Detalj zida grobnice u Neapolisu Skitskom (današnji Simferopolj) na Krimu (3.-1.st.pr.Kr.)
U K R A J I N A - CRVENA HRVATSKA (2.izdanje od 22.lipnja 2015.g.) Ime Ukrajina je Zapadni naziv za Kijevsku Rus , gdje žive Ruteni i Rusini, nasuprot Moskovita, kao naroda Moskovske Kneževine, nastale kasnije od Kijevske. Riječ „ RUS „ navodno prvotno označava pripadnike Vikinga, a u stvari to je tadašnji doseljenički naziv obilježja elitizma – plemenitosti pojedinih gradova regija i kneževina na zakarpatskon prostoru današnje cijele Ukraine, kao na pr.Kijevska Rus, Bijela Rus, Galička Rus, a kasnije i Moskov Rus. Taj naziv ostao je kao spomen trag od nase ljavanja plemena Hrvata i Roksolana,velikog roda ANTA još u 1.st.pr. Kr., koji naseljavaju prostor između Dnjepra i Dnjestra, od Azovskog mora do Dunava sve do 4. – 5. st pos.Kr.,popunjavajući prostor Gota, koji su otišli već na Mediteran.( Staroiranski naziv ROSI – RUSI, za skupinu pridošlih Sarmata i Alana u donjo dnjeparsko međuriječje iz 2.st.pr.Kr. Svjedočenje toga predstavljaju nazivi rijeka u tom podrućju, kao Ros,Rojsaka , Rosava, Rosavica, a i luka na Azovskom moru Rostok. O tome svjedočii i kijevski i azijski ep. U likovima lava: Rustem, u iranskom epu Arslan,u turkijskom i kijevskom Ruslan)
Dakle pojam ROS (RUS) pripadao je određenoj etničkoj skupini s jugoistoka azovskog i crnomorskog primorja i sjevernog Kavkaza, označavajući titulu, ali i maršrutu, koja se poklapa s genetskom linijom pra Hrvata - Sarmata i dr.hrvatskih plemea na tom području.
HROS, ili HRUS ime je i naroda iz 6.st., koji je živio iza Meotijske močvare na sjeveru Azovskog mora. Arheološki nalazi iz Penkovske kulture (ŠĆUKIN 1990) na području Crvene Hrvatske u Ukra jini od 5.- 7. st. sadrže izmiješane ostatke,ali i iransko-sarmatske elemente a napose kovinske životi njske figurine poput lavića i sličnih dekoracija, kakvih inače nema medju drugim ranim narodima. Ovo upućuje na prednjoazijsko iransko podrijetlo tadašnjega vladajućeg sloja Sarmata u Ukra jini, a u istom smislu govori i susjedni raniji nalaz heraldičke šahovnice. Novija proučavanja i nalazi najjasnije upućuju na povijesno-etimologijske veze s vladarskim titula ma iz ranijih alarodskih, urartskih i huritskih država. Antičke alarodske dinastije Atropati i Oro ntidi u Zakavkazju od 5.- 1. st. pr.Kr. nosile su titulu sarmada (= kralj), pa ranoantički urart ski carevi od 9.- 6. st. naslov šarmât, te huritsko-mitanski kraljevi od 16.- 14. st. titulu šarmâta, a prapovijesni ranohuritski vladari od 22.- 18. st. naslov šarru-mata, što bi bio najstariji proto log (prauzor) za kasnije Sarmate. Takodjer i francuski povjesničar FLODOARD (894.- 966.) u svojim Annales izričito navodi da Velikom (Bijelom) Hervatskom vladaju sarmatski kraljevi. Po Oroziju i Alfredu, vladajuća etnoskupina u ukrajinskoj Crvenoj Hrvatskoj bili su sarmatski Horiti, a ovo je ime identično s biblijskim Horitima (Stari Zavjet), koji su potvrdjeni kao antički ranohelen ski sinonim za prapovijesne alarodske Hurite (23.- 10. st.), a ovi su sami sebe na vlasti tu jeziku zvali Hurrwuhi tj. vrlo slično kasnijim Hrvatima. Zatim vikinški putopisci u 8. i 9. st. na području Velike Hrvatske spominju značajna plemenska imena u iransko-huritoidnom obliku, napose u Bijeloj Hrvatskoj Likkaviki, a istočnije oko Crvene Hrvatske Kardariki, Drogowiki, Radamiki, Kriwiki itd. Nadalje, kraljevski glavni grad Crvene Hrvatske po arapskim se putopiscima zvao šehr Khurdâb, što se nadovezuje na etnonim Kurdi - a upravo su oni takodjer iranizirani potomci prapovi jesnih Hurita. Takodjer i vladarska imena horitske dinastije u Crvenoj Hrvatskoj često sadrže osnovicu "Mir", a to isto u zapadnoiranskim i kurdskim govorima znači vladar (kralj). Konačno je pri kraju Bijele Hrvatske poznat i biskup Vojtjech - Adalbert iz dinastije Slavniko vića, kojemu je ime Vojtjech slavizirani sinonim, a izvorni prahrvatski tj. huritski oblik je Adal bert u značenju "Veliki Berto": = velik ili jak, huritski Adal = velik ili jak, Bert = vlastito ime. Tek u 17.st posl.Kr. kada Bogdan Hmeljnicki svoju preporođenu državu Moskovsku Kneževinu imenuje kao RUS, Rusku kneževinu, a sebe samodršcem ruskim, nastaju teškoće s današnjim pojmom Rusa. Na Ukrajinske prostore pristižu rodovske skupine, donoseći sa sobom vlastiti gosapodarsko – kulturni tip rano skitske kulture ( Skiti – orači i Sarmati – Kraljevski Skiti ) i kulturu ko njanika u kojoj dominantnu ulogu ima vojno – plemičko konjanička elita.( Prema antičkim izvorima ; jezično i kultturno srodna plemena : Jazigi, Roksolani, Alani, Aorsi i posebno HRVSI,Polani, Horvati Početkom 1.st.pos.Kr. napadaju rimsku granicu i naseljavaju se između Dona i Dnjepra,uz crnomorsku obalu, prešli Dunav, a sredinom 2.st već su živjeli u dolini rijeke Tise u Karpatima. – str.295) Tradiciju Alano – huritrske ( hrvatske ) vojske tvorilo je elitističko ratno plemstvo. Huratele iz perzijskog carstva stvorili su najraniju i najjaču konjicu, koju je predvodila vojna elita i koja je utjecala na prihvaćanje imena Hrvat. U tim uvjetima razvijenog „ kulta rata „u Kijevu kao centru ratne elite, dominiraju Polani i usporedo s njma Horvati, pa je cijeli prostor Ukrajine bio podrućje širenja hrvatskog imena.
Napredovao je taj etnos od južnih stepa sve do Kijeva i to južnim prostorima današnje Ukrajine, dok se njihov pojam RUS (titule za plemenitost i elitnost ) širio obrnuto od karpatskih granica prema sjeveru sve do Bjelorusije i na istok do Moskovije. Prije oblikovanja Kijevske Rus postojalo je 14 velikih plemena i rodova : Poljani,Drevljani, Volinjani,Dulebi,Užani,Uliči,Tiverci, Horvati Severjani, Vjatići, Radimići, Dregovići, Krivići Iljmenski Sloveni. Najznačajnije rodovske skupine bili su Poljani i Horva ti (prostor između Dnjestra i Dnjepra) i to od 1. tisuć. pr.Kr – 4. st.pos.Kr. Oni su nasljednici skitske države – Velike Skitije, na seljavajući desnu obalu kijevske zemlje. Zlatna vaza iz grobnog humka (kurgana ) u Kul - Obi na poluo toku Krimu u Crnom moru. (Prikazuje prizor iz skitske legende, koju je zabilježio grčki po vijesničar Herodot.) Danas, Rusi su jedan od rasno najraznovrsnijih europskih naroda, što je posljedica njihova življe nja tijekom jednog tisućljeća u kojem su„ upili toliko naroda. Od ukupno oko 150 milijuna stanovnika Rusa je oko 80 %, a oko 25 milijuna raspoređe-no je u raznim zemljama i državama.: 11 milijuna u Ukrajini, 6,2 milijuna u Kazahstanu, 2,3 milijuna u baltičkim državama, oko 1 milijun u Uzbekistanu i Moldoviji i dr., te više od 1 milijun na Zapadu.( od ruske revolucije i 2.Svj. rata.). Ostalo stanovništvo Rusije sači njava oko 130 raznih narodnih manjina. Oko 1. st.pr.Kr.prostori južnae Ukrajine nalaze se kao vazalna Crnomorsko – Bosporska kraljevina u Rimskom carstvu. - Povećaj ! . . . . ( Vidi „ Mitani, Harauvatiš, Izrael....str.2 )
Uloga iranskih Prahrvata u antičkoj sarmatskoj državi (Bosporsko kraljevstvo) na Azovskom moru, dosad je slabije poznata, ali oni sigurno nisu bili jedini narod u toj Sarmaciji gdje su takodjer još brojni arijski Sindhi, Maeoti itd. Ova je država u 3. st. pala pod udarom Gota, koji su nakon god. 200. s područja Visle provalili do Crnoga mora i ondje postali vladajući sloj u Gotskom kraljevstvu. Aryski sarmatski prahrvati već u IV. stoljeću pojavljuju se kao moćna vojnopolitička sila, jer na rijeci Erax, (danas najvjerojatnije rječica Harvatka ), manjem pritoku rijeke Dnjepra u Ukrajini, u doba istočnorimskog cara Gracijana i zapadnorimskog cara Valentinijana II dogo dila ključna konjanička bitka. Isprva kao hunski saveznici u nastojanju da se oslobode gotske prevlasti, predslavenski Iranohrvati iz Azova i Krima organiziraju moćnu konjaničku vojsku, koja je u velikoj i presudnoj bitki na rijeci Erax god. 376. konačno razbila i uništila glavninu gotske vojne sile, koja je imala dalekosežne geopolitičke posljedice u kasnoantič koj povijesti Gota (ovi se raspadaju na Vizigote- uzapadne i Ostrogote - istočne, koji tada odlaze na Balkan i dalje…) Ona je ključna i za prvu organiziranu pojavu ranih Hrvata na europskoj geopolitič koj sceni kasne antike, jer je rezultat tog boja bio razvitak prve poznate hrvatske države, tzv. VelikayaHorvatiya (A.V. Mayorov 2006) u istočnoj Europi na ozemlju današnje Ukrajine i Ru sije. Gotsku su državu pod kraljem Hermanarikom, nakon god. 374. uništle s istoka provale nomad skih Huna. Tada sarmatski Horiti (Hrwts) u ukrajini uspostavljaju prvu ranohrvatsku državu u Europi - Crvenu Hrvatsku pod sarmatsko-horitskom dinastijom iz koje su najbolje poznati slije deći vladari: Prvi hrvatski vladar u Europi i ujedno utemeljitelj dosadašnje ukrajinske državnos ti je kralj Ukromir (od 374.), po komu je možda ime Ukrajine. Zatim slijedi kralj Radogoy (406.454.), koji je još bio hunski vazal. Hunsku je vlast uništila pod Attilom provala germanskih Langobada duž Karpata do Ukrajine. Zatim od 454. kralj Miregoy usposta vlja posve neovisnu državu Hrvatsku u Ukrajini. Od 535.-558. slijedi ga horitski car Piregast, pod kojim sa sjeverozapada započinje priseljavanje prvih Slavena u Ukrajinu, Od 558.- 582. Crvenom Hrvatskom i cijelim Antskim savezom vlada najmoćniji ranohrvatski vladar istočne Europe, sarmatsko-horitski car Ardagast, s tada najprostranijom državom u istočnoj i jugoistočnoj Europi, od današnje Moskve pa sve do antske tvrdjave Adina na Dunavu (kod Silistre u Rumunjskoj), gdje on pogiba u boju s bizantskim vojskovodjom Priskosom. Naslijedio ga je Dauritije (582-593) i zadnji horitski kralj Mezamir (593.- 602.), koji takodjer pogiba pri provali nomadskih Avara iz Azije. Tada se Antski savez raspada, a pod udarom Avara počinje od 602.- 610. Preselidba sarmats kih Horita iz Crvene Hrvatske. Ostaje samo dio Crvenih Hrvata u zapadnoj Ukrajini (Galici ja-Bukovina), dok se ostali iz srednje i južne Ukrajine, Podolije i Besarabije (Moldova) sele na Balkan. Preostali dio Crvene Hrvatske uz istočne Karpate, u savezu sa zapadnijom Bijelom Hrvatskom ulazi u sastav srednjovjeke karpatske Hrvatske. Njezina je savezna prijestolnica bila u poljskom Krakowu, dok je glavni grad ostatka Crvene Hrvatske postao sadašnji Pržemysl, a središte zapadne Bijele Hrvatske u češkim Libicama. Ova je Bijela Hrvatska dostigla vrhunac moći i prostranstva pod germanskim carom Samom (623.- 658.), kada je postala jedna od najvećih europskih država u 7. st. i obuhvaćala je veći dio Karpata i zapadnu Panoniju, od Save do Sudeta i Galicije. Nakon njegove smrti pod udarom Avara se ta država
raspala na Karantaniju, Moravsku, te Bijelu Hrvatsku koje je dalja povijest od 658. do 869. opet slabije poznata. 980 g.pos.Kr. ( prema Nestoru ) kijevski knez Vladimir „ ...postavio je kumira na brdu iza tremskog dvora drvenog Peruna sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima.„ Blizu Peruna stajao je HORS – veliki bog rata, dok je iza njega VOLOS – čuvar stoke i pokrovitelj trgovine, a još dalje Daždbog i Stribog, koji su svojim rukama držali nebo i vjetar. ( Dakle predkršča- nski vjerski panteon.) Perunov kult ima stara porijeklo, jerje sličan indoarijskom božanstvu Indri, babilonskom Marduku, huritskom Tešubu i perzijskom Mitri, koji su pobjedili bika. Od 988 g.pos. Kr. počelo se širiti i prihvačati krščansko ( bizantsko), šireči se na sjev er i istok. 10.st. pos.Kr.opisan rat kijevskog kneza Vladimira s Hrvatima opisan u ukrainskom povi – jesnom dokumentu „ LJETOPIS KRONIČARA NESTORA „, koji spominje Hrva- te, a u stvari predstavlja nastanak Kijevske Rus – kneževine. Početak nacionalne povijesti Ukrajine je srednjevjekovna kneževina, koja je dobila ime po KIJEVU – drevnom gradu na rijeci Dnjepar ( Raskrižje trgovačkih puteva sjevera i juga tj. Vikinga i Bizanta i istoka i zapada, tj. Europe i Srednje Azije. U 10 st pos.Kr.nastaje KIEVSKO – PEČERSKA LAVRA ( kompleks pravoslavnih samostana, crkava i kapela s orijentalnim kupolastim zvonicima a sve ukopano uz monaške spilje uz obalu Dnjepra.) Knezovi dalekih ( Sibir ) trgovačkih centara – gradova poput Novgoroda i Suzda-lja priznavali su suverenitet kneza Kijeva. sve do XII st. pos.Kr., kada počinju ozbiljne nesuglasice i dinastijske borbe za prevlast i dominaciju. 1240 g.pos.Kr. Kjievski knez ALEKSANDAR JAROSAVLJEVIĆ zvan NEVSKI porazio je švedsku vojsku na rijeci Nevi. Iste godie počinje provala Mongola i pustošenje Kijeva, čime je staroj slavi došao kraj. 1242 g. Kijevski knez Aleksandar Jarosavljević porazio je njemačku vojsku na Čudskom jezeru. (U lažnom povlačenju, namamio teutonski tešku oklopnu konjicu na smrtznuto jezero, čiji led nije izdržao, već progutao teutonske vitezove. (Teutonci = krščanski vitezovi sa crnim križevima na plaštevima.) Centri moći preselili su se na zapad u Galičku i Volinsku kneževinu, gdje se povezuju s katoličkom Poljskom i Mađarskom, dok je na sjeveru ojačala moć Velike Kneževine Litve. 1362 g. pos.Kr. Velika Kneževina Litva „ progutala „ je kneževinu Kijev, a na sjeverois-toku su se počele širiti „ruske“ kneževine, dok su istovremeno Mongoli i njihovi nasljednici ZLATNA HORDA trgovinom uzdigli Krim i crnomorsku obalu. 1569 g.pos.Kr. Kijev bude pripojen novostvorenoj Uniji Poljske i Litve pod neposrednom vlašću poljske krune.
Sada u XVI st. počinje gospodarski oporavak Kijeva i od tada se počinje upo -trjebljavati naziv UKRAJINA (Krajina) i tada počinje poljska kolonizacija i sve veči utjecaj rimokatoličke crkve. U stvaranju modernog ideala Ukrajine važnu ulogu su odigrali KOZACI. Oni su od prvih pljačkaških skupina iza dnjeparskih klisura, stekli glas zaštitnika pravoslavlja. 1648 g. Poslije ustanka pod vodstvom Bogdana Hmeljnickog uspostavljena je Kozačka država. ( Način na koji su Kozaci vodili unutarnje poslove , neki i danas smatraju uzorom demokraciji. – usp.str. 333) 1654 g.Kozaci moraju birati saveznika i oni se opredjeljuju za priznavanje vlasti ruskog cara..- tzv.„ Ukrajina na lijevoj obali.“ tj. sve ukrajinske zemlje istočno od Dnjepra. Nad ostatkom vladala je i dalje Poljska. 1709 g. kozački knez Mazep pokušava posljednji put steči nezavisnost Ukrajine od Moskve, pridruživši se švedskom kralju Karlu XII u ratu protiv ruskog cara Petra Velikog. Ruskom pobjedom kod Poltave u Ukrajini zapečaćena je sudbina Ukrajine. ( Kozačke su institucije raspuštene, Kozaci čine posebne ruske postrojbe,dok ukrajinski plemići imaju sve veću ulogu u carstvu (zbog višeg obrazovanja.) 1772 g. započela podjela Poljske i Litve, čime je gotovo cijela Ukrajina dospjela pod rus – ku vlast , osim Galicije na zapadu, koja je pripala Austiji.1783 g. u rusko carstvo uključen je i poluotok Krim i crnogorska obala , do tada pod vlašću Osmanlijskog carstva. 1820. / 30. g.( u XIX st. ) u Ukrajini se počeo javljati osjećaj nacionalnog pripadnosti u dva centra – grada, u Kijevu (u ruskom carstvu ) i Lavovu ( u austrijskoj Galiciji ) 1917 g. 22.studenoga pri kraju Prvog svijetskog rata u jeku Oktobarske revolucije usljedila je boljševička invazija na Ukrajinu, a 1921 g. sljedom revolucionarnih događaja, komunisti oblikuju Ukrajinsku Sovjetsku Socijalističku Republiku. 1932 g. komunistička vlast na čelu sa Staljinom u općem ugnjetavanju stanovništva uz – rokuju sveopću glad od koje umiru na miljune ljudi. 1940 g. Ukrajina se našla usred njemačke agresije u Drugom Svijetskom ratu. 1944 g. Poslije Drugog Svijetskog rata u Ukrajini ponovno uspostavljena Sovjetska vlast na čelu sa Staljinom. 1991 g.( 24. kolovoza )Ukrajina stiće nezavisnost ( poslije raspada Sovjetskog saveza) Svjedočanstvo ukrajinsko – hrvatskih toponima U stepama priazovlja, Meotida uz rijeke Tanais ( Don ) i uz strednji tok Borisfena ( Dnjepar ) postoje toponimi s korijenom „ Horvat „ oko predjela grada Kijeva i Žitomira ( grada blizu Kijeva.) To su nazivi rijeke Horvatos u bazenu Tanaisa, Horvatka –
pritokrijeke Višljanke i njihove inačice: Hovratka,Havratka, kao i istoimena naselja na tim rijekama. U predgrađu Kijeva je rijeka Horvatka, a na zapadu, u okolici Ljvova ( Lavova) na rijeci Gorynj poznato je naselje Hors. U srednjem dijelu desne obale Dnjepra postoje nazivi kao Hovrat, Havrač, Horvativ. Na krajnjem zapadu Ukrajine 1947 g.staro ime Horvati promijenjeno je u Nagirnij, a naselje Horvacke u Družnij. U Transilvaniji ( južno od ukrajinskih Karpata) postoje Horvati – naseljenad rijekom Bodva i blizu rijeke Krasne: a Disnos Horvat je naselje nad rijekom Suha, dok je Erdo(e)- Horvat u regiji Šaroš- Potoka.
O Hrvatima svjedoče dvije ploče iz grada Tanaisa na Azovskom moru iz oko 1.st pr.Kr.) Vidi poglavlje : „Mitani, Harauvatiš, Izrael, Huriti „ na str. 23. – 25.) Postoje i zagonetne toponiske sličnosti U centralnoj Ukrajini postoje dva naziva Sambor Stari i Novi u međuriječju Strvjaža i Dnjestra,odnosno u predkarpaću, gdje su nekoć bili Bijeli Hrvati, a sjevernije od Kijeva na prostoru Cernigiva postoje još dva Samobora ( Vliki i Mali ) - (Riječ Samobor dolazi od ilirskog Sam – bar = sljevanje, stijek.) Zanimljiv je i naziv naše rijeke Save, kako se u Ukrajini istoimeno naziva pritoka rijeke Berezine. Toponim Kijev poznat je i na hrvatskom prostoru pod inačicama: Kijeva, Kijani i Kijevci.
Toponim Zagreb postojiu i u Ukrajinskom prostoru, jer se tako naziva naselje pored grada Vinnice (centralna Ukrajina), ali i inačice Zagreba kao: Zagreblja, Zagrebellja, Zagrebeline. Od mnogobrojnih primjera treba spomenuti i nazive karpatski i hrvatski Galić ( Galić ), Terebivlja ( Trbovlje) kod Ljviva Jesenice ( Jesenice ) i dr. Od jezične srodnosti, spomenut treba neistovjetnost sa ruskim jezikom, odnosno sličnost s njine, kao i sa hrvatskim dijalektalnim govorom, obzirom na ukrajinsku ikavicu. ( Obzirom na izneseni povijesni tijek nastajanja Kijevske Rus ( kneževine )od ( hrvatskih) plemena Velike Skitije, a kasnije širenjem utjecaja na nastajanje Moskov Rus, ispada da je i jezični utjecaj išao istim putem, jer je i ruski jezik vrlo sličan hrvatskom dijaletnom govo-ru. )
-
Izvornici : NARODI EUROPE The Times ( naklada Zadro )
ETNOGENEZA I MITOLOGIJA HRVATA U KONTEKSU UKRAJINE. -
Dr. Evgen Paščenko
