Crichton, Michael-izgubljeni Svijet

Za Carolyn Conger "Ono što me zapravo zanima jest je li Bog imao izbora dok je stvarao svijet." ALBERT EINSTEIN "Duboko u kaotičnom poretku, male promjene u ustrojstvu skoro uvijek izazivaju silne promjene u ponašanju. Složeni oblici ponašanja koje se može nadzirati kao da su unaprijed isključeni." STUART KAUFFMAN "Posljedice su bitno nepredvidljive." IAN MALCOLM Uvod Izumiranje na K-T razmeđe Svršetak dvadesetog stoljeća bio je svjedokom silnog porasta zanimanja za predmet izumiranja. Teško bi se moglo reći da je to novi predmet istraživanja -barun Georges Cuvier već je daleke 1786. godine, nedugo nakon američke revolucije, prvi dokazao da vrste izumiru. Tako su znanstvenici prihvatili izumiranje kao činjenicu gotovo tričetvrt stoljeća prije no stoje Danvin objavio svoju teoriju evolucije. A poslije Darwina, mnoge polemike koje su podigle prašinu oko te teorije često se nisu uopće doticale izumiranja vrsta. Naprotiv, izumiranje se općenito smatralo nečim nezanimljivim, kao kad automobilu ponestane benzina. Izumiranje je naprosto bilo dokaz neuspjele prilagodbe. To kako se vrste prilagođuju, bilo je predmetom intenzivnog proučavanja i žučnih rasprava. No o tome da se neke vrste nisu uspjele prilagoditi jedva da se dvaput razmislilo. Što o tome reći? Ali sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća dva su trenda usmjerila pozornost na izumiranje vrsta. Prvi je bila svijest o tome da su ljudska bića mnogobrojna i da brzo mijenjaju svijet - uništavaju tradicionalna staništa, sijeku tropske prašume, zagađuju zrak i vodu, a možda mijenjaju i globalnu klimu. Pritom su mnoge životinjske vrste izumrle. Neki su

znanstvenici podigli uzbunu; drugi su se nelagodno vrpoljili u tišini. Koliko je Zemljin ekosistem krhak? Vodi li ponašanje ljudske vrste njezinu izumiranju? Nitko nije bio siguran. Budući da se nitko nije potrudio organizirano proučavati izumiranje, bilo je malo podataka o stopama izumiranja u drugim geološkim razdobljima. I tako su znanstvenici počeli pobliže proučavati izumiranje u prošlosti, u nadi da će odgovoriti na tjeskobna pitanja današnjice. Drugi je trend bio povezan s novim znanjima o izumiranju dinosaura. Odavno se znalo da su sve vrste dinosaura izumrle u razmjerno kratkom vremenu, potkraj krede, prije približno šezdeset pet milijuna godina. No kako brzo se to dogodilo bilo je predmet dugotrajnih rasprava: neki su paleontolozi smatrali da se to dogodilo kataklizmički brzo, a drugi da su dinosauri izumrli postupnije, kroz razdoblje od deset tisuća do deset milijuna godina - što bi se teško moglo nazvati brzim događajem. A tad, 1980. godine, fizičar Luis Alvarez i tri njegova suradnika otkrili su visoke koncentracije elementa iridija u stijenama iz razdoblja potkraj krede i početka tercijara - takozvanoj K-T razmeđi. (Kreda je skraćena u 'K' da ju se ne bi zamjenjivalo s kambrijem i drugim geološkim razdobljima.) Iridij je rijedak na zemlji, no meteori njime obiluju. Alvarezov je tim tvrdio kako je tolika količina iridija u stijenama na K-T razmeđi dokaz da je u to doba divovski meteor, promjera desetaka kilometara, udario u zemlju. Njihova je teorija bila da su prašina i krhotine zastrli nebo, onemogućili fotosintezu, pa su biljke i životinje uginule, a vladavina dinosaura se okončala. Ta dramatična teorija privukla je medijsku pozornost i raspirila maštu javnosti. Potaknula je raspravu koja je potrajala puno godina. Gdje je krater tog meteora? Predloženi su razni kandidati. U prošlosti je bilo pet velikih razdoblja izumiranja -jesu li im svima uzrok bili meteori? Jesu li postojali ciklusi katastrofa u trajanju od dvadeset šest milijuna godina? Predstoji li našoj planeti novi poguban sraz s nekim nebeskim tijelom? Poslije više od desetljeća, ta su pitanja ostala bez odgovora. Polemike su se rasplamsale - i bjesnile do kolovoza 1993. kad je na redovitom tjednom seminaru u Santa Fe Institute, matematičar lan

Malcolm, sklon rušenju prihvaćenih mišljenja, izjavio da ta pitanja uopće nisu važna te daje rasprava o udaru meteora 'neozbiljno i isprazno nagađanje'. IZGUBLJENI SVIJET "Zamislite se nad brojkama", reče Malcolm na podiju, nagne se i zapilji u slušateljstvo. "Na našoj planeti trenutačno ima pedeset milijuna vrsta biljaka i životinja. Mi to smatramo iznimnom raznovrsnošću, no to nije ništa u usporedbi s onim što je postojalo prije. Procjenjujemo da je od postanka svijeta na ovoj planeti postojalo pedeset milijardi vrsta. To znači da na svakih tisuću vrsta koje su živjele na ovoj planeti danas postoji samo jedna. Što znači daje izumrlo 99,9% svih vrsta koje su ikad živjele. A masovna istrebljenja čine samo pet posto tog broja. Golema većina vrsta izumrla je jedna po jedna." A istina je ta, rekao je Malcolm, da je život na zemlji obilježen trajnom, postojanom stopom izumiranja. Prosječno vrijeme života neke vrste je najčešće četiri milijuna godina; sisavaca, milijun godina. Tad vrsta izumre. Dakle, obrazac je sljedeći: vrsta je u usponu, doživljava procvat pa izumire, a sve to u nekoliko milijuna godina. U prosjeku, tijekom cijele povijesti života na zemlji dnevno izumire po jedna vrsta. "Ali zašto?" upita on. "Sto uzrokuje procvat i propast zemaljskih vrsta unutar životnog ciklusa od četiri milijuna godina? Jedan od odgovora bio bi da ne shvaćamo koliko je naša planeta aktivna. Samo u posljednjih pedeset tisuća godina - što je, geološki gledano, tren oka - tropske su se prašume silno smanjile, pa se ponovno proširile. Tropske prašume nisu praiskonsko obilježje naše planete, one su zapravo prilično nova pojava. Još prije deset tisuća godina, kad je na američkom kontinentu već živjelo lovačko stanovništvo, ledena se ploča protezala sve do New Yorka. Mnoge su životinje u to doba izumrle. Dakle, povijest zemlje velikim se dijelom sastojala u tome da životinje žive i umiru u jako aktivnom okružju. To vjerojatno objašnjava 90% slučajeva izumiranja. Presuše li mora, ili postanu slanija, tad će naravno izumrijeti sav plankton. No viši životinjski oblici poput dinosaura su nešto drugo, jer su se više životinje

izolirale - doslovce i u prenesenom značenju - protiv takvih promjena. Zašto izumiru viši životinjski oblici? Zašto se ne prilagode? Fizički, sposobni su preživjeti. Čini se da nema razloga zašto bi trebale izumrijeti. A ipak izumiru. Ja tvrdim kako više životinje izumiru ne zbog promjene u fizičkoj prilagodbi svom okolišu nego zbog ponašanja. Smatram da najnovija razmišljanja iz teorije kaosa, ili nelinearne dinamike, pružaju intrigantne pretpostavke o tome kako se to događa. Ta nam teorija kaže da se ponašanje viših životinja može jako brzo promijeniti, iako ne uvijek na bolje. Tvrdi da ponašanje može prestati reagirati na okoliš i izazvati propast i smrt. Tvrdi da se životinje mogu prestati prilagođavati. Je li se to dogodilo dinosaurima? Je li to pravi razlog njihova nestanka? Možda nikad nećemo znati. No veliko zanimanje koje vlada za izumiranje dinosaura nije slučajno. Propast dinosaura omogućila je razvitak sisavaca -uključujući i nas. A to nas prisiljava da se upitamo hoće li se nestanak dinosaura ponoviti i s nama. I još, nije li zapravo krivnja ne u slijepoj kobi - nekom užarenom meteoru s neba - nego u našem ponašanju. Zasad, nemamo odgovora." A tad se nasmiješio. "Ali imam nekoliko hipoteza", reče on. IZGUBLJENI SVIJET Prolog Život na rubu kaosa Santa Fe Institute bio je smješten u nizu zgrada u Canvon Road koje su nekoć činile samostan. Tjedni seminari su se održavali u prostoriji koja je bila samostanska kapela. Stojeći na podiju, obasjan sunčevim zrakama, lan Malcolm načini dramatsku stanku prije no što nastavi svoje predavanje. Malcolm je imao četrdeset godina i bio ugledna osoba u Institutu. Bio je jedan od najranijih zagovornika teorije kaosa, no njegovu izglednu karijeru prekinula je teška ozljeda za putovanja u Kostariku; zapravo je u nekoliko navrata javljeno da je Malcolm mrtav. "Bilo mi je žao što sam morao naprasno prekinuti proslave

na matematičkim odjelima diljem zemlje", poslije je rekao, "ali se pokazalo da sam bio samo malko mrtav. Kirurzi su napravili čuda, kao što će oni, bez sumnje, požuriti istaknuti. I eto me natrag moglo bi se reći, u mojoj novoj inačici." Odjeven u crno od glave do pete, oslonjen o svoj štap, Malcolm je pružao dojam strogosti. Bio je poznat u Institutu po neuobičajenim metodama analize i sklonosti pesimizmu. Taj njegov kolovoski govor, s naslovom 'Život na rubu kaosa' bio je tipičan za njegov način razmišljanja. U njemu je Malcolm predstavio svoju analizu teorije kaosa primjenjenu na evoluciju. Nije si mogao poželjeti upućenije slušateljstvo. Santa Fe Institute je sredinom osamdesetih godina utemeljila skupina znanstvenika koji su se zanimali za implikacije teorije kaosa. Ti su znanstvenici bili s raznih područja - fizike, ekonomije, biologije, računalne znanosti. Zajedničko im je bilo uvjerenje da je iza složenosti svijeta skriven prikriveni red koji je promaknuo oku znanosti a koji će teorija kaosa, preimenovana u 'teoriju složenosti', otkriti. Po riječima jednog znanstvenika, teorija složenosti je 'znanost dvadeset prvog stoljeća'. Institut je istraživao ponašanje mnogih složenih sustavakorporacija na tržištu, neurona u ljudskom mozgu, enzimskih kaskada u stanici, grupnog ponašanja ptica selica - sustava tako složenih da ih se nije moglo proučavati prije izuma računala. To je istraživanje bilo novo a rezultati iznenađujući. Nije prošlo puno vremena prije no što su znanstvenici počeli primjećivati da složeni sustavi pokazuju stanovite zajedničke obrasce ponašanja. Počeli su razmišljati o takvim vrstama ponašanja kao tipičnima za sve složene sustave. Shvatili su kako se to ponašanje ne može protumačiti raščlambom sastavnica tih sustava. Tradicionalni znanstveni pristup, redukcionizam - rastaviti uru da se vidi kako radi - nikamo nije vodio u slučaju složenih sustava, jer njihovo zanimljivo ponašanje kao da je bilo posljedica spontanog međudjelovanja sastavnica. To ponašanje nije bilo planirano ili svrhovito; ono se događalo. Stoga su takvo ponašanje nazvali 'samoorganizirajuće'. "Od samoorganizirajućih oblika ponašanja", rekao je lan Malcolm,

"dva su posebice zanimljiva za proučavanje evolucije. Jedno je prilagodba. Posvuda je vidimo. Korporacije se prilagođavaju tržištu, moždane stanice izmjenjuju signale, imunološki sustav prilagođuje se infekciji, životinje količini raspoložive hrane. Zaključili smo daje sposobnost prilagodbe karakteristična za složene sustave - i daje možda razlogom zašto se čini da evolucija vodi k složenijim organizmima." On se pomakne na podiju i prebaci težinu na štap. "No još je važniji", reče on, "način na koji složeni sustavi postižu ravnotežu između potrebe za redom i imperativom promjene. Složeni sustavi smještaju se na ono što nazivamo 'rub kaosa'. Rub kaosa zamišljamo kao mjesto gdje postoji dovoljno inovacija da se neki živi sustav održava živahnim ali i dovoljno stabilnosti da ne bi zapao u anarhiju. To je područje sukoba i vrenja, gdje staro i novo neprestano ratuju. Kako postići uravnoteženost osjetljivo je pitanje približi li se živi sustav previše kaosu, izlaže se opasnosti da se surva u nesuvislost i rasap; no ako se previše udalji od ruba, postaje krut, ukočen, totalitaran. Oba stanja vode izumiranju. Previše promjena jednako je destruktivno kao i premalo promjena. Složeni sustavi mogu jedino uspijevati na rubu kaosa." On zastane. "Što znači da je izumiranje neizbježna posljedica jedne ili druge strategije - ili previše promjena, ili premalo." U publici, zakimaju glave. Malcolmove riječi izražavale su razmišljanja većine nazočnih istraživača. I zaista, pojam ruba kaosa je u Santa Fe Institute bio gotovo dogma. "Nažalost", nastavi Malcolm, "ponor između ove teoretske konstrukcije i izumiranja kao činjenice je golem. Nema načina da doznamo razmišljamo li ispravno. Fosili nam mogu reći da je neka životinja izumrla u stanovito doba, ali ne i zašto. Korist od računalnih simulacija je ograničena. A ne možemo ni vršiti eksperimente na živim organizmima. Stoga smo prisiljeni priznati da izumiranje - neprovjerljivo, nepogodno za eksperimente -možda ipak nije predmet za istraživanje. A to možda objašnjava zašto je ta tema tako često predmet najžešćih vjerskih i političkih rasprava. Podsjetio bih vas da se vjerske rasprave ne vode o Avo-gadovu broju, Planckovoj konstanti ili funkcijama gušterače. Ali o

izumiranju se neumorno polemizira već dvije stotine godina. I pitam se kakav će biti ishod ako - Da? Što je?" U stražnjem dijelu prostorije podigne se ruka i nestrpljivo mahne. Malcolm se namršti, vidljivo uzrujan. Tradicija u Institutu bila je da se s pitanjima pričeka do svršetka izlaganja; nije pristojno prekidati govornika. "Imate neko pitanje?" upita Malcolm. U dnu sobe, ustane mladić od tridesetak godina. "Zapravo", reče on, "imam primjedbu." Govornik je bio tamnokos i mršav, odjeven u košulju i kratke hlače kaki boje, odmjerenih pokreta i ponašanja. Malcolm u njemu prepozna paleontologa sa sveučilišta Berkelev po imenu Le-vine, koji je provodio ljeto u institutu. Malcolm nikad s njim nije razgovarao, ali je znao za njega: Levinea se smatralo najboljim paleontologom njegove generacije, možda i najboljim na svijetu. No većini ljudi u institutu nije se sviđao jer su ga smatrali izvještačenim i oholim. "Slažem se", nastavi Levine, "da fosili ne pomažu po pitanju izumiranja. Posebice ako vam je polazna postavka daje ponašanje uzrok izumiranja - jer nam kosti ne kažu puno o ponašanju. Ali se ne slažem da je vaša bihevioristička postavka neprovjerljiva. Zapravo, ona podrazumijeva posljedicu. Iako se tog još možda niste dosjetili." U prostoriji zavlada tajac. Na podiju, Malcolm se namršti. Proslavljeni matematičar nije bio naviknut da mu se u lice kaže kako nije dovoljno promislio o svojim postavkama. "Što zapravo želite reći?" upita. Levine kao da nije primjećivao napetost u prostoriji. "Sljedeće", reče. "U kredi, Dinosauria su bili rasprostranjeni po cijeloj planeti. Pronašli smo njihove ostatke na svim kontinentima i u svakoj klimatskoj zoni - čak i na Antarktiku. Dakle, ako je njihovo izumiranje zaista posljedica njihova ponašanja, a ne katastrofe, bolesti ili promjene u biljnom pokrovu zemlje, ili nekog drugog općenitog tumačenja kakvih je bilo, meni se čini teško vjerojatnim kako su svi dinosauri, posvuda i istodobno, promijenili ponašanje. A to pak znači da je lako moguće da negdje na zemlji još žive primjerci tih životinja. Zašto ih ne biste potražili?"

"Vi biste ih mogli potražiti", hladno će Malcolm, "ako bi vas to veselilo. I ako nemate prečeg posla." "Ma ne", usrdno će Levine. "Ozbiljno mislim. Što ako dinosauri nisu izumrli? Što ako još postoje? Negdje u nekom zabitom kutku zemaljske kugle?" "Govorite o Izgubljenom svijetu", reče Malcolm i glave u prostoriji važno zakimaju. Znanstvenici u instututu osmislili su ste-nografske nazive za poznate evolucijske scenarije. Govorili su o Polju metaka, Kockarovoj propasti, Igri života, Izgubljenom svijetu, Crvenoj kraljici i Crnom šumu. To su bili poznati načini razmišljanja o evoluciji. No redom su bili"Ne", tvrdoglavo će Levine. "Govorim doslovce." "U tom ste slučaju u velikoj zabludi", reče Malcolm i odmahne rukom. Okrene leđa publici i polako priđe ploči. "Dakle, zamislimo li se nad implikacijama života na rubu kaosa, najprije se upitajmo koja je najmanja jedinica života? Najnovija određenja života rekla bi daje to postojanje DNK, ali postoje dva primjera koja nam pokazuju da je to određenje preusko. Pogledamo li viruse i takozvane prione, očito je da život može postojati i bez DNK." U dnu prostorije, Levine se na trenutak zagleda u Malcolma. A tad, nevoljko, sjedne i počne praviti bilješke. Izgubljeni svijet Hipoteza Predavanje završi i Malcom odšepa preko nenatkrivenog dvorišta instututa, nešto poslije podneva. Pokraj njega je hodala Šarah Harding, mlada istraživačica, pristigla s terena u Africi. Malcolm ju je upoznao prije nekoliko godina, kad su ga zamolili da bude vanjski recenzent za njezinu doktorsku radnju na Berkelevu. Prelazili su preko dvorišta po vrućem ljetnjem suncu. Bili su neobičan par: pogrbljeni Malcolm isposnički odjeven u crno, oslanja se na svoj štap, a mladolika Hardingova, nabijenih i snažnih mišića, puca od snage, odjevena u kratke hlače i pamučnu majicu kratkih rukava, kratke crne kose podignute na čelo sunčanim naočalama. Njezino područje proučavanja bili su afrički gra-bežljivci, lavovi i hijene. Njezin povratak u Nairobi bio je zakazan za sutradan. Njih su se dvoje zbližili nakon Malcolmove operacije. Hardingova je bila na slobodnoj studijskoj godini u Austinu i njegovala

Malcolma poslije njegovih mnogobrojnih operacija. Neko se vrijeme činilo da je između njih planula romantična veza i da će se Malcolm, uvjereni neženja, naposljetku skrasiti. No tad se Hardingova vratila u Afriku a Malcolm otišao u Santa Fe. Bez obzira na to kakav je bio njihov prijašnji odnos, sad su bili samo prijatelji. Razgovarali su o pitanjima postavljenima nakon svršetka njegova predavanja. Po Malcolmovu mišljenju, bile su to predvidljive primjedbe: masovna istrebljenja;'e.sw važna; ljudi duguju svoj postanak izumiranju u doba krede, koje je zbrisalo dinosaure s lica zemlje i omogućilo sisavcima da preuzmu dominaciju. Kao IZGUBLJENI SVIJET 19 što je jedan od postavljača pitanja visokoparno oblikovao svoje pitanje: "Kreda je omogućila da se na našoj planeti razvije ljudska osjetilna svijest." Malcolm je odgovorio kao iz puške: "Zbog čega mislite da su ljudska bića osjetilna i svjesna? Za to nema dokaza. Ljudi nikad ne misle svojom glavom, to nalaze nezgodnim. Uglavnom, članovi naše vrste ponavljaju što im se kaže - i uzrujaju se ako ih se izloži drukčijem mišljenju. Karakteristična ljudska osobina nije svijest nego komformizam a tipična posljedica su vjerski ratovi. Druge se životinje bore za teritorij ili hranu; u životinjskom carstvu jedino se ljudi bore za 'uvjerenja'. Razlog tome je što uvjerenja određuju ponašanje, a to ima evolucijsku važnost za ljude. No u doba kad nas naše ponašanje možda vodi izumiranju, ne vidim razloga za pretpostaviti da uopće imamo svijest. Mi smo tvrdoglavi, samodestruktivni konformisti. Svako drugo mišljenje o našoj vrsti je tek samočestitarska obmana. Sljedeće pitanje." Hodajući preko dvorišta, Šarah Harding se nasmije. "To im se nije svidjelo." "Priznajem da je obeshrabrujuće", reče on. "Ali tome nema pomoći." On zatrese glavom. "Među nazočnima su bili neki od ponajboljih američkih znanstvenika, a ipak... nema zanimljivih zamisli. Kad je već o tome riječ, što znaš o onom tipu koji me prekinuo?" "Richardu Levineu?" Ona se nasmije. "Neugodno, zar ne? Uživa

glas svjetskog gnjavatora." Malcolm progunđa. "I ja bih rekao." "Imućan je, u tome je problem", reče Hardingova. "Jesi li čuo za lutke Becky?" "Ne", reče Malcolm i pogleda je. "E pa svaka američka djevojčica je čula. Postoji serija: Becky, Sally i Frances, i još nekoliko. To su američke lutke. Levi-ne je nasljednik te tvrtke. A to znači da je on bogataško dijete koje smatra daje pozobao svu pamet svijeta. Plahovit, čini što ga je volja." 20 Michael Crichton Malcolm kimne glavom. "Imaš vremena za ručak?" "Naravno, bit će mi-" "Doktore Malcolm! Pričekajte! Molim vas! Doktore Malcolm!" Malcolm se okrene. Preko dvorišta je prema njima žurio kra-kati lik Richarda Levinea. "Do vraga", reče Malcolm. "Doktore Malcolm", reče Levine prilazeći im. "Iznenadilo me da moj prijedlog niste shvatili ozbiljnije." "Kako bih mogao?" upita Malcolm. "Besmislen je." "Da, ali-" "Gospođica Harding i ja smo upravo krenuli na ručak", reče Malcolm i pokaže rukom prema Šarah. "Da, ali mislim da biste trebali ponovno razmisliti", reče Levine, ne dajući se smesti. "Jer sam uvjeren da moja tvrdnja ima temelja potpuno je moguće, čak i vjerojatno, da dinosauri još postoje. Sigurno znate za uporne glasine o životinjama u Kostariki, gdje ste, mislim, proveli stanovito vrijeme." "Da, no kad je riječ o Kostarici, mogu vam reći-" "I u Kongu", nastavi Levine. "Pigmeji godinama tvrde da viđaju velikog sauropoda, a možda čak i apatosaura, u gustim šumama oko Bokambua. A priča se da u visinskim džunglama Irian Jave postoji životinja veličine nosoroga, koja je možda preživjeli ceratopski-" "Tlapnja", reče Malcolm. "Čista tlapnja. Nitko ništa nije vidio. Nema fotografija. Nikakvih čvrstih dokaza." "Možda i nema", reče Levine. "No nepostojanje dokaza nije dokaz

nepostojanja. Uvjeren sam da bi moglo postojati stanište tih životinja, preživjelih iz prošlosti." Malcolm slegne ramenima. "Sve je moguće", reče on. "Ali činjenica je da preživljavanje jest moguće", uporno je tvrdio Levine. "Stalno me nazivaju iz Kostarike i dojavljuju o novim životinjama. Ostacima, dijelovima." IZGUBLJENI SVIJET 21 Malcolm zastane. "Nedavno?" "Ne, već neko vrijeme nisu." "Aha", reče Malcolm. "Mislio sam si." "Posljednji sam poziv primio prije devet mjeseci", reče Levine. "Bio sam u Sibiru, tražio zaleđeno mladunče mamuta pa se nisam mogao vratiti na vrijeme. Ali mi kažu da je bila riječ o nekakvu jako velikom, atipičnom gušteru, koji je nađen mrtav u džungli Kostarike." "I? Što se dogodilo s njim?" "Ostaci su spaljeni." "Znači, ništa nije ostalo?" "Tako je." "Nikakvih fotografija? Nikakvih dokaza?" "Čini se." "Znači, samo priča", reče Malcolm. "Možda. Ali sam uvjeren da bi se isplatilo organizirati ekspediciju i istražiti dojavljene priče o preživjelim dinosaurima." Malcolm se zagleda u njega. "Ekspediciju? Da se nađe hipotetični Izgubljeni svijet? Tko će je financirati?" "Ja", reče Levine. "Već sam načinio neke preliminarne planove." "Ali to bi moglo koštati-" "Briga me što košta", reče Levine. "Činjenica je daje preživljavanje moguće, dogodilo se s mnogim vrstama iz drugih rodova pa je moguće da su preživjele i neke iz razdoblja krede." "Tlapnja", ponovi Malcolm i odmahne glavom. Levine zastane i zagleda se u Malcolma. "Doktore Malcolm," reče on, "moram reći da me jako čudi vaš odnos. Upravo ste iznijeli tezu a ja vam nudim priliku da je dokažete. Očekivao bih da ćete skočiti

u zrak od veselja." "S mojim je skakanjem svršeno", reče Malcolm. "Umjesto da mi zamjerate zbog ovog, mogli biste-" 22 Michael Crichton "Ne zanimaju me dinosauri", reče Malcolm. "Ali svakog zanimaju dinosauri." "Mene ne." On se zavrti na štapu i krene. "Usput da vas upitam", reče Levine. "Što ste radili u Kosta-riki? Čuo sam da ste ondje proveli skoro godinu dana." "Ležao sam u bolničkom krevetu. Nisu me šest mjeseci mogli pomaknuti iz odjela za intenzivnu njegu. Nisam čak mogao ni sjesti u avion." "Da", reče Levine. "Znam da ste bili ranjeni. Ali zašto ste ondje uopće otišli? Zar niste tražili dinosaure?" Malcolm se zaškilji na jakom snucu i nasloni na štap. "Ne," reče on, "nisam." Svo troje sjedili su za malim stolom u kutu Guadalupa Cafea, na drugoj strani rijeke. Šarah Harding pila je Coronu iz boce i promatrala dva muškarca koji su sjedili nasuprot nje. Levine je izgledao zadovoljan, kao daje to što sjedi s njima nekakva pobjeda. Malcolm je izgledao izmučeno, kao roditelj koji je proveo previše vremena s hiperaktivnim djetetom. "Želite znati što sam čuo?" upita Levine. "Čuo sam da je prije dvije godine tvrtka InGen genetičkim inženjeringom stvorila nekoliko dinosaura i otpremila ih na neki kostarikanski otok. No nešto je krenulo naopako, nastradalo je puno ljudi i dinosauri su uništeni. A sad nitko o tome ne želi govoriti, zbog pravnih zavrzlama. Dogovor o šutnji ili nešto slično. A kostarikanska vlada ne želi naškoditi turizmu. I tako nitko ne želi progovoriti. Eto što sam čuo." Malcolm se zagleda u njega. "I vi u to vjerujete?" "Isprva nisam", reče Levine. "No svako malo ponovno to čujem. Glasine kolaju. Govori se da ste vi, Alan Grant i još nekoliko ljudi bili ondje." "Jeste li pitali Granta?" IZGUBLJENI SVIJET 23

"Pitao sam ga, prošle godine, na konferenciji u Pekingu. Rekao je da je to glupost." Malcolm polako kimne glavom. "I vi to isto kažete?" upita Levine pijući pivo. "Hoću reći, poznajete Granta, zar ne?" "Ne, nikad ga nisam upoznao." Levine se pozorno zagleda u Malcolma. "Znači, nije istina?" Malcolm uzdahne. "Jeste li upoznati s pojmom tehno-mita? Prvi ga je upotrijebio Geller u Princetonu. Temeljna je postavka te teorije da smo izgubili sve stare mitove - Orfeja i Euridiku, Perzeja i Meduzu pa popunjavamo tu prazninu modernim teh-no-mitovima. Geller je nabrojao desetak. Jedan je da u hangaru u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson živi vanzemaljac. Drugi je da je netko izumio rasplinjač pomoću kojeg bi se moglo prijeći tri stotine kilometara s četiri litre benzina, ali da su automobilske tvrtke otkupile patent i drže ga u ladici. Pa je tu zatim priča o tome da Rusi u Sibiru u nekoj tajnoj bazi obučavaju djecu za eks-trasenzornu percepciju i da ta djeca mogu mislima ubiti bilo koga bilo gdje u svijetu. Pa priča da su crte u Nazci u Peruu aerodrom za svemirce. Pa kako je CIA namjerno pustila virus AIDS-a da pobije homoseksualce. Da je Nikola Tesla otkrio nevjerojatno moćan izvor energije ali su se njegove bilješke zagubile. Da u Istanbulu postoji crtež iz desetog stoljeća koji prikazuje zemlju iz svemira. Da su u istraživačkom institutu sveučilišta Stanford našli čovjeka čije tijelo svijetli u tami. Shvaćate li?" "Želite reći kako su InGenovi dinosauri mit", reče Levine. "Naravno da jesu. Moraju biti. Mislite li da je moguće genetičkim inženjerstvom stvoriti dinosaura?" "Svi mi stručnjaci tvrde da nije." "I u pravu su", reče Malcolm. On pogleda Hardingovu, kao da traži njezinu potvrdu. Ona ne reče ništa, nego nastavi piti pivo. Zapravo, Hardingova je znala nešto više o tim glasinama u vezi s dinosaurima. Jednom, poslije operacije, Malcolm je buncao, mrmljao besmislice od anestezije i lijekova protiv bolova. Či24 Michael Crichton

nio se prestrašen, grčio se u krevetu, ponavljao nazive nekih vrsta dinosaura. Hardingova se raspitala kod medicinske sestre a ona je rekla da se to događa poslije svake operacije. Bolničko je osoblje pretpostavilo kako je riječ o halucinaciji izazvanoj lijekovima - no Hardingovoj se učinilo da Malcolm ponovno proživljava neko užasavajuće stvarno iskustvo. Taj se osjećaj pojačao zbog razgovornog, prisnog načina na koji je Malcolm spominjao dinosaure: nazivao ih je 'raptori' i 'kompiji' i 'triceri'. A osobito se bojao raptora. Poslije, kad se vratio kući, spomenula mu je njegovo buncanje. On je na to slegnuo ramenima i popratio neumjesnom šalom: "Barem nisam spominjao druge žene, zar ne?" A tad je rekao nešto o tome kako se kao dijete 'furao' na dinosaure i kako se u bolesti događaju regresije. Njegovo je držanje bilo sračunato nezainteresirano, kao da je to sve potpuno nevažno, ali je ona imala jasan osjećaj da on izbjegava odgovor. No nije imala namjeru ustrajati na tome; to su bili dani kad je bila zaljubljena u njega, pa stoga i popustljiva. On je sad pogleda upitno, kao da se pita hoće li mu ona proturječiti. Hardingova samo podigne obrvu i uzvrati mu pogled. On sigurno ima svoje razloge za šutnju. Ona će pričekati dok on ne odluči reći istinu. Levine se nagne preko stola prema Malcolmu i reče: "Znači, priča o InGenu je potpuno netočna?" "Potpuno netočna", reče Malcolm i ozbiljno zakima glavom. "Potpuno netočna." Malcolm je tri godine nijekao ta nagađanja. Već se uvježbao u tome; njegova nevoljkost više nije bila hinjena nego iskrena. Zapravo, u ljeto 1989. godine bio je savjetnik u International Ge-netic Technologies iz Palo Alta i za njih je otputovao u Kostariku, a putovanje se pretvorilo u katastrofu. Poslije su svi koji su bili povezani s tim događajem požurili ugušiti priče u zametku. In-Gen je želio umanjiti svoju zakonsku odgovornost. Kostarikan-ska vlada željela je sačuvati reputaciju Kostarike kao turističkog 1 IZGUBLJENI SVIJET 25

raja. A znanstvenike su obvezali ugovorima o šutnji, potpomognutima obilnim stipendijama kako bi nastavili šutjeti. U Malcol-movu slučaju, tvrtka je platila račune dvogodišnjeg liječenja. U međuvremenu, otočko postrojenje InGena u Kostariki je uništeno. Na otoku više nije bilo živih stvorenja. Tvrtka je angažirala uglednog profesora sa Stanforda, Georgea Baseltona, biologa i spisatelja čiji su česti televizijski nastupi učinili od njega popularni autoritet za znanstvene teme. Baselton je tvrdio daje obišao otok i neumorno je pobijao glasine da izumrle životinje još ondje žive. Njegov podrugljiv podsmijeh: "Sabljozubi tigrovi, da ne bi!" bio je posebice djelotvoran. Vremenom je zanimanje za tu priču splasnulo. InGen je odavno bankrotirao; najveći ulagači iz Europe i Azije preboljeli su svoje gubitke. Iako su tvrtkina materijalna dobra - zgrade i laboratorijska oprema - prodani komadno, najvažniju tehnologiju su odlučili ne prodavati. Ukratko, poglavlje o InGenu je zatvoreno. Više se nije imalo što za reći. "Znači, u njoj nema istine", reče Levine i zagrize u svoj ta-male od zelenog kukuruza1 "Iskreno govoreći, doktore Malcolm, zbog tog mi je lakše." "Zašto?" upita Malcolm. "Jer to znači da su trupla koja se pojavljuju u Kostariki nepatvorena. Pravi dinosauri. Ondje se nalazi jedan moj prijatelj s Ya-lea, biolog, i on kaže da ih je vidio. Vjerujem mu." Malcolm slegne ramenima. "Sumnjam", reče on, "da će u Kostariki još nalaziti te životinje." "Istina je da ih nije bilo skoro godinu dana. No ako se pojavi još koja, odlazim onamo. A u međuvremenu, opremit ću ekspediciju. Puno sam razmišljao kako bi to trebalo učiniti. Mislim da bi se u godinu dana mogla izraditi i pripremiti posebna vozila. Već 1 Jelo od mljevenog mesa, umaka od rajčice i crvenih paprika, uvaljano u kukuruzno brašno i omotano u kukuruznu komušku. 26 Michael Crichton sam o tome razgovarao s Docom Thorneom. Tad ću okupiti tim, u kojem će vjerojatno biti i doktorica Harding, ili neki slično stručan

prirodoznanstvenik te nekoliko postdiplomaca..." Malcolm je slušao i vrtio glavom. "Mislite da gubim vrijeme", reče Levine. "Da, mislim." "Ali pretpostavimo - samo pretpostavimo - da se životinje počnu ponovno pojavljivati." "Nikad neće." "Ali ako se pojave?" upita Levine. "Biste li mi pomogli? Da isplaniram ekspediciju?" Malcolm dovrši jelo i odgurne tanjur. Zagleda se u Levinea. "Da", reče naposljetku. "Počnu li se životinje ponovno pojavljivati, rado bih vam pomogao." "Izvrsno!" reče Levine. "Samo sam to želio znati." Vani, na žarkom suncu Guadalupe Street, Malcolm krene sa Šarah prema Malcolmovoj staroj Fordovoj limuzini. Levine uđe u žarkocrveni Ferrari, veselo im mahne i odjuri. "Misliš li da će se to ikad dogoditi?" upita Šarah Harding. "Da će se te... no... životinje ponovno početi pojavljivati?" "Ne", reče Malcolm. "Prilično sam siguran da neće nikad." "Kao da se tome nadaš." On zavrti glavom i nespretno se uvuče u automobil pa rukom gurne svoju bolesnu nogu ispod upravljača. Hardingova sjedne pokraj njega. On je pogleda i okrene ključ motora. Odvezu se natrag u institut. Idućeg dana, ona se vrati u Afriku. Idućih osamnaest mjeseci, okvirno je pratila Levineov napredak, jer bi je povremeno nazvao zbog informacija o terenskom radu, ili zbog guma za terenska vozila, ili da pita koje je najbolje sredstvo za uspavljivanje životinja u IZGUBLJENI SVIJET 27 prirodi. Kadšto bije nazvao Doc Thorne, konstruktor vozila. Najčešće bi zvučao izmučeno. Malcolm joj se uopće nije javljao, osim što joj je poslao čestitku za rođendan. Stigla je s mjesec dana zakašnjenja. Našvrljao je u dnu: 'Sretan ti rođendan. Budi sretna da mu nisi u blizini. Izluđuje me.' PRVA KONFIGURACIJA

"U području konzervativnog, daleko od ruba kaosa, individualni se elementi polako stapaju, ne pokazujući jasni obrazac." IAN MALCOLM Aberantni oblici Na blijedećoj poslijepodnevnoj svjetlosti, helikopter je letio nisko iznad obale, kao da će opjeniti površinu mora, prateći crtu gdje se gusta džungla spajala s plažom. Posljednje ribarsko selo promaknulo je ispod njih prije deset minuta. Sad su se vidjele jedino neprobojna kostarikanska džungla, močvare pune stabala mangrova te kilometri za kilometrom pustog pijeska. Na svom sjedištu pokraj pilota, Marty Guitierrez gledao je kroz prozor u obalu koja je promicala pokraj njih. Na ovom području nije bilo cesta - barem ih Guitierrez nije vidio. Guitierrez je bio tih, bradati Amerikanac, tridesetšestogo-dišnjak, terenski biolog koji je posljednjih osam godina živio u Kostariki. Prvotna mu je namjera bila proučavati evoluciju klju-natog tukana u ovdašnjim tropskim prašumama, ali je ostao u svojstvu savjetnika u Reserva Biologica de Carara, nacionalnog parka na sjeveru zemlje. On uključi radiomikrofon i upita pilota: "Koliko još?" "Pet minuta, senor Guitierrez." Guitierrez se okrene i reče: "Još malo." No visoki muškarac skvrčen na stražnjem sjedištu helikoptera ne odgovori, pa čak ni ne pokaže da je svjestan da su te riječi upućene njemu. Sjedio je tako, ruke položene na bradu i mršteći se gledao kroz prozor. Richard Levine bio je odjeven u izblijedjelo terensko kaki odijelo i australski šešir spuštenog oboda, nabijena duboko na oči. Oko vrata visio mu je stari dalekozor. No usprkos njegove neuredne pojave, Levine je pružao utisak znanstveničke zaokuplje32 Michael Crichton nosti. Iza njegovih naočala tankih ovira, crte lica bile su markantne, a izraz lica napregnut i kritičan dok je gledao kroz prozor. "Koje je ovo mjesto?" "Zove se Rojas." "Znači, daleko smo na jugu?" "Da. Samo sedamdesetak kilometara od granice s Panamom."

Levine je netremice gledao u džunglu. "Ne vidim ceste", reče. "Kako su ga pronašli?" "Kamperi", reče Guitierrez. "Stigli su čamcem, iskrcali se na obali." "Kad je to bilo?" "Jučer. Pozorno su ga pogledali a tad pobjegli kao vrag od tamjana." Levine kimne glavom. Prekriženih dugih udova, ruku pod-bočenih o bradu, izgledao je poput bogomoljke. To mu je bio nadimak na postdiplomskom; djelomice zbog njegova izgleda, a djelomice zbog njegove sklonosti da odgrize glavu svakom tko se ne bi složio s njegovim mišljenjem. Guitierrez reče: "Već si bio u Kostariki?" "Ne. Ovo mi je prvi put", reče Levine. A tad nestrpljivo odmahne rukom kao da ne želi da mu se dosađuje nevažnim razgovorima. Guitierrez se nasmiješi. Ni poslije toliko godina, Levine se nije nimalo promijenio. Još je bio jedan od najsposobnijih ali i najneugodnijih ljudi u znanosti. Njih su dvojica bili kolege na postdiplomskom studiju na Yaleu, no Levine je prekinuo studij i odlučio doktorat pisati iz komparativne zoologije. Levine je izjavio da ga ne zanimaju suvremena terenska istraživanja koja su tako privlačila Guitierreza. S karakterističnim prezirom jednom je opisao Guitierrezov rad kao 'skupljanje papagajskog dreka po svijetu'. No pravi je razlog bio taj daje Levinea - nadarenog i sitničavog privlačila prošlost, svijet koji više nije postojao. Proučavao je taj IZGUBLJENI SVIJET 33 svijet opsjednutom napregnutošću. Bio je poznat po fotografskom pamćenju, bahatosti, oštrom jeziku i neprikrivenom zadovoljstvu s kojim bi iskoristio svaku prigodu da ukaže na pogreške svojih kolega. Kao što je jednom netko rekao: "Levine nikad ne previdi nijednu kost - a neće dopustiti ni da ti zaboraviš svoj previd." Terenski istraživači nisu voljeli Levinea, a on mi je uzvraćao istom mjerom. U duši je bio sitničav, klasifikator životinjskog svijeta, najsretniji kad bi mogao sate provoditi nad muzejskim zbirkama, prebacivati vrste iz jedne u drugu kategoriju, preslagivati izložene kosture. Nije volio prašinu i neudobnosti terenskog života. Da je imao izbora, Levine nikad ne bi izašao iz muzeja. No sudbina mu je

odredila da živi u najvažnijem razdoblju otkrića u povijesti paleontologije. U posljednjih dvadeset godina, broj poznatih vrsta dinosaura se udvostručio, pa bi se svakih sedam tjedana objavio opis neke nove vrste. I tako je svjetski ugled koji je uživao prisiljavao Levinea da neprestano putuje oko svijeta, pregledava nove nalaze i daje stručno mišljenje istraživačima koji su nevoljko priznavali da im je ono potrebno. "Odakle dolaziš?" upita ga Guitierrez. "Iz Mongolije", reče Levine. "Bio sam kod Plamenih stijena u pustinji Gobi, tri sata od Ulan Batora." "Oh? Što ima ondje?" "John Roxton je nešto iskopao. Našao je nepotpuni kostur koji je smatrao mogućom novom vrstom Velociraptora i želio je da ga pogledam." "I?" Levine slegne ramenima. "Roxton nikad nije poznavao anatomiju. On zdušno prikuplja novac, ali kad nešto otkrije, nema dovoljno znanja da učini nešto s tim." "To si mu rekao?" "Zašto ne? Pa to je istina." "A kostur?" "Kostur uopće nije bio raptorov", reče Levine. "Kosti nožja su na pogrešnom mjestu, preponjača smještena previše naprijed, 34 Michael Crichton sjednjača nema pravog obturatora, a duge su kosti prelagane. A lubanja..." On zakoluta očima. "Nepčani dio predebeo, prednji orbitalni otvori previše rostralni, donja karina premala - ma, nikad kraja. A kandža jedva vidljiva. Tako je to. Ne znam gdje je Roxtonu bila pamet. Mislim da je zapravo našao podvrstu Stenonychosaurusa, iako nisam ni u to siguran." "Stenonychosaurus?" reče Guitierrez. "Mali mesojed iz trijasa - dva metra od stopala do acetabu-luma. Zapravo, sasvim običan teropod. A Roxtonov nalaz nije bio čak ni posebice zanimljiv primjerak. Iako postoji jedna zanimljiva pojedinost. Među nađenim materijalom bio je jedan komad kože otisak dinosaurove kože. To samo po sebi nije rijetkost. Dosad se našlo već desetak dobrih otisaka kože, uglavnom od Hadrosaurida.

No ništa slično ovome. Naime, postalo mi je jasno da koža ove životinje ima neka jako neobična obilježja dosad ne-primjećena u dinosaura-" "Senores", reče pilot i prekine ih. "Zaljev Juan Fernando ispred nas." Levine reče: "Najprije malo kružite, može?" Levine pogleda kroz prozor, ponovno napregnuta izraza lica. Zaboravio je na razgovor. Letjeli su iznad džungle koja se kilometrima sterala u brda, dokle im je pogled sezao. Helikopter se nagne i počne kružiti oko plaže. "Eno", reče Guitierrez i pokaže kroz prozor. Plaža je bila čist, zakrivljen bijeli polumjesec, potpuno pust na poslijepodnevnoj svjetlosti. Prema jugu, ugledaju crnu hrpu na pijesku. Iz zraka, izgledala je poput stijene ili velike nakupine morskih algi. Bila je bezoblična, promjera oko dva metra. Oko nje je bilo puno otisaka nogu. "Tko je bio ovdje?" uzdahne Levine. "Danas prije podne bili su ljudi iz Ureda za javno zdravlje." "Jesu li što učinili?" upita on. "Dirali, prčkali po tome?" "Ne bih znao", reče Guitierrez. IZGUBLJENI SVIJET 35 "Ured za javno zdravlje", ponovi Levine i zavrti glavom. "Što oni znaju? Nisi ih smio pustiti blizu, Marty." "Hej", reče Guitierrez. "Ne upravljam ja ovom zemljom. Učinio sam najviše što sam mogao. Željeli su sve uništiti prije no što uopće i stigneš. Barem sam je uspio sačuvati do tvog dolaska. Iako ne znam koliko će dugo još čekati." "Najbolje da počnemo", reče Levine. On pritisne dugme na mikrofonu. "Zašto još kružimo? Gubimo svjetlost. Spustite se na plažu. Želim vidjeti tu stvar iz prve ruke." Richard Levine potrči preko pijeska prema crnoj masi. Dalekozor mu je poskakivao na prsima. I izdaleka je osjećao vonj truleži. Odmah je počeo pohranjivati u pamćenje prve utiske. Truplo je ležalo napol zakopano u pijesku, okruženo gustim oblakom muha. Koža je bila napuhana od plina stoje otežavalo identifikaciju. On stane nekoliko metara podalje od stvorenja i izvadi fotoaparat. Istog trenutka, pilot helikoptera stvori se pokraj njega i gurne mu

ruku prema dolje. "Nopermitado." "Što?" "Žao mije, sefior. Nije dopušteno fotografiranje." "A zašto, dovraga?" upita Levine. Okrene se Guitierrezu koji je kaskao niz plažu prema njima. "Marty, zašto nema fotografiranja? Ovo bi moglo biti važno-" "Bez fotografija", ponovi pilot i uzme fotoaparat Levineu iz ruke. "Marty, ovo je ludost." "Pusti to i počni pregled", reče Guitierrez a tad počne razgovarati na španjolskom s pilotom, koji je odgovarao oštro i ljutito i mahao rukama. Levine se na trenutak zagleda u njih, pa se okrene. Dovraga, pomisli on. Mogli bi se svađati dovijeka. On pohiti prema truplu, dišući na usta. Smrad se pojačavao kako mu se približavao. Iako je truplo bilo pozamašno, primijetio je da nema ptica, štakora i 36 Michael Crichton drugih stvrinara koji bi se hranili njime. Jedino je bilo muha -tako puno muha da su činile debeli pokrivač i prekrile obrise mrtve životinje. Usprkos tome bilo je očito daje riječ o krupnom stvorenju, veličine približno krave ili konja prije nego što se napuhnuo. Suha koža ispucala je na suncu i sad se ljuštila, otkrivajući sloj vodnjikave, žute potkožne masnoće. Uh, ala zaudara! Levine žmirne. Prisili se prići bliže i usredotočiti svu pozornost na životinju. Iako je bila veličine krave, očito nije bila sisavac. Na koži nije bilo dlaka. Činilo se daje originalna boja kože bila zelena, možda prošarana tamnijim strijama. Epiderma je bila posuta oblucima poligonalnih kvržica raznih veličina, uzorak koji je podsjećao na gušterovu kožu. Ta je struktura varirala na različitim dijelovima životinje, pa su na donjem dijelu trbuha obluci bili širi no manje izbočeni. Po vratu, ramenima i kukovima vidjeli su se izraženi kožni nabori - ponovno, kao oni u guštera. Ali truplo je bilo krupno. Levine procijeni da je životinja za života težila stotinjak kilograma. Nigdje na svijetu ne rastu tako veliki

gušteri, osim komodo varana u Indoneziji. Varanus komo-doensis su trometarski gušteri puzaši, mesojedi veličine krokodila koji jedu koze i svinje, a kadšto i ljude. No u novom svijetu nigdje nije bilo guštera puzaša. Naravno, moguće da je ovo pripadnik obitelji Iguanidae. Iguane žive posvuda po Južnoj Americi a morske iguane narastu prilično velike. Čak i daje tako, ovo bi bila životinja rekordne veličine. Levine je polako obilazio truplo, prema prednjem dijelu životinje. Ne, pomisli on, nije to gušter. Truplo je ležalo na boku, lijevih rebara okrenutih prema gore. Skoro polovica životinje bila je zakopana; niz izbočina koje su ocrtavale hrptenjaču bile su samo nekoliko centimetara iznad pijeska. Dugi vrat bio je suvi-nut, glava skrivena ispod mase tijela poput patkine glave gurnute ispod perja. Levine ugleda jednu prednju nogu, koja mu se učini mala i nejaka. Donji privjesak bio je zakopan u pijesku. Otkopat IZGUBLJENI SVIJET 37 će ga i pogledati, ali je želio snimiti nekoliko fotografija prije nego pomakne primjerak in situ. Zapravo, što je Levine dulje gledao u to truplo, to mu se činilo da treba postupati pažljivije. Jer jedno je bilo očito - ovo je bila vrlo rijetka i vjerojatno nepoznata životinja. Levine je istodobno osjećao uzbuđenje i oprez. Ako je ovo otkriće važno koliko se on počeo nadati, tad je nužno da se valjano dokumentira. Niže na plaži, Guitierrez je još vikao na pilota koji je tvrdoglavo odmahivao glavom. Ti birokrati iz banana-republika, pomisli Levine. Zašto ne bi fotografirao? To ništa ne može naškoditi. A bilo je silno važno dokumentirati promjene na stvorenju. Začuje potmuli zvuk. Podigne glavu i ugleda drugi helikopter kako kruži iznad zaljeva i njegovu tamnu sjenu kako klizi po pijesku. Ovaj je helikopter bio liječničke bijele boje, crvenih slova sa strane. Nije ih mogao pročitati zbog blještećeg sunca. Okrene se ponovno truplu i primijeti da je stražnja noga životinje mišićava, za razliku od prednje što je značilo daje ta životinja hodala uspravno i održavala ravnotežu na snažnim stražnjim udovima. Naravno, mnogi su gušteri hodali uspravno, ali nijedan

ovako velik. Zapravo, dok je Levine gledao obrise trupla, sve je više postajao uvjeren da to nije gušter. Brzo je radio jer je svjetlost blijedila a imao je puno posla. Kad se nađe neki primjerak mora se odgovoriti na dva podjednako važna pitanja. Prvo, koja je to životinja? Drugo, zastoje umrla? Stojeći pokraj boka životinje, primijeti prsnuće u koži, bez-sumnje od potkožnih plinskih nakupina. No kad se Levine bolje zagledao, shvati daje pukotina zapravo oštra posjekotina i da zadire duboko kroz koljenski zglob, pa se vidi crveno mišićje i blijeda kost. On zaboravi na smrad i bijele crve koji su miljeli preko razderanog tkiva posjekotine jer je shvatio da"Oprosti zbog ovog", reče Guitierrez prilazeći mu. "Pilot uporno odbija." Pilot je nervozno slijedio Guitierreza, stao pokraj njega i pozorno motrio. 38 Michael Crichton "Marty", reče Levine. "Zaista moram snimiti nekoliko fotografija." "Nažalost, ne možeš", reče Guitierrez i slegne ramenima. "Važno je, Marty." "Žao mije. Sve sam pokušao." Niže na plaži prizemljio je onaj bijeli helikopter. Njegov se cvilež stiša. Počnu izlaziti uniformirani muškarci. "Marty, što misliš koja je to životinja?" "Mogu samo nagađati", reče Guitierrez. "Po dimenzijama bih je proglasio dosad neidentificiranom iguanom. Iznimno je velika, naravno, i očito nije iz Kostarike. Rekao bih daje ta životinja došla s Galapagosa ili jednog od"Ne, Marty", reče Levine. "To nije iguana." "Prije no što kažeš još nešto", reče Guitierrez pogledavajući u pilota, "mislim da bi trebao znati da se na ovom području pojavilo nekoliko prethodno nepoznatih vrsta guštera. Nitko nije siguran zašto. Vjerojatno zbog sječe tropskih prašuma ili nekog drugog razloga. Ali nove vrste se zaista pojavljuju. Prije nekoliko godina, počeo sam nailaziti na neidentificirane vrste-" "Marty, dovraga. Ovo nije gušter."

Guitierrez žmirne. "Što to govoriš? Naravno daje gušter." "Mislim da nije", reče Levine. Guitierrez reče: "Vjerojatno te zbunila njegova veličina. Činjenica je da se u Kostariki povremeno naiđe na te aberantne oblike-" "Marty", hladno će Levine. "Mene nikad ništa ne zbuni." "Naravno, nisam mislio da-" "I kažem ti, ovo nije gušter", reče Levine. "Oprosti", reče Guitierrez i zavrti glavom. "Ali ne mogu se složiti." Oni ljudi iz bijelog helikoptera sad su zbili redove i navukli bijele kirurške maske. IZGUBLJENI SVIJET 39 "Ne tražim od tebe da se složiš", reče Levine. Okrene se ponovno prema truplu. "Dijagnoza se lako može ustanoviti, treba samo otkopati glavu ili jedan od udova, primjerice ovaj bok, za koji mislim-" On zašuti i prigne se bliže. Zapilji se u bok. "Stoje?" upita Guitierrez. "Daj mi nož." "Zašto?" upita Guitierrez. "Samo mi ga daj." Guitierrez izvadi džepni nožić i položi dršku na Levineov ispruženi dlan. Levine je pozorno gledao u truplo. "Mislim da će te ovo zanimati." "Što?" "Duž stražnje dermalne linije je-" Odjedanput začuju viku na plaži. Kad su podigli pogled ugledaju muškarce iz bijelog helikoptera kako trče prema njima. Na leđima su nosili spremnike i vikali nešto na španjolskom. "Što govore?" mršteći se upita Levine. Guitierrez uzdahne. "Kažu da se odmaknemo." "Reci im da imamo posla", reče Levine i ponovno se nagne nad truplo. No oni su muškarci nastavili vikati i odjednom se začuje grmljavina. Levine podigne pogled i ugleda upaljene bacače plamena, velike crvene mlazove vatre kako rigaju u večernju

svjetlost. On trkom zaobiđe truplo i potrči prema onim ljudima vičući: "Ne! Ne!" No oni se ogluše. On vikne: "Ne, to je neprocjenjivo-" Prvi od uniformiranih muškaraca zgrabi Levinea i grubo ga baci na zemlju. "Koga vraga to radite?" vrisne Levine podižući se. No još to nije ni izgovorio, kad shvati daje prekasno. Prvi su plamenovi dohvatili truplo, spržili kožu, zapalili džepove pune metana i u zrak 40 Michael Crichton se podigne plavi plameni stup! Gusti dim zapaljenog trupla počne se dizati u nebo. "Prestanite! Prestanite!" Levine se okrene Guitierrezu. "Zaustavi ih!" Ali se Guitierrez nije pomaknuo, samo je zurio u truplo. Progutano plamenom, torzo je pucketalo a masnoća cvrčala, a tad koža izgori pa se pokažu crna, plosnata rebra kostura. U jednom trenutku čitav se torzo okrene i odjednom se vrat životinje, okruženom vatrom, izvije i pomakne od stezanja kože. A u plamenu Levine ugleda dugu usiljenu njušku, niz oštrih grabežljivih zuba i prazne duplje i kako to sve gori poput nekog srednjovjekovnog zmaja kojeg plamen pretvara u dim i nosi u nebo. San Jose Levine je sjedio u baru zračne luke u San Joseu, pijuckao pivo i čekao zrakoplov kojim će se vratiti u Sjedinjene Države. Guitierrez je sjedio pokraj njega za malim stolom, ne govoreći puno. Posljednjih nekoliko minuta vladala je neugodna tišina. Guitierrez je gledao u Levineovu naprtnjaču, na podu pokraj njegovih nogu. Bila je izrađena po narudžbi od tamnozelenog Gore-Texa s dodatnim džepovima s vanjske strane za elektronsku opremu. "Lijep ruksak", reče Guitierrez. "Gdje si ga nabavio? Izgleda kao Thorneov." Levine otpije gutljaj piva. "I jest." "Lijepo", reče Guitierrez gledajući u nj. "Što to imaš u gornjem džepu, satelitski telefon? I GPS? Mili Bože, čega se još neće sjetiti.

Lijep je. Sigurno te koštalo-" "Marty", reče Levine sav očajan. "Prekini tu kenjažu. Hoćeš li mi reći ili nećeš?" "Reći ti što?" "Želim znati što se dovraga događa ovdje?" "Richard, slušaj, žao mi je ako si-" "Ne", prekine ga Levine. "Marty, na onoj je plaži bio jako važan primjerak, a uništenje. Ne shvaćam zašto si to dopustio." Guitierrez uzdahne. Pogleda u turiste za drugim stolovima i reče: "Ovo ti kažem u povjerenju, u redu?" "U redu." "To je ovdje velik problem." 42 Michael Crlchton "Što to?" "Ovaj... Svako malo na obali se pojave... aberantni oblici. To traje već nekoliko godina." "Aberantni oblici?" ponovi Levine, u nevjerici odmahujući glavom. "To je službeni naziv za takve primjerke", reče Guitierrez. "Nitko u vladi ne želi biti precizniji. Počelo je prije otprilike pet godina. U planinama, pokraj udaljene poljoprivredne stanice u kojoj su uzgajali probne vrste soje, našli su nekoliko životinja." "Soja", ponovi Levine. Guitierrez kimne glavom. "Očito da mahunarke i stanovite vrste trava privlače te životinje. Pretpostavlja se da imaju veliku potrebu da putem hrane dobiju aminokiselinu lizin. No nitko nije siguran. Možda samo vole određene usjeve-" "Marty", reče Levine. "Briga me ako vole pivo i pivske perece. Jedino važno pitanje je odakle su došle te životinje?" "Nitko ne zna", reče Guitierrez. Levine to prešuti, na trenutak. "Što se dogodilo s ostalim životinjama?" "Sve su uništene. A koliko ja znam, godinama potom nije nađena nijedna. No čini se daje ponovno počelo. Prošle smo godine našli ostatke još četiri životinje, uključujući i ovu koju si danas vidio." "I što je učinjeno u vezi s njima?"

"Ovaj... ti aberantni oblici se uvijek uništavaju. Onako kako si vidio. Od početka, vlada je poduzela sve moguće korake da se pobrine da nitko za to ne dozna. Prije nekoliko godina, neki su sjevernoamerički novinari počeli pisati kako nešto nije u redu na jednom od otoka, Išla Nublar. Predsjednik Menendez je pozvao skupinu novinara na obilazak otoka - a tad ih lijepo prebacio avionom na drugi otok. Nisu ni primijetili. I tako to. Hoću reći, vlada to jako ozbiljno shvaća." "Zašto?" IZGUBLJENI SVIJET 43 "Zabrinuti su." "Zabrinuti? Zašto bi trebali brinuti zbog-" Guitierrez podigne ruku, promeškolji se na stolcu, primakne stolu. "Bolest, Richarde." "Bolest?" "Aha. Kostarika ima jedan od najboljih sustava zdravstva na svijetu" reče Guitierrez. "Epidemiolozi pokušavaju ući u trag nekim neobičnim oblicima encefalitisa čiji je broj čini se u porastu, posebice na obalnom području." "Encefalitis? Kakvog porijekla? Virusnog?" Guitierrez odmahne glavom. "Nije nađen uzročnik." "Marty..." "Kažem ti, Richarde. Nitko ne zna. Nije virus, jer titar antitijela ne raste a diferencijali bijelih krvnih zrnaca se ne mijenjaju. Nisu bakterije, jer ništa nije uzgojeno. Potpuni misterij. Jedino što epidemiolozi znaju je da se čini kako od njega obolijevaju mahom seljaci: ljudi u dodiru sa životinjama i stokom. A riječ je o pravom encefalitisu - užasne glavobolje, duševni poremećaji, groznica, buncanje." "Smrtnost?" "Zasad se čini da je ograničenog trajanja, traje oko tri tjedna. No čak i tako, vlada se zabrinula. Richarde, ova zemlja ovisi o turizmu. Nitko ne želi da počnu priče o nekakvim nepoznatim bolestima." "Dakle, smatraju da je encefalitis povezan s tim... aberan-tnim oblicima?" Guitierrez slegne ramenima. "Gušteri prenose puno virus-nih

bolesti", reče. "Oni su poznati prenositelji. Pa ih nije nerazborito povezati s time." "Ali rekao si da to nije virusna bolest." "Bez obzira. Oni misle daje povezana." Levine reče: "Što je razlog više da se dozna otkuda dolaze ti gušteri. Sigurno su pretražili..." 44 Michael Crichton "Pretražili?" nasmije se Guitierrez. "Naravno da su pretražili. Pročešljali su svaki četvorni centimetar ove zemlje, nekoliko puta. Poslali su desetak timova - osobno sam predvodio neke od njih. Snimali iz zraka. Prelijetali iznad džungle. Prelijetali iznad otoka. Kao što znaš, ima prilično puno otoka, posebice duž zapadne obale. Dovraga, čak su pretražili i otoke u privatnom vlasništvu." "Ima li privatnih otoka?" upita Levine. "Nekoliko. Tri ili četiri. Primjerice Išla Nublar - iznajmljena je nekoj američkoj tvrtki, InGenu, godinama." "Ali rekao si da je otok pretražen..." "Temeljito pretražen. Ništa nije nađeno." "A na drugima?" "Da vidimo", reče Guitierrez i počne ih nabrajati na prste. "Išla Talamanca, na istočnoj obali - ondje imaju Club Med. Pa Sorna, na zapadnoj obali - iznajmljen njemačkoj rudarskoj tvrtki. Pa Morazan, sjevernije - u vlasništvu je imućne kostarikanske obitelji. Možda sam nekog preskočio." "I što se pronašlo u tim potragama?" "Ništa", reče Guitierrez. "Ništa nisu našli. Pa se tako pretpostavlja da životinje dolaze s nekog mjesta duboko u džungli. I da ih zato nismo dosad uspjeli naći." Levine zastenje. "Ako je tako, želim vam puno sreće." "Znam", reče Guitierrez. "Tropske prašume su nevjerojatno dobar okoliš za skrivanje. Potjera može proći manje od deset metara od neke velike životinje i ne vidjeti je. A čak i najnovija tehnologija za daljinsko otkrivanje ne pomaže puno jer valja prodrijeti kroz višestruke slojeve - oblake, krošnje, nisko raslinje. Nema načina da se kroz to nešto vidi: u tropskoj se prašumi može skrivati bilo što. U svakom slučaju", reče on, "vlada je očajna. A vlada, naravno, nije

jedina zainteresirana stranka." Levine ga oštro pogleda. "Da?" "Da. Iz nekog razloga, vlada veliko zanimanje za te životinje." IZGUBLJENI SVIJET 45 "Kakvo zanimanje?" upita Levine, nezainteresirano koliko je mogao. "Prošle jeseni, vlada je izdala dozvolu ekipi botaničara s Ber-keleva da izvrše snimanje iz zraka prašumskog pokrivača na središnjim visoravnima. Snimanje je trajalo mjesec dana a tad je izbila svađa račun za gorivo ili nešto slično. Dakle, državni službenik iz San Josea nazvao je Berkelev i požalio se. A oni iz Berkeleva mu rekoše da nisu nikad čuli ni za kakvu ekipu. U međuvremenu, ona je skupina pobjegla iz zemlje." "I tako nitko ne zna tko su oni zapravo bili?" "Ne. A tad su se prošle zime pojavila dva švicarska geologa da bi prikupili uzorke plina na otocima, kao dio studije, rekoše, vulkanske aktivnosti u Središnjoj Americi. Otoci su svi vulkanskog podrijetla i većina ih je još donekle aktivna, pa se to učinilo shvatljivim zahtjevom. No pokazalo se da su 'geolozi' zapravo radili za jednu američku genetičku tvrtku s nazivom Biosvn i da su tražili velike otočke životinje." "Zašto bi to zanimalo biotehničku tvrtku?" upita Levine. "Nema smisla." "Možda ne za tebe i mene," reče Guitierrez, "ali Biosvn je na posebice zlu glasu. Voditelj njihova istraživačkog odjela je tip po imenu Lewis Dodgson." "Aha", reče Levine. "Znam. On je tip koji je prije nekoliko godina vršio ispitivanje cjepiva protiv bjesnoće u Chileu kad su izložili seljake bjesnoći, ali im nisu rekli da to čine." "Upravo taj. A počeo je i prodavati krumpir dobiven genetskim inženjeringom u samoposluživanjima a da nikome nije rekao daje genetski mijenjan. Djeca su dobila blagi proljev; nekoliko ih je završilo u bolnici. Nakon toga, tvrtka je morala angažirati Georgea Baseltona da im popravi ugled." "Svi uvijek angažiraju Baseltona", reče Levine. Guitierrez slegne ramenima. "U posljednje vrijeme ugledna

sveučilišna profesorska imena rade kao savjetnici. To je dio posla. A Baselton je Regius profesor biologije. Biosvn ga treba da stvari 46 Michael Crichton dovede u red jer je Dodgson sklon kršiti zakon. Dodgson ima ljude na platnom spisku diljem svijeta. Krade istraživanja drugim tvrtkama, takve stvari. Kažu daje Biosvnjedina genetička tvrtka u kojoj je zaposleno više pravnika nego znanstvenika." "A zašto ih je zanimala Kostarika?" upita Levine. Guitierrez slegne ramenima. "Ne znam, ali se cijeli odnos prema istraživanju promijenio, Richarde. Ovdje se to jako primjećuje. Kostarika ima jedan od najbogatijih okoliša na svijetu. Pola milijuna vrsta u dvanaest odvojenih staništa. U njima je zastupljeno pet posto svih vrsta koje žive na planeti. Zemlja godinama služi kao biološki istraživački centar i kažem ti, situacija se promijenila. Nekoć su ljudi koji su ovamo dolazili bili znanstvenici predani svom pozivu, silno željni doznati nešto o nečem - o majmunima urlikavcima ili osama najeznicama ili o sombrili. Ti su ljudi odabrali svoj teren jer im je do njega bilo stalo. Nije bilo govora o njihovu bogaćenju. No sad sve u biosferi potencijalno vrijedi novac. Nitko ne zna iz čega će se možda proizvesti idući lijek, pa proizvođači lijekova financiraju svakojaka istraživanja. Možda jaje neke ptice sadrži protein koji ga čini nepromočivim. Možda neki pauk proizvodi peptid koji sprečava zgrušavanje krvi. Možda voštana površina paprati sadrži supstancu za ublažavanje bolova. Cesto se događa da se odnos prema istraživanju mijenja. Ljudi više nisu prirodoslovci, nego kopači zlata. Zavladala je pljačkaška svijest. Sve novo ili nepoznato automatski je zanimljivo, jer možda ima neku vrijednost. Moglo bi vrijediti pravo blago." Guitierrez iskapi svoje pivo. "Svijet je", reče on, "okrenut naglavce. A činjenica je da puno ljudi želi znati što te aberantne životinje predstavljaju - i odakle dolaze." Mikrofon objavi Levineov let. Oba muškarca ustanu od stola. Guitierrez reče: "Zadržat ćeš ovo sve za sebe? To što si danas vidio?" "Da budem potpuno iskren", reče Levine, "ne znam što sam danas

vidio. Moglo je biti bilo što." Guiterrez se široko nasmiješi. "Ugodan ti let želim, Richard." "Čuvaj se, Marty." Polazak Naprtnjače prebačene preko ramena, Levine krene prema predvorju. Okrene se da mahne Guitierrezu, no njegov je prijatelj već izlazio kroz vrata i podigao ruku da pozove taksi. Levine slegne ramenima i okrene se. Ravno ispred njega bila je carinska pregrada. Putnici su stajali u redu da im se u putovnice udari žig. Imao je rezervaciju za noćni let za San Francisco, s presjedanjem u Mexico Citvju. Za taj let nije čekalo puno ljudi. Vjerojatno će imati vremena nazvati ured i ostaviti poruku svojoj tajnici Lindi da će stići tim letom, a možda bi, pomisli on, trebao nazvati Malcolma. Osvrnuvši se, ugleda telefonske govornice s oznakom ICT TELEFONOS INTERNATIONAL duž desnog zida, ali ih je bilo samo nekoliko a i te su bile zauzete. Bolje da se posluži satelitskim telefonom iz svoje naprtnjače, pomisli on, dok je skidao naprtnjaču s ramena, a možda bi biloZastane, mršteći se. Ponovno pogleda prema zidu. Četiri su se osobe služile telefonima. Prva je bila plavuša u kratkim hlačicama i topu, koja je ljuljala od sunca izgorenu bebu na rukama. Pokraj nje je stajao bradonja u safari jakni, koji je često pogledavao na svoj zlatni Rolex sat. Zatim je tu bila sjedokosa bakica koja je govorila španjolski, dok su njezina dva odrasla sina stajala pokraj nje i važno kimala glavama. Posljednja je osoba bila pilot njihova helikoptera. Skinuo je jaknu od uniforme i bio u košulji kratkih rukava i kravati. Bio je okrenut leđima, prema zidu, zgrbljenih ramena. 48 Michael Crichton Levine se približi. Pilot je govorio engleski. Levine odloži naprtnjaču i sagne se, pretvarajući se da namješta remenje i osluh-ne. Pilot mu je još bio okrenut leđima. Začuje kako pilot reče: "Ne, ne, profesore. Nije tako. Ne." Tad zavlada muk. "Ne", reče pilot. "Kažem vam, ne. Žao mi je, profesore

Baseltone, ali to se ne zna. To je otok, ali koji... Moramo još pričekati. Ne, on večeras odlazi. Ne. Mislim da ništa ne zna, a nema ni fotografija. Ne. Razumijem. Adios." Levine sagne glavu kad je pilot žustro krenuo prema šalteru LACSA na drugom kraju zračne luke. Koji je to vrag? pomisli on. To je otok, ali koji... Kako znaju da je otok? Ni Levine u to još nije bio siguran. A on je intenzivno radio na tim nalazima, danonoćno, pokušavajući složiti mozaik. Odakle životinje dolaze. Zašto se to događa. On skrene iza ugla, izvan vidokruga i izvadi mali satelitski telefon. Brzo pritisne brojeve i nazove broj u San Franciscu. Dobije vezu. Telefon je brzo škljocao dok se spajao preko satelita. Počne zvoniti. Začuje se pisak. Elektronski glas reče: "Unesite svoj pristupni broj." Levine utipka šesteroznamenkasti broj. Ponovno pisak. Elektronski glas reče: "Ostavite poruku." "Javljam", reče Levine, "rezultate putovanja. Jedan primjerak, ne u dobrom stanju. Nalazište: BB-17 na tvojem zemljovidu. To je daleko na jugu, što se poklapa sa svim našim pretpostavkama. Nisam ga uspio precizno identificirati prije no što su ga zapalili. No mislim daje bila riječ o ornitholestesu. Kao što znaš, ta životinja nije na popisu - iznimno važan nalaz." On pogleda oko sebe, no nikog nije bilo u njegovoj blizini, nitko ga nije gledao. "Usto, na postraničnoj natkoljeničnoj kosti bila je duboka posjekotina. To me silno uznemirilo." On se ustručavao, ne želeći reći previše. "Šaljem uzorak koji je potrebno podrobno ispitati. Mislim da se još neki ljudi zanimaju. Dakle lan, to što se događa ovdje je novo. Više od godinu dana nisu našli niIZGUBLJENI SVIJET 49 kakvu životinju a sad su se ponovno počele pojavljivati. Nešto se novo događa. A mi ništa ne razumijemo." Ili možda razumijemo? pomisli Levine. Pritisne tipku za prekid veze, isključi telefon i vrati ga u vanjski džep naprtnjače. Možda, pomisli on, znamo više no što shvaćamo. Zamišljeno se zagleda prema izlazu. Vrijeme je za polazak.

50 Michael Crichton Palo AKo U dva sata ujutro, Ed James uđe na gotovo pusto parkiralište restorana Marie Callender u Čarter Road. Crni BMW bio je već ondje, parkiran blizu ulaza. Kroz prozore ugleda Dodgsona kako sjedi u separeu, namrštenih neuglednih crta lica. Dodgson nikad nije bio dobre volje. Sad je razgovarao s krupnim čovjekom pokraj sebe i pogledavao na sat. Onaj krupni čovjek bio je Baselton. Profesor koji se pojavljivao na televiziji. James bi uvijek osjetio olakšanje kad bi Baselton bio ondje. Od Dodgsona bi ga podilazili žmarci, no bilo je teško zamisliti da bi se Baselton upleteo u nešto mutno. James ugasi motor i okrene retrovizor da se pogleda u nj dok zakopčava košulju i zateže kravatu. Baci pogled na svoje lice u zrcalu - nepočešljan, umoran muškarac s dvodnevnom bradom. Pa što, pomisli on. Zašto ne bi izgledao umorno? Gluho je doba noći. Dodgson je uvijek zakazivao sastanke usred noći i uvijek u ovom usranom restoranu Marie Callender. James nikad nije shvaćao zašto - kava je bila užasna. Ali ionako mu puno tog nije bilo jasno. Podigne veliku žutu omotnicu, izađe iz automobila i zalupi vratima. Krene prema ulazu, mašući glavom. Dodgson mu tjednima plaća pet stotina dolara dnevno da bi slijedio nekoliko znanstvenika. Isprva je James pretpostavio da je riječ o industrijskoj špijunaži. No nijedan od znanstvenika koje je pratio nije radio u industriji; bili su sveučilišni profesori, prilično dosadnih predmeta. Kao ta paleontologica Sattlerova, čija su specijalnost bila pretpovijesna zrnca polena. James je odslušao jedno od njezinih IZGUBLJENI SVIJET 51 predavanja na Berkelevu i jedva ostao budan. Dijapozitiv za dijapozitivom malih blijedih kugli koje su izgledale poput kuglica pamuka dok je ona klepetala o kutevima vezanja polisaharida i geološkim nalazištima, Eksinama i Anterama. Isuse, ala je bilo dosadno. U svakom slučaju nije bilo vrijedno pet stotina dolara dnevno,

pomisli on. Uđe u restoran, žmirne na jakom svjetlu i priđe separeu. Sjedne, kimne glavom Dodgsonu i Baseltonu i podigne ruku da mu konobarica donese kavu. Dodgson se zapilji u nj. "Nemam cijelu noć", reče on. "Počnimo." "U redu", reče James i spusti ruku. "Može, naravno." Otvori omotnicu, počne vaditi papire i fotografije, pružati ih preko stola Dodgsonu i komentirati. "Alan Grant: paleontolog na sveučilištu Montana State. Trenutno je na slobodnoj studijskoj godini u Parizu, drži predavanja o najnovijim nalazima dinosaura. Čini se da ima neke nove ideje o tome da su tvrannosauri bili strvinari i-" "Nema veze", reče Dodgson. "Nastavi." "Ellen Sattler Reiman", reče James i gurne fotografiju preko stola. "Botaničarka, imala je vezu s Grantom. Sad udata za fizičara s Berkeleva i ima malog sina i kćer. Predaje na pola radnog vremena na sveučilištu. Ostatak vremena provodi u kući jer-" "Dalje, tjeraj dalje." "Ostali su uglavnom pokojni. Donald Gennaro, odvjetnik... umro od dizenterije na poslovnom putu. Dennis Nedry iz tvrtke Integrated Computer Svstems... također preminuo. John Ham-mond, osnivač tvrtke International Genetic Technologies... umro dok je bio u obilasku istraživačkog pogona u Kostariki. Ham-mond je bio poveo sa sobom svoje unuke; djeca žive s majkom na istoku zemlje i-" "Je li netko kontaktira s njima? Netko iz InGena?" "Ne, nema nikakvih kontakata. Sin je brucoš a kći u gimnaziji. InGen je nakon Hammondove smrti sudski zatražio zaštitu u 52 Michael Crichton skladu sli. člankom Ustava. Slučaj se otad poteže po sudovima. Nekretnine i oprema su se naposljetku počele prodavati. Točnije rečeno, u posljednja dva tjedna." Baselton prvi put progovori. "Je li Zona B obuhvaćena tom prodajom?" James ga blijedo pogleda. "Zona B?" "Da. Je li ti netko spominjao Zonu B?" "Ne, nikad nisam za nju čuo. Što je to?" "Ako čuješ nešto o Zoni B," reče Baselton, "mi bismo željeli to znati."

Sjedeći pokraj Baseltona u separeu, Dodgson je prelistavao fotografije i papire, pa ih nestrpljivo odgurne. Pogleda u Jamesa. "Što još imaš?" "To je sve, gospodine Dodgson." "To je sve?" reče Dodgson. "A Malcolm? A Levine? Jesu li još prijatelji?" James pogleda u svoje bilješke. "Nisam siguran." Baselton se namršti. "Nisi siguran?" reče on. "Kako to misliš, nisi siguran?" "Malcolm se upoznao s Levineom u Santa Fe Institute", reče James. "Proveli su neko vrijeme zajedno, prije dvije godine. No Malcolm u posljednje vrijeme nije svraćao u Santa Fe. Prihvatio je da bude gost-predavač na Berkelevu na odjelu za biologiju. Poučava matematičke modele evolucije. Čini se daje prekinuo vezu s Levineom." "Posvađali su se?" "Možda. Rekli su mi da su izbile nesuglasice zbog Levineove ekspedicije." "Kakve ekspedicije?" upita Dodgsona i nagne se naprijed. "Levine otprilike godinu dana planira nekakvu ekspediciju. Naručio je specijalna vozila od tvrtke Mobile Field Svstems. To je mala tvrtka u Woodsideu, kojom upravlja čovjek po imenu Jack Thorne. Thorne oprema džipove i kamione za znanstvenike koji IZGUBLJENI SVIJET 53 vrše terenska istraživanja. Za znanstvenike u Africi, Sečuanu i Čileu, njegova su vozila Biblija." "Malcolm zna za tu ekspediciju?" "Sigurno. Povremeno obiđe Thorneovu tvornicu. Otprilike svakog mjeseca. A Levine, naravno, odlazi ondje skoro svakodnevno. Tako je i dospio u zatvor." "Dospio u zatvor?" reče Baselton. "Aha", reče James, gledajući svoje bilješke. "Da vidimo. Desetog veljače, Levine je uhićen jer je vozio stotinu dvadeset kiloma-tara na sat u zoni u kojoj je brzina ograničenja dvadeset pet kilometara. Točno ispred škole Woodside. Sudac je zaplijenio njegov Ferrari,

oduzeo mu vozačku dozvolu i odredio mu javnu službu. Zapravo mu naredio da poučava u toj školi." Baselton se nasmiješi. "Richard Levine poučava pučkoškol-ce. To bih volio vidjeti." "Dosad je bio prilično savjestan. Naravno, ionako dolazi u Woodside, kod Thornea. Odnosno dolazio je prije no stoje otputovao iz zemlje." "Kad je otputovao iz zemlje?" upita Dodgson. "Prije dva dana. Otišao je u Kostariku. Kratak put, trebao se vratiti danas ujutro." "I gdje je sad?" "Ne znam. A bojim se da će... ovaj... to biti teško doznati." "Zašto?" James je oklijevao, pa se nakašlje. "Jer je bio na popisu putnika na letu iz Kostarike - ali nije bio u avionu kad je sletio. Moja veza u Kostariki kaže daje otišao iz hotela u San Joseu prije leta i da se nije vratio. A nije ni odletio nekim drugim avionom iz grada. I tako se bojim daje trenutačno Richard Levine... ovaj... nestao." Zavlada muk. Dodgson se zavali na sjedištu i procijedi zrak kroz stisnute zube. Pogleda u Baseltona, koji zavrti glavom. Dodgson jako pažljivo podigne papire sa stola, lupne njima o stol i načini urednu hrpu. Gurne ih natrag u omotnicu i pruži je Jamesu. 54 Michael Crichton "Poslušaj me sad, ti glupane glupi", reče Dodgson. "Od tebe želim samo jedno. Nešto jako jednostavno. Slušaš li?" James proguta slinu. "Slušam." Dodgson se nagne preko stola. "Nađiga", reče on. Berkelcy U svom pretrpanom uredu, Malcolm podigne pogled sa stola kad je njegova asistentica Beverlv ušla u prostoriju. Za njom je išao čovjek iz DHL-a, noseći malu kutiju. "Oprostite što vas uznemiravam, doktore Malcolm, ali morate potpisati ove formulare. Riječ je o onom uzorku iz Kostarike." Malcolm ustane i zaobiđe stol. Nije se poslužio štapom. Posljednjih tjedana radio je uporno na tome da hoda bez štapa. Još bi kadšto

osjetio bol u nozi, ali je bio odlučan da uspije. Čak je i njegova fizioterapeutkinja, vječito vesela ženica po imenu Cindy, to prokomentirala. "Hej, poslije toliko godina, odjednom ste se motivirali, doktore Malcolm", rekla je. "Što se događa?" "Ma znate", rekao joj je Malcolm. "Ne mogu se dovijeka oslanjati o štap." No istina je bila ponešto drukčija. Suočen s Levineovim nepopustljivim entuzijazmom za hipotezu o izgubljenom svijetu, njegovim uzbuđenim telefonskim pozivima u svako doba dana i noći, Malcolm je počeo preispitivati svoja stajališta. I počeo vjerovati da je sasvim moguće - čak i vjerojatno - da izumrle životinje postoje na udaljenoj, dosad neistraženoj lokaciji. Malcolm je imao vlastite razloge zbog kojih je u to vjerovao, razloge koje je tek uzgred spomenuo Levineu. Ali mogućnost da postoji otočka lokacija potaknula gaje da hoda bez pomoći štapa. Želio se pripremiti za budući posjet otoku. I tako je počeo vježbati, dan za danom. 56 Michael Crichton On i Levine suzili su izbor na niz otoka duž kostarikanske obale. Po običaju, Levine se silno zagrijao. No za Malcolma je to sve ostala hipoteza. Odbijao se ushititi dok ne bude imao čvrste dokaze - fotografije ili uzorke tkiva - koji će dokazati postojanje novih životinja. Dosad Malcolm ništa sličnog nije vidio. Nije znao je li zbog tog razočaran ili sretan. Ali u svakom slučaju, Levineov je uzorak stigao. Malcolm uzme dostavnicu od dostavljača i brzo napiše na gornjem formularu: 'Isporuka materijala koji ne podliježe carinjenju/Uzorci: biološka ispitivanja.' Dostavljač reče: "Morate provjeriti sadržaj kutija, gospodine." Malcolm pogleda u popis pitanja koja su se nizala na formularu, a pokraj svakog je bio kvadratić. Je li uzorak živ. Je li uzorak bakteriološka kultura, gljivice, virusi ili protozoa. Je li uzorak registriran u skladu s prihvaćenim istraživačkim protokolom. Je li uzorak zarazan. Je li uzorak uzet sa zemljoradničke ili stočne farme.

Je li uzorak biljni materijal, sjeme ili gomolj. Je li uzorak ku-kac ili srodnik kukaca... On zaokruži 'Ne' kod svih pitanja. "I drugu stranicu, gospodine", reče dostavljač. Ogledavao se po uredu, gledao u neuredno razbacane hrpe papira, u zemljovide na zidovima pribodene obojenim čavlićima. "Ovdje vršite medicinska istraživanja?" Malcolm okrene list, našvrlja potpis na drugom formularu. "Ne." "Još jedan, gospodine..." Trećim se formularom prijevoznika oslobađalo zakonske odgovornosti. Malcolm se potpiše i na njemu. Dostavljač reče: "Ugodan vam dan želim", i ode. Malcolm istog trenutka klone i osloni se punom težinom o rub stola. Žmirne. IZGUBLJENI SVIJET 57 "Još boli?" upita Beverlv. Odnese uzorak na sporedni stol, gurne papire ustranu i počne ga odmatati. "Dobro sam." On pogleda u štap, oslonjen o njegov stolac iza radnog stola. Tad duboko uzdahne i polako prijeđe preko sobe. Beverlv odmota paket. Ugledaju mali valjak od nerdajućeg čelika veličine Malcolmove šake. Preko poklopca je bio zalijepljen znak za biološku opasnost. Pričvršćen za valjak bio je drugi mali spremnik s metalnim zaklopcem; sadržavao je plin za hlađenje. Malcolm namjesti svjetlo nad valjak i reče: "Da vidimo zbog čega se toliko uzbudio." On otrgne ljepljivu vrpcu i odvrti poklopac. Začuje se šištanje plina i podigne se prozirni bijeli kondenzirani oblačić. Površina valjka se prekrije mrazom. Malcolm zaviri unutra i ugleda plastičnu vrećicu i komad papira. Okrene valjak i istrese sadržaj na stol. U vrećici je bio nepravilno odrezan komadić zelenkastog mesa, kvadratić stranica otprilike duljine pet centimetara, za koji je bila pričvršćena zelena plastična pločica. On podigne tkivo prema svjetlu, pregleda ga pod povećalom, pa ga ponovno odloži na stol. Zagleda se u zelenu kožu, u izbočine nalik oblucima.

Možda, pomisli on. Možda... "Beverlv," reče on, "nazovi Elizabeth Gelman, na zoološkom odjelu. Reci da imam nešto što bih želio da pogleda. I reci joj daje riječ o povjerljivoj stvari." Beverlv kimne glavom i izađe iz ureda telefonirati. Kad je ostao sam, Malcolm odmota papir koji je stigao s uzorkom. Bio je to žuti komad papira otrgnut iz bloka. Štampanim slovima pisalo je: JA SAM BIO U PRAVU A TI U KRIVU. Malcolm se namršti. Prokletnik, pomisli. "Beverh/? Nakon što nazovete Elizabeth, nazovite i Richarda Levinea u ured. Moram odmah s njim razgovarati." Izgubljeni svijet Richard Levine pritisne lice o toplu stijenu i zastane da povrati dah. Stotinu pedeset metara ispod njega nadimao se ocean, valovi su grmjeli blistajući bijelom pjenom na crnim hridima. Čamac kojim je stigao već je kretao prema istoku i bio bijela točkica na obzoru. Čamac se morao vratiti, jer na ovom pustom, nepristupačnom otoku nije bilo sigurne lučice. Zasad su bili sami. Levine duboko udahne i pogleda u Diega, šest metara ispod njega na litici. Diego je bio natovaren naprtnjačom u kojoj je bila sva njihova oprema, ali je bio mlad i snažan. Nasmiješi se veselo i pokaže glavom prema gore. "Samo hrabro. Nismo daleko, gospodine." "Nadam se", reče Levine. Kad je kroz dalekozor pregledavao obalu iz čamca, ovo mu se učinilo dobrim mjestom za uspon. No zapravo je hrid bila skoro okomita i nevjerojatno opasna jer se vulkanska stijena krunila i mrvila. Levine podigne ruke ispruženih prstiju i posegne za idućim hvatištem. Priljubi se uza stijenu; kamenčići se otkinu i ruka mu sklizne. On se ponovno čvrsto uhvati pa se povuče nagore. Teško je disao, od napora i straha. "Još samo dvadeset metara, senor", ohrabri ga Diego. "Možete vi to." "Siguran sam da mogu", promrmlja Levine. "S obzirom na alternativu." Bliže vrhu stijene, vjetar je jače puhao, zviždao mu u ušima, potezao ga za odjeću. Činilo se kao da ga pokušava usisati

IZGUBLJENI SVIJET 59 od stijene. On podigne pogled i ugleda gusto lišće koje je raslo do ruba stjenovite litice. Skoro na cilju, pomisli on. Skoro. A tad se, jednim trzajem, gurne preko vrha i prevali, zakotrlja po mekanoj vlažnoj paprati. Soptao je. Okrene se i ugleda Diega kako se lako, gipko prebacio preko vrha; Diego čučne u mahovinastu travu i nasmiješi se. Levine se okrene i zagleda u goleme paprati iznad njegove glave. Ispuštao je nakupljenu napetost uspona u dugim soptajima. Noge su ga pekle. Ali nema veze - ovdje je! Naposljetku! Pogleda u džunglu oko sebe. Bila je to praiskonska šuma, netaknuta ljudskom rukom. Točno kako su pokazale satelitske snimke. Levine se morao oslanjati na satelitske snimke jer zemljovida privatnih otoka poput ovog nije bilo. Ovaj je otok postojao kao neka vrsta izgubljenog svijeta, izoliran usred Tihog oceana. Levine posluša zvuk vjetra, šuštanje palmina lišća s kojeg je kapala voda na njegovo lice. A tad začuje drugi zvuk, dalek, poput krika ptice, samo dublji, zvučniji. Osluhne i ponovno ga začuje. Oštar šum u blizini natjera ga da okrene glavu. Diego je upalio šibicu i podizao je da pripali cigaretu. Levine brzo ustane, odgurne mladićevu ruku i odlučno zavrti glavom. Diego se namršti, zbunjeno. Levine stavi prst na usta. Pokaže u smjeru ptičjeg zova. Diego slegne ramenima, ravnodušnog izraza lica. Ništa posebno. Nije vidio razloga za brigu. Zato što ne shvaća što ih očekuje, pomisli Levine, dok je otvarao zatvarač na svojoj tamnozelenoj naprtnjači i počeo slagati veliku pušku tipa Lindstradt. Puška je bila proizvedena posebno za njega u Švedskoj i predstavljala posljednju riječ tehnologije za omamljivanje životinja. On pričvrsti cijev na kundak, ubaci šaržer Fluger, provjeri plinsko punjenje i pruži pušku Diegu. Diego je uzme i ponovno slegne ramenima. 60 Michael Crichton

U međuvremenu, Levine je izvadio crni anodizirani Lindstrad-tov revolver iz futrole i privezao ga oko pojasa. Izvadi revolver, dvaput provjeri zapor pa vrati revolver u futrolu. Ustane i rukom da znak Diegu da ga slijedi. Diego zatvori naprtnjaču i ponovno je prebaci preko ramena. Njih dvojica krenu niz obronak, udaljujući se od stijene. Gotovo istog trenutka odjeća im se promoči od vlage koja je kapala s vlažnog raslinja. Pogled im je bio zaklonjen; bili su okruženi sa svih strana gustom džunglom i vidjeli samo nekoliko metara ispred sebe. Lišće paprati bilo je golemo, dugačko i široko kao čovjekovo tijelo, biljke su bile visoke šest metara, grubih, šiljastih stabljika. A visoko iznad paprati, veliki svod krošnji skoro je potpuno zaklanjao sunce. Hodali su u tami, šuteći, po vlažnoj, spu-žvastoj zemlji. Levine bi se često zaustavljao i pogledavao na ručni kompas. Hodali su prema zapadu, niz strmi obronak, prema unutrašnjosti otoka. Znao je da je otok ostatak prastarog vulkanskog kratera, koji je erodirao i rastočio se od stoljetnog djelovanja sunca i kiše. Teren se u unutrašnjosti sastojao od niza grebena koji su vodili dopodnožja kratera. No osobito ovdje na istočnoj strani, krajolik je bio strm, grbav i podmukao. Osjećaj izoliranosti, povratka u praiskonski svijet, bio je opipljiv. Levineovo je srce tuklo dok je silazio niz obronak, prelazio preko muljevita potoka, pa se ponovno uspinjao. Na vrhu idućeg sedla naiđu na malu čistinu bez raslinja i on osjeti dobrodošli dašak vjetra. Sa svog vidikovca vidio je drugu stranu otoka, greben čvrste crne stijene, kilometrima udaljen. Između mjesta na kojem se nalazio i onih stijena vidjeli su samo blago valovitu džunglu. Stojeći pokraj njega, Diego reče: "Fantastico." Levine ga brzo ušutka. "Ali sefior", usprotivi se on i pokaže oko njih. "Sami smo." Levine ljutito odmahne glavom. Razgovarao je o ovome s Diegom, za vrijeme vožnje čamcem. Kad stignu na otok, nema razgovora. Nema pomade za kosu, nema kolonjske vode, nema cigareta. Sva hrana čvrsto zapakirana u plastične vrećice. Sve briIZGUBLJENI SVIJET 61

žljivo spakirano. Ništa što bi moglo proizvesti miris ili zvuk. Opetovano je upozorio Diega na važnost svih tih mjera opreza. Ali je sad bilo očito da Diego tome nije obraćao pozornost. Nije shvaćao. Levine bijesno prstom bočne Diega i ponovno zavrti glavom. Diego se nasmiješi. "Senor, molim vas. Ovdje ima samo ptica." U tom trenutku začuju duboku riku, sablastan zov negdje iz dubine šume ispod njih. Uskoro se začuje i odgovor, iz drugog dijela šume. Diegove se oči rašire. Levine ustima oblikuje riječ: Ptice? Diego je šutio. Grizao se za usnicu i zurio u šumu. Prema jugu, ugledaju kako su se na jednom mjestu krošnje stabala počele micati. Dio šume kao daje odjednom oživio, kao da ga je okrznuo vjetar. Ali ostatak šume se nije micao. Nije to bio vjetar. Diego se na brzinu prekriži. Začuju još krikova koji potraju skoro minutu, a tad ponovno zavlada muk. Levine se pomakne s grebena i krene niz obronak, dublje u šumu. Brzo se kretao, gledao u zemlju, pazio na zmije, kad začuje tihi zvižduk iza sebe. Okrene se i ugleda kako Diego pokazuje ulijevo. Levine se vrati, progura kroz raslinje i pođe za Diegom koji je krenuo prema jugu. Nakon nekoliko trenutaka, naiđu na dva usporedna traga u prašini, odavno zarasla travom i paprati, ali jasno raspoznatljiva kao stari tragovi džipa, kako vode u džunglu. Naravno, slijedit će taj trag. Znao je da će puno brže napredovati cestom. Levine da znak rukom i Diego skine naprtnjaču. Sad je bio red na Levineu; on prebaci naprtnjaču na leđa i zategne remenje. U tišini, nastave hodati niz cestu. 62 Michael Crichton Na mjestima se trag džipa jedva raspoznavao, toliko ga je džungla ponovno gusto obrasla. Očito da se godinama nitko nije služio tom cestom a džungla je uvijek spremna za povrat teritorija. Iza njega Diego zastenje i tiho opsuje. Levine se okrene i ugleda kako Diego oprezno podiže nogu; zagazio je do pola gležnja u hrpu

zelenog životinjskog izmeta. Levine se vrati. Diego obriše čizmu o paprat. Izmet se sastojao od blijedih komadića sijena, pomiješanih s nečim zelenim. Bio je lagan i dro-bljiv sasušen, star. Nije bilo mirisa. Levine brižljivo pretraži tlo dok ne nađe ostatak životinjskog izmeta. Izmet je bio pravilnog oblika, promjera dvanaest centimetara. Sasvim sigurno da gaje ostavio neki veliki biljojed. Diego je šutio, ali je razrogačio oči. Levine odmahne glavom i nastavi hodati. Dok nailaze na tragove biljojeda, neće se zabrinjavati. Barem ne previše. No ipak dotakne dršku revolvera, kao da se želi ohrabriti. Dođu do potoka, na obje strane okruženog blatnjavim oba-' lama. Ovdje se Levine zaustavi. Ugleda jasne troprste tragove u blatu, neke prilično velike. Dlan njegove ruke, širom raširenih prstiju, lagano je upao u jedan od tragova, i još je ostalo prostora. Kad je podigao pogled, Diego se ponovno križao. U drugoj je ruci držao pušku. Čekali su kod potoka, slušali blagi žubor vode. Nešto sjajno bljesne u potoku i privuče mu pogled. On se sagne i izvuče ga. Bio je to komad staklene cjevčice, otprilike veličine olovke. Jedan je kraj bio slomljen. Sa strane su bile kalibrirane oznake. Shvati da je riječ o pipeti, kakve se rabe u laboratorijima širom svijeta. Levine je podigne prema svjetlu, okrećući je u prstima. Čudno, pomisli on. Ovakva pipeta značiLevine se okrene i kutem oka uhvati jedva primjetan pokret. Nečeg malog i smeđeg, kako brza preko blata na obali. Nešto veličine štakora. Diego iznenađeno zastenje. A tad životinjica iščezne u raslinju. IZGUBLJENI SVIJET 63 Levine se približi i klekne u blato pokraj potoka. Zagleda se u tragove koje je ostavila majušna životinja. Tragovi su bili tropr-sti, poput ptičjih. Ugleda još troprstih tragova, pa i većih, koji su bili promjera desetak centimetara. Levine je već vidio takve tragove, na mjestima kao stoje Pur-gatoire River u Coloradu, čija je drevna obala sad bila fosilizira-na:

okamenjeni dinosaurski tragovi. Samo što su ovi tragovi bili u svježem blatu. A načinile su ih žive životinje. Dok je tako čučao, Levine začuje tiho skvičanje negdje njemu zdesna. Pogleda ondje: lišće paprati lagano se zanjihalo. Ostane nepomičan. Čekao je. Uskoro, neka životinjica proviri iz lišća. Bila je veličine miša; imala je glatku kožu bez dlaka i velike oči visoko navrh sitne glave. Bila je zelenkasto-smeđe boje i nije prestajala kreštavo skvičati na Levinea, kao da ga želi otjerati. Levine se ne pomakne. Jedva se usudio disati. Naravno, prepoznao je to stvorenje. Bio je to mussaur, majušni prosauropod iz razdoblja kasnog trijasa. Ostaci kostura pronađeni su jedino u Južnoj Americi. Bio je to jedan od najmanjih poznatih dinosaura. Dinosaur, pomisli on. Iako je očekivao da će ih vidjeti na otoku, ipak se zapanjio kad se našao pred živim članom porodice Dinosauria. Posebice ovako malenim. Nije mogao skinuti pogleda s njega. Bio je očaran. Nakon tolikih godina, nakon svih tih prašnjavih kostura - živi dinosaur! Mali mussaur skupi hrabrosti i izađe iz lisnatog skloništa. Bio je duži no što se Levineu najprije učnilo. Bio je zapravo duljine desetak centimetara, s iznenađujuće debelim repom. Sve u svemu, jako je sličio gušteru. Sjedio je uspravno, čučio na stražnjim nogama na listu paprati. Levine ugleda kako se rebra dižu i spuštaju kako je životinja disala. Mussaur zalomi svojim sićušnim prednjim udovima prema Levineu ne prestajući skvičati. Polako, jako polako, Levine ispruži ruku. 64 Michael Crichton Stvorenje ponovno zaskviči, ali ne pobjegne. Izgledalo je znatiželjno. Kad mu se približila Levineova ruka, nagnulo je glavu ustranu kao što čine jako male životinje. Na posljetku Levineovi prsti dotaknu vrh lista paprati. Mus-saur se uspravi na stražnje noge, održavajući ravnotežu ispruženim repom. Ne pokazujući strah, lagano zakorači na Levineovu ruku i stane na nabore njegova dlana. Levine je jedva osjetio njegovu težinu, toliko

je bio lagan. Mussaur prošeta po dlanu, njuškajući Levineove prste. Levine se nasmiješi, očaran. A tad, neočekivano, stvorenjce ljutito sikne, skoči s njegove ruke i izgubi se među palmama. Levine trepne, ne shvaćajući zašto je mussaur to učinio. A tad osjeti smrad i začuje glasno šuštanje u grmlju na drugoj strani. Začuje se tiho roktanje. Pa ponovno šuštanje. Levine se sjeti da mesojedi u divljini love pokraj potoka i napadaju životinje kad su najnepažljivije, sagnute da piju. Ali se tog prekasno sjetio; začuje užasan prodoran krik. Okrene se i ugleda Diega kako vrišti dok mu nešto odvlači tijelo, u grmlje. Diego se borio; grmlje se divlje treslo; Levine nakratko ugleda veliko stopalo, na čijem je srednjem prstu bila kratka, savinuta kandža. Tad se stopalo povuče. Grmlje se nastavi tresti. Odjednom, prašuma se posvuda oko njega provali od užasa-vajuće životinjske rike. Ugleda krupnu životinju kako juri prema njemu. Richard Levine se okrene i pobjegne, osjetivši kako ga od panike preplavljuje adrenalin, ne znajući kuda krenuti, znajući jedino daje sve uzalud. Osjeti kako je nešto teško zaderalo po njegovoj naprtnjači, prisililo ga da klekne u blato i on u tom trenutku shvati da su, usprkos svim njegovim pripremama, usprkos svojim pametnim zaključcima, stvari krenule po zlu i da će umrijeti. I Škola "Kad razmislimo o masovnom izumiranju kao posljedici udara meteora", reče Richard Levine, "moramo si postaviti nekoliko pitanja. Prvo, ima li na našoj planeti meteorskih kratera promjera većeg od dvadeset osam kilometara - najmanja veličina potrebna da bi se izazvalo globalno izumiranje? A drugo, podudaraju li se krateri po vremenu nastanka s nekim poznatim razdobljem izumiranja? Postoji desetak kratera te veličine na svijetu, od kojih se pet vremenski poklapaju s poznatim razdobljima izumiranja..." Kelly Curtis, učenica sedmog razreda, zijevne u tami učionice. Sjedeći u klupi, ona podboči bradu laktovima i pokuša ostati budna. Već je sve to znala. Na televizijskom ekranu koji stoji ispred učenika vidi se nepregledno polje kukuruza, snimljeno iz zraka, i

jedva vidljivi okrugli obrisi. Prepozna krater u Mansonu. U tami, snimljeni glas doktora Levinea reče: "Ovo je krater u Mansonu u Iowi, star šezdeset pet milijuna godina, a to je doba kad su dinosauri izumrli. No je li to bio meteor koji je ubio dinosaure/' Ne, pomisli Kelly i zijevne. Vjerojatno onaj na poluotoku Yu-catan. Manson je premali. "Danas smatramo da je taj krater premalen", reče doktor Levine naglas. "Uvjereni smo da je bio premali po magnitudi pa je trenutačni kandidat krater u blizini Meride, na Yucatanu. Danas je to teško zamisliti, no od udara se ispraznio cijeli Meksički zaljev i izazvao plimne valove visine sedam stotina metara koji su preplavili kopno. Nema sumnje da je udar bio nevjerojatan. No postoje nesuglasice i u vezi s tim kraterom, posebice glede znače66 Michael Crichton nja erozivnog bunara prstenaste strukture i diferencijalnih stopa smrtnosti fitoplanktona u oceanskim naslagama. To možda zvuči komplicirano, ali zasad neka vas to ne brine. Idući put ćemo o tome govoriti podrobnije. Dakle, to bi bilo sve za danas." Upale se svjetla. Njihova profesorica, gospođa Menzies, stane ispred razreda i isključi računalo koje je emitiralo prikaz i predavanje. "Dakle", reče ona, "drago mije da nam je doktor Levine dao ovu snimku. Rekao mi je da možda neće stići na vrijeme na današnje predavanje, ali će sigurno ponovno biti s nama kad se idućeg tjedna vratimo s proljetnih praznika. Kelly, ti i Arby pomažete doktoru Levineu. Je li vam tako rekao?" Kelly pogleda Arbyja koji je sjedio napola ležeći na svom stolcu i mrgodio se. "Da, gospođo Menzies", reče Kelly. "Dobro. Zadaća za preko praznika je cijelo sedmo poglavlje" - u razredu se začuju jauci - "uključivo sa-svim zadacima na svršetku prvog i drugog dijela. Svakako ih donesite, izrađene, kad se vratimo u školu. Ugodne vam proljetne praznike želim. Vidimo se za tjedan dana."

Zvono se oglasi. Razred ustane, stolci zagrebu po podu, u prostoriji naglo nastane graja. Arby polako priđe Kelly. On je bio najniži učenik u razredu a ujedno i najmlađi. Kelly je imala trinaest godina, kao ostali učenici sedmih razreda, ali je Arby imao samo jedanaest. Već je preskočio dva razreda, jer je bio tako pametan. Govorkalo se da će preskočiti još jedan. Arby je bio geni-jalac, posebice za računala. Arby stavi kemijsku olovku u džep svoje bijele košulje s pu-cetima na ovratniku i gurne naočale rožnatih okvira više na nos. R. B. Benton je bio crnac; oba su mu roditelja bili liječnici u San Joseu i uvijek su pazili da bude uredno odjeven, kao da pohađa koledž ili nešto slično. Što će se, po Kellynu mišljenju, vjerojatno i dogoditi za dvije godine, s obzirom na to kako napreduje. Kad bi stajala pokraj Arbyja, Kelly bi se uvijek osjećala neugodno i stidljivo. Kelly je morala nositi sestrinu odjeću, koju je IZGUBLJENI SVIJET 67 njezina majka kupila u Kmartu prije otprilike milijun godina. Čak je morala nositi i Emilyne stare Reebokice, koje su bile tako ofucane i prljave da se nisu dale očistiti, čak ni kad bi ih Kelly provukla kroz perilicu. Kelly je prala i glačala svoju odjeću; njezina majka nikad nije imala vremena za to. Njezina majka čak nije ni bila kod kuće, uglavnom. Kelly zavidno pogleda Arbvjeve uredno oglačane kaki hlače i ulaštene mokasine pa uzdahne. Iako je bila ljubomorna na nj, Arby je ipak bio njezin jedini pravi prijatelj -jedina osoba koja je smatrala daje u redu to stoje ona pametna. Kelly se zabrinula da bi ga mogli prebaciti u osmi razred i da ga više neće viđati. Pokraj nje, Arby se i dalje mrštio. Pogleda u nju i reče: "Zašto doktor Levine nije ovdje?" "Ne znam", reče ona. "Možda se nešto dogodilo." "Na primjer?" "Ne znam. Nešto." "Ali, on je obećao da će biti ovdje", reče Arby. "I odvesti nas na teren. Sve je bilo dogovoreno. Dobili smo dozvolu i sve." "Pa? Možemo svejedno otići." "Ali bi on trebao biti ovdje", Arby je bio uporan. Kelly je i prije

vidjela takvo ponašanje. Arby je bio naviknut na pouzdanost odraslih osoba. Oba njegova roditelja bila su iznimno pouzdana. Kelly s tim nije imala problema. "Nema veze, Arb", reče ona. "Pođimo do doktora Thornea." "Zaista tako misliš?" "Naravno. Zašto ne?" Arby je oklijevao. "Možda bih trebao najprije nazvati mamu." "Zašto?" upita Kelly. "Znaš da će ti reći da moraš doći kući. Hajde, Arb. Pođimo." On se još nećkao, neodlučan. Arby je možda pametan, ali svaka promjena plana ga uvijek smeta. Kelly je iz iskustva znala da će Arby brundati i prepirati se ustraje li ona u tome da pođu. Morala je čekati da on tako odluči. 68 Michael Crichton "U redu", reče naposljetku. "Krenimo do Thornea." Kelly se široko nasmiješi. "Nađemo se ispred škole", reče ona "za pet minuta." Dok je silazila niza stube s drugog kata, ponovno se začuje skandiranje: "Kelly je štreberica, Kelly je štreberica..." Ona visoko podigne glavu. Bila je to ona glupača Allison Stone i njezine glupe prijateljice. Stoje u podnožju stuba i izazivaju je. "Kelly je štreberica..." Ona važno prođe pokraj djevojčica, ne pogledavši ih. U blizini ugleda gospođicu Enders, dežurnu nastavnicu, koja po običaju nije obraćala pozornost. Iako je gospodin Canosa, pomoćnik ravnatelja, nedavno izvjesio proglas u učeničkoj sobi o zadirkivanju. Iza njezinih leđa, djevojčice doviknu: "Kelly je štreberica... Ona je neokrunjena kraljica... filmskih glumica... i postat će kmi-ca." Prasnu u smijeh. U dnu hodnika, ugleda Arbyja kako je čeka pokraj vrata, držeći svežanj sivih žica u ruci. Ona požuri prema njemu. Kad mu je prišla, on reče: "Ne obaziri se na to." "Glupače." "Tako je." "Baš me briga."

"Znam. Ne misli na to." Iza njih, one su se djevojčice hihotale. "Kelly i Arby... zaljubljeni par., grlili se ljubili... sve do pola dva..." Izađu na sunce a glasove djevojčica milostivo nadglasa galama učeničkih glasova na odlasku kućama. Žuti školski autobusi stajali su na parkiralištu. Djeca su se slijevala niza stube do roditeljskih automobila, nanizanih oko cijelog bloka. Posvuda užurbanost. Arby se sagne da izbjegne frizbi koji je prozujao iznad njegove glave i pogleda prema ulici. "Eno ga opet." IZGUBLJENI SVIJET 69 "Pa nemoj ga gledati", reče Kelly. "Ne gledam, ne gledam." "Sjeti se što je rekao doktor Levine." "Isuse, Kel. Sjećam se, no?" Preko puta ulice bio je parkiran jednobojni sivi Taurus koji su povremeno viđali posljednja dva mjeseca. Za upravljačem, pretvarajući se da čita novine, sjedio je isti muškarac rijetke brade. Taj je bradonja pratio doktora Levinea otkad je počeo poučavati u njihovoj školi. Kelly je bila uvjerena daje taj muškarac razlog zbog kojeg je doktor Levine zamolio nju i Arbyja da mu budu pomoćnici. Levine im je rekao da im je posao pomagati mu nositi opremu, fotokopirati zadatke za nastavu, skupljati zadaće i slični rutinski poslovi. Smatrali su velikom počasti raditi za pravog profesionalnog znanstvenika - pa su pristali. No pokazalo se da nikad ništa nije bilo potrebno za nastavu: doktor Levine bi to sve sam sredio. Umjesto toga, morali su mu obavljati sitne posliće. A rekao im je i da svakako izbjegavaju tog bradonju u automobilu. To nije bilo teško; bradonja na njih nije obraćao pozornost jer su bili klinci. Doktor Levine im je objasnio kako ga bradonja prati zbog nečeg u vezi s njegovim uhićenjem, ali Kelly u to nije povjerovala. Njezinu su majku dvaput uhapsili zbog vožnje u pripitom stanju, a nju nitko nije pratio. I tako Kelly nije znala zašto taj čovjek prati Levinea, no očito je bilo da je Levine vršio nekakva tajna istraživanja i nije želio da netko o tome nešto dozna. Znala je jedno -doktoru Levineu nije bilo naročito stalo do poučavanja u njihovu razredu. Najčešće bi održao nastavu preko volje. Ili bi ušao na prednji ulaz škole, predao

im snimljeno predavanje i izašao na stražnja vrata. Tih dana ne bi znali kamo je odlazio. I poslovi koje su obavljali za nj bili su tajanstveni. Jednom su otišli na Stanford i kod jednog profesora podigli pet četvrtastih komadića plastike. Plastika je bila lagana i nekako pjenasta. Drugom prigodom otišli su u središte grada u trgovinu elektroničke opreme i podigli nekakvu trokutastu napravu koju im je muška70 Mlchael Crichton rac iza tezge predao jako nervozno, kao da je ilegalna ili nešto slično tome. Jednom su otišli po metalnu cijev koja je izgledala kao da su u njoj cigare. Nisu odoljeli i otvorili su je, ali im je bilo neugodno kad su našli četiri zapečaćene plastične ampule ispunjene tekućinom boje slame. Na ampulama je pisalo VELIKA OPASNOST PO ŽIVOT! SMRTONOSNI OTROV! i bile označene međunarodnim simbolom za biološku opasnost. No uglavnom su njihove zadaće bile obične. Često bi ih slao u knjižnice sveučilišta Stanford da fotokopiraju radove o svakojakim temama: japanskom umijeću izrade mačeva, rendgenskoj kristalografiji, meksičkim šišmišima-vampirima, vulkanima u središnjoj Americi, oceanskim strujama El Nina, parenju planinskih ovaca, otrovnosti morskih trpova, potpornjim stupovima gotičkih katedrala... Doktor Levine nikad nije rekao zašto ga zanimaju te teme. Često bi ih slao dan za danom da potraže još materijala. A tad bi, naglo, zaboravio na tu temu i nikad je više ne bi spomenuo. A njih bi zadužio za nešto drugo. Naravno, nešto su i sami zaključili. Puno pitanja bilo je vezano uz vozila koja je doktor Thorne konstruirao za ekspediciju doktora Levinea. No najčešće su teme bile potpuno misteriozne. Povremeno bi se Kelly upitala što bi bradonja o svemu tome pomislio. Pitala se zna li on nešto što oni ne znaju. No činilo se da je bradonja pomalo lijen. Činilo se da nije shvatio da Kelly i Arby obavljaju poslove za doktora Levinea. Bradonja okrzne pogledom školski ulaz i ne obrati im nikakvu pozornost. Oni odu do kraja ulice i sjednu na klupu pričekati autobus.

Pločica Mladunče sniježnog leoparda ispljune dudu bočice i izvrne se na leđa, šapa podignutih u zrak. Tiho mijaukne. "Želi daju se mazi", reče Elizabeth Gelman. Malcolm ispruži ruku da pomiluje bebu po trbuhu. Mladunče se brzo okrene i zarije svoje zubiće u njegove prste. Malcolm zavapi. "Zna to kadšto učiniti", reče Gelmanova. "Dorje! Zloćkica! Zar se tako ponaša prema našem uglednom posjetitelju?" Ona ispruži ruku i uhvati Malcolmovu. "Nije progrizla kožu, ali bismo ranu svejedno trebali očistiti." Bili su u bijelom istraživačkom laboratoriju zoološkog vrta u San Franciscu, u tri sata poslijepodne. Elizabeth Gelman, mlada voditeljica istraživanja, trebala ga je izvijestiti o svojim nalazima, ali su to morali odgoditi zbog popodnevnog hranjenja u uzgajalištu. Malcolm je gledao kako hrane mladunče gorile, koje je pijuckalo hranu poput ljudskog mladunčeta, zatim koalu, pa jako dražesno mladunče snježnog leoparda. "Oprosti zbog toga", reče Gelmanova. Odvede ga do umivaonika i nasapuna mu ruku. "Ali sam smatrala daje bolje da dođeš ovdje, kad su ostali kolege na tjednom sastanku." "Zašto?" "Jer u materijalu koji si nam dao ima puno zanimljivog. Puno." Ona mu obriše ruku ručnikom i ponovno je pregleda. "Mislim da ćeš preživjeti." "Što si otkrila?" upita je Malcolm. f L. 72 Michael Crichton IZGUBLJENI SVIJET 73 "Moraš priznati, zaista je jako provokativno. Kad smo već kod toga, je li to stiglo iz Kostarike?" Neutralnim glasom, Malcom upita: "Zašto pitaš?" "Jer kolaju glasine o nepoznatim životinjama koje se pojavljuju u Kostariki. A ovdje je besumnje riječ o nepoznatoj životinji, lan." Ona ga odvede iz gojilišta u malu dvoranu za sastanke. On jedva

dočeka da sjedne na stolac a štap nasloni na stol. Ona priguši svjetla i upali dijaprojektor. "Počnimo. Ovo je krupni plan tvog uzorka prije no što smo počeli s ispitivanjem. Kao što vidiš, sastoji se od komadića životinjskog tkiva u stanju jako uznapredovale nekroze. Tkivo je veličine četiri sa šest centimetara. Pričvršćena za nj je zelena plastična pločica, kvadrat stranica dva centimetra. Tkivo je odrezano nožem, ali ne jako oštrim." Malcolm kimne glavom. "Čime si se poslužio, lan, džepnim nožićem?" "Nečim takvim." "Dobro. Pozabavimo se najprije s uzorkom tkiva." Dijapozitiv se promijeni; Malcolm ugleda mikroskopsku sliku. "Ovo je histološki rez kroz površinski sloj kože. Ove krpaste, nepravilne praznine su mjesta na kojima je postmortem nekrotička promjena nagrizla površinu kože. No zanimljiv je raspored epidermalnih stanica. Primijetit ćeš gustoću kromatofora, odnosno pigmentnih stanica. U presjeku vidi se razlika između melanofora ovdje i alo-fora, ovdje. Uzorak sliči onima kod lacerte ili amblyrhynchusa." "Misliš guštera?" reče Malcolm. "Da", reče ona. "Izgleda kao gušter - iako slika nije dosljedna." Ona kucne prstom po lijevoj strani zaslona. "Vidiš ovu stanicu, koja ima mali rub, u presjeku? Mislimo daje to mišić. Kroma-tofore su se mogle suziti i širiti. Što znači daje ta životinja mogla mijenjati boju, kao kameleon. A ovdje, vidiš ovaj veliki ovalni oblik, bljeđe obojen u središtu? To je pora femoralne mirisne žlijezde. U središtu je voštana tvar koju još analiziramo. No naša je pretpostavka daje životinja bila mužjak, budući da jedino mužjaci guštera imaju femoralne žlijezde." "Shvaćam", reče Malcolm. Ona promijeni dijapozitiv. Malcolm ugleda nešto što je sličilo krupnom planu spužve. "Zalazimo dublje. Ovdje vidimo strukturu potkožnih slojeva. Silno iskrivljenu zbog plinskih mjehurića nastalih od infekcije klostridijom od koje se životinja na-puhnula. Ali se naziru krvne žile - evo jedne ovdje - pa još jedna ovdje okružene glatkim mišićnim tkivom. To nije karakteristično za guštere. Zapravo, ovaj dijapozitiv je potpuno netipičan za guštere

ili bilo kakve gmazove." "Hoćeš reći da izgleda toplokrvno." "Tako je", reče Gelmanova. "Ne izgleda ni kao sisavac, više kao ptica. To bi mogao biti... što ja znam... mrtvi pelikan. Ili nešto slično." "Aha." "Samo što nijedan pelikan nema takvu kožu." "Shvaćam", reče Malcolm. "A nema perja." "Aha." "No", reče Gelmanova, "uspjeli smo izlučiti malu količinu krvi iz međuarterijskih šupljina. Ne puno, ali dovoljno za mikro-skopsko ispitivanje. Evo što smo našli." Dijapozitiv se ponovno promijeni. On ugleda metež krvnih zrnaca, uglavnom crvenih krvnih zrnaca, te poneko bijelo krvno zrnce nepravilna oblika. Zbuni se gledajući u to. "To nije moje područje, Elizabeth", reče on. "Ispričat ću ti u najkraćim crtama", reče ona. "Kao prvo, nu-kleozna crvena krvna zrnca. To je karakteristično za ptice, a ne sisavce. Drugo, prilično atipičan hemoglobin, koji se od onoga u guštera razlikuje po nekoliko parova baze. Treće, aberantna struktura bijelih krvnih stanica. Nemamo dovoljno materijala za 74 Michael Crichton potpunu analizu, ali smatramo daje ta životinja imala jako neobičan imunološki sustav." "Što god to značilo", reče Malcolm i slegne ramenima. "Ne znamo a uzorak nam nije dovoljan da to ustanovimo. Kad već govorimo o tome, bi li mogao nabaviti još?" "Možda bih", reče on. "Gdje, u Zoni B?" Malcolm se zbuni. "Zona B?" "Pa tako piše na pločici." Ona promijeni dijapozitiv. "Moram ti reći, lan, da je ta pločica silno zanimljiva. U našem zoološkom vrtu, stalno obilježavamo naše životinje pločicama i poznate su nam sve uobičajene vrste koje se prodaju diljem svijeta. Ovakvu nitko dosad

nije vidio. Evo je, uvećana deset puta. U prirodi je taj predmet veličine tvog nokta na palcu. Vanjske su plohe od plastike jednake debljine, a pričvršćuje se na životinju pomoću teflon-ske kvačice od nerđajućeg čelika koja se nalazi na drugoj strani. Prilično mala kvačica, kakva se rabi za označavanje mladunčadi. Životinja koju si vidio bila je odrasla?" "Vjerojatno." "Što znači da je pločica bila pričvršćena za životinju stanovito razdoblje, vjerojatno od malih nogu", reče Gelmanova. "Što je moguće, s obzirom na pohabanost. Primijetit ćeš rupice na površini. To je neobično. Plastika je Duralon, od koje se proizvode kacige za američki nogomet. Iznimno je čvrsta i te rupice nisu mogle nastati isključivo od habanja." "Nego kako?" "Skoro sigurno je riječ o kemijskoj reakciji, primjerice izloženosti kiselini, možda aerosolu." "Kao što su vulkanske pare?" upita Malcolm. "Moglo bi i to biti uzrokom, posebice s obzirom na ostalo što smo otkrili. Primijetit ćeš daje pločica prilično debela - zapravo je debljine devet milimetara. I šuplja je." "Šuplja?" Malcolm se namršti. IZGUBLJENI SVIJET 75 "Da. Unutra je šupljina. Nismo je željeli otvarati, pa smo je snimili rendgenski. Evo." Dijapozitiv se promijeni. Malcolm u pločici ugleda mrežu bijelih crta i kvadratića. "Čini se da je bila izložena jakoj koroziji, vjerojatno kiselih para. Ali nema sumnje stoje ta pločica bila u početku. Radio odašiljač, lane. Što znači daje tu neobičnu životinju, tog toplokrvnog guštera ili što je već bila, netko obilježio i uzgajao od rođenja. I to je ono što je uznemirilo ljude ovdje. Netko uzgaja te stvorove. Znaš li kako se to dogodilo?" "Nemam blagog pojma" reče Malcolm. Elizabeth Gelman uzdahne. "Lažeš koliko si dug i širok." On ispruži ruku. "Mogu li dobiti natrag svoj uzorak?" Ona reče: "lane. Nakon svega što sam učinila za tebe."

"Uzorak?" "Mislim da mi duguješ objašnjenje." "Obećajem ti, dobit ćeš ga. Za otprilike dva tjedna. Častim te večerom." Ona baci paketić umotan u aluminijsku foliju na stol. Malcolm ga podigne i spusti u stražnji džep. "Hvala, Liz." Ustane. "Žalim što moram juriti, ali moram hitno obaviti jedan telefonski razgovor." Krene prema vratima. Elizabeth reče: "lan, kako je umrla? Ta životinja." On zastane. "Zašto pitaš?" "Zato što smo, kad smo gulili kožne stanice, našli nekoliko stranih stanica ispod vanjskog epidermalnog sloja. Stanica koje pripadaju drugoj životinji." "Što bi značilo?" "Pa, to se događa kad se bore dva gmaza. Trljaju se jedan o drugog. Stanice se uguraju ispod površinskog sloja." "Da", reče on. "Na truplu je bilo znakova borbe. Životinja je bila ranjena." 76 Michael Crichton "A trebao bi i znati daje bilo tragova kronične vazokonstrik-cije na arterijama. lan, ova je životinja bila izložena stresu. I to ne samo od borbe u kojoj je ranjena. To bi se izgubilo u prvim pos-tmortem promjenama. Govorim o kroničnom, trajnom stresu. Gdje god ta životinja živjela, njezino je okružje bilo krajnje stresno i opasno." < "Shvaćam." "Pa, kako je moguće daje označena životinja imala tako stresni život?" Na ulazu u zoološki vrt, on se osvrne da provjeri prate li ga, pa ode do telefonske govornice i nazove Levinea. Javi se telefonska sekretarica; Levinea nema. Tipično, pomisli Malcolm. Kad god ga trebaš, njega nema. Vjerojatno je izašao još jednom pokušati izbaviti svoj konfiscirani Ferrari. Malcolm spusti slušalicu i krene prema svom automobilu. Thorne

'Thorne Mobile Field Svstems' pisalo je crnim slovima na velikim metalnim rolo-vratima garaže, na drugom kraju Industrial Parka. S lijeve strane bila su normalna vrata. Arby pritisne zvrčavo zvono na maloj kutijici s rešetkicom. Osorni glas reče: "Odlazite." "To smo mi, doktore Thorne. Arby i Kelly." "Oh. U redu." Začuje se škljocaj i vrata se otvore. Oni uđu. Nađu se u velikom otvorenom hangaru. Radnici su dograđivali nekoliko vozila; zrak je mirisao na acetilen, motorno ulje i svježu boju. Ravno ispred njih, Kelly ugleda tamnozeleni Ford Explorer2 odrezana krova; dva pomoćnika stajala su na ljestvama i postavljala široku ravnu ploču crnih solarnih stanica na vrh automobila. Poklopac motora na Exploreru bio je podignut, a šestocilindrični motor izvađen; radnici su sad umjesto njega spuštali mali, novi motor -izgledao je poput oble kutije za cipele, mutnog sjaja aluminijske slitine. Drugi su radnici nosili širok, plosnat pravokutnik konver-tera Hughes koji će postaviti na vrh motora. Zdesna, ona ugleda dvije prikolice na kojima je Thorneov tim radio posljednjih nekoliko tjedana. Nisu to bile uobičajene prikolice koje bi se vikendom viđale na cestama. Jedna je bila golema i aerodinamična, gotovo veličine autobusa, s dnevnim boravkom i spavaonicom za četvero ljudi, opremljena svakovrsnom znanstvenom opremom. Nazvana 'Challenger', imala je jedno zaniExplorer, engl. istraživač. 78 Michael Crichton mljivo obilježje: kad bi ju se sparkiralo, zidovi su se mogli proširiti i tako povećati zapreminu unutrašnjeg prostora. Prikolica Challenger bila je načinjena tako da je posebnim prolazom-harmonikom bila spojena s drugom prikolicom, donekle manjom, koju je vukla prva prikolica. U toj drugoj prikolici bila je laboratorijska oprema i nekoliko najsofisticiranijih uređaja visoke tehnologije, iako Kelly nije točno znala o kakvim je uređajima bila riječ. Druga je prikolica sad bila skoro skrivena bujicom iskri koje je rigao zavarivač na krovu. Usprkos tolikoj aktivnosti, prikolica je izgledala skoro dovršena - iako je vidjela ljude kako rade u njoj a tapetarija, stolci i sjedala ležali su na zemlji oko prikolice.

Thorne je stajao nasred prostorije, vikao na varioca na vrhu prikolice. "Požuri s tim, moramo danas završiti! Eddie, življe malo." Okrene se i ponovno vikne: "Ne, ne i ne. Pogledaj nacrte! Henry: ne možeš položiti taj potporanj bočno. Mora biti poprečno, zbog snage. Pogledaj nacrte!" Doc Thorne bio je sjedokosi pedesetpetogodišnjak, bačva-stog torza. Da nije bilo njegovih naočala tankih okvira, izgledao bi kao umirovljeni boksač. Kelly je bilo teško zamisliti Thornea kao sveučilišnog profesora; bio je silno snažan i vječito u pokretu. "Prokletstvo, Henry! Henry! Henry, slušaš li me?" Thorne ponovno opsuje i priprijeti šakom. Okrene se prema djeci. "Koji tipovi", reče on. "A oni bi mi trebah pomagati." Iz Ex-plorera izbije užaren bljesak poput munje. Dvojica muškaraca koji su bili nagnuti nad motor odskoče a oblak ljutog dima se digne iznad automobila. "Što sam vam rekao?" vikne Thorne. "Uzemljite ga! Uzemljite prije no što počnete raditi! Ovdje radimo s visokim naponom, momci! Ispržit ćete se ne budete li pazili!" Ponovno pogleda u djecu i zavrti glavom. "Ne shvaćaju", reče on. "S obrambenim sistemom IUR se nije za šaliti." "IUR?" "Interni ursinski repelent - tako ga Levine naziva. To njemu zvuči jako smiješno", reče Thorne. "Zapravo, osmislio sam taj siIZGUBLJENI SVIJET 79 stem prije nekoliko godina za čuvare nacionalnog parka Yellowstone, gdje medvjedi provaljuju u prikolice. Pritisneš prekidač i vanjskom površinom prikolice pošalješ deset tisuća volti. Paf! I najvećem medvjedu otupi kandže. No toliki bi napon otpuhao dečke s prikolice. A tad što? Tužili bi me i tražili odštetu zbog povrede na radu. Zbog njihove gluposti." On zavrti glavom. "Pa? Gdje je Levine?" "Ne znamo", reče Arby. "Kako to mislite? Zar danas nije predavao kod vas u školi?" "Ne, nije došao." Thorne ponovno opsuje. "E, ja ga danas trebam da prođemo posljednje izmjene prije terenskih proba. Trebao se danas vratiti."

"Vratiti odakle?" upita Kelly. "Ma, otišao je na jedno od svojih terenskih istraživanja", reče Thorne. "Bio je jako uzbuđen prije odlaska. Osobno sam ga opremio - iznajmio mu najnoviji model terenske naprtnjače. Sve što bi mu moglo zatrebati u samo dvadeset pet kilograma. Svidjelo mu se. Otišao je u ponedjeljak, prije četiri dana." "Kamo?" "Otkud bih ja znao?" reče Thorne. "Nije mi želio reći. A ja sam odustao od ispitivanja. Sad i sami znate da su svi učenjaci jednaki. Svaki znanstvenik s kojim imam posla je tajanstven. Ali ne može im se zamjeriti. Svi se boje da će im netko ukrasti ideju ili ih tužiti. Moderan svijet. Prošle sam godine izradio opremu za jednu ekspediciju u Amazonu, nepromočivu - što je nužno u amazonskim tropskim prašumama jer promočena elektronička oprema ne radi no vođu ekspedicije optužili su zbog rasipništva. Zato što je naručio vodootpornu opremu! Neki je sveučilišni birokrat rekao da je to 'nepotreban trošak'. Kažem vam, to je ludost. Potpuna ludost. Henry -jesi li čuo nešto od svega što sam ti rekao? Stavi poprečno!" Thorne zagrabi preko prostorije mašući rukama. Djeca pođu za njim. 80 Michael Crichton "A vidi što se sad događa", reče Thorne. "Mjesecima dotjerujemo njegova terenska vozila i napokon smo spremni. Želi da budu lagana, načinim ih laganima. Želi da su čvrsta, načinim ih čvrstima i laganima i čvrstima, zašto ne, nemoguće je to što traži, no s dovoljno titana i karbonskih slitina, uspjet ćemo. Ne želi da ide ni na benzin ni na struju, pa i to učinimo. I tako konačno imamo što je tražio, silno čvrst pokretni laboratorij koji može voziti gdje nema benzina ni struje. A sad kad smo to završili... ne mogu vjerovati. Zaista se nije pojavio na nastavi?" "Ne", reče Kelly. "Lijepo, nestao je", reče Thorne. "Predivno. Prekrasno. A naša terenska proba? Trebali smo odvesti vozila na teren tjedan dana i provjeriti ih." "Znam", reče Kelly. "Dobili smo dozvolu od roditelja i ostalih da

bismo mogli ići." "A sad njega nema", gnjevio se Thorne. "Mogao sam to i očekivati. Ta bogataška djeca, rade što hoće. Tip kao što je Levi-ne dovodi riječ razmažen na loš glas." Sa stropa se odvali veliki metalni kavez i tresne pokraj njih na pod. Thorne odskoči. "Eddie! Dovraga! Pripazi malo!" "Oprosti, Doc", reče Eddie Carr, visoko na skeli. "No specifikacije kažu da se kavez ne može iskriviti pri dvanaest tisuća psija. Morali smo to provjeriti." "To je lijepo od tebe, Eddie. Ali nemoj provjeravati dok mi stojimo ispod njega!" Thorne se sagne da pregleda kavez, okru-gao, načinjen od rešetki slitine titana debljine tri centimetra. Preživio je pad bez oštećenja. Bio je lagan; Thorne ga jednom rukom okrene u uspravni položaj. Kavez je bio otprilike visine metar osamdeset centimetara i promjera metar dvadeset. Izgledao je kao golemi kavez za ptice. Imao je pomična vrata i težak lokot. "Čemu to služi?" upita Arby. "Zapravo," reče Thorne, "to je dio onog." On pokaže na drugu stranu prostorije, gdje je jedan radnik sastavljao skele od aluminijskih sipki. "Visoka platforma za promatranje, rasklopiva, za IZGUBLJENI SVIJET 81 teren. Skele se slože u čvrstu konstrukciju, visine otprilike pet metara. Na vrhu je mali šator. Također sklopiv." "Platforma za promatranje čega?" upita Arby. Thorne reče: "Nije vam rekao?" "Ne", reče Kelly. "Ne", reče Arby. "Nije ni meni", reče Thorne i odmahne glavom. "Samo znam da želi da sve bude silno čvrsto. Lagano i čvrsto, lagano i čvrsto. Nemoguće." On uzdahne. "Bože me sačuvaj od sveučilišnih profesora." "Mislila sam da ste i vi sveučilišni profesor", reče Kelly. "Bivši sveučilišni profesor", otpovrne Thorne. "Sad radim nešto konkretno, a ne da samo pričam." Kolege koje su poznavale Jacka Thornea potvrdile bi da je umirovljenje označilo najsretnije razdoblje njegova života. Kao profesor primjenjenog strojarstva i specijalista za egzotične

materijale, oduvijek je pokazivao praktičnost kao i ljubav za studente. Njegov najpoznatiji kolegij na Stanfordu, strukturalno strojarstvo 101a, studenti su među sobom nazivali 'Trnoviti problemi'3, jer je Thorne neprestalno poticao svoje studente da rješavaju zadatke iz primjenjenog strojarstva koje im je on postavljao. Neki su odavno postali dio studentskog folklora. Primjerice, 'Katastrofa zahodskog papira': Thorne je zatražio od studenata da bace kutiju jaja s Hooverova tornja tako da se ne razbiju. Za ublažavanje pada mogli su se poslužiti jedino kartonskim valjcima iz sredine rola zahodskog papira. Na trgu ispod tornja bilo je puno razbijenih jaja. Drugom prigodom, Thorne je zamolio studente da načine stolac koji bi izdržao stokilaša, služeći se jedino bebi štapićima i koncem. Jednom drugom prigodom, objesio je papir s odgovoriThorne, engl. "trn". 82 Michael Crichton ma za završni ispit na strop predavaonice i rekao studentima da ga skinu, pomažući se kako znaju i umiju s kartonskom kutijom za cipele u kojoj je bilo pola kilograma slatkiša i nekoliko čačkalica. Kad nije predavao, Thorne je često bio stručni vještak na suđenjima kad je bila riječ o materijalima. Specijalizirao se za eksplozije, zrakoplovne udese, urušavanje zgrada i druge katastrofe. Ti izleti u stvarni svijet pojačali su njegovo uvjerenje da znanstvenici moraju imati što šire obrazovanje. Običavao je govoriti: "Kako možete dizajnirati za ljude ako ne poznajete povijest i psihologiju? Ne možete. Jer vaše matematičke formule mogu biti besprijekorno točne, ali će ljudi zakazati. A ako se to dogodi, znači da ste vi zakazali." Začinio bi svoja predavanja citatima Platona, Chake Zulua, Emersona i Chang-tzua. No kao profesor popularan kod studenata - i zagovornik općeg obrazovanja - Thorne je bio plivač protiv struje. Akademski je svijet kročio krupnim koracima prema sve specijaliziranijem znanju, koje se izražavalo sve nerazumljivijim žargonom. U takvom okružju, omiljenost kod studenata tumačila se kao plitkost a zanimanje za probleme stvarnog svijeta dokaz intelektualnog siromaštva i

žalosne ravnodušnosti prema teoriji. No kap koja je prelila čašu bila je njegova ljubav za Chang-tzua. Na sastanku odsjeka, jedan od njegovih kolega ustao je i izjavio daje 'Neki mitski kineski serator tata-mata za strojarstvo'." Thorne je otišao u prijevremenu mirovinu mjesec dana nakon toga i uskoro otvorio privatnu tvrtku. Silno je uživao u svom radu, ali mu je nedostajao kontakt sa studentima, razlog zbog kojeg je volio Levineova dva mlada pomoćnika. Ta su djeca bila pametna, puna volje i dovoljno mlada da im školovanje još nije uspjelo uništiti zanimanje za učenje. Još su se znali služiti mozgom što je po Thorneovu mišljenju bio siguran znak da još nisu završili formalno obrazovanje. "Jerry!" zaurla Thorne na jednog od zavarivača na prikolicama. "Pričvrsti potpornje s obje strane! Sjeti se testova!" Thorne pokaže prema video kontrolnom prijamniku na podu, na kojem IZGUBLJENI SVIJET 83 se vidjela računalna slika prikolice kako udara u prepreku. Najprije užim dijelom, pa bočno, pa se prevrnula i ponovno udarila. Svaki put je vozilo prošlo s neznatnim oštećenjima. Taj su računalni program osmislili proizvođači automobila, a zatim ga škartirali. Thorne gaje nabavio i preuredio. "Naravno da su ga proizvođači automobila odbacili - dobar je. Ne dao Bog da se u velikoj tvrtki netko nečeg dobrog sjeti. Mogao bi slučajno nastati dobar proizvod!" On uzdahne. "Služeći se kompjutorom, sudarili smo te prikolice deset tisuća puta: dizajn, sudari, promjene, ponovno sudari. Nikakvih teorija, samo provjere. Tako treba biti." Thorneova nesklonost teoriji bila je legendarna. Po njegovu mišljenju, teorija je samo nadomjestak za iskustvo koju izlaže netko tko nema pojma o čemu govori. "A vidi sad ovo. Jerry? Jer-ry! Zašto radimo tolike simulacije ako se vi nećete pridržavati nacrta? Zar se ovdje svima mozak pretvorio u šampitu?" "Oprosti, Doc..." "Nemoj se ispričavati! Čini što treba!" "Pa, ima previše dodatnih elemenata-" "Je li? To si ti zaključio? Ti si sad dizajner? Samo se pridržavaj

nacrta!" Arby je kaskao pokraj Thornea. "Zabrinut sam zbog doktora Levinea", reče on. "Zaista? Ja ne." "Ali oduvijek je bio pouzdan. I jako dobro organiziran." "Istina", reče Thorne. "A i potpuno je nagao i čini što mu je volja." "Možda je tako," reče Arby, "ali mislim da ne bi izostao bez valjanog razloga. Bojim se daje u nevolji. Evo, prošli nas je tjedan poveo u posjetu profesoru Malcolmu na Berkelevu, koji je imao zemljovid svijeta u uredu i na njemu se vidjela-" "Malcolm!" frkne Thorne. "Poštedite me! Našla krpa zakrpu. Jedan nepraktičniji od drugog. No sad bi bilo bolje da nađem tog Levinea." Okrene se na peti i krene u ured. Arby reče: "Poslužit ćete se satelitskim telefonom?" 84 Michael Crichton Thorne zastane. "Cime?" "Satelitskim telefonom", reče Arby. "Zar doktor Levine nije ponio sa sobom satelitski telefon?" "Kako bi mogao?" upita Thorne. "Znaš da su najmanji satelitski telefoni veličine putnog kovčega." "Aha, ali ne moraju biti", reče Arby. "Mogli ste načiniti puno manji." "Ma jesam li? Kako?" I protiv volje, Thorneu je bio drag ovaj klinac. Moralo ga se zavoljeti. "Pomoću one VLSI4 komunikacijske ploče po koju smo jednom došli" reče Arby. "One trokutaste. Na njoj su bila dva Moto-rolina čipa BSN-23, tajna tehnologija koju se razvija za potrebe CIA-a omogućuju da se načini-" "Hej, stani malo", prekine ga Thorne. "Gdje si ti to sve naučio? Upozorio sam te na hakerske sustave-" "Ne brinite, pazim se", reče Arby. "Ali je istina ono o komunikacijskim pločama, zar ne? Mogla vam je poslužiti da se načini satelitski telefon težine pola kilograma. Pa, jeste li?" Thorne gaje netremice gledao. "Možda", reče naposljetku. "Pa što?" Arby se široko nasmiješi. "Super", reče. Thorneov mali ured bio je smješten u uglu radionice. Zidovi su mu

bili oblijepljeni nacrtima, narudžbenicama i trodimenzionalnim računalnim crtežima. Elektronske komponente, katalozi za opremu i hrpe faxova bili su razbacani po njegovu radnom stolu. Thorne prekopa po njima i naposljetku nađe mali sivi ručni telefon. "Evo ga." On ga podigne da ga Arby osmotri. "Nije loše, ha? Sam sam ga dizajnirao." 4 Kratica od Very Large Scale Integration "vrlo visok stupanj integracije"; postupak kojim se spaja jako velik broj elektroničkih elemenata u cjelinu; postupak kojim se na jedan čip smješta sto tisuća ili više logičkih vrata. IZGUBLJENI SVIJET 85 Kelly reče: "Izgleda kao mobitel." "Da, ali nije. Mobitel se služi baterijom. Satelitski telefon se direktno spaja na komunikacijske satelite u svemiru. Pomoću ovakvog telefona mogu razgovarati s cijelim svijetom." On brzo nazove neki broj. "Nekoć je satelitska antena imala promjer jednog metra. Pa trideset centimetara. Pa nula centimetara - samo slušalica. Nije loše, kad ja to kažem. Da vidimo javlja li se." On pritisne mikrofon. Začuju kako se broj prespojio, pa krčanje. "Poznavajući Richarda", reče Thorne, "vjerojatno je zakasnio na avion ili je zaboravio da se danas treba vratiti zbog posljednjih dogovora. A mi smo skoro završili s poslom. Ostali su nam još vanjski košnici i tapetarija, to praktički znači da smo gotovi. Levine će nas zakočiti u radu. Jako neobzirno od njega." Telefon zazvoni, začuju se opetovani elektronski bipovi. "Ako ne dobijem njega, pokušat ću dobiti Šarah Harding." "Šarah Harding?" upita Kelly i pogleda ga. Arby upita: "Tko je Šarah Harding?" "Samo najpoznatiji stručnjak u svijetu za ponašanje životinja, Arb." Šarah Harding je bila jedan od Kellynih idola. Kelly je pročitala svaki članak o njoj. Šarah Harding bila je siromašna stipendistica na University of Chicago ali je sad, u dobi od trideset tri godine, bila asistent na Princetonu. Lijepa i samostalna buntovnica, koja slijedi svoju zvijezdu. Odabrala je život terenske znanstvenice, živjela sama u Africi gdje je proučavala lavove i hijene. Bila je poznata po

izdržljivosti. Jednom, kad joj je se pokvario Land Rover, prešla je trideset pet kilometara preko savane sama, tjerajući lavove od sebe tako da ih je gađala kamenjem. Na fotografijama, Šarah je najčešće pozirala u kratkim hlači-cama i kaki košulji, s dalekozorom oko vrata, pokraj Land Rovera. Sa svojom kratkom, tamnom kosom i snažnim, mišićavim tijelom, izgledala je istodobno divlje, ali i zanosno. Barem se tako činilo Kelly, koja je uvijek pozorno zagledala njezine fotografije, svaku pojedinost. "Nikad čuo", reče Arby. 86 Michael Crichton Thorne reče: "Arby, a da ne provodiš previše vremena ispred kompjutora?" Arby reče: "Ne." Kelly ugleda kako su Arbvju splasnula ramena, kako se uvukao u se, kao i uvijek kad bi mu se uputila kritika. Dureći se, reče: "Stručnjak za ponašanje životinja?" "Tako je", reče Thorne. "Znam da je Levine u posljednjih nekoliko tjedana nekoliko puta razgovarao s njom. Ona će mu pomoći oko opreme kad se napokon nađe na terenu. Ili ga savjetovati. Ili nešto slično. Ili je možda ona veza s Malcolmom. Bila je zaljubljena u Malcolma." "Ne vjerujem", reče Kelly. "Možda je on bio zaljubljen u nju..." Thorne je pogleda. "Upoznala si je?" "Ne. Ali sam čula za nju." "Tako dakle." Thorne ne reče više ništa. Vidio je sve znakove idolatrije i to mu je bilo drago. Djevojčica je mogla odabrati i gori uzor od Šarah Harding. Barem nije sportašica ili rock zvijezda. Zapravo, dobro je za dijete da se divi nekome tko pokušava unaprijediti znanje... Telefon je nastavio zvoniti. Nije bilo odgovora. "Barem znamo da je Levineova oprema u redu", reče Thorne. "Jer se veza uspostavila. Toliko znamo." Arby reče: "Možete li mu ući u trag?" "Nažalost, ne. A ako ovako nastavimo, vjerojatno ćemo isprazniti bateriju, što znači-" Začuje se škljocaj, pa muški glas, izvanredno razgovijetan i jasan:

"Levine." "Dobro. Ondje je", reče Thorne i kimne glavom. On pritisne tipku na slušalici. "Richard? Ovdje Doc Thorne." Kroz zvučnik začuju postojano krčanje. Pa kašalj, pa hrapav glas reče: "Halo? Halo? Ovdje Levine." Thorne pritisne tipku na svom telefonu. "Richard! Ovdje Thorne. Čuješ li me?" "Halo?" reče Levine, na drugom kraju. "Halo?" 1 IZGUBLJENI SVIJET 87 Thorne uzdahne. "Richard, moraš pritisnuti tipku 'P', za slanje poruke. Prijam." "Halo?" Ponovno kašalj, dubok i hrapav. "Ovdje Levine. Halo?" Thorne zgađeno zamaše glavom. "Očito se ne zna služiti s njim. Prokletstvo! A pažljivo sam mu sve rastumačio. Naravno, nije slušao. Geniji nikad ne slušaju. Misle da sve znaju. Te stvari nisu igračke." On pritisne tipku za slanje poruke. "Richard, slušaj me. Moraš pritisnuti tipku 'P' da bi-" "Ovdje Levine. Halo? Levine. Molim vas. Potrebna mi je pomoć." Začuje se nekakvo stenjanje. "Ako me čujete, pošaljite pomoć. Slušajte, na otoku sam, uspio sam stići, ali-" Krčanje. Šumovi. "Uh", reče Thorne. "Što je?" upita Arby i prigne se. "Gubimo vezu." "Zašto?" "Baterija", reče Thorne. "Brzo se troši. Do vraga. Richard, gdje si?" Preko zvučnika, začuju Levineov glas: "-već mrtav - situacija je - sad -jako ozbiljna - ne znam - čujete li me, ali ako - dovedite pomoć-" "Richard! Reci nam gdje si?" Telefon zakrči, veza je postajala sve lošija. Začuju Levinea: "okružili su me i - opaki - osjećam njihov miris posebice - noću-" "O čemu on to govori?" reče Arby. "- ozljeda - ne mogu - ne dugo molim vas-" A tad se začuje posljednji, slabi šum. Telefon odjednom zamukne.

Thorne poklopi svoju slušalicu pa isključi zvučnik. Okrene se prema djeci. Oboje su problijedili. "Moramo ga naći", reče on. "I to odmah." DRUGA KONFIGURACIJA "Samoorganizacijom se razvija složenost kako se sustav približava rubu kaosa." IAN MALCOLM Tragovi Thorne otključa vrata Levineova stana i upali svjetlo. Oni blenu, zapanjeno. Arby reče: "Izgleda kao muzej!" Levineov dvosobni stan bio je uređen otprilike u istočnjačkom stilu, s raskošnim drvenim komodama i skupocjenim starinama. No stanje bio besprijekorno čist a većina starina pohranjena u plastičnoj kutiji. Sve je bilo uredno označeno. Oni polako uđu u sobu. "Živi li on ovdje?" reče Kelly. Bilo joj je u to teško povjerovati. Stan joj se tako činio bezličan, skoro nehuman. A njezin je stan uvijek u takvom neredu... "Aha, živi", reče Thorne i spremi ključ u džep. "Uvijek ovako izgleda. Zato nikad ne može živjeti s nekom ženom. Ne može podnijeti da netko nešto dira." Kauči u dnevnom boravku bili su složeni uokolo staklenog stolića. Na stoliću su stajale četiri hrpe knjiga, svaka uredno poravnata sa staklenim rubom stola. Arby pročita naslove. Teorija katastrofe i nastajuće strukture. Induktivni procesi u molekularnoj evoluciji. Celularni automati. Metodologija nelinearne prilagodbe. Fazni prijelazi u evolucijskim sustavima. Bilo je i starijih knjiga, s njemačkim naslovima. Kelly omiriše zrak. "Nešto se kuha?" "Ne znam", reče Thorne. Ode u blagovaonicu. Pokraj zida ugleda grijač za hranu i niz pokrivenih posuda. Ugledaju ulašteni drveni stol za blagovanje, postavljen za jednu osobu, srebro i kristal. Juha se pušila u zdjeli. 92 Michael Crichton Thorne priđe i podigne komadić papira sa stola i pročita: "Krem juha od jastoga, mlado organsko zeleno povrće, sušena ahi tuna."

Za nj je bio zalijepljen još jedan žuti papirić za poruke: "Nadam se da ti je bilo lijepo na putu! Romelia." "Opa", reče Kelly. "Znači da mu netko svaki dan kuha ručak?" "Vjerojatno", reče Thorne. Nije ga se to dojmilo; pregleda hrpu neotvorene pošte odloženu pokraj jela. Kelly se prihvati pristiglih faxova na obližnjem stolu. Prvi je bio od muzeja Peabody na Yaleu iz New Havena. "Je li to njemački?" upita ona i pruži ga Thorneu. Dragi gospodine Levine: Vaš traženi dokument: 'Geschichđiche Forschungsarbeiten uber die Geologie Zentralamerikas, 1922-1929' poslan je danas Federal Expressom. Hvala. (potpis) Dina Skrumbis, arhivistica "Ne mogu pročitati", reče Thorne. "Ali mislim da otprilike znači 'Nekakva istraživanja o geologiji Središnje Amerike.' I daje iz dvadesetih godina ovog stoljeća - nisu baš najnovije vijesti." "Da mi je znati zašto mu je to trebalo?" reče ona. Thorne na to ne odgovori. Ode u spavaću sobu. Spavaća soba bila je jednostavno, minimalistički uređena: krevet s crnim pokrivačem, uredno pospremljen. Thorne otvori vrata ormara i ugleda odjeću na vješalicama, sve izglačano, uredno razmaknuto, uglavnom u plastičnim navlakama. Otvori naj-gornju ladicu komode i ugleda složene čarape, po boji. IZGUBLJENI SVIJET 93 "Ne znam kako može ovako živjeti", reče Kelly. "Nije to ništa", reče Thorne. "Potrebno je samo imati služin-čad." On brzo pootvara ostale ladice, jednu za drugom. Kelly polako ode do noćnog ormarića. Ondje je bilo nekoliko knjiga. Ona na vrhu je bila jako mala, požutjela od starosti. Bila je na njemačkom, a naslov je bio Die Funj Todesarten. Ona je na brzinu prelista, pogleda fotografije u boji nečeg što je izgledalo kao Asteci u živopisnim kostimima. Skoro kao slikovnica, pomisli ona. Ispod nje su bile knjige i stručni članci tamnocrvenih korica Santa Fe Instituta: Genetic Algorithms and Heuristic Networks. Geolog? ojCentral America, Tessellation Automata ojArbitrary Dimen-sion.

Godišnjak InGen Corporation za 1989. godinu. A pokraj telefona, primijeti na brzinu našvrljane bilješke. Ona prepozna uredan Levineov rukopis. Na papiru je pisalo: "ZONAB" Vulkanische Tacano? Nublar? 1 od 5 smrti? uplnm?Ne!!! možda Guitierrez oprez Kelly reče: "Što je Zona B? Nešto je zabilježio o tome." Thorne priđe pogledati. "Vulkanische", reče. "To znači 'vulkanski', mislim. A Tacano i Nublar... Zvuče kao nazivi mjesta. Ako jesu, možemo to provjeriti u atlasu..." "A ovo o jednoj od pet smrti?" upita Kelly. "Proklet bio ako znam", reče on. 94 Michael Crichton Gledali su napeto u papir kad Arby uđe u spavaću sobu i upita: "Stoje Zona B?" Thorne ga pogleda. "Zašto?" "Pogledajte mu ured", reče Arby. Levine je pretvorio drugu kupaonicu u ured. Poput ostatka stana, bio je zadivljujuće uredan. U njemu se nalazio radni stol po kojem su u uredno složenim hrpama bili poslagani papiri, zatim računalo, pokriveno plastičnom navlakom. No iza radnog stola bila je golema plutena ploča koja je pokrivala veći dio zida. Na toj je ploči Levine pričvrstio zemljovide, dijagrame, novinske izreske, satelitske snimke i neke fotografije iz zraka. Na vrhu ploče bio je veliki natpis na kojem je pisalo 'Zona B?' Pokraj tog je bila mutna, sfrkana fotografija nekog Kineza u naočalama u bijeloj laboratorijskoj kuti, kako stoji u džungli pokraj drvenog putokaza na kojem je pisalo 'Zona B'. Kuta je bila raskopčana, a ispod nje je imao majicu na kojoj je nešto pisalo. Pokraj te fotografije stajalo je povećanje njegove majice. Bilo je teško

pročitati slova, jer ih je s obje strane djelomice pokrivala kuta, ali se činilo da na majici piše: nGen Zona B traživački laborat Urednim rukopisom Levine je pribilježio: 'InGen Zona B Istraživački laboratorij???? GDJE???' Ispod tog bila je stranica izrezana iz InGenova godišnjeg izvješća. Zaokruženi ulomak je glasio: Osim njihova glavnog pogona u Palo Altu, gdje InGen ima ultramoderni istraživački laboratorij površine 70.000 četvornih metara, tvrtka ima i tri laboratorija u svijetu. Geološki laboratorij u Južnoj Africi, gdje se dobivaju jantar i drugi biološki uzorci; eksperimentalnu farmu u planinama Kostarike, gdje se uzgajaju egzotične biljne IZGUBLJENI SVIJET 95 vrste i laboratorij na otoku Išla Nublar, 200 kilometara zapadno od Kostarike. Pokraj tog Levine je dopisao: "Nema B! Lasci!" Arby reče: "Zaista je opsjednut tom Zonom B." "I meni se čini", reče Thorne. "A misli da je ona na nekom otoku." Zapiljivši se pozorno u ploču, Thorne se zagleda u satelitske snimke. Iako nisu bile u prirodnim bojama, i različitih uvećanja, činilo se da sve prikazuju isto geografsko područje: stjenovitu obalu i neke otoke. Na obali je bila plaža, okružena prašumom; mogla bi to biti Kostarika, ali je bilo nemoguće pouzdano reći. Zapravo je to moglo biti desetak mjesta na zemlji. "Rekao je daje na otoku", reče Kelly. "Da", Thorne slegne ramenima. "Ali nam to puno ne pomaže." Zagleda se u ploču. "Ondje je sigurno dvadeset otoka, a možda i više." Thorne se zagleda u memorandum, u dnu ploče. ZONAB @#$#SVIM ODJELMA[]**** DSJETNIKO %$#@#!IZBJEGAVANJU TISK* * * * Gdin Hammond želi sve podsjetiti****poslije'*&" marketinga *%**Dugoročni marketinški planovi*&~&~% Predloženi marketing turističkih sadržaja zahtijeva da puna

složenost JP tehnologije ne bude otkrivena objavljena obznanjena. Gdin Hammond želi podsjetiti sve odjele da se Proizvodni pogon se ne smije spominjati ni u kakvom izvješću za tisak i ne smije biti predmetom nikakvih razgovora. Proizvodni pogon ne može biti#@#$# spomen proizvodne otočke lok Išla S. isključivo interno spominjanje stroge upute za***"%$** tisak 'Ovo je uvrnuto", reče on. "Što mislite o ovome?" 96 Michael Crichton Arby priđe i zamišljeno se zagleda. "Sva ta ispuštena slova i precrtane riječi", reče Thorne. "Ima li to vama nekog smisla?" "Da", Arby reče. On pucne prstima i ode ravno do Levine-ova stola. Ondje skine plastičnu navlaku s računala i reče: "To sam i mislio." Računalo na Levineovu radnom stolu nije bio moderni uređaj kakvog bi Thorne očekivao. Bio je nekoliko godina star, velik i težak, a navlaka ogrebana na puno mjesta. Na disketnoj jedinici nalazila se crna naljepnica na kojoj je pisalo 'Design Associates, Inc.'. A niže, tik do sklopke za uključivanje, nalazila se mala metalna pločica na kojoj je pisalo 'Propertv International Genetics Technologv, Inc., Palo Alto, CA.' "Što je to?" upita Thorne. "Levine ima InGenovo računalo?" "Da", reče Arby. "Poslao nas je prošli tjedan da mu ga kupimo. InGen je prodavao svoju računalnu opremu." "A on je poslao vas?" reče Thorne. "Aha. Mene i Kelly. Nije želio osobno ići. Boji se da ga prate." "Ali ovo je tip CAD-CAM i najmanje pet godina star" reče Thorne. "CAD-CAM-ovim računalima su se služili arhitekti, grafički dizajneri i strojari. Zašto bi ga Levine htio?" "Nije nam rekao", reče Arby i uključi računalo. 'Ali sad znam." "Da?" "Onaj memo", reče Arby i kimne glavom prema zidu. "Znate zašto tako izgleda? To je spašena izbrisana datoteka. Levine je s ovog kompjutora spašavao izbrisane InGenove datoteke."

Arby im rastumači: sva računala koje je tog dana InGen prodavao imali su preformatirane hard diskove kako bi se uništili osjetljivi podaci. Ali su CAD-CAM računala bili iznimka. U te je uređaje proizvođač ugradio poseban program. Taj je program bio utipkan u svako računalo, pojedinačno pomoću šifre. Stoga je ta IZGUBLJENI SVIJET 97 računala bilo nezgodno preformatirati jer se programe moralo pojedinačno ponovno ugrađivati, stoje trajalo satima. "Pa oni to nisu učinili", reče Thorne. "Tako je", reče Arby. "Jednostavno su izbrisali direktorij i prodali ih." "A to znači da su originalne datoteke još na disku." "Tako je." Zaslon zasvijetli. Na njemu je pisalo: UKUPNI BROJ SPAŠENIH DOKUMENATA: 2.387. "Isuse", reče Arby. Nagne se i zapilji u zaslon, prstiju iznad tipki. Pritisne tipku za direktorij i počne se listati red za redom naziva datoteka. Tisuće datoteka sve u svemu. Thorne reče: "Kako ćeš-" "Dajte mi minutu", prekine ga Arby. A tad počne brzo tipkati. "U redu, Arb", reče Thorne. Zabavljalo ga je Arbvjevo oholo ponašanje svaki put kad bi se našao za računalom. Kao da bi zaboravio koliko je mlad a njegove uobičajene plahosti i stidlji-vosti bi nestalo. Svijet elektronike bio je njegov element. I znao je daje u tome majstor. Thorne reče: "Bilo što što bi nam pomoglo bit će-" "Doc", reče Arby. "Molim vas. Idite i... ovaj... ne znam. Pomognite Kelly ili nešto takvo." I on se okrene i počne tipkati. Raptor Velociraptor je bio visok dva metra i tamnozelene boje. U napadačkoj pozi, glasno je siktao, ispružena mišićavog vrata, širokih čeljusti. Tim, jedan od modelara, upita: "Što kažete, doktore Malcolm?" "Izgleda bezopasno", reče Malcolm u prolazu. Bio je u stražnjem

dijelu odsjeka za biologiju, na putu u svoj ured. "Bezopasno?" reče Tim. "Nikad ne stoje tako, oslonjeni punim stopalom na obje noge. Staviš mu knjigu" - on dohvati bilježnicu sa stola i stavi je životinji medu prednje udove - "izgleda kao da pjeva Božične pjesme." "Jao", reče Tim. "Nisam mislio daje tako loše." "Loše?" reče Malcolm. "Ovo je uvreda za tog veličanstvenog grabežljivca. Trebali bismo osjetiti njegovu brzinu i prijetnju i snagu. Razjapi mu čeljusti. Spusti vrat. Napni mišiće, zategni kožu. I podigni tu nogu. Zapamti, raptori ne napadaju čeljustima - služe se nožnim kandžama", reče Malcolm. "Želim vidjeti podignutu kandžu, spremnu da sijevne kroz zrak i raspori utrobu svog plijena." "Zaista tako mislite?" sumnjičavo će Tom. "To bi moglo prestrašiti djecu..." "Hoćeš reći, tebe." Malcolm krene niz hodnik. "I još nešto: promijeni to siktanje. Zvuči kao da netko piški. Neka reži. Prikaži tog veličanstvenog raptora kako zaslužuje." "Hej", reče Tim. "Nisam znao da to tako osobno doživljavate." IZGUBLJENI SVIJET 99 "Treba biti točno", reče Malcolm. "Znaš, postoji nešto što se zove točno odnosno netočno. Bez obzira na nečije osjećaje." On krene dalje, razdražljiv, ne obraćajući pozornost trenutačnoj boli u nozi. Modelar mu je išao na živce, iako je morao priznati da je Tim bio u redu osim što je bio predstavnik trenutačno popularnog, zbrdazdola razmišljanja - koje je Malcolm nazivao 'isprazna znanost'." Malcolm već dugo nije imao strpljenja za bahatost svojih kolega znanstvenika. Tu su oholost održavali odlučnim neprihvaćanjem povijesti znanosti kao način razmišljanja. Znanstvenici se pretvaraju da povijest nije važna, jer moderna otkrića ispravljaju zablude prošlosti. Naravno, njihovi su prethodnici vjerovali to isto. Nisu bili u pravu. A moderni znanstvenici nisu u pravu danas. A nijedna epizoda iz povijesti znanosti nije bolji dokaz toga od načina na koji se desetljećima prikazuje dinosaure. Usijane je glave otrijeznilo kad se otkrilo daje najtočniji opis

dinosaura bio onaj prvi. Dalekih četrdesetih godina devetneastog stoljeća, kad je Richard Owen prvi opisao divovske kosti u Engleskoj, nazvao ih je Dinosauria: užasni gušteri. To je i danas najtočniji opis tih stvorenja, pomisli Malcolm. Zaista su bili poput guštera i bili su užasni. No nakon Owena, 'znanstveno' mišljenje o dinosaurima prošlo je kroz mnoge promjene. Budući da su viktorijanci vjerovali u neumitnost napretka, tvrdili su da su dinosauri nužno inferiorni zašto bi inače izumrli? Pa su ih viktorijanci pretvorili u debele, nepokretne i glupe - goleme mlitavce iz prošlosti. Takvo je mišljenje nadograđivano pa su početkom dvadesetog stoljeća dinosauri postali tako slabašni da nisu mogli nositi vlastitu težinu. Apatosaur je morao stajati do pola trbuha uronjen u vodu ili bi mu inače vlastita težina zgnječila noge. Cijela koncepcija starog svijeta bila je prožeta takvim zamislima o slabim, glupim, sporim životinjama. To se mišljenje promijenilo tek šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, kad je nekoliko znanstvenika-disidenata, predvođenih Johnom Ostromom, počela zamišljati brze, hitronoge, toplokrv100 Michael Crichton ne dinosaure. Budući da su ti znanstvenici imali smjelosti da dovedu u pitanje dogmu, godinama su ih nemilosrdno kritizirali, iako se sad čini da su njihove postavke bile u redu. No posljednjih deset godina, porast zanimanja za društveno ponašanje dovelo je do nove promjene u razmišljanju. Dinosaure se proglasilo brižnim stvorenjima, koja su živjela u skupinama i odgajala svoju mladunčad. Bili su dobre životinje, čak i dražesne. Ti slatki divovi nisu imali veze s užasnom kobi koja ih je zadesila zbog pada Alvarezova meteora. A to novo slaboumno stajalište stvaralo je ljude poput Tima, koji su nerado zagledavali drugu stranu medalje, drugu stranu života. Naravno, neki su dinosauri bili društveni i skloni zajedništvu. No drugi su bili lovci - krvoločni ubojice bez premca. Za Malcolma, najistinitija slika života u prošlosti obuhvaćala je međuigru svih aspekata života, dobrih i loših, snažnih i slabih. Nema smisla pretvarati se daje drukčije. Prestrašiti dječicu, ma nemoj! Malcolm razdražljivo frkne dok je

hodao niz hodnik. Malcolma je zapravo brinulo to što mu je Elizabeth Gelman rekla o komadiću tkiva, a poglavito o pločici. Ta pločica nije dobar znak, Malcolm je u to bio uvjeren. Ali nije bio siguran što učiniti u vezi s tim. On skrene iza ugla, pokraj izloženih Clovisovih vršaka, šilja-ka strelica koje su načinili prastanovnici Amerike. Ispred sebe ugleda svoj ured. Beverlv, njegova asistentica, stajala je iza svog stola, slagala papire, spremala se za odlazak kući. Ona mu pruži faxove i reče: "Ostavila sam poruku doktoru Levineu u uredu, ali nije nazvao. Čini se da ne znaju gdje je." "Za promjenu", uzdahne Malcolm. Bilo je tako teško raditi s Levineom, tako je nepouzdan, nikad se nije znalo što se može očekivati. Malcolm je uplatio kauciju kad su Levinea uhitili u Ferrariju. On prelista faksove: datumi konferencija, zahtjevi za nova izdanja... ništa zanimljivo. "U redu. Hvala, Beverlv." "Oh! Bili su fotografi. Završili su s poslom prije otprilike sat vremena." IZGUBLJENI SVIJET 101 "Kakvi fotografi?" upita on. "Iz Chaos Quarterly. Došli su snimiti vaš ured." "O čemu to govorite?" upita Malcolm. "Došli su poslikati vaš ured", reče ona. "Za seriju reportaža o radnim mjestima slavnih matematičara. Imali su vaše pismo u kojem je pisalo-" "Nisam poslao nikakvo pismo", reče Malcolm. "I nikad nisam čuo za časopis Chaos Quarterly." On ode u ured i pogleda oko sebe. Beverlv požuri za njim, zabrinuta izraza, lica. "Je li u redu? Sve je na broju?" "Da", reče on brzo pogledom prelijećući prostorijom. "Čini se da je sve u redu." Otvarao je ladice u stolu, jednu za drugom. Činilo se da ništa ne nedostaje. "Laknulo mi je", reče Beverh/ ,"jer-" On se okrene i pogleda na suprotni zid sobe.

Zemljovid. Malcolm je imao velik zemljovid svijeta sa čavlićima zabodenima na mjestima na kojima su primijećeni ono što je Levine nazivao 'aberantni oblici'. Po najslobodnijem računu - Levineovu računu bilo ih je ukupno dvanaest, od Rangiroe na zapadu do Baja Californije i Ekvadora na istoku. Samo ih je nekoliko bilo potvrđeno. No sad je postojao uzorak tkiva kao potvrda jednog primjerka i to je i ostale činilo vjerojatnijima. "Jesu li fotografirali ovaj zemljovid?" "Da, sve su fotografirali. Je li to važno?" Malcolm pogleda u zemljovid, pokušavajući ga vidjeti kao da ga prvi put vidi. Da vidi što bi o njemu pomislio netko sa strane. On i Levine proveli su sate pred tim zemljovidom, razmatrajući mogućnost postojanja 'izgubljenog svijeta', pokušavajući odrediti gdje bi mogao biti. Suzili su izbor na pet otoka u nizu, u blizini obale Kostarike. Levine je bio uvjeren daje riječ o jednom od tih 102 Michael Crichton otoka i Malcolm je počeo sumnjati daje u pravu. No ti otoci nisu bili označeni na zemljovidu... Beverlv reče: "Bili su jako simpatični. Jako uljudni. Stranci -mislim, Švicarci." Malcolm kimne glavom i uzdahne. Do vraga, pomisli. Prije ili poslije, moralo je izaći na vidjelo. "Sve je u redu, Beverlv." "Sigurni ste?" "Da, u redu je. Ugodnu vam večer želim." "Laku noć, doktore Malcolm." Kad je ostao sam u uredu, nazove Levinea. Telefon zazvoni pa se oglasi telefonska sekretarica. Levinea još nije bilo kod kuće. "Richard, jesi li kod kuće? Ako jesi, javi se, važno je." Pričeka, ali se ništa ne dogodi. "Richard, ovdje lan. Slušaj, imamo problem. Onaj zemljovid više nije siguran. A dao sam i onaj uzorak na analizu i mislim da nam odaje lokaciju Zone B, ako se-" Začuje se škljocaj kad netko podigne slušalicu. On začuje disanje.

"Richard?" reče. "Ne," reče glas, "ovdje Thorne. Mislim da bi trebao odmah doći ovdje." Pet smrti "Znao sam", reče Malcolm na ulasku u Levineov stan i brzo pogledavši oko sebe. "Znao sam da će učiniti nešto takvo. Znaš kako je nedokazan. Rekao sam mu, nemoj ići dok ne prikupimo sve informacije. Ali sam mogao misliti. Naravno, otišao je." "Da, otišao je." "Ego", reče Malcolm i zamaše glavom. "Richard je morao biti prvi. Morao je prvi otkriti, prvi ondje stići. Jako se brinem, mogao bi sve upropastiti. Takvo nepromišljeno ponašanje: to je oluja u mozgu, neuroni na rubu kaosa. Opsjednutost je samo inačica ovisnosti. Ali koji je znanstvenik ikad posjedovao samokon-trolu? U školi ih uče: loše je biti uravnotežen. Zaboravljaju da Neils Bohr nije bio samo izvanredan fizičar već i olimpijac. Danas se svi trude biti krelci. To ide uz njihovo zanimanje." Thorne se zamišljeno zagleda u Malcolma. Učini mu se daje primijetio tračak suparništva. Reče: "Znaš li na koji je otok otišao?" "Ne, ne znam." Malcolm se šuljao po stanu, razgledavao. "Posljednji put kad smo razgovarali, suzili smo izbor na pet otoka, odreda na jugu. Ali nismo zaključili koji." Thorne pokaže na zidnu ploču, satelitske snimke. "Ovi otoci?" "Da", reče Malcolm i okrzne ih pogledom. "Nanizani su u luku, oko petnaest kilometara od obale zaljeva Puerto Cortes. Smatra ih se nenastanjenima. Domoroci ih nazivaju 'Pet smrti'." "Zašto?" upita Kelly. 104 Michael Crichton "Nekakva stara indijanska priča", reče Malcolm. "Nešto o nekakvu hrabrom ratniku kojeg je uhvatio kralj i ponudio mu da bira način na koji će umrijeti. Spaljivanje, utapljanje, lomljenje kostiju, vješanje, odrubljivanje glave. Ratnik reče da bira svih pet, pa je išao s otoka na otok i izlagao se različitim izazovima. Svojevrsna novosvjetska inačica Herculesovih zadaća-" "Znači to je to!" reče Kelly i istrči iz sobe.

Malcolm je blijedo gledao. On se okrene prema Thorneu, koji slegne ramenima. Kelly se vrati, noseći onu njemačku slikovnicu u ruci. Da je Malcolmu. "Da", reče on. "Die Funf Todesarten. Pet načina umiranja. Zanimljivo daje na njemačkom..." "Ima puno njemačkih knjiga", reče Kelly. "Zaista? Prokletnik. Nikad mi nije rekao." "To nešto znači?" upita Kelly. "Da, to puno znači. Molim te, dodaj mi ono povećalo." Kelly mu da povećalo sa stola. "A što znači?" "Pet smrti su prastari vulkanski otoci", reče on. "Što znači da su geološki vrlo bogati. Dvadesetih godina ovog stoljeća, Nijemci su željeli tu vaditi rude." On se zaškilji u snimke. "Ah. Da, to su ti otoci, bez sumnje. Mantaceros, Muerte, Tacano, Sorna, Pena... Redom nazivi umiranja i uništenja... U redu. Mislim da smo blizu. Imamo li satelitske snimke sa spektografskim analizama oblaka?" Arby reče: "Hoće li vam to pomoći da nađete Zonu B?" "Što?" Malcolm se munjevito okrene. "Što znate o Zoni B?" Arby je još radio za računalom. "Ništa. Samo da je doktor Levine tragao za Zonom B. A taj se naziv pojavio i u datotekama." "Kakvim datotekama?" "Spasio sam neke InGenove datoteke iz ovog kompjutora. Pregledavajući zapise, našao sam reference na Zonu B... Ali su prilično zbunjujuće. Poput ove." On se nagne natrag kako bi Malcolm pogledao u zaslon. IZGUBLJENI SVIJET 105 Sažetak: revizije plana #35 PROIZVODNJA ZONAB PROČIŠĆIVAČI ZRAKA LABORATORIJSKA STRUKTURA BIO SIGURNOST BRZINA TRANSPORTNE TRAKE OGRAĐENI OBORI BROJ OSOBLJA

KOM PROTOKOL Stupanj 5 do stupanj 7 400 cm2 do 510 cm2 razina PK/3 do razina PK/5 3m/min do 2,5 m/min 13 hektara do 26 hektara 17 (4 admin.) do 19 (4 admin.) ET(VX) do RDT(VX) Malcolm se namršti. "Zanimljivo, ali ne pomaže puno. Ne kaže nam koji otok - pa čak ni je li riječ o otoku. Što još imaš?" "Pa...", Arby pritisne tipke. "Da vidimo. Ovo." ZONA B OTOČNA MREŽA ZONA 1 (RIJEKA) ZONA 2 (OBALA) ZONA 3 (GREBEN) ZONA 4 (DOLINA) ČVORNE TOČKE 1-8 9-16 17-24 25-32 Malcolm reče: "Dobro, znači otok je. A Zona B ima mrežu -mrežu čega? Kompjutora?" Arby reče: "Ne znam. Možda radio mrežu." "S kakvom svrhom?" upita Malcolm. "Čemu bi služila radio mreža? To ne pomaže." Arby slegne ramenima. Shvatio je to kao izazov. Ponovno počne mahnitati po tipkovnici. Tad reče: "Trenutak!... Evo još jednog... kad bih ga samo uspio formatirati... Evo! Uspio sam!" On se odmakne od zaslona kako bi ga ostali mogli vidjeti. Malcolm pogleda i reče: "Jako dobro. Jako dobro." 106 Michael Crichton ZONA B LEGENDA ISTOČNO KRILO LABORATORIJ SPREMIŠTA TRGOVINA BENZINSKA POSTAJA UPRAVITELJEVA KUĆA STRAŽARSKO MJESTO 1 RIJEČNO PRISTANIŠTE MOČVARNA CESTA PLANINSKA CESTA ZAPADNO KRILO POGON GLAVNA JEZGRA RADNIČKO NASELJE BAZEN/TENIS STAZA ZA TRČANJE STRAŽARSKO MJESTO 2 SPREMIŠTE ZA ČAMCE RIJEČNA CESTA HRIDNA CESTA TOVARIŠTE ULAZ

GEO TURBINA GEO JEZGRA GOLF TEREN PLINOVOD TOPLOVOD SOLARNA STANICA 1 GREBENSKA CESTA OGRAĐENI OBORI "Ovo već nečem vodi", reče Malcolm pregledavajući popis. "Možeš li ovo izlistati?" "Naravno", Arby je sjajio od zadovoljstva. "Je li ovo zaista dobro?" "Zaista je dobro", reče Malcolm. Kelly pogleda u Arbvja i reče: "Arb. To su tekstovne oznake koje idu uz zemljovid." "Aha, mislim da jesu. Guba, ha?" On pritisne tipku i pošalje sliku u pisač. Malcolm se još malo zagleda u popis, pa ponovno obrati pozornost satelitskim snimkama, zagledavajući svaku posebno pod povećalom. Nos mu je bio samo nekoliko centimetara od fotografija. "Arb," reče Kelly, "nemoj samo sjediti. Pokreni se! Pronađi zemljovid! To nam je potrebno!" "Ne znam hoću li moći", reče Arby. "To je zaštićeni trideset-dvobitni format. Hoću reći, to je velik posao." "Prestani cviljeti, Arb. Učini i šuti." "Ne trudi se", reče Malcolm. Odmakne se od satelitskih snimaka pribijenih na zid. "Nije važno." "Nije?" reče Arby, malo uvrijeđeno. "Nije, Arby. Možeš prestati. Jer, iz onoga što si dosad već otkrio, prilično sam siguran da možemo zaključiti o kojem je otoku riječ." James Ed James zijevne i gurne slušalicu jače u uho. Želio je biti siguran da će sve dobro čuti. Promeškolji se na vozačkom sjedištu svog sivog Taurusa, pokušavajući se udobno namjestiti, ostati budan. Mali magnetofon brzo se okretao u njegovu krilu, pokraj njegova bloka za bilješke i zgužvanih papira od dva Big Maca. James

pogleda prekoputa u Levineovu zgradu. U stanu na trećem katu bila su upaljena svjetla. Prislušni uređaj koji je ondje postavio prošlog tjedna dobro je radio. Kroz slušalicu, začuje kako je jedno od ono dvoje djece reklo: "Kako?" JK tad onaj šepavac, Malcolm, reče: "Bit provjere su višestruki pravci razmišljanja koji se sastaju u jednoj točci." "Što bi značilo?" upita dijete. Malcolm reče: "Pogledaj Landsatove fotografije." U blok James zapiše LANDSAT. "Već smo ih pogledali", reče djevojčica. James se postidi što prije nije shvatio da ta dva klinca rade za Levinea. Dobro ih se sjećao, bili su iz razreda u kojem je Levine poučavao. Mali crnac i sramežljiva bijela djevojčica. Klinci, možda jedanaest ili dvanaest godina. Trebao je znati. Iako to sad nije važno, pomisli on. Svejedno dobiva informacije. James ispruži ruku preko kontrolne ploče i izvadi dva posljednja komadića pomfrita, pojede ih, iako su bili hladni. "Dakle", začuje Malcolma. "To je ovaj otok ovdje. Na taj je otok otišao Levine." 108 Michael Crichton Djevojčica reče sumnjičavo. "Mislite? To je... Išla Sorna." James zapiše IŠLA SORNA. "To je naš otok", reče Malcolm. "Zašto? Tri su nepovezana razloga. Kao prvo, u privatnom je vlasništvu, što znači da ga ko-starikanska vlada nije temeljito pretražila. Drugo, u čijem privatnom vlasništvu? Nijemaca, koji su kupili prava na kopanje ruda, dalekih dvadesetih godina." "Njemačke knjige!" "Tako je. Treće, iz Arbvjeva popisa - i drugog neovisnog izvora -jasno je da u Zoni B postoji nalazište vulkanskog plina. A na kojim otocima ima vulkanskog plina? Uzmi povećalo i pogledaj sama. Ima ga samo najednom." "Mislite na ovom ovdje?" reče djevojčica. "Tako je. To je vulkanski dim." "Kako znate?"

"Spektografska analiza. Vidiš ovaj klin? To je elementarni sumpor u oblacima. Nema drugih izvora sumpora osim vulkana." "A ovaj drugi klin?" upita djevojčica. "Metan", reče Malcolm. "Čini se da postoji prilično velik izvor metana." "Također vulkanskog podrijetla?" upita Thorne. "Moglo bi biti. Metan se oslobađa vulkanskom aktivnošću, no uglavnom za vrijeme erupcija. Druga je mogućnost da je organskog podrijetla." "Organskog? Što bi značilo?" "Veliki biljojedi i-" Tad se začuje nešto nerazgovijetno pa dječak reče: "Da završim sa spašavanjem datoteka ili ne?" Zvučao je srdito. "Ne", reče Thorne. "Ostavi sad to, Arby. Znamo što nam je činiti. Krenimo, djeco!" James pogleda u stan i ugleda kako su se ugasila svjetla. Nakon nekoliko minuta, Thorne i djeca pojave se na ulaznim vratiIZGUBLJENI SVIJET 109 ma zgrade. Uđu u džip i odvezu se. Malcolm uđe u svoj automobil, nespretno se ugura u nj i odveze u suprotnom smjeru. James je razmišljao o tome da li da pođe za Malcolmom, ali je sad imao drugog posla. Upali motor, podigne slušalicu i nazove broj. Terenski sustavi Poslije pola sata, kad su se vratili u Thorneov ured, Kellv blene, zapanjena. Većina je radnika otišla kućama i radionica je bila pospremljena. Dvije prikolice i Explorer stajali su jedno pokraj drugog, svježe oličeni u tamnozelenu boju i spremni za pokret. "Gotovi su!" "Rekao sam ti da će biti", reče Thorne. Okrene se svom poslovođi, Eddieju Carru, nabitom dvadesetogodišnjaku. "Eddie, kako stojimo?" "Upravo dovršavamo, Doc", reče Eddie. "Boja je još mokra na nekoliko mjesta, ali do sutra ujutro bi se trebala osušiti." "Ne možemo čekati do sutra. Krećemo odmah." "Što?" Arby i Kellv se pogledaju. To je i za njih bila novost.

Thorne reče: "Eddie, trebat ćeš mi da voziš jedno vozilo. Moramo biti na aerodromu do ponoći." "Ali mislio sam da ćemo ih provjeriti na terenu..." "Nemamo vremena za to. Odlazimo na lokaciju." Zvono na ulazu zazvrji. "To je vjerojatno Malcolm." On pritisne gumb da otvori vrata. "Nećeš na terensku provjeru?" upita Eddie zabrinutog izraza lica. "Doc, mislim da bi ih ipak trebao malo uhodati. Načinili smo neke prilično složene modifikacije i-" IZGUBLJENI SVIJET 111 "Nema vremena", reče Malcolm ušavši u radionicu. "Moramo odmah krenuti." Okrene se Thorneu. "Jako sam zabrinut za njega." "Eddie!" reče Thorne. "Jesu li stigli izlazni papiri?" "Naravno, imamo ih već dva tjedna." "Donesi ih i nazovi Jenkinsa, reci mu da nas čeka na aerodromu i obavi sve formalnosti za nas. Želim poletjeti za četiri sata." "Isuse, Doc-" "Učini što sam ti rekao." Kelly reče: "Idete u Kostariku?" "Tako je. Moramo do Levinea. Ako nije prekasno." "Idemo s vama", reče Kelly. "Tako je", reče Arby. "Idemo." "Ne dolazi u obzir", reče Thorne. "Nema teorije." "Ali zaslužili smo!" "Doktor Levine je razgovarao s našim roditeljima!" r "Već imamo dopuštenje!" "Imate dopuštenje", strogo će Thorne, "da odete na terensku provjeru u šumu stotinu pedeset kilometara odavde. Ali mi ne idemo ondje. Idemo negdje gdje bi moglo biti jako opasno a vi ne idete s nama i tu nema pogovora." "Ali-" "Djeco", reče Thorne. "Nemojte dodijavati. Ja idem telefonirati. Vi pokupite svoje stvari. Idete kući." I on se okrene i ode. "Isuse", reče Kelly. Arby isplazi jezik Thorneu kad je ovaj okrenuo leđa i promrmlja: "Kakav pizdek." "A da gledaš svoja posla, Arby?" reče Thorne, ne okrenuvši se. "Vas dvoje idete kući i točka." On uđe u ured i zalupi vratima.

112 Michael Crichton IZGUBLJENI SVIJET 113 Arby nabije ruke u džepove. "Ne bi ništa uspjeli bez naše pomoći." "Znam, Arb", reče ona. "Ali ne možemo ga prisiliti da nas povede." Okrenu se Malcolmu. "Doktore Malcolm, biste li molim vas, vi-" "Žao mi je", reče Malcolm. "Ne mogu." "Ali-" "Djeco, odgovor je ne. Previše je opasno." Snuždeni, oni odu do vozila koja su sjajila ispod stropnih svjetala. Explorer s crnim solarnim kolektorima na krovu i poklopcu motora, unutrašnjosti krcate sjajnom elektronskom opremom. Dovoljno je bilo da samo pogledaju u Explorer pa da imaju osjećaj pustolovine pustolovine u kojoj neće sudjelovati. Arby zaviri kroz prozor veće prikolice, zakrivši oči rukama. "Hej, pogledaj ovo!" "Ulazim", reče Kelly i otvori vrata. Istog trenutka se iznenadi kako su čvrsta i teška. Tad se popne u prikolicu. Prikolica je bila opremljena sivim tapeciranim pokućstvom i s još elektronske opreme. Oprema je bila podijeljena na nekoliko dijelova, za različite laboratorijske potrebe. U sredini se nalazio biološki laboratorij, s posudicama za uzorke i seciranje, mikroskopima spojenima s video zaslonima. U laboratoriju je bila i biokemijska oprema, spektrometri i niz automatiziranih analizatora uzoraka. Pokraj je bio prilično velik računalni odjel, niz povezanih procesora, te dio za komunikaciju. Sva je laboratorijska oprema bila u minijaturnom obliku i ugrađena u male sklopive stolove koji su se mogli gurnuti u zidove. "Super", reče Arby. Kelly ne odgovori. Pozorno je razgledavala laboratorij. Doktor Levine je projektirao ovu prikolicu, očito za jako određenu namjenu. Nije bilo opreme za geologiju, botaniku, kemiju ili puno drugih stvari za koje bi se moglo očekivati da će terenska I ekipa proučavati. To uopće nije bio višenamjenski znanstveni

laboratorij. Bio je to zapravo samo biološki laboratorij i veliki računalni centar. Biologija i računala. I točka. Za kakva je proučavanja sagrađena ova prikolica? Ugrađena u zid bila je mala polica s knjigama. Knjige su bile pričvršćene Velcro vrpcom. Ona pregleda naslove: Oblikovanje prilagodbenih bioloških sustava, Ponašajna dinamika kraljeznjaka, Prilagodba u prirodnim i umjetnim sustavima, Dinosauri Sjeverne Amerike, Predprilagodba i evolucija... Čudan komplet knjiga za ekspediciju u divljinu; ako je u tome bilo neke logike, ona je nije vidjela. Krene dalje. U razmacima duž zida, moglo se vidjeti gdje je prikolica pojačana; crne karbonske trake pretezale su se od poda do stropa. Čula je kad je Thorne rekao da se isti materijal rabi za nadzvučne borbene zrakoplove. Jako lagan a jako čvrst. A primijetila je da su svi prozori zamijenjeni posebnim staklom pojačanim-finom žicom. Zašto je prikolica tako čvrsta? Hvatala bi je jeza kad bi razmišljala o tome. Sjetila se telefonskog razgovora s doktorom Levineom, ranije tog dana. Rekao je daje okružen. Okružen čime? Rekao je: Osjećam njihov miris, posebice noću. Na što je mislio? Tko su bili ti oni? Još zdvojna, Kelly krene prema stražnjem dijelu prikolice gdje se nalazio ugodan dnevni boravak, kompletiran prugastim pamučnim zavjesama na prozorima. Čajna kuhinja, zahod i četiri kreveta. Iznad i ispod kreveta prostor za pospremu. Bila je tu čak i mala tuškabina. Simpatično. 114 Michael Crichton Iz tog dijela, ona prođe kroz prolaz-harmoniku koji je dijelio dvije prikolice. Sličio je spoju između dva vagona, kratki prijelazni dio. Nađe se u drugoj prikolici, koja je uglavnom izgledala kao ostava:

pričuvne gume, pričuvni dijelovi, još laboratorijske opreme, police i ormarići. Zalihe koje su značile da ekspedicija kreće u neko daleko mjesto. Na stražnjem dijelu prikolice čak je visio motocikl. Pokuša otvoriti neke ormariće, ali su svi bili zaključani. No čak i ovdje je bilo dodatnih traka za pojačanje konstrukcije. I ovaj je dio bio posebno čvrsto načinjen. Zašto? pitala se ona. Zašto tako čvrsto? "Pogledaj ovo", reče Arby. Stajao je ispred uređaja ugrađenog u zid. Bio je to sklop sjajnih LED5 kontrolnih prijamnika i puno tipaka, koji je Kelly izgledao kao komplicirani termostat. "Čemu služi?" upita Kelly. "Nadgleda čitavu prikolicu", reče on. "Odavde sve možeš učiniti. Svi sustavi, sva oprema. Pogledaj, eno televizora..." On pritisne tipku i jedan kontrolni prijamnik zasvijetli. Na njemu se vidjelo kako Eddie hoda prema njima, kroz radionicu. "Hej, što je ovo?" reče Arby. U dnu kontrolne ploče bila je tipka sa sigurnosnim poklopcem. On podigne poklopac. Tipka je bila srebrna i na njoj je pisalo OBR. "Hej, kladim se da je to ona obrana od medvjeda o kojoj je govorio." Trenutak potom, Eddie otvori vrata prikolice i reče: "Prestanite, potrošit ćete baterije. No, krenite. Čuli ste što je doktor rekao. Vrijeme za povratak kući." Kelly i Arby izmijene poglede. "Dobro", reče Kelly. "Idemo." Nevoljko, oni izađu iz prikolice. Odu do Thorneova ureda oprostiti se. Arby reče: "Da nam je barem dopustio da pođemo." LED - "Light Emitting Diode" svijetleća dioda. IZGUBLJENI SVIJET 115 "Da." "Ne želim ostati kod kuće za praznike", reče on. "Oni će ionako stalno raditi." Mislio je na svoje roditelje. "Znam." Ni Kelly nije željela kući. Terenska proba za vrijeme proljetnih praznika savršeno joj je odgovarala, jer bi je izvukla iz kuće i iz loše situacije u kući. Njena je majka danju unosila podatke u računalo u

nekom osiguravajućem zavodu, a noću radila kao konobarica u Dannvjevu restoranu. I tako je majka uvijek radila, a njezin posljednji dečko, Phil, puno se noću motao po kući. To je bilo u redu dok je Emily bila s njima, ali sad se Emily školuje za medicinsku sestru u koledžu pa je Kelly sama u kući. A od Phila je podilazi jeza. No njezinoj se majci sviđa Phil i ne želi čuti da Kelly govori ružno o njemu. Tad kaže Kelly da odraste. I tako Kelly ode u Thorneov ured, nadajući se u dubini duše da će se u posljednjem trenutku umilostiviti. Telefonirao je, okrenut leđima prema njima. Na zaslonu računala ugledaju jednu od satelitskih snimaka koju su uzeli iz Levineova stana. Thorne je zumirao sliku, povećanje za povećanjem. Oni pokucaju na vrata i odškrinu ih. "Do viđenja, doktore Thorne." "Vidimo se, doktore Thorne." Thorne se okrene, držeći slušalicu pritisnutu na uho. "Bok, djeco." Kratko im mahne. Kelly je oklijevala. "Bismo li mogli samo minutu porazgovarati s vama o-" Thorne odmahne glavom. "Ne." "Ali-" "Ne, Kelly. Moram sad obaviti ovaj razgovor" reče on. "U Africi je već četiri ujutro i uskoro će ona otići na spavanje." "Tko?" "Šarah Harding." "I Šarah Harding ide?" upita Kelly, zastavši na vratima. 116 Michael Crichton "Ne znam." Thorne slegne ramenima. "Lijepo se provedite za praznike, djeco. Vidimo se za tjedan dana. Hvala vam na pomoći. A sad odlazite." On pogleda na drugu stranu radionice. "Eddie, djeca odlaze. Isprati ih i zaključaj vrata za njima! I donesi mi one papire! I spakiraj se, ideš sa mnom!" A tad promijenjenim glasom reče telefonistici: "Da, još čekam." I on im okrene leda. Hardingova Kroz noćne naočale, svijet je bio u tonovima fluorescentno zelene boje. Šarah Harding promatrala je afričku savanu. Točno ispred nje,

iznad visoke trave, ona ugleda stjenovitu izbočinu ko-pjea6. Žarkozelene točkice treperile su u stijenama. Vjerojatno hyrax ili neki drugi mali glodavac. Stojeći u svom džipu, odjevena u trenirku zbog svježeg noćnog zraka, osjećajući težinu naočala, ona polako okrene glavu. Začuje kevtanje u noći i pokuša odrediti njegov izvor. Čak i sa svog povišenog položaja, stojeći u vozilu, znala je da će životinje biti skrivene od direktnog pogleda. Okrene se polako prema sjeveru, pogledom tražeći pokrete u travi. Ne ugleda ništa. Brzo se okrene natrag i zeleni svijet se na trenutak zavrtloži. Sad je bila okrenuta prema jugu. I tad ih ugleda. Trava se njihala u složenom uzorku kad je čopor pojurio naprijed, kevčući i lajući, spreman za napad. Ona ugleda ženku koju je nazvala Lice Jedan ili LI. LI se isticala po bijeloj pruzi između očiju. LI grabila je dugim koracima, tim posebnim postraničnim hodom hijena. Iskezila je zube. Šarah pogleda ostatak čopora, pam-teći njihov raspored. Šarah Harding okrene naočale kroz tamu i pogleda ispred čopora. Ugleda plijen: krdo afričkih bizona, kako stoje napola skriveni u travi, uznemireni. Mukali su i toptali kopitima. Južnoafrički naziv za brijeg. 118 Michael Crichton Hijene jače zalaju, zvuk za zbunjivanje plijena. Projure kroz krdo, pokušavajući ga razbiti, odvojiti telad od majki. Afrički bizoni izgledaju tupo i glupo, ali su zapravo medu najopasnijim velikim afričkim sisavcima, teške i snažne životinje oštrih rogova i ozloglašeno zloćudni. Hijene se nisu mogle nadati da će svladati odraslu životinju, osim ako nije ranjena ili bolesna. Ali će pokušati napasti tele. Za upravljačem džipa, Makena, njezin pomoćnik, reče: "Da se približimo?" "Ne, ovako je dobro." Zapravo je bilo više nego dobro. Njihov je džip bio na maloj uzvisini i imali su izvrstan pregled. Uz malo sreće, snimit će cijeli

obrazac napada. Ona uključi video kameru, postavljenu na tronošcu dva metra iznad njezine glave i brzo izgovori tekst u magnetofon. "LI južno, L2 i L5 s boka, dvadeset metara. L3 središte. L6 kruži u širokom luku istočno. Ne vidim L7. L8 kruži sjeverno. LI ide ravno. Razbija krdo. Krdo se pokreće, tutnji. Eno L7. Ide ravno kroz krdo. L8 iskosa sa sjevera. Izlazi, pa ponovno kruži." Bilo je to klasično ponašanje hijena. Predvodnici bi protrčali kroz krdo, dok bi ostale životinje kružile oko njega, pa ušle s boka. Bizoni nisu mogli pratiti svoje napadače. Čula je kako krdo ruče, kako ga obuzima panika i kako se razbija njegova formacija zbijenih grozdova. Velike su se životinje razdvojile, počele se okretati, gledati. Harding nije vidjela mladunčad; bila su niža od trave. Ali je čula njihovo žalosno glasanje. Sad su se hijene vratile. Bizoni su toptali kopitima, prijeteći spuštali svoje krupne glave. Trava se njihala dok su hijene kružile i lajale, zapravo više štektale. Ona nakratko ugleda ženku L8, već crvenih ralja. Ali Hardingova nije vidjela napad. Krdo bizona se pomakne malo prema istoku, gdje se pregrupira. Jedna ženka je sad stajala odvojena od krda. Mukala je bez prekida na hijene. Sigurno su joj otele tele. IZGUBLJENI SVIJET 119 Hardingova osjeti nezadovoljstvo. Sve se dogodilo tako brzo prebrzo - što je moglo značiti jedino da se hijenama posrećilo ili da je tele ranjeno. Ili možda jako malo, novorođeno; nekoliko ženki se još telilo. Morat će pregledati videovrpcu, pokušati rekonstruirati što se dogodilo. Rizici proučavanja brzih noćnih životinja, pomisli ona. No nije bilo sumnje da su dohvatili neku životinju. Sve su hijene bile zbijene najednom dijelu savane; štektale su i skakutale. Ona ugleda L3, pa L5, krvavih njuški. Sad se približila i mladunčad, cvileći za svojim dijelom plijena. Odrasle životinje im odmah načine mjesta, pomognu im jesti. Kadšto bi otrgli meso s trupla i držali ga tako da ga mladunčad može pojesti. Njihovo je ponašanje bio poznato Šarah Harding, koja je posljednjih

godina postala najveći stručnjak za hijene na svijetu. Kad je prvi put objavila svoja zapažanja, dočekala ju je nevjerica pa čak i bijes njezinih kolega, koji su osporavali njezine rezultate ad hominem. Napadali su je jer je žena, jer je privlačna, jer ima 'oholo feminističko stajalište'. Njezino ju je sveučilište podsjetilo daje na putu da postane redovni profesor. Kolege su mahali glavama. No Hardingova je ustrajala i polako, s vremenom, kako se prikupljalo sve više podataka, njezino mišljenje o hijenama počelo se prihvaćati. Svejedno, hijene nikad neće biti dražesna stvorenja, pomisli ona gledajući ih kako se hrane. Nezgrapne su, prevelikih glava, tijela koja se ukoso spuštaju prema stražnjem dijelu, očerupana i pjegava krzna, nespretnog držanja, glasanja previše sličnog neprijatnom smijehu. U sve urbanijem svijetu betonskih nebodera, divlje se životinje romantizira, svrstava u plemenite ili podle, junake i zlikovce. A u svijetu kojim upravljaju mediji, hijene jednostavno nisu bile dovoljno fotogenične da bi izazivale divljenje. Odavno proglašene nasmijanim zlikovcima afričke ravnice, nisu se smatrale vrijednima sustavnog istraživanja dok Hardingova nije započela svoja istraživanja. To što je otkrila bacalo je potpuno drukčije svjetlo na hijene. Hrabri lovci i pažljivi roditelji, žive u iznimno složenom društve120 Michael Crichton nom ustrojstvu - i k tome matrijarhatu. A njihovo ozloglašeno štekćuće glasanje zapravo predstavlja izvanredno razvijen oblik komunikacije. Ona začuje riku i kroz svoje specijalne naočale ugleda kako se prvi lavovi približavaju plijenu. Bila je to krupna ženka koja je kružila oko plijena i smanjivala razmak. Hijene su lajale i škljo-cale zubima na lavicu i odvele svoju mladunčad u travu. Za nekoliko trenutaka, pojave se ostali lavovi i počnu se hraniti hijeninim ulovom. Lavovi, pomisli ona. To su zaista opake životinje. Iako ih se naziva kraljevima životinja, lavovi su zapravo podli iZazvoni telefon. "Makena", reče ona.

Telefon ponovno zazvoni. Tko bi je mogao sad zvati? Namršti se. Kroz naočale, ugleda kako su lavice podigle pogled, kako su se glave okrenule u noći. Makena je petljao ispod kontrolne ploče, tražeći telefon. Telefon zazvoni još tri puta prije no što gaje našao. Ona začuje kako je rekao: "Jambo, mzee. Da, doktorica Har-dingje ovdje." On joj pruži telefon. "Doktor Thorne." Ona nevoljko skine naočale i uzme telefon. Dobro je poznavala Thornea; on je dizajnirao većinu opreme u njezinu džipu. "Doc, nadam se da imaš dobar razlog." "I imam", reče Thorne. "Zovem zbog Richarda." "Što s njim?" Osjetila je njegovu zabrinutost, ali nije shvaćala zašto. U posljednje je vrijeme Levine bio prava napast, telefonirao joj skoro svakodnevno iz Kalifornije i dosađivao pitanjima o terenskom radu sa životinjama. Imao je puno upita o skro-vištima, zaklonima, protokolima, bilješkama, nikad kraja... "Je li ti ikad rekao što namjerava proučavati?" upita Thorne. "Ne", reče ona. "Zašto?" "Nikad ništa?" IZGUBLJENI SVIJET 121 "Ne", reče Hardingova. "Bio je jako tajanstven. Ali sam shvatila daje našao nekakvu životinjsku populaciju koja mu je trebala poslužiti da dokaže nešto o biološkim sustavima. Znaš kako je opsjednut time. Zašto?" "Nestao je, Šarah. Malcolm i ja mislimo daje u nevolji. Ustanovili smo daje na nekom otoku uz obalu Kostarike i krećemo po njega." "Sad?" upita ona. "Večeras. Letimo za San Jose za nekoliko sati. lan ide sa mnom. Željeli bismo da i ti pođeš s nama." "Doc", reče ona. "Čak i da sutra poletim avionom iz Serone-re za Nairobi, bit će mi potreban najmanje jedan dan da stignem. I to ako budem imala sreće. Hoću reći-" "Odluka je tvoja", prekine je Thorne. "Reći ću ti pojedinosti, a ti odluči što ćeš učiniti." On joj ispriča podatke a ona ih zapiše u blok privezan za zapešće. Tad Thorne spusti slušalicu.

Ona je stajala zagledana u afričku noć, osjećajući svjež povjetarac na licu. Podalje u tami, začuje kako lavovi reže na plijen. Njezin je posao ovdje. Njezin je život ovdje. Makena reče: "Doktorice Harding? Što ćemo?" "Vratiti se", reče ona. "Moram se spakirati." "Odlazite?" "Da", reče ona. "Odlazim." Poruka Thorne je vozio do zračne luke. Svjetla San Francisca gubila su se iza njih. Malcolm je sjedio na suvozačkom mjestu. Okrene se i pogleda Explorer koji je išao za njima i reče: "Zna li Eddie o čemu je ovdje riječ?" "Da", reče Thorne. "Ali nisam siguran vjeruje li on u to." "A djeca ne znaju?" "Ne", reče Thorne. Pokraj njega se nešto oglasi. Thorne izvuče svoj mali crni En-voy pejdžer. Žaruljica je svijetlila. On uključi zaslon i pruži ga Malcolmu. "Pročitaj mi." "Od Arbvja je", reče Malcolm. "Kaže, 'Sretan put. Ako nas trebate, nazovite. Bit ćemo spremni u slučaju da zatrebate našu pomoć.' I dao je broj svog telefona." Thorne se nasmije. "Moraš voljeti te klince. Nikad ne odustaju." No tad se nečeg sjeti pa se namršti. "Koliko je sati na toj poruci?" "Poslana je prije pet minuta", reče Malcolm. "Stiglo je preko netcoma." "U redu. Samo provjeravam." Skrenu desno, prema zračnoj luci. Ugledaju svjetla u daljini. Malcolm je smrknuto gledao preda se. "Jako je nerazborito od nas ovako odjuriti. Tako se to ne radi." Thorne reče: "Bit će sve u redu. Ako smo pogodili pravi otok." "Jesmo", reče Malcolm. IZGUBLJENI SVIJET 123 "Kako znaš?" "Najvažniji trag bilo je nešto što nisam želio da djeca znaju. Prije nekoliko dana, Levine je vidio truplo jedne od tih životinja." "Oh?"

"Da. Pružila mu se prilika pregledati ga prije nego su ga službene osobe uništile. A otkrio je daje životinja bila označena pločicom. Odrezao je pločicu i poslao mije." "Označena pločicom? Hoćeš reći kao-" "Da. Kao biološki uzorak. Pločica je bila stara i na njoj je bilo tragova sumporne kiseline." "Sigurno vulkanskog podrijetla", reče Thorne. "Točno." "Kažeš daje pločica bila stara?" "Nekoliko godina", reče Malcolm. "No najzanimljivije otkriće bilo je način na koji je životinja umrla. Levine je zaključio daje životinja ranjena dok je bila živa - imala je duboku posjekotinu na nozi, sve do kosti." Thorne reče: "Želiš reći daje životinju ranio drugi dinosaur." "Da. Točno tako." Na trenutak su se vozili šuteći. "Tko još osim nas zna za taj otok?" "Ne znam", reče Malcolm. "Ali netko pokušava doznati. Danas su mi provalili u ured i fotografirali ga." "Lijepo." Thorne uzdahne. "Ali ti nisi znao gdje je otok, zar ne?" "Ne. Još nisam bio pohvatao sve niti." "Misliš li da netko drugi jest?" "Ne", reče Malcolm. "Sami smo u tome." Eksploatacija Lewis Dodgson gurne vrata na kojima je pisalo ŽIVOTINJE i istog trenutka svi psi počnu lajati. Dodgson prođe niz hodnik između redova kaveza, naslaganih do visine od tri metra s obje strane. Zgrada je bila velika; tvrtki Biosvn Corporation iz Cupertina u Kaliforniji bio je potreban velik objekt za vršenje eksperimenata na životinjama. Pokraj njega je hodao Rossiter, direktor tvrtke i natmureno rukom otresao revere svojeg talijanskog odijela. "Mrzim ovo usrano mjesto", reče. "Zašto si želio da dođem ovdje?" "Zato", reče Dodgson. "Moramo razgovarati o budućnosti." "Ovdje smrdi", reče Rossiter. Pogleda na sat. "Reci što imaš, Lew." "Možemo ondje razgovarati." Dodgson ga odvede do staklom ograđene nadglednikove kabine, u sredini prostorije. Staklo je

prigušivalo zvuk laveža, ali se kroz prozore moglo vidjeti redove životinja. "Jednostavno je", reče Dodgson i ushoda se po prostoriji. "Ali mislim da je važno." Lewis Dodgson je bio četrdesetpetogodišnjak, neizražajnog lica, proćelav. Imao je mladenačke crte lica i blage pokrete. No vanjština je varala - Dodgson dječačkog lica bio je jedan od najnemilosrdnijih i najprodornijih genetičara svoje generacije. Kontroverzije su ga pratile u karijeri: kao student na Hopkinsu izbačen je zbog namjere da primjenjuje terapiju ljudskim genima bez dopuštenja savezne uprave za lijekove. Kasnije, nakon što se zaposlio u Biosvnu, bio je nadležan za spornu provjeru cjepiva proIZGUBLJENI SVIJET 125 tiv bjesnoće u Čileu - nepismenim seljacima koji su bili pokusni kunići nije se reklo da se na njima iskušava lijek. Oba slučaja Dodgson je objasnio time da je on znanstvenik kojemu se žuri i koji si ne može dopustiti da ga zadržavaju propisi osmišljeni za male mozgove. Rekao je za sebe da je 'usmjeren na rezultate', što je zapravo značilo da je činio sve što je smatrao nužnim da postigne svoj cilj. Bio je i neumorni samoreklamer. U tvrtki, Dodgson se predstavljao kao istraživač, iako mu je manjkalo originalnosti u istraživanjima i nikad nije napravio nikakvo originalno istraživanje. Njegov je intelekt bio derivativne prirode; nikad se ničeg ne bi dosjetio dok netko to ne bi spomenuo. Jako je uspješno znao 'razviti' istraživanje, što je značilo ukrasti nekome ideju u početku. U tome je bio bezobziran i nenadmašen. Mnoge je godina u Biosvnu upravljao odjelom za reverzibilno in-ženjerstvo u kojem se, u teoriji, ispitivalo konkurentske proizvode i otkrivalo kako se proizvode, no u praksi, 'reverzibilno inže-njerstvo' uključivalo je puno industrijske špijunaže. Rossiter, naravno, nije gajio nikakve iluzije o Dodgsonu. Nije ga volio i izbjegavao ga je koliko je mogao. Dodgson je uvijek riskirao, išao prečicom; od njega bi Rossitera podilazila jeza. No Rossiter je jednako dobro znao da je moderna biotehnologija iznimno konkurentska. Da bi ostala konkurentna, svakoj je tvrtki bio

potreban čovjek poput Dodgsona. A Dodgson je jako dobro obavljao svoj posao. "Neću okolišati", reče Dodgson okrenuvši se Rossiteru. "Budemo li brzo djelovali, uvjeren sam da imamo izgleda kupiti In-Genovu tehnologiju." Rossiter uzdahne. "Ne opet..." "Znam, Jeff. Znam što misliš. Priznajem, taj slučaj ima dugu povijest." "Povijest? Ta se povijest sastoji isključivo iz tvojih neuspjelih opetovanih pokušaja. Pokušali smo, i na glavna i na sporedna vrata. Do vraga, čak smo pokušali kupiti tvrtku kad je potpala pod 11. poglavlje, jer si nam ti rekao da će se moći do nje. Ali se ispostavilo da se nije moglo. Japanci je nisu željeli prodati." 126 Michael Crichton "Shvaćam, Jeff. Ali ne zaboravimo-" "Ono što ne mogu zaboraviti", reče Rossiter "je da smo tvom prijatelju Nedrvju platili sedam stotina i pedeset tisuća dolara a za uzvrat dobili brus." "Ali Jeff-" "Potom smo platili pet stotina tisuća onom Dai-Ichijevu posredniku. I za to smo dobili brus. Naši pokušaji da kupimo InGe-novu tehnologiju bili su potpuni i čisti fijasko, do vraga. Eto, to ne mogu zaboraviti." "No važno je", reče Dodgson, "da smo pokušavali s dobrim razlogom. Taje tehnologija od životne važnosti za budućost tvrtke." "To ti kažeš." "Jeff, svijet se mijenja. Govorim o tome kako riješiti jedan od najvećih problema s kojim će se ova tvrtka suočiti u dvadeset prvom stoljeću." "A to je?" Dodgson pokaže kroz staklo u uzlajale pse. "Eksperimenti na životinjama. Pogledajmo istini u oči, Jeff: svake godine, izloženi smo sve jačim pritiscima da se ne služimo životinjama u eksperimentima i istraživanjima. Svake godine, sve više demonstracija, više provala, više kritika u tisku. Isprva je bila riječ o

slaboumnim zanesenjacima i holivudskim zvijezdama. No danas je riječ o pobjedničkoj povorci: čak i sveučilišni profesori počinju tvrditi daje neetički da majmuni, psi pa čak i štakori budu podvrgnuti nehumanim postupcima laboratorijskih istraživanja. Čak je bilo prosvjeda i zbog naše 'eksploatacije' lignji, iako ih se nalazi na stolovima diljem svijeta. Velim ti, Jeff, nema kraja tom trendu. Jednog će dana netko reći da ne možemo eksploatirati čak ni bakterije za genetičke proizvode." "Ma, ne pretjeruj." "Vidjet ćeš ti. To će se dogoditi. I zbog tog ćemo morati staviti lokot u bravu. Osim ako ne stvorimo umjetnu životinju. Razmisli izumrla životinja, ponovno oživljena, zapravo uopće nije životinja, ne može imati nikakvih prava. Već je izumrla. Pa ako postoji, IZGUBLJENI SVIJET 127 može biti samo nešto što smo mi stvorili. Stvorimo je, patentiramo, vlasnici smo joj. I ona će biti savršeno istraživačko testiralište. A uvjereni smo da su enzimski i hormonalni sustavi dinosaura identični onima u sisavaca. U budućnosti, lijekovi će se moći testirati na malim dinosaurima jednako uspješno kao što se to danas čini na psima i štakorima - a uz puno manje pravnog rizika." Rossiter je odmahivao glavom. "To ti misliš." "Ja to znam. Jeff, oni su zapravo veliki gušteri. A nitko ne voli guštere. Oni nisu kao ovi slatki peseki koji ti ližu ruku i slome ti srce. Gušteri nemaju osobnost. Oni su zmije s nogama." Rossiter uzdahne. "Jeff. Ovdje je riječ o stvarnoj slobodi. Jer, zasad, sve što je povezano sa živim životinjama upleteno je u pravne i moralne zavrzlame. Lovci na veliku divljač ne mogu ustrijeliti lava ili slona-one iste životinje koje su njihovi očevi i djedovi običavali loviti a potom ponosno pozirati pokraj njih. Sad postoje formulari, dozvole, odštete - i puno krivnje. Danas se nitko ne usuđuje ustrijeliti tigra i to poslije priznati. U modernom svijetu puno je ozbiljniji prekršaj ustrijeliti tigra nego roditelje. Tigrovi imaju zastupnike. No sad pomisli: posebno napučen lovački rezervat, možda negdje u Aziji, gdje bi imućne i utjecajne osobe mogle loviti tiranosaure i

triceratopse u prirodnom okružju. Bila bi to nevjerojatno poželjna atrakcija. Koliko lovaca ima punjenu losovu glavu na zidu? Svijet ih je prepun. No koliko ih se može pohvaliti da im iznad bara visi iskežena glava tiranosuara?" "Šališ se." "Jeff, pokušavam ti nešto objasniti: te su životinje potpuno iskoristive. Možemo s njima učiniti što nam je volja." Rossiter ustane i gurne ruke u džepove. Uzdahne pa pogleda Dodgsona. "Te životinje još postoje?" Dodgson polako kimne glavom. "I ti znaš gdje su?" Dodgson kimne glavom. 128 Michael Crichton "U redu", reče Rossiter. "Može." On krene prema vratima, pa zastane i okrene se. "Ali, Lew", reče. "Da budemo nacistu. To je to. Ovo je zaista posljednji put. Ili ćeš naći te životinje ili je s tim svršeno. Ovo je posljednji put. Jesi li razumio?" "Ne brini", reče Dodgson. "Ovog puta ću ih naći." I 1 TREĆA KONFIGURACIJA mf. "U međufazi, brzonastajuća složenost unutar sustava prikriva rizik koji prijeti od nadolazećeg kaosa. Ali rizik svejedno postoji." IAN MALCOLM I Kostarika U Puerto Cortesu je lijevalo kao iz kabla. Kiša je bubnjala po krovu metalne kućice pokraj uzletišta. Thorne, s kojeg je kapala kiša, stajao je i čekao dok je kostarikanski carinik do unedogled pregledavao dokumente. Zvao se Rodriguez, dvadesetogodišnjak, odjeven u loše skrojenu uniformu, koji se užasno bojao da ne pogriješi. Thorne pogleda u pistu gdje su, na mekoj svjetlosti zore, kontejnere učvršćivali za trbuhe dva velika helikoptera tipa Huey. Eddie Carr

je stajao ondje na kiši s Malcolmom i vikao na radnike koji su vezali teret. Rodriguez je prebirao po papirima. "Dakle, senor Thorne, prema ovome, vaše je odredište Išla Sorna..." "Tako je." "A u vašim kontejnerima su isključivo vozila?" "Da, tako je. Vozila za potrebe istraživanja." "Sorna je surovo mjesto. Nema benzina, nikavih namirnica, pa čak ni cesta vrijednih spomena..." "Jeste li bili ondje?" "Osobno ne. Ovdašnje ljude taj otok ne zanima. Divlja priroda, stijene i džungla. A nema mjesta za pristati čamcem osim u jako iznimnim vremenskim uvjetima. Primjerice, danas se ondje ne može doći." "Shvaćam", reče Thorne. "Samo želim da budete spremni", reče Rodriguez "na poteškoće koje će vas ondje zadesiti." 134 Michael Crichton "Mislim da smo pripremni." "Nosite dovoljnu zalihu benzina za svoja vozila?" Thorne uzdahne. Čemu tumačiti? "Da." "I samo ste trojica; doktor Malcolm, vi i vaš pomoćnik, sefior Carr?" "Tako je." "I namjeravate ostati manje od tjedan dana?" "Tako je. Vjerojatno dva dana: uz malo sreće očekujemo da ćemo napustiti otok tijekom sutrašnjeg dana." Rodriguez ponovno prelista papire kao da traži neki skriveni trag. "Pa..." "Nešto nije u redu?" upita Thorne i pogleda na sat. "Nema problema, senor. Vaše je dozvole potpisao generalni direktor bioloških rezervata. One su u redu..." Rodriguez je oklijevao. "Ali je jako neobično daje takva dozvola uopće izdana." "Zašto?" "Ne znam pojedinosti, ali se prije nekoliko godina na jednom od

otoka dogodila nekakva nesreća i otad je Ministarstvo bioloških rezervata zabranilo pristup turistima na sve pacifičke otoke." "Mi nismo turisti", reče Thorne. "To mi je jasno, senor Thorne." Ponovno prelistavanje papira. Thorne je čekao. Na pisti, metalni držači su sjeli na svoje mjesto i kontejneri se podignu sa zemlje. "U redu, sefior Thorne", konačno će Rodriguez i udari pečat na dokumente. "Neka vam je sa srećom." "Hvala", reče Thorne. Gurne dokumente u džep, pogne glavu pod kišom i otrči na pistu. Pet kilometara od obale, helikopteri se probiju kroz obalni sloj naoblake u ranojutarnju sunčevu svjetlost. Iz kabine prvog I IZGUBLJENI SVIJET 135 helikoptera, Thorne je vidio cijelu obalu. Ugleda pet otoka na različitim udaljenostima od obale - gola stjenovita sljemena izdižu se iz uzburkanog plavog mora. Otoci su bili međusobno udaljeni nekoliko kilometara, bez sumnje dio nekog starog vulkanskog lanca. On pritisne tipku za govor. "Koji je Sorna?" Pilot pokaže prstom ispred sebe. "Zovemo ih Pet smrti" reče. "Išla Muerte, Išla Matanceros, Išla Pena, Išla Tacano i Išla Sorna, a to je onaj veliki, najsjeverniji." "Jeste li bili ondje?" "Nikad, senor. Ali sam uvjeren da ćemo naći prostor za slijetanje." "Kako znate?" "Prije nekoliko godina, ondje je bilo letova. Čuo sam da su dolazili Amerikanci i ondje slijetali, kadšto." "A ne Nijemci?" "Ne, ne. Nijemaca nema od... ne znam. Svjetskog rata. Došli su Amerikanci." "Kadjetobilo?" "Nisam siguran. Možda prije deset godina." Helikopter okrene prema sjeveru i prođe iznad najbližeg otoka. Thorne ugleda neravni, vulkanski teren, zarastao u gustu prašumu.

Nije bilo traga života ili ljudskih nastambi. "Za ovdašnje ljude, ti otoci nisu sretna mjesta", reče pilot. "Oni kažu da od njih ne dolazi nikakvo dobro." Nasmiješi se. "No oni ne znaju. Oni su samo praznovjerni Indijanci." Sad su bili iznad pučine. Ispred njih je bio Išla Sorna. Nedvojbeno stari vulkanski krater: gole, crvenkasto-sive litice, erodirani stožac grotla. "Gdje pristaju čamci?" Pilot pokaže prema mjestu gdje se more nadimalo i razbijalo o hridi. "Na istočnoj strani otoka su mnoge špilje, koje su izdubli valovi. Neki ovdašnji ljudi nazivaju ga Išla Gemido. To znači 'jecanje', po zvuku valova u špiljama. Neke se špilje protežu sve do 136 Michael Crichton u unutrašnjost otoka i čamci mogu ponekad proći kroz njih. Ali ne po ovakvu vremenu." Thorne pmisli na Šarah Harding. Ako dolazi, stići će tijekom današnjeg dana. "Jedna moja kolegica će možda stići danas poslijepodne" reče on. "Možete lije dovesti?" "Žao mi je", reče pilot. "Imamo posla u Golfo Juan. Vratit ćemo se tek večeras." "Što da učini?" Pilot se zaškilji u more. "Mogla bi dođi čamcem. More se mijenja iz sata u sat. Možda joj se posreći." "A vi ćete sutra doći po nas?" "Da, senor Thorne. Doći ćemo rano ujutro. To je najbolje doba, zbog vjetrova." Helikopter se približi otoku sa zapada, podigne se nekoliko stotina metara, preleti iznad stijena i pokaže se unutrašnjost Išle Gemida. Otok je sličio ostalima: vulkanski grebeni i gudure, obrasli u gustu prašumu. Bilo je lijepo iz zraka, ali je Thorne znao da će se po tom terenu biti iznimno teško kretati. Zagleda se bolje, tražeći pogledom ceste. Helikopter potone i počne kružiti iznad središnjeg dijela otoka. Thorne ne ugleda nikakvih zgrada, ni cesta. Helikopter se spusti prema džungli. Pilot reče: "Zbog stijena, vjetrovi su ovdje jako

neugodni. Puno vrtloga i zračnih struja. Postoji samo jedno sigurno mjesto na otoku za prizemljiti." On se zagleda kroz prozor. "Ah, da. Ondje." Thorne ugleda čistinu, zaraslu u visoku travu. "Ondje slijećemo", reče pilot. Isla Sorna Eddie Carr je stajao u visokoj travi čistine, leđima okrenut prema uskovitlanoj prašini kad su se dva helikoptera odlijepila od zemlje i podigla u nebo. Za nekoliko trenutaka pretvorili su se u točkice, a njihov zvuk izgubio. Eddie rukom zakloni oči dok je gledao u nebo. Zdvojnim glasom upita: "Kad se vraćaju?" "Sutra ujutro", reče Thorne. "Dotad ćemo naći Levinea." "Odnosno, trebali bismo", reče Malcolm. A tad helikopteri odu, iščeznu iznad visokog ruba kratera. Carr je stajao s Thorneom i Malcolmom na čistini, ogrnut jutarnjom vrućinom i dubokom tišinom otoka. "Ovdje je nekako jezivo", reče Eddie i nabije svoju bejzbol-sku kapu niže na oči. Eddie Carr je imao dvadeset četiri godine, odrastao u Daly Citvju. Bio je tamnokos, nabit i snažan. Imao je čvrsto, mišićavo tijelo, no otmjene ruke, dugih, usiljenih prstiju. Eddie je bio talentiran -Thorne bi rekao genijalan -za mehaniku. Eddie je mogao sve konstruirati, sve popraviti. Dovoljan mu je bio pogled pa da shvati kako nešto funkcionira. Thorne ga je zaposlio prije tri godine, bilo je to njegovo prvo zaposlenje nakon koledža. Trebao je to biti privremeni posao, da zaradi novac za nastavak studija i postigne viši akademski stupanj. Ali Thorne je odavno postao ovisan o Eddieju. A Eddieju, pak, nije naročito bilo stalo da se vrati knjigama. Nije računao s nečim ovakvim, pomisli on, ogledavajući se po čistini. Eddie je bio gradsko dijete, naviknut na gradsku vrevu, 138 Michael Crichton glasanje automobilskih truba i gust promet. Od ove se samotne tišine ježio. "Krenimo", reče Thorne i položi mu ruku na rame. Okrenu se prema

kontejnerima koje je ostavio helikopter. Ležali su nekoliko metara dalje, u visokoj travi. "Mogu li pomoći?" upita Malcolm, koji je stajao podalje od njih. "Ako nemaš ništa protiv, nemoj", reče Eddie. "Raspakirat ćemo ih sami." Pola sata im je trebalo da skinu stražnje ploče kontejnera, spuste ih na zemlju i uđu u kontejnere. Nakon tog im je trebalo samo nekoliko minuta da izvade vozila. Eddie je sjeo za upravljač Explorera i upalio motor. Jedva da se nešto čulo, samo tiho zujanje vakuumske pumpe kad je počela raditi. Thorne reče: "Akumulator?" "Pun",reče Eddie. "Baterije u redu?" "Aha. Čini se daje sve u redu." Eddieju lakne. On je nadgledao prebacivanje ovih vozila na strujni pogon, ali je sve bio rađeno na brzinu a nisu imali vremena za temeljito testiranje. Pa iako je bila istina da električna vozila trebaju jednostavniju tehnologiju od motora s unutarnjim sagorijevanjem tim štektavim spomenikom devetnaestog stoljeća - Eddie je znao daje neprovjerena oprema na terenu uvijek riskantna. Posebice kad je u tu opremu uključena najnovija tehnologija. Ta je činjenica mučila Eddieja više no što je bio voljan priznati. Poput većine rođenih mehaničara, bio je duboko konzervativan. Volio je da stvari funkcioniraju - bez obzira na sve - a za njega je to značilo da se služi uhodanom, provjerenom tehnologijom. Nažalost, ovom su ga prigodom nadglasali. Eddieja su zabrinjavale dvije stvari. Jedna su bile crni solarni kolektori, s redovima osmerokutnih silikonskih oplata, postavljenih na krov i poklopac vozila. Ti su kolektori bili djelotvorni i puno čvršći od starijih tipova. Eddie ih je opremio posebnim ureIZGUBLJENI SVIJET 139 đajima za ublažavanje vibracija koje je sam konstruirao. No činjenica ostaje: oštete li se kolektori na neki način, više neće moći napajati vozila ni pokretati elektroniku. Svi njihovi sustavi će crći. Njegova druga briga bile su baterije. Thorne je odabrao nove litijionske Nissanove baterije koje su bile iznimno isplative s obzirom na težinu. Ali su još bile eksperimentalne, što je za Eddeija bila

samo pristojna riječ za 'nepouzdane'. Eddie je dokazivao da bi trebalo imati pričuvnu opremu, dokazivao da bi trebalo imati mali generator na benzin, za svaki slučaj; dokazivao je da bi trebalo imati puno toga. I uvijek bi ga nadglasali. S obzirom na okolnosti, Eddie je učinio jedinu razumnu stvar: ugradio je nekoliko pričuvnih baterija i o tome šutio. Bio je prilično siguran da je Thorne znao da je on to učinio. No Thorne ništa nije rekao. A Eddie nije potezao tu temu. No sad kad je bio ovdje, na ovom otoku Bogu iza nogu, bilo mu je drago što je to učinio. Jer, nikad se ne zna. Thorne je promatrao kako Eddie natraške izlazi s Explore-rom iz kontejnera u visoku travu. Eddie ostavi automobil nasred čistine, gdje će sunčana svjetlost obasjati kolektore i napuniti akumulator. Thorne sjedne za upravljač prve prikolice i ispelja je iz kontejnera. Bilo je neobično voziti tako tiho vozilo; najglasniji zvuk bio je zvuk guma na metalu kontejnera. A kad je prikolica došla na travu, jedva se čula. Thorne izađe i spoji dvije prikolice savitljivim žicanim prolazom-harmonikom. Naposljetku, pobrine se za motocikl. I on je bio na struju; Thorne ga odveze do stražnjeg dijela Explorera, podigne na držače, priključi žicu za napajanje u isti sustav koji je pokretao vozilo i ponovno napuni akumulator. Odmakne se. "To će biti dovoljno." Na vrućoj, tihoj čistini, Eddie se zagleda u visok kružni rub kratera kako se udiže u daljini iznad guste džungle. Vrletna stijena treperila je na jutarnjoj vrućini, prijetećih i oštrih litica. Imao je osjećaj pustoši, zamke. "Zašto bi itko ovdje došao?" reče on. 140 Michael Crichton T Malcolm, naslonjen na svoj štap, se nasmiješi. "Da pobjegne od svega, Eddie. Zar ti nikad ne poželiš pobjeći od svega?" "Ne ako je ikako moguće", reče Eddie. "Ja uvijek volim da mije u blizini pizzerija, shvaćaš?" "E pa sad si svjetlosne godine daleko od najbliže." Thorne se vrati do stražnjeg dijela prikolice i izvadi par teških pušaka. Ispod cijevi obje puške visila su dva aluminijska

spremnika, jedan pokraj drugog. On da jednu pušku Eddieju, a drugu pokaže Malcolmu. "Jesi li vidio ove?" "Čitao sam o njima", reče Malcolm. "Švedske su?" "Tako je. Lindstratova zračnica. Najskuplja puška na svijetu. Gruba, jednostavna, precizna i pouzdana. Ispaljuje Flugerovu strelicu koja ispušta sadržaj pri udaru, a može se napuniti čime god želiš." Thorne povuče poklopac kutije s punjenjem i otkrije niz plastičnih posudica ispunjenih tekućinom boje slame. Svako je punjenje imalo na vrhu iglu od osam centimetara. "Napunili smo ih pojačanim otrovom Conus purpurascensa, južnomorske školjke. To je najjači neurotoksin na svijetu. Djeluje u dvije tisu-ćinke sekunde. Širi se brže od neuronskih impulsa. Životinja je na zemlji prije no što osjeti ubod strelice." "Smrtonosna?" Thorne kimne glavom. "S time nema šale. Zapamti, ne bi ti bilo drago da se s time napucaš u nogu jer ćeš biti mrtav prije no što shvatiš da si povukao okidač." Malcolm kimne glavom. "Postoji li protuotrov?" "Ne. Čemu? Ne bi bilo vremena ubrizgati ga da i postoji." "To pojednostavljuje stvar", reče Malcolm i uzme pušku. "Samo sam mislio da bi trebao znati", reče Thorne. "Eddie? Krenimo." Potok Eddie se popne u Explorer. Thorne i Malcolm uđu u kabinu prikolice. Trenutak potom, radio škljocne. Eddie upita: "Doc, uključuješ bazu podataka?" "Upravo", reče Thorne. On uključi optički disk u utičnicu na kontrolnoj ploči. Na malom zaslonu ispred njega pojavi se otok, ali je bio uglavnom sakriven mjestimičnom naoblakom. "Kakva korist od tog?" upita Malcolm. "Pričekaj samo", reče Thorne. "To je sustav. Sažet će podatke." "Podatke od čega?" "Radara." Idućeg trenutka, satelitska radarska snimka prekrije fotografiju. Radar je mogao prodrijeti kroz oblake. Thorne pritisne tipku i računalo izvuče rubove, pojača pojedinosti, istakne jedva vidljive paučinaste tragove cestovne mreže.

"Prilično zgodno", reče Malcolm, no Thorneu se učini da je Malcolm napet. "Imam je", reče Eddie preko radija. Malcolm reče: "On vidi isto?" "Da, na svojoj kontrolnoj ploči." "Ali nemam ništa od GPS-a", zabrinuto će Eddie. "Zar ne radi?" "Hej, dečki" reče Thorne. "Dajte mu malo vremena. Iščitava optičke podatke. Pričekajte da dođe u doseg navigacijskih satelita." 142 Michael Crichton Na krovu prikolice bio je postavljen stožasti Globalni Pozici-oni Senzor. Iz podataka koje prima s navigacijskih satelita u ze-mljinoj orbiti udaljenih tisuće kilometara, GPS može izračunati položaj vozila s greškom od nekoliko metara. Idućeg trenutka, na zemljovidu otoka počne se paliti i gasiti crveno slovo X. "U redu je", javi Eddie preko radija. "Imam je. Izgleda kao cesta koja vodi od čistine prema sjeveru. Ondje idemo?" "Čini se", reče Thorne. Prema zemljovidu, cesta je zavijala nekoliko kilometara kroz unutrašnjost otoka do mjesta na kojem su se stjecale sve ceste. Na tom su se mjestu nazirale neke zgrade, ali se nije moglo biti siguran. "U redu, Doc. Krećemo." Eddie ga pretekne i krene prvi. Thorne pritisne papučicu gasa i prikolica zujeći pojuri za Explorerom. Pokraj njega, Mal-com je šutio i petljao nešto po malom prijenosnom računalu u svom krilu. Nijednom nije pogledao kroz prozor. Za nekoliko trenutaka čistina je ostala za njima i sad su se vozili kroz gustu džunglu. Zasvijetli žaruljica na Thorneovoj kontrolnoj ploči: vozilo se prebacilo na baterije. Kroz krošnje više nije dopiralo dovoljno sunčeve svjetlosti za pokretanje prikolice. Nastave voziti. "Kako ide, Doc?" upita Eddie. "Održavaš naboj?" "Sve u redu, Eddie." "Zvuči nervozno", reče Malcolm. "Samo je zabrinut zbog opreme." "Vraga", reče Eddie. "Zabrinut sam zbogsebe." Iako je cesta bila zarasla i u lošem stanju, dobro su napredovali. Poslije desetak minuta, stignu do malog potoka, muljevitih obala.

Explorer krene preko potoka, pa se zaustavi. Eddie izađe i počne se vraćati prema njima, hodajući po kamenju u potoku. "Stoje?" "Nešto sam vidio, Doc." IZGUBLJENI SVIJET 143 Thorne i Malcolm izađu iz prikolice i stanu na obalu potoka. Iz daljine začuju krič koji je sličio ptičjem. Malcolm podigne pogled, smrknut. "Ptice?" upita Thorne. Malcolm niječno odmahne glavom. Eddie se sagne i iz blata izvuče komad platna. Bio je to uski komad tamnozelenog Gore-Texa, porubljen kožnom vrpcom. "Ovo je s jednog od naših ruksaka" reče on. "Onog koji smo izradili za Levinea?" "Da, Doc." "Stavio si senzor u ruksak?" upita Thorne. Najčešće bi u svoje naprtnjače za ekspedicije ušili senzore za praćenje kretanja. "Jesam." "Mogu li to pogledati?" upita Malcolm. Uzme komadić platna i podigne ga prema svjetlu. Zamišljeno opipa otrgnuti rub. Thorne skine s remena mali prijamnik koji je izgledao kao veliki pejdžer. Zagleda se u očitanje ispisano tekućim kristalima. "Ne dobivam nikakav signal..." Eddie se zagleda u muljevitu obalu. Ponovo se sagne. "Evo još jednog komada platna. I još jednog. Doc, čini se da je ruksak rastrgan na komadiće." Još jedan ptičji zov doplovi do njih, dalek, sablastan. Malcolm se zagleda u daljinu, pokušavajući otkriti položaj njegova izvora. A tad Eddie reče: "Oho. Imamo društvo." U blizini prikolice stajala je skupina od šest žarkozelenih gušterolikih životinja. Bili su veličine pileta i živahno su pijukali. Stajali su uspravno na stražnjim nogama i održavali ravnotežu ispruženim repom. U hodu, glave bi im im poskakivale od nervoznih trzaja, baš kao u kokoši. Glasale su se osobitim cvrkutom, koji je podsjećao na ptičji, ali su izgledali kao gušteri dugih repova. Imali su znatiželjna, oprezna lica i nagnuli bi glavu

ustranu dok su gledali ljude. 144 Michael Crichton Eddie reče: "Stoje ovo, izborna skupština salamandera?" Zeleni gušteri se usprave, motreći. Pojavi ih se još nekoliko, iza prikolice i obližnjeg raslinja. Uskoro je bilo desetak guštera, koji su ih promatrali i pijukali. "Kompiji", reče Malcolm. "Punim imenom Procompsognat-hus triassicus." "Hoćeš reći da su ovo-" "Da. To su dinosauri." Eddie se zagleda, mršteći se. "Nisam znao da ih ima tako malih", reče naposljetku. "Dinosauri su bili uglavnom mali" reče Malcolm. "Ljudi uvijek misle da su bili golemi, no zapravo je prosječan dinosaur bio veličine ovce ili malog ponija." Eddie reče: "Izgledaju kao kokoši." "Da, jako sliče pticama." "Prijeti li nam opasnost?" upita Thorne. "Pa i ne", reče Malcolm. "Oni su mali strvinari, poput šakala. Hrane se mrtvim životinjama. Ali ja im ne bih prilazio. Ugriz im je otrovan." "Ja im neću prići", reče Eddie. "Podilazi me jeza od njih. Kao da se ne boje." I Malcolm je to primijetio. "Vjerojatno zato što na otoku nije bilo ljudi. Ove se životinje nemaju razloga bojati čovjeka." "Pa, pružimo im razlog", reče Eddie. Podigne kamen. "Hej!" reče Malcolm. "Nemoj to činiti! Cijela je koncepcija-" Ali je Eddie već bacio kamen. On padne blizu skupine kompija i nekoliko guštera ustukne. No ostali se jedva i pomaknu. Nekoliko od njih poskoči nekoliko puta u zrak, uznemireno. No skupina ostane na mjestu. Samo su cvrkutali i naginjali glave. "Čudno", reče Eddie. Pomiriše zrak. "Osjećate miris?" "Da", reče Malcolm. "Imaju karakterističan miris." IZGUBLJENI SVIJET 145 "Po truleži, ja bih rekao" reče Eddie. "Smrde po truleži. Kao nešto

mrtvo. A ako se mene pita, to nije prirodno, da životinje tako ne pokazuju strah. Sto ako su zaražene bjesnoćom ili nešto slično?" "Nisu", reče Malcolm. "Kako znaš?" "Jer jedino sisavci prenose bjesnoću." No još to nije ni izrekao, a već je počeo sumnjati je li pogriješio. Bjesnoću prenose toplokrvne životinje. Jesu li kompiji toplokrvni? Nije bio siguran. Iznad njihovih glava začuje se šuštanje. Malcolm pogleda u lisnati svod iznad njih. Nešto se micalo visoko u krošnjama, neke nevidljive male životinje skakale su s grane na granu. Začuje pijukanje i cvrkut, nesumnjivo životinjske zvukove. "To gore nisu ptice", reče Thorne. "Majmuni?" "Možda", reče Malcolm. "Iako sumnjam." Eddie zadrhti. "Predlažem da se nosimo odavde." On se vrati do potoka i ude u Explorer. Malcolm se oprezno vrati s Thorneom do ulaza u prikolicu. Kompiji se razmaknu, ali ne pobjegnu. Stajali su oko njihovih nogu i uzbuđeno cvrkutali. Malcolm i Thorne se popnu u prikolicu i zatvore vrata, pazeći da ne prignječe neko od tih malih stvorenja. Thorne sjedne za upravljač i upali motor. Ispred njih, Eddie je već krenuo s Explorerom preko potoka i počeo se penjati uz blagi obronak na drugoj obali. "Ovi...ovaj... prokompiji ili kako se već zovu", reče Eddie preko radija. "Oni stvarno postoje, ha?" "Oh, da", tiho će Malcolm. "Oni su stvarni." Thorne se nije osjećao ugodno. Počeo je shvaćati kako se Eddie osjeća. Konstruirao je ta vozila i obuzeo ga je neugodan osjećaj izoliranosti, osjećaj daje u tom dalekom mjestu s neprovjerenom opremom. Cesta se idućih petnaest minuta nastavljala strmo uzbrdo kroz tamnu džunglu. U prikolici je postalo neugodno toplo. Na sjedištu pokraj njega, Malcolm reče: "Klima uređaji?" "Ne želim isprazniti akumulator." "Smijem li otvoriti prozor?" "Ako misliš daje to u redu", reče Thorne. Malcolm slegne ramenima. "Zašto ne?" On pritisne tipku i ojačani prozor se spusti. Topao zrak puhne kroz prikolicu. On pogleda ponovno u Thornea. "Nervozan, Doc?"

"Naravno , reče Thorne. "I te kako." Čak i uz spušteni prozor, osjećao je kako mu se znoj slijeva niz prsa dok je vozio. Preko radija Eddie reče: "Kažem ti, Doc, najprije smo morali provjeriti. Trebali smo se pridržavati propisanog redoslijeda. Ne dolazi se na mjesto gdje ima otrovnih kokoši ako nisi siguran hoće li vozila izdržati." "Vozila su u redu", reče Thorne. "Kako stoje tvoje vrijednosti?" "Visoko normalne", reče Eddie. "Divno. Naravno, tek smo prošli nekoliko kilometara. Doc, sad je devet sati ujutro." Teren je postajao strmiji pa cesta naglo skrene desno, pa lijevo, prateći niz serpentina. S obzirom daje vukao velike prikolice, IZGUBLJENI SVIJET 147 Thorne se morao usredotočiti na vožnju; dobro mu je došlo daje na nešto mogao usmjeriti svoju pozornost. Ispred njih, Explorer skrene lijevo, penjući se po cesti. "Ne vidim više nikakvih životinja", reče Eddie. Zvučao je kao da mu je zbog tog laknulo. Napokon se iza jednog zavoja cesta izravna, slijedeći vrh grebena. Prema slici koju je slao GPS, sad su išli prema sjeverozapadu i unutrašnjosti otoka. No džungla ih je još okruživala sa svih strana; nisu mogli puno vidjeti kroz gusti zid raslinja. Stignu do raskrižja u obliku rašlji i Eddie se zaustavi uz rub ceste. Thorne shvati da je na raskrižju izblijedjeli drveni putokaz sa strelicama u oba smjera. Na onom okrenutom ulijevo pisalo je 'Prema močvari'. Na onom okrenutom udesno stajale su riječi: 'Prema Zoni B.' Eddie reče: "Dečki? Kojim putem?" "Idi prema Zoni B", reče Malcolm. "Može." Explorer krene niz desni krak raskrižja u obliku rašlji. Thorne krene za njim. Njima zdesna, iz tla je izbijala žuta sumporna para od koje je pobijelilo obližnje raslinje. Miris je bio jak. "Vulkanskog podrijetla," Thorne reče Malcolmu, "kao što si predvidio." Dok su prolazili, ugledaju ključalu baru u zemlji koja je oko rubova imala debelu žutu koru. "Aha," reče Eddie, "ali je vulkan aktivan. Zapravo, rekao bih -

jebemu!" Upale se Eddiejeva svjetla od kočnica i njegov automobil zakoči na mjestu. Thorne je morao naglo skrenuti i bočnom stranom prikolice okrznuti paprati da ne bi udario u nj. Zaustavi se pokraj Explore-ra i zapilji u Eddieja. "Eddie, za Boga miloga, daj-" Ali Eddie nije slušao. Buljio je preda se, otvorenih usta. Thorne se okrene i pogleda. Točno ispred njih stabla uz cestu bila su povaljena pa je nastala rupa u raslinju. Pružao im se vidik od ceste preko cijelog 148 Michael Crichton otoka do zapada. No Thorne jedva daje primijetio tu panoramu. Jer jedino stoje vidio bila je krupna životinja, veličine nilskog konja, kako lijeno prelazi cestu. Samo što to nije bio nilski konj. Ova je životinja bila blijedo smeđe boje, kože pokrivene velikim tanjurolikim ljuskama. Oko glave imala je svijenu koštanu krijestu a iz krijeste su se dizala dva tupa roga. Treći je štrcao iznad njuške. Preko radija, začuje Eddiejevo plitko i ubrzano disanje. "Znaš li stoje to?" "To je triceratops", reče Malcolm. "Čini se, mladunče." "Nesumnjivo", reče Eddie. Ispred njih, puno veća životinja prijeđe cestu. Bila je najmanje dvostruko veća od prve i imala duge, zakrivljene i oštre rogove. "Jer mu je ovo mama." Pojavi se treći triceratops, pa četvrti. Cijelo krdo tih stvorenja je polako prelazilo cestu. Pritom nisu obraćali pozornost vozilima. Prošli su kroz otvor, spustili se niz obronak pa iščezli. Tek su tad muškarci pogledali kroz taj otvor. Thorneu pukne pogled preko nepregledne močvarne ravnice kroz čije je središte brzo tekla široka rijeka. S obje strane rijeke, pasle su životinje. Prema jugu je stajalo krdo od dvadesetak tamnozelenih dinosau-ra srednje veličine, čije bi glave povremeno izvirile iznad trave uz rijeku. U blizini, Thorne ugleda dinosaure njuške u obliku pačjeg kljuna kojima su se iznad glava dizale cijevaste kreste; pili su i podizali glave i žalobno trubili. Ravno ispred, ugleda osamljenog stegosaura, zakrivljenih leđa i okomitih nizova ploča. Ono krdo

triceratopsa polako prođe pokraj stegosaura, koji ne obrati pozornost na njih. A na zapadu, nadvisujući skupinu stabala, ugledaju desetak dugih, otmjenih vratova apatosaura, čija su tijela bila skrivena lišćem koje su lijeno jeli. Bio je to idiličan prizor - ali s drugog svijeta. "Doc?" reče Eddie. "Kakvo je ovo mjesto?" ZonaB Sjedili su u automobilima i zurili preko ravnice u daljinu. Gledali su kako se dinosauri polako kreću kroz visoku travu. Začuju tiho glasanje 'kljunaša'. Odvojena krda su se mirno kretala pokraj rijeke. Eddie reče: "Što ćemo zaključiti, da je ovo mjesto koje je evolucija mimoišla? Mjesta gdje je vrijeme stalo?" "Nije riječ o tome", reče Malcolm. "Postoji potpuno racionalno objašnjenje za to što vidite. A mi ćemo-" S kontrolne ploče začuje se kreštavo pištanje. Na zemljovidu GPS-a, plava je mreža bila pokrivena a trokutić s oznakom LEVN se palio i gasio. "To je on!" reče Eddie. "Našli smo prokletnika!" "Primaš li signal?" upita Thorne. "Jako je slab-" "Dobar je - dovoljno je snažan da šalje identifikacijske podatke. To je Levine, nema sumnje. Čini se da dolazi iz one doline." Pokrene Explorer i ovaj srne naprijed niz cestu. "Krenimo", reče Eddie. "Želim što prije odavde." Pritiskom na tipku, Thorne upali električni motor prikolice i začuje štektanje vakuumske crpke i tihi cvilež automatskog prijenosa. Ubaci prikolicu u brzinu i pođe za Explorerom. Neprobojna džungla ponovno se sklopi oko njih, bliza i vruća. Stabla iznad njihovih glava zaklanjala su skoro svu sunčevu svjetlost. Pištanje postane nepravilnije. On pogleda u monitor: onaj svijetleći trokut se gubio pa se ponovno pojavljivao. "Gubimo li ga, Eddie?" upita Thorne. 150 Michael Crichton "Nije važno ako ga i gubimo", reče Eddie. "Sad smo mu odredili položaj i idemo ravno prema njemu. Zapravo, trebao bi biti negdje niže na ovoj cesti. Iza ove stražarnice ili što već jest, točno ispred

nas." Thorne pogleda pokraj Explorera i ugleda betonsku građevinu i nakrivljenu čeličnu rampu. Zgrada je zaista izgledala kao stražarnica. Bila je zapuštena i zarasla u penjačice. Oni prođu pokraj nje i dođu na asfaltiranu cestu. Vidjelo se daje nekoć raslinje s obje strane ceste bilo okrčeno daleko od ceste, tridesetak metara s obje strane. Uskoro stignu do druge stražarnice i druge nadzorne točke. Prijeđu još stotinjak metara. Cesta je još polako zavijala po grebenu. Raslinje je postajalo rjeđe; kroz otvore u paprati, Thorne ugleda drvene zgrade, sve obojene u jednaku zelenu boju. Izgledale su kao skladišta, ili kao ostave za opremu. Imao je osjećaj daje ušao u prilično velik kompleks. A tad, naglo, oni skrenu iza zavoja i ugledaju čitav kompleks ispod sebe, na oko kilometar udaljenosti. Eddie reče: "Koji je to vrag?" Thorne blene, zapanjen. U sredini čistine ugleda ravni krov goleme zgrade. Prostirala se na nekoliko jutara i sezala u daljinu. Bila je veličine dva nogometna igrališta. Iza njezina nepreglednog krova bila je velika zdepasta zgrada s metalnim krovom koja je izgledala funkcionalno poput elektrane. Ako je zaista elektrana, velika je poput elektrane za opskrbu nekog manjeg grada. Na drugom kraju glavne zgrade, Thorne ugleda ukrcajna mjesta i okretišta za kamione. Na desnoj strani, djelomice skriven raslinjem, bio je niz malih zgrada koje su izgledale poput koliba. No iz daljine je bilo teško pouzdano utvrditi. Ovako na okupu, cijeli je kompleks imao utilitaran izgled koji podsjeti Thornea na industrijsko postrojenje ili pogon. Na-mršti se, pokušavajući složiti mozaik. "Znaš li stoje to?" upita Thorne Malcolma. IZGUBLJENI SVIJET 151 "Da", reče Malcolm i polako kimne glavom. "Ono što već duže vrijeme sumnjam." "Da?" "To je proizvodni pogon", reče Malcolm. "Neka vrsta tvornice." "Ali je golema", reče Thorne.

"Da", reče Malcolm. "Morala je biti." Preko radija, Eddie reče: "Još primam signale od Levinea. A znate li što? Čini se da stižu iz one zgrade." Prođu pokraj natkritog ulaza u glavnu zgradu, ispod upalog trijema sa stupovima. Zgrada je bila moderno građena, od betona i stakla, ali ju je prašuma odavno obrasla. Penjačice su visile s krova. Stakla razbijena; paprat je niknula kroz pukotine u betonu. Thorne reče: "Eddie? Primaš li signale?" Eddie reče: "Aha, iz zgrade. Što ćeš učiniti?" "Postaviti logor na onom polju", reče Thorne i pokaže kilometar nalijevo, gdje je nekoć, činilo se, bio velik travnjak. Još se mogao smatrati čistinom usred džungle i na njoj će biti sunčeve svjetlosti za kolektore. "A tad ćemo malo pogledati okolinu." Eddie okrene Explorer u smjeru iz kojeg su došli. Thorne vještim manevrom sparkira prikolice pokraj automobila i ugasi motor. Izađe na nepomičan, vruć jutarnji zrak. Malcolm izađe i stane pokraj njega. Ovdje, u središtu otoka, vladala je potpuna tišina. Čulo se jedino zujanja kukaca. Eddie im priđe i pljesne se po bedrima. "Divno mjesto, ha? Komaraca kao u priči. Želite li da sad odemo po onog prokletnika?" Eddie skine prijamnik s remena i zakrili zaslon rukama pokušavajući ga očitati na jakom suncu. "Još je ondje." Pokaže prema glavnoj zgradi. "Što kažete?" "Krenimo po njega", reče Thorne. Njih se trojica okrenu, uđu u Explorer i, ostavivši prikolice iza sebe, odvezu se u vruće sunčanu svjetlost prema divovskoj, ru-ševnoj zgradi. Prikolica U prikolici, zamre zvuk automobilskog motora i zavlada tišina. Kontrolna je ploča svijetlila, zemljovidi GPS-a vidjeli su se na zaslonu; X se palio i gasio i pokazivao njihov položaj. Prozorčić na zaslonu s natpisom Aktivni sustavi' pokazivao je napunjenost akumulatora, efikasnost solarnih kolektora i potrošnju u posljednjih dvanaest sati. Elektronske vrijednosti svijetlile su žarkozele-nom bojom. U stambenom dijelu, gdje su se nalazili kuhinja i kreveti, reciklirana

voda u sudoperu je tiho grgljala. A tad se začuje potmuli udarac iz ormarića iznad kreveta, smještenog blizu stropa. Udarac se ponovi a tad nastane tajac. Idućeg trenutka kroz vratašca ormarića proviri kreditna kartica. Kartica klizne nagore, podigne kukicu i izvadi je. Vrata se širom otvore i iz ormarića ispadne bijeli smotuljak pokrivača i plahti i prizemlji na pod uz mukli udarac. Smotuljak se odmota a Arby Benton zastenje i protegne svoje malo tijelo. "Ako se ne popiškim, vrisnut ću", reče i požuri na klecavim nogama u majušni zahod. Ispusti uzdah olakšanja. Kelly je predložila da odu u Kostariku, ali je prepustila Arbvju da isplanira sve pojedinosti. A on je sve isplanirao bez greške, pomisli on - odnosno, skoro sve. Arby je ispravno pretpostavio da će u teretnom zrakoplovu biti studeno i da će se morati utopliti; nagurao je u ormare sve pokrivače i plahte iz prikolice. Predvidio je da će ondje provesti najmanje dvanaest sati pa je spremio malo keksa i boce s vodom. Zapravo, predvidio je sve osim činjenice da će u posljednjem trenutku EdIZGUBLJENI SVIJET 153 die Carr proći kroz prikolicu i zakračunati sve ormariće izvana. Zaključati ih tako da idućih dvanaest sati neće moći na zahod. Dvanaest sati! On ponovno uzdahne dok mu se tijelo opuštalo. Jednakomjeran mlaz mokraće još je tekao u školjku. Nije ni čudo! Živa muka! A još bi bio zaključan unutra, pomisli on, da se naposljetku nije dosjetioIza njegovih leđa začuje prigušene povike. On pusti vodu i vrati se, čučne pokraj ormarića ispod kreveta. Brzo ga otvori; još se jedan smotuljak odmota i Kelly se pojavi pokraj njega. "Hej Kel", reče on ponosno. "Uspjeli smo!" "Moram ići", reče ona i odjuri. Zalupi vrata za sobom. Arby reče: "Uspjeli smo! Ovdje smo!" "Samo trenutak, Arb. Može?" On prvi put pogleda kroz prozor prikolice. Posvuda oko njih bila je travnata čistina, a iza nje paprati i visoka prašumska stabla. A visoko iznad krošanja stabala, ugleda vijugavu crnu stijenu vulkanskog grotla.

Znači, ovo je Išla Sorna. To je to! Kelly izađe iz kupaonice. "Ooooh! Mislila sam da ću umrijeti!" Ona ga pogleda, podigne ruku pa se udare dlanom o dlan. "Kako si uspio otvoriti svoja vrata?" "Kreditnom karticom", reče on. Ona se namršti. "Imaš kreditnu karticu?" "Dali su mi je roditelji, u slučaju nužde", reče on. "A učinilo mi se da je ovo nužda." Pokušao je sve okrenuti na šalu, kao da to nije ništa posebno. Arby je znao da je Kelly osjetljiva na sve što je u vezi s novcem. Uvijek je komentirala njegovu odjeću i slično: kako uvijek ima novca za taksi ili za Coca Colu u Larson's Deliju poslije škole ili nešto takvo. Jednom joj je rekao da on ne smatra novac važnim a ona je čudnim glasom rekla: "Zašto i bi?" Otad pokušava izbjegavati tu temu. 154 Michael Crichton Arby nije uvijek znao kako se ponašati s ljudima. Ionako se svi prema njemu čudno odnose. Naravno, jer je mlađi. I jer je crnac. I jer je ono što druga djeca nazivaju štreber. Neprestano se trudio učiniti sve da bude prihvaćen, da se uklopi. No nije uspijevao. Nije bio bijelac, nije bio krupan, nije bio dobar sportaš i nije bio glup. Nastava je Arbvju većinom bila tako dosadna da je na satu jedva uspijevao ostati budan. Njegovi bi se nastavnici kad-ikad naljutili na nj, ali što je mogao? Škola je bila poput videovrp-ce koja se silno polako vrti. Dovoljno je bilo baciti pogled na nju jednom na sat i ništa se ne bi propustilo. A kad je bio u društvu druge djece, kako je mogao pokazivati zanimanje za televizijske emisije kao što su Melrose Place ili za San Francisco 49erse ili za Shaqovu najnoviju televizijsku reklamu. Nije mogao. To nije bilo važno. No Arby je odavno shvatio da to nije popularno reći. Bolje je držati jezik za zubima. Jer ga nitko nije shvaćao, osim Kelly. Činilo se da ona zna o čemu on govori, uglavnom. I doktor Levine. U Arbvjevoj je školi na svu sreću postojao program za nadarenu djecu, koji je Arbvju donekle bio zanimljiv. Naravno, nejako zanimljiv, ali bolji od ostatka nastave. A kad je doktor Levine odlučio poučavati u tom razredu, Arby je prvi put u životu

osjetio uzbuđenje u vezi sa školom. Zapravo"Znači, ovo je Išla Sorna, ha?" reče Kelly gledajući kroz prozor u džunglu. "Aha", reče Arby. "Pretpostavljam." "Znaš, kad su se prvi put zaustavili", reče Kelly, "jesi li čuo što su govorili?" "Baš i ne. Zbog pokrivača." "Ni ja", reče Kelly. "Ali su se zbog nečeg prilično uzbudili." "Aha, jesu." "Učinilo mi se da su spominjali dinosaure", reče Kelly. "Jesi li ti nešto slično čuo?" Arby se nasmije i odmahne glavom. "Nisam, Kel", reče. "Jer se meni tako učinilo." IZGUBLJENI SVIJET 155 "Ma daj, Kel." "Učinilo mi se daje Thorne rekao 'triceratops'." "Kel", reče Arby. "Dinosauri su izumrli prije šezdeset pet milijuna godina." "Znam ja to..." On pokaže kroz prozor. "Vidiš li nekakvog dinosaura?" Kelly ne odgovori. Ode na drugu stranu prikolice i pogleda kroz prozor. Thorne, Malcolm i Eddie su upravo zamakli u središnju zgradu. "Uzrujat će se kad nas nađu", reče Arby. "Kako da to izvedemo?" "Kao iznenađenje." "Pobjesnit će", reče on. "Pa? Što mogu učiniti?" reče Kelly. "Možda će nas poslati natrag." "Kako? Ne mogu." "Vjerojatno." Arby slegne ramenima, ali gaje ta misao mučila više no što je želio priznati. To je bila Kellyna zamisao. Arby nikad nije volio kršiti pravila ili upadati u nevolje. Porumenio bi i preznojio se čak i zbog najblažeg nastavnikova prijekora. A posljednjih dvanaest sati razmišljao je jedino o tome kako će Thorne i ostali reagirati. "Slušaj", reče Kelly. "Ovdje smo da pomognemo našem prijatelju

doktoru Levineu, to je sve. Doktoru Thorneu smo već pomogli." "Da..." "A još ćemo im pomoći." "Možda..." "Potrebna im je naša pomoć." "Možda", reče Arby. Nije zvučao uvjereno. Kelly reče: "Da mi je znati što imaju za jelo." Ona otvori hladnjak. "Gladan?" 156 Michael Crichton "Kao vuk", reče Arby, odjednom svjestan te činjenice. "Što bi pojeo?" "Što ima?" On sjedne na tapecirani sivi kauč i ispruži se gledajući kako je Kelly zabila nos u hladnjak. "Dođi i pogledaj", reče ona razdražljivo. "Nisam ti ja tvoja kućna pomoćnica." "Dobro, dobro, ne uzrujavaj se." "Očekuješ da te svi opslužuju", reče ona. "Ne očekujem", reče on i brzo ustane s kauča. "Arby, takav si razmaženac." "Hej", reče on. "Čemu tolika galama? Smiri se. Nervozna si zbog nečeg?" "Ne, nisam", reče ona. Izvadi umotani sendvič iz hladnjaka. Arby stane pokraj nje, zaviri u hladnjak i dohvati prvi sendvič koji je ugledao. "Neće ti se svidjeti", reče ona. "Baš hoće." "Punjenje salatom od tunjevine." Arby je mrzio salatu od tunjevine. On brzo vrati sendvič pa pregleda sadržaj hladnjaka. "Onaj na lijevo je s puretinom", reče ona. "U slatkom pecivu." On izvadi sendvič od puretine. "Hvala." "Nema na čemu." Ona sjedne na kauč, odmota svoj sendvič i halapljivo ga proguta. "Barem sam nas uspio dovesti ovdje", reče on i pažljivo odmota svoj sendvič. Uredno presavine celofanski omotač i odloži ga ustranu. "Aha. Jesi. Priznajem. Taj si dio dobro obavio." Arby je jeo svoj sendvič. U životu mu nikad ništa nije tako prijalo.

Bio je bolji čak i od majčinih sendviča od puretine. Od pomisli na majku stegne ga oko srca. Njegova je majka bila ginekolog i jako lijepa. Imala je puno obveza u životu i nije IZGUBLJENI SVIJET 157 bila često kod kuće, no kad god bi je vidio, uvijek je izgledala tako smireno. A i Arby se u njezinoj blizini osjećao smireno. Imali su poseban odnos, njih dvoje. Iako je u posljednje vrijeme bila zabrinuta zbog toga koliko Arby zna. Jedne je večeri ušao u njezinu radnu sobu. Ona je pregledavala neke stručne članke o razinama progesterona i FSH7. On pogleda preko njezina ramena u stupce brojki i predloži joj da pokuša analizirati podatke nelinearnom jednadžbom. Ona ga čudno pogleda, zamišljenim pogledom koji kao da nije imao veze s njim i u tom trenutku on je osjetio"Ja ću još jedan", reče Kelly i vrati se do hladnjaka. Izvadi dva sendviča, po jedan u svakoj ruci. "Misliš da ih ima dovoljno?" "Koga briga? Umirem od gladi", reče ona i strgne celofan s jednog sendviča. "Možda ne bismo trebali pojesti-" "Arb, ako ćeš toliko brinuti, trebali smo ostati kod kuće." On zaključi da ona ima pravo. Iznenadio se kad je shvatio da mu je nekako uspjelo pojesti prvi sendvič pa uzme i onaj koji mu je Kelly ponudila. Kelly je jela i gledala kroz prozor. "Da mi je znati kakva je ta zgrada u koju su ušli? Izgleda napuštena." "Aha. I to godinama." "Zašto bi netko sagradio veliku zgradu ovdje, na nekakvom pustom kostarikanskom otoku?" reče ona. "Možda je bila riječ o nekom tajnom poslu." "Ili opasnom", reče ona. "Aha. Nečem takvom." Pomisao na opasnost gaje i dražila i strašila. Shvati koliko je daleko od kuće. "Da mi je znati što rade?" reče ona. Ne prekidajući s jelom, ona ustane s kauča i ode pogledati kroz prozor. "Nema sumnje, veliko je. Hej", reče ona. "Čudno." 7 Kratica od "follicle stimulating hormone": folikul-stimulirajući

hormon. 158 Michael Crichton "Što to?" "Pogledaj ovo. Zgrada je sva obrasla, kao da nitko godinama ovdje nije bio. I ovo je polje zaraslo. Trava je prilično visoka..." "Da..." "Ali ovdje", reče ona i pokaže blizu prikolice, "je utrta staza." Žvačući sendvič, Arby priđe i pogleda. Imala je pravo. Samo nekoliko metara od prikolice, trava je bila ugažena i požutjela. Na mnogo mjesta providjela se zemlja. Bila je to uska, ali vidljiva staza, koja je prolazila slijeva nadesno preko čistine. "Pa", reče Kelly. "Ako ovdje nitko godinama nije bio, što je utrlo stazu?" "Sigurno životinje", reče on. Jedino se toga mogao sjetiti. "Sigurno je riječ o životinjskoj stazi." "Primjerice koje životinje?" "Ne znam. Kakve već žive ovdje. Jeleni ili nešto slično." "Nisam vidjela nikakve jelene." On slegne ramenima. "Možda koze. Znaš, divlje koze, kao one na Havajima." "Staza je preširoka za jelene ili koze." "Možda je riječ o cijelom stadu divljih koza." "Preširoka je", reče Kelly. Slegne ramenima i okrene se od prozora. Vrati se do hladnjaka. "Pitam se ima li što za desert." Riječ desert ga podsjeti na nešto. Ode do ormarića iznad kreveta, popne se i prekopa po njemu. "Što radiš?" "Pregledavam svoj ruksak." "Zašto?" "Mislim da sam zaboravio četkicu za zube." "Pa?" "Neću si moći oprati zube." "Arb", reče ona. "Koga briga?" "Ali ja uvijek perem zube..." IZGUBLJENI SVIJET

159 "Budi pustolovan", reče Kelly. "Živni." Arby uzdahne. "Možda je doktor Thorne ponio rezervnu." On se vrati i sjedne na kauč pokraj Kelly. Ona prekriži ruke na prsima i zatrese glavom. "Nema deserta?" "Ničeg. Čak ni jogurta. Odrasli. Nikad ništa dobro ne isplaniraju." "Aha. Istina." Arby zijevne. U prikolici je bilo toplo. Prispavalo mu se. Ležeći sklupčan u ormariću posljednjih dvanaest sati, drhtureci od studeni, u skučenom prostoru, nije ni oka sklopio. Sad je odjednom bio umoran. Pogleda Kelly. I ona zijevne. "Da izađemo? Da se razbudimo?" "Trebali bismo ovdje pričekati", reče Arby. "Budem li čekala ovdje, bojim se da ću zaspati", reče Kelly. Arby slegne ramenima. San gaje brzo svladavao. On se vrati u prostor za stanovanje i uspuže na ležaj pokraj prozora. Kelly pođe za njim. "Ja neću spavati", reče ona. "U redu, Kel." Vjeđe su mu otežale. Shvati da ne može držati oči otvorene. "Ali" - ona ponovno zijevne - "možda ću ipak na trenutak prileći." On pogleda kako se ona ispružila na krevetu preko puta njegova a tad sklopi oči i istog trenutka zaspi. Sanjao je daje u zrakoplovu, da osjeća blago ljuljanje, čuo brundanje motora. Spavao je laganim snom i u jednom se trenutku probudio, uvjeren da se prikolica zaista ljulja i da se zaista čuje brundanje i da dopire s druge strane porozora. No ponovno zaspi skoro istog trenutka i počne sanjati dinosaure, Kellyne dinosaure. U njegovu laganu snu bile su dvije životinje, tako goleme da im nije vidio glave kroz prozor, samo njihove debele ljuskave noge koje su stupale po zemlji dok 160 Michael Crichton su životinje prolazile pokraj prikolice. Ali u njegovu snu druga životinja zastane, sagne se i velika glava znatiželjno zaviri kroz prozor i Arby shvati da gleda u orijašku glavu tvrannosaurus rexa,

čije su se čeljusti micale, bijeli zubi ljeskali na suncu - no u snu on je sve to mirno gledao i nastavio spavati. Unutrašnjost Dvoja velika staklena vrata na pročelju središnje zgrade vodila su u tamno predvorje. Staklo je bilo izgrebano i prljavo, a kvake od kroma nagrizene korozijom. No u prašini, smeću i palom lišću ispred vrata vidio se jasni trag u obliku dva jednaka luka. "Netko je nedavno otvarao ova vrata", reče Eddie. "Da", reče Thorne. "Netko u čizmama Asolo." On otvori vrata. "Da uđemo?" Uđu u zgradu. U njoj je zrak bio vruć, nepomičan i ustajao. Predvorje je bilo malo i nedojmljivo. Recepcija točno nasuprot vrata nekoć je bila presvučena sivom tkaninom, a sad prekrivena nečim tamnim, sličnom lišajevima. Na zidu iza recepcije visio je niz kromiranih slova koja su ispisivala riječi 'Mi stvaramo budućnost', no riječi su bile nečitljive zbog isprepletenih penjačica. Gljive su niknule iz sagova. S desne strane ugledaju čekaonicu, s niskim stolićem i dva duga kauča. Jedan je kauč bio istočkan krastavom smeđom plijesni; drugi je bio pokriven ceradom. Pokraj tog kauča nalazilo se ono što je ostalo od Levineove zelene naprtnjace na kojoj je bilo nekoliko dubokih poderotina. Na stoliću su bile dvije prazne plastične boce Eviana, satelitski telefon, par blatnjavih kratkih hlačica i nekoliko zgužvanih omota čokoladica. Žarkozelena zmija brzo ot-puže kad su se oni približili. "Znači ovo je jedna od InGenovih zgrada?" reče Thorne gledajući u natpis na zidu. "Nedvojbeno", reče Malcolm. 162 Michael Crichton Eddie se sagne nad Levineovu naprtnjaču i prijeđe prstima po poderotinama u tkanini. Dok je to činio, iz naprtnjače iskoči veliki štakor. "Isuse!" Štakor cičeći odbrza. Eddie oprezno zaviri u naprtnjaču. "Mislim da nitko neće poželjeti pojesti ostatak čokoladica", reče. Svrne pogled

na hrpu odjeće. "Dobivaš li signal od ovog?" U neke su dijelove odjeće za ekpediciju bili ugrađeni mikrosenzori. "Ne", reče Thorne pomičući svoj ručni monitor. "Primam signal, ali... kao da dolazi odande." On pokaže prema metalnim vratima iza recepcije koja su vodila u zgradu iza ove. Vrata su nekoć imala zasun i bila zaključana zahrđalim lokotima. Ali su lokoti sad ležali na podu, razvaljeni. "Pođimo po njega", reče Eddie i krene prema vratima. "Što mislite kakva je ono bila zmija?" "Ne znam." "Je li bila otrovna?" "Ne znam." Vrata se otvore uz glasnu škripu. Trojica muškaraca nađu se u praznom hodniku, na čijoj su se jednoj strani nalazili razbijeni prozori, a po podu suho lišće i krhotine. Zidovi su bili prljavi, s nekoliko tamnih mrlja koje su izgledale kao krv. Ugledaju nekoliko vrata koja su se otvarala na hodnik. Činilo se da nijedna nisu zaključana. Biljke su rasle kroz rupe u sagovima pokrivenom podu. Blizu prozora, gdje je bilo svjetla, penjačice su gusto rasle po napuklim zidovima. Sa stropa su visjeli puzavci. Thorne i društvo krenu niz hodnik. Ništa se nije čulo osim kako njihove noge drobe suho lišće. "Pojačava se", reče Thorne gledajući u monitor. "Negdje je u zgradi." Thorne otvori prva vrata do kojih je stigao i ugleda jednostavni ured: radni stol i stolac, na zidu zemljovid otoka, pa stolnu svjetiljku, koju su svojom težinom prevrnute isprepletene puzaviIZGUBLJENI SVIJET 163 ce. Računalni zaslon, prevučen plijesni. Na drugom kraju sobe, svjetlo je prosijavalo kroz blatnjav prozor. Krenu niz hodnik do drugih vrata i ugledaju skoro jednak ured: sličan radni stol i stolac, sličan prozor na drugoj strani prostorije. Eddie progunđa: "Čini se da smo u uredskoj zgradi", reče. Thorne krene dalje. Otvori treća vrata, pa četvrta. Uredi. Thorne otvori peta vrata i zastane. Bio je u dvorani za sastanke, punoj lišća i nečistoće. Na dugom

drvenom stolu na sredini sobe bilo je životinjskog izmeta. Prozor u dnu sobe bio je prašnjav. Thorna privuče velik zemljovid koji je pokrivao čitav zid dvorane. Po zemljovidu su bili zabodeni raznobojni čavlići. Eddie uđe i namršti se. Ispod zemljovida bila je komoda. Thorne pokuša otvoriti ladice, ali su bile zaključane. Malcolm polako uđe u dvoranu. Osvrtao se, pamtio. "Što znači taj zemljovid?" upita Eddie. "Imaš li pojma što bi mogli značiti ti čavlići?" Malcolm pogleda zemljovid. "Dvadeset čavlića u četiri različite boje. Pet čavlića u jednoj boji. Složeni u obliku peterokuta, odnosno u nekakvu petokrakom obliku, na svim dijelovima otoka. Rekao bih da izgleda poput mreže." "Nije li Arby rekao da na ovom otoku postoji nekakva mreža?" "Da, jest... Zanimljivo..." "Ostavimo sad to", reče Thorne. Vrati se u hodnik, prateći signal na svojem ručnom prijamniku. Malcolm zatvori vrata za njima i oni krenu dalje. Vidjeli su još ureda, ali više nisu otvarali vrata. Slijedili su Levineov signal. Na kraju hodnika bila su klizna staklena vrata s natpisom ZABRANJEN ULAZ - SAMO ZA OSOBLJE S DOZVOLOM. Thorne virne kroz staklo, ali nije vidio daleko. Učinilo mu se daje riječ o velikom prostoru i složenim uređajima, ali je staklo bilo prašnjavo i prošarano čađom. Bilo je teško vidjeti. Thorne reče Malcolmu: "Zaista misliš da znaš čemu je služila ova zgrada?" 164 Michael Crichton "Znam točno čemu je služila", reče Malcolm. "To je pogon za proizvodnju dinosaura." "Zašto bi nekome to trebalo?" upita Eddie. "Ni nije", reče Malcolm. "Zato su to i držali u tajnosti." "Ne shvaćam", reče Eddie. Malcolm se nasmiješi. "Duga priča", reče. Gurne ruke između vrata i pokuša ih otvoriti, ali ona ostanu čvrsto zatvorena. On zastenje i napne se. A tad se, uz škripu metala, vrata otvore.

Oni zakorače u tamu s druge strane. Njihove su baterije osvjetljavale hodnik po kojem su se kretali a u kojem je bilo tamno kao u rogu. "Da bi se shvatilo ovo mjesto, mora se vratiti deset godina unatrag, do čovjeka po imenu John Hammond i životinje po imenu quagga." "Kako molim?" "Quagga", reče Malcolm, "je afrički sisavac, slična zebri. Izumrla je u prošlom stoljeću. No, osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, netko je primijenio najnovije tehnike izlučivanja DNK na komadu quaggine kože i dobio priličnu količinu DNK. Zapravo toliko DNK da se počelo govoriti o oživljavanju quagge. A ako se može oživjeti quaggu, zašto ne i druge izumrle životinje? Dodoa? Sabljozubog tigra? Ili čak dinosaure?" "Kako doći do DNK dinosaura?" upita Thorne. "Zapravo", reče Malcolm, "paleontolozi godinama nalaze dijelove DNK dinosaura. Nikad nisu o tome puno govorili, jer nikad nisu imali dovoljno materijala da im posluži za klasifikaciju. Pa se činilo da to nema nikakve vrijednosti; to je bio samo kuriozitet." "Ali za oživjeti životinju bilo bi potrebno više od dijelova DNK", reče Thorne. "Bio bi potreban cijeli lanac." "Tako je", reče Malcolm. "A čovjek koji se domislio kako do njega doći bio je poduzetnik po imenu John Hammond. Razmišljao je ovako: kad su dinosauri živjeli, kukci su ih vjerojatno ujedali i sisali njihovu krv, baš kao što kukci i danas čine. Neki od tih IZGUBLJENI SVIJET 165 kukaca bi poslije tog sletjeli na granu i upali u ljepljivu smolu. A kadšto bi se ta smola stvrdnula u jantar. Hammond je zaključio da će jednog dana, probuši li jantar i izvadi želučani sadržaj kukaca sačuvanih u njemu, dobiti i DNK dinosaura." "I je li uspio?" "Da. Uspio je. I osnovao InGen, da bi radio na tom otkriću. Hammond je bio gurator, a imao je posebnog smisla za namicanje novca. Dosjetio se kako doći do dovoljno novca za istraživanje o tome kako od lanca DNK stići do žive životinje. Izvore financiranja nije bilo lako naći. Jer, iako bi bilo uzbudljivo ponovno stvoriti

dinosaura, to ipak nije bio lijek protiv raka. "I tako je odlučio načiniti turističku atrakciju. Namjeravao je vratiti sredstva utrošena na dinosaure tako da ih stavi u neku vrstu zoološkog vrta ili rezervata, gdje bi naplaćivao ulaz." "Šališ se?" reče Thorne. "Ne. Hammond je zaista to učinio. Sagradio je rezervat na otoku Išla Nublar, sjeverno odavde i namjeravao ga otvoriti za javnost potkraj 1989. Osobno sam bio ondje, malo prije datuma određenog za otvorenje. Ali je Hammonda snašla nevolja", reče Malcolm. "Sustav osiguranja se pokvario i dinosauri su se raštr-kali. Nekoliko je posjetitelja poginulo. Poslije su uništili i rezervat i sve dinosaure." Prođu pokraj prozora s kojeg im se pružao pogled preko ravnice, na krda dinosaura koja pasu pokraj rijeke. Thorne reče: "Ako su svi pobijeni, što je onda ovaj otok?" "Ovaj otok", reče Malcolm "je Hammondova mala prljava tajna. Tamna strana njegova rezervata." Oni nastave hodati niz hodnik. Malcolm reče: "Posjetiteljima Hammondova rezervata na Išla Nublar pokazalo bi se veličanstven genetički laboratorij, s računalima i genetskim sekvencerima i svakojakim uređajima u kojima se izlijegala i rasla mladunčad dinosaura. Posjetiteljima se govorilo da se dinosaure stvara u tom rezervatu. A obilazak laboratorija bi ljude u to potpuno uvjerio. 166 Michael Crichton No zapravo bi Hammondov obilazak preskočio nekoliko faza u tom procesu. U jednoj bi vam prostoriji pokazao kako se dobiva DNK dinosaura. U idućoj bi vam pokazao jaje iz kojeg će se uskoro izleći dinosaur. Bilo je to jako dramatično, ali kako je došao od DNK do živog embrija? Taj se kritični korak nije mogao vidjeti. Bio je to svršeni čin, koji se dogodio negdje putem. Problem je bio u tome daje Hammondov show bio predobar da bi bio istinit. Primjerice, imao je izlijegalište gdje su se mali di-nosauri probijali iz jajeta, a posjetitelji su to sve gledali u čudu. Ali u ležnici nikad nije bilo problema. Nije bilo mrtvorođenih, deformiranih, nikakvih teškoća. U Hammondovu scenariju, njegova blistava

tehnologija funkcionirala je kao urica. Kad se bolje razmisli, to nikako nije mogla biti istina. Ham-mond je tvrdio da proizvodi izumrle životinje služeći se najvrhun-skijom tehnologijom. No kod svake nove proizvodne tehnologije, početni rezultati su slabi: na razini od jedan posto ili manje. Zapravo je Hammond morao uzgojiti tisuće embrija da bi mu se izlegao jedan dinosaur. To je podrazumijevalo golem proizvodni pogon a ne besprijekorno uredan laboratorijčić koji su pokazali nama." "Hoćeš reći, ovu zgradu", reče Thorne. "Da. Ovdje, na drugom otoku, u tajnosti, daleko od očiju javnosti, Hammond je slobodno vršio svoja istraživanja i rješavao probleme iza fasade svojeg dražesnog parka. Hammondov mali genetički zoološki vrt bio je kulisa. A ovaj je otok bio ono pravo. Ovdje su se stvarali dinosauri." "Ako su životinje u zoološkom vrtu pobijene," reče Eddie "zašto nisu uništene i na ovom otoku?" "Presudno pitanje", reče Malcolm. "Odgovor bismo trebali doznati za nekoliko minuta." On svojom baterijom osvijetli tunel; snop svjetla bljesne na staklenim zidovima. "Jer, ako se ne varam", reče on, "upravo smo nadomak prvog proizvodnog pogona." Arby Arby se probudi, uspravi na krevetu, trepćući očima na jutarnjoj svjetlosti koja se slijevala kroz prozore prikolice. Na susjednom ležaju, Kelly je još spavala i glasno hrkala. On pogleda kroz prozor prema ulazu u veliku zgradu i shvati da odraslih nema. Explorer je stajao kod ulaza, ali u automobilu nije bilo nikog. Njihova je prikolica stajala osamljena na čistini u visokoj travi. Arby se osjeti potpuno sam - zastrašujuće sam - i od osjećaja panike srce mu snažno zalupa. Nije trebao doći ovamo, pomisli on. Ta je cijela zamisao glupa. A što je najgore od svega, plan je smislio on. To kako su se došaptavali u prikolici pa se vratili u Thorneov ured. I kako je Kelly razgovarala s Thorneom kako bi Arby mogao ukrasti ključ. Kako je namjestio emitiranje radio poruke Thorneu tako da Thorne pomisli da su još u Wood-sideu. Arby se tad osjećao jako pametnim, ali je sad požalio zbog toga. Zaključi da odmah mora nazvati Thornea. Mora se predati. Ispuni ga nesavladiva želja

za priznanjem. Potrebno mu je da čuje nečiji glas. To je bila čitava istina. Ode iz stražnjeg dijela prikolice u kojem je spavala Kelly u prednji i okrene ključ za paljenje na kontrolnoj ploči. Podigne ra-dioslušalicu i reče: "Ovdje Arby. Ima li koga? Prijam. Ovdje Arby." Ali nitko ne odgovori. On pogleda u zaslon na kontrolnoj ploči na kojem je bio spisak svih radnih sustava. Nije vidio ništa o sustavu komunikacije. Sjeti se daje sustav komunikacije vjerojatno priključen na računalo. Odluči upaliti računalo. Onda se vrati u sredinu prikolice, oslobodi tipkovnicu, uključi nju pa računalo. Pojavi se izbornik na kojem je pisalo 'Thorne168 Michael Crichton IZGUBLJENI SVIJET 169 ovi terenski sustavi' a ispod toga popis podsustava u prikolici. Jedan od njih je bio radio komunikacija. On pritisne dugme na mišu i otvori tu datoteku. Računalni zaslon zatitra od elektrostatičkih šara. U dnu je stajala naredba koja je glasila: "Ulazni signal višestruke frekvencije primljen. Želite li automatsko podešavanje?" Arby nije znao što to znači, ali je s računalima bio neustrašiv. Automatsko podešavanje zvuči zanimljivo. Ne oklijevajući, on natipka 'Da'. Elektrostatička črčkarija ostane na zaslonu dok su se brojke kotrljale u dnu. Pretpostavi da gleda frekvencije izražene u mega-hercima. No nije znao pouzdano. A tad, naglo, zaslon potamni. U gornjem lijevom uglu ostanu svijetliti dvije riječi: ULAZNA ZAPORKA: On zastane, mršteći se. Čudno. Očito se od njega tražilo da utipka ulaznu zaporku za pristup u računalni sustav prikolice. To je značilo da će mu biti potrebna lozinka. On pokuša: THORNE. Ništa se ne dogodi. Pričeka trenutak pa pokuša s Thorneovim inicijalima: JT. Ništa.

LEVINE. Ništa. THORNEOVI TERENSKI SUSTAVI. Ništa. TTS. Ništa. TEREN. Ništa. KORISNIK. Ništa. Pa, pomisli on, barem ga sustav nije izbacio. Većina umreže-nih sustava isključi vas poslije tri pokušaja. No očito Thorne nije u ovaj sustav ugradio nikakvo osiguranje. Arby nikad ne bi tako postupio. Sustav je bio prestrpljiv i preljubazan. On pokuša: POMOĆ. Kursor skoči u idući red. Stanka. Pogonske su jedinice zujale. "Vežite se, polijećemo", reče on i protrlja ruke. Laboratorij Kad su se Thorneove oči priviknule na slabo svjetlo, shvati da stoje u golemom prostoru, ispunjenom nepreglednim redovima četvrtastih kutija od nerdajućeg čelika. Svaka je bila opremljena zamršenim spletom plastičnih cjevčica. Sve je bilo prašnjavo; mnoge su kutije bile prevrnute. "U prvim redovima", reče Malcolm, "su Nishiharini genetski sekvenceri. A iza su automatski sintesajzeri DNK." "To je tvornica", reče Eddie. "Kao agrobiznis ili nešto slično." "Da, tako je." U uglu prostorije stajao je pisač a pokraj njega nekoliko komada požutjelog papira. Malcolm podigne jedan papir i pogleda ga. [GALRERYF1]: Gallimimus eritroidno-specifični transkripcijski faktor eryfl mRNK, potpuni kodovi. [GALRERYF1 1068 bp ssmRNK VRT 15-DEC-1989] IZVOR [IZV] Gallimimus bullatus (mužjak) 9 dan embrionska krv, cDNK do mRNK, klon E120-1. ORGANIZAM Gallimimus bullatus Animalia; Chordata; Vertebrata; Archosauria; Dinosauria;

Ornithominisauria. REFERENCA [REF] 1] (baze 1 do 1418) T. R. Evans, 17-JUL-1989. OBILJEŽJA [0B] Lokacija/kvali fi katori /pozor="Eryfl protein gi: 212629" /codon_start=l / prijevod="MEFVALGGPDAGSPTPFPDEAGAFLGLGGGERTEAG GLLASYPP SGRVSLVPWADTGTLGTPQWVPPATQMEPPHYLELLQPPRGSPP HPSSGPLLPLS SGPPPCEARECVNCGATAPLWRRDGTGHYLCNACGLYHRLNG QNRPLIRPKKRLL VSKRAGTVCSNCQTSTTTLWRRSPMGDPVCNACGLYYKLHQV NRPLTMRKDGIQT RNRKVSSKGKKRRPPGGGNPSATAGGGAPMGGGGDPSMPPPPP PPPAAAPPQSDA LYALGPVVLSGHFLPFGNSGGFFGGGAGGYTAPPGLSPQI" BASE COUNT [BAS] 206 a 371 c 342 g 149 t IZGUBLJENI SVIJET 171 "Odnosi se na računalnu bazu podataka", reče Malcolm. "Krvni faktor nekog dinosaura. Nešto u vezi s crvenim krvnim zrncima." "I je li to sekvenca?" "Nije", reče Malcolm. Počne pregledavati papire. "Ne, sekvenca bi trebala biti slijed nukleotida... Evo je." On podigne drugi komad papira. SEKVENCA 1 GAATTCCGGA 1 GAATTCCGGA 61 GACGTGTGGC 121 ATGGAGTTCG 181 GCCGGAGCCT 241 TCCTACCCCC 301 ACCCCCCAGT 361 CAACCCCCCC

421 GGGCCCCCAC 481 GCAACGCCGC 541 TGCGGGCTCT 601 CTGCTGGTGA 661 TCCACCACCA 721 GCCTGCGGCC 781 GGAATCCAAA 841 GGGGGAAACC 901 TCTATGCCCC 961 GCTCTCGGCC 1021 TTTGGGGGGG 1081 ATAACTCTGA 1141 CCTCGGCAAT 1201 CAGATAAGCA 1261 GACAAATCCC 1321 AAATTACTGT 1381 TCGGAGGCGG AGCGAGCAAG AGCGAGCAAG AGCTCCCGCA TGGCGCTGGG TCCTGGGGCT CCTCAGGCCG GGGTGCCGCC GGGGCAGCCC CCTGCGAGGC TGTGGCGCCG ACCACCGCCT GTAAGCGCGC CTCTGTGGCG TCTACTACAA CCCGAAACCG CCTCCGCCAC CCCCGCCGCC CCGTGGTCCT GGGCGGGGGG CGTGGGCAAG TGCAGAGGGT CTTTGCTCCC TGTGAAAGGT GAATATTGTA CATGGACCCA AGATAAGTCC AGATAAGTCC GAGGATTCAC GGGGCCGGAT GGGGGGGGGC CGTGTCCCTG CGCCACCCAA CCCCCATCCC CCGTGAGTGC GGACGGCACC CAACGGCCAG AGGCACAGTG TCGCAGCCCC ACTGCACCAA CAAAGTTTCC CGCGGGAGGG CCCCCCGGCC TTCGGGCCAT TTACACGGCC TGGGCCTTGC CGATCTCCAC TGGACTGAAA AAAAGTCGGA AATATATATA GCGTAGATCA TGGCATCAGA TGGCATCAGA TGGAAGTGCA GCGGGCTCCC GAGAGGACGG GTGCCGTGGG ATGGAGCCCC TCCTCCGGGC GTCATGGCCA GGGCATTACC AACCGCCCGC TGCAGCCACG ATGGGGGACC GTGAACCGCC TCCAAGGGTA GGCGCTCCTA GCCGCCCCCC TTTCTGCCCT CCCCCGGGGC TGAGAAGACA

TTTGGACACA AAGAAAGGAT CACAGCAATC TATATATATA TGCTGGATTT TACAGTTGGA TACAGTTGGA TTACCTATCC CCACTCCGTT AGGCGGGGGG CAGACACGGG CCCACTACCT CCCTACTGCC GGAAGAACTG TGTGCAACTG TCATCCGCCC AGCGTGAAAA CCGTCTGCAA CCCTCACGAT AAAAGCGGCG TGGGGGGAGG CTCAAAGCGA TTGGAAACTC TGAGCCCGCA GTGTAACATA ACAGGGCTAC TTATCTGTTT GATTATTTCT TATATCTGTA GTACTGCCGG GATAAGGACG GATAAGGACG CATGGGAGCC CCCTGATGAA GCTGCTGGCC TACTTTGGGG GGAGCTGCTG ACTCAGCAGC CGGAGCGACG GGCCTCAGCC CAAAAAGCGC CTGCCAGACA CAACATTCAC GCGCAAAGAC CCCCCCGGGG GGGGGACCCC CGCTCTGTAC CGGAGGGTTT GATTTAAATA ATAATTTGCA TCGGTAGGAC GCTTCTTGCT CGCCTGTGTG TAGAACAGCC AATTC Distribucija [DIS] Wu /HQ-Ops Lori Ruso /Proizv Venn /LLv-1 Chang /89 Pen PROIZVODNA BILJEŠKA [PBILJ] Niz je konačan i odobren. "Ima li to kakve veze s preživljavanjem ovih životinja?" upita Thorne. "Nisam siguran", reče Malcolm. Ima li ovaj papir veze s posljednjim danima ovog proizvodnog pogona? Ili je to nešto što je neki zaposlenik ispisao prije puno godina pa ostavio? 172 Michael Crichton On pogleda oko pisača i nade snop papira na polici. Kad ih je izvadio, shvati daje riječ o memoima. Bili su napisani na izblijedjelom plavom papiru i odreda kratki. Od: CC/D-P. Jenkinsa Kome: H. Wu Višak dopamina u Alfa 5 znači da Dl receptor još ne funkcionira željenom proždrljivošću. Da bi se agresivno ponašanje dovršenih organizama svelo na najmanju mjeru mora se pokušati mijenjati

genetske podloge. S time treba početi danas. I ponovno: Od: CC/D Kome: H. Wu/Sup Izolirani enzim glikogen sintetaza kinaza-3 iz Xenopusa možda će bolje djelovati nego enzim GSK-3 alfa/beta sisavaca koji se sad rabi. Predvidite čvršću uspostavu dorzoven-tralnog polariteta a manje gubitka embrija. Dogovoreno? Malcolm pogleda sljedeći: Od: Backes Kome: H. Wu/Sup Kratki proteinski fragmenti možda djeluju kao prioni. Izvori sumnjivi ali predlažemo obustavu svih egzo^cnih proteina za mesojedne organizme dok se podrijetlo ne ustanovi. Bolest se ne smije širiti! Thorne zaviri preko njegova ramena. "Čini se da su imali problema", reče. "Nedvojbeno jesu", reče Malcolm. "Bilo bi nemoguće ne imati ih. No pitanje je..." On zašuti, zagleda se u idući memo, koji je bio dulji. IZGUBLJENI SVIJET 173 NOVI PODACI OINGENOVOJ PROIZVODNJI 10/10/88 Od: Lori Ruso Kome: svim zaposlenicima Predmet: slabi proizvodni rezultati Nedavni gubitak uspješno izleglih životinja u razdoblju 24-72 sata nakon izlijeganja iz jajeta uzrokovanje kontaminacijom bakterijama Escherichia coli. One su smanjile proizvodne rezultate za 60% a izvor su im nemarnost pogonskog osoblja u vezi s propisima o sterilizaciji, posebice tijekom Procesa H (Faza održavanja jajeta, hormonski dodaci 2G/H). Kornera hvataljke zamijenjene su a rukavi na robotima 5A i 7D zamijenjeni ovojnicama, no zamjena igala se i dalje mora vršiti svakodnevno u skladu s propisima o sterilizaciji (Opći priručnik: upute 5-9). Tijekom idućeg proizvodnog ciklusa (10/12-10/26) žrtvo-vat ćemo

svako deseto jaje u Fazi H kako bismo provjerili je li zaraženo. Odmah počnite odvajati jaja u tu svrhu. Dojavite sve pogreške. Zaustavite proizvodnju svaki put kad je potrebno dok se ovo ne riješi. "Imali su problema sa zarazom i kontaminacijom proizvodnje", reče Malcolm. "A možda i drugim izvorima kontaminacije. Pogledaj ovo." On pruži Thorneu idući memo: NOVI PODACI O INGENOVOJ PROIZVODNJI 12/18/88 Od: H. Wu Kome: svim zaposlenicima Predmet: DX: PLOČICA I PUŠTANJE Živorođene životinje bit će označene novim Grumbacho-vim pločicama što je moguće prije. Dohranjivanje i sve ostale vrste hranjenja u laboratoriju se ukidaju. Program puštanja na slobodu sad je potpuno operativan a tragačke mreže podešene za praćenje. 174 Michael Crichton Thorne reče: "Znači li to što mislim da znači?" "Da", reče Malcolm. "Imali su problema da održe novorođene životinje na životu, pa su ih označavali pločicama i puštali." "I pratili ih nekakvom mrežom?" "Da. Mislim daje bilo tako." "Pustili su dinosaure na slobodu na ovom otoku?" reče Ed-die. "Luđaci." "Prije bih rekao očajnici", reče Malcolm. "Zamislite: ovako golema i skupa visokotehnološka proizvodnja a životinje im obolijevaju i umiru. Hammond je sigurno pobjesnio. Pa su odlučili maknuti životinje iz laboratorija u divljinu." "Ali zašto nisu pronašli uzročnika bolesti, zašto nisu-" "U komercijalnoj proizvodnji", reče Malcolm, "jedino su važni rezultati. A uvjeren sam da su bili uvjereni da mogu pratiti životinje, vratiti ih ovamo kad god požele. A ne zaboravite, to je sigurno funkcioniralo. Odveli bi životinje u prirodu, pa ih nakon stanovitog vremena, kad su narasle, sakupili i prevezli brodom u Hammondov zoološki vrt."

"Ali ne sve..." "Još ne znamo sve", reče Malcolm. "Ne znamo što se dogodilo ovdje." Oni prođu kroz druga vrata i nađu se u maloj, nenamještenoj prostoriji, s klupom u sredini i ormarićima na zidovima. Na natpisima je pisalo POŠTUJTE PROPISE O STERILIZACIJI i PRIDRŽAVAJTE SE SK4 STANDARDA. Na drugom kraju prostorije bio je ormar s hrpama požutjelih kuta i kapa. Eddie reče: "Ovo je svlačionica." "Čini se", reče Malcolm. Otvori ormarić; bio je prazan, u njemu je bio samo par muških cipela. Otvori još nekoliko ormarića. Svi su bili prazni. U jednom je ljepljivom vrpcom bio pričvršćen komad papira: IZGUBLJENI SVIJET 175 Sigurnost se svakog tiče! Prijavite genetske anomalije! Riješite se biološkog otpada na ispravan način! Zaustavite širenje DX-a sad! "Što je DX?" upita Eddie. "Mislim", reče Malcolm, "daje to naziv te tajanstvene bolesti." Na drugom kraju svlačionice bila su dvoja vrata. Desna su bila pneumatska i otvarala se pomoću gumene nagazne pločice u podu. No ta su vrata bila zaključana, pa oni prođu kroz lijeva vrata, koja su se lako otvorila. Nađu se u dugom hodniku čiji je desni zid bio od staklenih ploča od poda do stropa. Staklo je bilo izgrebano i prljavo, no oni zavire u prostoriju s druge strane. Thorne nikad u životu nije vidio ništa slično. Golem prostor, veličine nogometnog igrališta. Transporteri su presijecali prostoriju na dvije razine, jedni jako visoko, a drugi u visini struka. Na različitim postajama po prostoriji, pokraj transportera, stajali su grozdovi velikih strojeva sa spletom cijevi i ovješenih robot-hvataljki. Thorne osvijetli transportere baterijom. "Tekuća vrpca", reče. "Ali izgleda netaknuto, kao daje spremna za rad", reče Malcolm.

"Nekoliko je biljaka izraslo iz poda, ali sve u svemu, začudno je čisto." "Previše čisto", reče Eddie. Thorne slegne ramenima. "Ako je ovo bila sterilizirana prostorija, vjerojatno je hermetički zatvorena", reče on. "Vjerojatno je ostala kakva je bila prije puno godina." Eddie zatrese glavom. "Prije puno godina? Doc, meni ne izgleda tako." "Pa čime bi ti to objasnio?" Malcolm se namršti i zaviri kroz staklo. Kako je moguće da prostorija te veličine ostane čista poslije toliko godina? To nema176 Michael Crichton "Hej!" reče Eddie. I Malcolm je primijeti. Bila je u najudaljenijem uglu prostorije, plava kutijica na polovici visine zida, a u nju su ulazili kablovi. Očito neka vrsta električne razvodne kutije. Na kutiji je bila pričvršćena mala crvena žaruljica. Svijetlila je. "Ovdje ima struje!" Thorne se primakne staklu i pogleda zajedno s njima. "Nemoguće. Sigurno nekakva pohranjena energija ili akumulator..." "Poslije pet godina? Nijedan akumulator ne može toliko trajati", reče Eddie. "Kažem ti, Doc, ovdje ima struje!" Arby se zagleda u monitor dok su se bijela slova polako ispisivala po zaslonu: SLUŽITE LI SE MREŽOM PRVI PUT? On natipka: DA. Ponovno stanka. On pričeka. Polako se pojavi još slova: VAŠE PUNO IME? On natipka svoje puno ime. ŽELITE LI LOZINKU? Ma nemoj me zezati, pomisli on. Ovo će biti čas posla. Skoro da se razočarao. Zaista je mislio da je doktor Thorne pametniji. On

natipka: DA. Potom: VAŠA NOVA LOZINKA JE VIG/&*849/. MOLIM ZAPIŠITE. IZGUBLJENI SVIJET 177 Naravno, pomisli Arby. Možeš se kladiti da hoću. Na stolu ispred njega nije bilo papira; on opipa džepove, nađe komadić papira i zapiše lozinku. MOLIM PONOVNO UPIŠITE VAŠU LOZINKU. On natipka traženi niz znakova i brojki. Ponovno stanka pa opet slova. Brzina ispisivanja slova bila je neobično spora a kadšto bi i zapinjala. Poslije toliko vremena, možda sustav ne radi jakoHVALA. LOZINKA POTVRĐENA. Zaslon zasvijetli pa se naglo oboji tamnoplavo. Začuje se elektronski napjev. A tad Arby zine od čuđenja i on blene u zaslon, na kojem je pisalo: INGENOVE TEHNOLOGIJE ZONAB PODRUČNO ČVORIŠTE MREŽNIH SERVISA Nije imalo smisla. Kako može postojati mreža Zone B? In-Gen je zatvorio Zonu B prije puno godina. Arby je već pročitao datoteke. A InGen više ne postoji, odavno su bankrotirali. Kakva mreža? pomisli on. I kako je uspio prodrijeti u nju? Prikolica nije bila spojena ni na što. Nije bilo kablova, ničeg. Znači daje sigurno riječ o radio mreži, već postojećoj na otoku. Nekako se uspio uključiti u nju. Ali kako to da postoji? Za radio mrežu potrebna je električna energija, a ovdje je nema. Arby pričeka. Ništa se ne dogodi. Riječi su samo stajale na zaslonu. On pričeka da se pokaže izbornik, ali se to ne dogodi. Arby pomisli daje sustav možda neispravan. Ili isključen. Možda ti samo dopušta da uđeš u njega a zatim se ništa ne dogodi. Ili bi možda, pomisli, on trebao nešto učiniti. Učini najjednostavniju stvar, pritisne tipku za povrat. 178

Michael Crichton Ugleda: DOSTUPNI SERVISI NA DALJINSKO UPRAVLJANJE POSTOJEĆE RADNE DATOTEKE Posljednja promjena I/Istraživanje 10/02/89 P/Proizvodnja 10/05/89 T/Teren 10/09/89 O/Održavanje 11/12/89 U/Uprava 11/11/89 POHRANJENE DATOTEKE Rl/Istraživanje (AV-AD) 11/01/89 R2/Istraživanje (GD-99) 11/12/89 P/Proizvodnja (FD-FN) 11/09/89 VIDEO MREŽA A. 1-2-CCD NDC.1.1 Dakle, zaista je riječ o starom sustavu: datoteke nisu godinama mijenjane. Pitajući se radi li još, on odabere VIDEO MREŽA. Na svoje čuđenje, ugleda kako se zaslon počinje puniti sličicama. Bilo ih je ukupno petnaest, naguranih na zaslonu, a pokazivale su razne dijelove otoka. Većina kamera bila je postavljena visoko, u krošnjama ili negdje slično, i pokazivale suOn se zapilji. Pokazivale su dinosaure. Zaškilji. Nije moguće. To što vidi su filmovi ili nešto slično. Jer u jednom kutu ugleda krdo triceratopsa. U susjednom kva-dratiću ugleda nekakve zelene gušterolike stvorove, u visokoj travi, iznad koje su provirivale samo njihove glave. U drugom pak, jednog stegosaura, kako polako hoda. To su sigurno filmovi, pomisli on. Program s dinosaurima. No tad, na drugoj slici, Arby ugleda dvije spojene prikolice kako stoje na čistini. Vidio je crne solarne kolektore kako se ljeskaju na krovu. Učinilo mu se da vidi i sebe, kroz prozor prikolice. Oh, Bože moj, pomisli on. Na drugoj slici ugleda kako Thorne, Malcolm i Eddie brzo ulaze u zeleni Explorer i odlaze iza laboratorija. I tad ga zgromi istina. Slike su stvarne. Struja

Odvezu se Explorerom iza središnje zgrade i krenu prema trafostanici. Na putu prođu pokraj malog sela s njihove desne strane. Thorne ugleda šest plantažnih koliba i jednu veću zgradu s oznakom 'Upravnikova rezidencija'. Vidjelo se da su kućice nekoć bile okružene urednim zelenim površinama, no sad su bile zarasle, prašuma je djelomice povratila oteto područje. U središtu tog kompleksa ugledaju tenisko igralište, prazan bazen i malu benzinsku crpku ispred nečeg stoje sličilo trgovini živežnim namirnicama. Thorne reče: "Da mi je znati koliko su ljudi ovdje imali?" Eddie reče: "Kako znaš da su svi otišli?" "Kako to misliš?" "Doc - imaju struju. Poslije toliko godina. Mora postojati objašnjenje za to." Eddie skrene automobilom iza stražnjeg dijela prostora za utovar i krene prema trafostanici, ravno ispred njih. Trafostanica je bila neugledna betonska kocka bez prozora, obilježena jedino pri vrhu valovitim limom za ventiliranje. Čelični odušci odavno su od hrđe poprimili jednoličnu smeđu boju, sa žutim točkicama. Eddie obiđe automobilom stanicu, tražeći vrata. Nađe ih otraga. Bila su to teška čelična vrata, na kojima je bojom koja se gulila pisalo: POZOR VISOKI NAPON ZABRANJEN ULAZ. Eddie iskoči iz automobila, ostali za njim. Thorne omiriše zrak. "Sumpor", reče. "Jako snažan miris", reče Malcolm i kimne glavom. 180 Michael Crichton Eddie povuče vrata. "Dečki, imam osjećaj..." Vrata se naglo otvore uz zveket i lupe o betonski zid. Eddie zaviri u tamu. Thorne ugleda gusti labirint cijevi, a iz poda se dizao tanki stupac pare. U prostoriji je bilo užasno vruće. Čulo se glasno, uporno zvrjanje. Eddie reče: "Nek me vrag odnese." Krene naprijed, zagledavajući u indikatore, mnoge neočitljive, jer im je staklo bilo presvučeno debelim žutim slojem. I spojista cijevi imala su prsten žute kore. Eddie prstom obriše naslagu. "Zapanjujuće", reče.

"Sumpor?" "Aha, sumpor. Zapanjujuće." On se okrene prema izvoru onog zvuka, ugleda veliki ispušni otvor, a unutra turbinu. Propeler turbine, koji se brzo okretao, bio je zagasito žute boje. "I to je sumpor?" upita Thorne. "Ne", reče Eddie. "To mora da je zlato. Propeler turbine je od slitine zlata." "Zlata?" "Aha. U protivnom bi morao biti nepokretan." Okrene se Thorneu. "Shvaćaš li stoje ovo? Nevjerojatno. Tako kompaktno i efikasno. Nikome dosad to nije uspjelo. Ova je tehnologija-" "Želiš reći daje geotermalna?" reče Malcolm. "Tako je", reče Eddie. "Našli su izvor topline ovdje, vjerojatno plina ili vodene pare, koja se cijevima dovodi kroz pod. Ta toplina grije vodu u zatvorenom krugu - to je ona mreža cijevi ondje - pa pokreće turbinu - ondje - koja proizvodi električnu energiju. Bez obzira na to o kakvom je izvoru topline riječ, geotermalni su izvori uvijek vraški korozivni. Na većini takvih mjesta, održavanje turbine se pretvara u borbu na život i smrt. Ali ova trafostanica još radi. Zapanjujuće." Duž jednog zida bila je glavna razvodna ploča, koja je slala struju cijelom laboratorijskom kompleksu. Ploča je po sebi imala pljesnive mrlje, a na nekoliko je mjesta bila udubljena. "Čini se da ovdje godinama nije nikog bilo", reče on. "A velik dio strujne mreže ne radi. No trafostanica još radi - nevjerojatno." IZGUBLJENI SVIJET 181 Thorne počne kašljati od sumpornog zraka i vrati se na sunce. Pogleda prema stražnjem dijelu laboratorija. Jedno od uto-varnih mjesta izgledalo je u dobrom stanju, no drugo se urušilo. Staklo na stražnjem dijelu zgrade bilo je razbijeno. Malcolm mu se pridruži. "Pitam seje li neka životinja udarila u zgradu." "Misliš da bi neka životinja mogla nanijeti toliku štetu?" Malcolm kimne glavom. "Neki od ovih dinosaura teže četrdeset, pedeset tona. Jedna jedina životinja ima masu krda slonova. Da,

ono bi lako moglo biti djelo neke životinje. Vidiš li onu ondje stazu? Načinile su je životinje, a prolazi pokraj utovarnih mjesta pa niz brijeg. Da, mogle su to učiniti životinje." Thorne reče: "Zar nisu na to pomislili kad su puštali životinje na slobodu?" "Oh, uvjeren sam da su ih namjeravali pustiti samo na nekoliko tjedana ili mjeseci, pa ih sakupiti dok su još mlade. Sumnjam da su ikad pomislili da će-" Prekine ih pucketavo električno krčanje, slično atmosferskim radio smetnjama. Dopiralo je iz Explorera. Iza njih, Eddie požuri prema automobilu, zabrinuta izraza lica. "Znao sam", reče Eddie. "Naš se komunikacijski modul topi. Znao sam da smo trebali ugraditi onaj drugi." On otvori vrata Ex-plorera i popne se na suvozačko sjedište, podigne slušalicu, pritisne automatski podešivač zvuka. Kroz prednje staklo, ugleda Thornea i Malcolma kako se vraćaju prema automobilu. A tad se veza raščisti. "- u automobil!" reče hrapav glas. "Tko je to?" "Doktore Thorne! Doktore Malcolm! Ulazite u automobil!" Kad je Thorne stigao, Eddie reče: "Doc. To je onaj vražji klinac." "Što?" reče Thorne. "TojeArbv." 182 Michael Crichton Preko radija, Arby je govorio: "Ulazite u automobil! Vidim ga gdje dolazi!" "O čemu on to govori?" mrštio se Thorne. "Pa on nije ovdje, zar ne? Je li na otoku?" Radio zakrči. "Da, ovdje sam! Doktore Thorne!" "Ali kako je do vraga-" "Doktore Thorne! Ulazite u automobil!" Thorne pozeleni od bijesa. Stisne šake. "Kako je samo tom dripcu to uspjelo?" On pograbi slušalicu od Eddieja. "Arby, do vraga-" "Dolazi!" Eddie reče: "O čemu on to govori? Zvuči potpuno histerično." "Vidim ga na ekranu! Doktore Thorne!" Malcolm se osvrne po džungli. "Možda bismo trebali ući u

automobil", reče tiho. "Kako on to misli, na ekranu?" reče Thorne. Bio je ljut kao ris. Eddie reče: "Ne znam, Doc, ali ako on ima sliku u prikolici, imamo je i mi." On uključi video prijamnik na kontrolnoj ploči. Pričeka da se zaslon ugrije. "Taj fakin", reče Thorne. "Zavrnut ću mu vratom." "Mislio sam da voliš tog malog", reče Malcolm. "Volim ga, ali-" "Kaos djeluje", reče Malcolm i zamahne glavom. Eddie je gledao u kontrolni prijamnik. "U, jebemu", reče. Na malom zaslonu pružao im se pogled ravno u snažno tijelo tvrannosaurus rexa kako se penje prema njima po onoj životinjskoj stazi. Koža mu je bila pjegavo crvenkasto-smeđa, boja osušene krvi. Na sunčevoj svjetlosti koja je prosijavala kroz krošnje, jasno su vidjeli snažne mišiće njegovih stražnjih udova. Životinja se kretala brzo, bez znaka straha ili ustručavanja. IZGUBLJENI SVIJET 183 Ne skidajući pogleda sa zaslona, Thorne reče: "Svi u automobil." Muškarci žurno uđu u automobil. Na zaslonu, tvrannosaur se izgubi iz vidokruga kamere. No mogli su ga čuti kako im prilazi. Tlo pod njim je podrhtavalo i lagano ljuljalo automobil. Thorne reče: "lan? Što misliš da bismo trebali učiniti?" Malcolm ne odgovori. Ukočio se, zurio preda se, praznog pogleda. "lan?" reče Thorne. Radio se oglasi. Arby reče: "Doktore Thorne, izgubio sam ga na monitoru. Vidite li ga vi?" "Isuse", reče Eddie. Zapanjujućom brzinom tvrannosaurus rex bane pred njih, izronivši iz raslinja s desne strane Explorera. Životinja je bila golema, visine dvokatnice; glava joj se dizala visoko iznad njih, izvan njihova vidokruga. No za tako veliko stvorenje kretala se nevjerojatno brzo i okretno. Thorne je zurio zabezeknuto i čekao da vidi što će se dogoditi. Osjetio je kako automobil vibrira svakim gromoglasnim

korakom. Eddie tiho zastenje. Ali tvrannosaur ne obrati pozornost na njih. Nastavi se kretati istom brzinom i brzo prođe pokraj prednjeg dijela Explorera. Jedva su ga uspjeli vidjeti prije no što su njegova velika glava i tijelo iščezli u šumi njima s lijeve strane. Vidjeli su jedino debeli rep za održavanje ravnoteže, podignut dva metra u zrak kako se njiše lijevo-desno pri svakom životinjinom koraku. Tako brz! pomisli Thorne. Brz! Ta se gorostasna životinja u jednom trenutku stvorila pred njima, zastrla im vidik pa nestala. Nije bio naviknut da se nešto tako veliko kreće tako brzo. Sad se vidio tek vrh repa kako se miče lijevo-desno dok je životinja hitala dalje. A tad rep uz glasan zveket udari o prednji dio Explorera. Tvrannosaur stane. 184 Michael Crichton Začuju tiho, nesigurno rezanje iz džungle. Rep se ponovno zanjiše u zraku lijevo-desno, kao za provjeru. Naravno, rep po drugi put lagano okrzne prednju rešetku. Sad ugledaju kako se raslinje s njihove lijeve strane svija i šušti, a repa nestane. Jer se tvrannosaur, Thorne shvati, vraća. Ponovno izroni iz džungle, krene prema automobilu i postavi se točno ispred njih. Duboko grleno zareži i okrene glavu lijevo-desno kako bi razgledao ovaj neobičan novi predmet. Tad se sagne i Thorne shvati da tvrannosaur ima nešto u ustima; ugleda nečije noge kako vise s obje strane ralja. Oko tvrannosaurove glave zujao je gust oblak muha. Eddie zastenje. "Jebi ga." "Tiho", šapne Thorne. Tvrannosaur frkne i pogleda u automobil. Prigne se još niže i nekoliko ga puta onjuši, mičući glavu lagano lijevo-desno svaki put kad bi udahnuo. Thorne shvati da miriše rešetku. Rex se pomakne ustranu i onjuši gume. Tad polako podigne svoju golemu glavu, sve dok mu se oči ne nađu iznad površine poklopca motora. Zapilji se u muškarce kroz prednje staklo. Žmirne. Pogled mu je bio hladan, gmazovski. Thorne je jasno osjećao da ih tvrannosaur gleda: pogledom je

prelazio od jednog do drugog. Svojim tupim nosom gurkao je bočni dio automobila, lagano ga ljuljao, kao da provjerava njegovu težinu, odmjeravajući ga kao protivnika. Thorne čvrsto uhvati upravljač i zadrži dah. A tad, neočekivano, tvrannosaur se odmakne i stane ispred automobila. Okrene im leđa i visoko podigne svoj veliki rep. Tvrannosaur učini nekoliko koraka natraške prema njima. Začuju kako rep struže po krovu automobila. Stražnji udovi se približe... A tad tvrannosaur sjedne na poklopac motora, nakosi vozilo, zabije odbojnik u zemlju svojom silnom težinom. Isprva se nije micao, nego je samo sjedio. A tad počne brzo migoljiti bokovima IZGUBLJENI SVIJET 185 naprijed-natrag, i metal zacvili. "Koji je to vrag?" reče Eddie. Tvrannosaur ponovno ustane, automobil se podigne i Thorne ugleda gustu bijelu tvar razmazanu po poklopcu motora. Tvrannosaur se odmakne, krene niz utrtu stazu i iščezne u džungli. Ugledaju ga iza sebe kad se ponovno našao na čistini i kočoperno počeo prelaziti kroz naselje. Protutnji iza trgovine sa živežnim namirnicama, prođe između dviju koliba i tad se ponovno izgubi iz vida. Thorne pogleda Eddieja koji trgne glavom prema Malcol-mu. Malcolm se nije okrenuo da gleda za odlazećim tvrannosa-urom. Još je netremice gledao preda se, napeta tijela. "lan?" reče Thorne. Dodirne ga po ramenu. Malcolm upita: "Je li otišao?" "Da. Otišao je." Tijelo lana Malcolma se opusti, ramena mu se spuste. Polako ispusti zrak. Glava mu klone na prsa. Duboko udahne pa ponovno podigne glavu. "Morate priznati", reče on. "To se ne vidi svaki dan." "Dobro ti je?" upita Thorne. "Aha, naravno. Dobro mi je." On položi ruku na prsa, osluškujući srce. "Naravno da sam dobro. To je ionako bio mali primjerak." "Mali?" reče Eddie. "To stvorenje nazivaš malim-" "Da, za tvrannosaura. Ženke su prilično veće. U tvrannosaura postoji spolni dimorfizam - ženke su veće od mužjaka. Vjeruje se da su one uglavnom i lovile. Ali to sad možemo provjeriti iz prve

ruke." "Samo malo", reče Eddie. "Po čemu znaš daje bio mužjak?" Malcolm rukom pokaže prema poklopcu motora. Od one bijele paste sad se širio jetki miris. "Mirisom je obilježio teritorij." "Pa? Možda i ženke mogu obilježiti-" 186 Michael Crichton "Vjerojatno i mogu", reče Malcolm. "Ali se analne mirisne žlijezde nalaze samo u mužjaka. A vidjeli ste kako je to učinio." Eddie je nesretno gledao u poklopac motora. "Nadam se da ćemo to moći skinuti", reče. "Ponio sam neka otapala, ali nisam očekivao... dinosaurski mošus." Radio se oglasi. "Doktore Thorne", reče Arby. "Doktore Thorne! Je li sve u redu?" "Da, Arby. Zahvaljujući tebi" reče on. "Pa što čekate? Doktore Thorne? Zar niste vidjeli doktora Levinea?" "Još nismo, ne." Thorne posegne za svojim senzorom ali je bio pao na pod. On se sagne, podigne ga. Levineove su se koordinate promijenile. "Kreće se..." "Znam da se kreće. Doktore Thorne?" "Da, Arby", reče Thorne. A tad: "Čekaj malo. Kako znaš da se kreće?" "Jer ga vidim", reče Arby. "Vozi se na biciklu." Kelly dođe u prednji dio prikolice, zijevajući i odmičući kosu s lica. "S kime razgovaraš, Arb?" Ona blene u zaslon i reče: "Hej, ovo je guba." "Ušao sam u mrežu Zone B", reče on. "Kakvu mrežu?" "Radijska područna mreža, Kel. Iz nekog razloga još radi." "Maje li? Ali kako je-" "Djeco", reče Thorne preko radija. "Malo tišine, molim. Tražimo Levinea." Arby podigne slušalicu. "Vozi se na biciklu po stazi u džungli. Prilično strmoj i uskoj. Mislim daje na istoj stazi kao i onaj tyrannosaur." Kelly reče: "Kao što?"

IZGUBLJENI SVIJET 187 Thorne ubaci automobil u brzinu, odveze se pokraj trafostanice, prema radničkom naselju. Prođe pokraj benzinske postaje pa između koliba. Vozio je istim putem kao i dinosaur. Staza je bila prilično široka, bilo ju je lagano slijediti. "Ta djeca ne bi trebala biti ovdje", turobno će Malcolm. "Nije sigurno." "Sad ne možemo puno učiniti u vezi s tim", reče Thorne. Upali radio. "Arby, vidiš li još Levinea?" Automobil poskoči preko nekadašnje cvjetne lijehe pa zavije oko upravnikove rezidencije. Bila je to prostrana dvokatnica sagrađena u tropskom kolonijalnom stilu, s drvenim balkonima oko cijelog gornjeg kata. Kao i ostale kuće, bila je obrasla. Radio se oglasi. "Da, doktore Thorne. Vidim ga." "Gdje je?" "Slijedi tyrannosaura. Na biciklu." "Slijedi tyrannosaura." Malcolm uzdahne. "Nisam se trebao spetljati s njim." "U tome se slažemo", reče Thorne. Pojača gas i prođe pokraj dijela srušenog kamenog zida koji je, čini se, označavao granicu naselja. Automobil zaroni u džunglu, slijedeći utrtu stazu. Preko radija, Arby reče: "Vidite li ga već?" "Još ne." Staza se sužavala i zavijala na nizbrdici. Skrenu iza zavoja i ugledaju srušeno stablo kako se ispriječilo na putu. Stablo je na sredini bilo golo; njegove su grane bile slomljene i bez lišćavjerojatno zato što su velike životinje opetovano prelazile preko njega. Thorne naglo zakoči ispred stabla. Izađe i zaobiđe Explorer. "Doc", reče Eddie. "Prepusti to meni." "Ne", reče Thorne. "Ako se nešto dogodi, ti si jedini koji zna popraviti opremu. Važniji si, posebice sad kad su tu i djeca." Stojeći iza automobila, Thorne podigne motocikl iz ležišta. Spusti ga na zemlju, provjeri akumulator i odgura do prednjeg di188 Michael Crichton

jela automobila. Reče Malcolmu: "Daj mi tu pušku", i prebaci je preko ramena. Thorne uzme slušalicu s kontrolne ploče i natakne je na glavu. Pričvrsti bateriju za remen, namjesti mikrofon na obraz. "Vas se dvojica vratite u prikolicu", reče Thorne. "Pazite na djecu." "Ali Doc...", zausti Eddie. "Učinite tako" reče Thorne i prebaci motocikl preko srušenog stabla. Spusti ga s druge strane i popne se na nj. Tad na deblu ugleda istu blijedu izlučevinu jetka mirisa; njome je umrljao ruke. Ponovno pogleda u Malcolma, upitno. "Obilježava teritorij", reče Malcolm. "Baš lijepo", reče Thorne. "Divota." Obriše ruke o hlače. A tad sjedne na motocikl i odveze se. Golemo je lišće udaralo o Thorneova ramena i noge dok se vozio niz stazu, slijedeći tvrannosaura. Životinja je bila negdje ispred njega, ali je on još nije vidio. Vozio je brzo. U slušalici zakrči. Arby reče: "Doktore Thorne? Sad vas vidim." "Dobro", reče Thorne. Ponovno zakrči. "Ali više ne vidim doktora Levinea", reče Arby. Zvučao je zabrinuto. Električni se motocikl jedva čuo, posebice pri vožnji nizbrdo. Staza se račvala. Thorne se zaustavi, nagne preko motocikla i zagleda u blatnjavu stazu. Ugleda tvrannosaurove tragove, kako su skrenuli nalijevo. A ugleda i tanki trag kotača bicikla. Također ulijevo. On skrene na lijevi odvojak ali je sad vozio sporije. Nakon deset metara, Thorne prođe pokraj djelomice pojedene noge koja je ležala pokraj staze. Noga je bila stara; po njoj su gmizali crvi i muhe. Na jutarnjoj vrućini, oštar miris koji se širio od nje izazivao je mučninu. On produži, ali uskoro ugleda luIZGUBLJENI SVIJET 189 banju neke krupne životinje, na kojoj je još bilo mesa i zelene kože. I ona je bila pokrivena muhama. On reče u mikrofon: "Prolazim pokraj dijelova trupla..." Radio zakrči. Sad začuje Malcolmov glas: "Tog sam se bojao." "Bojao čega?"

"Možda postoji gnijezdo", reče Malcolm. "Jesi li primijetio truplo koje je tvrannosaur držao u zubima? Bilo je oglodano, ali ga on nije pojeo. Sva je prilika daje nosio tu hranu kući, u gnijezdo." "Tvrannosaursko gnijezdo...", reče Thorne. "Bio bih oprezan na tvom mjestu", reče Malcolm. Thorne prebaci mjenjač u ler i ostatak nizbrdice se spusti. Kad je došao u podnožje, siđe s motocikla. Osjećao je trešnju tla ispod svojih nogu a iz grmlja ispred sebe začuje duboko grleno glasanje, kao da neka velika prašumska mačka prede. Thorne se osvrne. Nije vidio ni traga Levineova bicikla. Thorne skine pušku s ramena i čvrsto je uhvati znojnim rukama. Ponovno začuje tiho rezanje, čas jače, čas slabije. Bilo je nečeg čudnog u tom zvuku. Thorneu je bio potreban samo jedan trenutak da shvati što. Dolazio je iz više od jednog izvora: više od jedne velike životinje prele su u raslinju ispred njega. Thorne se sagne, iščupa rukohvat trave i baci ga u zrak. Trava padne prema njegovim nogama: stajao je niz vjetar. On klizne kroz lišće. Paprat je oko njega bila golema i gusta, no ispred sebe ugleda kako prosijava sunce, na čistini. Ono predenje je sad bilo jako glasno. Čuo se još jedan zvuk čudan, škripav zvuk. Bio je piskutav i isprva zvučao skoro mehanički, poput nepodmazanog kotača. Thorne je oklijevao. A tad, vrlo polako, spusti list paprati. I zine od čuda. Gnijezdo Na svjetlosti poodmaklog jutra, dva golema tvrannosaura - svaki visine sedam metara - uzdizali su se iznad njega. Njihova crvenkasta koža izgledala je uštavljeno. Imali su divovske, strahotne glave, golemih čeljusti i velikih, oštrih zuba. No, životinje ovdje nisu Thor-neu djelovale prijeteće. Kretale su se polako, skoro otmjeno i sagi-njale se nad široki kružni opkop od osušenog blata, visine gotovo metar i pol. Dvije odrasle životinje u zubima su držale komade crvenog mesa. One spuste glave ispod zida od blata. Taj pokret poprati mahnito, kreštavo skvičanje, koje zamre skoro istog trenutka. A kad su odrasle životinje ponovno podigle glave,

mesa više nije bilo. Nije bilo sumnje: ovo je njihovo gnijezdo. A Malcolm je imao pravo: jedan je tvrannosaur primjetljivo bio veći od drugog. Za nekoliko trenutaka, ono skvičanje se nastavi. Thorneu je zvučalo poput pijukanja ptića. Odrasle su životinje nastavile pri-gibati glave i hraniti nevidljive bebe. Komad otrgnutog mesa padne na vrh opkopa. Thorne ugleda kako se mladunče tvrannosaura pojavljuje na rubu opkopa i teškom se mukom prebacuje na drugu stranu. Mladunče je bilo veličine purana, velike glave i jako krupnih očiju. Tijelo mu je bilo pokriveno crvenim paperjem zbog čega je izgledalo kržljavo. Oko vrata je imao prsten prozirno bijelog paperja. Mladunče je neprestano skvičalo i nespretno puzalo prema mesu, pomažući se nejakim prednjim udovima. No kad je na posljetku dohvatilo strvinu, probode ga odlučnim ugrizima svojih oštrih zubića. Zdušno je jelo hranu kad odjednom prestrašeno zakrešti i počne kliziti niz vanjsku stijenku od osušenog blata. Istog trenutIZGUBLJENI SVIJET 191 ka, mama tvrannosaur spusti glavu i zaustavi bebin pad, pa ga nježno pogura natrag u gnijezdo. Thornea se silno dojmi blagost njezinih pokreta, oprez s kojim je postupala s mladunčetom. Otac je u međuvremenu nastavio otkidati komadiće mesa. Obje su životinje nastavile predeći režati kao da su željele umiriti mladunče. Dok ih je Thorne tako promatrao, promijeni položaj. Stopalom stane na granu: začuje se praskavi krak. Obje životinje odmah podignu glave. Thorne se skameni i zadrži dah. Tvrannosauri su pomnjivo pregledavali područje oko gnijezda, zagledavali u svim smjerovima, napetih mišića, visoko podignutih glava. Očima su prelijetali lijevo-desno i pritom trzali glavama. No uskoro se opuste. Pomicali su glave gore-dolje i trljali se njuškama. Kao da je riječ o nekakvu obredu, skoro plesu. Tek tad su nastavili hraniti mladunče. Kad su se smirili, Thorne klisne i vrati se do motocikla. Arby šapne u slušalicu: "Doktore Thorne. Ne vidim vas."

Thorne ne odgovori. Prstom lupne po mikrofonu, kao znak daje čuo. Arby šapne. "Mislim da znam gdje je doktor Levine. Vama slijeva." Thorne ponovno lupne po mikrofonu i okrene se. S lijeve strane ugleda zahrđali bicikl. Na njemu je pisalo 'VI. InGen Corp.' Stajao je naslonjen o stablo. Nije loše, pomisli Arby u prikolici, gledajući video slike snimljene kamerama na daljinsko upravljanje dok ih je uključivao mišem. Zaslon je sad bio podijeljen na četiri dijela; bio je to dobar kompromis između želje za što većim brojem slika i za što većim slikama. Jedna je kamera pokazivala iz ptičje perspektive ona dva tvrannosaura na skrivenoj čistini. Sunce je već bilo prilično visoko na nebu i žarkom je svjetlošću obasjavalo blatnjavu, ugaženu 192 Michael Crichton travu na čistini. U središtu ugleda okruglo gnijezdo od blata, okomitih stijenki. U gnijezdu su bila četiri pjegava bijela jajeta, veličine nogometne lopte. Bilo je ondje i dijelova razbijenih jaja i dva izlegla tvrannosaura, koji su izgledali kao kreštave ptice bez perja. Sjedili su u gnijezdu podignutih glava baš poput ptića, razjapljenih usta, čekajući da ih se nahrani. Kelly se zagleda u zaslon i reče: "Pogledaj kako su slatki." Pa dometne: "Trebali bismo biti ondje." Arby joj ne odgovori. Nije nimalo bio siguran da bi im želio biti bliže. Odrasli su bili mrtvi hladni, no Arbvja je pomisao na te dinosaure duboko uznemiravala na način koji si nije mogao rastumačiti. Arbvju je oduvijek predstavljalo zadovoljstvo da u životu organizira, stvara red - čak i uredno nizanje slika na računalnom kontrolnom prijamniku djelovalo je na nj umirujuće. No ovaj je otok mjesto gdje je sve nepoznato i neočekivano. Gdje se ne zna što će se dogoditi. To gaje smetalo. Kelly je, naprotiv, bila uzbuđena. Komentirala je dinosaure, kako su veliki, veličinu njihovih zuba. Izgledala je ushićena, bez imalo straha. Arbyju je to išlo na živce.

"Po čemu si zaključio da znaš gdje je doktor Levine?" upita ona. Arby pokaže prstom u sliku gnijezda, na zaslonu. "Gledaj." "Vidim." "Ne. Gledaj, Kel." Dok su netremice gledali u zaslon, slika se malo pomakne. Ulijevo, pa se vrati u prvobitni položaj. "Jesi li vidjela?" upita Arby. "Pa što? Možda vjetar pomiče kameru ili nešto slično." Arby odmahne glavom. "Ne, Kel. On je na stablu. Levine miče kameru." "Oh." Tajac. Ona se ponovno zagleda. "Možda si u pravu." IZGUBLJENI SVIJET 193 Arby se zadovoljno nasmiješi. Više od Kelly nije ni mogao očekivati. "Aha, i ja mislim tako." "Ali što doktor Levine radi na stablu?" "Možda namješta kameru." Oni osluhnu Thorneovo disanje preko radija. Kelly se zagleda u četiri video slike, od kojih je svaka prikazivala drugo područje otoka. Uzdahne. "Jedva čekam da odem ondje", reče. "Aha, i ja", reče Arby, iako nije tako mislio. Pogleda kroz prozor prikolice. Explorer se vraćao, a u njemu Eddie i Malcolm. U duši se radovao njihovu povratku. Thorne stane u podnožju stabla i pogleda gore. Nije vidio Levinea kroz lišće, ali je znao daje sigurno negdje gore, jer je proizvodio, po Thorneovu mišljenju, puno buke. Thorne nervozno pogleda natrag prema čistini, zakriljenoj raslinjem. Još je čuo tiho rezanje; još postojano, neprekinuto. Thorne pričeka. Što do vraga Levine uopće radi na stablu? Začuje šuštanje lišća iznad glave, a zatim nastane tišina. Pa gunđanje. Pa ponovno šuštanje. A tad Levine reče naglas: "Jebi ga!" Zatim se začuje glasni prasak, krckanje grana i bolni jauk. A tad Levine tresne na leđa na zemlju ispred Thornea. Prevrne se na stranu, stežući rame. "Prokletstvo!" reče. Levine je bio odjeven u blatom umrljane kaki hlače, poderane na

nekoliko mjesta. Ispod čekinjaste brade stare tri dana, lice mu je bilo izmučeno i poprskano blatom. Podigne pogled kad je Thorne krenuo prema njemu pa se veselo nasmiješi. "Ti si posljednja osoba kojoj bi se nadao, Doc", reče Levine. "Ali nisi mogao odabrati bolji čas." Thorne ispruži ruku, Levine ispruži svoju, kad, na čistini iza njihovih leđa, tyrannosauri zaglušujuće riknu. 194 Michael Crichton "On, ne!" reče Kelly. Na zaslonu, tyrannosauri su se jako uzbunili, brzo hodali ukrug, podizali glave i rikali. "Doktore Thorne! Što se događa?" upita Arby. Začuju Levineov glas, metalan i krckav preko radija, ali nisu razabrali riječi. Eddie i Malcolm udu u prikolicu. Malcolm baci pogled na zaslon i reče: "Reci im da se nose odande i to odmah!" Na zaslonu, ona su se dva tvrannosaura okrenula jedno prema drugom leđima, tako da su bili okrenuti prema naprijed, u obrambenom položaju. Mladunčad je bila zaštićena u sredini. Životinje su mahale svojim teškim repovima iznad gnijezda i glava mladunčadi. No napetost je bila opipljiva. A tad jedan tvrannosaur rikne i jurne s čistine. "Doktore Thorne! Doktore Levine! Bježite!" Thorne prebaci nogu preko motocikla i zgrabi gumeni upravljač. Levine skoči na sjedište iza njega i čvrsto se uhvati oko njegova struka. Thorne začuje riku od koje mu se sledi krv. Okrene se i ugleda jednog od ona dva tvrannosaura kako se probija kroz raslinje i juriša na njih. Životinja je trčala punom brzinom -pognute glave, razjapljenih usta, očigledno spremna za napad. Thorne okrene gas. Električni motor zazvrji, stražnji se kotač zavrti u blatu, ali se motocikl ne pomakne. "Kreni!" reče Levine. "Kreni!" Tvrannosaur jurne prema njima, ričući. Thorne osjeti kako tlo podrhtava. Rika je bila tako glasna da su ga zaboljele uši. Tvrannosaur ih je skoro sustigao, velikom glavom je sunuo prema njima, razjapio raljeThorne se ukopa petama i gurne motocikl prema naprijed. Stražnji

kotač se prestane okretati u prazno, pošprica zrak perjanicom od blata i motocikl zagrmi po blatnoj stazi. Bilo mu je potrebno samo nekoliko sekundi do punog ubrzanja. Motor se opasno klizao i naginjao na stazi. Iza njegovih leda Levine je nešto vikao, ali Thorne nije slušao. Srce mu je ludo tuklo. Motor poskoči preko izbočine na stazi IZGUBLJENI SVIJET 195 i zamalo izgube ravnotežu, ali je povrate, pa ponovno ubrzaju. Thorne se nije usudio okrenuti. Osjećao je miris gnjila mesa, čuo promukli dah gorostasne životinje koja goni plijen.... "Doc! Polako!" vikne Levine. Thorne se nije obazirao na nj. Motor je grmio uzbrdo. Raslinje ih je udaralo; blato prskalo po licu i prsima. Motor upadne u brazdu, no on ga izvuče na sredinu staze. Ponovno začuje riku, učini mu se daje nešto slabija, ali— "Doc!" Levine vikne i primakne se bliže njegovu uhu. "Što pokušavaš, ubiti nas? Doc! Sami smo!" Thorne dođe na ravni dio staze i usudi se baciti pogled preko ramena. Levine je imao pravo. Bili su sami. Nije bilo ni traga ni glasa tvrannosauru progonitelju, iako ga je još čuo kako riče, negdje u daljini. On uspori. "Polako", reče Levine i zatrese glavom. Lice mu je bilo pepeljasto sivo, prestrašeno. "Užasan si vozač, znaš li to? Trebao bi uzeti nekoliko sati instrukcija. Skoro si nas ubio." "Napadao nas je", ljutne se Thorne. Bila mu je poznata Levi-neova kritičnost, ali u ovom trenutku"Glupost", reče Levine. "Uopće nije napadao." "Ali je izgledalo tako", reče Thorne. "Ne, ne i ne" reče Levine. "Nije nas napadao. Rex je branio svoje gnijezdo. A to je velika razlika." "Nisam je primijetio", reče Thorne. Zaustavi motocikl i bijesno se zapilji u Levinea. "Na znanje i ravnanje", reče Levine. "Da te rex odlučio ganjati, sad bismo bili mrtvi. Ali je uskoro prestao trčati."

"Zar?" reče Thorne. "U to nema sumnje", reče Levine cjepidlaka. "Rexova je namjera bila samo nas uplašiti i obraniti svoj teritorij. Nikad ne bi ostavio gnijezdo nebranjeno, osim ako bismo uzeli nešto ili mu 196 Michael Crichton srušili gnijezdo. Siguran sam da se već vratio svojoj družici, da bdije nad jajima i ne miče se s mjesta." "Pretpostavljam da smo imali sreće daje dobar roditelj", reče Thorne i pritisne pedalu motora. "Naravno da je dobar roditelj", nastavi Levine. "Svaka budala bi to primijetila. Zar nisi vidio kako je mršav? Zanemaruje svoju prehranu da bi nahranio potomstvo. Vjerojatno to čini tjednima. Tvrannosaurus rex je visoko razvijena životinja i ima razvijene lovačke navike. Jednako kao i one glede odgoja mladunčadi. Ne bi me iznenadilo da odrasli tvrannosauri imaju mnogostruku roditeljsku funkciju koja traje mjesecima. Možda, primjerice, poučavaju potomke lovu. Počnu tako da donose male ranjene životinje i prepuštaju mladunčadi da ih dokrajče. Takve stvari. Bit će zanimljivo doznati točno što čine. Što sad ovdje čekamo?" Kroz Thorneovu slušalicu, zakrči radio. Malcolm reče: "Nikad mu ne bi palo na pamet da ti zahvali što si mu spasio život." Thorne progunđa: "Očigledno", reče. Levine reče: "S kime to razgovaraš? S Malcolmom? Je li on ovdje?" "Da", reče Thorne. "On se slaže sa mnom, zar ne?" reče Levine. "Ne u potpunosti", reče Thorne i odmahne glavom. "Slušaj, Doc," reče Levine, "oprosti ako si se uzrujao. Ali nije bilo razloga za to. Činjenica je da uopće nismo bili u opasnosti - osim od tvoje loše vožnje." "Lijepo. Baš fino." Thorneovo je srce još snažno tuklo u njegovim grudima. On duboko uzdahne, nagne motocikl ulijevo i krene niz širu stazu, prema logoru. Iza njega, Levine reče: "Jako mi je drago što te vidim, Doc. Zaista." Thorne ne odgovori. Slijedio je stazu nizbrdo, kroz bujno raslinje. Spuste se u dolinu i ubrzaju. Uskoro ugledaju prikolice na čistini.

Levine reče: "Dobro. Sve ste donijeli. A oprema radi? Sve je u dobrom stanju?" IZGUBLJENI SVIJET 197 "Čini se daje sve u redu." "Izvrsno", reče Levine. "Prekrasno." "Možda i nije", reče Thorne. Kroz stražnji prozor prikolice, Kelly i Arby su veselo mahali. "Ma šališ se", reče Levine. ČETVRTA KONFIGURACIJA "Približavajući se rubu kaosa, elementi iskazuju unutarnje proturječje. To je nestabilno i potencijalno pogubno područje." IANMALCOLM Levine Oni potrče preko čistine vičući: "Doktore Levine! Doktore Levine! Živi ste!" Zagrle Levinea koji se nasmiješi protiv volje. Okrene se Thorneu. "Doc", reče Levine. "To ti nije bilo pametno." "Zašto to ne kažeš njima?" reče Thorne. "Oni su tvoji učenici." Kelly reče: "Ne ljutite se, doktore Levine." "To je bila naša odluka", Arby objasni Levineu. "Došli smo nepozvani." "Nepozvani?" reče Levine. "Mislili smo da će vam biti potrebna pomoć", reče Arby. "A tako je i bilo." On se okrene Thorneu. Thorne kimne glavom." Da. Pomogli su nam." "Obećajemo, nećemo smetati", reče Kelly. "Vi samo radite što morate, a mi ćemo-" "Djeca su se zabrinula za tebe", reče Malcolm i priđe Levineu. "Jer su mislila da si u nevolji." "A čemu tolika žurba?" reče Eddie. "Hoću reći, najprije sagradiš ta vozila, a zatim kreneš na put bez njih-" "Nisam imao izbora", reče Levine. "Vlada je imala pune ruka posla zbog novog oblika encefalitisa. Zaključili su da je to povezano s leševima dinosaura koje more povremeno izbaci ovdje. Naravno, to je idiotarija, ali to ih neće spriječiti da unište sve životinje na ovom

otoku čim ih otkriju. Morao sam stići prije njih. Nema puno vremena." 202 Michael Crichton "I tako si stigao ovdje sam", reče Malcolm. "Gluposti, lan. Prestani se duriti. Namjeravao sam te nazvati čim provjerim da je to ovaj otok. A nisam došao sam. Imao sam vodiča po imenu Diego, ovdašnjeg čovjeka koji se kleo da je bio na ovom otoku, kao dijete, prije puno godina. Činilo se da sve zna. Doveo me po stijeni za čas posla. Sve je bilo u redu dok nas nisu napali kod potoka, a Diega-" "Napali?" reče Malcolm. "Tko vas je napao?" "Nisam točno vidio tko", reče Levine. "Dogodilo se jako brzo. Neka me životinja srušila na zemlju, razderala ruksak a ne sjećam se što se potom dogodilo. Vjerojatno ju je zbunio oblik mog ruksaka, jer sam ustao i ponovno potrčao a ona nije krenula za mnom." Malcolm gaje gledao. "Imao si jako puno sreće, Richarde." "Pa da... dugo sam trčao. Kad sam se okrenuo, bio sam sam u džungli. I izgubljen. Nisam znao što ću, pa sam se popeo na stablo. To mi se učinilo dobrom idejom - a tad su se u sumrak pojavili velociraptori." "Velociraptori?" reče Arby. "Mali mesojedi" reče Levine. "Oblik tijela kao u teropoda, duga njuška, binokularne oči. Otprilike dvometraši, težine oko devedeset kilograma. Jako brzi, inteligentni, zločesti dinosauri, a putuju u čoporu. Sinoć ih je bilo osam, skakali su oko stabla i pokušavali me dohvatiti. Čitavu noć, skakali su i režali, skakali i režali... Nisam oka sklopio." "Sram ih bilo", reče Eddie. "Slušajte", ljutne se Levine. "Nisam ja kriv ako-" Thorne reče: "Proveo si noć na stablu?" "Da, a ujutro su raptori otišli. I tako sam sišao i počeo obilazak otoka. Našao sam laboratorij ili što već je. Očito su ga napustili u hitnji, a ostavili su i nekoliko životinja. Prošao sam kroz zgradu i otkrio da još ima struje - neki sustavi još rade, poslije tolikih godina. A najvažnije je da postoji mreža kamera. To je velika sreća. Pa sam

odlučio provjeriti te kamere i bio usred posla kad ste vi nahrupili-" IZGUBLJENI SVIJET 203 "Samo malo", reče Eddie. "Došli smo te spasiti." "Ne znam zašto", reče Levine. "Nisam to tražio od vas." Thorne reče: "Zvučalo je kao da jesi, preko telefona." "To je nesporazum", reče Levine. "Na trenutak sam se zbunio jer nisam znao baratati s telefonom. Doc, taj ti je telefon prekompliciran. U tome je problem. Dakle: da krenemo?" Levine zašuti. Pogleda u gnjevna lica oko sebe. Malcolm se okrene Thorneu. "Veliki znanstvenik", reče on, "i velik čovjek." "Slušajte", reče Levine. "Ne znam što vas muči. Ekspedicija je trebala doći na ovaj otok prije ili poslije. U ovom slučaju, prije je bolje. Sve se dobro svršilo i, iskreno rečeno, ne vidim razloga o tome dalje raspravljati. Nije vrijeme za nepotrebno gloženje. Imamo važnog posla - i mislim da bismo trebali krenuti. Jer je ovaj otok izvanredna prilika, a neće potrajati dovijeka." Dodgson Lewis Dodgson je sjedio zgrbljen u mračnom kutu Chesperito Cantina u Puerto Cortesu i pijuckao pivu. Pokraj njega, George Baselton, Regius profesor biologije na Stanfordu, s užitkom je proždirao tanjur huevos rancherosa8. Žutanjci su se slijevali preko zelenog umaka. Dodgsonu je bilo mučno od samog pogleda na to. Okrene glavu, ali je još čuo Baseltona kako oblizuje usne, glasno. U baru nije bilo nikog osim njih, tek nekoliko pilića koji su kljucali mrvice s poda. Svako malo, neki bi dječak prišao vratima, bacio pregršt kamenčića na piliće i pobjegao, hihoćući. Promukli stereo svirao je staru vrpcu Elvisa Presleva kroz hrđom nagrizene zvučnike iznad šanka. Dodgson je pjevušio 'Falling in Love With You' i pokušavao se obuzdati. Sjedi u ovoj rupi skoro jedan sat. Baselton pojede jaja i gurne tanjur od sebe. Izvadi blok koji je posvuda nosio sa sobom. "Dakle, Lew", reče on. "Razmišljao sam o tome kako postupiti." "Postupiti u vezi s čim?" obrecne se Dodgson. "Nema se što postupati, ako ne stignemo na otok." Dok je govorio, lupne malom fotografijom Richarda Levinea po rubu stola. Okrene je. Pogleda u

sliku naopačke. Pa je uspravi. Uzdahne. Pogleda na sat. "Lew," strpljivo će Baselton, "stići na otok nije najvažnije. Najvažnije je kako ćemo naše otkriće predstaviti svijetu." Pržena jaja s kreolskim umakom, meksičko jelo popularno u SAD. IZGUBLJENI SVIJET 205 Dodgson zašuti. "Naše otkriće", ponovi. "To mi se sviđa, George. Jako dobro. Naše otkriće." "Pa to je istina, zar ne?" reče Baselton usiljenim osmijehom. "InGen je bankrotirao, njihova tehnologija izgubljena za ljudski rod. Tragičan, tragičan gubitak, kao što sam toliko puta ponovio na televiziji. No s obzirom na okolnosti, onaj koji je ponovno pronađe ju je otkrio. Ne znam kako bi ti to nazvao. Kao što kaže Henri Poincare-" "U redu", reče Dodgsona. "Neka bude otkriće. A zatim što? Održat ćemo tiskovnu konferenciju?" "Ni za Boga", reče Baselton užasnuto. "Tiskovna konferencija bi bila prostačka ideja. Ona bi nas izložila svakojakim kritikama. Ne. Ovako važno otkriće zaslužuje poštovanje. Ono se mora objaviti, Lew." "Objaviti?" "U časopisima. Recimo, Nature. Da." Dodgson zaškilji. "Želiš to objaviti u stručnoj publikaciji?" "Koji bolji način da ga se učini pravovaljanim?" reče Baselton. "Potpuno je ispravno predstaviti naša otkrića našim kolegama stručnjacima. Naravno, to će pokrenuti raspravu - ali u čemu će se ona sastojati? Akademska prepirka, profesori odapinju strelice jedan na drugog, to će tri dana puniti stranice u novinama posvećene popularnoj znanosti, dok je ne izguraju najnovije vijesti o silikonskim umecima za dojke. A u ta tri dana, mi ćemo ograditi naše zemljište." "Ti ćeš napisati taj tekst?" "Da", reče Baselton. "A poslije, članak u American Scholar ili možda Natural History. Popularno pisan članak, što to otkriće znači za budućnost, što nam govori o prošlosti, i tako to..."

Dodgson kimne glavom. Shvaćao je daje Baselton u pravu i ponovno se podsjeti koliko mu je on potreban i kako je pametno učinio kad ga je uključio u njihov tim. Dodgsonu nije uopće pala na um reakcija javnosti. A Baselton nije ni o čemu drugom razmišljao. 206 Michael Crichton "To je u redu", reče Dodgson. "Ali to ništa neće biti važno ako ne odemo na taj otok." On ponovno pogleda na sat. Začuje kako su se iza njegovih leđa otvorila vrata. Ude Dodg-sonov pomoćnik Hovvard King, vukući za sobom nabitog Kostari-kanca s brkovima. Čovjek je imao od sunca i vjetra isušenu kožu i mrzovoljan izraz lica. Dodgson se okrene na svom barskom stolcu. "Je li to taj?" "Da, Lew." "Kako se zove?" "Gandoca." "Senor Gandoca." Dodgson podigne Levineovu fotografiju. "Poznajete li ovog čovjeka?" Gandoca je jedva i pogledao fotografiju. Kimne glavom. "Si. Senor Levine." "Tako je. Jebeni senor Levine. Kad je bio ovdje?" "Prije nekoliko dana. Otišao je s Diegitom, mojim bratićem. Još se nisu vratili." "A kamo su otišli ?" upita Dodgson. "Išla Sorna." "Dobro." Dodgson ispije pivo i odgurne bocu. "Imaš čamac?" Okrene se prema Kingu. "Ima li čamac?" King reče: "On je ribar. Ima čamac." Gandoca kimne glavom. "Ribarski čamac. Si." "Dobro. I ja želim na Išla Sorna. "Si, senor, ali je danas vrijeme-" "Briga me za vrijeme", reče Dodgson. "Vrijeme će se pro-ljepšati. Želim ići sada." "Možda poslije-" "Sad." Gandoca raširi ruke. "Jako mi je žao, senor-" Dodgson reče: "Pokaži mu novac, Hovvard." IZGUBLJENI SVIJET 207 King otvori aktovku. Bila je ispunjena novčanicama od pet tisuća

kolona. Gandoca pogleda, uzme jednu novčanicu, pregleda je. Oprezno je vrati i premjesti težinu s noge na nogu. Dodgson reče: "Želim ići sad." "Si, senor", reče Gandoca. "Polazimo kad budete spremni." "To je već bolje", reče Dodgson. "Koliko ima do otoka?" "Oko dva sata, senor." "U redu", reče Dodgson. "Može." Visoko skrovište "Tako!" Začuje se škljocaj kad je Levine spojio kabel za Explorerovo vitlo i uključio ga. Kabel se polako okretao na suncu. Premjestili su se na široku travnatu zaravan u podnožju stijene. Podnevno je sunce bilo visoko iznad njihovih glava i blještalo na stjenovitom rubu otoka. Ispod njih, dolina je svjetlucala od podnevne vrućine. U blizini je bilo krdo hvpsilophodona; zelene životinje slične gazelama kadšto bi podigle glave iznad trave i pogledale prema njima, svaki put kad bi čule zveket metala, dok su Eddie i djeca sklapali aluminijsku konstrukciju koja je bila predmet silnog razmišljanja u Kaliforniji. Konstrukcija je sad, dok je ležala u travi na zaravni, sličila zbrda-zdola nabacanim tankim skelama - XL inačici gramofonskih igala. "E sad da vidimo", reče Levine i protrlja ruke. Kako se motor okretao, aluminijske su se grede počele micati i polako dizati u zrak. Konstrukcija je izgledala krakato i krhko, ali je Thorne znao da će joj poprečni nosači dati iznenađujuću čvrstoću. Košnici su se počeli uspravljati, konstrukcija se podigla do visine od tri metra, pa pet metara i naposljetku se zaustavila. Kućica na vrhu sad se nalazila tik ispod najnižih grana obližnjih stabala koja su je gotovo potpuno skrivala od pogleda. No skele su se ljeskale i blještale na suncu. "Tojeto?"upitaArby. IZGUBLJENI SVIJET 209 "Da, to je to." Thorne obiđe sve četiri stranice, podupirući spojne matice, da bi konstrukcija stajala uspravno.

"Ali presjajna je", reče Levine. "Trebali smo je obojiti u mat crno." Thorne reče: "Eddie, moramo je sakriti." "Daje nasprejamo, Doc? Mislim da sam ponio crnu boju." Levine odmahne glavom. "Ne, tad će se osjećati miris. A palme?" "Naravno, to se može." Eddie ode do obližnjih palmi i mače-tom počne odsijecati velike listove. Kelly se zagleda u aluminijsku konstrukciju. "Divna je", reče. "Ali stoje to zapravo?" "Visoko skrovište", reče Levine. "Dođi." I on se počne penjati po skelama. Na vrhu je bila kućica čiju su krovnu konstrukciju podržavale aluminijske šipke postavljene u razmaku od metar i dvadeset centimetara. I pod kućice bio je od aluminijskih sipki, ali su one bile zbijenije, na udaljenosti od petnaestak centimetara. Prijetila im je opasnost da im stopala propadnu kroz šipke, pa Levine uzme prvi snop palmina lišća koje je Eddie Carr podignuo uzetom i njima popuni pod. Preostalim lišćem obloži kućicu izvana i sakrije je. Arby i Kelly promatrali su životinje. Sa svoje osmatračnice vidjeli su cijelu dolinu. U daljini je bilo krdo apatosaura, na drugoj obali rijeke. Skupina triceratopsa pasla je na sjeveru. Bliže vodi, neki dinosauri kljunaste njuške s dugim krijestama koje su se dizale iznad njihovih glava kretali su prema vodi da se napoje. Duboki, trubljasti zvuk patkokljunih dinosaura doplovi do njih preko doline: dubok, sablasni zvuk. Trenutak potom, začuje se odgovor, iz šume na suprotnoj strani doline. "Što je to bilo?" upita Kelly. "Parasaurolophus", reče Levine. "Trubi kroz potiljnu krije-stu. Niskofrekventni zvuk daleko se čuje." 210 Michael Crichton Prema jugu nalazilo se krdo tamnozelenih životinja, visokog zaobljenog izbočenog čela i nizom kvrgavih rožica. Izgledali su poput bizona. "Kako se oni zovu?" upita Kelly. "Dobro pitanje", reče Levine. "Ili je riječ o Gravitholus al-bertae ili vjerojatnije o Pachycephalosaurus wyomingensis. Teško je pouzdano reći jer potpuni kostur tih životinja nije nikad nađen.

Čeoni im je režanj načinjen od jako debele kosti pa su nađeni mnogi kupolasti dijelovi lubanja. Ali je ovo prvi put da sam vidio cijelu životinju." "A glave? Čemu služe?" upita Arby. "Nitko ne zna", reče Levine. "Pretpostavlja se da im služe za naguravanje, u borbi između mužjaka. Natjecanje za ženke, tome slično." Malcolm se popne u skrovište. "Da, naguravaju se glavama" reče on kiselo. "Baš kao sad." "No dobro", reče Levine "trenutno se ne naguravaju glavama. Možda je završila sezona parenja." "Ili možda to uopće ne čine", reče Malcolm zagledan u zelene životinje. "Meni izgledaju prilično miroljubivo." "Da", reče Levine, "ali to naravno ne znači ništa. Afrički bizoni uglavnom izgledaju miroljubivo - zapravo, najčešće stoje nepomično. Ali su ipak nepredvidljive i opasne životinje. Moramo pretpostaviti da kupolasta izbočina na glavi postoji s razlogom -čak ako ga sad ne primjećujemo." Levine se okrene djeci. "Zato smo načinili ovu konstrukciju. Želimo promatrati životinje dvadeset četiri sata na dan" reče on. "Koliko je moguće, želimo potpune bilješke o njihovim aktivnostima." "Zašto?" upita Arby. "Jer", reče Malcolm, "ovaj otok predstavlja jedinstvenu priliku za izučavanje najveće tajne u povijesti naše planete: izumiranja." "Kad je InGen zatvorio laboratorij," reče Malcolm, "učinili su to na brzinu pa su ostavili nekoliko živih životinja. To je bilo IZGUBLJENI SVIJET 211 prije pet ili šest godina. Dinosauri brzo sazrijevaju; većina vrsta naraste do pune veličine za četiri ili pet godina. Prva generacija InGenovih dinosaura - začetih u laboratoriju - postigla je zrelost i počela se razmnožavati, potpuno u prirodnim uvjetima. Na otoku je sad stvoren ekološki sustav. Desetak dinosaurskih vrsta živi u skupinama, prvi put u šezdeset pet milijuna godina." Arby upita: "Pa zašto je to zgodna prilika?" Malcolm pokaže rukom prema ravnici. "Razmisli malo. Izumiranje

vrsta je iznimno težak predmet proučavanja. Postoji desetak različitih teorija. Fosilni nalazi su nepotpuni. A ne mogu se vršiti eksperimenti. Galileo se mogao popeti na toranj u Piši i baciti loptu da bi provjerio svoju teoriju sile teže. Nije to, doduše, učinio, ali je mogao. Newton se poslužio prizmama da bi provjerio svoju teoriju svjetlosti. Astronomi su promatrali pomrčine da bi provjerili Einsteinovu teoriju relativnosti. Testiranje je dio znanosti. Ali kako provjeriti teoriju izumiranja? To se ne može." Arby reče: "Ali ovdje..." "Da", reče Malcolm. "Ovdje imamo populaciju izumrlih životinja umjetno uvedenih u zatvoren sustav, kojima je omogućeno da još jednom evoluiraju. U povijesti se nikad nije dogodilo nešto slično. Već znamo da su te životinje jednom izumrle. Ali nitko ne zna zašto." "A vi očekujete doznati? U nekoliko dana?" "Da", reče Malcolm. "Očekujemo." "Kako? Pa ne očekujete valjda da će ponovno izumrijeti?" "Misliš pred našim očima?" nasmije se Malcolm. "Ma ne. Ništa slično tome. No prvi put nećemo proučavati isključivo kosti. Vidimo žive životinje i promatramo njihovo ponašanje. Imam teoriju i mislim da ćemo čak i u ovako kratkom vremenu naći potvrdu za nju." "Kakvu potvrdu?" upita Kelly. "Kakvu teoriju?" upita Arby. Malcolm im se nasmiješi. "Pričekajte", reče. Crvena kraljica Apatosauri su sišli do rijeke po najvećoj vrućini; njihovi otmjeno izvijeni vratovi zrcalili su se u vodi dok su se prignuli da piju. Dugi, bičasti repovi lijeno su se micali lijevo-desno. Nekoliko mlađih apatosaura, puno manjih od odraslih životinja, trčkarali su u sredini krda. "Predivno, zar ne?" reče Levine. "Kako se sve uklapa. Upravo predivno." Nagne se preko ograde i dovikne Thorneu: "Gdje mijestalak?" "Stiže", reče Thorne. Uže podigne teški tronožac širokog podnožja i kružni stalak. Na

tom stalku bilo je pet video kamera s kojih su visjele žice spojene sa solarnim kolektorima. Levine i Malcolm počnu ih spajati. "Što se događa s videom?" upita Arby. "Podaci se umnogostručuju pa ih šaljemo natrag u Kalifor-niju. Satelitom. A i priključujemo ih i na mrežu sklopovskog osiguranja. Pa ćemo imati puno osmatračkih točaka." "A mi ne moramo biti ovdje?" "Tako je." "A ovo nazivate skrovištem?" "Da. Odnosno tako to nazivaju znanstvenici poput Šarah Harding." Thorne im se pridruži na promatračnici. Malo je skrovište sad bilo prilično napučeno, ali Levine to kao da nije primjećivao. Potpuno se usredotočio na dinosaure. Uperio je dalekozor prema životinjama raštrkanima po ravnici. "Kao što smo mislili", IZGUBLJENI SVIJET 213 reče Malcolmu. "Prostorna organizacija. Mladunčad i mlađe životinje u središtu krda, odrasle životinje kao zaštita na rubu. Apatosauri se služe repovima za obranu." "Tako izgleda." "Ma nema sumnje", reče Levine i uzdahne. "Godi kad se pokaže da si u pravu." Na zemlji, Eddie je raspakirao kružni aluminijski kavez, onaj isti koji su vidjeli u Kaliforniji. Bio je dva metra visok, promjera metar i dvadeset, načinjen od rešetki od titanija debljine tri centimetra. "Što da učinim s ovim?" upita Eddie. "Ostavi ga dolje", reče Levine. "Ondje mu je i mjesto." Eddie postavi kavez u uglu skele. Levine siđe. "A za što to služi?" upita Arby gledajući dolje. "Za uhvatiti dinosaura?" "Upravo obratno." Levine snažnim pokretom gurne kavez ustranu. Otvori i zatvori vrata, za provjeru. U vratima je bila brava. On provjeri i bravu. Ključ, s kojeg je visila elastična uzica, ostavi u bravi. "To je kavez protiv grabežljivaca, kao za morskog psa", reče Levine. "Ako šetaš i nešto se dogodi, uđeš u kavez i na sigurnom si."

"U slučaju da se dogodi što?" upita Arby zabrinuta izraza lica. "Zapravo, mislim da se ništa neće dogoditi", reče Levine. "Jer sumnjam da će životinje obraćati pozornost na nas ili na ovu kućicu kad maskiramo konstrukciju." "Hoćete reći, neće je vidjeti?" "Ma vidjet će je," reče Levine, "ali neće obraćati pozornost." "Ali ako nas namirišu..." Levine odmahne glavom. "Skrovište smo smjestili tako da vjetrovi uglavnom pusu prema nama. A možda si primijetio da paprati imaju osebujan miris." Bio je to blag, pomalo opor miris, poput eukaliptusova. Arby se uzruja. "A ako odluče jesti paprati?" 214 Michael Crichton "Neće", reče Levine. "To su Dicranopterus cyatheoides. Blago su otrovne i izazivaju osip u ustima. Zapravo, postoji teorija da su postale otrovne u razdoblju jure kao obrana od dinosaura brstitelja." "To nije teorija", reče Malcolm. "To je isprazno nagađanje." "Ima neke logike u tome", reče Levine. "Biljni se svijet u mezozoiku sigurno našao pred ozbiljnim izazovom pojavom golemih dinosaura. Krda gorostasnih biljojeda, od kojih je svaka životinja konzumirala stotine kilograma biljne tvari svakog dana, zbrisala bi s lica zemlje svaku biljku koja ne bi razvila nekakav obrambeni sustav - neugodan okus, ili čekinje, ili bodlje, ili otrovnost. Pa su možda i cyatheoides tad razvile otrovnost. Taj je obrambeni sustav jako djelotovoran, jer ni današnje životinje ne jedu paprati, nigdje na svijetu. Zato ih toliko ima. Možda si primijetio." "Biljke imaju obrambene sustave?" upita Kelly. "Naravno da imaju. Biljke evoluiraju baš kao i ostali oblici života i razvile su vlastite oblike agresije, obrane i tako dalje. U devetnaestom stoljeću, većina teorija bila je o životinjama - priroda krvavo crvena od zuba i kandži i tako to. No danas znanstvenici razmišljaju o prirodi zeleno, o korijenu i stabljici. Shvaćamo da su biljke, u svojoj vječitoj borbi za opstanak, razvile sve potrebno - od složenih simbioza s drugim životinjama do signalnih mehanizama

upozoravanja drugih biljaka do bespoštednog kemijskog rata." Kelly se namršti. "Signalizacija? Na primjer?" "Oh, ima puno primjera", reče Levine. "U Africi, akacije su razvile jako dugačke, oštre bodlje - od osam centimetara - što je prisililo životinje kao što su žirafe i antilope da razviju duge jezike kako bi izbjegli te bodlje. Same bodlje nisu bile dovoljne. I tako je u evolucijskoj utrci u naoružanju, akacija razvila toksičnost. Počele su proizvoditi velike količine tanina u lišću, što u životinjama koje ih jedu izaziva smrtnosnu metaboličnu reakciju. Doslovce ih ubija. Istodobno su akacije razvile neku vrstu kemijskog sustava međusobnog upozoravanja. Počne li neka antilopa brstiti jedno stablo, to stablo ispušta kemikaliju etilen u zrak, IZGUBLJENI SVIJET 215 zbog čega ostala stabla u šumarku pojačaju proizvodnju tanina u lišću. Za pet ili deset minuta, ostala stabla proizvode više tanina i tako postaju otrovnije." "A što se dogodi antilopi? Ugine?" "Više ne," reče Levine, "jer se evolucijska utrka u naoružanju nastavila. Antilope su naposljetku shvatile da mogu samo nakratko brstiti lišće. Kad stabla počnu proizvoditi više tanina, moraju prestati jesti. A brstitelji su razvili nove strategije. Primjerice, kad žirafa jede lišće akacije, izbjegava sva stabla niz vjetar. Umjesto toga, prijeđe na udaljenije stablo. Što znači da su se i životinje prilagodile toj obrani." "U teoriji evolucije, to se naziva fenomenom 'Crvene kraljice'", reče Malcolm. "Jer uAlisi u zemlji čudesa Crvena kraljica kaže Alisi da mora trčati najbrže što može da bi ostala na mjestu. Tako izgleda i evolucijska spirala. Svi organizmi evoluiraju bjesomučnim tempom samo da bi zadržali ravnotežu. Ostali gdje jesu." Arby reče: "A to je uobičajeno? Čak i kod biljaka?" "O, da", reče Levine. "Na svoj način, biljke su iznimno aktivne. Stabla oraha, na primjer, proizvode tanin i fenol za odbranu kad ih napadnu gusjenice. U cijelom se šumarku digne uzbuna čim se jedno stablo zarazi. To je način da se zaštiti čitav šumarak - nekakva vrsta suradnje među stablima."

Arby kimne glavom i pogleda s njihova visokog skrovišta u apatosaure koji su još bili pokraj rijeke. "Je li to razlog", upita on, "zašto dinosauri nisu izjeli svo drveće na ovom otoku? Jer oni veliki apatosauri sigurno jedu puno biljaka. Imaju duge vratove da bi mogli jesti s visokih stabala. No stabla izgledaju nedirnuto." "Jako dobro", reče Levine i kimne glavom. "I ja sam to primijetio." "Je li to zbog biljnih obrambenih mehanizama?" "Pa, moglo bi biti", reče Levine. "No mislim da postoji jako jednostavno tumačenje činjenice da su stabla očuvana." "A to je?" "Pogledaj", reče Levine. "Ispred nosa ti je." 216 Michael Crichton Arby podigne dalekozor i zagleda se u krda. "Koje je to jednostavno tumačenje?" "Među paleontolozima", reče Levine, "traje beskrajna debata o tome zašto sauropodi imaju duge vratove. One životinje koje vidiš imaju vratove duljine sedam metara. Uvriježeno je mišljenje da su sauropodi razvili duge vratove kako bi jeli visoko raslinje koje manje životinje nisu mogle dosegnuti." "Pa?" reče Arby. "O čemu se spore?" "Većina životinja na ovoj planeti ima kratke vratove," reče Levine "jer od dugog vrata... kako bih rekao... zaboli glava. Uzrokuje svakojake probleme. Strukutralne: kako ustrojiti mišiće i ligamente da drže dugi vrat. Biheviorističke: živčani impulsi moraju prijeći dugi put od mozga do tijela. Probleme s gutanjem: hrana mora prijeći dugi put od usta do želuca. Probleme s disanjem: zrak se mora uvlačiti niz dug dušnik. Kardiološke: krv se mora pumpati visoko u glavu, ili će se životinja onesvijestiti. U evolucijskom smislu, sve je to jako teško." "Ali žirafe to čine", reče Arby. "Da, čine. Iako vratovi žirafa nisu ni približno toliko dugi. Žirafe su razvile i veliko srce i čvrste naslage vezivnog tkiva oko vrata. Zapravo, žirafin je vrat poput obujmice tlakomjera, koja ga ornata sve do vrha." "Imaju li dinosauri takvu obujmicu?"

"Ne znamo. Pretpostavljamo da apatosauri imaju golemo srce, vjerojatno težine stotinu pedeset kilograma ili više. No postoji još jedno moguće rješenje problema upumpavanja krvi u dugi vrat." "Da?" "Gledaš u nj", reče Levine. Arby pljesne rukama. "Ne dižu vrat!" "Ispravno", reče Levine. "Barem ne jako često, odnosno ne na dulje vrijeme. Naravno, životinje sad piju pa su im vratovi spušteni, ali budemo li ih promatrali stanovito vrijeme, primijetit ćemo da ne provode puno vremena visoko podignuta vrata." IZGUBLJENI SVIJET 217 "I zato nisu pojeli svo lišće s drveća!" "Tako je." Kelly se namršti. "Ali ako im njihovi dugi vratovi ne služe za jelo, zašto su ih uopće razvili?" Levine se nasmiješi. "Mora postojati dobar razlog", reče on. "Uvjeren sam daje povezan s obranom." "Obranom? Dugi vratovi?" Arby zine. "Ne shvaćam." "Nastavi gledati", reče Levine. "Prilično je očito." Arby zaviri kroz dalekozor. Reče Kelly: "Mrzim kad nam kaže daje nešto očito." "Znam", reče ona i uzdahne. Arby pogleda u Thornea i uhvati njegov pogled. Thorne prstima pokaže znak pobjede, pa gurne jedan prst i savine ga. Uslijed tog se pomakne i drugi prst. Pa su dva prsta bila spojena... Ako je to nešto značilo, on nije shvaćao. Nije shvaćao. Namršti se. Thorne usnama oblikuje riječ: "Most." Arby pogleda dinosaure i zagleda se u bičaste repove kako se njišu lijevo-desno iznad mladunčadi. "Znam!" reče Arby. "Služe se repom za obranu. A potrebni su im dugi vratovi kao protuteža dugim repovima. Kao viseći most." Levine se zaškilji u Arbyja. "Bio si brz", reče. Thorne se okrene, skrivajući smiješak. "Ali u pravu sam..." reče Arby. "Da", reče Levine, "tvoje je mišljenje u osnovi ispravno. Dugi vratovi postoje jer postoje dugi repovi. Drukčija je situacija u teropoda, koji stoje na dvije noge. Ali u kvadropeda, mora postojati protuteža za

duge repove ili bi se životinja jednostavno prevrnula na glavu." Malcolm reče: "Zapravo, još nešto više zbunjuje u vezi s tim krdom apatosaura." "Oh?" reče Levine. "A što to?" 218 Michael Crichton "Nema potpuno odrasle životinje", reče Malcolm. "Životinje koje vidimo su prema našim mjerilima jako krupne. No zapravo nijedna nije dosegla punu veličinu odrasle životinje. To me zbunjuje." "Zar? Mene nimalo", reče Levine. "Nedvojbeno zato što nisu imale dovoljno vremena potpuno sazrijeti. Siguran sam da apato-sauri rastu sporije od ostalih dinosaura. Pa i veliki sisavci kao što je slon rastu sporije od malih sisavaca." Malcolm zatrese glavom. "To nije objašnjenje", reče. "Oh? A što jest?" "Nastavi gledati", reče Malcolm i pokaže rukom prema ravnici. "Prilično je očito." Djeca zahihoću. Levine se lagano strese od nezadovoljstva. "Ono što je meni očito", reče, "je da se čini da nijedna vrsta nije dosegla punu veličinu. Triceratopsi, apatosauri, čak i parasuri manji su no što bi se očekivalo. To ukazuje na neki dosljedan čimbenik: nešto u prehrani, utjecaj prostorne skučenosti na ovom malom otoku, možda čak i način na koji su stvoreni. No to ne smatram posebice važnim ili zabrinjavajućim." "Možda si u pravu", reče Malcolm. "A možda i nisi." Puerto Cortes "Nema letova?" reče Šarah Harding. "Kako to mislite, nema letova?" Bilo je jedanaest sati ujutro. Hardingova je provela u zrakoplovu petnaest sati, uglavnom u američkom vojnom transportnom avionu koji je uhvatila iz Nairobija za Dallas. Bila je iscrpljena. Činilo joj se da joj je koža čađava; željela se istuširati i presvući. A umjesto tog se zaplela u prepirku s jako tvrdoglavim službenikom u nekakvu ušljivom gradu na zapadnoj obali Kostarike. Vani je prestala padati kiša, ali je nebo još bilo sivo, a niski su oblaci visjeli iznad pustog uzletišta.

"Žao mi je", reče Rodriguez. "Nikakav avionski prijevoz se ne može organizirati." "A što je s helikopterom koji je prije prebacio one ljude?" "Postoji helikopter, da." "Gdje je?" "Helikopter nije ovdje." "To vidim. Ali gdje je?" Rodriguez raširi ruke. "Otišao je u San Cristobal." "Kad će se vratiti?" "Ne znam. Mislim sutra, a možda i preksutra." "Senor Rodriguez," reče ona odlučno, "moram još danas stići na taj otok." "Shvaćam vašu želju", reče Rodriguez. "Ali ne mogu vam pomoći." "Što predlažete?" 220 Michael Crichton Rodriguez slegne ramenima. "Ne bih mogao ništa predložiti." "Može li me se prebaciti nekim čamcem?" "Ne znam za čamac." "Ovo je luka", reče Hardingova. Pokaže kroz prozor. "Vidim svakojakih brodica." "Znam. Ali ne mislim da će ijedan otići do otoka. Vrijeme nije baš povoljno." "Ali ako odem do-" "Da, naravno." Rodriguez uzdahne. "Naravno, možete pitati." I tako se našla, malo poslije jedanaest sati u kišno jutro, kako hoda po klimavom drvenom pristaništu, naprtnjače prebačene preko ramena. Za molo su bila privezana četiri brodića i zaudarala po ribi. No svi čamci kao da su bili napušteni. Sva aktivnost bila je na kraju doka, gdje je bio privezan puno veći brod. Pokraj broda bio je privezan crveni Jeep Wrangler, spreman za utovar, zajedno s nekoliko velikih metalnih bačvi i drvenih sanduka sa zalihama. U prolazu se s divljenjem zagleda u automobil; bio je prepravljen i proširen do veličine Land Rover Defendera, najpoželjnijeg od svih terenskih vozila. Prepravke na tom Jeepu sigurno su bile skupe, pomisli ona: samo za istraživače dubokog džepa. Na pristaništu su se dva Amerikanca u sunčanim šeširima širokog

oboda dovikivali i mahali rukama dok je prastara dizalica na brodu nagnuto podizala Jeep u zrak pa ga zanjihala na palubu. Začuje kako je jedan od ljudi viknuo: "Pažljivo! Pažljivo!" kad je Jeep muklo udario o drvenu palubu. "Prokletstvo, pazite!" Nekoliko radnika počne nositi kutije na brod. Dizalica se zanjiše natrag na obalu da podigne željezne bačve. Hardingova priđe najbližem muškarcu i reče uljudno: "Oprostite, biste li mi mogli pomoći?" Muškarac je pogleda. Bio je srednje visine, crvenkaste kože i neuglednih crta lica. Izgledao je nezgrapno u novoj kaki safari odjeći. Bio je zaokupljen i napet. "Imam posla", reče on i okrene se. "Manuel! Pazi, to je osjetljiva oprema!" IZGUBLJENI SVIJET 221 "Oprostite što smetam," nastavi ona, "ali zovem se Šarah Harding, i pokušavam-" "Možete biti i Šarah Bernhardt- Manuel! Prokletstvo!" Muškarac zalomi rukama. "Ti! Da, ti! Drži tu kutiju okrenutu uspravno!" "Pokušavam stići na Išla Sorna", dovrši ona rečenicu. Muškarčevo se držanje stubokom promijeni. Polako se okrene prema njoj. "Išla Sorna?" reče on. "Da niste kojim slučajem u vezi s doktorom Levineom?" "Da, jesam." "Vrag me odnio", reče on i raširi usta u srdačan osmijeh. "Tko bi to rekao!" On ispruži ruku. "Ja sam Leo Dodgson iz Bi-osyn Corporation, iz Cupertina. Ovo je moj pomoćnik, Howard King." "Pozdrav", reče drugi muškarac i kimne glavom. Howard King bio je mlađi i viši od Dodgsona i zgodan na markantan kali-fornijski način. Šarah prepozna njegov tip: klasični beta mužjak, podložan do srži. A bilo je nečeg neobičnog u njegovu ponašanju prema njoj: malo se odmaknuo i bilo mu je neugodno u njezinoj blizini jednako koliko je Dodgson sad bio ljubazan. "A gore", nastavi Dodgson pokazujući prema palubi, "je naš treći član, George Baselton." Hardingova ugleda krupnog muškarca na palubi, nagnutog nad kutije koje su utovarivali. Rukavi njegove košulje bili su natopljeni

znojem. Ona upita: "Vi ste svi Richardovi prijatelji?" "Upravo smo mu krenuli pomoći", reče Dodgson. Mršteći se pogleda u nju, oklijevajući. "Ali... ovaj... nije nam ništa rekao za vas..." Ona tad shvati kako mu izgleda: niska tridesetogodišnjaki-nja, odjevena u zgužvanu košulju, kaki kratke hlačice i teške čizme. Odjeća joj je bila prljava, a kosa raščupana poslije toliko vremena provedenog u avionima. Ona reče: "Poznajem Richarda preko lana Malcolma. lan i ja smo stari prijatelji." 222 Michael Crichton "Ah tako..." On nastavi zuriti u nju kao da mu je sumnjiva. Ona osjeti potrebu da mu objasni. "Bila sam u Africi. Odlučila sam doći u posljednji trenutak", reče ona. "Doc Thorne me nazvao." "Ah, naravno, Doc." Muškarac kimne glavom i opusti se kao da mu je sad sve postalo jasno. Ona reče: "Richard je dobro?" "Pa, nadam se. Jer mu nosimo svu ovu opremu." "Idete na Sornu?" "Idemo, ako se vrijeme ne pogorša", reče Dodgson i pogleda u nebo. "Trebali bismo biti spremni za pet ili deset minuta. Slobodno nam se pridružite, ako trebate prijevoz", reče on veselo. "Dobro bi nam došlo društvo. Gdje su vam stvari?" "Imam samo ovo", reče ona i podigne svoju malu naprtnjaču. "Putujete s malo prtljage, ha? Dobro, gospođo Harding. Dobrodošli u naše društvance." Sad je izgledao potpuno susretljiv i ljubazan. Bila je to napadna promjena u odnosu na njegovo prijašnje ponašanje. No primijetila je daje onom zgodnom muškarcu, Kingu, i dalje neugodno. King joj okrene leđa, kao da ima neodloživa posla i počne vikati na radnike da paze kako postupaju s posljednjim drvenim sanducima na kojima su bile otisnute oznake 'Biosvn Corporation'. Stekla je dojam daje izbjegava pogledati u oči. A ona još nije uspjela dobro pogledati trećeg čovjeka, na palubi. Zbog tog se ustručavala. "Sigurni ste daje to u redu..."

"Naravno da jest! Bit će nam drago!" reče Dodgson. "Usto, kako biste inače stigli ondje? Nema aviona, helikopter je otišao." "Znam, provjerila sam..." "Pa onda znate. Želite li na otok, pođite s nama." Ona pogleda u Jeep na brodu i reče: "Mislim da je Doc na otoku, sa svojom opremom." IZGUBLJENI SVIJET 223 Kad je to spomenula, onaj drugi muškarac, King, munjevito okrene glavu. No, Dodgson samo mirno kimne glavom i reče: "Da, mislim da jest. Vjerojatno je otišao sinoć." "Tako mi je rekao." "Dobro", reče Dodgson. "Znači, već je ondje. Barem se tako nadam." S palube se začuju povici na španjolskom i kapetan u umašćenom kombinezonu izađe i pogleda preko ograde. "Sefior Dodgson, spremni smo." "Dobro", reče Dodgson. "Izvrsno. Ukrcajte se, gospođo Harding. Krećemo!" King Bljujući crni dim, ribarski brod brekćući izađe iz luke i krene prema pučini. Howard King je osjećao brundanje brodskih motora pod nogama, čuo škripu drvenih ploha. Osluhne povike posade na španjolskom. King pogleda natrag prema gradiću Puerto Cor-tesu, hrpi kućeraka zbijenih na obali. Ponada se da je ovaj prokleti brod dovoljno izdržljiv za plovidbu morem -jer, bili su usred bespuća. A Dodgson je bio nestrpljiv. Ponovno riskirao. A toga se King najviše pribojavao. Hovvard King je poznavao Lewisa Dodgsona skoro deset godina, otkad se zaposlio u Biosvnu kao mladi doktorand sveučilišta u Berkelevu, kao perspektivni istraživač, s energijom dovoljnom da osvoji svijet. King je napisao doktorsku radnju o faktorima zgrušavanja krvi. Zaposlio se u Biosvnu u razdoblju dok su ga ti faktori silno zanimali i dok ih se smatralo ključem za razgradnju ugrušaka u pacijenata sa infarktom srčanog mišića. Biotehničke tvrtke su se natjecale koja će prije razviti novi lijek koji će spasiti živote, a usput se i obogatiti.

Isprva je King radio na supstanci koja je ulijevala velike nade, zvanoj Hemaglutinin V-5 ili HGV-5. U početnim testovima ta je supstanca zapanjujućom djelotvornošću razgrađivala nakupine trombocita. King je postao najperspektivniji mladi istraživač u Biosvnu. Njegova je slika objavljena na istaknutom mjestu u godišnjem izvješću. Imao je vlastiti laboratorij i budžet od skoro pola milijuna dolara. IZGUBLJENI SVIJET 225 A tad, neočekivano, sve se srušilo kao kula od karata. U početnim testovima na ljudima, HGV-5 nije uspijevao razgraditi ugruške ni kod infarkta miokarda ni plućnih embolija. Još i gore, izazivao je užasne nuspojave: gastrointestinalno krvarenje, osipe, neurološke probleme. Nakon što je jedan pacijent umro od kon-vulzija, tvrtka je obustavila testiranje. Za nekoliko tjedana, King je izgubio svoj laboratorij. Preuzeo gaje novopridošli danski istraživač; on je radio na ekstraktu iz sline sumatranske žute pijavice, što je više obećavalo. King je preselio u manji laboratorij, zaključio da mu je navrh glave krvnih faktora i usmjerio pozornost na lijekove protiv bolova. Imao je zanimljiv spoj, L-izomer proteina afričke rogate žabe, za koji se činilo da djeluje narkotički. Ali je izgubio svoje prijašnje samopouzdanje i kad je tvrtka pregledala njegov rad, ocijenili su daje njegovo istraživanje nedovoljno dokumentirano a da bi se od Savezne uprave za lijekove moglo tražiti odobrenje za testiranje. King je tad imao trideset pet godina, a već je doživio dva neuspjeha. Njegova fotografija više nije ukrašavala godišnje izvješće. Govorkalo se da će ga tvrtka vjerojatno otpustiti pri idućem reizboru. Kad je predložio novi istraživački projekt, odmah su mu ga odbili. Bilo je to crno razdoblje njegova života. A tad mu je Lewis Dodgson predložio da odu na ručak. Dodgson je imao nezdravu reputaciju među istraživačima, bio je poznat kao 'Grobar' zbog načina na koji bi drugima oteo projekt, dotjerao ga i objavio kao svoj. Prvih godina, King si ne bi dopustio da ga se vidi s njim. Ali je sad dopustio da ga Dodgson odvede u skupi riblji restoran u San Franciscu.

"Istraživački je posao težak", suosjećajno će Dodgson. "Nije moguće", reče King. "Težak i riskantan", reče Dodgson. "Zapravo, iz inovativnog istraživanja rijetko nešto bude. No shvaća li to uprava? Ne. Ako istraživanje ne uspije, krivi se istraživača. To nije pošteno." "Ma nije valjda", reče King. 226 Michael Crichton "No život je takav", Dodgson slegne ramenima i nabode krak raka mekušca. King ne reče ništa. "Osobno ne volim rizike", nastavi Dodgson. "A originalan rad je riskantan. Većina novih ideja su loše a najoriginalniji radovi propadaju. To je stvarnost. Osjećate li nesavladivu potrebu za originalnim istraživanjem, možete očekivati neuspjeh. To je u redu ako radite na sveučilištu, gdje se neuspjehe hvali a uspjeh izaziva ostracizam. Ali u industriji... ni govora. Originalan rad u industriji nije pametan izbor karijere. Samo će vas uvaliti u nevolje. Gdje se upravo i nalazite, prijatelju." "Što da učinim?" upita King. "Pa," reče Dodgson, "ja imam vlastitu verziju znanstvene metodologije. Nazvao sam je usmjereni istraživački razvitak. Ako će se samo nekoliko ideja pokazati uspješnima, zašto ih pokušavati smisliti? To je preteško. Neka ih nađu drugi - neka oni riskiraju -neka im bude takozvana slava. Ja bih radije pričekao i razvio ideje koje nešto obećavaju. Uzmi što je dobro i učini ga još boljim. Ili barem dovoljno različitim da se može patentirati. A tad postaje moje vlasništvo. Tad je moje." Kinga je zapanjila otvorenost kojom je Dodgson priznao da je lupež. Činilo se da mu nimalo nije neugodno. King je neko vrijeme prekapao po salati. "Zašto mi to govorite?" "Jer vidim nešto u vama", reče Dodgson. "Vidim ambiciju. Osujećenu ambiciju. A kažem vam, Howard, ne morate ostati neostvarenih ambicija. Ne morate čak ni biti otpušteni u idućem reizboru. A što će se dogoditi. Koliko vam dijete ima godina?" "Četiri", reče King.

"Užasno, biti bez posla, s malim djetetom. A neće biti lako dobiti novi posao. Tko će vam sad pružiti priliku? Do trideset pete godine istraživač-znanstvenik mora si stvoriti ime, ili nikad ništa od njega. Ne kažem daje to u redu, ali tako oni razmišljaju." King je znao kako oni razmišljaju. U svakoj biotehnološkoj tvrtki u Kaliforniji. IZGUBLJENI SVIJET 227 "Ali, Howarde," reče Dodgson, nagne se preko stola i spusti glas "čeka vas predivan svijet, pogledate li na stvari drukčije. Postoji potpuno drugi način na koji možete proživjeti svoj život. Zaista mislim da biste trebali razmisliti o mojim riječima." Nakon dva tjedna, King je postao Dodgsonov asistent u odjelu za nove biogenetičke trendove, kako je Biosvn nazivao svoje pokušaje industrijske špijunaže. A u godinama koje su slijedile, King se ponovno brzo uzdigao u Biosvnu - ovog puta zato što je bio Dodgsonov štićenik. Sad je King imao sve vanjske znakove uspjeha: Porsche, kuću na zajam, razvod, dijete koje viđa vikendima. A sve to jer se King pokazao savršenim drugokomandirajućim, radio dokasno, brinuo za pojedinosti, vadio kestenje za svog blagoglagoljivog šefa. Pritom je King upoznao sve Dodgsonove strane - njegovu karizmatsku stranu, njegovu vizionarsku stranu i njegovu tamnu, bezobzirnu stranu. King se uvjeravao da može kontrolirati tu bezobzirnu stranu, daje može obuzdati, daje s godinama to naučio. No ponekad, nije bio baš siguran. Kao sad. Jer evo ih u nekakvom klimavom smrdljivom ribarskom brodu, otisnuli su se na pučinu iz nekakvog zabitnog sela u Kostariki, a u tom napetom trenutku Dodgson je iznebuha odlučio odigrati nekakvu igricu, pa se upoznao s tom ženom i odlučio je povesti. King nije znao kakva je Dodgsonova namjera, ali je primijetio užegli sjaj u Dodgsonovim očima kakav je vidio samo nekoliko puta dosad, a od tog bi se pogleda uvijek usplahirio. Ona Hardingova je sad stajala na prednjoj palubi, blizu pramca. Gledala je u ocean. King ugleda Dodgsona kako obilazi Jeep pa mu nervozno da znak rukom.

"Slušaj," reče King, "moramo razgovarati." "Naravno", reče Dodgson, opušteno. "Što te muči?" I nasmiješi se. Tim svojim dražesnim smiješkom. Hardingova Šarah Harding zagledala se u sivo, prijeteće nebo. Brod se valjao po silnim bibajima otvorena mora. Radnici su se mučili privezati Jeep, koji je neprastano prijetio da će se osloboditi. Šarah je stajala na pramcu i borila se protiv morske bolesti. Na dalekom obzoru, ravno ispred, nazirala se niska crna crta, prvo što su ugledali od Išla Some. Ona se okrene. Dodgson i King su se stisnuli jedno uz drugo kod obodnice na sredini palube, udubljeni u razgovor. King je izgledao uzrujan, lamatao je rukama. Dodgson je slušao i mahao glavom. A tad položi ruku oko Kingova ramena. Izgledalo je kao da pokušava smiriti Kinga. Obojica nisu obraćala pozornost strci oko Jeepa. Stoje čudno, pomisli ona, s obzirom na to koliko su se prije brinuli zbog opreme. Sad kao da im nije bilo važno. Trećeg je čovjeka, Baseltona, naravno prepoznala i iznenadila se kad gaje zatekla na ovom malom ribarskom brodu. Basel-ton se uzgred rukovao s njom i šmugnuo u potpalublje čim se brod otisnuo iz pristaništa. Nije se ponovno pojavio. Možda i on pati od morske bolesti. Dok ih je ona tako gledala, Dodgson se odvoji od Kinga i požuri nadzirati radnike. Ostavši sam, King ode provjeriti sveze kojima su kutije i bačve bile pričvršćene za palubu, bliže krmi. Kutije s oznakom 'Biosvn'. Hardingova nije nikad čula za Biosvn Corporation. Pitala se kakve veze s tom tvrtkom imaju lan i Richard. U razgovoru s lanom on bi uvijek govorio kritički, čak i prezrivo, o biotehnoIZGUBLJENI SVIJET 229 loškim tvrtkama. A ovi muškarci nisu tip Malcolmovih prijatelja. Bili su prekruti, previše... uvrnuti. No, pomisli ona, lan ima neobične prijatelje. Znali su banuti u njegov stan nenajavljeno - japanski kaligraf, indonezijska gamalanska družina, žongler iz Las Vegasa u sjajnom boleru, pa onaj

ćaknuti francuski astrolog koji smatra daje zemlja šuplja... Pa lanovi prijatelji matematičari. Oni su zaista bili ludi. Ili su se takvima činili Šarah. Živjeli su u oblacima, zaokupljeni svojim matematičkim dokazima. Stranice i stranice dokaza, kadšto stotine stranica. To je njoj sve bilo apstraktno. Šarah Harding voljela je dirati zemlju, vidjeti životinje, čuti zvukove i osjetiti mirise. To je njoj bilo stvarno. Sve ostalo bilo je tek pregršt teorija: možda ispravnih, možda pogrešnih. Valovi počnu plaviti pramac i ona se pomakne malo prema krmi, da ostane suha. Zijevne; nije puno spavala u posljednja dvadeset četiri sata. Dodgson završi posao oko Jeepa i priđe joj. Ona reče: "Sve u redu?" "Oh da", reče Dodgson, veselo se smiješeći. "Vaš prijatelj King kao da je uzrujan." "Ne voli brodove", reče Dodgson. Kimne glavom prema valovima. "Ali vozimo brže no što smo očekivali. Do pristajanja je još samo otprilike jedan sat." "Recite mi", reče ona. "Što je Biosvn Corporation? Nikad nisam čula za nju." "To je mala tvrtka", reče Dodgson. "Proizvodimo ono što se naziva potrošački biomaterijal. Specijalizirali smo se za rekreacijske i sportske orgnizme. Primjerice, uzgojili smo novu pasminu pastrve i drugih riba za ribolov. Uzgajamo nove pasmine pasa -manje kućne ljubimce za ljude koji žive u stanovima. Takve stvari." Upravo ono što lan mrzi, pomisli ona. "Otkad poznajete lana?" "Oh, odavno", reče Dodgson. Ona primijeti njegovu neodređenost. "Koliko davno?" "Od Jurskog parka." 230 Michael Crichton "Jurskog parka", reče ona. On kimne glavom. "Je li vam ikad ispričao kako je ozlijedio nogu?" "Ne", reče ona. "Nije želio o tome govoriti. Samo je rekao da se dogodilo dok je radio kao savjetnik i kad se... ne znam. Nekakav problem. Je li to bio park?" "Da, na neki način", reče Dodgson, zagledan u ocean. A tad slegne

ramenima. "A vi? Odakle ga vi poznajete?" "Bio je jedan od recenzenata moje doktorske radnje. Ja sam etolog. Proučavam velike sisavce u afričkim savanskim ekosustavima. Istočna Afrika. Mesojede, poglavito." "Mesojede?" "Proučavam hijene", reče ona. "Prije tog, lavove." "Dugo?" "Već skoro deset godina. Šest godina neprekidno, od doktorata." "Zanimljivo", reče Dodgson kimajući glavom. "Znači, došli ste ovamo čak iz Afrike?" "Da, iz Seronere. U Tanzaniji." Dodgson neodređeno kimne glavom. Pogleda pokraj njezina ramena prema otoku. "Ma, vidi ti ovo. Čini se da bi se vrijeme moglo proljepšati." Ona se okrene i ugleda vrpce plavog u otančalim oblacima iznad glave. Sunce se pokušavalo probiti. More se smirilo. A ona se iznenadi kad shvati da je otok puno bliže. Jasno je vidjela hridine kako se uzdižu nad morem. Hridi su bile crvenkasto-sive vulkanske stijene, jako strme. "U Tanzaniji", reče Dodgson. "Vodite veliki istraživački tim?" "Ne, radim sama." "Bez studenata?" reče on. "Nažalost. Jer moj rad nije primamljiv. Veliki savanski mesojedi u Africi su pretežito noćne životinje. I tako istraživanja uglavnom vršim noću." IZGUBLJENI SVIJET 231 "Vaš suprug to sigurno teško podnosi." "O, nisam udata", reče ona i lagano slegne ramenima. "Čudi me", reče on. "Lijepa žena poput vas..." "Nisam imala vremena", reče ona brzo. Da bi promijenila temu, upita: "Gdje ćete pristati na otoku?" Dodgson se okrene i pogleda. Sad su bili dovoljno blizu otoka da vide kako se valovi lome, visoki i bijeli, blizu podnožja hridina. Bili su na udaljenosti od samo dva ili tri kilometra. "Neobičan otok", reče Dodgson. "Čitavo područje srednje Amerike

je vulkansko. Između Meksika i Kolumbije postoji tridesetak aktivnih vulkana. Svi ovi otoci su nekoć bili aktivni vulkani, dio središnjeg planinskog lanca. No za razliku od kopna, otoci su sad ugasli. Nije bilo erupcije otprilike tisuću godina." "Znači da gledamo vanjski dio kratera?" "Tako je. Litice su rezultat erozije od kiša, ali ocean nagriza podnožje hridi. One plosnate površine na hridima koje vidite su mjesta na kojima je ocean zasjecao u dno pa je velike komade stijena more podrovalo i one su se jednostavno raskolile i pale u more. Sve su to mekane vulkanske stijene." "I tako ćete pristati..." "Ima nekoliko mjesta u privjetrini gdje je ocean usjekao špilje u stijene. A na dva od tih mjesta, špilje se spajaju s rijekama koje teku iz unutrašnjosti. Što znači da se kroz njih može proći." On pokaže naprijed. "Pogledajte, vidjet ćete sad jednu od tih špilja." Šarah Harding ugleda crni neravni otvor usječen u podnožje hridi. Oko njega su se razbijali valovi, a perjanice od bijele vode sezale petnaest metara u zrak. "Pristat ćete ovim brodom u tu pećinu?" "Ako nas vrijeme i dalje bude služilo, da." Dodgson se okrene. "Ne brinite, nije strašno kako izgleda. Vratimo se onom što ste pričali. O Africi. Kad ste krenuli iz Afrike?" 232 Michael Crichton "Čim je Doc Thorne nazvao. Rekao je da ide s lanom spasiti Richarda i zamolio da i ja dođem." "I što ste rekli?" "Rekla sam da ću razmisliti." Dodgson se namršti. "Niste mu rekli da dolazite?" "Ne. Jer nisam bila sigurna želim li to. Hoću reći, imam posla. Imam svoj posao. A i daleko je." "Za bivšeg ljubavnika", reče Dodgson i s razumijevanjem za-kima glavom. Ona uzdahne. "Pa... znate već. lan." "Da, znam lana", reče Dodgson. "Faca je." "Moglo bi se i tako reći", reče ona. Zavlada neugodna tišina. Dodgson se nakašlje. "Zbunjen sam", reče.

"Kome ste točno rekli da dolazite?" "Nikome", reče ona. "Uskočila sam u prvi avion i došla." "A vaše sveučilište, vaši kolege..." Ona slegne ramenima. "Nije bilo vremena. Kao što rekoh, radim sama." Ona ponovno pogleda prema otoku. Hridi su se dizale visoko iznad broda. Bili su udaljeni samo nekoliko stotina metara. Špilja je sad izgledala puno veća, a valovi su se razbijali visoko s obje strane. Ona zatrese glavom. "Izgleda prilično uzburkano." "Ne brinite", reče Dodgson. "Vidite li? Kapetan je već krenuo prema njoj. Bit ćemo na sigurnom kad prođemo kroz špilju. A tad... Bit će uzbudljivo." Brod se valjao i ponirao u more, nesigurno. Ona se čvrsto uhvati za ogradicu. Pokraj nje, Dodgson se široko osmjehne. "Shvaćate što želim reći? Uzbudljivo, zar ne?" Odjednom kao da se trgnuo, skoro uzrujao. Tijelo mu se ukrutilo. Protrlja ruke. "Nema potrebe brinuti, gospođo Harding, neću dopustiti da se nešto dogodi-" Nije znala o čemu to govori, no prije nego što je uspjela odgovoriti, pramac broda ponovno potone, pjena prsne oko nje i IZGUBLJENI SVIJET 233 ona malo posrne. Dodgson se brzo prigne - u namjeri daje pridr-ži ali nešto je pošlo naopako - tijelom udari o njezine noge, pa ih podigne - a tad je preplavi novi val i ona osjeti kako joj se tijelo svija pa vrisne i čvrsto se uhvati za ogradu. No sve se događalo prebrzo, svijet se okrene naglavce i zavrti oko nje, glavom udari o prečku na ogradi i tad se počne prevrtati i padati kroz zrak. Ugleda kako oguljena boja na trupu broda promiče pokraj nje, ugleda kako zeleni ocean juri prema njoj, a tad je potrese iznenadna oštra studen kad zaroni u uzburkano, nadimajuće more i potone u valove, u tamu. Dolina "Sve se odvija jako dobro", reče Levine i protrlja ruke. "Iznad mojih očekivanja, moram priznati. Ne bih mogao biti zadovoljniji." Stajao je u visokom skrovištu s Thorneom, Eddiejem, Mal-colmom i djecom i gledao u dolinu ispod njih. Svi su se znojili u maloj osmatračnici; podnevni je zrak bio nepomičan i vruć. Oko njih,

travnata livada bila je pusta; većina dinosaura se sklonila ispod stabala, u hlad. Iznimka je bilo krdo apatosaura, koji su napustili sjenu stabala i vratili se do rijeke, gdje su sad ponovno pili. Te goleme životinje prilično su se gusto zbile oko ruba vode. U njihovu susjedstvu, iako razvučeniji, bili su parasaurolophasauri s visokom krijestom; ti donekle manji dinosauri smjestili su se blizu krda apatosaura. Thorne obriše znoj iz očiju i reče: "Zašto si, točno, zadovoljan?" "Zbog onog što ovdje vidimo", reče Malcolm. Pogleda na svoj sat i zapiše bilješku u svoj bilježnicu. "Dobivamo podatke kojima sam se nadao. Silno uzbudljivo." Thorne zijevne, omamljen vrućinom. "Zašto bi to bilo uzbudljivo? Dinosauri piju vodu. Stoje u tome posebno?" "Ponovno piju", ispravi ga Levine. "Po drugi put u sat vremena. U podne. Takva konzumacija tekućine ukazuje na termoregu-lacijske strategije kojima se ta stvorenja služe." "Hoćeš reći da puno piju kako bi zadržale svježinu", reče Thorne, kao i uvijek nesklon stručnom izražavanju. IZGUBLJENI SVIJET 235 "Da. Očito je tako. Puno piju. No po mojem mišljenju, njihov povratak na rijeku mogao bi imati potpuno drukčije značenje." "A to bi bilo?" "Ma daj", reče Levine i pokaže prstom. "Pogledaj krda. Pogledaj njihov prostorni raspored. Gledamo nešto što nitko dosad nije vidio, pa čak ni pretpostavljao, o dinosaurima. Gledamo simbiozu između vrsta, ni više ni manje." "Zar?" "Da", reče Levine. "Apatosauri i parasauri su zajedno. I jučer sam ih vidio zajedno. Kladim se da su uvijek zajedno kad su na otvorenom prostoru. Sigurno se pitate zašto." "Naravno" reče Thorne. "Razlog tome", reče Levine, "je taj što su apatosauri jako snažni ali imaju slab vid, a parasauri su manji, ali imaju jako oštar vid. I tako se te dvije vrste drže zajedno u svrhu obrane. Baš kao što se zebre i babuni drže na okupu na afričkim ravnicama. Zebre imaju dobar

njuh, a babuni dobar vid. Zajedno su puno djelotvorniji protiv grabežljivaca nego pojedinačno." "I misliš da to vrijedi i za dinosaure jer..." "Prilično je očito", reče Levine. "Pogledajte samo kako se ponašaju. Kad su ta dva krda bila sama, bila su čvrsto zbijena. No. kad su zajedno, parasauri su se razmaknuli, razbili prijašnji raspored krda i načinili vanjski krug oko apatosaura. Baš kako ih sad vidite. To može jedino značiti da će te parasaure štititi krdo apatosaura. I obratno. To jedino može biti uzajamna obrana od grabežljivaca." Jedan parasaur podigne glavu i zagleda se preko rijeke. Za-trubi tugaljivo, dugim pijevnim zvukom. I ostali parasauri podignu glave i zagledaju se. Apatosauri su nastavili piti kod rijeke, iako su jedna ili dvije odrasle životinje podignule svoje dugačke vratove. Na podnevnoj vrućini, kukci su zujali oko njih. Thorne reče: "Pa gdje su grabežljiva?" 236 Michael Crichton "Eno ih", reče Malcolm i pokaže prema šumarku na drugoj strani rijeke, nedaleko vode. Thorne pogleda i ne ugleda ništa. "Zar ih ne vidiš?" "Ne." "Gledaj i dalje. Male, gušterolike životinje. Tamnosmeđe. Raptori", reče Malcolm. Thorne slegne ramenima. I dalje ništa nije vidio. Pokraj njega, Levine počne jesti čokoladicu. Zaokupljen držanjem dalekozora, ispusti papir na pod skrovišta. Komadići papira nošeni vjetrom padnu na zemlju. "Kakve su?" upita Arby. "Dobre. Malo preslatke." "Imate li još koju?" upita Arby. Levine prekopa po džepovima i da mu jednu. Arby je prelomi na pola i jednu polovicu da Kelly. Počne odmatati svoju polovicu, brižljivo presavine papir i uredno ga spremi u džep. "Shvaćate daje ovo sve silno važno", reče Malcolm. "Za proučavanje izumiranja. Već je očito da je izumiranje dinosaura puno složeniji problem no stoje itko pretpostavljao." "Jeli?"rečeArby.

"Razmisli" reče Malcolm. "Sve teorije o izumiranju temelje se na fosilnim nalazima. Ali fosilni nalazi ne pokazuju ponašanje kakvo vidimo ovdje. Ne prikazuje složenost grupnog međudjelovanja." "Jer su fosili samo kosti", reče Arby. "Tako je. A kosti nisu ponašanje. Kad bolje o tome razmisliš, fosilni je nalaz poput niza fotografija: uhvaćeni, nepomični trenuci onog što je zapravo pokretna, pojavna stvarnost. Gledanje fosilnih nalaza je poput listanja obiteljskog albuma. Znaš da album nije potpun. Znaš da se život događa između slika. Ali nemaš zapisa o tome što se događa između, imaš jedino fotografije. I tako ih proučavaš, i proučavaš. I uskoro, počinješ razmišljati o IZGUBLJENI SVIJET 237 albumu ne kao o nizu trenutaka, nego kao o stvarnosti. I počinješ tumačiti sve preko albuma i zaboraviš stvarnost koja mu stoji u pozadini. "A tendencija je", reče Malcolm, "da se razmišlja kroz fizičke događaje. Pretpostavi da su neki vanjski fizički događaji bili uzrokom izumiranja. Meteor je udario o zemlju i promijenio klimu. Ili se dogodila erupcija vulkana koja je promijenila klimu. Ilije meteor izazvao erupcije vulkana koje su promijenile klimu. Ili se biljni pokrov promijenio pa su vrste počele gladovati i izumirati. Ili se javila nova bolest i vrste su počele izumirati. Ili je nastala nova biljka i potrovala sve dinosaure. U svakom slučaju, pretpostavlja se neki vanjski događaj. A ono što nitko ne pomišlja je kako su se možda same životinje promijenile - ne njihove kosti, nego ponašanje. No kad gledate ovakve životinje i vidite kako je njihovo ponašanje u složenom međuodnosu, shvatite da promjena u grupnom ponašanju lako može dovesti do izumiranja." "Ali zašto se mijenja ponašanje neke grupe?" upita Thorne. "Ako se nije dogodila neka vanjska katastrofa koja bi izazvala promjenu, zašto bi se ponašanje promijenilo?" "Zapravo", reče Malcolm "ponašanje se stalno mijenja, neprestano. Naša je planeta dinamično, aktivno okružje. Podneblje se mijenja. Tlo se mijenja. Kontinenti se pomiču. Oceani se dižu i spuštaju. Planine se uzdižu i erodiraju. Svi organizmi na ovoj planeti se

neprestano prilagođavaju tim promjenama. Najbolji su organizmi oni koji se najbrže mogu prilagoditi. Zato je teško shvatiti kako bi neka katastrofa koja izazove veliku promjenu mogla bila uzrokom izumiranja, kad se promjene ionako stalno događaju." "U tom slučaju", reče Thorne, "što izaziva izumiranje?" "Sigurno ne isključivo brze promjene", reče Malcolm. "Činjenice nam to jasno govore." "Koje činjenice?" "Poslije svake velike promjene u okolišu, najčešće slijedi val izumiranja - ali ne neposredno potom. Do izumiranja dolazi tek nekoliko tisuća ili milijuna godina kasnije. Primjerice, posljednje 238 Michael Crichton ledeno doba u Sjevernoj Americi. Ledenjaci su se spustili, klima se stubokom promijenila, no životinje nisu izumrle. Tek kad su se ledenjaci povukli, kad bi se pomislilo da će se stvari vratiti u normalu, puno je vrsta izumrlo. Tad su s ovog kontinenta nestali žirafe, tigrovi i mamuti. To je uobičajeni obrazac. Kao da velike promjene oslabe vrste, ali vrste izumru naknadno. To je poznata pojava." "Naziva se 'smekšavanje prve borbene linije'", reče Levine. "A koje je objašnjenje toga?" Levine je šutio. "Nema ga", reče Malcolm. "To je paleontološki misterij. Ali sam uvjeren da nam teorija složenosti može puno o tome reći. Jer ako je postavka o životu na rubu kaosa točna, tad velike promjene guraju životinje bliže tom rubu. To destabilizira razne oblike ponašanja. A kad se okoliš vrati u normalu, to nije zapravo prava normala. Evolucijski, to je još jedna velika promjena, s kojom je teško držati korak. Uvjeren sam da novo ponašanje populacija može nastati na neočekivane načine i mislim da znam zašto su di-nosauri-" "Što je to?" upita Thorne. Thorne je gledao prema onom šumarku. Jedan je dinosaur iskočio u njihov vidokrug. Bio je prilično vitak i pokretan na svojim stražnjim udovima, a ravnotežu je održavao ukočenim repom. Dva metra visok, zeleno-smeđi s tamnocrvenim prugama, poput tigra. "To", reče Malcolm, "je velociraptor."

Thorne se okrene Levineu. "To te otjeralo na stablo? Izgleda grozno." "Djelotvorno", reče Levine. "Te su životinje besprijekorno konstruirani strojevi za ubijanje. Dokazano najdjelotvorniji grabežljivci u povijesti planete. Onaj koji je upravo izašao sigurno je najjači. Vođa čopora." Thorne ispod stabala primijeti još komešanja. "Ima ih još." "O, da", reče Levine. "Ovaj je čopor jako velik." On podigne dalekozor i virne kroza nj. "Rado bih našao njihovo gnijezdo" IZGUBLJENI SVIJET 239 reče on. "Nisam ga uspio naći nigdje na otoku. Naravno, tajnoviti su, a ipak..." Parasauri su se svi grleno glasali i primicali krdu apatosaura. No veliki su apatosauri izgledali razmjerno ravnodušni; odrasle životinje bliže vodi čak su okrenule leda raptoru. "Zar ih nije briga?" upita Arby. "Čak ga i ne gledaju." "Neka te to ne prevari", reče Levine. "Apatosaurima je i te kako stalo. Možda izgledaju poput orijaških krava, ali su daleko od toga. Ti njihovi repovi-bičevi duljine su deset-dvanaest metara a teže nekoliko tona. Pogledaj kako ih mogu brzo pokretati. Jedan udarac tog repa slomio bi leđa napadaču." "Dakle, okretanje leđa je dio njihove obrane?" Repovi odraslih životinja bili su tako dugi da su sezali preko rijeke, na drugu obalu. S obzirom na to da su njima mahali lijevo desno, a parasauri kričali, vođa raptora se okrene. Uskoro se i čitav čopor počne pokunjeno povlačiti, uz rub šumarka, i krene u brda. "Čini se da si u pravu", reče Thorne. "Repovi su ih otjerali." "Koliko si ih nabrojao?" upita Levine. "Ne znam. Deset. Ne, čekaj - četrnaest. Možda i više. Možda sam nekoliko preskočio." "Četrnaest", zapiše Malcolm u notes. "Želiš li ih slijediti?" upita Levine. "Ne sad." "Mogli bismo poći Explorerom." "Možda poslije", reče Malcolm. "Mislim da trebamo doznati gdje im je gnijezdo", reče Levine. "To je nužno, lan, želimo li ustanoviti kakav je bio odnos između

grabežljivca i plijena. To je najvažnije. A sad je savršena prilika da pođemo za-" "Možda poslije", reče Malcolm. Ponovno pogleda na sat. "To je stoti put da si danas pogledao na sat", reče Thorne. 240 Michael Crichton Malcolm slegne ramenima. "Približava se doba objeda" reče. "Kad smo već kod toga, što je sa Šarah? Zar ne bi trebala uskoro stići?" "Da. Vjerojatno će se pojaviti svaki čas", reče Thorne. Malcolm obriše čelo. "Ovdje je vruće." "Da, vruće je." Slušali su zujanje kukaca na podnevnom suncu i gledali kako se raptori povlače. "Znaš, razmišljam", reče Malcolm. "Možda bismo se trebali vratiti." "Vratiti?" reče Levine. "Sad? A naša promatranja? A stoje s drugim kamerama koje smo namjeravali postaviti i-" "Ne znam, možda bi bilo dobro odmoriti se." Levine je zurio u njega s nevjericom. Ne reče ništa. Thorne i djeca su šuteći gledali u Malcolma. "Meni se čini", reče Malcolm, "da bismo trebali dočekati Šarah budući da stiže čak iz Afrike." Slegne ramenima. "Mislim da je riječ o čistoj uljudnosti." Thorne reče: "Nisam se tog sjetio, uh..." "Ma ne", brzo će Malcolm. "Nije riječ o tome. Samo... ovaj... Ma, možda neće ni doći." Odjednom više nije bio siguran. "Je li rekla da dolazi?" "Rekla je da će razmisliti." Malcolm se namršti. "Znači da dolazi. Ako je Šarah tako rekla, onda dolazi. Poznajem je. Dakle, što kažete, da se vratimo?" "Nikako", reče Levine zagledan kroz dalekozor. "Ni za što na svijetu." Malcolm se okrene. "Doc? Hoćeš li se vratiti?" "Naravno", reče Thorne i obriše čelo. "Vruće je." "Koliko poznajem Šarah", reče Malcolm silazeći niz skele, "pojavit će se na ovom otoku u punom sjaju." Spilja Ona se odgurne prema gore i glava joj probije površinu, ali ugleda

samo vodu - velike valove koji su se dizali pet metara iznad nje, sa svih strana. Snaga oceana bila je silna. Gibanje mora bi je povuklo prema naprijed, pa natrag, a ona se nije mogla oduprijeti. Nigdje nije vidjela brod, samo uspjenjeno more, sa svih strana. Nije vidjela ni otok, samo vodu. Jedino vodu. Borila se protiv panike koja ju je preplavila. Pokuša se nogama oduprijeti struji, ali su joj čizme bile poput olova. Ona ponovno potone, ali se nekako dočepa površine i željno udahne zraka. Mora nekako skinuti čizme. Udahne zrak, zagnjuri glavu pod vodu i pokuša razvezati čizme. U plućima ju je peklo dok je petljala oko čizama. Ocean ju je bacao naprijed-na-trag, bez prestanka. Skine jednu čizmu, udahne zrak, pa ponovno zaroni. Prsti su joj bili ukočeni od hladnoće i straha dok je radila na drugoj čizmi. Činilo joj se kao da čizme odvezuje satima. Konačno su joj noge bile slobodne, lagane, i ona zapliva po pseći, hvatajući dah. Ziba-nje mora je podigne visoko, pa je ponovno spusti. Nije vidjela otok. Ponovno osjeti paniku. Okrene se i osjeti kako je ocean ponovno diže. I tad ugleda otok. One okomite hridi bile su blizu, zastrašujuće blizu. Valovi su grmjeli kad bi se razbili o obalu. Nije bila više od pedeset metara od obale, nošena neumoljivo prema smrtonosnom sudaru sa stijenom. Kad se idući put našla na vrhu vala, ugleda špilju, stotinjak metara udesno. Pokuša otplivati prema njoj, ali je bilo uzaludno. Nije imala snage kretati se po tim divovskim valovima. Osjećala je jedino snagu mora koje ju je nosilo prema liticama. 242 Michael Crichton Od panike srce joj je ubrzano tuklo. Znala je da joj prijeti trenutna smrt. Val je poklopi, ona proguta morsku vodu i zakašlje. Oči joj se zamagle. Osjeti mučninu i duboku, duboku jezu. Spusti glavu i počne plivati snažnim zamasima i odbacivati se nogama što je jače mogla. Nije osjećala da se pomiče, samo kako je uzbibani ocean postranično gura. Nije se usudila podići glavu. Počne se jače odguravati. Kad je podigla glavu da ponovno udahne zrak, shvati da se malo pomaknula - ne puno, malo - prema sjeveru.

Bila je malo bliže špilji. To je osokoli, ali je bila prestrašena nasmrt. Ima tako malo snage! Ruke i noge su je boljele od napora. Pluća su je pekla. Di-sala je u kratkim nepravilnim nadimljućim soptajima. Ponovno zakašlje, željno udahne zrak, sagne glavu i revno nastavi plivati. Čak i s glavom u vodi, čula je duboku grmljavinu valova koji su se razbijali o stijene. Upregne svu svoju snagu u plivanje. Struje i zibanje mora bacali su je lijevo-desno, naprijed-natrag. Beznadno. Ali je ipak pokušavala. Postupno se bol u njezinim mišićima pretvori u postojanu, tupu bol. Osjećala se kao da s tom boli živi cijeli život. Više je nije primjećivala. Nastavi plivati, ne obraćajući joj pozornost. Kad je ponovno osjetila daje val diže, ona podigne glavu da udahne. Prestraši se kad shvati daje špilja jako blizu. Još nekoliko zamaha i more će je gurnuti unutra. Nadala se da je bi struja mogla biti slabija oko špilje. Ali nije bila; s obje strane otvora razbijali su se visoki valovi, penjali se po stijenkama hridina, pa padali. Broda nije bilo nigdje na vidiku. Ona ponovno spusti glavu, odgurne se, iskoristi posljednje atome snage. Osjeti kako joj je čitavo tijelo onemoćalo. Neće izdržati još dugo. Znala je da je more nosi prema hridima. Sad je glasnije čula grmljavinu valova i ona ponovno snažno zapliva. Odjednom je zahvati golemi val, podigne je, ponese prema stijenama. Nije mu se mogla oduprijeti. Ona podigne glavu da pogleda i ugleda tamu, kao u rogu. Iscrpljena i iznemogla, shvati da je u špilji. More ju je odnijelo u špilju! Ona tutnjava bila je šuplja, ječeća. Bilo je pretamno IZGUBLJENI SVIJET 243 da bi vidjela stijenke na obje strane. Struja je bila jaka i nosila ju je sve dublje. Ona teškom mukom udahne zrak i zalamata rukama ali bez rezultata. Tijelom ogrebe o stijenu; na trenutak je propara bol a tad je more odnese još dublje u špilju. No sad se nešto promijenilo. Ugleda slabo svjetlo na stropu špilje a voda oko nje kao daje svijetlila. Zibanje mora se smirilo. Postane joj lakše držati glavu iznad vode. Ugleda jarko svjetlo ispred sebe, užareno blještavo -

kraj pećine. Neočekivano, zapanjujuće, voda je izbaci van i ona izbije na sunčevu svjetlost i zrak. Nađe se usred blatnjave široke rijeke, okružena gustim zelenim raslinjem. Zrak je bio vruć i nepomičan; iz daljine začuje krikove prašumskih ptica. Niže, iza okuke rijeke, ugleda krmu Dodgsonova broda, već privezana za obalu. Nije vidjela nikoga od onih ljudi, a nije ih ni željela vidjeti. Skupivši preostalu snagu, zapliva prema obali i uhvati se za grane mangrovih stabala koja su rasla u izobilju uz rub rijeke. Preslaba da se drži, ona se rukom zakvači za korijen. Ležala je na leđima na blagoj struji, gledala u nebo i hvatala dah. Nije znala koliko je vremena prošlo, no napokon se osjeti dovoljno snažnom da se polako, ruku preko ruke, odvuče uz rub rijeke držeći se za korijene stabala mangrova, dok nije stigla do uskog otvora u ra-slinju iza kojeg se vidio blatni komad obale. Kad se izvukla iz vode na sklisku obalu, ona primijeti u blatu nekoliko prilično velikih životinjskih tragova. Bili su to neobični, troprsti tragovi, a svaki je prst završavao velikom kandžom... Ona se prigne da ih pobliže zagleda, a tad pod rukama osjeti podrhtavanje tla. Velika sjena padne na nju i ona zapanjeno pogleda u kožnati, blijedi trbuh neke gorostasne životinje. Bila je preslaba da reagira, čak i da podigne glavu. Posljednje što je vidjela bila je golema kožnata noga koja se spustila pokraj nje, zamljackavši u blatu, te tihi frktaj. A tad je, odjednom, iscrpljenost svlada i Šarah Harding se prevali na leđa. Prevrne očima i izgubi svijest. Dodgson Nekoliko metara podalje od obale rijeke, Lewis Dodgson se popne u svoj po narudžbi proizveden Jeep Wrangler i zalupi vratima. Pokraj njega na suvozačkom sjedištu, Howard King je kršio ruke. Reče: "Kako si joj to mogao učiniti?" "Učiniti što?" reče George Baselton sa stražnjeg sjedišta. Dodgson ne odgovori. Okrene ključ za paljenje motora. Motor zabrunda. On ubaci u brzinu i krene uzbrdo u džunglu, dalje od broda i obale.

"Kako si mogao?" ponovi King, uzrujano. "Hoću reći, Isusa mu." "To što se dogodilo bio je nesretan slučaj", reče Dodgson. "Nesretan slučaj? Nesretan slučaj?" "Tako je, nesretan slučaj", mirno će Dodgson. "Pala je s broda." "Nisam ništa vidio", reče Baselton. King je odmahivao glavom. "Isuse, što ako se netko dođe raspitivati i-" "Pa što ako i dođe?" prekine ga Dodgson. "Bili smo na uzburkanom moru, ona je stajala na pramcu, udario nas je veliki val i odnio je s palube. Nije dobra plivačica. Kružili smo i tražili je, ali nije bilo nade. Žalosna nesreća. Pa zbog čega brineš?" "Zbog čega brinem?" "Da, Hovvarde. Zbog čega se točno brineš, jebemu?" "Vidio sam, zaboga-" "Ne, nisi", reče Dodgson. IZGUBLJENI SVIJET 245 "Ja nisam ništa vidio", reče Baselton. "Bio sam u potpalublju čitavo vrijeme." "Tebi je lako", reče Howard King. "Ali što ako se provede istraga?" Jeep poskoči na neasfaltiranoj stazi i zađe dublje u džunglu. "Neće", reče Dodgson. "Otišla je iz Afrike na brzinu i nikome nije rekla kamo ide." "Kako znaš?" zacvili King. "Jer mi je ona rekla, Hovvarde. Tako znam. A sad izvadi zemljovid i prestani cviliti. Znao si kakav je dogovor kad si mi se pridružio." "Zaboga, pa nisam znao da ćeš nekog ubiti." "Hovvard", reče Dodgson i uzdahne. "Ništa se neće dogoditi. Izvadi zemljovid." "Kako znaš?" upita King. "Jer znam što činim", reče Dodgson. "Eto zašto. Za razliku od Thornea i Malcolma, koji su negdje na otoku, zajebavaju se, i rade bog te pita što u ovoj prokletoj džungli." Spomen tih drugih ljudi izazove novu zabrinutost. Vrpoljeći se, King reče: "Možda ćemo ih sresti..." "Ne, Hovvarde, nećemo. Neće ni znati da smo ovdje. Bit ćemo na

otoku samo četiri sata, sjećaš se? Stižemo u jedan. Vraćamo se na brod u pet. Vraćamo se u luku do sedam. Ponovno u San Franciscu do ponoći. Bum! Učinjeno. Finito. I konačno, nakon tolikih godina, imat ću što sam trebao imati odavno." "Embrije dinosaura", reče Baselton. "Embrije?" iznenadi se King. "On, ne zanimaju me više embriji", reče Dodgson. "Prije puno godina, pokušavao sam nabaviti smrznute embrije, ali više nema razloga baktati se s embrijima. Želim oplođena jaja. A za četiri sata, imat ću jaja od svih vrsta na ovom otoku." "Kako možeš to učiniti u četiri sata?" 246 Michael Crichton "Jer već znam točan položaj svakog dinosaurskog gnijezda na ovom otoku. Zemljovid, Hovvarde." King rastvori zemljovid. Bio je to veliki tipografski zemljovid otoka, veličine šezdeset s devedeset centimetara, na kojoj su plave crte označavale elevacije. Na nekoliko mjesta u nizinskim dolinama bili su zgusnuti crveni koncentrični krugovi. Na nekim mjestima, grozdovi kružića. "Stoje to?" reče King. "Zašto ne pročitaš što piše", reče Dodgson. King okrene zemljovid i pogleda legendu. "Sigma data Landsat/Nordsat mixed spectra VSFR/FASLR/EFFVR. Pa niz brojki. Ne, čekaj. Datumi." "Tako je" reče Dodgson. "Datumi." "Datumi prolazaka? Ova tabela objedinjuje podatke od nekoliko satelitskih prolazaka?" "Tako je." King se namršti. "A izgleda kao... vidljivi spektar i lažan radar i... što?" "Infracrveni. Širokopojasni termalni VR", Dodgson se nasmiješi. "Učinio sam to sve za oko dva sata. Učitao sve satelitske podatke, obradio ih i dobio željene odgovore." "Shvaćam", reče King. "Ti crveni kružići su infracrveni odrazi!" "Da", reče Dodgson. "Velike životinje ostavljaju jake toplinske odraze. Dobio sam sve satelitske snimke preleta iznad ovog otoka u posljednjih nekoliko godina i označio izvore topline. A lokacije se

poklapaju na svim prelascima i one su označene tim crvenim koncentričnim oznakama. Što znači da su životinje grupirane na tim mjestima. Zašto?" Okrene se Kingu. "Jer su to gnijezda." "Da. Sigurno", reče Baselton. "Možda se ondje hrane", reče King. Dodgson nestrpljivo odmahne glavom. "Očito ti krugovi ne mogu biti hranilišta." IZGUBLJENI SVIJET 247 "Zašto ne?" "Jer te životinje u prosjeku teže dvadeset tona, zato. Krdo dinosaura dvadesettonaca znači ukupnu biomasu od više od dvije stotine pedeset tona kako se kreće kroz šumu. Toliko puno velikih životinja tijekom dana pojede puno biljaka. A jedini način da to učine je da se kreću. Je li tako?" "Vjerojatno..." "Vjerojatno? Pogledaj oko sebe, Howarde. Vidiš li ogoljenih dijelova šume? Ne, ne vidiš. Jer te životinje pojedu nekoliko listova sa stabala pa krenu dalje. Vjeruj mi, one se moraju kretati da bi jele. Ali ono što ne sele, to su njihova gnijezda. Pa zato ti crveni krugovi moraju biti gnijezda." On pogleda u zemljovid. "A ako se ne varam, prvo gnijezdo je iza ove uzvisine, na nizbrdici s druge strane." Jeep se zanese u blatu, ali se odmah ukopa u tlo i poleti uzbrdo. Ljubavni zov Richard Levine je stajao u visokom skrovištu i dalekozorom promatrao krda dinosaura. Malcolm se vratio u prikolicu s ostalima i ostavio Levinea samog. Levineu je zapravo laknulo kad je on otišao. Bilo mu je drago da može promatrati te izvanredne životinje a bio je svjestan da Malcolm ne dijeli njegovo neograničeno oduševljenje. I zaista, činilo se daje Malcolm zaokupljen nekim drugim mislima. A Malcolma je posebice nerviralo promatranje -želio je analizirati podatke, ali ih nije želio prikupljati. Naravno, među znanstvenicima to je predstavljalo dobro znanu razliku karaktera. Fizika je bila izvrstan primjer. Eksperi-mentalci i teoretičari žive u potpuno drukčijim svjetovima, razmjenjuju radove, ali inače imaju malo zajedničkog. Kao da se bave različitim disciplinama.

Za Levinea i Malcolma, ta razlika u njihovim pristupima očitovala se rano, još dok su bili u Santa Feu. Obojicu je zanimalo izumiranje vrsta, ali je Malcolmov pristup bio široko utemeljen, s čisto matematičkog stajališta. Njegova objektivnost, njegove neumoljive formule zadivile su Levinea i njih su dvojica započela neslužbene razmjene mišljenja za čestih zajedničkih objeda: Levine je poučavao Malcolma paleontologiji, a Malcolm Levinea nelinearnoj matematici. Počeli su izvlačiti neke provizorne zaključke što ih je obojicu uzbuđivalo. Ali su se počeli i neslagati. Često bi ih zamolili da napuste restoran; tad bi izašli na vrućinu Guadelupe Street i pješice krenuli natrag prema rijeci, ne presta-jući galamiti jedan na drugog, dok bi turisti žurno prelazili na drugu stranu ulice. IZGUBLJENI SVIJET 249 Naposljetku su se njihove razlike svele na karakterna obilježja. Malcolm je smatrao Levinea uskogrudnim i sitničavim, zaokupljenim nevažnim pojedinostima. Levine ne vidi opću sliku. Nikad ne sagledava posljedice svojih djela. Levine se, pak, nije ustručavao nazvati Malcolma oholim i hladnim, ravnodušnim prema pojedinostima. "Bog je u pojedinostima", jednom gaje podsjetio Levine. "Možda tvoj bog," odbrusi mu Malcolm, "ali ne i moj. Moj je u procesu." Stojeći u visokom skrovištu, Levine pomisli kako se takav odgovor i mogao očekivati od matematičara. Levineu je bilo drago da su pojedinosti sve, barem u biologiji, i daje najčešći nedostatak njegovih kolega biologa nedovoljna posvećenost pojedinostima. Levine je, pak, živio za pojedinosti i nikad mu ih nije bilo dosta. Primjerice, životinja koja ga je napala dok je bio s Diegom. Levine je često o njoj razmišljao, prevrtao po glavi, ponovno se prisjećao tog događaja, jer je u njemu bilo nečeg uznemiravaju-ćeg, nekakvog dojma koji gaje mučio. Životinja ga je napala brzo i osjetio je da je riječ o teropodu stražnje noge, ukočen rep, golema lubanja i sve što uz to ide -no u sekundi u kojoj je uspio pogledati životinju, učinilo mu se da je bilo nečeg neobičnog u vezi s očnim šupljinama, što gaje podsjetilo na

Carnotaurus sastrei. S nalazišta fosila u Gorro Frigo u Argentini. Usto, koža je bila iznimno neobična, izgledala je kao daje nijanse žarke, pjegave zelene boje, ali je bilo nečeg u njoj... On slegne ramenima. Ta misao gaje mučila i neprestano mu se motala po mislima, ali je nije uspijevao domisliti. Jednostavno je nije uspijevao domisliti. Nevoljko, Levine obrati pozornost krdu parasaura koji su pasli pokraj rijeke, pokraj apatosaura. Slušao je kako parasauri ispuštaju svoje karakteristične, duboke trubljaste zvuke. Levine je primijetio da parasauri najčešće ispuštaju neki kratki zvuk, sli250 Michael Crichton čan zavijanju roga. Kadšto bi nekoliko životinja ispustilo taj zvuk istodobno, odnosno skoro istodobno, paje izgledalo kao daje riječ o načinu da se krdo obavijesti gdje mu se nalaze članovi. A ispuštali su i puno dulji, dramatičniji trubljasti zov. Taj bi zvuk ispuštali rijetko, i to isključivo dvije najveće životinje u krdu, koje bi podigle glavu i trubile glasno i dugo. Što je značio taj zvuk? Stojeći na vrućem suncu, Levine odluči izvesti mali eksperiment. Rukama načini lijevak oko usta i pokuša oponašati parasa-urovo trubljenje. Nije mu naročito uspjelo, ali vođa parasaura odmah podigne glavu, okrene je lijevo-desno i oglasi se dubokim zovom, kao odgovor Levineu. Levine ispusti drugi zov. I ponovno parasaur odgovori. Levine je bio zadovoljan ovom reakcijom i zapiše to u svoju bilježnicu. No kad je ponovno podigao pogled, iznenadi se kad ugleda kako se krdo parasaura odvaja od apatosaura. Okupili su se, oblikovali povorku i krenuli prema visokom skrovištu. Levine se počne znojiti. Što je učinio? U nekom kutku mozga javi mu se čudna misao; upita se nije li možda oponašao ljubavni zov. Samo mu je to trebalo, privući uspaljenog dinosaura. Tko zna kako se te životinje ponašaju u parenju? Sve zabrinutiji, promatrao ih je kako odlučno kroče prema njemu. Vjerojatno bi trebao pozvati Malcolma i zatražiti savjet. No, dok je o tome razmišljao, shvati daje oponašanjem zova

dirnuo u okoliš, uveo novu promjenljivu veličinu. Učinio je upravo ono što je rekao Thorneu da ne namjerava učiniti. Dakako, bilo je to nepromišljeno, iako sigurno ne i previše važno u poretku stvari. A Malcolm će ga sigurno izgrditi na pasja kola zbog toga. Levine spusti dalekozor i zagleda se. Duboko trubljenje odjekne kroz zrak, tako glasno da su ga zaboljele uši. Tlo počne podrhtavati i visoko se skrovište počne opasno njihati. Bože, pomisli on. Dolaze po mene. On se sagne i drhtavim prstima potraži u svojoj naprtnjači radio. Problemi evolucije U prikolici, Thorne izvadi rehidrirano jelo iz mikrovalne pećnice i razdijeli tanjure uokolo malog stola. Svi odmotaju svoje jelo i počnu jesti. Malcolm zabode vilicu u jelo. "Što je ovo?" "Pileća prsica zapečena sa začinima", reče Thorne. Malcolm proguta zalogaj i zamaše glavom. "Nije li tehnologija čudesna stvar?" reče on. "Uspijeva postići da hrana ima okus kartona." Malcolm pogleda u dvoje djece sučelice njemu koja su zdušno jela. Kelly ga pogleda i vilicom pokaže knjige pričvršćene za policu pokraj stola. "Jedno ne razumijem." "Samo jedno?" reče Malcolm. "Sve to o evoluciji", reče ona. "Danvin je odavno napisao svoju knjigu o tome, zar ne?" "Danvin je objavio Podrijetlo vrsta 1859. godine", reče Malcolm. "A danas ne vjeruju svi u to, je li tako?" "Mislim daje pošteno reći da se svaki znanstvenik na svijetu slaže daje evolucija obilježje života na zemlji", reče Malcolm. "I da smo potekli od životinjskih predaka." "Dobro", reče Kelly. "Pa u čemu je problem?" Malcolm se nasmiješi. "Problem je u tome", reče on "što se svi slažu da se evolucija događa, ali nitko ne shvaća kako. Postoje veliki problemi u toj teoriji. I sve više znanstvenika to priznaje." 252 Michael Crichton Malcolm odgurne svoj tanjur. "Tu se teoriju mora pratiti", reče on, "nekoliko stotina godina unatrag. Počnite s baronom Georgesom

Cuvierom, najpoznatijim anatomom svijeta svog doba, koji je živio u intelektualnom središtu svijeta, Parizu. Oko 1800. godine, ljudi su počeli iskapati stare kosti i Cuvier je shvatio da pripadaju životinjama kakvih više nema na svijetu. To je bio problem, jer su 1800. svi vjerovali kako sve životinjske vrste ikad stvorene još žive. Ta se ideja činila razboritom jer se smatralo da je zemlja stara samo nekoliko tisuća godina. I zato što Bog, koji je stvorio sve životinje, nikad ne bi dopustio da neko od njegovih stvorenja izumre. I tako su se svi dogovorili daje izumiranje vrsta nemoguće. Cuviera su mučile te iskopane kosti i naposljetku je zaključio da je, s Bogom ili bez njega, puno životinja izumrlo -posljedica, smatrao je, globalnih katastrofa, poput biblijskog potopa." "U redu..." "Pa je Cuvier nevoljko počeo vjerovati u izumiranje", reče Malcolm, "no nikad nije prihvatio evoluciju. Po Cuvierovu mišljenju, evolucije nije bilo. Neke su životinje izumirale a neke preživljavale, ali nijedna nije evoluirala. Po njegovu mišljenju, životinje se nisu mijenjale. Tad je došao Danvin, koji je rekao da životinje evoluiraju i da su iskopane kosti zapravo izumrli preci živućih životinja. Implikacije Danvinovih postavki uznemirile su puno ljudi. Nije im se svidjela pomisao da se Božja stvorenja mijenjaju i nije im se svidjela pomisao da su im majmuni u obiteljskom stablu. Bilo je to nezgodno i uvredljivo. Rasprava je bila žestoka. Ali Danvin je sakupio golemu količinu činjeničnih podataka - nepobitno je dokumentirao svoje postavke. I tako su znanstvenici i svijet postupno prihvatili njegovu postavku o evoluciji. No ostalo je pitanje: kako se evolucija događa? Na to pitanje Danvin nije imao zadovoljavajući odgovor." "Prirodni odabir", reče Arby. "Da, to je bilo Danvinovo tumačenje. Okoliš vrši pritisak koji više pogoduje nekim životinjama i one se češće razmožavaju i tako se događa evolucija. No mnogi su ljudi shvatili da prirodni IZGUBLJENI SVIJET 253 odabir zapravo i nije tumačenje nego određenje: održi li se neka životinja, znači daje bila odabrana. Ali stoje to u životinji daje

pretpostavlja drugima? I kako zapravo funkcionira prirodni odabir? Danvin nije imao pojma. A i nitko drugi idućih pedeset godina." "Ali riječ je o genima", reče Kelly. "U redu", reče Malcolm. "Stižemo u dvadeseto stoljeće. Ponovno se otkriva Mendelov rad s biljkama. Fischer i Wright vrše populacijska istraživanja. Uskoro se zna da geni kontroliraju nasljeđe - što god geni bili. Znajte da u prvoj polovici stoljeća, u prvom i drugom svjetskom ratu, nitko nije imao pojma stoje to gen. Nakon Watsona i Creeka 1953. godine, doznali smo da su geni nukleotidi ustrojeni u dvostruki helik. Super. I doznali smo za mutaciju. I tako potkraj dvadesetog stoljeća imamo teoriju prirodnog odabira koja kaže da mutacije nastaju spontano u genima, da okoliš favorizira korisne mutacije i da se kroz taj proces odabira događa evolucija. Jednostavno i razumljivo. Bog nema u tome prste. Nije uključeno nikakvo više počelo. Evolucija je rezultat niza mutacija koje ili opstanu ili izumru. Je li tako?" "Tako je", reče Arby. "Ali u tome postoji problem", reče Malcolm. "Kao prvo, problem vremena. Jedna jedina bakterija - najraniji oblik života - ima dvije tisuće enzima. Znanstvenici su izračunali koliko bi vremena bilo potrebno da se ti enzimi nasumice okupe iz 'praiskonske juhe'. Procjene se kreću između četrdeset do stotinu milijardi godina. I tako se puka slučajnost čini prespora. Poglavito zato što znamo da su se bakterije pojavile samo četiri stotine milijuna godina nakon nastanka Zemlje. Život se pojavio jako brzo - pa su stoga neki znanstvenici zaključili da je život na Zemlji sigurno izvanzemaljskog podrijetla. Iako ja smatram da se na taj način samo izbjegava tema." "Dobro..." "Kao drugo, tu je problem koordinacije. Vjerujete li u postojeću teoriju, tad je sva ova predivna složenost života tek nizanje slučajnih događaja - niz genetskih slučajnosti. No kad pobliže proučimo životinje, čini se da su mnogi elementi evoluirali isto254 Michael Crichton dobno. Primjerice šišmiši, koji posjeduju sustav eholokacije,

orijentacije pomoću zvuka. Da bi to mogli, moraju se razviti mnoge stvari. Šišmišima je potreban specijalizirani uređaj za proizvodnju zvukova, specijalizirane uši da čuju jeku, specijalizirani mozak za interpretaciju zvukova, te specijalizirani mehanizmi za poniranje, obrušavanje i hvatanje kukaca. Ne razvije li se sve to istodobno, šišmišima eholokacija neće biti prednost. A zamisliti da se sve to događa slučajno je kao zamisliti da bi uragan zahvatio neko odlagalište starog željeza i složio dijelove u uporabljivi zrakoplov 747. To je teško povjerovati." "U redu", reče Thorne. "Slažem se." "Idući problem. Evolucija se ne ponaša uvijek kako bi se očekivalo od slijepe i nesvjesne sile. Određene okolišne niše ostaju prazne. Stanovite biljke nitko ne jede. A stanovite životinje ne evoluiraju puno. Morski se psi nisu promijenili stotinu i šezdeset milijuna godina. Oposumi se nisu promijenili od doba kad su izumrli dinosauri, prije šezdeset pet milijuna godina. Okoliši su se dramatično promijenili za te životinje, no one su ostale skoro jednake. Ne potpuno, ali skoro. Drugim riječima, čini se da nisu reagirale na okoliš." "Možda su još dobro prilagođene", reče Arby. "Možda. A možda se događa nešto drugo što ne razumijemo." "Na primjer?" "Neka druga pravila koja utječu na rezultat." Thorne reče: "Hoćeš reći daje evolucija usmjerena?" "Ne", reče Malcolm. "To podrazumijeva višu silu i to je pogrešno. Naprosto pogrešno. Želim reći da prirodni odabir koji djeluje na gene vjerojatno nije čitava priča. Prejednostavna je. I druge sile djeluju. Molekula hemoglobina je protein omotan poput sendviča oko središnjeg atoma željeza koji veže kisik. Hemoglobin se širi i sužava kad prima i otpušta kisik poput sićušnog molekularnog plućnog krila. Znamo slijed aminokiselina od kojih je sastavljen hemoglobin. Ali ne znamo kako ih ograditi. Na sreću, nemamo potrebe to znati, jer ako načinite molekulu, ona se sama od sebe ogradi. Sama se ustroji. Ispostavlja se, uvijek IZGUBLJENI SVIJET 255 iznova, da živa bića imaju sposobnost samoorganizacije. Proteini se

ograđuju. Enzimi međusobno reagiraju. Stanice se spajaju u organe a organi se povezu u skladnu cjelinu pojedinca. Pojedinci se povezu u populaciju. A populacije se povezu u jedinstvenu biosferu. Teorija složenosti nam pokazuje kako se ta samoorgani-zacija događa i što znači. A povlači za sobom veliku promjenu u našem odnosu prema evoluciji." "Ali," reče Arby, "evolucija svejedno mora biti rezultat djelovanja okoliša na gene." "Mislim da to nije dovoljno, Arby", reče Malcolm. "Mislim daje više toga u igri - mislim da mora biti nešto više od toga, čak i da bi se objasnilo kako je nastala naša vrsta." "Prije otprilike tri milijuna godina", reče Malcolm, "neki afrički čovjekoliki majmuni koji su živjeli na drveću, sišli su na zemlju. Ti majmuni nisu bili ništa posebno. Njihovi su mozgovi bili mali i nisu bili posebice pametni. Nisu imali kandže ni oštre zube za oružje. Nisu bili posebice snažni, ni brzi. Sigurno nisu bili dorasli leopardu. No zato što su bili tako niski, počeli su se uspravljati na stražnje noge da bi vidjeli preko visoke afričke trave. Tako je počelo. Obični majmuni, gledaju iznad trave. Vrijeme je prolazilo, majmuni su sve češće stajali uspravno. To je oslobodilo njihove ruke. Poput svih čovjekolikih majmuna, i oni su se služili alatom. Primjerice, čimpanze se služe grančicama da iščeprkaju termite. I slično tome. Zbog tog su se njihovi mozgovi povećali po zapremini i složenosti. To je pokrenulo spiralu: složeniji alati razvili su složeniji mozak koji je pak stvorio složeniji alat. Ljudski je mozak doslovce eksplodirao, evolucijski gledano. Udvostručio je veličinu u oko milijun godina. No to nam je priskrbilo probleme." "Na primjer?" "Kao prvo, rađanje. Velik mozak ne može proći kroz rodnicu - što znači da bi i majka i dijete umirali u porodu. To nije dobro. Koji je evolucijski odgovor? Da se ljudska djeca rađaju u ranom stadiju razvitka, kad su im mozgovi još dovoljno mali da prođu 256 Michael Crichton kroz zdjelicu. To je tobolačko rješenje - većina rasta odvija se izvan

majčina tijela. Mozak ljudskog djeteta udvostručuje se u prvoj godini života. To je dobro rješenje za problem rođenja, ali izaziva druge probleme. To znači da su ljudska djeca dugo nakon poroda bespomoćna. Mladunčad mnogih sisavaca prohoda nekoliko minuta nakon rođenja. Drugi prohodaju za nekoliko dana ili tjedana. Ali ljudska djeca ne mogu hodati punu godinu dana. Ne mogu se sami prehraniti još dulje. I tako je cijena velikog mozga bila da su naši preci morali razviti nove, stabilne društvene organizacije koje omogućuju dugogodišnju skrb za djecu. Ta su potpuno bespomoćna djeca velikih mozgova promijenila društvo. No to nije najvažnija posljedica." "Nije?" "Ne. Roditi se u nezrelom stanju znači da ljudska djeca nemaju formirane mozgove. Ne rađaju se s puno usađenih, instinktivnih oblika ponašanja. Nagonski, novorođenče može sisati i loviti predmete rukom, no to je otprilike sve. Složeni oblici ljudskog ponašanja uopće nisu instinktivni. Pa su ljudska društva morala razviti odgoj kako bi izvježbala mozgove svoje djece i naučila ih kako da se ponašaju. Svako ljudsko društvo ulaže silno puno vremena i energije da pouči svoju djecu ispravnim oblicima ponašanja. Pogledajte neko jednostavnije društvo, negdje u tropskim prašumama, i vidjet ćete da se svako dijete rađa u mrežu odraslih osoba odgovornih za odgoj tog djeteta. Ne samo roditelja, nego i tetaka i ujaka i baka i djedova i plemenskih starješina. Neki uče djecu da love ili skupljaju hranu ili tkaju; neki ih poučavaju o seksu ili ratu. Ali odgovornosti su jasno određene i ako dijete nema, primjerice, sestru majčinog brata da ga nešto određeno nauči, ljudi se udruže i nađu zamjenu. Jer je odgoj djece, na neki način, razlog zbog kojeg društvo uopće i postoji. To je najvažnija stvar koja se događa i kulminacija svih alata i jezika i društvenog ustroja koji su nastali evolucijom. I tako, poslije nekoliko milijuna godina, imamo djecu koja se služe računalima. "Ako je to istina, kako djeluje prirodni odabir? Djeluje li na tijelo, povećava li mozak? Djeluje li na razvojni proces, pa djecu izbacuje iz maternice u ranom stadiju? Djeluje li na društveno IZGUBLJENI SVIJET

257 ponašanje tako da potiče suradnju i skrb za djecu? Ili djeluje pomalo na sve istodobno - na tijelo, razvitak i društveno ponašanje?" "Pomalo na sve", reče Arby. "I ja tako mislim", reče Malcolm. "No možda se neki dijelovi te priče događaju automatski, kao posljedica samoorganizacije. Primjerice, mladunčad svih vrsta ima karakterističan izgled. Krupne oči, velike glave, mala lišća, neusklađene pokrete. To vrijedi za djecu, psiće i ptiće. A čini se da to potiče odrasle svih vrsta da se prema njima ponašaju nježno. U stanovitom smislu, moglo bi se reći kako izgled mladunčadi samoorganizira ponašanje odraslih. A u našem slučaju to je dobro." Thorne reče: "Kakve to ima veze s ponašanjem dinosaura?" "Načela samoorganizacije mogu koristiti i štetiti. Kao što samoorganizacija može uskladiti promjene tako može i izazvati propast populacije i umanjiti njezinu sposobnost preživljavanja. Na ovom otoku, nadam se da ćemo vidjeti primjere samoorganizirajuće prilagodbe u ponašanju živućih dinosaura - a to će nam reći zašto su izumrli. Zapravo, prilično sam siguran da već znamo zašto su dinosauri izumrli." Radio se oglasi. "Bravo", reče Levine preko intercoma. "Ni ja to ne bih bolje rekao. No možda bi bilo bolje da vidiš što se događa ovdje. Parasauri čine nešto jako zanimljivo, lan." "A to je?" "Dođi i pogledaj." "Djeco", reče Malcolm. "Vi ostanite ovdje i gledajte u moni tor." On pritisne tipku na radiju. "Richard? Stižemo." Parasauri Richard Levine se čvrsto uhvatio za ogradicu visokog skrovišta i napeto se zagledao. Točno ispred njega, iznad niske uzvisine, pojavi se veličanstvena glava Parasaurolophusa vvalkerija. Kljunasta lubanja tog hadrosaura bila je duga jedan metar, ali ju je produžavala duga rožnata krijesta koja se nakošeno dizala visoko u zrak. Kad se životinja približila, Levine raspozna zelene pjege na glavi. Ugleda dugi, snažan vrat, teško tijelo i svijetlozeleni donji dio

trbuha. Parasaurolophus je bio visok četiri metra i otprilike veličine velikog slona. Glava mu je bila skoro na visini poda visokog skrovišta. Životinja se kretala polagano ali sigurno prema njemu. Koraci su mu muklo odzvanjali na tlu. Za nekoliko trenutaka, iznad grebena se pojavi druga glava - zatim treća i četvrta. Životinje zatrube hodajući u redu jedna po jedna ravno prema njemu. Za nekoliko trenutaka, predvodnik je bio ispred skrovišta. Levine zadrži dah dok je životinja prolazila. Životinja se zapilji u njega, njezino veliko smeđe oko okretalo se da bi pratilo njegove pokrete. Obliže usta tamnoljubičastim jezikom. Skrovište je podrhtavalo od njegovih koraka. A tad prođe pokraj i produži prema džungli iza njega. Uskoro, prođe i druga životinja. Treća se životinja očeše o konstrukciju i lagano je zanjiše. No dinosaur kao da to nije primijetio; nastavi mirno prolaziti. Tako učine i ostali. Jedan po jedan, oni nestanu u gustom raslinju iza visokog skrovišta. Tlo prestane podrhtavati. Levine tad shvati da točno pokraj visokog skrovišta prolazi ugažena staza u džunglu. Uzdahne. IZGUBLJENI SVIJET 259 Tijelo mu se polako opusti. Podigne dalekozor, duboko udahne da se smiri. Panika mine. Popravi mu se raspoloženje. A tad pomisli: što rade? Kamo idu? Jer, kad bolje promisli, ponašanje parasaura činilo se iznimno čudno. Bili su u obrambenom grozdu dok su se hranili, no kad su hodali preustrojili su se u kolonu jedan po jedan, što je razbilo uobičajeni zbijeni obrazac krda i izložilo životinje grabežljivcima. A njihovo je ponašanje bilo očito organizirano. Kretanje u redu jedan po jedan sigurno ima neku svrhu. Ali kakvu? Sad kad su zašli u džunglu, životinje počnu ispuštati kratke duboke trubljave zvukove. I ponovno je imao osjećaj daje riječ o glasanju kojemu je svrha dojava položaja. Možda da članovi krda mogu pratiti jedno drugo dok se kreću kroz džunglu i dok mijenjaju položaj. Ali zašto mijenjaju položaj? Kamo idu? Što čine?

To sigurno neće moći doznati stojeći ovdje u visokom skrovi-štu. Oklijevao je i slušao ih. A tad, u presudnom trenutku, preba ci noge preko ograde i brzo siđe niza skele. Vrućina Ona osjeti vrućinu i vlagu. Nešto hrapavo je ogrebe po licu, poput brusnog papira. To se ponovi, ta hrapavost na njezinu obrazu. Šarah Harding zakašlje. Nešto joj kapne na vrat. Osjeti neki čudan, slatkast miris, poput fermentirajućeg afričkog piva. Začuje se duboko siktanje pa ponovno ono hrapavo grebanje, najprije na vratu, a zatim na obrazu. Polako, ona otvori oči i ugleda konjsko lice. Velike, tupe oči konja dugačkih trepavica zurile su u nju. Konj ju je lizao jezikom. Gotovo da joj godi, pomisli ona, skoro smiruje. Ležati tako na leđima u blatu, a konjTo nije bio konj. Glava je preuska, ona odjednom shvati, njuška previše usiljena, razmjeri ne odgovaraju. Ona se okrene i pogleda. Glava je bila mala, a na nju se nadovezivao iznenađujuće debeli vrat i krupno tijelo— Ona se trgne i pokuša podići na koljena. "O, Bože moj!" Njezin nagli pokret prestraši veliku životinju koja usplahireno frkne i polako se odmakne. Ode nekoliko koraka niz blatnjavu obalu pa se okrene i pogleda je prijekorno. Sad ju je vidjela: mala glava, debeli vrat, golemo zdepasto tijelo, s dvostrukim nizom petokutnih ploča koje su se nizale po hrptenjači. Rep koji se vukao po zemlji, sa šiljcima. Hardingova žmirne. Ne može biti. IZGUBLJENI SVIJET 261 Zbunjen i omamljen, njezin se mozak očajnički pokušavao sjetiti naziva ovog stvorenja, i ona ga se sjeti, iz djetinjstva. Stegosaur. Bio je to stegosaur, zaboga. Zapanjena, prisjeti se blještavo bijele bolničke sobe, kad je posjetila lana Malcolma dok je buncao, kad je promrmljao nazive nekoliko dinosaura. I tad je posumnjala. No čak i sad, suočena sa živim

stegosaurom, njezina prva reakcija bila je daje posrijedi neki trik. Šarah zaškilji prema životinji, tražeći šav kostima, mehaničke spojke ispod kože. No koža je bila bešavna a životinja se kretala prirodno, organski. Ponovno trepne, polako. A tad se stegosaur okrene od nje, priđe rubu vode i počne je piti svojim velikim hrapavim jezikom. Jezik je bio tamnoplav. Kako je to moguće? Tamnoplav od venske krvi? Je li hladnokrvan? Ne. Ova je životinja previše pokretna; posjeduje sigurnost - i ravnodušnost - toplokrvne životinje. Gušteri i gmazovi uvijek paze na temperaturu svoje okoline. Ovo se stvorenje uopće nije tako ponašalo. Stajalo je u sjeni i pilo hladnu vodu, ravnodušno prema svemu. Ona pogleda svoju košulju, ugleda kako joj pjenasta pljuvačka curi niz vrat. Zaslinio ju je. Dotakne slinu prstima. Bila je topla. Životinja je toplokrvna. Stegosaur. Ona se zapilji. Stegosaurova je koža bila kao posuta oblucima, ali nije bila ljuskava kao gušterova. Više je sličila koži nosoroga, pomisli ona. Ili bradavičaste svinje. Samo što je bila potpuno bez dlaka, bez svinjskih čekinja. Stegosaur se polako kretao. Izgledao je miroljubivo, pomalo glupavo. A vjerojatno i jest glup, pomisli ona i ponovno pogleda njegovu glavu. Moždana šupljina bila je puno manja nego u konja. Jako mala za tijelo te težine. 262 Michael Crichton Osovi se na noge i zastenje. Tijelo ju je boljelo. Svaki ud i mišić ju je bolio. Noge su joj klecale. Udahne. Nekoliko metara podalje, stegosaur prestane piti vodu, pogleda je i odmjeri njezinu sad uspravnu pojavu. Kako se ona nije pomaknula, ponovno izgubi zanimanje i vrati se pijenju vode iz rijeke. "Nek me vrag odnese", reče ona. Pogleda na sat. Bilo je pola dva poslijepodne, sunce je još bilo visoko na nebu. Nije se mogla orijentirati prema suncu a bilo je jako

vruće. Zaključi da je najbolje da krene pješice i pokuša naći Malcolma i Thornea. Bosa, ukočena koraka, bolnih mišića, ona se zaputi u džunglu, dalje od rijeke. Nakon pola sata hoda bila je jako žedna ali se naviknula da bude dugo bez vode u afričkim savanama. Ona nastavi hodati, ne obazirući se na svoju nelagodu. Kad se približila vrhu grebena, naiđe na utrtu stazu, širok blatnjavi puteljak kroz džunglu. Bilo je lakše hodati po stazi. Hodala je po njoj oko petnaest minuta kad ispred sebe začuje uzbuđeno štektanje koje je podsjeti na pse i ona oprezno nastavi hodati. Uskoro se začuje, sa svih strana, glasan prasak i odjednom tamnozelena, gušterolika životinja visine oko metar dvadeset centimetara strelovito sune kroz raslinje, zakrešti i preskoči preko nje. Ona se instinktivno sagne. Jedva je imala vremena pri-brati se prije no što se pojavi druga životinja i projuri pokraj nje. Za nekoliko trenutaka, cijelo krdo životinja je trčalo pokraj nje sa svih strana, cviljelo od straha a zatim je jedna okrzne i sruši. Ona padne u blato a druge su životinje skakale i jurile oko nje. Dva metra ispred sebe na stazi ugleda veliko stablo niskih grana. Ne razmišljajući dugo, skoči na noge, dohvati granu i jednim se njihajem popne na nju. Nađe se na sigurnom baš kad je novi dinosaur, oštrih kandži na stopalima, projurio kroz blato ispod nje u lovu na odbjegla zelena stvorenja. Kad se ta životinja malo udaljila, ona ugleda tamno tijelo, dva metra visine, crvenkastih pruga kao u tigra. Uskoro se pojavi druga prugasta životinja, IZGUBLJENI SVIJET 263 pa treća - čopor grabežljivaca koji su siktali i režali u lovu na zelene dinosaure. Radeći tolike godine na terenu, automatski je brojala životinje dok su jurile ispod nje. Po njezinu računu bilo je deset prugastih grabežljivaca a to joj odmah pobudi zanimanje. Nema smisla, pomisli ona. Čim je otišao posljednji grabežljivac, ona se spusti na zemlju i požuri za njima. Pomislila je daje to možda budalasta zamisao, ali znatiželja prevlada. Ona pojuri za tigrastim dinosaurima uzbrdo, no prije nego je stigla

do vrha znala je po rezanju da su već dohvatili jednu životinju. Na vrhu uzbrdice, gledala je kako ubijaju svoj plijen. Ali bilo je to ubijanje kakvo nije vidjela u Africi. U savani Se-ronera, na mjestu ubijanja vladala je posebna organizacija koja je bila prilično predvidljiva i na stanovit način skoro uzvišena. Najveći grabežljiva, lavovi ili hijene, bili su najbliži truplu i hranili se zajedno sa svojom mladunčadi. Malo dalje, čekajući svoj red, oprezno su kružili lešinari i marabu rode, a još dalje, šakali i drugi manji strvinari. Nakon što bi veliki grabežljivci završili, manje bi se životinje približile. Različite su životinje jele različite dijelove tijela: hijene i lešinari jeli su kosti, šakali bi oglodali meso. To je bio obrazac svih ubijanja pa je bilo malo dreke ili tučnjave oko hrane. A ovo je bio pakao - mahnitost hranjenja. Srušena životinja bila je prekrivena prugastim grabežljivcima koji su svi kao bijesni trgali meso s trupla. Često bi prekidali hranjenje da bi režali i tukli se. Njihove su borbe bile pakosne -jedan je grabežljivac ugrizao susjednu životinju i nanio mu duboku ranu na boku. Istog trenutka, nekoliko je grabežljivaca zagrizlo u tu životinju, koja je odšepala, sikćući i krvareći, teško ranjena. Kad se našla na rubu događaja, ranjena se životinja osvetila tako daje zagrizla u rep druge životinje, ponovno nanoseći tešku ranu. Pubertetlija, upola manji od ostalih, gurao se naprijed, pokušavajući uhvatiti koji komad mesa, ali mu odrasli nisu načinili prostora. Umjesto toga su režali i škljocali bijesno zubima. Mladac je često bio prisiljen spretno odskočiti i držati se podalje od 262 Michael Crichton Osovi se na noge i zastenje. Tijelo ju je boljelo. Svaki ud i mišić ju je bolio. Noge su joj klecale. Udahne. Nekoliko metara podalje, stegosaur prestane piti vodu, pogleda je i odmjeri njezinu sad uspravnu pojavu. Kako se ona nije pomaknula, ponovno izgubi zanimanje i vrati se pijenju vode iz rijeke. "Nek me vrag odnese", reče ona. Pogleda na sat. Bilo je pola dva poslijepodne, sunce je još bilo visoko na nebu. Nije se mogla orijentirati prema suncu a bilo je jako vruće. Zaključi da je najbolje da krene pješice i pokuša naći

Malcolma i Thornea. Bosa, ukočena koraka, bolnih mišića, ona se zaputi u džunglu, dalje od rijeke. Nakon pola sata hoda bila je jako žedna ali se naviknula da bude dugo bez vode u afričkim savanama. Ona nastavi hodati, ne obazirući se na svoju nelagodu. Kad se približila vrhu grebena, naiđe na utrtu stazu, širok blatnjavi puteljak kroz džunglu. Bilo je lakše hodati po stazi. Hodala je po njoj oko petnaest minuta kad ispred sebe začuje uzbuđeno štektanje koje je podsjeti na pse i ona oprezno nastavi hodati. Uskoro se začuje, sa svih strana, glasan prasak i odjednom tamnozelena, gušterolika životinja visine oko metar dvadeset centimetara strelovito sune kroz raslinje, zakrešti i preskoči preko nje. Ona se instinktivno sagne. Jedva je imala vremena pri-brati se prije no što se pojavi druga životinja i projuri pokraj nje. Za nekoliko trenutaka, cijelo krdo životinja je trčalo pokraj nje sa svih strana, cviljelo od straha a zatim je jedna okrzne i sruši. Ona padne u blato a druge su životinje skakale i jurile oko nje. Dva metra ispred sebe na stazi ugleda veliko stablo niskih grana. Ne razmišljajući dugo, skoči na noge, dohvati granu i jednim se njihajem popne na nju. Nađe se na sigurnom baš kad je novi dinosaur, oštrih kandži na stopalima, projurio kroz blato ispod nje u lovu na odbjegla zelena stvorenja. Kad se ta životinja malo udaljila, ona ugleda tamno tijelo, dva metra visine, crvenkastih pruga kao u tigra. Uskoro se pojavi druga prugasta životinja, IZGUBLJENI SVIJET 263 pa treća - čopor grabežljivaca koji su siktali i režali u lovu na zelene dinosaure. Radeći tolike godine na terenu, automatski je brojala životinje dok su jurile ispod nje. Po njezinu računu bilo je deset prugastih grabežljivaca a to joj odmah pobudi zanimanje. Nema smisla, pomisli ona. Čim je otišao posljednji grabežljivac, ona se spusti na zemlju i požuri za njima. Pomislila je daje to možda budalasta zamisao, ali znatiželja prevlada. Ona pojuri za tigrastim dinosaurima uzbrdo, no prije nego je stigla do vrha znala je po rezanju da su već dohvatili jednu životinju. Na

vrhu uzbrdice, gledala je kako ubijaju svoj plijen. Ali bilo je to ubijanje kakvo nije vidjela u Africi. U savani Se-ronera, na mjestu ubijanja vladala je posebna organizacija koja je bila prilično predvidljiva i na stanovit način skoro uzvišena. Najveći grabežljiva, lavovi ili hijene, bili su najbliži truplu i hranili se zajedno sa svojom mladunčadi. Malo dalje, čekajući svoj red, oprezno su kružili lešinari i marabu rode, a još dalje, šakali i drugi manji strvinari. Nakon što bi veliki grabežljiva završili, manje bi se životinje približile. Različite su životinje jele različite dijelove tijela: hijene i lešinari jeli su kosti, šakali bi oglodali meso. To je bio obrazac svih ubijanja pa je bilo malo dreke ili tučnjave oko hrane. A ovo je bio pakao - mahnitost hranjenja. Srušena životinja bila je prekrivena prugastim grabežljivcima koji su svi kao bijesni trgali meso s trupla. Često bi prekidali hranjenje da bi režali i tukli se. Njihove su borbe bile pakosne -jedan je grabežljivac ugrizao susjednu životinju i nanio mu duboku ranu na boku. Istog trenutka, nekoliko je grabežljivaca zagrizlo u tu životinju, koja je odšepala, sikćući i krvareći, teško ranjena. Kad se našla na rubu događaja, ranjena se životinja osvetila tako daje zagrizla u rep druge životinje, ponovno nanoseći tešku ranu. Pubertetlija, upola manji od ostalih, gurao se naprijed, pokušavajući uhvatiti koji komad mesa, ali mu odrasli nisu načinili prostora. Umjesto toga su režali i škljocali bijesno zubima. Mladac je često bio prisiljen spretno odskočiti i držati se podalje od 264 Michael Crichton očnjaka odraslih životinja oštrih poput britve. Hardingova ne ugleda nijedno mladunče. Ovo je bilo društvo odraslih i okrutnih. Dok je promatrala te velike grabežljivce, njihove glave i tijela umrljane krvlju, primijeti mrežu zaraslih ožiljaka na njihovim nogama i vratovima. Ovo su očito bile brze, inteligentne životinje, no neprestano su se tukle. Je li to bio pravac u kojem se razvila njihova društvena organizacija? Ako jest, bila je to rijetkost. Mnoge životinjske vrste bore se za hranu, teritorij i seks, ali se te borbe najčešće sastoje u razmetanju i obrednoj nasrtljivosti; rijetko dolazi do ozbiljnih ranjavanja. Bilo je, naravno, iznimaka. Kad se

mužjaci nilskih konja bore za preuzimanje harema, često ozbiljno ranjavaju druge mužjake. U svakom slučaju, nije vidjela ništa slično ovome. Ranjena životinja na rubu sad se prišulja i ugrize drugog odraslog mužjaka, koji zareži i skoči na nj i zamahne svojom dugom nožnom kandžom. U sekundi, ranjenom je grabežljivcu bila rasporena utroba, a kroz široku posjekotinu curila su blijeda crijeva. Životinja tuleći padne na zemlju. Odmah se tri životinje okrenu od ubijene životinje, skoče na novu žrtvu i počnu grabežljivo trgati njezino meso. Hardingova zatvori oči i okrene se. Ovo je drukčiji svijet, svijet koji uopće ne razumije. Osupnuta, vrati se niz obronak; hodala je polako, pažljivo, dalje od tog mjesta. Buka Ford Explorer klizio je tiho niz prašumsku stazu. Pratili su stazu na grebenu iznad doline, na putu prema visokom skrovištu, koje se nalazilo ispod njih u dolini. Thorne je vozio. Reče Malcolmu: "Prije si rekao da znaš zašto su dinosauri izumrli..." "Pa, prilično sam siguran da znam", reče Malcolm. "U osnovi je to sve prilično jednostavno." On se promeškolji na sjedištu. "Dinosauri su se pojavili u trijasu, prije oko dvije stotine milijuna godina. Razmnožili su se u narednim razdobljima, juri i kredi. Bili su dominantni životni oblik na ovoj planeti oko stotinu pedeset milijuna godina- što je prilično dugo." "S obzirom da mi postojimo samo tri milijuna godina", reče Eddie. "Nemojmo si umišljati", reče Malcolm. "Stanoviti bijedni majmuni žive na zemlji tri milijuna godina, a ne mi. Prepoznatljiva ljudska bića žive na ovoj planeti tek trideset pet tisuća godina" reče on. "Tad su naši preci oslikali pećine u Francuskoj i Španjolskoj, crtali divljač kako bi osigurali uspješan lov. Trideset pet tisuća godina. U povijesti zemlje, to je ništa. Tek smo stigli." "Dobro..." "Naravno, već i prije trideset pet tisuća godina uzrokovali smo izumiranje vrsta. Pećinski su ljudi pobili toliko divljači da su neke životinje izumrle na nekoliko kontinenata. U Europi je nekoć bilo

lavova i tigrova. U Los Angelesu je bilo žirafa i nosoroga. Ma što, prije deset tisuća godina, preci američkih Indijanaca 266 Michael Crichton istrijebili su dlakave mamute. To nije ništa novo, ta ljudska tendencija-" "lan." "Pa, to je činjenica, iako tvoji moderni praznoglavci misle da je sve tako novo-" "lan. Govorio si o dinosaurima." "Točno. Dinosauri. Dakle, tijekom tih stotinu pedeset milijuna godina na ovoj planeti, dinosauri su bili tako uspješni daje u kredi postojala dvadeset jedna velika skupina tih životinja. Nekoliko skupina, na primjer camarasauri i fabrosauri, su izumrli. No golema većina dinosaurskih skupina još je bila aktivna u razdoblju krede. A tad, odjednom, prije otprilike šezdeset pet milijuna godina, sve su skupine do jedne izumrle. Jedino su ptice ostale. I tako je pitanje Što je to bilo?" "Mislio sam da znaš", reče Thorne. "Ne, hoću reći, kakav je to zvuk? Jesi li nešto čuo?" "Ne", reče Thorne. "Zaustavi automobil", reče Malcolm. Thorne zaustavi automobil i ugasi motor. Spuste prozore i osjete nepomičan, podnevni užegli zrak. Skoro da nije bilo ni daška vjetra. Osluhnu malo. Thorne slegne ramenima. "Ništa ne čujem. Što ti se učinilo dasi-" "Pst", reče Malcolm. Dlanovima oblikuje lijevak oko uha i gurne glavu kroz prozor, osluškujući napeto. Poslije nekoliko trenutaka, uvuče je u automobil. "Mogao bih se zakleti da sam čuo motor." "Motor? Misliš s unutarnjim sagorijevanjem?" "Tako je." Pokaže prema istoku. "Kao daje dolazio odande." Oni ponovno osluhnu, ali nisu čuli ništa. Thorne odmahne glavom. "Ne mogu zamisliti ovdje benzinski motor, lan. Nema benzina koji bi ga pokretao." IZGUBLJENI SVIJET 267

Radio se oglasi. "Doktore Malcolm?" Bio je to Arby, u prikolici. "Da, Arby." "Tko je još ovdje? Na otoku?" "Kako to mislite?" "Uključite monitor." Thorne uključi kontrolni prijamnik na kontrolnoj ploči u automobilu. Ugledaju sliku sjedne od postavljenih kamera. Vidjela se duga, strma istočna dolina. Ugledaju obronak, taman od stabala. Grana stabla zaklanjala je veći dio slike. No slika je bila mirna, tiha. Nije bilo znaka aktivnosti. "Što si vidio, Arby?" "Upravo gledam." Kroz grane, Thorne ugleda bljesak kaki odjeće, pa još jedan. On shvati da je riječ o osobi, koja napola hoda a napola klizi niz strm prašumski obronak prema podnožju. Niska rasta, zbita, kratka crna kosa. "Nek me vrag odnese", reče Malcolm smiješeći se. "Znaš tko je to?" "Da, naravno. To je Šarah." "Pa, krenimo po nju." Thorne posegne za radiom i pritisne tipku. "Richard", reče on. Nije bilo odgovora. "Richard! Čuješ li me?" Nije bilo odgovora. Malcolm uzdahne. "Divno. Ne odgovara. Vjerojatno je odlučio prošetati. U potrazi za svojim istraživanjem." "Toga se i bojim", reče Thorne. "Eddie, odveži motocikl i idi pogledati što radi Levine. Ponesi Lindstradt. Mi idemo po Šarah." Levine je slijedio životinjsku stazu, zalazio dublje u tamu džungle. Parasauri su bili negdje naprijed i stvarali puno buke dok su gazili paprat i palme na tlu. Sad je barem shvatio zašto su stali u red: nije bilo drugog praktičnog načina da se kreće kroz gusto raslinje tropske prašume. Njihovo glasanje nije prestajalo, ali je Levine primijetio da se mijenja - postaje kreštavije, uzbuđenije. Požuri naprijed, probijajući se kroz vlažno palmino lišće koje ga je nadvisivalo, slijedeći utabanu stazu. Dok je slušao krike tih životinja ispred sebe počeo je primjećivati i izrazit miris, jedak i slatkasto-kiseli. Imao je osjećaj da miris postaje jači. Ipak, ispred njega se nešto događalo, u to nije bilo sumnje. Glasanje parasaura sad je bilo odsječno, skoro poput laveža. Osjeti u njemu

nekakvu usplahirenost. No što bi moglo uznemiriti životinju visine četiri metra i duljine deset metara? Znatiželja ga svlada. Levine potrči kroz džunglu, gurajući lišće palmi ustranu, preskačući srušeno drveće. U raslinju ispred sebe začuje siktanje, pa nekakvo štrcanje a tad jedan parasaur ispusti dug, dubok trubljast zvuk. Eddie Carr doveze se motociklom do visokog skrovišta i stane. Levinea nije bilo. On pogleda u tlo oko skrovišta i ugleda mnoge duboke životinjske tragove. Tragovi su bili veliki, promjera oko šezdeset centimetara i činilo se da se gube u džungli iza skrovišta. IZGUBLJENI SVIJET 269 Pregleda tlo i ugleda i svježe tragove čizama. Ostavljale su karakterističan otisak pa je po tome znao da su Levineove. Na nekim mjestima tragovi čizama su nagnječili rub životinjskih tragova, stoje značilo da su nastali kasnije. I ti su tragovi vodili u šumu. Eddie Carr opsuje. Posljednje stoje želio učiniti bilo je zaci u tu džunglu. Od same ga je pomisli hvatala jeza. Ali kakvog je izbora imao? Morao je vratiti Levinea. Taj tip, pomisli on, postaje problem. Eddie skine s ramena pušku i položi je preko upravljača motocikla. Tad okrene gas i motocikl polako i bešumno krene, u tamu. I dok mu je srce tuklo od uzbuđenja, Levine se progura pokraj posljednje velike palme. Stane kao ukopan. Neposredno ispred njega, rep parasaura njihao se lijevo-desno iznad njegove glave. Životinja je stajala stražnjeg dijela tijela okrenutog prema njemu. A gusti mlaz mokraće slijevao se iz stražnje stidne kosti i šumeći padao na zemlju. Levine odskoči, izbjegavajući mlaz. Iza najbliže životinje ugleda čistinu, ugaženu bezbrojnim životinjskim stopalima. Parasauri su se porazmjestili po čistini i svi zajedno mokrili. Znači, oni su latrinske životinje, pomisli on. Zapanjujuće i potpuno neočekivano. Mnoge živuće životinje, uključujući nosoroge i jelene, vole pustiti vodu na određenim mjestima. I često je ponašanje krda usklađeno. Latrinsko se ponašanje općenito smatra metodom označavanja

teritorija. Bez obzira na razlog, nitko nije pretpostavio da bi se dinosauri tako ponašali. Parasauri završe mokriti pa se pomaknu malo ustranu. Tad isprazne crijeva, ponovno zborski. Svaki parasaur izbaci veliku hrpu izmeta boje slame. To svaka životinja u krdu poprati dubokim trubljenjem - zajedno s golemom količinom vjetrova, koji je vonjao na metan. Iza njega glas šapne: "Jako lijepo." 270 Michael Crichton On se okrene i ugleda Eddieja Carra kako sjedi na motociklu. Mahao je rukom ispred lica. "Dinosaurski prči", reče on. "Nemoj slučajno upaliti šibicu, moglo bi sve odletjeti u zrak..." "Pst", ljutito zasikće Levine i odmahne glavom. Ovo nije bilo vrijeme da ga ometa prostačka mlada budala. Nekoliko životinja sagne glave i počnu lizati barice mokraće, bez sumnje s namjerom da povrate izgubljene hranjive tvari, pomisli on. Vjerojatno sol. Ili možda hormone. Ili je to nešto vezano uz doba godine. Ili moždaLevine polako krene naprijed. Znao je toliko malo o tim stvorenjima. Nisu znali čak ni najosnovnije činjenice o njima - kako jedu, kako izlučuju, kako spavaju i kako se razmnožavaju. Čitav svijet složenih, isprepletenih oblika ponašanja razvilo se u tih odavno nestalih životinja. Da ih se upozna, desetak znanstvenika bi imalo što raditi čitav život. Ali se to vjerojatno nikad neće dogoditi. Mogao se samo nadati da će izvući nekoliko pretpostavki, nekoliko jednostavnih zaključaka koji će okrznuti površinu složenosti njihovih života. Parasauri zatrube i zađu dublje u šumu. Levine krene za njima. "Doktore Levine", tiho će Eddie. "Sjednite na motor. Sad." Levine se ogluši. Kad su otišle velike životinje, on ugleda kako na čistinu iskače desetak malih brbljavih zelenih dinosaura. On ih odmah prepozna: Procompsognathus triassicus. Mali strvinari, koje je pronašao Fraas 1913. u Bavarskoj. Levine se zagleda, očaran. Naravno daje dobro poznavao tu životinju, ali isključivo iz rekonstrukcija, jer nigdje na svijetu nije pronađen potpun kostur Procompsognathusa. Oštrom je načinio najpotpunije studije ali je

morao raditi s kosturom koji je bio zgnječen i djelomičan. U životinja koje je opisao Oštrom nedostajali su rep, vrat i udovi. A ovdje evo procompsognatida, potpunih i aktivnih, kako skakuću poput pilića. Kompiji počnu jesti svježi izmet i piti ono što je ostalo od mokraće. Levine se namršti. Je li to dio uobičajenog strvinarskog ponašanja? Levine nije bio siguran. Priđe bliže da ih bolje zagleda. IZGUBLJENI SVIJET 271 "Doktore Levine!" šapne Eddie. Bilo je zanimljivo da su kompiji jeli samo svježi izmet, a ne osušene ostatke kojih je bilo posvuda na čistini. Hranjive tvari koje su dobivali iz izmeta sigurno se jedino nalaze u svježem izmetu. To je ukazivalo da postoje proteini ili hormoni koji se nakon stanovitog vremena razgrade. Vjerojatno bi trebao uzeti svježi uzorak za analizu. Gurne ruku u džep na košulji i izvuče plastičnu vrećicu. Kretao se između kompija koji nisu obraćali pozornost na njega. On čučne pokraj najbliže hrpe izmeta i polako ispruži ruku. "Doktore Levine!" On se okrene, mrzovoljno, i u tom trenutku jedan od kompija skoči i ugrize ga za ruku. Drugi mu skoči na rame i ugrize za uho. Levine vrisne i ustane. Kompiji skoče na zemlju i odskakuću. "Prokletstvo!" reče on. Eddie se doveze na motociklu. "Sad je bilo dosta", reče on. "Popnite se na motor. Odlazimo odavde." IZGUBLJENI SVIJET 273 Gnijezdo Crveni Jeep Wrangler se zaustavi. Točno ispred njih, utabana životinjska staza koju su slijedili nastavljala se kroz raslinje do čistine. Bila je široka i blatnjava, ugažena stopama velikih životinja. Vidjeli su velike, duboke tragove u blatu. S čistine je dopiralo muklo trubljenje, poput glasanja jako velike guske. Dodgson reče: "U redu, daj mi kutiju." King ne odgovori. Baselton reče: "Kakvu kutiju?"

Ne skidajući pogleda s čistine, Dodgson reče: "Na sjedištu pokraj tebe je crna kutija s baterijama. Daj mije." Baselton zagunđa. "Teška je." "To je zbog magneta." Dodgson se nagne natrag, uzme kutiju izrađenu od crnog anodiziranog metala. Bila je veličine kutije za cipele, samo što je završavala u obliku lijevka. Ispod kutije je bila pričvršćena drška revolvera. Dodgson pričvrsti baterije za remen i spoji na kutiju. Tad podigne kutiju za dršku. Na stražnjem je dijelu bilo dugme i gradirana skala, okrenuta prema njemu. Dodgson reče: "Baterije su napunjene?" "Napunjene su", reče King. "U redu", reče Dodgson. "Ja idem prvi, do gnijezda. Namje-stit ću kutiju i riješiti se životinja. Vas dvojica pođite za mnom i kad životinje odu, svaki uzmite po jedno jaje iz gnijezda. Tad ih odnesite natrag u automobil. Ja se vraćam posljednji. Tad svi zajedno odlazimo. Jeste li shvatili?" "Jesmo", reče Baselton. "U redu", reče King. "Kakvi su to dinosauri?" "Nemam pojma", reče Dodgson izlazeći iz automobila. "A nije ni važno. Samo se pridržavajte dogovora." On tiho zatvori vrata. Ostali tiho izađu i krenu niz vlažnu stazu. Njihova su stopala gnjecala po blatu. Onaj zvuk je još dopirao s čistine. Dodgsonu je zvučalo kao da ima puno životinja. Odgurne list paprati i ugleda ih. Bilo je to veliko gnijezdilište, s četiri ili pet niskih zemljanih humaka, pokrivenih travom. Humci su bili širine oko dva metra i dubine metra. Oko humaka je bilo dvadeset odraslih životinja svijetlosmeđe boje - čitavo krdo dinosaura, koji su okružili gnijezda. Odrasle su životinje bile velike, duge deset metara i visine tri metra, a sve su trubile i frktale. "Oh, Bože moj", reče Baselton, zapanjen. Dodgson zatrese glavom. "To su maiasauri", šapne. "To će biti lak posao." Maiasaure je tako prozvao paleontolog Jack Horner. Prije Homera, znanstvenici su pretpostavljali da su dinosauri ostavljali svoja jaja nečuvana, kao većina gmazova. Te su se pretpostavke uklapale u staru sliku dinosaura kao hladnokrvnih, gmazolikih stvorenja.

Poput gmazova, smatrali su ih samotnjacima; zidni prikazi u muzejima malokad su prikazivali više od jednog primjerka svake vrste - brontosaur ovdje, stegosaur ili triceratops ondje, gaze kroz močvare. No Homerova iskopavanja u području Bad-landsa u Montani pružile su nepobitne, jasne dokaze da se najmanje jedna vrsta hadrosaura gnijezdila i odgajala mladunčad. Horner je uključio te oblike ponašanja u ime koje je nadjenuo tim stvorenjima, jer maiasaur znači 'gušter dobra majka'. Promatrajući ih, Dodgson je vidio da su maiasauri zaista brižni roditelji: velike su odrasle životinje kružile oko gnijezda, kretale se pažljivo da bi stale izvan plitkih zemljanih humki. Svije-tlosmeđi maiasauri bili su kljunati dinosauri, imali velike glave 274 Michael Crichton koje su završavale širokom, plosnatom njuškom, sličnoj pačjem kljunu. Čupali su travu ustima i bacali je na jaja u gnijezdima. To je bio, znao je, način regulacije temperatura jaja. Kad bi te goleme životinje legle na jaja, zgnječile bi ih. Umjesto toga stavljale su sloj trave na jaja koji je zadržavao toplinu i stalnu temperaturu jaja. Životinje su marljivo radile. "Golemi su", reče Baselton. "To su samo pretjerano izrasle krave", reče Dodgson. Iako su maiasauri bili veliki, bili su biljojedi i imali lijeno, pomalo tupavo ponašanje krava. "Spremni? Krećemo." Podigne kutiju kao pušku i korakne naprijed, na otvoreno. Dodgson je očekivao burniju reakciju kad ga maiasauri ugledaju, ali reakcija je izostala. Jedva da su ga primijetili. Jedna ili dvije odrasle životinje okrenu glave, zagledaju se glupavim očima, pa odvrate pogled. Životinje nastave bacati travu na jaja, koja su bila bijele boje, obla, i skoro šezdeset centimetara duga. Svako je bilo otprilike dvostruko veće od nojevog jaja. Otprilike veličine lopte za plažu. Nijedna se životinja još nije izlegla. King i Baselton iskoraknu i stanu pokraj njega na čistinu. Maiasauri još nisu obraćali pozornost. "Fantastično", reče Baselton.

"Baš fino", reče Dodgson. I uključi kutiju. Čistinu ispuni neprekinut, kreštavi pisak. Maiasauri se odmah okrenu prema tom zvuku. Trubili su i podizali glave. Izgledali su uznemireno, zbunjeno. Dodgson okrene kazaljku i pisak se pojača, da su pucali bubnjići. Maiasauri nakrenu glave i odmaknu se od bolnog zvuka. Skupe se na drugom kraju čistine. Nekoliko se životinja pomokri od straha. Nekoliko ih ode u šumu i napusti gnijezdo. Uznemirile su se i držale se podalje. "Krenite", reče Dodgson. IZGUBLJENI SVIJET 275 King zakorači u najbliže gnijezdo i zastenje kad podigne jaje. Rukama je jedva obujmio golemo oblo jaje. Maiasauri su trubili na njega, ali se nijedna odrasla životinja ne primakne. Tad Baselton uđe u gnijezdo, uzme jaje i pođe za Kingom u automobil. Dodgson počne hodati natraške, držeći kutiju okrenutu prema životinjama. Na rubu čistine, isključi zvuk. Maiasauri se odmah vrate, trubeći glasno i često. No kad su se vratili do gnijezda, činilo se da su životinje zaboravile što se upravo dogodilo. Uskoro su se prestali glasati i ponovno počeli bacati travu po jajima. Nisu gledali za Dodgsonom kad se okrenuo i vratio po stazi. Glupe životinje, pomisli Dodgson, idući prema automobilu. Baselton i King polagali su jaja u velike spremnike od stiropora u stražnjem dijelu automobila i pozorno ih oblagali spužvom. Oba muškarca su se veselo smijala kao djeca. "To je bilo fenomenalno!" "Super! Izvrsno!" "Što sam vam rekao?" reče Dodgson. "Čas posla." On pogleda na sat. "Ovakvim tempom, završit ćemo za manje od četiri sata." Popne se za upravljač i upali motor. Baselton sjedne na stražnje sjedište. King sjedne na suvozačko i izvadi zemljovid. "Sljedeće gnijezdo", reče Dodgson. Visoko skroviste "Kažem ti, sve je u redu", nestrpljivo će Levine. Znojio se u zagušljivoj vrućini ispod aluminijskog krova skrovišta. "Pogledaj,

nije ni progrizao kožu." On ispruži ruku. Na mjestu na kojem je kom-pi pritisnuo zube bio je mali crveni polukrug, i to je bilo sve. Eddie reče: "No dobro, ali ti uho lagano krvari." "Ne osjećam ništa. Sigurno nije strašno." "Ne, nije strašno", reče Eddie i otvori pribor za prvu pomoć. "Ali bolje daje očistim." "Radije bih", reče Levine, "nastavio sa svojim promatranjima." Dinosauri su bili jedva pola kilometra od njega i dobro ih je vidio. Na mirnom podnevnom zraku, čuo ih je kako dišu. Čuje ih kako dišu. Ili bi ih čuo, kad bi ga ovaj mladić ostavio na miru. "Slušaj," reče Levine, "znam što radim. Stigao si na svršetku jako zanimljivog i uspješnog eksperimenta. Zapravo sam pozvao dinosaure k sebi, oponašajući njihovo glasanje." "Zaista?" reče Eddie. "Da, jesam. To ih je odvelo u šumu. Pa smatram da mi nije potrebna tvoja pomoć-" "Problem je u tome", reče Eddie, "što na uhu imaš malo dinosaurskog govna i nekoliko rupica. Očistit ću ti uho." On natopi gazu sredstvom za dezinfekciju. "Možda će malo peckati." "Nije važno, imam drugo - Jao!" "Prestani se micati", reče Eddie. "Potrajat će samo sekundu." IZGUBLJENI SVIJET 277 "Potpuno je nepotrebno." "Ako se nećeš micati, bit će gotovo. Evo." On odmakne zavoj. Levine ugleda smeđi i blijedocrveni trag. Kao što je i sumnjao, ozljeda je bila mala. On podigne ruku i dodirne uho. Nije ga nimalo boljelo. Levine se zaškilji prema ravnici a Eddie pospremi kovčežić s priborom za prvu pomoć. "Isuse, kako je ovdje vruće", reče Eddie. "Da", reče Levine i slegne ramenima. "Šarah Harding je stigla i mislim da su je odveli u prikolicu. Želiš li se sad vratiti?" "Ne vidim razloga", reče Levine.

"Pomislio sam da bi se možda htio pozdraviti ili nešto slično" reče Eddie. "Moj je posao ovdje", reče Levine. Okrene se i podigne dalekozor na oči. "Dakle tako", reče Eddie. "Ne želiš se vratiti?" "Ne pada mi na um", reče Levine gledajući kroz dalekozor. "Ni za milijun godina. Ni za šezdeset pet milijuna godina." Prikolica Kelly Curtis je slušala zvuk tuša. Nije mogla vjerovati. Buljila je u blatnjavu odjeću odbačenu na krevet. Kratke hlačice i kaki košulja kratkih rukava. Odjeća Šarah Harding. Nije si mogla pomoći. Kelly ispruži ruku i dotakne ju. Primijeti kako je tkanina iznošena i iskrzana. Otpala puceta prišivena; nisu bila jednaka. A blizu džepa je bilo crvenkastih crtica za koje ona zaključi da su sigurno stare mrlje od krvi. Sagne se i dotakne tkaninu"Kelly?" Šarah ju je zvala, ispod tuša. Zapamtila mije ime. "Da?" reče Kelly, glasa koji je odavao njezinu nervozu. "Ima li šampona?" "Pogledat ću, doktorice Harding", reče Kelly, žurno otvarajući ladice. Muškarci su svi otišli u susjedni odjeljak i ostavili je nasamo sa Šarah dok se pere. Kelly je očajnički tražila šampon, otvarala ladice pa ih ponovno s treskom zatvarala. "Čuj," dovikne Šarah, "u redu je ako ga i ne nadeš." "Tražim..." "Ima li tekućine za pranje posuđa?" Kelly zastane. Pokraj sudopera stoji zelena plastična boca. "Da, doktorice Harding, ali-" IZGUBLJENI SVIJET 279 "Daj mije. To je sve isto. Menije svejedno." Ruka proviri pokraj plastičnog zastora. Kelly joj pruži šampon. "A zovem se Šarah." "U redu, doktorice Harding."

"Šarah." "U redu, Šarah." Šarah Harding je obična osoba. Jako neuštogljena i normalna. Očarana, Kelly sjedne na kuhinjski stolac i pričeka, mašući nogama, za slučaj da doktorica Harding - Šarah -još nešto zatreba. Posluša Šarah kako pjevuši Trn Gonna Wash That Man Right Out of My Hair'. Kroz nekoliko trenutaka zatvori tuš a njezina se ruka ispruži i uzme ručnik s vješalice. A zatim izađe, omotana u ručnik. Šarah prođe prstima kroz svoju kratku kosu, jedini dio njezine pojave kojem je, čini se, poklanjala pažnju. "Sad je već bolje. Bože moj, ovo je raskošna terenska prikolica. Doc je zaista izvrsno obavio posao." "Da", reče Kelly. "Lijepa je." Šarah se nasmiješi Kelly. "Koliko ti je godina, Kelly?" "Trinaest." "Koji je to razred, osmi?" "Sedmi." "Sedmi razred", zamišljeno reče Šarah. Kelly reče: "Doktor Malcolm ti je ostavio nešto odjeće. Rekao je da misli da će veličina odgovarati." Ona pokaže čisti par kratkih hlačica i majicu kratkih rukava. "Čije je to?" "Mislim Eddiejevo." Šarah ih podigne. "Moglo bi odgovarati." Ona odnese odjeću iza ugla, u spavaonicu, i počne se odijevati. Reče: "Čime ćeš se baviti kad odrasteš?" "Ne znam", reče Kelly. 280 Michael Crichton "To je jako dobar odgovor." "Zaista?" Kellvna majka ju je stalno tjerala da nađe honorarni posao, da odluči što želi učiniti sa svojim životom. "Da", reče Šarah. "Nitko pametan ne zna čime se želi baviti dok ne prijeđe dvadesetu ili tridesetu." "On." "Što voliš učiti?" "Zapravo... ovaj... volim matematiku", reče Kelly, pomalo s

osjećajem krivnje. Šarah je sigurno čula taj prizvuk jer reče: "Sto ne valja s matematikom?" "Pa, djevojčice baš nisu matematičarke. Odnosno... ma znate." "Ne, ne znam", Šarah reče hladno. Kelly osjeti paniku. Između nje i Šarah Harding počeo se uspostavljati topao odnos, ali sad je osjetila da se to sve topi, kao da je dala pogrešan odgovor nesklonom profesoru. Odluči više ništa ne reći. Čekala je u tišini. Uskoro Šarah izađe, odjevena u Eddiejevu široku odjeću. Sjedne i počne obuvati čizme. Kretala se prirodno, neusiljeno. "Kako si to mislila, da djevojčice nisu dobre matematičarke?" "Pa, tako svi kažu." "Na primjer, tko to svi?" "Moji profesori." Šarah uzdahne. "Divno", reče ona i zavrti glavom. "Tvoji profesori..." "A ostala me djeca nazivaju štrebericom. I slično. Znaš već." Kelly je sve ovo istresla iz sebe ne razmišljajući puno. Nije mogla vjerovati da to sve govori Šarah Harding, koju je prije poznavala jedino preko iz članaka i fotografija, a ona je sad ovdje i priča joj o osobnim temama. O svemu što ju muči. Šarah se veselo nasmiješi. "Pa ako tako kažu, znači da ti matematika prilično dobro ide, ha?" IZGUBLJENI SVIJET 281 "Vjerojatno." Šarah se nasmiješi. "To je divno, Kelly." "No problem je u tome da dečki ne vole prepametne cure." Šarah podigne obrve. "Zaista?" "Pa, tako svi kažu..." "Kao tko?" "Kao moja mama." "Aha. A ona vjerojatno zna o čemu govori." "Ne znam", prizna Kelly. "Moja mama zapravo izlazi samo s budalama." "Znači, možda se vara?" upita Šarah, pogledavajući u Kelly dok je vezala čizme.

"Vjerojatno." "Pa, po mom iskustvu, neki muškarci vole pametne žene, a neki ne vole. Kao sve na svijetu." Ona ustane. "Čula si za Geor-gea Schallera?" "Naravno. Proučavao je pande." "Tako je. Pande, a prije toga snježne leoparde i lavove i gorile. On je najvažniji istraživač životinja dvadesetog stoljeća - a znaš li kako radi?" Kelly odmahne glavom. "Prije odlaska na teren, George pročita sve što je ikad napisano o životinjama koje će proučavati. Popularno-znanstvene knjige, novinske članke, znanstvene radove, sve. Tad ode i promatra te životinje. I znaš što najčešće shvati?" Kelly odmahne glavom, bojeći se nešto reći. "Kako je skoro sve što je napisano ili rečeno pogrešno. Primjerice, gorile. George je proučavao planinske gorile deset godina prije no što je Dian Fossey na to i pomislila. I otkrio je da sve što se mislio o gorilama pretjerivanje, nesporazumi ili čista fantazija - primjerice da se na ekspedicije ne smije povesti žene jer da će ih gorile silovati. Pogrešno. Sve... pogrešno." 282 Michael Crichton Šarah završi vezati cipele i ustane. "I tako Kelly, čak i u tvojoj dobi, dobro je da odmah nešto shvatiš. Čitav će ti život ljudi nešto govoriti. Uglavnom, vjerojatno devedeset pet posto od toga što će ti reći bit će pogrešno." Kelly ne reče ništa. Osjeti čudnu potištenost zbog tih riječi. "To je životna činjenica", reče Šarah. "Ljudi su nakljukani pogrešnim informacijama. Pa je teško znati što vjerovati. Znam kako se osjećaš." "Zaista?" "Naravno. Moja mi je mama običavala govoriti da od mene nikad ništa neće biti." Ona se nasmiješi. "Kao i neki moji profesori." "Zaista?" Činilo se to nemogućim. "O da", reče Šarah. "Zapravo-" Iz drugog dijela prikolice začuju Malcolmov glas: "Ne! Ne! Ti idioti! Mogli bi sve upropastiti!"

Šarah se odmah okrene i ode u drugi dio. Kelly skoči sa stolca i požuri za njom. Muškarci su se nagurali oko monitora. Govorili su svi u isti glas i činilo se da su uzbuđeni. "Ovo je užasno", govorio je Malcolm."Užas!" Thorne reče: "Je li to Jeep?" "Imali su crveni Jeep", reče Hardingova i priđe pogledati. "Znači daje Dodgson", reče Malcolm. "Prokletstvo!" "Što on radi ovdje?" "Mogu si misliti." Kelly se progura da pogleda. Na zaslonu ugleda gusto raslinje i povremene bljeskove crno-crvenog vozila. "Gdje su sad?" Malcolm upita Arbyja. "Mislim da su u istočnoj dolini", reče Arby. "Blizu mjesta gdje smo našli doktora Levinea." IZGUBLJENI SVIJET 283 Radio se oglasi. Levineov glas reče: "Želite reći da sad ima drugih ljudi na otoku?" "Da, Richard." "Zaustavite ih prije no što sve zabrljaju." "Znam. Želiš li se vratiti?" "Ne bez valjanog razloga. Obavijestite me ako ga bude." I njegov se radio isključi. Hardingova je gledala u zaslon i promatrala Jeep. "To su oni", reče. "To je tvoj prijatelj Dodgson." "Nije on moj prijatelj", reče Malcolm. Ustane i žmirne od boli u nozi. "Pođimo", reče on. "Moramo zaustaviti te govnare. Nema vremena za gubljenje." Gnijezdo Crveni Jeep Wrangler lagano se zaustavi. Točno ispred njega bio je zid gustog raslinja. No kroza nj previdjela se sunčeva svjetlost, koja je dopirala s čistine iza njega. Dodgson je tiho sjedio u automobilu, osluškivao. King se okrene prema njemu, da će progovoriti, no Dodgson podigne ruku i da mu znak da šuti.

Tad jasno začuje duboko grleno rezanje, skoro predenje. Dolazilo je iza raslinja ispred njih a kao da ga je ispuštala najveća prasumska mačka koju je ikad čuo. Na mahove bi osjetio lagane vibracije, jedva čujne, ali dovoljne da ključevi od automobila počnu zveckati o glavinu upravljača. Kad je osjetio tu vibraciju, polako mu postane jasno: Hoda. Nešto jako veliko. Hoda. Pokraj njega, King je osupnuto zurio preda se, širom otvorenih usta. Dodgson se okrene i pogleda Baseltona; profesor se grčevito držao za svoje sjedište bijelim prstima dok je slušao taj zvuk. Sjenka se pomakne preko paprati točno ispred njih. Sudeći po sjeni, životinja je bila visine sedam metara a duljine trinaest metara. Hodala je na stražnjim nogama, imala krupno tijelo, kratki vrat i jako veliku glavu. Tvrannosaur. Dodgson je oklijevao, zurio kroz prozor. Srce mu je ludo tuklo u grudima. Razmišljao je o tome da ode do idućeg gnijezda, ali je bio uvjeren da će kutija i ovdje djelovati. On reče: "Svršimo s tim. Daj mi kutiju." IZGUBLJENI SVIJET 285 Baselton mu doda kutiju, kao i prvi put. Dodgson reče: "Napunjene?" "Baterije su napunjene", reče King. "U redu", reče Dodgson. "Krećemo. Isto kao i prije. Ja idem prvi, vas dvojica za mnom i nosite jaja u automobil. Spremni?" "Spreman", reče Baselton. King ne odgovori. Još je zurio u sjenu. "Koji je ovo dinosaur?" "To je tvrannosaur." "Isuse", reče King. "Tvrannosaur?" reče Baselton. "Nije važno stoje", nestrpljivo će Dodgson. "Samo pođite za mnom, kao prije. Spremni?" "Samo trenutak", reče Baselton. King reče: "Što ako ne bude djelovalo?" "Već znamo da djeluje", reče Dodgson. "Postoji prilično zanimljiva činjenica u vezi s tvrannosaurima koja je

nedavno objavljena", reče Baselton. "Paleontolog po imenu Roxton proučavao je tvrannosaurovu moždanu šupljinu i zaključio da im se mozak ne razlikuje puno od žabljeg, iako je naravno puno veći. Što povlači za sobom zaključak da su njihovi nervni sustavi podešeni isključivo na pokret. Ne vide te ako stojiš nepomično. Statični predmeti su za njih nevidljivi." "Siguran si u to?" upita King. Baselton reče: "Tako je pisalo u izvješću. A ima i smisla. Ne smije se zaboraviti da su dinosauri, usprkos svoje zastrašujuće veličine, zapravo bili prilično primitivni umovi. Logično je da tvrannosaur ima mentalne sposobnosti jedne žabe." "Ne shvaćam zašto toliko žurimo", nervozno će King. Buljio je preda se. "Puno je veći od onih prvih." "Pa što?" reče Dodgson. "Čuo si što je George rekao. To je samo velika žaba. Učinimo to. Izlazite iz auta, do vraga. I nemojte zalupiti vratima." 286 Michael Crichton George Baselton osjetio je prilično zadovoljstvo i autoritet kad je prepričao onaj sumnjiv članak iz stručnog časopisa. Našao se u uobičajenoj ulozi, djelitelja informacija ljudima kojima one manjkaju. Sad kad se približio gnijezdu, zapanjio se kad je primijetio da su mu koljena počela klecati. Noge kao da su mu bile gumene, iako je uvijek mislio da je to govorna figura. Prestrašio se kad je shvatio da to može biti doslovna istina. Ugrize se za usnu i prisili se pribrati. Neće, reče samom sebi, pokazati strah. Bio je gospodar u ovoj situaciji. Dodgson je već krenuo naprijed, držeći onu crnu kutiju u ruci poput puške. Baselton pogleda u Kinga, mrtvački blijedog i oznojenog. Izgledao je na rubu nesvijesti; kretao se polako. Baselton je hodao pokraj njega. Pazio na njega. Ispred njih, Dodgson se posljednji put okrene, mahne rukom Baseltonu i Kingu da ga dostignu. Zapilji se u njih užeglim očima a tad korakne kroz raslinje na čistinu. Baselton ugleda tvrannosaura. Ne -bila su dva! Stajali su s obje strane blatnjavog humka, dvije odrasle životinje, sedam metara

visoke kad bi se podigle na stražnje noge, snažne, tamnocrvene, velikih opakih ralja. Poput maiasaura, životinje se zagledaju na trenutak u Dodgsona, tupim pogledom, kao da ih je osupnula pojava uljeza. A tad tvrannosauri bijesno zariču. Silna, mučeča rika od koje zadrhti zrak. Dodgson podigne kutiju i uperi je prema životinjama. Istog trenutka, neprekinut, kreštavi pisak ispuni čistinu. Tvrannosauri odgovore rikom i spuste glave, ispruže vratove, škljocnu zubima, spremajući se za napad. Bili su golemi - a zvuk na njih nije djelovao. Počeli su zaobilaziti gnijezdo i krenuli prema Dodgsonu. Zemlja se tresla od njihova hoda. "Jebi ga", reče King. Ali Dodgson je zadržao hladnokrvnost. Okrene kazaljku. Baselton rukama poklopi uši. Pisak se pojača do nepodnošljivo bolne jačine od koje su pucali bubnjići. Reakcija je bila trenutačna: tvrannosauri ustuknu kao da ih je netko udario. Pognu glave. Brzo zatrepću očima. Zvuk kao da je vibrirao u zraku. Oni poIZGUBLJENI SVIJET 287 novno zariču, ali slabo, bez uvjerenja. Iz blatnog gnijezda dopi-ralo je užasna vriska. Dodgson se primakne, podigne kutiju u zrak, točno prema životinjama. Tvrannosauri ustuknu, pogledavajući prema gnijezdu, pa prema Dodgsonu. Brzo su mahali glavama lijevo-desno, kao da pokušavaju pročistiti uši. Dodgson mirno namjesti kazaljku. Zvuk se pojača. Sad je bio nepodnošljiv. Dodgson se počne penjati po blatnjavom opkopu gnijezda. Baselton i King se uzveru, za njim. Baselton pogleda u gnijezdo s četiri pjegava bijela jaja i dva mladunca koja su izgledala poput dva žgoljava poveća purana. Ili nekakvih orijaških ptića. Ona dva tvrannosaura bila su na drugom rubu čistine. Na odstojanju ih je držao zvuk. Kao i maiasauri, i oni su mokrili od uzbuđenja. Toptali su nogama. Ali nisu prilazili. Nadglasavši pisak kutije koji je parao uši, Dodgson vikne: "Uzmite jaja!" King ošamućen posrne u gnijezdo i dohvati najbliže jaje. Nespretno ga uhvati drhtavim rukama, ono poskoči u zrak, on ga

ponovno uhvati i posrne natraške. Nagazi na nogu jednog mladunčeta koje vrisne od boli i straha. Tad se roditelji pokušaju ponovno primaknuti, privučeni mladunčetovim krikovima. King se žurno ispentra iz gnijezda, prigne se i prođe kroz raslinje. Baselton ga isprati pogledom. "George!" vikne Dodgson i dalje držeći kutiju uperenu u di-nosaure. "Uzmi drugo jaje!" Baselton se okrene da pogleda u odrasle tvrannosaure. Vidio je njihovu uzrujanost i gnjev, gledao kako razjapljuju i škljocaju čeljustima i odjednom je bio uvjeren da, bez obzira na taj zvuk, ove životinje neće dopustiti da im netko ponovno uđe u gnijezdo. King je imao sreće ali je Baselton neće imati, osjećao je to, i"George! Sad!" Baselton reče: "Ne mogu!" "Jebeni idiote!" Držeći kutiju visoko, Dodgson se počnje penjati u gnijezdo. No pritom se okrene - i utičnica se izvuče iz kutije. 288 Michael Crichton Zvuk naprasito zgasne. Na čistini zavlada tajac. Baselton zastenje. Tvrannosauri posljednji put zatresu glavama i zariču. Baselton ugleda kako se Dodgson ukočio kao prut. I Baselton je stajao nepomično. Nekako je prisilio svoje tijelo da ostane na mjestu. Prisilio si je koljena da prestanu klecati. Zadrži dah. I pričeka. Na drugom kraju čistine, tvrannosauri su krenuli prema njemu. "Što to rade?" zavapi Arby u prikolici. Bio je tako blizu zaslona da ga je skoro dodirivao nosom. "Jesu li ludi? Samo tako stajati." Pokraj njega, Kelly ne reče ništa. Šuteći je gledala u zaslon. "Bi li željela sad biti ondje, Kel?" upita Arby. "Začepi", reče Kelly. "Ne, nisu ludi", reče Malcolm preko radija, gledajući netremice u zaslon u automobilu. Explorer je hitao niz stazu, na putu prema istočnom dijelu otoka. Thorne je vozio. Šarah i Malcolm su sjedili otraga. Šarah reče: "Trebao bi pokušati ponovno uključiti zvučnu kutiju.

Zar će samo tako stajati?" "Da", reče Malcolm. "Zašto?" "Jer su pogrešno obaviješteni", reče Malcolm. Dodgson Dodgson je promatrao kako mu prilazi veći tyrannosaur. Za tako velike životinje, bili su oprezni. Samo im se približio jedan od roditelja, pa iako je zastajkivao svakih nekoliko koraka da bi silno zarikao, činio se neobično uzdržan, kao da ga zbunjuje to što su ti ljudi ostali tako stajati. Ili ih možda nije vidio. Možda su on i Baselton nestali iz njegova vidnog polja. Drugi je roditelj stajao u pozadini, s druge strane gnijezda i uzbuđeno dizao i spuštao glavu. Uzbuđeno, ali ne i napadački. Naravno, rika prilazećeg dinosaura bila je užasavajuća, ledila je krv. Dodgson nije gledao u Baseltona, udaljenog samo nekoliko koraka. Baselton vjerojatno piški u gaće. Dobro da se nije okrenuo i potrčao, pomisli Dodgson. Daje potrčao, bio bi mrtav. Ostane li potpuno nepomičan, sve će biti u redu. Stojeći ukočeno, nepomična tijela, Dodgson je u lijevoj ruci držao anodiziranu kutiju u visini struka, blizu kopče od remena. Desnom rukom on polako, najpolaganije, povuče izvučenu žicu. Za nekoliko će trenutaka osjetiti utičnicu u ruci i tad će je ponovno gurnuti u kutiju. U međuvremenu, nije skidao oka s tyrannosaura koji mu se približavao. Osjećao je podrhtavanje tla pod nogama. Čuo je vriskove mladunčeta na koje je King nagazio. Ti krikovi kao da su mučili roditelje, raspaljivali ih. Nema veze. Još nekoliko trenutaka i on će ponovno ugurati utičnicu u akumulator. A tad... 290 Michael Crichton Tvrannosaur je sad bio jako blizu. Dodgson osjeti truli miris mesojeda. Životinja rikne i on osjeti vrući dah. Životinja je stajala tik do Baseltona. Dodgson okrene glavu malčice ustranu, da pogleda. Baselton je stajao potpuno nepomično. Tvrannosaur se približi i

spusti svoju veliku glavu. Frkne na Baseltona. Ponovno podigne glavu, kao daje zbunjen. Zaista ga ne vidi, pomisli Dodgson. Tvrannosaur prodorno zatuli, ispusti divlji zvuk. Baseltonu nekako uspije ne pomaknuti se. Tvrannosaur se prigne i ponovno spusti svoju golemu glavu. Čeljusti se otvore i sklope. Baselton je zurio preda se, ne trepćući. Svojim golemim raširenim nozdrva-ma tvrannosaur ga onjuši, dugim hunjkavim udisajem od kojeg zalepršaju Baseltonove nogavice. Tad tvrannosaur oprezno njuškom gurne Baseltona. U tom trenutku Dodgson shvati da ga životinja ipak vidi. Tvrannosaur tad zamahne glavom postrance, udari Baseltona s boka i sruši ga na zemlju. Baselton vrisne kad se tvrannosaurova noga spusti i prignječi ga o tlo. Podigne ruke i vikne: "Prokletniče!" baš kad se glava spustila, razjapljenih čeljusti, i progutala ga. Taj je pokret bio blag, skoro obziran, no u idućem trenutku glava se naglo tržne uvis i raskomada tijelo. Dodgson začuje krik i ugleda nešto malo i mlitavo kako visi iz ralja i shvati daje to Baseltonova ruka. Ruka se klatila a metalni remen njegova ručnog sata svjetlucao je ispod tvrannosaurova golemog oka. Baselton je vrištao, bez prekida, neartikulirano. Začuvši to, Dodgsona oblije znoj i zamagli mu se pred očima. Tad se okrene i potrči, natrag prema automobilu, natrag na sigurno, natrag prema bilo čemu. Trčao je. Kelly i Arby se okrenu od zaslona u istom trenutku. Kelly osjeti mučninu. Nije mogla gledati. No kroz radio su još čuli kre-štave krikove čovjeka koji je ležao na leđima dok gaje tyrannosa-ur trgao na komade. IZGUBLJENI SVIJET 291 "Isključi ga", reče Kelly. Trenutak potom, zvuk prestane. Kelly uzdahne, opusti ramena. "Hvala ti", reče. "Nisam ga isključio", reče Arby. Ona ponovno pogleda u zaslon i brzo odvrati pogled. Tyran-nosaur

je trgao komade nečeg crvenog. Ona zadrhti. U prikolici je vladao muk. Kelly začuje otkucaje elektronskih brojača i mukle udarce crpki za vodu ispod poda. Izvana je dopirao jedva čujni zvuk vjetra koji šušti u visokoj travi. Kelly se odjednom osjeti usamljenom, izoliranom na ovom otoku. "Arby", reče ona "što ćemo?" Arby joj ne odgovori. Odjuri u kupaonicu. "Znao sam", reče Malcolm zureći u kontrolni prijamnik. "Znao sam da će se to dogoditi. Pokušali su ukrasti jaja. A sad pogledaj tyrannosauri odlaze! Oba!" On uključi radio-predajnik. "Arby, Kelly. Jeste li ondje?" "Ne možemo govoriti", reče Kelly. Explorer se nastavi spuštati nizbrdicom, prema tyrannosaur-skom gnijezdu. Thorne je smrknuto stiskao upravljač dok je vozio. "Kakvo sranje." "Kelly. Čuješ li? Ne vidimo što se ondje događa. Tyrannosa-uri su napustili gnijezdo! Kelly? Što se događa?" Dodgson je strelovito jurio prema Jeepu. Baterije su mu u trku pale s remena, ali nije hajao. U Jeepu ugleda Kinga kako čeka, napet i blijed. Dodgson skoči za upravljač, upali motor. Tyrannosaur rikne. "Gdje je Baselton?" upita King. "Nije uspio", reče Dodgson. "Kako to misliš?" 292 Michael Crichton "Tako da nije uspio, jebi ga!"Vrisne Dodgson i ubaci u brzinu. Jeep poleti, poskakujući po uzbrdici. Iza sebe su čuli tvrannosa-urove urlike. King je držao jaje i gledao cestu iza njih. "Možda bismo se trebali riješiti ovog", reče on. "Da se nisi usudio!" reče Dodgson. King je spuštao prozor. "Možda samo želi da mu vratimo jaje." "Ne", reče Dodgson. "Ne!" Ispruži ruku preko suvozačkog sjedišta, hrvajući se s Kingom u vožnji. Staza je bila uska, dubokih brazda. Jeep se zanosio.

Odjedanput, jedan od tvrannosaura bane na cestu iz drveća ispred njih. Životinja je stajala ondje, režala i priječila prolaz. "Kriste", reče Dodgson i legne na kočnice. Automobil otkli-že po blatnjavoj stazi i zaustavi se. Tvrannosaur zariče i zavalja se prema njima. "Okreni se!" vrisne King. "Okreni automobil!" Ali Dodgson nije okrenuo automobil. Prebaci auto u rikverc i počne voziti natraške po stazi. Vozio je brzo a cesta je bila uska. "Ti si lud!" reče King. "Ubit ćeš nas!" Dodgson zamahne rukom i raspali Kinga. "Začepi, jebemti!" vikne. Bila mu je potrebna maksimalna pozornost da manevrira automobilom po zavojitoj stazi. Usprkos ovakvoj brzoj vožnji, bio je uvjeren da će tvrannosaur biti brži. Neće mu uspjeti. Oni su u glupom Jeepu s glupim platnenim krovom i ubit će ih i"Ne!" vrisne King. Iza njih, Dodgson ugleda drugog dinosaura kako juri po cesti prema njima. On pogleda naprijed i ugleda prvog tvrannosaura kako ih sustiže. Bili su u klopci. U panici on naglo okrene upravljač, automobil sleti s ceste, zabije se stražnjim dijelom u guštaru i okolna stabla i on poskoči na sjedištu od udarca. Tad stražnji dio automobila propadne i on shvati da stražnji kotači vise nad provalijom. Mahnito zaturira IZGUBLJENI SVIJET 293 motor, no kotači se samo zavrte u zraku. Uzaludno. Polako, automobil je tonuo natraške, dublje u raslinje tako gusto da nije vidio kroz njega. Ali su skliznuli preko ruba. Pokraj njega, King je jecao. Začuje riku tvrannosaura, sad jako blizu. Dodgson širom otvori vrata automobila i skoči u prazno. Sunovrati se kroz raslinje, padne, udari o panj i skotrlja se niz strmi prašumski obronak. Negdje usput osjeti oštru bol u čelu i nakratko ugleda zvijezde prije nego što ga obavije tama i on izgubi svijest. Odluka Sjedili su u Exploreru, na vrhu grebena s pogledom na prašumom obraslu istočnu dolinu. Prozori su bili spušteni. Slušali su riku tvrannosaura dok su goleme životinje lomile šipražje.

"Obje su napustile gnijezdo", reče Thorne. "Aha. Momci su sigurno nešto uzeli", uzdahne Malcolm. Šutili su i slušali. Začuju tiho zujanje a tad se Eddie zaustavi pokraj njih na motociklu. "Mislio sam da će vam zatrebati pomoć. Sići ćete?" Malcolm odmahne glavom. "Ne dolazi u obzir. Preopasno je - ne znamo gdje su." Šarah Harding reče: "Zašto je Dodgson ostao stajati? Tako se čovjek ne ponaša u blizini grabežljivaca. Okruže li te lavovi, moraš podići halabuku, mahati rukama, gađati ih nečim. Pokušati ih prestrašiti. Ne stojiš nepomično." "Vjerojatno je pročitao pogrešnu studiju", reče Malcolm i zavrti glavom. "Postoji teorija da tvrannosauri vide samo pokret. Tip po imenu Roxton napravio je odljeve moždanih šupljina rexa i zaključio da su tvrannosauri imali mozak žabe." Radio se oglasi. Levine reče: "Roxton je idiot. Ne zna o anatomiji ni toliko da bi mogao voditi ljubav sa svojom ženom. Njegov je članak bio vic." "Kakav članak?" upita Thorne. Radio se ponovno oglasi. "Roxton je", reče Levine, "bio uvjeren da su tvrannosauri imali vid poput vodozemaca: poput žabe. Žaba vidi pokret ali ne i nešto što se ne miče. No potpuno je IZGUBLJENI SVIJET 295 nemoguće da bi grabežljivac poput tvrannosaura imao takav vid. Prilično nemoguće. Jer najuobičajenija obrana plijena je da se ukoči. Jelen ili neka takva životinja, kad osjeti opasnost, ukoči se. Grabežljivac ih mora biti sposoban svejedno vidjeti. A tvrannosa-ur je to, naravno, mogao." Preko radija Levine prezrivo frkne. "Baš kao ona druga idiotska teorija koju je prije nekoliko godina objavio Grant, da je tvrannosaura mogla smesti oluja jer nije bio prilagođen na vlažna podneblja. To je jednako smiješno. Razdoblje krede nije bilo osobito sušno. A povrh toga, tvrannosauri su sjevernoameričke životinje nađeni su jedino u SAD i Kanadi. Živjeli su na obalama velikog mora u unutrašnjosti kontinenta, istočno od Rocky Mo-untains. Na planinskim obroncima su česte oluje. Prilično sam siguran da su se

tvrannosauri nagledali kiše i da su razvili neki mehanizam protiv toga." "Pa postoji li razlog zbog kojeg neki tvrannosaur ne bi nekog napao?" upita Malcolm. "Da, naravno. Najočitiji", reče Levine. "A to je?" "Ako nije gladan. Ako je upravo pojeo neku drugu životinju. Sve veće od koze utažilo bi mu glad za puno sati. Ne. Tvrannosaur sasvim dobro vidi, pokretne ili nepokretne predmete." Slušali su riku iz doline. Vidjeli su šipražje kako se ugiba, oko kilometar prema sjeveru. Pa još rike. Dva rexa kao da su se dogovarala. Šarah Harding reče: "Što smo ponijeli sa sobom?" Thorne reče: "Tri Lindstradt puške. Napunjene." "Dobro", reče ona. "Krenimo." Radio zakrči. "Nisam s vama", reče Levine preko radija. "Ali bih vam savjetovao da pričekate." "Dovraga i čekanje", reče Malcolm. "Šarah je u pravu. Siđi-mo i pogledajmo kakva je situacija." 296 Michael Crichton "Tvoj pogreb", reče Levine. Arby se vrati za kontrolni prijamnik, brišući bradu. Još je bio malo zelen u licu. "Što sad rade?" "Doktor Malcolm i ostali idu do gnijezda." "Šališ se?" upita on usplahireno. "Ne brini", reče Kelly. "Šarah će se pobrinuti za sve." "Nadaj se", reče Arby. Gnijezdo Zaustave Explorer na rubu čistine. Eddie zaustavi motocikl, nasloni ga na deblo i pričeka da se ostali izvuku iz Explorera. Šarah Harding osjeti poznati miris gnjilog mesa i izmeta koji je bio karakterističan za gnijezdilište mesojeda. Na popodnevnoj vrućini, taj je miris pomalo izazivao mučninu. Muhe su zujale u nepomičnom zraku. Hardingova uzme jednu pušku i prebaci je preko ramena. Pogleda u trojicu muškaraca. Svi su stajali nepomično, napeti. Malcolmovo je lice bilo blijedo, posebice oko usta. To je podsjeti na vrijeme kad ju je Coffmann, njezin stari profesor, posjetio u Africi. Coffmann je bio jedan od onih ispičutura

hemingwayskog tipa, s puno ljubavnih veza u domovini, i puno priča o pustolovinama s orangutanima na Sumatri ili lemurima na Madagaskaru. I tako ga ona povede sa sobom u savanu da gleda kako zvijeri ubijaju plijen. A on se, ne gubeći ni časa, strovali u nesvijest. Težio je više od stotinu kilograma i morala ga je odvući za ovratnik dok su lavovi kružili oko nje i režali. To joj je bila dobra škola. Sad se prigne trojici muškaraca i šapne: "Ako imate nekakvih dvojbi u vezi s ovim, nemojte ići. Pričekajte ovdje. Ne želim misliti na vas. Mogu i sama." Ona krene. "Jesi li sigurna-" "Da. A sad budite tiho." Ona se zaputi prema čistini. Malcolm i ostali požure ju sustići. Ona odgurne palmino lišće i zakorači na otvoreno. Tyrannosaura nije bilo a blatna je čistina bila prazna. Zdesna, ugleda cipelu i komadić otrgnutog mesa kako viri iznad poderane čarape. Sve stoje ostalo od Baseltona. 298 Michael Crichton Iz gnijezda začuje molećivo, kreštavo cicanje. Hardingova se popne na blatni humak, a Malcolm se teškom mukom popne za njom. Ona ugleda dva mladunca tvrannosaura. Cviljeli su. U blizini su bila tri velika jaja. Ugledaju duboke tragove posvuda oko njih, u blatu. "Uzeli su jedno jaje", reče Malcolm. "Do vraga." "Nisi želio da nešto naruši tvoj mali ekosustav?" Malcolm se nasmiješi kutem usana. "Aha. Nadao sam se." "Šteta", reče ona i brzo obiđe gnijezdo. Sagne se i zagleda u male tvrannosaure. Jedna se životinjica skutrila i gurnula svoj paperjem obrasli vrat u tijelo. No druga se ponašala sasvim drukčije. Nije se pomaknula kad su joj se približili, nego je ostala ležati opružena na boku, teško je disala, zacakljenih očiju. "Ova je ozlijeđena", reče Šarah. Levine je stajao u visokom skrovištu. Pritisne slušalicu na uho i progovori u mikrofon pokraj obraza: "Potreban mi je opis" reče on. Thorne reče: "Dva su, otprilike šezdeset centimetara dugi, a teški možda dvadeset kilograma. Otprilike veličine malih kazu-ara. Velike oči. Kratke njuške. Blijedosmede boje. A oko vratova prsten

od paperja." "Mogu li stajati?" "Uh... ako i mogu, ne baš naročito. Prije bi se reklo da posr-ću. I puno ciče." "Znači daje riječ o novorođenčadi", reče Levine i kimne glavom. "Vjerojatno staroj samo nekoliko dana. Nikad nisu bili izvan gnijezda. Pripazio bih se da sam na vašem mjestu." "A zašto?" "Tako malu mladunčad", reče Levine, "roditelji neće dugo ostaviti." Hardingova se primakne ranjenom mladunčetu. Cvileći, mladunče pokuša dopuzati do nje, nespretno vukući tijelo. Jedna mu je noga stajala pod neobičnim kutem. "Mislim daje ozlijedio nogu." IZGUBLJENI SVIJET 299 Eddie se približi i stane pokraj nje. "Slomljena je!" "Aha, vjerojatno, ali-" "Hej!" reče Eddie. Mladunče sune prema naprijed i stegne ga čeljustima oko gležnja čizme. On povuče nogu, a zajedno s njom i mladunče, koje nije popuštalo stisak. "Isuse", reče Eddie. "Nasrtljivac mali, zar ne", reče Šarah. "Od rođenja..." Eddie pogleda u nareckane oštre zubiće. Nisu progrizli kožu. Mladunče se čvrsto držalo. Kundakom puške, on ga nekoliko puta gurne u glavu. To nije imalo nikakva učinka. Mladunče je ležalo na zemlji i plitko disalo. Polako je treptalo svojim velikim očima gledajući u Eddieja, ali nije popuštalo stisak. Začuju udaljenu riku njihovih roditelja, negdje na sjeveru. "Otiđimo odavde", reče Malcolm. "Vidjeli smo što smo došli vidjeti. Moramo otkriti kamo je otišao Dodgson." Thorne reče: "Mislim da sam vidio trag automobilskih guma, gore više na stazi. Možda su ondje sletjeli." "Pogledajmo." Krenu prema automobilu. "Trenutak", reče Eddie, gledajući u svoju nogu. "Što ću s mladunčetom?" "Ustrijeli ga", reče Malcolm preko ramena. "Misliš, da ga ubijem?"

Šarah reče: "Eddie, ima slomljenu nogu, ionako će umrijeti." "Da, ali-" Thorne dovikne: "Vraćamo se po stazi, Eddie, a ako ne nađemo Dodgsona, vratit ćemo se grebenskom cestom prema laboratoriju pa se spustiti do prikolice." "U redu, Doc. Stižem za vama." Eddie podigne svoju pušku i prevrne je u rukama. "Učini to sada", reče Šarah ulazeći u Explorer. "Jer bolje da nisi ovdje kad mu se vrate mama i tata." Kockarova propast Vozeći po stazi, Malcolm se zagleda u kontrolni prijamnik na kojem su se smjenjivale slike s različitih kamera. Tražio je Dodgso-na i ostatak njegove družine. Preko radija, Levine reče: "Koliko je situacija loša?" "Uzeli su jedno jaje", reče Malcolm. "A morali smo ubiti i jedno mladunče." "Znači, dvostruki gubitak. Od ukupnog legla od koliko, šest?" "Tako je." "Iskreno rečeno, rekao bih da je to sitnica", reče Levine. "Ako spriječite te ljude da učine još nešto." "Tražimo ih", mrzovoljno će Malcolm. Hardingova reče: "To se moralo dogoditi, lan. Znaš da ne možeš očekivati da ćeš promatrati životinje a da nešto ne promijeniš. Znanstveno nemoguće." "Naravno da je tako", reče Malcolm. "To je najveće znanstveno otkriće dvadesetog stoljeća. Ništa se ne može proučavati a da se ne promijeni." Nakon Galileja, znanstvenici su prihvatili stajalište da su oni objektivni promatrači prirodnog svijeta. To se podrazumijevalo u svakom aspektu njihova ponašanja, čak i u načinu na koji su pisali znanstvene radove, govorili rečenice tipa: "Primjećuje se..." Kao da je promatrač nepostojeća osoba. Tri stotine godina, ta bezlič-nost bila je odlika znanosti. Znanost je objektivna, a promatrač nema utjecaja na rezultate koje on ili ona opisuje. IZGUBLJENI SVIJET 301

Po toj se objektivnosti prirodna znanost razlikovala od društvenih znanosti ili religije - područja u kojima je promatračevo stajalište bilo sastavnim dijelom, u kojima je promatrač bio nerazdvojivo vezan za rezultate. No u dvadesetom stoljeću, ta se razlika izgubila. Znanstvene je objektivnosti nestalo, čak i na najtemeljnijoj razini. Fizičari su sad bili svjesni da se ne može izmjeriti ni najmanja subatomska čestica a da se ne djeluje na nju. Prikopčate li instrumente kako biste izmjerili položaj čestice, promijenili ste joj brzinu. Ta se istina pretočila u Heisenbergovo načelo nesigurnosti: sve što se proučava, mijenja se. Napokon je postalo jasno da su svi znanstvenici dio sudioničkog svemira koji ne dopušta da netko bude tek puki promatrač. "Znam da je objektivnost nemoguća", nestrpljivo će Malcolm. "To me ne muči." "Pa što te muči?" "Muči me 'Kockarova propast'", reče Malcolm zagledan u kontrolni prijamnik. 'Kockarova propast' bio je često spominjan statistički fenomen o kojem se puno raspravljalo, a koji je imao važne posljedice i po evoluciju i po svakodnevni život. "Recimo da si kockar", reče Malcolm. "Igraš pismo-glava. Svaki put kad se okrene glava, dobivaš dolar. Svaki put kad se okrene pismo, izgubiš dolar." "Dobro..." "Što se događa?" Hardingova slegne ramenima. "Izgledi da se okrene ili pismo ili glava su podjednaki. Pa ćeš možda dobiti, a možda i izgubiti. No na koncu ćeš biti na nuli." "Nažalost, nećeš", reče Malcolm. "Kockaš li se dovoljno dugo, uvijek ćeš izgubiti - kockar se uvijek upropasti. Zato kazina ne propadaju. No pitanje je, što se događa u tom razdoblju dok se kockaš? Što se događa u razdoblju prije no što kockar bankrotira?" "Pa dobro", reče ona. "Što se događa?" 302 Michael Crichton "Bilježiš li kockarovu sreću na dijagramu kroz duže razdoblje, vidjet ćeš da kockar u određenom razdoblju dobiva, a u drugom gubi. Drugim riječima, sve se na svijetu događa u valovima. To je stvarna

pojava i primjećuje se u svemu: vremenu, poplavama, bejzbolu, srčanom ritmu, burzama. Kad stvari krenu po zlu, imaju tendenciju takvima ostati. Kako kaže stara poslovica: nesreća nikad ne dolazi sama. Teorija složenosti nam kaže daje ta mudra narodna izreka u pravu. Nesreće dolaze u hrpi. Stvari grupno idu nizbrdo. To je stvarnost." "Što hoćeš time reći? Da su stvari krenule nizbrdo?" "Mogle bi, zahvaljujući Dodgsonu", reče Malcolm mršteći se u zaslon. "Ma, što se dogodilo tim govnarima?" King Začuje se zujanje, poput zvuka pčela u daljini. Howard King bio je tek nejasno svjestan toga, dok se polako vraćao k svijesti. Otvori oči i ugleda vjetrobran automobila i grane drveća iza njega. Zujanje se pojača. King nije znao gdje je. Nije se mogao sjetiti kako se zatekao ovdje, što se dogodilo. Osjeti bol u ramenu i u kukovima. U čelu mu je bubnjalo. Pokuša se sjetiti no bol gaje ometala u razmišljanju. Posljednje čega se sjećao bio je tvrannosaur ispred njega na cesti. To je bilo posljednje. Tad se Dodgson okrenuo iKing okrene glavu i zavapi jer ga iznenadna, oštra bol zapara od vrata do lubanje. Od boli naglo udahne, oduzme mu se dah. Zatvori oči, žmirne. A tad ih ponovno polako otvori. Dodgson nije bio u automobilu. Vozačeva su vrata visila širom otvorena, a preko njihove plohe je padala točkasta sjena. Ključevi su još bili u paljenju. Dodgsona nije bilo. Na vrhu upravljača bio je krvavi trag. Ona crna kutija ležala je na podu pokraj mjenjača. Otvorena vozačeva vrata lagano za-škripe, pomaknu se. U daljini, King ponovno začuje zujanje, poput divovske pčele. Bio je to mehanički zvuk, shvati on. Nešto mehaničko. To ga podsjeti na brod. Koliko će ih brod čekati na rijeci? Koliko je uopće sati? Pogleda na sat. Kristalno stakalce bilo je razbijeno, kazaljke zaustavljene na 1:54. Ponovno začuje zujanje. Približavalo se. 304

Michael Crichton S mukom, King se odgurne od sjedišta, prema kontrolnoj ploči. Kroz kralježnicu mu prostruje munje boli, no ubrzo minu. Duboko udahne. Dobro sam, pomisli on. Barem sam još ovdje. King pogleda u otvorena vozačeva vrata, obasjana suncem. Sunce je još bilo visoko. Još je poslije podne. Kad polazi brod? U četiri? Pet? Više se nije sjećao. Ali je bio siguran da se oni španjolski ribari neće zadržavati kad se počne smračivati. Napustit će otok. A Howard King je želio biti na tom brodu kad oni to učine. Bilo je to jedino na svijetu što je želio. Žmirnuvši od boli, on se pridigne i teškom mukom prebaci na vozačevo sjedište. Namjesti se, duboko udahne pa se nagne i pogleda kroz otvorena vrata. Automobil je visio nad ponorom, poduprt drvećem. Ugleda strmi prašumski obronak kako ponire ispod njega. Bilo je tamno ispod krošnji stabala. Zavrti mu se u glavi, samo od pogleda. Tlo je sigurno sedam do deset metara ispod njega. Ugleda sporadične grmove zelene paprati i nekoliko crnih stijena. Okrene tijelo da bolje vidi. A tad ugleda njega. Dodgson je ležao na leđima, glava mu je visila niz obronak. Tijelo mu je bilo skvrčeno, ruke i noge ispružene u čudnom položaju. Nije se micao. King ga nije dobro vidio, kroz gusto raslinje na obronku, no Dodgson je izgledao mrtav. Zujanje se naglo pojača, brzo se približavalo. King pogleda pred sebe i ugleda, kroz raslinje koje mu je zastiralo vjetrobran, automobil, kako prolazi ni deset metara od njega. Automobil! Onda automobil iščezne. Po zvuku, pomisli on, električni automobil. Znači daje Malcolmov. Hovvarda Kinga na određen način osokoli pomisao da na ovom otoku ima još ljudi. Osjeti novu snagu, usprkos boli u tijelu. Ispruži ruku i okrene ključ. Motor zabrunda. Prebaci mjenjač u brzinu i lagano pritisne papučicu gasa. IZGUBLJENI SVIJET 305 Stražnji kotači se okrenu. On uključi pogon na prednjim kotačima.

Jeep istog trenutka poskoči naprijed i jurne kroz granje. Trenutak potom, bio je na cesti. Sad se sjetio ceste. Desni je odvojak vodio prema gnijezdu tvrannosaura. Malcolmov je automobil skrenuo lijevo. King skrene lijevo i krene niz cestu. Pokušavao se sjetiti kako se vratiti do rijeke, natrag na brod. Maglovito se sjećao da je na vrhu brda bilo raskrižje u obliku rašlji. Skrenut će na tom raskrižju, odluči on, spustiti se u podnožje i odmagliti s ovog otoka. To mu je bio jedini cilj. Otići s ovog otoka prije no što bude prekasno. Loše vijesti Explorer stigne na vrh brežuljka i Thorne skrene na grebensku cestu. Cesta je zavijala lijevo-desno, usječena u liticu. Na mnogim je mjestima nagib bio strm, no pucao im je vidik na cijeli otok. Konačno, stignu do mjesta gdje im se pružao pogled na cijelu dolinu. Ugledaju visoko skrovište slijeva a bliže njima, čistinu s dvije prikolice. Zdesna je bio laboratorijski kompleks a radničko naselje iza njega. "Nigdje ne vidim Dodgsona", jadno će Malcolm. "Kamo se mogao djenuti?" Thorne uključi radio. "Arby?" "Da, Doc." "Vidiš li ih?" "Ne, ali..." Ustručavao se. "Stoje?" "A da se vratite u prikolicu? Prilično je zapanjujuće." "Što to?" upita Thorne. "Eddie", reče Arby. "Upravo se vratio. A sa sobom je donio mladunče." Malcolm se nagne. "Što je učinio?" PETA KONFIGURACIJA "Na rubu kaosa, nastaju neočekivani rezultati. Opasnost po opstanak je ozbiljna." IANMALCOLM Mladunče U prikolici su se skupili oko malog stola na kojem je ležalo

uspavano mladunče tvrannosaura rexa na pladnju od nehrđajućeg čelika, sklopljenih velikih očiju, njuške ugurane u proziran plastični oval maske za kisik. Maska je skoro pristajala mladunčetovoj tupoj njušci. Kisik je tiho šištao. "Nisam ga mogao samo tako ostaviti", reče Eddie. "A i činilo mi se da bismo mu mogli srediti nogu..." "Ali Eddie", reče Malcolm i zavrti glavom. "Pa sam mu ubrizgao injekciju morfija iz pribora za prvu pomoć i ponio ga sa sobom. Vidite? Maska za kisik mu skoro odgovara." "Eddie", reče Malcolm, "pogriješio si." "Zašto? Ništa mu nije. Previt ćemo ga i odnijeti natrag." "Ali umiješao si se u sustav", reče Malcolm. Radio se uključi. "Ovo je krajnje neozbiljno", reče Levine. "Krajnje." "Hvala, Richard", reče Thorne. "Potpuno se protivim da se bilo kakva životinja donosi u prikolicu." "Prekasno je sad žaliti", reče Šarah Harding. Pomaknula se naprijed i počela vezati flastere za mladunčetov prsni koš; začuju mukle otkucaje njegova srca. Srce mu je jako brzo tuklo, više od stotinu pedeset otkucaja u minuti. "Koliko si mu morfija dao?" "Joj", reče Eddie. "Ovaj... znaš. Čitavu špricu." 312 Michael Crichton "Koliko je to? Deset kubičnih centimetara?" "Mislim daje. Možda i dvadeset." Malcolm pogleda u Hardingovu. "Za koliko će vremena to prestati djelovati?" "Nemam pojma", reče ona. "Uspavljivala sam lavove i šakale na terenu kad bih ih označivala pločicom. U tih životinja postoji približna korelacija između doze i tjelesne težine. No s mladim je životinjama nepredvidljivo. Možda nekoliko minuta, a možda i nekoliko sati. A ne znam ništa o mladunčadima tvranno-saura. To je u osnovi funkcija metabolizma, a ovaj metabolizam se čini brz, poput ptičjeg. Srce pumpa jako brzo. Mogu jedino reći da ga trebamo odnijeti odavde što prije." Hardingova uzme malu ultrazvučnu sondu i prisloni je uz mladunčetovu nogu. Pogleda preko ramena u zaslon. Kelly i Arby

su joj ga zaklanjali. "Molim vas malo mjesta", reče ona i oni se pomaknu. "Nemamo puno vremena. Molim lijepo." Kad su se oni odmaknuli, Šarah ugleda zeleno-bijele obrise noge i kostiju. Iznenađujuće nalik velikoj ptici, pomisli ona. Leši-naru ili rodi. Ona pomakne sondu. "Dobro... ovo su metatar-zalL.a evo tibije i fibule, dvije kosti donjeg dijela noge..." Arby reče: "Zašto su kosti drukčijeg odjeka?" U nogama je bilo bijelih dijelova obrubljenih blijedozelenim rubom. "Jer je beba", reče Hardingova. "Noge su joj još uglavnom hrskavične, s jako malo okoštavanja. Pretpostavljam da mladunče još ne može hodati - barem ne dobro. Evo. Pogledajte čašicu koljenskog zgloba... Vide se krvne žile koje idu do zglobne čahure..." "Kako to da znaš toliko puno o anatomiji?" upita Kelly. "Moram. Provodim puno vremena pregledavajući otpad grabežljivaca", reče ona. "Pregledavam odbačene kosti i zaključujem koje su životinje pojeli. Da bi se to moglo, mora se dobro poznavati komparativnu anatomiju." Ona pomakne sondu po mladunčetovoj nozi. "A otac mi je bio veterinar." Malcolm je iznenađeno pogleda. "Otac ti je bio veterinar?" IZGUBLJENI SVIJET 313 "Da. U zoološkom vrtu u San Diegu. Specijalist za ptice. Ali ne vidim... Možeš li ovo povećati?" Arby pritisne tipku. Slika se udvostruči. "Ah. Sve u redu. Eno je. Vidite li?" "Ne." "Srednja fibula. Vidite? Tanka crna crta. To je fraktura, malo iznad epifize." "Onaj crni zarez?" reče Arby. "Taj crni zarez znači smrt za ovo mladunče", reče Šarah. "Fibula neće zarasti ravno pa gležanj neće moći rotirati kad mladunče stane na stražnje noge. Mladunče neće moći trčati a vjerojatno ni hodati. Hramat će pa će ga neki grabežljivac ščepati prije no što navrši četiri tjedna." Eddie reče: "Ali mi možemo namjestiti kost."

"U redu", reče Šarah. "Što si namjeravao upotrijebiti umjesto gipsa?" "Diesterazu", reče Eddie. "Ponio sam kilogram, u tubama od stotinu kubičnih centimetara. Ponio sam je puno, kao ljepilo. To je polimerska smola, stvrdne se poput čelika." "Super", reče Hardingova. "To će ga ubiti." "Zar?" "Eddie, on raste. Za nekoliko će tjedana biti puno veći. Potrebno nam je nešto čvrsto, ali biološki razgradljivo" reče ona. "Nešto što će se rastočiti ili slomiti za tri ili pet tjedana, kad mu noga zaraste. Što imaš?" Eddie se namršti. "Ne znam." "Nemamo baš puno vremena", reče Hardingova. Eddie reče: "Doc? Ovo je kao jedno od tvojih slavnih pitanja. Kako načiniti gips za dinosaura a na raspolaganju su nam jedino bebi štapići i superljepilo." "Znam", reče Thorne. Nije mu promakla ironija situacije u kojoj se našao. Tri je desetljeća zadavao takve probleme svojim studentima strojarstva. A sad se osobno suočio s jednim. 314 Michael Crichton Eddie reče: "Možda bismo mogli razgraditi smolu - pomiješati je primjerice sa šećerom." Thorne odmahne glavom. "Hidroksilne skupine u sukrozi će učiniti smolu mrvljivom. Stvrdnut će se, ali će se zdrobiti poput stakla čim se životinja pokrene." "Što ako je pomiješamo s platnom umočenim u šećer?" "Pa da bakterije izazovu gnjiljenje platna?" "Aha." "Pa da udlaga pukne." "Aha." Thorne slegne ramenima. "To bi moglo uspjeti", reče on. "Ali bez provjere, ne znamo koliko će udlaga potrajati. Možda nekoliko dana, a možda i nekoliko mjeseci." "Predugo", reče Šarah. "Ova životinja brzo raste. Omete li se njezin rast, udlaga će od nje načiniti invalida." "Potrebna nam je organska smola", reče Eddie "za udlagu koja će

istrunuti. Kao nekakva guma." "Žvakaća?" reče Arby. "Ako je tako, imam puno-" "Ne, mislio sam na drugu vrstu gume. Kemijski gledano, smola diesteraza-" "Nikad to nećemo riješiti kemijski", reče Thorne. "Nemamo potrebne sastojke." "Sto drugo možemo učiniti?" Nemamo izbora nego-" "A da načinite nešto što je različito u različitim aspektima?" reče Arby. "Čvrsto u jednom, a slabo u drugom?" "To se ne može", reče Eddie. "To je homogena smola. Jednolika je, žitko ljepilo koje postaje tvrdo kao kamen kad se osuši i-" "Ne, pričekaj trenutak", reče Thorne i okrene se prema dječaku. "Kako to misliš, Arby?" "Pa," reče Arby, "Šarah je rekla da noga raste. To znači da će postati duža, što za udlagu nije važno, ali i šira, što je važno, jer će početi stezati nogu. Ali ako se udlaga načini poprečno slabom-" IZGUBLJENI SVIJET 315 "Ima pravo", reče Thorne. "Možemo riješiti problem strukturalno." "Kako?" upita Eddie. "Ugradit ćemo ovojnicu. Možda pomoću aluminijske folije. Imamo onu kuhinjsku." "Ta će biti preslaba", reče Eddie. "Neće ako je premažemo slojem smole." Thorne se okrene Šarah. "Možemo načiniti udlagu koja dobro podnosi vertikalna opterećenja, a slabo horizontalna. To je jednostavni konstrukcijski problem. Mladunčad može hodati po rubu udlage i sve je u redu dok su opterećenja vertikalna. No kad mladunčetova noga naraste, raskinut će ovojnicu i udlaga će otpasti." "Da", zakima Arby glavom. "Je li to teško učiniti?" upita Šarah. "Ne. Trebalo bi biti prilično lako. Načini se ovojnica od aluminijske folije i premaze slojem smole." Eddie reče: "A što će držati udlagu da se ne raspadne dok je premazujete?" "Možda kauguma?" reče Arby. "Pogodio si", nasmiješi se Thorne.

U tom se trenutku mladunče tyrannosaura pomakne, a mišići na nogama zatitraju. Podigne glavu, maska za kisik mu padne, a mladunče slabašno zapišti. "Brzo", reče Šarah i čvrsto ga uhvati za glavu. "Još morfija." Malcolm je pripremio injekciju. Ubode je u životinjin vrat. "Ovog puta samo pet kubičnih centimetara", reče Šarah. "Zašto ne više? Dulje će spavati." "U posttraumatskom je šoku, lan. Može ga se ubiti s previše morfija. Izazvat ćeš respiratorni arest. Njegove nadbubrežne žlijezde su vjerojatno također u šoku." "Ako ih ima", reče Malcolm. "Ima li tyrannosaurus rex uopće hormone? Zapravo ništa ne znamo o tim životinjama." 316 Michael Crichton Radio se oglasi i Levine reče: "Možda ti ne znaš, lan. Zapravo, mislim da ćemo u dinosaura naći hormone. Postoje razlozi zbog kojih bi se lako moglo zamisliti daje tako. S obzirom da ste bili toliko nepromišljeni i uzeli mladunče, mogli biste mu uzeti nekoliko epruveta krvi. A u međuvremenu Doc, molim te javi se na telefon." Malcolm uzdahne. "Taj čovjek", reče on, "počinje mi ići na živce." Thorne krene kroz prikolicu do komunikacijskog modula u prednjem dijelu prikolice. Levineova je molba bila neobična; u prikolici je postojao jako dobar sustav mikrofona. No Levine je to znao; osobno gaje projektirao. Thorne podigne slušalicu. "Da?" "Doc," reče Levine, "prijeći ću na stvar. Donijeti mladunče u prikolicu bila je pogreška. To znači izazivati vraga." "Kakvog vraga?" "Ne znamo, u tome je problem. Ne želim izazivati paniku. Zašto ne bi doveo djecu u visoko sklonište? A da dođete i ti i Ed-die?" "Kažeš mi da bježim odavde. Zaista smatraš to nužnim?" "Jednom riječju", reče Levine, "da. Smatram." Kad su mladunčetu uštrcali morfij, ono ispusti sipljiv uzdah i sruši se natrag na čelični pladanj. Šarah mu namjesti masku za kisik na lice. Pogleda u monitor da provjeri puls, no ponovno su joj Arby i

Kelly zaklanjali pogled. "Djeco, molim vas." Thorne im priđe i pljesne rukama. "Dobro, djeco! Idemo na teren! Krenimo." Arby reče: "Ali želimo gledati mladunče-" "Ne, ne", reče Thorne. "Doktor Malcolm i doktorica Har-ding trebaju prostora za rad. Vrijeme je za odlazak na teren, u viIZGUBLJENI SVIJET 317 soko sklonište. Možemo ostatak poslijepodneva promatrati dinosaure." "Ali Doc-" "Bez dokazivanja. Ovdje samo smetamo i zato odlazimo", reče Thorne. "Eddie, pođi i ti s nama. Neka ova dva goluba rade svoj posao." Za nekoliko trenutaka, oni odu. Vrata prikolice zalupe se za njima. Šarah Harding začuje kako je Explorer tiho zabrujao kad je krenuo. Sagnuta nad mladunče, namještajući masku za kisik, ona reče: "Goluba?" Malcolm slegne ramenima: "Levine..." "Je li to bila Levineova zamisao? Da ih sve odvuče?" "Vjerojatno." "Zna li on nešto što mi ne znamo?" Malcolm se nasmije. "Uvjeren sam da on tako misli." "Pa, počnimo pripremati udlagu", reče ona. "Želim to obaviti brzo i vratiti mladunče kući." Visoko skloniste Sunce je zašlo za niske oblake kad su oni stigli do visokog skloništa. Čitava se dolina kupala u blagoj crvenkastoj svjetlosti kad je Eddie zaustavio Explorer ispod aluminijskih skela i kad su se popeli u malo sklonište na vrhu. Levine je bio ondje s dalekozorom na očima. Kao da im se nije previše obradovao. "Prestanite se toliko micati", reče razdražljivo. Iz skloništa im se pružao veličanstven pogled na dolinu. Sjeverno od njih, zatutnji grom. Zrak se hladio i bio naelektriziran. "Hoće li biti oluje?" upita Kelly. "Čini se", reče Thorne. Arby sumnjičavo pogleda u metalni krov skloništa. "Koliko ćemo

dugo ostati ovdje?" "Neko vrijeme", reče Thorne. "Ovdje smo samo jedan dan. Helikopteri će nas odvesti sutra ujutro. Mislio sam da vi djeca zaslužujete priliku još jednom vidjeti dinosaure uživo." Arby zaškilji i pogleda ga. "Koji je pravi razlog?" "Znam", reče Kelly važno. "Doktor Malcolm želi biti nasamo sa Šarah, budalo." "Zašto?" "Stari su prijatelji", reče Kelly. "Pa? Mi smo samo htjeli gledati." "Ne", reče Kelly. "Hoću reći, oni su stari prijatelji." "Znam o čemu govoriš", reče Arby. "Nisam glup, znaš." IZGUBLJENI SVIJET 319 "Prekinite", reče Levine gledajući kroz dalekozor. "Propuštate zanimljive događaje." "Što to?" "Triceratopi, dolje kod rijeke. Nešto ih muči." Triceratopi su dotad mirno pili vodu iz rijeke no sad su se razgalamili. Za tako goleme životinje, njihovo glasanje bilo je nesrazmjerno kreštavo: zvučalo je kao pasje lajanje. Arby se okrene i pogleda. "Nešto je u šumi", reče on, "na drugoj strani rijeke." Ispod drveća se vidjelo kako se miče nešto crno. Krdo triceratopa se uzvrpolji i počnu se povlačiti natraške jedan prema drugom sve dok nisu načinili rozetu pa je njihovo savijeno rogovlje bilo okrenuto prema naprijed, upereno u nevidljivog neprijatelja. Jedino mladunče bilo je u sredini i prestrašeno lajalo. Jedna se životinja, vjerojatno njegova majka, okrene i gurne ga njuškom. Nakon toga, mladunče ušuti. "Vidim ih", reče Kelly, netremice promatrajući stabla. "To su raptori. Eno ih ondje." Krdo triceratopa se suočilo s raptorima. Odrasle su životinje lajale i njihale svojim oštrim rogovima. Načinili su neku vrstu barikade od pokretnih šiljaka. Njihovi su pokreti bili usklađeni, grupna obrana od grabežljivaca. Levine se sretno smiješio. "Za ovo nikad nisu nađeni dokazi", reče

on, odjednom razdragan. "Zapravo, paleontolozi ne vjeruju da se to događalo." "Da se što događalo?" upita Arby. "Ovakva vrsta grupnog obrambenog ponašanja. Osobito u tricera sliče nosorozima, pa se pretpostavljalo da su samotnjaci, kao i nosorozi. No sad ćemo vidjeti... Ah da." Ispod drveća iskoči jedan velociraptor. Kretao se brzo na stražnjim nogama i održavao ravnotežu ukočenim repom. Triceratopi zalaju glasno kad se raptor pojavio. Ostali raptori ostanu skriveni iza drveća. Onaj osamljeni velociraptor koji se izložio pogledima kretao se u polukrugu oko krda i zagazio u 320 Michael Crichton vodu na drugoj strani. Prijeđe preko rijeke, vješto plivajući i izađe na drugoj obali. Sad je bio pedesetak metara uzvodno od lajavog krda triceratopsa koje se brzo okrenulo i postavilo nebrobojan zid. Svu su pozornost usredotočili na onog jednog velociraptora. Polako, ostali raptori se počnu šuljati iz svog skrovišta. Kretali su se nisko, tijela skrivenih u visokoj travi. "Isuse", reče Arby. "Love." "U čoporu", reče Levine i kimne glavom. Podigne komadić ovitka čokoladice s poda skloništa i baci ga, gledajući kako je od-lepršalo na vjetru. "Čopor je niz vjetar pa ih triceri ne mogu nanjušiti." Ponovno prinese dalekozor očima. "Mislim", reče on, "da ćemo vidjeti kako pada žrtva." Promatrali su kako raptori opkoljuju krdo. A tad odjednom, munja sijevne na rubu otoka i osvijetli dolinu snažnom svjetlošću. Jedan od vrebajućih raptora podigne se iznenađeno. Glava mu se nakratko pokaže iznad trave. Krdo dinosaura se odmah okrene i pregrupira se protiv nove prijetnje. Svi raptori stanu, kao da mijenjaju plan. "Što se dogodilo?" upita Arby. "Zašto su stali?" "Problemi." "Zašto?" "Pogledaj ih. Glavnina čopora je još na drugoj strani rijeke. Predaleko su da krenu u napad."

"Hoćete reći da će odustati? Već?" "Čini se", reče Levine. Jedan po jedan, raptori u travi podignu glave i tako obznane svoj položaj. Kako bi se pojavio neki novi grabežljivac, triceratop-si bi glasno zalajali. Raptori kao da su znali daje situacija beznadna. Pokunjeno se povuku i krenu natrag prema drveću. Vidjevši da se povlače, triceratopsi zalaju još glasnije. A tad onaj usamljeni raptor na rubu vode napadne. Kretao se nevjerojatno brzo - zapanjujuće brzo, strelovito poput geparda preko onih pedeset metara koji su ga dijelili od krda. Odrasli IZGUBLJENI SVIJET 321 triceratopi nisu imali vremena pregrupirati se. Mladunče je ostalo nezaštićeno. Zapišti od straha ugledavši životinju koja mu se približavala. Velociraptor skoči u zrak i podigne obje stražnje noge. Munja ponovno sijevne i u tom bljesku oni ugledaju dvije svijene kandže visoko u zraku. U posljednjem trenutku, najbliža se životinja okrene, zamahne svojom velikom rogatom glavom sa širokom koštanom krestom i zada raptoru snažan udarac, odbaci ga pa se ovaj opruzi na muljevitoj obali. Odrasli triceratop istog trenutka jurne visoko podignute glave. Kad se primakao raptoru, naglo stane i zanjiše krupnom glavom nadolje pa spusti rogove prema srušenoj životinji. No raptor je bio brz. Sikne, skoči na noge i triceratopovi rogovi bezopasno zasijeku u blato. Raptor se munjevito okrene i nogom udari triceratopa po njušci te ga raskrvari svojom velikom svijenom kandžom. Triceratop zatuli no tad dojure još dva triceratopa dok je ostatak krda ostao uz mladunče. Raptor odgmiže natrag u travu. "Hej", reče Arby. "Ovo je bilo super!" Krdo King ispusti duboki uzdah olakšanja kad stigne do onog raskrižja u obliku rašlji pa skrene lijevo, na široku neasfaltiranu cestu. Odmah je prepozna: bila je to grebenska cesta koja je vodila natrag do broda. Pogleda nalijevo i pukne mu vidik na cijelu istočnu dolinu. Brod je još bio ondje! Tako je! On klikne i naglo pojača gas. Preplavi ga olakšanje. Na palubi, ugleda španjolske ribare kako gledaju u

nebo. Usprkos nadolazećoj oluji, nije se činilo da namjeravaju otići. Vjerojatno su čekali Dodgsona. Baš dobro, pomisli on. King će stići za nekoliko minuta. Nakon što se probio kroz gustu džunglu, sad je vidio gdje se točno nalazi. Grebenska je cesta bila visoko, prolazila je vrhom jednog vulkanskog grebena. Ovdje skoro da i nije bilo raslinja pa mu se, dok je vozio po zavojima i okukama, pružao vidik na čitav otok. Prema istoku, vidio je dno gudure, i brod uz obalu. Prema zapadu, vidio je laboratorij i Malcolmove spojene prikolice parkirane na rubu čistine. Nisu doznali što Malcolm ovdje radi, pomisli on. Iako to sad nije važno. King odlazi s otoka. To mu je jedino bilo važno. Osjećao je palubu pod nogama. Možda će čak netko od ribara imati pivo. Fino, hladno pivo, dok brod bude soptao niz rijeku i udaljavao se od ovog prokletog otoka. Nazdravit će Dodgsonu, eto što će učiniti. Možda ću, pomisli on, popiti dva piva. King skrene iza zavoja i ugleda krdo životinja zbijenih na cesti. Neka vrsta zelenih dinosaura, visine metar dvadeset, velikih IZGUBLJENI SVIJET 323 kupolastih glava i s nekoliko rožica. Podsjetili su ga na zelene vodene bizone. Ali ih je bilo puno. On naglo zakoči; automobil se zanese i stane. Zeleni dinosauri pogledaju u njegov automobil, ali se ne pomaknu. Krdo je stajalo na cesti, lijeno, zadovoljno. King pričeka, bubnjajući prstima po upravljaču. Kad se ništa ne dogodi, on za-trubi i upali velika svjetla. Životinje su zurile. Bila su to smiješna stvorenja, s tom glatkom oteklinom na čelu, obrubljenom tim rožićima. Buljili su u njega, glupim kravljim pogledom. On prebaci automobil u brzinu i polako krene, nadajući se da će se progurati kroz životinje. No, one se ne odmaknu. Naposljetku njegov prednji odbojnik gurne najbližu životinju, koja zarokće, odmakne se nekoliko koraka, spusti glavu i udari njome u prednji dio automobila, snažno, uz zveket! Kriste, pomisli on. Probit će rešetku, ne bude li pripazio. On

ponovno zaustavi automobil i pričeka, u leru. Životinje se ponovno umire. Nekoliko ih legne na cestu. Nije mogao automobilom prijeći preko njih. Pogleda prema rijeci i ugleda brod, udaljen samo pola kilometra. Nije shvatio da je tako blizu. Dok je tako gledao, primijeti da su se ribari užurbali na palubi. Zanjihali su dizalicu i pričvrstili je. Pripremali su se za polazak! Do vraga s čekanjem, pomisli on. Otvori vrata, izađe iz automobila i ostavi ga nasred ceste. Istog trenutka životinje se osove i najbliža ga napadne. Ostavio je otvorena vrata; životinja udari u njih, zalupi ih i načini udubljenje u metalu. King se uspentra do vrha grebena i shvati da se nalazi na vrhu strmog obronka visine trideset metara. Neće se uspjeti spustiti, barem ne ovdje. Malo niže obronak nije bio tako strm. No sad gaje napadalo više životinja. Nije imao izbora. Trčeći zaobiđe automobil, upravo u trenutku kad je druga životinja udarila u stražnja svjetla i smrskala plastiku. Treća životinja udari u stražnji dio automobila. King se uzve-re na pričuvnu gumu a životinja se zabije u odbojnik. Od udarca 324 Michael Crichton King poskoči i skotrlja se na zemlju dok su bizoni frktali oko njega. Ustane i potrči na suprotnu stranu ceste gdje je bila mala uzvisina; on se popne na nju i uđe u raslinje. Životinje ga nisu progonile. No to mu nije ništa pomoglo - sad je bio na krivoj strani ceste! Mora se nekako vratiti na drugu stranu. Popne se na vrh uzvisine i počne se spuštati, psujući u bradu. Odluči da će prijeći stotinjak metara dok zaobiđe rogate životinje a tad prijeći cestu. Uspije li mu to, stići će do broda. Skoro istog trenutak, okruži ga gusta prašuma. Spotakne se, stropošta niz blatni obronak, a kad je ponovno ustao, više nije bio siguran kuda poći. Bio je u podnožju, a palme su bile visoke tri metra i jako guste. Nije vidio dalje od metar-dva na bilo koju stranu. U trenutku panike shvati da ne zna kuda krenuti. Počne se probijati kroz mokro lišće, nadajući se da će uspjeti pronaći put. Djeca su još gledala preko ograde u odlazeće raptore. Thor-ne povuče Levinea ustranu i reče tiho: "Zašto si želio da dođemo

ovdje?" "Samo iz opreza", reče Levine. "Donijeti mladunče u prikolicu znači izazivati vraga." "Kakvog vraga?" Levine slegne ramenima. "Ne znamo, u tome i jest problem. Ali općenito, roditelji ne vole kad im netko otme djecu. A to dijete ima jako velike roditelje." Na drugoj strani skloništa Arby vikne: "Pogledajte! Pogledajte!" "Što je?" upita Levine. "Čovjek." Sopćući, King izroni iz džungle i izađe na ravnicu. Napokon je mogao vidjeti gdje je! Mokar do kože i blatnjav, zastane, da se snađe. IZGUBLJENI SVIJET 325 Razočarao se kad je shvatio da nije ni blizu broda. Zapravo, činilo se da je još na pogrešnoj strani ceste. Bio je okrenut prema širokoj travnatoj udolini kroz koju je tekla rijeka. U udolini uglavnom nije bilo životinja, tek nekoliko dinosaura niže na obali. Bili su to oni rogati: triceratopi. Izgledali su malo uznemireni. Krupne odrasle životinje mahale su glavama gore-dolje i glasale se lavežom. Morat će hodati uz rijeku koja će ga dovesti do broda. Ali će morati oprezno zaobići one triceratope. Gurne ruku u džep i izvadi čokoladicu. Potrga omot dok je motrio triceratope, nadajući se da će otići. Koliko će mu trebati da stigne na brod? Bilo je to jedino pitanje koje mu je bilo na umu. Odluči krenuti, bez obzira na triceratope. Počne hodati kroz visoku travu. Tad začuje gmazji siktaj. Dopirao je iz trave, negdje njemu slijeva. A primijeti i miris, osobit truo miris. Zastane, iščekujući. Ona mu čokoladica više nije tako prijala. Onda, iza leđa, začuje pljuskanje vode. Dopiralo je s rijeke. King se okrene i pogleda. "To je jedan od ljudi iz onog Jeepa", reče Arby stojeći u visokom skrovištu. "Ali što čeka?" Sa svog vidikovca ugledaju tamne raptorske sjene kako se miču kroz travu na drugoj strani rijeke. Dva raptora potrče naprijed, prskajući oko sebe. Krenu prema onom čovjeku.

"Ohne",rečeArby. King ugleda dva tamna, prugasta guštera kako prelaze preko rijeke. Hodali su na stražnjim nogama, poskakujući. Tijela su im se zrcalila u riječnoj vodi. Škljocali su svojim dugim čeljustima i prijeteći siktali prema Kingu. Pogleda uzvodno i ugleda još jednog guštera kako prelazi rijeku, pa još jednog iza njega. Taj je drugi par već duboko zagazio u vodu i počeo plivati. 326 Michael Crichton Howard King počne uzmicati od rijeke i zađe dublje u visoku travu. Tad se okrene i potrči. Bio je do prsa u travi i trčao teško, dahtao, kad odjednom još jedna gušterova glava iznikne ispred njega, sikćući i režeći. On skoči u stranu, promijeni smjer, no najbliži gušter skoči u zrak. Skočio je tako visoko da nije dotaknuo travu. Ugleda cijelo njegovo tijelo kako leti kroz zrak, podignutih nogu, spremnih da ga zaskoči. Ugleda svinute kandže poput bodeža. King se ponovno okrene, a gušter zakriči kad je doskočio na tlo iza njega i prevrnuo se u travu. King ponovno potrči. Snagu mu je ulijevao strah. Iza sebe začuje rezanje gmaza. On potrči koliko su ga noge nosile: ispred njega je bilo još dvadeset metara travnate čistine, a zatim ponovno džungla. On ugleda stabla -velika stabla. Mogao bi se popeti na jedno i umaknuti. Slijeva, ugleda još jednog guštera kako mu prilazi dijagonalno preko čistine. King je iznad trave vidio samo glavu. Činilo se da se gušter nevjerojatno brzo kreće. On pomisli: Neću uspjeti. Ali će pokušati. Soptao je, peklo gaje u plućima, ali jurne prema drveću. Još samo deset metara. Rukama je mahao poput spojne poluge na kotačima lokomotive, noge su se se podizale i spuštale poput stapa. Nepravilno je i plitko disao. A tad ga nešto teško udari s leđa, svali na zemlju. Propara ga bol u leđima i znao je da su to kandže. One zasijeku u njegova leđa dok je padao na zemlju. Udari punom težinom u prašinu, pokuša se otkotrljati, no životinja na njegovim leđima se čvrsto držala i on se nije mogao micati. Bol u njegovim leđima bila je neizdržljiva,

maglilo mu se pred očima. A tad osjeti životinjin vrući dah na zatiljku, začuje frktaj i osjeti krajnji užas. No tad ga preplavi slabost, duboka i dobrodošla snenost. Sve se uspori. Kao u snu, ugleda svaku vlat trave na zemlji ispred lica. Ugleda ih nekom vrstom klonule napregnuto-sti i skoro da mu nije smetala oštra bol u vratu i gotovo da mu nije smetalo to što mu je vrat u životinjinim vrućim čeljustima. Kao da se to događa nekom drugom. Bio je kilometrima daleko. Na treIZGUBLJENI SVIJET 327 nutak se tek iznenadio kad je osjetio kako se kosti u njegovu vratu glasno drobeA zatim tama. Ništavilo. "Ne gledajte", reče Thorne i okrene Arbvja od ograde visokog skrovišta. Privuče dječaka na grudi no Arby ga nestrpljivo odgurne i okrene se da bi promatrao što se događa. Thorne ispruži ruke prema Kelly, ali se ona odmakne od njega i zagleda u udolinu. "Ne gledajte", ponavljao je Thorne. "Ne gledajte." Djeca su gledala, u tišini. Levine usmjeri dalekozor prema mjestu napada. Sad je pet raptora režalo oko muškarčeva tijela i pomamho trgalo truplo. Jedan od raptora tržne glavom prema gore i otrgne komad krvlju natopljene košulje, neravan rub ovratnika. Drugi nekoliko puta zatrese muškarčevom otkinutom glavom u zubima pa je baci na zemlju. Grom zagrmi a munja bljesne na dalekom nebu. Smračivalo se i Levine je teško vidio što se točno događa. Ali je bilo jasno da hijerarhijska organizacija koja je vrijedila u lovu nije vrijedila u komadanju plijena. Sad je bila svaka životinja za sebe: mahniti raptori skakuktali su i prigibali glave dok su komadali tijelo, a često su se grizli i tukli među sobom. Približi im se jedna životinja kojoj je nešto visjelo u zubima. Životinja je imala čudan izraz lica dok je to žvakala. Tad se okrene od ostatka čopora i oprezno uhvati to prednjim udovima. U tami Levineu nije uspio odmah vidjeti što životinja radi: jela je čokoladicu. I činilo se da u tome uživa. Raptor se ponovno okrene i zagnjuri svoj dugi nos u krvavi leš.

Odasvud iz udoline, ostali su raptori jurili pridružiti se gozbi, napol trčeći, napol skačući u velikim skokovima. Uzrežali, po-bješnjeli, ubacili bi se u gužvu. Levine spusti dalekozor i pogleda u djecu. Zurili su u prizor ubijanja, nijemo i mirno. Dodgson Dodgsona probudi glasan cvrkut, sličan glasanju stotinu ptica. Činilo se da dopire posvuda oko njega. Polako, shvati da leži na leđima, na vlažnom obronku. Pokuša se pomaknuti, no tijelo ga je boljelo i bilo teško. Nešto mu je pritiskalo noge, trbuh i ruke. Pritisak na grudima mu je otežavao disanje. A bio je i pospan, nevjerojatno pospan. Najviše na svijetu želio je ponovno zaspati. Dodgson počne tonuti u san, ali ga je nešto vuklo za ruku. Potezalo za prste, jedan po jedan. Kao da ga priziva k svijesti. Polako, polako, vraća ga k svijesti. Dodgson otvori oči. Pokraj njegove ruke stajao je mali zeleni dinosaur. Prignuo se i grickao mu prst sitnim zubima, potezao za meso. Prsti su mu krvarili; komadići mesa već su bili odgriženi. On iznenađeno povuče ruku; cvrkutanje se naglo pojača. Okrene se i shvati daje okružen tim malim dinosaurima, a stajali su mu i na prsnom košu i nogama. Bili su veličine kokoši i kljuck-ali ga kao kokoši, brzim suličastim ugrizima u trbuh, bedra, pre-poneOgorčen, Dodgson skoči na noge i rastjera guštere, koji od-skakuću, cvrkućući zlovoljno. Životinjice se malko odmaknu, pa stanu. Okrenu se i zagledaju u njega, ne pokazujući znakove straha. Naprotiv, kao da su čekale. Tad shvati tko su one. Precompsognatidi. Kompiji. Strvinari. Kriste, pomisli on. Mislili su da sam mrtav. IZGUBLJENI SVIJET 329 On posrne natraške, skoro izgubivši ravnotežu. Osjeti bol i vrtoglavicu. Životinje su cvrkutale i promatrale svaki njegov pokret. "Idite", reče on i mahne rukom. "Odlazite."

One ne odu. Stajale su, upitno naherene glave i čekale. On sagne glavu i pogleda se. Njegova košulja i hlače bili su potrgani na stotinu mjesta. Krv je curila iz stotinu ranica niz njegovu odjeću. Zavrti mu se u glavi pa se uhvati za koljena. Duboko udahne i zagleda se u svoju krv koja je kapala na tlo pokriveno lišćem. Kriste, pomisli on. Ponovno duboko uzdahne. Kad se nije pomaknuo, životinje se počnu primicati. On se uspravi i one uzmaknu. No trenutak potom, ponovno se počnu primicati. Jedna se približi. Dodgson je žestoko opali nogom pa malo v tjelešce poleti kroz zrak. Životinja od straha zapišti ali dočeka se na sve četiri, poput mačke, neozlijeđena. Ostale ostanu na mjestu. Čekale su. On pogleda oko sebe i shvati da pada mrak. Pogleda na sat: 6:40. Još samo nekoliko minuta dnevne svjetlosti. Ispod prašum-skih krošanja već je bilo prilično tamno. Mora naći sklonište, i to uskoro. Pogleda na kompas na remenu ručnog sata i krene prema jugu. Bio je prilično siguran da je rijeka južno. Mora se vratiti na brod. Bit će siguran na brodu. Kad je počeo hodati, kompiji zacvrkuću i pođu za njim. Držali su se na udaljenosti od oko dva metra, galamili dok su skaku-tali i lomili nisko raslinje. Bilo ih je desetak. U sumraku, oči su im se zeleno žarile. Tijelo mu je bilo bolni čvor. Svaki ga je korak bolio. Nešto mu nije bilo u redu s ravnotežom. Gubio je krv i bio jako, jako pospan. Nikad neće stići do rijeke. Neće uspjeti prijeći više od 330 Michael Crichton dvjestotinjak metara. Spotakne se o korijen i padne. Polako ustane. Prašina se uhvatila za njegovu krvlju natopljenu odjeću. Okrene se, pogleda u zelene oči iza sebe i prisili se hodati dalje. Može još malo izdržati, pomisli. A tad, ravno ispred sebe, kroz raslinje, ugleda svjetlo. Je li to brod? Krene brže. Iza sebe je čuo kompije. Probije se kroz raslinje i ugleda kućicu, sličnu alatnici ili stra-žarskoj

kućici, načinjenu od betona, s aluminijskim krovom. Imala je četvrtasti prozor kroz koji se vidjelo svjetlo. On ponovno padne, podigne se na koljena i prepuže ostatak puta do kuće. Stigne do vrata, podigne se uz pomoć okrugle kvake i otvori vrata. Kućica je bila prazna. Iz poda su virile neke cijevi. U prošlosti su bile spojene na strojeve, ali strojeva više nije bilo; samo su ostale mrlje od hrđe na mjestima gdje su nekoć bili pričvršćeni za betonski pod. U uglu prostorije bilo je električno svjetlo, spojeno na sat, kako bi se upalilo kad se spusti tama. To je bilo svjetlo koje je ugledao. Imaju li struju na ovom otoku? Kako? Bilo mu je svejedno. Zatetura i uđe u prostoriju, čvrsto zatvori vrata za sobom i skljo-ka se na goli beton. Kroz prljav prozor, ugleda kompije kako udaraju o staklo i razočarano skakuću. Ali je nakratko na sigurnom. Naravno, morat će krenuti dalje. Mora nekako otići s ovog jebenog otoka. Ali ne sad, pomisli. Poslije. O svemu će misliti poslije. Dodgson položi obraz na vlažan betonski pod i usne. Prikolica Šarah Harding položi udlagu načinjenu od aluminijske folije oko mladunčetove povrijeđene noge. Mladunče je još spavalo, ravnomjerno disalo, nepokretno, opuštena tijela. Kisik je tiho pištao. Oblikuje aluminijsku foliju u udlagu dužine petnaest centimetara. Pomoću četkice, počne je premazivati smolom. "Koliko raptora ima?" upita ona. "Nisam mogla točno odrediti kad sam ih vidjela. Mislim devet." "Mislim da ih je više", reče Malcolm. "Sve u svemu, jedanaest ili dvanaest." "Dvanaest?" reče ona i pogleda ga. "Na ovako malom otoku?" "Da." Smola je imala oštar miris, poput ljepila. Ona je ravnomjerno razmaze po aluminiju. "Znaš što mislim", reče ona. "Da", reče on. "Da ih je previše." "I to puno previše, lan." Radila je spretno. "Nema smisla. U Africi, aktivni grabežljivci poput lavova, ravnomjerno su raspoređeni. Jedan lav na svakih deset četvornih kilometara. Ponekad i svakih

petnaest. Toliko okoliš može hraniti. Na ovakvu otoku, ne bi smjelo biti više od pet raptora. Pridrži mi ovo." "Aha. No ne zaboravi, ovdje su plijen goleme životinje... Neke teže dvadeset, trideset tona." "Nisam uvjerena da to nešto mijenja na stvari", reče Šarah, "no pretpostavimo da je tako. Udvostručit ću svoju procjenu, znači deset raptora za ovaj otok. Ali mi ti kažeš da ih je dvanaest. A tu ima i drugih velikih grabežljivaca. Primjerice rexova..." 332 Michael Crichton "Da. Ima." "To je previše", reče ona i zavrti glavom. "Životinjska je populacija ovdje prilično mnogobrojna", reče Malcolm. "Ne i dovoljno", reče ona. "Studije o grabežljivcima - tigrovima u Indiji ili lavovima u Africi - pokazuju da se jedan grabežljivac može prehraniti na dvije stotine životinja koje su mu potencijalan plijen. To znači da bi za dvadeset pet ovdašnjih grabežljivaca bilo potrebno najmanje pet tisuća životinja na ovom otoku. Ima li ih i približno toliko?" "Nema." "Što misliš, koliko ukupno životinja ovdje živi?" On slegne ramenima. "Nekoliko stotina. Najviše pet stotina." "Znači, manje za jedan red veličine, lane! Pridrži mi ovo, a ja idem po svjetiljku." Ona počne njihati svjetiljkom iznad mladunčeta da se smola stvrdne. Namjesti masku s kisikom na mladunčetovu njušku. "Otok ne može hraniti sve te grabežljivce", reče ona. "A ipak su ovdje." On reče: "Čime bi se to moglo objasniti?" Ona odmahne glavom. "Mora postojati izvor hrane za koji ne znamo." "Hoćeš reći, umjetni izvor?" upita on. "Mislim da ne postoji." "Ne", reče ona. "Umjetni izvori hrane učine životinje pitomima. A ove životinje nisu pitome. Jedina mogućnost koja mi pada na um je da među životinjama koje služe kao plijen postoji različita stopa

smrtnosti. Ako jako brzo rastu ili ugibaju mlade, tada predstavljaju bogatiji izvor hrane od uobičajenog." Malcolm reče: "Primijetio sam da najveće životinje izgledaju male. Kao da ne dosižu puni razvoj. Možda ugibaju prije." IZGUBLJENI SVIJET 333 "Možda", reče ona. "No ako postoji diferencijalna stopa smrtnosti dovoljna da prehrani ovu populaciju, trebalo bi vidjeti trupla i puno kostura mrtvih životinja. Jesi li ih vidio?" Malcolm odmahne glavom. "Ne. Zapravo, sad kad si to spomenula, nisam vidio nijedan kostur." "Ni ja." Ona odmakne svjetiljku. "lane, na ovom je otoku nešto čudno." "Znam", reče Malcolm. "Znaš?" "Da", reče on. "Sumnjam od početka." Zatutnji grom. Gledajući iz visokog skrovišta, dolina ispod njih bila je tamna i utihla, osim udaljenog rezanja raptora. "Možda bismo se trebali vratiti" zabrinuto će Eddie. "Zašto?" upita Levine. Levine se prebacio na svoje noćne naočale, zadovoljan što ih se sjetio ponijeti sa sobom. Kroz njih, svijet je bio u blijedozelenim nijansama. Jasno je vidio raptore na mjestu gdje su ubili Kinga. Visoka je trava uokolo bila ugažena i krvava. Truplo je odavno bilo pojedeno, iako se još moglo čuti krckanje kostiju koje su životinje glodale. "Mislio sam", reče Eddie, "da bismo, s obzirom da je pala noć, bili sigurniji u prikolici." "Zašto?" upita Levine. "Pojačana joj je konstrukcija, čvrsta je i jako sigurna. Ima sve što nam je potrebno. Mislim da bismo trebali biti ondje. Hoću reći, ne namjeravaš valjda ostati ovdje cijelu noć, ha?" "Ne", reče Levine. "Što misliš da sam ja, fanatik?" Eddie zastenje. "Ali ostanimo još malo", reče Levine. Eddie se okrene Thorneu. "Doc? Što ti kažeš? Uskoro će početi kiša." "Još samo malo", reče Thorne. "A onda se vraćamo svi zajedno."

334 Michael Crichton "Dinosauri žive na ovom otoku pet godina, možda koju godinu više", reče Malcolm, "ali nijedan se nije pojavio negdje drugdje. Odjednom, prošle godine, trupla mrtvih životinja pojavljuju se na kostarikanskim plažama a, prema izvješćima, i na tihooce-anskim otocima." "Doplavljeni strujama?" "Vjerojatno. No pitanje je zašto sad? Zašto odjednom, poslije pet godina? Nešto se promijenilo, ali ne znamo - samo malo." On se odmakne od stola i priđe računalima. Okrene se prema zaslonu. "Što to činiš?" upita ona. "Arby nas je ubacio u staru mrežu", reče on, "u kojoj su još istraživačke datoteke iz osamdesetih." Pomakne miša po zaslonu. "Nismo ih pregledali..." Pokaže se izbornik s nazivima radnih i istraživačkih dokumenata. Počne prelistavati tekstove. "Prije puno godina, imali su problema s nekakvom bolesti", reče on. "O tome postoji puno bilješki u laboratoriju." "Kakvom bolesti?" "Nisu znali", reče Malcolm. "U prirodi postoje bolesti s jako dugim razdobljem inkubacije" reče Šarah. "Simptomi mogu izbiti tek nakon pet ili deset godina. Izazivaju ih virusi ili prioni, znaš, dijelovi proteina. Takve su bolesti na primjer scrapie9 ili kravlje ludilo." "Ali", reče Malcolm, "te se bolesti dobivaju jedino ako se jede kontaminirana hrana." Zavlada tajac. "Što misliš, čime su ih u to doba hranili?" upita ona. "Jer da ja uzgajam mladunčad dinosaura, bila bih u nedoumici. Što ona jedu? Pretpostavljam mlijeko, ali-" "Da, mlijeko", reče Malcolm čitajući sa zaslona. "Prvih šest tjedana, kozje mlijeko." Ovčje ludilo. IZGUBLJENI SVIJET 335 "Logičan izbor", reče ona. "Kozjim se mlijekom uvijek služe u

zoološkim vrtovima jer je hipoalergen. A poslije?" "Daj mi minutu", reče Malcolm. Hardingova je držala mladunčetovu nogu u ruci i čekala da se smola stvrdne. Pogleda u udlagu i pomirise je. Još je smrdjela. "Nadam se će biti u redu", reče ona. "Ponekad, ako osjete intenzivan miris, životinje ne dopuštaju mladunčadi da se vrate. No možda će mirisa nestati kad se smjesa stvrdne. Kad smo je nama-zali?" Malcolm pogleda na sat. "Prije deset minuta. Još deset minuta pa će se stvrdnuti." Ona reče: "Voljela bih vratiti ovog mladića u gnijezdo." Grom zatunji. Pogledaju kroz prozor u crnu noć. "Vjerojatno je prekasno da ga vratimo večeras", reče Malcolm. Još je bio za računalom i škiljio u zaslon. "Dakle... čime su ih hranili? Evo. U razdoblju između 1988. i 1989... biljojedi su dobivali maceriranu biljnu tvar prema hranidbenom rasporedu triput dnevno... a mesojedi su dobivali..." Zašuti. "Što su dobivali mesojedi?" "Čini se mljeveni ekstrakt životinjskih proteina..." "Od čega? Najčešće je to puretina ili piletina s dodatkom antibiotika." "Šarah", reče on. "Koristili su ovčji ekstrakt." "Ne", reče ona. "Ne bi to učinili." "Ali jesu. Kupovali su ga od svog dobavljača, koji je upotrebljavao mljeveno ovčje meso." "Šališ se", reče ona. Malcolm reče: "Nažalost, ne. Da vidimo mogu li naći-" Oglasi se tihi alarm. Na zidnoj ploči iznad njih, počne se paliti i gasiti crvena lampica. Trenutak potom, upale se vanjska svjetla iznad prikolice i okupaju travnatu čistinu oko njih žarkim halogenim svjetlom. 336 Michael Crichton IZGUBLJENI SVIJET 337 "Stoje to?" upita Hardingova.

"Senzori - nešto ih je aktiviralo." Malcolm se odmakne od računala i zaviri kroz prozor. Ugleda samo visoku travu i crna stabla na rubu čistine. Sve je bilo tiho, nepomično. Šarah, još usredotočena na mladunče, reče: "Što se dogodilo?" "Ne znam. Ništa ne vidim." "Ali je nešto aktiviralo senzore?" "Vjerojatno." "Vjetar?" "Nema vjetra", reče on. U visokom skrovištu, Kelly reče: "Hej, pogledajte!" Thorne se okrene. S njihova položaja u dolini pružao im se pogled sjeverno prema visokoj stijeni iza njih i dvije prikolice na vrhu, na travnatoj čistini. Vanjska svjetla na prikolici su se upalila. Thorne skine radio pričvršćen o svoj remen. "lan? Čuješ li me?" Nakratko se začuje krčanje. "Ovdje sam, Doc." "Što se događa?" "Ne znam", reče Malcolm. "Svjetla su se jednostavno upalila. Mislim da se aktivirao senzor. Ali ništa ne vidimo." Eddie reče: "Zrak se brzo hladi. Možda su ga aktivirala konvekcijska strujanja?" Thorne reče: "lan? Je li sve u redu?" "Da. Dobro smo. Ne brini." Eddie reče: "Uvijek sam smatrao da smo postavili previsok prag osjetljivosti. To je zbog toga." Levine se namršti i ne reče ništa. Šarah završi posao oko mladunčeta i omota ga u vuneni pokrivač pa ga nježno priveže za stol platnenim povezima. Priđe i stane pokraj Malcolma. Pogleda kroz prozor. "Što ti se čini?" Malcolm slegne ramenima. "Eddie kaže da je sustav preosjetljiv." "Je li?" "Ne znam. Nije provjeren." On se pomno zagleda u stabla na rubu čistine, tražeći pogledom bilo kakav pokret. Tada mu se učini daje čuo frktaj, skoro rezanje. Pa mu se učini daje stigao odgovor negdje iza njega. Ode pogledati na drugu stranu prikolice, u stabla na drugoj strani. Malcolm i Hardingova pogledaju van, napinjući oči da vide nešto u

noći. Malcolm zadrži dah, napet. Hardingova uzdahne: "Ništa ne vidim, lan." "Ne. Ni ja." "Sigurno je lažna uzbuna." Tad on osjeti podrhtavanje, potmulu tutnjavu u tlu, koja se prenese na njih preko poda prikolice. On pogleda Šarah. Ona razrogači oči. Malcolm je znao stoje to. Podrhtavanje se ponovi, ovog puta primjetljivije. Šarah se zagleda kroz prozor. Šapne: "lan, vidim ga." Malcolm se okrene i priđe. Pokazivala je kroz prozor prema najbližem drveću. "Što?" A tad ugleda veliku glavu kako se pomalja iz raslinja na pola visine jednog stabla. Glava se polako okrene lijevo-desno, kao da osluškuje. Bio je to jedan od odraslih tvrannosaurus rexa. "lan", šapne ona. "Pogledaj - dva su." S desne strane, on ugleda drugu životinju kako je iskoračila iz drveća. Bila je krupnija - ženka. Životinje zareže, muklo za338 Michael Crichton brundaju u noći. Polako izađu iz zaklona drveća na čistinu. Žmirnu na jarkom svjetlu. "Jesu li to roditelji?" "Ne znam. Mislim da jesu." On pogleda mladunče. Još je spavalo i ravnomjerno disalo. Pokrivač se pravilno dizao i spuštao. "Što rade ovdje?" upita ona. "Ne znam." Životinje su još stajale na rubu čistine, blizu zaklona od drveća. Kao da su oklijevale, čekale. "Traže li mladunče?" upita ona. "Šarah, molim te." "Ozbiljno te pitam." "Glupost." "Zašto? Sigurno su slijedili njegov trag." Tvrannosauri podignu glave i čeljust. Tad okrenu glave lije-vodesno, u sporim lukovima. Ponove taj pokret, pa koraknu prema

prikolici. "Šarah", reče on. "Kilometrima smo daleko od gnijezda. Nema načina da su mu ušli u trag." "Kako znaš?" "Šarah-" "Pa sam si rekao, ništa ne znamo o tim životinjama. Ne znamo ništa o njihovoj fiziologiji, njihovoj biokemiji, njihovu nerv-nom sustavu, njihovu ponašanju. A ne znamo ništa ni o njihovim senzornim sposobnostima." "Da, ali-" "lane, oni su grabežljiva. Imaju razvijen vid, sluh i njuh." "Pretpostavljam daje tako." "Ali ne znamo što još imaju razvijeno", reče Šarah. "Što još?" upita Malcolm. IZGUBLJENI SVIJET 339 "lane. Postoje drugi senzorni modaliteti. Zmije osjećaju in-fracrvene zrake. Šišmiši imaju eholokaciju. Ptice i kornjače imaju magnetosenzore - mogu osjetiti zemljino magnetsko polje i tako se sele. Dinosauri možda imaju neke druge senzorske modalitete koje si ne možemo ni zamisliti." "Šarah, to je smiješno." "Je li? Pa onda ti reci meni, što oni rade ovdje?" Tvrannosauri, koji su stajali blizu drveća, utihnuli su. Više nisu režali, samo su još micali svojim glavama lijevo-desno, u sporim lukovima. Malcolm se namršti. "Čini se... kao da se ogledavaju..." "Ravno u žarka svjetla? Ne, lan. Zaslijepljeni su." Čim je to rekla, on shvati da ima pravo. No glave su se okretale lijevo-desno tako pravilno. "Pa što onda rade? Mirišu?" "Ne. Glave su im previsoko. Nosnice se ne miču." "Slušaju?" Ona kimne glavom. "Moguće." "Slušaju što?" "Možda mladunče." On pogleda prema stolu. "Šarah. Mladunče spava kao zaklano." "Znam."

"Ne ispušta nikakve zvukove." "Barem ne one koje mi možemo čuti." Ona se zagleda u tvrannosaure. "Ali nešto rade, lan. Ponašanje koje promatramo ima značenje. Samo što ne znamo kakvo." Iz visokog skrovišta Levine je promatrao čistinu kroz svoje noćne naočale. Ugleda tvrannosaure kako stoje na rubu šume. Micali su glavama na čudan, usklađen način. 340 Michael Crichton Učine nekoliko krzmajućih koraka prema prikolici, podignu glave, okrenu se lijevo-desno, a tad kao da su se napokon odlučile. Krenu brzo, skoro napadački, preko čistine. Preko radija, začuju Malcolma: "Svjetla! Svjetla ih privlače!" Trenutak potom, ugase se vanjska svjetla i na čistini zavlada tama. Oni se svi zaškilje u tami. Začuju Malcolma: "Uspjelo je." Thorne reče Levineu: "Što vidiš?" "Ništa." "Što rade?" "Samo stoje." Kroz naočale za noćno gledanje, Levine ugleda kako su tvrannosauri zastali, kao da ih je zbunila ova promjena u svjetlosti. Čak i iz daljine čuo je njihovo rezanje, ali nisu se osjećali ugodno. Njihali su svojim velikim glavama gore-dolje i škljocali zubima, ali se nisu približavali. Kelly reče: "Što se događa?" "Čekaju", reče Levine. "Barem zasad." Levine je jasno osjećao da su se tvrannosauri uznemirili. Prikolica sigurno predstavlja veliku i zastrašujuću promjenu u njihovu okolišu. Možda će se okrenuti, pomisli on, i otići. Iako golemi, bili su oprezne, skoro bojažljive životinje. Ponovno zareže. A tad krenu, prema zamračenoj prikolici. "lan, što da radimo?" "Pojma nemam", šapne Malcolm. V Cučnuli su jedno pokraj drugog u prolazu, pokušavajući se maknuti od prozora. Tvrannosauri su krenuli neumoljivo naprijed, lan i Šarah bi sad osjetili svaki korak kao jasno podrhtavanje - dvije desettonske životinje kreću prema njima. "Idu ravno na nas!" "Primijetio sam", reče on. IZGUBLJENI SVIJET

341 Prva životinja stigne do prikolice i toliko se približi daje tijelom zastrla cijeli prozor. Malcolm je vidio samo moćne nožne mišiće i trbuh. Glava je bila daleko iznad njih, izvan vidokruga. Tad s druge strane priđe drugi tvrannosaur. Životinje počnu kružiti oko prikolice, režeći i frkćući. Teški koraci potresali su pod ispod njihovih nogu. Oni osjete jetki vonj grabežljivaca. Jedan od tvrannosaura očeše se o prikolicu i oni začuju struganje ljuskave kože o metal. Malcolma obuzme panika. Bilo je to zbog mirisa, mirisa kojeg se sjećao, otprije. Počne se znojiti. Pogleda u Šarah. Ona je bila napregnuta i motrila pokrete životinja. "Ovo nije lovačko ponašanje" šapne ona. "Ne znam", reče Malcolm. "Možda i jest. Ovo nisu lavovi, znaš." Jedan od tvrannosaura zaurla u noć, užasavajućim zvukom koji im propara uši. "Ne love", reče ona. "Traže, lan." Trenutak potom, odgovori mu drugi tvrannosaur jednakim urlikom. Tad se krupna glava zanjiše i zaviri kroz prozor ispred njih. Malcolm se sagne i priljubi uza pod prikolice a Šarah legne na njega. Cipelom mu je prignječila uho. "Šarah, sve će biti u redu." Čuli su kako vani tvrannosauri frkću i reže. Malcolm šapne: "Molim te, pomakni se malo." Ona spuzne ustranu a on se polako pridigne i oprezno proviri iznad klupice. Ugleda veliko rexovo oko kako zuri u njega. Oko se okrene u duplji. Ugleda kako su se čeljusti otvorile i zatvorile. Vrući dah životinje zamagli staklo. Tvrannosaurova glava se odmakne i okrene od prikolice; na trenutak Malcolm odahne. No tad se glava zanjiše natrag i uz potmuli snažni udarac zabije u prikolicu i snažno je zaljulja. "Ne brini, Šarah. Prikolica je jako čvrsta." Ona šapne: "Da samo znaš koliko mi je laknulo." 342 Michael Crichton S druge strane, suprotni spol zatuli i udari prikolicu njuškom.

Amortizeri zacvile od udarca. Tvrannosauri sad počnu naizmjence ritmički bubati o prikolicu s jedne i druge strane. Malcolm i Hardingova su se prevrtali. Šarah se pokušala uprijeti, ali je idući udarac odbaci. Pod prikolice se ludo naginjao pri svakom udarcu. Laboratorijska je oprema padala sa stolova. Staklo se lomilo. A tad, naglo, udarci prestanu. Zavlada muk. Zastenjavši, Malcolm klekne na jedno koljeno. Proviri kroz prozor i ugleda stražnji dio jednog tvrannosaura kako se odmiče. "Što ćemo?" šapne on. Radio zakrči. Thorne reče: "lan, čuješ li me? lan!" "Za Boga miloga, isključi to!" šapne Šarah. Malcolm ispruži ruku prema remenu i šapne: "Dobro smo", i isključi radio. Šarah je puzala na rukama i koljenima kroz prikolicu, u biološki laboratorij. On pođe za njom i ugleda kako krupniji tyran-nosaur zaviruje kroz prozor, u mladunče, privezano za stol. Tvrannosaur nježno zarokće. Zastane tako, gledajući kroz prozor. Ponovno zarokće. "lane, želi svoje dijete", šapne Šarah. "Bog mi je svjedok", reče Malcolm "Što se mene tiče, neka si ga uzme." Skutrili su se na podu, pokušavajući ostati neprimjećeni. "Kako ćemo joj ga predati?" "Ne znam. Da ga gurnemo kroz vrata?" "Ne želim da nagaze na nj", reče Šarah. "Koga briga?" reče Malcolm. Tvrannosaur na prozoru nekoliko puta nježno zarokće a zatim dugo, prijeteći zareži. Bila je to velika ženka. "Šarah-" IZGUBLJENI SVIJET 343 No ona je već ustala i okrenula se prema tvrannosaurici. Odmah počne govoriti, nježnim, umirujućim glasom. "Sve je u redu... Sad je sve u redu... mladunče je dobro... sad ću odvezati ovo remenje... možeš me gledati..." Glava s druge strane prozora bila je tako golema da je ispunjavala čitav okvir. Šarah ugleda kako se ispod kože na vratu va-ljaju

snažni mišići. Čeljusti se malo pomaknu. Ruke su joj se tresle dok je odvezivala remenje. "Tako je... Mladunče ti je dobro... vidiš, dobro je..." Malcolm je čučao pokraj njezinih nogu pa šapne: "Što to radiš?" Ona ne promijeni svoj blagi, smirujući ton. "Znam da zvuči ludo... ali s lavovima uspijeva... ponekad... Eto... Mladunče ti je slobodno...Šarah odmota pokrivač, skine masku s kisikom, cijelo vrijeme govoreći smireno. "A sad ga... moram samo..." Ona podigne mladunče na rukama, "...predati tebi..." Iznenada, glava ženke se zanjiše i postrance žestoko udari o staklo, koje se uz oštri prasak rasprsne u bijelu paukovu mrežu. Šarah nije ništa vidjela kroz nju, ali je vidjela sjenku kako se miče a tad drugi udarac potpuno razbije staklo. Šarah spusti mladunče na pladanj i odskoči kad je ženka glavom probila staklo i gurnula je dva metra u prikolicu. Krv se slijevala niz njušku životinje, od krhotina stakla. No nakon tog početnog nasilja, životinja se umiri i pokreti joj postanu skoro nježni. Omiriše mladunče, počevši od glave, pa polako niz tijelo. Omiriše i udlagu i brzo je lizne jezikom. Na posljetku, položi donju čeljust lagano na mladunčetov grudni koš. Ostane tako dugo, nepomična. Samo je polako treptala očima, netremice zagledana u Šarah. Malcolm, koji je ležao na podu, uglada kako preko ruba stola kaplje krv. On se počne dizati, ali mu Šarah rukom gurne glavu dolje. Šapne: "Pst!" "Što se događa?" "Sluša mu srce." 344 Michael Crichton Tvrannosaur zarokće, otvori usta i nježno uhvati mladunče zubima. Tad se polako odmakne, izvuče ga kroz razbijeno staklo i odnese. Položi mladunče na zemlju, ispod Sarina vidokruga. Prigne se pa joj glava iščezne. Malcolm šapne: "Je li se probudilo? Je li mladunče budno?" "Pst!" Izvan prikolice se čulo opetovano mljaskanje, prošarano nježnim gugutavim rezanjem. Malcolm ugleda kako se Šarah na-ginje i pokušava proviriti kroz prozor. On šapne: "Što se događa?"

"Liže ga. I gurka njuškom." "I?" "To je sve. Samo to radi." "A mladunče?" "Ništa. Kotrlja se, kao mrtvo. Koliko smo mu morfija dali posljednji put?" "Ne znam", reče on. "Otkuda bih ja to znao?" Malcolm ostane na podu, slušajući mljaskanje i rezanje. Na posljetku, nakon cijele vječnosti, začuje tihi kreštavi cvilež. "Budi se! lan! Mladunče se budi!" Malcolm dopuže na koljenima i pogleda kroz prozor na vrijeme da vidi kako ženka odnosi mladunče u zubima prema rubu čistine. "Što radi?" "Vjerojatno ga nosi natrag." Mužjak se nađe u vidokrugu, hodajući za ženkom. Malcolm i Šarah gledali su kako se dva tvrannosaura udaljavaju od prikolice preko čistine. Malcolm opusti ramena. "To je bilo za dlaku", reče on. "Da. Za dlaku." Ona uzdahne i obriše krv s podlaktice. I IZGUBLJENI SVIJET 345 U visokom skrovištu, Thorne uključi radio. "lan! Čuješ li me? lan!" Kelly reče: "Možda su isključili radio." Počne kišiti. Sitna je kiša rominjala po metalnom krovu kućice. Levine je gledao kroz svoje naočale prema stijeni. Bljesne munja i Thorne reče: "Vidiš li što rade životinje?" "Vidim", reče Eddie. "Čini se... čini se da odlaze." Počnu klicati. Jedino je Levine šutio i gledao kroz naočale. Thorne se okrene prema njemu. "Je li tako, Richard? Je li sve u redu?" "Zapravo mislim da nije", reče Levine. "Bojim se da smo ozbiljno pogriješili." Malcolm je promatrao odlazeće tvrannosaure kroz razbijeni prozor. Pokraj njega, Šarah je šutjela. Nije skidala oka sa životinja. Počela je kiša i voda je kapala s krhotina. U daljini zagrmi a munja zapara nebo i osvijetli divovske životinje na odlasku. Kod najbližeg velikog stabla, životinje se zaustave i polože mladunče na zemlju.

"Zašto to čine?" upita Šarah. "Trebali bi se vratiti u gnijezdo." "Ne znam, možda-" "Možda je mladunče mrtvo", reče ona. Ali nije bilo, jer su na svjetlosti iduće munje vidjeli da se mladunče miče. Čuli su kako je zakreštalo kad ga je jedna od odraslih životinja uhvatila zubima i nježno položila u rašlje visokih grana na stablu. "Oh, ne", reče Šarah i zavrti glavom. "Ovo ne valja, lan. Ovo ne sluti na dobro." Ženka se nekoliko trenutaka zadržala s mladunčetom, namještala ga. Tad se okrene, razjapi čeljust i rikne. Mužjak joj odgovori rikom. 346 Michael Crichton A tad obje životinje pojure prema prikolici punom brzinom preko čistine. "Oh, Bože moj", reče Šarah. "Pripremi se, Šarah!" vikne Malcolm. "Bit će opako." Udarac je bio užasan, odbacio ih kroz zrak. Ona vrisne kad je bubnula na pod i otkotrljala se, a Malcolm se udari u glavu i padne, ugledavši zvijezde. Prikolica se ljuljala na amortizerima i metalno cviljela. Tvrannosauri su rikali i iznova se zabijali u prikolicu. On začuje kako je Šarah viknula: "lan! lan!" a tad se prikolica prevali postrance. Malcolm se prevrne; stakleno posuđe i laboratorijska oprema razbijali su se posvuda oko njega. Kad je pogledao, sve je bilo nakrivo. Iznad njega je bio razbijeni prozor koji je smrskala ženka tvrannosaur. Kiša je kapala kroza nj na Malcol-movo lice. Sijevne munja i on ugleda kako velika glava zaviruje kroz prozor i režeći ga gleda. Začuje kako su tvrannosaurski zubi zagrebli po metalnoj stranici prikolice a tad glave nestane. Trenutak potom začuje njihovu riku kad su počeli gurati prikolicu po prašini. On vikne: "Šarah!" i ugleda je, negdje iza sebe, baš kad se svijet ponovno luđački zavrtio oko njega a prikolica se s treskom prevrnula. Sad je ležala na krovu. Malcolm počne puzati po stropu, pokušavajući dohvatiti Šarah. Pogleda u laboratorijsku opremu, pričvršćenu za laboratorijske klupe, iznad njegove glave. Tekućina

je kapala po njemu iz desetak izvora. Nešto ga ubode u rame. Začuje šištanje i shvati daje sigurno riječ o kiselini. Negdje u tami ispred njega, Šarah je jaukala. Munja ponovno bljesne i Malcolm ugleda Šarah kako leži sklupčana pokraj prolazaharmonike koji je spajao dvije prikolice. Taj je prolaz bio toliko savinut da je bio skoro zatvoren, što je značilo da je druga prikolica još stajala uspravno. Ovo je ludo. Sve je ovo ludo. Vani su rikali tvrannosauri i on začuje prigušeni prasak. Gri-zli su gume. On pomisli: šteta što nisu zagrizli u akumulatorski kabel. Kako bi se iznenadili. IZGUBLJENI SVIJET 347 Odjednom, tvrannosauri ponovno udare u prikolicu i doslovce je odbace preko čistine. Čim se zaustavila, oni ponovno udare. Prikolica se opasno nagne. Malcolm stigne do Šarah. Ona mu se baci oko vrata. "lan" reče. Lijeva polovica lica bila joj je tamna. Kad je sijevnula munja, on shvati daje oblivena krvlju. "Dobro si?" "Dobro sam", reče ona. Nadlanicom obriše krv iz oka. "Vidiš li stoje to?" U drugom bljesku munje, on ugleda odsjev komada stakla, zabodenog blizu ruba kose. On ga izvuče i pritisne ruku da zaustavi liptanje krvi. Bili su u kuhinji; on ispruži ruku prema štednjaku i povuče kuhinjsku krpu. Pritisne je o njezinu glavu; krpa potamni. "Boli li?" "Ureduje." "Mislim da nije strašno", reče on. Tvrannosauri su rikali u tami. "Što rade?" upita ona bezizražajnim glasom. Tvrannosauri ponovno udare o prikolicu. Od tog udarca, prikolica kao da se pomaknula dalje no prije i kliznula postrance - i dolje. Klizi dolje. "Guraju nas", reče on. "Kamo, lan?" "Na rub čistine." Tvrannosauri ponovno udare i prikolica se pomakne prema naprijed. "Guraju nas preko stijene." Stijena je bila

litica visine stotinu osamdeset metara, koja se rušila okomito u dolinu. Neće preživjeti pad. Šarah pridrži kuhinjsku krpu i odgurne njegovu ruku. "Učini nešto." "U redu, hoću", reče on. 348 Michael Crichton On se odmakne od nje i pripremi za idući udar. Nije znao što učiniti. Nije imao pojma što učiniti. Prikolica se prevrnula i sve je bilo izokrenuto. Peklo gaje rame i osjećao je miris kiseline koja mu je progrizla košulju. Ili možda kožu. Jako ga je peklo. Čitava je prikolica bila u mraku, struje je nstalo, posvuda je bilo stakla i onStruje je nestalo. Malcolm se počne pridizati, no idući ga udar odbaci postrance i on se sruši, a glavom udari u hladnjak. Vrata se otvore pa hladno mlijeko u tetrapaku i staklene boce padnu na njega. No u hladnjaku nije bilo svjetla. Jer struje nije bilo. Ležeći na leđima, Malcolm pogleda kroz prozor i ugleda veliko tvrannosaurovo stopalo u travi. Munja bljesne u trenutku kad se stopalo podiglo na udarac i prikolica se istog trenutka pomakne, klizeći lagano. Metal je škripao a tad se prikolica nagne prema dolje. "Jebemu", reče on. "lan..." Ali je bilo prekasno, cijela je prikolica stenjala i škripala u metalnom prosvjedu a tad Malcolm ugleda kako drugi kraj prikolice tone kad je prikolica skliznula preko ruba stijene. Najprije polako, a zatim ubrza. Strop na kojem su ležali padao je, sve je padalo. Šarah pada, hvata se za njega u padu a tvrannosauri trijumfalno urliču. Padamo preko stijene, pomisli on. Ne znajući što drugo učiniti, on dohvati vrata hladnjaka i čvrsto se uhvati za njih. Vrata su bila hladna i skliska od vlage. Prikolica se nagne i padne uz glasni cvilež metala. Malcolm osjeti kako mu ruke klize s bijelog emajla, klize... klize... A tad mu stisak popusti i on počne padati, bespomoćno prema drugom kraju prikolice. Ugleda

kako vozačevo sjedište juri prema njemu, ali prije nego što se sudario s njim, udari u nešto u tami, propara ga bol i on se presavine. I polako, nježno, sve oko njega pokrije tama. IZGUBLJENI SVIJET 349 Kiša je bubnjala o krov kućice i zalijevala poput plahte po-stranične zidove. Levine obriše stakla naočala pa ih ponovno podigne na oči. Zagleda se u potamnjele stijene. Arby reče: "Stoje? Što se dogodilo?" "Ne znam", reče Levine. Po ovakvu pljusku bilo je teško nešto vidjeti. Prije nekoliko trenutaka, s užasom su gledali kako dva tvrannosaura guraju prikolicu prema stijeni. Velike su životinje to s lakoćom učinile: po Levineovoj procjeni tvrannosauri su zajedno imali masu od dvadeset tona a prikolica je težila oko dvije tone. Nakon što su je prevrnuli, ona se glatko sklizala po vlažnoj travi dok su je oni gurali trbusima i udarali svojim snažnim nožnim mišićima. "Zašto to čine?" Thorne upita Levinea stojeći pokraj njega. "Mislim", reče Levine, "da smo promijenili pripadajući teritorij." "Hoćeš li, molim te, ponoviti?" "Ne zaboravi s kime imamo posla", reče Levine. "Tvrannosauri možda pokazuju složene oblike ponašanja, no većinom je ono instinktivno. To je neumno ponašanje, nagonsko. A teritorijalnost je dio tog instinkta. Tvrannosauri označuju teritorij i oni brane teritorij. Nije to umno ponašanje - nemaju prevelike mozgove - ali to čine nagonski. Svako instinktivno ponašanje ima poticaje, mehanizme za pokretanje određenog ponašanja. A bojim se da smo time što smo odnijeli mladunče ponovno odredili granice njihova teritorija i obuhvatili čistinu na kojoj je nađeno mladunče. Pa će sad oni obraniti svoj teritorij tako da će izgurati prikolicu." Tad bljesne munja i na toj svjetlosti oni ugledaju isti užasavajući prizor. Prva je prikolica skliznula preko ruba stijene i visila naopačke u praznom prostoru, spojena prolazom-harmonikom za drugu prikolicu koja je još stajala na čistini. "Taj prolaz neće izdržati!" vikne Eddie. "Ne dugo!"

Na zasljepljujućoj svjetlosti munje ugledaju tvrannosaure na čistini. Metodično su gurali drugu prikolicu prema stijeni. Thorne se okrene Eddieju. "Krećem!" reče on. 350 Michael Crichton IZGUBLJENI SVIJET 351 "Idem s tobom!" reče Eddie. "Ne! Ostani s djecom!" "Ali treba ti-" "Ostani s djecom! Ne možemo ih ostaviti same!" "Ali Levine može-" "Ne, ti ostani!" reče Thorne. Već se spuštao niz skele, skliske od kiše koja je lila kao iz kabla, prema Exploreru. Ugleda kako ga Arby i Kelly gledaju. Uskoči u automobil, upali motor. Već je razmišljao o udaljenosti koja ga dijeli od čistine. Pet kilometara, možda više. Čak i uz brzu vožnju, trebat će mu sedam ili osam minuta do stigne ondje. A tad će već biti kasno. Neće stići na vrijeme. Ali mora pokušati. Šarah Harding začuje ritmičnu škripu i otvori oči. Sve je bilo u tami; nije se mogla snaći. Tad bljesne munja i ona se zagleda ravno prema dolini, stotinu osamdeset metara ispod nje. Krajolik se blago njihao, naprijed-natrag. Gledala je kroz prednje staklo prikolice koja je visila na rubu stijene. Više nisu padali. Ali su visili na rubu ponora. Ona je ležala preko vozačeva sjedišta koje se odlomilo sa svog postolja i smrskalo kontrolnu ploču u zidu; prekinute žice virile su iz ploče a žaruljice žmigale. Nije dobro vidjela zbog krvi u lijevom oku. Izvadi košulju iz hlača i otrgne dva komada platna. Presavine jedan i načini kom-presivni zavoj pa ga pritisne na posjekotinu na čelu. Tad omota drugi komad platna oko glave da drži kompresu. Na trenutak je presiječe intenzivna bol, pa stisne zube dok nije prošla. Negdje iznad sebe osjeti potmule vibracije. Okrene se i pogleda gore. Ugleda prikolicu punom duljinom; visila je okomito. Malcolm

je bio tri metra iznad nje, savinut preko laboratorijskog stola, nepomičan. "lan", reče ona. On ne odgovori. Ne pomakne se. Prikolica ponovno zadrhti i zaškripi pod muklim udarom. A tad Hardingova shvati što se događa. Prva se prikolica klatila ravno niz liticu i njihala u zraku. No još je bila spojena s drugom prikolicom, na čistini. Prva je prikolica visila o niti prolaza-harmoni-ke. A tvrannosauri su, gore na čistini, sad gurali drugu prikolicu preko ruba stijene. "lan", reče ona. "lan." Ona se teškom mukom uspravi na noge, ne obazirući se na bol u tijelu. Osjeti val vrtoglavice i upita se koliko je krvi izgubila. Počne se penjati. Najprije stane na naslon vozačevog sjedišta pa pokuša dohvatiti najbliži laboratorijski stolić. Povlačila se naviše, sve dok ne dohvati rukohvat u zidu. Prikolica se njihala ispod nje. Nakon tog dohvati vrata hladnjaka i provuče prste kroz žičanu policu. Provjeri njezinu čvrstinu, ona izdrži, pa se Šarah objesi na nju punom težinom. Podigne nogu pa gurne cipelu u hladnjak. Tad se povuče naviše, sve dok nije stala uspravno i dosegnula ručku pećnice. Do vraga, kao da planinari u kuhinji, pomisli ona. Uskoro je stigla do Malcolma. Munja ponovno bljesne i ona ugleda njegovo natučeno lice. On zastenje. Ona dopuže do njega, pokušavajući vidjeti koliko je ozlijeđen. "lan", reče ona. Oči su mu bile sklopljene. "Oprosti." "Nema veze." "Uvalio sam te u ovo." "lan. Možeš li se micati? Dobro si?" On zastenje. "Moja noga." "lan. Moramo nešto učiniti." S čistine iznad njih, ona začuje riku tvrannosaura. Kao da riču cijelog njezina života. Prikolica se nagne i zanjiše; noge skli-znu iz hladnjaka i ona ostane visjeti u zraku držeći se za vrata pećnice. Drugi kraj prikolice bio je sedam metara ispod nje.

L 352 Michael Crichton Ručka pećnice neće izdržati njenu težinu, znala je. Ne zadugo. Hardingova zamaše nogama i snažno se ritne i na posljetku dotakne nešto čvrsto. Opipa stopalima pa se spusti. Pogleda, i shvati da stoji na boku sudopera od nerdajućeg čelika. Pomakne nogu, odvrti slavinu i namoči noge. Tvrannosauri riknu i snažno udare. Prikolica se njišući pomakne dalje nad ponor. "lan. Nema puno vremena. Moramo nešto učiniti." On podigne glavu i zapilji se u nju bezizražajno. Munja ponovno sijevne. Njegove se usne pomaknu. "Struja", reče on. "Što s njom?" "Struja je isključena." Nije znala o čemu govori. Naravno da je struja isključena. Tad se sjeti: on ju je isključio, kad su se tvrannosauri približavali. Svjetlo ih je prije zasmetalo, možda će ih ponovno zasmetati. "Želiš da uključim struju?" Njegova glava malčice zakima. "Da. Uključi je." "Kako, lane?" Ona se obazre u tami. "Postoji razvodna ploča." "Gdje?" Nije joj odgovorio. Ona ispruži ruku i prodrma ga za rame. "lan: gdje je ploča?" On pokaže prema dolje. Ona spusti pogled i ugleda potrgane žice kako vire iz ploče. "Ne mogu. Razbijena je." "Gore..." Jedva gaje čula. Maglovito se prisjeti daje u drugoj prikolici još jedna razvodna ploča. Kad bi uspjela ući u drugu prikolicu, možda bi mogla uključiti struju. "U redu, lan", reče ona. "Učinit ću to." IZGUBLJENI SVIJET 353 Ona se počne penjati. Pod prikolice sad je bio deset metara ispod nje. Tvrannosauri zariču i ponovno udare. Ona se zavrti u zraku, pa krene dalje.

Namjeravala je proći kroz harmoniku u drugu prikolicu, no kad se primaknula vrhu shvati da to nije moguće. U jarkoj svjetlosti munje vidjelo se da se prolaz zasukao i zatvorio. U zamci je prve prikolice. Začuje riku tvrannosaura i kako udaraju u drugu prikolicu iznad njih. "lan?" Pogleda dolje. Nije se micao. Viseći tako, uhvati je mučnina od pomisli daje poražena. Još jedandva udarca, i svemu će biti kraj. Past će. Ništa nisu mogli učiniti. Nije bilo vremena. Visi u tami, struja je isključena i ništaA možda ipak? Začuje električno zujanje, nedaleko od sebe u tami. Nalazi li se razvodna ploča možda ovdje, na ovom kraju prikolice? Jesu li predvidjeli razvodne ploče na oba kraja? Viseći blizu vrha prikolice, dok su je ramena i podlaktice pekle od napora, ona pogledom potraži drugu razvodnu ploču. Blizu je drugog kraja prikolice. Ako postoji ploča, mora biti tu negdje. Ali gdje? U bljesku munje, ona pogleda preko jednog pa drugog ramena. Ne ugleda ploču. Rukesujeboljele. "lan, molim te..." Nema razvodne ploče. Nemoguće. I dalje je čula ono zujanje. Ploča mora biti tu negdje. Ona se zanjiše lijevo-desno, munja ponovno bljesne i u iskrivljenim sjenama koje je iscrtala Šarah je naposljetku ugleda. Bila je samo petnaest centimetara iznad njezine glave. Stajala je naopako ali je Šarah vidjela sve tipke i prekidače. Nisu svijetlili. Kad bi samo znala koji služi čemuMa do vraga. 354 Michael Crichton Ona pusti desnu ruku i viseći na lijevoj pritisne sve tipke na ploči koje je mogla dosegnuti. Istog trenutka, sva unutarnja svjetla počnu se paliti i prikolica se počne osvjetljavati. Ona nastavi pritiskati tipke, jednu za drugom. U nekima bi nastao kratki spoj; bilo je iskri i dima. Ona nastavi pritiskati. Odjednom se upali kontrolni prijamnik, samo nekoliko centimetara

od njezina lica, mutna video slika. Tad se izoštri. Iako je gledala u zaslon postrance, vidjela je tvrannosaure na čistini, kako stoje iznad druge prikolice, drže je prednjim udovima a snažnim stražnjim nogama je udaraju i guraju. Ona pritisne još tipki. Posljednja je bila zaštićena srebrnim štitnikom; ona podigne poklopac i pritisne i tu tipku. Na kontrolnom prijamniku tvrannosauri nestanu u iznenadnoj buktinji užarenih iskri i začuje se njihova gnjevna rika. Nakon toga kontrolni prijamnik potamni, posvuda oko Hardingove za-pucketa kiša iskri, bockajući je po licu i rukama kada se u prikolici pogase sva svjetla i ponovno zavlada tama. Dugo je vladala tišina. A tad, neumoljivo, udarci se nastave. Thorne Brisači su zvrckali lijevo-desno. Thorne je sjekao zavoje usprkos jakoj kiši. Pogleda na sat. Prošle su dvije, a možda i tri minute. A možda i više. Nije bio siguran. Cesta je bila blatnjava staza, skliska i opasna. Prskao je kroz duboke lokve i pritom zadržavao dah. Automobil je u radionici bio nepromočiv, ali se nikad ne može biti siguran. Svaka je lokva bila nova provjera. Zasad je sve u redu. Prošle su tri minute. Najmanje tri. Prođe kroz zavoj pa se nađe na otvorenom dijelu ceste. U bljesku munje ispred sebe ugleda duboku lokvu. On doda gas i jurne kroz nju a kotači automobila s obje strane odbace u zrak vodenu lepezu. On prođe i automobil ne stane. Nije stao! No dok je krenuo po uzbrdici, ugleda kako se kazaljke na kontrolnoj ploči mahnito okreću i začuje cvrčanje za koje je znao da znači kobni kratki spoj. Ispod poklopca motora nešto prasne, oštar dim izvije se iz hladnjaka i automobil crkne. Četiri minute. Sjedio je u automobilu, slušao kako se kiša slijeva po metalnom krovu. Okrene ključ za paljenje motora. Ništa se ne dogodi. Crknuo. Kiša se slijevala niz prednje staklo. On se zavali u sjedištu, uzdahne i zagleda u cestu ispred sebe. Radio zakrči na sjedištu pokraj

njegova. "Doc? Jesi li blizu?" 356 Michael Crichton Thorne se zagleda u cestu, pokušavajući pogoditi gdje je. Procijenio je da je udaljen od prikolice na čistini još dva kilometra, možda i više. Predaleko za pješačenje. On opsuje i šakom udari po sjedištu. "Ne, Eddie. Dogodio mi se kratki spoj." "Što ti se dogodilo?" "Eddie, automobil je crknuo. Ja sam-" Thorne umukne. Nešto je primijetio. Iza zavoja ispred sebe, ugleda blijedi, treperavi crveni žar. Thorne zaškilji, želeći biti siguran. Da, oči ga ne varaju. Istina je: treperavi crveni žar. Eddie reče: "Doc? Čuješ li me?" Thorne ne odgovori; pograbi radio i pušku Lindstradt, iskoči iz automobila i pognuvši glavu zbog kiše, počne trčati uzbrdo prema raskršću s grebenskom cestom. Skrenuvši iza zavoja, ugleda crveni Jeep, kako stoji nasred ceste, upaljenih stražnjih svjetala. Jedno je svjetlo bilo razbijeno i blještalo bijelom svjetlošću. On potrči prema automobilu, pokušavajući zaviriti u nj. Vozačeva vrata nisu čak ni bila zaključana, bočna strana automobila bila je duboko ulubljena. Thorne se popne u automobil, ispruži ruku prema upravljaču... Da, ključevi su bili ondje! Okrene ključ. Motor zabrunda i probudi se. Ubaci Jeep u brzinu, krene natraške pa se zaputi po grebenu prema čistini. Prođe nekoliko zavoja pa ugleda zeleni krov laboratorija. Skrene lijevo, prednja velika svjetla zanjišu se i osvijetle travnatu čistinu i tvrannosaure koji su gurali prikolicu. Suočeni s tim novim svjetlima, tvrannosauri se kao jedan okrenu i zariču na Thorneov Jeep. Okane se prikolice i jurnu. Thorne ubaci u rikverc i mahnito krene natraške no shvati da ga životinje ne napadaju. Umjesto toga, potrčale su preko čistine, prema stablu blizu Thornea. Ispod stabla se zaustave, podignu glave. Thorne ugasi svjetla i pričeka. Sad bi životinje ugledao samo povremeno, u

IZGUBLJENI SVIJET 357 bljesku munja. Kad je jedna munja proparala nebo, on ugleda kako su skinuli mladunče sa stabla i počeli ga lizati. Očito su se nakon njegova iznenadnog dolaska zabrinuli za mladunče. Kad je idući put bljesnula munja, tvrannosaura više nije bilo. Čistina je bila prazna. Jesu li zaista otišli? Ili su se samo sakrili? On spusti prozor i gurne glavu na kišu. Tad začuje čudan, duboki, neprekinut cvilež. Sličio je glasanju neke životinje, ali je bio prejednoličan, predug. On osluhne i shvati daje posrijedi nešto drugo. Metal. Thorne ponovno upali svjetla i polako krene naprijed. Tvrannosaura nije bilo. Na blijedom snopu svjetlosti prednjih svjetala, ugleda drugu prikolicu. Uz neprekidan metalni cvilež, još je klizila preko vlažne trave prema rubu čistine. "Što radi?" vikne Kelly, nadglasavši kišu. "Vozi", reče Levine, gledajući kroz naočale. Iz visokog skro-višta, vidjeli su Thorneova prednja svjetla kako prelaze preko čistine. "Vozi prema prikolici. I..." "I što?" upita Kelly. "Što radi?" "Vozi se oko stabla", reče Levine. "Velikog stabla uz čistinu." "Zašto?" "Sigurno ornata kabel oko stabla", reče Eddie. "To je jedini mogući razlog." Na trenutak zavlada tišina. "Što sad radi?" upita Arby. "Izašao je iz Jeepa. Sad trči prema prikolici." Thorne se spustio na sve četiri u blato. U ruci je držao veliku kuku Jeepove dizalice. Prikolica je klizila, ali se on uspio podvući ispod nje i zakvačiti kuku za stražnju osovinu. Makne prste baš kad se kuka zategla i on se otkotrlja. Ovako zauzdana, prikolica poskoči u stranu u travi, a njezine gume se ukopaju na mjestu gdje je do prije nekoliko trenutaka bilo njegovo tijelo. 358 Michael Crichton Metalni kabel dizalice bio je zategnut. Donji dio prikolice zaječi u

znak prosvjeda. Ali ne popusti. Thorne ispuže ispod prikolice i zagleda se u nju žmirkajući od kiše. Pogleda kotače Jeepa, da vidi okreću li se. Ne okreću. S kabelom omotanim oko stabla, protutežina Jeepa bila je dovoljna da zadrži drugu prikolicu na rubu stijene. On se vrati u Jeep, uđe u nj i namjesti kočnicu. Začuje Eddi-ejev glas: "Doc. Doc." "Slušam te, Eddie." "Uspio sije zaustaviti?" "Aha. Više se ne miče." Radio zakrči. "Izvrsno. Ali slušaj, Doc. Znaš da je ona harmonika izrađena samo od žice debljine pet milimetara omotane oko šipke od nerđajućeg čelika. Nije joj bila namjena da-" "Znam, Eddie. Radim na tome. " Thorne ponovno izađe iz automobila. Brzo potrči kroz kišu prema prikolici. Otvori bočna vrata i uđe. U prikolici je bilo tamno kao u rogu. Ništa nije vidio. Sve je bilo isprevrtano. Pod nogama je gazio po staklu. Svi su prozori bili razbijeni. Uzme radio. "Eddie!" "Da, Doc." "Potrebno mi je uže." Znao je da je Eddie, poput vjeverice, pohranio razne dijelove opreme. "Doc..." "Reci mi brzo." "Doc, u drugoj je prikolici." Thorne u tami udari u stol. "Baš lijepo." "U ostavnom ormariću moglo bi biti najlonsko uže", reče Eddie. "Ali ne znam koliko dugačko." Nije zvučao optimistično. Thorne se probije kroz prikolicu do zidnih ormarića. Vrata su im se zaglavila. Potezao je za kvake, pa se okani toga. Ostavni je ormarić malo dalje. Možda će u njemu naći uže. Jer sad mu je potrebno uže. Prikolica Šarah Harding, koja je još visjela držeći se rukama za vrh prikolice, zagleda se u zasukani prolaz-harmoniku koji je vodio u drugu prikolicu. Udarci tvrannosaura su prestali i druga se prikolica više nije pomicala. No Šarah osjeti kako joj hladna voda kaplje po licu. Znala je što to znači. Harmonika je počela propuštati vodu.

Ona podigne pogled. Žičani se materijal počeo trgati i ona ugleda svijene čelične opruge od kojih je bila načinjena harmonika. Poderotina je sad bila još mala, ali će se brzo proširiti. Kako se žičana mrežica bude trgala, čelik će se početi ravnati, istezati i napokon će puknuti. Imaju samo nekoliko minuta prije no što se viseća prikolica otrgne i padne na zemlju. Ona se spusti do Malcolma i podupre da može stati pokraj njega. "lan." "Znam", reče on i zamaše glavom. "lan, moramo izaći odavde." Ona ga uhvati ispod pazuha i podigne. "A ti ideš sa mnom." On odmahne glavom, poražen. U životu se već nagledala tog pokreta, tog bespomoćnog pokreta glavom, predaje. Mrzila je taj pokret. Hardingova se nikad nije predavala. Nikad. Malcolm zastenje. "Ne mogu..." "Moraš", reče ona. "Šarah..." 360 Michael Crichton "Ne želim ništa čuti, lan. Nema se o čemu razgovarati. A sad krenimo." Vukla gaje i on zastenje, ali se uspravi. Ona ga snažno povuče i uspije skinuti sa stola. Munja bljesne i on kao daje dobio novu snagu. Uspije stati na rub klupe, okrenut prema stolu. Bio je nesiguran na nogama, ali je stajao. "Što ćemo?" "Ne znam, ali odlazimo odavde.... Ima li ovdje nekakvo uže?" On kimne glavom, slabašno. "Gdje?" On pokaže dolje, prema nosu prikolice, koja je sad visjela u zraku. "Dolje. Ispod kontrolne ploče." "Dođi." Ona se nagne i raširi noge tako da se podbočila o pod nasuprot nje. Stajala je kao alpinist u dimnjaku. Sedam metara niže bila je kontrolna ploča. "Dakle, lan, krećemo." Malcolm reče: "Ne mogu, Šarah. Ozbiljno ti kažem." "Onda se nasloni na mene. Ja ću te nositi." "Ali-"

"Odmah, do vraga!" Malcolm se povuče naviše, uhvati se za zidni element, drhtavih ruku. Vukao je desnu nogu za sobom. Tad se svali punom težinom na nju, iznenada i teško, i njoj zamalo popuste ruke. lan je rukama čvrsto stegne oko vrata, gušeći je. Ona zasopće, objema rukama posegne prema natrag, čvrsto ga uhvati za bedra i podigne, a on bolje namjesti ruke oko njezina vrata. Konačno je mogla disati. "Oprosti", reče on. "Sve u redu", reče ona. "Krećemo." Ona se počne spuštati niz okomiti prolaz, držeći se za sve što bi uspjela dohvatiti. Ponegdje su se nalazili rukohvati, a gdje ih nije bilo, uhvatila bi se za ručke ladica, noge stolova, prozorske zasune, čak i za tapison na podu, derući prstima materijal. U jedIZGUBLJENI SVIJET 361 nom trenutku, otrgne se velik komad tapisona i ona propadne prije no stoje uspjela raširiti noge i zaustaviti svoje klizanje. Viseći na njezinim leđima, držeći se oko njezina vrata drhtavim rukama, Malcolm zasopće: "Jako si snažna." "Ali ženstvena", smrknuto će ona. Bila je samo tri metra od kontrolne ploče. Pa dva. Pronađe rukohvat u zidu, objesi se za nj pa su joj noge ostale visjeti u zraku. Stopalima dotakne upravljač. Spusti se i polako odloži Mal-colma na kontrolnu ploču. On legne na leđa, zadihan. Prikolica je škripala i njihala se. Ona prstima opipa ispod ploče, nađe kutiju za alat i otvori je. Uz zveket, iz nje se rasipaju metalne alatke, a nađe i uže. Najlonsko uže debljine jednog centimetra, duljine najmanje petnaest metara. Ona ustane i zagleda se kroz prednje staklo u dno doline, stotine metara ispod nje. Pokraj sebe, ugleda vozačeva vrata prikolice. Ona okrene kvaku, gurne ih i otvori. Ona zazvekeću uda-rivši o vanjsku površinu prikolice i ona osjeti kišu na licu. Nagne se kroz vrata i pogleda gornji dio prikolice. Glatke metalne obložne ploče, bez rukohvata. No ispod prikolice sigurno ima osovina i kutija i nečeg na što se može stati. Uhvativši se za vlažni metal dovratnika, ona se nagne i pokuša zaviriti ispod prikolice.

Začuje metalni zveket i nekoga kako kaže: "Napokon!" I odjednom se nad nju nadvije krupna spodoba. Bio je to Thorne, koji je visio na stajnom trapu. "Zaboga", reče Thorne. "Što čekaš, svečanu pozivnicu? Krenimo!" "lan je problem", reče ona. "Ozlijeđen je." Tipično, pomisli Kelly, gledajući Arbvja u visokom skrovištu. Kad situacija postane ozbiljna, on se izgubi. Previše emocija, previše napetosti i on se počne tresti i čudno ponašati. Arby se odavno okrenuo leđima prema litici i gledao na drugu stranu skloništa, prema rijeci. Kao da se ništa ne događa. Tipično. Kelly se okrene Levineu. "Što se događa?" upita. 362 Michael Crichton "Thorne je upravo ušao", reče Levine, vireći kroz svoje naočale. "Ušao je? Mislite, u prikolicu?" "Da. A sad... netko izlazi." "Tko?" "Mislim Šarah. Sve ih izvlači van." Kelly je napinjala oči ne bi li nešto vidjela u tami. Kiša je skoro prestala; sad je samo lagano sipila. Na drugoj strani doline, prikolica se još njihala nad ponorom. Učini joj se daje razaznala jedan lik, kako se drži za stajni trap. Ali nije bila sigurna. "Što radi?" "Penje se." "Sama?" "Da", reče Levine. "Sama." Šarah Harding izađe kroz vrata i okrene se na kiši. Nije gledala dolje. Znala je da je dolina stotinu osamdeset metara ispod nje. Osjećala je kako se prikolica njiše. Preko ramena je prebacila uže. Pomicala se polako oko trapa, spustila nogu i stala na mje-njačku kutiju. Opipa rukom, dohvati kabel. Zanjiše se i prebaci na drugu stranu. Thorne je bio u prikolici i razgovarao s njom. "Nećemo uspjeti izvući Malcolma bez užeta", reče on. "Možeš li se popeti?" Bljesne munja. Ona pogleda u donji dio prikolice, svjetlucav od kiše. Ugleda glatki sjaj kolomaza. Pa ponovno crnu tamu.

"Šarah, hoćeš li moći?" "Da", reče ona. Ispruži ruku i počne se penjati. U visokom skrovištu, Kelly je govorila: "Gdje je? Što se događa? Je li sve u redu?" Levine je gledao kroz naočale. "Penje se", reče on. IZGUBLJENI SVIJET 363 Arby je suzdržano slušao njihove glasove. Bio im je okrenut leđima, zagledan u rijeku u tamnoj dolini. Nestrpljivo je čekao idući bljesak munje. Čekao da vidi je li istina ono što je prije vidio. Nije znala kako, ali se, kližući i posklizavajući, nekako uspjela popeti na vrh stijene i prebaciti preko ruba na čistinu. Nije bilo vremena za gubljenje; ona odmota uže i zavuče se ispod druge prikolice. Provuče uže kroz metalni luk i brzo načini čvor. Tada se vrati do ruba stijene i baci uže. "Doc!" vikne. Thorne je stajao na vratima prikolice. Uhvati uže i zaveže ga oko Malcolma. Malcolm zastenje. "Krećemo", reče Thorne. Rukom obuhvati Malcolma i njihajem ih oboje odbaci kroz vrata tako da su dosegnuli i stali na mjenjačku kutiju. "Kriste", reče Malcolm i pogleda gore. No Šarah ga je već vukla, a uže se sve jače zatezalo. "Samo se posluži rukama", reče Thorne. Malcolm se počne dizati; za nekoliko je trenutaka bio tri metra iznad Thornea. Šarah je bila na vrhu stijene, ali ju Thorne nije vidio jer mu je Iano-vo tijelo zaklanjalo vidik. Thorne se počne penjati. Nogama je pokušavao naći uporište. Donji dio prikolice bio je sklizak. On pomisli: Trebao sam ga načiniti neskliskim. Ali tko bi se ikad sjetio načiniti donji dio nekog vozila neskliskim? U mislima, ugleda prolaz-harmoniku, kako se trga... polako trga... sve jače... Penjao se. Prebacivao ruku preko ruke. Centimetar po centimetar. Bljesne munja i on shvati da su blizu vrha. Šarah je stajala na rubu stijene i pružala ruku Malcolmu. Malcolm se rukama povlačio nagore; noge su mu se mlitavo klatile u zraku. Ali se ipak micao. Još metar... Šarah zgrabi Malcolma za ovratnik

košulje i povuče ga do vrha. Malcolm se prevali na čistinu i otkotrlja izvan njezina vidokruga. 364 Michael Crichton Thorne se nastavi penjati. Stopala su mu otklizavala. Ruke sugaboljele. Penjao se. Šarah mu je pružala ruku. "Hajde, Doc", reče ona. Ispružila je ruku. Njezini prsti samo što ga ne dotaknu. Uz zveket, mrežica prolaza-harmonike se razdere i prikolica padne tri metra, a opruge se istegnu. Thorne se počne brže penjati. Gledao je u Šarah. Ona je i dalje pružala ruku. "Uspjet ćeš, Doc..." On se penjao, zatvorenih očiju. Penjao se, držao za uže, čvrsto ga stezao. Boljele su ga ruke, boljela su ga ramena, a uže kao da se smanjilo u njegovim rukama. On ga omota oko šake da bi se čvršće uhvatio. No u posljednjem trenutku počne kliziti a tad na tjemenu osjeti oštru bol. "Oprosti", reče Šarah i povuče ga za kosu. Bolje bila užasna, ali mu je bilo svejedno, jedva ju je primijetio jer je sad bio usporedo s prolazom-harmonikom, gledao kako opruge praskaju poput steznika koji puca i kako prikolica ponire, ali ga je Šarah i dalje vukla, bila je silno snažna, a tad njegovi prsti dotaknu mokru travu: na vrhu je. Na sigurnom. Ispod njih, začuje se niz metalnih praskova -ping!ping!ping! - kako su metalne opruge pucale jedna za drugom a tad, uz posljednji jecaj, prikolica se sasvim otrgne i surva niz liticu. Bivala je sve manja i manja i naposljetku se smrskala o stijene na dnu. U bljesku munje, izgledala je poput zgužvane papirnate vrećice. Thorne se okrene i pogleda u Šarah. "Hvala", reče. Šarah se svali na zemlju pokraj njega. Krv je kapala iz njezine zamotane glave. Raširi prste i na travu padne šaka njegove sive kose, zgnječena u mokru grudicu. "Vraška noć", reče ona.

Visoko skrovište Gledajući kroz naočale za noćno gledanje, Levine reče: "Uspjeli su!" Kelly upita: "Svi?" "Da! Uspjeli su!" Kelly počne skakati u zrak i klicati. Arby se okrene i ugrabi Levineu naočale iz ruku. "Hej", reče Levine. "Trenutak samo-" "Trebaju mi", reče Arby. Munjevito se okrene i pogleda tamnu ravnicu. Na trenutak nije ništa vidio, samo zelenu mrlju. Prsti mu napipaju dugme za izoštravanje, on ga brzo okrene i slika se izoštri. "Što je to tako važno?" razdražljivo će Levine. "To je skupi komad opreme-" A tad svi začuju rezanje. Približavalo se. U blijedim nijansama jasne zelene boje, Arby jasno ugleda raptore. Bilo ih je dvanaest. Kretali su se kroz travu u razbijenom čoporu, u smjeru visokog skrovišta. Jedna je životinja bila nekoliko metara ispred ostalih i činilo se da je riječ o vođi, no bilo je teško primijetiti neki organizacijski obrazac unutar čopora. Rap-tori su režali i lizali krv s njušaka, otirali lica prednjim udovima dugih kandži, pokretom neobično inteligentnim, skoro ljudskim. Kroz noćne naočale, njihove su oči žarile intenzivnom zelenom bojom. 366 Michael Crichton Činilo se da nisu primijetili visoko skrovište. Nisu pogledavali u nj. Ali su se zasigurno zaputili u tom smjeru. Netko naglo istrgne naočale Arbvju iz ruku. "Oprosti", reče Levine. "Mislim daje bolje da ja pogledam." Arby reče: "Ne biste ni znali da nije bilo mene." "Šuti", reče Levine. Podigne naočale na oči, izoštri sliku i uzdahne zbog prizora koji mu se ukazao. Dvanaest životinja, udaljenih dvanaestak metara. Eddie će tiho: "Vide li nas?" "Ne. A i niz vjetar smo pa nas neće ni nanjušiti. Rekao bih da su krenuli stazom koja prolazi pokraj skrovišta. Budemo li tiho, proći će pokraj nas."

Zakrči Eddiejev radio. On ga hitro stiša. Zagledaju se u ravnicu. Noć je sad bila mirna i tiha. Kiša je prestala i mjesec je provirivao kroz sve tanji sloj oblaka. Na pozadini srebrne trave raspoznavali su tamne obrise prilazećih životinja. Eddie šapne: "Mogu li se popeti k nama?" "Ne znam kako", šapne Levine. "Skoro smo sedam metara od zemlje. Mislim da smo sigurni." "Ali si rekao da se mogu penjati po drveću." "Pst! Ovo nije stablo. A sad se svi sagnite i budite tiho." Malcolm žmirne od boli kad ga je Thorne položio na stol u drugoj prikolici. "Čini se da s ekspedicijama nemam sreće, zar ne?" "Ne, nemaš", reče Šarah. "Opusti se, lan." Thorne je držao bateriju dok je ona rezala Malcolmove hlače. Na desnoj je nozi imao duboku posjekotinu i izgubio je puno krvi. Ona upita: "Imamo li medicinski pribor?" Thorne reče: "Mislim da je jedna kutija vani, gdje je spremište motocikla." "Donesi je." IZGUBLJENI SVIJET 367 Thorne ode po pribor. Malcolm i Hardingova su ostali sami u prikolici. Ona osvijetli ranu i pomno se zagleda u nju. Malcolm reče: "Koliko je ozbiljno?" "Moglo bi biti gore", reče ona bezbrižno. "Preživjet ćeš." Zapravo, rana je bila duboka, skoro do kosti. Srećom, nije bila presječena arterija. No posjekotina je bila prljava - u rastrganom crvenom mišićju ona ugleda ugnječen kolomaz i komadiće lišća. Morat će je očistiti, ali će najprije pričekati da počne djelovati morfij. "Šarah", reče Malcolm. "Dugujem ti život." "Nema veze, lan." "Ne, zaista." "lan", reče ona i pogleda ga. "Ovakva iskrenost nije u tvom stilu." "Proći će me", reče on i lagano se nasmiješi. Znala je da ga boli. Thorne se vrati s medicinskim priborom i ona napuni špricu, laganim lupkanjem izbaci mjehuriće zraka i zabode injekciju u Malcolmovo rame. On jaukne. "Jao. Koliko si mi dala?" "Puno."

"Zašto?" "Jer moram očistiti ranu, lan. A neće ti se svidjeti dok to budem činila." Malcolm uzdahne. Okrene se Thorneu. "Uvijek nešto, zar ne? Dobro, Šarah, učini što ti vrag nalaže." Levine je promatrao raptore kroz naočale za noćno gledanje. Kretali su se u raštrkanoj skupini, karakterističnim skokovima. Promatrao ih je, nadajući se da će vidjeti nekakvu organizaciju unutar čopora, neki ustroj, neki znak dominacije i hijerarhije. Ve-lociraptori su inteligentni i bilo je logično za očekivati da će se hijerarhijski ustrojiti i da će se to odraziti u njihovoj prostornoj 368 Michael Crichton konfiguraciji. Ali ništa od tog nije primijetio. Bili su poput razbojničke bande, bez reda, siktali jedni na druge i škljocali zubima. Pokraj Levinea, u visokom skrovištu, Eddie i djeca su čučali. Eddie je zagrlio djecu, za utjehu. Posebice se uspaničio dječak. Djevojčica je bila dobro. Bila je smirenija. Levine nije shvaćao zašto bi se itko trebao bojati. Bili su na sigurnom, ovako visoko. On se akademskom ravnodušnošću zagleda u nadolazeći čopor pokušavajući uočiti neki obrazac u njihovim brzim pokretima. Nije bilo sumnje u to da su raptori krenuli po životinjskoj stazi. Njihova se putanja točno poklapala s jutrošnjom parasaurskom: od rijeke, preko male uzvisine pa iza visokog skrovišta. Raptori nisu obraćali pozornost skrovištu. Činilo se da uglavnom komuniciraju jedni s drugima. Životinje stignu do konstrukcije i trebale su nastaviti put, kad najbliža životinja zastane. Zaostala je za ostatkom čopora, njušeći zrak. Tad se prigne i počne gurati njušku u travu oko podnožja skrovišta. Što to radi? pitao se Levine. Raptor samotnjak zareži. Nastavi kopati po travi. A tad podigne nešto u ruci, nešto što je pridržavao svojim čaporcima. Levine zaškilji, pokušavajući vidjeti što je to našao.

Komadić omota čokoladice. Raptor podigne glavu i pogleda u visoko skrovište, užeglih očiju. Pogleda ravno u Levinea. Pa zareži. Malcom "Dobro si?" upita Thorne. "Sve bolje", reče Malcolm. Uzdahne. Tijelo mu se opusti. "Znaš, ljudi vole morfij s razlogom", reče on. Šarah Harding namjesti plastičnu udlagu na napuhavanje oko Malcolmove noge. Reče Thorneu: "Koliko dugo do dolaska helikoptera?" Thorne pogleda na sat. "Manje od pet sati. Sutra u zoru." "Sigurno?" "Da, potpuno." Hardingova kimne. "Dobro. Bit će mu dobro." "Dobro sam", reče Malcolm sanjivo. "Jedino mi je žao da je eksperiment završio. A bio je tako dobar eksperiment. Tako elegantan. Tako jedinstven. Danvin nije znao." Hardingova reče Thorneu: "Sad ću ovo očistiti. Drži mu nogu." Glasnije, reče: "Što Danvin nije znao, lan?" "Da je život složen sustav", reče on, "i sve što ide uz to. Trodimenzionalni grafikoni sposobnosti preživljavanja. Adaptivni načini hoda. Booleove mreže. Samoorganizirajuće ponašanje. Jadnik. Joj! Što to radite?" "Samo ti pričaj", reče Hardingova sagnuta nad ranu. "Dar-win nije imao pojma..." "Daje život tako nevjerojatno složen", reče Malcolm. "Nitko to ne shvaća. Hoću reći, jedno oplođeno jajašce ima stotinu tisuća gena, koji usklađeno djeluju, aktiviraju se i deaktiviraju u 370 Michael Crichton određeno vrijeme i pretvaraju tu jednu stanicu u cjeloviti živi organizam. Ta se prva stanica počne dijeliti, no iduće su stanice drukčije. Specijaliziraju se. Neke postanu živac. Neke crijevo. Neke ud. Svaki skup stanica počne slijediti vlastiti program, razvijati se, međudjelovati. Konačno nastane dvije stotine i pedeset različitih vrsti stanica, a sve se razvijaju zajedno, točno u određeno vrijeme. U

trenutku kad organizmu zatreba cirkulacija, srce proradi i počne pumpati krv. U trenutku kad nastane potreba za hormonima, nadbubrežne ih žlijezde počnu lučiti. Tjedan za tjednom, taj se nezamislivo složen razvojni proces nastavlja bez greške - bez greške. Nevjerojatno. Nijedna ljudska djelatnost ne može se s tim mjeriti. Jeste li ikad gradili kuću? A kuća je jednostavna u usporedbi s tim. No čak i tako, zidari pogrešno sagrade stube, okrenu sudoper prema zidu, majstor za keramičke pločice ne pojavi se u zakazano vrijeme. Svašta se dogodi. A ipak je muha koja sleti na zidarov gablec savršena. Joj! Polako." "Oprosti", reče ona i nastavi čistiti ranu. "A ono što je važno", reče Malcolm, "je da je taj složeni razvojni proces u stanici nešto što jedva možemo opisati a kamoli razumjeti. Shvaćate li ograničenost našeg razumijevanja? Matematički možemo opisati međudjelovanje dviju pojava, primjerice dvije planete u svemiru. Međudjelovanje triju pojava-triju planeta u svemiru - to već postaje problem. Međudjelovanje četiri ili pet pojava, to zapravo ne možemo opisati. A u stanici međudjeluje stotinu tisuća pojava. Morate dići ruke od tog. To je tako složeno kako je uopće moguće da život nastane? Neki ljudi smatraju da je odgovor u tome da se živi oblici sami organiziraju. Život stvara vlastiti red, kao što se kristalizacijom stvara red. Neki pak smatraju da se život kristalizira u biće i da tako nastaje složenost. Jer, da ne znate ništa o fizikalnoj kemiji, kad biste pogledali kristal, postavili biste si sva ta pitanja. Ugledali biste one prelijepe kristalne rešetke, savršene poliedre i upitali: što upravlja tim procesom? Kako se kristal tako savršeno oblikuje - i toliko sliči drugim kristalima? No ispostavilo se daje kristal tek način na koji IZGUBLJENI SVIJET 371 se molekularne sile ustrojavaju u čvrsto agregatno stanje. Nitko ne upravlja tim procesom. Događa se sam od sebe. Tko postavlja puno pitanja o kristalima znači da ne shvaća prirodu procesa koji su doveli do njegova stvaranja. I tako su možda živi oblici neka vrsta kristalizacije. Možda se život

naprosto događa. A možda, kao i kristali, u živim bićima postoji karakterističan red koji stvaraju njihovi međudjelujući elementi. Neka bude tako. Jedna od stvari kojima nas uče kristali je ta da red može nastati jako brzo. U jednom trenutku imate tekućinu čije se molekule nasumice miču. Idućeg trenutka oblikuje se kristal i sve su molekule čvrsto povezane u red. Je li tako?" "Tako je..." "Dobro. Pomislite samo kakvo je međudjelovanje životnih oblika na ovoj planeti potrebno da bi se stvorio ekosustav. To je još složenije od samo jedne životinje. Svi su ustroji silno složeni. Primjerice, biljka juka. Znate li nešto o tome?" "Samo ti pričaj." "Juka ovisi o jednoj vrsti leptira koji skuplja njezin polen u kuglicu i prenese tu kuglicu do druge biljke - ne na drugi cvijet iste biljke očeše se, ostavi kuglicu i tako je opraši. Tek tad leptir položi jajašca. Juka ne može preživjeti bez tog leptira. Leptir ne može preživjeti bez juke. Zbog takvih složenih međudjelovanja moglo bi se pomisliti daje ponašanje vrsta kristalizacije." "Govoriš u prenesenom značenju?" upita Hardingova. "Govorim o redu u prirodi", reče Malcolm. "I kako vjerojatno može nastati brzo, pomoću kristalizacije. Jer složene životinje mogu brzo razviti određene oblike ponašanja. Promjene mogu biti jako brze. Ljudi mijenjaju ovu planetu i nitko ne zna je li to opasno ili nije. Brzina promjena u ponašanju može biti veća od najčešće pretpostavljene brzine evolutivnih promjena. U deset tisuća godina, ljudi su prešli put od lova i poljodjeljstva do gradova i kibernetičkog prostora. Ponašanje munjevito juri naprijed i možda je neadaptivno. Nitko ne zna. Iako osobno smatram da ki-bernetički prostor znači svršetak naše vrste." "Da? A zašto?" It 372 Michael Crichton "Jer predstavlja kraj inovativnosti", reče Malcolm. "Zamisao da se cijeli svijet umreži znači masovnu smrt. Svaki biolog zna da male skupine brže evoluiraju u izolaciji. Staviš li tisuću ptica na neki otok

usred oceana, jako će se brzo razviti. Staviš li deset tisuća ptica na neki veliki kontinent, njihova će se evolucija usporiti. A kad je riječ o našoj vrsti, evolucija se događa uglavnom kroz naše ponašanje. Osmišljavamo nova ponašanja zbog prilagodbe. A svatko živ zna da se inovacija događa isključivo u malim skupinama. Tročlano povjerenstvo će možda nešto učiniti. Dese-teročlano, jako teško. Povjerenstvo od trideset ljudi neće ništa napraviti. S trideset milijuna to postaje nemoguće. Tako djeluju masovni mediji onemogućavaju da se nešto učini. Masovni mediji guše raznolikost. Zbog njih, sva mjesta počinju sličiti. Ban-gkok, Tokyo ili London: na svakom uglu je McDonald's, na drugom Benneton, prekoputa Gap. Regionalne razlike nestaju. Sve razlike nestaju. U svijetu masovnih medija, svega je manje osim deset najčitanijih knjiga, ploča, filmova, teorija. Ljudi su se zabrinuli jer se gubi raznolikost vrsta u tropskim prašumama. A što je s intelektualnom raznovrsnošću - našim najnužnijim resursom? Ona nestaje brže od drveća. Međutim to još nismo shvatili pa sad namjeravamo spojiti pet milijardi ljudi u kibernetičkom prostoru. A to će paralizirati čitavu vrstu. Sve će stati. Svi će misliti isto u isto vrijeme. Globalna uniformiranost. Joj, to boli! Jesi li gotova?" "Skoro", reče Hardingova. "Izdrži još malo." "Vjeruj mi na riječ, to će se dogoditi brzo. Rasporediš li složene sustave na trodimenzionalne grafikone sposobnosti preživljavanja, vidjet ćeš da se ponašanje može tako brzo promijeniti da se sposobnost preživljavanja može naglo smanjiti. Nisu potrebni asteroidi, bolesti ili nešto drugo. Dovoljno je da iskrsne nekakva vrsta ponašanja koja se pokaže kobnom za stvorenja koja su ga usvojila. Moja je postavka da su dinosauri - kao složena stvorenja prošli kroz jednu od takvih promjena ponašanja. I da su zbog tog izumrli." "Što, baš svi?" IZGUBLJENI SVIJET 373 "Dovoljno je nekoliko", reče Malcolm. "Neki se dinosaur naseli u močvarama oko kontinentalnog mora, promijeni kruženje vode i uništi biljni okoliš o kojem ovisi dvadeset drugih vrsta. Puf! Nema

ih više. To izazove druge dislokacije. Izumre grabežljivac, a njegov plijen se nesmetano počne množiti. Ekosustav se izbaci iz ravnoteže. Poremeti se puno toga. Izumre još nekoliko vrsta. I odjednom je sve svršeno. Moglo se tako dogoditi." "Samo ponašanje..." "Da", reče Malcolm. "Odnosno, krenuo sam od te postavke. I činilo mi se da bismo je mogli dokazati. No sad je kraj tim nadama. Moramo otići odavde. Reci ostalima." Thorne uključi radio. "Eddie. Ovdje Doc." Nije bilo odgovora. "Eddie?" Radio zakrči. A tad začuju zvuk koji im se isprva učini sličnim atmosferskim smetnjama. No tad shvate daje riječ o prodornom ljudskom kriku. i Visoko skrovište Prvi raptor zasikće pa počne skakati i udarati o visoko skrovište. Uslijed trešnje, konstrukcija zaklopara. Raptorove kandže zagrebu po metalu i on padne na zemlju. Eddie se zapanjio kad je vidio koliko visoko može skočiti - tri metra okomito u zrak, skok za skokom, bez posebnog napora. Njegovi skokovi privuku druge životinje, koje se polako vrate i okruže skrovište. Uskoro je ono bilo okruženo raptorima koji su režali i skakali. Skrovište se ljuljalo naprijed-natrag kako bi se životinje zabijale u nj, kandžama pokušavale naći uporište pa ponovno padale. No još zloslutnije je bilo to, shvati Levine, da one uče. Neke su se već počele služiti kandžama na prednjim udovima da se uhvate za konstrukciju i pridrže dok ne nađu uporište za noge. Jedan od raptora popne se na pola metra od njihova malog skloništa prije no što je pao. Padovi kao da nisu naudili životinjama. Odmah bi se osovile na noge i ponovno skočile. Eddie i djeca ustanu. Levine reče: "Vratite se! Ne naginjite se van", i gurne djecu na sredinu skloništa. Eddie se sagne nad svoju naprtnjaču i izvadi svijetleću raketu. Aktivira je i baci; dva raptora padnu. Raketa je cvrčala na vlažnoj zemlji i bacala oštre, crvene sjene. No raptori su i dalje nadolazili.

Eddie iščupa aluminijsku prečku iz poda, nagne se preko ogradice i zavitla njome kao toljagom. Jedan se raptor već popeo dovoljno visoko da sune glavom, razjapljenih čeljusti, prema Eddiejevu vratu. Iznenađen, Eddie vrisne i munjevito odmakne glavu; raptor ga promaši za nekoliko centimetara, ali mu zubima dohvati košulju. Tad se raptor zanese IZGUBLJENI SVIJET 375 i padne, čvrsto stisnutih čeljusti i svojom težinom povuče Eddieja preko ograde. On zavapi: "Pomognite mi! Upomoć!" kad se počeo prevrtati; Levine ga obujmi rukama i počne potezati natrag. Levine pogleda preko Eddiejeva ramena u raptora, koji je sad visio u zraku i bijesno siktao, ne puštajući Eddiejevu košulju. Eddie je udarao raptora po njušci šipkom, ali raptor nije popuštao stisak, kao buldog. Eddie je bio opasno nagnut preko ograde; mogao bi pasti svakog časa. Zabode šipku u raptorovo oko i raptor odmah popusti stisak. Dvojica muškaraca padnu natrag u sklonište. Kad su ustali, ugledaju raptore kako se penju sa svih strana skrovišta. Kad bi provirili iznad ograde, Eddie bi zamahnuo na njih šipkom i odbacio ih. "Brzo!" vikne on djeci. "Na krov! Brzo!" Kelly se počne penjati po jednoj prečki pa se s lakoćom prebaci na krov. Arby je ostao stajati, bezizražajna pogleda. Ona se nagne s krova i reče: "Dođi,Arb!" Dječak je stajao kao ukopan, očiju razrogačenih od straha. Levine pritrči da mu pomogne i podigne ga. Eddie je mahao šipkom u širokim lukovima i udarao po raptorima. Jedan uhvati šipku zubima i snažnim trzajem glave je povuče. Eddie izgubi ravnotežu, odleti natraške i prevrne se preko ogradice. U padu je vikao: "Neeee!" Istog trenutka sve životinje skoče na zemlju. Čuli su Eddieja kako vrišti u tami. Raptori su režali. Levine je bio užasnut. Još je držao Arbvja u rukama i gurao ga na krov. "Penji se", ponavljao je. "Penji se. Penji se." S krova Kelly reče: "Možeš ti to, Arb." Dječak se čvrsto uhvati za krov, podigne se. Od panike zala-mata nogama. Snažno udari Levinea u usta i Levine ga pusti. Dječak

sklizne i padne nauznak na zemlju. "Oh, Isuse", reče Levine. "Oh, Isuse." Thorne je bio ispod prikolice. Otkvači kuku, ispuže ispod prikolice i jurne prema Jeepu. Čuo je zujanje motora i ugleda Sa376 Michael Crichton rah kad se popela na motocikl i odjurila. Preko ramena je prebacila Lindstradt pušku. On sjedne za upravljač, upali motor i nestrpljivo pričeka da se kabel namota. Kuka je klizila po travi. Činilo se da traje cijelu vječnost. Kabel je sad vijugao oko stabla. Thorne je čekao. Ugleda svjetlo Sarahina motora kako odmiče kroz raslinje u pravcu visokog skrovišta. Naposljetku se motor kolotura isključi. Thorne ubaci mjenjač u brzinu i uz riku odjuri s čistine. Radio se oglasi. "lan", reče on. "Ne brini zbog mene", reče Malcolm sneno. "Dobro sam." Kelly je ležala priljubljena na kosom krovu kućice i gledala preko ruba. Vidjela je kad je Arby udario o tlo, na suprotnoj strani konstrukcije od Eddieja. Činilo se da se jako ugruvao. No nije znala što mu se dogodilo, jer se okrenula da se bolje uhvati za vlažni krov, a kad je ponovno pogledala, Arbvja više nije bilo. Nije ga bilo. Šarah Harding je vozila brzo po blatnjavoj prašumskoj cesti. Nije bila sigurna gdje se nalazi, ali je pretpostavljala da će idući nizbrdo na posljetku izbiti u ravnicu. Barem se tako nadala. Ona doda gas, skrene iza zavoja i odjednom ugleda veliko stablo koje se ispriječilo na putu. Ona zakoči, okrene motocikl i krene natrag. Na cesti ugleda par prednjih svjetala Thorneova vozila kako skreću desno. Ona pođe za njegovim Jeepom, tjerajući motor punom parom. Levine je stajao na sredini skrovišta, sleđen od užasa. Rap-tori više nisu skakali, više se nisu pokušavali popeti. Čuo ih je u podnožju, kako reže. Čuo je krckanje kostiju. Dječak nije puštao glasa. Levinea oblije hladan znoj. A tad začuje Arbvja kako viče: "Natrag! Mičite se!" IZGUBLJENI SVIJET

377 Na krovu, Kelly se okrene pokušavajući vidjeti što se događa na drugoj strani. U umirućoj svjetlosti rakete, ugleda Arbvja u kavezu. Uspio je zatvoriti vrata. Provukao je ruku kroz rešetke pokušavajući okrenuti ključ u lokotu. Blizu njega bila su tri rapto-ra; oni skoče bliže kavezu čim su ugledali njegovu ruku i on je brzo povuče. Vikne: "Mičite se!" Raptori počnu gristi kavez, na-ginjući glave dok su glodali rešetke. Jedna od životinja zaglavi donju čeljust u elastičnu lastiku koja je visila s ključa. Raptor povuče glavu, nategne lastiku, ključ iskoči iz brave i udari ga u vrat. Raptor iznenađeno zaciči i ustukne. Lastika je sad bila čvrsto omotana oko njegove donje čeljusti a ključ se ljeskao u tami. Raptor je prednjim udovima grebao po lastiki, pokušavao je skinuti, ali se zakvačila za svinuti kutnjak pa su svi raptorovi pokušaji završili tako da bi ga lastika udarila po koži. Uskoro odustane i počne trljati njušku o zemlju, pokušavajući tako skinuti ključ. U međuvremenu su ostali raptori uspjeli odvojiti kavez od konstrukcije i prevrnuti ga na zemlju. Prignuli su glave a kandžama zamahivali prema Arbvju iza rešetaka. Kad su shvatili da od tog neće biti ništa, počeli su udarati i gaziti nogama po kavezu. Pridruži im se još nekoliko životinja. Uskoro se sedam raptora zbilo iznad kaveza. Udarali su ga nogama pa se kavez otkotrlja od skrovišta. Njihova su tijela zaklanjala pogled na Arbvja. Kelly začuje tihi zvuk. Podigne pogled i ugleda dva prednja svjetla u daljini. Automobil. Netko dolazi. Arby je prolazio kroz pakao, zatvoren u kavezu, okružen crnim režećim likovima. Raptori nisu mogli gurnuti njuške kroz prostor između rešetaka, ali je po njemu kapala njihova vruća slina, a kad bi udarili nogom po kavezu i zakotrljali kavez, kandžama bi zasjekli po njegovim rukama i ramenima. Tijelo mu je bilo natučeno. Glava gaje boljela od udaraca u rešetke. Svijet se oko njega vrtložio, posvuda paklenska buka. U jedno je bio siguran. Raptori ga kotrljaju dalje od skrovišta. 378 Michael Crichton

Kad se automobil približio, Levine priđe ogradici i pogleda dolje. U svjetlosti crvene svijetleće rakete, ugleda tri raptora kako vuku ono što je ostalo od Eddiejeva tijela prema džungli. Često bi zastali i počeli se tući, ujedati se, ali su ga ipak uspjeli odvući. Tad ugleda drugu skupinu raptora, koja je nogama udarala i gurala kavez. Kotrljali su ga niz utrtu stazu, u šumu. Kad se automobil približio, začuje brujanje Jeepova motora. Ugleda Thorneov obris iza upravljača. Nadao se da ima pušku. Levine je želio ubiti sve te proklete životinje. Želio ih je sve pobiti. Na krovu, Kelly je gledala kako raptori udaraju kavez nogama i kotrljaju ga. Jedan je raptor zaostao; okretao se ukrug, poput psa koji se pokušava uhvatiti za rep. Tad shvati da je to onaj raptor kojemu se donja čeljust zaplela u lastiku. Ključ mu se još klatio po obrazu i svjetlucao na crvenoj svjetlosti. Raptor je mahao glavom gore-dolje, pokušavajući se osloboditi. Jeep dotutnji i raptora zbune iznenadna žarka svjetla. Thor-ne doda gas, pokušavajući udariti raptora automobilom. Raptor se okrene i pobjegne, niže u dolinu. Kelly spuzne s krova i krene u podnožje. Thorne otvori vrata i Levine uskoči u automobil. "Imaju malog", reče Levine i pokaže niz stazu. Kelly je još silazila pa vikne: "Čekajte!" Thorne reče: "Vrati se gore. Dolazi Šarah! Mi idemo po Arbvja!" "Ali-" "Ne smiju nam umaknuti!" Thorne zaturira motor i krene niz životinjsku stazu, goneći raptore. U prikolici, lan Malcolm slušao je glasove koji su vikali preko radija. Čuo je paniku, pomutnju. Vražja dreka, pomisli on. Sve ide do vraga. IZGUBLJENI SVIJET 379 Stotinu tisuća stvari u interakciji. On uzdahne i zatvori oči. Thorne je brzo vozio. Okružila ih je gusta džungla. Staza se počela sužavati, velike su se palme počele nadvijati nad njih i udarati po automobilu. On upita: "Hoćemo li uspjeti?"

"Dovoljno je široka", reče Levine. "Danas sam prošao njome pješice. Parasauri se služe tom stazom." "Kako se to moglo dogoditi?" reče Thorne. "Kavez je bio pričvršćen za skele." "Ne znam", reče Levine. "Otkinuo se." "Kako? Kako?" "Nisam vidio. Puno se tog dogodilo." "A Eddie?" žalosno će Thorne. "Bilo je jako brzo", reče Levine. Jeep je jurio kroz džunglu i poskakivao po stazi; udarali su glavama o platneni krov. Thorne je vozio luđački. Ispred njih, raptori su se brzo kretali; jedva je vidio posljednju životinju kako juri u tami ispred njih. "Nisu me htjeli poslušati!" vikne Kelly kad se Šarah zaustavila na motociklu. "U vezi s čim?" "Raptor je uzeo ključ! Arby je zaključan u kavezu, a raptor ima ključ!" "Gdje je?" upita Šarah. "Tamo!" reče Kelly i pokaže na ravnicu. Na mjesečini se nazirao crni obris bježećeg raptora. "Treba nam ključ!" "Sjedni", reče Šarah skidajući pušku s ramena. Kelly se popne iza nje na motor. Šarah joj gurne pušku u ruku. "Znaš li pucati?" "Ne. Odnosno, nikad-" 380 Michael Crichton "Znaš li voziti motor?" "Ne, ja-" "Onda moraš pucati", reče Šarah. "Slušaj; ovdje je okidač. Dobro? Ovo je zapor. Okreni ga ovako. U redu? Vožnja će biti uzbudljiva pa ga ne otpuštaj dok se ne približimo." "Približimo čemu?" Ali Šarah to nije čula. Doda gas i motor ubrza, krene u ravnicu, u lovu na odbjegle raptore. Kelly jednom rukom zagrli Šarah, pokušavajući ne pasti. Jeep je poskakivao po stazi i prskao kroz blatnjave lokve. "Ne sjećam se da je bila tako grbava", reče Levine i čvrsto se uhvati za rukohvat. "Možda bi trebao usporiti-"

"Ne, do vraga", reče Thorne. "Izgubimo li ga iz vida, svršeno je. Ne znamo gdje je raptorsko gnijezdo. A u ovoj džungli, po noći... ah, prokletstvo." Raptori su skretali sa staze i bježali u šipražje. Kaveza je nestalo. Thorne nije dobro vidio teren, ali se činilo da je riječ o strmom, skoro okomitom obronku. "Ne možeš onuda", reče Levine. "Previše je strmo." "Moram", reče Thorne. "Ne budi lud", reče Levine. "Pomiri se s činjenicama. Izgubili smo klinca, Doc. Užasno, ali smo ga izgubili." Thorne se zapilji u Levinea. "On tebe nije ostavio na cjedilu", reče on. "Pa nećemo ni mi njega." Thorne naglo okrene upravljač i prijeđe Jeepom preko ruba. Automobil se opasno obruši, ubrza i počne strmi spust. "Jebemu!" reče Levine. "Sve ćeš nas ubiti!" "Drž'se!" Poskakujući, oni zarone u tamu. r ŠESTA KONFIGURACIJA "Red se naglo urušava u raznim područjima. Vjerojatnost opstanka pojedinaca i skupina sada je jako slaba." IAN MALCOLM Lov Motocikl je jurio preko travnate ravnice. Kellv se čvrsto držala za Šarah jednom rukom, a u drugoj držala pušku. Puška je bila teška i ruka joj se umorila. Motociklje poskakivao po terenu. Vjetar joj je lijepio kosu za lice. "Drži se!" vikne Šarah. Mjesec se probije kroz oblake i trava ispred njih posrebri se na mjesečini. Raptor je bio četrdeset metara ispred njih, u dosegu njihova prednjeg svjetla. Polako su ga sustizali. Kellv nije vidjela drugih životinja na ravnici, osim krda apatosaura u daljini. Približe se raptoru. Životinja je brzo trčala, ukočena repa, jedva je nadvisivala travu. Šarah nagne motor udesno kad su se našli uz bok raptoru. Polako su se primicali. Šarah se nagne natrag i stavi usta na Kellvno uho.

"Pripremi se!" vikne. "Što da učinim?" Sad su se vozile usporedno s raptorom, pokraj njegova repa. Šarah doda gas, prođe pokraj stražnjih nogu i krene prema glavi. "Vrat!" vikne ona. "Pucaj mu u vrat!" "Gdje?" "Bilo gdje! Samo da je vrat!" Kelly je petljala oko puške. "Sad?" "Ne! Pričekaj! Stani!" Raptor se uspaniči kad mu se približio motocikl. Potrči brže. 386 Michael Crichton Kelly je pokušavala naći sigurnosni zapor. Puška je poskakivala. Prsti joj dotaknu zapor, ali skliznu s njega. Ona ponovno ispruži ruku. Morat će se poslužiti objema rukama a to znači da će morati pustiti Sarah"Pripremi se!" vikne Šarah. "Ali ne mogu-" "Sad! Pucaj! Sad!" Šarah naglo skrene motociklom, usporedo s raptorom. Sad su bile udaljene samo jedan metar. Kelly osjeti miris životinje koja okrene glavu i škljocne zubima. Kelly opali. Puška poskoči u njezinim rukama; ona se ponovno uhvati za Šarah. Raptor nastavi trčati. "Što se dogodilo?" "Promašila si!" Kelly zatrese glavom. "Nema veze!" vikne Šarah. "Možeš ti to! Približit ću se još jednom!" Ona ponovno nagne motocikl prema raptoru i približi mu se. No ovog je puta bilo drukčije: kad su se našle usporedo s njim, raptor ih iznenada napadne i udari glavom. Šarah jaukne, okrene motor na drugu stranu i načini veći razmak između njih. "Pametni vragovi, zar ne?" vikne ona. "Ne pružaju drugu priliku!" Raptor nakratko pojuri za njima, pa se naglo okrene, promijeni smjer i jurne preko ravnice. "Ide prema rijeci!" vikne Kelly. Šarah doda gas. Motor poskoči. "Koliko je duboka?" Kelly ne odgovori. "Koliko je duboka?" "Ne znam!" vikne Kelly. Pokušavala se sjetiti kako su izgledali

raptori dok su prelazili rijeku. Kao da ih je vidjela plivati. To znači daje najmanje"Više od metra?" upita Šarah. "Da!" "To nije dobro!" IZGUBLJENI SVIJET 387 Sad su bili deset metara iza raptora i on im je odmicao. Životinja je zašla na područje obraslo gustim palmama cikasima. Gruba debla su ih grebla. Teren je bio neravan; motor je poskakivao preko kvrga. "Ništa ne vidim!" vikne Šarah. "Drži se!" Ona skrene ulijevo, od raptora prema rijeci. Životinja je nestajala u travi. "Što to radiš?" vikne Kelly. "Moramo mu presjeći put!" Krešteći, jato prestrašenih ptica poleti ispred njih. Šarah se proveze kroz uzlepetala krila i Kelly sagne glavu. Puška poskoči u njezinoj ruci. "Pažljivo s tim!" vikne Šarah. "Što se dogodilo?" "Opalila je!" "Koliko punjenja imam?" "Još dva! Iskoristi ih dobro!" Rijeka je bila ispred njih, svjetlucala je na mjesečini. One izjure iz trave i stignu na muljevitu obalu. Šarah se okrene, motocikl se zanese, sklizne i poskoči. Kelly tresne u hladno blato, a Šarah na nju. Šarah odmah skoči na noge i potrči za raptorom. Dovikne joj: "Dođi!" Kelly omamljena pođe za njom. Puška u njezinoj ruci bila je ogrezla u blato. Ona se upita funkcionira li još. Šarah je već bila na motoru, turirala i mahala joj rukom da dođe. Kelly skoči na motor i Šarah krene niz obalu rijeke. Raptor je bio dvadeset metara ispred njih. Približavao se vodi. "Bježi nam!" Thorneov je Jeep nekontrolirano jurio niz strminu. Palme su udarale po prednjem staklu; ništa nisu vidjeli, ali su osjećali nagib obronka. Jeep se zanese ustranu. Levine vrisne. Thorne čvrsto zgrabi upravljač i pokuša ga okrenuti na drugu stranu. Dotakne kočnicu; Jeep se ispravi i nastavi spust. Između palmi je bio prolaz - on ugleda polje posuto crnim stijenama 388

Michael Crichton kako se uzdiže ravno ispred njih. Raptori su se verali preko stijena. No ako skrene ulijevo"Ne!" vikne Levine. "Ne!" "Drži se!" vrisne Thorne i naglo okrene upravljač. Automobil izgubi silu trenja i sklizne nadolje. Udare u prvu stijenu i razbiju jedno prednje svjetlo. Automobil se zanjiše i nagne no dočeka se na sva četiri kotača. Thorne pomisli daje dokrajčio prijenosnik, no automobil se nastavi kretati, vijugajući po obronku, skrenuvši ulijevo. Drugo se svjetlo razbije o granu. Oni nastave silazak u tami, kroz još jedan sloj palmi, a tad iznenada doskoče na ravno tlo. Jeepove se gume zakotrljaju po mekanoj zemlji. Thorne zaustavi automobil. Tišina. Oni virnu kroz prozore, pokušavajući odrediti gdje se nalaze. No bilo je tako mračno da se jedva nešto razabiralo. Činilo se da su u dnu dubokog klanca, zastrtog svodom od krošanja. "Aluvijalni nanosi", reče Levine. "Sigurno smo u kanjonu." Kad su mu se oči priviknule na tamu, Thorne shvati daje Levine u pravu. Raptori su trčali posred kanjona, koji je s obje strane bio obrubljen velikim stijenama. No dno kanjona bilo je pjesko-vito i dovoljno široko za prolaz automobila. On krene za raptorima. "Imaš li pojma gdje se nalazimo?" upita Levine, netremice gledajući u raptore. "Ne", reče Thorne. Automobil krene naprijed. Kanjon se proširi i završi zaravankom. Stijene nestanu; s obje strane rijeke raslo je drveće. Katkad bi zasjala mjesečina. Bolje se vidjelo. Ali raptora nije bilo. On zaustavi automobil, spusti prozor i osluhne. Čuo ih je kako sikću i reže. Taj zvuk kao daje dolazio slijeva. Thorne ubaci automobil u brzinu i skrene iz kanjona među paprati i poneki bor. Levine reče: "Misliš li daje dječak preživio onaj obronak?" IZGUBLJENI SVIJET 389

"Ne znam", reče Thorne. "Ne znam što bih mislio." Polako je vozio. Stignu do prilaza medu drvećem i ugledaju čistinu na kojoj je paprat bila ugažena. S druge strane čistine, ugledaju obale rijeke na čijoj se površini caklila mjesečina. Ponovno su ha rijeci. No njihovu pozornost privuče čistina. Na prostranom otvorenom prostoru ugledaju goleme bijele kosture nekoliko apato-saura. Divovska rebra, lukovi bijelih kostiju, sjajila su na srebrnoj svjetlosti. Crne gromade djelomice pojedenih trupla ležale su na boku na sredini čistine, a iznad njih su zujali rojevi muha. "Kakvo je ovo mjesto?" upita Thorne. "Izgleda kao groblje." "Da", reče Levine. "Ali nije." Raptori su se okupili najednom mjestu i grabili se za ostatke Eddiejeva tijela. Na suprotnoj strani čistine ugledaju tri niska humka od blata; stijenke su popucale na puno mjesta. U gnijezdima ugledaju zgnječene dijelove ljuski od jajeta. Osjećao se jak vonj truleži. Levine se nagne naprijed. "Ovo je raptorsko gnijezdo", reče. U tami prikolice, Malcolm se uspravi i žmirne od boli. Zgrabi radio. "Našli ste ga? Gnijezdo?" Radio zakrči. Levine reče: "Da, mislim da jesmo." "Opisi ga", reče Malcolm. Levine je govorio tiho, nabrajao obilježja, procjenjivao dimenzije. Levineu se raptorsko gnijezdo učinilo neuredno, zapušteno, nemarno sagrađeno. Iznenadio se, jer su dinosaurska gnijezda najčešće pružala jasan dojam reda. Levine je to vidio puno puta, na fosilnim nalazištima od Montane do Mongolije. Jaja u tim gnijezdima bila su složena u urednim koncentričnim krugovima. Često bi se u jednom gnijezdu našlo više od trideset jaja, stoje ukazivalo daje više ženki surađivalo i dijelilo jedno gnijezdo. U blizini gnijezda našlo bi se mnogo fosila odraslih životinja, dokaz da su di-nosauri zajednički pazili na jaja. Na nekoliko je nalazišta bio vid390 Michael Crichton ljiv i prostorni raspored; gnijezdo u središtu a odrasle životinje

oprezno se kreću oko gnijezda s vanjske strane kako ne bi pomaknule jaja u inkubaciji. Po tom strogo utvrđenom ustroju, dinosa-uri su podsjećali na svoje potomke ptice, kod kojih su se također primjećivali precizni obrasci udavaranja, parenja i gniježđenja. No velociraptori su se ponašali drukčije. U prizoru koji se ukazao Levineu pred očima bilo je nereda, zbrke: nemarno sagrađena gnijezda, razdražljive odrasle životinje, jako malo mladih životinja, zgnječene ljuske jajeta, izgažene stijenke gnijezda. Oko gnijezda, Levine ugleda razbacane male kosti, vjerojatno ostaci novorođenčadi. Nigdje na čistini nije vidio živo mladunče. Bile su tri mlade životinje, no one su se morale brinuti same za sebe i na njihovim tijelima već su se vidjeli mnogi ožiljci. Mlade su životinje izgledale mršavo, neuhranjeno. Izdaleka su oprezno drpkale komadiće mesa s trupla i uzmicale čim bi neka odrasla životinja škljocnula zubima prema njima. "A apatosauri?" upita Malcolm. "Stoje s njihovim truplima?" Levine ih nabroji ukupno četiri. U raznim fazama raspadanja. "Moraš reći Šarah", reče Malcolm. No Levine je razmišljao o nečem drugom: pitao se kako su se ta golema trupla uopće zatekla ovdje. Nisu ovdje umrli slučajno, jer su sve životinje sigurno izbjegavale ovo gnijezdo. Nije ih se ni moglo namamiti ovdje, a bile su preteške da ih se nosi. Pa kako su došle ovamo? Nešto gaje golicalo, neka očigledna misao koju nije"Odveli su Arbvja", reče Malcolm. "Da", reče Levine. "Jesu." Zagleda se u gnijezdo, pokušavajući povezati niti. Tad ga Thorne gurne laktom. "Eno kaveza", reče i pokaže prstom. Na drugoj strani čistine, na zemlji, djelomice skriven lišćem paprati, Levine ugleda svjetlucanje aluminijskih sipki: Ali nije vidio Arbvja. "Daleko na drugoj strani", reče Levine. Raptori nisu obraćali pozornost na kavez nego su se još grabili za Eddiejevo truplo. Thorne izvadi pušku i otvori kutiju s puIZGUBLJENI SVIJET 391 njenjima. Ugleda šest strelica. "Nedovoljno", reče on i zatvori je. Na čistini je bilo najmanje deset raptora. Levine prekopa po stražnjem sjedištu, nađe svoju naprtnja-ču, koja

je pala na pod. Povuče zatvarač i izvadi mali srebrnkasti valjak veličine velike boce bezalkoholnog napitka. Na njoj su bile nacrtana lubanja i prekrižene kosti. Ispod tog je pisalo: OPREZ OTROVNI METAHOLIN (MIVACURIUM). "Što je to?" upita Thorne. "Nešto što su zakuhali u Los Alamosu", reče Levine. "Nesmrtonosni neutralizator. Ispušta kratkodjelujuću aerosolsku holinesterazu. Paralizira sve životne oblike do najviše tri minute. Onesvijestit će sve raptore." "A dječak?" reče Thorne. "Ne možeš se time poslužiti. Para-lizirat ćeš njega." Levine pokaže rukom. "Bacimo li tuljac desno od kaveza, vjetar će otpuhati plin od njega, prema raptorima." "A možda i neće", reče Thorne. "Pa bi Arby mogao nastradati." Levine kimne glavom. Vrati tuljac u naprtnjaču, pa se okrene prema naprijed i zagleda u raptore. "Dakle", reče Levine. "Što ćemo sad?" Thorne pogleda u aluminijski kavez, djelomice zaklonjen papratima. Tad ugleda nešto zbog čeg se uspravi u sjedištu: kavez se malo zakotura i rešetke kao da su se pomaknule na mjesečini. "Jesi li vidio?" upita Levine. Thorne reče: "Izbavit ću tog klinca." "Ali kako?" upita Levine. "Na starinski način", reče Thorne. On izađe iz automobila. Šarah doda gas i pojuri motociklom po muljevitoj obali rijeke. Raptor je bio ispred njih, išao poprečno prema njima, prema rijeci. 392 Michael Crichton "Gas!" vikne Kelly. "Gas!" Raptor ih ugleda, promijeni smjer i odmakne. Pokušavao im je umaknuti ali su se na ravnoj obali one kretale brže od njega. One sustignu životinju, približe joj se s boka a tad Šarah skrene od obale, prema travnatoj ravnici. Raptor skrene desno, dublje u ravnicu. Dalje od rijeke. "Uspjela si!" vikne Kelly. Šarah je zadržala brzinu i primicala se raptoru. Činilo se da je odustao od rijeke i da više nema plana. Jednostavno je trčao po ravnici. A tad ga one počnu polako no neumoljivo sustizati. Kelly je

bila uzbuđena. Pokuša obrisati blato sa svoje puške, pripremajući se da ponovno puca. "Prokletstvo!" vikne Šarah. "Stoje?" "Pogledaj!" Kelly se nagne naprijed i zagleda preko Sarahina ramena. Ravno ispred njih, ugledaju krdo apatosaura. Bile su samo pedeset metara udaljene od prve gorostasne životinje, koja zatuli i munjevito se okrene od iznenadnog straha. Na mjesečini, tijela su im bila zelenosiva. Raptor strelovito jurne prema krdu. "Misli da će nas se otarasiti!" Šarah doda gas i primakne se. "Pucaj! Sad!" Kelly nacilja i opali. Puška se ritne, ali raptor nastavi trčati. "Promašaj!" Ispred njih, apatosauri su se okretali i stupali golemim nogama. Njihovi teški repovi šibali su zrak. Ali su bili prespori da bi se sklonili s puta. Raptor jurne i zavuče se ispod velikih apatosaura. "Što ćemo?" vikne Kelly. "Nemamo izbora!" poviče Šarah. Primakne se usporedo s raptorom baš kad ih je prekrila sjena apatosaura i oni projure ispod prvog apatosaura. Kelly ugleda obli trbuh kako visi metar iznad nje. Noge su bile debele poput trupaca, stupale se i okretale. IZGUBLJENI SVIJET 393 Raptor nastavi trčati, munjevito, između nemirnih nogu. Šarah gaje slijedila i okretala motor lijevo-desno. Iznad njih, životinje su tulile i okretale se, pa ponovno tulile. Nađu se ispod drugog trbuha, pa izađu na mjesečinu, pa ponovno zađu u sjenu apatosaura. Sad su bili u sredini krda. Kao da su u šumi pokretnih stabala. Ispred njih, krupna noga se spusti uz topot od kojeg zadrhti tlo. Motor poskoči i Šarah skrene ulijevo; očešu se o životinju. "Drži se!" vikne ona pa ponovno naglo skrene i krene za raptorom. Iznad njih apatosauri su tulili i vrzli se. Raptor naglo odskoči u stranu, okrene se pa pojuri natrag. "Jebi ga!" reče Šarah i strelovito okrene motor. Rep jedne od

životinja zanjiše se nisko i promaši ih za dlaku a tad se i one nađu izvan krda, ponovno u lovu na raptora. Motocikl je jurio preko travnate ravnice. "Posljednja prilika!" vikne Šarah. "Hajde!" Kelly podigne pušku. Šarah je vozila nesmiljeno i brzo i približila se jako blizu raptoru. Životinja se okrene daje udari glavom, ali se Šarah nije dala i šakom snažno udari raptora u glavu. "Sad!" Kelly gurne cijev puške u raptorov vrat i pritisne okidač. Puška snažno odskoči i udari je u trbuh. Raptor nastavi trčati. "Ne!"zavapiona."Ne!" A tad raptor padne i počne se tumbati po travi. Šarah skrene lijevo pa desno i zaustavi motor. Raptor je bio pet metara od njih, koprcao se u travi. Režao je i isprekidano lajao. Tad umukne. Šarah uzme pušku i otvori kutiju s punjenjem. Kelly ugleda još pet strelica. "Mislila sam daje ovo posljednja", reče. "Lagala sam", reče Šarah. "Pričekaj." Kelly ostane pokraj motora, a Šarah oprezno krene kroz travu. Ispali još jednu strelicu pa stane i pričeka nekoliko trenutaka. Tad se sagne. 394 Michael Crichton Kad se vratila, u ruci je držala ključ. U gnijezdu, raptori su još trgali truplo, malo postrani. No zdušnosti je ponestajalo; neke su se životinje okrenule, trljale čeljusti svojim prednjim udovima s kandžama, i polako prilazile središtu čistine. Primicale se kavezu. Thorne se popne u stražnji dio Jeepa i odmakne platneni krov. Provjeri pušku koju je držao u rukama. Levine se prebaci na vozačevo sjedište. Upali motor. Thorne se podboči u stražnjem dijelu Jeepa i čvrsto uhvati za stražnju prečku. Okrene se Levineu. "Kreni!" Jeep jurne preko čistine. Raptori pokraj trupla iznenađeno podignu pogled kad su ugledali upadača. Jeep je već prošao polovicu čistine, projurio pokraj golemih mrtvih kostura, čija su ih ori-jaška rebra

nadvisivala, a tad Levine skrene ulijevo i zaustavi se pokraj aluminijskog kaveza. Thorne iskoči izvozila i zgrabi kavez objema rukama. U tami nisu vidjeli koliko su ozbiljne Arbvjeve rane; dječak je ležao licem prema dolje. Levine izađe iz automobila, ali mu Thorne dovikne da se vrati. On visoko podigne kavez i baci ga u stražnji dio Jeepa. Thorne uskoči u Jeep a Levine ubaci automobil u brzinu. Iza njih, raptori zareže i pojure za njima, trčeći između rebara kostura. Prijeđu preko čistine zapanjujućom brzinom. Kad je Levine nagazio na gas, najbliži raptor visoko skoči i doskoči na stražnji dio automobila, a zubima se uhvati za platneni krov. Životinja je siktala i čvrsto se držala. Levine doda gas, Jeep poskoči i odjuri s čistine. U tami, Malcolm ponovno utone u morfijske sne. Slike su lebdjele ispred njegovih očiju: trodimenzionalni grafikoni sposobnosti preživljavanja, višebojne računalne slike sad su služile da se razmišlja o evoluciji. U ovom matematičkom svijetu vrhuIZGUBLJENI SVIJET 395 naca i dolina, populacije različitih organizama verale su se na vrhove sposobnosti preživljavanja ili proklizavale u doline neprilagođenosti. Stu Kauffman i njegovi suradnici dokazali su da napredni organizmi imaju složenija unutarnja ograničenja što ih je činilo izloženijima opasnosti da padnu s optimuma sposobnosti preživljavanja do dna ponora. No, istodobno, evolucija je odabi-rala složena stvorenja. Jer se složena stvorenja mogu prilagoditi. Uz pomoć alata, učenja, suradnje. Ipak, ta je adaptivna fleksibilnost složenih životinja imala svoju cijenu - zamijenili su jednu ovisnost drugom. Više nisu trebali mijenjati tijela da bi se prilagodili, jer je sad njihova prilagodba bila vezana uz ponašanje, društveno uvjetovana. Takvo je ponašanje zahtijevalo učenje. U stanovitom smislu, među složenim životinjama adaptivna sposobnost preživljavanja idućoj se generaciji više ne prenosi DNK-om, nego odgojem. Čimpanze uče svoju mladunčad da skupljaju termite štapićem. Takvi postupci podrazumijevaju barem zametak kulture, organiziranog društvenog života. No, životinje odrasle u izolaciji, bez roditelja,

bez odgoja, nisu potpuno funkcionalne. Životinje iz zoološkog vrta često ne brinu za svoju mladunčad jer nikad nisu vidjeli da to netko čini. Ne obraćaju pozornost mladunčadi ili ih zgnječe svojim tijelom ili im ona jednostavno dojade pa ih ubiju. Velociraptori su bili među najinteligentnijim i najkrvoločnijim dinosaurima. Za oba ta obilježja nužna je kontrola ponašanja. Prije puno milijuna godina, u iščezlom jurskom svijetu, njihovo bi ponašanje bilo društveno uvjetovano i prenosilo bi se sa starijih na mlađe životinje. Geni kontroliraju sposobnost za formiranje takvih obrazaca ali ne kontroliraju i obrasce. Adaptivno ponašanje bilo je neka vrsta morala; ponašanje koje se razvilo tijekom mnogih naraštaja jer se pokazalo daje uspješno - ponašanje koje omogućuje pripadnicima vrste da surađuju, žive zajedno, love i odgajaju mlade. Ali na ovom otoku, velociraptore se ponovno stvorilo u genetičkom laboratoriju. Iako su njihova tijela bila genetski određena, njihovo ponašanje nije. Ti novostvoreni raptori došli su na svijet bez starijih životinja koje bi skrbile za njih, koje bi im poka396 Michael Crichton žale obrasce ponašanja raptora. Bili su prepušteni sami sebi, a tako su se i ponašali - u neustrojenom društvu bez pravila, bez suradnje. Živjeli su u nekontroliranom svijetu svatko za sebe, u kojem su preživljavali najopakiji i najopasniji a ostali su umirali. Jeep je ubrzavao i poskakivao. Thorne se držao za prečke da ne bi izletio iz automobila. Iza svojih leđa, ugleda raptora kako se njiše u zraku i dalje se držeći za ceradu. Nije popuštao stisak. Le-vine se vrati na ravne muljevite obale rijeke i okrene desno, vozeći uz rub vode. Raptor je uporno visio. Ispred njih, u blatu, Levine ugleda još jedan kostur. Još jedan kostur? Zašto su svi ovi kosturi ovdje? Ali nije bilo vremena za razmišljati - nastavi voziti i prođe ispod rebara. Bez svjetala, nagnuo se naprijed i škiljio na mjesečini, pogledom tražeći prepreke. Raptor se uzverao u stražnji dio automobila, pustio ceradu, a čeljusti sklopio oko kaveza i počeo ga vući iz Jeepa. Thorne se baci i

dohvati sebi najbliži kraj kaveza. Kavez se okrene i odbaci Thornea nauznak. Kao da se igra potezanja užeta s raptorom - a raptor pobjeđuje. Thorne čvrsto nogama uhvati suvozačko sjedište, da ne ispusti kavez iz ruku. Raptor zareži; Thorne osjeti gnjev životinje, bijes jer bi mogla izgubiti nagradu. "Uzmi!" vikne Levine i pruži pušku Thorneu. Thorne je ležao na leđima i objema rukama čvrsto držao kavez. Levine pogleda preko ramena i shvati situaciju. Pogleda u retrovizor. Iza njih, ugleda potjeru sastavljenu od ostatka čopora. Režali su i kezili zube. On ne može usporiti. A Thorne ne može pustiti kavez. I dalje vozeći brzo, Levine se prebaci na suvozačko sjedište i nacilja. Pokušavao je dobro namjestiti pušku, znajući što će se dogoditi ustrijeli li slučajno Thornea ili Arbvja. "Pazi!" vikao je Thorne. "Pazi!" Levine uspije otpustiti sigurnosni zapor, zamahne puškom i uperi je ravno u raptora koji je još zubima držao rešetke kaveza. Životinja podigne pogled, brzim pokretom zubima ščepa cijev puške i povuče je. IZGUBLJENI SVIJET 397 Levine opali. Raptorove se oči razrogače kad mu se strelica zabila u nepce. Zakrklja a tad se počne grčiti i prevali se nauznak iz Jeepa. U padu, istrgne Levineu pušku iz ruku. Thorne se uspravi na koljena i povuče kavez u automobil. Pogleda u nj, ali nije vidio u kakvom je stanju Arby. Okrene se; ostatak raptora nije odustao od potjere, ali su sad bili dvadesetak metara iza njih i zaostajali. Na kontrolnoj ploči sikne radio. "Doc." Thorne prepozna Sarahin glas. "Da, Šarah?" "Gdje si?" "Vozimo se uz rijeku", reče Thorne. Olujni su se oblaci razišli i bila je jasna, mjesečinom obasjana noć. Raptori su i dalje slijedili Jeep, ali su polako i sigurno zaostajali. "Ne vidim tvoja svjetla", reče Šarah. "Nemam ih."

Zavlada tajac. Radio zakrči. Njezin je glas bio zabrinut: "A Arby?" "Imamo ga", reče Thorne. "Hvala Bogu. Kako je?" "Ne znam. Živ je." Krajolik se proširi. Vrate se u široku dolinu pokrivenu travom posrebrenom mjesečinom. Thorne se okrene, pokušavajući se orijentirati. Tad shvati: ponovno su u ravnici, ali puno južnije. Sigurno su još na onoj strani rijeke na kojoj je i visoko skrovište. U tom slučaju, trebali bi naći put natrag do grebenske ceste, koja je bila negdje njima slijeva. Tom bi cestom stigli do čistine i preostale prikolice. I sigurnosti. On gurne laktom Levinea i pokaže desno. "Idi onuda!" Levine okrene automobil. Thorne uključi radio. "Šarah." "Da, Doc." 398 Michael Crichton "Vraćamo se u prikolicu grebenskom cestom." "U redu", reče Šarah. "Naći ćemo te." Šarah pogleda Kelly. "Gdje je grebenska cesta?" "Mislim daje to ona gore", reče Kelly i pokaže prema grebenu, na stijeni visoko iznad njih. "Dobro", reče Šarah i potjera motor. Jeep je brundao preko ravnice, duboko u srebrnkastoj travi. Brzo su vozili. Raptori se više nisu vidjeli iza njih. "Čini se da smo im umaknuli", reče Thorne. "Možda", reče Levine. Kad je skretao iz kanjona, vidio je nekoliko raptora kako su naglo skrenuli lijevo. Sigurno su se sakrili u travi. Nije bio siguran da bi se oni tako lako predali. Jeep je grmio prema stijenama. Ispred sebe ugledaju zavojitu cestu koja se penjala iz doline. To je sigurno grebenska cesta, pomisli on. Sad kad je tlo bilo ravnije, Thorne otpuže između sjedala i čučne iznad kaveza. Proviri kroz rešetke u Arbvja, koji je tiho stenjao. Polovica dječakova lica bila je glatka od krvi a i košulja mu je bila natopljena. No oči su mu bile otvorene i činilo se da može micati rukama i nogama. Thorne se prigne rešetkama. "Hej, sinko", reče on nježno. "Čuješ li me?" Arby kimne glavom i zastenje. "Kako si?"

"Bio sam i bolje", reče Arby. Jeep zagrabi po neasfaltiranoj cesti i krene uzbrdo po oštrim okukama. Levineu lakne kad su se počeli uspinjati, dalje od doline. Napokon je na grebenskoj cesti i bliže sigurnosti. IZGUBLJENI SVIJET 399 Pogleda prema sljemenu. A tad na mjesečini ugleda crne obrise, na vrhu ceste, kako poskakuju. Raptori. Čekaju ga. On zaustavi automobil. "Što ćemo sad?" "Makni se", smrknuto će Thorne. "Sad ja preuzimam kormilo." Na rubu kaosa Thorne izbije na greben, skrene lijevo i doda gas. Cesta se sterala pred njima na mjesečini, uski puteljak koji je prolazio između stijene s lijeve strane i strme litice s desne. Sedam metara iznad njega, na sljemenu, on ugleda raptore kako skaču u zrak i frkću dok trče usporedo s Jeepom. I Levine ih ugleda. "Što ćemo?" upita on. Thorne odmahne glavom. "Pogledaj u alat. Pogledaj u pretinac za rukavice. Uzmi sve što nađeš." Levine se sagne i opipa rukama u tami. Alije Thorne znao da su u škripcu. Nemaju puške. Voze se u Jeepu s platnenim krovom. Okruženi su raptorima. Procjenjivao je da su vjerojatno kilometar od čistine i prikolice. Još kilometar za prijeći. Thorne uspori kad su stigli do idućeg zavoja izbjegavajući strmu liticu. Kad je izašao iza zavoja, ugleda jednog raptora kako se zgurio nasred ceste, okrenut prema njima, prijeteći spuštene glave. Thorne doda gas i krene prema njemu. Raptor skoči u zrak i visoko podigne noge. Doskoči na poklopac motora automobila i kandžama zagrebe po metalu. Udari o prednje staklo koje napr-sne u obliku paukove mreže. Od životinjina tijela priljubljenog uz prednje staklo, Thorne ništa nije vidio. Na ovako opasnoj cesti. On legne na kočnice. "Hej!" vikne Levine i poleti naprijed.

IZGUBLJENI SVIJET 401 Raptor na poklopcu sklizne ustranu. Sad je Thorne ponovno vidio cestu i nagazi na gas. Levine poleti natrag kad je automobil krenuo. No tri su raptora jurišali na automobil s boka. Jedan skoči na papuču automobila i zubima se uhvati za bočni retrovizor. Raptorovo užeglo oko bilo je blizu Thorneova lica. On naglo okrene upravljač ulijevo i zagrebe automobilom o stijenu pokraj ceste. Deset metara ispred, iz ceste je virio velik komad kamena. On pogleda raptora, koji se nastavio žilavo držati do trenutka kad je kamen udario u bočni retrovizor i otkinuo ga. Raptora nestane. Cesta se malo proširi. Thorne je imao više manevarskog prostora. Osjeti snažan potmuli udarac, podigne pogled i ugleda kako se platneni krov ugnuo iznad njegove glave. Kandže zasije-ku kroz platno, pokraj njegova uha. On naglo skrene automobilom udesno, pa ulijevo. Kandže se povuku, ali je životinja još bila na krovu i težinom tijela ugibala platno. Levine izvadi golemi lovački nož i gurne ga kroz krov. Istog trenutka, sune druga kandža kroz krov i rasiječe Levineovu ruku. On vrisne od boli i ispusti nož. Thorne se sagne do poda i ispruži ruku da ga dohvati. U retrovizoru ugleda još dva raptora na cesti iza njih, kako jure za njegovim Jeepom. Sustižu ga. Ali, cesta je sad bila šira i on doda gas. Raptor na krovu se nagne i zaviri u automobil kroz smrskano prednje staklo. Thorne uzme nož u ruku i zarije ga svom snagom, nekoliko puta, no činilo se, bez razultata. U idućem zavoju, on naglo okrene volan udesno, pa ulijevo. Jeep se nagne ustranu, raptor na krovu izgubi ravnotežu i otkotrlja se natraške s krova. U padu otrgne velik komad krova. Životinja se otkotrlja po zemlji i udari u dva raptora progonitelja. Od siline udarca sva tri raptora se prevale i režeći strmoglave niz liticu. "To smo sredili!" vikne Levine. No trenutak potom, drugi raptor skoči sa stijene i potrči, samo nekoliko metara ispred Jeepa.

I okretno, skoro lagano, raptor skoči u stražnji dio Jeepa. 402 Michael Crichton Na suvozačkom sjedištu, Levine je zurio. Raptor je bio čitavim tijelom u Jeepu, pognute glave, podignutih prednjih udova, razjapljenih čeljusti, u očiglednom položaju za napad. Raptor zasikće na njega. Levine pomisli: "Svršeno je." Bio je u šoku: tijelo mu oblije znoj, u glavi mu se zavrti i shvati da ništa ne može učiniti, da ga tek nekoliko trenutaka dijeli od smrti. Ono stvorenje ponovno sikne, škljocne zubima, čučne da će skočiti a tad mu iznenada na usta izbije bijela pjena a oči mu se izvrnu. Pjena mu u mjehurićima počne izlaziti na usta. Počne se trzati i grčiti. Prevali se na bok u stražnjem dijelu automobila. Iza njih ugleda Šarah na motociklu i Kelly s puškom u ruci. Thorne uspori i Šarah ih sustigne. Doda ključ Levineu. "Za kavez!" vikne. Levine ga uzme drvenih prstiju, skoro ga ispusti. Bio je u šoku. Usporenih pokreta. Zanijemio. Skoro sam umro, pomisli on. "Uzmi njezinu pušku!" reče Thorne. Levine pogleda ulijevo. Većina raptora još je trčala, usporedo s automobilom. On ih nabroji šest, ali ih je vjerojatno bilo više. Pokuša ponovno brojati, no mozak mu je sporo radio"Uzmi tu jebenu pušku!" Levine uzme pušku od Kelly i osjeti hladan metal puščane cijevi u rukama. No automobil štucne, motor zakašlje, zamukne, ponovno zakašlje i zacima. "Što je to?" Levine se okrene prema Thorneu. "Problemi", reče Thorne. "Nestalo nam je benzina." Thorne ubaci automobil u ler. Vozilo se kotrljalo ali je gubilo brzinu. Ispred njih je bila mala uzbrdica a iza toga, s druge strane zavoja, cesta se ponovno spuštala. Šarah je bila na motociklu iza njih i odmahivala glavom. IZGUBLJENI SVIJET 403

Thorne shvati da mu je jedina nada da nekako prijeđe preko uzbrdice. Reče Levineu: "Otključaj kavez. Izvuci Arbvja." Levine naglo živne, brzih, gotovo paničnih pokreta, ali otpuže u stražnji dio automobila i ubaci ključ u lokot. Kavez se otvori uz cvilež. On pomogne Arbvju izaći. Thorne je promatrao brzinomjer, kako se kazaljka okreće natraške. Vozili su brzinom od četrdeset kilometara na sat... pa trideset pet... pa trideset. Raptori, koji su trčali pokraj njih, počnu se primicati, osjetivši daje automobil u nevolji. Trideset kilometara na sat. Pa još sporije. "Vani je", reče Levine iz stražnjeg dijela automobila. Zalupi vrata kaveza. "Gurni kavez iz automobila", reče Thorne. Kavez padne s vozila i otkotrlja se nizbrdo. Petnaest kilometara na sat. Automobil kao daje puzao. A tad stignu na vrh uzbrdice pa se počnu spuštati, dobivajući na brzini. Osamnaest kilometara na sat. Dvadeset. Trideset pet. Opasno se naginjao u zavojima, ne želeći pritiskati kočnice. Levine reče: "Nećemo stići do prikolice!" Vrištao je iz sveg glasa, očiju razrogačenih od straha. "Znam." Thorne je vidio prikolicu s lijeve strane, ali ih je od nje dijelila mala uzvisina na cesti. Ne mogu onuda. Ali, malo niže, cesta se račvala i spuštala udesno, prema laboratoriju. Ako je dobro zapamtio, na toj cesti nema uzbrdica. Thorne skrene desno, dalje od prikolice. Ugleda krov laboratorija, koji je na mjesečini izgledao poput pučine. Zaobiđe laboratorij i krene prema radničkom naselju. Zdesna ugleda upraviteljevu kuću, pa trgovinu i benzinsku postaju ispred nje. Je li moguće da još ima benzina? "Pogledaj!" reče Levine i pokaže iza njih. "Pogledaj! Pogledaj!" Thorne pogleda preko ramena i shvati da raptori zaostaju, 404 Michael Crichton odustaju od potjere. U blizini laboratorija, napustila ih je odlučnost. "Više nas ne slijede!" vikne Levine. "Aha", reče Thorne. "Ali gdje je Šarah?" Od Sarahina motocikla nije bilo ni traga.

Prikolica Šarah Harding doda gas i motocikl jurne preko niske uzvisine na cesti. Stigne na vrh pa se počne spuštati i krene prema prikolici. Iza njezinih leđa, režala su četiri raptora progonitelja. Ona doda gas, pokušavajući im odmaknuti, ugrabiti svaki dragocjeni metar. Jer, trebat će im. Ona se nagne prema natrag i dovikne Kelly: "Dakle, moramo biti brze!" "Molim?" vikne Kelly. "Kad stignemo do prikolice, skoči s motora i utrči u prikolicu. Ne čekaj me. Jesi razumjela?" Kelly kimne glavom, nervozno. "Sto god se dogodilo, ne čekaj me!" "U redu." Hardingova dogrmi do prikolice i naglo zakoči. Motor se ot-kliže po mokroj travi i udari u bočnu stranu metalne prikolice. No Kelly je već skočila s motora, grabila prema prikolici, ušla u nju. Šarah je željela unijeti i motocikl, ali shvati da su raptori jako blizu, preblizu. Ona gurne motor prema njima, jednim pokretom zakorači na stubu, baci se kroz vrata prikolice i padne na leđa. Brzo se okrene i nogama zalupi vrata, upravo kad je prvi raptor udario o njih. U neosvijetljenoj prikolici ona je držala vrata dok su se životinje uporno zalijetale u njih. Potraži zasun na vratima, ali ga ne nađe. "lan. Mogu li se ova vrata zaključati?" 406 Michael Crichton Začuje Malcolmov sneni glas iz tame. "Život je kristal", reče on. "lan, pokušaj se koncentrirati." Tad joj priđe Kelly i rukama opipa vrata. Raptori su bubali po vratima. Nakon nekoliko trenutaka, Kelly reče: "Ovdje je dolje. Kod poda." Hardingova začuje metalni škljocaj i odmakne se. Priđe Malcolmu, koji je još ležao na krevetu. Raptori su škljocali zubima i zalijetali se u prozor pokraj njegove glave, kandžama grebli po staklu. Malcolm ih je mirno promatrao. "Bučni gadovi, ha?" Pokraj njega, stajao je otvoren pribor za prvu pomoć, a na jastučiću šprica. Vjerojatno si je sam ponovno dao injekciju. Životinje su se prestale bacati o staklo. Začuje zvuk grebanja po

metalu, oko vrata, a tad shvati da raptori odvlače motocikl od prikolice. Bijesno su skakali po njemu. Uskoro će mu probušiti gume. "lan", reče ona. "Moramo biti brzi." "Meni se ne žuri", reče on smireno. Ona reče: "Kakvo oružje imaš?" "Oružje... oh... ne znam..." On uzdahne. "Što će ti oružje?" "lan, molim te." "Govoriš tako brzo", reče on. "Znaš, Šarah, zaista bi se trebala opustiti." U mračnoj prikolici, Kelly se bojala, ali je umiri ozbiljan i praktičan ton kojim je Šarah govorila o oružju. A Kelly je počela shvaćati da Šarah ne dopušta daje nešto zaustavi, da će učiniti što je naumila. Shvati daje počela oponašati Sarahin svjetonazor, ne dopustiti drugim ljudima da te zaustave, vjerovati da možeš učiniti što želiš. Kelly je čula glas doktora Malcolma i shvatila da od njega neće biti velike pomoći. Bio je drogiran i pucao mu je prsluk za IZGUBLJENI SVIJET 407 sve. A Šarah se ne snalazi u prikolici. No Kelly se snalazi; jednom je pretražila prikolicu u potrazi za hranom. A čini joj se da... U tami, brzo je otvarala ladice. Zaškilji, pokušavajući nešto vidjeti. Bila je uvjerena da se sjeća da je u jednoj ladici, u dnu, bio paketić označen lubanjom i prekriženim kostima. U tom bi paketiću moglo biti nekakvo oružje, pomisli ona. Začuje Šarah kako govori: "lan: potrudi se i razmisli." A začuje i kako joj doktor Malcolm odgovara: "I jesam, Šarah. Predivne su mi misli pale na um. Znaš, sva ona trupla u raptorskom gnijezdu predstavljaju izvrstan primjer-" "Ne sad, lan." Kelly pretraži ladice, ostavljajući ih otvorenima kako bi znala koje je već pregledala. Pomicala se niz prikolicu, a tad napipa grubo platno. Nagne se. Da, to je to. Kelly izvadi četvrtasti platneni smotuljak koji je bio iznenađujuće težak. Reče: "Šarah. Pogledaj." Šarah Harding odnese smotuljak do prozora kroz koji je sjala

mjesečina. Povuče zatvarač na smotuljku i zagleda se u sadržaj. Platneni je zavežljaj bio podijeljen na obložene pregratke. Ugleda tri pravokutnika izrađena od neke gumaste tvari. A bio je tu i mali srebrni valjak, sličan maloj boci kisika. "Stoje ovo?" "Mislili smo daje to dobra zamisao", reče Malcolm. "Ali više nisam siguran. Riječ je o tome da-" "Što je ovo?" prekine ga ona. Nije smjela dopustiti da mu misli odlutaju. Gubio se. "Nesmrtonosno", reče Malcolm. "Alexander's ragtime band. Htjeli smo imati-" "Što je ovo?" reče ona i podigne jedan pravokutnik ispred njegova lica. "Dimna kocka za rastjerivanje. Treba-" "Samo dimna?" upita ona. "Samo stvara dim?" "Da, ali-" 408 Michael Crichton "Što je to?" upita ona i podigne srebrni valjak. Na njemu je nešto pisalo. "Bomba od holinesteraze. Ispušta plin. Izaziva kratkotrajnu uzetost kad se rasprsne. Barem tako kažu." "Koliko kratkotrajnu?" "Mislim nekoliko minuta, ali-" "Stoje ovo?" upita ona okrećući ga u ruci. Na kraju je bio poklopac i sigurnosna igla. Ona je počne povlačiti da oslobodi mehanizam. "Nemoj!" reče on. "Tako se aktivira. Povučeš iglu i baciš. Eksplodira nakon tri sekunde." "U redu", reče ona. Žurno, ona pospremi medicinski pribor, ubaci u nj špricu, spusti poklopac. "Što to radiš?" usplahireno upita Malcolm. "Odlazimo odavde", reče ona i krene prema vratima. Malcolm uzdahne. "Tako je lijepo imati muškarca u kući", reče on. Valjak visoko poleti kroz zrak, prevrćući se na mjesečini. Raptori su bili udaljeni oko pet metara, zbijeni oko motora. Jedna od životinja podigne glavu i ugleda valjak koji padne u travu, nekoliko metara podalje. Šarah je stajala pokraj vrata i čekala. Ništa se ne dogodi.

Nije bilo eksplozije. Ništa. "lan! Nije uspjelo." Znatiželjan, jedan raptor odskakuće do mjesta na koje je pao valjak. Prigne se, a kad je podignuo glavu, u zubima je držao svjetlucavi valjak. Ona uzdahne. "Nije uspjelo." "Ma nema veze", smireno će Malcolm. IZGUBLJENI SVIJET 409 Raptor zatrese glavom i zagrize u valjak. "Što ćemo sad?" upita Kelly. Začuje se glasna eksplozija i oblak gustog bijelog dima sune preko čistine. Raptori iščeznu u oblaku. Hardingova brzo zatvori vrata. "Što sad?" upita Kelly. S Malcolmom, naslonjenim na njezino rame, oni krenu preko čistine u noć. Onaj oblak plina se razišao, prije nekoliko minuta. Prvi raptor kojeg su našli u travi, ležao je na boku, otvorenih očiju, potpuno nepomičan. Ali nije bio mrtav: Hardingova je vidjela bilo navratu. Životinja je bila samo paralizirana. Šarah reče Malcolmu: "Koliko će to potrajati?" "Nemam pojma", reče Malcolm. "Ima li puno vjetra?" "Nema vjetra, lan." "Tad bi trebalo potrajati." Krenu dalje. Raptori su sad ležali oko njih. Zaobilazili su njihova tijela, osjećali miris truleži grabežljivaca. Jedna je životinja ležala preko motocikla. Šarah spusti Malcolma na zemlju. On sjedne i uzdahne. Uskoro zapjeva: "Da sam u zemlji pamuka, gdje se pamte stara vremena..." Hardingova povuče upravljač motocikla, pokušavajući izvući motor ispod raptora. Životinja je bila preteška. Kelly reče: "Dopusti meni", i posegne za upravljačem. Hardingova ode naprijed. Bez oklijevanja, ona se sagne, obgrli raptora rukama oko vrata i podigne mu glavu. Osjeti val gađenja. Vruća ljuskava koža grebla ju je po rukama i obrazu. Ona zastenje kad se nagnula prema natrag, podižući životinju. "U Dixielandu... du-du-du-du... živjeti i umrijeti u Dixieju..."

Ona reče Kelly: "Jesi li?" "Još ne", reče Kelly potežući motor. Hardingičino lice bilo je samo nekoliko centimetara od velociraptorove glave i ralja. Glava se klatila amo-tamo dok se ona 410 Michael Crichton namještala da ga bolje uhvati. Otvoreno oko zurilo je u nju, ništa ne videći. Hardingova povuče, pokušavajući podignuti životinju malo više. "Skoro...", reče Kelly. Hardingova zastenje i podigne životinju. Oko trepne. Prestrašivši se, Hardingova ispusti životinju. Kelly izvuče motor. "Imam ga!" "Daleko, daleko... daleko na jugu... u Dixieju..." Hardingova zaobiđe raptora. Zatitra i mišić na velikoj nozi. Prsni se koš počne podizati i spuštati. "Krenimo", reče ona. "lan, sjedni iza mene. Kelly, sjedni na upravljač." "Daleko... daleko... daleko na jugu..." "Krenimo", reče Hardingova i sjedne na motocikl. Nije skidala pogleda s raptora. Glava se grčevito trgne. Oko ponovno trepne. Budio se, u to nije bilo sumnje. "Krenimo, krenimo. Krenimo!" Selo Šarah se spusti motociklom prema radničkom naselju. Preko Kellvna ramena, ona ugleda Jeep parkiran ispred trgovine, nedaleko benzinske postaje. Zakoči i oni svi siđu s motocikla. Kelly otvori vrata trgovine i pomogne Malcolmu ući. Šarah unese motocikl u trgovinu i zatvori vrata. "Doc?" reče ona. "Ovdje smo", reče Thorne. "S Arbyjem." Na mjesečini koja se probijala kroz prozore, Šarah se trgovina učini jako sličnom napuštenom štandu uz cestu. U njoj se nalazio stakleni hladnjak s bezalkoholnim pićima. Limenke su bile skrivene slojem plijesni na staklu. Na žicanoj polici pokraj hladnjaka stajale su razne čokoladice. Njihovi su omoti bili posuti zelenom bojom, a po njima su gmizale larve. Na obližnjoj polici za tisak, stranice su bile

sfrkane, novinski naslovi stari pet godina. Sjedne su strane bili redovi najosnovnijih živežnih potrepština: zubne paste, aspirini, mlijeko za sunčanje, šamponi, češljevi i četke za kosu. Pokraj su bile police s odjećom: pamučne majice i kratke hlače, muške čarape, teniski reketi, kupaći kostimi. I nekoliko suvenira: privjesci za ključeve, pepeljare i čaše. Na sredini prostorije bio je otočić s kompjutorskom blagajnom, mikrovalnom pećnicom i automatom za kavu. Vrata mikrovalne pećnice bila su širom otvorena; neka je životinja načinila gnijezdo u njoj. Automat za kavu bio je napuknut i obložen paučinom. "Kakav nered", reče Malcolm. 412 Michael Crichton "Meni izgleda posve dobro", reče Šarah Harding. Na svim su prozorima bile rešetke. Zidovi su izgledali čvrsti. Konzervirana hrana još će se moći jesti. Ona ugleda natpis na kojem je pisalo 'Toaleti' - ondje možda ima i vode. Trebali bi ovdje biti na sigurnom, barem neko vrijeme. Ona pomogne Malcolmu leći na pod. Tad ode do Thornea i Levinea koji su previjali Arbvja. "Donijela sam pribor za prvu pomoć" reče ona. "Kako je?" "Prilično ugruvan", reče Thorne. "Nekoliko posjekotina. Ali ništa nije slomljeno. No glava je dobila svoje." "Sve boli", reče Arby. "Čak i usta." "Neka netko pogleda ima li ovdje svjetla", reče Šarah. "Arby, daj da te pregledam. Dobro, nedostaje ti nekoliko zuba, zato te bole usta. Ali se to može srediti. Posjekotina na glavi nije tako strašna." Ona je očisti gazom pa se okrene Thorneu. "Kad stiže helikopter?" Thorne pogleda na sat. "Za dva sata." "A gdje će sletjeti?" "Sletište je nekoliko kilometara odavde." Previjajući Arbvja, ona kimne glavom. "U redu. Znači, imamo dva sata da stignemo do sletišta." Kelly reče: "Kako će nam to uspjeti? U automobilu nema benzina." "Ne brini", reče Šarah. "Smislit ćemo nešto. Sve će biti u redu." "Uvijek to kažeš", reče Kelly.

"Zato što je to istina", reče Šarah. "Dakle, Arby. Sad mi je potrebna tvoja pomoć. Posjest ću te i skinuti ti košulju..." Thorne povuče Levinea ustranu. Levine je zvjerao oko sebe, trzao se. Vožnja Jeepom kao da ga je dokrajčila. "O čemu to ona govori?" upita. "U stupici smo. U stupici!" U glasu mu se osjećala IZGUBLJENI SVIJET 413 histerija. "Nikamo ne možemo. Ništa ne možemo učiniti. Kažem ti, svi ćemo um-" "Tiše", reče Thorne, pograbi ga za ruku i nagne se prema njemu. "Nemoj uznemiravati djecu." "Kao da je to važno", reče Levine. "Ionako će shvatiti prije ili-Jao! Smiri se." Thorne mu je snažno stisnuo ruku. Nagne se prema Levineu. "Prestar si da se ponašaš kao idiot", reče on tiho. "Priberi se, Richard. Slušaš li me, Richard?" Levine kimne glavom. "Dobro. A sad Richard, ja ću izaći i provjeriti rade li crpke." "Nemoguće da rade", reče Levine. "Ne nakon pet godina. Kažem ti, to je gubitak-" "Richard", reče Thorne. "Moramo provjeriti crpke." Tajac. Njih se dvojica pogledaju. "Ti izlaziš, to hoćeš reći?" reče Levine. "Da." Levine se namršti. Ponovno tajac. Pognuta iznad Arbyja, Šarah upita: "Dečki, gdje su svjetla?" "Trenutak", reče joj Thorne. Nagne se prema Levineu. "U redu?" "U redu", reče Levine i udahne. Thorne priđe ulaznim vratima, otvori ih i iskorači u tamu. Levine zatvori vrata za njim. Thorne začuje škljocaj brave. Odmah se okrene i tiho zagrebe po vratima. Levine odškrine vrata nekoliko centimetara i virne kroz njih. "Za Boga miloga", šapne Thorne. "Nemoj ih zaključavati!" "Ali mislio sam-" "Ne zaključavaj ta vrata, do vraga!" "Dobro, dobro. Oprosti."

"Za Boga miloga", reče Thorne. On ponovno zatvori vrata i okrene se u noć. 414 Michael Crichton Oko njega, radničko je naselje ležalo utihlo. Čuo je jedino neumorno cvrčanje cvrčaka u tami. Činilo se skoro pretiho, pomisli on. No možda mu se tako činilo u usporedbi s rezanjem rap-tora. Thorne je dugo stajao leđima okrenut prema vratima i piljio prema čistini. Ne ugleda ništa. Na posljetku ode do Jeepa, otvori bočna vrata i u tami napipa radio koji je skliznuo pod suvozačko sjedište. On ga izvuče i odnese do trgovine. Pokuca na vrata. Levine ih otvori i reče: "Nisu zaključ-" "Izvoli." Thorne mu preda radio i ponovno zatvori vrata. Ponovno zastane, motreći. Oko njega, naselje je bilo tiho. Mjesec je bio pun. Zrak miran. On krene naprijed i pozorno se zagleda u benzinske crpke. Ručka najbliže bila je zahrđala i omotana paučinom. On izvuče pištolj i podigne zapor. Ništa. Pritisne ručicu na pištolju. Ne izađe nikakva tekućina. On lupne po staklenom prozorčiću brojača koji je pokazivao broj litara no staklo mu ostane u ruci. Pauk zabrza preko metalnih brojki. Benzina nema. Moraju naći benzin, u protivnom neće stići do helikoptera. On se namršteno zagleda u crpku, zamišljen. Bile su jako jednostavnog tipa, pouzdane, kakve se nalazi na udaljenim gradilištima. To je bilo logično, jer je ovo ipak otok. On se zamisli. Ovo je otok. To znači da se sve dovozi zrakoplovima ili brodovima. Najčešće, vjerojatno, brodovima. Brodićima, s kojih se zalihe istovaraju ručno. Što znači... On se sagne i zagleda u podnožje crpke na mjesečini. Baš kao što je i mislio, nije bilo podzemnih spremišta za benzin. Ugleda debelu crnu PVC cijev kako ulazi pod kutem ispod zemlje. Vidio je smjer u kojem se protezala cijev - oko bočnog zida trgovine. Thorne ju je slijedio, hodajući oprezno na mjesečini. Na trenutak

zastane i osluhne, pa krene dalje. IZGUBLJENI SVIJET 415 Zaobiđe trgovinu i ugleda stoje očekivao da će ugledati: metalne bačve od dvije stotine litara poslagane duž zida. Bilo ih je tri, spojene crnim gumenim cijevima. Logično. Sav benzin na ovom otoku morao bi se dopremiti u bačvama. On zglobom prsta lagano kucne po bačvama. Bile su šuplje. Podigne jednu, nadajući se da će začuti bućkanje tekućine na dnu. Potrebno im je pet-deset litaraNišta. Bačve su bile prazne. Ali, pomisli on, mora biti više od tri bačve. On brzo sračuna u glavi. Ovako velikom laboratoriju bilo bi potrebno pet vozila, možda i više. Čak i da troše malo goriva, bilo bi im potrebno između stotinu dvadeset i stotinu šezdeset litara tjedno. Da bi se osigurala, tvrtka bi sigurno imala najmanje dvomjesečne zalihe, možda i polugodišnje. To znači između deset i trideset bačvi. A metalne su bačve tako teške, pa bi ih vjerojatno uskladištili negdje blizu. Možda samo nekoliko metara... On se polako okrene i pogleda. Mjesečina je bila jaka i dobro je vidio. Iza trgovine bila je čistina, pa šipražje grmova gorske ruže koji su prekrili puteljak koji je vodio do teniskog igrališta. Iznad grmova, žičana je ograda bila prepletena puzavcima. Na lijevo je bila prva radnička kućica. Od nje je vidio samo crni krov. Na desno od igrališta, bliže trgovini, bilo je gusto raslinje, iako se vidio prolazStaza. On krene naprijed, udaljavajući se od trgovine. Kad se približio crnom prolazu u grmlju, ugleda okomitu crtu i shvati da je to rub otvorenih drvenih vrata. U raslinju je bila šupa. Druga su vrata bila zatvorena. Kad se približio, ugleda zahrđali metalni natpis, ispisan oguljenim crvenim slovima. Slova su na mjesečini izgledala crna. 416 Michael Crichton IZGUBLJENI SVIJET

417 OPREZ NON FUMARE ZAPALJIVO On zastane i osluhne. Čuo je raptore kako reže u daljini, ali se činilo da su jako daleko, na brdu. Iz nekog razloga, još se nisu približili selu. Thorne počeka, ustreptala srca, zagledan u crni ulaz šupe. Na posljetku zaključi da mu neće biti ništa lakše. Potreban im je benzin. Krene. Staza do šupe bila je mokra od kiše, ali je u šupi bilo suho. Oči mu se prilagode na tamu. Bio je to mali prostor, možda četiri sa četiri. Na blijedoj svjetlosti ugleda desetak zahrđalih bačvi, uspravnih. Pa još tri ili četiri, prevrnute. Thorne ih brzo prodrma, jednu za drugom. Bile su lagane: prazne. Sve odreda, prazne. Pogružen, Thorne krene natrag prema ulazu u šupu. Zastane na trenutak, zagledan u mjesečinom obasjanu noć. Dok je tako nepomično stajao, začuje jasan zvuk disanja. U trgovini, Levine je prelazio od prozora do prozora, pokušavajući pratiti Thorneovu putanju. Tijelo mu se trzalo od napetosti. Što Thorne radi? Udaljio se od trgovine. To nije nimalo pametno. Levine je pogledavao prema ulaznim vratima, želeći ih zaključati. Osjećao se tako nesigurno iza nezaključanih vrata. Thorne zađe u grmlje i izgubi se iz vidokruga. Dugo ga nije bilo. Najmanje minutu-dvije. Levine se zagleda kroz prozor i ugrize za usnicu. Začuje udaljeno rezanje raptora i shvati da su ostali kod ulaza u laboratorij. Nisu pošli za vozilima, čak ni sad. Zašto? upita se on. To mu pitanje dobro dođe. Djelovalo je smirujuće, skoro utješno na njegov mozak. Pitanje na koje valja odgovoriti. Zašto su raptori ostali ispred laboratorija? Padnu mu na um svakojaka objašnjenja. Raptori imaju atavistički strah od laboratorija, mjesta svog rođenja. Sjećaju se kaveza i ne žele biti ponovno uhvaćeni. No vjerojatno je najtočnije objašnjenje ono najjednostavnije - da je područje oko laboratorija

teritorij neke druge životinje, daje obilježen mirisom, razgraničen i branjen i da se raptori ustručavaju zaci na nj. Čak je i tvrannosaur, prisjeti se on, brzo prošao preko tog područja, ne zaustavljajući se. Ali čiji je to teritorij? Levine je nestrpljivo gledao kroz prozor i čekao. "Što je sa svjetlima?" vikne Šarah s drugog kraja prostorije. "Potrebno mije svjetlo." "Još malo", reče Levine. Na ulazu u šupu, Thorne je stajao tiho i osluškivao. Začuje tihe frktaje, poput tihog konja. Neka krupna životinja, čeka. Zvuk je dopirao s desne strane. Thorne polako okrene glavu na tu stranu i pogleda. Ne ugleda ništa. Jarka je mjesečina obasjavala radničko naselje. Ugleda trgovinu, benzinske crpke, crni obris Jeepa. Pogleda nadesno i ugleda čistinu i grozdove grmova gorskih ruža. Iza njih, tenisko igralište. I ništa drugo. Gledao je netremice, ćulio uši. Ono tiho frktanje se nastavi. Jedva nešto čujnije od lahora. Ali nije bilo povjetarca: stabla i grmlje se ne miču. Ili se ipak miču? Thorne je osjećao da nešto nije u redu. Nešto njemu pred nosom, nešto što vidi a ipak ne vidi. Napinjao je oči, pa pomisli da su ga oči počele varati. Učini mu se da je otkrio jedva primjetan pokret u grmlju zdesna. Šara koju je mjesečina iscrtavala na lišću kao daje zadrhtala. Zadrhtala, pa se smirila. Ali nije bio siguran. Thorne je piljio, napinjao oči. Tad shvati da mu pogled nije privuklo grmlje, nego žičana ograda. Najvećim je dijelom ta ogra418 Michael Crichton da bila obrasla zamršenim spletom puzavica, no na nekoliko mjesta, vidjeli su se pravilni rombovi. Bilo je nečeg neobičnog u tom uzorku. Ograda kao da se pomicala, mreškala. Thorne se pomnjivo zagleda. Možda se zaista miče, pomisli on. Možda je neka životinja s ove strane ograde, gura je i pomiče. No to

mu se ne učini razložnim. Nešto drugo... Odjednom, u trgovini se upale svjetla. Bijesnu kroz rešetkama pokrivene prozore i bace geometrijski uzorak crnih sjena po čistini i grmlju pokraj teniskog igrališta. I u trenutku -jednom jedinom trenutku - Thorne je vidio da su grmovi pokraj teniskog igrališta neobičnog oblika i da su to zapravo dva dinosaura, viši od dva metra, koji stoje jedan pokraj drugog i gledaju ga. Tijela su im bila pokrivena kockastim uzorkom svjetla i sjene zbog kojeg su se savršeno stopili s lišćem iza sebe, pa čak i s ogradom teniskog igrališta. Thorna to zbuni. Bili su savršeno skriveni presavršeno - sve dok svjetla iz trgovine nisu zasjala i osvijetlila ih iznenadnim jarkim žarom. Thorne ih je netremice promatrao, ne dišući. A tad shvati da su lisnate šare pokrivale samo dio njihova tijela, sezale do polovice prsnog koša. Iznad prsnog koša, životinje su imale nekakve romboidne šare koje su pristajale uz ogradu. Dok ih je Thorne promatrao, složene šare na njihovim tijelima izblijede, životinje poprime bijelu boju poput krede, a tad se počnu pojavljivati okomite pruge, koje su se potpuno podudarale sa sjenama koje su bacali prozori. Pred njegovim očima, dva dinosaura ponovno iščeznu. On zaškilji, usredotoči se, no jedva je raspoznavao obrise njihovih tijela. Ne bi ih vidio da nije znao da su ondje. Polako, on se natraške vrati u šupu i povuče dublje u sjenu. "Bože!" klikne Levine, zagledan kroz prozor. "Oprosti", reče Hardingova. "Ali morala sam upaliti svjetla. Dječaku je potrebna pomoć. Ne mogu raditi u mraku." IZGUBLJENI SVIJET 419 Levine joj ne odgovori. Piljio je kroz prozor, pokušavao shvatiti što je upravo vidio. Sad shvati što je vidio onog dana kad je nastradao Diego. Onaj prolazni, kratkotrajni osjećaj da nešto nije u redu. Levine je sad znao što je to bilo. No bilo je to nešto neviđeno među poznatim kopnenim životinjama i"Što je?" upita ona i stane pokraj njega kod prozora. "Thorne?"

"Pogledaj", reče Levine. Ona pogleda kroz rešetke. "U grmlju? Stoje? Što bih trebala-" "Pogledaj", reče on. Ona se ponovno zagleda pa odmahne glavom. "Žao mi je, ali..." "Počni od podnožja grmova", reče joj Levine. "Pa jako polako podigni pogled... samo gledaj... i vidjet ćeš obris." Začuje njezin uzdah. "Nažalost..." "Onda ugasi svjetla", reče on. "Pa ćeš vidjeti." Ona ugasi svjetla i na trenutak su se dvije životinje oštro ocrtavale, bijelih tijela s okomitim prugama, na mjesečini. Skoro istog trenutka, šare počnu blijediti. Hardingova se vrati, zgura se pokraj njega i sad odmah ugleda životinje. Baš kao stoje Levine znao da hoće. "Ti bokca", reče ona. "Dva?" "Da, jedan pokraj drugog." "I... blijede li šare?" "Da. Blijede." Dok su ih gledali, pruge na koži dinosaura zamijene šare u obliku listova gorskih ruža iza njih. Dinosauri ponovno utonu u nevidljivost. No takve složene šare značile su da su njihovi epidermalni slojevi ustrojeni na način sličan kromatofo-rama morskih beskralježnjaka. Iznijansiranost, brzina promjena bila je znak daHardingova se namršti. "Koji su ovi?" upita. 420 Michael Crichton "Očigledno nenadmašno vješti kameleoni. Iako nisam siguran je li opravdano nazivati ih kameleonima, budući da kameleoni imaju jedino sposobnost-" "Pa što su?" nestrpljivo će Šarah. "Zapravo su to Carnotaurus sastrei. Nađeni u Patagoniji. Dvometraši, karakterističnih glava - vidiš li kratku njušku kao u buldoga i par velikih rogova iznad očiju? Skoro poput krilca-" "Mesojedi?" "Da, naravno, imaju-" "GdjejeThorne?" "Zašao je u ono grmlje na desno, prije stanovitog vremena. Nisam ga vidio, ali-"

"Što da učinimo?" upita ona. "Učinimo?" reče Levine. "Nisam siguran da te razumijem." "Moramo nešto učiniti", reče ona, govoreći polako, kao da govori djetetu. "Moramo pomoći Thorneu da se vrati." "Ne znam kako", reče Levine. "Te životinje sigurno teže dvije stotine pedeset kilograma. A dvije su. Rekao sam mu da ne izlazi. Ali sad..." Hardingova se namršti. Pogleda van i reče: "Idi i ponovno upali svjetla." "Radije bih-" "Upali svjetla!" Levine razdražljivo ustane. Uživao je u svom izvanrednom otkriću, neočekivanom svojstvu dinosaura - premda, naravno, ne potpuno nepoznatom medu srodnim kralježnjacima - a sad mu ova mišićava ženska sikće naredbe. Levine se uvrijedio. K tomu i nije neka znanstvenica. Ona je prirodoslovac. Područje znanosti koje ne poznaje teorije. Ona je od ljudi koji čeprkaju po životinjskom izmetu i zamišljaju da vrše originalna istraživanja a zapravo se njihov posao svodi na zdrav život na zraku. To se ne može ni u kojem slučaju nazvati znanošću. "Upali!" vikne Hardingova gledajući kroz prozor. IZGUBLJENI SVIJET 421 Levine upali svjetla i krene natrag prema prozoru. "Ugasi!" On se žurno vrati i ugasi ih. "Upali!" On ih ponovno upali. Ona se okrene od prozora i prijeđe preko prostorije. "Nije im se svidjelo", reče ona. "Smetalo ih je." "Pa, vjerojatno postoji razdoblje refrakcije-" "Aha, i ja tako mislim. Daj otvori ove." Ona pokupi pregršt baterija s jedne od polica, da mu ih, pa ode po umetke koji su bili na susjednoj žicanoj polici. "Nadam se da još rade." "Što ćeš učiniti?" reče Levine. "Mi", reče ona smrknuto. "Mi." Thorne je stajao u tami šupe i gledao kroz otvorena vrata. Netko je

u trgovini palio i gasio svjetla. A tad ostanu upaljena malo duže. Ali se ponovno ugase. Prostor ispred šupe bio je osvijetljen jedino mjesečinom. Začuje kretanje, tiho šuškanje. Ponovno začuje disanje. A tad ugleda ona dva dinosaura, kako hodaju uspravno, ispruženih repova. Šare na njihovoj koži su se mijenjale dok su hodali i bilo ih je teško pratiti pogledom, ali su hodali prema šupi. Stignu do ulaza. Tijela su im se ocrtavala na mjesečini i sad su im obrisi konačno bili jasni. Izgledali su poput malih tvranno-saura, samo što su iznad očiju imali izrasline i jako kratke, batrljaste prednje udove. Mesojedi prignu svoje zatubaste glave i oprezno zavire u šupu. Frktali su, njuškali. Njihovi su se repovi polagano ljuljali iza njih. Bili su preveliki da bi ušli i na trenutak se Thorne ponada da neće ući. No tad prvi sagne glavu, zareži i prođe kroz ulaz. Thorne zadrži dah. Pokušavao je smisliti što učiniti, ali se ničeg nije mogao sjetiti. Životinje su imale razrađenu metodu: prva se pomaknula ustranu da bi mogla ući i druga. 422 Michael Crichton IZGUBLJENI SVIJET 423 Iznenada, iz pravca bočnog zida trgovine, šest blještavih svjetala zasja žarkim zrakama. Svjetla su se primicala, oblijevala tijela dinosaura. Zrake se počnu pomicati lijevo-desno, poput reflektora. Dinosauri su sad bili vidljivi i to im se nije sviđalo. Režali su i pokušavali se izmaknuti, ali su se svjetlosne zrake neprestano micale, pronalazile ih, prelazile preko njihovih tijela. Kad bi im zraka prešla preko tijela, koža bi na tom potezu izblijedila pa bi iscrtala putanju svjetlosnog snopa nakon što bi se on već uperio na drugo mjesto. Njihova su tijela bila išarana bijelim prugama, koje bi potamnile, pa ponovno pobijelile. Svjetla se nisu prestala micati, osim kad bi posvijetlila ravno u lica ili oči dinosaura. Velike bi oči trepnule ispod njihovih krilca; životinje su trzale glavama i saginjale ih, kao da im dodijavaju muhe.

Dinosauri se uznemire. Okrenu se, izađu iz šupe i glasno za-riču prema pomičnim svjetlima. Ali svjetla se nastave micati, neumoljivo se njišući lijevo-desno u noći. Obrazac pokreta je bio složen, zbunjujući. Dinosauri ponovno riknu i prijeteći zakorače prema svjetlima. No bilo je to nekako mlako. Očito im nije bilo drago biti u blizini tim pokretnih izvora svjetlosti. Uskoro se pokunjeno odvuku, uz pratnju svjetala, koja ih otjeraju pokraj teniskih igrališta. Thorne krene naprijed. Začuje Hardingovu: "Doc? Izlazi prije no što se odluče vratiti." Thorne brzo krene prema svjetlima. Nađe se pokraj Hardin-gove i Levinea. Mahali su lijevo-desno s desetak baterija. Vrate se zajedno u trgovinu. U trgovini, Levine zalupi vratima i umorno se nasloni na njih. "U životu se nisam tako bojao." "Richard", hladno će Hardingova. "Saberi se." Ona prijeđe preko prostorije i stavi baterije u kut. "Naš je izlazak bila suluda zamisao", reče Levine i obriše čelo. Bio je obliven znojem, a košulja tamna mrlja. "Zapravo je to bilo jako efektno zakucavanje", reče Hardingova. Okrene se Thorneu. "Vidjelo se da imaju razdoblje refrakcije za reakciju kože. Kratko je, u usporedbi s primjerice hobotni-činim, ali ipak postoji. Pretpostavila sam da su ti dinosauri poput ostalih životinja koji se oslanjaju na kamuflažu. Zapravo su to životinje koje vrebaju u zasjedi. Nisu osobito brze ili pokretljive. Stoje nepomično satima u nepromjenjenom okružju, stope se s pozadinom i čekaju da, ništa ne sluteći, naiđe neka žrtva. No ako se moraju često prilagođavati novim svjetlosnim uvjetima, znaju da se ne mogu sakriti. Uzvrpolje se. A ako se dovoljno uzvrpolje, naposljetku lijepo pobjegnu. Što se i dogodilo." Levine se okrene i bijesno pogleda Thornea. "Za sve si ti kriv. Da nisi otišao onamo, samo tako odšetao..." "Richard", prekine ga Hardingova u pola rečenice. "Trebamo benzin ili se nikad nećemo izvući odavde. Zar ne želiš otići odavde?" Levine ne reče ništa. Durio se. "Pa", reče Thorne, "u šupi ionako nije bilo benzina."

"Pozor svima", reče Šarah. "Pogledajte tko nam je došao!" Priđe im Arby, oslonjen o Kelly. Presvukao se u odjeću iz trgovine: kupaće gaćice i pamučnu majicu kratkih rukava na kojoj je pisalo 'InGen Bioengineering Labs' a ispod toga 'Mi stvaramo budućnost'. Arby je imao masnicu na oku, otečen obraz i posjekotinu na glavi koju je Hardingova previla. Ruke i noge su mu bile natuče-ne. Ali je hodao a uspio se i nasmiješiti kutem usana. Thorne ga upita: "Kako se osjećaš, sinko?" Arby reče: "Znate li što bih sad volio više od ičeg na svijetu?" "Što?" upita Thorne. "Dijetnu Coca-Colu", reče Arby. "I puno aspirina." 424 Michael Crichton Šarah se sagne nad Malcolma. On je tiho pjevušio i zurio u strop. "Kako je Arby?" upita. "Bit će dobro." "Treba li mu morfija?" upita Malcolm. "Ne, mislim da ne." "Dobro", reče Malcolm. Ispruži ruku i zavrne rukav. Thorne izvadi gnijezdo iz mikrovalne pećnice, očisti je pa zagrije gotov goveđi gulaš. Nađe paketić papirnatih tanjura ukrašenih motivom Noći vještica - bundeve i šišmiši - pa žlicom razdijeli hranu na tanjure. Djeca su jela kao da su iz gladi pobjegla. On pruži tanjur Šarah pa se okrene Levineu. "A ti?" Levine je zurio kroz prozor. "Ne bih." Thorne slegne ramenima. Arby mu priđe, noseći tanjur. "Ima li još?" "Naravno", reče Thorne. Da mu svoj tanjur. Levine priđe i sjedne pokraj Malcolma. Reče: "Barem smo imali pravo u vezi s jednim. Ovaj je otok pravi izgubljeni svijet -nedirnut, netaknut okoliš. Imali smo pravo od početka." Malcolm ga pogleda i podigne glavu. "Šališ se?" reče. "A oni mrtvi apatosauri?" "Razmišljao sam o tome", reče Levine. "Očito su ih ubili raptori. A tad su raptori-" "Učinili što?" reče Malcolm. "Odvukli ih u svoje gnijezdo? Richarde,

te životinje teže stotine tona. Stotina raptora ih ne bi mogla odvući. Ne." On uzdahne. "Trupla su sigurno doplutala do meandra u rijeci i tu se nasukala. Raptori su načinili gnijezdo na izvoru dostupne zalihe hrane - mrtvih apatosaura." "Pa, možda..." IZGUBLJENI SVIJET 425 "Ali zašto toliko puno mrtvih apatosaura, Richard? Zašto nijedna životinja ne doživi zrelu dob? I zašto na otoku ima toliko puno grabežljivaca?" "Pa, potrebno nam je još podataka, naravno -", otpočne Levine. "Ne, nije", reče Malcolm. "Zar nisi prošao kroz laboratorij? Već znamo odgovor." "A to je?" razdražljivo upita Levine. "Prioni", reče Malcolm i sklopi oči. Levine se namršti. "Što su prioni?" Malcolm uzdahne, "lan", reče Levine. "Što su prioni?" "Odlazi", reče Malcolm i odmahne rukom. Arby se sklupčao u kutu, na rubu sna. Thorne smota pamučnu majicu i stavi je ispod djecakove glave. Arby nešto promumlja i nasmiješi se. Za nekoliko trenutaka počne hrkati. Thorne ustane i priđe Šarah, koja je stajala pokraj prozora. Vani se počelo daniti i nebo je iznad krošnji poprimalo blijedo-plavu boju. "Koliko još vremena?" upita ona. Thorne pogleda na sat. "Možda jedan sat." Ona se ushoda po prostoriji. "Moramo nabaviti benzin", reče ona. "Kad bismo imali benzin, mogli bismo se odvesti Jee-pom do helikopterskog uzletišta." "Ali nema benzina", reče Thorne. "Mora ga biti, negdje." Ona nastavi hodati gore-dolje. "Pokušao si sa crpkama..." "Da. Prazne su." "A u laboratoriju?" "Sumnjam." 426 Michael Crichton "Gdje inače? A prikolica?" Thorne odmahne glavom. "To je pasivna prikolica koju se vuče. Ona druga ima pomoćni generator i nekoliko benzinskih

rezervoara. Ali ona se survala niz stijenu." "Možda se rezervoari nisu razbili kad je prikolica pala. Još imamo motocikl. Možda bih mogla otići onamo i-" "Šarah", reče on. "Vrijedi pokušati." "Šarah-" Pokraj prozora, Levine reče tiho: "Glave gore. Stižu nam gosti." Dobra majka Na blijedom svjetlu pred svanuće, dinosauri izađu iz grmlja i krenu ravno prema Jeepu. Bilo ih je šest, velikih smeđih, njuški poput pačjeg kljuna, zavrnutih, pet metara visokih. "Maiasauri", reče Levine. "Nisam znao da ih ima." "Što to čine?" Goleme su se životinje okupile oko Jeepa i zdušno ga počele rastavljati na dijelove. Jedna rastrga platneni krov. Druga gurne njušku u zaštitni luk i počne ljuljati automobil naprijed-natrag. "Ne shvaćam", reče Levine. "Oni su hadrosauri, biljojedi. Ovakva je agresivnost potpuno netipična." "Aha", reče Thorne. Maiasauri prevrnu Jeep. Vozilo se s tre-skom prevali na bok. Jedna se od odraslih životinja propne i stane na bočnu oplatu. Golemim stopalima zgnječi vozilo. No kad se Jeep prevrnuo, iz njega ispadnu dvije bijele kutije od stiropora. Činilo se da su maiasaurima bile važne te kutije. Zubima su otkidali bijele komadiće stiropora i bacali ih uokolo. Zurili su, kao mahniti. "Nešto za jelo?" reče Levine. "Nekakvi Whiskas? Ili što?" Tad vrh jedne kutije otpadne i oni unutra ugledaju puknuto jaje. Iz jaja je virio komad navorana mesa. Maiasuari uspore. Pokreti im postanu oprezni, nježni. Trubili su i roktali. Velika tijela životinja zaklanjala su pogled ljudima u trgovini. Začuje se pisak. "Ma nije valjda", reče Levine. 428 Michael Crichton Po zemlji je gacala majušna životinja. Tijelo joj je bilo blijedo-smeđe boje, skoro bijele. Pokušala je ustati, no odmah se prevali. Bila je jedva trideset centimetara duga, a oko vrata imala navora-ne kožne nabore. Uskoro se iz kutije iskobelja druga životinja i izvali pokraj nje.

Hardingova uzdahne. Polako, jedan maiasaur sagne svoju golemu glavu i nježno uhvati mladunče svojom širokom kljunolikom čeljusti. Otvorenih usta podigne glavu. Mladunče je mirno sjedilo na jeziku odrasle životinje i okretalo svoju glavicu na sve strane dok su je dizali visoko u zrak. Podignu i drugo novorođenče. Odrasle su se životinje nakratko uzmotale, kao da ne znaju treba li još što učiniti, a tad, glasno trubeći, odu. I ostave zgnječeno, razbijeno vozilo. Thorne reče: "Pretpostavljam da benzin više nije problem." "I meni se čini", reče Šarah. Thorne je zurio u krš koji je ostao od Jeepa i mahao glavom. "Gore je od izravnog sudara" reče on. "Izgleda kao da je bio na otpadu, u preši. Nije on predviđen za ovakve napore." Levine frkne. "Inženjeri u Detroitu nisu očekivali da će na nj stati životinja težine pet tona." "Znaš", reče Thorne, "baš bi me zanimalo kako bi se naš automobil pokazao u toj situaciji." "Misliš zato što smo ga ojačali?" "Da", reče Thorne. "Sagradili smo ga da može izdržati zaista nevjerojatna opterećenja. Silna opterećenja. Proveli ga kroz računalne programe, dodali onu saćastu oplatu, čitav-" "Trenutak, molim", reče Hardingova i okrene se od prozora. "O čemu to govoriš?" "Drugom automobilu", reče Thorne. "Kojem drugom automobilu?" IZGUBLJENI SVIJET 429 "Automobilu koji smo dopremili sa sobom", reče Thorne. "Exploreru." "Pa da!" reče ona, uzbuđeno. "Postoji drugi automobil! Potpuno sam zaboravila! Explorer!" "On je daleka prošlost", reče Thorne. "Jučer, kad sam se vraćao u prikolicu, prošao sam kroz lokvu i izazvao kratki spoj u automobilu."

"Pa? Možda se još-" "Ne", odmahne Thorne glavom. "Takav kratki spoj je sigurno uništio regulator napona. To je električni automobil. Automobil je gotov." "Čudi me da nemate osigurače za takve slučajeve." "Pa, nismo ih nikad ugrađivali, iako u ovom posljednjem modelu..." Zašuti. Zamaše glavom. "Nevjerojatno." "Automobil ima osigurače?" "Da. Eddie ih je ugradio, u posljednji trenutak." "Znači da bi se automobil moglo pokrenuti?" "Da, vjerojatno bi, ako se namjeste osigurači." "Gdje je?" upita Šarah. Krenula je prema motociklu. "Ostavio sam ga na sporednoj cesti koja vodi od grebenske ceste prema skrovištu. Ali Šarah-" "To nam je jedina prilika", reče ona. Natakne radio slušalice, namjesti mikrofon na obraz i odgura motocikl do vrata. "Javite mi se", reče ona. "Idem nam naći neki automobil." Gledali su kroz prozore. Na ranojutarnjoj svjetlosti, ona sjedne na motocikl i odgrmi uzbrdo. Levine je gledao za njom. "Što misliš koliki su joj izgledi?" Thorne samo zavrti glavom. Radio zakrči. "Doc." Thorne se javi. "Da, Šarah." "Sad se penjem uzbrdo. Vidim... šest ih je." 430 Michael Crichton "Raptora?" "Aha. Oni su, uh... Slušaj. Pokušat ću drugim putem. Vidim-" Radio zakrči. "Šarah?" Veza se prekidala. "- nekakvu stazu koja - ovdje - mislim da najbolje da-" "Šarah", reče Thorne. "Veza se prekida." "- učiniti sad. Pa mi - lite sreću." Preko radija su čuli zujanje motora. Zatim začuju drugi zvuk, koji je moglo biti rezanje neke životinje, a moglo je biti krčanje. Thorne se sagne i prisloni radio na uho. Odjednom, radio škljoc-ne i zanijemi. On reče: "Šarah?"

Nije bilo odgovora. "Možda gaje isključila", reče Levine. Thorne odmahne glavom. "Šarah?" Ništa. "Šarah? Čuješ li me?" Pričekaju. Ništa. "Prokletstvo", reče Thorne. Vrijeme je sporo prolazilo. Levine je stajao pokraj prozora i zurio van. Kelly je hrkala u kutu. Arby je ležao pokraj Malcolma i čvrsto spavao. A Malcolm je pjevušio nešto bez glave i repa. Thorne je sjedio na podu na sredini prostorije, naslonjen o blagajnu. Svako malo bi uključio radio i pokušao nazvati Šarah, ali nikad nije dobio odgovora. Pokušao je na svih šest kanala. Nije dobio odgovora ni najednom. Konačno je prestao pokušavati. Radio zakrči. "- proklete stvari. Nikad ne rade kako valja." Stenjanje. "Ne znam - stvari - do vraga." Na drugom kraju sobe, Levine se uspravi. IZGUBLJENI SVIJET 431 Thorne zgrabi radio. "Šarah? Šarah?" "Napokon", reče ona. Glas joj je krčao. "Gdje si, do vraga Doc?" "Dobro si?" "Naravno da sam dobro." "Nešto nije u redu s tvojim radiom. Veza se prekida." "Da? Što da učinim?" "Pokušaj bolje zatvoriti poklopac na baterijama. Vjerojatno je olabavio." "Ma ne to. Što da učinim s automobilom?" Thorne reče: "Molim?" "Doc, u automobilu sam. Našla sam ga. Što da učinim?" Levine pogleda na sat. "Dvadeset minuta do dolaska helikoptera", reče on. "Znaš, moglo bi se dogoditi da Šarah uspije." Dodgson Dodgson se probudi, izubijan i ukočen, na podu betonske radionice. Ustane i pogleda kroz prozor. Na blijedoplavom nebu

ugleda crvene pruge. Otvori vrata i izađe. Bio je jako žedan, a tijelo ga je boljelo. Počne hodati ispod svoda od lišća. Džungla koja ga je okruživala bila je jutarnje uti-hla. Bila mu je potrebna voda. Više od svega, bila mu je potrebna voda. Negdje s lijeve strane, začuje žubor potoka. On požuri prema njemu. Kroz drveće vidio je da se dani. Znao je da su Malcolm i njegova grupa još ovdje. Sigurno imaju neki plan odlaska s otoka. Ako oni mogu otići, može i on. Prijeđe preko lagane uzvisine i pogleda u kanjon i potok koji je tekao kroza nj. Izgledao je čisto. On požuri prema njemu, pitajući seje li zagađen. Zaključi da mu je svejedno. Prije no stoje stigao do potoka, spotakne se o puzavicu i padne, psujući. Ustane i okrene. Tad shvati da se nije spotaknuo o puzavicu. Bio je to remen zelene naprtnjače. Dodgson povuče remen i čitava naprtnjača isklizne iz raslinja. Bila je potrgana i ogrezla u sasušenoj krvi. Kad ju je izvukao, sadržaj se istrese među paprat. Muhe su zujale na sve strane. Ugleda fotoaparat, metalni spremnik za hranu i plastičnu bocu vode. Brzo pretraži paprat, ali ne nađe još bog zna što, samo nekoliko raskvašenih čokoladica. Dodgson se napije, a tad shvati da je jako gladan. Otvori metalni spremnik, nadajući se pristojnom obroku. No u kutiji nije bilo hrane. Bila je puna stiropora. IZGUBLJENI SVIJET 433 A u sredini se nalazio radio. On ga uključi. Žaruljica akumulatora je jako svijetlila. Prebacivao je s kanala na kanal, ali je čuo samo krčanje. Tad začuje muški glas. "Šarah? Ovdje Thorne. Šarah?" A zatim ženski glas: "Doc. Jesi li me čuo. Rekoh, u automobilu sam." Dodgson posluša pa se nasmiješi. Znači, postoji automobil. U trgovini, Thorne prisloni radio na obraz. "U redu", reče on. "Šarah? Poslušaj me pažljivo. Uđi u automobil i učini točno što ti budem rekao." "U redu", reče ona. "Ali mi najprije reci, je li Levine tamo?" "Ovdje je."

Radio škljocne. Ona reče: "Pitaj ga prijeti li opasnost od zelenog dinosaura, visine otprilike dva metra, kupolastog čela." Levine kimne glavom. "Reci joj da prijeti. Zovu se pachvcephalosauri." "Kaže da", reče Thorne. "Zovu se pachvcephalo i još nekako i trebaš biti oprezna. Zašto pitaš?" "Jer ih je pedesetak i okružili su automobil." Explorcr Explorer je ležao nasred sjenovitog odjeljka ceste, natkriven krošnjama. Automobil se zaustavio ispod ulegnuća, gdje je sinoć sigurno bila golema lokva. Sad se lokva pretvorila u blatnjavu baru, zahvaljujući desetak životinja koje su sjedile u njoj, prskale, pile iz nje i valjale se po rubovima. Šarah je zelene dinosaure ku-polastih lubanja promatrala već nekoliko minuta, pokušavajući se dosjetiti što učiniti. Jer ne samo da su bili blizu bare, nego i ispred automobila i sa strane. Sa strepnjom je promatrala pachvcephalosaure. Hardingova je provela puno vremena na terenu s divljim životinjama, ali najčešće s onima koje je dobro poznavala. Iz dugog iskustva je znala koliko im se može približiti i pod kojim okolnostima. Da je ovo bilo krdo gnuova, ušetala bi se među njih bez oklijevanja. Daje riječ o krdu američkih bivola, bila bi oprezna, ali bi zašla među njih. A da je riječ o krdu afričkih bivola, ne bi im prilazila ni za živu glavu. Ona gurne mikrofon na obraz i upita: "Koliko je još vremena preostalo?" "Dvadeset minuta." "Najbolje da uđem u automobil", reče ona. "Ima li prijedloga?" Zavlada tajac. Radio zakrči. "Levine kaže da nitko ništa ne zna o tim životinjama, Šarah." "Divno." IZGUBLJENI SVIJET 435 "Levine kaže da još nikad nije pronađen čitav kostur. Pa nitko ništa ne zna o njihovu ponašanju, osim da su vjerojatno agresivni." "Lijepo", reče ona. Promatrala je položaj automobila u odnosu na nadvijene krošnje.

Stajao je na sjenovitom dijelu ceste, na tihoj i mirnoj ra-nojutarnjoj svjetlosti. Radio zakrči. "Levine kaže da bi mogla pokušati polako ući i vidjeti hoće li te krdo propustiti. Ali bez brzih pokreta, naglih kretnji." Ona se zagleda u životinje i pomisli: sigurno imaju te kupola-ste glave s razlogom. "Ne, hvala", reče ona. "Pokušat ću nešto drugo." "Što?" U trgovini, Levine upita: "Što je rekla?" "Rekla je da će pokušati nešto drugo." "Na primjer što?" reče Levine. Ode do prozora i pogleda van. Nebo je postajalo svijetlije. On se namršti. Bilo je nečeg u tome, pomisli on. Nečeg što mu se motalo po glavi, ali o čemu nije razmišljao. Nešto u vezi s dnevnom svjetlosti... I teritorijem. Teritorij. Levine ponovno pogleda u nebo, pokušavajući povezati konce. Pa što ako sviće? On odmahne glavom, odustane na trenutak. "Koliko je vremena potrebno da se poprave osigurači?" "Minuta-dvije", reče Thorne. "Znači da ćemo možda stići", reče Levine. Iz radija se začuje krčanje i Hardingova reče: "Dobro, ja sam iznad automobila." "Gdje si?" 436 Michael Crichton "Iznad automobila", reče ona. "Na stablu." Hardingova se počne penjati po grani, dalje od debla. Osjeti kako se grana svinula pod njezinom težinom. Grana je izgledala savitljivo. Sad je bila tri metra od automobila i spuštala se. Samo je nekoliko životinja ispod nje podiglo glave i pogledalo je, no krdo se uznemirilo. Životinje koje su sjedile u blatu ustanu, počnu se okretati i vrpoljiti. Njihovi su repovi nervozno šibali lijevo-desno. Ona spuzne još dalje niz granu i grana se svine još niže. Bila je skliska od sinoćnje kiše. Pokuša se namjestiti točno iznad automobila. Nije loše, pomisli ona. No odjednom, jedna se životinja zaleti u deblo stabla u čijoj je

krošnji ona bila i snažno ga udari glavom. Udarac je bio iznenađujuće snažan. Stablo se zanjiše, grana se zaljulja gore-dolje a Šarah se pokušavala zadržati da ne padne. Do vraga, pomisli ona. Od udarca odleti u zrak, pa opet padne na granu a tad joj se ruke skliznu na mokrom lišću i mokroj kori i ona padne. U posljednji trenutak shvati da će potpuno promašiti automobil. A tad udari o zemlju, ugruva se u blatu. Točno pokraj životinja. Radio zakrči. "Šarah?" reče Thorne. Nije bilo odgovora. "Što sad radi?" Levine se ushoda nervozno. "Da mi je barem vidjeti što radi." U kutu prostorije Kelly ustane i protrlja oči. "Zašto se ne po? služite videom?" Thorne upita: "Kakvim videom?" Kelly pokaže prema blagajni. "To je računalo." "Je li?" "Aha. Mislim daje." IZGUBLJENI SVIJET 437 Kelly zijevne kad je sjela na stolac ispred blagajne. Blagajna je izgledala kao pasivni terminal, što je značilo da vjerojatno ne omogućuje pristup mnogo čemu, ali se isplatilo pokušati. Ona ga upali. Ništa se ne dogodi. Nekoliko puta pritisne sklopku. Ništa. Lijeno prebaci noge i udari u žicu uspod stola. Sagne se i shvati da terminal nije uključen u struju. Pa ona gurne utičnicu u utikač. Ekran se rasvijetli i pojave se dvije riječi: ULAZNA ZAPORKA: Za nastavak, znala je da joj je potrebna lozinka. Arby je znao lozinku. Ona ga pogleda; još je spavao. Nije ga željela buditi. Sjetila se da je lozinku zapisao na komadić papira i gurnuo u džep. Možda je još u njegovoj odjeći, pomisli ona. Ode na drugi kraj prostorije, nađe smotuljak njegove mokre, blatnjave odjeće i počne pretraživati džepove. Nađe lisnicu, ključeve njegove kuće i još neke predmete. Na posljetku, u stražnjem džepu, nađe komad papira. Bio je vlažan i prošaran blatom. Tinta se razmazala ali je ipak uspjela pročitati njegov rukopis:

VIG/&*849/ Kelly uzme papir i vrati se za računalo. Pažljivo utipka sve znakove i pritisne tipku za povrat. Zaslon se isprazni, pa se otvori novi. Ona se iznenadi. Razlikovao se od zaslona koji je vidjela prije, u prikolici. InGen Site B Network Services Bila je u sustavu. No sve je izgledalo drukčije. Možda zato stoje riječ o radiomreži, pomisli ona. Sigurno se ubacila u laboratorijski sustav. Imao je više slikovnih prikaza jer je terminal imao program upisan u tvornici koji se ne može reprogramirati. Možda čak ima i optički kanal. S druge strane prostorije Levine reče. "Kelly? Hoće li biti nešto od tog?" 438 Michael Crichton "Radim na tome", reče ona. Oprezno, ona počne tipkati. Redovi ikona nizali su se brzo na zaslonu. InGen Znala je da pred sobom ima nekakav grafički međusklop, no značenje slika nije joj bilo jasno a legende nije bilo. Ljudi koji su se služili tim sustavom vjerojatno su naučili što sličice znače. Ali Kelly nije znala. Željela je ući u video sustav, no nijedna sličica kao da nije imala veze s videom. Ona je pomicala kursor po ekranu, pitajući se što učiniti. Zaključi da će morati pogađati. Odabere ikon u obliku romba u lijevom donjem uglu i pritisne dugme na mišu. InGen Biovvaste Production Control IZGUBLJENI SVIJET 439 "Jao, joj", reče ona, usplahireno. Levine se okrene. "Nešto nije u redu?" "Ne", reče ona. "Sve je u redu." Ona brzo pritisne zaglavlje i vrati se na prethodnu sliku. Ponovno pokuša s jednim od trokutastih ikona.

Slika na zaslonu se ponovno promijeni: InGen Video SecurityNetwork 103] r07 _U r12 To je to, pomisli ona. Istog trenutka slika nestane a na zaslonu se počnu pojavljivati video slike. Na ovom malom blagajničkom monitoru, slike su bile sićušne, ali se sad našla na poznatom terenu i ona je brzo pomicala kursor po ekranu i prebacivala slike. "Što tražite?" upita ona. "Explorer", reče Thorne. Ona pritisne gumb na mišu. Slika se poveća. "Imam je", reče ona. Levine reče: "Zaista?" Zvučao je iznenađeno. Kelly ga pogleda i reče: "Da, zaista." Dvojica muškaraca priđu i zagledaju se u ekran preko njezina ramena. Ugledaju Explorer; stajao je na sjenovitom dijelu ceste. Vidjeli su pachvcephalosaure, puno njih, kako se vrzmaju oko automobila. Životinje su glavom gurale gume i prednji odbojnik. 440 Michael Crichton Ali nisu nigdje vidjeli Šarah. "Gdje je ona?" upita Thorne. Šarah Harding bila je ispod automobila, licem u blatu. Zavukla se ondje kad je pala - jedino mjesto koje joj je preostalo - i sad je zurila u noge životinja koje su miljele posvuda oko nje. Ona reče: "Doc. Čuješ li me? Doc? Doc." No prokleti radio ponovno nije radio. Pachiji su stupali i frktali, pokušavajući je dohvatiti ispod automobila. Tad se ona sjeti da je Thorne spominjao da bi trebalo bolje zatvoriti kutiju s baterijama. Ona posegne rukom iza svojih leđa, nađe kutiju i čvrsto zavine poklopac. Istog trenutka, u slušalici joj počne krčati. "Doc", reče ona. "Gdje si?" upita Thorne. "Ispod automobila." "Zašto? Jesi li već pokušala?"

"Pokušala što?" "Pokušala ga upaliti. Pokrenuti automobil." "Ne", reče ona, "nisam ga pokušala upaliti. Pala sam." "Pa, kad si već ispod, mogla bi provjeriti osigurače", reče Thorne. "Osigurači su ispod automobila?" "Neki. Pogledaj kod prednjih kotača." Ona se okrene i sklizne po blatu. "Dobro. Tražim." "Iza prednjeg odbojnika je kutija. Slijeva." "Vidim je." "Možeš lije otvoriti?" "Mislim da mogu." Ona otpuže prema naprijed i povuče ručicu. Poklopac padne. Ugleda tri crna prekidača. "Vidim tri prekidača i sva su okrenuta prema gore." "Gore?" IZGUBLJENI SVIJET 441 "Prema prednjem dijelu automobila." "Hmmm", reče Thorne. "To nije u redu. Možeš li pročitati što piše?" "Da. Piše'15 W pa'02 R'." "Dobro" reče on. "Sad mi je jasno." "Što?" "Kutija je stavljena naopako. Prebaci sklopke svih osigurača na drugu stranu. Imaš li suhe ruke?" "Nemam, Doc. Mokra sam do kože, ležim u blatu, do vraga." "Posluži se rukavom od košulje ili nečim sličnim." Hardingova se povuče naviše, bliže odbojniku. Najbliži pa-chyji frktali su i udarali o odbojnik. Saginjali su se i krivili glave, pokušavajući je dohvatiti. "Jako im zaudara iz usta", reče ona. "Oprosti, što si rekla?" "Nije važno." Ona prebaci osigurače, jednog za drugim. Iz automobila iznad sebe začuje zujanje. "Prebacila sam ih. Automobil se oglasio." "Dobro", reče Thorne. "Što da sad učinim?" "Ništa. Pričekaj." Ona ponovno legne u blato i zagleda se u noge pachvja. Hodali su naokolo, gacali po blatu. "Koliko još imamo vremena?" upita ona. "Oko deset minuta."

Ona reče: "Doc, zaglibila sam ovdje, ispod ovog auta." "Znam." Ona pogleda životinje. Bile su posvuda oko automobila. Činilo se da su sve aktivnije i uzbuđenije. Nestrpljivo su toptale nogama i dahtale. Zašto su tako uzrujane? pitala se ona. A tad, iznenada, odgrme. Potrče prema prednjem dijelu automobila, pa pokraj njega, a onda uzbrdo cestom. Ona se okrene i zagleda za njima. Tajac. 442 Michael Crichton "Doc?" reče ona. "Aha." "Zašto su otišli?" "Ostani ispod automobila", reče Thorne. "Doc?" "Ne govori." Radio se isključi. Ona je čekala, ne znajući što se događa. Primijetila je napetost u Thorneovu glasu. Nije znala zašto. Ali začuje tiho šljapka-nje i kad se okrenula, ugleda dvije noge kako stoje na vozačkoj strani automobila. Dvije noge u blatnjavim čizmama. Muškim čizmama. Hardingova se namršti. Prepoznala je čizme. Prepoznala je kaki hlače, iako su sad bile pokrivene blatom. Bioje to Dodgson. Muške se čizme okrenu prema vratima. Začuje škljocaj brave na vratima. Dodgson ulazi u automobil. Hardingova je munjevito reagirala, ne razmišljajući puno. Zastenjavši, okrene se na bok, ispruži ruke, pograbi ga za oba gležnja i snažno povuče. Dodgson padne i iznenađeno vrisne. Sruši se nauznak i okrene, smračena i bijesna izraza lica. Ugleda ju i namršti se. "Vidi, vidi", reče on, "Mislio sam da sam s tobom završio na brodu." Hardingova se zajapuri od gnjeva i počne se izvlačiti ispod automobila. Dodgson se podigne na koljena kad je ona napola is-

puzala, ali tad osjeti podrhtavanje tla. Odmah je znala zašto. Vidjela je kako je Dodgson pogledao preko ramena i bacio se ničice na pod. Žurno, počne se zavlačiti ispod automobila pokraj nje. Ona se okrene na leđa i pogleda ispod automobila. Ugleda tvrannosaura kako im prilazi cestom. Tlo je podrhtavalo od svakog njegova koraka. Dodgson se sad zavukao do sredine automoIZGUBLJENI SVIJET 443 bila i gurao se, ali se ona nije obazirala na nj. Promatrala je golema stopala raširenih kandži kako prilaze automobilu i zaustavljaju se. Svako je stopalo bilo dugo jedan metar. Začuje kako je tvrannosaur zarežao. Ona pogleda Dodgsona. Oči su mu bile razrogačene od užasa. Tvrannosaur zastane pokraj automobila. Životinja se pomakne u mjestu. Čula je životinju negdje odozgora, kako njuši. A tad se ponovno začuje rezanje i velika se glava sagne. Donja čeljust dotakne zemlju. Nije vidjela oko, samo donju čeljust. Tvrannosaur ponovno onjuši, dugo i polako. Nanjušio ih je. Dodgson je nekontrolirano drhturio. Ali je Hardingova bila neobično smirena. Znala je što joj je činiti. Brzo se okrene i pomakne tako da se glavom i ramenima podbočila o stražnji kotač automobila. Dodgson se okrene daje pogleda baš kad se ona čizmama počela odguravati od njegovih goljenica. I gurati ih ispod automobila. Užasnut, Dodgson se opirao, pokušavajući odgurnuti Šarah, no njezin je položaj bio puno povoljniji. Centimetar po centimetar, njegove su čizme počele izvirivati na hladnu jutarnju svjetlost. A zatim i njegovi listovi. Stenjala je gurajući ga, ulažući posljednji atom snage. Kreštavim glasom Dodgson reče: "Što to do vraga radiš?" Šarah začuje rezanje tvrannosaura. Velika se stopala pomaknu. Dodgson reče: "Prestani! Jesi li luda? Prestani!" Ali Hardingova ne prestane. Ukopa čizmu u njegovo rame i gurne. Nakratko joj se Dodgson opirao a tad njegovo tijelo otkli-že i ona ugleda kako je tvrannosaur zubima uhvatio njegove noge i izvukao

Dodgsona ispod automobila. Dodgson ščepa njezinu čizmu, pokušavajući se zadržati, pokušavajući je povući sa sobom. Ona podigne svoju drugu čizmu prema njegovu licu i snažno udari. On je pusti. Otkliže se od nje. 444 Michael Crichton Ona ugleda njegovo užasnuto lice, pepeljasto sivo, otvorena usta. Iz njih ne izađe ni riječ. Ugleda njegove prste kako se zabijaju u blato i ostavljaju za sobom duboke brazde kako gaje tyran-nosaur potezao. A tad ga u potpunosti izvuče. Zavlada neobična tišina. Ugleda kako se Dodgson okrenuo na leđa i pogledao prema gore. Ugleda kako se na njega spustila tvrannosaurova sjena. Ugleda veliku glavu kako se spustila, razjapljenih čeljusti. Začuje Dodgsonove krikove kad su se čeljusti sklopile oko njegova tijela i podigle ga. Dodgson osjeti kako se podiže visoko u zrak, sedam metara iznad zemlje. Nije prestajao vrištati. Znao je da će životinja svakog trenutka čvrsto sklopiti svoje krupne čeljusti i on će umrijeti. No čeljusti se nisu zatvorile. Dodgson osjeti oštru bol u slabinama, ali se čeljusti nisu sklopile. Dodgson nije prestajao vrištati. Osjeti kako ga životinja nosi natrag u džunglu. Visoke grane stabala šibale su ga po licu. Vrući dah životinje na mahove bi ga oprljio po tijelu. Slina je kapala po njegovu prsnom košu. Činilo mu se da će se onesvijestiti od užasa. Ali, čeljusti se nisu zatvarale. U trgovini, svi su zurili u sićušan monitor i to kako tvranno-saur u zubima odnosi Dodgsona. Preko radija su čuli njegove daleke vriskove. "Vidiš?" reče Malcolm. "Ima Boga." Levine se mrštio. "Rex ga nije ubio." Pokaže na zaslon. "Vidite, još miče rukama. Zašto ga nije ubio?" Šarah Harding pričeka da se krikovi stišaju. Ispuže ispod automobila i uspravi se na jutarnjem svjetlu. Otvori vrata automobila i sjedne za upravljač. Ključ je bio u elektropokretaču i ona ga zgrabi blatnjavim prstima. Okrene ga. IZGUBLJENI SVIJET 445

Začuje se štektavi zvuk pa tiho zujanje. Upale se sve žaruljice na kontrolnoj ploči. Pa muk. Radi li automobil? Ona okrene upravljač i on se lagano okrene. Znači da upravljački mehanizam radi. "Doc." "Da, Šarah." "Automobil radi. Vraćam se." "U redu", reče on. "Požuri." Ona prebaci mjenjač u brzinu. Automobil je bio neuobičajeno tih, skoro nečujan. Zbog čega je mogla u daljini čuti jedva čujne okretaje rotora helikoptera. Dan Vozila je ispod gustog svoda krošanja, natrag prema naselju. Zvuk helikoptera se pojačavao. A tad joj helikopter zagrmi iznad glave, nevidljiv zbog gustog raslinja iznad njezine glave. Imala je spušten prozor i slušala. Činilo se da helikopter leti desno, prema jugu. Radio se oglasi. "Šarah." "Da, Doc." "Slušaj: ne možemo stupiti u vezu s helikopterom." "U redu", reče ona. Znala je što se mora učiniti. "Gdje je sle-tište?" "Južno. Otprilike dva kilometra. Na čistini. Kreni greben-skom cestom." Ona se približavala raskrižju u obliku rašlji. Desni je odvojak bila grebenska cesta. "U redu", reče ona. "Krećem." "Reci im da nas pričekaju", reče Thorne. "A tad se vrati po nas." "Svi su živi i zdravi?" upita ona. "Svi su živi i zdravi", reče Thorne. Ona krene cestom. Primijetila je promjenu zvuka helikoptera sigurno slijeće. Rotori su se nastavili vrtjeti i tiho zvrjati, što je značilo da pilot neće isključiti motor. Cesta je skretala ulijevo. Zvuk helikoptera sad se pretvorio u muklo bubnjanje. Ona doda gas, vozeći brzo, ulazeći vratolomno u zavoje. Cesta je još bila mokra od sinoćnje kiše. Za sobom nije podizala prašinu. Ni po čemu ju se nije moglo primijetiti. IZGUBLJENI SVIJET 447 "Doc. Koliko će dugo čekati?"

"Ne znam", reče Thorne preko radija. "Vidiš li helikopter?" "Još ne", reče ona. Levine se zagleda kroz prozor. Pogleda u sve svjetlije nebo, kroz krošnje drveća. Nestalo je crvenih pruga. Nebo je sad bilo ravnomjerno plavo. Rada se dan. Dan... A tad sve dođe na svoje mjesto i on zadrhti. Ode do prozora na suprotnom zidu, pogleda prema teniskom igralištu. Zagleda se u mjesto gdje su sinoć bili carnotaurusi. Više ih nije bilo. Baš kao što se pribojavao. "Loše nam se piše", reče on. "Tek je osam sati", reče Thorne i pogleda na sat. "Koliko joj je vremena potrebno?" upita Levine. "Ne znam. Tri ili četiri minute." "A za povratak?" "Još pet minuta." "Nadam se da ćemo dotad izdržati." Mrštio se nesretno. "Zašto?" upita Thorne. "Mi smo dobro." "Za nekoliko minuta", reče Levine, "sunce će zasjati ravno na nas." "Pa što?" upita Thorne. Radio se oglasi. "Doc", reče Šarah. "Vidim ga. Vidim helikopter." Šarah skrene iza posljednjeg zavoja i ugleda sletište s lijeve strane. Helikopter je bio ondje. Rotor se vrtio. Ona ugleda još jedno raskršće na cesti, od kojeg je lijevo, nizbrdo, vodila uska cesta u džunglu pa izbijala na čistinu. Ona krene po njoj, spuštajući se po serpentinama koje su je prisiljavale da uspori. Sad je ponov448 Michael Crichton no bila u džungli, ispod svoda od krošanja. Teren se izravna, ona poskakujući prijeđe preko potočića i jurne naprijed. Ispred nje, svod od krošanja je završavao i iza njega je sjalo sunce na čistini. Ugleda helikopter. Rotor se počeo brže okretati - uzlijeće! Ugleda pilota iza stakla kabine, u sunčanim naočalama. Pilot pogleda na sat, kimne glavom kopilotu i počne se dizati. Šarah zatrubi i silovito jurne. Ali je znala da je ne mogu čuti. Automobil je poskakivao. Thorne je govorio: "Stoje? Šarah! Što se

događa?" Ona je vozila, glavu je gurnula kroz prozor i vikala: "Čekajte! Čekajte!" Ali se helikopter već dizao u zrak i gubio joj se iz vida. Zvuk počne blijedjeti. Kad je automobil izjurio iz džungle na čistinu, helikopter se već udaljavao i zamicao za stjenoviti rub otoka. A tad iščezne. "Zadržimo mir", reče Levine, ushodavši se po maloj trgovini. "Reci joj da se odmah vrati. I zadržimo mir." Kao da je govorio samom sebi. Hodao je od zida do zida i udarao šakom po drvenim gredama. Zdvojno je odmahivao glavom. "Reci joj da požuri. Misliš li da se može vratiti za pet minuta?" "Da", reče Thorne. "Zašto? Stoje, Richarde?" Levine pokaže kroz prozor. "Dan", reče on. "Uhvaćeni smo u zamku dnevne svjetlosti." "Bili smo u stupici i čitavu noć", reče Thorne. "Pa smo preživjeli." "Ali danje drugo", reče Levine. "Zašto?" "Jer je noću", reče on, "ovo teritorij carnotaurusa. Druge životinje ne zalaze na nj. Protekle noći nismo vidjeli nijednu životinju. No, kad dođe dan, carnotaurusi se više ne mogu skrivati. Ne na otvorenim prostorima, ne na dnevnoj svjetlosti. Pa odlaze. A tada to više neće biti njihov teritorij." "Što znači?" IZGUBLJENI SVIJET 449 Levine pogleda u Kelly koja je sjedila za računalom. Ustručavao se, a tad reče: "Vjeruj mi na riječ. Moramo otići odavde što prije." "I otići kamo?" Sjedeći za računalom, Kelly je čula razgovor između Thor-nea i doktora Levinea. U prstima je gnječila komadić papira na kojem je Arby zapisao lozinku. Bila je jako nervozna. Način na koji je doktor Levine govorio činio ju je nervoznom. Da se barem Šarah vratila. Osjećala bi se bolje kad bi Šarah bila ovdje. Kelly nije voljela razmišljati o njihovu položaju. Držala se hrabro, bodrila se, sve do dolaska helikoptera. No helikopter je došao i otišao. A primijetila je da ni Thorne ni Levine nisu spomenuli da će

se vratiti. Možda su znali nešto. Primjerice, da se neće vratiti. Doktor Levine je rekao da moraju otići iz trgovine. Thorne gaje upitao kamo bi želio otići. Levine je rekao: "Najradije bih se maknuo s ovog otoka, ali ne vidim kako. Stoga pretpostavljam da bismo se trebali vratiti u prikolicu. To je sad najsigurnije mjesto." Natrag u prikolicu, pomisli ona. Kamo su ona i Šarah otišle po Malcolma. Kelly se nije željela vratiti u prikolicu. Željela je kući. Sva napeta, ona izravna onaj komadić vlažnog papira i položi ga na stol pokraj sebe. Priđe joj doktor Levine. "Prestani se zafrkavati", reče on. "Pokušaj naći Šarah." "Hoću kući", reče Kelly. Levine uzdahne. "Znam, Kelly", reče on. "Svi bismo htjeli kući." Pa se ponovno udalji, brzo, napet. Kelly odgurne papir, okrene ga i gurne ispod tipkovnice, u slučaju da im ponovno zatreba lozinka. Kad je to učinila, pogled joj privuče nešto napisano na poleđini. Ona ponovno izvuče papir. I ugleda ovo: 450 Michael Crichton ZONA B LEGENDA ISTOČNO KRILO LABORATORIJ SPREMIŠTA TRGOVINA BENZINSKA POSTAJA UPRAVITELJEVA KUĆA STRAŽARSKO MJESTO 1 RIJEČNO PRISTANIŠTE MOČVARNA CESTA PLANINSKA CESTA ZAPADNO KRILO POGON GLAVNAJEZGRA RADNIČKO NASELJE BAZEN/TENIS STAZA ZA TRČANJE STRAŽARSKO MJESTO 2 SPREMIŠTE ZA ČAMCE RIJEČNA ČESTA HRIDNA ČESTA TOVARIŠTE ULAZ GEO TURBINA GEOJEZGRA GOLF TEREN PLINOVOD TOPLOVOD

SOLARNA STANICA 1 GREBENSKA CESTA OGRAĐENI OBORI Ona je odmah znala što je to: ono što su vidjeli na monitoru u Levineovu stanu. One večeri kad je Arby spašavao datoteke na računalu. Kao daje to bilo prije milijun godina, u nekom drugom životu. A zapravo je to bilo prije... koliko? Prije dva dana. Ona se sjeti kako je Arby bio ponosan kad je spasio datoteke. Sjeti se kako su se svi trudili uočiti neki smisao u tom spisku. Sad su, naravno, svi nazivi nešto značili. To su sve bila postojeća mjesta: laboratorij, radničko naselje, trgovina, benzinska postaja. Zagleda se u popis. Ma nemoj me zezati, pomisli ona. "Doktore Thorne", reče ona. "Mislim da biste trebali ovo vidjeti." Thorne se zagleda u popis. "Misliš?" upita. "Tako piše: spremište za čamce." "Možeš li ga naći, Kelly?" "Mislite na videu?" Ona slegne ramenima. "Mogu pokušati." "Pokušaj", reče Thorne. Pogleda u Levinea, na drugom kraju prostorije, koji je ponovno počeo udarati šakom o zidove. Uključi radio. "Šarah? Ovdje Doc." Radio zakrči: "Doc? Morala sam nakratko stati." "Zašto?" upita Thorne. IZGUBLJENI SVIJET 451 Šarah Harding morala se zaustaviti na grebenskoj cesti. Pedeset metara ispred, ugleda tvrannosaura kako odmiče cestom od nje. Vidjela je da u zubima drži Dodgsona. Dodgson je nekim čudom još bio živ. Tijelo mu se još micalo. Učini joj se da ga čuje kako vrišti. Iznenadilo ju je kad je shvatila da ništa ne osjeća za nj. Ravnodušno je promatrala kako tyrannosaur skreće s ceste i počinje se spuštati niz obronak, natrag u džunglu. Šarah upali motor i oprezno krene naprijed. Za upravljačkom pločom računala, Kelly je listala video slike, jednu za drugom, dok ga naposljetku nije našla: drveno pristanište u šupi

ili spremištu za čamce, otvoreno s jedne strane. Unutrašnjost spremišta izgledala je prilično uščuvano; puzavice i paprati nisu sve obrasle. Ugleda brzi čamac privezan uzetom, kako se ljulja na vodi i lupka o pristanište. Sa strane, ugleda tri bačve s gorivom. A na izlazu iz spremišta vidjela se površina vode i sunčeva svjetlost; izgledala je kao rijeka. "Što mislite?" reče ona Thorneu. "Mislim da vrijedi pokušati", reče on gledajući preko njezina ramena. "Ali gdje se nalazi? Možeš li naći zemljovid?" "Možda", reče ona. Pritiskala je tipke i uspjela se vratiti na glavni izbornik i zbunjujuće ikone. InGen Site B Network Services •O 452 Michael Crichton Arby se probudi, zijevne i priđe pogledati što to ona radi. "Dobra grafika. Ušla si u mrežu, ha?" "Aha", reče ona. "Jesam. Ali teško povezujem konce." Levine je hodao gore-dolje i zavirivao kroz prozore. "Sve je to lijepo", reče on, "ali vani je svakim trenutkom svjetlije. Zar ne shvaćate? Moramo naći izlaz odavde. Ova kućica ima jednostruke zidove. To je dovoljno za tropske krajeve, ali je to zapravo daščara." "Izdržat će", reče Thorne. "Možda tri minute. Pogledaj ovo", reče Levine. Priđe vratima i pokuca po njima. "Ova su vrata samo-" S treskom, drvo oko brave se pretvori u iverje, vrata se širom otvore, odbace Levinea ustranu i on tresne na pod. Na vratima je stajao raptor i siktao. Izlaz iz škripca Sjedeći za tipkovnicom, Kelly se ukoči od straha. Vidjela je kako je Thorne potrčao i bacio se punom težinom na vrata i pritisnuo ih u raptora. Životinja od straha odskoči i vrata joj pričepe ruku s kandžama. Thorne se nasloni navrata. S druge strane, životinja je režala i udarala po vratima.

"Pomozite mi!" vikne Thorne. Levine se osovi na noge pa se i on navali na vrata. "Rekao sam ti!" vikne Levine. Odjednom, trgovinu okruže tri raptora. Režali su, bacali se na prozore, svijali željezne rešetke, gurali ih prema staklu. Zalijetali su se u drvene zidove, rušili police pa su limenke i boce padale i zveketale po podu. Na nekoliko mjesta, od drvenih zidova počelo se otkidati iverje. Levine ponovno pogleda Kelly: "Nađi izlaz odavde!" Kelly je buljila preda se. Računalo je stajalo zaboravljeno. "Hajde, Kel", reče Arby. "Koncentriraj se." Ona se ponovno okrene prema zaslonu, ne znajući što da učini. Odabere križ u gornjem lijevom uglu. Ništa se ne dogodi. Odabere krug u gornjem lijevom uglu. Ikoni se počnu pojavljivati brzo i ispune zaslon. "Ne brini, mora postojati legenda", reče Arby. "Samo bismo morali doznati što-" 454 Michael Crichton InGen Site B Network Services InGen Site B Network Services Ali Kelly nije slušala. Pritiskala je tipke i pomicala kursor, pokušavajući izazvati neku reakciju, pozvati pomoćni program, nešto. Bilo što. Iznenada se slika na zaslonu počne uvijati, izobličavati. "Što si učinila?" usplahireno će Arby. Kelly se znojila. "Ne znam", reče ona. Odmakne ruke od tipkovnice. "Sad je još gore", reče Arby. "Uprskala si." Slika na zaslonu nastavila se sužavati, ikoni su se pomicali, mijenjali oblik. "Hajde, djeco!" vikne Levine. "Pokušavamo!" reče Kelly. Arby reče: "Pretvara se u kocku." IZGUBLJENI SVIJET 455

Thorne gurne veliki stakleni hladnjak navrata. Raptor udari o metal i limenke zazvekeću. "Gdje su pištolji?" upita Levine. "Šarah ima tri u svom automobilu." "Divno." Na prozorima, neke su rešetke bile toliko savijene da su razbile staklo. Duž desnog zida, iverje je prštalo na sve strane i nastajale su velike rupe. "Moramo odavde", Levine dovikne Kelly. "Moramo naći načina!" Potrči u stražnji dio trgovine, u zahode. No brzo se vrati. "I otraga su!" Sve se događalo tako brzo, posvuda oko njih. 456 Michael Crichton Na zaslonu, Kelly sad ugleda rotirajuću kocku, koja se okretala u praznom prostoru. Nije znala kako je zaustaviti. "Hajde, Kel", reče Arby, piljeći u nju kroz natečene vjeđe. "Možeš ti to. Koncentriraj se. Hajde." Svi su vikali. Kelly je zurila u kocku na zaslonu, bespomoćno i izgubljeno. Više nije znala što čini. Nije znala zastoje ovdje. Nije znala kakvog sve to ima smisla. Zašto Šarah nije ovdje? Pokraj nje, Arby reče: "Hajde. Otvaraj ikon po ikon, Kel. Možeš ti to. Hajde. Nemoj se predati. Koncentriraj se." Ali se ona nije mogla usredotočiti. Nije mogla odabirati ikone, prebrzo su se okretali na zaslonu. Sigurno postoje paralelni procesori za svu tu grafiku. Buljila je u zaslon. Svakojake su joj misli padale na um - misli koje su joj se nekontrolirano rojile po glavi. Žica ispod stola. Ugrađeni program. Puno grafike. Šarah razgovara s njom u prikolici. "Hajde, Kel. Moraš to učiniti. Nađi izlaz." U prikolici, Šarah je rekla: Ono što će ti ljudi reći uglavnom je pogrešno. "Važno je, Kel", reče Arby. Drhtao je stojeći pokraj nje. Znala je da se usredotočio na računalo kako bi se isključio iz svega. Kao način daZid se rasprsne, daska širine dvadesetak centimetara izbije se i padne unutra, raptor gurne glavu kroz rupu, zareži i škljocne

zubima. Ona žica ispod stola joj se i dalje motala po glavi. Žica ispod stola. Nogama je udarila o žicu ispod stola. Žica ispod stola. Arby reče: "Važno je." A tad shvati. IZGUBLJENI SVIJET 457 "Ne", reče mu ona. "Nije važno." I ona se spusti sa stolca i zavuče ispod stola. "Što to radiš?" vrisne Arby. No, Kelly je već imala odgovor. Ugleda žicu od računala kako se spušta u pod, kroz uredno probušenu rupicu. Ugleda crtu u drvenom podu. Prstima zagrebe po podu i povuče. Odjednom, drvena joj obloga ostane u rukama. Ona pogleda u otvor. Tama. Da. Uski prolaz. Ne, nešto bolje. Tunel. Ona vikne: "Ovamo!" Hladnjak se prevali na pod. Raptori upadnu kroz ulazna vrata. Ostali su se probijali kroz bočne zidove, rušili police s izloženom robom. Raptori jurnu u trgovinu, režeći i saginjući glave. Nađu smotuljak Arbvjeve mokre odjeće i bijesno ga rastrgaju na komade. Kretali su se brzo, u lovu na ljude. Ali ljudi više nije bilo. Bijeg Kelly je išla prva i držala bateriju. Išli su, jedan za drugim, pokraj vlažnih betonskih zidova. Bili su u tunelu širine i visine metar dvadeset duž čiju su se lijevu stijenku protezali metalni držači za cijevi. Vodovodne i plinske cijevi bile su blizu stropa. Tunel je zaudarao na plijesan. Čula je cicanje štakora. Stignu da raskrižja u obliku rašlji. Ona pogleda u oba odvojka. Zdesna je bio dug ravni prolaz, koji se gubio u tami. Vjerojatno vodi u laboratorij, pomisli ona. Slijeva je bio puno kraći odvojak tunela, na čijem su kraju bile stube. Ona skrene lijevo. Uspuže se kroz usko betonsko okno i gurne drveni poklopac. Nađe se u maloj alatnici, okružena kablovima i zahrđalim cijevima. Sunce se slijevalo kroz razbijene prozore. Ostali se popnu za njom. Ona pogleda kroz prozor i ugleda Šarah Harding kako se spušta niz

brežuljak prema njima. Hardingova stigne Explorerom do rijeke. Kelly je sjedila pokraj nje na suvozačevom sjedištu. Ugledaju drveni putokaz za spremište za čamce. "Znači, Kelly, računalska grafika ti je dala ideju?" s divljenjem reče Hardingova. Kelly kimne glavom. "Odjednom sam shvatila da zapravo nije važno što se vidjelo na zaslonu. Važno je bilo da se puno podataka obrađuje, da se vrte milijuni piksela a to je značilo da IZGUBLJENI SVIJET 459 mora postojati kabel. A ako postoji kabel, mora postojati i prostor za nj. I to dovoljno velik prostor da bi ga majstori mogli popraviti." "Pa si zavirila ispod stola." "Da", reče Kelly. "Jako dobro", reče Hardingova. "Mislim da ti ovi ljudi duguju živote." "Zapravo i ne", reče Kelly i lagano slegne ramenima. V Šarah joj dobaci oštar pogled. "Čitavog života, ljudi će ti pokušavati umanjiti uspjehe. Nemoj si ih sama umanjivati." Cesta je bila blatnjava uz rijeku i obrasla vegetacijom. Začuju daleko glasanje dinosaura, negdje iza sebe. Hardingova zaobiđe srušeno stablo i tad ispred sebe ugledaju spremište za čamce. "Uh", reče Levine. "Imam loš predosjećaj." Izvana, zgrada je bila ruševna i potpuno obrasla puzavicama. Krov se urušio na nekoliko mjesta. Nitko ne reče ništa kad je Hardingova zaustavila Explorer ispred širokih dvostrukih vrata zaključanih velikim zahrđalim lokotom. Izađu iz automobila i krenu prema njima gazeći do gležnja po blatu. "Zaista mislite da ovdje ima neki čamac?" sumnjičavo će Arby. Malcolm se nasloni na Hardingovu dok se Thorne navalio na vrata. Trulo drvo zaškripi, pa pukne. Lokot padne na zemlju. Hardingova reče: "Pridrži ga", i prebaci Malcolmovu ruku preko Thorneova ramena. Tad nogom probije rupu u vratima dovoljno široku da se provuče kroz nju. Ona odmah uđe, u tamu. Kelly požuri za njom. "Što vidite?" upita Levine, trgajući daske kako bi proširio otvor.

Dlakavi pauk odmigolji po daskama i skoči. "Čamac je ovdje", reče Hardingova. "I izgleda ispravan." Levine gurne glavu kroz rupu. "Neka me vrag odnese", reče on. "Možda se čak uspijemo izvući odavde." Dodgsonov odlazak Lewis Dodgson padne. Prevrtao se u zraku i pao iz usta tvrannosaura na tvrdu zemlju. Pad mu istjera zrak iz pluća, glavom udari o tlo i na trenutak mu se zavrti pred očima. Otvori oči i ugleda kosinu od osušenog blata. Osjeti kiselkasti vonj gnjileži. A tad začuje zvuk od kojeg ga prođu žmarci: kreštavo cicanje. On se podigne na lakat i shvati da je u tvrannosaurovu gnijezdu. Sa svih je strana bio okružen stijenkama od osušenog blata. U gnijezdu su sad bila tri mladunca, uključujući i jedno koje je oko noge imalo omotan komad aluminijske folije. Mladunčad je skvičala od uzbuđenja dok su se gegala prema njemu. Dodgson ustane, ne znajući što učiniti. Drugi odrasli dinosa-ur stajao je na drugoj strani gnijezda, potmulo režao i puhao. Onaj koji gaje donio, stajao je iznad njega. Dodgson je promatrao kako mu mladunčad prilazi, vratova pokrivenih paperjem i oštrih zubića. A tad se okrene i počne bježati. Istog trenutka, onaj krupniji tvrannosaur spusti glavu i sruši Dodgsona. Tad tvrannosaur ponovno podigne glavu. Čekao je i gledao. Što se to do vraga događa? pomisli Dodgson. Oprezno, on ponovno ustane. I ponovno ga tvrannosaur sruši. Mladunčad je skvičala i prilazila mu. Tijela su im bila pokrivena komadićima mesa i izmeta. Osjećao je njihov zadah. On se podigne na sve četiri i ponovno počne puzati. IZGUBLJENI SVIJET 461 Nešto ga ščepa za nogu i zadrži. On se okrene i ugleda svoju nogu u raljama tvrannosaura. Velika ju je životinja na trenutak nježno držala. A tad odlučno zagrize. Kosti se slome i smrskaju. Dodgson vrisne od boli. Više se nije mogao kretati. Više ništa nije

mogao osim vikati. Mladunčad se željno gegala prema njemu. Nekoliko su se trenutaka držali na odstojanju i poput sulica brzo pružali glave i ujedali. No kad se Dodgson nije odmaknuo, jedno mladunče doskakuće na jednoj nozi i počne gristi raskrvavljeno meso. Drugi skoči na njegove prepone i zubima oštrima poput britve počne grickati u predjelu njegova struka. Treći se približi njegovu licu i jednim mu ugrizom odgrize komad obraza. Dodgson zaurla. Ugleda mladunče kako žvače njegovo lice. Kako njegova krv kapa s mladunčetovih čeljusti. Mladunče zabaci glavu i proguta obraz, a zatim se okrene, ponovno razjapi čeljusti i sklopi ih na Dodgsonovu vratu. SEDMA KONFIGURACIJA "Djelomična restabilizacija može se dogoditi nakon što se uklone destruktivni elementi. Opstanak djelomice ovisi o slučajnosti." IAN MALCOLM Odlazak Čamac ostavi za sobom prašumsku rijeku i uplovi u tamu. Zidovi špilje odzvanjali su od štektanja motora dok je Thorne vodio ča-mac kroz brzu plimnu struju. Slijeva se obrušavao vodopad, a u vodi slapa blistala je zraka sunčane svjetlosti. A tad su izbili na more, pokraj visoke stijene i golemih valova, na otvorenu pučinu oceana. Kelly veselo klikne i zagrli Arbvja, koji žmirne i nasmiješi se. Levine se okrene i pogleda otok. "Moram priznati, nisam se nadao da ćemo uspjeti. No kamere su na mjestu, video veza ispravna, pa se nadam da ćemo moći nastaviti prikupljati podatke sve dok ne dobijemo odgovore u vezi s izumiranjem." Šarah Harding se zagleda u njega. "Možda hoćemo, a možda i nećemo." "Zašto ne? Ovo je savršen 'Izgubljeni svijet'." Ona se zagleda u nj s nevjericom. "Daleko od toga", reče ona. "Previše grabežljivaca, zar si zaboravio?" "Možda se tako čini, ali ne znamo-" "Richard", reče ona. "lan i ja smo provjerili izvješća. Prije mnogo godina načinili su pogrešku na tom otoku. Kad je laboratorij još radio."

"Kakvu pogrešku?" "Proizvodili su mladunčad dinosaura i nisu znali čime ih hraniti. Neko su im vrijeme davali kozje mlijeko, što nije bilo loše, jer je hipoalergen. No kad su mesojedi porasli, počeli su ih hraniti 466 Michael Crichton posebnim ekstraktom od životinjskih proteina. A taj je ekstrakt dobiven od mljevenog mesa ovaca." Levine reče: "Pa? Stoje u tome loše?" "U zoološkim vrtovima, nikad se ne služe ovčjim ekstraktima" reče ona. "Zbog opasnosti od zaraze." "Zaraze", ponovi Levine, tiho. "Kakve zaraze?" "Prioni", reče Malcolm, na suprotnom kraju čamca. Levine ih blijedo pogleda. "Prioni", reče Hardingova, "su najjednostavniji poznati uzročnici bolesti, jednostavniji i od virusa. To su djelići proteina. Toliko su jednostavni, da čak ne mogu prodrijeti u tijelo-mora ih se pasivno unijeti putem hrane. No kad ih se pojede, izazovu bolest: scrapie u ovaca, pa kravlje ludilo i kuru, moždano oboljenje u ljudi. A dinosauri su oboljeli od prionske bolesti s nazivom DX, od zaraženog ekstrakta ovčjeg proteina. Laboratorij se godinama borio protiv toga, pokušavao se otarasiti te bolesti. "Hoćeš reći da nisu uspjeli?" "Nakratko se činilo da jesu. Dinosauri su se množili. No tad se nešto dogodilo. Bolest se počela širiti. Prioni se izlučuju izmetom, pa je moguće-" "Izlučuje izmetom?" reče Levine. "Kompiji su jeli izmet..." "Da, kompiji su odreda svi zaraženi. Kompiji su strvinari; oni su raznijeli protein po truplima, pa su se i ostali strvinari zarazili. Na posljetku su se zarazili svi raptori. Raptori napadaju zdrave životinje, ne uvijek sa stopostotnim uspjehom. No dovoljan je jedan ugriz i životinja se zarazi. I tako, malo po malo, zaraza se ponovno proširila otokom. Zato životinje rano ugibaju. A brzo ugibanje održava mnogobrojniju populaciju grabežljivaca no što bi se očekivalo-" Levine se vidljivo zabrinuo. "Znaš", reče on, "Jedan me kompi

ugrizao." "Ja se ne bih zabrinula", reče Hardingova. "Možda ćeš dobiti laganu upalu mozga, ali najvjerojatnije samo jaku glavobolju. Otići ćemo liječniku u San Joseu." IZGUBLJENI SVIJET 467 Levine se počne znojiti. Rukom otare čelo. "Zapravo, uopće se ne osjećam dobro." "Inkubacija traje tjedan dana, Richard", reče ona. "Uvjerena sam da će s tobom biti sve u redu." Levine se nesretno skutri na sjedištu. "Ono što želim reći", reče ona, "je da sumnjam da će ti ovaj otok moći reći puno o izumiranju." Malcolm se na trenutak još jednom zagleda u mrke stijene pa progovori. " Možda tako i treba biti", reče on. "Jer je izumiranje uvijek bilo veliki misterij. U većim se razmjerima dogodilo samo pet puta na ovoj planeti i ne uvijek zbog asteroida. Ljude najviše zanima izumiranje u kredi kad su izumrli dinosauri, ali su se takve katastrofe dogodile i potkraj jure i trijasa. Bila su to užasna razdoblja, ali sitnica u usporedbi s izumiranjem u permu, kad je izumrlo osamdeset posto života na zemlji, u moru i na kopnu. Nitko ne zna što je izazvalo taj pomor. A pitam se nismo li mi uzrok idućeg." "Kako to mislite?" upita Kelly. "Ljudi su tako destruktivni", reče Malcolm. "Ponekad mislim da smo mi neka vrst pošasti koja će zbrisati sve s lica zemlje. Tako temeljito uništavamo da se kadikad pitam nije li to naša zadaća. Možda svakih nekoliko eona naiđe neka životinja koja pobije ostatak svijeta, pomete palubu i omogući evoluciji da zađe u drugu fazu." Kelly odmahne glavom. Okrene se od Malcolma i ode sjesti pokraj Thornea. "I ti to sve slušaš?" reče Thorne. "Ja to ne bih uzeo previše ozbiljno. To su samo teorije. Ljudi ne mogu bez njih, ali je činjenica da su teorije ipak samo maštarije. I mijenjaju se. Kad je Amerika bila novootkrivena zemlja, ljudi su vjerovali u nešto što se naziva

flogiston. Znaš li što je to? Ne? Dakle, nije ni važno, jer nije postojalo. A vjerovali su i da četiri tjelesna soka kontroliraju naše ponašanje. A vjerovali su i daje zemlja stara samo nekoliko tisuća godina. Sad vjerujemo daje zemlja stara četiri milijarde godina, vjerujemo u fotone i elektrone i smatramo da ljudsko ponašanje kontrolira nešto što se naziva ego i osjećaj osobnog dostojanstva. Smatramo ta uvjerenja boljima i znanstveno utemeljeniji-ma." "Pa jesu li?" Thorne slegne ramenima. "To su sve ipak još samo maštarije. Nisu stvarne. Jesi li ikad vidjela osobno dostojanstvo? Možeš li mi ga poslužiti na tanjuru? A foton? Možeš li mi donijeti jedan foton?" Kelly odmahne glavom. "Ne, ali..." "A nikad ni nećeš jer to ne postoji. Bez obzira na to koliko ih ljudi ozbiljno shvaćali", reče Thorne. "Kroz stotinu godina, ljudi će nam se smijati. Reći će: "Znaš li što su ljudi nekad vjerovali? Vjerovali su u fotone i elektrone. Možeš li zamisliti takvu glupost?" I grohotom će se nasmijati jer će tada postojati novije i bolje maštarije." Thorne zatrese glavom. "A u međuvremenu, osjećaš li ljuljanje čamca? To je more. Ono je stvarno. Osjećaš li miris soli u zraku? Sunce na svojoj koži? To je stvarno. Vidiš li nas sve na okupu? To je stvarno. Život je prelijep. Blagodat je biti živ, vidjeti sunce i udisati zrak. Zapravo ne postoji ništa drugo. A sad pogledaj u kompas i reci mi gdje je jug. Želim stići u Puerto Cortes. Vrijeme je da se vratimo kući." Zahvale Ovaj je roman potpuno izmišljen, no u pisanju sam crpio ideje od istraživača s mnogih područja. Puno dugujem radu i teorijama Johna Alexandera, Marka Boguskija, Edwina Colberta, Johna Conwaya, Philipa Currieja, Petera Dodsona, Nilesa Eldredgea, Stephena Jaya Goulda, Donalda Griffina, Johna Hollanda, Johna Homera, Freda Hovlea, Stuarta Kauffmana, Christophera Langtona, Ernsta Mayra, Mary Midgley, Johna Ostroma, Normana Packarda, Davida Raupa, Jeffreya Schanka, Manfreda Schroedera, Georgea Gaylorda Simpsona, Brucea Webera, Johna Wheelera i Davida Weishampela. Preostaje jedino reći kako su gledišta izražena u ovoj knjizi moja, a

ne njihova i podsjetiti čitatelja da se stoljeće i pol poslije Danvina, skoro sve teorije o evoluciji žestoko osporavaju i da se o njima vode žučne rasprave.