Djela bozanskog Augusta / Res gestae divi Augusti

ΠΡΑΞΕΙΣ ΣΕΒΑΣΤΟΥ ΘΕΟΥ RES GESTAE DIVI AUGUSTI

DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA Priredio i preveo

Robert Matijašić

Biblioteka L atina& G raeca Knjiga LVIII

Zagreb MMVII

UVOD

Ovo izdanje potpomogli su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

Među tekstovima klasičnog latiniteta koji su do nas doprli isklju­ čivo u epigrafskom obliku, dakle uklesani u kamenu, najzname­ nitiji i najduži - pa već samim time među najznačajnijima - za­ cijelo je svojevrstna političko-memoarska oporuka cara Augusta. Poduži je tekst napisao, odnosno diktirao pisarima sam car, a do­ vršio ga je na samome kraju svojega života, u sedamdesetšestoj godini (13/14. godine poslije Krista). Res gestae (»Djela«) istovre­ meno su epigrafski spomenik, povijesno vrelo i književni tekst, s obiljem povijesnih i kulturnih podataka koji osvjetljavaju Augustovo doba, njegov život i političku djelatnost. Poslije careve smr­ ti, Res gestae su postale Res gestae Divi Augusti (Djela Božanskog Augusta), a tada su urezane na brončane ploče koje je Augustov nasljednik Tiberije dao postaviti ispred carske grobnice u Rimu, mauzoleja na Marsovu polju uz Tiber. Taj izvornik teksta nije sa­ čuvan, ali kopije su se uklesivale u hramovima koji su u mnogim gradovima Carstva bili posvećeni Augustu. U antičkoj A ndri (Ancyra, danas Ankara) u maloazijskoj rim­ skoj provinciji Galatiji, čitav latinski tekst i vjeran grčki prijevod uklesani su na zidu hrama koji je bio posvećen Romae et Augusto, tj. božici Romi (personifikaciji rimske države) i Augustu (Augu­ steum - grč. Sebasteion). Taj latinski tekst, koji je mjestimično bit­ no oštećen, ali uglavnom cjelovito čitljiv, raspoređen je u šest stu­ paca, na ukupno 285 redaka. Uklesan je na na unutrašnji zid pronaosa: prva su tri stupca teksta lijevo od ulaza u svetiše, a preosta­ la tri nastavljaju se desno od ulaza. Visina uklesanoga teksta je 2,7 m, a dužina na svakoj strani po 4 m. Iznad sva tri stupca na lijevoj strani uklesan je uvodni tekst u tri retka, pri čemu je visina prvoga retka najveća, u druga dva se postupno smanjuje, ali sva tri retka imaju slova veće visine od onih u cijelom ostalom tekstu.

5

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

UVOD

Tekst je u potpunosti rekonstruiran zahvaljujući grčkome prije­ vodu koji je uklesan na zidove u istome ancirskome hramu. Taj se tekst naziva Monumentum Ancyranum, pa se i za sadržaj, tj. su­ štinu teksta ponekad koristi taj naziv, a ne Res gestae Divi Augusti. N aziv Monumentum Ancyranum natpisu su nadjenuli prvi Euro­ pljani koji su ga (ponovo) otkrili poslije antičkoga razdoblja: po­ slanici koje je njemački car Ferdinand I. poslao sultanu Sulejmanu 1555. godine.U tom je poslanstvu, koje je predvodio kardinal Ogier Ghiselin de Busbecq (ili Busbeck), bio crkveni prelat i diplo­ mat naš humanist i latinist Antun Vrančić (Šibenik 1504 - Prešov 1573), koji je u Turskoj u diplomatskoj misiji proveo 6 godina. Antikvarne studije u XIX. stoljeću znatno su poboljšale naše pozna­ vanje izvornoga teksta, na temelju višestrukih prijepisa i odljevaka koje su izradili francuski, njemački i talijanski znanstvenici. Prvim izdanjem smatra se Mommsenovo iz 1865. (Mommsen 1865), koje je zatim doživjelo i drugo izdanje (Mommsen 1883) na temelju prijepisa Georgea Perrota i Edmonda Guillaumea iz 1861. godine, uz poboljšanja koje je omogućio Mommsenov uvid u odljev kojega je 1822. godine izradio Karl Humann. Tekst je za­ tim objavilo i više drugih autora, s različitim uspjehom razrješa­ vanja dijelova koji na anciranskom spomeniku nedostaju (v. bi­ bliografiju). Mommsen je i autor naslova Res Gestae Divi Augu­ sti, prema početnim riječima uvodnog teksta. Tekst iz Ankare i danas je temelj rekonstruiranoga teksta Augustovih »Djela«, a naziv Monumentum Ancyranum (Mon. Ane.) rabi se danas u kritici teksta, jer su u međuvremenu pronađene i druge kopije istoga natpisa. Ulomci samo grčkoga prijevoda tek­ sta pronađeni su u Apoloniji, gradu u provinciji Pizidiji (također u Maloj Aziji), a ulomci samo latinskoga izvornika teksta u Antiohiji, isto tako u Pizidiji, (Ramsay 1914, Ramsay - Premerstein 1927). Antiohijski ulomci (Monumentum Antiochenum: Mon. Ant.) bitno su pomogli rasvjetljavanju jako oštećenih mjesta osnovoga teksta (Mon. Ane.), čiji se smisao mogao dokučiti temeljem

grčkoga prijevoda, ali je u više slučajeva antiohijski tekst pružio točan izvorni izraz za neke »rupe« u anciranskom tekstu. Nezaobilazno vrelo rimske povijesti, Res gestae Divi Augusti predmet su samostalnih monografija, temelj povijesnih djela (v. bibliografiju), ali su objavljene i u mnogim zbirkama antičke epigrafije i drugovrsne izvorne građe za rimsku povijest (H. Malcovati 1921; V. Ehrenberg-A. Η. M. Jones 1949; L. Keppie 1991). Augustova svojevrsna politička i moralna oporuka nije samo suhi po­ vijesni izvor, ona istovremeno odražava duh jednog vremena, vre­ mena kada je jedan čovjek držao u svojim rukama gotovo sve po­ luge vlasti. Iako je August za svoje duge vladavine (27. god. pr. Kr. - 14. god. poslije Kr.) stabilizirao rimsku državu tako što je njome upravljao na kraljevski način, silno se trudeći da održi privid kon­ tinuiteta temeljnih republikanskih tradicija. I Res gestae se može shvatiti kao svojevrsnu apologiju autokratske vlasti - opravdava­ nje brojnim pozitivnim rezultatima u unutrašnjoj i vanjskoj poli­ tici (E. Gabba 1991,11). Jezgrovita proza latinskog teksta kristal­ no je čista, jednostavna, a istovremeno uzvišena i svečana. Objek­ tivno nabrajanje postignuća, bez nepotrebnih stilističkih uljepšavanja, ima na nekim mjestima gotovo epski prizvuk, pogotovo tamo gdje August opisuje odnose s dalekim zemljama, koje nit­ ko do njegova doba nije podrobnije poznavao. Prije smrti August je izradio četiri oporučna spisa, koje je na ču­ vanje povjerio Vestalkama (Suet. Aug., 101). Od ta četiri spisa, je­ dan je predstavljao pravnosnažnu oporuku, kojom je Tiberija i Liviju proglasio prvim nasljednicima, Druza, Germanika i trojicu sinova ovoga posljednjega drugim nasljednicima. U drugome je spisu (po Svetonijevom redoslijedu nabrajanja i opisivanja) Au­ gust napisao naputke za pogreb, u trećemu je napisao »popis svo­ jih djela, s nalogom da se urežu na brončane ploče koje treba po­ staviti ispred njegova mauzoleja« (indicem rerum a se gestarum, quem vellet incidi in aeneis tabulis, quae ante Mausoleum statue­ rentur, Suet., Aug., 101), u četvrtome kratak sažetak stanja drža­ ve (breviarium totius imperii).

6

7

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

UVOD

Od tako opsežne rukopisne ostavštine sačuvan je samo »popis djela«, koji je kao promidžbeni tekst kolao Carstvom, i vjerojat­ no je po nalogu Tiberija morao biti uklesan u kamen na javnom mjestu u svakom većem rimskog gradu sa statusom kolonije. Za tu je svrhu u istočnim provincijama bio preveden na grčki jezik, ali u službenoj su uporabi bila oba jezika, grčki i latinski, pa su i službeni natpisi - poput ovoga - tamo bili dvojezični. Nema, na­ ravno, ničeg čudnog u činjenici da se sačuvao samo jedan gotovo cjeloviti »primjerak« toga teksta, te još samo nekoliko djelomično sačuvanih ulomaka, i to svi u istočnome dijelu Carstva. Mnogo je kamenih natpisa nestalo, ne samo u namjernom uništavanju tije­ kom nekoliko stoljeća postojanja Rimskoga i Bizantskoga Carstva, već i u neznanju i nerazumijevanju ranoga i razvijenoga srednjega vijeka. Samo je naizgled paradoksalno da je na islamskome Isto­ ku, gdje se nije razvila značajna i kapilarna gradska uljudba, saču­ vano čak i više važnih epigrafskih tekstova nego na kršćanskome Zapadu. I Res gestae Divi Augusti tomu su potvrda.

Oktavijan, Cezarov posinak, ostao je jedinim pobjednikom na­ kon okrutnih unutrašnjih ratova za Cezarovo političko nasljed­ stvo. Ubojstvo Gaja Julija Cezara na stepenicama Senata (odno­ sno u Pompejevom kazalištu, kao navode drugi autori) označilo je kraj jednog razdoblja građanskih ratova I. stoljeća pr. Kr., a isto­ vremeno početak nove faze u unutarnjim previranjima. Od Sule i Marija, preko Pompeja, Krasa i Cezara, do Marka Antonija i Oktavijana, dakle tijekom većega dijela I. stoljeća pr. Kr., do 31. god. pr. Kr„ preobrazba rimske države (poglavito Italije) naprasno je prolazila višeslojne faze, ali se korjenita promjena sve više name­ tala kao jedino logično rješenje. Tijekom desetljeća od bitke kod Filipa (42. godine pr. Kr„ u ko­ joj su trijumviri - Antonije, Lepid i Oktavijan - porazili Cerazove

ubojice Kasija i Bruta) do bitke kod Akcija (31. god. pr. Kr. - defi­ nitivna pobjeda Oktavijana nad Markom Antonijem) stvarala se ideja nove rimske države koja bi zbog novih unutarnjih i vanjskih okolnosti morala biti utemeljna na drugačjim zasadama. Među­ tim, tradicionalni konzervatizam rimskog političkog društva teš­ ko bi podnio restauraciju monarhije: zbog takvih je optužbaba i sam Cezar ubijen 44. god. pr. Kr. Stoga je Oktavijan nakon bit­ ke kod Akcija poduzeo pravu političko-upravnu vratolomiju us­ postavivši svojevrsnu monarhiju, vladavinu jednoga čovjeka, ali tako da je na sve načine izbjegavao, institucionalno i praktično, bilo kakvu izravnu vezu s pravim kraljevstvom. Ipak, on je cije­ loga života bio svjestan da je na vlast došao nasilnim putem, kao pobjednik u građanskom ratu, pa je na razne načine naglašavao legitimnost svoje vladavine. Međutim, opravdavanje preuzimanja vlasti, pogotovo za prvo razdoblje »revolucionarne« vladavine nakon 31. godine i do 27. godine pr. Kr., te za prve godine nakon toga, još više naglaša­ va nezakonit način kojim je Oktavijan preuzeo nadzor nad ci­ jelom državom. Za obnašanja sedmog konzulata (27. godine pr. Kr., zajedno s Markom Vipsanijem Agripom, koji je tada konzu­ lat obnašao treći put) Oktavijan je odustao od svih dotadašnjih posebnih ovlasti, ali mu je »zauzvrat« Senat dodjelio desetgodiš­ nju prokonzulsku ovlast (imperium proconsulare) u tada još neprimirenim provincijama, te ga proglasio »Uzvišenim« (lat. Au­ gustus, grč. Sebastos). Od tada je Oktavijanovo službeno ime Au­ gust, i samo se tako imenuje u javnom i privatnom životu. Neko­ liko godina kasnije (23. godine pr. Kr.) Senat mu je izglasao doži­ votni imperium proconsulare, kojim August vlada u Italiji i u pro­ vincijama. Istovremeno mu centurijatske komicije, koje su birale plebejske tribune, dodjeljuju doživotnu dužnost plebejskog tribu­ na (tribunicia potestas), kojom August zaokružuje praktički apso­ lutnu vlast. Međutim, dužnost plebejskog tribuna se teoretski ob­ navlja svake godine, pa se od 23. godine pr. Kr. ta čast određuje

8

9

POVIJESNI KONTEKST

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

UVOD

godinom i time pruža temelje za dataciju nekog događaja u toč­ no određenu godinu. Iako je August praktički jedini vladar, imajući prokonzulami im­ perij i tribunske ovlasti, dakle vrhovno vojno zapovjedništvo i dio civilne vlasti koji mu u Senatu daje sve ovlasti, on se neobično tru­ di takve ovlasti prikazati u svjetlu kontinuiteta republikanske tra­ dicije. Senat zadržava svoju ulogu, ali August je princeps Senatus, najugledniji i najvažniji član tog zakonodavnog tijela. Upravo či­ njenica daje August proveo revolucionarne promjene ustrojstva rimske države, ali istovremeno održavajući privid (ali - valja pri­ znati - dijelom i suštinu) republikanskih ustanova vlasti, održava njegovu želju da na taj način legitimira svoju vladavinu - prikazu­ jući je kao kontinuitet državnosti iz vremena Republike. Do 19. godine pr. Kr. August je izravno ili neizravno zaokupljen vojnim učvršćenjem granica Carstva u pojedinim rubnim dijelovi­ ma države (Egipat, Armenija, Porajnje, Hispanija), ah i u središtu države (pobuna Salasa u sjeverozapadnoj Italiji - Valle dAosta). Nakon tih događaja, spomenute godine zatvoren je Janov Hram u Rimu, što simbolizira kraj svih ratova i početak razdoblja mira na području Rimskog Carstva i na njegovim granicama. Nakon toga August se posvećuje pravnoj regulativi, te inicira i podržava donošenje čitavog niza novih zakona kojima se reguiraju razna pitanja unutrašnjeg života rimske države, građanskih pitanja,te pitanja sudbene vlasti. Već 17. god. pr. Kr. ponovno se otvaraju ratne operacije na sje­ vernim granicama Carstva (Germanija, Galija, Alpsko područje, Panonija). Protiv Panonaca vojsku predvodi Agripa, Augustov prvi suradnik, i tada nositelj tribunskih ovlasti i prokonzularnog imperija. On je u tom trenutku po ovlastima ravnopravan Augu­ stu, ali već 13. god. pr. Kr. umire, pa car gubi značajnog surad­ nika, prijatelja i zeta (jer Agripa je oženio Juliju, Augustovu kćer, s kojom je imao dva sina, Gaja i Lucija). Zamjenjuje ga Tiberije u Panoniji, a Druz preuzima operacije u Germaniji (Tiberije i

Druz su djeca Augustove supruge, Livije Družile iz njenoga pr­ voga braka s Tiberijem Klaudijem Neronom). Od 12. do 10. go­ dine pr. Kr. nemire uzrokuju Panonci i Delmati, koji su 9. godi­ ne pr. Kr. poraženi. Te iste godine u Rimu je posvećen monumentalni Žrtvenik Mira (Ara Pacis Augustae), koja i likovno i funkcionalno predstavlja dio sve izraženije promičbene djelatnosti u vezi s Augustom i članovi­ ma njegove obitelji. Godine 2. pr. Kr. Senat Augustu dodjeljuje po­ časni naslov Oca Domovine (Paterpatriae), koji još više naglašava poseban položaj njegove osobe u ustrojstvu rimske države (Suet., Aug., 58). Tijekom slijedećih godina umrli su jedan za drugim Gaj i Lucije Cezar, sinovi Julije i Agripe, kojima je August namijenio ulogu nasljednika, pa se iz izolacije vratio Tiberije, koji je od 6. godine pr. Kr. bio u dragovoljnom izgnanstvu na Rodosu. On će se naročito istaknuti u borbama protiv Delmata i Panonaca (tzv. ustanak dvaju Batona, 6.-9. god.). Odmah nakon toga, provincija Ilirik podijeljena je u dvije cjeline: Dalmatia i Pannonia. Tiberije je nastavio borbene operacije na području Germanije, a granica se tada ustalila na samoj Rajni, iako je rimska vojska poduzima­ la pohode na područje »slobodne Germanije«, a Germani su po­ vremeno prodirali na područje rimske države. August je preminuo u Noli (Kampanija) 19. kolovoza 14. godi­ ne, vrlo brzo nakon što je Tiberiju dodijen imperium proconsu­ lare, što ga je učinilo suvladarom, pa ga je i naslijedio. August je vladao 41 godinu kao princeps, prvak, prvi građanin, a to je raz­ doblje, od 27. godine pr. Kr. do 14. godine poslije Kr., uglavnom doba stabilnosti rimske države. Vladar je činio sve što je mogao kako bi postigao da se nitko ne može požaliti zbog ustrojstva no­ vog sustava vlasti. August je sebe smatrao autorom novog poret­ ka: predložio je nove zakone kojima je u pravni sustav vratio čitav niz odredbi iz ranijih vremena, odredbi koje su sa vremenom pre­ stale poštovati. Takvo pozivanje na pretke (maiores) izričito znači rekonstituciju države na temeljima tradicije, a time je on postavio

10

11

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

i temelje za svoje nasljednike, od kojih je očekivao da nastave ra­ zvitak države i društva putem kojim je on krenuo. U istom svje­ tlu treba promatrati i preustrojstvo provincija, koji je sustav dje­ lomično izmijenio i nadopunio, a sve je pokrajine podijelio u dvi­ je skupine. Jednom je sam vladao, putem legata, odnosno namje­ snika koje je imenovao, a drugom je vladao Senat. Prvu su sku­ pinu pokrajina činile one provincije u kojima je još bila potreb­ na nazočnost vojnih jedinica, bilo zbog unutrašnjih ili vanjskih, graničnih razloga. Kako smo spomenuli, odnos princepsa i Senata bio je jedno od središta Augustove unutrašnje politike. Tek nakon što je vojnom silom zagospodario rimskom državom, a u tome je imao podrš­ ku jednoga dijela naroda, plebsa, on se dao na posao kako bi uza se vezao i senatorski stalež, odnosno Senat kao najviše zakono­ davno tijelo. Učinio je to tako što je Senatu dao značajne ovlasti i odgovornost za zakonodavstvo, za upravu, za politiku. Ipak, kako je bio i princeps Senatus (imao je tzv. ius agendi cum Senatus, tj. pravo predlaganja, a kasnije i pravo sazivanja), i tribunus plebis, a obnašao je i imperium poconsulare, nadzirao je sve važne poluge vlasti u državi, pa si je mogao dopustiti da Senatu ostavi određe­ nu, barem prividnu slobodu u odlučivanju. U Senat je imenovao čitav niz novih članova (homines novi), od kojih su Agripa i Statilije Tauro najpoznatiji, i zato što su to bila njegova dva najdra­ gocjenija vojna zapovjednika. Iako u skromnom opsegu, za Au­ gustove vladavine u Senat počinju ulaziti i homines novi iz pro­ vincija. Kako bi uspostavio svojevrsni klijentelarni odnos, sena­ tore je u velikom broju imenovao na sve značajne upravne i voj­ ničke dužnosti. Osim toga, stvorio je čitav niz novih dužnostičkih mjesta upravo zato da bi imao više manevarskog prostora u udobrovoljavanju članova Senata. Na taj je način istovremeno dio pripadnika senatorskog staleža privremeno udaljavao iz Rima, iz Senata, što mu je, uz pametnu kadrovsku politiku, još više olak­ šavalo manipuliranje Senatom.

12

UVOD

Međutim, upravljanje državom tražilo je i snažan činovnički aparat, kako na razini državne središnje uprave, tako i na razi­ ni upravljanja cjelokupnim područjem države, kapilarnoga tipa, na srednjim upravno-političkim, ali i sudačkim dužnostima. Na takve poslove August je postavljao članove konjaničkog staleža (ordo equester), srednjega staleža koji se krajem Rimske Republi­ ke oblikovao između patricija i plebejaca. Neki su od njih dobili i pristup na tradicionalno senatorske dužnosti (procuratelae), ali ne treba misliti da je princeps imao više povjerenja u njih nego u senatore: on je svakako vrlo dobro prepoznao značaj srednje­ ga staleža u društvu uopće, jer to je ona skupina ljudi koja obič­ no teži napretku u gospodarskom smislu. Ukratko, značaj Augustove vladavine, značaj Augustove oso­ be presudni je čimbenik druge polovice I.stoljeća pr. Kr. i prvih desetljeća I.stoljeća poslije Kr., ali utjecaj njegovih mjera, njego­ ve koncepcije razvitka države, proteže se i kroz veliki dio ostatka stoljeća nakon njegove smrti. Njegova se vladavina može odrediti s nekoliko kratkih rečenica: preustrojstvo države iz Republike u Principat (uz zadržavanje - i ne samo kozmetičko - svih temelj­ nih ustanova Republike), proširenje granica Carstva (jer od Au­ gusta se može govoriti o Rimskom Carstvu) s uglavnom uspješ­ nim ratovima s plemenima i narodima koji su živjeli uz rubove države, ustrojstvo provincijalnog sustava, pravne i društvene re­ forme, procvat javnog graditeljstva, procvat gospodarstva i po­ duzetništva, što je dovodilo do povećanja općeg bogatstva poje­ dinaca, zajednica i države. Poslije nemirnog razdoblja unutrašnjih ratova između politič­ kih protivnika, za Augustove vladavine ponovno se razvija mir­ nodopski život gradova, kolonija i municipija. Kako bi riješio pi­ tanje velikog broja isluženih vojnika (ne samo svojih, već i Antonijevih), Augustovo doba je doba osnivanja mnogih novih grad­ skih naselja: municipalizacija je najtemeljitiji i najprodorniji vid romanizacije uopće. Municipiji i kolonije imaju određeni stupanj 13

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

UVOD

samostalnosti, a u njima se razvijaju viši društveni slojevi (elite) na čijoj se snazi i moći temelji kako snaga grada (gospodarska i politička), tako i države. Svima je Augustov sustav vladavine bio moralni uzor, a Augustovi su uzori u preustrojstvu države bili tra­ dicijski običaji ranijih naraštaja, onih naraštaja Rimljana koji su prethodili mračnim desetljećima građanskih ratova, proskripcija i konfiskacija. Dinastički princip naslijeđivanja časti i dužnosti princepsa bio je ugrađen u same temelje Augustove politike od prvih godina njego­ ve vladavine. Tomu je bila podređena sva njegova reformska dje­ latnost, jer samo je dinastija, u kojoj je vladar određivao i pripre­ mao svoga nasljednika, mogla održati na okupu u političkoj cje­ lini tako veliko zemljopisno područje od Sirije do Portugala i od Britanije do Egipta. Ipak, na razini svakodnevnoga života, teško je bilo poimati državu kao cjelinu bez nazočnosti moralnog lika Augusta, u čijoj je osobi bila objedinjena sva simbolika jedinstva. Politička vlast, javno graditeljstvo, simbolika likovnih umjetnosti, kult carske osobe i članova njegovih obitelji, sve su to čimbenici je­ dinstva Rimskoga Carstva. Tom cilju, održavanju države kao cje­ line koja se sastoji od iznimno heterogenih dijelova, podređen je i Augustov politički testament - Res gestae Divi Augusti.

• četvrtaste zagrade su najobilatije rabljeni epigrafički konvenci­ onalni znak, kojim je točno pokazan oštećeni i uništeni dio tek­ sta koji je nadopunjen pomoću grčkog prijevoda teksta, i po­ moću sačuvanih ulomaka antiohijskog prijepisa natpisa (Mo­ numentum Antiochenum)·, nadopune na temelju ovog posljed­ njeg izvora dodatno su označene podcrtavanjem; u nekoliko je slučajeva podatak iz antiohenskog prijepisa odlučno promije­ nio dotadašnju rekonstrukciju teksta.

• trokutaste zagrade označavaju nadopunjena mjesta u tekstu, mjesta, odnosno slova koje je klesar greškom ispustio;

Brojčane oznake dijelova teksta pripadaju, naravno, suvremenoj konvencionalnoj epigrafičkoj metodi sistematizacije dužih teksto­ va, i njih u izvorniku nema. Izvorni tekst je na anciranskom, najcjelovitijem latinskom pri­ jepisu podijeljen u šest stupaca, a današnja konvencionalna po­ djela ustaljena je na 40 poglavlja (praefatio + 35 poglavlja + 4 po­ glavlja dodatka). Anciranski tekst na latinskome jeziku ima ukup­ no 285 redaka, blizu 2700 riječi, a u rekonstrukciji oko 16.000 slovnih znakova. Rimskim brojkama označeni su stupci teksta po anciranskom natpisu (I. - VI.), dok su poglavlja označena masnim arapskim brojkama: podjela na poglavlja smatra se izvornim rasporedom Augustova teksta, a taje podjela identična u svim do danas saču­ vanim prijepisima i ulomcima prijepisa. U vizualnoj koncepciji epigrafskog teksta, prijelom poglavlja označen je tako što prvo slo­ vo početne riječi poglavlja strši izvan lijeve margine stupca. Radi potreba kritičkog izdanja, do sada se koristilo dva načina brojča­ nog označavanja teksta unutar poglavlja: brojkama označeni reci izvornog anciranskog teksta (Mommsen), te brojkama označe­ ne cjelovite rečenice unutar poglavlja (Gage). Radi praktičnosti i preglednosti, ovdje je zadržan ovaj posljednji način numeracije pojedinih rečenica unutar poglavlja (iako ima poglavlja i sa samo jednom rečenicom). Ovaj način označavanja numeracije koristi i većina drugih izdavača teksta.

14

15

TEKST Kako se radi o monumentalnom i vrlo dugom, ali tipičnom epigrafskom tekstu, njegova rekonstrukcija slijedi uobičajena epigrafička pravila i konvencionalne znakove: • okrugle zagrade označavaju nadopunjene dijelove teksta koji su napisani kraticama ili namjerno skraćeni; radi se o relativ­ no malom broju primjera, uglavnom o dijelovima onomastičke formule imena konzula i drugih osoba, te kratice p. R. (po­ pulus Romanus);

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

Rečenice su na uklesanom natpisu odvojene grafičkim znakom koji je sličan znaku za broj »7« koji je ponekad bliži obliku otvore­ noga »3«. Takvu interpunkciju, koja se u epigrafiji vrlo rijetko jav­ lja, većina suvremenih izdavača ne označuje, već koristi suvremenu grafičku interpunkciju u obliku točke. Druga grafičko-jezična zna­ čajka teksta uklesanog u zid hrama u Andri jest označavanje dugih samoglasnika malom kosom crtom iznad slova (apex), a u slučaju slova I - njegovim izduživanjem iznad razine drugih slova u ret­ ku. Izdavači su davno zapazili da klesari nisu bili posve dosljedni u takvom označavanju, jer znak na mnogim mjestima nedostaje. Radi potpunosti prenošenja epigrafskih i jezičnih podataka natpi­ sa, mi apeks donosimo tamo gdje je u natpisu i uklesan. Iako donosimo i grčki prijevod teksta prema anciranskom izvor­ niku, kritika teksta i povijesni komentar odnosi se prvenstveno na latinski tekst, jer je grčki prijevod važan prvenstveno kao pomoć­ no sredstvo za tumačenje i razumijevanje latinskoga teksta. RECEPCIJA DJELA Res gestae divi Augusti Prije prvog cjelovitog prijevoda na hrvatski jezik, kojega je 1990. priredila Maja Škiljan (v. Bibliografiju), bili su objavljeni samo ulomci iz teksta Augustove oporuke, i to u knjizi »Augustovo doba, Izbor historijskih izvora« (ur. Mirko Žeželj), Školska knjiga, Za­ greb 1955 (u prijevodu Vladimira Vratovića), i u »Tekstovi iz rim­ skog prava« (ur. i prev. Jelena Danilović i Obrad Stanojević), Be­ ograd, Novinska ustanova Službeni list SFRJ, 1970. Za ovo izda­ nje, koristeći prijevod Maje Škiljan kao polazište, podrobno sam latinski tekst usporedio s izdanjima u prijevodu na talijanski (E. Malcovati, 19282) i engleski (P. A. BRUNT, J. M. MOORE, 1967, F. W. SHIPLEY 19987), posebno notirajući epigrafske značajke (lakune i dijelove koji nedostaju na anciranskom tekstu, ali po­ stoje na antiohijskom).

16

ΠΡΑΞΕΙΣ ΣΕΒΑΣΤΟΥ ΘΕΟΥ RES GESTAE DIVI AUGUSTI DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

GRČKI

LA TIN SK I

HRVATSKI

ΠΡΑΞΕΙΣ ΣΕΒΑΣΤΟΥ ΘΕΟΥ

RES GESTAE DIVI AUGUSTI

DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

Μεθηρμηνευμέναι ύπεγράφησαν πράξεις τε καί δωρεαί Σεβαστού θεού, ας άπέλιπεν έπί 'Ρώμης ένκεχαραγμένας χαλκαϊς στήλαις δυσί.

Rerum gestarum divi Augusti, quibus or­ bem terra[rum] imperio populi Rom(ani) subierit, et impensarum, quas in rem publi­ cam populumque Ro[ma]num ferit, incisa­ rum in duabus aheneis pilis, quae su[n]t Ro­ mae positae, exemplar sub[i]ectum.

Ovo je prijepis djela božanskog Augusta kojim a je podvrgnuo svijet vlasti rim skog naroda, i troškova koje je učinio za državu i rim ski narod, urezanih u dva mjedena stupa koja su postavljena u Rimu.

1 .1 .1.’Ετών δεκαε[ν]νέα ών τό στράτευ­ μα έμήι γνώμηι καί έμοίς άν[αλ]ώμασιν ήτοί[μασα],δι’ οΰτά κοινά πράγματα [έκτη] ς τ[ώ]ν συνο[μοσα]μένων δουλήας [ήλευ] θέ[ρωσα. 2.Έφ ’ ο]ίς ή σύνκλητος έπαινέσασά [με ψηφίσμασι] προκατέλεξε τήι βουλήι Γάίωι Πά[νσ]α [ΑΰλωιΊρτίωι ύ]π[ά]το[ι]ς, έν τήι τάξει τών ύπατ[ικώ]ν [άμα τ]ό σ[υμβου] λεύειν δοϋσα, βάβδον[ς] τ ’ έμοί έδωκεν. 3. [Περ]1 τά δημόσια πράγματα μή τι βλαβήι, έμοί με[τά τών ύπά]των προνοεΐν έπέτρεψεν άντι στρατηγο[ϋ δντι.] 4. [Όδ]έ δ[ή]μος τώι αύτώι ένιαυτώι, άμφοτέρων [τών υπάτων π]ολέωι πεπτω[κ]ό[τ]ων, έμέ υπα[τον άπέδειξ]εν καί τήν τών τριών άνδρών έχον[τα άρχήν έπί] τήι καταστάσει τών 6[η]μοσίων πρα[γμάτων] ε[ϊλ]ατ[ο], 2.1. [Τούς τόν πατέρα τον έμόν φονεύ]σ[αν] τας έξώρισα κρί[σεσιν ένδί]κοις τειμω[ρ] ησάμε[νος] αύτών τό [άσέβημα κ]αί [με]τά ταΰτα αυτούς πόλεμον έ[πιφέροντας τήι πα] τ[ρ]ίδι δίς ένείκησα παρατάξει.

1 .1. i. Annos undeviginti natus exercitum privato consilio et privata impensa com­ paravi, per quem rem publicam fa dolminatione factionis oppressam in libertatem vindica[vj. 2. Eo nomine senjatus decretis/ honor[ifi]cis in ordinem suum m[e ađiegit C(aio) Pansa et A(ulo) Hirtijo consulibufs, clonfsulalrem locum s[ententiae dicendae tribueris et imjperium mihi dedit. 3. R& pu­ blica n[e quid detrimenti caperet, me] pro pretore simul cum consulibus pro [videre iussit. 4. Populus! autem eodem anno mć consulem, cum [co(n)s(ul) uterque in bel­ lo cecijdisset, et trium virum rei publicae constituendfae creavitl. 2.1. Quiparentem meum [necaver]un[t,e^JT, s in exilium(^xj)uli iudiciis legitimis uitus eorum [fa]cin[us, e]t postei bellum infefentis rei publicae vici bi[s a]cie.

3.1. [Πολέμους και κατά γήν] καί κατά θά­ λασσαν έμφυ[λίους καί έξωτικούς] έν δληι 3.1. [B]ella terra et mari cfivilia exterinaque τήι οίκουμένηι πολ[λούς άνεδεξάμην, νεικ] /foto)in orbe terrarum sfaepe gessi] victorήσας τε πάντων έφεισάμην [τών περιόque omnibus [veniam petentib]us civibus^, ντων πολειτών. 2. Τ]ά έθνη, οΐς άσφαλές ήν peperci. 2. Extefrnas] gentes, quibus/iito r συν [γνώμην έχειν, έσωσα μ]αλ[λον] ή έξέκοψα. 3. Μυριάδες' Ρωμαίων στρατ[εύ]σ[ασ]αι [ignoscipot]ui[t, co]nservare quam excide­ ύπ[ό τό]ν ορκον τόν έμον έγένοντ[ο] ένγύς re m[alui[. 3. Millia civium R6mainorum π[εντήκ]ο[ντ]α, [έ]ξ ών κατή[γ]αγον εις sub] sacramento meo fuerunt circiter [quinτά[ς] άπο[ι]κίας ή ά[πέπεμψα εις τάς] ίδί- genjta. Ex quibus dediifxi in colonijas aut α[ς πόλεις έκλυομένας μυριάδας πολλώι remisi in municipia sua stipen[dis emeri]tis πλείους ή τριάκοντα, καί πάσαις αύταϊς ή millia aliquantfo plura qujam trecenta, et iis

18

I -1.1. U devetnaestoj godini života svojom sam odlukom i svojim troškom prikupio vojsku, kojom sam vratio slobodu državi koju je pritiskala stega jedne stranke. 2. Stoga me je Senat, za konzula Gaja Panse i Aula Hircija, počasnom odlukom primio u svoj stalež, istovremeno m i dodijelivši konzulsko pravo iznošenja mišljenja i glasovanja, i dodijelio m ije imperium. 3. Naložio je da brinem kao propretor, zajedno s konzulima, da država ne bi trpjela štete. 4. Narod me pak iste godine, kad su oba konzula poginula u ratu, imenovao konzulom, te trijumvirom za uređenje države. 2. Otjerao sam u izgnanstvo one koji su ubili mojega oca, pravnim postupcim a kaznivši njihov zločin, a kad su poslije toga oni krenuli u rat protiv države, dvaput sam ih u boju pobijedio. 3.1. Često sam vodio građanske i vanjske ratove na kopnu i na moru, a kao pobjednik poštedio sam sve građane koji su zatražili pomilovanje. 2. Strane narode kojima se moglo bez opasnosti oprostiti, više sam vo­ lio poštedjeti nego uništiti. 3. Oko petsto tisuća rim ­ skih građana priseglo je pod mojim zapovjedništvom. O d njih sam više od tristo tisuća smjestio u kolonije ili vratio u njihove municipije nakon što su odslužili vojnu službu. I svima sam njima dodijelio zemlju ili poklonio novac kao nagradu za služenje u vojsci. 4. 19

GRČKI

άγρούς έμέρισα ή χρήματα τής στρατείας δωρεάν εδωκα. 4. Ναϋς δ έ ... είλον έξακοσίας πλήν τούτων, εϊ τινες ήσσονες έγένοντο ή τριήρεις].

LA TIN SK I

HRVATSKI

omnibus agr0s a[dsignavi] aut pecuniam pro pr[aemis mil]itiae dedi. 4. Naves cepi sescen[tas praefert eas, si quae min0re[s quam trirjemes fuerunt.

., Λ-

4.1. Δ'ις έ[πί κέλητος έθριάμβευσα],τρίς [έ] 4.1. [Bis] ovans triumpha [vi et tris egi cl φ ' άρματος. Είκοσά[κις καί άπαξ προσηγορεύθην αύτο] urulis trium phćs et appellaftussqij^vl·; κράτωρ.Τής [δέ συνκλήτου έμοί πλείους θρι- ciens et selmel imperdtor, [decernente pluj άμβου]ς ψηφισσ[αμένης, αυτών άπηλλάγην ris triumphos mihi seinatu, quibus omni­ και άπό τών ράβδ]ων τήν [δάφνην κατεθέ- bus su]persei[tolio vot^is.quaej quoque \ψΙ: , έκάσ]τω[ι τώι πολέμιοι έποιησάμην, άποδ] lo mincu[paveram, solditis. 2. Ob res ά [me ούς. 2. [Διά τά πράγματα, ά ή αύτός ή διά aut per legatos] meos auspicis meis terra τών πρεσβευτών τών έ]μ[ών αίσίοις οίω- m[ariqu]e pr[o]spere gestds qu[inquagiens νοϊς καί κατά γήν και κατά θάλατταν] καet quinlquiens decrevifsenatus suppjliqaj τώρθωσα,π[εντ]ηκοντάκις [και] πεντά[κις ndum esse dis immofrtalibus. Dies autem, έψ]ηφίσατο ή σύ[νκλητ]ος θεοίς δεΐ[ν] θύεσθαι. [Ημ]έραι ούν αΰ[τα]ι έ[κ συ]ν[κλήτου] pe]r qu0s exsenatiis consulto [s]upplicatum δ[ό]γματ[ο]ς έγένοντο όκτα[κ]όσιαι ένε- est, fuere DC[CCLXXXX. 3. In triumphis νή[κοντα[. 3.Έν [τ]οΐς έμοΐς [θριάμ]βοις meis] ducti sunt ante currum m[e]um regćs [πρό το]ϋ έμοϋ άρμ[ατος βασι]λεϊς ή [βασι­ aut r[e]gum lib [eri novem. 4. Consul fuerl λέων παϊ] δες [παρήχθ]ησανέννέα.4. [Υπάτ] am terdeciens, c[u]m [scribeb]a[m] haec, ε[υ]ον τρίς καί δέκ[ατο] ν, δτε τ[αϋ]τα έγρα- [et eram se]p[timum et tricensimum tribui φον, καί ήμη[ν τρια]κ[οστό]ν καί έβδομ[ον niciae potestatis. δημαρχ]ικής έξουσίας. 5.1. Αυτεξούσιόν μοι άρχήν καί άπόντι καί παρόντι διδομένην [ύ]πό τε του δήμου καί τής συνκλήτου Μ[άρκ]ωι [Μ]αρκέλλωι καί Λευκίωι Άρρουντίωι ύπάτοις ο[ύκ έδ]εξάμην. 2. Ού αρητησάμην έν τήι μεγίστηι [τού] σ[είτ] ου σπάνει τήν επιμέλειαν τής άγοράς, ήν ού[τως πετήδευ]σα, ώστ' έν όλίγαις ήμέρα[ις το]ϋ παρόντος φόβου καί κι[νδ]ύνου ταΐς έμαϊς δαπάναις τον δήμον έλευθερώσα[ι], 3. Ύπατείαν τέ μοι τότε δι[δ]ομένην κί έ[ν]ιαύσιον κα[ί δ] ι[ά] βίου ούκ έδεξάμην.

5.1. [Dictaturalm et apsent[i et praesenti mihi delatam et a populo et a senatu M(arco) Marce]llo e[t] L(lucio) Arfruntio co(n) s(ulibus) non recepi. 2. Non sum deprecatus i\. ■' /V ViC'·' ' 'T ·' in summa frumenti plenurifa cluratibinel m an [nonae, qu] am ita ad [ministravi, ut in­ tra dies paucols metu et peric[lo praesenl ti civitatem univ[ersam liberarernimpensa et] cura mea. 3.Consul[atum] quoqufe] tum annuum e[t perpetuum mihi] dellatuW* non recepi].

6.1. Ύπάτοις Μάρκωι Ούινουκίωι καί Κοίντωι Λ[ουκρ]ητ[ίωι] καί μετά τα[ϋ]τα Ποπλίωι καί 6.1. [Consulibus M(arco) Vinicio et Q(uinto) Ναίωι Λέντλοις καί τρίτον Παύλλωι Φαβίωι Lucretio] et postea P(ublio) Lentulo et Cn(eo) Μαξίμωι καί Κοίν[τωι] Τουβέρωνι τής [τε σ] L[entulo et tertium Paullo Fabio Maximo υνκλήτου καί τού δήμου τού ' Ρωμαίων όμο- et Q(uinto) Tuberone senatu populoq]u[e

20

Zarobio sam šesto brodova, ne brojeći one koje su bile manje od trirema. 4. 1. Dva sam puta trijumfirao u ovaciji, tri sam puta obilježio kurulski trijumf, dvadesetjedan put nazvan sam imperatorom, iako mi je Senat izglasao više tri­ jumfa koje sam sve odbio. Lovor s faska položio sam na Kapitoliju, ispunivši zavjete koje sam prije svakog rata obećao. 2. Za pothvate koje sam ja, ili moji legati pod m ojim vrhovnim zapovjedništvom, na kopnu i m oru uspješno izvršio, pedesetpet puta je Senat odlučio da se svečanom m olitvom treba zahvaliti besm rtnim bogovima. A takvih je dana, kad se po odluci Senata svečano molilo, bilo osamstodevedeset. 3. U mojim trijumfalnim povorkama vodilo se ispred m ojih kola devet kraljeva ili kraljeve djece. 4. Kad sam ovo pisao, bio sam konzulom trinaest puta, a bio sam u tridesetsedmoj godini tribunske dužnosti. 5.1. Nisam prihvatio diktaturu koju su mi, prisutnom i odsutnom, ponudili i narod i Senat, za konzula Mar­ ka Marcella i Lucija Aruncija. 2. Za najveće nestašice žita nisam odbio preuzeti brigu o opskrbi hranom , a njom sam upravljao tako da sam u malo dana os­ lobodio cijeli grad od očevidnog straha i opasnosti, 0 svojem trošku i svojom brigom. 3. Ni konzulat, koji mi je tada ponuđen, godišnji i doživotni, nisam prihvatio. 6. 1. Za konzula Marka Vinicija i Kvinta Lukrecija, i zatim Publija Lentula i Gneja Lentula, i treći put Paula Fabija Maksima i Kvinta Tuberona, kad su se Senat 1 rimski narod suglasili u želji da budem postavljen skrbnikom nad zakonim a i ćudoređem s najvećim 21

GRČKI

LA TIN SK I

λογ[ο]ύντων,'ίν[α έπιμε]λητής των τε νόμων Romano consentientibus ut curator legum et και τών τρόπων έ[πί τήι με]γίστηι [έξ]ουσ[ίαι summa potestate soluiirearer^ullum ma­ μ]ό[νο]ς χειροτονηθώι, άρχήν ούδεμ[ία]ν gistratum contra morem maiorum delatum πα[ρά τά πά]τρ[ια] ε[θ]η ιδομένην άνεδε- recepi. 2. Quaemnr^per me geri senatus vo­ ξάμην· 2. ά δέ τότε δ ι’ έμοϋ ή σύνκλητος luit, per tribuniciam potestatem perfeci o f οϊκονομεϊσθαι έβούλετο, τής δημαρχικής ' mšfiotestatis conlegam et i^ e S tr o quin­ έξο[υ]σίας ών έτέλε[σα. Κ]αί ταύτης αυτής τής αρχής συνάρχοντα [αύτ]ός άπό τής συγ­ quiens a senatu depoposci et accepil. κλήτου π[εν]τάκις αίτήσας [έλ]αβον. 7.1. [Triumvirum rei publicae constituendae 7. 1. Τριών άνδρών έγενόμην δημοσίων fui per continuos annos decem. 2. Princeps πραγμάτων κατορθωτής συνεχέσιν ετεσιν senatus fui usque ad eum diem, quo scrip] δέκα. 2. Πρώτον αξιώματος τόπον έσχον τής seram [haec,per annos quadraginta. 3. Ponσυνκλήτου άχρι ταύτης τής ήμέρας,ής ταΰτα tifex maximus, augur, quindecemvirujm sa­ έγραφον, έπί ετη τεσσαράκοντα. 3. Άρχιε- cris [faciundis, septemvirum epulonum, fra­ ρεύς, αϋγουρ, τών δεκαπέντε άνδρών τών ίεter arvalis, sodalis Titius, fetialils fui.i f' ροποιών,τών έπτά άνδρών ίεροποιών, ά[δε] λφός άρουάλις, εταίρος Τίτιος, φητιάλις. II. 8.1. Patriciorum numerum auxi consul II. 8.1. Τών [πατ]ρικίων τόν άριθμόν εΰξη- quintum iussu populi et senatus. 2. Senatum σα πέμπτον ύπατ[ος έπιτ]αγήι τοϋ τε δή­ ter legi. Et in consulatu sexto censum popu­ μου καί τής συνκλήτου. 2. [Τήν σύ]νκλητον li conlegci M(arcus) Agrippa egi. Lustrum τρις έπέλεξαΤΕκτον ύπατος τήν άπ[ο]τείμη- post annum alterum et quadragensimum σιν τοΰ δήμου συνάρχον[τ]α εχων Μάρκον fec[i]. Quo lustro civium Romanorum cen­ Άγρίππαν ελαβον, ήτις άπο[τείμη]σις μετά sa sunt capita quadragiens centum millia [δύο καί] τεσσαρακοστόν ένιαυτόν [σ] et sexag[i]nta tria millia. 3. [Tum iteru]m υνε[κ]λείσθη.Έν ήι άποτειμήσει 'Ρωμαίων consulari cum imperio liistrum [s]olus feci έτει[μήσ]α[ντο] κεφαλαί τετρακό[σιαι έ]ξήκοντα μυ[ριάδες καί τρισχίλιαι. 3. Δεύτερον C(aio) Censorin[o et C(aio)] Asinio co(n) ύ]πατικήι έξ[ουσίαι μόνος Γάίωι Κηνσωρίνωι s(ulibus). Qu6 Mstro censa sunt civium καί] Γαϊωι [Άσινίωι ύπάτοις τήν άποτείμησιν Roman6ru[m capita] quadragiens centum ελαβον·] έν [ήι] άπ[οτειμήσει έτειμήσαντο millia et ducenta triginta tria m[illia. 4. Et ' Ρωμαί]ων τετ[ρακόσιαι είκοσι τρεις μυριά­ tertiu]m consulari cum imperio Mstrum δες καί τ]ρι[σ]χίλιοι. 4. Κ[αί τρίτον ύπατικήι conlega Tib(erio) Cae[sare filio meo feci] έξουσίαι τάς άποτειμή]σε[ι]ς έλα[βο]ν, [έχω] Sex(to) Pompeio et Sex(to) Appuleio co(n) ν [συνάρχοντα Τιβέριον] Καίσαρα τόν υιόν s(ulibus). Qu6 lustro ce[nsa sunt civium Ro] μο[υ Σέξτωι Πομπηίωι καί] Σέξτωι Άππουmanorum capita quadragiens centum mil[ia ληίωι ύπατοις· έν ήι άποτειμήσει έτειμήσα­ et nongenta tr]iginta et septem millia. 5. Le­ ντο ' Ρωμαίων τετρακόσιοι ένενήκοντα τρεις μυριάδες καί έπτακισχείλιοι. 5. Είσαγαγών gibus novi[s me auctore latis multa e]xemκαινούς νόμους πολλά ήδη τών άρχαίων pla maiorum exolescentia iam ex nost[ro sa­ έθών καταλυόμενα διωρθωσάμην καί αύτός eculo reduxiet ipse] multarum re[rum exe] πολλών πραγμάτων μείμημα έμαυτόν τοΤς mpla imitanda pos[teris tradidi]. μετέρειτα παρέδωκα.

22

HRVATSKI

ovlastima, nijednu ponuđenu dužnost protivnu obi­ čajima predaka nisam prihvatio. 2. A ono što je Senat tada želio putem m ene izvršiti, učinio sam tribunskom vlasti, a za nju sam od svoje volje pet puta od Senata zatražio i dobio sudruga. 7. 1. Deset godina bio sam bez prekida jedan od trijumvira za uređenje države. 2. Četrdeset sam godina, do dana kad sam ovo napisao, bio prvak Senata. 3. Bio sam vrhovni svećenik, augur, član kolegija petnaestorice za prinošenje žrtava, kolegija semdorice gozbara, arvalski brat, član družbe Titijeve i fecijal. II - 8. 1. Kad sam bio peti put konzulom , po odluci naroda i Senata povećao sam broj senatora. 2. Triput sam brojio Senat. A za šestoga konzulata proveo sam popis naroda sa sudrugom Markom Agripom. Nakon četrdesetdvije godine priredio sam lustar. U tom je lustru prebrajano 4.063.000 rimskih građana. 3. D ru­ gi sam put ponovio isti postupak sam s konzulskom ovlasti, za konzulata Gaja Cenzorina i Gaja Azinija. U tom lustru prebrajano je 4.233.000 rimskih građana. 4 .1 treći sam put s konzulskom ovlasti priredio lustar sa sudrugom Tiberijem Cezarom, svojim sinom, za konzula Seksta Pompeja i Seksta Apuleja. Tim lus­ tram prebrajano je 4.937.000 rim skih građana. 5. Donošenjem novih zakona na moj prijedlog, mnoge sam običaje predaka ponovo uveo jer su već nestajali uz našem stoljeću, a sam sam u m nogim stvarim a potomstvu dao primjere koje treba oponašati.

23

GRČKI

9.1. Εύχάς υπέρ τής έμής σωτηρίας άναλαμβάνειν διά των υπάτων καί ιερέων καθ ’ έκάστην πεντετηρίδα έψηφίσατο ή σύνκλητος. Έκ τούτων τών ευχών πλειστάκις έγένοντο θέαι, τοτέ μέν έκ τής συναρχίας τών τεσσά­ ρων ιερέων, τοτέ δέ ύπό τών υπάτων. 2. Και κατ’ ιδίαν δέ καί κατά πόλεις σύνπαντες οί πολεΐται όμοθυμαδ[όν] συνεχώς έθυσαν ύπέρ τής έμής σω[τ]ηρίας. 10.1. Τό όν[ομ]ά μου συνκλήτου δόγματι ένπεριελήφθη εί[ς τού]ς σάλιων ύμνους. Καί ίνα ιερός ώι διά [βίο]υ [τ]ε τήν δημαρχικήν έχωι εξουσίαν, νό[μωι έκ]υρώθη. 2. Άρχιερωσύνην, ήν ό πατήρ [μ]ου [έσχ]ήκει, τού δή­ μου μοι καταφέροντος είς τόν τοϋ ζώντος τόπον, ού προσεδεξάμ[η]ν. fH] ν άρχιερατείαν μετά τινας ένιαυτούς άποθανόντος τού προκατειληφότος αυτήν έν πολειτικαΐς ταραχαις, άνείληφα, είς τά έμά άρχαιρέσια έξ δλης τής’Ιταλίας τοσούτου πλήθους συνεληλυθότος, δσον ούδεις ένπροσθεν ίστόρησενέπί 'ΡώμηςγεγονέναιΠοπλίωιΣουλπικίωι καί Γαϊωι Ούαλγίωι ύπάτοις. 11.1. Βωμόν Τύχης Σωτηρίου ύπέρ τής έμής έπανόδου προς τήι Καπήνηι πύληι ή σύνκλη­ τος άφιέρωσεν· πρός ώι τούς Ιερείς καί τάς ίερείας ένιαύσιον θυσίαν ποιείν έκέλευσεν έν έκείνηι τήι ήμέραι, έν ήι ύπάτοις Κοίντωι Λουκρητίωι καί Μάρκωι Ούινουκίωι έκ Συ­ ρίας είς' Ρώμην έπανεληλύθεήν], τήν τε ημέ­ ραν έκ τής ήμετέρας έπωνυμίας προσηγόρευσεν Αύγουστάλια. 12.1. Δόγματι σ[υ]νκλήτου οί τάς μεγίστας άρχάς αρχαντε[ς σ]ύν μέρει στρατηγών καί δημάρχων μετά ύπ[ά]του Κοίντου Λουκρητίου έπέμφθησάν μοι ύπαντήσοντες μέχρι Κομπανίας, ήτις τειμή μέχρι τούτου ούδέ ένί εί μή έμοί έψηφίσθη. 2.Ότε έξΤσπανίας καί Γαλατίας, τών έν ταύταις ταΐς έπαρχείαις πραγμάτων κατά τάς εύχάς τελεσθέντων, είς

24

I I

W

LA TIN SK I

HRVATSKI

9.1. IVota pro valetudine mea suscipi pet consjules et sacerdotes qu[into] quo[que anno decrevit senatus. Ex iis] votis s[ae]pe fecerunt vivo [me ludos aliquotiens sacerdotu]m quattuor amplissima conle[gia, aliquo­ tiens consules. 2. Privati] m efialn et miinicipatim iiniver[si cives unanimiter continente]r apud omnia pulvinaria prć valeftuđine mea supplicaverunt!.

9. 1. Senat je odlučio da svake pete godine konzuli i svećenici prinose zavjete za moje zdravlje. Po tim zavjetima često su za mojega života, katkad svećenici četiri najvažnija kolegija, katkad konzuli, upriličili igre. 2. I svi se su građani, pojedinačno i po m u ­ nicipijim a, jednodušno i stalno m olili pred svim žrtvenicima za moje zdravlje.

10. 1. [Nomen m eum senatus consul­ to in [clusum est in Saliare carm en et sacrosan fetus in perpetum ut essem et, q] uoa[d] viverem, tribiinicia potestas mihi [esset, per legem sanctum est. 2. Pontif] ex maximus n e (^ re m in vivi [c]onle[gae locum, populo id sace]rdotium deferen­ te mihi, quod pater meu[s habuere, recu­ savi! Quod] sacerdotium aliquod post annćs e0 mor[tuo, qui civilis motus o]ccasione occupaverat, cuncta ex Italia [ad comitia mea tonfluente mu]ltitudine, quanta Romae nun[q]uam ffertur ante id tempus fuisse,re­ cepi] P. Sulpicio C. Valgio consulibu[s].

10.1. Moje je ime odlukom Senata uključeno u Salijsku pjesmu, a zakonom je određeno da budem zauvijek svet i posvećen i da doživotno obnašam tribunsku vlast. 2. Odbio sam postati vrhovnim svećenikom umjesto živoga sudruga, kad mi je narod ponudio to svećeništvo, koje je moj otac obnašao. 3. To sam svećeništvo prihva­ tio nakon nekoliko godina, za konzula Publija Sulpicija i Gaja Valgija, kad je preminuo onaj koji je iskoristivši građanske nemire to mjesto zauzeo; priča se da je tada iz cijele Italije došlo na moje komicije toliko ljudi koliko nikada prije nije bilo u Rimu.

,

mv. .' 11.1. fAram Fortunae Reducis ante aej des Honoris et Virtutis ad portam [Cape­ nam pro reditu meo se] natus consacraviffin qua pontiffices et virgines Vestales Mmi]versarium sacrificium facere [iussit eo die, quo consulibus O(uinto) Luclretio et fM.Vmirilo in urbem ex [Syria redieram, et diem Augustali]a ex [c]o[gnomine nosti ro appellavit. 12.1. [Ex senatus auctoyit^tje pars [prae­ torum et tri]bunorum [plebi cum consu­ le Q(uinto) lucretjio et princi[pi]bus [viris ob]viam mihi mis[s]a e[st in Campan]ia[H^ quii honos [ad hoc tempusl nemini praeter [m]e e[st decretus. 2. Cu]m ex H[ispa]nia

11. Senat je u čast mojega povratka posvetio žrtvenik Fortune Povratnice ispred hram a Časti i Vrline kod Kapenskih vrata, a naložio je da na njemu svećenici i vestalske djevice prinose žrtvu na svaku godišnjicu onoga dana kad sam se za konzula Kvinta Lukrecija i Marka Vinicija vratio u Grad iz Sirije, i nazvao je po mojem im enu taj dan Augustalijama.

' ' |

12.1. Po odluci Senata u isto mi je vrijeme dio pretora i plebejskih tribuna s konzulom Kvintom Lukrecijem i najuglednijim muževima poslan ususret u Kampaniju, čast koja nikomu osim meni do sada nije dodijeljena. 25

GRČKI

'Ρώμην έπανήλθον Τιβερίωι [Νέ]ρωνι και Ποπλίωι Κοιντιλίωι ύπάτοις, βωμόν Ε[ΐρ] ήνης Σεβαστής υπέρ τής έμής έπανόδου άφιερωθήναι έψηφίσατο ή σύνκλητος έν πεδίωι’Άρεως, προς ώι τούς τε έν ταΐς άρχαΐς καί τούς ιερείς τάς τε ίερείας ενιαυσίους θυσίας έκέλευσε ποιεΐν. 13.1. Πύλην’Ενυάλιον,ήν κεκλϊσθαι οί πατέ­ ρες ήμών ήθέλησαν είρηνευομένης τής ύπό 'Ρωμαίοις πάσης γής τε καί θαλάσσης, πρό μέν έμοϋ, έξ ού ή πόλις έκτίσθη, τώι παντι αίώνι δίς μόνον κεκλεϊσθαι όμολογεϊται, έπι δέ έμοΰ ήγεμόνος τρις ή σύνκλητος έψηφί­ σατο κλεισθήναι.

LA TIN SK I

Gal[liaque rebus in iis plrovincis prosp[e]re [gest]i[s] R[omam redi] Ti(berio) Ne[r]one et P(ublio) Qui[ntilio consulibu]s,aram [Pa­ cis A]u[g]ust[ae senatus pro] redi[t]u meo cofnsacrandam censuit] ad camfpum Mar­ tium, in qua ma]gistratus et sacferdotes vm ginesque] V[est]a[les anniversarium sacrific]ium facer[e iussit].

13. 1. [Ianum] Quirin[um, quem cl]aussum ess[e maiores nostri voluer]unt, icum p]er totum i[mperium po]puli Roma[ni terra marique es]set parta vicftoriils pax, cum,pr[iusque] nascerer, [a condita] u[rb] e bis omnino clausum [f]uisse prodatur III. 14. 1. Υιούς μου Γάιον και Λεύκιον m[emori]ae, ter me princi[pe senat]us clau­ Καίσ[ά] ρας, οϋς νεανίας άνήρπασεν ή τύχη, dendum esse censui [t]. εις τήν έμήν τειμ[ή]ν ή τ[ε] σύνκλητος καί ό δήμος τών 'Ρωμαίων πεντεκαιδεκαέτεις III. 14.1. [Fil]ios meos, quos iuv[enes mi]hi όντας ύπάτους άπέδειξεν,ϊνα μετά πέντε έτη eripuit for[tuna], Gaium et Lucium Caesares εις τήν ύπατων αρχήν είσέλθωσιν· και άφ’ ής honoris mei caussa senatus populusque Ro­ αν ήμέ[ρα]ς [εις τήν ά]γοράν [κατ]αχθ[ώ] manus annum quintum et decimum agentis σιν,ϊνα [με]τέχωσιν τής συνκλήτου έψηφίσα­ consules designavit, ut [e]um magistratum το. 2.Ίππεΐςδέ 'Ρωμαίων σύν[π]αντες ήγε- inirent pdst quinquennium. Et ex eo die, cjyo μόνα νεότητος έκάτερον αύτών [πρ]οσηγό- deducti [s]unt in forum, ut interes^nl con­ ρευσαν,άσπίσιν άργυρέαις καί δόρασιν [έτ] siliis publicis decrevit sena[t]us. 2. Equites είμησαν. [a]utem Romani universi principem iuventutis utrumque eorum parip[is] et hastis ar­ 15.1. Δήμωι 'Ρωμα[ίω]ν κατ’ άνδρα έβδοgenteis donatum appellaverunt. μήκοντα π[έντ]ε δηνάρια έκάστωι ήρίθμησα κατά διαθήκην του πατρός μου, καί τώι 15.1. Plebei Romanae viritim HS trecenos έμώι όνόματι έκ λαφύρων [π]ο[λέ]μου άνά numeravi ex testamento patris mei, et nomi­ έκατόν δηνάρια πέμπτον ύπατος έδωκα, ne meo HS quadringenos ex bellorum ma­ πάλιν τε δέ[κατο]ν ύπατεύων έκ τ[ή]ς έμής ύπάρξεως άνά δηνάρια έκατόν ήρίθ[μ]ησα, nibiis consul quintum dedi, iterum autem in καί ένδέκατον ύπατος δώδεκα σειτομετρή- consulatu decijjio ex patrim o n io meo HS σεις έκ τού έμοϋ βίου άπεμέτρησα, και δη­ quadringenos cSi^iari viritim pernumer[a] μαρχικής έξουσίας τό δωδέκατον έκατόν vi, et consul undecimum duodecim fru­ δηνάρια κατ’ νδρα έδωκα· α'ίτ[ι]νες έμαί mentationes frumento pr[i]vatim coempto έπιδόσεις ούδέποτε ήσσον ήλθ[ο]ν ε[ί]ς emensus su m /t tribunicia potestate duode­ άνδρας μυριάδων είκοσι πέντε. 2. Δημα[ρ] cimum quadringenos nummos tertium viri­ χικής έχουσίας όκτωκαιδέκατον, ύπατ[ος] tim dedi. Quae mea congiaria p[e]rvenerunt

26

HRVATSKI

2. Kad sam se iz Hispanije i Galije za konzula Tiberija Nerona i Publija Kvintilija vratio u Rim, nakon što sam poslove u tim provincijam a uspješno obav­ io, Senat je odredio da se za moj povratak posveti Žrvenik Uzvišenog Mira na Marsovu polju, u kojemu je odredio da svake godine dužnosnici, svećenici i vestalske djevice prinesu žrtvu. 13. Za mojega principata Senat je triput odlučio da se zatvori hram Jana Kvirina, za kojega su naši preci htjeli da bude zatvoren kad u cijeloj rimskoj državi zavlada m ir na kopnu i m oru stečen pobjedama, a za kojega se po sjećanju pripovjeda da je samo dvaput bio zatvoren od osnutka Grada do mojeg rođenja. III -1 4 .1 . Moje su sinove. Gaja i Lucija Cezara, koje mi je još mlade oteo usud, Senat i rimski narod m eni u čast u petnaestoj godini odredili za konzule, s tim da nastupe u tu službu nakon pet godina. I od tog dana, kad su uvedeni na forum. Senat je odlučio da sudjeluju u javnim poslovima. 2. Osim toga, svi rim ­ ski vitezovi proglasili su obojicu prvacima mladeži i poklonili su im srebrna koplja i štitove. 15. 1. Rimskom puku izbrojio sam svakome po 300 sestercija prem a oporuci svojega oca, i u svoje ime dao sam 400 sestercija iz ratnog plijena kad sam bio peti put konzul, a drugi sam put za desetog konzulata iz svoje imovine kao poklon izbrojio svakome po 400 sestercija, i kad sam bio jedanaesti put konzul podije­ lio sam dvanaest puta žito, koje sam svojim sredstvi­ ma kupio, a za dvanaestog tribunata dao sam treći put 27

GRČKI

δ[ωδέκατον] τριάκοντα τρισ[ί] μυριάσιν δχλου πολειτικ[οΰ έ]ξήκοντα δηνάρια κατ’ ανδρα έδωκ[α. 3. Κα]'ι άποίκοις στρατιωτών έμών πέμ7ΓΓον ύπατος έ[κ] λαφύρων κατά άνδρα άνά διακόσια πεντήκοντα δηνάρια εδ[ωκα.] έλαβον ταύτην τήν δωρεάν έν ταΐς άποικίαις άνθρώπων μυριάδες πλ[εΐ]ον δώδε[κα.4.Ύ]πατος τ[ρι]σκαιδέκατον άνά εξή­ κοντα δηνάρια τώι σειτομετ[ρου]μένωι δήμωι εδω[κα· ούτο]ς άρ[ι]θμ[ός πλείων εΐκοσ] ι [μυ]ριάδων ύπήρχ[ε]ν. 16.1. Χρήματα έν ύπατείαι τετάρτηι έμήι κα['ι] μετά ταϋτα ύπάτοις Μάρκωι Κράσσωι καί Ναίωι Λέντλωι αΰγουρι ταϊς πόλεσιν ήριθμησα ύπέρ άγρών, οϋς έμέρισα τοΐς στρατ[ιώ]ταις. Κεφαλαίου έγένοντο έν’Ιταλίαι μέν μύριαι π[εντακι]σ[χ]ε[ ίλιαι μυ]ριάδες, [τώ]ν [δέ έ]παρχειτικών άγρών [μ]υ[ριάδες έξακισχίλ]ιαι πεν[τηκό]σιαι. Τούτο πρώτος καί μόνος άπάντων έπόησα τών [κατα]γαγόντων άποικίας στρατιωτών έν’Ιταλίαι ή έν έπαρχείαις μέχρι τής έμής ήλικίας. 2. Καί μετέπειτα Τιβερίωι Νέρωνι και Ναίωι Πείσωνι ύπάτοις καί πάλιν Γαϊωι Άνθεστίωι καί Δέκμωι Λαιλίωι ύπάτοις καί Γαϊωι Καλουισίωι καί Λευκίωι Πασσιήνωι [ύ]ττάτο[ι]ς [καί Λ]ευκίωι Λέντλωι καί Μάρκωι Μεσσάλ[αι] ύπάτοις κ[ά]ί [Λ]ευκίωι Κανιν[ί]ωι [κ]αί[Κ]οίντωιΦα[β]ρικίωιύπάτοις,στρατιώταις άπολυομένοις, οΰς κατήγαγον εις τάς ίδιας πόλ[εις], φιλάνθρωπου όνόματι έδωκα μ[υρ]ιάδας έγγύς [μυρία]ς. 17.1. Τετρά[κ]ις χρήμ[ά]σιν έμοΐς [άν]έλαβον τό αίράριον, [εις] δ [κ]ατήνενκα [χ]ειλίας [έπτ]ακοσίας πεντήκοντα μυριάδας. 2. Κ[αί] Μ[ά]ρκωι [Λεπίδωι] καί Λευκίωι Άρρουντίωιύ[πάτοις] εις τ[ό] στ[ρ]α[τιωτ] ικόν αίράριον, δ τήι [έμήι] γ[νώ[μηι] κατέ­ στη,ϊνα [έ]ξ αύτοϋ αί δωρ[ε]αί είς[έπειτα τοϊς έ] μοΐς σ[τρατι]ώταις δίδωνται, ο[ΐ εϊκοσι]ν ένιαυτο[ύ]ς ή πλείονας έστρατεύσαντο.

28

LA TIN SK I

ad [homijnum millia nunquam minus quin­ quaginta et ducenta. 2. [Tlribulnkliaepote­ statis duodevicensimum, consul ΧΠ, trecen­ tis et vigmt[i] millibus plebis urbanae sexa­ genos denarios viritim dedi. 3. Et colon[i]s militum meorum consul quintum ex mani­ biis viritim millia nummum singula dedi; acceperunt id triumphale congiarium in colo [n] is hominum circiter et viginti millia. 4. Consul tertium dec[i]mum sexagenos de­ narios plebei, quae tum frumentum publi­ cum accipieba[t], dedi; ea millia hominum paullo plura quam ducenta fuerunt. 16.1. Pecuniam [pro] agris, quos in con­ sulatu meo quarto et postea consulibus M(arco) Cr fasso elt Cn(eo) Lentulo augure adsignavi militibus, solvi municipis. Ea [s]u[mma sest]ertium circiter sexsiens milliens fuit, quam [p]ro Italicis p ra e d [i^ numeravi, et ci[r]citer bis mill[ie]ns et sescientiens, quod pro agris provin[c]ialibus solvi. Id primus et [s]olus omnium, qui [d] eduxerunt colonias militum in Italia(auU ij^ ^ provincis, ad memor[i] am aetaHPrfieae ϊε α 2. Et postea Ti(berio) Nerone et Cn(eo) Pi­ sone consulibus, item[q]ue C(aio) Antistio et D(ecio) Laelio co(n)s(ulibus) et C(aio) Calvisio et L(ucio) Pasieno consulibus, et L(ucio) Le[ntuJo et] M(arco) Messala con­ sulibus, et L(ucio) Caninio et Q(uinto) Fa­ bricio co(n)[s(ulibus)] milit fibus, qui os emeriteis stipendis in sua municipi[a dedux]i, praem[ia n]umerato persolvi, quam in rem sestelrtium ] q[uater m]illien[s ςί] r[cite]r impendi. 17.1. Quater [pe]cunia mea iuvi aerarium, ita ut sestertium millien[s] et quing[en]. , . . r0 X' " I Vj .HI/ t[ien]s ad eos, qui praerant aerano, detule­ rim. 2. Et M(arco) Lep[i]do et L(ucio) Ar[r]

HRVATSKI

svakome po 400 novčića. Ove moje darove nikada nije primilo manje od 250.000 ljudi. 2. U osamnaestom pučkom tribunatu i dvanaestom konzulatu podijelio sam za 320.000 ljudi Grada svakome po 60 denara. 3. A kolonijama svojih vojnika za petoga sam konzulata od ratnoga plijena dao svakomu po tisuću novčića; taj pobjednički poklon primilo je u kolonijama oko 120.000 ljudi. 4. Kad sam trinaesti put bio konzulom, dao sam po 60 denara puku koji je tad prim ao javno žito; to je bilo malo više od 200.000 ljudi. 16. 1. Isplatio sam municipijima novac za zemlje koje sam dodijelio vojnicima, za mojega četvrtoga kon­ zulata i poslije toga za konzula Marka Krasa i Gneja Lentula Augura. Taje svota iznosila oko 600 milijuna sestercija koje sam izbrojio za italske posjede, i oko 260 milijuna sestercija koje sam isplatio za zemlje u provincijama. To sam, koliko pamćenje mojega vre­ m ena seže, učinio prvi i jedini od svih koji su osni­ vali vojničke naseobine u Italiji ili u provincijama. 2. Kasnije, za konzula Tiberija Nerona i Gneja Pizona, zatim Gaja Antistija i Decima Lelija, pa Gaja Kalvizija i Lucija Pasijena, za konzula Lucija Lentula i Marka Mesale, te Lucija Kaninija i Kvinta Fabricija, isplatio sam nagradu u gotovini vojnicima koje sam, pošto su završili službu, naselio u njihove municipije, za što sam potrošio oko 400 milijuna sestercija. 17. 1. Č etiri sam puta svojim novcem pom ogao državnoj blagajni, tako što sam 150 milijuna sester­ cija prenio na one koji su joj bili na čelu. 2 .1 za kon­ zula Marka Lepida i Lucija Aruncija uplatio sam 170 29

GRČKI

μ[υ]ριάδα[ς] τετρά[κ]ις χειλίας διακοσίας πεντήκοντα [έκ τής έ]μ[ής] ύπάρχεως κατήνενκα. 18.1. [Απ’ έκ]είνουτ[ο]ϋενιαυτού,έ[φ’] ού Ναΐος κα'ι Πόπλιος [Λ]έντλοι ύπατοι έγένοντο, δτε ύπέλειπον α'ι δη[μό]σιαι πρόσοδοι, άλλοτε μέν δέκα μυριάσιν, άλ[λοτε] δέ πλείοσιν σειτικάς και άργυρικάς συντάξεις έκ τής έμής ύπάρχεως έδωκα.

LA TIN SK I

unt[i]o co(n)s(ulibus) i[n] aerarium mili­ tare, quod ex consilio m[eo] co instituti um est, ex [q]uo praemia darentur militibus, qui vicena [aut plu]ra sti[pendi]a emeruissent, HS milliens et seting[e]nti[ehs ex pa]t[rim] onio [m]eo detuli.

18.1. [Ab eo anno, q]uo Cn(eo) et P(ublio) Lentuli c[ons]ules fuerunt, cum d [e] fiderent [vecti]g[alia,tum] centum millibus h[omi] num tu[mpl]uribus [mulltofrufmentarios IV. 19. 1. Βουλευτήρ[ιο]ν καί το πλησί­ et n]umma[rio]s tfributqs ex horreo] et ον αύτώι χαλκιδικόν, ναόν τε Απόλλωνος patfrimoniol m[e]o ledidil. έν Παλατίωι σύν στοαίς, ναόν θεού [Που­ λιού, Πανός ιερόν, στοάν πρός ίπποδρόμωι τώι προσαγορευομένωί Φλαμινίωι, ήν IV. 19.1. Curiam et continens ei Chalcidi­ εϊασα προσαγορεύεσθαι έξ όνόματος έκεί- cum, templumque Apollinis in Palatio cum νου Όκταουϊα, δ[ς] πρώτος αύτήν άνέστη- porticibus, aedem divi Iuli, Lupercal, porti­ σεν, ναόν πρός τώι μεγάλωι ίπποδρόμωι, cum ad circum Flaminium, quam sum ap­ (2.) ναούς έν Καπιτωλίωι Διός Τροπαιοφό- pellari passus ex nomine eius, qui priorem ρου και Διός Βροντησίου, ναόν Κυρείν[ο]υ, eodeni in'solofecerat Octaviam, pulvinar ναούς Άθηνάς καΓΗρας Βασιλίδος καί Διός ad dircum Maximum, (2.) aedes in Capitolio Ελευθερίου έν Άουεντίνωι, ήρώων πρός Iovis Feretri et Iovis Tonantis, aedem Qui­ τήι ϊεράι όδώι, θεών κατοικίδιων έν Ούελί- rini, aedes Minervae et Iunonis Reginae et αι, ναόν Νεότητο[ς, να]όν Μητρός θεών έν Iovis Libertatis in Aventino, aedem Larum Παλατίωι έπόησα. in summa sacra via, aedem Penatium in Ve­ lia, aedem Iuventatis, aedem Matris Magnae 20.1. Καπιτώλ[ιο]ν και τό Πομπηίου θέα- in Palatio feci. τρον έκάτερον τό έργον άναλώμασιν μεγίστοις έπεσκεύασα άνευ έπιγραφής τού 20.1. Capitolium et Pompeium theatrum έμοΰ όνόματος. 2. Αγωγούς ύδάτω[ν έν utrum que opus im pensa grandi refeci πλεί]στοις τόποις τήι παλαιότητι όλισθάsine ulla inscriptione nominis mei. 2. Riνον[τας έπ]εσκεύασα καί ύδωρ τό καλούvos.aquarum compluribus locis vetustate μενον Μάρ[κιον έδί]πλωσα πηγήν νέαν εις labenjšs refeci, et aquam, quae Marcia ap­ τό βεΐθρον [αύτοΰ έποχετεύσ]ας. 3. Αγοράν Ιουλίαν κα'ι βασι[λικήν τήν μεταξύ τ]οϋ τε pellatur, duplicavi fonte novo in rivum eius ναού τών Διοσκό [ρων και τού Κρόνου κατα] inmisso. 3. Forum Iulium et basilicam, quae βεβλημένα έργα ύπό τού [πατρός μου έτε- fuit inter aedem Castoris et aedem Satur­ λείωσα κα] 1τήν αύτήν βασιλικήν [καυθεΐσαν ni, coepta profligataque opera a patre meo, έπι αύξηθέντι] έδάφει αυτής έξ έπιγραφής perfeci et eandem basilicam consumptam όνόματος τών έμών υιών ύπ[ηρξάμη]ν και εί incendio ampliato eius solo sub titulo no­ μή αύτός τετελειώκ[ο]ι[μι,τ]ελε[ι]ω[θήναι minis filiorum m[eorum i]ncqhavi et, si vi­ ύπό] τών έμών κληρονόμων έπέταξα. 4. Δ[ύ] vus non perfecissem, perfici abneredib[us

30

HRVATSKI

milijuna sestercija iz svojeg imetka u vojničku blaga­ jnu koja je bila ustanovljena po mojem savjetu da bi se iz nje isplaćivale nagrade vojnicima koji su odslužili dvadeset i više godina. 18.1. O d one godine kad su konzuli bili Gnej i Publije Lentul, kad su javni prihodi bili nedostatni, dijelio sam poklone u žitu i u novcu iz svoje žitnice i svojega imetka, ponekad stotini tisuća ljudi, ponekad mnogo većem broju. IV -1 9 .1 . Izgradio sam kuriju i do nje trijem, Apolonov hram s trijemovima na Palatinu, svetište božanskog Julija, Luperkal, trijem kod Flaminijskog cirka, za koji sam dopustio da se nazove Oktavijevim po onome koji ga je na istom mjestu ranije bio sagradio, pulvinar kod Najvećeg cirka, 2. hramove Jupitera Munjonoše i Ju­ pitera Gromovnika na Kapitoliju, hram Kvirina, hra­ move Minerve i Junone Kraljice i Jupitera Slobode na Aventinu, hram Lara na vrhu Svete ulice, hram Penata na Veliji, hram Mladosti, hram Velike Majke na Palatinu. 20. 1. Kapitolij i Pompejevo kazalište, obje sam gra­ đevine popravio uz velik trošak, a da moje ime nigdje nije urezano. 2. Popravio sam vodovodne kanale koji su na-više mjesta bili od starosti oštećeni, a vodovod koji se naziva Marcijevim udvostručio sam tim e što sam u njegov tok uključio novi izvor. 3. Dovršio sam Julijev forum i baziliku koja se nalazila između Kastorova i Saturnova hrama, djelo koje je započeo i go­ tovo dovršio moj otac; a kad je ista bazilika uništena požrom, započeo sam proširenje pod imenom svojih sinova, i zapovjedio sam da je, ako je za života ne bu­ dem dogotovio, dovrše moji nasljednici. 4. Osamdeset 31

GRČKI

ο [καί όγδο]ήκοντα ναούςέν τη» πόλ[ει έκτ] ον ύπ[ατος δόγμα]τι συνκ[λ]ήτου έπεσκεύασ[ά] ο[ύ]δένα π[ε]ρι[λιπών, δς] έκείνωι τώι χρόνωι έπισκευής έδεΐτο. 5. [Υ] πάτος ε]βδ[ο]μον οδόν Φ[λαμινίαν άπό] 'Ρώμης [Άρίμινον] γ[ε<ρ]ύρας τε τάς έν αύτήι πά­ σας έξω δυειν των μή έπ[ι]δεομένων έπ[ι] σκευής έπόησα. 2 1 .1. Έν ϊδιωτικώι έδάφει’Άρεως Άμύντορος αγοράν τε Σεβαστήν έκ λαφύρων έπό­ ησα. Θέατρον πρός τώι Απόλλωνος ναώι έπϊ έδάφους έκ πλείστου μέρους άγορασθέντος άνήγειρα έπί όνόματος Μαρκέλλου τού γαμ­ βρού μου. 2. Αναθέματα έκ λαφύρων έν Καπιτωλίωι καί ναώι’Ιουλίωι καί ναώι Απόλ­ λωνος καί Εστίας καί Α[ρεω]ς άφιέρωσα, α έμοί κατέστη ένγύς μυριάδω[ν δι]σχε[ι] λίων πεντακ[οσίων.] 3. Εις χρυσούν στέφα­ νον λειτρών τρισ[μυρίων] πεντακισχειλίων καταφερούσαις τα[ΐς έν’Ι]ταλίαι πολειτείαις καί άποικίαις συνεχώρη[σ]α τό [πέμ]πτον ύπατεύων, καί ύστερον οσάκις [αύτ]οκράτωρ προσηγορεύθην, τάς εις τόν στέφανο[ν έ]παγγελίας ούκ έλαβον ψηφιζομένων τών π[ολειτει]ών καί άποικιών μετά τής αύτής προθ[υμίας, κα]θά[περ καί έψήφι]σ[το π] ρό[τερον.] 22.1. [Τρις μονο]μαχ[ίαν έδω]κα τώι έμώι όνόματι καί [πεντάκις τών υιών μου ή υί] ωνών· έν αϊς μονο[μαχίαις έμαχέσαντο έ] γ[γύς μύ]ρι[ο]ι. Δίς άθλητώ [ν] παντ[αχόθεν] με[ταπεμφθέντων γυμνικο]ΰ άγώνος θέαν [τώι δήμιοι π]αρέσχον τ[ώι έ]μώι όνόματι και τρίτ[ον] τ[οϋ υίωνοϋ μου. 2. Θέας έπόη] σα δ ι’ έμοϋ τετράκ[ις,] διά δέ τών άλλων άρχών έν μέρει τρις καί είκοσάκις.Ύπέρ τών δεκαπέντε [άνδρ]ών, έχων συνάρχοντα Μάρκον Αγρίππ[αν,τάς θ]έας [δ]ιά έκατόν έτών γεινομένας όν[ομαζομένα]ς σ[αι]κλάρεις έπόησα Γαϊωι Φουρνίωι κ[αί] Γαϊωι Σε[ ι] λανώι ύπάτοιςΓΥπατος τρισκαιδέκατον [θέας

LA TIN SK I

meis iussi]. 4. Duo et octoginta templa deum in urbe consul sex[tum ex auctoritate! se­ natus refeci, nullo praetermisso, quod e[o] tempfore refici debebat]. 5. Consul septi­ mum viam Flaminiam a[b urbe Ariminum refeci, pontesque] omnes praeter Mulvium et Minucium [feci]. 21.1. In privato solo Martis Ultoris templum [f]orumque Au^us^um [ex mani]biis feci. Theatrum ad aede Apollinis in solo magna ex parte a p[r]i[v]atis empto feci, quod sub nomine M(arci) Marcell[i] gene­ ri mei esset. 2. Don[a e]x manibiis in Capi­ tolio et in aede divi Iu[l]i et in aede Apolli­ nis et in aede Vestae et in templo Mju|is Ul­ toris consacravi, quae mihi constiterunt HS circiter milliens. 3. Auri coronari pondo)triginta et quinque millia municipiis et colonis Italiae conferentibus ad triumpho [s] meas 1 quintum consul rem iscet postea, quotien­ scumque imperator a[ppe]llatus ap-t , rum coronarium non accepi decernentibq^T municipii[s] etcoloni[s] aequ[elt>eni[gfne adque antea decreverant. 22.1. T[fi]r munus gladiatorium dedi meo nomine et quinquens filiorum me [ο] rum aut n[e]potum nomine; quibus muneribus depugnaverunt hominu[m] cijrc]iter 4ecem. ' millia, fes [at]hl^rU m uriciique accitorum specitalcflum po]pulo praflbui meo] x.v nomine et tertium nepo[tis] mei nomine. Γ J W iV 2. L[u]dos feci m[eo no]m[ine] quater,alio­ rum autem m[agist]ratufum] vjcem ter^t vicie[ns. Pr]o conlegio XV vfiorum^hajpsfter'' con]]e[gi]i colleg[a] M(arco) Agrippa lud[os s]aed[are]s C(aio) Furnio C(aio) [S]ilano co(n)s(ulibus) [feci. Clonfsul XIII1 ludps . Mar[tia]les pri[mus feci], qu[os] p[ost i]d , tempus deincep[s] ins[equen]ti[bus anjnis

HRVATSKI

dva svetišta bogova u Rimu obnovio sam za svojega šestoga konzulata, po odluci Senata, tako da nije zane­ maren niti jedan kojemu je tada trebao popravak. 5. Kad sam konzul bio sedmi put, popravio sam Flaminijsku cestu od Rima do Arimina, i sve mostove osim Mulvijskog i Minucijskog. 21. 1. Na privatnom zemljištu od ratnoga sam plijena izgradio svetište Marsa Osvetnika i Augustov Forum. Pored Apolonova svetišta na uglavnom od privatnika otkupljenom zemljištu izgradio sam kazalište koje neka nosi ime mojeg zeta Marka Marcela. 2. Posvetio sam darove od ratnoga plijena na Kapitoliju, u hram u Božanskog Julija, u Apolonovu hramu, u Vestinu hra­ m u i u svetištu Marsa Osvetnika, koji su me stajali oko milijun sestercija. 3. Za petoga konzulata vratio sam 35 tisuća libri zlata za vijence koje su mi municipiji i kolo­ nije Italije darovali za moje trijumfe, a kasnije, svaki put kad sam bio proglašen imperatorom, nisam prihvatio zlato za vijence, iako su mi ga municipiji i kolonije bili namijenili jednako dobrohotno kao i prije. 22.1. Triput sam priredio gladijatorske igre u svoje ime, i pet puta u ime svojih sinova ili nećaka; u tim se igrama borilo oko deset tisuća ljudi. Dvaput sam narodu prire­ dio predstave atleta dovedenih sa svih strana, i treći put u ime svojeg nećaka. 2. Četiri sam puta priredio igre u svoje ime, a dvadeset tri puta u ime drugih činovnika. Za konzula Gaja Furnija i Gaja Silana priredio sam Stol­ jetne igre sa sudrugom Markom Agripom za kolegij Petnaestorice, kao njegov predstojnik. Za svog trin ­ aestog konzulata prvi sam priredio Marsove igre, koje su potom u slijedećim godinama po senatskoj odluci I po zakonu zajedno samnom priređivali konzuli. 3. 33

GRČKI

’Άρεως πρ]ώτος έπόησα, άς μετ’ εκείνο[ν χ]ρόνον έξης [τοίς μ]ετέπειτα ένιαυτοίς δ[όγματι συνκλήτου σύν έ]μοί έπόησαν οί ύπα[τοι] 3. [ ] ν [............... ] ης θη­ ρίων ε [....................................... ] 23.1. Ν[αυμαχίας θέαν τώι δήμωι έδω]κα πέ[ρ]αν τού Τήβέριδος,έν ώι τόπωι έστι νΰ]ν άλσος Καισά[ρω] ν, έκκεχω[κώς τό έδαφος] ε[ί]ς μήκ[ο]ς χειλίων οκτακόσιων ποδ[ών, εις π]λάτ[ο]ς χιλίων διακο[σ]ίων.Έν ήι τρι­ ά κ ο ν τα ναϋς έμβολα έχουσαι τριήρεις ή δίκροτ[οι, αί] δε ήσσονες πλείους έναυμάχησαν.Έν τ[ούτωι] στόλωι ήγωνίσαντο έξω των έρετών πρόσπ[ο]υ άνδρες τρ[ι]σχ[ε]ί[λ]ιοι. 24.1. [Εν ναοϊ]ς π[ασ]ών πόλεω[ν] τής [Ά] σί[ά]ς νεικήσας τά άναθέ[ματα άπ]οκατέστησα, [& εΐχεν] 1[δίαι] ίεροσυλήσας ό ύπ ’ [έμοϋ] δ[ι]αγωνισθείς πολέ[μιος]. 2.Ανδρι­ άντες πεζοί και έφιπποί μου καί έφ’ άρμασιν άργυροί είστήκεισαν έν τήι πόλει ένγΰς όγδοήκοντα, οΰς αύτός ήρα, έκ τούτου τε τοϋ χρήματος άναθέματα χρυσά έν τώι ναώι τού Απόλλωνος τώι τε έμώι όνόματι καί έκείνων, ο'ίτινές με [τ]ούτοις τοίς άνδριάσιν έτείμησαν,άνέθηκα. V. 25.1. Θάλασσα[ν] πειρατευομένην ύπό άποστατών δούλων εϊρήν]ευσα· έξ ών τρεις που μυριάδας τοίς δε[σπόται]ς εις κόλασιν παρέδωκα. 2.Ώμοσεν [εις τούς έμού]ς λό­ γους απασα ή Ιταλία έκοϋσα κά[μέ πολέ­ μου,] ώι έπ ’ Άκτίωι ένε[ί]κησα, ήγεμόνα έξη[τήσατο.Ώ]μοσαν εις τούς [αύτού]ς λό­ γους έπα[ρ]χε[ΐαι Γαλα]τία'Ισπανία Λιβύη Σι[κελίαΣαρ]δώ.3.0ίύπ’ έμ[αΐςσημέαιςτό] τε στρατευ [σάμενοι ήσαν συνκλητικοί πλείους έπτ]α[κοσί]ων· [έ]ν [αύτοϊς οΐ ή πρότερον ή μετέπειτα] έγ[ένον]το ύπα[τοι εις έκ] ε[ί]ν[ην τήν ή]μέ[ραν, έν ήι ταϋτα γέγραπτα]ι, ό[γδοήκο]ντα τρε[ΐ]ς, ίερ[εϊ]ς πρόσπου εκατόν έβδομη[κ]οντα.

34

LATINSKI

[s(enatus) c(onsulto) et lege mecum fece­ runt co]nsules. 3. [Ven]ati[q]n [es] best[ia] rum Africanarum meo nomine aut filiofru] m meorum et nepotum in ci[r]co aut [i]n foro aut in amphitheatris popul[o d]edi sexiens et viciens, quibus confecta sunt bestia­ rum circiter tria m[ill]ia et quingentae. 23.1. Navalis proeli spectaclum populo de[di tr]ans Tiberim, in quo loco nliBc nemus est Caesarum, cavato tsolol in longitudinem mille et octingentos pedes, in latitudinejnv''' mille] e[t] ducentiu. In cfuo triginta rostra­ tae naves triremes a[ut birem]es,plures au­ tem minores inter se conflixerunt. Q[uibus in] cMsiOus pugnaverunt praeter remiges millia ho[minum tr]ia circiter. 24.1. In templis omnium civitatim ^rjsvinci] ae Asiae victor ornamenta reposui, quae spo­ liatis tem[piis is], cum quo bellum gesseram, privatim possederat. 2. Statuae [mea]e pe­ destres et equestres et in quadrigeis argen­ teae steterunt in urbe XXC circiter, qiižs ipse sustuli exque ea pecunia dona aurea in aede ApolQi]nis meo nomine et illorum, qui mihi statuarum honorem habuerunt, posui. V. 25.1. Mare pacavi a praedonibus. Eo bel­ lo servorum, qui fugerant a dqt^inis suis et arma contra rem publicam ceperant, trigin­ ta fere millia capta dominis ad supplioum sumendui^ tradidi. 2. Iuravit in mea verba tota Italia spOnfe suaet me be[lli], quo vici ad Actium, ducem depopiMcit.Turaverunt in eadem ver[ba provi]nciae Galliae, Hjsp^r,,, niae, Africa, Sicijia, Sardinia. 3. Qui sub [si­ gnis meis tumf militaverint, fuerunt sena­ tores plures quam DCC, in ii[s, qui vel an­ tea vel pos]tea consules facti sunt ad eum diem, quo scripta su[nt haec, LXXXIII sa­ cerdotes ci[rc]iter CLXX.

HRVATSKI

Narodu sam dvadeset šest puta poklonio borbe afričkih životinja u svoje ime ili u ime svojih sinova i nećaka, u cirku ili na forumu ili u amfiteatrima; u njima je ubi­ jeno oko tri tisuće petsto životinja. 23. Predstavu pomorske bitke poklonio sam naro­ du na drugoj obali Tibra, na mjestu gdje je sada gaj Cezara, iskopavši zemlju u dužini od tisuću osamsto stopa, u širini od tisuću dvjesto stopa. U njoj se suko­ bilo trideset kljunastih lađa, troveslarki i dvoveslarki, i još m nogo više manjih. Na tom se brodovlju osim veslača borilo oko tri tisuće ljudi. 24. 1. Kao pobjednik ponovo sam u svetištima svih gradova provincije Azije postavio ukrase, koje je op­ ljačkavši hramove osobno prisvojio onaj protiv kojega sam vodio rat. 2. U gradu je stajalo oko osamdeset mojih srebrnih kipova, pješačkih, na konju i na koli­ m a, koje sam sam uklonio i iz toga novca postavio sam zlatne darove u Apolonovu hramu, u ime svoje i onih koji su me bili počastili kipovima. V - 25.1. More sam oslobodio pljačkaša. U tom sam ratu zarobio i vratio vlasnicima da ih kazne oko trideset tisuća robova koji su bili pobjegli od svojih gospo­ dara i uzeli oružje protiv države. 2. Prisegla mi je na vjernost dragovoljno cijela Italija i tražila da budem vođa u ratu u kojem u sam pobijedio kod Akcija. I također su mi prisegle na vjernost provincije Galije, Hispanije, Afrika, Sicilija i Sardinija. 3. Među onima koji su tada služili pod mojim znakovljem bilo je više od sedamsto senatora, od kojih je osamdeset tri bilo izabrano za konzule do dana kad je ovo napisano, bilo prije ili poslije, i oko sto sedamdeset svećenika. 35

GRČKI

LA TIN SK I

HRVATSKI

26.1. Πασών έπαρχειών δήμο[υ 'Ρω]μαίων, 26.1. Omnium prov[inciarum populi Ro­ αϊς δμορα ήν έθνη τά μη ύποτασσ[όμ]ενα τήι mani], quibus finitimae fuerunt gentes, quae ήμετέραι ηγεμονία, τούς ορούς έπεύξσ[ησ]α. n ion parerent imperio nos]tro, fines auxi. 2. Γαλατίαν καΠσπανίας, ομοίως δέ και Γερ­ 2. Gallias et Hispanias provicia[s item μανίαν καθώς’Ωκεανός περικλείει άπ[ό] Γα- Germaniam, qua clau]dit Oceanus a Gadi­ δε[ίρ]ων μέχρι στόματος’Άλβιος ποταμο[ϋ bus ad ostium Albis flum [inis, pacavi. 3. Al­ έν] ειρήνη κατέστησα. 3.'Άλπης άπό κλίμα­ pes a re]gione ea, quae proxima est Hadria­ τος τοϋ πλησίον Είονίου κόλπου μέχρι Τυρ- no mari, [ad Tuscum pacari fec | i nulli'geriti ρηνικής θαλάσσης είρηνεύεσθαι πεπόηκα, bello per iniuriam inlato. 4. Cla[ssis mea per οΰδενί εθνει αδίκως έπενεχθέντος πολέμου. Oceanum] ab ostio Rheni ad solis orientis 4. Στόλος έμός διά Ωκεανού άπό στόματος regionem usque ad fi[nes ,Cimbroru]m nayj-^ ' Ρήνου ώς προς άνατολάς μέχρι έθνους Κίμ- gavit, quo neque terra n^qpe mari quisquam βρων διέπλευσεν, ού ούτε κατά γην ούτε Romanus ante id tempus adit; Cimbrique et κατά θάλασσαν 'Ρωμαίων τις πρό τούτου Charydes et Semnones et eiusdem tractus τού χρόνου προσήλθεν· και Κίμβροι καί Χά­ alii Germanorum popu[l]i per legatos ajniλυβες καί Σέμνονες άλλα τε πολλά έθνη Γερ­ citiam meam etpopuli Romani petierunt. 5. μανών διά πρεσβειών τήν έμήν φιλίαν καί Meo iussu et auspicio .ducti sunt [duo] exer­ τήν δήμου 'Ρωμαίων ήτήσαντο. 5.’Εμήι έπιcitus eodem fere'tempore iri Aethiopiam et ταγήι καί οίωνοΐς αίσίοις δύο στρατεύματα in Ar[a]biam, quae appel[latur] Eucjaerqoq, έπέβη Αίθιοπίαι καί Άραβίαι τήι εύδαίμονι [magn]aeque hos[t]ium gentis utntusjqfie καλούμενης ρεγάλας τε τών πολεμίων δυ­ cop[iae] caesae sunt in acie et [c]oml[prar] νάμεις κατέκοψεν έν παρατάξει καί πλείστας a oppida capta. In Aethiopiam tisquead op­ πόλεις δοριάλωτους έλαβεν καί προέβη έν pidum Nabata pervent[um[ est, cui proxi­ Αίθιοπίαι μέχρι πόλεως Ναβάτης, ήτις έστίν ma est Meroe: in Arabiam usque ad fines ένγιστα Μερόη, έν Αραβίαι δέ μέχρι πόλε­ Sabaeorum pro[cess]it exerc[it]us ad oppi­ ως Μαρίβας. dum Mariba.

26. 1. Proširio sam granice svih pokrajina rim skog naroda koje su graničile s narodim a koji nisu priz­ navali našu vlast. 2. Smirio sam provincije Galije i Hispanije, kao i G erm aniju, koje zatvara Ocean od Gadesa do ušća Albija. 3. Alpe sam, od onoga područja koje je najbliže Jadranskom moru, sve do Tirenskog mora, smirio, ne zametnuvši rat nepravedno ni s jednim narodom . 4. Moja je m ornarica plovila Oceanom od ušća Rajne, na istoku do područja Cim ­ bra, gdje ni kopnom ni m orem prije toga vrem ena nijedan Rimljanin nije putovao; Cimbri, Haridi, Semnoni i drugi germanski narodi istoga područja zamo­ lili su putem poslanika moje prijateljstvo i prijateljstvo rimskog naroda. 5. Po mojoj zapovijedi i pod mojim zapovjedništvom dvije su vojske povedene gotovo u isto vrijeme u Etiopiju i Arabiju zvanu Sretnom; vrlo su brojne čete jednog i drugog neprijateljskog naroda sasječene u borbi, a više je gradova osvojeno. U Etiopiji se prodrlo do grada Nabate, u čijoj je bliz­ ini Meroe; u Arabiji je vojska napredovala u zemlji Sabejaca do grada Mariba.

27.1. Αίγυπτον δήμου 'Ρωμαίων ήγεμονίαι προσέθηκα. 2. Αρμενίαν τήν μ[εί]ζονα άναιρεθέντος τού βασιλέως δυνάμενος έπαρχείαν ποήσαι μάλλον έβουλήθην κατά τά πά­ τρια ήμών έθη βασιλείαν Τιγράνηι Άρταουάσδου υίώι, υίωνώι δέ Τιγράνου βασιλέως δ[ο]ΰν[ά]ι διά Τιβερίου Νέρωνος, δς τό τ’ έμοΰ πρόγονος ήν· καί τό αύτό έθνος άφιστάμενον καί άναπολεμοΰν δαμασθέν ύπό Γαϊου τού υιού μου βασιλεΐ Αριοβαρζάνει, βασιλέως Μήδων Αρταβάζου υίώι, παρέδωκα καί μετά τόν έκείνου θάνατον τώι υίώι αύτού Αρταουάσδη· ού άναιρεθέντος Τιγράνην, δς ήν έκ γένους Αρμενίου βασι­ λικού, εις τήν βασιλείαν έπεμυα. 2.Έπαρχείας άπάσας, δσαι πέραν τού Είονίου κόλπου

27. 1. Egipat sam priododao vlasti rim skoga naro­ da. 2. Iako sam, nakon smaknuća tamošnjeg kralja Artaksa, mogao osnovati provinciju Veliku A rm en­ iju, radije sam slijedeći prim jer naših predaka to kraljevstvo povjerio Tigranu, sinu kralja Artavasda i unuku kralja Tigrana, i to preko Tiberija Nerona, koji mi je tada bio pastorak. Potom sam isti narod, koji se odm etnuo i pobunio, a pokorio ga je moj sin Gaj, povjerio na upravu kralju A riobarzanu, sinu medijskog kralja Artabaza, a poslije njegove sm rti njegovom sinu Artavasdu. Kad je ovaj ubijen, poslao sam u to kraljevstvo Tigrana, koji je podrijetlom bio

36

27.1. Aegypturq imperio populi [Ro]mani adieci. 2. Armeniam maiorem interfec­ to rege eius Artaxe c[u]m possem facere provinciam, malui maiorum nostrorum exemplo regniulrp i)d Tigrani, regis Arta­ vasdis filio, ilepon auiem Tigranis regis, per T[i(berium) Ne]r(qjpem trad[er]e, qui tum mihi priv[ig]Aus er|f. Et eandem gen­ tem postea d[esc]fscentem et rebellantem domit[a]m per Gaium filium meum regi Ariofbarzlani, regis Medorum Artaba[zi] filio, regendam tradidi et post e[ius] mor­ tem filio eius Artavasdi. Quo fintelrfecto [Tigra] ne, qui erat ex regio genere Armeniorum oriundus, in id reignum] misi.

37

GRČKI

LA TIN SK I

HRVATSKI -Ρ

διατείνουσι πρός άνατολάς, και Κυρήνην έκ μείζονος μέρους ύπό βασιλέων κατεσχημένας καί έμπροσθεν Σικελίαν καϊ Σαρδώι προκατειλημένας πολέμωι δουλικώι άνέλαβον. 28.1. Αποικίας έν Λιβύηι Σικελίαι Μακεδονίαι έν έκατέρα (sic) τε'Ισπανίαι Άχαίαι Άσίαι Συρία (sic) Γαλατίαι τήι περί Νάρβωνα Πισιδίαι στρατιωτών κατήγαγον. 2.Ίταλία δέ είκοσι οκτώ άποικίας έχει όπ' έμοϋ καταχθείσας, αΐ έμοΰ περιόντος πληθύουσαι έτυγχανον.

.1

Η

3. Provincias omnis, quae trans Hadrianum marevergun[ta]dorien[te]m, Cyrenasque, iam ex parte magna regibus ea possidenti; ^ bus, e[t] antea.Siciliam et Sardiniam occu­ patas betito servili reciperavi. 28.1. Colonias in Africa, Sicilia, [M acedo­ nia, utraque Hispania, Achai[a], Asia, S[y]ria, Gallia Narbonensi, Pi[si]dia militum deduxi. 2. Italia autem XXVIII [colojnias, quae vivo me celeberrimae et frequentissimae fuerunt, me [a auctoritate] deductas babet.

29.1. Σημέας στρατιωτικάς [πλείστας ύ]πό άλλων ήγεμόνων άποβεβλημένας [νικών 29.1. Signa militaria cpmplur[a per] alios τοΰ]ς πολεμίους άπέλαβον έξ'Ισπανίας καί d[u]ces am[issa] devicii[s hostibujs re[cipe] Γαλατίας και παρά Δαλματών. 2. Πάρθους ravi ex Hispania et [Gallia et a Dalmjateis. τριών στρατευμάτών 'Ρωμαίων σκύλα καί 2. Parthos trium exercitum Roman[o]rum . σημέας άποδοΰναι έμοι ίκέτας τε φιλίαν δή­ spolia et signa re[ddere] mihi suplicesijue ^ μου ' Ρωμαίων άξιώσαι ήνάγκασα. Ταύτας δέ amicitiam populi RomanijJetere i8egi. Ča τάς σημείας έν τώ ι’Αρεως τού Άμύντορος 'autem si[gn]a in penetrali, quod e[s]t in ναού άδύτωι άπεθέμην. templo Martis Ultoris, reposui. 30.1. Παννονίων έθνη, οϊς πρό έμοϋ ήγεμόνος στράτευμα 'Ρωμαίων ούκ ήνγισεν, ήσσηθέντα ύπό Τιβερίου Νέρωνος δς τό τ’ έμοΰ ήν πρόγονος καί πρεσβευτής, ήγεμονίαι δήμου 'Ρωμαίων ύπέταξα τά τε Ιλλυ­ ρικού δρια μέχρι’Ίστρου ποταμού προήγαγον· (2.) ού έπείταδε Δάκων διαβάσα πολλή δύναμις έμοϊς αίσίοις οίωνοΐς κατεκόπη. Καί ύστερον μεταχθέν τό έμόν στράτευμα πέραν "Ιστρου τά Δάκων έθνη προστάγματα δήμου 'Ρωμαίων ύπομένειν ήνάγκασεν. 31.1. Πρός έμέ έξΊνδίας βασιλέων πρεσβεΐαι πολλάκις άπεστάλησαν, ούδέποτε πρό τού­ του χρόνου όφθεϊσαι παρά' Ρωμαίων ήγεμόνι. 2. Τήν ήμετέραν φιλίαν ήξίωσαν διά πρέ­ σβεων ΒαστάρναικαΙΣκύθαικαΙΣαρματών οί έπιτάδε δντες τού Τανάιδος ποταμού καί οί πέραν δέ βασιλείς, καί Αλβανών δέ καί Ίβήρων καί Μήδων βασιλείς.

38

, - ,r '■iV''

30.1. Pannoniorum gentes, qudfs a]nte me principem ppgidi Romani exercitus nun­ quam adfflt, devictas per Ti(berium) [Ne]ronem, qui tum erat privignus et legatus meus; imperio populi Romani su[bie]ci£rotulique fines Illyrici ad r[ip]am fluminis ban[u]i. 2. Citr[a] quod [D]a[cor]u[mtr]an[s]gressus exercitus meis a [u] sp [icis vict]us profligatusque [espet] posftea tran]s Dan[u]vium ductus ex[ercitus me]u[s] Da[cor]um gentes imfperia populi Romani perferre'coegit]. 31.1. Ad me ex In[dia regum legationes sa­ epe missae sunt non visae ante id tempus] apud qu[em ]q[uam ] R[omanorum du] cem. 2. Nostram am[icitiam appetiverunt] per legat[os] B[a]starn[ae Scythaejque et Sarmatarum, qfui sunt citra flu]men Ta-

armenskoga kraljevskog roda. 3. Ponovo sam vratio sve provincije koje su od Jadranskoga m ora okrenute) istoku, i Kirenu, kojim a su u većem dijelu vladali kraljevi, i prije toga sam ponovo vratio Siciliju i Sar­ diniju koje je bio zahvatio robovski rat. 28.1. Osnovao sam vojničke kolonije u Africi, na Sicil­ iji, u Macedoniji, u obje Hispanije, u Ahaji, Aziji, Siriji, Narbonskoj Galiji, Pizidiji. 2. Italija pak ima dvadesetosam kolonija osnovanih mojom odlukom, koje su za mojega života bile vrlo slavne i vrlo naseljene. 29.1. Pobijedivši neprijatelje, vratio sam iz Hispanije, Galije i od Delmata m nogobrojno bojno znamenje koje su drugi vojskovođe izgubili. 2. Prim orao sam Parte da m i vrate plijen i znakovlje triju rimskih vojs­ ki, i da skrušeno traže prijateljstvo rimskog naroda. To sam dakle znakovlje pohranio u unutarnjem dijelu svetišta Marsa Osvetnika. 30. 1. Podložio sam vlasti rim skog n aro d a p a n ­ onska plem ena, m eđu koje prije negoli sam ja bio prvakom nikada vojska rim skog naroda nije ušla i koje je porazio Tiberije Neron, koji je tada bio moj pastorak i izaslanik, i pom aknuo sam granice Ilirika naprijed na obalu rijeke Dunava. 2. Vojska Dačana, koja ga je prešla, pobijeđena je i uništena pod mojim zapovjedništvom; potom je preko Dunava povedena moja vojska koja je primorala Đački narod da se pod­ vrgne vlasti rimskog naroda. 31.1. Često su mi dolazila poslanstva kraljeva iz In­ dije, koja do tog vremena nikada nisu bila viđena ni kod jednog rimskog čelnika. 2. Poslanstvima su naše 39

GRČKI

32.1. Πρός έμέ ίκέται κατέφυγον βασιλείς Πάρθων μέν Τειριδάτης καί μετέπειτα Φραάτης, βασιλέως Φράτου [υιός, Μ]ήδ[ων] δέ Άρταο[υάσδ]ης, Άδιαβνών [Ά]ρτα[ξάρης, Βριτα]ννών Δομνοελλαύνος καί Τ[ιμ......... . , Σο]υ[γ]άμβρων [Μ]αίλων, Μαρκομάνων [Σουήβων............]ρος. 2. [Πρό]ς έμέ βασι­ λεύς Πάρυων Φρα[άτηςΏρώδο]υ υϊό[ς υ] ιούς [αύτοϋ] υίωνούς τε πάντας επεμψεν εις Ιταλίαν, ού πολέμιοι λειφθείς, άλλά τήν ήμ[ε] τέραν φιλίαν άξιων έπί τέκνων ένεχύροις, (3.) πλεΐστά τε άλλα έθνη πείραν ελ[ά]βεν δήμου 'Ρωμαίων πίστεως έπ’ έμοϋ ήγεμόνος, οϊς τό πριν ούδεμία ήν πρός δήμον ' Ρω­ μαίων π[ρε]σβειών καί φιλίας κοινωνία. 33.1. Παρ’ έμοϋ έθνη Πάρθων καί Μήδων διά πρέσβεων των παρ ’ αύτοΐς πρώτων βα­ σιλείς αίτησάμενοι έλαβ[ον]· Πάρθοι Οΰονώνην, βασιλέως Φράτου υ[ί]όν, βασιλ[έω]ς Ώρώδου υίωνόν, Μήδοι Άριοβαρζάνην, βα[σ] ιλέως Άρταβάζου υιόν, βασιλέως Άριοβαρζάν[ου υίω]νόν.

LA TIN SK I

naim [et] ultra, Teg[es,Alba]norumque rex et Hiberiorum et Medorum]. 32.1. Ad me supplices confug[erunt] reges Parthorum Tirida[tes et postea] Phrat[es], (VI) regis Phrati[s filius].Medorum [Arta­ vasdes, Adiabenorum A]rtaxares, Britann[o] rum Dumnobellaulnusl etTin[commius, Sugambrjorum Maelo, Mar[c]omanorum, Sueboru[m ...us. 2. Ad me rex] Partho­ rum Phrates, Orod[i]s filius, filios suos nepot[esque omnes misit] in Italiam non bello superatu[s], sed amicitiam nostram per [liberorum] suorum pignora petens. 3. Plurimaeque aliae gentes exper[tae sunt p(opuli) R(omani)] fidem me principe, qui­ bus antea cum populo Romanfo nullum extitera]t legationum et amicitiae [cjommercium.

33.1. A me gentes Parthorum et Medom[m per legatos] principes earum gentium reges pet[i]tos acceperunt: Par [thiVononem, regis Phr] atis filium, regis Orodis nepotem, Medi Arfiobarzaneml. regis Artavazdis filium, re­ 34.1. Έν ΰπατείαι έκτηι καί έβδόμηι μετά τό gis Ariobarzanis nepfoteml. τούς ένφυλίους ζβέσαι με πολέμους [κ]ατά τάς εύχάς τών έμών πολε[ι]τών ένκρατής 34.1. In consulatu sexto et septimo, p[ostγενόμενος πάντων τών πραγμάτων, έκ τής quam bella civil]ia extinxeram,per consen­ έμής έξουσίας εις τήν τής συνκλήτου καί τοϋ sum universorum [potens rerum omnlium. δήμου τών ' Ρωμαίων μετήνεγκα κυριήαν. 2. rem publicam ex mea potestate in senat[us Έξ ής αίτιας δόγματι συνκλήτου Σεβαστός populique Romani a]rbitrium transtuli. 2. προσ[ηγορε]ύθην καί δάφναις δημοσίαι τά Quo pro merito meo senatu[s consulto Au­ πρόπυλ[ά μου έστέφθ]1ι, δ τε δρύινος στέφα­ gustus appe]llatus sum et laureis postes ae­ νος ό διδόμενος έπί σωτηρίςι τών πολειτών dium mearum v[estiti publice coronaqjue ci­ ύπερά[ν]ω τού πυλώνος τής έμής οικίας άνε- vica super ianuam meam fixa est [et clupeus τέθη, όπ[λ]ον τε χρυσοϋν έν τώι βο[υ]λευ- aureu]s in [c]uria Iulia positus, quem mihi τηρίωι άνατεθ[έ]ν ύπό τε τής συνκλήτου senatum [populumque Romanu] m dare vir­ καί τοϋ δήμου τών 'Ρω[μα]ίων διά τής έπι- tutis clem[entiaequ]e justitiale et pietatis γραφής άρετήν καί έπείκειαν κα[ί δικαιοσύ­ caussa testatum] est pe[r e]ius clupei [inνην καί εύσέβειαν έμοί μαρτυρεί. 3. Άξιώμ[ά] scriptionjem. 3. Post id temfpus auctoritate

40

HRVATSKI

prijateljstvo zatražili Bastarni, Skiti i kraljevi Sarmata koji žive s ove i one strane rijeke Tanais, kralj Al­ banaca, Hiberaca i Medijaca. 32. K meni su se kao pribjegari ponizno utekli kralje­ vi Parta, Tiridat i poslije Fraat (VI), sin kralja Fraata, Artavazd, kralj Medijaca, Artaksar, kralj Adijabenaca, Dum nobelaun i Tinkomije, kraljevi Britanaca, Mel­ on, kralj Sugambra, [Segimjer, kralj M arkomana ... Sveva. 2. K m eni je u Italiju svoju djecu i sve unuke poslao partski kralj Fraat, Orodov sin, ne zato što je bio pobijeđen u ratu, već zato što je želio zalogom svojih sinova izmoliti naše prijateljstvo. 3. Mnogi su drugi narodi iskušali pouzdanost rimskog naroda dok sam ja bio prvak, narodi koji prije toga nikada nisu razmjenjivali s rimskim narodom ni poslanstva ni prijateljstvo. 33. Od mene su narodi Parta i Medijaca putem po­ slanike zatražili i prihvatili prvake svojih naroda za kraljeve: Parti Vonona, sina kralja Fraata, unuka kralja Oroda, Medijci Ariobarzana, sina kralja Artavazda, unuka kralja Ariobarzana. 34. 1. Za šestoga i sedm oga konzulata, nakon što sam ugušio građanske ratove, imajući po općem su­ glasju potpunu vlast, prenio sam brigu za državu iz svoje vlasti u nadležnost Senata. 2. Za tu sam zaslugu senatskom odlukom nazvan Augustom, a dovratnici moje kuće javno su ukrašeni lovorom, i iznad mojih vrata pričvršćen je građanski vijenac, a zlatni štit post­ avljen je u Julijevskoj kuriji na kojemu je natpisom zasvjedočeno da su m i ga dodijelili Senat i rimski narod za hrabrost, blagost, pravednost i milosrđe. 3. 41

GRČKI

τι πάντων διήνεγκα, εξουσίας δέ οϋδέν τι πλεϊον έσχον των συναρξάντων μοι. 35.1. Τρισκαιδεκάτην ύπατείαν άοντός μου ή τε σύνκλητος καί τό αγωγικόν τάγμα δ τε σύνπας δήμος των 'Ρωμαίων προσηγόρευσέ με πατέρα πατρίδος καί τούτο έπί τού πρό­ πυλου τής οικίας μου και έν τώι βουλευτηρίωι καί έν τήι άγοράι τήι Σεβαστήι ύπό τώι άρματι, δ μοι δόγματι συνκλήτου άνετέθη, έπιγραφήναι έψηφίσατο. 2.Ό τε έγραφον ταϋτα, ήγον έτος έβδομηκοστόν έκτον. 1. Συνκεφαλαίωσις ήριθμημένου χρήματος εις τό αίράριον ή εις τόν δήμον τόν ’Ρω[μαί] ων ή είς τούς άπολελυμένους στρατιώτας: εξ μυριάδες μυριάδων. 2. Έργα καινά έγένετο ύπ’ αυτού ναοί μέν Άρεως, Διός Βροντησίου καί Τροπαιοφόρου, Πανός, Απόλλωνος, θεού Ιουλίου, Κυρείνου,Ά[θη]νάς,Ήρας βασιλίδος, Διός’Ελευθεριού, ήρώ[ων, θεών π]ατρίων, Νεότητος, Μητρδςθεών, β[ουλευτήριον] σύνχαλκιδικώι, άγοράι Σεβαστήι, θέατρον Μαρκέλλου, β[ά]σιλικήΙουλία, άλσος Καισάρων, στοαι έ[ν] Παλατίωι, στοά έν ίπποδρόμωι Φλαμινίωι. 3. Έπεσκευάσθ[η τό Κα]πιτώλιον, ναοί όγδοήκοντα δύο, θέ[ατ]ρον Π[ομ]πηίου, οδός Φλαμινία, άγωγοί ύδάτων. 4. [Δαπ] άναι δέ είς θέας και μονομάχους καί άθλητάς καί ναυμαχίαν και θηρομαχίαν δωρεαί [τε] άποικίαις πόλεσιν έν’Ιταλίαι,πόλεσιν έν έπαρχείαις σεισμώι κα['ι] ένπυρισμοίς πεπονηκυίαις ή κατ’ άνδρα φίλοις και συνκλητικοις, ών τάς τειμήσεις προσεξεπλήρωσεν: άπειρον πλήθος.

42

LA TIN SK I

omnibus praestiti,potest]atis au[tem n]ihilo ampliu[s habui quam ceteri, qui m] ihi quo­ que in ma[gis]tra[t]u conlegae [fuerunt]. 35. 1. Tertium dec[i]m um consulatu[m cum gerebam, senatus et equ]ester ordo populusq[ue] Romanus universus [appel­ lavit me patrem p]atriae idque in vestibu[lo a]edium mearum inscribenldum et in curia Iulia e]t in foro Aug(usto) sub quadrig[ei]s, quae mihi [ex] s(enatus) c(onsulto) pos[itae sunt, censuit. 2. Cum scri]psi haec, annum agebam septuagensu[mum sextum]. 1. Summa pecun[i]ae, quam dedfit vel aera­ rium vel plebei Romanae vel di] missis mili­ tibus: denarium se[xi]e[ns milliens]. 2. Opera fecit nova: aedem Martis, [Iovis Tonantis et Feretri, Apollinis], divi Iuli, Quiri­ ni, Minervae, [Iunonis Reginae, Iovis Liber­ tatis], Larum, deum Penatium, Iuv[entatis, Matris Magnae, Lupercal, pulvinajr ad cir­ cum, curiam cum Ch[alcidico, forum Augu­ stum, basilica] m Iuliam, theatrum Marcelli, [p]or[ticum Octaviam, nemus trans T]iberim Caesarum. 3. Refecit Capito[lium sacra]sque aedes [nu] m[ero octoginta] duas,thea[t]rum Pompei, aqu[arum rivos, vi]am Flamin[iam]. 4. Impensa p[ecunia in spect]acul[a scaenica et munera] gladiatorum at[que athle­ tas et venationes et naumlachliaml et dona­ ta pe[c] unia [coloniis, municipiis, opp] i [dis ter]rae motu incendioque consumpt[is] a[ut viritim] a[micis senat]oribusque, quo­ rum census explevit, in[n]umera[bilis].

HRVATSKI

Nakon toga vremena ugledom sam bio iznad svih os­ talih, ali nisam imao veće moći od onih koji su mi bili sudruzi u dužnostima. 35. 1. Kad sam obnašao trinaesti konzulat, Senat i viteški stalež i čitav rimski narod nazvali su me Ocem Domovine, te su odlučili da se to napiše u predvorju moje kuće, u Julijevskoj kuriji i na Augustovu forumu ispod četveroprega koje su za m ene postavljene po odluci Senata. 2. Kad sam ovo napisao, bio sam u sedamdesetšestoj godini života. 1. Iznos novca koji je dao bilo u državnu blagajnu bilo rim skom puku ili otpuštenim vojnicima iznosi šesto milijuna denara. 2. Izgradio je nove građevine: hram Marsa, Jupitera Gromovnika i Munjonoše, Apolona, božanskog Julija, Kvirina, Minerve, Junone Kraljice, Jupitera Slobode, Lara, bogova Penata, Mladosti, Velike Majke, Luperkal, pulvinar kod Cirka, kuriju s trijemom, Augustov forum, Julijevu baziliku, Marcelovo kazalište, Oktavijev trijem, gaj Cezara s onu stranu Tibera. 3. Obnovio je Kapitolij i osamdesetdva sveta hrama, Pompejevo kazalište, vodovodne kanale, Flaminijevu cestu. 4. Golemi su bili novčani troškovi za kazališne pri­ redbe i gladijatorske igre, kao i atletske, životinjske i pomorske borbe, i za novčane poklone naseljenima u kolonijam a, m unicipijim a, utvrdam a uništenim potresim a i požarima, ili pojedincima, prijateljima i senatorima, kojima je imetak nadopunio do cenza. 43

K O M ENTAR

Uvodna rečenica nastala je nakon Augustove smrti, kad je mrtvi August već bio proglašen božanstvom (divus Augustus), u prvoj godini vladavine Tiberija (14/15.god.). Iz prvih riječi sastavljen je danas uobičajeni naslov cijeloga teksta: Res gestae divi A u ­ gusti. Aheneusje arhaizam od aeneus, a označava kako pridjev mjeden, tako i brončan; ahenaepilae su dva stupa koja su bila postavljena ispred Augustova mauzoleja na Marsovu polju u Rimu, na kojima je bio urezan izvornik teksta ove »oporuke«. Exemplar subtectum je javno-pravna formula koja je označavala »priloženi prijepis«; ovdje pak ima značiti »prijepis koji slije­ di, koji je ovdje (niže) urezan«. Kako na dva mjedena stupa koja su bila postavljena ispred mauzoleja u Rimu nije trebalo naglašavati da je tekst bio »urezan u dva mjedena stupa koja su postavljena u Rimu«, razvidno je da je uvod bio naknadno napisan za potrebe prijepisa koji su bili namijenjeni provincijs­ kim gradovima. Vrlo je vjerojatno i rimski izvornik imao kratak uvod, možda nešto poput: Res gestae divi Augusti, quibus orbem terrarum iperio populi Romani subiecti, et impensae, quas in rem publicam populumque Romanum fecit. I - 1. 1. August (Oktavijan) je bio rođen 3. rujna 63. godine pr. Kr. U devetnaestoj godini života, tj. 44. god. pr. Kr. Ce­ zarova smrt zatekla ga je u epirskoj Apoloniji, odakle se odmah vratio u Rim i pozvao se na pravo nasljeđi­ vanja, jer je bio Cezarov posinak. Kako mu je konzul te godine, Marko Antonije, takvo pravo zanijekao, Oktavijan je prikupio vojsku od Cezarovih veterana iz Kampanije, privata impensa, tj. o vlastitom trošku, a prišle su mu i dvije Antonijeve legije (od četiri). To je 45

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

bio začetak Oktavijanove vojne i političke borbe, koja se odvijala oko činjenice da je on bio Cezarov posinak, naslijednik i oporučni izvršitelj. Izrazom/acfz'o (respu­ blica a dominationefactionis oppressa) misli se na Mar­ ka Antonija kao glavnog Oktavijanova suparnika, ali se on sam imenom nigdje u tekstu ne spominje (August spominje samo članove svoje obitelji). Oktavijan je, paradoksalno, morao isprva potražiti savezništvo onih političkih snaga koje su - poput Cicerona - podržavale Bruta i Kasija. Kao privatna osoba Oktavijan nije imao nikakva pravnoga temelja da stane na čelo tako sku­ pljene vojske, iako je to kasnije moralno opravdao do te mjere da tu činjenicu čak spominje u ovom tekstu. Iako se već 43. god. pr. Kr. »odmetnuo« od republi­ kanaca i priklonio Marku Antoniju, kasnije se opet s njim posvađao, što je završilo bitkom kod Akcija 31. god. pr. Kr., te porazom i smrću Antonijevom. August je upravo na taj način prikazao svoju odlučujuću ulogu »spasitelja« države od Antonija i Kleopatre - oličenja orijentalnog despotizma i omrznutog monarhizma. 1.2. Pansa i Hircije bili su konzuli 43. god. pr. Kr. Senat se sastao 1. siječnja da bi na Ciceronov prijedlog donio odluku o dodjeli posebnih ovlasti i časti Oktavijanu, iako nije udovoljavao nekim formalno-pravnim krite­ rijima (Cic. Phil. 5,17,48). Dobio je pravo sudjelovati u radu Senata, iako nije bio senatorom. Oktavijan je čak rođenjem pripadao viteškom staležu (equites), a time štm ga je Cezar posinio i učinio nasljednikom ušao je m eđu patricije. Sedam dana kasnije primio je imperium, vojno zapovjedništvo s propretorskim ovla­ stima, i fasces - simbol vlasti - koje više nije otpustio do smrti. Imperium je u rimskom pravnom sustavu 46

KOMENTAR

bila najšira ovlast koja je pripadala točno određenim državnim dužnosnicima, s većim ili manjim ograni­ čenjima. Tijekom republike, konzuli su imali najviši imperium (imperium maius) u cijeloj državi, a ono što im nije bilo dopušteno trebalo je biti izrijekom navedeno; prokonzuli su kao namjesnici u provincija­ ma imali imperium kao vrhovnu vlast namjesnika, ali vrijedio je samo u provinciji u kojoj je prokonzul bio imenovan (imperium minus); plebejski tribuni su im­ perium imali samo u gradu Rimu, unutar posvećenog područja (pomoerium), te su temeljem toga u nekim slučajevima imali i pravo veta konzulskih odluka. Sve to znači da je 43. god. pr. Kr. Oktavijan po moći bio izjednačen s konzulima. 1.3. Videant consules ne quid res publica detrimenti capiat - neka se konzuli pobrinu da država ne pretrpi kakvu štetu: bio je to obrazac koji se koristio u oso-bito po­ gibeljnim okolnostima, kad su sve ovlasti dodjeljivale konzulima za spas države. U ovom je slučaju Senat takvu odluku također početkom siječnja 43. god. pr. Kr. donio zbog rata s Antonijem. I tu se očituje ravno­ pravnost Oktavijana, s propretorskim ovlastima (s imperijem!), i konzula kao službenih dužnosnika dr­ žave. Pravno, gornji obrazac značio je uklanjanje ogra­ ničenja konzulskom imperiju, tako daje konzul mogao poduzeti sve što je trebalo za dobro države, pa čak i ubiti građanina (što u uobičajenim okolnostima nije činilo dio njegova imperija). Sličan je razvoj situacije u Rimu bio zabilježen 121. godine pr. Kr., kad je poslije nemira nakon reformističke politike Gaja Grakha, si­ tuacija također bila za državu vrlo pogibeljna. Godine 43. pr. Kr. Marko Antonije se, ne priznajući Cezarovo 47

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

nasljedstvo u Oktavijanu, zaratio s Decimom Brutom, jednim od Cezarovih ubojica, ali je na njega krenula i konzulska vojska. 1.4. U ratu konzulske vojske protiv Marka Antonija u Cisalpinskoj galiji, Hircije je poginuo u bitci kod Mutine (Modena) u travnju 43. god. pr. Kr. Pansa je u istoj borbi ranjen, te je preminuo odmah poslije toga. Oktavijan se vratio u Rim, gdje je za konzula bio izabran 19. kolovoza iste godine, s kolegom Kvintom Pedljem. August ne naglašava da je taj izbor bio nelegalan, ali kaže da gaje izabrao »narod«, a ne spominje senatore. Kako su se na Istoku Brut i Kasije štab pripremati za ponovni pokušaj osvajanja vlasti, Oktavijan se udružio s Lepidom i Antonijem u tijelo od tri člana (triumvira­ tus) za uređenje države (reipublicae constituendae). To je tijelo ozakonjeno krajem iste godine, zakonom (Lex Titia) koji im je dodijelio izvanredne ovlasti na rok od pet godina, do 1. siječnja 38. god. pr. Kr, ali je zatim bilo produženo za daljnjih pet godina. To je tzv. “dru­ gi” trijumvirat, jer je prvi bio onaj sklopljen 60. godine pr. Kr. između Cezara, Pompeja i Krasa. Oktavijanov cilj bio je bjelodan, a da bi do njega došao nije birao sredstva: tako se udruživao s republikanskim senato­ rima, s Markom Antonijem, čak i s ubojicama svojega adoptivnog oca, ali nijedna od tih epizoda nije trajala duže no što je to bilo pragmatično potrebno. Ciceron je kazao daje »mladića trebalo pohvaliti, nagraditi i ukloniti« (Fam. 9,20), ali to je isto Oktavijan nastojao učiniti Senatu i senatorima. Ipak, Oktavijan je na svo­ joj strani imao brojnu vojsku koja je imala gotovo pri­ vatni karakter. Pod izlikom kažnjavanja cezaroubojica, trijumviratom su Oktavijan, Lapid i Antonije kanili

48

KOMENTAR

ukloniti sve republikanske političare radi osvajanja vlasti. Oktavijan je i dalje zadržao imperium, kojega će potom bez prestanka nositi do kraja života: najprije kao propretor i konzul 43. godine, zatim kao trijumvir od 43. do 33. godine, potom ponovo kao konzul svake godine do 23. godine pr. Kr., i kao prokonzul posbje toga sve do smrti. To je bila jedna od dvije osnovne poluge njegove vlasti (druga je bila plebejski tribunat). Imperium mu je davao vrhovno zapovjedništvo nad vojskom, a pomoću te ovlasti obnašao je gotovo potpunu vlast u državi. 2. Oktavijan je krajem 43. godine osnovao poseban sud koji je u odsutnosti sudio Brutu, Kasiju i drugima koji su sudjelovali u Cezarovu ubojstvu, te ih u odsutno­ sti protjerao. Sud je osnovan senatskom odlukom na prijedlog Oktavijanova kolege u konzulatu. Nikoga od osuđenih više nije bilo u Rimu, već su svi oni izvan Italije spremali vojsku za rat protiv trijumvira, koje su naravno shvaćali nastavljačima Cezarove politike rušenja Republike. U očima trijumvira cezaroubojice su poslije formalne osude na izgnanstvo poduzeli rat protiv rimske države (tj. njih), te su tako postali držav­ ni nepriajtelji koje je valjalo u ratu i poraziti. Poseb­ no je naglašena činjenica da su oni protjerani, pa tek potom poraženi jer su se zaratili protiv rimske države - dakle nisu bezrazložno ubijeni, već im je pružena još jedna prilika. Dvije pobjede koje August spominje jesu dvije bitke kod Filipa u istočnoj Makedoniji 42. god. pr. Kr. U prvoj je bitki Oktavijan sučelice imao Bruta, a Antonije Kasija, pri čemu je Brut potisnuo Oktavijana, a Antonije Kasija. Ne znajući za Brutov uspjeh, Kasije je počinio samoubojstvo, tako da se 49

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

drži da je bitka završila neodlučeno. No, kako je Kasije bio sposobniji vojnik i zapovjednik, u drugoj je bitki nekoliko dana kasnije Bratu ostao preveliki teret odgovornosti, pa su ga Antonije i Oktavijan porazili. August - naravno - o svemu tome ne iznosi podrob­ nosti. 3.1. Građanske je ratove Oktavijan vodio osim protiv Brata i Kasija (bitka kod Filipa 42. god. pr. Kr.), protiv Lucija Antonija, protiv Seksta Pompeja (38.-37. god. pr. Kr.), protiv Lepida (36. god. pr. Kr.), te naposlijetku pro­ tiv Marka Antonija (32-31. god. pr. Kr.). Bitkom kod Akcija 31. godine pr. Kr. protiv ovog posljednjeg i nje­ gove saveznice/ljubavnice Kleopatre završilo je razdo­ blje građanskih ratova. Vanjske ratove August je vodio samo za obranu granica ili radi suzbijanja nemira na rubovima države. Zanimljivo je da nije vodio osvajač­ ke ratove velikih razmjera radi proširenja teritorija, ali je zato učvrstio svoju vlast u pograničnim krajevima. Ovdje treba svrstati i rat protiv Delmata i Japoda 3533. god. pr. Kr., u kojim je akcijama i sam bio ranjen. Na čelu svoje vojske iskrcao se u Seniji (Senj), prešao Kapelu i pokorio Japode poslije opsjedanja nekoliko njihovih najvažnijih gradinskih središta. Došao je do Siscije (Siska), gdje je stvorio snažnu vojnu postaju za daljnja djelovanja. Dok se August sam vratio u Italiju, njegova je vojska nastavila ratovati protiv Delmata u zaleđu Salone. U takvom se kontekstu - nabrajanja ratova unutar države i na granicama - naglašeno javlja koncept milosrđa (pietas, clementia) odvojeno za rim ­ ske građane (u građanskim ratovima), a drugačje za strane narode, tako daje sasvim bjelodano daje cijela ta rečenica (kao i gotovo cijeli tekst) u promičbenoj 50

KOMENTAR

funkciji veličanja Augustove vladavine. Ipak, drugi izvori (Svetonije, Dion Kasije) sasvim otvoreno pišu o njegovoj okrutnosti u pogubljivanju zarobljenika poslije bitaka. Sjetimo li se brojnih vijesti o ubojstvi­ m a Oktavijanovih političkih protivnika u tom raz­ doblju (tako je stradao i Ciceron), navodno milosrđe kasnijega cara ostaje pokušajem ublažavanja stvarnih događaja. Ipak, u tekstu je jasna ograda: August je poštedio život ne svim rimskim građanima, već svim građanima koji su to od njega tražili... 3. 2. Za razliku od rimskih građana tijekom unutrašnjih ratova koje je Oktavijan vodio protiv svojih neprija­ telja u samoj rimskoj državi, odnos prema vanjskim neprijateljima sasvim je drugačji, pa ih August i od­ vaja u dvije rečenice. Milosrđe (clementia) prema nerimskim građanima (externas gentes) bilo je uvjeto­ vano drugačjim kriterijima u procjenjivanju njihove opasnosti za sigurnost države. I ovdje je tekst pažljivo formuliran tako da se može protumačiti na više na­ čina, a da ne iskazuje cijelu istinu. August bi, kao i mnogi prije i poslije njega, obično poštedio pokorene narode koji bi pristali plaćati danak rimskoj državi, ako ne bi postojala opasnost od ponovnih ustanaka i ratova. U nekoliko se navrata milosrđe pokazalo po­ grešnim, odnosno preuranjenim, a takav je i primjer ustanka dvaju Batona između Posavine i Jadrana od 6. do 9. god., kad su Rimljani za suzbijanje nemira morali u Ilirik premjestiti desetak legija, tj. golemu vojnu silu. 3. 3. Broj od 500.000 vojnika koji navodi August, vjerojatno se odnosi na sveukupni zbroj svih vojnika koji su pod 51

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

njegovim zapovjedništvom služili. Veći je dio on sam unovačio između 44. i 31. godine pr. Kr., ali uključuje i Lepidove (36. god. pr. Kr.) i Antonijeve vojnike (31.30. god. pr. Kr.) koji su mu se predali i potom položili prisegu vjernosti. Ovdje treba računati i na vojnike koje je unovačio kao princeps poslije 27. godine pr. Kr., jer su i tada njemu osobno polagali prisegu kao personifikaciji države. Za 300.000 vojnika osigurao je novčane ili naravne poklone, uglavnom u zemlji, kao naknadu za umirovljenje. Razlika od 200.000 odnosi se jednim dijelom na vojnike koji su bili u službi u tre­ nutku pisanja teksta (jer i oni su bili polagali prisegu, ali nisu još bili otpušteni iz vojske), te na one koji su umrli ili poginuli u službi. Bilo kakva demografska statistička prosudba u svezi s ovim podacima teško je provjerljiva zbog previše nesigurnih čimbenika. Po­ sebno je bila značajna Augustova briga za osnivanje novih kolonija, gradova s opsežnim poljoprivrednim područjem, pri čemu su se zemljišni posjedi načelno dijelili jednakomjerno vojnicima prema položaju u hijerarhiji. O zemljišnim i novčanim poklonim a u tekstu Augustove oporuke bit će još govora (pogl. 16 i 17). Sacramentum je vojnička zakletva zapovjedniku, koja obvezuje na vjernost prema njegovoj osobi, i u tome se očituje privatni karakter takve vojske. Osim toga, za vrijeme Republike trajanje službe i naknada za umirovljenje nisu bili nedvosmisleno pravo vojni­ ka, već rezultat dobre volje zapovjednika, koji je i to koristio za čvršće vezivanje vjernosti vojnika za svoju osobu. 3.4. Broj zarobljenog brodovlja (trireme i veća plovila) od­ nosi se na pobjedu nad Sekstom Pompejem 36. god.

52

KOMENTAR

pr. Kr. (oko 300 brodova) i nad Antonijem i Kleopa­ trom kod Akcija (oko 300 brodova). Sekst je Pompej iskoristio veze svojega oca Pompeja Velikog na istoč­ nom Sredozemlju, te je 44/43. godine pr. Kr. skupio flotu i zauzeo Siciliju, Sardiniju i druge otoke. S tog je područja napadima gusarskoga tipa ometao plo­ vidbu na srednjem Sredozemlju, a bitno je otežavao i opskrbu Rima. Pompej Veliki nekoliko je desetljeća ranije porazio gusare i suzbio takvu djelatnost koja je ugrožavala plovidbu između Male Azije, Grčke i Italije, čime je osnažio rimsku vlast nad tim dijelom Sredozemlja. Njegov sin Sekst Pompej s gusarskim je skupinama (jer gusarenje nije nikada bilo u potpu­ nosti nestalo) također ometao plovidbu, otežavajući opskrbu Oktavijanove vojske. Oktavijan i Lepid s njim su pregovarali 39. godine pr. Kr., priznajući mu pravo na vlast na otocima Siciliji, Sardiniji i Korizici. Kad su među njima izbili nesporazumi, Oktavijanov rat protiv Seksta Pompeja sveo se na višestruke i višegodišnje neuspješne pokušaje da ga porazi, pa je tako pretrpio i nekoliko poraza (Kuma, Messina) i gubitka brodovlja u nevremenu (Suet., Aug. 16). Tada je izgradio novu ratnu luku u Mizenu (Napuljskom zaljevu) koja je ota­ da postala glavno zapovjedništvo mornarice za cijelo zapadno Sredozemlje (za istočno Sredozemlje središte je bilo u Ravenni, na Jadranu). Završni poraz Oktavi­ jan je Sekstu Pompeju zadao u pomorskoj bitki kod Nauloha (na sjeveroistočnoj obali Sicilije). 4. 1. August razlikuje dvije vrste trijumfa: triumphus cum ovatio, i triumphus curulis. Prvi pretpostavlja ovaciju, tj. klicanjem vojnika popraćen svečani ulazak u Rim zapovjednika vojske koja je postigla značajnu pobjedu 53

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

za koje su postojali vrlo strogi kriteriji (najmanje 5000 ubijenih neprijatelja). Sama ovacija je niži oblik jav­ ne časti, pri čemu je zapovjednik ulazio pješice, uz klicanje vojnika. Pojam triumphus curulis u tom se obliku javlja samo u ovom tekstu i na odgovarajućem mjestu u Svetonija (Suet, Aug., 22). Curulis je pridjev koji se koristi samo za najviše magistrature, koje su kao simbol dužnosti imali svečano prijestolje - sella curulis (vjerojatno od currus = carrus, svečana bojna kola: na njih su kao znak časti imali pravo samo naj­ viši dužnosnici). Samo su najviši dužnosnici, oni koji su imali neki oblik imperija, imali pravo na pratnju liktora s fascima, simboličkim svežnjevima pruća u koje su bile upletena sječiva sjekira kao znak ovlasti nad životom i smrću. Pojam imperija (imperium), osim onoga što je objašnjeno u komentaru 1. 2., bio je i počasni naziv kojega su klicanjem izricali pobjed­ ničkom zapovjedniku vojnici nakon borbe. Tada su se liktorski fasci ovjenčavali lovorom, a takvi se se fasci laureati po povratku u Rim polagali na kip Jupitera Kapitolinskog, čime se ispunjavao zavjet obećan prije polaska u rat. Počasni naslov imperatora Oktavijan je preuzeo već od 40. god pr. Kr. kao praenomen (kasnije Imperator Augustus). I Dion Kasije zna daje August dvadesetjedan put proglašen (isklican) imperatorom (Dio, 51, 41, 3-4), pa podrobno objašnjava i razliku između imperature kao počasnog naslova koji se po­ vremeno dodjeljivao uspješnom vojnom zapovjedni­ ku i imperature kao vrhovnoj ovlasti u rimskoj drža­ vi. Prvi je Oktavijanov trijum f s ovacijama, zajedno s Markom Antonijem, bio onaj u čast mira u Brundiziju ujesen 40. godine pr. Kr. (iako treba reći da je taj tri­ jum f iznimka, jer nije se radilo o vojnoj pobjedi, ali 54

KOMENTAR

očevidno je upravo taj događaj u svijesti ljudi imao golemo značenje zbog nade u mir). Točne okolnosti i podrobnosti njegova drugoga trijumfa nisu poznate: možda se radilo o robovskoj pobuni o kojoj govori u 25, 1 i 27, 3. Ali najveća proslava vojničke pobjede zasigurno je ona u kolovozu 29. godine pr. Kr., kad su tijekom tri uzastopna dana obilježene pobjede nad Panoncima, Delmatima, Japodima i njihovim susjedi­ ma (rat 33.-35. god. pr. Kr.), pobjeda kod Akcija (31. godine, protiv Marka Antonija i Kleopatre) i za osva­ janje Egipta (30. godine) (Dio, 51,21,5-9). Iz drugih izvora znamo za još tri trijumfa koje je Senat izglasao, a Oktavijan odbio: 25. god. pr. Kr. za pobjedu nad Kantabrima, Salasima i Germanima; 20. god. pr. Kr. za pobjedu nad Partima i povrat legijskog znakovlja, 8. god. pr. Kr. za Tiberijeve pobjede nad Germanima. 4.2. Legati su bili namjesnici, Augustovi izaslanici u pro­ vincijama, obično sa zemljopisno i vremenski točno određenim ovlastima civilnog ili vojnog dužnosnika. August je provincijama, u kojima je bilo potrebe za vojnom nazočnošću, sam upravljao putem namjesni­ ka. Kako je njihov pretorski imperij bio podređen Augustovu općem imperiju, i kako je samo August imao pravo auspicija, tj. tumačenje volje bogova prema letu ptica, to je njemu pripadala i čast koja je proizlazila iz uspješnih vojnih pohoda i drugih dosega njegovih podređenih. Stoga je on dobivao pravo trijumfa, pravo ovacije, pravo da ga se iskliče imperatorom i sve druge časti. Supplicationes su bile svečane molitve zahvalnice bogovima, koje je Senat izglasavao u povodu značaj­ nih sretnih događaja: jednostavnom računicom može se zaključiti daje svako takvo razdoblje suplikacija u 55

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

Augustovu čast prosječno trajalo oko 15 dana. 4. 3. Zarobljeni kraljevi i kraljevska djeca u trijumfalnoj su povorci imali posebno mjesto, jer su oni bili sim­ bolički najcjenjeniji plijen, s obzirom da su zlatnim lancima bili vezani za trijumfatorova kola. U Augustovim trijumfima na taj su se način ulicama Rima vodila Kleopatrina djeca (ona je sama počinila sa­ moubojstvo), zatim Aleksandar iz Emese, Adiatoriks, kralj Galačana, zajedno sa ženom i djecom, i drugi. Nazočnost pobijeđenih kraljeva ili članova njihove obitelji trijumfalnoj su povorci davali veće značenje i prestiž pobjedničkom zapovjedniku. 4.4. Konzulsku dužnost August nije obnašao svake godi­ ne (usp. popis konzula 31. god. pr. Kr. - 14. godine poslije Kr.), dapače je konzulom posljednja dva puta bio 5. 2. godine pr. Kr. kako bi u javni život svečano uveo svoje unuke Gaja i Lucija (usp. 14,1). Međutim, tribunske ovlasti držao je od 23. god. pr. K r., i od tada je tribunsku čast obnašao svake godine, pa se na­ znaka 37. puta odnosi na 14. godinu: to istovremeno datira nastanak posljednje i definitivne verzije teksta »oporuke« upravo u posljednju godinu Augustova života. Ove dvije dužnosti koje August posebno na­ glašava, konzulat i tribunska vlast, bile su mu važne u pojedinim razdobljima političkog život: Konzulat u doba oblikovanja novog sustava vlasti, a tribunska vlast onda kad je sustav trebalo održavati. Naime, tribunske ovlasti uključivale su s jedne strane pravo sazivanja Senata, a s druge strane pravo veta na od­ luke gotovo svih drugih dužnosnika i tijela. August je pažljivo brinuo za formu pravnoga sustava: on nije bio tribun, već je imao tribunske ovlasti (Dio, 53,32, 56

KOMENTAR

6), tako da su tribuni i dalje postojali, čime je August nastojao pokazati i dokazati kontinuitet republikan­ skoga sustava. 5.1. Senat je 22. godine pr. Kr. (dok su konzuli bili Marcel i Aruncije) više puta nudio Augustu diktaturu, ali ju je ovaj odbio. Dion Kasije pripovjeda da su to učinili jer je Rim snašla višestruka nesreća (Dio, 54, 1, 1-2): poplava, udari gromova, prijemčiva bolest i posljedična glad. Narod je vjerovao da su ga te nedaće pogodile zato što August i tada nije bio konzulom. Zato su ga htjeli proglasiti dikatorom i komesarom za opskrbu grada. Ovu je posljednju dužnost primio, ali diktaturu ne. Diktatura je i za republike bila izvan­ redna dužnost koja je sadržavala sve vojničke i civilne ovlasti. Dužnost se dodjeljivala u slučajevima velike pogibelji jednoj osobi na vrijeme od 6 mjeseci, iako su sve državne službe i dalje ostajale djelatne. Međutim, za Sule i Cezara u dva je navrata diktatura postala gotovo sinonimom za monarhiju, jer je dikator imao sve apsolutističke ovlasti, pa je vjerojatno zato August tu dužnost odbijao. Ona mu uostalom i nije bila po­ trebna jer je i bez nje tad već u svojim rukama imao sve druge važne dužnosti, koje su m u davale pristup gotovo svim polugama vlasti. Kad 23. god. pr. Kr. Au­ gust više nije želio obnašati konzulat (pod izlikom da želi omogućiti većem broju ljudi da obnaša konzulsku čast barem dio godine. Dio, 53,32,3), istovremeno je zbog poremećaja u opskrbi žitom u Rimu zavladala velika glad. Puk je držao da su ta dva događaja pove­ zana, pa ga je Senat pokušao nagovoriti (višekratno) da prihvati diktaturu, iako je August i sam pridonio rješenju žitne krize (vlastitim novcem), a svojega je 57

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

usvojenog sina Tiberija postavio na čelo službe koja je to morala nadzirati. August je te godine otputovao na Istok, gdje su ga izaslanici Senata i dalje uvjeravali da prihvati diktaturu, a pritisak se nastavio i po njegovu povratku u Rim. 5.2. U kasnorepublikanskom i ranocarskom Rimu, cura annonae bila je vrlo važna činovnička dužnost, jer se radilo o nadzoru nad opskrbom žitom, tj. hranom. Nestašica žita ili porast cijena značila je pojavu gladi među nižim plebejskim slojevima u gradu, koji nisu imali izvora prihoda, ali su zato igrali veliku poli­ tičku ulogu. To je moglo značiti izbijanje socijalnih nemira, pa je uredna opskrba hranom bila i vrlo važ­ no političko pitanje. Zato August ovu dužnost, koja mu je bila ponuđena iste godine, nije odbio, već ju je dapače i zadržao do kraja života. Besplatna podjela žita, vina i ulja, ili pak prodaja po povlaštenim cije­ nama odvijala se uz nadzor posebnih činovnika, a za Augusta je Senat propisao ždrijebni izbor povjeren­ stva s članovima pretorskog ranga. Kad je slijedeći put velika glad pogodila stanovnike Rima, 6. godine poslije Kr., nadzor je proširen i na nabavu žita, što je prije bilo prepušteno privatnim špekulatnima, a to je preuzeo prefekt viteškog ranga. U tekstu se spominje samo kriza u ospkrbi žitom 23. godine pr. Kr., a ova druga ne. 5.3. August je konzulat do 22. god. pr. Kr. obnašao jedana­ est puta, počevši od 43. god. pr. Kr.: pogotovo je zna­ čajno da je osam puta bez prekida svake godine bio konzulom od 31. do 23.godine pr. Kr., u razdoblju učvr­ šćenja državnog sustava kojega poznajemo pod imenom

58

KOMENTAR

principata. Nakon toga je tu nekada najvažniju dužnost obnašao samo još dvaput: 5. i 2. god. pr. Kr. (usp. ko­ mentar uz 4.1 i uz 14.1.). Stalni godišnji konzulat vje­ rojatno mu je bio ponuđen također 22. godine pr. Kr., nakon što je odbio diktaturu, i iz istih razloga, pa je i tu dužnost August odbio s istim razlozima. Annuum et perpetuum znači da su m u ponudili konzulsku často koja bi se automatski obnavljala svake godine. 6.1. Konzuli koji se datacijski spominju na početku glave dužnost su obnašali 19., 18. i 11. god. pr. Kr.: u te tri godine treba smjestiti senatske inicijative za dodjelji­ vanje izvanrednih ovlasti Augustu. Kako je već imao sve važne dužnosti u svojoj vlasti, mogao se u »opo­ ruci« hvaliti skromnošću, željom za očuvanje običaja predaka, tj. ustanova republike. Međutim, iako se iz Augustove formulacije može shvatiti da nije prihvatio biti curator legum et morum summa potestate solus, prem a Svetoniju i Dionu Kasiju to je i bio, prem a Kasiju dvaput po pet godina, prvi put 19. godine pr. Kr.(Dio, 54, 10, 5), a drugi put 12. god. pr. Kr. (Dio, 54, 30,1), a po Svetoniju čak i doživotno. Augustovo ćudoredno zakonodavstvo obuhvaćalo je zakone u vezi s preljubom, pohlepom, korupcijom; odredio je imovinske vrijednosti za senatore (Dio, 54, 17, 3); ustanovio je pogodnosti za oženjene, a ograničenja za neženje, kako bi pospješio sklapanje brakova (Lex Julia de maritandis ordinibus; Dio, 54, 16, 1-2). Go­ dine 9. god. po Kr. na Augustov je poticaj donesen zakon (Lex Papia Poppaea) o ograničenju prava na­ sljeđivanja neoženjenih muškaraca između 25. i 60. godine života (kod žena od 20. do 50. godine). Kad su neženje zatražili ublažavanje odredbi toga zakona, 59

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

August im je održao dugački i patetični govor (Dio, 56,1-9). Promotrimo li bolje latinski izvornik, August samo kaže da nije prihvatio nijednu dužnost koja bi bila protivna tradiciji, a ne da nije prihvatio ono što mu je bilo ponuđeno. Briga o moralu bila je u repu­ blikansko doba dio nadležnosti cenzora, a poznato je da je August imao u više navrata cenzorske ovlasti, te daje provodio popise pučanstva (usp. 8, 2-4). 6.2. Sve važne državničke odluke, pogotovo one vezane za unutrašnju politiku, August je donosio pokrivajući se ovlastima plebejskog tribuna. Tribunat je bio temelj njegove vlasti, što i sam priznaje u ovoj rečenici. Usp. Dio, 53, 32, 5. Sudrug u dužnosti bio mu je najprije Marko Vipsanije Agripa od 18. do 13. godine.pr. Kr„ a zatim Tiberije: 6. god. pr. K r., i potom od 4. god. poslije Kr. na deset godina, do 13.god. pr. Kr. Agripa je preminuo odmah nakon što mu je 13.godine pr. Kr. dužnost produžena za još pet godina, a Tiberije je 13. godine također dobio još jedan »mandat«, ali je već slijedeće godine naslijedio Augusta. 7.1. Trijumvirat za uređenje države bilo je trojno tijelo za sređivanje prilika unutar rimske države, utemeljeno 43. god. pr. Kr. za političku i vojničku borbu pro­ tiv stranke koju su vodili Cezarove ubojice na čelu s Brutom i Kasijem. Tu je dužnost, zajedno s Markom Antonijem i Lucijem Lepidom, Oktavijan obnašao deset godina (od 27. studenog 43. do 31. prosinca 32. god. pr. Kr. 7.2. Počasni naslov prvaka Senata August (Oktavijan) je dobio 28.godine pr. Kr., zadržavši ga do smrti. Bio je

60

KOMENTAR

to naslov koji mu je davao poseban položaj u Senatu, položaj kojega je prije njega obnašao najstariji i naju­ gledniji član toga tijela. August je tako mogao upravljati sjednicama i prvi iznositi svoje mišljenje i prijedloge. 7.3. Sve su vjerske dužnosti koje je August obnašao zgu­ snute u jednoj rečenici bez suvišnih pojedinosti, ali svrstane su po važnosti. Na vrhu vjerske, svećenič­ ke hijerarhije nalazio se vrhovni svećenik (pontifex maximus), u čiju je nadležnost pripadala briga za vrhovni državni kult i ukupni nadzor nad vjerskim životom. Oktavijan je pontifeksom postao već 48. god. pr. Kr. (s osamnaest godina), ali je vrhovnim svećenikom postao tek 11. god. pr. Kr. (Dio, 54, 27, 2), poslije smrti Lepida, koji je tu dužnost obavljao prije njega. Osim vrhovnog svećenika, od oko 41. g. pr. Kr. bio je augur (auguri su tumačili volju bogova po letu ptica i drugim prirodnim znakovima), od oko 35. g. pr. Kr. član kolegija Petnaestorice (quindecimvi­ ri sacrisfaciundis) koji su brinuli za sibilinske knjige i nadzor nad stranim kultovima, a od 16. g. pr. Kr. član kolegija Sedmorice gozbara (septemviri epulones) koji su brinuli za javne gozbe (epulae publicae - p ri­ ređivale su se za plebs prigodom vjerskih svečanosti, trijumfa i igara). Fratres Arvales, so-dales Titii, fetiales, bile su vrlo stare dužnosti, koje je August u provođe­ nju svoje politike restauracije tradicionalnog morala i načina života (mos maiorum) i osobno podržavao djelatnim učešćem u obredima. Međutim, nije dopu­ štao obnašanje egipatskih kultova u gradovima (Dio, 5 3 ,2 ,4; 5 4 ,6 ,6), dok je izrazito mnogo investirao u popravak i gradnju hramova tradicionalnih rimskih božanstava. 61

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

II - 8.1. Potreba za povećanjem broja patricija, tj. senatora, pokazala se u to vrijeme zbog smanjenja broja obitelji, odnosno pripadnika obitelji koje su pripadale patricij­ skom staležu i koje su činile članove Senata. Patricijat je tijekom Republike bio vrlo zatvorena društvena skupina, koja se vrlo nerado širila primanjem novih članova, a njihov broj je opao još i zbog građanskih nemira tijekom cijelog I. stoljeća pr. Kr. (proskripcije, ratovi). Postajalo je sve teže pronaći dovoljan broj pristupnika za najvažnije državne i vjerske dužnosti, pa je Oktavijan već 29. god. pr. Kr. dao izglasati za­ kon (Lex Saenia) kojim je bio ovlašten povećati broj patricijskih obitelji. To je, zasigurno, bilo i u funkciji stvaranja šireg temelja njegove vlasti odabirom poli­ tičkih istomišljenika iz nepatricijskih obitelji. Dion Kasije (Dio, 52, 42) kazuje da je Oktavijan 29. god. pr. Kr. kao cenzor s Agripom kao kolegom provjerio imovinski, moralni i politički status senatora, te da je od tada tisuću senatora mnoge izbacio iz njegovih re­ dova. Potom je imenovao nove članove Senata, koji su mu očito politički bolje odgovarali. Senatorima je za­ branio da bez privole samoga cara izađu izvan granica Italije, te im je i na druge načine ograničavao ovlasti, uglavnom u korist pripadnika viteškoga staleža, na koje se pretežno počeo oslanjati u novom ustroju dr­ žavne uprave. Znakovit je govor kojega Dion Kasnije stavlja u usta Mecenatu, koji daje savjete o političkim pitanjima ustroja države poslije 29. god. pr. Kr. (Dio, 52, 14-40): tekst je prepun elemenata koji upućuju na razvlaštenje Senata postavljanjem vitezova na sve važne nove dužnosti. 8.2. Augustova rečenica o »brojanju« Senata odnosi se na či­ njenicu daje triput priredio cenzorski popis stanovnika

62

KOMENTAR

države s procjenom imovine, pa je na temelju toga dao sastaviti nove popise senatora, isključivši iz njih one koji više nisu dosezali određeni cenz (najprije 400.000 sestercija, potom milijun sestercija, Dio, 54,17, 3; 54, 26,3-4), a uključujući u njih nove bogate pripadnike patricijskih obitelji. Svakako je i ovdje važnu ulogu imala politička podobnost. Drugo »čišćenje« Senata proveo je 18. god. pr. Kr na bizaran način (Dio, 54, 13-14), tako što je osobno izabrao trideset članova koji su na pločice napisali po pet imena onih koje su držali dostojnima da budu senatorima, a od svake se petorice ždrijebom izvlačilo jedno ime; izabrani su opet morali napisati po pet imena itd., sve dok nije bilo određeno šest stotina imena novih senatora. Ali i njih je August još provjeravao. Treće »brojanje« Senata proveo je 4. god. po Kr., ali tad je popisao samo one stanovnike Ita­ lije koji su imali imetak veći od 200.000 sestercija (Dio, 55,13,4-7). Lustrum je naziv za vjerski postupak kojim se simbolički dovršavao postupak popisa stanovništva i procjene imovine, što su obavljali cenzori. Širenje zna­ čenja te imenice doveo je do značenja - petogodišnje razdoblje između dva popisa. 8.3-4. Ovo su neobično važni podaci za antičku povijest i demografiju, jer August donosi točne, službene rezul­ tate popisa pučanstva tj. broj punoljetnih i punoprav­ nih muških stanovnika države. Prvi popis obavio je 28. godine pr. Kr. zajedno s Agripom, a zabilježeno je 4.023.000 stanovnika. Do drugoga popisa, 8. god. pr. Kr. zabilježen je porast od 170.000 stanovnika, a zatim do trećega, kojega je obavio u posljednjoj go­ dini života zajedno s posvojenim sinom i određenim nasljednikom Tiberijem, zabilježen je bitno veći po­ rast broja stanovnika od 704.000. Još je uvijek pitanje 63

Robert Matijašii: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

rasprave koji je kriterij uporabljen u popisivanjima, jer je jasno da se nije radilo o općem popisu svih sta­ novnika države, već samo rimskih građana (dakle bez stranaca, političkih obespravljenih autohtonih stanov­ nika pojedinih provincija, robova). 8.5. Kroz cijeli se tekst provlači Augustova težnja reva­ lorizaciji starih vrijednosti, vrijednosti predaka, kako u političkome smislu, tako i u očuvanju tradi­ cija rimskog načina života. Tako se i ovdje spominje donošenje novih zakona, a to se odnosi na zakone o ograničenju bogaćenja, o svetosti braka, o povećanju broja djece. I na druge je načine širio promičbu takvih shvaćanja, što je kao krajnji cilj imalo jačanje Rima i njegove države. Svetonije pripovijeda (Suet. Aug., 89) da je u Senatu čitao, a u narodu putem proglasa prepričavao govore Kvinta Cecilija Metela De pro­ le augenda (O povećanju potomstva; iz 131. god. pr. Kr.) i Publija Rutilija Rufa De modo aedificiorum (O ograničenjima građevina, iz oko 127. god. pr. Kr.), a na to se vjerojatno odnosi izraz exempla maiorum exolescentia. 9.1. August nije bio najboljeg zdravlja, pa to objašnjava toliku brigu moltivama za njegovu osobu. Prve igre u vezi s općim zavjetom upriličene su 28. god. pr. Kr. i otada su održavale svake pete godine. 9.2. Vjerski obredi za Augustovo zdravlje, obredi koje su obavljali pojedini građani ili čitave zajednice, uvod su u kult Augustove osobe, iz koje se rodio carski kult koji se ustalio osobito nakon njegove smrti, kad je proglašen božanstvom. Pulvinaria su bili jastuci na 64

KOMENTAR

koje su se postavljah kipovi božanstava pored žrtve­ nika na kojima su se prinosile žrtve. Apud omnia pul­ vinaria tako znači u prenesenom značenju »kod svih hramova«. 10.1. Carmen Saliare bila je svečana pjesma kulta boga Mar­ sa, koju su pjevali svećenici u svečanoj povorci; sta­ rost salijskog kulta (po tradiciji seže u vrijeme kralja Nume Pompilija) davala je poseban značaj činjenici da je jedna živa osoba, August, bila uključena u te molitve. To se zbilo vjerojatno 29. god. pr. Kr. Neprikosnovenost (sacrosanctitas) je bila osnovni imunitet plebejskih tribuna, jedan od temelja njihove političke moći. Augustu je sacrosanctitas kao doživotni privi­ legij dodjeljena već 36. god. pr. Kr. 30. god. pr. Kr. počeo je obnašati dužnost plebejskog tribuna, koja mu je dužnost dodjeljena od 23. godine pr. Kr. redovito svake godine do kraja života. 10.2 . Dužnost vrhovnog svećenika (pontifex maximus) Au­ gust je prihvatio tek po smrti Lepida, 13. godine pr. Kr. (Dio, 54, 27, 2) Ovaj ju je dobio u godinama nakon Cezarove smrti (Cezar ju je obnašao od 63. god. pr. Kr. do smrti), a August nije želio prekršiti osnovno pravilo da je ta vrhovna vjerska dužnost doživotna, i da je može obnašati samo jedna osoba (Dio, 49, 15, 3). Konzulska datacija određuje preuzimanje vrhovnog svećeništva s 12. god. pr. Kr. Zanimljivo je primijetiti da August ne spominje imenom Lepida, kao što nije izrijekom spomenuo niti Antonijevo ime u kontekstu u kojemu je govorio o trijumviratu. Navodno je bio neugodno iznenađen kad je Lepid bio 18. god. pr. Kr. u postupku izbora novoga Senata bio predložen za tu 65

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

dužnost (Dio, 54, 15, 7), ali zatomio je svoju srdžbu kad mu je predlagatelj ukazao na to da je Lepid le­ gitimni vrhovni svećenik, kojemu ni princeps to ne osporava. 11. Epizoda koju August opisuje na ovom mjestu odnosi se na njegov povratak s istoka 19. godine pr. Kr., gdje je nakon četverogodišnjeg uspješnog ratovanja (od 22. god. pr. Kr.) pokorio Parte, oduzeo im legijsko znakovlje koje su oni ranije zarobili Krasu i Antoniju (drukčije Dion Kasije: Dio, 54, 8, 1-3, usp dolje ko­ mentar uz 29.1), te uspostavio i ojačao rimsku vlast u tom dijelu svijeta. O žrtveniku ispred hrama Fortune Povratnice, kojega je August dao izgraditi u povodu svojeg povratka u Rim, kao i o svetkovinama u povo­ du toga, govori Dion Kasije (Dio, 54,10,3). Hram se nalazio kod Kapenskih vrata, na obroncima Ćelija, a izradio ga je Klaudije Marcel 208. god. pr. Kr. Kroz ta je vrata August ušao u grad, kopnenim putem iz Brundizija, gdje se iskrcao zajedno s Vergilijem: ovaj je nedugo zatim preminuo, a pokopan je u Napu­ lju (Mantua me genuit, Calabri rapuere, tenet nunc Parthenope). Kako bi onemogućio javno iskazivanje oduševljenja zbog svojega povratka, August je u grad ušao noću (Dio, 54,10,3). Augustalia, svetkovine koje su otada pripadale službenom kalendaru svetkovina (dies feriales), obilježavale su se 12. studenog svake godine, a uz svakogodišnje žrtvovanje na spomenu­ tom žrtveniku ubrzo su se stale priređivati i igre. 12.1. Taj Augustov povratak u Rim bio je obilježen do tada neviđenim činom: dio najviših činovnika i građana uputio m u se ususret, te time povećao značaj njegova povratka nakon uspješnog rata na Istoku.

66

KOMENTAR

12.2. Augustov povratak iz Galije, Germanije i Hispanije 13. god. pr. Kr. obilježen je drugim velikim činom, odlukom o gradnji velikog Žrtvenika mira (Ara Pacis Augustae), koji je potom bio posvećen 30. siječnja 9. god. pr. Kr. Žrtvenik je postavljen na Martovu polju, uz Via Flaminia, kojom je tada princeps ušao u grad putujući iz Galije. Bila je to samostojna građevina, od bijelog m ramora iz Carrare, koja je činila ljusku ograde samoga žrtvenika. S vanjske strane, uz sje­ verni i južni ulaz bile su po dvije alegorične scene iz rimske državotvorne tradicije (Tellus i Eneja su jedine dvije sačuvane). Gornji dio bočnih stijenki s vanjske su strane bile ukrašene povorkama ličnosti u togama: carska obitelj, svećenici, činovnici, građani, koji se pripremaju za čin žrtvovanja u čast uspješnog povratka Augusta iz provincija. Žrtvenik je rekon­ struiran temeljem novih istraživanja tridesetih godina 20. st. na izvornom mjestu uz Tiber. Odmah do njega kasnije je August dao izgraditi svoj mauzolej, gdje je bio pokopan, i ispred kojega su bila postavljena dva mjedena stupa s tekstom oporuke. 13. Zamršena struktura rečenice tako je oblikovana da što više naglasi upravo činjenicu da su vratnice hra­ ma boga Jana (Ianus), koje su se zatvarale samo kad je u državi vladao posvemašnji mir, bile za Augusta triput zatvorene, što je svakako bilo izmno dostignuće careve politike. Naravno, m ir je trebao biti posljedi­ ca pobjeda, jer samo nevođenje ratova nije značilo mir, ako su se legije pripremale za kakav vojni pohod radi smirivanja pobuna, osiguranja granica ili novih osvajanja: samo Pax Romana je pravi mir. Izraz ...pri­ us quam nascerer a condita urbe... označava također 67

KOMENTAR

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

jednu od osnovnih odrednica Augustove politike, jer podrazumijeva ono što je bilo vrlo rašireno u carskoj političkoj promičbi: daje Augustova vladavina poče­ tak novoga doba, nova era u razvitku države. Prema tradiciji, Janov hram je prije Augusta bio zatvoren najprije za vladavine kraja Nume Pompilija, a potom opet tek poslije prvog punskog rata, 235. god. pr. Kr. U tijeku posljednja tri desetljeća vratnice su zatvorene naprije 29. god. pr. Kr., poslije bitke kod Akcija, zatim 25. god. pr. Kr., nakon pobjede nad Kantabrima (Dio, 53,26, 5), te naposlijetku teći put negdje između 8. i 1. god. pr. Kr. Bio je to, naravno, simbolički čin, koji je trebao pokazati da je Rim nadmoćan nad svojim neprijateljima, unutar države i u okolnom poznatom svijetu. III-14.1. Gaj i Lucije Cezar bili su sinovi Augustove kćeri Julije i Marka Vipsanija Agripe, carevog prvog suradnika u mnogim poslovima vojne i civilne službe. Gaj je bio rođen 20. god. pr. Kr., Lucije 17. god. pr. Kr. August ih je posinio i predodredio za nasljednike, te ih je počeo i pripremati za obavljanje državničkih dužnosti (Suet, Aug. 64,2-3). Proglašeni su budućim konzulima u 15. godini života (dakle Gaj 5. god. pr. Kr., Dio, 55,9,9, a Lucije 2. god. pr. Kr., Dio, 55, 9, 10): stoga možda nije slučajno d aje nakon razdoblja 3 1 .-2 3 . god. pr. Kr. August konzulsku dužnost obnašao samo još 5. i 2. god. pr. Kr. - da bi ih on osobno mogao uvesti na forum); umrli su mladi: Lucije 2. god. poslije Kr. u Masiliji od bolesti, Gaj 4. god. poslije Kr. u Likiji, od posljedica ranjavanja u Armeniji (Suet., Aug. 65,2). Iuvenes mihi eripuitfortuna: to je jedino mjesto u tekstu koji pokazuje znakove osjećajnosti (usp. Suet., Tib., 23, gdje se navodi sličan tekst u Augustovoj oporuci).

68

ξ

14.2. Princeps iuventutis je kasnije postao uobičajeni naslov carevih sinova od trenutka oblačenja virilne toge, tj. od uključivanja u svijet odraslih. Time su bili predo­ dređeni za nasljednike, a dobij ali su i naslov Caesar. U tom smislu inicijacije i položaja u obiteljskoj hije­ rarhiji valja gledati i simboličko srebrno oružje koje im je poklonjeno. Naravno, ne treba posebno spomi­ njati činjenicu da je August tada počeo razrađivati sustav naslijeđivanja dužnosti prvaka, princepsa, t.j. određivanja nasljednika. Ne samo da je mlade posinjene unuke pripremao za državničke poslove, već je i političku javnost pripremao za nasljedni sustav vlasti unutar iste obiteljske loze. 15.1. S ovim poglavljem započinje nova tematska cjelina teksta, koji se više ne bavi častima i dužnostima, već donosi Augustove troškove za dobrobit države i na­ roda (plebs). Na prvome su mjestu pokloni u novcu učinjeni rimskom narodu {plebs, puk): prvi 44. god. pr. Kr. po izvršenju Cezarove oporuke, kad je i sam dodao još toliku svotu; drugi 29. god. pr. Kr. poslije bitke kod Akcija i osvajanja Egipta (Dio, 51,21,3); treći 24. god. pr. Kr. poslije kantabrijskog rata (Dio, 53,28,1-2). U sva tri slučaja August navodi izvor sred­ stava za te poklone u novcu. Slijede pokloni u žitu (frumentationes), koje je August darovao 23. god. pr. Kr., u dvanaest obroka, vjerojatno dvanaest mjeseci, te zaključuje s još jednim poklonom u novcu (nummi = sestertii) 12. god. pr. Kr., tj. kad je postao pontifex maximus, odnosno poslije sm rti M arka Vipsanija Agripe (Dio, 54, 29,4: po 400 sestercija). Posljednju rečenicu treba shvatiti na način da je broj ljudi koji su imali pravo na novčani ili žitni poklon bio svaki 69

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

put oko 250.000. HS je kratica za sestertium, osnov­ nu rimsku novčanu jedinicu, koja je izvorno vrijedila koliko i dva i po asa: od IIS, tj. I+I+S(emis), nastalo je HS. Congiarium je izvorno bila mjera za tekućine i žito (1/8 amfore, a amfora je imala oko 26 lit.), a potom je prešla u značenje vrijednosti poklona od 1/8 amfo­ re žita, a od toga u značenje poklona puku. Slična ili istovrsna podjela hrane ili novca koju su zapovjednici namjenjivali vojnicima naziva se se donativum. August je dakle svoju velikodušnost prema puku iskazivao na tri načina: poklonom u novcu iz svojih sredstava (pa­ trimonium - očevina, obiteljska sredstva), poklonom u novcu iz sredstava do kojih je došao prodajom plijena (ex bellorum manibiis), poklonom u žitu (frumentati­ ones) koje je opet od svojega novca kupio (frumento privatim coempto). 15.2. August je zatim ponovo 5. god. pr. Kr. podijelio nov­ čani poklon za još veći broj ljudi koji su pripadali gradskom plebsu, njih čak 320.000. Poklon se može vjerojatno povezati s dovođenjem Gaja Cezara na fo­ rum, što je označilo početak njihove kratke političke karijere: zbog toga je August obnašao te godine i kon­ zulat prvi put poslije gotovo dva desetljeća. Novčani poklon izražen je u denarima (1 denar = 4 sestercija, pa je 60 denara = 240 sestercija), vjerojatno zato što se odnosila na vrijednost godišnjeg frumentatio na kojega je svaki stanovnik grada Rima (plebs urbana, plebs frumentaria) imao pravo. Dijeljenjem žita osi­ guravao se društveni m ir m eđu najnižim slojevima puka, za koje su se priređivale i igre u amfiteatru. 15.3. Datacija u godinu petoga konzulata odnosi se na 29. god. pr. Kr., poslije proslave trostrukog trijumfa (Dio,

70

KOMENTAR

51,21, 5-8): nad Delmatima i Panoncima (pobjeda u ratu 35-33), za pobjede na moru, za osvajanje Egipta. I u ovom slučaju je izraz nummus - sestertius. Coloniae militum meorum - naseobine koje je August osnivao kako bi svojim isluženim vojnicima osigurao komad zemlje za bavljenje poljoprivredom. Briga princepsa za one koji su mu pomogli doći do vlasti vidljiva je iz us­ poredbe svote novca koju je njima poklonio tom prili­ kom: 1000 sestercija, dok je puku dodjeljivao po 400 ili 240 sesetercija. 15.4. August je još jednom puku poklonio svotu od po 60 denara (240 sestercija), rukovodeći se i ovoga puta kriterijem prava na dodjelu javnoga žita; on odm ah dalje objašnjava da se radilo o 200.000 ljudi. Javno žito (frumentum publicum) je sintagma koja označuje po­ djelu žita (annona) najsiromašnijim slojevima grad­ skog plebsa (proletarii): podjela je mogla biti besplat­ na ili po subvencioniranoj cijeni. Trinaesti konzulat odnosi se na 2 god. pr. Kr.: to je godina kada je Lucije Cezar uveden na forum. Istu je svotu novca August namijenio puku i tri godine ranije, kad je također ob­ našao konzulsku dužnost, a u povodu početka javno­ ga života drugoga njegova unuka. Gaja Cezara. Dion Kasije potvrđuje nam daje August 2. god. pr. Kr. ogra­ ničio broj primatelja javnog žita na 200.000, te da je svakom podijelio 60 denara. 16.1. Osnivanj em naseobina isluženih vojnika oduzimala se zemlja pojedinim zajednicama na području gdje je nastajo novi grad (colonia), pa je August mogao ponosno ustvrditi da je prvi i jedini (primus et so­ lus) do svog vremena isplatio lokalnim zajednicama 71

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

naknadu za oduzetu zemlju. On se poziva na dva trenutka u svojoj vladavini: 30. i 14. god. pr. Kr., kad je to učinio. 16.2. Godine koje su označene imenima konzula jesu 7., 6., 4., 3., i 2.pr. Kr., dakle pet godina tijekom kojih je August smjestio veliki broj veterana. In sua municipia deduxi: August ih je smjestio u municipije, zajednice iz kojih su potjecali. 17.1. Aerarium je državna blagajna, aerarium populi Ro­ mani, Aerarium publicum aerarium Saturni (jer se nalazila u Saturnovom hram u na Forumu) koja se punila porezim a na zemlju, trgovinu, carinam a i sličnim daćama; tako prikupljeni novac koristio se za javne potrebe, poput gradnje cesta, građevina, odr­ žavanje vojske, vođenje ratova i si. Od četiri prigode koje spominje August, iz drugih vrela znamo za tri situacije kad je August uplatio u državnu blagajno određene svote: 28. god. pr. Kr. (za priređivanje igara uz trijumfalne svečanosti), 16. god. pr. Kr. (za gradnju cesta) i 12. god. pr. Kr. (kad zbog potreba provincija Azija nije mogla uplatitis svoj dio poreza: August je to nadoknadio svojim novcem). Eos quipraerant aerario: oni činovnici koji su vodili državnu blagajnu; to su od 28. do 23. god. pr. Kr. bili praetorii (bivši pretori) s naslovom praefecti aerarii, od 23. god. pr. Kr. dva pretora (praetores aerarii). 17.2. August je vojničku blagajno osnovao 6. god. pr. Kr. (Dio, 55, 25, 2) uplatom svote od 170 milijuna sestercija, iz vlastite očevine (doslovno značenje riječi patrimonium) u svoje ime i u ime Tiberija, tad već 72

KOMENTAR

predodređenog za nasljednika. U tu blagajnu slijevala su se i druga porezna sredstva, kao novi porezi poput nameta od 5% na nasljedstva (vicesima hereditatium et legatorum), ili 1% na prodaju (centesima rerum vena­ lium). Blagajnom su upravljala tri prefekta (praefecti aerarii militaris) pretorske razine službe, koji su se birali ždrijebom na rok od tri godine, a imali su pravo na dva liktora. Dion Kasije kaže da je August obećao svake godine uplaćivati novac u vojničku blagajnu, a primao je doprinose i kraljeva i nekih zajednica, ali ne od privatnih osoba, građana (Dio, 55,25,3-4) Rok vojne službe ustanovio je August 13. god. pr. Kr. na 12 za pretorijance, a 16 za sve ostale vojnike (Dio, 54, 25,6), dok ga je potom 5. god. pr. Kr. povećao na 16 godina za petorijance, 20 godina za legijske službe i 26 godina za mornare. Čest je slučaj, međutim, bio da se taj rok produžavao, pa postoje vijesti i o 30 godina službe. Novčana nagrada za one koji su odslužili više od 20 godina bila je 16.000 sestercija za legionare, 20.000 sestercija za pretorijance. 18. Cum deficerent vectigalia - kad državni porezi nisu uplaćeni u svoti koja je bila predviđena. Ex horreo iz skladišta žita: horreum je naziv za građevinu u kojoj se skladištilo žito. August je takve poklone, izravno onima koji su imali pravo na državnu potporu u žitu i novcu, počeo dodjeljivati od 18. god. pr. Kr. Nije ja­ sno koliko puta, vjerojatno više od dvaput, s obzirom na neodređenost priloga tu m ... tum. Ovakva pomoć državnoj blagajni u trenucima kad se ona nije punila prihodima u dovoljnoj mjeri, bila je neizravna, za ra­ zliku od situacija opisanih u prethodnom poglavlju (17.1-2). 73

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

IV-19.1. S ovim poglavljem započinje nova cjelina teksta u ko­ joj se August hvali graditeljskom djelatnošću. Tu su ponajprije javne gradnje vjerskog karaktera (hramovi, svetišta, žrtvenici). Kurija je vjerojatno curia Hostilia, sjedište Senata, koju je August 29. god. pr. Kr. posve­ tio kao curia Iulia. Dion Kasije kaže da je Oktavijan 29. godi. pr. Kr. posvetio Julijevsku kuriju koja bijaše izgrađena u čast njegova oca, tj. Julija Cezara (Dio, 51,22,1). Halkidik je bila građevina nejasne namje­ ne, koja je kasnije nazvana atrium Minervae. I za to nam Dion Kasije na istome mjestu (51,22,1) donosi važan podatak kad kaže daje tom prilikom Oktavijan posvetio Minervin hram, koji da se drugačje zove Hal­ kidik. Apolonov hram na Palatinu započeo je Sekst Pompej, a dovršio August 28. god. pr. Kr. (Dio, 53,1, 3). Templum je hram, svetište izgrađeno na privatnoj zemlji, koji je stoga morao biti posvećen; s druge stra­ ne, aedes je svetište izgrađeno na javnoj zemlji, te nije morao biti podvrgnut obredu posvećenja. Palatin je August odabrao za gadnju svoje palače, pa je to postao praktički državni posjed: mjesto za gradnju hram a odredili su svećenici, jer je na to mjesto udario grom. Svetište božanskog Julija, na Forumu, dovršeno je 28. god. pr. Kr.; Gaj Julije Cezar je božanstvom proglašen 42. god. pr. Kr., a na mjestu toga hrama bilo je spaljeno mrtvo Cezarovo tijelo. Luperkal je bila prirodna pe­ ćina na padini Palatina, gdje je prema legendi Faustul pronašao Romula i Rema koje je othranila vučica; na tom se mjestu održavao kult Fauna Luperka, koji se kasnije izjednačio s grčkim Likejskim Panom: sveča­ nost Lupercalia bila je vrlo stara javna vjerska prired­ ba. Oktavijev trijem izgrađen je u spomen pomorske pobjede nad m akedonskim kraljem Perzejem 168.

74

KOMENTAR

god. pr. Kr., između Pompejeva kazališta i Flaminijskog cirka; kako je bio uništen požarom, Oktavijan ga je nanovo izgradio 33. god. pr. Kr., plativši troško­ ve plijenom iz rata s Delmatima. August je dopustio da se i dalje zove Oktavijevim imenom u čast obitelji Oktavija, kojoj je i sam - rođenjem - pripadao. U Rimuje postojao i Oktavijin trijem (pored Marcelova kazališta), prema Oktaviji, Augustovoj sestri. Pulvinar je doslovno uzglavlje, postolje za jastuke na kojima su se polazali kipovi božanstava; u ovom slučaju radilo se o postolju uz Circus Maximus, s kojega je August pratio igre (Suet., Aug., 4,6). 19.2. Ovo je nastavak nabrajanja Augustovih građevina iz prethodnog poglavlja (glagol je na kraju ove rečeni­ ce): svetiše Jupitera Munjonoše na Kapitoliju izgrađen je oko 31. god. pr. Kr. na mjestu ranije svete zgrade koju je po tradiciji izgradio Romul. Svetište Jupitera Gromovnika izgradio je August (posvećen 22. god. pr. Kr., Dio, 54,4,2) kao ispunjenje zavjeta iz kantabrijskog rata, kad je čudom izbjegao smrt od munje. Kvirinov kult obuhvaćao je štovanje diviniziranog Ro­ mula: August je novi hram sagradio na Kvirinalu na mjestu staroga, koji je bio izgrađen 293. god. pr. Kr.; ovaj je novi posvećen 16. god. pr. Kr. (Dio, 54,19,4), neposredno prije odlaska na višegodišnje putovanje u Galiju, Germaniju i Hispaniju. Kasije kaže da je gra­ đevina imala 76 stupova, te se smatralo da to nije bilo slučajno, jer je August poživio upravo toliko godina. Nastavak nabrajanja obuhvaća tri svetišta na Aventinu, jednome od sedam gradskih brežuljaka, na onome koji je bio najznačajniji (simbolički) pučanima: tu je August nanovo izgradio ili popravio tri građevine: 75

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

hram Minerve bio je sjedište udruženja pjesnika i glumaca (collegium scribarum histronumque); hram Junone Kraljice bio je izvorno posvećen 392. god. pr. Kr„ po zavjetu Marka Furija Kamila za vrijeme opsade Veja; prema nekim mišljenjima, hram Jupitera Slobo­ de (Libertatis) bio je izgrađen 238. god. pr. Kr. Svetište Lara (Lari publici) nazivalo se i Lararium·, to su bila niža božanstava - dobri duhovi prostora, zaštitnici kuća, zemljišta i raskršća (kasnije postaju zaštitnici gradova i države kao cjeline): Lararium se nalazio na području gdje se Sveti put (Sacra via) približava Forumu, gdje je kasnije izgrađen Titov slavoluk. Sve­ tište Penata bilo je u neposrednoj blizini, na jednom od uzvišenja Palatina, na Veliji: Penati su bili dobri duhovi kućnog ognjišta, čuvari zaliha hrane, ali su se u prenesenom smislu štovali i na razini države. Zna se da je hram Juventute (Iuventus, ne Iuventas), Mladosti, italskog božanstva koja se kasnije stopila s grčkom bo­ žicom Hebom, bio izgrađen 191. god. pr. Kr., a uništen u požaru 16. god. pr. Kr. (Dio, 54, 19, 7), dan nakon što je August otputovao iz Rima na dugo putovanje u Galiju, Germaniju i Hispaniju: ponovo gaje sagradio odmah po povratku. Maloazijski, frigijski kult Velike Majke - Kibele (Magna Mater, Magna Mater Deorum, Cybele) uveden je u Rim krajem III. st. pr. Kr., a hram joj je podignut 204. god. pr. Kr.; stradao je u požaru za Augustove vladavine, rekonstruiran je 3. god. posl. Kr. 20.1. Kapitolij (Capitolium) je bio središnji hram rimskog državnog kulta, u kojemu su se štovali Jupiter (Jupiter Optimus Maximu, Capitolinus), Junona i Minerva (kapitolinska trijada), na istoimenoj stijeni iznad Foruma, 76

KOMENTAR

s njegove zapadne strane. Legenda izgradnju hrama pripisuje Tarkviniju Prisku, ali je građevina stradala u požaru 83. god. pr. Kr. Rekonstrukcija je dovršena 69. god. pr. Kr., a izgleda da ga je August dao popraviti poslije oštećenja udarom groma 9. god. pr. Kr. Pompejevo kazalište izgrađeno je 55. god. pr. Kr. (dao ga je izgraditi Pompej veliki) - bilo je to prvo kazalište od kamena. August s ponosom ističe da nije želio ni na koji način na građevinama natpisom naglasiti či­ njenicu da ih je on dao popraviti o vlastitu trošku: to je skromnost koja se provlači na više mjesta kroz tekst »oporuke«, jer nije želio izbjeći da takve čine barem na taj način spomene. 20. 2. Rivi aquarum: vodovodni kanali, tj. izgrađeni kanali za opskrbu gradova vodom, koji su mjestimično bili ukopani u zemlji, a dijelom izdignuti iznad njezine razine, radi osiguranja slobodnog pada vode od izvo­ ra do potrošača: vodovodi su u rimskog graditeljstvu postali praktički vrhunac umjeća tehničke vještine građenja. Vetustate labentes: oštećeni starinom , tj. od vremena. Marcijev vodovod snabdijevao je Rim vodom iz doline rijeke Aniena: izgradio ga je Kvint Marcije Reks (Rex), pretor 146. god. pr. Kr. August je tom toku vode povećao kapacitet dodajući mu vodu sakupljenu između Tuskula i Albanskih brda (Aqua Augusta: Dio, 54,11, 7). 20. 3. Na Cezarovu forumu (Forum luli) i bazilici (basilica Iulia) August je dovršio ono što je Gaj Julije Cezar već bio doveo gotovo do kraja (profligare - gotovo učiniti). Bazilika se nalazila, što kaže i sam August, između Saturnova hram a (sjedište državne blagajne, 77

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

usp. gore pogl. 17) i hrama Dioskura (tj. Zeusovih si­ nova, Kastora i Poluksa): dakle na jugozapadnoj strani Foruma. Cezarov forum (Forum luli) nalazio se na sjevernoj strani forumskog kompleksa, te predstav­ lja početak njegova sustavnog širenja prema sjeveru i sjeveroistoku, te istovremeno čini jezgru kasnijeg urbanističkog razvitka središta Rima (tzv. Carski fo­ rumi - Fori Imperiali: Augustov forum, Vespazijanov forum, Nervin forum, Trajanov forum. Basilica Iulia stradala je u požaru, pa ju je August dao 12. god. posl. Kr. nanovo izgraditi na većoj površini (ampliatus eius solo), posvetivši je uspomeni na tada već preminule usvojene nećake Gaja i Lucija (usp. gore, pogl. 14): građevina se ipak i daklje nazivala Julijevskim ime­ nom. 20.4. Događaj koji se na ovom mjestu opisuje, poznat je i iz drugih izvora (Liv., 4, 20, 7 ? ; Hor. Od., 3, 6, 2-4), što znači da je na suvremenike ostavio vrlo snažan utisak: popravak 82 hram a svakako je bio velik (u financijskom i organizacijskom smislu) pothvat. Go­ dina šestoga konzlata odgovara 28. god. pr. Kr., dakle vremenu najveće Augustove javne djelatnosti, doba uspostave novoga sustava i njegove osobne vlasti. Ipak, on se tada još u dobroj mjeri »pokriva« senat­ skom odlukom (ex auctoritate senatus). 20.5. Sedmi konzulat August je obnašao slijedeće godine, tj. 27. god. pr. Kr. Tad je dao obnoviti cestu koja je Rim spajala s Ariminom (Rimini) na jadranskoj obali (Suet, Aug. 30). Bila je to jedna od legendarnih ce­ sta koje su Rim spajale s drugim dijelovima Italije, a izgradio ju je cenzor Gaj Flaminije 220. god. pr. Kr. 78

KOMENTAR

(zato Via Flaminia). Mulvijski (ili Milvijski) most na­ lazio se na toj cesti kod samoga ulaza u Rim (poznata je pobjeda Konstantina Velikoga nad Maksencijem u bitki kod Milvijskog mosta, 312. godine). Dion Kasije pripovjeda nam zamršeniju priču (Dio, 53,22,1-2): znajući da su ceste koje su vodile iz Rima bile zapušte­ ne, naložio je nekolicini senatora da ih o svom trošku poprave, a sam je preuzeo brigu o Flaminijevoj cesti. Ostale ceste nisu bile popravljene, nego tek kasnije, kad se sam August i za njih pobrinuo. To dalje vodi Diona Kasija prema objašnjavanju sličnosti i razlike između carevog privatnog imutka i državne blagajne, o čemu zaključuje da su se često preklapale (Dio, 53, 22, 3-4). 21.1. Hram Marsa Osvetnika središnji je dio Augustova foruma, koji se koncepcijski nadovezuje na Cezarov forum (Forum Iulii): posvećen je 2. god. pr. Kr. (Dio 55, 10), iako je rezultat Oktavijanova zavjeta još za bitke kod Filipa (42. god. pr. Kr.): i ratni plijen (ma­ nubiae) je upravo plijen iz te ključne bitke. Svetonije navodi da je forum bio malih dimenzija, jer da nije htio srušiti okolne privatne kuće (Suet. Aug. 56,5), što se uklapa u historiografski koncept Augustove skro­ mnosti. Naravno, tema osvete (Mars Ultor) bez pre­ kida se provlači kroz Augustovu političku promičbu, s obzirom na osvećivanje Cezarove smrti i uspostavu poretka kakvoga je on želio oblikovati. Marcel je bio Augustov nećak (sin Augustove sestre Oktavije) i zet, na kojega je neko vrijeme računao u dinastičkom smi­ slu, pomišljajući da mu povjeri nasljedstvo, ali je ovaj preminuo 23. god. pr. Kr. (Dio., 53,30,4-6). Mislilo se da je u Marcelovoj smri određenu ulogu mogla imati 79

KOMENTAR

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

Oktavijeva žena Livija, jer je u Augustovim očima Marcel uživao veće povjerenje od njezine djece; ali Dion Kasije je opravdava jer da je iste i naredne go­ dine mnogo ljudi um rlo od »lošeg zraka« (Dio, 53, 33, 4). Kazalište, poslije Pompejeva drugo kameno kazalište u Rimu, bilo je dovršeno 13. god. pr. Kr. (Dio, 54,26,1). I Svetonije spominje kazalište među onim građevinama koje je August dao izgraditi nomine ali­ eno, u ime drugih osoba (Suet. Aug., 29,4). Apolonov hram spomenut u ovoj rečenici nije onaj Apolonov hram na Palatinu iz prethodnog poglavlja (pogl. 19, 1), već stariji tzv. Sosijev hram u podnožju Kapitolija: značajni ostaci Marcelova kazališta i danas postoje. 21.2. Božanstvima se, tj. hramovima, poklanjao dio ratno­ ga plijena, što je August, suglasno svojim pobjedama i drugim uspjesima, obilato činio: ukupna poklonjena svota procijenjena je na oko milijim sestercija, a četiri spomenuta hrama bila su vrlo važna kultna mjesta u Rimu. Pretpostavlja se da je Vestin hram onaj kojega je August dao izgraditi na Palatinu, unutar svoje pa­ lače, 2. god. pr. Kr., kad je izabran u zvanje vrhovnoga svećenika. 21.3. Aurum coronarium je zlato koje se poklanjalo zapo­ vjedniku koji je zaslužio trijumf, za izradu vijenaca (coronae triumphales, c.aureae). Godine 29. pr. Kr. August je (tada još Oktavijan) vratio takve poklone municipija i kolonija u Italiji, a tako je postupio još nekoliko puta. Poznato je, međutim, da je u tim pri­ likama (vjerojatno u svim takvih situacijama) August primao aurum coronarium od provincijskih zajednica i samih provincija. Takav Augustov postupak bio je 80

dakle svojevrsni privilegij italskim zajednicama, gra­ dovima na području Italije.

/

22.1. Munera su bile one igre u kojima se prolijevala krv, dakle prave gladijatorske ugre. Takve je igre, koje su u njegovo vrijeme postale vrlo popularne. August priredio triput sam, a još pet puta u drugim p ri­ godama. Osim što su gladijatorske igre, uvedene u Rim - smatra se - iz Etrurije, bile privatne zabave i u funkciji nekih vjerskih svečanosti, postale su vrlo brzo zanimljive i za državu. August je tako »svoje« gladijatorske igre priredio 29. god. pr. Kr. u povodu posvećenja hrama Božanskog Julija (Dio, 51,22,4-9), 28. god. pr. Kr. u sklopu proslave pobjede kod Akcija (Dio, 53,1,5-6), 2. god. pr. Kr. u okviru svečanosti za posvećenje hram a Marsa Osvetnika (Dio, 55, 7-8), kojom je prilikom u cirku bilo ubijeno 260 lavova, a 36 krokodila u Flaminskom cirku; priređena je bila i rekonsturukcija pomorske bitke između »Atenjana« i »Perzijanaca«. Zatim je gladijatorske munera priredio 7. god. pr. Kr. za pogreb Lucija Menenija Agripe i 6. god. pr. Kr. u spomen Druza starijeg, Tiberijeva brata, dok za preostale tri prigode neznamo. August samo kaže d a je to učinio filiorum aut nepotum nomine: sinovi (pravi i posinjeni) bili su mu Gaj i Lucije, zatim Tiberije, te Agripa Postum, sin Augustove kćeri Julije i Agripe; nećaci su mu bili Germanik i Druz: Druz je bio Tiberijev pravi sin, a Germanik je bio sin Druza starijeg, Tiberijeva brata. 22.2. Ludi su bili zabavne igre u kazalištu i cirku (ludi scaecnici, ludi circenses) koje su se priređivale za puk: Au­ gust ih je organizira triput u svoje ime, još dvadeset tri 81

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

puta ih je platio iako su se održale pod imenom drugih državnih činovnika. Godine 17. pr. Kr. obilježene su Stoljetne igre (Ludi Saeculares: Dio, 54,18, 2), prema etrurskom običaju i po sibilinskim knjigama (svake 110 godine): one su tom prigodom iz perspektive svakodnevice zaista značile početak novoga stoljeća: građanski ratovi i nemiri na graniciama bili su zaključeni, vrata Janova hrama bila su zatvorena, a država je uživala u općem m iru (Pax Romana). August je bio magister (predstojnik) kolegija Pentaestorice (quindecemviri sacris faciundis), dok je Agripa bio običan član. Tije­ kom te svečanosti, od 31. svibnja do 3. lipnja, izvodio se Horacijev Carmen saeculare na Palatinu i na Kapitoliju: za to je bio uvježban zbor od 27 dječaka i 27 djevojčica iz patricijskih obitelji (omneses patrimi matrimique: koji su imali živa oba roditelja). Ustanovlje­ nje Marsovih igara smješteno je u 2. god. pr. Kr. (con­ sul XIII), zajedno s posvećenjem hram a M arsa Osvetnika (Mars Ultor), a nakon toga su se priređiva­ le svake godine u sklopu velikih svečanosti posvećenih Marsu, bogu rata. 22. 3. Venationes su bile borbe životinja između sebe. Pozna­ to je da su borbe afričkih divljih životinja bile prire­ đene 11. god. pr. Kr., u povodu dovršenja Marcelova kazališta: tada je ubijeno 600 životinja, a stanovnici Rima prvi su put mogli vidjeti živoga tigra u kavezu (Plin. Nat.hist., 8,17,65). Godine 2. pr. Kr. ubijeno je 260 lavova i 36 krokodila prigodom prvog izdanja Marsovih igara (ludi Martiales). Još 200 lavova ubije­ no je 12. god. posl. Kr., a podaci o drugim borbama životinja nisu poznati. Glede mjesta održavanja bor­ bi životinja, August navodi cirk, forum (u jednini) i 82

KOMENTAR

amfiteatre (u množini), iako je poznato da su u Rimu u njegovo doba postojala dva cirka (Circus M axi­ mus, Circus Flaminius), a i nekoliko foruma (Forum Romanum, Forum luli. Forum Augusti). Postojao je, međutim, samo jedan amfiteatar građen od kamena, kojega je izgradio 29. god. pr. Kr. Statilije Tauro: ipak, latinska se riječ (od grčkoga amphithiatron) koristila samo u množini, obzirom na tumačenje Izidora iz Sevilje (Etymol., 15,2,35) da je takva građevina sastav­ ljena od dva kazališta (amphiteatrum vero vocatum, quod ex duobus sit theatris compositum). U Rimu su postojali i drugi trgovi, fora koji su služili kao tržnice (forum boarium - za trgovinu govedim a,/ piscarium - za trgovinu rib o m ,/ vinarium - za trgovinu vinom, / olitorium - za trgovinu maslinovim uljem). 23. Prizor pomorske bitke (naumachia) održan je također 2. god. pr. Kr., prigodom posvećenja hram a Marsa Osvetnika, a za takvu priredbu iskopan je bazen du­ gačak oko 540 m, širok oko 360 m na desnoj obali Tibera (trans Tiberim - u odnosu na srdište grada), blizu mjesta gdje je kasnije August dao posaditi šumu (nemus) u čast Gaja i Lucija Cezara (poslije njihove smrti). Bazen je bio napunjen vodom iz jezera Martignano (lacus Alsietinum) vodovodnim kanalom du­ gim 33 km (Aqua Alsietina). Ukupno je bilo više od 60 lađa, od kojih 30 većih plovila s dva, odnosno tri reda vesala (biremes, triremes). Lađe su bile podijeljene u dvije skupine, koje su simulirale Atensku i Perzijsku flotu u bitki kod Salamine (480. god. pr. Kr.). Riječ naumachia stala je kasnije označavati kako simuliranu pom orsku borbu tako i mjesto njezina održavanja. Mjesto Augustove naumahije koristili su još carevi 83

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

Neron i Tit, a vodovod (Aqua Alsietina) služio je i za navodnjavanje poljoprivrednih površina zapadno od grada. 24.1. Neimenovana osoba koja je opljačkala hramove bila je Marko Antonije, koji je poslije bitke kod Filipa (42. god. pr. Kr.) prisvojio sve vrijedno iz hramova u gradovima azijske provincije. I ovdje se ponavlja Augustovo izražavanje perifrazom, neutralnim opisnim sklopom koji još više umanjuje značaj pobijeđenih političkih protivnika. To što je Antonje dragocjeno­ sti iz hramova privatim pos-sederat, znači da ih je iz Augustove pobjedničke perspektive protupravno pri­ svojio. Poznato je da su hramovi bili puni darova koje su vjernici poklanjali božanstvima, bilo kao zavjet ili kao zahvala za učinjenu milost. Na takve se hramske riznice odnosi ova rečenica koja ponovo potvrđuje njegovupiestas - pobožnost. 24. 2. Osamdeset srebrnih kipova je svakako velik broj, a da je August svoje kipove dao pretaliti i skupocjenu kovinu prodati, znamo i iz Svetonija (Suet., Aug., 52), koji izrijekom navodi Apolonovo svetište na Palatinu kao mjesto gdje su pohranjeni zlatni tronošci od nov­ ca koji je priskrbljen prodajom srebra. I to je bio oblik Augustove skromnosti: odričući se pretjeranog vanj­ skog sjaja štovanja njegove ličnosti, on je simbolički dao izraditi druge predmete koje je onda božanstvu posvetio za sebe i za one koji su ranije dali postaviti kipove. V - 25. l.N a ovome mjestu započinje pravo nizanje junačkih djela (res gestae), i to od pom orskih pobjeda nad gusarima koje je vodio Sekst Pompej, sin Pompeja

84

KOMENTAR

Velikoga. Naravno da je »čišćenje« Sredozemlja od gusara i pljačkaša raznih vrsta značilo neupitno sigur­ niju plovidbu morima, dakle povećanje pomorskog trgovačkog prometa. August se s pravom hvali da je tijekom rata protiv gusara vratio vlasnicima tako ve­ liki broj robova, jer su i oni predstavljali bogatstvo, odnosno kapital rimskog gospodarstva. 25.2. In verba iurare bila je najviša zakletva vojničke vjer­ nosti, koju je 32. god. pr. Kr. August (tada još kao Oktavijan) zatražio i dobio prije bitke kod Akcija, od cijele (političke) Italije i svih zapadnih provincija. Na kratkom popisu provincija nema Ilirika, koji m u je u političkom smislu također pripadao (poslije podjele interesnih sfera između njega i Marka Antonija). Koli­ ko je takva zakletva značila za kasniji politički razvitak rimske države nije potrebno posebno objašnjavati: i prije njega bilo je sličnih primjera zakletve vojnika svom zapovjedniku, a ne državi kao takvoj, ali to je u Augustovu slučaju bio početak njegove samovlade putem imperija (imperium) kao vrhovnog vojničkog zapovjedništva. August je tada postao gotovo simbol jedinstva države, a kako si je imperij produžio i na­ kon završetka rata, to je upravo 32. god. pr. Kr. pravi početak principata. 25.3. Velik broj senatora ne treba čuditi: tad ih je bilo oko tisuću. A da su mnogi senatori bili veoma ugledni, August potvrđuje činjenicom da ih je prije toga ili poslije toga čak osamdesetak obnašalo konzulsku dužnost. I svećenstvo je u Augustovoj političkoj promičbi imalo značajnu ulogu, s obzirom na važnost tradicije u Augustovom novom sustavu države.

85

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

26. 1. Provinciae populi Romani, službeni je naziv za pokra­ jinu, upravnu jedinicu izvan Italije; one se nazivaju »rimskog naroda« zato što je to sinonimni izraz za dr­ žavu u republikanskom ustroju, izraz kojega je August još zadržao u općoj uporabi (kao i Senatus populusque Rolmanus - S.P.Q.R.). Poznato je da su za Augustove vladavine proširene granice Germanije, Ilirika (koji je istovremeno podijeljen na Dalmaciju i Panoniju) i Makedonije (od koje je nastala Mezija); zatim Male Azije (gdje je nastala provincija Paflagonija), Sirije, Afrike. August je učvrstio granice na rubovima car­ stva, na najopasnijim mjestima je proširio rimsko pdoručje iz vojničkih razloga, radi učinkovitije obra­ ne: tako je u Germaniji isprva postavio granicu na Elbi, ali je nakon Varova poraza u Teutoburškoj šumi (9. god. poslije Kr.) granica postavljena na Dunavu i Rajni, gdje je ostala do kraja Rimskog carstva. 26. 2. Ime provincija Galija izrečene su u m nožini jer je jedinstveni prostor provincije Galije, koju je Cezar osvojio 49. god. pr. Kr., tada podijeljen u tri dijela: Gallia Lugdunensis, Gallia Belgica i Aquitania; i ranije je postojala Gallia Narbonensis, a Gallia Cisalpina je za Cezara postala dijelom Italije. Dva dijela iberskog poluotoka su Hispania Citerior i Hispania Ulterior, od Augusta transform irane u provincije Hispania Tarraconensis, Lusitania i Baetica. Germanija je u Augustovo vrijeme činila samo uski pojas na lije­ voj obali Rajne, pa je i formulacija na ovome mjestu unekoliko neodređena. Gades je Cadiz u Betici, na Atlantiku blizu Heraklovih stupova (Gibraltarskog prolaza); Albis je Elba, rijeka koja utječe u Sjeverno more južno od Danske, a teče gotovo usporedno s Rajnom i Dunavom. Međurječje te tri rijeke nije bilo

86

KOMENTAR

u trajnom posjedu rimske vojske: tijekom I. stoljeća posl. Kr. legije su zauzele samo duboko uvučeni džep između Dunava i Rajne, dok je ostalo bila slobodna Germanija. Augustovi vojni poduhvati kojima su te provincije smirene, pacificirane (provincias... pacavi), jesu Kantabrijski rat u Hispaniji 27. do 25. god. pr. Kr. (i drugo putovanje u Galiju, Germaniju i Hispaniju od 16. do 13. god. pr. Kr.), te Druzov rat u Germaniji od 12. do 9. god. pr. Kr. (Dio, 55,1) i Tiberijev pohod od 9. do 6. god. pr. Kr. Činjenica da za Galije i Hispanije kaže provinciae, a za Germaniju ne, upućuje na činjenicu da je zbog katastrofe u Teutoburškoj šumi (kad su Germani porazili Kvintilija Vara) situacija u Germaniji bila veoma teška: bila je to vojna provincija koju je održavala vojska sa sustavom utvrda na Rajni i Dunavu. 26. 3. U alpskom području August je u više navrata, između 35. i 6. god. pr. Kr., intervenirao radi pokoravanja po­ jedinih plemenskih zajednica, naročito u središnjim i zapadnim Alpama, gdje su ustrojene zasebne upravne jedinice (Alpes Cottiae, Alpes Maritimae, Alpes Graiae et Poeninae). Dva spomenika i danas svjedoče o zna­ čaju tih poduhvata: tropej u La Turbieu kod Monaca u Francuskoj, Augustov slavoluk u Suši (Segusio). I na ovom se mjestu August trudi prikazati svoje voj­ ne pohode kao nužne i pravedne, iako su se upravo planinska alpska plemena najduže odupirala romanizaciji, s obzirom na izoliranost njihovih planinskih dolina i otežanih komunikacija. 26.4. Cimbri su obitavali na području Jutlanda (Danska), Haridi južno od njih u sjevernoj Njemačkoj, Semnoni 87

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

KOMENTAR

nešto istočnije, između Elbe i Odre. Plovidba tim mo­ rima pretpostavlja obilazak danskoga poluotoka i ulaz u Baltičko more, te se August s pravom diči poduhva­ tom kojega prije toga doba Rimljani nisu poduzimali. Za vrijeme rata s Germanima, 5. god. pr. Kr„ rimsko je brodovlje oplovilo te krajeve, a predstavnici spo­ menutih naroda poslanstvima su zatražili naklonost rimske države. 26. 5. Duo exercitus = dvije vojske, dvije vojne skupine, vje­ rojatno dvije legije s pom oćnim postrojbama. Prva takva postrojba krenula je iz Egipta 25/24. god. pr. Kr. pod zapovjedništvom Elija Gala, prefekta Egipta. Arabia Eudaemon = Arabia Felix = Sretna Arabija: druga dva dijela Arabije nazivale su se Arabia Petraea i Arabia deserta. Arabia Felix se tako nazivala zbog kakve-takve poljoprivrede, a radilo se o zapadnom dijelu Arapskog poluotoka, duž Crvenog mora. Rimljani su kao provinciju oblikovali samo Arabiju Petrejsku, koja se tako zvala po gradu Petri (danas u južnom Jorda­ nu), dok su Arabia Felix i Arabia deserta ostale izvan rimske države. Dion Kasije pripovjeda kako je napre­ dovanje najprije bilo otežano zbog neke bolesti (Dio., 53,29,3-6), a potom su ih napali i lokalni stanovnici, tako da Elije Gal nije mogao zadržati vlast nad po­ krajinom. Rimska je vojska prodrla do Athlule (Dio., 53,29, 8), mjesta čiji smještaj nije poznat (Strab., 16, 4,24). Drugi vojni pohod započeo je 22. god. pr. Kr. (Dio, 54,5,4), pod vodstvom egipatskog prefetka Gaja Petronija, protiv Etiopljana koji su s juga bili prodrli u Egipat do Elefantine. Čuvši da se Petronije zaputio s vojskom prema njima, Etiopljani su se povukli, ali rimska kaznena ekspedicija svejedno je krenula za 88

njima dolinom Nila prema jugu, prodirući do Nabate (Napate), njihova glavnoga grada, kojega su i osvojili. Kako se poslije toga Petronije nije mogao povući, niti ostati s cijelom vojskom, ostavio je u zemlji Etiopljana samo garnizon, kojega su ovi ponovo napali, pa se egipatski prefekt morao vratiti s vojskom protiv njih, nakon čega su se Etiopljani predali (Dio, 54,5,6). 27.1.

Egipat je pripojen 30. god. pr. Kr., poslije bitke kod Akcija u kojoj su poraženi Marko Antonije i njego­ va družica i saveznica Kleopatra, egipatska kraljica, nasljednica dinastije Ptoleomejevića i posljednja u nizu egipatskih helenističkih vladara (od Aleksan­ dra Makedonskog, odnosno njegovog zapovjednika Ptolemeja I.). Poslije smrti Antonija i Kleopatre 30. godine pr. Kr. (Dio, 51,11-13), Egipat je postao po­ krajinom izvan provincijskoga sustava, pod izravnom Augustovom upravom. August je sve manje značajne provincije prepustio senatskoj upravi, sam je zadržao upravu nad bogatim i vojnički značajnim provincija­ ma. Među ostalim pokrajinama, Egipat je imao po­ sebno mjesto, jer je namjesnik, prefekt (praefectus) iz redova viteškoga staleža, imao vrlo velike ovlasti i bio je odgovoran samo caru. Prvi prefekt Egipta bio je Kornelije Gal, koji je smijenjen 26. god. pr. Kr. Stra­ teška važnost Egipta sastojala se u činjenici da su se u dolini Nila proizvodile velike količine hrane, od kojih je često ovisila i opskrba grada Rima i njegova brojnog stanovništva.

27.2. Armenia M inor bilo je u Augustovo vrijeme malo samostalno kraljevstvo izm eđu gornjeg toka rijeke Eufrata i crnomorske obale u sjeveroistočnoj Turskoj: 89

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

postala je rimska provincija. Armenia Maior (Velika Armenia) bila je pokrajina između današnje istočne Turske, Armenije i Azerbajdžana (od gornjeg Eufrata do rijeke Kura): taj dio za Augusta nije formalno pripojen, ali je utjecaj rimske politike bio presudan, kako se iz teksta vidi, i u odabiru vladara. Armenia Maior je za cara Hadrijana uključena u rimski provin­ cijalni sustav, ali ne zadugo. Godine 20. pr. Kr. (Dio, 54,9,4) bio je ubijen Artaks, kralj Velike Armenije, a Rimljani su otada uveli svojevrsni protektorat, »ime­ nujući« sebi vjerne vladare. Tigran II, Artaksov brat bio je odgojen u Rimu. Njegovim ubojstvom započela je na granicama Armenije intervencija Parta, pa je August u rat poslao vojsku pod zapovjedništvom posinjenog Gaja Cezara (Dio, 55,9,4), koji je rat uspješno priveo kraju, ali je u tim borbama bio ranjen, te je od posljedica nedugo zatim (2. god. pr. Kr.) i preminuo (usp. pogl. 14.1.). Posljednji Tigran u ovoj rečenici je Tigran IV, koji je po majci bio armenskoga kraljev­ skoga roda. 27. 3. Reciperavi: ponovo sam vratio (pod vlast rimske dr­ žave): Marko Antonije je u podjeli provincija s Augu­ stom, 40. god. pr. Kr. u Brundiziju, dobio na upravu najveći dio istočnih provincija, od Makedonije i Grčke do Kirenajke u Africi (granica između njihovih in­ teresnih sfera povučena je dolinom Drim a između Crne Gore i Albanije). Antonije je »svoje« provincije (Makedoniju, Ahaju, Pont, Bitiniju, Aziju, Kilikiju, Si­ riju, Cipar, Kretu i Kirenajku) razdijelio na upravljanje Kleopatri, njenoj djeci ili lokalnim vjernim autokra­ tima. Zato je August nakon poraza Marka Antonija »ponovo osvojio« ta područja, tj. vratio ih pod rimsku vlast. Bellum servile = robovski rat: tako August naziva 90

KOMENTAR

ratove kojima je je 38. i 36. god. pr. Kr. ponovo pripoji sebi Siciliju i Sardiniju, provincije koje je bio prisvojio Sekst Pompej: njegovoj vojski pridružio se veliki broj odbjeglih robova - odatle takav naziv rata. 28. 1. Augustove su kolonije u provincijama bile, među osta­ lima, Kartaga u Africi (Colonia Iulia Carthago - 43. god. pr. Kr., pojačana novim doseljenicima 29. god. pr. Kr.), Panhormus i Tauromenium na Siciliji (Panormo, Taormina - 36. god. pr. Kr.), Merida u Hispaniji Ulte­ rior (Augusta Emerita 25. god. pr. Kr.), Patras u Ahaji (Aroe Augusta Patrae oko 16. god. pr. Kr.) Naročito je intenzivna bila Augustova politika kolonizacije u Narbonskoj Galiji, gdje je oko 16. godine pr. Kr. osnovano dvanaestak novih kolonija. 28. 2. Plinijev popis (Nat.hist. 3, 46) italskih gradova s kolonijskim statusom obuhvaća 47 imena. Neka su od njih cezarijanske, neke trijumvirske, a neke sasvim sigurno Augustove; vrlo je vjerojatno da on donosi i kasnije podatke, iako je jezgra popisa nastala za Au­ gusta, pa se i odnosi na njegovo vrijeme. August je svojima mogao smatrati i barem neke kolonije koje su osnovane nakon bitke kod Filipa 42. god. pr. Kr., prema sporazumu s Markom Antonijem u Bononiji da će zemlja biti glavna nagrada legionarima (Luča i Firmum). Nekoliko je kolonija osnovao poslije pobje­ de nad Sekstom Pompejem kod Nauloha 36. god. pr. Kr, ali najveći broj kolonija nastao je poslije bitke kod Akcija 31. god. pr. Kr. I nakon uspostave novog susta­ va principata August je nastavio s osnivanjem novih naseobina. Treba napomenuti da nisu u svakom od ovih slučajeva osnivani novi gradovi, već su ponekad 91

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

veterani naseljavani u postojećim gradovima. Pola i Tergeste dvije su italske kolonije čije se osnivanje do­ nedavno pripisivalo Augustu, ali je danas uglavnom prihvaćena činjenica da se radi o cezarijanskim na­ seobinama. 29. l.Nije poznato u kojim je okolnostim a bilo izgubljeno znakovlje u Hispaniji i Galiji, ali znamo da je August (Oktavijan) 33. godine pr. Kr. vratio signa koja su u Dalmaciji, u ratovima s Delmatima, izgubili Gabinije 48. god. pr. Kr. i Vatinije 44. god. pr. Kr. Dok se za prva dva slučaja koriste zemljopisna imena, u trećem sluča­ ju primjećujemo etnik (Dalmateis = arh. za Dalmatis), što toj prigodi daje veći značaj. Za znakovlje koje je vratio od Parta, Dion Kasije (Dio, 54, 8,1-3) kaže da ih je Fraat vratio 20. god. pr. Kr. zajedno sa svim za­ robljenicima kako bi izbjegao Augustovu srdžbu, te da ih je ovaj primio kao da je Parte pobijedio u ratu. 29. 2. U ovom je slučaju August uspio bez rata, diplomat­ skim putem , pregovorima, vratiti u Rim znakovlje koje su rimskoj vojsci u više navrata u borbi oteli Parti: 53. god. pr. Kr. (Krasov pohod protiv Parta), 40. god. pr. Kr. (Antonijev legat Decidije Saksa), 36. god. pr. Kr. (sam Marko Antonije). Taj je njegov uspjeh opisan kako u književnosti (Vergilije, Horacije, Propercije), tako i u likovnim um jetnostim a (prikaz na oklopu Augustova kipa iz Primaporte, prikazi na novcu). Pe­ netrale ( is, n.) je unutrašnji dio svetišta u kojemu se nalazio kip božanstva, najsvetiji dio hrama; u stambe­ noj kući to je onaj dio u kojemu se štuju penati, dakle najintimniji kutak svetosti kuće.

92

KOMENTAR

30.1. I na ovome mjestu August naglašava jedinstvenost svojega poduhvata: nikada prije noga rimskoga voj­ nika nije stupila u zemlju Panonaca (između Save, Drave i Dunava): razloga ratu mogao je biti prodor panonskih i noričkih plemena u Istru, dakle na sam rub Italije, 16. god. pr. Kr. Zapovjedništvo vojskom August je povjerio vjernom Agripi, ali kad je ovaj preminuo na samom početku operacija 12. god. pr. Kr., naslijedio gaje Tiberije Neron (Dio, 54, 31, 2). Ratovanje je trajalo vjerojatno do 9. godine pr. Kr., otkad nema više vijesti o borbama. Nije to bio samo rat protiv Panonaca, već su se i Delmati više puta tih godina dizali na ustanak protiv rimske vlasti. Potom su ponovo 6-9. god. posl. Kr. Panonci i Desitijati po­ digli ustanak, suzbijanje kojega je vodili Tiberije i Germanik do 9. god. posl. Kr. Otada nema više vijesti o nemirima između Jadrana i Dunava. 30. 2. Dačani su obitavali na lijevoj obali Dunava na po­ dručju današnje južne Mađarske i Rumunjske, a zna se da su više puta prelazili rijeku za Tiberijevih borbi protiv Panonaca. Vojska pod zapovjedništvom Gaja Kornelija Lentula prešla je na lijevu obalu i u borbi je primorala lokalno stanovništvo, odnosno vladalački sloj Dačana da prihvate uvjete rimskog mira, s dogo­ vorom o uzajamnom nenapadanju. Takvu je politiku rimska država vodila tamo gdje nije imala posebnog izravnog razloga za osvajanje, ali je željela osigura­ ti granice. Tek je car Trajan početkom Il.stoljeća od Dakije oblikovao provinciju rimske države, što znači da ju je pripojio Carstvu. 31.1. Poznate su dvije prigode kad su do Augusta stigla poslanstva iz Indije, i to 25. god.pr. Kr. u Tarragoni i 20. god. pr. Kr. na Samosu. Trgovačke veze s Indijom 93

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

svakako su postojale u I. st. pr. Kr. i u I. st. posl. Kr., no one nikada nisu postale značajnije od razmjene eg­ zotičnih roba, poput mirodija. U ovom posljednjem dijelu Augustova teksta, sve se češće pojavljuje formu­ lacija jedinstvenosti: što nikada do tada nije viđeno, što se nikada prije nije dogodilo. 31. 2. Bastarni, pleme germanske skupine naroda, živjeli su oko ušća Dunava u Crno more; Skiti su obitavali južnu Rusiju, odnosno Ukrajinu, a Sarmati oko rijeke Don (Tanais). Hiberi i Albani živjeli su još istočnije, na Kavkazu između Crnog mora i Kaspijskog jezera, dok su Medijci (Medi, Međani) živjeli južnije, na gra­ nici Armenije i Perzije. Kad je August u hispanskoj Tarragoni 25. god. pr. Kr. primio indijsko poslanstvo, primio je i slično skitsko poslanstvo. 32.1. Na početku ove rečenice počinje šesti (VI) stupac teksta Augustove »oporuke« na anciranskom spomeniku. Kraljevi koji su kod Rimljana, odnosno Augusta na­ lazili utočište od neprijatelja i rođaka u dinastičkim borbama nisu bili malobrojni. Tiridat II je kraljevao od 36. god. pr. Kr. do 29. god. pr. Kr., svrgnuvši Fraata IV, ali je na isti način bio i maknut s prijestolja. Nije sa sigurnošću poznato na kojega se partskoga kralja Fra­ ata, sina Fraata, odnosi Augustov navod u nabrajanju kraljeva koje je udomio u Rimu: misli da se radi o sinu Fraata IV, koji je kao talac s drugim rođacima boravio u Rimu (usp. dolje, 32.2.). Artavazd je bio otac Tigrana II, kod Rimljana se sklonio poslije 31. god. pr. Kr„ a zatim mu je August dodijelio kraljevstvo Armenije Mi­ nor. Artaksar, kralj Adijabena, nije iz drugih vrela po­ znat, ali svakako pripada zemljama istočno od rimskih provincija. Augustova je politika imala mnogo posla 94

KOMENTAR

upravo u zemljama na istočnim rubovima države, u ze­ mljama koje nije formalno pripojio kao provincije, ali u kojima je imao snažan politički utjecaj. Na zapadu, imena kraljeva Rimljanima susjednih naroda također otkriva smjerove i zanimanje rimske vanjske politike za neka pitanja. Nije poznato kada su dva Britanca tražila utočište kod Augusta. Sugambri su germanski narod, a živjeli su izvorno na desnoj obali Rajne: sudjelovali su u ratovima s Rimljanima do 8. godi. pr. Kr., kad su ih Rimljani poslije više poraza pokorili i preselili u Galiju, dakle unutar granica rimske države. Markomani su bili dio Svevske narodnosti, germanske skupine naroda, odatle formulacija Markomana Sveva (tj. Markomana koji pripadaju Svevima, ili Svebima); ime kralja, Segimer, je nedokaziva pretpostavka, konstrukcija nekih izdavača teksta Augustove »oporuke«. 32.2. Fraat IV, partski kralj, predao je Augustu svoju djecu (Seraspadana, Rodaspa, Vonona i Fraata, zajedno sa ženama i djecom dvojice njih) kao taoce radi osigura­ nja prijateljstva s Rimom (prema drugim tumačenjima radi toga da na prijestolje postavi nezakonitog sina Frataksa). Dvojica sinova preminula su u Rimu; Vo­ nona je potom August postavio na prijestolje Partije, a Fraata je kasnije Tiberije postavio na isto prijestolje 35. god. posl. Kr. 32.3. Fides je »pouzdanost«, »stalnost«, »iskrenost«, moral­ na osobina koju su Rimljani sebi pripisivali, pogotovo u odnosu na druge narode. Fides je kao žensko božan­ stvo, personifikacija takve osobine, imala svoj hram, na Kapitoliju u Rimu pored hrama Jupitera, Junone i Minerve, a kao ikonografski motiv često se pojavljuje na rimskom carskom novcu. 95

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

33. Pariškoga kralja Fraata IV naslijedio je nezakoniti sin Frataks, kojega je imao s jednom ženom navodno italskog podrijetla; 4. god. pr. Kr. je Frataks svrgnut, a August je na prijestolje postavio Vonona, jednoga od zakonitih sinova Fraata IV, koji je do tada živio na rimskom dvoru (usp. gore, 32.2). Ariobarzana je na prijestolje medijske države postavio Gaj Cezar, po ovlaštenju, naravno, Augusta, 2. god. pr. Kr. (usp. gore 27. 2). 34. 1. Po završetku građanskih ratova, 28/27. god. pr. Kr. (šesti i sedmi konzulat), August je (tada još Oktavijan) postupno ukidao privremene mjere koje su uvodili trijumviri ili on osobno u njihovo ime. U si­ ječnju 27. god. pr. Kr. on se na svečanoj sjednici Se­ nata službeno odrekao svih ovlasti i dužnosti koje je obnašao. Time je praktički zaključio razdoblje pravno-političke nesigurnosti građanskih ratova, razdo­ blje koje je trajalo od 44. god. pr. Kr., pa i od ranije. To je značilo ponovno uspostavljanje punog repu­ blikanskog poretka u kojemu je Senat imao vrhovnu vlast koju je dodjeljivao vrhovnim činovnicima. Dion Kasije stavlja Oktavijanu u usta dugačak govor (Dio, 53, 3-10) kojim je princeps objašnjavao zašto vraća Senatu svu vlast. Naravno, već je Dionu bilo jasno da je to bila samo politička igra, jer čim je Senat izrasio svoje neslaganje s takvim Oktavijanovim postupkom, izražavajući na taj način želju da se uspostavi monar­ hija, Oktavijan je prvom svojom odlukom odredio da oni vojnici koji će činiti tjelesnu stražu moraju biti plaćeni dvostruko više od ostalih vojnika (Dio, 53, 11,5). Potom je provincije podijelio na one kojima će sam vladati i one kojima će upravljati Senat, kako 96

KOMENTAR

bi pružio privid podjele vlasti: zadržao je vlast nad važnijim i bogatijim provincijama. 34.2. Upravo zbog činjenice da je Oktavijan vratio Sena­ tu sve izvanredne ovlasti koje je imao do 28/27. god. pr. Kr., Senat mu je dodijelio počasni naziv Augustus (Uzvišeni, grč. Sebastos), koji mu je postao osobno ime, te kasnije službeno carsko ime (Dio, 53,16,8). Kažu da se želio prozvati Romulus, ali je brzo odustao od toga kad je spoznao koliko se to ime u puku pove­ zuje s kraljevstvom (Dio, 52,40,1-2). Osim toga, uz dovratnike njegove kuće na Palatinu posađena su dva lovora (odnosno na njih su mogli biti postavljeni lovo­ rovi vijenci). Corona civica - građanski vijenac - bila je najviše odlikovanje za vojničke zasluge, a sastojala se od vijenca hrastova lišća. Zlatni štit je bio postavljen u Julijevskoj kuriji, koja je malo prije toga bila izgrađena (usp. gore pogl. 19.1), pored žrtvenika i kipa božicde Viktorije. Četiri Augustove vrline (hrabrost, blagost, pravednost i milosrđe) opjevao je Horacije u odama. 34.3. Iako, dakle, August nije imao veće ovlasti od redovitih magistratura koje je obnašao, uglavnom s kolegama (jer većina je dužnosti bila kolegijalnoga tipa), bio iznad svih njih po autoritetu, po moralnom ugledu i dostojanstvu. August je naročito inzistirao na svojoj formalnoj jednakopravnosti drugim odličnicima na čelu rimske države, ali se smatrao princepsom, prvim po ugledu. Auctoritas nije u njegovu slučaju izvirala iz neke državničke konkretne dužnosti, već iz same nje­ gove osobe, iz njegovih zasluga za rimsku državu. On je obnašao redovite državničke dužnosti (consul, tri­ bunus plebis), ali kao redovite dužnosti, ne doživotno

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

(osim za tribunat, koji je praktički bio Augustova do­ životna dužnost: Dio, 53, 32, 5). Auctoritas je riječ u latinskom tekstu restituirana iz ulomaka M on.Ant., jer na Mon. Ane. nedostaje: prema grčkom prijevodu ranije se taj dio rekonstruirao s dignitas, obzirom da u grčkom jziku nedostaje izravni pojam za auctoritas. 35.1. Sveukupan rimski narod, na čelu sa senatorskim i viteškim staležom, proglasio je Augusta Ocem D o­ movine 5. veljače 2 god. pr. Kr. (trinaesti konzulat). Taj je naslov trebao biti upisan na svim hramovima (svetištima), na javnim građevinama koje je August u međuvremenu podigao (kurija, forum). M ih i.. po­ sitae - meni (u čast) postavljene (sc. kvadrige, četveropreg). 35. 2. Tekst završava datacijom, tj. izrazom trenutka u ko­ jemu je napisan (usp. i pogl. 4.1). To je moralo biti upravo u posljednjim tjednima njegova života. Ro­ đen 23. rujna 63. god. pr. Kr., August je preminuo 19. kolovoza 14. godine posl. Kr.: kako u ovoj »oporuci« spominje treći popis stanovništva (pogl. 8.1), koji je održan u svibnju 14. god. pr. Kr, te tridesetsedm u tribunatsku ovlast, koju je preuzeo krajem lipnja iste godine, dovršenje teksta treba smjestiti između kraja lipnja i početka kolovoza 14. god. pr. Kr. 1. Četiri kratke rečenice na kraju teksta Augustove »opo­ ruke«, koji uobičajeno nose zasebnu numeraciju (1 -4) poslije poglavlja 35, sastavljne su naknadno, kao svo­ jevrsni sažetak, ali bez pretenzija da bude cjelovit ili čak pregledan. Zato su pisane u trećem licu jednine, a ne - kao cijeli tekst »oporuke« - u prvom licu jed­ nine. Pretpostavlja se da je ovaj dodatak bio priređen 98

KOMENTAR

isključivo za prijepise teksta koji su imali biti postavlje­ ni u provincijskim gradovima. U ove se četiri dodatne rečenice, naime, sažeto ponavljaju samo neki podaci iz izvornoga Augustova teksta, a da kriteriji odabira tih podataka nisu osobito vidljivi. Zbrojni podatak sveu­ kupnih novčanih sredstava koje je August poklonio u tri navedene svrhe (državnoj blagajni kao bespovratnu pripomoć, rimskom puku ili isluženim vojnicima pri otpustu iz službe) iznosi nešto više od zbroja onih po­ dataka koji se navode u pogl. 15-18. Može se raditi o zaokruženju ili o tome da su u ovaj posljednji podatak uključene manje svote koje u tekstu nisu navedene. 2. Sažetak Augustove graditeljske djelatnosti preuzet je iz pogl. 19-21, ali bez vidljivih kriterija i drugači­ jim redoslijedom nabrajanja. Samo je spomen gaja, šume Cezara iz pogl. 23, u kojemu August spominje naumahije, u kontekstu gladijatorskih borbi koje je priređivao. Julijeva bazilika se ovdje spominje zajed­ no s građevinama koje je dao izgraditi, iako se radilo o rekosntrukciji starije građevine, koja je m eđutim očevidno gotovo potpuno nanovo izgrađena. 3. Takvo nabrajanje još nekih podataka, sada samo iz pogl. 20, 1-5, nastavlja se i u ovoj rečenici, podaci u kojoj su ograničeni na samo jedno poglavlje, iz kojega je već gore epitomator izvukao neke druge podatke (forum i baziliku). 4. Prvi dio ove rečenice proizlazi iz gornjeg Augustova teksta (pogl. 22-23), dok se podaci o novčanim dona­ cijama gradovima koji su bili u potresima i požarima teško oštećeni (što je sigurno bila česta pojava), kao i 99

KOMENTAR

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG A UGUSTA

o donacijama pojedincima, pa i senatorima, ne javljaju u tekstu »oporuke«, ali su načelno poznati iz drugih izvora (Dio, 54,30,3). Poznato je da je August, pone­ kad zajedno sa Senatom, davao jednokratne pomoći, zbog čega su ti gradovi tražili dopuštenje da koriste apelativ Augusta (Dio, 54, 23, 7-8). Uobičajenom tradicijom smatra se da se coloniae i municipia od­ nosi na gradove u Italiji, dok se pojam oppida koristi za gradove u provincijama. Augustova djelatnost u korist povincijskih gradova nije ušla u tekst »oporu­ ke« jer je ona bila namijenjena prvenstveno političkoj promičbi u Rimu, ali je dodana u ovom aneksu koji je bio uklesan u primjerke teksta izvan Italije. Drugi dio rečenice odnosi se na Augustovu darežlji­ vost prema onim senatorima koji su tijekom građan­ skih ratova bili izgubili dio svog imetka (Dio, 53, 2, 2; 54, 17, 3). Kako je za ulaz u Senat bio predviđen određeni imovinski cenz, takvi bi bili izgubili pravo na članstvo u tom visokom domu. Osim toga, im o­ vina je jamčila i obnašanje većine državnih dužnosti, tako da osiromašeni pripadnici uglednih obitelji nisu mogli obnašati najviše dužnosti. Dion Kasije kaže da je August 18. god. pr. Kr. najprije odredio da javnim dužnosnicima mogu biti samo oni kojima je imovina procjenjena na više od 400.000 sestercija. To je bila i granica za pripadnost Senatu, ali je kasnije podignu­ ta na milijun sestercija. Naravno, August je pomno pazio kome daje takve novčane poklone radi ispunja­ vanja cenzorskih kriterija, jer je mnoge zbog upitnih moralnih i političkih kvaliteta, ako su i zadovoljavali imovinom, bio izbacio iz Senata već 29. god. pr. Kr. (usp. gore bilješku uz 8.1.)

POPIS KONZULA (63. god. pr. Kr. - 14. god. poslije Kr.)

63. 62. 61. 60. 59. 58. 57. 56. 55. 54. 53. 52. 51. 50. 49. 48. 47. 46. 45.

44. 43. 42. 41. 40. 39. 38.

37.

100

M. Tullius Cicero - C. Antonius Nepos D. Junius Silianus - L. Licinius M urena M. Puppius Piso - M. Valerius Messala Niger L. Afranius Nepos - Q. Caecilius Metellus Celer C. Julius Caesar - M. Calpurnius Bibulus L. Calpurnius Piso - A. Gabinius Nepos P. Cornelius Lentulus Spinther - Q. Caecilius Metellus Nepos Cn. Cornelius Lentulus Marcellinus - L. Marcius Philippus Cn. Pompeius Magnus II - M. Licinius Crassus II L. Domitius Ahenobarbus - Ap. Claudius Pulcher Cn. Domitius Calvinus - M. Valerius Messala Cn. Pompeius Magnus III - Q. Caecilius Metellus Pius Scipio Ser. Sulpicius Rufus - M. Claudius Marcellus L. Aemilius Paulus - C. Claudius Marcellus C. Claudius Marcellus II - L. Cornelius Lentulus Crus C. Julius Caesar II - P. Servilius Vatia Isauricus Q. Fusius Calenus - P. Vatinius C. Julius Caesar III - M. Aemilius Lepidus C. Julius Caesar IV (solus consul et dictator) C. Trebonius - Q. Fabius Maximus - Caninius Rebilus C. Julius Caesar - M. Antonius M. Aemilius Lepidus - M. Antonius C. Vibius Pansa - A. Hirtius L. M inutius Plancus - M. Aemilius Lepidus II L. A ntonius - P. Servilius Vatia Isauricus II Cn. Domitius Calvinus - C. Asinius Polio L. Cornelius Balbus - F. Caninius Crassus L. Marcus Censorinus - C. Calvisius Sabinus Ap. Claudius Pulcher - C. Norbanus Flaccus C. Octavianus - Q. Pedius Caesar C. Carrinas - Pub. Ventidius M. Vipsanius Agrippa L. Caninius Gallus

101

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

36. 35. 34. 33. 32. 31.

L. Gellius Poplicola - M. Cocceius Nerva L. Cornificius Nepos - Sex. Pompeius Nepos L. Scribonius Libo - M. Antonius Nepos C. Caesar Octavianus II - L. Volcatius Tullus Cn. Domitius Ahenobarbus - C. Sosius Imp. Caesar Divi f. (C. O ctavianus) III - M. Valerius M. f. Messalla Corvinus M. Titius L. f. - Cn. Pomperius Q. f. 30. Imp. Caesar Divi f. IV - M. Licinius M. f. Crassus - C.Antistius C. f. Vetus - M. Tullius M. f. Cicero - L. Saenius L. f. 29. Imp. Caesar Divi f. V - Sex. Appuleius Sex. f. - Potitus Valerius M. f. Messalla 28. Imp. Caesar Divi f. VI - M. Vipsanius L. f. Agrippa II 27. Imp. Caesar Divi f. VII - M. Vipsanius L. f. Agrippa III 26. Imp. Caesar Divi f. Augustus VIII - T. Statilius T. f. Taurus II 25. Imp. Caesar Divi f. Augustus IX - M. Iunius M. f. Silanus 24. Imp. Caesar Divi f. Augustus X - C. Norbanus C. f. Flaccus 23. Imp. Caesar Divi f. Augustus XI - A. Terentius A. f. Varro Murena L. Sestius P. f. Quirinalis - Cn. Calpurnius Cn. f. Piso 22. M. Claudius M. f. Marcellus Aeserninus - L. A rruntius L. f. 21. M. Lollius M. f. - Q. Aemilius M ’. f. Lepidus 20. M. Appuleius Sex. f. - P. Silius P. f. Nerva 19. C. Sentius C. f. Saturninus - Q. Lucretius Q. f. Vespillo M. Vinicius P. f. 18. P. Cornelius P. f. Lentulus Marcellinus - Cn. Cornelius L. f. Lentulus 17. C. Furnius C. f. - C. Iunius C. f. Silanus 16. L. Domitius Cn. f. Ahenobarbus - P. Cornelius P. f. Scipio

KOMENTAR

9. 8. 7. 6. 5.

4. 3. 2.

1.

Nero Claudius Ti. f. Drusus - T. Quinctius T. f. Crispinus (Sulpicianus) C. Marcius L. f. Censorinus - C. Asinius C. f. Gallus Ti. Claudius Ti. f. Nero II - Cn. Calpurnius Cn. f. Piso D. Laelius D. f. Balbus - C. Antistius C. f. Vetus Imp. Caesar Divi f. Augustus XII - L.Cornelius P. f. Sulla - L.Vinicius L. f. Q. Haterius - C. Sulpicius C. f. Galba C. Calvisius C. f. Sabinus - L. Passienus Rufus C. Caelius - Galus Sulpicius L. Cornelius L. f. Lentulus - M. Valerius M. f. Messalla Messallinus Imp. Caesar Divi f. Augustus XIII - M. Plautius M. f. Silvanus - L. Caninius L. f. Gallus C. Fufius Geminus Q. Fabricius Cossus Cornelius Cn. f. Lentulus - L. Calpurnius Cn. f. Piso (Augur) A. Plautius - A. Caecina (Severus)

- L. Tarius Rufus M. Livius L. f. Drusus Libo - L. Calpurnius L. f. Piso Frugi (Pontifex) M. Licinius M. f. Crassus - Cn. Cornelius Cn. f. Lentulus (Augur) Ti. Claudius Ti. f. Nero - P. Quinctilius Sex. f. Varus M. Valerius M. f, Messalla Barbatus Appianus - P. Sulpicius P. f. Quirinus C. Valgius C. f. Rufus C. Caninius C. f. Rebilus - L.Volusius Q. f. Saturninus 11. Q. Aelius Q. f. Tubero - Paullus Fabius Q. f. Maximus 10. Africanus Fabius Q. f. Maxiumus - Iullus Antonius M. f.

1. C. Caesar Aug. f. - L. Aemilius Paulli f. Paullus - M. H erennius M. f. Picens 2. P. Vinicius M. f. - P. Alfenus P. f. Varus P. Cornelius Cn. f. (Lentulus) Scipio - T. Quinctius T. f. Crispinus Va­ lerianus 3. L. Aelius L. f. Lamia - M. Servilius M. f. P. Silius P. f. - L. Volusius L. f. Saturninus 4. Sex. Aelius Q. f. Catus - C. Sentius C. f. Saturninus Cn. Sentius C. f. Saturninus - C. Clodius C. f. Licinius 5. L. Valerius Potiti f. Messalla Volesus - Cn. Cornelius L. f. Cinna Magnus C. Vibius C. f. Postumus - C. Ateius L. f. Capito 6. M. Aemilius Paulli f. Lepidus - L. A rruntius L. f. - L. Nonius L. f. Asprenas 7. Q. Caecilius Q. f. Metellus Creticus Silanus - A.Licinius A. f. Nerva Silianus - Lucilius Longus 8. M. Furius P. f. Camillus - Sex. Nonius L. f. Quinctilianus L. Apronius C. f. - A.Vibius C. f. Habitus 9. C. Poppaeus Q. f. Sabinus - Q. Sulpicius Q. f. Camerinus M. Papius M. f. Mutilus - Q. Poppaeus Q. f. Secundus 10. P. Cornelius P. f. Dolabella - C. Iunius C. f. Silanus Ser. Cornelius Cn. f. Lentulus Maluginensis - Q.Iunius Blaesus

102

103

15. 14. 13. 12.

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

KOMENTAR

11. M’. Aemilius Q. f. Lepidus - T. Statilius T. f. Taurus L. Cassius L. f. Longinus 12. Germanicus Ti. f. Caesar - C. Fonteius C. f. Capito - C. Visellius C. f. Varro 13. C .Silius P. f. A .C aecina Largus - L .M unatius L. f. Plancus 14. Sex. Pompeius Sex. f. - Sex. Appuleius Sex. f.

KRONOLOGIJA AUGUSTOVA (OKTAVIJANOVA) ŽIVOTA 63.

59758 51750. 48.

45.

- 23. rujna, rođen je u Rimu kao Gaj Oktavije (C. Octavius) (Suet., Aug. 5, 1; 94, 5). Obitelj je podrijetlom iz Velitre (danas Velletri), 40-ak km jugoistočno od Rima (Suet., Aug. 6 , 1) - Umire mu otac Gaj Oktavije, rimski vitez i namjesnik Makedonije. Majka Atija kasnije se udala za Lucija Filipa (Nic. Damasc. 3) - Održao je posmrtni govor na pogrebu svoje bake Julije, koja je bila Cezarova sestra (Suet., Aug. 8). - 18. listopada, dodjeljena mu je toga virilis, bijela muževna toga, čime je pravno postao punoljetan (Suet., Aug. 8). - Gaj Julije Cezar ga usvaja i određuje za nasljednika. - Prati Cezara na pohodu u Hispaniju protiv Pompejevih sinova (Suet., Aug. 8; Nic. Damasc. 11-12), sudjeluje u bitki kod Munde (Suet.,

, >

Aug. 94,18).

- U listopadu Oktavijan je u Apolloniji Makedonskoj, na obali danasnje srednje Albanije. 44. - Ubojstvo Cezara (15. ožujka), Oktavijan odmah kreće na put prema Rimu. - Sredinom travnja je u Neapolu (Napulju) gdje se susreće s Ciceronom i Balbom (Cic. Att. 14,10). - Početkom svibnja vraća se u Rim, prihvaća i preuzima Cezarovo političko i moralno nasljedstvo, tako da dobiva ime Gaj Cezar Oktavijan (C. Caesar Octavianus). - Tijekom ljeta susreće se s Markom Antonijem; prve nesuglasice, te protiv njega skuplja vojsku (Res Gestae 1,1). 43. - U siječnju ga Senat uvrštava među svoje članove i dodjeljuje mu imperium (Res Gestae 1,2-3) - 14. travnja bitka kod Forum Gallorum (u Cisalpinskoj Galiji, danas Forlimpopoli), u kojoj je Antonije poražen. - 21 travnja bitka kod Mutine (danas Modena), Antonije je poražen, a stradala su oba konzula.

104

i 1

' '

i

|

’ , ,

- 24. svibnja Antonije i Lepid ujedinjuju snage. - Oktavijan s vojskom dolazi u Rim, te je 19. kolovoza izabran za konzula (prvi konzulat) (Res Gestae, 1,4). - U listopadu se kod Bononije (danas Bologna) sastaje s Antonijem i Lepidom. - U listopadu Oktavijan, Marko Antonije i Lepid u Rimu sklapaju savez, Drugi trijumvirat, koji je zakonom (Lex Titia) proglašen 27. studenog. Imaju mandat od pet godina. Tada je August abdicirao s dužnosti konzula. - Umire mu majka Atija (Suet., Aug. 61,2) 42. - Gaj Julije Cezar je 1. siječnja proglašen božanstvom (Divus Julius), pa je tako i Oktavijan postao Divi Juliifilius. - Rat u Grčkoj, dvije bitke kod Filipa (u listopadu i studenom) u ist. Makedoniji, gdje su Oktavijan i Antonije porazili Brata i Kasija (Res Gestae, 2,1). Cezar Oktavijan je bolestan i vraća u Brandizij (danas Brindisi) (App. BC, 4,106; 5,12). 41. - Dok je Antonije na Istoku, Oktavijan traži smještaj za islužene voj­ nike poslije bitke kod Filipa. Izbija rat s konzulom Lucijem Antoni­ jem, tzv. Peruzinski rat (App. BC, 5, Dio 48, Suet., Aug. 14), opsada Peruzije (danas Perugia). 40. - U veljači osvajanje Peruzije (Dio 48,17), pa Oktavijan nadzire cijelo područje Italije. - U Brandiziju se sastaju Oktavijan, Antonije i Lepid, sklapaju spora­ zum o podjeli interesnih sfera: Oktavijanu Zapad, Antoniju Istok, Lepidu Afrika. - Poslije 5. srpnja odlazi u Galiju i Hispaniju (Dio 48,20). - Antonije za ženu uzima Oktaviju, Oktavijanovu sestru. 39. - Trijumviri pregovaraju sa Sekstom Pompejem, priznaju mu vlast nad Sicilijom, Sardinijom i Korizikom - Oktavijan je oženio Skriboniju, koja m u je rodila jedinog potomka, kćer Juliju. - Marko Antonije uspješno ratuje protiv Parta. 38. - Nesporazumi između Oktavijana i Seksta Pompeja, Oktavijan pora­ žen u pomorskim bitkama kod Kume i Mesane (danas Messina). - U siječnju je oženio Liviju, koja je prije toga bila žena Tiberija Klaudija Nerona. U braku s Cezarom Oktavijanom rodila je Klaudijeva sina Druza, a njegov stariji brat Tiberije bio je rođen nešto prije [Livija će doživjeti 86 godina, a umrijet će 29. godine po Kr., 15 godina poslije Oktavijana Augusta], 37. - Sporazum Oktavijana, Antonija i Lepida u Tarentu za pomoć protiv Seksta Pompeja, obnova trijumvirata za još pet godina, tako da svaki od njih dodatno osnažuje svoju vlast u svojem dijelu.

105

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

- U bitki kod Nauloha (sjeveroistočna obala Sicilije) Oktavijan i Lepid porazili su Seksta Pompeja - Lepid pokušava zavladati Sicilijom, ali ga Oktavijan sprečava, odu­ zima mu Afriku i izbacuje iz trijumvirata (Lepid bježi u Aziju). - Marko Antonije je na Istoku poražen. - Oktavijanu dodjeljene tribunske ovlasti. 35. - Oktavijan vodi ratne operacije protiv Japoda i Panonaca. Osvaja gradine u Lici i dolazi do Segeste (App. Illyr. 4,16-24). 34. - Oktavijan vodi ratne operacije protiv Delmata (App. Illyr, 5,25-27). 33. - Oktavijanov drugi konzulat, ponovo se vraća u Dalmaciju (App. Illyr., 5 ,28). - Marko Vipsanije Agripa je edil, procvat graditeljskih zahvata - Oktavijan gradi Oktavijin trijem (Porticus Octavia) na Martovu polju, od plijena iz Delmatskog rata. 32. - Završava drugo petogodište trijumvirata - Antonije se odriče Oktavije zbog Kleopatre. Oktavijan upoznaje Rim s Antonijevom oporukom, kojom ostavlja Kleopatrinim sinovima znatne posjede, tako da se tota Italia zaklinje Oktavijanu na vjernost. (Res Gestae 25,2). - Oktavijan obnavlja hram Jupitera Feretrija na Kapitoliju. 31. - Oktavijanov treći konzulat. - 2. rujna bitka kod Akcija, na jonskoj obali Grčke. Marko Antonije i Kleopatra bježe u Aleksandriju. - Oktavijan ih slijedi preko Atene, Sama i Roda (Dio, 51,1-3). - Veliki požar u Rimu, uništeni su Cirk, hram Cerere, Libera i Libere, hram Nade (Spes). 30. - Oktavijanov četvrti konzulat, preuzima ga u Aziji. Vraća se u Italiju (Dio, 51,4,4). - Bitka kod Aleksandrije (Dio, 51,10). Ubija se najprije Marko An­ tonije (Dio, 51,10-11), apotom i Kleopatra (Dio, 51,11-15), Egipat je priključen rimskoj državi (Dio, 51,16-17). - Senat mu u Rimu dodjeljuje dodatne ovlasti (Lex Saenia, Dio, 51, 19-20). - Oktavijan odlučuje izgradnju slavoluka na Forumu. 29. - Oktavijanov peti konzulat, preuzima dužnost na grčkom otoku Samu, vraća se iz Egipta, preko Grčke i Azije u Rim. Prvi se put u Augustovo doba zatvaraju vrata Janova hrama. - Dodjeljen mu je doživotni naslov imepratora (imperator). - 13.-15. kolovoza Cezar Oktavijan proslavlja trostruki trodnevni tri­ jum f po povratku u Rim: nad Delmatima i Panoncima, za bitku kod Akcija, za osvajanje Egipta (Dio, 51,21,5-9).

KOMENTAR

36.

106

28.

27.

26. 25.

24.

- U Rimu su posvećeni hram Božanskog Julija (Divus Iulius), Julijevska kurija (Curia Julia) i Halkidik (Dio, 51,22). - Marko Kras ratuje protiv Dačana, Bastama i Meza (Dio, 51,23-27). - Oktavijanov šesti konzulat, provodi popis stanovništva i reformu Senata (Dio, 53,1-2). - Popravak osamdesetdva hrama u Gradu. - 9. listopada posvećen je Apolonovhram (Dio, 53,1,3). - Svečane igre u čast pobjede kod Akcija održane su na privremenom drvenom stadiju (Dio, 53, 3,4). - Gradi si grobnicu, mauzolej između Flaminijske ceste i Tibera (Suet., Aug. 100,9) - Oktavijanov sedmi konzulat. - 13. siječnja na sjednici Senata Cezar Oktavijan vraća Senatu i narodu sve izvanredne ovlasti (Dio, 53,3-10. - Po nagovoru Senata preuzima sve ovlasti, te uspostavlja kontrolu nad provincijama (Dio, 53,11-12). - 16. siječnja dobiva naslov Augustus (RG 34; Suet., Aug. 7; Dio, 53, 16,8), prokonzularni imperij za vladanje u provincijama s vojskom (Lex de imperio). Preustroj cijele države. - Popravak Flaminijske ceste od Rima do Arimina (danas Rimini), od vojnog plijena poslije trijumfa 29. godine (Dio, 53,22,1 -2). - Kreće u Galiju i Hispaniju, u rat protiv Astura i Kantabra, odakle se vraća 24. godine. - Augustov osmi konzulat. - Otkrivena zavjera protiv Augusta (Dio, 53,23,5; Plin. NH 36,14) - Augustov deveti konzulat - U Hispaniji je vrlo lošeg zdravlja (Dio, 53,25; Dio, 53,25,6-7; Veli. Pat. 2,90; Suet., Aug. 81; Flor. 2,33; Oros. 6,21). - Stvaranje provincija Tarraconensis (gl. grad Tarraco) i Lusitania (gl. grad. Emerita Augusta). - Augustov deseti konzulat vraća se iz Galije, Germanije i Hispani-

je 23. - Augustov jedanaesti konzulat, vraća ga senatu 1. srpnja, a dobiva doživotni prokonzularni imperij (maius et infinitum), kao i doži­ votnu tribunatsku vlast (Dio, 53,32,5). - Bolestan je, a pretrpio je i pokušaj urote i atentata (Dio, 53, 30, 1; 54,3; Suet., Aug., 81). - Umire Marcel, Augustov zet i vjerojatno mogući nasljednik (Dio, 53,30,4-6-31,3). 22. - U Rimu dolazi do nemira zbog poremećaja u opskrbi hranom, a August krizu rješava odbijajući dikaturu i doživotni konzulat, već kao curator annonae.

107

KOMENTAR

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG A UGUSTA

- Donesen zakon o reguliranju tržišta hrane (Lex Julia annonae) - Putovanje u Grčku, Malu Aziju i Siriju, radi uređenja istočnih pro­ vincija, odakle se vraća 19. godine. - Posvećen je hram Jupitera Gromovnika (Juppiter Tonans) na Kapitoliju (Dio, 54,4,2), zavjetovan za kantabrijske ekspedicije 26. god. 21. - Početkom godine August je na Siciliji, gdje nadgleda preustroj dis­ tribucije hrane za Rim (Dio, 54,6,1). U Rimu dolazi do svađe zbog izbora novih konzula. - Agripa ženi Juliju, Augustovu kćer. - August nastavlja putovanje prema Grčkoj (Dio, 54,7,1). 20. - Nastavlja putovanje prema Aziji (Dio, 54,7,4), a zatim se vraća na Sam u Egejskom moru (Dio, 54,9, 7). - Šalje Tiberija protiv partskog kralja Fraata, koji mu vraća vojno znakovlje (koje mu je obećao već 23. god.). - August donosi odluku o gradnji hrama Marsa Ukora na Augustovom forumu. - Preuzeo je dužnost vođenja brige o cestama oko Rima (curator vi­ arum), Dio, 54, 8,4). - Augustova kćer Julija rodila je sina Gaja (Dio, 54, 8, 5). 19. - 12. listopada vraća se s Istoka, posvećuje žrtvenik Sreće Povratnice (Fortuna Redux) (Dio, 54,10). - Ponovo se zatvara Janov hram. - August postaje nadglednikom ćudoređa (praefectus moribus) na rok od pet godina, te cenzor na isti rok (Dio, 54,10, 5). - U Brundiziju umire pjesnik Publije Vergilije Maron. - Agripa ratuje protiv pobunjenih Kantabra u Hispaniji (Dio, 54, 11). 18. - August reformira sastav Senata (lectio Senatus) (Dio, 54,13,1). - Započinju društvene i moralne reforme rimske države, brojnim novim zakonima s tradicionalističkim odredbama (Res Gestae 6,1; Lex Julia de adulteriis. Lex Julia de ambitu. Lex Julia de magistratibus; Dio, 54, 17,3; vjerojatno i Lex Julia de maritandis ordinibus). - Marku Agripi dodjeljene petogodišnje tribunske ovlasti (Dio, 54, 12, 4 ) - Otkrivena urota protiv Augusta (Dio, 54,15,1; 54,15,4). 17. - Augustova kći Julija rodila je sina Gaja, te je August posinio Gaja i Lucija Agripu, svoja dva unuka (Dio, 54,18,1). - 31. svibnja do 3. lipnja održavaju se Stoljetne igre (Ludi saeculares) na Martovu polju, početak novog doba. 16. - Putovanje u Galiju, Germaniju i Hispaniju, u pratnji Livije, Tiberija i Terencije, Mecenatove žene (Dio, 54,19), odakle se vraća 13. godine. Istovremeno je Agripa na Istoku.

108

15.

14.

13.

12.

11.

10.

- Ozbiljni i opasni vojni događaji na Rajni, nakon prodora germanskih naroda. - Popravlja Apijevu cestu ( Via Appia) i Salariju (Via Salaria). Posvećenje Kvirinova hrama na Kvirinalu (Dio, 54,19,4). - Osujećena zavjera protiv Augusta (Dio, 55,14,1; Seneca, De Clem. 1,9,2) - Augustovi vojskovođe Druz i Tiberije zaokružuju pacifikaciju alp­ skoga područja, Norik postaje dio rimske države. - August je još u Galiji (Dio, 54,21-22). - Vedije Polion oporučno je ostavio Augustu gotovo sve svoje posjede, koje je valjalo iskoristiti za javne gradnje. - Pokoreni stanovnici primorskih Alpa (Alpes Maritimae), ratovi s Panoncima (Dio, 54,24, 3). - U Rimu je veliki požar uništio Emilijevu baziliku i oštetio Vestin hram (Dio, 54, 24,2), kojega je valjalo popraviti. - August se vraća iz Galije, Germanije i Hispanije (Dio, 54,25,1). - Ustanovljen Žrtvenik augustova mira (Ara Pacis Augustae), započela njegova gradnja. - Svečano otvorenje Marcelova kazališta (Suet., Aug. 43,12; Dio, 54, 26,1). - Agripi obnovljene tribunske ovlasti; kreće u rat protiv Panonaca (Dio, 54,28,1). - 6. ožujka August je izabran za vrhovnoga svećenika (Pontifex Maxi­ mus, Res Gestae 10, 2), nakon Lepidove smrti godinu ranije (Lex Julia de Augusto pontifice maximo creando; Dio, 54,27,2). - August boravi u Ateni za Panetenejskih igara, vraća se zbog Agripine bolesti (Dio, 54,28,2-3).m - Krajem ožujka umire Marko Vipsanije Agripa. - Tiberije ratuje u Panoniji, a Druz u Germaniji i Galiji (Dio, 54,3133). - Donesen zakon o činovništvu (Lex Julia de magistratibus et equitibus; Dio, 54,30,2). - Tiberije uzima Juliju za ženu. - Tiberije ima uspjeha u Dalmaciji i Panoniji, a Druz u Germaniji (Dio, 54,32-34). - Još jedna reforma Senata (Leci/'o Senatus, Lex Julia de Senatu ha­ bendo; Dio, 54,35,1; Gell. Noct. Att. 4,10,1). - Umire Augustova sestra Oktavija (Suet., Aug. 61, 2; Dio, 54, 35, 4-5). - Nastavak ratova protiv Germana, Dačana i Delmata (Dio, 54, 36, 2). - Posvećenje Merkoruvao hrama i oltara na Eskvilinu.

109

KOMENTAR

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

9. - 30. siječnja posvećen Žrtvenik augustovog mira (Ara Pacis Augu­ stae).

8.

7.

6.

5.

2.

- Jupiterov hram na Kapitoliju oštećen gromom. - Donesen zakon o vodovodima (Lex Iulia de usu aquarum), 31. svibnja. - Druz, Tiberijev brat, s vojskom prodire u slobodnu Germaniju do Elbe, ali umire prije povratka na Rajnu (Dio, 55,1). - Otkrivena zavjera protiv cara (Dio, 55,4,4). - Treća reforma Senata (Lectio Senatus), popis stanovništva. - Gradu Rimu prošireno je područje uprave (Dio, 55,6,6), i podjeljeno je na 14 regija - Tiberije ratuje u Germaniji, s uspjehom. - Umiru Mecenat (Dio, 55, 7,1) i Kvint Horacije Flak. - Pakuvijevim zakonom (Lex Pacuvia de mense Augusto) mjesec sekstil (Sextilius) preimenovan u august (Augustus) (Dio, 55, 6, 7). - Tiberiju dodjeljen trijumf (1. siječnja), a potom se odmah vraća na rajnsko ratište. - Posvećeno svetište Sloge (Concordia) (Dio, 55, 8, 2). - U požaru stradao hram Kastora i druge građevine na Forumu (Dio, 55,8, 5) - Rođenje Isusa Krista (?), u Betlehemu, gradu u provinciji Judeji. - August bolestan u Rimu (Suet., Tib. 11,1). - Tiberiju dodjeljene tribunske ovlasti, ali se povlači u dragovoljno izgnanstvno na grčki otok Rod. - 1. siječnja, dvanaesti put konzul, predstavio je nasljednika Gaja Ce­ zara na Forumu u javnosti, koji je tada postao punoljetan (Dio, 55, 9, 9). - Trinaesti put konzul, predstavio je drugog nasljednika Lucija Cezara, mlađeg brata Gaja Cezara, na Forumu u javnosti, kad je ovaj postao punoljetan. - 5. veljače Augustu je dodjeljen počasni naslov Oca domovine (Pater Patriae).

- Posvećenje Augustova foruma i hrama Marsa Osvetnika (Mars Ul­ tor), s naumahijom. - Julijin skandal, stavljena je u kućni pritvor (Dio, 55,10,12-16) 1. - Gaj Cezar ženi Livillu, Druzovu kćer, a dodjeljen mu je prokonzularni imperij (imperium proconsulare) za istočne provincije, te dobiva zadaću riješiti armensko pitanje (Dio, 55,10,17-18). - Prestaje Tiberijeva tribunska vlast.

110

1. 2.

3.

-

Gaj Cezar i dalje je na Istoku (Dio, 5 5 ,10-10a). U Masiliji (Marseille) od bolesti umire Lucije Cezar (Dio, 55,11). Tiberije se vraća iz dragovoljnog izgnanstva. Donesen zakon o držanju i oslobađanju robova (Lex Fufia Caninia) Gaj Cezar je ranjen u opsadi Artagire u Armeniji (Dio, 55, 10a,

6- 8). 4.

- Gaj Cezar umire u Maloj Aziji, na putu iz Armenije u Italiju, od ranjavanja prethodne godine (Dio, 55, 9). - August posinjuje Tiberija (postaje Tiberius Caesar) i jedinog preži­ vjelog Agripinog sina Agripu Postuma. Tiberije posinjuje Germanika, sina svoga brata Nerona Klaudija Druza i Antonije Mlađe, kćeri Marka Antonija. Agripu Postuma ubrzo poslije sklanja u kućni pritvor. - Tiberiju dodjeljene desetgodišnje tribunske ovlasti, i odlazi u rat protiv Germana (Dio, 55, 13,2). - Treća reforma Senata (Lectio Senatus) (Dio, 55,13, 3) i popis gra­ đana. - Zakonom dodatno regulirana pitanja robova (Lex Aelia Sentia) (Dio, 55,13, 7). 5. - Veliki Tiberijev ratni pohod u Germaniji, dolazi do Elbe. 6. - U Iliriku izbija veliki ustanak Desidijata i Breuka (“Ustanak dvaju Batona”), u čijem se suzbijanju ističe Tiberije (Dio, 55,29-30). - August osniva vojnu blagajnu (aerarium militare; Dio, 55,25,1-6) i vatrogasnu službu (praefectura vigilum; Dio, 55,26,4-5). - U Rimu je zavladala glad (Dio, 55,26,1-3), koja je potrajala i naredne godine (Dio, 55,31). - Tiberije posvetio hram Kastora i Poluksa (Dio, 55,27,4). - Otkrivena zavjera Publija Rufa i drugih protiv Augusta (Dio, 55,27, 1-3; Suet., Aug. 19) 7. - Mladi Germanik surađuje s Tiberijem u suzbijanju ilirskog ustanka (Dio, 55,32,3). - 10. kolovoza posvećen žrtvenik Ops i Cerere. 8. - Između 8. i 14. god. ustanovljena prefektura za opskrbu hranom (praefectura annonae) na čelu s prefektom iz viteškoga staleža. - August je otputovao u Arimin (Rimini) kako bi bio bliže području ratnih operacija (Dio, 55, 34, 3) 9. - Skršen ustanak dvaju Batona u Iliriku (Dio, 56,11-17), odprovincije Ilirik oblikovane nove provincije Dalmacija i Panonija. - Tri legije pod zapovjedništvom Publija Kvintilija Vara potučene u Teutoburškoj šumi; August odustaje od osvajanja prekorajnske Germanije.

111

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

FONTES LECTIONUM

- Novi zakon (Lex Julia et Papia Poppaea) ograničava pravo nasljeđi­

10. -

11. 12. 13. 14. -

vanja neoženjenih muškaraca između 25. i 60. godine života, žena od 20. do 50. godine (Dio, 56,1-9). Tiberije na rajnskoj granici vodi uglavnom obrambene operacije (Dio 56,22-24) Posvećen hram Augustovske Sloge (Concordia Augusta) na Forumu (Dio, 56, 25,1) Tiberije na Rajni ustrojava obrambene sustave na granici (Dio 56, 25). Tiberiju je dodjeljen trijumf za pobjedu u Panoniji (ilirski usta­ nak) August je već onemoćao i sve teže obnaša državničke dužnosti, ali još predlaže zakone i uredbe (Dio, 56, 26-27) Marsove igre (Ludi Martiales) održane su na Augustovu forumu (Dio, 56,27,4). Posvećen Julijevski trijem (Porticus Julia) u čast Gaja i Lucija Cezara (Dio, 56,27, 5). 3. travnja August je napisao svoju oporuku (Suet., Aug. 101,1). Tiberiju obnovljena tribunska ovlast (Dio, 56,28,1), a preuzima i dio Augustovih ovlasti u upravi provincija. Posvećen Signum Justitiae Augustae. Germanik nastavlja ratovanje preko Rajne. 11. svibnja, treći popis stanovništva države. 24.-25. srpnja August i Tiberije napuštaju Rim (Dio, 55,29; Suet., Aug. 97,3), Tiberije za Dalmaciju, August za Kapri i Neapol. 9. kolovoza Tiberije kreće na put preko Jadrana, dostiže ga vijest o Augustovoj bolesti. 16. kolovoza Tiberije se vraća u Brundizij. 19. kolovoza August umire u svojoj vili u Noli kod Neapola (Dio, 56,29; Suet., Aug. 98-99)

- 17. rujna Senat Augusta proglašava božanstvom (Divus Augustus).

Sigla Ane. = M o n u m en tu m A ncyranum Ant. = M o n u m e n tu m A ntio ch en u m

Nota Testamentum principis Augusti, Res gestae Divi Augusti a M om mseno dic­ tum , in m onum ento lapideo A ncyrae invento, ut notum est, inscribitur. Fontes lectionum igitur non difFerentias ac variationes textus vetustate aut a scribis corrupti, sed restitutiones lacunarum , quas doctissimi philologi et historici explere conabantur, continent. Quasdam emendationes fragmenta Antiochiae inventa confirmari videntur. Auctores autem, quorum lectiones hic ostenduntur, in notis bibliographicis enum erati sunt.

Praef. Romani A n t: Rom. Anc Praef. Im pensarum A n t: inpensarum Anc Praef. Romae positae A n c : positae Romae Ant. 1.2 Eo n o m in e: Quas ob res Wolflinn; Ob quae Mommsen; Propter quae Bormann 1.2 Caio Pansa et Aulo H irtio : C. Pansa A. H irtio Diehl 1.2 ententiae dicendae tribunes et im perium mihi d e d it: sententiae di­ cendae sim ul dans, et im perium m ihi dedit Diehl; simul dans sen­ tentiae ferendae et im perium m ihi dedit M om msen 1.3 constituendae creavit: constituendae caussa Markowski, Gottanka 2.1 necaverunt Gottanka, M alcovati: occiderunt M ommsen (1); inter­ fecerunt M om msen; trucidaverunt Ramsay - Premerstein, Gage 3.1 saepe gessi B orm ann: suscepi Mommsen; sustuli Cavedoni, Cantarelli 3.1 veniam petentibus Hirschfeld, Ramsay - Prem erstein, M alcovati: superstitibus M om m sen; deprecantibus Bergk; arm a ponentibus / pacem servatibus / pacis amantibus Haug; pacem petentibus C anta­ relli; veniam merentibus Markowski; vita superantibus Weber 3.3 ub Haug, Ramsay - Prem erstein: adacta M ommsen 3.3 adsignavi B o rm an n : a m e emptos M om msen 3.3 praem is militiae Bergk, Borm ann : praediis a me M ommsen 4.1 B is: C um autem Diehl

112

113

FONTES LECTIONUM

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

4.1 quibus Rau, M alcovati: quater Ramsay-Premerstein 4.1 Laurum de fascibus: I[tem saepe laur]us M ommsen 4,4

et eram septim um et tricensim um tribuniciae potestatis: et agebam septim um et trigensim um annum tribuniciae potestatis. Diehl:

5.1 mihi delatam et a populo et a se n a tu : mihi datam a populo et sena­ tu M ommsen; a populo ... oblatam Wolfflin 5.2 Non sum deprecatus A n t: non recusavi Mommsen; Non recusavi in sum m m a Shipley 5.2 intra dies paucos : intra paucos dies Wolfflin, Seeck; paucis diebus M ommsen 5.2 liberarem : liberarim Markowski, Malcovati 5.3 Consulatum quoque tum annuum et perpetuum mihi delatum non recep i: Consulatum tum datum annuum et perpetuum non accepi Shipley 6.2 geri Markowski, M alcovati: fieri Ramsay - Premerstein; curari Weber 11.8,2

Et in consulate : In consulatu M ommsen

8.3 Tum ite ru m : Iterum Shipley 8.4 t te rtiu m : Tertium Shipley

10.2 confluente A n t: coeunte tanta Shipley 10.2 fertur Mommsen, Ramsay - Prem erstein: naratur Seeck, Diehl, Groh, Malcovati 10.2 ante id tem pus fuisse, recep i: antea fuisse narratur Seeck 11.1 R educis: reduce M ommsen 11.1 eo d ie : eo Bormann 1,1 red ieram : redi Shipley 12.1 Ex senatus au ctoritate: Senatus consulto eodem tem pore Malcova­ ti, Shipley 12.2 Tib.Nerone et P.Quintilio A n t: Tib.Nerone P.Quintilio Anc 13.1 p riu sq u e: prius quam Malcovati, Shipley 15.3 E t: In Shipley 16.2 C. Antistio et D. Laelio cos. A n c : consulibus Ant 16.2 deduxi Haug, M alcovati: remisi M om msen 16.2 circiter: libenter Shipley 17.1 quingentiens A n c : quingenties A nt 17.2 consulibus: cos A nt 18.1 tributus Ramsay - P rem erstein: tesseras Gottanka 18.1 horreo: aere Shipley 20.2 Marcia appellatur A n c ; appellatur Marcia Ant

8.5 novis a m e auctore latis m u lta : novis latis m ulta M ommsen; novis latis complura Diehl, Ramsay 8.5 nostro saeculo red u x i: nostro usu reduxi M ommsen; nostro usu re­ vocavi Diehl, Shipley; restitui, sanxi, emendavi, correxi alii

20.4 ex auctoritate A n t: ex decreto M om msen 20.5 Arim inum refeci Gage, W eber: A rim ino tenus Mommsen (1), Ram­ say - Premerstein; A rim inum Malcovati 20.5 M in u ciu m : M inucium feci Malcovati

8.5 tradidi Ramsay - Premerstein, M alcovati: proposui Wolfflin

21.1 aedem A n t: aede Anc

9.1 pro valetudine: pro salute Scheid

21.2 HS A n c : sestertium Ant

9.1 uscipi Ant., Ramsay - Premerstein, Mommsen, M alcovati: suscipe­

22.1 quinquiens A n t: quinquens Anc

re Gottanka 9.1

22.1 spectaculum A n t: spectaclum Anc

conlegia A n t: collegia Anc

9.2 cives unanimiter continenter: cives sacrificaverunt semper Mommsen

22.2 saeclares Anc, Ant 22.2 lege m e c u m : mecum Malcovati, Gage

10.1 perpetum A n t: Anc spatium habet pro perpetuum

23.1 ducenti (pro: ducentos!) A n c : M CC Ant

10.1 per legem : lege Mommsen:

24.1 quadrigeis A n c : quadrigis A nt

10.2 habuerat Ant, R am say: habui Mommsen

24.1 XXC A n c : octoginta Ant

10.2 Q u o d : Cepi id M om msen

26.2 provincias A n t: providas Anc 26.2 claudit Ramsay - Premerstein, Gottanka, Malcovati: includit M om m ­

10.2 aliqod post annos A n c : post annos aliquod Ant 10.2 qui civilis m o tu s: dem um , qui id tum ultus Ramsay

114

sen, Gage; cingit Weber

115

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

26.3 ad Tuscum Mommsen : usque ad Tuscum Malcovati 26.3 pacari feci Mommsen : pacificavi Wolfflin, Malcovati

BIBLIOGRAFIJA

26.5 magnaeque Mommsen : maximaeque Ramsay - Premerstein 26.5 usque in fines Malcovati: usque ad fines Mommsen 28.1 mea auctoritate Wolfflin, Weber: meis auspicis Mommsen; me auc­

tore Ramsay - Premerstein 29.1 reciperavi Gage; recepi M om m sen 32.1 Tinncomius per numismata restituit Sandys 32.1 .. .u s: Segimerus (?),Wolffiinus quod accipit Malcovati 32.3 p.R. Anc : p.Rom. Ant. 34.1 potitus Mommsen : potens Ant, Scheid, Botteri 34.2 vestiti Mommsen : velati Wolfflin; vestiti sunt Malcovati 34.2 et clupeus Ramsay - Premerstein : atque clupeus Gottanka

BERGK H., Augusti rerum a se gestarum index cum Graeca m etaphrasi, Gottingen 1873. BORMANN E., Bemerkungen zum schriftliches Nachlass des Kaisers Au­ gustus, »Marburger Programm«, M arburg 1884. BOTTERI P„ L’integrazione mom mseniana a Res Gestae Divi Augusti 34,1 ‘potitus rerum om nium ’ e il testo greco, Zeitschrift fiir Papirologie und Epigraphik, 144, 2003, 261-267.

34.4 Impensa pecunia Mommsen : Impensa praestita Wolfflin

BRUNTP. A.,MOORE J. M., Res Gestae divi Augusti: The Achievements of the divine Augustus, Oxford 1967.

34.4 coloniis, municipiis, oppidis Premerstein : colonis in Italia, oppidis in provincis Gottanka

CANTARELLI L., L’iscrizione di Ancira, »Bullettino della commissione archeologica comunale di Roma«, Roma 1889.

34.3 auctoritate A nt: dignitate omnes alii

CAVEDONI C., II m onum ento ancirano di Cesare Augusto illustrato coi riscontri delle sue medaglie, »Opuscoli religiosi, literari e morali«, II, VI, M odena 1865. DIEHL E., 1935, Res Gestae divi Augusti. Das M onum entum Ancyranum, »Kleine Texte fur Vorlesung und Obungen«, Berlin 1935. ECK W., La riforma dei gruppi dirigenti Ibrdine senatorio e lordine equestre, u: Storia di Roma, II: L’impero mediterraneo, 2 :1 principi e il mondo, Torino 1991,73-118. EHRENBERG V., JONES A. H. M„ D ocum ents Ilustrating the Reigns of Augustus and Tiberius Oxford 1949 (2.izd. 1976). GABBA E., L’impero di Augusto, u: Storia di Roma, II: L’impero mediterraneo, 2 :1 principi e il mondo, Torino 1991,9-28. GAGE J., Res Gestae divi Augusti, Paris 1935. GOTTANKA F., in »Blater fiir das bayerische Gymnasial-schulwesen«, 49 (1913), 62 (1926), 65 (1929), 66 (1930), »Philologus«, 90 (1935). GROH V , in »Atti dei III Congresso nazionale di Studi Romani«, vol. I, Roma 1935. HAUG F„ in »Bursians Jahresbericht iiber die Fortschritte der Altertumswissenschaft«, 66 (1890).

116

117

Robert Matijašić: DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA

HIRSCHFELD O., in »Wiener Studien«, III (1881), VII (1885); »Arch.-epigr. Mitteilungen aus Osterreich«, 1885.

Sadržaj

KEPPIE L , Understanding Roman Inscriptions, London 1991. MALCOVATI E., Imperatoris Caesaris Augusti operum fragmenta collegit H.Malcovati, Torino 1921 (2. izd. Torino 1928). MALCOVATI E., Res Gestae Divi Augusti, Testo, traduzione e commento, Roma 1938. MARKOWSKI H„ in »Eos«, 31 (1928), 32 (1929), 34 (1933). MOMMSEN TH„ Res gestae divi Augusti, Berlin 1865. (Momsen 1)

UVOD 5 ΠΡΑΞΕΙΣ ΣΕΒΑΣΤΟΥ ΘΕΟΥ 18

MOMMSEN TH., Res gestae divi Augusti (2. Auflage), Berlin 1883. Momsen 2) RAMSAY W. M., Colonia Caesarea (Pisidian Antioch) in the Augustan Age, »Journal of Roman Studies«, VI, 1916. RAMSAY W. M. - PREMERSTEIN A. VON, M onum entum Antiochenum, »Klio«, Beiheft, 19, Leipzig 1927. RAU R., Zum Rechenschaftbericht des Augustus, »Klio«, 24,1931. SANDYS J. E., Latin Epigraphy, Cambridge 1919. SCHEID J., Res gestae divi Augusti. Hauts faits du divin Auguste, Paris, 2007. SEEK O., in »Wochenschrift fur klassische Philologie«, 1884. SERRAO F„ II modello di costituzione. Forme giuridiche, caratteri politici, aspetti economico-sociali, u: Storia di Roma, II: L’impero mediterraneo, 2 :1 principi e ii m ondo, Torino 1991,29-71. SHIPLEY F. W., Velleius Paterculus, C om pendium o f Roman History, Res Gestae Divi Augusti, with an English Translation, Loeb Classical Library, Cambridge (Mass.), London 1924 (reprinted 1955,1961,1967, 1979,1992,1998) SYME R , The Roman Revolution, Oxford 1962. ŠKILJAN M., Junačka djela božanskog Augusta, Biblioteka Latina et Graeca, Libellus, Knjiga V, Zagreb 1990. VOLKMANN H., Rest Geste Divi Augusti, Berlin 1957. W 0LFFLIN E., Epigraphische Beitrage, in »Sitzungsberichte der bayerische Akademie der Wissenschaften«, Philol.-hisL Classe, Miinchen 1886.

118

RES GESTAE DIVI AUGUSTI 18 DJELA BOŽANSKOG AUGUSTA 19 KOMENTAR 45 BIBLIOGRAFIJA 117