Dražen Šimleša - Kako Potrošiti Svijet

Dražen Šimleša

Kako potrošiti svijet Mala škola ratova za resurse

Prvo izdanje Što čitaš?, Zagreb, listopad 2008.

D r a ž e n Šimleša

Autor:

Što čitaš?

Grafičko oblikovanje:

ClP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 679804 ISBN 953-7200-03-9 Na našoj internet stranici potražite ostala izdanja i velik broj besplatnih elektroničkih knjiga i tekstova... www.stocitas.org 2

Sadržaj Uvod

5

Bliski istok - Pretplaćeni na Sjedinjenje Američke Države

7

Rusija i Centralna Azija - Najviše diktatora po kvadratnom metru

14

Daleki istok i jugoistočna Azija - Između bogatstva i siromaštva

23

Afrika - Komadanje žrtve

31

Latinska Amerika - Bijeg u samostalnost?

36

SAD - Najveći žderači planete

50

Europa - Dame i gospodo, predstavljamo vam euroatlantske dezintegracije?

62

Hrvatska - Odozgo zeleno, odozdo plavo - a naprijed?

68

Zaključak - Pajdo, pošto ti plaćaš kilovat?

73

3

Uvod „ D o b r o došli u 21. stoljeće. Svijet za koji nitko od nas nije s p r e m a n . " T a k o Richard Heinberg započinje svoj analitički esej Sumrak?, objavljen 07. lipnja 2 0 0 6 . godine. Heinberg nije mačji kašalj, a nije ni nekakav analitički kinta kunta koji je pročitao pet brošurica o nekoj t e m i pa sad tupi li ga tupi kao da sudba svijeta ovisi o njemu. A u t o r je cijenjenih knjiga, od kojih je posljednja Peak Everything: Waking Up to the Century of Declines. U svojim knjigama i na predavanjima hrabro govori o smjeru kojim svijet t r e b a k r e n u t i , u k o l i k o se želimo iskreno posvetiti b o r b i protiv klimatskih promjena i nestabilne političke situacije u svijetu uzrokovane između ostalog i j a g m o m za preostalim prirodnim resursima. Heinberg u spomenutoj knjizi apelira da se okrenemo zadovoljavanju svojih potreba s m a n j o m potrošnjom i štednjom energije, što je stav svjetlosnih godina udaljen od gotovo svih vodećih političkih i ekonomskih institucija, koje u potrazi za spasonosnim rješenjem, glavinjaju od nuklearnih elektrana preko a u t o m o b i l a na vodik do uništavanja za bud zašto prelijepih prirodnih resursa kao što je rijeka Dobra. Mi si za sada ne d a j e m o za pravo kao Heinberg najaviti „svijet za koji nitko od nas nije s p r e m a n " , jer n e m a m o toliko znanja, a i neki promili se nadaju kako nije u pravu. Zapravo, putovanje kroz ovu knjižicu će n a m i poslužiti kao s a m o p o m o ć (to je danas jako p o p u l a r n o ) u potrazi za odgovorom na pitanje kakve utjecaje će energetska kriza imati u g o d i n a m a koje dolaze. U knjižici se nećemo baviti teorijama zavjera, truckanjem o navodno m e g a m o ć n i m komisijama i ložama, a niti t a j n i m k o m i t e t i m a vlastodržaca iz sjene. S guštom ć e m o izbjeći društvo šarlatana koji si utvaraju da imaju dalekovidnu kuglu, kvazinostradamuse koji najavljuju sukobe civilizacija i epohalne crte bojišnice obavijene determinirajućim kaosom. Inzistiranjem na t i m zamućenim juhicama, umjesto da se bavimo bistrim tezama i činjenicama, vrlo brzo trilaterala završi kao tralalala. Sustav kojem je ta jalova kritika upućena trpi to kao težinu ptičjeg perca, pa nije niti č u d n o d a m n o g e a n a l i z e d r u š t v e n e m o ć i u m j e s t o u o z b i l j n i m

5

rubrikama skončavaju na policama o d m a h pored rubrike Ufologija. Nasuprot t o m e , pokušat ć e m o analizom stvarnih d o g a đ a j a i političkih kretanja prikazati kako se odnosi moći u svijetu kroz pozicioniranje i ratove za resurse p r e l a m a j u i na političku i socijalnu situaciju te uništavanje prirode i okoliša. Dapače, glavna teza kojom započinjemo glasi: osiguranje energije i borba za resurse odredit će svijet u g o d i n a m a koje dolaze. H m , i nije neko otkrivanje tople vode. Ovim uvodom najavljujemo knjižicu o energetskoj situaciji u svijetu, a zamislili s m o je kao p u t o v a n j e svjetskim p r o s t r a n s t v i m a , r e g i j a m a i državama. Analizirat ć e m o kako se relevantni društveni akteri odnose prema energiji - toj ključnoj temi našeg opstanka. Stoga ć e m o knjižicu podijeliti po sljedećim poglavljima ili t e m a m a : Bliski istok - pretplaćeni na Sjedinjenje Američke Države Rusija i Centralna Azija - najviše diktatora po kvadratnom metru Daleki istok i jugoistočna Azija - između bogatstva i siromaštva A f r i k a - k o m a d a n j e žrtve Latinska A m e r i k a - bijeg u samostalnost? Sjeverna A m e r i k a - najveći žderači planete Europa - dame i gospodo, predstavljamo vam euroatlantske dezintegracije? Hrvatska - odozgo zeleno, odozdo plavo - a naprijed? Z a k l j u č a k - pajdo, pošto ti plaćaš kilovat?

6

Bliski istok Pretplaćeni na Sjedinjenje Američke Države Počinjemo s Bliskim istokom, regiju koju SAD čereče i oblikuju sebi po guštu već gotovo sto godina. A k o nije bezobrazno to t a k o postavljati, Bliski istok je v j e r o j a t n o najiscrpljenija regija našeg svijeta. Ne samo zbog crpljenja fosilnih goriva kojima ova regija obiluje kao niti jedna druga, već i zbog iscrpljivanja stanovništva regije k o j i m a se kao lopticom n a b a c u j u lokalni d o m a ć i diktatori zaogrnuti vjerskim f u n d a m e n t a l i z m o m i globalne ubojice zaogrnute nasmiješenom demokracijom punoj oružja i b o m b i . Radi se o regiji koja i m a sudbu da zajedno s Centralnom Azijom i Rusijom čini „stratešku elipsu", odnosno područje gdje se nalazi 75 posto naftnih i 65 posto d o k a z a n i h plinskih nalazišta. Što vrijeme više o d m i č e to silno p r i r o d n o bogatstvo postaje sve više o m č a oko vrata o b i č n i h ljudi, a značenje fosilnih goriva za svijet ne sugerira kako će se nešto bitnije promijeniti u doglednoj budućnosti. Doduše, ne može se poreći kako su pametniji m e đ u n a m a poodavno shvatili što će kontrola nafte, pa onda i plina, značiti za svjetsku moć. Već 1920. godine, najmoćnije nafte korporacije su tzv. Ugovorom crvene linije, kako se to u diplomatskim krugovima pristojno kaže, podijelile zone interesa u regiji. Vrlo brzo su Amerikanci shvatili gdje se krije sveti gral budućih odnosa u svijetu. Američki predsjednik Roosevelt još se prije kraja Drugog svjetskog rata u veljači 1945. godine našao sa saudijskim princem Ibn Saudom. Lijepo mu je rekao - čuj Ajbn, p a m e t a n si čovjek i vidiš kuda stvari idu, daj n a m lijepo tu naftu s kojom ionako ne znaš što ćeš koliko je imaš, a mi ti zauzvrat nudimo da postaneš prvi poslijeratni frendli diktator. T a k o su se SAD obvezale štititi saudijsku dinastiju, a Saudijska Arabija je postala jedan od najvjernijih kupaca američkog oružja. Jimmy Carter je danas poznatiji kao dobitnik Nobelove nagrade za mir, a manje po „Carterovoj doktrini". Potonje je zaslužio kad je 1980. godine u svom govoru o stanju nacije, objasnio kako „vitalni interesi" SAD-a leže u Perzijskom zaljevu, odnosno u slobodnom protoku tamošnje nafte, što se mora osigurati „ p o d svaku cijenu". Danas z n a m o što to znači. Carter 7

je imao dostojne nasljednike. Najljepše je kad je roditelj ponosan na svoje dijete pa današnji rat protiv terorizma Busha sina, zagrije staro srce oca Busha, i podsjeti ga kako je on grmio o „ n o v o m svjetskom poretku". Najvjerniji regionalni saveznici u stvaranju novog svjetskog poretka sve su samo ne preslika ideoloških floskula o sukobu civilizacija. S jedne strane Izrael, s d r u g e strane Saudijska A r a b i j a . Z a j e d n o s E g i p t o m zauzimaju visoka mjesta najvećih kupaca američkog naoružanja. SAD je cijelu regiju učinio vojnim t a o c e m svojih energetskih interesa te kada govorimo o zemljama Bliskog istoka govorimo o najmilitariziranijoj regiji na svijetu i tu se ne štedi. Od 1990. do 2 0 0 1 . godine zemlje Bliskog istoka su uvezle oružja u vrijednosti 190 milijardi dolara, najviše od SADa. A nakon reklama nastavljamo sa mirovnim pregovorima. Izrael je toliko siguran u potporu SAD-a da već nekoliko desetljeća na svakakve zamislive i nezamislive načine krši ljudska prava Palestinaca te se agresivno odnosi p r e m a susjednim zemljama. U održavanju nasilja gotovo su uvijek imale partnere i u m n o g i m palestinskim terorističkim skupinama koje su sijale smrt po izraelskim civilnim ciljevima. M n o g i će zaključiti kako se upravo u razrješenju tog odnosa, odnosno sukoba Izrael - Palestina krije tajni kod i drugih nestabilnosti u regiji. Ovdje ćemo još n a p o m e n u t i kako potpisujemo pravo Palestinaca na vlastitu državu, jel' hajte imaju je i drugi pa što ne bi i oni ostvarili tu, kako n a m t u m a č e , tekovinu civilizacijskog napretka. Ali očekivati kako će osnivanje samostalne države Palestine riješiti probleme s Izraelom, a pogotovo njihove unutarnje ravno je iluziji. Palestince nakon što dobiju kakvu takvu državu tek čeka buđenje iz tisućljetnog sna, kakvo je dočekalo i m n o g e druge. Izrael pak mirne duše možemo smatrati 51. a m e r i č k o m saveznom državom. Na količini veta koje su SAD izglasavale g o d i n a m a , kad god bi se pokušala donijeti ikakva rezolucija U N - a s osudom Izraela, mogle bi biti ljubomorne i mnoge savezne države na službenom američkom teritoriju. I posljednje razaranje Libanona samo je još jedan dokaz koliko je Izrael siguran u tu svoju poziciju. O n o što upada u oči je proizvodnja unutrašnjih sukoba koji i pored, a često upravo zbog američke prisutnosti, razaraju zemlje regije iznutra. T a k o se u Iraku sukobljavaju Šijiti i Suniti, u Palestini pripadnici Fataha i Hamasa, u Libanonu oni koji žele zemlju približiti Siriji te kao takvi su bliski proiranskom Hezbollahu i oni koji žele zemlju maknuti iz tog zagrljaja. M n o g e druge zemlje uspijevaju zauzdati takva kretanja isključivo izrazitim diktatorskim i autoritarnim stilom vladanja kao što je slučaj s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtom, Bahreinom, Saudijskom A r a b i j o m i drugima. Ova potonja je, kao što smo rekli, pod

8

posebnom paskom SAD-a zbog svoje u svjetskim razmjerima neupitne opskrbljenosti naftom, a za muslimanski svijet iznimna kao centar vjere zbog Meke i Medine. Irak - manufaktura kaosa Prije agresije na Irak, američka državna tajnica Condoleezza Rice upozorila je cijeli svijet kako SAD „ne žele da napunjeni pištolj postane gljivasti oblak", aludirajući na nuklearno oružje koje Saddam navodno posjeduje. Potpredsjednik SAD-a Dick Cheney je govorio kako i m a j u nepobitne dokaze o povezanosti iračke vlade i al-Qaede. I jedni i drugi su si tepali kako su samo božje sluge. No danas znamo kako kampanja za rušenje S a d d a m a Husseina, jer Irak navodno posjeduje oružje za masovno uništenje te je prijetnja okolnim zemljama, SAD-u i svjetskom miru, predstavlja jednu od podlijih laži koje su političke elite ikad proizvele na ovoj planeti. Dodatno sprdanje s pozicijom i značenjem UN-a, u doba kada toj nekoć uglednoj organizaciji nogari ionako dobrano klecaju, samo još više dočarava koliko su opasni ljudi u samom vrhu vlasti SAD-a. Prava je istina kako su oni samo dobili priliku ispuniti ono što su dugo priželjkivali - vojno se pozicionirati u regiji najbogatijoj naftnim i plinskim izvorima. Project for a New American Century (PNAC) u kojem su u drugoj polovici '90-ih godine sjedile mudre glave krajnje republikanske desnice, kasniji nosioci najvažnijih poluga vlasti, još je tada zazivao pozicioniranje u zemljama Bliskog istoka uz svrgavanje Saddama Husseina. Ta žuđena „ t r a n s f o r m a c i j a " , kako se cijeli proces nazivao, za a m e r i č k u vojsku, industriju pa i cijelo društvo, „biti će teško izvedena bez dovoljnog jakog katalizatora", koji je definiran u sintagmi „novi Pearl Harbour". Početkom 2001. godine Skupina za energiju pod izravnim upravljanjem potpredsjednika SAD-a Cheneya ima sastanak na kojem se energetska sigurnost zemlje slaže nad m a p a m a iračkih naftnih polja, naftovoda, rafinerija i druge infrastrukture važne za naftnu industriju. Nevladina organizacija Judical Watch, uspjela je sudskom tužbom, pozivajući se na Z a k o n o i n f o r m i r a n j u , učiniti d o k u m e n t e i z a k l j u č k e sa s a s t a n k a d o s t u p n i m a javnosti nekoliko godina kasnije. Pored Iraka (11 posto svjetskih n a f t n i h rezervi), Cheneyevi energetičari su sastančili i nad m a p a m a svih naftnih i plinskih polja u Saudijskoj Arabiji (25 posto svjetskih naftnih rezervi) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (8 posto svjetskih rezervi). Bio je te preslasni zalogaj za naše neokonzervativne žderonje. Ono što im je zasigurno posebno upadalo u oči i m a m i l o suze ljute je d o d a t n i dokument u kojem je bio popis svih država i korporacija koje su imale

9

ugovore s v l a d a m a Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Iraka za projekte iskorištavanja nafte te plina. Na popisu za Irak jasno se vidi kako se iračkom n a f t o m slade francuski TotalFinaElf, ruski Lukoil, kineski China N a t i o n a l Petroleum te drugi. Sad bar z n a m o koliko je koštalo p r o t i v l j e n j e agresiji na Irak u V i j e ć u sigurnosti U N - a . Na s a s t a n k u Cheneyeve skupine gdje se crnio um od pomisli na sva ta silna polja crnog blaga, sjedili su i predstavnici najjačih naftnih korporacija Exxona, Shella, BP-ja, Conocoa i drugih. Ponovimo, godina sastanka je 2 0 0 1 . , i to prije terorističkog napada na SAD. Kako su prolazili mjeseci postajalo je sve jasnije da UN-ovi inspektori koji njuškaju po Iraku tražeći oružje za m a s o v n o uništenje, sve više izražavaju stav kako u Iraku više n e m a opasne robe koju su SAD i Velika Britanija p r o d a v a l i S a d d a m u u ' 8 0 - i m a . Da se p r i č e k a l o još m a l o , inspektori U N - a bi donijeli definitivan zaključak kako oružja za masovno uništenje u Iraku više n e m a , a to bi za sobom povuklo preispitivanje sankcija te veće iskorištavanje iračke nafte, upravo za one europske, ruske i kineske korporacije. Događaj koji je također odlučan za agresiju na Irak, daleko više nego se kroz medije prezentiralo, monetarna je provokacija S a d d a m a iz jeseni 2 0 0 0 . godine, kada je odlučio svu iračku naftu koja se prodavala kroz UN-ov p r o g r a m Hrana za naftu naplaćivati u eurima, umjesto u dolarima kao sav „ n o r m a l a n " svijet. Važnost dolara u globalnoj ekonomiji i ratovima za energetske resurse, jedna je od najvažnijih t e m a danas i mi ć e m o joj posvetiti z n a č a j a n prostor u kasnijim p o g l a v l j i m a . Ovdje je dovoljno n a p o m e n u t i kako je Saddamova odluka bila šamarčina SAD-u i možemo samo misliti kako su našim n a f t o m a n i m a žile probijale vratne niti, a zubi mrvili usno meso zbog te očite bezobraštine neposlušnog sina. Najveći kupac iračke nafte unutar programa Hrana za naftu bile su upravo SAD, i to čak dvije trećine od u k u p n o prodavane. Dok su slinili nad o n i m m a p a m a , Cheneyevi dečki sigurno su mislili da kako se samo taj irački d i k t a t o r č i ć kakvih i m a m o na desetine širom svijeta, usudi em n a m prodavati skupu naftu, em nas zajebava tjerajući da kupujemo i d a j e m o mu eure, a ne dolare. To se jednostavno nije smjelo dopustiti, a i moralo se pokazati bilo kojoj drugoj zemlji koja bi se usudila slijediti irački put što joj slijedi. U lipnju 2 0 0 3 . godine, o d m a h nakon okupacije zemlje, trgovina iračkom n a f t o m prebačena je nazad u dolare. Irak je danas rasuta zemlja i ne bi nas trebalo čuditi ako u budućnosti bude rascjepkan na tri, pa i više dijelova. Čak i da nije okupacijskog terora te brutalnog nasilja između Sunita i Šijita, Amerikanci su gurnuli ovu zemlju nekoliko desetljeća unazad. Odluke agresorske vlasti o ukidanju

10

subvencija za hranu, amerikanizaciji cjelokupne poljoprivredne proizvodnje, podjeli najunosnijih naftnih, energetskih i uslužnih poslova „zaslužnim" korporacijama, otpuštanju desetine i desetine tisuća državnih službenika i radnika, te slabi pomaci na poboljšanju infrastrukture, učinili su Irak jednim od najsiromašnijih i najtežih mjesta za život. Čak i opsesija o pumpanju neodrživog američkog potrošačkog balona toliko žuđenom iračkom naftom nije do kraja ostvarena, jer se svako toliko napadaju rafinerije, naftovodi i ostala infrastruktura potrebna za normalnu opskrbu naftom. Zbog pobunjeničkih napada, Irak je početkom 2005. godine proizvodio svega pola milijuna barela dnevno, što je daleko od preko 1,5 milijuna barela kolike su trenutne mogućnosti. Danas se i bivši apologeti rata skanjuju što se to t a m o u pustinji događa, i u šoku pune medije izjavama kako to ipak nije zahvalnost kakvu su očekivali za isporuku demokracije. Zemlje saveznice u zločinu bježe glavom bez obzira, a u SAD-u nagradno pitanje za milijun dolara, pa čak i milijardu dolara, glasi - kako osigurati povlačenje iz Iraka, a i dalje trupliti o ratu protiv terorizma koji nikada neće završiti. I dok se polako navikavamo na svakodnevnu mjericu iračkih vijesti, pažnja se usmjerava na sljedeću izabranu žrtvu sulude američke politike. Iran - kockanje provokacijama Ako izuzmemo stožere demokratskih kandidata na zadnjim izborima za Kongres i Senat u SAD-u, vrlo je lako pogoditi na kojem se još mjestu u svijetu otvarao šampanjac. Pozicija Irana, kojem su mnogi već predviđali skloništa i nabrijane dečke iz Utaha, danas izgleda puno bolje nego prije pola godine. Američki političko-naftno-vojni industrijski kompleks koji osigurava neodrživoj ekonomiji da se i daje privremeno kotrlja, u trganju latica napast ću te, neću te napast, trenutno su za Iran stali na neću te napast, m a d a nikad nije sigurno da šapa neće posegnuti za sljedećom laticom i istrgnuti je. Ipak, t r e n u t n o to nije izgledno i nekoliko je razloga za t r e n u t n o pregrupiranje američke imperijalne konjice i tapkanje na mjestu. Gubitak oba d o m a u SAD-u smo već spomenuli, i od tada je Bushu teže samo mahnuti rukom da bi mu na svaki ratni poklič slijedile ovacije i poslušno aplaudiranje. Utihnuli su i ideološki magovi neokonzervativne desnice koji su donedavno krajnje ozbiljno zagovarali i ograničeni nuklearni napad na Iran. Doduše, ovdje isto treba stati s daljnjim slavljem, jer demokrate u vanjskoj politici više karakterizira nesuvislost i bezidejnost, nego jasna i svrsishodna kritika Busha. Iran za sada najviše profitira na krizi i propalom poslu u Afganistanu i Iraku, jer je jasno kako bi oni bili nekoliko puta 11

dublji pijesak za Amere. Toga su svi svjesni pa se u zadnje vrijeme manje priča o d a t u m u mogućeg američkog napada na Iran, a više o uključivanju Irana u iračku krizu kao posrednika, pa pozivi stižu čak i od krugova bliskih trenutnoj vlasti SAD-a. Iran je itekako svjestan tih novonastalih okolnosti i sada zasigurno likuju uz dužan oprez. U m e đ u n a r o d n o j zajednici, osim par a n t i a m e r i č k i h legla, postoji konsenzus kako nisu bez vraga američke brige oko iranskih nuklearnih ambicija, jer se radi o mušičavoj vladajućoj garnituri koja se rado istura kao obrambeni bedem islamskog svijeta od modernih križara sa Zapada. Dodatno sve zbunjuje dilema je li iranski predsjednik Ahmadinedžad zaista opasno trknut kada počne s antisemitskim litanijama ili se radi o bedastim provokacijama gdje nastoji pokazati kako može biti gluplji od svojih protivnika na globalnoj političkoj pozornici. I „demokratski imperijalisti" i „autoritarni fundamentalisti" u stanju su kockati se sa sudbinom cijelog svijeta, a nabacivanje idiotskim izjavama služi im samo da učvršćuju svoje pozicije u lokalnim okvirima, čime postaje jasnije koliko zapravo trebaju jedni druge. Veći pritisak na Iran prijeći i tradicionalna dvoličnost svjetske politike, jer unatoč stavu prema nuklearnoj energiji, ostaje nejasno zašto Iran ne bi imao pravo na takvu energiju, a druge zemlje bi. Iran ne skriva svoju želju da osigura struju pomoću nuklearne energije i teško da će odustati od toga, čak i da SAD na kraju krene u agresiju na ovu zemlju. Zašto je Iran tako važan? Iz sličnih razloga kao i Irak. Iran posjeduje druge po redu najveće zalihe nafte (11,1 posto) i druge po redu najveće zalihe plina (15,3 posto). Saudijska Arabija ima više nafte, Rusija više plina, ali niti jedna zemlja n e m a u t o l i k o j mjeri o b a resursa. T a k o đ e r , Iran je ne samo veliki proizvođač/izvoznik nafte i plina, već i zbog svoje pozicije predstavlja važno sjecište trenutnih i mogućih putanja za naftovode i plinovode. Iran je istovremeno zemlja Bliskog istoka, ali i Centralne Azije te predstavlja most prema ostatku kontinenta. Pokušaji Irana da se u energetskom ratu pozicioniraju kao regionalno raskrižje predstavlja jednu od najvećih prijetnji planovima SAD-a. Tu se krije i najveći razlog američkog gruntanja o iranskoj opasnosti, jer SAD nastoji centralno-azijsku energetsku mrežu preusmjeriti prema zapadu. Zato Iran isto plete mrežu svojih saveznika i energetskih suradnji. Potpisani su energetski ugovori s Rusijom, Kinom i Indijom, od kojih je onaj s Kinom iz 2004. godine vrijedan čak 70-100 milijardi dolara. S obzirom da pored vojnih, Washington nastoji i preko ekonomskih, političkih i drugih pritisaka

12

osigurati/zadržati utjecaj u regiji, uložili su o g r o m n e d i p l o m a t s k e n a p o r e da prisile Kinu povući se iz ovog ugovora, ali bez uspjeha. U p r e g o v o r i m a je i izgradnja plinovoda od Irana preko Pakistana do Indije, a iščekuju se i razgovori o a f g a n i s t a n s k o j ruti za plin. Razlozi što Iran traži saveznike za iskorištavanje njihovih rezervi nafte i plina, leži u činjenici k a k o n j i m a realno t r e b a j u investicije i d o d a t n o znanje da p o k u p e sav taj ugljikovodični šlag na d n u torte. P r e m d a Iran t r e n u t n o uživa na v a l u v i s o k i h c i j e n a n a f t e , svjesni su k a k o i n j i h o v e z a l i h e u g l j i k o v o d i k a n e ć e v j e č n o t r a j a t i . V e ć s a d a I r a n nije više u s t a n j u zadovoljavati OPEC-ove (kartel z e m a l j a izvoznica n a f t e ) kvote, a zbog nedovoljne razvijene proizvodne infrastrukture, uvoze preko pola benzina kojeg potroše. K o c k a n j e p r o v o k a c i j a m a za sada se najviše o d i g r a v a na polju gdje je i Irak o d i g r a o b a c a n j e previše. Ne s a m o da su prebacili svu svoju trgovinu n a f t o m u eure, t a k o đ e r k a k o bi kaznili c r n o g v r a g a SAD, već o p a s n o prijete i uspostavom n a f t n e burze koja bi trgovala e u r i m a za cijeli svijet, što je zaista bez presedana. T i m e bi iranska n a f t n a burza bila konkurencija o n i m a u N e w Y o r k u , L o n d o n u i U j e d i n j e n i m A r a p s k i m E m i r a t i m a koje sve t r g u j u u d o l a r i m a . I ova o d l u k a za sada i m a karakter o n e loptice koja se n a b a c u j e s j e d n e na d r u g u stranu. A m e r i p o r u č u j u ukoliko nećete biti poslušni sredit ćemo vas, a A h m a d i n e d ž a d o d g o v a r a ako ćete i dalje nastaviti srati, mi ćemo cijelom svijetu omogućiti trgovanje naftom u eurima. T r g a j u se latice, a mi s m o ostavljeni kao gledatelji u toj a p s u r d n o j gladijatorskoj makljaži. Do sada je provođenje u praksu iranske prijetnje o a n t i d o l a r s k o j n a f t n o j burzi o d g a đ a n o nekoliko p u t a , i pravi razlozi su m a n j e realne poteškoće i k o m p l i k a c i j e stvaranja j e d n o g t a k v o g novog energetsko-financijskog sustava, a više taktiziranje iranskih čelnika. Ipak, kao dio proslave Islamske revolucije, iranska burza otvorena je u veljači 2 0 0 8 . g o d i n e na o t o k u Kish koji je proglašen i z o n o m slobodne t r g o v i n e . Za t r g o v i n u u n a f t i , n a f t n i m d e r i v a t i m a i p l i n u , p r i m a j u se „prijateljske" valute iranski rial, euro, jen i rublja. U k o l i k o i k o m e išta znači, prva transakcija obavljena je 18. veljače u 0 9 : 3 0 ujutro, a čast prve prodaje z a p a l a je 2 2 0 0 t o n e polietilena. Ovaj korak je ravan nekoliko 11. rujnova, i situacija da SAD još uvijek č u p k a one latice, a ne šalje b o m b a r d e r e da režu iransko nebo, ostavlja n a m dva odgovora. J e d a n kaže k a k o SAD u o v o m t r e n u t k u z a p r a v o n e m a s n a g e ( m a n j e v o j n e , a više p o l i t i č k o e k o n o m s k e ) poslati Iranu rakete na k o j i m a piše Mum, this one is for you. D r u g i p a k o d g o v o r kaže k a k o m e n t a l i t e t i d u h Cheneyevih dečkiju više ne stoluje u Bijeloj kući. Ali t k o bi m o g a o povjerovati u to?

13

Rusija i Centralna Azija Najviše diktatora po kvadratnom metru Z b o g blizine Rusije, koja t r a d i c i o n a l n o polaže pravo na ovo područje, i sve prisutnijeg pozicioniranja SAD-a u regiji, n a d m u d r i v a n j e starih rivala vidljivo je najviše u kaspijsko-kavkaskoj regiji. K a k o s m o naveli ranije, z a j e d n o sa Bliskim istokom ovo područje čini „stratešku elipsu". Radi se o p o d r u č j i m a b o g a t i m n a f t o m i p l i n o m bez p r e m c a u svijetu, a s a m i m t i m su m a g n e t za ratove i sukobe za resurse. Rusija - b u đ e n j e diva SAD je pobijedio Rusiju u H l a d n o m ratu, ali u e n e r g e t s k o m ratu najjače karte su d r u g a č i j e podijeljene i predstoji još dosta b a c a n j a da v i d i m o t k o će slavodobitno staviti d l a n o v e na sav ulog, a t k o će l u p n u t i š a k o m o stol. K a k o je i s a m SSSR p a o zbog vlastitih slabosti na koje su se tek nadovezale „vanjske nepovoljne okolnosti", tako i danas SAD veću prijetnju predstavlja sam sebi, nego sve one sile zla koje toliko reklamiraju. A n e k a d je bilo t a k o drugačije. N e k a d je energija bila politička kategorija i lako se bilo igrati k r i z a m a , a d a n a s pored politike r u b r i k a g e o l o g i j a najčešće diže dva prsta k a d a se postavi pitanje: Ko će nam danas reći koliko vrijedi barel nafte? M e m o r a n d u m i CIA-e iz ' 7 0 - i h koji su prije par g o d i n a postali dostupni javnosti zbog Z a k o n a o i n f o r m i r a n j u , pokazuju n a m k a k o su se bavili p r e d v i đ a n j i m a v r h u n c a proizvodnje n a f t e u Rusiji. S A D je znao koliku m o ć Rusiji d a j e izvoz n a f t e i plina pa ih je o b r a d o v a o p o d a t a k CIA-e k a k o će v r h u n a c iskorištavanja ruske nafte doći p o č e t k o m ' 8 0 - i h . CIA nije p u n o f u l a l a , jer se v r h u n a c proizvodnje nafte u Rusiji d o g o d i o u d r u g o j polovici ' 8 0 - i h . I t a d a SAD zove u p o m o ć svoju staru prijateljicu Saudijsku A r a b i j u koja u d r u g o j polovici ' 8 0 - i h preplavljuje svijet n a f t o m i spušta joj cijenu za čak 60 posto. U s t u d e n o m 1985. godine, barel nafte bio je 30 dolara, da bi do lipnja 1 9 8 6 . g o d i n e pao na 10 d o l a r a i t e k u travnju 1 9 8 9 . g o d i n e se p o p e o na 20 dolara po barelu. S o b z i r o m da se radilo o j e d n o m od g l a v n i h izvora zarade, r a s k l i m a n o m SSSR-u to je bilo previše.

14

Ali danas, Rusija na čelu s Putinom i kloniranim nasljednikom Dmitrijem M e d v e d e v i m , kočoperi se k a k o nije još od G a g a r i n o v o g leta. Glavni razlog za to b u đ e n j e gotovo već eutanaziranog diva zasigurno su o g r o m n e zarade koje Rusija ostvaruje zahvaljujući izvozu nafte i plina. N a k o n nestabilnih ' 9 0 - i h k a d a su z a p a d n e korporacije u bratskom d o g o v o r u s n a c i o n a l n i m m a f i j a š i m a rasturale rusko društvo i odvele većinu stanovništva u o m č u siromaštva, p o n o v o se pojavila čelična ruka koja se „ b r i n e " za boljitak n a r o d a . N a k o n što je osvojio vlast 2 0 0 0 . godine, bivši oficir KGB-a V l a d i m i r Putin, z a p o č e o je s k o n s o l i d i r a n j e m državne k o n t r o l e n a d p l i n s k o m i n a f t n o m industrijom Rusije. Richard Heinberg s kojim s m o započeli knjigu, ističe da je Putina to t o l i k o obuzelo da je napisao i disertaciju Prema ruskoj transnacionalnoj energetskoj korporaciji u kojoj je bez ikakvih f i g a u džepu najavio k a k o bi Rusija trebala koristiti svoje velike energetske rezerve za geostratešku prednost. N a p i s a n o - učinjeno. Velik dio ruskog vanjskog d u g a je o t p l a ć e n , n a g o m i l a l a se lova u državnim rezervama, a G a z p r o m je p r e t e k a o BP k a o d r u g u svjetsku e n e r g e t s k u k o r p o r a c i j u . T r e n u t n o je Rusija u proizvodnji n a f t e g o t o v o p o r a v n a t a s a m e r i č k i m saveznikom Saudijskom A r a b i j o m , p r e m d a Saudijska A r a b i j a više izvozi, jer Rusija koristi velike količine za svoje potrebe. Rusija z a u z i m a sve veći udio na e u r o p s k o m tržištu nafte i plina (četvrtinu nafte i t r e ć i n u plina), a i ni J a p a n i K i n a k a o veliki energetski potrošači nisu i m u n i na njene ugljikovodične čari. Rusija se vraća na političku scenu zahvaljujući visokim c i j e n a m a nafte, ali je svjesna k a k o tu ne može p u n o s a m a diktirati, p o s e b n o ne pored OPEC-a. Z a t o je sa p l i n o m p o t p u n o drugačije i tu Rusija i m a rezerve kao nitko nigdje (oko 45 posto). Putinov cilj je svojevrsna plinska verzija OPECa, kartela koji će osigurati mrežu kroz Centralnu Aziju te opskrbljivati Europu i Kinu. Od 2 0 0 1 . g o d i n e postoji Forum zemalja izvoznika plina s č l a n i c a m a Rusijom, Alžirom, Bolivijom, Brunejima, I r a n o m , I n d o n e z i j o m , Libijom, N i g e r i j o m , O m a n o m , K a t a r o m i Venezuelom. P r e m d a n e m a status tijela kao što je OPEC da može određivati cijene plina, radi se o skupini z e m a l j a koje z a j e d n o k o n t r o l i r a j u 66 posto d o k a z a n i h rezervi z e m n o g p l i n a i sigurno je da razmišljaju i u t o m smjeru. Ukoliko Rusija uspije u svom n a u m u i osnuje plinski savez koji će određivati i g l o b a l n u cijenu plina, Z a p a d će se s nostalgijom prisjećati d a n a k a d a je pjev Internacionale bio glavni razlog da se tresu gaće. A Rusija je f a k a t n e u m o r n a u stvaranju tih n a b r i j a n i h g o m i l i c a . The Shanghai Cooperation Organization (SCO) je stvorena u lipnju 2 0 0 1 . g o d i n e , a č l a n i c e su Rusija, Kina, i četiri bivše sovjetske r e p u b l i k e iz C e n t r a l n e Azije (Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan). Dok je

15

m a l o diskusije o SCO-u u a m e r i č k i m m e d i j i m a , ta organizacija strpljivo širi svoj k a p a c i t e t d j e l o v a n j a kao g e o p o l i t i č k a p r o t u t e ž a W a s h i n g t o n u . Pored d r p a n j a vjernih a m e r i č k i h saveznica p o p u t K a z a h s t a n a i Kirgistana, te n e o d l u č n o g U z b e k i s t a n a , u S C O - u v r e b a j u i o s t a t a k Azije. Status p r o m a t r a č a i m a j u Iran, M o n g o l i j a , Pakistan i Indija, od č e g a je prvih tri zatražilo i status p u n o p r a v n i h č l a n i c a . N a s a s t a n k u p o č e t k o m 2 0 0 7 . g o d i n e iranski je predsjednik A h m a d i n e d ž a d d o č e k a n kao heroj regije. P r e m d a još nisu p o t p u n o ispunili svoje najave o „ p r i o r i t e t i m a zajedničkih e n e r g e t s k i h p r o j e k a t a " , o v a k v o o k r u p n j a v a n j e s i g u r n o mršti o b r v e u Washingtonu. Bahatost Putina koji je svjestan novostečene energetske u l o g e svoje zemlje ide dotle da č a k I j e d n a m o ć n a Europska Unija m o r a paziti da ne provocira prevelikim povlačenjem za ruski rukav oko takvih sitničarija kakva su ljudska prava, slobode m e d i j a i teror n a d stanovništvom Čečenije. Tu se za ništa ne zahtijeva preveliki k o m e n t a r , niti za ubojstva političkih protivnika od kritički nastrojenih novinarki do špijunskih prebjega, a k a m o l i za šovinističke izjave divljenja silovateljskim „ u s p j e s i m a " svog izraelskog kolege. I p r o p a s t e n e r g e t s k o g d o g o v o r a Rusije i EU u Helsinkiju nije prouzročila klizanje ni n a j m a n j e kapi znoja sa čela V e l i k o g V l a d i m i r a . Putin je o t i š a o iz Finske n a d m e n k a k o je i d o š a o , p o r u č i o d e č k i m a i c u r a m a iz EU da mu se jave kad se dogovore, te ih ostavio da se b a č k a j u s „ n e z r e l o m " Poljskom koja je nešto zakomplicirala s v e t o m z b o g b l o k a d e izvoza poljske mesine u Rusiju. No k a o i m n o g i m o ć n i c i ove planete, i Putin g l u m i cool m o m k a dok h l a d n o k r v n o dijeli simte t a m t e čvegere po g l a v i c a m a n a f t e i plina g l a d n i h svjetskih štemera, a zapravo cijelo vrijeme n a m i g u j e svojim k o m p a n j o n i m a u nadi da nitko d r u g i ne gleda. Proizvodnja plina je t r e n u t n o u p a d u u Rusiji i to uz teške ruske i europske zime, može natjerati Rusiju da smanji svoj izvoz plina, a t i m e i zaradu. Isto t a k o , stanovništvo Rusije p l a ć a jako nisku cijenu za plin, a d o m a ć i zahtjevi su sve veći. Putin zna da će njegova zemlja t r e b a t i e n o r m n e kapitalne investicije kako bi održala p u m p a n j e ugljikovodika. Europa i J a p a n t r e b a j u te ugljikovodike, a i m a j u gotovine za investicije. Z a t o će Putin i dalje namigivati, a s a m o pažljiviji pratitelji zbivanja na velikoj sceni će uočiti da razlog t o m t i t r a n j u nije s i g u r n o s t u p l o d n u b u d u ć n o s t , već z a k a m u f l i r a n i j a č m e n a c sadašnjeg taktiziranja.

16

Kavkasko-kaspijska regija - aukcija za diktatore Ovdje ih se nagomilalo kao da ispadaju sa tvorničke trake uz dilemu da se ne zna koji je model bolji u svojoj ulozi. Gospodari današnjih državica redom su bivši komunistički činovnici, koji su nakon raspada Sovjetskog Saveza samo nastavili upravljati svojim oblastima uz drugačiji izbor odredišta servilnosti: SAD ili Rusija. Još 1999. godine, Kongres je izglasao Zakon o strategiji puta svile, u kojem se otvoreno ističe potreba pozicioniranja SAD-a u Centralnoj Aziji i kaspijskom bazenu zbog smanjenja ovisnosti o nafti iz nesigurnog perzijskog zaljeva. Danas se to službeno zove borba protiv terorizma. Rusija je više puta objavila kako ne prihvaća opravdanja SAD-a da je pozicioniranje u regiji dio borbe protiv terorizma, već osvajanje resursa, što Rusija neće gledati skrštenih ruku. Glavni cilj SAD-a je, kako smo već naveli u prvom dijelu, preusmjeriti kretanje energenata iz regije prema zapadu i tu se nije štedilo. Zbog centraliziranosti sovjetskog režima, svi naftovodi i plinovodi išli su prema sjeveru, a najjeftinija/najbrža ruta za prijevoz kaspijske nafte ide preko Irana. Jasno je iz kojih razloga i jedna i druga opcija ne šmekaju Amerima. Busheva administracija želi smanjiti utjecaj Moskve na Centralnu Aziju i oslabiti Gazpromovu rastuću kontrolu energetske opskrbe prema Europi i Kavkazu, promovirajući nove rute za plin i naftu koji bi zaobilazili Rusiju i Iran. Zato se i išlo preko britanskog BP-ja u o g r o m n u i n v e s t i c i j u n o v o g p r a v c a B a k u - T b i l i s i - C e y h a n (Azerbejdžan-Gruzija-Turska) kroz teritorij „ r a z u m n i h i demokratskih država". Izgradnja preko 1700 kilometara dugog naftovoda koji počinje u Azerbejdžanu i preko Gruzije dolazi do Turske vrijedila je četiri milijarde dolara, a pratili su je prosvjedi ekoloških i Ijudskopravaških udruga. Za naftovod su osiguranje dali Svjetska banka i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), a građevinske zahvate u Azerbejdžanu i Gruziji povjereni su između ostalih i Bechtelu. To je tako kada razum pobjeđuje. Naftovod je okrenut prema Zapadu i zbog Kine. Tako nafta iz Centralne Azije postaje europska i zapadna nafta, a ne azijska. 1:0 za Washington. Koliko su očajni naftni gladuši dovoljno govori činjenica kako su o g r o m n e svote novaca investirane u naftovod koji prolazi blizu šest potencijalnih ratnih zona: regija Gornji Karabah u Azerbejdžanu, Čečenija i Dagestan u južnoj Rusiji, separatističke enklave u Južnoj Osetiji i Abhaziji u Gruziji, te kurdska područja u Turskoj. Privid sigurnosti trebala bi osigurati američka vojna baza izgrađena 2002. godine u blizini naftovoda u Gruziji. Michael Klare, profesor studija Svjetska sigurnost i mir na koledžu Hampshire točno ističe kako bi samo ili luđak išao graditi naftovod u takvom

17

području ili netko potpuno očajan za svaki barel nafte, netko tko je svjestan kako su područja gdje bi bilo lakše doći do nje već zauzeta ili na zalasku. D o d a t n o bruse živce i posljednji podaci koji pokazuju kako kaspijsko područje i nije bogato n a f t o m kolika su bila predviđanja puna nade u otkriće bliskoistočne kopije, pa su u skladu s tim i m n o g e zapadne naftne korporacije najavile smanjivanje svojih istraživačkih ulaganja u regiji. Čak i naftom najbogatiji Kazahstan n e m a kapaciteta i logistike da iskoristi bogatstvo na kojem leži. Polovinom godine najavili su skok sa sadašnjih dnevno proizvedenih 1,3 milijuna barela nafte na 3 milijuna barela, ali tek 2 0 1 5 . g o d i n e , a do t a d a 'ko živ 'ko mrtav. Iskorištavanje nafte otežavaju i nesređene crte razgraničenja. Po uzoru na hrvatsko-slovensko rješavanje morske granice, slično se događa i u Kaspijskom moru. T a k o je prije nekoliko godina iranski vojni patrolni brod presreo istraživački brod u vlasništvu BP-ja koji je krenuo u potragu za n a f t o m iz Azerbejdžana i prisilio ga na povratak uz poruku kako se radi o iranskom teritoriju. Sve zemlje regije karakterizira vladavina diktatora od kojih bi nas neki da nije t u ž n o i o p a s n o svojim b l e n t a v i m i d e j a m a n a s m i j a v a l i . Dok kolektivno uzgajaju kult ličnosti njihove države zauzimaju posljednja mjesta na ljestvici zemalja najmanje sklonih korupciji, a vodeća mjesta u postotku siromašnog stanovništva. Širi se i opasnost od gladi, jer sve zemlje centralne Azije gube plodno tlo koje se pretvara u pustinju, a Kazahstan je sam izgubio gotovo polovinu plodnog tla od 1980. godine. U Centralnoj Aziji Washington slijedi staru i poznatu imperijalnu politiku podržavajući korumpirane i autokratske režime koji nude poslove u energiji i baze za vojsku SAD-a. SAD su se upele iz petnih žila doći do ruskih g r a n i c a i podržavaju što novčano što vojno čitavu lepezu pitoresknih diktatora. Istovremeno su raznobojno sponzoriranim revolucijama podrivali vlade koje su odbile tako igrati. Koliko su pustili svoje super ljepljive pipke kada treba zakačiti energetske resurse, dovoljno govori podatak kako su vojno prisutni u Afganistanu, Uzbekistanu, Kirgistanu i kako smo rekli G r u z i j i . O s t v a r e n e su i t i j e s n e v o j n e s u r a d n j e s K a z a h s t a n o m i Azerbejdžanom, dva najveća proizvođača nafte u t o m dijelu svijeta. Pošto su dobili čast biti početak novog p u m p a n j a nafte prema zapadu, Azerbejdžan zaslužuje da sa njim započnemo tužni niz. Azerbejdžan je prošao kroz ratno stanje i prije dobivanja nezavisnosti 1991. godine. U regiji Gornji Karabah, pretežno kršćanski dio kojeg nastanjuju Armenci, htio se odcijepiti od većinskog muslimanskog dijela Azerbejdžana i pripojiti Armeniji. Započeo je rat A r m e n a c a naspram zajedničkih snaga regionalne v l a d e A z e r b e j d ž a n a i s o v j e t s k e v o j s k e . N a k o n r a s p a d a SSSR-a, azerbejdžanske trupe ostaju same u ratu, a primirje se potpisuje 1994.

18

godine. U ratnim g o d i n a m a Armenci su uspjeli osvojiti regiju Karabah i 20 posto teritorija Azerbejdžana. Tisuće ljudi je poginulo, uz 2 5 0 . 0 0 0 izbjeglica na strani A r m e n a c a i 1,1 milijun na strani Azera. Pogađate, SAD je p o m a g a o armensku stranu u ratu, ali uobičajeno za američke rošade, sada imaju vjerne saveznike u Azerbejdžanu. U Azerbejdžanu danas najveće udjele u n a f t n i m p o l j i m a i m a j u a m e r i č k e i britanske korporacije. Kao i u d r u g i m kavkaskim novostvorenim državama i ovdje je bivši komunistički lider Heydar Aliyev preuzeo vlast i počeo upravljati čvrstom rukom. Aliyev je započeo sa provođenjem neke svoje hibridne državne verzije Islama, te su pored nezavisnih medija i bilo kakve opozicije, proganjane i islamističke skupine koje nisu prihvaćale Aliyeva kao vrhovni autoritet. U namještenim izborima tatu Aliyeva, naslijedio je sin llham Aliyev 2 0 0 3 . godine. U svibnju 2 0 0 6 . godine, Bush u Bijeloj kući ugošćuje sina Aliyeva, naglašavajući u pozdravnom govoru važnost sigurnosne i energetske veze dviju nacija. Nursultan Nazarbajev, bivši komunistički lider d r m a pak Kazahstanom, a postaje nezamjenjivi predsjednik od 1991. g o d i n e . Bez obzira što Kazahstan nije dozvolio izgradnju baza na svom teritoriju, poslali su svoje trupe u Irak te primili p o m o ć u snabdijevanju američkim helikopterima, avionima i brodovima. Danas im je najveći problem što ih je, ne odveć hrabro, poznati britanski komičar uzeo kao glavne mete svojih pošalica pa se silno žele prikazati Z a p a d u kao napredna zemlja, ali za to uglavnom koriste jeftinu propagandu i trošenje novca na velebna građevinska zdanja. Bliske veze SAD ostvaruje i s kirgistanskim predsjednikom Askarom Akayevom koji je dozvolio korištenje teritorija svoje zemlje za n a p a d na Afganistan. Zauzvrat je Akayev nagrađen s p a k e t o m p o m o ć i od 4 9 , 9 milijuna dolara 2 0 0 2 . godine, od čega je 12 milijuna dolara bila vojna pomoć. Uzbekistanski predsjednik, također autoritarnog stila Islam Karimov, isto je dozvolio smještanje a m e r i č k e baze u t o j zemlji za n a p a d na Afganistan. Karimov je također iskoristio parole i d e m a g o g i j u rata protiv terorizma kako bi opravdao represiju nad islamskim g r u p a m a u svojoj zemlji. Vlast koju je bivši ministar obrane SAD-a Donald Rumsfeld opisao kao ključnog vojnog partnera SAD-a u ratu protiv terorizma, pobila je nekoliko stotina ljudi u antivladinim prosvjedima u gradu Andižanu u svibnju 2 0 0 5 . godine. Kada je Karimov podsjetio SAD na vojne baze u U z b e k i s t a n u , SAD ne s a m o da su o d u s t a l e od i k a k v i h z a h t j e v a za provođenjem istrage o masakru civila, već su blokirali i provođenje istrage unutar N A T O - a . Ipak, Karimova je jako naljutilo prvotno gruntanje SADa i poručio im da izvole u roku od pola godine povući vojsku s njegovog

19

teritorija, što je vlastodršcima u SAD-u uzrokovalo trokiranje srčane aorte i umirivanje jogunastog diktatora novim p o n u d a m a u lovi i najmodernijim pljucama. Diktator Sparmurat Nyazov, bivši komunistički lider koji se prozvao T u r k m e n b a s h i j e m ocem svih T u r k m e n a , zaista je posebna priča. Nyazov vlada diktatorskim m j e r a m a nudeći zauzvrat narodu osiguranje minimalnih uvjeta za život. Odredio je da svatko mora ljubiti njegov lik i djelo, po sebi nazvao mjesec siječanj, odredio od kada počinje starost, ispisao novu službenu religiju i dao svoje ime novoj sorti dinje koja je velika baš kao i on. To mu nekim č u d o m nije p o m o g l o da se isčupa iz zagrljaja smrti krajem 2 0 0 6 . godine, jer je zakazalo srce od očito prevelike ljubavi prema narodu. Njegov nasljednik Gurbanguly B e r d i m u h a m m e d o w zadržao je tip vladanja, premda treba priznati kako tek iščekujemo dostignuća suludih ideja prethodnika. T a t a svih T u r k m e n a dok je još bio živ, odlučio je kako je najbolje podanike držati u izolaciji pa je u Turkmenistan zaista teško ući, a stranim je k o r p o r a c i j a m a zabranjeno poslovati. Jedina iznimka je ruski g i g a n t Gazprom o čijim je plinovodima ovisna cijela zemlja. Upravo u rezervama prirodnog plina leži vrijednost Turkmenistana na današnjim aukcijama za resurse. Doduše, ne može se reći kako Nyazov nije pokušao proširiti energetsku politiku pa je 1999. godine potpisan preliminaran ugovor sa Shellom o izgradnji alternativnog plinovoda ispod Kaspijskog m o r a prema Azerbejdžanu, ali je o d m a h došla prijetnja iz Rusije kako će Gazprom ugasiti glavni plinovod. Alternativni je plinovod o d m a h m a k n u t sa dnevnog reda. Turkmenistan je odbio dati SAD-u korištenje zračnog prostora, kao i izgradnju vojnih baza za n a p a d na Afganistan. Tadžikistan se također 2 0 0 4 . godine svrstao na rusku stranu, dozvolivši pozicioniranje 2 0 . 0 0 0 ruskih vojnika na svom teritoriju. Rusija ništa m a n j e od SAD-a ne sudjeluje u proizvodnji nestabilnosti u regiji, posebno u Gruziji. O d m a h nakon raspada Sovjetskog Saveza, dvije gruzijske pokrajine Abhazija i Južna Osetija ratom su se pokušale pripojiti Rusiji uz svesrdnu p o m o ć Moskve. Ipak, niti jedna država na svijetu ih nije priznala (osim Rusije). Danas čak 90 posto stanovništva tih pokrajina ima rusko državljanstvo. Obje pokrajine su i opstale do sada isključivo zahvaljujući Rusiji, čija ih vojska čuva na liniji razgraničenja g l u m e ć i mirovne trupe i time prijeći centralnu vlast u Tbilisiju da uspostavi suverenitet nad cijelim područjem. Parlament Abhazije je kroz zazivanje „stoljetnog b r a t s t v a " u p u t i o službeni zahtjev Moskvi za p r i z n a n j e m . To je s a m o uzrokovalo ionako stalno prisutnu napetost između Gruzije i Rusije. Mihail Sakašvili, gruzijski p r e d s j e d n i k je najavio da bi bilo k a k a v p o k u š a j

20

odcjepljenja, Gruziju prisilio da krene u rat. Istovremeno, sadašnju gruzijsku vlast pomaže vojno SAD, a pozvani su i u N A T O savez. Do sada je Putin koristio separatističke težnje ovih dviju gruzijskih p o k r a j i n a kako bi ucjenjivao Z a p a d eventualnim dobivanjem državnosti Kosova. Putin je istaknuo da pravila trebaju biti ista za sve pa ako Kosovo ima pravo na samostalnost, onda bi trebale imati i ta dva proruska područja u Gruziji. Ovo cjenjkanje bi mu se moglo obiti o glavu, jer niti jedna niti druga nisu imale status u prijašnjoj zajednici kao Kosovo u Jugoslaviji, pa se niti ne m o g u povlačiti paralele između njihovih situacija. Ukoliko Putin prihvaća samostalnost vlastitih pulena u kavkaskom području, postavlja se pitanje na osnovu čega isto ne bi imala pravo i Čečenija, zemlju koju su ruske snage razorile do neprepoznatljivosti, a i danas teroriziraju lokalno stanovništvo. Slično bi se moglo postaviti pitanje i za Dagestan i Ingušetiju, u koje se '90-ih prelio separatistički pokret iz Čečenije, a koje su danas isto u sastavu Ruske Federacije. Koliko je shizofrena situacija u regiji dočarava nam uključenje svih centralnoazijskih zemalja u NATO-vo Partnerstvo za mir. Istovremeno, m n o g e a m e r i č k e saveznice kao č l a n i c e već s p o m e n u t o g azijski orijentiranog CSO-a, provode zajedničke vojne vježbe s Rusijom. Ali Washington je tisuće kilometara daleko, a njegovi rivali Rusija i Kina su blizu. Najgori scenarij za Washington bio bi rusko-iranska koalicija koja dominira centralno-azijskom naftnom i plinskom proizvodnjom te opskrbnim rutama. Rusija i Iran imaju velike zalihe potrebnih resursa i te nacije su geografski smještene da lako osiguraju opskrbu ugljikovodicima tržištima u razvoju. Washington je suprotno, veliki uvoznik i plina i nafte i njegova sposobnost da zaštiti vojno svoje saveznike je upitna, posebno n a k o n d e b a k l a u A f g a n i s t a n u i Iraku. N e p r i j a t e l j s t v o Busheve administracije i prema Rusiji i prema Iranu, mogla bi ih natjerati na čvršće savezništvo. Afganistan - uzgoj neprijatelja Nismo zaboravili rubnu zemlju Centralne Azije. No možda je i bolje da je ne spominjemo, jer američka politika prema ovoj zemlji zaslužuje bez prevelikih objašnjenja jedino komentar: E vala, jeste kreteni. SAD je u A f g a n i s t a n u najbolje dokazao kako se fino njeguje tradicija uzgoja neprijatelja, prvo kreiranjem plodnog tla za nastanak najreakcionarnijeg izdanka islamskog fundamentalizma talibanske provenijencije kada su im trebali kao laka i fanatična konjica protiv SSSR-a, ali i danas kada ponovno stvaraju plodno tlo za njihovo jačanje svojom katastrofalnom

21

politikom u toj zemlji. Pored talibana kreirano je i stanje olakšanog uzgoja opijuma pa UN procjenjuje kako je u Afganistanu urod o p i j u m a u 2 0 0 5 . godini dosegnuo rekordne razine od 6 1 0 0 tona, dovoljno za proizvodnju 6 1 0 t o n a heroina. To je 92 posto svjetske proizvodnje. Dakle, rastu polja opijuma, a rastu bogami i talibani, na što se svima n o r m a l n i m a ježi koža. U izvještaju njemačkog kontingenta u Afganistanu iz kasnog proljeća 2 0 0 8 . godine, ističe se kako pravi napadi talibana tek slijede, te se naslućuje panika priznanjem kako se nalaze svega par desetaka kilometara od centra Kabula. Razočaranje koje su ljudi doživjeli nakon svrgavanja talibana, gdje su ih sa blagoslovom i pod patronatom saveznika zamijenile slične siledžije Sjevernog saveza i drugih lokalnih šerifa, zapravo su omogućile talibanima da se regrupiraju i ponovno ojačaju te osvoje srca i umove lokalnog puka. Da su se talibani naučili i politici dovoljno govori p o d a t a k kako sada, za razlike od svoje prethodne vladavine, podržavaju seljake u uzgoju opijuma i o s i g u r a v a j u im d i s t r i b u c i j u i d a l j n j e tržište. T i m e se kao naizgled dobroćudni krpelji prianjaju lokalnim ljudima, koji pak siju opijum, jer su savezničke vlasti pa o n d a i Karzaijeva vlada uništili konkurentnost bilo koje druge poljoprivredne kulture. Tako SAD zatrpavaju Afganistan svojim p r e h r a m b e n i m p r o i z v o d i m a , koji se često uvoze u z e m l j u u n u t a r h u m a n i t a r n e pomoći, a Afganistan to vraća proizvodnjom sirovine toliko potrebne za „ n o r m a l n o " funkcioniranje bogatijeg sloja SAD-a. Premda nije označen kao mjesto velikih rezervi nafte i plina, osim n a g a đ a n j a o m o g u ć i m nalazištima nafte i plina na sjeveroistoku zemlje, Afganistan je zanimljiv kao tranzitno područje kako bi se izbjegli Rusija i Iran. Plinovod zbog kojeg se išlo u rušenje Talibana, ponovno je potpisan 2 0 0 2 . godine od strane Tadžikistana, Afganistana i Pakistana. Eh, kako sada gotovo čeznutljivo zvuče riječi iz 2 0 0 2 . godine bivšeg američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda kako je pobjeda i stanje u Afganistanu „postignuće koje zaustavlja d a h " i „uspješan model koji bi se m o g a o primijeniti i u Iraku". E, vala, jeste kreteni...

22

Daleki istok i jugoistočna Azija Između bogatstva i siromaštva Philip Stephens, k o l u m n i s t neoliberalnog m a g a z i n a Financial T i m e s kaže k a k o ć e „ s l j e d e ć a f a z a g l o b a l i z a c i j e n a j v j e r o j a t n i j e i m a t i azijsko lice. A m e r i k a n c i m a i E u r o p l j a n i m a to sigurno neće biti u g o d n o " . I zaista neće. I jedni i drugi su svjesni da azijski kontinent dobiva sve više na važnosti i moći. To uzrokuje p r o b l e m e i a m e r i č k o j i evropskoj eliti, jer t r e b a nahraniti a p e t i t e svih tih p r o b u đ e n i h regionalnih partnera, a da ne ispadne kako vonj kolonizacije još uvijek čuči ispod ispeglanih odijela. Radi se o o g r o m n o m prostoru isto takvih kontrasta, p o g o t o v o k a d a p o g l e d u s m j e r i m o p r e m a d v j e m a najvećim d r ž a v a m a t o g p o d r u č j a : Kini i Indiji. Slave ih čak i u U N - u zbog najvećih uspjeha u borbi protiv gladi i e k s t r e m n o g s i r o m a š t v a . T u s e i s p r e p l i ć u k i n e s k i g o s p o d a r s k i bum priobalnog područja na istoku zemlje sa zapuštenom

ruralnom

unutrašnjošću koju p o n e g d j e pritišću i separatističke težnje. Tu se isprepliću indijski gradovi nikli na u g l a n c a n o j proizvodnji čipova i visoke t e h n o l o g i j e s u m i r a n j e m g l a d n i h ljudi na prljavim gradskim u l i c a m a . Tu se isprepliće č a k 4 0 p o s t o svjetskog stanovništva. M n o g i ć e g l e d a t i p r e m a n j i m a zadivljenim o k i c a m a , jer ne s a m o da su m o t o r cijelog k o n t i n e n t a , već sve češće o d r e đ u j u i g l o b a l n a kretanja. Kina - m l a d i A m e r i k a n c i p r i h a j a j o O n i m a l o stariji vjerojatno se sjećaju pokušaja na t a d a š n j o j slovenskoj televiziji da sinhronizirano prevode američke vesterne. Ideja je prekinuta, kao i kod nas slični pokušaji prevođenja srpskih f i l m o v a u d r u g o j polovici ' 9 0 - i h , jer se e k i p a valjala od smijeha ne zbog smiješnih scena, n e g o zbog suludih jezičnih konstrukcija. T a k o je i ' 8 0 - i h John W a y n e upozorio svoje d r u g a r e k a k o Indijaneri p r i h a j a j o ! Da je netko stvaran u ' 8 0 - i m a uzviknuo k a k o Kinezi prihajajo, isto bi mu se e k i p a valjala od smijeha, m a d a j e o d t a d a p o č e o n e z a p a m ć e n e k o n o m s k i rast Kine. N o p o o n o m e što d a n a s z n a m o o Kini i životnom stilu koji se t a m o širi, zapravo bi netko t r e b a o uzviknuti Mladi Amerikanci p r i h a j a j o !

23

Kina je 2 0 0 3 . g o d i n e postala drugi najveći potrošač nafte iza SAD-a. U izvještaju World Energy Outlook 2006,

Svjetska a g e n c i j a za energiju

upozorava k a k o će s o b z i r o m na sadašnji rast, Kina prestići SAD u emisiji stakleničkih plinova 2 0 0 9 . godine, čak 10 g o d i n a prije p r e d v i đ e n o g roka. Još 2 0 0 5 . godine, p r e m a p o d a c i m a Earth Policy lnstitute-a,

pretekli su

SAD u potrošnji žita, mesa, ugljena i željeza. Po sadašnjim t r e n d o v i m a potrošnje, gramzivosti za energetskim resursima i z a g a đ e n j u okoliša, Kina se predstavlja svijetu kao m l a đ a verzija a m e r i č k o g sna. Sna koji ostatku p l a n e t e p r e d s t a v l j a n a j g o r u n o ć n u m o r u . K a o što j e Bush u t r a n s u n e g i r a n j a klimatskih p r o m j e n a pojasnio kako „ a m e r i č k i n a č i n života nije za p r e g o v o r e " t a k o je n e d a v n o zaključio i Lu X u e d u , kineski z a m j e n i k direktora U r e d a za g l o b a l n e m e đ u n a r o d n e odnose: „ N e može se reći l j u d i m a koji se bore da zarade dovoljno za jesti k a k o t r e b a j u smanjiti svoju e m i s i j u " . Naš d r a g i Lu zapravo slabo k o m u n i c i r a s o s t a t k o m svoje a d m i n i s t r a c i j e . P r e m a studiji Green National Accounting Study Report 2004, Kina je te g o d i n e i m a l a 63 milijarde d o l a r a g u b i t k a zbog z a g a đ e n j a i ekoloških i n c i d e n a t a , najviše kao posljedica z a g a đ e n j a vode i zraka. Pan Yue, kojeg Lu i n j e m u slični vjerojatno uopće ne f e r m a j u niti pet posto, z a m j e n i k je d i r e k t o r a Državne a g e n c i j e za zaštitu o k o l i š a i on skrušeno priznaje k a k o č a k p e t i n a kineskog g o s p o d a r s k o g rasta, svoj uspjeh d u g u j e uništavanju okoliša. Podaci koji se nadovezuju na ove su zastrašujući, p o s e b n o a k o i m a m o u vidu količinu ljudi koji žive na t o m p o d r u č j u . J e d n a t r e ć i n a Kine pati zbog kiselih kiša koje nastaju zbog p r e t j e r a n o g e m i t i r a n j a S 0 2 iz t e r m o e l e k t r a n a na ugljen. Emisija t o g plina je dvostruko veća od sigurnosnog nivoa te je u porastu za 27 posto u o d n o s u na 2 0 0 0 . g o d i n u . Već sada Kina koristi više ugljena n e g o SAD, EU i J a p a n zajedno. Pri t o m e e m i t i r a S 0 2 dvostruko više od SAD-a. Više od 3 0 0 m i l i j u n a seoskog stanovništva n e m a pristup pitkoj vodi, a 4 0 0 m i l i j u n a gradskih stanovnika diše jako z a g a đ e n zrak (od t o g a ih 15 m i l i j u n a boluje od bolesti respiratornog sustava). Posebno b o d e u oči č i n j e n i c a k a k o je n e k a d a š n j i ponos Kine u svijetu, pristup proizvodnji, p r i p r e m i i k o n z u m i r a n j u h r a n e d a n a s p o t p u n o narušen i srozava se iz godine u godinu. Kina je d a n a s uvoznik hrane, a 2 0 0 5 . g o d i n e proizvela je 34 posto m a n j e ž i t a r i c a u o d n o s u na

1 9 9 8 . g o d i n u . Razlozi su p o v e z a n i sa

z a g a đ e n j e m zraka, vode i tla. S a m o u razdoblju 1 9 9 9 . - 2 0 0 5 . , Kina je izgubila 8 m i l i j u n a h e k t a r a p l o d n o g tla koje se zbog industrijalizacije i loše p o l j o p r i v r e d n e politike pretvaralo u pustinjska p o d r u č j a . Na D a n zaštite okoliša, 0 6 . lipnja 2 0 0 6 . g o d i n e Državno vijeće Kine objavilo je izvještaj u k o j e m p r i z n a j u e k s t r e m n o srozavanje s t a n j a u o k o l i š u . U

24

izvještaju se ističe kako se čak 60 posto teritorija zemlje može smatrati ekološki ranjivim. O k o 90 posto pašnjaka blizu je d e g r a d a c i j e i dezertifikacije. Ovi podaci n a m zapravo pokazuju kako su u ovom trenutku Kinezi ipak najveća opasnost s a m i m a sebi. Jasno je kako kineska potrošnja raste i kako je njihova emisija stakleničkih plinova sve veća, no u ovom trenutku utjecaj Kine na klimatske promjene još je uvijek daleko manji i od SAD-a i od većine zemalja EU-a u odnosu na broj stanovnika. T a k o kada M e đ u n a r o d n a agencija za energiju u s p o m e n u t o m izvještaju za 2 0 0 6 . godinu upire predugim prstom u Kinu, zapravo drži fige iza leđa skrivajući brutalni pritisak na planet koji čine Z a p a d n a društva. U n a t o č o g r o m n i m l o k a l n i m p r o b l e m i m a koji su posljedica n e k o n t r o l i r a n o g i neodrživog e k o n o m s k o g rasta ovisnog o f o s i l n i m gorivima, Kina se ne osvrće previše na rupe u t e m e l j i m a svog uspjeha i s u m a n u t o juriša zajedno sa drugim vodećim z e m l j a m a u posljednjem n a p a d u n a p r i r o d n e resurse. Prepuna g o t o v i n e o d svog o g r o m n o g trgovinskog suficita, sve je uspješnija u natjecanju sa SAD-om za buduću naftu, ne samo u Aziji, već i u Africi i Latinskoj Americi. To nas ne treba čuditi - love imaju k'o blata, nafte gutaju sve više, a pokrivaju jedva polovinu svojih potreba vlastitim izvorima. Kina je započela s pozicioniranjem u regiji. Kupila je 60 posto u Aktobeu, trećem po veličini n a f t n o m polju u Kazahstanu čije se rezerve procjenjuju na jednu milijardu barela nafte i krenula u izgradnju 3 4 0 0 kilometara d u g o g naftovoda od Kaspijskog mora u Kazahstanu do zapadne kineske provincije Xinjiang. Kina čak 20 posto svoje nafte dobiva iz Irana i sa t o m zemljom ima ugovore vrijedne desetine milijardi dolara. U t o m kontekstu biti će zanimljivo pratiti njihovo ponašanje na t r g a n j e latica oko agresije SAD-a na Iran. Dobila je i ugovore o isporuci nafte iz Chavezove Venezuele. Kineski predsjednik odlazi u Afriku češće nego u mnoge dijelove Kine i s t i m kontinentom Kina i m a čitav niz trgovinsko-energetskih ugovora, posebno s A n g o l o m i Nigerijom, zemljama Gvinejskog zaljeva na zapadu Afrike. Kina u zamjenu za naftu nudi izgradnju cesta i željeznica, škola i bolnica, brojne proizvode i tehnologiju. Čak su odbili osuditi Sudan zbog pasivnosti centralne vlade na g e n o c i d u regiji Darfur, jer je Sudan dopustio Kini izgradnju 8 0 0 kilometara d u g o g naftovoda prema obali. Razlog prozaično američki: kineska China National Petroleum Company (CNPC) je suvlasnik 40 posto konzorcija Greater Nil koji proizvodi svu sudansku naftu. M l a d i Amerikanci brzo uče. Kineski CNPC ulaže u naftnu industriju Sudana kao u niti jednu drugu zemlju na svijetu. Također su počeli s obavljanjem zajedničkih vojnih vježbi s Kirgistanom. Vjerojatno najveću zabrinutost SAD-a ostavila je

25

zajednička vojna vježba Rusije i Kine u kolovozu 2 0 0 5 . godine. Ruski odnosi s Kinom su se zatoplili zadnjih godina i od veće suradnje prijeći ih najviše tradicionalni strah jednih od drugih. Kineski rastući apetit za energijom povlači za sobom probleme za Japan i Južnu Koreju koji isto trebaju ugljikovodike. U proteklih pola stoljeća te zemlje su bile centar a m e r i č k o g g l o b a l n o g utjecaja. Ali a m e r i č k a sposobnost da osigura buduću energetsku opskrbu je sve više upitna u usporedbi s o n o m dobro pozicioniranih Rusije i Irana. I Koreja i Japan će se morati sukobljavati s Kinom da održe svoj dio potrošnje od ukupno nabavljivih e n e r g e n a t a . T r e n u t n o su Kina i Japan u s u k o b i m a zbog teritorijalnog prava i pristupa za mogućnost crpljenja u Istočno kineskom moru. Hoće li SAD moći pomoći Japanu ukoliko se ovo pretvori u opasnije koškanje? Nisu slučajne sve češće prave debate u Japanu o potrebi rušenja pacifističkog Ustava i izgradnje jake vlastite vojske. Kao što se SAD-u ne sviđa rusko korištenje energenata za ostvarivanje političkih ciljeva, tako im se ne sviđa niti kinesko korištenje ekonomske moći i bogatstva za ostvarivanje političkih ciljeva, koji u ovom slučaju za njih znače nabaviti što više nafte iz što više izvora bez obzira na cijenu. To je problem, jer je ovako uređen svijet premali za dva SAD-a. Posebno dok ga vodi apsolutno nenormalna vlast. Koliko je primitivni đikanluk ušao u svaku poru američke vlasti d o v o l j n o g o v o r i k a k o j e Bush z a v r i j e m e p o s j e t a k i n e s k o g predsjednika H u a Jintaoa SAD-u 2 0 0 6 . godine, ovome pustio tajvansku h i m n u usred primanja u Bijeloj kući. Hu je to otrpio i otišao u Saudijsku A r a b i j u , vjernu saveznicu SAD-a i potpisao nekoliko ugovora za d o p r e m a n j e n a f t e u K i n u u z a m j e n u za sofisticirano oružje i d r u g e tehnologije. Ipak, iza nove g e o p o l i t i č k e snage i iza kineskog s p e k t a k u l a r n o g e k o n o m s k o g rasta krije se d u g o t r a j n a ranjivost. S obzirom na veliku populaciju i inherentni demografski konflikt između industrijaliziranih priobalnih gradova i osiromašenih poljoprivrednih dijelova u unutrašnjosti, Kina će sve teže održavati represiju vlastitog stanovništva. Unutrašnji politički nemiri će jačati ukoliko se rast neće moći održavati, a rast će se s m a n j i t i bez b e s k r a j n e energetske opskrbe. K o l i k o je d a l e k o otišla opsjednutost kineskih vlasti kontrolom, dovoljno govori podatak kako se r a z m a t r a Z a k o n o o d g o v o r i m a na izvanredne situacije u k o j e m se dozvoljava lokalnim vlastima da kazne medije ukoliko pišu o nesrećama ili ekološkim katastrofama bez dozvole političkih glavešina. Kinu cijeli svijet smatra svjetskim p o b j e d n i k o m „ u t r k e p r e m a d n u " , gdje države licitiraju p r e m a dolje - koja će dati najmanje radničkih prava, najmanje zakona o zaštiti okoliša, najmanje ograničenja za korporacije. G o d i n a m a

26

je bila san svih neoliberalnih siledžija - spojila je najbrutalniju verziju kapitalizma u tržištu i čvrstu ruku komunizma u politici. Magični spoj jeftinog masovnog rada, zadovoljnih potrošača i probrane čete nadglednika. Samim tim je nevjerojatno da tukci u Komunističkoj partiji Kine ne vide kako zidaju svoj spomenik na mulju, blatnjavoj kaljuži koju su i pokušali ostaviti iza sebe, t a m o dalekih '80-ih kada se nezaustavljivo krenuli napred iz siromaštva, a John Wayne je na slovenskoj televiziji upozoravao jedino na Indijanere. Indija - povlašteno klackanje Indija je također toliko velika i raznolika da je svijet za sebe. Svijet suprotnosti kakav se rijetko sreće. Srce ti se steže pri pomisli na raširenu pojavu ubijanja ženske novorođenčadi, jer su žene manje cijenjene i imaju manje šanse za uspjeh u siromašnom i patrijarhalnom društvu. Srce ti se širi, pumpaju veselo i klijetka i pretklijetka pri pomisli da imaju saveznu državu Keralu koja nudi nadu ne samo Indiji, već i cijelom svijetu sa drugačijim modelom razvoja. Kerala uporno, uz sve teškoće i probleme koje ima, odbija udarce neoliberalnih batinaša, i nudi razvoj utemeljen na l o k a l n i m resursima i održivom odnosu p r e m a okolišu, uz r o d n u ravnopravnost, malu smrtnost djece i socijalnu osjetljivost. Te odlike su sve više u opasnosti, pa će srca koja kucaju za Keralu trebati pojačati snagu svojih pumpica. Ali zaista, svijet suprotnosti kakav se rijetko sreće. U političkom smislu Indiji je u ovom trenutku pravo fino i za sada balansira levitirajući na dvije stolice da ne kažemo između dvije vatre. Jedna je od najvjernijih saveznica SAD-a i zato Bush potpisuje ugovore s Indijom gdje obećaje dijeljenje nuklearne tehnologije kako bi ova dobila na energetskoj sigurnosti, dok Iranu za slične težnje šalje podmornice i vojne brodove. Poslušno cvrkuću i kada u UN-u treba glasati protiv iranskog nuklearnog programa. SAD i Indiju pored sigurnosti, značajno veže i trgovina. Istovremeno, unatoč jasnom i lobistički upornom protivljenju SAD-a, Indija sklapa 7 milijardi dolara vrijedan ugovor izgradnje plinovoda s Iranom, koji bi joj trebao pokriti rastuću potrošnju uslijed ekonomskog razvoja. Plinovod prolazi i kroz Pakistan i time čini energetski ovisnima ove dvije zemlje koje su donedavno ratovale, a još uvijek imaju neriješena g r a n i č n a p i t a n j a . No, I n d i j a se pridružila i p l i n o v o d u koji ide od Turkmenistana preko Afganistana do Pakistana. Sada bi trebao dobiti i svoj produžetak do Indije. Ovaj pravac podržavaju i SAD, jer nisu valjda džabe išli „oslobađati" onaj t a m o Afganistan. A i onaj ludi Ahmadinedžad im fakat ide na živce, pa mu nije loše koji posao izjaloviti. Jasno je kako

27

tu Indija koristi svoju povlaštenu geografsku poziciju i kao i mnoge zemlje na licemjernoj klackalici stavlja teret na jednu ili drugu stranu. Za sada nema nikakvih naznaka da naglo odskoči sa tla strana klackalice na kojoj sjedi SAD, ali ukoliko se nastavi vojno koprcanje SAD-a u Iraku, pa se agonija nastavi i agresijom na Iran, Indija se možda prisjeti kako se nalazi na azijskom kontinentu. Indijski gospodarski rast ovisi o opskrbi energijom, a sa sve skupljom naftom i manjim zalihama ugljena, dugoročni planovi rasta su upitni. S obzirom na svoje rastuće apetite za energijom i ona je krenula u globalnu potragu za fosilnim resursima. Kao i Kina i Indija je iskoristila odlazak većine zapadnih korporacija iz Sudana te se pozicionirala u toj opustošenoj zemlji. Pored sudjelovanja u naftnoj priči, Indija je ponudila i vojnu obuku za sudanske vladine snage. Kina i Indija se pak jako fajtaju u samoj Aziji za o s i g u r a n j e t o l i k o p o t r e b n i h e n e r g e n a t a . I o n o gore s p o m e n u t o pretumbavanje plinovodima koji Indiji dolaze sa zapadnih granica imaju svoj razlog i u neuspjehu osiguranja dotoka plina s istočnih granica, iz Burme ili kako je danas službeno zovu Mianmara. Vojna hunta koja vlada bivšom Burmom odlučila je odustati od čekanja sa kretanjem u posao dogovorenog ugovora o distribuciji plina preko Bangladeša, i jednostavno potpisala ugovor s korporacijom PetroChina na sljedećih 30 godina. Bangladeš je odugovlačio i Kina je uskočila u prazan prostor, pa sada Indija m u k u muči s pronalaskom drugog pravca za plinovod s istočne strane koji bi zaobišao Bangladeš, ali svaka takva nova ideja koštat će dvostruko više zbog dužeg pravca. Ovo je samo upotpunilo sliku nadmoći kineskih energetskih korporacija u odnosu na indijske, nadovezujući se već na sličan niz preuzimanja poslova iz Kazahstana, Ekvadora, Nigerije i Angole. Jedno je jasno - s obzirom na veličinu i značaj Kine i Indije, gotovo je nemoguće očekivati ikakvu stabilniju i mirniju opskrbu energentima u Aziji ukoliko se nastavi ovaj tihi rat za resurse između njih. Možda je naznaka pozitivnih kretanja bio osvojeni zajednički projekt u Siriji krajem 2 0 0 5 . g o d i n e , ali n e d a v n i d o g a đ a j i oko M i a n m a r a p o n o v n o nas podsjećaju kako će kod političkih elita kada su ratovi za resurse u pitanju, uvijek proraditi „sebični gen". Pacifička otočja - svijet u nestajanju Zaslužili su da im d a m o posebno mjesto. Oni će biti prve žrtve klimatskih promjena. Promjena koje smo stvorili mi na Zapadu. Možemo to shvatiti kao metaforu nepravedne raspodjele klimatskih promjena koje će prvi osjetiti oni koji ili nisu ili su jako malo odgovorni za njih. Prije su služili kao 28

odlagalište za nuklearne pokuse velikih sila, a sada služe kao odlagalište potrošnje fosilnih resursa. Skriveni deponij zapadnjačkog životnog stila. Proizvodnja hrane, turizam, cjelokupni život ovih otoka smješten je u priobalnoj zoni koja prva dolazi na udar sve češćih uragana i povećanja razine mora. Na Fidžiju je 90 posto sela u priobalnom području, na Samoi 60 posto škola. Obližnja Indonezija bi mogla izgubiti oko 2 0 0 0 otoka. O b a l a je važna i s o b z i r o m na ribarsku d j e l a t n o s t z n a č a j n o g dijela stanovništva, a i kao prostor koraljnih grebena i šuma mangrova, iznimno bogatih i vrijednih ekosustava. Na otoku Tuvalu su se pomirili sa sudbinom koju smo im namijenili i već imaju potpisan sporazum s Novim Z e l a n d o m o prihvatu svih stanovnika i stanovnica otoka kako će utjecaj klimatskih promjena napredovati, a razina mora učiniti život na Tuvalu n e m o g u ć i m . Za ovakav scenarij m o g u zahvaliti i svojoj najbližoj velikoj susjedi Australiji. Australija kao najbliži veliki susjed snosi veliku odgovornost, jer je pratila svoju učiteljicu po klimatskoj politici SAD u odbijanju Kyoto protokola sve do izbora sadašnjeg premijera Kevina Rudda krajem 2 0 0 7 . godine. I ovdje stoji kako je neshvatljiva blentavost političkih elita, jer je 2 0 0 6 . godina bila najtoplija za Australiju od kad se mjeri t e m p e r a t u r a sa čitavim nizom suša i požara. Ne samo to, već je Australski ured za meteorologiju istaknuo kako svi podaci govore da se područje Australije zagrijava brže od ostatka planeta. No, to sljepilo i neosjetljivost na slabije je samo u h o d a n a tradicija koju Australija njeguje u regiji. Njihov odnos prema m a l o m i iznemoglom Istočnom T i m o r u trebao bi uči u udžbenike k a d a se uči o politici koju Dale A l l a n Pfeiffer naziva „ e n e r g e t s k i m f a š i z m o m " . A u s t r a l i j a je uz SAD i Britaniju d e s e t l j e ć i m a podržavala diktatorski režim Suharta u Indoneziji, a ovaj je bio poslušan i p a m e t a n te n u d i o zauzvrat obilne količine nafte iz o k u p i r a n o g Istočnog T i m o r a . Suharto je prepustio dio teritorija Australiji, upravo o n o g dijela na kojem se nalaze bogata naftna nalazišta. Australija je nastavila zadovoljavati tu slast i nakon što su se indonezijske snage u p o t p u n o m rasulu i kaosu povukle iz Istočnog T i m o r a . Istočni T i m o r je shvaćajući doslovno svoju novostečenu s a m o s t a l n o s t poželio s a m o s t a l n o u p r a v l j a n j e i n a f t n i m poljima koja mu pripadaju te je zatraženo posredovanje m e đ u n a r o d n i h pravnih instanci, jer je Australija nešto razmišljala kako su pohlepni ti Istočnotimoranci - umjesto da budu sretni što konačno njihovi sportaši m o g u paradirati na O l i m p i j a d a m a , oni se sada uhvatili tih naftnih polja. I da se ne gubi vrijeme, Australija se 2 0 0 2 . godine povukla iz procesa koji je v o d i o M e đ u n a r o d n i sud pravde, a koji se t i c a o u t v r đ i v a n j a m e đ u n a r o d n i h pomorskih granica između Australije i Istočnog Timora. N a i m e , shvatili su da će m e đ u n a r o d n o m arbitražom izgubiti velik dio

29

teritorija koji im je 1972. godine nesebično poklonio diktatorski režim Suharta. T a k o je Australija ostavila u svojim rukama teritorij bogat fosilnim gorivima i nastavila ga iskorištavati, a Istočni T i m o r koji ima godišnji budžet nekoliko desetaka milijuna dolara i jedna je od najsiromašnijih zemalja na svijetu ostaje u zrakopraznom prostoru m e đ u n a r o d n o g prava. Do 2 0 0 4 . godine Istočni T i m o r je godišnje gubio oko 3 5 0 milijuna dolara zbog okupacije Australije koja im pljačka prirodne resurse. Počeli smo ovo poglavlje s mislima o azijskoj noti nadolazećih godina pa je red da to i zaokružimo. Zamjenik urednika časopisa The Hindu upozorio je prošle godine: „Ukoliko će 21. stoljeće biti azijsko, azijska pasivnost u energiji mora završiti. Dok i m a m o najveće proizvođače i najbrže rastuća potrošačka društva u energiji, Azija trenutno ovisi o institucijama, trgovinskim pravilima i vojskama izvan regije kako bi trgovali između sebe". I tko bi ga znao koliko će to još trajati?

30

Afrika Komadanje žrtve Afrika? Ma joj, sigurno se sjećate Afrike. To je o n a j k o n t i n e n t kojeg z n a m o iz d o k u m e n t a r a c a o životinjama. T a d a se d i v i m o toj divljini. Inače ih se sjetimo svakih 2 0 - a k g o d i n a k a d a i m o r g a n i z i r a m o h u m a n i t a r n e koncerte. A k o ste i p a k zaboravili spektakl u čast A f r i k e od prije dvije g o d i n e s k o n c e r t i m a p r e p u n i m glazbenih i inih zvijezda žao n a m je, v i d i m o se o p e t z a 2 0 - a k g o d i n a . U z n a d u d a ć e i d a l j e vaši d o m a ć i n i biti u d a r n i p l e m e n i t a š k i BB t a n d e m - Bob i Bono. Dobro, m a l o p r e t j e r u j e m o , mi ovdje p r i č a m o o Africi i k a d a n a d r a p a netko iz Hrvatske, kao što je slučaj s o t m i c a m a u Nigeriji. Po t o m prešutnom d o g o v o r u o i g n o r i r a n j u čitavog j e d n o g k o n t i n e n t a , pomislili bi kako t a m o n e m a ništa važno i značajno. No kao i uvijek o p e t bi trebali poslušati one koji i m a j u dobre informacije. Carter je otkrio karte i objavio svijetu kako Perzijski zaljev predstavlja n a c i o n a l n i interes SAD-a. Clinton je otkrio karte i objavio svijetu k a k o C e n t r a l n a Azija i Kaspijski bazen predstavljaju n a c i o n a l n i interes SAD-a. Isto je u č i n i o i G e o r g e Bush s A f r i k o m . Z a p a d n a A f r i k a je p o s e b n o a p o s t r o f i r a n a kao mljac mljac regija u C h e n e y e v o m National Energy Planu iz 2 0 0 1 . g o d i n e kojeg s m o spominjali u p r v o m poglavlju. K a k o n a f t a s p o z n a t i h i starih odredišta sve teže nalazi p u t do SAD-a, n a d a n j a za ovaj dio Afrike idu čak do uspostavljanja p u n e k o n k u r e n c i j e nafti s Bliskog istoka što je m a l o izvan realnosti, ali m o g u biti sretni i a k o uspiju ufatiti 2 5 - 3 0 posto u k u p n i h p o t r e b a u sljedećih par godina. T r e n u t n o SAD dobiva o k o 15 posto svog uvoza iz Afrike, a vrh z a u z i m a j u zemlje Gvinejskog zaljeva, Nigerija, A n g o l a i Ekvatorijalna Gvineja. Nigerija - prokletstvo resursa Nigerija je j e d a n od najboljih primjera „prokletstva resursa". Z e m l j a b o g a t a resursima, a osim 2 0 0 - n j a k o d a b r a n i h obitelji većina stanovništva životari u s i r o m a š t v u i g l a d i . Čak 66 p o s t o s t a n o v n i š t v a živi u a p s o l u t n o m siromaštvu s m a n j e od j e d n o g dolara na dan. Po ljestvici Indeksa ljudskog razvoja ( H D I ) kojim UN mjeri kvalitetu života u pojedinoj zemlji, Nigerija

31

zauzima 151. mjesto od 177. u k u p n o . N a j m n o g o l j u d n i j a je afrička zemlja sa

1 3 7 m i l i j u n a l j u d i , a l i i 2 5 0 e t n i č k i h g r u p a p a s u sve č e š ć i

m e đ u p l e m e n s k i sukobi. 50 posto stanovništva je m u s l i m a n s k e vjere, a 40 posto kršćanske. Z e m l j a je n a k o n dobivanja nezavisnosti bila obilježena v o j n o m d i k t a t u r o m , a čak je i n a k o n prvih izbora 1 9 9 9 . g o d i n e proglašena t r e ć o m n a j k o r u m p i r a n i j o m državom na svijetu. T a d a je izbore d o b i o bivši vojni g e n e r a l O l e s e g u n O b a s a n j o , koji je kao d i k t a t o r v l a d a o N i g e r i j o m i t i j e k o m ' 7 0 - i h . N a r o d voli ljude s iskustvom. N o , Nigerija je peti po redu opskrbljivač n a f t o m S A D - a i zato je toliko važna, p o s e b n o a k o z n a m o da se većina njene n a f t e klasificira kao „ l a k a n a f t a " , znači kao o n a do koje je lako i jeftino doći. Prve bušotine postavlja Shell ' 5 0 - i h g o d i n a , a ta je korporacija postavila i n e k a od neslavnijih d o s t i g n u ć a u p o t i c a n j u kršenja ljudskih prava i uništavanja okoliša u toj zemlji p o s e b n o u delti rijeke Niger. Od k a d a je p o č e o izvoziti n a f t u na Z a p a d , Shell je iz delte rijeke Niger izvukao milijarde d o l a r a . Korporacija je osiguravala d i k t a t o r s k o m režimu o g r o m n e zarade, a diktatorski režim je osiguravao m i r i red kako bi posao m o g a o m i r n o teći. D o d a t n o je iz zahvalnosti najuži k r u g d i k t a t o r a Sanija A b a c h e a u l a g a o p o k r a d e n u lovu u dionice i nekretnine na Z a p a d u . To je bilo ruka r u k u m i j e s a m o t a k o . O g o n i n a r o d koji n a s t a n j u j e p o d r u č j e k o j e j e Shell d e s e t l j e ć i m a iskorištavao i z a g a đ i v a o organizirao se u nenasilan pokret p o č e t k o m ' 9 0 ih. N o , s o b z i r o m da je u u k u p n o m izvozu nafte iz Nigerije Shell sudjelovao sa čak 50 posto, a n a f t a sudjeluje s 90 posto u zaradi od izvoza, bilo je jasno k a k o će f e d e r sprega korporacija-diktatura učiniti sve da zaustavi t a k v a talasanja. Tisuće ljudi je ubijeno i na desetine sela uništeno. U 50 g o d i n a iskorištavanja nafte, u delti rijeke Niger izlilo se 1,5 m i l i j u n a t o n a nafte, što je 50 p u t a više od izlijevanja prilikom katastrofe s t a n k e r o m Exxon V a l d e z .

Shell je d a n a s pak prvak k o r p o r a t i v n e društvene

odgovornosti, oni su „ n o v i etički o b r a z a c " korporacija koje se f u r a j u na e n e r g e t s k u efikasnost i „ b a l a n s i r a n pristup a k c i j a m a protiv k l i m a t s k i h p r o m j e n a " . Da nije t u ž n o smijali bi im se. O v a k o se oni n a m a smiju, a i cijelom p r a v n o m sustavu. Priznali su naoružavanje nigerijskih policijskih snaga koje su terorizirale lokalno stanovništvo. T i m e su postali sudionici i u n a m j e š t e n o m procesu protiv pjesnika Ken-Sare W i w e i još osmorice p r i p a d n i k a O g o n i n a r o d a , koji su pogubljeni n a k o n fejk suđenja 1 9 9 5 . godine.

Ipak iz Shella smiju odgovoriti kako je to bilo davno, kako su

naučili lekciju i da stvarno majke im mile preko groba neće više nikad. Suđenje protiv njih, koje je podigla W i w i n a obitelj, povlači se već nekoliko g o d i n a po s u d o v i m a u SAD-u. K a k o to već o b i č n o biva, kad m a k n e š p i t o m e d o đ u divlji. Ubojstvo

32

Wiwe i njegovog nenasilnog pokreta, otvorilo je prostor za m n o g o radikalnije skupine i dok si rekao društvena korporativna odgovornost u Nigeriji i m a m o čitavu lepezu militantnih hahara koje otimaju strance, dižu naftovode u zrak i blokiraju rafinerije. To nas ako ćemo pravo i ne čudi, jer je nabrijana mladež godinama gledala kako se bjelosvjetski moćnici slaste njihovom naftom puneći džepove sebi i probranoj lokalnoj eliti, dok njima ostaju crne lokve i zagađen zrak od isparavanja. Odrastati u takvoj atmosferi ne rađa ništa drugo nego raspizdoto ljude koji nemaju što izgubiti, a presuda se stavlja na teret prvome koji naiđe, a odgovora opisu sumnjivaca. U jednom od komunikeja dali su do znanja što to znači: „ M i nismo niti komunisti niti revolucionari. Mi smo samo jako ogorčeni ljudi". Nitko više ne broji napade militanata, prekide u protoku crnog zlata kroz naftovode i zatvaranja rafinerija što zbog silovitih napada, što zbog predostrožnosti. M l a d i m ljutim ljudima u delti rijeke Niger to dođe kao izlazak van. Militanti žele dio kolača i to otvoreno priznaju. Zato često naplaćuju nesmetan prolaz nafte, a ako im se ne udovolji, radi dinamit ili čapaju strane radnike i traže otkup. Pametni su pa uvijek odvoje dio za lokalne zajednice. Premda bi ih u svakoj drugoj zemlji opisali kao bandite i švercere naftom, osigurali su status lokalnih Robin Hoodova. Vlastima ih je teško locirati, jer im sela pružaju zaštitu i utočište, a i gerilski su brzi u svojim riječnim čamcima. Imaju maštovita imena: Dobrovoljne snage ljudi delte Nigera i Pokret za emancipaciju delte Nigera. M n o g i ističu kako protiv njih nema konkretnijih i preciznijih akcija vlasti upravo zbog svijesti centralne vlasti o nepravednoj raspodjeli bogatstva od nafte, pa se stoga tolerira njihovo „lopovsko oporezivanje" trgovine naftom. Pitanje je samo koliko će dugo taj „neautorizirani porez" tolerirati u Bijeloj kući? Angola i Ekvatorijalna Gvineja - kopiranje prokletstva Angola je druga po redu u proizvodnji nafte u Africi, a Ekvatorijalna Gvineja treća. Pored ogromnog bogatstva u nafti i dijamantima, u Angoli čak 82 posto stanovništva živi u siromaštvu. U HDI izvještaju 2 0 0 4 . godine, UN je Angolu svrstao na 166. mjesto od ukupno 177. No, kao i kod Nigerije i ovdje i š č i t a v a m o istu š p r a n c u . A n g o l a je S A D - u s e d m i po r e d u opskrbljivač naftom i zato joj dionice rastu. Nafta sudjeluje s 80 posto u prihodima zemlje. Građanski je rat u Angoli trajao preko 25 godina, a kontrola nad resursima je bila najveći mamac. I danas postoji jak pokret za odcjepljenjem u regiji Cabinda, koja

33

pretpostavljate i m a najviše, 50 posto svih rezervi n a f t e A n g o l e . Postrojenje a m e r i č k e n a f t n e korporacije Chevron T e x a c a u regiji C a b i n d a okruženo je m i n s k i m p o l j i m a z b o g sigurnosti, a zaposlenici se dovoze i odvoze h e l i k o p t e r i m a . Sin bivšeg f r a n c u s k o g predsjednika M i t t e r a n d a u h a p š e n je 2 0 0 0 . g o d i n e kao j e d a n od umiješanih u šverc oružjem za j e d n u od zaraćenih strana u A n g o l i . T e o d o r o O b i a n g N g u e m a d r m a Ekvatorijalnom Gvinejom od vojnog u d a r a 1 9 7 9 . godine. S A D je 1 9 9 5 . g o d i n e zatvorio a m b a s a d u u Ekvatorijalnoj Gvineji zbog očajnog stanja sa ljudskim pravima u toj zemlji. O n d a su k r a j e m ' 9 0 - i h brojne korporacije, i z m e đ u ostalih Exxon i C h e v r o n T e x a c o , otkrili nalazišta nafte u toj zemlji. I sad ti o n d a t r u c k a j o ljudskim p r a v i m a . Na svom p u t u u SAD 2 0 0 2 . g o d i n e , N g u e m a je o b e ć a o A m e r i k a n c i m a m i r a n san, jer će im investicije u njegovoj zemlji biti d o b r o č u v a n e i osigurane. G o d i n u d a n a kasnije a m b a s a d a SAD-a p o n o v n o je otvorena, p r e m d a se stanje sa ljudskim p r a v i m a nije ništa popravilo, ali je zato N g u e m a oslovljen od Condoleeze Rice kao prijatelj SAD-a. Prije koju g o d i n u preživio je pokušaj državnog u d a r a koji je vodio nitko drugi doli Sir M a r k T h a t c h e r , sin bivše britanske premijerke M a r g a ret T h a t c h e r . A h , ta djeca, ti im o m o g u ć i š sve, a oni bi se igrali velikih političara. Kao i u slučaju centralnoazijskih zemalja i ovdje SAD osigurava višemilijunske iznose za vojnu p o m o ć i n a f t n e investicije. S A D je poduzeo t i h u izgradnju vojske u Z a p a d n o j Africi s osobljem d o v e d e n i m iz Nigerije i v o j n i m b r o d o v i m a iz Gvinejskog Zaljeva. Z a p o č e t o je i vojno p o m a g a n j e G a b o n u k o j e g a su n e d a v n a otkrića stavila u s a m vrh nalazišta nafte na k o n t i n e n t u . V o j n e snage SAD-a trenirale su vojsku G a b o n a , a znanje se koristi na civilima i protivnicima režima u toj zemlji. Vjerovali ili ne, m o g u ć e je da u Izvještaju o ljudskim pravima State Departmenta iz 2 0 0 5 .

godine

stoje z a j e d n o tvrdnje k a k o je stanje ljudskih prava u G a b o n u loše, ali k a k o su odnosi S A D i G a b o n a izvrsni. K a o što s m o naglasili u prošlom poglavlju i Kina se j a k o pozicionira u Africi, a i ostale zemlje ovdje pletu svoje niti. Kina uvelike f i n a n c i r a svoje saveznice. U S u d a n u izvoz nafte donosi čak 70 posto zarade, a više od pola z a r a đ e n o g troši se na vojsku. Sudan se ugrožava i u p a d i m a p o b u n j e n i k a iz susjednog Čada, a Č a d je pak zanimljiv jer je j e d a n od d o m a ć i n a preko 1 0 0 0 k i l o m e t a r a d u g o g n a f t o v o d a koji ide d o K a m e r u n a . O d a v d e dolazi 1 6 0 . 0 0 0 barela svaki d a n pa je l o g i č n o da u Svjetskoj banci ističu k a k o " p r o j e k t može biti katalizator za veću d e m o k r a c i j u " . U praksi to izgleda t a k o da predsjednik Č a d a Idriss Deby koristi z a r a d u od n a f t o v o d a za k u p o v i n u oružja kojim tlači d o m a ć e stanovništvo, p r e m d a su inače dečki i cure iz Svjetske b a n k e jako osjetljivi na t a k v o n e n a m j e n s k o

34

trošenje proračuna. Naftovodom upravlja konzorcij na čelu s američkim Exxonom koji uzima čak dvije trećine profita. Očito ekonomski razvijeni svijet vidi Afriku manje kao područje za razvoj, a više kao brdo resursa za pokupiti. Koliko je Afrika siromašna u novcu, toliko je bogata u resursima. To su vrlo dobro znali svi koji su je pljačkali i prekrajali od d o b a robova, preko kolonizacije, do današnjeg h u m a n i t a r n o g cementiranja pozicije žrtve. Kontinent je bogat brojnim rudama, dragim kamenjem, nafta sve više šiklja van, trgovina drvom cvate, a nije za odbacit niti dvije gurmanske poslastice - kakao i kavu gdje ljudi rade u robovskim uvjetima do boli potplaćenih poslova. Cijeđenje gotovo cijelog kontinenta nastavilo se i u eri globaliziranog svijeta, pa Afrika više troši na otplatu vanjskih dugova Svjetskoj banci i M M F - u , nego što ulaže u zdravstvo ili školstvo. Stanje u okolišu se sve više erodira i d o d a t n o ugrožava očajno zdravstveno stanje ljudi, posebno sa sve većim utjecajem klimatskih promjena. To je dobitna kombinacija laprdanja o slobodnoj trgovini. Pljačka resursa, ratovi i diktature, uništen okoliš, lova ide van, neovisno radi li se o korporacijama, Svjetskoj banci, M M F - u ili nekom u nizu, ljudi sve bolesniji, prijeko potrebni lijekovi sve skuplji, a jeftinije zabranjeno koristiti, jer tako kaže Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Z a t o cvate ona na početku spominjana h u m a n i t a r n a rapsodija p r e m d a Afrika manje dobije od sve te pomoći u godinu dana, nego što izgubi nepravednim trgovinskim uvjetima za svoje proizvode. I to ti je slobodna trgovina.

35

Latinska Amerika Bijeg u samostalnost? Posebno za Meksiko, al' vrijedilo je i za cijeli kontinent, desetljećima se mantralo n a m e t n u t o prokletstvo - daleko Bogu, preblizu SAD-u. Mislilo se pri t o m na kadroviranje i upravljanje kontinentom u režiji sjevernog susjeda koji je određivao cijenu pomidora na tržnici u Rio de Janeiru, a di neće tko će stolovati u najvažnijim prijestolnicama Latinske Amerike. To je uzrokovalo političku nestabilnost gotovo na cijelom kontinentu, regularno ubijanje političkih neistomišljenika desničarskih vlada ustoličenih pod p a t r o n a t o m i podrškom SAD-a te o g r o m a n jaz između bogatih i siromašnih. M n o g i danas ističu kako se Latinska Amerika crveni, ne od stida, već od premoći Ijevičarskih ideja i partija na kontinentu. Opet, i tu treba biti oprezan i ne zanositi se površnim pogledima. Jasno je kada stavimo Chaveza ili bolivijskog Moralesa i brazilskog Lulu i čileansku Bachelet, i m a m o širok spektar lijevih ideja i politika. No i to je promjena. Povijesno su SAD g l e d a l e na L a t i n s k u A m e r i k u kao na svoje dvorište i nisu dozvoljavali previše samostalnih poteza tamošnjih lidera. Ali može biti kako su ovaj put stvari otišle predaleko da bi se sredile uobičajenim m e t o d a m a , jer SAD ne može više u Latinskoj Americi uvoditi demokraciju, paralelno kao što to čine u Iraku, a nagovješćuju Iranu. Čini se da se d o g a đ a ono što je izgledalo nemoguće do prije pet godina - Latinska A m e r i k a izlazi iz kontrole SAD-a i mogla bi se čak ujediniti u neprijateljstvu p r e m a sjevernom susjedu. Lideri zemalja Latinske A m e r i k e sve ozbiljnije promišljaju, za sada zaista samo kao ideju, model udruživanja po uzoru na Europsku Uniju - s izborima i parlamentom, zajedničkom vanjskom politikom te trgovinskim ugovorima. P r e m d a i m a j u još t o l i k o t o g a n a l e đ i m a , d a n a s n a i s t r č a v a n j u aktivističkog m a r a t o n a za socijalnu pravdu i zaštitu okoliša, šiju ostatak svijeta za nekoliko kilometara. Od meksičkih zapatista koji su prvi ispisivali note na kajdanki globalne borbe protiv neoliberalizma do argentinskih o k u p i r a n i h tvornica k o j i m a upravljaju radnici i radnice. Od brazilskih seljaka bez zemlje koji z a u z i m a j u z a n e m a r e n a prostranstva b o g a t i h 36

Ijenguza i pretvaraju ih u životne prostore do ekoloških programa u urbanim centrima kao što su Curitiba (Brazil) i Bogota (Kolumbija), pred kojima se metropole i bogatijih zemalja mogu slikat. Od Urugvaja koji je postao prva zemlja u kojoj je pitka voda zakonski određena kao pravo svake osobe te je z a b r a n j e n a privatizacija vode i v o d o v o d n o g sustava do Paragvaja koji je 2004. godine donio zakon kojim zabranjuju masovno k r č e n j e š u m a i od t a d a p r o v o d e satelitski n a d z o r k a k o bi m o g l i istovremeno reagirati ukoliko uoče uništavanje šuma. Nije bez vraga n e d a v n o N o a m C h o m s k y cijeli k o n t i n e n t nazvao „ n a j u z b u d l j i v i j i m mjestom na svijetu". Venezuela - socijalizam d.o.o. V j e r u j e m o k a k o n i k o g a ne čudi što p o č i n j e m o s n a j p o z n a t i j o m i najživahnijom antiameričkom drznicom na svijetu. Već se dugo nije rodio netko tko s takvom ljubavlju izražava mržnju prema političkoj eliti SAD-a, a da ova ne može pucnuti prstima i poslati isti tren disciplinsku oklopnu konjicu. Kočoperenje Huga Chaveza počinje poprimati obrise letećeg cirkusa u kojem je on glavni lik, a glavni cilj ismijati „kapitalističku bagru" sa sjevera. Od zadnjeg naganjanja Busha po Latinskoj Americi, gdje bi ga kao sjena pratio i slao kući nebiranim riječima, do one poznate predstave u zgradi Ujedinjenih naroda kada je po Chavezu govornica zaudarala na vraga koji je tu bio dan prije njega, a vrag se zove George W. Bush. Inače, performance u Ujedinjenim narodima vrijedi spomenuti kao prvorazrednu marketinšku kampanju. Chavez je naime kao potporu svojim uvjerenjima, m a h a o knjigom Noama Chomskyog „ H e g e m o n y and Survival: America's Quest for Global Dominance", objavljenoj još 2 0 0 3 . godine. Malo prije toga, u studenom 2007. godine bila je na Amazonovoj ljestvici prodaje na s k r o m n o m 1 6 0 , 7 2 2 . mjestu. N a k o n Chavezove reklamne kampanje, Chomskyjeva knjiga je u svega nekoliko dana skočila na sedmo mjesto najprodavanijih primjeraka na Amazonu, da bi jedno vrijeme bila i broj jedan. Eto, draga Oprah, tako se radi marketing za literaturu. Bez obzira slažete li se s njim ili ne, je li vam simpatičan ili ga smatrate o p a s n i m nasljednikom „fidelista" ili u boljoj varijanti politikantskim ridikulom, Chavezu treba priznati nekoliko stvari. Od kraja 1998. godine kada je prvi put došao na vlast, Chavez je demokratskim kanalima, uz potvrde međunarodnih tijela o regularnosti, šest puta dobivao podršku stanovništva Venezuele, što na izborima, što na referendumima. Jedini referendum koji je s pravom izgubio je ovaj

37

posljednji pred kraj 2 0 0 7 . godine, kada je glupo tražio dozvolu za diktaturu. Uz to je preživio dva ozbiljna pokušaja državnog udara. T r e n u t n o se takvim legitimitetom, a b o g a m i bi se namučili da zavirimo i u povijesne čitanke, nitko u svijetu ne može pohvaliti. Uostalom, nije loše za tipa koji je političku karijeru počeo neuspjelim pokušajem vojnog udara 1992. godine, za što je odležao u ćuzi dvije godine. Preobrazio je ekonomiju zemlje u korist siromašnih i obespravljenih, što ako h o ć e m o tražiti pandane na globalnom nivou m o ž e m o izbrojati na prste jedne ruke. Kada je Chavez došao na vlast 61 posto ljudi u Venezueli je živjelo ispod granice siromaštva. Krajem 2 0 0 5 . godine taj broj je pao na 4 3 , 7 posto stanovništva i dalje pada. M n o g i će zaključiti kako je napredak i veći jer je Chavezova vlada provela brojne reforme protiv siromaštva i gladi koje službena statistika ili teško ili uopće ne bilježi. Ljudima je porasla kvaliteta života. Uspostavljene su tržnice na kojima siromašni m o g u kupovati subvencioniranu hranu - riža, grah, piletina, mlijeko i kruh prodaju se po 3 0 - 4 0 posto nižim cijenama. Do kraja 2 0 0 4 . godine osnovano je unutar misije Mercal 13.000 takvih tržnica u kojima je zaposleno više od 4 1 . 0 0 0 ljudi, a 11 milijuna ljudi sudjeluje kao korisnici. Edukacijski sustav je također prošao reforme. Od uvođenja čak tri obroka u škole k a k o bi se s m a n j i l a p o t h r a n j e n o s t d j e c e do b o r b e p r o t i v nepismenosti. Do 2 0 0 5 . godine, 1,5 milijuna ljudi je naučilo pisati, što je čak 90 posto od ukupnog broja nepismenih u zemlji. Organizirani su i besplatni tečajevi za rad na kompjuterima i internetu te odnedavno na operativnim sustavima otvorenog koda. Nezaposlenost je pala na 20 posto 2 0 0 3 . godine da bi se 2 0 0 6 . godine kretala oko 10 posto. Do kraja 2 0 0 5 . godine vlast je podijelila 2,2, milijuna hektara državne zemlje za 1 3 0 . 0 0 0 seljaka organiziranih u zadruge, jer je i V e n e z u e l a bila obilježena u o b i č a j e n o m latinoameričkom raspodjelom - do t a d a je 2 posto velikih zemljoposjednika zauzimalo 60 posto zemlje. Zadrugarstvo je razvijano i u d r u g i m područjima. Studenti koji završe studije ekonomije, m e n a d ž m e n t a , tehničkih znanosti i slično odlaze osnivati ili p o m a g a t i rad zadruga. U odnosu na 1999. godinu kada je bilo svega 7 6 2 zadruge u zemlji, danas ih je 7 0 . 0 0 0 . Ustav Venezuele, mala plava knjižica je najprodavanije štivo u zemlji. Unutra su i takve odredbe i članci kakvi se m o g u naći samo u poveljama ili ciljevima aktivističkih udruga i nevladinih organizacija. I to sve uz žestoke pokušaje da se reforme prema njegovom „socijalizmu 21. stoljeća" osujete kako iznutra, tako i izvana od strane SAD-a. A nije imao podršku niti prirodnih sila, jer niti godinu d a n a od dolaska na vlast dok se još bakćao sa žestokim protivljenjima ekonomske elite u zemlji,

38

V e n e z u e l u je zadesila t r a g i č n a nesreća otkliznuća tla zbog obilnih kiša. Uslijed o d r o n a , p o g i n u l o je oko 3 0 . 0 0 0 ljudi, u g l a v n o m najsiromašnijeg sloja koje je i gradilo straćare na strmim r u b o v i m a g r a d a . To je bio d o d a t n i težak u d a r a c za tek ustoličenog Chaveza, koji je i došao na vlast njihovim g l a s o v i m a obećavši im bolji život. P r e m d a rizično s o b z i r o m da je na vlast d o š a o u p r a v o g l a s o v i m a s i r o m a š n i h ljudi, Chavez je prve g o d i n e svog v l a d a n j a više koristio za o v l a d a v a n j e svim e k o n o m s k i m p o l u g a m a z e m l j e k a k o b i u o p ć e i kontrolirao raspodjelu novaca (za siromašne), nego što te g o d i n e p a m t i m o po socijalnim r e f o r m a m a . D a p a č e , m o ž e m o u v r e m e p l o v u n a i z m j e n c e pratiti Chavezova fokusiranja - k a d a se borio za „ o p s t a n a k " , socijalna p i t a n j a p a d a l a su u drugi plan, k a d a je p o t p u n o o v l a d a o i p o l i t i č k o m a r e n o m i najvažnijom f i r m o m u zemlji n a c i o n a l n o m n a f t n o m k o m p a n i j o m (PDSVA), k r e n u o je u ostvarivanje svoje bolivarske revolucije. I to je bio o d l i č a n potez, jer n a m pokazuje na koji način je Chavez spriječio ono „prokletstvo resursa" koje s m o spominjali u prošlom poglavlju o Africi. I pokazuje n a m d a nije g l u p političar. Jasno, e k o n o m s k a p o l u g a Venezuele je nafta. I f i n o im se skupilo. V e n e z u e l a po svjetskim rezervama nafte zauzima s e d m o mjesto, ali najviše u z a p a d n o j hemisferi. K a o i K a n a d a obiluje velikim k o l i č i n a m a katranskog p i j e s k a , što j e n o v a f o r a z a d u ž e n i h s e d a t i v - i d e o l o g a k o j o m nas s e pokušava umiriti k a k o nafte zapravo i m a i više n e g o dovoljno za nastavak ove sulude utrke p r e m a d n u . Na stranu što n a f t a iz k a t r a n s k o g pijeska sigurno neće osigurati jeftinu cijenu goriva, zapišimo s a d a k a k o i to na s v j e t s k i m b u r z a m a diže d i o n i c e . A u s l u č a j u s p a r i v a n j a l a k e n a f t e i k a t r a n s k o g pijeska, Venezueli printaju ispise najvećih n a f t n i h rezervi, većih od o n i h u Saudijskoj Arabiji. I jasno da d e č k i m a i c u r a m a iz W a s h i n g t o n a to

zvuči

juuhuuu.

K a d a je Chavez došao na vlast, n a c i o n a l n a n a f t n a k o m p a n i j a (PDSVA) bila je u r u k a m a n j e m u nesklone e k o n o m s k e elite. I ajde, b u d i m o iskreni, l a k o ć e m o m i z a C h a v e z a , ali n a c i o n a l n a n a f t n a k o m p a n i j a j e bila nesklona o b i č n i m ljudima Venezuele. Premda je PDSVA zarađivala o g r o m n u lovu od prodaje nafte, u Venezueli za vrijeme dolaska Chaveza n a vlast, k a k o j e već r e č e n o , p r e m a p o d a c i m a U N D P - j a t r i p e t i n e stanovništva živi ispod g r a n i c e siromaštva. Z a t o su njihovi partneri u SADu pa i d r u g d j e mastili brk. Podružnice PDVSA-e smještene u S A D - u su dobivale naftu iz Venezuele ispod cijene te takvu jeftiniju n a f t u preprodavale d a l j e u S A D - u p o s k u p l j o j cijeni. D o p o l o v i c e ' 9 0 - i h P D V S A j e k a o nacionalna

naftna

k o m p a n i j a Venezuele svake g o d i n e prosječno

prebacivala 5 0 0 m i l i j u n a d o l a r a na svoje račune u inozemstvo, č i m e su

39

obogaćivali ekonomije tih zemalja uglavnom SAD. Zaključak je bio jasan: Venezuela financira bruto društveni proizvod SAD-a. Chavez je to htio prekinuti. Prvo je 2 0 0 1 . godine skupština izglasala zakon o investiranju zarade od trgovine n a f t o m u zdravstvene, obrazovne, socijalne i druge programe orijentirane p r e m a povećanju kvalitete života ljudi. Dodatno su povećani porezi koje strane naftne korporacije trebaju platiti Venezueli za eksploataciju nafte. Niti par mjeseci poslije Chavez je smijenio dotadašnju upravu PDSVA-e, a ovi u suradnji s Trgovinskom k o m o r o m Venezuele, sindikatima, o p o r b o m te uz podršku privatnih medija kreću u travnju 2 0 0 2 . godine u njegovo rušenje. Tu su se događaji izmjenjivali kao u kakvom trileru, jer je nakon dva d a n a sukoba i stotine poginulih objavljen uspjeh d r ž a v n o g u d a r a , da bi se n a k o n k o n t r a - p r o s v j e d a Chavezu o d a n i h g r a đ a n a i dijela vojske ovaj sutradan vratio na položaj. N a k o n toga je bilo zatišje par mjeseci da bi krajem godine protivnici Chaveza krenuli u novi ekonomski pritisak na vlast blokadom naftnih rafinerija i luka, što je značilo o g r o m n i m a n j a k u državnoj kasi. Blokada je trajala čak 63 dana, da bi je Chavez razriješio slanjem vojske i nasilnim zauzimanjem rafinerija i luka. Dakle, prve godine Chavezove vlasti obilježene su političkim reformama, ovladavanjem glavnim p o l u g a m a vlasti u ekonomiji te nastojanjima da preživi pokušaje državnih udara. Raširila su mu se krila nakon ovladavanja crpljenjem i trgovinom venezuelanske nafte. Tu se malo i raspištoljio i odlučio pokazati kako s njim n e m a cile mile - nakon zauzimanja državne naftne kompanije podijelio je pod optužbom za p o b u n u i državnu izdaju otkaze za 18.000 menadžera i radnika koji su sudjelovali u štrajku i blokadi rafinerija i luka te ih zamijenio novima. No, Chavez je dobio važnu poruku - raja je uz njega i bez pomoći i pobune običnih ljudi m o g a o bi se fućkati t a m o u travnju 2 0 0 2 . godine kad je stvarno bilo li-la tko će dalje upravljati zemljom. N a r o d je dao jasnu p o r u k u kako neće dopustiti nasilne intervencije u demokratske procese. A to je najvažnija stvar koju stanovnici Venezuele m o g u jasno izraziti s obzirom koliko su u Washingtonu zainteresirani za te demokratske procese. Kasnije objavljeni dokumenti CIA-e jasno dokazuju kako su u SAD-u ne samo znali da se sprema državni udar na Chaveza, nego su ga i d o b r a n o pomagali. Svega pola godine prije pokušaja državnog udara iz SAD-a je u Venezuelu poslano nekoliko milijuna dolara za financiranje Chavezovih protivnika. Na d a n državnog udara 2 0 0 2 . godine, predsjednik M e đ u n a r o d n o g republikanskog instituta (IRI), George Folsom istaknuo je kako su „svi sektori civilnog društva ustali u obranu demokracije". New Y o r k T i m e s o b j a v l j u j e uvodnik u kojem se ističe k a k o „ j u č e r a š n j o m

40

o s t a v k o m predsjednika H u g a Chaveza, venezuelanskoj d e m o k r a c i j i više ne prijeti č o v j e k koji bi h t i o postati d i k t a t o r " , a C h i c a g o T r i b u n e se pridružuje još nevjerojatnijom tvrdnjom kako „nije svaki d a n da demokracija profitira od vojne intervencije koja

ide protiv l e g a l n o

izabranog

p r e d s j e d n i k a " . Bravo, petica iz slobode medija. Da je Chavez zadovoljan isključivo u l o g o m l o k a l n o g n a f t n o g velmože, još bi n e k a k o u W a s h i n g t o n u i prožvakali t o g bezobraznika. Ali ovaj f a k a t n e m a n a m j e r u prihvatiti u l o g u prvog u selu, već je u p r o li ga u p r o u prelijevanje svog socijalizma ne štedeći o g r o m n u lovu od zarade n a f t o m . S č i t a v i m nizom z e m a l j a stvorio je p r o g r a m e razmjene n a f t e za proizvode i usluge p o t r e b n e Venezueli, i k a k o bi još više n a p a k o s t i o S A D - u r a z m j e n a se često obavlja bez korištenja dolara, već t r a d i c i o n a l n i m p u t e m t r a m p e - ja tebi, ti m e n i . T a k o primjerice, s A r g e n t i n o m i m a j u u g o v o r o t r a m p i n a f t e za mlijeko. Najhvaljeniji t a k a v p r o g r a m je o n a j s K u b o m , koja je u z a m j e n u za n a f t u poslala u Venezuelu tisuće i tisuće d o k t o r a te ostalog liječničkog osoblja da sudjeluju i u početku iznesu m i s i j u / p r o g r a m Barrio A d e n t r o - uspostavljanja klinika za osnovnu zdravstvenu skrb u s i r o m a š n i m p o d r u č j i m a zemlje. Do d a n a s je otvoreno č a k 1 9 0 7 t a k v i h kliničkih c e n t a r a širom zemlje. Ovdje je zanimljivo s p o m e n u t i kako je Vijeće venezuelanske federacije liječnika blisko oporbi, pokrenulo k a m p a n j u protiv liječnika iz K u b e optužujući ih kao „ a g e n t e Fidela Castra" te su č a k organizirali i prosvjede protiv d o š l j a k a s K u b e . N a r a v n o , nisu p o n u d i l i da z a u z m u njihova mjesta. N a k o n t o g a je p o d i g n u t a ustavna t u ž b a , jer kubanski liječnici nisu imali sve p o t r e b n e d i p l o m e i dozvole k a k o zahtijeva d o m a ć i zakon o praksi m e d i c i n e . Ustavni sud je o d b i o t u ž b u sa z a k l j u č k o m kako se radi o h u m a n i t a r n o j misiji koja ne podliježe t a k v i m strogim pravilima. T e k se d a n a s m o g u vidjeti i p r o m j e n e s n o v o m g e n e r a c i j o m d o k t o r a i m e d i c i n s k o g osoblja pa je 2 0 0 5 . godine u p r o g r a m u sudjelovalo nešto više od 6 0 0 0 venezuelanskih liječnika i ostalog osoblja. Chavez je i najagilniji p r o m o t o r ugovora A L B A ( A l t e r n a t i v a Bolivariana para las Americas), koja bi t r e b a l a o k r e n u t i z e m l j e Latinske A m e r i k e m e đ u s o b n o j s u r a d n j i i p a r t n e r s t v u , i s u p r o t s t a v i t i se „ n a m e t a n j u " p o d r e đ e n o s t i S A D - u u n u t a r U g o v o r a o slobodnoj trgovini i z m e đ u obje A m e r i k e (FTAA). Chavez je pozvao na solidarnost, pa je u A L B A - u uveo Fond za kompenzaciju strukturalnog prilagođavanja unutar kojeg bi bogatije članice p o m a g a l e siromašnije. U srpnju 2 0 0 5 . g o d i n e Venezuela je posudila Ekvadoru 3 0 0 milijuna d o l a r a k a k o se ne bi m o r a l i zadužiti n a m e đ u n a r o d n o m tržištu d a o t p l a t e vanjski d u g . U n u t a r p r o g r a m a Petrocaribe, 13 karipskih državica od Venezuele dobiva jeftiniju n a f t u koja se obavezala pokriti 40 posto cijene k a d a g o d je barel n a f t e iznad 50

41

dolara, što je od t a d a do danas slučaj. Ne s a m o da ruje sa svojim socijalizmom po k o n t i n e n t u , n e g o se Chavez ne ustručava zaviriti i na sam teritorij kojem je suveren G e o r g e W. Bush. Potonji je bijesno o d b i o p o m o ć Venezuele n a k o n u r a g a n a Katrina, jer si je umislio k a k o je njegova administracija sposobna p o m o ć i stanovnicima N e w O r l e a n s a i d r u g i h p o g o đ e n i h p o d r u č j a , ali Chavez nalazi d r u g e kanale za p o m o ć s i r o m a š n o m stanovništvu SAD-a. Za to koriste svoju n a f t n u p o d r u ž n i c u u S A D - u Citgo, i t r e n u t n o preko nje nekoliko desetina s i r o m a š n i h k u ć a n s t a v a u N e w Y o r k u dobiva jeftiniju n a f t u za grijanje. Njihova m o ć i nije m a l a , jer vrijednost u l a g a n j a i n e k r e t n i n a Citga u SADu doseže 12 milijardi d o l a r a , a zapošljavaju i 1 5 0 . 0 0 0 ljudi. Chavez je svjestan da će za d u g o r o č n i uspjeh n j e g o v o g socijalizma trebati nešto čvršće od nafte. Z a t o je i p o k r e n u o p r o g r a m e diverzifikacije privrednog sektora k a k o ne bi ovisili s a m o o izvozu nafte. Venezuela je 2 0 0 2 . g o d i n e zarađivala od izvoza nafte 75 posto, što je i dalje ovisnička pozicija, ali se s m a n j u j e u o d n o s u na 1 9 7 7 . g o d i n u , k a d a je n a f t a u izvozu z a u z i m a l a čak 95 posto. Kao podrška d u g o r o č n o m cilju uvedene su carine na velik broj uvezene robe, a inicirana je i k a m p a n j a Made in

Venezuela k o j o m se želi povećati konkurentnost d o m a ć e robe. I ovdje bilježimo uspjeh - 2 0 0 4 . g o d i n e rast n e n a f t n o g sektora bio je 17,8 posto, a n a f t n o g 8 , 7 posto. Jasno, t r e b a kao i toliko p u t a prije u knjizi, i ovdje ć e m o skrenuti pažnju na majstore blefiranja. T a k o će Chavez održati vatren govor protiv vražjeg Busha u zgradi U j e d i n j e n i h nacija, a i o p ć e n i t o će biti prvi na r e d a l j k a m a a n t i a m e r i č k e retorike, ali će isto t a k o u r e d n o svaki mjesec slati n a f t u u S A D - u kao nigdje d r u g d j e . Bush je vrag, ali vrag koji je u r e d a n platiša s p o k r i ć e m z e l e m b a ć a i to je o n d a retorika koja se najbolje razumije. V e n ezuela pokriva 15 posto uvoza nafte SAD-a i t i m e je peti najveći izvoznik nafte u SAD. Sa d r u g e strane zauzima čak t r e ć i n u izvoza SAD-a koji ode p r e m a z e m l j a m a Latinske A m e r i k e . U Venezueli ne skrivaju kako žele stvoriti novo društvo, nešto posebno. P r e m d a su m n o g i slični pokušaji u prošlosti propali ili završili u p o t p u n o j suprotnosti, ovdje se ističe k a k o su svjesni t o g a te k a k o ne žele ponavljati greške „ d i k t a t u r e p r o l e t a r i j a t a " niti „ o n o g a za što je C h e G u e v a r a u m r o " . U t o m k o n t e k s t u se i ističe priznavanje privatnog vlasništva u Venezueli. Plan koji je u procesu stvaranja je osnivanje m n o g i h l o k a l n i h skupština u kvartovima i selima koje se o n d a k o n c e n t r i č n i m k r u g o v i m a u m r e ž a v a j u u veće oblike upravljanja. Lokalne skupštine i m a j u a u t o n o m i j u i odlučivanja za p o d r u č j a koja se t i č u s a m o njih. Sada se stvara p a r a l e l n i sustav i n a d a j u se da će stari s v r e m e n o m otići.

42

Ipak, neke posljednje najave od samih revolucionara upozoravaju da bi mogli ponoviti kubanske greške. Koliko se na d o m a ć e m terenu radi jasno i duboko, toliko su mnoge globalne poruke mutne i plitke. Chavez tu, kao i mnogi prije njega, upada u klopku površnog antiamerikanizma koji počiva na poučku - neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj pa je često u maznim odnosima s vođama neprijatelja SAD-a, od Irana preko Sjeverne Koreje do Kine. Također, Chavez je prilično neodređen u komentiranju kritika kako želi i treći mandat na mjestu predsjednika zemlje premda trenutno po zakonu nema pravo na to, ali ima većinu u skupštini koja bi taj zakon mogla promijeniti. Kako bi dobio odriješene ruke da u drugom mandatu ubaci u petu brzinu i uvede Venecuelu u eru „maksimalne revolucije", skupština m u j e p o č e t k o m 2 0 0 7 . g o d i n e izglasala v o đ e n j e zemlje dekretom sljedećih 18 mjeseci. Mnogi opravdano strahuju kako je to početak ozakonjivanja autoritarnog tipa vladanja što je trenutno usporio jedino neuspjeh na posljednjem referendumu. Povećao je broj sudaca u Ustavnom sudu s 20 na 32, postavivši sebi lojalne suce kako bi i t a m o osigurao kontrolu. Privatnim medijima je naloženo m i n i m u m 60 minuta tjedno edukacijskog programa propisanog od strane vlade za što je Chavez dobio packu od H u m a n Rights Watch-a. Nekima je i odbijeno produženje koncesije što je protumačeno kao dodatan pokušaj kontrole medija. Po zemlji se prodaju lutkice ala Action M a n s likom Chaveza čime zanimljivim pristupom doprinosi izgradnji vlastitog kulta ličnosti. I jasno je da u tome uživa. Kolumbija - koka i kokanje Mnoge zemlje Latinske Amerike prošle su svu silu državnih i vojnih udara, diktatura i totalitarizama, državnog terora i gerilskog teroriziranja. Danas isto tako mnoge govore o tim t e m a m a u prošlom vremenu i većina ih spada u ono što se kolokvijalno naziva krugom demokratski uređenih država. Kolumbija je i dalje razdrmana u prezentu i sadašnje pozicije u t o m kaosu zauzimaju se još od '60-ih godina 20. stoljeća. Tu zbilja ne znaš od koga prije možeš nadrapati: državnog aparata i vojske trenirane od strane, recimo to pristojno američkih vojnih stručnjaka; narkodilera i njihovih paravojnih skupina desne provenijencije; te Ijevičarskih gerilskih organizacija. Vojska i paravojska često zajedno surađuju i žmire na „sitne nestašluke" partnera u borbi protiv Ijevičarskih gerila, odnosno kako se danas službeno kaže i u Kolumbiji, ratu protiv terorizma na domaćem terenu. Ljevičarske gerile rasprostiru se čak na gotovo polovini teritorija

43

od č e g a kontroliraju velik dio. Da pojasnimo, v l a d a republike K o l u m b i j e n e m a suverenitet, o d n o s n o autoritet na n a j m a n j e trećini teritorija, a i na sljedećoj petini ne bi dali ruku u vatru da o b i č a n čovjek, a k a m o l i strani turist, može m i r n o poći u šetnju bez pancirke i n a p a m e t n a u č e n o g broja bankovnog

računa.

N a j p o z n a t i j a i n a j j a č a Ijevičarska gerilska s k u p i n a je Fuerzas Arma-

das Revolucionarias de Colombia - Ejército del Pueblo (FARC) iliti po naški Revolucionarne oružane snage Kolumbije. Da m a l o osvježe imidž, p o č e t k o m ' 8 0 - i h d o d a l i su i naziv iza crtice i da ne b u d e z a b u n e o p l e m e n i l i se plaštem n a r o d n e vojske. O n i se s više ili m a n j e uspjeha kočopere na čak 3 5 - 4 0 posto teritorija K o l u m b i j e i na velikom dijelu t o g p o d r u č j a su n a j m o ć n i j i s u v e r e n i . M a n j e uspješni u z a u z i m a n j u i o s i g u r a n j u svog f e u d a l n o g l e n a je e k i p a iz Ejército de Liberación Nacional ( E L N ) N a c i o n a l n e vojske o s l o b o đ e n j a . O n i su u 4 0 - a k g o d i n a r a t o v a n j a s v l a d o m uspjeli proširiti svoj utjecaj na nekih 10 posto teritorija. FARC i m a 1 5 . 0 0 0 - 1 8 . 0 0 0 ljudi pod svojim zapovjedništvom, a ELN 3 0 0 0 - 5 0 0 0 . I jedni i d r u g i vole h a p a t i prirodnih ljepota g l a d n e z a p a d n j a č k e turiste i b o g a t e ljude za čije oslobođenje o n d a traže o t k u p n i n e . Ovi u FARC-u se bave i u z g o j e m koke, p r e r a d o m i d i l a n j e m kokaina. F a n a t i č n o jurišaju na rafinerije i naftovode, posebno one u stranom vlasništvu, a negdje n o r m a l n o s t f e u d a l n i h n a m e t a u K o l u m b i j i 2 1 . stoljeća ide d o t a k v i h a p s u r d a da im strane korporacije u r e d n o isplaćuju lovu, o d n o s n o porez da n a f t a teče n e s m e t a n o kroz teritorij koji FARC kontrolira. Ovdje t r e b a dodati kako naftne korporacije zapravo uopće ne z a n i m a ideološka pozadina njihovih „ r e d a r a " dok g o d oni j a m č e sigurnost p r o t o k a crnog zlata. Zabilježeni su slučajevi isplate od strane O c c i d e n t a l Petroleuma te BP-ja i državnim v o j n i m s n a g a m a u p o d r u č j i m a , gdje su kršena ljudska prava lokalnog stanovništva, zagađivan okoliš, a bilo je i slučajeva ubojstva. FARC je p o z n a t i po neslavnom rekordu koji se tiče regrutiranja djece u svoje redove. Gotovo 2 0 - 3 0 posto njihovih vojnika je m l a đ e od 18 g o d i n a , a m n o g i n e m a j u niti

12. U K o l u m b i j i 64 p o s t o s t a n o v n i š t v a živi u

siromaštvu, a u r u r a l n i m p o d r u č j i m a to skače i do g o t o v o 80 posto. I u p r a v o tu m o m c i koji još uvijek zazivaju M a r x a i Lenjina nalaze svoje n a j v j e r n i j e p r i s t a l i c e , jer su o b i č n i ljudi r a z o č a r a n i n e u č i n k o v i t o š ć u i korumpiranošću centralne vlade, pa je siromašnim m l a d i m ljudima odlazak u gerilu karta za bijeg od gladi i siromaštva. Doduše, nije rijedak slučaj i da radi prijeki sud partije, pa ukoliko m l a d i muškići iz „ o d a b r a n o g " sela ne uviđaju k a k o je za njihov bitak na o v o m svijetu spasonosno postati a k t i v n i m č l a n o m j e d n e Ijevičarske gerilske skupine koja dila d r o g u p o d p a r o l a m a o slobodi i bratstvu, o n d a cijelo selo nastrada. Civili su još više

44

stradavali od p a r a v o j n i h desničarskih skupina, od kojih je najpoznatija bila

Autodefensas

Unidas

de

Colombia

(AUC)

-

Ujedinjene

snage

K o l u m b i j e za s a m o o b r a n u . Paravan za s a m o o b r a n u svojih n a r k o interesa je zapravo cilj u b i j a n j a političkih neprijatelja, gdje su na p r v o m mjestu pripadnici Ijevičarskih gerila, a nisu nesretni niti a k o u k o k a j u n e k o g a iz sindikata, aktivista n e v l a d i n o g sektora te o p o r b e n i h političara. T r e n u t n o su službeno raspušteni, p r e m d a su neki njihovi dijelovi i dalje aktivni. Pribrojimo o v o m društvu još i poznate narko-kartele koji i m a j u vlastite vojske i biti će n a m jasna pozadina one teze o r a z d r m a n o s t i K o l u m b i j e . K o l u m b i j a je t r e ć a po redu primateljica vojne p o m o ć i SAD-a, o d m a h iza n e u p i t n o g Izraela i Egipta. I nije da nije zahvalna - j e d n a je od rijetkih vjernih prijateljica SAD-a na kontinentu. D a p a č e , ta s u r a d n j a se iz g o d i n e u g o d i n u produbljuje. K r a j e m 2 0 0 0 . g o d i n e S A D je započeo s p r i m j e n o m Plana K o l u m b i j a , u n u t a r kojeg se b o r b a protiv polja koke svela na zaprašivanje pesticidima iz aviona k a k o bi se polja t a k o uništila. Zaprašivanje je najviše o b a v l j a n o u južnoj regiji P u t u m a y o , koja je slučajno i regija b o g a t a n a f t o m . N a f t a o p ć e n i t o z a u z i m a sve veći udio u u k u p n o j zaradi K o l u m b i j e i t r e n u t n o pokriva p e t i n u izvoza. Procjene o rezervama su n e p o t p u n e pošto se velik d i o m o g u ć i h nalazišta nalazi na teritoriju koje k o n t r o l i r a j u Ijevičarske p o b u n j e n i č k e skupine. Plan K o l u m b i j a je vrijedan 1,2 milijarde d o l a r a , od č e g a se čak 70 posto odnosi na direktne vojne potrebe. U d o g a đ a j i m a poslije 11. rujna rat protiv d r o g e se izjednačio s r a t o m protiv terorizma. Problem koji se javio uslijed zaprašivanja je utjecaj pesticida na c j e l o k u p n i ekosustav te na p r e h r a m b e n e usjeve. Čak su i guverneri šest južnih o k r u g a prosvjedovali, jer se širi g l a d i stanovništvo odlazi iz južnog dijela K o l u m b i j e . U p r a v o iz t i h razloga, u rijetko v i đ e n o m suglasju, p a r l a m e n t EU je 2 0 0 1 . g o d i n e o d b i o podržati Plan K o l u m b i j u s 4 7 4 glasa protiv i s a m o j e d n i m za, jer se projekt previše oslanja na vojsku i militarizaciju K o l u m b i j e . A m e r i č k u p o m o ć su t r a d i c i o n a l n o pratili izdašni krediti M M F - a koji su z a u z v r a t zahtijevali p r i v a t i z a c i j u i p r i h v a ć a n j e n e o l i b e r a l n i h n a č e l a u e k o n o m i j i . Po n a l o g u M M F - a p r i h v a ć e n a je i n o v a o d r e d b a , koja je o m o g u ć a v a l a s t r a n i m k o r p o r a c i j a m a d a u m j e s t o p r i j a š n j i h 5 0 posto, zadrže čak 70 posto n a f t e eksploatirane iz novih polja. Državna n a f t n a korporacija s i m p a t i č n a i m e n a Ecopetrol, prošla je restrukturiranje 2 0 0 3 . g o d i n e te je r a z b u c a n a na m a n j e f i r m e , a kao novi uvjet M M F - o v o m kreditu od 2,1 milijarde dolara, nova o d r e d b a o n a f t n i m p r a v i m a dozvolila je stranim k o r p o r a c i j a m a da zadrže svih 100 posto p r o n a đ e n e nafte d o k g o d b u š o t i n e rade. Porez n a f t n i m k o r p o r a c i j a m a n a iskorištavanje j e

45

smanjen sa prijašnjih 20 posto na svega 8 posto ukoliko se iz naftnog polja crpi manje od 5 0 0 0 barela na dan što je bio slučaj s gotovo svim poljima stranih korporacija. Time se pripremio teren za potpunu privatizaciju Ecopetrola jer je svakome jasno kako se neće moći natjecati sa stranim naftnim korporacijama pod tim uvjetima. Ecopetrol je postao najobičniji posrednik što je rijetko viđen slučaj u svijetu. T a k o se događa da Ecopetrol m o r a kupovati naftu iz Kolumbije od stranih korporacija po tržišnim svjetskim cijenama da bi onda izvozio tu istu naftu u SAD. Predsjednik Kolumbije je Alvaro Uribe, kojem od polovine 2 0 0 6 . godine teče drugi m a n d a t . Uribe je dobio o g r o m n o povjerenje građana obećanjima da će se obračunati s gerilskim skupinama i očito je da su birači izmučeni građanskim ratom od nekoliko desetljeća odlučili izabrati čvrstu ruku. No, kritičari upozoravaju kako Uribe koristi svoju poziciju i za obračun s političkim neistomišljenicima. U svom prvom m a n d a t u pokušao je proglasiti dvije zone u Kolumbiji područjima gdje bi vojska imala veće ovlasti od civilnih institucija i tek je presudom Ustavnog suda o n e m o g u ć e n taj pokušaj tihog uvođenja diktature. Te dvije zone okružuju na istoku zemlje C a ń o L i m ó n n a f t o v o d i n a f t n a polja u vlasništvu O c c i d e n t a l Petroleuma. 2 0 0 3 . godine je u t u đ m a n o v s k o m stilu n a p a o nevladine udruge, nazvavši ih servisom terorizma i neprijateljima Kolumbije. To je bio njegov odgovor na izvještaj 80 nevladinih udruga, gdje se kritizirala njegova sigurnosna politika. T i m e je Uribe pokazao kako je naučio lekciju svojih t u t o r a , p r a k t i č k i ponovivši riječi p o t p r e d s j e d n i k a O c c i d e n t a l Petroleuma Lawrencea Meriagea, koji je na svjedočenju pred Kongresom prije prihvaćanja Plana Kolumbija istaknuo kako se samo dvije grupacije u Kolumbiji protive eksploatiranju nafte i razvoju - Ijevičarske skupine i nevladine udruge. Službene statistike ističu kako je povećana sigurnost i kako je nasilje smanjeno. Cańo Limón naftovod je 2 0 0 1 . godine bio n a p a d a n 170 puta od strane FARC-ovih gerilaca, a 2 0 0 4 . g o d i n e 17 puta. No i ovdje p r e d s t a v n i c i c i v i l n o g d r u š t v a ističu k a k o je p o v e ć a n a s i g u r n o s t u gradovima, ali su ruralna područja ostala potpuno zapuštena. Ljevičarske gerile su se uglavnom i povukle u seoska ili prigradska naselja, jer su ih iz urbanih sredina potjerali ili vladine snage ili desničarske paramilicije. Z a t o je u južnoj regiji Putumayo, gdje je Plan Kolumbija najviše i provođen, broj n a p a d a na naftovode i naftna postrojenja sa 48 u 1999. godini, skočio na rekordnih 144 u 2 0 0 3 . godini. Serija n a p a d a FARC-ove gerile 2 0 0 5 . godine dovela je do smrti preko 2 0 0 vojnika pa čak i do ostavke ministra obrane Kolumbije. Da vladine trupe i desničarske paramilicije ne prave nikakvu razliku između kritičara Uribea, dovoljno govori počinjenje

46

j e d n o g od najvećih zločina 2 0 0 5 . godine. U osveti zbog FARC-ove ofenzive, vladine trupe su ušle u mirovno selo San José de Apartadó, koje je još 1997. godine proglasio neutralnost u sukobima i zabranu unošenja oružja u područje mirovnog sela. Vojnici Kolumbije su pobili petero odraslih i četvero djece, uključujući i osnivača Luisa Eduarda Guerra-Guerm. Ni poljima koke ni kokanju ljudi ne nazire se kraj u Kolumbiji. Brazil - Bliski Istok alkohola Da, Brazil nije zemlja bogata naftom i na prvu loptu ne bi trebao biti ovdje. No, knjižica se zove Kako potrošiti svijet, a Brazil zaista trošimo. Oni su bogati jednim resursom, točnije znanjem i tehnologijom kako iskoristiti resurs - šećernu trsku iz koje dobivaju etanol koji onda koriste u benzinskim motorima. Poznati su u cijelom svijetu po svom programu ProAlcool započetim još u '70-ima kada su svijetom harale prve naftne krize. Osigurali su tada subvencije i krenuli s pionirskim pokušajima u proizvodnji biogoriva. Tako su dosegli svjetske rekorde i zadovoljavali čak 40 posto potrošnje u transportu koji koristi benzin. Brazil je štedio i ogromne novce. U r a z d o b l j u 1 9 7 6 . - 2 0 0 4 . ušteda, o d n o s n o razlika i z m e đ u investiranog novca u proizvodnju e t a n o l a i s m a n j e n o g p l a ć a n j a u dolarima za uvoznu naftu je ogromnih 60,7 milijardi dolara, a kad se uključe izbjegnute kamate na vanjski dug koji bi se otplaćivao zbog uvoza nafte ušteda se penje na 121,3 milijarde dolara. T a d a su bili pametni - uvidjeli su što se događa s naftom i kako melje u sve veći krug vanjskih dugova zemlje koje je moraju uvoziti i koristili lokalni etanol za lokalne potrebe uz malu potrošnju. Danas su glupi, jer i m a j u iluziju kako će bez radikalnog uništenja okoliša moći namiriti ogromne apetite SAD-a. Do sada je Brazil bio toliko uspješan u svom programu biogoriva, jer su proizvodili za lokalne potrebe, što bi obnovljivi izvori energije trebali i biti, te zato jer su se trudili zaokružiti cijeli proces iskorištavajući i otpad. Ostatak od proizvodnje etanola se koristio kao gorivo za pokretanje energije tvornica koje proizvode etanol. Pepeo bogat fosforom koji ostaje nakon paljenja suhog dijela u pećima i kvasni dio koji ostaje nakon berbe bogat dušikom, koriste su kao organsko gnojivo za polja šećerne trske. No glavni razlog uspjeha je taj što su Brazilci imali potrošnju goriva m a n j u od 10 posto a m e r i č k o g prosjeka. A o n d a i biogoriva imaju smisla kao ekološka goriva. Posljednje najave i trendovi u Brazilu pokazuju kako će krenuti stopama SAD-a u proizvodnji biogoriva čime će izgubiti sve dosadašnje prednosti u održivosti. Prošlogodišnji susret brazilskog predsjednika Lule i američkog

47

Busha, u kojem je ovaj potonji kao gost imao jedan jedini cilj - da glumata divljenje domaćoj industriji etanola kako bi dogovorio što veći izvoz u narednim godinama, potvrđuje nam strahove mnogih u organizacijama za zaštitu ljudskih prava i okoliša. Biogoriva lošom i neodgovornom politikom m o g u umjesto obnovljivog resursa za lokalne zajednice postati prljavi biznis i uzrok kršenja radničkih i ljudskih prava te čak i ugrožavanja ekosustava i klime. Prije su se krčile tropske kišne šume kako bi se dobile površine za pašnjake za meso namijenjeno izvozu u zapadna bogata društva. Sada se dodatno krče tropske kišne šume za uzgoj kultura iz kojih se m o g u dobiti biogoriva za izvoz u zapadna bogata društva. Kako li smo samo napredovali na ljestvici eko-osviještenosti. Najveća svjetska ekološka organizacija WWF, iznijela je podatak kako čak 80 posto emisije stakleničkih plinova Brazila ne potječe od transporta i korištenja automobila, već od deforesterizacije, spaljivanja i krčenja tropskih kišnih šuma pri čemu se emitiraju velike količine C 0 2 pohranjenog u šumama. Početkom 2 0 0 7 . godine, brazilska je vlada o h r a b r e n a Bushevom podrškom najavila povećanje investicija u proizvodnju biogoriva za 6 milijardi dolara u sljedeće četiri godine. Brazil je najveći svjetski izvoznik etanola i od svojih 16 milijardi litara godišnje proizvedenih, izveze petinu uz tendenciju rasta. Najveći uvoznik etanola iz Brazila je SAD s 58 posto od ukupnog izvoza, odnosno 1,74 milijarde litara. Premda i sami proizvode etanol, u SAD-u su svjesni kako njihov genetski modificirani kukuruz ne može mjeriti u iskoristivosti sa brazilskom trskom. I kako nas lijepo uči povijest o nafti, treba na početku stvoriti kontrolu n a d energetskim resursima. A k o bi SAD pokušao zadovoljiti 10 posto svoje sadašnje potrošnje benzina uvozom iz Brazila, Brazil bi svoje sadašnje površine šećerne trske trebao samo za tu svrhu povećati peterostruko, što je suluda ideja koja će rezultirati trajno negativnim posljedicama za okoliš. No, naši se novopečeni eko-energetičari u Riju i Washingtonu prave kako to ne vide. I to je samo još jedan dokaz kakve slijepe mufljoze vode ovaj svijet. Meksiko - prva ekonomska žrtva biogoriva Namjerno su stavljeni iza Brazila. Nećemo ovdje niti koliko su važni SADu kao drugi izvoznik nafte tik iza Kanade. Niti zato što priznaju vrhunac iskorištavanja nafte u svojem najplodonosnijem polju Cantarellu. Ovdje su jer su oni prve ekonomske žrtve biznisa biogoriva. Naime, zbog sve većeg korištenja biogoriva, kulture od kojih se proizvode postaju tražena

48

roba te im cijena raste. S obzirom da se radi i o važnim p r e h r a m b e n i m kulturama, siromašno stanovništvo treba plaćati više da se prehrani. U SAD-u je cijena kukuruza u posljednjih par godina skočila za gotovo 70 posto, zbog povećane proizvodnje etanola. S obzirom da su SAD sa 40 posto glavni opskrbljivač svijeta kukuruzom, to je povećalo cijenu i u z e m l j a m a koje t a j k u k u r u z uvoze. M e k s i k o j e n e k a d bio z n a č a j a n proizvođač hrane, ali je p r i h v a ć a n j e m n e o l i b e r a l n o g m o d e l a postao uvoznik hrane i to najviše iz SAD-a. Tako se povećanje cijene kukuruza u SAD-u prelilo i na tržište Meksika. Cijene su početkom 2 0 0 7 . godine bile 40 posto veće od onih u zadnjem kvartalu 2 0 0 6 . godine. Početkom veljače 2 0 0 8 . godine, glavni grad Meksika preplavile su desetine i desetine tisuća prosvjednika koji su prosvjedovali protiv poskupljenja tortilja, glavne p r e h r a m b e n e namirnice u Meksiku koja se radi kukuruznim brašnom. Koliko je njih bilo svjesno da su zapravo žrtve bogataških tlapnji sa sjevera o resursu koji će zamijeniti naftu? Resursu kojeg bi oni radije pojeli.

49

SAD Najveći žderači planete Da previše ne k e n j k a m o s u v o d o m , a j m o mi o d m a u g l a v u - k a d a bismo svi na p l a n e t i živjeli k a o prosječna osoba u S A D - u t r e b a l o bi n a m pet planeta. Jedan, dva, tri, četiri, pet. Pet lakih k o m a d a . Sad bar z n a m o gdje se najviše slavilo k a d je objavljena vijest o p r o n a l a s k u 5 8 1 c, n a v o d n o p o g o d n o m p l a n e t u za život nas Z e m l j a n a . Z n a č i fali još svega tri. I m a da nas i s p o r u č u j u l e t e ć i m k o n t e j n e r i m a uz p r i g o d n o t a p š a n j e i j e d n o s m j e r n u kartu. Dakle, k a d a b i s m o svi na o v o m još uvijek j e d i n o m p l a n e t u željeli i m a t i t a k v u p o t r o š n j u e n e r g i j e , vozili takve a u t e , trošili t o l i k o drva i ostalih prirodnih resursa, jeli t a k v u hranu, imali tolike kuće, bacali toliko s m e ć a i da skratimo, imali t a k a v životni stil, trebalo bi n a m još četiri planeta kao što je ovaj po k o j e m g a z i m o . A t o g a jednostavno n e m a . S a m i m t i m je zanimljivije što je to životni stil koji se promovira kao najpoželjniji za cijeli svijet, pa vrišti iz svake r e k l a m e prijeko p o t r e b n i h stvarčica kao što su instant cappuccino s o k u s o m nenadjebivosti, a u t o m o b i l s p a p u č i c a m a za gas i k u p l u n g koje m a s i r a j u stopala i žvakaće koje čine zube toliko b i j e l i m a k a o d a nas j e n e t k o n e t o m n a š o p a o v a p n o m . S a m i m t i m j e zanimljiviji stav a m e r i č k e elite na čelu sa sadašnjim p r e d s j e d n i k o m k a d a ih gnjave s o n i m m i n o r n i m Kyoto p r o t o k o l o m , a stav kaže kako „ a m e r i č k i n a č i n ž i v o t a n i j e za p r e g o v a r a n j e " . A čiji je? K i n e s k i ? P e r u a n s k i ? Makedonski? A j m o d a l j e u g l a v u k a d s m o već t a k o i p o č e l i . T r e n u t n a m o ć k o r p o r a t i v n o / p o l i t i č k o / v o j n e elite S A D - a n e m a p r e m c a u a m e r i č k o j povijesti, a r u k u na srce niti u svjetskoj, ako isključimo otvoreno diktatorske kutke na planeti. Krajem rujna 2 0 0 6 . godine t a d a još Bushu skloni Kongres izglasao je Defense Authorization Bill 2007 kojeg je d i o i p r e i n a k a z a k o n a Posse Comitatus Acta iz 1 8 7 8 . godine. Bushu se dozvolilo da s a m o s t a l n o proglasi izvanredno stanje te je d o b i o i pravo na razmještaj b o r b e n i h t r u p a u n u t a r S A D - a , z a p o v i j e d a n j e N a c i o n a l n o m g a r d o m što j e i n a č e bila privilegija državnih guvernera. T a k o je Bush z a g o s p o d a r i o svim o r u ž a n i m p o s t r o j b a m a i u n u t a r S A D - a što je situacija koju je Ustav t r e b a o spriječiti. 50

Općenito su tri gore nabrojane elite međusobno ovisne i ideološki rođaci se rotiraju na položajima kako kome karijera napreduje ili nazaduje. Korporacije (naftne, bankarske, prehrambene, automobilske...) su p u m p a č i neodrživog apetita koji ždere cijelu planetu, vojska SAD-a je čuvar pumpi, j a m a c sigurnosti da prijeko potrebni resursi i robe ne završe na krivoj adresi, a politika uz pomoć medija ima za cilj uvjeravati nas kako p u m p a n j e n e m a vijek trajanja te kako može teći u nedogled. T i m e služi interesima moćnih, a ne narodu i običnim ljudima. Zadnjih par godina primjetan je, koliko nezadrživ, s obzirom na nastale okolnosti, toliko i neodrživ ne samo za cijeli svijet, već i za ekonomiju SAD-a, rast slijevanja love u vojni sektor. Prema p o d a c i m a organizacije N a t i o n a l Priorities Project (NPP) koja n a d g l e d a u koje sektore od prikupljenog poreza g r a đ a n a vlada SAD-a ulaže, u 2 0 0 7 . godini je gotovo 40 posto poreznog novca odlazilo na vojsku i sektore koji podržavaju vojsku. Sljedeći dio o t p a d a na zdravstvo (21 posto) te otplaćivanje k a m a t a za nacionalni d u g (19 posto). Na vojsku se troše stotine milijarde dolara, a za 2 0 0 7 . je zatraženo nevjerojatnih 5 6 3 milijarde dolara. U razdoblju 2 0 0 1 . - 2 0 0 5 . , 34 najveće korporacije vezane za vojsku, ostvarile su rast profita od 189 posto. I plaće direktora tih k o r p o r a c i j a zabilježile su neslućene visine pa je prosječna plaća od 3,6 milijuna dolara godišnje prije 11. rujna 2 0 0 1 . , u razdoblju 2 0 0 2 . - 2 0 0 5 . skočila na 7 , 2 milijuna dolara. Opčinjenost vojskom i naoružanošću rezultira sa čak 7 3 7 vojnih baza SAD-a po čitavom svijetu, a sam Pentagon troši godišnje 3 2 0 . 0 0 0 barela nafte dnevno, za što im treba 17 milijardi dolara godišnje. U to nije uključena potrošnja vanjskih suradnika i plaćenika čije usluge vojska SAD-a sve više koristi posljednjih godina. Slično kao i njihovi vojni pandani, direktori najvećih naftnih korporacija, prema izvještaju „Executive Excess" koji su načinili organizacije Institute for Policy Studies i United for a Fair Economy, u 2 0 0 5 . godini su zaradili u prosjeku 3 2 , 7 milijuna dolara u k o m p e n z a c i j a m a . S d r u g e strane, od p o č e t k a ' 9 0 - i h n a f t n e su korporacije u SAD-u političarima dale 192 milijuna dolara donacija. Glavni cilj ove d e g u t a n t n e simbioze biznis-politika-vojska je osigurati prijeko potrebne količine najvažnijeg resursa na planeti - nafte. Jedan od vodećih energetskih teoretičara Michael Klare točno ističe kako se vojska SAD-a zapravo pretvara u „uslužni servis za zaštitu nafte". Od oko 84 milijuna barela nafte koliko se godišnje u svijetu proizvede, s a m o m SAD-u (6 posto stanovništva) treba otprilike četvrtina godišnje da dosegnu „životni stil koji nije za pregovaranje". Najvažniji energent je potrebno namiriti čak 65 posto iz uvoza i taj omjer će se povećavati i u narednim g o d i n a m a , jer je SAD doživio vrhunac iskorištavanja nafte na svom teritoriju još u '70-

51

ima. A sustav pet lakih planeta zahtijeva sve veći i veći unos nafte. Zato je nevidljivo mali korak između Bushevih misli o „životnom stilu koji nije za pregovaranje" i ratu protiv terorizma kao „presudnoj ideološkoj borbi 21. stoljeća". A j m o to isto direktno u glavu - stavljamo znak jednakosti između činjenica iz sljedeće dvije rečenice. Točnije, stavljamo znak kauzalne veze. Struja koja se u SAD-u potroši kako bi radili svi klima uređaji (nevjerojatnih 18 posto ukupne potrošnje struje), premašuje ukupnu potrošnju struje u Indiji i Indoneziji zajedno. SAD je već izgradio ili t r e n u t n o gradi vojne baze u 11 zemalja Bliskog istoka, 5 zemalja Centralne Azije i 3 u Africi. Jasno, kako smo spominjali u p r e t h o d n i m poglavljima, u područjima b o g a t i m a n a f t o m ili područjima gdje prolaze naftovodi. Z a t o smo rekli kako je rast ulaganja u vojsku nezadrživ jer treba sve te čuvare blaga rasporediti po planeti i platiti, ali i neodrživ jer to fakat više nije normalno. No, a j m o mi o d m a h otkantati i zajapurene antiameričke poletarce koji se narajcaju čim se nešto loše desi SAD-u, neovisno radi li se o terorističkom n a p a d u 11. rujna ili o rafalima po školskim klupama, uz zlurado „ n e k a malo i v a m a " . I u s a m o m SAD-u su sakriveni čitavi milijuni onih koji bi dobili ono gore tapšanje i karte za iseljenje jer se nisu dobro pozicionirali u sjedištu neoliberalnog laktarenja pa se g o m i l a j u na dnu društvene ljestvice. Kada zadužena antiamerička proklinjala blagoslivljaju pravedničku kaznu jer je uragan razorio New Orleans i okolicu, netko bi trebao pokucati na glave tvrde kao ebanovina i podsjetiti znalce kako u tim „zasluženim osvetama" uglavnom strada najranjiviji i najsiromašniji sloj SAD-a. Ili jasnije, onaj omraženi kružok američke elite koji igra monopoly na cijeloj planeti, teško da je m a k a r i okrznut takvim kaznama. SAD i m a najveću nejednakost od ekonomski razvijenih zemalja između najbogatijih i najsiromašnijih. Gini koeficijent im iznosi 0 , 4 6 9 (mjeri se od 0 do 1, što je m a n j i to je m a n j a nejednakost u društvu), a kada je veći od 0,4 radi se o društvu izražene nejednakosti. 37 milijuna ljudi, od čega trećinu čine djeca, živi ispod granice siromaštva, a to je 12,7 posto stanovništva. Njihov broj zadnjih godina raste. Preko dvadeset milijuna ljudi ovisi o j a v n i m k u h i n j a m a i d r u g i m p r o g r a m i m a za p o m o ć u p r e h r a n j i v a n j u . Z a d n j i p o d a c i A m e r i č k o g ministarstva poljoprivrede (USDA) ističu kako se posljednjih pet godina glad u SAD-u povećala za 43 posto. Čak 24 posto zaposlene radne snage radi na slabo plaćenim poslovima zarađujući manje od 9 dolara na sat. Premda za zdravstvo izdvajaju d u p l o više od d r u g i h e k o n o m s k i razvijenih z e m a l j a p o p u t Njemačke, Velike Britanije, Kanade, Australije, Novog Z e l a n d a i ostalih, imaju najgoru zdravstvenu uslugu u toj konkurenciji plus nevjerojatnih 45

52

milijuna ljudi koji su potpuno izvan zdravstvenog sustava i n e m a j u nikakva prava. Po studiji objavljenoj u časopisu Health Affairs godišnje 2 milijuna stanovnika SAD-a proglasi bankrot, jer nemaju dovoljno novaca za platiti zdravstvene usluge i račune. Izgubiš zdravlje - dobiješ bankrot. Eto, tu n e g d j e a p e l i r a m o na naše a n t i a m e r i č k e e b a n o g l a v c e da probaju pronaći smisao za kontekst, nijanse i preciznost. SAD je o g r o m n a zemlja isto tako o g r o m n i h razlika koje su se Bushevom vladavinom još više i produbile. Ovo jasno ne znači da odrješujemo narod odgovornosti kakvu vlast ima sebi na lice i naličje, posebno u demokratski uređenim zemljama, ali isto tako ne namjeravamo upasti u z a m k u linije manjeg otpora gdje se ljudima koji imaju barabe na vlasti šalju telegrami za što bržom kolektivnom propašću. Između ta dva ekstrema, postoji čitav niz utjecaja određenih okolnosti, velike moći tradicije, manipulacije medija i e d u k a t i v n o g sustava, ( n e ) f o r m a l n i h o b l i k a kontrole i još koječega. I trenutno SAD tu nisu nikakva iznimka. Dodatni razlog zašto bismo u ovom trenutku SAD-u trebali poželjeti sve najbolje u smislu da n a đ u snage, političke m u d r o s t i , g r a đ a n s k e osviještenosti i aktivizma koji bi ih odveli prema socijalno pravednijem i ekološki održivijem obliku življenja jest koliko magična, toliko već p o m a l o d o s a d n a riječ g l o b a l i z a c i j a . Da, t o t a l n o i z n e n a đ e n j e za naše antiamerikaniste, svijet je danas povezan kao nikada prije, a posebno je povezan sa s a m i m SAD-om, kako se to lijepo kaže i u dobru i u zlu. Napraviti nekontroliran i neplaniran razvod od SAD-a može rezultirati samo brutalnim obiteljskim nasiljem i trajnim ožiljcima na potomstvu. Ukoliko SAD doživi ozbiljniju recesiju ili ekonomsku krizu na č e m u bi se sladili mnogi kauč antiglobalisti, posebno ako do nje dođe u kratkom razdoblju, s obzirom na ekonomsku i financijsku pa donekle i političku povezanost svijeta, i ostatak svijeta bi dobrano fasovao. Kad smo se već počeli toliko šutirati u glavu, red je da ovo malo detaljnije objasnimo. Najveći izvozni proizvod SAD nije demokracija, a ruku na srce nije niti rock glazba. Najveći izvozni proizvod SAD je dolar, a najuspješnija tiskara na svijetu zove se FED (Sustav federalnih rezervi), centralna banka SADa. Majke ti mile, ti ga štancaju k'o da je džaba. A njima maltene i je. Ako je nešto najveći izvozni proizvod najmoćnije zemlje na svijetu, jasno je da to netko uvozi i da se taj proizvod traži. Dolar je globalno zagospodario početkom '70-ih, kada je Nixonova vlada odlučila ukinuti vezanost dolara za zlato kako je bilo dogovoreno pred kraj Drugog svjetskog rata. Ta veza je trebala osigurati ekonomsku stabilnost poslijeratnog razvoja. Svaka zemlja je m o g l a izabrati hoće li čuvati svoju zaradu i rezerve u d o l a r i m a ili u zlatu. No, dolari su se sve više nagomilavali u b a n k a m a posebno

53

europskima, a rat u Vijetnamu je zahtijevao dodatno tiskanje novca kako bi se namirili troškovi agresije. Da su svi t a d a poželjeli dolare zamijeniti za zlato to bi bilo n e m o g u ć e , dolara je bilo previše. Kako bi se izbjeglo urušavanje sustava, Nixon je rekao zbogom dogovoru iz Bretton Woodsa (1944.) o povezanosti dolara i zlata i od t a d a je dolar slobodna valuta. Zanimljivo, ekipa iz M M F - a i Svjetske banke je fićukala s p o g l e d o m u plafon i plela prste kao da se njih to ne tiče, premda su kasnije bili prvi na kućnom pragu zemalja u razvoju kad bi nanjušili opasnost m o n e t a r n e nestabilnosti. Nixonova odluka samo je zacementirala prevlast dolara na svjetskom tržištu, što je bilo vidljivo još od kraja Drugog svjetskog rata. Ako želite nešto kupiti na svjetskom tržištu, postoji 70 posto šanse da će vam za to trebati dolari. Najvažniji resurs današnjice nafta, na svjetskom tržištu u potpunosti se plaća u dolarima. U posljednjih 30 g o d i n a FED je tiskao stotine milijardi dolarskih novčanica koje je pokrivala t r g o v i n a n a f t o m . Z a t o je i m o g u ć e da u SAD-u benzin bude gotovo 60 posto jeftiniji od svjetskog prosjeka. Zemlje u razvoju trebaju dolare kako bi o t p l a t i l e d u g o v e s t r a n i m b a n k a m a sa Z a p a d a . D o l a r i se č u v a j u u rezervama centralnih nacionalnih banaka zbog eventualnih intervencija na tržištu i kao osiguranje konkurentnosti d o m a ć i h valuta. Inače, sve druge zemlje na svijetu ukoliko pretjerano štancaju svoju valutu, a to n e m a pokrića u realnom rastu ekonomije, valuta gubi na vrijednosti i dobar dan inflacijo. Samo SAD ima pravo tiskati svoju valutu koliko god želi, jer smo tu svi mi da pokupimo višak. Zemlje gomilaju dolare i kupuju s njima naftu te ostale energente, robe i usluge. Sada zemlje koje izvoze naftu, druge energente, robe i usluge ostaju nafilane s gomiletinom dolara. Ako bi zamijenile dolare za svoju valutu, podigli bi joj vrijednost i t i m e smanjili konkurentnost izvoza. Dio čuvaju u svojim centralnim b a n k a m a kako bi imale tvrdu vrijednu valutu za reakcije na tržištu, ali nisu lude da čuvaju sve jer je isplativije uložiti i okrenuti lovu. Gdje će sa svim t i m dolarima kako ne bi postali prilično bezvrijedne hrpe papira? Tko na ovoj p l a n e t i m o ž e p o n u d i t i n a j b o l j e uvjete, n a j v e ć u s t o p u o p l o đ i v a n j a , najpovoljnije k a m a t e za dolare? Zemlje pune dolara vraćaju ih nazad u SAD, gdje kupuju vrijednosne papire, obveznice, dionice, nekretnine i ostale vrijednosti. To je svih ovih godina i o m o g u ć a v a l o g r a đ a n i m a SAD-a da imaju veću potrošnju i životni standard, nego da su je pokrivali vlastitim prihodima. Ovako vanjski prihodi postaju njihovi. Financial Times je objavio kako je kupovina vrijednosnih papira stranih centralnih banaka, osigurala pokrivanje budžetskog deficita 2 0 0 3 . godine za čak više od 80 posto. Koje god gore nabrojane vrijednosti kupovali većina te love na kraju završi u američkim b a n k a m a . O n d a FED

54

može dati najmanje k a m a t e svojim g r a đ a n i m a za potpuno suludu kviki gric potrošnju, gdje je vjerska m a n t r a - kupi, potroši, baci i tako ukrug dok će biti svijeta. To ti dođe kao savršena ironija današnjeg svijeta - SAD se kretenski ponaša, a j a m a c smo im svi mi, neovisno o našim prosvjedima protiv rata u Iraku ili paljenju američkih zastava. Bog ima smisla za crni humor. I to jako crni. Cijeli svijet je garant, bankovni jamac neodrživom načinu ž i v o t a u S A D - u i j e d n o d r u g o o h r a b r u j e . Z a t o im se i m o ž e biti najzaduženijom zemljom na svijetu s najvećim trgovinskim deficitom. Do početka 2 0 0 7 . godine, Busheva ekipa povećala je javni dug za 3 bilijuna dolara u šest godina pa sadašnji nacionalni dug stoji na 9 bilijuna dolara, a trgovinski deficit na gotovo 8 5 0 milijardi dolara godišnje. Koliko su SAD sve ranjivije zbog ovisnosti o uvezenoj nafti, dovoljno govori podatak kako uvoz nafte u godišnjem trgovinskom deficitu zauzima trećinu iznosa. Problem SAD-a je što previše troše, a premalo proizvode. T r e n u t n o u SAD-u potrošnja zauzima nevjerojatnih 76 posto u k u p n o g godišnjeg ekonomskog rasta. Cijeli SAD se pretvara u jedan veliki trgovački centar. Dok je 1970. godine 30 posto radne snage radilo u proizvodnom sektoru, danas je taj broj pao na 11 posto. To je cijena utrke p r e m a dnu, gdje tvornice odlaze u zemlje s niže plaćenom radnom snagom, nepostojanjem regulative o zaštiti okoliša i gdje su oslobođene od plaćanja poreza. Nismo dugo, pa a j m o sad opet u glavu. Najmoćnija grupacija u SADu nije Republikanska stranka, niti grupacija Carlyle, nisu to niti obitelji Clinton i Bush, a nije niti neka tajna loža ili komitet. Najmoćnija grupacija u SAD-u je K o m u n i s t i č k a partija Kine. 2 0 0 6 . g o d i n e SAD su i m a l e trgovinski deficit od 7 6 3 , 6 milijarde dolara, od čega s Kinom trećinu 2 3 2 , 5 milijarde dolara. Slijedi EU čiji trgovinski višak sa SAD-om zauzima 15 posto njihovog deficita, i Japan čiji višak zauzima 11 posto. N a k o n njih dolazi čitav niz zemalja, uglavnom iz jugoistoka Azije i Latinske Amerike od kuda SAD uvozi većinu robe široke potrošnje. Rekli smo u poglavlju u Dalekom istoku i jugoistočnoj Aziji kako je Kina pobjednik utrke prema d n u i najveća tvornica na svijetu. Čak više od petine kineskog izvoza završi u SAD-u, gdje ih gladni potrošači razgrabe i prije nego prestanu biti trend zamijene ih novima. Tako Kina ima najveći trgovinski suficit sa SAD-om. T r a g i k o m i č n o je što svako toliko u s a m o m SAD-u proključaju najniže strasti kvazipatriotskog zanovijetanja pa se počne truckati o potrebi oštrije politike p r e m a kineskim proizvodima i uvozu s konačnim zahtjevom da se uravnoteži odnos dolara i kineskog yuana. Kako smo spomenuli ranije, K i n a n a m j e r n o o d r ž a v a t e č a j y u a n a n i s k i m k a k o b i i m izvoz bio

55

k o n k u r e n t a n . K a d a bi se y u a n i dolar stavili više u ravnotežu, m a n j e bi se kupovalo robe iz Kine jer bi bila skuplja i trgovinski deficit s K i n o m bi se smanjio. No t a d a bi Kina m a n j e zarađivala i t a k o d o l a z i m o do još važnijeg dijela velikog utjecaja kineske komunističke elite na SAD. Jasno da tu n a m j e r n o k a r i k i r a m o , ali rekli s m o da lelujanje neodrživog b a l o n a SAD ovisi o u l a g a n j u izvana, jer a m e r i č k i potrošači nisu sami dovoljni da ga održe d o v o l j n o n a p u h a n i m . A K i n a sa svojom o g r o m n o m z a r a d o m i z a l i h a m a d o l a r a koje n a g o m i l a j u od izvoza igra veliku u l o g u u recikliranju dolara. Došli s m o do sustava u k o j e m Kina i m a p o h r a n j e n o u stranim v a l u t a m a i n e k r e t n i n a m a čak bilijun dolara. U SAD odlazi najviše, ne s a m o iz Kine, n e g o i iz svih d r u g i h z e m a l j a koje negdje m o r a j u sa b r d i m a zarađene love. Kina i Japan t r e n u t n o posjeduju 1,7 bilijuna d o l a r a u valuti i n e k r e t n i n a m a SAD-a. Naši kvazipatrioti zaogrnuti zastavom na „zvijezde i pruge", zanemaruju uobičajenu poštapalicu „it's economy, stupid". U o s t a l o m da je p r o b l e m SAD-ovog deficita isključivo u preniskoj vrijednosti d r u g i h valuta, ne bi imali deficit i s Europskom U n i j o m čija je v a l u t a j a č a od SAD-a. S A D i m a trgovinski deficit, jer kao što s m o rekli s a m o troše k ' o blesavi, a sve m a n j e proizvode. A k o bi se prčkalo po t e č a j e v i m a i prisililo Kineze da o j a č a j u yuan, o n d a bi Kinezi m a n j e zarađivali i m a n j e ulagali u a m e r i č k o tržište. T k o bi o n d a pokrivao d u g koji S A D n a m e ć e c i j e l o m svijetu? T a j d u g i deficit je m o g u ć s a m o p r e t j e r a n o m p o t r o š n j o m u S A D - u , ovisnošću cijeloga svijeta o nafti i ovisnošću cijeloga svijeta o d o l a r u . V e ć i n a a k t e r a ovog neodrživog r a n d e v u a osjećaju z a m o r m a t e r i j a l a i k a o u svakoj vezi k a d a d o đ e do zasićenja, p o č i n j u škicanja u d r u g i m p r a v c i m a i razmišljanja - joj da mi se izvuć iz ove g a b u l e . Svaki d a n svijet t r e b a uložiti u S A D 2 , 8 milijardi d o l a r a kako bi se neodrživi sistem i dalje rolao. P r o b l e m se nazire u priznanju Ministarstva f i n a n c i j a k a k o su u prosincu 2 0 0 6 . g o d i n e , SAD uspjele privući s a m o 1 5 , 6 milijarde d o l a r a u l a g a n j a , što je n a j m a n j e u posljednjih pet g o d i n a . Situacija se poslije d o n e k l e p o p r a v i l a , ali je p o r a s t a o i b r o j p r o d a n i h bypassa u c e n t r u e k o n o m s k e i političke moći. Dolaru vrijednost p a d a jer je u p a d u i cijeli sustav koji mu u m j e t n o održava vrijednost. Svijet je u m o r a n od spašavanja S A D - a koji kao k a k a v blentavi u t o p l j e n i k kad mu baciš pojas za spašavanje, probuši ga i traži novi. Čim je iz Kine najavljeno k r a j e m 2 0 0 7 . g o d i n e k a k o razmišljaju o usporavanju k u p o v a n j a d i o n i c a , obveznica i n e k r e t n i n a na a m e r i č k o m tržištu, vrlo brzo je t a m o u posjet p o s l a n a prva k r e m a e k o n o m s k i h čuvara SAD-a kakvu rijetko t k o drugi m o ž e d o b i t i : p r e d s j e d n i k F E D - a Ben B a r n a n k e , m i n i s t a r f i n a n c i j a H e n r y P a u l s o n , ministar trgovine Carlos Gutierrez, ministrica r a d a Elaine C h a o , m i n i s t a r

56

zdravstva M i k e Leavitt i ministar energetike Sam B o d m a n , te direktorica za trgovinske o d n o s e S A D - a Susan Schwab. Poruka je bila: dajte se ne zajebavajte sa ovim, jer smo onda svi doviđenja. Ukoliko vrijednost d o l a r a nastavi s p a d o m , Kina i ostale zemlje m o g l e bi d o d a t n o smanjiti svoju k u p o v i n u na a m e r i č k o m tržištu kapitala pa će vrijednost d o l a r a još više pasti, a k a m a t e porasti, upozorio je 3 1 . svibnja 2 0 0 8 . g o d i n e U N - o v U r e d za e k o n o m s k e i socijalne odnose (DESA). I ovdje je d o b r o poslušati o n e koji i m a j u d o b r e informacije. G o s p o d i n Dick Cheney je 2 0 0 7 . g o d i n e investirao svojih p o š t e n i m r a d o m zarađenih 25 m i l i j u n a d o l a r a u f o n d o v e k o j i m a k a m a t a ili prati inflaciju ili su čak i zaštićeni od u d a r a inflacije. Ne s a m o to, nešto m a n j u svotu novaca uplatio je u obveznice i f o n d o v e na tržištu EU. Z n a stručnjak za energiju i veliki patriot gdje t r e b a ulagati. D o k g o d se n a f t a p l a ć a d o l a r i m a , centralne b a n k e će se g r a b a t i za n j i m a . No, svijet se m i j e n j a i nije više isto mjesto kao prije 10, a k a m o l i 30 g o d i n a . D o l a r je još uvijek broj jedan, ali da se k l i m a k l i m a se. 2 0 0 3 . g o d i n e su c e n t r a l n e b a n k e držale 70 posto svojih rezervi u d o l a r i m a , a k r a j e m 2 0 0 7 . g o d i n e 66 posto svjetskih rezervi u c e n t r a l n i m b a n k a m a bilo je sačuvano u d o l a r i m a . Bank for International Settlements (BIS) je 2 0 0 4 . g o d i n e objavila k a k o su zemlje OPEC-a smanjile svoje dolarske rezerve u c e n t r a l n i m b a n k a m a sa 75 posto u 2 0 0 1 . g o d i n i na 6 1 , 5 posto u 2 0 0 4 . godini. N a k o n najave Kine pred kraj 2 0 0 7 . g o d i n e kako će čak 2 0 0 milijardi d o l a r a diverzificirati, što je petina vrijednosti koju posjeduju u stranima valutama, nekretninama, dionicama i obveznicama, pokrenuta je lavina. M a g i č n o m riječi diverzifikacija okoristili su se i u c e n t r a l n i m b a n k a m a Italije, Rusije, Švedske i Švicarske koje su t a k o đ e r na svjetskim tržištima odlučile kupiti euro i f u n t u , te smanjiti udio d o l a r a . Iz centralne b a n k e U j e d i n j e n i h A r a p s k i h Emirata najavili su prebacivanje 8 posto svojih dolarskih rezervi u eure. Diverzifikacija se koristi k a k o se ne bi koristilo d a j razguli više s t i m d o l a r i m a - i ovo je sada k ' o t i h a p r i p r e m a terena, nevidljivi oblici vježbe za evakuaciju ako se desi najgore. A k o d o l a r sklizne još niže. Europska c e n t r a l n a b a n k a je već savjetovala c e n t r a l n i m b a n k a m a svojih č l a n i c a da s m a n j e kupovinu obveznica FED-a. Sve to t r e b a povezati i s p o č e c i m a s u m n j e u t r g o v a n j e n a f t o m isključivo d o l a r i m a . T a m a n kad se nekako uspio zaustaviti

Irak s t a k v i m

g l u p i r a n j i m a , počeli su sa zezanjem Iran, Venezuela, Rusija i drugi, a o n a j e u r o lukavo stoji iza žbunja i č e k a svoju priliku o č e m u ć e m o u sljedećem poglavlju. M n o g i k o m e n t a t o r i s m a t r a j u k a k o bi široko o d b i j a n j e t r g o v a n j a n a f t o m u d o l a r i m a , i m a l o utjecaj na e k o n o m i j u S A D - a i z m e đ u ozbiljnog i f a t a l n o g . K a d a bi zemlje OPEC-a zamijenile d o l a r e u r o m za trgovanje n a f t o m , prestale bi čuvati dolar u svojim rezervama i zamijenile

57

ga eurom što bi uzrokovalo daljnji pad dolara za nekih 2 0 - 4 0 posto. A onda se niti obveznice, nekretnine i ostalo ne bi kupovale u SAD-u. Kako će padati potražnja za obveznicama i dionicama u SAD-u, u FED-u će biti prisiljeni povećati kamate kako bi i dalje ostale interesantne, ali će to imati utjecaj na težu otplatu kredita građana i građanki SAD-a. A njima i ovako u džepu jedva da ostaje pokoja mrvica i oni također pokazuju znakove da im je došlo do grla. Nivo štednje je dosegao gotovo nulu što se nije zabilježilo desetljećima. Jednostavno, ljudi imaju na grbači toliko kredita, a troškovi života su sve veći da im ništa ne ostaje za u čarape. Posebno je ozbiljno stanje u sektoru nekretnina, a kupovina kuća je u siječnju 2 0 0 8 . pala na najnižu razinu u posljednjih 13 godina. Sektor nekretnina, kupovina kuća i stanova je posebno važna za ocrtavanje snage unutarnje američke ekonomije, odnosno potrošnje. Podaci govore kako je za izlazak iz recesije 2 0 0 1 . godine, sektor nekretnina i sve što se veže za njega (graditeljstvo, instalacije, trgovci, pokućstvo, selidbe...) zaslužan za č a k 3 0 - 4 0 posto svih novih poslova. Situaciju d o d a t n o pogoršava i totalni kaos na t o m dijelu financijskog tržišta, gdje su napušteni prostor zauzeli legalizirani oblici lihvarenja. U ludilo potrošnje uvučeni su i oni koji s obzirom na svoju ekonomsku situaciju ili na probleme s otplatom trenutnih kredita ne bi mogli dobiti povoljne kredite za kupovinu nekretnina koje garantira FED. Tu su o n d a za najsiromašnije nastupili lešinarski kreditori m a m e ć i ih da u đ u u tzv. „ s u b p r i m e l o a n s " , bez d e t a l j n i h objašnjenja kako se radi o nepovoljnijim kreditima s visokom mogućnošću gubitka nekretnine. 2 0 0 6 . godine takvi lihvarski krediti zauzimali su čak 20 posto tržišta kredita i vrijedili 6 2 5 milijardi dolara, što je veliki rast u odnosu na 2 0 0 1 . godinu kada su vrijedili 120 milijardi i zauzimali svega 5 posto tržišta. Kako smo rekli, takve sekundarne kredite su dobivali oni siromašniji - 2 0 0 5 . godine polovica svih kredita koje je uzimalo afroameričko stanovništvo imalo je lihvarske klauzule. Sada desetine i desetine tisuća ljudi m o r a napustiti svoje domove i proglašavaju bankrot jer nisu u stanju otplaćivati takve kredite, a na tržištu koje je to i pokrenulo primjetna je prava bježanija pa neki od najvećih igrača „kredita d r u g o g r a n g a " otpuštaju zaposlene i gase poslovanje. Z a t o n e m a frke za onaj najbogatiji društveni sloj na koji George Bush uvijek pomisli prije odlaska na spavanje. Prodaja kuća vrijednih iznad 5 milijuna dolara 2 0 0 7 . je godine porasla za 11 posto u odnosu na prethodnu. Eto, sad k a d s m o t o l i k o i z u d a r a n i i o s j e ć a m o se n o k a u t i r a n o , poentirajmo s o n i m lijepim željama SAD-u. Svijet je još uvijek previše povezan da bi se mogli zlurado smijuljiti na probleme preko velike bare.

58

Ukoliko padne potrošnja na američkom tlu, cijeli sustav počinje klecati jer k'o će o n d a kupovati sve one playstatione treće generacije, najnovije hladnjake koji javljaju kad je potrebno izbaciti pokvarenu hranu iznutra i kvazizatvorske m e m o a r e razmaženih bogatašica. Uspješan izvoz, pa o n d a i zarada dolara, pa onda i vraćanje tih. dolara u SAD-u, ovisi i o t o m e da sami potrošači i potrošačice SAD-a ostanu takvima kakvi jesu. A to ne postoji bez uspješnog dolara. Da je t o m e t a k o , dovoljno govori i kratka recesija u 2 0 0 1 . godini uzrokovana uglavnom p a d o m vrijednosti visokotehnoloških korporacija i dot.com slomom na burzama te kasnijim terorističkim n a p a d o m na SAD. Te godine je zbog recesije uvoz SAD-a pao za 79 miljardi dolara, što i nije nešto sad pretjerano puno, oko 6,3 posto tadašnjeg uvoza. No, i to je bilo dovoljno da se izvoz roba u toj godini na svjetskom nivou smanji za 4 posto, što je t a d a bio najveće smanjenje od 1982. godine. E, tih sitnih 4 posto i m a p u n o jači utjecaj na zemlje koje žive od izvoza, puno jači nego što izgleda na prvi pogled. Izvoz je pao u 11 od 16 najjačih izvoznički orijentiranih zemalja, a u svim na jugoistoku Azije. D a j e m o podatke o postocima p a d a izvoza za pojedine zemlje 2 0 0 1 . godine, a to je za njih značilo unutarnje ekonomske probleme: Tajvan (-17,1 posto), Filipini (15,6 posto), Japan (-15,6 posto), Južna Koreja (-12,5 posto), Malezija (9,8 posto), Indonezija (-8,7 posto), Tajland (-7 posto), Kina (-5,9 posto), Meksiko (-4,7 posto) i tako dalje. Radi se desetinama izgubljenih milijardi dolara, a nije se radilo o dugotrajnoj recesiji. Sad se naši ebanoglavi antiamerikanisti češkaju po glavi i njurgaju: a kak to? Ili uobičajeno egosektaški poruče kako i onako svi zaslužujemo propast jer su ljudi pošast svijeta. A danas smo još i povezaniji. Rekli smo kako od kineskog izvoza američki potrošači pokriju čak petinu? Gdje bi Kina našla dostojnu zamjenu kada bi se u SAD-u pojavila ozbiljna recesija? Koliko je SAD ovisan o p o t r o š n j i , t o l i k o je K i n a o v i s n a o p r o i z v o d n j i za v a n . V i j e ć e za m e đ u n a r o d n e odnose objavilo je u lipanjskom broju svog časopisa Foreign Affairs, kako je u kratkom razdoblju 2 0 0 0 . - 2 0 0 3 . u Kini otvoreno nevjerojatnih 6 0 . 0 0 0 tvornica i proizvodnih pogona te skladišta. Ovo ne samo da čitaš dva puta, nego koliko god puta čitao i dalje ne možeš vjerovati. 6 0 . 0 0 0 t i s u ć a z g r a d u r i n a u svega četiri g o d i n e ? Kineska e k o n o m i j a je iznimno ovisna o izvozu i stranim u l a g a n j i m a okrenutim izvoznom sektoru na što otpada preko 80 posto kineskog BDP-a. Isti je slučaj i sa d r u g i m izvozno orijentiranim zemljama u jugoistočnoj Aziji i Latinskoj Americi. Europa i neki drugi krajevi trebali bi manje patiti u t o m slučaju, ali i mi bi osjetili lepet krila rušenja „ekonomskog Iraka" koji sada

59

lebdi nad planetom. Cijelo vrijeme stižu upozorenja iz najuglednijih ekonomskih krugova kako je sadašnji put SAD-a-opasan ne samo za njih same, nego i za cijeli svijet. SAD je zasigurno i dalje najveća svjetska sila, ali količina posrtanja i prepreka koje doživljavaju u daljnjim jurišanjima na „žderanje planete" počinje mutiti sliku neprikosnovenosti. Premda i dalje kontroliraju gotovo četvrtinu svijeta svojom vojskom, sve je teže dati jasan i odlučan odgovor na pitanje: „Dečki, a di sad da pokrenemo novi rat?" Trenutno smo u fazi odgađanja panike. Logično, jer kako smo probali pokazati u poglavlju svi su ovisni jedni o drugima. Nitko od uključenih igrača ne želi povući prvi nagli potez kako ne bi izazvao paniku, ali nitko ne želi biti zadnja jajara koja će popušiti kad svi shvate o čemu je riječ i počnu masovno hitati dolare kroz prozor kao što se radi sa stvarima koje ništa ne vrijede. Ovo je sada masovna klackalica i premda se svi i dalje igraju, mnogi gledaju kako da s jednom nogom vani doskoče na tlo, a sebe što manje ozlijede. Kanada - do viđenja Kyoto, zaigrajmo loto Kanada je ako niste znali nova naftna sila i svi naftomani slave reklame o Kanadi kao svjetskom spasu energetske krize. Razlog? Kanada je 2003. godine uključila sav svoj katranski pijesak u dokazane naftne rezerve, premda se radi o potpuno drugačijoj (težoj, skupljoj, energetski zahtjevnijoj, štetnijoj za okoliš) vrsti nafte. Odjednom je Kanada postala treća na svijetu u naftnim rezervama, jer su u pokrajini Alberta pronađene o g r o m n e količine katranskog pijeska iz kojeg je moguće derivirati naftu. Iz istih razloga Venezuela je prva na svijetu sa zalihama teške nafte u delti rijeke Orinoco. Kanada je s 4,9 milijardi barela rezervi skočila na nevjerojatnih 180 milijardi. Bez uključivanja katranskog pijeska (mješavine gline, pijeska, vode i bitumena), Kanada bi bila na 22. mjestu u svijetu po zalihama nafte. No, kako smo rekli, katranski pijesak je dobio ulogu meke podloge za cijelo čovječanstvo nojeva kako bi dok zabijamo glavu unutra imali osjećaj da je sve u redu i kako nema problema. To sve uzrokuje i radikalne promjene u okolišu na sjeveru Alberte. Zbog miniranja je iskrčeno tisuće i tisuće hektara šuma, ostavljene su ogromne rupe u tlu i zagađena jezera koja se pune o t p a d o m i ostacima od procesa miniranja. Za iskoristiti naftu iz katranskog pijeska, mora se iskopati dvije tone pijeska da bi se dobio jedan barel nafte. Čak je i „neoliberalnom progresu" skloni Financial Times opisao pejzaž u Alberti „distopijskom f a n t a z i j o m " . Proces rafiniranja bitumena emitira tri do četiri puta više stakleničkih plinova,

60

nego vađenje nafte iz tradicionalnih polja. Francuska naftna korporacija Total kao jedni od prvih igrača na t o m području, toliko eksploatiraju tlo na sjeveru Kanade u potrazi za naftnim blatom da su zatražili izgradnju nove nuklearne elektrane u t o m području, jer je proizvodnjom nafte iz katranskog pijeska uvelike povećana potrošnja energije. Upravo zbog istraživanja i proizvodnje teške nafte K a n a d a ima velikih p r o b l e m a u s m a n j e n j u emisije svojih stakleničkih plinova, tako da su najavili i potpuno odustajanje od Kyoto protokola. Trenutna emisija plinova veća je za 24 posto od zadanog cilja, a raste prema 30 posto. Prema istraživanju koje je objavio University of Toronto, od zemalja skupine G8, K a n a d a provodi najmanje kvalitetnih aktivnosti i napora u borbi protiv klimatskih p r o m j e n a i emisije stakleničkih plinova pa se i ona aktivno uključila u kockanje sa sudbinom cijelog planeta. Ukoliko i zažmirimo na energetsku i ekološku cijenu katranskog pijeska, postoji i financijska. Dok je za iskorištavanje nafte u Saudijskoj Arabiji potrebno potrošiti manje od 5 dolara za jedan barel, a svjetski prosjek se kreće ispod 15 dolara po barelu, u Alberti je potrebno potrošiti i do 40 dolara da n a m počne teći fina tekućina opojna mirisa. No, sada kada je nafta skupa, isplati se financijski ulagati u takve oblike iskorištavanja. Jasno je u skladu s t i m kako nafta neće nestati još nekoliko desetljeća, ali neće niti pojeftiniti i sve će biti veći teret siromašnijem dijelu planete. Opet, ni ta financijska isplativost neće spasiti svijet od potrebe preispitivanja nas samih zbog narušenog odnosa p r e m a resursima i energiji, jer je trenutna infrastruktura potrebna za značajniji unos nafte iz katranskog pijeska n e d o v o l j n a . Čak i M e đ u n a r o d n a a g e n c i j a za e n e r g i j u (IEA) predviđa da će nekonvencionalni oblici nafte do 2 0 3 0 . godine zauzimati tek oko 8 posto od ukupne proizvodnje, što je kikiriki s obzirom na ono što nas čeka s izvorima lake i jeftine nafte. Jasno je zbog koga se toliko ruje po nekad prelijepim predjelima Alberte. Čak 75 posto proizvedene nafte od katranskog pijeska u Kanadi (preko milijun barela dnevno 2 0 0 5 . godine), odlazi u SAD, pa ih nije malo koji krste katranski pijesak „energetskim pokrivačem američke sigurnosti". Pa zašto se o n d a uopće išlo u Irak po naftu? Postoji 9 bilijuna razloga da se prešuti odgovor. Kada su Georga Busha upitali nakon terorističkog n a p a d a na SAD, koji bi bio najpatriotskiji čin za učiniti, on je iskreno rekao: „Trošite!". Govorio je američkoj javnosti, ali se zapravo obraćao cijelom svijetu, svima n a m a . Još ga uvijek slušamo.

61

Europa Dame i gospodo, predstavljamo vam euroatlantske dezintegracije? Ako čitate ovu knjižicu i živite u Europi (ajde, za ovu priliku ć e m o malo nategnuto tu uključiti čak i Hrvatsku), čestitamo - po svim t r e n u t n i m podacima i pokazateljima živite na kontinentu na kojem je ostvaren najveći stupanj kvalitete života za najveći broj ljudi. Ovdje je ostvaren najveći stupanj ljudskih prava, socijalnih d a v a n j a , zdravstvenih i o b r a z o v n i h usluga, prava žena, zaštite okoliša, dostupnosti javnog transporta, ekipa bira svoje predstavnike na izborima i da dalje ne nabrajamo. Čak i krajnje crni scenariji energetske krize u budućnosti, kakvih se ne bi posramio ni uobičajeni vjerski fanatik što krade Bogu dane iščekujući sudnji d a n s iste t e a d r e s e , p r e d v i đ a j u najveće m o g u ć n o s t i z a n a s t a v a k k a k o - t a k o normalnog života upravo na kontinentu kojeg obitavamo. Jasno, tu sad žestoko povlačimo kočnicu svjesni kako kao i kod svih priča do sada, i u samoj Europi i m a m o čitave nizove na lepezi s jedne strane ratova za resurse i održivog razvoja s druge strane. Općenito je Europa toliko razlomljena između sebe da ti nekad nije jasno tko ili što sve to drži na okupu? I m a m o u Europi države, regije i gradove koji su nekoliko desetljeća ispred ostatka svijeta u održivim rješenjima, ali i m a m o i one koji saugaju li ga saugaju kao da im je učo bio osobno Dick Cheney. I m a m o nezapamćeni razvoj korištenja energije vjetra na o b a l a m a oceana ili u Njemačkoj, ali će zato narednih godina u jugoistočnu Europu preko europskih razvojnih agencija i banaka sliti 18 milijardi dolara u projekte iskorištavanja fosilnih goriva i u nuklearnu energiju, a u obnovljive izvore energije svega 2 5 3 milijuna dolara. I m a m o Španjolsku koja n a p r e d n o m vizijom pokušava integrirati u društvo (ilegalne) imigrante, ali i m a m o i Poljsku čijeg se odnosa prema m a n j i n a m a ne bi odrekla ni izdajnička vlada endehazije. I m a m o pokušaje da se uspostave drugačiji principi u vođenju vanjske politike, ali i m a m o i nuđenje EU teritorija, u g l e d a i dosljednosti za bagatelu, neovisno radi li se o mučenju ilegalno zatočenih ljudi, raketnih štitova ili držanja tute SAD-u dok se ovi prosipaju po cijelom svijetu. 62

Nekadašnji ponos različitosti koje se sjedinjuju u zajedničke vrijednosti i politiku koja poštuje socijalna i ljudska prava te zaštitu okoliša, prečesto prijeti izobličiti se u suprotstavljene uskogrudne brloge, gdje caruju lokalni k a p r i c i . U t o m s m i s l u s t r u k t u r a l n e k l i m a v o s t i , sporosti p o v e z a n e s neučinkovitošću te opće neusuglašenosti oko temeljnih pitanja, Europskoj Uniji su jedina konkurencija Ujedinjeni narodi. No, ne kaže narod džaba da se treba bojati zla, a ne dobra. T a k o i nas nije strah poboljšanja tih uparenih klimavaca, dapače, već n a m je upravo vuna da od pretjeranog čačkanja po njima ne kolabiraju i otvore prostor još gorima. T a k o i nije bez vraga dok grintamo na U N , zapravo i m a m o prpu da im mjesto ne zauzmu globalne siledžije koje samo čekaju da ih se pusti s l a n c a i da se ugase k a m e r e . Isto, d o k o p r a v d a n o zahtijevamo od EU birokrata da se prisjete onog ponosa različitosti, treba s drugim o k o m gledati i paziti na nanovo upakirane feudalne nacoše koji bi opet pjevali ode krvi i tlu, a vrebaju iza sve većeg broja grmova pa čak i onih nakinđurenih žutim zvjezdicama. I čovjek se o n d a zbilja može zapitati pa dobro, ali što njih o n d a sve u Bruxellesu drži skupa? Istina je da EU rjeđe od prekooceanskog rođe možemo optužiti za bombardiranje demokracijom, ali kako lijepo kaže pjesma, isto je t a k o istina i da para vrti t a m o di burgija ne može. A uspješna EU para vrijedi više od neuspješnog EU Ustava. T a k o se EU voli hvaliti kako po glavi stanovnika daju više od SAD-a ili Japana za p o m o ć siromašnim z e m l j a m a , ali će m a n j e spominjati sitnicu kako po glavi stanovnika od te pomoći više calta za prosječnu kravu europljanku, a kamoli za poljoprivredu općenito. Dakle, za isti sektor od kojeg siromašni ljudi siromašnih zemalja ovise. Uvijek se pomoć siromašnim zemljama veže za dolazak europskih korporacija koje onda zagospodare određenim sektorom k'o u dobra stara vremena. Uvijek t a m o gdje EU para vrti: banke, t e l e k o m u n i k a c i j e , visoka tehnologija, hrana, g o s p o d a r e n j e o t p a d o m , voda i gospodarenje v o d o m . . . Umjesto kolateralne štete, dobiješ kolateralnu štelu. Ali ima i još nešto što kao nevidljivo, ali opako o m a m l j u j u ć e ljepilo, veže ekipu u Bruxellesu. To je moć. Gotovo sa sigurnošću možemo tvrditi kako se namiriše izdaleka i kako su svi koji ondje rade kao birokrati, lobisti, ili parlamentarci svjesni težine tog mirisa. Jasno, ta moć skrene i na grbave kaldrme pa ih popločava više uglancanim k o c k a m a (sjetimo se samo di bi mi bili da nisu uvijek bile spremne EU packe na d o m a ć e svinjarije), ali biti svjestan moći daje i osjećaj važnosti. U t o m smislu EU zaista postaje m o ć n a gomilica na okupu - radi se o gotovo pola milijarde i više nego solidno potkoženih potrošača, a i ukupna godišnja zarada

63

smanjuje razmak od SAD-a. Unatoč svim p a r o l a m a o globalizaciji, u trgovini kao da su u 2 0 . stoljeću jer od ukupne trgovine Europske Unije, na međusobnu trgovinu njezinih članica otpada velikih dvije trećine. Kad se to sve zbroji i stavi na trpezu, jasno je kako je EU najvažniji i jedini ozbiljni, istovremeno i partner i p a n d a n SAD-u. No, upravo je taj a m b i v a l e n t n i o d n o s p r e m a p o t o m c i m a starog k o n t i n e n t a j e d a n o d trenutno najvećih problema Europske Unije. Europa je tradicionalni partner SAD-u, a i svoj poslijeratni razvoj d u g u j e p r e k o o c e a n s k o m bratu (premda jasno ovi to nisu potpomogli bez svog interesa), no što je veći stupanj odsustva zdravog razuma u vrhovima moći SAD-a, to je teže izražavati zahvalnost zbog skladne prošlosti. N a k o n odlaska Blaira, Bush za svoje g l o b a l n e agresije može o č e k i v a t i bezrezervnu p o d r š k u još uglavnom iz nekadašnjeg istočnog bloka, posebno ako to ide kontra bivšeg tiranina Rusije. EU ima i dodatni problem koji nadilazi dimenzije nesimpatija prema m e t o d a m a „najvećih žderača planete". Fora je u t o m e kako jest točno da je Europska Unija manji žderanja od SAD-a, ali da ga i oni vole papati, vole: i energije i stakleničkih plinova, i hrane i pesticida, i čistog neba i jeftinih letova avionom. I to sve u količinama p u n o puno većima nego što ovaj planet pa i ljudi na njemu m o g u podnijeti. A d o d a t n a je fora što se i SAD trenutno sapliće sam sebi o izraubane noge koje su donedavno mišićavo šutirale u guzicu koga god su htjele. Bratska podrška je tada išla ovako - mi v a m a jeftinu energiju, a naće se i koja kinta, a vi n a m a samo ponavljajte yes yes euroatlantske integracije su milinica. No, sada sve veći dio EU-a vidi da oni nogari nisu više tako mišićavi, već puni rana, a vene strše k'o norveški fjordovi. I tu je sad isto o n a klackalica koju tako često spominjemo jer EU n e m a tako m o ć n u svoju vojsku d a g l u m i još j e d n u a m e r i č k u k o n j i c u , vlastitih energetskih resursa također ima sve manje, a kako smo rekli nije da su neki uzor u maloj potrošnji na razini cijele Unije, čast iznimkama. EU je sve više ovisna o uvozu energenata i t a m o gdje bi oni sve riješili, kako se to lijepo kaže, direktnim stranim ulaganjima, SAD i dalje burgija k'o kakav tumpasti rmpalija bez obzira na posljedice, a za EU to uzrokuje d o d a t n o drmusanje klackalice. Zalihe nafte i plina u Sjevernom moru, koje su g o d i n a m a bile energetsko zaleđe Europske Unije i posebno pojedinih članica, sada se polako približavaju svojim vrhuncima iscrpljivanja i tu se sad klackanje komplicira jer je bogata i naftom i plinom u susjedstvu rebrendirana energetska goropadnica Rusija. EU je o Rusiji posebno ovisna zbog opskrbe plinom. Kako bi zadovoljili odredbe iz Kyoto protokola, zemlje EU su počele s izgradnjom elektrana na plin koje m a n j e emitiraju stakleničkih plinova od onih na ugljen i naftu, ali umjesto da se potrošnja

64

smanji pa da t a j prijelaz i m a i neke d u g o r o č n e pozitivne posljedice, potrošnja se povećala i sada plina treba sve više. Europa uvozi više plina nego SAD, Kanada, Indija i Kina zajedno. Čak pet zemalja EU, 100 posto ovisi u opskrbi plinom od Rusije, a deset ih ovisi za više od polovice svojih potreba. Svjetski energetski gigant iz Rusije Gazprom, opskrbljuje Europu sa trećinom plina, s godišnjom prodajom od 25 milijardi dolara. Tu se sad naziru i ozbiljne pukotine između stare i nove Europe. Stara troši više energije i tu ih nikakva niti tradicija, niti povijest, niti autokracija Putinovog stila vladanja ne dotikavleju. Rusija gradi 1200 kilometara d u g plinovod prema Njemačkoj, od kuda dalje ide prema ostatku kontinenta. Glavni udio u projektu vrijednog 4,7 milijarde dolara ima ruski Gazprom, a o n d a slijede n j e m a č k e korporacije BASF i E.On, a konzorcijem za izgradnju predsjeda bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder. Plinovod ide ispod Baltičkog m o r a i zaobilazi Poljsku, baltičke zemlje i Ukrajinu zemlje koje se smatra lojalnima SAD-u. To se t o m kružoku nove Europe, one koja je živjela u totalitarnim sustavima istočnog bloka nikako ne sviđa pa ponekad imaš d o j a m kao da žele izgraditi novu željeznu zaštitu, ovog puta p r e m a Rusiji. Poljski je ministar obrane usporedio budući plinovod dogovorom Hitler-Staljin iz 1939. g o d i n e koji je r a s k o m a d a o Poljsku na dva dijela. To uzrokuje m n o g a t a p k a n j a u mjestu EU kao kolektiva pa se gomilaju t e m e na pat pozicijama. Rusija jasno ne skriva političke implikacije svojih odluka i gotovo da m o ž e m o vidjeti Putina kako se ceri dok traju unutareuropske razmirice, jer kako god bilo, struja se mora upaliti, a radijatori odvrnuti. Rusija uvijek čuva u rukavu druga gladna tržišta, gdje kao najvažnije vidi Kinu i Indiju. Ruski Transfet gradi naftovod od istočnog Sibira p r e m a Dalekom istoku uglavnom za Kinu, ali i za ostatak istočne Azije. No, kao što smo n a p o m e n u l i u poglavlju o Rusiji i Centralnoj Aziji, pitanje je koliko će još d u g o Putin uživati u t o m cereku, jer ni ruske mogućnosti opskrbe energentima nisu vječite. Prošla zima u Europi je bila iznimno blaga, pa potrošnja nije bila prevelika, no uz koju težu, pa i uobičajenu zimu plus suludi ljetni sindrom klima uređaja, energenata će trebati sve više. Rastu zahtjevi i stanovništva u samoj Rusiji gdje su cijene energenata niske, no ukoliko se smanji zarada izvan granica, niti d o m a cijene neće moći biti još jako d u g o povlaštene. Rusiji su potrebna investicije i ulaganja da se svo to blago u t l u iscrpi do kraja, a Europa kako smo to rekli i m a i voljna je uložiti. T a m p o n zona zemalja bivšeg istočnog bloka ima sve manje prostora za ucjene jer je sve više strateških pravaca koji ih zaobilaze i mogli bi ostati na s u h o m kao posljednja zakerala na kontinentu. U g o d i n a m a

65

koje dolaze, zaštitnici iz Bijele kuće će imati sve više p r o b l e m i m a sa namirivanjem vlastitih potreba, a kamoli da razmišljaju još o drugima. No, m o ž e m o biti sigurni da razmišljaju o najslađoj europskoj simbiozi između para i osjećaja moći - zajedničkoj valuti euru. Euro je zasigurno jedan od žešćih razloga osjećaja važnosti svih koji vode EU i usmjeravaju njenu politiku. Posebno je slađe uživati u njegovim t r e n u t n i m uspjesima, jer su predviđanja većine vodećih e k o n o m s k i h stručnjaka prije svečane inauguracije europske valute bila, jadni ne bili, k'o da se radi o otvaranju europske Pandorine kutije. No, k'o se t a d a kladio na euro, danas masnih brka juhu večera. U razdoblju 2 0 0 1 . - 2 0 0 5 . vrijednost dolara je pala za 28 posto u odnosu na euro, a kliznuće se nastavlja i do d a n a kada dovršavamo knjižicu. U prošlom poglavlju smo spomenuli kako i centralne banke u cijelom svijetu smanjuju udio dolara u odnosu na euro (pa i druge valute) u svojim rezervama. D o d a t n o u Washingtonu konzumiraju povećane doze Gastala i zbog sve glasnijih razmišljanja u s a m o m OPEC-u o prelasku na euro u trgovanju naftom. Ne treba smetnuti s u m a kako zemlje OPEC-a uvoze iz EU-a gotovo 40 posto svoga uvoza, a zemlje OPEC-a su glavni opskrbljivači naftom EU-a. Danas EU trguje sa zemljama OPEC-a više nego te zemlje sa SAD-om. A sjećate se kad smo u poglavlju o Bliskom Istoku spomenuli odluku Irana da p o t p u n o izbaci dolar iz trgovine svojom naftom isto kao o n o m a d onaj bivši " o u r son of a bitch" Saddam Hussein. T a d a je nezahvalna uloga g l u m a t a l a zapala glasnogovornicu Europske komisije Amelie Torres, koja je odbila komentirati odluku Irana kao „ijuuu, pa nemojte mene, pa što baš to pitanje, a lele, baš mi nešto n e u g o d n o " pa lijepo smuljala kako je za glavešine EU to pitanje „slobodna volja vlade ili k o m p a n i j e da koriste određenu valutu za prodaju vlastitih proizvoda". E, a isto se sjećate k a k o s m o s p o m i n j a l i već s v i m a p o z n a t u S k u p i n u z a e n e r g i j u potpredsjednika SAD-a Dicka Cheneya koja se sastojala od probranih g l a v o n j a r e p u b l i k a n s k e elite, p r e p l a ć e n i h savjetnika za e n e r g e t i k u i drmatora najmoćnijih naftnih i energetskih korporacija. Vrijeme paklenog sastančenja bilo je nekoliko mjeseci prije terorističkog n a p a d a na SAD, u rujnu 2 0 0 1 . godine i slinilo se nad m a p a m a naftnih polja, rafinerija i g l a v n i h p r a v a c a za prijenos nafte u Saudijskoj A r a b i j i , U j e d i n j e n i m Arapskim Emiratima i Iraku. Taj sastanak je dosta spominjan i u nekim m e d i j i m a i brojnim knjigama. A puno manje je poznata i razglabana Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2 0 0 1 . godine u kojoj se ističe kako je p o t r e b n o poraditi na dijalogu (pazi ti to - d i j a l o g u ) sa z e m l j a m a OPEC-a da se n a f t a za EU počne p l a ć a t i u e u r i m a .

66

Glasnogovornica Torres bidna, nije t a d a bila na svom t r e n u t n o m r a d n o m mjestu, inače se ne bi onako snebivala na pitanje o odluci Irana da počne koristiti euro umjesto d o l a r a za trgovinu svojom n a f t o m . U p r o š l o m poglavlju smo opisali što bi to značilo, ne samo za SAD, već I za cijeli svijet. I dok se većina zemalja OPEC-a i dalje klacka s t i m pitanjem, Rusija je još 2 0 0 4 . godine pristala prodavati Njemačkoj plin u e u r i m a te se razmatra takva transakcija za cijelu EU. Klackalica je sve više klimavica. Eh, sad si striček Huntington misli, a joooj kakve li sam ono pisao bljezgarije o sukobima civilizacija na koje se onda napaljivali balkanski autokrati i njihovi lakeji, a vidi ti ovo danas. Veze između Europe i SAD-a su jake i teško je za očekivati njihovo rušenje preko noći. D a p a č e , ukoliko se ta klackalica zbilja do kraja rasklima, to neće proći bez posljedica niti po samu EU, posebno s obzirom na očitu neslogu unutar same Unije oko odnosa p r e m a SAD-u. Ipak, danas Washington ne može očekivati da će na svaki njegov agresivni n a p a d a j kihanja, Europljani kolektivno trčati s m a r a m i c a m a i tapšati ga po leđima. Ili kako smo rekli na početku da će baš svi držati tutu. Napredniji dio Europe je svjesniji kako i sam SAD još uvijek sipa iz rukava obećanja kao prije deset i više godina, ali ih sve teže ispunjava. A kako se mi u t o m e snalazimo saznajemo na kapaljku između vijesti o mafijaškim obračunima, estradnom žmulju i n-toj zavjeri protiv Hrvatske. No, i to nešto govori o nama.

67

Hrvatska Odozgo zeleno, odozdo plavo - a naprijed? E jadni li ti s m o ga mi. Predsjednik Republike, koji može polovici svijeta držati l e k c i j e iz p r e d a n o s t i u b o r b i f a š i z m a svih f e l a te t v r d o g l a v o g inzistiranja n a važnosti u r e đ e n i h o d n o s a p r e s u d n i h z a razvoj s v a k o g n o r m a l n o g društva (dobro, našli bismo i niz lekcija koje bi on m o g a o

Neugodna istina, o v j e n č a n o g O s k a r o m za najbolji d o k u m e n t a r n i film, jedino zaključi - m m m d a , zbilja je frka i naložit ću o v i m m o j i m a u Predsjedničkom uredu da zamijene sve žarulje o n i m štednima. Eto, n a k o n g o d i n a i g o d i n a od prvog korištenja štednih žarulja u svijetu, došli smo do razine osviještenosti kako n a m je p o t r e b a n Al Gore da p o s e g n e m o za njima. Baš nas z a n i m a je li taj projekt gigantskih razmjera za Hrvatsku započet i ako je, je li dovršen? primiti),

nakon

gledanja filma

Da o d m a h o p r a v d a m o ovo picajzlanje. Jasno da

podržavamo

korištenje štednih žarulja jer n a m to daje nebrojene m e đ u p o v e z a n e koristi: veća iskoristivost, duže trajanje, uštedu energije i m a n j u emisiju ugljičnog d i o k s i d a t e m a n j e o p a s n o g s m e ć a . N o , isto t a k o j e j a s n o k a k o t o s m a t r a m o u boljoj varijanti tek prvim k o r a k o m u n a p o r i m a za s m a n j e n j e utjecaja klimatskih p r o m j e n a , a u lošijoj varijanti d o b r a n o n e d o v o l j n i m , posebno a k o ga n a g l a š a v a m o kao da ispred t o g a ide: „ E u r e k a " ! N o , dobro, p u s t i m o mi našeg predsjednika na miru, jer za razliku od '90-ih, kroz tu se funkciju na sreću, više ne vedri i oblači u zemlji, pa niti oko klime. P o g l e d a j m o što o s v e m u b i t n o m e za t e m u naše knjige: korištenju energije i resursa, klimatskim p r o m j e n a m a i stanju ekosustava te proizvodnji hrane kažu drugi gospodari v r e m e n a u Hrvatskoj. U Strategiji Republike Hrvatske za ispunjenje obveza iz Kyoto protokola koju j e 2 0 0 7 . g o d i n e izradilo M i n i s t a r s t v o zaštite okoliša, p r o s t o r n o g uređenja i graditeljstva ( M Z O P U G ) u suradnji s Institutom za energetiku i zaštitu okoliša - Ekonerg, kao j e d a n od ciljeva p o v e ć a n j a energetske efikasnosti potrošnje struje u sektoru zgradarstva stoji i cilj z a m j e n e po dvije o b i č n e žarulje o n i m štedljivima, u s v a k o m k u ć a n s t v u d o 2 0 1 0 . godine. Ovdje n a p o m i n j e m o kako je to prilično a m b i c i o z a n cilj, i t r e n u t n o

68

nije jasno kako će se ispuniti bez aktivnije uloge države, što se kod nas još uvijek izražava u futuru drugom. Naime, u Velikoj Britaniji svijest o k l i m a t s k i m p r o m j e n a m a j e veća n e g o kod nas, i m a j u e d u c i r a n i j e stanovništvo, raširenije tržište energetski efikasnijim proizvodima, a to znači kako su ti proizvodi jeftiniji, i veću kupovnu moć stanovništva. Ipak, danas u Velikoj Britaniji i m a m o manje od jedne štedne žarulje po kućanstvu. Ako ih mi do 2 0 1 0 . godine uspijemo prestići, kako predviđa Strategija, to će nam uštedjeti 2,1 posto ukupne potrošnje električne energije. I tu smo onda tek na početku puta. Ako ovdje stanemo, k'o da nismo niti krenuli. Upravo je to i naš najveći problem. Kretanje u mjestu. Nepoštivanje vlastitih zakletvi. Nesuvislo buljenje u ogledalo i tepanje krezubici kako ima lijep osmijeh. Tako sa Energetskog instituta Hrvoje Požar ističu kako čak 83 posto današnjih zgrada ne zadovoljava toplinske propise niti iz daleke 1987. godine, a kamoli iz 2005. godine kad je donesen novi stroži propis. A nije baš da smo ih većinu gradili u sumrak komunizma. S obzirom da ne p o š t u j e m o niti davno donesene zakone, onih dvije žarulje po kućanstvu zaista izgledaju kao gigantski korak. Očito je kako država nema dovoljno m o ć i i odlučnosti te osposobljenih ljudi i volje da prisili, u konkretnom slučaju građevinski lobi pa i same ljude kada grade kuće na poštivanje zakona. I očito je da kod nas nema niti dovoljno svijesti niti d o v o l j n o e d u c i r a n o s t i za iskreno i p r e d a n o suočavanje s k l i m a t s k i m promjenama, energetskim resursima i stanjem ekosustava. Nadalje se u temeljnom državnom dokumentu o našem odnosu prema klimatskim p r o m j e n a m a i energiji najavljuje investiranje u energiju vjetra i biomase (5,8 posto ukupne energije do 2 0 1 0 . godine te 10 posto do 2 0 2 0 . godine), smanjenje gubitaka toplinskih g u b i t a k a u zgradarstvu (hahaha, vidi gore), povećanje energetske efikasnosti potrošnje struje, instaliranje 5 0 0 0 solarnih sustava za toplu vodu i grijanje, do 100.000 hektara uljane repice namijenjene transportu, reforme u industriji te sektoru gospodarenja o t p a d o m kako bi se smanjila emisija stakleničkih plinova, i još čitava hrpa hvalevrijednih namjera i želja. Zlobniji m e đ u v a m a će sada pitati, dobro tu svašta lijepo piše, ali što ili tko garantira da će oni koji imaju vlast to zaista i provesti? I mi ćemo se tu praviti toše jer odgovora nema. Još smo uvijek na stupnju političkog razvoja gdje s m o sretni kad političare natjeramo da objave koliko imaju satova, a koliko čokota, koliko su firmi prepisali na supruge ili muževe, a koliko na zaove i jetrve. Vjeruj meni - ne, vjeruj meni, jedino odzvanja iz slatkorječivih m e g a f o n a . U Hrvatskoj ne postoji sustav nadzora nad ispunjavanjem predizbornih obećanja niti postoji m i n i m u m odgovornosti političara i političarki prema definiciji funkcije koju obavljaju, a to je služiti ljudima. Kad se uoči nepoštivanje obećanog programa s kojim su dobiveni 69

glasovi, nestručnost i sklonost korupciji, ili n e k o n t r o l i r a n o izlijevanje bahatosti, pritisak i zahtjev za odgovornošću gotovo nikad ne dolazi iz samih stranaka o čijim se članovima radi. Sve ostaje na još nedovoljno razvijenoj građanskoj svijesti, civilnim inicijativama i u d r u g a m a , pritisku medija i nezavisnih intelektualaca te uspjesima od prilike do prilike. Jasno, uvijek dižemo palac gore za aktivizam obične raje, nezavisnu i kritički Ijubopitljivu ulogu medija te hrabre istupe intelektualaca kojima nije jedino važno što su zasjeli na udobne predavalačke fotelje visokog obrazovanja. Ali, ukoliko sustav n e m a vlastite mehanizme nadzora te usmjeravanja, ukoliko nema pristojnu dozu samokritičnosti i skromnosti, a s obzirom na stupanj educiranosti i građanske hrabrosti u Hrvatskoj, o n d a taj sustav brlja i na p o d r u č j u štednih žarulja i toplinskih propisa, a di neće na području ukupne održivosti razvoja. Pa tu iz usta vladajuće elite slušamo - nećemo Družbu Adriu, a zapravo m o ž d a b i s m o ipak m o g l i , j e d i n o n a m p r e o s t a j e g r a d i t i n u k l e a r n u elektranu, ma jok nuklearki kad vidi molim te koliko i m a m o vjetra i sunca, živjela ekološka poljoprivreda, ali treba okrupniti mala gospodarstva jer su ona nekonkurentna i daju male prinose, a nas ništa malo ne veseli. Odnos vladajuće elite prema resursima i energiji pokazuje kako odnosa zapravo i nema, već se radi o probnim balonima, marketinškim trikovima i nepovezanim nabacokama. Majstori kupovanja vremena. Ima se, može se. Tako naša plavo-zelena kiflica ostaje bez preciznih, jasnih i opipljivih koraka prema održivijem društvu, a to je ono što joj je najpotrebnije, kao i ostatku svijeta. U trenutku kada smo sve svjesniji potrebe za hitnim djelovanjem u odnosu na galopirajuće klimatske promjene, uništavanje najvrijednijih ekosustava i živog svijeta u njima, probleme s opskrbom najvažnijih energenata i pripadajućih ratova za resurse, pored općih ciljeva i deklarativnih načela, potrebni su nam i primjenjivi i provjerljivi kratkoročni koraci prema održivom društvu. Kratkoročni koraci koji gaze po stazama dugoročnih vizija. Znači, primjerice, za koliko će se zbog štednje i boljeg dizajna u godinu dana smanjiti emisija C 0 2 na državnoj razini u sektorima zgradarstva, transporta, poljoprivrede i drugih, za koliko će se povećati površine l o k a l n o proizvedene i lokalno potrošene hrane, a za koliko organski uzgojene, za koliko će se povećati udio obnovljivih izvora energije, i tako redom. Pa onda opet za sljedeću godinu, a nemoj n a m brate dragi i sestro mila, što ćete napraviti do t a m o neke 2012. godine i kraja m a n data, jer ćemo tako šepati kroz prostor i vrijeme pa izgubiti i ono najvrednije što i m a m o , a to je upravo spomenuto bogatstvo i kvaliteta zeleno-plavog sustava. N a k o n što smo u ekonomiji izgubili ili degradirali najvrednije poluge svakog društva: sektor proizvodnje i sektor bankarstva, odnosno 70

financija općenito, kao najvredniji resursi nam ostaju šume i zalihe pitke vode. Od našeg ukupnog teritorija, prostori koje karakteriziramo ekološki učinkovitim š u m a m a , zauzimaju čak 37,5 posto površine, što se u svjetskim razmjerima smatra ekološki izvrsnim. Ukoliko uračunamo ukupna šumska zemljišta dolazimo do 43,5 posto površine RH pod zelenim plaštem. Na posebno mjesto svjetske karte nas stavlja i činjenica kako se od tih površina, čak 95 posto smatra p r i r o d n i m š u m a m a , riznicama bioraznolikosti i kvalitetnih ekosustava. Ne treba nas čuditi što nam onda upijaju više od polovine naše ukupne emisije ugljičnog dioksida. Plavo koje n a m dolazi odozdo smatra se i budućim razlogom za ratove, premda se već i sada m o g u pratiti prva koškanja i sukobi oko pitke vode. Prema podacima FAO-a, Hrvatska je prva u Europi, a treća u svijetu (iza Kostarike i Paname) po količinama obnovljive vode u odnosu na površinu. Ukoliko računamo obnovljive zalihe vode u odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je, također na visokom osmom mjestu, što predstavlja 3 2 . 8 0 0 litara m 3 godišnje po stanovniku. S obzirom da živimo u svijetu gdje 1,1 m i l i j a r d a l j u d i n e m a p r i s t u p p i t k o j vodi, 2 , 2 m i l i j a r d e l j u d i n e m a zadovoljavajuće sanitarne uvjete, a da godišnje na g l o b a l n o j razini izgubimo 4 0 0 0 kubnih kilometara pitke vode, ispada da mi ovdje ležimo na zalihama sretne budućnosti. No, upravo n a m ti zeleno-plavi temelji održivosti stenju pod našim razvojem z a d n j i h g o d i n a . Potrošnja n a m je sve veća, a sposobnost ekosustava da je hendlaju, odnosno da je upijaju i prerađuju sve slabija. To je cijena i opsjednutosti pukim ekonomskim rastom i slijepe jurnjave za profitom bez da se pogleda u retrovizor, a kamoli naprijed. Nije utjeha što nismo usamljeni u svijetu koji ne uči iz povijesti kako niti jedna civilizacija nije pozdravila svoje sutra bez održivog odnosa prema hrani i energiji. Kada pogled usmjerimo prema stanju u našem lokalnom sokaku s tim početnim stranicama kajdanke održivosti svakog društva, vidimo da piše: piši kući propalo je. 2 0 0 7 . godine smo spiskali 2 milijarde dolara na uvoz hrane, a proizvodimo svega 7 proizvoda dovoljno za naše potrebe (pšenica, kukuruz, jaja, peradarsko meso, vino, masline i m a n d a r i n e ) , p r e m d a bismo s obzirom na količinu i kvalitetu plodnih polja mogli hraniti i daleko šire od naših granica. U ovom trenutku ne proizvodimo sami niti polovicu svojih potreba za energijom, a ukoliko nastavimo ispisivati sadašnje note rasta potrošnje energije, do 2 0 2 0 . godine trebati će nam je 60 posto više, ali ćemo tada pokrivati niti trećinu vlastitom proizvodnjom. Kakve klimatske promjene, kakvi bakrači. Povežimo to s apsolutnom ekonomskom ovisnošću o rastu naše zaduženosti koja je dva do dva i pol puta brža od naše godišnje zarade i - kukulele. Znači, točno je kad se od samog vrha piramide, 71

premijera Hrvatske, pa naniže svi skanjuju i kukumavče vezanih ruku kao, eto nafta, energija i hrana svuda poskupljuju pa m o r a i ovdje, odnosno kaže vlast nije do nas. Ali je isto tako točno da ne može biti točnije kako su upravo oni odgovorni što smo toliko ovisni o vanjskim manipulacijama opskrbom i cijenama i nafte i hrane. A taj dio rečenice nikako da prevale preko usta k'o da bi im se osušila za vjeke vjekova. A i lijep su mi oni primjer održivog odnosa prema krkanju hrane i štedljivog prema potrošnji energije. Sve je to još i tužnije jer i m a m o kvalitetnih kandidata za orkestar što se trudi svirati simfoniju održivosti. Sisačko-moslavačka županija daleko od najbogatijih županija u Hrvatskoj, od travnja ove godine kao prva u zemlji subvencionira kupovinu solarnih sustava za t o p l u vodu, M e đ i m u r s k a županija podržava uvođenje organske hrane u vrtiće, grad Koprivnica osvaja europske nagrade za rješenja urbanog transporta, otok Krk prelazi europske ciljeve p r a v i l n i m g o s p o d a r e n j e m i s m a n j e n j e m o t p a d a , u Karlovcu kroz suradnju civilnog društva, gradskih firmi i građana sade se stabla za zeleniji i ljepši grad, a i nakupilo se brojnih akcija i k a m p a n j a samih udruga i građanskih inicijativa koje su uspješno čuvale okoliš i društvo od z a g a đ e n j a iz elektrana na ugljen, korištenja genetski modificiranih usjeva, povećane promenade tankera Jadranskim morem, uništavanja javnih i zelenih gradskih prostora i svašta još. E, to su već note koje i drugima m o g u biti inspiracija za glazbu koja je zvonka radost. Prema izračunima Instituta Global Commons, ekonomski najbogatije zemlje svijeta trebaju smanjiti svoju emisiju po glavi stanovnika za 60, pa čak i 90 posto do 2050. godine, ukoliko prihvatimo ravnopravnu i pravednu prosječnu globalnu emisiju po stanovniku. Postoje znanja, vještine i t e h n o l o g i j e k o j i m a postići i te naizgled nedostižne razine. No, za njih je potrebna promjena nas samih, iskrena ljubav i toplina prema planeti i njenoj budućnosti, te vrijednosne orijentacije i znanje utemeljeni na praktičnoj održivosti. Dobitna simbioza odgovornosti i odlučnosti. Hrvatska bi s obzirom na očekivana demografska kretanja trebala smanjiti svoju trenutnu emisiju za 25 posto. To je značajno manje nego što će biti potrebno za „najveće žderače planete", ali i ta četvrtina zahtijeva neodgodivo djelovanje sa transparentnim ulogama, obvezama i koracima prema ispunjenju tog cilja. No, i mi još uvijek živimo u svijetu gdje e k o n o m s k a zarada i rast potrošnje donose bodove i ovacije. Zato n a m u svim svojim litanijama niti j e d a n p o l i t i č a r i p o l i t i č a r k a neće o b e ć a t i zadržavanje, pa č a k i povećanje kvalitete života uz manju potrošnju i štednju energije. Uostalom, tko bi glasao za njih?

72

Zaključak Pajdo, pošto ti plaćaš kilovat? Red je da se osvrnemo na sve dosad napisano o razdoblju od godinu, godinu i pol d a n a koliko smo pokrili. Doduše, tu u p a d a m o u o n u klasičnu dilemu je li čaša polupuna ili poluprazna. Oni koji se vide u prvoj skupini, naći će čitav niz događaja i situacija kojima će potkrijepiti stav kako smo svjedočili v a ž n i m d o g a đ a j i m a . K l i m a t s k i m p r o m j e n a m a j e k o n a č n o zabijen barjak na vrhovima globalne političke agende, a svjetska je raja svjesnija povezanosti ratova za resurse i eventualne energetske krize. Bushevi r e p u b l i k a n c i više ne d r m a j u z a k o n o d a v n o m vlasti u SAD-u, odnosno Kongresom i Senatom, prijeti im metla iz Bijele kuće, a i većina stanovništva se kontinuirano i jasno opredjeljuje protiv nastavka agresije na Irak. Najodaniji fanovi već pomalo zaboravljenog alterglobalističkog p o k r e t a sladili su se vijestima, u m a i n s t r e a m m e d i j i m a g o t o v o prešućenima, o općoj degradaciji povjerenja u nekadašnje mrcine globalne ekonomsko-političke moći Svjetsku banku i M M F . To je rezultiralo gotovo opsjednutom utrkom zemalja u razvoju da im vrate dugove i skinu ih sa grbače, a M M F je čak zbog smanjenja potražnje za svojim cijenjenim uslugama, m o r a o zaviriti u vlastite zalihe i prodati zlatne poluge kako bi namirio gubitak jer je sve manje „luzera" koji kucaju na njihova vrata i nude im sva svoja bogatstva u zamjenu za iluziju napretka. Oni koji gledajući u istu sliku, odnosno u isto razdoblje, smatraju kako je čaša poluprazna, zaključit će kako sve to i nije previše bitno jer i dalje veselo jurišamo prema dnu. Upravo je nespremnost prihvaćanja pa zatim suočavanja s klimatskim p r o m j e n a m a dokaz koliko n a m je kolektivno ubrizgan kulturni m e m t u d u m , koji je nesposoban preispitati brisanje vlastitih guzica, a kamoli kreirati viziju života u sljedeće dvije, tri generacije. U odnosu na klimatske promjene, kao čovječanstvo smo hrabro ustali j a l o v i m g l o b a l n i m k o n c e r t i m a u p a m ć e n i m a više p o e k o n o m s k o p r o p a g a n d n i m p o r u k a m a i gomiletini smeća od osviještene publike da bi 2 0 0 7 . g o d i n u završili sveopćom brbljaonicom na Baliju gdje smo se značajno dogovorili kako ćemo se i dalje dogovarati. Pecnut će nas oni koji čašu vide polupraznom poentom kako se još uvijek ne treba ufati niti 73

u onu svjesniju g l o b a l n u raju koja kuži t e m u naše knjige, povezanost potrošnje i energije te stanja u svjetskim ekosustavima i klimi, jer se njena osviještenost u ovom trenutku uglavnom svodi na prigodno-humanitarne popevke i namjenske uplatnice te tijek misli koji ide otprilike: Je, grozne su klimatske promjene i fakat nas je prpa za našu djecu i unuke, al' dajte k vragu, h o ć e m o niže cijene nafte i plina, m a d a n a m je i taj rat u Iraku bljak bljak, a p o s e b n o bi nešto t r e b a l o učiniti po p i t a n j u ekoloških tehnologija. Oni koji ne samo da vide čašu polupraznu, već vide i rupe na čaši iz kojih s u m a n u t o štrca van dodali bi kako i promjena raspoloženja oko nastavka i smisla rata u Iraku nije posljedica sveopće mirotvornosti i masovne e p i d e m i j e Ijubavnosti m e đ u a m e r i č k i m stanovništvom, već reakcija na povećanje robnog uvoza iz Iraka: mrtvačkih ljesova naših dečkiju. Poslani su kao roba, na isti tužan i bešćutan način se i vraćaju, bez danjeg svjetla, jeftinih konfeta i prštavih kamera. Ovdje bismo možda mogli doliti nešto vode u korist onih koji čašu vide p o l u p u n o m jer to znači da tolerancija stanovništva SAD-a na smrt vlastitih mladih lavova opada, posebno ako usporedimo s gotovo 6 0 . 0 0 0 mrtvih u agresiji na Vijetnam. Sad smo nalili kap u čašu, pa radi fer igre treba vidit di curi. U drugoj polovini 2 0 0 7 . godine, Bush je dva puta vetoirao program ulaganja u zdravstvenu skrb siromašne djece vrijedan 35 milijardi dolara za sljedećih pet godina, a demokratsko obojeni Kongres odobrio daljnjih 70 milijardi dolara za nastavak rata u Iraku za sljedećih jednu godinu. Ne da curi, nego šiklja. Ipak, kako god gledali u čašu, ostaje n a m zabilježiti par činjenica iz proteklog razdoblja: > > > klimatske promjene su dobile m e đ u n a r o d n o priznanje i to čak prije K o s o v a . Od k o n a č n o g p r i z n a n j a i M e đ u n a r o d n o g p a n e l a za klimatske p r o m j e n e (IPCC) kako m o ž e m o s 90 p o s t o t n o m t o č n o š ć u zaključiti da ljudi u t j e č u na t r e n u t n e p r o m j e n e klime do o v j e n č a n j a Nobelovom n a g r a d o m za mir. No, kao što znamo iz regionalne povijesti, m e đ u n a r o d n o priznanje ne znači da su sve kockice posložene. A s klimatskim p r o m j e n a m a se čini upravo tako - slože se kockice, dvije, a onda neki klipan dođe preko noći i sve sruši pa opet ispočetka. Tu se vraćamo na ono gotovo opće glavinjanje političara, dijela znanstvenika i ekoloških udruga, te većine medija i javnosti, gdje ispada da se postigao konsenzus o klimatskim p r o m j e n a m a i utjecaju ljudi na njihovo trenutno kretanje, a opet ispada kako rijetki znaju što bi trebalo učiniti po t o m pitanju i svi čekaju Godota da učini prvi korak, a z n a m o kako to završi. Institute for Public Policy Research (IPRR) iz Britanije, proveo je analizu

74

6 0 0 novinskih č l a n a k a , kao i TV vijesti i r e k l a m a . U z n a č a j n o j većini tih radova,

naglašavali

su

se

problemi,

začinjeni

katastrofičnim

predviđanjima, a iznošenje praktičnih rješenja kako usporiti i ublažiti utjecaj klimatskih p r o m j e n a i energetske krize tražilo se na m a l e prste. T a k o se stvara „ h o l l y w o o d i z a c i j a k l i m a t s k i h p r o m j e n a " .

Kolumnist magazina

N e w s w e e k Robert J. Samuelson, istaknuo je k a k o ,,u d e b a t i oko g l o b a l n o g zatopljenja postoji velika provalija između retorike javnosti koja je na r u b u histerije i p o n a š a n j a javnosti koje je na r u b u indiferentnosti". > > > n a p o č e t k u pisanja feljtona z a internet portal H - a l t e r što j e t e m e l j i cijele ove knjižice, cijena nafte kretala se i z m e đ u 50 i 60 d o l a r a po barelu. Na kraju pisanja feljtona u siječnju 2 0 0 8 . g o d i n e prešla je g r a n i c u od 1 0 0 d o l a r a što a k o ste rekli prije g o d i n u d a n a , dobili biste etiketu e k o b a b a r o g e koja plaši m a l u djecu. Danas k a d a d o p u n j u j e m o knjižicu p o l o v i c o m 2 0 0 8 . g o d i n e , približava se novoj granici od 1 5 0 d o l a r a po barelu. Sad m n o g i koji su g o d i n a m a upozoravali da se n a f t a približava svom v r h u n c u p a ć e l o g i č n o poskupiti jer n e m a s m a n j e n j a p o t r a ž n j e s l a v o d o b i t n o misle: „Ja g o v o r i o , ne g o v o r i o " , a n e k i p o p u t W i l l i a m a E n g d h a l a i M i c h a e l a Chossudovskyog ističu kako n a f t e i m a k ' o šodra, a da je glavni uzrok o v o m sadašnjem rastu cijena čisto špekuliranje najvećih b a n a k a i investicijskih f o n d o v a koji t i m e pokušavaju pokriti n a g o m i l a n e g u b i t k e zbog krize na tržištu nekretnina. Dečki, dečki pa u pravu ste svi. Paralelno i povezano s t i m je p a d a l o povjerenje u d o l a r kao najvažniju svjetsku valutu o č e m u smo opširno pisali u poglavlju o SAD-u, s t i n j a j u ć o m e k o n o m s k o m recesijom u n a j m o ć n i j o j državi svijeta zbog krize na tržištu n e k r e t n i n a i p a d a povjerenja potrošača. Za sada to k ' o nevidljivi kirurzi k r p a j u strani u l a g a č i na a m e r i č k o m tržištu, od č e g a je p o s e b n o zanimljiv kapitalističko-komunistički hibrid Kina zbog o g r o m n o g trgovinskog suviška sa S A D - o m , ali i o s t a t k o m svijeta. Z a d n j a t a k v a plastična o p e r a c i j a je bila u prosincu prošle g o d i n e k a d a je iz novo o s n o v a n o g državnog f o n d a T h e C h i n a Investment C o r p o r a t i o n teškog 100 milijardi dolara, uloženo 5 milijardi d o l a r a u s a m financijski c e n t a r a m e r i č k o g g i g a n t a , j e d n u od n a j m o ć n i j i h b a n a k a n a svijetu M o r g a n Stanley. Z n a m o z a etiketu M a d e in China. V r i j e m e je da se p o č n e m o privikavati na etiketu Controlled by C h i n a . M o r g a n Stanely, kao i d r u g e W a l l Street b a r a b e , u z d r m a n i su krizom na tržištu n e k r e t n i n a pa su s a m o u zadnjoj četvrtini protekle g o d i n e prijavili g u b i t a k od 3 , 6 milijarde dolara. Da pokrpaju te brazgotine i n e k a k o upicanjeni završe g o d i n u p r i g o d n i m face-liftingom, pozvani su džepa puni p o t o m c i M a o Ce T u n g a . Isti šut kao M o r g a n Stanley, dobili su i d r u g i veliki igrači raspucalih t e m e l j a , a Citigroup je p o m o ć potražio u A b u D h a b i Investment A u t h o r i t y f o n d u koji su im kapnuli 3,5 milijarde d o l a r a . K a k o

75

se v r e m e n a m i j e n j a j u . N e k a d a su b a r a b a m a s W a l l Streeta ispadale nezasluženo prikupljene novčanice iz kofera sa šifrom i k a p u t a od l j a m a , a sada za šaku riže m o l e instant injekcije koje lijepe f a s a d u . Eto, do kakvog li s m o s a m o zaključka došli? Najbolji budući predsjednik S A D - a jer je najreprezentativniji s i m b o l S A D - a bio bi M i c h a e l Jackson. Jacko, rock on! Do k a d a će trajati to spašavanje pacijenta k o j e m su u n u t a r n j i o r g a n i prilično šugavi t r a j u neiscrpne rasprave. Sa kritičkih strana t j e d n o možete dobiti n a j m a n j e t u c e t pisanih radova na t e m u b u d u ć e velike recesije u S A D - u , a o n i koji k o n t r o l i r a j u šarenilo lijepih f a s a d a , jer t k o još i m a v r e m e n a i i n f o r m a c i j a da g l e d a temelje, u m i r u j u da je sve u r e d u i kažu: pa m o l i m vas lijepo, p o g l e d a j t e nove fasade. Mi s m o rekli na p o č e t k u knjižice da se n e ć e m o baviti š p e k u l i r a n j e m , već s a m o č i n j e n i c a m a , i n e m a m o dovoljno z n a n j a d a stopostotno n a j a v i m o b u d u ć i smjer SAD-a, a o n d a i d o b r i m d i j e l o m ostatka svijeta. Jedno je sigurno, s o b z i r o m na kretanje d o l a r a , p a d povjerenja potrošača te t i h u recesiju i usporavanje e k o n o m s k o g rasta u s a m o m S A D - u , klimatske p r o m j e n e i rast cijena n a j v a ž n i j i h e n e r g e n a t a , kao i p o t r e b u većeg i z d v a j a n j a love v o j n o m osiguranju kolanja tih e n e r g e n a t a p r e m a najvećim k o n z u m e n t i m a ; ukoliko se neoliberalni k a p i t a l i z a m izvuče iz ove stupice koju si je s a m postavio, t r e b a mu reći: E stari, f a k a t ti svaka čast! D o d a t n o t r e b a naglasiti k a k o s o b z i r o m na važnost n a f t e za naša društva, njena je skupoća stvorila l a n č a n u reakciju i povećala cijenu ostalih važnih e n e r g e n a t a , resursa te proizvoda, od kojih p o s e b n o i z d v a j a m o hranu. > > > Da, h r a n a . Bravo m i ljudi, k o n a č n o s m o shvatili koliko j e h r a n a bila prejeftina i koliko je to i m a l o veze s jeftinim fosilnim g o r i v i m a koje s m o n e k o n t r o l i r a n o ulupavali u proizvodnju, t r a n s p o r t , p r o c e s u i r a n j e i p r o d a j u h r a n e . 2 0 0 7 . g o d i n a će sigurno biti u p a m ć e n a k a o g o d i n a u kojoj s m o osvijestili d a h r a n a k a o energija p o t r e b n a n a m a d a živimo, neće više biti jeftina. Od sada k a d a poraste cijena nafte m o ž d a više n e ć e m o gledati razočarane razmažence na benzinskim p u m p a m a koji se vozeći do obližnjeg d u ć a n a po kruh i mlijeko Ijutito c m u l j e da se to više ne da izdržati i da šta v l a d a misli, već ć e m o prije zaviriti na police koliko d o đ e štruca kruha. Da b u d e p o t p i s a n o još b r u t a l n i j i m otrežnjenjem, pored rasta cijena o s n o v n i h p r e h r a m b e n i h usjeva p a d a l e su svjetske zalihe istih. Z a l i h e pšenice pale su za 11 posto u o d n o s u na prošlu g o d i n u . O r g a n i z a c i j a za h r a n u i poljoprivredu (FAO) U N - a ističe kako su to n a j m a n j e razine od 1 9 8 0 . g o d i n e k a d a su počeli s p r a ć e n j e m , a a m e r i č k o m i n i s t a r s t v o

76

poljoprivrede (USDA) ističe da su svjetske zalihe na najmanjoj razini u zadnjih 47 g o d i n a . Slično stanje je i s k u k u r u z o m , sojom, i d r u g i m osnovnim n a m i r n i c a m a . Takvo stanje svjetskog prehrambenog sustava u FAO-u procjenjuju „neočekivanim i nedoživljenim do s a d a " . Njihov direktor Jacques Diouf ističe kako „usporedba rasta cijene nafte i hrane daje elemente krajnje ozbiljnih društvenih kriza u budućnosti". Sad se svašta lupeta o razlozima skuplje hrane i to što je zanimljivije najviše upravo od onih koji snose priličnu količinu odgovornosti. N a i m e , i za naftu i za hranu pa i za ostatak najvažnijih resursa već g o d i n a m a su p o z n a t a a r g u m e n t i r a n a u p o z o r e n j a o t r e n d o v i m a i analize koje su pokazivale kako n a m ukoliko nešto ne p r o m i j e n i m o u svojem odnosu prema hrani i energiji, slijedi upravo ovo što n a m je i uslijedilo. Ipak, već spomenuti generalni direktor FAO-a Jacques Diouf na utemeljenu kritiku kako ništa nisu učinili da pripreme teren ili ublaže krizu cijena i dostupnosti hrane, odgovara kako „nije FAO taj koji svake godine na svijet donese 7 8 , 5 milijuna novih beba". E moj Jacques, pa ti k'o da si s kruške pao. Kruške koja je nekad bila jeftina pa sada iste takve fore prodaješ. Slično je pao na svoj položaj i predsjednik Svjetske banke Robert B. Zoellick koji sipa m u n j e i g r o m o v e na razvijene države z b o g n j i h o v i h o g r o m n i h s u b v e n c i j a svojim p o l j o p r i v r e d n i m g i g a n t i m a što o n d a o s i r o m a š u j e poljoprivrede manje razvijenih zemalja te izbacuje sa tržišta male farmere širom svijeta. S t a v i m o sad na stranu da t a k o ne bi t r e b a o govoriti predsjednik organizacije koja je g o d i n a m a uvjetovala kredite zemljama u razvoju privatizacijom poljoprivrede te liberalizacijom trgovine h r a n o m pa danas većina tih zemalja zapravo stoji u redu čekajući k o m a d kruha jer n e m a j u više razvijenu vlastitu proizvodnju hrane. Ali i m a nešto da prostite huljski k a d a to čuješ od s a m o g Zoellicka koji je, da m a l o osvježimo sjećanje, do 2 0 0 5 . g o d i n e obavljao f u n k c i j u predstavnika SAD-a za trgovinu. Kao takav je preko W T O - a tucao u zdrav mozak sve zemlje u razvoju da učine jednu nevjerojatnu stvar, a to je da m a k n u subvencije za svoje poljoprivrede i ukinu carine za poljoprivredne proizvode koji dolaze iz SAD-a koja i m a godišnje poljoprivredne subvencije vrijedne nekoliko desetina milijardi dolara. Posebno je brutalio Zoellick za vrijeme pregovora na sastanku W T O - a u Dohi početkom 2 0 0 2 . godine uz nježnu n a p o m e n u kako će protivljenje prihvaćanju s p o r a z u m a iz D o h e SAD s m a t r a t i s o b z i r o m na svježe rane od 11. rujna, svrstavanjem uz osovine zla i terorizam. Usput je još i osobno vodio na sudu W T O - a slučaj tužbe SADa protiv EU zbog genetski modificiranih usjeva i hrane. Eto ljudi, pazite što jedete, očito da hrana nafilana genetski modificiranim organizmima uzrokuje gubitak pamćenja.

77

Kao što smo rekli, sada se svašta u medijima pored nafte navodi kao dodatni razlog poskupljenja hrane, od čega neke razloge t r e b a staviti pod upitnik, a druge u najmanju ruku pojasniti: - ističe se pad prinosa u velikim proizvođačima hrane (Australija, Ukrajina) zbog vremenskih nepogoda i ekstremnih uvjeta. To je točno, no ne navodi se kako je i ove godine ponovno ostvaren rekordan urod na svjetskoj razini. Stavimo ovdje privremeno na stranu da bismo hranu mogli proizvoditi ekološkim m e t o d a m a uz čak i veće prinose. Hrane ima. No, kao i s d r u g i m r e s u r s i m a , ovdje je p r o b l e m neodrživo k o r i š t e n j e i nepravedna raspodjela. T i m e dolazimo do drugog, puno važnijeg razloga za povećanje cijene hrane - urbanizacija i povećanje potražnje za hranom u z e m l j a m a kao što su Kina i Indija, te d r u g i m zemljama koje pokušavaju uhvatiti korak s razvijenim kapitalizmom. Problem je što raste neodrživi životni stil koji veže na sebe p r e h r a n u baziranu na p r e k o m j e r n o m unosu životinjskih n a m i r n i c a . A proizvodnja mesa zahtijeva o g r o m a n unos žitarica uz nepovoljni energetski prinos. Znači uložimo nekoliko puta više energije, nego što je dobijemo nazad u kalorijama koje n a m stoje na b o g a t i m t r p e z a m a . I o n d a rastu cijene ž i t a r i c a koje su o s n o v n a n a m i r n i c a siromašnima. No, ovaj se razlog češće prešućuje jer bi to bilo kao da diler kritizira n a r k o m a n a što papa previše droge. Zemlje u razvoju samo žele biti kao mi: gledali su filmove, gutali reklame, upijali savjete šarenih časopisa, slušali su plaćene znanstvenike i savjetnike, sve zajedno sa samo j e d n o m jedinom porukom - radite što vam kažemo i o n d a ćete biti super kao što smo mi. T k o bi ih krivio? Žele svoj dio kolača. Problem je što su nezasitni potrošači kapitalističkih zemalja već proždrali popriličan dio kolača, a namirnica potrebnih da se popuni pojedeno ili napravi novi sve je manje. To je bolna istina koju će sada prpošni potrošači u z e m l j a m a u razvoju morati čuti - nikad nećete moći biti kao vaši uzori na Z a p a d u , barem ne u takvom o m j e r u jer jednostavno n e m a toliko resursa, n e m a toliko zemlje, nema toliko tla, n e m a toliko žita i n e m a toliko krava Šarulja i koka Dakica. - sljedeći razlog povećanja cijena osnovnih namirnica jest, kako smo već u poglavlju o Latinskoj Americi naglasili, slijep pokušaj nadoknade potrošnje goriva za transport kakav imaju SAD i EU biogorivima, odnosno hranom. Evo nešto da se malo gorko nasmijemo - vozila u SAD-u su 2 0 0 4 . godine prešla kilometara koliko bi nam bilo dovoljno da 4 3 0 puta o d e m o do Plutona i v r a t i m o se nazad. I sad ti rođo sij tu genetski modificiranu kuruzu da to natanka. A nije taj Pluton baš iza ugla. A k o

78

ć e m o ikada pisati t o p listu kvazi rješenja energetske krize, srljanje da se od l o k a l n o g resursa biogoriva napravi g l o b a l n a roba agrogoriva kao d o d a t n a potpora visokosubvencioniranim velikim zemljoposjednicima i poljoprivrednicima, biti će zasigurno pri vrhu liste - negativan utjecaj klimatskih p r o m j e n a na prinose će se nastaviti. Sve duža sušna razdoblja, nestajanje plodnog tla, poplave, zagađenje poljoprivrednih površina i okoliša dio su zajedničkog n a p a d a na kvalitetu ekosustava. Gdje su sada one umne glave koje su nas umirivale lovačkim pričama kako se ne t r e b a m o ništa brinuti jer će nas spasiti plodna tla Sibira ili Aljaske? Da, samo koje godine? - kako to obično biva, ova situacija postala je neodoljivi m a m a c za najprizemniju šaržu bjelosvjetskih špekulanata koji na svjetskim burzama hrane kupuju usjeve t a m o di su jeftiniji i prodaju di su skuplji, ili jednostavno zakupe velike količine zaliha i m a k n u ih sa tržišta kako bi ih za koji mjesec prodali po znatno skupljim cijenama. T a k o se igra globalni kasino i tako se igra proizvodnja gladi. Ne samo to, upravo zbog važnosti hrane, a za sada poprilično skriveno od javnosti, sve veći broj bogatuna te investicijskih fondova iz SAD-a i Rusije kupuje plodna polja po Latinskoj Americi i Istočnoj Europi kako bi zauzeli položaje za g o d i n e koje dolaze. Plodno tlo postaje j e d n o od najvažnijih resursa na planetu i možda nas ne dijeli puno od naoružanih čuvara i osmatračnica oko k o m b a j n a i traktora. Kao i njihovi naftni pandani, najveće prehrambene i biotehnološke korporacije poput Cargilla, Archer Daniels M i d l a n d a , Monsanta i drugih, broje šolde k'o nikada, a skladišta im puna. A sjećate se Richarda Heinberga s čijom smo zloslutnom prognozom o „svijetu za kojeg nitko od nas nije spreman" započeli knjigu? Upravo jer je britak u svojoj kritici neodrživosti kapitalističkog sustava i j a s n o m iscrtavanju posljedica koje donose paralelni procesi sve većih cijena najvažnijih energenata i širenja negativnog utjecaja klimatskih promjena, H e i n b e r g je g o d i n a m a tavorio u klubu e k o b a b a r o g a , uz p r i p a d a j u ć e ignoriranje pa čak i pljuckanje. No, u zadnje vrijeme od brojnih intervjua, predavanja, knjiga i ostalih oblika gostovanja u javnosti, naš dragi Hajnbo će zaboraviti svirati svoju prvu ljubav violinu jer n e m a vremena za uživanje u klizanju gudala. Dapače, u međuvremenu je postao dio t i m a Oil Independent O a k l a n d 2 0 2 0 Task Force, koji radi strategiju prilagodbe na nadolazeću energetsku i klimatsku krizu kalifornijskog grada O a k l a n d a s g l a v n i m ciljem da se zbog reformi u proizvodnji i potrošnji energije, gradskom transportu, proizvodnji hrane i drugim bitnim područjima, do

79

2 0 2 0 . godine grad pretvori u zonu koja nije ovisna o nafti za n o r m a l n o funkcioniranje. T i m stručnjaka je angažiran direktno na zahtjev gradonačelnika O a k l a n d a . To ti je maltene kao da zagrebački gradonačelnik M i l a n Bandić kao savjetnicu za gradski urbanizam zaposli h r a b r u V e r u Petrinjak-Šimek iz Zelene akcije. Da, da, z n a m o da je smiješno, a zapravo tužno. No, zbog vlastitog iskustva, Heinberg se makar na osobnom nivou m o r a demantirati i priznati kako neki ipak žele biti spremni za svijet 21. stoljeća. Krenuli smo u knjižicu sa njegovim mislima, red je da t a k o i završimo. On uočava četiri scenarija, ne nekih futurističkih ki bi da bi bajki ili noćnih m o r a , već t r e n u t n i h obrazaca po kojima sada stvaramo svoje stavove, ponašanje i životne odluke. Scenariji su: 1. Do posljednjeg daha Daljnja makljaža i ratovi za preostale resurse. Scenarij u kojem se nastavlja suludi odnos prema planeti kao da ih i m a m o na bacanje, a ne svega jednu. Ovo predstavlja duboko podijeljen svijet u kojem paralelno o p a d a sposobnost globalnih ekosustava da namiruju naše napade na njih, raste geopolitička i e k o n o m s k a nesigurnost uz sve teže ostvarivanje zaštite ljudskih prava na globalnoj razini. 2. Čekanje m a g i č n o g lijeka Vječito iščekivanje spasenja. N a d a u bezbolnu tranziciju koju će omogućiti tehnološko čudo, još neotkriveni izvor energije, trenutni evolucijski skok. Svodi se na kupovanje vremena i daljnje vezanje u m a i tijela svjetskom stanovništvu. Poruka je: ništa se ne brinite, sve je pod kontrolom i stručnjaci rade na rješenjima, a vi se i dalje prepustite svojim najboljim prijateljima daljinskom upravljaču i aspartamu skrivenom u mjehurićima. 3. G r a d n j a „ N o i n i h a r k i " Izgradnja eko-socijalnih zajednica u r u r a l n i m p o d r u č j i m a i u r b a n i m prostorima koji funkcioniraju na održivi način. Najbolji primjer bi bila ekosela ili gradski kvartovi u kojima se održivi razvoj primjenjuje u praksi, a ne samo kao deklarativna poštapalica nafilana neuvjerljivošću. Ovdje se n a g l a š a v a da ne k a ž e m o slavi k r e t a n j e p r e m a d e c e n t r a l i z a c i j i i lokalizaciji, gdje se centar života počinje okretati p r e m a užoj regiji ili (pri)gradskom prostoru. 4. Smanjenje potrošnje energije ( „ P o w e r d o w n " ) Kako je prethodni scenarij orijentiran na lokalna rješenja i prakse, tako se ovdje naglasak stavlja na inicijativu odozgo. Jasno je kako ozbiljna politika smanjenja potrošnje energije bez čega će biti nemoguće usporiti i ublažiti 80

utjecaj klimatskih promjena, nije ostvariva bez inicijative koja dolazi od g r a d s k i h , r e g i o n a l n i h i državnih u p r a v a i vlasti pa č a k i o d r e đ e n e m e đ u n a r o d n e suradnje. U knjižici smo se trudili pokazati svu opasnost prvog scenarija. Pripreme za pozicioniranje idu toliko daleko da je neokonzervativni ideolog Robert K a g a n u j e d n o m od travanjskih brojeva Washington Posta 2 0 0 6 . godine postavio pitanje što misle učiniti SAD i EU s obzirom da Rusija i Kina oko sebe okupljaju „ n e f o r m a l n u ligu diktatora" nabrojavši pri t o m Bjelorusiju, Uzbekistan, Sudan, Venezuelu, Iran i Angolu. Zaključio je: „ N a žalost, AI Q a e d a možda i nije jedini izazov s kojim se danas suočava liberalizam, a možda nije niti najveći". Situaciju dodatno pogoršava činjenica kako su gotovo sva područja koja se trenutno navode kao zamjena bliskoistočnoj jeftinoj nafti ili ih se slavi kao nova nalazišta, locirana u područjima koja su ili udaljena ili je do nafte teško doći ili se radi o područjima koja su obilježena n e m i r i m a i m o g u ć i m sukobima: zaštićeno područje na Aljaski, ledena područja Arktika, kolumbijske džungle, sjeverni Sibir, kaspijsko područje, delta rijeke Niger, Uganda, Čad, Sakhalinsko otočje na krajnjem istoku Rusije i tako dalje. Trudili smo se naglasiti i svu jalovost drugog scenarija. Medijska i z n a n s t v e n a n e k r i t i č n o s t p r e m a energiji v o d i k a , n u k l e a r n o j energiji, skladištenju i nadoknadi ugljika, ukapljenom plinu i d r u g i m „alternativama nafti" samo pokazuju koliko n a m još nedostaje do ozbiljnog suočavanja s t a b u t e m o m naše civilizacije - resursi zahvaljujući kojima smo razvili napredna društva polako nestaju. No, kako to obično i biva, lakše se obrecnuti na probleme što prvi i drugi scenarij jesu, nego uočiti što se krije u rješenjima. Ključni cilj je spojiti treći i četvrti scenarij pri čemu treći ide odozdo, a četvrti odozgo u pristupu. Ukoliko se nastavi intenzitet i širenje negativnog utjecaja klimatskih promjena te problem sa skupoćom najvažnijih energenata preraste u pravu energetsku krizu, b o g a t o znanje i iskustvo, desetljećima sakupljano u brojnim zajednicama i edukacijskim centrima, mogli bi ostati zakopani u prošlosti i neiskorišteni. U svijetu koji bi bio bliže društvenom kaosu i glavnoj mantri mizantropije čovjek je čovjeku vuk, eko-socijalni projekti kao modeli održivosti, neovisno nalazili se u gradovima ili selima, mogli bi ostati u n a j b o l j e m slučaju izolirani i prepušteni s p o r o m o d u m i r a n j u ili bi ih neprijateljska okolina preko noći pregazila u suludom s t a m p e d u p r e m a p l o d o v i m a njihovog rada. U t o m smislu t r e b a m o biti svjesni, k a k o s obzirom na složenost i opseg problema klimatskih promjena te osiguranja

81

energetskih resursa, nije m o g u ć e izolirano primjenjivati održivi razvoj. N e m o g u ć e je dugoročno ostvarivati održivost u neodrživom svijetu. Za sada i m a m o još nedovoljno jaku razvijenu suradnju između inicijative odozdo i odozgo, ali i m a m o nekoliko krasnih simbioza koje nas m o g u inspirirati i učiti, poput brazilskog grada Curitibe, indijske države Kerale, projekta Transition Towns u Britaniji pokrenutog od ekipe iz permakulturnih krugova gdje rade s gradskim u p r a v a m a i stanovništvom na tranziciji prema održivom razvoju, suradnje ekosela kao što je Findhorn u Škotskoj ili Sieben Linden u Njemačkoj sa sveučilištima i znanstvenim institutima, i mogli bi nabrajati dok ima struje. Ipak, trenutno s obzirom na situaciju, odnosno značaj i veličinu potrebnih koraka to nije dovoljno. O n i koji idu odozdo vrlo često se samogetoiziraju režeći na ostatak društva kako je nepravedno i bez razumijevanja. Oni koji su na položaju odozgo prečesto su nedorasli zadatku i poziciji koja bi trebala značiti prije svega spremnost da se služi ljudima, pa oni odozdo često izgube najbolje godine svog života pokušavajući upaliti lampice ovima gore. Traganje za praktičnim i primjenjivim odgovorima na klimatske promjene te energetske i političke nestabilnosti vode nas prema zaključku kako t r e b a m o otvorene i uporne aktere odozdo koji iskustvom i znanjem m o g u ponuditi održiviji razvoj, ali t r e b a m o i osviještene te educirane aktere na upravljačkim pozicijama, jer m o g u pomoći u širenju onog presudnog iskustva i znanja p r e m a javnosti odnosno cijelom društvu. Jasnije rečeno, bez daljnjeg pritiska odozdo kad bahati tutleki gore zaslužuju, odnosno bez suradnje s predstavnicima lokalne, regionalne i državne uprave kad su dovoljno pametni da shvate kako trošimo svijet i preuzmu svoj (poveliki) dio odgovornosti, n e m a održivog razvoja kakav svijet treba. Dapače, za velik dio t e m a o kojima smo u knjizi govorili biti će n a m potrebna sinteza u globalnim ugovorima i deklaracijama jer se jedino i m o g u riješiti na g l o b a l n o m nivou na zadovoljstvo svih. M o ž e m o slobodno zaključiti kako će osiguranje energije i borba za resurse odrediti svijet u g o d i n a m a koje dolaze. Ovo je zalazak jedne ere i ukoliko se ne promijeni smjer i način kretanja u iskorištavanju i potrošnji resursa sve je izvjesniji svijet pun nemira i kaosa. U k n j i ž i c i s m o se t r u d i l i p o k a z a t i p o v e z a n o s t i z m e đ u s u l u d o g potrošačkog životnog stila, uništavanja najvrijednijih svjetskih ekosustava i klime, ratova za resurse i teže dostupnosti, odnosno sve većih cijena najvažnijih e n e r g e n a t a i hrane. Isto tako treba biti jasno, u skladu s p o s l j e d n j i m r e č e n i c a m a knjižice k a k o bez z a j e d n i č k e s u r a d n j e n a p r o b l e m i m a koje smo gore spomenuli nije moguće uspjeti. M o r a m o se s u o č i t i s a č i n j e n i c o m d a solo b r i j a č i , e t i č k i p o t r o š a č k a o z a s e b n i

82

s a m o d o p a d n i a k t e r u društvu, izolirani eko rajevi i slična u s k o g r u d n a t a p k a n j a , n e m a j u utjecaja na društvo, a to je o n o što t r a ž i m o . Na društvo utječu e d u c i r a n i i predani, aktivni g r a đ a n i i g r a đ a n k e (jasno i seljani i seljanke) koji su svjesni važnosti suradnje i m e đ u s o b n o g p o m a g a n j a . N o , svjesni su i važnosti potrebe za organiziranjem te važnosti specifične osobne o d g o v o r n o s t i svakoga od nas za b u d u ć n o s t svijeta. Naša knjižica Kako potrošiti svijet - mala škola ratova za resurse priča upravo o t o m e i m o ž e m o n j e n u p o e n t u objasniti kroz p o z n a t u a n e g d o t u : Skupina ljudi gasi požar na kući. M u č e se, skaču oko vatre, zalijevaju, a j e d a n čovjek stoji sa strane i g l e d a ih. Ovi i dalje gase, a ovaj i dalje stoji i g l e d a . N a k o n nekoliko m i n u t a vatra se proširi i zahvati cijelu k u ć u te o n a izgori. O v a j što je stajao cijelo vrijeme p r o m r m l j a : „ H a , reko s a m v a m da nećete uspjeti, n e m a vas d o s t a ! " I aj' sad ti budi š u p a k i stoj sa strane.

83