Đorđ@ & Glorij@
Alexandra Roberts Jedan dio mene
1.
~2~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
Gladys Haddon je vidjela zvijezde pred očima. A ipak nije bila u planetariju, to je znala pouzdano, samo je skrenula za ugao i udarila u zid... čvrste muškosti. Vlasnik tog snažnog trupa kao da se pojavio niotkud. Zapravo je zacijelo izašao iz banke u koju je ona namjeravala ući. Uostalom, da je umjesto što je čitala reklamni listić za svoju cvjećarnicu pazila gdje staje... - Jeste li dobro? - Njegov dubok glas, pun nevjerojatne čulnosti, vrati je u stvarnost. Još ošamućena od udarca, zatrepće vjeđama i podigne pogled, tražeći prikladne riječi za ispriku zbog svoje nespretnosti. No riječi joj zastanu u grlu. Muškarac je uistinu bio visok i tako, širokih ramena da bi se u njima sitna žena poput nje lako mogla izgubiti. Neznanac je buljio u nju, ili je barem tako mislila Gladys, nastojeći naslutiti njegov pogled kroz tamne naočale. Osim očiju, koje nije mogla razabrati, činilo se da mu je lice prekrasno. Savršene crte, crna, kratko podšišana kosa, dostojanstveno i sigurno držanje, pune i čulne usne, samo su još jače isticali njegovu ljepotu. Gladys zapazi svilenu košulju i hlače izvrsna kroja, koje su savršeno pristajale uz njegove uske bokove i duge noge. A skupocjene talijanske mokasinke upotpunjavale su sliku. Taj je čovjek došao izvana, u to je bila uvjerena. Jer kao prvo, stanovnici toga gradića u Virginiji nikad ne bi mogli biti tako otmjeno odjeveni, a drugo, već bi se pronio glas da se neki prekrasan neznanac doselio u blizinu. Je li možda došao nekome u posjet? - Je li sve u redu? - On nagne glavu i nasmiješi se, otkrivši krasnu jamicu u kutu usta, od koje Gladys načas zastane dah u grlu. Znam tu jamicu i onaj neodoljivi osmijeh, pomisli nagonski. No odmah odbaci ~3~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ tu misao, držeći je smicalicom vlastite mašte. No razbor je ipak nije spriječio da osjeti čudne trnce u želucu. - Čini mi se da sam vam oduzeo dah, bih li možda morao primijeniti postupak usta na usta? - našali se on, a u glasu mu se osjećala nedvojbena razdraganost. - Ta bi me zadaća usrećila... - Da, hoću reći ne - promuca Gladys, zarumenjevši se. Nije se sjećala kad je posljednji put bila tako zbunjena. - Ne ponudi za reanimaciju, a da za dobro sam - brzo objasni. - Razočaran sam - promrmlja on. I ja, pomisli ona. Pogled joj se zaustavi na njegovim usnama, i Gladys zamisli sve načine kojima bi one mogle izazvati neku ženu. Tad shvati da je on još drži za ruku; zacijelo ju je uhvatio u trenutku kad je zamalo pala. Njegov je stisak bio nježan, dugi prsti nevjerojatno topli pri dodiru s njenom kožom. Ti prsti koji su je pridržali, sad su bili blizu njenih grudi, bez ikakve zle namjere, pa ipak je Gladysino srce počelo tući kao ludo. - Zbunjena sam... - ispriča se. - Morala bih više paziti kamo idem. - Isto vrijedi za mene - blago prizna on, preuzevši dio krivnje. - Njegov joj je palac sad milovao ruku, i taj drski dodir joj izazove novu provalu potkožnih uzbuđenja. Nesposobna da to dulje izdrži, ona oslobodi ruku, a on je pusti. Tom kretnjom Gladys spuzne remen torbice s ramena i dobar dio tiskovina ispadne iz mape i raspe se po pločniku. Crvenih obraza zbog te nezgode, ona se sagne da ih pokupi, nadajući se da joj on neće opaziti crvenilo. Najradije bi bila propala u zemlju od srama! On se sagne do nje i dohvati jedan prospekt, ali umjesto da ga pruži Gladys, zadržao ga u rukama. Ona je osjećala njegov pogled na sebi, ali one proklete ~4~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ naočale nisu joj dopuštale da vidi na koji je njen dio usmjeren. Zbunjena, pokuša reći bilo što, misleći kako je on promatra da vidi je li još ošamućena. Gotovo joj dođe da se nasmije. Koga misli prevariti? Taj je čovjek u njoj probudio davno uspavane osjećaje a izazovne slike koje su joj prolazile pred očima, nisu bile onakve kakve bi neka zdrava žena mogla stvarati za čovjeka kojeg je poznavala pet minuta! - Zaista sam dobro. - Rekao bih da ste više nego dobro - reče on dubokim glasom. - Jednostavno ste prekrasni. Gladys bi se najradije bila rastopila od zadovoljstva, ali pokuša se držati dostojanstveno. Kako je taj čovjek sa tri jednostavne riječi može navesti na to da se osjeća tako ženstvenom, lako poželjnom? Nikad se nije smatrala lijepom. Dakako, bila je zgodna, ali od one jednostavne i neupadljive ljepote. Imala je vitko, lijepo građeno tijelo mekih oblina. Bujna smeđa kosa, koja joj je tog dana bila spletena u pletenicu, mekano joj je padala na ramena, a oči su joj bile velike i tamne, s lijepim zlaćanim točkicama u sredini. Imaš najslađa usta koja sam ikad okusio u svom životu! Sjećanje na te riječi prođe joj mozgom poput šapata. Jedanaest godina! Tad je jedan muškarac obožavao taj dio nje i provodio sate i sate podučavajući je u svim užitcima što su ih njena i njegova usta mogla pružiti. Gladys zadršće. Zašto ju je baš sad obuzelo sjećanje na to? Ispitljivo mu se zagleda u lice i ponovo spazi onaj umilni osmijeh i neodoljivu jamicu. Bio je potpun stranac, a ipak je u njemu bilo nešto poznato, znano i nedokučivo istodobno. - Jesmo li se već negdje sreli? - pokuša ga upitati. On se uspravi, kao da mu je odjednom postalo neugodno, ali lice mu ostane posve mirno. ~5~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Možda u nekom drugom životu. Je li to bila potvrda ili nijekanje? Nakon tog dvosmislenog odgovora Gladys odluči svakako saznati tko je taj muškarac. - Onda vam se moram predstaviti - reče. - Ja sam Gladys Haddon, nesmotrena vlasnica cvjećarnice „Mimoza“. Uvjeravam vas da nisam tako nespretna sa svojim kupcima. - Izmamivši svoj najljepši osmijeh, pruži mu ruku s nadom da će se sad i on predstaviti. Ponovo zadršće od njegovog dubokog i grlenog smijeha. On uhvati njenu ispruženu ruku, ali umjesto da je stisne kao što je očekivala, on je prinese usnama i ovlaš je poljubi. - Drago mi je - promrmlja, a njegov topao i titrav dah bio je poput milovanja na njenim prstima. Ta je neočekivana gesta začudi i uzbudi istodobno. Privlačnost je među njima bila vrlo jaka, nedvojbena, opipljiva poput nekog stvarnog predmeta. Prokletstvo, mora mu vidjeti oči! U tom trenutku on joj pusti ruku, a na usnama mu se pojavi razdragan osmijeh. Možda ćemo se jednog od ovih dana ponovo sudariti. Želim vam ugodan dan, gospođice Haddon... Prijateljski joj kimne, kao da je nije upravo ostavio obuzetu nezadovoljenom željom i odmjerenim se korakom uputi prema luksuznom automobilu boje pjenušca koji je stajao u blizini. U trenutku kad je odjurio, Gladys se sjeti da joj se nije predstavio.
*** Frank Morant duboko uzdahne dok je u retrovizoru promatrao kako Gladysin vitki lik nestaje u banci. Često je razmišljao o tome kakav će biti njihov susret poslije ~6~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ mnogo godina, ali nikad nije zamišljao da će se doslovno sudariti s njom. A ništa ga nije pripremilo na to da se suoči s valom osjećaja što su mu navrli kad ju je ponovo vidio, ni s toplom željom što ih je još međusobno privlačila. Morao je skupiti svu svoju snagu volje da je ne stisne u zagrljaj i poljubi joj žilu kucavicu na zapešću, koju je osjećao pod prstima. Htio je skinuti naočale i uživati u učinku njenog iznenađenja. No, na kraju ipak to nije učinio. Nakon toliko vremena, Frank nije znao pouzdano hoće li joj biti drago što ga ponovo vidi. Pa ipak, nije se mogao suzdržati da očijuka s njom i da je uplete u mrežu čulnosti, u koju se ona lako dala uhvatiti. Gladys ga nije prepoznala, i to ne samo zbog naočala koje je stavio izašavši iz banke. Od dvadesetogodišnjaka koji je prije jedanaest godina pobjegao iz Whitaker Fallsa, ostalo je vrlo malo; bujna smeđa kosa, koja mu je onda sezala do ramena, sad je bila uredno podšišana i gotovo crna. Od ondašnjeg dugonje bavljenje športom je učinilo snažnog, mišićavog muškarca. A da se ne govori o njegovom skupocjenom odijelu. Nitko u mjestu ne bi ime Franka Moranta doveo u vezu s nečim boljim od izlizanih i izblijedjelih traperica, iznošenih majica i tenisica koje su vidjele i bolje dane. Da, od onda je prevalio dug put! I za svih tih godina poticala ga je samo odluka da postane nešto više od nezakonitog sina žene koju je boca odvela u grob. Želio je zauvijek izbrisati iz uma sjećanje na smrt svog najboljeg prijatelja, ali mržnja jednog čovjeka i prijezir cijeloga grada učinili su to nemogućim. No ako je i uspio u tome, nije uspio zaboraviti osobu koja je imala lijek za sva njegova zla: Gladys Haddon, prekrasnu ženu koja ga je prihvatila usprkos svima. Otresavši neugodne misli, Frank se ponovo sjeti svog sudara s Gladys. Predstavila se svojim djevojačkim prezimenom, a na ruci joj nije vidio prsten, pa je zaključio da je još ~7~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ neudana. To ga začudi, jer je očekivao da će je naći udanu i s nekoliko djece, koju je uvijek voljela. No to ne znači da nije vezana za nekoga, ali Frank je sumnjao u to. Žena zaljubljena u drugoga ne bi odgovorila onako na njegov dodir. Želio ju je prije jedanaest godina, želi je još i sad, shvati, ne začudivši se mnogo. Pokušat će ponovo zapaliti iskru koju je osjetio među njima i raspaliti je. Pogled na reklamni listić Gladysine cvjećarnice nadahne mu jednu zamisao. Vratio se u Whitaker Falls da ostvari svoj plan, da zatraži ono što je njegovo i da jednom zauvijek dokaže kako pripada toj zajednici. A za početak nije ništa bolje od jedne drsko romantične geste!
*** Gladys je voljela cvijeće, od onog najskupljeg kao sto su ruže, tulipani i ljiljani, pa do skromnih poljskih cvjetova. A njen joj je posao dopuštao da uvijek bude u dodiru s tim prekrasnim darovima prirode. Još dok je bila djevojčica, maštala je o tome da otvori cvjećarnicu, nadahnuta uspomenom na majku, koja se voljela baviti svojim golemim vrtom koji je okruživao cijelu kuću. Sada, u njenoj dvadeset devetoj godini, „Mimoza“ je postala središte njenog života. Dva sata nakon susreta sa zgodnim neznancem Gladys zaustavi svoj automobil pred cvjećarnicom. Kao i svake subote, i tog je jutra obavila dosadne birokratske poslove i svog oca, doktora Georgea Haddona, odvezla u njegove posjete. Za to se vrijeme njena prodavačica Anna Joplin brinula za cvjećarnicu. Gladys se ogleda oko sebe, gotovo očekujući da će ugledati športski automobil boje pjenušca ili visok i taman lik, koji joj nikako nije napuštao misli. No nije vidjela ni jedno ni drugo. ~8~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ S uzdahom uzme torbicu i reklamne listiće iz automobila i ude u cvjećarnicu. Anna je dočeka sa smiješkom, s prekrasnim buketom od žutih kala i crvenih dalija, koji odloži na pult. - Dobar dan, šefice - pozdravi je djevojka, očiju svjetlucavih od radosti. Plava joj je kosa bila vezana u konjski rep. - Zdravo, Anna - odzdravi joj Gladys i pogled joj se zaustavi na odjeljku za ruže. Samo dan prije izbrojila je nekoliko tuceta raznobojnih ruža, koje je namjeravala upotrijebiti za aranžmane što ih je svakog ponedjeljka slala u mjesni klub. Začuđena što su sve skupocjene ruže prodane, doda: - Vidim da si jutros bila vrlo zaposlena. Samo od prodaje tih ruža mogla je platiti stanarinu! - Da, otkako sam jutros otvorila cvjećarnicu, ni načas nisam stala. Ovo mi je prvi slobodni trenutak kad mogu načiniti aranžman za stol, koji mi je za večeras naručila gospođa Trump. Gladys krene prema malom uredu u stražnjem dijelu da odloži torbicu i reklamne listiće. - Ja ću ga dostaviti večeras prije nego što odem kući. - Otvori vrata ureda i zastane na pragu kao okamenjena. Deseci ruža raznih boja bile su umjetnički složene u prekrasne kristalne vaze, koje je Gladys nudila kupcima spremnima na veći trošak. Zbunjena, Gladys prinese ruku k prsima. Anna je dobro znala da se rezano cvijeće, pogotovu ruže, drže u hladnoj komori sve do prodaje. Videći ih tu, pomisli kako su joj stotine dolara bačene u vjetar, i zamalo joj pozli od muke. - Anna, što sve ove ruže rade u mom uredu? upita. - One su za tebe - odgovori djevojka, smiješeći se. - Što si rekla, oprosti? - Gladys pomisli da nije dobro čula. ~9~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Istina je. Svaku je ružu kupio i platio za tebe najljepši primjerak muškarca koji se ikad vidio u Whitaker Fallsu. Zbunjena, Gladys priđe Anni. Tko je, do vraga, mogao učiniti takvu čudnovatu gestu? Poslije rastave, prije pet godina, izašla je s nekoliko muškaraca, ali nijedan od njih nije bio dorastao tako romantičnoj gesti. A, nesumnjivo, nijedan od njih nije ni zasluživao da ga se smatra „najljejpšim primjerkom muškarca“. - Netko koga poznajem? - upita, nabravši čelo. - Oh, nadam se! - odgovori Anna sanjalačkim tonom. - Premda moram priznati da ga nikad nisam vidjela. No, u jednom je buketu ostavio posjetnicu. Zašto je ne uzmeš i sama otkriješ o kome je riječ? Sve radoznalija, Gladys se vrati u ured i načas je omami pogled na sve te ruže i njihov opojni miris. Premda je toliko voljela cvijeće i drugima njime razvedravala život, ona sam nikad nije primila ni kiticu na dar, a da se ne govori o desecima ruža! To je bilo uzbudljivo iskustvo. Počela je tražiti posjetnicu i na posljetku ju je našla, skrivenu među laticama prekrasne kite bijelih ruža. Otvori omotnicu i pročita sadržaj:
Današnji sudar s Vama bio je vrlo ugodan. Htio bih Vas ponovo vidjeti. Biste li večeras večerali sa mnom? U sedam sati u mjesnom klubu.“ Poruka nije bila potpisana, ali nije bilo sumnje u identitet pošiljatelja. Gladysino je bilo počelo ludo tući pri pomisli na poziv lijepog neznanca, no odmah je obuzme nesigurnost. Premda ju je uvelike privlačio, nije znala ništa o tora čovjeku, osim da je njegov ~ 10 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ osmijeh u njoj uspaljivao neodoljivu želju da pođe za njim i do nakraj svijeta. I pri samoj pomisli na njegove jamice noge bi joj zaklecale. No njegova privlačnost nije od njega odmah stvarala osobu u koju se može imati povjerenje, premda se doimao ljubazan i uljudan. - Onda, hoćeš li večeras večerati s njim? - Gladys se trgne na glas Anne, koja joj se nagnula preko ramena da pročita poruku. - Ta i ne poznajem ga! Doslovno sam se sudarila s njim dok sam ulazila u banku. - I onda? U životu svake žene prije ili poslije dođe trenutak kad se mora izvrgnuti riziku. Prije jedanaest godina njen se otac užasno razbjesnio kad je saznao da mu kći ima vezu s mladićem kojega su svi držali nametljivom ništarijom. Od onda je Gladys uvijek bila vrlo oprezna u izboru muškaraca. - Ne znam - promrmlja, ugrizavši se za usnu. - Raspusti kosu i jedanput učini nešto od svoje volje - razdragano joj reče Anna, uhvativši je za pletenicu. - Bit ćeš na javnome mjestu, okružena ljudima koje poznaješ cijeli život. Ne budeš li se osjećala dobro u njegovom društvu, možeš uvijek završiti večer prije vremena. No bude li kemijska reakcija između vas dvoje povoljna, uvijek možeš... hm... promijeniti završetak večeri. - Pritom joj Anna značajno namigne. Gledys se od srca nasmije i zatrese glavom. Nikad u svom životu nije imala slučajan odnos, pa nije to namjeravala ni sada. - Strašna si - promrmlja. - A tebi je zaista potrebno da jedanput izađeš s muškarcem koji ti nije otac. U šaljivom Anninom prijekoru osjetio se prizvuk ozbiljnosti, koji nije izbjegao Gladys. Premda je voljela ~ 11 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ večerati s ocem i nije ga željela ostavljati samog, shvati da je u posljednje vrijeme on bio jedini muškarac u njenom životu. Samo prije nekoliko dana ju je čak on nukao da izađe s nekim. Ali pod tim „nekim“ njen otac zacijelo nije mislio na potpunog stranca! On bi svakako više volio da izađe s nekim od gradskih uglednih neženja, prema kojima Gladys nije pokazivala nikakvo zanimanje. Pogleda Annu sa smiješkom iz kojeg je nestala svaka nesigurnost. - Poći ću na večeru sa svojim tajanstvenim muškarcem i otkrit ću točno tko je on - izjavi ona smiono i gotovo borbeno. - Sjajno! - poviče Anna zaraznim oduševljenjem. Sad moramo naći haljinu prikladnu za tu priliku. Čim zatvorimo cvjećarnicu, poći ćemo do robne kuće, gdje sam vidjela savršenu haljinu baš za tebe. Gladys shvati kako je prvi put poslije dugo godina uistinu uzbuđena zbog nečega što nema veze s poslom. Bila je uzbuđena pri pomisli na susret s muškarcem.
~ 12 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
2.
Točno u sedam sati te večeri Gladys je ušla u mjesni klub. Želudac joj se stisnuo od uzbuđenja, pa je znala da neće moći progutati ni zalogaj. - Dobra večer, gospođice Haddon - ljubazno je dočeka upravitelj kluba. - Večeras izgledate posebno sjajno. Od tog spontanog komplimenta Gladys oblije rumenilo. Na sebi je imala ljubičastu haljinu i cipele s visokim potpeticama, koje su se uvelike razlikovale od onih u kojima je obično bila kad je s ocem dolazila na večeru. - Hvala - promrmlja Gladys i doda: - Imam sastanak s jednom osobom u sedam. Je li možda već stigla? Upravitelj potvrdno kimne i zamoli je da pođe za njim. Ali umjesto da krene prema glavnoj blagovaonici, on je povede prostranim hodnikom što je vodio do niza privatnih dvoranica. On otvori vrata „Kristalne sobe“ i počeka da Gladys ude. Ona krene nesigurnim korakom i prijeđe prag. ~ 13 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Bude li vam što potrebno, možete pozvati interfonom na stolu. Želim vam ugodnu večer - reče ravnatelj i udalji se. Prostorija je bila malena, ali ukusno namještena i udobna. U sredini je stajao otmjeno postavljen stol za dvoje. Između kristala i srebrnine isticao se prekrasan aranžman iz cvjećarnice „Mimoza“. Posljednja svjetlost sunčeva zalaza prodirala je kroz visoke prozore i pojačavala romantičan ugođaj trenutka. I tad ga Gladys ugleda. Muškarac je stajao okrenut leđima, naslonjen na ogradu malog balkona koji je gledao na igralište za golf. Na sebi je imao tamnomodro odijelo, koje je isticalo njegova široka ramena i uske bokove. Crna kosa mu je blistala na zalazećem suncu, i Gladys pomisli kako će mu napokon vidjeti lice. Skupi hrabrost i priđe mu te slabašnim glasom razbije tišinu: - Zdravo... Načas se učinilo da se visoka prilika na balkonu ukrutila. Dugi je trenutak muškarac ostao nepomičan, a onda se polako okrene prema njoj. Gladysine se oči upilje u njegovo lice. Usprkos oskudnom svjetlu, crte njegova lica nisu se mogle pobrkati s drugima. Frank Morant! Nije se mogla pomaknuti ni jedan korak. Srce joj je načas zastalo u prsima, da bi potom počelo ludo tući. Kad je posljednji put vidjela Franka, na Albertovom sprovodu, ona je tek bila navršila osamnaest godina, a on dvadeset. Na kraju obreda on je napustio mjesto, bez riječi oproštaja, nikad se više ne osvrnuvši za sobom. I slomio joj je srce. - Frank? - prošapće Gladys, s mješavinom sreće i strepnje u glasu. On brzo prijeđe razmak što ih je dijelio. Na usnama mu je lebdio osmijeh, a u očima, nevjerojatne ljubičaste boje, blistala je sjajna iskra. ~ 14 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Zdravo, Gladys. - Zagleda joj se u lice, na kojemu su se jasno čitali iznenađenje i nevjerica. Ako ga sad ona odbije, on joj to ne može zamjeriti. Pokuša ublažiti napetost. - Tvoje je iznenađenje posve opravdano. Na posljetku, ovo je novost. - Što je novost? - upita ona, još zbunjenija. - Vidjeti Franka Moranta u mjesnom klubu! odgovori on šaljivim tonom. - Da, zacijelo si prvi put ovdje. - Iz Gladysinih je očiju iščezla sumnja, ali usne su joj ostale ozbiljne. Proučavala je Franka i razmišljala o tome koliko se promijenio za svih tih godina. - Čini se da si prevalio veliki put otkad si otišao iz grada. - Istina - kratko uzvrati Frank. Još nije bio spreman odgovarati na sva pitanja koja mu je Gladys vjerojatno željela postaviti. - Moram priznati da je posluga ovdje sjajna. Hoćeš li ostati sa mnom na večeri? - Suspregne dah u očekivanju njenog odgovora. - Da, ostat ću. - Uistinu si me usrećila. - Frank ispusti dug uzdah olakšanja. Među njima nastane šutnja. Gladys rukom prijeđe preko haljine, a on je pogledom slijedio kretnju njene nježne ruke. Još je bila tanka i vitka, ali grudi su joj bile bujnije nego nekad a bokovi obliji. Noge su joj uvijek bile prekrasne, duge i vitke. Franka odjednom obuzme val topline. Sjeti se svih sati što ih je kao mladić proveo u divljenju njenog čulnog tijela, pa se nije začudio što ono na njega još i sad djeluje tako. Podigne oči do njenog lica, i tad im se prvi put te večeri pogledi sretnu i spoje kao da oko njih više ništa ne postoji. Riječi mu izlete iz usta prije nego što ih je dospio zaustaviti.
~ 15 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Nedostajala si mi, Gladys, više nego što možeš i zamisliti. Jedanaest godina nisam prestao misliti na tebe. Na to tako iskreno i izravno priznanje Gladys napusti sva suzdržanost. - I ti si meni nedostajao - prizna u dahu. Frankova je radost zbog tog priznanja bila tako golema da se oslobodio svakog straha. Ne mogavši odoljeti poticaju da je dodirne, uhvati joj pramen kose i ovije ga oko prsta. - Ah, je li? - promrmlja on pomalo izazovno. - Otišao si bez pozdrava - optuži ga ona, odveć svjesna njegove blizine. Taj jednostavan prijekor vrati ga u stvarnost. Ona je bila povrijeđena, a on je bio odgovoran za to. Imao je dobre razloge za odlazak iz Whitaker Fallsa, jer da je ostao, nikad ne bi uspio promijeniti negativno mišljenje koje su ljudi imali o njemu. Pokušavao je ispraviti svoje sukobljivo ponašanje zato da bude dostojan Gladys Haddon, ali samo u jednoj sudbonosnoj noći sve su njegove nade otišle u dim i nije mu preostalo ništa osim bijega. Sad se mogao samo nadati da su za posljednjih jedanaest godina neke rane zacijeljele. - Žao mi je - promrmlja. - Zašto mi jutros nisi rekao da si to ti? Ponio si se kao da se ne poznajemo. - Susret me zatekao, a još nisam bio spreman otkriti tko sam - prizna on. - Dopustio si da te smatram strancem! - prigovori mu Gladys, uzimajući čašu s pjenušcem koju joj je pružio. - Možda, ali bio sam iskren kad sam rekao da si prekrasna. - Nisam lijepa. Zgodna možda, ali ništa više - reče ona, ovlaživši usne nesvjesno izazovnom kretnjom. ~ 16 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - U osamnaestoj si godini bila zgodna, ali sad si postala vrlo lijepa žena. - Činilo mu se nemogućim da nitko poslije njega nije znao tako cijeniti Gladysine vrline. - Još imaš najčulnija usta koja sam ikad vidio, s tim punim, podatnim usnama... kao stvorenim za poljubac. - Bio bi se zakleo da je opazio kako se ubrzalo kucanje žile Gladysinom vratu. - Nikad se nisam mogao zasititi tvojih usta. Teško je vjerovati da sam te ja prvi naučio ljubiti se, ali moram priznati da si bila vrlo dobra učenica - nastavi Frank. Sati što su ih proveli u nježnim poljupcima doslovce su ga dovodili do ludila, ali su ga ujedno naučili i na užitak čekanja. Oči mu zablistaju. Sjećaš li se onog poslijepodneva? - Da, sjećam se. - Gladys bi bilo potrebno tisuću godina da zaboravi okus onih poljubaca. - Ja sam neprestano mislio na to kad sam otišao iz mjesta. Bila si tako velikodušna, nježna. Od onda nisam iskusio ništa ugodnije u svom životu. - Otad je prošlo mnogo vremena, Frank - promrmlja ona, srknuvši pjenušac. - Meni se čini kao da je bilo jučer - reče on i ušuti, puštajući da sjećanje lebdi među njima. On to iskoristi i preko interfona pozove konobara da dođe po narudžbu. - Kako to da si uzeo privatnu dvoranu? - Htio sam večerati s tobom i razgovarati, ali tako da pola grada ne prati svaku našu kretnju i osluškuje svaku riječ. - Usne mu se razvuku u osmijeh. - Što je zlo u želji da jednu večer provedem s tobom? - Moram priznati da bih se i ja osjećala nelagodno u glavnoj blagovaonici - prizna Gladys. - Točno. Nema smisla izazivati bespotrebna ogovaranja - doda on, zatresavši glavom. - Zna li itko drugi, osim mene, da si u gradu? Frank opazi njenu zabrinutost i upita se misli li ona u tom trenutku na svog oca, na mogućnost da on ~ 17 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ sazna za njegov povratak u grad. Tog je jutra razgovarao samo s mladom službenicom u banci, koja se tek nedavno doselila u grad i nije dala znak da ga prepoznaje. A prodavačici u cvjećarnici nije ni rekao svoje ime, isto kao ni u restoranu. No usprkos oprezu, Frank je znao da će se ta vijest prije ili poslije proširiti. Jednostavno je htio odgoditi ono neizbježno. - Ti si jedina osoba s kojom sam došao u vezu pokuša je umiriti. Razgovor je prekinuo konobar, donijevši im svježu salatu i hrskavi kruh. Kad je otišao, Gladys upita: - A što te dovodi u Whitaker Falls? - Prolazio sam ovuda po poslu i pomislio da se zaustavim i pozdravim svoju staru prijateljicu. - To je bila ponovo poluistina, ali zasad je to bilo sve što je mogao reći. - Pa, to je zaista bilo iznenađenje! - poviče ona, smijući se. - Lijepo ili ružno? - Rekla bih neočekivano - diplomatski odgovori Gladys. - Koliko ćeš se zadržati ovdje? - Do sutra. - Frank se uistinu iduće jutro morao vratiti u svoju tvrtku u Richmondu. - Za noćas sam uzeo sobu u „Regensu“- kratko objasni. Konobar se vrati s janjećim kotletima što su ih naručili. Oboje su šutjeli, i Gladys je za to vrijeme imala vremena promatrati Franka koji joj je sjedio nasuprot. Sad kad je prošao šok od iznenađenja, htjela ga je pitati mnogo toga. Opazila je da on pomno odmjerava riječi, pa premda je shvaćala njegovu želju za diskrecijom, s obzirom na mišljenje o njemu stvoreno u prošlosti, nije se namjeravala zadovoljiti njegovim neodređenim odgovorima. Još joj nije bio jasan razlog njegovom ~ 18 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ povratku u grad. Spomenuo je poslove. Koje poslove? Zašto baš u Whitaker Fallsu? Pjenušac je počeo djelovati i, usprkos svemu, Gladys se opusti. - Onda, što si radio sve ove godine? Velike stvari, rekla bih. U Frankovim se očima pojavi iskra ponosa. - U početku nije bilo lako, kao što možeš i zamisliti. Kad sam stigao u Richmond, zaposlio sam se kao radnik u jednom građevinskom poduzeću. S vremenom sam stekao poštovanje svojih nadređenih i uspio sam u karijeri. Sad ja upravljam projektantskim odjelom. - Drago mi je, čestitam ti - reče ona sa smiješkom. On prestane jesti i mirno odloži nož i vilicu. - A što mi ti kažeš o sebi? Sad imaš vrlo lijepu cvjećarnicu. - On je opet skrenuo razgovor na nju. - „Mimozi“ posvećujem gotovo sve vrijeme. - A kako je tvoj otac? - upita Frank, ispivši gutljaj vina. Gladys načini stanku prije nego što mu odgovori. U drugim bi okolnostima njegovo pitanje smatrala posve normalnim, ali u ovom se slučaju ono činilo neprikladnim. Doktor George Haddon je prezirao Franka, i on je to znao. Pa ipak, u njegovom se pogledu nije nazirala mržnja, već samo iskreno zanimanje. - Moj je otac dobro. Sad radi pola radnog vremena, a njegov ortak, doktor Carter, zamijenit će ga kad ode u mirovinu, što će biti uskoro. - A tvoja majka? - ljubazno doda on. Gladys osjeti uobičajenu bol pri pomisli na majku. Fanny Haddon je umrla godinu dana poslije nesreće svog sina Alberta, a Gladysin je otac držao Franka odgovornim za to. - Mama je umrla prije više od deset godina od teške upale pluća - odgovori mu mirno, ne ulazeći u najbolnije pojedinosti. ~ 19 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Oh, Gldays, tako mi je žao! - Frank ustane, zaobiđe stol, priđe joj i uhvati je za ruku. - Dođi, mislim da bi malo svježa zraka koristilo tebi i meni. Ona potvrdno kimne, pa oboje izađu na balkon, Njegova je ruka bila velika i topla, i Gladys se osjeti zaštićena, tjelesno i osjećajno. Bilo je nevjerojatno kako se Frank mogao vratiti poslije sveg tog vremena i bez napora joj se ponovo uvući pod kožu, pomisli. I premda ju je povrijedio otišavši onako iznenada, i usprkos tome što su se oboje uvelike promijenili, ona je još i sad osjećala staru naklonost prema njemu, kao da je Frank za nju onaj jedini pravi muškarac. To je besmislena misao, pokuša se urazumjeti, vjerojatno ostatak mladosti, kad je još vjerovala u plavog princa. Odrastajući, iskustvo i praktičan smisao naučili su je da se kloni romantičnih snova. Balkon je bio osvijetljen mjesečinom. Ona se nasloni na ogradu i punim plućima udahne svjež zrak te travanjske večeri. Iz blagovaonice su se čuli glasovi i smijeh, ali ona i Frank su bili obavijeni ugođajem tišine, u kojem su postojali samo on i ona. Gladys je željela u potpunosti uživati u tom tako prisnom trenutku, ne morajući se brinuti o mišljenju drugih. Uostalom, njena je stvar ako je večer provela s Frankom Morantom. - Neke su se stvari promijenile otkad sam otišao. Druge će uvijek ostati iste. - S rukama u džepovima, Frank je gledao preda se, izgubljen u daljini. - Misliš li to na osobe? - upita ona, radoznalo ga pogledavši. - Na cijeli grad. Trg je preuređen, i ako želiš moje mišljenje, sad je mnogo ljepši nego prije. Ali Tom i Paul još sjede pred brijačnicom i igraju šah te gledaju prolaznike - objasni on, slegnuvši ramenima. - Jesi li se zaustavio da ih pozdraviš? - Ne. - On se pomalo zlobno nasmiješi. - Nisam uvjeren da bi im to bilo drago. Zacijelo nisu zaboravili ~ 20 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ onaj put kad sam projurio kraj njih na motociklu i bacio petarde blizu njih. Trebala si ih vidjeti. Izgledali su kao da će svaki tren klonuti od infarkta! Gladys se od srca nasmije, oživjevši onaj prizor u sjećanje, ali se isto tako sjeti i bijesa što ga je ta Frankova gesta izazvala u gradiću. Kad je tu zgodu ispričala majci, Fanny je samo zatresla glavom, misleći kako su Frankove ludorije očajnički pokušaj da privuče pozornost, da svima kaže kako je i on tu. U ono vrijeme Gladys nije mogla shvatiti majčino gledište, ali kad je prvi put srela Franka, na licu mu je pročitala nesreću i osamljenost. Usprkos očevim preporukama da se drži dalje od one ništarije Franka Moranta, Gladys se gorljivo željela sprijateljiti s njim. No nikad nije pomislila na to da će se poslije zaljubiti u njega. Pokuša se vratiti nogama na zemlju. - Jesi li bio vidjeti Grand Pond? - Da, bio sam. - Frankov ton nije odavao nikakav osjećaj dok je govorio o imanju na kojem je proveo dvadeset godina svog života. - Tamo su sagradili prilično zanimljivu kuću. Zanimljiva je bio oskudan izraz za onu golemu zgradu, za lijep ranč opskrbljen svim potrebama, uključujući i ambar i obor za stoku. - Ona je kuća neiscrpan izvor tračeva u Whitaker Fallsu - povjeri mu Gladys. - Ah, je li? - Činilo se da se Frank zabavlja. - Kako se čini, imanje je kupila tvrtka FDM Inc... Ma tko bio posrijedi, srušio je staru kuću i sagradio ono što si vidio - nastavi ona. Ako je očekivala da on potvrdi ili porekne njenu posljednju tvrdnju, ostala je razočarana. Možda Frank nije znao ništa o tome, jer su odmah poslije njegova odlaska kuća i zemljište bili oduzeti i prodaja je bila spriječena. - Nevjerojatno što se sve novcem može kupiti primijeti on zajedljivo. ~ 21 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Novi se vlasnik nikad nije pokazao? - Ne, a ne poznaju ga ni radnici koji su gradili kuću. Sve je obavljeno u ime poduzeća koje je kupilo imanje. No budući da su radovi završeni, mislim da ćemo ga uskoro sresti. Frank ne reče ništa, a Gladys pomisli kako ga to imanje više nimalo ne zanima. Frankova ga je majka naslijedila od oca, ali ga je založila do posljednjeg pedlja kako bi dobila novac za piće. Sinu nije ostalo baš ništa. Iz blagovaonice su do njih doprli zvuči nježne i lagane glazbe. - Tako mi je čudno biti ovdje i promatrati igralište za golf - primijeti Frank. - Zašto? - Zato jer sam ja obično bio s druge strane. Gladys pogodi njegov prigušeni ton. Nikad nije mislila o tome kako njen grad izgleda viđen izvana, Frankovim očima. - Pričaj mi o tome - ponuka ga ona. - Kad sam bio dječak, često sam sjedio tamo vani nakon sunčeva zalaza, baš onamo blizu trinaeste rupe. Sate i sate sam stajao i gledao ljude koji su večeravali u klubu pitajući se kakvog su okusa jastog i odresci. Kad sam imao sreću, mogao sam vidjeti tebe i tvoju obitelj za stolom. - Okrene se prema njoj i odmakne joj pramen kose s lica. Palcem joj pomiluje lice, prenijevši na nju opajajuću toplinu. - Gledao sam parove kako plešu i često sam te vidio u naručju nekog dobro odgojenog mladića iz ugledne obitelji. Svaki sam put pokušavao zamisliti kako bi bilo plesati s tobom i privijati te uza se. Smiješno, je li? - Ne, nije smiješno - odgovori Gladys u dahu. Od tog otkrića stislo joj se grlo gotovo do boli. Nije mu mogla nadoknaditi sve te godine samoće, ali htjela mu je dati nešto što bi ga navelo na to da zaboravi sve ~ 22 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ propuštene plesove. Sigurnom mu kretnjom položi ruke na prsa i osjeti kako mu srce tuče pod košuljom. Polako ga rukama obujmi oko vrta i stisne se uza nj. Uspali je toplina njegovog čvrstog tijela. Frankove su oči potamnjele od strasti a ruke mu se nagonski pomaknu da je uhvate za bokove. - Što to radiš? - upita je promuklim glasom. Gladys se samo nasmiješi, dok su do njih dopirali zvuči neke balade, nošeni večernjim lahorom. - Opusti se i zagrli me. Pozivam te na ples.
3.
Plesati s Gladys od krvi i mesa, iskustvo je koje je uvelike nadmašilo sve njegove mladenačke snove, pomisli Frank. Njeno tijelo stisnuto uz njegovo kretalo se u ritmu glazbe, a taj initimni dodir ga je jednostavno izluđivao. Htio ju je tako zauvijek stisnuti uza se. Čvrsto je uhvati oko struka, i tijela im se spoje. Gladysin miris mu je prodirao u nosnice, pa ga obuzme struja čiste želje. To je bio isti miris što ga je osjetio tog jutra u njenoj cvjećarnici, svježna ruža pomiješana s prirodnim mirisom njene kože. Vrlo ženstvena kombinacija koja ga još više uzbudi. Ona podigne pogled i nasmiješi mu se, nesvjesna moči koju ima nad njim. ~ 23 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Jesi li u Richmondu pohađao satove plesa? - Ne, samo si ti izvrsna učiteljica. Njen se dubok smijeh pomiješa s glazbom, a onda Gladys nasloni glavu na njegova prsa i uzdahne. Ta tako povjerljiva kretnja ispuni ga grižnjom savjesti. Pokuša ne misliti na sve ono što joj nije rekao za vrijeme njihova razgovora. Doduše, nije lagao, ali je izostavio mnogo važnih pojedinosti. Bilo je još prerano sve joj otkriti. Nije htio pokvariti taj čarobni trenutak, ne sad kad mu se život napokon činio savršenim i kad je bio na domaku da dobije sve za što se tako borio. Uključujući i Gladys. Sklopi oči i usredotoči se samo na sadašnjost i na njihova pripijena tijela. Stisnuta uz njega, Gladys je pokušavala zanemariti privlačnost prema njemu, koja ju je obuzimala kao u nekoj čaroliji. Frankov se pogled zaustavi na njenim ustima, budeći gomilu uspomenu iz prošlosti. Gotovo nesvjesno, Gladys rastvori usne i on osjeti na vratu njen topli dah. Nije mogao odoljeti napasti da odbije taj poziv, priliku koja mu se možda više neće pružiti. Sagne glavu i usnama ovlaš dodirne njene koje su ga mamile. Ona je mirisala isto kao nekad. Riječi više nisu bile potrebne: ista čarolija koja ih je prije mnogo godina spojila, bila je još živa, jača no ikad. Taj je magnetizam bio izazov svakom razbortom oprezu. Gladys mu položi ruke na prsa, ali ga ne odgurne. Uspjela je samo prošaptati njegovo ime i pogledati ga kroz poluotvorene vjeđe, nesigurna i malo preplašena onim što se zbiva među njima. Frank je rukom obujmi oko vrata a drugom je uhvati za bradu i ponovo joj zarobi usta. Gladys je sklopila oči trenutak prije nego što ju je on poljubio. No ovaj put je poljubac bio manje nježan. Bio je dublji, vatreniji. Gladysine su usne bile tople i podatne, i Frank ju je dugo ljubio i uživao u njenom mirisu, koji ga je podsjećao na jedan ljetni dan. ~ 24 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Kad su se odvojili, nakon nekoliko trenutaka koji su im se činili dugi kao vječnost, oboje su disali s naporom. - Pođimo odavde na neko intimnije mjesto predloži Frank glasom promuklim od strasti. Gladys je oklijevala. Premda više nije bila nekadašnja plašljiva djevojčica, ipak ju je preplašila divlja želja koju je osjećala prema Franku. On je pomiluje po licu. - Želim biti sam s tobom - promrmlja. Ona duboko uzdahne, svjesna posljedice onoga što namjerava reći. - Hoćemo li k meni ili k tebi? - upita na posljetku u jednom dahu. - Činilo se da on razmišlja o pitanju i ne odgovori joj odmah, kao da je nesiguran. - Živim sama, ako te to brine - doda ona. - Onda idemo k tebi. - Frank je nipošto nije želio odvesti u svoj hotel, gdje su je mogli vidjeti u njegovom društvu. Želio ju je, ali ne po cijeni da joj upropasti ugled. - Slijedi me do hotela. Tamo ću ostaviti svoj automobil. Što, do vraga, to radim? - pitala se Gladys već tko zna koji put dok je vozila i krajičkom oka pogledavala Franka, koji je zadivljeno promatrao krajolik. Napustili su grad i sad su se vozili prema prirodi. Bilo je mračno, ali vidjela su se stabla i farme što su se ocrtavale na obzoru. Frank se doimao vrlo miran. Gladys se, naprotiv, osjećala nemirnom. Premda Frank nije bio stranac, ona nikad prije nije u svoju kuću dovela nekog muškarca, pa nije znala kako bi se ponašala. Tu je odluku donijela potaknuta nekim nezadrživim poticajem. Ipak, premda je znala malo o čovjeku koji je sjedio do nje, nije mogla poreći snagu osjećaja koji bi je obuzimali kad je bila s njim. Dugo je bila sama. Sad je osjećala očajničku potrebu da se prepusti strasti u ~ 25 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ zagrljaju jednog muškarca. Tog muškarca. Godinama je bila klasična dobra djevojka, slušala je očeve savjete i čuvala obiteljski ugled. Ali ta će noć biti samo za nju. Te će noći muškarac, kojeg je u dubini svog srca uvijek voljela, biti samo njen. - Gdje stanuješ? - upita Frank, prekinuvši joj bujicu misli. - Otprilike dva kilometra odavde. Sjećaš li se Bettyne kuće? - Da, dobro se sjećam. Samo ju je šuma dijelila od Grand Ponda. - Šuma je još tamo. Betty je umrla prije četiri godine i ja sam kupila kuću. Nije velika, ima samo dvije spavaonice i dnevnu sobu, ali je savršena za jednu osobu. - Čudim se što se nisi udala - primijeti Frank. Gladys načas okrene lice prema njemu i pogleda ga, potom se opet usredotoči na vožnju. Nije željela govoriti o Danielu, ali laganje joj nije bilo svojestveno. - Bila sam udana gotovo pet godina - promrmlja. Osjeti na sebi Frankove oči. Kad ju je on vrškom prsta pomilovao po ramenu, obuzme je golemo olakšanje. - Što se dogodilo? - upita Frank. - Vjenčali smo se iz pogrešnih razloga. Nakon rastave on se preselio u Norfolk, ponovo se oženio i sad ima dvoje djece. - Vi dvoje niste imali djece? - Ne. Pokušavali smo, ali bez uspjeha. Značenje te izjave zacijelo nije izmaklo Franku. Danielova su djeca bila živi dokaz da je od njih dvoje Gladys bila kriva što nije mogla zanijeti. To je za nju bio težak udarac, ali pokušavala je biti razborita. U nastojanju da ublaži napetost trenutka, Gladys nastavi ~ 26 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ govoriti pomalo o svemu i svačemu. Malo poslije zaustavi automobil pred kućom, koja je bila skrivena među drvećem. - Evo, stigli smo - Gladys izađe iz vozila i povede Franka stazom do ulaznih vrata. Čim je prešla prag, zapuhnuo ju je miris ruža koje joj je darovao Frank i koje je tog jutra donijela kući. On se nasmijulji, videći po cijeloj sobi mnogo vaza prepunih ruža. - Još ti nisam zahvalila na cvijeću. - Bio mi je užitak. - Potrošio si cijelo bogatstvo. Nije bilo potrebno, ali ako si me se htio dojmiti, uspio si. Frank samo slegne ramenima i razgovor o novcu smjesta skrene na drugo. - Ako se dobro sjećam, uvijek si voljela cvijeće, posebno ruže - samo reče. - Istina, obožavani ga - promrmlja Gladys, začuđena što se on još sjeća te pojedinosti. - Ono me podsjeća na moju majku koja je cijele dane posvećivala svom vrtu. Sad se pitam što ću sa svim ovim cvijećem. - Uživaj u njemu. Okrenuvši se, Gladys opazi da je on svukao kaputić i olabavio čvor ma kravati, pa se zbunjeno trgne. Za vrijeme vožnje do kuće izgubila je mnogo od prijašnje sigurnosti. Upustila se u pustolovinu kojoj nije znala posljedice. - Da ti donesem neko piće? - upita s izlikom da se nečim zaokupi. - Vino, čaj, kavu? - doda, prolazeći kraj njega, - Nisam žedan - odgovori on, nježno je uhvativši za zapešće i pogledavši je u oči. - Hoćeš li onda komad torte? - Nisam gladan slatkiša, hvala - Njegov dubok glas i lagano milovanje njegovog prsta na njenom zapešću ~ 27 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ sprječavali su je da oblikuje ijednu razboritu misao. Bila je smućena, to se vidjelo. - Hoćeš li da se vratim u hotel? - Ne! - naglo poviče Gladys. - Želim da ostaneš, samo što... eto... - Zažarenih obraza, okrene glavu na drugu stranu i duboko uzdahne. - Prošlo je mnogo vremena otkad... - Otkad smo mi... ili otkad si ti...? - htio je znati Frank. - Oboje - na posljetku izgovori ona. Eto, rekla je, pomisli. - Ako ti to može biti od kakve pomoći, priznajem da je i meni prošlo mnogo vremena od posljednjeg puta. Gladys se opusti. Vjerovala mu je. - Slušaj, Gladys, nastavimo jednostavno tamo gdje smo stali kad smo otišli iz restorana. Polako, bez žurbe. Možeš me zaustaviti u svakom trenutku, budeš li htjela. Samo mi moraš reći, slažeš li se? - mirno joj predloži on. Ona potvrdno kimne, zahvalna Franku za njegovo razumijevanje, pa ponovo stekne sigurnost.
*** - Smijem li ugasiti ovo svjetlo? - upita on, pokazujući svjetiljku u dnevnoj sobi. - Da. - I ona je više voljela prigušeno svjetlo. On priđe prekidaču i okrene ga, a sobu obavije polusjena. Trak svjetla što je prodirao iz kuhinje stvarao je vrlo romantičan ugođaj. On se vrati do Gladys, i ona je mogla osjetiti toplinu njegova mišićavog tijela. - Htio bih ti skinuti tu kopču i vidjeti te raspuštene kose - promrmlja on. - Ili ćeš to ti učiniti za mene? Opet je njoj prepuštao izbor. Gladys podigne ruku i spusti kosu na ramena, a ~ 28 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ mekani joj uvojci okruže lice. Osjeti kako je on suzdržao dah, i zadrhti od užitka kad joj rukama prođe kroz bujnu kosu. - Tako je meka, podatna - promrmlja Frank i počne joj nježno trljati zatiljak. - Smijem li te sad poljubiti? - Obično me ne pitaju za dopuštenje. - Pogleda ga s blagim osmijehom. - Pokušavam se ponašati kao džentlmen. - U tom bi mi slučaju bilo vrlo drago da me poljubiš - promrmlja ona. I on to učini. U tom vrlo dugom poljupcu bilo je jedva suzdržanog žara, i Gladys mu se prepusti, uživajući u toplini njegovih usana na svojima. A kad joj Frank obim rukama počne milovati grudi, cijelo joj se tijelo zapali, pa se još jače privije uza nj. Još nikad nije osjetila tako snažno, gotovo bolno zadovoljstvo. On s oklijevanjem odvoji svoje usne od njenih i položi ih na njenu sljepoočnicu. - Ti dršćeš, Gladys - promrmlja, tijela napeta od uzbuđenja. - Trebam li to shvatiti kao pozitivan znak? Gladys pomisli kako nikad jedan trenutak nije bio ljepši od ovoga i kako ga je dugo čekala. - To je izvrstan znak - umiri ga ona. - Bi li htio poći u spavaću sobu? Njegov je pogled bio vrlo rječit odgovor, pa ga Gladys povede u svoju sobu. Zastanu kraj bračnog kreveta, a ona mu odveže kravatu i baci je na stolac. Potom mu počne otkapčati košulju, dok ju je Frank radoznalo promatrao, začuđen njenom iznenadnom smionošću. Tad on počne svlačiti nju, jedva čekajući da se može diviti njenim savršenim oblinama i blistavoj koži. Kad su napokon ostali goli, Frank je položi na postelju i počne je nježno milovati. Činilo se da se ne može naužvati njenih draži. - Oh, Gladys, toliko si mi nedostajala - promrmlja joj u uho. ~ 29 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - I ti meni - uzdahne ona. - O ovom sam trenutku sanjao cijeli život - reče Frank, podignuvši glavu i pogledavši je. - Želim da bude savršen. Gladys mu u očima spazi ranjivost i žar, koji je podsjete na nekadašnjeg mladića. - Bit će. - Bila je uvjerena u to. I za vrijeme te divne duge noći, njihovo sjedinjenje, osim tjelesnog, postade i duhovni susret, kao susret dviju duša koje su se našle poslije dugog traženja.
4.
Uporno kucanje na vratima odjekivalo je u uspavanoj Gladysinoj svijesti. Nadala se da će uljez, ma tko on bio, otići do vraga, pa se skutri među snažnim rukama muškarca koji je spavao do nje. Lijeni osmijeh raširi joj usne. Frank. On je još tu, kao opipljiv dokaz da tek prošla noć nije bila samo prekrasan san što nestaje kod buđenja. Još u drijemovnom stanju, ona pomisli kako bi ovaj put moglo biti sve drukčije među njima, da bi mogli biti sretni zajedno. Izvana se začuje ponovo snažno kucanje. Frank se protegne i licem zaroni u udubinu njenog vrata. - Gladys, dušo, netko ti kuca na vrata - reče snenim glasom. Ona rastvori oči i sjedne. Frank se zacijelo vara, pomisli, ali ipak brzo skoči iz kreveta, odjene kućnu haljinu i nesigurnim korakom ude u kupaonicu ~ 30 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Pogled u zrcalo naglo je vrati u stvarnost: izgledala je blistavo, ali znaci strastvene noći bili su isuviše očiti u razbarušenoj kosi u usnama natečenim od Frankovih poljubaca. No nije se dospjela dotjerati, jer je osoba pred vratima nestrpljivo i dalje uporno kucala. Prelazeći sobu, baci letimičan pogled na postelju. Frank je ležao ispružen na leđima, s nevjerojatno čulnim osmijehom na usnama. Zanemarivši ludi poticaj da se vrati u njegov zagrljaj, šapne mu: - Ostani tu. - Ne brini se, bit ću ovdje kad se vratiš. Gladys prožmu trnci pri pomisli na to kako će cijelu nedjelju provesti s njim u krevetu. Ali najprije se mora osloboditi dosadnjakovića pred vratima. Brzim koracima prijeđe dnevnu sobu pa otvori vrata i pred sobom ugleda svog oca. - Tata! - poviče ona neugodno zatečena. - Odakle ti ovdje? Umjesto odgovora on bez poziva uđe u kuću. - Prošlo je deset sati, Gladys. Što još radiš u postelji? Uživam i ponovo se zaljubljujem, htjela mu je dogovoriti. Zapravo je bila na iglama, jer je njen otac bio preblizu vratima spavaće sobe. Stoga odluči prijeći u napad. - Nedjelja je, tata - primijeti i uputi se u kuhinju, znajući da će on poći za njom. - Ne moram raditi i mogu spavati do podne ako to želim. - Hm - promrmlja on. George Haddon je bio ranoranilac i nije bio popustljiv prema onome tko je najbolje sate dana provodio u lješkarenju. - Zašto nisi telefonirao prije nego što si došao, kao što obično radiš? - Hoćeš li reći da sad više ne mogu doći ni pozdraviti svoju kćer?
~ 31 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Zar danas nisi otišao s Paulom i Tomom na partiju golfa? - Upravo smo igrali kad smo nabasali na Stewarta, koji mi je priopćio neugodnu vijest i tako mi pokvario igru. - Ah, je li? Koju vijest? - nehajno upita ona. - Frank Morant je u gradu. - Georgovo je lice bilo crveno od bijesa. Njoj se stisne želudac. Očajnički je nastojala odglumiti čuđenje. - Je li ga Stewart vidio? - Nije, ali jučer je, provjeravajći nove tekuće račune, naišao na jedan tek otvoreni s potpisom Franka Moranta. Nadnevak je bio od jučer. - Gladys nije znala kako bi probavila tu vijest. Zacijelo je postojalo neko objašnjenje zašto Frank o tome nije govorio s njom. - I zamisli - nastavi George, hodajući po kuhinji - on je vlasnik FDM Inc, tvrtke koja je kupila Grand Pond. Ta mu je kuća naznačena kao sjedište i boravište.
*** Gladysin je mozak grozničavo radio. Frank će živjeti u Whitaker Fallsu? Zašto joj nije rekao ništa o tome? Odjednom je obuzme užasan osjećaj da je prevarena. Ne samo da joj Frank nije spomenuo račun u banci nego je hinio da ne zna ništa o Grand Pondu kad mu je ona govorila o imanju. Ruka kojom je držala posudu naglo joj zadršće, ali je ipak uspjela ne proliti kavu po stolnjaku. Pruži šalicu ocu i u svoju nalije obilato kave. Bila joj je baš potrebna. Dok su pili, George je i dalje gunđao protiv Franka, a Gladys se ograničila samo na primjedbe što ih je otac očekivao od nje, ali je mislila samo na muškarca koji je još gol ležao u njenom ~ 32 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ krevetu. Nakon strastvene noći koju su upravo proveli, ona ga sad mora raskrinkati. Osjećala se zbunjena i prevarena njegovom šutnjom. Rekavši ocu da mora obaviti neke poslove, otprati ga do vrata. On na pragu zastane i začuđeno se zagleda u brojne vaze pune ruža, koje onako srdit prilikom dolaska nije opazio. - Što znače sve ove ruže? - upita. - Previše samo ih naručili, pa sam neke donijela kući prije nego što uvenu - slaže ona na brzinu. U Georgeovu se pogledu pojavi izražaj sjete. - Mnogo mi nedostaje, znaš? - Gladys shvati da se to odnosi na njegovu ženu Fanny. - Da je sad ovdje, uvjeren sam da bi se uvelike ponosila tvojom cvjećarnicom - doda prije nego što je izašao. Potom se ponovo okrene prema njoj i poviče: - Upozoravam te, Gladys! Ako onaj nitkov Frank počne švrljati ovuda, drži se daleko od njega! Prije jedanaest godina je izazvao nevolje, pa će to učiniti i sad kad se vratio. - Možda se promijenio - odgovori ona, premda je sad u to i sama počela sumnjati. - Uvijek si imala zlatno srce, malena, ali nemoj zaboraviti da je on uništio našu obitelj... a i tebe zaključi on s gorčinom. Gladys zadršće. Frank je bio u susjednoj sobi i mogao je čuti cijeli razgovor. Prije jedanaest godina netko ih je vidio zajedno, a poslije tragične smrti Gladysinog brata, gradom se proširila vijest o njihovoj vezi. Nije bilo važno što je ona svjesno ušla u nju, njen je otac i za to krivio Franka. Gladys zatvori vrata za ocem i nasloni se na njih, sklopljenih očiju, obuzeta osjećajem prazne boli.
***
~ 33 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Smijem li sad izaći? - Na zvuk tog dubokoga glasa Gladys rastvori oči i nađe se pred Frankom, nehajno naslonjenim na dovratak spavaće sobe. Na svu sreću, bio je odjeven, a noćašnji čulni izražaj posve mu je nestao s lica. Kako mu nije odgovorila, on joj priđe nekoliko koraka, ne skidajući pogled s nje. - Kako mi se čini, osjećaji tvog oca prema meni nisu se nimalo promijenili otkad sam otišao. - Oh, imaš pravo - odgovori Gladys, prigušivši nervozni smijeh. Udalji se od njega. Te je noći imala povjerenja u njega, predala mu se dušom i tijelom, ali u tom trenutku nije bila sigurna ni u što. - Koji su te poslovi doveli ovamo? - upita ga na posljetku, nadajući se da će od njega čuti istinu. - On se ukruti i sav napet zastane nasred sobe. - Nemoj lagati, Frank! Znam sve o kući Grand Ponda i o FDM Inc. On duboko uzdahne i rukom protrlja bradu. - Da, FDM Inc. sam ja. To je skraćenica od Frank Delaware Morant. Grand Pond je moj i došao sam provjeriti posljednje pojedinosti prije nego što stigne pokućstvo. Za otprilike pet tjedana preselit ću se ovamo - zaključi. - Lagao si mi! - optuži ga Gladys. - Nisam htio da to saznaš na ovakav način odgovori Frank. I to je bilo sve. On joj je dao samo slabo i hladno objašnjenje, koje je zvučalo kao poruga o zajednički provedenoj noći i kao neukusna šala. Frank ne reče više ništa, a Gladys je bila odveć povrijeđena u svom ponosu da bi postavljala pitanja. Gorke suze joj ispune oči, ali se prisili da ih suspregne. Nadala se da će ovaj put za njih biti drukčije, ali on joj je i dalje skrivao stvarne namjere. Možda je i s njom vodio ljubav samo radi razonode. Podigne bradu i pogleda ga. - Bit će bolje da te odvezem u hotel. On se nije usprotivio. Kao da ju je ~ 34 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ iznenada isključio iz vlastitih osjećaja. Frank se vrati u spavaću sobu da pokupi svoje stvari. Svojom šutnjom doimao joj se kao potpun stranac. I Gladys obuzme osjećaj da ga je izgubila i drugi put u životu. On više nije bio čovjek kojeg je mislila da je upoznala te noći, a ni mladić koji ju je prije jedanaest godina ostavio bez pozdrava.
~ 35 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
5.
- Zar ti još nije prošla ta neugodna prehlada? upita doktor Carter, vrativši se u ordinaciju s Gladysinim kartonom. - Na žalost, nije. Mučnina me hvata na valove, i to je zaista čudno. Jedan se trenutak osjećam izvrsno, a odmah potom mi se želudac okrene. U glavi mi se vrti i sve me boli - objasni Gladys, meškoljeći se na stolcu. Liječnik joj se prijateljski nasmiješi. - Moram te podrobnije pregledati i ispitati ti krv. Lezi ovamo. - Pomno joj oslušne srce i pluća, a zatim pregleda grlo. - Čino se da je ovdje sve kako valja. Da vidimo trbuh. Osjećaš li se nadutom? - upita on, pipajući joj trbuh. - Malo. - Čuo sam da je na Grand Pond stiglo pokućstvo iznenada reče on, a Gladysin se želudac još jače stisne i ona ponovo osjeti mučninu. Ta je tema bila na ustima svih otkako je Frankov povratak postala javna stvar. Frank je otputovao otprilike prije pet tjedana, i Gladys je počela sumnjati da je njena prehlada psihološke prirode. Plašila se Frankova povratka, a istodobno ga je željela ponovo vidjeti. Nije zaboravila njegovu dvoličnost ni vlastitu naivnost. Budući da ga više nije vidjela, zaključila je da mu je njihova ljubavna noć malo značila. Trgne se kad joj je doktor Carter dodirnuo jednu vrlo osjetljivu točku blizu želuca. - Boli li te ovdje? - Ne, samo mi malo smeta. - Hm... - Dade joj znak da ponovo sjedne i okrene se da nešto zapiše u karton. - Molly je jutros vidjela u gradu automobil boje pjenušca. Čini se da se vratio ~ 36 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ prijatelj tvog oca - reče liječnik, nesvjestan koliko njegove riječi djeluju na nju. Frank se vratio! Gladys protrlja bolne sljepoočnice. Još se nije navikla na misao da će Frank živjeti nekoliko koraka udaljen od njene kuće. - Tjelesno je sve u redu - izjavi liječnik, okrenuvši se prema njoj. - Otvori karton s Gladysinim nalazima krvnih pretraga. Dok ih je pregledavao, iznenada se zaustavi i iznenađeno je pogleda. - Ovdje piše da si trudna. - Zar mi je učinjen i test na trudnoću? - Pa... simptomi su bili takvi, a nalaz je jasan. - To nije moguće... sterilna sam - odlučno reče ona, osjećajući suha usta. - Ah, je li? A tko to kaže? - začudi se liječnik. - Daniel i ja... nismo mogli imati djece. On se u međuvremenu oženio i dobio dvoje. Stoga je jasno da je moja krivnja što ih nismo imali. - To ne znači ništa. Jesi li ikad pravila provjeru o svojoj plodnosti? - Ne - prizna ona s oklijevanjem. - Dobro, možda su ipak pogriješili u laboratoriju. Ili je možda posrijedi... bezgrješno začeće! - dovrši liječnik, namignuvši joj. Gladys se nasmije, ali srce joj počne ludo udarati. Je li zaista moguće da je zatrudnjela? Kad bolje razmisli, svi su simptomi njene boljetice bili baš klasični za trudnoću. Ali to ipak ne može biti! Tisuću joj se pitanja kovitlalo u glavi, ali Gladys ipak nije htjela svoje sumnje prenijeti na liječnika. - Savjetujem ti da tjedan dana uzmeš odmor, ostaneš kući i opustiš se. Ne budeš li se do ponedjeljka osjećala bolje, vrati se k meni - reče joj doktor Carter na rastanku. ~ 37 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Ona potvrdno kimne, a na pragu se ponovo okrene prema njemu. - Doktore Čarteru, želim da ovo ostane između nas - zamoli ga. Jer, dozna li to njen otac, mogla bi ga udariti kap. Gladys izađe iz ordinacije osjećaju težinu na srcu. Moguća trudnoća ju je ispunjala neopisivom radošću, ali istodobno ju je užasno plašila.
*** Frankovi su se prsti zgrčili na upravljaču dok se svojim športskim automobilom vozio glavnim trgom. Prošla je gotovo pet tjedana otkad su on i Gladys vodili ljubav, a još i sad se nije mogao osloboditi osjećaja krivnje. Povrijedio ju je svojim tvrdoglavim prešućivanjem istine o FDM i o Grand Pondu prilikom one večere. No onda je mislio kako još ima vremena udvarati joj i navesti je na to da upozna novog Franka Moranta. No bilo je dovoljno nekoliko krutih riječi njenog oca pa da sve njegove namjere odu u dim. Iz spavaće je sobe Frank čuo sve Georgeove optužbe na njegov račun. U jednom je trenutku mržnja tog čovjeka uništila sigurnost koju je Frank godinama stvarao napornim radom. Kad ga je Gladys pritisnula, nije uspio prikladno reagirati. Ona se naljutila, a on se nije mogao suočiti s njenim osudama, ne bi bio mogao podnijeti ponovno odbijanje. Zato se povukao. Htio joj je ostaviti vremena da se smiri, da se postupno navikne na misao da će se on zauvijek preseliti u Whitaker Falls. Jednog će dana steći poštovanje toga grada i rehabilitirat će svoje ime i svoj ponos. No zasad je htio samo vidjeti hoće li ga Gladys dočekati toplije od osoba koje je sreo prilikom dolaska. ~ 38 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
*** Nije bilo sumnje, bila je trudna. Gladys je držala u ruci test na trudnoću što ga je kupila u ljekarni. S dubokim se uzdahom nasloni na pisaći stol i sklopi oči. Nastojala je ne plakati, ali ta je bitka u početku bila izgubljena. Suze su joj nezaustavljivo tekle niz obraze. Pritisnuvši rukom još ravan trbuh, Gladys pomisli kako neće proći još dugo vremena kad će njena trudnoća postati očita. Spoznaja da može zanijeti, uvelike ju je uzbudila, ali i od same pomisli na bitku koju će ubuduće morati voditi za sebe i svoje dijete, obuzimao ju je užasan strah. A da ne govori o javnoj sablazni, jer ne samo da će biti samohrana majka nego neće smjeti ni spomenuti ime djetetovog oca. I ma koliko su se vremena promijenila, u gradiću kao što je njihov to su bile stvari koje su još imale svoju težinu. A što se tiče Franka, tu namjerava biti vrlo jasna: sama će podizati to dijete i od njega neće zahtijevati ništa, osim njegove šutnje. S obzirom na to da je Frank očito ne voli i ima svoje razloge za povratak u Whitaker Falls, ona je bila uvjerena da se on neće tome protiviti. No ostajao je problem s njenim ocem. Što će mu reći? Usne joj se rašire u osmijeh. Zapravo joj je sudbina darovala nešto prekrasno: novi život. To će stvorenje imati svu moguću ljubav, svu njenu pozornost, a to je bilo najvažnije. U taj tren netko zakuca na vrata, a Gladysino srce ubrza kucaje, i odjednom se sjeti da je test za trudnoću ostavila u kupaonici. Pomislivši da je to možda njen otac, koji je stekao naviku da joj bane u kuću u najnezamislivijim trenucima, žurno ukloni svaki sumnjivi trag. Gurne test u plastičnu vrećicu i baci je u koš ispod praonika.
~ 39 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Ljubazan osmijeh što ga je nacrtala za dobrodošlicu, zamrzne se u trenutku kad je otvorila vrata i na pragu ugledala Franka. - Zdravo - pozdravi je on onim istim čulnim glasom koji je Gladys dobro znala. - Svratio sam u cvjećarnicu, ali Anna mi je rekla da si bolesna. Zaista si blijeda i oči su ti natečene. Jesi li dobro? - Doimao se iskreno zabrinut za nju. - Dobro sam, hvala - hladno mu uzvrati Gladys. Što ćeš ovdje? - S obzirom na način na koji smo se rastali posljednji put - odgovori Frank, ne osvrćući se na njen hladan ton - mislio sam da moramo raščistiti neke stvari. Dao sam ti vremena da se smiriš, a sad je vrijeme za razgovor. - Nemam ti što reći, stoga otiđi. Naslutivši njen idući potez, Frank gurne nogu između dovratka i vrata, prije nego što mu ih je dospjela zatvoriti u lice, kao što je namjeravala. - Ne idem dok ne porazgovaramo. - Onda govori! - Ali bez vrata između nas - odlučno joj odgovori on. Gladys mu s oklijevanjem otvori vrata i pusti ga da uđe. Osjećala je potrebnu da popije nešto svježe, pa krene u kuhinju, a on za njom. Ulivši u čašu hladnog čaja, nestrpljivo reče: - Čekam. I on ulije čaja u čašu, nasloni se na stol i polako joj pogledom prijeđe po tijelu. - Kakva je to priča o tome da si bolesna? - Imala sam gripu, stoga mi se ne približavaj odviše. - Rado bi ga zarazila kad bi samo njena bolest bila priljepčiva! ~ 40 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Valjda znaš da se ne plašim tvojih bakterija nasmije se on. Te riječi, koje su se odnosile na njihovu intimnost, izazovu joj žmarce po leđima. Je li moguće da je taj muškarac, usprkos načinu kojim je postupio prema njoj, još i dalje toliko privlači? Budući da mu ona nije odgovarala, on odloži čašu i uozbilji se. - Nadao sam se da ćeš se za posljednjih tjedana malo urazumjeti - reče ozbiljno. - Urazumjeti? I to kažeš ti koji si mi samo lagao! - Ponešto sam izostavio, istina... - Da, samo si zaboravio spomenuti sitnu pojedinost da si kupio Grand Pond i da ćeš živjeti u Whitaker Fallsu! - žestoko ga prekine ona povišenim glasom. A da ne govorim o tome da si bogat i posjeduješ cijelu tvrtku! - On obori pogled i zagleda se u pod. Gladys prinese čašu ustima, u nastojanju da se smiri. Frank nije bio iskren prema njoj i sad se pitala što joj još skriva. - Tko još osim mene zna da si se vratio? - upita s uzdahom. - Sreo sam nekoliko osoba. Ta ne skrivam se, jer ću postati član ove zajednice. - Dobro, ali znaj da ovdje ljudi dugo pamte, pa ako očekuješ crveni sag, to će malo potrajati. Sjena boli preleti mu pogledom. - Dobro znam što ovdje misle o meni, ali namjeravam ih razuvjeriti u tome. Nisam više nekadašnji buntovnik, a nešto mora značiti i ono što sam postigao za ovih godina. Učini joj se da mu u glasu nazire molbu. Njegova je iskrenost pogodi do dubine srca, i Gladys se s naporom suzdrži da ne popusti pred snagom njegovih dokaza. Pomisli na svog oca. ~ 41 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Moj te otac drži odgovornim za Albertovu smrt. Sumnjam da će se njegovo mišljenje tako lako promijeniti. - Misliš li i ti kao on? - upita je Frank, pogledavši je ravno u oči, a Gladys u tom pitanju osjeti prizvuk strepnje. Frank je osjećao očajničku potrebu da čuje kako ga ona ne krivi zbog bratove smrti. - Nije važno što ja mislim - odgovori ona, svjesna da ne bi više mogla upravljati svojim osjećajima kad bi popustila njegovoj molbi. Frankovo se lice ukruti. Brzim koracima izađe iz kuhinje, ostavivši je sa čvorom u grlu i željom da zaplače. Očekivala je da će on izaći iz kuće, pa osjeti mješavinu olakšanja i razočaranja. No umjesto da čuje kako se otvaraju ulazna vrata, začuje kako se zatvaraju ona od kupaonice. Znači, ne namjerava otići. Duboko uzdahne, a nekoliko minuta potom on se ponovo pojavi u kuhinji. - A što je ovo? Gladys širom rastvori oči, preplašivši se kad ugleda ono što je Frank držao u ruci. - Daj mi to! - poviče, pokušavajući mu uzeti iz ruke plastičnu vrećicu. - Nije li to test za trudnoću? - Nemaš nikakvo pravo zabadati nos u moju kupaonicu! - prosikće ona. - Zabadati nos? Ovo je bilo lijepo izloženo na podu! Jesi li ga možda zaboravila maknuti u brzini dok si otvarala vrata? Gladys pomisli kako je vrećica bačena u žurbi zacijelo ispala iz košarice. - Nije važno, to te se ne tiče! - reče i ponovo mu pokuša uzeti vrećicu iz ruke. Ali on se odmakne, izvuče traku testa. - Koliko ja vidim, tiče se i mene, jer ova modra boja znači da si trudna - ispravi je on i namršti se. - Premda ~ 42 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ moram priznati više ništa ne razumijem. Nisi li mi rekla da ne možeš imati djece? - Pogleda očekivanjem. Gladys prekriži ruke na prsima, a on se zagleda u nju, ne bi li našao neku potvrdu za svoje sumnje, ali nije vidio ništa. Frank je uzaludno čekao njen odgovor. Zamorila ga je njena tvrdoglavost, pa joj je odlučio pokazati da s njim ne može tako lako. - Dovoljno mi je odnijeti test u ljekarnu i zamoliti nekoga da mi sve objasni - zaprijeti joj se. - Uvjeren sam da će mjesni jezici brzo proraditi, a da ne govorimo o tome kako će za nekoliko mjeseci... ako su ruže, procvjetat će! - doda, značajno pogledavši njen trbuh. - Zaista si dostojan prijezira! - poviče Gladys, dok su joj iz očiju sijevale bijesne iskre. - Je li? Imam pravo znati istinu - suho joj odgovori. - Zašto? - Gladys osjeti kako joj suze ponovo naviru na oči. - Ta nisi mi ništa obećao kad si me odveo u krevet! Frank nije vjerovao da je to moguće, ali u prsima osjeti tjelesnu bol. - Gladys... - priđe joj, ali odmah zastane, vidjevši kako se ona povlači. - Valjda ne vjeruješ da me nešto tako važno može ostaviti ravnodušnim. - Lagao si mi - naglasi ona - pa mogu od tebe svašta očekivati. Frank rukom prijeđe preko očiju. Pogriješio je što joj je zatajio svoje planove. - Nikada te nisam htio povrijediti. Moraš mi vjerovati! - reče preklinjućim glasom. - Ne znam mogu li imati povjerenja u tebe promrmlja ona i potom, popuštajući, uzdahne. - Da, trudna sam. I liječnik mi je to potvrdio - prizna na posljetku. - A što je s tvojom neplodnošću? - upita on, s nevjericom gledajući test. ~ 43 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Možeš se smatrati izuzetnom muškarčinom, ako hoćeš - našali se ona. On podigne glavu i pogleda je, a usne mu se razvuku u smiješak. - Ovo je divna vijest. Samo, moram priznati da sam iznenađen. - Ne brini se, od tebe ništa ne očekujem. Želim samo da nikome ne otkriješ da si ti otac mog djeteta objasni ona. - A što, do vraga, znači to? - Zadržat ću svoje dijete... On naglo skoči na noge. - Dakako da ćeš zadržati moje dijete! - poviče. - Sama ću podizati svoje dijete - reče Gladys, nesvjesno ustuknuvši, i položi ruku na trbuh. - Ti nećeš učiniti ništa sama! - poviče on, pritisnuvši je uza zid. Kao da ga nije čula, ona nastavi: - I uvelike ćeš mi sve olakšati ne budeš li tražio očinstvo nad njim. Frank je kiptio od srdžbe. Smatra li ga Gladys uistinu takvim nitkovom da je kadar ostaviti svoje dijete? Dobro, ako želi rat, imat će ga! - Nas dvoje ćemo vjenčati! - reče odlučno. Gladys zaprepašteno rastvori oči. - Ta u dvadesetom smo stoljeću, Frank! Ne moram učiniti ništa takvo. Posljednje što želim jest udati se za tebe. Moje dijete i ja ćemo snaći i sami. - Naše dijete - spremno je ispravi on. Zar je već zaboravila njegov udio u svemu tome? Ona se pokuša osloboditi, ali Frank je zarobi, položivši ruke na zid. - Prestani govoriti gluposti i budi razborita! Živiš u malom gradu, gdje su ljudi vrlo zastarjelih nazora, a k tome vole tračati. - Odrasla sam žena i neću biti ni prva ni posljednja samohrana majka. ~ 44 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - A ja neću dopustiti da moje dijete odrasta kao nezakonito! - otpovrne joj on. - Jesi li ikad pomislila što bi to značilo? Koliko bi to problema stvaralo? - Ne, Gladys nije razmišljala o tome, to se vidjelo iz njenog oklijevajućeg izražaja. - Žao mi je što ću ti pokvariti planove, ali nipošto ne namjeravam tajiti da sam ja djetetov otac. Želim biti dio njegova života i neću se povući. - Njeno lice ostane bezizražajno. - Ako se ne vjenčamo - nastavi on - s našim će se djetetom uvijek postupati drukčije, i ono će patiti. Ja to dobro znam, to sam proživio, i stoga neću dopustiti da se njemu dogodi isto! - Gladys pokuša nešto reći, ali on joj stavi prst na usta. - U tome ne namjeravam popustiti. Posljednje što želim jest uhvatiti te u brak koji ne želiš. No kakvi god bili tvoji osjećaji prema meni, moraš misiliti na djetetovo dobro. Ne zaboravi da ljudi znaju biti vrlo okrutni. Gladys proguta slinu i obori pogled. Frank ima pravo: ne bi mogla izbjeći ljudsku zlobu i ne bi mogla obraniti svoje dijete. On se malo odmakne od nje, ali mu se pogled i dalje zadrži na njoj. - Vjenčat ćemo se, to će dijete imati moje ime i rast će s majkom i ocem koji će ga voljeti. Nećeš me se osloboditi, stoga se navikni na misao da ćeš postati gospođa Morant. A budući da sam razborit čovjek, dajem ti tjedan dana vremena da se pripremiš za vjenčanje. - Hvala lijepa! - plane ona. - Obavijestit ću velečasnog Spencera da bude slobodan u subotu u jedan sat. Pozovi koga hoćeš reče, ne osvrćući se na njenu srdžbu. - Dobro, dragi moj, bit ću tamo. I povest ću društvo - zacvrkuće ona zajedljivo.
~ 45 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Ne pokušavaj pobjeći, jer ću inače u mjesne novine dati oglas i sve obavijestiti o dolasku našeg djeteta! - reče joj s prijetećim pogledom. Gladys shvati da se on ne šali. Upravo joj je uputio pravi ultimatum!
6.
- Što radiš ovdje na dan svog vjenčanja? začuđeno upita Anna, vidjevši kako Gladys u subotu ujutro ulazi u cvjećarnicu. - Ovo je još ipak bolje nego sjediti kod kuće i čekati - kratko odgovori Gladys. Nasmiješi se prijateljici, ali osmijeh joj nije bio veseo. Provela je užasno jutro, a pomisao na poslijepodnevni sastanak s Frankom i sa svećenikom nije bila nimalo utješna. - Ovaj mi prisilni nerad ide na živce. Moram se nečim zabaviti - objasni. Anna kimne s razumijevanjem. Gladys joj je povjerila sve pojedinosti o svom odnosu s Frankom. Osjetila je očajničku potrebu da s nekim porazgovara, a Anna, koja joj je tih godina postala najbolja prijateljica, saslušala ju je s iskrenim suosjećajem i bez predrasuda. Gladys je bila napeta i zbunjena, pogotovu nakon sukoba s ocem tog jutra, ali ona je već donijela odluku da se uda za Franka. Za djetetovo dobro to je bio jedini pravi izbor. No između nje i Franka rasprava je još bila ~ 46 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ otvorena. Gladys nije mogla zaboraviti kako joj je on lagao, osjećala se prevarenom, izdanom, pogotovu pošto mu se onako posve predala. Hoće li se ikad više moći pouzdati u njega? Trudeći se da naćas zaboravi vlastitu nesigurnost, priđe pultu i zadubi se u narudžbe za taj dan. - U koliko sati će Frank doći po tebe? - upita Anna, vrativši se na temu. - Bit će kod mene u dvanaest i trideset. - To je bila jedina pojedinost o kojoj su govorili prošli tjedan. On joj je telefonirao da joj potvrdi sat obreda. I ništa više. Gladys pogleda na uru i zaključi da ima još oko sat i pol vremena da smiri napete živce. - Budući da si ovdje - reče Anna, idući prema hladnoj komori - prištedjet ću sebi put do tvoje kuće. Mogu ti odmah dati. - Što? - upita Gladys. - Ovo! - odgovori joj prijateljica osmijehom, pružajući joj malu kutiju.
sa
širokim
Gladys je otvori i izvadi prekrasan vijenac od ružičastih ruža s velom i mirisnu kiticu od istog cvijeća i nježnih bijelih i ružičastih vrpca. Sve je savršeno pristajalo uz odjeću koju je Gladys opisala Anni prije nekoliko dana: kostim od ružičastog lana i bijele svilene bluze elegantna kroja. - Oh, Anna, zaista nisi trebala! - ganuto poviče Gladys. - Ne moraš meni zahvaliti - odgovori joj prijateljica s razdraganim prizvukom u glasu. - Početkom tjedna ovamo je došao tvoj zaručnik i to naručio. Zamolio me da saznam kako ćeš biti odjevena i prema tome izaberem boju cvijeća. Gladys načas suzdrži dah. U sebi se ljutila na Franka zbog njegove pažnje, jer nije htjela da bude nježan i ljubazan. Taj brak mora ostati u granicama koje su dogovorili. Uostalom, vjenčat će se samo radi djetetove dobrobiti, i ništa drugo. ~ 47 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Znaš li što ja mislim? - nastavi Anna, trgnuvši je iz razmišljanja. - Ne slažem se s tračevima koje sam čula o tvom budućem mužu. Frank mi se čini časna osoba, pravi džentlmen, a da ne govorim o tome koliko je zgodan! - Taj zgodan čovjek, kako ti kažeš, bio je strah i trepet grada - odgovori Gladys. - Častan je posljednja riječ koju bi ovdašnji stanovnici upotrijebili za Franka. Dok je bio dječak, znao je ponešto i ukrasti u robnoj kući, a jednom se poslužio tuđim automobilom i poslije ga vratio slupanog, a svi znaju, premda nikad nije bilo dokazano, da je on ušao u bar Desetka i ondje izazvao štetu veću od deset tisuća dolara. Čak ni Gladys nije sumnjala tko je krivac tog nedjela. Frank je iz dna duše mrzio to mjesto, jer je tamo njegova majka radila i trošila vrijeme i ono malo novca što ga je imala. Od onda je taj bar počeo propadati i došao je na zao glas, te je bio prava šaka u oko za druge trgovce u zgradi. Cijeli se grad nadao da će novi vlasnik učiniti nešto glede tog lokala. - Lagao je, krao je i posvuda činio štetu, i to je ono čega se sjećaju svi kad se spomene ime Franka Moranta - s gorčinom zaključi Gladys. Anna je, ne trepnuvši, saslušala prijateljičine riječi. - Moram priznati da tvoj zaručnik ima zanimljivu prošlost - primijeti. - Ali osobe se mijenjaju. - Znam - prizna Gladys - ali ljudi se, na žalost sjećaju samo ružnih stvari. To je nepravedno, no to je stvarnost činjenica. Ona je bila jedina osoba koja je u Franku, osim buntovnika, vidjela osamljenog i ranjivog dječaka, koji je želio biti prihvaćen i voljen. Gladys ga je prihvatila. I voljela, plaćajući to vlastitim ugledom. Povijest se ponavlja! Odjednom je pogodi ironija situacije. Bilo je ~ 48 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ nedvojbeno da se Frank promijenio. Sad je bio siguran u sebe, bogat, uspješan. Pa ipak, kao i svi ostali, Gladys nije shvaćala zašto je izabrao baš Whitaker Falls da se skrasi. Osim svega, tu je bio George Haddon. Njegovo se mišljenje o Franku nije nimalo promijenilo i, kako se činilo, nikad se i neće promijeniti. - Jutros sam svom ocu govorila o Franku i sebi povjeri Gladys Anni. - Čekala si baš posljednji trenutak - podrugljivo primijeti Anna, naglo podignuvši glavu. - I kako je bilo? - Užasno - jedva čujno odgovori Gladys, a suze joj poteknu niz obraze. Svađa s ocem ju je iscrpla; ona je ostala nepokolebljiva, premda ju je očevo neodobravanje duboko pogodilo. - Bijesan je što se udajem za Franka, a vijest o mojoj trudnoći ga je posve dotukla. Ukratko, razbaštinio me. - Hajde, Gladys, uvjerena sam da će ga proći ljutnja i da će se primiriti. - Nisam baš uvjerena u to. U njegovim se očima udajem za neprijatelja, za čovjeka koji je uništio našu obitelj i koji mu sad krade i kćer. Uskoro će cijeli grad znati da sam se udala za Franka i da čekam njegovo dijete. A videći kako su ga primili kad se vratio u grad, sad mogu očekivati i najgori odnos prema meni. - Vjerojatno će ponetko ostati otvorenih usta nasmije se Anna - ali tračevi će se za nekoliko tjedana iscrpsti i sve će začas postati normalno. - Gladys je iskreno sumnjala u to, ali prijateljica se nije dala obeshrabriti. - Ako se Frank uistinu promijenio, ljudi to moraju uvidjeti i prihvatiti ga ovakvog kakav je sada. U taj se tren oglasi zvono na ulaznim vratima i djevojke se okrenu da vide tko je ušao. Usprkos crnom danu, Gladys osjeti kako joj se srce ugrijalo pri pogledu na Marthu Tucker, vlasnicu omiljene zalogajnice Kod Marthe. Cijeli je život poznavala Marthu. Postarija, ~ 49 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ punašna i odlučna žena bila joj je kao baka koju nikad nije imala. Marthine su oči zablistale pri pogledu na Gladysinu ružičastu odjeću. - Lijepa si kao cvijet, draga moja! - usklikne. - Martha, što ćeš ovdje? - upita Gladys, svjesna da je kompliment upućen njenoj odjeći za vjenčanje. Žena sa smiješkom priđe pultu i na nj odloži bijelu papirnatu vrećicu. - Kosti su mi počele hrđati, pa me moje staro gunđalo poslalo da se prošećem, a onda sam usput svojim najdražim djevojkama donijela malo kolačića. - Zaista si srce - oduševljeno poviče Anna i odmah zavuče ruku u vrećicu. - Onda, tko se udaje? - iznenada upita Martha, prelazeći pogledom s jedne na drugu. - Zašto to obrambeni stav.
pitaš?
-
Gladys
odmah
zauzme
- Takva kitica cvijeća znači samo maturalni ples ili vjenčanje. Školaska je godina već završila, stoga... - Gladys se danas udaje za Franka Moranta - brzo reče Anna još punih usta. Gladys prijekorno pogleda prijateljicu, ljuteći se zbog njene indiskrecije. Nakon sukoba s ocem tog jutra, nije se osjećala sposobnom odslušati i Marthine prigovore. - Za Franka Moranta? - poviče žena. - Među svim mjesnim neženjama izabrala si baš crnu ovcu? A ja sam te smatrala dobrom djevojkom! Prizvuk razdraganosti u Marthinom glasu nije izbjegao Gladys i ona se opusti. - Ja i jesam dobra djevojka, samo sam popustila trenutku slabosti - odgovori smijući se. Potom, uozbiljivši se, doda: - Čekam njegovo dijete. ~ 50 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Mislim da nikad nisi ni prestala voljeti tog momka. - Martha se nasmiješi, a oči joj značajno zaiskre. Gladys je pogleda, zatečena Marthinim riječima. - Što si to rekla, oprosti? - Oh, uvijek sam to znala, dušo. Dobro se sjećam kad si me ispitivala o Franku i njegovoj majci i kada ti nisam mogla objasniti zašto svi onako loše postupaju prema njemu. - Nježno joj položi ruku na rame. - Znam i to da sav onaj kruh i slatkiši koje si uzimala od mene nisu bili za tvoju majku. Jednog sam te dana vidjela kako si s mojom bijelom papirnatom vrećicom žurila prema Grand Pondu i shvatila sam... U svom je srcu Gladys bila zahvalna Marthi što to nikad nije otkrila njenim roditeljima. - Njegova mu majka nikad ništa nije kupovala, pa sam ga žalila - opravda se Gladys. - Da, vjerojatno je tako počelo, uvijek si imala zlatno srce. - Martha podigne cvjetni vjenčić i stavi ga na Gladysinu meku kosu. - Izražaj očiju ti se promijenio kad si govorila o Franku. U tvom je glasu bila beskrajna nježnost, a sanjalačka iskra u tvom pogledu. Usprkos svemu, Gladys se prvi put tog jutra osjeti uzbuđenom pri pomisli na korak koji namjerava učiniti. Ali još je nešto htjela saznati od Marthe. - Ljutiš li se i ti na Franka? - A zašto? - Žena se doimala iskreno začuđenom. - Zbog nepodopština što ih je radio dok je bio dječak. - Ne opravdavam ono što je radio, ali još sam onda shvatila da ima problema. Nije imao lak život, a ljudi ovoga grada nisu ni prstom makli da mu ga olakšaju naglasi Martha s prizvukom neodobravanja u glasu zbog tuposti svojih sugrađana. - Lice joj se raznježi gledajući Gladys. - Divna si mladenka - promrmlja. ~ 51 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Gladys je nesigurno pogleda ravno u oči. - Bi li mogla... hoćeš li mi danas biti kuma? izgovori na posljetku s očitom nelagodom. - Vrlo rado - spremno reče Martha i nasmiješi se. Tako ću se moći uvjeriti da tvoj budući muž ima časne namjere! Gladys se nasmije, sretna. Lijepo je imati uza se saveznicu poput Marthe. Frank je gledao Gladys dok je, lica uzdignuta prema svećeniku, pomno slušala njegove riječi. Bila je vrlo lijepa u svom ružičastom kompletu i sa cvijećem u kosi. Kitica što ju je držala u ruci malo je drhtala, kao dokaz njene nervoze. To nije bio lak korak za nju i Frank je to shvaćao. Imao je mnoge stvari na umu kad se vratio u grad, ali na prvome je mjestu bilo pomirenje s Gladys. Ipak, nikad nije mogao ni zamisliti da će ih sudbina vezati brakom. Pogled mu se zaustavi na ženi u modrom kostimu, koja je majčinskim pogledom bdjela nad svojom štićenicom. Došavši, Martha je snažno stisla Franku ruku i njen srdačan pozdrav napokon ga je naveo na to da se osjeti dobrodošlim u grad. Prošli je tjedan za Franka bio zanimljiv a istodobno i stresan. Od dana kad je stigao u grad, nalazio se pred neugodnim reakcijama ljudi: neki su ga samo začuđeno pogledali, ali drugi su mu pokazali otvoreno neprijateljstvo. Svi su ga gledali kao da će mu svaki tren na glavi izrasti rogovi. Ponetko ga je čak presreo i prigovorio mu njegove nekadašnje nepodopštine. Frank se tad samo ispričao i krenuo dalje. Zasad drugo nije mogao učiniti. Martha je bila prva osoba koja ga je dočekala srdačno. Slijedeći svećenikove upute, Frank uhvati Gladysinu lijevu ruku i natakne joj vjenčani prsten, prekrasan dijamant koji je za nju kupio u Richmondu. Osjeti kako je ona suspregnula dah. Taj prekrasan soliter blistao je s tisuću boja na njenom ~ 52 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ vitkom prstu. Frank suzdrži osmijeh i prstima je uhvati za bradu, želeći je gledati u oči dok budu izmjenjivali svečana obećanja da će se zauvijek voljeti, poštovati i štititi. To su bili zavjeti što ih je Frank namjeravao poštivati do kraja. Gladys je mislila da se on želi vjenčati s njom samo radi djetetova dobra, ali dok ju je on gledao, shvati da se u dnu svog srca oduvijek nadao kako će je učiniti potpuno svojom. Kad ih je svećenik napokon proglasio mužem i ženom, Frank pogleda Gladysina usta, nestrpljivo čekajući da svećenik kaže kako je sad smije poljubiti. Ali na njegovo golemo razočaranje, svećenik im samo čestita i zaželi sreću u budućem životu. Prije nego što je Frank uspio ostvariti svoj naum i bez svećenikova dopuštenja, Gladys se okrene k Marthi i zagrli je. - Hvala ti što si došla - šapne joj ganuta. - Mnogo mi je značila tvoja nazočnost ovdje. - Ni za što na svijetu te ne bih ostavila - odgovori Martha, dok su joj oči blistale od suzdržanih suza. Potom se okrene prema Franku i priprijeti mu kažiprstom. - Čuvaj mi moju djevojku, inače ćeš sa mnom imati posla! - reče mu odlučno. - U dobrim je rukama, obećajem ti - jednostavno je umiri on. - Sad svakako morate doći u moju zalogajnicu, gdje ću vas dobro nahraniti. Ta nećete valjda kuhati na dan vjenčanja! Olakšanje na Gladysinom licu bilo očito. Kako se činilo, nju je brinulo ono što bi se moglo dogoditi nakon kuhanja! Ali ta se strepnja pokazala neutemeljenom. Frank je nije htio siliti ni na što. Uzet će samo ono što mu ona bude sama htjela dati. Želio je Gladysino povjerenje i učinit će sve da ga stekne. ~ 53 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
*** - Jesi li našla sve što ti je potrebno? - Od Frankovog dubokog glasa Gladys osjeti drhtaj po leđima. Okrene se da ga pogleda. On je stajao nehajno naslonjen na dovratak gostinjske sobe. Bio je samo u hlačama i raskopčanoj košulji. Usprkos odluci da se drži na sigurnoj udaljenosti od njega, Gladysino srce počne brže udarati Frank je bio odveć privlačan za njen osjećajni mir. - Da, hvala. Začuđujuće se brzo snalazim - odgovori mu, s naporom se usredotočujući na predmete što ih je vadila iz kovčega i stavljala na mjesto. - Dobro. Želim da se osjećaš ugodno, s obzirom na to što je odsad ovo i tvoja kuća. Gladys se ogleda oko sebe. Soba je bila ukusno namještena, ali nedostajala joj je ženska ruka, i to je već idućih dana namjeravala ispraviti. Još se čudila, ali i osjećala olakšanje, što se Frank nije usprotivio kad je izrazila želju da se smjesti u gostinjskoj sobi. On je kratko primijetio da su već dijelili istu postelju, ali ona je hinila da nije čula tu primjedbu. U posljednje je vrijeme on bez prigovora poštovao sve njene želje, i ona mu je na tome bila zahvalna. Nije htjela njihovu vezu još više otežati, ali trebala je vremena za razmišljanje. Još nije bila spremna na prisnost koju podrazumijeva normalan brak. Prije nego što mu se prepusti dušom i tijelom, mora saznati sve o njemu. - Znaš, mislim da obred nije bio potpun - reče on iznenada. - Bio je jednostavan, kratak i pravilan. - Ali... nepotpun - ustraje on. - Obećali smo da ćemo se poštovati sve dok nas smrt ne rastavi. Što hoćeš više? ~ 54 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Frank joj polako priđe, a u njegovim se ljubičastim očima nazirao odlučan izražaj. - Što bi rekla na to da poljubim svoju mladu? Gladys se trudila zanemariti val topline što ju je obuzeo na te riječi. Predobro se sjećala učinka Frankovih poljubaca. - To nije osnovni dio obreda - promrmlja, udaljivši se, hineći da rasprema kovčeg. - Za mene jest - odgovori on, prilazeći joj iza leda. Nije ju dodirnuo, ali Gladys je mogla osjetiti toplinu njegovog snažnog tijela iza sebe. Njegov topli dah milovao joj je zatiljak, a miris njegove vodice za poslije brijanja prodro joj je u nosnice. On joj položi ruke na bokove i privije ju na svoja prsa. Gladys s naporom proguta slinu, ali se i ne pomakne. - Običaj je poljubiti mladenku - šapne joj on u uho a ja sam osoba koja uvelike poštuje običaje - doda toplim, dubokim glasom. Brzo kretnjom je okrene k sebi, ne popustivši stisak. Nije ju odmah poljubio i Gladys još jednom shvati kako njoj prepušta izbor. Sva se njena obrana rušila pred neumoljivom željom da mu popusti. Ipak, nije zaboravila do kakvih ju je posljedica doveo posljednji poljubac koji su izmijenili. - Ne mislim da bismo morali... - promrmlja s prizvukom u glasu koji je bio suprotan riječima. Frank spusti glavu i lagano je poljubi u kut njenih podatnih usta. Usnama joj počne milovati vrat i zaustavi se na najosjetljivijem mjestu vrata, dražeći ga vrškom jezika. Gladys je osjećala da će kriknuti bude li ta muka trajala još koji trenutak. Ne mogavši se svladati, rukama ga obujmi oko vrata. - Samo jedan poljubac - promrmlja Frank - kao muž i žena.
~ 55 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Gladys malo rastvori usne, ali ovaj put ne zato da se usprotivi. Frank ih prisvoji s beskrajnom nježnošću, u vrlo ćulni poljubac, a ona osjeti okus ukusne Marthine čokoladne torte. Ispusti uzdah pukog zadovoljstva kad su se njegove ruke uvukle pod njenu bluzu i počele joj milovati grudi. Željela je Franka svom svojom snagom, ali nije htjela da se dogodi ono neizbježno. Ne još. Činilo se da je on naslutio njene misli, jer je iznenada pusti. Podigne glavu i nasmiješi joj se. - Sad se osjećam oženjenim čovjekom - primijeti. Kako je više nije podržavao, ona malo zatetura. - Jesi li dobro? - upita je zabrinuto i spremo je uhvati za ruku. - Samo sam umorna. - Dijete? - upita on, nježno prešavši rukom po njenom trbuhu. - Ovo je bio vrlo dug dan. - Gladys se udalji od njega i od dodira koji ju je uznemirivao. - Znam da smo krenuli pogrešnim korakom i da nisi sretna zbog ove situacije - reče Frank, uzdahnuvši. - No želim da ovaj brak bude dobar. Samo te molim za jedan ustupak, radi djetetova dobra. Gladys ga htjede upitati je li i onaj poljubac bio radi djetetova dobra, ali se ipak suzdrži. - Učinit ću sve za ovo dijete - odgovori ona na posljetku, i u njenim je riječima bilo prešutno pristajanje na suradnju. - Sad mi je potreban topli tuš, nakon čega, ako nemaš ništa protiv, idem na počinak. - Trebam li ti oprati leđa? - zadirkuju čim je tonom upita on. - Ne. Hvala. - Ne možeš mi zamjeriti što sam ti to predložio, pogotovu u našoj prvoj bračnoj noći. Bude li ti što ~ 56 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ potrebno, naći ćeš me u mojoj radnoj sobi - zaključi Frank, okrene se i izađe iz sobe. Gladys ostane netremice gledajući vrata koja su se upravo zatvorila za njenim mužem. Prva bračna noć! A ona će je provesti sama.
7.
- Dobro jutro. Ulijevajući kavu u šalicu, Gladys se okrene da pozdravi Franka, ali joj riječi zastanu u grlu. Njen je muž ulazio u kuhinju odjeven samo u izblijedjele traperice. Bilo je očito da se tek tuširao, jer su mu na prsima blistale kapljice vode a kosa mu je još bila vlažna. ~ 57 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ S kojim je pravom taj muškarac već u rano jutro tako čulan i privlačan, pomisli ona. Ne davši joj vremena da se usprotivi, on se začas nade kraj nje, zagrli je i poljubi. Taj poljubac nije imao ništa od one nježne zavodljivosti od prošle večeri: bio je snažan i odlučan, kao i ruke koje su je grlile. S prigušenim uzdahom, ona mu se prepusti, jer drugo i nije mogla! No on je prebrzo pusti i svoju pozornost posveti posudi s kavom. - Dob... dobro jutro - uspije izgovoriti Gladys, još zbunjena tim neočekivanim poljupcem. - Još bi mi bilo bolje da sam se probudio sa svojom ženom u krevetu. Gladys s mukom odagna sliku ispruženih tijela među zgužvanim plahtama, koja je izazivala osjećaje odviše erotske za njen ukus. A Frank je to znao! Njegova je aluzija bila usmjerena baš na to da je podsjeti na ono što su jednom već podijelili. - Namjeravaš li ovakav iznenadan napad ponavljati svako jutro? - upita ga ona, prekriživši ruke na prsima. - Zašto ne? Ta valjda nećeš određivati pravila o tome kada te, kako i gdje te smijem poljubiti? - Frank načas ušuti da ulije kavu u šalicu. - Ne zahtijevam svoja bračna prava, ali ne možeš tražiti od mene, živeći iz dana u dan pod istim krovom, da mogu odoljeti nesavladivom poticaju da ti poljubim usta. Je li moguće da razgovaraju o tome? - upita se Gladys. - Samo držim da to nije dobra zamisao - promrmlja ona smućena. - Ne mogu ti odoljeti, Gladys. Želim te poljubiti svaki put kad mi se prohtije. - Ona zatrese glavom. Frank ne želi shvatiti. - Nisi li pristala na to da učiniš pokoji ustupak? - nastavi on. - Videći da vođenje ljubavi s tobom ne dolazi u obzir, dopusti mi barem da te ~ 58 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ poljubim. Nisam svetac i ne možeš od mene zahtijevati posvemašnju neporočnost! Gladys se osjeti krivom. On opisuje situaciju na tako jednostavan način, a ona od jedne kapi vode pravi ocean u oluji. Uostalom, tu i tamo pokoji poljubac ne mora dovesti do nečeg mnogo zahtjevnijeg. - Dobro, smiješ me poljubiti, ali samo to - pristane na posljetku. Frank ponovo krene prema njoj, a Gladysino srce poskoči u prsima. On joj položi prst na usne i zagleda se u nju ljubičastim očima potamnjelim od želje. - Svaki put kad poželim? - upita on promuklim glasom. Nesposobna da govori, Gladys mu samo potvrdno kimne. - Na svaki način koji poželim? - Ona ponovo kimne, a od spoznaje da će je on poljubiti, prožmu je žmarci duž leda. Podigne bradu prema njemu, spremna prepustiti se neizbježnom užitku tog poljupca. - Dobro - promrmlja Frank, dok je toplim dahom milovao njene usne koje su sad bile vrlo blizu. Gladys sklopi oči, čekajući... i osjeti golemo razočaranje kad joj on utisne čedan poljubac na čelo. Prošao je dug trenutak dok se pomirila sa činjenicom da će se Frank zaustaviti na tome. Neka ide do vraga! On je ponovo ulio kavu u šalicu i sad je mirno pio, kao da je trenutak prije nije doveo do granice i potom je ostavio da drhti od nezadovoljene želje. - Kako se osjećaš jutros? - upita je Frank, gledajući je preko ruba šalice. - Odmoreno - odgovori mu glasno, dok je na umu imala posve drukčije pridjeve za opis stanja u kojem se u tom trenutku nalazila. Dala mu je dopuštenje da je ljubi kad. kako i gdje bude htio, pa sad više neće proći ni trenutak a da ona neće čekati jedan od tih iznenadnih poljubaca. A to njeni istrošeni živci neće dugo izdržati! ~ 59 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Nemaš jutarnje mučnine? - Njegovo je zanimanje zvučalo iskreno. - Katkad - prizna Gladys, hineći mir koji nije osjećala. - Mislim da mi čaj i dvopek uvelike pomaže protiv mučnine. - Je li ti se tijelo mnogo promijenilo? - upita on, pomno se zagledavši u njen trbuh prekriven košuljom. Ona se zarumeni, ali bilo joj je drago što on, koliko je to moguće, želi s njom podijeliti to iskustvo. - Pa... dojke su mi se malo povećale i postale osjetljivije. - To sam sinoć opazio. - Hlače i suknje su mi postale uske - nastavi ona da prekrije zbunjenost. - Za mjesec dana će trudnoća biti očita. - Jedva čekam - promrmlja on dubokim glasom. Lice ti blista kad govoriš o djetetu. Gladys nesvjesno položi ruku na trbuh. Bila je istina: osjećala je neopisivu radost pri pomisli na život koji raste u njoj. - Nisam vjerovala u mogućnost da ću ikad imati svoje dijete. - Drago mi je što sam pridonio tome. Zapravo, mislim da mogu učiniti i više. Nakon rođenja našeg prvog djeteta, mogli smo načiniti kakvu malu izmjenu u sadašnji noćni smještaj... - reče on zadirkujućim tonom. - A što kažeš na to da sad mislimo samo na ovo? nasmiješi se ona. - Hoćeš li da ti pripremim doručak? upita ga. - Ne, hvala. Nisam zahtjevan muž i dovoljna mi je kava i malo pahuljica s mlijekom - odgovori on te ustane i opere svoju šalicu. - Ti se samo odmaraj. - Nemoj misliti da ćeš svoju dijetnu prehranu nametnuti i našem djetetu - našali se ona. ~ 60 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Nema problema. Imaš šest-sedam mjeseci vremena da me ispraviš - odgovori joj on istim razdraganim tonom. Gladys je morala misliti o golemim promjenama što ih je Frank unio u svoj život za posljednjih jedanaest godina. Krenuvši od ništice, doživio je bezbroj profesionalnih i osobnih uspjeha. No još su mnoga pitanja koja su ga se ticala ostala otvorena. A posebno je jedno Gladys htjela odmah razbistriti. - Jesi li mislio ozbiljno kad si rekao da želiš zadržati moju kuću? - Bila je uvjerena kako će joj on savjetovati da kuću proda kad se preseli u njegovu, ali on to nije učinio. - Dakako da sam govorio ozbiljno. Jasno je da voliš ono mjesto i mislim da ćeš katkad osjetiti potrebu za kutkom u koji ćeš se povući sama ili sa mnom, budeš li htjela. A i za našu bi djecu bilo lijepo odlaziti se igrati kraj jezerca. - Hvala - jednostavno odgovori ona. Premda je tamo živjela samo nekoliko godina, bila je privržena svojoj dražesnoj kućici. - Ovamo možeš donijeti što hoćeš, znaš. - Frank se ogleda oko sebe i doda: - Ovoj kući ne bi škodila ženska ruka i bio bih sretan kad bi se ti pobrinula da je namjestiš po svom ukusu. U tome imaš otvorene ruke. - Ovo je vrlo lijepa kuća - primijeti ona. - Mnogo je više nego što sam se nadao da ću ikad imati - odgovori on, pogledavši je. - Što kažeš na to da malo prošetamo i razgledamo ostatak imanja? predloži potom. Gladys shvati da Frank, premda se drži kao čovjek siguran u sebe, osjeća potrebu za njenim odobravanjem. - Idemo - pristane ona, nadajući se da će joj taj prijateljski odnos što se počeo stvarati među njima dopustiti da ga malo bolje upozna. Frank je hodao opuštenim korakom uz Gladys. Za posljednjih su sati ~ 61 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ razgovarali kao dva stara prijatelja, a on joj je ponosno pokazivao kakva je sve poboljšanja unio na imanje i govorio joj o svojim budućim planovima. Neki vanjski promatrač držao bi da Frank ima sve što neki čovjek može poželjeti: prekrasnu kuću, unosan posao, lijepu ženu i dijete koje će doći. Nikad nitko ne bi mogao ni zamisliti koliko ga je napora sve to stajalo, koliko je puta morao prijeći za manje od desetljeća. Pa ipak, uspkros postignutim uspjesima, Frank je osjećao kako mu ono najvažnije u životu još bježi iz ruku: Gladys. Ona je prihvatila situaciju, ali još se branila. Među njima se sve dogodilo odviše brzo, tako da nisu imali vremena ni naviknuti se na misao da su se ponovo našli. Nikakva svota novca ne bi mogla odagnati Gladysino nepovjerenje prema njemu: za to su potrebni vrijeme, strpljenje, nježnost... i oni ukradeni poljupci na kojima je tog jutra toliko ustrajao. Frank pogleda svoju ženu koja je hodala uz njega i opazi da se doima umorno. Nježno je uhvati za lakat i povede je prema kući. Posjedne je u stolac za ljuljanje pod trijemom i smjesti se do nje. Gladys je imala začuđen izražaj. - Što je? - upita je on, naslutivši da joj se nešto mota po glavi. - Zašto si se vratio baš u Whitaker Falls kad si mogao poći bilo kamo? Njeno je pitanje bilo razumljivo, s obzirom na način na koji su ga mještani primili. Prije je razmišljao o tome da se skrasi u Richmondu, gdje su ga ljudi poznavali onakvog kakav je postao i poštovali ga. No usprkos neizbježnim poteškoćama koje je očekivao, znao je da će se jednog dana vratiti tu. - Znam da se to čini ludošću, ali moji su razlozi za povratak u Whitaker Falls vrlo jednostavni. Moji su korijeni ovdje u Grand Pondu. - Vratio si se zato jer si odrastao ovdje? - začudi se ona. ~ 62 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Da. - To je bilo vrlo jednostavno, a isto toliko i složeno. - Ova je zemlja pripadala mom djedu i baki i prešla je u ruke moje majke, koja nije učinila ništa da imanje održi na nogama, ali ja sam ga uvijek osjećao svojim. Grand Pond je jedan dio mene, onoga što jesam. - U glasu mu se osjeti prizvuk gorčine, no on ga odmah odbaci. - Ne mogu zamisliti da netko drugi živi ovdje. Uvijek sam želio na ovome mjestu sagraditi kuću, za mene i moju obitelj. - Ugledavši iskru razumijevanja u Gladysinim očima, on nastavi: - Htio sam dokazati da se obitelj Morant promijenila. Svi se sjećaju da mi je majka bila alkoholičarka i da je njen nezakoniti sin izazivao nevolju za nevoljom. Želim da ovaj put sve bude drukčije. - Ali ne možeš promijeniti prošlost - blagim glasom reče Gladys. - Ne, ne mogu, ali ja sam tvorac svog života i mogu nešto učiniti za budućnost. Naporno sam radio i sam sebi sam dokazao da sam netko. Nije bilo lako, ali je vrijedilo. - I sad si vlasnik uspješne tvrtke. Dakle, čime se točno bavi FDM? - To je građevinska tvrtka i sad upravo pregovaram o kupnji zdanja koje namjeravam obnoviti. - Taj je projekt Franku bio vrlo važan i dok ne kupi to zdanje, nije želio otkriti drugo. Pa ni Gladys. - Hoće li te posao držati dugo daleko od kuće? upita ona. Kuća! Ta riječ zvuči tako sjajno iz Gladysinih usta. - Nadam se da neće. Imam ured u Richmondu tajnicu koja se brine o svemu i dva projektanta. Morao bih tri dana u tjednu provoditi u Richmondu, ali najveći dio posla mogu obavljati i kod kuće. Imam sve što je potrebno da budem u neprestanoj vezi s uredom.
~ 63 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - A ja ću ti smetati što manje budem mogla - umiri ga Gladys. - Cvjećarnica me dovoljno zaokuplja, pa ćeš cijeli dan imati kuću samo za sebe. - Ti mi nikad ne možeš smetati - reče on, prišavši joj. - Osim toga, ne bi mi bilo mrsko imati te pri ruci, ako me slučajno obuzme nesavladiva želja da te poljubim. Naslutivši Fankovu namjeru, Gladysine se usne i nehotice rastvore. No Frank pusti da njena želja za poljupcem još malo naraste, pa je samo bratski pomiluje po nosu, a ona pomalo srdito uzdahne. - Frank, zaista si užasan! On se nasmije, uvjeren da će se njihov odnos vrlo brzo srediti na najbolje moguć način.
*** Gladys ljutitom kretnjom zaklopi knjigu utrška. Bila je udana četiri tjedna, a njen se utržak smanjio za četrdeset posto. Na sreću, još su joj ostale tjedne narudžbe za mjesni klub i banku, i to ju je održavalo, inače je mogla zatvoriti cvjećarnicu. Gladys nimalo nije dvojila o tome što je razlog toj iznenadnoj ravnodušnosti prema njenom cvijeću. Napetost koja se stvorila nakon njene udaje za Franka i pošto se pronio glas o njenoj trudnoći, bila je gotovo opipljiva. Osobe koje je poznavala godinama bile su vrlo ljubazne prema njoj, ali nisu nimalo skrivale svoje neodobravanje. Cijela je zajednica bila uvjerena da se Frank vratio kako bi ponovo izazivao nevolje. Malo ih je vjerovalo da se promijenio, usprkos elegantnom izgledu i poštovanju što ga je stekao. Gladys je ponajviše žalila što se među takvima nalazi i njen otac. Od dana kad se udala za Franka, srela ga je četiri puta, a svaki se posjet završio na isti način. - George je svakojakim ~ 64 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ riječima napadao Franka i od nje zahtijevao da ga napusti, što je ona uporno odbijala. Gladys je vrlo voljela svog oca, ali nije mogla birati između njega i čovjeka za kojeg se udala. Morala je misliti na djetetovo dobro i nije mogla zamjeriti Franku što mu želi bolji život nego što je bio njegov. Mogla se samo nadati da će vrijeme ipak ublažiti očevu krutost. Osjetivši iznenadi napadaj klaustrofobije, Gladys odluči poći na jedino mjesto na kojem se osjećala u miru sa samom sobom. - Bi li večeras ti mogla zatvoriti cvjećarnicu? - upita Annu, koja je u stražnjoj prostoriji čitala neki roman. - Svakako. Je li sve u redu? - upita je prijateljica. - Preživljavam - kratko joj odgovori Gladys. - Osjećam potrebu da malo vremena provedem uza svoju majku i brata - objasni, pogledavši prijateljicu preko ramenu. - Pozdravi ih - reče Anna sa smiješkom. S vremenom je shvatila da ti posjeti groblju ljekovito djeluju na Gladys. - Hoću. Danas im imam ispričati mnogo toga uzvrati Gladys i sa dvije prekrasne kite cvijeća izađe iz prodavaonice. Upravo u tom trenutku Frank zaustavi automobil pred zgradom, a Gladys se začudi vidjevši ga. Rekao joj je da će se iz Richmonda vratiti tek uvečer. Bio je besprijekoran, kao i uvijek. Od dubine njegovog ljubičastog pogleda ona osjeti kako joj je srce brže zakucalo. Kako su joj ruke bile zauzete cvijećem, Gladys odjednom predosjeti da će on to iskoristiti. I zaista, Frank joj priđe i odmah je uhvati oko struka i stisne i strastven zagrljaj. Ponestane joj daha kad mu u očima pročita jasan pogled koji je značio: gdje, kako i kad hoću! Poljubi je, ne mareći za prolaznike koji su ih radoznalo gledali. Budući da je njihov brak ionako već ~ 65 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ izazvao dovoljno sablazni, Gladys je uživala u tom poljupcu bez protivljenja. A kad su njegova usta postala vatrenija, ona rastvori usne i strastveno mu uzvrati poljubac. Tako brzo kao što je počeo, poljubac i završi. Oni koji su nazočili tom ljubavnom izljevu u javnosti, ostali su zaprepašteni. Vjerojatno je to Frank učinio namjerno kako bi svoje vlasništvo objavio na svjetlo dana. - Dopusti da ti ja to ponesem - ponudi se on i uzme joj cvijeće iz ruku. Gladys je nekoliko puta zatreptala vjedama, kao da želi izaći iz sna prekinutog na najljepšem dijelu. - Što radiš ovdje? - upita ga. - Mislila sam da poslije podne imaš sastanak. - Trajao je manje od predviđenog. - U očima mu je blistala neobjašnjiva iskra. - Je li sve u redu? - upita ona. - Da - kratko joj odgovori on. - Kamo ideš? Moraš li dostaviti cvijeće? Gladys mu nije htjela povjeriti svoje novčane brige i potrudi se zadržati mir. - Idem mami i Albertu na grob. U njegovim se očima nazre sjena tuge. - Smijeni li poći s tobom? - naglo upita. Gladys je željela uživati malo u samoći sa svojim dragima, ali nešto je se dojmi u prizvuku njegovog glasa. Nije zaboravila dan pogreba njenog brata, kad je Frank za cijelog obreda stajao po strani, znajući da ga ne bi dobro primile osobe koje su oplakivale Alberta. Onda se, kroz koprenu suza, željela približiti onom osamljenom liku i malo ga utješiti, ali se nije usudila. Kad je ponovo pogledala na njegovu stranu. Frank je već bio nestao, iz Whitakera i iz njenog života. Sad mu nije mogla uskratiti priliku da se pomiri s jednim dijelom svoje prošlosti. - Dođi, Alberta će radovati što te vidi. ~ 66 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
8.
~ 67 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Dolaziš li često ovamo? - Dva ili tri puta na mjesec - odgovori Gladys, slažući cvijeće u vaze. Frank je stajao, s rukama u džepovima, i promatrao je. Činilo se da mu je nelagodno, kao da ne zna što bi rekao. - Znam da će ti ovo zvučati čudno, ali osjećam se utješno sjediti pod ovim stablom i govoriti im o svojim brigama ili o onome što mi se događa. Osjećam im se nekako bližom - povjeri mu ona. Jedan se trenutak činilo da je šutnja gotovo opipljiva. - Znaju li za nas? - upita Frank na posljetku. - Da, sve znaju - prizna Gladys s nekom razdraganošću u glasu. - Čini mi se kao da su jučer otišli i još mi i sad mnogo nedostaju. - Zao mi je - iskreno promrmlja Frank. Ona ustane i priđe golemom hrastu, te pod njim prostre pokrivač koji je ponijela iz automobila te sjedne, očekujući da on učini isto. No on se i ne pomakne, stojeći uz Albertov grob. - Često se pitam što bi sad radio Albert da je živ nastavi Gladys. - Moj je otac htio da studira i postane liječnik, ali ja to ne mogu zamisliti. - Zacijelo tvoj otac misli da sam ja loše utjecao na Alberta i udaljio ga od studija - primijeti Frank. okrenuvši se prema njoj. - Možda, ali to je samo izlika da ne pogleda stvarnosti u oči. - A kakva bi bila stvarnost? - upita Frank, nabravši čelo. - Alberta nije zanimao studij medicine, ali to moj otac nije htio shvatiti. Ne vjeruje da je moj brat sa devetnaest godina znao što hoće od života. ~ 68 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - A zacijelo činjenica što mi je Albert bio prijatelj, nije poboljšala situaciju - reče Frank s prizvukom gorčine u glasu. - Albert te vrlo volio. Smatrao te pomalo neobuzdanim, kao i svi mi, ali on je u drugima uvijek vidio dobro. - Kao i ti. - To je izgovorio s nježnošću koja je osvojila Gladysino srce. U tom trenutku ona prvi put shvati kako je njeno i Albertovo prijateljstvo ušlo u Frankov osamljeni život i možda mu baš ono dalo poticaj da osjeti samopouzdanje. Mislim da smo tu dobronamjernost naslijedili od naše majke. Uvijek nam je ponavljala da ljudima moramo pružiti povjerenje, dok je moj otac ostao uvijek vezan na prvi dojam. - Drago mi je da si to naslijedila od svoje majke. Inače bi bila kričući pobjegla onog dana kad si došla u Grand Pond potražiti Alberta. Te riječi podsjete Gladys na događaj od prije jedanaest godina. Pošla je potražiti brata kako bi spriječila da ga bijesni otac ne zateče u Frankovom društvu. Otišla je ravno k Morantovoj kući i kad je zakucala na vrata, otvorio joj ih je Frank. Ugledavši je, on je odmah zauzeo obrambeni stav, ali kad mu je objasnila da traži brata, njegov se ton ublažio i on joj se nasmiješio. Taj plašljivi početak doveo ih je do odnosa nježnog prijateljstva. Nakon toga ona je sve češće tražila izliku da šmugne u Grand Pond i Franku pravi društvo. S vremenom, a da to nisu opazili ni on ni ona, to se prijateljstvo pretvorilo u nešto više. Prvi slučajni dodiri malo-pomalo su dvoje mladih doveli do intimnih i čulnih poljubaca, kojima ju je Frank naučio. Ni on ni ona se nisu potrudili zakočiti privlačnost što je sve više rasla među njima. Kroz nekoliko mjeseci Gladys je promatrala kako se Frank trudi obuzdati svoj značaj i ~ 69 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ promijeniti svoje ponašanje, radi nje, kako joj je priznao. Ali nitko to nije smatrao mogućim. Nije mogao naći zaposlenje u gradu, gdje su ga držali sposobnim samo za kradu i laž. A onda je bio umiješan i u Albertovu smrt. Gladys pogleda prema svome mužu koji je još stajao malo dalje od nje. Vjetar mu je mrsio crnu kosu i on je nervoznom kretnjom pokuša zagladiti. Gladys rukama obujmi koljena. - Sjećaš li se onog jutra u mojoj kući kad si me upitao smatram li te i ja krivim za smrt svog brata? - Da - odgovori on, gledajući preda se. - Eto, ja ne mislim da si ti kriv. Nikad nisam ni mislila - živo poviče Gladys. Htjela je da joj pošto-poto on vjeruje, da se uvjeri u to kako je uvijek te optužbe smatrala lažnima. On se polako okrene prema njoj, ali u pogledu mu se nazirala neizmjerna gorčina. - A što bi rekla kad bih, naprotiv, ja uistinu bio kriv? - Bila je to nesreća, Frank. To je potvrdila i policija. - Da, ali ja sam bio za upravljačem. Osim izvještaja prometne policije, nitko nije znao što se one večeri zaista dogodilo. - Ispričaj mi sve - zamoli ga ona, pozivajući ga da sjedne do nje. Frank je načas oklijevao, a onda joj priđe i napokon sjedne. - Na dan nesreće tvoj je brat bio pijan, ali ja nisam bio popio ni kapljicu - počne on. To je bilo posvjedočeno i testom krvi kojemu su ga podvrgnuli odmah nakon nesreće, ali nitko mu nije vjerovao. Svi su bili uvjereni da je on krivac, a Albert nevina žrtva. - Otišao sam na neku zabavu - nastavi Frank - i tamo sam zatekao tvoga brata. Već je bio mnogo popio, pa sam mu uzeo ključ od automobila i ponudio mu da ga odvezem kući. Na povratku sam se na zaleđenom asfaltu odkslizao i izgubio vlast nad automobilom. Završili smo u jarugi i Albert, koji nije bio vezan, ispao je iz vozila. Kad sam se osvijestio i shvatio što se zbilo, pojurio sam niz padinu ~ 70 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ da ga potražim. Našao sam ga... ali već je bilo prekasno. Do posljednjeg sam ga trenutka držao na rukama. U cijelom se svom životu još nikad nisam osjećao tako nemoćnim. - Oh, Frank, nikad nisam znala... - ganuto prošapće Gladys i pomiluje ga po ramenu. Nikad nitko nije znao istinu. Svi su nepromišljeno došli do pogrešnog zaključka.
odmah
- Došao sam na Albertov sprovod da ga pozdravim posljednji put - proslijedi Frank. - Ali neprijateljstvo je nazočnih bilo tako snažno da sam se držao na udaljenosti. A kad sam vidio pogled tvog oca pun mržnje, shvatio sam kako je došlo vrijeme da odem iz grada. Nikada te nisam htio povrijediti, otišavši na onakav način, ali više nisam mogao nastaviti onako. - Ona nam godina nije bila laka - primijeti ona. Nakon Alberta, umrla mi je majka, a tata se nikad nije oporavio od toga gubitka. - A ti? - Osjećajno sam bila ižmikana, ali netko je morao biti jak - kratko odgovori Gladys sa smiješkom, ostavivši Franka u sumnji da je sve bilo mnogo teže nego što je htjela otkriti. - Hvala ti što si mi sve ispričao - promrmlja na kraju blagim glasom. - Hvala tebi što si me saslušala - odgovori Frank. Osjećao se mnogo lakšim sad kad joj se povjerio. Smijem li katkad s tobom doći ovamo? Gladysin se izražaj ublaži a iskreni joj osmijeh ozari pogled. - Dakako.
***
~ 71 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Tvoj divni muž je ovdje i želi te povesti na objed najavi joj Anna, Na spomen hrane Gladys zakrulji u trbuhu. Bila je gladna. Frankovi posjeti cvjećarnici postajali su sve češći, i zbog toga je Gladys bila vrlo sretna. Od onog dana na groblju, prije jednog mjeseca, uspostavili su odnos mnogo većeg povjerenja i prijateljstva, što je razbilo početni led. Frankovi poljupci iznenađenja postali su običaj kojeg se ona ne bi više odrekla ni za što na svijetu. On joj je udvarao po svim pravilima, i Gladys mu nije mogla odoljeti. Tračevi oko njih su polako jenjavali, ali ljudi su ili općenito još gledali sumnjičavo i nepovjerljivo. Iskreno su prihvatili Franka jedino Martha i najstariji trgovci koji su imali prodavaonice u istoj zgradi u kojoj je bila i Marlhina zalogajnica i koji su voljeli Gladys. - Imaš li što protiv da odem na otprilike jedan sat? upita Gladys Annu. - Ni govora, ostani koliko hoćeš... bude li potrebno spremno odgovori Anna, značajno joj namignuvši. - Reci mu da ću doći za trenutak, molim te - zamoli je Gladys, pogledavši prema nebu zbog Annine aluzije. Usprkos strastvenim poljupcima što su ih posljednji mjesec više puta izmijenili, ona i Frank još nisu vodili ljubav. Uvečer se ona povlačila u gostinjsku sobu, a on u svoju spavaonicu. Noći su bile duge i osamljene, ali Frank više nije vršio pritisak na nju da s njom dijeli krevet. Gladys je bila u četvrtom mjesecu trudnoće i njeno je stanje bilo već očito, pa ju je počela mučiti sumnja da je Frank više neće smatrati lijepom kao nekad. Odagnavši te neugodne misli, izađe iz ureda i zatekne Annu i Franka kako veselo ćaskaju. Frank se doimao opušten i tako zgodan da Gladys odjednom potrese misao kako se ponovo beznadno zaljubljuje u svog muža. Čuvši je kako dolazi, Frank se okrene. Njegov je ~ 72 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ pogled polako klizio niz njeno tijelo, a ona osjeti kako svaki njen djelić gori pod tim pogledom, kao da je miluje njime. Kad su Frankove oči srele njene, ona u njihovoj dubini nazre iskru muškog ponosa i zadovoljstva. - Jesi li gladna? - upita je on dubokim glasom koji je Gladys dobro poznavala. - Umirem od gladi! - prizna ona, još smućena njegovim pomnim promatranjem. Anna se nagne prema njoj i šapne joj: - Ponavljam ti, draga moja, ostani koliko hoćeš! Gladys se zarumeni, ali ne od srdžbe. Pomisao na to da bi mogla dva sata provesti u Frankovom zagrljaju, dovodila ju je u veliko iskušenje, ali to nipošto nije bio trenutak za to! - Hoćeš li da ti donesemo nešto od Marthe? - upita Frank Annu. - Pa rado bih pojela sendvič s pršutom i sirom odgovori Anna s kratkim oklijevanjem a onda brzo doda: - I salatu od krumpira, hvala. - Na zapovijed - nasmije se Frank, uhvati Gladys za ruku i zajedno krenu prema trgu. Gladys se već navikla na Frankovo otvoreno pokazivanje nježnosti i znala je koliko je njemu važno pokazati cijelom svijetu njihovu vezu. Nikad im nitko ništa nije rekao, i Gladys je sumnjala da bi se to itko usudio učiniti. Frank se vrlo zaštitnički odnosio prema onome što je njegovo, uključujući nju i dijete što ga nosi. Ušli su u Marthin lokal i sjeli za stol u kutu. Osim para mladih koji su pili voćni sok, lokal je bio prazan. Odmah im pride Martha i upita: - Što da donesem svojim najmilijim golubićima? Pomalo zbunjena zbog tih riječi, Gladys naruči salatu od piletine, svježe voće i limunadu, a Frank hamburger sa sirom i prženim krumpirićima. Martha ~ 73 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ preda narudžbu svome mužu i vrati se sa svježim pićem. Gladys je znala da je žena zabrinuta za svoj lokal, jer je stari vlasnik zgrade umro pa je njegov sin Paul odlučiti prodati cijelu zgradu. - Jesi li čula nešto o novom vlasniku? - upita je Gladys. - Ne - s uzdahom odgovori Martha. Kad sam posljednji put razgovarala s Paulom, rekao mi je da prodaja još nije zaključena. Nije htio otkriti ništa o novom vlasniku, ali spomenuo je mogućnost da se cijela zgrada sruši i sagradi novi kino i nove prodavaonice. - Oh, ne! To bi bilo užasno! - poviče Gladys. Zalogajnica je bila jedini izvbor zarade za Marthu i njenog muža, kao i sve prodavaonice u zgradi za trgovce koji su ih vodili. Nije htjela ni pomisliti što bi se dogodilo sa svima njima kad bi morali napustiti svoju djelatnost. Martha je otišla da im donese naručeno, ali od te je posljednje vijesti Gladys posve izgubila volju za jelom. Mogla je misliti samo na svoje stare prijatelje i na njihovu nesigurnu sudbinu. - Mislio sam da si gladna - primijeti Frank. - Previše sam srdita da bih mogla jesti - odgovori mu Gladys i udalji tanjur od sebe, no on ga opet stavi pred nju. - Moraš hraniti moje dijete - reče joj blagim, ali odlučnim glasom. Gladys pomirljivo uzdahne, znajući da on ima pravo, pa počne Jesti. - Ne mogu vjerovati da netko želi kupiti i potom srušiti ovu zgradu koja je oduvijek ovdje. Ove su prodavaonice jedan dio naše povijesti - srdito reče Gladys.
~ 74 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Vremena se mijenjaju, Gladys, a isto tako i potrebe ljudi. Moraš priznati da je ovom dijelu trga potrebno pošteno čišćenje. - A zar ti ne smeta što netko hoće izbaciti na ulicu vrijedne i čestite radnike? - spremno mu odgovori ona. - Nemoj na to gledati tako. Radije misli na nove mogućnosti rada za druge ljude. Kino i nove prodavaonice unijet će gradu dah svježine, da ne govorimo o tome da će napokon nestati onaj bar Desetka, koji je prava sramota - odgovori Frank. - U tome se posve slažem s tobom, ali zašto zbog njega kazniti sve ostale? - Tako se radi u poslovnom svijetu. - U poslovnom svijetu? - ponovi ona s nevjericom. Oduzeti posao ljudima kojima je on jedini izvor zarade? Ovi su ljudi godinama radili taj posao i drugo ne znaju. Što će biti s njima? - Možda to znači kako je došlo vrijeme da odu u mirovinu. - Kako možeš biti tako bezdušan? Mnogi od njih i sad jedva preživljajvaju onim što zarađuju! Srušiti sve, značilo bi ostaviti ih bez kuće! Frank odloži ubrus na stol i odmakne tanjur. Nije se osjećao dobro sa svojom svješću i nimalo mu se nije sviđao onaj glasić koji mu je prigovarao što svoje namjere taji opred svojom ženom. Njegova tvrtka FDM dala je dobru ponudu za kupnju zgrade u kojoj upravo sjedi u tom trenutku, ali još je valjalo potpisati isprave. A dok svi papiri ne budu u njegovim rukama, nije htio ništa govoriti o tome. Gladys je bila vrlo zabrinuta zbog trgovaca i tome se protivila takvim snagom da je Frank shvatio kako pred sobom ima još samo nekoliko tjedana da bi je privolio na svoju stranu.
~ 75 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Nije pošteno! - poviče ona u tom trenutku, geldajući kako Martha i njen muž rade. - Žao mi je - promrmlja on, želeći je malo utješiti Gladysin se pogled začas raznježi. Ispruži ruku i položi je na njegovu, kretnjom iskrene privrženosti. - Nisi ti kriv za to, Frank - umiri ga ona, a on tad osjeti još veću krivnju zbog toga što joj taji sve to. - Pa ipak, mora postojati neki drugi način, neki ustupak između novog vlasnika i potrebe trgovaca. Frankovo srce poskoči. Kupnja te zgrade i izgradnje nečeg novog znači neku vrstu računa koji treba zaključiti s prošlošću. Za njega nije bio moguć nikakav ustupak.
~ 76 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
9.
- Zatvori oči i nemoj ih otvoriti dok ti ne kažem! Uhvativši Franka za ruku, Gladys učini kako je zatražio i krene za njim. Znala je da su se uputili prema ograđenom oboru, ali nije ni slutila što mu je umu. Kad se probudila nakon svog poslijepodnevnog odmora, zatekla ga je kako je čeka u kuhinji Doimao se poput dječaka koji je upravo dobio dar i svoju radost želi s nekim podijeliti, a njegovo ju je oduševljenje jednostavno zarazilo. Na posljetku Frank stane, čvrsto je držeći uza se, i reče: - Sad možeš otvoriti oči. Gladys ih otvori i ostane bez daha, ugledavši dva najljepša konja koja je ikad vidjela. - Oh, Frank! - poviče ona, zatečena tim lijepim iznenađenjem. - Prekrasni su. - Onaj bliži tebi je tvoj - reče joj on i pogleda je s ljubavlju. - Oh, još sam od djetinjstva maštala o tome da imam svoga konja. - Drago mi je što ti ga mogu dati. - Frank joj uhvati uvojak što joj je nestašno pao na obraz i stavi joj ga za uho. Gladys pomisli kako mu je to bila izlika da je dodirne, ali nije joj bilo krivo. Godilo joj je njegovo milovanje, isto kao što je obožavala njegov nježan pogled kad ju je gledao. - Hvala - promrmlja glasom promuklim od uzbuđenja. Želeći da mu što bolje izrazi svoju zahvalnost, položi mu ruku na prsa, podigne se na ~ 77 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ prste i ovlaš ga poljubi u obraz. No nije računala na reakciju svog tijela kad su im se pritom usne srele. Frank je obujmi oko struka i privuče k sebi, polako bez žurbe, ostavljajući joj mogućnost da se povuče. Ali umjesto da to učini, ona se još jače privije uza nj i tijela im se dodirnu. Podigne glavu, rastvori usne i prvi put otkako su braku, ona preuzme inicijativu. Frank joj se prepusti, prihvaćajući njene duboke poljupce kakvima ju je on naučio prije toliko godina. Gladys je imala osjećaj da imaju sve vrijeme ovoga svijeta na raspolaganju da se izgube u tim čulnim poljupcima. Obuzme je nesavladiva želja i učini joj se da joj se nešto preokrenulo u želucu, no nije znala je li to od užitka ili se dijete koje nosi prvi put pokrenulo u njoj. Kad su se ona i Frank odvojili, oboje su teško disali. - Oh! - promrmlja on sa značajnim osmijehom. - Da sam znao da ćeš mi ovako zahvaliti, već bih ti davno prije bio darovao konja. - A kad si ih kupio? - upita ona, da prikrije zbunjenost zbog smjelosti koju je pokazala. - Stigli su danas poslije podne dok si spavala. - Možemo li malo projahati? - upita ona. - Htio bih da doktor Carter potvrdi da smiješ jahati. - Odmah ću mu telefonirati - reče Gladys i brzim korakom ode u kuću. Liječnik joj je rekao da smije jahati, samo umjerenim korakom. Tjelesno je Gladys bila u izvrsnoj formi, ali liječnik ipak nije htio riskirati. Frank je htio da pripreme neko lagano jelo koje će ponijeti sa sobom. I dok je on osedlavao konje, Gladys je napunila košaricu sirom, narescima, krekerima, svježim voćem i napitcima. Sat nakon toga prešli su šumarak što je dijelio Gladysinu kuću i Grand Pond i krenuli su prema jezeru. - Što ćemo ovdje? - radoznalo ga upita ona. ~ 78 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Mislio sam da bi voljela pogledati. Posljednji je put bila u svojoj kući prije više od dva tjedna, pa ju je pošla obići. Sve je bilo onako kako je ostavila. Ma koliko bila privržena svojoj kućici, već se naviknula misliti na Frankovu kuću kao na svoju.- A odakle ovo ovdje? upita ona, vrativši se i ugledavši čamac s veslima. - Dao sam ga donijeti prije nekoliko dana. - A zašto? - Pa za upotrebu, očito. - Kao da je to nešto najprirodnije na svijetu, on je pomiluje po nosu i nakloni joj se. - Mornar Morant vam stoji na usluzi, gospođo. - Zar me kaniš voziti po jezeru? - začuđeno će ona. - Da, draga moja. - On skoči u čamac, odloži na dno košaricu s jelom i pruži joj ruku da joj pomogne ući. - Ti se moraš samo opustiti i hraniti me, a ja ću napregnuti mišiće. - Hm... teško je odbiti takvu Gladys, razdragana.
ponudu odgovori
Ona se smjesti na mekani pokrivač koji je on prostro, a on dohvati vesla i odveze čamac prema sredini jezera. Gladys je kroz spuštene vjeđe promatrala svog zgodnog muža koji je, kako se činilo, veslao bez ikakva napora. Sklopivši oči, ona nasloni glavu, uživajući u toplini sunca i ljuljanju malih valova. - Hej, uspavana ljepotice! - poviče Frank i trgne je iz drijemeža. - Već si danas dovoljno spavala. - Da, ali osjećam se tako dobro - uzdahne ona, ponovo sklopivši oči. - Da sam znala što spremaš, bila bih odustala od poslijepodnevnog spavanja. - Ah, ne! Ovaj sam izlet upriličio da budem s tobom, i ma kako si lijepa dok spavaš, želim te budnu u svom društvu. ~ 79 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Zaista si vješt s komplimentima - primijeti ona, osjetivši zadovoljstvo što je on još smatra privlačnom. - To mi je jedna od brojnih vrlina. - Danas si pun iznenađenja - primijeti ona. - Volim te vidjeti sretnu - nasmiješi se Frank. - Jesam, sretna sam - odgovori ona nakon trenutka oklijevanja, što nije izbjeglo Franku. - Ali nešto te ipak muči. - Da, izluđuje me tvrdoglavost mog oca. Mrzim pomisao na to da ne želi sudjelovati u životu svog unuka samo zbog besmislene mržnje koju je već odavno trebao zakopati. Dobro zna što mi znači ovo dijete i koliko sam ga željela. - Da, ali to je i moje dijete. - No to ništa ne mijenja. - Sretan sam što ti misliš tako. Te riječi izgovorene s velikim mirom dirnule su je više od tolikih rasprava. Frank je ozbiljno shvaćao ulogu oca i više od ičega mu je na srcu bilo Gladysino mišljenje. - Znam da smo se vjenčali za djetetovo dobro, ali... ma koliko me iznenadila trudnoća, ništa ne žalim prizna Gladys glasom drhtavim od ganuća. - Ne žališ ni zbog činjenice da sam te zapravo prisilio na to da se udaš za mene? - Shvatila sam tvoje razloge - iskreno dogovori ona. - Nisi htio da ti se dijete rodi nezakonito, a da budem posve iskrena, to nisam htjela ni ja. - To je samo jedan od razloga. - A koji su drugi? - radoznalo upita Gladys. Frank se dugi trenutak zagleda u nju. - To ćeš shvatiti s vremenom, ako dosad još nisi. Taj zagonetan odgovor je zbuni. On joj nikad nije rekao daje voli i nikad nije spomenuo osjećaj dublji od ~ 80 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ tjelesne privlačnosti ili nježnog prijateljstva što ih je vezivalo. Gladys se upita ne usudi li se i on kao i ona, otkriti vlastite osjećaje od straha da ne bude odbijen. - Pričaj mi o Danielu i vašem braku - zamoli je Frank, promijenivši predmet razgovora. No to je za Gladys bila isto toliko teška tema koliko i prošla. Najjednostavniji bi odgovor bio da je voljela Daniela kad se udala za njega, ali to nije bila istina. Mogla je izmisliti bezbroj prihvatljivih izlika, ali nije željela pokvariti povjerenje koje se uspostavilo među njima. - Udala sam se za ugled, a on me izabrao sviđala - prizna ona na smiješkom. - To baš i nije
njega kako bih spasila svoj zato jer sam mu se oduvijek posljetku s pomalo usiljenim mnogo kao temelj braku.
Frank je i dalje mirno veslao, ali u očima mu se pojavila neka sjena. - Što znači to da si htjela spasiti svoj ugled? - Pošto si ti otišao - odgovori Gladys nakon kraće šutnje - počelo se govorkati o našoj vezi. Netko nas je zacijelo vidio skupa i, dakako, o tome obavijestio cijeli grad. Moj je otac bio odlučan u tome da spasi ugled obitelji, pa me poticao na brak s Danielom, i kad me ovaj zaprosio, pristala sam. - Kao i uvijek, postupila je ispravno i svom ocu pokazala daje dobra djevojka. - Jesi li ga voljela? - Frank zaustavi čamac u sjeni velikog stabla i ostavi vesla. - Bio mi je drag - odgovori ona, premda mu je željela reći da ga nije voljela kao njega. - No vjenčali smo se iz pogrješnih razloga. Kad smo shvatili da ne možemo imati djece naša je veza počela pucati. Nakon petogodišnjih uzaludnih pokušaja rastali smo se. Danlelova majka kaže da mu je dobro s novom obitelju u Norfolku i drago mi je zbog toga. - Žao mi je - promrmlja Frank s razumijevanjem, a Gladys se osjeti bliskijom s njim nego ikad prije. ~ 81 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Ne moras me žaliti jer se sve riješilo na najbolje moguć način. Da, i ja mislim tako - naglasi on, pokazujući kako je osobno vrlo zadovoljan razvojem stvari. Potom protegne bolne mišiće. - Ako hoćeš da i dalje veslam, moraš me dobro hraniti da dobijem snagu. Gladys podigne oči k nebu, kao da se tobože ljuti, a onda dohvati košaricu, složi mu sendvič od sira i pruži mu ga. - Jabuke - promrmlja Frank ugledavši ih u košarici. Znaš li na što me podsjećaju jabuke? - Na što? - upita ona, hineći da ne razumije. - Na ono poslijepodne kad si mi došla donijeti sendvič i tortu od jabuka, koju si ispekla baš za mene. - Ona se zarumeni, vraćajući se sjećanjem na onaj dan prije mnogo godina. - Bio sam u stražnjoj suši i cijepao drva - nastavi Frank. - Bio sam gladan kao vuk i za nekoliko minuta sam pojeo gotovo cijelu tortu, tako da me na kraju zabolio želudac. - Rekla sam ti da usporiš! - nasmije se Gladys, prstom mu mašući pred nosom. Frank joj uhvati ruku i poljubi joj svaki vršak prstiju. - Mislio sam da si anđeo koji me došao nahraniti. Htio sam ti samo dati poljubac zahvalnosti, ali ti si mi bila još ukusnija od torte i nisam ti mogao odoljeti promrmlja dubokim glasom. Drhtaj joj prožme leđa, a Gladys osjeti kako joj cijelo tijelo gori. Onda su prvi put vodili ljubav, i to je bilo prekrasno, čulno i nježno iskustvo. Čista čarolija. On joj ispusti ruku, svjestan napetosti što se stvorila. - Već je kasno... moramo se vratiti kući prije mraka. Trenutak potom ona je ponovo sjedila naslonjena na rub čamca, a on je veslao na povratku prema kući. ~ 82 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
10.
Dok su jahali prema Grand Pondu, razgovarali su kao dvoje starih prijatelja. Kad su stigli do obora, on sjaše i priđe Gladys da joj pomogne sići s konja. Snažnim je rukama obujmi oko struka, ali umjesto da je odmah spusti na tlo, privije je uza se. Oboje ih oblije val užitka, i Frankove oči, zasjenjene željom, netremice se zagledaju u njene. ~ 83 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Danas sam provela prekrasan dan - reče Gladys, obujmivši ga rukama oko vrata i očajnički se trudeći da zanemari ludo kucanje srca. - I ja. - Frank je jače privije uza se. U poljupcu što su ga izmijenili bio je sav žar očekivanja i čežnje. No Gladys se prva odvojila od njega. Ponovo je osjetila onu neobičnu kretnju u trbuhu, pa položi ruku na nj i napeto oslušne. - Što je? - upita Frank s prizvukom zabrinutosti u glasu. - Dijete se pomaknulo! Danas sam te već osjetila, ali nisam znala pouzdano što je posrijedi. Sad znam da je to dijete. Bez oklijevanja i ne pitajući dopuštenje, Frank joj položi dlan na trbuh, a na licu mu se pojavi izražaj čuđenja. No trenutak je prošao, dijete se ne pomiče na zapovijed. Frank se doimao razočaran, pa se Gladys nije mogla suzdržati od smiješka. - Ponovo će se pomaknuti, vidjet ćeš - umiri ga. - Gladys... - započne on nesigurno i nervozno zagladi kosu. - Što je? - ponuka ga ona, radoznala što ga toliko smućuje. - Hoću da legneš sa mnom u moj krevet - reče on na posljetku s mješavinom zapovijedi i preklinjanja u glasu. Gladys ostane otvorenih usta od zaprepaštenja i ustukne jedan korak. Ma koliko žarko željela s Frankom voditi ljubav, znala je da mu neće moći darovati svoje tijelo a da ne izgubi svoje srce. No bilo joj ga je teže odbiti nego što je mislila. - Znam da se naš odnos mijenja i da smo sad mnogo bliskiji, ali mislim kako će zasad biti bolje da spavamo u odijeljenim posteljama. ~ 84 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Barem dok mi ne kažeš da me voliš, pomisli ona. - Ne predlažem ti da vodimo ljubav - reče Frank, zatresavši glavom. - Želim spavati s tobom i istom krevetu, kako bih na neki način podijelio iskustvo tvoje trudnoće. Očarava me pomisao na to da pod srcem nosiš naše dijete. Nije pošteno da ti sama uživaš u tome, a da meni preostaje samo zamišljanje. - Žao mi je, Frank - nasmije se Gladys - ali mislim da se moraš zadovoljiti svojom bujnom maštom. - Želim sudjelovati u svemu, želim osjetiti te prve kretnje i nazočiniti svim promjenama tvog tijela iz dana u dan i želim govoriti svojoj kćeri dok raste. - Kćeri? - začuđeno ponovi Gladys, a on je pogladi po obrazu. - Nadam se da će biti djevojčica, lijepa kao njena majka - promrmlja on. - Hoćeš li se preseliti u moju sobu? - upita je molećivo. Frankovo je traženje bilo razumljivo i beskrajno nježno. Bilo bi lijepo to jedinstveno iskustvo podijeliti s nekim, a s kim bolje nego sa svojim neodoljivim mužem? - Bit ću tamo večeras - obeća ona.
*** Gladys se osjećala kao mladenka u prvoj bračnoj noći. To je smiješno, pomisli, promatrajući svoj lik u zrcalu kupaonice. Ona i Frank neće voditi ljubav; on samo želi biti što bliže svom djetetu, i to je sve. Pokušavajući smiriti svoje napete živce, zaveže vrpce koje su na ramenima držale krajeve spavaćice. Čvrsto očetka kosu tako da joj je postala sjajna i meka. U tom je trenutku poželjela bili privlačnija, ali odmah pomisli kako se bolje kloniti svake opasnosti. Začuvši korake u sobi srce joj poskoči u njedrima. Još se neko vrijeme zadržala u kupaonici, ali kad više nije ~ 85 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ mogla oklijevati, s dubokim uzdahom uđe u spavaću sobu. Frank je na sebi imao samo traperice i osmijeh na usnama. Svrnušvi pogled s njegovih golih prsiju, ona se uputi prema golemom bračnom krevetu i odgrne pokrivač. - Jesi li premjestila sve što ti treba? - upita je on. - Da - odgovori ona. - Tvoja je garderoba velika. - Kad sam pravio nacrt za kuću, imao sam na umu da ću je s nekim dijeliti - značajno naglasi on. Od zvuka povlačenja smička na njegovim hlačama Gladys se tako uzbudi da ga se jedva usudila pogledati krajičkom oka kad je on bacio hlače na obližnji stolac. Na svu sreču, na sebi je imao bokserice, pa ona malo odahne. - Uzela sam dvije prazne strane ormara nastavi ona, trudeći se da održi razgovor, te se uvuče pod pokrivač. - Dobro - ogovori on i potom se nasmiješi. - Približi se ovamo. Gladys. Posve si na kraju pa ćeš još pasti s postelje. - Zaista mi je dobro - promrmlja ona. - Ne grizem - umiri je on, suzdržavajući smijeh. Osim toga, htio bih da te mogu dodirnuti, onako kako smo se dogovorili. A to ne mogu učiniti kad si mi tako daleko. Njegove su riječi imale smisla, ali sve je bilo tako zbunjujuće. Ona mu se ipak malo približi, tako da je već mogla osjetiti toplinu njegova tijela. - Ti si moja žena, već sam te vidio golu. Golu? To nije predvidjela... mislila je da će je štititi noćna košulja. Frank ispruži ruku i počne odvezivati vrpce koje je ona tako pomno vezala. Gladys se osjeti vrlo nesigurnom i plašljivom. Premda se nije mnogo promijenila, znala je da joj je tijelo ipak izgubilo ~ 86 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ prijašnju vitkost i da se zaoblilo. Ona je materinskim okom gledala na svoje tijelo i bila je sretna zbog te polagane promjene, ali kako će Frank gledati na to? On kao da je naslutio njene misli. - Učinim li nešto što ne želiš, reci mi i prestat ću. Gladys je znala da se može pouzdati u njega. Ali može li računati na vlastiti samonadzor, kad joj Frankov običan pogled uskovitla krv u žilama? Ona se prisili na to da se opusti i dopusti mu da joj svuče noćnu košulju. Nekoliko je trenutaka nijemo promatrao njene grudi, a onda joj jednu dojku obujmi rukama i počne joj beskrajno nježno dražiti bradavicu. Gladys zastenje, a on smjesta odmakne ruku. - Jesam li te pozlijedio? Ona niječno zatrese glavom. Naprotiv! Njegov je dodir bio divan... i uzbudljiv. - Samo su mi prsa vrlo osjetljiva. - Bit ću pažljiviji - promrmlja on, ponovo se opustivši. Rukom joj side do koljena, potom je ponovo podigne do boka i onda joj dlan položi na trbuh. Njegovi vitki prsti bili su nevjerojatno topli i nježni u dodiru s njenom glatkom kožom, i ona se osjeti zaštićenom. - Još nikad nisam ništa želio toliko koliko želim ovo dijete - promrmlja on sretno. Pogleda je s nevjerojatnom nježnošću, i ona mu o očima opazi zahvalnost od koje joj se ugrije srce. - Ti mi daješ nešto što sam mislio da nikad neću imati. - Što? - upita ona, ispreplevši svoje prste s njegovima. - Obitelj - odgovori on promuklim glasom. Sigurnost, smijeh i ljubav. Gladys se trudila zanemariti čvor koji joj je nastao u grlu. Njegove su riječi govorile mnogo, ali ona je željela više. Bila joj je potrebna njegova ljubav, ne zbog djeteta koje čeka, koje će im ~ 87 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ zajednički život učiniti potpunim, nego za samu sebe. Ona mu je žena, žena koja ga bezuvjetno voli. Još s dlanom na njenom trbuhu, on se nagne prema njenom licu i strastveno je poljubi, ostavljajući je bez snage. Potom uroni glavom u udubinu njenog vrata, udišući miris njene kože, - Tako divni mirišeš - promrmlja on, toplim joj dahom milujući vrat. Gladys se osjećala tako zadovoljnom i podatnom dok joj je on poljupcima obasipao vrat i ramena. Više nije mogla odoljeti toj polaganoj muci i pomakne se uz njegov bok. - Frank... - uspije izgovoriti drhtavim glasom. - Samo te ljubim i dodirujem... - šapne joj on uz uho. Gladys s mukom proguta slinu. Dopustila mu je da je ljubi kad, kako i gdje bude htio. U tom ju je trenutku brinulo ono gdje, jer su mu se usta sad spustila do njenih grudi i tamo se zaustavila dug, prekrasan trenutak. I tad mu ona rukom uroni u kosu, ali na zato da bi ga odgurnula, nego da bi ga zadržala uza se. On se sagne i poljubi joj napetu kožu trbuha, baš ispod pupka, a onda nasloni svoj obraz na nj i sklopi oči. Potom počne šaptati svojoj djevojčici, za koju je bio uvjeren da je tu ispod. Gladys se nasmiješi. U tom se trenutku činilo da su otac i kći sami na svijetu i ona je osjećala kako on izražava svu svoju ljubav svom još nerođenom djetetu. Gladys je dugo ostala budna u njegovom zagrljaju, razmišljajući kako će, bude li svake večeri morala podnositi takva milovanja, umrijeti od želje još prije nego što se dijete rodi.
~ 88 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
11.
- Dobar dan, Gladys - pozdravi je doktor Carter, ulazeći s njenim kartonom u ordinaciju. Gladys se namršti. Ne zato što joj doktor Carter nije bio drag, ali bilo je očito da joj on nije ispunio želju. Podignuvši glavu, liječnik spazi Franka, pa se dva muškarca čvrsto rukuju, pokazujući tako međusobno poštovanje. Doktore Carter je zaključio da se Frank vratio u Whitaker Falls da ostane zauvijek i glede toga nije imao nikakve primjedbe. U posljednje se vrijeme Frank pokazao kao primjeren građanin, pa i ako se možda još ponetko neprijateljski odnosio prema njemu, uglavnom
~ 89 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ su se svi navikli na njegovu nazočnost i nisu ga smatrali crnom ovcom. - Zdravo, Frank - srdačnim glasom reče liječnik. Drago mi je što si došao na današnji sastanak. - Doći ću svaki put sve dok se dijete ne rodi odgovori Frank. - Izvrsno - promrmlja liječnik i potom se obrati Gladys. - Onda, kako si? Dobro odgovori Gladys i odmah doda: - Doktor Cartere, izričito sam zatražila da ovom razgovoru bude nazočan i moj otac. Želim da i on čuje kucaje srca mog djeteta. - Kad je tvoj otac saznao da će biti nazočan i tvoj muž, zamolio me da sve ja obavim bez njega. Gladys nije očekivala da će je očevo odbijanje tako pogoditi. Znala je da njenog oca neće usrećiti susret s Frankom, ali nadala se da će moći s njim i s mužem podijeliti radost prvog slušanja djetetovog srca. No očito je bila naivna misleći kako će to dijete na neki način omekšati očevu tvrdoglavost. - Je li on ovdje? - upita Gladys liječnika. - Da, u svojoj je ordinaciji. - Dobro - odlučno reče Gladys. - Kada dovršimo s ovim, poći ću k njemu. Slušanje kucanja djetetova srca bilo je divno iskustvo za oboje i Gladys pomisli kako nikad neće zaboraviti izražaj radosti na Frankovom licu. Ostavivši dva muškarca u razgovoru, Gladys pride vratima očeve ordinacije i otvori ih bez kucanja. Sjedeći za pisaćim stolom, njen je otac smrknuto pogleda, kao da joj prigovora takav upad u njegovu privatnost. - Je li sve u redu? - upita je on pomalo osorno. - Zaista te zanima? - Ti me uvijek zanimaš - pomalo srdito joj odgovori on. ~ 90 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Dakako da ga zanima ona, pomisli Gladys, ali ne i dijete koje nosi pod srce. Frankovo dijete. - Tvoj unuk ima zdravo i jako srce - naglasi Gladys, nadajući se da će ga riječ unuk malo smekšati. - Ja nemam unuka - promrmlja George, a očima mu prijeđe sjena tuge. - Ovo je dijete i dio tebe, tata - ustraje Gladys. - A isto tako dio mame i Alberta. - To je Frankovo dijete! - plane on. - I ne podsjećaj me na ono što sam izgubio njegovom krivnjom, uključujući i tebe! - Nisi me izgubio - reče Gladys. Njegova je tuga bila tako opipljiva da joj se smilio. - Ovdje sam, i samo mi moraš dopustiti da ponovo budem dio tvog života... - Dok budeš udana za njega, to ne mogu - kratko joj odreže otac i tobože se zadubi u čitanje. - Ne bi trebalo biti tako - reče Gladys s odlučnošću, koju zapravo nije osjećala. - Ovo dijete i ja smo ti jedina preostala obitelj. Volim te i htjela bih da moje dijete bude dio i tvog života, ali konačna je odluka tvoja. - Rekavši to, ona izađe iz sobe i zatvori vrata za sobom.
*** - To nije pošteno - reče Anna, promatrajući Gladys s druge strane pulta, dok su sređivale cvijeće. - Ovih si dana postala još ljepša. Upravo blistaš. To je zato jer sam ludo zaljubljena u svog muža, pomisli Gladys, veselo se smijući. Usprkos očevom tvrdokornom ponašanju, njen odnos s Frankom bivao je svakim danom sve bolji. Uživala je u njegovom društvu i bila je tužna kad je izbivao.
~ 91 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Noći su provodili skupa u postelji, pričajući o prošlosti i budućnosti i stvarajući temelje prave obitelji. Među njima je jedino nedostajalo vođenje ljubavi. Vjeran svom obećanju. Frank nikad nije vršio pritisak na nju da s njim vodi ljubav, ali njegovi poljupci i milovanja za Gladys su postali prava muka. Posljednjih je tjedana donijela odluku da mu prizna svoje osjećaje, nadajući se da će joj ih on uzvratiti. Ali uvijek joj je ponestalo hrabrosti da mu otvori svoju dušu. - Mislim da ću Marthi odnijeti malo cvijeća - reče Gladys zamišljeno. - Ah, očito si se zaželjela Marthinih kolača primijeti Anna, smijući se. Martha ju je dočekala prijateljski, ali u njenom pogledu nije bilo uobičajene veselosti, pa je Gladys odmah upita: - Martha, zar nešto nije kako valja? - Danas sam imala zanimljiv razgovor s Paulom odgovori Martha. - Oh, jesi li možda saznala tko je vlasnik ove zgrade? - Da. - U njenom je tonu bilo nešto vrlo čudno. Prijenos je obavljen danas i naše će se prodavaonice zatvoriti za dva mjeseca, a na njihovo će mjesto sagraditi kino i trgovačko središte. - To ne može biti istina... - Gladysino se srce stisne od strepnje. - Možda bi se još moglo razgovarati s vlasnikom, pokušati naći neko rješenje... - Istina, ti bi mogla večeras govoriti s njim promrmlja Martha, ozbiljno se zagledavši u nju. - Što si to rekla? nerazumijevanjem.
-
Gladys
je
pogleda
s
- Pa zgradu je kupila tvrtka FDM, ista koja je kupila i Grand Pond. Ne pripada li ona Franku? ~ 92 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Da - prošapće Gladys, klonuvši na stolac. - No to ne može biti - promrmlja potom s nevjericom. - Frank vrlo dobro zna što mislim o tome. - Možda ti baš zato nije ništa ni spomenuo o tome s uzdahom reče Martha. Frank parkira automobil uz Gladysin duboko uzdahne. Došao je trenutak da s njom porazgovara o ugovoru što ga je upravo potpisao. Zemljište i zgrade, među kojima je bila i ona s barom Desetka, sad su njegove i može s njima raditi što hoće, kako bi se pomirio s prošlošću. Sad još samo mora uvjeriti Gladys u ispravnost svog plana, koji će uvelike koristiti gradu. Ona mora shvatiti koliko mu je važno imati njenu potporu. No znao je da neće biti lako. s obzirom na Gladysin otpor u nastojanju da se očuvaju stare prodavaonice. Za posljednjih se mjeseci trudio na sve načine steći njeno povjerenje, jer je želio da mu vjeruje, da ga shvaća i pruža mu potporu. No za to mu je bilo potrebno još malo vremena. Pisma s otkazom raznim trgovcima poslat će tek idući tjedan, a to mu je pružio još nekoliko dana da razgovara s Gladys i sve joj objasni. A iznad svega je došao trenutak da joj kaže kako |e voli. Dotad je šutio o tome plašeći se od spoznaje da ona možda ne osjeća isto. No te je večeri odlučio to saznati. Ušavši u kuću, začuje zvukove s gornjega kata i uspne se do svoje sobe i zaprepašten zastane na pragu. Gladys je skupljala sve svoje stvari i bacala ih u torbu. - Zar nekamo odlaziš? - upita on s mirom što ga ni izdaleka nije osjećao. - Selim se - odgovori Gladys, zadrhtavši kad je začula mužev glas, ali ne podigne pogled. - Smijem li te pitati zašto? - Čudno što me to pitaš - odgovori ona, dobacivši mu pogled pun gorčine. - Ali ako baš želiš znati, ne ~ 93 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ mogu živjeti sa čovjekom u kojeg nemam nimalo povjerenja. - O čemu to govoriš? - upita on, širom rastvorivši oči. - Govorim o tome da si ti kupio Paulovo vlasništvo! - prosikće ona. Frank se osjeti kao da ga je netko snažno izudarao, ali potrudi se zadržati mir. - Kako si to saznala? - Zar je to važno? - Jest, pogotovu zato jer sam ti to ja htio reći! odgovori on s gročinom u glasu. - Paul je telefonirao Marthi i obavijestio je, ali to ništa ne mijenja - doda i dobaci mu optužujući pogled. Lagao si mi! - Nikada ti nisam lagao - odlučno reče on. - Nisi rekao istinu, u tome si pravi umjetnik. Ponašao si se kao da nemaš pojma o tome kad smo u Marthinom lokalu razgovarali o tome što novi vlasnik namjerava učiniti! Isto kao što mi nisi rekao da si ti kupio Grand Pond kad smo se vidjeli prvi put. Ja to nazivam lažju! - To nije pošteno - promrmlja Frank, stisnuvši pesti da ne prasne. - Nije pošteno prema meni - ispravi ga ona. - Tvoja sam žena, a nisam imala pojma o tvojim namjerama. Prevario me i izdao vlastiti muž! - Imao sam dobre razloge što ti nisam govorio o tome. Nisam pouzdano ni znao hoću li sklopiti taj posao. - No, čestitam ti, sad je to sve tvoje - zajedljivo promrmlja ona i, zanemarivši torbe, naglo izađe iz sobe. - Gladys! - poviče Frank, obuzet strahom, premda je znao da njegova tvrdoglava žena neće dotrčati na njegov poziv. - Do vraga, Gladys, još nisam završio ~ 94 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ razgovor s tobom! Umjesto izljeva bijesa što ga je očekivao, ona podigne glavu i pogleda ga s izražajem neizmjernog umora na licu. - Budi bar jedanput iskren sa mnom! Srušit ćeš sve one prodavaonice, je li? - Da - odgovori on, mrzeći odlučan ton u svom glasu. - One su prodavaonice stare, a osim toga, želim da nestane ona prokleta Desetka! Uostalom, i ti si me podržala u tome. - Ne marim za Desetku ako o njoj ovisi sudbina toliko čestitih osoba! Posrijedi je samo tvoja sebičnost! - Drugo ne mogu. - Ne možeš ili nećeš? - Ne mogu. - Ako je tako, onda ni ja ne mogu drugo. - Gladysino se lice rastuži. - Ne mogu živjeti sa čovjekom kojega ne poznajem. Sa čovjekom koji mi ne povjerava čak ni najvažnije odluke svoga života. Mislila sam da je bar to razjašnjeno u ovoj bračnoj farsi. - Naš brak nikad nije bio farsa! - žestoko se usprotivi on. - Je li? Oženio si se sa mnom jer nosim tvoje dijete, sada to jasno vidim. - Glas joj se raspukao od uzbuđenja. - Vratio si se ovamo da nešto dokažeš i sagradio si lijep dvorac od karata: krasnu kuću, ženu, dijete koje će se roditi, obitelj. Divlji mladić je prevalio veliki put, a ja sam samo zaslon koji ti služi da se doimaš poštovan! - optuži ga ona. Franku zastane dah u grlu. - Varaš se! Istina je posve drukčija - gotovo krikne on. Činilo se kako je ona uvjerena da je sve što je on radio plod hladnog proračuna. Očaj ga je naveo da reče: - Ljubim te i ne želim da odeš!
~ 95 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Načas mu se učini da je ona zastala oklijevajući, nesigurna u iskrenost tog otkrića. Ali trenutak je prošao i ona zatrese glavom. - Ne ostavljaš mi druge mogućnosti. Čak nisam uvjerena da me uistinu voliš ili se želiš poslužiti mojim osjećajima samo da postigneš ono što želiš. - A što želim? - Moje odobravanje. Želiš da budem uz tebe dok budeš rušio one prodavaonice. Žalim, ali to ne mogu. Brinem se za one ljude koji će biti bačeni na ulicu. Ti ćeš srušiti više od četiri zida, Frank. Bacit ćeš u vjetar snove toliko ljudi, i to samo zato da istjeraš svoje demone. - Tamna joj sjena prijeđe preko očiju. - Ali rušenje Desetke i izgradnja nečeg novog neće ti otjerati prošlost i neće ti dati ono što želiš. - Jedino što je Frank u tom trenutku želio bila je Gladys. Ništa drugo. Ali nije znao kako ispuniti prazninu koja je nastala između njih. - Ako želiš da te ova zajednica prihvati i poštuje, moraš učiniti nešto čestito. Dok ne nađeš neko rješenje, ja ću boraviti u svojoj kući. - Ti si moja žena i želim da ostaneš uz mene odlučno reče Frank, prekriživši ruke na prsima. - A ti si moj muž i ja moram imati povjerenja u tebe - šapne Gladys, dok joj je suza klizila niz obraz. - A u ovom trenutku to nikako ne mogu. Kad je ovaj put krenula prema izlazu, on je nije zaustavio. Znao je da je ne može navesti na to da se predomisli. Čuvši kako su se zatvorila vrata za njom, Frank shvati kako je usprkos onome što je za posljednjih jedanaest godina postigao, za nekoliko trenutaka izgubio ono što mu je najvažnije u životu. Svoju ženu.
~ 96 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
12.
Otkako ga je prije dva dana Gladys napustila. Frank se nije obrijao i ostao je zatvoren u svom uredu, proučavajući nacrt i telefonski razgovarajući sa svojim stručnjacima. Zdanje je sad bilo njegovo. Mislio je kako će se, kad jednom kupi zemljište i sruši zgradu koja je bila uzrokom njegovih nedaća, napokon osloboditi tereta prošlosti. Ali njegovo je likovanje kratko trajalo, zasjenjeno riječima što mu ih je uputila Gladys prije odlaska. Ako želiš da te ova zajednica prihvati i poštuje, onda moraš učiniti nešto vrijedno poštovanja. Te su ga riječi opsjedale isto kao i misao da je zauvijek ~ 97 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ izgubio svoju ženu. Pogled mu ponovo padne na nacrt. Još do prije dva mjeseca bio je vrlo zadovoljan svojim planom izgradnje, kojim je namjeravao stvoriti nova radna mjesta i uvjete za bolji razvoj grada. U tome su ga poticali optimizam i nada da će postići odobravanje najvećeg dijela građana, onih istih koji su ga nekad osuđivali. No sad je na to počeo gledati Gladysinim očima. Rušenje tih zgrada značilo je i rušenje starih prodavaonica i bacanje na ulicu čestitih trgovaca, koji su se teško borili da svojim obiteljima pruže nekakvu sigurnost. Sad je Frank očajnički tražio neki ustupak, koji bi dopustio trgovcima da nastave radom, a njemu da se pomiri s vlastitom prošlošću. Jedna mu se misao počela oblikovati u glavi, neki plan dostojan poštovanja, ali prije toga je morao načiniti neke preinake i staviti neke nacrte na papir. Odjednom pun oduševljenja, dohvati slušalicu i pozive svog arhitekta. Pođe li sve dobro, do kraja idućeg tjedna. Frank će napokon dobiti potporu grada i vratit će svoju ženu kući, tamo gdje joj je i mjesto.
*** - Što misliš, zašto je Frank sazvao taj skup na gradskom trgu? - upita Anna, provirivši kroz izlog. Ljudi su se počeli okupljati oko podignutog podija nasred trga. - Zacijelo želi sve obavijestiti što namjerava učiniti sa svojim novim vlasništvom - tužno odgovori Gladys. Bol koju je nosila u srcu otkako je prije dva tjedna napustila Franka, postade još dublja. - Nadajmo se da ga svjetina neće linčovati promrmlja Anna i doda: - Mislim da bismo i mi morale poći čuti što će reči.
~ 98 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Ozbiljna lica, Gladys potvrdno kimne, pa obje izađu na trg. Frank je stigao točno u određeno vrijeme, sa smotkom nacrta pod rukom. Probije se do podija, i nacrte položi na ploču, podignutu na stalku iza njega. Zamor nazočnih nedvojbeno je pokazivao njihovo negodovanje. Gladys je shvaćala bijes svojih sugrađana, a svi su znali da se ona prva usprotivila muževom projektu i da su se zbog njega i posvadili. - Prije nego što dođete do pogrešnog zaključka počne Frank jakim i jasnim glasom - molim vas da me saslušate do kraja. Najprije želim reći da je moja tvrtka FDM sad vlasnica zgrade i trgovina koje su pripadale Paulovom ocu. - Pogled mu načas odluta među svjetinu, kao da nekoga traži, i Gladys se upita traži li možda nju. - Kad sam se odlučio vratiti ovamo - nastavi on - to sam učinio sa željom da se vratim svojim korijenima. Ovdje sam odrastao, i moj djed je posjedovao Grand Pond koji je trebao pripasti meni. No nije sve pošlo onako kako sam zamišljao dok sam bio dječak, ali nitko mi nije ni pružio mogućnost da se oslobodim žiga što sam ga nosio svih ovih godina. Vratio sam se samo s jednom namjerom: da u ovaj grad unesem promjene! - Tako da ljudima oduzmeš posao? - primijeti neki čovjek. - Svojim prijedlogom neću oduzeti posao trgovcima u zgradi - reče on odlučno. Gladys opazi kako je privukao svačiju pozornost, uključujući i njenu. - No najprije mi odgovorite koliko bi vas željelo da Desetka ostane na mjestu! - Jedini koji su podigli ruku bili su malobrojni posjetitelji tog zloglasnog lokala, pa Frank nastavi: - Srušit ću Desetku i na njeno ću mjesto sagraditi novi kino s nekoliko dvorana i restoran s barom i plesnim podijem. ~ 99 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ - Moraš priznati da je ovom gradu uistinu potreban kinematograf - primijeti Anna, a Gladys potvrdno kinine. Među ljudima se opazilo određeno uzbuđenje. - A što će biti s ostalim prodavaonicama u gradu? upita netko. - Njih ću dati preurediti tako da se usklade s arhitekturom Centra FDM. Sve će prodavaonice ostati otvorene i za vrijeme njihova obnavljanja i nitko neće pretrpjeti štetu zaključi Frank. Ljudi su odmah pozitivno reagirali i svi su umah osjetili poštovanje prema jednostavnosti i plemenitosti novog Franka. Gladys osjeti kako se u njoj rađa ponos prema mužu, koji je uspio naći pravu sredinu između svojih želja i zahtjeva zajednice. - Pravi si čovjek, Frank! Gladys prepozna Marthin glas, a Frankov se izražaj raznježi, i on se nasmiješi. Uto se prolomi pljesak, a Gladys se, suznih očiju, počne probijati kroz gomilu, idući prema podiju. Došavši do muža, zastane i dugi se trenutak zagleda u njega, kao da su sami na svijetu. Hvala - jednostavno prošapće ona. - To sam učinio za tebe, za nas dvoje i za našu kćer - odgovori joj Frank, ne mareći da pred stotinama osoba izrazi svoje intimne osjećaje, i ona ga je zbog toga još više voljela. Ne mogavši dulje suzdržavati vlastitu sreću, baci se u njegov zagrljaj i privije se uza nj. - Ne vjerujte mu nijednu riječ koju je izgovorio! Bijesan glas Gladysinog ocarazbije čaroliju tog trenutka, i Frank je ispusti iz zagrljaja. Sad su sve oči bile uprte u Georgea Haddona. - Taj vam čovjek govori samo ono što želite čuti - nastavi George, iskoristivši šutnju što je pala među nazočne. Zar ste zaboravili što je on prije jedanaest godina učinio ovom gradu? Uništio je živote, a to će učiniti opet. Gladys shvati da će njen otac iskaliti na Franka svu svoju mržnju, ali ona nije mogla dopustiti da on na taj ~ 100 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ način zablati njeno i njegovo ime. Zakorakne prema mikrofonu, ali je muž nježno uhvati za ruku. - Pusti ga da kaže ono što uistinu misli, Gladys. - Ti si mi ubio sina u uništio obitelj - nastavi George. - Zbog tebe sam sve izgubio, uključujući i svoju kćer! Možeš biti i simpatičan u očima ljudi, ali uvijek ćeš ostati sebičnjak i ništarija. Frank je stajao uzdignute glave i šutio, dok je George sipao svoj otrov. I tek ga je Gladys prekinula, s neuobičajenom krutošću u glasu. - Sad je dosta, tata! Nepravedan si! Frank je dobar i pošten i nastoji se ponašati časno. Moras zaboraviti prošlost jednom zauvijek! Ako ne radi mene, a ono radi svog unuka! Videći da George ne reagira, Gladys zaigra na posljednju kartu. Volim te. tata. ali volim i Franka - prizna jasno i glasno. - I ne prisiljavaj me na to da moram birati Između vas dvojice! - Mislim da si ti već izabrala - odgovori on. pogledavši najprije nju pa Franka, a onda se okrene i udalji.
*** Frank je bio bijesan na Gladysinog oca, ali ne zato što ga je ponizio pred svima, nego zato što se odrekao svoje kćeri. Umjesto da je odvede kući, Frank krene automobilom prema starom zdanju u viktorijanskon stilu, u kojem je živio George. - Frank, mislim da ovo nije dobra zamisao - primijeti Gladys, ugrizavši se za usnu. - O nekim stvarima moram porazgovarati s tvojim ocem i želim da i ti budeš nazočna. - Videći njen ~ 101 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ sumnjičav izražaj, doda: - Može li biti išta gore nego što već jest? - Bojim se da ne može. - Onda pođi sa mnom. Zatekli su ga u radnoj sobi, kako sjedi leđima okrenut vratima, sa slikom svoje pokojne žene u ruci. - George? - zazove ga Frank a on se naglo okrene. Činilo se da mu je s lica nestao bijes od prije nekoliko sati. - Što ćete ovdje? - upita. Frank ude bez poziva, a Gladys za njim. - Mislim da nas dvojica moramo riješiti jedno neriješeno pitanje - počne Frank. - Nemam ti što reći - odgovori George, odloživši sliku na stol. - Dobro znaš što mislim o tebi i o tvom vjenčanju s mojom kćerkom. Ti samo pokušavaš spasiti obraz! - Da, ali ne znate što osjećam zbog onoga što se dogodilo Albertu. - Osjećaš krivnju - kratko primijeti George. - Jesi li se zato vratio i činiš sve ovo? Da se oslobodiš osjećaja krivice koji te proganja jedanaest godina? - izazovno ga upita. - Ne - mirno odgovori Frank, ne prihvaćajući izazov. - Nekoć sam se osjećao krivim zbog Albertove smrti, ali istina je da je posrijedi bila nesreća i da je slučaj htio da sam ja bio za automobilskim upravljačem. Nemate pojma koliko sam noći probdio želeći da sam ja mrtav umjesto njega. Ali nije bilo tako i morao sam se potruditi da oprostim sam sebi. - Baš zgodno! - To mi je bio način samoobrane, inače bi me osjećaj krivnje bio uništio. Stoga razumijem vašu bol, jer s njom živim svaki dan. - Dok je Frank govorio, u Georgeovim očima iznenada zablista iskra ~ 102 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ razumijevanja. - Žao mi je što ste izgubili sina, ali ja sam izgubio najboljeg prijatelja kojeg sam ikad imao. Albert je bio jedina osoba koja je ostala uz mene u najtežim trenutcima mog života. Vaš je sin imao veliko srce, isto kao Gladys. Morate biti uistinu ponosni na njihovu plemenitost. Želio bih da i moja djeca rastu na isti način. - Sad su Georgeove vlažne oči odražavale bezbroj osjećaja. Činilo se da se bori sa željom da popusti s onom da se zakvači za staru mržnju koja ga je pratila toliko godina. - Znam da nisam muž kakvog ste željeli Gladys - nastavi Frank - ali volim je više nego išta na svijetu i želim je usrećiti. Naša djeca moraju rasti u sigurnom i vedrom okružju. - Načas ušuti i potom zaključi:- Znam da govorim i u Gladysino ime kad kažem da bismo uistinu željeli da i vi budete dio naše obitelji. Gladys ispusti dubok uzdah, a oba muškarca pogledaju ženu koja obojici toliko znači. Ona ustane i priđe ocu, s nijemom molbom u tamnim očima. - Pruži mu priliku, tata - šapne. - Molim te. Georgeov se pogled spusti na njen trbuh, napet od trudnoće. Kad je progovorio, glas mu je zazvučao kao očajnički krik. - Oh, Gladys, ne želim te izgubiti! - Nisi me izgubio, i to se nikad neće dogoditi - reče Gladys, glasom slomljenim od ganuća. - Želim biti dio života svog unuka! - To ga je priznanje zacijelo mnogo stajalo, ali sad se George prvi put poslije toliko dugo vremena osjetio u miru sa samim sobom. - To želimo i mi - promrmlja Frank, pruživši tastu ruku pomirnicu. George je oklijevao samo trenutak, a onda stisne pruženu mu ruku. Trebat će prijeći još dug put dok postanu prijatelji, ali sad su obojica vedro gledala u budućnost Učinili su prvi korak. ~ 103 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@
*** - Jesi li uistinu mislila ono što si danas rekla... da me voliš? - upita Frank svoju ženu kad su napokon bili sami kod kuće. U dubini njegova pogleda, u kojemu se nazirao tračak nesigurnosti, pročitala je svu ljubav što je osjeća za nju. - Da, zaista sam mislila. Ljubim te, Frank, i žao mi je što sam sumnjala u tebe. - A ja žalim što ti nisam rekao istinu o svojim namjerama. Obećajem ti da ti više nikad ništa neću tajiti. - Moraš samo imati povjerenja u mene, Frank, i ja ću ti ga uzvratiti - promrmlja Gladys, prstima mu prošavši kroz kosu. Njegove se usne rašire u osmijeh. - Volim te, gospođo Morant... Dala si mi sve što mi je oduvijek nedostajalo i ne mogu zamisliti život bez tebe. - Bit ćemo zauvijek zajedno. - Gladys mu uputi strastven pogled pun značenja i počne mu otkapčati košulju. - Kad bolje razmislim, našem braku nedostaje samo mala pojedinost, i to moraš odmah ispraviti doda šapatom. U njegovim je očima gorjela strast. Brzom je kretnjom uzme u naručje i odnese je u spavaću sobu te je nježno položi na krevet. Tad se ispruži do nje i uvuče ruku pod njenu spavaćicu i počne joj milovati obli trbuh. I tad prvi put pod dlanom osjeti djetetovo pokretanje. Sagnuvši se, ovlaš poljubi mjesto na kojem se njegova kći upravo ritnula. - Volim i tebe, ne budi ljubomorna - šapne i potom ponovo uputi ~ 104 ~ Knjigoteka
Đorđ@ & Glorij@ Gladys pogled pun nježnosti. - Uvjeren sam da će biti lijepa kao ti. Rukom je obujmi oko vrata i počne je ljubiti nježno i polako, budeći u njoj želju da mu pripadne. Na posljetku ih oboje svlada strast te se prepuste obredu starom koliko i svijet. Frank je proveo noć pokazujući joj svu dubinu svoje ljubavi. A u muževom zagrljaju Gladys napokon nađe mir i zadovoljenje.
Kraj Obrada:Glorij@
~ 105 ~ Knjigoteka
