Definicija zdravlja SZO Glavne odredbe i ograničenja
O statusu definicije SZO
Predstavlja “službenu”, “oficijelnu” definiciju zdravlja, službeni vokabular konstantno ponavljan u općerasprostranjenoj upotrebi; naći ćemo je u svim važnijim udžbenicima medicine; medicine; uče je, i moraju je znati, studenti medicine i srodnih fakulteta, diljem svijeta Prihvaćena je ne samo u znanstvenim krugovima, odnosno od strane znanstvenih autoriteta, vodećih intelektualaca već i od nacionalnih vlada kao i od strane vodećih institucija, međunarodnih udruga Spada u red krajnje “socijalizirane” definicija jer se njezin smisao objektivira do razine općenite razumljivosti koja se uporno ponavlja a da se, pritom, nitko ne pita o njezinom pravom smislu
O kognitivnoj (spoznajnoj) vrijednosti takve “službene” definicije? Ona gubi svoju kognitivnu vrijednost i služi samo prepoznavanju fakata nepostavljenih u pitanje(Marcuse) Općenito: definicija koja se konstantno i monopolistički ponavlja, postaje vremenom “hipnotička” definicija
Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. (Ustav Svjetske zdravstvene organizacije,1946) Zdravlje nije puko nepostojanje bolesti, već stanje potpunog fizičkog, mentalnog, duhovnog i socijalnog blagostanja. (Deklaracija SZO iz Alma
Pozitivna percepcija definicije zdravlja SZO
Odbacuje biomedicinski redukcionizam Određuje zdravlje osobnim i socijalnim dobrom Ističe se progresivnošću i širinom Implicitno negira isključiva prava liječnika na davanje konačnih procjena o stanju zdravlja Izraz je nove i napredne medicinske ideologije
Negativna percepcija definicije SZO Po svojim temeljnim karakteristikama, ona je i dalje biocentrična To što koristi novu terminologiju ne znači da je uspjela “iskoračiti” iz okvira biomedicinske paradigme Drugim riječima, ona ne dolazi iz nekog drugog “ideološkog svemira” Naprotiv, ona sublimira sve bitne principe biomedicinske paradigme
Neki najkrupniji nedostaci
Sadrži utopističke i idealističke elemente; utopijska proklamacija (isto vrijedi i za dokumente iz serije: “Zdravlje za sve do 2000”.) Zdravlje se određuje apsolutnom a ne relativnom kategorijom Zdravlje je primarno određeno u negativnim terminima Zdravlje je određeno stanjem a ne procesom Ne objašnjava mnoge kontroverze koje se javljaju u pogledu značenja izraza: fizičko blagostanje, psihičko blagostanje, socijalno blagostanje
Utopistički i idealistički elementi
Naglašeni utopistički elementi doveli su do toga da se ova definicija svrstava u red teorija koje zdravlje smatraju idealnim stanjem zdravlje se fetišizira i apsolutizira Ona je tek afirmacija vjerovanja i principa, prije nego kvantitativna tehnička definicija zbog čega ona ima ograničenu praktičnu upotrebu Preširoka je da bi bila operacionalna (Dolfman)
Kratki ekskurs u mit o zdravlju
Iluzija da čovjek može ostvariti savršeno zdravlje i sreću cvala je u različitim oblicima otkad postoji povijest Ep o Gilgamešu- najstariji sačuvani ep na akadskom jeziku(1700. prije Krista): Gilgameš se ne može pomiriti sa smrću najboljeg prijatelja; istinski i duboko užasnut fenomenom smrti, odlazi u podzemni svijet gdje mu se daruje “biljka života”; na povratku kući, Gilgameš zaspi i “biljku života” mu ukrade zmija; umjesto vječnog života, ostaje mu svijest o neumitnosti smrti
Grčka mitologija Vječna mladost i/ili besmrtnost također se postizava konzumiranjem posebne supstancije – nektara i ambrozije, pića i hrane koji su bili isključiva povlastica bogova, Olimpljana zbog čega su oni ostajali vječno mladi Krađu ambrozije i nektara sa Olimpa, Tantal, Zeusov zemaljski sin, obrazlaže: nisam htio ljude osloboditi ni smrti ni bijede starenja već im samo pokazati što imaju bogovi a što oni, kao ljudi, nikada neće doseći(vječni život) Tantalove muke
Descartes (17.st.)
Ideja o produljenju (čak neodređenom) života potpuno je u skladu s mehanicističkom fiziologijom; nema nikakva razloga da se stroj našeg n ašeg tijela mora pokvariti; organi se dakako troše, ali se mogu obnoviti Za njega, nema ni malo dvojbe da li će se ljudski život moći produljiti: jamstvo za produljenje života pruža nam, prije svega, rastuće medicinsko umijeće
Condorcet (19.st.) Napredak u zdravstvu, zdravija ishrana i udobnije stanovanje obavezno će produljiti normalno trajanje ljudskog života Prosječan životni vijek neće imati nikakvu odredljivu granicu
Kontinuitet mita o potpunom zdravlju, vječnom životu/mladosti životu/mlados ti ili barem, dugovječnosti
Mijenja se tek supstancija kojom se savršeno zdravlje treba ostvariti: umjesto “biljke života”, danas se vječni život/potpuno zdravlje (Nietzsche, “veliko zdravlje”) nastoji osigurati uz pomoć farmaceutske indusrije i sofisticirane medicinske tehnologije
Odakle tako naglašeni mitski diskurs o savršenom zdravlju? Nietzsche: Nije li volja za zdravljem “neka predrasuda, neki kukavičluk i možda dio najfinijeg barbarstva i zaostalosti”? Kako je u znanstveno-tehnički razvijenom društvu uopće moguć mitski govor o zdravlju, magijski priziv potpunog, savršenog zdravlja?
“Vjera da stari bogovi mogu čovjeka izliječiti malko je oslabila, ali razum zbog toga još uvijek nije potisnuo vjeru ni za dlaku. Ljudi žele čudesa i danas , baš kao što su ih željeli nekada. Ako se nisu pridružili nekom novom kultu, oni svoju potrebu da nešto obožavaju zadovoljavaju na oltaru suvremene znanosti” Koliko god izgledalo paradoksalno, “kao i primitivni narodi i ljudi u civiliziranom društvu obično vjeruju da je moguće idealno stanje gdje su svi zdravi i sretni”(Dubos)
“ The magic bullets of medicine” “savršeno zdravlje” je moguće ostvariti Samo je pitanje dana kada će se pronaći metoda liječenja, odnosno “magična pilula” za sve bolesti Dubos upozorava da takav mit o savršenom zdravlju ozbiljno zamagljuje pravu prirod prirodu u zdravlja
Zaključni komentari
Definicija zdravlja SZO je izvan vremena i prostora Ne zasijeca u samu stvarnost, naprotiv, ona živi u jednom neutraliziranom prostoru što je čini društveno bezopasnom i zbog toga iznimno privlačnom političkodržavnom i medicinskom establišmentu Po ovoj definiciji, sve je postalo zdravlje; a koncept bez granica nije naročito koristan koncept
Zdravlje je određeno apsolutnom kategorijom Jedan kritičar je ustvrdio da zdravlje (kako ga definira SZO) više liči na komu a ne na zdravlje Dubos(mikrobiolo Dubos(mikrobiolog): g): potpuna oslobođenost od bolesti gotovo je nespojiva sa procesom života U stvarnosti, teško da možemo pronaći potpuno zdrava čovjeka i tu nedvojbenu n edvojbenu činjenicu treba što prije spoznati svaki liječnik, opominje Kierkegaard u knjizi “Bolest na smrt” Zdravlje se određuje apsolutnom
Zdravlje je relativna kategorija Zdravlje se dade mjeriti, stupnjevati... Aristotel u Nikomahovoj etici: zdravlje dopušta stupnjeve, tj. javlja se kao više ili manje; nisu svi zdravi ljudi zdravi u istoj mjeri, niti je zdravlje u jednom te istom čovjeku uvijek isto, nego se zdravlje odražava do izvjesne granice
Zdravlje je određeno u negativnim kategorijama
“Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja a ne samo odsustvo bolesti” U rečeničnoj konstrukciji postoji dvoznačni obrat; ona je dvosmislena zbog osobenog rasporeda riječi od kojih je sastavljena; na prvi pogled se čini da riječi stoje u nekom određenm međuodnosu, mada je taj odnos posve drugačiji; takve definicije se nazivaju “razrokima”
Poput razrokih ljudi, izgleda nam da ova definicija gleda u jednom smjeru a zapravo gleda u posve drugom, u smjeru biomedicinske paradigme Riječ je tek o stilskoj kamuflaži; hoće se stvoriti dojam da su svi nedostaci biomedicinske paradigme prebrođeni U ovoj definiciji zdravlje je i dalje primarno određeno odsustvom bolesti; zdravlje je “s onu stranu” bolesti
Iako se pravilno određuje da je zdravlje više nego odsustvo bolesti i iznemoglosti, ipak se tvrdi da osoba ne može biti zdrava ukoliko boluje od bilo koje bolesti Definicija čak pretpostavlja da osoba ne može biti zdrava ako ima bilo kakav socijalni problem
Zdravlje je određeno stanjem a ne procesom
Statičnost ove definicije spotiče se već na prvoj elementarnoj činjenici: svaki živi organizam raspolaže mehanizmima samoregulacije koji im omogućavaju održavanje dinamičnog balansa unutar granica tolerancije; riječ o brojnim samoregulirajućim metaboličkim procesima (autor ovog termina je Walter Cannon: The Wisdom of the Body,1932; do njega dolazi redefinirajući Claude Bernardov princip “stalnosti unutrašnje okoline organizma”) svaki organizam radi na tome da održi svoje s voje unutrašnje životne uvjete i svoju individualnost Homeostaza je unutrašnji nemir, unutrašnja aktivnost: djelatnost koja unutrašnji nemir pokušava zadržati u granicama, povratna sveza (“feedback”), ispravljanje pogreške... Upravo zato, homeostaza mora biti nesavršena, ona mora sama sebe ograničavati Što bi značila savršena homeostaza? Smrt organizma ili barem privremeno ukinuće svih njegovih životnih funkcija
