GRAĐEVINSKE MJERE ZAŠTITE NA RADU
SADRŽAJ:
1.
UVOD ................................................................................................................................... 4 1.1. GRAĐENJE GRAĐEVINA ..................................................................................................... 5 1.1.1. Sudionici u gradnji........................................................................................................... 5 1.1.2. Projektna dokumentacija ................................................................................................. 9 1.1.3. Dozvole za gradnju ....................................................................................................... 11 1.1.4. Uređenje gradilišta ........................................................................................................ 16 1.1.5. Dokumentacija na gradilištu........................................................................................... 18 1.1.6. Uporaba građevina....................................................................................................... 22 2. IZVOĐENJE GRAĐEVINSKIH RADOVA ............................................................................. 24 2.1. ZEMLJANI RADOVI ............................................................................................................ 25 2.1.1. Osnovne mjere zaštite pri radu...................................................................................... 25 2.1.2. Kopanje rovova i kanala ................................................................................................ 26 2.1.3. Široki iskopi................................................................................................................... 28 2.1.4. Kopanje bunara, šahtova i jama .................................................................................... 28 2.2. ZIDARSKI RADOVI ............................................................................................................. 30 2.2.1. Rad sa vapnom i pripremanje žbuke.............................................................................. 31 2.2.2. Građenje u iskopima ..................................................................................................... 31 2.2.3. Građenje iznad terena................................................................................................... 32 2.2.4. Građenje tvorničkih dimnjaka ........................................................................................ 34 2.2.5. Građenje svodova i lukova ............................................................................................ 35 2.2.6. Montažno građenje ....................................................................................................... 35 2.2.7. Rušenje objekta ............................................................................................................ 36 2.3. TESARSKI RADOVI ............................................................................................................ 38 2.3.1. Zaštitne nadstrešnice .................................................................................................... 39 2.3.2. Rampe i kosi prilazi i prolazi .......................................................................................... 39 2.3.3. Ljestve .......................................................................................................................... 40 2.3.4. Radni pod ..................................................................................................................... 41 2.3.5. Zaštitne ograde ............................................................................................................. 41 2.3.6. Zaštita otvora ................................................................................................................ 42 2.4. SKELE ................................................................................................................................ 43 2.4.1. Skele na nogarima ........................................................................................................ 45 2.4.2. Skele na ljestvama ........................................................................................................ 47 2.4.3. Konzolne skele.............................................................................................................. 48 2.4.4. Skele na stupovima....................................................................................................... 50 2.4.5. Viseće skele.................................................................................................................. 51 2.4.6. Nosive skele.................................................................................................................. 53 2.4.7. Zaštitne nadstrešnice i zaštitne prihvatne skele ............................................................. 53 2.4.8. Metalne skele................................................................................................................ 54 2.5. OPLATE.............................................................................................................................. 56 2.6. RADOVI NA BETONIRANJU............................................................................................... 56 2.7. ARMIRAČKI RADOVI.......................................................................................................... 57 2.8. RADOVI NA KROVOVIMA .................................................................................................. 59 2.8.1. Vodoravne krovne površine........................................................................................... 60 2.8.2. Kose krovne površine.................................................................................................... 60 2.9. GRAĐEVINSKO – OBRTNIČKI RADOVI I OSTALI GRAĐEVINSKI RADOVI....................... 60 2.9.1. Građenje putova............................................................................................................ 61 2.9.2. Građenje mostova......................................................................................................... 63 2.9.3. Građenje tunela............................................................................................................. 66 2.9.4. Minerski radovi.............................................................................................................. 68 2.9.5. Kamenolomi.................................................................................................................. 68 2.9.6. Građevinski strojevi i uređaji.......................................................................................... 68 2.9.7. Električne instalacije na gradilištu .................................................................................. 73 2.9.8. Opasni tvari na gradilištu ............................................................................................... 74 2.9.9. Postupci prilikom uzimanja kooperanata na zajedničko gradilište................................... 75 2.9.10. Sredstva osobne zaštite na radu i osobna zaštitna oprema ..................................... 77
2
2.10. ELABORAT ZAŠTITE NA RADU NA GRADILIŠTU.............................................................. 79 2.10.1. Pretpostavke za izradu elaborata ............................................................................ 81 2.10.2. Oblik i sadržaj elaborata.......................................................................................... 82 2.11. POVREMENI PREGLEDI GRADILIŠTA .............................................................................. 90 2.11.1. Pokušaji i ostvarenja, metodologija analize stanja ................................................... 91 3. OBJEKTI NAMIJENJENI ZA RADNE I POMOĆNE PROSTORIJE....................................... 93 3.1. GRAĐEVINSKI ASPEKTI SIGURNOSTI.............................................................................. 93 3.1.1. Bitni zahtjevi za građevinu............................................................................................. 93 3.1.2. Građevni proizvodi ........................................................................................................ 95 3.1.3. Lokacija i smještaj objekta............................................................................................. 96 3.1.4. Vodovod i kanalizacija................................................................................................... 99 3.2. MJERE ZAŠTITE NA RADU U RADNOM PROSTORU .................................................... 100 3.2.1. Uvodne napomene...................................................................................................... 100 3.2.2. Projektiranje i izvedba ................................................................................................. 102 3.2.3. Veličina i visina prostorija ............................................................................................ 103 3.2.4. Podovi......................................................................................................................... 105 3.2.5. Zidovi i stropovi ........................................................................................................... 106 3.2.6. Krovovi........................................................................................................................ 107 3.2.7. Tehnički zahtjevi za prozore i vrata.............................................................................. 108 3.2.8. Prometnice u radnim i pomoćnim prostorima ............................................................... 109 3.2.9. Unutarnja, vanjska stubišta, zaštitne ograde i rukohvati ............................................... 112 3.2.10. Mostovi, rampe, radne platforme i pješačke staze ................................................. 114 3.2.11. Vertikalni prilazi..................................................................................................... 115 3.2.12. Pokretne stepenice ............................................................................................... 116 3.2.13. Prirodno i umjetno osvjetljavanje........................................................................... 116 3.2.14. Temperatura, relativna vlažnost i brzina kretanja zraka ......................................... 117 3.2.15. Zagrijavanje prostorija........................................................................................... 118 3.2.16. Prostorije s oruđima i uređajima kod kojih se pojavljuju visoke i niske temperature 119 3.2.17. Provjetravanje....................................................................................................... 120 3.2.18. Buka i vibracije...................................................................................................... 122 3.2.19. Štetna zračenja..................................................................................................... 123 3.3. MJERE ZAŠTITE U POMOĆNIM PROSTORIJAMA .......................................................... 124 3.3.1. Garderobe................................................................................................................... 124 3.3.2. Kupaonice................................................................................................................... 126 3.3.3. Umivaonice ................................................................................................................. 127 3.3.4. Prostorije za osobnu higijenu žena .............................................................................. 128 3.3.5. Prostorije za pružanje prve pomoći.............................................................................. 128 3.3.6. Nužnici........................................................................................................................ 129 3.3.7. Prostorije i prostori za odmor....................................................................................... 129 3.3.8. Prostorije za uzimanje obroka hrane............................................................................ 130 3.3.9. Prostorije za pušenje................................................................................................... 130 3.3.10. Prostorije za povremeno zagrijavanje radnika ....................................................... 130 3.3.11. Prostorije za sušenje, čišćenje i dezinfekciju radne odjeće .................................... 130 3.3.12. Mjesta na otvorenom............................................................................................. 131
3
1.
UVOD
Zaštitu na radu možemo definirati kao skup tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških, pedagoških i drugih aktivnosti s pomoću kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti i štetnosti koje mogu ugroziti život i zdravlje osoba na radu, kao i drugih osoba. Svrha zaštite na radu je sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša. Osobita zaštita predviđena je za određene kategorije radnika, i to mladež radi očuvanja nesmetanog duševnog i tjelesnog razvitka, žene radi zaštite od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, invalide i profesionalno oboljele osobe od daljnjeg oštećenja zdravlja i umanjenja njihove radne sposobnosti te starije radnike radi očuvanja radne sposobnosti u granicama primjerenim njihovoj životnoj dobi. Problem zaštite na radu u građevinarstvu vrlo je opsežan, od sastava radne snage pa do uvjeta rada. Kao što je poznato, većina građevinskih radova se obavlja sezonski čime dolazi do velike fluktuacije radne snage što nepovoljno djeluje na proizvodnju, a pogotovo na provođenje mjera zaštite na radu. Građevinski radnici su uglavnom nekvalificirana radna snaga kod koje subjektivni čimbenici imaju veliki udio u uzrocima ozljeđivanja. Građevinski radnici nemaju stalno radno mjesto, već obavljaju niz poslova. Oni dolaze na gotovo nepristupačna mjesta kako bi stvorili uvjete za podizanje tereta, dok se istovremeno kreću u svim pogonima i tvornicama raznih grana industrije, gdje se obavljaju adaptacije, nadogradnje i sl. pri čemu nisu ni svjesni za određene opasnosti koje ih očekuju. Od takvih radnika ne možemo očekivati da obavljaju rad na siguran način, ako ih ne uputimo u režim rada, u kojem su dopuštene samo određene, pravilne metode rada te ako im ne osiguramo odgovarajuće radne uvjete. Ako želimo promijeniti situaciju u građevinarstvu potrebno je djelovati prema strateškim ciljevima zaštite na radu: ð djelovati na čovjeka i stvoriti pretpostavke da on zna, može i hoće sigurno raditi što se postiže motiviranjem, stimuliranjem, odgojem i obrazovanjem, selekcijom i sl. ð riješiti problem uređenja radnog prostora, radne okoline u užem i širem smislu te sigurnost oruđa za rad i opreme, ð postaviti takvu organizaciju u kojoj se nezgode mogu dogoditi samo kao posljedica djelovanja više sile ili protupravnim djelovanjem trećih osoba. Mjere i normativi zaštite na radu koji se primjenjuju pri izvođenju radova iz oblasti građevinarstva propisuju se Pravilnikom o zaštiti na radu u građevinarstvu. Pravilnik o ZNR
4
u građevinarstvu je u osnovni propis koji uređuje slijedeća područja: uređenje gradilišta, zemljane, zidarske i tesarske radove, skele, radove na betoniranju, pripremu i izradu armature, radove na krovu, građenje mostova i tunela, radovi na miniranju, kamenolome, građevinske strojeve i uređaje, rad s ručnim i mehaniziranim alatima, prijevoz materijala na gradilištu, električne instalacije na gradilištu, rad s opasnim materijalima na gradilištu, sredstva osobne zaštite na radu i zaštitna oprema što će sve biti obrazloženo u ovoj skripti. Pravilnikom o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore propisuju se minimalni zahtjevi za građevine namijenjene za radne i pomoćne prostorije glede sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te se primjenjuje na sve radne i pomoćne prostorije i prostore u kojima se stalno ili povremeno obavlja rad, povremeno zadržavaju osobe na radu i u koje dolaze druge osobe po bilo kojem osnovu rada ili korištenja usluga. Odredbe Pravilnika primjenjuju se kad to zahtijevaju uvjeti mjesta rada, vrsta djelatnosti, određene okolnosti ili opasnosti. Područje građenja građevina danas se uređuje Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (“Narodne novine” br. 76/07), i podzakonskim propisima utemeljim na tom zakonu. Zakon uređuje projektiranje, gradnju, održavanje građevine, određuje bitne zahtjeve za građevinu, obavljanje poslova projektiranja, gradnje i stručnog nadzora, ustrojstvo i postupanje građevne inspekcije. Odredbe Zakona koje se odnose na gradnju primjenjuju se i na rekonstrukciju i na uklanjanje građevine ili njezina dijela. Zakon određuje postupke izdavanja odgovarajućih akata temeljem kojih se odobrava građenje i uporaba gotove građevine (rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnog projekta, građevne i uporabne dozvole). U ovoj skripti ćemo studente upoznati samo sa osnovnim pojmovima i najznačajnijim čimbenicima iz Zakona o prostornom uređenju i gradnji kako bi dobili određenu sliku tijeka građenja, od izrade projektne dokumentacije do predaje i uporabe gotove građevine.
1.1. GRAĐENJE GRAĐEVINA 1.1.1. Sudionici u gradnji 1. INVESTITOR - pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi građevina. 2. PROJEKTANT - osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer. 3. IZVOĐAČ - pravna ili fizička osoba koja gradi ili izvodi pojedine radove na građevini, a mora ispunjavati uvjete za obavljanje djelatnosti građenja prema posebnom zakonu.
5
4. NADZORNI INŽENJER - fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer i provodi u ime investitora stručni nadzor građenja.Nadzorni inženjer ne može biti zaposlenik osobe koja je izvođač na istoj građevini. 5. REVIDENT - fizička osoba ovlaštena za kontrolu projekata. Dužnosti investitora: ð osigurati stručni nadzor građenja građevine, ð povjeriti projektiranje, kontrolu i nostrifikaciju projekata, gradnju i stručni nadzor gradnje osobama registriranim za obavljanje tih djelatnosti, ð povjeriti
projektantu
glavnog
projekta
projektantski
nadzor
građenja
građevine, ako je takav nadzor predviđen glavnim projektom, ð imenovati
glavnoga
projektanta
ako
u
projektiranju
sudjeluje
više
projektanata, ð imenovati izvođača odgovornoga za međusobno usklađivanje radova ako u gradnji sudjeluju dva izvođača ili više njih, ð imenovati glavnoga nadzornog inženjera koji je odgovoran za cjelovitost i međusobnu usklađenost stručnog nadzora gradnje, u slučaju izvođenja više vrsta radova ili radova većeg opsega na određenoj građevini kad je potrebno više nadzornih inženjera odgovarajuće struke, ð investitor koji je ujedno i izvođač mora stručni nadzor građenja povjeriti drugoj osobi koja ispunjava uvjete za obavljanje stručnog nadzora, ð pisano prijaviti početak građenja, odnosno nastavak radova Ministarstvu odnosno nadležnom upravnom tijelu, građevinskoj inspekciji i inspekciji rada, najkasnije u roku od 8 dana prije početka građenja ili nastavka izvođenja građevinskih radova nakon prekida dužeg od tri mjeseca, ð najkasnije do dana početka radova mora imati, ovisno o vrsti građevine, pravomoćno rješenje o uvjetima građenja, potvrdu glavnog projekta ili pravomoćnu građevinsku dozvolu i elaborat iskolčenja građevine, ð u slučaju prekida radova, poduzeti mjere radi osiguranja građevine i susjednih građevina, zemljišta i drugih stvari. Fizička osoba koja je investitor stambene i stambeno-poslovne zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 ili jednostavne građevine za svoje potrebe može jednom u pet godina sama projektirati i obavljati stručni nadzor građenja ako je diplomirani inženjer odgovarajuće struke ili inženjer odgovarajuće struke i ima položeni stručni ispit.
6
Ako se tijekom građenja promijeni investitor, u roku od 30 dana od dana nastale promjene novi investitor (uz dokaz da ima pravo graditi na određenoj nekretnini) je dužan od Ministarstva odnosno nadležnog upravnog tijela zatražiti izmjenu rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnog projekta i građevinske dozvole u vezi s promjenom imena odnosno tvrtke investitora. Odgovornost projektanta: ð projekti koje izrađuje moraju ispunjavaju propisane uvjete, a osobito projektirana građevina mora biti usklađena s lokacijskom dozvolom, ispunjavati bitne zahtjeve za građevinu i usklađena s zakonskim odredbama, ð projektant ne može biti zaposlenik osobe koja je izvođač na istoj građevini, ð ako u projektiranju sudjeluje više projektanata, za cjelovitost i međusobnu usklađenost projekata odgovoran je glavni projektant, Dužnosti izvođača: S aspekta Zakona o prostornom uređenju i gradnji: ð graditi u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, potvrđenim glavnim projektom, odnosno građevinskom dozvolom, ð povjeriti izvođenje građevinskih radova i drugih poslova osobama koje ispunjavaju propisane uvjete za izvođenje tih radova, odnosno obavljanje poslova, ð radove izvoditi tako da se ispune bitni zahtjevi i drugi uvjeti za građevinu, ð ugrađivati građevne proizvode i opremu u skladu s zakonom, ð osigurati dokaze o uporabljivosti ugrađenih građevnih proizvoda, dokaze o sukladnosti ugrađene opreme, isprave o sukladnosti određenih dijelova građevine bitnim zahtjevima za građevinu i od ovlaštenih tijela izdane dokaze kvalitete ð propisno zbrinuti građevinski otpad nastao tijekom građenja na gradilištu, ð sastaviti pisanu izjavu o izvedenim radovima i o uvjetima održavanja građevine, ð imenovati inženjera gradilišta, odnosno voditelja radova u svojstvu odgovorne osobe koja vodi građenje, odnosno pojedine radove. S aspekta zaštite na radu: ð izrada elaborata ZNR za gradilište najkasnije 8 dana prije početka radova, ð započeti radove istom nakon uređenja gradilišta sukladno pravilniku ZNR, ð osposobiti svakog radnika za rad na siguran način,
7
ð odrediti odgovornu osobu za provedbu ZNR, ð svakom radniku dati pripadna osobna zaštitna sredstva, ð odmah obavijestiti inspekciju rada o težim ozljedama radnika na radu, ð osigurati pružanje prve pomoći na gradilištu. Dužnosti nadzornog inženjera: ð nadzirati građenje tako da bude u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, potvrđenim glavnim projektom, odnosno građevinskom dozvolom, Zakonom o prostornom uređenju i gradnji i posebnim propisima, ð utvrditi je li glavni projekt u pogledu horizontalnih i vertikalnih gabarita i namjene građevine izrađen u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, odnosno lokacijskom dozvolom u slučaju kad je ista potrebna, ð utvrditi je li iskolčenje građevine obavila osoba ovlaštena za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu, ð utvrditi ispunjava li izvođač uvjete za obavljanje djelatnosti građenja propisane posebnim zakonom, ð odrediti provedbu kontrolnih postupaka u pogledu ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete određenih dijelova građevine putem ovlaštene osobe koja nije sudjelovala u provedbi postupka izdavanja isprava i dokaza za sve izvedene dijelove građevine i za radove koji su u tijeku u slučajevima kada je određena takva obveza, ð bez
odlaganja
upoznati
investitora
sa
svim
nedostacima
odnosno
nepravilnostima koje uoči tijekom građenja, a investitora i građevinsku inspekciju i druge inspekcije o poduzetim mjerama, ð sastaviti završno izvješće o izvedbi građevine. U provedbi stručnog nadzora građenja, kada za to postoji potreba, nadzorni inženjer dužan je odrediti način na koji će se otkloniti nedostaci odnosno nepravilnosti građenja građevine. Način otklanjanja nedostataka, odnosno nepravilnosti upisuje se u građevinski dnevnik. Stručni nadzor građenja zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 provodi se samo u odnosu na ispunjavanje bitnih zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti te uštede energije i toplinske zaštite. Stručni nadzor građenja ne provodi se za jednostavne građevine. Na građevinama na kojima se izvodi više vrsta radova ili radovi većeg opsega, stručni nadzor mora provoditi više nadzornih inženjera odgovarajuće struke. U tom slučaju investitor ili osoba koju on odredi dužna je imenovati glavnoga nadzornog inženjera.
8
Glavni nadzorni inženjer odgovoran je za cjelovitost i međusobnu usklađenost stručnog nadzora građenja i dužan je o tome sastaviti završno izvješće. Glavni nadzorni inženjer može biti istodobno i nadzorni inženjer za određenu vrstu radova. Dužnosti i obveze revidenta: ð revident je odgovoran da projekt ili dio projekta za koji je proveo kontrolu i dao pozitivno izvješće udovoljava zahtjevima iz Zakona o prostornom uređenju i gradnji, posebnih zakona i propisa donesenih na temelju zakona, tehničkih specifikacija i pravila struke glede kontroliranog svojstva. ð revident ne može obaviti kontrolu projekta u čijoj je izradi u cijelosti ili djelomično sudjelovao ili ako je taj projekt u cijelosti ili djelomično izrađen ili nostrificiran u pravnoj osobi u kojoj je zaposlen, ð na revidenta se na odgovarajući način primjenjuju i odredbe Zakona o prostornom uređenju i gradnji i posebnog zakona o odgovornosti projektanta.
Pravo na obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja, poslova projektiranja, stručnog nadzora i kontrole projekata sukladno posebnim propisima, a prema stručnom smjeru u svojstvu odgovorne osobe i pravo uporabe strukovnih naziva "ovlašteni arhitekt" ili "ovlašteni inženjer" stječe se upisom u Imenik ovlaštenih arhitekata i Imenik ovlaštenih inženjera. U povodu svakog upisa Hrvatska komora arhitekata i inženjera u graditeljstvu izdaje ovlaštenom arhitektu i/ili ovlaštenom inženjeru rješenje i arhitektonsku odnosno inženjersku iskaznicu. Hrvatska komora arhitekata i inženjera u graditeljstvu ima svojstvo pravne osobe i obavlja javne ovlasti koje su utvrđene Zakonom o Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu.
1.1.2. Projektna dokumentacija Projekt sadrži međusobno usklađene projekte odnosno usklađene nacrte i dokumente pojedinih struka kojima se daje tehničko rješenje građevine, odnosno njezinih dijelova, na razini razrade propisane zakonom. Pojedinačna tehnička rješenja kojima se osigurava usklađenost građevine s važećim propisima, uvjetima gradnje na određenoj lokaciji, pravilima struke, te kojima se osigurava da građevina ispunjava zahtjeve javnog interesa (u daljnjem tekstu: tehnička rješenja) moraju biti međusobno usklađena i uključena u cjelokupno tehničko rješenje građevine, a obvezno se prikazuju kao sastavni dijelovi projekata pojedinih struka. Projekte prema namjeni i razini razrade dijelimo na:
9
idejni projekt -
njime se daje osnovno tehničko, prostorno i funkcionalno rješenje građevine, obrađuje uklapanje u krajobraz i okoliš i daje rješenje povezivanja s drugim građevinama i instalacijama prostorne i komunalne infrastrukture.
glavni projekt -
skup međusobno usklađenih projekata pojedinih struka kojima se daje tehničko rješenje građevine, definira građevina u prostoru i dokazuje ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu, lokacijskih uvjeta, a mora biti u pogledu lokacijskih uvjeta, u skladu s idejnim projektom. Prema vrsti građevine odnosno radova, glavni projekt sadrži više vrsta projekata: -
arhitektonski projekt,
-
građevinski projekt,
-
elektrotehnički projekt,
-
strojarski projekt,
-
troškovnik projektiranih radova,
-
druge potrebne vrste projekata, ovisno o vrsti građevine (geodetski projekt, projekt temeljenja, krajobrazni projekt i dr.),
izvedbeni projekt - projekt na temelju kojeg se gradi građevina, mora biti izrađen u skladu s glavnim projektom. Izvedbeni projekt sadrži detaljnije opise, planove oplata, nacrte armature, nacrte detalja i druge nacrte, te sve potrebne računske provjere, koje moraju biti izrađene u skladu s glavnim projektom. Nacrti detalja moraju prikazivati sve što je neophodno za izradu i obradu dijelova građevine. Projekt ovisno o namjeni i razini razrade, mora sadržavati sve propisane dijelove, te mora biti izrađen tako da građevina izgrađena u skladu s tim projektom ispunjava bitne zahtjeve i uvjete za građevinu. Projekti, odnosno njihovi dijelovi moraju biti izrađeni na način koji osigurava njihovu jedinstvenost s obzirom na građevinu za koju su izrađeni: ime projektanta, tvrtka osobe registrirane za poslove projektiranja, naziv građevine, ime ili tvrtka investitora, oznaku ili broj projekta, odnosno njegova dijela, datum izrade, ime i potpis te pečat projektanta i dr. Kontrola projekata Kontrola glavnog projekta, ovisno o obilježjima građevine, odnosno radova provodi se obzirom na: ð mehaničku otpornost i stabilnost, ð zaštitu od buke, ð uštedu energije i toplinsku zaštitu,
10
ð higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša, u dijelu zaštite okoliša prema posebnom zakonu. Revident je dužan nakon što obavi kontrolu projekta sastaviti o tome pisano izvješće i ovjeriti dijelove projekta na propisani način. Utvrđivanje usklađenosti (nostrifikacija) projekta Nostrifikacija je postupak utvrđivanja usklađenosti idejnog projekta, glavnog projekta i izvedbenog projekta izrađenog prema stranim propisima s hrvatskim propisima i pravilima struke. Projekti koji se nostrificiraju moraju biti prevedeni na hrvatski jezik prije nostrifikacije. Uz prijevod na hrvatski jezik, idejni, glavni i izvedbeni projekt može zadržati izvorni tekst na stranom jeziku. Nostrifikaciju projekta provodi ovlaštena pravna osoba registrirana za poslove projektiranja, a ovlaštenje za nostrifikaciju po prethodno pribavljenom mišljenju povjerenstva, daje i oduzima ministar. Povjerenstvo osniva i imenuje ministar. Nakon obavljene nostrifikacije, ovlaštena pravna osoba sastavlja pisano izvješće, ovjerava projekt i izdaje potvrdu. U slučaju da projektu koji se nostrificira nedostaju dijelovi propisani Zakonom, pravna osoba ovlaštena za nostrifikaciju može izraditi te dijelove projekta.
1.1.3. Dozvole za gradnju Građenju građevina može se pristupiti na temelju slijedećih akata: 1. PRAVOMOĆNOG RJEŠENJA O UVJETIMA GRAĐENJA - za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2, 2. PRAVOMOĆNE GRAĐEVINSKE DOZVOLE - za zahvate u prostoru, koje Vlada određuje uredbom, te za zahvat u prostoru koji je planiran na području dviju ili više županija, odnosno Grada Zagreba, 3. POTVRĐENOG GLAVNOG PROJEKTA - za ostale građevine za koje se ne izdaje rješenje o uvjetima građenja niti građevinska dozvola, Za jednostavne građevine nisu potrebni akti kojima se odobrava građenje, ali su investitor i izvođač dužni pridržavati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje. Rješenje o uvjetima građenja izdaje se za građenje cijele građevine, a potvrda glavnog projekta i građevinska dozvola izdaju se za građenje jedne ili više cjelovitih građevina određenih lokacijskom dozvolom za složenu građevinu. Ako je prije građenja građevine potrebno ukloniti prethodno izgrađenu građevinu ili njezin dio, za uklanjanje te građevine potrebno je ishoditi, ovisno o vrsti objekta, rješenje o
11
uvjetima građenja, potvrdu glavnog projekta, odnosno građevinsku dozvolu na temelju lokacijske dozvole. Tijela nadležna za izdavanje dozvola Zakonom o prostornom uređenju i gradnji određena su tijela nadležna za izdavanje odgovarajućih akata temeljem kojih se može pristupiti gradnji. NADLEŽNO UPRAVNO TIJELO ŽUPANIJE izdaje lokacijsku dozvolu, rješenje o uvjetima građenja i potvrdu glavnog projekta za građevine izvan područja velikog grada, te za građevine na području dviju ili više jedinica lokalne samouprave, NADLEŽNO UPRAVNO TIJELO GRADA ZAGREBA ODNOSNO VELIKOG GRADA izdaje lokacijsku dozvolu, rješenje o uvjetima građenja i potvrdu glavnog projekta za građevine na svojem području, MINISTARSTVO
ZAŠTITE
OKOLIŠA,
PROSTORNOG
UREĐENJA
I
GRADITELJSTVA izdaje lokacijsku i građevinsku dozvolu za građevine koje Vlada određuje uredbom, te za zahvat u prostoru koji je planiran na području dviju ili više županija, odnosno Grada Zagreba. Protiv akata
koje je izdalo nadležno upravno tijelo može se izjaviti žalba
Ministarstvu. Protiv akata koje je izdalo Ministarstvo nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Lokacijska dozvola Lokacijska dozvola je upravni akt koji se izdaje na temelju Zakona o prostornom uređenju i gradnji i propisa donesenih na temelju tog Zakona te u skladu s dokumentima prostornog uređenja i posebnim propisima, a prije izdavanja gore navedenih akata temeljem kojih se može pristupiti gradnji. Lokacijska dozvola izdaje se za sve građevine osim za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2, zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 i jednostavne građevine. U slučaju međusobne neusklađenosti dokumenta prostornog uređenja užega i širega područja, lokacijska dozvola se izdaje na temelju dokumenta prostornog uređenja šireg područja. U lokacijskoj dozvoli, ovisno o vrsti zahvata u prostoru određuju se: ð oblik i veličina građevne čestice, odnosno obuhvat zahvata u prostoru prikazani na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi, ð namjena, veličina i građevinska (bruto) površina građevine s brojem funkcionalnih jedinica,
12
ð smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru prikazan na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi, ð uvjeti za oblikovanje građevine, ð uvjeti za nesmetani pristup, kretanje, boravak i rad osoba smanjene pokretljivosti, ð uvjeti za uređenje građevne čestice, osobito zelenih i parkirališnih površina, ð način i uvjeti priključenja građevne čestice, odnosno građevine na prometnu površinu, komunalnu i drugu infrastrukturu, ð mjere zaštite okoliša, odnosno uvjeti zaštite prirode utvrđeni procjenom utjecaja na okoliš, odnosno ocjenom prihvatljivosti zahvata za prirodu i dokumentacijom prema posebnim propisima, odnosno način sprječavanja nepovoljna utjecaja na okoliš, ð posebni uvjeti tijela i osoba određenih prema posebnim propisima, ð ostali uvjeti iz dokumenta prostornog uređenja od utjecaja na zahvat u prostoru, ð uvjeti važni za provedbu zahvata u prostoru (obveza uklanjanja postojećih građevina, sanacija terena građevne čestice, fazno građenje pojedinih cjelina zahvata u prostoru, obveza ispitivanja tla i dr.), ð uvjeti za gradnju privremene građevine u funkciji organizacije gradilišta (asfaltna
baza,
separacija
agregata,
tvornica
betona,
dalekovod
i
transformatorska stanica radi napajanja gradilišta električnom energijom te prijenosni spremnik za smještaj, čuvanje ili držanje eksplozivnih tvari osim nadzemnog i podzemnog spremnika ukapljenoga naftnog plina, odnosno nafte zapremine do 5 m3) i rok za uklanjanje te građevine nakon provedbe zahvata u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola. Sastavni dio lokacijske dozvole su idejni projekti izrađeni u skladu s prostornim planom na temelju kojeg se ta dozvola izdaje i posebni uvjeti tijela i osoba određenih prema posebnim propisima. Podnositelj zahtjeva je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole ako tijekom izrade glavnog projekta, odnosno građenja namjerava na zahvatu u prostoru učiniti promjene kojima se mijenjaju lokacijski uvjeti, a da se pritom ne mijenja njihova usklađenost s prostornim planom na temelju kojeg je lokacijska dozvola izdana. Lokacijska dozvola prestaje važiti ako se zahtjev za izdavanje potvrde glavnog projekta odnosno građevinske dozvole ne podnese nadležnom upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti lokacijske dozvole.
13
Važenje lokacijske dozvole produžuje se na zahtjev podnositelja zahtjeva jednom za još dvije godine, ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama ovoga Zakona i drugi uvjeti u skladu s kojima je lokacijska dozvola izdana. Izmjene tijekom građenja Investitor je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu rješenja o uvjetima građenja ako tijekom građenja namjerava učiniti izmjene glavnog projekta zgrade kojima se mijenja usklađenost s idejnim projektom, odnosno prostornim planom u skladu s kojim je izrađen. Izmjene tijekom građenja kojima se utječe na ispunjavanje bilo kojeg bitnog zahtjeva za građevinu, a kojim se ne mijenja njezina usklađenost s idejnim projektom, investitor može učiniti na temelju izmijenjenog i/ili dopunjenog glavnog projekta. Investitor je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu potvrde glavnog projekta ako tijekom građenja namjerava na građevini za koju se izdaje potvrda učiniti izmjene kojima se mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima. Investitor je dužan prethodno ishoditi izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole. Izmjene tijekom građenja kojima se utječe na ispunjavanje bilo kojeg bitnog zahtjeva za građevinu, a kojima se ne mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima investitor može učiniti na temelju izmjene i/ili dopune glavnog projekta kojeg je potvrdilo nadležno upravno tijelo. Investitor je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu građevinske dozvole ako tijekom građenja namjerava na građevini učiniti izmjene kojima se mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima i/ili kojima se utječe na ispunjavanje bilo kojeg bitnog zahtjeva za građevinu. U slučaju kad se mijenja usklađenost građevine s utvrđenim lokacijskim uvjetima, investitor je dužan prethodno ishoditi izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole. Ako se tijekom građenja promijeni investitor, u roku od trideset dana od dana nastale promjene novi investitor je dužan od Ministarstva odnosno nadležnog upravnog tijela zatražiti izmjenu rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnog projekta i građevinske dozvole u vezi s promjenom imena odnosno tvrtke investitora. Novi investitor zahtjevu prilaže dokaz da ima pravo graditi na određenoj nekretnini, odnosno da je vlasnik građevine za čije je građenje izdan taj akt. Izmjena akta dostavlja se prijašnjem i novom investitoru te građevinskoj inspekciji. Dozvola za uklanjanje Uklanjanju građevine ili njezina dijela može se pristupiti samo na temelju dozvole za uklanjanje osim u slučaju: ð inspekcijskog rješenja
14
ð ako je prije građenja građevine potrebno ukloniti prethodno izgrađenu građevinu ili njezin dio, uklanjanje te građevine određuje se rješenjem o uvjetima građenja, te potvrdom glavnog projekta, odnosno građevinskom dozvolom na temelju lokacijske dozvole. ð bez dozvole za uklanjanje vlasnik građevine smije ukloniti zgradu čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2, zgradu za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 i jednostavnu građevinu. Kod uklanjanja građevina ne smije se utjecati na stabilnost okolnog i drugog zemljišta i/ili ispunjavanje bitnih zahtjeva okolnih i drugih građevina, niti ugroziti javni interes na drugi način, a s građevnim otpadom nastalim uklanjanjem građevine mora se postupati sukladno odredbama posebnog zakona. Kod uklanjanja građevine ili njezina dijela stručni nadzor provodi se samo u odnosu na mehaničku otpornost i stabilnost, higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša. Posebni slučajevi građenja Građenje u slučaju neposredne opasnosti - u slučaju neposrednog ugrožavanja ljudi i dobara od prirodnih nepogoda ili ratnih i drugih razaranja, zbog opasnosti od tih događaja, za vrijeme i odmah nakon njihova prestanka, bez rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnog projekta odnosno građevinske dozvole mogu se graditi građevine, koje služe sprječavanju djelovanja tih događaja, odnosno otklanjanju štetnih posljedica. Građevina se može se graditi na temelju odluke, koju donosi Vlada po prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova ili Ministarstva obrane. Predmetna građevina se mora u roku od godine dana od prestanka djelovanja događaja ukloniti na temelju projekta uklanjanja takve građevine, a u slučaju trajnog zadržavanja iste, mora se ishoditi odgovarajući akt (rješenje o uvjetima građenja, potvrda glavnog projekta ili građevinska dozvola) u roku od dvije godine od prestanka djelovanja događaja. Obnavljanje oštećenih građevina - u slučaju oštećenja građevine djelovanjem događaja kao u prethodnom slučaju, građevina se može neovisno o stupnju oštećenja vratiti u prvobitno stanje bez rješenja o uvjetima građenja, potvrde glavnog projekta odnosno građevinske dozvole, u skladu s aktom na temelju koje je izgrađena, odnosno projektom postojećeg stanja građevine. U slučaju kada se radi o građevini upisanoj u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske potrebno je ishoditi dopuštenje prema posebnom zakonu. Ostali posebni slučajevi – legalizacija građevina
15
Ako je na građevnoj čestici izgrađena građevina bez rješenja o uvjetima građenja odnosno potvrde glavnog projekta, investitor odnosno vlasnik je dužan prije izdavanja rješenja o izvedenom stanju odnosno potvrde izvedenog stanja za tu građevinu, osim upravne pristojbe određene za izdavanje tih akata, platiti i posebnu upravnu pristojbu u iznosu određenom posebnim propisom. a/ Rješenje o izvedenom stanju - izdaje se za zgradu čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgradu za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2, a izgrađena je bez rješenja o uvjetima građenja. b/ Potvrda izvedenog stanja - za građevinu za koju se prema ovom Zakonu izdaje potvrda glavnog projekta i koja je izgrađena bez te potvrde, izdaje se potvrda izvedenog stanja. Građevina se smatra izgrađenom ako su joj dovršeni dijelovi bitni za ostvarivanje njezine namjene u mjeri prikladnoj za uporabu te građevine. Za rekonstrukciju građevine, za koju je prethodno izdano rješenje o izvedenom stanju odnosno potvrda izvedenog stanja, potrebno je ishoditi rješenje o uvjetima građenja odnosno potvrdu glavnog projekta za cjelokupnu građevinu.
1.1.4. Uređenje gradilišta Gradilište mora biti uređeno tako da je omogućeno nesmetano i sigurno izvođenje svih radova. Gradilište mora biti osigurano od pristupa osoba koje nisu zaposlene na gradilištu. O uređenju gradilišta i radu na gradilištu izvođač radova sastavlja poseban elaborat, koji u pogledu zaštite na radu obuhvaća sljedeće mjere: 1.
osiguranje granica gradilišta prema okolini;
2.
uređenje i održavanje prometnica (prolazi, putovi, željeznice i sl.);
3.
određivanje mjesta, prostora i načina razmještaja i uskladištenja građevnog materijala;
4.
izgradnju i uređenje prostora za čuvanje opasnog materijala;
5.
način transportiranja, utovarivanja, istovarivanja i deponiranja raznih vrsta građevnog materijala i teških predmeta;
6.
način obilježavanja odnosno osiguravanja opasnih mjesta i ugroženih prostora na gradilištu (opasne zone);
7.
način rada na mjestima gdje se pojavljuju štetni plinovi, prašina, para, odnosno gdje može nastati vatra i drugo;
16
8.
uređenje električnih instalacija za pogon i osvjetljenje na pojedinim mjestima na gradilištu;
9.
određivanje
vrste
i
smještaja
građevinskih
strojeva
i
postrojenja
i
odgovarajuća osiguranja s obzirom na lokaciju gradilišta; 10.
određivanje vrste i načina izvođenja građevinskih skela;
11.
način zaštite od pada s visine ili u dubinu;
12.
određivanje radnih mjesta na kojima postoji povećana opasnost po život i zdravlje radnika, kao i vrste i količine potrebnih osobnih zaštitnih sredstava odnosno zaštitne opreme;
13.
mjere i sredstva protupožarne zaštite na gradilištu;
14.
izgradnju, uređenje i održavanje sanitarnih čvorova na gradilištu;
15.
organiziranje prve pomoći na gradilištu;
16.
po potrebi, organiziranje smještaja, prehrane i prijevoza radnika na gradilište i sa gradilišta;
17.
druge neophodne mjere za zaštitu osoba na radu.
Izvođenje radova na gradilištu smije se otpočeti tek kad je gradilište uređeno prema odredbama ovog pravilnika. Sav materijal, uređaji, postrojenja i oprema potrebni za izgradnju investicionog objekta odnosno za izvođenje određenog rada na gradilištu moraju kad se ne upotrebljavaju biti složeni tako da je omogućen lak pregled i nesmetano njihovo ručno ili mehanizirano uzimanje bez opasnosti od rušenja i slično. Na gradilištima na kojima ne postoji mogućnost za uskladištenje građevnog materijala u potrebnim količinama, dozvoljeno je dopremanje materijala samo u količinama koje se mogu složiti bez zakrčavanja prilaza i prolaza i bez opasnosti od rušenja. Pomoćne pogone na gradilištu, kao tesarske, stolarske, bravarske i druge radionice, u pravilu, treba smještati izvan opasnih zona na gradilištu. Ako to nije moguće, moraju se predvidjeti i osigurati odgovarajuće mjere zaštite na radu radnika koji rade u tim pogonima. Ako su pomoćni pogoni na gradilištima izrađeni u cjelini ili djelomično od zapaljivog materijala, moraju se na gradilištu poduzeti potrebne mjere za zaštitu od požara, shodno postojećim propisima. Da bi bili osigurani odgovarajući radni uvjeti u zatvorenim radnim prostorijama, moraju se poduzeti zaštitne mjere radi smanjenja štetnog djelovanja: plinova i pare, visoke i niske temperature, vlage, prašine, otrova, atmosferskog pritiska, buke i vibracija, eksplozije plinova, svih vrsta zračenja, kao i ostalih štetnosti, i njihovog svođenja na granice dopuštene postojećim propisima o zaštiti na radu odnosno standardima. Za radove koji se vrše u slobodnom prostoru pod nepovoljnim klimatskim, atmosferskim ili drugim utjecajima, radna organizacija svojim općim aktom određuje mjere
17
zaštite na radu za osiguranje potrebnih radnih uvjeta i predviđa korištenje odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava odnosno opreme pri vršenju tih radova. Na svakom novom gradilištu moraju se još prije početka građevinskih radova osigurati higijensko-sanitarni uređaji: zahodi, umivaonici, instalacije za pitku vodu, prostorije za boravak radnika za vrijeme vremenskih nepogoda u toku rada i za sušenje mokre odjeće i drugo, u skladu s postojećim propisima o zaštiti na radu. Na svakom gradilištu mora se organizirati odgovarajuća i efikasna služba prve pomoći za vršenje hitne intervencije pri ozljedama radnika na radu. Zavisno od stupnja opasnosti, broja radnika, lokacije gradilišta i njegove udaljenosti od zdravstvenih ustanova, uvjeta za smještaj ozlijeđenih radnika i drugo, na gradilištu moraju se osigurati potrebna sanitarna i druga sredstva i odgovarajuće stručno osoblje za pružanje prve pomoći.
1.1.5. Dokumentacija na gradilištu Izvođač na gradilištu mora imati: ð rješenje o upisu u sudski registar, odnosno obrtnicu, ð suglasnost za obavljanje djelatnosti građenja i ugovor o udruživanju izvođača prema posebnom zakonu, ð akt o imenovanju inženjera i glavnog inženjera gradilišta, odnosno voditelja radova, ð akt o imenovanju nadzornog inženjera, odnosno glavnoga nadzornog inženjera, ð rješenje o uvjetima građenja, potvrdu glavnog projekta, odnosno građevinsku dozvolu s idejnim odnosno glavnim projektom, ð izvedbene projekte s mišljenjem projektanta glavnog projekta i ovjerene od revidenta koji je to u izvješću o obavljenoj kontroli glavnog projekta zatražio, za do tada izveden dio građevine i građevinske i druge radove koji su u tijeku sa svim izmjenama i dopunama, ð izvješća revidenata o obavljenoj kontroli izvedbenog projekta ako je to propisano, ð građevinski dnevnik, ð dokaze o sukladnosti za ugrađene građevne proizvode, dokaze o sukladnosti prema posebnom zakonu za ugrađenu opremu, isprave o sukladnosti određenog dijela građevine bitnim zahtjevima prema posebnom zakonu i dokaze kvalitete za koje je Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, posebnim propisom ili projektom određena obveza prikupljanja tijekom
18
izvođenja građevinskih i drugih radova kao i obveza provedbe kontrolnih postupaka za do tada izveden dio građevine i građevinske i druge radove koji su u tijeku, ð elaborat iskolčenja građevine, ð drugu dokumentaciju, dozvole i dopuštenja za koje je posebnim propisima propisana obveza da je izvođač nakon početka građenja građevine mora imati na gradilištu. Dokumentaciju iz točke 5., 6., 8. i 9. nakon završetka građenja trajno čuva investitor, odnosno vlasnik građevine. Dokumentacija iz točke 2., 6. i 7. nije potrebna na gradilištu za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m. Dokumentacija iz točke 1., 3. i 8. je obvezna na gradilištu za jednostavne građevine i radove čijem se građenju, odnosno izvođenju može pristupiti bez akta kojim se odobrava građenje Građevinski dnevnik Građevni dnevnik je dokument o tijeku gradnje kojim se dokazuje usklađenost uvjeta i načina gradnje odnosno izvođenja pojedinih radova s pretpostavkama i zahtjevima iz glavnog projekta, izvedbenog projekta, propisa i normi. Građevni dnevnik odnosno zasebni građevni dnevnik vodi odgovorna osoba koja vodi gradnju odnosno pojedine radove (glavni inženjer gradilišta, inženjer gradilišta i voditelj gradilišta). Građevni dnevnik vodi se tijekom gradnje, od dana uvođenja izvođača u posao do dana završetka gradnje i predaje objekta investitoru. Građevinski dnevnik vodi se za gradilište u cjelini, a ako se u okviru gradilišta grade objekti koji su prostorno izdvojeni, predstavljaju nezavisnu funkcionalnu cjelinu i zahtijevaju specifičnu organizaciju građenja, građevinski dnevnik se može za takve objekte voditi izdvojeno. Građevinski dnevnik vodi se u paricama (kopijama) s jednako obilježenim listovima formata 210 x 297 mm. Podaci upisani u građevinski dnevnik ne mogu se brisati, a precrtani i ispravljeni upis mora biti čitljiv i ovjeren potpisima odgovorne osobe koja vodi gradnju i glavnog nadzornog inženjera. Glavni nadzorni odnosno nadzorni inženjer uzima i pohranjuje paricu svake ovjerene stranice dnevnika odmah po ovjeri radi sastavljanja uvezanog građevinskog dnevnika kojeg po završetku gradnje daje investitoru na trajno čuvanje.
19
Osoba koja vodi dnevnik svakodnevno upisuje podatke o usklađenosti i odstupanjima od uvjeta i načina gradnje odnosno izvođenja pojedinih radova u odnosu na pretpostavke i zahtjeve iz glavnog projekta, izvedbenog projekta i tehničkih propisa, a osobito podatke o: ð elaboratu o iskolčenju građevine i osobi koja je provela iskolčenje, ð prispijeću i porijeklu gradiva, građevnih proizvoda i opreme koje se ugrađuje, s dokazima o njihovoj uporabljivosti, ð promjenama vremenskih i drugih uvjeta za izvođenje radova, ð predloženim odnosno poduzetim mjerama usklađenja uvjeta za izvođenje radova, ð obavljenim pregledima i dokazima kvalitete izvedenih radova (na pr. temeljne jame odnosno tla, skela, oplate, armature, izvedba probne dionice i dr.), ugrađenih proizvoda i opreme. Osoba koja vodi dnevnik obvezno upisuju u dnevnik odmah po nastanku podatke koji se odnose na izmjene i dopune građevne odnosno načelne dozvole, kao i podatke o promjenama sudionika u gradnji i tijeka gradnje odnosno izvođenja pojedinih radova. Glavni nadzorni odnosno nadzorni inženjer upisom u dnevnik: ð utvrđuje usklađenost iskolčenja s elaboratom o iskolčenju građevine i projektom i odobrava početak izvođenja radova na građevini, ð ocjenjuje usklađenost pregledanih izvedenih radova sa zahtjevima odnosno pretpostavkama iz glavnog projekta, izvedbenog projekta i tehničkih propisa, ð odobrava odnosno zabranjuje nastavak radova te odobrava odnosno određuje način otklanjanja utvrđenih neusklađenosti. Revident i projektant te osoba koja provodi inspekcijski ili drugi nadzor prema posebnom propisu upisuju u dnevnik podatke o obavljenom pregledu i nalazu. Građevinska knjiga Građevinska knjiga je dokument koji služi (kao dokaz) za obračun i naplatu radova. Izvođač je dužan voditi građevinsku knjigu i ako su radovi ugovoreni po sistemu “ključ u ruke” ili sl. U građevinsku knjigu se upisuju točni podaci o izmjenama i količinama stvarno izvedenih radova po odgovarajućim stavkama iz troškovnika, a po potrebi se ucrtavaju i odgovarajuće skice. Voditelj radova izvođača i nadzori inženjer dužni su izrađivati potrebne obračunske nacrte koji se smatraju sastavnim dijelom građevinske knjige. Obračunski nacrti koji se smatraju sastavnim dijelom građevinske knjige, vode se u jednom primjerku na kopiju izvedbenog projekta. Sve se promjene upisuju u više boja. Uz obračunski nacrt mogu biti
20
priključeni i posebni značajniji detalji sa pozivom na građevinski dnevnik ili građevinsku knjigu, kada je, zbog čega i od koga naređena izmjena. Obračunske nacrte potpisuju nadzorni inženjer i voditelj radova. Građevinska knjiga vodi se u jednom primjerku na način da svaka stavka iz troškovnika ima svoj zasebni list. Po završnom konačnom obračunu svi listovi građevinske knjige uvezuju se i predaju naručitelju. Podatke za građevinsku knjigu zajednički prikupljaju nadzorni inženjer i voditelj radova, te krajem mjeseca upisuju količine radova izvršene u tom mjesecu sa računskom dokaznicom tih količina i potpisuju vjerodostojnost tih podataka. Sve količine navedene u građevinskoj knjizi koje se naknadno ne mogu provjeravati, a ovjerio ih je nadzorni inženjer, smatraju se konačno utvrđenim količinama. Sve ispravke u građevinskoj knjizi moraju biti obostrano potpisane. Radni nalog Radni nalog ima svoj redni broj, datum kada je izdan radni nalog, skladište sa kojeg su podignuti dijelovi, ime radnika koji je otvorio radni nalog, lista artikala koji će biti utrošeni pri radu na određenom vozilu, podaci o vozilu i podaci o vlasniku. Situacija Temeljem količina iz građevinske knjige, svaki mjesec se radi obračunska situacija u kojoj su po stavkama troškovnika iskazane količine izvedenih radova u tekućem mjesecu, ugovorene jedinične cijene i umnožak istih tj. vrijednost radova po toj situaciji. Na naslovnoj strani prikazane su slijedeće vrijednosti: vrijednost ugovorenih radova, vrijednost izvedenih radova u tekućem mjesecu, vrijednost prethodno izvedenih radova kao i ukupna vrijednost izvedenih radova. U rekapitulaciji situacije prikazuje se po određenim fazama radova ukupno ugovoreni iznos, iznos izvedenih radova i postotak izvedenih radova. Obrazac situacije je standardni obrazac koji se treba ovjeriti od strane investitora kao i od strane nadzorne službe. Razlikujemo privremene situacije i okončanu situaciju. Posebna dokumentacija iz zaštite na radu Da bi se građevinski radovi izvodili uz zadovoljavajući stupanj sigurnosti na radu, mora se izraditi posebna dokumentacija, proračuni, crteži i sl. Sva se ta dokumentacija u pravilu nalazi u sastavu elaborata zaštite na radu na gradilištu, u dijelu koji govori o osiguranju radnih mjesta. Obzirom da će elaborat zaštite pri radu na gradilištu biti kasnije detaljno obrađen, ovdje ćemo samo navesti potrebnu dokumentaciju: ð statički proračun i crteži za radove na podgrađivanju i razupiranju iskopa zemlje,
21
ð projekt mjera zaštite za iskop zemlje uz temelje susjednog objekta, ð projekt za izvođenje usjeka i zasjeka pri gradnji putova, ð proračun za podupiranje i izvođenje slijepih zidova (zagata), ð statički proračun i projekt za kopanje i razupiranje stranica bunara, šahtova i jama, ð projekt za izvođenje industrijskih bunara ili šahtova, ð posebna dokumentacija za gradnju, rekonstrukciju, popravak ili montažu tvorničkog dimnjaka, ð planovi za montažu stepenica, ð program za montažno građenje, ð posebna dokumentacija za skele, ð nacrt i statički proračun za zaštitne ograde većih dužina, s većim opterećenjem ili na većoj visini, ð planovi za građenje svodova i lukova, ð upute za postavljanje, rukovanje, održavanje i demontažu, te za prenošenje dizalica, ð program radova i mjera zaštite pri rušenju, ð plan zaštite od požara. Ova dokumentacija može se isporučiti i naknadno, tokom izvođenja radova, a ne samo u okviru elaborata, ali je poželjno da se odloži uz sličnu takvu dokumentaciju u elaboratu.
1.1.6. Uporaba građevina Nakon što su izvedeni svi radovi na građevini, ista se može početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što investitor nadležnom upravnom tijelu dostavi za tu zgradu: ð završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine - za koju se izdaje rješenje o uvjetima građenja, ð uporabnu dozvolu izdanu od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva – za građevine za koje se izdaje građevinska dozvola, ð uporabnu dozvolu izdanu od nadležnog upravnog tijela koje je izdalo potvrdu glavnog projekta – ostale građevine, osim jednostavnih građevina, za koje se izdaje potvrda glavnog projekta. Uporabnu dozvolu Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo, izdaje nakon što se tehničkim pregledom utvrdi da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno potvrđenim glavnim projektom, a osobito glede ispunjavanja bitnih zahtjeva za
22
građevinu. U Zapisnik o tehničkom pregledu unose se svi podaci i činjenice značajne za izdavanje uporabne dozvole, a naročito u pogledu ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu, uvjeta nesmetanog pristupa i kretanja u građevini, te lokacijskih uvjeta. Uporabna dozvola za građevinu za koju se prema posebnim propisima utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, u dijelu koji se odnosi na te uvjete, prestaje važiti u roku i pod uvjetima određenim tim propisom. Uporabna dozvola za građevinu u kojoj se nalazi sklonište dostavlja se na znanje tijelu nadležnom za poslove zaštite i spašavanja radi vođenja evidencije o skloništima. Uporabna dozvola može se na zahtjev investitora izdati prije dovršetka građenja cijele građevine i za dio građevine: ð ako je to potrebno radi nastavka i dovršenja građenja (korištenje mosta za pristup gradilištu, trafostanice i dalekovoda za opskrbu energijom i dr.), a isto mora biti predviđena glavnim projektom, ð ako se određeni dio građevine može početi koristiti prije dovršenja cijele građevine. Uporabna dozvola može se na zahtjev investitora izdati i prije dovršetka građenja složene građevine za jednu ili više građevina od kojih se sastoji složena građevina. U tom slučaju uporabne dozvole izdaju se prema uvjetima određenim lokacijskom dozvolom. Izdavanje uporabne dozvole na ovaj način mora biti predviđeno glavnim projektom i određeno građevinskom dozvolom za taj dio složene građevine. Privremena uporabna dozvola Za građevinu za koju je Ministarstvo izdalo građevinsku dozvolu te za građevinu za koju je donesena odluka Vlade o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili za koju je posebnim zakonom određen interes Republike Hrvatske, može se iznimno izdati privremena uporabna dozvola: ð ako nema konačnih rezultata ispitivanja glede ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete određenih dijelova građevine, a tehničkim pregledom je utvrđeno da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, te da su provedeni svi kontrolni postupci glede ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete određenih dijelova građevine za sve radove tijekom građenja kada je ta obveza određena Zakonom, propisima donesenim na temelju Zakona, posebnim propisom ili projektom, ili ð ako građevina ima nedostatke koji nisu određeni kao razlozi za odbijanje izdavanja uporabne dozvole te koji ne utječu na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu.
23
Privremena uporabna dozvola izdaje se na rok koji nije duži od devedeset dana, a istekom tog roka potrebno je ishoditi uporabnu dozvolu. Evidentiranje građevine u katastarskom operatu Katastarski ured evidentira građevinu u katastarskom operatu ako je za tu građevinu: ð izdana uporabna dozvola za građevine za koje se izdaje građevinska dozvola, odnosno potvrda glavnog projekta, ð predano završno izvješće nadzornog inženjera za građevine za koje se izdaje rješenje u uvjetima građenja, rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog stanja, odnosno potvrda nadležnoga upravnog tijela da se za građevinu ne izdaje uporabna dozvola niti drugi navedeni akti, ð ako je u katastarskom operatu formirana građevna (katastarska) čestica za građevinu koja se evidentira.
2. IZVOĐENJE GRAĐEVINSKIH RADOVA Pri izvođenju radova iz oblasti građevinarstva, primjenjuju se posebne mjere i normativi zaštite na radu propisane Pravilnikom o zaštiti na radu u građevinarstvu (Sl.br.42/68). Radovi iz oblasti građevinarstva ne obuhvaćaju radove koji se izvode u pogonima ili pomoćnim radionicama na gradilištu i na drugim mjestima, radi pripreme, prerade i obrade građevnog materijala ili građevinskih elemenata koji se ugrađuju u građevinske objekte. Na oruđima za rad, uređajima i drugim sredstvima za rad koji se koriste u građevinarstvu provode se mjere i normativi predviđeni navedenim pravilnikom, kao i opće mjere i normativi propisani Pravilnikom o općim mjerama i normativima zaštite na radu na oruđima za rad i uređajima (SL br. 18/67). U ovom poglavlju obradit ćemo ona pravila koja se odnose na karakteristične građevinske radove, bez obzira na područja ili vrstu objekata, a to su: ð zemljani radovi, ð zidarski radovi, ð tesarski radovi, ð skele i oplate, ð radovi na krovovima, ð radovi na betoniranju i ð armirački radovi,
24
2.1. ZEMLJANI RADOVI 2.1.1. Osnovne mjere zaštite pri radu Pod zemljanim radovima podrazumijevamo razne iskope rovova, kanala, bunara, šahtova, jama i dr., pri čemu se javljaju opasnosti od iznenadnog obrušavanja, zarušavanja, pucanja ili klizanja zemljanih masa i iskopanog materijala, prodora podzemnih voda, prodora vode u slučaju poplave i sl. Obzirom na sve opasnosti do kojih može doći, potrebno je iskop zemlje obavljati određenom tehnikom i uz osiguranje bočnih strana, kao i osiguranje crpke za izbacivanje vode za slučaj prodora vode.
Pri izvođenju zemljanih radova na dubini većoj od 100 cm moraju se poduzeti zaštitne mjere protiv rušenja zemljanih naslaga sa bočnih strana i protiv obrušavanja iskopanog materijala. Pod zaštitnim mjerama podrazumijevamo razupiranje bočnih stranica rovova, kanala ili jama, podupiranje slijepih zidova ili nasipa, kao i kopanje prema priprodnom kutu odrona tla.
Osiguranje iskopa razupiranjem
Mjere zaštite moraju se poduzeti i pri manjim dubinama iskopa ukoliko to zahtijeva vrsta tla tj. ako i kod manjih dubina postoji opasnost od klizanja tla, osipanja (pijesak, šljunak), odrona u slojevitom tlu i sl. Pri strojnom kopanju zemlje, rukovatelj strojem ili poslovođa radova moraju voditi računa o sigurnosti radnika koji rade ispred ili oko stroja za iskop zemlje. Tesarski radovi na podgrađivanju i razupiranju iskopa moraju se izvoditi stručno, na temelju odgovarajućih normativa ili statičkih proračuna i crteža.
25
Ako se iskop zemlje vrši na mjestu gdje postoji instalacija plina, elektrike, vode ili drugo, radovi na iskopu moraju se vršiti po uputama i pod nadzorom stručne osobe. Ako se pak u toku iskopavanja naiđe na instalacije, radovi se moraju obustaviti dok se ne osigura nadzor stručne osobe iz organizacije kojoj pripadaju ili koja održava te instalacije. Prije vršenja iskopa zemlje ili čišćenja zemljom zatrpanih jama, bunara, kanala i drugog, mora se prethodno provjeriti da li eventualno nema ugljičnog monoksida odnosno drugih štetnih, zapaljivih ili eksplozivnih plinova. Za silaženje radnika u iskop i izlaženje iz iskopa moraju se osigurati čvrste ljestve tolike dužine da prelaze iznad ruba iskopa za najmanje 75 cm. Umjesto ljestava mogu se koristiti i odgovarajuće stepenice ili rampe, ako je time osigurano kretanje radnika i za vrijeme oborina. Ako se iskop zemlje vrši miniranjem, radovi se moraju izvoditi prema postojećim propisima o miniranju.
2.1.2. Kopanje rovova i kanala Iskop zemlje na dubini od 100 cm (za temelje, kanale i sl.) može se vršiti i bez razupiranja, ako to čvrstoća zemlje dozvoljava. Iskop zemlje u dubini većoj od 100 cm smije se vršiti samo uz postepeno osiguranje bočnih strana iskopa. Razupiranje strana iskopa nije potrebno ako su bočne strane iskopa uređene pod kutom unutrašnjeg trenja tla (prirodni nagib terena) u kom se iskop vrši, niti pri etažnom kopanju do dubine veće od 200 cm. Razupiranje se izvodi različitim tehnikama i materijalima od drvenih okvira i razupora, do metalnih s navojima, hidrauličnim razuporama i dr. Bočne strane iskopa oblažu se oplatom čija gustoća ovisi o čvrstoći tla. Tako se u vlažnom i sipkom tlu te iskopima podložnim trešnji (u blizini prometnica ili nekih strojeva) oplata postavlja sljubljeno, daska do daske, a mogu se upotrijebiti i gotove profilirane čelične ploče odgovarajućih konstrukcija za osiguranje bočnih strana iskopa. Iskopani materijal iz rovova i kanala mora se odbacivati na udaljenost od najmanje 50 cm od ruba iskopa da se spriječi nepotrebno opterećenje ruba iskopa kao i mogućnost obrušavanja tog materijala u iskop. Ako se iskop zemlje za novi objekt vrši do dubine veće od dubine temelja neposredno stojećeg objekta, takav rad mora se vršiti po posebnom projektu, uz osiguranje susjednog objekta. Ako se u rovove i kanale nerazuprtih strana iskopa polažu cijevi, vodovi i slično, na mjestima na kojima je neophodan pristup radnika na dno iskopa radi vršenja potrebnih
26
radova na tim cijevima, vodovima i sl., bočne strane rova odnosno kanala moraju se u potrebnoj širini osigurati od obrušavanja razupiranjem. Rovovi i kanali moraju se izvoditi u tolikoj širini koja omogućuje nesmetan rad na razupiranju bočnih strana, kao i rad radnika u njima. Najmanja širina rovova odnosno kanala dubine do 100 cm određuje se slobodno, a pri dubini većoj od 100 cm, čista širina rova odnosno kanala nakon izvršenog razupiranja mora biti najmanje 60 cm. Za silaženje u iskope i uspinjanje moraju se osigurati posebne ljestve ili rampe, čime se spriječava silaženje i uspinjanje po razuporama, što
bi
moglo
poremetiti
statičku
ravnotežu
konstrukcije za osiguranje iskopa. Oplata za podupiranje bočnih strana iskopa (rov, kanal, jama) mora izlaziti najmanje za 20 cm iznad ruba iskopa, da bi se spriječio pad materijala sa terena u iskop. Razmak između pojedinih elemenata oplate strana iskopa mora se odrediti tako da se spriječi osipanje zemlje, a u skladu s osobinama tla. Pri iskopima dubljim od 200 cm, moraju se upotrebljavati međupodovi za postupno izbacivanje u nekoliko zamaha. Međupodovi se polažu na posebne podupirače (ne smiju se postavljati na razupore oplate za osiguranje iskopa, ukoliko iste nisu za to posebno izvedene i osigurane), a predstavljaju posebne konstrukcije koje će podnijeti opterećenje materijala i radnika koji se nalaze na njima. Istovremeno, međupodovi se izvode s rubnom daskom visine 20 cm kako bi se spriječilo vraćanje iskopanog materijala u iskop.
Skidanje oplate i zasipanje iskopa mora se vršiti po uputi i pod nadzorom stručne osobe. Oplata se skida postupno, odozdo prema gore, uz istovremeno zasipanje iskopa iskopnim materijalom. Ako bi vađenje oplate moglo ugroziti sigurnost radnika, oplata se mora ostaviti u iskopu i zatrpati.
27
Pri strojnom kopanju iskopa mora se voditi računa o stabilnosti stroja. Prilikom strojnog kopanja iskopanu zemlju treba odlagati na udaljenosti koja ne ugrožava stabilnost strana iskopa, ako je po izvršenom iskopu potrebno vršiti još neke radove u iskopu. Rubovi iskopa smiju se opterećivati strojevima ili drugim teškim uređajima samo ako su poduzete mjere protiv obrušavanja uslijed takvih opterećenja.
2.1.3. Široki iskopi Kod širokih iskopa (otkopa), ne kopa se okomito i ne postoji opasnost od obrušavanja ili zarušavanja tla ako se kopa stepenasto. Nagib bočnih strana širokih iskopa obično
je
identičan
prirodnom
nagibu
tla,
eventualno liniji odrona, a nikako taj kut ne smije biti veći od 60°. Visina i širina stepenica ne smiju predstavljati opasnost u slučaju klizanja tla ili odrona, tako da se u pravilu stepenice izvode širine 120 do 150 cm, a visina ne bi trebala biti veća od 200 cm. Iskopi za usjeke i zasjeke pri građenju putova i slično, smiju se izvoditi samo na temelju odgovarajućeg projekta. Putovi i rampe za odvoženje materijala moraju odgovarati čvrstoći terena i prijevoznim sredstvima, a nagib im ne smije biti veći od 40%. Podupiranje bočnih strana širokih i dubokih iskopa, kao i izvođenje slijepih zidova (zagata), mora se vršiti po planovima i prethodnim proračunima, vodeći računa o mogućnosti prodora vode i povećanih pritisaka u zidovima iskopa ili zagata. Ako se iskop vrši u blizini građevinskih i drugih objekata, potrebno je prethodno provjeriti dubinu temelja susjednih objekata, kako za vrijeme iskopa ne bi došlo do rušenja. Ako će iskop biti dublji od dubine postojećih temelja, radovi se moraju vršiti po posebnom projektu, uz osiguranje susjednog objekta podupiranjem.
2.1.4. Kopanje bunara, šahtova i jama Kopanje bunara, šahtova i jama, bez obzira na njihovu namjenu odnosno upotrebu, kao i radovi na popravku i čišćenju bunara i šahtova, moraju se vršiti pod nadzorom određene stručne osobe. Industrijski bunari i šahtovi smiju se izvoditi samo na temelju projekta koji obuhvaća i odgovarajuće mjere zaštite na radu. Kopanje bunara, šahtova i jama, iako se rade na isti način kao i kopanje rovova, zahtijeva posebne mjere osiguranja radnika na iskopu, od izrade posebnog projekta, razrade organizacije rada do u tančine, pa do posebnog režima rada radnika u iskopu.
28
Kopanje i razupiranje strana bunara, šahtova ili jama mora se vršiti na temelju statičkog proračuna i projekta, koji sadrži i odgovarajuće mjere zaštite na radu. Svi radnici koji rade u bunarima, šahtovima i jamama moraju biti vezani zaštitnim pojasom sa konopcem za izvlačenje, a uz to moraju imati i poseban konopac za davanje signala u slučaju opasnosti. Radi zaštite radnika koji rade na dnu bunara, šahta ili jame od pada iskopnog materijala iz naprave za izvlačenje iskopane zemlje, mora se postaviti zaštitna nadstrešnica na visini od najmanje 200 cm od dna iskopa.
Ako se pri kopanju bunara, šahta ili jame koriste betonski ili metalni obruči za potkopavanje, iznimno se dopušta potkopavanje, aline više od 20 cm. Da bi se spriječilo padanje materijala u bunar, šaht ili jamu, mora se po opsegu ruba postaviti puna zaštitna ograda visoka najmanje 100 cm. Kao zaštitna ograda može poslužiti i zid bunara ili jame, s tim da se on pri eventualnom odronjavanju mora stalno doziđavati. Za silaženje i uspinjanje radnika iz iskopa bunara, šahta ili jame, moraju se osigurati posebne ljestve, pa se ni u kom slučaju ne smije dopustiti upotreba naprave za izvlačenje materijala. Prije ulaska u bunar, šaht ili jamu mora se prethodno provjeriti da se u njima ne nalaze opasni plinovi. Ako se utvrdi prisustvo takvih plinova, silazak radnika u bunar, šaht ili jamu može se dozvoliti tek poslije otklanjanja tih plinova i provjeravanja da tih plinova nema. Provjeravanje prisustva opasnih plinova i njihovo otklanjanje vrši određena stručna osoba. Pri kopanju bunara, šahtova i jama u blizini ugljenokopa, tvorničkih plinskih cjevovoda, gradske odnosno industrijske kanalizacije i slično, u pravilu treba predvidjeti mogućnost pojave opasnih plinova. Provjeravanje prisustva takvih plinova u bunarima, šahtovima ili jamama obavezno vrši određena stručna osoba odgovarajućim metodama i sredstvima. Ako se kopanje bunara, šahtova ili jama vrši miniranjem, moraju se osim mjera zaštite na radu predviđenih postojećim propisima o miniranju, primjenjivati i ove mjere:
29
ð paljenje mina smije se vršiti samo pomoću električnog uređaja sa površine terena, ð prije ulaska u bunar, šaht ili jamu poslije miniranja mora se prethodno izvršiti provjetravanje i provjeravanje da nema plinova u bunaru, šahtu ili jami, ð prije nastavljanja radova poslije miniranja treba provjeriti stanje bočnih strana bunara, šahta ili jame, radi uklanjanja eventualne opasnosti od obrušavanja. Uklanjanje oplate i podupirača pri oziđavanju bunara, šahtova ili jama mora se vršiti odozdo naviše, postepeno sa napredovanjem oziđivanja, ali tako da ne bude ugrožena stabilnost preostalog podupiranja. Ako se radovi vrše u sipkom materijalu, oplata se ne smije vaditi, nego se mora uzidati.
2.2. ZIDARSKI RADOVI Zidarski radovi, kao svojevrsna finalizacija dijela poslova u građevinarstvu, izvode se na pripremljenim i zaštićenim radnim mjestima, bilo da se radi o iskopima, pomoćnim konstrukcijama ili dijelovima objekta. Bez obzira na spomenutu činjenicu (pripremljena i zaštićena radna mjesta), pri izvođenju zidarskih radova od pripreme materijala, preradbe, pa do ugradnje, javlja se čitav niz opasnosti (požar u skladištu negašenog vapna, prskanje vapna i žbuke u oči i lice radnika pri spravljanju morta, zarušavanje zemlje pri zidanju u iskopima, pad s visine, posebice s radnih platformi, skela i ljestava, pad materijala s visine na tijelo radnika, prskanje morta u oči radniku pri žbukanju, posjekotine i ogrebotine ruku na oštrim rubovima opeka, bloketa i betonskih blokova, nagrizanje kože ruku i vrata vapnom, vapnenim mlijekom i vapnenim mortom, prskanje vrućeg bitumena po rukama i licu radnika, leteće čestice pri bušenju, dubljenju i probijanju konstrukcija, prskanje vapna u oči pri krečenju zidova i stropova i dr.). Da bi se spriječile opasnosti pri zidarskim radovima, radni postupci su normirani sa stajališta zaštite na radu: ð Pri postavljanju profila i obilježavanju pravca zidova pomoću žica, moraju se na žice u odgovarajućim razmacima postaviti obojena upozorenja ili druge uočljive oznake. ð Prilazi i prolazi za sva radna mjesta na kojima se vrše zidarski radovi moraju biti izvedeni tako da se po njima mogu bez smetnje kretati radnici i prenositi i prevoziti materijal. ð Ostavljanje materijala i drugih sredstava za rad na prolazima i mjestima koja za to nisu određena, zabranjena je.
30
ð Slaganje materijala uz radna mjesta smije se vršiti samo u količinama koje odgovaraju nosivosti i veličini raspoloživog prostora. Visina naslaga mora odgovarati vrsti materijala i ne smije prelaziti visinu koja bi ugrožavala stabilnost materijala odnosno prouzrokovala rušenje složenog materijala i time dovela u opasnost radnike.
2.2.1. Rad sa vapnom i pripremanje žbuke Ako se na gradilištu koristi negašeno "živo" vapno, mora se čuvali u posebno izvedenim spremištima, čije je dno odignuto od tla. U naslagama vapna ne smiju se nalaziti zapaljivi predmeti, kao što su drvo, papir, krpe i sl. Korito za gašenje vapna mora se nalaziti pored vapnene jame i mora biti ograđeno na mjestima na kojima postoji opasnost da radnik koji gasi vapno padne u vapnenu jamu. Vapnena jama mora biti ograđena čvrstom ogradom visine najmanje 100 cm sa strane kojom prolaze radnici. Radno mjesto kod vapnene jame sa koga se vadi gašeno vapno mora imati radni pod i biti osigurano protiv pada radnika, po potrebi, i osigurano čvrstom ogradom. Alat za gašenje vapna i za vađenje gašenog vapna mora biti opremljen dugom drvenom drškom, radi zaštite radnika od prskanja i isparavanja pri miješanju i vađenju vapna. Hidratirano vapno u ambalaži mora se čuvati u suhim prostorijama, radi bezopasnog prenošenja na mjesto upotrebe (korito za gašenje). Jamu za gašeno vapno treba po mogućnosti locirati izvan uobičajenih transportnih putova na gradilištu, na nekom udaljenijem dijelu gradilišta. Također treba paziti da se ne nalazi u blizini uskladištene armature koja bi se mogla zaprjati vapnom. Radnici koji spravljaju mort moraju nositi zaštitne naočale, zaštitne rukavice i zaštitne čizme. Uza sve spomenute mjere treba predvidjeti i mjere zaštite od požara što je predmet plana zaštite od požara na gradilištu.
2.2.2. Građenje u iskopima Zidarski radovi u iskopu jama, kanala ili bunara smiju se izvoditi samo ako su osigurane bočne strane iskopa, a materijal mora biti odložen dovoljno daleko od ruba iskopa kako ne bi, uslijed opterećenja ruba iskopa, došlo do obrušavanja materijala na radnike na iskopu. Zidari koji rade u bunarima trebaju
se koristiti sigurnosnim užetom i signalnim
užetom te prema potrebi i plinskom maskom. Spuštanje materijala mora se vršiti pomoću posebnih naprava (žljebovi, lijevci) ili pomoću transportnih sredstava (transporteri, dizalice i sl.) ovisno od vrste, oblika i težine
31
materijala. Spuštanje težih građevinskih elemenata mora se vršiti s radnicima obučenim za takve poslove, pod nadzorom određene stručne osobe.
2.2.3. Građenje iznad terena Građevinski i drugi radovi na prizemnim zgradama i u unutrašnjosti višekatnih objekata visokim do 4,5 m iznad terena odnosno iznad poda međukatne konstrukcije, mogu se izvoditi s upotrebom pomoćnih skela ili ljestava uz vezivanje radnika, ako je uz korištenje takvih sredstava moguće izvoditi te radove bez opasnosti za život radnika. Građevinski i drugi radovi na objektima višim od 4,5 m iznad terena odnosno poda međukatne konstrukcije, moraju se izvoditi uz korištenje odgovarajućih skela ili na drugi podesan i siguran način. Zidarima se dopušta zidanje zida s poda radne skele ili tla do najviše 150 cm od poda ili tla. Ovaj zahtjev je uvjetovao izvođenje i opremanje pomoćnih konstrukcija za zidarske radove.
Kako se zidarski radovi ne mogu uvijek izvoditi isključivo sa posebno osiguranih skela ili radnih podova, zidari se tada moraju kretati i po ugroženim radnim mjestima. Ako u tim slučajevima postoji mogućnost da radnici padnu izvan objekta, moraju se postaviti odgovarajuće zaštitne nadstrešnice ili prihvatne mreže, tako da visina sa koje se može pasti ne prelazi 3,0 m, a radnici se moraju vezati odgovarajućim zaštitnim pojasom.
32
33
Ako se pri radovima na otvorenim rubovima katova, balkona, terasa i dr. zaštitna ograda iz opravdanih razloga ne može postaviti ili ako su radovi koji se vrše na takvim mjestima manjeg opsega ili kratkotrajni, radnici koji vrše te poslove moraju biti za vrijeme rada privezani pomoću zaštitnog pojasa i konopca dužine najviše 1,50 m. Za zaštitni pojas vezuje se uže koje na drugom kraju mora biti pričvršćeno na siguran način. Opeke, žbuka i drugi potreban materijal moraju na radnim mjestima i uz radno mjesto zidara biti uredno, ravnomjerno i stabilno složeni. Zidarske i ostale građevinske radove na visini ili na mjestima na kojima postoji opasnost od pada u dubinu, smiju vršiti samo kvalificirani zidari i građevinski radnici koji su zdravstveno sposobni za radove na visini.
2.2.4. Građenje tvorničkih dimnjaka Građenje, rekonstrukcija, montaža ili popravak visokog tvorničkog dimnjaka smatra se posebno opasnim poslom, pa se za takve radove predviđaju posebne mjere i sredstva. Takve radove smiju
vršiti samo osobe kvalificirane za takav rad i to pod neposrednim
nadzorom određene stručne osobe i to samo na temelju posebnog projekta uz odgovarajuće mjere zaštite na radu. Radnici koji grade ili montiraju visoke tvorničke dimnjake moraju biti zdravstveno sposobni za radove na visini što se dokazuje na specijalističkom liječničkom pregledu. Visoki tvornički dimnjaci moraju imati siguran pristup za penjanje na dimnjak odnosno silazak sa dimnjaka pri građenju i popravcima i za održavanje dimnjaka. Ljestve za penjanje na dimnjak odnosno silazak sa dimnjaka: ð moraju imati prečke od okruglog željeza promjera od najmanje 18 mm, na međusobnoj vertikalnoj udaljenosti koja ne smije iznositi više od 30 cm, ð širina ljestava mora biti najmanje 45 cm, a udaljenost prečke od zida mora biti 16 cm, ð prva prečka ljestava za penjanje sa vanjske strane dimnjaka mora biti ugrađena na visini od 30 cm od terena, ð na ljestvama se moraju u razmacima od najviše 5 m ugraditi dvostruki lukovi sa razmakom od 20 cm - za leđnu zaštitu odnosno za odmaranje pri penjanju ili silaženju, ð udaljenost između sredine prečaka za penjanje i sredine lukova za leđnu zaštitu treba iznositi od 600 do 800 mm, Na zidanim ili betonskim dimnjacima na kojima su prečke za penjanje i lukovi za leđnu zaštitu ugrađeni u zid dimnjaka, mora se ugraditi čelično zaštitno uže za privezivanje
34
pri penjanju odnosno silaženju. Zaštitno uže ne mora se postavljati ako je leđna zaštita cijelom dužinom ljestava postavljena na takvim razmacima da ne postoji opasnost da radnik padne nauznak. Iznad prolaza odnosno radnih mjesta oko dimnjaka u građenju mora se postaviti nadstrešnica za zaštitu radnika od slučajnog pada materijala odnosno alata sa visine. Ako se dimnjak gradi sa njegove unutrašnje strane, mora se na svakih 200 cm visine postaviti radna platforma, koja ujedno služi i kao zaštita od pada materijala.
2.2.5. Građenje svodova i lukova Građenje svodova i lukova smije se izvoditi samo na osnovu planova i sa kvalificiranim zidarima koji moraju biti upoznati sa opasnostima koje im prijete pri tim radovima. Uklanjanje podupirača i oplata koji služi za građenje svodova i lukova smije se vršiti samo po nalogu rukovodioca gradilišta i pod njegovim nadzorom.
2.2.6. Montažno građenje Montažno građenje zahtijeva poseban pristup u planiranju, provođenju i kontroli radova upravo zbog specifičnih opasnosti vezanih kako za radnike tako i za same konstrukcije i investicijski materijal. Takvo građenje se izvodi na temelju posebnog programa koji mora sadržavati mjere zaštite na radu za izvođenje svih poslova: izrada i opremanje montažnih elemenata, njihov transport, ugradba s namještanjem i učvršćivanjem elemenata na objektu, obrada i dorada već ugrađenih montažnih elemenata i dr. Montažni elementi se moraju izraditi tako da: ð po svom obliku, dimenzijama i drugim karakteristikama budu pogodni za lako i sigurno prenošenje, podizanje i pričvršćivanje na objektu, ð svaki montažni element mora na vidljivom mjestu imati odgovarajuće oznake u skladu s planom montaže i programom montažnog građenja, ð na montažnom elementu se mora nalaziti podatak o datumu izrade elementa i težini u kg, ð montažne elemente, radi sigurnog prenošenja, treba opremiti dijelovima za ugrađivanje i pričvršćenje na objektu kao i pomoćnim metalnim dijelovima (kuke, pasice, hvatači, ...), Prilikom prijenosa nekvalitetno izrađenih kao i napuklih ili na drugi način oštećenih montažnih elemenata, kao i prilikom rukovanja takvim elementima, moraju se poduzeti posebne mjere zaštite na radu. Oštećeni, napukli i naizgled nepouzdani dijelovi ne smiju se ugrađivati prije provjere njihove ispravnosti.
35
Montažno građenje smije se izvoditi samo uz upotrebu odgovarajućih i za tu svrhu podešenih mehaniziranih transportnih sredstava, kao i uređaja za dizanje, prenošenje i spuštanje montažnih elemenata. Sastavljanje i pričvršćivanje montažnih elemenata i druge montažne radove na objektu smiju vršiti samo osobe zdravstveno sposobne za rad na visinama, koje su uz to i stručno osposobljene za vršenje montažnih radova. Radovi na montaži smiju početi tek kad se pripreme oslonci, temelji i druge sigurne i stabilne podloge, a odluku o početku montaže mora donijeti odgovorna osoba. Ugrađivanje svakog pojedinog montažnog elementa u objekt mora se izvoditi određenim redom, isključivo prema programu montažnog građenja. Montažni elementi i konstrukcije, tijekom montaže se moraju pridržavati, podupirati i zatezati, sve dok se ne uklope i tek nakon toga se mogu ostaviti samo one veze potrebne za osiguranje stabilnosti. Ukoliko se prilikom montaže, montažnim elementom udari u objekt ili konstrukciju, tada se isti mora vratiti na tlo radi utvrđivanja eventualnog oštećenja odnosno kontrole ispravnosti plohe elementa i dijelova za kvačenje i prenošenje. Kada se montažni element postavi u željeni položaj, prvo se učvršćuje pomoću privremenih stezaljki (kod teških betonskih dijelova učvršćivanje se provodi pomoću specijalnih uređaja), a na kraju se krajnja ugradba izvodi zalijevanjem betonom uz eventualno prethodno zavarivanje ili spajanje svornjacima. Montaža elemenata višeg kata na objektu ne smije početi prije nego što se osigura prilaz na taj kat (pomoćno stubište sa sigurnom ogradom, posebne ljestve i slično). Otvori u podovima i zidovima katova na kojima se radi moraju se pokriti čvrstim poklopcima ili ograditi zaštitnim ogradama. Ove konstrukcijese mogu namjestiti na montažne elemente još na tlu, prije podizanja i ugradbe elemenata (princio ugrađene zaštite), a isti se moraju po završetku montaže dati lako i bezopasno ukloniti. Dijelove armature koji izlaze iz elemenata nakon izvršene montaže i koji bi mogli prouzrokovati zapinjanje odjeće i ozljeđivanje radnika moraju se na podesan način otkloniti (odsijecanjem, savijanjem i slično). Ako se spajanje armature i drugih metalnih dijelova montažnih elemenata vrši pomoću plinskog ili električnog zavarivanja, primijenit će se zaštitne mjere propisane Pravilnikom o zaštiti na radu i o tehničkim mjerama za razvijače acetilena i acetilenske stanice (SL 6/67), kao i drugi postojeći tehnički propisi.
2.2.7. Rušenje objekta Za rušenje objekta ili nekog njegovog dijela, bez obzira da li se rušenje vrši ručno, pomoću strojeva ili miniranjem, mora se prethodno izraditi odgovarajući program radova i mjera zaštite na radu, zavisno od vrste objekta i stupnja opasnosti koje pri tom radu prijete.
36
Prije početka rušenja mora se ugroženo područje ograditi zaštitnom ogradom ili osigurati na odgovarajući način, zavisno od načina rušenja. Zaštita ugroženog područja mora trajati do završetka radova na rušenju. Rušenje objekta smije se vršiti samo s radnicima stručno osposobljenim i obučenim za odnosni način rušenja i pod neposrednim i stalnim nadzorom određene stručne osobe na radilištu. Ručno rušenje objekta mora se izvoditi postepeno odozgo naniže. Pojedini stršeći dijelovi objekta, bilo zidova, stupova ili dimnjaka ne smiju se ostavljati neporušeni, nego se moraju rušiti istovremeno s ostalim dijelovima objekta. Rušenje međukatne odnosno tavanske konstrukcije smije otpočeti tek po rušenju i uklanjanju svih porušenih dijelova iznad nivoa te konstrukcije. Ručno rušenje slobodno stojećeg zida (obimni i pregradni zid, ograda, stup i slično) smije se izvoditi samo pomoću odgovarajućih radnih skela. Rušenje zidova potkopavanjem, zabranjeno je. Sav porušeni materijal mora se odmah ukloniti sa objekta pogodnim transportnim sredstvima i lijevcima. Odlaganje i gomilanje materijala na međukatnim konstrukcijama nije dopušteno zbog opanosti od urušavanja već oslabljene konstrukcije, što posebno vrijedi za teške elemente kao što su demontirane grede, nosači i druge teške ili glomazne dijelove konstrukcije koje se moraju spustiti sa objekta pomoću odgovarajućih naprava ili uređaja (čekrk, dizalica, rampa i drugo). Uklanjanje rastresitog i prašinastog materijala sa ruševine na tlo smije se vršiti samo pomoću potpuno pokrivenih drvenih korita, kroz metalne limene cijevi ili na drugi način koji sprečava širenje prašine. Ukoliko se rušenje objekta odnosno njegovih dijelova vrši pomoću strojeva (traktorgusjeničar i drugo), uz dodatnu vučnu užad i druga pomagala, stroj se mora nalaziti na udaljenosti koja je najmanje za 1,5 put veća od visine objekta odnosno dijela objekta koji se ruši. Čelično uže, pomoću koga se prenosi vučna snaga potrebna za rušenje objekta, mora imati jačinu na kidanje najmanje triput veću od vučne snage stroja. Radi većeg učinka, vučno uže se u pravilu postavlja tako da obuhvaća skelet podmetnutih dasaka ili greda koje ravnomjerno prenose vučnu silu i povećavaju površinu na koju se djeluje. Zatrpani dijelovi objekta ne smiju se strojevima izvlačiti iz ruševina bez prethodnog oslobađanja od ostalog porušenog materijala. Pri rušenju pojedinih dijelova ili cijelog građevinskog objekta miniranjem (što se danas sve češće koristi), primjenjuju se postojeći propisi o zaštitnim mjerama pri rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju.
37
2.3. TESARSKI RADOVI Pod tesarskim radovima podrazumijeva se priprema konstrukcija na tlu, postavljanje i skidanje oplata, skela, tretina, mostova, ljestava i dr. O njihovoj ispravnoj izvedbi ovisi sigurnost objekta u izgradnji. Tesari su izloženi raznim mehaničkim izvorima opasnosti, a također i opasnosti od pada sa visine. Slijedom navedenog, moraju se poštivati određena pravila zaštite na radu kako bi se izbjegle neželjene posljedice: ð tesari u svakom času, bez obzira na vrstu posla koji obavljaju, moraju stajati na sigurnom radnom podu, a u zamjenu za zaštitnu ogradu (kada se ne može postaviti) moraju imati zaštitni pojas i spojno uže, ð ako se nijedna gore navedena mjera ne može poduzeti, treba postaviti prihvatne mreže na dubini od max 300 cm, mjereno od mjesta sa kojeg radnik može pasti. ð oštra sječiva tesarskog alata (sjekire, pile, dlijeta i slično) moraju pri prijenosu biti na podesan način pokrivena, radi zaštite radnika od ozljeđivanja, ð rukovanje strojevima ili mehaniziranim alatom za obradu drveta na gradilištu smije se povjeriti samo kvalificiranim ili obučenim radnicima upoznatim sa opasnostima koje im prijete pri radu sa strojevima ili mehaniziranim alatom, ð građu koja se koristila na gradilištu, potrebno je pregledati, očistiti od čavala, ostataka okova i dr. i složiti i tek tako uređena, smije se upotrebljavati za nove tesarske radove. U tesarske radove ubrajamo i izradu pomoćnih građevinskih konstrukcija, a to su sve konstrukcije koje se ne ubrajaju u kategoriju skela: ð zaštitne nadstrešnice, ð rampe, kosi prilazi i prolazi, ð ljestve, ð radni podovi, ð zaštitne ograde, ð zaštitni poklopci, pokrovi i mreže. Sa stajališta zaštite na radu, pomoćne konstrukcije pružaju zaštitu od pada predmeta s visine, onemogućuju pad radnika sa visine ili u dubinu, olakšavaju i omogućuju svladavanje visinskih razlika i dr.
38
2.3.1. Zaštitne nadstrešnice Ulazi, prijelazi i prolazi oko objekta u građenju moraju biti zaštićeni od pada materijala, alata i pribora sa visine zaštitnim nadstrešnicama koje moraju biti dovoljno čvrste da izdrže pad predmeta s visine, bez većih oštećenja. Visina zaštitne nadstrešnice od tla, u pravilu, ne smije biti manja od 220 cm kako bi se ispod njih mogao neometano odvijati prolaz.
2.3.2. Rampe i kosi prilazi i prolazi Rampe i kosi prilazi i prolazi (trepne) moraju biti izrađeni od čvrstog i zdravog materijala i održavani za cijelo vrijeme građenja u ispravnom stanju. Postavljene rampe i kosi prilazi i prolazi moraju biti prije upotrebe i u toku radova pregledani od rukovoditelja radova ili druge određene osobe. Rampe i kosi prilazi i prolazi sastavljeni od više elemenata moraju djelovati kao kompaktna cjelina i biti poduprti tako da se spriječi prekomjerni ugib odnosno ljuljanje, te da u svakom trenutku pružaju punu garanciju za sigurno kretanje i transport materijala. Mosnice (fosne), kao i ostali elementi rampi i kosih prilaza prolaza (nosači i dr.) moraju se dobro međusobno i u cjelini pričvrstiti za svoje podloge odnosno oslonce. Ako se rampe i kosi prilazi i prolazi upotrebljavaju za prijenos materijala, njihova širina mora biti najmanje 60 cm, a ako se po njima prevozi materijal ručnim kolicima, moraju se srazmjerno proširiti. Nagib rampi i kosih prilaza i prolaza ne smije biti veći od 40%. Izuzetno pri građenju stambenih objekata, ako se rampa nalazi na stubištu objekta i spaja dva kraka u vrijeme dok stepenice još nisu izrađene ili se upravo rade, nagib može biti i veći, ali se u tom slučaju preko rampi ne smije prenositi materijal.
39
Da bi se spriječilo klizanje, rampe i kosi prilazi i prolazi na cijeloj gornjoj površini moraju imati pričvršćene letvice dimenzije 28 x 48 mm u jednakim razmacima do najviše 35 cm. Ako se transport odvija kolicima, letvice treba prosjeći na mjestima gdje prolaze kotači, u širini od 10-15 cm. Rampe i kosi prilazi i prolazi na visini većoj od 100 cm iznad tla odnosno poda etaže ili skele, moraju biti ograđeni čvrstom zaštitnom ogradom visine najmanje 100 cm. Rampe i kosi prilazi i prolazi moraju se održavati u ispravnom stanju i povremeno čistiti od prosutog materijala. Mokra i klizava mjesta na njima moraju se posipati pijeskom ili na drugi način osigurati od klizanja. Oštećene i nedovršene rampe, kosi prilazi i prolazi ne smiju se koristiti.
2.3.3. Ljestve Ljestve se na gradilištu koriste gotovo na svim radnim mjestima, i to uglavnom jednokrake ljestve. Ove ljestve moraju biti izrađene od tvrdog drva, s usađenim ili urezanim prečkama, a nikako sa pribijanim prečkama. Širina ljestava između strana mora biti najmanje 45 cm, razmak između rubova prečaka ne smije biti veći od 32 cm. Strane drvenih ljestava moraju biti iz jednog komada od odabranog drveta. Presjek strane mora odgovarati dužini i opterećenju ljestava. Ljestve koje se upotrebljavaju za pristup na skele i slično, moraju prelaziti rub poda na koji su naslonjene najmanje za 75 cm, mjereno vertikalno od poda. Dužina ljestava nije određena, ali se krakovi preklapanjem mogu nastavljati. No, sve ljestve duže od 400 cm moraju se posebno osigurati i željeznim utezima kako ne bi došlo do pomicanja.
40
Ljestve koje se postavljaju na glatku odnosno klizavu tvrdu podlogu moraju biti na donjem kraju opremljene posebnim osloncima (papuče i sl.), koji sigurno sprečavaju klizanje, a po potrebi na gornjem kraju - i kukama za zakačivanje. Pri postavljanju ljestava mora se voditi računa o kutu nagiba ljestava da bi se spriječilo prekomjerno savijanje strana, lom ljestava ili klizanje ljestava po podlozi, pa najpovoljniji kut što ga čine ljestve sa ravnom plohom poda na kojem se nalaze iznosi 75°. Dvokrake ljestve se moraju osigurati protiv prekomjernog razmicanja krakova pomoću čvrste veze između krakova (lanac, remen, čvrsto uže i sl.), a donji krajevi (oslonci) dvokrakih ljestava moraju biti opremljeni posebnim osloncima (papučama i sl.) radi sprečavanja klizanja po podlozi.
2.3.4. Radni pod Radni pod je svaka platforma namijenjena za rad, postavljena na visini iznad 100 cm od tla ili poda. Mora biti izrađen od zdravih dasaka priljubljenih jedna uz drugu i položenih vodoravno na čvrste nosače, širine ne manje od 60 cm odnosno širine tolike da, uz eventualno odloženi materijal, nogare i sl., ostane najmanje 60 cm slobodne radne površine za prolaz. Dimenzije elemenata radnog poda moraju odgovarati predviđenom maksimalnom opterećenju poda. Ako nastavak dasaka radnog poda nije izveden u istom nivou nego polaganjem dasaka jedne na drugu, mora se na sastavu dasaka pričvrstiti trokutasta letvica, radi sprečavanja spoticanja radnika i olakšanja prelaska kolica prilikom prijelaza. Ako se radni pod postavlja uza zid objekta i na visini većoj od 100 cm iznad tla ili poda prostorije, rub radnog poda ne smije biti udaljen od zida više od 20 cm zbog opasnosti od propadanja nogu radnika. Ukoliko je zbog istaka na zidu ili drugih prepreka neophodna veća udaljenost, tada se zaštitna ograda radnog poda mora postaviti s obje strane. Prenošenje, prevoženje i slaganje građevnog materijala i težih građevinskih elemenata na radnim podovima mora se vršiti pažljivo i bez bacanja. Sav potreban materijal na radnom podu mora biti uredno složen i raspoređen prema predviđenoj nosivosti i opterećenju poda. Za radne podove postavljene na visini većoj od 200 cm, nosivost i opterećenje poda moraju biti na ogradi poda uočljivo obilježeni (ploča, natpis u boji i sl.).
2.3.5. Zaštitne ograde Sva radna mjesta na visini većoj od 100 cm iznad terena ili poda kao i ostala mjesta (prijelazi, prolazi i sl.) na gradilištu i na građevinskom objektu s kojih se može pasti moraju biti ograđena čvrstom zaštitnom ogradom visine najmanje 100 cm mjereno od tla.
41
Zaštitna ograda mora biti izrađena od zdravog i neoštećenog drveta ili drugog podesnog materijala. Razmak elemenata popune zaštitne ograde ne smije biti veći od 30 cm (iznimno kod zaštine ogradena cijevnoj skeli na kojoj su vodoravne prečke cijevi, razmak može biti 35 cm), a na dnu zaštitne ograde (na radnom podu, skeli i dr.) mora se postaviti puna rubna zaštita (daska) visine najmanje 20 cm. Umjesto uzdužne popune od dasaka (koljenska zaštita), za popunu zaštitne ograde može se koristiti žičana mreža sa otvorima okaca od najviše 2 x 2 cm. Za zaštitne ograde većih dužina i s većim opterećenjima i za ograde na velikim visinama moraju se izraditi odgovarajući nacrti i statički proračuni. Ako se zaštitna ograda zbog prirode posla mora u toku rada privremeno ukloniti, radnici na takvim radnim mjestima moraju biti privezani za zaštitne pojaseve i rad se mora vršiti pod nadzorom određene stručne osobe na gradilištu.
2.3.6. Zaštita otvora Otvori u međukatnim konstrukcijama građevinskog objekta odnosno u radnim platformama, prilazima i prolazima koji služe za prolazak radnika ili za prenošenje materijala, za vrijeme rada kao i za vrijeme prekida rada moraju se ograditi čvrstom ogradom visine najmanje 100 cm sa strana koje nisu potrebne za prolazak radnika i prenošenje materijala u toku rada, odnosno sa svih strana za vrijeme prekida rada. Otvori koji ne služe za navedene svrhe moraju biti stalno pokriveni čvrstim poklopcem ugrađenim na otvor tako da se ne mogu pomicati, dimenzioniranim za predviđena opterećenja na njima.
Otvori u zidovima do visine od 100 cm od poda odnosno radnog poda moraju se opremiti zaštitnom ogradom odnosno odgovarajućom popunom. Prilazi šahtovima za liftove i drugo u objektu moraju se naročito osigurati protiv pada radnika u dubinu. Otvori između drvenih, betonskih, željeznih i drugih nosača međukatnih ili krovnih konstrukcija moraju se na mjestu rada ili u okolini radnih mjesta osigurati radnim platformama ili prijelazima sa čvrstom zaštitnom ogradom na strani na kojoj prijeti opasnost od pada u dubinu.
42
Ako otvore nije moguće osigurati predviđenim platformama odnosno prijelazima (montažna gradnja i sl.), ispod radnih mjesta moraju se postaviti odgovarajuće prihvatne mreže na dubini ne većoj od 300 cm.
2.4. SKELE Pod skelama se podrazumijevaju pomoćne konstrukcije koje služe za izvođenje radova u građevinarstvu na visini većoj od 150 cm iznad tla ili poda. Projekt skele Skele moraju biti građene, postavljene, ali i demontirane prema projektu skele. Projekt skele izrađuje izvođač i potpisuje odgovorna osoba kod izvođača, a taj projekt sadrži: 1.
osnovne dimenzije skele i svih njezinih sastavnih elemenata,
2.
specifikaciju sredstava za međusobno spajanje sastavnih elemenata i njihove dimenzije,
3.
način pričvršćivanja skele za objekt odnosno tlo,
4.
najveće dopušteno opterećenje,
5.
vrste materijala i njihova kvaliteta,
6.
statički proračun nosivih elemenata,
7.
uputstvo za montažu i demontažu skele i
8.
atest o sigurnosti i upotrebljivosti skele.
Za tipske skele, atest o sigurnost i upotrebljivosti skele daje se u opsegu koji osigurava potpunu sigurnost radnika na radu. Ova dokumentacija mora biti ovjerena potpisom projektanta skele, odnosno odgovorne osobe na gradilištu, i mora se čuvati do demontaže skele na gradilištu. Zajednički zahtjevi za sve vrste skela: ð Skele se smiju postavljati samo na ravnu, nabijenu i po potrebi nasutu podlogu. Stupovi skele ne smiju se postavljati na balkone, istake, nesigurne grede i sl. ð Prije postavljanja skele potrebno je ukloniti sve prepreke (npr. drveće, stršeći dijelovi, električni vodovi i dr.) s kojima bi skela mogla doći u dodir, odnosno, koji bi mogli ometati rad na skeli i ugrožavati sigurnost radnika na skeli. ð Skele mogu postavljati, prepravljati, dopunjavati i demontirati samo stručno obučeni radnici, zdravstveno sposobni za rad na visini i to pod nadzorom određene stručne osobe na gradilištu.
43
ð Ako se pri postavljanju skele naiđe na električne vodove ili druge prepreke, stručna osoba na gradilištu mora obustaviti rad i, kod nadležne organizacije, poduzeti mjere za isključenje struje, odnosno uklanjanje drugih prepreka. ð Za vezivanje pojedinih elemenata skele smiju se upotrebljavati samo tipska sredstva ili sredstva predviđena HR standardima (čavli, vijci, skobe, spojnice i dr.). ð Vezivanjem pojedinih elemenata skele u konstruktivnu cjelinu ne smije se umanjivati njihova predviđena nosivost. ð Elementi poda skele (daske i drugo) moraju se prije upotrebe pregledati s pozornošću. Oštećeni ili dotrajali elementi ne smiju se ugrađivati u pod skele. ð Elementi poda skele moraju u potpunosti ispunjavati (ne smije biti otvora i razmaka) prostor između nosivih stupova skele. ð Udaljenost poda skele od zida objekta ne smije biti veća od 20 cm. ð Ako je skela, odnosno pod skele udaljen više od 20 cm od zida objekta, na tom dijelu skele mora se postaviti zaštitna ograda s obje strane poda. ð Čista širina poda skele (radni pod) ne smije biti manja od 80 cm. Ako se na skeli nalaze objekti koji smanjuju njezinu korisnu površinu, radni pod skele mora se proširiti tako da uvijek iznosi najmanje 80 cm. ð Zaštitna ograda mora se postaviti na svakom dijelu skele koji je na visini većoj od 100 cm iznad tla ili poda. Minimalna visina zaštitne ograde je 100 cm. ð Iznimno, kod zaštitne ograde metalnih skela, razmak između elemenata popune ne smije biti veći od 35 cm. ð Na svaki kat skele mora biti izgrađen siguran pristup, odnosno silazak, pomoću ljestava (ili na drugi način) s vanjske ili unutarnje strane skele. ð Ako se za pristup na svaki kat skele koriste kosi prilazi i prolazi sastavljeni od više elemenata, oni moraju djelovati kao cjelina i biti poduprti tako da spriječe prekomjerni ugib, odnosno ljuljanje. ð Svi elementi kosih prilaza i prolaza moraju biti u cjelini pričvršćeni za svoje podloge, odnosno oslonce. ð Širina prilaza ne smije biti manja od 60 cm. ð Nagib kosih prilaza i prolaza može biti i do 40 %. ð Kosi prilazi i prolazi na visini većoj od 100 cm iznad tla, odnosno poda etaže ili skele, moraju biti ograđeni čvrstom zaštitnom ogradom visine najmanje 100 cm. ð Skele na građevinskim objektima, postavljene neposredno pored ili iznad prometnica, moraju biti na vanjskoj strani po cijeloj dužini i visini pokrivene
44
pokrivačima (juta, gusta metalna mreža i sl.) koji sprečavaju padanje materijala u dubinu, prašenje ili prljanje prometnica, vozila i pješaka. ð Ispravnost skele mora se provjeriti od strane stručne osobe najmanje jedanput mjesečno, a posebice nakon vremenskih nepogoda, popravaka, preinaka, oštećenja, dužeg prekida rada i sl. Provjeravanje ispravnosti skele upisuje se u kontrolnu knjigu skele, uz ovjeru stručne osobe na gradilištu. U praksi se najčešće upotrebljavaju slijedeće vrste skela: 1. skele na nogarima, 2. skele na ljestvama, 3. konzolne skele, 4. skele na stupovima, 5. viseće skele, 6. nosive skele, 7. zaštitne nadstrešnice i zaštitne prihvatne skele i 8. metalne skele.
2.4.1. Skele na nogarima Skele na nogarima izrađuju se od drvenih ili metalnih teleskopskih nogara. Nogari na koje se postavlja radni pod skele moraju biti izrađeni tako da mogu sa sigurnošću podnositi vertikalna i horizontalna opterećenja. Nastavljanje nogu nogara smije se vršiti samo s elementima istog presjeka, uz povezivanje odgovarajućom vezom. Povećavanje visine nogara podmetanjem opeka, klinova ili drugih provizornih predmeta, nije dopušteno.
45
Ako je debljina daske radnog poda najmanje 50 mm, razmak nogara ne smije biti veći od 200 cm (mjereno od osi do osi nosača nogara). Ako su podnice tanje, razmak nogara treba proporcionalno smanjiti. Skele na nogarima smiju se postavljati jedne iznad drugih najviše u dva reda, s tim da visina poda gornje skele ne prelazi 400 cm od podloge na kojoj stoje nogari.
46
Skele na nogarima sastavljene od dva reda nogara moraju se ukrutiti dijagonalama, a nogari gornjeg reda moraju se na mjestu oslanjanja na radni pod donjeg reda pribiti, ili na drugi način osigurati od pomicanja. Noge skela na nogarima moraju se letvama i sl. osigurati od uzdužnog, odnosno poprečnog pomicanja na podlozi na koju se postavljaju. Skela na nogarima mora biti kompaktna cjelina. Nogari se smiju postavljati samo na čvrstu i vodoravnu podlogu. Nepropisno napravljeni ili oštećeni nogari ne smiju se upotrebljavati. Postavljanje skele na nogarima na već postojeće viseće i konzolne skele zabranjeno je. Postavljanje dizalica, ili drugih teških uređaja ili naprava, na radni pod skele na nogarima nije dopušteno, osim ako posebnim statičkim proračunom i projektom nije drukčije predviđeno.
2.4.2. Skele na ljestvama Skele na ljestvama, kao posebno građene konstrukcije, upotrebljavaju se za lakše građevinske radove na održavanju i popravcima objekata (žbukanje, bojenje i sl. radovi kod kojih se koriste relativno male količine materijala). Ljestve za nošenje radnog poda moraju biti izrađene od zdravog drveta i imati dobro učvršćene, odnosno usađene prečke od tvrdog drveta, osigurane željeznim zategama koje čvrsto vežu obje strane ljestava. Ljestve se moraju ukopati ili položiti na mosnice, ali tako da oba kraka budu na istoj mosnici. Skele na ljestvama moraju ukupnom visinom nadvisiti objekt kako bi se mogle povezati za krovnu ispuštenu gredu. Nastavljanje ljestava vrši se samo pomoću preklopa dužine najmanje 150 cm, koji je osiguran čvrstim zategama. Vrlo je važan način oslanjanja ljestava na teren i usidrenje skele protiv prevrtanja, kao i bočna stabilizacija. Skele na ljestvama moraju se po vanjskoj strani ukrutiti dijagonalama pod kutom od 45°. Jednom neprekinutom dijagonalom, u pravilu, treba obuhvatiti troje ljestve (ako se ljestve povezuju u obliku tornjeva tada se povezuju po dvije ljestve zajedno). Za skele od ljestava, koje mogu biti visine i 25 m, predviđeni su posebni zahtjevi za izradu. U praksi se često koriste obične ljestve, jednokrake ili dvokrake, za izradu raznih provizornih tipova skela. Takva primjena ljestava za izradu skela, bez obzira na opseg i vrijeme trajanja radova, nesigurna je i zabranjena.
47
2.4.3. Konzolne skele Konzolne (izbočene) skele smiju se postavljati samo za obavljanje lakših građevinskih radova, ako postoji mogućnost sigurnog učvršćenja skele za objekt ili njegovu konstrukciju i ako je to crtežima i proračunima dokazano. Nosači konzolnih skela moraju biti od zdravog i neoštećenog materijala (drvo ili metal). Upotreba dasaka (fosni) za nosače konzolne skele nije dozvoljena. U nekim slučajevima fosne su vrlo ekonomične, ako se radovi odvijaju na jednoj etaži i ako za to ima uvjeta. Uvjet je postojanje konstrukcija tavanica ispod i iznad etaže na kojoj se radovi izvode.
48
Konzolne skele ne trebaju imati veliku radnu površinu, jer se time povećava moment savijanja konzole. Potrebna širina radnog poda, za nesmetano izvođenje radova, je 120 cm. Suprotni dio konzole (kad se radi o gredama) treba biti minimalno 1,5 puta duži od nosača radnog poda. Na konzolnoj skeli mora se na vidljivom mjestu istaknuti upozorenje o broju ljudi i težini materijala kojima se skela smije opteretiti.
49
2.4.4. Skele na stupovima Danas je još uvijek u upotrebi klasični način gradnje skela od drvenih oblih ili tesanih greda. Skele na drvenim stupovima koriste se za zidarske radove ili za održavanje i popravak objekata, pri čemu se očekuju nešto veća opterećenja nego kod radova gdje se koriste skele na ljestvama. Ove skele izrađuju se do visine od 25 m nastavljanjem stupova po principu preklopa koji mora iznositi najmanje 200 cm uz sigurno vezanje odgovarajućim sredstvima (klanfama i dr.). Udaljenost između nosećih stupova skele na stupovima mora odgovarati dimenzijama stupova i predviđenom opterećenju skele, ali ne smije biti veća od 250 cm, ako statičkim proračunom , odnosno projektom skele, nije drukčije određeno. Promjer oblog drvenog stupa skele na stupovima ne smije na gornjem dijelu biti manji od 80 mm. Podloga stupova mora biti uređena tako da onemogućava njihova horizontalna i vertikalna pomicanja. Gornji kraj stupa mora dopirati iznad predviđene (na novogradnji), odnosno postojeće nadstrešnice objekta i mora biti vezan za vodoravnu gredu pričvršćenu za objekt. Stupovi se mogu postavljati jednostruko ili dvostruko. Kod sastava dviju skela na uglu jednog građevinskog objekta, ugaoni stup sa vanjske strane skele uvijek mora biti udvostručen i po potrebi ukopan u zemlju. Ostali stupovi ne moraju se ukopati, ali se svi moraju postaviti tako da dva susjedna stupa uvijek leže na zajedničkom osloncu. Uzdužne grede skela na stupovima moraju biti položene vodoravno uz stupove ili na grede nosača (konzole) i moraju biti čvrsto vezane za njih. Spojna mjesta produženja i veze uzdužnih greda smiju se izvoditi samo iznad stupova ili na nosačima položenim preko stupova. Poprečne grede skele moraju imati isti presjek i moraju biti položene na uzdužne grede na istim udaljenostima. Ove udaljenosti iznose 100 do 150 cm, ovisno o debljini podnica. Ako se skele na stupovima izvode kao jednoredne (dakle, postavlja se samo vanjski red stupova), poprečne grede moraju se oslanjati na zid u dužini od minimalno 20 cm. Poprečni nosači moraju se izvesti iz greda odgovarajućeg profila, a upotreba dasaka za poprečne nosače, bez obzira na dimenzije i način postavljanja, nije dozvoljena. Kao i sve druge skele, i ove se trebaju ukrutiti dijagonalno pod kutom od 45°. I u ovom slučaju ostvaruje se veza između dijagonalnih ukrućenja i ispuštenih greda.
50
2.4.5. Viseće skele Viseće skele smiju se koristiti samo za radove na popravcima i održavanju građevinskih objekata. Izuzetno, viseće skele smiju se upotrebljavati i za vršenje lakših zidarskih radova (žbukanje, bojenje i oblaganje fasade). Viseće skele smiju se koristiti ako su nosači (drvene grede ili čelični profili) koji služe za nošenje, odnosno vješanje viseće skele, položeni pod pravim kutom na zid objekta, te ako su ispunjeni ostali uvjeti za konzolne skele. Upotreba vreća sa pijeskom ili drugim materijalom i nagomilavanje kakvog drugog nekompaktnog materijala, radi održavanja ravnoteže nosača viseće skele, zabranjeni su. Svi elementi, koji služe za vezivanje i učvršćivanje viseće skele za nosače na objektu, moraju biti izrađeni od atestiranog materijala i dimenzionirani prema najvećem dozvoljenom opterećenju viseće skele. Vješanje radnog poda viseće skele za nosače mora se vršiti sa dva nosača i dva sigurnosna (zaštitna) čelična užeta istih presjeka. Čelična nosiva i sigurnosna (zaštitna) užad visećih skela moraju u pogledu izrade i kvalitete materijala odgovarati važećim standardima. Sigurnosno (zaštitno uže) mora biti na gornjem kraju dobro pričvršćeno za nosače viseće skele, a na donjem kraju usidreno u tlo. Najveće dozvoljeno opterećenje nosivog i sigurnosnog (zaštitnog) užeta ne smije prelaziti 1/10 jačine na kidanje užeta. Prije upotrebe viseća skela se mora ispitati probnim statičkim i dinamičkim opterećenjem. Probno statičko opterećenje viseće skele vrši se teretom većim za 50% od maksimalne nosivosti skele, sa ravnomjerno raspoređenim teretom na radnom podu tako da se platforma podigne na visinu od 10 cm iznad tla sa zadržavanjem na toj visini min 10 minuta, a potom se spusti na tlo i provjeravaju se eventualne deformacije na konstrukciji skele. Probno dinamičko opterećenje viseće skele vrši se teretom za 10% većim od
51
maksimalne nosivosti tako da se skela podigne od tla do najviše točke dizanja, a potom se spusti. Radni pod viseće skele mora biti sa svih strana ograđen čvrstom, i u pravilu, punom izvedenom zaštitnom ogradom visine minimalno 100 cm. Ako se za popunu ograde koriste uzdužne prečke (metalne šipke) ili čvrsta žičana mreža, radni pod mora imati minimalno 20 cm visoku punu rubnu zaštitu (daska, lim), radi sprečavanja padanja materijala, ili alata sa poda viseće skele. Na ogradi viseće skele mora se pričvrstiti tablica sa podacima o najvećoj dozvoljenoj nosivosti skele određenoj od proizvođača skele. Za vrijeme jačeg vjetra potrebno je zaustaviti rad i skelu spustiti na tlo ili osigurati skelu od njihanja vezivanjem za objekt. Ugroženi prostor na tlu ispod viseće skele mora se ograditi zaštitnom ogradom sa upozorenjem na opasnost od mogućeg pada materijala.
52
2.4.6. Nosive skele Nosive
skele
su
prostrane
radne
platforme
za
izvođenje
betonskih,
armiranobetonskih i sličnih radova. Koriste se kod oblaganja zidova kamenom i kamenim materijalima velikih težina (opterećenje od 200 do preko 1000 i više kg/m3). Za ove skele je izrada statičkog proračuna od presudne važnosti i nikakve se tehnološke upute ne smiju koristiti kao sigurne (osim kod tipskih projekata gdje su nam poznati svi elementi koje ćemo primijeniti za izradu skele i koji se nalaze u specifikaciji materijala, te u slučaju kada su utvrđene precizne upute za montažu, i sl.). Nosive skele treba pregledavati kako prije upotrebe, tako i za vrijeme nošenja tereta, a naročitu pažnju treba obratiti na elemente veza i oslonaca (klanfe, podupirači, ukrućenja i dr.). Broj nastavljenih podupirača mora odgovarati normama i ne smije prelaziti granične vrijednosti. A ako se za podupirače koristi obla građa, promjer ne smije biti manji od 80 mm. Kvaliteta materijala upotrijebljenog za izradu nosivih skela i veze nastavaka podupirača moraju odgovarati postojećim tehničkim normativima. Broj nastavljenih podupirača za podupiranje oplate betonske ploče ne smije prelaziti 1/2, a kod nosive betonske grede 1/3 ukupnog broja potrebnih podupirača. Kod demontaže nosive skele, odnosno uklanjanja podupirača, moraju se u skladu sa posebnim projektom postaviti zaštitni podupirači, radi osiguranja od mogućeg rušenja. Pri postavljanju nosivih skela za podupiranje oplate na visini većoj od 300 cm iznad terena, potrebno je prema potrebi, postaviti zaštitne prihvatne skele, mrežu i sl. Vršenje pojedinih kratkotrajnih radova na nosivim skelama na visini većoj od 300 cm, a bez postavljanja zaštitnih prihvatnih skela, mreže i sl., može se izuzetno dopustiti, ali uz obvezno vezivanje radnika.
2.4.7. Zaštitne nadstrešnice i zaštitne prihvatne skele Zaštitne nadstrešnice i zaštitne prihvatne skele moraju biti izrađene i postavljene tako da u potpunosti zaštite radnika od pada u dubinu, te od padanja materijala, alata i drugih predmeta sa visine. Prihvatne skele mogu se postavljati na raznim dubinama ispod mjesta sa kojega se može pasti, ali se ne smiju nalaziti niže od 300 cm ispod mogućeg mjesta pada. S obzirom na parabolu pada i brzinu kretanja radnika na radnim mjestima, prihvatne skele moraju biti odgovarajućih širina. Tako npr., ako se prihvatna skela postavlja na dubini od 200 cm, ona mora biti široka najmanje 130 cm, ili ako se prihvatna skela postavlja na dubini od 300 cm, širina joj treba biti najmanje 150 cm. Prihvatne skele koje se postavljaju na višekatnim objektima smiju se uklanjati samo onda kada se iznad njih postavi novi niz prihvatnih skela.
53
Kod ovih skela pod i zaštitna ograda moraju biti puni, odnosno izvedeni od potpuno sljubljenih dasaka. Materijal koji se nakupi u zaštitnoj nadstrešnici treba povremeno odstranjivati. Ako pri radovima na visini ne postoji mogućnost upotrebe prihvatnih skela, a rad se ne vrši pojedinačno (pri građenju industrijskih objekata sa halama, dvoranama, montažnoj gradnji i sl.), potrebno je ispod ugroženih radnih mjesta postaviti mreže za prihvaćanje radnika u slučaju pada. Prolazak radnika ispod mreže mora se, po potrebi, ograničiti ili zabraniti ako postoji opasnost probijanja mreže uslijed pada materijala, odnosno radnika.
2.4.8.
Metalne skele Suvremene metalne ili cijevne skele izvode se od bešavnih cijevi raznih dužina, sa
specijalnim trnovima i spojnicama za spajanje i nastavljanje cijevi, te izradu prostornih rešetki. Metalne skele mogu se postavljati i upotrebljavati samo u skladu s predviđenom namjenom i na temelju dokumentacije iz pravilnika. Sastavni dijelovi metalnih skela (čelični štapovi, cijevi, spojne i čvorne veze, i dr.) moraju biti čvrsto vezani u stabilnu i jedinstvenu konstruktivnu cjelinu. Elementi metalnih skela, oblikom, dimenzijama i kvalitetom materijala moraju odgovarati važećim standardima. Za sastavljanje metalnih skela upotrebljavaju se samo ravne i neoštećene čelične cijevi, štapovi i drugi elementi. Svi elementi metalne skele moraju se prije ugrađivanja u skelu
54
detaljno pregledati. Hrđom, ili na drugi način oštećeni elementi metalnih skela ne smiju se ugrađivati. Vertikalni nosivi štapovi skele moraju biti položeni na posebne elemente skele (oslonce, papuče), pričvršćene na ravnu podlogu skele (gredice, ploče i dr.). Vertikalni nosivi štapovi skele se ne smiju (ni u kojem slučaju) polagati izravno na tlo ili neku drugu nosivu konstrukciju. I ovdje vrijedi pravilo da se dva susjedna nosiva stupa polažu na zajednički oslonac, kako bi se, u slučaju slijeganja tla, jednakomjerno slijegali. Metalna skela mora se na svakih 6 m, u uzdužnom i poprečnom smjeru, vezati za objekt posebnim spojnim cijevima. Skele koje se, zbog bilo kojih razloga, ne mogu vezati za objekt («sidriti»), moraju se osigurati posebnim potpornim rešetkama.
Svi vertikalni štapovi stupova skele moraju biti u uzdužnom i poprečnom smjeru vezani i učvršćeni pomoću dijagonalnih veza postavljenih pod kutom od 45°. Razmak između nosivih vertikalnih štapova određuje se projektom skele, zavisno od predviđenih opterećenja i visine skele. Za spajanje štapova metalne skele, spojnice s vijcima zatežu se isključivo momentnim ključevima (ili prema uputi proizvođača). Zatezanje vijaka spojnica metalne skele nastavljenim ključevima (cijevi i sl.) zabranjeno je. Vertikalnost i horizontalnost čeličnih štapova potrebno je provjeravati u toku postavljanja skele i poslije završetka postavljanja. Samostojeće metalne skele i metalne skele čija je visina veća od objekta u gradnji ili drugog objekta u neposrednoj blizini skele moraju biti zaštićene od udara groma prema važećim tehničkim propisima.
55
2.5. OPLATE Oplate su pomoćni i privremeni tehnički uređaji za gradnju objekata, a služe za oblikovanje konstrukcija ili za njihovu zaštitu. Prema namjeni oplate se dijele na: ð oplate kod zemljanih radova i za podupiranje zidova, ð oplate za zidarske radove i ð oplate za betonske i armirano-betonske konstrukcije. Zatim, postoje klasične oplate (rade se od dasaka, gredica, tesanih ili oblih greda) i velikoplošne oplate (one se sastoje od oplatnih ploča i montažne metalne konstrukcije, a imena su im uglavnom prema nazivu proizvođača). Posebnu skupinu oplata čine klizne ili penjajuće oplate. Bez obzira na vrstu ili tip oplate, opasnosti pri radu s oplatama su gotovo identične. Najčešća je opasnost pad s visine pri montaži oplate (događa se kad se za rad na visini ne koriste pomoćne konstrukcije – ljestve, radni pod ili skele, već se radnici uspinju po konstrukciji). Pad s visine moguć je i kad na oplati ne postoji radni pod za kretanje, odnosno, ako mjesto rada na visini nije zaštićeno zaštitnom ogradom, zaštitnom prihvatnom skelom ili mrežom. Ako se mjesto rada ne može zaštititi niti jednom od ovih konstrukcija, tada radnici koji rade na montaži oplate moraju koristiti zaštitni pojas. Kod tzv. kliznih oplata najveća je opasnost od pada s oplate izvan objekta ili unutar objekta. Zbog toga se na ovim oplatama kao njihov sastavni dio mora postaviti zaštitna ograda ili zaštitna prihvatna skela s vanjske strane, odnosno nepokretne viseće skele s unutarnje strane, s kojih se onda obavljaju radovi na konstrukciji.
2.6. RADOVI NA BETONIRANJU Sa stajališta zaštite na radu, radovi na betoniranju odvijaju se na način identičan armiračkim radovima. Betonski radovi većeg opsega na visinama i u dubinama (hidroelektrane, brane, visokogradnje i dr.) mogu se izvoditi samo sa stručno obučenim i zdravstveno sposobnim radnicima, upoznatim s opasnostima pri tim radovima, i pod nadzorom određene stručne osobe na gradilištu. Radnici dolaze na već pripremljena i osigurana mjesta. Opasnosti koje se pojavljuju pri radovima na betoniranju, ne uzimajući u obzir pripremne radove na uskladištenju agregata, transportu, izradi betona i sl., svode se na mehaničke opasnosti od uboda, posjekotina, padova i sl. Upravo zbog toga, prije početka betoniranja, svi oštri vrhovi ili rubovi sredstava za spajanje pojedinih dijelova skele (čavli, spone, žice, limovi i sl.), koji vire
56
iz oplate i drugih dijelova drvene konstrukcije skele za betoniranje, moraju se podviti ili pokriti. Sa radovima na betoniranju smije se započeti tek nakon što je provjereno, od strane određene stručne osobe na gradilištu, je li nosiva skela propisno izvedena i jesu li izvršeni svi potrebni prethodni radovi. Ipak, za vrijeme betoniranja sve nosive konstrukcije moraju se kontrolirati. U slučaju popuštanja ili slijeganja, rad se privremeno prekida, a oslabljeni dijelovi saniraju. Pri usipavanju betona u oplatu, betonirci često stoje na samoj oplati, na cijevima, gredama, zidićima i sl., pa stalno prijeti opasnost od pada. Upravo zbog toga je na svim takvim mjestima potrebno postaviti posebne radne podove i konzolne skele (kao sastavni dio same oplate), ili druge slične, pogodne i sigurne konstrukcije. Za betoniranje stupova treba izraditi lako pokretne skele (u skladu s pravilima zaštite na radu), s više etaža za prebacivanje betona (ako je transport ručni), odnosno skele s dobro zaštićenom košarom iz koje radnik može rukom ili posebnim kukama i polugama usmjeravati posudu s betonom u pripremljeni lijevak. Osim ugradbe betona, u radove na betoniranju i obradi betona ubraja se i skidanje oplate. Oplate se moraju skidati postupno. Nasilno skidanje, čupanje, rušenje ili bacanje oplate, pomoću dizalice ili drugih uređaja, nije dopušteno. Takvim postupcima oštećuje se oplata, ali ugrožavaju se i radnici koji rade u blizini ili se tu slučajno kreću. Pri klizanju i skidanju oplate, pomoću posebnih uređaja za dizanje, zabranjeno je stajanje radnika na napravi za prihvaćanje oplate (saonice i sl.). Pogrešno je shvaćanje da sve radove na betoniranju mogu obavljati priučeni radnici. Praksa pokazuje da to ipak nije tako, a norme čak i zahtijevaju da radove na betoniranju većeg opsega, na većim visinama ili u dubinama, izvode posebno stručno osposobljeni radnici.
2.7. ARMIRAČKI RADOVI Armirački radovi uključuju sve poslove od obrade armature u radionici ili na gradilištu pa do ugradbe armature. Armiračima na gradilištu, u pravilu, treba pripremiti sva sredstva rada i osigurati mjesto rada, pa se time dio provođenja mjera zaštite na radu prenosi na konkretno izvođenje tesarskih i drugih radova. Armirači koji rade na čišćenju armature žičanim četkama moraju koristiti odgovarajuća osobna zaštitna sredstva za zaštitu očiju i lica, trupa i nogu. Mjesto rada, gdje se armatura isteže iz koluta, predstavlja opasan prostor ili ugroženu zonu. Ovaj prostor treba ograditi, po mogućnosti punom ogradom ili pletenom žicom. Tako će se svi prolaznici, ali i
57
radnici, zaštititi od udaraca pri pucanju i odlijetanju šipki armature. Za radnike koji rade na istezanju armature mogu se izraditi skloništa u ugroženom prostoru. Ako se armatura savija ručno, stol za savijanje treba biti stabilan. Armirači trebaju gurati polugu za savijanje, a ne ju vući prema sebi, jer u slučaju otpuštanja poluga može ozlijediti radnika. Kod strojnog savijanja armature, najvažnije je da za vrijeme rada stroja radnici koji rukuju strojem budu podalje od područja radnog postupka, a ostali radnici da se uopće ne približavaju. Pri sječenju armature škarama, siguran radni postupak zahtijeva prisutnost dvaju radnika, jednoga koji siječe i drugoga koji umeće šipke. Škare se moraju postaviti na čvrstu i ravnu podlogu. Ako škare imaju podložnu ploču, ona se mora učvrstiti. Kod strojnog sječenja važno je pravilo da se šipke ne ulažu u stroj dok on radi, tj. za vrijeme praznog hoda, jer postoji stalna opasnost od zahvaćanja udova, odjeće, ili pak odlijetanja šipki, i ozljeda rukovaoca strojem. Isto tako, nije dozvoljeno ulagati vrlo kratke komade armature koji bi mogli odletjeti, kao ni preopterećivati stroj umetanjem većeg broja šipki nego što noževi mogu prihvatiti. Noževi moraju biti zaštićeni pokrovom od pleksi-stakla ili pokrovom od žičane mreže. Sve transportne radove i rukovanje armaturom trebalo bi obavljati pretežno mehanički, tj. transportnim sredstvima. Armaturu, koja se dopremi na gradilište, ne treba odlagati na mjesta gdje bi se mogla zaprljati, kao ni na mjesta na kojima, pri manipuliranju dugim šipkama armature, postoji opasnost od slučajnog dodira dijelova pod naponom. Isto tako, treba voditi računa da se duge šipke armature ne odlažu ili da se istezanje armature ne obavlja uz vodove visokog napona, zbog mogućnosti pojave induciranih napona. Armatura se u iskope mora spuštati posebnim napravama, lijevcima, dizalicama i sl., a ne smije se bacati zbog opasnosti od deformiranja i zbog opasnosti od ozljeda radnika u iskopu. Pri građenju iznad terena armirači se moraju kretati samo zaštićenim radnim platformama. Tako, npr., pri polaganju armature grede, radnici se ne smiju kretati po oplati grede ili već položenoj armaturi, već po posebno izvedenoj platformi koja se nalazi uz oplatu grede. Ako se polaže armatura zidova ili stupova, armirači se ne smiju uspinjati po armaturi, već im se moraju osigurati odgovarajuće skele ili ljestve. Ponekad se, zbog transporta dugih šipki armature, privremeno moraju skinuti zaštitne ograde ili prihvatne skele i sl. U tim slučajevima armirači obvezno moraju upotrijebiti zaštitne pojaseve i spojnu užad, a po potrebi ispod mjesta rada moraju im se postaviti i mreže.
58
O ispravno položenoj i zaštićenoj armaturi često ovisi i sigurnost drugih radnika na gradilištu. Ako armatura nije položena na podmetače, ako je savijena pa se ne nalazi u zoni predviđenoj statičkim proračunom, pri skidanju oplate može doći do rušenja cijele konstrukcije. Da bi se ove nezgode izbjegle, armatura se mora postavljati na podmetače, a po položenoj armaturi se ne smije dopustiti ni kretanje, ni transport. Ako se preko položene armature mora prenositi ili prevoziti neki teret, tada na posebne stupiće treba postaviti radni pod ili transportni put.
2.8. RADOVI NA KROVOVIMA Radove na krovovima smiju izvoditi samo radnici za to stručno osposobljeni, koji ispunjavaju sve uvjete u pogledu zdravstvenog, tjelesnog i psihičkog stanja, te psihofizioloških i psihičkih sposobnosti za rad na visini. Osiguranje radnika od pada sa krova, vrši se privezivanjem radnika za zaštitni pojas i zaštitno uže, ili pomoću zaštitnih prihvatnih skela, ali i drugim mjerama koje ovise o vrsti krova. Radovi na krovu moraju se prekinuti kad je vjetar jači od 60 km/h. Sav materijal potreban za rad na krovu treba prije početka rada uredno složiti na mjestu pogodnom za daljnji transport. Materijal za rad na krovu može se podizati odgovarajućim dizalicama ili napravama za dizanje tereta na ručni pogon. Prostor na tlu, iznad kojeg se materijal podiže dizalicom ili drugom napravom montiranom na objektu, mora se ograditi zaštitnom ogradom u potrebnoj širini. Ova zaštitna ograda ne može imati donju rubnu dasku. Zaštitna ograda mora se, osim toga, postaviti i na potrebnoj udaljenosti na tlu ispod krova u radu. Na prilazu zaštitnoj ogradi ili mjestu gdje se izvode radovi na krovu, treba postaviti upozorenje s oznakom opasnosti od pada predmeta s visine. Ako se zaštitna ograda iz bilo kojeg razloga ne može postaviti, pristup prostoru ispod krova u radu treba onemogućiti na neki drugi način. Materijal, potreban za rad na krovu, do mjesta rada treba dopremati postupno, u količinama potrebnim za nesmetan i kontinuiran rad. Važno je da se količina materijala ne gomila. Materijal, potreban za rad na krovu, može se odlagati samo na čvrste oslonce i radne platforme za koje je pouzdano utvrđeno da mogu podnijeti odgovarajuće opterećenje. Na krovovima pokrivenim salonitom, limom, staklom, crijepom i drugim sličnim materijalima (industrijski krovovi), koji ne podnose veća opterećenja, moraju se prije početka radova provesti posebne mjere radi sprečavanja loma krovnog pokrivača i pada radnika u dubinu. Na ravnim krovovima i krovovima s padom, pokrivenim materijalima koji ne podnose veća opterećenja, potrebno je postaviti sigurnosne prijelaze, prolaze, rampe ili radne platforme za siguran rad pri pokrivanju krova i drugim građevinskim radovima na krovu.
59
Na svim ovim konstrukcijama moraju se, po potrebi, postaviti zaštitne ograde
2.8.1. Vodoravne krovne površine Na vodoravnim (horizontalnim) krovnim površinama, tj. na ravnim krovovima, radnike treba zaštititi od pada s visine. Kad god je to moguće, na rubove krovnih površina mora se postaviti zaštitna ograda. Ako bi zaštitna ograda ometala izvođenje radova, tada se moraju postaviti zaštitne prihvatne ili druge odgovarajuće skele. Takva skela mora imati pod u razini krovne površine. Ako površina poda skele ne može biti u razini krovne površine, tada se moraju postaviti zaštitne prihvatne skele. Ako se postavi zaštitna prihvatna skela s mrežom, koja služi zato da zadrži ljude u slučaju pada, tada treba ograničiti kretanje osoba na tlu ispod zaštitne prihvatne skele zbog opasnosti od pada materijala.
2.8.2. Kose krovne površine Radnici koji rade na kosim krovovima moraju koristiti gumenu obuću, ili navlake za obuću od tekstila. Pri kretanju po strmim krovnim površinama radnici moraju koristiti zaštitni pojas i spojno uže od najviše 150 cm. Spojno uže može biti zakvačeno za vezno uže. Spojno i vezno uže smiju se vezati samo za čvrste dijelove krovne konstrukcije. Na svim dijelovima krova gdje se izvode radovi, bez obzira na nagib krova, radnike treba zaštititi od pada s visine. Kad god je to moguće, na rubove krovnih površina, obvezno treba postaviti zaštitnu ogradu. Ako se ona postavlja na rubove kosih krovnih površina, tada mora imati donju rubnu dasku visine najmanje 40 cm. Ako se zaštitna ograda ne može postaviti, jer bi ometala izvođenje radova, tada se mora postaviti zaštitna prihvatna ili druga odgovarajuća skela. Pod skele mora biti u razini najistaknutijeg donjeg dijela krovne površine. Ukoliko pod skele ne može biti u toj ravnini, tada treba postaviti zaštitnu prihvatnu ili drugu odgovarajuću skelu s povišenom zaštitnom ogradom. Zaštitna ograda na skeli čiji je pod ispod ruba krovne površine mora biti toliko visoka, da za najmanje 100 cm nadvisuje točku u kojoj se siječe zamišljena linija produžene krovne ravnine i ravnine zaštitne ograde. Ispod te točke ograda mora biti puna do radnog poda, a iznad te točke ograda se izvodi kao standardna ograda. Pod ovako izvedene skele ne smije biti postavljen na dubini većoj od 100 cm ispod ruba krovne površine. Zaštitna prihvatna skela može se izvesti i s mrežom, no tada služi samo za prihvaćanje radnika u slučaju pada, ali ne i za zadržavanje materijala.
2.9. GRAĐEVINSKO – OBRTNIČKI RADOVI I OSTALI GRAĐEVINSKI RADOVI Prilikom izvođenja građevinsko-obrtničkih i drugih montažnih radova na gradilištu (opreme, instalacije i slično), izvođač i investitor sporazumno osiguravaju provođenje
60
zaštitnih mjera na radu kao i odgovorna osoba za njihovo provođenje na gradilištu. Ukoliko odgovorna osoba utvrdi da izvođač radova ne primjenjuje pojedine zaštitne mjere pri svom radu, zabranit će mu daljnji rad dok ne provede te mjere zaštite.
2.9.1. Građenje putova Prilikom građenja putova, iskopavanje zemlje se može vršiti ručno ili mehanički sredstvima (buldožer, skreper, grejder, planer i drugo) pri čemu je potrebno pridržavati se slijedećih mjera zaštite na radu: ð ručno kopanje –
mora se izvoditi odozgo naniže, zabranjeno je svako
potkopavanje, pri iskopima na dubini većoj od 100 cm moraju se poduzeti zaštitne mjere protiv rušenja zemljanih naslaga sa bočnih strana i protiv obrušavanja iskopanog materijala, a kopanje zemlje na dubini većoj od 100 cm mora se izvoditi pod kontrolom određene osobe. ð mehanički sredstvima - rukovatelj strojem ili poslovođa radova moraju voditi računa o sigurnosti radnika koji rade ispred ili oko stroja za iskop zemlje i primjenjivati se zaštitne mjere na strojevima određene pravilnikom, rukovanje strojevima smije se povjeriti samo radnicima stručno obučenim za taj posao i upoznatim s opasnostima koje prijete pri tom radu. Pri građenju potpornih zidova i propusta sa strmim nagibom visine veće od 10 m, moraju se za dopremanje kamena i drugog građevnog materijala izraditi odgovarajuće ustave (kaskade). Ako se ručni prijevoz materijala vrši vagonetima (max dozvoljena brzina 15km/h ) po radnom kolosijeku (dekoviljski kolosijek) preko skela (privremeni mostovi), skele moraju biti čvrsto izgrađene i kolosijek osiguran od iskliznuća vagoneta pri prelasku preko njih. Ako je kolosijek izgrađen pod padom, vagoneti moraju imati kočnice. Radni kolosijek mora se održavati stalno u ispravnom stanju za promet. Ako se popravljaju putovi, preko kojih se u toku radova promet ne prekida, moraju se poduzeti mjere da se radnici na dijelu puta koji je u građenju zaštite od vozila tako da se dio puta (polovina puta) mora zatvoriti i obilježiti uočljivim prometnim znakovima. Na jako frekventnim prometnicama (auto-cesta, suvremena cesta, ulica i drugo), gdje se promet ne može sasvim obustaviti, moraju se postaviti na oba kraja dionice koja se popravlja čuvari koji će upravljati prometom na polovini dionice, naizmjence u oba pravca. Drobilice se moraju postavljati na čvrsto kameno, betonsko ili drveno postolje i za njega biti dobro pričvršćene. Ako je drobilica pokrivena nadstrešnicom, njena visina ne smije biti manja od 200 cm iznad gornjeg gabarita drobilice. Cilindrična sita, elevatori i konvejeri moraju biti dobro učvršćeni na posebnim postoljima ili za konstrukciju pogona drobilice.
61
Ako se pripremanje kamena - tučenca vrši u posebnom pogonu (drobilice, sita granulatori, elevatori i transporteri), moraju se između pojedinih uređaja ostaviti prolazi široki najmanje 100 cm, a po potrebi postaviti i radne platforme za održavanje i popravak tih uređaja. Stepenice i radne platforme oko uređaja za preradu kamena na visini većoj od 100 cm od poda moraju imati čvrste ograde visoke najmanje 100 cm. Čišćenje i podmazivanje svih uređaja za drobljenje i pripremanje kamena smiju se vršiti samo kad su strojevi zaustavljeni. Na drobilicama kamena i drugim uređajima za pripremanje tučenca (cilindrična i druga sita, konvejeri, elevatori i drugo) moraju biti istaknute upute o zaštitnim mjerama, a u samom pogonu pripremanja kamena - i uputa o prvoj pomoći u slučaju ozljede radnika. Kod drobilica kamena treba zaštititi radnika od iskakanja kamena iz čeljusti drobilice, od zahvata pogonskog remena drobilice, od zahvata lanca elevatora, od pada niz tučenac na elevator ili konvejer i od pada između konstrukcije drobilice. Ne smije se stajati neposredno kod otvora drobilice za ubacivanje kamena i uvlačiti ruke u otvor radi vađenja zaglavljenog kamena. Za odglavljivanje kamena treba koristiti posebne kuke. Otvor za ubacivanje kamena mora biti osiguran čvrstom radnom platformom, sa ogradom visokom najmanje 100 cm. Radnici koji rade neposredno na drobilici moraju biti zaštićeni od kamene prašine respiratorima ili polijevanjem kamena vodom, kao i zaštitnim naočalama. Materijal koji se koristi pri asfaltiranju putova (bitumen, katran i drugi derivati nafte) smiju se zagrijavati samo u posebnim zatvorenim posudama. Kotlovi uređaja za zagrijavanje asfaltnih masa moraju imati poklopce, radi sprečavanja prskanja te mase i izbijanja požara. Za posluživanje kotla odnosno uređaja moraju biti postavljene radne platforme sa čvrstom zaštitnom ogradom. Podesnim razmještajem više uređaja za zagrijavanje i miješanje asfaltne mase na gradilištu, mora se onemogućiti prenošenje odnosno širenje požara ili eksplozije s jednog uređaja na drugi. Ložište peći kotla mora biti zaštićeno, tako da je nemoguće izbijanje plamena iz ložišta napolje. Vozilo na koji je ugrađen kotao za zagrijavanje asfaltne mase mora biti opremljeno sigurnim kočnicama. Zahvaćanje vrele rastopljene asfaltne mase smije se vršiti samo pomoću za to izrađenih posuda. Vrela rastopljena asfaltna masa smije se prenositi samo u posebno izrađenim posudama sa poklopcima. Ove posude ne smiju se prepunjavati. Otvor kotla za punjenje vapnenim brašnom, agregatom tučenca i smolom na uređaju za kuhanje i miješanje asfaltne mase mora imati zaštitni poklopac, radi sprečavanja širenja prašine i štetnih plinova i odgovarajuće naprave za odvođenje plinova, dima i prašine iz neposredne okoline radilišta.
62
Premazivanje i kvašenje valjka za ravnanje asfalta vrši se pomoću naročito za to izrađene naprave. Zabranjeno je da radnik idući ispred motornog valjka za ravnanje isti premazuje i kvasi. Zapaljena asfaltna masa u posudama ne smije se gasiti vodom. Sredstva za gašenje zapaljene asfaltne mase (pijesak, cerade i drugo) moraju se unaprijed pripremiti i stajati na raspolaganju u blizini radova. Radnici koji rade sa zagrijanom asfaltnom masom moraju biti obučeni u gašenju zapaljenih asfaltnih smola. Asfalterske radove smiju vršiti samo zdravstveno sposobne i za te radove posebno obučene i opremljene osobe i za njih se mora na radilištu osigurati topla voda za umivanje poslije završenog rada.
2.9.2. Građenje mostova Kesonski radovi Pri pneumatičnom fundiranju stupova za mostove, kesoni po svojoj konstrukciji, u pogledu sigurnosti, moraju odgovarati suvremenim tehničkim dostignućima. Unutrašnja šupljina kesona (kesonska komora) mora imati visinu od najmanje 2,20 m, sa bijelo okrečenim zidovima radi bolje vidljivosti. Kesonska komora mora biti na odgovarajući način osvijetljena. Ako keson ima električno osvjetljenje, električna instalacija mora biti osigurana da ne dođe do paljenja eksplozivnih smjesa (“S” izrada) ako postoji opasnost od eksplozivnih plinova. Pretkomora ili zračna komora kesona treba da ima zapreminu od najmanje 2,5 m3 i visinu od najmanje 1,85 m. Radna temperatura u komori i pretkomori kesona mora biti umjerena i stalna i kontrolirana odgovarajućim termometrima, a da bi se održali traženi uvjeti treba ljeti koristiti podesne zaklone od sunca (mokre vreće i drugo), a zimi - električne grijalice i slično. Kompresor za opskrbu kesona zrakom pod pritiskom, mora imati automatski sigurnosni ventil za sigurno zatvaranje daljnjeg dovoda zraka čim se postigne granični pritisak predviđen za rad u kesonu. Ako se za pogon kompresora koristi električna energija, mora postojati rezervni kompresor za čiji se pogon koristi motor s unutrašnjim sagorijevanjem. Dovodna cijev komprimiranog zraka mora na svom ulazu u keson imati automatski ventil za sigurno zatvaranje u slučaju kvara na kompresoru. Za kontrolu zračnih pritisaka u kesonskoj komori i pretkomori moraju se izvana postaviti manometri. Kesonska komora i pretkomora moraju imati uređaje za telefonsku i signalizacijsku vezu (svjetlosna ili zvučna) sa vanjskim svijetom odnosno određenom osobom na gradilištu. Prije početka svakog rada u kesonu mora biti ispitana ispravnost instalacije za dovođenje zraka i signalizacijskih uređaja.
63
Kompresori za stvaranje zračnog pritiska u kesonu i električni agregat za pogon i osvjetljenje kesona, u pravilu, postavljaju se na obali, a u izuzetnim slučajevima na plovnom objektu. Svi uređaji potrebni za nesmetan rad u kesonu moraju imati rezervne dijelove. Popravci uređaja i instalacije za održavanje određenih pritisaka, pri kojima se remete ti pritisci u toku rada u kesonu, ne smiju se izvoditi. Stepenice koje vode u radnu komoru moraju biti dovoljno široke i uvijek dobro osvijetljene električnim osvjetljenjem. Za slučaj kvara osvjetljenja svaki radnik mora imati ručnu električnu lampu. Za eventualno izvlačenje radnika iz kesona mora biti pripremljeno odgovarajuće čvrsto uže. Zrak koji se ubacuje u keson mora biti svjež i čist. Za svakog radnika zaposlenog u kesonu mora se osigurati najmanje 30 m3 zraka na sat. U toku rada, a naročito za vrijeme betoniranja, moraju se vršiti analize zraka radi utvrđivanja količine ugljičnog dioksida i drugih štetnih plinova u zraku radne komore i pretkomore. Pri radovima u poroznom materijalu ili zemljištu s organskim primjesama, treba osigurati jaku ventilaciju. Atmosferski zrak temperature iznad 25° C ili ispod 10° C mora se umjetno hladiti odnosno zagrijavati. Prelazak radnika iz slobodne atmosfere normalnog pritiska u zračnu odnosno radnu komoru s određenim radnim pritiskom iznad normalnog pritiska (natpritisak), i obratno, mora se vršiti pažljivo i prema zakonskim odredbama. Pri ulasku ili izlasku radnika u/iz radne komore, pravilnikom je određeno vrijeme zadržavanja radnika u pretkomori odnosno vrijeme za izjednačenje natpritisaka u pretkomori i radnoj komori, ovisno o natpritisku u radnoj komori. Za ravnomjerno i postepeno reguliranje odgovorna je posebna određena osoba na gradilištu, koja u tu svrhu kontrolira pritisak na manometru i satu postavljenim u pretkomori, a reguliranje pritiska mora se registrirati odgovarajućim barografima. Vrijeme određeno za reguliranje pritiska u pretkomori mora biti jasno označeno na ploči istaknutoj u pretkomori. Imena svih osoba koje su sišle u keson kao i posebno određenog rukovaoca zračne komore, moraju biti ispisana i istaknuta na ploči ispred kesona. Isti takav popis mora se predati evidentičaru. Osobe koje rade u kesonu ne smiju prije polaska u komoru preopterećivati želudac ni piti alkoholna pića. U kesonu se ne smije pušiti. Po izlasku iz kesona radnik se mora utopliti i prijeći u zagrijanu prostoriju posebno izgrađenu u blizini kesona, radi odmora od 0,5 do 2 sata i dobiti toplo bezalkoholno piće po preporuci liječnika. Ako se na radniku primijete simptomi tzv. kesonske bolesti (bolovi u zglobovima, u želucu ili u grudima, svrab kože, vrtoglavica, glavobolja, povraćanje, srčane tegobe, krvarenje na koži ili iz nosa i slično), radnik se mora unijeti u dekompresionu komoru i staviti
64
pod zračni pritisak do nivoa radnog kesonskog pritiska, gdje će ostati do prestanka simptoma oboljenja. Iza toga pritisak će se smanjiti za po 0,1 atm u toku dvostrukog i trostrukog vremenskog intervala predviđenog za normalno smanjivanje pritiska zraka. U zračnu komoru kesona ne smije ući veći broj osoba nego što je za tu komoru određeno. Rukovanje uređajima za komprimiranje zraka za keson smije se povjeriti samo naročito obučenim osobama koje su upoznate s tehnikom rukovanja kesonskim uređajima kao i s načinom za pružanje prve pomoći osobama oboljelim od povećanja zračnog pritiska (kesonska bolest). Gradilište mora imati sredstva za pružanje prve pomoći (boce s kisikom, pulmotori i druga odgovarajuća oprema za umjetno disanje). U neposrednoj blizini kesona mora se osigurati i posebna prostorija za odmor radnika koja se može zagrijavati. Uz ovu prostoriju mora biti prostorija za umivanje i pranje toplom vodom, kao i odjel za smještaj i sušenje vlažne
odjeće.
U blizini
ovih
prostorija
mora
se
nalaziti dekompresioni uređaj
(dekompresiona komora) za ponovno stavljanje radnika pod pritisak radne komore, u slučaju pojave simptoma kesonske bolesti. Na kesonskim radovima pod povećanim zračnim pritiskom mogu se zapošljavati samo osobe tjelesno potpuno zdrave. Kesonski radnici koji su odsustvovali više od dva dana sa rada, kao i poslije svakog bolovanja, moraju se podvrgnuti ponovnom liječničkom pregledu prije nego što nastave rad u kesonu. Radnici koji prvi put stupaju na rad u kesonu moraju se poslije specijalističkog liječničkog pregleda podvrgnuti pokusnom ispitivanju za rad pod pritiskom iznad normalnog pritiska, pri čemu se povećavanje pritiska vrši oprezno u vremenskim razmacima od najmanje 1 min. za 0,1 atm pritiska. Pod takvim radnim pritiskom novi radnik mora ostati i izdržati najmanje jedan sat. Ispitivanje vrši se u dekompresionoj komori. Navedeni radnici smiju ostati na radu prvog dana samo polovinu određenog radnog vremena, drugog i trećeg radnog dana po 2/3 radnog vremena, a tek četvrtog dana, ako se nisu pojavila nikakva oboljenja ili simptomi kesonske bolesti, mogu provesti cijelo određeno radno vrijeme. Simptomi kesonske bolesti kao i zdravstveno stanje ovih radnika utvrđuju se liječničkim pregledom svakodnevno u toku trajanja pokusnog ispitivanja. Radnik u kesonu može bez prekida raditi najviše šest tjedana, a izuzetno dva mjeseca. Poslije ovog vremena mora se radniku dati odmor ili rad na slobodnom zraku za onoliko vremena koliko je trajao rad u kesonu. Osobe koje imaju gnojni katar u nosu, upalu srednjeg uha, oštećen bubnjić, kao i osobe kojima su oboljeli organi za disanje ili krvotok ili koje su sklone piću ili gojaznosti, i osobe starije od 40 godina ne smiju raditi u kesonu pod zračnim pritiskom.
65
Pobijanje šipova makarama Pri pobijanju šipova pomoću makara, pomicanje postolja makara smije se vršiti samo sa spuštenim maljem. Premještanje makara zajedno sa šipom, nije dozvoljeno. Pri vršenju popravka na glavi šipa, malj mora biti pričvršćen za svoje vođice. Makarama koje rade pomoću eksploziva ili motornim makarama za pobijanje šipova smije rukovati samo stručna osoba obučena za taj posao. U blizini mjesta pobijanja šipova ne smiju se nalaziti, osim rukovaoca makarama i rukovaoca pobijanjem šipova, druge osobe. Poslije završenog pobijanja šipa mora se pregledati mehanizam i postolje makara. Montažni radovi na građenju mostova Uređaji za dizanje montažnih dijelova mosta (čekrk, koturača, montažna igla, autodizalice, dizalice na gusjenicama i drugo) moraju biti sigurno pričvršćeni za svoju podlogu. Čelična užad, lanci i druga oprema uređaja za dizanje moraju odgovarati postojećim propisima o zaštiti na radu sa dizalicama. Pri dizanju teških i drugih konstruktivnih dijelova (teški profili, betonske grede, rešetke, stupovi i slično) mora se na podesan način spriječiti njihovo nekontrolirano okretanje. Za vrijeme dizanja takvih dijelova radnici koji ne učestvuju u tom radu ne smiju se zadržavati ni prolaziti ispod tereta odnosno dizalice. Pri izvođenju radova iznad vode gradilište mora raspolagati čamcima sa osposobljenim spasiocima, za slučaj pada radnika u vodu. Pri montažnim radovima na mostu, radnici moraju imati zaštitni pojas i biti vezani zaštitnim užetom za konstrukciju mosta.
2.9.3. Građenje tunela Pri izvođenju tunelskih radova, osim odredaba Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu (SL br. 42/68) primjenjivat će se mjere propisane Pravilnikom o tehničkim mjerama i zaštiti na radu pri rudarskim podzemnim radovima (SL 11/67). Pri upotrebi drvene građe za radove u tunelima smije se koristiti samo zdravo i neoštećeno oblo ili tesano drvo četinara, a izuzetno je dozvoljena i upotreba rezane građe ako to zahtjeva tehnika izvođenja radova. Noseći elementi i daske upotrijebljene za oplatu moraju biti bez pukotina i drugih oštećenja. Dimenzije građe moraju odgovarati pritisku i opterećenjima koji pri radu mogu nastati. Dijelovi metalne oplate, kao i druga suvremena sredstva korištenja za oplatu u tunelima, moraju odgovarati geološkim i drugim uvjetima na mjestu na kome se postavljaju. Korištenje oplate vrši se prema uputi proizvođača.
66
Sredstva za spajanje i vezivanje dijelova oplate, kao klinovi, kopče, vijci i slično, moraju odgovoriti važećim standardima. Veze moraju biti stručno izvedene, jednostavne i čvrste, tako da se mogu brzo sastavljati i rastavljati. Podgrađivanje potkopa (štolna, tunel) mora se vršiti usporedo s ostalim radovima u potkopu. Slobodna visina potkopa ne smije biti manja od 200 cm, i širine ne manje od 230 cm, od čega za slobodan prolazak radnika mora ostati najmanje 40 cm. Ako se za odvoženje materijala iz potkopa koriste vertikalna okna koja vode u donji potkop, otvori okana moraju biti pokriveni poklopcem, koji se poslije završenog sipanja materijala mora zatvoriti. Pri miniranju u tunelima (potkopi, štolne) moraju se poduzimati zaštitne mjere propisane
postojećim propisima o miniranju pri podzemnim radovima. Pri električnom
miniranju u tunelu, u pravilu, treba koristiti električne upaljače sa rascjepom. Za vrijeme nepogode (grmljavine) moraju se radovi na električnom miniranju obustaviti. Radi zaštite radnika od eksplozije i štetnih plinova nastalih pri eksploziji, moraju se na podesnim mjestima i u zidovima tunela izgraditi odgovarajuća skloništa. Tuneli (potkopi, štolne) moraju biti dobro osvijetljeni. Električna instalacija za osvjetljenje mora biti izvedena prema postojećim tehničkim propisima. Ako postoji mogućnost da se pojave lako zapaljivi plinovi u tunelu (metan i slično), električna instalacija, svjetiljke i drugi pripadajući uređaji moraju biti izvedeni u specijalnoj izradi, prema postojećim tehničkim propisima za upotrebu električnih uređaja i za izvođenje električnih instalacija u podzemnim rudnicima koji su ugroženi od jamskih plinova. Upotreba karbidskih lampi za osvjetljavanje tunela, zabranjena je. Radna mjesta u tunelu, a naročito ona na čelu potkopa, moraju biti dobro provjetravana umjetnom ventilacijom. Sistem provjetravanja (dovođenje svježeg zraka odnosno odvođenje nečistog) mora odgovarati lokaciji i dužini tunela kao i štetnostima koje nastaju pri radu u tunelu (plinovi, prašina, SiO2 i slično). Količine štetnih materijala, utvrđene mjerenjima mikroklime na radnim mjestima moraju se kretati ispod dozvoljenih granica maksimalno dopuštenih koncentracija prema važećem standardu. Instalacija za dovođenje vode u tunel ili odvođenje vode iz tunela mora biti izvedena i uređena tako da ne može doći do poplave i oštećivanja drvene građe, odnosno do rušenja slojeva zemlje u tunelu. Komprimirani zrak za pogon pneumatskih čekića i bušilica mora se dovoditi do čela potkopa čeličnim bešavnim cijevima, koje svojim položajem ne smiju ometati rad u tunelu. Pri prevoženju iskopanog materijala iz tunela pomoću vagoneta, ne smiju se vagoneti prepunjavati. Ako se vagoneti pokreću ljudskom snagom, prostor između tračnica kolosijeka mora biti popločan čvrstim daskama odnosno drugim podesnim materijalom. Ako se
67
prevoženje materijala u tunelu vrši motornom vučom, krajevi kompozicije moraju se osvijetliti crvenim svjetiljkama.
2.9.4.
Minerski radovi Pri minerskim radovima u građevinarstvu primjenjuju se zaštitne mjere predviđene
postojećim propisima o zaštitnim mjerama pri rukovanju eksplozivom i lagumanju (miniranju) u rudnicima i kamenolomima, kao i pri drugim radovima.
2.9.5. Kamenolomi Pri vađenju, obrađivanju i prerađivanju kamena, šljunka, gline i pijeska za potrebe građenja, moraju se primjenjivati zaštitne mjere propisane posebnim propisima o zaštiti na radu pri proizvodnji građevnog materijala. Masovna miniranja u kamenolomu ili majdanu gline smiju se izvoditi samo na osnovu stručno izrađenog plana eksploatacije kamenoloma odnosno majdana i to samo pod neposrednim nadzorom stručne osobe određene za radove na miniranju.
2.9.6. Građevinski strojevi i uređaji Građevinski strojevi i uređaji koji se upotrebljavaju u građevinarstvu, u pogledu zaštite na radu moraju odgovarati specifičnim uvjetima građevinarstva. Zaštitne naprave ugrađene na građevinskim strojevima i uređajima moraju odgovarati uvjetima rada i stupnju ugroženosti radnika koji njima rukuju, vremenskim uvjetima, vrsti i osobinama materijala koji se obrađuje (drvo, kamen i slično), kao i stupnju obučenosti radnika. Građevinski strojevi i uređaji, prije postavljanja na mjesto rada (gradilište, radilište i slično) moraju biti pregledani i provjereni u pogledu njihove ispravnosti za rad. Radnici koji rade sa građevinskim strojevima i uređajima sa povećanim stupnjem ugrožavanja (cirkular, miješalica betona i drugo) moraju biti upoznati s uputstvom o rukovanju. Radna mjesta kod građevinskih strojeva i uređaja postavljenih na otvorenom prostoru i izloženih vremenskim neprilikama (kiša, snijeg, mraz i slično) moraju biti na podesan način zaštićena od utjecaja tih neprilika. Rukovalac građevinskim strojem ili uređajem koji pokreće motor s unutrašnjim sagorijevanjem, mora biti zaštićen od štetnog djelovanja ispušnih plinova motora. Buka građevinskih strojeva odnosno uređaja ne treba da prelazi granicu od 80 fona.
68
Radnici zaposleni kod uređaja sa jakim vibracijama (separacije, vibratori i slično), moraju biti zaštićeni na podesan način (posebni temelji za strojeve, platforme na elastičnim podmetačima i drugo). Građevinski strojevi i uređaji sa ugrađenim elektromotorima ili električnom instalacijom, moraju biti zaštićeni od udara električne struje, prema postojećim tehničkim propisima. Svi lako pristupačni rotirajući i pokretni dijelovi strojeva i uređaja za obrađivanje i prerađivanje raznog građevnog materijala (miješalice za beton, strojevi za kuhanje i polaganje asfalta i drugo) moraju biti na podesan način opremljeni zaštitnim napravama radi zaštite radnika od mogućeg ozljeđivanja (poželjno da su zaštitne naprave na strojevima i uređajima ugrađene tako da se bez njih stroj odnosno uređaj ne može staviti u pogon). Otvori za ubacivanje odnosno dodavanje materijala na strojevima sa valjcima, noževima i drugim oštrim alatima, moraju biti osigurani od zavlačenja ruku radnika u opasnu zonu noževa ili drugih oštrih alata. Komandne poluge i dugmad sklopki moraju na stroju biti smješteni tako da je nekontrolirano uključivanje stroja onemogućeno. Dijelovi samohodnih građevinskih strojeva (bageri, buldožeri, plugovi, valjci, utovarivači, demperi, ježevi i drugo) moraju biti lako i bez opasnosti zamjenljivi. Mjesto za rukovanje mora biti na stroju smješteno tako da je rukovaocu strojem omogućena laka preglednost terena na kome se kreće. Okviri pokretnih dijelova stroja (raonik, košara utovarivača i slično) moraju biti obojeni žutim ili bijelim trakama pod kutom od 45° prema horizontali, radi upozorenja na opasnost. Samohodni građevinski strojevi moraju imati napravu za davanje zvučnih signala. Ostali strojevi i uređaji koji se koriste u građevinarstvu (strojevi za obrađivanje drveta i metala, razvijači acetilena i drugo), u pogledu zaštite na radu moraju odgovarati postojećim propisima. Rad sa ručnim i mehaniziranim alatom Ručni alat koji se koristi u građevinarstvu (lopata, motika, budak, pila, svrdlo, čekić, dlijeto, sjekira i drugo), u pogledu materijala, oblika i dimenzija mora odgovarati važećim standardima. Ručni alat na gradilištu mora biti uredno i pregledno složen i čuvan u posebnim skladištima. Osoba čija je dužnost da čuva i slaže ručni alat na gradilištu, mora svakodnevno provjeravati ispravnost alata i oštećeni ili neispravni alat ne smije izdati na upotrebu. Mehanizirani alat koji se koristi u građevinarstvu (pneumatski čekići za kamen, beton, asfaltni pokrivač i tvrdu zemlju, električni ručni alat za obrađivanje drveta i drugo) mora biti
69
oblika i težine podesnih za lako prenošenje i rukovanje i pod otežanim uvjetima rada (uska i neudobna mjesta, rad iznad glave i slično). Uređaji i naprave za dizanje i prenošenje građevinskih materijala Uređaji i naprave za dizanje i prenošenje slobodno visećeg tereta u građevinarstvu (kabl-dizalica, građevinska stubna dizalica, koturača i drugo), moraju u pogledu zaštitnih mjera na uređajima i pri radu, odgovarati odredbama postojećih propisa o zaštiti na radu s dizalicama i kabl-dizalicama. Na gradilištu na kome se za dizanje i prenošenje tereta koriste pokretne dizalice sa kukama i drugim zahvatnim napravama koje vise na čeličnom užetu, moraju se osigurati organizacione i druge mjere za zaštitu od pada tereta-osoba koje rade u ugroženoj zoni. Odgovorne stručne osobe, određene općim aktom radne organizacije, dužne su izraditi za svaki složeni odnosno pokretni uređaj za dizanje i prenošenje tereta (kabl-dizalice, stubna dizalica i drugo) odgovarajuće upute za postavljanje, rukovanje, održavanje i demontažu, kao i za prenošenje dizalice na drugo mjesto rada (gradilište). Sva pomoćna noseća sredstva za dizanje tereta (čelična užad i užad od drugog materijala, lanci, karike, kuke i druga zahvatna noseća sredstva) koja se koriste na dizalicama ili samostalno, u pogledu zaštitnih mjera moraju odgovarati postojećim propisima o zaštiti na radu sa dizalicama. Zahvatne naprave i druga sredstva za prenošenje sipkog i sličnog materijala, svojom konstrukcijom i oblikom moraju odgovarati vrsti materijala koji se u njima prenosi. Ispadanje materijala iz ovih naprava za vrijeme prenošenja mora biti onemogućeno. Zahvatne naprave u obliku posude smiju se puniti samo do visine označene ispod gornjeg ruba posude. Te posude moraju biti uobličene tako da bude spriječeno njihovo zapinjanje o okolne dijelove objekta. Na posudama mora biti vidno označena njihova vlastita težina i zapremina ( u N i m3). Posude moraju biti podešene za lak utovar i istovar materijala. Prostor ispod viseće građevinske koturače mora se ograditi (ograda od letava i slično) i na ogradu staviti upozorenje na opasnost. Ispred ili oko vitla mora se, po potrebi, staviti zaštitna ograda ili mreža radi zaštite od udarca užeta u slučaju njegova prekidanja. Nosači ili konzole (grede i slično) za koje su pričvršćene konzolne dizalice (vrabac i slično) moraju biti izvedeni tako da mogu sa sigurnošću preuzeti radno opterećenje konzolne dizalice. Radno mjesto radnika koji prima materijal sa konzolne dizalice mora biti ograđeno čvrstom ogradom, a radnik vezan užetom za zaštitni pojas radi zaštite od pada. Pri dizanju dugačkih predmeta konzolnom dizalicom i slično (grede, daske, šipke za armiranje, cijevi i slično), radnici koji primaju i skidaju teret ne smiju uklanjati zaštitnu ogradu.
70
Pri dizanju tereta, po cijeloj visini građevinskog objekta moraju se ukloniti istureni dijelovi ili postaviti zaštitne ograde koje će spriječiti zapinjanje tereta. Ispod naprava odnosno uređaja za dizanje tereta, ugroženo područje mora se ograditi ili postaviti upozorenje sa zabranom prolaska odnosno pristupa na to područje. Vrh stupa i kraj kraka stubne dizalice mora imati crveno signalno svijetlo ako je dizalica viša od 20 m i ako to zahtijevaju mjesne prilike (blizina aerodroma i slično). Dizalice sa vođicama (teretni građevinski liftovi), postavljene u šahtu ili između stupova, moraju odgovarati suvremenim tehničkim dostignućima. Prostor oko dizalice (šaht, okno i drugo) mora biti sa svih strana ograđen punom ogradom od dasaka , trske ili drugog podesnog materijala, ako tovarna platforma dizalice nije ograđena. Ako je tovarna platforma dizalice zatvorena ili je pod platforme ograđen, puna ograda oko okna (šahta) odnosno kaveza dizalice ne mora biti izvedena po cijeloj dužini lifta nego samo kod pristupa na katovima - do visine od najmanje 200 cm od poda. Ako se za ograđivanje okna upotrebljava metalna mreža, okca mreže ne smiju biti veća od 20 x 20 mm. Svi otvori za prilaz platformi dizalice koji se koriste za utovar ili istovar materijala, moraju imati vrata ili čvrste pokretne ograde koje se moraju poslije utovara ili istovara materijala zatvarati. Svaka dizalica sa kavezom ili platformom (teretni građevinski lift) mora imati automatski uređaj za kvačenje u slučaju prekida užeta, kao i napravu za automatsko sprečavanje
dizanja
kaveza
odnosno
platforme
iznad
dozvoljene
visine.
Za
sporazumijevanje između rukovaoca dizalicom i radnika koji vrše utovar odnosno istovar materijala, dizalice smještene u oknu moraju imati električnu signalizaciju. Dizalice sa vođicom na stupu (skip-dizalice) moraju biti konstruirane, građene i postavljene tako da ne ugrožavaju sigurnost radnika. Mjesto utovara i istovara tereta na katovima kod dizalica mora biti osigurano, da ne bi došlo do pada radnika sa kata za vrijeme rada. Pristup u ugroženi prostor ispod teretne platforme dizalice dozvoljen je samo radnicima koji vrše utovar ili istovar materijala. Platforma dizalice mora odgovarati uvjetima sigurnog prijenosa tereta odnosno materijala. Za prenošenje japanera, kolica i drugih sredstava za prevoženje materijala na gradilištu, teretna platforma dizalice mora imati posebni sigurnosni uređaj za pričvršćivanje tih sredstava za platformu dizalice. Mehanizirane transportne trake za prenošenje sipkog materijala moraju biti na gradilištu izgrađene i postavljene tako da ne ugrožavaju radnike koji njima rukuju ili oko njih rade. Trake moraju imati uređaj za automatsko zaustavljanje rada trake, radi sprečavanja hoda trake u slučaju prekida električne struje.
71
Prevoženje građevnog materijala na gradilište Za prevoženje građevnog materijala na gradilište smiju se upotrebljavati samo ispravna vozila koja svojim oblikom odgovaraju vrsti i težini materijala. Ako se za prevoženje građevnog materijala koriste: ð željeznički vagoni - na rad i sredstva za prijevoz i na željeznički kolosijek primjenjivat će se postojeći propisi o zaštitnim mjerama u željezničkom prometu, ð tračnička vozila - tlo na koje se kolosijek polaže mora biti prethodno dobro nivelirano i nabijeno (dimenzije pragova i njihov razmak, kao i profil tračnica kolosijeka moraju odgovarati maksimalnom opterećenju vagoneta za prevoženje materijala po kolosijeku, tračnice kolosijeka moraju biti propisno pričvršćene za pragove). Uzdužni nagib građevinskog kolosijeka ne treba da prelazi odnos 1 : 100. Udaljenost kolosijeka od stalnih ili privremenih prepreka na gradilištu (građevinski objekt, stupovi, složen materijal i slično) mora biti tolika da prevoženi teret na ugrožava sigurnost radnika pri prolasku u blizini kolosijeka. Slobodna udaljenost između gabarita vagoneta i prepreka ne smije biti manja od 70 cm - mjereno horizontalno. Ako se na kolosijek postavlja okretnica, ona mora imati osigurač za sprečavanje okretanja ploče okretnice pri prelaženju preko nje. Na krajevima građevinskog kolosijeka mora se postaviti čvrsti branik (poprijeko na tračnice pričvršćen prag ili branik pričvršćen za obje tračnice). Vagoneti za prevoženje građevnog i drugog materijala moraju biti konstruirani i izrađeni tako da je rukovanje njima sigurno (oštećeni vagoneti moraju se isključiti iz upotrebe). Vagoneti sa preklopnom košarom moraju imati osigurač koji sprečava preturanje košare za vrijeme vožnje. Preklopni mehanizam na vagonetu mora biti podešen tako da se vagonet pri preklapanju (istovaru materijala) ne može preturiti odnosno spasti sa kolosijeka. Kvačila za spajanje vagoneta moraju biti laka za rukovanje i sigurna. Vagoneti na kolosijecima sa nagibom iznad 1 : 100 moraju imati ugrađene kočnice. Pri kretanju vagoneta koji se pokreću ljudskom snagom po vodoravnom kolosijeku, udaljenost između pojedinih vagoneta ne treba da bude manja od 10 m pri brzini normalnog hoda radnika koji gura vagonet. Vagonet zaustavljen na kolosijeku, mora se podmetanjem papuče osigurati od pomicanja. Zabranjeni su pokretanje vagoneta vučom radnika, kao i vožnja radnika na vagonetima. Pri stočnoj vuči vagoneta, oprema zaprege (lanci ili užad) ne smije biti kraća od 2,50 m. Tegleća stoka mora se voditi po kolosijeku ili kraj kolosijeka. Na dionici kolosijeka sa nagibom većim od 1: 100, osim osobe koja vodi tegleću stoku mora biti i osoba kod
72
vagoneta, radi eventualnog kočenja, a udaljenost između pojedinih vlakova ne smije biti manja od 20 m. Kolosijek podešen za pokretanje vagoneta ljudskom snagom ili stočnom vučom mora imati nasutu i izravnatu stazu u nivou pragova između kolosijeka. Na kolosijeke i sredstva za spuštanje (svoznica) ili dizanje materijala (uspinjača) primjenjivat će se zaštitne mjere predviđene postojećim propisima o zaštitnim mjerama na površinskim otkopima ugljena i metalnih i nemetalnih mineralnih sirovina. Posebna vozila za prevoženje građevnog materijala (utovarivač, demper i drugo) smiju se upotrebljavati samo za svrhe za koje su konstruirana i izrađena. Rukovanje ovim vozilima smije se povjeriti samo vozačima osposobljenim i kvalificiranim za rukovanje odgovarajućom vrstom vozila. Za prevoženje građevnog materijala teretnim motornim vozilima na gradilištima primjenjuju se odredbe Pravinika o zaštiti na radu pri održavanju motornih vozila i prijevozu motornim vozilima (SL 55/65) i Pravinika o zaštiti na radu pri utovaru tereta u teretna motorna vozila i istovaru tereta iz takvih vozila (SL 17/66).
2.9.7. Električne instalacije na gradilištu Električne instalacije, uređaji, oprema i postrojenja na gradilištima moraju svojom izradom i izvođenjem odgovarati postojećim tehničkim propisima i standardima odnosno stranim standardima. U pogledu zaštite na radu, ove instalacije, uređaji, oprema i postrojenja moraju odgovarati odredbama postojećih propisa o zaštitnim mjerama protiv opasnosti od električne struje u radnim prostorijama i na gradilištima. Pri uređivanju gradilišta, električne instalacije smiju izvoditi, popravljati, održavati i uklanjati samo stručno osposobljeni i kvalificirani radnici, upoznati s opasnostima koje pri tim radovima prijete i po uputama odgovarajuće stručne osobe na gradilištu. Slobodni električni vodovi ili kabeli na gradilištu moraju biti položeni tako da ne postoji opasnost od njihovog mehaničkog oštećenja (visina iznad tla, slobodan prostor izvan manevarskog prostora dizalica i drugih sredstava mehanizacije). Električni uređaji (sklopke, elektromotori i drugo) smješteni na slobodnom prostoru, moraju biti zaštićeni od atmosferskih nepogoda. Sklopke i drugi uređaji za uključivanje i isključivanje pogonske struje moraju biti postavljeni u ormarima na pristupačnom mjestu i opremljenim za zaključavanje u isključenom položaju. Prijenosni ručni uređaji na električni pogon koji se koriste na gradilištu, moraju biti priključeni na sniženi napon do 42 V. Pri noćnom radu, radna mjesta na gradilištu moraju biti osvijetljena umjetnom svjetlošću jačine najmanje 75 luksa.
73
Električne svjetiljke koje služe za osvjetljivanje gradilišta smiju biti priključene na napon od 220 V ako služe za stalno osvjetljavanje i ako se nalaze na visini iznad dohvata ruke radnika. Prijenosne električne svjetiljke koje se koriste na gradilištu, smiju se priključivati samo na sniženi zaštitni napon do 24 V. Električne instalacije, uređaji i oprema na gradilištu smiju se pustiti u rad tek nakon prethodnog provjeravanja ispravnosti zaštitnog uzemljenja (mjerenje otpora uzemljenja). Periodična ispitivanja ispravnosti zaštitnog uzemljenja vrše se, u pravilu, dvaput godišnje (u ljetnom i zimskom razdoblju). O rezultatima mjerenja otpora uzemljenja mora se sastaviti zapisnik i voditi uredna evidencija.
2.9.8. Opasni tvari na gradilištu Pod opasnim tvarima na gradilištu podrazumijevaju se tvari koje mogu prouzrokovati požar, eksploziju, trovanje i slične štetne posljedice. Lako zapaljivi građevni materijal (daske, grede, letve i drugo) mora se na gradilištu slagati na mjestima udaljenim od toplinskih izvora. Otpaci od drveta (piljevine, šuške, iverje i drugo) moraju se uklanjati na mjesta osigurana od požara. Na svim mjestima na gradilištu na kojima postoji opasnost od paljenja lako zapaljivog materijala, moraju se provesti zaštitne mjere predviđene postojećim propisima o zaštiti od požara. Zapaljive tekućine sa lako eksplozivnim isparenjima, kao: eter, benzol, benzin, nafta i razna ulja, smiju se na gradilištu čuvati samo u posebnim skladištima, osiguranim od požara i eksplozije u smislu postojećih propisa. Pri prevoženju, prenošenju i korištenju zapaljivih tekućina moraju se primjenjivati preventivne zaštitne mjere predviđene postojećim propisima. Eksplozivi i eksplozivna sredstva smiju se na gradilištima čuvati samo u posebnim skladištima, izgrađenim prema postojećim propisima, a čija je upotreba za tu svrhu odobrena od nadležnog općinskog organa. Pri prevoženju, prenošenju i korištenju eksploziva i eksplozivnih sredstava moraju se primjenjivati preventivne zaštitne mjere predviđene uputama proizvođača i postojećim propisima. Stvaranje ugljičnog monoksida mora se na gradilištu sprečavati primjenom sljedećih zaštitnih mjera: ð efikasnim provjetravanjem prostorija pri sušenju prostorije užarenim koksom u otvorenim košarama - prije ulaska radnika u takve prostorije; ð sigurnim
odvođenjem
sagorjelih
plinova
iz
motora
sa
unutrašnjim
sagorijevanjem ili zabranom rada takvih motora u zatvorenim prostorijama; ð zabranom zagrijavanja zatvorenih prostorija na gradilištu pomoću otvorenog ili provizornog ložišta (mangala i slično);
74
ð zabranom ulaženja radnika u zatvorene posude u kojima se čuvaju naftni derivati (čišćenje cisterne i drugo), bez poduzimanja odgovarajućih mjera zaštite i slično.
2.9.9. Postupci prilikom uzimanja kooperanata na zajedničko gradilište Na gradilištu postoji rizik od nastajanja ozljeda osobito kad se na njemu nalazi veći broj radnika, koji istodobno obavljaju različite radne zadatke i poslove. Povećana opasnost nastaje kad se “stisnu rokovi”, pa svi poslodavci počinju više očekivati od svojih radnika, a pri tome ne razmišljajući na njihovu sigurnost na radu. Tako se zna dogoditi da radnici rade i po 16 sati dnevno, čime im se uskraćuje dnevni odmor, smanjuje koncentriranost i nastaju ozljede. Da bi glavni izvoditelj odgovornost u provođenju, organiziranju i nadzoru nad pravilima zaštite na radu prenio na svojeg kooperanta potrebno je napraviti “pisani trag”. Pod “pisanim tragom” podrazumijevamo podatke koje bi kooperant trebao dati u roku od 10-15 dana glavnom izvoditelju, a odnose se na: ð podatke o radnicima na radilištu -
sastoje od identiteta radnika, radnog
mjesta na kojem radi, broja uvjerenja za rad na siguran način, broja uvjerenja za pružanje prve pomoći te broja liječničke svjedodžbe za poslove sa posebnim uvjetima rada ukoliko radnik iste obavlja, ð podatke o strojevima na radilištu - sastoje od identiteta stroja, tvorničkog broja, broja uvjerenja ispitivanja, datuma provođenja ispitivanja i datuma kada je ponovno potrebno provesti ispitivanje (to se odnosi na strojeve sa povećanom opasnošću). Ovim postupcima glavni izvoditelj ukazuje svojim kooperantima na ozbiljnost provođenja i pridržavanja pravila zaštite na radu na gradilištu, a samim time prikazuje poduzeće u profesionalnom svijetlu. U donjim tabelama prikazan je primjer vođenja podataka o radnicima i strojevima.
75
PODACI O RADNICIMA NA GRADILIŠTU IZ ZNR
Naziv radilišta: ...................................... Glavni izvoditelj: …………………….. Pod izvoditelj (kooperant): .........................................
Br.
Ime prezime radnika
Broj uvjerenja za rad na sig. način
Radno mjesto
Broj uvjerenja za pružanje prve pomoći
Broj liječničke svjedodžbe za poslove sa posebnim uvjetima rada
1. 2. 3. 4. 5. Datum: ........................ Podizvoditelj radova: ......................................
PODACI O STROJEVIMA I UREĐAJIMA SA POVEĆANIM OPASNOSTIMA NA GRADILIŠTU
Naziv radilišta: ...................................... Glavni izvoditelj: ………………………. Podizvoditelj (kooperant): ......................................... Br.
Stroj (uređaj) tip
Tvornički broj
Broj uvjerenja o ispitivanju
1. 2. 3. 4. 5. Datum:........................ Podizvoditelj radova: ......................................
76
Datum izdavanja uvjerenja
Datum sljedećeg ispitivanja
2.9.10. Sredstva osobne zaštite na radu i osobna zaštitna oprema U građevinarstvu je
posebno značajno dosljedno se pridržavati korištenja svih
potrebnih osobnih zaštitnih sredstava i opreme, u ovisnosti o pojedinim radovima na radilištu. Obveza je poslodavca osigurati zaposlenicima sva potrebna osobna zaštitna sredstva, a još veća obveza je nadzirati, putem voditelja građenja i poslovođa, da zaposlenici ta sredstva stalno koriste u potrebnom opsegu. U nastavku se predočeni pojedini znakovi obveze i opasnosti koji ukazuju na potrebu korištenja osobnih zaštitnih sredstava te znakovi koji ukazuju na pojedine opasnosti.
Sredstva osobne zaštite na radu u građevinarstvu dijelimo ovisno o namjeni koju imaju u zaštiti pojedinih organa ili dijelova tijela radnika na sredstva za: 1. zaštitu glave
7. zaštitu ručnog zgloba, ramena i kralježnice
2. zaštitu očiju i lica
8. zaštitu trbušnih organa
3. zaštitu sluha
9. zaštitu tijela
4. zaštitu organa za disanje
10. zaštitu od pada sa visine
5. zaštitu ruku
11. zaštitne kreme
6. zaštitu nogu
U donjoj tabeli je prikazan pregled vrste osobnih zaštitnih sredstava, upotreba i kontrola ispravnosti istih. VRSTA OSOBNOG ZAŠTITNOG SREDSTVA
ZAŠTITNA KACIGA
ODGOVARAJUĆA UPOTREBA
KONTROLA ISPRAVNOSTI
Nije za upotrebu Za zaštitu glave od kada se ošteti ili padajućih predmeta i udubi tjeme bočnih udaraca šljema
77
SLIKA
ZAŠTITNE NAOČALE
Za zaštitu očiju i lica od letećih čestica i prskajućih tekućina
Nisu za upotrebu kada se stakla oštete ili kada se više ne mogu podesiti na lice
ŠTITNICI ZA OČI I LICE
Za zaštitu očiju i lica od letećih čestica i prskajućih tekućina
Nisu za upotrebu kada se stakla oštete ili kada se više ne mogu podesiti na lice
UŠNI ČEPOVI
Za zaštitu sluha od utjecaja prevelike buke
Nisu za upotrebu kad izgube gibljivost ili se oštete
UŠNI POKROVI
Za zaštitu sluha od utjecaja prevelike buke
Nisu za upotrebu kada se oštete ili izgube svojstvo zadržavanja buke
RESPIRATORI
Za zaštitu dišnih organa od utjecaja prašine, pare i dimova
Nisu za upotrebu kada se oštete ili filtar nije za upotrebu
PLINSKE MASKE
Za zaštitu dišnih organa od utjecaja prašine, pare i dimova
Nisu za upotrebu kada se oštete ili filtar nije za upotrebu u vremenskim razmacima koji su propisani na uputi proizvođača
ZAŠTITNE RUKAVICE
Nisu za upotrebu kada se oštete u Za zaštitu ruku od tolikoj mjeri da mehaničkih povreda, postoji opasnost utjecaja nagrizajućih od povreda ruku tekućina, rastvarača kod njihovog korištenja
RADNA ODIJELA OD TEKSTILA
Za zaštitu tijela od mehaničkih povreda i štetnog zračenja
Nisu za upotrebu kada se toliko oštete da se ne mogu popraviti
PLASTIFICIRANA GUMIRANA ODIJELA
Za zaštitu tijela od utjecaja vode, vlage, prskajućih i blago nagrizajućih kiselina i lužina
Nisu za upotrebu kod oštećenja koja se ne mogu popraviti
78
KIŠNE KABANICE
Za zaštitu tijela kod radova koji se obavljaju za vrijeme vremenskih nepogoda
Nisu za upotrebu kad počnu propuštati vodu
ZAŠTITNE PREGAČE
Za zaštitu odijela od mehaničkih oštećenja (kože), do utjecaja blago nagrizajućih kiselina i lužina (plastificirane i gumirane)
Nisu za upotrebu kod većih oštećenja koja se ne mogu popraviti
SIGURNOSNI POJAS
Nije za upotrebu ako se ošteti Za zaštitu od pada u spojno uže, kuke ili dubinu ili s visine ostali dijelovi pojasa
PRSLUCI I BUNDE
Za zaštitu tijela od utjecaja niskih temperatura
ZAŠTITNE CIPELE S ČELIČNOM KAPICOM
Nisu za upotrebu Za zaštitu prstiju i od kad se oštete i pada teških tereta poderu
GUMENE ČIZME
Za zaštitu nogu od utjecaja vlage, vode i nagrizajućih tvari
Nisu za upotrebu kad se oštete toliko da ne služe svrsi
2.10. ELABORAT ZAŠTITE NA RADU NA GRADILIŠTU O uređenju gradilišta i o radu na gradilištu izvođač radova mora sastaviti poseban elaborat – plan koji obuhvaća primjenu pravila, tj. poduzimanje mjera zaštite na radu na gradilištu. Elaborat je, dakle, temeljna prethodna mjera zaštite na radu u građevinarstvu. Osim toga, takav elaborat – po zahtjevima koji diktiraju njegovu izradu – omogućava, pa čak i obvezuje, na planiranje tekućih mjera zaštite na gradilištu pri održavanju, osiguravanju i dovođenju u ispravnost elemenata koji su sastavni dio elaborata. Uređenje gradilišta, u skladu s pravilima zaštite na radu, odnosi se na uređenje prostora i osiguranje objekata neophodnih za tehnološki proces i za osobnu zaštitu radnika i
79
drugih osoba koje će na njemu povremeno raditi ili boraviti. Ovisno o procesu rada i drugim specifičnostima privremenog gradilišta potrebno je učiniti slijedeće: ð rasporediti objekte ovisno o prostoru, ð osigurati funkcionalno postavljanje i povezivanje oruđa za rad na gradilištu, ð osigurati prometnice za unutrašnji transport, ð osigurati prostor za smještaj potrebnog materijala i eventualnog otpada, ð osigurati zaštitu od pogonske energije (električna energija, komprimirani zrak i sl.), ð osigurati higijenske uvjete i vodu za piće, ð osigurati uvjete za osobne pogodnosti radnika (prostor za odmor, prostor za uzimanje hrane, po potrebi i prostor za smještaj i sl.), ð osigurati pružanje prve pomoći i liječničke pomoći, i sl. Organiziranje radova, u skladu s pravilima zaštite na radu, prvenstveno se odnosi na predviđanje izvođenja radnih postupaka na siguran način, na izbor radnika sposobnih za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima, osiguranje kontrole izvođenja radova, organiziranje pružanja prve pomoći i liječničke pomoći i sl. Izvođač je dužan da o uređenju privremenog gradilišta i o načinu izvođenja radova izradi elaborat zaštite na radu za gradilište najkasnije 8 dana prije početka radova. Ovaj elaborat mora sadržavati pismeni prikaz uređenja gradilišta u skladu s pravilima zaštite na radu, s potrebnim skicama i objašnjenjima tih skica, te opis načina na koji je organizirano gradilište. Uz skice treba priložiti i proračune, ako su posebno utvrđeni. Na gradilištima se rijetko nalazi samo jedan izvođač radova. Čak i kad je jedan izvođač nosilac radova, na gradilištu se angažiraju kooperanti, bilo da se radi o građevinskim, bilo o završnim (zanatskim) radovima. Kada više izvođača koristi isti prostor kao gradilište, svako od njih dužan je provoditi zaštitu na radu. Svaki izvođač koji izvodi radove na zajedničkom gradilištu, bez obzira je li to gradilište stalno ili privremeno, dužan je organizirati i osigurati rad tako da njegovi radnici ne ugrožavaju život ili zdravlje radnika drugog izvođača. Ako se to ne može postići, sporazumno se radovi izvode naizmjenično. Izvođač radova izradit će elaborat u opsegu koji zahtijeva vrsta posla. Pri tome je nužna suradnja izvođača radova i investitora radi zajedničkog planiranja osiguranja granica gradilišta, razmještaja i uskladištenja materijala, uređenja prometnica, izgradnje pratećih objekata na gradilištu, itd.
80
2.10.1. Pretpostavke za izradu elaborata U Pravilniku o zaštiti na radu u građevinarstvu zakonodavac inicira stvaranje preduvjeta za izradu elaborata i njegovo korištenje. Zadatak izrade elaborata zaštite na radu na gradilištu složen je i zahtijeva preciznost. Dosljednom primjenom elaborata može se riješiti problem provođenja operativne zaštite u građevinarstvu, a to onda izravno smanjuje mogućnost izlaganja opasnostima i njihov stupanj, pa se smanjuje i broj, težina i učestalost nezgoda pri radu. Elaborat zaštite na radu na gradilištu ne smije predstavljati šablonski oblik zadovoljavanja zakonskih propisa. Elaborat je potrebno izraditi u cijelosti i on treba prethoditi svim radovima na gradilištu, jer određuje organizaciju i metode sigurnog načina rada. Problem u izradi elaborata predstavlja donošenje odluke tko će izraditi elaborat. Naime, takav odgovoran i vrlo složen posao ne može raditi samo jedna osoba, već to mora biti ekipni rad, budući da sadrži skup uputa za organizaciju, pripremu i provođenje raznovrsnih radova, obrađenih sa svih stajališta zaštite na radu. Preporuka je da u izradi elaborata sudjeluju: građevinar, strojar, liječnik medicine rada, stručnjak za zaštitu od požara, a po potrebi i radnici drugih struka. Elaborat se, u pravilu, izrađuje u odjelu pripreme rada, odnosno, u odgovarajućoj službi ili grupi u tehničkom sektoru. Služba zaštite na radu ili specijalizirana organizacija zaštite na radu pregledat će i odobriti dovršen elaborat. Bitno je odabrati i pravi pristup izradi elaborata, odnosno odgovarajuću metodu. Prije nego se pristupi izradi elaborata, potrebno je prikupiti sve raspoložive podatke o gradilištu. Kao izvor informacija može poslužiti elaborat istraživačkih radova, zatim investicijsko-tehnička dokumentacija, te organizacija građenja s ispunjenim zahtjevima investitora. Bitnim informacijama, koje su potrebne za izradu elaborata, smatraju se: ð lokacija i granice gradilišta, ð vrste i tehnika rada, ð strojevi, uređaji i alati, ð vrste i količine materijala, ð planirano trajanje radova, ð radna snaga, ð vlastite mogućnosti i kapaciteti, i ð ostali podaci. Pojedini dijelovi elaborata mogu se ponovo koristiti, no pri tome valja izbjegavati prepisivanje, jer ne postoje dva gradilišta s jednakim uvjetima rada. Iako se koriste iste tehnike rada i isti materijali, razlike ipak postoje, budući da se radovi obavljaju u različito vrijeme i na različitim mjestima. Dakle, jednom napisane upute, prijedlozi, tehnička rješenja ili metode, mogu se koristiti, ali uz prilagođavanje novim situacijama. Pokaže li se u praksi neki prijedlog, metoda
81
ili uputa vrlo dobrim, logično je, pa čak i poželjno, da se i dalje koriste. U kojoj će se mjeri pojedina zamisao moći koristiti, ovisi o prethodno prikupljenim podacima o gradilištu. Stvaranjem vlastitih tipova, tj. modela, za operativno izvođenje pojedinih faza rada, sprečava se nepotrebno gubljenje vremena tehničkog osoblja na gradilištu, koje se do sada na svakom novom gradilištu bavilo istim problemima. Vrlo je važno da metode i sredstva koja se koriste odgovaraju svim zahtjevima postojećih propisa, te da imaju praktičnu primjenu.
2.10.2. Oblik i sadržaj elaborata Elaborat treba biti izrađen kao skup materijala povezanih u jednu cjelinu. Elaborat mora biti naslovljen na gradilište za koje je izrađen. Na naslovnu stranicu, ili na drugu stranicu elaborata, unose se podaci o nazivu i mjestu, izvođaču i gradilištu, datum izrade i potpis osoba koje su pregledale i odobrile elaborat. U kratkom uvodu obrazlaže se svrha i način korištenja elaborata. U pojedinim točkama elaborata moraju se postaviti zahtjevi o načinu organiziranja i provođenja mjera zaštite prema priloženim uputama i sugestijama. Elaborat se izrađuje u više primjeraka, kako bi se njime služili i rukovodioci, ali i tehničko osoblje na gradilištu. Sam elaborat treba čuvati sve do predaje objekta na korištenje, a preporuča se da se kasnije odloži u arhivu. Sadržaj i razrada elaborata zaštite na radu: 1.
osiguranje granica gradilišta prema okolini,
2.
uređenje i održavanje prometnica (prolazi, ceste, željeznica i sl.),
3.
određivanje mjesta, prostora i načina razmještaja i uskladištenja građevinskog materijala,
4.
izgradnja i uređenje prostora za čuvanje opasnog materijala,
5.
način transportiranja, utovarivanja, istovarivanja i deponiranja raznih vrsta građevinskog materijala i teških predmeta,
6.
način obilježavanja, odnosno osiguravanja opasnih mjesta i ugroženih prostora na gradilištu (opasne zona),
7.
način rada na mjestima gdje se pojavljuju štetni plinovi, prašina i para, odnosno gdje može nastati vatra, i dr.,
8.
uređenje električnih instalacija za pogon i osvjetljenje na pojedinim mjestima na gradilištu,
9.
određivanje
vrste
i
smještaja
građevinskih
strojeva
odgovarajuća osiguranja s obzirom na lokaciju gradilišta, 10.
određivanje vrste i načina izvođenja građevinskih skela,
82
i
postrojenja
i
11.
način zaštite od pada s visine ili u dubinu,
12.
određivanje radnih mjesta na kojima postoji povećana opasnost po život i zdravlje radnika, te vrste i količina potrebnih osobnih zaštitnih sredstava, odnosno zaštitne opreme,
13.
mjere sigurnosti i sredstva zaštite od požara na gradilištu,
14.
izgradnja, uređenje i održavanje sanitarnih čvorova na gradilištu,
15.
organiziranje prve pomoći na gradilištu,
16.
po potrebi, organiziranje smještaja, prehrane, prijevoza radnika na gradilište i sa gradilišta,
17.
druge neophodne mjere za zaštitu osoba na radu.
Osiguranje granica gradilišta prema okolini izvodi se ogradom oko gradilišta (ograda obilježava zonu gradilišta, ali ima i praktičnu svrhu osiguranja. S obzirom na funkciju i mjesto postavljanja, ograde oko gradilišta dijele se na: ð ograde od pletene ili bodljikave žice, ð pune slobodne ograde od drvenih, metalnih, betonskih i sličnih elemenata
i
ð pune opterećene ograde od drvenih, metalnih, betonskih i sličnih elemenata. Uređenje i održavanje prometnica – Prometne površine na gradilištu važan su element proračuna jeftinijeg ili skupljeg transporta, ali one izravno utječu i na sigurnost radnika pri radu na gradilištu, radnika koji rade na utovaru i istovaru, te radnika koji se slučajno mogu naći u blizini vozila. Ovisno o namjeni, te o načinu izvedbe i opremanja, prometnice na gradilištu bitno se razlikuju, pa ih u elaboratu dijelimo u tri velike skupine: ð putovi i prolazi na gradilištu, ð ceste na gradilištu
i
ð pruge na gradilištu. Putovi i prolazi na gradilištu namijenjeni su kretanju radnika pri radu i ručnom transportu tereta, a razlikuju se prema mjestu i načinu izvedbe, pa ih dijelimo na četiri grupe: ð putovi za prolaz i prijevoz kolicima po tlu, ð prijelazi preko jama i kanala, ð kosi prilazi i prolazi
i
ð prilazi i prolazi kroz objekt. Ceste na gradilištu predstavljaju jedine sigurne transportne putove. Njima se kreću sva motorna i priključna vozila koja se ne kreću tračnicama, pa tu prolazi i teška građevinska mehanizacija (dakle, ceste su vrlo važne u odvijanju normalnog tehnološkog postupka). Ako ceste na gradilištu nisu dobro izvedene i održavane one mogu biti i jedan od izvora opasnosti za radnike. Dijelimo ih u dvije skupine: ð ceste za transport na gradilištu
i
ð ceste kao utovarno – istovarne površine.
83
Pruge na gradilištu se upotrebljavaju zbog lakšeg transporta građevnog materijala, a postavljaju se do samih objekata, što je vrlo praktično, ali i opasno. Pruge za željeznički promet mogu se nalaziti na gradilištu, a da s izvođenjem radova nemaju nikakve veze (industrijski kolosijeci, sporedne pruge, pruge za manevriranje). U drugom obliku i za druge svrhe služe pruge s tračnim vozilima koja se pokreću guranjem ili vučom. Dakle, pruge na gradilištu dijelimo u dvije skupine: ð željezničke pruge na gradilištu
i
ð uskotračne pruge za industrijske vagonete. Određivanje mjesta, prostora i načina razmještaja i uskladištenja građevnog materijala – Poznavanje svojstava osnovnih građevnih materijala preduvjet je za njihovo pravilno odabiranje, uskladištenje, pripremanje i ugradbu, što ujedno doprinosi sigurnosti radnika, a i konstrukcije u koje se ugrađuju materijali. Prije nego se građevni materijal dopremi na gradilište, elaboratom treba predvidjeti mjesta, prostore i način razmještaja i uskladištenja materijala. Na posebnu shemu, s ucrtanim objektima koji se grade i svim pomoćnim objektima, unose se lokacije predviđene za smještaj materijala (treba voditi računa o potrebnom prostoru s obzirom na širinu i visinu, te posebnosti pojedinih materijala). Razmještaj treba planirati tako da transportni putovi budu što kraći i da se izbjegnu križanja. S obzirom na velik broj građevnih materijala i razlike u načinu uskladištenja, u elaboratu treba izvršiti podjelu na slijedeće materijale: ð iskopni materijali, ð drvena građa, ð čvrsti kameni materijal, ð pješčari i vapnenci, ð opekarski proizvodi, ð asfaltni proizvodi, ð cijevi, ð ploče, ð staklo, ð betonsko željezo i ð ostali materijali. Izgradnja i uređenje prostora za čuvanje opasnih materijala – Opasni materijali na gradilištu koriste se za pogon strojeva, miniranje i sl. Pri rukovanju njima pojavljuju se opasnosti od požara i eksplozije. Da se to spriječi, sve opasne tvari na gradilištu treba skladištiti na odgovarajući način. S obzirom na razliku u načinu izgradnje i opremanja skladišta opasnih materijala, u elaboratu treba izvršiti podjelu na: ð skladišta lako upaljivih tekućina,
84
ð skladišta eksploziva i pribora za miniranje, ð skladišta karbida za razvijače acetilena, ð skladišta boca ukapljenih i komprimiranih plinova
i
ð skladišta ostalih opasnih ili štetnih tvari. Način transporta, utovara, istovara i deponiranja raznih vrsta građevnog materijala i teških predmeta – Budući da upravo u transportu nastaje velik broj nezgoda, precizno planiranje, pravilni radni postupci i metode rada moraju se utvrditi prije nego što se pristupi transportnim radovima. Zbog velikog broja i raznovrsnosti transportnih sredstava, za potrebe elaborata, podijelit ćemo ih u nekoliko skupina: ð teretna motorna vozila, ð mehanizirana sredstva za utovar i istovar tereta, ð željeznički vagoni, ð industrijski vagoneti i ð ručna kolica. Način obilježavanja i osiguranja opasnih mjesta i prostora na gradilištu (zone opasnosti) – Mjesta na gradilištu, na kojima postoji stalna ili povremena opasnost od težih ili smrtnih ozljeda, obilježavaju se postavljanjem ploča upozorenja, uputa, obojenih oznaka, i sl. Neki prostori ili zone na gradilištu mogu biti privremeno ili stalno ugroženi. U takvim područjima najčešće postoji jedna stalno prisutna opasnost, pa se na prilazu tom području (koje je obično ograđeno) dodaju dopunske upute i upozorenja koja trebaju biti lako uočljiva (po mogućnosti svjetleće boje). Obilježavanje područja opasnosti dijeli se na: ð obilježavanje opasnih mjesta, ð obilježavanje ugroženih prostora. Međutim, obilježavanjem područja opasnosti ne rješava se problem opasnih mjesta ili ugroženih područja na gradilištu. Općenito gledajući, opasnosti na gradilištu stvaraju neodgovarajući radni uvjeti i neispravni radni postupci radnika. Prema tome, opasna radna mjesta ili prostore treba osigurati ostvarivanjem sigurnih radnih uvjeta u kojima ne postoje opasnosti ozljeđivanja, ili su one svedene na minimum. Ispravni radni postupci stječu se stručnim osposobljavanjem, obrazovanjem iz zaštite na radu, te praktičnim poučavanjem radnika. Elaboratom treba obuhvatiti sve one radove kod kojih su radnici izloženi opasnostima. Svaka skupina izvora opasnosti, vezana uz jedno radno mjesto ili skupinu radnih mjesta istih osobitosti, treba biti obrađena opisno, zatim tehničkim uputama i rješenjima. Način rada na mjestima gdje se pojavljuju štetni plinovi, prašina, para, odnosno gdje može nastati vatra –Zahtjevi koje posebno treba obraditi u elaboratu su:
85
ð pri iskopu zemlje ili čišćenju zatrpanih kanala, bunara i sl., treba prethodno provjeriti moguću prisutnost ugljičnog monoksida, odnosno drugih štetnih, zapaljivih ili eksplozivnih plinova, ð prije ulaska u bunar, šaht ili jamu treba provjeriti prisutnost opasnih plinova, ð pri kopanju bunara, šahtova ili jama u blizini ugljenokopa, tvorničkih plinskih cjevovoda, gradske, odnosno industrijske kanalizacije i sl. treba predvidjeti mogućnost pojave opasnih plinova, ð poslije miniranja, a prije ulaska u bunar, šaht ili jamu, treba ih provjetriti i provjeriti prisutnost plinova (sva ispitivanja provode posebno osposobljeni i ovlašteni radnici odgovarajućim priznatim i pouzdanim metodama), ð u toku rada u kesonu provjeravati analize zraka radi utvrđivanja količine ugljičnog dioksida i drugih štetnih plinova, ð radna mjesta u tunelu treba dobro provjetravati, te tokom rada mjeriti i kontrolirati količine štetnih tvari, ð radna mjesta rukovaoca građevinskim strojevima i uređajima postavljenima na otvorenom prostoru potrebno je zaštititi od vremenskih nepogoda, kiše, snijega, mraza i sl. Uređenje električnih instalacija za pogon i osvjetljenje na gradilištu neophodno je. Električna energija korist se gotovo svugdje, ali pri tome treba voditi računa o sigurnom načinu korištenja, zbog stalno prisutne opasnosti po život i zdravlje radnika, mogućeg izbijanja požara i sl. Električne instalacije, uređaji, oprema i postrojenja na gradilištu u pogledu izrade i izvođenja, te zaštite na radu, moraju biti u skladu s postojećim propisima. Stručna služba izvođača (ili specijalizirani izvođač za električne instalacije) treba izraditi shemu razvoda električne energije od priključka do trošila. Posebna pažnja posvećuje se rasporedu, izvedbi i korištenju razvodnih ormarića (budući da se radi o privremenim instalacijama), te o položaju vanjskih vodova (ako je moguće kablove treba položiti pod zemlju, jer se kod nadzemnih vodova povećava mogućnost oštećenja, a time i opasnost od udara električne struje) i položaju dovodnog kabla. Ako se na nekim mjestima električni vodovi ipak moraju postaviti iznad tla, postavljaju se tako da se izbjegnu oštećenja (vodovi se smještaju na visinu od minimalno 5 m iznad tla, odnosno 6 m ako se na gradilištu koriste specijalna vozila za transport tereta, a u izuzetnim slučajevima i na 7 m ). Električni uređaji na gradilištu (sklopke, razvodni ormari, elektromotori i sl.) često su smješteni na otvorenom prostoru, pa ih treba zaštititi od vremenskih nepogoda, a neovlaštenim osobama onemogućiti pristup. U elaboratu je potrebno, na konkretnim primjerima obraditi i opasnosti, odnosno mjere zaštite od udara električne struje, kao što su: ð opasnost od previsokog napona dodira (preko 65 V),
86
ð opasnost od slučajnog dodira dijelova pod naponom, ð opasnost od približavanja građevinskih strojeva, dizalica ili drugih uređaja neizoliranim električnim vodovima pod naponom, ð opasnost od statičkog elektriciteta
i
ð opasnost od atmosferskih pražnjenja. U elaboratu je potrebno utvrditi koje će se pravilo zaštite od previsokog napona dodira primijeniti (zaštitno izoliranje, mali napon, zaštitno uzemljenje, i sl.). Uz već rečeno, u elaboratu treba posebno istaknuti: ð da se gradilište napaja električnom energijom preko posebnih ogranaka iz električne distribucijske mreže i da je zabranjeno napajanje preko priključnice u kućnim instalacijama ili preko sličnih stabilnih postrojenja, ð da se na gradilište treba postaviti jedan glavni prekidač za isključivanje elektroenergetske instalacije u svim fazama, ili, ako to razgranatost mreže zahtijeva, više prekidača, pristupačnih u svako doba i označenih kao glavni prekidači, ð da se sve naprave i strojevi s električnim pogonom uključuju i isključuju prekidačem koji prekida sve faze, ð da prijenosni ručni uređaji na električni pogon, koji se koriste na gradilištu, moraju biti priključeni na sniženi zaštitni napon do 42 V
i
ð da se prijenosne električne svjetiljke koriste na gradilištu i da se smiju priključivati samo na sniženi zaštitni napon do 24 V. Električna instalacija, uređaji i oprema na gradilištu smiju se pustiti u rad tek nakon provjere ispravnosti zaštitnog uzemljenja (mjerenje otpora uzemljenja). Ispravnost uzemljenja mjeri se najmanje dva puta godišnje. Jedan dio elaborata, kao zasebna cjelina, obrađuje način izvođenja, opremanja i zaštite instalacija, pribora i uređaja za osvjetljenje na gradilištu, ako se radovi budu izvodili i noću. Treba naglasiti da se na isti vod ne smiju priključiti i pogonski vodovi, i rasvjeta, što mora biti jasno vidljivo iz električne sheme. Provodnici električne energije posebno su izvedeni za radove u tunelima, vlažnim jamama ili šahtovima. Isto tako, električne instalacije za pogon i rasvjetu u prostorima ugroženim eksplozivnim smjesama moraju biti u «S» izvedbi. Radove na izvođenju i održavanju električnih instalacija i uređaja smiju izvoditi samo stručno osposobljeni radnici, upoznati s opasnostima koje prijete pri tim radovima. Određivanje vrste i smještaja građevinskih strojeva i postrojenja i odgovarajuća osiguranja – U cijelom kompleksu mjera zaštite na radu i određene racionalizacije troškova, vrlo važnu ulogu ima odabiranje strojeva, jer su današnji moderni strojevi dobro opremljeni
87
tako da izravno zaštićuju radnika na radu. Prema tome, pri izradi elaborata treba studiozno pristupiti odabiranju strojeva, njihovom pravilnom razmještaju, osiguranju i rukovanju strojevima na gradilištu, pri tome planirajući: ð odabiranje građevinskih strojeva, uređaja i alata, njihov razmještaj i osiguranje, ð ispitivanje strojeva, uređaja i alata, ð rukovaoce, način rukovanja i posluživanja građevinskih strojeva, uređaja i alata. Određivanje vrste i načina izvođenja građevinskih skela – Za izvođenje građevinskih radova na visini iznad 150 cm od tla postavljaju se skele. Skele, kao osnovne pomoćne konstrukcije za izvođenje radova, veoma su čest izvor opasnosti, pa o njihovoj opremljenosti ovisi i sigurnost radnika koji ih koriste, kao i sigurnost konstrukcija koje se oslanjaju na skele. Skele moraju biti građene i opremljene na osnovi posebnih projekata (tzv. projekt skele). Ako su skele tipske s atestom o sigurnosti i upotrebljivosti, može se priložiti samo dio dokumentacije za koji se smatra da je dovoljan kao uputa za sigurnost radnika na radu. Dokumentacija za skelu priznaje se punovažnom, ako ju je potpisao projektant ili odgovorna osoba na gradilištu. Potpuna dokumentacija za skelu mora se čuvati na gradilištu, kao sastavni dio elaborata, do demontaže skele, kako bi se po potrebi mogla predočiti organima nadzora ili unutarnje kontrole. Osim podataka koji se nalaze u dokumentaciji skele, postoje i neki zahtjevi koji se smatraju zajedničkima za sve skele, a realiziraju se u skladu s postojećim propisima. Uz dokumentaciju svake skele moraju se, dakle, obraditi i priložiti svi zajednički zahtjevi za skele, ali i posebni zahtjevi za svaku vrstu skele, već prema njezinim karakteristikama. Način zaštite od pada s visine ili u dubinu – Velik broj otvora jama, kanala, rupa i sl., predstavlja veliku opasnost pri radu na gradilištu. Također, čim se pristupi građenju iznad tla, pojavljuje se opasnost od pada s visine. Posljedice padova često su veoma teške pa se ovoj skupini izvora opasnosti i pravila zaštite od njih pridaje poseban značaj. Postoje različiti načini zaštite od pada s visine ili u dubinu. Ovisno o vrsti radova, mjestu koje treba osigurati i drugim posebnostima, za zaštitu od pada treba koristiti i, na gradilištu poduzeti slijedeća sredstva zaštite: ð zaštitnu ogradu, ð prsobran, ð poklopac, ð prihvatnu mrežu, ð prihvatnu skelu i ð zaštitni pojas.
88
Određivanje radnih mjesta na kojima postoji povećana opasnost po život i zdravlje radnika, kao i vrste i količine potrebnih osobnih zaštitnih sredstava i opreme – Na onim radnim mjestima gdje su radnici izloženi opasnostima koje se ne mogu ukloniti primjenom postojećih propisanih tehnološko-tehničkih pravila zaštite, koriste se osobna zaštitna sredstva. Ona služe za zaštitu pojedinih dijelova tijela koji su u određenim uvjetima izloženi štetnom utjecaju ili opasnostima od mehaničkih ozljeda. Odgovarajućom primjenom ispravnih osobnih zaštitnih sredstava može se odstraniti velik broj opasnosti, ili se smanjiti stupanj opasnosti. U elaboratu treba navesti sva osobna zaštitna sredstva koja će se koristiti na gradilištu, a koja ispunjavaju tražene zahtjeve. Uz svako osobno zaštitno sredstvo treba upisati svrhu, način korištenja i održavanja, te postupke dezinficiranja za ona sredstva koja koristi više osoba. Na osnovi podataka o vrstama radova i najvećem mogućem broju radnika na gradilištu, elaboratom treba odrediti i količinu osobnih zaštitnih sredstava. U elaboratu treba posebno navesti da se osobna zaštitna sredstva za zaštitu organa za disanje moraju ispitati poslije svake upotrebe, te najmanje jednom godišnje. Potrebna količina osobnih zaštitnih sredstava može se dopunjavati, ako je došlo do nepredviđenih oštećenja, dopunskih radova, izmjene tehnološkog procesa i sl. U pravilu, nikakav rad se ne smije započeti, ako radnicima nisu osigurana odgovarajuća osobna zaštitna sredstva. Mjere protupožarne zaštite na gradilištu provode se na svim gradilištima, bez obzira na veličinu gradilišta, broj zaposlenih osoba i vrstu radova. Zaštitu od požara, također, treba organizirati u naseljima za stanovanje radnika, te u svim radnim jedinicama gradilišta. Zbog međusobnih razlika, u elaboratu treba razraditi dvije skupine zaštitnih mjera: ð mjere za zaštitu od požara na gradilištu
i
ð mjere za zaštitu od požara u naselju za stanovanje. Gradilište, kao zatvorena organizacijska jedinica, provodi mjere za zaštitu od požara na slijedeće načine: ð planom zaštite od požara, ð sigurnim uskladištenjem opasnih materijala
i
ð organizacijom zaštite od požara pri izvođenju opasnih radova. Mjere za zaštitu od požara u naselju za stanovanje provode se prema planu protupožarne zaštite. Izgradnja i održavanje sanitarnih prostora na gradilištu – Ovisno o namjeni i mjestu postavljanja, sanitarni objekti dijele se u tri skupine: ð objekti za uzimanje vode za piće,
89
ð objekti za umivanje i pranje
i
ð nužnici. Zahtjevi koji se tiču sanitarnih objekata moraju biti obrađeni u elaboratu. Organizacija prve pomoći na gradilištu – Ozlijeđenim i naglo oboljelim radnicima za vrijeme rada treba osigurati hitno pružanje prve pomoći i otpremanje u zdravstvenu ustanovu. U tu svrhu provode se obrazovne i organizacijske mjere, pa se na taj način otklanjaju neposredne opasnosti po život i zdravlje ozlijeđenog, odnosno, naglo oboljelog radnika. Da bi hitna intervencija bila uspješna, treba provesti dobru organizaciju, osposobiti radnike te osigurati materijal i opremu za pružanje prve pomoći. Budući da takve mjere predstavljaju osnovne elemente, u elaboratu ih treba obraditi zasebno, i to slijedećim redoslijedom: ð osposobljavanje osoba na radu za pružanje prve pomoći, ð materijal i oprema za pružanje prve pomoći, ð organizacija pružanja prve pomoći, ð ekipe za spašavanje. Elaboratom zaštite na radu na gradilištu moraju se – u skladu s lokacijom gradilišta, raspoloživim sredstvima i mogućnostima – propisati postupci pružanja prve pomoći. Organiziranje smještaja, prehrane i prijevoza radnika definirano je u Pravilniku o osiguranju smještaja i prehrane radnika te njihovog prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada i natrag.
2.11. POVREMENI PREGLEDI GRADILIŠTA Povremeni pregledi gradilišta ubrajaju se u, tzv. «tekuće» mjere zaštite na radu. Važno je povremeno utvrđivanje stanja zaštite na radu na gradilištu, zbog konstantno prisutne opasnosti od zastoja proizvodnje, oštećenja sredstava rada, materijala, ugrožavanja života i zdravlja radnika i sl. U ovom poslu vrlo je važna sistematičnost i povezanost. Pod procjenom stanja zaštite na radu na gradilištu, podrazumijeva se donošenje ocjene na osnovi uspoređivanja stvarnog stanja na gradilištu sa zahtjevima pravila zaštite na radu. Budući da u svim slučajevima nije moguće egzaktno utvrditi zadovoljava li stanje na gradilištu u potpunosti ili ne, primjenjuje se procjena tog stanja. Ako se dobro napravi procjena stanja zaštite na radu na gradilištu, onda se mogu otkriti oni faktori o kojima primarno ovisi stupanj sigurnosti, pa se na njih može djelovati. Problem procjene stanja zaštite na radu na gradilištu možemo sagledati dvojako: ð utvrditi predmet procjene, ð utvrditi kriterij za procjenu («mjernu jedinicu»).
90
2.11.1. Pokušaji i ostvarenja, metodologija analize stanja U praksi imamo tri osnovna oblika evidentiranja procjene stanja zaštite na radu na gradilištu: ð unošenje opažanja u građevinski dnevnik ili posebnu kontrolnu knjigu na gradilištu, ð izrada posebnog zapisnika ili naloga za otklanjanje nedostataka i ð upotreba posebnih obrazaca, kontrolnih listova ili drugih pomagala. U sustavu povremenih pregled treba utvrditi kriterije po kojemu se određuju rokovi za obavljanje pregleda. Međutim, različitost kriterija i razlike u broju «elemenata pregleda», pokazali su, u praksi, vrlo različite rokove. Metodološki pristup procjeni stanja zaštite na radu na gradilištu, temelji se na praćenju i obradi podataka iz prakse. Budući da se do podataka dolazi na osnovi promatranja, primjenjuju se tzv. opservacijske metode, i to indirektne i direktne. ð Indirektne metode – uvidom u dokumentaciju (evidencije, kontrolne liste, javne isprave, uvjerenja i sl.) koju je netko drugi već izradio na osnovi vlastitog direktnog opažanja. ð Direktna metoda – ovdje spadaju, npr. metoda trenutačnih zapažanja ili metoda presjeka, i to u razmacima koji ovise o učestalosti kontrolnih pregleda gradilišta. Analiza zaštite na radu na gradilištu može se podijeliti u nekoliko etapa i faza rada: ETAPA I ð Faza a) snimanje stvarnog stanja (prikupljanje podataka na osnovi odgovarajućeg obrasca – instrumenta) ð Faza b) uspoređivanje stanja s pravilima zaštite na radu u građevinarstvu (faza obrade podataka) ð Faza c) donošenje ocjene, da li stanje zadovoljava ili ne (procjena) i evidentiranje tog podatka ETAPA II ð Faza a) izdvajanje podataka s negativnim nalazima (selekcija podataka) ð Faza b) grupiranje srodnih podataka (zbirna tabela) ð Faza c) interpretacija rezultata (prevođenje kvantitativnih podataka u kvalitativnu analizu) ETAPA III ð Usmjeravanje akcije za otklanjanje nedostataka
91
Obrade podataka i usmjeravanje akcije za otklanjanje nedostataka Sve prikupljene dokumente treba provjeriti i utvrditi njihovu autentičnost, odnosno originalnost, te vjerodostojnost. Tek nakon toga može se pristupiti obradi podataka, prikazivanju ili interpretiranju. Snimanju stanja može se pristupiti tek nakon što smo potpuno definirali što želimo snimiti. Isto tako, vrlo je značajno utvrditi intervale snimanja, te potreban broj snimanja radi veće točnosti prikupljenih podataka. Dakle, već u toj fazi u sistemu povremenih pregleda gradilišta treba utvrditi rokove i pridržavati ih se. Sustav povremenih pregleda služi za poduzimanje potrebnih intervencija, i to nakon svakog izvršenog snimanja i obrade podataka za svako pojedino gradilište, kao i nakon obrade većeg broja podataka, odnosno više takvih pregleda. Za snimanje stanja treba prirediti i odgovarajući instrument. Instrument (obrazac) služi za prikupljanje podataka, njihovu obradu i interpretaciju. Obrazac za opažanje i procjenu stanja zaštite na radu na gradilištu je tzv. shema za analizu zaštite na radu na gradilištu. Ova shema predstavlja osnovno metodološko pomagalo za prikupljanje i ocjenjivanje bitnih elemenata zaštite na radu na gradilištu. Ova shema je izrađena sa ciljem da olakša i unaprijedi povremene preglede gradilišta. Ona obuhvaća niz elemenata svrstanih u srodne skupine kao što su: podaci o gradilištu (naziv izvođača, naziv objekta, ukupan broj zaposlenih, broj kooperanata i sl.), zatim elementi pregleda, pa tzv. zajednički zahtjevi (to su svi oni elementi koji se pojavljuju na gotovo svakom gradilištu). U ovu shemu unose se i podaci o stvarnom stanju analiziranih elemenata zaštite na radu na gradilištu, u obliku kratkih i potpuno točnih konstatacija. U shemi se nalaze i dva stupca u koja se unose kratke ocjene koje pokazuju odgovara li element pregleda u potpunosti pravilima zaštite na radu, ili možda samo djelomično, ili u potpunosti ne udovoljava pravilima zaštite na radu. Vrednovanje rezultata je postupak uspoređivanja stanja utvrđenog analizom (opažanjem i uvidom u odgovarajuću dokumentaciju) s mjernim jedinicama. Mjerne jedinice su, u stvarnosti, kriteriji o kojima ovisi konačan sud u procjeni stanja zaštite na radu na gradilištu kod svakog pojedinog pregleda u sklopu sustava povremenih pregleda. Ti kriteriji su u većini slučajeva određeni već postojećim pravilima zaštite na radu, međutim, za neke od elemenata pregleda, koji podliježu procjeni stanja, ne postoje propisani zahtjevi, pa se i objektivnost kriterija dovodi u pitanje. Broj ovakvih slučajeva ipak je malen, a kriterij u osnovi predstavlja stvar dogovora. Prva praktična primjena rezultata procjene stanja zaštite na radu na gradilištu, uz uvjet dovoljnog broja snimanja, može biti izračunavanje indeksa procjene stanja zaštite na radu na jednom gradilištu ili na više njih. Ovaj indeks procjene stanja (to je stupanj sigurnosti u danom momentu), daje zornu sliku općeg stanja zaštite na radu, i on je u korelaciji s
92
indeksom težine i indeksom učestalosti nezgoda pri radu, te materijalnim gubicima nastalim kao posljedica nezgoda pri radu. U praksi se mogu koristiti i drugi oblici uspoređivanja postignutih rezultata.
3. OBJEKTI NAMIJENJENI ZA RADNE I POMOĆNE PROSTORIJE 3.1. GRAĐEVINSKI ASPEKTI SIGURNOSTI 3.1.1. Bitni zahtjevi za građevinu Svaka građevina ovisno o svojoj namjeni tijekom svog trajanja, mora ispunjavati bitne zahtjeve za građevinu i druge uvjete propisane Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, tehničkim propisima i drugim propisima donesenim na temelju tog Zakona, lokacijskim uvjetima
određenim
prema
posebnom
zakonu,
te
drugim uvjetima
propisanim posebnim propisima koji su od utjecaja na bitne zahtjeve za građevinu. Bitni zahtjevi za građevinu odnose se na mehaničku otpornost i stabilnost, zaštitu od požara, higijenu, zdravlje i zaštitu okoliša, sigurnost u korištenju, zaštitu od buke te uštedu energije i toplinsku zaštitu. Mehanička otpornost i stabilnost Građevina mora projektirana i izgrađena tako da tijekom građenja i uporabe predvidiva djelovanja ne prouzroče: ð rušenje građevine ili njezina dijela, ð deformacije nedopuštena stupnja, ð oštećenja građevnog sklopa ili opreme zbog deformacije nosive konstrukcije, ð nerazmjerno velika oštećenja u odnosu na uzrok zbog kojih su nastala. Zaštita od požara Građevina mora projektirana i izgrađena tako da se u slučaju požara: ð očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđena posebnim propisom, ð spriječi širenje vatre i dima unutar građevine, ð spriječi širenje vatre na susjedne građevine, ð omogući da osobe mogu neozlijeđene napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje, ð omogući zaštita spašavatelja.
93
Higijena, zdravlje i zaštita okoliša Građevina mora projektirana i izgrađena tako da ne ugrožava higijenu i zdravlje ljudi, radni i životni okoliš, posebice zbog: ð oslobađanja opasnih plinova, para i drugih štetnih tvari, ð opasnog zračenja, ð onečišćenja voda i tla, ð neodgovarajuće odvodnje otpadnih i oborinskih voda, dima, plinova te tekućeg otpada, ð nepropisnog postupanja s krutim otpadom, ð sakupljanja vlage u dijelovima građevine ili na površinama unutar građevine. Sigurnost u korištenju Građevina mora projektirana i izgrađena tako da se tijekom uporabe izbjegnu moguće ozljede korisnika građevine koje mogu nastati uslijed poskliznuća, pada, sudara, opeklina, električnog udara i eksplozije. Zaštita od buke Građevina mora projektirana i izgrađena tako da zvuk što ga zamjećuju osobe koje borave u građevini ili u njezinoj blizini bude na razini koja ne ugrožava zdravlje i osigurava noćni mir i zadovoljavajuće uvjete za odmor i rad. Ušteda energije i toplinska zaštita Građevina mora projektirana i izgrađena tako da, u odnosu na mjesne klimatske prilike, potrošnja energije prilikom korištenja uređaja za grijanje, hlađenje i provjetravanje bude jednaka propisanoj razini ili niža od nje, a da za osobe koje borave u građevini budu osigurani zadovoljavajući toplinski uvjeti. Odstupanje od bitnih zahtjeva za građevinu Odstupanje od bitnih zahtjeva za građevinu dozvoljava se na prijedlog investitora, a uz suglasnost Ministarstva u slučaju: ð rekonstrukcije pojedinačne građevine upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva kulture, ð rekonstrukcije građevine pri čemu bi se osobama smanjene pokretljivosti osiguralo nesmetani pristup, kretanje, boravak i rad, pribavljenom mišljenju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
94
po prethodno
Odstupanje od bitnog zahtjeva za građevinu mora se nadomjestiti odgovarajućim tehničkim rješenjem građevine ili drugom mjerom na pouzdani način, jer će Ministarstvo u suprotnom odbiti izdavanje suglasnosti. Nesmetan pristup i kretanje u građevini Građevine javne i poslovne namjene moraju se projektirati i graditi tako da se osobama smanjene pokretljivosti osigurava nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad. Građevine stambene i stambeno-poslovne namjene s deset i više stanova moraju se projektirati i graditi tako da je moguća jednostavna prilagodba građevine u najmanje jednom stanu na svakih deset stanova za pristup, kretanje, boravak i rad osobama smanjene pokretljivosti. Uvjete i način nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada osobama smanjene pokretljivosti u građevinama te uvjete i način jednostavne prilagodbe, propisuje ministar uz suglasnost ministra unutarnjih poslova.
3.1.2. Građevni proizvodi Građevni proizvodi su proizvodi namijenjeni za trajnu ugradbu u građevinu, tj. građevni materijali, predgotovljeni elementi, montažni dijelovi i dr. Građevni proizvodi mogu se rabiti za gradnju i održavanje građevina samo ako je dokazana njihova uporabljivost. Građevni proizvodi su uporabljivi ako njihova svojstva udovoljavaju bitnim zahtjevima za građevinu, a što se dokazuje: ð potvrdom (certifikatom) sukladnosti ili ð dobavljačevom izjavom o sukladnosti. Građevni proizvodi za koje nisu doneseni tehnički propisi i norme ili od njih bitno odstupaju uporabljivi su samo ako imaju: ð tehničko dopuštenje - utvrđuju se tehnička svojstva građevnog proizvoda za koji nije donesen tehnički propis, niti hrvatska načelima
norma
sukladna
europskog usklađivanja tehničkog zakonodavstva, ili građevnog
proizvoda čija tehnička
svojstva
znatno
odstupaju
od
svojstava
određenih tehničkim propisom ili takvom hrvatskom normom. Osim toga tehničkim dopuštenjem utvrđuje se i način dokazivanja uporabljivosti građevnog proizvoda, te radnje koje se provode u postupku ocjenjivanja sukladnosti tehničkih svojstava građevnog proizvoda. ð svjedodžbu o ispitivanju.
95
Građevne proizvode i opremu mora se u građenju izabrati, izvesti, ugraditi ili povezati, preinačiti i održavati tako da zbog kemijskih, fizikalnih ili drugih utjecaja ne može doći do opasnosti, smetnji, šteta ili nedopustivih oštećenja tijekom uporabe građevine. Tehnička svojstva građevnih proizvoda moraju biti takva da u predviđenom roku trajanja građevine uz propisanu ugradnju sukladno namjeni te građevine, uz propisano, odnosno određeno održavanje podnose sve utjecaje uobičajene uporabe i utjecaja okoline, tako da građevina u koju su ugrađeni ispunjava bitne zahtjeve za građevinu.
3.1.3. Lokacija i smještaj objekta Pravilnikom o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore propisani su i uvjeti uređenja prostora. Raspored građevinskih objekata u krugu organizacije i raspored radnih i pomoćnih prostorija u tim građevinama, te površina za kretanje osoba na radu mora biti takav da osigurava primjenu pravila zaštite na radu propisanih Pravilnikom. Građevine razvedenog tlocrtnog oblika moraju se graditi tako da se osigura osvjetljavanje radnih i pomoćnih prostorija dnevnom svjetlošću i prirodna ventilacija prostorija. U zatvorenim dvorištima smještenim u gradskim stambenim blokovima mogu se graditi i nadograđivati građevine namijenjeni za rad samo ako se time bitno ne pogoršaju uvjeti rada u postojećim radnim prostorijama, te ako je moguće u novoizgrađenim prostorijama i površinama namijenjenim za rad primijeniti pravila zaštite na radu. Ako se u krugu organizacije grade vatrogasna spremišta, garaže, prostori za parkiranje automobila, prostorije za boravak dežurnih osoba koje vrše osiguranje, skladišta za smještaj materijala i drugi građevine, mora se osigurati da se njihovom izgradnjom ne pogoršaju uvjeti rada u postojećim radnim ili pomoćnim prostorijama. Građevine moraju se u pogledu zaštite od požara locirati, graditi i opremati u skladu s važećim propisima o zaštiti od požara. Pri izradi arhitektonsko-urbanističkih kompozicija potrebno je odrediti međusobni odnos pojedinih urbanističkih elemenata tako da se osigura primjena osnovnih pravila zaštite na radu, naročito u pogledu utvrđivanja dovoljnog prostora za smještaj pojedinih organizacionih jedinica, njihovog budućeg proširenja, međusobnog rasporeda i pristupa ovisno o tehnološkom procesu rada, buci i zagađenosti čovjekove životne i radne okoline. Otvorena skladišta i deponije materijala iz kojih se pri manipulaciji stvara prašina, smiju se graditi odnosno rekonstruirati na udaljenosti od najmanje 20 m od građevinskih objekata namijenjenih za radne prostorije, a na udaljenosti od najmanje 30 m od građevinskih objekata namijenjenih za pomoćne prostorije.
96
Unutar kruga organizacije potrebno je po mogućnosti osigurati osnovni kružni tok prometa. Taj krug mora biti povezan s javnim prometnicama u skladu s uvjetima predviđenim za odgovarajuću lokaciju. Vanjska i unutarnja mjesta rada na otvorenom kao i mjesta rada u zatvorenim prostorima moraju biti uređena na takav način da se pješaci i vozila mogu kretati na siguran način te moraju biti odvojena punom linijom ili zaštitnom ogradom. Ulazi – izlazi Broj izlaza odnosno ulaza u ograđeni krug organizacije mora se predvidjeti ovisno o broju zaposlenih osoba i vremenu potrebnim za napuštanje radnih prostorija u slučaju brze evakuacije (izbijanje požara, eksplozije, elementarnih nepogoda i sl.). Za pristup u krug organizacije potrebno je osigurati ð glavni ulaz-izlaz ð pomoćni ulaz-izlaz - mora biti izveden tako da se može koristiti odmah bez posebnih priprema, ne moraju ga imati organizacije koje koriste površinu do 5 ha. Ulazno-izlazna vrata moraju biti takvih dimenzija da osiguravaju lak pristup vozila i da omogućuju nesmetanu intervenciju specijalnih vozila. U svakoj građevini namijenjenoj za rad potrebno je osigurati mogućnost što bržeg i sigurnijeg provođenja evakuacije i spašavanja radnika za slučaj iznenadnog događaja koji može ugroziti život ili zdravlje. Putovi i izlazi u nuždi moraju biti ð slobodni i voditi što izravnije prema vanjskom prostoru ili do sigurnog područja, ð posebno označeni u skladu s propisima. Broj, raspodjela i dimenzije putova i izlaza u nuždi ovise o upotrebi, opremi i dimenzijama mjesta rada i najvećem broju osoba koje mogu biti nazočne. Maksimalna dužina puta evakuacije radnika do sigurnog prostora može iznositi 50 m, a u katnim građevinama 30 m. Građevine dužine veće od 30 m i s više od 3 kata, moraju imati najmanje dva dovoljno udaljena stubišta, od kojih se jedno koristi za slučaj opasnosti. Stubišta moraju imati izlaze koji vode u slobodni prostor. Kod otvorenih industrijskih postrojenja s etažama do visine manje od 30 m, potrebno je postaviti jedno otvoreno stubište na udaljenosti 25 m od najudaljenijih mjesta rada. Ukoliko nije moguće osigurati provođenje evakuacije i spašavanja radnika na način utvrđen Pravilnikom, potrebno je osigurati pomoćne putove za nužnu evakuaciju (nužne izlaze).
97
Izlazni put evakuacije treba riješiti tako da isti vodi do izlaza iz objekta ili do sigurnog prostora unutar objekta. Izlazni put treba da bude što jednostavniji, dobro osvijetljen, zračan i bez slijepih krajeva. Minimalni broj izlaza i njihovu širinu potrebno je odrediti u ovisnosti o namjeni objekta, broju osoba koje ih koriste kao i o tome da li se osobe kreću horizontalno, u nagibu ili po stepenicama. Smještaj građevina U građevinama u kojima zbog tehnološkog procesa ili njihove namjene postoji povećana mogućnost izbijanja eksplozije ili požara, moraju se isti projektirati i izvesti tako, da postoji mogućnost eksplozivnog odušavanja, te odvođenja dima, plinova i veće količine topline kroz posebne otvore bez opasnosti ugrožavanja radnika. Prostorije predviđene za obavljanje administrativnih poslova, konstrukcijski biroi, dvorane za sastanke i sl. treba u pravilu da budu smještene u posebnim građevinskim građevinama. Ako se iste nalaze u istom građevinskom objektu u kome se nalaze i prostorije u kojima se obavlja proizvodni proces uz povećanu buku i vibracije, onda se one moraju izolirati u skladu sa važećim propisima. Za proizvodne procese pri kojima nastaju nepovoljni toplinski uvjeti ili se razviju štetni plinovi, para ili prašina, koji se ne mogu podesnim sredstvima odstraniti sa mjesta na kojima nastaju, moraju se predvidjeti posebne radne prostorije. Posebne radne prostorije moraju imati najmanje jedan vanjski zid sa otvorom za prirodno provjetravanje (prozor i sl.). Te prostorije treba, u pravilu, da budu smještene u prizemnom građevinskom objektu u kome se prirodno provjetravanje vrši preko otvora na krovu. Ako se prostorije nalaze u višekatnom građevinskom objektu moraju biti smještene na posljednjem katu. Ambulante i zdravstvene stanice trebaju u pravilu biti u blizini radnih prostorija u kojima je zaposlen najveći broj radnika, a trebale bi biti smještene u prizemlju posebnog građevinskog objekta odnosno u prizemlju objekta u kome se nalaze radne ili pomoćne prostorije. Do tih prostorija mora se osigurati nesmetan prilaz sanitetskih kola. Širina svih vrata u tim prostorijama mora biti takva da omogući nesmetano unošenje bolesnika na nosilima. Postrojenja i površine namijenjene za rad na otvorenom prostoru u krugu organizacije trebaju biti tako locirani da omogućuju sigurno kretanje osoba i prometnih sredstava bez opasnosti za život i zdravlje radnika. Razvod energetskih instalacija kao što su instalacije elektrike, plinova, pare, komprimiranog zraka i sl. do pojedinih potrošača u krugu organizacije potrebno je voditi izvan prometnica i drugih opasnih mjesta tako da su trajno zaštićene od mehaničkog
98
oštećenja. Predmetne instalacije postavljaju se pod zemlju ili na visinu izvan manevarskog prostora dizalica i drugih transportnih sredstava u skladu s posebnim propisima. Električne instalacije moraju biti projektirane i izvedene tako da ne predstavljaju opasnost od požara i eksplozije, a osobe moraju biti na odgovarajući način zaštićene od rizika nezgoda uslijed izravnog ili neizravnog dodira. Projektiranje, izrada i izbor materijala i zaštitnih uređaja moraju biti prikladni naponu, vanjskim uvjetima i ovlaštenjima osoba koje imaju pristup dijelovima instalacije. Ako je općim aktom organizacije dozvoljen ulaz i parkiranje teretnih i osobnih motornih vozila u krugu organizacije tada je potrebno osigurati dovoljno prostora za njihovo parkiranje. Parkirališta moraju biti locirana izvan prometnica i požarnih putova. Pristupe u parkiralište i izlaz iz njega treba izvesti tako da se osigura sigurno kretanje pješaka i vozila. U krugu organizacije treba, u pravilu, predvidjeti zelene površine kao i površine za odmor radnika. U tu svrhu mogu se koristiti slobodne površine između građevinskih objekata, koje se nalaze u najmanje zagađenim zonama.
3.1.4. Vodovod i kanalizacija Pri projektiranju, građenju i rekonstrukciji objekata moraju se predvidjeti i ugraditi odgovarajuće vodovodne mreže za opskrbu objekata odnosno radnih i pomoćnih prostorija vodom za piće, za sanitarne potrebe, tehnološke potrebe i za gašenje požara, priključene na gradsku vodovodnu mrežu ili na poseban izvor u skladu s važećim propisima. Za uzimanje vode za piće postavljaju se higijenske slavine. Raspored higijenskih slavina mora biti takav da njihova udaljenost od najudaljenijeg mjesta rada ne bude veća od 100 m. Broj slavina mora biti određen tako da najviše 60 osoba koristi jednu slavinu. U radnim prostorijama i prostorima na otvorenom gdje se obavljaju radovi sa otrovnim i nadražujućim tvarima, a pri kojima postoji opasnost od prskanja takvih tvari u oči, na kožu ili drugi dio tijela, moraju se neposredno u blizini takvih mjesta rada postaviti slavine odnosno tuševi sa čistom tekućom vodom za ispiranje odnosno pranje. Ako se za opskrbu objekta vodom koristi uz gradski vodovod i poseban izvor potrebno je tehnički riješiti vodovodni sistem prema namjeni, da ne postoji mogućnost zagađenja vode za piće i vode za sanitarne potrebe. Za odvođenje otpadnih tehničkih voda koje sadrže masne, lako zapaljive, otrovne ili agresivne tvari, moraju se predvidjeti posebne kanalizacione mreže. Mreže moraju imati ugrađene uređaje za prečišćavanje, odmašćivanje ili neutralizaciju voda, prije njihovog ispuštanja u gradsku kanalizacionu mrežu ili septičku jamu.
99
Otpadne tehničke vode pri čijem miješanju može doći do kemijskih reakcija i stvaranja otrovnih tvari ili eksplozivnih spojeva, moraju se odvoditi u neutralizacione jame posebnim kanalizacionim cijevima, koje moraju biti položene u zemlju. Otpadne vode moraju se odvoditi neposredno u kanale. Odvodi moraju biti opskrbljeni sifonima. Otpadne vode moraju se učiniti neškodljivim prije puštanja u kanalizaciju. Nije dozvoljeno odvođenje otpadnih tehničkih voda iz kruga organizacije u gradsku kanalizacionu mrežu, rijeke, jezera, more, kanale i sl. bez prethodnog prečišćavanja. Ako postoji opasnost od prodora eksplozivnih para i plinova u oborinske vode, nije dozvoljeno spajanje iste na oborinsku i fekalnu kanalizacionu mrežu. Na kanalizacionoj mreži gdje može doći do širenja požara kroz cijevi, moraju se na određenim mjestima izvesti uređaji za sprečavanje prenošenja plamena. Odstranjivanje štetnih otpadaka Pri projektiranju i izgradnji građevinskih objekata moraju se predvidjeti odgovarajuća mjesta za uništavanje odnosno odstranjivanje štetnih otpadaka. Za deponiranje štetnih otpadaka mora se izabrati mjesto koje mora biti uređeno tako da se isključi mogućnost zagađenja zemljišta, podzemnih voda i čovjekove i radne okoline. Mjesta za deponiranje moraju biti ograđena i osigurana od pristupa osoba.
3.2. MJERE ZAŠTITE NA RADU U RADNOM PROSTORU 3.2.1. Uvodne napomene Pravilnikom o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore propisuju se minimalni zahtjevi za građevine namijenjene za radne i pomoćne prostorije glede sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te se primjenjuje na sve radne i pomoćne prostorije i prostore u kojima se stalno ili povremeno obavlja rad, povremeno zadržavaju osobe na radu i u koje dolaze druge osobe po bilo kojem osnovu rada ili korištenja usluga. Odredbe Pravilnika primjenjuju se kad to zahtijevaju uvjeti mjesta rada, vrsta djelatnosti, određene okolnosti ili opasnosti. Odredbe Pravilnika ne primjenjuju se na transportna sredstva izvan pravne osobe, mjesta rada unutar transportnih sredstava, privremena ili pokretna radilišta, rudarstvo, ribarske brodove, polja, šume i druga zemljišta koja su dio pravne osobe osim ako se ne nalaze izvan zgrada pravne osobe. Kako bi sačuvao sigurnost i zdravlje radnika poslodavac se, sukladno Pravilniku o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore treba pobrinuti da:
100
ð su prometni putovi do nužnih izlaza i izlazi prohodni cijelo vrijeme, ð se redovito obavlja tehničko održavanje mjesta rada i opreme i uređaja, a svi uočeni nedostaci koji utječu na sigurnost i zdravlje radnika što prije otklanjaju, ð se mjesto rada, oprema i uređaji redovito čiste do propisane higijenske razine, ð se sigurnosna oprema i uređaji namijenjeni za sprječavanje ili uklanjanje opasnosti, redovito održavaju i provjeravaju. Radnici i/ili njihovi predstavnici trebaju biti obaviješteni o svim mjerama koje će se poduzeti vezano za sigurnost i zaštitu zdravlja na mjestu rada. Poslodavac je dužan o svim pitanjima vezanim za provedbu odredaba Pravilnika savjetovati se s radnicima i/ili njihovim predstavnicima. Mjesta rada moraju biti uređena tako da imaju pristup osobe s invaliditetom, ako je to potrebno što se posebno primjenjuje na prilaze, vrata, prolaze, stubišta, tuševe, umivaonike, zahode i radna mjesta koje izravno koriste hendikepirane osobe i na mjesta koja koriste osobe s invaliditetom kao korisnici usluga. Pojmovi koji se koriste u Pravilniku i njihovo objašnjenje: GRAĐEVINE
- građevine namijenjene za rad s pripadajućim prostorijama,
instalacijama i uređajima, prostorijama i površinama za kretanje osoba na radu, te pomoćnim prostorijama i njihovim instalacijama i uređajima (sanitarne prostorije, garderobe, prostorije za uzimanje obroka hrane, pušenje i povremeno zagrijavanje radnika). RADNE PROSTORIJE - prostorije u kojima se obavljaju proizvodni i drugi radni procesi odnosno u kojima se kreću ili pretežni dio radnog vremena zadržavaju osobe na radu. POMOĆNE PROSTORIJE - prostorije koje služe za higijensko-sanitarne i druge potrebe osobama na radu. HIGIJENSKO-SANITARNE PROSTORIJE - garderobe, kupaonice, umivaonice, prostorije za osobnu higijenu žena, nužnici, prostorije za uzimanje obroka hrane, prostorije za pušenje, prostorije za povremeno zagrijavanje radnika i prostorije za sušenje, čišćenje i dezinfekciju radne odjeće. RADNI PROSTOR - radni prostor izvan radnih prostorija u kojem se obavlja rad, tj. u kojem se kreću ili pretežni dio radnog vremena zadržavaju osobe na radu. RADNA STANICA - mjesto unutar građevine namijenjene za rad predviđeno za obavljanje rada, RADNO MJESTO -
prostor u građevinama poduzeća ili pogona namijenjen za
smještaj radnih stanica, ali i bilo koje mjesto unutar prostora pravne osobe do kojeg radnik ima pristup tijekom svog rada.
101
Pravila zaštite na radu propisana Pravilnikom dužni su pri izradi tehničke dokumentacije i građenju, odnosno rekonstrukciji objekata, pridržavati se: ð investitori, ð organizacije odnosno radne zajednice koje izrađuju tehničku dokumentaciju, ð projektanti koji samostalno obavljaju djelatnost svojim radom, kada projektiraju
građevine u vlasništvu građana namijenjene za radne i
pomoćne prostorije, ð izvođači radova, ð korisnici objekata. Pravila zaštite na radu koja nisu utvrđena Pravilnikom dužni su osigurati investitor, projektanti, izvođači radova i korisnici primjenom pravila zaštite na radu utvrđenim zakonima, pravilnicima, standardima i tehničkim normativima. Pravila zaštite na radu utvrđena Pravilnikom ne odnose se na one radne i pomoćne prostorije i prostore za koje drugačije određeno posebnim propisima kao što su ljevaonice, kudeljare, pekarnice i drugo.
3.2.2. Projektiranje i izvedba Pri projektiranju, izvedbi građevina i završnih radova na elementima objekata primjenjuju se propisana i priznata pravila zaštite na radu i odgovarajući tehnički normativi i standardi, propisi o zaštiti od požara, sanitarni propisi te drugi propisi kojima se ovisno o namjeni građevine trajno osiguravaju uvjeti za siguran rad. Građevina i njezini dijelovi moraju biti projektirani i izvedeni tako da u toku eksploatacije građevine trajno osiguravaju: 1.
stabilnost građevine u odnosu na statička i dinamička opterećenja s obzirom na tehnološki proces rada,
2.
stabilnost građevine u odnosu na meteorološke i klimatske utjecaje,
3.
odvođenje atmosferskog taloga,
4.
odvođenje difuzne pare, ako postoji opasnost od kondenziranja,
5.
zaštitu od požara i eksplozije,
6.
odvođenje štetnosti nastalih u procesu rada,
7.
provjetravanje prostorija,
8.
danje svjetlo,
9.
toplinsku zaštitu,
10.
zvučnu zaštitu,
11.
zaštitu od vibracija,
12.
sigurnost kretanja osoba i transportnih sredstava.
102
Ovisno o veličini i namjeni građevina, ugrađenoj opremi, fizičkim i kemijskim karakteristikama prisutnih tvari kao i najvećemu mogućem broju nazočnih radnika, mjesta rada moraju biti opskrbljena s odgovarajućom opremom za gašenje požara i prema potrebi vatrodojavom i alarmnim sustavima. Priručna oprema za gašenje mora biti lako dostupna i jednostavna za upotrebu. Oprema mora biti označena znakovima u skladu s važećim propisima, a znakovi trajno postavljeni na odgovarajućim mjestima. Osim gore navedenih uvjeta, građevina ili njeni sastavni dijelovi mora udovoljavati i uvjetima u pogledu zaštite radnika od: 1.
toplinskog zračenja,
2.
energetskih zračenja (infracrvenih, ultraljubičastih, ionizirajućih zraka i svjetlosti),
3.
kemijskih utjecaja na radnu okolinu (nadražujućih i otrovnih plinova, para, otrovnih i štetnih dimova, prašine i magle, jetkih i agresivnih tekućina i krutih agensa),
4.
bioloških faktora (bakterija, virusa, gljivica i parazita).
Ako mjesta rada obuhvaćaju opasna područja u kojima, uslijed prirode posla, postoji opasnost od pada radnika ili predmeta, mjesta rada moraju biti opremljena uređajima koji sprječavaju neovlaštene radnike da uđu u ta područja. Opasna područja moraju biti jasno označena i moraju se poduzeti odgovarajuće mjere da se zaštite radnici koji su ovlašteni da uđu u opasna područja.
3.2.3. Veličina i visina prostorija Veličina prostorija Veličina radne prostorije ovisi o vrsti poslova i radnih zadataka koji se u njoj obavlja, broju zaposlenih radnika i dužini trajanja procesa rada. Veličina radne prostorije mora biti takva da na svaku zaposlenu osobu dolazi minimalno: ð 10 m3 slobodnog zračnog prostora i ð 2 m2 slobodne površine poda (površina poda koja nije zauzeta namještajem, oruđima, strojevima, pomoćnim uređajima ili materijalom i ne služi kao prostor za skladištenje). Navedeni normativi se odnose na prostorije u kojima pri radu postoje normalni mikroklimatski uvjeti odnosno u kojima se pri radu ne razvija velika toplina, štetne pare, plinovi i prašina. Ukoliko se radi o prostoriji u kojoj se pri radu razvijaju štetni plinovi, pare i prašina ili se javlja povećana vlaga odnosno postoje nepovoljni toplinski uvjeti, veličina takve radne prostorije određuje se ovisno od djelovanja tih štetnih faktora.
103
Visina prostorija Minimalne visine radnih prostorija moraju iznositi: ð 3,00 m - prostorije s proizvodnim procesima pri kojima se razvijaju neugodni ili štetni plinovi, pare ili prašine ili u kojima vladaju nepovoljni toplinski uvjeti, osim prostorija za koje je drugačije određeno posebnim propisim. ð 2,80 m - prostorije u kojima su pri radu ispunjeni normativi u pogledu mikroklimatskih uvjeta (temperatura, vlažnost, brzina kretanja zraka i toplinsko zračenje), odnosno u kojima se pri radu ne razvijaju štetne pare, plinovi i prašina. Iznimno ove prostorije mogu imati i manju visinu, ali ne manju od: -
2,50 m - ako se u njima obavljaju tihi obrtnički i drugi poslovi,
-
2,20 m - ako se radne prostorije nalaze u građevinskim objektima koji nisu građeni po sada važećim standardima, ili se nalaze u zaštićenim objektima koji su spomenici kulture, a kojima izgled, veličinu i visinu nije moguće mijenjati, uz uvjet da se u procesu rada ne pojavljuju nikakve štetnosti, da na svaku zaposlenu osobu dolazi najmanje 10 m3 zračnoga prostora i 2 m2 slobodne površine poda, te da su pri radu ispunjeni normativi u pogledu mikroklimatskih uvjeta.
ð 2,50 m - prostorije predviđene za obavljanje administrativnih poslova, konstrukcioni biroi, prostorije namijenjene za skladištenje robe i prostorije u kojima se radnici iz jedne smjene zadržavaju manje od dva sata dnevno. Iznimno i ove prostorije mogu imati manju visinu, ali ne manju od 2,20 m, pod uvjetima i za građevinske objekte kao u prethodnom stavku. Objekti tipa kontejner za privremenu namjenu bazirani na dimenzijama standardnih teretnih kontejnera, čija svijetla visina prostorija nije niža od 2,20 m, mogu se koristiti za radne i pomoćne prostorije na privremenim radilištima i drugim mjestima kao privremeno rješenje za kancelarije, vratarnice, garderobe, kioske, skladišta i sl. namjenu, ako su zadovoljeni uvjeti u pogledu volumena zračnog prostora i slobodne površine poda po zaposlenom radniku te normativima u pogledu mikroklimatskih uvjeta. Objekti tipa kontejner predviđeni za stalnu namjenu, mogu se koristiti za radne i pomoćne prostorije samo ako su ispunjeni uvjeti propisani uvjeti u pogledu veličine i visine prostorija, te mikroklimatskih uvjeta.
104
3.2.4. Podovi Pod radne prostorije mora biti iznad nivoa okolnog zemljišta. Odstupanje je dopušteno ako radna prostorija ima dovoljan broj izlaza i ako je zaštićena od podzemnih i površinskih voda. Pod se mora projektirati i izvesti tako da se tijekom eksploatacije objekta trajno osigurava: ð stabilnost, ravna površina i sigurno hodanje, ð toplinska i zvučna zaštita, ð zaštita od difuzne pare, ako postoji opasnost od kondenziranja, ð lako korištenje i održavanje, ð vodonepropusnost, ako se posebno zahtijeva, ð zaštita od požara i zaštita od statičkog elektriciteta. Stabilnost poda mora osiguravati prenošenje predviđenih opterećenja na nosivu konstrukciju bez oštećenja i trajnih deformacija poda. Pod se može staviti u upotrebu samo ako se po poznatim metodama ispitivanja prethodno utvrdi da u suhom stanju osigurava sigurno hodanje. Radna prostorija u kojoj se predviđa zadržavanje osoba duže od dva sata u jednoj smjeni mora imati topli pod s koeficijentom prolaza topline utvrđenim propisanim pravilima zaštite na radu, tehničkim normativima i hrvatskim normama. Ako zbog prirode posla koji se obavlja u radnoj prostoriji nije moguće osigurati navedene uvjete, na mjestu rada u prostoriji se moraju postaviti podmetači ili podloge od materijala sa odgovarajućim koeficijentom prolaza topline. Pod radne prostorije u kojima se nalaze slavine ili slivnici u podu ili drugi priključci za vodovod ili kanalizaciju i u kojoj se razlijeva voda mora biti vodonepropustan s odgovarajućim nagibom prema otvorima odvodnih kanala. Otvori kanala moraju biti snabdjeveni sifonima i izvedeni na pristupačnim mjestima radi mogućnosti čišćenja. Ako se u radnoj prostoriji razlijevaju ili postoji opasnost od razlijevanja zapaljivih, agresivnih i otrovnih tekućina, pod takve prostorije mora biti od materijala koji je otporan na djelovanje tih tekućina i koji ih ne upija i izveden s odgovarajućim nagibom prema slivniku sa sifonom. U radnim prostorijama u kojima se prerađuju organske materije podložne truljenju, podovi moraju biti od nepropusnog i lakočistivog materijala. Pod koji se postavlja neposredno na zemlju mora biti izoliran protiv vlage, ako materijal od koga je izrađen nema hidroizolaciona svojstva. Ako u radnoj prostoriji postoji povećana opasnost od požara, pod prostorije mora biti od negorivog materijala propisanog hrvatskom normom.
105
Ukoliko se u radnim prostorijama koriste individualne peći, oko istih u krugu od najmanje 80 cm mora biti pod od negorivog materijala, ili se gorivi pod na tom mjestu mora zaštititi odgovarajućim negorivim materijalom. Pod s obje strane izlaznih vrata mora biti ravan i jednako uzdignut do udaljenosti koja je najmanje jednaka širini prolaza u vratima.
3.2.5. Zidovi i stropovi Zidovi, stropovi i krovovi moraju biti projektirani i izvedeni u skladu s hrvatskim normama, tehničkim propisima i uvjetima za završne radove u zgradarstvu, izvođenje zidova zgrada,
ugljikovodične
hidroizolacije
krovova
i
terasa,
nagibe
krovnih
ravnina,
provjetravanje, toplinsku i zvučnu zaštitu zgrada. Fasade i vanjski zidovi objekta, i njihovi dijelovi, moraju biti projektirani i izvedeni tako da u toku eksploatacije objekta trajno osiguravaju: ð zaštitu od oborina i atmosferskih utjecaja – tako da zaštite objekt od udarnih kiša, vjetra, snijega i voda koje nastaju zbog topljenja snijega i leda i da zajedno s krovnim površinama osiguraju odgovarajuću zaštitu objekta, ð zaštitu od požara, ð odvođenje atmosferskog taloga - sistem odvođenja atmosferskog taloga mora se projektirati i izvesti tako da talog, koji se očekuje s obzirom na klimatske i atmosferske uvjete područja u kome se objekt izgrađuje, ne smije prodrijeti u objekt ni oštetiti fasadne površine. ð odvođenje difuzne pare, ako postoji opasnost od kondenziranja - fasade i vanjski zidovi objekta, u čijim prostorijama nastaju vodene pare koje mogu prodrijeti kroz fasade i vanjske zidove ili u njihovu konstrukciju, moraju se projektirati i izvesti tako da difuzne pare ne mogu prodrijeti u slojeve u kojima bi se mogle kondenzirati. Ako se u prostoriji predviđa pojava difuznih para, mora se osigurati da se pare odnosno njihov kondenzat odvodi izvan objekta bez oštećenja elemenata objekta. ð toplinsku i zvučnu zaštitu, ð danje svjetlo, ð sigurnost od prodora neovlaštenih osoba, ð sigurnost korištenja balkona, lođa, ispusta i drugih elemenata fasade, ð stabilnost svih elemenata i dijelova. Stropovi radnih prostorija u kojima se razvija mnogo pare maraju biti izvedeni od materijala koji sprečavaju kondenziranje. Proračun difuzne pare mora biti izrađen u skladu s hrvatskom normom.
106
Površine zidova i stropova radnih prostorija moraju biti obojene svijetlim bojama, osim u radnim prostorijama u kojima sunčana svjetlost može štetno djelovati na sirovine ili gotove proizvode. Zidovi, pregrade, stropovi i drugi konstruktivni elementi radnih prostorija u kojima se obavlja tehnološki proces pri kojem se izdvajaju štetne, zapaljive i eksplozivne materije, moraju biti izgrađeni tako da se na njima onemogući skupljanje odnosno zadržavanje prašine i drugih štetnih i opasnih materija. Površine takvih konstruktivnih elemenata moraju biti obrađene (keramičkim pločicama, uljanom bojom, zaštitnim premazima i sl.), tako da se omogući lagano čišćenje i pranje, te da se isključi propuštanje odnosno apsorbiranje štetnih, zapaljivih i eksplozivnih materija. Zidovi i pregradne stijene od stakla ili drugog lako lomljivog materijala moraju biti projektirane i izvedene tako da u toku eksploatacije objekta bude izbjegnuta mogućnost njihovog loma i povređivanje radnika (ukrućivanjem, ograđivanjem, označavanjem i sl.).
3.2.6. Krovovi Krovovi objekata moraju biti projektirani i izvedeni u skladu s hrvatskim normama, tehničkim propisima i uvjetima za završne radove u zgradarstvu, ugljikovodične hidroizolacije krovova i terasa, nagibe krovnih ravnina, provjetravanje, toplinsku i zvučnu zaštitu zgrada. Krov objekta i svi dijelovi krova moraju biti projektirani i izvedeni tako da u toku eksploatacije trajno osiguravaju: ð zaštitu od oborina i atmosferskih utjecaja, ð zaštitu od požara, ð odvođenje atmosferskog taloga, ð odvođenje difuzne pare, ako postoji opasnost od kondenziranja, ð toplinsku i zvučnu zaštitu, ð sigurnost od prodora neovlaštenih osoba, ð sigurnost kretanja po prohodnom odnosno neprohodnom krovu. Krov mora biti projektiran i izveden tako da u odnosnim klimatskim i atmosferskim uvjetima zaštiti objekt od udarnih kiša, vjetra, snijega i voda koje nastaju zbog topljenja snijega i leda, kao i da zajedno s vertikalnim površinama koje štite objekt sa strana osigura jednaku zaštitu cijelog objekta. Krovovi i svjetlarnici od stakla moraju biti zaštićeni žičanom mrežom ako postoji mogućnost pada predmeta sa okolnih zgrada. Krovovi radnih prostorija u kojima nema stropova moraju osigurati neposrednu toplinsku i zvučnu zaštitu radnog prostora.
107
Ukoliko zbog tehnološkog procesa rada u prostoriji, postoji opasnost od eksplozije, krov treba biti projektiran i izveden s laganim pokrivačem u skladu s posebnim propisima.
3.2.7. Tehnički zahtjevi za prozore i vrata Prozori, vanjska i balkonska vrata i drugi vanjski otvori moraju se projektirati i izvesti tako da se zadovolje slijedeći uvjeti: ð da se u toku eksploatacije objekta trajno osigurava: 1.
zaštita od oborina i atmosferskih utjecaja,
2.
prirodna rasvjeta prostorija,
3.
toplinska zaštita,
4.
provjetravanje,
ð da se mogu iznutra zatvarati i da onemogućavaju otvaranje izvana, ð da se u toku eksploatacije objekta mogu sigurno održavati i čistiti s vanjske i unutrašnje strane, ð prozori, bez ili s niskim parapetima te vanjska i balkonska vrata i slični otvori, moraju biti osigurani ogradama ili zaštićeni na drugi odgovarajući način. Položaj, broj i dimenzije vrata i ulaznih vrata, te materijali potrebni za njihovu izradbu određeni su prirodom i upotrebom prostorija i prostora. Mehanička vrata i ulazna vrata moraju djelovati na takav način da ne postoji opasnost od ozljeda radnika. Unutrašnja vrata moraju se projektirati i izvesti tako da trajno osiguravaju povezivanje i odvajanje prostorija objekta, toplinsku zaštitu, zvučnu zaštitu i provjetravanje. Unutrašnja vrata se moraju projektirati i izvesti tako: ð da se mogu ostaviti u zatvorenom ili otvorenom položaju, zaključavati ili otključavati ako namjenom drugačije nije određeno, ð da njihove mjere i konstrukcija odgovaraju stalnoj ili povremenoj frekvenciji prolaza osoba, ð da ne može doći do njihovog iskrivljenja, ako se nalaze između prostorija s različitim temperaturama. Ostakljene površine vrata s prozirnim lako lomljivim staklom moraju biti posebno označene tako da se u toku korištenja izbjegne mogućnost povređivanja radnika. Ako prozirne ili prozračne površine na vratima i ulaznim vratima nisu napravljene od sigurnosnog materijala i ako postoji opasnost od ozljede radnika ako se vrata ili ulazna vrata razbiju, površine moraju biti zaštićene od loma. Ako izlazna vrata vode na otvoreni prostor, razina poda s vanjske strane vrata može biti samo za jednu stepenicu niža od razine s unutarnje strane i ne više od 20 cm. Prolaz u izlaznim vratima ne smije biti uži od 0,7 m.
108
Vrata s automatskim otvaranjem moraju biti izvedena tako da se u slučaju nestanka energije mogu otvarati ručno. Ako vrata s automatskim otvaranjem služe kao predviđeni izlaz za evakuaciju radnika, moraju imati mogućnost zaokretanja u smjeru izlaznog puta. Vrata u radnoj prostoriji u kojoj postoji opasnost od požara ili eksplozije moraju se postaviti prema smjeru najbližeg izlaza i otvarati se prema van. Takva vrata moraju biti od negorivog materijala izvedena prema hrvatskoj normi i tehničkim propisima. Propusna moć vrata mora biti takva da zadovolji potrebe evakuacije bez umanjenja efektivne širine hodnika, stubišta, odmorišta i drugih prolaza. Okretna vrata i ulazna vrata moraju biti prozirna ili moraju imati providne umetke. Klizna vrata moraju biti opskrbljena sa sigurnosnom napravom koja sprječava njihovo iskakanje i prevrtanje. Velika pokretna vrata na halama, skladištima, garažama i slično moraju se projektirati i izvesti tako da se mogu jednostavno i lagano otvarati i zatvarati bez mogućnosti ispadanja iz ležišta i rušenja. Ako se takva vrata koriste i za prolaz osoba, onda je na njima potrebno izvesti i posebna vrata. Vrata za pješake moraju biti predviđena u neposrednoj blizini svakih ulaznih vrata namijenjenih strogo kolnom prometu, sve dok je to sigurno za prolaz pješaka; takva vrata moraju biti jasno označena i ostati stalno nezapriječena.
3.2.8. Prometnice u radnim i pomoćnim prostorima Raspored i širina unutrašnjih i vanjskih prometnica mora odgovarati potrebama i namjeni prometa. Za kretanje vozila i osoba prometnice moraju biti projektirane i izvedene tako da: ð trajno osiguravaju prenošenje predviđenih opterećenja bez oštećenja i trajnih deformacija, ð trajno osiguravaju stabilnost, ravnu površinu, sigurno kretanje transportnih sredstava i hodanje ljudi. Unutrašnje prometnice trebaju biti projektirane i izvedene tako da omogućavaju dobru vidljivost za vrijeme kretanja vozila i osoba. Na mjestima gdje je vidljivost smanjena i na mjestima intenzivnog kretanja tereta moraju se postaviti odgovarajući napisi koji upozoravaju na mogućnost nailaska transportnog sredstva, svjetlosni i zvučni signali, brklje i ograde u obliku rešetaka koje sprečavaju brz i nesmotren izlazak pješaka na mjesto kretanja transporta. Ako se u krugu organizacije i u prostorijama kreću motorna vozila moraju se postaviti prometni znaci prema propisima za saobraćaj na javnim putovima.
109
Putovi za transport tereta i putovi za kretanje osoba trebaju biti projektirani i izvedeni tako da se što manje presijecaju i poklapaju. Na mjestima presijecanja puta za masovno kretanje osoba i željezničke pruge moraju se izgraditi prijelazni mostovi ili tuneli. Svi transportni putovi, prijelazi i prolazi za osobe moraju biti uvijek slobodni za kretanje i noću dobro osvijetljeni. Unutrašnje prometnice koje prolaze kroz radne prostorije moraju biti postavljene u nivou poda. Gornji rub tračnica kolosijeka koji prolazi kroz halu mora ležati u nivou poda hale tako da odstupanje ne prelazi ± 1 cm. Okretnice za vagone moraju biti osigurane od okretanja pri prelazu preko njih. Putovi i prometnice na otvorenom prostoru moraju imati odgovarajuće kanale sa slivnicima za oticanje površinske vode, izvedene tako da ne ometaju slobodno kretanje osoba i transportnih sredstava. Noću, za vrijeme rada, vanjske i unutarnje prometnice moraju biti osvijetljene u skladu s hrvatskim normama. Otvori, kanali i jame, potrebne radi tehnoloških ili pogonskih razloga, ako se nalaze na mjestu gdje se kreću transportna sredstva i osobe, moraju biti pokrivene odgovarajućim čvrstim pločama ili ograđene čvrstim i sigurnim ogradama. Ako se otvori, kanali i jame na prometnicama zaštićuju pokrivanjem poklopcima ili odgovarajućim čvrstim pločama, onda one moraju biti ugrađene na otvor tako da se ne mogu pomicati, moraju biti dimenzionirane za predviđena opterećenja bez mogućnosti loma i deformiranja i moraju biti položene u istoj razini kao i ostali dio prometnice tako da ne postoji mogućnost spoticanja pri hodu. Pri kretanju motornih vozila u krugu organizacije udaljenost između građevinskog objekta ili ma kog zida i vanjskog ruba gabarita vozila ne smije biti manja od 0,75 m i mora biti obilježena vidnim znacima (ivičnjakom i sl.). Visina kolskih prolaza (tunela, mostova, galerija, nadzemnih vodova) na unutrašnjim prometnicama mora biti za 0,50 m veća od visine gabarita vozila predviđenih za kretanje tim prometnicama, a širina kolskih prolaza mora iznositi najmanje po 0,50 m mjereno od bočnih rubova gabarita vozila. Dvosmjerna cesta u krugu organizacije mora biti široka najmanje 5 m, a jednosmjerna najmanje 3 m. U radnim prostorijama moraju se osigurati slobodne površine za prolaz ljudi, kao i transportni putovi, s tim da glavni hodnici za prolaz ljudi moraju biti široki najmanje 1,50 m, a sporedni hodnici najmanje 1 m. Širina transportnih putova mora biti takva da omogući siguran i lak transport materijala, dijelova i proizvoda. Širina transportnih putova ne smije biti manja od 1,80 m odnosno mora biti za 0,80 m veća od širine transportnih sredstava odnosno materijala, dijelova i proizvoda koji se najčešće prenose.
110
Transportni putovi moraju biti vidno obilježeni linijama svijetle boje širine najmanje 5 cm, odnosno metalnim klinovima sa promjerom glave od najmanje 5 cm usađenim u nivou poda prostorije. Radi lakog opsluživanja i čišćenja oruđa za rad moraju se osigurati sigurni prolazi širine najmanje 0,70 m. U radnim prostorijama moraju se osigurati i posebno obilježiti slobodne površine potrebne za slaganje materijala, dijelova i proizvoda u fazi obrade. Utovarno-istovarne površine, prilazi takvim površinama i njihove prometnice moraju biti izgrađeni od tvrde podloge. Širina prilaza i prometnica utovarno-istovarnim površinama ne smije bita manja od 5 m pri dvosmjernom kretanju vozila odnosno 3 m pri jednosmjernom kretanju vozila. Prilazi utovarno-istovarnim površinama moraju imati sa obje strane pješačke staze širine najmanje 0,50 m s odgovarajućim proširenjima na zavojima. Na utovarno-istovarnim površinama, prilazima takvim površinama i prometnicama za teretna motorna vozila moraju biti postavljeni prometni znakovi i oznake koji su propisani za javne putove. Kretanje vozila na utovarno-istovarnim površinama, prilazima takvim površinama i prometnicama treba u pravilu biti jednosmjerno. Utovarno-istovarne površine moraju biti noću osvijetljene u skladu s hrvatskim normama. Skladišta Najmanja dopuštena širina manipulativnih putova odnosno prometnica u skladištima mora iznositi: ð 1,50 m - u prostoriji širine do 15 m, ð 2,40 m - u prostoriji širine od 16 do 40 m, ð 3 m ili dvije prometnice svaka širine 2 m - u prostoriji širine od 41 do 80 m, ð na svakih 40 m širine, po jedna prometnica 3 m - u prostoriji širine preko 80 m. ð Ostali bitni uvjeti vezani za skladišta: ð skladišne prostorije moraju na svakih 30 m dužine imati poprečne prometnice širine najmanje 1,80 m, ð ako se roba uskladištava u regale ili palete, glavna prometnica ne smije biti uža od 1,5 m, a razmak između regala ne smije biti manji od 0,80 m, ð udaljenost uskladištene robe od zidova, međukatnih konstrukcija i stropova od izlaza i hidranata, ne smije biti manja od 0,80 m, a od rasvjetnih armatura i grijaćih tijela od 0,50 m.
111
ð u priručnim skladištima i skladištima površine manje od 100 m2, udaljenost uskladištene robe od zida ne smije biti manja od 0,30 m. ð prostor za uskladištenje mora biti obilježen linijom bijele postojane boje, a prolazni manipulativni putovi linijom postojane žute boje širine najmanje 5 cm. Gore navedeni parametri vrijede ukoliko posebnim propisima nije drugačije određeno
3.2.9. Unutarnja, vanjska stubišta, zaštitne ograde i rukohvati Unutarnja stubišta Stubišta u objektima moraju biti raspoređena tako da osiguravaju lako izlaženje iz svih dijelova objekta. Po svojem položaju i dimenzijama stubišta moraju imati usklađenu propusnu moć u ovisnosti o broju osoba koje se njima koriste. Stubišta moraju biti izvedena tako da jasno ukazuju smjer prema izlazu iz objekta. Izlazne stepenice koje se nastavljaju u podrum ili druge niže etaže, trebaju biti odvojene pregradama, vratima ili nekim drugim pogodnim načinom na etaži gdje se izlazi iz zgrade, tako da se učini jasnim smjer izlaženja. Stubišni put s odmorištima mora se nastavljati bez suženja duž smjera izlaznog puta. Stubišta i prilazi stubištima moraju biti dobro osvijetljeni, a izvori svjetlosti moraju biti postavljeni tako da osvjetljavaju zonu kretanja i da ne zasljepljuju osobe. Svako stubište mora imati barem s jedne strane rukohvat. Na stubištima nije dozvoljeno slijedeće: ð voditi instalacije ili postavljati ukrase ako se njima smanjuje prostor izlaza, ð ne smiju se stavljati stvari koje mogu zbuniti osobe, kao što su zrcala, neobilježene pregrade i razne dekoracije, na način koji bi mogao izazvati zabunu u pogledu pravca izlaženja. Za stubišta su propisane dimenzije stubišnog kraka, gazišta i dozvoljena odstupanja prema slijedećem: ð korisna širina stubišnog kraka tj. širina stepenica mjerena između rukohvata i zida, kod unutrašnjih stepenica ne može biti manja od 1,10 m, a mora odgovarati broju osoba koje ih koriste i rasporedu prostorija u objektu. ð stubišni krak mora imati najmanje 3 stepenice, ali ne više od 18 stepenica. ð širina odmorišta ili podesta ne može biti manja od širine stubišnog kraka, a dužina odmorišta između stubišnih krakova ne smije biti manja od 1,10 m. ð materijal gazišta i odmorišta stubišta ne smije biti klizav, a ako postoji opasnost od klizanja potrebno je na površini gazišta staviti materijal koji nije klizav.
112
ð visina stepenica u građevinskim objektima namijenjenim za radne i pomoćne prostorije mora iznositi od 13 - 19 cm, a širina gazišta od 26 - 36 cm, zavisno o njihovoj namjeni. ð sve stepenice na istom stubištu moraju biti jednake po visini i širini gazišta, a odstupanja u širini gazišta i u visinama pojedinih stepenica, ne smiju biti veća od 0,5 cm. Zavojito stubište u radnim i pomoćnim prostorijama može se postavljati samo u izuzetnim slučajevima, a mora biti projektirano i izvedeno tako da na najužem dijelu širina gazišta ne bude manja od 13 cm. Zavojito stubište ne može se koristiti kao izlaz za slučaj evakuacije i spašavanja radnika. Vanjske stepenice Vanjska stubišta koja se koriste kao izlaz moraju biti projektirana i izvedena tako da ih mogu koristiti sve osobe, a osnovni zahtjevi za ista su: ð zaštitna ograda mora biti visine najmanje 120 cm, ð stepenice moraju biti zaštićene od atmosferskih padavina, ð ako stubišta nije moguće odgovarajuće zaštititi, mora se u zimskim uvjetima osigurati njihovo redovno čišćenje i održavanje, ð metalni dijelovi stubišta moraju biti zaštićeni od korozije u skladu s važećim propisima. Zaštitne ograde i rukohvati Stubište i stubišno odmorište duž rubova s otvorene strane moraju imati zaštitnu ogradu s rukohvatom. Zaštitne ograde i rukohvati moraju biti postavljeni kontinuirano na cijeloj dužini kraka stubišta. Stubišta koja imaju do 10 stepenica moraju biti sa jedne strane ograđena sigurnom ogradom, a stubišta sa više od 10 stepenica moraju imati ogradu za obje strane. Galerije, platforme (podiji), prelazne rampe, prelazi, mostovi i sva mjesta rada na visini većoj od 120 cm iznad terena ili poda prostorije s kojih se može pasti, moraju biti ograđena čvrstom zaštitnom ogradom. Konstrukcija zaštitnih ograda i rukohvata mora biti izvedena bez stršećih dijelova ili umetnute oplate, koji bi mogli zahvatiti odjeću osoba. Visina zaštitne ograde ne smije biti manja od 100 cm mjereno od poda. Rukohvati i zaštitne ograde na stepenicama moraju biti postavljeni na visini od 100 cm iznad gornje površine gazišta, mjereno okomito od sredine gazišta stubišta do vrha rukohvata odnosno ograde. Rukohvati moraju biti izvedeni tako da ruka može po njima kliziti bez prekida.
113
Popuna zaštitne ograde (prečke, međuprečke, stupovi, umeci) mora biti konstruirana za jednolično opterećenje preko ukupne površine ograde. Razmak i dimenzije popune ograde moraju odgovarati horizontalnom opterećenju na rukohvatu ograde od najmanje 700 N/m. ð Ako se popuna zaštitne ograde izvodi od dužinskih međuprečki, onda se mora predvidjeti dovoljan broj međuprečki i to tako da slobodan razmak između prečki, mjereno okomito na tok prečke, ne prelazi 25 cm između prečki odnosno vrha poda, gazišta ili obruba. ð Ako se popuna zaštitne ograde izvodi u obliku okomitih prečki onda okomite prečke ograde ne smiju biti međusobno udaljene više od 14 cm. Površine potpuno ili djelomično ispunjene umecima od čvrste žičane mreže, razapetom metalnom konstrukcijom ili ornamentalnim rešetkama koje zaštićuju od pada kroz zaštitnu ogradu moraju odgovarati zaštiti s umetnutim prečkama ili okomitim stupovima, a dozvoljena je i druga kombinacija načina izvedbe koja osigurava jednaku sigurnost. Na mjestima gdje postoji opasnost od padanja predmeta s visine, zaštitna ograda mora imati na svom donjem dijelu punu rubnu zaštitu visine najmanje 15 cm mjereno od razine površine. Ako se neprekinuti čvrsti obrub postavlja na donjem dijelu stubišne ograde, onda njegov vrh mora biti paralelan s vrhom stubišta, a visina obruba ne smije biti manja od 7,5 cm mjereno pod pravim kutovima prema obrubu, od njegovog vrha do izbočine gazišta.
3.2.10. Mostovi, rampe, radne platforme i pješačke staze Premošćeni prijelazi, platforme, utovarni mostovi i galerije koji se koriste za prijenos i prijevoz tereta moraju biti projektirani i izvedeni tako da su dovoljno široki i čvrsti bez mogućnosti rušenja i ljuljanja za vrijeme korištenja. Podovi po kojima se prenosi i prevozi teret moraju biti: ð ravni, bez pukotina i rupa, ð osigurani od klizanja, ð ako su postavljeni na visini većoj od 120 cm iznad poda ili tla, duž rubova s otvorene strane moraju imati čvrste zaštitne ograde visine najmanje 100 cm. Širina prolaza, platforme, odnosno mosta po kome se prenosi teret mora iznositi najmanje 1,60 m.Teretne platforme moraju imati barem jedno mjesto za izlaz, a platforme duže od 30 m moraju imati mjesto za izlaz na svakom kraju. Ako se unutar zgrade kao izlaz, ili je sastavni dio izlaza, koristi rampa, mora biti odijeljena pregradom od drugih dijelova zgrade, a ista mora udovoljavati slijedećim zahtjevima: ð nagib rampi između odmorišta ne smije se mijenjati,
114
ð min širina rampi je 1,10 m i mora odgovarati broju osoba koje ih koriste, ð rampe s nagibom do 10% ne moraju imati odmorišta, a ako je nagib rampe iznad 10%, ali ne strmiji od 17%, maksimalna visina između odmorišta ne smije biti viša od 4,0 m, ð rampe moraju duž rubova s otvorene strane imati zaštitne ograde i rukohvate, ð rukohvati se moraju postavljati na rampe s nagibom do 10%, ð nagib rampe u radnim prostorijama ne smiju biti veći od 40%.
3.2.11. Vertikalni prilazi Za prilaz na radne platforme, galerije, krovove građevina, za ulazak u okna, šahtove i sl. gdje se poslovi obavljaju povremeno mogu se koristiti vertikalni prilazi izvedeni u obliku čvrstih metalnih ljestava postavljenih vertikalno ili koso sa kutom nagiba većim od 75° prema horizontali. Osnovni uvjeti za ljestve su sljedeći: ð prečke ljestava moraju biti od okruglog željeza min ø16 mm i dobro zakovane, odnosno zavarene za stranice ljestava na vertikalnom razmaku od najviše 300 mm. ð širina ljestava ne smije biti manja od 450 mm. Ljestve, čija je visina veća od 3 m: ð moraju počevši od sedme prečke (oko dva metra od poda) imati čvrstu leđnu zaštitu (leđna zaštita mora biti izrađena u obliku kaveza načinjenog od lukova od plosnatog željeza, s unutrašnjim radijusom ne manjim od 700 mm niti većim od 800 mm, koji moraju biti pričvršćeni za stranice ljestava na međusobnom razmaku ne većim od 1400 mm), ð lukovi moraju biti povezani vertikalama od plosnatog željeza na razmaku ne većem od 250 mm. ð lukovi i vertikale od plosnatog željeza koji međusobno zatvaraju kavez, moraju biti tako dimenzionirani i učvršćeni za ljestve da pružaju sigurnu zaštitu osobama od pada s visine. Ljestve moraju biti kruto vezane sa zgradom, građevinom ili konstrukcijom u razmacima ne većim od 3 m. Ljestve
moraju
biti
postavljene
paralelno
sa
zgradom
ili nekom
drugom
konstrukcijom. Ako ljestve nemaju leđobran, nego je predviđeno da se osobe penju između ljestava i zida, razmak između prečke ljestava i zgrade mora iznositi 70 do 80 cm. Ako su ljestve
115
pričvršćene za zid ili stup moraju od površine zida odnosno stupa biti udaljene najmanje 160 mm. Na ljestvama čija je visina veća od 20 m moraju se na udaljenostima od 6 do 8 m ugraditi odmorišta (platforme ili podesti). Rukohvati ljestava (stranice) za prilaženje rubovima platformi, galerija, na krovove građevina i rukohvati ili stranice ljestava za prilaženje radnoj platformi moraju se produžiti najmanje za 75 cm iznad poda na koji su postavljene. Leđna zaštita mora biti produžena najmanje 1 m iznad poda na koji su ljestve postavljene.
3.2.12. Pokretne stepenice Pokretne stepenice (eskalatori) za prijevoz osoba moraju biti projektirane i izvedene u skladu s važećim propisima, moraju djelovati sigurno te biti opremljene svim potrebnim zaštitnim napravama. One moraju biti opremljene lako uočljivim i lako dostupnim uređajima za isključenje u nuždi. Pokretne stepenice ne smiju biti jedini izlaz iz građevine za slučaj opasnosti, a neprekinuti vertikalni put ne smije biti viši od jedne etaže. Gazeće površine pokretnih stepenica moraju biti vodoravne, njihova širina mora biti min 40 cm - max 110 cm, a dubina gazišta mora iznositi najmanje 38 cm. Čvrste ograde (balustrade) moraju biti postavljene sa obje strane visine min 85 cm, a max 110 cm, a moraju biti izvedene tako da ne mogu ukliještiti odjeću korisnika. Stranice ograda okrenute prema stepenicama, moraju biti glatke. Ograde pokretnih stepenica na gornjoj strani moraju imati glatki rukohvat u obliku pokretne trake koja ima istu brzinu i smjer kretanja kao i stepenice. Pokretne stepenice moraju imati mehanizam za kočenje s mehaničkim djelovanjem, koji u slučaju nestanka struje može zaustaviti stepenice bez obzira na smjer kretanja. Sva mjesta uklještenja na objektu u blizini pomičnih stepenica moraju biti zaštićena.
3.2.13. Prirodno i umjetno osvjetljavanje Osvjetljenje radnih prostorija, prostora izvan radnih prostorija i površina namijenjenih za rad mora se projektirati i izvesti u skladu sa standardom, tako da se osobama koje obavljaju poslove i radne zadatke omogući dobro viđenje, odnosno točno i brzo opažanje uz što manji zamor očiju. Radne prostorije moraju imati otvore za prirodno osvjetljavanje (prozori, krovni svjetlarnici, staklene pregrade, ostakljena vrata i sl.), a raspored, površina i broj tih otvora mora odgovarati vrsti poslova koji se u radnoj prostoriji obavljaju.
116
Ostakljene površine moraju biti raspoređene tako da osiguravaju ravnomjerno osvjetljavanje svih dijelova radne prostorije, a njihova ukupna površina mora iznositi najmanje 1/8 površine poda radne prostorije. Otvore za prirodno osvjetljavanje treba raspoređivati tako da se spriječi direktno upadanje sunčeve svjetlosti na mjesta rada, a u suprotnom je potrebno primijeniti sredstva za zasjenjivanje (zastori, zavjese, brisoleji, premazivanje okana, nadstrešnice, podesne vrste stakla ...). Ako zbog tehnološkog procesa rada, radne prostorije ne mogu u potpunosti ili djelomično biti prirodno osvijetljene (prostorije bez prozora i svjetlarnika), iste se mogu koristiti za rad samo ako je osigurano umjetno osvjetljenje u skladu s prirodom tehnološkog procesa. U prostorijama koje se istovremeno osvjetljavaju prirodnom i umjetnom svjetlošću, boja umjetnog osvjetljenja mora biti što sličnija prirodnoj svjetlosti. Kod umjetnog osvjetljenja potrebno je osigurati, u ovisnosti o zahtjevima pojedinih djelatnosti, i dopunsko osvjetljenje na mjestima rada. Umjetno osvjetljenje mora ispunjavati uvjete u pogledu jakosti i ravnomjernosti osvjetljenja te uvjete za sprečavanje direktnog bliještanja u skladu sa standardom. Kod osvjetljavanja prostorija u zgradi sa vertikalno postavljenim ostakljenim površinama koje su okrenute prema drugim objektima ili zaklonima, udaljenost od tih objekata ili zaklona treba biti po mogućnosti najmanje dva puta veća od visine susjednih objekata. Pri projektiranju vertikalnih, horizontalnih, i kosih ostakljenih površina na građevini moraju se predvidjeti i odgovarajuća pomoćna sredstva i uređaji (pomične ljestve ili platforme, pomične staze, itd.) za lako, efikasno i bezopasno čišćenje njihovih vanjskih i unutrašnjih površina. Instalacije rasvjete u prostorijama s mjestima rada i u prolazima moraju biti izvedene na takav način da ne postoji opasnost ozljede radnika kao rezultat vrste postavljene rasvjete. Mjesta rada u kojima su radnici posebno izloženi opasnostima u slučaju kvara umjetne rasvjete moraju biti opskrbljena s nužnom rasvjetom odgovarajuće jačine.
3.2.14. Temperatura, relativna vlažnost i brzina kretanja zraka U svim radnim prostorijama moraju se u ljetnom i zimskom razdoblju osigurati povoljni uvjeti rada u pogledu temperature, vlažnosti i brzine kretanja zraka. Ako radni proces to dopušta, u radnim prostorijama se zavisno od vrste radova moraju osigurati sljedeći mikroklimatski uvjeti: ð rad bez fizičkog naprezanja 20 – 24 °C ð laki fizički rad
18 – 20 °C
117
ð teški fizički rad
12 – 18 °C.
Ako se u toplom razdoblju koriste klima uređaji razlika između vanjske i unutarnje temperature ne smije prelaziti 7°C. Pri korištenju uređaja za klimatizaciju preporuča se relativna vlažnost od 40 do 60%. Ukoliko takvi uređaji ne postoje potrebno je poduzimati odgovarajuće mjere za smanjenje temperature zraka u prostorijama. Brzina kretanja zraka u radnim prostorijama ovisi o vrsti rada i tehnološkom procesu, a ne smije biti veća od: ð 0,5 m/s u zimskom razdoblju (temperatura vanjskog zraka do 283 K), ð 0,6 m/s u prijelaznom razdoblju (temperatura vanjskog zraka od 283 K do 300 K) ð 0,8 m/s u toplom razdoblju (temperatura vanjskog zraka preko 300 K). Ukoliko se koriste uređaji za klimatizaciju brzina strujanja zraka na stalnom radnom mjestu ne smije biti veća od 0,2 m/s. Moraju se poduzeti mjere da ima dovoljno svježeg zraka u ograđenim mjestima rada, uzimajući u obzir radne postupke koji se koriste i fizičke zahtjeve koji se postavljaju radnicima. Ako se koristi sustav prisilnog provjetravanja, mora biti prilagođen radnom procesu. Bilo koji kvar mora biti označen nadzornim sustavom gdje god je to potrebno zbog zdravlja radnika. Ako se koriste uređaji za kondicioniranje zraka ili mehaničko provjetravanje, isti moraju osigurati vlažnost zraka koja ne uzrokuje nelagodu. Bilo kakva naslaga ili nečistoća koje mogu proizvesti opasnost za zdravlje radnika preko zagađenja atmosfere, moraju se bez odgode odstraniti. Prozori, svjetlarnici i staklene pregrade bi trebali omogućiti da se izbjegnu pretjerani učinci sunčeva svjetla na mjesta rada, uzimajući u obzir prirodu rada i mjesta rada.
3.2.15. Zagrijavanje prostorija Za vrijeme hladnog razdoblja mora se osigurati zagrijavanje radnih prostorija u kojima se radnici zadržavaju stalno ili duže od dva sata bez prekida,. Zagrijavanje radnih prostorija sa površinom poda do 500 m2 u kojima se pri proizvodnji ne izdvajaju i ne koriste zapaljive ili eksplozivne tvari, može se osigurati pomoću peći na kruto ili tekuće gorivo, plin ili električnu energiju. Peći na kruta, tekuća i plinovita goriva moraju biti priključene na odgovarajući dimnjak. Individualne peći, postavljene u prostorijama u kojima rade i borave ljudi ne smiju se upotrebljavati ako njihovom upotrebom dolazi do oslobađanja štetnih tvari u koncentracijama većim od dopuštenih. Za zagrijavanje radnih prostorija u kojima se pri proizvodnji izdvajaju ili koriste zapaljive i eksplozivne tvari bez obzira na površinu poda prostorije, kao i zagrijavanje
118
prostorija sa površinom poda preko 500 m2, mora se predvidjeti i osigurati sistem centralnog grijanja (parom, toplom vodom, toplim zrakom i sl.). Sistem centralnog grijanja pomoću toplog zraka ne smije se primijeniti u radnim prostorijama u kojima zbog povećane temperature i brzine kretanja zraka može doći do povećanog isparavanja otrovnih tvari. Prenosiva grijaća tijela i uređaji za lokalno zagrijavanje manjeg prostora kao i uređaji za usmjereno grijanje zraka ne smiju se koristiti za zagrijavanje radnih i pomoćnih prostorija u kojima radnici rade ili borave duže od 2 sata neprekidno. Raspored grijaćih tijela (radijatora i sl.) mora biti takav da se u radnoj prostoriji osigura ravnomjerna temperatura, a temperatura na površini grijaćih tijela ne smije biti veća od 403 °K - za radne prostorije u kojima se pri radu ne izdvajaju i ne koriste zapaljive i eksplozivne tvari, 383 °K - za radne prostorije u kojima se pri radu izdvaja prašina koja nije zapaljiva, eksplozivna ili otrovna. Grijaća tijela čija je temperatura na površini tijela viša od 363 °K moraju biti zaštićena od slučajnog dodira. Temperatura na površini grijaćih tijela u radnim prostorijama u kojima se pri radu izdvajaju zapaljive, eksplozivne ili otrovne prašine, plinovi i pare određuje se ovisno o osobini i količini izdvojenih tvari. U radnim prostorijama u kojima se pri radu izdvaja prašina, površina grijaćih tijela mora biti glatka i čista. Temperatura toplog zraka za zagrijavanje radne prostorije (pomoću kalorifera i sl.) ne smije biti viša od 333 °K ako se zrak dovodi sa visine veće od 3,50 m mjereno od poda, odnosno veća od 313 °K ako se zrak dovodi sa manje visine.
3.2.16. Prostorije s oruđima i uređajima kod kojih se pojavljuju visoke i niske temperature Mjesto rada na kojima se rad obavlja s oruđima koja stvaraju visoke ili niske temperature, moraju biti na poseban način zaštićena od štetnog djelovanja visoke odnosno niske temperature (daljinsko upravljanje, toplinska izolacija, hermetizacija, ekranizacija i sl.). Zaštita od toplinskog zračenja mora biti takva da temperatura zračenja na mjestima rada ne prelazi 313 °K. Ako toplinsko zračenje prelazi dozvoljenu granicu utvrđenu posebnim propisima pri opsluživanju peći na kojima su vrata odnosno poklopci otvoreni, mjesto rada mora biti zaštićeno uređajem ili napravom za zaštitu od toplinskog zračenja (pregrada, vodena zavjesa i sl.). Mjesta rada u radnim prostorijama kada se rad obavlja sa strojevima koji se koriste za prenošenje ili prijevoz rastopljenih i užarenih masa moraju biti zaštićena od toplinskih zračenja (pregrade, kabine i sl.). Hlađenje zagrijanih tvari ne smije se obavljati u radnoj prostoriji, ako ne postoje uređaji za odvođenje oslobođene topline, odnosno ako prostorija nije na podesan način provjetravana.
119
Pri tehnološkom procesu u radnim prostorijama s niskim temperaturama oko i ispod 273 °K (u hladnjačama, ledanama, kemijskim postrojenjima i sl.), posluživanje strojeva treba predvidjeti na mehanizirani pogon, a ako se obavlja ručno, treba predvidjeti posebne prostorije za povremeno zagrijavanje radnika.
3.2.17. Provjetravanje U radnim i pomoćnim prostorijama, u ovisnosti od vrste i jakosti izvora zagađenja, mora se predvidjeti i osigurati prirodno ili umjetno provjetravanje i to: 1. Provjetravanje prirodnim putem: ð dopušteno je samo ukoliko postoje normalni mikroklimatski uvjeti i ne dolazi do stvaranja i kondenziranja vodene pare, velike topline, štetnih para, plinova, dimova, magle i prašine, ð provjetravanje prirodnim putem kroz prozorska okna ili otvore na zidovima i stropovima zahtijeva da isti moraju biti opremljeni s uređajima za lako otvaranje i zatvaranje sa poda prostorije, ð broj, veličina, raspored i položaj otvora za prirodno provjetravanje mora biti takav da osigurava izmjenu zraka i mikroklimatske uvjete u ljetnom i zimskom razdoblju prema normativima utvrđenim standardom. 2. Radne prostorije koje zbog tehnološkog procesa ne mogu u potpunosti ili djelomično biti prirodno provjetravane (prostorije bez prozora i svjetlarnika) mogu se koristiti za rad samo ako: ð klimatski uređaji stalno održavaju temperaturu, vlažnost i brzinu kretanja zraka u vrijednostima propisanim standardom, ð je odgovarajućim uređajima odnosno mjerama zaštite omogućeno da koncentracija štetnih plinova, para i prašine bude u granicama propisanim standardima. Zrak za umjetno centralno provjetravanje radnih prostorija, odnosno zraka za zagrijavanje kojim se istovremeno vrši i provjetravanje prostorija ne smije sadržavati prašinu, dim, štetne plinove, neugodne mirise i sl. Ako svježi zrak nije dovoljno čist, mora se prije ubacivanja u prostoriju prečistiti putem posebnih uređaja (filtera, klimatskih uređaja i sl.). Otvori za dovođenje zraka moraju biti zaštićeni od prodiranja stranih tijela žičanom mrežom, žaluzinama i sl. U prostorijama za obavljanje administrativnih poslova, konstrukcionim biroima i njima sličnim prostorijama kao i u pomoćnim prostorijama mora se osigurati broj izmjena zraka u toku jednog sata prema propisanim normativima.
120
Ubacivanje i izbacivanje zraka pri umjetnom provjetravanju radnih prostorija, mora biti izvedeno tako da koncentracija zagađenja zraka u zoni disanja radnika ne prelazi dopuštene granice propisane standardima o maksimalno dopuštenim koncentracijama štetnih plinova, para, magle i prašine (MDK). U radnoj prostoriji pri normalnim mikroklimatskim uvjetima moraju se umjetnim provjetravanjem osigurati sljedeće količine svježeg zraka po zaposlenom radniku. ð 30 m3/h - za prostorije u kojima na jednog zaposlenog radnika dolazi najmanje 20 m3 slobodnog zračnog prostora, ð 20 m3/h - za prostorije u kojima na jednog zaposlenog radnika dolazi 20 do 40 m3 slobodnog zračnog prostora, ð najmanje 40 m3/h - za prostorije koje nemaju prozore ili druge otvore za provjetravanje. Ako zbog tehnološkog procesa postoje nenormalni mikroklimatski uvjeti (razna zagađenja štetna isparenja, visoka temperatura, vlaga i sl.), količina zraka za umjetno provjetravanje određuje se ovisno od stupnja zagađenja zraka, vlage, temperature i drugih štetnih faktora. Na izvorima zagađenja zraka u radnim prostorijama moraju biti postavljeni uređaji kojima se zagađeni zrak neposredno odsisava sa mjesta nastajanja, a ukoliko pri tehnološkim procesima postoji opasnost izdvajanja otrovnih tvari, uređaji za odsisavanje moraju biti opskrbljeni rezervnim motorom koji će se koristiti u slučaju kvara na pogonskom motoru. U radnim prostorijama u kojima se pri tehnološkom procesu razvijaju: ð neugodni mirisi ili mogu nastati zapaljive odnosno eksplozivne smjese - mora se radi sprečavanja njihovog prodiranja u susjedne radne prostorije, pritisak zraka sniziti pomoću posebnog uređaja (usisne ventilacije). ð prašine i pare koje se lako kondenziraju, kao i tvari koje same ili pri miješanju sa zrakom mogu stvarati otrovne, zapaljive ili eksplozivne smjese - posebnim cijevnim vodovima mora se osigurati odvođenje iz radnih prostorija ð velike količine otrovnih, lako zapaljivih ili eksplozivnih isparenja - moraju osim uređaja za redovno provjetravanje prostorije biti opremljene i posebnim uređajima za provjetravanje koji automatski stupaju u djelovanje kad se prekorači
dopuštena
granica
propisana
standardima
o
maksimalno
dopuštenim koncentracijama štetnih plinova, para, magle i prašine (MDK). Pri provjetravanju, zračnom grijanju i klimatizaciji radnih prostorija dopušteno je korištenje recirkulacionog zraka, ako taj zrak ne sadrži neugodne mirise ili zapaljive odnosno eksplozivne pare i ako ponovnim ubacivanjem takvog zraka u prostoriju neće biti
121
prekoračene dopuštene granice propisane standardima o maksimalno dopuštenim koncentracijama štetnih plinova, para, magle i prašine (MDK). Strojevi smješteni u zatvorenim prostorijama pri čijem se korištenju stvara i izdvaja štetna prašina moraju biti hermetički zatvorena i opremljeni uređajem za odstranjivanje prašine (mogu biti vezani za vlastiti ili centralni sistem ventilacije). Ako strojevi iz tehničkih ili drugih razloga nije moguće hermetički zatvoriti, moraju se postaviti u posebnu prostoriju, a rad sa strojevima po mogućnosti mehanizirati. Sistem za odvođenje prašine na strojevima mora biti povezan s uređajem za uključivanje u pogon stroja tako da se stroj ne može staviti u pogon bez istovremenog djelovanja sistema za odvođenje prašine. Ako se proces drobljenja, mljevenja ili drugi proces rada sa usitnjenim materijalom u suhom stanju obavlja pomoću strojeva, strojevi moraju biti opremljeni uređajima odnosno napravama za ventilaciju (vodeni tuševi i sl.), koji onemogućavaju da koncentracija prašine u prostoriji prijeđe maksimalno dopuštene vrijednosti propisane standardom. Tehnološki procesi pri kojima se upotrebljavaju ili izdvajaju otrovne tvari (para, magla, plin), moraju se obavljati u hermetički zatvorenim uređajima, odnosno pod depresijom (podtlak). Mjesta na kojima dolazi do izdvajanja pare, magle ili plina moraju biti zaštićena oklopom i priključena na sistem lokalne odnosno opće ventilacije. Uređaji koji se periodički otvaraju radi popunjenja i vađenja materijala (plinski generatori, parni kotlovi s automatskim loženjem i sl.) moraju biti opremljeni napravama koje sprečavaju izlaženje otrovnih tvari iz uređaja u prostoriju. Strojevi koji se koriste za proizvodnju odnosno preradu tvari s jakim otrovnim djelovanjem moraju biti postavljeni u posebne prostorije ili ograđene prostore, istima se upravlja iz posebne prostorije u koju se mora dovoditi svjež zrak u onoj količini koja će osigurati stalan natpritisak u odnosu na prostoriju u kojoj je postavljen stroj. Otrovni plinovi i pare koji se stvaraju pri tehnološkom procesu moraju se prije odvođenja u atmosferu prečišćavati u posebnim uređajima. Zapaljivi plinovi i pare moraju se prije puštanja u atmosferu sagorijevati. Pri sagorijevanju velikih količina plinova i para moraju se produkti sagorijevanja prije puštanja u atmosferu pročišćavati u posebnim uređajima ili puštati u atmosferu kroz visoke dimnjake.
3.2.18. Buka i vibracije Građevine namijenjene za rad u kojima su smješteni strojevi i uređaji s izvorima buke ili u koje buka dopire izvana, moraju se projektirati i izvesti tako da u pogledu zvučnih uvjeta odgovaraju odredbama Pravilnika o općim mjerama i normativima zaštite na radu od buke u radnim prostorijama i standardu.
122
Mjere zaštite primjenjuju se i pri rekonstrukciji građevina, radnih prostorija i tehnoloških postupaka, kao i pri postavljanju novih strojeva i uređaja u radne prostorije, ako takva rekonstrukcija odnosno postavljanje može pridonijeti prekoračenju dopuštenih razina buke. Građevine namijenjene za rad s izvorima buke projektiraju se na temelju akustičkih proračuna, a pri projektiranju objekata potrebno je poduzimati posebne mjere zaštite od prekomjerne buke i to: ð ugradnjom
naprava,
prigušivača
buke,
elastičnih
podlagača,
zvuko-
apsorpcijskih štitnika, izolacijskih kabina, odvajanjem temelja strojeva i uređaja od konstrukcije zgrade i dr. Za sprečavanje buke koja nastaje: ð zbog kretanja fluida (zrak, para, plinovi), kroz cijevi ili kanal, kao i pri njihovom izlaženju u slobodnu atmosferu (motori s unutarnjim izgaranjem, parni strojevi, kompresori, puhaljke, ventilatori i dr.)
- moraju se primijeniti
odgovarajuće mjere zaštite od prekomjerne buke pri projektiranju, izvedbi i montaži cjevovoda kao što su: -
ispravno uobličavanje kanala,
-
odvajanje cjevovoda od izvora buke i ostalih elemenata prostorije umecima od gume i drugih materijala što amortiziraju zvuk,
-
opremanje krajeva ispušnih cijevi napravama za prigušivanje buke i sl.
ð pri pokretanju prijevoznih sredstava i sredstava unutrašnjeg transporta u zatvorenim prostorijama kao (željeznički vagoni, mosne i ostale dizalice na tračnicama, motorna kolica, ručna kolica i dr.) moraju se primijeniti odgovarajuće zaštitne mjere za smanjivanje buke kao što su: -
polaganje dizaličnih kolosijeka na elastičnu podlogu,
-
spajanje tračnica zavarivanjem,
-
upotrebom gumenih kotača,
-
asfaltiranje glavnih prometnica u halama i radionicama i sl.
3.2.19. Štetna zračenja Pri projektiranju radnih prostorija u kojima se javljaju štetna zračenja (infracrvena, ultravioletna, ionizirajuća), ultrazvuk, te jaka magnetska polja, moraju se primijeniti pravila zaštite na radu određena posebnim propisima.
123
3.3. MJERE ZAŠTITE U POMOĆNIM PROSTORIJAMA Pod
pojmom
pomoćnih
prostorija
podrazumijevamo
garderobe,
kupaonice,
umivaonice, prostorije za uzimanje obroka hrane, prostorije za pušenje, prostorije za osobnu higijenu žena, prostorije za povremeno zagrijavanje radnika, nužnici, pisoari, prostorija za čišćenje i dezinfekciju radne odjeće i zaštitnih sredstava i dr. Pomoćne prostorije se nalaze u pravilu u posebnim građevinama u blizini radnih prostorija ili u aneksu uz radne prostorije, ali mogu se nalaziti u građevinama namijenjenim za radne prostorije ako to priroda procesa i organizacije rada i sanitarno-higijenski uvjeti dozvoljavaju. Veličina pomoćnih prostorija mora odgovarati namjeni, a visina prostorija zavisi o namjeni i broju korisnika, i ne može biti manja od 2,50 m. Visina iznimno može biti i manja od 2,50 m, ali ne manja od 2,20 m u slučaju da se ove prostorije nalaze u građevinama koje nisu građeni po sada važećim standardima, zaštićenim građevinama koje su spomenici kulture, a čiji izgled, veličinu i visinu nije moguće mijenjati, i kontejnerima, uz uvjet da su ispunjeni drugi propisani normativi. Pomoćne prostorije moraju biti projektirane i izvedene tako da osiguraju uvjete utvrđene Pravilnikom o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore glede izvedbe podova, zidova, stropova, krovova i drugih elemenata kao što su zagrijavanje, provjetravanje, osvijetljenost, izvođenje instalacija i sl., a koji se odnose na radne prostorije.
3.3.1. Garderobe Za smještaj civilne i radne odjeće i obuće i drugih osobnih predmeta radnika moraju se predvidjeti posebne prostorije - garderobe. Garderobe moraju biti projektirane i izvedene posebno za muškarce a posebno za žene, a tamo gdje proces i organizacija rada dozvoljavaju mogu biti i zajedničke. Izuzetno za smještaj civilne i radne odjeće radnika mogu se koristiti hodnici odnosno radne prostorije, ako je broj radnika manji od 20 i ako su poslovi takve prirode da ne zahtijevaju obavezno korištenje kupaonice. Za smještaj radne odjeće radnika koji obavljaju poslove sa otrovnim i zaraznim tvarima kao i s tvarima sa neugodnim i štetnim mirisima, moraju se predvidjeti i osigurati posebne prostorije koje moraju biti neposredno uz radne prostorije u kojima se takvi poslovi obavljaju. Obzirom na smještaj, garderoba se može predvidjeti kao centralna ili pojedinačna. Tip garderobe i njezinu opremu potrebno je projektirati i izvesti u ovisnosti o tome da li odjeću treba sušiti, prozračivati, da li se radi o prljavoj radnoj odjeći ili obući, da li
124
garderoba ima posebnog čuvara ili svaki korisnik zaključava svoju odjeću te da li je garderoba kombinirana sa drugom sanitarnom prostorijom. Garderobe se mogu izvesti kao: ð suhe garderobe, ð garderobe-umivaonice, ð odvojena garderoba za civilna i radna odijela (crno-bijela). Ovisno o procesu rada garderobe se mogu opremiti na tri načina i to kao: ð garderoba s ormarima, ð garderoba s klinčanicama, ð garderoba s vješalicama. Garderobe je potrebno projektirati, izvesti i opremiti ovisno o stupnju zagađenosti mjesta rada i prirode poslova, koje radnici obavljaju, po slijedećem kriteriju: 1. za čiste poslove gdje postoje normalni higijenski uvjeti rada (administrativne prostorije, trgovine, laboratorijski pogoni, čisti poslovi kao što su urarski, finomehaničarski, graverski, krojački i sl.) mogu se izvesti garderobe sa klinčanicama i vješalicama; 2. za prljave poslove i poslove kod kojih se razvija prašina koja nije izrazito štetna (otrovna) po ljudsko zdravlje (tekstilna industrija, kudeljare, sortiranje krpa i otpadaka, pekarske, stolarske, ličilačke, bravarske, limarske, mehaničarske radionice i sl.) moraju se za čuvanje i održavanje radne i civilne odjeće i obuće osobama na radu osigurati jednostruki garderobni ormari; 3. za poslove kod kojih se razvijaju prašina, plinovi ili pare izrazito štetne po ljudsko zdravlje, rad s olovom, živom, izrada akumulatora i sl.), moraju se osobama na radu osigurati dvostruki garderobni ormari, Ako se radnicima koji obavljaju te poslove svakodnevno osigurava čista radna odjeća onda garderobni ormari za čuvanje civilne odjeće mogu biti jednostruki; 4. za poslove kod kojih se radi u vlazi, a ne postoji opasnost po ljudsko zdravlje od prašina, para ili plinova (ledane, tvornice prehrambenih artikala, praonice rublja i sl.) mora se osobama na radu osigurati garderoba sa uređajem za sušenje odjeće; 5. za poslove kod kojih se radi u vlazi sa štetnim tvarima po ljudsko zdravlje (kemijska industrija i sl.) mora se osobama na radu osigurati jedna garderoba za civilna, a druga za radna odijela, a ormari u garderobi za radna odijela moraju imati osigurano sušenje odjeće. Radnicima koji su izloženi vlazi ili vodi u tolikoj mjeri da se njihova odjeća ne može osušiti u toku od šest sati, u garderobama sa običnim ormarima, odnosno u garderobama sa sistemom vješalica, moraju se napraviti i instalirati uređaji koji će omogućiti potpuno sušenje
125
odjeće. U tu svrhu mogu se koristiti komore za sušenje, ormari s cirkulacijom toplog i suhog zraka i sl. Temperatura ugrijanog zraka za sušenje odjeće ne smije prelaziti 313 °K. Garderobni ormari moraju biti tako izvedeni da su zadovoljeni sljedeći uvjeti: -
min dimenzije 150 x 35 x 35 cm, da su izrađeni na nogarima visokim 15 cm radi čišćenja, a ako nemaju nogare da su smješteni na fiksno podnožje visoko 15 cm,
-
da pri dnu i vrhu imaju otvore za ventilaciju,
-
da su opskrbljeni ključevima za zatvaranje,
-
da su oličeni zaštitnim bojama,
-
da s unutarnje strane imaju ugrađene vješalice ili sl,
-
da u gornjem dijelu imaju policu za odlaganje kape ili šešira, a visina police mora biti najmanje 30 cm od vrha,
-
da u donjem dijelu imaju policu za obuću.
Dvostruki garderobni ormar može se podijeliti po širini na dva dijela. Pregrada u dvostrukom ormaru mora biti izvedena tako da civilno odijelo ne dolazi u dodir s radnim. Garderobne ormare i klinčanice potrebno je u garderobi razmjestiti na najpovoljniji način u odnosu na dužinu i širinu prostorije te položaj prozora i vratiju, tako da je osiguran slobodan prolaz. Ako se u prostorijama predviđa smještaj odjeće za više od 50 radnika prolaz mora imati širinu najmanje 1 m. Prostorije garderobe opremaju se klupama za sjedenje kod presvlačenja, zidnim ogledalima, košarama za otpatke i pepeljarama.
3.3.2. Kupaonice Za radnike koji obavljaju poslove pri kojima dolazi do prljanja, kvašenja tijela i odjeće, prekomjernog znojenja, pojava velikih količina prašine ili neugodnih mirisa, koji rade s otrovnim, zaraznim ili ionizirajućim tvarima, kao i koji učestvuju u procesu prerade prehrambenih proizvoda ili izrade sterilnih materijala, moraju se predvidjeti i osigurati kupaonice. Kupaonice moraju biti projektirane i izvedene tako da: ð su izvedene posebno za muškarce, a posebno za žene, ð imaju osiguranu hladnu i toplu vodu, ð postoji prostor za presvlačenje, koji mora biti tako odijeljen da odijelo radnika ne bude izloženo prskanju vodom, ð su kupaonice s tuševima u zasebnim prostorijama odijeljene pretprostorom, koji sprečava nagle promjene temperature zraka, ð u hladnom vremenskom razdoblju budu grijane,
126
ð pod i zidovi kupaonice bude od materijala koji ne propušta vodu i koji se lako pere. Broj tuševa u kupaonici određuju se ovisno o vrsti poslova koje radnici obavljaju i broja zaposlenih radnika u najbrojnijoj smjeni i to: ð 1 tuš na max 5 radnika - ako se pri obavljanju radova javlja jako znojenje, prašina, štetne tvari ili neugodni mirisi odnosno dolazi do kvašenja odjeće (npr. kod termičke obrade metala, pečenja plastičnih materijala, lijevanja metala, transportnih radova sa teretima u rastresitom stanju, transporta sirovih koža, u mlinskoj industriji, preradi ribe, obradi drva, bojadisanja štrcanjem i sl.); ð 1 tuš na max 10 radnika - ako se obavljaju radovi na preradi prehrambenih proizvoda ili izradi sterilnih materijala (npr. poslovi proizvodnje kruha i tjestenina, mesnih proizvoda i sl.); ð 1 tuš na max 20 radnika - ako pri obavljanju ostalih radova dolazi do prljanja tijela i odjeće (npr. za poslove obrade metala, auto-mehaničara, laboranta, bojadisanja premazivanjem i sl.). Kupaonice s tuševima mogu biti izvedene kao zajedničke ili pojedinačne. Površina kabine u kojoj je postavljen pojedinačni tuš ne smije biti manja od 0,90 x 0,90 m. Uz kupaonice sa tuševima otvorenog tipa (zajedničke kupaonice) potrebno je predvidjeti odgovarajući pretprostor koji treba biti tako projektiran i izveden da koristi: ð za odlaganje odjeće i obuće, ð za sprečavanje nagle promjene temperature u prostoriji kupaonice.
3.3.3. Umivaonice Umivaonice trebaju biti smještene u posebne prostorije povezane sa garderobom, a po mogućnosti posebno za muškarce a posebno za žene. Umivaonice se mogu smještati i u radne prostorije ako tehnološki proces rada to dopušta. Umivaonice moraju biti projektirane i izvedene tako da su u toku korištenja ispunjeni sljedeći uvjeti: ð da posjeduju određeni broj slavina, zavisno od vrste posla i broja zaposlenih, ð za radove pri kojima se radnici prljaju tvarima koje se ne mogu oprati hladnom vodom da imaju osiguranu i toplu vodu, ð da su izgrađene od takvog materijala koji se može lako čistiti i prati, ð da imaju osigurana sredstava ili uređaje za sušenje ruku.
127
Broj slavina odnosno baterija u umivaonicama određuje se zavisno od vrste posla i broja zaposlenih radnika u najbrojnijoj smjeni, i to: ð 1 slavina na max 20 radnika - ako pri obavljanju poslova dolazi do prljanja ruku, jakog znojenja, pojave prašine ili vlage, kvašenja odijela ili ruku; ð 1 slavina na max 15 radnika - ako pri obavljanju poslova dolazi do prljanja odijela, ruku i tijela ili znojenja i pojave velikih količina prašine; ð 1 slavina na max 10 radnika - ako se pri obavljanju poslova izdvajaju štetne tvari i neugodni mirisi, dolazi do ionizirajućih zračenja ili se zagađuje odjeća; ð 1 umivaonik na 50 zaposlenih osoba - za administrativno osoblje i druge slične poslove, koji može biti smješten u pretprostoru nužnika ili na drugom pogodnom mjestu.
3.3.4. Prostorije za osobnu higijenu žena U građevini sa radnim prostorijama u kojima rade žene na poslovima pri kojima dolazi do prljanja, kvašenja tijela i odjeće, prekomjernog znojenja, pojava velikih količina prašine ili neugodnih mirisa, koje rade sa otrovnim, zaraznim ili ionizirajućim tvarima, kao i koje učestvuju u procesu prerade prehrambenih proizvoda ili izrade sterilnih tvari, mora se predvidjeti i osigurati posebna prostorija za osobnu higijenu žena sa toplom i hladnom vodom. Prostorija za osobnu higijenu žena mora biti od drugih prostorija odvojena pretprostorom i opremljena posebnim kabinama površine najmanje 1,50 m2 i umivaonicama za pranje ruku, te smještena u neposrednoj blizini nužnika, u pravilu što bliže mjestu rada radnica. Broj kabina iz stavka 2. ovoga članka određuju se prema broju zaposlenih žena, i to: na svakih 50 zaposlenih žena po jedna kabina ako broj zaposlenih žena ne prelazi 300, odnosno na svakih daljnjih 100 zaposlenih žena još po jedna kabina. Kabina iz stavka 2. ovoga članka mora imati odgovarajuću opremu koja služi za održavanje osobne higijene (bide, stolić, ogledalo, te higijenska posuda za otpatke i potrošni materijal).
3.3.5. Prostorije za pružanje prve pomoći Kako bi se za slučaj potrebe omogućilo pružanje prve pomoći ozlijeđenim djelatnicima, potrebno je za isto osigurati prostorije opremljene opremom za pružanje prve pomoći, opskrbljenom s neophodnom instalacijom te dostupnu nosilima.
128
Prostorija za pružanje prve pomoći mora biti označena putokazima u skladu s propisima, a oprema za pružanje prve pomoći mora biti raspoloživa na svim mjestima gdje to radni uvjeti zahtijevaju. Ova oprema mora biti primjereno označena i lako dostupna. Prostorije za pružanje prve pomoći potrebno je osigurati kod poslodavaca koji zapošljavaju preko 250 radnika u djelatnostima u kojima učestalo dolazi do ozljeda na radu
3.3.6. Nužnici Nužnici se, u pravilu, moraju predvidjeti i osigurati posebno za muškarce a posebno za žene. Broj nužnika u građevini, u kojoj su radne prostorije, određuje se prema broju zaposlenih radnika tako da se za najviše 30 muškaraca odnosno 20 žena mora predvidjeti i osigurati po jedan nužnik, a uz nužnik za muškarce i po jedan pisoar. U višekatnim građevinama nužnici se moraju predvidjeti i osigurati na svakom katu. Udaljenost nužnika smještenih u građevini u kojoj su radne prostorije, do najudaljenijih mjesta rada, ne smije biti veća od 100 m, odnosno veća od 200 m ako se nužnici nalaze izvan građevine. Nužnici se moraju predvidjeti u posebnim kabinama sa pregradama visine najmanje 2 m mjereno od poda. Površina poda kabine ne smije biti manja od 0,90 x 1,20 m. Nužnici koji se nalaze u građevini u kojoj su radne prostorije moraju imati pretprostor sa vratima koja se sama zatvaraju i uređaj za vodeno ispiranje. Pretprostor mora biti opremljen sa jednim umivaonikom (lavaboom) na najviše četiri nužnika. Prostorije nužnika moraju imati odgovarajuću ventilaciju. Svaki nužnik mora imati vrata koja se zatvaraju s unutarnje strane. Pored glavne opreme nužnika koja se sastoji od školjke i uređaja za vodeno ispiranje, potrebno je kabinu nužnika opremiti i kutijom ili napravom za toaletni papir te zidnom vješalicom ili klinom. Pisoari se mogu izvesti kao panel pisoari, pisoarske školjke i uspravni pisoari. Dužina panel pisoara mora odgovarati broju zaposlenih radnika, i to tako, da se osigura dužina zida od 60 cm za najviše 30 radnika. Panel pisoari koji predstavljaju ravni dio zida moraju biti izrađeni od materijala koji je otporan na mokraću. Panel pisoari moraju imati ispiranje vodom po cijeloj dužini. Žlijeb za odvod vode i mokraće mora se postaviti ispod razine poda i mora imati lagani pad prema slivniku.
3.3.7. Prostorije i prostori za odmor Tamo gdje sigurnost ili zdravlje radnika, posebice zbog vrste posla koji se obavlja ili nazočnosti većeg broja radnika od predviđenog, tako zahtijeva, radnicima se mora osigurati lako dostupna prostorija za odmor ili odgovarajući prostor za odmor, što ne vrijedi za rad u uredima ili sličnim radnim prostorijama koje osiguravaju jednaki odmor za vrijeme stanki.
129
Prostorije za odmor i prostori za odmor moraju biti opskrbljeni stolovima i stolicama s naslonom, a u istima se moraju provesti odgovarajuće mjere za zaštitu nepušača od neugodnosti izazvane duhanskim dimom. Trudnicama i dojiljama mora poslodavac osigurati primjeren prostor s krevetom, na kojem se mogu odmarati tijekom radnog vremena, ukoliko to zahtijevaju zdravstveni razlozi.
3.3.8. Prostorije za uzimanje obroka hrane Ukoliko u građevinama postoje posebne prostorije za uzimanje obroka hrane (blagovaonice), njihova veličina, površina i broj stolova mora odgovarati broju zaposlenih radnika, rasporedu smjena i drugim uvjetima. U građevinama sa radnim prostorijama u kojima se obavljaju poslovi pri kojima dolazi do prljanja, kvašenja tijela i odjeće, prekomjernog znojenja, pojave velikih količina prašine ili neugodnog mirisa, za radnike koji rade sa otrovnim, zaraznim ili ionizirajućim tvarima, kao i za radnike koji učestvuju u procesu prerade prehrambenih proizvoda ili izrade sterilnih tvari, moraju se predvidjeti i osigurati posebne prostorije za uzimanje obroka hrane koje moraju imati odgovarajuću ventilaciju, a
ispred njih se moraju postaviti umivaonici sa tekućom
vodom, a po potrebi i toplom vodom.
3.3.9. Prostorije za pušenje Ako je zbog prirode tehnološkog procesa rada ili drugih razloga, zabranjeno pušenje u radnim prostorijama i u krugu pravne osobe, moraju se predvidjeti posebne prostorije za pušenje čija veličina ovisi o broju radnika u najvećoj smjeni. Prostorija za pušenje mora imati odgovarajuću ventilaciju izvedenu tako da ista osigurava što povoljnije uvjete mikroklime i čistoću zraka i treba biti opremljena sa dovoljnim brojem pepeljara.
3.3.10. Prostorije za povremeno zagrijavanje radnika Za radnike zaposlene u skladištima, hladnjačama, na radovima na otvorenom prostoru i sl. moraju se osigurati posebne prostorije za povremeno zagrijavanje čija se veličina određuje prema broju radnika.
3.3.11. Prostorije za sušenje, čišćenje i dezinfekciju radne odjeće Kod tehnoloških procesa pri kojima se izdvajaju velike količine vlage, prašine, štetnih plinova ili isparenja sa neugodnim mirisima kao i kod obavljanja radova sa infektivnim
130
tvarima i sl. moraju se predvidjeti i osigurati posebne prostorije sa uređajima za sušenje, čišćenje i dezinfekciju radne odjeće i osobnih zaštitnih sredstava. Takve prostorije moraju imati odgovarajuću ventilaciju.
3.3.12. Mjesta na otvorenom Kad radnici rade na otvorenom, takva mjesta rada moraju biti uređena tako da radnici: ð budu zaštićeni od nepovoljnih vremenskih uvjeta i od pada predmeta kad je to potrebno, ð nisu izloženi štetnim razinama buke niti vanjskim štetnim utjecajima kao što su plinovi, pare ili prašina, ð mogu brzo napustiti svoje mjesto rada u slučaju opasnosti ili im se može brzo pomoći, ð budu zaštićeni od poskliznuća ili pada.
131
