u{i! PERSIDA: Pa {ta slu{a{? Ne pri~am tebi. MILO[: I ja sam ~uo. Treba to na papir baciti. IKONIJA: Pa {ta ste vi pod tim }ebetom radili? Prislu{kivali? [pijunirali {ta ja radim? Sramota! PERSIDA: Ja se brinem za tebe, i{la sam ulicom strepe}i za tvoj `ivot, a ti me tako do~ekuje{! MINKA: [to nisi ostala kod svog Petronija? Imam ja svog Milo{a i svoju dragu mamu! PERSIDA: Nije va`no. MINKA: Aaa, nije te primio! PERSIDA: Ma telefon mu zatvoren. A izgleda da je i on zatvoren. MINKA: Pa sad brine{ za mene? PERSIDA: Uvijek sam ja brinula za tebe. Eto, dok sam i{la ovamo, sva sam pretrnula da ti nije ve} dohakao onaj manijak Muhamed. MILO[: Koji Muhamed? Kako se preziva? [ta radi? ^ime se bavi? Kako izgleda? MINKA: Lijepo. PERSIDA: Ma ne izgleda on lo{e, manijaci se uglavnom tako maskiraju. Na prvi pogled ~ovjek bi rekao ni{ta, a ono ne{to manija~ko u njemu negdje ~u~i. Najbolje se to vidi u pogledu, a ja sam to vidjela kod tog Muhameda. MINKA: Ma hajde, bogati. MILO[: Sve sumnjive osobe treba preispitati. Po ~emu je taj Muhamed sumnjiv? PERSIDA: Htio je da se ovdje useli, u ovu na{u garsonijeru. Prvo za jednu no}, a poslije da nas izbaci. IKONIJA: Jesi videla pokvarenjaka! 265
MINKA: Ja o tome nemam pojma. PERSIDA: Tebi nije smio ni da ka`e. MILO[: [ta radi taj Muhamed? PERSIDA: Pri~a o Bosni. A o tome i pi{e. MINKA: Znam. On je pro~itao mnogo knjiga. Taj radi
i pi{e k’o manijak!
PERSIDA: Jesam li rekla da je manijak! MILO[: Danas su ljudi sposobni da za sebe i svoje
sva{ta urade, pa i da ubiju. A kako je taj Muhamed htio da nas izbaci sa ovog ovdje na{eg ognji{ta? PERSIDA: On je to poku{ao preko mene. Jedno ve~e odveo me u kafanu, u jednu, pa u drugu, pa u disko, onda na ve~eru. Dopratio me ovdje do stana, pa ka`e da on gore prespava. IKONIJA: Zar nema svoje ku}e? PERSIDA: Ima valjda, ali ovdje zamera~io. A ja mu ka`em: Ne mo`e{ gore, Minka se ljuti kad neko nepoznat kod nas spava. A Muhamed ka`e: Znam ja nju dobro, izgubi}e ona glavu zbog mene, Muhameda. IKONIJA: A, bezobrazluka! MINKA: Daj {ta pri~a{ gluposti! Nikada ja ne}u izgubiti glavu zbog Muhameda. MILO[: Ali da se pribilje`i. Svaku sumnjivu osobu treba zapisati. Nikad se ne zna ko }e biti razlog da izgubi{ glavu! (Zvoni telefon. Minka podi`e slu{alicu. Persida po~inje da odmjerava i premjerava sobu.) MINKA: Molim?... Nije... Da... Dobro... Uredu... (Spu{ta slu{alicu.) MILO[: Ko je bio? MINKA: Niko. MILO[: Kako mo`e biti niko kad je telefon zvonio? 266
MINKA: Mo`e. Zvoni telefon, ti podigne{ slu{alicu,
a tamo se javi niko. Pita{; Ko je, a odgovori: Niko. PERSIDA: Poznavala si ti, Minka, jednog Niku Horvati}a, {to je bacao poglede na tebe. MILO[: I Niku treba baciti na papir. Treba sve popisati, napraviti spisak, to sam ve} rekao. Tako }emo po~eti stezati lanac oko ubice. Hajde, po~ni se prisje}ati svih sumnjivih. IKONIJA: (Ona je sve vrijeme jela i pila, pa je malo pod gasom, vadi cigaretu.) Ima li ko vatre? MINKA: Nas troje smo nepu{a~i, bez poroka. A i ti, mama, bar pod stare dane trebalo bi da iza|e{ na pravi put, prestani da pu{i{. IKONIJA: Ko }e mi zapaliti cigaretu? MINKA: Ma to ne upra`njavamo. Nemamo vatre. Maloprije sam ti lijepo govorila da ode{ kupiti {ibicu. IKONIJA: A tako mi se pu{i! I niko nema vatre? MINKA: Nema. Idi pa kupi {ibicu. IKONIJA: E ba{ ho}u. (Di`e se i polazi prema vratima.) Odoh da kupim {ibicu, a i da se malo proluftiram. Postali ste mnogo dosadni, nikako da tog ubicu otkrijete. A ~ini mi se da ti, Minka, ne{to petlja{. Ma ko }e tebe da ubije, kao da si ti ne{to! Ja te najbolje poznajem. Ja sam te rodila, nema te ko za {ta ubiti! MINKA: Idi, kupi {ibicu! IKONIJA: Sve troje ste dosadni! Odoh ja da kupim {ibicu, a usput bih mogla i u bioskop. Ima li kakav dobar film? PERSIDA: (Gleda u novine.) E, ovo je za vas: “Strasti nevine udovice iz Hong Konga”. IKONIJA: Mo`e. I dok se ja ne vratim ne}u nikakvih ubistava! (Odlazi.) (Persida premjerava sobu.) MINKA: [ta to radi{? 267
PERSIDA: Ta... Razgrani~avam. [ta je tvoje, {ta je
moje. MINKA: Kako tvoje!? Ni{ta nije tvoje! Cijela ova garsonijera je moja! Moj otac Mehmedalija mi je ostavio. PERSIDA: A od kad sam ja ovdje s tobom? Koliko vremena ovdje `ivim? MINKA: Ne znam. Dosta. PERSIDA: Onda sam valjda stekla neka prava. Neka ti Milo{ ka`e imam li ja pravo da mi pripadne pola ove sobe! Po{to sam svoj mladala~ki `ivot dijelila ovdje s tobom, stekla sam i prava, jer su sada ovdje moji korijeni. MINKA: Kakvi korijeni? PERSIDA: Ka`i, Milo{e. MILO[: Ja se s tim nisam slagao, ali je istina da je Persida ovdje pustila svoje korijene. PERSIDA: Vidi{! E kako }e{ sad da moje korijene i{~upa{? Zato je ovaj ovdje dio moj. Tebi je dosta le`aj. MILO[: Persida, ne bih ja `urio. Pri~ekaj dok se ova stvar oko Minke dokraj~i, onda }e ti pripasti cijela soba. MINKA: Milo{e, zaboga! Pa zar i ti vjeruje{ da mi je do{ao kraj! A zar nisi ti tu da me odbrani{?! MILO[: Da... Da... Ali treba ve} jednom po~eti da sistematski radimo. Molim te, Minka, po~ni da se prisje}a{ ko je sve dolazio s tobom u doticaj, me|u kojima mora da se nalazi taj opasni kriminalac. PERSIDA: Ako nekog presko~i{, ja }u ti pomo}i. MINKA: Ja bih prvo tebe stavila na spisak. PERSIDA: [to mene? [ta sam ti ja uradila? 268
MINKA: Ho}e{ da mi uzme{ pola sobe, pa se poslije
mo`e ispostaviti da si ti ta osoba. Je li tako, Milo{e? MILO[: U ovoj stvari nema protekcije. Sve sumnjive osobe na spisak. PERSIDA: Ali po ~emu sam ja sumnjiva? MILO[: Oti{la si kod svog Petronija, pa si se vratila. A poznato je da se ubica vra}a na mjesto zlo~ina. MINKA: Tako je! Joj, {to umije{! A zapi{i i ovo za sobu. PERSIDA: Ali zlo~in jo{ nije izvr{en. MINKA: Nisi ti to znala kad si se vra}ala. Mislila si da je sa mnom gotovo. PERSIDA: Ja apsolutno ne mogu da budem sumnjiva. MINKA: Neka, stavi je ti na spisak. PERSIDA: Pravda }e pobijediti, kad-tad. Sjeti}e{ se ti ovoga, da si mene na pravdi boga stavila na spisak, sjeti}e{ se onog trenutka kad te pravi ubica bude davio. MILO[: A zar }e da je udavi? Pi{e li tako u pismu? (Uzima pismo i ~ita.) “Za sve ono {to si u~inila, za ono {to si, uskoro }e{ na onom svijetu odgovarati”... MINKA: Sad sam se ne{to sjetila! Da taj ne misli na neki drugi, novi svijet. Mo`da misli da }u uskoro oti}i u onaj tamo svijet, u Evropu, u Ameriku, pa }u tamo na nekom fakultetu odgovarati... MILO[: Ne lupaj! (^ita.) “Smrt koja ti dolazi, ne mo`e{ je izbje}i”... Nije se potpisao, kukavica! Obi~no anonimne prijetnje ne treba uzimati u obzir. PERSIDA: Pa da sve ovo zanemarimo. MINKA: Zanemari kad tebi do|e sudnji dan. MILO[: Ma sad mi nekako izgleda kao da ovo pismo dolazi od vi{e sile. Kao da je tu upetljana ruka 269
nekog sveznaju}eg. Da se ti, Minka, nisi negdje ru`no izrazila o tamo njemu gore? MINKA: Ne{to se ne sje}am kad sam ga pominjala. MILO[: Mo`da ba{ zato! A da nisi pominjala nekog sveca, pa se on uvrijedio? PERSIDA: I ti se, Milo{e, petlja{ gdje ne treba, u vi{e sfere. Ako se zamjeri{ tamo njemu gore, on te odalami jal’ gromom jal’ infarktom. I ne upozorava pismeno. Kolika bi mu bila potrebna administracija! MILO[: Dobro, hajdemo dalje. Persidu smo stavili na spisak, a njega odozgo brisali. MINKA: Persida, {to nam ne{to ne napravi{ da prezalogajimo? Ja stalno oklijevam da jedem, kao, sad }u du{u ispustiti, pa kao, ne treba mi hrana... Ali se oduljilo, evo du{a jo{ nije oti{la, ide sve sa mnom. PERSIDA: I ja sam isto mislila. Ba{ sam usput kupila neke {unke, napravi}u sendvi~e. MINKA: ([ap}e Milo{u.) Ma ne}u da ona zna sve one s kojima sam bila u dodiru. MILO[: S kojim si mu{karcima imala ~vr{}i kontakt, to neka ostane me|u nama. MINKA: Hajde, Persida, ti spremaj te sendvi~e, zabavi se s tim. (Milo{u.) Evo ja sam ve} spremila spisak svih onih s kojima sam imala... Razumije{ ti mene? (Vadi iz ~arape cedulju i ~ita.) Muradif, Pantelija, [mrco, Ni}ifor, Hofenburger, Bucko, Hamzalija, Al Sadat al Sabat al Shat, Kre{imir, Huso, Domagoj, Milojko, Zuban, Ahmetaga, Radojka i Milo{. MILO[: Nije ti dobar nacionalni sastav! MINKA: Au, majku mu, nisam vodila tu statistiku. 270
MILO[: Mo`e zafaliti. A mnogo ti je {aren nacionalni
sastav. Koji ti je taj Milo{?
MINKA: Pa ti, ljubavi moja. MILO[: A ta Radojka? Odakle ona? MINKA: (Gleda spisak) Pazi stvarno! Ko ono bi Ra-
dojka? To sam ja nekoga stavila kao pseudonim, da se neko ne do~epa ove cedulje, pa da ga ne otkrije. Radojka... Radojka... Bi}e da je to Muhamed. On je, zna{, va`an u strukturama. Pa da se ne otkrije. MILO[: [ta je on? MINKA: Ne znam ta~no, nisam dobro zapamtila. Ma neka struktura... Znam samo da je mnogo pametan, ni{ta nisam razumjela. Stalno je govorio da mi treba da se zbijemo. A kad sam ja krenula u zbijanje, on se prepla{io. Ka`e: Neka, sad treba da se koncentri{emo, a kad se izborimo za slobodu, sve }e biti na{e. MILO[: Pravo ka`e Persida za tog Muhameda. Uuuu, taj je opasan! MINKA: Po ~emu? MILO[: Ho}e da se bori, pa prvo kre}e od tebe. Tebe da smakne. MINKA: [ta sam mu ja uradila? MILO[: E, politiku je te{ko doku~iti. To }e{ saznati tek onda kada on izvr{i svoj zadatak. MINKA: Ma meni, Milo{e, u svemu ovome ne{to nije jasno. Ako taj neki pojedinac ili grupa ho}e mene da smaknu, za{to me prije toga upozoravaju? Za{to mi pi{u pismo? MILO[: E, vidi{, to je kultura! Zna~i imamo posla s pismenom, inteligentnom osobom. Ne ubija odmah, nego te prvo fino obavijesti. To je politika! MINKA: Tu sam zaista nevina. Nikad se nisam bavila politikom. 271
MILO[: Ali se ona bavi tobom! Nema u politici nevi-
nih, ne, brajko moj! Nego da vidimo ima li na tom tvom spisku jo{ nekih politi~ara. Otuda tebi dolazi opasnost. PERSIDA: (Prinosi sendvi~e.) Ako tra`ite politi~ara, onda je to Muhamed. On je tebi, Minka, uvijek dr`ao predavanje. MINKA: Muhamed?... Muhamed?... Da vidim je li na spisku... Nema ga na spisku. (Zvoni telefon.) MILO[: Neka, ja }u se ovog puta javiti. (Uzima slu{alicu.) Halo... Ko?... Da... Jeste... Ko?... Niko... Molim, i drugi put. (Spu{ta slu{alicu.) MINKA: Ko je bio? MILO[: Niko. Nisam siguran {ta je htio. MINKA: Pa kad je niko, onda ne}e ni{ta. MILO[: Nije niko, nego pita je li tu Niko. MINKA: Koji Niko? PERSIDA: Znala sam da je u pitanju Nikola Horvati}, Niko. Taj je opasan. MINKA: Ma nema ga na spisku. Odakle zna{ da je opasan? MILO[: Ja ga ve} zapisujem. PERSIDA: Ne}u da ka`em. MILO[: [to ovi sendvi~i dobro izgledaju. Persida, ba{ si ih lijepo nakitila. MINKA: [ta je ovo crveno odozgo? PERSIDA: Neki specijalni sos. MINKA: Odakle ti? PERSIDA: Kupila sam ga sad kad sam se vra}ala. MINKA: Meni je ovo sumnjivo. Da nema u njemu otrova? PERSIDA: Ti si, bogami, potpuno po{a{avila. U glavi ti je neprestano otrov, ubistvo, smrt. MINKA: Jel’ ti dobija{ ova pisma? Jel’ tebe ho}e da ubiju? A u pismima nema uputstva kako }e da 272
svr{e sa mnom. Mo`da preko ovog otrovnog crvenog sosa. PERSIDA: Ho}e samo tebe da ubiju, a ove sendvi~e je{}emo i Milo{ i ja. Nema logike. MILO[: Ja ne{to nisam gladan. MINKA: Ma zna{, u~ila sam ja u {koli. Kada se puca na neprijatelja, onda pogine i neko nevin, tako stradaju nevine narodne `rtve. PERSIDA: U ovom slu~aju smo Milo{ i ja nevine narodne `rtve? MINKA: Ma nevina sam i ja, ali njih ba{ briga kada odlu~e da tamane. PERSIDA: Nema veze, ovaj sos sam kupila u samoposluzi. MINKA: Znaju oni da ti podmetnu kad ne gleda{. MILO[: Pa ti si, Persida, gladna, slobodno uzmi. Nisu sendvi~i otrovani, {to bi bili! PERSIDA: (Uzima sendvi~e, jede, Milo{ i Minka je gledaju.) Ba{ su dobri. MINKA: Ma ne}e oni otrovom, razmi{ljala sam ja. To je staromodno. MILO[: Ne}emo sad o na~inu. Prvo treba da se koncentri{emo na li~nost. Da vidimo ko }e te ubiti. A onda je lako otkriti na koji }e na~in to u~initi. (Minka i Milo{ uzimaju sendvi~e. Upravo kad ho}e da zagrizu, Persida naglo i trkom odlazi u kupatilo.) MINKA: Zna~i, prvi poku{aj me je mimoi{ao. MILO[: Sad }e oni krenuti s hladnim i toplim oru`jem. MINKA: Ma {ta sam mu skrivila, da mi je znati! MILO[: Sve }emo preispitati. Napravi}u ja jednu analizu, samo prvo treba da imam ta~ne parametre. Da vidimo koje su ti politi~ke osobine, a koje `enske. Treba li napad o~ekivati po politi~koj liniji ili po mu{koj. (Persida izlazi iz kupatila.) 273
MINKA: Jo{ nisi izgubila svijest? MILO[: Je li ti ve} pjena udarila na usta? PERSIDA: Jebem mu mater, otpade mi plomba sa zu-
ba!
MINKA: (Po~inje halapljivo da jede.) Milo{e moj dra-
gi, mi se vrtimo ukrug. A vrijeme otkucava.
MILO[: (Jede.) Ma da to opet nije neka gre{ka? MINKA: Mo`da i jeste, ali {ta }emo ako me gre{kom
smaknu?
PERSIDA: Ako te smaknu, onda sigurno ne}e gre{-
kom.
MILO[: [ta se ti sad petlja{? Odakle ti zna{?! PERSIDA: (Vadi pismo.) Evo pi{e u pismu. MINKA: Kakvo je to sad pismo? PERSIDA: Bilo je u po{tanskom sandu~i}u. Na{la sam
ga kad sam se vra}ala od mog Petronija.
MINKA: Pa jesi li ti luda! [to tek sad govori{? PERSIDA: Ni{ta novo, opet ti prijete. (Daje Minki
pismo.)
MILO[: Odakle zna{? MINKA: Otvarala si moje pismo? PERSIDA: Kad sam uzimala iz sandu~i}a, ispadne mi
iz ruke. Pade na pod, pa se otvori.
MINKA: (^ita.) “Takva kakva si ne mo`e{ izbje}i
kaznu. Uskoro dolazi ruka koja }e zaustaviti tvoj `ivot.” Ma kakva sam ja to!? Kava to ruka dolazi? PERSIDA: Milo{e, hajdemo nas dvoje na{im ro|enim. Vidi{ da je sve gotovo. MINKA: Ma {ta ti je! Gdje }ete me sad ostaviti? PERSIDA: A {ta }emo kad ti ne mo`emo pomo}i. Vidi{ da si otpisana. MINKA: Ti, moja najbolja prijateljica, pa tako govori{. Umjesto da se do posljednje kapi krvi bori{ za moj `ivot! Pa ako treba i da svoj da{ za moj. 274
Znamo kroz istoriju kako su mnogi patrioti ginuli za otad`binu. PERSIDA: Bih ja, {to ne bih! Samo imam nekih nezavr{enih poslova. Zna{ da se sad spremam za va`an `ivotni ispit. A osim toga, u ovakvoj situaciji u kakvu si sebe dovela, bogami ti ni ja ni Milo{ ne mo`emo pomo}i. MILO[: Ja mogu. Uz Minku }u ostati do njenog posljednjeg samrtnog hropca. MINKA: Ba{ ti hvala. A bi li mogao da me odbrani{, pa ako treba i da se `rtvuje{ za mene? MILO[: Ja tebe ne dam, `ivu ili mrtvu! (Iz ta{ne vadi pi{tolj.) MINKA: Vidi{ kakvog imam momka! To je mu{karac! PERSIDA: Ih, pa i moj bi Petronije za mene sve u~inio, samo da nije zatvoren, da mu se otvori prostor. MINKA: A je li, odakle tebi pi{tolj? MILO[: Pa... ovaj... Neki dan idem ulicom, kad, paf!, pi{tolj preda me. [ta je, kako je, otkud? U blizini nigdje nikoga, `ive du{e nema. Zna{, ~ovjeku se u `ivotu desi nevjerovatna, fantasti~na stvar, koju nikako ne mo`e da objasni. Rijetko, ali takve se stvari de{avaju. PERSIDA: A je li, Minka, ko je tvoj jedini nasljednik? MINKA: [to ti sad pada na pamet? PERSIDA: Da nije onaj Muhamed? MINKA: Koje{ta. Nije mi on brat. PERSIDA: A ima{ li ikoga bli`eg? MINKA: Imam. Koliko ho}e{. Evo Milo{. PERSIDA: Pa on ti nije ni{ta. MINKA: Kako mi nisi ni{ta? A ja sam malo prije htjela da ti dam sve ono {to imam. PERSIDA: Mo`e{ ti sada da daje{ koliko ho}e{, ali sve pripada Muhamedu, onda kad te sredi. 275
MILO[: Je li on stvarno tvoj ro|ak? Ne{to s tvojim
ocem Mehmedalijom? MINKA: Nikad ja takvog ro|aka nisam imala. PERSIDA: ^ovjek danas i ne zna ko su mu sve ro|aci, a ti pogotovo. Hajde, zna{ li ijednog svog ro|aka? MINKA: Ha, sad sam se sjetila! Kad me ubica dokraj~i, ne}e dobiti ni{ta. Ba{ }u ga iznenaditi. MILO[: Sjetila si se nekog bli`eg ro|aka? MINKA: Nisam. Sjetila sam se da nemam ni{ta. Nemam imanje, ku}u, vikendicu, zlato, nakit, auto, dionice preduze}a, nemam ni{ta! Mo`e slobodno da me ubije, dobi}e ovo! PERSIDA: Ali on to ne zna. MILO[: E ba{ neka ne zna, kad je takav! I treba, Minka, da mu priredi{ neprijatno iznena|enje. On tebe po{alje pod zemlju, a ti njemu ostavi{ {ipak od nasljedstva! MINKA: [to }e to biti veselo! (Svi se smiju.) MILO[: Ali ~ekajte. Mi tra`imo tog budu}eg ubicu, onog {to ti {alje prijete}a pisma, {to ho}e da te dokraj~i i da naslijedi sve {to je tvoje. A sve navodi da je ta li~nost taj Muhamed. Dakle, da li je osoba koja je spremna da izvr{i taj gnusni ~in ubistva taj Muhamed? MINKA: Nije! PERSIDA: Jeste! MINKA: Ma pusti Persidu! Ona njega i ne poznaje. PERSIDA: Kako ne znam! On je mene jednom odveo u jedan hotel, pa me nagovarao na bezobrazne stvari, a pritom dr`ao no` u ruci. MILO[: Stavio ti no` pod grlo? PERSIDA: Nije ba{ tako, dr`ao je no` u ruci, govorio mi kako s njim treba da budem intimna, a onda tom rukom u kojoj je bio no` sve ovako mahao tamo-ovamo. 276
MILO[: Pod vratom? PERSIDA: Nije, brate, nego po {nicli. A ja sam vidjela
kakav je on manijak, voli zabadati no` u meso, a pri tom mu o~i cakle. MINKA: Ma on tako voli da se {ali. MILO[: E sad, je li ovo sve skupa jedna op{ta zafrkancija?! Jesu li ova pisma neka {ala, tvoja ujdurma i tog nekog tvog Muhameda, ili u svemu ovome ima istine? MINKA: Ma gdje bih se ja sa svojim `ivotom {alila? Bi li ti pravio sprda~inu sa svojim `ivotom i smrti? MILO[: Ne bih! MINKA: Jasno. S tim se nije {aliti. Meni samo {to no` nisu zabili u vrat, a ti sumnja{! MILO[: Samo pitam. MINKA: Strepe}i kada }e ubica do}i na vrata, meni su `ivci potpuno popustili. Oti{li do|avola. Evo, pipni, probaj da na|e{ `ivce. (Prilazi Milo{u.) Potpuno sam psihi~ki uni{tena, a ti jo{ ka`e{ da se {alim. (Pla~e.) Da ti samo zna{ kako je pro`ivljavati posljednje trenutke svog `ivota! (Sjeda Milo{u u krilo.) MILO[: (Grli Minku.) Ne dam ja tebe! ^uva}u te kao malo vode na dlanu! Evo imam ja i pi{tolj, brani}u ja tebe. PERSIDA: Kad si nau~io da rukuje{ pi{toljem? MILO[: [ta ima to da se u~i! Ovdje stavi{ metak, a ovdje povu~e{. PERSIDA: Ma da, lako je, samo ti tu cijev okreni tamo. MILO[: [to? (Okre}e cijev prema vratima.) Nisam lud da pucam kad nema opasnosti. (Opali metak u vrata.) E, ovako }u do~ekati ubicu kad se pojavi na vratima. IKONIJA: (Ulazi na vrata.) Joj, kakav film! Da mi je neko pri~ao, ne bih verovala! [ta tamo rade mu{ki 277
i `enske! Evo ostarela sam a pamet nisam stekla! (Milo{u.) A je li, {to ti mene do~ekuje{ metkom? MILO[: Vje`bao sam kako }u ubicu do~ekati kad do|e na vrata. IKONIJA: A vi jo{ o tome! Niste ga prona{li? PERSIDA: Nije lako. Kad bi bilo lako uhvatiti one koji namjeravaju da ubiju, onda bi bila divota. Niko se ne bi bojao, svi bi bili junaci. IKONIJA: A ti, Milo{e, ni{ta s tim pisanjem?... MILO[: Neki trag se naslu}uje... IKONIJA: Uh, bogamu, kud se nije potpisao! PERSIDA: Mo`da je nepismen. Manijaci obi~no nisu vi~ni pisanju. IKONIJA: Joj, da vidite u filmu manijaka! Uh, {to je dobar film! Da vam ispri~am. Po~inje ovako... MINKA: Nemoj sad, mama. IKONIJA: Ali uzbudljivo je. Mada je te{ko re~ima opisati {ta sve tamo rade, `enska do|e... MINKA: Mama! Zar ne osje}a{ da su ovo dramati~ni ~asovi za na{u porodicu, za tebe, a naro~ito za mene! IKONIJA: I film je bio dramati~an. Posebno kad mu{karac u kupatilu krene prema `enskoj... MINKA: Mama! Problem je kad ubica krene prema tebi, {ta onda uraditi? MILO[: Ja }u ga do~ekati evo s ovim. PERSIDA: Koliko }e{ ga dugo ~ekati? MILO[: Ih, puno. PERSIDA: Pa nije ni on lud, iako je manijak. On }e ~ekati, sve dok ti ne ode{. A onda }e nasrnuti na Minku. IKONIJA: Ma deco, sve je to neozbiljno! Da je u pitanju ozbiljan ubica, on bi ve} davno do{ao, izvadio no` i Minku potrefio u srce. 278
MILO[: Mo`da moja budu}a mama ima pravo. Da je
u pitanju ozbiljan ubica, ne bi on dozvolio da ja ovdje Minku ~uvam ne znam koliko dugo. Sve je ovo neozbiljno. PERSIDA: Mo`da i jeste. Odmah sam ja u po~etku govorila da je ovo neka {ala. IKONIJA: Ne zna kako da privu~e tvoju pa`nju, pa se {ali s tobom. MINKA: Mo`da imate pravo. A jeste li sasvim sigurni? PERSIDA: Ma ja jesam. Svi mi znamo da manijaci nisu pravi, ozbiljni ljudi. MILO[: I meni se ~ini da to neko na ovaj na~in pokazuje svoj humor, mada, moram priznati, na~in mu nije nimalo smije{an. MINKA: A ti, mama? IKONIJA: [ta ja? MINKA: Jel’ ti misli{ da je ovo sve skupa neozbiljno? IKONIJA: Jeste. Od po~etka sam ja znala da je ovo neka izmi{ljotina. Istina je da si mi ti }erka, ali ko bi tebe, Minka, ubijao, kao da si ti ne{to! MINKA: Jesi li sigurna? IKONIJA: Da si ne{to? A {ta si? MINKA: Ne to. Nego da li si sigurna da je sve ovo oko prijetnje mom `ivotu koje{ta? Jesi li sigurna? Sto posto? MILO[: Du{o, ~ovjek nije ni u {ta siguran sto posto. Ne mo`e niko garantovati kad ide{ ulicom da te ne}e s krova pogoditi cigla po glavi. To se ne doga|a, ali niko ne mo`e biti siguran sto posto. IKONIJA: To ti valja, Milo{e. MINKA: Ali taj {to ga, eventualno, pogodi cigla po glavi, nije prethodno dobio prijete}e pismo, upozorenje da }e ga cigla mlatnuti u glavu. PERSIDA: Ne treba puno vjerovati ni obe}anjima. 279
MILO[: [ta sve nije dr`ava nama pismeno obe}ala,
pa ni{ta. PERSIDA: Ba{ si ti, Minka, ~udna. Ho}e{ da ti neko garantuje `ivot sto posto. Gdje to ima?! Uvijek postoji mogu}nost da plati{ glavom. IKONIJA: Ni{ta se ti ne pla{i. Ja, eto, stalno kupujem lutriju, govore da postoji mogu}nost da dobijem premiju, me|utim, da `ivim jo{ sto godina, to ne}e da me strefi. MINKA: Ali tebi, mama, niko nije pisao da }e{ dobiti zgoditak, a evo meni pi{u. IKONIJA: [ta sva{ta ljudi pi{u, pa se niko na to ne osvr}e. MILO[: Ma prekinimo s ovim! Minka, budi sigurna, tebi niko ni{ta ne}e u~initi! Kona~no, evo ja sam ovdje. A imam i pi{tolj. MINKA: Pa ne}u valjda ovdje biti zatvorena cijelog `ivota! Zar }e{ i ti stalno da sjedi{ tu s pi{toljem? Problem je u tome {ta }e biti kada iza|em, odem na ulicu, na posao? MILO[: Nikad nisam ~uo da se ljudi na ulici ubijaju. MINKA: Ako me taj neko sa~eka u pustoj ulici po mraku? IKONIJA: A {ta `ensko ~eljade ima da radi u pustoj ulici po mraku? Uvek sam ti govorila da je `eni mjesto pored mu`a i {poreta. MINKA: A gdje mi je mu`? PERSIDA: A nema ni {poreta. MILO[: Slobodno ti mo`e{ da iza|e{ u svijet. Ako te ubica bude ubijao, on }e to u~initi u {umi. A ti u {umu nemoj i}i, tamo su ginuli i hrabri partizani. MINKA: I vi mislite da ja mogu da iza|em? PERSIDA: Svakako. Vjerovatno}a da izgubi{ glavu je mala. 280
MINKA: Zna~i, mogu da idem svugdje? I u... pozo-
ri{te, recimo?
IKONIJA: Ne znam samo {ta }e{ tamo! Ti si se, dete,
potpuno iskvarila. Hajde, gde si videla da pametni, uspe{ni ljudi idu u pozori{te? MINKA: Da odem u kafanu? MILO[: [ta }e{ ti u kafani? Tamo se `enske kvare. MINKA: Da odem u kupovinu? PERSIDA: Samo da tro{i{ pare. MINKA: Barem tamo gdje i ostali svijet ide. Da odem na neki politi~ki sastanak? MILO[: To mo`e. Tamo se bore za tvoju egzistenciju i slobodu, za na{a nacionalna prava, a mo`da te izaberu i u rukovodstvo. Njima treba takvih koji su ugro`eni za svoj `ivot. MINKA: Odlu~no! Odoh da se presvu~em. (Odlazi u kupatilo.) IKONIJA: [to je pu{ta{ u politiku, mo`e ne{to da zabrlja? MILO[: Mo`da tamo dobije tjelohranitelje, ~uva}e je dan i no}, mo`da }e je ~uvati i pod klju~em. Tada smo i mi slobodni. IKONIJA: (Iz torbe vadi hranu i pi}e.) Nego, ’ajde da mi malo pojedemo i popijemo, kad smo re{ili da niko ne}e na{u Minku da ubije! MILO[: A i {teta bi bila, ba{ je slatka! PERSIDA: Ma k’o du{a. Samo nekad voli da mu~i nas, s ono tri prsta kr{tene du{e. IKONIJA: Nije {to je moja }erka, ali kako samo ona ume da neke stvari skuha... Prste da poli`e{. Ajd’, `iveli! (Pije.) MILO[: Ona je tako drago i naivno stvorenje, da je u pamuku dr`i{! MINKA: (Ulazi u toaleti, nosi kutiju sa sobom.) Pi~ka im materina, oni }e nas zajebavati! 281
MILO[: ^ekaj, ti odmah krenula u politiku! PERSIDA: Zna~i, ti krenula da spasava{ na{ narod! IKONIJA: Dobro se ~uvaj u toj politici! ^im zagusti,
a ti daj ostavku. Ali prethodno neka ti naprave tenisko igrali{te pored gara`e, bazena i ku}e na moru. Nemoj ti tamo svoju pamet d`abe da prosipa{. PERSIDA: Jesi li spremila govor? MINKA: Znam ja {ta }u re}i. A sve }u im re}i u brk, kaza}u im kako su oplja~kali na{ narod, kako na{ narod stenje, kako na{ narod nema nikakva prava! MILO[: Koji narod? PERSIDA: Kome }e{ to re}i? MINKA: Onim drugim. MILO[: A koji su ti prvi? MINKA: E, to }emo vidjeti! Ovo s politikom je dobra stvar. Ba{ nisam znala {ta da radim, ~ime da se bavim, kako da utucam vrijeme. Politika mi do|e kao naru~ena! IKONIJA: Za svaki slu~aj, prvo ti pitaj koliko pla}aju. MINKA: Joj, ja ovako stanem pred svoj narod, a masa mi kli~e: “@ivjela Minka, na{ narodni spasitelj”! Svi vri{te i pi{kaju od zadovoljstva! PERSIDA: Nas nemoj zaboraviti, svoje najbli`e! MINKA: A kad se tek dohvatim istorije! Pa na{ narod je kroz istoriju propatio toliko i toliko, pa kad provu~em hrabrost na{eg naroda kroz istoriju, pa kako se ne smije zaboraviti kako je na{ narod najstariji... IKONIJA: E, to nemoj! MINKA: Za{to? IKONIJA: Ma {ta }e{ sa starcima! Stalno neke bole{tine, te `iga ovde, te probada onde, a i pamet ’lapi, znam ja to najbolje. 282
MINKA: Svejedno, ja sam pripremila dokumentaciju.
(Uzima kutiju.) Ovdje su sve dokumenti i fotografije o istoriji mojoj i moga naroda. Evo, kad smo se rodili ja i moj narod. Ovo je dokument kako smo ja i moj narod nasilno preseljavani, jo{ kao neja~, iz bolnice u jedan stan, pa u drugi, a ovo su papiri koliko smo ja i moj narod bolovali pod ovim re`imom. [ta govore ove smrtovnice? One govore da moje babe, prababe i moji djedovi, pradjedovi, ti ponosni preci na{eg naroda, nisu vi{e u `ivotu, ispustili su du{u u prisustvu jedne politike koja im nije dala da `ive! MILO[: Ako nismo mogli da preciziramo, da utvrdimo aspekte i fakte u smislu ta~ne procjene ko }e, kada i za{to da te ubije, sada bi moglo biti jasno. Tamo u toj politici mora da }e te neko opaliti. PERSIDA: Obuci ti dupli ve{. MILO[: Ulazi{ u opasne vode. Ja }u da te {titim (Uzima pi{tolj.) MINKA: Moj }e narod mene {tititi. MILO[: Dok ti do|e{ do tog naroda, ja }u biti tvoja uzdanica. Evo ovako. MINKA: Neka, nije potrebno. MILO[: Kako nije! Ti si moje blago, ti si sve {to imam! Stoga }u da te ~uvam, staja}u na braniku tvoje li~nosti. Evo ovako. Neka se samo neko drzne da ospori tvoja ljudska i `enska prva! MINKA: Moja prava i prava mog naroda ne smije niko da... (Milo{ opali, Minka pada mrtva.) PERSIDA: Ih! Pa ti je ubi! MILO[: Jah! Omaklo mi se! IKONIJA: Kuku meni, ostah sirotica bez svoje }erke! Prese~e je u cvetu mladosti, a upravo je iza{la na 283
pravi put! Ne stigoh da joj ka`em, da se tamo ni{ta ne sekira, mi }emo da re{imo njen problem! PERSIDA: Pade mi kamen sa srca! Ne treba da premjeravam ovu teritoriju, ostade mi cijela soba! MILO[: (Ve} je nasred sobe zapalio vatru) A ove njene fotografije i dokumente uze}u, njoj vi{e nisu potrebni. Vidite, mo`emo se na njima i ogrijati, da nam u ovim te{kim trenucima bude toplo oko srca! IKONIJA: Ba{ mi je `ao. Ali bar ne}e vi{e niko da me pita: Ima{ li ti ono poroda sa onim Mehmedom i Alijom? MILO[: Tu`no je {to se desi, ali bez tuge nema ni veselja! PERSIDA: Ne}u je nikada zaboraviti. Kad se u ovoj sobi razba{karim, ~esto }u misliti na Minku. Da nje ne bi, ni ja evo ne bih na{la svoj dom! IKONIJA: @alostan dan. Ali u `alosti ~ovek se pro~isti. Sad sam ~ista, na{a. MILO[: Uh! Sad smo na{i!
284
BIOGRAFIJA BIBLIOGRAFIJA LITERATURA
BIOGRAFIJA
Sead Fetahagi}, pripovjeda~, romansijer, dramati~ar, scenarist, knji`evni i pozori{ni kriti~ar, te publicist, ro|en je 1935. godine u @ep~u. Gimnaziju je zavr{io u Sarajevu, a na sarajevskom Filozofskom fakultetu studirao je filozofiju. Prve pripovijetke objavio je 1955. godine. Njegova prva knjiga pri~a ^etvrtak poslije petka objavljena je 1960., a druga Go ~ovjek na kre~njaku 1969. godine. Te dvije knjige u~init }e ga jednim od najva`nijih bosanskohercegova~kih pripovjeda~a. Objavio je i romane Drugo kraljevstvo smrti (1989.), Poljubi pa ostavi (1998.) i Jednog dana jedna `ena negdje (2002.) Autor je i nekoliko drama: Kolo okolo kaktusa (1967.), Znam za jadac (1969.), Va`an ~ovjek (1969.) @ene (1969.), Kako je po~elo (1996.). Knjigu novinskih kolumni Iz pozadine objavio je 2000. Zastupljen je u brojnim antologijama pri~e i dobitnik mnogobrojnih priznanja. @ivi i radi u Sarajevu.
287
LITERATURA
1. Ali}, D`emaludin, Svijet izgubljenih ili apsurdna pri~a Seada Fetahagi}a, Komadanje Orfeja, Tuzla, 1986., str. 79-88. 2. Bajtal, Esad, Roman rezignacije i krize identiteta: “Jednog dana jedna `ena negdje”, Novi izraz, 13, Sarajevo, 2001., str. 123-127. 3. Balvanovi}, Vlado, Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Telegram, Zagreb,11. 6. 1960., str. 7. – Sudbina pripovijetke (Sead Fetahagi}, “Go ~ovjek na kre~njaku”), Izraz, XIV, 3, Sarajevo, 1969., str. 291-294. 4. Banjac, Dragan, ^ekaju}i katarzu: “Iz pozadine”, Republika, Beograd, 16-31. mart 2000., str. 12-14. 5. Ba{i}, Adisa, Don Kihot na ulicama Sarajeva: “Jednog dana jedna `ena negdje”, Slobodna Bosna, Sarajevo, 21. 11. 2002. 6. Bogdanovi}, @., Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Borba, Beograd, 24. IV 1960. str. 98. 7. Fogl, Ivan, Sead Fetahagi}, “Go ~ovjek na kre~njaku”, Oslobo|enje, Sarajevo, 20. XII 1969. 8. Gojer, Gradimir, O`iljak na srcu (Sead Fetahagi}, “Drugo kraljevstvo smrti”), Nedjelja, 6, Sarajevo, 1990., str. 26. 9. Ivkov, B., Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Pokret, 4. X 1960. 288
10. Ketig, T., Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Polja, Novi Sad, 30. VI 1960., str. 53-54. 11. Krnjevi}, Vuk, Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Oslobo|enje, Sarajevo, 15. IV 1960. 12. Kusturica, Nazif, O satiri~nom romanu Seada Fetahagi}a, Novi Izraz, 22, Sarajevo, 2003., str. 156-162. 13. Lehpamer, M., Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Knji`evnost,II, 18, Beograd, 1960., str. 749-752. 14. Maksimovi}, M., Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Ilustrovana politika, 83, Beograd, 1960., str. 39. 15. Martinovi}, Juraj, Kronika burnog i kontroverznog vremena: “Iz pozadine”, Oslobo|enje, Sarajevo, 13. II 2000. – @ivot Fuke izme|u dva bu|enja: “Jednog dana jedna`ena negdje”, Revija slobodne misli 99, 33, Sarajevo, juli-septembar 2001., str. 97-99. 16. Pavlovi}, Luka, Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Politika, Beograd, 7. VII 1960. 17. Puva~i}, D., Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Knji`evne novine, Beograd, 12. VIII 1960. 18. Radenkovi}, J., Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Susreti, IX, 1, 1961., str. 101-104. 19. Re|ep, D., Sead Fetahagi}, “^etvrtak poslije petka”, Letopis matice srpske, CXXXVI, 5, Novi Sad, 1960., str. 407-408. 20. Stupar-Trifunovi}, Tanja, Inspiracija u `ivotu pod opsadom: “Jednog dana jedna `ena negdje”, Nezavisne novine, Banja Luka, 26/27. 6. 2004. 289
21. SUBOTI], Mladen, ^uda su u nama: Nad prozom Seada Fetahagi}a, @ivot, XXVIII, 4, Sarajevo, 1979., str. 455-458. 21. TONTI], Stevan, Prozne ljubavi, prozni `ivoti, Lica, III, 18, Sarajevo, 1969., str. 22. – Sead Fetahagi}, u: Alija Isakovi} - Sead Fetahagi}, Savremena knji`evnost naroda i narodnosti BiH, 35 priredio D`emaludin Ali}, Sarajevo: Svjetlost, 1984./1985., str. 365-373. 22. TRIFKOVI], Risto, Sead Fetahagi}, “Go ~ovjek na kre~njaku”, Politika, LXVI, 20145, Beograd, 1969.
SADR@AJ
Enver Kazaz: SVIJET U SVEPREZENTU. . . . . . . . . . . . . . 5 PRI^E ^ETVRTAK POSLIJE PETKA (Varijacije i pri~anja) Trio za violinu, klavir i kontrabas. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Dama tref. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Propali izlet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Jo{ jedna jedina rijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Kvartet za duva~e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 ^etvrtak poslije petka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Sretan svr{etak ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 Neko me posmatra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 Poraz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 Brak gospodina na~elnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 Zapis o umiranju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Modro more. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 GO ^OVJEK NA KRE^NJAKU Glavom kroz zid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Rudnici kralja Solomona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 O~ekivanje ~uda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Go ~ovjek na kre~njaku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 Iznad svega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Budi probu|en . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126 Avet na odmoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 Napasnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 @ena na vidiku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 Prijatelji na sve strane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 Pijenje ~aja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152 Pri~a neodre|eno tu`na. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
290
291
Lona, ~asna `ena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 Zavodnik na poslu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 @ute brade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
Sead Fetahagdi} NOVELE, DRAME
DRAME VA@AN ^OVJEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 KAKO JE PO^ELO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
Izdava~ Mati~ni odbor Bo{nja~ke zajednice kulture "Preporod" Sarajevo, Branilaca Sarajeva 30
BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA . . . 285
Za Izdava~a [A]IR FILANDRA Lektura i korektura Redakcioni odbor Edicije Tehni~ki urednik MURIZ RED@OVI] Ra~unarska priprema BZK "Preporod" – Bo{nja~ka ku}a podataka alfa [tampa DES Sarajevo Za {tampariju D@EMAL BA[I] [tampano u 1.500 primjeraka 2005.
292
CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6)-32 821.163.4(497.6)-2 FETAHAGI], Sead Novele ; Drame / Sead Fetahagi}. – Sarajevo : BZK Preporod, Mati~ni odbor, 2005. – 292 str. ; 20 cm. – (Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga ; 73) Svijet u sveprezentu / Enver Kazaz: str. 5-16. – Biografija: str. 287. ISBN 9958-820-29-3 1. Fetahagi}, Sead: Drame COBISS.BiH-ID 14398214
Na osnovu Mi{ljenja Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, broj: 02-413-383/96, od 21.1.1996. godine, a prema ~lanu 19, ta~ka 12, stav 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Slu`beni list RBiH", broj 5/95 i 9/95), djela edicije Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga su proizvod na ~iji se promet ne pla}a porez na promet proizvoda i usluga.
